NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

ISBN 86-401-0038-1 Tisak:

MULTIGRAF Zagreb

BRATOLJUB KLAI/RJENIK STRANIH RIJEI

B RATOLJUB K LAI

RJENIK STRANIH RIJEI

TUICE I POSUENICE

Priredio: ELJKO KLAI

I
NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE Zagreb, 2001.

PREDGOVOR

Ovaj je rjenik daleko nadmaio svoju prvotnu namjenu koja se sastojala u tome da se zainteresiranim itaocima daju kratka i jasna tumaenja stranih pojmova to se javljaju u naem dnevnom govoru, u tampi ili na radiju (u televiziji) odnosno u bilo kojem drugom popularnom sredstvu meuljudske govorne ili pisane komunikacije. Razloga ovakvom poveanju ima vrlo mnogo, i teko bi ih bilo sve nabrojiti, no neemo biti daleko od istine ako reemo da je glavni razlog zainteresiranost javnosti za ovakav tip rjenika, to svjedoi injenica da je on u relativno kratkom vremenu doivio nekoliko izdanja. S druge strane ne moemo ispustiti iz vida injenicu da je rjenik naiao i na priznanje znanstvenih krugova, koji ga esto citiraju ne samo u pojedinim djelima nego ga uzimaju i kao grau za izradu drugih bilo dvojezinih, bilo jednojezinih rjenika. Valja spomenuti i suradnju italaca od kojih mnogi pismeno ili usmeno stavljaju svoje prijedloge za dopune ili izmjene u ovom ili onom podruju jezinoga blaga. U predgovoru drugom izdanju naglaena su dva osnovna principa kojima se podvrgavala redakcija: informativnost i upotrebljivost. injenica pak da se rjenik ee nego se moglo oekivati pojavljuje na tritu u novoj opremi, diktira i trei princip: aurnost, tj. donoenje pojmova koji su se da tako kaemo tek juer pojavili u naem dnevnom govoru. Taj princip ima, meutim, i jednu slabost: neka se rije pojavi i nestane, nekoj netko dade samovoljno i nestruno znaenje, a neka potjee iz sasvim uskog kruga odreene struke i moe se obraditi samo najstrunijim objanjenjima uz upotrebu jo nepoznatijih rijei nego je ona sama, pa na taj nain postaje jo nejasnija. Tu nema druge pomoi nego takvu rije izostaviti i prepustiti je strunim rjenicima. A to se aurnosti tie, redakcija je nastojala da joj udovolji koliko je god bilo mogue, sve tamo od bitlza do hipija i psychodelica. Princip informativnosti zadovoljen je takoer koliko se god moglo vie jer su u ovo izdanje unesene i mnoge strane rijei iz nae starije knjievnosti na koje je autor naiao kao jezini urednik i komentator edicije Pet stoljea hrvatske knjievnosti. Jedan je tome razlog to na Akademijin rjenik ne obuhv neka djela naih starih pisaca koja su kasnije pronaena, a drugi to na najn rjenik Matice hrvatske i Matice srpske uvrtava samo one strane rijei su naene kod pisaca ili su u iroj upotrebi u razgovornom jeziku. No kako italac mora negdje nai i one strane rijei koje kako se to obino veli ne graanskog prava ili se nalaze u djelima koja nisu ula u sklop grade za Mat rjenik (npr. Jovan Sterija Popovi, Vladimir erina uope, a Janko Kamov djelomice, i dr.), smatrali smo potrebnim da ih unesemo ovamo, iak naglaujemo nismo to uinili u potpunosti, pogotovo to se tie knjiev do 19. st., jer bi to daleko premailo pretpostavljeni opseg ove knjige. to se tie upotrebljivosti, smatramo potrebnim dati ove napomene: a) Pojmovi su unoeni u rjenik uglavnom po sistemu porodica rijei, tj. osnovnu rije, obino imenicu, svrstane su njezine izvedenice (oznaka izv.), pri (oznaka prid.), glagoli (oznaka glag.) i si., pri emu je dodue tu i tamo nar abecedni red unutar same osnovne rijei, ali je zato prikladnim tehnikim sredst sauvana preglednost materijala i olakano snalaenje u traenju. Gdje se izvedenica jako razlikovala od osnovne rijei, donesena je i ona na svom abeced mjestu i u najveem broju sluajeva upuena na glavnu natuk (oznaka v., tj. vidi!). b) U pogledu pravopisne problematike u tuim rijeima neka budu nave zakljuci Pravopisne komisije o tom pitanju: Rijei pozajmljene iz grko latinskoga jezika naroito su este u naunoj literaturi, a osobito u terminol One su se ve odavno kod nas udomaile, pa se upotrebljavaju kao nae rij piu se prema izgovoru. I dalje: Zajednike imenice i pridjevi koje smo pr ili koje primamo iz ivih stranih jezika u na jezik ulaze u onom obliku u k se uju i usvajaju i zato se piu onako kako se izgovaraju. Ovo je gledit jednom daljem mjestu modificirano kako slijedi: Iz posebnih razloga, kad piscu ili onom koji se slui tuom rijeju bude potrebno (da joj jae ist znaenje i si.), moe se poneka tua rije ostaviti i u izvornom obliku, moe pisati i fer i fair (to nije bilo fair), splin i spleen (to je taj njegov spi bije i buff'et, solj'edo i solfeggio, lider i leader, moto i motto itd. U skladu s pravilima obraene su strane rijei, osim nekih koje se tome snano odupi onih koje se u stranom obliku (dosada) jedino i pojavljuju, kod njihova fone oblika, a izvorni je oblik, ukoliko ga je bilo potrebno navoditi, upue ponaenu rije. Prigovori nekih kritiara da je sve strane rijei trebalo donije originalnom obliku, ne mogu se u cjelini prihvatiti, jedno jer se strane rijei nas (u latinici) danas ve velikim dijelom piu samo fonetski, a drugo j na taj nain rjenik mogao ispasti gotovo dvostruko vei. U originalno pravopisu dakako donesene sve sentencije, ali im je u zagradama gdje god bilo mogue oznaen i izgovor i akcentuacija (katkada samo tamo g mogla nastati poneka sumnja). Kad se ve spominje izgovor, valja doda ponaene strane rijei treba i izgovarati naim glasovima, jer se svako drugaije izgovaranje protivi vjekovnom razvoju naega jezika u primanju i prisvajanju stranih rijei i znai najblae reeno afektaciju. 5

c) Iza glavnog pojma, tzv. natuknice ili odrednice, stavljene su kurzivnim slovima oznake jezika iz kojih rijei potjeu. Najee se tim napomenama oznauje jezik za koji se smatra da je bio posljednji posrednik izmeu naeg jezika i tueg, iako se moglo poi i drugim putem i oznaiti najstariji izvor, ali valja naglasiti i na ovom mjestu ovo nije nikakav struni rjenik (pa ni etimoloki!) i nema visokih znanstvenih pretenzija. Openito pak, to se tie etimologija, teren je vrlo klizak, pogotovo to ima podosta izraza za koje znamo sasvim sigurno da su stranoga podrijetla, ali im ne znamo originalnog jezika, te i sam Akademijin rjenik biljei da su tamna postanja. To vrijedi ne samo za stare rijei nego i za one najnovije. Dok npr. jedan poljski rjenik slian ovome naem tvrdi za nylon (najlon) da je sloenica od prvih slova rije New York i prvoga sloga imenice London, to zvui veoma uvjerljivo, dotle u djelu Bloch-Wartburg: Dictionnaire etymologique de la langue francaise, IV. izdanje, Pari 1964. doslovno stoji (dakako, u prijevodu!): nylon posuenica iz engleskog, rije koju je sugerirao tvorniaru Du Pontu de Nemoursu njegov personal kao ime za tu vrstu vlakna, otkrivenu oko 1939; nastavak podsjea na nastavak rijei cotton pamuk, dok bi korijen mogao biti vinyl koji se nalazi u bazi brojnih sintetikih vlakana. A i sami se Talijani odriu prava na vlasnitvo etimologije rijei pitolj, koja se izvodila od imena grada Pistoje gdje se to oruje navodno najprije proizvodilo, i prihvaaju eko podrijetlo te rijei: pit'ala svirala, frula. Neki opet Englezi smatraju da turski deferdar potjee od imena trgovake kue Jefferson (it. Deferson) koja je nekada Turskoj dobavljala oruje, dok na Abdulah Skalji (Turcizmi. . . , Sarajevo 1965) izvodi taj pojam ovako: tur. cevherdar, osn. zn. ono to je dragim kamenjem ukraeno <C pers. gewher (u ar. gawhar) dragi kamen, dragulj i pers. dar, prez. osn. od inf. daten imati, drati. Ali ako pogledamo njemaku rije Gewehr {it. gever), to znai puka, koliko li smo blizu perzijskom izrazu! d) to se tie akcentuacije, valja napomenuti da je na veliku veinu rijei primijenjen na etveroakcenatski novotokavski sistem kako se on jo od vremena Vuka Karadia i ure Daniia odnosno od ilirskog preporoda upotrebljava u dobrom knjievnom govoru. To znai, etiri akcenta (dva kratka, silazni i uzlazni:' i ) i dva duga (silazni i uzlazni: i ' ) s mjestiminim silaznim duinama (") samo iza akcenta. Glavna karakteristika te akcentuacije da silazni akcenti ne mogu stajati u sredini rijei i da nae novotokavske rijei uope ne mogu imati akcenta na posljednjem slogu, nije ipak jo zahvatila sve strane izraze koji su uli u na jezik. Takve (nezahvaene) rijei u velikoj veini nisu u ovom rjeniku obiljeene akcentima u naslovnom izrazu, nego im je (netokavski) akcent naznaen u zagradi. Iz razliitih je razloga, ponajvie stoga to danas, putem radija i televizije, mnoge strane rijei prije ujemo nego ih vidimo napisane, proizala i potreba da se akcenti oznae i na stranim sentencijama. I u njima uglavnom oznaeno samo mjesto akcenta, dok se o kvantiteti tih akcenata duini njihovoj i kratkoi) moe diskutirati. to se tie akcenata, valja jo napomer da e se nai poneka razlika izmeu akcenata pobiljeenih u ovoj knjizi i akcen u shvaanjima nekih naih akcentologa, no to je neizbjeivo zbog irokog prosti naega jezinog podruja i zbog razliitih izvora iz kojih su uzimani akcenti.. TE smo npr. ime grada Londona preuzeli preko Nijemaca koji tu rije akcentuir London, to u naem tokavskom sistemu mora dati London (gen. Londona), a i pisca Jacka Londona primili smo kasnije, vjerojatno vie sluhom nego pisme pa ga (barem mi u Zagrebu) akcentuiramo Lond(o)n. Bilo meutim kako : drago, te razlike mogu biti samo vrlo sitne i nimalo tokavskije nego su u o knjizi, pri emu valja dodati da su svjesno izbjegavani tzv. hipertokavizmi (n dubrovako komunizam, socijalizam, akustika, limunada, diskusija i si.). to pak tie akcenata u stranim sentencijama, tu je primijenjeno naglaavanje kal se upotrebljava meu nama, a ne kakvo se pretpostavlja za izgovaranje npr. k Cicerona. No kako je reeno o tom se moe diskutirati i takvim diskusija nikada kraja. Upotrebljivosti rjenika treba da poslui i unutarnja akcentuacija. K svih je naime imenica gdje je za to bilo potrebe, pored nominativnog oznae genitivni akcent koji u takvim sluajevima ostaje mjerodavan i-za sve druge pad (u gen. mn. oba su posljednja sloga dugaka). Ako je bilo potrebno oznail akcent kojega drugog padea, obino vokativa jedn. i genitiva mno., uinjeno je i no u takvim sluajevima valja imati na umu da oznaeni akcent vrijedi sa za dotini pade. Ukoliko uz neku imenicu nije oznaeno nita, akcent je 1 promjene. Na alost je kod glagola bilo nemogue oznaiti sve akcenat: promjene u pojedinim oblicima jer bi time ova knjiga bila previe optereena. Akcentima odnosno govornim znakovima obiljeene su dakako i origina rijei prema svojim jezinim pravilima, pa ne valja njihove znakove zamjenjh s naima (znak koji kod nas oznauje dugouzlazni akcent, u ekom jez npr. oznauje svaku duinu, u poljskom ponad o naznauje da taj znak V itati kao u, u grkom taj znak odgovara unekoliko naem kratkosilazni akcentu, u francuskom ponad e upozorava da taj glas valja izgovarati zatvoreno, it< e) Stanovitu potekou predstavljalo je prenoenje grkih i turskih rijei nau abecedu jer se ne moe od naih italaca zahtijevati da poznaju gr pismo, a s druge strane u modernoj turskoj latinici neki se znakovi razliki od znakova koji su se upotrebljavali u transliteraciji turskih slova dok jo Tu nisu pisali vlastitom latinicom. Grka su slova prenesena naim znakovima upotrebom ch za t i f za <P (prije se tu pisalo ph), dok su za n (eta) i co (ome; uzeti znakovi e i o, kako to provode i drugi narodi. Kod turskih se rijei ir 6

prikladnijim upotrijebiti d za c (dananji turski znak za d), odnosno za c, za s, j y te y za i (/' bez toke). Time dodue nije prihvaena transliteracija kakva se danas pi vodi u znanstvenim djelima, ali je za ovakav jedan popularan rjenik oito pogodniji nain pisanja naih ljudi koji veinu turskih rijei svaki dan govore i piu na na nain (daba caba, damija ami i si.). f) Znaenja pojedinim pojmovima davana su ili prikladnim saetim definicijama ili odgovarajuim naim rijeima, a katkada jednim i drugim. Pri nekim smo pojmovima donijeli i citate, pozivajui se na znanstvene ili politike autoritete, a gdje smo to smatrali potrebnim, naznaili smo pogotovo uz pojavu neke rjee strane rijei kod naih pisaca i izvor odakle smo rije ili njezin oblik uzeli. Na taj smo nain principima aurnosti, informativnosti i upotrebljivosti, koje smo postavili kao glavna naela za ovu knjigu, dodali i etvrti princip dokumentiranost. Na ovaj princip upozoravamo osobito kod stranih citata kojih je mnogo vie nego dosada unijeto u ovo izdanje, te dodajemo ako uz neku, recimo Ciceronovu, sentenciju stoji npr. enoino ime, to ne znai da ju je on stvorio, nego da ju je on unio u nau knjievnost. Time pokuavamo doskoiti praznini u pogledu tzv. Zitatenlexikona iz djela naih knjievnika, pri emu upozoravamo da npr. poznatu Ovidijevu izreku Est deus in nobis, agitante calescimus illo upotrebljava barem deset naih pisaca u 19. stoljeu. I na kraju treba dakako kazati zavrnu rije. Moe li se u tom pogledu uiniti ita bolje nego citirati narodnog heroja Ognjena Priu koji je god. 1938. izdao (pod pseudonimom Drag. Kovi) svoj Rjenik stranih rijei, iz kojega je djela zapravo i potekao ovaj rjenik. Pria je tada napisao: Potreba jednoga rjenika stranih rijei, koje se upotrebljavaju u hrvatskom jeziku, osjea se danas vie nego ikada. Moderni ivot sa svojim meunarodnim vezama, u tehnikom i uope u kulturnom pogledu, uveo je i stalno uvodi u na jezik strane rijei. A hrvatski je jezik kulturni jezik, jezik naroda, koji ve tisuu godina pripada zapadnoevropskom kulturnom krugu. Ovim ne mislim rei da ne treba jezik istiti od suvinih stranih rijei. Ondje gdje imamo dobru hrvatsku rije, nepotrebno je i smijeno upotrebljavati stranu rije. Ali isto je tako smijeno nastojati izbaciti sve strane rijei iz hrvatskog jezika. To je uostalom i nemogue, jer jezik nijedne evropske kulture, pa ni hrvatske, ne moe biti bez stranih rijei. Drugim rijeima: Zabacimo svaku stranu rije za koju imamo svoj izraz, ali ne budimo sebini ako nam neka strana rije na jezik obogauje ili bolje pogaa smisao onoga to elimo rei.

*
Iako u izdanjima ovakve vrste nije obiaj objavljivati grau od koje je rjenik sastavljen, odn. djela koja su konzultirana (takav bi popis bio veoma zamaan), ipak nam valja istaknuti nekoliko djela koja su za ovo izdanje pregledana i upotrijebljena za nadopunu, ispravak ili preradu pojedinih pojmova. To su (pored nekih na stranim jezicima): 1. Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1974; 2. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika Jugoslavenske akademije znanos umjetnosti, Zagreb (posljednji svezak objavljen god. 1976); 3. Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika Srpske akaden nauka i umetnosti (do rijei kolitva), Beograd 1975; 4. Rjenik hrvatskosrpskoga (srpskohrvatskoga) knjievnog jezika (slova do K Zagreb i Novi Sad, a slova L do kraja samo Novi Sad; posljednji sve; god. 1976); 5. Petar Skok: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zag (posljednji svezak objavljen god. 1974); 6. Rikard Simeon: Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Zagreb 1969 Kao nakladnik ovaj put nastupa Nakladni zavod Matice hrvatske. On je svo razumijevanjem za produljivanje ugovorenih vremenskih rokova i novanim por ganjem omoguio da ova knjiga izae ovakva kakva jest, na emu mu se i na ov mjestu zahvaljuju PRIREIV^

SKRAENICE
alb. albanski amer. ameriki (engleski) anat. rije se upotrebljava u anatomiji ar. arapski aram. aramejski (jezik kojim se govorilo u Palestini na poetku nae ere) arhit. rije se upotrebljava u arhitekturi asir. asirski astr. rije se upotrebljava u astronomiji augm. augmentativ (uveanica) austr. austrijski balk. izraz udomaen na Balkanu (a prava mu se etimologija ne moe utvrditi) bank. rije se upotrebljava u bankarstvu barb.-lat. barbarsko-latinski bengal. bengalski biol. rije se upotrebljava u biologiji bot. rije se upotrebljava u botanici, 7 autom. rije se upotrebljava u automobilizmu avij. rije se upotrebljava u avijaciji

oznauje biljku brazil. rije potjee iz Brazila bug. bugarski cig. ciganski (romski) crkv. rije se upotrebljava u crkvenom jeziku

kirurg. rije se upotrebljava u kirui knjigov. rije se upotrebljava u knji vodstvu knji. rije se tie knjievnosti kol. kolektivna (zbirna) imenica krat. kratica (skraenica)

e. eki dan.

lat. latinski leksik. rije se tie leksikologije lingv. pojam spada u lingvisti nauku log. rije spada u logiku lok. lokativ m. muki rod madagask. rije potjee s ote Madagaskara mad. maarski malaj. malajski mat. rije spada u matematiku med.

danski deki. prid. deklinacija pridjevska (rije se mijenja kao pridjev) dem. deminutiv (umanjenica) dijal. rije dolazi u dijalektu, narjeju dipl. rije se upotrebljava u diplomaciji

ekon. rije se upotrebljava u ekonomici elektr. rije se upotrebljava u elektrotehnici engl. engleski eskim. eskimski etiop. etiopski (abesinski)

rije se upotrebljava u medic meks. meksikanski, mehiki miner. rije spada u mineralogiju, n se o rudi mitol. rije spada u mitologiju mlin. rije se upotrebljava u mlinarst mn. mnoina (plural) mong. mongolski muz. rije se tie muzike nesvr. nesvreno, trajno (s obzirom i trajanje glagolske radnje) norm. normanski norv. norveki okult. rije se upotrebljava u okultist opt. rije se upotrebljava u optici. peruan. peruanski perz. perzijski poet. rije se upotrebljava u poeziji, poetici pogrd. pogrdno pol. pojam spada u politiku polin. polinezijski polj. poljski pomor. pomorski izraz portug. portugalski povr. povratno (sa zamjenicom se) pravn. rije se odnosi na pravne znanosti pravosl. rije se upotrebljava u pravoslavnoj crkvi prenes. u prenesenom smislu prot. protivno psih. rije se upotrebljava u psihologiji rel. vjerski izraz, rije se tie neke vjere, religije rom. romanski (nije odreeno iz kojeg romanskog jezika) rudar. rije se odnosi na

farm. rije se upotrebljava u farmaciji fen. feniki fil. rije se upotrebljava u filozofiji fin. finski fiz. rije se upotrebljava u fizici fiziol. rije se upotrebljava u fiziologiji Jlam. flamanski fotogr. rije se upotrebljava u fotografskoj umjetnosti franc. francuski geod. rije se upotrebljava u geodeziji geogr. rije se upotrebljava u geografiji geol. rije se upotrebljava odreeno iz kojega germanskog jezika) gimn. gimnastiarski izraz glag. glagol got. gotski gram. rije se upotrebljava u gramatici gr. grki gruz. gruzinski hebr. hebrejski (idovski) hidr. rije se upotrebljava u hidrografiji hipok. hipokoristik (imenica od dragosti) hist. historijski (u prolosti) hol. holandski, nizozemski hrv. hrvatski ind. indijski indekl. indeklinabilno, tj. gramatiki nepromjenljivo, bez deklinacije indijan. indijanski industr. rije se upotrebljava u industriji instr. instrumental isp. isporedi! izg. izgovori! izv. izvedenica jap. japanski jav. javanski (sa otoka Jave) jedri. jednina (singular) katol. katoliki kazal. rije se tie kazaline umjetnosti kelt. keltski kem. rije se upotrebljava u kem kin. kineski u geologiji geom. rije se upotrebljava u geometriji germ. germanski (nije

rudarstvo rum. rumunjski rus. ruski sanskrt. sanskrtski sem. semitski skand. skandinavski skra. skraenica (kratica) slav. slavenski (nije odreeno iz kojeg slavenskog jezika) slik. rije se upotrebljava u slikarstvu slov. slovaki sloven. slovenski (slovenaki) sport. sportski izraz sr. srednji rod starosl. staroslavenski svr. svreno, trenutno (s obzirom na trajanje glagolske radnje) atr. atrovaki govor kol. u kolskom, akom jeziku 8

panj. panjolski tampar. rije se upotrebljava u tamparstvu (tipografiji) ved. vedski tal. talijanski tat: tatarski tehn. rije se upotrebljava u tehnici tibet. rije potjee iz Tibeta tipogr. tipografski, tamparski topogr. rije spada u topografiju trg. trgovaki izraz tur. turski turkm. turkmenski (obino preko ruskog jezika) ukr. ukrajinski v. vidi! venet. venecijanski, mletaki vet. pojam se odnosi na veterinu vojn. vojniki izraz vulg. vulgaran, prostaki izraz zast. zastarjelo zbir. zbirna, kolektivna imenica zool. rije spada u zoologiju, oznauje ivotinju . enski rod Skraenice koje su razumljive na prvi pogled, kao npr. anglosas. anglosa-ski, poljoprivr. poljoprivredni, staro-germ. starogermanski, eljezu. eljezniarski i si., nisu unesene u ovaj popis. Strane rijei koje dolaze u ovom popisu kratica, kao npr. mineral, mitologija, religija itd., objanjene su, dakako, na svome mjestu u knjizi.

A
a1 - - 1. samoglasnik; prvo slovo latinike abecede i irilske azbuke; 2. grki prefiks (a, alfa privativum, liavno, odreno alfa) sa znaenjem bez, ne; dolazi u tuim rijeima kojima se hoe pokazati potpuno nedostajanje pozitivnog svojstva, npr. amoralan bez morala, asimetrija nedostajanje simetrije; 3. skra. za ar, anno (v.); 4. na mjenicama: znak za akceptirana primljena; na satovima: jranc. avance ubrzano; 5. muz. alt; 6. muz. esti ton glazbene ljestvice (u solmizaciji la)\ ujedno i komorni ton (biljei se sa ai), slui kao osnova za ugaanje instrumenata (440 herca); 7. u voznim redovima skra. za franc. arrivee dolazak (prometnog sredstva u neku stanicu); isp. d. a2 -franc. po (npr. a 6 din.). A na automobilima: Austrija, u logici: oznaka za openit afirmativan sud, u fizici: znak za amper (v.).ukemiji: znak za argon (v., ee: Ar); jo i starorimski znak za broj 5.000; kratica za atmnski: A-pokus, A-centrala. A (ili A. J.) u fizici znak za angstrem, tj. Ang-stremova jedinica (jedna desetmilijuntina milimetra kao jedinica duine vala svjetlosti; po Andersu Jonasu Angstromu, vedskom astronomu i fiziaru, 19. stolj.). aa ili AA skra. za gr.-iat. ana partes aequa-les (it. ana partes ekvales) na jednake dijelove (propisuje lijenik na receptima kao uputu ljekarniku da se pri izradi lijeka neke sastojine moraju uzeti u potpuno jednakim koliinama). a.a. skra. za lat. ad acta (v.). ^aa kemiarska oznaka za amalgam (v.). "AAL skra. za American Air Lines (it. ame-riken er lajnz) ameriki aerotransport. a.a.u.c. skra. za lat. anno ab urbe condita (/7, ano ab urbe kondita) godine od sa-graenja grada (isp. a.u.2) ab aerario abadlnka, 3 -ci, 2. mn. -kl povea igla kojom se slue abadije. ab aerario lat. (it. ab erario) na dravni troak. abahija tur. (pored abaha, abaija, abaja, abajlija) pokriva obino od ohe (isp. aba); stavlja se ponajvie konjima pod sedlo; isto i aa, baja, ul, ultan. abak, mn. -ci, 2. abaka lat. (abacus) 1. raunalo; 2. pokrovna ploa na glavici stupa (isp. ka-pitel). abalijenacija lat. (ab... + alienus tu)pravn. otuenje, ustupanje, prenoenje neke stvari na drugoga; glag. abalijenirati, -enlram. abanacija lat. (ab od + annus godina), izgon, progonstvo na godinu dana (u starom rimskom pravu). abandon, -ona franc. naputanje, odricanje, odustajanje; naputenost, zaputenost; ustupanje osiguravajuem drutvu robe, oteene prilikom prijevoza, ili broda, s tim da osiguravajue drutvo isplati osiguraniku svotu na koju je roba ili brod osiguran; abandonirati, -onTram napustiti, odrei se, odustati; isto i abandonovati, -ujem. abanija tur. (abani) vrsta platna i marama od toga platna. ab anno... lat. (it. ... ano) od godine... abanos v. abonos. ab antiquo lat. (it. ab ant'ikvo) od starine, odvajkada, od davnine, abar, abra v. aber, haber; abardija v. abronoa. abartikulacija lat. (ab od + articulus lanak) zglob, zglavak, gleanj, pregib, lanak. a bas franc. (it. a ba) dolje! (kao uzvik negodovanja, npr. dolje s njim!); isto i tal. abbasso (it. abaso). ab . . . lat. od . . .; prefiks koji daje rijeima negativno znaenje, npr. abdikacija odrek-nue. ab hebr. jedanaesti mjesec idovske graanske i peti crkvene godine (na srpanj-kolovoz odn. juli-august). aba, 2. mn. aba tur. (aba) 1. grubo (domae, seljako) sukno; oha od vune ili kostreti; 2. ogrta od abe, gunj, duba, duanka (v. aba-hija, abenjaa); pogrd. grubo, runo, poderano odijelo, krpe. abab v. ahbab. ab abuso lat. (it. ab abuzo) po zloupotrebi, zloporabom. Abacija tal. (Abbazia; akc. -ija) Opatija (geogr.). abacijalan, -Ina, -Ino v. abat. abactio partus lat. (it. abakcio . . .) isto to i abortus (v.). a baculo ad angulum lat. (it. a bakulo . . .) od tapa na kut (zakljuivati), tj. nedosljedno, abacus v. abak. abad1, 2. mn. abada tur. (abadan, abad) nastanjen kraj, cvatui predio; grad, npr. Hajdar-abad. abad2, abda v. apta. abadati, -ara i abadavati, abadavam v. abadi-rati. abadirati, abadlram tal. (badare) paziti na nekoga, brinuti se za nekoga, osvrtati se na koga, uvaavati koga; isp. bendati, fermati. abaditi v. ibaditi. abadjerati, abadjeram v. abadirati. abada v. bada1 abadija tur. (abadi) proizvoa predmeta od abe (v.); kroja seljakih odijela; prid. aba-dijin; abadijski; abadlnski; abadijka: a) ena abadijina; b) ena abadija; abadiluk (akc. i abadiluk), mn. -ci 1. abadijski zanat; 2. dio arije gdje su smjeteni abadije; abadinica abadijina radionica ili radnja; 2 Abd Abas, -asa, 5. Abase tur. lav; isto i Abaz, -aza, 5. Abaze; en. A basa. Abasidi (mn. m. r.) dinastija arapskih kalifa (7501517) sa sjeditem u bafertadu; najvea mo za vrijeme legendarnog Ha-run-al-Raida (89. st.). ab asinis ad boves lat. (it. ... azinis...) od magaraca na volove, tj. uspeti se s nieg poloaja na vii (kod nas: prijei s magarca na konja). abaati, -am tal. (abbassare) smanjiti se, ma-laksati; opadati, poputati; isto i abaa-vati, abaavam. abat tal. (abate) opat (v.); en. abatisa; abacijalan, -Ina, -Ino opatski (npr. abaci-jalna misa sluba boja koju celebrira sveenik visokog ranga). abati se, abam se (isp. habt Acht) u1 se (koga ili ega); drugo je abati odn. bati trati, kvariti). abatiti, -Im tal. (abbattere) naii, nai, sre zatei. abat-jour v. abaur. abaton gr. (abatos nepristupaan) pravoslavne crkve u koji ne smiju s piti svjetovnjaci. abavija v. abahija. ab avo lat. od djedovskih vremena, starinsl abazija gr. (a ne + baino hod; ivani poremeaj pri kome postoji ner gunost hodanja. abaur, -ura franc. (abat-jour) 1. zaslon, na lampi, sjenilo; 2. prozor s daskama k putaju svjetlo, ali onemoguuju gleda kroz prozor. abba aram. 1. starozavjetni naziv za prac proroka; 2. na starokranskom Istoku \ var zajednice, duhovni otac; 3. u ral skoj vjerskoj tradiciji sveenik, uil uenjak.

abbe franc. (it. abe, 2. abea, mn. al 2. abea) naslov koji se govori sveen u Francuskoj (otprilike kao veleasni), abbeviilien (it. abvil'jen) prema grad Abbeville u departmanu Somme u s Francuskoj nazvana najstarija faza pal litika, isto to i cheleen. abblazen njem. (abblasen) otpuhati, za vi puhanje, tj. trubljenje (Krlea); isp. ah blazn. abblendati v. ablendati. ABC-drave savez junoamerikih dri Argentine, Brazila i Chilea (ile). A.B.C.D. skra. kojom su 1941. ozn; vane etiri protujapanske sile: Amer (USA), Britanija, Kina (engl. China^ Dutch Indies (Nizozemske Indije [dai Indonezija]).
abdest

abcigbild v. apcigbild. ABC-oruje zajedniki naziv za atoms bioloko i kemijsko naoruanje (u na vojsci ee ABH; razlika odatle to se 1 i pojam kemija u stranim jezicima p sa c, npr. u franc. chimie, u engl. c mistry, u njem. Chemie, a u naoj vojsci uobiajeniji izgovor hernija nego , mija). abd tur. (abid) sluga, rob; esto u tursk (arapskim) imenima (v. Abdulah i dalje). abdal, 2. mn. abdala tur. (abdal) glup blesan; naivina. Abdera grad u staroj Grkoj (u pok

aberacija

jini Trakiji) iji su stanovnici bili smatrani za naroito glupe ljude; abderianin, mn. abderiani ogranieni malograanin, pr-njavorac; isto i abderlt, -ita; prid. abde-ritski, -a, -o ogranien, tup, glup; abderitstvo ogranienost, duevna tupost, glupost. abdest, 2. mn. abdesta perz. (ab voda + dest ruka) ritualno umivanje muslimana prije molitve; prid. abdestni, -a, -o; abdesthana, 2. mn. -hana (perz. hane kua) mjesto gdje se vri abdest, gdje se abdest uzima (ali i gdje se kvari, tj. zahod, nunik); isto i abdesluk. Abdija tur., skra. od Abdulah (v.). abdikacija lat. (ab... + dicere rei, kazati) odricanje, odreka, odreknue (od prijestolja), odstup, zahvala, ostavka; prid. abdikacionalan, -Ina, -Ino; isto i abdika-cionl, -a, -6; abdicirati, -diciram odrei se nekog zvanja ili asti (naroito prijestolja); zahvaliti se na emu, podnijeti ostavku, odstupiti s vlasti, povui se s poloaja (vladarskog); isto i abdikovati, -ujem. abdomen (akc. i abdomen) lat. 1. trbuh, trbuna upljina, utroba; 2. zadak u kukaca; abdominalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na trbuh i trbunu upljinu; trbuni, utro-bni; koji se odnosi na zadak; zadani, za-dani. abdukcija lat. (ab od + ducere voditi) odmicanje, odvoenje, odvlaenje, odstranjenje, odvraanje; u medicini: gibanje miia prema napolje od sredinje crte tijela (prot. adukcija); u kirurgiji: razmicanje zglobova; u logici: silogizam kojemu je druga premisa samo vjerojatna pa je i zakljuak takav; abduktor mii odmica; glag. abducirati, -duclram odmicati, odvoditi, odvlaiti, odstranjivati, odvraati. Abdulah, -aha tur. (isp. abd) rob boji, sluga Alahov; Abdulatlf, -ifa, 5. Abdu-latife rob Dobroga (tj. boga); Abdul-vehab, -aba rob onoga koji oprata (tj. boga); Abdurahlm, -ima, 5. Abdurahlme rob Milostivoga (tj. boga); isto i Abdu-rahman, -ana, 5. Abdurahmane. abe v. abbe. abecavica v. abeceda. abeceda 1. utvreni redoslijed svih slova nekog jezika (npr. latinska, francuska abeceda); 2. utvreni redoslijed slova u latinici (u tom se sluaju grka abeceda zove alfabet, a staroslavenska azbuka); 3. u prenesenom znaenju: osnovno znanje o emu: ne zna ni abecede nema pojma;
abes

prid. abecedni, -a, -6 (npr. abecedni red); abe-cedar, -ara v. (nie) abecedarij; abeceda-rac, -rca, 5. abecedare, 2. mn. abeceda-raca uenik prvoga razreda osnovne kole, poetnik, prvokolac; abecedarij, -ija / abecedarijum lat. 1. popis rijei po abecednom redu (isp. alfabetarij) za neku odreenu svrhu (npr. za izradu rjenika, kazala u knjigama i si.); 2. prva knjiga, poetnica, bukvar; abecedarka, 3. -ci, 2. mn. -kl a) poetnica, bukvar; b) slova abecede kao pomono nastavno sredstvo u osnovnim kolama; abecedirati, -cediram 1. slagati po abecedi, abecednim redom; 2. v. spelovati. A-Be-Ha govorna skraenica za pojmove objanjene sprijeda pod ABC-oruje. Abel asir. (habal) sin (po biblijskoj prii jedan od dvojice sinova prvoga ovjeka Adama; ubio ga brat Kajin; simbol nevino ubijenog ovjeka); isto i Avelj (crkv. pra-vosl.). Abelard v. Heloiza. abenjaa tur. (isp. aba) kapa od abe; isto i abenjak, -aka, mn. -aci. ab equis ad asinos lat. (it. ... ekvis azinos) od konja na magarce, tj. pasti s viega poloaja na nii (kod nas: prijei s konja na magarca), aber v. haber; aberdar, abernik v. haberdar, habernik. aberacija lat. (aberratio zastranjivanje, skretanje s puta) 1. u biologiji: skretanje od oznaka (graa, boja, veliina) tipinih za neku ivotinjsku vrstu; 2. u fizici: sferna aberacija svjetlosti pojava koja se sastoji u tome da se svjetlosne zrake koje izlaze iz jedne toke, nakon odbijanja od udubljenog ogledala ili nakon prolaska kroz leu, ne sastaju u jednoj toki (fokusu), nego daju rasplinutu sliku u obliku mrlje; objanjava se veim otklonom zraka na krajevima ogledala ili lee nego u njihovu srednjem dijelu; 3. kro-matska aberacija nedovoljna otrina slike kao posljedica nejednake snage pre-lamanja lea za zrake razliitih boja to dovodi do bojenja slike duginim bojama; 4. u astronomiji: prividna promjena mjesta zvijezda uslijed godinjeg gibanja Zemlje oko Sunca; 5. u pravu: zabluda, skretanje od istine; aberratio ictus (it. aberacio Iktus) promaen udarac; krivinopravni pojam, kad poinitelj bez ikakvog svog

ab ipso I are in

propusta umjesto umiljene povrede, uslijed vanjskih utjecaja, poini neku drugu povredu (npr. X puca na Y u namjeri da ga ubije, ali se metak odbije od nekog predmeta i sluajno pogodi treu osobu); 6. u medicini: nastranost, abnormalnost (v.); aberratio mentis humanae (it. aberacio ... humane) zabluda ljudske pameti (Senoa). abes v. ambis.

Abeslnija zemlja u Africi (isto to i Etiopija, Habes); Abesinac, -nca, 5. Abesine; 2. mn. Abesinaca; en. Abeslnka; prid. abeslnskl (isto i Abismlja, Abisinac, Abisln-ka, abislnskl, no svi se ovi izrazi, tj. Abe-sinija i Abisinija i izv. danas smatraju zastarjelima i bolje je uzimati Etiopija i izv.); abeslnskl zdenac pumpa kojoj

je usisna cijev bez prethodnog buenja utisnuta u vodonosni sloj rahlog zemljita. abest lat. (akc. abest) nije nazoan (nekad formula u kolama kojom se javljalo da netko nije doao u kolu; danas obino nema ga), abet v. habit. abfal njem. (Abfall) otpadak, otpad, kart (v.); u mno. i abfeli (prema njem. mn. Abfalle). abfertigung, mn. -zi njem. (Abfertigung) ot-pravnina, otpremnina (novana naknada za uklanjanje neke osobe s mjesta gdje je nepoeljna); glag. abfertigati, -am i abferti-govati, -ujem (Mato). abfetungskura njem. (abfetten skidati mast) v. abmagerungskura. abfirnfitl njem. (abfuhren odvoditi + Mit-tel sredstvo) sredstvo za reguliranje stolice, lijek za ienje crijeva, laksativ, lak-sans, purgativ (v.). abgeblazn njem. (abblasen otpuhnuti, zavriti puhanje) u govoru starijih ljudi koji su nekada sluili austrijsku vojsku: gotovo!, svreno!, prekasno! (misli se: zavreno je trubljenje nekog vojnog signala). abgedron njem. (abdreschen omlatiti penicu) otrcan, olinjao, nemoderan, dosadan. abgekoht njem. kuhan, varen (u prenesenom smislu kod Matoa). ABH skra. za atomski, bioloki, hemijski (v. ^IBC-oruje). Abhaska ASSR (Abhazija) sovjetska autonomna republika u sjeverozapadnom dijelu Gruzijske SSR, izmeu Crnog mora i Velikog Kavkaza; glavni grad Suhumi; stanovnici Abhazi srodnici erkeza. ab hine lat. (it. ab h'ink) odavle, sa o\ ili sa onog mjesta, ab hoc et ab hac lat. (it. ab hok et hak) o ovom i o onom, o svaemu i svemu (govoriti), ab hodierno (die) lat. od dananjeg (dan od danas. abhorentan, -tna, -tno lat. (abhorrere zgi ziti se) odvratan, gadan, gnusan, odun mrzak, zazoran;

nespojiv, inkompatibik koji se protivi emu, koji se kosi s i im; imen. abhorencija; glag. abhorescirs -resclram. abhortacija lat. (abhortatio) odvraanje, odj varanje od neega. Abid tur. poboni; en. Abida. Abigail hehr. vlastito ime (esto po en izgovoru: Ebigel); znaenje: kolovoa, p aica; radost oeva, ab igne ignem lat. od vatre vatru (kad p a sa cigarete drugog puaa uzir vatru). abije crkv.-slav. odmah, smjesta, ba, sada. ab immemorabili lat. (akc. imemorabili) pamtivijeka, odiskona, odvajkada, ab imo pectore lat. (it. ... pektore) iz n; dubljih grudi, tj. iz dubine due, iz d srca (govoriti, mrziti, prezirati); takoei iz petnih ila, ab incuifabulis lat. (it. ... inkunabulis) < kolijevke, od prapoetka, odiskona, odv; kada. ab initio lat. (it. ab inicio) od poetka. ab intestato lat. (akc. ab intestato) neop runo: naslijediti ab intestato naslijed bez oporuke, na temelju zakonskog n sljednog prava kao srodnik. abiogeneza (akc. i -geneza) gr. (a ne bios ivot + isp. geneza) postanje i materije od neive, spontano raanje, z ee bez oplodnje, samoniklost (isp. bi geneza). abiologija (a ne + bios ivot + logi rije) nauka o mrtvoj, anorganskoj pi rodi. abiostatika, 3. -ci gr. (a ne + bios -ivot + isp. statika) nauka o beivotni] tijelima. abioza gr. (a ne + bios ivot) m sposobnost za ivot; abiotikl koji r pripada ivotu, ivoj prirodi. ab ipso Lare incipe lat. (akc. incipe) od s; moga Lara (kunoga boga) poni, tj. poi sam od sebe, pometi najprije pred svojii vratima.

ab irato

abnormalac

ab irato lat. (akc. irato) od gnjeva, u "ljutim, u srdbi (neto uiniti). abis tal. (abisso) v. ambis; isp. abisus. abisal (isp. abisus) zajednica ivih bia u morskoj dubini (veoj od 800 m). Abisinija v. Abesinija. abisus gr. (abvssos) 1. ponor, provalija, bezdan, jaz; 2. u prenesenom smislu: prodrlji-vac; isp. ambis; abisalan, -Ina, -Ino koji pripada dubokom moru; abisalna fauna ivotinjstvo dubokih slojeva mora (krae: abisal). abit tal. (abito) haljina, odijelo (Vojnovi); abit od banja kupai kostim; isp. habit. abitati, -am tal. (abitare) stanovati, prebivati. abitura lat. (abiturus koji hoe, kani, namjerava otii) ispit zrelosti, matura (v.); abiturijent, 2. mn. abiturijenata svreni ak srednje kole; srednjokolac koji je poloio maturu; en. abiturijentica i abitu-rijentkinja (akc. i abiturijentkinja); prid. abi-turijentskl. ab Jove principium lat. od Jupitra poetak, tj. zaponimo s Jupitrom, kao s najvanijim, najhitnijim (odajmo prije svega poast najuglednijem). abjudikacija lat. (ab... + judicare suditi) sudsko osporenje, nepriznanje, uskrata; ab-judicirati, -diclram sudski osporiti, ne dosuditi, uskratiti. abjuracija lat. (ab... + jurare zakleti se, prisei) odreknue, poreknue pod zakletvom; abjurirati, -juriram pod zakletvom odrei, oporei, zanijekati. abkomandlran njem. premjeten (iz jedne vojne ustanove u drugu), prekomandlran, preko-mandovan (Krlea).

abkraglati, -am njem. (ab dolje 4- Kra-gen ogrlica) u zagrebakom govoru: zavrnuti vratom, ubiti. ablacija lat. (isp. ablativ) oduzimanje, uklanjanje; med. amputacija, odsijecanje, odrezi-vanje; geol. odnoenje dijelova zemljine povrine; otapanje ledenjaka (gleera); u kozmonautici: otapanje povrinskog sloja na vrhu rakete (iskoriuje se kao nain odvoenja vika toplote koja se stvori trenjem o zrak). ablajter njem. (ableiten odvoditi) krae ^umjesto blicablajter (v.). ablaktacija lat. (ab... + lac, 2. lactis mlijeko) odbijanje dojeneta od sise; ab-laktirati, -laktlram odbiti, odbijati od sise. ablativ lat. (aufero, abstuli, ablatum odnijeti) gram. esti pade u deklinaciji nekih jezika (npr. u latinskom); prid. ablatlvnl; ablatlvskl. ablaut njem. (Ablaut) v. alternacija, apofonija. ablefarija gr. (a ne 4- blefaron trepavica) manjak, nemanje trepavica, vjea, onih kapaka (priroeno ili uslijed nekih bolesti, npr. gangrene, lupusa). ablegat, -ata, 5. ablegate lat. (ablegare odaslati, poslati) 1. poslanik, izaslanik (obino papinski); 2. tko je nekamo poslan da bude uklonjen s poloaja, pa odatle i znaenje: prognanik. ablendati, -am njem. (abblenden) zasjeniti svjetlo, osobito priguiti farove kad (u noi) automobili voze jedan u susret drugome; isto i ablendovati, -ujem; ablender naprava u automobilu koja slui za priguivanje farova kad je potrebno ablen-danje.

ablepsija gr. (a ne 4- blepein gledati) sljepilo, zaslijepljenost (duevna), glupost, budalatina, nepromiljenost. ablez njem. (Ablosen) izmjena strae, odmjena, smjena radnika. ablezovati, -ujem njem. (ablosen) odmijeniti, smijeniti, odmjenjivati, smjenjivati. ablokacija lat. (ab od 4- locus mjesto) davanje u najam, u zakup, iznajmljivanje; glag. ablocirati, -lociram. ablucija lat. (abluere spirati) pranje, umivanje, ispiranje, isplahnjivanje; ablutomanija (isp. manija) bolesni nagon za stalnim pranjem i kupanjem (duevna bolest); glag. abluirati, -lulram. abmagerungskura njem. (Abmagerung mravljenje + kura, v.) umjetno mravljenje, nastojanje posebnim postupcima (lagana hrana, etnje,
abnormalan

gimnastika i si.) oko gubitka suvinog sala; kura za mravljenje. abmarkirati, abmarklram njem. (ab dolje + markieren obiljeiti) u ulinom govoru: zbrisati, otii, nestati, maknuti se. abmontirati, abmontiram njem. (abmontieren) v. demontirati (Feldman). ab(e)ndklajd njem. (Abend veer 4- Kleid haljina) veernja haljina, enska toaleta za sveane (veernje) prigode. abnegacija lat. (ab... 4- negare nijekati) 1. poricanje, odricanje, odbijanje, nijekanje; 2. samoprijegor, samoodreka, samoodrica-nje, samozataja; glag. abnegirati, -negiram. abnemer njem. (abnehmen oduzeti, odrezati) posebna vrsta noa za rezanje koe. abnormalac, -alca, 5. abnormale, 2. mn. ab-

abe

normalaca abnormalan (v.) ovjek (e-rina). abnormalan, -Ina, -Ino lat. (ab... + normalan, v.) 1. koji nije u redu; nepravilan, protupravilan, protuprirodan, neispravan; 2. neobian, udan, izuzetan; 3. nastran, bolestan, nezdrav, nakazan; isto i abnorman, -mna, -mno; abnormalnost, -osti svojstvo onoga stoje abnormalno; neispravnost, neurednost, neobinost, nepravilnost, nastranost, nakaznost; isto i abnormnost, -osti; abnormitet, -eta 1. neprirodnost; 2. nakaza, izrod (npr. tele sa dvije glave). abocirati, aboclram tal. skicirati (budue umjetniko djelo, sliku, kip). Abodriti (mn. m. r.) a) slavensko pleme na srednjem Dunavu; god. 825. potpali pod Bugare; b) polapsko slavensko pleme na donjoj Labi; istrijebljeni ili ponijemeni u 12. st. (prvi se zovu i Bodrii, a drugi i Obodriti). ab officio lat. (it. ab oficio) od slube (npr. suspendirati), abokat v. advokat. abolicija lat. (abolere unititi, zatrti) 1. ponitenje, dokrajenje, ukinue, ukidanje (npr. zakona, ropstva); 2. akt milosti najvieg organa dravnih vlasti kojim se prije pravomonosti presude daje osloboenje od krivinog gonjenja za neke vrste krivinih djela ili za neke grupe poinitelja, tako da se gonjenje nee ni zapoeti, a ukoliko je zapoeto, obustavit e se (u naem krivinom zakoniku obuhvaeno pojmom amnestije); abolirati, -ollram primijeniti aboliciju; ukinuti, dokrajiti, obustaviti ili ponititi istrani sudski postupak prije pravomonosti presude; abolicionizam, -zrna 1. dru-tveno-politiki pokret za ukidanje ropstva, osobito u SAD u prvoj polovici 19. st.; 2. drutveni pokret za ukidanje bilo kakvog zakona; abolicionist(a) pristaa abolicio-nizma; prid. abolicionistikl, -a, -6. abolikati, -am v. abolirati (Vojnovi). A-bomba v. atomski. abominalan, -Ina, -Ino lat. (abominari ne eljeti) uasan, odvratan, gadan, gnusan, mrzak, oduran. abonman, -ana franc. (abonnement) 1. pretplata, predbrojka (npr. na neke novine, na hranu u menzi, na sjedalo u kazalitu); 2. ugovor izmeu dvije strane za trajnije isporuke ili usluge; abonirati (se), -onlram (se) pretplatiti se; isto i abonovati (se), -ujem (se); abonent, 2. mn. abonenata pretplatnik, predbrojnik; en. abonentica i a nentkinja
a bove majori.

(akc. i abonentkinja); isto i a nirac; en. abonlrka; prid. abonentskl, a mrski. abonos tur. (abanoz) crno, tvrdo, teko di poznato i pod grkim imenom eban, a ] nas se zove i crni dub; prid. abonosi abonosni, -a, -6; abonosati se, -em se postajati tvrd i otporan; b) crnjeti, po jati crn. aboralan, -Ina, -Ino lat. (ab... + isp. oral koji se nalazi nasuprot od usta (u zo( giji je glavna os zamiljena linija u ti koja pogaa usta [oralni pol] i ustima suprotne dijelove tijela [aboralni pol]). abordaa franc. (abordage) napadaj na ne jateljski brod neposrednim pristajanjem nj i prekrcavanjem u nj; isto i abon -aa; abordirati, abordlram izvriti al dau, prekrcati se. ab ordine lat. (akc. ordine) od reda, od z; enja (kod suspenzije katolikih sveenil aboridinal, -ala (po engl.; isp. aborigini) j stanovnik. ab origine lat. (akc. ongine) od poet odiskona, odvajkada. aborigini (mn. m. roda) lat. (Aborigines prvobitni narod rimski, koji je na svo stanitima ivio ab origine od poet stanovnici neke zemlje iz davnine naseli u nekom kraju, prasjedioci, prastanovr uroenici, starinci. abort, 2. mn. aborata njem. (Abort) zah nunik. abortlv, -iva (isp. abortus) sredstvo za iz: vanje pobaaja. abortus lat. (ab... + oriri roditi se) bacaj, pometnue; prirodno ili umjetno ] jevremeno prekidanje trudnoe; sponi abortus pobaaj do koga dolazi bez trudniine, zbog neke bolesti ili zbog i nua ploda u maternici izazvanog bilo koji nain; kriminalni abortus poba obavljen nasilno s jedinom svrhom da i rijei neeljene trudnoe; indiciram aboi nasilni pobaaj izvren od strunih o ba na temelju odluke specijalne komis kako bi se trudnica rijeila nekih opasni koje joj prijete u vezi s njezinim stanjt abortirati, -ortlram 1. prekinuti trudne nasilno pometnuti; 2. prije roka roditi; i baciti; iznebiti; abortlvan, -vna, -vno koji se tie suzbijanja neke bolesti u pn poecima; 2. koji izaziva pobaaj; 3. dozreo, nedonoen, prerano roen; 4. z

abtehati

stao, nerazvijen, zakrljao; neuspio, izjalov-ljen, promaen. a bove majori discit arare minor lat. od starijeg vola ui se orati mlai, tj. pleti kotac ko i otac.

ab ovo lat. (od jajeta) 1. od poetka; 2. vrlo iscrpno, potanko; ab ovo usque (it. uskve) ad mala od jajeta sve do jabuka, tj. od poetka do kraja (Rimljani su ruak zapoinjali jajima a zavravali voem).

aboyer franc. (it. aboajer) lajavac, zagrilji-vac, grdilac (Krlea). abradirati, abradlram njem. (abradieren) izbrisati brisalom, gumom ili sastrugati noiem (isp. radirati). Abraham hebr. otac mnotva, otac mnogih naroda, po Bibliji praotac idova i Arapa; prid. Abrahamov; krilo Abrahamovo nebo, raj; otii u krilo Abrahamovo umrijeti; isto i Abram, Avram. abrahamiti (mn. m. r.) a) kranska sekta u ekoj, potomci husita (v.); istrijebljeni za vrijeme cara Josipa II (vladao 1780 1790); b) sekta u Siriji u 9. st. abrahija gr. (a ne + brachion ruka) bezrukost (nedostatak ruku od roenja). abrakadabra hebr. 1. srednjovjekovna formula (bez ikakva smisla i znaenja) na amule-tima, zapisima; hokus-pokus; arobna formula; stara arobnjaka rije, koja je sluila kao amajlija; 2. besmisleno brbljanje, nesuvisli govor, besmislica; slino i gr. abraksas odn. abraksa (koje je naeno uklesano ili urezano na mnogim predmetima). Abram v. Abraham. abra, 2. mn. abraa tur. (abra) 1. pjegav, li-sast konj na gubici ili pod repom; 2. ovjek pjegava lica; 3. osip po koi domaih ivotinja; isto i abre, 2. mn. abrea; abra-ljiv pjegav, aren, lisast; gubav, ugav, ospiav, arolik; isto i abraast abreast. abrazija lat. (abradere ostrugati, otrici) 1. razorno djelovanje morskih i jezerskih valova na obalu; odronjavanje; 2. u medicini: razaranje povrine kosti, sluzavog tkiva i dr.; 3. uope: ostrugano ili izbrisano mjesto, ogrebotina; prid. abrazionl; abrazivi (mn. m. r.) tvari velike tvrdoe koje slue kao sredstvo za bruenje, poliranje i ienje tvr-~dih povrina (korund, kvare, dijamant, kar-borund). abrevijacija lat. (brevis kratak) 1. kratica, skraenica; 2. skraenje; pokrata; abrevija-tura kratica u muzikim oznakama (abrevijatura je npr. i znak za ponavljanje); kratice osobito este u srednjovjekovnim rukopisima (sigle); u starom Rimu sluile su kao neka vrsta stenografije (v. tironske note). Abteilung ega, ne slagati se s neim (npr. u bojama); isticati se, striti; isto i abtehovati, -ujem. Abteilung njem. (isp. aptajlung) odred, odjeljenje (Krlea). abtrajbati v. aptrajbati. abtreten njem. (it. aptretn) odstupiti, odstup; odlazi! (u staroj austrijskoj vojsci komanda podreenoj osobi da ode; Feldman). abu ar. otac, djed, predak; npr. Abu-Bekr Muhamedov tast, prvi kalif (572634). Abu-hajat ar. vrelo ivota, izvor neumrlosti (N. Simi) abulija gr. (a ne + bule savjet, odluka, volja) bezvoljnost, pomanjkanje volje, slabost volje, neodlunost; abiiliar tko pati od abulije, bezvoljan ovjek. abundancija lat. (abundare obilovati) 1. obil-nost, obilje, pretek, bogatstvo, mnotvo; 2. obilje novca; 3. starorimska boginja, personifikacija obilja; simbol joj je tzv. rog obilja; isp. Amalteja; v. cornu copiae; abundantan, -tna, -tno obilan, obilat, izobilan, bogat, imuan; prepun, prenatrpan. ab uno disce omnes lat. po jednome prosudi sve, tj. kakav je jedan, takvi su i svi ostali. ab urbe condita lat. (it. ... kondita) od sagra-denja grada Rima (u starorimskom raunanju godina; rauna se god. 753. pr. n. e.); isp. a. u.2 aburdati, -am (isp. abordaa) nasrnuti, navaliti; isto i aburdisati, -em.

abree, -ea, mn. -hi, 2. -ea franc. (abrege) izvadak, izvod, saetak, kratak sadraj znanstvenog ili umjetnikog djela. abrihtati, -am njem. (abrichten izvjebati) dotjerati, izmutrati, dresirati; isto i abrih-tovati (abriktovati), -ujem. abrihter njem. (abrichten uravnati) vrsta stolarskog alata (stroja), blanjalica za dotjerivanje i izglaivanje dasaka. abrogacija lat. (abrogare ukidati) ponitenje (ukidanje), opozivanje nekog zakonskog propisa novim zakonskim propisom koji sadri izriit opoziv prijanjeg propisa (za razliku od derogacije neizravnog opo-zivanja donoenjem zakonskog propisa koji sadri protivnu odredbu prijanjem propisu, iako ga izriito ne spominje); abrogirati, -roglram 1. obustaviti; ukinuti, opozvati (naredbu); 2. trg. ponititi, povui (nalog). abronoa v. habronoa. abrumpirati, -rumplram lat. (abrumpere) otkidati, otkinuti, otrgnuti, prekidati, prekinuti, raskomadati; isp. abruptan. abruptan, -tna, -tno lat. (abruptus otkinut)' 1. strm; vrletan; 2. osoran; prijek; neugla-en; 3. isprekidan; odsjeen; nesuvisao; 4. nagao, nenadan, estok, bez mnogo okolianja; isp. abrumpirati. Abs. skra. za njem. Absender poilja, poiljalac, odailja, predatnik (na poleini pisma: alje); isp. Eksp. absces v. apsces. absens lat. (akc. apsens) odsutan (isp. abest). abstine lat. (akc. apstine) suzdri se (Ante Kovai). abstinvl isto to i antabus (v.). absorpcija v. apsorpcija. absurdum v. ad absurdum; v. i apsurd. abld njem. (Abschied) oprotaj, rastanak; ab-lsbrif (Abschiedsbrief) oprotajno pismo; isp. apiter. abmalcati, -am njem. (abschmalzen) zapriti, zainiti, zamastiti. abminkati, -am njem. (abschminken) u glumakom govoru: skinuti minku, oistiti lice od minke poslije predstave. abtajg njem. (absteigen odsjedati) zakutni hotel; abtajge-kvartir privatni stan gdje odsjedaju putnici koji ne ele u hotel. abtehati, -am njem. (abstechen) odudarati od 8
aci

abusaladin tur. vrsta bilja: a) krlja (lat. Ricinus communis); b) carevac (lat. Euphorbia lathvris). abusus non tollit usum lat. (it. abuzus non tolit uzum) zloupotreba ne ukida (pravilnu) upotrebu. abuzemzen ar. 1. voda iz svetog vrela (zemzen) u Meki; 2. dragocjenost, rijetkost; isto i abu-zemze, -eta (sr. roda). abuzus lat. (abusus) zloporaba, zloupotreba; abuzTvan, -vna, -vno zloupotrebni, protupravni; abuzirati, -uzlram zlorabiti, zloupotrijebiti, varati. abver njem. (Abwehr) obrana. abvssus abvssum invocat lat. (it. abisus abisum invokat) ponor izaziva ponor, tj. jedna pogreka izaziva drugu. abzac, 2. mn. abzaca njem. (Absatz) odsjek, stavak, stavka, prekid, odlomak, ulomak, alineja. abzug v. apcug. Ac znak za aktinij (v.). a. c. skra. za lat. anni currentis, anno cur-rente (v.) i za tal. a conto (v . J . AC kratica za atomska centrala (A-c trala). A. C, A. Chr. skra. za anno Christi (v. Academy-award engl. nagrada amerike Aka mije (of Picture Arts and Sciences) za i bolje umjetniko dostignue u films umjetnosti, poznata pod popularnim ii nom Oskar (\\). a capella tal. (it. a kapela) muz. pjev;

bez pratnje instrumenata, a capite ad calcem lat. (it. a kapite ad 1 cem) od glave do pete. a capriccio tal. (it. a kaprio) muz. po vi prema nahoenju (ne pridravajui se si go tempa). acc. skra. za lat. accepi (it. akcepi) primio sam, prihvatio sam, primam, ] hvaam (na mjenicama), accarezzevole tal. (it. akarecevole) muz. ui ljato, ljupko, accelerando v. aelerando. accidens lat. (it. akcidens) sluaj, sluajne sporedna stvar (Krlea). aceidentaliter lat. (it. akcidentaliter) sluaji isp. akcidencija. Accipe, cape, rape sunt tria verba papae , (it. akcipe, kape... pape) Prihvati, zgra otmi tri su papine rijei (Mato). aeciperejiraestat quam inferre iniuriam lat. ( akipere prestat kvam infere injurijam) b( je nepravdu trpjeti nego je nanijeti (Ci ron). aceompagnato tal. (it. akompanjato) muz pratnji, pratei, aceompli v. akompli. Accra v. Akra. acedija gr. (a ne + kedos briga) c hovna tupost, nebriga za stvari oko se ravnodunost (Mato). acetamld, -ida jedan od amida (v.). acetat, -ata lat. (acetum ocat, sirce) octene kiseline. acetilen, -ena lat. (acetum ocat, sirce) p bez boje i mirisa (nezasieni ugljikovodi uvelike se primjenjuje u tehnici (autoge svarivanje, mnoge kemijske sinteze, npr. s tetiki kauuk); prid. acetilenskl; acetilen naprava za rasvjetu u kojoj izgara a tilen. acetilosalicllna kiselina v. aspirin. acetisal, -ala jedno od imena za aspirin. acetometar, -tra, 2. mn. acetometara lat.-g (acetum ocat, sirce + metron mje sprava za mjerenje jakosti octa. aceton, -ona lat. (acetum ocat, sirce)

acetonurija

aim

kuina koja nastaje kod suhe destilacije drva (upotrebljava se npr. za skidanje laka). acetonurija lat.-gr. prisutnost acetona u mokrai (kod eerne bolesti). acetoza lat. (acetum ocat, sirce) 1. bot. kiseljak; 2. mineralna voda, kiselica. acheuleen v. aelejen. a. Chr. n. skra. za lat. ante Christum natum (it. ante Hristum natum) prije Kristova roenja. achtziger Jahre njem. (isp. ahcigerjare) osamdesetih godina devetnaestog stoljea, tj. izmeu 1880. i 1890. (Krlea). acid, -ida lat. (acidus kiseo; neugodan) 1. kiselina; 2. praskavac, vrsta eksploziva; aci-dimetar isto to i acetometar; acidoza samootrovanje kiselinom zbog nagomilava-nja acetonskih tvari u organizmu, osobito kod eerne bolesti; acidofilan koji voli kiselinu. acident tal. (accidente) nesrea, nezgoda; kap, udar kapi (Nar.), acidimetar v. pod acid. aciditet, -eta lat. (isp. acid) kiselost, acidoza v. pod acid. acid-party engl. (it. esid-parti) narkomanska grupna seansa, skupno uivanje halucinoge-nih droga. acijanoblepsija gr. (a ne + kyanos plav + blepein gledati) sljepoa za plavu boju, nesposobnost oiju da zamjeuju plavu boju; isp. aneritropsija. acilijen v. azilijen. acinozan, -zna, -zno lat. (acinum jagodica, bobica) grozdast; acindzne lijezde jago-diaste, grozdaste lijezde. a condition franc. (it. a kondisjon) uz uvjet, pod uvjetom, npr. roba se daje a condition da je preuzima moe vratiti ako je nije uspio prodati. a conto tal. (it. a konto) na raun (isp. akontacija). a contre-couer franc. (it. a kontr ker) protiv volje, nerado. ACP skra. za franc. Agente Centrale de Pressc. francuska novinska agencija, Pariz. acquit franc. (it. aki) 1. namira, potvrda, priznanica; 2. podmirenje, namirenje (duga); 3. pour acquit (it. pur aki) za potvrdu, Gl). plaeno, primio i si. acre engl. (it. eikr) jutro, ral, zemljina mjera u Engleskoj i Americi ( = 40,5 ara. odnosno 4047 m2). act engl. (it. ekt) odluka, zakljuak, zakon (isp. i akt).

acta agere lat. (it. akta agere) raditi to je ve uraeno, tj. baviti se beskorisnim poslom. acta est fabula lat. (it. akta...) svrena je pria, igra je doigrana, gotovo je. acta loquuntur lat. (it. akta lokvuntur) djela govore. Acta Sanctorum lat. (it. akta sanktorum) zbirka ivotopisa svetaca (poeo u Antwerpenu izdavati isusovac Bolland, god. 1643). acte final franc. (it. akt final) posljednji prizor, svretak ina u drami; isp. aktlus. acteur v. akter (J. Ibler). ACTH .skra. za adrenokortikotropni hormon (tj. hormon prednjeg zaliska hipofize, v.); upotrebljava se kao lijek kod mnogih bolesti (upala zglobova, psorijaza, leukemija itd.), no nade u njegovu ljekovitost pri bolestima raka nisu se ispunile. acti labores jucundi lat. (it. akti labores ju-kiindi) dovreni su poslovi slatki, tj. poslije dovrena posla prija odmor. Action Francaise franc. (it. aksion fransez) francuska ekstremnonacionalistika i antisemitska politika organizacija, ultradesniar-ska i sklona nacizmu (voa knjievnik Charles Maurras, 18681952). action replay engl. (it. ekn riplej) ponovljena igra, repeticija televizijske slike; isp. R. Actors' Studio amerika filmska ustanova (osnovao god. 1947. Elia Kazan); slijedi principe ruskog teatrologa K. Stanislavsko-ga i vri snaan utjecaj na ameriku scensku kulturu. actum ut supra lat. (it. aktum ut siapra) uinjeno kao gore (zavrna formula na spisima). Acumincum lat. (it. Akuminkum) starorimska utvrda na mjestu dananjeg Slankamena. a cunabulis v. ab incunabulis. acu tetigisti v. rem acu tetigisti. ae, -eta tur. (dem. prema at) drijebe, osobito drijebe arapskog konja; konje. aelerando, -anda, mn. -andi, 2. -anda tal. (accelerando) muz. oznaka tempa: svirati ili pjevati ubrzavajui, postepeno bre. aik tur. (ayk) pril. otvoreno, jasno, bez predrasuda, nepristrano, slobodno; drsko; aikluk otvorenost, jasnoa, istina, vedrina. akosum (akc. i akosum) tur. (akolsun) uzv. bravo! sjajno!, tako valja! izvrsno! Aif v. Akif. Aim v. Joakim. aim v. hakim.

a. d.

10 Adamova rebra). adam2, 2. mn. adama tur. (adam) c v. adamli. adamant tal. (adamante) dijamant (Tresii vii); prid. adamantnl, -a, -6. Adamant v. Ina. adamlt, -ita 1. v. nudist; 2. pripadnik j starokranske sekte; mukarci i ene sustvovali su obredima potpuno goli. adamizam, -zma evropska knjievna s koja se oslanja na primitivne i ins tivne pojave u ljudskoj naravi. adamli tur. (isp. adam) uljudno, ovjeno, ski; adamluk ovjenost, ljudskost. adamslt, -ita (po pronalazau Amerikancu geru Adamsu) vrsta plina koji osobito luje na kou i na kanale za disanje. adamskl, -a, -o 1. poput biblijskog Ad tj. gol i bos (Krlea); 2. (prema adam) ovjeanski, ljudski. ad amussim lat. (it. ad amusim) po u tono, vrlo brino. ad animum lat. k srcu (uzeti). adansonija (po franc. botaniaru Mit Adansonu) v. baobab. Adapa* prvi ovjek po babilonskoj i logiji; odbio je nebesku hranu i tim gubio besmrtnost za itav ljudski ro. ad aperturam libri v. aperto libro. adaptabllan, -Ina, -Ino (isp. adaptacija prilagodljiv, primjenljiv, upotrebljiv. adaptacija lat. (ad1 + aptus zgodan, kladan) 1. prilagoivanje; 2. preinaka, udeenje kue i si.; 3. u najnovije vrij odstupnina, mito za odstup stanarskog va (kako se pri tom obino radi o kim svotama to ih trai prodava, : rena je i nova rije odraptacija); a tator prepravlja, preudeava; ada -era tehnika naprava za spregu d uzajamno neprilagoenih elemenata; i. adaptor; isp. konverter; adaptirati, -ram 1. prilagoditi; 2. preinaiti, p desiti kuu i si.; isto i adaptovati, -u adaptlranost (adaptovandst) prilag nost, preudeenost; adaptivan, -vna, prilagodljiv, preinaiv, prikladan za udeenje; isto i (prema franc. adapt; adaptabllan. adar, 2. mn. adara hebr. 1. esti mjesec danske ili dvanaesti crkvene godine koc 11
adet

a. d. skra. za a dato (v.) i za akcionarsko drutvo (v . J . A. D. skra. za anno Domini (v.). ad1 lat. k, ka, kod, uz. ad2 v. had. ada, 2. mn. ada tur. (ada) 1. otok, poluotok u rijeci, u jezeru; 2. podvodno, vodoplavno tlo; 3. zemljite pored rijeke. Ada, 5. Ado hebr. (hada) vesela, radosna (inae i hipok. prema Adela, Adelhajda i si.). adab ar. u srednjovjekovnoj arapskoj knjievnosti pouna literatura (neka vrsta enciklopedije). ad absurdum lat. (it. ad apsurdum) do ne-smisla, do gluposti (voditi, dovesti); isp. apsurd. ad acta lat. (it. ad akta) meu spise, k ostalim spisima; staviti ad acta 1. stvar se nee uzeti u obzir; 2. posao oko toga predmeta smatra se zavrenim; skra. a. a.; adaktirati, -aktlram u uredskom jeziku: staviti ad acta, zabaciti. Adad boanstvo vjetra, oluje, groma kod Sumeraca, Asiraca i Babilonaca. adadija v. idadija. adao, adaa, mn. adai, 2. adaa tal. (ada-gio polagano, tiho) 1. muz. znak tempa; udobno, lagano, veoma sporo; 2. polagani, njeni i osjeajni muziki stavak; ima i superlativ: adaisimo (tal. adagissimo). ad aedes lat. (it. ad edes) kui, kod kue. adagio v. 1. adao; adagio assai (it. adao asai) vrlo polako, veoma lagano; 2. ti-pogr. tip slova nalik na rukopis, vrsta kurziva ( v.). Ada-Kale (na akc. Adakale; kod nekih pisaca i deki. po sr. rodu: gen. Adakaleta) otok na Dunavu nie Orave (Rumunjska); onamo su se za vrijeme Prvog srpskog ustanka god. 1804. sklonili beogradski dahije (v.), a tamo su i pobijeni; otok je danas potopljen akumulacionim jezerom Hidrocentrale erdap. adaktilija gr. (a ne, daktvlos prst) priroeni nedostatak prstiju, besprstost. Adalbert germ. sjaj plemstva. adalet tur. (adalet) pravda, pravednost; pravilnost, ispravnost. adalin, -ina vrsta sredstva za uspavlji-vanje. ad altiora lat. (it. ad alciora) k viemu, za viim (teiti, ii). Adam' (hebr. ovjek nainjen od zemlje) po Bibliji ime prvom ovjeku; Adamov kostim golo muko tijelo; Adamova jabuica kod nekih mukaraca veoma istaknut boina na prednjem dijelu vrata; Ada rebro ena (po Bibliji je bog enu rio od

ad arma!

dova; svretak naega mjeseca veljae i poetak oujka; 2. sveta vatra kod Iranaca. ad arma! lat. na oruje! na posao! na stvar! ada, 2. mn. adaa tur. (ada istozvuan) ovjek istoga imena; imenjak. a dato lat. od danas, od (ovoga) dana; od datuma (oznaka dospijea na mjenicama); skra. a. d. ad audiendum verbum lat. (it. ad audijendum verbum) radi sasluanja, radi usmenog izvjetaja (naloiti da netko dode); ad audiendum verbum regium na sasluanje pred kralja (kod naih starijih pisaca). ad augusta per angusta lat. (akc. augusta . . . anglista) do uzvienog preko potekoa (po trnju do zvijezda). ad bene esse lat. (it. ... ese) za ugodan, lagodan ivot, na zdravlje! ad bene placitum lat. (akc. placitum) po volji, kako se kome svia. ad bestias! lat. (akc. bestias) pred zvijeri! (u starom Rimu formula kojom se gladijatorima i zloincima [tu su raunali prve krane] nareivalo da se bore s divljim zvijerima u areni).

ad calendas graecas lat. (it. ad kalendas grekas) 1. do grkih Kalenda (kojih nije bilo), tj. nikada, na svetog Nikada, na Nigdarjevo, na Kukovo ljeto, na lijevo Petrovo; 2. unedogled, na neodreeno vrijeme. ad captandam benevolentiam lat. (it. ad kap-tandam benevol'encijam) da se zadobije neija naklonost; da se stvori raspoloenje (obino u poetku javnog govora kad govornik laska sluaima). ad captum vulgi lat. (it. kaptum) prema ponaanju svjetine (ravnati se, tj. prilagoditi se miljenju okoline). ad circulandum lat. (it. ad cirkulandum) 1. to treba da ide od ruke do ruke; 2. okrunica, cirkular. ad computum lat. (it. komputum) u raun, na raun, a konto (v.). ad concludendum lat. (it. konkludendum) na zakljuak. adV corpus lat. (it. korpus) u cjelini, itavo (kupiti, prodavati, preuzeti), adde lat. (it. ade) dodaj!, pribroj! ad decretum lat. (it. dekretum) prema slovu zakona, prema glasu odluke, po naredbi, prema odluci, ad deliberandum lat. (akc. deliberandum) na

razmiljanje. addenda lat. (it. adenda) ono to treba dodati; dodatak (isp. adend). ad depositum lat. (it. ad depozitum) na uvanje; v. deponirati. ad diem dictum lat. (it. ad ijem d'iktum) do odreenog dana. ad dies vitae lat. (it. ... vite) do kraja ivota. addio tal. (it. aio) zbogom; isp. adio. Addisonova bolest v. Adisonova bolest, ade v. adieu. adekvatan, -tna, -tno lat. (adaequare izjednaiti) 1. jednak, isti, izjednaen; 2. razmjeran, odgovarajui, prikladan, podudaran, shodan, suglasan, primjeren, dorastao; adekvatnost, -osti jednakost, izjednae-nost, podudarnost, sukladnost, odgovarajui izgled i si. Adela germ. plemenita, slobodna. Adelajda, Adelhajda germ. (Adelheide) plemenito bie, ki plemia. adelfija gr. (adelfos brat) 1. pobratimstvo; 2. bot. sratenost pranikih niti. Adem tur. (iz hebr.) Adam (v.). a demi franc. (it. a d'mi) napola, upola, polovino. adend, 2. mn. adenada lat. (addendus koji treba da se pribroji) pribrojnik, sumand, broj koji se u

zbrajanju pribraja (npr. u operaciji 3 + 5 + 6=14 brojevi 3, 5, 6 su adendi); isp. adirati. adendm, -oma gr. (aden lijezda) bolest lijezda; na izraz: ljezdanik; adenitis (akc. i -itis) upala lijezda; adenitis konja drebeak; adenold, -ida (gr. eidos lik, slika) ljezdasta izraslina. adept, 2. mn. adepta / adepata lat. (adeptus steen, pridobiven) vatren sljedbenik, pristalica nekog uenja ili sekte. aderacija lat. (ad1 + aes, 2. aeris mjed; novac, imovina) injenje izvjesne imovine likvidnom, pretvaranje izvjesne vrijednosti u novac. Aderpres rumunjska novinska agencija. adespoton, mn. po gr. adespota gr. (a ne + despotes gospodar) 1. imanje bez gospodara, niije vlasnitvo; 2. djelo nepoznatog pisca. adet tur. (adet) 1. obiaj, navika, tradicija; 2. erijatsko pravo, obiajno pravo kod islamskih naroda; adeta obino; adetan, -tna, -tno uobiajen, obiajan; adetile po obiaju, uobiajeno, navadno; ade-tosuni reda radi, obiaja radi.

a deux mains

12

Adisonova bo

a deux mains jranc. (it. a de men) sa dvije ruke, dvoruno (svirati na klaviru). ad evitanda mala maiora lat. da bi se izbjeglo vee zlo (Krlea). ad exemplum lat. (it. ad egzemplum) na primjer, radi primjera. ad extremum lat. (it. ad ekstremum) konano, na kraju. ad gloriam lat. na slavu. ad gustum lat. (akc. ad gustum) po ukusu, po volji, kako elite. ad hastam publicam lat. (it. ... piiblikam) na javnu prodaju, na drabu. adherencija lat. (adhaerere drati se ega, prianjati) prianjanje, pristajanje; privrenost, pripadnost, sklonost, naklonost, sljedbeni-tvo, sraslost; prid. adherentan, -tna, -tno; adherent, 2. mn. adherenata pristaa, privrenik, sljedbenik, pripadnik, ovjek odan neemu. adhezija lat. (adhaerere drati se ega, prianjati) 1. fiz. prionljivost, meusobno privlaenje dvaju tijela koja se tijesno dotiu; prianjanje, priljubljivanje, lijepljenje, pripijanje; 2. med. sratenje. priraivanje. priraslica; 3. pravn. a) prikljuenje, naknadni pristup neke drave nekom ugovoru; b) izricanje kazne uz presudu o imovinskom zahtjevu koji je nastao izvrenjem krivinog djela (naknada tete, povrat oduzete stvari i si.); isp. kohezija; prid. ad-hezioni i adhezTvan, -vna, -vno. ad hoc lat. (it. ad hok) naroito za to, u tu svrhu, s odreenom namjerom. ad hominem lat. (akc. ad hominem) doslovno k ovjeku; inae to odgovara ljudskom shvaanju; razumljivo, lako shvatljivo; argumentom ad hominem dokazivanje s pomou linih a ne stvarnih argumenata. ad honorem lat. (akc. ad honorem) u ast, iz poasti. adhortacija lat. (adhortatio) opomena, poticanje, bodrenje, pobuivanje, ohrabrivanje, sokoljenje, podbadanje; adhortativan, -vna, -vno poticajan. adhuc sub judice lis est lat. (it. adhuk sub judice lis est) dok je stvar pod sudom. tj. dok stvar jo nije odluena, dok nije izreena presuda (dotle ne valja preuranjivati s odnosom prema optuenim osobama ili si.). ad hunc locum lat. (it. ad hunk lokum) na ovo mjesto. a di tal. trg. istog dana (platiti mjenicu), tj. po vienju; isp. a vista.

adiafora gr. (adiaforos ravnoduan) stoikoj filozofiji neto indiferentno, ni : ni dobro, ni tetno ni korisno. adica, 2. mn. adica tur. otoi (isp. ada). adicija lat. (additio) zbrajanje, dodavanje, ! miranje, sabiranje (isp. adend. adirati). adicirati, adiciram lat. (addicere) dosuditi, c pitati, doznaiti, dodijeliti. adiar, -ara tur. (jadigar uspomena) blaj dragocjenost, dragulj, nakit, zlatnina, srel nina (kae se i za ovjeka); adiardija zlatar i draguljar, juvelir; adiarnica riznica, spremnica za dragocjenosti; b) di guljarnica, prodavaonica adiara. adieu franc. (it. adje) zbogom. Adigejci, Adigejaca (mn. m. r.) pripadn jedne narodnosti u SSSR (Adigejska aut nomna oblast u RSFSR; nastavaju podr je rijeke Kuban i pritoka joj Lal glavni grad Majkop. Adil tur. pravedni; en. Adila. adile-sadile tur. (adile sadile) sve po red od poetka do kraja, poimence i opirno. adinamija gr. (a bez + dynamis sil snaga, jakost) opa slabost, klonulost, m laksalost, iznemoglost; adinamian, -n -no bez snage, nemoan, klonuo, m laksao, nesposoban, iznemogao, slab. ad infinitum lat. (akc. ad infinitum) u be krajnoSt, u beskonanost, bez prestank bez kraja i konca. ad informandum lat. (akc. ad informandur radi obavijesti, upute, izvjetaja. ad interim lat. (akc. ad 'interim) privremen za meuvrijeme. adio (s takvim akcentom esto u Dalmacij v. addio. adipoza lat. (adeps, 2. adipis mast, sal gojaznost, debljina, ugojenost, pretilost; at pozan, -zna, -zno mastan, gojazan, pr tio, ugojen, tucan, usaljen (zarastao u sal npr. srce). adipsija gr. (a ne, dipsa e) pi manjkanje osjeta ee (kod nekih duevn bolesti); isp. dipsomanija. adirati, adlram lal. (addere) zbrajati, zbrojii priraunati, jedan iznos dodati drugome ( adicija, adend). a dirittura tal. (it. a diritura) 1. neposredni ravnim putem, upravo, bez okolianja; slanje robe najkraim putem bez pretovar; a discretion franc. (a diskresjon) po volji, d mile volje, prema nahoenju, na milost

nemilost.

Adisonova bolest (po otkrivau, engl. lijenik

aditiv

13

admiral

Thomasu Addisonu, 17931860) oboljenje nadbubrenih lijezda (oituje se bronanom bojom koe, opim malaksanjem; uzrokuje smrt). aditiv, -iva lat. (addere dodati) dodatak, pridodatak (obino u svrhu poboljanja svojstava nekog proizvoda). aditivan, -vna, -vno lat. (additivus) pribrojni, koji se treba dodati, pribrojiti (isp. adicija). aditon gr. (advton nepristupano) najsvetije mjesto starogrkog hrama, svetite; isp. abaton. adjacent, 2. mn. adjacenata lat. (adjacere leati uz nekog, graniiti) susjed, mea. adjekcija lat. (adjectio) 1. dodavanje, dometanje; 2. trg. poveanje ponuene svote novaca. adjektiv lat. (adjectivus dodan, priloen, dometnut) gram. pridjev; prid. adjektivni; adjektivski. adjoint jranc. v. adjunkt. adjudikacija lat. (adjudicare dosuditi) dosuda, dodjela, dosuivanje, doznaenje, presuda u neiju korist; adjudicirati, -diclram dosuditi, dosuivati; odobriti, doznaiti. adjunkcija lat. (adjungere privezati; dodati) dodavanje, prilaganje; adjunkt, 2. mn. adjunkata (/ adjunkta) pristav, pomoni inovnik, vjebenik. adjuracija lat. (adjurare kleti se, prisezati) zaklinjanje, polaganje zakletve, preklinjanje. adjustaa (isp. adjustirati) dotjerivanje, udea-vanje. adjustirati, -justiram lat. (adjustare) 1. opremiti (npr. robu); 2. obui, odjeti, opremiti odijelom; 3. urediti; 4. ispraviti i tono ude-siti; popraviti, prilagoditi; 5. badariti; ad-jiister, -era, 5. adjusteru oprema; radnik topioniarske struke koji vri opremanje (adjustiranje) valjanih proizvoda. adjutanl i izv. v. autant. adjutum lat. (adjuvare pomoi) pomo; pripomo, potpora, doplatak, plaa; adju-tor pomonik, pomaga. ad Kalendas graecas v. ad calendas . . . adlatus lat. (ad uz + latus bok) pomonik, savjetnik, pobonik. ad legendum lat. na itanje. adler;a pisai stroj marke Adler. adlerizam, -zma uenje austrijskog psihologa Alfreda Adlera (18701937), tzv. individualna psihologija. ad libitum lat. (akc. ad fibitum) po volji, slobodno. adligat, -ata lat. (adligare vezati) u bibliotekarstvu naziv za posebno djelo koje je uvezano u isti svezak s drugim, pa i nesrodnim djelima.
admirator

ad limina lat. krae umjesto ad limina apo-stolorum (akc. ad fimina apostolorum), tj. na apostolske pragove (katoliki su biskupi duni da svake pete godine pismeno i usmeno obavijeste papu o stanju u svojim biskupijama; takvo se obavjetavanje zove referat ad limina). ad litem lat. za sudsku raspravu. ad litteram lat. (it. ad literarn) od rijei do rijei; doslovno. ad majorem Dei gloriam lat. (akc. ad majorem Dei gloriam) na veu slavu boju (geslo jezuitskog reda). ad mandatum lal. na zapovijed. ad inanus lat. na ruke, na ruku, pri ruci; ad manus fideles u povjerljive ruke; ad manus proprias na vlastite ruke. ad marginem lat. (akc. marginem) na rub knjige (zapisati). ad meliorem fortunam lat. do bolje sudbine (doi), bolju sreu (nai). ad mensuram lat. (it. menzuram) po mjeri. Admet u starogrkoj mitologiji legendarni kralj u Feri (Tesalija), jedan od Argonauta (v.), ljubimac boga Apolona, mu Alke-stidin (v.). ad metalla lat. u okove!, u lance! ad minimum lat. na najmanju mjeru (Mato). administracija lat. (administratio) uprava, u-pravljanje, rukovoenje; inovnitvo, upravna vlast, vlada; administrativa uprava, upravna vlast, skup upravnih poslova; administrativan, -vna, -vno koji se tie uprave; upravni, upravniki; izv-rni; administrator 1. upravitelj; 2. upravni inovnik; administratora 1. upravna ustanova; 2. uprava, upravljanje; administrirati, -istriram 1. upravljati, vriti dunost administratora; 2. posluivati kod slube boje, ministrirati (Krlea); isto i ad-ministrovati, -ujem; administrativac, -vca, 5. administrative, 2. mn. administrativaca upravni inovnik. admirabilan, -Ina, -Ino lat. (admirari diviti se, uditi se) divan, krasan, zamjeran, zaudan, izvrstan, bajan, bajoslovan, osobit; ad-miracija divljenje, uenje. admiral, -ala, 5. admirale ar. (amir alma zapovjednik vode ili amir ar rahl, amir al bahr zapovjednik transportne flote, odnosno komandant mora) 1. najvii in po-

14

ad proposil

morskog oficira ratne mornarice; 2. zvanje vieg komandnog kadra vojno-pomorske struke (kontraadmiral, viceadmiral, admiral); 3. pomorski oficir admiralskog poloaja, komandant sastava na moru; 4. vrsta leptira; 5. topao napitak od crnog vina, eera, jaja i zaina; 6. trgovaki naziv razliitih predmeta visoke kvalitete (Krlea: admiral-pasta za cipele); prid. admiralov; ad-miralski; admiralitet, -eta 1. najvia komandna vlast ratne mornarice; 2. skup admirala; prid. admiralitetski, -a, -6; admiral-tab isto to i admiralitet. admirator (isp. admirabilan) oboavalac, poklonik, divitelj; admirirati, -miriram diviti se, oboavati. admisija lat. (admittere dopustiti) primanje, priputanje, prijem, audijencija; doputanje; dozvola; admisibllan, -Ina, -Ino dopustiv, prihvatljiv, usvojiv. prijemljiv. admitancija lat. reciprona vrijednost impe-dancije (\\). ad modum lat. na nain; admodum veoma, vrlo; kod naih starijih pisaca admodum re-verendus

dominus preasni, veleasni gospodin (kao titula uvaenom sveeniku). admonicija lat. (admonere opominjati) opomena, ukor prijekor, savjet, upuivanje, upozorenje; glag. admonirati, -momram. ad multos annos lat. (akc. ad multos anos) na mnogo godina, na mnogaja ljeta! ADN1 novinska agencija Demokratske Republike Njemake. ADN2 automobilska oznaka za Juni Jemen. adna ma. (hadnagv) 1. hist. porunik graniarske vojske; 2. dijal. andar. ad nauseam usque lat. (it. ad nauzeam iiskve) do gaenja, do gnuanja. adneks, 2. mn. adneksa lat. (adnectere svezati, spojiti) 1. privjesak, dodatak, prilog, pripadak; isp. aneksija; 2. adneksi privjesci maternice, tj. jajnici i jajovodi; ad-neksitis (akc. i -iris) upala adneksa. adnominalan, -Ina, -Ino lat. (ad k, nomen

 ime) koji ide uz imena (imenice), koji im pripada (u lingvistici). ad normam lat. prema propisu. adnotacija lat. (adnotare zabiljeiti) zabiljeba, pribiljeka, zapis, ad notaru lat. na znanje; uzeti neto ad notam zapamtiti, primiti na znanje; adnotirati, -notiram zabiljeiti, pribiljeiti, zapisati, uzeti na znanje; popratiti biljekama; adnotata (mn. sr. roda) biljeke, opaske, i pomene. primjedbe. ad nutum lat. na mig, odmah, smjesta. ad oculos lat. (it. ad okulos) pred o( pokazati neto ad oculos oigledno, sno, zorno pokazati, izloiti, dokazati. Adolf germ. (Edelwolf, starije Ataulfo) p meniti vuk. Adonaj hebr. Gospod, Gospodin, moj gos] din (hebrejski naziv za Boga umjesto ir na Jahve koje se nije smjelo izgovoriti). adonej gr. stih od dvije stope (daktil i spe dej), karakteristian za Sapfinu strofu ( tvrti njezin stih). Adonis 1. lijep mladi iz grke mito gije, ljubimac Afroditin; simbol prestajai proljea; 2. prenes. lijep mladi (esto \ drugljivo); 3. vrsta leptira; 4. biljka go cvijet; (3. i 4. malim slovom); adoniskl s v. adonej. adopcija lat. (adoptare izabrati za. . . , { siniti) posvojenje, posinjenje: uzimanje eg djeteta pod svoje; isto i adoptaci adoptirati, -optiram uzeti tude dij pod svoje; posvojiti; posiniti; pokeriti; i i
ad prnximam sessionem

adoptovati, -ujem; adoptant, 2. mn. ade tanata pooim; pomajka; osoba ki nekoga adoptira; adoptat, -ata posin; pokerka; posvoje, posvojenik, posvoje ca, posvojkinja; adoptivan, -vna, -vno koji potjee od adopcije (npr. adoptr otac); 2. posinjen, pokeren. adoracija lat. (adorare zazivati; mol oboavanje, klanjanje, aenje, tovanje umjetnosti: prizor klanjanja boanstvu, v daru, heroju; u kranstvu: poklonstvo \ stira ili triju kraljeva novoroenom Kris adorant, gen. mn. adoranata - oboavati oboavalac, tovatelj, tovalac, klanjali poklonik; glag. adorirati, adoriram ot avati, astiti, tovati, svesrdno ljubiti. ad ostentationem lat. (it. ostentacionem) pokazivanje, za ogled. ad partem lat. sa svakim dijelom posebr pojedinano. ad patres lat. (akc. ad patres) k praocii (otii), tj. umrijeti. ad perpetuam memoriam (rei) lat. za vje uspomenu (na neku stvar). ad pias causas lat. (il. ad pijas kauzas) pobone svrhe, za dobrotvorne namjei slino i: ad pios usus (/7, uzus). ad primam materiam lat. u prvotno stai (povratiti). ad propositum lat. (it. propozitum) u vezi.
a due

15

to se tie. . . , dolazi kao narueno (da se o tom progovori); isp. a propos. ad proximam sessionem lm. (it. ad proksi-mam sesionem) za slijedeu sjednicu (odgoditi). ad publicandum lat. (it. ad publik'andum) radi objelodanjenja. proglaenja. adrapovac, -ovca, 5. -ove, 2. mn. adrapo-vaca njem. (Haderlump) odrpanac, skitnica, nitko i nita, probisvijet; prenes. objee-njak, deran; prid. adrapovaki, -a, -6. Adrast u starogrkoj mitologiji kralj u Argu, tast Polinikov (v . J , jedan od voda Sedmorice protiv Tebe (v. Teba). ad ratificandum lat. (it. ad ratifikandum) na potvrdu, na odobrenje; isp. ratifikacija. ad referendum lat. (akc. ad referendum) na miljenje, na izvjetaj, na referadu (npr. nekoj vioj vlasti). ad rem lat. (akc. ad rem) na stvar; to se tie stvari o kojoj se govori. adren, -a, -o njem. (hadrig) prepreden; sva-dljiv. adrenalin, -ina lat. (ad + renes bubrezi) hormon nadbubrene lijezde, bijeli praak topljiv u vodi; danas ga proizvode sintetiki; povisuje tromi krvni tlak suzivanjem ila kucavica; zaustavlja krvarenje stavljanjem na sluznicu; adrenokortikalni hormoni hormoni kore nadbubrene lijezde. adrenjak, -aka, 5. adrenjae, mn. -aci (isp. adren) prepredenjak, objeenjak, svadljivac, mangup. adresa, 2. mn. adresa franc. (adresse) 1. mjesto odredita, prebivalita; oznaka imena, zvanja i stanovanja (obino na omotu pisma); to ide na moju adresu to je upereno na me; 2. pol. sveano pismo, predstavka na vladara ili na kakvu drugu istaknutu osobu; 3. vrsta zagonetke u kojoj se iz zadanog imena trai grad, mjesto stanovanja; 4. oznaka elije memorije digitalnog raunala u kojoj je zabiljeena odreena informacija; isto i adres, 2. mn. adresa; adresirati, adresirani poslati, nasloviti; staviti adresu na pismo ili poiljku; isto i adresovati, -ujem; adresant, 2. mn. aiiresanata 1. poilja, predatelj; osoba koja alje pismo ili poiljku; 2. bank. osoba koja se prema ukazanoj potrebi poziva da akceptira ili isplati mjenicu; adresat, -ata primalac, naslovnik; osoba na koju je upravljeno pismo ili poiljka; adresar, -ara

1. popis adresa; 2. knjiga s adresama. Adria starorimska Hadria, Atria, talijanski grad u provinciji Rovigo; nekad je bila sasvim na moru (po njoj se i zove Jadransko more Mare Adriaticum), no danas se zbog naplavina rijeke Pada (tal. Po) nalazi 26 km daleko od obale; adrija odn. adrija-riite tvorniko ime za nekadanje poslastice (ire ali tanje od dananjih napolitanki) etverouglasta oblika s premazom od okolade izmeu svake pojedine oblatne (S. Batui). Adrianopol gr. stari naziv za Edirne (Drino-polje). Adrijan v. Hadrijan. Adrijatik (isp. Adria) Jadran, Jadransko more. a drittura v. a dirittura. adscriptus glebae v. glebae adscriptus. ad sensum lat. (it. ad s'enzum) prema smislu, adsertor lat. (adsertor, assertor) brani, zatitnik. adskribirati, -skriblram lat. (adscribere) pripisati; posvetiti, namijeniti, dosuditi, pribrojiti; adskripcija pripis, pismeni dodatak; adskriptor supotpisnik, premapotpisnik. adsorpcija lat. (ad1 + sorbere srkati, gutati) gutanje, usisavanje jednih tvari (dima, pare, tekuine, plina) to ga vre druge tvari (najee tvrda tijela) ne itavom masom tvari koja usisava nego samo njezinim povrinskim slojem, za razliku od apsorpcije; adsorbat, -ata tijelo podlono adsorpciji; adsorbent, 2. mn. -sorbenata tijelo koje vri adsorpciju (ivotinjski ugljen, kaolin); adsorbirati, -sorbiram 1. srkati, upijati; 2. pripijati, nakupljati; 3. zguivati; isto i adsorbovati, -ujem. adstrat, -ata lat. (ad1 + isp. supstrat) 1. pri-gradnja, nuzgradnja; 2. susjed. adstrikcija lat. (adstringere stezati) stezanje, suavanje, ograniavanje, zaepljenje; adstringent, 2. mn. -stringenata sredstvo za stezanje tkiva, za zgruavanje krvi (tanin, alaun); adstringentan, -tna, -tno ste-ljiv, koji stee, stiska; adstringirati, -strin-giram stezati, suavati, skupljati, zatvarati, zaepljivati. ad summam lat. (it. ad sumam) u cjelini, ukupno. ad superiorem judicem lat. na vii (najvii) sud (apelirati), ad turpia nemo obligatur lat. nitko ne moe biti prisiljen da uini sramotnu stvar, a due tal. udvoje (isp. a tre); a due cordi

(it. ... kordi) na dvije ice; a due voci

(it. ... voi) u dva glasa, dvoglasno.

adukcija

16

Adi

adukcija lat. (ad1 + ducere voditi) privoenje, dovoenje, primicanje, privlaenje; u medicini: gibanje miia prema sredinjoj crti tijela, privlaenje miia; u pravu: pridonoenje dokaza, citiranje razloga, pozivanje na to; aduktor mii primica (isp. abdukcija, abduktor); glag. aducirati, adiiciram. adular, -ara ruda mjeseev kamen, vrsta plemenitog glinenca, dragulj (ime prema Mons Adula, dananji St. Gothard, gdje se osobito razvio po pukotinama silikatnih stijena). adulterij, -ija (pored adulterijum) lat. (adulte-rium) brana nevjera, preljub, brakolomstvo; adulter brakolomnik; adultera brakolomnica. ad ultimum lat. na kraju, konano. adum v. hadum; isto i adumac, -umca; adu-mica ena s nerazvijenim spolovilom, ne-rotkinja, jalovica; isto i adumka, 3. -ci, 2. mn. -kl. ad unguem lat. (it. ad ungvem) do nokta, tj. u tanine, ad unum (omnes) lat. (svi) do jednoga, bez iznimke. ad usum lat. (it. ad uzum) na- upotrebu; ad usum elphini (it. ad uzum Delfini) za dofenovu upotrebu naroito udeen (za nekoga ili za neku osobitu upotrebu; v. dofen); za djecu; ad usum in-ternum (it. ad uzum internum) za unutarnju upotrebu; ad usum proprium za vlastitu upotrebu, za sebe. adut, -lita franc. (a tout na sve) 1. najjaa boja u igraim kartama; 2. prenes. jaka linost; uspjeno sredstvo, nain; prid. adutov; adutski; adutirati, adutiram 1. igrati adutima; 2. utuci, pobijati nekoga jakim dokazima. ad valorem lat. (akc. ad valorem) po vrijednosti. ad valvas lat. na vratima. advekcija lat. (advehere dovoziti) vodoravno pomicanje uzduha a time i prijenos meteorolokih faktora (topline, vlage, i dr.) u vodoravnom smjeru. advent, 2. mn. advenata lat. (advenire doi, dolaziti) doae, dolazak; kod katolika vrijeme od oko est tjedana prije Boia (poetak crkvene godine); prid. adventski. adventist(a) lat. (isp. advent) pristaa kranske sekte koja dri da je blizu drugi dolazak (advent) Kristov na zemlju i prema tome konac svijeta; adventisti osnovom vjere smatraju Bibliju, svetkuju subotu umj sto nedjelje (subotiri) i provode apstine ciju; osniva sekte je ameriki propovjedn William Miller

(17821849); en. adve tistkinja / adventistica; prid. adventistiki. adventlvan, -vna, -vno lat. (adventivus) tu sluajan, neobian, nebatinjen, nuzgreda sporedan, neoekivan, boan, postran. adverb, 2. mn. adveraba lat. (adverbiur gram. prilog; prid. adverbnl; adverbijala -Ina, -Ino priloni, priloki; adverbij: -ala priloka odredba, adverbna oznak ad verbum lat. (akc. ad verbum) doslovn od rijei do rijei. adversa fortuna lat. (it. adverza. . . ) nesre adversa pars protivnik, protivna strank adverzativan, -vna, -vno lat. (adversus pri tiv) suprotan, protivan. ad vitam aeternam lat. (it. ... eternam) ; vjeni ivot, u vjeni ivot (kod katolil se obino misli: raj, blaenstvo posij smrti). ad vivum resecare lat. (it. ... resekare) c ivoga izrezati (npr. nokte odsjei do m sa); prenes. neto suvie tono shvatiti. advocatus Dei lat. boji odvjetnik, u rimi katolikoj crkvi osoba koja pobija prigi vore advocatusa diaboli (v.) pri procesin za proglaenje svetim ili blaenim. advocatus*diaboii lat. vraji odvjetni':, osot koja se suprotstavlja advocatusu Dei; pr nes. ovjek koji zastupa nepopularno gl dite odn. uope neto protivno opei miljenju; v. diabolus rotae. ad voem lat. (akc. ad voem) kod te riji i; pada mi na pamet; to se tie. . . advokacija v. (nie) advokatura. advokat, -ata, 5. advokate lat. (advocare -prizvati, dozvati) 1. odvjetnik, branitelj; z; stupnik (naroito pravni); 2. prenes. zagc vornik; en. advokatkinja / advokatica; prn advokatov; advokatski; advokatura 1. v enje odvjetnikog posla; 2. odvjetnika p samica; advocirati, -vodnim vriti 0( vjetniki posao, baviti se advokaturom; isi i advokatisati, -em /' advokatovati, -ujei (znai jo i: zauzimati se za nekoga i neto, drati stranu nekome). ad votandum lat. na glasovanje. Advgejci v. Adigejci. adaip tur. (adajib) udo, divota, stvar vr jedna udivljenja. Adam ar. Perzija; Adamlija Perzijanai adamkinja perzijska sablja; adamsl perzijski.

adami

17

aerobat

adami pismo u Sudanu (nastalo na temelju arapskoga). adamija tur. (ademi, zapravo Perzijanac, stranac, nevjet arapskom jeziku) 1. neiskusan ovjek, nevjea, poetnik, regrut; 2. neizvjeban konj; adamiluk neiskustvo, neupuenost. Adarska ASSR sastavni dio Gruzijske SSR; glavni grad Batumi; Adarac, -arca, 2. mn. Adaraca; en. Adarka, 3. -ki, 2. mn. -kl. ade, 5. ade tur. 1. hipok. hadija; 2. hipok. amida; stari, ia. adeba tur. (adeba, adaba) da li?, nije li?, tko zna?, moda? (kao izraz dvojbe i sumnje). adela, 2. mn. -ela tur. (adele) hitnja, urba. Adem i si. v. Adam i si. ademi ciglani (mn. m. r.) tur. (ademi oglan tuinsko dijete) zarobljena djeca od koje su postajali janjiari, ademovka, 3. -ci, 2. mn. -ki v. adamkinja. adija1, 2. mn. adija tur. (adi) bol, gorina. adija2 v. hadija, adijazma v. adazma. aditato v. agitato.

adiz prid. indekl. tur. (adiz) nemoan, ado v. aio. aduvan, -ana, 5. aduvane tur. (divan mlad ovjek) 1. mladi, ljubavnik, miljenik, ljubimac; 2. pasivni homoseksualac; isp. pasivac. aduzija tur. (aduz) starica. Adanin, mn. Aani, 2. Aana; en. Aan-ka, 3. -ki, 2. mn. -kl (stanovnici mjesta Ade). aanski, -a, -6 prid. prema Ada (ada). aara-buara tur. (egnbugrii) odbaeno kao nevrijedno i neupotrebljivo, iskrivljeno i pokvareno, rashodovano, otpad; isto i aer-buer. adazma tur. (iz gr. hagiazo posvetim) posveena, sveta voda; isto i aijazma. aunt v. adjunkt. austirati v. adjustirati. autant, 2. mn. aiitanata lat. (adjuvare pomoi) oficir slubeno dodijeljen kao pomonik komandantu ili tabu; prid. adu-tantov; adutantskl; adutantiira 1. ured autanta; 2. poloaj ili ast adutanta. aed, -eda, 5. aede gr. (aoids) pjeva, pjesnik, osobito pjeva junakih pjesama u starih Grka.

AEG skra. za poznatu njemaku tvrtku Allgemeine Elektrizitats-Gesellschaft (it. Algemajne elektricitets-gezelaft) Sveope drutvo za elektricitet. Aemona lat. antiko ime za Ljubljanu; isp. Emona. Aenona lat. antiko ime za Nin (Dalmacija). Aequam memento rebus in arduis servare mentem lat. (it. ekvam. . . ) Sjeti se da u tekim poloajima sauva ravnodunost, tj. ne kloni duhom kad te snae nevolja (Ho-racije; kod nas Bla Lorkovi). aequo animo lat. (it. ekvo animo) mirne due, ravnoduno, spokojno. aequo pulsat pede lat. (it. ekvo pulzat pede) ravnodunom udara nogom (smrt i bogatae i siromahe; Horacije). aer gr., lat. zrak, uzduh. aeracija lat. (aeratio) 1. provjetrivanje; zraenje; zasiivanje (vode, zemljita) atmosferskim uzduhom; 2. uvoenje zraka u bioloke filtrove za ienje voda tekuica; pomae brem i savrenijem zasiivanju kisikom; glag. aerirati, aeriram; isto i aeri-sati, -em. aerarij, -ija i aerarijum (lat. aerarium) terasa za zrane kupke (u sanatorijima).

aerauto gr. (isp. aer ; auto) malen avion s krilima koja se mogu priklopiti ili uvui i na taj se nain letalo pretvara u automobil (izum iz god. 1949); slian je izum (iz god. 1947) i aeroautomobil automobil koji moe i letjeti; zovu ga i aerofi-bija (sloenica od aeroplan / amfibija). aere perennius (it. ere perenijus) lat. (aes, 2. aeris mjed, perennis trajan) trajniji od mjedi, tj. vjean (iz jedne Horacijeve pjesme u kojoj je pjesnik napisao da je svojim pjesmama izgradio sebi spomenik trajniji od mjedi). aerifikacija lat. (isp. aer + fikacija, v.) prevoenje, prijelaz tekuih i krutih tijela u plinovito stanje. aerirati v. aeracija. aero... gr., lat. (isp. aer) u sloenicama znai odnos prema uzduhu i prema zrakoplovstvu, npr. aerodrom. aeroautomobil v. aerauto. aeroba gr.-engl. (sloeno od aeroplan ; bee pela) vrsta amerike rakete koju je uspjelo medu prvima lansirati u vrlo velike visine i s pomou nje dobiti dragocjene fotografske podatke o izgledu Zemlje. aerobat gr. (isp. aer + bainein ii) plesa na uetu, akrobat na konopcu; prenes. mudrija, varalica. 18

aerobiont

aeromagnetome

aerobiont gr. (aero. . . + bios ivot) organizam koji kao i sva via iva bia mora imati kisika da bi mogao ivjeti; prot. anaerobiont. aerobioza (isp. aerobiont) ivot organizama kojima je potreban slobodan kisik. aerobni, -a, -6 (isp. aerobiont) kojemu je za ivot potreban kisik; isp. anaeroban. aerobomba zrana, avionska bomba. aerobus gr.-lal. (sloenica nainjena prema aeroplan /' omnibus) zrano prijevozno sredstvo, avion, aeroplan za prijevoz putnika (akc. i aerobus); isp. air-bus. aerodln (isp. aerodinamika) zrakoplov koji se u letu odrava uglavnom s pomou aero-dinaminih reakcija (zmajevi i jedrilice, motorne jedrilice). aerodinamika, 3. -ci gr. (aero. . . + isp. dinamika) nauka o gibanju plinova; aerodi-namian, -na, -no (oblik, linija) najpovoljniji oblik nekog tijela (automobila, aviona) kojemu uzduh prua najmanji otpor; isto i aerodinamieki, -a, -5; izv. aero-dinamindst, -osti. aerodrom (akc. i aerodrom) gr. (aero . . . + dromos trkalite) uzletite (za avione i zrakoplove), zrana luka, zrana baza; prici. aerodromski (akc. i aerodromski), -a, -6. aeroduktor lat. (aero. . . + ducere voditi) dovodnik zraka (pri poroajima). aeroelektrana, 2. mn. -ana gr. elektrina centrala s pogonom na vjetar. aeroembolija gr. (isp. aero. . . + embolija) stvaranje plinskih mjehuria u tkivima i krvi uslijed izlaganja organizma snienom tlaku koji vlada na veim visinama. aerofagija gr. (aero. . . + fagein jesti) gutanje zraka (bolest); aerofag, -aga, mn. -azi tko boluje od aerofagije. aerofibija v. aerauto. aerofilatelija gr. (isp. aeroplan / filatelija) skupljanje samo onih maraka koje se upotrebljavaju u zranom prometu. aerofiltar, -tra, 2. mn. aerofiltara gr. (aero. . . + isp. filtar) filtar u obliku rezervoara natrpanog ljakom kroz koji se proputaju tekue vode u svrhu aeracije (v.). aerofit, -ita gr. (isp. aer + fyton biljka) isto to i epifit (v.). aeroflot zrana flota, naziv sovjetskog dravnog zrakoplovstva. aerofobija gr. (aero. . . + fobeomai bojim se) strah pred uzduhom (bolest).

aerofon', -ona gr. (isp. aer 4- fone glas) naprava s pomou koje se ljudski glas moe prenositi na velike daljine (izu telj Edison). aerofon2, -a, -o gr. koji proizvodi glas s mou zraka (puhanja); aerofon! instnim duhaka glazbala (pleh), aerofor, -ora gr. (aero. . . 4- foros no; sprava za disanje pod vodom, u zagu; vim prostorijama i si. aerofotografija gr. (isp. aer i fotografija^ slikanje, snimanje iz zraka, fotografira iz aviona, a danas i iz satelita; 2. zra snimak, snimak iz zraka, iz visine, odozj aerofotogrametrija gr. izrada geografskih rata snimanjem iz aviona, aerogen (-gen) gr. (isp. aer / geneza) 1 dolazi iz zraka, koji se stvara s pom< zraka. aerografija gr. (isp. aer 4- grafein pis opisivanje zraka, aerogram gr. (isp. aer 4grafein pis vijest predana zranim putem, putem r; ja, isto, dakle, to i radiogram 2. aerohidroplan gr.-lat. v. amfibij. aerokar gr.-engl. (isp. aeroplan /' kar) n< vrsta vozila (konstruiranog u USA) kojt moe kretati po zraku i po zemlji, aerokartograf gr. (aero. . . 4- isp. kartoj fija) aparat za izradu geografskih kai s avionskih snimaka, aerokliifiatologija gr. nauka koja istrauje mu troposfere i drugih dijelova stratosl (v). aeroklinoskop gr. (isp. aer 4- klinein ginjati + skopein gledati) naprava mjerenje zranih strujanja, tzv. predsk va oluje. aeroklub gr.-engl. (aero. . . 4- isp. klub) c tvo za unapreivanje civilne avijacije. aerokonvoj gr.-jranc. (isp. aer /' konvoj) ; ni konvoj, skup aviona koji prate r zrani transport u svrhu njegove zatite. aerolinija gr.-lat. (aero. . . 4- isp. linija) ; na pruga (za putovanje avionom). aerolit, -ita gr. (aero. . . 4- lithos men) vrsta kamena meteorita. aerologija gr. (aero. . . 4- logos goi rije) nauka koja se bavi ispitivanjem bodne atmosfere, tj. podruja koja su iz neposrednog utjecaja Zemljine povrine (; na meteorologije);

aerolog, mn. -zi i njak koji se bavi aerologijom; prid. ai lokT.

aeromagnetometrija gr. (aero. . . 4- isp. i gnet 4- metrein mjeriti) istraivanje da iz zraka (s pomou aviona). 19
aerotunel

aeromedicina

aeromedicina gr.-lat. (isp. aero i medicina) nova grana medicine koja se bavi prouavanjem i lijeenjem zdravstvenih poremeaja to nastaju kao posljedica letova avionima i satelitima. aeromehanika, 3. -ci gr. (aero... + isp. mehanika) nauka o kretanju (aerodinamika) i ravnotei (aerostatika) plinova; aero-mehaniar radnik metalne struke koji vri popravke aviona, avionskih motora i ureaja. aerometar, -tra, 2. mn. aerometara gr. (aer. . . 4metron mjera) sprava za mjerenje zranog pritiska, gustoe i teine plinovitih tijela. aeromiting, mn. -zi gr.-engl. (aero. . . 4- isp. miting) sastanak zrakoplovaca; skup u svrhu populariziranja avijacije; javna priredba s avijatikim vjebama. acromonter, -era lat.-franc. (aero. . . 4- isp. monter) radnik metalne struke koji vri montau avionskih konstrukcija. aeromotorist(a) lat.-franc. (aero . . . 4- isp. mo-torist) radnik metalne struke koji rukuje benzinskim motorima, avionskim motorima i si. aeronautika (akc. i -nautika), 3. -ci gr. (aero... 4isp. nautika) 1. zrakoplovstvo; 2. nauka o kretanju po zraku na aparatima teim od uzduha (u avijaciji) i na aparatina lakim od uzduha (u zrakoplovstvu); prici, aeronautiki (-nautiki), -a, -6; aeronaut (akc. i -naut) zrakoplovac, avi-jatiar. aeronavigacija gr.-lat. (aero. . . 4- isp. navigacija) nauka o upravljanju zranih lada po odreenom putu s pomou karata, radija i drugih sprava. aeropauza gr. (isp. aero 4- pauza) slojevi atmosfere iznad 25 km gdje je uzduh toliko razrijeen da ne moe podrati let aviona. aeroplan (akc. i aeroplan, -ana) gr. (aero. . . 4planaomai lutam, kruim) avion; stroj za letenje tei od uzduha; aeropla-nist(a) nekadanji naziv za avijatiara; prid. iieroplanskl (aeroplanski), -a, -6. aerdplast gr. (aero. . . 4- plass5 obrazujem, tvorim) novo umjetno prozirno tekue tkivo koje se trca na ranu i slui kao neka vrsta zavoja; aeroplast zapravo samo natkriljuje ozlijeeno mjesto i ne dotie ga se, te prema tome spreava svaku infekciju. aeroport gr.-lat. (aero. . . 4- portus luka) zrana luka, velik aerodrom; vorite zranih linija.
aeroturbina

aeroprojektor gr.-lat. fotogrametrijski instrument za izradu topografskih karata iz fotografskih snimaka uinjenih u zraku odn. snimljenih iz zraka. aerosadnice (mn. . roda) saonice koje se kreu s pomou propelera. aerosjetva sijanje poljoprivrednog sjemenja sa aviona. aeroskopija gr. (isp. aer 4- skopein gledati) prouavanje zraka; aerdskop sprava za mjerenje koliine praine u zraku. aerosnimka, 3. -ci, 2. mn. snimaka v. aero-fotografija 2; isto i aerosnimak, -snimka, mn. -ci, 2. -snimaka. aerosol, -61a gr.-lat. sredstvo za proiavanje zraka, za dezinfekciju, sterilizaciju (primjenjuje se obino rasprivanjem, a za medicinske svrhe i udisanjem), za unitavanje kukaca i si. (insekticidi, dezodoransi, dezin-ficijensi, sredstva za bojadisanje, za inha-liranje i si.). aerostatika, 3. -ci gr. (aero. . . 4- isp. statika) nauka o ravnotei plinova; aerostat 1. zrani balon, sprava koja se, punjena plinom lakim od uzduha, die uvis; 2. med. vrsta aparata za inhalaciju (v.). aerotaksi, -ija, mn. -iji gr. (isp. aero. . . ; taksi) zrani taksi, avion za prijevoz putnika na manje udaljenosti. aerotank gr.-engl. (aero. . . 4- isp. tank) rezervoar bazen za aeraciju (v.) voda te-kuica. aerotehnika, 3. -ci gr. (isp. aero... i tehnika) grana tehnike koja se bavi prouavanjem, ostvarivanjem i primjenom svih pojava koje su u vezi s ljudskim letenjem. aeroterapija gr. lijeenje zrakom, zrane kupke, klimatsko lijeenje. aerotermodinamika gr. nauka' u kojoj se prouavaju toplinski problemi letenja (npr. procesi izgaranja u mlaznim motorima, zagrijavanje letjelica pri letu velikim brzinama u atmosferi). aerotransport gr.-lat. promet zranim putem. aerotriangulacija gr.-lat. odreivanje poloaja terenskih toaka s pomou lanca trokuta to meusobno povezuju te toke. aerotropizam, -zrna gr. (aero. . . 4- isp. tro-pizam) gibanje bilja u smjeru ovisnom o gibanju zraka; isp. fototropizam, geotropi-zam, heliotropizam. aerotunel, -ela gr.-engl. hodnik posebne grae u kojem se ispituju avioni i avionski moafei

20

deli (s pomou umjetnog podeavanja brzine zranog strujanja). aeroturbina gr.-lat. (isp. a e r o . . . i turbina) naprava za pretvaranje energije vjetrova u elektrinu energiju. aero-vlak gr.-hrv. naziv za vlak koji vozi na jednoj tranici i postie veliku brzinu (za sada 300 km na sat, a predvia se i 500 km). aerozaprega gr.-hrv. zaprega jedrilice i aviona koji je vue (Novine), aerugo lat. (it. erugo; isp. aes, aeris mjed) u starom vijeku naziv za bakarno zelenilo (bakarni acetat zelena ra, patina), aes lat. (it. es) u antikoj Italiji prvotno naziv za bakar, a kasnije za novac (isp. u starom Dubrovniku mjedi novac). Aesculapius v. Eskulap (Krlea). Aetas nulla in amore sat est lat. (it. e t a s . . . ) Nijedno doba (ljudskoga ivota) nije sito ljubavi (Aelius Lampridius Cerva Ilija Crijevi).

aeternum vale lat. (it. eternum . . . ) zauvijek zbogom, posljednji pozdrav. af tur. (af) oprost, oprotenje, (isp. afder-sun); af uiniti oprostiti. AF skra. za Air France (v. air1). a. f. skra. za lat. anni futuri (akc. ani futuri) budue, idue godine. afabilan, -Ina, -Ino lat. (affari nagovoriti koga. progovoriti kome) prijazan, prijatan, ugodan, ljubazan, ljubak, mio, razgovorljiv, uljudan, blag, umiljat; affabile tal. (izg. afa-bile) muz. ljupko, umiljato, prijazno. afagija gr. (a ne + fagein jesti) nemogunost gutanja hrane. afan tal. (affano teko disanje; tuga, briga, jad, peal) nesvijest, nesvjestica (imu-novi). Afar v. Afer. Mare, -eta tur. (afare) nakaza, nakarada, rugoba. afarist(a) tal. (affarista) ovjek koji bez sustezanja ide za dobitkom i astima, pekulant. afazija gr. (a ne + fasko govorim, oitujem) nijemost, zanijemjelost; poremeaj sposobnosti

govora zbog oboljenja mozga; afatik, nm. -ci t k o boluje od afazije. afdersun!, afedersun! tur. (affetmek oprostiti, pomilovati) oprostite! (u ispriavanju). afefobija gr. (afe doticanje + isp. fobija) med. bolestan strah od dodira. afekcija lat. (affectio djelovanje) 1. uzbuenje, uzbuenost; 2. naklonost, sklone isp. afekt; prid. afekcidnl; afekciona vrij nost vrijednost koju neki predmet i za ljubitelja a nema za druge; isto i af tivna vrijednost. afekt, 2. mn. afekata lat. (affectus duev stanje; volja, strast, tenja) uzrujanost, ja uzbuenje; intenzivno duevno stanje kome poputa kontrola volje; jak osje (strah, srdba, oduevljenje i dr.); asteni afekt prepast, strah pred veom, ja silom ili opasnou; prid. afekatski. afektacija lat. (affectatio) 1. prenemagai pretvaranje, prenavljanje, hinjenje; prisi no, usiljeno, neprirodno ponaanje, iz\ taenost. uspijanje; 2. prenes. osoba k afektira (u pukom govoru; uspijua, us kua, uzvijojla); afektirati, afektiram p nemagati se, pretvarati se, prenavljati usiljeno se i neprirodno namjeteno poi ati; isto i afektovati, -ujem; izv. afekti nost; afektovanost, -osti. afektivan, -vna, -vno lat. (isp. afekcija) uzi dljiv, osjeajan, uvstven; afektivna vrij nost v. afekciona vrijednost.
aferim

afektuozan, -zna, -zno franc. (affectueux) u dan, srdaan, ljubazan, njean, prijaz; odan, sklon, naklonjen; izv. afektuozni -osti. afei gr. (apo od + helios sur astr. najvea udaljenost planeta ili kom od Sunca; Zemlja prolazi kroz afei na etku srpnja (Ju'a); prot. perihel; isp. side. Afer (mn. Afri) lat. arapski naziv za m plemena u Etiopiji; po njima su Rimlj nazvali itav kontinent Afrika. afera franc. (affaire) 1. neugodan, nezgoc dogaaj; spor; sukob; dogaaj koji i ziva neugodno uzbuenje; lopovski poth\ 2. pravn. predmet u raspravljanju pred dom; 3. neastan, protuzakonit posao (n pijunska afera): alera. -asa. 5. aferau ovjek koji stalno upada u afere, koji izaziva i kao da uiva u njima; isu aferist(a). aferentan, -tna, -tno lat. (affero prinosi isto to i centripetalan (v.). afereza gr. (aphairesis) oduzimanje, otiman u lingvistici; isputanje poetnog samogl nika ili suglasnika (Merika mjesto Amerii letrika mjesto elektrika, ret mjesto are ili, osobito u klasinim jezicima, uklan nje kratkoga samoglasnika u korist duge koji dolazi ispred njega.

21

aforizam

aferim tur. (aferin, aferim) usklik odobravanja: bravo! tako je! tako valja! atet tur. (afet) nesrea, belaj (isp. avet). affaire franc. (it. afer) v. afera; affaire d"amour (it. afer d'amur) ljubavna afera, ljubakanje; affaire d'honneur (it. afer. d'o-ner) stvar asti. Affenliebe njem. (it. Afnllbe; od Affe majmun 4Liebe ljubav) majmunska ljubav, slijepa ljubav majke prema djetetu (kakvu npr. pokazuju majmunice). affetto tat. (it. afeto) strast, uzbuenje; naklonost, ljubav; con (it. kon) affeto muz. strastveno, strasno, zanosno; isto i affettuoso (it. afetuozo); affettuosissimo (it. afetuoisimo) vrlo strastveno (strasno, osjeajno). affiche v. afi. afflavit deus et dissipati sunt lat. puhnuo je bog (vjetrova) i oni su se rasprili. affresco tal. (it. afresko) na svjee, slikanje na zidu nanosom boje na svjeu buku; isp. freska. affrettando tal. (izg. afretando) muz. ubrzano. afgan, 2. mn. afgana novana jedinica u Afganistanu; sadri 100 pulsa. Afganistan, -ana zemlja u Aziji; Afgani-sianac, -nca, 5. Afganistane, 2. mn. Afga-nistanaca; en. Afganistanka; prid. afgani-stanski (pored Afganac, -nca, 5. Afgane, 2. mn. Afganaca; Afganka; afganskl; sve ove rijei piu se i sa av-). aficionados panj. (aficion sklonost, ljubav) navijai, drukeri, pristae, tifozi ( v j , sportski zanesenjaci (Novine). aficirati, aficlram lat. (afficere djelovati na koga) 1. uzbuditi, nadraiti; 2. uiniti bolesnim; povrijediti, zaraziti. afidat, -ata lat. (ad' + fides vjera) isto to i vazal (v.); afidacija ugovor, sporazum, pogodba; afidavit lat. (affidavit posvjedoio je) pismena izjava dana sudu pod zakletvom (o tovaru broda, u pomorstvu). afijun v. afion. afiks, 2. mn. afiksa lat. (affigere pribiti) zajedniko ime za prefiks (v.) i sufiks (v.). afilictin, -na, -no gr. (a ne + fylon list) koji je bez lia, bezlistan. afilijacija lat. (ad1 + filius sin) 1. zast. posinjenje, adopcija (v.); 2. primanje u neki red ili drutvo; 3. trg. sporedno poduzee, pripojeno glavnom poduzeu; isp. filijala; afilirati, afiliram pripojiti

nekoj firmi ili poduzeu drugo poduzee kao podrunicu. afinacija franc. (affiner oistiti) ienje, profinjivanje; osobito ienje sirovog eera od primjesa prije rafinacije, odnosno luenje zlata od srebra s pomou sumporne kiseline; tanjenje, rastanjivanje, bistrenje, otrenje; glag. afinirati, -inlram. afinitet, -eta lat. (affinitas rod, svojta, taz-bina) 1. srodnost; slinost, bliskost; odnos, veza; 2. kem. sila kojom se spajaju kemijski elementi; 3. pravu. tazbina, svojta, rodbinstvo po eninoj liniji. afion, -ona tur. (afyon, iz gr. opion) sirovi opijum; sok iz makovih sjemenki; u nekim naim krajevima i sama biljka mak; prid. afionov; afionski. afirmacija lat. (ad' 4- firmus vrst, tvrd) 1. tvrdnja, tvrenje, potvrda, potkrepljenje, jenost suda; 2. postignue nekog uspjeha ili poloaja; afirmat, -ata ovjek utvrenog podrijetla (Nikola Poli); afirmativ, -iva potvrdno miljenje, potvrda; isto i afirmativa; afirmatlvan, -vna, -vno potvrdan, jestan; prot. negativan; afirmirati se, afirmiram se uvrstiti se, stei prizna-tost, biti uvaen, uveden; isto i afirmisati se, -em se. afi, 2. mn. afia franc. (affiche) plakat, oglas; isto i afia, 2- mn. afia; afiirati, afilram oglasiti, plakatirati; isto i afiovati, -ujem. afit, 2. mn. afita tal. (affitto) najamnina, zakupnina, zakup, kirija, stanarina; afitati, -am najmiti, iznajmiti, unajmiti. afiz v. hafiz. A, F. L. skra. za engl. American Federa-tion of Labour (Amerika federacija rada). afluencija lat. (ad1 4- fluere tei) pritjecanje, stjecanje; obilje, bogatstvo; glag. afluirati, aflulram; isto i afluisati, -em. a fond franc. (it. a fon) temeljito; a fond perdu (it. a fon perdi) unepovrat. afonija gr. (a ne 4- fone glas) bez-glasnost; (potpuna) promuklost; afonian, -na, -no bezglasan; (potpuno) promu-kao. aforizam, -zrna, 2. mn. aforizama gr. (afo-rizein omeiti, razluiti) zbijeno izreena, jezgrovita, smislena,'saeta duhovita misao o ivotu i svijetu; kratka reenica, puna smisla; isp. maksima, sentencija; afo-ristian, -na, -no ; aforistikl kratak; jezgrovit kao aforizam; poput aforizma;

aforistika, 3. -ci pisanje aforizama kao knjievna

a fortiori

vrsta; aforist(a) pisac, sastavlja aforizama. 22

a fortiori lat. (it. a forciori) tim vie. to vie, to vema. AFP skra. za franc. Agence France Presse (it. Aans Frans Pres) Francuska novinska agencija, Pariz. afresko v. affresco. afrik franc. (afrique) materijal od palminih vlakana za punjenje strunjaa. Afrika, 3. -ci ime kontinentu (isp. Afer); Afrikanac, -nca, 5. Afrikance, 2. mn. Afrikanaca; en. Afrikanka; prid. afriki {mnogo obinije nego afrikanski). afrikaans varijanta nizozemskog jezika kojom govore Buri ( v . j . Afrikander 1. bijelac roen u Junoj Africi; 2. u uem smislu Bur (v.). afrikanistika, 3. -ci nauka o afrikim jezicima i knjievnostima, o afrikoj kulturi uope; afrikanist(a) tko se bavi afrika-nistikom, strunjak u toj grani nauke. afrikata lat. (ad1 + fricare trti, trljati) suglasnik koji je sloen od dva suglasnika, npr. c (t + s), (t + ), d (d + ), tzv. sli-veni suglasnik; isto i afrikat, -ata (m. roda). afrit, 2. mn. afrita vrsta vapnenca. afroazijski koji se tie Afrike i Azije. Afrodita ( u Grko-hrvatskom rjeniku veli S. Senc: toboe e.\ ajru dvomene roena iz morske pjene) starogrka boica ljepote i ljubavi (isto to i starorimska Venera); prid. Afroditin; afroditski. afrodizijak, mn. -aci gr. (afrodisios koji se odnosi na ljubavni uitak) sredstvo za podraaj spolnog nagona (vrijednost problematina, a esto i tetna); afrodizija pretjerano razvijen spolni nagon, ljubavno ludilo, pomama, pohota; isto i afrodizijazam, -zrna. Afro-Malgaka Unija (franc. Union Africaine et Malgache) savez afrikih drava, uglavnom bivih francuskih kolonija (osnovan 1961). afrometar gr. manometar (v.j za mjerenje tlaka ugljinog dioksida ( u proizvodnji pjenuavih vina). afront, 2. mn. afronata franc. (affront) uvreda, pogrda, otvoren napadaj; afrontirati, -onti-ram uvrijediti, pogrditi, smjelo napasti, usprotiviti se, prkositi, prezreti; isto i afron-tovati, -ujem. afte, 2. afti (mn. . r.) gr. (afthai osip) bolest na sluznici usne upljine, osobito kod dojenadi i djece, bolni bijeli ili ukasti mjehurii s crvenim rubom; isp. stomatitis: na izraz: jaterica; prid. aftozan, -zna, -zno.
Agan

after-shave engl. (it. after-eiv) ki voda, losion za upotrebu poslije t isto i after-shave lotion (it. ... 16u< losion. Ag znak za kem. element sreb argentum). AG skra. za njem. Aktiengesellsch akcijengezelaft) dioniko drutvt aga, 3. agi, 5. aga (pored ago), 2. ; (akc. i aga, 2. mn. aga) tur. (aga spodin) 1. naslov vojnih ili civilnih janstvenika u Turskoj, otprilike kao din. gospodar: stavlja se iza imen Hasan-aga); 2. u Bosni prije agra forme zemljoposjednik, veleposjed zda, vlastelin iju su zemlju obradiv; tovi; 3. u Bosni za vrijeme Turak; plemi (u rangu ispod bega); agah -ci vlast i posjed age. agabeg, 5. -e, mn. iigabezi / agabeg (aga veliki, stariji, u prvotnom zi stariji brat. agae, 2. mn. agaa tur. mjera za duii ska milja (5001 m). agaki, -a, -6 prid. prema aga; isp. a agadara v. gadar. aga-kan nasljedna titula muslima vjerskog poglavara u sekti izmaelita agahiktija gr. (a ne + gala, 2. g mlijeko) bezmljenost, tj. stanje poslije poroda kada joj uzmanjka ml agalari, -ara (nm. m. r.) tur. (agalar. od aga; isp. aglutinativni jezici) age. bogatai, imunici. agaluk, mn. -ci tur. (agalvk) 1. titula stvo i vlast age; 2. posjed age, terito sti jednoga age; 3. dio prihoda to vao agi: 4. nasilnost, samovlae (k rakteristika ponaanja nekih aga podanicima). agama lat. vrsta gutera. Agamemnon po starogrkoj mitolo Atrejev (odatle m u pridjevak Atrid) Pelopov, praunuk Tantalov, brat Mei kralj u Mikeni (Argu). junak mnogi! vrhovni zapovjednik helenske vojske janskom ratu; vrativi se kui nakoi renja Troje, ubijen od ene Kliten ljubavnika joj Egista (strievia Agan nova); osvetio ga sin Orest. agamija gr. (a ne + gamein se) 1. stanje kad netko nije u brak branost, beenstvo; 2. razmnaan oploivanja (partenogeneza); 3. bespl

23

ageuzija Agaton, -ona, 5. Agatone gr. (isp. Agata) dobri, kreposni; starogrki pisac tragedija, prijatelj Euripidov i Platonov (5. st. pr. n. e.). agava gr. (agauos vrijedan udivljenja. plemenit, uzvien) biljka mesnatog lia, podrijetlom iz June i Srednje Amerike, udomaena i kod nas na jugu. agaz v. agazli. agazija (isp. agazli) konj mrkov, vranac. agazli prid. indekl. tur. (jagyz) mrk, crn, crna sjaja, crnoblistav (obino o konju), agbaba tur. (akbaba) v. akmada. agda tur. (agda) ukuhani (pinani) eer, agditi se, -Tm se (isp. agda) istiti lice, skidati dlake agdom. Agej v. Hagaj. Agena engl. (it. edine) naziv amerikih ra-eta upotrijebljenih u programu Gemini v.). agenat v. agent. Agence Havas franc. (it. aans avas) francuska obavjetajna agencija (ured za informacije).

cvjetova (kriptogamija); agamist(a) neenja. Agan tur. aga; isto i Aganlija. agapa, 2. mn. agapa gr. (agape ljubav) zajednika gozba u prvih krana. Agar r. Agarjani. Agara v. Hagar. agar-agar maloj, sluzava tvar iz azijskih morskih alga; upotrebljava se u bakteriologiji kao podloga za kulture bakterija i u farmaciji kao laksativ (v.). Agarjani naziv za Turke, Arape i uope muslimane u naim starim pisanim spomenicima (po hebrejskom imenu jednoga arapskog plemena na gori Sinaju, koje je bilo u neprijateljstvu prema idovima); prid. agarjanskl, -a, -6 turski, arapski, nevjerniki; prenes. nepoznat (npr.: koji vi to agar-janski jezik govorite?) agat v. ahat. Agata gr. (agathos dobar) dobra, kreposna. agatobiotika, 3. -ci gr. (agathos dobar + bios ivot) nauka o dobrom nainu ivota; agatologija (gr. logos govor) uenje o najvioj moralnoj vrijednosti, o najviem dobru (dio etike).

Agence Telegraphique Suisse franc. vicarska novinska agencija. agencija lal. (agere raditi; tjerati) 1. poduzee koje vri odreene narudbe ustanova ili privatnih osoba; 2. ustanova, poduzee koje se bavi skupljanjem i irenjem vijesti (npr. telegrafske, obavjetajne agencije i si.); 3. predstavnitvo, odjel neke ustanove ili poduzea; 4. (mn. sr. roda) med. i kem. djelotvorna sredstva; prid. agenijski; v. agens. agenda, 2. mn. agenda / agenada (mn. sr. roda) lat. 1. podsjetnik s biljekama o onom to se ima uraditi; biljenica, notes; 2. djelokrug rada; isto i agende (mn. . r.). agenezija gr. (a ne + genesis postanak) I. neplodnost, bezrodnost, enska nesposobnost za raanje, jalovost; 2. nero-enost. vjenost, tj. uenje kranske crkve da bog (otac) nema ni poetka ni svretka; 3. nepotpuna razvijenost embrija ili nedostatak stanovitog dijela nekog organizma. Agenor gr. (agenor) hrabri, odvani; u starogrkoj mitologiji sin Posejdona i Libije, osniva grada Tira, praotac Feniana. agens, 2. mn. agensa lat. (agere raditi; tjerati) 1. pokretna sila; 2. med. i kem. djelotvorno sredstvo (isp. agencija 4).
Agezilaj

agent, 2. mn. agenata lat. (agere raditi; tjerati) 1. zastupnik neke tvrtke; trgovaki putnik; posrednik u poslovanju; prenes. svaki onaj tko za nekog drugog na bilo koji nain djeluje (npr. opunomoenik neke drave u inozemstvu); 2. pijun, detektiv, diverzant; 3. agent provokator v. provokator; prid. agentov; agentski; en. agentica; agen-tirati, agentiram vriti posao agenta 1; posredovati u poslovnom smislu; trgovaki raditi za drugoga; isto i agentovati, -ujem i agentisati, -em. agentura 1. posao agenta, zastupstvo; 2. podrunica, poslovnica; 3. posrednitvo; 4. pijuni i diverzanti neprijateljskih vlada; prid. agenturnT. Agenzia Stefani tal. (it. Aenija Stefani) talijanska obavjetajna agencija (ured za informacije). age, quid agis lat. ini, to ini (to ini, ini bre, tj. ne zatei, dovri zapoeto!). ager lat. polje, oranica; ager publicus (it. a. piiblikus) 1. zemljite koje pripada dravi i slui za javnu upotrebu; 2. osvojena zemlja koja se poklanja isluenim vojnicima. Agesilaj v. Agezilaj. ageuzija gr. (a ne 4- geusis ukus) bezokusnost, nepostojanje, neosjeanje, gubitak osjeta okusa zbog bolesti jezine sluznice, ivaca ili mozga. 24 zatvorila u koveg i dala m u za uvare dva zmaja te ga preda uvanje Kekropovim kerima Aglauri. i Pandrosi, prve su dvije iz radozn otvorile koveg, poludjele i strmoglav sa stijene Kekropove tvrave. aglobiilija gr.-lat. (a ne + globuli grudica) nedovoljnost krvnih zrnaca. aglomeracija lat. (agglomerare pridi skupljanje; nagomilavanje sitnih ruda made; briketiziranje. paletiziranje; prid. meracioni, -a, -5; aglomerat, -ata koja se sastoji od raznovrsnih dijelova spojenih bez vezivnih tvari; nakupina mila, hrpa; aglomerirati, -riram j lati. nagomilavati, skupiti, skupljati, zbijati, zgrnuti, zgrtati, zgrudati; isto i merisati, -em. aglosija gr. (a ne + glotta, glossa -zik) 1. nemogunost govorenja, nije njemoa, mutavost; 2. bezjezinost nepostojanje jezika u nekog individuun samog roenja). agi ui ja lat. (aglutio) nemogunost gutanji / agluticija (lat. aglutitio). aglutinacija lat. (agglutinare prilijepi neto) 1. med. zgruavanje estica; n a j lavanje krvnih tjeleaca ili bakteriji lingv. spajanje raznih jezinih elemen korijenom ili osnovom u jednu rije da se lako raspoznaju; prid. aglutina aglutinalivan, -vna. -vno koji se oi na aglutinaciju; kome je svojstvena a j nacija; aglutinativni jezici jezici u kc se oblici pojedinih rijei tvore pripaja odreenih sufiksa (npr. turski, mada za razliku od jleksivnih jezika u kojim; stoji deklinacija (isp. u ovom rjeniku (jednina) i agalar (mnoina); aglutinirati, ram gruati, zgruavali, nagomila gomilati, spajati, sastavljati, lijepiti, si vati, srasti. agma gr. (agma) lingv. naziv za glas n stoji ispred glasova k, g, h, ( u takvi sluajevima izgovara kroz nos, a da mi nismo ni svjesni, npr. glas /; sasvim je gaiji u gen. sing. opanka nego u nom. nak; u fonetskoj se transkripciji obilj znakom [ij]); stari su Grci to dobro os pa su npr. rije koja kod nas dola obliku angel (aneo) pisali dggelos a angelos; isp. dalje u ovom rjeniku an ananke. agnat, -ata lat. (agnatus) roak s oeve ne; isp. kognat; agnacija srodstve

Agezilaj, -aja gr. (ago vodim + laos narod) voda naroda, predvodnik, prvak; kralj u Sparti (54. st. pr. n. e.). Agfa skra. za njem. Aktiengesellschaft fiir Anilinerzeugung (it. akcijengezelaft fir ani-linercojgung) dioniko drutvo za proizvodnju anilina (isp. anilin); Agfakolor (lat. color boja) film produkcije Agfa. agijazma v. adijazma. agilan, -Ina. -Ino lat. (agilis) okretan, radin, vrijedan, brz, ustar, gibak. hitar, marljiv: uvijek spreman na rad, poduzetan, predu-zimljiv; agilnost, -osti radinost, ustrina, okretnost i ivahnost u poslu. aginica ena agina. aginija gr. (a ne + gyne ena) ivot bez ene, beenstvo, neoenjenost; aginian, -na, -no, been, bezbraan. neoenjen. aginski, -a, -6 prid. prema aga. agio v. aio. agiografija r. hagiografija. agirati, aglram lat. (agere raditi; tjerati) raditi, djelovati, vriti neki posao, igrati ulogu. agitacija lat. (agitare micati, tjerati, poticati) 1. usmena i pismena djelatnost u svrhu djelovanja na mase s pomou raspro-stranjivanja odreenih ideja i parola, sredstvo politike borbe klasa i partija; partijska agitacija snano orue organizacije, politikog odgoja i veze partija sa irokim masama; 2. med. svaki nemir, svako stanje unutarnje napetosti koje se ne moe protumaiti vanjskim utjecajem; 3. uope: poticanje, nukanje, nagovaranje; prid. agita-cioni. agitato tal. (it. aitato) muz. oznaka tempa: uurbano, uzrujano. agitator lat. (agitator goni, pokreta) ovjek koji vri agitaciju ( v . j ; en. agitatorka; prid. agitatorski. agitirati, agitiram lat. (isp. agitacija) vriti agitaciju, korteirati; isto i agitovati, -ujem. agitka, 3. -tki, 2. mn. -tki rus. pismeni sastavak, spis, pjesma, lanak, kojemu je cilj agitacija. Agitprop skra. za Odjel agitacije i propagande; prid. agitpropovski, -a, -6. Aglaja gr. (aglaos sjajan) sjajna, svijetla, blistava; jedna od triju Gracija; boginja draesti, ljupkosti. Aglaura u starogrkoj mitologiji ki atenskoga kralja Kekropa; kad je boginja Atena iz zemlje roenog (zapravo izraslog kao stablo) Erihtoneja

agnatija

25

Agram

ocu, krvno srodstvo, pravna veza koja spaja agnate. agnatija gr. (a ne + gnathos eljust, vilica) nedostatak eljusti, vilice, bezvili-nost. agnec (starost, jaganjac) u pravoslavnoj liturgiji dio posveenog hljeba koji se prinosi kao rtva. Agneza gr. (agnos ist, svet) ista, neduna, nevina, kreposna, sveta (zbog sline latinske rijei agnus janje, kod nas Agneza zamjenjuju sa Janja). Agni staroindijsko boanstvo vatre, bog plamenog sunca, domaeg ognjita i rtvene lomae (alski); isp. lat. ignis vatra, oganj. agnicija lat. (agnitio) priznanje, pripoznava-nje, spoznaja. agnoscirati, agnoseiram lat. (agnoscere poznati, priznati) priznati nekoga ili neto identinim ili tonim, ispravnim. agnosticizam, -zrna gr. (agnSstos nepoznat) idealistiko filozofsko uenje koje porie mogunost spoznaje objektivnog svijeta (Hume, Berkelev, Kant, Comte, Spencer); u stvari nema niega to se ne bi dalo spoznati; postoje samo stvari i pojave prirode koje na dotinom historijskom stupnju razvitka nauke jo nisu spoznate; historijska praksa, nauno predvianje i podinjavanje prirodnih sila ovjeku opovrgavaju agnosticizam; agnostik, mn. -ci sljedbenik, pristalica agnosticizma; isto i agno-stiar; prici, agnostikl. agnozija gr. (a ne + gnosis spoznaja) nesposobnost neto osjetilom zamijeeno (vieno, uveno, opipano, omirisano ili okuano) raspoznati, razumjeti i pojmovno oznaiti. Agnus Dei lat. (akc. agnus dei) jaganjac boji (dio slube boje kod katolika i est naziv za Isusa Krista); Agnus Dei, qui tolis peata mundi Jaganje boji, koji uzima (na sebe) grijehe svijeta (egedin). agofilomanija tal.-gr. (tal. ago igla) u Italiji stvoren izraz za strast ubadanja u venu i utakanje bilo kakve nekodljive tekuine (makar i obinog aja) kao zamjena za fc ubrizgavanje neke droge; kau da imaginacija pravog drogiranja djeluje tako da kod narkomana izaziva uitak kao kod uzimanja prave droge. agogika, 3. -ci gr. (agein voditi) naziv za sitne izmjene tempa kod interpretiranja muzikih djela (u svrhu to ivlje i plastinije izvedbe); prid. agogiki ; agogian, -na, -no.
agrarna

agon, -ona gr. (agon borba, igra) borba, natjecanje; raspra, parnica; agonist(a) borac, natjecatelj, takmiar; glumac (Mato); agonittika, 3. -ci sportsko takmienje, natjecanje, nadmetanje. agona gr. (agonos neplodan) u geografiji crta koja na zemljovidnoj karti spaja mjesta na kojima je magnetska deklinacija jednaka nuli. agonalan, -Ina, -Ino gr. (isp. agonija) umirui, samrtniki. agonian, -na, -no (isp. agonija) koji je u agoniji, samrtniki, umirui. agonija (akc. i agonija) gr. (isp. agon, koja rije ima i znaenje: napor, strah, smrtni strah) 1. borba sa smru, umiranje, izdisa-nje; stanje koje prethodi smrti; posmrtno zvono (Novak); 2. prenes. nestajanje, odumiranje; u agoniji (agoniji) na samrti, u predsmrtnoj borbi. agonist(a), agonistika v. agon. agora gr. (agora trg) 1. skuptina; 2. sastajalite, zborite, javno mjesto, trg; ago-rafobija (agora + fobeomai bojim se) strah od velikog prostora (bolest), jeza od irokih vidika, od beskrajnosti mora, nebesa i si.; isp. placangst. agoranom gr. nadglednik ponaanja ljudi na trgu, na javnim mjestima, trni nadzornik, trini inspektor (kod Matoa: agoranomi police des moeurs u Ateni). agorot hebr. sitan novac (100 agorota 1 funta). agost tal. (agosto) kolovoz, august. agovati, agovati, agovati (svi akcenti mogui), -ujem (isp. aga) 1. biti aga, gospodariti, zapovijedati; 2. ivjeti kao aga, uivati u slasti i lasti. agr prid. indekl. tur. (agyr) ponosan, ohol, umiljen (ovjek), jak, teak (pie), skupocjen, vrijedan (roba). agrafa1, 2. mn. agrafa franc. (agrafe) kopa, spoj, veza, spona, fibula, bro. agrafa2 gr. (a ne + grafo piem) nenapisano, nepisano, naziv za Kristove izreke kojih nema u evanelju (tzv. usmena predaja). agrafino gr. (isp. agrafa2) nepisano, usmeno, agrafija gr. (a ne + grafein pisati) nesposobnost pisanja (bolest), agrajisati, -em tur. (agri bol, nevolja, neugodnost) v. ograjisati. Agram njem. (navodno od am Graben na

26

agril

jarku, na nasipu; Mato u svom feljtonu Discipulus spominje i aljivu etimologiju: njem. a [dijal. ein] Gramm, tj. jedan gram. i veli da je, prema tome, Zagreb najlaki grad na svijetu jer je samo toliko teak); staro njemako ime za grad Zagreb; Agra-mer Zagrepanin; Agramerica poneto porugljiv naziv za nekadanje zagrebake novine na njemakom jeziku Agramer Zei-tung; agramerski zagrebaki. agrarna tur. (ogramak iznenada se razboljeti) iznenadno oboljenje (grevi, malaksa-lost, uzetost, nesvjestica i si.). agramak, 5. agramae, mn. -aci nasilnik, napasnik, asija; uve. agramaina jo i: krupan i jak mlad ovjek, ljudina, jakota. agramatizam, -zrna gr. (a ne + gramma slovo) bolesna nesposobnost stvaranja ili razumijevanja reenica i nastojanje za izraavanjem u brzojavnom stilu; agrama-tist(a) nepismenjak, nenauenjak. agrap v. akrep. agrar, -ara lat. (isp. ager) sve to se odnosi na zemljini posjed i poljoprivredu; poljoprivreda, zemljini posjed, zemljite uope; prid. agrarni koji se odnosi na agrar; poljoprivredni, zemljini, poljodjelski, ratarski, zemljoposjedni; agrarni

minimum -najminimalniji intenzitet obrade zemlje; agrarna reforma reforma koja se odnosi na zemljoposjed; u naoj zemlji provedena na temelju zakona o agrarnoj reformi od 1945. koji je donijela privremena nar. skuptina jo prije donoenja ustava, i to po principu da zemlja ima pripadati onome tko je obraduje; dijeljenje zemlje velikih zemljoposjednika seljacima bezemljai-ma, onima sa malo zemlje i zadrugama, kao i stvaranje dravnih poljoprivrednih dobara i ekonomija, ustanova i poduzea (oko 50% zemlje iz agrarnog fonda ulo je u socijalistiki sektor prema zakonu o agrarnoj reformi); agrarni proletarijat bezemljai, napoliari, poljoprivredni nadniari; agrarije (mn. . r.) poljoprivredni proizvodi; agrarizacija pretvaranje ne-poljoprivrednog tla u poljoprivredno; glag. agrarizirati, -izlram; isto i agrarizovati, -ujem; agrarac, -rca, 5. agrare, 2. mn. agraraca 1. zemljoposjednik; 2. pristalica politike koja titi interese zemljoposjednika; agrarizam, -zma pokret za unapreenje poljoprivrede.

agravacija tat. (aggravare uiniti teim, uveati) otezanje, osobito pravn. povienje kazne; med. nastojanje bolesnika da stanje prikae teim nego to one glag. agravirati, -avlram oteati, p kaznu, uiniti je teom, agregacija lat. (aggregare pridruiti) lanje, zdruenje, zdruivanje, sjedinjen] dinjivanje, zbijanje; pridruivanje nek ganizaciji; agregat, -ata 1. skup vrsnih estica; 2. kombinirani poljopri1 stroj; 3. dva stroja od kojih jedan pc drugi (npr. parni stroj koji je pokret; neratora elektrine struje); skup sti uope, sprega vie strojeva u jednu cj tehniko postrojenje; 4. (prema osno znaenju: grex stado) vjerouitelj, brinik; agregatni koji se odnosi na gate; agregatno stanje nain na k spojeni najmanji dijelovi svakog tijek stoje tri agregatna stanja: vrsto, tel plinovito odn. prema modernom anju: plinovito, kristalno i amorfno s te plazma kao etvrto; najee se s nje kao vrsto agregatno stanje vo< led); agregirati, agregiram skupiti, niti, spojiti, nagomilati, nakupiti, ud pridruiti. agreman, -ana franc. (agrement) prist odobrenje (vlade kod imenovanja i diplomatskog predstavnika);
agripnija

dentln agreman (engl. gentlemen's agreemen dentlmens agriment) prijateljski s zum zasnovan na meunarodnom moi agresija lat. (aggredi pristupiti komi valiti) napadaj jedne ili nekoliko imt listikih drava na druge zemlje s otimanja njihova teritorija i nasilnog injavanja stanovnitva tuoj dravi; ivan, -vna, -vno nasrtljiv, nasilai padaki; koji napada; neprijateljski; sivnost, -osti nasrtljivost, silovitos silnost; agresor napada, zavojeva; agresorski, -a, -6. agrest lat. (agrestis divlji) naziv z; zrelo zrnje groa (zelenak) koje se zervira u octu ili u motu od nt groa (i sam takav mot zove se ag isto i agrezd. agri... lat. (isp. ager) u sloenicama ozn vezu s poljoprivredom, poljodjelstvom agricola lat. (it. agrikola) seljak, ratar ljoprivrednik. agrikultura lat. (agri. . . 4- isp. kultura ljoprivreda, poljodjelstvo, zemljoradnji tarstvo; agrikulturan, -rna, -rno {
Aheloj

27

privredni, ratarski, poljodjelski, zemljoradniki. agripnija gr. (agros njiva + hypnos san; agrvpnos koji spava na otvorenom, pa prema tome uope i ne spava) nesanica, besanica, bdjenje, budnost, budnoa, nespavanje. agrluk, mn. -ci tur. (agyrluk) oprema (otkupnina) to je mlada dobiva od mladoenje povodom svadbe po muslimanskim enid-benim obiajima (danas se kod nas izobi-ajuje). agro... v. agri. agrobaza (agro. . . + isp. baza) skra. za agronomska baza (seoska poljoprivredna sredinjica). agrobiologija gr. (agro. . . + isp. biologija) nauka o uspijevanju i iskoristivosti biljaka s obzirom na kakvou zemljita. agroekojogija gr. ( a g r o . . . + isp. ekologija) nauka o smjetaju poljoprivrednih povrina. agrokemija gr. (agro . . . + isp. kemija) grana kemije koja se bavi prouavanjem kemijskih procesa i elemenata s obzirom na plodo-nosnost zemljita; ovamo spada u prvom redu primjena umjetnih gnojiva i upotreba kemijskih sredstava, pesticida ( \ \ ) . u svrhu zatite raslinja i postignua to veeg uroda. agroklimatologija gr. grana klimatologije koja prouava klimatske elemente i varijacije to utjeu na razdiobu biljnog svijeta na povrini Zemlje. agromaksimum lat. (agro. . . + isp. maksimum) najvea koliina zemljinog posjeda koju, prema razliitim uredbama u razliitim zemljama, smije imati neki pojedinac. agromanija gr. (agro. . . + isp. manija) med. bolesni nagon i elja za ivotom na selu ili u osami. agromelioracija gr.-lat. njegovanje tla racionalnom obradom, gnojivima, zatiivanjem od erozije i si. agrometeorologija gr. grana meteorologije koja prouava vremenske elemente i pojave to utjeu na razvitak usjeva. agrom'inimum lat. ( a g r o . . . + isp. minimum) 1. osnovni pojmovi iz podruja agronomije; 2. najmanja koliina zemljinog posjeda koju ima neki pojedinac. Agron kralj starih Ilira, tvorac jake drave na Jadranu juno od Boke kotorske (3. st. pr. n. e.). mu glasovite Teute. agronomija lat.-gr. (agro . . . + nomos obiaj, red, zakon) nauka o poljoprivredi; agronom inenjer poljoprivrede; znanstveno naobraeni poljoprivredni strunjak; en. agronomka 1. ena agronom; 2. vrsta penice dobivena krianjem; prid. agro-nomov; agronomkin; agrdnomski, -a, -6.

agrotehnika, 3. -ci lat.-gr. (agro. . . + isp. tehnika) obraivanje polja upotrebom tehnikih sredstava (traktori, kombajni, gnojenje, zatita bilja itd.); prid. agrotehniki. agrak, -ka, mn. -ci, 2. agraka tur. (agyr-ak) 1. komadi kosti ili roga (u obliku kolutia, prljena) to ene natiu na vreteno kad poinju presti (da bi vreteno bilo tee); vrk, prljen; 2. koluti kao ukras na kesama; dem. agri. agrumi, 2. agruma (mn. m. roda) tal. (agru-mi kiselkasto voe ili povre) skupno ime za limune, narane, mandarine, grejp. Agu tur. zagrljaj (vlast. ime). aguti, -ija, mn. agutiji amer.-panj. (agouti) vrsta junoamerikog glodavca. Ah znak za amper-sat (v.). Ahaja v. Aheja. ahar, 2. mn. ahara tur. (ahyr) 1. konjunica, staja; 2. dvor; gostinska soba. Ahasver hebr. (osobno ime. znai: knez) Vjeni Zid; simbol ovjeka koji luta, ovjeka bez domovine (prema predaji prokleo ga Isus Krist, jer mu putem na Golgotu nije htio dati vode); prid. ahasverski nemiran, nesmirljiv, lutalaki, beskuniki. ahat, -ata (akc. i ahat, a h a t a ) gr. (achates) vrsta kremena. bjelutak (poludragulj); prid. ahatnl (ahatski) / ahatni (ahatski). ahbab, -aba, 5. ahbabe tur. (ahbab) prijatelj, drug; en. ahbabija. ahciger njem. (achtzig osamdeset) osamde-setogodinjak; ahcigerjare-ukus (isp. achtzi-ger Jahre) ukus osamdesetih godina prolog stoljea (Krlea). ahe v. ake. ahdnama tur. (ahdname) povelja; politiki ugovor. Aheja ime starogrke pokrajine na najsjevernijem dijelu Peloponeza: u poeziji esto i zamjena za ime itave Grke; Ahejac, -jca, 5. Aheje, 2. mn. Ahejaca; en. Ahej-ka; prid. ahejskl. Aheloj 1. rijeka u srednjoj Grkoj (danas Aspropotamos); 2. bog te rijeke, sin Okea-na i Tetije, prosac Dejanire, kasnije ene Heraklove; prosio ju je triput: prvi put ko bik, pa kao aren zmaj, vijugajui trup. i konano ko ovjek, kao ljudski stvor, s bikovljom samo glavom, kojoj vode mlaz

Ahemenidi

28 ahmedija tur. (ahmedije) turban, alma. s platneni ovoj oko fesa. Ahmozis egipatski naziv za Mojsija ( r ahoj! - mornarski uzvik od broda do br aholija gr. (a ne, hole u) por kanje unih boja u stolici zbog nemi nosti otjecanja ui u tanko crijevo ( ci: kamenac, rak). A horse, a horse! M y kingdom for a li engl. Konja, konja! Kraljevstvo za k (poznata i esto citirana reenica iz SI speareove drame Kralj Rikard III). Ahriman, -ana po nauci Zaratustrinoj bog tame i zla; prot. Ormuzd. ahromatian i si. v. akromatian i si. ahtapdd gr. (okto osam + pus, 2. p - noga) zool. hobotnica, oktopod ( polipa). ahter, 2. mn. ahtera njem. (acht o osmica, npr. figura u motociklistici za mora motorom ispisati brojku 8): i drugih znaenja: iskrivljenje kotaa n ciklu (kota izgleda kao brojka 8), tra broj 8 (u zagrebakom govoru), i j karta osmica, i si. Ahura Mazda i . Ormuzd. ahval, -ala tur. (ahval) prilike, okolnosti, nje, zbivanja i dogaaji; bijeda, zlo. nev nesrea; isp. hal1. AICA skra. za franc. Association I nationale des Critiques d'Art (Meur d n o udruenje umjetnikih kritiara); International Association of Art Critics Aida ime glavne junakinje poznate V' jeve istoimene opere (ne znai nita, izm ga Verdi). aide-memoire franc. (it. ed memoar) pod nik, spomenica: u diplomaciji uobi; pismeni a k t kojim jedna drava drugu avu na neto upozorava; isp. memoar. aigrette v. egreta. aikido, -oa vrsta rvakog sporta nali! dudo i karate, aileron v. eleron. ailuk v. ajluk. ain(in) v. hain. Ainu prastanovnik Japana ( n a jap. je gospodin), aip tur. (ajp) sramota.

niz upavu se bradu slijevao ko slap (So-foklo): 3. sinonim za vodu uope. Ahemenidi (mn. m. r . j perzijska dinastija od 8. do 4. stoljea pr. n. e., koju je unitio Aleksandar Makedonski porazivi kralja Darija I I I . ahenija gr. (achanes koji zijeva) hol. ro-ka, suhi plod. plod pucavac. Aheront mitol. 1. rijeka u carstvu mrtvih; 2. podzemni svijet; prid. aherontskl. Ahikar glavni junak istonjake moralno-poune prie ( u naim verzijama premudri Akir). Ahil, Ahila (prema lat. Achilles) / Ahilej, Ahileja (prema gr. Ahilleus) glavni helenski junak u Ilijadi, ranjiv samo na peti (za koju ga je majka Tetida uhvatila pri kupanju iza poroda); prijatelj Patroklov. koji je i poginuo borei se protiv Hektora u Ahilejevoj odjei i njegovim orujem; Ahilej je za osvetu ubio Hektora. a ovoga je opet osvetio brat Pari pogodivi Ahileja (voden Apolonovom rukom) u petu; prid. Ahilov / Ahilejev; Ahilova (Ahilejeva) peta slaba, ranjiva strana nekog ovjeka; Ahilejev kompleks u psihoanalizi naziv za osjeaj neke tajne slabosti i straha da bi njeno otkrivanje moglo sruiti ugled i dobro miljenje o osobi koja taj osjeaj ima (osniva se na prii o Ahilejevoj peti). ahileja, 2. mn. ahileja gr. biljka stolisnik; hajduka trava, kunia, kunji rep. ahilija gr. (a ne + chylos sok, juha) bolest eluca zbog pomanjkanja solne kiseline i nekih fermenata u eluanom soku, prestanak izluivanja probavnih sokova. Ahilova peta i si. i . Ahil; Ahilova tetiva zavrna tetiva lisnog miia na stranjoj strani potkoljenice (hvata se na petnu kvrgu). ahimsa (sanskrt. ne povrijediti) zabrana ubijanja ivih bia kao osnovni moralni zakon budizma, hinduizma i jainizma (odatle vegetarijanstvo, odbacivanje rata i krvoprolia uope). ahinjak, -Tnjka tur. (ahenk) zabava. ahipnija gr. (a ne + hypnos san) v. agripnija. ahiret (akc. i ahiret) tur. (ahyr posljednji) drugi svijet, zagrobni ivot. ahistorizam, -zrna gr. (a ne + isp. historija) pomanjkanje smisla za historiju. ahlak, -aka tur. (ahlak) dobro vladanje, ednost, moralnost; ahlakli prid. indekl. edan, moralan, pristojan, odgojen; prot. a suz (suz bez). ahmak, 5. -e, mn. -ci. 2. ahmaka tur. (ah glup, ogranien ovjek, glupan, budak makluk, mn. -ci glupost, budalatini Ahmed tur. silno pohvaljeni.

AIPO

29

ajfelske ipke

AIPO r. Gallupov institut. air1 (it. er) engl., franc. zrak, uzduh, atmosfera: Royal Air Foree (it. rojel erfSrs) engleske zrane snage, britansko zrakoplovstvo (vojno); air-bus engl. (it. er-bas) veliki putniki avion za prijevoz velikog broja putnika, jumbo-jet (v.); aerobus; air con-dition (it. erkonin) izmjena zraka, proiavanje prostorija, zraenje, provjetravanje, klimatizacija; air-mail (it. ermeil) zrana pota; Air France (it. er frans) francuski aerotransport; air-lift (it. erlift) zrani most (sistem prijevoza avionima kad se do odreenog mjesta, u izvanrednim prilikama, ne moe stii izravnim kopnenim ili vodenim putem). air2 franc. (it. er) melodija, napjev, arija, pjesma uope; u uem smislu: pjesma (jednoglasna ili vieglasna) s instrumentalnom pratnjom u doba baroka f \ \ ) , prvotno u Francuskoj i Engleskoj, a kasnije i drugdje. airli v. hairli. ais muz. kromatski povieni glas a. Aia tur. iva; ena ljubimica Muhamedova, utjecala na njegovo politiko djelovanje (majka pravovjernih). A. J. v.
A.

aja njem. (iz romanskih jezika) dadilja, dojilja, dojkinja, odgojiteljica; hist. upraviteljica plemikog dvora; isp. ajo. ajak, mn. ajaci vrsta majmuna (isto to i /on). ajakolija tur. (ajakjolu) zahod, nunik. ajakterija tur. (ajakteri) dnevnica, danguba, putni troak, naknada za izgubljeno vrijeme (na slubenom poslu). ajalet tur. (ajal mnogo obitelji) drava, oblast, pokrajina. ajam', ajma, 2. mn. ajama tur. (ojum) isto to i ham. ajam2, ajama, 2. mn. ajama tur. (jaj luk) zavinuti drak tapa. ajan, -ana, 5. ajane tur. (ajan) starjeina nekog mjesta, prvak, odlinik, velika; prid. ajanov, ajanski; ajanluk podruje kojem u je na elu ajan; ajanstvo ast i dunost ajana. Ajant v. Ajasi. iajar, -ara tur. (ajar) 1. mjera, stupanj istoe zlata; 2. navijanje sata na tono vrijeme, naravnanje sata; uope dotjerivanje na pravu teinu odn. na ispravnu mjeru. 3. ravnotea, ravnovjesje; a juriti, -ajarim dotjerivati, regulirati, provjeravati tonost. Ajasi 1. u starogrkoj mitologiji dva junaka (sin Telamonov i sin Ojlejev) koji zajedniki ine junaka
ajferzihtig

djela; 2. prenes. dva Ajasa dva nerazdruiva prijatelja; obojica su zavrila tragino (kao. uostalom, veina grkih zavojevaa na Troju): sin Telamonov je zbog dodjele oruja poginulog Ahileja Odiseju (a ne njemu) poludio, pobio svu helensku stoku (mislei da ubija vojvode Agamemnona, Menelaja, Odiseja i dr., koje je okrivljivao s nanesene mu nepravde); kad je doao k sebi, poinio je samoubojstvo bacivi se na vlastiti ma. a da nije doekao svretak rata (ima o njemu tragedija Sofoklova); sin Ojlejev odvukao je, poto je zauzeta Troja, Prijamovu ker Kasandru iz hrama Atenina i silovao je; zato mu je Atena koja je inae u ratu pomagala Helenima na povratku njegovu kui razbila brodovlje, a njega oi-nula gromom i peini na vrh natakla (Vergilije, Eneida). Aja Sofija (od gr. Hagia Sofia Sveta Sofija) nekad znamenita kranska bazilika, a danas muzej u Carigradu. ajat v. vajat. ajati v. hajati. Ajax v. Ajasi ajbi njem. (Eibisch) biljka sljez. ajdak v. ajdamak. ajdamaiti, -Im (isp. ajdamak) udarati, batinati, mlatiti, tui. ajdamak, mn. ajdamaci tur. (hajdamak) batina, toljaga, kijaa, malj (odatle i znaenje: udaranje, udarac i si.). ajdamer i. edamer. ajdamina (isp. ajdamak) krupan, nezgrapan i nespretan ovjek, ajdar, 2. mn. ajdara tur. magarac; isp. hajdar. ajde v. hajde. Ajdin tur. svijetli, jasni: sretni, estiti, ajduk v. hajduk. ajerkonjak njem.-franc. (Eier jaja) mnogo-cijenjen napitak od jaja i konjaka (vinjaka), vrsta likera. ajerpajz njem. (Eierspeise) kajgana, prena izmuena jaja, praetina, uljevaa. ajertok, mn. -ci njem. (Eierstock) anat. jajnik, jajnjak, ovarij (v.). ajet tur. (ajet) reenica, redak iz Kurana (dolazi i u sr. rodu: aje, ajeta). Ajfelov toranj (Ajfelova kula) v. Eiffelov toranj. ajfelske ipke proizvod kune radinosti u podruju Eifela (it. Ajfela) u Njemakoj izmeu Rajne, Mosele i Ruhra; zemljite

30

ajngemah

oporo i neplodno s ugaslim vulkanima sili stanovnitvo da se od 17. st. bavi ipkar-stvom (Leskovar). ajferzihtig njem. (eifersiichtig) ljubomoran, zavidan; ajfrati, -ara biti ljubomoran, zavidjeti: isto i ajfrovati / ajferovati, -ujem (Stevan Sremac). Ajflturm njem. Eiffelov toranj (v.j (Mato). ajgara tur. (jajgara) 1. vika. galama; 2. podsmijeh, rug. sprdnja, komedija; 3. nemir, buna; ajgariti se, -Tm se aliti se, pod-smijevati se, egaiti se; ajgardija buntovnik, bundija, nemirnjak. ajgentlih v. eigentlich. ajgir, -ira tur. (ajgyr) drijebac, pastuh; aj-giraa drebica, kobila; isto i ajgirica; ajgirovit koji je "kao ajgir; neukopljen; ajgirua pogrdan naziv za pohotnu enu. ajhl njem. (Eichel) ir, tref (obino u upotrebi samo u kartakom jeziku). ajin tur. sljepar, udotvorac, prepredenjak. lukavac. ajinin v. hain. hainin (Mato). Ajia v. Aia. Ajk engl. (Ike) popularni nadimak biveg predsjednika USA Dvvighta Eisenhowera.

ajkula, 2. mn. ajkula njem. (Haifisch) morski pas. ajkuna, 2. mn. ajkuna tur. draga, ljubavnica (dolazi i kao hipokoristik prema Aia); umanj. ajkunica. ajlaz, 2. mn. ajlaza tur. (ajlak besposlen) lijenina, danguba, besposliar, skitnica; aj-laziti, ajlazlm besposliiti, dangubiti. ajlgut njem. (Eilgut) brzovozna roba; brzo-vozno (isp. frahtgut). ajluk, mn. ajluci, 2. ajluka tur. (ajlyk) dohodak, stalna mjesena plaa, osobito vojnicima; odatle: ajliigdija /' ajlukija I . plaenik, najamnik (vojniki); 2. slubenik ili radnik s mjesenom plaom, mjesear; isto i ajluar. ajma mad. (hajma) luk vlasac. ajmak, mn. -ci, 2. ajmaka upravna jedinica u nekim sovjetskim republikama, npr. u burjatsko-mongolskoj, kalmikoj i dr.; odgovara rajonu. ajmana, 2. mn.- ajmana v. hajvan. ajme tal. (ahime) jao, kuku, lele, vaj, vajme; ajmek jauk, lelek, kuknjava, vapaj, zapomaganje; ajmekati, ajmeem jaukati, le-lekati, kukati,

zapomagati (svreni oblik: ajmeknuti, ajmknem). ajmokac, -kca, 2. mn. ajmokaca v. ajnge-mahtes. ajmolajnc njem. (Einmaleins) jedanputjed (osobito u starijoj frazi: to treba da ti i kao ajmolajnc). ajmpindekl njem. (einbinden uvezati + C ckel poklopac) u zagrebakom govc jo i danas est naziv za povoj, jastuk koji se stavlja dojene. ajna, 2. mn. ajna i ajnT tur. (ajna) ogledalo. ajnak, mn. -ci, 2. ajnaka dijal. (moda njem. ajnakter [v.], koji je obino bio k kva lakrdija) ala, komedija, lakrdija; ajr iti -Tm zbijati alu, egaiti se, lakn jati, komedijati. ajnakter njem. (Einakter) kazalini komad jednom inu. jednoinka, aktovka. ajnbildati, -ara njem. (einbilden) umisliti, un sijati, utvarati se; isp. ajngebildet. ajnc njem. (eins jedan) 1. vrsta karta igre; 2. najjai zbroj od 21 poena ili d keca u istoj igri; 3. u ferblu (v.j pu karta i kec iste boje; ajnc a v. prima p missima; ajnc-cvaj (njem. eins-zwei dan-dva) u zagrebakom govoru ozn ka za neki brzi postupak, za neto to dogodilo ili to treba da se dogodi u tr oka; od ajnca otpfve, na prvi pogle od jedanput. ajnc(e)l njem. (Einzel) samica ( u zatvori ajncelefale (Einzelfall pojedinaan slu; u govoru naih
ajngeosen

zatvorenika izraz za tnju u dvoritu zatvora kad uhapenici e u krugu jedan za drugim i ne smiju ra govarati. ajnemer njem. (Einehmer) poreznik (alski). ajnfah njem. (einfach) jednostavan, jednostru obian, prostoduan; kao pril. jednostavn naprosto (Mato). ajnfasung, mn. -zi njem. (Einfassung) obru optok, opiv, opav, oivienje; ajnfasati, -a (njem. einfassen) uglaviti; isto i ajnfas vati, -ujem. ajnferbig njem. (ein jedan + Farbe boja) jednobojan, monohroman. ajnfort njem. (Einfahrt) velika ulazna kapi kroz koju mogu proi kola; velika ve velik ulazni hodnik, ajngebildet njem. (eingebildet) umiljen, uobr en. ajngehengt njem. (eingehangt) ovjeeno, ispe ruke (ii s nekim), potpazuhice (J. ed mil). ajngemahtes njem. (Eingemachtes) vrsta krepl juhe s mesom i drugim dodacima; u n im kuharskim prirunicima: ujuad, uji ak, umokac.

31

ajva

ajngeosen njem. (eingeschossen) upucan, tj. usklaen u pucanju, istodoban, istovremen (Krlea). Ajnija tur. (m. ime) isti, pravi, izvorni; en. Ajnija i Ajnija. ajnjeriger njem. (ein jedan, Jahr godina), zapravo Einjahrig-Freiwilliger jednogodinji dobrovoljac (naziv za vojnog obveznika na tzv. akom roku u nekadanjoj Austro-Ugarskoj). ajnkasirati, -kasiram njem. (einkassieren) utjerati, ubrati novac, naplatiti raun; isp. inkasirati. ajnkauf njem. (Einkauf) kupnja, kupovanje, kupovina, nakup, pazar (obino vee koliine robe za dulje razdoblje). ajnkmoc v. ajngemahtes. ajnlag, mn. -zi, 2. ajnlaga njem. (Einlage) uloak, osobito onaj koji se stavlja u obuu kod ravnog stopala i si. ajnlaufati se, -am se njem. (einlaufen utrati) uhodati se, ui u koloteinu, postii skladan rad u svim dijelovima (obino u motoristici); isp. razlaufati. ajnleger njem. (einlegen staviti) 1. tipogr. radnik koji umee arke u tamparski stroj, umeta, ulaga; 2. dio tamparskog stroja koji slui za umetanje papira u stroj; 3. uope svaki radnik koji vri neko umetanje (npr. u pilani, koji umee drvo pod pilu); en. ajnlegerica i ajnlegerka umetaica, ulagaica. ajnpren, 2. mn. ajnprena njem. (Einbrenn) za-prak, zaprka, zafrig; ajnpren-siipa pre-gana juha. ajnrajig njem. (ein jedan + Reihe red, niz) jednoredan, koji je na jedan red (npr. dugmeta na kaputu); isp. cvajrajig. ajnrikati, -am njem. (einriicken) stupiti u vojsku (na odsluenje kadrovskog roka); isto i ajnrikovati, -ujem; isp. i rukovati. ajnpaltig njem. (ein jedan + Spalte stupac) jednostupaan (npr. lanak u novinama samo na jednom stupcu); isp. cvaj-paltig, drajpaltig, firpaltig. ajnpener njem. (ein jedan + spannen prezati) 1. jednopreg, kola s jednim konjem; 2. popularan naziv za pol para hrenovki, tj. samo za jedan komad (obino se hrenovke serviraju u dva spojena komada, tj. u cvajpeneru dvopregu). ajntajnij, -ija (pored ajntajnijum) novi kemijski element otkriven 1952. poslije eksplozije hidrogenske bombe; kasnije proizveden u ciklotronu i nuklearnim reaktorima;

tablini mu je broj 99, znak E / Es (prema imenu velikog fiziara Einsteina, it. Ajn-tajna; internacionalno: einsteinium). ajntelung njem. (Einstellung) stav, gledite, polazni poloaj, start (Krlea). ajntencer njem. (Eintanzer) plesa koji u nonim lokalima plee za novac sa enama koje nemaju svojih plesaa; isp. igolo. ajntopfgeriht njem. (ein jedan 4- Topf lonac + Gericht jelo) za vrijeme nacizma u Njemakoj uveden propis da se u neke dane u tjednu mora u domainstvima i u restoranima kuhati samo jedno jelo (ili i vie jela u jednom loncu), a uteda koja se pri tom postie da se daje u ratne svrhe; isto i ajntopfesn (Essen jelo); ajntopfzontag (Sonntag nedjelja) nedjelja koju je takoer pogaao spomenuti propis. ajnvagonirati, -goniram njem. (einvvaggonieren) utovariti, ukrcati u vagone (Krlea; kod njega i kajkavski: ajnvagonijerati). ajnzac, 2. mn. ajnzaca njem. (Einsatz) 1. umetak, uloak (npr. za krevet); 2. upadanje jedne muzike dionice u melodiju druge. ajnzajtig njem. (einseitig) jednostrano, ne obazirui se na miljenje drugih. ajnzer njem. (eins jedan) jedinica, predmet koji nosi broj jedan (u zagrebakom govoru). ajnzicer njem. (ein jedan 4- Sitz sjedalo) vozilo, kola, amac, saonice, avion i si. s jednim sjedalom; jednosjed, samac. ajo panj. (ayo) odgojitelj; hist. upravitelj plemikog dvora; dvorski; isp. aja. ajo1 v. hajo. ajo2 tur. (hajlaz) 1. hajduk, odmetnik; 2. propalica, bitanga, a jour v. aur. ajp v. aip; ajptur sujlemek! sramota je govoriti, rei! ajraj iskv.-engl. (ali right) sve je u redu (Don-evi). ajskafe njem. (Eis led 4- Kaffee kava) ledena kava; isp. rivijera 3. ajskastn njem. (Eiskasten) ormar za odravanje hrane u hladnom stanju, hladionik, ledenica, friider. Aja v. Aia. ajta tur. (hajta) 1. besposliar, skitnica; 2. besposliarenje, skitnja. ajta v. hajta; ajtaica mlin s ajtaima. Ajub v. Ejub. ajuk, mn. -ci, 2. ajuka eskimski amac, ajva v. hajva.

ajvan

32

akar

ajvan v. hajvan, ajvar v. hajvar. ajvaz, 2. mn. ajvaza tur. sluga; u starini: majordom, upravitelj u gospodskoj kui. ajzenai pristalice Karla Marxa. nazvani po gradu Eisenachu (it. Ajzenah) u Ti-ringiji, gdje su imali kongres 1869. kada je osnovana Njemaka socijaldemokratska radnika partija. ajziban njem. (Eisenbahn) vlak, eljeznica (osobito u slavonskim dijalektima); isto i ajzliban (Kolar); ajzlibanec kajk. eljezniar (Krlea); ajznbaner eljezniar (Krlea). ak v. hak. A. K. kratica za Armeekommando, tj. Armijsko zapovjednitvo (Krlea). akacija (akc. i akacija) gr. (akakia ne-dunost, nevinost) 1. vrsta tropskih i suptropskih biljaka; 2. bagrem, kraljega, ka-pinika. aka, -aa v. akacija. akademija gr. (Akademeia) prvobitno naziv kole koju je osnovao starogrki filozof Platon (4. st. prije nae ere) blizu Atene u vrtovima posveenim uspomeni na heroja Akadema; 1. znanstveni zavod; drutvo uenjaka, knjievnika i umjetnika; najvii znanstveni zavod neke zemlje; 2. sveuilite, visoka kola; 3. naziv za neke srednje strune kole (npr. trgovaka, pomorska akademija): 4. sveana priredba s koncertnim tokama, predavanjima, recitacijama itd.; akademik, 5. -e, mn. -ci lan akademije (v. akademija 1); akademac, -mca, 5. akademe, 2. mn. akademaca pitomac ili student neke akademije (visoke ili srednje kole); prid. akademev; en. akademka, 3. -ki, 2. mn. -kl; akademiar 1. student, sveui-litarac; 2. dak neke srednje kole, koja ima naziv akademije (danas ee: akademac): 3. rijetko akademik; en. akademiarka; akademizam, -zrna odvajanje nauke od ivota; ustaljene kolske forme, naroito u umjetnosti; tehnika vjetina bez invencije i novote; pretjerano teoretiziranje, znanstveni formalizam, knjikost; akademizam je gledanje tuim a ne svojim oima (Mato); akademizirati, -iziram raspravljati ueno ali besplodno; akademski 1. koji se odnosi na akademiju; 2. znanstven, nauan; 3. visokoobrazovan, sa svrenim fakultetom ili kolom u istom rangu; diplomiran; 4. pril. (akc. akademski) kolski, dok-trinarno, suvie ueno, openito, isto teoretski; 5. akademska rasprava nauna nepristrana rasprava;
akaret

6. akademski gra nin student sveuilita; 7. akadem! etvrt etvrt sata, koliko profesor sn kasnije zapoeti s predavanjem (isp. a tempore); 8. akademska medicina zni stveno lijenitvo. Akadija 1. u starom vijeku sjeveroza] dni dio Mezopotamije s glavnim gradi Babilonom: isp. Sumer; 2. danas Nc kotska, provincija u istonoj Kanadi (: kad francuska naseobina); akadijski i vokotski. akaid tur. (akaid) islamski vjerski prop vjeronauk, dogmatika. Aka Larencija (lat. Acca Larentia) u s rorimskoj mitologiji ena pastira Faustu koja je zajedno s muem spasil; odgojila Romula i Rema (njih je prei legendi odojila vuica), akalkuiija gr.-lat. (a ne + isp. kalki rati) med. nesposobnost vrenja bilo kak' raunskih operacija (obino kod organsl oteenja mozga), akampsija gr. (a ne + kamptein sav zakrenuti) ukoenost, nepokretljivost zg bova. Akan zajedniki naziv za skupinu naro i jezika u Gani i na Obali Slonove Ko (pripadaju gvinejskoj skupini afrikih je ka). * akant, 2. mn. akanata gr. (akanthos b: ka tratorak, popanak, medvjea stopa, p mog, matruna) junoevropska biljka ot izrezanih i rebrastih listova koju su stili; ranu upotrebljavali kao predloak za orn mentalne ukrase, npr. u kapitelu korintski stila ( v . ) ; prid. akantov; isto i akanthus. akantestezija gr. (akantha trn, bodljik ekinja + aisthanomai osjeam) me smetnja povrinskog osjeta kad bolesnik odreenom podruju osjea kao ubode ig ama. akaparirati, -pariram tal. (accaparrare) 1. z kapariti, unaprijed osigurati davi kapa ( v . j : 2. prigrabiti, prisvojiti: isto i akap risati, -em. akar, -ara tur. (akar zemljite, nekretnin neotuiv dio imetka (kua i okuje). akarakter gr. (isp. a bez + karakte osoba s potpunim nedostatkom karakter stopostotni beznaajnik ( M . Matkovi). akardija gr. (a ne + kardia src stanje bez srca. besrnost; prenes. kuk; viluk, malodunost, plaljivost: akardijus ljudska nakaza kojoj nedostaje srce.
akcidencija

33

akaret v. hakara. akarijaza gr. (akari grinja) vrsta uge kod domaih ivotinja (izaziva je jedna vrsta grinja, moljaca). akarinoza gr. (akari grinja) bolest vinove loze (izaziva je jedna vrsta grinja, moljaca), kovravost, smeuranost loze, grinjavost. akarpija gr. (a ne + karpos plod) neplodnost, besplodnost, bezrodnost, jalovost, sterilnost. akast, akaste, akastem v. akastile. akastile tur. (od ar. ankastin + tur. ile) hotimice, namjerno, s predumiljajem; isp. ka-stile. akat v. akt (Tin). akatalektiki gr. (a ne + isp. katalekti-ki) koji je neokrnjen; akatalektiki stih -stih s potpunim brojem slogova. akatalepsija gr. (a ne + katalepsis shvaanje, razumijevanje) nepoimanje, ne-pojmljivost, neshvaanje, neshvatljivost, nesposobnost shvaanja, nemogunost razumijevanja; u medicini: potres mozga; aka-taleptian, -na, -no nepojmljiv, nedokuiv, neshvatljiv, nedostian umom. akatapoza gr. (a ne + kataposis pijenje, gutanje) nemogunost pijenja, guta-nja.

akatarzija gr. (a ne + katharsis ienje) neistoa uope, nesklonost prema istoi; u medicini: neistoa krvi. akatist gr. (akathistos) crkv.-pravosl. pohvalna pjesma. akaustian, -na, -no gr. (a ne + kaus-tos zapaljen) nesagoriv, nezapaljiv, vatrostalan. akceleracija /at. (aceelerare - ubrzati, pospjeiti) pojaanje brzine, ubrzanje, pospjeenje; prid. akceleracioni. akcelerando v. aelerando. akcelerator lat. [isp. akceleracija) 1. sprava za ubrzavanje; 2. pedal u automobilu, pospje-itelj, ubrziva; pritiskom na pedal ubrzava se vonja automobila; 3. akceleratori skupni naziv za ciklotron. betatron, sinhrotron (ureaji za ubrzavanje elektrino nabijenih dijelova atoma); akcelerometar instrument za mjerenje ubrzanja; akcelerirati, -le-^ riram ubrzavati, pospjeivati; uskoriti, pouriti. akcent, 2. mn. akcenata lat. (aecentus) 1. gram. naglasak (kod starijih pisaca: gla-soudar); 2. istaknuti dio nekog teksta, muzike melodije, novinskog lanka i si., sutina, teite, bit, glavna

misao, misao vodilja, glavna osobina, smisao, poenta, odluan moment; 3. naroiti izgovor svojstven ovjeku koji govori na tuem jeziku; 4. mu:. ritmiki naglasak; pojaavanje pojedinog zvuka ili akorda; prici, akcenatski; akcentua-cija 1. naglaivanje; 2. stavljanje akcenata; akcentuirati, -tuiram 1. naglasiti, na-glaivati; 2. oznaiti, staviti, odrediti akcent na rijei; 3. istaknuti neto, poentirati, (glasom) podvui; isto i akcentovati, -ujem: akcentologija nauka o akcentima i akcen-tuaciji; akcentolog, nm. -zi uenjak koji se bavi prouavanjem akcenata; strunjak za nauku o akcentima; prid. akcentoloki. akcepcija lat. (aeceptare primati, prihvaati) I. primanje, prihvaanje, usvajanje, uvaenje; 2. usvojeno znaenje neke rijei; akcepis potvrda primitka; akcept, 2. mn. akcepata 1. prarn. suglasnost na prijedlog da se sklopi ugovor; 2. potpis na mjenici (raunu) kojim se posvjedouje da potpisnik svojim potpisom jami za uplatu mjenine svote u odreeno vrijeme; 3. prihvaena mjenica; akceptabilan, -Ina, -Ino prihvatljiv; akceptacija prihvaanje; akcep-tant 2. nm. akceptanata prihvatnik; ovjek koji prihvaa mjenicu, tj. koji svojim potpisom jami
akcija

da e je isplatiti; akcepti-rati, -ceptlram prihvatiti, primiti, usvojiti; isto i akceptovati, -ujem; akceptor primalac, odobravalac. akcesija lat. (accessio pristup, prirast, dodatak) pristup, prikljuenje, priblienje, pri-lazak, prirataj, obogaenje, poveanje, dobitak; prarn. proirenje prava vlasnitva na sporedne stvari, stjecanje vlasnitva spajanjem nuzgredne stvari s glavnom. akcesist(a) lat. (aecedere pristupiti) nii inovnik u upravnoj slubi, poetnik, pripravnik. akcesit, -ita lat. (aecedere pristupiti) pohvala kod dijeljenja nagrade, obino druga (utjena) nagrada. akcesoran, -rna, -rno lat. (isp. akcesija) sporedan, podreen, nebitan, pridodan, manje vaan: akcesorni ugovor (ili akcesorna obaveza) pridodan, dopunski ugovor koji se dodaje drugom (glavnom) ugovoru (ili obavezi); akcesorna tuba tuba kojom se novi tuitelj pridruuje prijanjoj tubi drugog tuitelja protiv istog tuenika; akceso-rij, -ija dodatak, dopuna; sporedna stvar; isto i akcesorijum. akcidencija lat. (aceidit dogaa se, zbiva se) 1. sluajna oznaka ili moment; 2. tampar. 34

posao koji ne spada u knjiarstvo i novinarstvo (npr. posjetnice, plakati, cjenici i si.); akcident 2. mn. akcidenata nebitno, sluajno svojstvo, sporedna stvar, neto neoekivano, pa prema tome i nezgoda, nesrea, ozljeda; isto i akcidens; akcidentni, -ala muz. naziv za znakove promjene tona (povisilica, snizilica, povratilica); akciden-talije (mn. . roda) sluajnosti; sluajne, tj. nebitne osobine neke stvari; sporednosti; akcidentalan, -Ina, -Ino sluajan, nebitan, sporedan, uzgredan, nehotian, nenadan. akcija, 2. mn. akcija lat. (actio) 1. djelovanje, djelatnost, rad, radnja, in, djelo; 2. bank. dionica, dokument na dio kapitala uloen u akcionarsko (dioniko) drutvo (takoer i sam dio, tj. vrijednosni papir koji donosi dividende); 3. pol. djelatnost koja se poduzima radi postizanja nekoga cilja (protest, politika kampanja i si.); 4. pravn. tuba na sudu; radna akcija masovni pothvati veeg broja ljudi, osobito omladine, u svrhu ostvarenja nekog zadatka od openarodnog interesa; prid. akcijski; v. akcioni. akcija, -aa uesnik u (radnoj) akciji. akcionar, -ara, 5. akcionaru i -are lat. dioniar, vlasnik akcija; ima pravo na jedan dio iz godinjeg dohotka (dividende) poduzea; prid. akcionarov; akcionarski; akcionarsko (dioniarsko) drutvo poduzee iji se kapital obrazuje od uloga akcionara (dioniara). akcioner, -era, 5. akcioneru i si. v. akcionar i si. akcioni lat. (isp. akcija) radni, poslovni, koji se odnosi na akciju; akcioni radius doseg, domet, radni polumjer; put koji moe prevaliti brod ili drugo prijevozno sredstvo bez nadopune goriva. akcipirati, -cipiram lat. (accipere) primiti, opaziti, osjetiti, shvatiti, razumjeti (isp. akcep-cija). akcis v. akciza (Nui). akciza franc. (accise) porez na potronju; troarina, carina; isto i akciz, -iza. ake, -eta tur. (ake) hist. sitan turski srebrni novac; danas: novac uope; isto i aka, 2. mn. aka /' aki. akefalan, -Ina, -Ino gr. (a ne + kefale glava) bez glave, bezglav, obezglavljen; akefal bezglavac. Akiba v. Ben Akiba. Akif tur. ustrajni, neumorni. akik, -ika, mn. -ici tur. (akik) 1. dragi kamen, ahat; 2. narukvica s dragim kamenom akikli. akil prid. indekl. tur. (akyl) pametan,

zreo, razuman, akin pjesnik-improvizator i pjeva k( kih azijskih naroda (Kazahstan, Kirgi i dr.). akindija tur. (akyn 1. estok juri; 2 ka) 1. pripadnik jurine konjice u danjoj turskoj vojsci; 2. vojniki c voljac koji se izdravao od ratnog f (inae je bio bez plae). akineza gr. (a ne + kineo k se) nepokretnost tijela ili tekoa p< (bolest). Akir v. Ahikar. akitirati, -itiram franc. (acquitter) isplat ravnati raun, osloboditi se duga, oi naznaiti potvrdu valute na eku ( no, franc. pour acquit); isto i akii -ujem. akiurgija gr. (ake lijeenje + ergi djelo) nauka o operacijama, kirurgija. akl tur. (isp. akil) pamet, um, razum; po pameti, odoka, napamet, bez : nja; isto i aklaja. aklamacija lat. (acclamare dovikivati] evljeno i burno odobravanje; klicanj' vlaivanje; v. per acclamationem; isp. daf aklamirati, aklamiram buno bravati; klicati; isto i aklamovati, -ujer aklimatizacija lat.-gr. (ad' + isp. klimt lagoivanje ivih bia novim, neuot nim, prvenstveno klimatskim i geogra prilikama i uvjetima okoline; navika privikavanje na neku sredinu; aklim cija proiruje granice rasprostranjeno; ljaka i ivotinja; prid. aklimatizacijski , matizacioni, -a, -6; aklimatizirati se, -i se prilagoditi se nekoj sredini; privi se; udomaiti se; isto i akiimatovati se. matizovati se, -ujem se, / aklimatisa -em se. akmaa, 2. mn. akmaa en. prema a (v.). akmaina uve. prema akmak (v.). akmada v. atmada. akmak, 5. akmae, mn. akmaci, 2. ak tur. (ahmak) glup, ogranien ovjek, pan, budala, akmast, -a, -o (isp. akmak) lud, glup, 1 last. akme gr. (akme vrhunac, vrak, med. kritino, prijelomno stanje u ra bolesti; akmeizam, -zrna struja 35
akran

akna

skoj literaturi, nastala poslije revolucije 1905, u vrijeme Stolipinove reakcije; jedna od glavnih linosti pokreta

bila je lirska pjesnikinja Ana Ahmatova (pravim imenom Ana Andrejevna Gorenko, 18891966);

ak-meisti su propovijedali teoriju umjetnosti radi umjetnosti, ljepote radi same ljepote (larpurlartizam); akmeist(a) pristaa akmeizma; prid. akmeistiki. akna, 2. mn. akna i akni gr. (akne) bubu-ljica, gnojni iri, priti miteser (esto u pubertetu). akoazma, gr. (akoe sluh, uvenje) med. halucinacija sluha pri kojoj bolesnik uje umove, zvonjavu, govor i si., kada tih pojava i nema. akoemetar v. akumetar. akokotli v. dalija. akolada franc. (accolade zagrljaj) 1. udarac tupom stranom maa na koji je nain lenski gospodar (v. leno) proizvodio mladog paa u stale viteza; 2. velika vitia-sta zagrada; slui osobito u pisanju nota za okomito spajanje crtovlja i u grafikoj struci za slaganje rodoslovlja (vodoravno); ako-lirati, akollram 1. zagrliti, priljubiti, ograditi; 2. spojiti nekoliko stavaka u trgovakom knjigovodstvu. akolit, -ita gr. (akoluthos) 1. pomaga, po-slunik, pratilac; izraz obino slui u katolikoj crkvi za oznaku bogoslova zareenog niim redom koji pri sveanim bogoslujima vri pomone slube (dri i nosi zapaljenu svijeu, posluuje vodom i vinom, prati kri u procesijama i si.); 2. prenes. privrenik, pristaa, pristalica; akolitirt, -ata nii sveeniki red; akolitirati, -itiram vriti slubu akolita. akomodabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. akomodacija) prilagodljiv, zgodan, udesan, svrsishodan. akomodacija lat. (accomodare udesiti) pri-lagoavanje (npr. oka da jasno vidi predmete na razliitim udaljenostima); akomo-dirati, -modiram prilagoditi, podesiti, udobno smjestiti; podmiriti dug; isto i ako-modovati, -ujem. akompanjacija tal. (accompagnare pratiti) *J pridruenje; pratnja; akompanjator pratilac; akompanjirati, -anjiram pratiti, osobito npr. na klaviru u glazbenim produkcijama. akompli franc. (accompli) zavren, gotov, dogotovljen; fet akompli (2. fet akomplija) svren in. akomplirati, akompliram franc. (accomplir) zaokruiti, zavriti, upotpuniti, izvesti, poluiti, postii.

akonfesionalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (a ne + isp. konfesija) bez vjere, bez religije, bez-vjeran, nereligiozan; akonfesionalnost, -osti bezvjerstvo, ateizam. akonitin, -ma gr. otrovni alkaloid u biljci nalijep (jedi, klobui, gr. akoniton); nekad lijek protiv neuralgije. a konto v. a conto; akontacija (akonto, mn. akonti, 2. akonta / akonata) tal. predujam, vaevina, avans; isplata novca na raun budue zarade; akontirati, -kontiram predujmiti; uzeti (ili isplatiti) novac unaprijed u ime budue zarade; isto i akontovati, -ujem. akord, 2. mn. akorada ; akorda franc. (ac-cord) 1. muz. istodobni suzvuk, suglasje triju ili vie tonova; 2. sloga, sklad; 3. sporazum, nagodba, poravnanje; 4. rad na akord rad po komadu, kad se radniku ne plaa po nadnici, nego prema pogodbi odnosno prema koliini dovrenog posla; prid. akordni; akordant, 2. mn. akor-danata radnik koji radi na akord; isto i akorda, -aa, 5. akordau (Hasan Kiki). akordator franc.-lat. (isp. akord) ugaa glazbala, popravlja i dotjeriva muzikih instrumenata. akordeon tal. (isp. akord) velika kromatina harmonika (rastegaa). akorporacija lat. (ad1 + corpus, 2. corporis tijelo) pripojenje, ujedinjenje, zdruenje; glag. akorporirati, akorporiram. akostati, -am tal. (accostare) pristati uz obalu (lada); dijal. iskrcati se (stii laom). akotiledone (mn. . roda) gr. (a ne + isp. kotiledon) biljke bescvjetnice. akov, akova mad. (ako) 1. stara mjera za tekuine (0,56589 hl); 2. mjera za ito (51 litra); 3. daa na vino u 13. i 14. st; umanj. akove, -eta. akozmizam, -zrna gr. (a ne + kosmos svijet) filozofski nazor da tjelesni svijet ne postoji nezavisno od svijesti; akoz-mist(a) pristaa akozmizma; prid. akoz-mistiki. akr v. acre (uobiajeni izgovor, ali je pravilnije eikr). Akra (Accra) glavni grad Gane (Afrika), akram v. akran. akran, -ana, 5. akrane tur. (akran mn. od karin slini, jednaki) vrnjak, prijatelj; 36
akron

ak ranija

par, premac (akrana ti nema nema ti para, premca); isp. akraniti se. akranija gr. (a ne + kranion lubanja) 1. priroena nakaznost glave (potpuno manjka svod lubanje); 2. zool. akranije su najprimitivniji razred kraljenjaka: bez lubanje (odatle na naziv: bezlubanjci), bez parnih peraja, bez srca itd., ive zakopane u morskom pijesku. akraniti se, akranim se (isp. akran) izjednaivati se s nekim; v. barabariti se. akrap v. akrep. akratoterme, 2. mn. akratotermii gr. (akra-tos jak, u punoj snazi + isp. terme) tople ljekovite vode sa vrlo malo otopljenih mineralnih tvari u sebi; akratopege (gr. pege izvor) hladne ljekovite vode. akreba, 2. mn. -eba tur. (akreba) 1. rodbina, svojta; 2. roak, srodnik; akrebaluk rodbinstvo, srodstvo. akrecija v. akrescenzija. akreditirati, -itiram franc. (accrediter) 1. ovjeroviti; 2. otvoriti nekome kredit; 3. dipl. podijeliti punomo diplomatskom predstavniku da u stranoj dravi zastupa interese domovine; isto i akreditovati, -ujem; akreditiv, -iva 1. pismeni dokument koji sadri nalog jedne kreditne ustanove (banke, tedionice) drugoj kreditnoj ustanovi da nekom isplati odreenu svotu novaca; 2. dipl. akreditivi vjerodajno pismo poslanika koje predaje glavaru drave kod nastupanja svoje slube; prid. akreditivan, -vna. -vno.

Akrej gr. (tovan na vrhuncima) pridje-vak Zeusa i ene mu Here (Jupitra i Ju-none). akrep, 2. mn. akrepa tur. (akreb) korpion, tipavac. purak. akrescenzija lat. (ad' + crescere rasti) prirast, prirataj, prinova, poveanje; isto i akrecija. akribinost, -osti v. akribija. akribija gr. (akribeia) krajnja tonost ili pomnost (osobito u znanstvenom radu) koja zalazi u najmanje sitnice; briljivost. savjesnost, temeljitost u radu. akrit, -ita gr. (koji ne podlijee sudbenosti) u Bizantskom Carstvu seljak-ratnik, graniar. Akrizije u starogrkoj mitologiji kralj u Argu, otac Danajin, djed Perzejev ( v . J . akro... gr. (akros krajnji, gornji) sastavni dio mnogih sloenica sa znaenjem: gornji, vii, iljast, najvii (isp. akro akrostih). akroamatiki; akroamatski gr. (akroaom sluam) uven, namijenjen sluanju; al matika (akroamatska) metoda i pouavanja u nastavi koji se slui s predavanjem grae, bez ispitivanja i ui iz knjiga (za razliku od erot'ematske me koja pitanjima i odgovorima upuuje aa u nova saznanja), akrobacija (akc. i akrobacija) gr. (akrot idem navrh prsta) 1. vjetina a bata; 2. prenes. vratolomija, opasan hvat; akrobat(a) izvoditelj vratoloi gimnastikih podviga: artist u cirkusu rijeteu i si., pelivan; prid. akrobatov; s batski; en. akrobatkinja; akrobatika, 2

 akrobatska vjetina, akrocijanoza gr. (akro... + isp. cijan med. pojava da bolesnicima poplave c jine tijela (nos. ake. stopala, ui, i zbog smrzotina. poremeaja cirkulacije eerne bolesti, gangrene itd. akrodinija gr. bolest male djece koja se votno oituje besanicom i razdraljivoc poinje osipom i bolovima u nogama. akrofobija gr. (akro... + fobeomai jim se) strah od pogleda s visine u binu. akroketalija gr. (akro... + kefale gl iljastost glave; lubanja sa iljastim tj( nom; akrokefal(os) ovjek iljaste glave ljoglavac. akrolein, -ina lat. (acer otar, ljut + ol ulje) aldehid glicerina; drai na ka izaziva suze. akrolit, -ita gr. (akro ... + lithos kar drveni kip, kome su neodjeveni dijc (glava, ruke, noge) izraeni od kamena.
akromegalija

akromatian v. akromazija. akromatinost, -osti (isp. akromazija) svoj optikih sistema da stvaraju slike bez ( jenih rubova. akromatopsija gr. (a ne + chroma boja + ops oko) sljepilo za boje, tonizam f v . j ; isto i ahromatopsija. akromatski v. akromazija. akromazija gr. (a ne 4- chroma b pomanjkanje normalne pigmentacije k bezbojnost, bljedoa; prid. akromati -na. -no bezbojan: isto i akromai akromatin, -ina biol. tvar u stanic jezgri koja se slabo bojadie; akromati/ -zrna 1. bezbojnost; 2. pomanjk; spektralnog (duginog) bojenja slike u c

37

akam

kim staklima; 3. med. privremena blje-doa izazvana boravkom na nekim zasljep-ljivim povrinama (npr. na blistavobijelim snjenim poljanama); sve se ove rijei govore i piu i ahr. . akromegalija gr. (akro... + megas velik) nezgrapna i izobliena uveanost prstiju (runih i nonih), brade, nosa, uiju i drugih istaknutih dijelova tijela. akromikrija gr. (akro... + mikros malen) med. kratkoa odnosno siunost jednoga ili vie udova, osobito na njihovim vrhovima (protivno od akromegalije). akronim gr. (akro... + onoma ime) skraenica od poetnih slova ili slogova nekog viedijelnog naziva, npr. Zagrebaki elektrini tramvaj ZET ili Narodni magazin Na-ma. akroperalan, -Ina, -Ino gr. (akro... + peta-lon list) u botanici: naziv za razvoj pri kojem se najmlai novi organ pojavljuje pri vrhu stabljike; prot. bazipetalan. akropola gr. (akropolis gornji grad) visoka tvrava u starim grkim gradovima; gradska tvrava; najglasovitija je bila atenska Akropola s graevinama kao to su Parte-non. Erehtejon. hram boginje Nike, Propi-leje; prid. akropolski; isto i akropolj / akro-polj; prid. akropoljski, akropoljski. akrostih (akc. i akrostih), mn. -stisi, -stihovi gr. (akro... + isp. stih) 1. pjesma kod koje poetna, katkada i krajnja slova (ili slogovi), itana odozgo prema dolje, daju neko ime ili reenicu; 2. porez to su ga u srednjem vijeku gradovi Bar i Budva plaali srpskom vladaru; akrostihoid. -ida (akrostih + eidos lik) poetna slova stihova ine anagram (v.); akrostihovan koji je s akrostihovima. akroterij, -ija (pored akroterijum) gr. (akro-terion) arhit. ukras zabata na uglovima i u sredini kod antiknih graevina. aksa, 2. mn. aksa lat. (axis) os, osovina; prid. aksijalan, -Ina, -Ino osni, osovinski; koji je u smjeru osi. aksaga gr. (hexagion estina) estina unce, stara mjera za plemenite kovine, za biser i si.; isto i aksagija / aksa. aksamit, -ita gr. (hex est + mitos nit) vrsta svile, tkane u est niti i odjea od takve svile. aksan, -ana franc. akcent, naglasak; aksan-dija u kazalinom govoru strunjak za jezik, akcentolog. kazalini lektor (pomalo aljivo odn. porugljivo).
akenac

akselband njem. (Achsel rame 4- Band vrpca, traka) vojn. gajtan ili vrpca, to pada s ramena na prsa, kao oznaka posebne slube u nekim vojskama (adutant, tabni oficir i si.): esto i prema njem. pluralu: akselbenderi; akselrolna njem. svitak od sukna na desnom ramenu vojnikog kaputa, da ne klizi remen od puke (Krlea: kod istog pisca i u kajkavskom obliku: akselroljnin). aksenija gr. (a ne + ksenos stranac) negostoljubivost. neprijaznost prema strancima. aksi tur. (aksi) protivno, suprotno, naopako. kontra (v. J . aksijalan v. aksa. aksilaran, -rna. -rno lat. (axilla pazuho) pazuni. koji se tie pazuha. aksiologija gr. (axios vrijedan, dostojan + + logos govor, rije) nauka o vrednotama; prid. aksioloki. aksiom, -oma gr. (axi66 cijenim, drim vrijednim, usvajam) oevidna spoznaja; injenica; vrhovni zakon; osnovno naelo koje se ne moe dokazati, a i ne trai dokaza jer je neposredno oito: isto i aksioma; prid. aksiomatski; aksiomskl; aksiomatika, 3. -ci nauka o aksiomima; prid. aksio-matiki. aksolotao, -tla. 2. mn. aksolotala meks. veliki vodozemac, ivi u slatkim vodama Sjev. Amerike i Mehika (obino i u jormi: akso-lotlo); prid. aksolotlov. aksonometrija gr. (axon os. osovina + isp. metrija) geom. postupak po kojem se prostorni likovi predstavljaju na ravnini s pomou paralelnih projekcija; prid. aksono-metrijski. akam, 2. mn. akama tur. (akam veer) 1. sumrak, tj. doba od zalaska sunca do potpunog mraka; 2. etvrta dnevna muslimanska molitva (veernja); prid. akam-ski; akam hajrola (zapravo: akam hair olsun) veernji pozdrav meu muslimanima, dobar vee; akamluk, mn. -ci veernji razgovor; akamluiti, -im u predveerje sjediti u drutvu i pijuckati (obino rakiju); akamluar ovjek koji akamlui; isto i akamdija, akamlija; ak-amdinica gostionica u kojoj se provodi akamluk; akam-cv'ijet biljka pupoljka (lat. Oenothera biennis); akam-i-ek (tur. iek cvijet) biljka nourak (Mirabilis jalapa); isto i akamhair (do-barvee).

38 tijela, aktalah v. haktalah. aktapod v. oktopod. aktentaka v. aktovka; isto i aktentana.

aktualiza

akenac, -enca tal. (assenzio) pelin. akt, akta. mn. akti, 2. akata {pored: aktovi) lat. (actus) 1. in, djelo; 2. spis (u mnoini esto akta); 3. in u kazalinom komadu; 4. crte, slika ili plastika golog ljudskog

Akteon (gr. Aktaion) u starogrkoj mitologiji lovac (unuk Kadmov) kojega je boginja lova Artemida pretvorila u jelena (jer ju je promatrao kod kupanja) pa su ga rastrgali vlastiti njegovi psi. akter, -era franc. (acteur) 1. inilac; 2. glumac; ien. akterka. 3. -ki, 2. mn. -ki; prid. akterskl, -a, -6. aktinidija gr.-lat. biljka, roak limuna, bogata vitaminima A i B, a to se tie C-vi-tamina daleko nadvisuje limun. aktinij, -ija gr. (aktis sunana zraka, svjetlo, sjaj) kem. radioaktivni element, atomska teina 227, tabl. broj 89; znak Ac; nalazi se u vrlo malim koliinama u uranovim rudama; isto i aktlnijum. aktlnije (mn. . r.) gr. (isp. aktinij) zool. moruzgve, morske ivotinje mekana tijela, vrlo ivih boja (porodica antozoa od gr. anthos cvijet + zoon ivotinja). aktinograf gr. sprava za registriranje intenziteta Suneva zraenja. aktinometar, -tra gr. (isp. aktinij / metar) sprava za mjerenje jakosti zraenja, osobito insolacije (v.); isp. pirheliometar; ak-tinometrija 1. grana meteorologije koja prouava Sunevu energiju u atmosferi; 2. grana astrofizike koja prouava skupno zraenje nebeskih tijela na gornjoj granici atmosfere. aktinomiceti v. aktinomikoza. aktinomikoza gr. zarazna bolest goveda i svinja (katkad i kod ovjeka); uzrokuju je gljivice (actinomvces zrakaste gljivice, odatle i na naziv: zrakavica), a oituje se u gnojenju i bujanju tkiva, katkad i u veliini ovjeje glave. aktinoterapija (isp. aktinij / terapija) lijeenje zrakama (npr. ultravioletnim). aktiv, aktiva lat. (activus djelatan, radin) 1. gram. radno stanje glagola, npr. itam: prot. pasiv; 2. (akc. aktiv, -iva) grupa ljudi koja je naroito djelatna u nekoj organizaciji ili u vrenju nekoga posla (npr. partijski aktiv, agltatorski aktiv itd.); aktiva 1. cjelokupna imovina i sva potraivanj prot. pasiva; odbijanjem pasive od akti' dobiva se ista imovina ili vlastita sre i stva; 2. aktivna vojna sluba; prot. rezerv aktivac, -vca. 2. mn. aktlvaca 1. ofic u aktivnoj slubi (prot. penzioner); 2. hi moseksualac (v.)
akhiar

koji u spolnom odnoi ima ulogu mukarca (prot. pasivac); akt van, -vna. -vno 1. djelatan, radin, vrij dan, marljiv, okretan, iv, ivahan, djei tvoran; energian; koji radi, koji je u sli bi; 2. aktivno pravo glasa pravo c netko moe glasovati na izborima (za ra liku od pasivnog prava, tj. prava biti bira: npr. za narodnog zastupnika); 3. koji s odnosi na aktivu, npr. aktivno poduzee -poduzee koje radi s dobitkom; 4. aktiv krajevi krajevi koji proizvode viak hr; ne, tako da preostaje i za izvoz ili za snal dijevanje pasivnih krajeva; izv. aktivnds -osti svojstvo nekoga tko je aktiva: djelovanje, rad; aktivirati, aktiviram uiniti aktivnim, staviti u djelovanje; 2. p< vratiti iz mirovine u slubu: isto i aktiv zovati, -ujem i aktivisati, -em; aktivisti; 1. radni lan neke zajednice; ovjek kc se naroito zalae u nekom politikom drugom radu; 2. ///. pristaa aktivizma; e aktivistica ; aktivistkinja; prid. aktivistici aktivitet, -eta v. aktivnost; aktivizacija pojaavanje djelatnosti; pobuda na odlur djelovanje; glag. aktivizirati, -vizlram; akl vizam, -zrna raspoloenje, stav, nazor r svijet koji naglaava vanost akcije, ang; iranost u ostvarivanju odreenih drutv> nih zadataka, ivo uestvovanje u neko: (osobito politikom) radu; u filozofiji: shv; anje da treba sve znanje staviti u slub ivota i akcije; isp. voluntarizam. aktntaka njem. (Aktentasche), v. aktovka 2. aktovka. 3. -ovci, 2. mn. -ovkl lat. (isp. al 3) 1. drama u jednom inu; jednoinka; torba za spise (akte), aktlus njem. (Aktschluss) svretak ina u dr; mi (osobito efektna scena kojom zavra\ in); isp. acte final. aktualan v. aktuelan. aktualitet v. (nie) aktuelnost. aktualizacija lat. (isp. aktuelan) 1. fil. dost gnue ili ostvarenje zadatka, cilja, ideal; 2. dovoenje nekog djela u sklad sa si vremenou; glag. aktualizirati, -izlram; isi i aktualizovati, -ujem. aktualizam, -zrna lat. 1. uenje da je s\ stvarnost neprekidna djelatnost (akt), nast;

39 janje, samostvaralatvo; 2. teorija o duevnom ivotu po kojoj je ovaj ivot stalno zbivanje, proces; 3. u geologiji: teorija po kojoj su pojave koje danas oblikuju zemaljsku koru djelovale i u prolosti (prot. katastrofizam); aktualist(a) pristaa ak-tualizma; prid. aktualistiki. aktuar, -ara, 5. aktuaru / -are lat. (actua-rius) 1. sudski pisar; perovoda; 2. pisar koji vodi arhiv neke ustanove i brine se za spise koji stiu ili odlaze; 3. matematiki strunjak, specijaliziran u matematici ivotnog osiguranja; prid. aktuarov -arev; aktuarskl; en. aktuarica; aktuarstvo dio osiguranja koje matematikim putem utvruje financijske obveze izmeu osiguranika i osiguravajuih organizacija. aktuelan, -Ina, -Ino lat. (actualis) 1. zbiljski; 2. u ovom asu od vanosti; suvremen, sadanji, dananji; djelatan, stvaran, potreban; aktuelnost, -osti, vanost u sadanjem asu; suvremenost, sadanjost, dananjost; isto i aktualitet, -eta. akulturacija engl. (isp. kultura) proces kojim jedna kultura preuzima elemente druge, usvajanje kulturnih elemenata, kulturno stapanje u etnolokom i sociolokom smislu. akumen lat. (acumen) otrina razuma, otro-umnost, otroumlje, domiljatost, bistrina shvaanja, pronicavost, pronicljivost. akumetar, -tra, 2. mn. akumetara gr. (akuo ujem + metron mjera) med. sprava za mjerenje i odreivanje stupnja jaine osjetila sluha, odnosno gluhoe. akumulacija lat. (accumulare gomilati, zgrtati) 1. tehn. nakupljanje, gomilanje, zgrtanje energije; 2.

akiit

geol. nakupljanje razliitih taloga na dnu mora i na kopnu; 3. popularni naziv za akumulaciono jezero (v. nie); 4. ekon. akumulacija kapitala proces pretvaranja vika vrijednosti u kapital; prvobitna akumulacija proces unitavanja sitnog proizvoaa u epohi prijelaza sa feudalnog na kapitalistiki privredni sistem time to su bespravno oduzimana sredstva za proizvodnju (seljacima zemlja) i na taj nain stvoreni veliki imeci kapitalista, a s druge strane mase najamnih radnika koje su bile izruene na milost i nemilost vlasnicima sredstava za proizvodnju. Neogranieno radno vrijeme, teki rad djece i ena karakterizirali su prvobitno nagomilavanje kapitala; prid. akumulacidni / akumularijskl, -a, -o; akumulaciono (akumulacijsko) jezero umjetno jezero za skupljanje vode; stvara se obino branom u dolinama rijeka i slui za snabdijevanje pogonskih ureaja vodom (hidrocentrale), za regulaciju vodostaja plovnih putova (erdap), za zatitu od poplava i si.; akumulat, -ata nakupina (kamena), konglomerat (\.); akumulator sprava u kojoj se nagomilava elektrina energija; rezervoar elektrine energije; prid. akumulatorski; akumulatorsko vozilo vozilo na elektrini pogon; akumulatorka, 3. -ci, 2. mn. -kl rudarska elektrina svjetiljka s akumulatorom; akumulirati, -mulinim zgrtati, nakrcavati, gomilati, skupljati, natrpati; isto i akumulisati, -em. akupresura lat. (acus igla + pressus stisnut) zaustavljanje krvi pritiskom krvnog suda metalnom iglom.

akupunktura lat. (acus igla + pungere bosti, bockati) nain lijeenja nekih bolesti koji se sastoji u zabadanju srebrnih ili zlatnih igala u kou najblie okoline oboljelog mjesta (26 mm duboko, u trajanju od 10 minuta); postupak je bio poznat kod Kineza i Japanaca ve 3.000 godina prije nae ere, a moderna ga medicina uspjeno primjenjuje kod oboljenja ivaca, glavobolje, migrene, reumatizma, iijasa. akurat (isp. akuratan) tono, ispravno, doista (tok. akc. akurat). akuratan, -tna, -tno lat. (accuratus) toan, paljiv, marljiv, briljiv, pomnjivo uinjen, savjestan, uredan, precizan, ispravan, pravilan; akuratndst, -osti tonost, brilji-vost i si.; isto i akuratesa. akustika, 3. -ci gr. (akiid ujem) 1. nauka

zakonima zvuka i sluha; 2. v. akusti-nost; prid. akustian, -na, -no 1. koji se odnosi na zvuk i sluanje, zvuan, slu-ni, sluhovni; 2. koji daje dobar zvuk ili ga dobro prima i prenosi (npr. akustina dvorana); akustinost, -osti svojstvo neke prostorije da dobro prima i prenosi zvuk. akuer, -era, 5. akueru franc. (accoucheur) lijenik koji pomae pri poroaju; prid. akuerov; akuerskl; akuerka primalja, babica; akuerstvo v. opstetricija. akut, -lita lat. (acutus otar) 1. lingv. grki akcent';2. u modernim jezicima znak akcenta (kod nas naroito ', tj. dugi uzlazni), duljine ili dijakritiki znak; u naem starijem tzv. troakcentskom sistemu znak koji je stajao, odnosno u narjejima jo 1 danas stoji, mjesto akc. (dugog silaznog), npr. groblje mjesto groblje, uvam
Akvitai

akutan

40

mjesto uvam (intonacija uzlazna s prijelazom u silaznu); prid. akutski. akutan (akc. i akutan), -tna. -tno lat. (acu-tus) 1. otar, iljast; 2. nagao. silan, ljut. estok, srdit; 3. prijeko potreban; gorui: koji trai brzo rjeenje, (npr. akutno pitanje): 4. med. oznaka za tijek bolesti, ako je naglo poela i brzo dosee vrhunac; prot. kronian. akuzativ (akc. i akuzativ) lat. (accusare -tuiti) gram. etvrti pade, stoji na pitanje koga ili to: pade blieg objekta: prid. akuzafivnl (ak ...); akuzatlvskl (ak ...). akva lat. (aqua) voda; jarm. aqua destillata (it. akva destilata) destilirana, od mikroba i ostalih sastojina proiena voda: prekapnica. akvabatik lat.-gr. (aqua voda. bathys dubok) nova naprava (nalik na model morskog psa) koja se pokree elektrinim motorom, napravljena od stakla pojaanog plastikom, opskrbljena kamerama, reflektorima, rezervnim kisikom i dr.; slui za promatranje ivota pod vodom (roni do 45 metara, a pod vodom moe ostati u pokretu dva i pol sata); isp. batiskop. akvadukt v. akvedukt. akvalung lat.-engl. (aqua voda + lung plua) aparat koji roniocima omoguuje disanje pod vodom (u naoj tampi zabiljeen instr. pl.: ronioci s akvalunzima). akvamarin, -ina lat. (aqua voda + mare more) 1. dragi kamen plavozelene boje (boje morske vode), vrsta berila; 2. slikarska boja slina akvamarinu; prid. akvama-rinov; akvamarinski. akvanautika lat. (aqua voda + isp. nautika) nova rije nainjena kao antonim pojmu astronautika, a upotrebljava se osobito za plovidbu pod vodom (ronjenje u velike dubine); akvanaut (akc. i akvanaut) ronilac, istraiva velikih podvodnih dubina. akvaped, -eda lat. (aqua voda + pes. 2. pedis noga) podvodni bicikl (jedan od najnovijih izuma za kretanje pod vodom). akvaplan lat. (aqua voda + isp. aeroplan) iroka daska, vodena skija koju vue motorni amac. akvaplaning lat.-engl. (aqua voda + pla-ning klizanje) vodeni klin, sloj vode koji se u vonji stvara izmeu mokrog asfalta i automobilske gume. klizanje automobila po mokrom kolniku. akvarel tal. (acquarello) 1. slika izraena vodenim bojama; 2. tehnika pripremanja boje za slikanje koja se slui vodom za o panje boje. a vezivno joj je
akvitirati

sredstvo j miarabika: prid. akvarelan, -Ina, -Ino: ak relist(a) slikar akvarela: ien. akva listkinja; glag. akvarelirati, -eliram; akva lizirati, -iziram. akvarij, -ija lat. (aquarius vodeni) posui sprema ili bazen za umjetno dranje i u govanje vodenih ivotinja (riba) i bilja] prid. akvarijski; isto i akvarijum; akv jumski; akvarijofil, -ila lat.-gr. (filia 1 bav. prijateljstvo) ljubitelj njegovanja i denih ivotinja u akvariju, akvarist (v.). akvaristika, 3. -ci lat. njegovanje vodenih votinja u akvariju kao hobi; akvarist tko se bavi akvaristikom, isp. akvarijofil. akvarel lat.-jranc. (aqua voda + hot hotel na vodi. brod ili brodica preurede za udoban turistiki boravak. akvaterarij, -ija lat. (aqua voda + te; zemlja) posuda ili sprema (uz akv jo i neto suhog tla) u kojoj se dre i dozemci (abe. kornjae, vodenjaci); pt akvaterarijski; isto i akvaterarijum; akva rarijumski. akvatilije (mn. :. roda) lat. (aquatilis \ den) vodene ivotinje i vodeno bilje. akvatinta tal. (aqua voda + tinta bo nain tampanja vodenim bojama, osob u bakforezbarstvu: v. laviranje. akvatorij, -ija lat. (aqua voda + teritoi vodene (morske) povrine koje imaju neke konvencijom odreene granice. akvavit, -ita lat. i tal. (voda ivota) vr: rakije (likera). akvedukt, 2. mn. akvedukata lat. (aqua voda + ducere voditi) vodovod, postE ljen na graevini slinoj mostu; kanal, cij za vodu. Akvileja danas malo mjesto na pn Trst Venecija; slovensko mu je ime Ogl nekad znatno strateko naselje i crkve sredite, vano i u naoj historiji; prid. ak lejski; Akvilejski patrijarhat crkvena blast (5581771) koja je do god. 14; imala i svjetovnu vlast nad jednim di lom slovenskog i hrvatskog podruja. akvilon, -ona lat. (aquilo, 2. -onis) sjevei vjetar, sjevernjak, bura. Akvitanija historijska pokrajina u Franc skoj izmeu rijeke Loare i Pireneja; Ak tanac, -anca, 2. mn. Akvitanaca (spomii ih i Cezar: Gallia est omnis divisa in p< tes tres, quarum unam incolunt Belg; aliam Aquitani...) 41
a la hausse

akvitirati v. akitirati. akvizicija lat. (acquirere pribaviti, stei) to je steeno, tekovina, dobar pronalazak; dobra lovina; nova nabava, prinova; akvi-rirati, -kviriram 1. pribaviti, stei, prikupiti, skupiti; 2. traiti (npr. muterije); akviziter, -era, 5. akviziteru skuplja

(oglasa, muterija, pretplatnika); prid. akvi-ziterov; akviziterski; en. akviziterka; akvi-zitor isto to i akviziter. al1 tur. prid. indekl. (al) rumen, crven, ja-snocrven, ruiast, grimizan; isp. alev. al2 ar. lan u arapskom jeziku, npr. al-koran.

al.' skra. za alineja ( v . ) . al4 \: hal. al5 prid. indekl. tur. (ali) plemenit, uzvien, uznosit, visok. Al znak za aluminij ( v . ) . AL automobilska oznaka za Albaniju. a la franc. na (nain); a la turka na turski nain. ala.' 2. mn. ala tur. (ala) adaja, zmaj. ala2 v. hala3. ala3 prid. indekl. tur. (ala) aren, viebojan; pjegav. Ala. skra. za Alabama (drava u USA), a la Attila po uzoru na Atilu, hunskog vladara (432453), tipian maarski brk (Krlea). a la baisse franc. (it. a la bes) prema dolje, na nie; raunati i trgovati (pekulirati) na pad teajeva i cijena (isp. a la hausse). alabanda tal. prid. na strani, sa strane, postrance; alabandisati, -em dijal. otii u stranu, ustraniti se, ukloniti se. alabarda v. helebarda. alabastar, -tra gr. (alabastros) 1. vrsta ru-dae. bijela sitnozrnasta vrsta gipsa; 2. ga-eni, fino tucani gips; prid. alabastrov; ala-bastren; alabastarski, -a, -6; alabastrina tanka alabastrena ploa; alabastrine su se nekad upotrebljavale za prozore na graevinama (radi krasnog mlijenog svjetla i lake veze s kamenim stijenama); alabastrit, -ita alabastar kakav dolazi u prirodi (ime po egipatskom gradu Alabastronu gdje je dobivan ve u najstarije vrijeme). <alabejanile (isp. bejanile) naoigled, javno. a la bonne heure franc. (it. a la boner) u dobar as!; tako valja!; to mi se svia; ba je kako treba!; nikad bolje!; bravo! alabuka tur. (alak-bulak) vreva, galama, vika. graja. alaburda tal. (all'abbordo na brod!) juri! udri! naprijed! hura!; alaburdati, -am navaliti, udariti, skoiti (na neprijatelja). a la campagne franc. (it. a la kampanj) v. alla campagna. a la carte franc. (it. a la kart) prema jelovniku; slobodan izbor jela u gostionici, za razliku od table d'hotea i menija f v . ) .
ALAI

alaerim tur. (Allah kerim) kako bog da. Aladin ime junaka iz arapskih pria (1001 no); prid. Aladinov; Aladinov duh u Tisuu i jednoj noi ima pria kako je djeak Aladin lovio ribu i iz vode izvukao veliku bocu; kad je bocu odepio. dugo .je iz nje izlazio gust, crn dim, koji se napokon pretvorio u gorostasnog duha; Aladinova svjetiljka: od toga je duha djeak dobio svjetiljku, i kad bi je god upalio, stvorili su se pored njega robovi koji su mu ispunjavali svaku elju; prid. ala-dinski udesan, aroban, bajoslovan (Krlea). alada, 2. mn. alada (akc. i alada, 2. mn. alada) tur. (alada raznobojan, aren) pamuna tkanina s utkanim arama i haljina od te tkanine. aladak, mn. -ci tur. (aladak) potraivanje, primitak (od dunika). aladi prid. indekl. prema alada (npr. aladi gae). a la fin franc. (il. a la fen) najposlije, naposljetku, konano (alski). alafranga /rar.-tur. na francuski, tj. na evropski nain; zapadnjaki. a la grecque franc. (it. a la grek) na grki nain. a la guerre comme a la guerre jranc. (it. a la ger kom a la ger) u ratu kao u ratu; rat je rat; kad je rat. nitko nikom nije brat; prenes. treba se prilagoditi prilikama, plei kako ti sviraju. Alah (akc. i Alah, -aha) ar. (Allah onaj kome se valja moliti) naziv za boga kod muslimana; Alah emanet zbogom; Alah razi olsun bog odobrio (kao odgovor na pozdrav); Alah selamet bog ti bio spas; Alah rahmetile bog mu se smilovao (pokojniku); Alahversun da bi bog dao!; Alah kerim kako bog da, dat e bog (isp. alaerim); Allahu ekber bog je velik (prve rijei ezana, v . ; i inae u uenju ili ushienju). alahati v. alakati. a la hausse franc. (il. a la os) prema gore, na vie; raunati i trgovati (pekulirati) na porast teajeva i cijena (isp. a la baisse).

42

al

ALAI skra. za franc. Association Litte-raire et Artistique Internationale (Meunarodno knjievno i umjetniko udruenje); engl. International Literarv and Artistic Association. alaj, -aja, 2. mn. alaja tur. (alaj) 1. eta vojnika, bataljon, puk; mnotvo, gomila; 2. parada, pompa, sveana povorka, sveanost; alaj-barjak zastava jednog odreda (alaja) vojnika; sveana, paradna zastava, alajbeg 1. zapovjednik alaja; 2. visoka ast u feudalnoj Turskoj; en. alajbegovica; alajbegova slama imovina bez gospodara, neto opinsko, s ime moe svatko raditi to ga volja; alaj-au 1. podoficir u turskoj vojsci; 2. jedna od najuglednijih dunosti u Sinjskoj alci (v. alka); konjanik koji zavrava povorku alkara. alajka v . halajka. alajle tur. (alajlv) zadovoljan, veseo; kao pril. po miloj volji, slobodno, alajli (akc. i alajli) tur. (alaji) divan, sjajan, raskoan. alak (isp. alakati) 1. urnebes, vika, graja, galama; 2. juri, navala, napad; 3. velika gomila, mnotvo, rulja. alaka, 3. -ci tur. (alaka) veza, odnos. alakati, -ara / alakati, alaem vikati alah, kako su obiavali Turci pri juriu, pa prema tome i: goniti viui, juriati uz urnebesnu viku; svr. alaknuti, alaknem. alaka v. alaa (Pavlinovi). alal v. halal. alala v. halala. alalem ar. (allalem) pril. bogzna, po svoj prilici. alali prid. indekl. tur. ruiast (isp. al'); aren. alalija gr. (a ne + lalia govor) nesposobnost jasnog izgovaranja rijei, gubitak dara govora.

alaliti, alalim v. halaliti. alamaka tur. (almak uzimati) na lak nain steeno dobro, dabaluk, mukteevina; alamake olako, badava, mukte, na tudi raun. alaman, -ana tur. 1. prodrljivac, izjelica, gla-du, deronja; 2. prenes. pustahija, obijes-nik, neobuzdano eljade. alamanka tur. (Alman Nijemac) u nar. pjesmi naziv za sablju kovanu u Njemakoj. alambik, mn. -ci ar. (al-imbik) aparat za kemijsku destilaciju; isp. lambik. alame indekl. tur. (allame) velik uenjak, genij, svestrano obrazovan ovjek. alamet tur. (alamet) 1. znak, simptom ( trag, predznak, najava; 2. prigoda, zgc pravi trenutak; 3. oluja, meava, nevrije kijamet; 4. prokletstvo; alametnjak ob pred veliku oluju. ala milaneze tal. (alla milanese) na milar nain, naziv za omiljelo talijansko y pageti s narezanim komadiima unke \ liveni umakom od rajica. a la minute franc. (uobiajio se izgovor: minut) smjesta, odmah, za minutu (h obian u hotelijerstvu za hitno prire* jelo). a la mode franc. (it. ala mod) po modi; najnovijem ukusu. alamvaut mad. (allam vasiit) dravna el nica; jedan od rijetkih maarskih izri to su ih nai ljudi znali iz doba kad eljeznice (u vrijeme Austro-Ugarske) u maarskim rukama (Krlea; kod nj i prid. alamvautaki, -a, -6. Alani iranski nomadski narod sarmatsl podrijetla; za vrijeme seobe naroda pr i kroz nae krajeve; doprli do panije g su ih unitili Vizigoti.

alanin, -ina kem. aminopropionska kiseli alantijaza gr. (allas, 2. allantos kobasi isto to i botulizam (v.). alapljiv ^halapljiv) tur. (almak uzimati, sti) prodrljiv, pohlepan. Alarih (-rik) germ. kralj sviju, vladar t svima. alarm, 2. mn. alarma tal. (allarme, tj. oruje!) uzbuna; zov za pripremu (vojs u sluaju opasnosti; uzbuna u sluaju ara ili druge opasnosti na brodu kad putnici i posada zauzimaju odreeno n sto i dunosti; prid. alarmni koji se i alarma, uzbunski (npr. alarmni ureaj, gndl); alarmantan, -tna, -tno uzbudi koji iri uzbunu, uzbudljive vijesti; al mirati, -armiram
alaskinja

uzbuniti; dati zr opasnosti; isto i alarmovati, -ujem; al mist(a) v. paniar. alas, -asa, 5. aliise mad. (halasz) ribar; p\ alaski; alas-baa starjeina nad ribarir alasiti, alaslm baviti se ribarstvom, viti ribu, ribariti. Vlaska sjeverozapadni poluotok Sjevei Amerike; nekada ruski, no god. 1867. 1 pile su ga Sjedinjene Drave; glavni gi Juneau, najvei Anchorage. alaska ena alasova (v. J . alaski, -a. -6 prid. prema alas, no im; prenes. znaenje: prostaki, grub.

43

Albin

alaskinja (isp. alas) ena to se bavi ribolovom. alasluk (isp. alas) ribarski posao, ribarstvo, ribolov. alast tur. ruiast, rumen (isp. al1). Alastor demon osvete u starogrkim tragedijama, est naziv Zeusu i Erinijama. alastrim, -ima brazil. blagi oblik velikih boginja. ala' fini liker od kima i anisa. ala2 mad. (allas) skela. ala3, -aa (isp. alaa) poludivlji konj. alaa, 2. mn. -aa tur. (alaa) 1. opor konja; 2. rulja, olo; 3. mlada kobila. alat1, -ata tur. (alet, alat) orue, sprava; prid. alatni; alatka jedan komad alata (eki, klijeta itd.); alatljika, 3. -ci maina, stroj, strug koji izrauje razno orue (alat), odrava ga i popravlja. alat2 tur. (al crven + at konj) rian; konj rie boje; alatast rid; boje kao alat; alatua kobila rie boje. alat' (konop) v. halat. a latere lat. (latus, 2. lateris bok) sa strane, pobono. alatka, alatljika v. pod alat'. alatnica prostorija gdje se dri ili proizvodi alat; alatniar radnik koji proizvodi alatke. alatiira lat. (allatum od afferre donositi) miraz, prija, dota. alatiirka franc.-tur. na turski nain, prema turskom obiaju, istonjaki, alauka v. alaua. alaun lat. (alumen) stipsa; sredstvo za dezinficiranje i stezanje; prid. alaunski. alaua novogr. (alachosyne) kia izmijeana sa snijegom, susnjeica, lapavica. alav' tur. isto to i alapljiv. alav2 v. alev. alavanta tur. (halavana buka, vreva) 1. gomila, rulja; 2. pratnja, povorka; 3. gungula, guva; 4. plijen to se prigrabi u guvi, stvar steena bez muke. alavija lat. (alla via) 1. upravo, ba, kako treba (Vojnovi), za rukom (poi); 2. prenes. srea. ala v'ild franc.-njem. (wild divlji) kao divlja, kuharski izraz koji oznauje poseban nain pripremanja mesa divljai, a i mesa domaih ivotinja na takav nain. a la Watteau franc. (it. Vato) na nain francuskog slikara Jeana Antoinea Watteaua (16481721), tipinog predstavnika stila rokoko (v.) (Krlea).

alavertiti, -Tm tal. (avvertire) obavijestiti, upozoriti, uputiti, pouiti; alavertiti se snai se, sjetiti se. alba, 2. mn. alba lat. (albus bijel) u rimsko doba duga bijela tunika, a kod katolika duga, do tla, bijela koulja koju oblai sveenik kod mise; nekad su je oblaili i novokrtenici; kod ministranta: ro-keta (Donevi). Albacete, gen. Albacetea (it. Albas'ete) grad u paniji; mnogo ga spominje August Ce-sarec u svom djelu panjolski susreti. Alba Graeca lat. jedno od starih imena za Beograd; isp. Singidunum. Alba Longa lat. najstariji glavni grad latinskog saveza (u Laciju, Italija); po predaji, sagradio ga je Askanije Julo, sin Enejin. Albani lat. nisko gorje jugoistono od Rima (najvii vrh Monte Calvo); isp. Albanska brda (dalje u tekstu). Albania lat. antiko ime za Gruziju. Albanija zemlja na jugu Evrope; Albanac, -nca, 5. Albance, 2. mn. Albanaca; en. Albanka; prid. albanski; albanologija nauka o albanskom jeziku i knjievnosti, o albanskoj kulturi uope; albanolog, mn. albanolozi tko se bavi albanologijom; prid. albanoloki. Albanska brda (gora) est sinonim za gorje Albani u Italiji, to izaziva zabunu i pomiljanje na nama susjednu (gorovitu) Albaniju. albaa tur. ruinjak, cvjetnjak (isp. al1). albatros "spanj.-arap. olujnica, burnica; velika morska ptica koja brzo leti i izvrsno pliva; ivi oko junih mora; Albatross vedska oceanografska ekspedicija (19471948); istraivala Atlantski, Tihi i Indijski ocean. albedo lat. (bjelina) mo odbijanja svjetla, omjer svjetla to ga povrina (npr. planeta) odbija prema svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila. albergo tal. hotel, svratiste, konaite (Bego-.. vi). Alberih germ. vilinski kralj. Albert v. Adalbert. Albertina bogata i svjetski glasovita grafika zbirka u Beu (ime po osnivau Al-bertu von Sachsen-Teschen, 17381822); Alberthall glasovita koncerlna dvorana u Londonu. albiber tur. crveni papar (isp. al'). albicija tal. ukrasna biljka srodna akaciji. albigenzi v. albianac. Albin lat. bijelac; en. Albina.
Id

albinizam

44

albinizam, -zrna lat. (albus bijel) pojava koja nastaje zbog nestaice pigmenta u ljudskom ili ivotinjskom organizmu; koa i kosa su bijele, a oi crvene; prot. mela-nizam; albin, -ina ovjek ili ivotinja s karakteristikama albinizma, bjelo, bje-lug; isto i albino; prici, albinski. Albion, -ona. 5. Albione kclt. (gorovita zemlja) stari naziv za Englesku, danas obian ponajvie samo u poeziji (akc. i Albion).

Albis antiko ime za rijeku Labu (SSR. Njemaka). albit, -ita lat. (albus bijel) ruda iz skupine plagioklasa, natrijski glinenac. slui u keramici. albianac, -nca. 2. mn. albi/anaca pripadnik kranske vjerske sekte u Francuskoj; albianci su bili protivnici crkve i pape. slini naim bogumilima (12. i 13. st.); ime po junofrancuskom gradu Albi.

albo corvo rarior lat. (it. ...korvo...) rjei od bijele vrane. Alboin genu. prijatelj vila. albo lapillo notare diem lat. bijelom pisaljkom (kod nas: zlatnim slovima) zabiljeiti dan (kad se neto sretno dogodilo). albomicin, -ina gr. antibiotik, crveni prah dobiven od zcmljine plijesni; djeluje protiv stafilokoka, pneumokoka i bacila dizenterije. Albona antiki naziv za Lubin (Istra). albot njem. (Hauptvvache) glavna straa (u doba Vojne krajine). Albreht v. Albert. Adalbert. album, 2. mn. albuma lat. (bjelina; imenik) 1. knjiga za sakupljanje maraka, slika (fotografija) ili drugih uspomena; 2. knjiga u koju se upisuje; spomenar; 3. est naslov za pjesnike, glazbene i umjetnike zbornike, te za tzv. long-play (v. J gramofonske ploe. albumen lat. (albus bijel) bjelance; albu-rnin, -ina vrsta bjelanevine (podvrsta proteina, i.); ima ga u jajetu, mlijeku, krvi i dr.; albuminat, -ala spoj albumina s nekom drugom materijom: albuminoidan, -dna, -dno bjelanevinast: albuminozan, -zna. -zno - koji sadri bjelanevinu: al-buminurija (albumen + urina mokraa) izluivanje bjelanevine u mokrai. alburunduk tur. (isp. al / burunduk) ruiasta tanka prozirna tkanina. Albus-sapiin - jo i danas poznata marka sredstava za ienje (Krlea). Al Capone (Alfonso) najpoznatiji ameriki gangster (ivio 18971947); ime mu je postalo sinonim za zloinca, ucjenjivaa, ' likog gangstera uope. al corso lat. (it. al korso) u toku, prei (sadanjem) teaju (novca i si.). alak, 5. alae, mn. -ci, 2. alaka tur. (al neotesan, divlji) 1. vragolan, nevaljali lola, lopov, objeenjak, prepreden ovjt prefriganac, mangup, vile, simpati mali lukavac; 2. ovjek koji ima neki i dostatak. manjkav, krnj, pa i orav, sak; nepravilan,

neispravan i si.; prid. al kov; alaki objeenjaki. eretski i s u ve. alakina; alakluk, nm. -ci ob enjatvo, vragolija, vragolanstvo i si.; i akluiti, -Im spravljati alakluke. ob cnjaili, vragolisali, lakrdijaiti, komedija ludovati; alakast sklon ali, ismijavanj vragolast, objeenjaki, nestaan, nemiran alica umanj. prema alka (v.).. alija tur. (alci) gips, sadra. alik lur. (isp. al) tamnocrven. aleree, -ta tur. (isp. al + eree) crvei kabanica, crveni ogrta; isto i (iskvareni alergelet. Aldebaran ar. (volovsko oko) najsjajnija zv jezda u zvijeu Bika (alski). aldehid, -ida umjetno stvorena rije (c (//cohol dcli\(/rogenatus - alkohol lien v< dika); aldehidi su organski spojevi koji n staju iz'alkohola primivi kisik: veinom ; to hlapljive bezbojne mirisne tekuine; pri, aldhidski. aldcrman engl. vijenik, odbornik, starjeina, aldine knjige (i tip slova) izraene u tiska venecijanskog tampara Aldusa Manutiu; (14941597) i njegovih nasljednika. Aldo germ. snani, jaki, krepki, bujni (inae i skra. od Teobaldo, Romuald i si.). aldobrandinski; aldobrandinska svadba z dna slika u Vatikanu (pripadala nekad U lijanskom kardinalu Aldobrandiniju). aldoma mad.-tur. (aldomas) likovo; pie koj plaa poduzetnik radnicima na svretku rac nje ili prodava kupcu nakon sklopljeno posla; aldomanlk, mn. -ci svjedok, ue snik kod aldomaa. aldov. -ova, 2. mn. aldova mad. (aldott -blagosloven) rtva; aldovan, -vna, -vno -koji se odnosi na rtvu; rtven; aldovat: -ujem rtvovati. aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculosa) meso derna vodena biljka iz porodice rosika. alduni prid. indekl. tur. (altyn zlato) zla tan.

alduma

45

aleksandrina c alegorija gr. (allegoreo slikovito govorim) 1. u likovnoj umjetnosti prikazivanje pojma ili misli u obliku slike ili kipa (npr. ena zavezanih oiju s vagom u rukama pravosue); 2. knji. pjesniki ukras (stariji nai pisci zvali su ga ino-ka/) kod kojega je metafora (v.) pro-tegnuta na vei ili manji niz pojmova ili na cijelu pjesmu; alegorija se obino upotrebljava u basnama (lisica lukavost; janje naivnost itd.); jedna od najboljih ^naih alegorija je Titov Naprijed; pjesnik Nazor opisuje zimu, glad i sumnju u obliku razliitih aveti; prid. alegorijski; alego-rian, -na, -no slikovit, uvijen; ale-gorindst, -osti slikovitost, uvijenost; ale-gorizirati, -izlram alegorijski prikazati; isto i alegorisati, -em. alegorika, 3. -ci nain izraavanja u alegorijama (v.). alegovati v. alegacija. alegro tal. (allegro veseo, radostan) muz. 1. oznaka tempa: brzo, ivo, ivahno, vedro; 2. brzi muziki stavak (u tom se sluaju sklanja: alegro, 2. alegra, mn. alegri, 2. alegra). alegreto (tal. allegretto) muz. 1. oznaka tempa: umjereno brzo, umjereno ivo: 2. mali umjereno brzi muziki stavak (u tom se sluaju sklanja: alegreto, 2. alegreta, mn. ale-greti, 2. alegreta). aleja franc. (allee) ureen put izmeu drvea; drvored. alejhilane, -eta tur. (alejhillane proklet bio) ejtan, avo, vrag. alejhi selam ar. doslovno neka je blagoslovljen, dodatak uz imena muslimanskih proroka (skra. a. s.). alejkum-selam tur. (alejkumselam) odgovor na pozdrav selamimalejkiim, tj. mir s vama. a znai:

alduma v. aldoma; aldumae, -eta [isp. ake) - napojnica, halvaluk, tringeld. ale v. eil. alea iacta est lat. (it. alea jakta est) kocka je baena, kocka je pala; rijei koje se izgovaraju kod donoenja sudbonosnih, vanih odluka, a pripisuju se Juliju Cezaru, da ih je izrekao prelazei rijeku Rubikon (v.) i zapoinjui time graanski rat (u stvari je Cezar rekao Menandrov stih: Neka padne kocka, gr. Kybos anerrifthS, i stoga bi valjalo govoriti esto umjesto est). aleat -ata ar. (ejalat) oblast, pokrajina, podruje. aleatico tal. (it. aleatiko) lagano toskansko vino. poznato i cijenjeno jo u doba starih Rimljana; kod nekih naih pisaca i: aleatik. aleatorikl poslovi (lat. alea kocka) poslovi ovisni o sluaju i srei; kockarski poslovi; pogibeljni poslovi. aleatorika, 3. -ci lat. kompozicijski postupak u modernoj muzici; izvodiocu se preputa da odabere redoslijed izvoenja pojedinih stavaka. alebarda v. helebarda. ale, aleim v. alejkum-selam. alef (isp. alfa) prvo slovo idovskog i fe-nikog alfabeta; imalo je i brojnu vrijednost: jedan, prvi (alski). alegacija lat. (allegare pozivati se na...) 1. citiranje, navoenje nekog mjesta (iz neke knjige); 2. pravni savjet, pravniko miljenje (alski): alegat, -ata 1. pravni spis; 2. citat; alegirati, -eglram navoditi, citirati isto i alegovati, -ujem. alegani rasa amerikanida na Nevvfound-landu i jugoistonoj obali Kanade.

takoer i s vama (kod nas dolazi i u oblicima: alej selam, alejkumselam; isp. i ale). Aleksandar, -dra gr. (aleksein braniti + 4- aner, 2. andros ovjek) branitelj ljudi; najprije poasno ime Trojanca Pari-sa (v.), a kasnije esto osobno ime do u nae vrijeme; en. Aleksandra, Aleksandri-na. Aleksandrida naziv za knjievno djelo koje opisuje ivot i djela Aleksandra Makedonskoga (356323. pr. n. e.); aleksandrida ima nekoliko u prozi i u stihovima (v. aleksandrinac); u hrvatskoj knjievnosti spominje se Aleksandrida god. 1389, a u srpskoj ve u prvoj polovici 14. st.
aleksandrinizam

Aleksandrija ' grad u Egiptu (arap. El Iskandariya), osnovan od makedonskog kralja Aleksandra Velikoga god. 331. pr. n. e.; prid. aleksandrljski; aleksandrijska knjievnost literatura iz razdoblja helenizma (v.); u to je doba Aleksandrija sredite kulture staroga svijeta; aleksandrinizam, -zrna uenje aleksandrijske filozofske kole. aleksandrinac, -nca, 2. mn. aleksandnnaca rimovani stih od 12 slogova (6 jampskih stopa) kojim je ispjevana francuska Aleksandrida (Roman d'Alexandre) u 12. stoljeu n. e.; preao i u nau, osobito stariju kajkavsku knjievnost; u hrvatskoj knjievnosti javlja se i kao dvanaesteraki distih s dvostrukom rimom (u sredini i na 46

kraju stiha, a do pravog virtuoziteta razvio ga je Maruli). aleksandrinizam v. Aleksandrija. aleksandrit, -ita gr. vrsta dragulja. aleksandrollt, -ita gr. vrsta gline. Aleksej, -eja, 5. Alekseju (akc. i Aleksej, -eja, 5. Alekseju) gr. (aleksein braniti) vlastito ime (brani, branitelj). aleksija gr. (a ne + lexis - govor) nesposobnost izgovaranja proitanog teksta (bolest). Aleksije v. Aleksej. aleksln, -ina gr. (alexo branim, titim) u krvnoj tekuini stvorena zatitna tvar protiv zaraza; moe da rastvori stanice bakterija. Alekta (gr. Alekto) - jedna od mitolokih Furija (v.) koju je Junona dozvala iz podzemlja da joj pomogne unititi Eneju; isp. flectere si nequeo superos ... alektriomahija gr. (alektrvon pijetao 4-4- mache borba) borba pijetlova (vrlo omiljela zabava kod starih Grka, a i danas kod nekih naroda, osobito na Istoku); alektriomantija (gr. manteia, isp. mantika) gatanje, proricanje, vraanje, aranje po ku-kurikanju pijetlova. alelomorfan, -fna, -fno gr. (allelon naizmjenian 4morfe oblik) zamjenljiv. alcluja hebr. 1. hvalite boga, obian pripjev radosti u katolikoj liturgiji; u prenesenom smislu radost, zanosno veselje uope; kao imenica mukoga je roda, isp. mirisni A leluja (Krlea, Pan); 2. Kristov kip s uzdignutom desnom rukom i zastavom u ljevici, simbol Uskrsa (Tresi Pavii, ege-din). alem', 2. mn. alema (/' alemova) tur. (alem znak, zastava, neto to se istie) 1. dragulj, dijamant (obino u vezi alem-kamen) 2. ukras na vrhu minareta, u obliku polumjeseca. alem2 tur. (alem) svijet, dunjaluk (v.). Aleman, -ana - pripadnik staroga germanskog plemena (alle Mannen svi ljudi) koje je nastavalo prostor izmeu Dunava i Rajne (po njima francuski naziv za Njemaku l'Allemagne); prid. alemanski. alemana, alemanka v. alamanka. alemanisti pristae francuske Revolucionarne socijalistike radnike partije koja je odbacivala diktaturu proletarijata i propagirala tzv. municipalni socijalizam; ime po prezimenu vode Jeana Allemanea (1843 1935). lana Parike komune (v.). alembik v. alambik. alemdar, -ara, 5. alemdaru i -are tur. alem) zastavnik, barjaktar.

alen tur. ruiast (isp. al1). alenteza gr. (allos - drugi 4- thesis loaj) oboljenje uslijed stranih tijela dospiju u ovjeji organizam. alergija gr. (allos drugi + ergon lo) osjetljivost, odbojnost organizma p (zaraznoj) tvari, koja je ve jednom b njemu; prid. alergian, -na. -no; ale -ena supstancija koja uzrokuje alerg alertor (isp. franc. alertc bodar, iva ureaj (u lokomotivi) koji se svakih 1 kundi mora pritisnuti, a slui za to da st voa i njegov pomonik ne zaspe. ales ajne njem. (alles eins) svejedno, ba briga. alet,' 2. mn. aleta tur. (halat) vrsta sve haljine; poasna haljina to ju je suita: vao visokim dostojanstvenicima. alet2 v. alat1. aleuromantija (gr. aleuron brano 4- i teia proricanje) proricanje po br koje se prinosilo na rtvu (kod starih G aleurometar, -tra, 2. mn. aleurometara (aleuron brano 4- metron m sprava za ispitivanje kvalitete brana. aleuron, -ona gr. (aleuron - brano) lanCvinasta tvar u itu i sjemenju. alev tur. (alcv plamen, ar) jasnocrv skrletnocrven; alevast crvenkast; ali -Tm bojiti crveno, crveniti. alezajne v. ales ajne. alfa1 'gr. 1. ime prvog slova grkog alfa (u); 2. prenes. alfa i omega - poet svretak, prvo i posljednje, sve to je vanije; 3. fiz. alfa-estice jezgre at helija; sastoje se od dva neutrona i protona; njih isputaju radioaktivne m rije; 4. fiz. alfa-zrake (-zraci) mlaz ; -estica; 5. mat. oznaka za prvi u nizu tova; 6. kem. oznaka pojedinih izon (vj; alfa privativum v. a1; Alfa astr. ziv za najveu zvijezdu u nekom zvije (Kranjevi, Krlea: Alfa u Kolima lim); Alfa Centauri trostruka zvije vidljiva s june Zemljine polukugle; manja od njih zove se Proksima (lat. pr mus najblii) i ona je nama najb zvijezda u svemiru. alfa2 ar. isto to i esparto (r.); isp. i halfa. alfabet, -eta (od prvih grkih slova: ali beta) 1. (grka) abeceda; 2. = abeced; pismenica, bukvica; prid. alfabetski; alfi

Alfa-Romeo

47

aligator

tirati, -betiram v. abecedirati; alfabetanj, -ija / alfabetarijum isto to i abecedarij 1 (v. .1. Alfa-Romeo marka talijanske vrste automobila (prvi dio naziva sainjavaju poetna slova firme: Anonima Lombarda Fabbrica Automobili, a drugi je po inenjeru konstruktoru koji se zvao Nikolo Romeo); alfaromeizam, -zrna pretjerana ljubav prema brzini uope, a napose prema utrkivanju automobilima.

Al Fatah (arap. borba i pobjeda) najstarija i najvea vojnopolitika organizacija palestinskih Arapa, osnovana 1965. sa ciljem obrane prava palestinskih Arapa i uspostavljanja palestinske drave na podrujima iz kojih su Arapi iseljeni nakon osnutka drave Izrael. alfavit v. alfabet. al fine tal. (akc. al fine) muz. sve do kraja. Alfons germ. spreman na plemenit in (u

nekim jezicima: mukarac koga izdrava prostitutka). Alfred germ. savjetnik vila, al fresco r. affresco. alga. 3. algi. 2. mn. alga i algi (akc. i alga) lat. resina, haluga, okrijek, voga: vrsta zelenih vodenih biljki bez korijena i ila. algebra ar. (al gebr 1. upotreba sile; 2. uspostavljanje) dio matematike koji prouava operacije s opim brojevima, tj. raunanje slovima umjesto brojevima; neposredni zadatak algebre je rjeavanje jednadbi i prouavanje njihovih svojstava; prid. algebarski; algebrist(a) strunjak u algebri. algema gr. (algema) bol; algi ja gr. (algos bol) bol ivaca, neuralgija. alginatno vlakno vrsta polusintetskog kemijskog (umjetnog) vlakna. Algol 1. u staroegipatskoj mitologiji svijetli bog to se javlja iz magle kao raz-vedrenje (Tresi Pavii); 2. zvijezda promjenljiva sjaja u zvijeu Perzej; algol, -61a openito usvojen nain pripreme za digitalna raunala (tzv. algoritamski jezik). algolagnija gr. (algos bol + lagneia tjelesno uivanje) uitak u bolovima (isp. mazohizam, sadizam). algologija gr. nauka o algama (r.l; algolog, nm. -zi, prouavatelj algi. algonkij (po imenu Algonki-Indijanaca) gornji dio prekambrija (\\). algor lat. zima. studen; med. zimica, groznica, tresavica. algoritam, -trna pravilan postupak pri raunanju (po Alchvvarizmi, tj. iz Kovarezma, kako je glasio nadimak arapskog matematiara Muhameda ibn Muse iz 9. st.); algoritamski jezik v. algol. algospazam, -zrna gr. (algos bol + spa-sma gr) bolni gr miia. algrafija gr. (aluminij + grafo piem) pripremanje nacrta za tampu na aluminijskoj ploi.
Alighieri

alhamijado v. aljamiado. Alhambra ar. Crvena kua, palaa maurskih kraljeva u Granadi (panija); vaan spomenik maurske umjetnosti (1314. st.) s glasovitim Lavljim dvoritem. alhemija i si. v. alkemija i si. Ali tur. uzvieni, moni, otmjeni, visoki (isp. Alija), kod krana Ilija. ali v. hali. alias lat. (it. alijas) inae, drugaije, drugim imenom. alibi, -ija, mn. alibiji lat. negdje na drugom mjestu; dokazati svoj alibi dokazati da si npr. u vrijeme nekog zloina bio na drugom mjestu, a ne na mjestu dogaaja; (esto i dobar izgovor za neki propust ili neuspjeli postupak). alica, 2. mn. alica tur.-hrv. (isp. al) 1. rana trenja; 2. crvena boja (kojom se bojadie erbe). Alica (po franc. Afis) jedna od varijanata en. imena Aleksandra. alicikliki spojevi (gr.) organski spojevi ciklike strukture s alifatskim (v.) svojstvima (ciklopropan, cikloheksan). alidija tur. (alidi od almak uzeti) prosac, snubok; muterija, reflektant. Aliun tur. (isp. Ali / un) Ilindan, Ilinje, Ilijino. alieni juri lat. po tuem pravu, po stranom zakonu, pod tuinskom vlau. alifatski spojevi lanasti, masni, organski kemijski spojevi koji sadre atome ugljika vezane u obliku otvorenih lanaca (parafini, alifatski alkoholi, alifatske kiseline). alifet v. halifa, kalif. aligacidm raun lat. (alligatio mjeavina) raun smjese; zadatak mu je da iznae odnos u kojem treba da se izmijeaju dvije vrste robe razline cijene da bi se dobila srednja vrsta po unaprijed odreenoj cijeni. aligator panj. (el lagarto guter) krokodilu slian gmaz tropske Sjeverne Amerike i Kine; isto i kajman; prici, aligatorov; ali-gatorskl. 48 a limine lat. (akc. a Timine), s praga, odluno (neto) odbiti. alineja, 2. mn. alineja lat. (a linea od linije) stavak, odlomak, nov redak (u pisanju ili tiskarskom slogu). alio die lat. (nekoga) drugoga dana. aliquando r. tandem aliquando. alira franc. (allure) 1. ponaanje, vladanje, (otmjen) nain ivota i saobraaja s ljudima; 2. vrsta konjskog hoda; isto i allr, -ira. alis tur. (halis) prav, ist, toan, istinit patvoren. aliskaf lat.-gr. (ala krilo + skafo laa) nov tip prijevoznog sredstva za sport na moru, tzv. krilati brod; 1 mu samo ime kae, brod ima krila na jima zapravo i poiva, a kad se sta pogon njegovi izvanredno jaki motori, la se raire pod vodom, sam se bro< digne nad vodu i letei postizava vi brzinu; zovu ga i hidrokrilac. alima tur. (alima) navikavanje, privikav; upuivanje u neemu; alikan prid. ini naviknut, priviknut, nauen, koji ui vjet; isto i alikin; alitisati, -em nt nuti se. priviknuti se, izvjetiti se u nee ali-veri tur. 1. trgovina, pazar; 2. pot dogovaranje, urovanje, veza, odnos, braaj. aliter lat. (akc. aliter) drugaije; isp. alias. aliteracija lat. (a littera od slova, po vu) pjesniki ukras koji se sastoji u dudaranju poetnih suglasnika kod rije reenici ili stihu (npr. Sinj, sinje selo Sinjajevine; Nazor); aliterirati, -terlran praviti aliteraciju, nastojati izraavati se i sniki) s aliteracijama. aliti, -Tm tur. (alimak) maziti, milovati. alitirati, -itiram franc. (aliter nasla; /e/zn*pokrivati metal slojem tvari koja dire u metal na izvjesnu dubinu tvorei jedno s njim tvrdu smjesu.

Alighieri v. Dante Alighieri. Alija v. Ali; en. Alija. alijansa, 2. mn. alijansa franc. (alliance) savez, sporazum; Sveta alijansa savez vladara Rusije, Austrije i Pruske, sklopljen 1815, protiv demokracije i slobode; aliirati, ali-Tram spojiti u savez; aliirac, -rca, 2. mn. aliTraca saveznik. alijenacija lat. (alienus : tu) 1. otuivanje, otuenje; 2. zamjena; 3. prodaja; 4. zalog; 5. duevno rastrojstvo, rastresenost; alijena-bllan, -Ina, -Ino otuiv, prenosiv (u vlasnitvo drugoga), koji se moe dati, prodati, otuiti. alikvantnT dio (lat. aliquantus znatan) mat. dio nekog broja kojim taj broj nije djeljiv, npr. 2 i 5 su alikvantni dijelovi broja 9. alikvotni dio (lat. aliquoties nekoliko puta). 1. mat. dio nekog broja kojim je taj broj djeljiv bez ostatka, npr. 2 i 5 su alikvotni dijelovi broja 10; 2. pravn. otpadajui dio, dio koji razmjerno otpada na svaku stranku; isto i alikvota; alikvotni tonovi muz. niz tiih tonova koji se javljaju uz osnovni ton i daju mu karakteristinu boju i punou (harmonijski, gornji tonovi). aliluja v. aleluja. alini tur. (alim) uenjak (u pitanjima vjere), teolog, mudrac. alimentacija lat. (alere hraniti) uzdravanje; trokovi oko uzdravanja za rad nesposobnih osoba: roditelja, ene (rastavljene) i djece (naroito izvanbrane); hrana-rina, obveza uzdravanja, in uzdravanja; prid. alimentacionl; alimenti, alimenata (mn. m. roda) novac za uzdravanje (naroito izvanbrane djece). alimentaran, -rna, -rno, lat. (isp. alimentacija) koji se tie hrane; iveni, prehrambeni; hranjiv, jestiv; alimentarna intoksikacija otrovanje hranom. alimentirati, -mentlram (isp. alimentacija) snabdijevati, opskrbljivati, ishranjivati, omoguivati rad, opstanak.

alizarln, -ina panj. (alizari) crvenilo dol no iz biljke broa (sintetiki se dobiva antracena); isp. garanin. aljamiado panj. (it. alhamijado) stara hr ska (zapravo panjolska) poezija pis arapskim pismom. alka,1 3. alci, 2. mn. alki tur. 1. v. ha 2. Sinjska alka viteka igra u Si odrava se u drugoj polovici kolovoza spomen na veliku pobjedu Sinjana nad 1 cima god. 1715; sastoji se u tome da kari jaui na konjima (svaki triput) g; ju kopljem kroz dva koncentrino udes koluta (alke).

alka2, 3. alki, 2. mn. alki (lat. alea torda) lebu slina ptica sjevernih krajeva; na raz: njorka; ljudi love alke zbog skupo nih jaja i perja. alkallj, -ija (pored alkalijum) ar. luna sol, taa; prid. alkalian, -na, -no koji s; i lunate kemijske spojeve; isto i alkari (alkalijumskl) / alkalnl; alkalold, -ida i koja sadrava duik; alkaloidi su tvari si

alkana

49

alkohol

nog fiziolokog djelovanja; imaju bazina svojstva i s kiselinama tvore soli; uvelike se primjenjuju kao medicinski preparati (kokain, morfin, kinin, strihnin, kofein, nikotin, atropin i dr.); prid. alkaloldan, -dna, -dno: alkaloldski; alkalitet, -eta bazi-nost, svojstvo lunatog reagiranja; alkali-nost; alkalnl metali jednostavni elementi sa najjae izraenim kemijskim svojstvima, mekani i lagani, kemijski jako reaktivni (li-tij, natrij, kalij, rubidij, cezij). alkana v. kna. alkapa tur. (al crven) crvenkapa. alkar, -ara, 5. alkaru i -are (isp. alka) sudionik u Sinjskoj alci; prid. alkarov (i -arev); alkarskl. alkast koji je sastavljen od alki, karika. alkatmer tur. crveni klinac, karanfil. alkazar ar. grad, zamak, tvrava. Alkej starogrki pjesnik (oko 600. god. pr. n. e.), suvremenik Sapfm; pjevao ratnike i politike pjesme, himne bogovima, pjesme o ljubavi i napitnice; od njega potjee alkejska strofa od etiri stiha (prva dva jednaka, a druga dva razliita). alkemija ar.-gr. tako su se u srednjem vijeku (priblino do 16. st.) nazivali fantastini pokusi koji su imali za cilj pretvaranje obinih metala u zlato i srebro s pomou tzv. kamena-mudraca (koji u prirodi zapravo ne postoji); svi napori alkemiara bili su upravljeni na traenje toga kamena i pronalaenje univerzalnog lijeka protiv svih bolesti; u procesu tih fantastinih istraivanja otkriven je itav niz kemijskih elemenata i razliitih kemijskih spojeva, ime su udareni temelji kemije; prid. alkemijski; alkemiar ovjek koji se bavi alkemijom i trai kamen mudraca s pomou koga se toboe moe praviti zlato; isto i alkemist(a); prid. alkemistikl; sve se ove rijei govore i piu i alh. . . alkeni v. olefini. alkermes ar. crveno bojilo za slatkie, likere i si. (dobiva se od enke jedne vrste ui Coccus Ilicis). Alkestida (gr. Alkestis) u starogrkoj mitologiji ena kralja Admeta (v.), koja je ^mjesto njega pola u smrt (a nitko od ostale rodbine nije htio to uiniti); po istoimenoj Euripidovoj tragediji doao je neposredno nakon njezina ukopa na dvor Ad-metov Heraklo i izveo Alkestidu iz podzemlja. Alkibijad genijalni staroatenski dravnik i vojskovoa (450404. pr. n. e.), roak Pe-riklov,

uenik Sokratov, no poznat i kao pustolov, raskonik i prevrtljivac; umorio ga frigijski satrap Farnabaz da ugodi Spartancima; Alkibijadovo pseto (koje se esto spominje u knjievnosti, npr. Mato, Krlea) odnosi se na prekrasnoga Alkibijadova psa kome se divila cijela Atena; da bi privukao na nj jo vie pozornosti, dao mu je vlasnik odrezati rep (prema tome i izraz rep Alkibijadova psa openito znai ku-sast rep). Alkld, -ida, 5. Alkide gr. potomak Alkejev, nadimak Heraklu. alkil, -ila jednovalentni radikal izveden od zasienih ugljinih hidrata. alkimija, alkimist v. alkemija, alkemist (alski). Alkinoj kralj Feaana. otac Nausikajin. gostoprimac Odisejev (on ga je konano i otpremio na Itaku nakon mnogih prijanjih lutanja i nevolja). alkidn, -ona gr. (alkyon) mitoloka morska ptica (zimorod. ledarica), za koju se dralo da prorie sreu. Alkiona u starogrkoj mitologiji ki Eo-lova, ena Keiksova; nju i mua pretvorili su bogovi u ptice (isp. alkion). alkmanskl stih u klasinoj metrici dak-tilski dimetar (po lirskom pjesniku Alk-manu iz Sarda, osnivau korske lirike, 7. st. pr. n. e.). Alkmena ena Amfitrionova, majka He-raklova (otac junakov je Zeus). Alkmeon tebanski heroj, voa sedmorice epigona (v.) u osvetnikom pothvatu protiv Tebe. alkohol ar. (al kuhl) isti pirit, opojna sa-stojina estokih pia; esto i naziv za estoka pia sama; apsolutni alkohol ist alkohol; prid. alkoholni; alkohdlski; alkoholiar neumjereni uivalac alkohola; pijanac, pijanica; isto i alkoholist(a); en. alko-holiarka; kod Krlee i alkoholikinja): alkoholizam, -zrna 1. pretjerano uivanje alkohola; pijanevanje; 2. kronino otrovanje zbog pretjeranog uivanja alkoholnih pia; alkoholizirati, -iziram 1. pojaavati pie alkoholom; 2. trovati alkoholom; b'iti alkoholiziran biti pijan odn. supijan (pod gasom); alkoholometar, -tra, 2. nm. alko-holometara sprava za mjerenje koliine alkohola u estokom piu; alkoholometrija 1. mjerenje koliine (postotka) alkohola; 2. podvrgavanje alkotestu (v.).

alkolemija

50

allons alla campagna tal. (it. ala kampanja) 1. na selu; 2. na seljaki nain; 3. ratniki, vojniki (tj. kako je na bojnom polju). alla capella v. a capella. alla diritta tal., muz. izravno ili postepeno; prema ljestvici. Allah v. Alah. alla marcia tal. (it. ala mara) muz. oznaka da kompoziciju treba izvesti u tempu mara, koranice, alla mercantile tal. (it. ala merkantile) na trgovaku, trgovaki, alla militare tal., muz. na vojniki nain, po

alkolemija ar.-gr. (alkohol + hema...) koliina alkohola u krvi. al-koran, -ana ar. knjiga, itanka; v. kuran. alko test ar.-lai. (slo. od alkohol / testis svjedok) aparat za mjerenje koliine alkohola u nekom tijelu. alkdv, -ova v. alkoven; isto i alkova, -ove. alkoven ar. (al-qubbah kupola, svod) 1. prostor sa svodom; 2. udubina za krevet u sobi; 3. lonica. Alkuin germ. prijatelj svetih. ali v. ol. alla tal. v. a la. alla breve tal. (akc. ala breve) muz. oznaka da se note sviraju bre, tj. kao polovine njihove vrijednosti (npr. polovinka kao e-tvrtinka).

vojniku, alla mora v. mora2. ali' antico tal. (it. al antiko) muz. na starinski nain. alla ottava tal., muz. u oktavi. alla Palestrina tal., muz. u visokom crkvenom stilu (Giovanni Pierluigi Palestrina, 1514 1595, bio je veliki kompozitor crkvene muzike, te se njegov nain komponiranja i danas smatra klasinim crkvenim stilom). alla pezza tal. (it. ala peca) u odlomcima, komad po komad. alla polacca tal. (it. ala polaka) muz. na poljski nain. alla prima tal. (akc. ala prima) nain slikanja bez podslikavanja i lazura (na prvu, tj. podlogu), bez grundiranja, tj. bojadisanja osnovnom bojom. allargando tal. (akc. alargando) muz. usporavajui. alla rinfusa tal. (it. ala rinfuza) pomijeano jedno s drugim, otvoreno i neomotano (npr. ne u sanducima ili vreama, nego baeno na gomilu u rasutom stanju). alla siciliana tal. (it. ala siilijana) n ski nain, u sicilskoj pastirskoj nonj alla stretta tal. saeto. alla tedesca tal. (it. ala ted'eska) po koj modi, na njemaki nain (Nehaj alla tempera tal. vodenim bojama (slika alla zoppa v . zoppo. allegramente tal. (akc. alegramente) brz allegro, allegretto v. alegro, alegreto; moderato (akc. alegro moderato) reno brzo; a. con moto (it. kon m ivahno, brzo; a. con brio estoko; fuoco (it. kon fuoko) vatreno; a. (it. aitato) uzbueno; a. vivai vivae) ivahno; a. giocoso (it. zo) radosno; a. ma non troppo tropo) ne osobito

ivahno; a. ass asai) veoma ivahno; allegro nor ne odvie brzo; allegro maestos maestozo) umjereno brzo, dostojz no. allemande franc. (it. almand) vrsta p dvoetvrtinskom ili etveroetvrtinsko tu vjerojatno njemakog podrijetla. allentando tal. (it. alentando) muz. pc jui, usporavajui; isto i allentato (il tato). allerdings njem. svakako, u svakom s na svaki nain (Krlea). Alles* gute kommt vom oben njem. Sval bro dolazi odozgo, tj. s neba (esto nino). alles in Ordnung njem. sve (je) u redu evi). Alles schon dagewesen njem. (it. ales < gevezn) Svega je toga ve bilo (nje poslovica koja odgovara latinskoj Nil sub sole, Nita novo pod suncem). allesso v. leo. alliance v. alijansa. ali' improviso tal. (it. improvizo) neo no, iznenada, bez prethodne pripre danom asu (Krlea); isp. improvizira AH is well that ends well engl. Sve je to se dobro svri (naziv jedne Shak reove komedije); Konac dobar, sve u (Kumii, Hrv. vila 1883.); isp. End alles gut. allons enfants franc. (it. alonzanfan) -etne rijei marseljeze (vj; itav pr glasi; Allons enfants de la patrie I mo sinci domovine. Allons enfants n je na knjievnik Ivo Vojnovi prvi di je Dubrovake trilogije (opisuje ulazak cuza u Dubrovnik 1806).

ali' ottava

51

alopatija

ali' ottava tal. (it. al otava) muz. za oktavu vie ili dublje. ali right engl. (it. 51 rajt) sve u redu; dobro; isp. o-ke. all-round engl. (it. olraund) svestran, koji se moe svuda primijeniti. Alluminados v. iluminati. alma, 2. mn. alama tur. (elma) 1. jabuka; 2. luk vlasac. Alma lat. dua. almadet 1. crnaki amac od drvne kore; 2. brzi jedrenjak u Istonoj Indiji. alma mater lat. (akc. alma mater) hraniteljica majka, naziv za sveuilite (sklanja se po latinskoj deklinaciji: 2. almae matris, 3. almae matri, 4. almam matrem itd., ili se upravlja po naoj deklinaciji, ali onda se sklanja samo prvi dio: 2. alme mater, 3. almi mater, 4. almu mater itd.); isp. alma parens. almanah, mn. -si ar. (al-manakh) 1. godinjak; 2. vea povremena publikacija; zbornik djela raznih autora; isto i almanak; prid. almanakl (almanakl). almand v. allemande. almandln, -ina vrsta dragog kamena granata, boje kao krv crvene (ime po gradu Alabanda u Maloj Aziji). alma parens lat. hraniteljica roditeljka, isto to i alma mater ( v . J . a Ima, -asa ar. (elmas) 1. dragulj; 2. alatka s dijamantom za rezanje stakla; Almas, -asa, 5. Almase muko ime sa znaenjem pod 1: en. Almasa. almasija tur. vrsta slatkog elatina. almast naziv za bie slino jetiju i saskvau ( v . ) , vieno navodno na Kavkazu. alma/, -aza v. almas; prid. indekl. almazli (ima i prid. almazan, -zna, -zno). almeja javna plesaica u Indiji. almemar ar. propovjedaonica u sinagogi (v.).

almenda njem. (Allmende) zajednike ume i panjaci koji pripadaju svim stanovnicima jednog sela, opinska paa. almeno tal. bar, barem (Vojnovi). Almisum lat. antiko ime Omia. almukantar(at) ar. malen krug na nebeskoj sferi paralelan s horizontom (sve zvijezde jednoga almukantara na jednakoj su visini iznad horizonta). almutvo gr. (isp. elemozina) milostinja, pripomo, hranarina. alo v. halo'. Alobroani lat. (Allobroges) keltsko pleme u Narbonskoj Galiji. alodij, -ija (pored alddijum) lat. (allodium od staronjem. allod sav + od imovina) slobodno vlasnitvo; nasljedno imanje koje nije vezano feudalnim pravom; v. feud; isto i alod / (en. roda) alodija; prid. alodija-lan, -Ina, -Ino. alogamija gr. oplodnja izmeu gameta (v.) koje se nisu razvile na istoj jedinki; isp. heterogamija. alogen (-gen) gr. (allos drugi + genos rod) inorodan, druge narodnosti. alogizam, -zrna gr. (a ne + isp. logika) neloginost, nedostatak loginosti; prid. alo-gian, -na, -no; izv. aloginost, -osti. aloglot gr. (allos drugi + glotta jezik) ovjek koji govori nekim drugim jezikom. alografski gr. (allos drugi + grafein pisati) pisan tuom rukom. alohroizam, -zrna gr. (allos drugi + chroma boja) mijenjanje, prelijevanje boja; alohroian, -na, -no koji mijenja boje, koji se prelijeva. alohton gr. (allos drugi + chthon zemlja) inozemni, drugozemni; prot. autohton. aloin, -ina (isp. aloja) gorki sastojak smolaste materije iz alojeva lia. aloja gr. (aloe) 1. vrsta bilja s velikim mesnatim listovima; 2. droga dobivena od soka iz lista aloje; isto i aloj fm. roda): prid. alojin; alojev; alojski. Alojzije germ. (staronjem. alwis) svemudri.

aloka, 3. aloci, 2. mn. alSka gr. (alox, 2. alokos brazda) jaruga, provalija, ponor. alokacija lat. 1. smjetanje, doznaivanje mjesta; 2. u ekonomici: dodjela odn. dobava dobara, sirovina i si.; glag. alocirati, -lociram. alokucija lat. (alloqui nagovoriti) oslovljavanje; kratak govor; nagovor; sveana besjeda. alolalija gr. (allos drugi 4- lalia govor) sklonost pogrenom izgovaranju rijei, pogrean izgovor uope.
alopecija

Alonzo panj. v. Alfons. alon franc. (allonge) 1. nastavak, privjesak; 2. nalijepljeni produetak mjenice da bi se napravilo mjesta za indosiranje ( v . ) ; 3. konopac kojim konjogojci ue konje kasati; isp. lon; alon-perika dugaka perika kakva se nosila za vrijeme francuskog kralja Luja XIV (17. st.). alopatija gr. (allos drugi 4- pathos bolest) 1. lijeenje kod kojega se bolest s jednog dijela prenosi na drugi dio tijela; 52

2. lijeenje sredstvima koja djeluju protivno od postojeih znakova bolesti; prot. homeopatija; alopat lijenik pristaa alo-patije; prid. alopatskl. alopecija gr. (al5pex lisica) elavost, o-savost, pomanjkanje vlasi. alopeks-filologija - porugljiv naziv za lingviste koji poto-poto ele dokazati svoje gledite (toboe da se njemaka rije Fuchs to znai lisica moe izvesti iz grke istoznane rijei alopex, pa tako npr. Mato pie naravno, u sebi svojstvenoj poruzi da se prvi dio rijei izgubio, a drugi da se moe varirati: peks piks paks puks fuks). aloplastika, 3. -ci gr. (allos drugi + isp. plastika) med. zamjenjivanje izgubljenog ili istrulog dijela tijela nekom drugom materijom; umjesto kostiju udova stavlja se slonova kost ili neki metal, mjesto lubanjskih kostiju ploice od srebra, tantala ili pleksi--stakla; isp. transplantacija. alora tal. (allora) tada, onda, zatim (Nar.). alosati, -em gr. (halSsomai bit u uhvaen) opiniti, zaarati, omadijati, izbezumiti, zaluditi. alosati se, -em se (isp. alosija) pretjerano se ugojiti, udebljati, raskrupnjati se, izobliiti se. alosija gr. runo velik i debeo ovjek, grdo-sija: alotigen (-gen) gr. (allothi drugdje + genos rod) koji je nastao drugdje, neis-konski. alotrije (mn. . roda) gr. (allotrios tud, stran) 1. ale, ludorije, nepodoptine, triarije, besposlice; 2. sporedne stvari; 3. nered, nepristojnost. alotrofija v. heterotrofija. alotropija gr. (allos drugi + tropos nain) osobina nekih elemenata da se javljaju u vie oblika, alotropskih modifikacija, kao npr. ugljik koji se javlja kao dijamant, grafit, ugljen, ili rije da se javlja u dva oblika (isp. dubleta); prid. alotropan, -pna, -pno; alotropskl. alov1, -ova mad. (halo) velika ribarska mrea. alov2, alova v. valov. alov3 franc. (allons) uzv. hajde, deder, ded, skoi, hop! (Zmaj). alovit tur. koji je poput ale1, zmajevit; pla-hovit, silovit, bijesan, pomaman, vjetrovit, buran, olujan; i:v. aiovitost, -osti. alpa franc. (alpe) 1. gora, planina; 2. planinski panjak. alpaka1 3. -ci slitina, legura od 1 cinka i nikla, tzv. novo srebro; pakfoi

alpaka2 (lat. Lama pacos) 1. vrsta ps skog preivaa; 2. vrlo cijenjena vuni preivaa; 3. vrsta tkanine od te vune. Alpami narodni herojski ep kod azijskih naroda (Uzbeci, Kazasi, Bask al pari (akc. i al pari) tal. 1. najednakc nako u vrijednosti; 2. bank. jednako: minalne i teajne vrijednosti, bez aija Alpe, 2. mn. AlpT, 3. Alpama (pored Alpa, Alpima, mn. m. r.) gorje u njoj Evropi; prid. alpski / alpinski; i stika, 3. -ci planinarstvo; planin; (osobito po vrlo opasnim strminama i alpinizam, -zrna; alpinist(a) pla en. alpinistkinja; prid. alpinistiki; al] alpinski vrti; vrt (ili dio vrta) s skim biljkama za ukras ili kao nas sredstvo. al peso tal. (it. al pezo) po teini. alpezan v. lepeza. al pezzo tal. (it. al peco) po komadu. Alpha v. alfa; Alpha u Kolima Malim u h evievoj pjesmi Sveljudski hram tumai lea kao: Sjeverna Zvijezda (Kranjce lirika). al piacere tal. (it. al pjaere) po volji ma^nahoenju, kako vam se svia. Alpidi -- zajedniko ime za Alpe, Ka Balkan, Pontsko gorje i Korzikc plan alpin, -ina v. alpinac. alpinac, -inca, 2. mn. alpTnaca 1. \ izvjeban za ratovanje u planinskim tima; 2. vrsta vjetra; Alpinac stan Alpi. alpinski gortak. alpinizam / si. v. pod Alpe. alporama (isp. Alpe / panorama) alpinska ninska, gorska uope) panorama; pogl brda, na planine, planinski pejza. alpski v. Alpe. al punto tal. na dlaku, navlas, tono. alrauna (od staronjem. alruna apat, i 1. korijen koloepa (mandragore) kc izgledu ima neku slinost s ovjekoi avoli, ovjeuljak ili kakva dru gura to se pravi od korijena mandrag al rigore tempo tal., muz. tono prema t u odmjerenom ritmu. al riverso tal. (it. al riverso) muz. obrt redom. Alsace franc. (it. Alzas) v. Alzacija, Elza al secco tal. (it. al seko) na suho, sli! na suhom zidu (protivno od affresco). 53 altist(a) altamlrskd doba naziv za starije kameno doba u razvoju Zemlje (po spilji Altamira kod Santandera u Spaniji gdje su u drugoj polovini prolog stoljea otkriveni razliiti crtei ivotinjskih likova koji predstavljaju najstarije dosad pronaene spomenike likovne umjetnosti). altan1 v. altana. altan2 v. altin. altana, 2. mn. altana tal. (altana) 1. doksat. balkon; izboena terasa na gornjem katu zgrade; 2. mala loda, koja se die slina tornjiu na vrhu krova; isto i altan, -ana. alta ottava tal., muz. visoka oktava.

al segno

al segno tal. (it. al senjo) muz. od (posljednjeg) znaka ponoviti. alsik bot. vedska djetelina. als ob njem. kao da; filozofija als ob uenje o problematinosti ljudskog miljenja. alt1, 2. mn. alta (pored altova) tal. (alto) 1. duboki enski ili djeaki glas; 2. pjeva (pjevaica) takvog glasa; 3. kao prvi dio sloenice oznaka za glazbalo s dubljim glasom od vodeeg glazbala u svojoj vrsti (altpozauna, altklarineta, altsaksofon) i uope svako glazbalo koje ima zvuk slian altu; prid. altov (v. altist). alt2 v. halt. alta tal., muz. oznaka pod notom kada je treba podignuti za oktavu vie. Altair v. Atavi; isto i Atair.

altar v. oltar; altarist 1 . jedno od viih sveenikih zvanja; 2. ministrant (\\); 3. crkveni otac; altare portabile lat. preno-sivi oltar (namijenjen za slubu boju na otvorenom prostoru). altazimut (isp. azimut) prijenosni instrument za mjerenje kutova (zovu ga i univerzal odn. univerzalni instrument). altdeutsch njem. (it. altdoj) staronjemaki stil u umjetnosti koji oponaa njemaku renesansu, stil kasne gotike (Krlea). Alte Liebe rostet nie njem. (it. ... lTbe ni) Stara ljubav nikad ne ra; reenica ima i dodatak: wenn sie rostet, putzt man sie (it. ven zi..., puct... zi): ako ra, ovjek je (j isti. alteracija lat. (alter drugi) 1. promjena; preinaka, izmjena; pogoranje, oteenje, izo-paenje, kvarenje, krivotvorenje; 2. muz. kro-matsko povienje ili snienje ljestvinog tona; 3. geol. raspadanje stijena pod utjecajem Sunevog zagrijavanja, oborina (kie, leda, snijega, vode uope) i zraka (v. al-terirati). altera pars lat. (akc. altera pars) drugi dio; protivna stranka; v. audiatur et altera pars. alterato tal. (akc. alterato) muz. promijenjenim zvukom. alter ego lat. (akc. alter ego) drugo ja, vjeran prijatelj ili pomonik. alterirati, alterlram lat. (isp. alteracija) mijenjati, promijeniti, preinaiti, pogorati, otetiti, izopaiti. alternacija lat. (alternare initi to naizmjence). 1. preinaivanje; 2. zamjenjivanje (npr. kad dva glumca naizmjence nastupaju u istoj ulozi); 3. lingv. prijevoj, tj. potpuna promjena osnovnog samoglasnika u rijei (koja promjena povlai za sobom i promjenu
altmi

znaenja): brati berem birati izbor (v. alternirati); isp. disjunkcija. alternativa lat. (alternus izmjenian) izbor izmeu dviju mogunosti; ili ili; prid. alternativan, -vna, -vno. alternator lat. (alternus izmjenian) stroj za proizvodnju izmjeninih struja, dinamo. alternirati, -terniram lat. 1. vriti alternaciju (v.); 2. jedan drugoga zamjenjivati; 3. jedno s drugim izmjenjivati. alterum tantum lat. (akc. alterum tantum) 1. doslovno drugo takvo, tj. jo jednom toliko, dvostruko; 2. sluaj kad su se kamate popele do visine glavnice. Alte VVare, gute VVare njem. (it. ... vare ...) Stara roba, dobra roba. altfatertul njem. (Altvaterstuhl) staromodni vrlo komotni naslonja (za djeda) (Krlea); isto i altfaterzesl (njem. Altvaterses-sel). alti tur. (alty) est; altiluk, mn. -ci novac od est groa. altimetar, -tra, 2. mn. altimetara lat.-gr. (al-tus visok + metron mjera) visino-mjer; sprava za mjerenje visine na letalima, nadmorske visine. altin, -ina tur. (altyn zlato) 1. zlatan novac u nekadanjoj turskoj carevini, turski dukat, cekin; 2. nekadanji srebrni (i bakreni) novac u carskoj Rusiji; 3. (kao pridjev) zetova ukraen, divan, krasan. altiparmak, 5. -e, mn. -ci tur. (alti est + + parmak prst) ovjek sa est prstiju na ruci, esto. altipatlak, mn. -ci tur. (altypatlar) revolver sa est metaka (isp. alti), estopuc. altist(a), 2. mn. altista tal. pjeva, koji pjeva alt; en. altistica i altistkinja. 54 (alii-mlnijumov), aluminijski (aluminijumski); alu-minirati, -inlram prevui aluminijem; alu-minlt, -ita ruda, bazini aluminijev sulfat; aluminotermija (aluminij 4- gr. ther-mos topao, vru) postizavanje visokih temperatura izgaranjem aluminijeva praka; prid. aluminotermikl; aluminotermljskl; alu-minoza bolest koja se javlja kod radnika to rade s aluminijem, a potjee od udisanja aluminijeve praine; isp. pnet konioza, sideroza, silikoza, aliininat, -ata lat. (alumnus pitomac, njenik, gojenac) uzgojni dom, odgoji zavod u kojem pitomci (lat. mn. alumn uzgoj i (srednjokolsku) nastavu dobi stan i hranu; alumnist(a) pitomac a nata. alunirati, -lunlram lat. (luna mjesec) stati zranim prometalom na Mjesec gol stvoren u najnovije vrijeme po uzor amerirati, aterirati). aluvij, -ija (pored alfi vi juni) lat. (alluvie poplava; alluvio, 2. -onis -- nanos) 1. nos, naplava; razdoblje u razvoju \ lje; doba naplavine, dananje najnovije ba u razvoju Zemljine kore u kojen ivimo, a traje od svretka diluvija topnog doba) do danas; 2. sloj zemljit nastaje vodenim nanosima, poloj, pole prid. aluvljskl (aiuvijumski); aluvijalan, -Ino nanosni, naplavni. aluzija lat. (isp. aludirati) natucanje; cil rijeima na neto drugo od onoga t kae, smjeranje (S. Simi); prid. aluz -vna, -vno. aludija (isp. ala zmaj) 1. velik zmaj. rostasna neman; 2. prenes. silna olv. velilta nepogoda. alva i si. v. halva i si. alvat v. halvat. alveola lat. (alveolus koritace) 1. uf u tijelu, npr. u eljusti u kojoj je kc zuba; zubite; vilica; 2. alveole vrni mjehurii u pluima; isto i a (m. roda); prid. alveolaran, -rna, -rno. Alzacija v. Elzas. alzamento di mano tal.. muz. dizanje kod udaranja takta (v. arza). Alzas v. Elzas.

altmi tur. (altmi) ezdeset. altokiimuliis lat. (isp. kumulus) oblak sastavljen od kuglastih dijelova, grupiranih ili poredanih u nizove, bijel ili sivkast. altostratus lat. (isp. stratus) oblak razvuena oblika, siv ili bjeliast. altovskl prid. prema alt (v.). altrimenti tal. inae. altroche tal. (it. altroke) i te kako! dapae!; a kamoli; malo drugaije nego ... altruizam, -zrna tal. (altrui tu, drugi) 1. nesebinost; ljubav prema drugome; 2. etiki termin koji oznauje nesebinu brigu za blagostanje ljudi i spremnost na rtvovanje svojih interesa za druge; altruist(a) nesebian ovjek; prot. egoist; en. altruistki-nja; prid. altruistiekl. altum silentium lat. (it. ... silencijum) duboka (grobna) tiina. altiin, -una v. altin; altuni prid. indekl. zlatan, zlaan. altunbas v. hrmza. alu... u sloenicama oznauje proizvod napravljen od aluminija, isp. alufolija. aludirati, -ludiram lat. (alludere alei se dolaziti) natuknuti; govoriti toboe o jednoj stvari, a ciljati na drugu; praviti aluzije (v.); isto i aludisati, -em i aludovati, -ujem; alu-ditlvan, -vna, -vno koji izaziva aluziju. alufolija (pored alufdlijum) lat. (skra. od aluminij + isp. folija2) vrlo tanak materijal od aluminija koji se upotrebljava, meu ostalim, i za zamatanje (alufolijske vreice). aluk v. jagluk. alumetirati prevlaiti aluminijem (metale) radi otpornosti prema oksidaciji na visokim temperaturama. aluminij, -ija (pored alumlnijum) lat. (alumen, 2. -minis stipsa, alaun) 1. kem. element, atomska teina 26,97; tablini broj 13; znak Al; laka, vrsta, srebrnastobijela kovina, rastegljiva i kovka; zbog male teine i velike vrstoe na veliko se primjenjuje u tehnici; kod starijih pisaca: glinlk; 2. prenes. sitan novac (M. Matkovi); prid. alumlnijev

Alir, -ira zemlja i grad u sjev. / (narodna republika); Alirac, -rca, 5. / e, 2. mn. Allraca; en. Allrka; pric lrskl. aljkav v. atljav. aljma mad. (hagyma, hajma) luk vlasac, am, ama v. ham.
amabile

a. m. skra. za lat. ante mendiem podne; u Engleskoj i Americi uobiz kratica i oznaka vremena (npr. 9 a. n 9 sati prije podne). Am znak za kem. element americij (v.) A. M. skra za engl. Air Mail a' ska pota.

55

amarilis 3. esto i: zaboga, bogami tako mi boga i uope uzvik tuge odn. radosti, oduevljenja; 4. vjeroispovijest, iman (v.); isp. amaniti. aman2 tur. (hemen) taman, ba, upravo, skoro. Aman v. Amman. amanat, -anta tal. (amante) ljubavnik (Vojno-vi). Amand lat. (amare ljubiti) vrijedan ljubavi; en. Amanda. amandman, -ana franc. (amendement) popravak, dodatak nekom zakonu, prijedlog za njegovu izmjenu ili dopunu. amanet ar. (emanet) 1. ostava, depozit, zalog, zavjet; povjereno dobro koje se nekom daje na uvanje; 2. poiljka s oznaenom vrijednou, preporuka; prid. amanetnl; amanet-nlk, mn. -ci 1. uredovna knjiga za upisivanje potanskih amaneta; 2. protokol o administrativnim doznakama; 3. konac za pro-ivanje slubenih spisa; jemstvenik; amaneti-ti, -Im ostaviti u amanet, zavjetati, zavjetovati. amaniti, amanim (isp. aman1) zvati u pomo, moliti milost, amans amens lat. tko je zaljubljen, taj je lud. amant alterna Camenae lat. (it. ... Kamene) Muze (Kamene) vole naizmjenino pjevanje (tj. u poeziji valja izmjenjivati jedan nain s drugim). amanuensis lat. (it. amanu'enzis) pisar, prepi-siva. amara lat. (amarus gorak) gorka sredstva (za pobuivanje apetita). amarant tal. (amaranto) bot. trator, kadifica, ir; aniarant-drvo teko, vrsto i tvrdo drvo (lat. Copaifera bracteata) to raste u Srednjoj i Junoj Americi; vrsta mahagonija tamnocrvene boje, upotrebljava se u umjetnom stolarstvu, tokarstvu i rezbarstvu za razliite ukrase; amarantan, -tna, -tno tamnocrven. amarela, 2. mn. -ela lat. (amarus gorak) 1. vrsta vinje, krupne i nakisela vinskog okusa; 2. kajsija, marelica. amarena mirodijsko vino to se dobiva vrenjem mota iznad breskvina i vinjeva lia. amarilis gr. ukrasna biljka, vrsta sunovrata; u nae vrijeme uzgojili su nizozemski cvjeari novu vrstu ovog cvijeta u predivnoj bijeloj boji i nazvali ga Predsjednik Tito u poast jednom od najveih boraca za mir u svijetu, kako je rekao ambasador Nizozemske u Jugoslaviji objavljujui novotu.

amabile tal. (akc. amabile) muz. ljupko, njeno, prijazno. Amadej lat. (amare ljubiti + deus bog) koji ljubi boga, Bogoljub. Amadejevo (Amadeovo) kazalite prva javna kazalina dvorana u Zagrebu (Demetrova 1, gdje je danas Mineraloko-petrografski zavod); gradio ju je grof Antun Pejaevi i god. 1796. namijenio javnoj upotrebi, te su se u njoj od 1797. do 1834. odravale predstave na njemakom jeziku, a posljednje dvije godine i na hrvatskom); ime po grofu Antunu Amadeju de Varkonvi (17571835), kraljevskom komorniku i velikom upanu zagrebakom, koji je kazalitem upravljao od 1807. amadis francuski galantni roman 16. st.; poiva na panjolskim izvorima (po Ama-disu de Gaule, glavnom junaku itavog ciklusa vitekih pria). a maiore ad minus lat. od veega na manje, tj. zakljuivati od irega pojma na ui. amajlija v. hamajlija. amal v. hamal. Amaleani staro arapsko pleme u jugozapadnoj Palestini, mnogo spominjano u Bibliji kao neprijateljsko prema Hebrejima. amalgam, -ama gr. (a ne + malagma smekanje) 1. slitina, legura ive s nekom drugom kovinom; 2. mjeavina raznih stvari, ideja; amalgamacija 1. dobivanje zlata i srebra iz njihovih rudaa s pomou ive; 2. amalgamiranje; amalgamirati, -garniram 1. prevui, obloiti amalgamom; 2. rastopiti kovinu u ivi i time napraviti amalgam; 3. vriti amalgamaciju; isto i amal-gamisati, -em / amalgamovati, -ujem. Amalija germ. vrijedna, radina, marljiva. Amalteja nimfa (ili koza) koja je, po grkom mitu, dojila Zeusa; imala je rog iz kojega je tekao nektar i ambrozija pie i hrana bogova; odatle: Amaltejin rog rog obilja (kod enoe obilnica). amam v. hamam. amama sintetina hrana spravljena od kiki-rikijeva brana kome se dodaju stanovite koliine suenoga kvasca, bjelanevine, eer, neki mineralni sastojci i vitamini; primjenjuje se kao ustuk protiv bolesti kva-iorkor koja bjesni u nekim krajevima Afrike, osobito meu sitnom djecom, i uzrokuje velik pomor. aman1 tur. 1. milost, pomo (kao usklik); 2. aman, -ana zatita, pomilovanje, pote enje, oprotenje;

Amat

56

amb

Amat lat. ljubljeni, dragi. Amaterasu Omikami u japanskoj mitologiji boginja sunca, tuje se kao pramajka japanske carske porodice (Tin). amaterizam, -zrna franc. (amateur ljubitelj) bavljenje (sportom, knjievnou, umjetnou i si.) za zabavu, nestruno, neprofesionalno, ne zbog zarade, nego iz ljubavi prema dotinom poslu; isto i amaterstvo; amater, -era, 5. amateru ovjek koji neki posao radi ne za plau, nego iz ljubavi i si., neprofesional; en. amaterka; prid. amaterski. amatofobija gr. (amatos pijesak, prah + + /.v/ 7. fobija) bolestan strah od praine. amauroza gr. (amauros taman, mraan, slijep) potpuna sljepoa. ama/, -aza n/r. vrsta muslimanske molitve. Amazona (Rio Amazonas) v. Amazonka. amazonka (po pukoj etimologiji od gr. a-mazos bez dojke, jer su amazonkama toboe odsijecali ili palili desnu dojku da im ne smeta kod napinjanja luka) 1. ena--ratnik (iz grke mitologije); 2. prenes. ratoborna ena; jahaica; mukobanja; 3. enska haljina za jahanje; 4. vrsta papige; prid. amazonski. Amazonka, 3. -ki (indijan. amazunu buka vodenih oblaka) najvea rijeka na svijetu (u Junoj Americi); isto i Amazona; prid. amazonski; amazonska rasa ogranak loze amerikanida, Indijanci iz porjeja Amazonke i Orinoka (brazilidi). ambabus (manibus) lat. objeruke. ambalaa franc. (emballage) omot; sve ono (papir, drvo, juta, slama, sintetika, paga itd.) u to se roba pak uje; prid. amba-lani. ambar, ambara, lok. -aru / ambaru tur. (am-bar) 1. itnica, spremite, skladite; skladanj (gen. skladnja); 2. pregrada u vodi za lovljenje riba; prid. ambarskl. ambar, ambra v. ambra. ambarkman, -ana franc. (embarquement) utovar, ukrcavanje robe. ambasada franc. (ambassade) diplomatsko predstavnitvo viega ranga; poslanstvo neke velike drave u drugoj velikoj dravi; po-klisarstvo; ambasador diplomatski predstavnik viega ranga od poslanika; poklisar; prid. ambasadorov; ambasadorskl; en. ambasadorka. ambaatur, -ura v. ambasador (Vojnovi). amber, ambera, 2. mn. ambera 1 . v. ambra; 2. vrsta indijske rie (mirie na ambru); amberija liker to mirie na amh nar. pjesmi).

ambetirati, -betlram franc. (embeter) do vati, biti dosadan, dodijavati (kod M; s franc. rekcijom: njega ambetiraju). ambicija lat. (ambitio obilaenje; ur vanje) 1. astoljublje, astohleplje, slav bije, slavinost, tatina; 2. pregalatvo, no nastojanje; 3. tenja za isticanjem; bicidzan, -zna, -zno 1 . astoljubiv, voljubiv, slavian, tat; 2. eljan da i postigne; ambicioznost, -osti svojstvo ga koji je ambiciozan. ambidekster lat. (ambo oboje + dext< desni) ovjek koji se jednako dobro desnom i lijevom rukom; prenes. var; licemjer, podmuklac, neiskren ovjek; bidekstrija podjednaka spretnost u lijevom i desnom rukom (kod nogomi nogom). ambigvitet, -eta lat. (ambiguitas) dvosn nost, dvosmislica, nejasnoa, nejasnost, dreenost, sumnjivost, neodlunost. ambijent, 2. mn. ambijenata lat. (ambien koji obilazi, koji opkoljuje) sredina, o na; drutvo u kojem ovjek ivi i radi; bijentirati, -entiram stvoriti odreen bijent, dati osobit ugoaj. ambis,^. mn. amblsa gr. (abvssos) pc provalija, bezdan, propast; ambisati se, -se prsnuti, puknuti, provaliti se, sjesti se (kao ambis). ambitus lat. raspon, raseg (od ruba do n razmak od najmanje do najvee vrijedi neke pojave; isp. dijapazon. ambivalencija lat. (ambo oboje + vi vrijediti) dvojaka vrijednost; podvoje (npr. istodobni osjeaj ljubavi i mrnje ma istoj osobi): prid. ambivalentan, -tno, izv. ambivalentnost, -osti. ambivertlranost lat. (ambo oboje, ve okrenuti) 1. seksualna sklonost pi osobama obojega spola, biseksualitet; psihologiji: svojstvo osobe koja nije ni ito otvorena (ekstravertirana) ni zatvo (introvertirana) prema okolini. ambiz v. ambis. amblem, -ema franc. (embleme) 1. biljeg, menje; 2. simbolika figura s kakvom kom; 3. simboliki znak, obiljeje, npr. zastava. ambliafija gr. (amblys tup, slab, nemc + afe doticanje) neosjetljivost kod panja, neposjedovanje uvstva opipa;

ambo

57

Amerika Ambrozije gr. (ambrosios) besmrtni, boanski, neumrli (odatle i prezime Broz). ambulancer lat. (ambulare etati, putovati) slubenik, specijalno osposobljen za posao u ambulantnoj poti. ambulancija v. ambulanta (Begovi). ambulanta, 2. mn. ambulanta / ambulanata lat. (ambulare etati, putovati) 1. pokretna bolnica; 2. lijenika postaja za prvu pomo; 3. mjesto gdje lijenik lijei kad se k njemu dolazi (v. ambulatorij); ambulan-tan, -tna, -tno pokretan, prenosiv; putujui; ambulantna pota pota u eljeznikim vagonima ili na brodovima; ambulantni bolesnik bolesnik koji dolazi u ordinaciju, a ne lei u bolnici ili kod kue; ambulatorij, -ija (pored ambulatorijum) zdravstvena ustanova gdje se, obino besplatno, lijee bolesnici koji ne moraju leati; ambulatoran, -rna, -rno koji se vri u ambulanti ili u ambulatoriju; ambulatorno lijeenje lijeenje koje se vri kod lijenika, a ne u bolnici ili kod kue. ambulja, 2. mn. ambulja gr. (anabolion) 1. dugaka vrea; 2. dronjak, prnja, rita. a. m. c. skra. za lat. a mundo condito (it. ... kondito) od stvorenja svijeta.

bliopija (gr. 5ps, 2. opos oko) slabo-vidnost. ambo, amba, mn. ambi, 2. amba tal. (ambo) par; spoj od dva broja uope ili od dva broja na jednoj karti u lutriji, kod tombole; isp. terno. ambon v. amvon. ambra ar. (amber) 1. sivosmeda, lagana i masna tvar poput voska, posebno ugodnog mirisa, koja se dobiva iz lijezda jedne vrste kita; 2. uta ambra jantar; 3. sti-raks (v.). ambrazura franc. (embrasure) otvor u zidu tvrave kroz koji se stavlja topovska cijev, isp. mazgal, argat. ambrela tal. (ombrello) 1. kiobran; 2. suncobran; isto i ambrel, -ela. Ambrosiana (Ambrozijana) biblioteka u Milanu (Italija) prozvana po gradskom patronu sv. Ambroziju. ambrozija (akc. i ambrozija) gr. (a ne + 4- brotos ovjek, smrtnik) doslovno: besmrtnost; po grkoj mitologiji jelo koje jedu bogovi i njihovi konji; prid. ambrozljskl boanski, boanstven, besmrtan. ambrozijansko pjevanje (ambrozijanskl koral i dr.) najstarije ureeno pjevanje u katolikoj crkvi (naziv prema milanskom biskupu Ambroziju iz etvrtog stoljea); isp. Ambrosiana.

amdaklija tur. (am konac, nit) konasta mahuna. ameba gr. (ameibo mijenjam) jedan od najjednostavnijih jednostaninih organizama, praiva (stalno mijenja svoj oblik); prid. amebnl. amebijaza (isp. ameba) amebna dizenterija, crijevna zaraza koja se oituje bolima u trbuhu, proljevima ili zaepljenjem (opsti-pacijom); uzronik Entamoeba histolytica. ameblirati, amebllram v. meblirati. amedija v. ahmedija. amel, 2. mn. amela tur. (amel) posao, rad, postupak, nain. amelija gr. (a ne + melos ud) pojava izroda kod domaih ivotinja da dolaze na svijet bez udova (samo s prednjim ili samo sa stranjim nogama, ili bez jednih i dru. gih). Amelija v. Amalija. amelioracija lat. (melior bolji) 1. poboljanje,' popravljanje; 2. poveanje plodnosti zemljita (isuivanjem, navodnjavanjem i si.); prid. amelioracijskl /' amelioracioni; glag. ame-liorirati, -oriram; isto i ameliorisati, -em. amelj (isp. andramilje) neist u itu, smee. amerikan u Cosmographiae universalis introductio njemakog pisca Martina Waldseemullera) 1 . naziv za itavo kopno; 2. esto u upotrebi samo za SAD; 3. u ulinom govoru uzvik Amerika! isto to i sjajno, divno, kolosalno!; 4. bogata zemlja, bogatstvo uope; 5. otkriti Ameriku obino u ironiji: pronai (toboe) neto novo, neto vrlo znaajno; prikazivati kao novo neto to je ve davno poznato. amerikan, -ana 1. prosto, grubo, nebije-ljeno platno; isp. bez; 2. vrsta kukuruza (duguljasta zrna s malom udubinom na kraju); 3. u filmskom jeziku izraz za sliku u kojoj je glumac snimljen do tri etvrtine tijela (do koljena); isp. groplan, total. Amerikanac, -nca, 5. Amerikance, 2. mn. Amerikanaca 1 . stanovnik Amerike, ovjek iz Amerike; 2. u naeg svijeta naziv za pripadnika nae zemlje koji je kao iseljenik proivio stanovito vrijeme u Americi; 3. (amerikanac) napitak od pola sode i pola kisele (mineralne) vode; en. Amerikanka; prid. amerikanski (sve pored Amerianin, mn. Ameriani; Amerianka; ameriki). amerikanidi zajedniko ime za prastanovnike Amerike (Sjeverne, Srednje i June). amerikanijada pothvat odn. izvedba (u filmu, muzici, razliitim vjetinama) nekog djela po tobonjem ukusu amerike povrne publike: sladunjavost, jeftini trikovi, a-sovita efektnost i si. amerikanistika, 3. -ci nauka o amerikim jezicima i knjievnostima, o amerikoj kulturi uope; amerikanist(a) tko se bavi amerikanistikom; en. amerikanistkinja; prid. amerikanistikl. amerikanizacija 1. nastojanje da se neka pojava uini na nain Amerike (misli se na brzinu, tehniku savrenost i si.); 2. pretvaranje useljenika u Amerikance, poamerie-nje; glag. amerikanizirati, -izlram; isto i ame-rikanizovati, -ujem. amerikanizam, -zrna, 2. mn. -izama 1. ameriki izraz, osobito u engleskom jeziku; 2. skup osobina koje karakteriziraju odn. koje bi trebale karakterizirati Amerikance: praktinost, aktivnost, poduzetnost, poslovnost, brzina djelovanja, nain ivota, mentalitet i si. amerikanka pored znaenja ena iz Amerike (v. Amerika) jo i: a) vrsta divlje loze podrijetlom iz Amerike; b) vrsta pelinje konice amerikog tipa; c) vrsta lubenice; d) vrsta sajamske ljuljake na kojoj se ovjek moe okretati tako da leti i nag (Krlea,
amfibol

amen liebr. 1. tako neka bude, zavrna rije u molitvama; 2. prenes. potvrda; priznanje; 3. prenes. svreno! gotovo! dosta! doi na amen - stii na kraju neke priredbe, zakasniti; kao amen u Oenau sto posto sigurno; amenati, -am na sve govoriti amen, na sve pristajati, sve odobravati bez pogovora; isp. amin. amencija gr.-lat. (a ne + mens dua) duevna bolest, psihika rastrganost i smetenost (isp. demencija). amenoreja gr. (a ne 4- isp. menoreja) izostanak menstruacije (npr. za vrijeme trudnoe, u menopauzi [v.], ili u nekim veoma tekim prilikama). imenovati, -ujem v. amen, amenati. amerlclj, -ija (pored americijum) kem. element (transuran), dobiven 1946. bombardiranjem uranija alfa-esticama; redni broj 95, znak Am. Amerigo germ. (skra. od Amalarik, tj. amal--rich) vrlo okretni, marljivi, ivahni. Amerika, 3. Americi (po imenu talijanskog pomorca Ameriga Vespuccija [it. Vespiii], 1451-1512, koji je u svojim pismima Lo-renzu Mediciju i dr. opisao svoja putovanja; prvi put se taj naziv javlja god. 1507. 58

Kraljevo); e) uope svaki pre podrijetlom iz Amerike odn. izrade ameriki nain, amerikantina v. amerikanizam, amerik; da. amerirati, -meriram franc. (mer more) titi se avionom na vodu; isp. aterirati. a meta tal. u trgovakom jeziku: na polo na jednako uee u dobitku odn. gubi ametabolan, -Ina, -Ino gr. (a ne + i balio mijenjam) koji nema preobr metamorfoze (ametabolni kukci ku neposrednim razvojem). ametice v. ametom. ametist gr. (amethvstos trijezan) ljubi vrsta kremena (poludragulj); po vjerov starih Grka uvao je od pijanstva; ametistnl / ametistov. ametom tur. (amme svi) posve, sasvin srna; obino u vezi; ametom potui tui do nogu; isto i ametice / a: mie. ametrija gr. (a ne + metron m nejednakost, nejednolikost, nerazmjer razmjernost, nepravilnost. ametropija gr. (ametria nerazmjer + 2. opos oko) zajedniki naziv za greke u oku, tj. za dalekovidnost i kovidnost. a mezza voe tal. (it. a m'edza voe) i glasa (Vojnovi). amfetamini lijekovi koji djeluju na ani sistem i podrauju rad miia, si jaju pospanost i osjeaj umora, te p vode osjeaj svjeine i bistrine koji c ava rad. amfi. . . gr. (amfi) kao prvi dio slot znai: na obadvije strane, uokolo. amfiblj, -ija gr. (amfi... + bios i 1 . vodozemac, dvoivac; ivotinja koja na kopnu i u vodi; 2. biljka koja i vodi i izvan nje; 3. aerohidroplan, a koji ima plutae za sputanje na vodi tenk konstruiran za kretanje po kopi po vodi; isp. amfibija. amfibija gr. 1. isto to i amfibij, samo je amfibija ei izraz za avion, a am za ivotinje i biljke; 2. prenes. dvolk 3. atr. biseksualac (v.); prid. amfibljski amfibil, -ila gr.-lat. (amfi ... + isp. auto bil) novo prometno sredstvo konstruii u Norvekoj, sposobno za kretanje po i po teko prohodnim stazama u brdim; 59
amicus Plato.

amfibol gr. (amfibolos dvolian) rogovaa. ronati sjajnik; silikat crne i tamnozelene boje; prid. amfibolski; amfibollt, -ita stijena sastavljena uglavnom od amfibola. amfibolija gr. (amfibolia sumnjiv poloaj, dvoumica) 1. dvoznanost, dvosmislenost; 2. rije s pravim i prenesenim smislom, npr. lisica 1. zvijer, 2. lukavac; prid. amfibolljskl. amfibrah, mn. -si gr. (amfibrachys na obje strane kratak) poel. troslona stopa s naglaenim (ili dugim) slogom u sredini; npr. onako (K J K J ) . amficeian, -Ina, -Ino gr. (amphikoilos) sa obje strane udubljen, konkavan. Amfijaraj u starogrkoj mitologiji prorok, vra i kralj u Argu, jedan od Argonauta; nerado sudjelovao u pothvatu Sedmorice protiv Tebe, jer je kao prorok znao da e svi vode pothvata poginuti; ipak kao miljenik bogova nije poginuo nego je sa svojim konjima i kolima (na bijegu ispred pobjedonosnih protivnika) zaao u ponor to ga je pred njim na obali rijeke, u koju je dao potjerati konje i kola, gromom otvorio Zeus. amfikar gr.-lat. (isp. amfi + kar) automobil koji se moe kretati po zemlji i po vodi, tzv. vodozemac (izum iz najnovijeg vremena). amfioks gr. (amfi... + oxys otar) vrsta bezlubanjaca (v. akranija 2); na izraz: kopljaa, suliica. Amfiktionije (mn. . roda) vjerskopolitiki savez starogrkih drava sa zajednikim vjerskim sveanostima; glavna mu je svrha bila ublaivanje meusobnih neprijateljstava. amfimacer gr. troslona pjesnika stopa suprotna amfibrahu (v.), tj. K J Amfion u starogrkoj mitologiji sin Zeusa i Antiope, mu Niobin, graditelj tebanskih zidova. amfipod gr. vrsta raka. amfiprostilos gr. (amfi... /' prostil) tip starogrkog hrama koji ima predvorja sa stupovima na proelju i na zaelju (S. Batui). amfiteatar, -tra, 2. mn. -teatara gr. (amfi... + isp. teatar) 1. kod starih Rimljana ne-natkrito okruglo ili eliptino gledalite u kome su sjedala za gledaoce bila stepena-sto poredana oko arene; jedan od najpoznatijih amfiteatara jest onaj u Puli u Istri koji je jo prilino sauvan (u narodnoj predaji Divi-grad); 2. mjesta u kazalitu ili u nekoj dvorani koja su u polukrugu stepenasto poredana;

amfiteatralan, -Ina, -Ino polukruan, okrugao; slian amfiteatru. Amfitrion sin Alkejev, mu Alkmenin, nominalni otac Heraklov (pravi otac je Zeus, v. Alkmena), kralj u Tirintu i kasnije u Tebi; Amfitrionijad (gr. Amfitryoniades) Heraklo. Amfitrita u grkoj mitologiji boica mora, ena Posejdona, boga mora, majka Tritonova. amfoliti gr. tvari koje mogu reagirati i kao kiseline i kao baze. amfora, 2. mn. amfora gr. (amfi ... + foreiis nosa) antikni zemljani vr jajasta oblika sa dva drka, posuda za tekuinu kod starih Grka i Rimljana; stara mjera za tekuine (grka 19,44, rimska 26,26 litara). amfoteran gr. (amfoteros za obje strane) dvojak, dvostruk; u kemiji: koji se ponaa i kao baza i kao kiselina, indiferentan. AMG skra. za engl. Allied Military Government (Saveznika vojna uprava u zoni A Slobodnog teritorija Trsta poslije drugoga svjetskog rata). AMGOT skra. za engl. Allied Military Government of the Occupied Territories (Saveznika vojna uprava okupiranih zemalja poslije drugoga svjetskog rata). Amhari narod u Etiopiji (oko pola stanovnitva); amharski jezik slubeni i knjievni jezik Etiopljana. ami, amija, mn. amiji franc. (prijatelj) vrsta automobila tvornice citroen (v.). amice! lat. (akc. amlce) vokativ od rijei amicus (it. amikus prijatelj) prijatelju!; katkada i superlativno: amicissime (akc. ami-isime) najvei prijatelju! amicitiae causa lat. (it. amicicije kauza) iz prijateljstva, iz blagonaklonosti. ami-cochon franc. (it. amirkoon) prijatelj svinja, tj. prijatelj s kojim se u saobraaju mogu bez ikakva sustezanja i skanji-vanja upotrebljavati i prostaki izrazi; isp. amikoonstvo. amicus certus in re incerta cernitur lat. (it. amikus...) pravi se prijatelj u nevolji poznaje. amicus cognoscitur amore, more, ore, re lat. (it. amikus kognoscitur...) prijatelj se poznaje po ljubavi, estitosti, licu, djelu (primjer za igru rijeima). amicus Plato, sed magis amica veritas lat. (it. amikus... amika ...) drag mi je Platon, ali mi je draa istina (reenica koja se u jednom kasnijem spisu pripisuje So-

Amida

60

ami

kratu; neki joj jo iza Plato dodaju: i: amicus Cicero, tj. drag mi je Ciceron, pa i amicus Aristoteles); esto u upotrebi za izricanje nepristranosti. Amida jedno od glavnih boanstava u kasnijem budizmu; nebeska slika zemaljskog, historijskog Bude. amidi spojevi amonijaka kod kojih je jedan atom vodika zamijenjen organskim kiselin-skim ostacima. amidopirln v. aminopirin. amida, 2. mn. amida tur. (amuda, amda) stric; ia, ika, oslovljavanje svakom starijem ovjeku; amidi strievi, brat po stricu; brati; amidina - strievka; sestra po stricu; sestrina, striina; amidinica strina. amigdafin, -ina gr. (amygdalon badem, mandula) otrovna sastojina gorkih badema, ljivovih kotica itd., esencija potrebna za pravljenje bademova ulja. amigdaloid, -ida gr. paleolitiko orue za svestranu upotrebu (najee u obliku badema, odakle mu i ime; isp. prethodnu rije). amikoonstvo franc. (v. ami-cochon) pretjerana familijarnost u ophoenju. amTI, -ila stariji naziv za pentil; anilini alkohol kem. jednohidroksilni alkohol sa pet ugljenih atoma; sastojak patoke (slabe rakije). Amila tur. koja radi, postupa, ini. tvori,

namjesnica, inovnica, amilaza gr. eluani ferment koji rastvara krob. amilobakter gr.-lat. anaerobna bakterija (ba-cil) koja izaziva vrenje kroba. amimija gr. (a ne + mimeomai oponaam) pojava nemogunosti i nesposobnosti pokretanja linih miia kao posljedica nekih bolesti mozga. amin, -ina v. amini. amin isto to i amen (kod pravoslavnih): aminati, -am na sve govoriti amin. pristajati na sve, odobravati sve; isto i aniina-iti, -minalm. aminisati, -em. Amina tur. sigurna, pouzdana. amini (mn. m. r.) spojevi amonijaka kod kojih su atomi vodika zamijenjeni ugljikovo-dinim radikalima; amino-kiseline organski spojevi koji u molekuli imaju karboksil-ne i amino-skupine. aminopirin, -ina gr. bijeli kristalasti prah. antipiretik i analgetik (v.i. aminoplasti plastine mase koje se dobivaju djelovanjem amino-spojeva na for dehid. a minore ad maius lat. od manjega na ' tj. zakljuivati od uega pojma na iri. aminovati, -ujem v. amin, aminati.

amiostenija gr. (a ne + mys r + sthenos jakost) slabost miia; a trofija (gr. trofe hrana) neizljeiva ja bolest kao posljedica tekih prom u hrptenjanoj modini; amiotropija i trope okret) nestajanje, gubljenje mi amir, 2. mn. amlra tur. (amir) zapovjed komandant, starjeina; isp. admiral. Amir tur. ureeni, nastanjeni; en. An amiralj, -alja, vok, amiralju tal. (ammiraj v. admiral (Vojnovi, Kranjevi). amiag, -aga mad. (hamissag) v. aminosi Sremac). amian, -na, -no mad. (hamis) samoiv, hlepan, sebian; lukav, prepreden; amii -osti samoivost, pohlepa, sebinost kavost, prepredenost. a mi te (isp. am, ham) vagir. drepanik, mak, preaga kod kola na koju se nar trange; preka na kraju obramice o 1 se zakvai teret to se nosi. amitoza gr. (amysso mrcvarim, par abnormalna pojava da se pri razvoju metka jezgra prepolovi ili raspadne u dijelova (isp. mitoza).

amizirati, -miziram franc. (amuser) zabavi veseliti, radovati; amizantan, -tna, -tnc zabavan, koji uveseljuje, raduje. amle tur. (hamle) odmah, smjesta, na jagn na juri. Amman glavni grad Jordanije (vj. amnestija gr. (amnestia zaboravljanje akt milosti najvieg organa dravne vi kojim se izvjesna grupa osoba, pravon no osuenih zbog izvjesnih krivinih dj potpuno ili djelomino oslobaa od izv nja izreene kazne, a u naroitim slu vima i od svih pravnih posljedica osi tako da se te osobe smatraju neosuen (v. / abolicija); 2. opratanje krivice, milovanje; amnestirati, -estlram pom vati, oprostiti kaznu, dati amnestiju; is amnestovati, -ujem. amnezija (akc. i amnezija) gr. (a ne mnesis sjeanje) gubljenje pamenja; sjeanje; potpuno ili djelomino zaborav nje injenica, dogaaja itd.. koji se odn na odreeni vremenski razmak; javlja se i posljedica bolesti, jakih duevnih poti itd.

amnion

61

Ampel

amnion gr. (amnion zdjelica u koju se hvatala krv rtvene ivotinje) ovojnica, vo-denjaa, jajni ovoj, posteljica u kojoj se nalazi embrion u utrobi rodilje; amnitis (akc. i -itis) upala amniona. amok javanska rije kojom se oznauje bjesnilo u kome ovjek ubija svakoga na koga naie; bjesomunost (uglavnom posljedica narkomanije). Amon Tajanstveni, jedan od bogova u starom Egiptu; poistoveen s bogom Ra kao Amon Ra glavni bog Egipta (sklanja se: Amona Ra, 3. Amonu Ra itd.); prid. Amonov. amonal, -ala gr. (isp. amonijak) eksplozivna tvar smjesa amonijane salitre, aluminijeva praka i nitrotoluola; upotrebljava se u rudarstvu i u ratnoj tehnici. Amoniani jedno od arapskih plemena u drevnoj starini; prema Bibliji, nepomirljivi neprijatelji Izraelaca (koji su ih pokorili). amonifikacija (isp. amonijak + ... fikacija) proces pretvaranja duika iz razliitih duikovih spojeva (bjelanevina, amino-kiselina, mokraevina i dr.) u amonijski duik. amdnlj, -ija (pored amdnijum) spoj jednog atoma duika i etiriju atoma vodika: prid. amdnijev (amonijumov); amonijski (amoni-jumskl). amonijak (akc. i amonijak, -aka) (ime odatle, to su Amonovi sveenici iz Libije uvozili amonijeve soli i s pomou njih izvodili svoje uvene trikove i zasljepljivali vjernike) bezbojan, plinovit kemijski spoj duika i vodika, otra mirisa, lako topljiv u vodi, slui za proizvodnju umjetnog gnojiva, duine kiseline i dr.; prid. amonijakov (amonijakov) / amonijaan (amonijaan), -na, -no. amonlt, -ita okamenjeni glavonoac sa spiralno graenom vapnenom kuicom; amo-nite zovu i Amonovi rogovi (v. Amon). amonizacija v. amonifikacija. amor lat. (akc. amor) ljubav; Amor u sta-rorimskoj mitologiji bog ljubavi; prikazuju ga obino kao krilata djeaka s lukom i strijelama (strijele ljubavi) isp. Eros; prid. Amorov. amoral gr.-lat. (a ne + moral, v.) ne-udoree, moralna iskvarenost u najgorem smislu, potpuna odsutnost morala (v.): prid. amoralan, -Ina, -Ino; izv. amoralnost, -osti; amoralizam, -zrna
ampelografija

poricanje moralnih principa kao filozofska doktrina, tj. uenje o nepostojanju morala. amore tal. (akc. amore) ljubav; con amore (it. kon amore) muz. ljubazno, ljupko; isto i amorevole (akc. amor'evole). Amorejci v. Amoriani. amoret tal. (amoretto) malen kip koji prikazuje Amora. amorfa (lat. Amorpha fruticosa) grmolika biljka iz porodice lepirnjaa; ima svojstvo da povezuje podlogu pa se zato upotrebljava za uvrivanje nasipa i pri melioraciji oteenih umskih terena. amorfan, -fna, -fno gr. (a ne + morfe oblik) 1. koji je bez oblika; bezoblian; grdan, nakazan, ruan; 2. koji nema krista-linu grau; 3. prenes. bezidejan, nacionalno neodreen; izv. amorfnost, -osti. Amorgos grki otok u skupini Kiklada; u starini poznat po proizvodnji tekstila (amor-glnske haljine kod Aristofana u komediji Lisistrata). Amoriani starovjeki narod (Semiti) koji je u 3. i 2. st. pr. n. e. vladao u Babilonu, Siriji i Palestini dok ga nisu pobijedili He-titi; prema Bibliji, pobijedili su ih Izraelci kad su pod Jozuom osvojili Kanaan, tj. Obeanu zemlju. amor lesbicus lat. (it. ... lezbikus) v. lezbij-ska ljubav. amoroso tal. (it. amorozo) muz. srdano, njeno, ljubazno, ljubavno. amortizacija lat. (umrtvljenje) 1. postepeni otpis vrijednosti investirane imovine; treba da izrazi smanjenje vrijednosti zgrada, strojeva, ureaja i inventara uslijed upotrebe odnosno dotrajalosti; 2. ekon. nadoknada uloenih sredstava za proizvodnju; 3. pravn. sudbeno proglaenje izgubljene mjenice, eka, police osiguranja i si. nitetnima; 4. ublaivanje potresa pri kretanju automobila, aviona i si. (v. amortizator); prid. amorti-zacionl; amortizirati, -iziram 1. postepeno isplatiti; 2. ekon. izvui korist od neke stvari (kue, stroja i si.) koja se tim sama od sebe isplauje; 3. pravn. ponititi, proglasiti nitetnim (ek, mjenicu, policu osiguranja i si.); isto i amortizovati, -ujem; amortizator sprava za ublaivanje mehanikih potresa na avionu, pri sputanju, u automobilu na neravnom putu i si.; ublaiva: isto i amortizer, -era. amor vincit omnia lat. ljubav pobjeuje sve. Amos hebr. jaki, snani, krni. ampamuk v. hampamuk. Ampel mitoloki ljubimac Dioniza Bakha. sin jednoga od satira i neke nimfe; poslije 62

smrti pretvorio ga je Dioniz u lozu (isp. slijedee rijei), ampelografija gr. (ampelos vinova loza + grafS

piem) nauka koja se bavi prouavanjem vinove loze; ampeloterapija (isp. terapija) lijeenje

groem (kod nas poznato i pod njemakim nazivom traubnku-ra), amper1, -era jedinica za mjerenje jakosti elektrine struje; skra. A (prema prezimenu francuskog fiziara Amperea, 1775 1836); amperaa jakost elektrine struje izraena u amperima; ampermetar, -tra, 2. mn. ampermetara (poreci amperometar) izbadareni galvanometar (v.); amper--sat jedinica za koliinu elektriciteta; skra. Ah; amper-sekunda jedinica za koliinu elektriciteta; kulon (3600 amper-sekunda = Ah). amper2, 2. mn. ampera njem. (Amper) kabao, vedro, kofa. amphicar v. amfikar. amplr, -ira franc. (empire) naziv za stil umjetnosti mlade industrijske buroazije u Francuskoj poetkom 19. st., umjetniki stil Na-poleonova vremena (oponaao umjetnost rimskog carstva; karakterizira ga pretjerana kienost, pretrpanost i raskonost). amplasman, -ana franc. (emplacement zemljite, gradilite) vojn. mjesto za postavljanje artiljerijskih orua, artiljerijski poloaj. amplifikacija lat. (amplificare iriti, poveati, povisiti, mnoiti) proirenje, opirnije izlaganje (neke misli), razgranjenje, razrada, upotpunjivanje, pojaavanje; amplificirati, -ficlram proiriti, opirnije izloiti (neku misao) razgranati je, razraditi i si., isto i amplifikovati, -ujem; amplifikator pojaalo (ime razliitim spravama); amplifikatlv v. augmentativ. amplissime (it. ampHsime) lat. veleugledni, ve-leslavni, preodlini, presvijetli (nekada titula visokih dravnih inovnika, peti pade superlativa amplissimus). amplitel lat.-gr. (isp. amplifikacija / telefon) aparat koji pojaava glas i omoguuje istodobni telefonski razgovor sa vie osoba. amplituda lat. (amplitudo obujam, veliina) i. fiz. zamah; kod titranja ili njihanja najvea udaljenost njihala, klatna (ili tijela koje se njie) od poloaja ravnotee: 2. astr. udaljenost na horizontu izmeu istoka i zapada sunca; 3. prostranstvo, irina, zahvat, opseg; 4. prenes. bogatstvo, veliina, sjaj, sposobnost. ampoldzan, -zna, -zno tal. (ampolloso) i ven, razmetljiv, pretjeran, visokop; (obino o knjievnom stilu); izv. amj nost, -osti.

ampula lat. (ampulla) 1. posudica od si porculana, gline ili kovine za ulje, v vodu; 2. anat. proireni dio cjevastih na; 3. farm. malena staklena zataljen; sudica posebnog oblika, napunjena c nom, lijekovima, serumima i si.; 4. sta ka, boica uope. amputacija lat. (amputare odsjei, zati) 1. med. operativni zahvat koji uklanja (odree) bolesni dio tijela; 2 odcjepljenje, npr. neke zemlje od dr; cjeline; prid. amputacioni; amputirati, tiram operacijom odrezati, odstrani lesni dio tijela. Amra v. Amira. amrel, -ela v. ambrela. amt njem. sluba, dunost, nadletvo; kancelarija, pisarnica, biro. amtirati, amtiram njem. (Amt ured, si vriti slubu, uredovati. amtsiml njem. (Amt ured + Schimrr kljuse) v. birokrat. amulet ar. (hamala nositi) predmet vjesak) koji praznovjerni ljudi nose r jelu kao arobno sredstvo za obranu oc nih'zala: nesree, bolesti i si.; isp. h; lija, talisman. AMUNCO skra. za panj. Agencia 1 dial de Colaboracion (panjolska nov agencija). amunlcija franc. (amunition) v. municija. Amfir, -iira velika rijeka u istonoj . iz nje je u nae ribnjake preseljena arana koja kod nas dobro uspijeva zove se amur. amuret v. amoret. amureta franc. (amourette) flert, ljubal kratkotrajna, prolazna ljubav (Draeni amuzian, -na, -no (isp. amuzija) nemu lan, nesposoban za razumijevanje mi neglazbcn, bez sluha, bez ikakva osj za umjetnost uope (Krlea); isto i zikl. amuzija gr. (amusos muzama tu) 1 manjkanje sluha za muzike tonove; 2. nesposobnost glazbenog razumijevanji rokovana sustavnom povredom modi: amvdn, -ona gr. (ambon trbuasta p trbuh, pupak, kvrga na titu) 1. pi vjedaonica; uzdignuto mjesto u crkvi;

amvrosija

63

anagogija

sto s kojega se propovijeda; 2. u pravoslavnim crkvama uzvieno okruglo mjesto usred crkve. amvrosija v. ambrozija. amza tur. budala, glupan, klipan. an v. han. a. n. skra. za ad notam (\.). ana, 2. mn. ana sitan novac u Hindusta-nu (ide ih 16 u jednu rupiju). Ana hebr. (hannah) ljupka, blaga, mila, blagotvorna. ANA grka telegrafska agencija. anabaptizam, -zrna gr. (anabaptizS ponovno zagnjurim) ponovno krtenje; ana-baptisti (ili samo baptisti) zastupaju miljenje da krtenje izvreno odmah iza poroda nema vrijednosti, jer je dijete nerazumno, pa da stoga obred treba ponoviti kad ovjek doe do potpune umne svijesti: en. anabaptistkinja; prid. anabaptistiki. anabaza gr. (anabasis uzlazak, uspon) 1. uzlaz, put uzbrdo, penjanje (prema djelu starogrkog pisca Ksenofonta koji je opisao ratovanje Grka u vojsci perzijskog kralja Kira Mlaega); 2. u medicini; naziv za razvoj i jaanje bolesti; prot. katabaza; ana-batski uzlazan, usponski. anabioza gr. (anabioS opet oivim) biol. maksimalno zaustavljanje ivotne aktivnosti

organizma koja se kasnije moe ponovno uspostaviti, npr. suenje nekih ivotinja i biljaka koje mogu ponovno razviti normalan ivot ako im se dade dovoljna koliina vode (bakterije, mahovine, liaji i dr.); zimski san imia, krtica i dr.; prid. ana-biotian, -na, -no; anabiotskT. anabolizam, -zrna gr. proces izgradnje organskih spojeva u izmjeni tvari; isp. kataboli-zam; anabolizans preparat koji pospjeuje anabolizam; isto i anabolik; u krajnjem irenju znaenja isto to i ekscitans (v.). anaciditet gr.-lat. slabokiselost. anacionalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (a ne + isp. nacionalan) koji je bez narodnosti, koji nema osjeaja za svoju narodnost; izv. ana-cionalizam, -zrna. anaa, 2. mn. anaa tur. (ana majka) konica odreena za razmnaanje pela. Anadiomena gr. (anadyomai izroniti) iz morske pjene roena (pridjevak boice Afrodite) (v.). anadiploza gr. (anadiploo udvostruim) udvostruenje, pjesnika figura kod koje se naredni stih (ili reenica) zapoinje istom rijeju kojom je prethodni stih zavren, npr. Uranila rano u nedjelju, U nedjelju prije jarka sunca ... Anadol, Anadolija u naoj narodnoj pjesmi naziv za Malu Aziju; Anadolac, -olca; prid.

anadolski. anaerobiont gr. (a ne -f aer zrak + bios ivot) organizam koji za ivot ne treba kisika (za neke je pae kisik otrov); isto i anaeroba; prot. aerobiont; anaeroban, -bna, -bno - bez kisika, bez zraka, zrakoprazan; anaerobioza ivot bez slobodnog kisika. anafilaksija gr. (anaphylatto uvam) preosjetljivost organizma prema injekcijom u-brizganim bjelanevinama; prid. anafilakti-kT. anafora gr. (anafora podizanje) pjesnika figura kod koje se vie stihova (reenica) za redom poinje istim rijeima, npr. Ma-uranievo: Tko vas haje, plode V kri vinom? Tko vas haje, plode T kri itom? Tko vas haje, plode T kri svilom? anaforeza gr. gibanje estica prema anodi pri elektroforezi (v.).
T

anafrodizija gr. (an bez + isp. afrodizijak) gubitak seksualnog osjeaja. anafrodizijak, mn. -ci gr. (an bez + isp. afrodizijak) sredstvo za potiskivanje spolnog nagona. anagke v. ananke. anaglifi (mn. m. r.) gr. (ana gore, odozgo + glyptein dupsti) polureljefni umjetniki radovi. anagnoriza gr. (anagn5risis) ponovno prepoznavanje (roaka, prijatelja) kao sastavni dio starogrke drame (J. Pasari). anagnosti (mn. m. roda) gr. 1. u starom Rimu obrazovani robovi ili slobodnjaci koji su u slubi patricija u odreenim zgodama itali svojim gospodarima knjievne proizvode; 2. u starom kranstvu itai odlomaka iz Biblije pri crkvenim obredima. anagogija gr. (anagein voditi gore) mistika interpretacija, alegorino tumaenje tajnovitih mjesta iz biblijskih knjiga, traenje sakrivenog, tajnog smisla u nekom knjievnom tekstu; anagogian, -na, -no tajnovit, tajanstven, mistian, uzvien, misaon, sa skrivenim smislom.
ai

anaral

64 anagraf gr. (anagrafo napiem) 1 . lijeniki propis, recept; 2. popis (registar) stanovnitva; prid. anagrafskl. anagram gr. (anagramma obratno pisanje) zagonetka koja se sastoji u premjetanju slova jedne rijei, npr. Rim mir; soba bosa; na izraz; premetaljka: prid. anagramskl; anagramu!: glag. anagramirati, -gramTram. Anahita iranska boica kie. plodnosti i ljubavi. anahoret gr. (anah5reo uzmiem, povlaim se) eremit, pustinjak, isposnik, usamljenik; ovjek koji ivi u potpunoj osamlje-nosti; prid. anahoretov; anahoretski; isp. ce-nobit. anahronizam i si. v. anakronizam i si. anakatarza gr. (anakathairein oistiti) ienje grudi od sluzi, iskaljavanje; anaka-tartian, -na, -no koji slui za iskaljavanje. anakolut, -uta gr. (anakoluthos bez veze) nedosljednost u konstruiranju misli, kad svretak reenice ne odgovara poetku (primjer prema Maretievoj Gramatici: rana koja je jo pod zavojem, nju je lako pozlijediti umjesto: ranu koja je jo pod zavojem lako je pozlijediti). anakonda najvea zmija iz porodice udava (neotrovna). Anakreont starogrki lirski pjesnik (6. st. pr. n. e.); motivi su mu ljubav, vino, ples i drutvo; po njegovu imenu: anakreontika, 3. -ci poezija koja u malim pjesmicama slavi laki, prolazni uitak u sprijeda spomenutim motivima; pjesnik takvih pjesama zove se anakreontik, mn. -ci; prid. ana-kreontski; anakreontikl. anakronizam, -zrna, 2. mn. anakronizama gr. (anachronismos koji je u nevrijeme) 1 . greka u vremenskom slijedu kod opisivanja dogaaja; smjetanje stvari i dogaaja u doba kamo ne spadaju: npr. da netko naslika u kakvoj starorimskoj kui elektrinu arulju; 2. zastarjelost, nesuvreme-nost; podravanje zastarjelih i preivjelih nazora i prilika; prid. anakronistian, -na, -rno: anakronistiki. anakruza gr. (anakriio natrag tiskam) 1. muz. uzmah, poetni takt (njem. Auftakt); 2. jedan ili vie slogova u poetku stiha koji se ne raunaju u metar. anakt, 2. mn. anakta gr. (anax, 2. anaktos) vladar, gospodar, kralj. anakustian, -na, -no gr. (an ne akustian) neujan; anakustina zona -jas tiine u svemiru;

poinje na vis od preko 150 km gdje je udaljenost u molekula razrijeenog uzduha ve valne duine zvuka, pa se zvuni vali mogu prenositi. analan, -Ina, -Ino lat. koji se odnosi na (v.); guzni, marni, zadnjocrijevni. analav, -ava gr. (analabos) u pravosl kaludera etvrtasti naprsnik. anale tal. (annale, od anno godina) i nika priredba to se odrava svake gi isp. bijenale, trijenale. analekti, analekata (mn. m. r.) gr. ( gein pobirati, kupiti) izvadci, n lanci, odabrani odlomci, izbor knjii tekstova; isto to i antologija, hrestoi (v.). analepsa gr. (analepsis) oporavljanje, c vak; analeptik, nm. -ci sredstvo za ljavanje, suzbijanje slabosti, osobito s (crna kava, eter, kamfor, razliita prid. analeptian, -na, -no. analet v. nalet. analfabetizam, -zrna gr. (a ne 4- al v.) nepismenost; analfabet, -eta 1. smen ovjek, nepismenjak: 2. prenes. n en ovjek, neznalica; isto i analfabeta; analfabetskl koji se odnosi na analf; analfabetski teaj teaj za nepismen analgezija; analgija gr. (a ne + alg bol) bezbolnost; prestanak osjeanja analgetik, mn. -ci sredstvo za uklat bolova. anali (mn. m. roda) lat. (annus gc godinjaci; opis historijskih dogaaja p dinama, vremenskim slijedom; analisti -ci pisanje anala; prouavanje ; analist(a) - pisac anala. analln, -ina mlijeno bjelilo, vrlo fin (upotreba pri izradi papira). analitika, 3. -ci gr. (v. analiza) 1 . ue ralanjivanju; nauka o rastavljanju sic sudova ili zakljuaka (silogizama); 2. v. analitika geometrija; prid. analiti 1 . koji se osniva na analizi ili se n; odnosi; razglabajui, ralanjujui; pro tetiki; 2. ftl. analitika metoda istraivanja kojim se ide od posljed uzroku, od uvjetovanog k uvjetu, od nitoga k pojedinanom; 3. mat. anal geometrija grana geometrije koja s i koordinatama i algebrom za rjea geometrijskih problema; 4. jarm. anal

analiza

65

anarhija

vaga apotekarska va'ga; 5. analitiki jezici jezici koji gramatike odnose padea, lica, vremena i dr. izraavaju prijedlozima, zamjenicama. pomonim glagolima (tj. elementima koji kao samostalne rijei mogu vriti i druge funkcije); analitiar ovjek koji vri analizu; ralanjiva, pomni istraiva (isp. analizator), analiza gr. (analyo razrjeujem, param, ralanjujem) 1 . ralanjivanje, razudbare-nje (Hrv. svjetozor), metoda naunog istraivanja putem rastavljanja nekog predmeta na njegove najjednostavnije sastavne dijelove; rastavljanje nekog pojma u njegove oznake; prot. sinteza; 2. kemijska analiza operacija s ciljem da se ustanovi od kakve se tvari sastoji istraivani objekt; 3. podrobno ispitivanje pojedinosti da bi se dobio sud o cjelini; 4. gram. odreivanje vrsta reenica i njihovih dijelova u nekom tekstu te vrsta rijei i njihovih oblika u svrhu vjebanja ili ispitivanja gramatikog znanja; 5. ekon. analiza proizvodnih trokova detaljno razmatranje uzroka snienja ili poveanja trokova u obraunskom razdoblju. Jedno od najvanijih sredstava za pravilno rukovoenje poduzeem. U socijalistikoj dravi ne priznaje se da je planski zadatak potpuno izvren ako je prekoraena planirana visina trokova; analizator 1. sprava za vrenje analize; 2. ovjek koji vri analizu; analizirati, -liziram razluivati, rainjavati, razglabati, vriti analizu, rastavljati (na sastavne dijelove), ralanjivati, ispitivati pojedinosti; prot. sintetizirati; isto i analisati, -em ; analizovati, -ujem. analkoholizam r. antialkoholizam. analogija gr. (analogia razmjer, sklad, odnos, pravilnost) 1 . slinost; djelomina slinost izmeu dvije stvari; istovrsnost ili jednakost odnosa; primjenjivanje na slian sluaj; slaganje, podudaranje, srodnost; 2. lingv. jezina sila psiholoke prirode koja izjednauje dva ili vie oblika razliitog ili slinog postanja, npr. pored 1 . lica prez. mogu govori se i mbem zbog analogije prema 2. licu moe; 3. pravn. izuzetna primjena pravnog propisa koji vrijedi za jedan sluaj, na drugi sluaj, koji mu je po svojim osnovnim obiljejima oigledno slian; prid. ana-logljskl; analogan, -gna, -gno slian, u neemu suglasan, istovrstan, odgovarajui; analogni organi organi kod raznih organizama koji imaju razliitu grau i razliito podrijetlo, ali mogu vriti jednake funkcije (npr.
anarhoindividualan

krge kod riba i plua kod kopnenih ivotinja); isp. homologni organi; ana-logizam, -zrna, 2. mn. analogizama ///. zakljuak po analogiji; analogon neto slino, analogno; pravilo o slinosti; analogon rationis (it. a. racionis) slino razumu, pristupano razumu, analoj gr. (isp. nalonj) u pravosl. crkvi visok stalak za crkvene knjige i za ikone; pijevnica. Anam sredinje podruje nekadanje francuske Indokine; danas sastavni dio Vijetnama; Anamit, -ita stanovnik Anama (Cesarec). anamneza gr. (anamimneskS sjeam) 1. sjeanje, ponovno spominjanje; 2. med. skup podataka to ih bolesnik daje lijeniku o svome (zdravstvenom) ivotu prije sadanjeg oboljenja; povijest (i pretpovijest) bolesti; prid. anamnestikl; anamnestik, mn. -ci lijek za jaanje pamenja. ananas peruan. vrsta junog voa; prid. ana-nasov. ananim gr. pseudonim od unatrag itanog imena (prezimena): Kramer Remarque (njem. knjievnik), ananke gr. (anagke) usud, sudbina, kob, udes; sila, potreba, nuda, prirodni nagon, neizbjeivost. anapest gr. (anapaistos) poet. troslona stopa s naglaenim treim slogom, obrnuti daktil uu ); prid. anapestikl. anaplastika, 3. -ci gr. (anaplasso prenapravljam) operativno ispravljanje vanjskih dijelova tijela; prid. anaplastikl. anaptiksa gr. (anaptyssein razvijati) v. svarabaksa. Anapurna teko pristupaan vrh u himalajskom gorju, visok 8075 metara; pojam uao u novinarski jezik kao sinonim za svaki teko dohvatljivi cilj. anarhija gr. (a ne + arche vlast) 1 . bezvlae, nered, bezvlae; 2. rasputenost, nered, kaos; 3. anarhija proizvodnje za itavu kapitalistiku privredu neizbjeiva ele-mentarnost i pomanjkanje plana u razvitku drutvene proizvodnje; nastaje zbog privatnog vlasnitva na sredstva za proizvodnju; jedan od osnovnih uzroka periodikih kriza hiperprodukcije u kapitalistikim zemljama (v. kriza); u zemljama gdje postoji planska privreda, ne moe biti anarhije proizvodnje; prid. anarhian, -na, -no bez reda. bez plana; u anarhiji; izv. anarhinost, -osti;

66

anato

anarhizam, -zma 1 . bezvlae, bezvlae; 2. malograanska, marksizmu neprijateljska struja kojoj je znaajka poricanje svake drave (prema tome i diktature proletarijata), organizirane politike borbe, proleterske discipline i rukovodee uloge proleterske partije; 3. nepriznavanje autoriteta, reda, discipline (gospodski anarhizam), samovolja; anarhist(a) pristaa anarhije i anarhizma; en. anarhistkinja; prici, anarhistiki; anar-hoidan, -dna, -dno (anarhija + eidos lik, izgled) slian bezvlau, sklon anarhiji; izv. anarhoidnost, -osti. anarhoindividualan, -Ina, -Ino gr.-lat. koji je po vlastitoj ovjekovoj volji, bez obzira na uobiajeni red stvari (Krlea). anarhoindividualizam, -zma gr.-lat. teza o otuenju ovjeka od drutva (ideolog Max Stirner), uenje koje svodi drutvo na slobodnog pojedinca kome nikakav red, nikakav zakon ne smije biti nametnut; izv. anar-hoindividualist(a); anarhoindividualistiki. anarhosindikalizam, -zma, malograanska, oportunistika struja u radnikom pokretu koja je pod idejnim utjecajem anarhizma; anarhosindikalisti smatraju da radnici mogu popraviti svoj poloaj samo trajkovima i organizacijom uzajamne pomoi i da se pitanjima radnikog pokreta imaju baviti samo sindikati; oni istupaju protiv toga da radnici stvore

svoju proletersku partiju, kao i protiv uea radnika u politikoj i parlamentarnoj borbi. anarkija v. anarhija. anas v. ana; isp. rupija. Anas antiko ime rijeke Guadiane u pa-niji. anasana tur. k vragu! do avola, bestraga! anasanlija v. anasonlija. anasarka gr. (ana na, gore, sarks meso) nakupljanje tjelesne tekuine u potko-nom vezivu (koa postaje gnjecava, a nakon pritiska prstom ostaje u njoj udubina). anason, -ona isto to i anis (v.); anasonlija rakija u koju je umijean anason (kod starijih pisaca onajzovica); isto i anasonka; isp. anizeta. anastaltik, mn. -ci gr. (anastellein suzbijati) sredstvo za zaustavljanje krvi; prid. anastaltian, -na, -no. anastasis (isp. anastaza) motiv Kristova uskrsnua u bizantskom slikarstvu. anastatiki v. anastaza. anastatika, 3. -ci gr. (isp. anastaza) v. jerihonska rua. anastaza gr. (anastasis) ponovno ustaja uskrsnue; anastatiki tisak nain t; panja kad se npr. novo izdanje neke kn ne slae ponovno, nego se kemijskim pul (litografijom) izravno tampa iz staroga danja; isp. reprint.

Anastazije gr. (isp. anastaza) uskrsnu oivjeli; en. Anastazija. anastigmat, -ata gr. (ana do, du + gma, 2. stigmatos toka) opt. fotogra! objektiv od naroito kombinirane lee ( iva), koji daje slike to sve do rube pokazuju veliku otrinu. anastiloza gr. (ana ponovno + stvlos stup) vraanje stupova na stara njiht mjesta, restauracija poruenog stupovlja. anastomoza gr. (anastomosis ue) 1 . sp nica dvaju krvnih sudova ili dvaju iva 2. spajanje cjevastih organa u tijelu (j njak, eludac, crijeva). anastrofa gr. (anastrofe okretanje, izv anje) promjena mjesta rijeima u reen izgovaranje reenice s neuobiajenim red rijei, npr. drugi netko rekao mi je umjesto: netko mi je drugi to rekao. anat, -ata lat. (annus godina) papin j dinji prihod. Anat feniko-kanaanska boica ljuba djevica-ratnik, sestra boga Baala. anatas *- vrsta rude, titanov oksid, tami modar, ut ili sme, s odbljescima na na dijamant.
anatomizirati

anateksa gr. (ana natrag, tekomai ta se) pretopljivanje starih stijena u velil dubini Zemlje i stvaranje magme i migi (v.). anatema (akc. i anatema) gr. (anathema proklet) I. prokletstvo, izopenje iz crkve zajednice; 2. u starogrkim hramovima veni darovi iskljueni iz svakodnevne up trebe; anatema sit (gr.-lat.) neka bu proklet(a); anatemisati, -em prokle izopiti; isto i anatemizirati, -miziram. anatocizam, -zma gr. (ana gore, na, na\ + tokizomai biti uzajmljen ili metnut kamate) uzimanje kamata na kamate, lih\ renje, zelenaenje; prid. anatocistiki. anatoksln, -ina gr. (isp. toksin) razotrovlje otrov. tj. otrov kojemu su kemijskim pute uklonjena otrovna svojstva. Anatol (zapravo ovjek iz Anatolije) iste njak. orijentalac; Anatdlija Predr Azija. Bliski Istok (alski); isp. Anadol. anatomija gr. (anatemno param, reei 1. nauka o gradi i sastavu tijela ivih bi

67

andrkva

ili njihovih organa; 2. anatomski institut; zavod koji slui anatomskom studiju; prid. anatomijskl; anatom strunjak u anatomiji; prid. anatomski. anatomizirati, -mizlram {isp. anatomija) parati, ralanjivati, razuivati, secirati; prenes. potanko ispitivati (do u najmanje sitnice); isto i anatomizovati, -ujem / anato-misati, -em. an blok franc. (en bloc) sve ujedno, sve skupa, ukupno, u cjelini, uture; prot. an de-taj. anceps lat. (dvoglav) u metrici slog u stopi koji moe biti dug i kratak, naglaen i nenaglaen (biljei se z ). Anch' io sono pittore (it. ank...) I ja sam slikar (navodne rijei talijanskog slikara Correggia [it. Koreda, 14891534] to ih je izrekao pred Rafaelovom Svetom Ceci-lijom u plemenitom zanosu pred ljepotom te umjetnine). ancien regime franc. (it. ansjen reim) stara vlast, stari dravni poredak u Francuskoj prije buroaske revolucije g. 1789. (kod Kr-lee i pridjev: ancienregimski). ancilla lat. sluavka, slukinja, slubenica (Krlea). Ancona (it. Ankona) grad na obali Jadranskog mora u Italiji (u staroj hrvatskoj knjievnosti poznat kao Jakin; tako biljei i Deanovi-Jernejev Talijansko-hrvatski ili srpski rjenik). ancora tal. (it. ankora) muz. jo jednom, ponovno, opet, bis (v.). ancug, mn. ancugi, 2. ancuga njem. (Anzug) odijelo. Ancvra antiko ime za dananju Ankaru (glavni grad Turske). AND automobilska oznaka za Andoru (v.). andabat, -ata lat. vrsta gladijatora (v.) koji se borio naslijepo, tj. imao je kacigu bez vizira (esto su to bile borbe za uveseljavanje gledalaca, jer se andabat borio s vjetrom). andak v. jendek. andaluzit, -ita poludragulj velike tvrdoe i proziran (po Andaluziji, pokrajini u pa-niji). andana tal. niz brodova vezanih u luci. andante (akc. andante) tal. (idui, hodajui) muz. 1. termin za oznaku tempa: umjereno, polagano, neusiljeno, naravno; 2. polagani muziki stavak (u tom se sluaju sklanja: andante, -ea, mn. -ei itd.); andantino, mn. -ni (akc. andantino) 1. oznaka tempa izmeu andantea i alegra; 2. manji stavak ili skladba, krae i manje razraena od andantea.

Andautonia starorimski municipij kod dananjeg sela itarjeva nedaleko od Zagreba (neki to rimsko naselje smatraju zametkom dananjeg Zagreba). Ande, Anda, Andama (mn. . roda) pored Andi, Anda, Andima (mn. m. roda) veliko gorje uz zapadne obale Sjeverne i June Amerike, isto to i Kordiljeri; naj-znatniji vrhovi: Aconcagua i Chimborazo; prid. andskl. andergraund v. underground. anderkat engl. (undercut) boksaki udarac odozgo prema dolje (isp. aperkat). An der schonen blauen Donau njem. (it. ...enen...) Na lijepom plavom Dunavu (poznati valcer austrijskog kompozitora Jo-hanna Straussa, 18251899) (Krlea). an detaj franc. (en detail) na malo; na pojedine komade; potanko; prot. an blok, an gro. andezit, -ita vrsta eruptivnog kamena (tam-nosme, lako se mrvi; ime po gorju An dama). Andhra v. Telugu. Andina peruanska novinska agencija, andisati, -em tur. (anmak) govoriti, spomenuti. andivija v. endivija. Andora republika (u Pirinejima) pod pa-njolsko-francuskim protektoratom; glavni grad Andorra-la-Vella (panj.), odn. An-dorre-la-Vieille (franc). andosman, -ana franc. (endossement) v. indo-sament. andragogija gr. (isp. andro... + ago vodim) naziv koji se upotrebljava osobito u praksi naih radnikih sveuilita za pedagogiju (v.) odraslih ljudi. andrak perz. (andrenk) nevolja, nesrea, zlo (obino samo u frazi: koji ti je andrak? koja ti je nevolja, koji ti je avo?); isp. matrag. andranuljc; andramolji novogr. (chondromallon) dronjci, stare, stvari bez vrijednosti. Andrej v. Andrija. Andrija gr. hrabri, muevni; prid. Andrijin; Andrijin kri 1. kri u obliku slova X (na takav je kosi kri bio razapet apostol Andrija u Patrasu 30. studenoga god. 60); 2. graevni element za ukrue-nje drvenih konstrukcija; na izraz: uak (takoer je u obliku slova X). andrkva gr. (andrakla) rotkva.

andro.

68

anegi

andro. . . (od gr. aner, 2. andros ovjek) kao prvi dio sloenice oznauje odnos prema ovjeku, mukarcu, ljudima uope. androdinamikl gr. u botanici naziv za cvjetove kod kojih pranici nose jae izraene muke elemente; isp. ginidinamiki. androfagija, androfag, gr. (andro... + fa-gein jesti) v. antropofagija. androfobija gr. (andro ... + fobeomai bojim se) bolesni strah pred mukarcima. androgamoni r. gamoni. Androgej u starogrkoj mitologiji sin kret-skoga kralja Minosa i Pasifaje; kad je jednom doao u Atenu na Panateneje i ostao apsolutni pobjednik u igrama, Atenjani ga (kralj Egej) iz zavisti ubiju; moni im Mi-nos udari stranu kaznu godinje sedam djeaka to drijebom ih odredi ara (Enei-da, VI, 20; bilo je i sedam djevojaka, ali to Vergilije ne spominje); te je rtve pro-dirao Androgejev brat Minotaur (v.) sve dok ga Tezej (sin Egejev) uz pomo Ari-jadne nije ubio. androgeneza (-neza) gr. u biologiji: razvitak jajne stanice (elije) bez sudjelovanja enskog zametka. androginija gr. (andro... + gyne ena) 1. dvospolnost, hermafroditizam; 2. bot. muki i enski cvatovi zajedno; androgln, -ina 1. ovjek s mukim i enskim osobinama; dvospolac, hermafrodit; 2. dvospolna ivotinja ili biljka; 3. bot. cvat na kojem su prije muki, a onda enski'cvjetovi. ili uz enske i nekoliko mukih cvjetova. android, -ida gr. (andro... + eTdos -- lik, izgled) automat u obliku ovjeka; isp. robot; prid. androidan, -dna, -dno. androkefal gr. lik ivotinje s ljudskom glavom (Sfinga, Minotaur). Androklo u starogrkoj mitologiji rob kojega je u areni potedio lav iz zahvalnosti to mu je nekada (dok su bili na slobodi) izvadio iz ape trn (predmet mnogih umjetnikih obrada). androllt, -ita gr. (andro... + lithos kamen) okamina ljudskog kostura. androlepsija gr. (andro... + lepsis uzimanje) 1. vrsta represalija kod starih Grka. tj. uzimanje talaca, hapenje uglednih graana u neprijateljskom gradu i si.; 2. nastojanje za stjecanjem pokrovitelja, za hvatanjem neije naklonosti. andrologija gr. (andro ... + isp. logija) nauka koja se bavi spreavanjem preranog starenja, osobito kod mukaraca.

Andromaha, 3. -hi ena trojanskog jun Hektora, glavna junakinja mnogih pje kih djela, tip plemenite a nesretne ei majke (majka Astijanaksova); poslije p Troje dospjela u posjed Ahilejevu sinu I Neoptolemu koji se njome oenio, a '. je ovaj smrtno stradao, postala je ena '. lenu, bratu Hektorovu, koji je takoer Neoptolemov rob. andromanija gr. (andro... + isp. man nezasitljiva enja za mukarcima (r. n fomanija). Andromeda 1. u starogrkoj mitologiji etiopskoga kralja Kefeja i Kasiopeje; i draivi bogove, bila je rtvovana mors nemani; spasio ju je Perzej; 2. ime zvije; na sjevernoj polutki. Andros eharakter ek logu gnorizetai gr. rakter ovjeka poznaje se po govoru (cil St. imi, ne navodei autora). androsteron gr. muki spolni hormon. anduz osueni korijen jedne biljke I zapaljen vrlo ugodno mirie (musliman Bosni upotrebljavaju ga za kaenje). andaiz v. anidajes (I. Andri). andak tur. (andak) upravo, ba. andar, -ara v. handar. anama tur. (hengame) bijeda, napast. anebula v. jena. anelica,, en. prema aneo (Mato). anelika planinska biljka; upotrebljava u ljekarstvu. aneo, anela gr. (angelos poslanik, gl nik) 1. prema kranskom vjerovanju duhovno bie, savrenije od ljudi, sprem na glasniku ili kakvu drugu slubu boj obino posreduje izmeu boga i ljudi ili javlja kao zatitnik i pratilac ovjeka; osoba nadzemaljske ljepote; prid. aneli anelski (akc. i anelskl): aneoski (akc aneoski, aneoski): Aneoska tvrava monumentalna graevina u Rimu na ob Tibera jo iz starorimskih vremena; gra nju je zapoeo car Hadrijan (Moles H driani) kao mauzolej, grobnicu (u njoj st pokopani carevi od Hadrijana do Karak le); u srednjem je vijeku pretvorena u t\ avu i dobila dananje ime po kipu ; hanela Mihaela koji joj je dograen; si ila je kao kasarna i zloglasna tamnica (p pinskih protivnika); vie puta pregraivan a u 20. stoljeu restaurirana i pretvorena muzej. anegdota (akc. i anegdota) gr. (anekdotos neizdan) 1. kratka, duhovita, (esto i z

aneks

69

angarija

jedljiva), znaajna priica o znamenitu ovjeku ili dogaaju (anegdota je kao kljuanica kroz koju se vie vidi nego kroz irom razjapljena vrata; Mato: Knjievnost i knjievnici); 2. dosada netampan spis; prid. anegdotski (akc. i anegdotski); anegdotika, 3. -ci prouavanje anegdota, skup svih pojmova koji se odnose na anegdote. aneks, 2. mn. aneksa lat. (annexus savez, veza) dodatak, prilog (isp. adneks). aneksija lat. (annectere svezati, spojiti) 1. pripojenje, proglaenje svojim; 2. jednostrano, tj. bez privole dotadanjeg draoca, silom izvreno prisvojenje nekog podruja; prid. aneksidnl; aneksiona kriza politiki dogaaji i zapletaji oko austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine god. 1908; aneksio-nist(a) pristaa aneksije; prid. aneksionistiki; anektirati, -nektTram 1. nasilno pripojiti, pridruiti; 2. prisvojiti, proglasiti svojim; 3. izvriti aneksiju 2; isto i anek-tovati, -ujem; aneksionizam, -zma politika prisvajanja tuih teritorija. anekumena gr. (an ne + isp. ekumena) dio Zemljine povrine neprikladan za ljudsko obitavanje (Arktik, Antarktik, visoke planine, pustinjski predjeli).

anelidi (mn. m. r.) lat.-gr. (annellus kolut + eidos lik) zool. kolutiavci, prstenaste gliste. anemija gr. (a ne + haima krv) slabo-krvnost, malokrvnost; anemian, -na, -no 1. slabokrvan, malokrvan; 2. prenes. blijed, neizrazit, beskrvan; izv. anemindst, -osti; anemiar ovjek koji boluje od anemije. anemograf gr. (anemos vjetar + grafo piem) vjetromjer, vjetrokaz; sprava koja sama biljei smjer i jainu vjetra; slino i anemometar, -tra, 2. mn. anemome-tara (anemos + metron mjera). anemona gr. (anemone) biljka umarica, sa-sa (bijeli cvjetovi); jetrenka (Anemone he-patica, ima plave cvjetove; Krlea). anemostat gr. sprava za provjetravanje prostorija. anemotahometar, -tra gr. (anemos vjetar 4- tachys brz 4- isp. metar) sprava za mjerenje brzine kojom leti neki letei stroj. anenkefalija gr. (an bez 4- enkefalos -mozak) pojava da novoroene dolazi na svijet bez mozga; anenkefal(os) nakaza bez mozga. anepigraf gr. (an bez 4- epigraf natpis) knjiga ili spis bez naslova. anepija gr. (an bez 4- epos rije) nije-most, njemoa, nesposobnost govorenja.

aneritropsija gr. (an bez 4- erythros crven 4ops, 2. pos oko) sljepoa za crvenu boju, nesposobnost oiju da zamjeuju crvenu boju; isp. acijanoblepsija. anerold, -ida gr. (a ne 4- neros tekui) barometar bez ive, s elastinim metalnim perom. anerotizam, -zma gr. (an ne 4- isp. erotika) gubitak seksualnog interesa, nestajanje elje za spolnim odnosom. anestezija (akc. i anestezija) gr. (anaisthesia neosjetljivost, ravnodunost) 1. neosjetljivost koja nastaje od bolesti, ozljede ivaca ili ozljede mozga; 2. umjetna anestezija (anestezija) neosjetljivost pojedinih dijelova tijela koja se prouzrokuje utrcavanjem kokaina i slinih tvari radi izvrenja operacije (da bolesnik pri tom ne osjeti bolove); prid. anestetian, -na, -no; anestetiar tko daje anesteziju; isto i anestezist(a); ane-stezln, -ina sredstvo za postizavanje umjetne anestezije; isto i anestetik, mn. -ci; anestezirati, -eziram dati anesteziju injekcijom anestezina, umrtviti, uiniti neosjetljivim (obino u svrhu operacije).
angairati

anesteziologija grana medicine, nauka o anesteziji; anesteziolog uenjak, strunjak u anesteziologiji. aneta, aneta (mn. sr. roda) tur. zavojiti lje-bovi u puanoj cijevi; uvoji na arafu. aneurln, -ina (isp. aneurizma) vitamin B i (v. tiamin). aneurizma gr. (aneuryno proirim) proirenje krvnih sudova (ila) zbog oboljenja njihovih stijenki. anfal njem. (Anfall) napad, napadaj (isp. herc-anfal). an famij v. en famille. an fas (/ zajedno pisano: anfas) franc. (en face) sprijeda; gledano sprijeda; prot. an profil. anfilada franc. (enfilade) 1. dugaki red soba, meusobno povezanih; 2. vojn. bona vatra; prid. anfiladnl boni, postrani. angar v. hangar. angarija tur. (angarja iz gr. aggaria) 1. teak, tegoban posao, kuluk, kuluenje, prisilan rad, tlaka, rabota; 2. patnja, muka, nevolja; 3. prenes. ala, lakrdija, ludorija; 4. pravo zaraene drave da u svojim lukama i obalnom moru rekvirira, uz odtetu, brodove neutralnih drava (u sluaju rata).

70 angairati, -gaziram franc. (engager) 1. uzeti u slubu (posao); 2. zaposliti glumca u kazalitu; 3. obvezati, pozvati, predobivati za neku djelatnost; 4. angairati se zauzimati se, zauzeti se, svrstati se; isto i anga-ovati, -ujem; angaman, -ana (engagement) 1. obveza, ugovor, prihvaanje neke obveze, zaduenje; 2. primanje u slubu; 3. rad glumca po ugovoru; angairanost, -osti zauzetost, svrstanost; isto i angaovanost. angebula v. jena. angehangt v. ajngehengt (J. edomil). angekok eskim. vra, arobnjak kod Eskima. angelika, 3. -ci biljka titarka (korijen slui u medicini); nai izrazi: kravaac, tru-baljika, siri; isp. anelika. angelizam, -zma (isp. aneo) pokret koji je nastao u Parizu 1948. kao reakcija na egzistencijalizam i sline pokrete (satanizam); oslanja se na uenje katolike crkve o anelu uvaru koji toboe svakog ovjeka prati kroz ivot i upravlja njegovim djelima. angelologija gr. (isp. aneo + logija nauka) nauka o anelima (Krlea). angelus lat. 1. aneo; 2. molitva uz veernja i jutarnja zvona (kod rimokatolika; zapoinje rijeima: Angelus Domini nuntiavit Mariae lat. Aneo Gospodnji navijestio Mariji...); 3. jutarnje i veernje zvonjenje kod katolika; v. Ave Maria. Angerona lat. starorimska boica utnje (prikazivali su je s prstom na stisnutim usnama; slavili su je na dan 21. prosinca, a ime joj se izvodi od ab angerendo, tj. od podizanja (Sunca), jer nakon najkraeg dana u godini poinje Sunce opet svoj uspon. angiektazija gr. (angelon sud, posuda + ektasis rastezanje) proirenje krvnih sudova. angiloti (mn. m. r.) tal. (anguilotti) soljene ili marinirane jegulje. angln, -ina (isp. lat. angustus uzak, tijesan, stegnut) v. inlet; isp. angina 4. angina lat. (angere daviti, guiti) 1. bolest grla, drijela; vratobolja, grlobolja, gr'o-nica, guobolja, zadavica, zaduica; 2. upala mandula ili tonzila; krajnici; 3. angina pectoris (it. a. p'ektoris) bolest srca, arterioskleroza sranih arterija, srani grevi, stezanje grudi; isp. stenokardija; 4. isto to i inlet (v.). angiolgija gr. (angelon sud, posuda + logos rije) nauka o krvnim sudovima.

angiom, -oma gr. (angelon sud, po neopasna bijela ili modra izraslina ili crvena pjega na koi; nastaje od pr nja i poveanja limfnih ili krvnih si (limfangiom, hemangiom). angiospazam, -zma gr. (angelon sud suda + spazma, v.) stezanje krvnih su angiosperme (mn. . r.) gr. (angelon posuda + sperma, v.) bot. kritosjemei skrivenosjemenjae, tajnosjemenjae. anglr, -ira v. ajgir; angiriti, anglrim i ivati; angirluk zloa, bijes, silovito angitis (akc. i -itis) gr. (angelon suc suda) upala krvnih sudova. anglaise franc. (it. anglez) ivahan p dvoetvrtinskom taktu, podrijetlom i; gleske. angleza (isp. anglaise) 1. vrsta plesa; 2. met izraen u Engleskoj ili po engle uzoru; 3. vitica (kose), kovrica, u\ pram. anglezit, -ita bjelkastouti do sme neral, veoma sjajan, olovni sulfat (n; oksidacijom galenita u rudnicima olov anglicizam, -zma, 2. mn. -izama (Angl Engleska) svojstvo, osobina, rije engli jezika; anglija englesko sukno; ar (mn. sr. roda) sva djela pisana n gleskom jeziku ili o Englezima (npr. koj""knjinici); anglikan, -ana prip; angl. crkve; isto i anglikanac, -nca, 2 anglikanaca; anglikanska crkva eng protestantska dravna crkva; anglisti! -ci nauno istraivanje ili studij e skog jezika i knjievnosti; anglist(a), 2 anglista tko se bavi anglistikom, ! njak u toj grani nauke; en. anglisti prid. anglistiki; anglizirati, -iziram niti Englezom, engleskim, poengleziti; anglizovati, -ujem. Angloamerikanci 1. Amerikanci; 2. rikanci i Englezi; prid. angloameriki gloamerikanskl. anglofil, -ila lat.-gr. (Anglia + fil1) pri Engleza; ovjek koji pristaje uz Engl prid. angldfilskl; izv. anglofilstvo; angl -oba lat.-gr. (Anglia + fob1) ovjek mrzi Engleze; prid. anglofopskl; imen. a fobija; angloman, -ana lat.-gr. (Angl isp. manija) ovjek koji pretjerano ci uzdie sve to je englesko; prid. a manskl; imen. anglomanija; angldfdn, (isp. gr. fone glas) osoba koja se izv slui engleskim jezikom, izvorni englesl vornik; prid. anglofonl.
animal consuetudinarium

Anglosasi

71

Anglosasi narodi kojima je materinji jezik engleski (Englezi i Amerikanci); v. Angloamerikanci; prid. anglsaskl (isto i Anglo-saksonci, prid. anglosaksonski). Angola narodna republika u junoj Africi; glavni grad Luanda. angolar, -ara novana jedinica u Angoli. angora (naziv prema gradu u Maloj Aziji) 1. vuna od angorske koze ili drugih domaih ivotinja sa slinom dlakom; 2. angora--kunii vrsta kunia duge svilenkaste dlake (slino i angora-maka ili angorka); prid. angorskl; Angora staro ime Ankare CvJ. angorija vrsta lubenice. angostura panj. (po gradu Angosturi u Venezueli) vrsta gorkog likera s dodatkom an-gostura-kore (osuene kore junoamerikog drveta Galipea officinalis); ta je kora, osim toga, vrlo dobro sredstvo protiv povratnih groznica, slui kao zamjena za kinin. angrif njem. (Angriff) navala, napad (Krlea, Smrt Franje Kadavera). angriz, -iza ria; isto i angrl. an gro (i zajedno pisano angro, pa i s prenesenim akcentom: angro) franc. (en gros) na veliko; prot. an detaj. angrosist(a) (isp. angro) trgovac na veliko, veletrgovac (Krlea). angstrem v. A. anguilotti v. angiloti. angulemka franc. (prema Angouleme, glavni grad prov. Charente u zap. Francuskoj) vrsta vrlo kvalitetne jabuke. angulja jegulja. angurija v . angorija. angus-govedo vrsta bezrogog goveda (po kotskoj pokrajini Angus). angustura v. angostura. angustus terminus lat. kratak rok. anhengsl njem. (Anhangsel) 1 . privjesak (na satu, na narukvici i si.); 2. prenes. prire-pina, prirepak, priipetlja. anhedonija gr. (an ne + hedone radost) med. izostanak uitka pri pojavama koje u normalnim prilikama izazivaju taj osjeaj. anhidrid, -ida gr. (an ne + hydor voda); anhidridi su spojevi koji nastaju iz kiselina kad im se oduzme jedan ili vie molekula vode; anhidrija
animalizam

bezvodnost, sua; anhidrobioza obamrlost biljaka i niih ivotinja uslijed anhidrije (im se namoe, oivljuju). anhidroza gr. (an ne + hidros znoj) nemogunost pravilnog izluivanja znoja. Anhiz po starogr. mitologiji kralj dar-danski, jedan od trojanskih junaka, mu Venerin, otac Enejin; u posljednjem stihu drugoga pjevanja Eneide veli se: S ocem na leima krenem i dalje se u goru penjem; time se potvruje podatak da je Eneja iz poara Troje iznio svoga oca na leima; Anhiz umire u toku Enejina putovanja prema novoj domovini, no otac i sin se sastaju jo jednom u podzemnom svijetu, kamo je Eneja takoer stigao na svojim lutanjima; tu uje od oca znaajna proroanstva o buduoj slavi Rimljana. a ni, anija, mn. aniji vrsta ptice (ani ameriki). ANI skra. za portug. Agencia de Noti-cias e Informaciones (portugalska novinska agencija). Ani drevna prijestolnica armenskog carstva (danas ruevine) u sjeveroistonom dijelu maloazijske Turske (na rijeci Arpadaj). Anicet gr. (aniketos) nepobjedivi, nesavladivi. anidajes tur. (anidajis) vrsta djeje igre; isp. andaiz. anihilacija lat. (isp. nihil) unitenje, ponitenje. anihilizirati, -iziram lat. (isp. nihil) ponitavati (Krlea). anfl, -ila sanskr. biljka od koje se pravi indigo: katkada i izraz za indigo-boju uope. anilidi organski spojevi koji nastaju od anilina djelovanjem organskih kiselina. anilin, -ina sanskr. bezbojna otrovna tekuina; upotrebljava se u fabrikaciji boja i razliitih organskih spojeva; prid. anilinskl; anillnske boje sve umjetno dobivene organske boje, tzv. katranske boje; anillnsko crnilo vrlo postojana crna boja; anilizam, -zma otrovanje anilinom. anima candida lat. (it. ... kandida) bijela dua, tj. poteno, estito eljade, iskrena potenjaina. animacija lat. 1. kod crtanog filma naziv za posao koji radi animator (v.), prodahnue ivotom; 2. organiziranje i voenje kulturnih i kulturno-zabavnih djelatnosti. animalan, -Ina, -Ino lat. (animal ivotinja) ivotinjski; animalist(a) 1. kipar koji izrauje skulpture ivotinja; 2. slikar ivotinja (kod Matoa enski oblik animalijerka prema franc. animalier); prid. animalistikl. animal consuetudinarium lat. (it. ... konsue-

72

Ai

tudinarijum) ivotinja koja se moe na sve priviknuti; prenes. rob svojih navika; isp. Gevvohnheitstier. animalizam 1. v. animalnost; 2. kult ivotinja. animalnost, -osti (isp. animalan) osobina onoga to je animalno, tj. tjelesno, ulno. animam ebet lat. duu (svoju) duguje (toliko je zaduen). animato tal. (akc. animato) muz. oznaka tempa: ivo, vatreno, ivahno, zagrijano. animator lat. (animare oiviti, zadahnuti ivotom) 1. crta ekstremnih, tj. poetnih i zavrnih pokreta u crtanom filmu 2. poticatelj, oduevljiva, oduhovljiva, osoba koja animira mase za kulturne i kulturno--zabavne djelatnosti (animator kulture); (isp. fazer). Anima tota in toto et quolibet totius parte lat. Dua je itava u cjelini i u svakom dijelu cjeline (Giordano Bruno). animi causa lat. (it. ... kauza) zbog zadovoljstva, radi duevne naslade. animifikacija lat. (anima duh, dua + isp. fikacija) oduhovljenje. animirati, -imlram franc. (animer) 1. razveseliti, zabavljati, raspoloiti; 2. prenes. poticati, predobivati nekoga za neto, odueviti; bodriti, podbadati, sokoliti, osmjeliti; odu-hoviti, udahnuti duu; part.

pas. animiran, -a, -o; animirani film crtani film, crti, lutka-film. animlr-dama (isp. animirati) posebna namjetenica u barovima koja slui za zabavljanje gostiju (ako nemaju vlastitog drutva), veinom da ih navede na to vei potroak; isto i animlr-frajla. animizam, -zma lat. (animus duh, dua) primitivno vjerovanje da sve stvari imaju duh, duu; pridavanje duevnih svojstava prirodnim pojavama i silama; na animizmu se osnivaju razna religiozna vjerovanja; ani-mist(a) pristaa animizma; prid. animistiki. animo, anima, mn. animi tal. 1. potranja, sklonost za kupovanje neke robe, 2. duevno raspoloenje, nastrojenje, timung (isp. animirati); animo (kao uzv.) samo hrabro! odvano; junaki! ne boj se! animo deliberato lat. s predumiljajem, na-mjerice, hotimice. animo injurandi lat. s namjerom da se nanese uvreda. animo nocendi lat. s namjerom da se nanese teta, da se nekome nakodi. animdzan, -zna, -zno lat. (animosus ki neprijateljski raspoloen prema nek

nabruen; animozitet, -eta neprij; sko uvstvo prema emu ili komu; sklonost, ozlojedenost, ogorenje, mr isto i animoznost, -osti. animus lat. dua; u pravnoj nauci: nam animus defendendi, furandi, nocendi, dendi (it. okcidendi), possidendi, sibi bendi namjera obrane, krade, uv koenja, ubojstva, zaposjednua, pris' nja; animus iniurandi uvreda s pr miljajem, namjerno nanesena uvreda; animo injurandi; isto i animus laedendi ( je Krlea, Na rubu pameti). animus meminisse horret lat. duh mi se sava kad se sjetim (Vergilije). Anino katoliki blagdan sv. Ane, 26. sr (Mato). anion, -ona gr. kod elektrolize; negativno i trian ion (isp. ion, kation). aniridija gr. (an ne + isp. iris) pon kanje arenice u oku. anis, 2. mn. anlsa lat. (anisum) 1. biljka tarka; 2. mirodija dobivena od te biljke anisokorija gr. (anisos nejednak + zjenica) med. nejednakost zjenica iste osobe. Anita jt'. Ana (inae i ime starogrke pj< kinje iz 3. st. pr. n. e.; epigrami joj se kuju ljubavlju prema prirodi).
anker

aniverzarlj, -ija lat. (aniversarium) godiri obljetnica. aniz v. anis. anizeta franc. (anisette) rakija zainjena som (v.), onajzovica (kod starijih pis; isp. anason. anizogamija (isp. izogamija) spajanje spe stanica nejednake strukture i veliine; r vita pojava kod viih ivotinja i vieg 1 anizotropija (isp. izotropija) osobina neki jela da u razliitim smjerovima imaju gaija fizika svojstva. ani v. anis. anjon, -ona (izg. an-jon) v. anion. Anjou v. Anu. Anka, 3. -ki v. Ana. anka tur. (ana) majka. ankaku tur. ogromna ptica iz istonj; mitologije; feni-ptica (...mirisni daak bra i bosilja s kojim se nebeska Ai -ku ptica hrani; Salih Kazazovi). Ankara (akc. i Ankara) glavni grad ske, slubeno nazvan tako god. 1923. (] Angora); prid. ankarski.

73

anomalija

anker v. ankora; Anker svjetski poznata marka satova (Donevi). ankerit, -ita ruda slina dolomitu. anketa, 2. mn. anketa franc. (enquete) 1. slubeno raspitivanje, istraivanje, iznalaenje, doznavanje; 2. vijeanje strunjaka o nekom predmetu i dobivanje odgovora na ta pitanja; prid. anketni; anketna komisija odbor koji_provodi anketu; anketar, -ara 1. uesnik u anketi; 2. vrilac ankete; anketirati, -etiram voditi anketu, istraivati ispitivanjem i si.; isto i anketovati, -ujem. ankh staroegipatski naziv za kri ivota, kri s drkom; lik koji je u starom Egiptu simbolizirao ivot. ankiloblefaron gr. (ankylos savijen, iskrivljen, zamren + blefaron kapak) sraslost vjea, onih kapaka. ankilostoma gr. (isp. ankiloza) oboljenje koje onemoguuje otvaranje usta; ankilostomi-jaza bolest toplih krajeva i rudnika koju uzrokuje rudarska glista (Ankylostoma duodenale), koja ivi u dvanaesniku i izaziva svrbe, boli u trbuhu, probavne smetnje, teku slabokrvnost, pa i samu smrt. ankiloza gr. (ankylos savijen, iskrivljen, zamren) nemogunost pokretanja zbog ukoenosti zglobova. anklav, -ava v. enklava. Anko Marcije starorimski kralj, nasljednik Romulov. ankora lat. (ancora) sidro, kotva, lenger (v.); ankorati, -am baciti sidro, sidriti, kotviti; isp. ancora anksiolitik, mn. -ci lat.-gr. (anxius tjesko-ban, lyo rjeavam) sredstva za otklanjanje anksioznih stanja, tj. bolesnih osjeaja, straha, tjeskobe i si. anladiimiti, -ladumlm tur. (anlamak) razumjeti, shvatiti. anlajisati, -em v. anladumiti. anlaser njem. (anlassen staviti u pogon) pokreta, poluga za stavljanje (motora i si.) u pogon; starter. an mas franc. (en masse) u masama, u cjelini, listom, zajedno, svi skupa. an minijatir franc. (en miniature) u malom, u minijaturi. Anna Perenna lat. u starorimskoj mitologiji boginja nove godine, dugog i sretnog ivota. Annenbal njem. ples koji se prireuje o danu sv. Ane, tj. 26. srpnja (enoa); isp. Anino.
anominacija

anni currentis lat. (it. ani kurentis) ove godine; anni futuri (akc. futuri) slijedee godine; anni praeteriti (akc. preteriti) prole godine; anni ejusdem lat. iste godine; anni elapsi prole godine; anni praecedentis (it. precedentis) prole godine; anni praesentis (it. prezentis) ove godine; anni praetextati (it. pretekstati) mladenake godine; anni tempora stoljea, vjekovi. anno lat. (annus godina) 1. godine...; skra. a.; a. Christi (it. ano Hfisti) godine Kristove (od roenja Kristova); a. D6-mini godine Gospodnje, ljeta Gospodnjega; prenes. nekada, bogzna kada; anno currente (it. a. kurente) tekue godine, ove godine; skra. a. c; anno dazumal lat.--njem. (it. ano dacumal) negda, nekada, davno, bogzna kada; anno orbis conditi lat. (it. .. . konditi) godine od stvorenja svijeta. Annuae (mn. . r.) lat. (annus godina) godinje biljeke, godinjaci, povijest zapisivana po godinama, ljetopisi i si.; glasovite su Annuae Baltazara Adama Krelia, zagrebakog kanonika, s mnotvom podataka o prilikama u Hrvatskoj 17481767. anoda gr. (anodos uzlazak, uspon) fiz. pozitivni pol izvora elektrine struje; elektroda sprave spojene s pozitivnim polom izvora struje; prid. anodnl; anodne zrake mlaz pozitivnih iona koji izbija iz anode u va-kuumskoj cijevi. anodinija gr. (an bez + odyne bol) bezbolnost. anofeles gr. (anofeles nekoristan, jalov, kodljiv) komarac malariar. anoftalmija gr. (an bez + oftalmos oko) bezokost, sljepilo. anogen (-gen) gr. (an5 gore + genos podrijetlo) koji je postao kretanjem odozdo prema gore (eruptivne stijene koje su doprle iz unutranjosti zemlje na njezinu povrinu); prot. katogen. anoksemija gr. v. asfiksija. anoksija gr. (an ne + isp. oksigen) potpun nedostatak kisika u krvi i tkivima; isp. hi-poksija. anolis - vrsta gutera iz porodice leguana (anolis crvenogrll). anomalija (akc. i anomalija) gr. (anomalos neravan, nejednak) 1. nepravilnost, odstupanje od pravila; iznimka, izuzetnost; 2. u astronomiji kut s pomou kojega se odreuje poloaj planeta ili kometa prema Suncu; anomalan, -Ina, -Ino nepravilan, koji odstupa od pravila, izniman, izuzetan. 74

neobian, neskladan, nesklapan: anomalo-logija nauka o nepravilnostima u jeziku. anominacija lat. (ad k + nominare imenovati) v. paronomazija. anomizam, -zma; anomija gr. (an ne + nomos zakon) stanje bez zakona, nepriznavanje zakona, bezakonje, rasputenost. razuzdanost. anonca v. anonsa. anonim v. anoniman. anoniman (akc. i anoniman), -mna, -mno gr. (anonvmos neimenovan) 1. bezimen, nepoznat; 2. bez navoenja imena; bez naznake pisca; nepoznat; nepotpisan; 3. anonimno drutvo drugi naziv za tzv. dioniko drutvo (naa kratica d. d.), tj. kapitalistiko poduzee kome vlasnik nije jedan ovjek nego grupa graana od kojih svatko_ima toliko prava na profit (dividende) sa koliko dionica sudjeluje u poslovanju; anonimnost (akc. i anonimnost), -osti bezimenost, nepoznatost pisca; isto i ano-nimitet, -eta; anonimus 1. nepoznat ovjek, nitko i nita; 2. autor koji skriva svoje ime (kod Andrije Kaia-Mioia: ne-imenjak); 3. djelo bez imena autora. anonsa, 2. mn. anonsa franc. (annonce) oglas (u novinama), inserat, reklama; obavijest; prid. anonsnl; anonsirati, -nonslram oglasiti (u novinama). anopistograf gr. (an bez + opisthen straga + grafein pisati) knjiga ili spis s tekstom samo na jednoj strani (poleina prazna). anopsija gr. (an ne, odn. ano gore + ops oko) 1. sljepilo, sljepoa; 2. kilja-vost, kiljenje (prema gore). anorak eskim. eskimska bluza (vindjaka) s kapuljaom, kukuljicom (za skijanje, sport, turizam); govori se, prema engleskom itanju, i enorek. anoreksija gr. (an ne + oreksis elja, udnja) pomanjkanje apetita, gaenje pred jelom. anor'ektalan, -Ina, -Ino lat. (isp. analan i rek-talan), guzni, zadnjocrijevni, marni. anorganski gr. (an ne + organ, v.) 1. mrtav, bez ivota: koji nema organa; 2. kem. neorganski; koji pripada neivoj prirodi ili od nje potjee (kamenje, rude). anorgazmija gr. nemogunost doivljavanja orgazma (v.) bilo kojeg ljubavnog partnera iz razliitih fizikih uzroka. anormalan, -Ina, -Ino lat. (isp. abnon nepravilan; anormalndst, -osti ne nost.
antendig

anortlt, -ita kalcijev glinenac. anoskop lat.-gr. (isp. anus + skopein dati) sprava za lijeniko promatran java na debelom crijevu, anostoza gr. (an bez + osteon nepostojanje ili nestajanje kostiju, a novo lat. iznova, ponovno, anozmija gr. (an bez + osme pomanjkanje osjeaja za miris, nedo njuha (prolazan kod hunjavice). ANP skra. za hol. Algemeen Nederi Press bureau (nizozemska novinska cija). an pasan franc. (en passant) uzgred, i mimogred, uzgred budi reeno. anpasati, -am njem. (anpassen) prilagodi ljubiti, podesiti; isto i anpasovati, -ujei an profil franc. (en profil) gledan sa str; profilu; prot. an fas. anrajser njem. (Anreisser) obiljea; prec radnik metalne struke koji vri obilji nje dimenzija u svrhu adjustiranja, i enja crtea na materijal. anrairati, -rairam franc. (enrager) razb (nekoga), dovoditi do bjesnila; razbji se,,pucati od jada. anrikatr franc. (henriquatre) iljasta br nazvana po franc. kralju Henriku I V . ANSA skra. za tal. Agenzia Naz tampa Associata Narodna agencija ene tampe (talijanska novinska, o tajna agencija). ansambl, 2. mn. ansambla (akc. i ansan mn. ansambla; u najnovije se vrijeme i 2. mn. ansambala) franc. (ensemble) jednica; 2. osoblje; skup glumaca, g nika; 3. grupa za zajedniko izvoenje jetnikog djela); 4. enski kaput i s od iste tkanine; isp. komple. Anschluss v. anlus. Anselmo v . Anzelmo. an sich njem. (it. an zih) (sam) po seb takav (Krlea, koji tako i sam turr nastavku teksta); isp. Ding an sich. Ansichtskarta v. anzihtskarta. ansilaa franc. (ensilage) stavljanje kr spremnice (silose); ansilirati, ansiliram siti ansilau; isp. silirati. anlus, 2. mn. anlusa njem. (Anschluss kljuenje,prikljuak, aneksija, pripojenj roito aneksija Austrije Njemakoj k
antemurale christianitatis

75

god. 1938. izvrila faistika Njemaka protivno odredbama meunarodnih ugovora), antendig njem. (anstandig) pristojan, uljuen, ljudski. antrajher njem. (Anstreicher) soboslikar, lii-lac, pitur. antrengati se, -am se njem. (anstrengen) naprezati se, upirati se; muiti se (prekomjerno). antrih njem. (Anstrich) 1. mazanje bojom, lienje, potez kistom, namaz; 2. potez gudalom preko ica. a n t . . . gr. protu... (u sloenicama kojima drugi sastavni dio poinje samoglasnikom, npr. antagonizam, antarktiki; v. anti). anta' lat. arhitektonskom stupu slian zavretak nekog izboenog zida (grkog hrama). anta2 mad. humak, mea na njivama. antabus (gr. anti protiv + engl. bust pijanevanje) sredstvo protiv uivanja alkohola (kad uzima antabus-tablete, pijancu treba da se ogadi pie); naziv potjee od dra Jacobsena iz Kopenhagena. antacidi (mn. m. r.) lat. (isp. ant... / acid) kemijska sredstva koja neutraliziraju ili veu viak kiseline u elucu (soda bikarbona, magnezijev oksid). antafrodizijak v. anafrodizijak.

antagonizam, -zma, 2. mn. antagonizama gr. (antagonizomai borim se, natjeem se) 1. protivljenje, suparnitvo, meusobno opiranje, trvenje; 2. suprotnost, oprenost ideja; sukob protivnih sila; neprijateljstvo; nepomirljiva proturjenost (npr. klasni antagonizam proletarijata i buroazije); 3. //-ziol. meusobno suprotno djelovanje organa ili tvari u organizmu; antagonist(a) I. protivnik, suparnik; neprijatelj; 2. anat. mii koji djeluje u suprotnom pravcu od drugog miia; 3. lijek suprotnog djelovanja drugom lijeku; prid. antagonistiki otro suprotan; nepomirljivo neprijateljski. antal mad. (antalag) bure od 50 litara. Antal maarski oblik imena Antun. antalast v. hantalast. antalgik, mn. -ci gr. (ant... + algos bol) sredstvo za ublaivanje bolova; prid. an-talgian, -na, -no. antanta, 2. mn. antanta /rane. (entente sporazum) ime niza sporazuma i saveza meu imperijalistikim dravama; za vrijeme prvoga svjetskog rata Velika Antanta Engleska, Francuska, USA, carska Rusija i neke manje drave; poslije prvoga svjetskog rata Mala Antanta Cehoslovaka, Rumunjska i stara Jugoslavija; prid. An-tantin.

ANTARA Indonezijska novinska agencija. Antares najsjajnija zvijezda u zvijeu korpion. Antarktik gr. (ant. . . + isp. arktik) juno polarno podruje zemaljske kugle; prot. Arktik; isto i Antarktida; prid. antarktiki junopolarni; koji pripada Junom polu. juni uope. antartes gr. (antarkeln biti komu premac) naziv za grkog partizana, borca u EAM-u
(v.).

antartritik, mn. -ci gr. (ant. . . + arthron zglob) sredstvo protiv bolesti zglobova, zglobobolje, podagre; prid. antartritian, -na, -no. antati, -am postavljati antu (\.). ante lat. (akc. ante) prije, pred; ante Christum (it. a. Hristum) prije Krista (u brojenju godina); ante Christum natum (it. ante Hristum natum) prije Kristova roenja (skra. a. Chr. n.). ante anno. . . lat. prije godine. . . antecedencija lat. (antecedere ii ispred koga) prijanje injenice, prethodni ivot, pred-ivot; antecedent, 2. mn. antecedenata prethodnik; antecedentan, -tna, -tno -- prethodni, prijanji, preanji, prednji, proli.
antena

antecipirati v. anticipirati. antedatirati, -datiram lat. (ante 4- isp. datirati) staviti raniji datum mjesto pravoga. antediluvijalan, -Ina, -Ino lat. (ante 4- isp. di-luvij) pretpotopni. ante elapsum terminum lat. prije isteka roka. ante factum (it. ... faktum) lat. prije (zapoetog) dogaaja; isp. post factum. ante festum lat. prije sveanosti, tj. prerano; isp. post festum. antefiks lat. ukras na rubu krovnog vijenca kod antikih graevina. antefleksija lat. (ante prije, pred + flexus pregib) savijenost prema naprijed. Antej u starogrkoj mitologiji heroj, sin Posejdona, boga mora. i Geje, boice zemlje: po predanju nepobjediv u borbi dok se doticao zemlje, svoje matere; pobijedio ga je Heraklo. koji ga je podigao uvis i udavio; prid. Antejev; antejskl. ante lineam lat. (akc. ante lineam) ispred crte. ante meridiem lat. (akc. ante meridijem) prije podne. antemurale christianitatis lat. (it. antemurale kristijanitatis) predzie kranstva, naziv 76

za Hrvatsku, Maarsku i Poljsku u doba turske najezde u 16. st. antena lat. (antenna motka za koju se vee jedro, kriak, jedrenica) 1. vod (ili sistem vodova) za slanje (emisiona antena) ili za hvatanje (prijamna antena) elektromagnetskih valova izazvanih na radio-stanici; 2. zool. lankovit dodatak (ticalo, pipalo) na glavi lankonoaca koji je jedan od ulnih organa (opipa, njuha); 3. jarbol, stup, kri, okriica. lantina (motka to dri jedro); prid. antenski. antenat, -ata lat. (ante natus prije roen) pred, predak. Antenor jedan od odlinijih Trojanaca; kod Homera predlaga da se Grcima vrati Helena kako bi se izbjegao rat; kasnije; trojanski izdajica koji je Grcima pomagao da izau iz drvenog konja; zbog toga su mu Grci, zauzevi Troju, poklonili slobodu, a on je s paflagonskim plemenom Heneta (od toga Veneti Venecija) otplovio prema Italiji i osnovao grad Patavium (dananja Padova); ostalo v. pod Timav. ante omnes lat. prije sviju, ponajprije. antependlj, -ija (pored antependijum) lat. (ante + pendere visjeti) ukrasni prekriva prednje strane oltara u katolikim crkvama, predoltarnik. antepenultima lat. (ante prije, pred + isp. penultima) trei slog od kraja rijei ulijevo. anteponirati, -ponlram lat. (anteponere) pretpostaviti, vie voljeti, cijeniti. ante portas v. Hanibal. ante quem v. terminus ante quem. antera, 2. mn. antera gr. (antheros cvjetam cvatui) bot. dio pranika koji sadri pelud; peludnica, pranica. anteridij lat. muki rasplodni organ kod biljaka steljnjaa (talofiti) i niih stablaica. anterija (ake. i anterija) tur. (entari) dio odjee kod muslimana; oblai se povrh koulje; umanj. anterijica (akc. i anterijica); anteri-luk koliina platna potrebna da se saije anterija. anteros gr. (isp. eros) prvotno uzajamna ljubav, a kasnije (Anteros) boanstvo neuzvraene, prezrene ljubavi. Antesterije (mn. . roda) svetkovina u ast bogu Dionizu kod starih Atenjana; slavila se u mjesecu antesterionu (veljaaoujak); isto i Leneje. anthelik, mn. -ci gr. (ant. . . + helix, 2. he-likos zavinut) vijuga, zavoj usne koljke, uhalj.

anticipacij a

anthelmintik, mn. -ci gr. (ant. . . + isf mintijaza) sredstvo protiv glistavosti; anthelmintian, -na, -no. anthem engl. (iz gr. anthemos cvijel nekima iz lat. antihvmnus) himna, 1 spjev, nain pjevanja u anglikanskoj (solo, zbor i orkestar, nalik na kantati anthipnotik v. antihipnotik. Anthologia Palatina gr.-lat. zbirka od 3600 grkih epigrama (iz 10. stoljea). anthropopithecus v. antropopitekus. anti. . . gr. protu. . . u sloenicama k drugi sastavni dio poinje suglasnikom antipod; v. ant. . . Anti plemenski savez istono od Dnjestra; udrueni sa Slavenima upad 6. st. u Bizant; potukli su ih Avari god. 560). antialkoholizam pokret protiv uivan koholnih pia, trezvenjatvo; antialki ar trezvenjak; protivnik uivanja holnih pia. antiapeks lat. toka na nebeskom svodi protna apeksu (v.). antibabv engl. (it. antib'eibi) naziv za k ska sredstva protiv zaea, trudnoe I baby-pilule). antibacilaran, -rna, -rno lat. koji unitav; cile. antibsikhej v. palimbakhej. antibarbarus gr. (anti + isp. barbarin) stunac; protivnik surovosti i zastranji u jeziku; 2. knjiga u kojoj se nalaze i za izbjegavanje barbarizama u jeziku; ; lemiki sastavak protiv duevnog i dri nog barbarstva. antibebi v. antibaby. antibiotik, mn. -ci gr. (anti. . . + bios -vot) naziv za kemijsku supstancu koja ava razvitak bakterija (npr. penicilin, s tomicin, tetraciklin, kloramfenikol i si.); antibiotian, -na, -no i antibiotiki. antibioza gr. (anti. . . + bios ivot) sp vanje razvitka jednog mikroorganizma lovanjem drugog. antibdmbist(a) jedan od naziva za bi (v.). antibrah gr. pjesnika stopa (troslona) s; duga i jednim kratkim slogom:---------------- \J anti-bust v. antabus. anticerne gr.-franc. (it. antisern) kozmt preparat za uklanjanje podonjaka. anticiklona gr. (anti. . . + isp. ciklona) druje visokog barometarskog tlaka u ( se centru zapaaju strujanja uzduha od Antigona 77

tra prema periferiji; nebo bez oblaka i mirno, lijepo vrijeme; prot. ciklona. anticipacija lat. (anticipare naprijed uzeti) 1. predujam, akontacija, uzimanje novca unaprijed; 2. /;'/. pretpostavka; 3. muz. raniji nastup tona koji pripada tek slijedeem akordu; anticipativan, -vna, -vno prijevremen; preran, koji se vri unaprijed, prije roka; 4. v. prolepsa; anticipirati, -ci-piram 1. unaprijed neto uzeti ili uiniti; prije poeti; predujmiti; prerano doi, uraniti; 2. fil. pretpostaviti; uzeti kao istinu neku tvrdnju koja e se kasnije potvrditi; rei neto prije nekoga drugoga; isto i anti-cipovati, -ujem; anticipando 1. unaprijed (npr. dizati plau na poetku mjeseca); 2. prethodno, predbjeno, zasad samo toliko; anticipator koji ide naprijed, pretea. anticirkumpolarne zvijezde gr.-lat. (anti . . . + circum naokolo + isp. pol) one zvijezde koje krue blizu junog nebeskog pola, tako da ih mi stanovnici sjeverne Zemljine polukugle ne moemo nikako vidjeti. antiki v. antikni. antidatirati, -datiram v. antedatirati; isto i antidatovati, -ujem. antidemokrat(a) gr. (isp. anti. . . ) protivnik demokracije. antidetonator gr.-lat. sredstvo za spreavanje preranih eksplozija u motorima s unutarnjim izgaranjem (dodaje se, u malim koliinama, pogonskim gorivima). antidifterian, -na, -no (isp. difterija) koji djeluje protiv difterije; antidifterln, -ina lijek protiv difterije. antidiiuvijalan, -Ina, -Ino v. antediluvijalan. antidinastiki gr. (isp. anti. . . ) koji je protiv dinastije. antidolorozum gr.-lat. (anti. . . + dolor bol) med. sredstvo protiv boli. antidot gr. (antididSmi nasuprot dajem, vraam) protuotrov, ustuk. antidravni (isp. anti. . . ) protudravni. antidualist(a) lat. protivnik dualizma; konkretno: protivnik podjele nekadanje Austrougarske na austrijsku i maarsku polovinu (Krlea). antielektrn v. pozitron. antiemetik, mn. -ci gr. (anti. . . + emein povraati) sredstvo protiv povraanja, bljuvanja. antiepileptik, mn. -ci gr. (anti. . . 4- isp. epilepsija) sredstvo protiv padavice.
antihektik

antiestetian, -na, -no gr. (isp. anti. . . ) koji se protivi pravilima estetike, antifaizam, -zma politiki stav protivan faizmu, slobodarstvo, naprednost, demokratinost; antifaist(a) protivnik faizma; en. antifaistkinja; prid. antifaistiki protufaistiki. antifebrin, -ina gr.-lat. (anti. . . 4febris groznica) sredstvo protiv vruice, antifeminizam, -zma (isp. anti. . . ) protivljenje feminizmu ( v . ) ; antifeminist(a) protivnik feminizma; prid. antifeministiki, antifermenti, antifermenata (mn. m. roda) (isp. anti. . . ) tvari koje spreavaju djelovanje fermenata (v.). antiflogistik, mn. -ci gr. (anti. . . 4floks, 2. flogos plamen) sredstvo protiv upale ili vruice. antifona gr. (antifoneo odgovaram) naizmjenino pjevanje dvaju (crkvenih) zborova, zapjev i otpjev; antifonal, -ala / anti-fonarij, -ija (pored antifonarijum) knjiga u kojoj su opisane antifone. antifraza gr. (anti. . . 4- fraza) govorna figura u kojoj se eljeni pojam izrie suprotnim rijeima (npr. kad za neto runo kaemo: to je krasno). antifrlz gr.-engl. (anti. . . 4- freeze zamrzavati) tehn. sredstvo koje spreava zaleivanje mehanizama pri niskim temperaturama. antiftizik, mn. -ci gr. (anti. . . 4- isp. ftiza) v. antihektik. antifurto gr.-tal. (anti. . . 4- furto kraa) brava za blokiranje automobilskog volana koja slui za spreavanje krae automobila (da lupe, ako i ue u kola, ne moe da ih stavi u pogon). antigang gr.-engl. ( a n t i . . . 4- gangster, v.) blagajna od metar debelog armiranog betona postavljena uz parike benzinske crpke da se tamo sakupljeni novac zatiti od gangstera. antigen, -ena gr. (anti. . . 4- genos rod) suprotna, protivna tvar koja u organizmu izaziva stvaranje protutvari. Antigona gr. ki kralja Edipa i Jokaste, junakinja starogrke dramaturgije, olienje sestrinske ljubavi prema bratu kakav god on bio; Sofoklo njezin stav izvrsno karakterizira u istoimenoj drami ovim stihovima: Da mu mi umre, lako drugoga je na, i dijete mogu rodit s novim muem tim,| no kad mi oca mog i majku krije grobj od koga e se meni drugi rodit brat (zavrila 78
antilt

tragino zajedno sa svojim zarunikom Hemonom). antihektik, mn. -ci gr. (anti. . . + isp. hek-tika, jektika) sredstvo protiv suice, tuberkuloze. anlihipnotik. nm. -ci gr. (anti. . . + hypnos - san) sredstvo protiv spavanja, protiv bolesne pospanosti, spavaivosti, spavljivosti, snenosti. antihistaminici (mn. m. roda) gr. lijekovi koji spreavaju djelovanje histamina (v.) kod alerginih bolesti (nefenergan, antistin). Antihrist v. Antikrist. antihton, -ona gr. (anti. . . + chthon zemlja) v. antipod. antiimperijalist(a) gr.-lat. (isp. anti. . . ) protivnik imperijalizma (v.); prid. antiimperijali-stikT. antijar, -ara vrsta otrovne biljke (otrov joj se na Malajskom arhipelagu i u Zapadnoj Indiji upotrebljava za trovanje strelica). antijek, mn. -ci gr. (anti. . . + oTkos kua) geogr. stanovnik na suprotnoj polutki zemaljske kugle; isp. antipod. anfik, -a, -o tal. (antico) starinski (Vojnovi). antika, 3. -ci lat. (antiquus star, drevan) 1 . razdoblje kulturne povijesti koje obuhvaa Grku i

Rim u doba robovlasnikog poretka; 2. ostatak (osobito kakva umjetnina) iz vremena cvata grke i rimske kulture; 3. davno, drevno, nestalo vrijeme, daleka prolost, nepovratna minulost; prid. antiki; antikni (v.). antikalija; antikalja tal. (anticaglia) starina, antikvitet manjeg opsega (geme. kovani novac, oruje), stare, starudija; prenes. star ovjek, stareina (Vojnovi), starkelja, mumija. antikaridzan, -zna, -zno gr.-lat. (anti. . . + isp. karijes) koji je dobar protiv truljenja, razjedanja kostiju. antikatoda gr. (anti. . . + katoda, v.) fiz. anoda rendgenske cijevi, tj. elektroda spojena s pozitivnim polom visoke napetosti. antikizirati, -iziram franc. (antiquiser) 1 . ponaati se kao ljudi u antici, oponaati njihov ivot i obiaje; 2. uiniti da neto postane antikno. Antikleja gr. majka Odisejeva; umrla od alosti za sinom mislei da je poginuo (dok je on lutao morima).

antiklerikalizam, -zma (isp. anti. . . ) pokret, uperen protiv klerikalizma, tj. protiv povlastica crkve i sveenstva, a ne protiv same religije; antiklerikalac, -lca. 2. mn. ani rikalaci protivnik klerikalizma. antiklimaks gr. (anti. . . + isp. klimaks) nizanje po smislu srodnih izraza sila redom; prijelaz od jaih izraza k slabi (tj. obrnuto nego kod klimaksa); opad smanjivanje, sputanje, poputanje. antiklinala gr. (anti. . . + klino nagir naslanjam; sagibam) sedlo, ispupeni nabora ubranih slojeva u Zemljinoj prot. sinklinala. antikni (isp. antika) 1. stari, starinski, dn davni; 2. koji pripada antici; koji se oc na starorimski ili starogrki drutveni j dak, umjetnost, kulturu itd. antikoagulans (isp. koagulacija) sredstvi spreavanje zgruavanja krvi, za lijei embolije, tromboze i si. antikomunistiki (isp. anti. . . ) protukomui ki. antikoncepcionalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (an + isp. koncepcija) koji slui protiv zai protiv trudnoe, za kontracepciju. antikorodal, -ala gr.-lat. (isp. anti. . . / k zija) slitina, legura aluminija, magnez silicija (vano joj je svojstvo da ne ra) Antikrist (isp. a n t i . . . ) 1. po kranskom rovanju protivnik Krista, koji e se poj prije* tzv. Sudnjeg
antilopa

dana; 2. prenes. (: krist) neprijatelj kranstva, bezbonik, \ prenes. samovoljan, razuzdan, obijestan vjek; isto i Antikrst (antikrst). antikritika, 3. -ci (anti. . . + isp. kritika) govor na kritiku, obrana od napac utuk na utuk. antikva (antiquus star, drevan) lat. usp no tampana latinica (za razliku npr. kurziva) kojom se tampa obino pism knjigama i novinama. antikvar, -ara lat. (antiquarius) trgovac sU knjigama (i drugim starinama); stareti antikvaran, -rna, -rno star, rabljen, p van, istroen (o predmetima); antikvar -ata trgovina starim knjigama (i dru starinama); staretinarnica; isto i antikv ca; antikvarstvo bavljenje starinama, tacima iz drevnih davnina, starinars antikvlran zastario, u starinskom s na antiki nain. antikvitet, -eta lat. (antiquitas) 1. stara s umjetnike vrijednosti; rijetkost (iz dre davnine); 2. prenes. neto zastarjelo. antilogian gr. suprotan logici, nelogian, mislen.

79

antisepsa

antilopa gr. (anthos cvijet + ops, opos oko) cvjetno oko, naziv za tropsku ivotinju iz porodice upljorogih preivaa; v. gazela; antilop koa od antilope. antiluk v. altiluk. antimerija gr. pjesniki ukras koji nastaje kad uzimamo npr. imenicu umjesto pridjeva: rumenika vino rumeno vino. antimilitarizam, -zma gr.-lat. (isp. anti. . . ) neprijateljski odnos prema militarizmu (v.); pokret, borba protiv rata; antimilitarist(a) protivnik militarizma; prid. antimilitaristiki. antimins gr.-lat. (antimensium; anti. . . + mensa stol) u pravoslavnoj crkvi etve-rouglasto platno ili svila sa slikom polaganja Krista u grob i uivenom esticom nekog svetitelja; platanica; bez antiminsa se ne moe obaviti ni jedan liturgijski obred. Antimoderna stav suprotan Moderni (knjievnom pokretu) (J. Hranilovi). antimon lat. (antimonium) krhak metal srebr-nastobijele boje; kod naih starijih kemiara: rastok; isp. stibij; prid. antimonov; antimonskl; antimonlt, -ita miner, antimonov sjajnik, najvanija antimonova ru-daa, olovnosive boje s prijelazom u zelenkastu, izrazito metalnog sjaja. antineuralgik, mn. -ci gr. (anti. . . + isp. neu-ralgija) lijek za ublaenje ivanih, zglobnih i drugih boli i upala (npr. antipiretici, kofein i si.); prid. antineuralgian, -na, -no. Antinoj gr. 1. jedan od prosaca Odisejeve ene Penelope; 2. pratilac i ljubimac rimskog cara Hadrijana, simbol ljepote i mladosti (lijep kao Antinoj). antinomija gr. (anti. . . + nomos zakon, pravilo)///, sukob izmeu dvije protuslovne teze, koje su obje ispravne; proturjeje izmeu dvije prividno dokazane tvrdnje, dvije teze (zapravo teze i antiteze), koje imaju jednaku dokaznu snagu; prividno proturjeje izmeu dvije istinite tvrdnje; antinomi-zam, -zma v. anomizam. Antiohija stari grad u Siriji, danas u Turskoj (Antakva); prid. antiohljskl. antioik v. antijek. antioksidans lat. kemijska tvar koja se dodaje lakopokvarljivim proizvodima da se sprijei kvarenje uslijed oksidacije. antipapa gr.-lat. protupapa, papa nepriznat od slubene crkve (u povijesti je bilo nekoliko razdoblja kada su rimskom papi usprkos nezadovoljni kardinali

izabrali drugoga papu; takvo je jedno razdoblje trajalo i od 1309. do 1377, kada su protupape stolovale u Avignonu u Francuskoj; u svemu je u historiji bilo 35 protupapa). antipasat, -ata (isp. anti. . . ) vjetar koji u visini od 4.000 m pue smjerom protivnim pasatu ( v.); prid. antipasatnl. antipatija gr. (antipathes protivan, koji suprotno djeluje) nesklonost prema nekoj osobi i stvari, inu, ideji i si.; nenaklonost, neraspoloenje prema nekome, odvratnost, odbojnost; prot. simpatija; antipatian, -na, -no neprijatan, mrzak, nemio, neprivla-iv, odbojan, odvratan, nepoudan, koji izaziva antipatiju; prot. simpatian (glagol an-tipatizirati nije zabiljeen ni kod jednog pisca, dok antipatisati ima Nui). antipiretik, mn. -ci gr. (anti. . . + pyr vatra) med. sredstvo koje snizuje povienu tjelesnu temperaturu (kalmopirin, acetisal, amidopirin, antipirin, fenacetin, kinin); anti-pirln, -ina praak protiv vruice, reumatizma, migrene i si. bolesti. antipleromatiki gr. (anti. . . + pleroma punjenje, punoa) koji je protiv plerome (prema nauci gnostika pleroma je savrenstvo ili potpunost ljudskog bivstvovanja) (kod Krlee ima znaenje: koji je protiv punoe eluca i crijeva). antipod gr. (anti. . . + pus, 2. podos noga) 1. protunoac; stanovnik uzajamno suprotnih toaka zemaljske kugle; isp. antijek; 2. prenes. antipodi ljudi s oprenim nazorima i crtama karaktera; prid. anti-podni. antiptoza gr. (pt5sis pade) pjesnika figura koja se sastoji u upotrebi jednoga padea umjesto drugog (kod nas obino u narodnoj pjesmi vokativ mjesto nominativa: Vino pije Kraljeviu Marko; Govori joj svekre Petre). antique franc. (it. anfik) starinski, drevan, klasian (kod Matoa vrsta finog tamparskog papira). antirabian, -na, -no gr.-lat. (anti. . . + ra-bies bjesnoa) koji slui protiv bjesnoe. antireligiozan, -zna, -zno gr.-lat. (isp. anti. . . ) protuvjerski. antisemitizam, -zma (isp. anti. . . ) umjetno stvarana nacionalna mrnja prema idovima; judofobija; antisemit, -ita tko se neprijateljski odnosi prema idovima; isto i antisemita; prid. antisemitski. antisepsa gr. (anti. . . + sepsis gnjiljenje) postupak u lijeenju rana da se sprijei zaraza; antiseptian, -na, -no i antiseptikl

antishrink raskuan; koji spreava razvijanje bakterija; protuzarazan; antiseptik, mn. -ci kemijsko sredstvo za unitavanje zaraznih klica (bakterija) u rani (npr. sublimat, alkohol, jodova tinktura). antishrink (il. antirink) gr.-engl. (anti. . . + shrink skvriti se, stegnuti se) naziv za tkanine koje su tako preparirane da se ne skvruju odnosno ne steu u pranju. antisocijalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (isp. anti. . . ) nedrutven; uperen protiv opeg dobra. antispast gr. (antispan vui na drugu stranu) poel. etveroslona stopa u kojoj su krajnji slogovi kratki, a unutranji dugi
( K J ---------

80

ante surdna u tjeskobnoj stravi dananjeg vremena; stoga je i forma njegovih drama liena dramske akcije, prividno statina; maturgija njegove rijei nema funkciju i ajenog povezivanja sukoba izmeu os jer se pravi estetski smisao sukoba kn odnosu izmeu atmosfere vjene priji i bezazlenosti, s jedne, i besmislenog janja egzistencije, s druge strane (VI; Pavleti). antiteza gr. (antithesis opreka) 1. suj stavljanje, suprotnost, proturjenost, c ka, protivtina; 2. protivna tvrdnja; 3 u idealistikoj dijalektici Hegelovoj dnu; triju stupnjeva trijade (teza. antiteza, s: za) koji znai poricanje polaznog stan procesu razvitka; 4. poet. figura suproti koja izraava dva pojma koji su izn sebe to jae opreni, npr. krotko janje kraj mrkog vuka (Maurani); 5. poet. venska antiteza vrst poredbe (zove slavenska poredba komparacija ili lilogija). obiajne u slavenskim narod pjesmama, koja se sastoji: a ) u nabraj; vie predmeta koji imaju zajedniko s stvo s usporeivanim predmetom; b) u bijanju ili nijekanju tih prvih predmeta u kazivanju predmeta s kojima se usp uje, npr.: Sto se bijeli u gori zelenoj? II su snijezi. il su labudovi. Nit sm snijezi, nit su labudovi Ve je ator age Hasanage. prid. antitetikl oprean, protivan, u protnosti; isto i antitetian, -na, -no. antitijelo gr.-hrv. (anti. . . ) protutijelo; umji zatitna materija u tijelu; protuotrov ko. sam stvara u tijelu kao obrana od bolesti i antigen), antitip gr. (isp. anti. . . ) protulip. antitoksin, -ina gr. (anti. . . + isp. tok protuotrov koji nastaje u samom organi; pod djelovanjem toksina; uva organi; od oboljenja, zaraze: antitoksiki pripada antitoksinu; koji djeluje kao a toksin. antituberkulozni gr. (anti. . . + isp. tubei loza) namijenjen suzbijanju i lijeenju t u kuloze. antivol franc. (vol kraa) isto to i a furto (v.). antocijan, -ana gr. (anthos - cvijet + 1 neuos crnkastomodar, mrke boje); ai cijani su biljne boje od kojih potjee c na, modra i zelenomodra boja cvjetnih tica, boja crvenoga kupusa, cikle, crven

antispastik, mn. -ci gr. (anti. . . + isp. spa-zma) sredstvo protiv greva; antispastian, -na, -no koji umiruje greve. antistes gr. (anthistemi staviti nasuprot) poglavar, prvak, voda (Antistes podmukle bande [Krlea: Aretej]). antistrofa (akc. i antistrofa) gr. (isp. anti / strofa) u starogrkoj drami dio korske pjesme kojim se odgovaralo na misli izreene u strofi; obino su prema dvije (izmjenine) strofe stajale dvije antistrofe, a onda je dolazila zavrna pjesma epoda (v.j. antiambrirati, antiambriram franc. (anti-ehambre predsoblje) ekati u predsoblju i moljakati visoku gospodu; obijati tue pragove; dodvoravati se, biti ropski ponizan; isto i antiambrovati, -ujem. antirink v. antishrink. antitalent, 2. mn. antitalenata gr.-lat. ( a n t i . . . + isp. talent) ovjek bez talenta za to, nenadaren za to. antiteatar, -tra, 2. mn. -teatara gr. (anti. . . + isp. teatar) naziv za moderne kazaline komade koji se odlikuju samo iznoenjem golih injenica bez fabule, bez izrazite dramske radnje; za Ionescov antiteatar karakteristino je potpuno razbijanje tradicionalnih konvencija prije svega u jezinom izrazu, u osebujnom stilu nesuvislog poigravanja rijeima kojima su izgraene paradoksalne, nespojive, alogine dramske situacije, sa svrhom da u automatiziranim postupcima marionetskih likova izraze grotesknu u biti traginu sliku otuenosti graanskog ovjeka u mehaniziranom kaosu suvremenoga kapitalistikog drutva; Samuel Beckett usredotouje panju na izgubljenost, osamlje-nost ovjeka ija je egzistencija postala ap-

antolit

81

antropologija

i crnoga vina, crvene bukve, crvene lijeske i crvena boja jesenjeg lia. antolit, -ita gr. (anthos cvijet + lithos kamen) okamina cvijeta odn. otisak cvijeta u kamenu. antologija gr. (anthos cvijet + logos rije, govor) zbirka izabranih knjievnih djela (u stihu ili prozi); isp. hrestomatija, ana-lekti; prid. antologijski odabran, rijedak, izvanredan, koji spada u antologiju kao uzor i si.; antologiar tko se bavi sastavljanjem antologija. Antonije tor. prvi, prednji (u bojnom redu); en. Antonija. antonim gr. (anti. . . + onoma ime) rije po znaenju suprotna drugoj rijei (npr. za lijep antonim je ruan); isp. sinonim. antonomazija gr. (anti. . . 4- onomazo imenujem) poet. ukras pjesnikog govora (trop) kod kojega se osobno ime upotrebljava za opi pojam (npr. kad se Mecena, ime Rimljanina Augustova doba, kae za ovjeka koji podupire knjievnost) ili obratno, opa imenica za ime ovjeka (npr. bi boji za Atilu). antozoe (mn. . r.), gr. (anthos cvijet + zoon ivo bie) zool. koralji.

antracen, -ena gr. (anthrax ar, eravica, ugljen): antraceni su bezbojne ploice u katranu kamenog ugljena; antracen se upotrebljava za proizvodnju boja; antracen-tin-ta vrsta osobito fine tinte (Krlea). antracit, -ita gr. (anthrax ar, eravica, ugljen) vrsta kamenog ugljena s visokom kalorinou; najbolji kameni ugljen. antrag v. andrak. antrakoza gr. (anthrax ar, eravica, ugljen) 1. bolest na vinovoj lozi, crnjevina, crni ga-ravac, ugljevitost; oituje se u obliku udubljenih crnih mrlja po mladicama, liu i grou; 2. nakupljanje ugljene praine u pluima. antraks gr. (anthrax) 1. med. crni prit, pro-strel, zli, zla; 2. vet. bedrenica; isp. domuz. antrakt franc. (entreacte) kazal. meuin, meuigra; odmor. antramanja 1. v. andramolji; 2. kila, hernija. antraelj v. antreelj. antre v. entree. antreelj lat. (intersellare sjediti izmeu) 1. mjesto na hrptu konja u sredini izmeu bisaga; 2. nered, krtog (u sobi); 3. teret, tegoba, nevolja (u antreelj povrh svega, odozgo).

antrfile, -ea v. entrefilet. antricid, -ida gr.-lat. (isp. antraks 4- occidere ubiti) lijek protiv ujeda ce-ce-muhe. antr ini v. entre nous. antrofor, -ora gr. (antron peina, spilja + foreiis nosa) spirala za uvoenje ljekovitih sredstava u tjelesne upljine. antropo... (od gr. anthropos ovjek) kao prvi dio sloenice oznauje ovjeka, ljude. antropobiologija gr. (antropo. . . 4- isp. biologija) dio biologije koji prouava ivot ovjeka; prid. antropobiolokl. antropocentrizam, -zma gr.-lat. (antropo . . . + centrum sredite) nenauno gledite, povezano s idealizmom i religijom, prema kojemu je ovjek centar svemira i konani cilj svega; prid. antropocentrian, -na, -no: antropocentrist(a) pristaa antropocentri-zma. antropofagija gr. (antropo. . . 4- fagein jesti) ljudoderstvo, kanibalizam; antropo-fag, -aga, mn. -azi ljudoder. antropofobija gr. (antropo . . . 4- fobeomai bojim se) strah (zaziranje) od ljudi (bolest); antropofdb, -oba ovjekomrzac, tko zazire od ljudi; isp. mizantrop. antropogeneza (-geneza) gr. ( a n t r o p o . . . + isp. geneza) dio antropologije koji prouava i ispituje razvitak ljudskog tijela.
antropometrija

antropogenija gr. (antropo . . . 4- genos rod podrijetlo) nauka o postanku ovjeka. antropogeografija gr. (antropo . . . 4- isp. geografija) nauka koja ispituje znaenje i utjecaj prirode na ovjekove tjelesne i duevne osobine; prid. antropogeografski. antropoglif, -ifa gr. (antropo. . . 4- glyfo dubem, urezujem u kamen, kleem) prirodni kamen u obliku ovjeka. antropografija gr. (antropo. . . 4- grafo piem) dio antropologije koji opisuje rase i plemena ljudska na temelju oblija, fiziolokih i jezinih oznaka i nastoji upoznati njihove srodnosti na temelju prolosti; prid. antropografski. antropoid, -ida gr. (antropo. . . 4- eldos lik, izgled) ovjekoliki majmun (bez repa i linih kesica, ima duge prednje udove, a moe se uspravno kretati) gorila, orangutan, impanza; isp. pongidi; prid. antropoldan, -dna, -dno slian ovjeku, ovjekolik. antropolatrija gr. (antropo. . . 4- latreia sluba) oboavanje ovjeka (u novije vrijeme est izraz za tzv. kult linosti). antropologija gr. (antropo... 4- logos rije, govor) nauka koja prouava fiziku

82

ANZUS

prirodu ovjeka (poloaj medu ostalim organskim biima, osobine grade tijela, podrijetlo ovjeka, pradavne i suvremene fizike tipove ovjeka itd.); u filozofiji: uenje o biti ovjeka, o njegovoj ulozi i poloaju u svijetu i o smislu njegova postojanja; antropolog, mn. -zi uenjak koji se bavi antropologijom; prid. antropoloki; antropo-logizam, -zma nazor da je sve to radimo i spoznajemo uvjetovano ljudskom prirodom; antropologist(a) pristaa antropolo-gizma; prid. antropologistiki. antropometrija gr. (antropo . . . + metron mjera) metoda antropologije; mjerenje i ispitivanje ovjejeg tijela i odnosa u veliini izmeu pojedinih njegovih dijelova; prid. an-tropometriki / antropometrijski; antropome-tar, -tra, 2. mn. antropometara sprava za mjerenje visine ljudskoga tijela. antropomorfan, -fna, -fno gr. (antropo... + morfe oblik) ovjeku slian, ovjekolik; antropomorfizam, -zma 1. nenauni nain gledanja po kome predmeti, ivotinje i prirodne pojave posjeduju ljudska svojstva; 2. prikazivanje boanstva ili prirodnih pojava u ljudskom liku; antropomorfizirati, -iziram neto prikazati i zamisliti prema ovjekovu tijelu, miljenju, ivotu i slino. antroponim gr. (antropo . . . + onoma ime) vlastito ime; lingr. ime ovjeka kao predmet znanstvenog izuavanja; antroponimija nauka o ljudskim imenima. antropopatizam, -zma gr. prenoenje ljudskih duevnih emocija na boanstva, pridavanje ljudskih osobina, pozitivnih i negativnih, boanstvima (Bon. Duda u Predgovoru Biblije). antropopitekus gr. (antropo . . . + pithekos majmun) ovjekoliki majmun; tako je Hae-ckel (it. Hekl) nazvao preteu majmunskog ovjeka, pitekantropa, iz kojega se razvio ovjek. antropozofija gr. (antropo . . . + sofia mudrost) pseudofilozofski nazor koji se razvio iz teozofije i prema kojemu ovjek, toboe, moe intuicijom spoznati neke vie nadnaravne svjetove i sile; antropozof pristaa antropozofije; prid. antropozofskl. antropozoik gr. (antropo. . . + zoon ivotinja) geol. doba ovjeka; novo razdoblje u povijesti razvitka Zemljine kore kada se javlja ovjek; ovo doba se dijeli u dvije tzv. kvartarne formacije: diluvij

(doba potopa) i aluvij (doba naplava, dananje doba); prid. antropozojski. antfz, -fza (isp. andrak) prokletnik, vrag tona, anatemnjak, nemiran duh, obijesi Antun, -ima. 5. Antune v. Antonije. antunini (mn. m. r.) prvoklasni grada starom Dubrovniku (Mato). anturaa franc. (entourage) okolina, drt: jedne linosti (Begovi). Anu babilonski i asirski bog neba. anualan, -Ina, -Ino lat. (annus godina) dinji; u botanici: jednogodinji, jednolji Anubis jedno od boanstava starih I ana, sin Ozirisov; prikazivali su ga kac vjeka s pasjom (ili akalskom) glavom; tilac mrtvih na putu u podzemni ivot, anuelan v. anualan. Anuga tzv. olimpijada gurmana, tj. izli biranih jela, pia i zaina iz razliitih malja, koja se svake druge godine prire u Kolnu u Njemakoj. anuitet, -eta lat. (annuus godinji) godi otplata ili uplata; godinji obrok otplati anulirati, -nuliram lat. (ad k + nuli; nita) ponititi, dokinuti; brisati, progl nitetnim, opovrgnuti, razvrgnuti, opoz isto i anulisati, -em. anilina v . hanuma. Anuncijata lat. (annuntiare - najaviti) vijetena. aniiri (jnn. m. r.) gr. (an bez + ur; rep) zool. bezrepci, abe. anurija gr. (an bez + isp. urin) pi koe pri mokrenju ili potpuni izostanal luivanja mokrae; bezmokranost (isp. < reza, poliurija, oligurija). anus lat. (anus krug; stranjica) mar, pak; zavretak zadnjeg crijeva; isp. sfinl prid. analan ( \ \ ) . anvelopa franc. (enveloppe) 1. kuverta, oi nica; 2. vanjska guma na kotau, ovoji 3. u geometriji krivulja koja u svakoj joj toki dodiruje jednu krivulju u ra\ (svaka krivulja je anvelopa svojih tangen; anzac \ . ajnzac. anzagati, -am njem. (ansagen) najaviti, z\ (dvadeset, etrdeset npr. u napslu). Anzelmo germ. (ans bog + helm za boji tit odn. kojemu je bog zati en. Anzelma.

anzi tal. (it. anci) dapae, tovie (Vojno anzihtskarta njem. (Ansicht pogled) razg nica, potanska dopisnica sa slikom.

ANZUS-pakt (od poetnih slova imena stralija, New Zealand i USA) pakt medu Australije, Nove Zelandije i S/ sklopljen 1. rujna 1951. u San Franci
apatija

anambma n

83

zove se i Pacifiki pakt; njegovo proirenje je SEATO iv.). anambman, -ana franc. (emjambement) prelaenje nedovrene reenice u slijedei stih; na izraz: opkoraenje. an eneral franc. (en general) uope, openito. Anu, Aniia ime francuske plemike porodice (po istoimenoj grofoviji na donjoj Loari) koja je i u naoj povijesti odigrala stanovitu ulogu; naa ih povijest poznaje pod imenom Anuvinci (2. mn. Aniivlnaca) ili Anujci (2. mn. Anujaca); vladali su u Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. stoljeu; prici, aniivinski / armijski. anjcug v. ancug. anjc v. ajne. AOA skra. za American Overseas Airlines (ameriki prekooceanski zrani transport). A. O. K. krat. za Armee-Oberkommando. tj. Vrhovna komanda oruanih snaga (Krlea). aorist gr. (aoristos neomeen, bez roka) gram. prolo svreno vrijeme (npr. dooh, odoh, rekoh); prid. aoristnl / aoristski. aorta, 2. mn. aorata gr. (aorter remen, prekoramica; ila) glavna ila kucavica koja izlazi iz lijeve srane klijetke: iz nje izlaze sve ostale ile kucavice (arterije); prid. aor-tin; aortalan, -Ina, -Ino: aortnl; aortitis (akc. i -itis) upala aorte. aozmian, -na, -no gr. (a ne + osme - miris) bezmirisan. a. p. skra. za lat. anni praeteriti (prole godine). AP skra. za Associated Press (v.). ap. v. hap. apa1 mad. otac. apa2 rum. (vapa) para, isparivanje, dah, zadah, zapah, sapa, jara. uope ono to izbija iz neega (kao plin), duha, smrad. apaik tur. (isp. aik) sasvim jasno; isto i apaare (isp. aare). apadana perz. tip staroperzijske palae sa sredinjom dvoranom kojoj strop nose stupovi. apage gr. (apagein odvesti, otpravljati) nosi se, tornjaj se, izdiri; apage satanas odlazi, sotono! apagogiki gr. (apagoge odvoenje, otpravljanje) posredan, indirektan, zaobilazan: prot. apodiktiki: apagogiki dokaz dokaz s pomou obaranja protivne tvrdnje; apagoga apagogiki dokaz. apanaa franc. (apanage godinji prihod) 1. novac koji dravna blagajna monarhistike drave godinje
apatit

isplauje lanovima kraljevske porodice; 2. novac kojim porodica stalno podupire svoje lanove; glag. apanairati, -alram. apanirati, -paniram tal. (appannare) zamutiti, uiniti mutnim, zamagljenim, blijedim (Be-govi). apantomantija gr. (apantao susretnem, zateknem 4manteia vraanje, gatanje, proricanje) proricanje iz sluajno nastalih dogaaja. a par franc. (a part) zasebno, odjelito, na stranu, za sebe; isto i (tal.) aparte. aparat, -ata lat. (apparare pripravljati) 1. sprava, naprava, ustrojstvo, ureaj, stroj, orue; 2. ustanova ili niz ustanova koje posluuju neku oblast dravne uprave ili privrede: 3. svi radnici neke organizacije (npr. partijski aparat), osoblje neke ustanove; dravni aparat drava sa svim svojim ustanovama; 4. objanjenja, primjedbe, materijal uz nauni rad; pomagala (nauni aparat); 5. svi tjelesni organi koji imaju istu namjenu (dini aparat, probavni aparat itd.); aparatik (iz rus.) ovjek iz inovnikog aparata; isp. beamter, paragrafnraj-ter (Predrag Matvejevi, Krsto Spoljar); aparatura postrojenje, ureaj; svi aparati nekog poduzea, tvornice itd. aparta v. a par. apartan, -tna, -tno franc. (apart) osebujan, udan, naroit, neobian; jedinstven, za sebe, izniman, izuzetan. aparte v. a par. aparthajd engl. (apartheid, zapravo na jeziku afrikaans, v.) zasebnost, odijeljenost, odvojenost; u nae vrijeme izraz za politiku rasne diskriminacije (v.), osobito u Junoafrikoj Uniji. apartman, -ana franc. (appartement) 1. stan, soba, niz soba koje sainjavaju poseban stan; 2. raskoan stan. apa, 2. mn. apaa franc. (apache) 1. deklasirani tip u Francuskoj; 2. pripadnik velegradskog oloa; propalica, razbojnik; prid. apa-ev; apaki; en. apakinja. apaare v. apaik. Apai indijansko pleme, osobito simpatino opisano u djelima njem. pisca Karla Maya (VVinnetou). apateka v. apoteka. apatija gr. (apatheia neosjetljivost) otupjelost, bezosjeajnost. beutnost, ravnodunost, nemarnost, nehaj, depresija, bez-voljnost, potitenost, utuenost; u stoikoj 84 apeiron gr. (apeiros neizmjeran, bezgranian) vjeno i neunitivo prapoelo iz kojega sve izvire i u koje sve uvire (po uenju starogrkog filozofa Anaksimandra iz 6 7. st. pr. n. e.). apeks lat. (apex vrh) toka na nebeskom svodu koja lei u smjeru gibanja Zemlje ili Sunca, a nalazi se na granici izmeu zvijea Lira i Herkul. apel, 2. mn. apela franc. (od lat. appellare zvati) 1. poziv, zov; 2. pozivanje n a . . . ; 3. opomena; 4. zbor, skup (u vojsci) zbog prozivanja, prozivka. Apel v. Apelles. apelacija lat. (appellatio nagovor; naziv, naslov) 1. alba, priziv, prituba, poala. utok; 2. albeni sud, via sudbena instancija kojoj se osuenik moe aliti i moliti da se ponovno razmotri predmet o kome je nii sud ve donio odluku; prid. apela-cionl albeni, prizivni, koji se odnosi na apelaciju; apelacioni sud v. apelacija 2; ape-lant, 2. mn. apelanata osoba koja podnosi apelaciju; apelat, -ata pravn.

filozofiji: najvie dobro; apatian, -na, -no ravnoduan, bez osjeaja, beutan, tup, utuen; koji nema volje za ivot. apatit, -ita gr. (apatao varam, zavodim) ruda kalcijev fosfat; upotrebljava se za umjetno gnojivo. apatrid, -ida gr.-lat. (a ne + patria domovina) osoba bez domovine, bez dravljanstva; isp. apolit. Apaturije (mn. i. roda) starogrka svetkovina primanja udatih ena i djece u fratrije (v.). apcigati, -am njem. (abziehen) 1. odbiti, su-stegnuti, zakinuti (od plae); 2. tipogr. otisnuti slog; 3. u noarstvu nabrusiti, izbrusiti, naotriti, izotriti; 4. u vinarstvu: otakati, pretakati (vino); 5. fotogr. snimiti, naslikati; isto i apcigovati, -ujem. apcigbild njem. (abziehen svui + Bild slika) posebno preparirana sliica koja se malo navlai i naljepljuje na papir i tako preslikava; preslika. apcug njem. (Abzug) 1. demonstrativni usklik uobiajen nekada i u naim krajevima (za vrijeme Austrougarske Monarhije naroito na raun vlasti), znai otprilike: dolje!; 2. snimak, otisak (isp. birstnapcug).

alba na vii sud protiv odluke nieg suda; apelativ gram. opa imenica, tj. imenica koja oznauje sve predmete iste vrste (npr. knjiga, za razliku od vlastitih imenica, npr. Ivan); prid. apelatlvan, -vna, -vno; i rati, -peliram 1. pozivati se na ns obraati se na nekoga, raunati s ni 2. uloiti albu na vii sud protiv i ke nieg suda (kod nekih naih advc i utocirati); isto i apelovati, -ujem; latorija vie, prizivno (crkveno) su (isp. apelacija 2). Apelles starogrki slikar za koga se alo da je tako vjerno naslikao gro su ga ptice dole zobati (enoa); isp. i dies sine linea: Apelles post tabulam Apeles iza slike (da bi uo miljenje gl laa; kae se i danas kad se osjeti da n prislukuje iza zida ili iza vrata). apendiks lat. (appendix prilog, doda 1. nastavak, produetak, dodatak, privje 2. anat. crvuljak; nastavak slijepog crr isto i privjesak na drugim tjelesnim c nima, npr. na jetrima; 3. u novinarstvu: ] listak, feljton (kod J. Beneia: dnica, c jer se obino objavljuje pri dnu strar novinama); 4. dodatak na kraju neke ki ili dokumenta koji sadri biljeke i razl objanjenja; apendicitis (akc. i -itis) u crvuljka, slijepog crijeva: apendektomiji operacija apendicitisa. apendikularija lat. (appendicula mali

vjesak) zool.: apendikularije su maleni ] zirni^morski platai s repom za veslar trajnom kordom ( v . J . Apenini gorje u Italiji; prid. apenir Apeninski poluotok Italija, apepsija gr. (a ne + pepsis prob; loa probava, neprobavljanje uzete hr; apeptian, -na, -no neprobavljiv, svarljiv. apercepcija lat. (ad k + percipere si titi) svjesno opaanje, svjesna predod: shvaanje, zamjeivanje; prid. aperceptr -vna, -vno; apercipirati, -cipTram 1. svjesno opaati; novi opaaj ili predod svjesno uvrstiti u postojei sadraj sviji 2. shvatiti, usvajati; isto i apercipov -ujem. apercu franc. (it. aperi) 1. pogled, os kratak prikaz, letimian pregled, saei 2. duhovita primjedba. aperitiv, -iva lat. (aperire otvoriti) 1. pitak (alkoholni) koji se uzima da se do (pojaa) tek; 2. med. sredstvo za i (otvaranje) stolice. aperkat engl. (uppercut) boksaki udarac o zdo prema gore (isp. anderkat). apers'i v. apercu.

apertizacija

85

aplomb

apertizacija (po franc. industrijalcu Nicolasu Francoisu Appertu, 17501841) postupak konzerviranja namirnica grijanjem do vrenja). aperto libro lat. otvorivi knjigu; muz. po notama (odmah, bez uvjebavanja, odsvirati ili otpjevati); isp. vom Blatt. apertiira lat. (aperire otvoriti, otkriti) otvor, pukotina, rupa; promjer lee; promjer otvora na zastoru kinematografa. apetala gr. (a ne + petalon list) biljka bez lia, bez latica, bezlisnica, bezlatinica. apetit, -ita, lat. (appetere segnuti za im; eljeti, teiti) 1. tek; dispozicija za primanje hrane; elja za jelom, glad; 2. prenes. elja za neim, pohlepa, tenja, pouda, pohota, prohtjev, nagon, sklonost; appetitus caninus lat. (it. ... kanlnus) pasji glad; isp. bulimija. apetitlih njem. (appetitlich, isp. apetit) 1. ukusan, tean; 2. prenes. zamamljiv, primamljiv, privlaiv. API skra. za engl. Associated Press of In-dia (indijska novinska agencija). a piacere tal. (it. a pjaere) muz. po volji, prema nahoenju, kako vam drago. apica njem. (Affe) majmun; isp. opica. apicitis (akc. i -itis) lat. (apex, 2. apicis vrh) upala plunih vraka (lungnpickatar). apidiktor lat. (apis pela + dicere govoriti) elektrina naprava koja mjeri zvune frekvencije to ih odailju pele u konicama, i tako pokazuje kad e poeti rojenje pela (frekvencija od 260 do 300 titraja oznauje poetak rojenja). apifobija lat.-gr. (apis pela + isp. fobija) med. bolestan strah od pela. apijarij, -ija (pored apijarijum) lat. (apis pela) pelinjak, ulite, konica. apikalan, -Ina, -Ino lat. (apex, 2. apicis vrh, rt) koji se tie vrha, rta, vrni, rtni; api-kalnl glasovi glasovi koji se proizvode vrhom jezika (d, t, n). apikultura lat. (apis pela + isp. kultura) gajenje pela, pelarstvo, pelarenje. apirenija gr. (a ne + pyren jezgra, kotica) obrazovanje grozdova vinove loze i bez oploivanja i bez sjemena (parteno-karpno); ovakvo je groe pogodno za suenje; najbolja takva (apirena) vrsta groa je sultanija. apiretian, -na, -no gr. (a ne + pyr vatra) bez vruice, bez visoke temperature, bez groznice, bezgrozniav, negrozniav. apirian, -na, -no gr. (a ne + pyr vatra) nezapaljiv, nesagoriv, vatrostalan.

apirija gr. (apeiria) neiskusnost, neiskustvo, nevjetina (isp. empirija). Apis1 (Hapi, Hapis) sveti bik starih Egipana; utjelovljenje Ozirisa (v.); simbol zemljoradnje (crn, s bijelom polumjeseastom pjegom na elu). Apis2 pridjevak srpskog generaltabnog pukovnika Dragutina Dimitrijevia (1877 1917), jednoga od voa urotnika koji su smaknuti Aleksandra Obrenovia i kraljicu Dragu i doveli na prijestolje dinastiju Kara-orevia (1903); kasnije je postao nepoudan i novoj dinastiji, pa je protiv njega insceniran tzv. Solunski proces u kojemu je osuen na smrt (zbog tobonjeg organiziranja atentata na tadanjeg regenta i kasnijeg kralja Aleksandra) (Krlea). apistija gr. (a ne + pisteiiein vjerovati) nevjerovanje, sumnja, nepovjerenje. aplanacija lat. (ad' + planus ravan) poravnanje, zaglaenje; aplanirati, -anlram poravnati, zagladiti. aplanat, -ata lat. (ad1 + planus ravan) kombinacija lea kod koje je uklonjena sfer-na aberacija ( v . J ; prid. aplanatian, -na, -no. aplauz, 2. mn. aplauza lat. (applaudere pljeskati, udarati) pljesak, odobravanje, plje-skanje; aplaudirati, -plaudiram pljeskati, odobravati pljeskanjem, povlaivati; isto i aplaudovati, -ujem. aplazija gr. (a ne + plasso obrazujem, tvorim) med. potpun ili djelomian zastoj u razvitku nekog tjelesnog organa ili itavog tijela. aplikabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. aplikacija) primjenljiv, upotrebljiv, podesan, prikladan, pogodan,zgodan. aplikacija lat. (applicare pribliiti; dodati, zdruiti) 1. primjena; 2. upotreba; 3. u runom radu ukraivanje naivanjem izrezanih dijelova ornamenata od neke tkanine na druge tkanine; prid. aplikativan, -vna, -vno i aplikacionl; aplicirati, -pliciram 1. primijeniti; 2. upotrijebiti neto poznato za slian sluaj; 3. priiti; 4. nanijeti (boje); 5. dodati; isto i aplikovati, -ujem; aplikatura 1. muz. prstomet, prstored; ispravni nain upotrebe prstiju kod sviranja; 2. v. aplikacija. aplomb franc. (aplomb) 1. teina, vanost, osobit razlog za neki hrabri postupak; 2. okomitost, uspravno dranje; 3. prenes. samopouzdanje, sigurnost u nastupu, samo-

a poco a poco

86

apok

uvjerenost, povjerenje u vlastite snage, drskost, smjelost, hrabrost, odvanost, a poco a poco tal. (it. poko) mu:, malo-po-malo. apodi (mn. m. r.) gr. (a ne + pus, 2. podos noga) zool. beznoci (neki vodozemci). apodiktian, -na, -no gr. (apodeiknvmi pokazujem, oitujem) 1 . neoboriv (npr. tvrdnja), neosporiv, nepobitan, neopovrgljiv; 2. odrjeit, odluan; 3. nudan, neophodan, bezuvjetno vaan; isto i apodiktiki. apodoza (akc. i apodoza) gr. (apodidomi vraam, stavljam natrag) gram. u grkom jeziku glavna reenica koja dolazi iza protaze (sporedne pogodbene reenice). apoen, -ena franc. (appoint) 1 . iznos koji je potreban za potpuno namirenje duga; 2. iznos na koji glasi i u kojem se emitira efektivna valuta neke zemlje (i vrijednosni papiri); 3. apoeni udjeli na koje je razdijeljena dionika glavnica. apofiza gr. (apofysis izdanak, mladica) u anatomiji: izrastaj na kosti proizveden od vlakna miinih tetiva u obliku kvrge, grebena ili iljka (isp. epifiza); u rudarstvu: sloj jedne rude u drugoj. apofonija gr. (apo od + fone glas) v. alternacija 3 (isp. i ablaut). apoftegma gr. (apofthegma) izreka, izriaj, poslovica, misao, sentencija (v.); prid. apo-ftegmatian, -na, -no. apogamija gr. (apo od + gamein eniti se) razmnaanje bez oploivanja, bespolno razmnoavanje (kod najniih jedno-staninih ivotinja). apogej, -eja gr, (apogeios dalje od zemlje) 1. astr. od Zemlje najudaljenija toka Mjeseeve putanje ili u najnovije vrijeme putanje umjetnog satelita; prot. perigej; 2. najvii stupanj, najvei procvat, vrhunac. apograf gr. (apo od + grafein pisati) prijepis. Apokalipsa gr. (apokalypto otkrivam, objavljujem) objava, otkrivenje; Otkrivenje apostola Ivana (proroka knjiga koja uglavnom obrauje svretak svijeta); odatle: slikovito, mistino, zloguko, mrano proroanstvo; apokaliptian, -na, -no 1 . ta-jinstven. zloslutan; fantastian, koban, katastrofalan; 2. zagonetan (kao Apokalipsa); isto i apokaliptiki; apokaliptini jahai (etiri jahaa Apokalipse) kuga, rat, glad, smrt; apokaliptini
Apolon

broj 666 (broj Anlikristov); apokaliptik tuma Apok; vjerski zanesenjak. apokatastaza gr. (apokatastasis vra povratak) povratak u prijanje stanje, i o vjenom vraanju na staro; u me potpuno ozdravljenje. apoklazma gr. (apoklan slomiti) pri kosti, kostolom. apokopa gr. (apokopto odbijem, c em) lingv. isputanje samoglasnika i glasnika na kraju rijei (npr. ljubit r ljubiti, ubi mjesto ubij). apokrif gr. (apokrypto sakrivam) 1 biblijskog sadraja, kanonski neprizna vjerodostojan; 2. drugi neki spis koji p dira na autentinost a ta m u se slube priznaje; 3. djelo koje se podmee n odreenom autoru; prid. apokrifan, -fno laan, nepravi, podmetnut, nonski, neautentian (o biblijskim spis apokromat, -ata gr. objektiv kod koje otklonjena kromatska aberacija (v. a cija). apolepsa, 2. mn. -lepsa gr. (apoleips ostavljanje) prestanak neke organske cije, npr. disanja, govora, bila; kljenut tost, klonulost. Apolinar (muko ime) koji pripada Apolonu. apolinski lat. isto to i apolonski (pren tinskom obliku Apollo, 2. Apollinis). apolit, -ita gr. (a ne + polites danin) ovjek bez dravljanstva; isto i lita; prid. apolitski; isp. apatrid. apoliticizam (i apolitizam), -zma gr. (a 4- isp. politika) tobonja ravnodun-pitanjima politike, uklanjanje, izvlaeri uea u politikom ivotu; nemar za zbivanja, bojkotiranje politikog djelo\ prid. apolitiki 1. nepolitiki, bez tike, bez ikakva smisla za politiku; 2 politiara, izvan njihovih utjecaja; isto , tican, -na, -no; apolitinost isto apoliticizam. Aptilo, Apola 1. v. Apolon; 2. plan rike ustanove za svemirska istraivan NASA). apolog, mn. -zi gr. (apologos pria) na basna, pria s poukom, naravoi jem. apologetika, 3. -ci gr. (apologeomai br se, opravdavam se) struka teologije je svrha da brani kransko uenje; a get, -eta 1. branitelj; crkveni pisac brani kranstvo protiv pogana; 2. pt apostol

87

zastupnik i brani nekog uenja; isto i apologeta; prid. apologetski; apologija obrana, opravdanje, obrambeni govor ili spis: pohvala nekog uenja, osobe, ideje, postupka, djelovanja; prid. apologijski; apolo-gist(a) isto to i apologet. Apolon, -na, 5. Apolone 1. starogrko boanstvo sunca, pjesnitva i glazbe, pokrovitelj umjetnosti; kao sin Zeusov osobito glasovit prorok i lijenik; simbol mladenake ljepote (isp. Feb, Loksija); 2. prenes. lijep ovjek; 3. zool. (apoldn) vrsta leptira; prid. Apolonov; apolonski ( \ \ ) ; Apoldn Sau-roktonos gr. Apolon kako ubija gutericu, djelo starogrkog kipara Praksitela. Apolonija (en. ime) posveena Apolonu. apolonski 1. koji je na Apolonov nain, tj. trijezan, skladan, harmonian; 2. lijep (kao to je, prema prii, bio Apolon); 3. umjetniki, muziki. apoljak, apoljka (isp. ap, hap) zrnce, pilulica. kolece. aponija gr. (a bez + ponos teret) bez-bolnost, dobro osjeanje, zdravlje. aponirati, aponiram lat. (apponere) dodati, pridodati, priloiti, dometnuti (isp. apozicija).

apopleksija gr. (apoplessomai onesvijestim se) med. kap, udar kapi, damla, guta, gu-ula. lag; paraliza tijela ili pojedinih njegovih dijelova kao posljedica izljeva krvi (npr. u mozak): prid. apoplektiki ( / apopleksi-ki): apoplektiki (apopleksiki) udar udar kapi, kap, kaplja, lag; apoplektiar ( / apopleksiar) ovjek koji naginje na apo-pleksiju ili ju je pretrpio; lagiran, damlai-san ovjek; apoplektomorfan, -fna. -fno (isp. gr. morfe oblik) nalik na kap, laki sluaj kapi; apoplexia fulminans lat. (it. apopleksija. . . ) udar kapi, smrt od kapi (Novak). aporema gr. (aporeo u neprilici sam, sumnjam) logika potekoa, teak zadatak, sporno, teko pitanje, problem, sumnja: isto i aporem; aporematski zagonetan, sumnjiv, teko rjeiv, problematian; aporetika, 3. -ci nauka o aporemama. aporija gr. uglavnom isto to i aporema (v.). pa jo i zbunjenost, duevna bespomonost, nesnalaenje u problemima i si.; isto i apo-rizma, 2. mn. aporizama. aport, 2. mn. aporata /rane. (apporter od lat. apportare prinositi, pribaviti) 1. uloak i stvarni ulog u neko

poduzee (zemljite, zgrade, patent i si.), naroito kod dionikih drutava, prilog, udio; 2. donoenje predmeta i sami ti predmeti to ih donosi pas u lovu; lovina, ulov, plijen; 3. zapovijed psu da donese lovinu; aporter, -era lovaki pas koji se odlikuje osobitom sposobnou da pronae i donese ubijenu lovinu; aportirati, -portiram donijeti ubijenu divlja. aposiopeza gr. (aposiopao umuknem) poet. figura u kojoj pjesnik hotimice prekida neiji govor kako bi postigao snaniji utisak (npr. Mauranievo Kajite se. . . Ali u grlu dobru starcu rijeca zape). a posse ad esse lat. od moguega do stvarnoga; ab esse ad posse valet, a posse ad esse non valet consequentia (it. ... konze-kvencija) od stvarnoga do moguega moemo biti dosljedni, ali ne smijemo biti dosljedni od moguega do stvarnoga (u logikom zakljuivanju). apostazija gr. (apostasis razmak; odmet-nue) otpad, raskol, odvajanje, odmetni-tvo, otpadnitvo, prevjera; apostata otpadnik od neke ideje, odmetnik: bogood-stupnik, bogootpadnik; apostazirati, -stazi-ram odmetnuti se, otpasti, odvojiti se, prevjeriti, krenuti vjerom.
apostrof

apostema gr. (apostema) ir, izraslina, guka; apostemacija stvaranje irova, gnojenje, zagnojavanje. a posteriori lat. (posterior potonji, posljednji) na temelju iskustva, poslije iskustva; prot. a priori; aposterioran, -ma, -rno koji se osniva na iskustvu; prot. aprioran. apostila, 2. mn. -stila gr.-lat. 1 . pismeni odgovor (rjeenje, odluka) na neku molbu; 2. pripis, biljeka na rubu nekog spisa ili knjige, marginalija, dodatak (pismeni). apostilb gr. (apostilbein sinuti) manja jedinica za mjerenje gustoe svijetljenja rasvijetljene plohe; znak asb; isp. stilb. apostol (akc. i apostol) gr. (apostello oda-aljem, poaljem) 1 . poslanik, vjerovjesnik (jedan od prve dvanaestorice Kristovih uenika); 2. prenes. vjesnik, glasnik, propovjednik, kritelj, pionir; revnosni zastupnik neke ideje; pregalac; 3. izbor poslanica, epi-stola (kod pravoslavnih); crkvena knjiga koja sadri djela apostolska; prid. apostolski / (akc.) apostolski (rije znai i: papinski); apostolski (apostolski) nuncij papinski poslanik: apostolski oci najstariji kranski pisci ( 1 . i 2. stoljee); prilog: apostolski pjeke (isp. per pedes apostolo-rum); apostolsko velianstvo jedan od 88

naslova maarskih kraljeva (kasnije preao i na Habsburgovce) jer je jedan od njih (Andrija I I ) sudjelovao u kriarskim pothvatima; en. apostolica (akc. i apostolica); isto i apostolka (koja rije znai i: vrsta sandala samo s potplatima'i vezicama, kakve su toboe nosili apostoli); apostolat, -ata sluba apostola, vjerovjesnika; stalno nastojanje oko unapreenja vjere, ideje i si.; isto i apostolstvo (akc. i apostolstvo); apostolik. mn. -ci pripadnik sekte u Italiji sredinom 13. stolj.; apostolici su traili, da se kranstvo vrati jednostavnosti apostolskih vremena. apostrof gr. (apostrel'6 odvraam, otkre-em) 1. izostavnik ("), zarez, kvaica kojom se oznauje da je u rijei neto izostavljeno; 2. u transliteraciji ruske irilice znak za omekavanje prethodnog suglasnika (umjesto mekog znaka [b]: koroF = karolj); 3. govorenje osobito otrim naglaskom; apostrofa poet. figura u kojoj se pjesnik (govornik) obraa nenazonoj osobi kao da je nazona, ili stvari kao da je iva i razumna; apostrofirati, -strofiram 1. staviti apostrof; 2. progovoriti nekomu; upraviti govor komu: u govoru naroito istaknuti koga; 3. govorei naroito naglasiti neku rije da se obrati panja na neku osobu ili stvar; isto i apostrofovati, -ujem. apoteka, 3. -ci gr. (apotithemi - odlaem. spremam) 1. ljekarna, farmacija; 2. prenes. trgovina u kojoj je sve vrlo skupo (kao nekad u apoteci); 3. spremnica s (najnunijim) lijekovima (ormari. kutija ili si.); 4. sredstva za uljepavanje (pomalo ironino: ima i narodna pjesma: Lijepa scka dok je apoteka); apotekar, -ara, 5. apotekaru ; -are ljekarnik: prici, apotekarov / -arev; apotekarski; en. apotekarica / apotekarka. apoteoza gr. (apo od + theos bog) 1. oboavanje, proglaivanje boanstvom; 2. raskona slika neke kazaline priredbe, obino alegorija (v.); prici, apotedski ( I . Vojnovi); isto i apotedzni, -a. -6; apoteozirati, -oziram proglasiti boanstvom, zapoeti s oboavanjem nekoga; isto i apoteozovati, -ujem. apoteza gr. (apothesis skidanje, spremanje) namjetanje uganutih ruku ili nogu. a potiori lat. (it. a pociori) polazei od vanijeg. apotropej, -eja gr. (apotrepo odvraam) u etnografiji naziv za predmete ili to drugo to slui za odvraanje nesrea (hamajlija. amulet, neka uzreica, molitvica i si.) apotropejski. apozicija lat. (appositus koji je blizu

prikladan, zgodan) gram. imenica koj blie oznauje drugu imenicu (npr. u : grad Zagreb, rijeka Sava rijei grad i su apozicije za Zagreb i Sava): prid. tlvan, -vna. -vno ; apozicljski. apozitiv (isp. apozicija) isto to i atribut, naknadno dodana pridjevska oznak, nekim drugim oznakama odreenog j (atribut atributu), apparet id etiam caeco lat. (it. aparet i jam ceko) to je jasno i slijepcu, to i si vidi (Livije). appeasement engl. (it. epizment) mirenje rivanje (esto u upotrebi kao oznaka i ske politike poputanja prema Hitleru drugoga svjetskog rata), appassionato tal. (it. apasionato) muz. 1. stveno. strasno, osjeajno, oduevljeni nosno: 2. tuno, turobno, appoggiando tal. (it. apoando) muz. s ano: noeno, vueno (u sviranju); isto poggiato (it. apodato). apprenti sorcier franc. (it. apranfi sorsji robnjaki egrt (Goetheov Zauberleht u prenesenom znaenju: ovjek to iz; (nerpile) dogaaje koje zatim vie nije soban zaustaviti (Krlea). apraksija gr. (a ne + pratto n med. bolest pri kojoj ovjek ne moe avati stanovite radnje iako je inae s; zdrav. aprehenzija lat. (apprehendere prihvati 1. uzimanje, prisvajanje neke stvari: 2 evno usvajanje, poimanje, shvaanje, mijevanje; spoznaja, saznanje; 3. strah ga, zebnja, strepnja; 4. oduzee slobodi tvor, hapenje; glag. aprehendirati, -h ram. apres nous le deluge franc. (it. apre n u 1 li) poslije'nas potop, tj. poslije nae moe doi to hoe. nas se to ne tie. vno da je nama sada dobro (uzreii doba pred francusku buroasku revolt a prva ju je navodno izrekla markiza 1 padur, v.). apres-souper franc. (it. apre supe) poslij ere; veernje posijelo, sastanak ugov kasno uvee. apretura franc. (appreter spremiti, zj viti) 1. postupak kojim se robi (koi, ki papiru i osobito tkanini) daje ljepi i; i poboljava kvaliteta (gustoa, sjaj,

aprikoza

89

apscisa

koa, vrstoa, nepromoivost itd.); 2. tvar kojom je tkanina apretirana; prid. apretur-ni; apretirati, -prefiram raznim konanim operacijama dati robi (osobito tkanini) ljepi izgled; isto i apretovati, -ujem; apreter, -era, 5. apreteru radnik tekstilne struke koji vri aDreturu. aprikoza (lat. apricus prisojan, sunan) poznati plod armenske ljive, kajsije. april, -ila lat. (aprilis koji sve otvara) mjesec travanj; poslati u april nasamariti (na dan 1. aprila); prid. aprllski; aprllska ala ala izvedena 1. aprila; aprilske teze Lenjinove teze u kojima je izloen plan borbe za prijelaz od buroasko-demokratske revolucije na socijalistiku; Lenjin je s tim tezama istupio 17. aprila 1917. na savjetovanju boljevikih i menjevikih delegata u tadanjem Petrogradu (dananjem Lenjin-gradu); aprilsko vrijeme (esto i prema njem. aprilveter) nestalno, promjenljivo, laljivo vrijeme (kakvo je obino u travnju). a prima aetate lat. (it. ... etate) od najranije mladosti, od malih nogu. a prima vista tal. (akc. a prima v'ista) na prvi pogled; 1. muz. pjevati ili svirati bez priprave, s lista (isp. aperto libro, vom Blatt); 2. trg. iskupiti, platiti odmah po vienju rauna, mjenice i si. a priori lat. (prior prednji) 1. u idealistikoj teoriji spoznaje svojstven razumu prije iskustva, nezavisno od iskustva; prot. a po-steriori; 2. unaprijed (potvrivati, negirati, slagati se); aprioran, -ma, -rno koji prethodi iskustvu i praksi, nezavisan od njih; samovoljan, proizvoljan, onaj koji je dan s nekim preduvjerenjem; apriorizam, -zma filozofski smjer koji ui da ima spoznaja nezavisnih od iskustva; prid. aprioristiki. a prix fixe franc. (it. a pri fiks) po stalnim cijenama. aprobacija lat. (approbare priznati, odobravati) 1. pristanak, dozvola, privola, doputenje, odobravanje; 2. pohvala, prihvat, povoljan sud o neemu (npr. aprobacija sjemena u poljoprivredi); 3. osposobljenje: apro-bant, 2. mn. aprobanata tko daje (tko je ovlaten dati) aprobaciju; aprobator osoba koja vri aprobaciju, koja daje struno miljenje i odobrenje; aprobirati, probiram 1. dati aprobaciju (neemu, za neto); 2. osposobiti. aproksimacija lat. (ad k + proximus najblii) 1. priblinost; 2. mat. priblina vrijednost; priblino odreivanje odnosno predoivanje brojeva;
apsencija

aproksimativan, -vna, -vno priblian, odreen otprilike; aproksimirati, -imiram odrediti priblino, odoka, otprilike. apropo i', a propos (u Rjeniku Srpske akademije nauka i akc. apropo). a proportion franc. (it. a proporsion) razmjerno. a propos franc. (it. a propo) u pogledu (toga); to sam htio rei; upravo mi je palo na pamet; to se tie. . . , tom prilikom u vezi s tim . . . a proposito lat. (it. a propozito) prema naum u , u skladu sa svrhom. aproprijacija lat. (ad k + proprius vlastit) prisvajanje, privlatenje: prot. eksproprijacija; prid. aproprijacidni; aproprirati, -propriram prisvojiti, privlastiti. apro, 2. mn. aproa franc. (approche) vojn. prilaz, prokop, rov (iz pozadine prema prvom bojnom redu) za prikradanje prema neprijatelju. aprovizacija lat. (ad k + providere brinuti se, nabaviti) 1. opskrba, snabdijevanje iveom; 2. ustanova za opskrbu; prid. aprovizacioni; aprovizirati, -vizlram opskrbljivati, snabdijevati. aps v. haps; isto i apsa (i. roda). Apsalom (hebr. Absalom otac mira) jedan od sinova hebrejskoga kralja Davida; prema biblijskoj prii pobunio se protiv oca i bio ubijen (bjeei na mazgi pred progoniteljima zapeo je dugakom kosom po kojoj je bio osobito poznat o hrastovo granje, a mazga je ispod njega pobjegla); simbol nesinovskog ponaanja; prid. apsalomski (... mladi u valovitoj apsalom-skoj kosi to mu pada niz ramena. . . ; Krlea, Veliki metar sviju hulja). apsaras sanskrt. u indijskoj mitologiji nimfe oblakinje, za koje se vjerovalo da katkada silaze na zemlju i zavode kreposne ljude. apsces, 2. mn. apscesa lat. (abscedere otii; uzmicati isp. nae mieina) gnojni ir, prit, gnojanica, poganac, ograniena gnojna upala tkiva ili organa tijela; apscedirati, apsce-diram gnojiti se, zagnojavati se. apscisa, 2. mn. apscisa lat. (abscidere odsjei, odrezati, otkinuti) mat. sjeica; horizontalna os u koordinatnom sistemu; prot. ordinata; prid. apscisnl. -a, -o; apscindirati, -cindlram odijeliti; apscisija 1. nagli prekid usred govora; 2. med. amputacija (v.).

90

apsc

apsencija lat. (absens odsutan) 1. odsutnost, neprisutnost, nenazonost, izonost; 2. izostanak. apsent v. apsint. apsentan, -tna, -tno (isp. apsencija) nenazoan, izoan, neprisutan, odsutan; apsentirati, -en-tlram ne biti nazoan, odsustvovati; ap-sentizam, -zma stanje kada posjednici ive daleko od svoga imanja kojega prihode troe (kod Matoa apsenticizam; on o toj pojavi kae: Ta rije, ini mi se, potjee iz engleskog pumpovanja Irske u XVIII. vijeku i znai socijalnu pojavu kad udaljen, odsutan, vlastelin, kao recimo gazda virovitikog imanja, eksploatira zemlju); ap-sentist(a) takav posjednik. apsida, 2. nm. apsida gr. (apsis, 2. apsidos obru, toak) 1. arhit. polukruni prostor crkve ili neke druge graevine nadsvoden polukupolom; 2. astr. toka putanje nekog nebeskog tijela gdje je ono Suncu najblie (perihel) ili od njega najdalje (afel); apside zajedniko ime za afel (v.) i perihel ( x . j ; prid. apsidnl, -a, -6. apsint gr. (apsinthion pelin) alkoholno pie od pelina i anisa. apsiti v. hapsiti.

apsolucija lat. (absolutio) odrjeenje (od grijeha), oprotenje, pratanje, oprost, osloboenje, pomilovanje. apsolut lat. (absolutus potpun, savren, neogranien) u idealistikoj filozofiji vjena, beskonana, prvobitna osnova svemira (apsolutni duh, apsolutna ideja, apsolutno ja), sinonim boanstva; dijalektiki materijalizam odbacuje metafiziki pojam ap-soluta i priznaje kao jedinu stvarnost materijalni svijet koji se nalazi u vjenom pokretu i razvitku. apsolutan (akc. i apsolutan), -tna, -tno lat. (absolutus potpun, savren, neogranien) 1. koji se uzima (promatra) sam za sebe bez odnosa na neto drugo; nezavisan, bezuvjetan, nesumnjiv; 2. potpun, savren; 3. ist (npr. apsolutni [apsolutni] alkohol); 4. neogranien (npr. apsolutna [apsolutna] monarhija); 5. geogr. apsolutna (apsolutna) visina nadmorska visina, tj. visinska udaljenost neke toke od povrine mora; prot. relativan; apsolutna (apsolutna) muzika muzika

koja slijedi iskljuivo svoje vlastite zakone i govori sluaocima svojim osobitim sredstvima, ne osvrui se na druge umjetnosti ni na rijei (prot. programska muzika, pjesma, opera itd.); lutna (apsolutna) umjetnost skupni za umjetnike pravce 20. stoljea koji njaju svaki odnos prema vidljivoj st' sti (ne prikazujui realne predmete) se mogu razumjeti samo iz autom oblika i boja i njihova meusobnog o< apsolutni (apsolutni) sluh sposobne nog odreivanja visine zvukova po bez pomoi muzikih instrumenata; lutna nula najnia (praktiki nec na) temperatura: minus 273,15 C; aps vlaga broj grama vodene pare u je kubinom metru zraka; apsolutna vriji vrijednost realnog broja bez obzi predznak; oznauje se dvjema okomit tama, npr. | + a = | a j ; apsolutizam, 1. neograniena samodravna vlas ograniena monarhija; neustavna vlad; samovlada; vlast bez ogranienja pr jednoj osobi, monarhu; prosvijeeni a tizam (prosvjetiteljstvo) vladavina njem.-austr. cara Josipa II, ruske cari tarine I I ) koja je prihvatila i provodi cionalistike ideje XVIII. stoljea i po nastojala podii prosvjetu i blagostanji ehov apsolutizam

tiranija koju je austrijski car Franjo Josip I. nakon lucije od 1848. da zatiti interese feuc i krupnih kapitalista; ime po predsjei tadanje vlade Aleksandru Bachu; 2. p nepomirljivost u miljenju; apsoliitisti 1. neogranieni vladar; 2. pristalica af tizma; en. apsolutistkinja; prid. aps stiki; apsolutno (apsolutno) 1. pot] sasvim, posve; prot. relativno; 2. be; tno; 3. neogranieno, apsolutistiki; < sumnjivo; izvan svake sumnje; sasvii gumo; svakako, odluno; 5. (uz neg; nipoto; nikako; 6 = apsolut. apsolutdran, -rna, -rno lat. (absolvere jeiti, oprostiti; obaviti, dovriti) koji rjeava, razrjeavajui; apsolutorna pr oslobadajua presuda; apsolutorij (pored apsolutorijum) 1. razrjenica staroj upravi); 2. odrjenica; otputanje suda kojom se netko rjeava krivnje; pusnica nakon zavrenog studija na s\ listu; apsolvirati, -solvlram svriti zavriti kolovanje, nauke, studije, odr kav drugi posao; isto i apsolvovati, -i apsolvent, 2. mn. apsolvenata tko j vrio studije; dak koji je zavrio ko nje; en. apsolventica / apsolventkinja /' apsolventkinja); prid. apsolventskl. aptrajbati zamiljeno, uopeno, isto pojmovno; 3. kem. luenje, izluivanje; 4. u razgovornom jeziku: miljenje i shvaanje previe udaljeno od iskustva; apstraktan, -tna, -tno 1 . misaon, mislen, pojmovan; 2. nezoran, neopaajan; koji se moe samo zamiljati a ne iskusiti; 3. koji je nastao apstrahiranjem; prot. konkretan; izv. apstraktnost, -osti: apstraktna umjetnost (apstraktizam, -zma) neispravan naziv za skup modernih antinaturalistikih stilskih pravaca; u najnovije vrijeme uzima se naziv apstraktna umjetnost za umjetnike pravce koje inae poznajemo pod oznakama ekspresionizam, kubizam, fovizam f\\);prid. (prema apstraktizam) apstraktistiki. apstruzan, -zna, -zno lat. (abstrusus sakriven, pritajen) zamren, nejasan, zakuast, taman, zbrkan, teko razumljiv, mutan, nerazumljiv, besmislen; izv. apstruznost, -osti. apsud, -uda lat. (ab od + sudare cijediti) prokuhana tekuina, uvarak, procje-dina. apsumpcija lat. (absumere potroiti, po-tratiti) troenje, traenje; istroenost, izmu-enost, iscrpenost, iscrpljenost; apsumirati, -sumiram potroiti, potratiti, protepsti, prohariti. apsurd, 2. mn. apsurada / apsurda lat. (ab-surdus neskladan, nespretan) besmislica, besmisao, besmislenost, nesklapnost, glupost; apsurdan, -dna, -dno besmislen, nesklapan, nemogu; izv. apsurdnost, -osti; apsurditet, -eta; apsurdum isto to i apsurd (v. ad absurdum). apit v. abid (alski); apiter uveo, oro-nuo, otpisan mukarac (Mato); en. ap-iterica. apmalcati, -am njem. (abschmalzen) zamastiti, zainiti, zapraiti, zapriti; isto i apmalco-vati, -ujem. apta gr. (aktea) vrsta korova, burjan (lat. Sambucus ebulus); isp. hpta. aptajlung odjeljenje, dio u organizacionom, stambenom ili taktikom smislu. Od njemakog: Abteilung (Krlea). apt'ak v. haptak (Nar.). apter, 2. mn. aptera gr. (a ne + pteron krilo) beskrilac (kukac koji ne leti, npr. pauk, buha i si.). aptrajbati, -am njem. (abtreiben otjerati) u kuhinjskom jeziku izraz kojim se oznauje npr. jako i svestrano olupavanje tijesta; isto i aptrajbovati, -ujem. 92

Apsoros

91

Apsoros gr. antiko ime za na Cres i Loinj (oba su otoka smatrali kao jedan). apsorpcija lat. (absorbere srkati, upijati) upijanje, usisavanje nekih tvari (dima, pare. tekuine, plina) to ga vre druga (najee tvrda) tijela itavom masom (obujmom) tvari koja usisava, za razliku od adsorpcije; prid. apsorpcijski ; apsorpcioni; apsorbirati, -sorbiram 1 . upiti; usisati; primiti u sebe; otopiti; asimilirati; 2. prenes. zaokupiti, potpuno zauzimati, do iscrpljenja zaposliti, preuzeti, obuhvatiti, iscrpsti; isto i apsorbovati, -ujem: apsrbat, -ata fiz. i tehn. tvar koja se pri apsorpciji apsorbira; apsorbent, 2. mn. apsorbenata tvar koja apsorbira; u kojoj se apsorbira; tvar koja ima svojstvo apsorpcije. apstencija lat. (abstentio) 1 . odustajanje od nasljedstva; 2. udaljenje poinitelja od mjesta poinjenog djela. apsterzija lat. (abstergere obrisati, oistiti) 1 . ienje crijeva; 2. ispiranje rana; apster-gent v. laksativ, purgativ. apstinencija lat. (abstinere odvraati, suzdrati se) 1 . suzdrljivost, odricanje (naroito od uivanja alkoholnih pia); 2. pol. izbjegavanje graanskih dunosti, kao npr. glasovanja, uestvovanja u skuptinama i si.; apstinent, 2. mn. apstinenata 1 . tko se od neega suzdrava, odrie; 2. trezvenjak, uzdrljivac (od alkohola), antialkoholiar; prid. apstinentski; en. apstinentica / apsti-nentkinja (akc. i apstinentkinja); apstinirati se, -tiniram se 1 . suzdravati se od ega (npr. od alkoholnih pia); 2. pol. ne sluiti se svojim pravom glasa; ne pristupiti glasovanju. apstrahirati, -trahiram (isp. apstrakcija) 1 . ne uzimati neto u obzir; izluiti, odijeliti, odvojiti, iskljuiti; ne gledati na neto; 2. log. initi apstrakciju; isto i apstrahovati, -ujem. apstrakcija lat. (abstrahere odvlaiti, odvui, odvratiti) 1 . log. duevna radnja kojom se u mislima hotimice odvajaju neki elementi predmeta; hotimino isputanje iz vida onoga to je neemu sporedno, posebno, sluajno, nebitno, radi onoga to je glavno, ope, nuno, bitno; apstrakcija je neophodan stupanj u procesu spoznavanja objektivnoga svijeta. Od ivoga promatranja do apstraktnog miljenja i od njega do prakse to je dijalektiki put spoznaje istina, spoznaje objektivne stvarnosti (Le-njin); 2. odvojen pojam ili teoretsko uopivanje, stvoreno na temelju apstrahiranja; neto ap-tu-deit

ap-tu-deit engl. (up-to-date) na najnovijem stupnju, moderan, suvremen, koji je po najnovijoj modi, koji je dernier eri ( \ \ ) , aktuelan; u knjigovodstvu: auran. apus gr. (apus bez noge, hrom) vrsta raka listonoca. aqua destillata v. akva. a quadro tal. (it. a kvadro) uetvero. aqua et igne interdictus lat. (it. akva et Igne interd'iktus) pod zabranom vatre i vode, stara formula kojom se izricalo crkveno prokletstvo; isp. interdikt. aquahome v. akvatel. aqua regia lat (it. akva. . . ) carska voda, tekuina u kojoj se otapa zlato; na izraz: zlatotopka. Aquarius lat. (it. Akvarijus) Vodenjak, Vodo-lija (tj. onaj koji lije vodu), zvijee u Zodijaku na junoj nebeskoj polutki. aqua toffana tal. (it. a k v a . . . ) tofanska voda, otrovna tekuina, to ju je navodno oko god. 1700. izumjela neka vraara Toffana (trovala je polako i neprimjetljivo, pa su je rado primjenjivali za neduno usmriva-nje politikih protivnika). aquae lat. (it. akve) toplice, kupalite, banja. Aquae Balissae lat. antiko ime za Daruvar, Lipik. Aquae Calidae lat. antiko ime za dananji Vichy u Francuskoj. Aquae Grani lat. antiko ime za dananji Aachen u Njemakoj (jrane. Aix la Chapelle). Aquae lassae lat. antiko ime za dananje Varadinske toplice (po ilirskom plemenu Jasi). Aquae Sextiae lat. antiko ime za dananji Aix en Provence u Francuskoj. a quatre epingles jrane. (it. a katr epengl) na etiri pribadae, tj. udeen, nacifran, nagizdan, nakien, sitniavo, briljivo dotjeran, kao iz kutije (alski). a quatre mains jrane. (it. a katr men) za etiri ruke, za etveroruno sviranje (na klaviru); isto i tal. a quattro mani (it. ... kva-tro...). a quattro voci tal. (it. a kviitro voi) muz. za etiri glasa. Aquila lat. (it. Akvila) Orao (ime zvijeu u kojem je najsjajnija zvijezda Atair). aquila non capit muscas lat. (it. akvila non kapit miiskas) orao ne hvata muhe (tj. velik se ovjek ne bavi sitnicama). Aquileia v. Akvileja. Aquincum lat. (it. Akv'inkum) u rimsko doba.
aragonit

naziv za grad na desnoj obali Dunav starog Budima u Maarskoj; vrijedne pine, npr. amfiteatar, javna i privatr palita i dr. ar,1 ara, lok. aru, 2. mn. ara lat. (ar ravnina, povrina) mjera za povrini m2, skra. a. ar,2 ara v. ahar. ar3 skra. za arak1 (v.). ar,4 ara, lok. aru tur. (ar) stid, sramota, prenes. ast, obraz, ponos, dostojansb Ar znak za argon (v.). ara1 lat. rtvenik, oltar; Ara coeli (it rtvenik nebeski (ime jedne crkve u 1 Kranjevi, Senoa). ara2 indijan. vrsta dugorepe papige iz skih krajeva June Amerike, araba, 2. mn. -aba tur. (araba) 1. obir prena kola; 2. konj arapske pasmine banski, -a, -6 kolni, kolski; arab 1. koija, vozar, kirija; 2. majsto pravi kola; kolar; arabadiluk, mn. -1. zanimanje koijaa, kirijatvo; 2. 1 ski zanat. arabatan, -tna, -tno tur. (harabi) troan, propasti, dotrajao, ruevan. pokvaren, paten, otrcan, pohaban; isp. rabatan. arabatija v. harabatija. araber njem. konj arapske pasmine. arabeska, 3. -ski, 2. mn. arabeski / a saka tal. (arabeseo arapski) ara na ski nain (isprepleteni geometrijski i s rani biljni crtei) prid. arabeskni, -a, -o arabl v. arabatan. arabica arapsko pismo, arapski alfabe Arabija poluotok u Aziji; prid. aral Arapin, mn. Arapi, 2. mn. Arapa; en. i kinja; arapski (v.) sve pored Arabljanin -ani; Arabljanka; prid. arabljanski; ara ka, 3. -ci nauka o arapskom jez knjievnosti, o arapskoj kulturi; arab tko se bavi arabistikom. strunjak grani nauke; prid. arabistiki; arab -zma, 2. mn. arabizama arapski izi nekom drugom jeziku. arabilan, -Ina, -Ino lat. (arare orati) kladan za oranje, obradiv (u poljopi di); isp. ziratan. arabinoza vrsta eera; spravlja se od ; ske gume i nekih drugih biljnih sluzi, arabizirati, -biziram initi nekoga A nom odn. neto arapskim, poaraplj arapiti. ara, ara ; ara, araa v. hara / hara.

93

arap

aragonit, -ita ruda, rompski oblik kalcijeva karbonata (ime po Aragoniji, pokrajini u paniji). arahid, -ida gr. (arachis hypogaea) zemljani ili kineski orah; biljka iz porodice lepir-njaa s plodovima koji dozrijevaju pod zemljom; plodovi poznati pod imenom kikiriki dobri su za jelo, a slue i za pravljenje ulja. i arahis v. arahid. Arahna u starogrkoj mitologiji osobito vjeta tkalja iz Lidije; pobijedila je u tkalakom natjecanju i samu boginju Atenu, a ova ju je za osvetu pretvorila u pauka, arahnoid, -ida gr. (arachne pauk 4- eidos lik) pauinasta mozgovna, modana opna, pauinasta modanica; arahnoiditis (akc. i -itis) upala arahnoida; isto i arahnitis (-itis). arahnoidan, -dna, -dno gr. (arachne pauk + eidos lik) pauinast, proziran; ara-hnoidndst svojstvo neega to je pauina-sto, pauinastost (Krlea). arahnologija gr. (arachne pauk + logos - rije, govor) nauka o paucima, araisati, -em tur. (jaramak) prijati, goditi, pristajati, primati se. jrajdati se, -am se gr. (raizo odmaram se, oporavljam se) veseliti se, radovati se, uivati gledajui neto, naslaivati se, ra-jiti se.

arajstvo (isp. arajdati se) milina (rajski) uitak; zabava, razonoda. arak,1 arka, mn. arci, 2. araka lat. (arcus luk) 1. isto to i tabak; jedinica za mjeru papira; jedanput presavijen list (4 strane); 2. "stamp. veliki list papira kako dolazi u tiskarski stroj, pa se poslije tiskanja presa-vijanjem dobiva 16 strana knjige (knjiga od 10 araka ima npr. 160 strana); 3. list papira (razne veliine) koji se ispunjava u razliite svrhe (npr. kuni, upitni, sabirni arak); autorski arak 30.000 grafikih znakova, bez obzira na bjeline i prazne prostore (pun redak), naslove, podnaslove, meunaslove, potpise ispod slika, biljeke, formule itd. (pri normalnim uvjetima obuhvaa obino 1215 listova rukopisa, tzv. kartica; isp. tamparski arak). arak,2 araka ar. alkoholno pie od rie [isp. rakija). arakaa (lat. Arracacia xanthorhiza) meksika biljka iz porodice titarki (gomolji jestivi), arakanga v. ara2. aralija (iz jednog urodenikog jezika u Kanadi) vrsta ukrasnog grma (slina brljanu).

araluk, mn. -ci tur. (aralvk) prigradnja uz kuu; mali hodnik; meuprostor, razmak, razdaljina, rastojanje; takoer i vremenski razmak, rok, poek. aram, -ama v. haram. arambaa v. harambaa. arambaii v. harambaii. Arameja stara oznaka za Siriju i Mezopotamiju: Aramejac, -jca, 5. Arameje; 2. mn. Aramejaca; en. Aramejka: prid. aramejski (aramejski je jezik od god. 300. pr. n. e. do 650. n. e. bio najraireniji jezik u srednjoj Aziji te je zato vaan za izuavanje idovskih i starokranskih spisa); spada u grupu semitskih jezika; aramejsko pismo semit-sko pismo iz kojega se razvilo hebrejsko pismo i niz drugih. aramija v. haramija. aramon, -ona jrane. vrsta vinove loze, otporna prema biljnim bolestima (kultivira se osobito na jugu Francuske). aramzada v. haramzada. aran,1 arna, arno tur. (er hrabar ovjek) hrabar, junaan, snaan; dobar, lijep, valjan. aran2 v. haran. aran,3 -ana izotop ozona (formula mu je OJ, nedavno otkriven; djeluje na ljudsko zdravlje.

arancini (mn. m. roda) tal. (arancia narana) 1. ueerena kora narane; 2. male, osuene i ueerene narane. aranel v. arhanel. aranija v. oranija. Aranka mad. (arany zlato) zlatna. aranirati, -raniram jrane. (arranger) 1. skladno udesiti, preudesiti, urediti; 2. prirediti; 3. upravljati neim; 4. nagoditi se; 5. u glumakom zvanju zapoeti uvjebavanje kazalinog djela na pozornici, poto su ve uloge nauene i za stolom razraene; isto i aranovati, -ujem; aranirka, 3. -ci 2. mn. aranTrkT kazalini pokus na kojem se vri araniranje (v. aranirati 5); aranman, -ana 1. ureaj, smjetaj, poredak, svrstavanje, raspored; 2. sporazum, izravnanje, izmirenje, nagodba; 3. obrada (muzika, knjievna), prerada, preudezba; orkestracija; araner, -era, 5. araneru 1. ovjek koji neto aranira, udeava (npr. izlog); 2. ovjek koji upravlja nekom priredbom; 3. upravlja plesa kod etvorke, kadrile (Le-skovar); 4. obraiva ili preraiva muzikih djela. arap, 2. mn. arapa 1. crno ivine: konj (isp.

\
Arapin

94 araber), pas, maka, pijetao itd.; 2. vrsta krumpira; 3. atr. ovjek. Arapin, mn. Arapi, 2. Arapa 1. stanovnik Arapskog poluotoka; 2. konj arapske pasmine (isp. araber, arap); prvotno su se Arapima smatrali samo stanovnici Arapskog poluotoka, no kasnije su se irili na istok, zapad i jug; poznati su i pod imenima Mauri (pomijeavi se s narodom osvojene starorimske provincije Mauretanije), osobito u zaposjednutom dijelu panije, a u naoj srednjovjekovnoj povijesti javljaju se i kao Saraceni. Danas pod arapskim imenom nastupaju na svjetskoj pozornici ne samo stanovnici Arapskog poluotoka nego i pripadnici Sirije, Jordana, Palestine, Iraka, Egipta, Libanona, Sudana, Libije, Tunisa, Alira, Maroka, Kuvajta, Bahreina, Omana itd.; en. Arapka / Arapkinja. Araplija v. Arapin. arapski prid. prema Arabija / Arapin; arapska guma v. gumirabika; arapske brojke znakovi za brojeve, npr. 1, 2, 3 itd. za razliku od rimskih brojaka I, I I , III itd. (podrijetlom su iz Indije); Arapska liga savez est arapskih drava Bliskog Istoka: Egipta, Iraka, Jemena, Jordana, Saudijske Arabije i Sirije, sklopljen god. 1945; kasnije su mu pristupili Libanon i Libija. arar,1 -ara tur. (harar) 1. vrea od kostreti; 2. polovina konjskog tovara (obino teret na ivinetu visi u dvije vree, svaka s jedne strane sedla). arar,2 -ara tal. (arare orati) njiva, poorana zemlja, oranje. arara, 2. mn. arara v. ara2. Ararat (tur. Agri) ugasli vulkan u istonoj Turskoj (po Bibliji se na tom brdu zaustavila Noina arka nakon opeg potopa). araret v. hararet. araspija v. rospija. araid, -ida v. arahid. aralama v. alama. arata gr. (horatas igra, ala) veselje, zabava, arati v. harati. aratos (ake. i aratos) gr. (aratos proklet, zlosretan) proklet bio!, do avola!, do vraga!; aratosiljati se, -toslljam se oslobaati se ega neugodnog, otresati se nevolje (aljui sve aratos do avola). Araukanci (Arawak) nekada mono indijansko pleme, no nemilosrdno istrijebljeno od panjolskih

ar

osvajaa; danas ih ima na podruju Brazila i Venezuele; po nj araukarija vrsta crnogorice. Arauzona lat. starorimsko naselje na mj dananjeg Bribira, arazzo tal. (it. araco) vrsta zidnog saga franc. gradu Arrasu). arba, 2. mn. arba / araba tur. orijentalna krivena kola (jednopreg) na dva kol naroito za ene; isto i araba. Arba lat. antiko ime za otok i grad Rab. arbadija (arbadiga) lat. (herba biljka, vrsta poreza u srednjem vijeku) da napasivanje kmetske stoke na feudal panjacima (travarina). arbajtsbiro, -6a, mn. -6i, 2. -6a njem.-fr (Arbeit rad + isp. biro) ured za sredovanje rada, za zapoljavanje nez; slenih radnika. arbajtsdinst njem. (Arbeit rad + Di sluba) radna sluba, institucija make nacistike vladavine koja je pro; vala da svatko mora provesti stanovito jeme na fizikim radovima u slubi zajedr arbaleta, 2. mn. -leta franc. vrsta luka i jele (samostrijel). Arbanija isto to i Albanija (\\); Ai nija (akc!) mnotvo Arbanasa; Arbana: Albanac (u nar. pjesmi i Arbanasa, i Musa^ Arbanasa); arbanas 1. pastir, banin; 2. vrsta vinove loze (crno gro 3. vrsta duhana (Donevi; inae u 1 znaenju rije nije dosad zabiljeena); p arbanaski / arbanaki; Arbanasi selo '. Zadra. arba tur. (arba pjegav) bolest dob ospice. Arbeiter Zeitung njem. (it. Arbajter cajtu Radnike novine, centralni organ Soi demokratske stranke u Austriji (osn. 1! izlaze i danas) (Krlea). arbidana (isp. arahid) kikiriki (Cesarec). arbija v. harbija. arbitar, -tra, 2. mn. arbitara (pored arbi arbitera) lat. (arbiter oevidac; post nik) 1. izabrani sudac; 2. posrednik; 3. r rodavna osoba ijem se sudu svi podvr vaju; 4. arbiter elegantiarum (it. a. eleg cijarum) propisiva ukusa, uljudne mode i si.; uvijek elegantno odjeven ovj arbitraran, -rna, -rno 1. koji prosu ne po pisanom zakonu, nego po osobn uvjerenju; 2.

svojevoljan, samovoljan; 3. ] blian; 4. koji se moe odrediti ovak< onako; 5. presudan, mjerodavan;
arbor

arbit tor prosuiva, procjenjiva, procje

95

arenda

telj; arbitraa franc. (arbitrage) 1. pomirljiv nain rjeavanja sporova: diplomatskih (medu dravama), vlasnikih (medu poduzeima) itd.; 2. trgovako poslovanje u kapitalistikim zemljama pri kojem se iskoriuje razlika cijena jednakih burzovnih objekata na razliitim tritima, u svrhu izvlaenja profita; 3. obvezatno rjeavanje sporova, nastalih u naoj zemlji izmeu pojedinih dravnih privrednih poduzea, po posebnim arbitranim sudovima u naroitom postupku; prid. arbitrani; arbitrirati, -itriram vriti arbitrau, biti arbitar, arbitrator, prosuivati, procjenjivati, arbor lat. drvo; jarbol; stablo; arbor affinitatis - rodoslovno stablo daljnjih roaka; arbor consanguinitatis (it. konsangvinitatis) rodoslovno stablo krvnih roaka; arbor genea-logica (it. genealogika) rodoslovno stablo (uope); arbor vitae (it. vite) drvo ivota. arboretum lat. (arboreus od drveta) nasad raznovrsnog domaeg i stranog bilja, obino u znanstvene svrhe; botaniki vrt. arborikultura lat. (isp. arbor) uzgajanje sta-blastog bilja u parkovima, nasadima, vrtovima, drvoredima i si. arbun, -una tal. (venet. arboro) vrsta morske ribe ruiaste boje i ukusna mesa; na izraz: rumenac (lat. Pagellus ervthrinus). arbuo, arbula (isp. arbor) jarbol, katarka. are. (it. ark.) skra. za lat. arcus (/7, arkus) luk (u geometriji). arcana v. arkana. archiiatrus Sancti Palatini lat. nadlijenik svetog, tj. carskog dvora u starom Rimu (Krlea, Aretej); isp. arhijatar. arci. . . v. arhi. . . arciakon v. arhiakon. arcula avis lat. (it. arkula . . . ) ptica zlokobnica (kod starinskih gatara), arcus lat. (it. arkus) luk. ar v. har. ariduka tal. (arciduca) nadvojvoda (Vojnovi). ardakva v. andrkva. ardalija; ardalj, v. hardalj. Ardeni (franc. Ardenne) umovito gorje na zapadu Evrope; prid. ardenski. ardente tal. (akc. ardente) muz. vatreno, gorljivo. ardi, 2. mn. ardia tur. (ardy) smreka. ardija, 2. mn. ardlja tur. (ardy) stranja sobica; prostorija iza duana.
arenozan

Ardijejci, Ardijejaca (mn. m. roda) ilirsko pleme uz desnu obalu Neretve; u 3. st. pr. n. e. organizirali monu dravu od Cetine do Vojue u Albaniji (isp. Agron, Teuta. Gencije). ardimenat, -enta, 2. mn. ardimenata tal. (ardi-mento) drskost, smjelost, odvanost, sranost (Vojnovi). ardlt, -ita tal. (ardito hrabar, sran, smion; drzovit) lan ardita, neredovitih talijanskih dobrovoljakih eta, koje su poznate sa svojih zlodjela po Istri i Hrvatskom primorju g. 19191921. ardometar, -tra lat.-gr. (ardere gorjeti) vrsta pirometra ( v . ) za mjerenje visokih temperatura (do 2000C). ardov, -ova, 2. mn. ardova mad. (hordo) bure, bava. Arduba lat. grad u starorimskoj pokrajini Dalmaciji (vjerojatno dananji Vranduk u Bosni, a neki historiari pomiljaju i na Niki u Crnoj Gori). Arduin germ. hrabri prijatelj. ardija, 2. mn. ardlja tur. sluga u aru (v. ar2) konjar, konjuar, govedar. area, 2. mn. area lat. 1. ravna povrina, ravnina, ravnica; 2. prenes. neto prostorom veliko uope (bojno polje, trkalite u cirkusu, borilite u amfiteatru i si.); 3. elava glava, elavost; areal, -ala 1. ploha, plo-tina, povrina (osobito zemljita); 2. podruje, oblast, pojas prirodne rasprostranjenosti bilo koje grupe bilja i ivotinja. areka (lat. Areca catechu, iz malabarskog jezika) vrsta palme iz tropske Azije; sjemenke slue protiv glistavosti. areligiozan, -zna, -zno gr.-lat. (a ne + isp. religija) koji je bez vjere; areligioznost, -osti bezvjerstvo. arem1 v. harem. arem2 tur. (aram mir) groblje. arena lat. (arena pijesak; rvalite) borilite, pozornica, poprite; mjesto na kome se vode borbe, bojno polje, bojite; u nae vrijeme najvie u upotrebi za filmski festival u Puli i za pojave koje su s njim u vezi: zlatna arena, srebrna arena i si.; prid. arenski. arenda lat. (arrenda) 1. zakup, zakupnina; 2. ist prihod od zemljita kad se odbiju trokovi oko proizvodnje i vlastitog uzdravanja; prid. arendalan, -Ina, -Ino (kod Kr-lee i kajk. ini arendaljski zakupniki porez); arendar, -ara, 5. arendaru /' -are zakupnik; tko uzima zemlju u zakup; aren-dator tko daje u arendu 1; arendaica zemlja to se daje u arendu (alski);

96

ai

arendirati, -endiram dati u arendu, iznajmiti; takoer i: uzeti u arendu, zakupiti (varijante: arendariti, -rendarim. arendati, -am, arendisati, -em, arendovati, -ujem). arenozan, -zna, -zno lat. (arenosus) pjean, pjeskovit; isto i arenuldzan (isp. arena). areola lat. (areola - mala ploha, ravnina) crveni kolobar oko prsne bradavice. areometar, -tra, 2. nm. areometara gr. (araios - tanak, tijesan, uzak + metron mjera) sprava za mjerenje gustoe tekuine ili postotka u njoj rastvorene tvari, gusto-mjer. Ares starogrki bog rata (isto to i rimski Mars); areopag, -aga gr. (Aresov breuljak) 1. vrhovno sudite u staroj Ateni: 2. prenes. vrhovni forum uope, skup uglednih ljudi. arest, 2. mn. aresta tul. (arresto) 1. uze, zatvor, haps. ret: 2. med. zastoj, prekid rada. blokada: srani arest: a) zastoj srca. u irem smislu smrt: b) u uem smislu: prestanak djelotvornog rada sranog miia u toku ope anestezije (v.); arestant, 2. mn.

arestanata - zatvorenik, uhapenik, uznik; arestirati, -restiram 1. zatvoriti, uhititi, uhapsiti; 2. zatvoriti, uvrstiti, npr. neku spravu, stroj, da se dalje ne pokree; 3. trg. zaustaviti (npr. poiljku robe); isto i are-tirati, -retiram; isto i arestovati, -ujem. Areta (Arete) gr. (krepost) u starogrkoj mitologiji personifikacija kreposti, ki Zeusa i Praksidike; takoer i ime majke Nausika-jine odn. ene Alkinojeve (vj. aretalogija gr. (isp. aretologija) u kasnije doba grko-rimske literature pria u pohvalu nekog boanstva. Aretej iz Kapadokije grki lijenik iz 2. st. n. e; Krlein motiv u jednoj od njegovih drama. aretologija gr. (arete krepost + logos govor) dio etike (v.) koji obrauje nauku 0 vrlinama, krepostima: prid. aretoloki. a revoir fram. (il. a revoar) do vienja {isto 1 au revoir). arf v.

harf. arfa v. harfa. Arg (gr. Argos) grad na Peloponezu (isp. Argolida); sjedite kralja Agamemnona (v.j. argala ptica iz porodice roda; u Indiji sveta i zakonom zatiena jer uklanja otpatke, argamak lal. jahai konj plemenite pasmine, argan, 2. mn. argana lal. (argano) dizalica. vitlo, ekrk, kran. argat, 2. mn. argata tur. (argyt klai tjesnac) 1. pukarnica, tj. rupa u zidu dave. kroz koju se provlaila puka i ambrazura. mazga); 2. skele na kojima s radnici pri zidanju kue; isp. grut; 3. m za zemljite, etvrtina rala. motika mije; 4. v. argatin. argatin, mn. argati, 2. argata gr.-tur. (ei tes. yrgat) radnik, nadniar (dolazi i u c ku argat, argatar / argata, -aa); icn. gatka, argatkinja; argatija skup n;u ara; argatluk nadnica, nadnienje. ka: argatovati, -ujem radili na nadn nadniiti, kuluiti; isto i argatati, -ara. Argejac i. Argivac. argela v. ergela. argentan, -ana lat. (argentum srebro) s na. legura bakra, cinka i nikla. tzv. n< srebro; v. pakfong, alpaka: isto i argen -ala. Argentina zemlja u junoj Americi; Arg tinac, -nca. 5. Argentince 2. nm. Arge naca; ten. Argentinka; prid. argentinski.

argentit, -ita lat. (argentum - srebro) sreb sulfid, meka. rastezljiva i kovka olovnos ruda: sadri 87% srebra. argentum lat. (akc. argentum) srebro: sja bijeli metal iz grupe dragih kovina, v podatljiv i kovak, atomska teina 107, tablini broj 47, znak Ag; primjena s strana. argila gr. (argilos) glina (v. nargila pr tno: glinena lula). argirija gr. (argyrion srebro) otrova spojevima srebra; isto i argirijaza / ai roza; argirokracija (-kratija) vladav srebra, tj. bogataa; isp. plutokracija. argiroterapija gr. (argyros srebro + i terapija) lijeenje preparatima koji sadr vaju srebro. Argivac, -ivca. 5. Arglve, 2. mn. Arglvaca stanovnik Arga. a u knjievnosti est< zamjena za Helen odn. Grk uope: f Argivka, 3. -ki. 2. mn. -kl; prid. argivs -a. -6. argo, -6a. mn. -6i. 2. argoa franc. (arg lingv. atrovaki jezik; govor ljudi jed sredine koji je za druge nerazumljiv, je: pojedinih stalea i zvanja (npr. vojni studentski argo): isp. slang. argon: v. arj tizam. Argo gr. ime ladi na kojoj su Argonauti ( plovili po zlatno runo u Kolhidu (ime se moglo prevesti sa brzoplovka), argola lat. (argutula) rudo na kormilu.

Argolida

97

arhegonijate

Argolida grka pokrajina na sjeveroistonom Peloponezu; glavni grad Nauplion; mnogo se spominje u antikoj knjievnosti jer su u njoj bili gradovi Mikena, Arg. Tirint. Epidaur i dr. argon, -ona gr. (argos bijel, bjeliast) kem. element, atomska teina 39,944, tablini broj 18; znak Ar; plemeniti (inertni) plin bez boje i mirisa; upotrebljava se za reklamne cjevaste elektrine lampe, daje plavkasto svjetlo. Argonauti f mn. m. roda) gr. 1. u starogrkoj mitologiji junaci koji su na ladi Argo izvrili za ono vrijeme daleku plovidbu do obale Kolhide (na Crnom moru); u djelu Najljepe prie iz klasine starine opisuje ih Gustav Schvvab ovako: Kad je brod bio sagraen i junaci okupljeni, budu kockom podijeljena mjesta Argoplovaca ili Argo-nauta: Jazon je bio zapovjednik cijelog pohoda. 77/// krmilar, a otrovidni Linkej vrio je slubu sprovodnika broda. Na prednjem dijelu sjedio je krasan junak Heraklo, straga Pelej, otac Ahilejev. i Telamon, otac Ajantov. U unutranjosti broda nalazili su se izmeu ostalih Kastor ' Polideuk, Zeu-sovi sinovi. Nelej. otac Nestorov, Admet, mu pobone Alkestide. Meleagar. kasniji pobjednik kalidonskoga vepra, Orjej, arobni pjeva. Menetije. otac Patroklov. Teze j. potonji kralj atenski, i njegov prijatelj Piritoj. Hil. mladi drug Heraklov, Eufem, sin Posejdonov. i Ojlej. otac maloga Ajan-ta: 2. prenes. smjeli pomorci koji trae doivljaje na moru: 3. zool. (argonaut) vrsta glavonoca (morska ivotinja): argonautika velik, dugotrajan i opasan pothvat (al-ski). Argoni (Jranc. Argonne) pobre u sjeveroistonoj Francuskoj: prid. argonskl, -a. -6. argot v. argo: argotizam. -zrna. 2. mn. -izama izraz iz argoa, jedna od rijei koje se govore u argou: katkada i dijalektizam. provincijalizam. argumen(a)t, -enta. 2. mn. argumenata lat. (argumentum) dokaz, razlog, opravdanje, obrazloenje: argumentum ad hominem v. ad hominem: argumentacija 1. dokazivanje, obrazlaganje, niz argumenata s istim zakljukom: 2. nain iznoenja i rasporeivanja dokaza: prid. argumentaran, -rna, -rno bogat dokazalima, sposoban da djeluje kao dokazno sredstvo: isto i argumenta-tivan, -vna. -vno: argumentirati, -mentiram

dokazivati, izvoditi dokaz, obrazlagati: isto i argumentovati, -ujem / argumentisati. -em. argumentum a contrario (it. ...a kontrario) dokaz iz suprotnih pretpostavki. argumentum ad crumenam lal. (it. ... krume-nam) dokaz novarkom, tj. mitom, podmiivanjem. argumentum baculinum lat. (il. .. . bakulinum) dokaz tapom, tj. batinama: isto i argumentum a baculo. argumentum kat' anthropon lat.-gr. isto to i argumentum ad hominem. argumentum legis lat. osnov. uzrok, razlog, smisao zakona. argumentum palmarium (;// primarium) lat. vrlo dobar, stvaran, temeljit, odluan i uvjerljiv dokaz (zapravo: aokaz koji nosi palmu prvenstva). Argus I. div iz grke mitologije koji je imao 100 oiju po itavom tijelu; stooki uvar Ije. keri grkoga kralja Inaha, koju je prema prii Hera pretvorila u kravu: ubio ga je Hermo: 2. prenes. uvar koji sve vidi: 3. Argusove (argusovske) oi oi koje sve vide i zapaze. arhaian, -na. -no gr. (archaios prastar, drevan) star. prastar, starinski, zastario: staromodan; arhaik prastaro iskonsko doba razvitka Zemljine kore: dijeli se u dvije formacije: azbjskb doba (beivotno doba. jer tada jo nije bilo traga ivim biima) i eozbjskb doba (kad se javljaju prvi tragovi ivih bia); prid. arhajski; arhaist(a) uenjak koji prouava starine; arhaizam, -zrna, 2. mn. arhaizama 1. lingv. zastarjela rije ili zastarjeli oblik koji je iziao iz upotrebe; 2. zastarjela pojava, preostatak iz starine; prid. arhaistian, -na, -no; ar-haistiki; arhaizirati, -iziram davati neemu starinski oblik; pisati (ili uope djelovati) na starinski nain: isto i arhaizo-vati, -ujem. arhaneo gr. (arhi... + isp. aneo) po kranskom vjerovanju vii red anela f \ . ) (kod Matoa: nadaneo); prid. arhanelski / arhaneoski. arhe...; arheo... gr. (arche poetak; archaios star, drevan) u sloenicama kao predmetak oznauje odnos drugog dijela sloenice prema starini, davnini, drevnosti, praizvoru. prvotnosti (ivota na Zemlji). arhegonijate (mn. . r.) gr. (arhe... + gonos potomak) u botanici zajedniki naziv za mahovine i papratnjae: arhegonija enski rasplodni organ u arhegonijata.

arheo...

98 arhijerej, -eja, 5. arhijereju gr. (arhi.. isp. jerej) visoki sveenik u pravosl; hijerarhiji: prid. arhijerejev; arhijerejski hijerejski sabor u Srpskoj pravosl; crkvi najvia crkveno-zakonodavna i c nosudbena vlast; sainjavaju ga pati kao predsjednik i eparhijski episkopi: jerejski sinod izvrni organ Arhi skog sabora, najvia upravna i nadz vlast u Srpskoj pravoslavnoj crkvi; la patrijarh i etiri eparhijska arhijereja. Arhiloh starogrki pjesnik iz 7. st. pr. (satire, himne, elegije). arhimandrit, -ita, 5. arhimandrite (akc. i mandrit) gr. (arhi... + mandra o nica) nadstojnik pravoslavnog mana: najvii redovniki in do vladike: prid. mandritov (akc. i arhimandritov): arhi dritski (ake. i arhimandritski). Arhimed (gr., isp. arhi... + medoma brinem se, dakle oprezni, koji zna \ viati, obzirni) najvei matematiar ziar staroga svijeta (287. do 212. pr. n genijalan mislilac kome se pripisuje nica: Dajte mi jednu fiksnu toku koju Krlea citira u djelu Na ruhu po (gr. Dos pu sto. kai ten gen kinesi Daj "gdje da stanem, tj. uporite, i okr u Zemlju); Arhimedov zakon fiz. od himeda pronaeno pravilo da svako ti uronjeno u tekuinu, gubi na svojoj t onoliko koliko tei istisnuta tekuina ( naavi taj zakon, kau, Arhimed je klil poznati poklik Heureka!) (v.J. arhipastir, -ira gr. (isp. arhibiskup) natp; nadbiskup, arhijerej. arhipelag, -aga mn. -azi (arhi... + pelag more) otoje; skup otoka koji lee relat jedan blizu drugome: prid. arhipelaki -o. arhiret v. ahiret. arhitekt, 2. mn. arhitekata gr. (arhitekton) ditelj, graevinski inenjer: graevni un nik i strunjak koji osniva visoke gra> (zgrade, graevine) te vodi i nadzire hovu izvedbu; prid. arhitektov; arhiteka arhitektonika, 3. -ci 1 . organsko slag dijelova u jednu skladnu cjelinu (u arhi turi); 2. skladnost konstrukcije nekog un nikog djela, razmjernost i podudaranje govih dijelova (npr. arhitektonika romi spomenika i si.): 3. znanost o graei umjetnosti i graevnim oblicima: 4.

arheo... v. arhe ... arheoceti gr. najstariji fosilni kitovi iz eocena i miocena (v. J . arheografija gr. (arheo... + grafo piem) opisivanje i izdavanje prastarih pisanih spomenika. arheologija gr. (arheo... + logos rije, govor) nauka koja prouava ostatke i spomenike materijalne kulture drutva od prve pojave ovjeka do pisanih spomenika (prethistorijska arheologija), obuhvaa robovlasniki poredak (za Grku i Rim klasina arheologija) te see sve do feudalizma (srednjovjekovna arheologija), arheolog, mn. -zi tko se bavi arheologijom, strunjak u toj nauci: prid. arheoloki: arheoloka iskopina preitak, ostatak iz starine. arheopteriks gr. (arheo ... + pterix pero. krilo) praptica: okamenjeni ostaci ptice velike kao golub, sa zubima, pandama na krilima i dugakim repom, pokrivenim perjem: ini prijelaz od gmazova prema pticama. arheozoik gr. (arheo ... + zoon iv stvor) razdoblje u razvoju Zemlje (izmeu arhaika i paleozoika); prid. arheozojski. arhetip gr. I . uzor. model: 2. izvorni nesa-uvani rukopis koji se dade rekonstruirati; 3. prvi tamparski otisak ili primjerak novog izdanja: 4. u psihoanalizi: iskonski pod-svjesno-misaoni motiv zajedniki svim ljudima; isp. arhitip, prototip. arhi. . . (od gr. archo prednjaim, prvi sam, vladam, poinjem) kao prvi dio sloenice znai: gornji, vii. prvi. prednji, nad-. Arhibald germ. hrabri, smioni, smjeli, odvani. arhibiskup gr. nadbiskup, arhiepiskop. arhidijeceza gr. (arhi... + isp. dijeceza) nadbiskupija, metropolija. arhiakon (akt. i arhiakon) gr. (arhi... + akon, v.) nadakon. vii crkveni dostojanstvenik, obino prvi savjetnik biskupov. arhiepiskop gr. (arhi... + isp. episkop) nadbiskup, glavni episkop: prid. arhiepiskopom arhiepiskopski; arhiepiskopija nadbiskupija. arhigonija gr. (arhe... + gonos postanak) vjerovanje u postanje ivih bia bez roditelja, iz neive tvari (nekada su npr. mislili da ribe postaju iz mulja, kukci iz drva, crijevni nametnici iz sadraja crijeva itd.); isp. abiogeneza. arhijatar, -tra. 2. mn. -ljatara gr. (arhi... + iatros lijenik) glavni lijenik, nadlijenik. primarijus. protomedikus: isf chiiatrus. 99

arhitip

arijski

io i arhitektura; prid. arhitektonian, -na. -no: arhitektoniki; arhitektonski; arhitektura 1. graevna umjetnost, graditeljstvo, graevinarstvo; umjetnost projektiranja gradnje i umjetnikog oblikovanja zgrade: 2. stil graevine; prid. arhitekturu! (akc. i ar-hitektiirni). arhitip i . arhetip. arhitrav, -ava gr.-lat. (arhi... + trabs greda) glavna greda koja vee dva ili vie stupova i poiva na njima: gornji prag: nosilac krovita (S. Batui). arhiv, -iva gr. (archeTon gradska vijenica, magistrat) 1. ustanova za uvanje starih dokumenata i pisanih spomenika; 2. odjeljenje ustanove gdje se uvaju stari spisi (akti), isprave, nakon to je neki postupak ili proces dovren; na stari izraz: pismohrana, pismara; 3. skup pisanih spomenika koji se odnose na djelatnost neke ustanove ili osobe; 4. naziv nekim asopisima znanstvenog karaktera; isto i arhiva; prid. arhivski; arhivalan, -Ina, -Ino; arhivalije (mn. . roda) arhivske stvari, stvari to se uvaju u arhivima; arhivar, -ara, 5. arhivaru i -are slubenik arhiva: prid. arhivarov / -arev;

arhivarski; en. arhivarica / arhivarka; arhivist(a) isto to i arhivar; titula dravnog slubenika bibliotekarsko-arhivisti-ke struke; en. arhivistkinja; arhivirati, -ivi-ram 1. staviti neki spis, neko djelo u arhiv; 2. raditi u arhivu, kopati po starim spisima. arhivolt gr.-lat. glavni luk koji spaja dva stupa. arhont, 2. mn. arhonata gr. (archon, 2. -ontos) 1. lan vrhovne dravne uprave u staroj Ateni; bilo ih je devet: prvi arhont epo-nim (po njemu se zvala godina), drugi: arhont haztlej, trei arhont polemarh, ostala estorica tezmoteti; 2. isto tako naslov najviih inovnika i u drugim starogrkim gradovima-dravama (polisima): 3. knez, kralj, vladar (osobito kao naslov za strane vladare u bizantskim povijesnim izvorima): arhontat, -ata vrijeme vladanja jednoga arhonta (Milo uri); prid. arhontov; ar-hontski. aridan, -dna. -dno lat. (aridus suh): aridna podruja povrine koje su suhe ili imaju malu koliinu atmosferskih taloga i intenzivno isparivanje,

gdje je biljni pokriva oskudan ili ga uope nema i gdje su dnevna temperaturna kolebanja vrlo visoka (najti-pinija aridna podruja jesu pustinje). Ariel v. Arijel. aries lat. ovan, u starom vijeku ratna sprava (s ovnujskom glavom) za razbijanje zidina; Aries Ovan (zvijee u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj polutki). Arif tur. dobar poznavalac; en. Anfa. arija1 lal. (aria) 1. zrak. uzduh; 2. podneblje, klima; 3. strujanje topline, jara; 4. prenes. velika koliina, mnotvo. arija2 tal. (aria) muz. 1. vokalna kompozicija za jedan glas uz instrumentalnu pratnju, najee u operi; 2. melodija, napjev, kajda, glas, nain pjevanja neke pjesme. arijac, -ijca, 2. mn. arijaca (sanskrt. arya gospodin) u uem smislu: pripadnik indoevropskih, indoiranskih plemena; u irem smislu: pripadnik bilo kojeg indoevropskog naroda ili plemena (v. Indoevropljani); slubena njemaka hitlerovska nauka upotrebljavala je taj naziv u smislu: neidov, nesemit; en. arijka; prid. arijski (drugo je arijevski, v. arijanizam). Arijadna ena iz grke mitologije, ki kralja Minosa, koja je s pomou klupka konca izvela iz
arik

kretskog labirinta mitskog junaka Tezeja; odatle Arijadnina nit spasonosno sredstvo. Arijana gr. (areion bolji, estitiji) bolja, estita, presveta. arijanizam, -zrna nauavanje Arija (sveenika iz Aleksandrije, 4. st. n. e.) da Krist nije iste biti s bogom ocem, nego da mu je samo slian; arijevac, -evca, 2. mn. ari-jevaca pristaa arijanizma (drugo je arijac); en. arijevka; prid. arijevski. Arijel (hehr. boji lav) simboliko ime za junaka uope, za rtveni oltar, za grad Jeruzalem; u knjievnosti (Kabala, Shake-speare, Goethe) vodeni ili zrani duh s dobrim svojstvima, osobito istaknut kao dobroinitelj u Shakespeareovoj drami Oluja; arijelski kao Arijel, tj. uzvien, dobronamjeran, blistav karakterom, nadzemaljski (Mato). arijergarda jranc. (arriere straga + isp. garda) eta koja brani odstupanje: zatitnica, zalaznica. arijerist(a) Jranc. (arriere straga) nazad-njak, natranjak, reakcionar; prid. arijeri-stiki. arijeta, 2. mn. arijeta tal. (arietta) mala arija, pjesmica, arijevac, v. arijanizam. arijski, -a, -6 prid. prema arijac (v.).

100 ariston gr. (aristos najbolji, najplemenitiji) vrsta automatskog, obino veoma b glazbala. Aristotel - starogrki filozof, jedan o veih mudraca uope (384322. pr. prid. Aristotelov; aristotelski; aristotc -zrna uenje Aristotelovo, ari, 2. mn. aria (lat. Larix europaea) bora (listopadna biljka); prid. ariev, arievina arievo drvo. korisno u 1 gradnji. arite (isp. arest) zatvor, uze. haps. ret. aritmetika, 3. -ci gr. (arithmos - brc unstvo; nauka o raunanju i brojs dio matematike koji obraduje zakoni ieva: prid. aritmetiki raunski: k odnosi na aritmetiku: aritmetiki r aritmetika progresija v. progresija: a tiar strunjak u aritmetici; en. a tiarka. aritmija gr. (a ne + isp. ritam) po kanje ritma, nesklad, neravnomjernos mika nepravilnost: prid. antmian. -no. aritmogrif gr. (arithmos broj + gril ribarska mrea: zagonetka) zagonetka jevima: na izraz: brojanica. aritmomanija gr. (arithmos broj -I manija) nagon za stalnim brojenjem i svaega (bolesnik broji korake, stube zor? na kuama kraj kojih prolazi, sel za vrijeme nekog svog fizikog rada it< aritmomantija gr. (arithmos broj + tcia proricanje) vraanje, proricai brojeva. aritmometar. -tra. 2. mn. -metara gr. (arit - broj + isp. metar) stroj za raunan arivati, -am tal. (arrivare pristati uz o doi, stii, prispjeti. doputovati (u d; tinskim govorima). a rivederci tal. (it. a rivederi) do vienj; arivizam, -zrna Jranc. (arriver doi. nametnitvo. guranje na sve mogue n u tzv. vie krugove, medu bolji sv laktatvo. gramenje. treberstvo: ariv 1 . doljak, homo novus. parveni. r ri. skorotenik. skorostek. skorojevi vjek koji je netom doao do visoke ili imetka: 2. u loem znaenju la treber; prid. arivistiki. Arizona savezna drava u jugozapad dijelu USA, glavni grad Phoenix (Fer skra. Ariz. arja v. arija1 (D. Ivanievi). arka1, 3. arci. 2. mn. arki lat. (arca or koveg, sanduk) lada (u obliku kovej

arik. mn. -ci. 2. arika turkm. kanal za navodnjavanje u Srednjoj Aziji. anmid, -ida novo umjetno (sintetino) vlakno, izumljeno u SSSR; podnosi izvanredno visoke i izvanredno niske temperature: upotrebljava se u tehnike svrhe kao izolator i armatura, a mogu se od njega proizvoditi i tkanine otporne prema ultraljubia-stim i drugim svemirskim zraenjima. Anon slavan pjesnik i svira sa grkog otoka Lezba (oko god. 600. pr. n. e.); pripisuje mu se da je prvi dao zborovima da pjevaju ditirambe. odakle se razvila tragedija: prema prii, skoio je s broda u more ne bi li se spasio od razbojnika; u vodi ga je doekao i iznio na obalu delfin koga je zanio svojom pjesmom. arioso tal. (it. arijozo) mu:, na nain pjesme, pjevni dio recitativa. Ariosto (Ludovico, 14741533) talijanski knjievnik, pisac prvih komedija na talijanskom jeziku, a ima i latinskih djela: svjetski je glasovit po svome epu Orlando Ju-rioso (\.). Ariovist - vladar germanskog plemena Sveva. jedna od najznatnijih linosti opisanih u Cezarovu djelu De bello Ga/lico (pokuao je osvojiti Galiju, ali ga je Cezar pobijedio god. 58. pr. n. e.). ariozo v. arioso: ariozan, -zna, -zno (isp. i arija) melodian, pjevan. arir, -ira v. erir; isp. harir. Anstej u starogrkoj mitologiji zatitnik lova i stada, sin Apolona i nimfe Kirene. Aristid (gr. aristos najbolji) staroaten-ski dravnik s nadimkom Pravedni (umro oko 467. pr. n. e.); simbol pravednosti i nesebinosti. Aristofan, -ana starogrki komediograf, jedan od najveih komediografa uope (452- 388. pr. n. e.); prid. Aristofanov. aristokracija (pored aristokratija) gr. (aristos najbolji, najugledniji + krateo vladam) 1. gospodstvo, vladavina velikaa, boljarovlada (Ivan Maurani): 2. vii. privilegirani sloj plemstva; visoko plemstvo; 3. prenes. privilegirani gornji s l o j neke klase ili socijalne grupe; aristokrat(a) plemi velika: pripadnik visokog plemstva: prid. aristokratski; en. aristokratkinja; aristokra-tizam, -zrna 1. vladavina velikaa, plemia; 2. izvanredno fino. plemiko ponaanje.

arka

101

armati

kojoj se prema Bibliji spasio Noa od potopa. arka2, 3. -ci. 2. nm. arki tur. (arka) 1. leda. stranja strana: 2. prenes. zalee, zatita, protekcija: 3. gornja, tupa strana noa. kose i si.; hrbat, tilut; arkada drug. kolega; arkali leat. pleat: krupan, velik: poduprt, uvren straga; arkaluk, mn. -ci dio oklopa koji pokriva lea. arkada lat. (arcus luk, svod) 1. stupovlje, svodite: prema vani otvoren nadsvoen trijem s nizom stupova spojenih lukovima; 2. anal. kost u obliku luka (npr. ona arkada). Arkadija u idilikoj poeziji zemlja sretnih pastira; sretna zemlja (po imenu jedne pokrajine u staroj Grkoj); prid. arkadijski; arkadizam, -zrna idiliko, pastirsko pjesnitvo (zaetnik tal. pjesnik Jacopo San-nazzaro pjesmom Arcadia, 1516. st.). arkan, 2. mn. arkana tat. laso od konjske strune. arkana (mn. sr. r.) lat. (arcanus tajan, tajanstven) tajnost, tajanstvenost, povue -nost, privatan ivot (uvui se u svoja arkana Ante Kovai. U registraturi). arkanel, arkaneo v. arhandeo. Arkansas savezna drava u junom dijelu USA. glavni grad Little Rock; skra. Ark. arkanum lat. (arcanus tajan, tajanstven) 1. vjerska tajna; molitve, dogme, obredi, koji u prakransko doba nisu bili povjeravani nekrtenima; 2. tajno sredstvo koje toboe lijei sve bolesti; isp. panaceja. arkapidik, mn. -ci tur. sporedna vrata, stranji ulaz, mala vrata; isto i arkapija. arka, -aa tur. (artka) stranji uzdignuti dio sedla (isp. ka, unka). arkatura Jranc. (arcature) niz malih slijepih arkada kao dekoracija u arhitekturi, umjetne arkade; svodna oplata, obloga. arkebiza i. arkebuza. arkebiiza jranc. (arquebuse) stara puka s kokotom i dugom cijevi, pretea dananje puke; arkebiizir, -ira vojnik oboruan arkebuzom. arkiv i si. v. arhiv i si. Arkona rt na sjeveru otoka Rugena (slax. Rujana) na Baltikom moru; nekada slavensko naselje, u praslavenskoj mitologiji poznato kao sjedite boanstva Svetovita odn. Svantevita (Nazorov Arkun). arkosolij lat. (arcosolium) luno nadsvoeni grob u katakombama (\\). armatol

Arktik gr. (arktos sjever) sjeverno polarno podruje zemaljske kugle; isto i Arktida; prot. Antarktik; prid. arktiki; arktogeja (isp. g r . ge zemlja) isto to i Arktik. Arktur, -ura gr. (arktiiros uvar medvjeda, ili po drugima pastir volova) sjajna zvijezda na sjevernom nebu (alski). ark no. -ula lal. (arculus) zemljana posuda za tekuine s dugim vratom i sa dvije duguljaste ruke. arlak tur. (herlamak) vika. galama; arlakati. arlakam / arlaem grajati. vikati, galamiti: lupati. arlekin, -ina v. harlekin. arli tur. (arli) 1. dobro odgojen, vrijedan, valjan: 2. v. harli. arma lat. 1. orue, sprava, alat: 2. bojna sprava, oruje; 3. rat, boj; 4. grb: arma bandata remen maa; arma lusoria (it. luzorija) drveno oruje gladijatora (za vjebu). armada panj. (od lat. arma bojna sprava, oruje) 1. vojska, oruana sila. armija; 2. velika flota; 3. nepobjediva armada a) panjolska ratna flota koju je Filip II. god. 1588. poslao protiv Engleske: veoma oteenu nevremenom unitili su je dokraja Englezi: b) prenes. ironian naziv za svaku veliku neorganiziranu vojnu silu osuenu na propast; prid. armadni. armadiira panj. grut, skele, lazila (pri zidanju). armagan tur. (armagan) dar, poklon. armales lat. povelja kojom vladar plemiu podjeljuje grb. armalist(a) lat. (arma oruje) ratnik koji je obinom poveljom bez podjeljivanja plemikog dobra dobio grb i plemiki naslov; uzimao je na sebe obavezu da e stalno ostati u vojnoj slubi (isp. donacio-nalist). arman v. harman. Armand i . Herman. armar v. ormar. armata tal. (armata) vojska, armija; u Jugoslaviji je talijanska II. armata izvrila neuvena zloinstva nad mirnim puanstvom naih zapadnih i junih krajeva (za vrijeme okupacije u toku drugoga svjetskog rata). armata manu lat. oruanom rukom, vojnom silom (Nehajev). armater, -era jranc. (armateur) 1. brodovlasnik, zakupnik broda: 2. gusar. armati, -am tal. (armare) opraviti brod; staviti brod u stanje opreme, oruati, naoruati: arman naoruan (Nar. pjesma).
102

armatol, -61a gr. (isp. martoloz) vojnik graniar. armatiir, -ura. 5. armature tal. (armatore) brodovlasnik. armatura lat. (armatura oruje; oruani vojnici) 1. naoruanje; obrambena oprema, oklop; oprema broda, snast; 2. topovi ratnih brodova; 3. metalni dijelovi u graevinarstvu; 4. sitni pribori i naprave koji pripadaju nekom stroju, sastavni dijelovi, potreptine (npr. u elektrotehnici: utikai. uti-ne kutije, prekidai, grla arulje i si.). armelin, -ina tal. (armellino)kajsija, marelica. Armenija (Armenska SSR) savezna republika u SSSR. glavni grad Erivan (drugim imenom i Jermenija); Armen, -ena pored Armenac, -nca, 5. Armence. 2. mn. Armenaca: en. Armenka; prid. armenski; armenski jezik jedan od indoevropskih jezika sa mnogo perzijskih, grkih i sirijskih utjecaja; ima i vlastito pismo nastalo u 4. st. n. e. armeoberkomando Jranc.-njem. vrhovna vojna komanda (Feldman). armica v. harmica. armiati, -am tal. (ormeggiare) usidriti, privezati brod (Nar.). armija, 2. mn. armija Jranc. (armee) 1 . vojska, tj. cjelokupne oruane snage drave: u uem smislu

suhozemne oruane snage; 2. dio oruanih snaga zemlje koji za vrijeme rata djeluje na fronti, za razliku od ostalih oruanih snaga zemlje; 3. operativni sklop sastavljen od nekoliko korpusa, divizija i brigada, formiran radi izvrenja odreenih zadataka; 4. prenes. svi ljudi ujedinjeni po nekoj opoj oznaci, npr. armija nezaposlenih; prid. armijski. armilaran, -rna, -rno lat. (armilla grivna. narukvica) okrugao. u obliku koluta: armi-larna sfera stari astronomski instrument (u obliku koluta ili kugle) za odreivanje poloaja zvijezda na nebu. Armin, -ina, 5. Armine germ. (Irmin) ime jednoga starogermanskog boga (isp. Irma). armirati, armiram jranc. (armer) 1 . naoruati; 2. uvrstiti, pojaati; armirani beton beton pojaan eljeznim ipkama; armira, -aa savija gvozda; radnik graevinske struke koji vri sjeenje i savijanje eljeza po nacrtu za armirane betonske konstrukcije, smjetanje, uvrivanje i vezanje opremljenog eljeza na oplati odnosne konstrukcije; isto i armirac, -irca, 2. mn. armiraca. armiati, -am tal. (ormeggiare) opremiti

(Nar.), armonika v. harmonika. ARNA libijska novinska agencija. Arnaldo v. Arnold. Arnaut tur. Albanac; en. Arnautka (arm albanska puka); prid. arnautski; nautliik Albanija. arnika, 3. -ci. 2. mn. arnika lal. vrsta b nai nazivi: branka, moravka, vepri veprina. Arnold germ. vladar orlova. Arnot mad. v. Ernest. Arnulf germ. orlovski vuk (hrabri i luke arnjevi (mn. m. roda) mad. (ernyo za zaslon) platneno natkrovlje za kola. arodirati, -rodiram v. arozija. arogacija lal. (arrogare prisvojiti. > posvojenje osobe koja vie nije pod i skom vlasti (isp. adopcija. gdje je prei posvajanja dijete); arogirati, -ogiram -posvojiti; 2. prisvajati. arogancija lat. (arrogans drzak, obije: drskost, osornost, oholost, nadutost, na sitost; prid. arogantan, -tna, -tno di osoran, ohol. naduven, naprasit: aroj nost, -osti isto to i arogancija. arogirati, -rogiram v. arogacija. aroma "gr. (aroma mirodija, mirisave ve) 1. miris; naroito ugodan miris; 2. nes.: dah, prizvuk, preljev,
Arpad

nijansa, pri znaajno obiljeje: prid. aromatian, --no mirisan, ugodna mirisa, mioi san; isto i aromatiki; aromat, -ata zi mirisno sredstvo; aromatizirati, -izirarc snabdjeti aromom, aromatom, zainiti; / aromatizovati, -ujem. Aromun, -iina pripadnik jednog ogra Rumunja (Cincari, Vlasi); en. Aromu prid. aromunski. Aron (hehr. Aharon, Aaron) stariji brat P sijev, pomagao mu pri izlasku iz Egi prvi veliki sveenik u Izraelu. arondacija Jranc. (arrondir okruiti) kruenje (zemljita); arondirati, -rondi zaokruiti (zemljite); isto i arondi -em; arondisman, -ana 1. isto to i a dacija; 2. kotar, srez, gradska etvrt. Arouet (it. Arue) v. Voltaire. arozija lat. (arrodere naglodati. nagr med. razjedanje nekog organa ili kos izgrizenost, osobito stijenki krvne glag. arodirati, -rodiram. arpa tur. (arpa) jeam; isp. arpasuj, arpa.

103

artel

Arpad voa Maara prilikom njihova dolaska u dananju Maarsku: prvi maarski knez (890907), osniva dinastije (Arpa-dovii) koja je do 1301. vladala i Hrvatskom; arpadovina Krleina kajkavska tvorevina, znai olienje maarstva i tenju za gospodstvom maarskog naroda nad drugim narodima, osobito u nekadanjoj Au-stro-Ugarskoj. arpadik tur. (arpadvk) luac; sitan crveni luk za saenje. arpasuj tur. (isp. arpa + su voda, sok) pivo (prvotno samo od jema). arpa tur. (isp. arpa)- jemena kaa (arpa-kaa). arpedo, arpeda, mn. arpei, 2. arpea tal. (arpeggio od arpa harfa) muz. izvoenje tonova istoga akorda ne najedanput, nego jedan za drugim, trzajui (kao na harfi); glag. arpeirati, -peiram 1. svirati arpedo; 2. prenes. razvui, razlomiti. arpeggio v. arpedo. arpija v. harpija. arriere-pensee Jranc. (it. arjerpanse) zadnja misao, stranja misao, (zla) primisao (upilo u jednom pismu Matou). ars lat. (ars, 2. artis) umjetnost, znanje, znanost, vjetina; majstorstvo, spretnost; ars antiqua (/7, anfikva) stara umjetnost, naziv za glazbu 12. i 13. stoljea u Francuskoj: ars gratia artis umjetnost radi umjetnosti (geslo amerike filmske kompanije Metro Goldwin Meyer); ars longa, vita brevis (akc. ars longa, vita brevis) lat. ivot (pojedinca) je kratak, a znanost i umjetnost su dugovjeke (pa ovjek ne stigne na sve); isp. Ho bios brachys...; ars nova nova umjetnost, predrenesansna muzika u 14. stoljeu, u kojoj sve vie prevladavaju svjetovni elementi; pored Francuske zahvatila i Italiju. arsa, 2. mn. arsa / arsi tur. (arsa) gradilite. arsen, -ena gr. (arsen muki, jak) kem. sian; vrlo otrovan element, atomska teina 74,93, tablini broj 33, znak As; prid. arsenov; arsenski. arsenal, -ala tal. (arsenale od ar. darsina kua rada) 1. tvornica za izradu ili skladite za uvanje predmeta naoruanja i vojne opskrbe; 2. prenes. velika i raznovrsna koliina neega; velika zaliha; 3. skladita, radionice, brodogradilita i dokovi za odravanje i popravke ratnih brodova; 4. podrum, konoba (Begovi); prid. arsenalski. arsenat, -ata sol arsenove kiseline. Arsen(ije) gr. (arsen) muevni, jaki, snani.

arsenik, -ika (isp. arsen) 1 . otrovno brano; arsenov trioksid; 2. isto to i arsen; prid. arsenian, -na, -no. arsenit, -ita sol arsenaste kiseline. Arsia lat. starorimsko ime rijeke Rae u Istri. arslan, -ana, 5. arslane tur. (arslan, aslan) 1. lav (i kao muko ime: Arslan); 2. prenes. a) junak; b) prijek, ljutit ovjek, nasilnik; 3. biljka zijevalica. arslanija stari turski novac od 40 para. arsuz tur. (ar stid, sram + syz bez) bezobraznik, bestidnik, besramnik; zao ovjek; zloesto dijete. ar tur. (ar) boje prijestolje na vrhu neba. Aranj, -anja ime brda blizu Mohaa u Maarskoj koje se u narodnom govoru sjevernih naih krajeva (oko Osijeka) smatra sijelom vjetica. arin, -ina tur. (aryn) 1. lakat, rif; mjera za duinu (izmeu 65 i 75 cm; dijelio se na osam urupa, a svaki urup na etiri greha); 2. prijanja ruska mjera 0,7112 m; 1500 arina 1 vrsta (1066,781 m); mjeriti koga na svoj arin prosuivati nekoga po vlastitom nahoenju; arindija 1 . onaj tko mjeri arinom, mjera uope; 2. trgovi, kramar; 3. prenes. nemoderan ovjek, osoba koja ne shvaa novo vrijeme (koje mjeri metrom); isto i arinlija. arlama v. alama. arov v. aov. art jranc. (it. ar) umjetnost; art brut (it. ar bri) sirova, neobraena umjetnost; naziv za spontanu umjetnost svojstvenu djeci, umobolnicima, neprofesionalcima; osjeanje realnosti izraeno nekonvencionalnim nainom i nekonvencionalnim postupkom i materijalom, grubo, neobuzdano. arta1 tur. 1 . posljednji igra u kolu; 2. ostatak. arta2 v. hartija. artefakt, 2. mn. artefakata lat. (isp. ars + fakt, v.) umjetni proizvod (za razliku od prirodnog proizvoda), ljudskom rukom nainjen predmet, rukotvorina. artel, 2. mn. artela rus. 1 . radna zadruga, zajednica koja preuzima i vri neki posao: 2. udruenje radnika ili obrtnika u svrhu zaraivanja i izdravanja lanova i njihovih obitelji iz zajednike blagajne, naroito u bivoj carskoj Rusiji kad je radnika klasa bila teko eksploatirana.
a

Artemida

104

Artemida u starogrkoj mitologiji ki Zeu-sova, sestra Apolonova, boica lova i mjeseca, isto to i starorimska Dijana; prid. Artemidin. artemizij (gr. artemision) svetite boginje Ar-temide. artemizija lat. (po gr.) pelin, akenac, gor-ika, komonika, boja plahtica, rutvica. Artemizija grka vladarica Halikarnasa i Kosa; sudjelovala u bitki kod Salamine god. 480. pr. n. e. (na perzijskoj strani); kasnije (oko god. 400. spominje se jo jedna Artemizija kao graditeljica Mauzoleja, nadgrobnog spomenika u poast svome bratu i muu Mauzolu). arterija gr. (arteria ila) 1. ila kucavica; svaka ila koja vodi krv iz srca; ila od-vodnica; 2. prenes. glavna cesta; prid. arterijski; arterijalan, -Ina, -Ino; arteriole (mn. . roda) najsitnije arterije (poslije njih dolaze kapilari); arterioskleroza (isp. skleroza i ateroskleroza) promjena stijenki arterije koja se oituje u tome to stijenke gube elastinost i postaju deblje uslijed ega se suzuje kanal krvnog suda; ovapnjenje ila; prid. arteriosklerotian, -na, -no. arterisati, -em tur. (artvrmak) povisivati cijenu, licitirati, nadmetati se (novcem). artes liberales lat. (akc. artes liberales) doslovno slobodne umjetnosti; u robovlasnikoj dravi vjetine kojima su se mogli baviti slobodni ljudi a ne robovi (uglavnom razne umjetnosti); u srednjem vijeku tako su se u kolama nazivale: gramatika, retorika, dijalektika (trivijum), aritmetika, geometrija, muzika, astronomija (kvadrivi-jum). Artes molliunt mores lat. Umjetnosti ublauju zakone, tj. umjetnicima se kojeta oprata (Mato). arteki zdenac jranc. zdenac kod koga se voda dobiva dubokim buenjem (po francuskoj pokrajini Artois gdje su kopali prve takve zdence ve u 12. stoljeu). artiok, mn. -ci jranc. (artichaut) biljka s mesnatim listovima, sonim peteljkama i zelenim cvjetnim glavicama koje se jedu kao povre ili kao salata; isto i artioka. artifeks lal. (ars, 2. artis umjetnost + facere initi) tvorac, zaetnik, autor, stvaralac, umjetnik, majstor. artificijelan, -Ina, -Ino lat. (artificium obrt. umjetnost) 1. umjetan, umjetniki; 2. izvje-taen, neprirodan; artificijelni abortus umjetno izazvani pobaaj; artificijt -osti umjetnost (Nehajev). artija v. hartija.

artikl, 2. mn. artikla / artikala lat. (art ud, lanak), 1. trg. roba, predmet vine; 2. novin. lanak; 3. lingv. lan nik) koji oznauje rod imenice (npr. u cuskom jeziku le, la. u njemakom de, das, u makedonskom /, ta, to); 4. ; isto i artikul; prid. artikularan, -ma, -r: artikulacija lat. (articulatim razgovij 1. lingv. tvorba glasova (govornih) govornih organa (usta, zubi, meko i glasnice) neophodan za izgovor ne glasa; 2. izgovaranje rijei da se mogi likovati glasovi i slogovi; 3. muz. izvoenja i meusobnog vezanja to prid. artikulacijski; artikulacioni; art rati, -kullram vriti artikulaciju; varati; artikulirani govor razumljiv ; u kojem se razabiru pojedini glasov razliku od neartikuliranih glasova dj ivotinja i dr.; isto i artikulisati, -em tikulovati, -ujem. artiluk v . altiluk. artiljerija jranc. (artillerie) 1. topnitvo: vatrena orua koja neprijatelju nanose i ce iz velike udaljenosti; 2. rod vojske 1 su osnovno naoruanje topovi; prid. Ijerifski koji se odnosi na artiljeriji tiljerijski park 1. vea mnoina tc skih orua sa svime to im pripad; mjesto gdje se uvaju topovi; artilj -rca, 5. artiljere, 2. mn. artiljeraca nik, tobdija; vojnik u artiljeriji; kanon Arti musices lat.-gr. Umjetnosti glazbe mijenjena kua), est natpis na zgrac glazbenih zavoda, pa i na zagrebakorr artiodaktili (mn. m. r.) gr. (artios spojen + daktvlos prst) zool. dvo kari, takoprsti papkari, takoprstai. artist(a), 2. mn. artista lat. (isp. ars) 1. mac, osobito u varijeteu, kabaretu, cir i si.; 2. umjetnik koji virtuozno vlada nikom svoje umjetnosti; en. artistica tistkinja; prid. artistiki; artistika, 3. -( posao i nain rada artista; 2. v. artizam artioka v. artiok. artium liberalium magister lat. (it. arcijur uitelj (majstor) slobodnih umjetnosti; artes liberales. artizam, -zrna lat. (isp. ars) 1. virtuozno : davanje formalno-tehnikog element; umjetnosti; nastojanje da se umjetn djelo izradi primjenom najistananijih s
asas

artizan

105

stava i postavljanjem maksimalnih tehnikih izraajnih zahtjeva; 2. visoka umjetnost; 3. uope: smisao za ljepotu, za umjetnost. artizan, -ana jranc. (artisan) 1. obrtnik, zanatlija; 2. glumac, tvorac, majstor u svojoj struci. art nouveau jranc. (it. ar nuvo) nova umjetnost na prijelazu iz 19. u 20. st., kod nas poznatija pod imenom Secesija (v.j. arto njem. (Ort mjesto) povik na konja ili kravu da se pomakne desno ili lijevo, na svoje mjesto. artritis (akc. i -itis) gr. (arthron zglavak, zglob) kostobolja, ulozi, giht, upala zglobova; artropatija bolest zglobova, zglo-bobolja. artropodi (mn. m. r.) gr. (arthron zglavak, zglob + pus, 2. podos noga) zool. lankonoci, zglavkari (rakovi, stonoge, kukci). artroza gr. (isp. artritis) boli u zglobovima, zglobobolja. Artur kelt. medvjed; legendarni kralj keltskih Brita (6. st. n. e.); glavna linost pripovijedaka o vitezovima Okruglog stola. arum v. harum. arun v. harun. Arupium antiko naselje u Lici, bogato nalazite ostataka iz ilirskog i rimskog razdoblja (danas Prozor, selo kraj Otoca).

arvanija v. harvanija. arvaula nakaza, bogalj. Arverni (mn. m. r.) keltsko pleme u srednjoj Galiji (danas Auvergne); njihov voda Vercingetoriks jedna je od mnogo spominjanih linosti u Cezarovu djelu De bello Gallico (bio je nepomirljivi neprijatelj Rimljana). arza, 2. mn. arza gr. (arsis ukidanje, negacija) 1. poet. dizanje glasa u stihu; naglaeni slog stope; prat. teza; 2. muz. laki dio takta, laka doba, dizanje dirigentova tapia. arzan, -ana tal. (arso zapaljen, goru) debela crkvena svijea. Arzija ;' Arzija tur. elja (ime iz turske nar. prie). arzi odaja tur. (arz podnoenje molbe, oda soba) graena odaja, soba (Nar.); prostorija za primanje publike. arziti, -Im tur. (isp. arzohal) prijavljivati, optuivati, tuiti se na nekoga. arzlak tur. (arz irina) kalibar, irina cijevi vatrenog oruja. arzohal, -ala, arzovan, -ana, arzuhal, -ala tur. molba, predstavka, arzur v. hazur. as1, 2. mn. asa (pored asova) lat. (as, 2. as-sis) 1. kec; jedinka u igraim kartama (ponajvie najjaa karta);

2. u avijaciji pi-lot-lovac koji se istie svojom vjetinom i koji je u zranim bitkama oborio mnogo neprijateljskih aviona zrani as; 3. prvak u sportu; 4. starorimski sitan novac i jedinica za teinu; 5. u tenisu: poen postignut iz servisa. as2 muz. kromatski snieni glas a. a. s. v. alejhi selam. As znak za arsen (v. J . Asa kralj u staroj Judeji (944904. pr. n. e.) pobjednik u mnogim bitkama, jer Asa je imao vojske trista tisua ljudi izmeu Judejaca koji su nosili tit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisua, koji su nosili tit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci (Biblija). asaba tur. (asabe) 1. srodnici po mukoj lozi, po debeloj krvi; isp. agnat; 2. zakonski nasljednici; asabaluk srodstvo po mukoj lozi. asad tal. (asaggio) provjeravanje, badarenje. Asaf tur. (iz hebr.) vezir (ime Salamonova prvog ministra). asaki tur. naslov prve ili povlatene ene sultanove (kao majke prestolonasljednika). asb 106 asb znak za apostilb (v.). asbest v. azbest. ascendencija lat. (ascendere uzlaziti, uspi-njati se) srodstvo u uzlaznoj rodbinskoj liniji (otac, djed, pradjed itd.); ascendent, 2. mn. ascendeniita pred. predak; roak u uzlaznoj lozi; prot. descendent. ascidija lat. (asciscere primati, prihvaati); ascidije su platai, prirasli na kamenu i drugim predmetima u moru: na naziv: mje-inice. ascites lat. (ascisco primam) med. nakupljanje tekuine u trbunoj upljini. Ascrivium antiko ime za Kotor. ASDIC skra. za engl. Allied Submarine Detection Investigation Committee (Savezniki istrani odbor za otkrivanje podmornica) ureaj za otkrivanje i lociranje podmornica uz pomo ultrazvuka (poslije drugoga svjetskog rata slui za pronalaenje potonulih brodova i podmornica, za ustanovljivanje gdje se nalaze velike plove riba i si.); isp. SONAR. ase, aseta tur. (hasa) vrsta finog konanog platna. ASEAN savez zemalja jugoistone Azije (Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Filipini). asebija gr. (asebeia) bezvjerstvo, bezbotvo. ateizam. aseitet, -eta lat. (a se od sebe) 1 . postanje od samoga sebe, autogeneza (po kranskoj nauci svojstvo Boga koga nije nitko stvorio); 2. duevna samostalnost, slobodna volja (neije djelovanje bez vanjskih utjecaja); apsolutna samosvojnost. aseksualan, -Ina, -Ino gr.-lat. (a ne + seksualan, v.) neseksualan; bez seksualnosti; bez veze sa spolnim ivotom, bespolan. asekuracija v. asikuracija. aselenski gr. (a ne + selene mjesec) bez mjeseca, bezmjesean (npr. bezmjesena no). aselgija gr. (aselgeia) obijest, drskost, bezo-brazluk: razuzdanost, blud, pohotljivost. asenizacija jranc. (assainir nainiti zdravim) uklanjanje neistoe (npr. asenizacija grada ienje grada; asenizacija hbfita pokapanje poginulih ljudi radi izbjegavanja zaraza); isp. asanacija; prid. asenizacidni koji se odnosi na asenizaciju, istaki. asentacija lat. (assentari ulagivati se) 1 . odobravanje; 2. novaenje, stavnja, regrutacija; prid. asentacidni; asentacljskl; asen-tirati, -senffram 1 . pristajati uz koga; asiina

asambleja, 2. mn. asambleja jranc. (assem-blee) 1. skuptina, zbor, sabor, skup, parlament; 2. u novinarskom jeziku osobito naziv za plenarnu sjednicu Skuptine Ujedinjenih naroda; 3. u ruskom (starijem) jeziku zabavno vee u dvoru Petra Velikoga. asanacija lat. (isp. sanacija) 1 . ozdravljenje; 2. stvaranje zdravih i higijenski besprijekornih zdravstvenih prilika, zdravstvenih ureaja; prid. asanacijski; asanacioni; asa-nirati, -saniram 1. uiniti zdravim; 2. popraviti zdravstvene prilike asanacijom; asanator tko vri asanaciju. ASAP novinska agencija Kameruna. ASAPRESS skra. za portug. Agencia No-ticiosa Sul Americana Press (brazilska novinska agencija). asar tur. (asar) 1. tragovi, znakovi, uinci; 2. knjievna ili umjetnika djela. asas, 2. mn. asasa; asa sin (mn. asasi) tur. ubojica iz zasjede (prvotno pripadnik muslimanskih sektaa koji su u 9. st. n. e. vrili ubojstva po azijskim zemljama); u Bosni: noni uvar, noobdija.

asibil odobravati; 2. novaiti, regrutirati, vrit grutaciju, uzimati u vojsku. asentist(a) panj. poduzetnik borbi s bikov asepsa gr. (a ne 4- sepsa, v.) spreav zaraze; nastojanje da rane (naroito operacija) ne dou u dodir s uzronic bolesti; prid. aseptian, -na, -no; asept koji se odnosi na asepsu; koji sprec zarazu, protuzarazni; aseptika prim aseptikih sredstava, asertoran, -ma, -rno lat. (assertorius) pc dan, jestan. pozitivan; asertoran sud -logici sud kojim se izrie faktinost al i nunost veze subjekta i predikata (za zliku od apodiktinog i problemati suda). asesor lat. (assessor) 1 . prisjednik (na] kod suda), porotnik; 2. inovnika til pripravnik; en. asesorica; prid. asesorsk asfalt, 2. mn. asfalta gr. (asfaltos mljana smola) 1. paklina, smolina, zer smola (crne ili tamnosmede boje); prir njuje se u graditeljstvu, u elektrotehnici, izolacioni materijal, za asfaltiranje ul pravljenje lakova i si.; isp. gudron; 2. ul plonik, tarac. trotoar, hodnik, etnik; p asfaltnl; asfalter, -era radnik graevir struke koji obavlja asfaltiranje i katranj( na zgradama (krovovi i izolacije), asf< ranje trotoara i cesta, zalijevanje spoji na cestama od drvenih i kamenih koca asfaltirati, -faltiram prevui asfalt( poploiti. taracati; isp. i asfaltovati, -ujer asfiksija gr. (a ne + sfvgmos j; kucanje bila) 1. nesvjestica: klonulost; bo ili nikakvo udaranje srca: 2. privk smrt, obamrlost, uguenje, prekid disa uslijed pomanjkanja kisika; asfiktian, - -no polumrtav, obamro. prividno mrt klonuo, koji je u nesvijesti, onesvijeten, svjestan. asfdel gr. (asfodelos) kod Homera biljka poljima donjeg svijeta, cvijet smrti; n izrazi: zlatoglav, apljan. epljez, kralj koplje, nanuka (rod biljaka iz porodice ljana: visoke stabljike s dugim listovim bijeloutim cvjetovima). ashab, -aba, 5. i ashabe tur. (ashab, ash; drug, kolega. asi tur. indekl. (asi) grenik, silnik, siledi nasilnik; buntovnik, odmetnik; u nar. p srni: uiniti se asi pobuniti se, odmetn se; poasiti se. asibilacija lat. (assibilatio) lingv. pretvara: stranjonepanih i zubnih suglasnika u af

107

asinus asinum. asiento panj. (il. asjento) ugovor panjolskih vladara (u 1618. st.) s trgovakim partnerima i podjela ovima prava da mo-nopolistiki uvoze stanovit broj

kate ( v . J , tj. njihovo izgovaranje u zajednici sa sibilantima; asibilata isto to i afrikata. asiina uve. i pogrdno od asija ( v . J .

robova iz crnakih zemalja u amerike (panjolske) kolonije. Asif v. Asaf; f e n . Asifa. asignacija lat. (assignare doznaiti, pripisati) 1. doznaka, uputa; (kod starijih pisaca: dokaznica); 2. preuzimanje tude obaveze, lako da dosadanji dunik bude rijeen obaveze; prid. asignacijski; asignacionl; asignant, 2. mn. asignanata 1. onaj tko izdaje ek: 2. dunik koji se asignacijom rjeava obveze; asignat, -ata 1. osoba pozvana da plati ek; 2. osoba na koju se prenosi obaveza kod asignacije; 3. papirni novac, tiskan za francuske revolucije, radi likvidiranja dravnih dugova; 4. doznaka na neku novanu sumu; 5. dokument, nalog po kome se vri rashod kredita otvorenih nekoj slubenoj osobi ili ustanovi; asignator 1. remitent, pogodovnik; onaj kome se ek ima platiti; 2. vjerovnik kod osiguranja; asignirati, -signiram doznaiti izvjesnu sumu novca u neku svrhu; isto i asignovati, -ujem. asija v. asi. asijeta, 2. mn. asijeta Jranc. (assiette) 1. poloaj; 2. dranje ravnotee. asikuracija tal. (assicurare osigurati) osiguranje; prid. asikuracijski; asikuracioni; asi-kurirati, -kuriram osigurati. asiluk tur. (isp. asi) drskost, naduvenost; grijeenje; silnitvo, obijest; nepokornost, odmetnitvo. Asim tur. uvar, zatitnik; potenjak. asimetrija gr. (a ne + isp. simetrija) nesimetrinost, neskladnost, nejednakost, nejednolikost, nerazmjernost; prid. asimetrian, -na, -no / asimetriki nesimetrian, neskladan, nejednak, nejednolik, nerazmjeran, nepravilan. asimilacija lat. (assimilatio) 1. izjednaivanje. priljubljivanje, prilagoivanje; proces kojim se novi sadraji i elementi pridruuju i prilagouju starijem sadraju; prat. disimilacija; 2. usvajanje i pretvaranje tvari koje ulaze u organizam (npr. hrane u tjelesno tkivo); 3. stapanje jednog naroda s drugim putem usvajanja njegova jezika, obiaja i si.; 4. lingv. jednaenje, sljubljivanje glasova (npr. svafba svadba, pe/deset pedeset); prid. asimilacijski; asimilacionl; asimi-lant, 2. mn. asimilanata pripadnik idovskog pokreta (protivnog cionizmu)
Asinus Buridani.

koji eli nacionalnu i kulturnu asimilaciju s narodom u kojem je roen; asimilat, -ata tko je asimiliran; asimilativ ono to se moe lako asimilirati; prid. asimilativan, -vna, -vno; asimilator tko vri asimilaciju: prid. asimilatoran, -rna. -rno; asimi-latorski; ashnilatorska politika politika, obino nasilna, koju vri neka vlast svim raspoloivim sredstvima (kola, novinstvo, jezik, uredi, beneficije, mijenjanje prezimena, interniranje nacionalnih voa itd.), da bi denacionalizirala neku nacionalnu manjinu i prinarodila je jaoj naciji; najsuroviju asimilatorsku politiku provodila je faistika Italija prema hrvatskom i slovenskom ivlju u Istri u godinama 1918. do 1943; isp. asimilacija 3; asimilirati, -miliram 1. uiniti jednakim, izjednaiti; sljubiti se, prilagoditi, stopiti; 2. usvojiti, prisvojiti; isto i asimilovati, -ujem. asimptota gr. (a ne + svmptotos koji se ne poklapa, nezgodan) geom. ravna linija kojoj se pribliava neka krivulja, tako da meusobno odstojanje tei prema nuli; prid. asimptotskl; asimptotikl. asindeton gr. (a ne + syndetos vezan) poet. izostavljanje veznika gdje bi u obinom govoru morali doi, npr. Misli mlada (da) nitko je ne uje, (ali) slualo je mome obanine, (pa) prostrijeli joj u skutu jabuku; isto i asindet; prid. asinde-tikl / asindetskl. asinhrdn v. asinkron. asini in pelle leonis lat. (it. azini...) magarci u lavljoj koi. asinkron gr. (a ne + syn s, sa + chronos vrijeme) neistodoban, neisto-vremen, neusklaen vremenski; nepoduda-ran; isto i asinkronian, -na, -no; isto i asinhrdn, asinhronian. asinus ad Ivram lat.-gr. (it. azinus ad li-ram) magarac u liru (uzreica koja odgovara naem: razumije se kao magare u kantar, tj. nesposoban je, glup je). asinus asinum fricat lat. (it. azinus azinum frikat) magarac magarca ee; ova se reenica obino povezuje sa: similis simili gaudet ( v . ) , s kojom u prenesenom smislu isto znai.

108

asocijat

Asinus Buridani inter duo prata lat. Buridanov magarac izmeu dvije livade (v. Buridanov magarac). Asir, -ira pokrajina u jugozapadnom dijelu Saudijske Arabije; glavni grad A a-bya. Aslrija stara drava u Aziji: Asirac, -rca. 5. AsTre, 2. mn. AsTraca; en. Aslrka; prid. aslrskl; asiriologija nauka o ivotu i kulturi Asiraca; asiriolog, mn. -zi tko se bavi asiriologijom; prid. asirioloki. asistencija lat. (assistere stajati uza to) 1. pomo (npr. vojnika); 2. sudjelovanje (npr. lijenika kod operacije); 3. prisutnost; 4. skup pomonika pri nekom znaajnom poslu (npr. uz brojnu asistenciju; alski); asistent, 2. mn. asistenata 1. osoba koja pomae profesoru sveuilita u praktinom radu sa studentima, lijeniku pri operacijama itd.; pomonik, pomona radna sila (u znanstvenim zavodima); 2. inovnika titula; prid. asistentov; asistentskl; en. asistentica i asistentkinja {akc. i asistentkinja): asistirati, -sisfiram 1. prisustvovati (neemu); 2. sudjelovati kao asistent (npr. kod operacije), vriti slubu asistenta. asistiti, -Tm tal. (asistere) pomagati, podizati, uzgajati (Nar.); isp. asistirati. asiti se, asim se (isp. asi) biti drzak, nadu-ven, napuhavati se. asitija gr. (a ne + sitia tijesto, pecivo, hrana uope) gladovanje, post, pomanjkanje teka; asitian, -na, -no natate, gladan, ispoen.

asjenda, 2. mn. asjenda v. hacienda. aska v. jeka. askar v. asker. askaridijaza infekcija glistama (glistavost) iz porodice Ascarididae; isto i askaridoza. askelija grc. (a ne + skelos stegno, bedro) med. bezbedrenost. asker, 2. mn. askera tur. vojnik; prid. aske-rov; askerskl; askerija 1. vojska, vojni-tvo (isp. askerluk); 2. porez koji su plaali graani proglaeni nesposobnima za vojnu slubu; tzv. vojnica: askerluk vojnitvo. sluba u vojsci; askerua razuzdana ena, soldatua (koja se vucara s vojnicima). askeza gr. (askesis vjeba, osobito tjelesna) strog nain ivota uz odricanje od svakog uivanja; vjebanje u vrlinama; obu-zdavanje pouda; tenja za moralnim usavravanjem; pokora, isposnitvo, trapljenje; isp. sufizam; asket, -eta isposnik; ovjek koji se odrie svih uitaka u ivotu; isto i asketa (akc. i asketa, 2. mn. asketa); : asketkinja; prid. asketski (akc. i askets asketika, 3. -ci nauka o askezi; asketi tko se bavi asketikom; asketizam, -2 asketski ivot, isposnitvo; isto i asi stvo. Asklepijad starogrki lirski pjesnik (na jelazu iz 4. u 3. st. pr. n. e.); po nje nazvana dva asklepijadska stiha: mali asi pijad sastojao se od tri horijamba, a ve od jednog troheja ili spondeja, tri hi jamba i jednoga jamba; kombinacije o

stihova s drugim nekim stihovima stvai su pet asklepijadskih strofa. Asklepije starogrki bog lijenitva, i to kod Rimljana Eskulap; Asklepijadi potomci Asklepijevi, lijenici i uitelji lij nitva. askomiceti v. askus. askultant i si. r. auskultant i si. askurel praukundjed, prapredak. askus gr. organ za razmnaanje gljiva n inarki; askomiceti razred gljiva k stvaraju spore (askospbre) u mjeinicam; asi i ar. (asli) 1. prid. indekl. temeljit; 2. p sasvim, potpuno; sigurno; zacijelo, vrlo \ rojatno. po svoj prilici; asli vasli uzalu asma tur. 1. vrsta loze ardaklije (v.); 2. oti na pei, pa i sama zemljana pe; asmal iste? to i asma 1; isp. osmanluk. Asmodej perz. (Aema Deva demon { ude i srdbe) jedan od naziva za av< (Mato, Donadini). asna v. hasna.
asomatian

asocijacija lat. (associatio) 1. udruenje, sav udruivanje, spajanje; 2. psih. povezani meu pojedinim odvojenim predodbai uslijed koje jedna predodba izaziva druj asocijacija ideja povezivanje pojedir pojmova i predodbi u miljenju; 3. udi enje ljudi radi nekog zajednikog cilja; bot. biljna zadruga nastala prirodnim p tem; 5. zool. druba ivotinja (jato, stadi 6. fiz. i kem. spajanje molekula u sloi nije estice; prid. asocijaclonl; asocirati, as cTram 1. pridruiti, udruiti (se); 2. k misleno spajati, zbliavati predodbe. asocijalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (a ne 4- ii socijalan) nesocijalan, nedruevan, prot drutven; koji ne voli drutvo i zajednf ili se ne obazire na njih; koji nema i kakvih socijalnih osjeaja, nehuman, sel an. asocijativan, -vna, -vno prid. prema asoc jacija (v.); asocijativndst, -osti spos

109

asta' aspera nec terrent lat. (it. . . . nek ...) potekoe ne zastrauju. aspida, 2. mn. asplda gr. (aspis, 2. -idos) 1. poskok, zmija otrovnica, ljutica; 2. prenes. zla ena, otrokonda, guja, gvozden-zuba. aspik, mn. -ci, 2. asplka franc. (aspic) mesna ili riblja hladetina, luenje, piktija. aspiracija lat. (aspirare disati; teiti za neim) 1. elja, tenja, enja za neim; 2. lingv. izgovaranje glasa s hakom (kod ega se uje glas li), npr. dh, ph; 3. udisava-nje, usisavanje; aspirant, 2. mn. aspiranata 1. ovjek koji se natjee za neko mjesto ili nagradu; isp. kandidat; 2. inovniki pripravnik; poetni stupanj u slubi; 3. v. kadet; aspirata lingv. suglasnik s aspiracijom 2, npr. gh, ph, bh itd.; aspirater, -era franc. (aspirateur) 1. u mlinarstvu: stroj za ienje ita uz pomo strujanja zraka; 2. usisava; sprava za usisavanje praine; aspi-rator lat. 1. aparat za usisavanje plinova, praine, tekuina; 2. hidr. konina cijev na izlazu turbine za potpuno iskoriivanje visine vodostaja. aspirin, -ina tvorniko ime za acetilosali-cilnu kiselinu; bijeli kristalasti praak koji se teko rastapa u vodi; snizuje povienu temperaturu i znatno ublauje boli; naroito se upotrebljava kod reumatizma, glavobolje i si. (danas veinom u tabletama). aspirirati, -spirlram lat. (isp. aspiracija) 1. disati, dahnuti: 2. lingv. izgovarati s hakom: 3. (na neto) teiti za neim; htjeti dobiti neto; 4. med. zajedno s dahom uvui neto u plua. aspra, 2. mn. aspri gr. (aspros bijel) sitan srebrn novac: novac uope. aspur, -ura tur. (isp. aspurlija) vrsta crvenog lanenog platna; isto i aspura. aspurlija tur. (aspurli tamnocrven) crvena marama. Asra v. Azra. asret v. hasret. assai tal. (it. asai) muz. dosta, veoma, vrlo. assa voe tal. (it. asa voe) muz. samo glasom (bez muzike pratnje). Associated Press engl. (it. Esouijetid Pres) udruena tampa, ameriko novinsko--izvjetajno poduzee (osn. 1848). Assopress krae umjesto Associated Press ( v . ) . Assunta (isp. lat. assumere primiti, uzeti k sebi) u kranskom slikarstvu motiv Bo-gorodiina uzaaa na nebo. asta1 v. hasta. a

bnost za udruivanje uope, a za spajanje odn. vezivanje misli napose, asomatian, -na, -no gr. (a ne + soma, 2. -atos tijelo) bestjelesan, asonanca, 2. mn. asonanca lat. (assonare odjekivati, zveati uza to) 1. prizvuk, odjek; 2. poet. ukras koji se sastoji u podudaranju samoglasnika kod rijei u reenici ili stihu, npr. Povedoe dobre konje poljem; 3. poet. nepotpun srok gdje se ne slau potpuni slogovi, nego samo vokali; isto i aso-nancija; asonirati, asoniram podudarati se. slagati se; isto i asonovati, -ujem. a son gout franc. (it. a son gu) po svom ukusu, po svojoj volji; isp. chacun a son gout. asortiman, -ana franc. (assortiment) 1. izbor razliitih oblika i vrsta robe u trgovakom ili privrednom poduzeu; u uem smislu izbor jednakih predmeta, a razliitih vrsta (npr. asortiman cigareta); 2. u. socijalistikom planiranju odnos koliina pojedinih artikala unutar jedne osnovne grupe proizvoda; izvriti plan po asortimanu znai proizvesti planirane koliine kod svih zadanih proizvoda; asortirati, -sortiram urediti; razvrstati robu na skladitu. aspa (po Skoku je to slavenska rije, isp. ospice, ospa) 1. mjehurii na koi; 2. rumenilo, crvenilo, rumen, crven. Aspalathos ilirsko, pa grko naselje na teritoriju dananjeg Splita. asparagus gr. (asparagos) parga, paroga; rod bilja iz porodice ljiljana; asparagln, -ina organski spoj kojega ima naroito mnogo u pargi. Aspazija ugledna atenska hetera iz V. st. pr. n. e., prijateljica i kasnije ena Periklova. aspekt, 2. mn. aspekata lat. (aspicere pogledati, gledati u oi) 1. izgled, vidik, pogled; lik, oblik, vanjtina, pojava, podoba; 2. gledite, stanovite, stajalite, polazite; 3. vid (pod kojim se neto gleda ili javlja); 4. glagolski aspekt (vid) pojava da glagol naznauje trajnost ili svrenost (npr. sjesti: sjedati; lupiti: lupati itd.). asperacionl sistem (lat. asper ljut. otar) izricanje jedinstvene kazne za vie povreda krivinog zakona to ih je poinio isti poinitelj, tako da mu se za sva djela izrie kazna koja se sastoji u povienju kazne utvrene za najtee krivino djelo.

asta

110

asta2 tal. (asta) glavna greda na kojoj se sueljavaju bokovi brodskog kljuna. Asta en. ime (od Anastazija, \\). astakolit, -ita gr. (astakos rak + lithos kamen) okamina raka. astal mad. (asztal) stol (akc. i astal, -ala); umanj. astali, astale, -eta; prid. astalskl (astalskl). ast a ni njem. (alsdann) onda, zatim, iza toga, dakle (u govoru nekih kajkavaca, osobito starih Zagrepana). astamskl, -a, -6 prid. prema astma (Mato). astar, -ara tur. (astar) podstava, platno za podstavu. Astarta (Astarot, Istar) feniko-sirijska boica ljepote, slino kao kod Grka Afrodita a kod Rimljana Venera; u semitskoj mitologiji najpotovanija boginja, pramajka svega ivoga, gospodarica neba i zemlje, rata i mira, ljubavi i raanja. astatian, -na, -no gr. (isp. astazija) koji nije vezan za odreen smjer i poloaj, nemiran; isto i astatikT. astatln, -ina gr. (astatos nepostojan) kem. element (radioaktivan), otkriven 1940, atomska teina 211, redni broj 85, znak At. astatizam, -zrna gr.-lat. (a ne + status ustav) otpor protiv dravnog ureenja. astazija gr. (astateo nepostojan sam, zbunjen sam) 1. nemir, bunilo, bacakanje tekog bolesnika; 2. nemogunost stajanja iako postoji normalna pokretljivost donjih udova; isp. astatian. Astek, mn. -ci, 2. Asteka pripadnik starog indijanskog naroda u Mehiku koji je imao visoku kulturu i vrstu dravnu organizaciju; en. Astekinja; prid. astekl; aste-kl jezik v. nahuatl-jezici; astekd pismo meksiko pismo, derivat maja-pisma, slikovnog (piktograma), znakovnog (ideogra-ma) i poetaka zvukovnog (fonograma) pisma. astenija gr. (astheneia nemo, slabost) 1. tjelesna slabost u najirem smislu; oznaka za tjelesnu konstituciju koja se istie mra-vou s uskim i plosnatim prsnim koem; 2. openito razliiti oblici slabosti organizma, npr. psihika astenija; astenian, -na, -no slab, nemoan (v. afekt); isto i astenikl; astenik, mn. -ci ovjek aste-nine grae; isto i asteniar. aster gr. (aster zvijezda) 1. boi. biljka gla-voika, lijepa kata (Tresi Pavii); 2. vrsta slova u tamparstvu, tzv. prijelazna antikva.

asterian, -na, -no gr. (aster zvi zvjezdolik, zvjezdast. asterisk, mn. -sci gr. (aster zvijezc pogr. zvjezdica (*); aster i ja 1. zool. ska zvijezda; 2. vrsta minerala ko (zvjezdani safir); asterizani. -zrna o] pojava kad se plamen svjetiljke, gledar ploicu od nekih minerala, prikazuji zvjezdasta figura; asterold, -ida (ast eidos lik, izgled) malen planet, ] toid, nebesko tijelo to krui oko S poznato je oko 200 asteroida od ko najvei Ceres. asteronim gr. (aster zvijezda + onoi ime) knjievno djelo, obino novinsk nak, koji umjesto pieva potpisa in zvjezdice (***); katkada se takav znal vlja i na kazalinim plakatima umjestc na glumca, obino kad igraju djeca pseudonim. asti, -ija vrsta talijanskog vina (po ; Astiju); asti spumante (tal. spuma i pjenuavo vino, pjenuac, talijanski panjac. astigmatizam, -zrna gr. (a ne + st 2. -atos toka) 1. med. nepravilnost ronice i lee zbog ega u oku nastaj jasna slika; popravlja se naoalama; rinost, beinost; 2. v. aberacija 2; ast t i k fm n . -ci tko boluje od astigmat prid. astigmatian, -na, -no; astigr nost, -osti isto to i astigmatizam. Astijanaks (-anakt) (gr. vladar grada sin Hektora i Andromahe; u VI. pje Ilijade opisan kao nadasve simpatino go dijete; pobjednici Troje strmoglav ga s trojanskih zidina. astma, 2. mn. astma gr. (asthma, 2. med. sipnja, sopljenje, zaduha, neduh; staica daha, napadi tekog i kratko sanja, zadava, zagu (gen. zagui); astmatian, -na, -no (isp. i astamsk sipljiv, slaboduhast, neduljiv; isto i i an; astmatiar ovjek koji bo\w astme; isto i astmatik, mn. -ci; en. a tiarka, astmatikinja. astra (isp. aster) bol. lijepa kata (alski). astrabolizam, -zrna gr. (astro. . . + bal udaram) med. 1. sunanica, toplinski 2. smrt ili obamrlost od udara groma. astragal gr. (astragalos kraljeak, gk kocka) 1. ukrasni dio na stupu ispod tela, najee u obliku niza krupnih rastih izboina; 2. ime jedne none kc koja se u staroj Grkoj upotrebljava
astronomija

astrahan

111

igru slino kao naa kocka (i za igru pi-ljaka). astrahan veoma fino i skupocjeno janjee krzno sjajnocrne i kovraste dlake (po ruskom gradu Astrahanu); katkada ga zovu i perzijaner; akc. i astrahan, -ana; prid. astrahanskl (astrahanskl). astralan, -Ina, -Ino gr. (aster zvijezda) 1. koji se odnosi na zvijezde; koji potjee od zvijezda; zvjezdan; 2. okult. bestjelesan, eterian; 3. koji je kao zvijezda: bistar, sjajan; 4. uzvien, nadzemaljski; Astralija astralni prostori (S. Vueti); astralni svijet 1. nebeski svod osut zvijezdama, zvjezdano nebo; 2. po teozofskom uenju skup eterinih bia koja ispunjavaju svemir (duhovi); astralno svjetlo 1. svjetlost nebeskih tijela, tj. zvijezda; 2. nadzemaljsko, nebesko, tajanstveno svjetlo koje obasjava sprijeda spomenuta nadzemaljska bia; astralno tijelo po vjerovanju okultista tzv. materijalizirani duh, tj. oblik ljudskog tijela to ga na sebe uzima duh kad se pojavljuje na spiritistikim seansama; po istom vjerovanju takoer i drugo, eterino, ovjekovo tijelo koje je kao neki dvojnik materijalnog zemaljskog tijela. astratizam, -zrna (prema tal. astratto apstraktan) izraz koji se katkada upotrebljava za apstraktizam, apstraktnu umjetnost (\\); izv. astratist(a); prid. astratistiki.

Astreja u starogrkoj mitologiji ki Zeusa i boginje pravde Temide; pretvorena u zvijee Djevicu (lat. Virgo). Astrid gr. zvijezda (kod nas Zvjezdana). astrionika, 3. -ci grana elektronike koja se koristi u sklopu svemirskih istraivanja. astro... gr. (aster zvijezda) kao prvi dio sloenice oznauje vezu drugog dijela slo-enice s nebeskim tijelima; svemirski uope. astrodrom, -oma v. kozmodrom. astroffl, -ila gr. (astro . . . + filos prijatelj) nestrunjak u astronomiji, ali velik ljubitelj svega to je u vezi s nebeskim tijelima i zvijezdama. > astrofizika, 3. -ci gr. (astro . . . + isp. fizika) grana astronomije koja se bavi fizikalnim svojstvima nebeskih tijela; prid. astrofiziki; astrofizikalan, -Ina, -Ino; astrofiziar strunjak u astrofizici. astrofobija gr. (astro. . . 4- fobeomai bojim se) bolesni strah od nevremena. astrogeodezija gr. (astro. . . + isp. geodezija) dio astronomije, nauka koja se bavi prouavanjem razmjera nebeskog svoda i oblika njegove povrine. astrognozija gr. (astro. . . + gnosis spoznaja, poznavanje) poznavanje zvijezda, zvjezdanog neba, prema onome kako ga vidi slobodno oko; astrognost tko se bavi astrognozijom, poznavalac zvijezda.

astrografija gr. ( a s t r o . . . + grafo piem) opisivanje zvijezda; nauka koja prouava nebeska tijela i pojave s pomou fotografije; astrograf 1 . dalekozor, ureen za fotografiranje nebeskih tijela i pojava; 2. sprava za crtanje zvjezdanih karata; 3. strunjak u astrografiji; prid. astrografskl. astrokompas sprava za utvrivanje smjera promatranjem svemirskih tjelesa. astrolab gr. (astro. . . 4- labe hvatanje) starinska astronomska sprava za odreivanje poloaja zvijezda prema ekliptici ( v . J ; isto i astrolablj; prid. astrolabnl. astrolatrija gr. (astro. . . 4- latreia sluba) oboavanje zvijezda. astrolit, -ita gr. (astro . . . 4- lithos kamen) okamina u obliku zvijezde. astrologija gr. (astro. . . 4- logos rije, govor) u drevnoj starini rasprostranjeno nadriuenje o proricanju sudbine ovjeka po poloaju zvijezda (kod starijih pisaca zvjezdogatnja); astrolog, mn. -zi tko se bavi astrologijom; prid. astrolokl.
astropilot

astromantika, 3. -ci gr. (astro. . . 4- manteia proricanje, gatanje) gatanje iz zvijezda; astromant, 2. mn. astromanata tko se bavi astromantikom. astrometrija gr. (astro. . . + metron mjera) grana astronomije koja se bavi samo poloajem i promjenama poloaja nebeskih tijela. astronautika (akc. i -nautika), 3. -ci gr. (astro. . . 4naiites mornar) teorija i praksa letenja u svemir (isp. kozmonautika); astronaut (akc. i -naut) leta na planete, kozmonaut; isp. astropilot; astronautiar (akc. i -nautiar) tko se bavi astronautikom kao zanimanjem. astronomija gr. (astro. . . 4- nomos zakon, red, pravilo) zvjezdoznanstvo; znanost koja prouava nebeska tijela i zvijezde; astronom zvjezdoznanac; uenjak koji se bavi astronomijom; astronomski 1. koji pripada astronomiji ili se na nju odnosi; 2. prenes. kakav je u astronomiji, tj. vrlo velik, ogroman, golem; 3. astronomska jedinica mjera za astronomske udaljenosti; jedna astronomska jedinica iznosi 112

149.600.000 kilometara to odgovara srednjoj udaljenosti Zemlje od Sunca; astronomska navigacija grana navigacije kojom se poloaj broda odreuje motrenjem nebeskih tijela i umjetnih satelita. astropilot (-pilot, -ota) v. astronaut. asturlija v. aspurlija. Asuan (egipat. Sun, starogr. Syene) grad i pokrajina na desnoj obali Nila; asuanska brana velika brana juno od grada za natapanje egipatske nizine. asugrln, -ina gr.-engl. (a ne + sugar eer) na proizvod najnovijega vremena koji daje slatkou bez eera. asul v. hasul. asum v. hasum. Asiimpta, Asunta lat. uznesena (isp. As-sunta). a suo arbitrio lat. po svom nahoenju; isp. ad libitum. asura v. hasura. a v. as (u kartama). aa,1 2. mn. aa tur. v. abahija. aa2 v. haa.3 aa3 vrsta irokih uzengija. aaf v. hoaf. aar1 tur. (aar) desetina, porez na zemlju; 2. v. uur. aar2 v. hair. aarija1 v. haarija. aarija2 tur. (iaret fiegi) raketa; vatromet. aa tur. (haha) mak, afion. aija, 2. mn. aija tur. (ai, ahi) kuhar: gostioniar; prid. aijin; aljski; en. a-ljka (aikaduna); ailuk 1. kuharska vjetina; 2. aijska arija ili dio arije gdje su (bile) smjetene gostionice; al-nica javna kuhinja, gostionica. aare tur. (aikar, aikare) namjerno javno, oigledno, oito, oevidno, otvoreno. aer v. asker. aerica tal. (astella) akalica; isp. oela. aelejen, -ena franc. (acheuleen) drugo razdoblje starijeg kamenog doba, paleolita (po mjestu St. Acheul u Francuskoj gdje su pronaeni ostaci iz toga doba): prid. ae-lejenskl. aena prid. indekl. tur. (ana, aina) vjet, upoznat, upuen, aenac v. akenac. aeor u naoj starijoj knjievnosti esto umjesto asesor ( v . J . aiare v. aare. aik, mn. -ci, 2. aTka tur. (ayk) 1. ljubav, udvaranje; 2. ljubavnik, dragi; momak koji ide djevojci na aikovanje; uiniti < zaljubiti se; aigdija udvara Juan (donuan); zaljubljen ovjek; tk aikuje; aikli prid. indekl.

1. zalj 2. zgodan, privlaiv, seksepilan; aik 1. tko aikuje; 2. ljubavna pjesma; a mn. -ci ljubakanje, gledanje izmeu ka i djevojke; aikovati, -ujem 1. se, milovati se; ljubavno razgovar udvarati, voditi ljubav. Aira tur. deseta. aiti, -Tm tur. (isp. haa) poricati, nijek priznavati. ak tur. (isp. aik) ljubav, ljubavni enja za neim. akenaz, -aza (prema Askenas. kako si jedan azijski narod u Armeniji) pol njemaki idov; isp. sefard: prid. ake akosum v. akosum. akuna tur. (akyna) zdrav bio, nazd prosit ( v . ) , ivio (pri piu). alama, 2. mn. alama tur. (ailama ljenje, kalemljenje, oplemenjivanje) nja; 2. luk, luac (vrsta sitnijeg, dl stog zimskog crvenog luka); alami pita od treanja; isto i alamaa. aluk, mn. -ci, aluka (bolje haluk) tur. (1 lyk) troak, izdatak; deparac; aluil luiti), -Tm troiti, izdavati novac. anbelier njem. (Asche pepeo + Becl pehar, aa) posudica u koju se otej peo s cigare, cigarete; pepeljara; pepe pepeonik, pepeljnjaa, pepeljnjak; gdji antacl / anala (isp. tacna, alica). aov, asova mad. (aso) tihaa, kopa ljezna lopata posebnog oblika za ral zemlje. aug, mn. -zi. 2. auga turkm. narodni pji -pjeva (uglavnom kod kavkaskih nar Aur prapredak i glavno boanstvo Asiraca. at1 tur. (at) konj. drijebac. pastuh; a kobila, drebica: atski konjski. at.2 skra. za tehnika atmosfera; v. ; sfera. at3 v. hat. At znak za astatin ( v . j . ATA' skra. za Albanska telegrafska ija. ATA2 skra. za engl. American Tc Association (Ameriko udruenje saki a maraka po motivima). Atacama bezvodna (beskina) pusti: sjevernom dijelu Republike Chile. ATA I v. I ATA.

Atair

113

atematski

Atair r. Altair.

ataka, 3. -ci, 2 mn. ataka franc. (attaque) napadaj, udar, juri, nasrt, navala: isto i atak f m . roda), mn. -ci. 2.

ataka; atakirati, -taklram napadati, navaliti, nasrtati, juriati; isto i atakovati, -ujem. ataksija gr. (a ne + taxis red, smjetaj) bolesna nesposobnost udova za pravilno kretanje (kod bolesnika na kralje-ninoj modini). ataktian, -na, -no gr. (isp. ataksija) neredovit, neredovan, neuredan, poremeen. Atalanta u starogrkoj mitologiji junaka djevojka koja je, meu ostalim junatvima, sudjelovala (uz Meleagra i druge) u lovu na kalidonskog vepra; nije se htjela udavati, ali je napokon objavila da e poi za onoga koji je pobijedi u tranju (tko ne uspije, ima umrijeti); mnogi su junaci kuali sreu, ali su svi stradali, dok se nije naao Hipomen, praunuk Posejdonov; njemu je Artemida dala tri zlatne jabuke, i on ih je u utrci odbacivao; Atalanta, radoznala o emu se radi, zaustavljala se kod svake odbaene jabuke, dizala ih i tako zaostajala, to je koristilo Hipomenu i on je stigao na cilj; uzeli su se i dobili sina Par-tenopeja (gr. djeak s djevojakim licem), koji je kasnije naao smrt pod Tebom u pothvatu Sedmorice protiv Tebe. atalent, 2. mn. atalenata gr. potpuno netalentiran ovjek, sto posto nenadarena osoba. atalija v. hatalija. Atalija hebr. sjajna. ataman, -ana, 5. atamane rus. (od njem. Hauptmann kapetan) kozaki vojni poglavica; prid. atamanov; atamanskl. Atanas gr. (isp. atanazija) besmrtni. atanazija gr. (a ne + thanatos smrt) besmrtnost, neumrlost. Atanazije v. Atanas. atantist(a) franc. (attente ekanje) u Francuskoj su god. 1941. tako nazivani ljudi koji su pristajali uz tzv. politiku ekanja i nisu se htjeli zamjeriti okupatorima i njihovim slugama (vladi u Vichvju); opredijelili su se za politiku otpora tek nakon iskrcavanja Saveznika u Italiji god. 1943. Atapaski (mn. m. r.) indijansko pleme u Sjevernoj Americi. atar1 v. hatar. atar2, -ara, 5. 'atare / ataru tur. (attar) travar. drogerist. atar3 r. hator.

ataraksija gr. stanje bez strasti, duevni mir (ideal mudraca). Atargatis boginja plodnosti starih Arame-jaca i Filistejaca. Atatiirk (Otac Turaka) pridjevak turskog generala Mustafe Kemala (1881 1939), najveeg reformatora i moderni-zatora ivota u Turskoj. a ta sante franc. (it. a ta sante) u tvoje zdravlje (pri nazdravljanju); isp. a votre sante. ataej, -eja, 2. mn. ataeja (/ atae, -ea) franc. (attache) slubena osoba, specijalist u nekim pjtanjima, dodijeljen diplomatskom predstavnitvu u kojem vri funkciju savjetnika (npr. ataej za tampu, vojni ataej). atairati, -taTram franc. (attacher) dodijeliti, pridijeliti (na slubu). ataman, -ana franc. (attachement) odjel, odsjek. Atavi zvijezda prve veliine u zvijeu Orla (alski, vjerojatno grekom umjesto Atair). atavizam, -zrna lat. (atavus pradjed, praotac, predak) biol. kod ivih bia pojavljivanje svojstava koja normalno ne postoje kod dotine vrste, nego kod njihovih manje ili vie dalekih predaka; atavistiki od predaka naslijeen (u tjelesnom ili duhovnom pogledu); pradjedovski. atebrin, -ina gr. jedan od lijekova protiv malarije. ateizam, -zrna gr. (a ne + theos bog) bezbotvo, bezbonitvo; bezvjerstvo; poricanje da postoji bog i natprirodne snage; odricanje od svih religioznih vjerovanja; ateist(a) 1. pristaa ateizma; 2. bezbonik, bezboac: bezvjerac; en. ateistkinja; prid. ateistiki. ateknija gr. (a ne + teknon dijete) bezdjetnost, beednost, neplodnost, jalovost (kod ena). atel vrsta amerikog majmuna, hvata. atelana lat. vrsta dramske improvizacije; v. fabula Atellana. atelija gr. (a ne + telos 1. svrha; 2. porez); 1. besciljnost, besvrnost, nesvrsi-shodnost; 2. osloboenje od poreza. atelijer, -era / atelje, -ea, mn. -ei, 2. ateljea jranc. (atelier) radionica (naroito umjetnika); prid. atelijerskl, ateljerskl, -a, -o. atematski gr. (a ne + tema, v.) gram. bestematski, tj. koji se tvori dodavanjem nastavaka izravno na osnovu bez tematskog vokala (v.).

a tempera

114

at

a tempera tal. slikanje vodenim bojama; v. tempera. a tempo lal. (a u, na + tempo vrijeme) 1. odmah, pravodobno, u pravi as, na vrijeme; u horu; 2. muz. vraanje na prvotni tempo; tono po taktu. Atena 1. u starogrkoj mitologiji boginja mudrosti i rata, kerka Zeusova, koja se rodila iz njegove glave; 2. grad u Grkoj; 3. knjievno, umjetniko, znanstveno, uope kulturno sredite (bilo kojeg naroda); Ate-njanin, mn. Atenjani; en. Atenjanka; prid. atenski; nositi sove u Atenu (lat. Ululas Athenas ferre) raditi jalov, beskoristan posao (boici Ateni koja je bila zatitnica grada Atene, bila je posveena sova); isp. Atina. atenej, -eja gr. (athenaion svetite boginje Atene) 1. znanstveni zavod, akademija, sveuilite, univerzitet (tako se zvala i visoka kola u starom Rimu); isp. athenaeum; 2. ime knjievno-znanstvenim asopisima; isto i ateneum. atentat, -ata lat. (attentare pokuati; napadati n a . . . ) 1. napadaj na nekoga ili na neija prava; 2. pokuaj ubojstva neke osobe (uspio ili neuspio) na politikoj osnovi; prid. atentatskl; atentator ovjek koji vri atentat; prid. atentatorov; atentatorskl; en. aten-tatorica / atentatorka. at'ento tal. (attento) mirno, paljivo, pomnjivo, pozorno (Nar.).

atenuator lat. (attenuare umanjivati, ublaivati) priguiva, naprava za smanjivanje neke fizikalne veliine. ater v. hator. ater dies lat. crni dan, dan nesree. aterenizacija lat.-franc. (ad k, teren tlo. zemljite) prilagoivanje biljaka novom tlu. a t'ergo tal. (tergo lea, poleina) na stranjoj strani, na naleu (mjenice); straga; odostrag, s lea. aterirati, -terlram franc. (atterrir) od lat. (ad k + terra zemlja) spustiti se avionom ili balonom na zemlju, pristati avionom, prizemljiti; isp. amerirati; aterisaa ateriranje, pristajanje, sputanje. atermalan, -Ina, -Ino gr. (athermos bez topline) nepropustiv za toplinu; koji je lo vodi topline. aterom, -oma gr. (ather kaa, prekrupa) cistino proirenje lijezde lojnice, u obliku vora (najee na glavi). ateroskleroza noviji izraz za arterioskle-rozu. atest, 2. mn. atesta lat. (attestari p ivati, posvjedoiti) pismena svjedoi potvrda, uvjerenje; isto i atestat, -ata; ai cija ovjerovljivanje, potvrda; glag. stirati, -testiram; isto i atestovati, -ujem. ate tur. vatra, plamen, oganj; atei \

nastocrven. atetoza gr. (atheteo uklonim, zab; ne primim) med. grevite, nevoljke, z ste kretnje. Atharvaveda etvrta od vedskih knjiga dri popularnu mudrost i magiju); isp. veda, Samaveda, Yajurveda. athenaeum u starom Rimu via kola z; vornitvo, pjesnitvo i filozofiju; isp. ate athezija v. adhezija. atibur v. hatibur. aticizam, -zrna tenja helenistikog da pie (i misli) prema starim atikim rima (v. Atika2). atinost, -osti (isp. Atika) svojstvo nekog pie u atikom govoru i stilu, tj. na vilnijim starogrkim jezikom; prenes. vea pravilnost i u pisanju kojim dri jezikom (Mato). Atif tur. milostivi, milosrdni, obzi dobra srca; en. Atifa. Atija tur. ( . ime) dar, poklon. Atik Tit Pomponije (10932. pr. n. e.) dan "Rimljanin, prijatelj Ciceronov, pom knjievnika i umjetnika, atika,' 3. -ci, 2. mn. atika nizak zid i glavnog karnia kod graevina; svrha je da sakrije krov (karakteristika sta atikog graevnog stila). Atika,2 3. -ci pokrajina u Grkoj _s nim gradom Atenom; Atianin, mn. Ati en. Atianka; prid. atikl. atila,' 2. mn. atila (v. Atila2) kratak put u struk s gajtanima, maarska nari nonja i vojnika uniforma (dolama). Atila2 got. (tatica) kralj Huna (5. st. n prozvan (od kranskih historiara) boji (po njemu atila'). atimija gr. (a ne + time ast) < aenje, kazna gubitka asti, osramo liavanje svih graanskih prava u s Grkoj, katkada i progonstvo, odnosno vijanje neke osobe izvan zakona (isp. timija). Atina, Atinjanin, Atinjanka, atlnskl pored na itd. (vrijedi samo za ime grkog gi a ne za boginju). atipian, -na, -no gr. (a ne, isp. neuobiajen, nesvakodnevan (Krlea).

115

atom

atituda atituda (kod Matoa: atitida) Jranc. (attitude)

stav. dranje; ponaanje, vladanje, atkinja (isp. a t ) kobila. at-krhatat tur. (isp. kfat) konj zelenko, sivac . <Nar->Atlant gr. (Atlas, 2. Atlantos) ime diva iz grke mitologije koji na svojim pleima nosi svijet; personifikacija planine Atlasa (danas: Darah) u zapadnom dijelu sjeverne Afrike; prema prii, sin titana Japeta i Kli-mene, kojega je Perzej s pomou Meduzine glave ( v . ) pretvorio u planinu. Atlantida gr. (Atlantis, 2. Atlantidos) ime bajoslovne zemlje koja je navodno potonula u Atlantski ocean; po Platonu je Atlantida postojala oko 9.000 godina prije njega i nalazila se izvan tjesnaca (gibraltarskog?); sva nastojanja da se pronae potonuli kontinent nisu uspjela. Atlantik Atlantski ocean ( v . j . atlantizacija nastojanje prilagoditi neku dravu zahtjevima Atlantskog pakta ( v . j . atlantizam, -zrna nain miljenja i politikog djelovanja u duhu i smislu Atlantskog pakta (v. NATO). atlantski prid. prema: Atlant; Atlantski ocean more izmeu Evrope, Afrike, Amerike i oba polarna mora; krae: Atlantik; Atlantska povelja akt od 14. VIII. 1941. u kojem su Roosevelt i Churchill izjavili da SAD i Velika Britanija ne ele u drugom svjetskom ratu nikakvih teritorijalnih poveanja niti promjena, te da svaki narod ima pravo izabrati oblik vladavine koji eli; kasnije se ovoj izjavi pridruio i Sovjetski Savez, Jugoslavija i dr. (ime po tome to su se oba spomenuta dravnika sastala u zaljevu Placentia na Nevvfoundlandu u Atlantskom oceanu); Atlantski pakt v. NATO.

atlas,' 2. mn. atlasa gr. 1. figura gorostasa koji nosi konzolu, balkon, proelje, krov i si. na graevinama; glavni potporni stup; isp. Atlant; 2. zbirka geografskih karata, pa poslije i drugih znanstvenih karata i slika; 3. prvi vratni kraljeak, tzv. nosa; 4. vrsta leptira; 5. Atlas gorje u Africi (prid. atlaskl); 6. Atlas ime danas najjae amerike rakete kojoj je let uspio. atlas2 tur. (atlaz) sjajna svilena tkanina; prid. atlasni, -ii. -6. atlet, -eta (akc. i atlet, atleta, 2. mn. atleta) gr. (athletes) 1 . borac (sportski), rva; 2. prenes. jak. snaan ovjek; isto i atleta; en. atletkinja (akc. i atletkinja): prid. atletski (akc. i atletski) koji pripada atletima i atletici ili se na njih odnosi; atletski (atletski) tip ovjek jako razvijena kostura i miija, onizak, dobroudan, otvoren: atletika, 3. -ci sportska disciplina kod koje se trai snaga i spretnost; laka atletika: tranje, skakanje, bacanje koplja, diska, kugle i si.; teka atletika: rvanje, boks. dizanje utega itd.; atletiar tko se bavi atletikom (lakoatletiar, tekoatletiar); en. atletiarka. atlija, 2. mn. atllja tur. (atli) konjanik (isp. at'). atljav mad. (hatlatni raditi kojekako) neuredan, lampav, nemaran, aljkav. atm. skra. za fizikalna atmosfera; v. atmosfera; isp. at2. atmada, 5. atmado, 2. mn. atmada tur. (at-mada) kobac, neko pitomljen za lov na druge ptice. atmejdan, -ima tur. (isp. at' ; mejdan) 1. trkalite; mjesto za konjske utrke; 2. konjsko sajmite. atmos gr. para. dah (N. Poli: i zadrhta atmos to pelud raznosi; Nova proljet). atmosfera gr. (atmos para, dah + sphaira lopta,

kugla) 1. astr. plinovit plat kojim su obavijena nebeska tijela; 2. geogr. uzduni plat nae Zemlje; 3. zrak, uzduh; 4. prenes. okolina, prilike, raspoloenje (npr. radna atmosfera, drugarska atmosfera) (kod starijih pisaca: dahokrug. a kod novijih ozraje); 5. jedinica za mjerenje tlaka, i to: a ) fizikalna atmosfera jedinica tlaka zraka jednaka pritisku to ga vri stupac ive od 760 mm (ili 1.033 kg na moru) na 1 cm2; skra. atm.; tehnika atmosfera (metrika, nova) pritisak 1 kg na 1 cm2; skra. at.; prid. atmosferski; atmosferilije (mn. . roda) 1. oborine, padaline (kia, snijeg, rosa itd.); 2. zajedniki naziv za vodu,

ugljini dioksid i kisik koji svaki za sebe ili u zajednici kemijski razaraju minerale. atoksian, -na, -no gr. (a ne + isp. toksian) neotrovan. at51, -61a malaj. koraljni otok prstenasta ili potkovasta oblika. atom, -oma gr. (a ne + temno reem, sijeem. cijepam) 1. najsitnija estica keml elementa koju smo donedavno smatrali nedjeljivom; u suvremenoj fizici ustanovljeno je da je atom djeljiv i da sainjava sloen sistem koji se sastoji od pozitivno nabijene jezgre (nukleus, v.) i elektrona koji

atomika

116

a toute

se giblju oko nje; i jezgra atoma ima sloenu grau, sastoji se od protona i neutrona; kod sudara vrlo brzih estica (protona, deutrona, alfa-cstica, neutrona i dr.) nastaje cijepanje atomskih jezgara, i atomi se pretvaraju u druge oblike; u nekim je sluajevima takvo cijepanje praeno oslobaanjem vrlo velike koliine energije (atomska ili nuklearna energija); 2. prenes. beskrajno mala estica ili veliina; prid. ato-mov; atomski, atomnl ( v . j . atomika, 3. -ci v. atomistika 1. atomistika, 3. -ci gr. (isp. atom) 1. znanstveno ispitivanje i praktina primjena svih pojava koje su u vezi s razbijanjem atoma i iskoriivanjem atomske energije; 2. materijalistika teorija koju su prvi put razvili starogrki filozofi Leukip i Demokrit, zatim Epikur i rimski filozof materijalist Lu-krecije; po toj nauci materija se sastoji od vjenih nepromjenljivih estica koje se giblju, atoma; temelje suvremene naune ato-mistike poloio je Dalton, a dalje razradili Mendeljejev, Rutherford, Bohr i dr.; suvremena atomistika, koja se osniva na najnovijim tekovinama fizike, ustanovila je sloenu strukturu atoma, njegovu djeljivost, i dokazala da se estice, koje sastavljaju atome, takoer mogu pretvarati u nove oblike materije (v. atom); atomist(a) uenjak koji se bavi atomistikom; prid. atomistikl. Atomium graevina na svjetskoj izlobi u Bruxellesu (Belgija) god. 1958. u obliku modela atoma (Segedin). atomizacija gr. rastvaranje u atome, usitnji-vanje, atomiziranje (v. atomizirati). atomizam, -zrna v. atomistika 2. atomizer, -era engl. (iz gr.) raspriva, sprej ( v . ) . atomizirati, -mizlram (isp. atom) rastvarati u najmanje dijelove; uiniti da se neto raspadne u najmanje estice, razbijati u pa-ramparad (Krlea); isto i atomizovati, -ujem. atomski ( i atomnl) koji se odnosi na atom; atomska baterija nuklearni reaktor; atomska teina brojka koja pokazuje koliko je puta teina nekog elementa vea od'/i. teine atoma kisika; atomska energija je energija uvjetovana uzajamnim djelovanjem estica koje sastavljaju atom, a osobito atomsku jezgru; atomska (nuklearna) energija je openito oko milijun puta vea nego energija kemijskih reakcija; u toku 1939. do 1945. bili su izvreni veliki istraivaki radovi da bi se nali naini

praktinog ritenja atomske energije; ta su istrai' dovela do otkria serijske reakcije ci nja jezgara urana uslijed koje se oslo ogromna koliina atomske energije; ov krie je jedan od najveih uspjeha s mene fizike i znai poetak nove epo nauci i tehnici; prvi put su atomsku giju primijenili Amerikanci u ratu s ^ nom god. 1945. u obliku atomske bi (A-bomba); atomsko doba naziv za dobije od 1945. do naih dana u koj vrijeme izvreni razliiti pokusi atom orujem; atomsko oruje atomske 1 be (uranijeva, plutonijeva, vodikova, liti stroncijeva, kobaltna i dr.). atomski pr tili, atomska artiljerska zrna, minijat atomske bombe i si., pri ijoj se eksp oslobaa ogromna energija sadrana u mirna i izraava u obliku svjetlosnog jeka i irokog toplinskog udara, zrai pritiska s jakim mehanikim djelovanjen Aton boanstvo sunca u starom Egiptu atona gr. (a ne + tonos glas, z rije bez akcenta koja se naslanja na iza sebe (isto je proklitika); atonalan, -Ino bez tona. bezglasan: atonalna zika jedan od novijih pravaca u m (A. Schonberg, P. Hindemith, I. Stravi i d r j koji negira svaku vezu tona sa kakvim premetom ili harmonijski funi nom skalom. atonija gr. (atonia mlitavost. tron slabost) 1. bezglasnost; 2. klonulost, bost; mlitavost, mlohavost tkiva i mi gubitak tonusa ( v . j ; 3. gram. nenaglae neke rijei ili nekog sloga; prid. aton -na, -no; atonik, mn. -ci mlohav, laksao ovjek. ator v. hator. Atos gr. (Athos) gora na poluotoku H dii, brijeg Zeusu drag (Eshil); ka sjedite mnogih monakih redova pr slavne crkve (Sveta gora). Atosa (gr. Atossa) majka perzijskoga lja Kserksa. pobijeenog u bitki kod 5 mine (480. pr. n. e.); glavna linost u l lovoj drami Perzijaner, njoj na pitanje: su podanici ti Grci, tko im je kralj oi varaju: Podanici nisu nikom, narod v sebi sam (taj se odgovor smatra jed od najslavnijih mjesta u starogrkoj maturgiji). a tout v. adut. a toute force franc. (it. a tiit fors) svom

atrakcija

117

aub'iks

gom; a tout hasard (it. a tu azar) na sreu, nasumce, bilo to bilo; a tout prix (it. a tu pri) pod svaku cijenu, atrakcija lat. (attrahere privlaiti, privui) 1. privlanost, privlaivost, privlana snaga: 2. neto to privlai na se svaiju panju, to ima dra, ar, milinu, dragost; 3. efektna toka kod zabavnih priredaba; prici. atraktivan, -vna, -vno privlaan, privla-iv. pun atrakcije; izv. atraktivnost, -osti. atrapa, 2. mn. atrapa jranc. (attrape varka) patvoren, upalj predmet koji nadomjeta pravu stvar (npr. na pozornici, u izlogu). a tre tal. utroje; muz. oznaka da kompoziciju izvode tri glazbala. Atrej (gr. Atreus) unuk Tantalov, sin Pe-lopov. brat Tijestov. otac Agamemnonov i Menelajev. kralj u Mikeni: zavadio se s Tijestom oko podjele vlasti, poklao m u djecu i ponudio djeje meso ocu za jelo, toboe slavei pomirenja dan; uzronik svih kasnijih nevolja koje se opisuju u trilogiji (Eshi-lovoj) Oreslija. atres v. adresa; isto i atresa i si. atribucija lat. (isp. atribut) 1. pravo, nadlenosti; 2. doprinos, doznaka; 3. pripisivanje, pridavanje (npr. nekog djela nekom autoru), dodjela, dodjeljenje; 4. pismeno objanjenje (atribucije ispod eksponata; M. Matkovi).

atribuirati, -buiram lat. (attribuere. r. atribut) dodijeliti, pripisati, pridavati; isp. etiketizi-rati. atribut, -uta lat. (attribuere pridijeliti, doznaiti) 1. svojstvo: karakteristina oznaka kojega predmeta ili pojma; 2. gram. atributi su pridjevi, zamjenice i brojevi koji se pridijevaju imenicama za njihovu bliu oznaku; prici, atributni; atributskl; atributlvan, -vna. -vno. Atrid, -ida jedan od sinova legendarnog kralja Atreja ( v . j : Agamemnon ili Menelaj (prema starogrkoj prii veliki junaci pod Trojom). atrihija gr. (a ne + thriks, trichos dlaka) stanje bez kose, bez dlaka, elavost, osavost, bezdlanost. atrij, -ija ( / atrijum) lat. (atrium) 1. predsoblje; predvorje, trijem, natkriven ulaz; 2. anal. pretklijetka srca: srana pretkomora. atrofija gr. (a ne + trefo hranim) 1 . smanjenje razmjera i krljanje nekog organa ili tkiva uslijed nedovoljne ishranjenosti i promjena; atrofijom pogoeni organ gubi svoju funkciju; uope: suenje, mravljenje. uvelost, zakrljalost, slabost; naoj terminologiji: zlohranica: 2. otupljivanje, nestajanje nekog osjeaja ili svojstva; prid. atro-fian, -na. -no: atrofiran zakrljao. neis-hranjen. smanjen: sasuen, suh. usahnuo,

atropin, -ina gr. (atropos nepromjenljiv, neotklonjiv) alkaloid biljke velebilja, luae (Atropa bclladonna). estok otrov, proiruje zjenice i uzrokuje prolazne smetnje vida a u vrlo malim dozama stiava greve: prid. atropinski. Atropos gr. (neumitna, neuklonjiva, neod-vratljiva) jedna od triju Mojra f v . ) . ATS -- skra. za franc. Agence Telegraphi-que Suisse (vicarska novinska agencija), odn. za tal. Agenzia Telegrajica Svizzera; isp. SDA. atskl prid. prema at; konjski. atsorpcija v. adsorpcija. attacca! tal. (it. ataka) muz. nadovei na prethodni stavak! attention jranc. (it. atansjon) panja! pozor! (Vojnovi). attituda v. atituda. attornev engl. (it. etorni) pravni zastupnik, odvjetnik; Attornev General (it. . . . Dene-ral) dravni tuilac. atula lur. (hatyl) ili Jranc. (atour ukras?)

1. horizontalni gornji obrub zida na fasadi ispod strehe; slui za ukras, ali moe biti i tako udeena da se mogu na nju staviti razni predmeti (kao na policu); v. ksims; 2. nasjenica. opivnica, okvirnjak, polica, greda krajem iznutra na kojoj stoje druge grede (pervaz); 3. klupa od kamena ili opeke du zida; isp. hatula. a tu pri v. a tout prix. atur, -ura tal. (attore) glumac (Vojnovi). a. u.1 skra. za austrougarski. a. u.2 /// a. u. c. skra. za lal. anno Urbis. anno Urbis conditae /// ab Urbe condita. tj. godine od grada, od utemeljenja grada (Rima): tako su stari Rimljani brojili godine, a uzimali su da je Rim sagraen 754. god. pr. n. e. Au znak za kemijski element zlato (lat. aurum). A. L. skra. za Austro-Ugarska. AUA skra. za Austrian Airlines (Austrijsko poduzee za meunarodne letove). aub'iks povik u Slovenaca kojim izazivaju protivnika na borbu (pretpostavlja se, da je od njem. auf die Wichse na votilo, na borbu).

aubrijecija

118

aut

aubrijecija lat. (aubrietia) biljka iz porodice krstaica; na izraz: taruka. au complet franc. (it. o komple) u potpunom broju (Vojnovi). au comptant franc. (it. o kontan) u gotovu novcu. au contraire franc. (ir. o kontrer) naprotiv, suprotno, obratno. au courant franc. (it. o kuran) 1. u toku; biti au courant ega biti upuen u najnoviji razvoj ega; 2. uz dnevne cijene. Auctorem repetunt crimina quaeque suum lat. (it. auktorem . . . krimina kvekve. . . ) Poinioca svoga zloini natrag zovu (Ilija Cri-jevi); obinije: Zloinac se vraa na mjesto zloina. auctoritatis gratia lat. (it. auktoritatis gracija) zbog ugleda (enoa). audacem fortuna juvat lat. (akc. audacem fortuna juvat) hrabroga srea slui, audi marka modernog automobila (mn. audiji. Novine). audiatur et altera pars lat. (akc. audijatur et altera pars) neka se uje i druga stranka neka se uje i drugo zvono tj. neka i protivna strana kae svoje miljenje; Lijepo je kad zvoni jedno zvono, ali je ljepe kad zvone oba (Narodna poslovica). audicija (akc. i audicija) lat. (auditio sluanje) 1. pokusni nastup u kazalitu pred lanovima uprave da glumac ili pjeva pokae svoje sposobnosti prije javnog nastupa; 2. ispitivanje glazbenih ili glasovnih sposobnosti kandidata prilikom natjeaja za neko mjesto (npr. spikera, lana orkestra i si.); 3. prijamni ispit u muzikim, kazalinim i si. kolama ili teajevima. audifon -ona lat.-gr. (audire uti + fone glas) vrsta modernog aparata za omoguivanje gluhima da uju. audijencija lat. (audientia posluh) slubeno primanje kod osobe na visokom poloaju. audimutizam, -zrna lat. (audire sluati + mutus nijem) njemoa kad bolesnik uje, ali ne moe govoriti. audio lat. (audio ujem) ujni dio televizijskog programa; govorni tekst u filmskim i televizijskim scenarijima; isp. video. audiogram lat.-gr. (audire uti 4- gramma slovo) grafiki prikaz (grafikon) osjetljivosti sluha za primjeivanje zvukova; isp. audiometar. audio-kaseta lat.-franc. (audire uti + cas-sette kutijica) plastina kutijica s magnetofonskom vrpcom na kojoj je obino ve snimljen odreen zvukovni ma kaseta se samo umetne u kasetofon (v.

audiola, 2. mn. -61a lal. (audire nekim zapadnim zemljama naziv za -aparat (ime je nainjeno prema ri kao fonola. pianola, v.). audiologija lat.-gr. (audire uti + rije, govor) nauka o sluhu, audiometrija lat.-gr. (audire uti 4 tron mjera) postupak za ispitiv; mjerenje otrine sluha; prid. audiomei audiometar, -tra, 2. mn. audiometa sprava za ispitivanje jakosti neijeg odnosno za odreivanje stupnja neij hoe; rezultat biljeenja audiometra je diogram (v.); audiometriar stri koji vri ispitivanje audiometrom. audiomikser lat.-cngl. (isp. audio + mi? mjea) tehniar koji radi oko ujnog televizijskog programa (audiosektora). audion lal. (audire uti) pojaavalo gulator zvuka u radio-prijemniku. audioskopik lat.-gr. (audire uti + si gledam) prvi naziv za zvuni fili tonfilm (Lj. Marakovi). audiovizuelan, -Ina, -Ino lat. (audire videre vidjeti) koji se odnosi na sli i gledanje zajedno, npr. audiovizueln; toda u nastavi pouavanje predav; i demonstriranjem primjera. auditivan, -vna. -vno lat. (auditus u koji se odnosi na sluh; auditivan tip -vjek koji najbolje pamti ono to uje; vizuelan. auditor (akc. i auditor) lat. (audire sluati) 1. vojni sudac; 2. sluatelj, s slualac; uenik. auditorij, -ija (pored auditorija / audito lal. (auditorium) 1. sluaonica, pred nica; 2. sluaoci. sluateljstvo. auerka, 3. -ci, 2. mn. -kl (po imenu ai skog fiziara Karla von Welsbacha A 18581929, koji je izumio mreicu za sku svjetiljku i elektrinu arulju s o: vom niti) plinska ili elektrina svj( (palucaju i pjevaju poluglasno ute ke, Krlea). auf njem. prijei, na, po, za i si.; kod znaenju: gore, dii (se), ustaj, na nogi isp. Stari! Auf! Fratri zvone na zor (Krlea: Mlada misa Alojza Tieka). aufalend njem. (auffallen upasti) up; koji udara u oi, napadan, kriav. aufcvikati, -am njem. (aufzvvicken) ljub isto i aufcvikovati, -ujem (aufcvikov

aufdekati

119

august

kvu elegantnu damu; Mato, SD XIX, 291). aufdekati, -am njem. (aufdecken otkriti) prostrijeti, postaviti stol za ruak, veeru i si.; isto i aufdekovati, -ujem. aufenger v. aufhenger. auferteung njem. (Auferstehung) crkv. uskrsnue, aufgenit v. aufsnit. aufhenger njem. (aufhangen objesiti) 1. klinanica, vjealica; naprava za vjeanje odijela; 2. petlja ispod ovratnika, npr. na kaputu. kojom se ovaj vjea o klinanicu. auflag njem. dodatak, prilog, garnirung uz glavno jelo (kod Matoa i mno. aujlazi). aufleger njem. (auflegen poloiti, staviti) talioniki radnik koji rudau baca u pe, u topionicu. aufpuc, 2. mn. aufpuca njem. (Aufputz) nakit, ukras, ures. aufregati se, -am se njem. (aufregen) uzrujavati se, uzbuivati se; isto i aufregovati se, -ujem se; aufregung uzrujavanje, uzruja-nost, uzbuivanje, uzbuenost, uzbuenje. aufsac, 2. mn. aufsaca njem. (Aufsatz) posebno izraen tanjur ili posuda za serviranje jela. auflag njem. (Aufschlag) 1. muz. takt, udar; 2. latica, oznaka pripadnosti odreenoj vojnoj jedinici (Krlea: soldati sa zelenim auflagima vojnici intendanture, opskrb-nici hranom); 3. krivo umjesto auslag ( v . J . aufsnit njem. (Aufschnitt) na ploke narezane kobasice ili suho meso, tzv. narezak. aufprajcati, -am njem. (aufspreizen) poduprijeti, podboiti, osoviti; isto i aufprajcovati, -ujem. auftosati se, -a se njem. (aufstossen) podrigivati se, gaditi se, grstiti se (od jela); isto i auftosovati se, -uje se. auftakt njem. v. anakruza. auftekati v. aufdekati. auf VViedersehen njem. (il. viderzeen) do vienja; auf Nimmervviedersehen da te vie nikada ne vidim, unepovrat, ne bilo te i si. aufzac v. aufsac. Augijeve (Augijine) tale 1. strano prljavo i zaputeno mjesto (po grkom mitu o silno prljavim talama legendarnog Augija [Augi-je] koje je za jedan dan oistio junak He-raklo navedavi u njih rijeke Alfej i Penej); 2. neto to treba temeljito oistiti.

auglt, -ita gr. (auge svjetlo, zraka, sjaj) mineral, kemijski srodan amfibolu (crn, bli-jedozelen, bezbojan). augment, 2. mn. augmenata lat. (augere poveati) lingv. prefiks kojim se u nekim indoevropskim jezicima jasnije odreuje prolo znaenje nekih glagolskih oblika; aug-mentacija 1. poveanje, umnaanje, dodatak; 2. muz. produenje, obino podvo-struenje trajanja neke note, motiva, muzike fraze ili teme; augmentatlv lingv. uveanica; rije koja je nekim sufiksom dobila uveano, a veinom i pejorativno znaenje (npr. \)udeskara. knjiurina, babelina); prot. deminutiv. augnmas njem. (Auge oko + Mass mjera) mjera odoka, otprilike, poprena procjena (pogledom). augsburkl prid. prema Augsburg (grad u Njemakoj u kojem je 1530. odran crkveni sabor, a na kojem su se sastali luterovci i katolici; principi koje je tamo iznio Luterov pristaa Melanhton. i danas su temelj protestantizma i zovu se augsburka vjeroispovijest): Augsburkl mir vjerski mir izmeu protestanata i katolika (1555), koji je neko vrijeme smirio zaraenu Evropu na principu Cuius regio illius religio ( v . J ; taj nepravedni princip nije se drao dugo nego je doveo do tridesetgodinjeg rata, koji je konano donio rjeenje u potpunoj vjerskoj toleranciji (mir u VVestfalenu. 1648): Augsburka liga savez austrijskog cara i nekih evropskih vladara protiv Francuske u doba Luja XIV (druga polovica 17. st.). augur, -lira lat. (augur vra) 1. u starom Rimu sveenik koji je proricao po letu i pjevanju ptica; 2. gatalac, gatar, vra, po-gada uope; 3. varalica; arlatan; ovjek koji se pravi da je posveen u posebne tajne; augurlj, -ija (pored augurijum) pro-rotvo, predznak, znamenje; augurirati, -gii-riram pretkazivati, proricati, slutiti, ga-tati; angora!, -ala (lat. augurale) mjesto gdje su se vrila proricanja kod starih Rimljana. august, 2. mn. augusta (pored august, avgust) lal. (1. augustus od glag. augere umnoavati, dakle umnoava, donositelj plodova; 2. od augura posveeni, dakle sveti, uzvieni, asni, velianstveni, nepovredivi) 1. mjesec kolovoz; 2. (August, August, Avgust) pridjevak starorimskog cara Oktavi-jana (u znaenju nepovredivi); 3. muko ime do u nae dane (en. Augusta, Avgu-sta); 4. glupi (benavl) August (August, Avgust) stalna komina figura u cirkusima (v. dummer August); augustovski (aiigustov-skl, avgustovskl) 1. kolovoski, koji se
120 ai

Augusta

odnosi na mjesec kolovoz; 2. koji se odnosi na doba spomenutog cara Augusta, osobito u pogledu knjievnosti i umjetnosti koje su tada proivljavale svoje zlatno doba. Augusta ime mnogih kolonija i gradova to su ih osnivali rimski carevi ili su osnivani njima u ast; najpoznatiji su Augusta Treverorum (dananji Trier), Augusta Vinde-licorum (Augsburg); Augusta Trinobantum (London), Augusta Taurinorum (Torino); i na Marin Dri spominje Ondarda od Auguste. augustales lat. sveenici careva kulta u staro-rimskim gradovima. Augiistln, -ina. 5. Augustlne {pored Av. . . ) muko ime koje znai isto to i August; en. Augustina {pored Av. . . ) . augustinac, -inca, 2. mn. augiisfinaca pripadnik katolikog reda sv. Augustina (poznati crkveni uitelj); en. augustinka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. augiistlnski, -a, -6. aukcija, 2. mn. aukcija lat. (auctio) javna prodaja, draba; licitacija; rasprodaja pri kojoj stvar to se prodaje dobije ona osoba koja ponudi najvei iznos; prid. aukcijski / auk-cioni..., -a, -6; aukcionator

inovnik koji vri javne drabe; osoba koja ima koncesiju za vrenje aukcije; aukcionirati, -6nT-ram vriti aukciju, drabovati. auksilijaran, -ma, -rno lat. (auxilium pomo) koji prua pomo, pomoni; auksi-lijarnl glagoli pomoni glagoli (u naem jeziku biti i htjeti). auksln, -ina gr. (auxesis mnoenje, rast); auksini su biljni hormoni, organske tvari koje djeluju na rast bilja, osobito klica. auksologija gr. (aukso, auksano rastem 4logos govor) nauka o duevnom i tjelesnom rastu, rastenju. razvitku ljudskog organizma. auksopatija gr. (aiikso, auksano rastem + pathos nesrea, zlo. nevolja, trpljenje) nepravilan rast odn. razvitak ovjeka. auktor ; autor ( v . J . auktoritet / autoritet ( v . J . aul turkm. kavkasko selo. selo kavkaskih gortaka. aula, 2. mn. aula gr. (aule. lal. aula) 1. sveana dvorana (za okupljanje) u sveuilinim, kolskim i drugim zgradama; 2. otvoreno dvorite ispred starogrkih zgrada; 3. u doba

rimskih careva vladarska palaa, dvor; Aula est pro nobis Kraljevski dvor je za nas ( u doba ilirskog pokreta uzreica kojom su se ilirci zanosili mislei naivno da austrijski dvorski krugovi simpa gledaju na njihove tenje). Aulida luka u Beotiji, zborno mjeste lenske mornarice pri polasku na Tr< mjesto zbivanja Euripidove drame I f i g u Aulidi (Agamemnon rtvovao Arte ker Ifigeniju). aulos gr. frula, svirala, dvojnice, najpc tiji starogrki duhaki instrument (pret nik dananje oboe). Aulularia lat. (aula odn. olla lonac i po M. Driu munjela) naslov ki dije starorimskog pisca Tita Makcija Pl (250184. pr. n. e.), zapravo Komed loniu (u kojem je bilo sakriveno b [kod Dria tezoro]); Plautov tekst p< io je kao podloga u naoj knjievnos Drieva Skupa i Sterijina Kir-Janju, francuskoj za Moliereovu komediju Sh A. U. M. v. Om. au pair jranc. (it. o per) izraz za ozi osoba, naroito enskih, koje idu slu tude kue samo za stan i hranu (ob se tako izdravaju studentice koje u str zemlji ele izuiti neki jezik). aura, 2. mn. aura gr. (aure dah, pro zrak, vjetar) 1 . vjetri, lahor; ozraje med. neraspoloenje,
aureomicin

nelagodno osje bolesnika, koje prethodi epileptikim, h rikim ili astmatikim napadajima. aura popularis lat. naklonost naroda, s nost irokih masa; aura vitalis ivi sila. aurar sitan novac na Islandu (ide ih u islandsku krunu), auratiira lat. pozlata. aurea aetas lat. (it. . . . etas) zlatno doba (I starorimski pjesnik Ovidije u svome c Metamorfoze zove razdoblje razvitka 1 skoga roda kada je po njegovu milj' sve bilo ljepe i bolje nego u njegovo jeme). aurea mediocritas lat. (it. aurea medi tas) zlatna sredina. Aurelije lat. zlatni; en. Aurelija. aureola lat. (aureolus zlatan) 1. nim oreol; zlatan sjaj ili krug oko glave (il jelog lika) na slikama i kipovima svet kod naih starijih pisaca (npr. Kranjce svetokrug, zlatokrug; isp. gloriola; 2. nes. slava, potovanje koje nekoga ol zuje; 3. krug oko mjeseca i, rjee, sunca koji nastaje zbog lomljenja zr svjetla kroz sloj oblaka ili magle.

121

auslezer na vanjskoj strani brodice, tzv. privjesni motor (koji se moe skinuti), vanbrodski motor. ausbruh njem. (Ausbruch) vino koje se samo cijedi iz osuena groa, samotok, suko-vina, baica. Auschvvitz (it. Auvic) njemako ime za poljski grad Ovviecim (it. Ovjenim) u kojem je za vrijeme drugoga svjetskog rata bio jedan od najjezovitijih logora smrti. auscug njem. (Auszug) izvadak iz neke knjige, iz nekog muzikog djela i si. (isp. klavir-auscug). ausferkauf njem. (aus iz + verkaufen prodati) rasprodaja; ausferkauf! rasprodano! nema vie! gotovo! svreno! ausgang njem. (Ausgang) izlaz uope, a osobito oznaka za slobodno vrijeme kunih pomonica kada imaju pravo da podu u etnju ( u govoru starih Zagrepana). ausgerehnet njem. (ausrechnen izraunati) izraunano! proraunano! ba! upravo! ausgezeichnet njem, (it. ausgecajhnet) izvrsno, sjajno, odlino (Feldman). ausgus, 2. mn. ausgusa njem. (Ausguss) koljka, obino u kuhinji, kroz koju se izliva prljava voda; na izraz: izlivnik. aushelfer njem. (aushelfen pomagati) radnik koji nije u stalnom radnom odnosu nego povremeno dolazi na ispomo; pomoni radnik. ausklang njem. zamiranje, zavretak, kraj, muzika zavrnica, svretak melodije (Krlea). auskoheraj, -aja njem. (auskochen iskuhati) iskuhavaona, u starom Zagrebu naziv za gostionicu niega reda; javna kuhinja, menza. auskracung njem. (auskratzen izgrepsti, is-trugati) v. kiretaa. auskultacija lat. (auscultare sluati, prislukivati) 1. sluanje, prislukivanje; 2. pretraga unutarnjih organa, obino srca i plua, s pomou sluha, tj..ili samim uhom ili posebnim napravama (isp. stetoskop, fonendo-skop); auskultant, 2. mn. auskultanata sudski prislunik (poetni stupanj u sudakoj karijeri); auskultatoran, -rna, -rno koji pripada auskultaciji ili se na nju odnosi; auskultirati, -kultiram 1. oslukivati, prislukivati; 2. presluavati; 3. vriti auskultaciju 2. auslezati, -am njem. (auslosen) u mesarskom argou: izlupiti kosti iz mesa; isto i aus-lezovati, -ujem. auslezer njem. (Ausloser) fotogr. naprava na aparatu za udeavanje rasvjete. 122

aureomicin, -ina lal.-gr. jedan od najnovijih antibiotika (otkriven 1948); djeluje protiv virusa, tapiastih bakterija, koka itd.; primjenljiv kod razliitih upala i groznica. aures habent, et non audient lat. ui imaju a nee da uju. aureus lat. (aurum zlato) starorimski zlatni novac. au revoir franc. (it. o revoar) do vienja! Auriga lat. Koija (ime zvijea na sjevernoj nebeskoj polutki). aurignacien v. orinjasijen. aurikula lat. (Primula auricula) bot. povrtna jagorina. aurikularan, -rna, -rno lat. (auricula malo uho, usce) koji se tie uha, usni. aurikularije (mn. :. roda) lat. liinke morskih krastavaca, trpova. auripigment, 2. mn. -pigmenata lat. (aureus zlatan + pigmentum boja) uti arsenov blistavac, uti varak, vana arsenova ruda. auri sacra fames lat. (it. . . . sakra . . . ) prokleta glad za zlatom (Vergilije). auriskop lat.-gr. sprava za pregledavanje uha. aurist(a), 2. mn. aurista lat. (auris uho) lijenik specijalist za bolesti uha; otolog. aurora lat. 1 . zora; u rimskoj mitologiji -boginja zore (Aurora); 2. poet. zora. jutro, osvit; 3. ime ratnog broda koji je odigrao znaajnu ulogu u oktobarskoj revoluciji god. 1917; 4. aurora borealis polarno svjetlo; 5. vrsta leptira. auroralan, -Ina, -Ino lat. (isp. aurora) prvotan, rani. aurora Musis amica lat. (it. ...muzis a r n i k a ) zora je prijateljica Muzama, tj. u zoru je ovjek najbistriji za umjetniko stvaranje (kod nas u narodu: jutro je pametnije od veeri). aurum lat. ( a k c , aurum) zlato; sjajan uti metal iz grupe dragih kovina, vrlo podatljiv i kovak, atomska teina 197,2, tablini broj 79, znak Au; primjena osobito u novarstvu, draguljarstvu, zubarstvu, u medicini uope. aus njem. (aus iz) u obinom (zagrebakom) govoru: gotovo, svreno, prolo je i si. a. u. s. skra. za lat. actum ut supra ( v . ) . AUS automobilska oznaka za Australiju. ausbord njem. (aussen vani, napolju + Bord paluba) krae umjesto Aussen-bordmotor motor
Aus meiner.

Aus meiner Dienstzeit njem. (it. aus majner dinstcajt) Iz doba moje (vojne) slube (Krlea); fotografi su imali ve gotove likove stasitih i elegantnih vojnika, na koje su samo montirali snimljene glave novih muterija; negdje su takve fotografije nosile i napis Uspomena na moje slubovno vrijeme; takvim se napisom odn. takvom montaom (koja je mogla biti ukraena odn. ovjenana uresima u carskim bojama [crno-uto]) posluio slikar Ljubo Ba-bi pri inscenaciji Haekove komedije Dobri vojnik vejk prigodom njezina prvog postavljanja na zagrebaku scenu. ausplclj, -ija (poreci ausplcijum) lat. (auspi-cium) 1. kod starih Rimljana gatanje po letu ptica; 2. sam predmet motrenja u svrhu gatanja; 3. prenes. predznak koji sluti na dobro ili na zlo; 4. predvianje, slutnja, izgledi; 5. ausplcije (mn. . roda) okrilje, zatita, pokroviteljstvo; pod ausplcijama (sub auspiciis) pod zatitom, pokroviteljstvom, za vrijeme vladavine . . . auspruh v. ausbruh. auspuf, 2. mn. iiuspufa njem. (Auspuff) otvor za isputanje istroene pare ili plina; ispust, ispuh (npr. na automobilima); isto i auspuh, mno. auspusi (Novine). auslag njem. (ausschlagen izbiti) crvenilo, osip, to izbije na koi nekih ljudi od stanovitih jela (npr. od kobasica, od jagoda). auster lat. jug. Austin v. Augustin. australan, -Ina. -Ino lat. (australis juni) juni; australno svjetlo polarno svjetlo Junog pola. Australazija Malajski arhipelag, Australija, Melanezija, Indonezija, Novi Zeland; prid. australazljskl. Australija (akc. i Australija) ime kontinenta; Australac, -lca, 5. Australce, 2. mn. Australaca; en. Australka (pored Australka); prid. australski (pored australski) sve pored Australijanac, -nca, 5. Australi-jane, 2. mn. Australijanaca; en. Austra-lijanka; prid. australijanskl. australis naziv za biljno carstvo Australije (i Tasmanije). australopitek lat.-gr. (australis juni + pithekos majmun) rod fosilnog o-vjekolikog majmuna iz pliocena ( v . ) . Austrazija naziv za istoni dio nekadanje franake drave (glavni grad Metz); prid. austrazljskl. Austrija (akc. i Austrija) zemlja u Ev Austrijanac, -nca, 5. Austrijance, 2. mn. strijanaca; en. Austrijanka; prid. aust (akc. i austrijski).
aul aut

austrijacizam, -zrna, 2. mn. -izama au skom govoru svojstvena osobina njema jezika; austrijski dijalektizam ili provir lizam. austrijantina skup osobina karakterist za vladavinu u nekadanjoj (carskoj) striji; privrenost politici bekoga dvon austrofil, -ila (Austrija + fil1) prijatelj, stalica Austrije; prid. austrofilskl; izv. au filstvo; prot. austrofobija neprijate raspoloenje prema (carskoj) Austriji; austrofob, -oba; prid. austrofdpskl, -a, -< austromarksizam, -zrna uglavnom st vite austrijskih marksista koji su teoriji oslanjali na idealistiku filoz (Kant, Mach i razni pozitivisti), a u pi radikalnim frazama vodili oportunist politiku kompromisa. austroslavizam, -zrna politiki pravac n esima u 19. st. koji je teio za pret\ njem habsburke monarhije u dravu u joj bi dominirali Slaveni. Austro-Ugarska naziv nekadanje dvc monarhije, tj. Austrije i Ugarske (Ma ske); prid. austro-iigarskl (austrijski i i ski, Tipr. austro-ugarska nagodba); razl austrougarski (koji pripada Austro-L skoj kao cjelini, npr. austrougarski car). ausvagonirati, -goniram (isp. ajnvagoni istovariti, iskrcati (iz vagona); kod Krk kajk. ausvagonijerati. ausvajz njem. (Ausweis) legitimacija, di ment; propusnica. aulag v. auslag. aunit, 2. mn. aunlta njem. (Ausschnitt) zak, isjeak, izrez (na enskim haljina] dekolte (v.). autafirung v. tafir. autopati, -am njem. (ausstopfen) puniti, i niti, nadjeti (osobito neku ivotinju za zejske svrhe), preparirati, auus njem. (Ausschuss) bezvrijedne st1 ono to treba odbaciti, otpad, otpai obirak, otrebine. Auvic v. Auschvvitz. aut (akc. i aut) engl. (out van, vani, polje, napolju) sportski izraz koji se i trebljava kad lopta padne (izleti) izvan igralita ( u tenisu znai i: pogreka; u bo, nesposoban za borbu); isp. gol-aut; aut ter engl.-njem. (aut + . Richter su

123

autogamija

kod nogometa: pokrajni, linijski, meani, pomoni sudac (dvojica pored glavnog suca, svaki s jedne [uzdune] strane igralita odakle prate igru i maui zastavicom upozoravaju glavnog suca na prekraje igraa); v. aut-linija. aut aut lat. ili ili (stanje presudne odluke). aut arhi ja gr. (autos sam + arche vlast, vlada) 1. samovlada, samodrtvo; 2. upravljanje samim sobom; prid. autarhljskl ;' au-tarhian, -na, -no; autarh, mn. -si, 2. au-tarha samovladar, samodrac, despot. autarkija gr. (autarkes sam sebi dovoljan) l . JU. samodovoljnost; duevno stanje ovjeka koji je dovoljan samom sebi, koji je nezavisan od vanjskog svijeta, kome nita ne treba: sukromnost, nezavisnost; 2. ekon. politika pojedinih zemalja koja ide za osamostaljenjem nacionalnoga gospodarstva i prisvajanjem unutranjeg trita uz pomo kapitalistikih monopola i najkrupnijih posjednika; najvie se oitovala u faistikoj Njemakoj koja je teila da se potpuno oslobodi uvoza inozemne robe nune za voenje rata.

aut bibas. aut abeas lat. ili pij ili odlazi! (uzreica onome tko se u veselom drutvu suzdrava od pia); isp. pithi e apithi. Aut Caesar aut nihil lat. (it. aut Cezar aut nihil) ili Cezar (tj. neto veliko) ili nita; navodno geslo Cezara Borgie (Cesare Bor-gia, it. ezare Borda), sina pape Aleksandra VI (tip politiara kriminalca, uven po okrutnosti). autencija v. autentinost; isto i autenticitet, -eta. autentian, -na, -no gr. (authentes poetnik, uzronik) prav, istinit, izvoran, zajamen; vjerodostojan; koji potjee doista od onoga kome se pripisuje, nepatvoren; autentinost, -osti istinitost, izvornost, vjerodostojnost. autizam, -zrna gr. (autos sam) povlaenje u sebe. prekomjerno razvijen fantastino-sanjalaki unutarnji ivot; nepovjerljivost; javlja se naroito kod shizofrenije; autist(a) tko pati od autizma; prid. autistiki. aut-linija crta na sportskim igralitima koja omeuje prostor na kojem se odvija igra. auto,' mn. auti, 2. auta / auta v. automobil (za oblik mno. isp. Samo kadikad, isprekidano, ulo se gdje

od Rue de Rivoli tu-tuu auti.: Krlea, Hodorlahomor Veliki): ali i: Tramvaji zvone, auta se glase (D. Cesari, Slavlje veeri): prid. autnl (. Vu-eti). auto2. . . gr. (autos sam) u sloenicama = = samo . . . . vlastito . . . autoanaliza gr. (auto2 4- isp. analiza) poniranje u samoga sebe, ispitivanje vlastite savjesti (Mato). autobiografija gr. (auto2. . . 4- isp. biografija) vlastita biografija; opis vlastitog ivota; prid. autobiografijskl; autobiograf pisac vlastitog ivotopisa; prid. autobiografski. autobus (akc. i autobus) gr.-lat. automobilski omnibus; velik automobil za mnogo putnika; isp. omnibus; prid. autobusu! (auto-busnl). autocar v. autokar. auto-cesta isto to i auto-put, auto-strada. auto-cisterna automobil (kamion) sa posebno graenom karoserijom u obliku velikog valjka, za prijevoz tekuina. autodafe, -ea, mn. -ei, 2. autodafea panj. (auto da fe in vjere) izricanje i izvrivanje barbarskih osuda srednjovjekovne inkvizicije, osobito spaljivanje osuenih heretika i njihovih djela na lomai; naroito se primjenjivalo u paniji i Portugalu; njemaki su faisti za vrijeme svoje vlasti obnovili autodafe, barbarski spalivi milijune nepoudnih im knjiga.
auto-garaa 124

autodidaktika, 3. -ci gr. (auto2. . . 4- isp. didaktika) uenje bez uitelja i kole, samouenje; prid. autodidaktikl; autodidakt, 2. mn. autodidakta samouk; ovjek koji ui bez uitelja i kole. autodikija gr. (auto2. . . 4- dike pravda, pravo, pravosue) pravo nekoga da sam sebi sudi, da ima vlastitu sudbenost. autodinamian, -na, -no gr. (auto2. . . + isp. dinamian) koji djeluje sam po sebi. auto-drezina drezina ( v . ) koja se pokree s pomou motora s unutranjim izgaranjem. autodrom. -oma gr. (isp. auto' 4- dromos put, cesta) automobilsko trkalite. auto-elektriar gr. specijalist za elektriarske poslove na automobilima. autoerotizam, -zrna gr. (auto2. . . 4- eros, 2. erotos ljubav) zaljubljenost u samoga sebe pa i izazivanje seksualnog uitka u toj zaljubljenosti (isp. narcisizam). autogamija gr. (auto2. . . 4- gameo enim se) 1. bot. samooplodnja, proizvedena opraivanjem u istom cvijetu; 2. zool. a) poseban nain razmnoavanja kod nekih prai-va; b) samooplodnja kod nekih dvospolaca.

autol

auto-garaa gr.-franc. automobilsko spremite; garaa za automobile. autogen (akc. i autogen) gr. (auto2. . . + ge-nos rod, podrijetlo) samorodan, iskonski; koji nastaje sam od sebe; autogeno (autogeno) rezanje rezanje metala propalji-vanjem linije razreza s pomou gorue smjese acetilena i kisika; autogeno (autogeno) svarivanje spajanje dvaju metalnih dijelova u jednu cjelinu rastaljivanjem njihovih rubova (strujom plina) i unoenjem vezivnog dodatka (metalna elektroda). autogir v. autoir. autogol, mn. autoglovi gr.-engl. (auto2. . . + isp. gol) sport, gol vlastitoj momadi. autograf gr. (auto2. . . + grafo piem) 1. rukopis napisan vlastitom rukom (za razlik u od prijepisa ili kopije); 2. vlastoruni potpis (v. autogram); 3. fotogrametrijski stereoinstrument za izradu topografskih planova; prici, autografskl. autografija gr. prenoenje crtea ili teksta s papira na litografski kamen u svrhu umnoavanja. autografirati, -graffram (isp. autografija) snimiti neiji rukopis tehnikim putem (lito-arafiranjem, fotografiranjem, kopiranjem i si.). autografizam, -zrna gr. (auto2. . . 4- graptys grebotina) pojava koja nastaje pri podraaju koe nekim otrim predmetima, npr. iglom, pri emu se javlja debela crvena, rjee bijela, izdignuta brazda (nakon nekog vremena blijedi i nestaje). autogram gr. (isp. autograf) vlastoruni potpis. autogravira gr.-franc. (auto2. . . + isp. gravira) reprodukcijski postupak za umnaanje umjetnikih slika, crtanih u bojama. autogyre v. autoir. autohipnoza gr. ( a u t o 2 . . . + isp. hipnoza) hipnoza izazvana autosugestijom, bez utjecaja druge osobe (hipnotizera). autohroman i autokroman ( v . J . autohton (akc. i autohton) gr. (auto2. . . 4-chthon zemlja) samonikao, samorodan: starosjedilaki, uroen: koji od davnine boravi u nekom kraju; prastanovniki; autohtona kultura jedna od parola radi-evske politike, koja se uglavnom svodila na uzreicu Pleti kotac ko i otac, tj. da se svaki narod razlikuje od drugoga onim to je njegovo autohtono od drevne starine (nonja, obiaji i si.; Krlein Valent gance Vudriga aludira na to reenicom: Veliju tak da drugi mui okolo nas sega

teg maju kau tako da drugi seljac nas svega toga nemaju); autohtonost / autohtonost), -osti samoniklost, s rodnost, uroenost. autoinfekcija gr.-lat. ( a u t o 2 . . . + isp. i cija) zaraza koju sam zaraeni organ nosi s jednog dijela tijela na drugi izraz: samozaraza. autointoksikacija gr. (auto2. . . 4- isp. tc otrovanje organizma tvarima koje m u samom tijelu; na izraz: samootrovai autoironija gr. podrugljiv stav prema sa sebi. auto-kamera gr.-lat. kamera automobilsk me gumena cijev velike vrstine (u kotaa) u koju se pumpa zrak. autokar gr.-engl. (autocar) 1. autobi drutvena putovanja; 2. motorna plato za prijevoz tereta. autokataliza gr. kataliza pri kojoj su katalizatori proizvodi kemijske reakcije autokefalan (akc. i autokefalan), -Ina, gr. (auto2. . . 4- kefale glava) s stalan, nezavisan; oznaka za pravos nacionalne crkve koje same sobom u ljaju; izv. autokefalnost, -osti same nost, nezavisnost. autokljjv gr.-lat. (auto2. . . 4- clavis 1 1 . hermetiki zatvorena posuda u koj izvode kemijske reakcije pod visokim kom ili se griju tvari iznad temperature lista; 2. aparat u kojem se sterilizira za materijal i instrumenti potrebni kod o cija i u bakteriolokoj praksi. autoknips gr.-njem. (auto2 4- isp. knips logr. automatski otponac na snima aparatu (tako da i fotograf moe sam slikati). auto-kolona gr.-lat. dugi niz automobi pokretu. auto-komanda vojna ustanova koja i vlja motornim vozilima. autokonfesija samoispovijed, samoki (A. Petravi). autokontrola kontrola nad samim sol samonadzor. autoko u koarci pogodak (ko) na : vlastite momadi; isp. autogol. autokracija (pored autokratija) gr. (aut< 4krateo vladam) 1 . samovolja, graniena vlast: 2. samodravlje; oblik ave u kojoj vladar dri svu vlast u si ruci; neograniena vlada jednoga ovj tiranija, samovlada; v. apsolutizam; /:

autokritika

125

autonomija

autokratizam, -zma; autokrat(a) samo-vladar, samodrac, apsolutni vladar, neogranieni gospodar, tiranin, diktator; prici. autokratski. autokritika, 3, -ci, gr. ( a u t o 2 . . . + isp. kritika) samokritika; kritika svojih vlastitih djela; prid. autokritikl / autokritian, -na, -no; autokriterlj kritian stav prema vlastitim djelima. autokroman, (-hroman), -mna, -rano gr. (auto2. . . + chroma boja); autokromnl (-hromnl) tisak naziva se u grafikoj tehnici spajanje knjigotiska i litografije; autokromnl (-hromnl) postupak u fotografiji postupak kojim se naroitim ploama dobivaju dijapozitivi u bojama. autolatrija gr. (auto2 + isp. latrija) oboavanje samoga sebe (Mato). autolezija gr.-lat. (auto2. . . + isp. lezija) sa-moosakaenje, samoozljeda, tj. osakaenje, ozljeda samoga sebe. auto-limar, -ara radnik metalne struke koji izrauje limene dijelove za automobile ( i avione). autolitografija gr. originalna litografija (v . ) risanjem na papiru za pretisak ili na litografskom kamenu. autoliza gr. (auto2. . . 4- lyo rastvaram; rjeavam) omekanje i raspadanje tkiva nakon smrti. autolomac ovjek koji je pretrpio prometnu nezgodu (prema uzoru na rije brodolomac stvorio August Cesarec u djelu panjolski susreti). automacija (automatika 4- organizacija) zapravo isto to i automatizacija, ali se u posljednje vrijeme pojam iri i dobiva znaenje radnje koja (s pomou za to odreenih unutarnjih ureaja) samostalno odstranjuje nedostatke i eventualne kvarove, tako da stroj ako sluajno zapne, bez pomoi ovjeka nastavlja rad. automat gr. (automatos koji se dogaa sam od sebe) 1. aparat koji djeluje s pomou unutranjeg mehanizma, pri emu se uloga ovjeka svodi na putanje u pokret, kontroliranje i reguliranje; robot f v . ) ; 2. isto to i revolver, mitraljez, gevermaina, maingever, mainka nosiva vrsta automatskog vatrenog oruja koje jednim pritiskom na okida opaljuje niz metaka; 3. osoba koja slijepo slijedi naredbe i postupa po njima, bez osvrtanja na eventualne promjene situacije koje bi moda zahtijevale i drugaiji postupak od nareenoga; uope porugljivi naziv za ovjeka koji se daje pokretati izvanjskom voljom i ciljevima; automatiar vojnik
autooksidacija

naoruan automatskim orujem; automatika, 3. -ci znan-stveno-tehnika disciplina koja prouava teoriju i konstrukciju sustava za reguliranje i upravljanje tehnolokih procesa; prid. automatski ; automatian, -na, -no koji se dogaa sam od sebe, koji se pokree bez iije pomoi; nehotian, nesvjestan, mehaniki, mahinalan; automatizacija 1. primjena automata u proizvodnom procesu; 2. pretvaranje odreenih radnji ovjeka kod njihova viekratnog ponavljanja u automatske; automatizam, -zma 1. sposobnost organizma ovjeka i ivotinja da tono i s najmanjim utrokom energije ponavljaju odreene pokrete bez svjesnog reguliranja tih pokreta; automatizam u pokretima stjee se dugom vjebom i oituje se uglavnom u naviknutim pokretima; 2. osobina onoga to se radi bezvoljno, automatski, podsvjestan postupak, nesvjesna radnja; automati/trati, -izTram uiniti da neto djeluje kao automat, samo od sebe; isto i automatizovati, -ujem. auto-mehaniar gr. radnik metalne struke koji vri popravke automobilskih motora i ureaja. automobil, -ila (akc. i automobil, -mobila) gr.-lat. (auto2. . . 4- mobilis pokretan) kola koja se kreu s pomou eksplozivnih motora; prid. automobilski; automobilizacija isto to i motorizacija ( v . j ; automobilizam, -zma sport s automobilima; auto-mobilist(a) tko se bavi automobilizmom; en. automobilistkinja; prid. automobilistiki. automorfizam ( g r . ) ( a u t o 2 . . . 4- morfe oblik) sklonost da duevni ivot drugih ljudi zamiljamo kao jednak svome i po tome prosuujemo tue ine i postupke (Svatko po sebi sudi). autonomija gr. (auto2. . . 4- nomos pravilo, red, zakon) nezavisnost, samouprava; nacionalno-t'eritorijalna autonomija pravo stanovnitva neke nacionalno-teritorijal-ne jedinice da samostalno rjeava stvari unutranje uprave; autonomija leta u avijaciji izraz za vrijeme to ga avion moe provesti u zraku bez sputanja odn. bez obnove goriva; prid. autonoman, -mna, -mno samoupravni; nezavisan, samosvojan; au-tonomizam, -zma pokret koji ide za autonomijom; autonomist(a) pristaa autonomije; autonoma, -aa hist. pristaa

126

auto->

autonomije Dalmacije u sklopu Austrije (protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom); isp. tuluma. autooksidacija gr.-lat. kemijsko spajanje neke tvari s kisikom ve pri obinoj temperaturi, bez vidljivog izgaranja. autoopservacija gr.-lat. promatranje samoga sebe, poniranje u vlastitu duevnu nutrinu, samopromatranje, ispitivanje savjesti. auto-park krae umjesto automobilski park, tj. skup svih automobila to ih ima neko poduzee. autopilot (akc. i pilot, -ota) gr.-franc. (auto2 . . . + isp. pilot) ureaj za automatsko upravljanje avionom; autopilot se nalazi na avionu i osigurava automatsko uravnoteava-nje aviona bez zahvata avijatiara. autoplastika, 3. -ci gr. (auto2. . . 4- isp. plastika) med. vrsta operativnog zahvata da se nadoknadi nedostatak kojeg dijela ili tjelesne supstancije ivim tkivom s tijela samog bolesnika; prid. autoplastikl. autoportret, -eta gr.-franc. (auto2. . . + isp. portret) vlastita slika (kad slikar naslika sam sebe) (kod Cesarca sebevid). auto-promet promet motornim vozilima, automobilizam. autopsija gr. (autoptes oevidac) 1. gledanje (promatranje) vlastitim oima; 2. med. a) pregled

bolesnika po samim simptomima (bez ispitivanja i sluanja); b) pregledavanje (seciranje) lea radi ustanovljenja uzroka smrti; isp. biopsija. auto-piilman (isp. pulman) veliki autobus za dulja turistika putovanja. auto-put v. auto-strada. autor, 2. mn. autora (pored auktor, 2. mn. auktora) lat. (auctor mnoitelj; zaetnik, osniva) pisac, stvaralac, tvorac, osobito osoba koja je stvorila umjetniko ili nauno djelo, projekt i si.; otkriva, izumitelj; en. autorica / autorka (auktorica, auktor-ka); prid. autorski (auktorski). autoreferat, -ata gr.-lat. (auto2. . . 4- isp. referat) referat o samom sebi. autoritaran (pored auktoritaran). -rna, -rno lat. (isp. autoritet) 1 . osnovan na slijepom podinjavanju vlasti; 2. v. autoritativan. autoritet (pored auktoritet), -eta lat. (auctori-tas volja, vlast; ugled, dostojanstvo, vrijednost) 1 . ugled i na ugledu osnovana vrijednost, dostojanstvo i utjecajna snaga; 2. prenes. mjerodavan strunjak, nauna veliina; osoba ijoj se rijei ili sudu svi pokoravaju; prid. autoritetnl (auktoritetni);

autoritativan (aiiktoritatlvan), -vna, -vn 1 . koji trai pokoravanje bez kritik otpora; 2. odluan, mjerodavan, slu; zvanian. autorizacija (pored auktorizacija) franc. ( i risation) ovlatenje; odobrenje autora nosioca autorskog prava da se neko ( evno) djelo moe objaviti kao da on sam preveo odn. priredio; autori, (pored auktorizirati), -rizlram 1. ovla dati punomo, dopustiti; 2. dopustiti i: svoga djela ili izuma; isto i autorizovati red auktorizovati), -ujem. autorski prid. prema autor ( v . j ; auti arak v. arak; autorsko pravo skup p nih propisa koji reguliraju odnos pi stvaraocima duevnih tvorevina; aut( film filmsko djelo kod kojega je re ujedno i autor scenarija. auto-saobraaj v. auto-promet. autos efa gr. (autos efa) sam (Pitagon rekao (upotrebljava se i danas kad se ni eli pozvati na autoritet nekog uvae strunjaka; esto i latinizirano: ipse dixi autosekcija gr.-lat. (auto2 4- isp. sekcija 3) seciranje samoga sebe, tj. duboko niranje u sebe sama i potanko ral; vanje vlastitih misli (Mato).

auto-sefvis, -isa (isp. servis) poduzee ili nica za popravak, ienje i opsk automobila gorivom i drugim potrebam autoskop gr. (auto2. . . 4- skopeo gled sprava za lijeniki pregled grla bez c dala; autoskopija 1. halucinacija u k ovjek vidi samoga sebe pred sobom ili svoje unutranje organe; 2. pregled autoskopom. autosomi (mn. m. r.) gr. kromosomi koji su podjednako u parovima raspoc ljeni na oba spola. auto-sport automobilistika kao sport ( ke, natjecanja i si.). auto-stop gr.-engl. (automobil stoj) 2 stavljanje automobila na cestama i mc vozau da pjeaka (obino turista) bes] tno poveze; autostopist(a) putnik 1 (diui palac desne ruke uvis) zausta automobile i moli vozae da ga povt isto i autostoper; glag. autostopirati. -st ram kod nas stvorena rije koja oz uje putovanje auto-stopom. auto-strada gr.-lat. iroka cesta specijalno mijenjena za promet motornih vozila; au -stradu po pravilu nikada ne presijec 127 avalan

autosugestija

popreni prijelazi, oni su uvijek smjeteni na vijadukte ili u tunele. autosugestija gr.-lat. (auto2. . . + isp. sugestija) sugestivno utjecanje na samog sebe; prid. autosugestivan, -vna, -vno (Krlea). auto-taksi, -ija, mn. -iji gr. osobni automobil s ugraenim aparatom (taksametrom) za izraunavanje prevaljenog puta i vozarine; isto i auto-taks. autotipija gr. (auto2. . . + typos lik, slika, znak) 1. tipogr. umnoavanje slika urezivanjem u cink ili u drvo, izrada klieja, kliiranje; u novije vrijeme i izraz za nain izrade klieja fotografskim putem; 2. faksimil, kopija ( v . j ; autofip autotipijom dobiveni otisak, faksimil, kopija. autotomija gr. (auto2. . . + temno sijeem, reem, cijepam) samoosakaivanje ivotinja u opasnosti (npr. prilikom bijega iz zamke). auto-transport krae umjesto automobilski transport, tj. promet, saobraaj automobilima, autobusima, kamionima. autotrofija gr. (auto2. . . + trefo hranim) samohranjenje, sposobnost nekih organizama da svoje tijelo izgrauju iskljuivo iz anorganskih spojeva sredine u kojoj ive (npr. zelene biljke); prid. autotrofan, -fna, -fno; isp. heterotrofija. autoturing v. turing. auto-utrka brzinsko natjecanje u automo-bilistici; isto i automoto-utrka. autovakcina gr.-lat. (auto2. . . + isp. vakci-na) cjepivo, spremljeno od zaraznog materijala, uzetog od bolesne osobe sa svrhom da se primijeni na istom bolesniku. autoir franc. (autogyre od gr. auto2. . . + gyros krug) aparat za letenje, tei od uzduha, u kome se, za razliku od aviona, umjesto krilima dobiva uzgon s pomou propelera koji se vrti na vertikalnoj osovini; uzlijetanje autoira vri se bez zaleta: autoir se moe dii i spustiti okomito; isto i giroplan, iroplan. Aut prodesse volunt aut delectare poetae lat. (it. prod'ese. . . delektare. . . poete) Pjesnici ele koristiti ili zabavljati, uveseljavati. autrihter v. aut. autsajder engl. (outsider) 1. u kapitalistikim zemljama: a) poduzea neke grane proizvodnje koja ne ulaze u monopolistiko udruenje poduzetnika te struke (tzv. divlja poduzea); b) ljudi koji spekuliraju na burzi od zgode do zgode; burzovni spekulanti neprofesionalci; 2. sport, konji na utrci
a\alirati

koji ne ulaze u broj favorita i na koje se malo tko kladi; uope: natjecatelj bez izgleda na pobjedu; 3. uope osoba koja stoji po strani, koja ne sudjeluje u dogaajima. aut vincere, aut mori lat. ili pobijediti ili umrijeti, pobjeda ili smrt. Auvergne ( i t . Overnj) pokrajina u Francuskoj; stanovnike joj karakteriziraju slino kao starogrke Abderiane (v. Abdera); u naoj ih je knjievnosti obradio Vilim Ko-rajac (183999) u djelu Auvergnanski senatori (it. overnjanskT). auzgang v. ausgang (Krlea). auzgecajhnet v. ausgezeichnet. auzgus v. ausgus (Krlea). auzlag njem. (Auslage) u starom Zagrebu naziv za izlog. auzlezati v. auslezati. Auzonija lat. (Ausonia) pjesniki naziv za Italiju (po prii, prema Auzonu, sinu Odiseja i nimfe Kalipse). auzrikati, -am njem. (ausriicken) izii, krenuti, poi (obino u grupama), osobito izii u stroju iz kasarne, izmarirati u skupini, buno, paradno i si.; isto i auzrikovati, -ujem. a. v. skra. za a vista ( v . ) . AV kratica za audio-vizuelan (AV-metoda). ava v. hava. Avadana sanskrt. (pripovijest) skup legendi o istaknutim linostima budizma, avaiz v. vaiz. avaj tur. (a vaj) jao, kuku, lele, vajme. avaja (isp. ava, hava) 1. uzduh, zrak; 2. raketa. avajlija tur. (havli dlakav?) 1. dunja, gunja; 2. jabuka po ukusu slina dunji. Avakum v. Habakuk. aval' prid. indekl. tur. ruiast, crven. aval,2 2. mn. avala ar. zlo, bijeda. aval,3 -ala franc. mjenino jamstvo; prid. aval-nl; avalist(a) jamac; avalirati, -vallram jamiti (na mjenici), potpisati (nekome) mjenicu, irirati. Avala tur. (havale visinska toka koja dominira nad predjelom) 1. brdo kraj Beograda; 2. biva poluslubena novinska agencija u staroj Jugoslaviji; avallt, -ita vrsta liskuna (tinjca) koji je bogat kromom; naen je na Avali kod Beograda i drugdje ga nema. avalan franc. (avalanche) snjeni usov, lavina; odron zemlje; bujica; sva sila, tusta i tma. 128

avalirati r. aval3; avalist(a) posljednji potpisnik na mjenici; avalni, -a, -6 jam-evni, jamstveni. Avalokitevara sanskrt. najomiljeniji i najpotovaniji bodhisatva ( v . ) u mahayana-bu-dizmu, zatitnik Tibeta, spaava ljude kroz patnje u reinkarnacijama (v.j. avam, -ama tur. (avam) iroki slojevi naroda, puk, svjetina. avan,1 2. mn. avana tur. (havan) 1. stupa, muar; 2. prangija, merzer (avantop); 3. sprava za rezanje duhana. avan2, 2. mn. avana tur. ( h a v a n ) nevjera, izdajstvo; isp. avanica avancati, -am tal. (avanzare) promaknuti, prestii, unaprijediti; napredovati: biti povien; postii; isp. avanzirati. avancc v. avans; avancement v. avanzman. avandirati v. avanzirati. avangarda Jranc. (avant ispred + isp. garda) 1. vojn. prethodnica; izvidnica; elni odredi; prvi borbeni redovi: dio snaga koji ide naprijed u pohodnom maru ili kod nastupanja; 2. prenes. predvodnica (npr. Savez komunista je avangarda radnike klase); prid. avangardni, -a, -6 prethodni-ki, predvodniki, krilaki, kriteljski, napredan; avangardist(a) pripadnik avangarde, predvodnik, krilac, kritelj (novih putova), nosilac neega naprednog, pionir (novih ideja), naprednjak; prid. avangardi-stiki. avanica ar. (havvan) 1. zlikovac, nitkov, neva-ljalac, nasilnik; 2. ohol ovjek, oholica, raz-mclljivac. avans, 2. mn. avansa jranc. (avance) 1. prednost, poslovni dobitak; 2. predujam, vade-vina, akontacija; uplata na raun robe koja jo nije dobavljena; 3. ustupak. avanscena franc. (avant ispred + isp. scena) 1. prednji, gledaocu blii dio pozornice, otvoreni dio pozornice izmeu zastora i gledalita; proscenij; 2. prvi plan, istaknut poloaj. avansirati v. avanzirati; avansman, -ana v. avanzman. avant garda v. avangarda, avanti tal. ( a k c . avanti) naprijed, avantira v. avantura; avantirist v. avanturist (Mato). avant midi jranc. (it. avan mid'i) prije podne; isp. ante meridiem. avantop v. avan' (isp. haberdar). avantura franc. (aventure) 1. doivljaj, pustolovina, dogodovtina; 2. rizian pothvat koji rauna sa
avedersun

sluajnim uspjehom; 3. poi sumnjiv u smislu potenja; isto i avai avan turi a) 1. beznaelan ovjek; p lov; 2. onaj koji trai doivljaje; en. i turistkinja; prid. avanturistiki pus van. avanturin, -ina vrsta kremena (naen ajno pri proizvodnji stakla, odatle i ime: franc. aventure sluaj); prid. i turlnskl. avanturizam, -zma (isp. avantura) i vladiva strast za pustolovinama; pust stvo, pustolovnost. avanzman, -ana franc. (avancement) 1. predovanje. promaknue, unapreenje i bi; 2. plaanje unaprijed, avans, predu avanzirati, -vanzTram 1. napredova slubi): biti unaprijeen u vii in ili f aj; 2. davati predujam; isto i avanzo -ujem. avanzirati r. avanzirati; isp. avandirati. avarija v. havarija: avarijati, -am p pjeti (h)avariju. stradati. Avarin, mn. Avari, 2. Avara pored Avar, mn. Avari pripadnik mongolskog mena koje je i u naoj najstarijoj hist odigralo vanu ulogu (kod nas ih zo Obri); en. A varka; prid. avarski ; a skl; avarstvo avarski postupak, ru razafanje, pljakanje, porobljivanje; isp. barstvo. avarisati v. ovarisati. avatar utjelovljenje boanstva u hindu mitologiji bilo u ovjeka, bilo u ivotinj avaz, avaza, lok. -azu i avazu tur. glas, z povik; avazlle glasno, naglas; is avazli. avba sloven. (prema njem. Haube) ukra zlatom protkana kapa slovenske nare nonje. avcigovati v. apcigati. avdes v. avdest. avdest v. abdest: avdesnica ubrus za ranje pri uzimanju avdesta. Avdija v. Abdija, Abdulah. avdisalatin v . abusaladin. avdija, 2. mn. avdTja tur. (av lov) lo avdibaa starjeina nad lovcima, nik; avditi, -Tm baviti se lovom lo avdiluk, mn. -ci lov, lovstvo. ave lat. (akc. Sve) zdravo!; Ave Caesar, rituri te salutant lat. (il. ave Cezar, rituri te salutant) Zdravo, cezare ( a pozdravljaju te umirui (tim su rije rimski gladijatori pozdravljali cara ula

129

avinjonsko.

u arenu); Ave Maria (akc. ave Marija) lat. Zdravo, Marijo! 1. vrsta katolike latinske molitve; 2. zdravomarija veernje i jutarnje zvonjenje kod katolika, tzv. Pozdrav Gospin, Pozdravljenje, jutarnji i veernji poziv (zvonjavom) na molitvu (ljeti u 4 sata ujutro i u 8 navee, a zimi u 5 sati ujutro i u 7 navee); isp. angelus (Le-skovar); 3. muzika kompozicija na sprijeda navedeni tekst, koji itav glasi: Ave Maria, gratia plena, Dominus tecum, bene-dicta tu in mulieribus et benedictus fructus ventris tui Jesus, sancta Maria, mater Dei, ora pro nobis peccatoribus nunc et in hora mortis nostrae Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovena ti meu enama i blagosloven plod utrobe tvoje Isus, sveta Marijo, majko boja, moli za nas grenike sada i u as smrti nae; 4. posljednji odn. prvi sat dana prema starom nainu raunanja vremena: Ure dana poinjale su se nanovo brojiti pola sata poslije sunanoga zapada i tekle su od 1 do 24; neprilika je kod toga da podne ne pada vazda na istu uru. Ura 24. zvala se Ave Maria (Zdenka Markovi; isp. i kod Marina Dria: Mi o Abemariji ustajaho-mo. . . ) . avedersun v. afdersun. avelj v. amelj. Avelj v. Abel. avenija franc. (avenue) prilaz; iroka velegradska cesta.

Aventin, -ina jedan od rimskih breuljaka. aventura v. avantura; aventurijer, -era isto to i avanturist. a verbis ad verbera lat. od rijei na udarce, od svae na tunjavu ( k o d nas i aljivo: nemojte se svaati ako se ne mislite tui). averivati se v. avertiti. averim v. aferim. Averno lat. (Avernus) kratersko jezero u junoj Italiji kod Napulja; voda jezerska bila je sumporasta, a para tako kuna i smrdljiva da ptice nisu mogle letjeti preko jezera (postanak rijei dovodi se u vezu s grkim a ne / ornis ptica, dakle besptije); prema prii, tu je bio ulaz u podzemni svijet, u carstvo mrtvih; Vergi-lije pjeva: Peina bjee visoka i strma, sa irokim zjalom, | s jezerom crnim oko nje i praumom tamnom i mranom, i Nikakve ptice u visu nad njome se krilile nisu | jer joj je odvratna para iz crnoga sukljala zja-la | k nebeskom svodu se vila i pticama pogubna bila, | te se kod Grka ve starih ta dubrava Aornos zvala (Eneida VI, 201 i d.); avernskT paklen. averoizam, -zma (prema Averoes Ibn-Rod, arapski fiziar, medicinar, astrolog i matematiar) doktrina o vjenosti materije i teorija o sutini uma. avers, 2. mn. aversa tal. (avverso oprean) prednja strana (lice) kovanog novca ili medalje; prot. revers.

avertirati, -vertlram franc. (avertir) javiti, obavijestiti, izvijestiti, opomenuti, upozoriti, savjetovati; avertirati se doi k sebi, osvijestiti se; avertisman, -ana (avertissement) 1. izvjetaj, obavijest, vijest, glas; 2. opomena, upozorenje. avertiti, -Tm v. avertirati. averzija lat. (avertere odvraati) nesklonost, odvratnost, antipatija, zaziranje. averzionl lat. (per aversionem odvrativi oi, ne gledajui) paualan; odoka. Avesta v. zend. avet tur. (afet) 1. strailo, utvara, sablast; 2. vrsta majmuna; isto i avetinja; prid. avetan, -tna, -tno pored avetinjskl. Avganistan i si. v. Afganistan i si. avgust v. august. avgutar, -ara novogr. (augotarachon) ikra riba iz Skadarskog jezera, vrsta kavijara (sama se riba zove skakavicd); isp. butarga. Avignon v. avinjonsko suanjstvo.
avio.

avija. . . v. avio. avijacija lat. (avis ptica) 1. kretanje po zraku s pomou aparata za letenje koji su tei od uzduha (avioni, helikopteri, jedrilice), zrakoplovstvo, uzduhoplovstvo. va-zduhoplovstvo; 2. zrana flota, zrane snage; prid. avijacljskl. avijarlj, -ija (pored avijarijum) lat. (aviarium) nastamba za ptice, ptiarnik; osobito ptije odjeljenje u zoolokim vrtovima. avijatiar lat. (isp. avijacija) leta, pilot, zrakoplovac; en. avijatiarka; prid. avijatiar-skl, -a, -5. avijatika, 3. -ci v. avijacija / aeronautika; prid. avijatikl. avijetka, 2. mn. -etkT vrsta ruskih lakih aviona jednosjeda ili dvosjeda. avikultura lat. (avis ptica + kultura, v.) uzgoj ptica (ili i samo peradi); ptiarstvo: peradarstvo. avindati se, -am se tal. (ammendare) oporaviti se. avinjonsko suanjstvo razdoblje od 1305 (papa Klement V) do 1376 (papa Grgur
Awair

130 IX), kada su pape stolovali u franc. grad u Avignonu, kamo su bili dovedeni da bi bili pod utjecajem politike francuskih kraljeva; u crkvenoj se povijesti to razdoblje naziva i babilonskim prema robovanju starih Izraelaca u Babilonu. avio. . . lat. (avis ptica) kao prvi dio slo-enice oznauje vezu s avijacijom, letenjem, zranim prometom i si. aviobiologija lat.-gr. (avio . . . 4- isp. biologija) grana biologije koja se specijalizira u prouavanju uvjeta pod kojima se ovjek, odn. ivo bie uope, moe odrati na ivotu u velikim visinama, pa i na drugim nebeskim tijelima. aviofon -ona lat.-gr. (avio . . . + fone glas, zvuk) telefon od gumenih cijevi u ratnom avionu. aviokonstruktor lat. (avio. . . 4- konstruktor, v.) konstruktor aviona, inenjer specijalist za gradnju aparata za letenje, aviolinija lat. (avio. . . 4- linija, v.) zrana pruga, stalna linija po kojoj saobraaju avioni. aviomaterijal, -ala lat. materijal za avione. aviomehaniar lat.-gr. zrakoplovni mehaniar. avion, -ona lat. (avis ptica) stroj za letenje (aeroplan, hidroplan, helikopter, jedrilica itd.); prid. avidnskl. avional, -ala (isp. avion) laka kovina (slitina, legura) od koje se prave neki dijelovi aviona. aviopark (isp. auto-park) svi avioni to ih posjeduje neka zrakoplovna institucija. aviostrada lat.-tal. (avio. . . 4- strada cesta, drum) zrana linija kojom se stalno kreu avioni, kojom se vri stalni zrakoplovni promet. aviotransport isto to i aerotransport, avioturizam, -zma turizam malim privatnim avionima. a vista tal. (akc. a vista) po vienju (ekovi i mjenice plativi im se predoe). avitaminoza gr.-lat. (a ne 4- isp. vitamin) oboljenje u organizmu zbog pomanjkanja vitamina u hrani: avitaminozan, -zna, -zno bez vitamina. avitum bornim lat. djedovski posjed, batina od predaka (i u mnoini: avita bona). avivirati, -vivlram franc. (aviver) u bojadi-sarstvu oivljavati boje tkanja s pomou sode. sapuna i razliitih kiselina, initi tkan i n e jasnijima, svjetlijima, ivljima. aviz v. hafiz. aviza tal. (aviso) 1 . obavijest, upozorenje, uputa; oglas, savjet, opomena; razum, svijest, pamenje,
Axius

sjeanje; 2. trg. obavij' poslanoj robi, mjenici, pismu; 3. pc mali brzi izvidniki ratni brod; isto i -iza; aviz dati javiti (Nar.); prid. ni; avizer, -era, 5. avizeru radnik metne struke koji vodi knjige aviza i nosi avize; avizirati, -viziram ob; titi, navijestiti, upozoriti, javiti, oporne isto i avizovati, -ujem / avizati, -am (NE avizo v. aviza. avlat v. alvat. avlija', 2. mn. avllja (akc. i avlija, 2. avlija) tur. (avlu od gr. aule) dvorite; avlljskl / avllnskl (avlijskl, avllnski). avlija 2 v. havlija. avlijanka v. turban. avlijara brbljava ena to pronosi v po selu od avlije do avlije, abroi stokua. avlijetina uve. prema avlija. avlijica umanj. prema avlija. avlltor v. auditor. avokado (isp. panj. avocatero) voka skih krajeva iz porodice lovora (lat. Pi gratissima); krukoliki plodovi jedu se i ili prireeni kao (vona) salata. a voe sola tal. (it. a voe sola) za j glas; isp. solo. avokacija lat. (avocare 1. odvratiti, zvaff; 2. prenes. razveseliti) 1. opoziv, zivanje, zahtjev za povratak npr. n spisa; 2. odvraanje od poslova, razori razbibriga, zabava; sporedno zanim prid. avokatlvan, -vna, -vno. avokat, -ata (tal. avvocato) v. advokat. avonskl labud naziv za Shakespearea, znatog engleskog pjesnika (prema rijeci / nu na kojoj lei pjesnikov rodni grad S ford). avorija tal. (avorio) slonova kost, slonoi bjelokost. a votre sante Jranc. (it. a votr sante) u zdravlje (pri nazdravljanju; enoa); is ta sante. avra hebr. idovska bogomolja, sinagoga isp. havra. avrc tur. (ifrit) patuljak, kepec. avret, 2. mn. avreta tur. (avret) stidna sta na ovjejem tijelu koja treba pi vati. avs v. haps. Avstrija v. Austrija. Awami-liga politika formacija u Beng pod vodstvom eika Mudibura Rahn izvojevala god. 1971. nezavisnost Istoi

131

azimut

Pakistana i proglasila slobodnu dravu Banglade (sam Mudibur Rahman god. 1975. svrgnut i ubijen, a djelovanje stranci zabranjeno). Axius lat. antiko ime rijeke Vardara.

A\ona antiko ime za rijeku Aisne u Francuskoj. az ime prvog slova glagoljske i irilske azbuke ( v . J ; od az do iice od poetka do kraja (isp. alfa i omega).

aza tur. (aza) odbornik, vijenik, lan komisije i si. azab, -aba tur. (azab, azap) muka, patnja, boja kazna. azakl prid. prema Azak (turski naziv za grad A zov na Crnom moru) u izrazu azaka tamnica u nar. pjesmi. azad prid. indekl. tur. (azade) slobodan, rijeen obaveza. Azak v. azaki. azaleja gr. (azaleos suh) vrsta biljke vri-jesnjae; na izraz: sle. azant perz. (asa smola) mrkocrvena izlu-ina azijske biljke Ferula asa foetida (upotreba u ljekarstvu). azap, 2. mn. azapa tur. (azab, azap) 1. vojnik, pjeak, strijelac (poseban rod vojske u nekadanjoj Turskoj); 2. prenes. bear, lump (Krsto Spoljar). azar v. azur, hazur. azbaa v. hazbaa. azbest gr. (asbestos neugaljiv) mineral vlaknaste grae; primjenjuje se kao materijal otporan prema vatri i kiselinama; prid. azbestnl. azbiser tur. (has pravi) pravi (nepatvoreni) biser. azbuka, 3. -ci, 2. mn. azbuka { a k c . i azbuka, 2. mn. azbuka) starosl. (az + buky - prva dva slova) staroslavenska, glagoljska i irilska abeceda; isto i azbukovica; prid. azbuni (akc. i azbuni); az.bukvar isto to i bukvar, poetnica, prva itanka; azbukovati, -ujem v. spelovati. azdija, 2. mn. azdlja tur. (hazdi) vrsta ogrtaa. azdisati, -em tur. (azmak) posiliti se, poma-miti se, uzobijestiti se. azeotropija gr. pojava da smjese nekih tekuina u odreenom omjeru vru pri stalnoj temperaturi i daju pare istog sastava kao i tekuina. Azerbejdan, -ana 1. (Azerbejdanska SSR) sovjetska savezna republika, glavni grad Baku; 2. pokrajina u sjeverozapadnom Iranu, glavni grad Tabriz; Azerbejdanac, -nca. 5. Azerbejdane, 2. mn. Azerbejdanaca; en. Azerbejdanka; prid. azerbejdanskl. Azev Jevno ruski (caristiki) policijski agent-provokator (18691918); ubaen medu
revolucionare, godinama radio za reim i odavao svoje azinelo

drugove; ime mu postalo sinonim ubaenog i dobro prikrivenog pijuna. azgan v. azgin. azgln prid. indekl. tur. (azgyn) divlji, bijesan, goropadan, mahnit, ljut. srdit, razdraen; isto i azginast; azginluk bujnost, silovitost, obijest. azi, aza (mn. m. roda) u skandinavskoj mitologiji bogovi nebesnici; predstavljaju prirodne sile (na elu im je vrhovno boanstvo Odin, a sjedite im je Asgard); protivnici su im bili vani, koje su pobijedili. azigija gr. (a ne 4- zygon jaram) neo-enjenost, neudatost, bezbranost, nezauze-tost. momatvo, djevojatvo.

azija v. jazija. Azija ( a k c . i Azija / Azija) (fen. as izlazak sunca, istok) ime kontinentu; Azijac, -Tjca. 5. Azlje, 2. mn. Azijaca ( a k c . i Azijac, -ijca, 5. Azlje, 2. mn. Azijaca pored Azijac, -Tjca, 5. Azlje, 2. mn. Azijaca); en. Azijka (akc. i Azijka); prid. azijski (akc. i azijski /' azijski); oblici Azijat, Azijatkinja, azijatski
upotrebljavaju se obino u podrugljivu smislu, osobito za oznaku divlja-tva, barbarstva; azijatizam, -zma 1. azijatski postupak, surovost, barbarstvo; kulturna zaostalost; 2. politika usmjerena na proirenje utjecaja u Aziji; azijatizirati, -tizlram poazijatiti, uiniti azijskim, urediti na azijatski, istonjaki nain. azil, -ila gr. (asylia nepovredivost, sigurnost) sklonite, zaklonite, skrovite, pri-bjeite, utoite; zatita; pravo politikog ili vojnog bjegunca na utoite u stranoj zemlji ili u zgradi njezina diplomatskog predstavnitva, tzv. pravo pribjeglitva (kriminalci su dakako iskljueni); prid. azllski. azilijen franc. posljednja, najmlaa paleolitska kultura miolitika, srednjeg kamenog doba (po mjestu Mas d'Azyl u Francuskoj, gdje su naeni ostaci iz toga doba). azimut ar. (as-sumut putovi ///' as-semutu vaga) 1. astr. k u t na krugu horizonta izmeu meridijana i visinskog kruga neke zvijezde; 2. topograj. horizontalni kut to ga stvara pravac na sjever i pravac na neki predmet na zemlji ili na neki planet (oda-

132

tle kretanje po azimutu pri nemogunosti drugih naina orijentacije); prid. azimutalan, -Ina, -Ino ; azimutnl, -a, -6. azinelo tal. (asinello) riba osli. Aziz, -iza, 5. AzTze tur. moni, ugledni; en. Aziza. azizija tur. (aziz skupocjen) fin, skupocjen, vrijedan predmet, azman, 2. mn. azmana tur. (azman veoma krupan) neujalovljen ovan, praz. azna v. hazna. azobenzen naranasta kristalna tvar, vaan meuproizvod u proizvodnji azo-boja. azo-boje najvanija sintetska bojila, sadravaju jednu azo-skupinu vezanu za aromat-ske jezgre i jednu auksokromnu skupinu (isp. azo-spojevi). azoian, -na, -no gr. (a ne + zoon ivo bie) bez ivota; azoino podruje podruje gdje nema ivota; azoik /'// azoj-ska perioda najstarije razdoblje u geolokoj historiji Zemlje kad na njoj nije bilo nikakva ivota (u iskopinama nema fosila); v. arhajska perioda. azola gr. sitna plivajua biljka, papratnjaa. azor v. azur, hazur. Azori skupina od devet veih otoka i vie manjih zapadno od Portugala u Atlantskom oceanu; prid. azorskl. azosios jedan od naziva za bitnike ( v . j . azo-skupina kromoforna skupina, u nekim organskim bojama vezana za aromatske jezgre. azo-spojevi (isp. azot) umjetna organska bojila za bojadisanje tekstila. azot, -ota gr. (azomai sahnem) kem. element duik, nitrogenij; atomska teina 1 4 ,008, tablini broj 7; prid. azotov; a/otni; azotast duinat; aztara tvornica umjetnog gnojiva.

azotemija gr. gomilanje duinih spojeva u krvi kod poremeenja funkcije bubrega. Azra ar. djevica, vlastito ime; linost iz istonjake ljubavne poeme Vamik i Azra u kojoj je motiv slian kao i u zapadnjakoj prii o Romeu i Juliji. Azrail hebr. po talmudu ( v . ) aneo smrti, tj. aneo koji prihvaa i prati due umrlih. azreti v. hazreti. Aztek v. Astek. azula v. aula. azulejos panj. (it. asulehos) fajansne ( v . ) raznobojno ornamentirane ploice za oblaganje zidova i podova (u paniju su ih donijeli Mauri). azur1 v. hazur. azur2, -ura ar. nebesko plavetnilo, ult rin-boja, modrina; auran, -rna, -n modar, plav, plavetan, poput neba; : -ita vrsta bakrene rudae, mineral : renoplave boje; azurje plavetnilo sor). azuri (mn. m. r.) popularan na2 talijansku dravnu sportsku reprezer (zbog plavetne boje njihovih majica). Aurna obala (isp. azur) franc. Cote d istoni dio francuske obale na Sred nom moru (granii s Italijom) glaso' svojim pjeanim plaama i izvanredn pom plavetnilu morske vode (turistik dita: Nica, Cannes, St. Tropez; trgo i pomorsko sredite: Marseille). adaha v. adaja. adaja, 5. adajo, 2. mn. adaja tur. (ai zmaj; neman u obliku krilatog guter sto sa nekoliko glava (adaja sedmog prid. adajin; adajskl; umunj. adajica.

adelija tur. 1 . adaja; 2. kopa u c ploice. ader, 2. mn. adera tur. (eder, ederl adaja. adrahan, adrahil v. adaja. aija v. aio. aio, Vizija, mn. aiji (akc. i aio, aija aiji) tal. (aggio) prid; viak teajne dnosti nad nominalnom kod novca, i deviza; isto i aija. aiotaa Jranc. (agiotage) pojaana k; listika spekulacija vrijednosnim pap ili robom; spekulacija cijenama obino : ana s bezobzirnom upotrebom svih stava, kako bi se izazvao nagli pora pad teajeva. aula, 2. mn. aula tal. (asola) kopa, pet azur' Jranc. (a jour) pril. 1. u danjem sv u toku dana; 2. v. auran. b 133

azur2, -lira jranc. (ajour) otvor; upljik; splet; upljikav enski runi rad; pro ornamenti na kovini, drvetu i si. auran, -rna, -rnojranc. 1 . (ajour) toar zaostatka; koji pravovremeno svri p trgovake knjige su aurne ako su un sve stavke do tekueg dana; 2. (ajour) vidan, upljikav (aurni vez). aurirati, -uriram 1 . dovoditi trgo< knjige u red, da budu azur; 2. izra( upljikavi vez, raditi rasplet, raspletat pljikati; isto i aurovati, -ujem. aurnost, -osti (isp. auran) tonost, ured

bacil

B
b 1. bilabijalni okluzivni suglasnik, drugo slovo lat.

abecede i ir. azbuke; 2. muz. oznaka za kromatski snieni ton h (hes); 3. skra. za bala ( v . J ; 4. oznaka za bel ( v . j . B 1. znak za kem. element bor ( v . ) ; 2. automobilska oznaka za Belgiju. Ba1 znak za barij ( v . J . Ba2,j$en. Baa (od njem. Bach potok) selo u Sumadiji (Srbija), naselje nekadanjih njemakih rudara. Baal v. Bal. baba1 tur. (baba) 1. greda, motka, prut ili kakav drugi predmet nalik na gredu, motku ili prut (za razliite svrhe); 2. u djejim igrama (na zemlji) sluaj kad se novac, dugme ili pekula zaustavi na crti dogovorenog lika (trokuta, kvadrata, krunice), umjesto da izae izvan toga lika (vjerojatno se misli na gredu koja je toboe sprijeila namjeravam put). baba2 tur. (baba) otac; pie se iza imena i vee se uza nj kratkom crticom: Ali-baba; babaluk, mn. -ci (babalvk) 1. tast, punac; 2. ouh; 3. adoptivni otac, pooim; 4. oinstvo, oevina; 5. tazbina, enina porodica; babazeman, -ana (baba + isp. zeman) negdanje, staro vrijeme, davnina, starina; isp. birvakat, birzeman. baba3 v. babo. Babakaj, -aja stijena u Dunavu kod Golupca, na ulasku u erdapsku klisuru, babaluk v. baba2, babarln, -ina v. bavarin. Babel v. Babilon; ba bolski babilonski. Babeuf v. babuvizam. Babilon, -ona (akc. i Babilon) stari grad u Aziji; Babildnija stara drava u Aziji (zove se i Haldeja); simbol bogatstva i okrutnosti; Babilonac, -nca, 5. Babilonce. 2. mn. Babilonaca (pored Babilonjanin, mn. Babilonjani); prid. babilonski ( / babilonski): babilonska kula, babilonski toranj 1. prema Bibliji kula, graena u Babilonu, koja je trebala doprijeti do neba, ali je to sprijeila pometnja jezika graditelja; 2. prenes. zbrka, nered, mete, darmar, pomutnja, mjeavina, kaos; babilonsko (babilonsko) suanjstvo sedamdeset godina ropstva koje su stari Izraelci u 7. i 6. st. pr. n. e. trpjeli u Babilonu, kamo ih je odveo kralj Nebukadnezar; isti se izraz katkada upotrebljava i za

avinjonsko suanjstvo ( v . ) ; (sve pored Vavilon i si.). Babinga rasa iz loze pigmida ( v . J . babiti, bablta (mn. m. roda) (po imenu amerikog izumitelja Babbita) slitine, legure (olova, kositra, bakra, antimona i si.) koje se upotrebljavaju za zalijevanje leaja da bi se smanjilo trenje i troenje dijelova mehanizama. babizam (babiizam), -zma nauka perzijske ijitske ( v . ) sekte (osn. 184445); osuuje ropstvo, nasilja feudalaca i mnogoenstvo. babo, 5. babo (isp. baba2) otac, pooim, djed, svekar, tast, uope stariji mukarac. Babu-alija tur. Visoka Porta ( v . porta). babuvizam, -zma nauka Babeufa (1760 1797), francuskog utopijskog komunista; Babeuf je isticao ideju socijalne jednakosti i njezina ostvarenja putem revolucionarnog prevrata koji bi izvrile samo snage urotnike organizacije; u prvoj polovici 19. st. babuvizam je imao velik utjecaj na tajna revolucionarna drutva u Francuskoj (Krlea o Babeufu pie: francuski revolucionar, radikalni jakobinac, jedan od pretea komunizma; nezadovoljan vladavinom krupne buroazije u doba francuske revolucije, podigao 1796. ustanak [urota jednakih], no bio je svladan i s drugovima pogubljen). baby engl. (it. beibi) 1. malo dijete, beba, dojene; 2. prenes. draga, dragana, curica; babyboom (it. beibibum) velik broj poroaja, nagao porast nataliteta ( v . ) ; uope pojam baby kao prvi dio sloenice moe oznaivati neto maleno, umanjeno, reduciranih dimenzija. Baby Echo v. Echo. baby-sitter engl. (it. beibisiter) dadilja, uvarica djece (rije ula u obiaj otkad neke nae djevojke odlaze u Englesku i tamo ue jezik sluei kao dadilje); baby-sitting posao baby-sittera. baccalaureus v. bakalaureus. baccarat v. bakara. Bachov apsolutizam v. apsolutizam. bacil, 2. mn. bacila lat. (bacillum tapi, paliica, pruti) bakterija, mikrob tapiasta oblika; neki su od njih uzronici tekih zaraznih bolesti; prid. bacilaran, -rna, -rno: bacila, -aa kliconoa.
bac

bacilofobija

134

bacilofobija lat.-gr. (isp. fobija) med. bolestan strah od bacila i mikroba uope, back v. bek. background engl. (it. bekgraund pozadina, podloga) 1. u dez-muzici ansambl duhaa i udaraljki koji prati svirku solista; 2. u radio-dramama i si. zvuna kulisa, ozvuenje dogaaja na pozornici. backless (it. bekles) engl. (back lea + less bez) naziv za enski kupai kostim koji ostavlja sasvim

gola lea, dok je sprijeda zatvoren sve do vrata (moda 1967). backside v. beksajd. ba1, baa, 5. bau rum. (baciu obanin) pastir kod stoke u planinama (odatle i naziv planinar u istom znaenju), obanin, kravar, katunar (kako se nastambe u planinama zovu i stanovi, govore za baa i stanar); baija, 2. mn. baija

 isto to i katun (govori se i baina); prid. baTjski (balnskl). ba2 tur. (ba) vrsta poreza, carina, bada-rina, dabina, daa. bai mad. (bacsi) ia, ika, uope oslovlje-nje starijoj mukoj osobi (redovito iza imena, npr. Toni-bai neto kao nae ika--Tuna). baija v. ba1; baijar, -ara, 5. baijaru stoar na baiji; baijati, -am izgoniti stoku na baiju, boraviti kod stoke na baiji. bacilo v. baija. baukin, -ina, 5. bauklne tal. (bacucco kapuljaa) franjevac, balr, -ira tur. (bakure) vrsta dinje, baokati, baokam mad. (batvii sveanj, zaveljaj, paket) hodati bez cilja, bazati, lunjati, skitati se. bauka rus. (batjuka) 1. hipok. otac; 2. Rus; 3. puki naziv za popa (pravoslavnog), badanj, -dnja mad. (bodon) bure, bava, lagav. kaca. badava tur. (bad vjetar + hava zrak) 1. besplatno; 2. uzalud; 3. beskorisno; 4. bezrazlono; badavadija 1. gotovan, mukta; 2. lijenina; besposlenik, dokonjak, danguba; en. badavadljka; badavaditi, -Tm 1. muktaki ivjeti; 2. ljenariti; dokono i besposleno bazati; dangubiti; isto i ba-davadisati, -em. badecimer njem. (baden kupati + Zim-mer soba) kupaonica, kupatilo; bade-kostim, -ima enski (i muki) kostim za kupanje, kupai kostim; isto i badeancug; bademantl ogrta za ogrtanje poslije kupanja (isp. siledek); badevana za kupanje, badem sanskr. drvo i plod iz porodice slui za jelo (jezgra) i u medicini; 2. mandule, tonzile; prid. bademov pripada bademu, koji se na nj odnos demast koji je poput badema (np\ demaste oi); bademnjak kola s mirna. Baden njem. (Bad kupelj) u naoj kn nosti (osobito u 19. st.) esto sporni geografsko ime, pri emu neki
badomet

pisci na nekadanje veliko vojvodstvo (< jedna od zapadnonjemakih saveznil ava) s glasovitim kupalitem Baden-B a drugi na Baden bei Wien (kod Bea) poznatije kupalite u Donjoj Austriji lea spominje Baden-Baden i tumai: kadanja rimska Aurelia Aquensis, j vito ljeilite u SR Njemakoj, na zap; strani gorja Schwarzwald). badge v. bed. badidan v. patlidan. badija1, 2. mn. badTja tal. (badia) op opatijska crkva; Badija otoi kraj ule. badija2, 2. mn. badTja tur. (badja) drven suda, abar, abrica, kaf. badiljv-ilja tal. (badile) vrsta lopate, aov badinaa jranc. (badinage) ala, glupariji krdija; aljiv, otmjen, ali prazan razgo1 badion, -ona Jranc. (badigeon) 1. vrsta buke, sastavljena od vapna, bizmutov; rida i boje; 2. kit to ga upotrebljavaj pari; 3. etka, badminton v. bedminton. bad v. ba. bada1, 2. mn. bada tur. (bada) otv( izlaenje dima (na krovu kue), pa i dimnjak (isp. badomet). bada2, 2. mn. bada tur. (bad) tro uvoznina, carina (isp. badar). bada3, 5. bado tur. (badi) I . ena (os siromana ena); 2. stara sluavka u 3. runa, zaputena ena, vjetica; 4, len, sitan, krljav mukarac; 5. hipoko prema badanak ( v .J. badak, mn. badaci tur. (badak) 1. st( noga. krak, bedro; 2. oderana koa s votinjskih nogu; badakli nogat, kr lijepo graenih nogu. badanak, -anka, 5. badane, mn. -km badanaka tur. (badanak) paanac, nog; (badanci su muevi dviju estar dan drugome); isto i badenok.
bagrenorodni

135

badomet tur. (isp. bada1) dimnjaar, odaar. baedeker v. bedeker. baer v. bajer. Baetis (gr. Baltis) antiko ime za panjolsku rijeku Guadalquivir (arap. velika rijeka); odatle Baetica dananja Anda-luzija i dio Granade. bag1 tur. (bag) vinograd, vrt. bag2, mn. bazi, baga / bagovi, bagova tur. (bag) 1. sveza, zaveljaj; 2. veza, uzica, ve-riica; 3. lanac od sata (zidnog ili depnog). baga, 3. -zi. 2. mn. baga tur. (baga) 1. oklop kornjae; 2. kvrgasta izraslina na konjskim zglobovima; ulj na nozi; katkada i naziv za giht ( v . ) ; 3. kukac, insekt (isp. baguda); 4. naziv razliitim predmetima, osobito na kolima. bagalj1 tal. (bagaglio) prtljaga (Vojnovi). bagalj2, baglja, 2. mn. bagalja v. baglja. bagana tur. (bagana janje) janjea koica s krznom; isto i baganac, -anca. baganak tur. papak. Baganda (Vaganda) narod u Ugandi (Afrika); u 15. i 16. st. osnovali kraljevinu Bu-ganda. bagane, -eta tur. (bagan) 1. ovje ili kozje mladune, janje, jare; 2. prenes. dijete, momi, dojene; isto i bagane, -eta. bagar, -gra (isp. bagren) purpur, grimiz. Bagara (Bakara) naziv mnogobrojnih stoarskih plemena u Sudanu i adu (Afrika). bagarka, 3. -ci, 2. mn. -kl (isp. bagar) vrsta pua (lat. Purpura patula). bagasa franc. (bagasse) 1. ostaci eerne trske poslije cijeenja eernog soka; trop, kom eerne trske; slui kao gorivo; 2. trop. kom, komina, droe uope. baga, -aa lat. (bacus) mjera razliite zapre-mine u razliitim govorima.

bagatela, 2. mn. bagatela tal. (bagatella) 1. sitnica, malenkost, triarija, nevana, neznatna stvar; 2. jeftina stvar; 3. kratak muziki komad lakeg sadraja; prid. bagatelan, -Ina, -Ino 1. jeftin; 2. nevaan, triav; bagatelni postupak pravn. malini postupak; po buroaskom graanskom postupniku skraeni postupak po tubama zbog manjih iznosa koji je dodue doprinosio brem rjeavanju parnica, ali je time malim ljudima, koji su bili redovito stranke u tom postupku, oduzimao neke garancije u pogledu pravilnosti presude; bagatelizirati, -izTram omalovaavati, podcjenjivati, prezirati, gledati s visoka; isto i bagatelisati, -em / bagateli-zovati, -ujem. bagatin, -ina tal. (bagattina) mjedeni mletaki novac (sitni). bagaa franc. (bagage) 1. prtljaga; 2. olo, bagra, fukara; isto i baga, -aa. Bagdadski pakt pakt izmeu Iraka i Turske, sklopljen 24. II. 1955; v. CENTO. bage, baga ( m n . . r.) v. skrofule. bager hol. (baggere) 1. jarualo, gliboder, izrivaa; blatnjaa; isp. ekskavator; stroj koji isti luke, kanale i rijeke od mulja i nanosa; 2. laa koja nosi taj stroj; bage-rist(a) radnik metalne struke koji rukuje bagerima i buldoerima; bagerovati, -ujem istiti bagerom, jaruati; isto i bagerisati, -em. baget, 2. mn. bageta franc. (baguette) tapi, ipka za ienje i punjenje (nekada) oruja, npr. puke. bagi v. bajagi. bagija tur. (bagi) buntovnik. Bagirmi narod u republici ad (zemljoradnici). baglama, 2. mn. baglama tur. (baglamak svezati) 1. arka; eljezna naprava kojom su vrata privrena za dovratnik; 2. tamburica sa 3 ice. baglja, 2. mn. bagalja / baglji mad. (baglva) 1. naviljak, snop, plasti, stoi, hrpa; 2. kitica, uperak.

bagljica, 2. mn. bagljica umanj. prema baglja. baglji, 2. mn. bagljica umanj. prema bagalj. bagljiv, -a, -o koji je pun baga (v. bage). bago v. bagu. bagov, -ova v. bagu. bagpipe engl. (it. begpajp) gajde. bagra1 1. fukara, banda; 2. soj, vrsta, pasmina. bagra2 (isp. bagar) 1. crvena boja to se dobiva od borove kore, purpur; 2. peronospora ( v . J , plamenjaa; 3. vrsta morske ribe; 4. v. bigar.
bagriti

bagrem, 2. mn. bagrema biljka lepirnjaa iz Sjev. Amerike (bijeli i uti mirisni cvjetovi); kod nas (neopravdano) akacija; bagremovina vrlo tvrdo i otporno drvo, osobito za brodogradnju i kolarstvo. bagren rus. (bagrjanvj) grimizan, purpuran, skerletan, crven, rumen. bagrenorodni, -a, -o u grimizu (tj. u tkanini crvene, carske boje) roeni, na stari prijevod grke rijei porfirogenetos (Kon-stantin Porfirogenet). 136

bagriti, bagrim (isp. bagra2) bojadisati crvenom bojom, crveniti, rumeniti; s akcentom bagrim u prezentu: postajati crven, crvenjeti, rumenjeti. bagrjan (prema rus.) v. bagren. bagrlin, -ina vrsta fijakera (moda od njem. dijal. VVagerl kolica, ;'//' u vezi sa mad. bagaria koa, jutovina, remen; nekad je naime remenje sluilo za ublaivanje truskanja kao dananji federi odn. amortizeri) (S. Batui). baguda, 2. mn. baguda tal. (baco, dijal. ba-go?) kukac, buba, insekt uope, a osobito svilena buba, dudov svilac. bagulina lat. (baculum) tap, batina, palica; isto i bagulln, -ina. bagun, -iina srednjolat. (baco) vrsta svinje (s kovrastim ekinjama) ili koze s kovra-stom kostreti; isto i baguna; bagunast, -a, -o kovrav. bagu mad. (bago) 1. lo duhan (za vakanje); 2. ostatak od izgorjelog duhana; v. zift. Bah, bahanal, bahant i si. v. Bakho. bakanal. bakant i si. Bahama otoje u Atlantskom oceanu, jugoistono od Floride; glavni grad Nassau. bahasa indonezijska varijanta malajskog jezika (slubeni jezik u Indoneziji). bahil, -ila, 5. bahfle tur. (bahil) krtica, tvrdica. Bahnbrecher njem. (it. banbreher) krilac, kritelj, prodornik, pionir, nosilac novih ideja i si. (tako Milan Ogrizovi zove nae prve moderniste, kako ih i zove u daljem tekstu). Bahrain (Bahrein) otoje u Perzijskom zaljevu (nezavisan eikat); glavni grad Manama. Bahrija tur. mornar, pomorac; en. Ba-hrija. bahs, 2. mn. bahsa tur. (bahys) govor, polemika, diskusija ( v . ) . bahsuz v. bahtsuz. baht1 tur. (baht) srea; bahtli prid. indekl. sretan; bahtsuz prid. indekl. nesretan (isp. baksuz). baht,2 2. mn. bahta novac u Tajlandu (sadri 100 satanga); zovu ga i tikal. Baliti jar, -ara, 5. Bahtijare tur. sretnik. Bahutu (Hutu) narod iz grupe Bantu (Ruanda, Burundi, a ima ih i u Ugandi i u Tanzaniji). baildisati, -em tur. (bajvlmak) onesvijestiti se, pasti u nesvijest, izgubiti svijest, obe-znaniti se; bailma onesvjetenje, nesvijest, nesvjestica, gubljenje svijesti, padanje svijest.

Baile Atha Cliath irski naziv za gra( blin. bailo tal. (bailo) diplomatski predstavni neije u Carigradu, a i drugdje, bair v. bajer. bairat, -ata tur. (bajyrat) pristojba zi bodnu pau konja, popaa. paarina. baisse v. besa2. baj' turkm. gospodin, posjednik, kula govac u Srednjoj Aziji. baj2 v. baj-baj. baja' v. abahija. baja2 tal. (baia) posuda, abar, bajaco, mn. bajaci, 2. bajaca tal. (pagli slamnjaa; zbog iroke odjee od k stog materijala, od kakvog su nekad p slamnjae) 1 . cirkuski lakrdija, har klaun; 2. smijean, komian ovjek; 3 ja igraka (koja predstavlja smijen ljade). bajader, -era dio enske odjee, vrsta marame; svilena ukrasna traka na danjoj enskoj nonji, svilen pojas. bajadera port. (balleidera plesaica) ska obredna ili profesionalna plesa pjevaica; katkada / javna ena; u 18. st. esto glavno lice u razliitim baletir bajagC (akc. i bajage) pored bajagi ( a bajagi) tur. (bajagy) pril. toboe. bajam, 2. mn. bajama v. badem. bajan, 2. mn. bajana rus. stari ruski na instrument u obliku citre uz koji st rodni pjevai pjevali narodne pjesme; nanjem znaenju; harmonika. bajat' tur. (bajat) star; pokvaren od d stajanja, ustajao; ueen; tuhljiv; isto jatan, -tna, -tno; bajatluk, mn. -ci rana. bajat2 v. vajat. baj-baj engl. (bye-bye) aljivofamilijarni zdrav pri rastanku (oponaanje djejej ina izgovaranja pozdrava good bye baj); katkada i samo baj. bajbok, mn. -ci 2. bajboka njem. (bei W pod straom) zatvor, tamnica, bul isto i bajbokana, 2. mn. bajbokana. bajbot njem. (bei kod -I- Boot a pomoni amac, amac za spaavanje nije u upotrebi, privren je uz brod). bajbuk v. bajbok. bajc njem. (Beize) 1 . salamura, luenje, enje, kiseljenje; 2. samo sredstvo (ose u stolarstvu) za taj posao; na izraz:

bajdak

137

bakalaureat

ilo; bajcati, -am namakati, luiti, kiseliti (npr. kou, drvo) u odreenoj tekuini u svrhu smekavanja ili bojadisanja; isto i bajcovati, -ujem. bajdak, mn. -ci, 2. bajdaka rus. brod sa naroito velikom krmom; upotrebljava se na Bugu, Dnjepru i Dnjestru. bajdara, 2. mn. bajdara rus. mali sibirski amac; kostur mu je graen od ribljih kostiju ili od drugog lakog materijala, a presvuen je koama. bajer, 2. mn. bajera tur. (bajyr) brijeg, obala; uzbrdica, strmina; bajera, -aa radnik na bajeru. Baj Ganja smijean tip iz bugarske knjievnosti (autor Aleko Konstantinov). bajir v. bajer. bajkalskl prid. u nazivu Bajkalsko jezero najvee gorsko jezero u Aziji i najdublje na svijetu (SSSR).

Bajkonur sovjetski raketodrom u Kazah-stanu (istono od Aralskog jezera). bajla tal. (balia) dojilja, dadilja, pjestinja, njegovateljica sitne djece. bajlag, mn. -zi njem. (Beilage) prilog, dodatak (uz jelo). bajliti, -Im (isp. bajla) dadiljiti, njegovati dijete, pjestovati. bajlo v. bailo. bajmak alb. konj koji pri hodu zaplee koljenima stranjih nogu. bajok, mn. -ci, 2. bajoka tal. (baiocco) nekadanji papinski bakreni novac (pet talijanskih entezima). bajdn, -ona portug. vrsta modernog plesa u ivahnom 2 /4 taktu. bajonet, -eta franc. (ime po gradu Bavonne) no, bode, tesak (oruje); nosi se o pasu a za "borbu se

prikvauje o puku te slui mjesto starinskog koplja (nekad je u nekim naim krajevima za ovo bio u obiaju njemaki izraz: Bajonet auf, danas: no na puku; isti njemaki izraz znai jo i danas: oruana (s noem na puci) vojnika pratnja zatvorenika, uhapenika, zarobljenika; isto i bajoneta; prid. bajonetskl. bajrak, mn. -ci 2. bajraka v. barjak. Bajram, 2. mn. Bajrama ar. 1. naziv dvaju muslimanskih blagdana, i to: Ramazan-baj-ram, koji traje tri dana (1, 2. i 3. dan mjeseca evala, tj. desetog mjeseca po arapskom kalendaru) i Kurban-bajram, koji traje 4 dana (10.13. zulhideta, tj. dvanaestog mjeseca po arapskom kalendaru); za vrijeme ovog drugog kolju se ovnovi (kurbani); 2. ime koje se nadijeva djetetu roenom na Bajram; bajram-namaz, -aza bajramska molitva; bajramovati, -ujem slaviti baj-ram; bajramluk, mn. -ci bajramski dar, poklon. bajronizam, -zrna knji. svjetska bol; isp. veltmerc; po engleskom pjesniku Bvronu (17881824) nazvano pesimistiko nazira-nje da zlu u svijetu nema lijeka; bajro-nist(a) tko pie u duhu bajronizma; prid. bajronistikl; bajronskl u duhu Bvrona. bajs dijal. (kajk.) naziv za muziki instrument bas (v. bas 3), berde, bege. bajsa (isp. bajc) 1. lonarska boja, vrsta laka; 2. pekula od zemlje, ciglenica. bajta tal. (baita) koliba, osobito alpinska. bajtar, -ara tur. posrednik izmeu kupca i prodavaa, meetar, senzal, samsar.
bakalin

bajul v. baul. bajunet, -eta; bajuneta v. bajonet. bajvagn njem. (bei pri, kod + Wagen kola) prikolica, osobito uz motocikl. bak1 tur. (bakmak vidjeti, pogledati) gle!, gledaj!, vidi!, pazi!, nuto!, eto! isto i baka / pojaano baka-baka; isp. bakalum. bak2, baka v. bok2. Bak v. Bakho. baka', 2. mn. baka ma. u nekadanjoj austrougarskoj vojsci naziv za obinog vojnika (pjeaka) bez ina (dolazi vjerojatno od rijei bakanda, Krlea: Smrt Franje Kadavera); isto i bakezer (u vrlo podrugljivom smislu, obino sa znaenjem: prostak, neotesanac, vojniina i si.). baka2 tur. (isp. bak') evo, gle, vidi, pazi! (uzv.). bakal, -ala, 5. bakale; bakalin, mn. bakali, 2. b'akala tur. (bakkal) sitniar, grajzler, trgovac na malo, pecerajist; prid. bakalskT; ba-kalnica trgovina na malo, sitniarija, grajzleraj, peceraj; bakaliti, bakallm drati bakalnicu, sitniariju, iftariti. bakalar, -ara tal. (baccala) vrsta ribe iz sjevernih mora koja kod nas dolazi suena u prodaju (treska, tovar). bakalaureat, -ata lat. (baccalaureatum) 1. nekada najnii akademski stupanj na zapadnoevropskim sveuilitima (danas jo samo u Engleskoj); 2. ispit zrelosti, matura (u suvremenoj Francuskoj i nekim drugim zemljama); bakalaureus 1. u Francuskoj onaj koji je dobio najniu akademsku ast; 2. hist. a) zakupnik seoskog imanja; b) viteki djeti, momak, pa, titonoa; 3. u zemljama engleskog jezika oznaka za ovjeka koji je zavrio koled ili fakultet.

138 baketa, 2. mn. baketa tal. (bacchetta) 1. tap, palica, prut, iba, ipka; 2. voruga, guka. bakezer v. baka2. bakfi njem. (backen pei + Fisch -riba) 1. prena riba; 2. prenes. iparica. mlado djevoje, podraslica, kevica. bakha, 3. -hi, 2. mn. bakha isto t kantkinja, bakantica (v. bakant). bakhej gr. stopa u stihu; sastoji se sloga od kojih je prvi kratak, a dv dea su duga ( \ J ------------------) . Bakhilid starogrki (505450. pr. lirski pjesnik (epinikiji, ditirambi, hin Bakho starogrki (Bakchos) i stare (Bacchus) bog vina i veselja; isto Dioniz. bakija, 2. mn. baklja tur. (baki) ostata ostatak. bakingemska palaa v. buckinghamska Bakir tur. prostrani, iroki; lav-Bakira. bakla tur. (bakla) graak; bob. baklava, 2. mn. baklava tur. (baklava v.) listasta jjita od oraha prelivena ras nim eerom i medom (ree se u roml baklaa franc. (baelage) taksa koju f brodovi prigodom ulaska u luku. baklja, 2. mn. bakalja i baklji njem. (F tal. fiaccola) lu, zublja; bakljada nost s bakljama, bakmajstor v. vahtmajstor. baknuti, -nem (isp. baht) posreiti se za rukom. Bako v. Bakho. bakpttlfer njem. (backen pei + Puh prah) praak za dizanje tijesta (ui kvasca). bakra, 2. mn. bakara; bakra, -aa tur kra) kotao, osobito bakreni; posuda i prenes. (mjedeni bakra) zvono (Ki umanj. bakrae, -eta i bakrai. bakralija tur. (isp. bakra) stremen, uzi (prvotno od bakra). bakren, -a, -o prid. prema bakar; 1 no doba razdoblje u razvitku Zei ljudskoga roda,

bakalin v. bakal. bakaluk (isp. bakal) sitniarska roba, ive, peceraj, bakalnica v. bakal. bakalum tur. (bakmak gledati, paziti) vidjet emo! da vidimo!; isp. bak1. bakam tur. (bakkam) kampeovina, varzilo; nekad crvenilo za bojadisanje lica; danas: minka, ru; bakamiti se, -Im se mazati se bakarnom, minkati se; ruirati se. bakan tur. (bakanak papak) ovja noga od koljena nanie. bakanalije (mn. i. roda) lat. (Bacchanalia) 1. viednevne svetkovine i orgije starih Rimljana u ast Bakha, boga vina; 2. prenes. raskalaena, divlja, razvratna pijanka, terevenka; buno veselje, banenje, lumperaj; isto i bakanal, -ala; bakanalizirati, -izlram uiniti od ega (zabave) orgiju; orgijati, pijanevati, baniti (sve pored bah...). bakanco (isp. baka1) vojniina. bakanda mad. (bakancs, bokkancs) vrsta teke obue, osobito vojnike, kundura, prosta, gruba vojnika cipela, okovana i potkovana. Cokula; Krlea). bakant, 2. mn. bakanata lat. (bacchans) 1. Bakhov sveenik (v. Bakho); 2. sudionik u bakanalijama; 3. prenes. raspojasan ovjek; en. bakantica / bakantkinja (akc. i bakant-kinja); prid. bakantski (.sve pored bah...). bakar, -kra tur. (bakyr) kemijski element, tablini broj 29, atomska teina 63,57; znak Cu (lat. cuprum. eit. kiiprum); na izraz: mjed (taj se u novije vrijeme upotrebljava za mesing, v.); prid. bakren. bakara, -aa franc. (baccarat) hazardna igra na karte (bankir i dva poentera); isto i bakarat, -ata. bakatun v. patakun. bakcil v. bacil. bakellt, -ita (ime po najvanijem od istraivaa Belgijancu Leonu Henriku Baekelan-du) tvrda netopljiva umjetna smola (za izradu dugmeta, eljeva, izolatora, kutija za radio-aparate i si.). bakenbart njem. (Bake obraz + Bart brada) brada, putena samo na licu dok je podbradak izbrijan, zalisci, zulufi (u Lici: brunela, brunjkela).

prijelazna faza iz kan u bronano doba, karakterizirana poj obraenog bakra (u Evropi se uzima 20001800. pr. n. e.); zove se i eneolit bakronlt, -ita slitina, legura bakra i ni baksem, baksin, baksum /(//'. (baksvn) toboe, bajagi.

baksuz, 2. mn. baksuza tur. (baht + syz bez) 1. nesretan ovjek kc nita ne uspijeva ili koji donosi nes pehfogl, pehist; prot. batlija; 2. nes nezgoda, smola; prid. baksuzan, -zno; baksuzluk stanje u kojem j( tko baksuz 1; baksuina uve. p baksuz.

baki

139

balans

baki tur. (bahi) dar, poklon; napojnica, halvaluk, tringeld, mito, potkupnina. bakter, 2. mn. baktera njem. (Wachter) stra-ar, uvar (osobito noni uvar nekad po naim selima). baktericld, -ida gr.-lat. (isp. bakterija + occi-dere ubiti) sredstvo za unitavanje bakterija; prid. baktericldan, -dna, -dno. bakteriemija gr. (isp. bakterija + haima krv) prodiranje bakterija u krvotok, otrovanje, sepsa. bakterija gr. (bakteria batina, palica) mikroskopski (prostim okom nevidljiv) jedno-stanini organizam; neke bakterije prouzro-kuju zarazne bolesti (tifus, tuberkulozu, koleru, kugu i si.); baktericldan, -dna, -dno (lat. occidere ubiti) koji ubija bakterije; bak-teriofazi, 2. -faga (mn. m. roda) kli-coderi, ultramikroskopski, virusima slini organizmi koji rastvaraju bakterije (gr. fa-gein jesti); bakterioliza raspadanje bakterija djelovanjem fermenata; bakteriolizini v. lizini; bakteriologija nauka o bakterijama; bakteriolog, mn. -zi tko se bavi bakteriologijom, strunjak u toj grani nauke; prid. bakterioloki; bakterioloki rat rat koji bi vodili bakteriolozi irenjem bakterija koje bi ubijale svijet bolestima; bakte-riostatici (mn. m. r.) sredstva koja zaustavljaju razvitak mikroorganizama, npr. sulfonamidi, antibiotici. bakterioze (mn. . r.) gr. (isp. bakterija) biljne bolesti to ih uzrokuju bakterije koje prodiru u biljke preko rana ili putem prirodnih otvora (od njih biljka trune, lie i plodovi dobiju pjege, ili cijela biljka uvene). bakulln v. bagulin. bakullt, -ita gr. fosilni glavonoac iz doba krede, s ravnom ljuturom. bakulometrija lat.-gr. (baculum tap + metron mjera) mjerenje s pomou tapa, motke i si., rova. bakva' tur. (baki stalan) 1. polazite, polazna toka, start; 2. mali nakovanj za otkivanje kose; 3. mjesto na ognjitu na koje se stavlja lonac. bakva2 franc. (baquet) drvena posuda za dranje tekuine, obanja, dban, kabao, vedro; umanj. bakvica. bal1, bala, lok. balu, mn. balovi franc. (bal) ples, igranka; priredba s plesom; prid. balskl. bal2 franc. (balle) ocjena o uspjehu, bod (npr. za stjecanje zvanja majstora u ahu). Bal hebr. (Baal gospodin) mitol. kod Fe-niana, Filistejaca i drugih semitskih naroda bog
balast

pokrovitelj plodonosnih sila prirode; sluenje Balu provodilo se katkada prinoenjem ljudskih rtava. bala, 2. mn. bala tal. (balio, franc. balle) 1. smotak, sveanj, truba, denjak, deme, naramak; mjera za koliinu sukna, papira, sijena, pamuka; 2. dijal. lopta, kugla. balaban' perz. (palavun) 1. nazeb, kihavica; 2. pogrdna rije (u nar. pjesmama); 3. neka ptica (bukavac, vodeni bik). balaban2 tur. (balaban) 1. izvjeban medvjed; 2. golem ovjek ili ivotinja; 3. tap kojim se udara u bubanj. balada franc. (ballade pjesma za ples) 1. prvotno srednjovjekovna pjesma odreenog oblika pjevana uz ples; 2. kasnije kraa lirsko-epska pjesma, obino sadrajem vezana uz neku legendu ili bajku; 3. vrsta vokalnog ili instrumentalnog muzikog djela; 4. srednjovjekovni polagani drutveni ples s pjevanjem uz pratnju viole i oboe; prid. baladni; baladeskan, -skna, -skno slian baladi, u stilu balade. balalajka, 3. -ci, 2. mn. balalajki rus. ruska narodna tambura trokutasta oblika sa tri ice ili vie njih. balanca tal. (bilancia) vaga, tezulja. balancan, -ana v. patlidan. balance (it. balanse) franc. (isp. balans) korak 3 klasinog baleta s jedne noge na drugu u taktu sa zamahom i njihanjem. balancln, -ina (isp. balans) vagir, drepanik (poluga na kolima za koju se zapinju tranjge). balanana v. melancana. balanitis gr. (balanos ir) povrinska upala glavia penisa i unutarnjeg lista prepucija; esta kod fimoze (v.). balanofori gr. paraziti tropskih i subtrop-skih krajeva; napadaju korijenje drvea. balans, 2. mn. balansa franc. (balance) 1. ravnotea; 2. kolebanje, neodlunost; 3. ekon. balans narodne privrede uspostavljanje ravnotee, tj. odreenih planskih proporcija u razvitku pojedinih privrednih grana, financijskih sredstava, radne snage itd. Balans narodne privrede obuhvaa usklaivanje odnosa izmeu proizvodnje, raspodjele, razmjene i potronje; prid. balansnT; balansirati, -lansiram 1. odravati ravnoteu, njihati se; 2. biti neodluan, kolebati; 3. vjeto se snalaziti u nezgodnim situacijama; 4. trg. uspostaviti ravnoteu izmeu primitaka i izdataka; 5. knjigov. izjednaiti dugovnu i potranu stranu konta time to

/4

140 je; balkon oko zgrade, galerija, balaustra v. balustrada. balazir, -ira vrsta aplje, balboa (po prezimenu Vasca Nuneza de Balboa, panj. osvajaa, 14751517) zlatni novac u Panami (sadri 100 centavosa). balak, mn. -ci, 2. balaka tur. (balak) drak maa ili sablje; isto i bala, 2. mn. balaa i bali. baldahin, -ina tal. (baldacchino, tj. tkanina iz Bagdada [tal. Baldacco] gdje se prvotno proizvodila) 1. sveani pokrov nad prijestoljem, nosiljkom, krevetom ili oltarom, obino od skupocjene tkanine (ili mramora); 2. nebo, nebnica koja se nosi u crkvenim procesijama. baldaza v. balduza. baldisati, -em v. baildisati. baldrijan v. valerijana. Balduin germ. hrabri prijatelj.

se na slabiju stranu stavlja razlika, saldo (v. bilanca); uope: uravnoteiti, ujednaiti (tehniki). balast, 2. mn. balasta (keltski bal, irski beal pijesak + lad, load teret) 1. nepotreban, suvian teret; breme, smetnja; 2. teka masa (pijesak, kamenje itd.) na brodu ili avionu za odravanje ravnotee i stabilnosti (kod balona za reguliranje uspona); na izraz: pritega; prid. balastian, -na, -no (. Vueti). balata' tal. (ballata) v. balada. balata2 1. drvo tropskih krajeva Amerike i Azije, teko, vrsto, elastino i trajno; 2. kauuku slian materijal dobiven iz soka istog drveta; slui za proizvodnju izolatora, remenja za strojeve i si. balati, -am tal. (ballare) plesati, igrati, tan-cati (Nar., Vojnovi). Balatln, -ina Blatno jezero u Maarskoj; mad. Balaton; prid. balatonskl, -a, -o (Kr-Jea). balator, -ora / balatur, -ura v. balatura, balatura tal. (ballatoio) trijem, vea, podstre-

balduza, 2. mn. balduza tur. (baldvz) svastika, enina sestra, svast. balena lat. (balaena) kit; kitova us, fibajn (v.). balerina v. balet. balestra tal. (balestra) sprava za bacanje kamenja; isp. balista. balet, -eta tal. (balletto) umjetniki ples praen glazbom koji simboliki prikazuje razliite osjeaje i strasti; prid. baletni (i ba-letskl); balerln, -ina plesa u baletu; isto i baletan, -ana; balerina ple u baletu; umjetnica u plesanju; isto leteza (ovo u poneto podrugljivom slu) /' baletkinja; balet-majstor u uobiajeni naziv za baletnog metra. sera baleta, koreografa. Balfourova (Balfurova) deklaracija engl. politiara Arthura Balfoura (1 1930; god. 1902. bio je predsjedni tanske vlade, a god. 19161919. mi vanjskih poslova) iz godine 1917, u su sintetizirani zahtjevi cionistikog pc za stvaranje nacionalnog zaviaja u Palestini; na temelju te deklaracije rena je izraelska drava, najprije ka< tansko mandatno podruje, a od 1948 samostalna drava. balg njem. (Balg) oderana koa, mjeina. balgan tur. (balgam) hraak, hrakotina, lajm. balihu engl. (ballvhoo laskati, hvaliti) riki izraz: buna, vulgarna, obmanji1 reklama. balija, 2. mn. balija tur. izraz koji se i upotrebljavao u pogrdnom smislu za ina, neto kao prostak i si.;

kasni; u nekim naim krajevima, znaenja n u: svojeglavac, nasrtljivac, lijenina, n nik, rasipnik, protuha, neotesanac itd obzira radi li se o muslimanima ili < padnicima drugih vjeroispovijesti; uvei lijetina; en. balinkua; umanj. ballne, balijati, -am ponaati se kao balija, staki, obijesno, samovoljno. Bali Kombetar alb. Nacionalni front, a ska nacionalistika organizacija, koja toku II. svjetskog rata pomagala ol tore protiv NOB; isp. balist. balila tal. biva talijanska faistika or zacija za djeake ispod 14 godina (pr< na po djeaku Balili iz Genove, koji se 1746. borio u ustanku Talijana protiv strijanaca). balln, -ina tal. (pallina) kuglica, metak; sa ballne, balinkua v. balija. balirati, ballram praviti balu, (v.) v u balu. balist(a), 2. mn. balista pripadnik a: ske politike organizacije Bali Kom (v.J; prid. balistiki. balista, 2. mn. -ista lat. (balista, isp. bali starorimska ratna sprava za bombar nje kamenjem, baca, bacalo, mi ka; isp. balestra.

balistika

141

balski

balistika, 3. -ci gr. (balio bacam) 1. nauka 0 kretanju projektila u cijevi orua (unutarnja balistika) i nakon njegova izlijetanja iz orua (vanjska balistika); 2. nauka o gaanju; prid. balistiki; balistika krivulja putanja taneta izbaena iz puke ili topa; balistika raketa raketa koja nakon utroka goriva leti do cilja bez voenja; balistiar 1. uenjak koji se bavi balistikom; 2. vojnik koji ui balistiku; balisto-fobija (isp. fobija) med. bolestan strah od metaka, granata i si. (kojih esto i nema). Balkan, -ana tur. (balkan lanac umovitih planina; u starini Haemus, it. Hemus, bug. Stara planina) gorje u junoj Evropi, a potom i cijeli poluotok; Balkanac, -nca, 5. Balkance, 2. mn. Balkanaca; en. Balkanka; prid. balkanski; Balkanezer pogrd. umjesto Balkanac; balkanizam, -zrna izraz, izriaj uobiajen na Balkanu, u balkanskim jezicima; balkanstvo, balkantina izrazi za nekulturno i divljako ponaanje (jer da su toboe Balkanci takvi); balkanijada slet fiskulturnika i sportaa balkanskih drava; balkanizacija poprimanje karakteristika znaajnih za ivot, obiaje i jezike balkanskih naroda; glag. balkanizirati, -izi-ram; isto i balkanizovati, -ujem; balkanolo-gija znanstveno prouavanje Balkana kao posebne drutveno-povijesne cjeline, te ivota, kulture i jezika balkanskih naroda; isto i balkanistika. Balkida ime legendarne arapske kraljice od Sabe (u Junoj Arabiji) koja je, prema Bibliji, nakon dugotrajnog dopisivanja punog najljepe lirike s jedne i druge strane, postala ena hebrejskog kralja Salamona; od njihova sina Meleka izvodili su svoje podrijetlo etiopski carevi. balkon, -ona tal. (balcone) 1. doksat; izbo-ena platforma na bilo kojem katu graevine ograena balustradom i spojena vratima s unutranjim dijelom zgrade; 2. u kazalitima i kinematografima povieno i ograeno mjesto za sjedenje. balkun, -una v. balkon (Nar.). Ballhausplatz njem. (it. balhausplac) ime trga u Beu na kome se nekad nalazilo sjedite austrijskog dravnog kancelara, a kasnije ministarstvo vanjskih poslova; u novinarskom jeziku naziv kojim se oznauje austrijska vanjska politika. balneografija lat.-gr. (balneae kupelj, kupke, toplice + graf5 piem) popis voda

1 kupalita; balneologija (balneae + logos rije, govor) nauka o ljekovitoj primjeni mineralnih voda, blata i morskih kupki; prid. balneoloki; balneoterapija (isp. terapija) lijeenje s pomou kupelji u ljekovitim kupalitima; prid. balneoterapijski; balneum arenae lat. (it. arene) kupanje u pijesku; b. vaporis parna kupelj; b. laco-nicum (it. lakonikum) znojna kupelj; b. cineris kupanje u toplom pepelu. balochard franc. (it. baloar) skitnica, protuha (Mato). balograf tal.-gr. vjeno pero (njem. Kugel-schreiber). balokot v. balukot. Balolo pleme Bantu-Crnaca u dravi Zair. balon, -ona franc. (balon) 1. okruglo uplje tijelo od razliite materije koje se, napunjeno plinom lakim od zraka, die uvis (v. aerostat); pokusni balon a) mala zrana lopta za ispitivanje smjera vjetra; b) prenes. novinski lanak ili radio-vijest koja ima za cilj da ispita javno miljenje o nekom predmetu; 2. metalni rezervoar za dranje plinova pod pritiskom; 3. staklena okrugla boca od 50 do 100 litara, demion, bocal, bocun; 4. vrsta guste, tanke svilene tkanine i kini ogrta od te tkanine (popularno i: balonac, baloner); 5. vrsta alkotesta pri kojemu se prisutnost alkohola u krvi ustanovljuje puhanjem u posebni balon koji pri tome mijenja boju (puhati u vreicu); prid. balonskl. balonijer, -era 1. (isp. balon u znaenju boca) tko voli potegnuti iz balona, pijanac; 2. (isp. balon u znaenju lopta) nogometa. baloar v. balochard. balota, 2. mn. balota franc. (ballotte) 1. kuglica (za glasovanje); 2. metak (za puku ili top); balote v. boe; balotaa glasovanje kuglicama; tajno glasovanje; baloti-rati, -lotlram 1. glasovati kuglicama; tajno glasovati; 2. staviti na glasovanje (pitanje, prijedlog). bal pare franc (i:g. bal pare) sveani, sjajni ples (kod mukaraca frak ili smoking, a kod ena velika veernja toaleta).

balsa-d'rvo v. balzamovina. balsam i si. v. balzam i si. balsara tur. (balsvra) peronospora (v.), plamenjaa. balta balta tur. (balta) sjekira; baltalik [tur. balta-lyk) uma odreena za sjeu; isto i baltiluk. Baltazar hebr. savjetnik u ratu /// asir. (Bel--tus-assar) bog titi njegov ivot (pored Valtazar). Balti, Balta zajedniko ime za Estonce, Letonce, Litavce i nekadanje Stare Pru-se; prid. baltski; Baltik naziv za podruje koje nastavaju Balti i za Baltiko more (zovu ga i Istono more); baltiki jezici pripadaju meu indoevropske jezike; od njih su danas ivi litavski i letonski (latvijski), tj. istonobaltiki, dok je sta-ropruski (zapadnobaltiki) izumro; od svih jezinih skupina ti su jezici najblii slavenskima, iako su po morfologiji i fonetici veoma arhaini, bliski indoevropskom pra-jeziku; estonski jezik ne pripada ovamo, on se rauna medu ugrofinske jezike i srodan je s finskim i maarskim. baltica umanj. prema balta (v.j. baltiki v. Balti. baltoslavenski, -a, -5 onaj koji je zajedniki Baltima i Slavenima; obino se misli jezik za koji se pretpostavlja da su njime u drevnoj davnini govorili dananji baltiki i slavenski narodi; baltoslavistika znanost koja prouava veze i odnose izmeu nekadanjih Balta i Slavena. Baluba (Luba, Luwa) _pleme Bantu-Crnaca na podruju Katange (Sabe) i Kasaja (Zair). balubdija v. balugdija. Baludi indoevropski narod iz iranske grupe (Pakistan, Iran, Afganistan, Turkmenska SSR). balugdija tur. (balyky) ribar. baluk; baluka; balukot tur. (balyk riba + otu trava) riblja trava, riblji otrov (pravi se od kruha ili kukuruzna brana s primjesom kravlje ui ili ljutoga kvasa ili glista pomijeanih sa ivim vapnom); balu-kotan, -tna, -tno 1. omamljen baluko-tom; 2. neispavan poslije pijanevanja, mamuran; balukjag riblje ulje. balim, -una dijal. 1. balon (obino u znaenju: lopta); 2. dijal. kila, hernija (v.); 3. narodni ples u Istri tipa kolo (pleu mukarci i ene uz pratnju sopele ili gajdi, a katkada i uz pjevanje plesaa). baluncln, -ina dem. prema balun, baloni. Balunda (Lunda) crnako pleme u gornjem porjeju rijeke Konga. balunjer, -era (isp balun) v. balonijer.

balski, -a, -5 prid. prema bal', plesni (npr. balska toaleta haljina za ples, za sveane prigode). 142 balustar, -stra, 2. mn. balustara gr. (balaii-stion nezreli plod mogranja, nara) vrsta potpornog stupica u arhitekturi re i baroka, element balustrade (v.). balustrada franc. (balustrade, tal. bal priruje; priruka (Cesarec), naslon, kojom su ograeni balkoni, stubi prid. balustradni. balvan, 2. mn balvana tur. (balvan) 1 trupac; brvno; 2. drveni idol, kumir; nes. glupan, tikvan, bukvan, nezgrap glupo i prosto eljade; isp. bolvan. balzak, mn. -ci, 2. balzaka vjeroja franc. piscu Honoreu de Balzacu ( 1850) nazvani fotelj sa irokim nima za ruke (alski). balzam, 2. mn. balzama gr. (balsan melem; mirisava mjeavina eterinil smola, ljekovita mast za ublaavan i lijeenje rana; kod naih starih dragomast; 2. prenes. utjeha, ola prici, balzamski; balzamirati, -zamlrai naroitim postupkom zatititi leinu padanja unoenjem u nju tvari koje i gnjiljenja; 2. namirisati balzamskin som; isto i balzamovati, -ujem (sve bals...) balzaminka, 3. balzaminki, 2. mn. 4 Impaticus balsamina) bol. biljka lijepi ovjek, lijepi deko. balzovina tropsko drvo iz porodic biiba (v.); vrlo je lagano i mekano trebljava se za gradnju aviona i (isp. Kon-Tiki). baljemez tur. (od njem. Faule Metze Meca [Matilda], isp. Berta); 1. velil 2. prenes. ljudeskara, ljudina, visok, jen ovjek. bambadava tur. (bam sasvim, po sasvim uzalud, ba nizato (isp. bada1 bambaka tur. (bam sasvim, potpu isp. baka) sasvim poseban, mimo svijet, na svoju ruku. Bamhi. -ija ime laneta u djelima a skog pisca Felixa Saltena i u crtanim vima Walta Disneya (it. Volt D'izni nako i njemaka nagrada (plastika laneta) za najbolje filmsko ostvarenj no oskaru, v.). bambino tal. (akc. bambino) djetece; i janskoj likovnoj umjetnosti prikazivanj sta kao djeteta. bambocciata tal. (it. bamboata) slika garnim ili grotesknim prizorom sa s iz krme (prvotno znaenje talijanske djetinjarija). bambula (bamboula) ples koji potje

bambus

143

bandit

Indijanaca; ime po tom to se plee uz pratnju tamburina ( v . ) koji nosi to ime. bambus indijska trska koja se upotrebljava u gradnji, za pokustvo, pletenje i dr.; na stari izraz: trskovaa; prid. bambusov. bamija, 2. mn. bamija tur. (bamja) biljka sljez; isto i bamnja, 2. mn. bamnja. Banaanin v. Banat. banak', banka, mn. banci, 2. banaka (akc. i banak, banka) tal. (banco, njem. Bank) 1. industr. najdonji dio visoke pei za taljenje eljeza gdje se sabire rastopljeno gvoe; 2. klupa, tezga; nabiti banak zasjesti nekom u kui i ne odlaziti do kasne noi; 3. odmorite na stubitu, platforma; 4. morska pliina, prud (Tresi Pavii). banalan, -Ina, -Ino franc. (banale) opi, svagdanji, obian, neznatan, otrcan, prost, neukusan; banalnost, -osti ono to je banalno, bez duha, obino,

otrcano; banalizirati, -lizlram uiniti banalnim, otrati, po-prostaiti; isto i banalizovati, -ujem. banana port. (iz gvinejskog jezika) 1. tropsko, palmi slino drvo s velikim, duguljastim hranjivim plodovima; 2. vrsta elektrinog utikaa (nalik na bananu); 3. vrsta modernog plesa. Banat, -ata (zapravo: banova zemlja) pokrajina u Jugoslaviji; Banaanin, mn. Bana-ani; en. Banaanka; prid. banatski (katkada i kao prilog u znaenju: jako, snano); banatit, -ita vrsta rude (naena u Banatu). banauz gr. (banausos obrtnik, zanatlija; upotrebljavalo se u prezirnom smislu ako je netko radio sam, bez robova, jer tako nije mogao sudjelovati u javnom ivotu) 1. tjesnogrudan ovjek ogranienih pogleda; 2. uenjak koji se bavi naukom bez ljubavi prema samoj stvari i koji je zapravo duhovni zanatlija; banauzija bavljenje nekom naukom ili umjetnou samo zanatski, bez ljubavi prema samoj stvari i bez nekog vieg cilja.

bano japanski naziv za huligane (v.). hanenlk, -ika, 5. banenle tal. (isp. aban-donirati) odmetnik. band engl. (it. bend) manji instrumentalni sastav, uglavnom za izvoenje plesne glazbe, orkestar. banda tal. (banda) 1. muzika, glazba (naroito vojna); 2. strana, kraj, bok; 3. olo, bagra, fukara, rulja, bagaa; eta, druina organizirana radi zloina. bandalir, -ira tal. (bandoliera) vojn. remen preko ramena, prekoramica, uprta. bandaljer, -era (isp. bandalir) traka, lenta (enoa). bandaa franc. (bandage) 1. zavoj, povoj; pre-vijanje povojem; 2. sport, zavoj oko zglobova koji titi od ozljede; 3. elini ovoj (ina) na kotau vagona ili lokomotive; prid. bandani zavojni, ovojni; bandairati, -dalram stavljati bandae; omotati zavojem; isto i bandaovati, -ujem; ban-daist(a) tko se bavi proizvodnjom bandaa. bandera tal. (bandiera) 1. zastava, barjak; stijeg; 2. stup o koji se vjea zastava; 3. stup (npr. telegrafski stup). banderij, -ija (pored banderijum) lat. (bande-rium) 1. eta konjanika koju su davala, u sluaju rata, feudalna gospoda pod svojom zastavom; 2. konjika pratnja; banderijalac, -lca pripadnik banderija, konjanik u banderiju (alski); prid. banderijalan, -Ina, -Ino.

banderilja, 2. mn. banderilja panj. (banderilla zastavica) kratka sulica sa arenim vrpcama za borbu s bikovima; banderiljero borac s bikovima, naoruan banderiljom. banderola, 2. mn. banderola franc. (bande-role zastavica) 1. traka papira s carinskim ili poreznim igom: omotava se oko troarini (carini) podvrgnutih predmeta (npr. oko cigaretnog papira); 2. papirnata naljepnica na robi kojom se dokazuje da je taksa plaena; 3. vrpca na trubama; 4. traka na kojoj visi bubanj; 5. zastavica na koplju, katarci, plamenac, vjetrenica; 6. mn. trake s napisima ili izrekama koje dre u rukama osobe na slikama kasnog srednjeg vijeka (napisi obino poblie oznauju prikazani dogaaj ili osobu). bandijera dijal. v. bandera; sete bandijere (tal. sette bandiere sedam zastava) naziv za politike prevrtljivce, koji su spremni istai svaiju zastavu, tj. prilagoivati se svim politikim promjenama. bandira v. bandera. bandist, 2. mn. bandlsta tal. (bandista), pripadnik bande 1, glazbenik, glazbar, muzikant, svira. bandit, -ita, 5. bandite (akc. i bandit, bandita, 2. mn. bandita) tal. (bandito) drumski razbojnik, lopov, lupe (pripadnik bande 3); prid. banditov (akc. i banditovi: banditski (akc. i banditski); banditizam, -zrna organizirano razbojnitvo.

bandia

144

bank

bandia, 2. mn. bandia tal. (bandizar) izgon, progon; skitnja; bjeanje od kole, markiranje. bandleader engl. (it. bendlider) dirigent, kapelnik. bandola panj. vrsta lutnje; isp. mandola, ban-dura. bandoneon etverouglasta harmonika ra-stegaa s veim brojem glasova (130 tonova) od obine harmonike (ime po izumitelju Heinrichu Bandu). bandunati, -am tal. (abbandonare) ostaviti, zapustiti, napustiti, zanemariti. Bandung grad na otoku Javi; prid. ban-dunkl; bandunka konferencija sastanak odran u Bandungu 1824. travnja 1955, na kojem su osim sazivaa (Burma, ri Lanka [Cejlon], Indija, Indonezija i Pakistan) sudjelovale jo 24 afroazijske drave; zakljuci: borba protiv kolonijalizma, rasne segregacije, za mirnu koegzistenciju medu narodima. bandur v. pandur. bandura, 2. mn. bandura ukr. vrsta lutnje slina kobzi ( \ \ ) ; bandurist(a) svira u banduru; isto i bandura, -aa. bandv v. bendi. bando v. bendo. bang engl. jak udarac, zveket, pucanj, osobito prasak koji nastaje kad avion na mlazni pogon probije zvuni zid. bangalo, -oa. mn. -oi bengal. (engl. bungalow) 1. prizemni ljetnikovac od lake grae u kojem stanuju Evropljani u Indiji; 2. laki paviljon u sanatoriju; 3. turistika kuica od lakog materijala. bangaloz, -oza. 5. bangaloze gr. (pan sve + glossa jezik, dakle: brbljavac; po nekima i gr. pangeloios u svemu smijean) ugursuz, lopua, vjetrogonja; skitnica, vucibatina, protuha; prid. bangaloskl. Banglade v. Awami-liga. Bangova bolest v. bruceloze. bangura v. mangura. banhof njem. (Bahnhof) kolodvor (Krlea). bani v. lej. bank' engl. (pliak, pliina) podmorska zarav-njena uzvisina na dubini od 200 do 11 metara ispod razine mora, pokrivena morskom vegetacijom; bogato ribolovno podruje. bank2 v. banka 4; isp. va bank. banka', 3. -ci, 2. mn. banaka (akc. i banka, 2. mn. banki) tal. (banca) 1. osobita vrsta kapitalistikog poduzea koje stavlja u pro met posudbeni kapital; banke pre mrtvi novani kapital

u djelujui, tj. kav koji donosi profit, skupljaju svi kojake novane prihode stavljajui raspolaganje kapitalistikoj klasi (1 u imperijalizmu banke prerauju i mne uloge posrednika u svemone poliste (Lenjin) koji raspolau gotoi novanim kapitalom kapitalista i mi spodara. veim dijelom sredstava p dnje i vrelima sirovina u nekoj zen nizu zemalja; 2. u socijalistikoj f banke su dravni kreditni organi j raspodjele novanih sredstava na p< grane i poduzea narodnoga gospod 3. emisiona banka v. emisioni; 4. u k; novac za koji se igra; 5. nov banknota (najobinije od 10 dinara bankin (akc. i bankin) pored banili banin); bankovni. bankar, -ara, 5. bankaru (' -are tal. (isp ka) u kapitalistikim zemljama snik ili suvlasnik banke; 2. mjenja; t koji se bavi novarskim i kreditnim vima; 3. prenes. bogat ovjek; 4. i gr; pri kartanju ili kockanju dri b; prid. bankarov (/ -arev); bankarski karstvo bankarski posao. bankata. 2. mn. bankata (isp. tal. bane lika klupa u crkvi. banket', -eta franc. (banquet) sveani ili veera uz sudjelovanje naunih, i politikih radnika, popraen govorii banket2, -eta franc. (banquette) 1. vojn. u streljakom jarku (rovu) na kojo vojnik prigodom osmatranja ili pi 2. hrpa, gomila; 3. prepreka, zaprek; pona (osobito od zemlje, od busen utrkama (konjikim ili pjeakim); 4 nje sjedite u automobilu. bankina tal. (banehina) 1. klupa; 2. nasi ron; 3. most, brvno; 4. nogostup, pj( staza uz cestu, koja titi kolnik od njavanja; isto i bankin, -ina. bankir, -ira njem.-franc. (Bankier. ban v. bankar. bankiza franc. (banquise) ledenjaka g (na moru), ledeni bedem (u polarnin jevima), santa leda. banknota tal. (banconota) 1. papirna r nica; 2. doznanica koju izdaje bank; sto gotova novca. bankokracija (pored bankokratija) tal.-gri banka + krateS vladam) utjecaj ara na dravne i ostale javne po

bankrot

145

baraban

vladavina krupnih banaka, krupnoga kapitala; bankdkrat(a) 1. pristaa banko-kracije; 2. prenes. bankar; bogata, kapitalist. bankrot, -ota tal. (bancarotta [od lat. rupta] banka slomljena) 1. obustava plaanja koja nuno dovodi do steaja; slom banke; slom poduzea; 2. prenes. propast, neuspjeh, krah, debakl; Kiti bankrot doivjeti ekonomsku propast, propasti; bankroter, -era, 5. bankroteru franc. 1. ovjek koji je najavio i izvrio steaj; 2. prenes. ovjek koji je bankrot, upropaten; materijalno ili moralno propao ovjek; bankrotirati, -kroti-ram 1. najaviti (i izvriti) steaj; 2. biti bankrot; doivjeti ekonomsku propast; 3. prenes. potpuno propasti; isto i bankro-tovati, -ujem. banksija, 2. mn. banksija bot. rod grmova i drveta iz porodice prostolatinica. bankpere njem. (isp. banka + sperren zatvoriti) stanje kada banke zatvore svoje isplatne altere (u tekim novanim situacijama); obustava plaanja. banoseger njem. (Bahnaufseher) nadzornik pruge (eljeznike). banseg njem. (Bandsage) trana pila, traara; strojna, mainska pila u obliku beskrajne trake; isto i bansek. banta ma. (bant) dosada, dosaivanje; isp. bantovati. bantam, 2. mn. bantama (ime po pokrajini Bantam na otoku Javi) 1. patuljast a vrlo ratoboran pjetli; 2. boksa, rva ili diza utega teak od 51 do 57 kg (tonije; boksa 51 do 54, rva 52 do 57, diza utega do 56 kg) (bantam-kategorija); 3. najmanji uteg. banteng indijsko govedo (pripitomljeni gaur); isp. gajal. bantovati, -ujem mad. (bant dosada) dosaivati, smetati, uznemirivati. Bantu (ba-ntu ovjek) naziv za afrike narode juno od Gvinejskog zaljeva i velikih jezera; glavne su im karakteristike: negroid-nost, totemizam, patrijarhat i matrijarhat, poligamija, plesovi s maskama, magija; bantu-jezici spadaju meu tzv. aglutinativne jezike (tona podjela i potpuna karakte-rizacija jo nije izvrena, prirunici se veoma razilaze). bantuvati, -ujem (kajk.) v. bantovati. banzaj jap. uzvik pobjede i oduevljenja (doslovno: ban = 10.000, sai godina); u ratu: isto to i evropsko hura! banzati, -am lat. (bannisare) 1. bazati, skitati se; 2. pronositi glasove, telaliti.
barabanat

banj tal. (bagno) 1. drvena kuica za kupanje, vlastita kabina sagraena na vodi; kupanje uope; mudante od banja gaice za kupanje; abit od banja kupai kostim; 2. grede u podrumu na kojima je poloena burad. banja, 2. mn. banja tal. (bagno) 1. kada za kupanje; 2. kupanje u kadi; 3. kupaonica, kupatilo; 4. toplice, kupalite; kupka; prid. banjski; banjati se, -am se 1. kupati se u toploj vodi, u kadi; 2. lijeiti se toplim kupkama. banjo v. bendo. baobab (vjerojatno ar. bu bibab mnogo-zrna voka) vrsta tropskog drveta; visoko je do 20 m, debelo do 9 m; daje osvjeujui plod; isto i adansonija (v.). baoa v. bala, balak. baptisterlj, -ija (pored baptisterijum) gr. (bap-tizo zagnjurujem; krstim) krstionica; crkvena zgrada u kojoj se vrio obred krtenja. baptisti v. anabaptisti. baptizam, -zrna v. anabaptizam; baptist, 2. mn. baptista; baptistkinja; baptistiki. baptizirati, -iziram gr. pokrstiti, uiniti kraninom (Krlea). bar1, bara, lok. baru, mn, barovi engl. 1. lokal u kome se alkoholna pia piju ponajvie stojei; 2. noni lokal (s glazbom i artistikim tokama); 3. bife (u kredencu i si.); prid. barski; isp. barovski. bar2 gr. (baros teina) jedinica za mjerenje tlaka, pritiska; isp. milibar. bar3 tur. (bari) najmanje, u najmanju ruku, makar koliko i si.; isto i barem. bara tal. (barra) 1. poluga, ipka; 2. gimnastika sprava, razboj; isp. barne. baraba, 2. mn. baraba hebr. (po imenu biblijskog razbojnika Barabe) razbojnik, mangup, lopov, nitkov, skitnica (Baraba je ovjek koji se u tuini protepe. Primorje bi gladovalo da ljudi ne trae zarade u tuem svijetu otkud krvavo steeni novac alju kui da prehrane svoje. Vraaju se najdulje za dvije ili tri godine. Onome koji se niti vraa niti novac alje, kae se da je baraba. U oima naeg primorskog puka nema sramotnijeg imena! Fran Maurani, Od zore do mraka); prid. barapskl. baraban 1. lupa u katolikoj crkvi na Veliki petak, to je izvode vjernici kad se spomene ime razbojnika Barabe; 2. iba

146

B duan od dasaka (obino kraj vojnikih kasarni ili na sajmovima); 3. trona kua, daara; umanj. barakica. barakon, -ona v. baraka (V. C. Emin). barakuda (lat. Sphvraena barracuda) vrsta ribe iz porodice morskih tuka; grabeljiva, napada i ljude (... devalvirana e kultura poput barakude poderati...; Novine). baran, 2. mn. barana (isp. e. beran) 1. jarac; 2. ovan. bara onda tal. (baraonda) gungula, mete, vreva, buka, kaos, zbrka. barapskl, -a, -6 prid. prema baraba. baras, barsa tal. (berso) sjenica od vinove loze, odrina, ardaklija, osmanluk. barat1 tal. (baratto zamjena) izmjena robe za robu; v. trampa; prid. baratnl. barat2 (isp. bara) most ispred mlinskog kola. baratati, -am tal. (barattare) 1. vjeto poslovati; 2. razumjeti se u neto; 3. rukovati neim, spretno postupati.

kojom se izvodi spomenuta lupa; 3. prenes. lupa, graja, rusvaj, tunjava. barabanat, -anta, 2. mn. barabanata maci. (darabant) v. trabant. barabans vrsta najfinijeg ulja (prvotno se proizvodilo u belgijskoj pokrajini Brabantu). barabar tur. (beraber) zajedno, jednako, ravno, usporedo, u istoj liniji, ukorak; na ravnoj mjeri; barabariti, -rabarim 1. izjednaivati, jednaiti, usporeivati, stavljati u isti red; 2. odravati ravnoteu. baraber v. baraba; baraberija skup baraba; barapski postupak; barabiti se, barablm se ivjeti kao baraba, skitati se. baraica umanj. prema baraka. baraina uve. prema baraka. barak prid. indekl. tur. (barak) 1. grivat (konj), kudrav (pas); 2. patuljak, kepec, nakaza; 3. vrsta vunenog zastora. baraka, 3. -ci, 2. mn. baraka panj. 1. kuica od dasaka koja slui za spremite ili za stanovanje; 2. mali

baraterija tal. (baratteria) 1. teta koju poini kapetan broda ili mornari da bi napakostili brodovlasniku ili osigurateljima broda; 2. trgovina zamjenom ili trampom; 3. varanje, prevara, podmitljivost. barati, -am tal. (barare) dizati glavu iznad vode, poskakivati iz vode, bacakati se (ribe), baratura v. balatura. baraa franc. (barage) 1. brana, ustava, zapreka; 2. prepreke u zraku koje ometaju let aviona; v. barani baloni; 3. pomor, prepreka protiv nadvodnih i podvodnih bomba koja se sastoji od mrea mina i si.; isto i baraz, -aa; barani koji se odnc barau; barazna vatra zaporna, : na vatra, topovska paljba koja spi pribliavanje i napadaj neprijateljskih na; barani baloni baloni posu oko nekog mjesta i vezani za zeml ljeznim uzetima, tako da predstavlja, preku avionima koji ele to mjesto bardirati: barairati, -ralram 1. barau, zagraditi, preprijeiti; 2. patr< avionima u zraku po odreenom p time prijeiti neprijateljskoj avijaciji priblii nekom objektu protuavionske ne. barba tal. (brada) stric, ujak; u Prii se starijem ovjeku kae barba u enju ika, ia; na brodu se tak ziva zapovjednik broda. barbakan, -ana tal. (barbacane) 1. pot zid; vanjsko donje utvrenje bederr propust za vodu ili za svjetlo; 3. pi nica; grudobran, prsobran; straarski ti 4. tavanski prozor s kroviem, tavani
barbareki

Barbados otok u Malim Antilima; j grad Bridgetovvn. barbar, -ara, 5. barbaru / -are, barbarin barbari (akc. i barbarin, mn. barba barbara) gr. (barbaros negrki, i tu?inozeman) 1. divljak, nekulturan c 2. ovjek koji rui kulturne vrednote njih ne dri; 3. ovjek surov, grub, i tan, poivinen; 4. kod starih Grka i ljana svaki stranac; prid. barbar barbarski; en. barbarka / barbarka; barizam, -zrna, 2. mn. barbarizama barbarski postupak; 2. lingv. kovanica za ili stil jezika ropski udeeni prema nim jezicima; gruba jezina nakaza; barstvo, 2. mn. barbarstava 1. p Morgan-Engelsovoj podjeli prethistorije gi od triju stupnjeva u razvitku ljuc drutva (divljatvo, barbarstvo, civiliza velika epoha prvobitne zajednice; nii panj: lonarstvo, primitivna zemljor; (upotreba motike), stoarstvo; srednji panj: pripitomljivanje ivotinja, razvc mljoradnje i pojava orua (bronano d vii stupanj barbarstva prijelazni je i iz barbarstva u klasno drutvo; 2. vost, grubost, okrutnost, neobrazova barbarokracija (-kratija) vladavin; barbarski nain (sve pored var...). Barbara gr. (isp. barbar) strankinja, inka (pored Varvara).
barijera

147

barbareki tal. (barbaresco) sjevernoafriki, berberski (Nar.). barbarizam v. barbar. barbarka, barbarski, barbarstvo v. barbar. Barbe-bleu franc. (it. Barb-ble) ime viteza iz starofrancuske prie; umorio svojih est ena (na izraz: Modrobrad). Barberini mona i bogata rimska porodica u srednjem vijeku, kojoj je ime ulo i u poslovicu: Quod non fecerunt barbari, fecere Barberini (v.). barbeta tal. (barbetta) ladeno ue (kojim se brod vee za kopno). barbea tal. (barbazzale, barbaciale) vrsta enske kape, podbradnjaa. barblr, -ira, 5. barbiru tal. (barbiere, isp. barba) 1. brija; 2. ranar, vidar; puki lijenik (puta bolesnicima krv); prid. barbirskl; bar-blrske zdjele mesingani tanjuri kao oznaka brijanice, esto i podaleko istaknuti sa zida u ulicu (Krlea); barblrnica brijanica. barbiton gr. starogrko glazbalo sa mnogo ica, nalik na liru. barbiturat, -ata lat. (po imenu liaja Usnea barbata + uricum acidum mokrana kiselina) derivat barbiturne kiseline, sredstvo za lijeenje besanice. barbon, -ona; barbun, -ima tal. (barbone) riba trilja, trlja, brkata trlja, batoglavac. barbudos panj. (barbudo bradat) popularan naziv za borce koji su u nae doba na elu s Fidelom Castrom oslobodili Kubu (za vrijeme borbe pustili su rasti brade koje jo i danas nose). barbuia lat. (isp. barba) bradica; barbula hirsi (it. h'irzi) tzv. jarja brada, naziv za dlake koje kod starijih ljudi narastu u uima. barbun v. barbon. barbut tur. vrsta istonjake hazardne igre (podrijetlom iz Perzije). barica umanj. prema barka (v.). bard, 2. mn. barda engl.-kelt. 1. narodni pjesnik i pjeva starih Kelta; 2. prvak; najugledniji predstavnik (u umjetnosti i knjievnosti); prid. bardskl. bardae, -eta umanj. prema bardak (v.).

bardak, -aka, mn. -aci tur. (bardak) krag, vr, kabli, kafi, burence; umanj. barda-i; uve. bardaina; bardagdija tko pravi bardake. bardaklija tur. vrsta ljive. bar-dama (isp. bar1 ; dama) namjetenica u baru koja posluuje i zabavlja goste animirajui ih za to vei potroak (isp. ani-mir-dama). bardati, -ara v. vardati. barditus lat. bojna vika, ratnika pjesma starih Germana (Mato); isto i baritus. bard v. barge. barel tal. (bargello) straar, uvar, pandur. bare, -ea franc. (barre) muz. zahvat jednim prstom preko vie ica npr. na gitari. barel, 2. mn. barela engl. (barrel) 1. anglo-saska jedinica obujma za mjerenje tekuina (u Engleskoj 163,5 lit., a u USA 158,8 lit.) i vrstih tvari (u Engleskoj 153,7 lit., a u USA 119,2 lit.); 2. bure, bava, lagav uope, a takoer i sadraj u njima; isp. baril. bareljef, -efa (akc. i bareljef, bareljefa) franc. (bas-relief) niski reljef kod koga se izbo-ine ne izdiu mnogo iznad podloge. barem1 v. bar3. barem2 franc. (bareme, barreme) cjenik, cje-novnik. bares geld njem. (bar gotov, ist + Geld novac) gotov novac, bares, -ea v. bare; bareljika marama od barea. bareta, 2. mn. bareta tal. (berretta) kapa (okrugla ili ugla ta); isto i baret (m. roda); isp. bere. bareter, -era franc. (barretter) stabilizator toka, otpornik od tanke ice (metalnog lima) u balonu napunjenom vodikom. bare, -ea franc. (barege) laka tkanina od vune, svile i pamuka (prema mjestu Barege). barge engl. (it. bard) vrsta plovila, bar-kasa, laa za razliite namjene od teglenice do paradnog (admiralskog) amca. bargeld v. bares geld. barhana tur. (barhana) buno veselje, svirka i pjevanka, sijelo. barhe(n)t v. parhet. barhes hebr. idovski penini kruh koji se jede u sveanim prigodama (npr. subotom). barij, -ija (pored barijum) gr. (barys teak) kem. element, atomska teina 137,36, tablini broj 56, znak Ba; metal srebrnaste boje, njegovi spojevi

primjenjuju se u industriji i u medicini; prid. barijev (pored barijumov). barijera franc. (barriere) 1. pregrada, prepona, prepreka; brana; 2. prenes. zapreka, smetnja; zvuna
barikada

barijera pojas zguivanja zranih molekula to se stvara ispred nekog tijela koje se kree brzinom veom od 148

zvuka; granica brzine zvuka; carinska barijera ogranienje za uvoz neke robe u neku dravu; arhitektonska barijera zapreka za invalide koji se ne mogu kretati nogama (stube, uski liftovi i si.), barikada franc. (barricade) 1. utvrenje, brana, zapreka (od vrea pijeska, kamenja itd.) kojom, obino, revolucionarne mase zakre ulice za vrijeme ulinih borbi; 2. prenes. velika prepreka, smetnja; 3. balvani povezani lancima pred lukama za spreavanje prolaza brodovima: 4. prenes. izloen poloaj u politikoj borbi: barikadirati, -kadi-ram ograditi, okruiti barikadom; dizati barikade. baril, 2. mn. barfla tal. (barile) starija talijanska mjera za ulje, vino, brano itd. razliite veliine: burence, bavica: isto i barilo, 2. mn. baiila; umanj. barilce, banico, -eta(pri-znaje se i akc. barilo, barilce, barlle). barin rus. u predrevolucionarnoj Rusiji milostivi gospodin; barinja milostiva gospoa; barinja milostiva gospoica. bario, barjela, 2. mn. barjela v. baril (Nar.). barioni gr. zajedniko ime za nukleone i hiperone. barlranl ek r. ek. barisfera gr. (barys - teak + sfaTra kugla, lopta) tvrda, teka jezgra Zemljine kugle. barlt, -ita gr. (barys teak) kem. barijcv nitrat, karbonat, klorat, sulfat (kod naih starijih kemiara teac). bariton (akc. i bariton, -ona) gr. (barys teak, dubok + tonos glas, zvuk) 1. duboki muki glas (izmeu tenora i basa): duboki tenor ili polubas; 2. pjeva koji ima takav glas; prid. baritonski (akc. i baritonski); baritonist(a) bariton 2. baritona gr. (barela teki naglasak, gra-vis + tonos glas. zvuk) rije koja nema naglaska na posljednjem slogu. barjak, 5. barjae, mn. barjaci, 2. barjaka /;//'. (barjak) zastava; atr. na barjak na kredit; umanj. barjai; barjaktar, -ara, 5. barjaktaru / -are zastavnik, stjego-noa. barjam v. bajram. barjelo v. baril. bark engl. (bark, barque) jedrenjak sa tri jarbola (dva prva s krievima. krmeni bez kria). barka, 3. -ci, 2. mn. barki tal. (barca) 1. laa. laica, plav, amac, un; brodi, brodica: 2. atr. novarka, novanik, lisnica. barkaa tal. (barcacca) velik amac za < obino na ratnim brodovima.
baroka

barkarijol, -61a, 5. barkarijole tal. (bare barcarolo) laar, prijevoznik barkom novi). barkari, -ia tal. (barcarizzo) otvor na broda kroz koji se ulazi na brod. barkarola tal. (barcarola) 1. ladarska, ska pjesma; 2. muz. instrumentalna pozicija u stilu mornarskih pjesama. barkasa, 2. mn. barkasa franc. (barcasse" amac, amina. barkaa, dereglija. barketa, 2. mn. barketa tal. (barchetta) ica. ami, brodi, brodica; 2. s za mjerenje brzine broda, brodski b mjer. balkon v. balkon (Nar.). barkun1, -una tal. (barcone) barka, brod barkun2, -una tal. (baleone) prozor (pr balkonski, tj. do poda. a onda i uopf barman engl. (isp. bar1) 1. vlasnik ili voda bara; 2. konobar u baru; ban ovjek koji u baru pravi kokte mikser. barn jedinica povrine za mjerenje klearnoj fizici, barna mad. (barna - sme) naziv za dc ivotinju mrke dlake (konj mrko mrkonja. mrkota); barnast, -a, snitd. smedast, mrk, mrkast: brinet. Barnaba hebr. sin utjehe {pored Va akc. i Varnava). barne, barna / barnl (mn. . r. i njem. (B vrsta gimnastike sprave: razboj. barnulja, 2. mn. barnulja (isp. barna) mrke boje, mrkulja, mrkua. barniimska reklama ogromna i vrlo reklama za neku osrednju ili ak lou (prema imenu Amerikanca Barnuma snika velikog modernog cirkusa, k sebi pravio veliku reklamu) (Mato Tko je Barnum? Tko zna ni sa im teresovati svijet, koji zna pokazati u muici, vilu u ribi, Loreley u majmi: barograf gr. (barys teak + gra piem) barometar koji automatski i i kidno zapisuje promjene u tlaku : barogram krivulja koju zapisuje graf. barok port. (barrocco) 1. stil evropske i nosti (arhitekture, kiparstva, slikarstv korativne umjetnosti) od kraja 16. | pol. 18. stoljea, tj. u doba dvorskog lutizma i protureformacije; znaajke s nemirni oblici, jaki efekti svjetla i

149

basadik

bogatstvo, kienost. Kao stil vladajueg dvorskog plemstva i katolike proturefor-macije reprezentativan je i dekorativan; 2. raskonost, patetinost, dekorativnost; 3. kuji:, napirlitanost, bombastinost, manira (u pisanom stilu); 4. (kao prid.) namjeten, koketan; prid. barokni 1. to se odnosi na barok; 2. prenes. napirlitan, pretjerano kien. bombastian, udan, nastran, neobian. baroka, 3. baroci tal. (parrucca) perika (v.). barokan, -ana ar. (barrakan) vuneno sukno (Novak). barokomora gr.-lat. (isp. barometar / komora) posebno izgraena hermetiki zatvorena prostorija u kojoj se tlak zraka moe umjetno mijenjati i u kojoj se ispituje sposobnost pilota odn. ronilaca da izdravaju razliite promjene u tlaku zraka kad se nau na velikim visinama ili dubinama. barometar, -tra, 2. mn. barometara gr. (ba-rys teak + metron mjera) tlakomjer; sprava za mjerenje pritiska zraka; upotrebljava se takoer i za

mjerenje nadmorske visine i za odreivanje promjena vremena; prid. barometarskl. baron, -ona / barun, -una (v.); barones regni lat. najvii dravni dostojanstvenici (magnati) u nekadanjoj hrvatsko-ugarskoj dravnoj zajednici; baronesa, 2. nm. baronesa barunova ki; baronet engleska plemika titula, nasljedna u mukoj lozi. baroskop gr. (skopein gledati) vrsta barometra, dazimetar (v.). Barotse (Rotse) pleme Bantu-Crnaca u Zambiji. barovskl, -ii, -o prid. prema bar kod starijih pisaca (npr. N. Poli) za razliku od barski prema bara. barrel v. barel. bars tur. (pars) tigar, pantera; leopard, barsa v. baras. barun, -una (akc. i barun) mad. (barsony) vrsta tkanine; kadifa, samt, velur, pli; barunskl (;' barunskl) koji je od baruna; barunast koji je kao barun.

barthlnda njem. (Bart brada + Binde vrpca) povez (posebna oblika) koji se. prigodom pravljenja toalete, stavlja preko brkova da im odri oblik. Bartholinove lijezde (po danskom lijeniku C. Bartholinu. 16551738) lijezde na enskom spolovilu (sekretom ovlauju ulaz u rodnicu); bartolinitis upala Bartholino-vih lijezda, obino gonoroinog podrijetla. Bartol v. Bartolomej. Bartolomej hebr. sin borbenoga ili borbeni sin. Bartolomejska no 1. pokolj, pogrom koji su u noi na 24. kolovoza (uoi dana sv. Bartolomeja) god. 1572. izvrili katolici u Parizu nad hugenotima po nalogu francuskog kralja i katolikog sveenstva; 2. prenes. pokolj uope. bartviks njem. (Bart brada + Wichse votilo. mast) mazivo za brkove, tzv. br-komaz. bartvi, 2. mn. bartvla njem. (Bart brada + vvischen -- brisati, opraivati) pahalica, pahaljka. vrsta etke na dugakom tapu. barudija v. barut. bar ufa, 2. mn. baruta (akc. i baruta. 2. mn. bariifa) tal. (baruffa) svaa, smutnja, tunjava; barutani. 2. mn. barufanata sva-dalica. smutljivac; ubojica (Nazor): bariifati se, -ara se svaati se. Baruh hebr. blagoslovljeni. barun, -ima, 5. barune tal. (barone od sred-njolal. baro, a ovo od staranjem, baro mu, ovjek) plemi
basama

niega ranga; prid. bariinov; barunskl; barunica ena barunova; prid. baruniin; barunat, -ata 1. ast baruna: 2. barunov posjed (i kua, gdje stanuje barun), sve pored baron i si. bariinati, -am tal. (baronare) dirati, uznemirivati, zadirkivati. Barundi narod u istonoj Africi uz jezero Tanganjika. barut tur. (barut) puani prah; smjesa kalijeva nitrata, sumpora, drvenog (lipovog ili vrbovog) ugljena; prid. barutni; barutana, 2. mn. barutana radionica u kojoj se proizvodi barut; barudija radnik kemijske struke koji radi na proizvodnji baruta; isto i bariitar, -ara. barzoj, -oja rus. (borzoj brzi) vrsta ruskog hrta. bas tal. (basso nizak, dubok) 1. najdublji muki glas; 2. pjeva koji pjeva taj glas; 3. muziki instrument na ice ili za duhanje koji daje duboke tonove; 4. puceta, tipke na lijevoj strani harmonike (rastegae) za izvoenje muzike pratnje (obino u mno., npr. harmonika sa 120 basova); 5. dijal. nizak (komp. basiji), prid. basov; v. basist. basa (kod Skoka: nepoznata postanja) vrsta likog sira (Budisavljevi), kripavac. basadik tur. (basaryk) krojaka daska za glaanje. 150 basma tur. (basmak pritisnuti, tai udariti) 1. cic, it, areno platno; 1 svileni konac za vezenje; 3. vrsta tu duhana; 4. spremnica za barut, barut napranica; 5. tampa, tampanje, stan stvar; basmadija trgovac basmon basamdija). basmac, -aa turkm. bijeli, kontrarevo nari u Srednjoj Aziji. basov, basovskl prid. prema bas. bas-relief v. bareljef. bassa-danza (tal.) ili basse-danse (franc slovno niski ples, vrsta mirnog k( nog drutvenog plesa iz 1315. st. basso tal. bas, dubok glas; basso contii generalbas. bast njem. (Bast) 1. liko; 2. barunasta na mladom rogovlju jelena ili srnda mijenjaju rogove (esto i naziv za doba toga mijenjanja). bast a tal. dosta (o tome), ne vie! bastadur, -ura (isp. bastati) umjean, s ban, hrabar ovjek, pregalac. bastah, 5. bastae, mn. bastasi, 2. b gr. (bastagma breme, teret) 1. nosa; 2. ranac, teleak; isto i basts bastae, mn. bastaci, 2. bastaka. bastar v. bastard. bastard, 2. mn. bastarda tal. (bastardo braan, nepravi, polu...) 1. hibrid, i nac, krianac, melez; plod ukrtavanja razliitih ivotinjskih ili biljnih vrsta; vanbrano dijete (kod Krlee: hebrejs stard Isus Krist); bastardnl 1 se odnosi na bastarda, koji je postac stanjem, krian, mjeovit; 2. prenes. r rugoban, nakazan; 3. arhit. bastardu zor prozor jednake irine i visi: manje visine od irine; 4. bank. bast mjenica mjenica s potpisom osobe u stvari ne postoje; 4. trg. bastardna ovja vuna najslabije kvalitete. bastarda tal. (bastarda) vrsta veeg r broda. bastati, -am tal. (bastare) 1. dostajati dovoljno; 2. smjeti, usuivati se, biti bar, odvaan, sposoban (ako ti bas ako se usuuje; I. Vojnovi); 3. pc za rukom, ii od ruke, uspijevati. basta, -aa tal. (bastagio) v. bastah.

basama ma. (basz spolno opi [ti]) poznata maarska kletva (odgovara onoj naoj s glagolom); basamati, -am kleti, psovati na maarski nain, maarskim jezikom; isto i basamegati, -samegam / basamikati, -samlkam. basamak, mn. -ci tur. (basamak) stuba, stepenica; preaga (na ljestvama). basamdija tur. (basmadi) trgovac basmom (v.). bas bleu franc. (it. ba ble doslovno plava arapa) ena koja se pravi uenom, base-ball v. bejzbol. basedovv v. bazedov. basen / bazen (v.J. Basic English (it. beisik ingli; skra. od Bri-tish, American, Scientific, International, Commercial, tj. britanski, ameriki, znanstveni, meunarodni, trgovaki) moderni umjetni engleski jezik s ogranienim brojem rijei. basileus gr. (kralj) 1. jedan od naziva za vladare starih grkih dravica; isp. bazilej; 2. naziv nekih istonjakih careva, poglavito bizantskih. basilis(a)k / bazilis(a)k (v.J. basina, 2. mn. basina uve. prema bas, osobito dubok glas. basirati, baslram pjevati bas, pratiti u pjevanju dubljim glasom. basist(a), 2. mn. basista franc. (bassiste) 1. pjeva koji pjeva bas; 2. svira na basovu instrumentu. baskervil (po glasovitom engleskom tipografu Baskervilleu) vrsta slova u tipografiji. basket-ball v. baskit-bol. Baski, Baska pripadnici nekad velikog naroda na Pirinejskom poluotoku; prid. baskijski; baskijska kapa (basketka) tamnomo-dra kapa bez titnika i oboda (kod nas krivo nazivana francuska); baskijski bubanj tamburin (v.); baskijski jezikjezik Baska, jedini neindoevropski jezik u zapadnoj Evropi, nezavisan od svih poznatih jezinih porodica. baskija, 2. mn. baskija tur. (basky) 1. letva, ioka, preaga; 2. alatka u obliku ekia; baskijati, -am zabijati letve, praviti plot, ograivati. baskln, -ina tur. (baskyn) 1. prepad, iznenadan napad; 2. prid. jak, estok, brz; isto i baskinli. baskit-bol engl. (basket-ball) koarka, sportska igra loptom u kojoj se dvije protivnike strane igraa nadmeu koja e ubaciti loptu u koaru objeenu na enom stupu; pogodak se zove ko.

basti tur. (basmak udariti) udario je valio je; v.

bastija

bastisati. 151
batovan

bastija tal. (bastia) zidina, bedem, utvrda, tvrava; isp. Bastilja, bastion. Bastijan v. Sebastijan. Bastilja (akc. i Bastilja)/rane. (Bastille) 1. tam-nica-tvrdava u Parizu koju je razorilo pobunjeno stanovnitvo u poetku buroaske revolucije u Francuskoj 14. srpnja 1789. (taj dan slave Francuzi kao narodni blagdan od god. 1880; 2. prenes. sinonim za velike politike tamnice. bastion, -ona franc. (bastion grudobran) istaknuti dio tvrdavnog bedema; kula tvrave. bastisati, -em tur. (bastirmak; isp. basti) 1. upasti, hrupiti, banuti, navaliti, nasrnuti; 2. unititi, pokvariti; izgaziti, pogaziti, bastdn, -ona v. bastun (Nar.), bastonada franc. (bastonnade) batinanje (po tabanima). bastun, -ima tal. (bastone) toljaga, palica, batina, tap. basulja, 2. nm. basulja njem. (Faselschvvein priplodna krmaa) svinja mangulica. basur, 2. mn. basura tur. (basur) uljevi, he-moroidi (v.). basurman v. busurman. Basuti Bantu-Crnci u podruju Lesoto, Transvaal, Botsvana; v. Lesoto. ba', baa tur. (glava, poetak) 1. prednji dio lae. prova, pramac, kilj; 2. neto vrhovno, glavno; u sloenicama: najstariji, glavni (npr. ba-vezir najstariji, glavni vezir, baarija glavni trg). ba2 1. dijal. bas (glas); 2. upotrebljava se i kao prid. u znaenju nizak, pa ima i komparativ: sve su baije padali. baa, 5. biio, 2. mn. baa tur. (ba - poglavar, prvak, general) 1. paa (u tom znaenju zastarjelo); 2. naziv janjiara u 18. i poetkom 19. stoljea; 3. poglavar, prvak, npr. uribaa, terzibaa (v.); prid. bain. baabas, -aa, 5. baabau tur. (isp. ba) voa. starjeina najvieg ranga. baaga, 3. -gi tur. (isp. ba i aga) glavni aga, prvak meu agama. baaluk v. paaluk. baamar, -ara tal. (basso mare duboko more) jato riba, velika plova. baa (akc. i baa) tur. (bahe) vrt (isp. bata); umanj. baica (akc. i baica); sve pored bata i si. ba-earija tur. glavni trg. ba-au tur. (baavu) podoficirski in u turskoj vojsci, baeluk, mn. -ci tur. baa, vrt, povrtnjak.
bauna

baovan i si. / batovan i si. (\\). baatib tur. (isp. ba / atib) glavni pisar, sekretar, tajnik, baelak, -elka tal. (basilico) bosiljak (Nar., Nazor). baeskija tur. (isp. ba / eski) islueni janjiar, janjiarski veteran (v.). baet, -a, -o tal. (bassetto) nizak, malen, oni-zak a podebeo, demekav (v.). baeta, 2. mn. baeta (isp. baet) niska, omalena ena. baetan (isp. baet) omalen, odebeo ovjek, demekavko. baetast1 v. baet. baetast2, -a, -o tur. (isp. ba glava) glavat, velike glave. baibozuk, 5. -e. mn. -ci tur. (bavbozuk, isp. ba + .;Oz.uk) 1. vojnik neredovite turske vojske; 2. fanatini i okrutni pljaka: prid. baibozuki; baibozluk bai-bozuko ponaanje, razuzdanost. obijest. baiti se, baTm se (isp. baa) ponaati se kao baa (paa), razmetati se. oholiti se, praviti se vaan. haka tur. (baka) posebno, napose, osobito, na stranu, po strani; bakaluk, mn. -ci 1. stoje odvojeno, odijeljeno; razlika, razliitost; 2. odvojena prostorija (za ene u Bosni); 3. osebunjak; privatna svojina u nekoj zajednici; bakaluiti, -Tm 1. stavljati na stranu, dijeliti, odvajati; 2. ivjeti odijeljeno od drugih. Bakirska ASSR autonomna republika u sastavu RSFSR, glavni grad Ufa; Bakirac, -irca, 5. Bakire, 2. mn. Bakiraca; en. Bakirka, 3. -ki, 2. mn. -kl. bakot v. bekot. balija, 2. mn. balija tur. (bali to ima glavu, isp. ba) pribadaa, ioda. balik, mn. -ci, 2. balTka tur. (balvk) 1. ular, oglavnik; 2. vrh preslice; 3. nadgrobni kamen kod muslimana, nian; 4. kukuljica; marama koja pokriva glavu, vrat i ramena; 5. naslov knjige; isto i baluk. basmak v. pamag. ba-muktar, -ara tur. glavni muktar (v. muk-tar). bata (akc. i bata) v. baa; prid. batenskT; umanj. batica (akc. i batica / batica). bastati, -am atr. (od tal. bastonare biti, batinati) tui, mlatiti, batdn, -ona v. bastun (Nar.), batovan, -ana, 5. batovane tur. (isp. bata) vrtlar, povrar; isto i batovandija; batovanka vrtlarica, povrarica; isto i babati

152

tovandlnica; prid. batovanskl (sve pored ba...). bauna, 2. mn. bauna tur. (isp. ba) 1. janjea glava; 2. prenes. glavurda, glavetina, gla-vua, glavua. baunsagolsun tur. neka je tvoja glava zdrava (est izriaj u razgovoru meu muslimanima; katkada i kao izraz suuti u povodu smrtnog sluaja; odgovara se sa; do-stum-sagolsun zdrav mi bio ti, prijatelju! (Kazazovi). baustuna tur. vrlo dobro! ba je tako! (Kazazovi). bat' v. baht. bat2 novana jedinica u Tajlandu, isto to i tikal; sadri 100 satunga. bata polupreziran naziv za lijepu ali ne osobito kvalitetnu obuu kakvu je proizvodila predratna eka tvrtka Bat'a (po prezimenu vlasnika i osnivaa Tomaa Bat'e); isp. batina. batagdija tur. (batmak upropastiti) raspikua, rasipnik; propalica, besposliar, skitnica; isto i batakija. Batak (Bata) malajski narod na otoku Sumatri. batakluk (isp. batagdija) propast, rasulo; rasipnitvo, batakun v. patakun.

batal prid. indekl. tur. (battal) 1. pokvaren; 2. zaputen; 3. razvaljen (npr. batal vodenica); 4. prekomjeran, velik, krupan (pa prema tome i neupotrebljiv); isp. bataliti. batalija' v. batalja; batalist(a) tal. umjetnik koji slika rat i bitke. batalija2 tur. (isp. batal) 1. zaputena njiva, parlog; 2. opinski panjak. bataliti, batallm tur. (isp. batal) 1. pokvariti, poremetiti; 2. zapustiti, napustiti; 3. okaniti se ega, ostaviti, zanemariti, odbaciti. batalmajstor fuer (v.) batalja, 2. mn. batalja tal. (bataglia) bitka, boj, borba. bataljon, -ona franc. (bataillon) 1. vojnika jedinica koja se sastoji od nekoliko eta (obino 34); bataljoni mogu biti pjeadijski, tenkovski, inenjerski itd.; 2. prenes. nepregledno mnotvo ljudi u redovima, nizovima (npr. bataljoni omladinaca, brigadista na radnim akcijama i si.); prid. bataljdn-skl; isto i bataljun, -iina; bataljunskl.

batar, -ara mad. (batar od franc. batarde) vrsta koije (sa staklenim prozorima); ka-ruce, fijaker. batara tal. (battere tui) plotun, salva (v.J. batarela tal. (isp. batara) vika, lupa, deraa (udovcu ili udovici kad skl novi brak). batat, -ata (iz govora otoka Haiti; lat. moea batatas) vrsta velikog slatkog 1 pira; isto i batata (u en. rodu). Batavci, Batavaca (lat. Batavi) keltsl rod u dananjoj Nizozemskoj; Batavsk publika ime Nizozemske (Holandiji to ju je zauzela francuska revolucio vojska god. 1795; god. 1806. pretvo Napoleon republiku u kraljevinu; Ba ime Dakarte, dananjega glavnog; da Indonezije dok su ti teritoriji bili u zemskom posjedu. batavija vrsta polusvilene tkanine (po Bataviji). batela, 2. mn. batela tal. (battelo) 1. ; un; kolijevka, zipka (Nar.); 2. ovelika Batel Djehad kua vjerskih ratova zove Mato Beograd; isp. dihad). baterflaj engl. (butterflv leptir) osob u plivanju, tzv. leptiria. baterija franc. (batterie) 1. vojn. borb taktika jedinica u artiljeriji (obiti 36 topova) (kod Feldmana: bitnic vojn. vatrena ili druga tehnika sre borbe
batina

smjetena na jednom poloaju I rija^mitraljeza, minobacaa, reflektora 3. elektr. spoj nekoliko galvanskih menata, a takoer i akumulatora, rad bivanja vee snage struje u vodu ili v napona; 4. depna elektrina svjetiljk muz. vie instrumenata (udaraljki) spe zajedno i udeenih da na njima mot rati ista osoba (baterist) u isto vri prid. baterljskl. baterma, 2. mn. -erma tur. (batvrma) past, slom; baterisati, -em 1. pro izgubiti imetak; 2. upropastiti (isp. bat batibental, -ala gr. (bathys - dubok -4 bental) zajednica ivih bia to ive m vrlo dubokih mora. batidur, -lira tal. (battitura udarac) z na vratima, alka; v. halka. batifoga tal. (battifuoco) 1. kesica za krt 2. duhankesa. batik jav. nain bojadisanja u istonoj (s pomou pelinjega voska); danas se mjenjuje i u Evropi (batik-tkanine za i i tapete). batil tur. (batil) pokvarenjak, nevaljalac. batimetrija gr. (bathys dubok + m< mjera) mjerenje dubina.

153

bauhcv'ikn

batina, -aa (isp. bata) namjetenik tvrtke Bat'a (nekada u Vukovaru, obino u po-rugljivom smislu; sami su namjetenici sebe nazivali: batovci). batisati, -em tur. (batmak) 1. crknuti, lipsati. krepati; 2. upropastiti, unititi, pogaziti, pokvariti. batisfera gr. (bathys dubok + sfaTra kugla, lopta) 1. morska dubina; 2. aparat za mjerenje i promatranje morskih dubina; 3. morski plat Zemlje. batiskaf gr. (bathys dubok + skafos lada) ronilako zvono, graeno neobino vrsto, tako da moe odoljeti ogromnom pritisku vode u velikim dubinama (izum Augusta Piccarda, vicarskog fiziara, 1884 1962, koji je istraivao stratosferu i velike morske dubine, te konstruirao aero-state i batiskafe; njegov sin i suradnik Jacques, rod. 1920, postigao je god. 1960. batiskafom rekordnu dubinu od 11.521 m, i to na Pacifiku); batiskop (gr. skopeo gledam) amac sa staklenim dnom kroz koje se pri lijepom vremenu moe gledati to se dogaa pod vodom; isp. akvabatik. batist franc. (batiste; po pronalazau Bapti-steu Chambrayu [it. Sambre], umjetniku tkalcu koji je u 13. stoljeu prvi izradio vrlo fino i gusto laneno platno) vrsta vrlo finog, tankog platna; prid. batisten / ba-tistni. batiti, -Tm tal. (battere tui) 1. tui, udarati, lupati; 2. istai, objesiti, vjeati; 3. prenes. naii na nekoga, sresti. batlak tur. (batak, bataklyk) 1. itko blato, glib, kaljua; 2. usjek od kola u razmekanoj cesti, vaga. batler engl. (butler) peharnik, pivniar; glavni sluga. batli prid. indekl. tur. (bahtli) sretan; batlija, 2. mn. batlija sretnik; ovjek sretne ruke, ovjek koji drugima donosi sreu; prat. baksuz. batinan tur. (batman) trg. uteg razliite veliine, upotrebljava se u junim krajevima SSSR i zapadnoj Aziji. bat-metal, -ala bristolska mjed; mjeavina od 55 " bakra i 45% cinka. bato tal. kartaka igra; isto to i friefire, mau, raml. batofobija gr. (bathys dubok + fobo-mai bojim se) vrtoglavica od gledanja na visoke graevine ili od gledanja u dubinu (s visokih graevina). batolit, -ita gr. (bathys dubok + lithos
bauhflek

kamen) golema masa dubinske stijene, koja je kao magma (v.) prodrla iz veih dubina u gornje slojeve zemaljske kore (katkada se pojavljuje i na samoj povrini Zemlje). batometar, -tra, 2. mn. -metara gr. (bathys dubok + mtron mjera) dubinomjer. baton franc. (baton palica, tap) dugaka palica, gimnastika sprava (osobito za vjebe u maevanju). Baton ime dvojice ilirskih vojskovoa (Baton Dalmat i Baton Breuk) koji su god. 6.9. n. e. ratovali protiv Rimljana (ba-tonski ratovi). batoskopika, 3. -ci gr. (bathys dubok + skopein gledati) mjerenje, prouavanje i promatranje morskih dubina; batoskop aparat kojim se to mjerenje, promatranje i prouavanje vri. Batrahomiomahija gr. (batrachos aba, mys, 2. myos mi, machia borba) Boj aba i mieva (glasoviti starogrki spjev, parodija Ilijade, v.); autor nepoznat. batrica gr. (bathron) 1. terasa ispred kue; 2. kameni prag. batriti, batrlm mad. (bator hrabar) hrabriti, bodriti, sokoliti; batriv sran, hrabar, junaan; batrivost, -osti sranost, hrabrost, junatvo. batrma, 2. mn. batrma tur. (batyrmak stro-potati se, propasti) poraz, gubitak (isp. baterma). batrokefalija gr. (bathron - stepenica + ke-fale glava) lubanja stepeniastog izgleda. battaglia tal. (it. batalja) bitka (Krlea); isp. batalja. batua rasa iz loze negrida, niskoga su rasta, a prebivaju po afrikim ekvatorskim praumama. batuda tal. sitan kamen za posipanje cesta; glag. batudirati, -udiram uravnavati i nabijati tlo. batun, -una tur. mlaka, kaljua; isp. batlak. batiina tur. (isp. (baht) srea. baubau njem. (Baubau) strailo, bauk (u djejem govoru). Bauchtanzerica v. bauhtencerica (Krlea). bauer njem. (Bauer), seljak, figura u kuglanju. baufelig njem. (baufallig) ruevan, troan, koji se moe svakoga asa sruiti. bauhcv'ikn njem. (Bauch trbuh + zvvicken tipati) tipanje, zavijanje, grevi u trbuhu, nelagodan osjeaj vezan uz tremu pred javnim nastupom. 154 bauhtencerica njem. (Bauch Tan-zerin plesaica) v. oek. trbuh +

bauhflek njem. (Bauch trbuh + Fleck mrlja) 1. svijetla pjega na ivotinjskom trbuhu; 2. potrbuina.

Baukida ime ene iz staroklasine prie; Baukida je sa svojim muem Filemonom jednom prilikom ugostila Zeusa kad ovaj nigdje drugdje nije mogao nai sklonita; Zeus je idealnom branom paru njihovu kolibu pretvorio u prekrasan hram, a poto su proivjeli svoj dugovjeni ivot, pretvorio je nju u lipu, a njega u hrast i ostavio ih da dalje ive ispred spomenutog hrama. bauksit (po prvom nalazitu Les Baux u Francuskoj) v. boksit. baul, 2. mn. baula tal. (baule) 1. koveg, kofer, sanduk; 2. pokrivena kola to se upotrebljavaju zimi (isp. arnjevi). baun, -una v. baul. bauo, -lila dubrovaki oblik i akc. za baul (Vojnovi). baura, 2. mn. baura uta, bezroga ovca. bauig njem. (Bausch nabor) navoran, nabran. bauxite v. boksit. bava tal. povjetarac, lahor (Tresi Pavii). bavan v. balvan, bavanica v. bovan. bavarin, -ina tal. (bavaglino od bava slina, pjena) oprnjak, siperak, partihla. Bavarska jedna od federalnih jedinica u SR Njemakoj (Bayern); glavni grad Miin-chen; Bavarac, -rca, 5. Bavare, 2. mn. Bavaraca; en, Bavarka; prid. bavarski. Bayer -- svjetski poznata njemaka tvornica lijekova (Krlea). Bavern njemako ime za Bavarsku. Bavreuth (it. Bajrojt) grad sjeveroistono od Niirnberga, poznat po kazalitu koje je osnovao Richard VVagner i dao izgraditi po vlastitim nacrtima (u kazalitu se na svean nain izvode iskljuivo Wagnerove opere; festivali od god. 1876). bavela tal. (bavella) svilena tkanina. baza gr. (basis) 1. osnova, temelj, fundament, osnovica, oslonac, podloga, podnoje; 2. toka uporita (oslonca), sredite; 3. skladita, garae, radionice i si. (takoer i teritorij), namijenjeni za opskrbu i upotrebu stanovnitva, vojske, flote, ekspedicija i si.; 4. ekonomska baza zbir drutvenih proizvodnih odnosa koji odgovaraju odreenom stupnju razvitka materijalnih, proizvodnih snaga drut realna baza na kojoj se die pravna litika nadgradnja i kojoj odgovaraju eni oblici drutvene svijesti (Mar: geod. osnovna linija

(pravac) koja se tono izmjeriti na nekoj povrini p kojoj se odreuju veliine drugih lii vre mjerenja; 6. kem. luina, spoj 1 tog okusa (za razliku od kiselina); bazni (bazni aerodrom); v. bazian. bazalan, -Ina, -Ino jedan od pridjeva p baza; bazalnl metabolizam najmanj liina energije potrebna za odranje te nih funkcija organizma (kod odraslo, vjeka iznosi 13501900 kilokalorija vno). bazalt lat. (basaltes od gr. basanites Basana u Siriji /'// od hebr. barsel -ljezo) vrsta eruptivnog kamena, tamno jen glinenac velike tvrdoe, tvrdi od nita; tvori dno dubokog mora; slui vrlo dobar graevni materijal, osobil gradnju cesta; prid. bazaltni, bazaltski. bazament, 2. mn. -amenata (isp. baza) '. melj; 2. suteren (v.). bazan tur. (bazan) nekad, katkad, poneks bazanit, -ita gr. (basanos, isp. bazalt) kamen naroite tvrdoe; stari su ga 1 ani upotrebljavali za izradu kipova. bazar^-ara perz. 1. velika trgovaka ku kojoj se na malo prodaje razliita (ol jeftina) roba (igrake, konfekcija itd. omanja trgovina svakovrsnom robon orijentalni robni sajam; v. pazar; 4. m list, magazin; prid. hazarski 1. se odnosi na bazar; 2. slabe kvalitete zarska roba). hazardan, -ana, 5. bazarane tur. (bezii trgovac. bazati, bazam v. banzati. bazdalikati, -dallem v. bazati, banzati. bazdiomiceti gr. gljive najvieg razvojnog pnja (stapare). bazedov /// Bazedovljeva bolest med. (po iri lijenika Basedovva) poremeaj koji na uslijed nepravilnosti u funkciji lijezde njae (poveanje titnjae, drhtanje, mi ljenje, izbuljene oi itd.). bazen (;' basen), -ena franc. (bassin) 1. umj omeeni manji ili vei vodeni prostor rijeci ili moru), ili umjetno izdubljen stor, napunjen vodom (bazen za plm bazen za ribe i si.); 2. sidrite, mjesto u gdje stoje lae; 3. rijeni bazen povi s koje se u neku rijeku slijevaju podze

bazeran

155

beat Rimu bazilike bile zgrade namijenjene sudovanju, trgovakom poslovanju, skupovima i si. Kranstvo je preuzelo taj graevni oblik za svoje hramove i zadralo ga stoljeima kao osnovni oblik crkve (uz stanovite promjene). Bazilisa gr. (basilissa) kraljica, kraljevska ki, kneginja; isp. Vasilisa. bazilis(a)k / basilis(a)k, -ska, mn. bazilisci, 2. bazilisaka (basilisci, basilisaka) gr. (isp. bazilej) 1. zamiljena bajoslovna ivotinja (zmijski kralj), sloena od abe, zmije i pijetla s krunom na glavi; riga otrovnu ubitanu paru, a pogledom ubija; 2. vrsta amerikog gutera; 3. prenes. zmaj, adaja. bazipetalan, -Ina, -Ino gr. (isp. baza + pe-talon list) u botanici: naziv za razvoj pri kojem se najmlai novi organ pojavljuje pri dnu stabljike; prot. akropetalan. bazirati, baziram (isp. baza) osnivati (se), temeljiti (se). bazjaluk tur. (besijarlik) mo, veliina. bazjan, 2. mn. bazjana perz. biljka sedmolist, poganica. baziamaa tur. (bazlama) slijevka, uljevua, razvarua; vrsta pite sa mnogo vrhnja (u sjevernim krajevima pravi se od kukuruznog brana). bazooka v. bazuka. bazran, -ana v. bazardan. bazuka, 3. -ci, 2. mn. bazuka (tur. bazu ruka?) 1. runo oruje; puka za podvodni ribolov; 2. (engl. bazooka; prema Web-sterovu rjeniku, prvotno

i nadzemne vode, pritoci; porjeje, sliv (npr. Dunavski bazen); 4. podruje naslaga odreenih geolokih vrsta (npr. ugljeni bazen). bazeran, -ana v. bazaran. bazian, -na, -no (isp. baza 6) koji se odnosi na bazu 6; lunat, alkalian. bazija (isp. banzati) bazanje, skitnja, pealba, rad u tuini; kod Matoa fremt (v. J ; u nae doba: gastarbajterima. bazilej gr. (basileus kralj) visoki dravni organ u staroj Ateni (nadzirao itavo bogosluje i rukovodio kriminalnim parnicama; isp. arhont; Bazilej (kao vi. ime) v. Bazilije. bazilijanac, -nca, 2. mn. bazilijanaca pripadnik katolikog reda (koji se slui istonim obredima); ime po crkv. uitelju Ba-ziliju Velikom (4. st. n. e.); isto i vasilijanac. Bazilije gr. (basileus kralj) kraljevski. bazilika, 3. -ci gr. (basilike oikia kraljevska dvorana) graevina pravokutnog oblika kojoj se unutranjost sastoji od triju ili vie uzdunih prostorija (laa), odijeljenih redovima stupova. Srednja laa, koja je ira od pobonih, uzdie se iznad njih, tako da dobiva svjetlo iz prozora iznad njihovih krovova, a zavrava u polukrunoj izboini (apsidi). U staroj Ateni nazivala se tim imenom zgrada koja je bila rezidencija arhonta, a u starom su

onomatopejska rije za jednu vrstu muzikog roga) moderno protuoklopno oruje amerike pjeadije (slino njemakom pancerfaustu). baziilmet tur. (bazubent) v. hamajlija. badar, -ara, 5. badaru i -are tur. (badar) 1. slubenik kojemu je dunost da kontrolira mjere i utege; 2. troarinac. carinar, carinik; prid. badarov -arev; badarski; badarica ena badarova; badarina 1. plaa badaru; 2. carina, taksa na mitnici, maltarina; badarnica ured badarov; badariti, badarim 1. slubeno ispitivati i biljeiti ispravnost mjera (npr. kod baava) i utega; isp. etalonirati; 2. odreivati nosivost broda. baulj v. pasulj; isp. faol, fiol. BBC (it. Bibisi, 2. -ija, 3. -iju, instr. -ijem) skra. za engl. British broadcasting Corporation (it. Briti brodkasting korporejn) Britansko radio-drutvo. BCG v. beseiranje. B automobilska oznaka za Brko. Beata

BDS automobilska oznaka za Barbados (Mali Antili). be isto to i hes (v. J . Be znak za berilij (v. J . Be oznaka za stupnjeve Baumovih areo-metrikih skala. BEAC skra za British European Airways Corporation (Britansko-evropski aerotransport). beach-la-mar engl.-panj. (it. bi la mar morska obala) naziv za tzv. kreolski jezik, sredstvo sporazumijevanja u zapadnom podruju Tihog oceana (podloga engleska); isp. pidin ingli. beamter njem. (Beamte) 1. inovnik; 2. pogrd. inovnik-kruhoborac; prid. beamterski; be-amterija inovnitvo (alski). beana v. behana. beat engl. (it. bit udarac) stil u popularnoj muzici (pop-muzika), specifinim nainom araniranja i izvoenja razliit od deza i tradicionalne zabavne muzike; izvode ga sastavi pjevaa i sviraa (beat-sa156 Be-bel nova vrsta plesnog ritma i nov (1967) ponikao u Zagrebu (koreograf Radak); ime prema nadimku popul; francuskog glumca Jean-Paula Belm< plee se u paru, partneri se meusobi dre, figure oponaaju boks, vre se 1 nagibi tijela, teina se prenosi s jedne na drugu: mu/ika: 4 . takt. lempo brz. be-bop engl. (izg. bibop) 1. vrsta deza k teristina po estim disonancama u ha nizaciji (nastao god. 1940.); 2. mo drutveni ples, improvizacija u paru i 4 , 4 takt. tempo umjeren. bebi v. baby. bei (pl. t. m. r., indekl.) (isp. be) novci, bec'irk njem. (Bezirk) okrug, okruje, k rajon, srez (osobito u dananjem opish Bea): becirkfortand njem. (Bezirk c + Vorstand naelnik) okruni nat kotarski predstojnik u doba Austrije, bito za Bachova apsolutizma (alski). Becquerelove zrake (po imenu francuskog nalazaa Henrija Becquerela) zajednik ziv za zrake koje izbijaju iz radioakt elemenata (alfa-zrake, beta-zrake, gama ke). Be, Bea. instr. Beom mati. (Becs: ! smatra da je rije kumanskoga podrije da prvotno znai zemljana utvrda, k nae* Zemun) - glavni grad Austrije: anin, mn. Beani; en. Beanka (p Belija, Belijka, Bekinja); prid. beki. be, bea tal. (bezzo) 1. sitan mletaki nc polovina, solda: 2. novac uope. bea tal. (biscia) vrsta neotrovnc zmije, sn Beuana republika u istonoj Africi ( vana, Botswana). bear, -ara, 5. beiiru tur. (bekjar) 1. v< raskalaen, razuzdan ovjek; veseljak, k bekrija, mangup; 2. neoenjen ovjek, mak, samac, neenja: 3. ratnik dobr ljac. vojnik najamnik iz neke strane ze (u doba Prvog srpskog ustanka zval takve beare golai): 4. nekada: oi izvrne vlasti, pandur; prid. bearov ;' -s bearski; uve. bearina; en. bearica / arua; beariti se, bearim se i kao bear. lolati se, pijanevati i si.: arluk, mn. -ci svojstvo nekoga tk bear. bearski ivot, bearski postu] isto i bearstvo, 2. mn. bearstava; bea -arca 2. mn. bearaca sentencija u stiha (deseterca), trohejski rimovana ( kada i s leoninskim srokom), duhoi obijesna i prpona, vesela i poskona,

stavi, vokalno-instrumentalni sastavi) sluei se uglavnom, uz klasini bubanj, gitarama specijalne konstrukcije i snabdjeveni elektrinim pojaalima (odatle i naziv elek-triarska muzika); stil je 1961. lansirala u Engleskoj grupa The Beatles (v. bitlzi). Beata lat. (beatus blaen) blaena. beatae memoriae lat. (it. beate memorije) blage uspomene, pokojni. beatifikacija lat. (beatus blaen + ... fika-cija, v.) crkv. proglaenje blaenim; beati-ficirati, -ficiram proglasiti blaenim. beati pauperes piritu lat. blaeni siromani duhom (ili: blago onima koji, iako su moda bogati, ostaju duom skromni); rijei potjeu iz Kristove Besjede na gori. a danas se uzimaju ironino jer se shvaa kao da se radi o onima koji oskudijevaju duhom, dakle o glupanima. beati possidentes lat. (akc. beati posid'entes) sretni su oni koji imaju. Beatitudo non est virtutis praemium sed i psa virtus lat. Blaenstvo nije nagrada za vrlinu, nego je (blaenstvo) vrlina sama (Spinoza, Etika). beatitudo vestra lat. vaa svetost (u oslovljavanju pape), beatles v. bitlzi. beatnik engl. (it. bitnik) 1. pripadnik amerike knjievne grupe Beat generation koja bi trebala da sugerira umor, poraz, ali i ritam, blaenstvo (lat. beatitudo); udruuje socijalnu ncangairanost, razvija osjeaj nepripadnosti institucionaliziranom drutvu, zastupa srodnost s filozofijom i ivotnim stilom vezanim uz dez i trai utoite u zenbudizmu (v.j; glavni zastupnici Allen Ginsberg i Jack Kerouac; 2. v. bitnik. Beatrica tal. (Beatrice. it. Beatrie) Danteova ljubav i pjesniki ideal, pratilja pjesnikova kroz Raj (trea knjiga Boanstvene komedije). Beatrix lat. (it. Beatriks) v. Beatrica (Krlea). beatus ille, qui procul negotiis... lat. (it. beatus 'ile kv'i prokul negocijis) sretan onaj koji je daleko od poslova ...; stih iz jedne pjesme rimskog pjesnika Horacija u kojoj ovaj slavi seoski ivot. beaufort v. boufort; Beaufort Francis (1774 ~-1857), engleski admiral, sastavlja meteoroloke skale za mjerenje brzine odn. jaine vjetra. beaujolais v. boole. beau-monde franc. (it. bomond) fino, gospodsko drutvo.

Beir

157

begina

moe biti i sentimentalna; jednako i melodija njezina (osobito karakteristina za Slavoniju, Srijem i Vojvodinu). Beir tur. prvoroeni; sin prvenac.

bed tur. (bed) runo, rdavo, zlo, nevaljalo: bed-dova (isp. dova) kletva, prokletstvo. beda hipok. prema bedevija.

bedak, -aka njem. (blod glup) glupan, ogranien ovjek, budala: en. bedaa (kajk. bedaa); bedarija glupost, budalatina, neozbiljnost; bedast, -a. -o glup, zalupan, tup, budalast: bedastoa isto to i bedarija. bedeker - knjiica s opisom nekog kraja ili grada i s naznakom njegovih znamenitosti; slui kao vodi na putovanjima (prema imenu njemakog nakladnika Baedekera): bedekerskl, -a, -o na nain bedekera. tj. skraen, oskudan, skuen na najnunije podatke: prenes. prozaian, suh, bez duha. hdel, 2. mn. bedela tur. (jednakovrijedan, odgovarajui, razmjeran) zamjenik: ovjek koji mjesto nekog drugog ide na hodoae ili slui vojsku (u Bosni prije g. 1914. bogat se ovjek mogao otkupiti od sluenja \ojske unajmivi drugoga da slui mjesto njega); bedeluk, mn. -ci - plaena zamjena. bedem tur. (beden) 1. zid, nasip oko tvrave; 2. prenes. zatita, obrana. bedena tur. (isp. bed) zlo, napast. Bedenk/eit njem. (it. bedenkcajt) rok za razmiljanje (Srdan Tuci). bedevija tur. (bedevi beduin) 1. arapska kobila: 2. ogroman teretni konj: umanj. bedevlje, -eta. hediner njem. (bedienen posluiti) sluga, poslunik; isto i bedinter; bedinerica en. prema bediner: dvorkinja, prisluka; ena koja nije najmljena kao stalna sluavka, nego od vremena do vremena dolazi i pomae u kunim poslovima (bedinuje). bedlam engl. kaos. buka, zbrka, ludnica (naziv po imenu londonske bolnice sv. Marije od Betlehema koja slui kao ludnica). hi'dminton engl. (badminton) vrsta tenisa pernatim lopticama; u svaku je lopticu usaeno petnaestak pera. ili nadomjestak perima od plastine mase. a loptice se odbijaju u letu reketima manjim od teniskih; igra ne zahtijeva posebno igralite, a moe se igrati na svakom terenu; bedminton je bio poznat ve u 16. stoljeu, kada su ga zvali (u Francuskoj) coquentin (it. ko-kanten). a kasnije i jeu volant (it. e volan); igra je od davnina poznata i u Indiji pod imenom: poona. Bedrija v. Bedrudin; en. Bedrija. beginica samostanskim ivotom ali ne polau zavjeta (Belgija, Nizozemska), beginica v. begovica. beglajter njem. (bcgleiten -- pratiti) mu:, u tamburakom orkestru svira na instrumentu dubljega glasa kojemu je zadatak da (obino u tercama ili kvintama) prati glavnu melodiju; en. beglajterica. begler tur. (begler. mnoi. od beg; isp. agalari) veleposjednik za vrijeme Turaka: beglerbeg, 5. beglerbee. mn. beglerbezi tur. (bejler-bej gospodin nad gospodom) 1. zapovjednik neke pokrajine, upravnik velike administrativne oblasti; 2. titula pae sa tri tuga (v. tug); beglerbegat, -ata ast i dostojanstvo beglerbega odn. podruje kojim beglerbeg upravlja; isto i beglerbegluk. beg-lokum tur. kola s medom, medenjak, gurabija f v.). begluk, mn. -ci, 2. b'egluka n/r. (bejlik) 1. dravno dobro, dravna blagajna, fisk, erar; 2. u Bosni begova zemlja na kojoj nije bilo kmetskih odnosa, nego ju je beg ili davao u zakup ili sam obraivao; 3. kraj. podruje kojim upravlja beg; 4. kneevina, drava; 5. stan, rezidencija bega; 6. rad za bega. za dravu; prid. beglukl; begluiti, -Tm 1. sluiti na begluku; 2. troiti bez rauna. begonija (po imenu Francuza Michela Bego-na) ukrasna biljka velikih i punih mirisnih cvjetova. begovat, -ata poloaj, dostojanstvo, vladavina bega. begovati, begujem biti beg. vladati kao beg. begovica (isp. beg) 1. ena begova; 2. ki begova.

Bedrudln, -ina, 5. Bedrudlne tur. mjesec, utap vjere, islama. bed u h prid. indekl. tur. (bedhu) naprasit, nagle udi, zloudan. beduin, -ina. 5. beduine (ar. bedevi pustinjak, stanovnik pustinje) I. nomadski stanovnik pustinje (naroito Arabije i Sjev. Afrike); 2. arapski konj: beduin ka 1. en. prema beduin; 2. vrsta dugake puke: prid. bed ninski. beduina (isp. beduin) - enski ogrta s kukuljicom: isp. burnus. bed, beda, mn. bedovi engl. (badge) znak. simbol, znaka, obiljeje; marka (trgovaka, proizvodna). Beda jedna od plemenskih skupina u jugoistonom Egiptu i sjeveroistonom Sudanu; preteno nomadski stoari. beefsteak v. biftek. Beethoven, I.udvig van (it. Betofen) njemaki kompozitor (1770 1827). befel, -la njem. (Befehl) zapovijed, nalog; /.um Befehl (it. cum befel) na zapovijed (u nekadanjoj austrijskoj vojsci odgovor podreenoga nadreenome kao izjava da e nalog biti izvren: odgovara naem: razumijem). beferdrovati, -ujem njem. (belordern) 1. otpremiti, odaslati; 2. unaprijediti, promaknuti (Mato). beg, 5. bee, mn. bozi ; begovi tur. (bej) gospodin; turski plemiki naslov (obino se stavlja iza osobnog imena: Ali-beg); beg--efendija gospodine bee. plemeniti gospodine! (u oslovljavanju). Began tur. izvedenica od beg; en. Begana. begardi (vjerojatno nizoz. beggaert prosjak) srednjovjekovna laika vjerska udruenja, nastala u Nizozemskoj u 14. st. begenisati, -em tur. (begenmek initi dobro, ugaati) 1. svidjeti se; poeljeti, zavoljeti: milovati, voljeti; 2. odobriti, pristajati na neto: 3. izabrati po svome ukusu; 4. diviti se. visoko ocjenjivati; isto i bege-nati, -am / begeniiti, -Im. bege, instr. begeom mad. (bogo) veliko ba-sovo glazbalo, kontrabas; begear, -ara svira u bege. kontrabasist. Begija v. Begana. begina franc.-hol. (begine) pripadnica vjerskog udruenja za djevojke i udovice koje ive 158

begovi (isp. beg) begov sin. begovina (isp. beg) 1. imanje begovo; 2. podruje pod vlau jednoga bega. Begta v. Bekta. beguine (it. bigin) drutveni ples podrijetlom s Malih Antila; rairen u USA oko 1930, a Evropi od 1945. begum tur. indekl. gospoa. begzada tur. (isp. beg + zae dijete, porod) begovo dijete, plemkinja (u nar. pjesmi kao tursko ensko ime: Begzada djevojka). Be-Ha bosansko-hercegovaki. Austrijska administrativna kratica koja se upotrebljavala za sve to je bilo bosansko: za vojsku, eljeznice, duhan itd. (Krlea). Behaija v. Behaudin. behana tur. (behane) zamjerka, mana govor. behandlati, -am njem. (behandeln) pos s neim; isto i behandlovati, -ujem. behar, -ara. *v beharu / -are tur. (bahar miris; 2. pioljee) cvijet (na vokama harati, -am cvasti, cvjetati; isto i bel beharim (proireno znaenje u m na bijele cvjetove sijedjeti, bijeljeti, jeti); beharli rascvjetan, procvao; rija pjesma o cvijeu. Behaudin, -ina. 5. BehaudTnc tur. ukras islama. behaviorizam, -zrna engl. (it. bihevioi behaviour - vladanje, ponaanje, rada) psih. smjer koji svoja saznanja iz tonog

promatranja kako se pod r; uvjetima vladaju ljudi, osobito djeca, temelju tih opaanja objanjava du procese. behaz v. bejaz. Behdet tur. ljepota, svjeina, ljupk behelter njem. (behalten drati, spremnica, posuda, sud, tulac. behemot hebr. gorostasna ivotinja, nem Bibliji naziv za vodenog konja. Behija tur. lijepa, draesna. Behlul, -ula. 5. Behlule tur. nasmijani; broivor. dareljivi. Behmen tur. prijatelj; iskreni. Behram tur. (m. ime) planet Mars, behut v. bevut. beibi v. baby. beige v. be. Bei reinen ist alles rein, bei Schvveinen ist Schvvein njem. (it. baj rajnen... rajn vajnen... vajn) kod

istih je sve kod svinja je sve svinjsko (tj. pote ovjek sve smatrati potenim, a nep sve nepotenim). bej v. beg. bojan, -ana tur. (bejan) iskaz, svjedoan izjava, uope neto jasno; bijeli dan, vidjelo, javnost; bejanile javno, otvo bez prikrivanja. bejaz prid. indekl. tur. (bejaz vidjelo) siv: bejaz, -aza, 5. bejazu bijeli il konj. bejgir, 2. mn. bejgTra tur. (bejgir) konj. bejt tur. (bejit) stih, verz. Bejtulah, -aha tur. (bejt kua + ala bog) isto to i aba (v.). bejturan, -ana tur. (abejturan) bot. artem pelin.
belemnit

bej/bol

159

bejzbol engl. (base-ball) vrsta igre loptom i palicom (na svakoj strani po devet igraa). bek' engl. (back) brani; igra u obrani kod nogometa i si. neposredno ispred vratara. bek2 njem. (baks) u djejem govoru uzvik kojim se eli izazvati odvratnost, gaenje. bekain tal. (beccaccino) ljuka. bek a ja v. bekija. bekanot v. bekain. bekar, -ara, 5. bekaru i -are tal. (beccaro, beccaio) mesar, komardar, kasapin (isto i bikar); bekarija mesnica (Nar.). bekasina franc. (becassine) v. bekain. beki dem. od beg (Enver olakovi). bekija, 2. mn. bekija tur. (beki) uvar, noobdija. bekerelit, -ita radioaktivni mineral, uranoksid s vodom, beke maci. (bekecs. bekes krzneni kaput) koom podstavljen muki odjevni predmet maarskoga kroja, bekhend engl. (backhand) udarac u tenisu hrptom ruke, obrnutom rukom. isp. forhend. bekija tur. (bekijje, bakijje) ostatak, preostatak, zaostatak (od plaanja), bekina, 2. mn. bekina tal. (becchina) oderana ivotinjska koa. Bekir v. Beir. bekleman tur. (beklemek ekati) eprtlja, smctenjak; uve. beklemina. bekon engl. (bacon) 1. slanina sa slojevima mesa; 2. svinja koja daje takvu slaninu. bekovskl, -a, -6 prid. prema bek (back); bekovskl prostor dio nogometnog igralita, esnaesterac, koji je prvotno pripadao samo bekovima (braniima); zove se i kazneni prostor, jer se prekraji u njemu stroe kanjavaju nego inae; isp. zeh-cener; bekovskT udarac u nogometu snaan odbojan ut sa svrhom da lopta ode to dalje od vlastitog gola. bekrija, 2. mn. bekrija tur. (bekri) pijanica, lola, lump, lupaa, propalica, sarho (v.); prid. bekrijskl; bekrijati, -am pijanevati, lumpovati, tereveniti. bekrijan, -ana, 5. bekrijane isto to i bekrija; bekrijanka, 3. -ci. 2. mn. -kl be-krijska pjesma; bekriluk, mn. -ci bekri-janje.
belenzuk

beksajd engl. (backside) 1. pozadina, nalije; 2. prenes. zadnjica, stranjica; isp. hintergrund. Bekta tur. vrnjak. bektaija tur. pripadnik tzv. bektaijskog der-vikog reda (osniva ejh Hadi Bekta Veli u 14. st.). bekuta, 2. mn. bekuta tal. (piccozza?) tup, rav no. bei (po kotskom fiziologu Aleksandru Gra-hamu Bellu, 1874. do 1922) logaritmika jedinica za ocjenu jakosti zvuka; oznaka b; /.v/>. decibel. Bei v. Bal. Bela en. ime 1. tal. (bella) lijepa; 2. prema Izabela (v.i: Bela mu. ime mati. prema Adalbert; isp. bella. belada tal. (velada) vrsta mukog kaputa; isp. velata. beladona, 2. mn. beladona tal. (bclladonna) bun, bunika, velebilje gorsko, devesilje, lu-daa; veoma otrovna biljka; v. atropin. belaj, -aja, 5. belaju tur. (bela) 1. nevolja, nesrea, jad, zlo, bijeda, patnja, muka, napast; 2. rusvaj, udo i pokor, guva, mete: 3. nepogoda, runo vrijeme, kijamet; 4. avo, vrag; belajisati, -em upasti u belaj, naii na zlo, nagrajisati. muiti se, patiti se, petljati, teko ivjeti, ivotariti: belaj--sanduk tur. samica, tamnika elija za samo jednu osobu, strogi zatvor; belajli nesretan, muan, jadan, nevaljao. Belatriks lat. (Bellatrix) ime zvijezde u zvijeu Orion. belaversum tur. (belasim versin) do avola, vrag da ga nosi, bestraga mu glava. belav'ista tal. (bella vista lijep izgled) vidikovac; mjesto s kojega se prua lijep izgled na okolinu. bei canto v. belkanto. belim tur. (belki) moda, vjerojatno, valjda: toboe, bajagi. beleca tal. (bellezza) ljepota; lijepa ena, ljepotica (Vojnovi). beledija tur. (beledije) opina, gradska uprava, opinska kua; prid. beledljskl; beledijereis opinski naelnik, poglavar grada. beleg, mn. -zi, 2. belega njem. (belegen obloiti) dokaz, prilog, isprava, npr. kao opravdanje isplaenog rauna (drugo je ekavsko beleg prema ijekavskom biljeg). belegija tur. (bilegi) brus. gladilica. belegijati, -am 1. brusiti, otriti: 2. prenes. gladiti, laskati, podilaziti. Beleidigung njem. (it. belajdigung) uvreda (Krlea). belemnit, -ita gr. (blemnon, belos strijela, koplje); belemniti su okamenjeni glavonoci 160 Belerofont u starogrkoj mitologiji sin Glaukov, unuk Sizifov; izveo mnoga junaka djela, medu kojima je najglasovitije to mu je uspjelo uz pomo konja Pegaza ubiti grdnu neman Himeru. bel-esprit (it. belespri) franc. (lijep duh) fino obrazovan duh, prijatelj knjievnosti i umjetnosti, ovjek koji naroito uiva u umjetnikim djelima; isp. engajst.

sa dvije krge u tjelesnoj upljini (znaajni za mezozoik). belenzuk, mn. -ci, ee u en. rodu; belen-zuka, 3. -ci tur. (bilezik) narukvica, grivna. belerofon, -ona paleozojski pu iz reda Aspidobranchia; pojavljuje se u permskim naslagama, preteno u vapnencima koji su po njemu dobili ime.

beletage (it. beleta) franc. (bei lijep + etage kat, sprat) prvi kat. beletrija v. beletristika. beletristika, 3. -ci franc. (belles-lettres knjievnost) lijepa knjievnost; umjetnika literatura u prozi romani, novele, pripovijetke, knjievnost za zabavu; prid. beletri-stiki; beletrist(a) pisac beletristikih djela; en. beletristkinja. Beleuchtungszug njem. (it. belojhtungscug) posebna eljeznika kompozicija s napravama za rasvjetu (Krlea). belflor, -ora franc. (bei lijep + flore bilje) vrsta umjetnog gnojiva, osobito za cvijee. BelforskT Lav kameni spomenik u gorju Vo-gezi, djelo francuskog kipara Bartholdija (Frederic Auguste, 1834 -1904), koji simbolizira obranu grada Belforta u francusko--pruskom ratu 1870 1871; bronana kopija nalazi se u Parizu na Trgu Denfert-Roche-reau (o njoj se zapravo i radi u Krleinu tekstu Cvrak nad vodopadom). belfrld engl. (belfrv zvonik) gradski zvonik u srednjem vijeku i renesansi u sjevernim gradovima, esto spojen s vijenicom. Belga naziv belgijske novinske agencije. Belgija kraljevina u Evropi; glavni grad Bruxelles; Belgijanac, -nca. 5. Belgijance, 2. mn. Belgijanaca; en. Belgijanka; prid. belgijski; belgijski konj teki hladnokrvni teretni konj; Belgijski Kongo v. Zair. beli tur. (belli) zaista, sigurno, tako! belicist(a) lat. (bellum rat) ratoboran, bo-jovan ovjek; pristaa rjeavanja meunarodnih sporova ratom; ratni huka; prot. pacifist. belijal, -ala, 5. belijale hebr. avo, vrag, zao duh. belikozan, -zna, -zno lat. (bellicosus) ratoboran, bojovan; hrabar; ratni, bojni; : tljiv (S. imi), zapaljiv, svadljiv, boi belinograf (po imenu izumitelja, franc fiziara Edouarda Belina + gr. g pisati) fototelegrafski aparat koji guuje najhitnije slanje tamparskih 1 na velike daljine; tako snimljena slika se belinogram (isp. telautografija). beli vala tur. (isp. beli) ba je tako.

Belizar gr. (blos strelica) strij kopljanik (pored Velizar). Belize republika na istonom dijelu otoka Jukatana u Srednjoj Americi; j grad Belmopan (bivi Britanski Hondi belkanto tal. (bei canto lijepo pjei savreno kultivirano pjevanje melodij obzira na vjernost izraavanja pjesnici drine teksta; belkantist(a) pjeva i belkanta; prid. belkantistikl. belki; belkim v. belim. Belkisa turski oblik imena kralji Sabe (isp. Balkida). bella tal. (it. bela) izraz koji oznauje (nogometnu) utakmicu ako dvije pretr (npr. u nekom natjecanju za kup) nisi nijele odluku; kod nas se govori i; mi rica. Bella gerant alii, tu felix Austria nut Nam quae IVIars aliis, dat tibi regna 1 //.-Ratove neka vode drugi, a ti, s Austrijo, vjenavaj, jer kraljevstva ko drugima dati Mars, tebi e donijeti Vi (znamenita reenica kralja Matije Ko koji je uvidio kako Austrija enidb vezama pomalo osvaja gotovo itavu 1 pu; tu je korijen onim kasnijim toliko minjanim nasljednim zemljama at skim; isp. erbland). belle epoque franc. (it. bei epok) lijepo dobije, doba ljepote, vrijeme poetkon stoljea kada se u umjetnosti razvilo elo ljepote radi ljepote; isp. larpi tizam. belle humeur franc. (it. bei imer) dobro poloenje. dobra volja, belles-lettres v. beletristika, bellevue v. bei vi. bellissimo tal. (it. belisimo) vrlo lijepo, bellum civile lat. graanski rat. bellum internecinum lat. rat do unitenja, bellum omnium in omnes lat. (it. belum o jum in omnes) rat sviju protiv svih. blnuk, mn. -ci, 2. belnuka tur. (bellik) < enska haljina s rukavima; nosi se i: druge haljine; isto i beluk.

Belona

161

benevolencija

Belona [lat. bellum rat) rimska boica rata, sestra i pratilica boga Marsa ('v.J. belot franc. (belotte) vrsta kartake igre. belpaeze tal. (belpaese) vrsta talijanskog sira. Beludi v. Baludi. belvedere [akc. belvedere) tal. (lijep vidik) 1. tornji iznad kue s kojega se prua lijep pogled na okolinu; vidikovac; 2. naziv nekih dvoraca, hotela, muzeja i si. (u Crnoj Gori ima i planinski prijevoj Belvedere, istono od Cetinja; preko njega vodi put iz Cetinja u Rijeku Crnojevia); isto i bel-veder, -era. belvi, -ija, mn. -iji, 2. belvija franc. (bellevue) isto to i belvedere (akc. i belvi). belzebub hebr. (bog muha; zapravo Balzebub) avo, zao duh, satana, vrag, avolski poglavica; filistejski idol; kod Krlee i prid. belzebupski sa znaenjem: vraji, avolji, satanski. bema gr. (bema) govornica; povieno mjesto za kor u grkim hramovima. Bombaa v. Bendbaa. bembelj (po Akad. rjen. iz gr.) makara, bember v. berberin. bemberg vrsta tkanine; osobito pogodna za pletenu robu (trikotau) i arape. bemol tal. (bemolle) muz. snizilica, znak sniavanja glasa. ben1 hebr. i ar. sin. ben,2 bena, lok. benu, mn. benovi (akc. i ben) tur. (ben) made, znamenka (na koi); isp. enhajtsflaster. ben3 tal. dobro, u redu (Nar., Vojnovi). Ben v. Benjamin. bena, 2. mn. bena tur. glupan, budala, luda.

Ben-Akiba (zapravo Akiba ben Josip) znameniti idovski uenjak iz 2. st. n. e. koji se niemu nije udio; od njega potjee reenica Nita novo pod suncem; pogubljen sa devetoricom svojih uenika nakon neuspjele bune protiv Rimljana; Branislav Nui, poznati srpski komediograf, upotrebljavao je to ime kao pseudonim. benam prid. indekl. tur. (isp. nam) ugledan, odabran, na (dobru) glasu benat, benta, 2. mn. b'enata v. bent. bend v. band. bendati, -am v. abadirati; isp. fermati. Bendbaa tur. (bend nasip, brana + ba glavni) predio u Sarajevu. B'ender Ostap poznato lice iz romana ruskih pisaca Iljfa i Petrova (Zlatno tele, Dvanaest stolica); tip poslovnog ovjeka u prvim godinama SSSR. ben detto tal. dobro reeno, dobro si rekao, ba je tako (Vojnovi). bendi, -ija engl. (bandy) 1. vrsta tenisa i hokeja (na ledu); 2. tap za hokej. Bendis traka boica mjeseca. bendllder v. bandleader. bendo engl. (banjo) gitari slian muziki instrument sjevernoamerikih crnaca sa pet do sedam ica. beneluk, mn. -ci tur. (bengilyk) trava (indijska konoplja ili naa bunika) koja se mee u jelo ili pie da omami i uspava ovjeka; odatle: opinjavanje; opsjenjivanje, omam-ljivanje; isto i beniluk benija; benelu-an, -na, -no omamljiv, uspavljiv.

bene lat. (akc. bene) dobro (kao prilog i kao imenica, npr. bene mio kod M. Dria). Bened'eto tal. (Benedetto) v. Benedikt. benedlcta inter mulieribus lat. blagoslovljena (ti) meu enama; benedictus fructus ven-tris tui lat. blagoslovljen plod utrobe tvoje (oboje Krlea; isp. Ave Maria). Benedikt lat. (benedictus) blagoslovljeni. benediktinac, -nca, 5. benediktince, 2. mn. benediktlnaca 1. pripadnik reda sv. Be-nedikta; 2. vrsta likera; en. benediktlnka; prid. benediktinski; benediktiner vrsta likera (Krlea). benefaktor lat. (benefactor) dobrotvor. beneficij, -ija (pored beneficijum) lat. (bene-ficium) 1. povlatenje, prednost, korist, olakica, blagodat; 2. dobroinstvo, dobra usluga; 3. nadarbina, prebenda (v.); isto i beneficija (akc. i beneficija);
benevreci

beneficijat, -ata ak koji uiva neki beneficij, stipendist. Beneluks privredni i politiki savez Belgije, Nizozemske (Nederland) i Luksemburga, stvoren poslije drugoga svjetskog rata. benekl, -a, -o sloven. mletaki, venecijanski; Beneka Slovenija krajevi oko rijeke Soe (osloboeni god. 1943, no 1946. opet pripali Italiji, iako je velika veina stanovnitva slovenska). beneventana (po tal. gradu Beneventu) vrsta srednjovjekovnog pisma, prenesenog iz Italije u Hrvatsku u 10. stoljeu; prid. bene-ventanskl. Bene vixit, qui bene latuit lat. (it. viksit, kvi...) dobro je ivio tko je neopaen (tj. daleko od svjetskih zbivanja) ivio (Des-cartes). benevolencija lat. (benevolentia) dobrohotnost, dobrostivost, sklonost, naklonost; benevolentan, -tna, -tno dobrohotan, dobrostiv, sklon i si. 162 benzaldehld, -ida najvaniji aromatsk: hid (v. J , bezbojna tekuina s mirise badem. benzen v. benzol. benzer prid. indekl. tur. (benz lice) : nalik; benzeisati, -em nalikovat nalik. benzin, -ina ar. destilat petroleja; upotre se za pogon motora (razliite vrste: normal, dizel itd.); prid. benzinski. benzoj, -oja ar. smola ugodna mirisa i; zojeva drveta sa Sundajskih otoka; za kadenje, za pravljenje mirisa i z slastice; benzoati (mn. m. r.) sol zojeve kiseline. benzol, -61a ar. ugljikovodik, prvi lat matinog niza kemijskih spojeva; bez lako upaljiva tekuina; upotrebljava proizvodnji lakova, eksploziva itd.; benzlskl. benjamin hebr. najmlai u nekoj zaj( mezimac, ljubimac (prema biblijskom Benjamina [sin sree, sin radosti] mlaega od sinova Jakovljevih); isto nijamin. Beotija (gr. Boiotia zemlja goved; jedna od starogrkih dravica; glavn Teba; Beoanin, mn. -ani 1. star Beotije; 2. prenes. (beoanin) neotesan, ogfanien ovjek; en. Beoanka (beo prid. heotskl (u starogrkom jeziku jao je i glagol boiotiazd iroko, \ nezgrapno govoriti). B'eovvulf staroengleski junaki ep (8. stihovima kojima su glavna karaktei aliteracije (v. J ; opisuje legendarnog 1 Beovvulfa, koji ini junaka djela d< nalik na starogrkog Herakla (spasav ljeve, ubija zmajeve i si. dok na kraju ne bude smrtno ranjen). Bepo tal. (Beppo) v. Josip. berabat v. berbat. beraja tur. (beri osloboen) slobodr novnici turske drave, muslimani za r od raje. berak, berka mad. (berek) lug, gaj, pa neplodno zemljite; bara, lokva, mo tlo (Donevi). berat, -ata tur. (berat) diploma, povelji tanov ukaz o imenovanju, o podjel hiluka i si.; beratlija ovjek ko sjeduje berat. berbat prid. indekl. tur. (berbat, berbi prljav, zaprljan, umazan; 2. propao, paten.
beril

benevreci, benevreka (mn. m. roda) tur.-tal. (pembe crven + bracca nogavica) vrsta hlaa; isto i benevreke (. roda). Bengalija, Bengal, -ala teritorij u junoj Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brahma-putre te uz Bengalski zaljev; istoni dio od 1971. nezavisan pod imenom Banglade (prije Istoni Pakistan), dok zapadni dio pripada Indiji (drava Zapadni Bengal); Ben-galac, -lca, 5. B'engale, 2. mn. Bengalaca; en. Bengalka; prid. bengalski; bengalska vatra obojeni vatromet, tj. mlazovi razliito obojenog svjetla, dobiveni izgaranjem naroitih smjesa kao antimona, sumpora i salitre s primjesom nekih kovina; bengali bengalski jezik, vrlo srodan sanskrtu(v. J . bengir v. bejgir. benlgan, -gna, -gno lat. (benignus dobrostiv) bezopasan, dobroudan; prolazan (o bolestima); prot. maligan. Benin, narodna republika u zapadnoj Africi; glavni grad Kotonu. benka (moda u vezi s njem. bengen odijevati) vrsta kouljice za dojenad; umanj. benkica. ben I uk v. belnuk. bensaukluk tur. (belsoguklugu) triper, gono-reja (v.J, kapavac (spolna bolest). bensilah, -aha, mn. -asi (isp. bent pregrada, silah pojas) iroki koni pojas za koji se moe zadjeti oruje; panjaa, pot-paaj. bent, lok. bentu tur. (bend) 1. brana, nasip, jaz, ustava; 2. propis, paragraf, pravilo; S.^uzvisina, mogila. bental, -ala gr. (isp. bentos) geogr. 1. zajednica bia to ive na dnu mora; 2. pri-dneno podruje (mora i jezera). bentonit, -ita vrsta svijetle i sitnozrnate gline koja ima svojstvo da u vodi snano bubri i pri tom poveava svoj volumen; upotrebljava se kao emulgator i stabilizator u emulzijama. bentos gr. (benthos dubina) naziv za morske organizme koji ne plivaju, nego se zadravaju na dnu ili su privreni (sesllnl bentos) ili se kreu (vagTlm bentos) ili ive uz obalu (fitoralnl bentos) ili u dubini (abi-salni bentos); prot. pelagijal. bentoskop gr. (isp. bentos + skopeTn gledati) elina kugla za fotografiranje u oceanskim dubinama; izum O. Bartona 1949; dosegla dubinu od 1800 metara u vodama Kalifornije. Benvenuto tal. dobrodoli.
Berberin

163

Berberin,1 mn. Berberi, 2. Berbera pripadnik sjevernoafrikog plemena (Berberi su raspreni ostaci starog predarapskog stanovnitva sjeverne Afrike; ime im je derivat grkog barbari). berberin,2 mn. berberi, 2. berbera tur. brija (dolazi i u jedn. u obliku berber); prid. fcier-berskl; berbernica brijanica; berberiti, -Tm brijati.

berberin,3 -ina lat. alkaloid iz korijena biljke utike (Berberis vulgaris); slui u bojadi-sarstvu. bercauz v. bircauz (Nar.). berde, -eta, mn. berdeta, 2. berdeta tur. (ber-devan stalan, izdrljiv) 1. isto to i bege. bajs, kontrabas; isto i berda (i. r.); 2. stalna kvinta u basu kod gajda;

berdist(a), 2. mn. berdlsta svira kontrabasist (Don-evi). berdivan tur. (bardevam) tvrd, moan, postojan, snaan. br do njem. (wer da) tko je tamo?; poklik kojim je straa za vrijeme njemake uprave u Hrvatskoj (Vojna krajina) nou zaustavljala svakoga tko je naiao; odatle berdo-kati, berddem vikati ber do; svreno: berdoknuti, berdSknem. berdov, -ova, 2. mn. -ova (lat. per duo za dvojicu) kruh to su ga nekad primala po dvojica siromanih uenika na dan (kao stipendisti na kolovanju u Srijemskim Karlovcima). beruzar tur. (bergiizar) dar, nagrada; uspomena. bere, -ea, 2. mn. -ea v. bareta; isp. baskijska kapa. Bereitschaft njem. (it. berajtaft) priprava, naoruana straa u kasarni kao brahijalno sredstvo pod zapovjednitvom deurnog oficira (Krlea). berek v. berak. bereket v. beriet. berekin, -ina. 5. bereklne tal. (birichino) mangup, fakin. deran, vragolan. objeenjak; prid. berekinski; umanj. berekine, -eta; bereki-nati, -inam ponaati se kao berekin (Be-govi); isto i berekiniti, -Im (M. Lisiar). Berengar germ. medvjedovo koplje. Berenika gr. (ferein nositi + nike pobjeda) koja donosi pobjedu; Berenikina Kosa ime zvijea (po eni egipatskog kralja Ptolomeja III. iz III. stoljea pr. n. e. koja je svoju kosu rtvovala u znak hvale bogovima to joj se mu sretno vratio iz rata). beret. 2. mn. bereta (rane. (beret) v. bareta: isto i bereta, 2. mn. -eta (tal. berretta) i be-retka, 2. mn. beretkl (bereta je takoer i vrsta revolvera). bergamaska (tal. bergamasca) stari talijanski ples iz okolice grada Bergama. slian ta-ranteli. bergamotka. 3. -tki. 2. mn. -tkl tal. (berga-motta) vrsta limuna, narane, kruke: isto i bergamka.
berita

bergamska ovca po talijanskom gradu Ber-gamu (pokrajina Lombardija) vrsta velike i jake ovce koja daje malo mlijeka ali vrlo masnog: vuna joj je gruba pa se uglavnom prerauje za izradu prostiraa: prenesena je i u nau zemlju, osobito u Sloveniju. Bergen-Belsen jedan od nacistikih koncentracionih logora, poznat i po tome to je tamo umrla i Ana Frank. Nizozemka, koja je ostavila svoj potresni Dnevnik (prema kome je snimljen i film i napisana drama). bergsonizam. -zrna idealistika filozofija francuskog filozofa Henrija Bergsona (1859- 1941): v. elan vital. beriberi. -ija ind. (zapravo u jeziku cejlonskih Singaleza slabost, neotpornost) ivana bolest tropskih krajeva koja nastaje zbog nedostatka vitamina Bi, tiamina (uslijed jednoline ishrane kuhanom riom u kojoj tog vitamina nema). beriet tur. (bereket) blagoslov, srea: dobra ljetina, rodna godina, izobilje, blago, uspjeh; berietan, -tna. -tno blagoslovan. sretan, obilat, plodonosan, koristan, unosan, sreonosan: isto i berietli: berietsuz bez berieta. nenapredan. nesretan, koji se brzo troi. berija tur. (beruje) amo! ovamo!: uzvik zapomaganja (Pero Budak): beri jati. -am vikati berija, zvati u pomo, vapiti, zapomagati; isto i berijakati, berijaem / beri-jakam. berikat alb. Adamova jabuica: .beriketa grlo. berikter njem. (Bereiter) nadlugar. umski nadzornik (kod amalovia (Valdbereiter okonjeni nadzornik uma). beril. -ila gr. (bervllos) silikatni spoj beri-lijeva oksida i glinenca. skupocjeni dragulj utozelenkaste boje (vrste: akvamarin, smaragd): prid. berilov: berilski: berlllj. -ija (pored berllijum) kem. element, atomska teina 9.02. tablini broj 4: znak Be: metal elinosive boje: ulazi u sastav nekih tehni 164

kih slitina: prid. berilijev (pored beriliju-mov). berita v. bareta. berit-mila hebr. obrezanje. vjerski obred kod idova osam dana nakon poroda (isp. sunet). berja v. berija. berkaile tur. (berk vrst) bez brige, pouzdano. berkan. -ana tal. (baracane) tkanina od kozje dlake. berkeleizam. -zrna //'/. subjektivno-idealistiki pravac, vezan uz ime engleskog biskupa Berkeleva (il. Berkli: 1685. do 1753): borei se protiv materijalizma, Berkelev je negirao objektivno postojanje materijalnoga svijeta i tvrdio da su stvari i pojave samo skup osjeta i da postoje samo u apercepciji subjekta: krajem 19. st. posluio je berkeleizam kao izvor reakcionarne filozofije Ma-cha i Avenariusa: Lenjin je podvrgnuo berkeleizam poraznoj kritici u svome djelu Materijalizam i empiriokriticizam. berkelij. -ija (pored berkelihim) (po kalifor-nijskom gradu Berkelevu gdje je pronaen) kem. element (transuran). otkriven 1949. atomska teina 243. redni broi 97. znak Bk. berklejanstvo v. berkeleizam. berklij. -ija v. berkelij. berkir engl. vrsta svinje (podrijetlom iz engleske grofovije Berkshire): prid. b'erkirski: izv. berkirac, -rca, 2. mn. berklraca. Berlin, -ina glavni grad DR Njemake; Ber-linac, -nca, 5. BerlTne, 2. mn. BerlTnaca (rjee; Berlinjanin, mn. Berlinjani); en. Berlinka; prid. berlinski. berlina 1. vrst koije sa etiri sjedita (prvotno vozila na pruzi BerlinPariz): isto i berlinka (alski): 2. stup sramote, izvrgavanje javnom ruglu (moda jer su se takvi kanjenici najprije provozali gradom na sprijeda spomenutim kolima). berlinerblau njem. berlinsko modrilo. feri-fe-rocijanid. mnogoupotrebljavano anorgansko bojilo,

tamnomodra boja. kao more pred maestralom (Krlea); negdje se zove i pariko plavo, Turubulovo plavo. Berlitz-metoda (berlic) nain uenja stranih jezika razgovorom (pouavateljima mora biti materinji jezik onaj koji nauavaju: Krlea): (osniva Amerikanac Max D. Berlitz, umro u New Yorku 1921). berlok tur. (iz franc. breloque) privjesak na satu. narukvici i si. berma' v. firma 2. krizma: bermati. -ai krizmati. berma2 franc. (berme) I. uzak put. puti stazica: 2. naslon za ruke kod gaan streljakom rovu), bermet. 2. mn. bermeta v. vermut, bermuda (prema Bermudskom otoju) p bljene ljetne hlae ili kupae gaice dc Ijena. Bern glavni grad vicarske: Bernjanin Bernjani: en. B'ernjanka: prid. bernski: ske konvencije v. konvencije. Bernard: Bernardin. -ina. 5. Bernardir Bernhard. bernardinac. -nca. 5. bernardTne. 2. mn. nardTnaca 1. pripadnik katolikog koji svojim osnivaem smatra sv. Berr (11. st.): 2. bernardinci rasa krupnih (u alpinskim krajevima izvjebani su z; enje manjih tereta i za traenje snij( zasutih ili smrznutih ljudi). Bern(h)ard germ. jak kao medvjed. berntajniianstvo. berntajnizam v. reviz zam. bersa v. birsa. bersaljer. -era. 5. b'ersaljeru tal. (bersag strijelac, vrsta pjeaka u talijanskoj \ (nose iroke pustene eire s perjanic prid. bersa Ijerski. bersekr germ. (staronjem. ber. bar b serker koulja) u staronordijskoj i logiji neustraivi

junak koji je bez ok iao u bitku i bijesno se borio; o prenes. surov, nezgrapan ovjek. berta tal. (berta) ala. ruglo. Berta germ. sjajna: Debela Berta i za veliki njemaki top (kal. 42 cm) i vom svjetskom ratu: isp. baliemez. berta i si. v. birta i si. (Nar.). Bert(h)old germ. koji u sjaju vlada. bertijonaa franc. (bertillonage) sistem ut vanja identiteta zloinaca s pomou ai pometrijskog istraivanja (npr. daktilc pijom. v.): ime po besa'
165

francuskom biolo antropologu Alfonzu Bertillonu (18 1914). bertilonaa v. bertijonaa. Bertram germ. sjajni gavran. Bertrand germ. sjajni tit, blistavi grb Berulia v. Oppidum Berulia. berza v. burza: prid. b'erzanski. berera franc. (bergere) iroki, podstav naslonja, fotelj. Bes staroegipatsko boanstvo muzike dosti i brane sloge. beika2

besa.' 2. mn. besa tur. (primirje) vjera, obeanje, zadana rije, asna rije: nagodba, sporazum (kod Albanaca): s obzirom na znaenje obeanje, asna rije nazvao je zagrebaki knjievnik Joa Horvat imenom Besa svoj jedrenjak kojim je god. 19651967. oplovio svijet: b'esa-bes besa nad besama. besa.2 2. mn. besa franc. (baisse) padanje cijena vrijednosnim papirima i robi na burzi: prot. hosa: besist(a). 2. mn. besTsta pekulant na besu. Besarabija (ime po Basarabu I. vlakom vojvodi iz 14. st.. koji je ujedinio rumunjske zemlje) pokrajina u Ukrajini (SSSR): Besarabljanin. mn. -ani: Besarabljanka: prici. besarabijski. Bcscherung v. beerung (Krlea). beseda e. (inae rije Praslavenska je i sveslavenska .... kako veli Skok. koji dodaje da se kod nas glagol besjediti osjea kao pjesnika rije) 1. sastajalite, kasino, zborite: 2. vrsta plesa (glasovita je beseda u Smetaninoi operi Prodana nevjesta): 3. kod nas zabava, osobito Svetosavska beseda kod Srba. besemer 1. tehn. aparat za dobivanje elika iz rastalienog eljeza u konvertorima uduhavaniem zraka (nazvan po pronalazau Sir Henrvju Bessemeru, 18131898); 2. danska brza vaga. slina kantaru (rimskoj vagi). beseiranje cijepljenje preparatom BCG (it. be-se-e) kao zatita protiv tuberkuloze (BCG je kratica od bacil Calmette-Guerin): glag. beseirati. beseTram. Besim, -ima. 5. BesTme tur. nasmijani, vesela lica. Beskidi (mn. m. r.) dio zapadnih Karpata: prid. beskidski. beslema tur. (besleme) izdravanje, opskrba: beslemast dobro opskrbljen, uhranjen, debeo, ugojen, tust: beslema. -aa. 5. be-slemau glupan, budala: krupan, nezgrapan mukarac: besleisati. -em hraniti, izdravati, opskrbljivati. beslovesan. -sna. -sno crkv.-slav. nerazuman, glup. besofra tur. (isp. bez / sofra) ubrus to se stavlja pod sofru za vrijeme jela. pokolienik. bespara tur. (besparesi. tj. pare, komad beza) sudoper, kuhinjska krpa. bespolezan. -zna. -zno crkv.-slav. (isp. polza) beskoristan. nekoristan. bespopovac. -ovca. 2. mn. bespopovaca rus. (bespopovec) pripadnik (ruske) sekte koja ne priznaje sveenike (starovjerci).
Beir

besprizorni rus. (besprizornvj) osirotjelo. zaputeno i nenadzirano dijete: besprizorni su opori malih nesrenika koji nisu proli kroz kulturu domaeg ognjita (Nui u predgovoru drami Lije:). Bessemer v. besemer. betija. 2. mn. betija lat. (bestia) 1. ivotinja, zvijer, stoka: 2. neovjek. okrutna, krvolona osoba: bestijalan. -Ina. -Ino ivotinjski, zvjerski: divljaki, surov, neovjean: bestijalitet. -eta zvjerstvo, divliatvo. surovost, neovjenost: ivotinjski poriv: ivotinjski postupak: isto i bestijalnost, -osti: bestiiarij. -ija (poreci bestijarijum) lat. (be-stiarium) 1. srednjovjekovno ivotinjstvo (zbirka podataka i baiki o ivotinjama) u stihu i prozi: 2. prostor za dranje ivotinja (osobito u starorimskim cirkusima). bestilj, -ilja tur. (pestil iz tal. pastillo) gust ljivov pekmez. bestidn, -ona v. pulena. bestraner engl. (best najbolji + run velika potranja, dobra proda) film ili kazalini komad koji nailazi na najvei interes publike. bestseler engl. (best najbolji + seli prodavati, trgovati, nalaziti prou) roba koja se dobro prodaje, osobito knjiga koja se najvie trai; najbolje knjievno djelo. be' tur. (be) pet (isp. e-be). be2 perz. upljika, pora. bea,' 2. mn. bea perz. (pe nepotpuno) nedostatak, greka, mana. bea2 hipok. prema beika (v.). beSamel/ranc. (bechamelle. po imenu pronalazaa financijera Bechamela iz 17. st.) gust umak od mlijeka ili vrhnja s jajima i branom, kojima se dodaje meso, riba i si. beatal tur. (be pet, atal ralje) peterostruko; beatalma vrsta rakete to se rasprskava u pet pravaca. beislen, -a, -o rus. (besislennvj) bezbrojan, nebrojen. beeler njem. (Beschaler) 1. pastuh, drijebac; 2. pastuhar, nadstojnik nad pastusima (al-ski). beerung njem. (Bescherung) darivanje, proslava Boia (Krlea). beika,' 3. -ci, 2. mn. beika tur. (beik) kolijevka, zipka. beika,2 3. -ci, 2. mn. beika lat. (vesica) 1. mokrani mjehur; 2. zdjelica, karlica. 166 belak v. beluk. betija, 2. mn. bellja tur. (beli) 1. straar; 2. dobrovoljac konjanik u tjelesnoj strai velikog vezira, beluk, mn. -ci, 2. beluka tur. (be pet) 1. srebrn turski novac od pet groa, petak; u nae vrijeme: petodinarka; 2. predmet dugaak pet arina, metara, ili teak pet oka, odn. vrijedan pet groa i si. beta, -aa tur. (be pet, ta kamen) jedan od pet kamenia za igru piljaka, za petorkanje.

Beir, -ira, 5. Beire tur. donosilac radosne vijesti, mutulugdija. beiti se, -Im se tal. (besso glup) uditi se, zapanjivati se (od uda), zabezeknjivati se. bekot, 2. mn. bekota 1. kruh, osobito prepeenac, dvopek; isp. biskvit 1; 2. v. pikota (dubrov. akc. bekot, -ota, 2. mn. -ota; Vojnovi). belag njem. (Beschlag) okov, pokov, kovne stvari kao brave, kvake, arke na vratima, prozorima; eljezni dijelovi kotaa, kola i si. belaga tur. in u nekadanjoj turskoj janji-arskoj vojsci.

betek njem. (Besteck) pribor za jelo, escajg. betelovati, -ujem njem. (bestellen) naruiti. betija v. betija. betima, 2. mn. betima tal. (bestemmia) psovka, kletva; ruenje, grdnja; betimati, -am (bestemmiare) kleti, psovati, huliti, proklinjati. bet v. bed; isp. betli. beta 1. drugo slovo grkog alfabeta (/?); 2. broj 2 u grkom brojnom sistemu; 3. fiz. beta-estice elektroni koje isputaju radioaktivne tvari; brzina beta-estica moe dostii 99,9% brzine svjetlosti to iznosi 294.000 km/sek; 3. beta-zrake (-zraci) snop beta-estica. betatron, -ona (isp. beta / ciklotron) aparat za bombardiranje atoma s pomou elektrona. bet-dova v. bed-dova (pod bed). beteg, mn. -zi, 2. b'etega ma. (beteg bolestan) bolest; prid. betean, -na, -no bolestan; betenlk, mn. -ci bolesnik. Betejgeuz zvijezda u zvijeu Orion (al-ski). betel1 v. betl. betel2 malaj. vrsta papra; na Istoku (osobito meu malajskim narodima) upotrebljavaju za vakanje betelovo lie sa jo nekim primjesama (Cesarec). beter, gen. mn. betera tur. (isp. bed) 1. nevaljalac, zlikovac; rugoba od ovjek (kao prid.) gori, loiji, nevaljaliji, ru beteran, -ma, -rno (isp. beter) ruan, i zan; rav; zao, grozan, straan, u nesretan, komp. beternijT, -a, -e. beterflaj v. baterflaj. beterisati v. baterisati (pod baterma). beternik, 5. -Te, mn. -Ici (isp. beteran sretnik, propalica; nevaljalac. betean, betenlk v. beteg. betforleger njem. (Bett krevet + Voi prostira) ilim, sag, tepih ispred kn beth (hebr. kua) drugo slovo starih s
betur

skih alfabeta (isp. gr. beta). betja ind. voza rike (v.) uope, a m< zirani napose, betjekhen njem. (Bett krevet + Jaci kaputi) isto to i lizeza 2 (v.). betl njem. (Bettel prosjaenje) 1. u kart igri preferansu takva raspodjela kara igra koji vodi igru ne dobije ni je tiha; 2. u nekim naim govorim; to i sam preferans; isp. mizer. Betlehem (hebr. Kua hljebova; isp. gradi u Izraelu, po kranskoj legene dno mjesto Isusa Krista; prid. betlehe betlehem od papira i drugih tvar injena talica, kao uspomena na o kojoj se po biblijskoj prii rodio 1 betlehemar djeak koji s betlehen obilazi po selu pjevajui prigodne pje: na taj nain prosi; isp. vertep, ver (sve navedene rijei dolaze i u oblikt tlem, betlemskl, betlemar, a kod pn kao Vitlejem. . . ) . betli tur. (isp. bet) runa, neugodna okus beton, -ona franc. (od lat. bitumen pa! asfalt) otvrdnula smjesa pijeska, iji cementa i vode; armirani beton v. am prid. betonski; betonara v. betonjara tondija radnik graevinske struke izvodi betoniranja (takoer i betoni armiranih konstrukcija na graevinski bjektima); isto i betonirac, -rca, 5. 1 nlre, 2. mn. betonlraca; betonirati, ram uvrivati, graditi betonom; betonovati, -ujem. betonjara (isp. beton) stroj za proizvi betona. betonjerka, 3. -ci, 2. mn. -kl (isp. beton) nica betona i betonskih predmeta. Betty engl. v. Elizabeta, bettola v. betula. betula tal. (bettola) krma, birtija.

167

biber2

betur; beturan tur. (bethuj) sve gore i gore (isp. bed). btve njem. (Bett krevet + VVasche rublje) posteljina, krevetnina. beuronska kola (po gradu Beuronu u Njemakoj) traenje jedinstva crkvene umjetnosti u usklaivanju arhitekture s njenom likovnom dekoracijom (zaetnik D. Lenz oko 1868) (Krlea). beut v. bevut. bevab, -aba, 5. bevabe tur. (bevvab, bevvap) vratar, portir, posluitelj, bevanda tal. (bevanda, beva pie) 1. vino dobiveno izluivanjem komine s vodom; 2. vino mijeano s vodom, polovnik, inger; napitak, pie uope, bevatron, -ona (prema prvim slovima rijei: bilijun, elektrika, volta + isp. ciklotron) vrlo jak elektrini akcelerator, konstruiran na sveuilitu u Birminghamu, sposoban da daje milijardu i pol volti, bevut, -uta tur. (bihud) 1. zanos; 2. opojnost, napitost; 3. nesvijest, nesvjestica; 4. potpuna smirenost, nedavanje glasa od sebe. bev v. baj. bez tur. (bez) tanko platneno tkanje, proarano svilenim nitima; platno uope; bezar trgovac bezom. bezac njem. (Besatz) porub, opav. bezacung njem. (Besatzung) osoblje; posada. bezan, -zna, -zno (isp. bez) nainjen od beza, platnen. bezar v. bez; bezarica rupi od beza. bezbeli (akc. i bezbeli) tur. (besbelli) naravno, dabome, tako je, dakako, razumljivo, oevidno, oigledno, jasno, sigurno, zaista, naravno. bezbol v. bejzbol. beze franc. (baiser poljubac, cjelov) vrsta liila za usne koje se ne skida pri cjelivanju. bez'ect njem. (besetzt) zaposjednut, zauzet, neslobodan.

Bezirksvorstand v. becirksfortand (enoa). bezistan tur. (isp. bez) pokriveno trite gdje se prodaje bez i dr.; isto i bezisten. bezli prid. indekl. tur. platnen, od beza. bezoar, -ara (franc. bezoard od perz. badzahr) 1. kugla od vrsto isprepletenih dlaka koja se stvori u elucu preivaa ponajvie od vlastitog lizanja i od tvrdih biljnih vlaka-naca; 2. korijen jedne junoamerike biljke iz kojeg se dobiva sredstvo kojim se lijee zmijski ujedi; bezoarka, 3. bezoarki, 2. mn. bezoarki vrsta divokoze. bezuventa tur. (bezen ukras, traka) ukrasna traka, povez. be prid. indekl. franc. (beige) 1. ukasto-smea boja; boja pijeska; 2. neobojen, tj. prirodne boje; 3. tkanina za odijelo prirodne boje sa koso izukrtanim linijama na povrini. BG automobilska oznaka za Beograd. BG (ir. BT ) automobilska oznaka za Bugarsku. Bhagavadgita (ind. pjesma uzvienoga) reli-giozno-filozofska poema u 6. knjizi Ma-habharate, sadri sr hinduizma, najitaniji tekst staroindijske knjievnosti (Glasoviti strijelac Arduna ugleda meu neprijateljima svoje roake i hoe da napusti boj. Ali bog Krina, koji upravlja njegovim bojnim kolima, uvjerava ga da ovjek mora initi svoju dunost bez obzira na posljedice (Hrvatska enciklopedija). bhakti sanskrt. ljubav i predanje boanstvu (u hinduizmu). bharata natya ind. stari indijski obredni ples; plee ga uvijek samo jedna plesaica (baja-dera) uz pratnju pjesme. bhikku v. biku. bi. . . lat. dvaput, dva puta (isp. bis); kao pred-metak oznauje u sloenicama dvoje, dvojinu (isp. bimetalizam i si.).

Bi znak za bizmut (v.J. BI automobilska oznaka za Biha. Biafra, provincija u Nigeriji (Afrika), domovina plemena Ibo; proglaena nezavisnom republikom god. 1967, ali je god. 1970. slomljena. Bianca tal. (it. Bjanka) bijela, bianco v. bjanko. biandrija lat.-gr. (bi. . . + aner, 2. andros mu, ovjek) brak ene istodobno sa dva mua. b'ianuelan, -Ina, -Ino lat. (bi. . . + annus godina) polugodinji, koji se pojavljuje dva puta na godinu; b'ianuelan asopis asopis polugodinjak.
Bibisi

b'iatldn lat.-gr. (bi + athlon borba) najnovija skijaka disciplina s dvostrukom umjenou: jurenje na skijama na 20 km i gaanje stojei u etiri razliita cilja. bibelot v. biblo. biber' tur. (biber) papar (poznata mirodija); prid. biberov; biber ni; biber li pobiberen, ljut. biber2 njem. (Biber) 1. zool. dabar; 2. (prema njem. Biberschwanz dabrov rep) crijep zaobljen s jedne strane, s izboenjem kojim

168

bib

se dri za krovnu konstrukciju; biberpelc (isp. pelc) dabrovina, dabrovo krzno. Bibisi, -ija v. BBC. Biblia pauperum lat. Biblija siromanih; dodajemo Krleino tumaenje: Biblija nepismenih, duhom i tijelom siromanih i bijednih ( u srednjem su vijeku naime izdavane knjige biblijskog sadraja u kojima su bile veinom slike za vjersku pouku nepismenih vjernika). biblicist(a) prouavatelj Biblije (v.): isto i bibliar. Biblija za definiciju toga pojma bit e najbolje preuzeti rijei Bonaventure Dude, koji u najnovijem naem izdanju te knjige (nakl. pod. Stvarnost, Zagreb 1968) govori ovako: Biblija ili Sveto pismo jest zbirka knjiga koje Hebreji i krani na svoj nain smatraju svetima. Dijeli se u dva velika dijela: Stari i Novi zavjet... Biblija je uz to i spomenik historije ovjeanstva, jedna od najstarijih knjiga, u kojoj je genij Hebreja na svoj nain asimilirao i dalje obogatio razmiljanje i mudrost drevne Mezopotamije i Egipta, da je onda, obogaenu grkim genijem, po Novom zavjetu i daljnjem kranskom razmiljanju unese u tadanji grko-rimski svijet. Tako je ona ula u temelje nae evropske kulture i civilizacije... Bez Biblije..., bez njezine povijesti, tematike i simbolike ostaje nam nerazumljiva golema evropska i domaa batina: knjievna, glazbena, kiparska i slikarska. Samo ime Biblija ima svoju povijest. Biblos je bila stara fenika luka, povie dananjeg Bejruta u Libanonu. Fenianima dugujemo poetke naeg alfabeta; oni su bili i glavni trgovaki posrednici pisaeg materijala. Zato je njihova trgovaka luka Biblos odredila u grkom naziv knjige: Ife biblos, a u deminutivnom pluralu ta biblia knjiice ... Taj je naziv preko latinskog jezika uao u sve evropske jezike; biblijski, -a, -6 1. koji se odnosi na Bibliju; 2. star, prastar, drevan (star kao Biblija, biblijske godine dugaak ivot, duboka starost, kao kod nekih ljudi koji se spominju u Bibliji, npr. Metuzalem); Krlea govori npr. o biblijskim konjanicima, pri emu misli na Apokalipsu (v.), tj. Otkrivenje Ivana Apostola, u kojem se govori o etiri jahaa koji predstavljaju kugu, rat, glad i smrt; isti pisac spominje i biblijsku ribu, jer u Bibliji ima pria o ogromnoj ribi koja je progutala proroka Jonu i kasnije ga ivoga izbacila; jednako govori o gk kao biblijsko prase na biser, ime alud Evanelje po
hibliotcrapija

Mateju (7,6) gdje stoji dajte svetinje psima! Ne bacajte svo serja pred svinje, da se, poto ga p ne okrenu te vas rastrgaju (inae je t ia poznatija na latinskom jeziku: 1 mittatis margaritas ante porcos!); bi papir specijalni tanki bezdrvni pap blo-papir), osobito pogodan za oman ge s velikim brojem stranica, prvot Bibliju, pa kasnije za velike rje za sveukupna djela nekih pisaca u knjizi i si. biblio... gr. (biblion knjiga, knji prvom dijelu sloenica znai knjink se odnosi na knjige, npr. bibliografija. bibliobus gr.-lat. (isp. biblio. . . + aui putujui autobus s knjigama za posudi isp. bookmobile. bibliofilija gr. (biblio. . . + filia 1_ prijateljstvo) ljubav prema knjigama; I fil, -ila (isp. fil1) ljubitelj knjiga; s; rijetkih starih i novih knjiga; biblio isto to i bibliofilija. bibliofobija gr. (biblio... + isp. fobija] bolesni strah od knjiga. bibliografija gr. (biblio . . . + grafo { 1. kritiki opis sadraja i vanjske o] knjiga; poznavanje knjiga: 2. popis (ir knjiga i lanaka o nekom predmetu; I graf uen poznavalac knjiga; prid. I grafskl. biblioklastija gr. (biblio . . . + klao k razbijam, kidam) med. bolesni nag( unitavanjem ili oteivanjem knjiga. bibliokleptomanija gr. (biblio . . . + isp. tomanija) med. bolesni nagon za kr knjiga. bibliollt, -ita gr. (biblio. . . + lithos -men) antiki rukopis koji je uslijed vanja prirodnih sila (vulkani) do nas i napola pougljenjen. bibliolgija gr. (biblio. . . + logos govor) nauka o knjigama i knjinica obzirom na njihovo znaenje, razvoj i < prema drugim naukama; posebice pro knjige prema njihovu obliku i povijest bibliomanija gr. (biblio... + isp. m bolesna strast za sabiranjem i posje njem knjiga; biblioman, -ana stra sabira knjiga. biblioteka, 3. -ci gr. (biblio. . . + thel koveg, krinja, pretinac, ormar) knji: prid. biblioteni; bibliotekar, -ara, 5. bib

169

biforman

karti / -are knjiniar; bibliotekarka knjiniarka; prici, bibliotekarski; biblioteko-nomija (gr. nomos zakon, red) nauka o bibliotekama i njihovu ureenju i voenju, bibliotekarstvo, knjiniarstvo; biblio-teka-serija niz knjiga. biblioterapija gr. lijeenje, njega knjiga, popravci uveza, popravljanje oteenih listova, dezinfekcija i si. biblizam, -zrna, 2. mn. biblizama gr. biblijska rije, biblijski izraz.

biblo, -6a, nm. -6i, 2. bibloa franc. (bibelot) naziv za manja djela i izraevine umjetnog obrta, za mala umjetnika djela; ukrasna sitnica, draesna stvarica. b'iblo-papir v. biblijski papir. bibop v. be-bop. bicentrian, -na, -no lat. koji je oko dvaju sredita. biceps, 2. mn. bicepsa lat. (dvoglav) 1. anat. dvoglavi mii na prednjoj strani nadlaktice; savija podlakticu u laktenom zglobu; 2. dvoglavi izrod kao priroena nakaznost (npr. tele sa dvije glave). bicikl, 2. mn. bicikla, bicikala ; bicikla lat.--gr. (bi. . . + kyklos krug, kota) dvo-kolica (koja se tjera

nogama); v. velociped; biciklet = bicikl; biciklistika, 3. -ci sport na biciklima; isto i biciklizam, -zrna; biciklista) tko vozi bicikl; en. biciklistki-nja; prid. biciklistiki. biclnlj, -ija (pored biclnijum) lat. (bi. . . + ca-nere pjevati) mu:, kompozicija za dva glasa ili za dva instrumenta. biak, nm. -ci, 2. biaka tur. (biak) no; bi-akija noar (tko pravi ili prodaje noeve). bikidija (isp. biak, bikija) tesar. bikija, 2. mn. bikija tur. (biki) 1. kratak, irok, sprijeda zaokruen (postolarski) no: 2. no za sklapanje, kustura; 3. runa pila, testera. bi-la-mar v. beach-la-mar. bium, 2. mn. biuma tur. (biim) kroj, oblik, nain; biumli dobro skrojen, lijepo graen. bierin, -ina tal. (bicchiere) aa. bidat tur. (bid'at) 1. novotarija; moda; 2. porez, namet, hara; globa. Biddv engl. hipok. prema Brigita (v.J. bide, -ea, mn. -ei, 2. bidea franc. (bidet) posuda za pranje donjih dijelova tijela. bidelo, 2. mn. bidela tal. (bidello) u Dalmaciji naziv za kolskog podvornika (isp. pedel). bidermajer njem. (Biedermeier potenjaina, prostoduni naivina, purgar) naziv za malograanski jednostavni stil (naroito za kuni namjetaj) koji je nastao u Srednjoj Evropi poetkom 19. st.; karakteriziraju ga tendencije stvaranja i njegovanja intimnog, komotnog stana i udobnosti. bidet v. bide. bidon, -ona jranc. (bidon mijeh) kanta, limenka, utura, ploka, posuda od pet litara (kod nas je rije u upotrebi osobito na sportskim natjecanjima, gdje se iz bidona s vodom, ajem i si. okrepljuju natjecatelji).
170

bida, 5. bido tur. (budiir malen) 1. o-vuljak. patuljak, kepec; 2. krljavac; nedonoe; 3. malen konj. bidbojs engl. (bidgeboys) jedno od imena za bitnike (v. J . bide (prema francuskom izgovoru) v. budet. biedermeier v. bidermajer. bien franc. dobro! u redu! biennale v. bijenale. bienij v. bijenij. blfazan, -zna, -zno lat.-gr. (isp. bi. . . / faza) dvofazan (npr. dvofazna struja). bife, -ea, mn. -ei, 2. bifea franc. (buffet) 1. ormar za stolno posue; 2. mala prodavaonica pia i hladnih jela; 3. stol s hladnim jelima i piima u velikom drutvu; prid. bifetski, -a, -6; bifedija vlasnik bifea, prodava u bifeu. bifilaran, -rna, -rno lat. (bi. . . + filum nit, konac) dvonitni; u dvije niti; koji omotava icu tako da je uva od vlastitog indu-ciranja. b'iflati, -am njem. (biiffeln) mnogo uiti, bubati, gruvati, trebati; isp. oksovati; bi-flant, 2. mn. biflanata ak koji samo bifla (i ne mari ni za to drugo), bubant, bubalo, bubalica. bifokalan, -Ina, -Ino lat. koji ima dva fokusa (v.); bifokalna lea lea sa dvije razliite dioptrije; u gornjem dijelu za gledanje u daljinu, a u donjem za vienje izbliza (npr. za itanje). bifolija lat. (bi. . . + folium list) bot. pro-cjepak. bifora, 2. mn. b'ifora lat. (biforis dvovratan, dvokratan) arhitekt, dvodijelni prozor sa stupiem (isp. trifora, kvadrifora); biforan, -rna, -rno dvokrilan, dvovratan (bljtnnd vrata; Begovi). biforman, -mna, -mno lat. (bi. . . + isp. forma) dvooblian, dvolik.

biftek

bikoi

biftek, mn. -ci, 2. bifteka engl. (beefsteak) naglo peeni odrezak govedine. bifurkacija lat. (bi. . . + furca vile, ralje, rave) ravanje, rastoka; dijeljenje rijeke u dva toka. tako da svaki tok pripada drugom rijenom (ili morskom) slivu; uope: podjela, razdvoj, razdvajanje. biga, 3. b'igi, 2. mn. blga lat. (bigae, bigarum) 1. dvopreg; 2. dvoprena kola (na dva kotaa) za utrkivanje u antikom cirkusu (isp. kvadriga). bigairi-ak tur. (bigajri-hak) nepravedno, bespravno, na pravdi boga, bez opravdana razloga (Nar.). bigamija lat.-gr. (bi. . . + gameo enim se) dvoenstvo, dvobranost; stanje kad je netko istodobno u braku sa dvije ene; bigamist(a) tko ivi u bigamiji, dvoenac, dvoenja, dvobranik. b'igar, -gra siga, stalaktit; sedra, travertin _ f v j . big band engl. (it. bend) u dez-muzici veliki orkestar uobiajen u eri svvinga (1935 -1945). Big Ben engl. veliko zvono na zgradi Parlamenta u Londonu. Big Five engl. (it. big fajv) velika petorica, tj. efovi SSSR, USA, Velike Britanije, Francuske i Kine; Big Four (it. for) velika etvorica (sprijeda spomenuti predstavnici bez Kine). biglisati, -em gr. (biglao, biglizo) pjevati izvijajui melodiju (slavuj); b'iglls slavujevo pjevanje. bigot, 2. mn. b'igota franc. vjerski zatucan ovjek, pobonjak, bogomoljac; licemjerac; en. bigotka / bigotkinja; prid. bigotan, -tna. -tno slijepo poboan, vjerski zadrt; bigo-terija slijepa pobonost; bogomoljstvo, vjerska zadrtost, zatucanost, zaslijepljenost; licemjerstvo; isto i bigotnost, -osti; bigotstvo. bigra v. bigar. big stick engl. (stik) velika batina, naziv za politiku amerikog predsjednika Theo-dora Roosevelta koji se mijeao u unutarnje stvari niza drava Latinske

(June) Amerike i provodio hegemonistiku politiku USA (poetkom naega stoljea). bigule (mn. . roda) lat. (bombiculum kuglica, loptica) vrsta tjestenine; isp. ehrije. bigunac, -unca tal. (bigoncia) abar, vedro. biherkastn njem. (Biicher knjige + Kasten ormar) ormar za knjige, sobna knjinica: isto i biherrank (Schrank ormar); biher-wurm (Wurm crv) moljac; u prenesenom smislu poneto podrugljiv naz knjike crve, knjike moljce, ljude no profesore, koji stalno kopkaju po gama, a ne vide ivota oko sebe. biheviorizam v. behaviorizam. bihorh gr. vrsta pauka. bihude tur. (iz perz.) uzalud, bezrazlono bihuzurluk tur. (bihuzur nemiran) r koj, nemir, uznemirenost; patnja; neslc bijaa, 2. mn. b'ijaa tur. (biijukanne) baba, starica. bijat tal. (beato) blaen, sretan (Nar.). bijenlj, -ija (poredbijenijum) lat. (bi... + ; godina) dvogodite, dvoljee; bij -ala tal. (biennale) priredba to se od svake druge godine. bijou v. biu (isp. bijou cijelog djel; J. Ibler); bijouterie v. biuterija. bijuklija tur. (byjykly) brkat ovjek, brkajlija. b'ikameralan, -Ina, -Ino lat. (bi. . . + y mera) koji ima dvije komore; obit uzima u politikom smislu za oznaku lamentarnog sistema koji ima dva d narodnu skuptinu i senat; na izraz doman; isp. unikameralan. bikar i si. v. bekar i si. b'ikarbdna v. soda bikarbona; bikarbonat

 dvostruki karbonat ( \ \ ) . kisela sol ne kiseline. bikarija v. bekarija. b'ikaver mad. (bikaver) bikovlja krv, vrst nog vina (Krlea). bikefalan, -Ina. -Ino lat.-gr. (bi. . . + V glava) 1. dvoglav; 2. koji ima istod dva poglavara. B'ikfordova vrpca korda. fitilj, lunta; i koja polako gori, a upotrebljava se zi zivanje eksplozije dinamitnih i piroks vih patrona. bikini, -ija vrsta kupaeg kostima (en; koji pokriva najmanje mogue povrine skog tijela koje se obino
bikonveksan

sakrivaju otoku Bikiniju koji je u nae doba p< glasovit zbog pokusa s nuklearnim oru to se vre na njemu); isp. monokini. bikling njem. (Biickling) nasoljena i u i suena haringa. b'ikoloran, -rna, -rno lat. (bi. . . + colo boja) dvobojan, u dvije boje (isp. trikoi bikonian, -na, -no dvostruko kor (r.). bikonkavan, -vna, -vno lat. (bi. . . + isp. kavan) sa obje strane udubljen.

171

bilikum

bikonveksan, -ksna, -ksno lat. (bi. . . + isp. konveksan) sa obje strane ispupen, izbo-en. biks v. viks; b'iksati v. viksati. biku, -ua sanskr. (bhikku) budistiki redovnik prosjak; biku. -ua bramanski redovnik prosjak. bikvadrat, -ata lat. (bi... + isp. kvadrat) inat. kvadrat na kvadrat, etvrti stupanj; prid. bikvadratnl. bil v. bili. B'il engl. (Bili) hipok. prema William. bila!, b'ilah tur. boga mi (obino u vezi b'ilah valah). bilabijal, -ala lat. (bi. . . + isp. labijal) lingv. glas koji se izgovara sa obje usnice; dvo-usneni glas (npr. p, b. m); prid. b'ilabija-lan, -Ina, -Ino dvousneni. bilah v. bila. Bila], -ala, 5. B'ilale tur. koji posjeuje svoje roditelje, svoj rodni kraj. bilan' 2. mn. b'ilana tur. (bilan) dio konjske orme (remen koji spreava konju da visoko die glavu). bilan2 v. bilanca (Mato). bilanca, 2. mn. bilanca franc. (bilan, tal. bi-lancio) 1. stanje imovine poduzea (organizacije, ustanove) na neki odreeni dan, izraeno u novcu; zavrni ili zakljuni raun; 2. trgovaka bilanca odnos izmeu izvoza i uvoza koji moe biti: a) aktivna bilanca (kad je izvoz vei od uvoza) i b) pasivna bilanca (kad je uvoz vei od izvoza); 3. platena bilanca odnos izmeu prava na primitak i obaveza na plate jedne zemlje prema drugima na odreeni rok; 4. obraunska bilanca odnos izmeu prava na primitak i obaveza na plate jedne zemlje prema drugima uope, nezavisno od datuma i roka; 5. prenes. pregled, rezultat, konaan ishod, obraun; prid. bilanni; bi-lancist(a) inovnik koji vodi trgovake knjige u poduzeu; en. bilancistkinja; bilan-evina dobitak, profit koji se dobiva kad zavri bilanca; bilancirati, -lanclram sastavljati bilancu, sraunavati dobitke i gubitke. bilans, 2. mn. b'ilansa, bilansni, bilansirati i si. v. bilanca i si. bilateralan, -Ina, -Ino lat. (bi. . . + isp. lateralan) dvostran, obostran, s oba boka; bilaterala u novinarskom jeziku stanje kad je neto bilateralno, bilav, -ava v. bilan1. bilbil v. bulbul.
bilin

bilboquet franc. (it. bilboke) igraka: kugla ovjeena uzicom za tapi koji ima na vrhu kapicu okrenutu prema gore; svrha je igri da se zanjihana kuglica uhvati u kapicu. b'ild-aparat, -ata njem. (Bild slika + isp. aparat) aparat za prijenos slika (crtea, fotografija, autografa i si.) preko telegrafa. b'ildati njem. (isp. bildovati) atr. vjebati, gimnasticirati, razvijati miie, kultivirati tjelesnu snagu i izgled. bilder (isp. bildati) umiljeni gizdelin, hohtapler, snob i si.; ovjek koji posebnim vjebama razvija svoje miie; fiziki razvijen, snaan ovjek. bildovati, -ujem njem. (bilden) obrazovati, uljuditi, uobliiti, izobraziti; bildung obrazovanje, obrazovanost (enoa, Zmaj); bildungs-filistar (-fifister), -stra malograanin koji se pravi vaan svojom obrazovanou, snob (Mato). bile tur. (bile) ak, tovie; isto i b'ilem / bi-lesi. bileta franc. (billet) 1. cedulja; 2. vozna karta; 3. ulaznica; isto i bilet, -ta; isp. biljeter. bilharcijaza v. bilharzija. bilharzija (po prezimenu njem. lijenika Bil-harza) bolest esta u Egiptu; uzrokuje ju jedan crv (metilj) koji dospijeva u crijeva i u krvotok te izaziva jako krvarenje; bolest se zove i shistosomijaza (jer Je znanstveno ime spomenutom metilju Shistoso-ma). biligrafija lat.-gr. (bilis u + grafein pisati) lijeniki pregled i ispitivanje unih bolesti. bilijar, -ara v. biljar. bilijaran, -rna, -rno lat. (bilis u) koji se odnosi na u, uni, bilijarda franc. broj: tisuu bilijuna (pie se brojkom 1 sa 15 nula). Bilijarda v. Biljarda. bilijun, -una (pored bilion, -ona) franc. broj: milijun milijuna (pie se brojkom 1 sa 12 nula). bilikum njem. (vvillkommen dobro doao!) 1. dobrodolica; 2. vea aa, pokal ili tri spojena vria (eh, Leh i Meh) iz kojih se ispija dobrodolica; u starije doba morao je gost koji je nekome prvi put doao u kuu, popiti svoju dobrodolicu (obino se odmah napio, jer je koliina vina bila pozamana, a sve se moralo popiti naduak; iz spojenih vria teklo je vino u onaj vri iz kojega je gost pio, i tako je on mislei da ima ispiti jednu koliinu zapravo 172 bilion, -ona / bilijun, -una (v.). biliozan, -zna, -zno lat. (isp. bilin) uan, u-ljiv, srdit, rasrdljiv. prijek, naprasit, razdraljiv, svadljiv, naprit, nabusit. bilirubln, -ina lat. (bilis u + rubidus tamnocrven) mastilo, boja ui; nalazi se u ui sisavaca, u krvnom serumu, u patolokoj mokrai, u utoobojenom tkivu kod utice. biliskopija lat.-gr. (bilis u + skopein gledati) pregled ui (isp. biligrafija). biliverdln, -ina lat. (bilis u + viridis zelen) mastilo ui zelenoobojeno (isp. bili-rubin).

ispijao tri); uz bilikum dobivao je gost na pladnju kruh, slanik i klju, te je komadi kruha namakao u sol i pojeo, a klju je morao neko vrijeme podrati u ruci za znak da su mu vrata u ovu kuu uvijek otvorena. bilin, -ina lat. (bilis u) glavna sastojina ui. biline, b'illna rus. (byY dogaaj) ruske epske narodne pjesme. bilingva (isp. bilingvizam) ovjek koji podjednako dobro vlada sa dva jezika. bilingvizam, -zrna lat. (bi. . . + lingua jezik) govorenje dvama jezicima, obino u pograninim podrujima: dvojezinost; isto i bi-lingvitet, -eta; bilingvistiki dvojezian (npr. rjenik).

bili engl. nacrt zakona predloen parlamentu na usvajanje, billard v. biljar. bilmez tur. (bilmez) glupan, neznalica; lijenina, neradnik, danguba. bilogija gr. (bi. . . + logos rije, govor) dva knjievna djela istoga pisca to sainjavaju jednu cjelinu; isp. trilogija, tetra-logija. bilokacija gr. (bi. . . + locus mjesto) istodobna prisutnost istog tijela na dva potpuno razliita mjesta (zapravo nemogue). bilon, -ona franc. (bilion) manje vrijedno zlato i srebro, legure u kojima ima vie primjesa nego iste kovine; u Francuskoj: sitan bakreni novac. bilonga, 3. -gi panj. vrsta argentinskog pukog tanga ( v . J koji se, prema karakteri-zaciji nekih muziara, plee viteki, mistino i pristojno. bilten, -na franc. (bulletin) 1. kratak izvjetaj o vanom dogaaju koji je znaajan za iroku publiku; 2. naziv mnogih periodikih i neperiodikih izdanja; 3. u nekim zi ma biraki listi, glasovnica odre oblika s prezimenima kandidata do izbornog okruga. biltong (burski: bil but, bedro, steg tong jezik, jer je nalik na jezik ljeno suho meso gazele a katkad i noj se mnogo cijeni na jugu Afrike. biluks lat. (bi. . . + lux svjetlo) vrstt tlosne reklame proizvedene fluoresce cijevima, veoma dobro vidljive danju i biljar, -ara franc. (billard) igra sa 3 ili vi: gala od slonove kosti i sa tapovin ploi pokrivenoj suknom; v. karaml prid. biljarski; biljarcimer njem. (Zimn soba) prostorija sa stolovima za igrar ljara (Krlea); biljariti, biljarlm biljar.

Biljarda franc. naziv dvorane u nekada kraljevskom dvorcu na Cetinju (u nj igrali biljar) i ime samoga Njegoeva c biljeg (pravo podrijetlo nije utvreno, al praslavenska nije; po Skoku je vjere turkmensko-mongolska) 1. znak, ozna taksena marka; 3. potanska marka to); 4. meta. cilj (ovo osobito u en rodu: stajati na biljei). biljet, 2. mn. Mljeta v. bileta (Vojnovi). biljeta v. bileta: biljeter, -era. 5. biljetei ovjek koji na ulaznim vratima u prc za izvedbe pregledava ili izdaje ula: prodava karata, ulaznica; en. biljei biljeternica prodavaonica ulaznica rata i si. b'iljis v. biglisati. biljur, -ura tur. (billur) kristal; biljuran, -rno kristalan (Vojnovi). bimbaa tur. (bin tisuu + isp. baa mandant tisue vojnika (u Turskoj); c vara naem pojmu: major, bimber-groe tur.-hrv. 1. ribizla; 2. vrsta da, mirisavka. bimestar, -stra, 2. mn. bimestara lat. (bi. mensis mjesec) dvomjeseje, vrijem dva mjeseca, bimetal, -ala lat. dvokovina; bimetali -zrna dvometalni sistem; novani si u kome postoji i zlatna i srebrna poc novanoj vrijednosti; bimetalan, -Ina, dvometalan, dvokovinski. bimilenij, -ija (pored bimilenijum) lat. (bi. isp. milenij) jubilej od dvije tisue go< dvotisuljee. bin1 tur. (bin) tisua, hiljada (isp. bimba bin2 v. ben1, ibn.

bina1

173

biologija

bina1 njem. (Biihne) pozornica, scena; prid. binskl pozorniki, scenski. bina2 tur. (bina) kua, zgrada, zdanje; bina--emin nadzornik javnih graevinskih radova u tursko doba. binacija lat. (bini po dva) itanje dviju misa u istom danu (samo uz posebno doputenje, ako npr. u dva sela slui isti sveenik); glag. binirati, biniram. binar, -ara lat. (isp. binaran) 1. cjelina od dva dijela; 2. osnovna ritmika jedinica od arze i teze. binaran, -rna, -rno lat. (bini - po dva) dvojni, dvostruk, dvojedinini; binarna zvijezda dvostruka zvijezda; binarizam, -zrna dvoj-stvo. dvostrukost, dvojakost. binauralan, -Ina, -Ino lat. (bini po dva + aures ui) koji uje na oba uha; isp. monoauralan. binda njem. (Binde) 1. veza, vrpca, petlja; 2. povoj, povez, zavoj; 3. pojas; 4. uloak za menstruaciju (v.j. binenprahe njem. (Biihne pozornica + Sprache jezik) pozorniki jezik, kazalini govor, scensko izraavanje; uglaen, izbruen i istanan govor, udeen po naj-savrenijim pravilima, kakav treba da govore glumci na pozornici. binica, 2. mn. binlca tal. (binario udvojen) hljepi od dva dijela, zemika. binija, 2. mn. binlja tur. (bini) dovratak; drvo na vratima u koje se stavlja zavor; preka. binirati v. binacija. bini v. binji. binler jaa tur. (isp. bin1) ivio 1000 godina! binluk, mn. -ci, 2. b'inluka tur. (isp. bin1) 1. novac od tisuu jedinica (tisuu dinara, groa), hiljadarka; 2. dvije oke i po (hiljadu drama, v.). binokl, 2. nm. binokla bindkla franc. (bi-nocle) dogled, dvogled, dalekozor; runi optiki pribor koji se sastoji od dviju cijevi s poveavajuim staklima za gledanje udaljenih predmeta sa oba oka; prot. monokl; binokularan, -rna, -rno lat. (bini - po dva + oculus oko) koji ima dva oka ili je raen za dva oka.

binom, -oma lat.-gr. (bi. . . + nomos red, pravilo, zakon) mat. dvolan, dvolani broj, npr. (a + b); isp. trinom, polinom; prid. binomni. binomij, -ija (pored binomijum) lat. dvojstvo. binskT prid. prema bina (v.). binjak, -aka, 5. b'injae, mn. binjaci tur. (bi-nek) jahai konj; isto i binjek, binjeka, mn. binjeci, 2. binjeka; b'injadija / binjedija dobar jaha; binjakta / binjekta (isp. ta) kamen s kojeg se uzjahuje. binjae, -eta tur. (bin tisua, ake -- novac) novanica od 1000 jedinica, hiljadarka. b'injati, -am tur. (binmek) jahati (dobro, vjeto). binji, -ia tur. (biny) ohani ogrta (s krznom). binjua, 2. mn. b'injua (isp. binji) vrsta enskog ogrtaa. b i o . . . gr. (bios ivot) na poetku sloe-nica oznauje vezu sa ivotom (npr. biologija, biografija). bioaritmetika, 3. -ci gr. (bio . . . + aritmetika, v.) nauka koja se bavi izraunavanjem trajanja prosjenog ljudskog ivota. bio-bibliografija gr. ( b i o . . . + isp. bibliografija) popis djela i knjiga koje se odnose na ivot i rad nekog ovjeka (pisca itd.). biocenoza gr. ( b i o . . . + koine zajednica) prirodna i stalna zajednica ivih bia (esto sinonim asocijacije, v.); biocenologija nauka o bioeenozama. biodinamika, 3. -ci gr. (bio. . . + isp. dinamika) nauka o snagama u ivim biima. biofizika, 3. -ci gr. (bio. . . + isp. fizika) prouavanje odnosa izmeu radijacija (svjetlo, radioaktivne supstancije itd.) i ivih bia. biofor, -ora gr. (bio . . . + foros nosilac); biofori su najsitnije nevidljive ivotne jedinice od kojih je sastavljena protoplazma; pripisuje im se sposobnost za asimilaciju, rast i razmnaanje, te bi prema tome biofori (ivotonosci) imali biti zapravo nosioci ivota.

biogeneza (akc. i -geneza) gr. (bio. . . + isp. geneza) postanak i razvoj ivota; prid. bio-genetikl / biogenetski, -a, -o. biogeografija gr. (bio. . . + isp. geografija) nauka o rasprostranjenosti ivota na zemlji. biografija gr. (bio. . . + graf5 piem) ivotopis; biograf ivotopisac; prid. biografski ivotopisni.

biokemija (-hernija) gr. (bio . . . + isp. kemija) nauka o kemijskom sastavu ivih bia i o kemijskim procesima u organizmima ivih bia; prid. biokemijski (-hemijskl). bioklimatika v. biometeorologija. biollt. -ita gr. ( b i o . . . + lithos kamen) kamen koji je postao od ivotinjskih i biljnih organizama. biologija gr. ( b i o . . . + logos rije, govor) u irem smislu skup nauka o ivoj

bioluminiscencij a (organskoj) prirodi, a u uem smislu nauka o pojavama i zakonima zajednikim itavome organskom svijetu; obuhvaa botaniku, zoologiju i antropologiju; biolog, mn. -zi uenjak koji se bavi biologijom; prid. bioloki (bioloko unitenje zator, genocid); biologizam, -zma stanovite po kojem se svi drutveni fenomeni tumae kao bioloki procesi, bioluminiscencija gr.-lat. pojava svijetljenja kod ivih organizama (npr. krijesnice, neke ribe). biomagnetizam, -zma gr. nova nauka koja se bavi ispitivanjem utjecaja to ih slaba ili snana magnetska polja mogu imati na iva bia, bilo da se radi o bakterijama, bilo o sisavcima. biomantija gr. (bio. . . + manteia proricanje) vraanje, proricanje ljudske sudbine na temelju tjelesnih karakteristika (crte na ruci, b'ilo i si.). biomehanika, 3. -ci gr. (bio. . . + isp. mehanika) mehanika organizama, prouava mehanike procese na ivim biima i u njima (npr. mehanika krvotoka). biometeorologija gr. ( b i o . . . + isp. meteorologija) prouavanje odnosa izmeu klime (i meteorolokih faktora) i ivih bia; isto i bioklimatika. biometrija gr. (bio. . . + mtron mjera) matematsko-statistika metoda pri istraivanju ivih bia, osobito s obzirom na njihove odnose mjere i broja. bionika, 3. -ci (skra. od biologija elektronika tehnika) nova grana znanosti koja trai polazne toke za rjeenje tehnikih problema u uzorima to ih ovjeku prua sama priroda. bionomija gr. (bio. . . + nomos red, pravilo, zakon) nauka o zakonima ivota; prouava osobito odnose organizama prema njihovoj okolini. biont gr. (bio. . . + on, 2. ontos koji jest) fizioloka jedinica kao samostalno ivo bie. bio-program gr. program pranja rublja u stroju za pranje p'omou deterdenta (v.) koji biolokim putem (enzimima v.) razgrauje prljavtinu. biopsija gr. ( b i o . . . + ops, 5p6s oko) med. analiza oboljelog tjelesnog organa na temelju uzorka izrezanog sa iva eljadeta; isp. autopsija. bior izai ja gr. (bios ivot + rhiza korijen, klica) pasterizacija, sterilizacija mlijeka tako da i dalje zadrava sva sv sirovog mlijeka; biorizator stroj z; rizaciju; glag. biorizirati, -izTram. biosfera gr. (bio. . . + sfaTra lopti gla) cjelokupan prostor na Zemlji k naseljen ivim biima (tu

174

bi,

pripadaju ina Zemlje, jedan dio atmosfere, lit i hidrosfera). bioskop (akc. i bioskop) gr. ( b i o . . . + po gledam) 1. sprava koja pril ive slike; 2. = kinematograf; prid skopski (akc. i bioskopski) biosociologija gr.-lat. (bio. . . + isp. so gija) nauka koja se bavi biocenozama bio-stanica gr.-hrv. bioloka stanica; ust; kojoj je svrha: a ) prouavanje biolog votinja i bilja u nekom kraju ili u sredini; b) muzej ive prirode kao pon sredstvo za predavanja iz prirodopisa. biotika, 3. -ci gr. (bio. . . ) nauka o ivot biotlp gr. isti tip, ista vrsta, ista (skup jedinki identinih nasljednih stava). biotipologija gr. (bio. . . + isp. tipoli nauka koja se bavi prouavanjem raz! tipova ljudi u istoj etnikoj grupi, ii jui bioloke, psihike, funkcionalne, i krine, seksualne i druge karakteristike. bi6tltv.-ita (po francuskom astronomu, aru i kemiaru Biotu, 17741862) iz grupe tinjaca, vrlo vaan sastavak gih eruptivnih stijena i nekih krista kriljaca. biotop gr. ( b i o . . . + topos mjesto) nite, prebivalite, ue ivotno podru votinja i biljaka koje ive u istim uvjet: biparticija lat. (bi. . . + pars, 2. partis dijeljenje na dva dijela, polovljenje, polovljivanje. bipartljskl lat. (bi. . . + isp. partija) dvc naki, dvopartijski. bip-bip novi ples, lansiran u Sovjets Savezu (ime mu je prema signalima kc se uli sa Sputnjika); plee se u 4/4 t; a ima nekoliko figura, uglavnom in viziranih. biped lat. (bi. . . + pes, 2. pedis n 1. dvonoac; 2. dvononi; bipedija ljeje ivotinje koja hoda na dvije t dvononost. b'iplan lat. (bi. . . + isp. aeroplan) dv< njak; aeroplan s dvostrukim krilima, krilac. bipolaran, -rna, -rno lat. (bi. . . + isp.

bir

175

birokracija

laran) koji se nalazi na oba pola, koji ima oba pola; dvopolni. b'ir tur. (bir) 1. jedan; 2. jedno, jedinstvo, kompaktnost (v.); 3. vezn. im. istom to. jedva; doi u bir po akamu doi im proe akam (v.J. bira tal. (birra) pivo; isp. birarija. birader tur. (birader) brat (isp. burazer); prijatelj. birarija tal. (isp. bira) pivara, pivana, toionica piva, pivnica. birae, -eta tur. (bir jedan, ake novac) novac od jedne jedinice; isp. binjae. b'irc v. bircauz, birt i si. bircauz; bircuz njem. (Wirtshaus) gostionica, krma. b'irda tur. (bir daha jo jedanput) nikada

vie, gotovo, svreno, birdem tur. (birden) 1. odmah, odjednom, ujedanput, skupa, zajedno; 2. vezn. im, istom to, jedva, birozluk tur. (bir jedan, isp. ozluci) v. monokl (Krlea). birema lat. (bi. . . + remus veslo) amac sa dva vesla, dvojac, odn. antika laa sa dva reda vesala, dvoveslarka. bire v. biro. biret, 2. mn. bireta tal. (berretta) kapa sa tri izboine i kiankom na vrhu (obino nose sveenici nekih vjeroispovijesti i suci uz sveani ornat).

bireta, 2. mn. bireta franc. (burette) kem. staklena cijev za mjerenje volumena malih koliina tekuine. birfasl njem. (Bier - - pivo + Fass bure) 1. bure piva, pivska bava; 2. prenes. debeljko. birger, 2. mn. birgera njem. (Biirger) graanin (isp. purgar); birgerabend (Abend veer) graanska veer, subota uvee kad graani sebi priute izlaz u lokale ili na koju drugu vrstu zabave; birgermajster (Biirger-meister) gradski naelnik, gradonaelnik, predsjednik gradske opine. Birhpfajferica u zagrebakim kritiarskim (i kazalinim) krugovima uobiajen domai naziv za njemaku spisateljicu (i glumicu) Charlotte Birch-Pfeiffer kao primjer relativno slabe dramaturgije. biridik tur. (biridik) dovitljiv, snalaljiv; jedinstven. birim tur. (isp. bir) jedan (izmeu vie njih), netko. hirindi tur. (birindi) broj: prvi (isp. bir); prenes. najbolji. birjuz, -uza rus. (birjuza) vrsta dragulja, varijetet plemenitog berila, tirkiz. birka maci. ovca kratkog kudravog runa; bir-kan, -ana ovan kratkog kudravog runa. birling engl. omiljeli sport u umskim predjelima na sjeveru USA: protivnici stoje svaki na jednom kraju balvana, sputenog u rijek u s burnim tokom, i nastoje, okreui balvan nogama, protivnika izbaciti iz ravnotee i svaliti u vodu. birluk tur. (isp. bir) jedinstvo, zajednica. birma v. krizma (isp. i berma). Birma v. Burma. birmati. -am njem. (vverben) vrbovati, snu-biti, nagovarati (pa i nagoniti) ljude da stupe u
biro

(plaeniku) vojsku; birmanac, -anca, 2. mn. b'irmanaca zavrbovan, nasnubljen vojnik (pa i silom mobiliziran). hirmlt. -ita birmanski, burmanski jantar, prirodna smola slina jantaru (nalazita u Burmi). biro, -6a, mn. -6i, 2. biroa franc. (bureau) 1. sastav rukovodilaca neke organizacije, ustanove, kongresa i si. (npr. partijski biro); 2. kancelarija, ured, pisarnica, poslovna prostorija, poslovnica. birokracija (pored birokratija) franc.-gr. (isp. biro + krateo vladam) 1. vladajui inovniki aparat unutar drave; 2. = birokratizam (v. dalje); birokrat(a) 1. koji pripada birokraciji; 2. inovnik-formalist, zatezalo, koji rtvuje stvarne interese posla formalnostima; en. birokratkinja; prid. birokratski; birokratizam, -zma 1. birokratizam se u prijelaznom periodu od kapitalizma ka socijalizmu prvenstveno javlja kao tendencija da vlast postane polazna toka jednog procesa u kome bi dravni aparat trebalo da postepeno dobiva odluujuu ulogu u proizvodnim i drutvenim odnosima uope, da kao monopolni upravlja zamijeni vlast nekadanjeg kapitaliste u proizvodnji, da na taj nain postane u drutvu samostalan i odluujui ekonomski inilac sve vie ograniavajui slobodu rada i neposrednog proizvoaa i da u konanoj liniji deformira razvitak socijalistikih odnosa u smislu restauracije odreenih dravnokapitalistikih odnosa i oblika (iz Programa Saveza komunista Jugoslavije); 2. svemo, prevlast i odluujua uloga inovnikog aparata u dravi, osobito u dravnokapitalistikim zemljama; 3. kancelartina, sklonost na formalizam u poslu, odijeljenost od stvarnog ivota, od 176

svega to interesira ivog ovjeka; gledanje na ivot kroz spise i isputanje iz vida ivih ljudi (ovo tree znaenje zove Milivoj De-man: birokratika): birokratizirati, -izlram provesti birokratizaciju. birokratske metode u upravi, poinovniiti. biro maci. (biros) govedar, volar na imanju: en. birokinja. birotehnika, 3. -ci (isp. biro / tehnika) cjelokupnost postupaka i aparata koji se primjenjuju pri obavljanju uredskih poslova. birov, hirova maci. (biro sudac); 1. opinski starjeina; 2. opinski sluga; pandur, dostavlja, pozivar; 3. uvar polja, poljar, subaa: prici, birovljev. birsa v. birza. birstnapcug njem. (Biirste etka + Abzug snimka) etkovni otisak: u tampar-stvu naziv za prvi otisak sloenog teksta na kojem se vri ispravljanje pogreaka u slogu; danas sve vie prodire naziv prva korektura (njemako ime odatle, to otiskiva da bi dobio to jasniji otisak lagano udara etkom po poleini papira poloenog preko crnilom namazanog sloga). birag, -aga maci. (birsag) 1. globa, novana kazna; 2. dar u novcu ili u kakvoj stvari; mito. birt njem. (Wirt) 1. v. birta; 2. katkada i umjesto birtija, bircauz. bircuz. bir tahta eksik tur. nedostaje jedna daska ( u glavi). birta, -aa, 5. birtau (isp. bircauz. birtija) gostioniar, krmar: birtaica gostioni-arka. krmarica (Nar.). birtija, 2. mn. birtija v. bircauz; umanj. bir-tijica. birtiiglija tur. (isp. bir / tug) paa od jednoga tuga lv.); isp. beglerbeg. biru v. biro (Nar.). birvad, -adi (zbirna imen. . r.) maci. (birhato) dvije grede, spojene na krajevima, za sputanje buradi u podrum odn. za guranje na kola pri utovaru. birvaktile tur. (isp. bir / vakat) jednom, nekada, u stara vremena. birza lat. (birsa - koa) 1. prevlaka, pavlaka ponad (pokvarenog) vina, vinska plijesan; 2. sol vinske kiseline, tartarat; isp. vajn-tajn.

birzeman, -ana tur. (isp. bir + zeman) prolost, davno vrijeme, staro doba; birzema-nlle isto to i birvaktile (v. J ; isp. babazeman. bis lat. dvaput; jo, jo jedanput; opet; uzvik kojim publika (u kazalitu, na koncertu itd.) zahtijeva da se neto iz prc ponovi. bisaci, bisaka (mn. ni. r.) v. bisage. bisage, bisaga (mn. . roda) lat. (isp. saceus vrea) dvostruka torba, d1 stavljene torbe koje se prte preko r ili se vjeaju o sedlo; dvanjke. bisazi, bisaga (mn. m. r.) v. bisage. bis dat qui cito dat lat. (it. bis dat k d a t ) dvostruko daje tko brzo daje dariva ko potezi ftj. tko se pouri vanjin. Bogatstvo i ubotvo. I I I . pjev. bis de cadem re ne sit actio lat. (it. ... ne moe se dva puta tuiti za istu isp. non bis in idem. biseksualan, -Ina. -Ino lat. ( b i . . . + isf sualan) dvospolan; isp. hermafrodit; sualitet, -eta dvospolnost. bisektrisa, 2. mn. -isa lat.-franc. (isp. 1 sektor) geom. crta koja dijeli k u t ne polovice, raspolovnica. presjenica. biser, 2. mn. bisera tur. (biisre) okrugl revina oko zrnca pijeska ili oko koje gog stranog tijela to se sluajno n ljuturi nekih koljki; stvara se od i ima lijep bjelkast sjaj s preljevima; s se dragocjenou i upotrebljava za prid. biseran, biserast / (tur.) biserli; bi 3. ^ki. 2. mn. -kl vrsta kokoi po lom iz zapadne Afrike (takoer sh ukras), tzv. morska koko (kod Ki miirka: isp. Misir): bisernica - - 1. koja proizvodi biser; 2. vrsta najmanji bure, prim. b'isig njem. (bissig) zajedljiv. zagrilji\ kotan. bisilabian, -na, -no lat. (bi... + isp. i od dva sloga, dvosloan. bisirati, bisiram (isp. bis) ponovno pjev svirati neto ve izvedeno (udovoljiti p koja vie bis). biskajski prid. u vezi Biskajski zaljev ( zaljev Atlantskog oceana u panjol; Francuskoj).

biskup gr. (episkopos nadglednik) 1. dostojanstvenik u katolikoj i evang crkvi; 2. ptija trtica (jer je oblikom na biskupsku bogoslubenu kapu. n prid. biskupov; biskupski; biskupija druje jednog biskupa; prid. biskupljsk

biskvit, -ita franc. (biscuit dvaput | 1. dvopek, peksimit; 2. vrsta kola jaja, eera i brana; 3. dvaput peen ulan bez cakline.

bismilah!

177

bi/am (upavci iz Liverpoola); kasnije su sebi doputali kojekakve sitne nepodoptine, uglavnom simpatine (ak su dobili i Orden Britanskog imperija za zasluge), i tako zainteresirali za sebe mnoge ljubitelje senzacija, pridru-ivi se pojavama modernog svijeta kao to su halbtarkeri, modsi, bluzon noari i si.; b'itlzica frizura kakvu nose bitlzi i njihovi simpatizeri odn. imitatori (upava, raskutrana, nemarna). bitnik, nm. -ci engl. (bcatnik) jedan od naziva za huligane, bluzon noare, tediboje, halb-tarkere, provose i si. mlade ljude (obino nedouene ake) koji ive na svoj nain prezirui forme obinog ivota: uope osoba sklona neuobiajenom ponaanju (izvan ostalog svijeta) i odijevanju i bizarnim teorijama o ivotu; isp. punk. hitometrija gr. (bythos dubina + metron mjera) mjerenje dubina mehanikim putem ili preraunavanjem; bitometar, -tra. 2. mn. bitometara dubinomjer. bitonalnost v. politonalnost. bitpazar, -ara tur. (bitpazar) trite starim stvarima, buja odn. buvlja pijaca. bittervvasser njem. gorka voda, sredstvo za regulaciju probave (Krlea). bitulTt, -ita lat.-gr. (isp. bitumen + lithos kamen) materija uglavnom od bitumena za gradnju (taracanje, poploivanje) cesta. bitumen lat. (paklina, asfalt) organske tvari, nastale raspadanjem biljnih ili ivotinjskih ostataka; zemni vosak, petrolej. nafta, asfalt i si.: takoer i umjetni produkti, npr. ka-menougljena smola; prid. bitiimenskl / bi-tumindzan, -zna, -zno. biva jap. narodni instrument u Japanu, srodan lutnji; ima 4 ice po kojima se udara drvenim tapiima; prati pjevanje starih ljubavnih i ratnikih pjesama. bivak, mn. -ci, 2. b'ivaka franc. (bivouac) vojniki tabor pod otvorenim nebom i atorima; prid. bivanl; glag. bivakovati, -ujem logorovati u bivaku; isto i bivakirati, -vakiram; bivaar vojnik odreen da ide ispred ete (glavnine) i brine se za bivak; konaar. bivalentan, -tna, -tno lat. (bi. . . + isp. valencija) kem. dvovaljan, dvovrijedan. biver v. dever2 (deverika). biz tur. (biz) obuarsko ili remenarsko ilo. bizam hebr. (besem; isp. i balzam) 1. krzno bizamskog takora, ondatre, dotino jedne 178 dobivanje lako topljivih slitina, tekih vrsta stakla; neki se njegovi spojevi upotrebljavaju u medicini. biznis engl. (business) 1. posao, trgovina, i-ar; 2. poslovna struka; biznismen poslovan ovjek, ovjek trgovakog duha, trgovac uope, keftsman. bizon, -ona gr. (bisSn) divlji bivol, zubar (u Evropi); bufalo (u Americi); prid. bi/onskl; isp. ubr. Bizonija lat.-gr. (bi. . . + zona pojas) ameriki i britanski dijelovi okupirane Njemake s jedinstvenom angloamerikom upravom. bi, bia, mn. bii lat. (pisum, tal. pisello) graak {isp. rizi-bizi). biu, -ua, 2. mn. -ua franc. (bijou) dragulj, dragi kamen, ukras, ures, nakit, dragocjenost (Mato).

bismilah! tur. (bismillah) bog pomogao! u ime boje! bis repetita placent lat. ponovljene stvari dvaput se sviaju. Bissau (Bissao) v. Gvineja Bissao. bista, 2. mn. bista franc. (buste grudi) 1. poprsje; kip koji predstavlja ovjeka iznad pojasa; 2. poprsju slian gornji dio krojake lutke. bister engl. (bister, bistre) smea mineralna boja. smei slikarski pigment (po svom sastavu preparirana ada smolastog drveta). bistijerna v. cisterna. bistnhalter v. buznhalter. b'isto maci. (biztos - siguran) policajac, policijski inovnik. bistro, -6a. mn. -6i, 2. -6a franc. (bistro) prvotno: krmar, zatim: vinotoje, danas: ekspresni restoran. bisturi. -ija franc. (bistouri) no za operacije s pominim sjeivom: skalpel. bisurman v. busurman. bisus gr. (byssos tanka lanena ili pamuna tkanina) morska svila; vlakna kojima se jedna vrsta koljki (dagnja) dri za morsko dno; prid. bisusni. biskup v. biskup. biofterka v. virtafterica. bit' v. beat. bit2 engl. (bit) sitan novac od 12 i po centa (USA) odn. od 3 penija (Engleska), uope neto sitno, komadi; u teoriji informacija jedinica informacije koja odgovara rezultatu i/bora izmeu dvije jednako vjerojatne alternative. bitanga, 3. -gi maci. (bitang, od staranjem. bintunge pljaka) skitnica, nitarija; bi-tanditi se, -im se biti bitanga, skitati se. biter njem. (bitter gorak) vrsta gorke rakije. biterisati, -em tur. (bitirim kraj. svretak) svriti, dokonati, dokrajiti. bitevi tur. (bitevi itav) jak. snaan, vrst, masivan, temeljan, temeljit. bitevija tur. (bitevi) 1. vrsta koplja, plosnato koplje; 2. itav ovjek, ljudina, jakota, ljudeskara, temeljak. kao od brijega odvaljen. bitirisati v. biterisati. bitisati, -em tur. (bitmek) proi, svriti se, propasti, uginuti, nestati; bilo i bitisalo bilo pa prolo. bitlzi (mn.) engl. (beatles) prvotno: etiri upava, nedovoljno oeljana mladia, sa prilino simpatinim glasovima, koji su se istakli sviranjem i pjevanjem lagera i postali ljubimci engleske publike Bizant

vrste krtice (desmana); 2. mirisna mast; mous; prid. bizantski. Bizant isto to i Carigrad, ali slui i kao naziv za itavo Istonorimsko Carstvo; prid. bizantski; Bizantinac, -nca, 5. Bizantince. 2. mn. Bizantlnaca stanovnik Bizanta; en. Bizantinka; prid. bizantinski; bizantika, 3. -ci bizantski stil u umjetnosti; bizantinizam, -zma postupak svojstven Bizantincima, isprva finoa i utivost, a kasnije dvolinost i spletkarenje; bizantinac dvo-linik, spletkar, lukavac; bizantologija nauka o bizantskoj knjievnosti i kulturi; bizantolog, nm. -zi uenjak koji se bavi bizantologijom; prid. bizantolokl (sve pored Vizant itd.). bizaran, -rna. -rno franc. (bizarre) udnovat, neobian, nastran; hirovit; bizarnost, -osti udnovatost, neobinost, nastranost; hirovitost. bizat, 2. mn. blzata tal. (bisatto) jegulja. bizmut njem. (Wismut, po podruju Wiesen) kem. element, atomska teina 209,00 tablini broj 83, znak Bi; crvenkastobijeli lako topljivi metal; slui za

biuterija franc. (bijouterie) 1. nakit, dragulj; 2. trgovina draguljima; 3. tvornika proizvodnja nakita. BJ automobilska oznaka za Bjelovar. bjaka tal. (biacca) bjelilo, puder. Bjanka v. Bianca. bjankarija tal. (biancheria) bijelo rublje; isto i bjankerija. bjanko tal. (bianco bijelo, neispisano) mjenica samo s potpisom nevezana ni uz svotu ni uz rok (bjanko-mjenica): bjanko-potpis potpis na prazan papir, u povjerenju na ono to e biti napisano; potpis prijed. bjelobiljetnik rus. (belobiletnik) u ruskoj revolucionarnoj vojnoj terminologiji koji je oznaivao obveznika oglaene sposobnim za vojnu slubu. bjelogardijac, -jca. 2. mn. bjelogardljac pripadnik Bijele garde, proturevolucic formacije za vrijeme oktobarske reve uope: proturevolucionar. protubol bjelogardist(a) pripadnik Bijele gi Sloveniji za vrijeme njemake oki: (1941 1945). bjestija v. betija. bjonda tal. (bionda) ; bjondo (tal. bion blond i izv. Bk znak za berkelij (v.). BL automobilska oznaka za Banju takoer i za Basutoland. black-bottom engl. (it. bl'ek-botom) vrst; rikog plesa poslije prvoga svjetskog zapravo varijanta vanstepa (kreatori riki Crnci); pojavio se god. 1926.
blamaa

blackout engl. (it. blekaut) I . utnja, rav, preuivanje, osobito skrivanje, urivanje nekih injenica od strane s nih vlasti u politike svrhe; 2. mral mraenje. blafar, -ara franc. (blafard) v. albin. blager, -era franc. (blagueur) hvalisavac, komedijant (Mato). blagirati, blaglram franc. (blaguer) lag ali, aliti se na neiji raun, ismi koga (Mato). blagodaran, -rna, -rno crkv.-slav. zalv blagodarenje sluba boja zahva tedeum; blagodariti, -godarim zal vati; blagodarnost, -osti zahvalnost. blagodejanje rus. stipendija, potpora; I dejanac, -nca, 2. mn. blagodejanaca -pendist. blagogovenje crkv.-slav. pobonost, stral tovanje, bogobojaznost. blagoroe rus. (blagorodie) titula nieg c ili inovnika u carskoj Rusiji, blagoutrobije crkv.-slav. trbuh, utroba, blagovon, -a, -o rus. mirisan, aromatian blagovremen, -a, -o rus. pravovremen, vodoban. blajhati, -am njem. (bleichen) blijediti, blijedim, osobito bojadisati kosu u sv boju, isto to i oksidirati; isto i blajh -ujem. blak engl. (black) katran, ter, smola (crn;

179

blend

blamaa franc. (blame ukor. pokuda; negodovanje) osramoenje, sramota, ruglo; blamirati, blamiram izvrgnuti ruglu, uiniti smijenim, osramotiti, kompromitirati. blanak, blanka, nm. blanci, 2. blanaka tal. (planca) klupa nalik kovegu, sanduk za rublje. blank franc. (blanc) bijel, ist, otvoren; ostati blank ostati potpuno bez novaca; ii blank - ii bez ogrtaa; imati npr. blank deseticu u kartanju ne imati ni jednu kartu iste boje nego deseticu. Blanka v. Bianca. blanketa franc. (blanquette) 1. bjelica; papir koji je samo potpisan, a moe se ispuniti sadrajem po volji; 2. tiskanica, formular; isto i blanket, -ta. blankizam, -zma struja u francuskom revolucionarnom pokretu kojoj je zaetnik francuski socijalist L. A. Blanqui (1805. do 1881); po definiciji Lenjinovoj blankizam je teorija koja porie klasnu borbu. Blankizam oekuje spas ovjeanstva od najamnoga robovanja ne putem klasne borbe proletarijata, nego putem urote nevelike manjine intelektualaca; blankist(a), 2. mn. blan-kista pristaa blankizma (osobito aktivan u doba Parike komune). bl'anko v. bjanko. blankpancer njem. svijetli, blistavi oklop (Krlea). blankvers engl. (blankverse) stih bez sroka, nevezan stih, jampski pentametar ( v .j, redovan u engleskoj drami i epu. blanirati, blaniram franc. (blanchir) u kuharskom jeziku: 1. naglo prokuhati, pofu-riti, ouriti; 2. (o)istiti, (o)bijeliti, (o)guliti, (o)ljutiti. blanja lat. (planula) v. hobi. blasfemija gr. (blasfemia) hula, bogohuljenje: pogrda, psovanje, kleveta, grdnja; bla-sfemian, -na, -no bogohulan, strahovito uvredljiv, krajnje pogrdan, klevetniki u najgorem smislu. blastogeneza (akc. i -geneza) gr. (blaste klica, mladica, list, 'iznikao, grana + geneza, v.) vegetativno razmnoavanje putem pupanja ili stvaranja naroitih klica. Matom, -oma gr. (blaste klica) vrsta tumora ( v .j. blastomera gr. (blaste klica, merizomai razdvajam) stanica nastala brazdanjem jajeta u poetku embrionalnog razvitka.

blastomikoza gr. (blaste klica + mykes - ~ gljiva) bolest koe (oituje se u obliku voria i veih oteklina koje se gnojno razmekavaju). blastopor gr. (blaste klica 4poros prolaz) otvor na pracrijevu gastrule (v.). blastula gr. (blastano klijam, niem) jedan od razvojnih stadija svih mnogostaninih ivotinja. blaufuks njem. (blau plav + Fuchs lisica) sjeverna (arktika) lisica s plavkastim krznom, tzv. plava lisica (i krzno od nje); isp. silberfuks. blaugas njem. (blau plav + Gas plin) vrsta plinovitog pogonskog goriva za avione. blaumontag njem. (doslovno plavi ponedjeljak) stanje mamurnosti poslije banenja u* nedjelju. blautrumpf njem. (blau plav + Strumpf arapa) plava arapa, u literaturi est izraz za uenu enu (Begovi); prema za 17. st. smijenom obiaju jednoga od lanova kruga ugledne engleske spisateljice lady Mary Wortley Montagu (briljantni kozer Stillingfleet) da nosi arape plave boje. blavor, -ora rum. (balaur zmaj) 1. vrsta gutera bez nogu, nalik na zmiju; 2. vrsta morske ribe. blazer v. blejzer. blaziran franc. (blaser otupjeti, oguglati) 1. otupljen; 2. ravnoduan; sit svega i zato obuzet dosadom; prezasien; izv. blaziranost, -osti. blef engl. (bluff) 1. u kartakoj igri nain kojim se suigrai obmanjuju time to se igra koji ima slabe karte pravi kao da ima u rukama jake karte (npr. kod pokera); 2. prenes. a) prevara, varka, zaslje-pljivanje; opsjena, obmana; b) plaenje protivnika drskou, bezobratinom, hvalisanjem u pogledu snage i sredstava kojih u stvari nema; blefirati, blefiram iznenaditi, zablijetiti. zapanjiti i tako prevariti; obmanuti, zavarati; blefer, 2. mn. blefera obmanjiva, varalica i si. blefaritis (akc. i -itis) gr. (blefaron - vjea. oni kapak) upala onih kapaka. blefarospazam gr. grevito stezanje onih kapaka, vjea. blefer; blefirati v. blef. bleh njem. (Blech) lim (isp. pleh); blehan, -a,

-o - limen, plehnat. blejzer engl. (blazer) lagan, aren sportski vuneni kaputi; u irem smislu isto to i blenda

vesta, sako (v.). bl'ek-botom v. black-bottom. blend engl. mjeavina, smjesa, spoj. 180 blindirani automobil, vlak); 2. gradit dae. bfinder (isp. blind) atr. tko nasumce sve do ega stigne, bfinderica njem. (isp. blind1) tramvaj bez odn. bez druge kakve oznake odre pravca, blindirati v. blindaa. bfindrama njem. slijepi okvir, plosnati bez ornamenata i (obino) bez platni lea). bunker njem. (blink sjajan, svjetluc od kovine, plastine mase, drva na ribica s udicom kao mamac za vee na izraz; varalica; 2. konjski naoi zazirci; 3. slubeni ulini telefon milii signalnim svjetlom; 4. elektrini prc signal na raskru, semafor. blinkera, -aa ribi koji lovi uz r blinkera. blip engl. (vjerojatno onomatopeja) svje signal na radaru (v.j. bfister engl. (blister) 1. sirovi talionici kar; 2. grubo liven elik; 3. mjehui koi, prit, opeklina. Blitzkrieg v. blickrig (pod blic). bfizard engl. (blizzard) vjetar koji se , meno javlja u Kanadi, gusta snjena vic, snjena oluja; putnik, zateen pojave, moe uslijed silne studeni pol i vrlo brzo umrijeti. blok franc. (bloc) 1. savez (drava, poli stranaka ili drugih organizacija) u zajednike akcije; 2. vrsta dizalice: 3. kua ili ulica koje tvore izvjesnu jed 4. potvrda za uplaenu sumu na ke dobije roba; 5. svezak vrsto vezanog papira iz kojeg se mogu pojedini '. iskinuti. 6. kocka od betona za gr podvodnih dijelova lukobrana, gatova sipa; 7. panj. gromada, klada; 8. u skim igrama skup od nekoliko igra: stisnuti jedan uz drugoga spreavaju ; protivnika ( u nogometu npr. kod izvc esnaesterca, tzv. ivi zid); 9. osjea enosti. zauzetost nekom pojavom koja ava miljenje na bilo to drugo; 10. t tip slova kod kojih su sve crte iste de (isp. blok-pismo); 11. cjelina, masa mena, leda): 12. planinski masiv; 13. k metala prikladnog za dalju obradu; 14 ili vaniji dio stroja, srednji dio mot unutranjim izgaranjem; 15. u televizij jeziku sklop od nekoliko izvedbenil

blenda, 2. mn. blenda njem. (Blende) 1. mali otvor koji se moe proiriti i suziti (npr. kod fotografskog aparata); 2. sjajnik, bli-stavac (ruda); 3. ploa oblijepljena stanio-lom (v.j ili prevuena srebrnastom bojom koja slui za iskoriivanje sunanog svjetla prigodom filmskog snimanja: brana, pregrada, zaklon, zaslon. bl'endati, -am njem. (blenden zasjenjivati) u snimanju glasa na magnetofonsku vrpcu ili na gramofonsku plou udaljivanjem glasa od mikrofona postizavati efekt da se glas gubi ili postaje slabiji, da izbljeuje (da se dobije npr. efekt odlaenja i si.); isto i blendovati, -ujem. blender 1. isto to i blenda 3; 2. radnik (filmski) koji radi oko blende 3. blendovanje premazivanje krzna razrijeenom bojom, izbljeivanje; isp. blendati. bl'enkvers v. blankvers. blenoreja gr. (blenna sluz + rhed te-em) upala koja nastaje prijenosom bacila gonoreje fv.) u oi; isto i blenoragija. blesiira franc. (blessure) rana, ozljeda, povreda; blesirati, blesTram raniti, povrijediti, ozlijediti. bfic njem. (Blitz) 1. blijesak, munja; 2. v. (nie) blicliht; bficablajter (njem. ableiten odvoditi) 1. munjovod, gromovod, gromobran; 2. prenes. odvodnik. kanalizator, ovjek koji raznorodne stvari svodi u jednu koloteinu; bfickrig (Blitzkrieg) - munjeviti rat s pomou kojega napadaka strana misli zavriti vojne akcije u najkraem roku potpunim porazom protivnika; bfic-pitanja intervju na brzinu, bez mogunosti da se pitani prethodno pripravi na odgovore; bficliht (Blitzlicht) bljeskalica, ina-gnezijevo svjetlo (pri fotografiranju u tamnim prostorijama); krae: bfic, 1 blica. mn. blicevi; isp. fle . bficati, -am (isp. blic) juriti poput munje, sijevati (M. Matkovi). blind1 njem. (blind) slijep; na bfind I . naslijepo, nasumce; 2. atr. neopaeno, neo-pazice. neprimjetljivo: bez rauna, hazar-derski (npr. igrati karte). bfind2 franc. (blind; trebalo bi itati blend. ali ovako se uvrijeilo) zaklon, oklopna kola, tenk. blindaa franc. (blindage) vojn. zaklon koji brani borce od vatre odozgo; pravljenje takva zaklona, oklopljivanje. zatiivanje; blindirati, blindiram 1. oklopiti (npr.

blokada

181

bilis

caka povezanih u jednu idejnu cjelinu; prid. blokovski. blokada ud. (bloccata opsjednuta, opkoljena) 1. vojna, politika ili ekonomska izolacija ili opkoljavanje neke drave (ili njezina dijela), npr. zatvaranje tue obale vlastitim ratnim brodovima radi stvaranja pritiska na protivniku silu; organizatori blokade ele na taj nain prinuditi dotinu dravu da izvri odreene njihove zahtjeve ili da primi uvjete koje joj oni nameu; 2. u medicini katkada naziv za injekciju; prid. blokadnl, -a, -5. blokaa franc. (blocage) 1. tamp. stavljanje kovnih umetaka umjesto slova koja sluajno nisu pri ruci; 2. sport, u boksu obrambeni pokret tijela koji se sastoji u tome da se pod protivnikov udarac podmetne ruka ili slabije osjetljivi dio tijela. blokej, -eja, 2. mn. -eja (isp. blok i izv.) u Srbiji uobiajen naziv za predmet koji se u Hrvatskoj zove picpleh, tj. omanja, obino eljezna (katkad i bakrena) ploica s rupicama to se pribija na vrhove potplata (donova) i na pete da zatiti kou od prebrzog oteenja.

blbkflauta vrsta flaute, s opsegom od dvije oktave; u 16. i 17. st. jedan od najrairenijih instrumenata, ali sredinom 18. st. nestaje iz upotrebe. blokhauz njem. (Blockhaus) 1. brvnara, drvena kua, pastirska koliba; 2. tvravica, karaula, straara. blokirati, blokiram 1. ostvariti blokadu (v.); (u)initi nepokretnim, (u)koiti, onemogu-i(va)ti u kretanju; 2. vojn. opkoliti utvreno protivnikovo uporite, u cilju da se osvoji; 3. u prometnoj slubi zatvoriti semaforima prugu medu dvjema stanicama kao znak da pruga nije slobodna; 4. pregraditi put; 5. trg. izdati blok, tj. potvrdu o uplaenoj svoti na temelju ega se die roba; 6. zatvoriti telefonsku liniju, koju je zauzeo neki pretplatnik, za druge pretplatnike; 7. tamp. staviti odreeni znak ( M ) umjesto slova koje u ovaj as nedostaje, ali se pretpostavlja da e se do slijedee korekture pronai (isp. blokaa 1); 8. obuzeti ( u duevnom smislu), oteati miljenje, hendikepirati (v.); 9. dati injekciju, ubrizgati ljekovitu tekuinu; 10. zabraniti isplatu s neijeg tekueg rauna u banci, dok vlasnik rauna ne namiri stare dugove; 11. uope

biljeiti, unositi (pismeno) u blok (biljenicu), zapisivati itd. blokovski prid. prema blok (v.j. blok-pismo - - oznaka za slova (blok-slova) kod kojih svi potezi imaju istu debljinu. blokus franc. (blocus, isp. blokhauz) v. blokada (Buro, ti si blokus Braa, tj. bura spreava svaki promet s otokom; Tin Uje-vi). blomba v. plomba. blbnd' franc.-njem. (blond, tal. biondo plavi) svijetle ( = plave) boje. plavokos, svjetlokos; blondln, -ina plavokos mukarac, plavuan; blondinka plavokosa ena. plavua, plavojka; isto i blondina; isp. bjonda. blond2 franc. (blond) fina svilena tkanina: svilena ipka (Sterija). blondel slika kojoj je autor Blondel Lan-celot (14961561), flamanski slikar i graditelj (karakteristike: bogati ornamenti, blistave boje, bljetav sjaj); takoer i slike u takvom stilu uope (Krlea). blouson noir i. bluzon noar. Blu-Bo njem. skra. od Blut (krv) i Boden (tlo), teorija krvi i tla (u knjievnosti). bludin, bludinz v. blue-jean. blue-jeans.
blush

Blue Bird engl. (it. blu berd) modra ptica, jedan od amerikih umjetnih Zemljinih satelita iz programa Intelsat II. blue-jean engl. (it. bludin; prema starofranc. obliku Janne za tal. grad Genovu, gdje se prvotno tkala) vrsta vrste pamune tkanine, najee plave boje, od koje se proizvode hlae karakteristinoga traperskoga kroja a u nae vrijeme i drugi odjevni predmeti; kod nas poznata i kao traper-materijal; blue-jeans (it. bludinz) hlae od takve tkanine, traperice, farmerke. blue peter engl. (it. blu plter) pomor, signalna zastava koja znai slovo P u meunarodnom signalnom kodu: plavo polje s bijelom etvorinom u sredini; oznauje da brod naputa luku. blues v. bluz. blue stocking engl. (it. blu stokin plava arapa) knjievnica, uena ena; isp. blau-trumpf. bluff v. blef. bluni engl. (bloom) komad iskovanog eljeza: bluming (blooming) veliki strug za valjanje lijevanog eljeza u kvadratni teki blok (blum). blumentender njem. (Blume cvijet + Stiin-der stalak) stalak za cvijee (obino za njegovanje cvijea u sobama). blus \\ bluz. 182

blush engl. (il. blii) rumenilo, crvenilo za lice. hl li I dr uk njem. (Blut krv + Druck tlak. pritisak) tlak krvi. krvni pritisak (isp. hipertonija i hipotonija). blutturc njem. (Blutsturtz) izljev krvi. bluz, bluza, lak. bluzu engl. (blues) a ) muziki stil nastao u Americi medu crncima prije 150 godina sa specijalnim ritmom uz instrument od 12 ica. popularan u razliitim varijantama (pjevanje, solo-gitara. harmonika, bas-gitara. bubnjevi) sve do danas: b) drutveni ples 20. stoljea na sprijeda opisanu muziku; plee se u parovima, koraci nefiksirani, razliite improvizacije. bluza franc. (blouse) 1. enski lagani gornji haljinac (samo do pasa); 2. vojniki ili na vojniku krojeni kaput koji se kopa po sredini (za razliku od koporana koji ima dugmeta po strani); 3. engleska bluza vrsta kratkog vojnikog kaputa do pojasa (stee se oko pasa pojasom od istog materijala uivenim u bluzu); 4. ruska bluza iroka koulja, stegnuta oko vrata priljubljenom oirokom (esto i lijepo izvezenom) uspravnom ogrlicom (Begovi); umanj. bluzica. bluzon noar franc. (blouson noir) crna majica, crna bluza, francuski naziv za ono to se npr. u Engleskoj zove tediboj ili tinejder, u Poljskoj huligan, u SSSR sti-ljaga, u Italiji tepista, kod nas siledija. u Njemakoj halbtarke; prema pisanju tampe (koja ih je kod nas nazvala crnokapu-tai) karakteristika je takvim francuskim mladiima polukona vjetrovka i tijesne traperice s noevima; jo su gori bluzon dore (blouson dore zlatna vjetrovka). bljiisti. bljudem starost, uvati, paziti, motriti. BMW (i:g. be-em-ve, 2. -vea) skra za Baye-risehe Motorenvverke (Bavarska tvornica motora). boa, 2. nm. boa lat. (Boa constrictor, tj. ste-za, sapinja) 1. udav, piton, zmijski car: vrsta goleme zmije koja svoju rtvu ubija tako da se omota oko nje i snano je stegne te je na taj nain ugui: 2. krzno koje se ovija oko vrata. BOAC skra. za engl. British Overseas Airways Corporation (Britansko poduzee za prekomorski avionski promet). boaserija franc. (boiserie) drvena oplata sobe. rezbarija. parketi, uope drveni radovi po graevinama. bob' v. bobslej. bob2 engl. napitak od jaja. ruma i eei Bob engl. hipok. prema Robert (isp. Bo boba, 2. mn. boba tal.

(bobba) riba bul bobar, -bra (isp. biber2) dabar, bobi, hobija, mn. hobiji engl. (bobbv) p no ime za londonskog straara, redi licajca (po engleskom ministru um poslova Robertu Pelu. 17881855. god. 1829. organizirao modernu Ion policiju); Bobi (Bobbv) hipok. prema bobina franc. (bobine) kalem, pula. s svitak. bobinet engl. (bobbinet) lako prozirno od pamuka (za haljine i zastore); ipkasto tkanje: isto to i til. bobi-sokser engl. (bobby-sockser) u i naziv za sentimentalnu i romantici vojku izmeu 1 3 14 i 18 godina; im je karakteristika da nose kratke koje jo zasuu do glenjeva (isp. en<t kratka arapa, sokna). bobrov, -a. -o (isp. bobar) dabrov; vina dabrovina, dabrovo krzno. bobslej engl. (bob-sleigh) amerikanske sa vie mjesta i sa dva para kliza kojih je prednji pokretan i slui z; vijanje: skraeno govori se i hoh. boca, 2. mn. boca tal. (mlet. bozza) klenka, flaa: 2. ovea staklena pos spremanje odn. konzerviranje voa vra: 3. batak, stegno (ptije) (o podsjea na bocu); boe a I. -ala boca, demion; v. bocun. Boccaccio (it. Bokao. 2. -aa) ir janskog pisca iz 14. stoljea: glavn Dekameron I v.): prid. bokaovski. bocel, 2. mn. bocela tal. (bozzello) kol dizanje tereta na brodovima. boehe v. bo2. boeman hol. (boot lada + m a n pomor, brodarski; osoba nieg kom kadra u iju dunost spada odrav; stoe na brodu, nadzor nad brodsk slovima i obuavanje posade u pomc bocun, -una tal. (bozzone) velika bo mion. balon. Bocvana (prije Beuana) republika u Africi, nezavisna od 1966; glavni gr berones. boa (stegnuto od bala, baoa) v. bal boata voda tal. (bocea ue) v. bi voda. bokore, bokora (mn. . r.) mad. (b - opanci, sandale) papue od valjan pane. pone.

bbe

183

bohorica

bbe, boca (mn. . roda) tal. (bocce) bue, drvene kugle za igru, rairenu u mediteranskom podruju pa i u naim primorskim krajevima (igraju dvije partije; jedna se crvena kugla [bulin, v.] izbaci u polje i slui kao cilj, a igrai nastoje da svoje raznobojne kugle bace to blie do cilja); isp. balote, bue; boati se, -am se kuglati se na sprijeda opisan nain. bodega, 3. -gi panj. (po postanku isto to i apoteka) vinski podrum, vinara, krma, bife; isp. butiga. boden njem. (Bodden) u geografiji naziv za plitak zaljev koji duboko zalazi u kopno; veoma neravna obala bodena nastala je potapanjem kopna u more koje ispunjava sve neravnine. bodenkultura njem. (Boden tlo) obraivanje zemlje, ratarstvo, zemljoradnja (Mato). bodenskl prid. u nazivu Bodensko jezero (na sjevernom podnoju Alpa u Njemakoj i vicarskoj; protjee ga rijeka Rajna). Bodhisatva - prema budistikom vjerovanju bie koje je postiglo toliko savrenstvo duha da bi moglo prijei u nirvanu (v.t, ali se toga odrie za spas drugih. bodi-ek engl. (body tijelo, tchek zaustavljanje, zapreka) sport, zadravanje protivnikog igraa tijelom (u hokeju doputeno). bodnimer njem. (Boden tavan + Zimmer soba) tavanska soba, soba na mansardi (esto i dinstbodncimer tavanska soba za sluinad). bodul tal. (venet. bodolo) otoanin; en. bo-dulica / hodnika; prid. bodulski, -a, -5. boedromion gr. trei mjesec u staroatikoj godini: na rujan listopad; Boedromija - starogrka sveanost u ast Apolona kao pomagaa u ratu (boe vika, dro-meo trim; boedromeo pritjeem u pomo); slavila se sveanim ophodom i gozbom. boema franc. (boheme) doslovno cigantina; naziv pozajmljen iz Francuske za materijalno neosigurane ljude iz redova intelektualaca (studenata, knjievnika, umjetnika itd.) koji vode bezbrian i neuredan ivot; njihove su glavne znaajke uski individualizam i rasputenost; Prava boema vjeno sjedi u istim, esto i dosadnim kavanama velegrada, gladuje, ivi u planovima, spava na klupi po stanicama i parkovima (Tin): prid. boemskl; boem, -ema, 5. boeme t k o ivi boemskim ivotom; ovjek koji ivi od danas do sutra, nema para, nema briga, ali je vii od sredine i ponosan da se oslobodio
Bois de.

graanskih shvatanja (Tin); uve. boemina (sve pored bohema i si.). bofl tal. (bavelle, njem. Bavel, Bovel, austr. Pofel) otpaci; bofl-roba roba koja dolazi u trgovinu, a ima neku greku u izradi; roba za odbacivanje; isto i bofl u k . bofor, -ora v. boufort. bogadija v. bagaa, prtljaga (Kosor). bogasija tur. (bogasi) vrsta tanko tkanog pamunog ( u crveno obojenog) platna. bogatlr, -ira. 5. bogatlre mong. (rus. boga-tyr') junak (u nekih naih starijih pisaca analogijom na na prid. bogat, dolazi u znaenju: bogata). bogaz, 2. mn. bogaza tur. (bogaz) 1. tjesnac, kanal, neprohodan put; 2. grlo, gua, drijelo; 3. prea za hvatanje ribe; bogazluk koa ispod grla, podgrlica (osobito u lisice). bogaz, -aa v. bagaa (prtljaga); isto i bo-gaija (Kosor). bogda, 2. mn. bogda tur. (bogdaj) zrno penino, neto vrlo sitno, troha, zera; dem. bogdica. bogdihan rus. (bogdyhan) ruski naziv za nekadanjeg kineskog cara. bogdija, -aa (isp. bogda) kaa od premlje-vene penice. bogn njem. (Bogen) luk, pregib, svod, zavoj; bognlampa visoka, polukruna ulina svjetiljka (s Voltinim lukom), luna lampa. bogoiskatelj rus. (bogoiskatef) bogotrailac, pristaa bogoiskateljstva, bogotranje, religijsko-filozofskog pokreta u nekadanjoj Rusiji, koji je rjeenje drutvenih proturjeja traio u povratku religiji. Bogu (glavni predstavnik Dostojevski). bogv (bogev) engl. (it. bougi) vraiak, da-volak (australski naziv za tinejdere, v.). boha v. boa. bohema / si. i boema / si. (v.). Bohemija latinsko ime za eku (po keltskom plemenu Boji koji su na dananjem ekom tlu nekad ivjeli); bohemizam, -zma, 2. mn. bohemizama eki izraz u nekom drugom jeziku; bohemistika, 3. -ci - nauka koja se bavi izuavanjem ekog jezika; bohemist(a) tko se bavi bohemistikom, strunjak u toj grani nauke; prid. bohe-mistikl. bohorica (bohoriica) pravopis koji je lansirao Adam Bohori. slovenski protestant i gramatiar: djelovao u isto doba kad i nai 184 bodrenje plavi, plavi i si.); 4. u kartakim igrama oznaka za razlikovanje karata, npr. crvena herc. zelena pik: 5. put. ten. izgled, vanjtina, spoljanjost; 6. karakteristika glasa u govorenju, pjevanju (boja glasa, tenorska boja): 7. politika opredijeljenost (crvena interna-cionala, crna reakcija); 8. pogled na svijet, karakteristika knjievnog djela (gledati ruiasto, prikaz u svijetlim bojama, crna budunost itd.): 9. moralni lik (ljiljanska boja. crna dua). boja,2 2. mn. boja hol. (boje, bove, buje) pomor, plutaa: elini cilindar ili usidrena bava za privezivanje brodova ili za oznaivanje ruba plovnog puta. bojadisati, -em (isp. boja1) bojiti, farbati, kolorirati. bojagi v. bajage. bojali prici, indekl. tur. u boji. obojen, boja-disan. koloriran. bojama tur. areno rublje. Bojanusov organ mokrani organ u koljaka. bojar, bojarin v. boljar. bojkot, -ota engl. (bovcott) 1. nain politike i ekonomske borbe koji se sastoji u potpunom ili

protestantski pisci. tj. u 16. st.. i napisao nekoliko gramatikih djela (na latinskom jeziku); njegov je pravopis upotrebljavan kod Slovenaca sve do ilirizma: isp. danj-ica. gajica. Bois de Boulogne franc. (il. Boa d'Bulonj) Bulonjska uma. park zapadno od Pariza. mnogo spominjan i kod naih knjievnika, bois-de-rose franc. (il. boa d'roz) u boji ruina grma (Krlea). boj' engl. (boy) 1. djeak, mladi, mome: 2. (livrirani) sluga: 3. tekli. trkalo. boj,2 boja. lak. boju. mn. bojevi tur. (boj) 1. stas. rast. uzrast: visina: 2. kat. sprat: 3. naslaga, red naslaganih stvari (jedno iznad drugoga). boja' 2. mn. boja tur. 1. utisak to ga na ljudsko oko ini neka pojava ili predmet svojim vidljivim zraenjem (bijelo, crno. plavo, zeleno, uto itd.); stari nai izrazi mast, cvijet, krasa nisu se mogli zadrati u knjievnom jeziku, ali je prodrla njem. farba, a u najnovije vrijeme osobito preko filma kolor; 2. materija to slui za proizvodnju toga vidljivog utiska (slikarska boja): 3. u sportu naziv za momad, tim. druinu, ekipu (obino u mnoini, ovisno o dresu natjecatelja: isp. azuri, a i inae osobito popularno

djelominom prekidu odnosa jedinom osobom, organizacijom, dr u suzdravanju od kupovanja izvjesne itd.: prvi put su ovaj nain borbe up bili (g. 1879) irski zakupnici prema enom upravitelju imanja Englezu cottu: bojkot poduzea u kapitalist zemljama jest kolektivni dogovor ra poduzea koje je strukovni savez pod bojkot, u svrhu djelovanja na zetnika prije trajka ili poslije neus] trajka; 2. nesudjelovanje, suzdravar neke akcije, odbijanje suradnje (poli trgovake), izraavanje prezira prem emu. nemara za neto i si.: bojkotirati tTram vriti bojkot, prekinuti oc izbjegavati, osamiti koga; isto i bojkot -ujem. bojler, 2. mn. bojlera engl. (boil k vreti. kljuati) kuhalo: parni kotao; za toplu vodu. bojlija, 2. mn. bojlija tur. (isp. boj2) visoka rasta, stasit, uzrastan. bojtar, -ara 5. bojtaru / -are maci. ( b ovar, pastir: obanin. bok1 tur. (bok) ljudski izmet: neist: bokluk. bok2, boka njem. (Bock) koijaevo sj na kolima, bak. boka.*?, boki i boci tal. (bocea) usta.

draga, zaljev; kod nas osobito u n Boka kotorska; prid. bokokotorski. bokaovski i. Boccaccio. bokal, -ala tal. (boceale od novogr. bokc krag, pehar. vr. bok a porta tal. (boecaporta) otvor na k lade; vidjelica na palubi: ulaz u donj broda: na naziv: grotlo, bokar. -ara v. bokal: isto i bokara, 2. bokara. bokat, -ata v. advokat (Nar.), bokaluk v. boaluk. bbkerica vrsta lovake puke, dvocij (jedna cijev iznad druge), bokin, -ina tal. (bocehino ustaca) c l u k . mundtik (v. J . bokluk, mn. -ci. 2. bokluka tur. (isp. I 1. ljudski izmet: 2. prenes. govnarij; kukolj, korov: 4. kao prid. indekl. ne prljav; isto i bokluav. bokmal norv. (it. btikmol) norveki knji jezik koji je pod jakim utjecajem d a r jezinih elemenata (prije su ga zvali mal, tj. dravni jezik); danas mu sut stavljaju tzv. nvnorsk (v.j. ali su oba

bokonj

185

boluk

ina izraavanja ravnopravna u norvekom knjievnom i javnom ivotu. bokonj mad. (bokonv) rebra lae. bokor, -ora. lok. -oru i bokoru mad. (bokor) struk kakve biljke: kita: umanj. bokori. boks engl. (box) 1. udarac stisnutom akom, pesnicom: 2. akanje akaa; 3. pregrada (npr. u konjunici. u trnici): kutija, sanduk: 4. vrsta koe; isp. bokskalf. boksa, -aa. 5. boksau aka. pesniar; sporta koji se bavi boksom kao sportom: prid. boksaev; boksaki; boksati (se), -iim (se) udarati (se) akom: akati (se): isto i boksovati (se), -ujem (se). bokser, 2. nm. boksera 1. isto to i boksa: 2. vrsta hladnog oruja; 3. sudionik bokser-skog ustanka (r. nie); 4. vrsta psa (donja eljust dulja od gornje, neotkriti zubi. visina 5458 cm): prid. bokserov; bokserski; bokserski ustanak pokret za osloboenje Kine od dominacije stranih imperijalista (parola: Brani domovinu, uniti stranca); ustanak je voen pod vodstvom kineskog udruenja I H o Thuan (Pravedno slono drutvo) koje su stranci nazvali bokseri (1899. do 1900). boksit, -ita franc. (bauxite) crvena zemlja: mineral iz kojega se dobiva aluminij. bbkska(l)f engl. (calf tele), ponajvie kromom stavljena telea koa za obuu. bbks-kamera engl.-lat. (box kutija + kamera) fotografski aparat kod kojega se a-rina udaljenost ne moe mijenjati, pa se njome snimaju predmeti samo na odreenu udaljenost. boks-me engl. (box-match) javna utakmica u akanju (boksu) amatera ili profesionalnih boksaa. bokter, 2. mn. boktera v. bakter: bokternica kuica bokterova. bokun. -una tal. (boccone) komad: zalogaj: umanj. bokuni ( i s posebnim znaenjem: malo. mrvu): bokunati, -am kidati na komade, komadati, bol tur. (bol) 1. prostran, veoma irok: pun: 2. obilan, izobilan; isto i (reduplicirano) bol-bbl. bola.1 2. mn. bola panj. (bolas) lovaki laso (u Junoj Americi) napravljen od 2 ili vie ueta s kuglama na kraju. bola2 v. bula (papinska). bola3 v. bala (truba platna). bola4 engl. (bowle) 1. zemljana posuda: 2. pie od vina. eera i voa. bolancija v. bolana (Nar.).
bolus

bolana tal. vrsta mletakog sitnog novca. bolanda tal. (mlet. balanza) vaga. tezulja. bolandar, -ara. 5. bolandaru i -are mjera, mjeritelj, vagar. tezuljar. bol-bol v. bol: isto i bolbolice, bolboITle. bolcn njem. (Bolzen) tehn. svornjak, spojni element u stroju: isto i bolcna. bolero panj. 1. ivahni narodni ples u 3/4 taktu (uz gitaru, kastanjete i pjevanje); 2. kratki enski kaputi (panjolske narodne nonje). boleta tal. (bolletta) carinska propusnica: cedulja, priznanica. bolid, -ida gr. (bolis, 2. bolidos hitalo, bacalo: strijela) 1. vrsta meteora: sjajem nadmauje i planete; vidi se i danju; prolazei kroz Zemljinu atmosferu uari se i raspadne: 2. prenes. ovjek ili stvar koja se veoma brzo kree. bolivar zlatna moneta junoamerike republike Venezuele (po Simonu Bolivaru. borcu za slobodu te zemlje): sadri 100 centimosa. Bolivar savezna drava u jugoistonom dijelu Venezuele, glavni grad Ciudad Bolivar. boliviano (it. bolivijano) naziv novca junoamerike republike Bolivije; sadri 100 centavosa. Bolivija republika u unutranjem dijelu june Amerike, glavni grad Sucre. sjedite vlade La Paz: Bolivijanac, -nca. 5. Bolivi-jane. 2. mn. Bolivijanaca; en. Bolivijanka; prid. bolivijski. bo-lo u Americi smiljena zabavna igra u kojoj dvije plastike kuglice objeene za dva kraja uzice treba pokretati tako da se svaki put sudare; igra se zove i klik-klak (klic-klack) i klakers (klackers). bolometar. -tra. 2. mn. bolometara gr. (bolai [heliu] sunane zrake + mtron mjera) osjetljiv elektrini termometar za mjerenje vrlo malenih razlika temperature. Bolonja (Bologna) grad u Italiji; Bolonjac, -njca. 5. Bolonje. 2. mn. Bolonjaca: en. Bolonjka; prid. bolonjskl. bolozan v. borozan. bolta' tal. (volta) 1. luk, svod: 2. duan: prodavaonica: 3. atra na sajmovima: boltadija trgovac. bolta2 tal. isto to i balota (v.j. boltan, -a. -o (isp. bolta1) zidan u obliku luka. zasvoen (Krlea). boluk tur. (isp. bol) izobilje, puna kua, blagostanje. 186

bolus gr. (bolos gruda, grumen zemlje) vrsta masne. ute. crvenosmee gline: slui k a o boja. a upotrebljava se i protiv eluanih i crijevnih smetnja. bolvan. 2. mn. bolvana tur. 1. glupan, budala, tikvan, bukvan, nezgrapno i priglupo, prosto eljade: 2. drveni idol. kumir: isp. balvan. boljar, -ara / boljarin, boljarina (mn. boljari. 2. boljara) 1. velika, odlinik, bogata (rije je turanskog podrijetla, ali je dovedena u vezu sa slav. bolji): 2. veliki feudalni zemljoposjednik u staroj Rusiji; 3. bogat rumunjski plemi-zemljoposjednik. boljevik, -ika. 5. boljevie. mn. -ici (akc. i boljevik, -evika) rus. (boljoj vei); na I I . kongresu RSDRP fv.) u srpnju 1903. u Londonu dolo je do razilaenja u partiji prilikom pretresanja organizacionog pitanja partije: veina lanova glasala je za Lenji-novu tezu o pitanju centralnih ustanova partije, a manjina za tezu oportunista Mar-tova; od tada su se Lenjinovi pristae poeli zvati boljevicima (veinai). a Lenjinovi protivnici menjevicima (manjinai): en. boljevikinja; prid. boljeviki (akc. i -evikl): boljevizacija prilagoivanje boljevikim idejama, pretvaranje nebolje-vika u boljevike; u najirem smislu: irenje komunizma; glag. boljevizirati, -izlram; isto i boljevizovati, -ujem: boljevizam, -zma 1. priznavanje boljevikih ideja: 2. na Zapadu esta zamjena za izraz: komunizam (ruski). bom gimn. vedska prea (isp. tal. borna donja motka jedra). borna, 2. mn. borna kruna utvrda uroenika u ekvatorskoj Africi. bomba, 2. mn. bomba / bombi franc. (bombe. tal. bomba) 1. elino tijelo oblika kaplje koje kod pada na zemlju ili kod udarca u tvrdi predmet eksplodira: runa bomba ima oblik kruke, a eksplodira nekoliko sekunda poslije aktiviranja upaljaa: atomska bomba v. atomski: hidrogenska bomba vodikova bomba: 2. prenes. senzacionalan dogaaj; sjajno izvedeno djelo, neto izvanredno uspjelo: 3. lopovski trik za pre-varu lakovjernih ljudi (prevara na bombu, dignuti na bombu); 4. u Italiji naziv za doping (v.); 5. atr. bomba! sjajno!, divno! na bombu na prevaru. hombarda tal. (bombarda) 1. nekadanja ratna sprava za bacanje kamena; veliki top: lu-barda. prangija, kumbara: 2. kugla to se izbacuje iz bombarde 1. bombarder, -era franc. (bombardeur) tekih aviona koji nose veliku koliir bi i bombardiraju neprijateljske i 2. ovjek koji baca bombe, bomba. 187

bombardlr, -ira. 5. bombardlru i -Ire koji upravlja bombardom. topnik, k bombardirati, -bardlram 1. bacati iz aviona na neki objekt: 2. tui nek iz topova: 3. prenes. zasipati nekog; ma. nalozima, poslom i si.); uope dati. dosaivati: isto i bombardovati. bombardiranje (bombardovanje) atomi se snanim aparatima s pomou es dioaktivne materije u svrhu cijepanja i njihove promjene u druge elemente bombardman, -ana (franc. bombardem bombardiranje, bombardovanje. bombardon, -ona tal. (bombardone) limena duhaljka u limenim glazbar likon. bombardovati v. bombardirati. bombast,1 2. mn. bombasta engl. (b od gr. bombax svilena buba. svilac) 1. pamuna podstava; 2. vrsta tkanine: isto i bombazen, -na. bombast,2 2. mn. bombasta gr. (bom zujim, umim) kien. naduven. preu govor ili govorni stil; fraza, fraziranj bombastian, -na, -no (neki tu rij vCde sa gromopucateljan); izv. stindst, -osti: isto i bombastika. bomba, -aa 1. v. bombarder; 2. koji se bori runim bombama, oso! napadu na neprijateljske bunkere ili ne poloaje. bombaa franc. (bombage ispupenc puhnutost limenke s konzerviranom 1 izazvana razvijanjem plinova od hrai se kvari. bombirati, bomblram franc. (bomber) i: vati. zaobljivati npr. dno kotla ili druge posude, da im se povea v izboivati obod remenice da se iskliznue remena. bombola tal. posuda za tekuine, tuba z i si. bombon, -ona franc. (bonbon) eerler erni kolai, slatki od eera; isto bona; umanj. bomboni; bombond radnik prehrambene struke koji i; bombone: bombonijera 1. ukrase tijica za bombone ili parfeme; 2. tr bombonima. bon, bona, lok. bonu, mn. bonovi jram dobar) 1. isplatnica, uputnica (ni

bona

bonluk klase i snage koje vie ili manje dre protuteu jedna drugoj (Lenjin); 3. preuzimanje vlasti formalno zakonitim putem, ali u biti protiv volje naroda (Lenjin); bonapartist(a) pristaa bonapartizma; en. bonapartistkinja; prid. bonapartistiki. bonarieta tal. dobroudnost, dobrodunost (Vojnovi). bona sera (dubr. bonasera) tal. dobar vee (Vojnovi); isto i bona era (Nar.). Bonaventura lat. dobrodoli, bonbdn, -ona v. bombon, bonco v. bonzo. bbnd engl. (bond) zadunica, obligacija, obveznica. bondizam, -zma djelovanje i postupci u stilu tajnog agenta (iz amerikih detektivskih romana, filmova i stripova) Jamesa (Dejmsa) Bonda (tajni agent 007; autor romana o njemu engleski pisac lan Flem-ming); isp. dejmsbondovski. bondruk njem. drven kostur u obliku budue kue, koji-se popunjuje nepeenom ciglom. erpiima; v. kanat4; bondrukara kua na kat, katnica (Krlea); isto i bondruara. bonda mad. (bongvor) 1. hrt; 2. mrava krava. bonduci, bonduka (mn. m. r.) tur. (bon-duk) proupljena staklena zrnca (nanizana na konac slue kao ukras ili i kao hamaj-lija). bonorno tal. (bongiorno) dobro jutro, dobar dan.

svotu novca); 2. privremena blagajnika potvrda; 3. potvrda za primljeni novac kojom se moe naknadno podii roba: 4. privremeni papirni novac; 5. doznaka, bona. 2. mn. bona franc. (bonne) 1. slukinja, kuna pomonica; 2. pjestinja, dadilja, guvernanta. bonaca, 2. mn. bonaca tal. (bonaccia) tiina na moru, utiha. maina. Bona Dea lat. Dobra boginja, starorimska boica plodnosti i djevianske istoe; proslavama njezina kulta (prvoga svibnja ili poetkom prosinca) nije smio prisustvovati nijedan mukarac. bona fide lat. (akc. bona fide) u dobroj vjeri, dobronamjerno, poteno. bona mente tal. u dobroj namjeri, dobronamjerno. Bonaparte v. Napoleon; bonapartizam, -zma 1. hist. politika struja u korist uspostave dinastije Bonaparta u Francuskoj; 2. Bonapartizam (po imenu dvaju francuskih careva Bonaparta) zove se vlada koja se trudi da izgleda nestranaka, iskoriujui krajnje otru meusobnu borbu kapitalistikih i radnikih stranaka. U stvari, sluei kapitalistima takva vlada prije svega zavarava radnike obeanjima i sitnim ustupcima (Lenjin); temeljno historijsko obiljeje bonapartizma: dravna vlast, oslanjajui se na vojsku (na najgore njene elemente), lavira izmeu dvije neprijateljske

bon enfant franc. (it. bon anfan = dobro dijete) dobroudan ovjek, dobriina, do-brikovi. bongos dva meusobno spojena manja bubnja, po kojima izvoa udara prstima; potjee iz Afrike, rairen je meu juno-amerikim Crncima, a u nae se vrijeme pojavljuje i u sastavima modernih plesnih orkestara. bon gre, mal gre franc. (it. bongr, malgre) isto to i nolens-volens (v. J . bonheur franc. (it. boner) srea; prot. maler. bonhomme franc. (it. bonom) dobriina, po-tenjaina, iica. Bonifacije lat. dobroinitelj. bonifikacija lat. (bonus dobar + . . . fika-cija, v.) 1. odobrenje (rauna); 2. naknada, odteta; 3. popust u cijeni; 4. popravak, poboljanje; melioracija tla; bonificirati, -fi-iram 1. odtetiti, nadoknaditi tetu; 2. odobriti; 3. upisati, uzeti u dobro, popustiti u cijeni; 4. popraviti, poboljati; isto i bonifikovati, -ujem. bon mbt bon mot franc. (bon dobar 4- mot rije) dosjetka, duhovita izreka. Bonna antiko ime za grad Bonn u Saveznoj Republici Njemakoj. bonom, -oma v. bonhomme. Bononia 1. antiko ime za grad Bolognu u Italiji: 2. antiko ime za selo Banotor u blizini Novog Sada (zvao se i Malata). bonsai jap. minijaturno ukrasno drvo uzgajano u loncu ili sanduku za cvijee, tzv. patuljasto drvee. bon sens franc. (it. bon sans) zdrav razum (Krlea). bons offices franc. (it. bonzofis) dobre usluge, u diplomaciji naziv za posredovanje tree drave u nekom meunarodnom sporu izmeu dviju zavaenih drava, odn. tree stranke u zategnutim meustranakim odnosima. bonton, -ona franc. (bon dobar + isp. ton) 1. dobro vladanje: 2. pravila o ponaanju u drutvu. boniini lat. (bonus dobar) dobro, zemljini posjed: u irem smislu i svaki predmet imovinske vrijednosti, dakle i pokretnina: u mnoini obino po lat. bona dobra: sum-mum bonum najvie dobro, vrhunska vrijednost. bonum mane lat. dobro jutro! bonum omen lat. dobar znak. bonum vinum laetificat cor hominis lat. (it. . . . let'ifikat k o r . . . ) dobro vino razveseljuje srce ovjeje. bonus lat. 1. sport, a ) odreen broj prekraja do kojega je kriterij kanjavanja blai, a preko kojega se svaki prekraj kanjava direktnim slobodnim bacanjem, penalom; b) lijek efikasnosti, tj. pripis jednoga boda vie ako rezultat pokazuje vei broj pogodaka (npr. umjesto dva pie se tri); 2. jednokratna isplata dioniarima iznad dividende (v.) zbog dobrog godinjeg poslovanja; 3. devizni bonus premija koja se u nekim zemljama daje radi stimulacije izvoza. bonvivan, -ana, 5. bonvivane franc. (bonvi-vant od bon dobar + vivre - ivjeti) ovjek koji voli dobar ivot i tjelesne uitke; razvratnik; prid. bonvivanskl. bonzo, bnza, 5. bonzo, mn. bonzi franc.-jap. naziv koji su Evropljani dali budistikim sveenicima u Japanu i Kini; upotrebljava se u prenesenom smislu kao prezirni nadimak (npr. birokratiziranom funkcioneru u radnikom pokretu radnici su davali podrugljiv naziv bonza, tj. glaveine, a odatle i naziv bonzokracija (-kratija)
bordiati

bonikot rastopina feroamonijskog sulfata u alkoholu; zadrava kodljive tvari iz duhanskog dima (nikotin, piridin); stavlja se u cigarluk. bonipan, -ana lat. (bonus dobar, panis kruh) primjesa tijestu da bi se kruh to due odrao svje i ukusan (ugljini hidrati, masne tvari i askorbinska kiselina). bonis nocet quisque pepercit malis lat. (it. . . . kviskve . . . ) tko zlima oprata, dobrima kodi. bonitet, -eta lat.-franc. (bonitas dobrota, valjanost) vrijednost neke stvari; sposobnost plaanja i kredita (u trgovakom smislu): solidnost u poslovanju; bonitiranje 1. ocjenjivanje boniteta; 2. procjena kakvoe zemljita; glag. bonitirati, -itlram. bon jour franc. (it. bon ur) dobar dan (pozdrav); bonjour kratak muki kaput (Nehajev). bonkulovi tal. (bono dobar, ulo - stranjica) sladokusac, bonluk v. boluk.

188

vina bonza). boogie-vvoogie v. bugi-vugi. boo-goo-100 v. bu-gu-100. booking v. buking. bookmaker v. bukmejker. bookmobile engl. (it. bukmobil) u SA1 za bibliobus (r.). boom v. bum1. Boonekamp vrsta estokog pia (Kr Bootes zvijee na sjevernoj nebes lutki; najsjajnija zvijezda Arktur. bootlegger engl. (butleger) kriomar i proizvoa alkoholnih pia u USA. bor, bora lok. boru (borax od arap. salitra) kem. element; atomska 10,82; tablini broj 5; znak B; njege jevi (npr. borna kiselina) uveliko mjenjuju u tehnici i medicini. bora tal. bura, vjetar sjeveroistonjak dranu. boraks lat. (borax od arap. burakh kemijski spoj bora, natrija i kisika avim kristalima, slabo lunata okus boranija 1. v. buranija; 2. sitni, bez ljudi (boranija od zapadnoevropsl znalica; Krlea). borati, boram njem. (bohren) svrdlati, burgijati (isp. borer, bormaina, forb bora"ina tal. (borragine. od lat. Borag cinalis) zeljasta biljka iz porodice listki; gaji se kao povre i lie joj kao salata; u Deanovi-Jernejevu rje na izraz: pore). borcu let v. faculet. bor tur. (bor) dug, dugovanje; bon mn. borllja dunik, obveznik. horda mad. (bard) hladno oruje, ma, orda; sjekira. bordel, -ela franc.-tal. (bordel, borde javna kua; kod starijih pisaca: b bludilite; 2. prenes. prljava, neista s kupleraj; prid. bordelski, -a, -o; majstor svodnik. bordeleka juha - modra galica u vap mlijeku; slui za zatitu bilja, osob nove loze, protiv bolesti (ime po laisu, kraju oko Bordeauxa u Francu bordereau franc. (it. bordro, 2. -6a) lista, registar; izvod; raun. bording dan. manji brod koji prima < reta s veeg broda kako bi ovaj mogi ploviti plia mjesta uz obalu. bordirati, bordiram franc. praviti bordui opivati, rubiti, gajtaniti. 189
bosket

bordiati, -am tal. (bordeggiare) 1. krstariti, kriati, kositi; jedriti u cik-caku (evulji-com) protiv vjetra; 2. prenes. vladati se prema okolnostima, okoliiti, izvijati se. oprezno raditi, obzirno postupati; isp. lavirati.

bordo, -da franc. 1. tamnocrvena boja; 2. naziv za sva francuska vina koja u trgovini dolaze preko luke Bordeauxa (Bordoa).

bordonal, -ala tal. (bordonale) glavna greda, nosa; isto i bordiikal, bordulan, bordu-nal, borduno (-ala. dubr.). borddrumen franc.-hrv. (isp. bordo) tamnocrven (Krlea). bordoka juha v. bordeleka juha. bordfin, -una franc. (bourdon) bas, dubok glas koji za vrijeme sviranja na nekim glazbalima neprekidno zvui (npr. na gajdama); isp. burdon. bordura franc. (bordure) 1. opivanje gajtanima; 2. porub, opav, okrajak; isp. bordi-rati. bord v. bor. Borej 1. u starogrkoj mitologiji bog sjevernog vjetra; 2. (borej) sjeverni vjetar; bo-realan, -Ina, -Ino lat. (borealis) sjeveran. borer njem. (bohren buiti) svrdlo, burgija; isp. borati, bormaina. Borgia (it. Bora) talijanska velikaka porodica panjolskog podrijetla (neki zato itaju i Borha) iz koje potjeu papa Aleksandar VI. i njegova djeca Cesare i Lukrecija, esto spominjani u naoj knjievnosti. borgis (po franc. bourgeois graanin) vrsta tamparskih slova od 9 tipografskih toaka (po veliini izmeu garmonda i petita). borija, 2. mn. borija tur. (boru) truba; bori-jati, -am trubiti. Boristen (Borvsthenes) antiko ime za rijeku Dnjepar (SSSR). bormaina njem. (Bohrmaschine) strojno svrdlo, vrtalo, builica (isp. borer, borati). Borneo, -ea najvei otok u Malajskom arhipelagu; prid. bornejski. borniran franc. (born) umno ogranien, tje-snogrudan, zalupan, duevno skuen, tup, glup, luckast; borniranost, -osti ogranienost, skuenost duha. boro,1 -6a, 2. mn. -6a franc. (barreau preaga) polica, stelaa (Novak). boro,2 -ala tal. (borale) ormar s ladicama, komoda (v.). borozan tur. (boru truba) truba, znaar. borsalino, -ina tal. (po imenu proizvoaa) vrsta vrlo cijenjenih talijanskih mukih eira. bosokterij a umarak, gaj; prirodni ili umjetni nasad drvea i grmlja (u vrtu, ispred kue i si.), bosokterija kod naih starijih pisaca po-rugljiv izraz za govorenje njemakim jezikom (dolazi od bos sokt er, tj. was sagt er to kae on, koji se izrazi esto uju u njemakom jeziku; isp. prkelati); bosoktati, -am (istoga postanja) govoriti njemaki. bosoni (mn. m. r.) (po J. C. Boseu, indijskom fiziaru i biljnom fiziologu, 18581938) subatomske estice s cijelim kvantnim brojevima spina. bosorka, 3. -ci, 2. mn. -kl mad. (boszorka) 1. vjetica; 2. prenes. bezazleno djevoje. Bospor (Bosfor) gr. (bosporos govei gaz) ime nekim morskim tjesnacima, osobito onom kod Carigrada (izmeu Crnog i Mramornog mora); prid. bosporski (bos-forski). bostan, 2. mn. bostana tur. 1. vrt, vonjak; 2. vrt za dinje i lubenice (i sami ti plodovi); obrati bostan nastradati, nadrljati; bostandija vrtlar. boston 1. drutveni ples u Americi na prijelazu iz 19. u 20. st., nastao pod utjecajem evropskog valcera; plee se u parovima, u troetvrtinskom taktu, tempo umjeren; 2. vrsta kartake igre (ime po amerikom gradu Bostonu); Bostonska ajanka historijski naziv za dogaaj kad su god. 1773. ameriki kolonisti u Bostonu bacili tovar aja u more u znak protesta to je britanska vlada dala Istonoindijskoj kompaniji monopol na uvoz aja.

borstalski sustav (po gradu Borstalu u Engleskoj) specijalni odgojni sistem za malodobne prijestupnike; sastoji se u duevnoj i drutvenoj suradnji odgojitelja i odgajanih, pri emu se osobito vodi rauna o tom da se pojedinac najlake popravlja u dodiru s drutvom, a ne izolacijom u zatvorenom prostoru gdje m u je uvijek otvorena mogunost dodira sa zloincima. borsfin, -una tal. (borsa torba) trbuh vjetrom naduvenog jedra. bora (borsa) novarka; isp. borin. bor rus. gusta juha od zelenja, s mesom ili bez njega. borin, -ina tal. (isp. borsa torba) torba, kesa; dep. bort engl. vrsta dijamanta u obliku prozirnih kuglica koje su sastavljene od radijalno poredanih vlakanaca. borta njem. (Borte) gajtan, traka; isto i bortna, 2. mn. bortna / bortnl. bortati, -am mad. (boritani) bolovati; kuburiti, ivotariti, laborirati. Borusija (Borussia) latinsko ime za Prusiju. bor-vazelln, -ina (isp. bor / vazelin) borna kiselina pomijeana s vazelinom (upotrebljava se u medicinske svrhe). Borvsthenes v. Boristen. bos engl. (boss) gazda, poslodavac, majstor, ef, gospodar, bosa franc. (bosse grba, kvrga, nateklina) v. bosaa. bosa nova portug. novi val; 1. smjer u ju-noamerikom dezu; 2. vrsta modernog plesa. bosatsu u japanskom budizmu uzvieno bie koje ivi na zemlji dok ne postigne stupanj Budhe (isp. bodhisatva). bosaa franc. (bossage) sirova kiparska obrada kamena, priprema kamena za konanu izradu modela; isp. bosirati. Bosfor /' Bospor (v.J. bosirati, bosiram njem. (bossieren iz lat. bos-sare, isp. bosaa) 1. iskucavati, obraivati, tesati, cizelirati (v.J; 2. praviti plastine predmete od ilovae, voska, kamena, gipsa i si. bosjak rus. bosohodac, gola, goljo, beskunik, prosjak, siromah; prid. bosjakl, -a, -6; bosjaiti, bosjalm ivjeti ivotom bosjaka. bosket, 2. mn. bosketa franc. (bosquet) lug,

190

bo1 prid. indekl. tur. (bo) prazan, pus(; neznatan, sitan, nitav; uzaludan, nekoristan; kao pril. badava, uzalud; isp. boluk; bo--lakrdija prazna, isprazna rije. 2 bo franc. (boche) pogrdni francuski naziv za Nijemca (kao nae vaba, rusko fric). boak, -ka tal. (bosco) uma (Nar.); isp. boka. boarija (isp. bo') lubina, babuina, dio ivotinjskog tijela izmeu butova i rebara (djeluje nekako prazno). boa, 2. mn. boa tur. (boha) 1. velika kvadratna marama to je nose na glavi udate seljanke; 2. pregaa, kecelja; prekri-va uope; 3. vrsta duhana (prodavao se zamotan u bou); 4. sveanj, omot, paket; umanj. boica; boaluk, mn. -ci dar kojim se izmjenino daruju mladenci na vjenanju (koulja i drugo rublje to se daje umotano u bou). boka tal. (bosco) uma (Nar.); isp. boli boluk, mn. -ci, 2. boluka (isp. bo') p na, upljina; siromatvo, neimatina, boovskl prid. prema prezimenu glas holandskog slikara Hieronvmusa E (14501516) koji je prikazivao n; bujan nain prizore pune sarkastir tike na srednjovjekovno drutvo (M. IV vi). bopor lat. (sloeno od basum i porru oboje znai bijeli luk, enjak) kisela prena juha od ostataka svinjetine, pu i si. zainjena bijelim lukom.

bot tal. (botto) mah, zamah, udarac; oi sata, pa odatle i sat, ura (npr.: u tri pozapodne); jedan bot jedanput, je (Nar.). bota' v. bolta (Vojnovi). bota2 tal. (botta) 1. udarac, mah, potez, 2. prenes. tap, batina, prut, toljaga. bota3 tal. (botte) 1. posuda za tekuine, bava, lagav, brenta; 2. prenes. gruda i vrlo gustog jela. bota4 tal. (voto) vrsta djeje igre. botaa alb. (botice) ilovaa, glina. botana tal. (bottana) prosto, grubo pamuno platno. botanija v. botana. botanika, 3. -ci gr. (botane paa, 1 trava) nauka o biljkama; isp. fitol prid. botaniki; botaniki vrt vrt se gaje razne biljke u naune svrhe; b ar uenjak koji se bavi botani koji prouava biljke; botanizirati, -i: baviti se botanikom; isto i botaniz -ujem.
(Mitniki

botar, -tra lat. (compater) k u m (Nar.). hotel', 2. mn. botela tal. (bottello) 1. n nica, etiketa to se stavlja na knjig' boce i si. da se na njoj oznai nasloi la, sadraj posude itd.; 2. posuda iz kaplje voda na brus. botel2, -ela (sloenica od njem. Boot i barka, plovilo + hotel) ugostiteljska nova za opskrbu, prihvaanje i popi turistikih plovidbenih sredstava (jaht drilica, sportskih amaca i si.); isp. mai hotelijer, -era franc. (bottelier) ef kuhin brodu. botica tal. (isp. bota3) grudica. botilja, 2. mn. botilja tal. (botiglia) boca, (Vojnovi); isp. butelja, botiljun, -una tal. (isp. botilja) demion lika boca (Nar.).

191

brachium

bolniki prid. u nazivu Botniki zaljev (sjeverni dio Baltikog mora), botra (isp. botar) kuma (Nar.), bottega tal. 1. v. butiga; 2. u doba renesanse: slikarska radionica (S. Batui). botulizam, -zma lat. (botulus kobasica) bolest koja nastaje od uivanja pokvarenih kobasica (izaziva je bacil botulinus); isp. alantijaza. botun1, -una tal. (bottone) 1. puce, dugme, gumb; 2. udarac (Nar.). botun2 tal. (bottino) izma. botunada tal. (bottonata) zadirkivanje, peckanje, bockanje, zajedanje. botue, botua (mn. . r.) mad. (botos) pustene (filcane) papue. boucle v. bukle. bouffons franc. (it. bufon) lakrdijai, komedijai (isp. buffo), u 16. st. ratniki ples u kojem su uesnici odjeveni u oklope od pozlaena kartona i sa zvoncima na nogama izvodili pantomimu i ples s maem i titom; isto i matassins. boufort (prema vlastitom imenu Beaufort) ljestvica od 12 stupnjeva po kojoj se mjeri jaina vjetra: 0 = tiina, 2 = lagan, 4 = = umjeren, 6 = jak, 8 = vrlo jak, 10 = = jaka oluja, 12 = orkan. boui-boui v. bujbuj. bouillon v. bujon. boulevard v. bulvar. bouquet v. buket. bouquin franc. (it. buken) kupusara; stara knjiga male vrijednosti; v. bukinist. bouron v. burdon. Bourdonova cijev (po francuskom inenjeru Eugeneu Bourdonu, 18081884) zrakoprazna ili tekuinom ispunjena (najee metalna) cijev prstenastog oblika, koja se prua ili savija pod utjecajem vanjskog tlaka ili temperature; slui kao osjetilo u manometrima i termometrima. bourree franc. (it. bure) francuski narodni ples ivahnog tempa (Auvergne). bova v. boja. bovan, -ana (isp. balvan) kamen; isto i bo-vanica. bovarizam, -zma (prema romanu francuskog knjievnika Flauberta Madame Bovary) svojstvo drati se drugim nego to ovjek jest (definicija A. G. Matoa). bovvle v. bola2. 192

bovvling engl. (it. bouling) kuglanje; kuglana. boy v. boj. Boz pseudonim engleskog pisca Charlesa Dickensa, 18121870. (alski). boza tur. (boza) 1. gusto, kiselkasto pie od ita, kukuruza, rie i vode; boza od kobiljeg mlijeka zove se i kumi; 2. prenes. stvar odn. pojava bez ikakve vrijednosti; boza-dija prodava boze; prid. bozadljskl; bozadinica prodavaonica boze. bozbole tur. (boz prefiks za pojaavanje, bol mnogo) dovoljno, dosta, mnogo, izobilno; isto i bozbolice (Mato). bdzdisati, -em tur. (bozdurmak, bozmak) pokvariti, otetiti, poremetiti, raskopati, razvaliti. bozdoganj kajk. buzdovan (Krlea). bozgun prid. indekl. tur. (bozgun) 1. pokvaren, iskvaren, razbijen, troan, nesreen; 2. kao imenica: 1. poraz, propast; 2. bezvlae; 3. robovanje, tlaka, kuluk; 4. roblje; 5. po-rugljivi turski naziv za kranski blagdan Boi. bozuk v. bozgun. Boe carja hrani rus. Boe uvaj cara, poetne rijei nekadanje ruske carske (dravne) himne (Begovi). boman v. bocman. boole, -ea franc. (beaujolais) vrsta (francuskog) vina (po gorskim predjelima sjeverno od Lyona). boiir, -ura ar. (busur) biljka iz porodice abnjaa, s velikim vrlo lijepim cvjetovima; zove se i peonija; kosovski boiir ista biljka koja se javlja na Kosovu u Srbiji, a ima kao krv crvene cvjetove; narod vjeruje da je to crvenilo od krvi kosovskih junaka. BP automobilska oznaka za Bijelo Polje (Crna Gora). Br znak za brom (v.). BR automobilska oznaka za Bar (Crna Gora). BR automobilska oznaka za Brazil. brabansona franc. (Brabanponne) belgijska himna (po pokrajini Brabant). bracati v. braci. bracera tal. (brazzera = braki brod) obalni jedrenjak od 18 do 40 t s jednim latinskim jedrom i prekom (jednojedrica, D. Iva-nievi). bracerizam, -zma u Mehiku naziv za neprekidno emigriranje zdrave radne snage: bracerosi takvi emigranti. brachium lat. (it. brahijum) ruka; sila: nasilje; upotrijebiti brachium primijenili fiziku silu, nasilno provesti; isp. brahijalan

braci

Brajeva

braci, braca (mn. m. r.) tal. (braca morsko ue) konopi za pokretanje penula (v.j; bracati, -ara

okretati jedra s pomou konopaca; isto i bracijati, -am. braculeta v. brazleta.

brac, braa, lok. bracu tal. (viola da braccio) 1. viola (v.); 2. vrsta tambure dubljeg glasa. bradi. . . (gr. bfadys spor) kao prvi dio sloenica oznauje sporost, tromost, usporenost, polaganost. bradifazija gr. (bradys spor + fasko govorim) sporost u govoru; isp. bradilalija, bradilogija. bradifrenija gr. (bradys spor + fren srce, razum) sporost duevnog ivota uope, a osobito sporost u miljenju. bradikardija gr. (bradys spor + kardia srce) usporeni rad srca ispod 60 kucaja u minuti (bolest). bradikineza gr. (bradys spor + kino kreem se) sporost u pokretima, bradilalija gr. (bradys spor + isp. lalija) v. bradifazija. bradilogija gr. (bradys spor + logos rije, govor) v. bradifazija. bradiseizmikl gr. (bradys spor, otegnut + isp. seizmiki) izraz koji oznauje dugotrajno (dugoperiodino) gibanje tla. braga tal. (braga) ue, uzica. bragadur, -ura, 5. bragadure tal. (braccatore lovaki pas) 1. snalaljiv, dovitljiv ovjek; 2. njukalo; 3. gramljivac. braganja, 2. mn. braganja tal. (bragagna) vrsta ribarske mree, bragee, 2. bragea (mn.) tal. (brachese) hlae (Nar.). Bragi nordijski mitski bog pjesnitva. bragoc, 2. mn. bragoca tal. (bragozzo) ribarska jedrenjaa sa dva jarbola i dva latinska jedra. brahan v. bran. brahi. . . gr. (brachys kratak) kao prvi dio sloenice oznauje kratkou. brahicefalija v. brahikefalija. brahidaktilija gr. (brachys kratak + dak-tylos prst) kratkoprstost, priroena nakaznost ruke sa vrlo kratkim prstima. brahijalan, -Ina, -Ino lat. (brachium ruka) to se tie ruke, podlaktice, miice; runi, miini, fiziki, nasilniki; brahijalna sila tjelesna, fizika sila. brahikefalija gr. (brachys kratak + ke-fale glava) kratkoglavost (relativno kratkim lubanjama smatraju se obino takve kojih je irina jednaka 193

barem */s d brahikefalan, -Ina, -Ino kratkogl; ima kratku lubanju; brahikefal kratkoglav; kratkoglavac; prot. dolihi brahilogija gr. (brachys kratak + rije, govor) skraenje punog izn putanjem jedne ili vie rijei, npr. zeca mjesto oguliti kou sa zeca; 1 gija ima i u nekim naim poslo\ npr. M i o vuku (govorimo), a vuk n ta (ulazi). brahiolarije gr. liinke mnogih morski jezda. brahiopodi gr. (brachys kratak 4 2. podos noga) zool. ramenonoci pina morskih ivotinja slinih koljka brahistohrona gr. (brachistos najkr chronos vrijeme) jiz. crta najbreg Brahma (;' Brama) sanskr. vrhovno sko boanstvo; Brahmana hindusk te knjige iz 104. st. pr. n. e.; U Vede (v.) i rtvene obrede, sadre p brahmanizam ( / bramanizam), -zma ligija Hindusa koja je nikla u 10 prije n. e.; suvremena forma brahma je hinduizam; brahman (;' braman), pripadnik najvie kaste u Indiji; brahmanski ( / bramanskl). brahmln 1. v. brahman; 2. aljiva 1 ev9 rije za ljubitelje muzike njem. datelja Johannesa Brahmsa. Braille v. Brajeva abeceda. brain draining engl. (it. brein dreining) ivanje mozgova, naziv za pojavu enja kolovanih strunjaka iz manje jenih zemalja u zemlje vieg standarda brain-storming engl. (it. brein-stormin; stanak na kome bez reda svaki suc iznosi sve to mu trenutano pada n met u vezi s postavljenim problemon valja rijeiti. brain-trust engl. (it. brein-trast) savjetoc ekipa strunjaka oko nekog politik privrednog rukovodioca. brajda (srednjolat. braida od njem. breit rok) stupovi s letvama ili icama pc jima se penje vinova loza; ardaklija, na, osmanluk. Brajeva abeceda (po izumitelju Louisu leu, 18091852, slijepom uitelju sli meunarodna abeceda za slijepce; od najvie est razliito poredanih tc metalnim se iljkom tapia utiskuju i pir, a slijepac ih s protivne strane pom razaznaje.

brajnovati

bravo

brajnovati, -ujem njem. (braunen, isp. braun) priti eer da postane smed. brajtvanc v. Breitschvvanz. brak' tal. (brago) pliak ispod podrovane morske obale, glib, mulj; isp. . . . pripije se na stijenu koja je puna. . . zelenosmedeg i finog braka (S. Vueti). brak2 v. brakirac. brak3 njem. (Brack) loa roba (osobito kona), kart (v.J, auus ( v . J . brak4! tur. (brakmak ostaviti, pustiti) ostavi!, pusti!, ne diraj!, kani se! brak5 v. brakirac. brakina voda lat. (bracum blato, movara; pliak) poluslana, slatkoslana. slankasta voda na uu rijeka u more; isto i boata voda. brakirac, -irca, 2. mn. braklraca njem. (Brake) vrsta lovakog psa, kratke dlake, ovje-enih uiju; isto i brakirer; isp. brek1. brakonijer, -era franc. (braconnier) zvjero-kradica, krivolovac; ovjek koji se bavi nedozvoljenim lovom na tuoj zemlji; prekritelj zakona o lovu. brakosoetanije crkv.-slav. sklapanje braka, enidba, vjenanje (Sterija). brakteati (mn. m. r.) lat. (bractea list, listi kovine) tanke zlatne ukrasne ploice, nalik na novac, ukraene ornamentima i prikazima figura u upotrebi u ranom srednjem vijeku (od 5. do 7. st.).

brakteja, 2. mn. brakteja lat. (bractea list, listi kovine) zatitni, pokrovni list na biljci, drugaiji od obinih listova, priperak. Brama / Brahma ( v . J . Bramarbas (panj. bramar rikati) glavno lice jedne drame danskog pisca Holberga (16841754); tip samohvalisavca, laljivca, junaka na jeziku (isp. miles gloriozus) (J. Mikatovi). bran tal. (brano) dugaka i iroka enska haljina. brancin, -ina tal. (branzino) lubin, smudut (morska riba), brana v. branhije. brunda tal. (branda) visei (mornarski) krevet; preklopna postelja, visaljka; isp. ranac. brander njem. (Brand poar) poarnjak; malen brod na jedra, napunjen smolom, uljem i kuinom; putao se nekad (zapaljen) protiv ratnih brodova na jedra, da izazove poar. brandv v. brendi. brandzol njem. (Brandsohle) tanka koa u cipeli iznad potplata; tabanica. branda v. brana. branhije, branhlja (mn. i. roda) gr. (brancina) krge; branhijati sve ivotinje koje diu na krge, krgai.

branka e. vrata, gol (u sportskim igrama, osobito u nogometu; kod nas u upotrebi u govoru starijih Spliana koji su nogometnu igru donijeli iz eke). brana franc. (branche) struka, npr. trgovaka, industrijska; postovna grana, podruje djelovanja, oblast djelatnosti. branzln, -ina v. brancin. brana v. brana. braon v. braun. brasero panj. grijalica, eravica, posuda za dranje ari; obino u njoj tinja ugljen (isp. . . . u svjetlosti brassera, uljanica i kandila, Krlea, Aretej); takoer i; Mjesto pei vidio sam po kuama brasero, gvozdenu napravu za ar, oko koje su se, da se ovjek ugrije, prosto ispruile noge. U svrhu da to bude udobnije, pokatkad taj brasero ima ve specijalno udeene oluke u koje se mogu poloiti noge, a moe on sav biti i vrlo umjetniki izraen (Ce-sarec); isto i brazer. Brasilia (Brazilija) glavni grad Brazila. brasleta v. brazleta. bratfertig njem. pripravljen za peenje (u ku-harstvu).
bravura

bratvurt njem. (braten pei + Wurst kobasica) vrsta kobasice za peenje (djevenica mesnjaa u naim rjenicima). brau njem. (it. broj) pivo (Mato). braun njem. sme, kestenjast (upotrebljava se kao prid. indekl.). brauning, mn. -zi, 2. braunlnga (po imenu engleskog konstruktora Johna Mosesa Brow-ninga; 18551926) naziv za razliite vrste pitolja, puke i mitraljeze. brautge'enk njem. (Braut nevjesta + Ge-schenk dar) svadbeni dar (mladencima). brava tal. (isp. bravo) poklik odobravanja enskoj osobi. bravada tal. (bravata) prkoenje, prkos, izazivanje, hvastanje, junaenje (u naoj tampi prema znaenju u ruskom jeziku isto to i bravura). bravo tal. (bravo) 1. vrlo dobro!, aferim!, lijepo!, odlino!, izvrsno!, sjajno!; divno!; 2. kao imenica: junaina, delija; najmljeni ubojica (iz potaje), razbojnik, zloinac; pustolov, huligan, bandit; bravissimo (akc. bra-visimo) superl. prema bravo: izvanre 194

dno, kolosalno, vrlo lijepo, bolje od iega drugog i si. bravura tal. (isp. bravo) 1. neustraivost, neustraivo djelo; 2. vatren, slobodan nain izvoenja muzikog komada ili pjesme; 3. velika dotjeranost; bravurdzan, -zna, -zno / bravuran, -rna, -rno (Skok) 1. tnuz. uman, pobjedonosan, bodar (npr. mar): 2. uspjean, silan, snaan, dotjeran. braxatorium lat. pivovara. brazer v. brasero. Brazil, -ila savezna drava u Junoj Americi; Brazilac, -ilca, 5. Brazilce, 2. mn. Brazilaca; en. Brazilka; prid. brazilski; glavni grad Brazilija (Brasilia); Brazilijanac, -anca, 5. Brazilijane, 2. mn. Brazilijanaca (stanovnik grada Brazilije); en. Brazilijanka; prid. brazilijanski. brazilidi (mn. m. r.) v. amazonska rasa (pod Amazonka, Amazona). brazleta, 2. mn. brazleta franc. (bracelet) narukvica, grivna. Brazzaville (it. Brazavil) glavni grad Demokratske Republike Kongo (po Pierre Sa-vognan de Brazza, 18521905, francuskom istraivau Afrike). BRD skra. za njem. Bundesrepublik Deut-schland Savezna Republika Njemaka (Zapadna Njemaka; naa novinska skra. SRNJ); isp. DDR. brdem v. birdem. brdun, -una tal. (bordone) lastar, izdanak, neodrezani izbojak na trsu vinove loze. bre tur. (bire) teko prevediv uzvik: slui za poticanje, negodovanje, pootravanje govora i si. (isp. more). break1 v. brek2. break2 engl. (it. brejk prekid) u dez--muzici kraa improvizirana virtuozna fraza koju izvodi solist (itav orkestar dotle miruje). breakfast engl. (it. brekfest) zajutrak, doruak. brea tal. (breccia) vrsta kamena; kamenje ili ljunak slijepljen vapnencem; gromada; na izraz: krnik, ljunak; prid. br'east. bree, -eta. zbir. bread (isp. brek) psi, pse-tance. breda (po imenu poduzea) 1. vrsta tekog talijanskog mitraljeza; 2. vrsta bombe. breeches v. briesi (Begovi). brege, -ea (po Breguet Louis Charles, 1880 1955, francuski inenjer, jedan od prvih konstruktora aviona i helikoptera) tip aviona, poznat ve iz prvoga svjetskog rata; kod nas popularno i bregejac, -jca bregejaca. Brehm (it. Brem) poznati njema log; njegovo je djelo Das illustriertt leben prevedeno i kod nas ( K a k o votinje);

ime Brem postalo je sinonii spomenuto djelo (pa govorimo npr sam u Bremu i si.). brein dreining v. brain draining. Breitschwanz njem. (it. brajtvanc rep) vrsta astrahana (v.) od ojanjenoga janjeta. brek', mn. -ci lat. (bracco) lovaki pas. brek2 engl. (break) sport. 1. ansa, p dobra prilika; 2. niz pogodaka. brek3 engl. (break) otvorena laka kola tiri kotaa, lovaka kola; isp. tajerv brekfest v. breakfast. bremsberg njem. (isp. bremza + Berg -ureaj za sputanje tereta niz kosim trebljava se kod rudarskih i umsk slova, gradnje i dr. bremza, 2. mn. bremza njem. (Bremse) ca, zavor; bremzati, -am koiti, vljati. usporavati, zavirati: isto i bren -ujem; bremzer koniar, zavira. bren jedan od tipova lakih mitraljez; brenajzl njem. (Brenneisen) 1. v. bren vr#ta obuarske alatke, v. brener 4. brenati, -am njem. (brennen paliti) 1 ati kosu brenerom (v.j: 2. glaati ( tice) brenajzlom (v.j i voskom (obi posao): isto i brenovati, -ujem. brendi, -ija engl. (brandv ganica vica, vinjak: engleski liker, slian kc peen od vina. brener njem. (brennen pei, gorjeti, 1. arulja, sijalica; 2. plamenik kod lenke; iak; 3. peka; radnik koji peenjem u rotacionoj pei (u indust menta) i u pei za gips ( u industriji gipsa); 4. obuarska alatka za glaan petica. brenke i . branhije. brenovati v. brenati. brener njem. (brennen paliti + kare) posebna eljezna naprava i k u kara koja se zagrije i takva si kovranje kose; kovralo; brenovati, kovrati kosu, ondulirati, kolmati. brenta tal. (brenta) ovelik drven sud u se nosi groe za vrijeme berbe (ist tunja), kaca, badanj; brenta, -aa nik u berbi groa kome je dunost

prijeN

Brest-Litovsk

195

briket

brente (alski); isto i brentonoa (Goran Kovai). Brest-Litovsk (danas samo Brest) grad u Bjeloruskoj SSR, koji je uao u svjetsku povijest jer je u njemu 15. X I I . 1917. zakljueno primirje izmeu Centralnih sila (Austro-Ugarske i Njemake) i Rusije; ova se, meu ostalim, odrekla i prava na Litvu, na to misli autor (Krlea) spominjui taj grad. brea1, 2. mn. brea franc. (breche) otvor, prolaz, rupa, proboj, prodor, prolom, nebranjeni ili probijeni prolaz u obrambenom pojasu tvrave, streljakog stroja ili barikade na kopnu i na moru. brea2 tal. vrsta vatrenog oruja po gradu Bresciji (Brescia) gdje se prvotno proizvodilo. breakinja i . breka. breka, 3. -ki, 2. mn. -kl (isp. brea2) vrsta starinske puke; isto i brekinja. Bretanja pokrajina u Francuskoj; Breto-nac', -nca, 5. Bretone, 2. mn. Bretonaca: en. Bretonka; prid. bretonski; bretonski jezik keltski jezik kojim govori oko milijun ljudi u Donjoj Bretanji. bretele, bretela (mn. . r.) franc. (bretelle) 1. naramenice, hlanjaci, hozntregeri (v.j; 2. uprta, remen za olakavanje pri noenju tereta. Breughel v. brojgelovski. breve, -ea. mn. brevei tal. (breve kratak) kratka slubena isprava, osobito papinska, o stvarima manje vanim i izdana manje sveanom formom. breveneci v. benevreci. brevet, 2. mn. breveta tal. (brevetto) patent, diploma, povlastica, plemika povelja. brevijar, -ara lat. (breviarium kratak popis, pregled) knjiga molitava, lekcija i pjesama za sveenike; asoslov; prirunik, zbornik, molitvenik. brevilokventan, -tna, -tno lat. (brevis kratak + loqui govoriti) kratkorek, krto-rek. utljiv, kratak u govoru ili u pismu, saet, zbijen, lapidaran (v.J. brevi manu lat. (akc. brevi manu) kratkim putem, izravno, bez obinih formalnosti: na brzu ruku. odmah, bez zatezanja. brevir, -ira v. brevijar (Leskovar). briesi (mn. m. roda) engl. (breeches) kratke ili polukratke gore iroke, a dolje tijesno uz noge priljubljene sportske ili oficirske hlae za jahanje (tur obino od koe). brid engl. (bridge) vrsta kartake igre, sa 52 karte (4 igraa); bridge room (brid r u m ) kartanica (Krlea).
briksizam

briefing engl. (il. brifing) kratak sastanak i dogovor letake posade prije odlaska na zadatak. brifkastn njem. (Brief pismo, list + Kas-ten ormar) potanski sandui, ormari, krinjica za pisma, listovna ulonica (obino na javnim mjestima); brifpapir njem. papir (obino neto bolji) za pisanje pisama, listova: listovni papir: briftal njem. (Tasche dep. torba) lisnica, novarka: briftreger njem. (Trager nosa) listonoa, potar. bfig engl. jedrenjak sa dva jarbola, oba s krinim jedrima (nekad gusarska laa isp. brigant). brigada franc. (brigade) 1. vojniki sastav koji sjedinjuje dijelove jednog ili vie rodova vojske; brigada se obino sastoji od nekoliko pukova, bataljona ili diviziona; 2. skup radnika, skupljenih radi izvrenja odreenog zadatka, npr. radna brigada, udarna brigada; prid. brigadni; brigadni general poetni generalski in u vojsci stare Jugoslavije; brigadir, -ira, 5. brigadiru komandant brigade (vojnike, radne i si.); brigadist(a) lan brigade, npr. radne brigade: en. brigadistkinja. brigant, 2. mn. briganata tal. (brigante) pu-stahija, drumski razbojnik, gusar, bandit, pirat. brigantin, -ina tal. (brigantino) vrsta broda (brz, lagan); jedrenjak sa tri jarbola (dva s krinim, a jedan sa sonim jedrom); isto i brigantina; isp. brig, brik. brigela, 2. mn. brigla tal. (po imenu Brighela komina figura u starinskoj komediji) lakrdija, luda; lukavi sluga, aljivac. laljivac i spletkar, intrigant, intrigalo, smutlji-vac, pomet (tj. koji izaziva pometnju). Bngita ir. snana, jaka, uzviena. Brijarej po starogrkoj mitologiji sin Urana i Geje, div sa 50 glava i 100 ruku; zove se i Egeon. brik i . brig. briket, -eta franc. (briquette opeka, cigla) otpaci i prah kamenog ugljena ili drvene piljevine ili koje druge materije tlakom slijepljeni u obliku opeke; uope svaki predmet u obliku cigle odn. kocke; prid. briketni; briketirati, -ketiram tlaiti, stlaivati. praviti brikete, sabijati ugljenu prainu u brikete: briketnica 1. sprava za proizvodnju briketa: 2. radionica briketa: bri-ketar, -ara, 5. briketaru / -are radnik 196 brio, 2. mn. bfioa Jranc. (brioche) vrsta peciva, hljepi. pletenica; sendvi, bnozno v. brio (brioso). briozoe (mn. i. roda) gr. (bryon mahovina + zoon ivo bie) sitne vodene ivotinje nalik na mahovine (na izraz: ma-hovnjaci). briskirati, briskiram Jranc. (brusquer) 1. postupati s nekim prijeko, nabusito; osjei se, obrecnuti se na koga; 2. naglo i grubo neto uiniti. briskola v. brikula (Novak). bnim v. ibriim. brikula tal. (briscola) vrsta kartake igre. osobito rairena po naim primorskim krajevima. Britanija Engleska i kotska; Britanac, -nca. 5. Britance. 2. mn. Britanac Britanka; prid. britanski, britanija-metal slitina (legura) k( antimona uz neto bakra, cinka i 1 (upotrebljava se za izradu pribora z isp. britanika. britanika 1. vrsta cigara: 2. isto i tanija-metal. Britanska zajednica naroda v. Co vvealth. Briti naziv za keltska plemena na u Britaniji u doba rimskih osvaja British Museum nacionalna zbirka tnina i drugih znamenitosti u Lc

rudarske struke koji rukuje ureajima bri-ketnice. briksizam, -zma gr. (brycho krguem) kripanje zubima u snu. krgut, brikta v. briftal. br'ile, brila (mn. i. r.) njem. (Brille) naoale, brilijant / bnljant (v.J. bnljant, 2. mn. bnljanata franc. (brillant sjajan, blistav) 1. dijamant (i dragi kamen uope) naroito bruen za ukras; 2. najmanja slova u tamparstvu. tri tipografske toke; briljantan (akc. i briljantan), -tna. -tno 1. sjajan, blistav, svijetao; 2. nainjen od briljanta ili u kome ima briljant (npr. briljantni prsten); isto i briljantski (sve pored brilij. . . ) . briljantin, -ina franc. (brillantine) parfimirano ulje kojim se daje sjaj kosi. briljirati, briljiram jranc. (briller) 1. sjati, blistati se; 2. prenes. isticati se. istai se; izvoditi neto s izvanrednim uspjehom. brimborium lat. govorenje nebitnih stvari; okolianje, izmotavanje, sitnice. brimer v. brumaire. bnnet prid. indekl. jranc. (brunet) crnomanjast. garav; kestenjast, sme; bnnet, 2. mn. bfi-neta crnomanjast, tamnoputan, smedo-kos ovjek; smrko: brineta, 2. mn. bri-neta crnomanjasta. tamnoputna, smeo-kosa ena; smeua, smrekua. brimrati v. brunirati. brio tal. (vatra, sila, ivost) muz. oznaka tempa i predavanja; con brio (it. kon b.) ivahno, vatreno; isto i brioso (it. briozo). briofiti (mn. m. r.) gr. (bryon mahovina + fyton biljka) bol. skupni naziv za mahovine.

(osn. 1753). briza jranc. (brie) povjetarac, lahor vjetri. brizantan, -tna. -tno jranc. (brisant) ko razmrskava: razoran, unitavajui: tna granata artiljerijska tempirn nata, rasprskava se u zraku, pog; cilj krhotinama. Brizeida (akc. i -ida) (zove se i Hipoc ki sveenika i kralja u Limesu (T Briseja; zarobio ju je Ahilej kad je ( grad njezina oca (Brisej se u oaji sio), i ona je veoma zavoljela svoga dara; kasnije mu je djevojku na sil oteo Agamemnon, na to se Ahilej ditf i dugo vrijeme nije sudjelovao barna oko Troje: tek smrt Patroklo gnala ga je da se ponovno lati oruja brizi njem. (Brieschen) telee prsne l isto i brizla. brizolete, brizolta (mn. . roda) njem soleten) peeni valjuci od mesa.

brjblka, 3. -ci, 2. mn. -ki rus. ruski n; duhaki instrument s jezicem i sa t pica: frula. brlja atr. rakija. brnac, -nca, 2. mn. bfnaca vatreno c vrsta automata ( v . J / ime po ekom Brnu, gdje se prvotno proizvodilo evi). brnistra tal. (ginestra) biljka uka. brnza rum. (branza) vrsta sira. brnzar, -ara v. brzar. brnjica tal. (bernia) enska dugaka pla haljina ili samo suknja; umanj. brn uve. brnjiina. broad-casting engl. (brodkasting) odai radio-emisija, radio-emitiranje. Broadway v. Brodvej. brocak njem. (Brotsack) torba za kruh; r

Brocken

197

bronzin prireivanju, konzerviranju i prehrambenoj vrijednosti ivenih namirnica. bromohiperhidroza gr. (bromos smrad + hyper prekomjerno + hidros znoj) prekomjerno izluivanje znoja s neugodnim zadahom. brbnc, bronca (m. r.) i bronca, bronce ( v . j . bronca (pored brbnc) tal. (bronzo) 1. slitina bakra i kositra: tu. mjed: 2. zvonce na stoci, klepka, mjedenica. brunda, brunda-lica. drombulja: prid. bronan; bronano doba srednji i vii stupanj u razvoju kulture kada su ljudi pored kamenog orua poeli upotrebljavati i orue i predmete od bronce; period izmeu kamenog i eljeznog doba; bronati, -am prevlaiti broncom; isp. bronza. bronce, -eta (isp. bronc / bronca) zvonce, klepica. poklepica, mjedeniica. broncirati, bronciram v. bronati. brondzin r. bronzin. bronh, mn. bronhi, 2. bronha gr. (bronchos grkljan) 1. dunik; 2. jedna bronhija; bronhije, bronhija (mn. . roda) du-nice: ogranci dunika koji se sastoje od hrskavinih prstenova meusobno povezanih miinim i vezivnim tkivom; prid. bronhijalan, -Ina. -Ino: bronhijalni katar ili bronhitis (akc. i bronhitis) upala sluznice u bronhijama; bronhiola krajnji ogranak bronhije. bronhektazija gr. priroeno ili steeno proirenje bronha, u kojima se sakuplja sekret i izaziva katare i kaalj. bronhopneumonija gr. upala dinih kanala, blai oblik pneumonije ( v . j . bront njem. (Brand poar, upala) v. gangrena. brontometar, -tra. 2. mn. brontometara gr. (bronte grom, grmljavina + isp. metar) aparat za mjerenje jakosti gromova i grmljavine. brontosaur gr. (bronte grom. grmljavina + saur, v.) veliki izumrli gmaz iz porodice dinosaura f v . J . hrontulati, -am tal. (brontolare) gunati, mrmljati: prigovarati; brontulant, 2. mn. bron-tulanata gunalo, mrmljalo, angriza-vac; en. brontulantica (Krlea). bronza (akc. i bronza) ;' bronca ( v . J , prid. bron-zan. bronzar, -ara (isp. bronca, bronza) ovan predvodnik (isto i konj, vol, magarac i si. ako nosi klepku i ide na elu stada). bronzin, -ina (isp. bronca) lonac, bakra. 198

Brocken v. Harz. Brockhaus njem. (it. brokhauz) njemako nakladno poduzee, osobito poznato po izdanjima enciklopedija i leksikona; osn. 1805. u Amsterdamu, god. 1807. preseljeno u Leipzig. a danas m u je sredite u Wies-badenu. brodet, 2. mn. brodeta tal. (brodetto) riblja juha. obino s palentom. brodjaga, 3. -gi rus. skitnica (inae jedno od imena za stiljage. i . ) . brodkasting v. broad-casting. Brodvej engl. (Broadway iroki put) glavna ulica u Njujorku. dugaka 25 km. srednjim dijelom centar amerikoga kazalinog ivota. brojet i . brodet. brojgelovski, -a, -6 prid. prema flamanskom prezimenu Bruegel (it. Br'ehel), shvaenom na njemaki nain gdje se pie Breughel (i ita Brbjgef). kako se zvala dinastija velikih flamanskih slikara u 16. i 17. st. (kod nas se obino misli na oca i sina imenom Peter [zapravo Pieter]. koji su veinom prikazivali fantastine i infer-nalne sadraje; isp. npr. kod M. Matko-via brojgelovski kermes. brojler, 2. mn. brojlera engl. (to broil -pei na otvorenoj vatri, na rotilju) pile za peenje, pohanac. brbka v. brokva2. brokat, -ata tal. (broccato) teka tkanina protkana svilom, zlatom ili srebrom; prid. bro-katni. broker engl. (broker) v. meetar, senzal. broket, 2. mn. broketa tal. (brocco) klini. avli. ekseri. broketa v. brokva'. brbkula tal. (broccolo) vrsta kupusa odn. karfiola: isp. prokule. brokva', 2. mn. brokava tal. (brocca) vr. krag, pehar; umanj. broketa. brokva2 tal. (brocco) klin. avao, ekser: umanj. brbkvica. brom, broma. lok. bromu gr. (bromos smrad) kem. element, atomska teina 79.916. tablini broj 35: znak Br: tamnocrvena tekuina, otra mirisa; njegovi se spojevi primjenjuju u fotografiji i medicini; prid. bro-mov, bromni; bromat, -ata sol bromne kiseline: bromural, -ala sredstvo za umirivanje i uspavljivanje: isto i bromival, -ala. bromatologija gr. (bibrdskein jesti + lo-gos govor) nauka o jelima, o hrani, o kemijskom sastavu,
bronzirati

bronzirati, bronziram v. bronati (pod bronca). brbnzva klepka, mjedenica (Stanko Simi). bro, broa Jranc. (broche) ovea kopa kao nakit na enskim haljinama; umanj. broi, 2. mn. broia. broket v. bruket. broura ( ; broira) jranc. (brochure od bro-cher prositi, dakle proivena sveska) meko vezana

knjiica (od 2 do 3 arka) s omotom; broirati, broiram meko vezati knjigu. brovvning v. brauning. brsalje, b'rsalja (mn. z. r.) tal. (bersagliare strijeljati) strelite. brt skra. za bruto-registar-tona; v. bruto. bruceloze zarazne bolesti uzrokovane bakterijama iz roda Brucella; kod ovjeka izazivaju dugotrajne vruice (Bangova bolest,

malteka groznica), a kod goveda, ovaca i svinja zarazne pobaaje. bruderaft njem. (Bruder brat) bratinstvo. pobratimstvo; popiti bruderaft pobratiti se. brudet i . brodet. Bruegel i . brojgelovski. briih njem. Bruch lom, prijelom) v. hernija, bruhgold njem. (Bruch lom + Gold zlato) nekovano. usitnjeno zlato ( u malim komadima), brujet v. brodet, bruksizam i . briksizam. briikva, 2. mn. briikava tal. (brocco) klin. avao, ekser; umanj. briikvica; isp. brokva2. briima lat. najkrai dan u godini, zimski solsticij: zima. studen uope. brumaire jranc. (il. brimer) mjesec francuskog republikanskog kalendara, od 22. X . do 22. X I : 18. brumaire d a t u m (9. XI. 1799). kad je general Bonaparte sruio francusku republiku. briiman, -mna, -mno njem. ( f r u m ) dobar, vrijedan, marljiv (Nar.). brunca v. bronca; bruni loni, prvotno od bronce (Nar.). brunela, 2. mn. briinela tal. (bronco) pram, vitica. uvojak kose. Brunhilda germ. junakinja u oklopu ili smea (isp. Bruno); inae kraljica divova u Pjesmi o Nibe/unzima; pobijeena od Sieg-frieda u bojnim igrama, udala se za kralja Gunthera (Krlea); druga jedna (historijska) Brunhilda bila je austrazijska kraljica od god. 596, a osobito je poznata po borbama protiv Fredegunde od Neustrije ( v . Austra-zija, Neustrija). brumrati, bruniram (isp. brunolin) lakira nolinom. premazivati kemijskim otop u svrhu zatite materijala od re. Bruno, 5. Bruno tal. smei. brunolin, -ina jranc. (brun mrk, z; tamni lak za pokustvo (sastoji se ( ska, sikativa i terpentinskog ulja).
brueta

brus (isp. brusali) vrsta konca za vc isto i brusa. brusali prid. indekl. tur. koji je iz grada u Maloj Aziji, brusanski (u na srni npr. brusali jastuk). Bruselj zastarjeli naziv belgijskog Bruxellesa; ivi jo u nazivu bruseljske (inae danas govorimo Br'isel, Br'isl, ski). Brussel jiam.(it. (Br'isel) drugo sluben grada Bruxellesa. briistbild njem. v. bista. briisthalter njem. v. buznhalter. briistton njem. (Brust prsa + ton. iz prsa, prsni glas (isp. kopfton). bruket tal. (bruschette) 1. kocka, c uope svaki predmet kojim se vri banje ( u Deanovi-Jernejevu rjeniki vlaenje nejednakih slamica pri c nju); 2. privatnopravni sporazum ili ribarskih druina jednoga lukog p ja o stjecanju zatite i prava morsk bolova drebanjem lovita: isp. orak brutiilati, -am tal. (brustolare) ei. priti; brutiilin, -ina sprava za p kave, prulja. brut jranc. (sirov) oznaka za amp (suhi) kome prilikom dobivanja nije dc nimalo eera. Briit (Marko Junije 8542. pr. n. e najistaknutiji urotnik protiv Cezara; se nakon poraza kod Filipa; jedan oc govih dalekih predaka (Brut Stariji) tjerao je kralja Tarkvinija Superba i u uspostavio republiku; postao je prvi (god. 509. pr. n. e.) i dobio prve fasces bio je strog i pravedan pa je pogubio vlastita sina koji su se upleli u urotu tiv republike. brutalan, -Ina, -Ino jranc. (brutal) grub. obziran, surov, naprasit; divljaki, n san; ivotinjski; brutalnost, -osti -vost, grubost, naprasitost; divljatvo. brut-art v. art-brut. bruto tal. (brutto surov; ruan); 1. I -teina teina robe zajedno s ome v. dara, tara, neto; 2. briito-dohoda ukupni utrak ili plaa s trokovima

199

budaliti

ikakvih odbitaka; 3. bruto-registar-tona prostorna mjera za trgovake brodove (2,83 m3); bruto za neto trg. klauzula koja znai da se cijena, pogoena za stanovitu jedinicu ne odnosi na neto-teinu, nego na bruto-teinu; npr. sadraj konzerve zajedno s limenkom prodaje se ukupno kao 1 kg robe. brueta, 2. mn. brueta tal. (brogiotto) vrsta crne smokve, brunjaa, aragulja. brzar, -ara (isp. brnza) kona kesa u kojoj se nosi hrana, osobito sir, vrhnje i si.; brza-rast poput brzara, otromboljen, kesast, kesiast. brolica tal. (brisola) govea peenica; isp. prolica. BT automobilska oznaka za Bitolu. BTA skra. za Bugarsku telegrafsku agenciju (obavjetajni ured). btto skra. za bruto. bu1 skra. za bushel (v.). bu2 1. japa'nska mjera za duinu; 2. stari japanski novac. bub v. pub'. bubikopf njem. (Bube djeak + Kopf glava) djeaka glava, vrsta enske frizure sa kratko odsjeenom kosom i sa i-kama na elu (moda poslije prvoga svjetskog rata). buboni (mn. m. r.J gr. (bubon lijezde oko spolovila) venerine otekline (obino u vezi s ankirom, v.). bubreg, mn. -zi, 2. bubrega tur. (bobrek) jedan od dvaju unutarnjih tjelesnih organa koji izluuju mokrau; bijeli bubrezi ovnujska, jarja ili bikovlja muda (izraz osobito uobiajen u kulinarstvu).

biicel, 2. mn. biicela tal. (bozzello) aba (za ueta na brodu), koloturnik (Tresi Pa-vii). Bucentauro v. bucintoro. Buchenvvald (/7. Btihnvvald) ime jednoga nacistikog koncentracionog logora (u njemakoj pokrajini Tiringiji, Thuringen) osobito poznato po okrutnostima koje su u njemu vrene nad zatvorenicima u toku drugoga svjetskog rata i prije njega (1937 1945); isp. Dachau, Auschvvitz. bucina lat. truba, trublja. bucintoro tal. srednjovjekovni luksusni brod, tipa galije; Bucintoro ime dudevskog broda, s kojeg se svake godine na katoliki blagdan Spasovo (40 dana nakon Uskrsa) vladar Venecije uz velike sveanosti i uz bacanje zlatnog prstena u more vjenavao s Jadranom. buckinghamska palaa (;7. bakingemska) kraljevski dvor u Londonu. bucov, -ova mad. (buczo) 1. vrsta rijene ribe; 2. prenes. glupan, som. buat v. brakina voda; isp. boat. buuk, mn. -ci, 2. biauka tur. (buuk polovina) drvena posuda, kao uborak, prvotno mjera za ito, a slui i u druge svrhe (nekada, prema turskom znaenju, oito polovina neke druge, vee mjere; poluak); isp. c i n i k, inik; isto i biiug. bu, lok. biiu tal. uperak, svitak, smotak (kose). biie, bua v. boe; buati se, -am se igrati na bue. buko mad. (bugvkos, butvkos) 1. velika klepka za volove (pravo je maarsko znaenje: vr s uskim grlom); 2. prenes. zastava, barjak.

biima, 2. mn. buma tur. (biikiim) neto usukano, ispredeno, konac, nit, podvezica; bu-me, -eta vrsta svilena konca. biiur mad. (butvor) sveanj, zaveljaj, komad prtljage, pinkl. Buda sanskr. Prosvijeeni; legendarni osniva budizma (56fr480. prije n. e.); isp. budizam. biida njem. (Bude) daara, mala ulina prodavaonica, kiosk. budak, 5. -ae, mn. -aci tur. (budak) 1 . trno-kop, kramp, maklin, pijuk, raslica, jami-ak, orue s drkom (toporitem) kojemu je na vrhu s jedne strane eljezni iljak a s druge uska motiica; slui osobito za iskopavanje duboko zaraslog korijenja, kamenih gromada i si.; 2. prenes. glupan, velika budala.
budget

budala, 5. budalo, 2. mn. budala tur. (budala) glupan, ogranien ovjek, luda, naivina; dvorska budala aljivina, a zapravo vrlo pametan ovjek, koji kao tobonji glupan smije (vladarima) rei i kojeta to se nitko drugi (toboe normalan) ne bi usudio; budalast, -a, -o glup, nepromiljen, umno ogranien, neozbiljan, naivan, aav, nerazborit, luckast, priglup, aknut. Budalina Tale junak muslimanskih narodnih pjesama (2. Budaline Tale, Tala, 3. Budalini Tali, Talu, 4. Budalinu Talu, Tala, 5. Budalino Tale, 7. Budalinom Talom, Ta-lom). budaliti, -Trn (isp. budala) govoriti odn. initi gluposti, ludovati, benaviti. 200

budget v. budet. Budini (gr. Budinoi) v. Neuri. budizam, -zma religija rairena u Aziji (Indija. Kina. Koreja. Japan itd.), nazvana po imenu njezina tobonjeg osnivaa legendarnog Bude; nastala u Indiji u 6. st. pr. n. e.: nauava jednakost ljudi, ljubav prema blinjemu, strpljivost i odricanje od svih uitaka, jer su uici spojeni s patnjom; najviim ciljem ivota smatra tzv. nirvanu, tj. ugasnue. nitavilo, nestanak, jer ponovni ivot (reinkarnacija, v.) donosi ponovne patnje: budist(a), 2. mu. budista pristaa budizma: en. budistkinja: prid. budistiki. biido jap. zajedniki naziv za sve borbene vjetine kao to su dudo, karate i si.: biidokai-klub drutvo gdje se ui diju--dicu, dudo, karate, aikito i si. budoar, -ara jranc. (boudoir) mali elegantno ukraeni enski salon u stanu. biidza rum. (budla) usta. usna; biidzat, -a. -o usnat. ustat (debelih usana). biidzula v. budza. buda tur. (bu, budu) 1. toljaga, kijaa. batina; 2. prenes. muki spolni ud; 3. prenes. vana osoba, gromovnik, drmator; izv. (u novije vrijeme) budovan, -ana; prid. budast nalik na budu; biida Ma-rijanova u prostakom govoru: nita, brus (Novak Simi). bild/ak, -aka. mn. -ci tur. (budak) ugao. oak, kut; zakutak; umanj. budai; bu-daklija zakutni advokat, nadriadvokat. budlar v. budelar. budet, 2. mn. budeta engl. (budget) 1. proraun dravnih prihoda i rashoda za odreeno razdoblje; 2. unaprijed predvieni proraun oekivanih prihoda i rashoda ustanove, poduzea, kuanstva, za odreeno vrijeme; prid. budetski; budetirati, -detiram sastavljati proraun prihoda i rashoda. budovan, -ana v. buda. hiidur tur. bez novaca, siromaan (Nar.). bud. budi: lok. budi tur. (bud miris, vonj. zadah) plijesan; isto i bua, bude: prid. bu-av pljesniv: budati. -am -- pljesniviti. postajati budav: isto i buaviti, -Im (akc. i buaviti, buavlm). budelar, -ara lat. (pugillares to je nadohvat ruke) kesa, novarka, lisnica. budbnovka, 3. -ci, 2. mn. buonovkl ruska vojnika kapa slina ljemu kakvu su nosili vojnici poznatog

vojskovoe Budf (it. Budonija). Buergerova (Birgerova) bolest bakts ili alergina upala krvnih ila. obii nogama. bufalo, bufala. mn. bufali engl. (buffalo) bufarija tal. (buffaria) unutranja strar pljine u zidu u koju se uglavljuje proz biifer engl. (bulTer) odbija. odbojnik, izmeu vagona, pufer. Buffalo Bili (il. Bafelou Bil) pravin nom \Villiam Frederick Cody. ameri stolov (glasnik jaha), legendaran tanskoj slubi i u amerikom gradar ratu, slavan sa svoje okretnosti; u kaj ivotu osniva i organizator svjetski p tog cirkusa Wild West (Krlea). buffet r. bife. buffo tal. (it. biifo) 1. aljiv, smijean; 2. vac, komiar; 3. opera buffa koi opera: bufonada 1. kazalina pred izgraena na aljivim, krajnje kominii nama; 2. prenes. egaenje. kreveljenje jean ispad; isto i bufonerija; bufone krdija; aljivina; isto i biifon, -or bufone (Begovi); Buffone i Pantaloi smijene figure iz starih komedija i lakrdija uope, a druga: priglup ot zaljubljen starac koga svi varaju): borfffons. bug, buga, lok. biigu, mn. bugovi njem. gen savijati) sagib na hlaama; gla izvuena uzduna crta s prednje i sti strane hlaa (Krlea). buga lur. (boga) bua, sitno kratkorogi vee. bugacati, -am tal. (bucare probijati) jati se u to probijajui na drugu st isp. bugaica. bugaica tal. (isp. bugacati; venet. bugaz upijati) upija. upijanac. suilo, pos posebno prepariran papir /a upijanje t buganac, -anca tal. (buganza) ozeblina. i isp. frer; isto i (. r.) buganca. Buganda provincija u Ugandi (v.). bugar u zagrebakom govoru vrtlar kada su na zagrebakoj periferiji nek seljeni Bugari drali velike vrtlarije i davali povre na trnicama); odatle garska polja (kod Krlee). buga/ v. bogaz. bugenvilija ukrasna biljka penjaica p jetlom iz Amerike, buger 1. stari novac od etiri kraj 2. u akom govoru loa ocjena, >

buggy

201

buki

red, kolac, toljaga, komad, kvrga, top; 3. {jranc. bougre) klipan, hulja; 4. (engl. bugger) homoseksualac, sodomit, pe-derast (zapravo Bugarin, jer se nekad mislilo da je homoseksualizam donesen s Istoka u doba kriarskih ratova [odatle i francuski izraz mal d'Orient istona bolest]). buggy engl. {it. bagi) automobil za autokros.

bugija tur. (bugu) 1. vrua para, dim. ugljini monoksid; 2. vijavica od praine; sve to se die uvis u obliku magle, oblaka; smog. bugi-vugi, -ija engl. (boogie loa improvizacija na klaviru, lo ples + vvoogie nain plesanja crnaca iz Arizone) poseban oblik pijanistikog bluza (v.) nastao poetkom 20. st.; kao ples sadri elemente bluza, blek-botoma, arlstona, ali je mnogo bri i sa mnogo improvizacija: parovi se razdvajaju, opet se

sastaju, rame uz rame, lea uz lea, svijanje, kretanje u suprotnim smjerovima; figure: promenada, luk, mlin, lepeza, okretanje na tabanima, bacanje dame. bu-gu-100 engl. (boo-goo-100) novi ples, nastao 1967; plee se u parovima na beat--muziku, plesai se meusobno ne dre. biihalter njem. (Buchhalter) knjigovoa (inovnik koji u trgovakim i drugim poduzeima vodi knjige prvenstveno trgovakog karaktera). biihara (po imenu grada Buhare u SSSR) vrsta saga. ilima. Biihnvald v. Buchenvvald. buhtabirati, -tabiram njem. (Buchstabe slovo) v. spelovati. biihtla, 2. mn. buhtla / buhtlT njem. (Buch-tel) vrsta kolaa (kod nas u kuharskim prirunicima: napuhnjaa). buhiir, 2. mn. buhura tur. (buhur) miris, mirisava tvar za kadenje, kad; buhurdar, -ara - kadionica (naprava u koju se stavljaju mirisne smole ili korijenje na eravicu, radi kaenja). buhurt jranc. srednjovjekovni viteki turnir konjanikih ekipa (inae su se obino borili pojedinano). bum, -ina v. bujin. bujatrika, 3. -ci gr. (bus govedo + iatrike lijenitvo) nauka o bolestima i lijeenju preivaa (dio veterine); prid. bujatriki; isp. hipijatrika. bujbuj jranc. (boui-boui) krma, pelunka, jazbina, rupa (Mato). biijer rus. (iz holand. boeier) 1. osobito graene saonice na trima drvenim dva metra dugakim skijama (salincima) sa elinim pokovom, udeene za kretanje po ledu uz pomo jedara; 2. laka jedrenjaa uope. bujin, -ina tal. (bovino) veliki teretni konj. bujol, -61a tal. (bugliolo) kabli. vedrica, si. bujon ( / buljon), -ona jranc. (bouillon) juha od mesa ili povra, naroito juha od goveeg mesa sa sirovim jajetom. bujnildija v. bujruntija. bukila

bujnim tur. (bujurmak zapovijedati) zapovijedajte, izvolite; isto i bujrumte. bujruntija tur. (bujurultu, isp. bujrum) pismena zapovijed paina ili valijina; potvrda, uvjerenje, dokument (uope); ukaz, povelja, pismena poruka, pismo. biijtar v. bojtar. bujukli tur. (bujukli) velik. bujunbag, mn. -zi tur. (bojun vrat + bag veza) kravata; isto i bujunbak, mn. -ci. biijur v. bujrum; bu juriati, -em zapovijedati, nalagati; govoriti, izvolijevati; imperat. biijur zapovijedaj(te), govori(te), izvolite). biikadar tur. (bakadar) mnogo, puno; isp. ukadar. bukadem r. mukadem. bukagije (mn. . roda) tur. (bukagi) okovi, puta, lanci, lisiine, zavezice, gvozda; klade za sunje. bukagrija vrsta kape u nar. pjesmi. bukanir, -ira jranc. (boucanier; panj. buca-nero) gusar, pomorski pustolov, pirat, podrijetlom iz Zapadne Evrope, koji se u 17. i 18. st. u Zapadnoj Indiji borio protiv panjolskih osvajaa (ime se nazivu izvodi od franc. boucan bivol, divlje govedo, jer su se borci hranili mesom divljih goveda). bukaporta v. bokaporta. bukara, 2. mn. bukara v. bokal. bukardija gr. (bus vol + kardia srce) usaljenje. proirenje, hipertrofija srca. bukariti, -Im lat. (voare) vikati, izvjetavati, objavljivati, proglaavati, telaliti. buke, -ha jranc. (bouquet) 1. miris (npr. vina); 2. v. buket. Bukefal gr. (bus govedo + kefale glava, dakle volovska glava) najmiliji konj Aleksandra Makedonskog, poznat iz pria (bojao se svoje sjene i teko ga je bilo uzjahati). buket, -ta jranc. (bouquet) 1. kita cvijea: 2. prenes. skup, gomila, hrpa. buki ime drugog slova crkvenoslavenske 202 bukvalan, -Ina. -Ino starosl. (bukva slovo) doslovan, toan; bukvalnost, -osti doslov-nost. tonost; istog je postanja i rije bu-kvar poetnica (iz koje djeca poinju uiti itanje): bukvarac, -arca. 5. bukvare. 2. mn. biikvaraca; ae koje ui bukvar, poetnik u kolovanju, prvokolac. bukvica (isp. buki) 1. azbuka, abeceda; 2. vojnika knjiica (pa i kakva druga, npr. radnika, sluinska). bukvojed rus. (isp. bukva slovo) cjepidlaka, glupan, pedant, formalist, ovjek koji formalno shvaa tekst, a ne gleda dublje na njegov sadraj (Krlea). bul tal. (bolla) potanska ili taksena marka, biljeg. bula,' 2. mn. bula tur. (bula) ena mv-ka; ena obuena u dimije i feredu bula2 duhovno ensko kod musi vjerouiteljica. bula,' 2. mn. bula lat. (bulla) 1. kutiji atom; 2. dvostrani peat od voska nim ispravama; 3. javna isprava po( tom, osobito papinski ili carski de olovnim peatom; 4. jedinica obra<' nja u kartakim igrama, bod. poen. 5. dijal. potanska marka (isp. bul); kokano kukuruzno zrno, kokica, put Zlatna bula akt hrvatsko-ugarskog 1 ja Andrije I I . izdan god. 1222. u zatite nieg plemstva od velikaa. bulaJ isto to i balota, tj. kugla, < u igri boe (v.j. bulamac v. buluma. bulanik prid. indekl. tur. (bulanvk) mut;

azbuke (nazvane tako po prvom az i po drugom buki). bukila, 2. mn. bukila lat. (bucellus) stara mjera od 10 oka. bukin, -ina tal. (bocchino ustaca) otvor na mijehu i gajdama. buking engl. (booking) predbiljeen dolazak gosta u neki hotel, najava dolaska, rezervacija (u hotelu, na eljeznici, pri kupnji avionskih karata i si.); v. bukirati. bukinist(a) franc. antikvar; trgovac starim knjigama (/.v/). bouquin). bukirati, buklram (isp. buking) rezervirati, obaviti upis, najaviti dolazak, predbiljeiti se. bukl, -ea franc. (boucle kopa, vor) dosta hrapava vunena tkanina od kovravog prediva; bukle-sag sag, ilim, tepih, tkan na vorie. buklija,' 2. mn. buklija novogr. (bSkalion, isp. bokal) utura, ploka. buklija2 tur. (biikliim) prsten kroz koji se provlae pletenice, vrsta nakita za vlasi, buklo tur. (bukle) otvor, rupa. bukluk v. bokluk. bukmejker engl. (book-maker) poduzetnik koji prima oklade na utrkama. bukolika, 3. -ci gr. (bukoleo uvam stado) pastirska pjesma; idila; prid. bukolikl pastirski; koji se tie pastirske poezije; isto i bukolski; bukoliar pjesnik buko-likih pjesama. bukranij gr. (bus vol, kranion glava, lubanja) arhit. naziv za dekorativni motiv u obliku reljefne volovske glave. buksa, 2. mn. buksa atr. zatvor, tamnica, arest. buksirati, buksTram hol. (bugsieren) tegliti lau, vui je u luku. biika novana jedinica u Jemenu.

bulanizam, -zma francuski politiki kojemu je tvorac bio general Bou (kao ministar rata pokuao je ostvai avni udar god. 1886) (Mato). bubati, -am (isp. bula3) 1. ovjeravati pec peatiti, obiljeivati; 2. dijal. pei 1 kokati kukuruzna zrna (u reetu). bulava rus. 1. palica, ezlo atamana odi mana, znak njegove vlasti; 2. buze topuz. bulb tal. (bulbo gomolj. lukovica) vodno krukoliko naprijed izboeno bljanje brodskog pramca; slui za s vanje otpora. bulbozan, -zna, -zno lat. (isp. bulbus) ljast, glaviast, jabuast, okrugao. bulbul, 2. mn. biilbula tur. (btilbul) Bulbulder (tur. dere - dolina) Dolir vuja (dio Beograda).

bulbus lat. (bulbus) 1. gomolj; lukovi vica luka; 2. ona jabuica; 3. u aiu svako okruglasto izboenje na tijelu. bule, -eta - umanj. prema bula'. buldog, mn. -zi, 2. buldoga engl. (bu 1. samsov; engleski pas irokih grudi. i duboko usjeene njuke; umanj. bi (Mato, Boina pria [u Novom ive 2. vrsta depnog revolvera sa 6 i vi taka. buldoer engl. (bulldozer) kopneno jaru sprava za iskopavanje i prekopavan mije. razriva, izriva, bregoder ( kom govoru). bulentln, -ina tal. (bollentina) dugaka s udicama za ribolov. 203
blind

bulinima bulentina tal. (bullettino) cedulja, potvrda. buleta tal. (bulletta) 1. v. bileta: 2. znak, ig. obiljeje; 3. slubeni dokument. buletati, -am v. bulati. buleterlj, -ija gr. (buleterion) vijenica. buletln, -ina v. bilten (enoa). buletina uve. prema bula1. bulevar, -ara v. bulvar; bulevardist(a) rumunjski naziv za huligana (v.). bulgur v. bungur. buli, biilija engl. (bully guva, nalet) zapoinjanje igre nakon prekida (u hokeju na ledu; dva igraa, s pripravnim tapovima, medu koje sudac baca ploicu). buligati, -am v. bulati. bulikan, -ana tal. (bulicane) vika, vreva (Vojnovi), gungula, mete. bulimija gr. (bulimiao gladan sam kao vuk) bolest kad je ovjek vjeno gladan, vuji glad; isp. fames / likoreksija. bulin1 prid. prema bula1. bulin,2 -ina dem. prema bula4, tj. mala kuglica u igri boe (v.j; cilj, meta. Bullea antiki naziv za Buje u Istri. bulletin v. bilten. bullv v. buli. hiilog, mn. bulozi tur. (bulak smijeano) mete, buka. buluban v. balaban. biilug, -iiga tur. (biiliig) punoljetnost, doraslost, zrelost (za brak). bulumac, -aa tur. (buluma) 1. gusta juha od brana i sira; 2. brano smijeano s vodom ime pekari mau kruh prije peenja. bulumenta, 2. mn. buliimenata tal. (foltamen-te gusto, mnogo) 1. mnotvo ljudi ili stvari: gomila, rulja, hrpa, mete, vreva, urnebes: 2. prenes. neeljana, kudrava i prljava glavurda. bulvar, -ara franc. (boulevard) etalite; vrlo iroka ulica zasaena drveem; prid. biil-varskl; bulvarska tampa v. rcvolverska tampa: bulvartina pomanjkanje ukusa, knjievna vaarska roba. biilja' mad. (bulyal) zaveljaj, omot; gomila prljavog rublja. biilja2 atr. ensko eljade. buljon / bujon (v.j. buljuk, mn -ci, 2. buljuka tur. (boluk) 1. eta vojnika; 2. opor, stado, krdo, jato, gomila, hrpa; buljubaa ( / biiljugbaa) starjeina nad buljukom vojnika
bunda

(kao kapetan): biiljubainica ( / buljugbainica) ena bu-ljubaina. buljutln, -ina tur. (bulutki oblaan, tmuran) 1. sova buljina; 2. strailo. bum1 hol. 1. velika splav (slui npr. za zatvaranje ulaza u zaljev); 2. pregrada od brvana, lanaca i buradi na sidrima koja se stavlja u vodu za obranu od podmornica. bum2 engl. (boom) 1. buka, senzacija; 2. spekulativan pothvat, nenadana aktivnost, neoekivan razvoj; skok akcija na burzi; 3. u televiziji specijalna kolica koja mogu hvatati sve pokrete vodoravne i okomite. bum3 tal. (borna) donja motka jedra. bumaka rus. (bumaka) 1. papiri, listi papira; 2. isprava, akt, dokument, legitimacija; 3. novanica, banknota (M. Matkovi). biimbaa, 2. mn. bumbaa mad. (gomb dugme, puce) pribadaa. ioda, mjedenka (igla s glavicom). bumbak, -aka gr. (bambakion) pamuk. bumbaree, -area tur. (mubarek) estitka. bumbalr, -ira, 5. bumbalre ar. (mubair) glasonoa, izaslanik, komesar. bumbaina tal. (bambagina) 1. papir; 2. pamuno platno (isp. bumbak). hum bul v. bulbul. bumerang, mn. -zi engl. (boomerang od au-stral. vumera, vomera bacaljka. baca) 1. srpoliko oruje australskih uroenika: vraa se (samo) na mjesto odakle je baeno, ako ne pogodi cilj; 2. prenes. razlog ili sredstvo koje se obraa protiv onoga koji se njim slui. biimler njem. (Bummler tumaralo) naziv za polagani poluteretni vlak koji se jako trese i u kojem je neugodno putovati; isto i burni. bumpres, 2. mn. bumpresa tal. (bompresso) prednji jarbol, kosnik (kosa motka na kljunu lae) (Jakov Cari). buna (rije nainjena god. 1936. od prvih slova izraza hutadij i natrij) umjetna guma: guma proizvedena u tvornici od ugljena i vapna; sintetiki kauuk. bunaca v. bonaca. bunar, -ara (akc. i bunar, bunara, lok. bunaru / bunaru) tur. (bunar) 1. zdenac, studenac, kladenac; 2. atr. dep. novarka; prid. bunarski; umanj. bunari; bunardija tko se bavi kopanjem bunara, zdenar. biinela tal. kosa spletena i savijena uokrug, kola, ugra (kad je nasred glave), figa (kad je na sljepooicama). bund njem. (Bund savez) I . savez, tajno udruenje, urota (enoa); 2. Sveopi idovski radniki savez u Rusiji, Litvi i Poljskoj. 204

koji je nastao 1897; 3. sveanj, svenji, paketi novca, karata (pil), uope u neku svrhu izrezanog papira, bunda mad. (bunda kaput) kouh, krzneni ili krznom podstavljeni zimski ogrta; isp. urak, pelc.

bunda, -aa njem. pripadnik njemake faistike organizacije Kulturbund (Prosvjetni savez) u staroj Jugoslaviji; zapravo hitlerovski petokolona; isto i bundovac, -ovca 2. mn. biindovaca.

Bundesliga njem. Savezna liga (vrhunsko natjecanje u nogometu u Saveznoj Republici Njemakoj (Bundesrepublik Deutschland). Biindesrat njem. savezno vijee, jedan od predstavnikih domova Savezne Republike Njemake (Zapadne Njemake). Bundesrepublik Deutschland v. BRD. Bundestag njem. savezna skuptina, savezni parlament, jedan od predstavnikih domova Savezne Republike Njemake (Zapadna Njemaka). Bundesvvehr (it. Biindesver) njem. (Bund savez + Wehr obrana, oruje) naziv dananjih zapadnonjemakih oruanih snaga (isp. \Vehrmacht). bundovac v. bunda. bundruk v. bondruk. bunda v. bua. bunur mad. (bungvika) kratki krzneni kaput, bungalov? v. bangalo. bungur, 2. mn. biingura tur. (bulgur) kukuruzna ili penina prekrupa; bungiirati, -am mljeti prekrupu; mljeti nakrupno. bunker, 2. mn. bunkera engl. 1. spremite za ugljen na brodu; 2. spremite za rudu ili koks kraj visokih pei; 3. spremite za privremeno uvanje materijala; 4. dio kombajna (gdje se skuplja zrno); 5. sklonite od zranih napada; 6. uporite za obranu; for-tifikacijski objekt za vatreno djelovanje iz pjeadijskog i artiljerijskog oruja; 7. zgusnuta obrana u nogometu i naziv za igru u kojoj je sve usredotoeno na obranu (iz koje se samo povremeno prelazi u iznenadni, esto uspjean, protunapad); 8. ilegalna toionica alkoholnih pia: bunkera, -aa, 5. bunkerau a) junaan borac koji se u doba NOB isticao u juriima na neprijateljske bunkere; b) podrugljiv izraz za ljude koji su se u vrijeme narodnooslobo-dilake borbe sakrivali da ne bi bili mobilizirani; bunkerai nisu htjeli sluiti nijednu vojsku; bunkerirati, -keriram (i bunke-risati, -em) 1 . sakriti u bunker; 2. bunkerirati se ostati potajno u nepr skoj pozadini u svrhu ilegalnog ra zakonspirirati se. bunkov, -ova 2. mn. -ova mad. (bunko malj za zabijanje kolaca u zemlju. Biinsenov plamenik (po njem. fiziaru i aru Robertu Bunsenu, 18111899) -prava to se upotrebljava za
buranija

zagrij; razliitih supstancija i kemikalija; sas od metalne cijevi koja pri dnu im otvora, a spojena je s rezervoarom u njemu se u odreenim proporcijan jea zrak i plin i kad se tome prine paljena ibica, nastaje veoma vru p sa upravo neznatnim postotkom plina bunt njem. (Bund savez, urota) 1 . pobuna (odatle i: buntovan, -vna, buntovnik, bundija); 2. nezadovoljstvo aj otpora, revolt; 3. v. bund. buntdruk njem. (bunt aren + Dru tampa) tampanje u vie boja, vii tisak. biinja, 2. mn. bunja tal. (bugno ko 1 . rupa. jama: 2. primitivna kamen cica unjastog oblika, graena u suhi uobiajena na jadranskom podruju, a biti od kamena, od slame i si.; polj emer, trim (Nazor, Marin Franievi Buonarroti (akc. Buonaroti, -ija) p< talijanski umjetnik (imenom Mikelai iz 15. i 16. st. BUP skra. za engl. British United (britanska novinska agencija). Bur, Bura (hol. Boer seljak) prip nizozemskih naseljenika koji su se u iskrcali na Rtu dobre nade u junoj i prid. burski; Burski rat rat izmeu i Engleza poetkom 20. st. u kojem si izgubili samostalnost, ali je njihov jt sudstvu i u kolstvu izjednaen s engl< kasnije su uli u sklop Junoafrike U BUR automobilska oznaka za Burmu biiraca (isp. buraska) tih vjetri, lahor. biiraa, 2. mn. biiraca tal. (borraccia) od koe (Nar.); katkada pisano i b (isp. Akad. rjen.). burag, -aga, mn. burazi rum. (burik pi 1. eludac u preivaa; 2. kulen, laf kembe (v. J ; 3. u prenesenom znat debeo, osobito sputen, trbuh. bural, -ala tal. (isp. boro) ormar s ladk komoda (v.J. buran, -ana rus. (buran) sjeverni i sje istoni vjetar u sjevernom dijelu SSSR

205

burina

vru, zimi vrlo hladan; inae i snjena vijavica, meava. buranija ar. (burani) 1. zeleni grah, mahune; 2. prenes. a) djeca; b) mala gospoda (aljivo); isp. boranija. buraska tal. (burrasca) nagao udar vjetra, oluja, vihor. biirat tal. (buratto) reeto; buratati, -am reetati; isp. bureta. buratino tal. (burattino) pokretljiva lutka, marioneta. burazer perz. (birader) 1. brat; 2. drug, prijatelj, biirazina v. boraina. Burbdn, -ona (Bourbon) ime poznate vla-dalake porodice: u naim historijskim knjigama i: Burbonac, -nca, 2. mn. Biirbonaca; en. Biirbdnka (biirbonka vrsta rue); prid. biirbonskl; Burbonska palaa u prenesenom znaenju: francuski parlament. burbulka, 3. -ci, 2. mn. burbulkl mad. (bur-gonya) krumpir. burda, 2. m n . burda ar. plat, ogrta, veinom od vune. burdelj, -elja v. bordel (pored toga u ovom obliku rije znai i: koliba, kuerak, po-tleua, upa, neugledno boravite, umez). burdio, burdela, 2. mn. biarela tal. (bordello) buka, graja (Vojnovi); isp. bordel. burdiati, -am v. bordiati. hurdon, -ona franc. (bourdon bumbar) muz. 1. reski registar u basu na orguljama; 2. otegnuta kvinta u basu gajda (tzv. pr-daljica); 3. skupina krupnih ica pokraj hvataljke na kutiji; 4. dubok bas, basova ica uope; 5. veliko zvono s krupnim glasom; isp. bordun.

bureau v. biro; bureau de change (it. biro d'an) mjenjanica. burek, bureka, mn. -ci 2. bureka tur. (borek) pita od tankih listia tijesta obloenih mesom, sirom, jabukama i si. (trudl, Mato); buregdija tko pravi ili prodaje burek. buret franc. (bourette) vrsta hrapave tkanine od otpadaka svile; prid. buretski. bureta tal. (isp. burat) v. trijer. burevjesnik rus. (burevestnik) ptica burnica, zlogodica, albatros; prenes. simbol neslomljive tenje za postignuem revolucionarnog cilja, kako pjeva u svojoj poznatoj istoimenoj pjesmi Maksim Gorki (Krlea). burg' njem. (Burg grad) tvrdavica, zamak, katel, kula, dvorac. burg2 v. burget (Kaleb). Biirgenland pokrajina u Austriji gdje ivi mnogo Hrvata; na izraz: Gradie; Biir-genlananin, nm. -ani Gradianac; en. Burgenlananka Gradianka; biirgen-iandskl gradianski. burget v. parhet. Burgfrieden njem. privremeno primirje, obustava borbi u svrhu ostvarenja nekih viih ciljeva (Krlea); isp. treuga Dei. burggraf v. porkulab (Krlea). burgija, 2. mn. burgija tur. (burgu) 1. svrdlo, vrtka, builica; isp. borer; 2. prenes. a) ne-smisao, besmislica, budalatina, izmiljotina, podvala, mudrijatina, vijojla; b) zabadanje, zadirkivanje; umanj. burgijica; burgija, -aa, 5. burgijau 1.

zabadalo, zadirkivalo, aljivdija, lakrdija, komedijant; 2. vjeni bundija, smutljivac, podbada nereda, buka, vika, spadalo, podvaljiva; 3. ovjek koji svuda zabada nos, koji eli sve znati i u svemu biti pametniji od drugih, vjeni mudri savjetodavac, ma-her, spletkar, intrigant, kverulant; burgijati, -am 1. svrdlati: 2. zabadati: zadirkivati; smuivati, spletkariti, rovariti, intrigirati, zbijati (glupe) ale, komedijaiti, la-krdijaiti, podvaljivati itd. Burgtheater njem. beko gradsko (dramsko) kazalite, osnovano jo god. 1776; smatra se jednim od najuglednijih dramskih kazalita uope i mnogo se spominje u djelima naih starijih pisaca. Burgundija pokrajina u istonoj Francuskoj, na glasu zbog vinogradarstva (vino burgundac odn. [prema njem.] burgunder; Krlea); Burgunanin,
burini

mn. Burgiindani; en. Burgunanka; prid. burgundskl; biirgundska juha vodena otopina modre galice i sode, sredstvo za suzbijanje biljnih nametnika. Biiridanov magarac 1. Buridan, skolastiki doktor na parikoj Sorboni u 14. st., kao primjer nemogunosti slobodne volje navodi ednog i gladnog magarca koji stoji na jednakom razmaku izmeu kabla vode i kotla zobi (po nekima: izmeu dvije jednake hrpe sijena); magarac se ne moe odluiti da li bi prije jeo ili pio (odnosno s koje bi hrpe prije poeo jesti), pa ugine; 2. prenes. ovjek u poloaju kad ga vuku elje na dvije strane i ne zna se odluiti. burilo v. barilo. burin, -ina tal. slaba bura, lagan istonjak. burina konop kojim se zatee jedro prema vjetru.

206 burini umanj. prema burin (v.J ( l . Vojnovi). Burjati, -ata mongolski narod u SSSR (Burjatska ASSR ili Burjatija; glavni grad Ulan-Ude). burka, 3. -ci, 2. mn. -kl rus. (burka) ogrta od valjane vune i kozje kostreti (uobiajen na Kavkazu). burla tal. (burla) ala. biirlak, mn. -ci, 2. burlaka rus. hajo, ladar, amdija; seljak pealbar, nekadanji radnik na Volgi koji je na konopcu vukao lae uz vodu; prid. burlakl, -a, -6. burlati, -am (isp. burla) 1. izvoditi ale, ko-medijati, lakrdijati; 2. blebetati, lupetati, glupariti. burleska, 3. -ski / -sci, 2. mn. -eska ; -eski tal. (burlesco aljiv, smijean) pretjerano smijeno predstavljanje ozbiljnoga, poalica, ala, vragolija; prid. burleskan, -skna, -skno. burma, 2. mn. burma / burmi tur. (burmak uvijati, usukati) 1. zavoj, vitica; 2. gladak (bez oka) prsten (obino zaruni, vjenani prsten); 3. vijak, araf; burmali zavojito, spiralno, u obliku vijka. Burma federativna republika na sjeveroistonoj obali Bengalskog zaljeva; glavni grad Rangoon (Rangun); Burmanac, -anca. 5. Biirmane, 2. mn. Burmanaca; en. Burmanka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. burmanski, -a, -6: burmanski jezik spada u tibetsko-burmansku jezinu porodicu, a pie se posebnim pismom koje se zove talaing. burmut tur. (burun nos + otu trava) njofanac, duhan koji se mre; burmu-tica kutija, doza za burmut; burmudija tko voli burmut, tko ga mnogo uzima, mrka. burnus, 2. mn. burnusa tur. (burnuz) velik vunen plat (do zemlje) s kukuljicom, kakav nose Arapi. buro, -ala franc. (bureau) pisai stol (Vojnovi). Burovljeva voda bezbojna tekuina, kiselkasta okusa i mirisa, upotrebljava se za obloge kod rana, irova, otoka (naziv po kirurgu Burovu); u obinom govoru i samo burov. bursa lat. vreica (od vrlo fine materije) u kojoj katoliki sveenik nosi posljednju pomast i priest samrtniku (Donevi). bursitis lat. (bursa vreica, kesica) akutna ili kronina upala sluznih vreica. burski v. Bur. bur njem. (Bursche) 1. momak, oficirsk ga, posilni; 2. lan njemakog studen drutva Burschenschaft (reakcion; znaaja); prid. burevski, -a, -6; biirih

bur:

-zna, -zno 1. studentski ustar, i ljen; 2. neuglaen, neotesan. bunim. 2. mn. buruma tur. (burun 1. rt, greben; poluotok; 2. kljun lae / burun. biirumak, -umka, mn. -umci, 2. buru (isp. burum) humi, hrpica zemlje ok saene biljke. Burundi republika u centralnoj Africi vni grad Bujumbura burunduk, mn. -ci tur. (buriindiik) 1. tkanina, krep; muslin: 2. svileno r. valo za ensko lice, svilena marama u prid. indekl. burundukli fin, preosj< delikatan, svilen. buriinlije, burunllja (mn. . r.J tur. (I iljak, nos) v. cvikcange; isp. sivrije. buruntija1 v. bujruntija. bunintija2 tur. (guruh gomila) dri eta; banda. bururet tur. (biirudet) 1. spor, prijepor sporazum, svaa; 2. poremeaj, pomi vrtoglavica, nesvijest, nesvjestica. burza, 2. mn. burza tal. (borsa kesa, arka) 1. u kapitalistikim zemljam itff vrijednosnih papira i robe, npr muka, vune, kave, ita itd.; na ro burzama poslovi se obavljaju tako d; pac i ne vidi robu; 2. burza rada nova koja registrira nezaposlene i posr u traenju rada; 3. crna burza ne; nito trite; verina trgovina; verc bijela burza u vrijeme drugoga svjei rata naziv za nabavljanje ivenih ni nica u svrhu prehrane onih koji su s krivali pred okupatorskom policijom; burzovni; burzijanac, -nca, 5. burzijanc mn. burzijanaca pekulant na burzi. buroa, buroa, buroa/. -aza prvotn kuaj da se naem jeziku prilagodi cuska rije bourgeois (osobito kod Ma sve dok se nije ustalio dananji oblik b (v.J. buroazija jranc. (bourgeois graani: isprva naziv za graanstvo kao supro prema viim staleima feudalnog dri (plemstvu i sveenstvu); 2. danas vladi klasa kapitalistikog drutva koja posj< sredstva za proizvodnju i ivi od ka listikog dohotka kojemu je izvor eks] tacija najamnog rada; prid. buroaskl; butik

bus

207

uj, -uja, 5. biiruju 1. prvobitno stanovnik grada za razliku od plemia i kmeta u feudalno doba; 2. pripadnik buroaske klase; eksploatator; 3. pogrd. malograanin, purgar, filistar, ifta; bogata, dobro situiran graanin; en. burujka, 3. -ci ;' -ki, 2. mn. -kl; prid. burujskl. bus' tal. (bussa udarac) udar, nalet vjetra. bus2 tal. (boso) imir.

-bus3 nastavak za trei pade mnoine u deklinaciji velikog broja latinskih imenica, pridjeva i nekih zamjenica; iz pridjev-skog oblika omnibus = svima preao je taj nastavak u rijei kao autobus, trolejbus, inobus (negdje je bus i kratica za spomenuta vozila). busak, -ska v. boak. busat v. pusat. bushel v. buel.

busija, 2. mn. busija tur. (pusu) zasjeda, potaja, zapada, doka; prid. busljskl, -a, -o; busija, -aa, 5. btisijau zasjeda, za-sjenik, napada iz busije. business v. biznis. biisola, 2. mn. busola (akc. i busola, 2. mn. -61a) tal. (busola) kompas (v.). busta v. bista. biistenhalter v. bistnhalter, buznhalter. bustln, -ina tal. (busto poprsje; isp. bista) vrsta enskog steznika. bustoran, -ana autobus-restoran, jedna od najnovijih tekovina u prometu, tj. autobus s malim bifeom. bustrofedon, -ona gr. nain pisanja u drevnoj davnini (Grci, Etruani i dr.) po kojem se nakon zavretka jednog retka prelazilo u slijedei redak odmah ispod posljednjeg slova prethodnog retka i tako pisalo na-trake; kako je takvo pisanje nalikovalo okretanju volova kod oranja, nazvano je gornjim imenom (bus govedo, strofe okretaj). busurman tur. isto to i musliman. bua' mad. (busa) maska, krabulja, krinka. bua2 v. bua (Cesarec). bua3 mad. sitno planinsko govee. buak, -ka v. boak. buak, -aka bik, vol, mujak (prema bua) (Mato). buar mad. (isp. bua) 1. makara; 2. karnevalska zabava. biia v. boa (u znaenju duhan). buel engl. (bushel) engleska i amerika mjera za ito (engl. 36,35 odnosno amer. 35,34 lit.). buido jap. (viteki put) najvii cilj moralnih tenja kod Japanaca: kult prea, odanost poglavarima, hrabrost, preziranje smrti, samozataja, blagost prema slabima, udvornost, pravednost, brana vjernost i u sluaju povrijeene asti obavezno samoubojstvo, tzv. harakiri (v. J . buirati, biilram (oito prema njem. Busch grm) u lovakom jeziku izraz kojim se oznauje lovevo lutanje poljima i umama ne bi li sluajno naiao na divlja (za razliku od lova sa hajkaima).
butika

Bumani (isp. njem. Busch grm) ljudi iz grmlja, danas malobrojna skupina nomada po pustinjama jugozapadne Afrike (nizak rast, najvie 1 ,50 m); en. Buman-ka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. bumanskl, -a, -6. buon, -ona franc. (bouchon) 1 . ep, zapua, topl; 2. utika, osigura, tekontakt, tek-doza. but, buta tur. (but) stegno, bedro, natkoljenica. butadlj, -ija (pored butadijum) (isp. butan) vrsta nezasienog plinovitog ugljikovodika (sirovina za proizvodnju gume, isp. buna). butaforija tal. (buttafuori kazalini inspicijent) 1. umjetniki predmeti koji daju iluziju pravih, a upotrebljavaju se u kazalinoj inscenaciji; 2. prenes. lani predmeti koji slue za pokazivanje ili reklamu; isp. atrapa. butan, -ana gr. (biitomon movarna biljka, lisiji a) vrsta plina, zasieni ugljikovodik. Butan, -ana drava u istonom dijelu Himalaje; glavni grad Punakha. butarga tal. (bottarga) suena dimljena, usoljena ikra nekih morskih riba, osobito cipala; pravi se u obliku kobasice a vrlo je slasna za jelo; zove se i avgutar (v. J . butelja, 2. mn. butelja franc. (bouteille) boca, staklenka (obino uska, od 7 decilitara). buter v. putar; biiterbrot kruh s maslacem. buterfasla njem. (Butter maslac, putar + Fassel bure) bure za pravljenje maslaca, stepka (Kozarac). butiga, 2. mn. butiga (akc. i butiga, 2. mn. -iga) tal. (bottega) 1 . duan, trgovina, prodavaonica, radionica i lokal za saobraanje s muterijama istodobno; 2. u prostakom govoru: lic, rasporak (na hlaama); butigar. -ara vlasnik butige, sitan trgovac, kramar, sitniar (Krlea). bufik u najnovije vrijeme vrlo prodorna rije koja znai isto to i butika, butiga (v. J .

208 buzdovan, -ana tur. (bozdogan) 1. hladi je, mnogo upotrebljavano prije izu ruta: teka kijaa, bat sa eljeznim i na debljem kraju; isto i topuz, toki prenes. glupan, budala. buznhalter njem. (Busen njedra, di Halter dra) dio enske odjet slui za podravanje grudiju; na grudnjak. biizola (akc. i buzola) v. busola. buzorancija (isp. buzurant) muki ho sualizam (Mato). buzorant v. buzurant. buzurant, 2. mn. buziiranata tal. (bi prostak, divljak) prostaki izraz moseksualac. pederast, pigist, urani: buzurirati, -uriram homoseksualn no opiti medu mukarcima. bua tal. (bugio) rupa, otvor (Nar.). buarant v. buzurant. buerant v. buzurant. biieta tal. (busetto) v. bua. biiija, 2. mn. biiija jranc. (bougie) v. kateter. buirati, bulram franc. (bougie 1. 2. sonda, kateter, v.) med. pretraiva dom, ispitivati kateterom. Byron (it. Bajrn) poznati engleski na kraju 18. i poetku 19. st.; po nazvan pojam bajronizam (v.J. b y satelite engl. (it. baj setelajt) put telita, preko satelita (televizijski pi isp. Telstar). bvssus v. bisus. by the bye engl. (it. baj d' baj) b put, mimogred spomenuto.

butika, 3. -ci, 2. mn. butika franc. (boutique) isto to i butiga (Mato). butilja r. butelja. butiljun, -iina tal. (bottiglione) v. bocun. butina, 2. mn. butina tur. 1. uve. prema but (v.J. 2. unka. butiraa jranc. (bouturage) razmnoavanje bilja direktnim zasaivanjem izdanka u zemlju. biitirometar, -tra 2. mn. biitirometara gr. (biitvron maslac, putar + metron mjera) sprava za mjerenje sadraja masti u mlijeku, butiica, clem. od butiga (Vojnovi). butler v. batler (isp. Krlea, Aretej: ... butler u hotelu ...). buton, -ona jranc. (bouton dugme, puce) dragulj u obliku puceta, osobito naunica s takvim draguljem, butrast, -a, -o tur. (bodur) punaak, naduven; bucmast; zadebljao; debeljukast; proiren; isto i biitrav. butterflv v. baterflaj. butuku jap. vrsta servisa (s jakom felom. v.) u stolnom tenisu; izum Japanaca koji ga primjenjuju s velikim uspjehom. biitum; butini prid. indekl. tur. (biittin) itav, sav; butumlle svi skupa; redom, listom, zajedno, skupa; sasvim, Dotpuno, posvema; ba, upravo; isto i butumvezi. biitunja, 2. mn. butunja (isp. putunja) drvena aa s drkom, kao pehar, za zahva-tanje vode. butura, 2. mn. butura rum. (rupa) zatvor; isto i buturnica. bliza' v. boza. buza2 v. budza. buzalak, -alka tur. (bozulmak biti naputen) imanje bez vlasnika, naputeno zemljite, niija zemlja. buzda, 2. mn. buzda / biizdl (isp. budz (. Jaki).

 1. sibilantni suglasnik, tree slovo latinske abecede, a dvadeset i sedmo irilske azbuke; 2. kratica za razne sitne novce (centime, cente i si.) u francuskoj, belgijskoj, luksemburkoj, holandskoj, talijanskoj, amerikoj itd. valuti; 3. muz. najvii i najnii glas jedne glazbene ljestvice (C-dur); 4. farm. skra. za lat. cum (it. kum) s, sa; u fizici znak za celeri-tas (brzina), u elektrotehnici za ciki (herc).

C znak za kemijski element ugljik (li boneum), za Ceizij (u mjerenju toplir kulon (Coulomb); rimski znak za bi (centum); automobilska oznaka za (Cuba). ca skra. za cirka (v.J. Ca znak za kalcij (calcium); skra. za raka (carcinoma). cabajka, 3. -ki, 2. mn. -ki v. kacabajka (l

cabaletta

209

cakna

se Bara koliko je bolje mogla. Posudila od neke kume njenu novu cabajku, tj. crnu jaknu; Kolar). cabaletta v. kabaleta. caballero v. kabaljero. cabinet franc. (it. kabine) 1. v. kabinet; 2. zahod (Mato); cabinet noir franc. (it. kabine noar) crni kabinet, tajni ured za cenzuru pisama, osnovan od Ljudevita XIV. u Francuskoj (17. stolj.); cabinet-format u fotografskom obrtu naziv za sliku u veliini od 25 x 15 cm (Mato). cable v. kabel 2. caboclo v. kaboklo. cabotin v. kaboten (Krlea). cacatum non est dictum lat. (it. kakatum non est iktum) parafraza latinske poslovice Cacatum non est pictum Namazano nije naslikano odn. Mazati ne znai slikati, koju primjenjuje Stanko Simi i umjesto pictum stavlja dictum (reeno), da bi mogao prevesti sebi svojstvenom sentencijom Znanje nije sranje. caccia tal. (it. kaa lov) vieglasna kompozicija u kojoj tekst i muzika slikaju prizore iz lova; osobito rairena u Italiji 14. st. cache-sexe franc. (it. ka-seks) gaice (Krlea). cachet franc. (it. kae) ahura od oblatne s ljekovitim prakom (Begovi). cachucha v. kaua. caddie, caddv v. kedi. Caddie engl. hipok. prema Karolina (v. J . cadenza v. kadenca Cadillac v. kadilak (Krlea). caecum v. cekum. Caelo tonantem credidimus Jovem regnare lat. (it. Celo ... kredidimus) Povjerovali smo da Jupiter vlada nebom, kad smo ga uli kako grmi (Horacije). Caesar non supra grammaticos v. non Caesar supra grammaticos. caetera desiderantur lat. (it. c'etera deziderantur) druge se stvari ele, tj. nije reeno odn. uinjeno sve to je trebalo, caf skra. za franc. conte, assurance et fret; v. cif. cafard franc. (it. kafar) licemjer; dounik, denuncijant, tuakalo (Mato). Caf-drave skra. za Central American Fe-deration Savez srednjoamerikih drava (Gvatemala, Honduras, San Salvador). cagar kajk. iz njem., v. cajger (Krlea). cakumpak bac, iljak, ralje; paroak) uvojak, vitica, kovra. cakumpak njem. (mit Sack und Pack doslovno: s vreom i svenjem) sve skupa, potpuno, uture (dijal. i cakumpakum; Mirko Boi). cal oznaka za kaloriju (v.). calando tal. (it. kalando) muz. laganije, tie. calao port. (it. kalao) argo, slang, atrovaki govor, rotvel; isp. i germanija.

Cagliostro Alessandro (it. Kaljostro; pravim imenom Giuseppe Balsamo, 17431795) talijanski pustolov i varalica, poznat po itavoj Evropi, tobonji lijenik i udotvorac (hvalio se da moe nainiti kamen mudraca, da moe opiti s pokojnicima, da posjeduje mo proricanja itd., tragino je to su mu ljudi vjerovali pa je stekao veliko bogatstvo). cagot jranc. (it. kago) licemjer, prijetvornik, lani pobonjak, bogomoljac (Mato). cagrije, cagrija (mn. . roda) tur. (sagry konjski hrbat; koa s konjskog hrpta) kone korice noa, nonice, tok. caherlln, -ina njem. v. saharin (Krlea). Caira franc. (it. sa ira) Ii e (poetak revolucionarne pjesme iz 1791); zapravo; Ca ira, pa ira, ca ira, les aristocrates a la lanterne Ii e, ii e, ii e (tj. bit e bolje), aristokrate emo na kandelabar (povjeati). caisson v. keson. cajg njem. (Zeug) vrsta pamune tkanine. cajger, 2. mn. cajgera njem. (Zeiger oc/zeigen pokazati) kazaljka na satu. cajgnis, 2. mn. cajgnlsa njem. (Zeugniss) svjedodba, svjedoanstvo, potvrda (kod starijih naih pisaca). cajhnati, -am njem. (zeichnen) risati, crtati. cajt njem. (Zeit) vrijeme (u kajkavskom govoru) (Donevi). cajtlupa njem. (Zeit vrijeme + isp. lupa) j'o-togr. lea, soivo za rastavljanje brzog kretanja predmeta koji se snima (primjenjuje se osobito u filmskoj tehnici). cajtnot njem. (Zeit vrijeme + Not nuda, oskudica) u ruskom (ahovskom) jeziku uobiajen naziv za nedostatak vremena preostalog za razmiljanje o slijedeim potezima poto je igra vei dio propisanog vremena za igru potroio na prethodne poteze (kod nas; vremenski tjesnac, kripac); javlja se kad igra na kraju petog sata igre nije povukao etrdeset poteza. cajtungi (mn. m. r.) njem. (Zeitung) novine (u kajkavskom govoru) (Mato). cajtungsmirer njem. (Zeitung novine + + schmieren mazati) novinarsko mazalo, piskaralo (alski). cajzi, 2. mn. cajzla njem. (Zeisig) eljugar, isp. i. cake-vvalk engl. (it. kejkvok) drutveni ples (podrijetlom crnaki) popularan u Americi poetkom 20. st., pun ritma, improvizacije i seksualnosti; imitira epirenje (biljei ga ve Mato u drami Malo pa nita, a spominje ga i Krlea). cakna, 2. mn. cakna i caknl njem. (Zacke zu210

calcaneum lat. (it. kalkaneum) petna kost; kost u stopalu to podupire petu. calceos mutare lat. (it. kalceos...) promijeniti obuu, tj. postati senator (senatori su u starom Rimu nosili drugaiju obuu nego ostali graani). calcio tal. (it. kalo) nogomet. calembour v. kalambur.

Calendae v. Kalcndc. Calicut (it. Keliket) staro ime za Kozhikode (Koikode), grad i luku na Malabarskoj obali u Indiji (Fran Maurani; valja upozoriti na opasnost zamjene sa Calcutta, velegrad u sjeveroistonom dijelu Indije). Calif. skra. za Kalifornija (drava u USA). calkelner njem. (zahlen platiti + Kellner konobar) glavni konobar (kome se plaa), natkonobar, ober. call-girl engl. (it. kolgerl) prostitutka koja dolazi svojoj muteriji na telefonski poziv. calmato tal. (it. kalmato) muz. tiho, blago, lagano. calor lat. (it. kalor) toplina, vruina (isp. kalorija, kalorimetar). calumnia lat. (it. kalumnija) kleveta, potvora, namjerno izvrtanje istine (Krlea); Calum-niare audacter, semper aliquid haeret Kle-vei smiono, uvijek se neto prilijepi, tj. od svake klevete neto ostane. Calvitium non est vitium, sed prudentiae judi-cium lat. (it. kalvicijum ... vicijum ... pru-dencije...) elavost nije mana, nego svjedoanstvo mudrosti. calvpso v. kalipso (ples). camaieu jranc. (it. kamaje) slika u raznim preljevima iste boje. cambio tal. (it. kambio) 1. zamjena, razmjena, promjena; 2. teaj, kurs novca; 3. mjenica, mjenino pravo; cambio valute mjenjanica. camelots du roi franc. (it. kamlo di roa) organizacija bukako-ovinistikih rojalista u Francuskoj. camembert v. kamamber (Krlea). camera caritatis v. in camera caritatis. camera lucida lat. svijetla komora, aparat koji s pomou zrcala ili prizme odraz; predmeta npr. na papir; slui za ci camera obscura v. kamera, camera silenta (it. kamera silenta) lu, soba, silere utjeti, muati) tih (za audiometriju, v.). Camerata fiorentina (it. kamenita.. ina firentinskih uenjaka i umjetn st., koji su u svojim nastojanjima da rogrku tragediju stvorili novi muzi

ski oblik operu, camicia nera tal. (it. kamia...) crn; (u uniformi tal. faista) i naziv za n koulje: crnokoulja, faist (D. Iv; camp v. kemp. campari tal. (it. kampari) vrsta apei govi); campari-bitter gorko-sl; tak (Krlea). Campeche v. kampe. campignien v. kampinjijen. camping v. kemping. camping-carnet v. kemping-karnet. . campus lat. (it. kampus) ameriki ti lista ili koleda, gdje se sve zgrade, r nice, biblioteke, prostori za rekre nalaze okupljene na jednom prost. Campus Martius lat. (it. Kampus Martovo polje (tj. polje boga rat; jiojno vjebalite u starih Rimljan ratite, bojite, bojno polje, canaille franc. (it. kanaj) nitarija, s klate, olo. Canal Grande tal. (it. Kanal...) Vel glavna vodena saobraajnica kroz (Begovi). canarct njem. (Zahn zub + Arzt zubar, zubni lijenik, dentist (als canbirstna njem. (Zahn zub + Biirs ka, kefa) etkica, kefica za zube. cancan v. kankan. Cancer lat. (it. kancer) Rak, zvijee ku (v.); ostalo u vezi s rakom kao pod kancer. cand. skra. za lat. candidatus (1 stavlja se (uz oznaku fakulteta) isp studenta koji stoji pred zavrnim npr. cand. phil. kandidat filozol iur. kandidat prava, cand. med. dat medicine itd. candratka, 3. -tki, 2. mn. -tkT njem. (Zal + Draht ica) u nekim naim k (Bosna i Hercegovina) naziv za pos( ine (lokomotive zapinjae) koje mehanizmu imaju i zupanike (isp. capitis deminutio

candrav

211

candrav, -a, -o mad. dronjav, odrpan, otrcan, ritav, cunjav. canflaj njem. (Zahn zub + Fleisch meso) zubno meso, desni, canina littera lat. (it. kanma...) pasje slovo, pasji glas (misli se na glas r). canoe v. kanu. Canossa (it. Kanosa) zamak u sjevernoj Italiji gdje se njemaki car Henrik IV. (onaj ludi kralj, veli papa u Krleinom tekstu Miche-langelo Buonarroti) u sijenju g. 1077. javno ponizio pred papom Grgurom VII. protiv kojega je dotle vodio upornu politiku borbu; ii u Canossu poniziti se pred nekim, predati se na milost pobjedniku, kajati se. canon v. kanjon. canotier franc. (it. kanotje) slamnat eir ravnih krila (Vojnovi). canpasta njem. (Zahn zub + isp. pasta) zubna pasta, itka masa za ienje i raskuivanje zubi. canpulfer njem. (Zahn zub + Pulver prah) praak za ienje i raskuivanje zubi. canrad njem. (Zahn zub + Rad kota) tehn. kota sa zupcima, zupanik (isp. cand-ratka). cantajn njem. (Zahn zub + Stein kamen) zubni kamenac, stres, srije. canteher njem. (Zahnstocher) 1. akalica; 2. prenes. (obino u mn.: canteheri) tanke (enske) noge. cant v. kent (Mato). cantabile tal. (it. kantabile) muz. pjevno. Cantagiro tal. (Kantadiro) turneja zabavnih pjevaa u Italiji.

Cantate lat. (it. Kantate) crkv. katol. etvrta nedjelja poslije Uskrsa na koju se pjeva psalam koji poinje rijeima Cantate Domino Pjevajte Gospodinu (enoa). cantehniker njem. (Zahn zub + Techniker tehniar) zubni tehniar, zubotehniar, zubar koji nema kvalifikacije lijenika zubara te ne lijei nego samo vadi i popravlja zube; zubarski pomonik koji prema uputama lijenika zubara vri sve tehnike poslove oko popravljanja i nadomjetanja zubi. Canterburv engl. (it. Kenterberi) grad u engleskoj grofoviji Kent, sijelo poglavara anglikanske vjeroispovijesti (Krlea). cantica lat. (it. kantika) pjesma uz glazbenu pratnju u starorimskoj komediji. canti carnascialeschi tal. (it. kanti karnaale-ski) pokladne pjesme, karnevalske popijevke (razuzdane, obijesne, raskalane). canticum canticorum lat. (it. kantikum kantikorum) glasovita pjesma nad pjesmama staroidovskog kralja Salamona. cantilena v. kantilena. canto tal. (it. kanto) glas koji pjeva glavnu melodiju (v. / belkanto). canto figurato tal. (it. kanto ...) ukraeno, umjetniki kieno pjevanje. cantus lat. (it. kantus) pjesma; pjev, pjevanje, melodija; cantus firmus (vrsti pjev) vodea, obino koralna melodija kao osnova za kretanje ostalih glasova (u ranom kranstvu); cantus planus gregorijanski napjev koji se kree ravnomjerno u jednakim notnim vrijednostima (od 13. st.). canzone v. kancona.

Canzonissima tal. (it. Kancontsima) natjecanje velikog broja ponajboljih pjevaa zabavne muzike u Italiji (divovska priredba prema pisanju tampe). canjak, canjka, mn. canjki, canjaka sred. njem. (Zanke) krpa, rita, cunja, dronjak, tralja, trulja. cap v. kap. capa, 2. mn. capa tal. (zappa) 1. motika; 2. apa, noga; pasja (pesja) capa blaga kletva kod kajkavaca. cape v. kep. Cape Kennedv (it. Kejp Kenedi) u poast tragino poginulom amerikom predsjedniku Johnu Kennedvju nazvan ameriki centar za svemirska istraivanja (prije Cape Cana-veral). Capella lat. (it. kapela) Kozica, najsjajnija zvijezda u zvijeu Koija (isp. Auriga). capellone (it. kapelone) tal. (capelli kosa) dugokosi, talijanski naziv za bitnike (v.). capo najvea) ili slobode (c. d. media [akc. medija] srednja), ili nekih graanskih prava (c. d. minima [akc. minima] najmanja); 2. prenes. ponienje, zapostavljanje, capo v. kapo. caposquadra tal. (it. kaposkvadra) vodnik; podoficir; razvodnik strae. capriccio tal. (it. kaprio) 1. hir (v. kaprica); 2. inu:, skladba s naglim iznenaenjima u kompoziciji i zvuku; capriccioso (it. kapriozo) hirovit, udljiv, muiav, tvrdoglav, svojeglav. Capricornus lat. (it. Kaprikornus) latinsko ime zvijea Jarac. caprum expiatorum lat. (it. kaprum ekspija-torum) pomirbeno janje, jaganjac boji koji odnima grijehe svijeta, rtva za tue grijehe (Begovi); isp. priglbok. capriola v. kapriola. capsien v. kapsijen. captatio benevolentiae lat. (it. kaptacio benevolencije) vjeto zadobivanje ije naklonosti; v. ad captandam benevolentiam. capun v. capin. caput lat. (it. kaput) glava; poglavlje, stavak (u knjievnom djelu), caput mortuum lat. (it. kaput mortuum) mrtva glava eljezno-crvena boja; v. oker. caqui v. kaki. caramba panj. (it. karamba) trista mu jada! (Vojnovi). caravanning engl. (isp. karavana) nain kempi-ranja (logorovanja, atorovanja) u kojem automobil vue kuicu na kotaima ureenu za stanovanje. caravella v. karavela. carbo lat. (it. karbo) ugljen (isp. karbonizirati); carbo animalis (/"// carbo medicinalis) lat. (akc. karbo animalis ili medicinalis) pougljenjena ivotinjska krv i kosti; slui za dezinfekciju probavnih organa, carbonar v. karbonari. carboneum lat. (it. karboneum) ugljik; znak C. carbonicum acidum lat. (it. karbonikum acidum) ugljina kiselina, carcere duro tal. (it. karere...) teka tamnica. samica. CARE (it. ker) skra. za engl. Cooperative for American Remittances to Everywhere (ili: to Europe) udruenje od 25 amerikih dobrotvornih organizacija koje je poslije drugoga svjetskog rata pomagalo obnovu ratom opustoene Evrope i drugih krajeva. care of engl. (it. ker of) na pismima: na ruke, kod i si. (obino kao skra. c/o).

capfntrajh njem. (Zapfenstreich) vojn. poveerje (u starom Zagrebu i vojnika bakljada s muzikom uoi vladarova roendana i si.), mirozov (Krlea). capln, -ina tal. (zappa motika) 1. trnokop, budak; 2. planinarski tap sa sjekiricom. capiner, -era, 5. capineru tovara; radnik umarske struke koji vri tovarenje tehnikih sortimenata, privlaenje i smjetanje balvana na pogodno mjesto za utovar, pri emu se slui capinom (v.); isto i capina, -aa, 5. capi-nau. capistrum lat. (it. kapistrum) med. ovoj oko lubanje i podbratka. capitaine franc. (it. kapiten) kapetan. capitis deminutio lat. (it. kapitis deminucio). 1. pravn. promjena u pravnom poloaju rimskog graanina uslijed kazne, i to ili s gubitkom ivota (c. d. maxima [akc. maksima] 212

caret lat. (it. karet) nema, nedostaje, carezza tal. (it. kareca) milovanje; u sinonim za coitus reservatus (v.J. car-ferry engl. (it. kar-feri) brod za pr' tomobila i eljeznikih vagona, tra bot (v.). cargo i', kargo. caries v. karijes. carillon jranc. (it. kanjon) 1. glazbei ment od razliito ugoenih to manjih zvonaca; 2. skladna zvoi Carinthia lat. (it. Karintija) stari nazi rusku. carioca v. karioka. carissime (it. karisime) lat. (peti pade lativa carissimus) predragi, najdrai, caritas lat. (it. karitas) ljubav prema 1 naziv nekih katolikih milosrdni ganizacija. carizam, -zma carski apsolutizam, niena vlast careva u Rusiji; carist(a carista pristaa carizma; en. cai prid. caristiki. carmagnola v. karmanjola. carmen lat. (it. karmen) pjesma; Ca ensko ime, osobito popularno po franc. pisca Prospera Merimeea 1870) i jo vie po operi fra pozitora Georgesa Bizeta (or Bizc ^-1875). Carmina Burana lat. (it. Karmina ...) iz (samostana) (Benedikt)beuerna za poeziju putujuih klerika (vag srednjem vijeku; znatni su u njima li prirode, a ima i senzualizma i grub ma, no u svakom sluaju one su va za poznavanje ivota i naina misije njega vijeka; neke je od njih uglazl kompozitor Carl Orff poetkom m. ljea, te se esto izvode na koncerti neka osebujnost. Carnegie-fundacija (it. Karnegi) fond 300 milijuna dolara koji je osnovao industrijalac Andrew Carnegie (183 za podupiranje prosvjete. carnet-karte (Jranc. carnet knjii, kartoni za odreeni broj vonji na prijevoznim sredstvima, mali i r za noenje u depu. Carniola lat. (it. Karniola) sredovjei Kranjsku. carnivora lat. (it. karnivora; od caro. meso + vorare derati) meso/ sojedi; ivotinje koje jedu meso; zviji ci koji pripadaju razredu zvijeri).

Carnuntum

213

CBD carola lat. (it. karola) 1. srednjovjekovni izraz za stare koraane plesove u vidu kola, pri kojima su se plesai sami pratili pjesmom; 2. (engl. carol, it. kerol)

Carnuntum lat. (it. Karniintum) starorimsko naselje i tvrava blizu Bea.

duhovna pohvalna pjesma, boina pjesma, koleda, hvalospjev. Carolina lat. (it. Karolina) krae umjesto Con-stitutio critninalis Carolina Krivini zakonik njemakog cara Karla Petoga, proglaen god. 1532 (to je onaj isti Karlo Kvinto o kojem onako pompozno pie I. Vojnovi u Dubrovakoj trilogiji). Carolina Urbarialis Regulatio lat. (it. Karolina urbarijalis regulacio) propisi o ureenju agrarnih odnosa u Slavoniji (izdao car Karlo 111. god. 1737., a poslije svojim urbarima nadopunjavala i usavravala Marija Tere-zija). carpalia (mn. sr. r.) lat. (it. karpalija) kosti zapea; isp. karpalistika. carpe diem lat. (it. karpe diem) iskoristi dan; uivaj to se da! (iz jedne Horacijeve ode). Carpent tua poma nepotes lat. (it. Karpent...) tvoje e plodove brati unuci (Vergilije). carpet-bombing engl. (carpet sag, ilim + bombing bombardiranje) v. tepih 2. carroussel v. karusel (Krlea). carte blanehe franc. (it. kart blan) bijeli list, tj. punomo koju primalac moe po volji ispuniti; neograniena punomo. Cartesius (it. Kartezijus) latinizirano ime francuskog filozofa Des Cartesa (Dekarta). carting v. karting. cartlati, -am njem. (zart njean) maziti, raznjeiti (u zagrebakom govoru). cartlihe v. zartlich. cartodrom v. kartodrom. carza tal. (sargia) vrsta enske haljine. Carb Kolokol rus. Car Zvono, golemo zvono na otvorenom prostoru u moskovskom Krem-lju; tamo je i Cari. Puka Car Top (Krlea). asa Rosada panj. (it. Kasa rosada) Ruiasta kua, naziv sjedita argentinskog predsjednika u Buenos Airesu; u novinarskom jeziku argentinska vlada i njezina politika. Casanova v. Kazanova. cas de conscience jranc. (it. ka d' konsijans) pitanje savjesti, sukob moralnih dunosti (Krlea). cash v. ke. casino v. kasino. cassa v. kasa. Castel Gandolfo talijanski grad na jezeru Albano; ljetovalite talijanske aristokracije i rimskih papa (Krlea). cbm

castellum lat. (it. kastelum) utvreni dvor, za-mak, tvrava, grad, katel, burg (alski). castigat ridendo mores lat. (it. kastigat...) kanjava smijehom obiaje (geslo komedije); prema tome se komedija i zove castigator moruni kanjavalac (zlih) navika. castrum lat. (it. kastrum) logor, tabor; grad, tvrava; odmorite, konak; castrum doloris (dolor bol) odar, katafalk. casus lat. v. kazus; casus belli (it. kazus beli) formalni povod za objavu rata (obino nema nita zajedniko sa stvarnim uzrocima rata); casus foederis (it. k. federis) sluaj kad treba ispuniti obveze saveznitva. catamaran v. katamaran. catch-as-catch-can (it. ke-es-ke-ken) engl. (uhvati kako moe) rvanje slobodnog stila; v. ke. catch-vveight engl. (it. k'e-veit) konjska utrka u kojoj sudjeluju grla bez obzira na teinu odnosno na kategoriju (svi protiv sviju). cathedra v. katedra; v. i ex cathedra. cathedraticum lat. (it. katedratikum) hist. daa to su je upne crkve plaale svojoj katedrali. cattleva (it. katleja) vrsta biljke krasnice iz porodice orhidaceja, podrijetlom iz tropske Amerike (uzgaja se po staklenicima) (Krlea). caukus engl. (it. kokes) stranaka klika. causa lat. (it. kauza) 1. uzrok, razlog; 2. pravn. sudski predmet, spor pred sudom; 3. fil. causa efficiens (it. k. eficijens) djelujui uzrok; causa finalis svrha; 4. hondris causa radi poasti; causa movens pokretna sila (enoa). causeur v. kozer. cavatina v. kavatina. cave! lat. (it. kave) uvaj se, pazi! cave canem lat. (it. kave kanem) uvaj se psa (est natpis na ulazima u rimske kue); cave ne cadas (it. ... ne kadas) pazi da ne padne. caveant consules lat. (it. kaveant konzules) neka konzuli paze! (uzreica iz starog Rima, opomena vlastima na oprez, jer postoji neka opasnost). CB automobilska oznaka za Kongo (Braz-zaville). Cb znak za kem. element kolumbij (colum-bium; isto to i niobij). cb krat. za centibar (v. J . CBD skra. za engl. cash before deliverv plativo prije dobave (uobiajeni izraz u meunarodnoj trgovini); isp. COD.

214 neto kao kod nas Socijalistiki savez radnog naroda); cederist(a) lan spomenute organizacije. C. D. X. skra. za tal. Consiglio dei Dieci (it. Konzlljo dei Dijei) Vijee desetorice (tajna sluba u staroj Veneciji). Ce znak za cerij (v.). ce prvi ton glazbene ljestvice (u solmizaciji: do, ut). CE automobilska oznaka za Celje. CEA skra. za franc. Confedration Europ-enne de l'Agriculture (Evropski poljoprivredni savez); isp. EAC. CECA skra. za jranc. Communaute euro-penne du eharbon et de l'acier (it. Komi-note europeen di arbon e d' 1' asije) Evropska zajednica za ugljen i elik (po franc. ministru koji je predloio osnutak te organizacije, zove se i Sumanov plan); lanice zajednice jesu: Zap. Njemaka, Francuska, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. cece, cecea tako se izgovara i naglauje lijeniko c/c (v.). cece-muha (iz jezika Bantu-crnaca) muha u tropima koja prenosi uzron lesti spavanja; isp. nagana.

cbm skra. za kubini metar; isto i m3. c/c skra. za lat. centum per centum (sto posto), a po nekima i za curae causa (it. kure kauza, tj. radi njegovanja); biljeka koja se stavlja na bolesnike liste radnika i oznauje stopostotnu nesposobnost za rad, tj. daje pravo na potedu od rada za stanovito vrijeme (v. cece); neki misle da se uope i ne radi o nekoj stranoj rijei nego naprosto o kratici crvena cedulja (takve su naime boje bili dokumenti kojima se nekad radniku odobravalo bolovanje). CC skra. za franc. corps consulaire (it. kor konsiler) konzularni kor, tj. svi pripadnici svih konzulata u nekom stranom gradu. cea v. ca. CCE skra. za franc. Conseil des Commu-nes d'Europe (Vijee evropskih opina); engl. Council of European Municipalities. CCI v. ICC. cem skra. za kubini centimetar isto i cm3. cd oznaka za kandela (v.J. Cd znak za kadmij (cadmium). CD skra. za franc. corps diplomatique (na automobilima) = diplomatski kor; v. kor2. cdm skra. za kubini decimetar; isto i dm3. CDN automobilska oznaka za Kanadu. CDR krat. za Komitet za obranu revolucije (kubanska organizacija u koju se svrstavaju svi odrasli i za neku slubu sposobni stanovnici Kube,

cecidija lat. (cecidi razbio sam) abno tvorevina na nekim biljkama, uzrol od kojekakvih parazitskih ivotinja il ka; nai izrazi: iarua, iarica, ika ka. CecUija (prema Caecilius ime jedno rorimskog plemena) ensko ime; tako la i jedna mlada rimska patricijka iz koja je primila kranstvo i postala mu katolika je crkva smatra zatitnicotr ke; po njoj je nazvan i cecilijanski pol struja u posljednjoj treini 19. st. koj; eta u svrhu obnove katolike crkvene u duhu gregorijanskog pjevanja i klasii kalne polifonije. Cedant arma togae lat. (it. ... toge) Nel je odstupi pred togom (neka ustupi togi, tj. civilnom odijelu, drugim rij vanije su tekovine mira, znanost, k nost, umjetnost, nego ratni uspjesi; Ci. cedar, -dra 2. mn. cedara gr. (kedros) u drvo iz porodice etinjaa, osobito cedar libanonski; prid. cedrov; drvo: vina. cedent, 2. nm. cedenata lat. (cedere kc uzmicati, odstupati) onaj koji ustupa svftje stvari, trabine ili prava; ustup cesija; isp. cedirati. cederist(a) v. CDR.
Cejlon

cedille v. sedij. cedirati, cediram lat. (isp. cedent) ustupi pustiti togod svoga, naroito svoju tr prema treoj osobi; v. cesija. cedrat, -ata tal. (cedrato) vrsta vrlo so munova. cedrov, cedrovina v. cedar. cedulja, 2. mn. cedulja tal. (cedola) 1. < komad papira na kome je neto napis; atr. dokument, putnica, paso; ce -ara, 5. ceduljaru / -are radnil metne struke kojemu je dunost da i gone naljepljuje transportne cedulje. cefalopod v. kefalopod. C'efej (latinizirano od gr. Kefeus) z-na sjevernom nebu; cefeide zvijezd mjenljiva sjaja, po kojima se utvruji ljenosti u svemiru. ceger v. ceker. ceh njem. (Zeche) 1. zadruga, esnaf, rufet; dalizmu staleka organizacija oh jedne struke; obrtnika bratovtina za sobnu pomo i reguliranje proizvodi 215 Celzije prema nebu, nebeski, stanovnik neba, nebesnik, rajnik; en. Celestina; danas Celestin sutra Fridolin uzreica koja oznauje vrhunac pretvaranja, igranja dvoline uloge (prema jednoj linosti sa dva imena u opereti Mamselle Nitou-che) (Krlea, Zastave). celibat, -ata lat. (coelebs neoenjen, slobodan) 1. beenstvo, bezbranost; 2. zabrana enidbe sveenicima. cellt, -ita lat. (cella elija) gipka i prozirna vrsta celuloze koja se teko zapali te se zbog toga upotrebljava za proizvodnju filmskih vrpca umjesto lako zapaljivog celuloida. cello v. elo. celofan, -ana lat.-gr. (cella elija + fandos svijetao, proziran) tanka, prozirna savitljiva opna koja ne proputa vodu; pravi se od celuloze; upotrebljava se za pakovanje hrane, a takoer i u tamparstvu. elom, -oma gr. (koilos) upalj) tjelesna upljina, prostor izmeu crijeva i stijenki tijela; celomati (mn. m. r.) ivotinje u kojih je razvijen elom ili postoje njegovi tragovi. celon, -ona ....... jedna od plastinih masa, derivat acetilceluloze. celtof njem. (Zellstoff) stanievinska vata, vrlo dobro upija tekuinu te slui za brisanje raznih izluevina. celt1 njem. (Zeit) ator, ador. celt2 v. kelt. celtica tal. (it. eltika) prostitutka, ulina djevojka (jo su u starom Rimu hetere bile veinom keltskog podrijetla). celula lat. (cellula) stanica, elija. celularan, -rna, -rno koji se sastoji od celula, stanini, elijski, elijni. celullt, -ita franc. (cellulite) nabubrenost pot-konoga vezivnog tkiva, potkoni masni sloj, salatost, pretilost. celuloid, -ida lat.-gr. (cellula elijica + eldos lik, izgled) tvar od samljevene nitrocelu-loze (praskavog pamuka) i kamfora; dosta je prozirna i veoma pruiva i tvrda, lako upa-ljiva; od nje se prave eljevi, ogrlice, umjetni zubi, filmovi i dr.; prid. celuloidni. celuloza lat. (cellula elijica) glavni sastavni dio stanine opne u biljaka; sastoji se od ugljika, vodika i kisika; uvelike se primjenjuje u tehnici (u proizvodnji papira, umjetnih vlakana, lakova, eksploziva itd.); prid. celuloznu celvole njem. (Zellwolle) drvena umjetna vuna. Celzije (pored Celzijus) vedski fiziar i astronom (Celsius, 18. st.), koji je izumio toplo216

odjeljenje, radionica u tvornici; 3. potroak, osobito u gostionici; prenes. platiti ceh podnijeti posljedice, stradati (izraz potjee odatle to su nekada kalfe koji su eljeli da postanu majstori, imali dunost da nakon polaganja ispita i posebne zakletve izvre i neke materijalne obveze, posebice da prirede zakusku lanovima uprave obrtnikog ceha); prid. cehovski; cehmetar, -tra, 2. mn. cehmetara starjeina ceha; isto i ceh-majstor. Cejlon ime otoka (Cevlon) u Indijskom oceanu (ovakvo se pisanje i ovakav izgovor uvrijeio u naem jeziku, iako bi po engl. trebalo itati Silori); nezavisna drava od 4. II. 1948. sve do svibnja 1972. kada je ime dravi promijenjeno u ri Lanka; glavni grad Colombo (it. Kolombo); isp. Colombo-plan; prid. cejlonski. Ce-ka, Ce-kaa, 3. Ce-kau govorna kratica za Centralni komitet; v. CK. ceker, 2. mn. c'ekera njem. (Zoger od ziehen vui) torba s rukom (za noenje ivenih namirnica); isp. zembilj. cekin, -ina tal. (zecchino [prema Zecca,c";7. ce-ka] kovnica u Veneciji) dukat, zlatnik. cekum lat. (caecum) slijepo crijevo; cekotomija (gr. temno sijeem) operativno odstranjenje slijepog crijeva. cei v. celvole. ela, 2. mn. cela lat. (cela iz gr. koTlos izdu-ben, uduben) udubina u starogrkom hramu u kojoj se nalazio kip boanstva kome je svetite bilo posveeno. Celadon v. Seladon. Celebes (Sulavvesi) otok u sredinjem dijelu Indonezije (jedan od velikih sundajskih otoka, pored Jave, Sumatre i Bornea); glavni grad Makasar. celebrirati, -lebrfram lat. (celebrare svetkovati, slaviti) sveano vriti, obavljati (sluiti npr. misu kod katolika); celebrant, 2. mn. ce-lebranata sveenik koji obavlja bogoslu-ni obred. celebritet, -eta lat. (celeber slavan, uven) 1. uvenost, glasovitost; 2. uvena osoba; slavan ovjek, slavno ime. celenterati (mn. m. r.) lat. (Coelenterata) zool. mjeinci, dupljari. celer njem. (Zeller od gr. selinon perun) vrsta povra, zain. celeritet, -eta lat. (celer brz) brzina. celesta v. elesta. celestin, -ina lat. (coelestis nebeski) ruda, najee modre boje, upotrebljava se u proizvodnji eera; Celestin, -ina, 5. Celestlne (vi. ime) okrenut Celzo

mjer podijeljen na 100 stupnjeva iznad i ispod nitice; prid. Celzijev (pored Celzijusov); isp. centigrad. Celzo kit. (celsus) visoki, najvii, uzvieni, plemeniti, ponositi, celj, celji, lok. celji, 2. mn. celjT v. cilj. embalo v. cimbal. cement lat. (caementum sjeeni, zidarski kamen) osobita vrsta vapnenog praha koji zamijean vodom s dodatkom pijeska postaje tvrd kao kamen; prid. cementni; cementirati, -mentTram uvrstiti cementom, utvrditi, uvrstiti uope; isto i cementovati, -ujem; cementara tvornica cementa; cementit, -ita eljezokarbid, sastojak tehnikog eljeza i elika. cenacolo tal. (it. enakolo) v. enakl; isp. ce-nakul. cenakul lat. (cenaculum) 1. blagovaonica, bla-govalite; 2. prenes. drutvo istomiljenika. cener njem. (zehn deset) desetica u kartama, tramvaj broj 10, telefon s jednom linijom za deset pretplatnika i si. cenera tal. (cencre) pepeo. cenerjauzn njem. (zehn deset, isp. jauzn) obrok oko 10 sati prije podne, (drugi) doruak, gablec (v.). ceno- gr. (koinos - zajedniki) kao prvi dio sloenice oznauje skupnost, zajednicu. cenoblj, -ija (pored cenobijum) gr. (koinos zajedniki + bios ivot) 1. samostan, manastir, ljudska zajednica; 2. ivotinjska ili biljna zajednica; cenobit redovnik koji ivi u samostanu (za razliku od eremita pustinjaka). cenofobija / kenofobija ( \ \ ) . cenogeneza (-geneza) gr. (kainos nov + isp. geneza) biol. nastajanje promjena u toku razvitka pojedinih ivih bia. cenotaf / kenotaf (v.j. cent, 2. mn. centa / centi lat. (centum sto) 1. metriki cent; kvintal; znak q; sto kilograma; 2. pedeset kilograma; 3. stoti dio amerikog i kanadskog dolara, holandskog guldena, kineskog juana i dr. centa v. cent 1 i 2; centa engleska (hundred-weight, oznaka cwt) 100 funti, tj. 50.80 kg u Engleskoj odn. 45,36 kg u USA; centa beka 56 kg. centar, -tra, 2. mn. centara lat. (centrum sredite) 1. mat.-fiz. sredinja toka nekih odnosa u liku; centar kruga ili kugle toka jednako udaljena od svih toaka kruga ili povrine kugle; 2. sredite, sredina; 3. prenes. krupno naselje, velik grad; 4. sredite jakih snaga (npr. nauni centar, trgovaki industrijski

centar); 5. najvia dr; drutvena politika ustanova: 6. trum 2; centarfor igra sportski adi koji vodi navalu, srednji navali voda navale, srednjak; centarhalf -sportske momadi koji djeluje kao s pomonog reda (halflinije) i povezuje i obranu (hrptenjaa momadi); ut u nogometu i u slinim igra (dobaaj) sa krajnjeg krilnog ruba u sredinu; isp. center. centaur / kentaur (v. J . centavo (isp. cent) stoti dio portugak kuda, brazilskog kruzeira, peruansk bolivijskog boliviana, ekvadorskog te mehikog, argentinskog, ileanske banskog pesa i dr.; u mno. (po pan tavosi. centenala v. centennale (Mato). centenar, -ara lat. (centum sto) ovjel godina, stogodinjak; centenarij, -ija centenarijum) - proslava stogodinj centenlj, -ija (pored centenijum) lat. (cen sto + annus godina) stoljee. centennale tal. (it. entenale) stogodinj ta obljetnica. center isto to i centar, osobito u z: sredite, sredina; u govoru zagrebaki rrietaa izraz za oznaku sredine igrali srednjeg navalnog igraa, vou nava tarfora; esto i sinonim za centarut centesimo (isp. cent) stoti dio talijanske entezimo, mn. entezimi) i urugvajsk (u mno., po panj., centesimosi). c'entezimalan, -Ina, -Ino lat. (centesimus -to se dijeli na sto dijelova: centezim mosna vaga vaga kojom se mogu tereti sto puta tei od utega; isp. dec vaga. centi. . . lat. (centum sto) prefiks za vanje mjere sto puta manje od osno\ i nice (koja je drugi dio rijei), npr. cen stoti dio metra, centibar stoti dio bara (v. J ; krat. cb centifolija lat. (centi... + folium list vrsta rue sa vrlo mnogo latica; na izr< lisnik. centigrad lat. (centi... + gradus stupa panj Celzijeva toplomjera, centigram lat.-gr. (centi... + isp. gran dio grama; skra. cg. centilitar, -tra, 2. mn. centilitara lat.-grc ti... + isp. litar) stoti dio litre; skra.

centime

217

centrovertiran

centime (isp. cent) stoti dio francuskog (il. santim) i belgijskog franka te etiopskog dolara i dr. centimetar, -tra, 2. mn. centimetara lat.-gr. (centi... + isp. metar) stoti dio metra: skra. cm; centimetar-gram-sekunda sustav mjera zasnovan na centimetru, gramu i sekundi kao jedinicama duine, mase i vremena (krat. CGS). centimirati, -imlram lat. (centum sto) ubiti svakog stotog ovjeka (isp. decimirati). centimo (it. sentimo) stoti dio panjolske pesete, venezuelskog boli vara i dr. (u mno.. po panj.. centimosi). Cent jours v. Les Cent jours. centi, 2. mn. centla njem. (Zehntel) desetina, decilitar, deci. eentner v. cent. CENTO skra. za Centralni pakt (punim imenom Central Treatv Organization) vojni pakt sklopljen godine 1959. izmeu Turske, Irana, Pakistana i Velike Britanije; sjedite u Ankari. centon, -ona lat. (cento stokrpa, haljina od sto krpa) pjesma sastavljena od stihova, po-lustihova odn. izriaja razliitih pjesnika (vrlo obina literarna vrsta u predbarokno vrijeme).

centrala lat. (centrum sredite) sredinji ured. sredinjica, matica (za razliku od podrunice, filijale). centralan, -Ina, -Ino lat. (isp. centrala) koji pripada centru; sredinji, srednji; glavni, rukovodei; centralni komitet glavni odbor, skra. CK: centralni ivani sistem mozak i kraljenina modina; centralno loenje grijanje cijele zgrade iz jedne prostorije, iz jednog zajednikog loita toplom vodom ili zagrijanim zrakom, sistemom radijatora ili konvektora (v.j; Centralne sile -- u prvom svjetskom ratu (1914 -1918) savez Njemake i Austro-Ugarske (po poloaju usred Evrope); pripadale su mu i Turska i Bugarska. centralizacija lat. (isp. centrala) 1. usredotoe -nje velikog dijela dravnih funkcija u centralnim ustanovama; 2. usredotoenje rukovodstva ili uprave u jednom mjestu u kojem bilo jedinstvenom centru; 3. centralizacija kapitala ujedinjenje ve stvorenih kapitala, eksproprijacija koju jedan kapitalist izvri nad drugim, pretvaranje mnogih kapitala u nevelik broj krupnih kapitala (Mara); podinjavanje jedinstvenom centru sve veeg broja bivih relativno samostalnih ili, bolje reeno, lokalno zatvorenih gospodarskih jedinica (Lenjin); centralizirati, -lizlram sa-birati, sakupljati u centru,

usredotoivati u jednom mjestu ili u jednim rukama, provoditi centralizaciju; isto i centralizovati, -ujem. centralizam, -zma lat. (isp. centrala) sistem upravljanja pri kome su ustanove na periferiji podinjene centralnoj vlasti i rade po njezinim direktivama; centralizam demokratski v. demokratski centralizam; centralist(a) pristaa centralizma; prid. centralistiki. Centralne sile v. centralan. Centralnoafrika Republika drava u srednjem dijelu Afrike; glavni grad Bangui (Bangi). centrian, -na, -no lat. (centrum sredite) sredinji. centrifuga lat. (centrum sredite + fuga bijeg, bjeanje) aparat za odvajanje tvrdih dijelova ili kristala od tekuine, za uklanjanje vode iz tvrdih materijala (sitni ugljen, vuna, tkanine itd.), za vrcanje meda, za ienje ita i si. djelovanjem centrifugalne sile; centrifugalan, -Ina, -Ino koji bjei od sredita; centrifugalna sila sila koja odvlai od sredita; nastaje kod tijela koja se vrte; prot. centripetalan. centripetalan, -Ina, -Ino lat. (centrum sredite + petere traiti, teiti za im) koji tei prema
centrum

sreditu; centripetalna sila sila koja vue u sredite; prot. centrifugalan. centrirati, centriram lat. (centrum sredite) 1. namjestiti to u sredite; usredotoiti, u-sredsrijediti; 2. sport, baciti loptu (s krila) u sredinu igralita; 3. tehn. dovoditi centar instrumenta (ili nekoga dijela maine) tono u odgovarajui poloaj; usredotoivati sredita nekih tijela na jednu zajedniku osovinu. centrizam, -zma lat. (isp. centar) srednja linija, sklonost kompromisima, oportunizmu; isp. centrum. centrosfera lat.-gr. (centrum sredite + sfai-ra -kugla, lopta) geol. centralna jezgra zemaljske kugle, suprotno zemaljskoj kori (li-tosferi). centrosom, -oma lat.-gr. (centrum sredite + s5ma tijelo) malo zrnce koje postoji u stanici i koje igra veliku ulogu u njenom dijeljenju. centrotel skra. za centralni hotel (u odnosu na njegove depandanse), npr. u Zagrebu studentski domovi: Centrotel Sava, Centrotel Nina, centrovertiran lat. (centrum sredite + ver-tere okrenuti) okrenut (duevno) sam prema sebi, povuen.

218 dunost cenzora; 4. ustanova koja zuru; 5. u parlamentarnoj praksi i malja opomena zastupniku zbog i nja unutranjeg parlamentarnog re starom kolstvu vrsta (zavrnog) ist ziv za kolsku svjedodbu (alski); / urni; cenzurirati, -zuriram 1. vr zuru nad ime (knjigama, pismima poloiti ispite iz pravnih nauka, pravo, diplomirati na pravnom f; isp. cenzura 6; isto i cenziirisati, -seri cenzus lat. (census) 1. popis, procjena i 2. u starom Rimu periodino procje imovine graana radi odgovarajue vog uvrtavanja u porezne razrede; na temelju kojih se graanima dopu vre ova ili ona politika prava; u k tikim zemljama postoje cenzusi: im obrazovni, prebivalini i drugi, koji avaju politika prava naroda (pont borno pravo radnika); 4. u Velikoj i SAD periodini popis stanovnitva trije i dr., osobito popis proizvodnje cepelin, -ina (po izumitelju Zeppelinu) dugoljastog upravljivog zrakoplova bla) tvrde okosnice (prvi poletio goc iako se od takvih letala mnogo oekiv nas su ih sasvim istisnuli avioni; bil< nije i modernijih pokuaja, ali be/ (ak s katastrofalnim neuspjesima). cepln, -ina v. capin. cerada tal. (cerata od lat. cera vosak tano platno; 2. nepromoivo odijelo raca; 3. navlaka na kolima i vagonii zatite od nevremena; prid. ceradnl, ceratln ( / keratin), -ina gr. (keras n nina; supstancija od koje su izgraeni perje, dlaka u ivotinja, a takoer i u kornjaa. ceratod gr. vrsta ribe (na izraz: dvodi ceratonij lat. (cera vosak) smola iz i Cerber / Kerber (v.). cercle v. serkl. cerealije (mn. . roda) lat. (isp. Cerera) i ito svake vrste (penica, ra, jeam, zc kukuruz itd.); Cerealije sveanost boginje Cerere (v.); cerealan, -Ina, itni; koji se tie zemaljskih plodova. cerebelaran, -rna, -rno lat. (cerebellum) tie maloga mozga ili se na nj odnosi; rebralan.

centrum, 2. mn. centruma lat. (centrum) 1. = centar, v.; 2. stranke (grupe i grupacije) koje u buroaskim parlamentima stoje izmeu ljevice i desnice; 3. sredina ahovske daske (polja e4, d4, e5, d5); centruma, -aa pristaa centruma 2. centum lat. (centum) sto, stotina (isporedi centigram, centurija). Centum revolutis annis Deo respondebitis et mihi lat. Za sto godina odgovarat ete Bogu i meni; znamenita reenica ekog vjerskog reformatora Jana Husa pred svoju mueniku smrt (spalile su ga crkvene vlasti god. 1415); ta se reenica smatra proroanstvom pojave Martina Luthera koji je godine 1517. poeo napadati papinsku vlast sa svojih 95 teza). centumvlr, -ira lat. (centum sto + vir ovjek) jedan od stotine sudaca (bilo ih je zapravo 105) koji su u starom Rimu sudili u privatnim parnicama. centuplirati, -tuplTram lat. (centum sto) ustostruiti, postostruiti. centurlj, -ija (poredcenturijum) lat. radioaktivni element, transuran, znak Ct; isp. fermij. centurija lat. (centuria) 1. odred rimske vojske koji se sastojao od 100 vojnika; odgovara otprilike naoj eti (60 centurija sainjavalo je legiju); 2. podjela stanovnitva prema imovinskom cenzusu; 3. kitica, strofa u pjesmi (poznate su centurije proroka Nostrada-musa; v.); 4. stoljee, vijek (isp. centurv); centurion, -ona, 5. centurione komandant centurije; po prilici kao danas kapetan. centurv engl. (it. senturi) stoljee, vijek (Krlea). cenuroza lat. (Taenia coenurus vrsta trakavice) vrtiavost, kronina bolest na mozgu preivaa (osobito ovaca); oboljelo ivine stalno se vrti u krugu; uzronik oboljenja je liinka trakavice. cenz v. cenzus. cenzor (akc. / cenzor) 1. procjenjiva, ispitiva, pregleda, nadglednik, kritiar; 2. inovnik koji vri cenzuru (v.) pisama, knjiga, asopisa, filmova; dravni organ za pregled tampanih stvari; 3. negdje i naziv za uenika koji pazi na red u uionici, redar; 4. u starom Rimu - - jedan od dvojice slubenika koji su rukovodili odreivanjem cenzusa (v. J i pazili na politiku ispravnost graana. cenzualist(a) lat. (isp. cenzus) 1. u doba feudalizma slobodnjak koji je ipak bio u nekim kmetskim odnosima prema vlastelinu; 2. porezni obveznik, inenjak. cenzura lat. (censura) 1. procjena; 2. pregled tampe (novina, knjiga, k i filmskih komada i si.); 3. u starom
cerebralac

219

cesija

cerebralac, -alca, 2. mn. cerebralaca lat. (isp. cerebralan) umni radnik, knjievnik, filozof (Mato o Policu, u eseju Lirika lizanja). cerebralan, -Ina, -Ino lat. (cerebrum mozak) 1. modan, mozgovan; 2. promiljen, racionalan; cerebralni glasovi u fonetici staro-indijskog jezika naziv (po nekim fonetiarima, npr. Otto Jespersen, ne ba najsretniji) za prednjojezine eksplozivne glasove kod kojih nagore savijen vrh jezika ini pregradu s tvrdim nepcem; cerebralna afekcija bolest mozga; cerebralni sistem dio ivanog sustava koji obuhvaa mozak i ivce to iz njega izlaze. cerebrospinalan, -Ina, -Ino lat. (cerebrum mozak + spina hrptenjaa) anat. koji se odnosi na mozak i hrptenjau; cerebrospi-nalni sistem sistem modanih ivaca i ivaca lene modine (krae: cerebrospinala). cerebroza lat. (cerebrum mozak) upala mozga praena bjesnilom. ceremonija (akc. i ceremonija) lat. (caeremonia tovanje; sveti in) 1. obred po ustanovljenim pravilima; vanjski i redoviti oblik kulta: sveani obiaj, sveani in, pompa; 2. formalnost; 3. uglaenost; birano iskazivanje tovanja; neugodna udvornost; 4. prenes. prenemaganje; praviti ceremonije - - odvie se nekati, prenemagati se; ceremonijal, -ala 1. red i nain ceremonija u sveanim zgodama; 2. obrednik s opisom graanskih ili crkvenih ceremonija; ceremonijalan, -Ina, -Ino 1. koji se vri uz ceremonije, po ceremonijama ili se na njih odnosi; 2. pretjerano utiv, svean; koji se odvie dri ceremonija, koji se prenemae, koji je naduven; isto i ceremo-niozan, -zna, -zno; ceremonijar, -ara 5. cere-monijaru /' -are ovjek koji upravlja ceremonijama; crkveni ili dvorski metar ceremonija. Cerera lat. (Ceres, 2. Cereris) 1. u starorim-skoj mitologiji boginja pokroviteljica zemljoradnje, isto to u starogrkoj mitologiji Demetra; 2. ime malog planeta, otkrivenog 1801. ceres-mast (isp. Cerera) biljna mast iz kokosova oraha; isto i kunerSl. cerezin, -ina lat. (cera vosak) vrsta umjetnog voska; zemni vosak (ozokerit), preien sumpornom kiselinom; slui za izradu svijea. ceribaa tur. (eri neredovita vojska + baa glavar, poglavar) ciganski starjeina; ceri-bainica ena ceribaina.

cerij, -ija (pored cerijum) (po imenu planeta Ce-rere) kem. element, atomska teina 140,13; tablini broj 58; znak Ce; mekan metal iz grupe rijetkih ruda; primjenjuje se kod pravljenja plinozatitnih mreica, kameaka za upaljae itd.; prid. cerijev (pored cerijumov). cerino tal. (it. erino) votana igica, para-finka. cerkarije (mn. . roda) gr. (kerkos rep u ivotinje) repati mlaahni stadiji metilja. cerkopitek gr. (kerkos rep, pithekos majmun) majmun s repom, zamorac, psetoliki majmun. CERN skra. za franc. Conseil Europen de Recherche Nucleaire (Evropsko vijee za nuklearna istraivanja); engl. European Council for Nuclear Research. cernirati, -cernlram lat. (emere razluiti, razdvojiti) opkoliti zgradu, blok kua, tvru, da ne moe nitko izii ni ui. cerofanija v. kerofanija. cerografija v. kerografija. ceroplastika v. keroplastika. cerot, 2. mn. cerota gr. (keros vosak) flaster, melem; isp. jakija. certifikat, -ata lat. (certus odreen, siguran + ... fikacija, v.) 1. iskaznica, potvrda, uvjerenje, pismena svjedodba; 2. zajamska financijska obveznica dravnih organa; 3. naziv za osobite papire dravnih zajmova. Certis antiko ime za akovo (Mato). cerumen lat. (cera vosak) usna smola; isp. ceratonij. cervikalan, -Ina, -Ino lat. (cervix, 2. cervicis ija, zatiljak) koji se odnosi na vrat i na iju, vratni, ijni, zatiljni. ces muz. za pola tona snieni glas c. cesar (isp. Cezar) isto to i car (u starijem jeziku); prid. cesarov; c'esarski; en. cesarica; prid. c'esariin; cesarovina carevina; c'esar-stvo carstvo; cesarovati, -ujem carevati (.vve pored esar i si.). Cesarea Augusta lat. starorimsko ime dananje Zaragoze u paniji; na knjievnik August Cesarec izvodi iz toga simpatian kalambur, poigravajui se vlastitim imenom i prezimenom (panjolski susreti). cesibilan, -Ina, -Ino (isp. cesija) prijenosan, pre-nosiv, koji se moe ustupiti drugome, prenijeti na drugoga. cesija, 2. mn. cesija lat. (cessio uzmicanje, uzmak) ustupanje, ustupak; naroito ustupanje (cediranje) vlastitih trabina drugim osobama ime onaj kome je trabina ustupljena (cesibriar) stupa u sva prava i obaveze pri-

cessante causa..

220

chai

janjeg vjerovnika (cedenta); cesidnar, -ara onaj komu se ustupa to, na koga se prenosi npr. kakva trabina; tko uiva cesiju. cessante causa cessat effectus lat. (it. ... kauza ... efektus) kad otpada uzrok, otpadaju i posljedice. c'est la guerre franc. (it. se la ger) takav je rat; rat je rat, tj. u ratu nema obzira; kad je rat. nitko nikom nije brat. c'est la vie franc. (it. se la vi) takav je ivot, cestode (nm. . r.) lat. (cestodes) zool. skupno ime za trakavice, cesus lat. (cessus) kod pravnog posla cesije (v.) dunik iji je dug prijanji vjerovnik ustupio. prepustio novom vjerovniku: cetaceje gr. (ketos) zool. skupni naziv za kitove, cetaceum v. spermacet. ceteris exmissis lat. (it. ... eksmlsis) izostavivi ostalo (to nije vano), ceteris paribus lat. (akc. ceteris paribus) uz inae iste uvjete. ceterum censeo lat. (il. ceterum cenzeo) doslovno uostalom mislim, inae mislim; Ka-ton Stariji, rimski senator i cenzor, veliki neprijatelj Kartage (v.), zavravao je u senatu svoje govore o najrazliitijim

predmetima reenicom: Ceterum autem censeo Carthagi-nem esse delendam (Uostalom, ja mislim da Kartagu treba razoriti); danas prvi dio te reenice slui kao zakljuak neke misli koja se u toku nekog dokazivanja esto ponavlja, ili karakterizira miljenje koje netko uporno zastupa (npr. To je njegov vjeni ceterum censeo). cetologija gr. (ketos kit + logos govor) nauka o kitovima. Cevlon \\ Cejlon, cezanizam v. sezanizam. Cezar (akc. i Cezar) rimski dravnik, vojskovoa i diktator (10044. pr. n. e.); bavio se i knjievnim radom; glavno mu je djelo De bcllo Gallico (O galskom ratu) u kojemu je meu ostalim dao dobre opise dananje Francuske (nekad Galije); cezar odn. cezar (cesar. car) monarh, apsolutni gospodar drave: cezarizam, -zma 1. Cezarov sistem vladanja; 2. apsolutna carska vlast, 3. despoti-zam koji se pravi demokratskim; apsolutna vojnika vladavina

s parlamentarnim oblikom za vrijeme Drugoga francuskog carstva. cezaromanija lat.-gr.: a) pomama za carskim naslovom; b) duevna bolest koja se oituje u oponaanju carskih karakteristika; ceza-roman, -ana osoba koja luduje za carskom vlau (Krlea). cezaropapizam, -zma lat. sjedinjavanje ne i crkvene vlasti u osobi vladara; \ vanje crkve carskoj vlasti, tako da j< hovni glavar crkve, kao u Bizantu, i u carskoj Rusiji i u muslimanskin tima: prid. cezaropapistiki, -a, -6 ( cezij, -ija (poredcezijum) lat. (caesius siv) kem. element, atomska teina tablini broj 55: znak Cs: mek srebrt tal iz grupe luina; primjenjuje se u pt nji elektronskih lampica i dr., a takoc reaktiv pri mikrokemijskoj analizi; / zijev (pored cezijumov). ceziira lat. (caesura presijecanje) poe presjek, stanka, pauza, odmor u stih cf., cfr. skra. za 1. lat. confer (it. ko isporedi! sravni!; 2. engl. cost and frei kost end freit) ugovor o prekomorsk vini po kome su trokovi utovara i pi uraunati u cijenu robe. Cf znak za kem. element kalifornij ( CFLN skra. za franc. Comite Frar Liberation Nationale (Francuski kom rodnog osloboenja u drugom svj ratu).

cg skra. za centigram. C.G.I.L. (izg. iil) skra. za tal. C< razione Generale Italiana di Lavot Konfederacione denerale italijana di ^Talijanska generalna konfederaciji CGS skra. za centimetar-gram-sc (v.). C. G. T. skra. za franc. Confederati nerale du Travail (it. Konfederasjon di travaj) = Opi savez rada, francus niki sindikati. CH skra. za Confederatio Helvetic Konfederacio Helv'etika), tj. vicars automobilima). ehacarita r. akarita. eha-eha-eha v. a-a-a. ehacone franc. (it. akon) kompoziciji renog tempa u trodijelnoj mjeri, srod sakalji; ples na takvu kompoziciju kona. ehacun a son gout (it. aken a son gu) svatko po svom ukusu (poznata frai poslovica). Chagasova bolest (it. agas...) v. trip; mijaza. ehagrin v. agren. ehaise longue v. ezlong. ehaise percee franc. (it. ez perse) sobr lica posebno udeena za vrenje nue gdje je zovu i princeza (Krlea).

Challenge r

221

Chimborazo

Challenger engl. (it. elinder) 1. ime britanskog broda kojim je god. 18731876. izvrena jedna od najznatnijih oceanografskih ekspedicija po svim velikim morima; 2. v. elinder. chalumeau jranc. (it. alimo) srednjovjekovno duhako glazbalo, pretea klarinete; uope frula, svirala, dvojnice. chambre jranc. (il. ambr) soba; chambre separee (it. ambr separe) posebna, odijeljena soba u gostionici za intimno drutvo; chambre des deputes (it. ambr de depite) komora narodnih zastupnika, poslanika; parlament. chamois jranc. (it. amoa) 1. divokoza; 2. svijetlosmea boja. champion v. ampion. Champs Elvsees v. Elizejske poljane, chance v. ansa, change v. ejnd ; an. chanson, chansonette v. anson, ansoneta: chansons de geste (it. anson d'est) pjesme o junakim djelima, francuski epovi iz 1114. st.. koji opisuju historijske dogaaje, legendarne junake, njihova djela i si. chantageur Jranc. (il. antaer) ucjenjiva, iz-nuiva. izrabljiva (Krlea); isp. antaa. chantant v. antan. chapeau-melon franc. (it. apo melon) poluci-lindar (zapravo: eir-dinja) (Begovi); isp. halbcilinder: chapeau claque (it. apo klak) visoki tvrdi muki eir (cilindar) na sklapanje (negdje su ga zvali i palenta). charge d'affaires Jranc. (it. are d'afer) otpravnik poslova; diplomat koji privremeno predstavlja svoju vladu kod neke strane vlade kad nema poklisara ili opunomoenog ministra. charlatan v. arlatan (Kolar). charleston v. arlston. charmeur v. armer (Krlea). charta v. Magna charta libertatum. charter v. arter. chassis v. asija. chateaubriand (it. atobrijan) Jranc. (po prezimenu poznatog francuskog pisca Francois--Renea Chateaubrianda, 17681848) biftek, peena govedina (prireena na osobit nain). chat noir jranc. (it. a noar) crna maka, poznata vrsta parfema; inae i ime (Chat noir) jednom umjetnikom kabaretu u Parizu (18811887) u kojem su se prikazivali satiriki spektakli. chaudeau v. sodo. chaudron v. odron.

chaussee Jranc. (it. ose) cesta, drum. check-list engl. (it. ek-fist) detaljan popis svih kontrolnih radnja koje posada aviona mora obaviti prije polijetanja. check-up engl. (it. ek-ap) provjera, preispitivanje rauna. chef d'oeuvre v. edevr (Krlea). chelleen v. elejen. chemin de fer v. men de fer. Chemnitz (it. Kemnic) staro ime Karl--Marxstadta. cher, chere Jranc. (il. er) dragi, draga; cher ami dragi prijatelju; mon cher dragi moj; ma chere draga moja. cherchez la femme jranc. (it. ere la fam) traite enu (ena kao uzrok ili razlog nekom zapletaju, sukobu, nesrei, prestup-ku; enski prsti). cherry-brandy engl. (il. eribrendi i eribren-di) rakija od treanja ili vianja, trenjevaa, vinjevaa. che sospiro tal. (it. ke ...) mu:, uzdiui. chesterfield engl. (it. esterfild) marka poznatih amerikih cigareta; vrsta ogrtaa (Krlea). chevau-legers Jranc. (it. volee) laki konji, laka konjica (kod nas u staroj literaturi, npr. kod alskoga). cheviot engl. (il. eviet, kod nas je prevladao francuski izgovor evibt) tkanina od prostije valjane vune cheviotske ovce. chevrolet v. evrolet. ehianti tal. (it. kjanti) vrsta talijanskog vina (iz kraja Chianti u Toskani). chiaroscuro tal. (it. kjaroskiiro) svijetlo-tam-no: meusobni odnos svjetla i sjene, s v i jetlih i tamnih dijelova u slici; efekti chiaroscuro naroito su bili izraeni i traeni u slikarstvu baroka; svjetlomrak. Chicago (it. ikago) grad u Sjev. Americi; prici, ikaki. Chicco (it. Kiko) poznata talijanska marka razliitih proizvoda za dojenad i malu djecu. ehieha (it. ia) alkoholno pie junoame-rikih Indijanaca (dobiva se od kukuruza). ehignon v. injon. Chile v. ile. chilli v. ili. Chimaera bombynans in vacuo lat. neman to urla u pustinji (Krlea). Chimborazo (it. imboraso) vrhunac od 6272 m (vulkan) u ekvadorskim Andama

(Juna Amerika), u novinarskom jeziku est

chinditi

sinonim za nedostiive uspjehe. 222 oltaru za najveih svetinja; 3. nadgradnja na vima ponad crkvenog oltara. ic, cica njem. (Zitz od hinduskog int pamunog platna s figurama i ar; boji; kreton; isp. it.1; prid. cican. CTC skra. za engl. Counter Intel Corps (amerika vojna kontrapijuna cicero, cicera, mn. ciceri 1. visina s tamparstvu; 2. tip slova, stupac od 1 grafskih toaka, oko 4,5 mm, koji si jedinicu mjere kod izraunavanja svil ispunjaka, rubova, crta itd. (zove se p slova kojima su u Rimu 1467. bile t ne Epistule znamenitog rimskog gov( Cicerona [v.]). Ciceron, -ona, 5. Cicerone veliki govornik i pisac iz I. st. pr. n. e. (odat ziv za svakog dobrog govornika); pri eeronov; ciceronski; ciceronijanizam, -z tenja da sc pie latinskim jezikom k; je pisao Ciceron. cicerone v. ierone. cicibambula (moda u vezi sa tal. bambt lutka ili franc. bamboula - crnac) b glupan, idiot, majmun. cicija,"" 2. mn. cicija tur. (titiz udljiva novijetalo?) krtac, tvrdica; cicijaluk jatvo krtost, tvrdienje; glag. cici cicijarm; cicijati, -am. cicisbeo v . iizbeo. ickoza mad. (czicz maca) djeja igra ke i mia (naziv iz Vojvodine). iclvajze njem. (zitzeln dojiti + Wei nain) malo-pomalo, nasitno, polako ( grebakom govoru). . ..cid -- zavrni dio rijei koje oznauju ubijanje, ubojstvo (lat. oceidere i npr. geno-cid, insekti-cid. Cid (it. Sid) panjolski narodni jui pjesma o njemu iz 12. st., najstarije panjolske knjievnosti na kastilskoi ziku; takoer i dramsko djelo (Le Cid) cuskog dramskog pisca Pierrea Corn (16061684), napisano 1636, a kod na: put izvedeno 17. sijenja 1898. u prije Stefe Iskre (kasniji prijevod Tomislava a izvoen na Dubrovakim ljetnim ign Cie skra. za franc. Compagnie (it. panji) = trgovako drutvo. cif skra. za engl. cost, insurance, fr (na prodavaa pada ne samo vozari cikada Ciganin, mn. cigani (prema imenu nomadskog naroda Cigana) skitnica, lutalica, beskunik; isp. Madupak, Jeupak, Rom, piromi. cigar, -ara v. cigara. cigara panj. (cigarro ime jedne vrste duhana na otoku Kubi) ovei svitak duhanskog lista sa mnogo nikotina; pui se bez uvijanja u papir; prid. cigarski; cigareta, 2. mn. cigareta u fini tanki papir uvijen rezani duhan koji se pui zajedno s papirom; prid. cigaretni; cigaretni papir (ciga-retpapir, cigar-age) tanak posebno udeen i u listie rezan te u knjiice sloen papir za uvijanje duhana u cigarete; isp. flispapir; cigarleta novi izum jedne britanske tvornice duhana: duhanskim listom ovijena cigareta (s filterom) od blage mjeavine duhana za cigare; cigarluk, cigarpic (cigaret-pic) od razliitih materija nainjen tu-ljac u koji se stavlja cigara ili cigareta da se izbjegne izravni dodir s nikotinom; usnik. zarog, mundtik; cigarillo mala cigara. rigati, -am v. cigovati. cigla, 2. mn. cigala (akc. i cigala) njem. (Ziegel od lat. tegula) umjetno napravljeni graevni kamen u obliku

chinditi {it. inditi) zmajevi, borci azijskih naroda za slobodu protiv Japanaca, azijski partizani. Chinook v. inuk. chippendale engl. (it. cipendeil) stil u izradi pokustva, nazvan po engleskom umjetnikom stolaru Thomasu Chippendaleu iz polovice 18. st.: karakteriziraju ga lake ali vrste forme, ukrasni motivi drvorezbarski, s gotikim i kineskim utjecajima (Krlea: Chippendale-stolovi). ehips v. ips. ehi va piano, va lontano tal. (it. ki...) tko polagano ide, dolazi daleko; drugi dio reenice glasi i: va sano ide zdravo, dobro (Nem-i). ehop v. op. ehop-service v. op-servis. ehoreja v. horeja. ehoro v. oro. ehorus engl. (it. kores) u dez-muzici kraa cjelina koja se stalno ponavlja (ritam i harmonijska okosnica bez promjene, a melodiju solist improvizira); inae: zbor, kor, zborska pjesma, a i pripjev, refren. chouans r. uani. chroniquc scandaleuse jranc. (it. kronik skan-dalez) kronika skandala; zlobno pretjeran opis dogaaja, obino nepodoptina: akule, rekla-kazala. Chrysler (it. krajzler) marka skupocjenog automobila (po prezimenu amerikog industrijalca, 18751940). Chypre jranc. (it. ipr) francusko ime otoka Cipra, poznato kod nas po parfemu zvanom iper (Krlea). Ci znak za kiri (curie). CI automobilska oznaka za Obalu Slonove Kosti (isp. Cote d' ivoire). CIA skra. za engl. Central Intelligence Agency (sredinja obavjetajna agencija); ustanova u SAD koja prikuplja informacije to se odnose na narodnu obranu. ciambellano de la Corte tal. (il. ambelano de la korte) dvorski komornik; u prenesenom znaenju: udvorica, ulizica (Krlea). C1AP skra. za jranc. Confedefation Internationale des Anciens Prisonniers de Guerre (Meunarodni savez bivih ratnih zarobljenika); isp. ICFPW. Cibalae antiko ime dananjih Vinkovaca. cibetka lal.-ar. (zibetto) mala krvolona zvjerka slina maki ili kuni; isp. genetka; cibet mast otra mirisa koju izluuju cibetkine lijezde; upotrebljava se u parfimeriji. ciborij, -ija (pored ciborijum) gr. (kiboi vr. pehar) 1. crkv. veliki kale s pokk 2. tabernakul, ormari na

ciferblat

223

troak ukrcavanja i mjerenja, nego i dunost osiguranja robe), ciferblat njem. (Ziffer brojka, cifra + Blatt list) brojanik na satu, kazalo (kod nas gdjegdje i cifarnik). ciferlus njem. (ziehen vui + Verschluss zatvaranje, zapor) v. rajsferlus. cifra, 2. mn. cifara ar. (sifr) 1. brojka, znamenka zapisana arapskim ili rimskim znakovima; 2. ukras, aran ili pisan; cifrast kien, ude-en, pretjerano dotjeran, nakinduren; cifranja 1. cifra, ures, ara; 2. kienje, dotjerivanje; 3. nekanje, tobonje sustezanje, odbijanje ponuenoga, izmotavanje, prenemaganje; cifrati, -am kititi, ureavati, dotjerivati, udeavati; hvaliti, uzdizati neije osobine, isticati vrline (kojih obino nema); cifrati se prenes. ponositi se, ustruavati se (kao prigovarajui) (Kolar) itd.; cifrak, -aka gizdelin, kico; isto i cifra, -aa. cigaja-ovca vrsta oplemenjene ovce pra-menke, uvezene u 18. st. iz Rumunjske.

kvadera (v.j od peene zemlje (ilovae); na izraz: opeka, prid. ci-glen; ciglana, 2, mn. ciglana gdje se proizvodi cigla; ciglar, -ara, 5. ciglaru / -are tko pravi cigle,_opekar; prid. ciglarev / -arov; ciglarski; ciglovina otpaci cigle, ciglena praina. ciglrot njem. (Ziegel cigla + rot crven) crven poput peene cigle, ciglenocrven, crvenkast, ukast (isp. terakota 3). cigovati, -ujem njem. (ziehen) nabrati, nabira-ti (tkaninu); cigovan os suknja, stegnuta u struku, tako da nabori slobodno padaju (za razliku od legovanog sosa [v.] gdje su nabori izglaani jedan preko drugoga). cigura v. cikorija. ciharmonika, 3. -ci (njem. ziehen vui + harmonika) harmonika na rastezanje, rastegaa. cihlide (mn. . r.) lat. (cichlidae) siune ribe iz porodice grgea, podrijetlom iz tropskih krajeva Afrike i Amerike, a kod nas se dre u akvarijima (ivih su i promjenljivih boja); afrike cihlide njeguju svoje mladune u ustima (u usta jedne ribice dugake 7 cm stane ezdesetak mladih dugakih po 8 mm); amerike ne dre mlade u ustima, ali se i one vrlo paljivo brinu za prehranu svojih potomaka. cijan, -ana gr. (kvaneos crnkastomodar, mrk) otrovni spoj ugljika s duikom; prid. cijanov; cikcak cikcak njem. (zickzack) vijugast, zavojit; isto i cikcakast (Cesarec); cikcak-crta (-linija) isprekidana crta s otrim zavojima (u nekim je naim krajevima zovu: evuljica. reska-vica); cikcakati, -am hodati u cikcaku. amo-tamo, teturati, kolebati. ciki, 2. mn. cikla gr. (isp. ciklus) isto to i (njemako) herc (\.). Cikladi (/m/rc/Kikladi), -ada (mn. m. r.) gr. (isp. ciklus) skup od preko 200 otoka u Egejskom moru (smjeteni su kruno, odakle im i ime: znatniji su medu njima Naksos i Andros); prid. cikladskl (kikladskl). ciklama k n . (cvclamen) biljka krialina, klo-buac. miholjica. menegled, gorska ljubica, lulica (cvjetovi vrlo ugodno miriu). cikliki gr. kruni; koji se ponavlja, koji se tie jednoga kruga (ciklusa); isp. kikliki. ciklistika, 3. -ci jranc. (cvcliste biciklist) biciklistiki sport. ciklitis (akc. i ciklitis) gr. upala onih kapaka, osobito u predjelu trepavica. ciklobal (isp. bicikl + njem. Bali lopta) igra slina nogometu ili rukometu; protivnici sjedei na biciklima nastoje ugurati loptu od tkanine u protivniki gol. cikloforija gr. vrsta zrikavosti, razrokosti. cikloida gr. (isp. ciklus + eidos lik) geom. krivulja koja opisuje toku nekoga kruga kad se krug valja po pravcu (u naim rjenicima: tokarica, takarica): ako se krug valja na drugom krugu, nastaje epicikloida ili hipocikloida; ikloldan, -dna, -dno 1. nalik na krug, zaokrugljen; 2. kod cikloti-mije (v.J izraz za oznaku osobito snanih i vremenski pravilnih izmjena vedrih i tunih stanja bolesnika. ciklometar, -tra, 2. mn. ciklometara gr. (ky-klos krug + metron mjera) sprava kojom se mjeri prevaljeni put kod vozila (zapravo broj okretaja osovine kotaa); na izraz: putomjer. ciklon, -ona gr. (kykl66 savijam, vrtloim, opkoljavam) 1. vrtlono kretanje atmosfere uz niski pritisak u centru kretanja, popraeno velikom oblanou i oborinama; 2. oluja, vihor; 3. tehn. aparat za suho ienje uzduha i plinova od praine; 4. mjeavina cijanovodika i klora, plin kojim se unitava gamad (isp. ciklonizacija). ciklona gr. (isp. ciklon) podruje niskog uz-dunog tlaka, opkoljeno viim tlakom; isp. depresija;-prid. ciklonalan, -Ina, -Ino. ciklonet Jranc. (cyclonette) automobil na tri kotaa.

cijanamld, -ida duikovo vapno, umjetno gnojivo; cijanat, -ata sol cija-nove kiseline; cijanid, -ida sol cijanovo-dine kiseline (otrov); cijankalij, -ija (pored cijankalijum) cijanova kiselina; kalijev cija-novodik; kalijev cijanid; spoj cijana s kalijem i duikom, veoma otrovan. cijanizacija 1. unitavanje gamadi otrovnim cijanovim spojevima; 2. izluivanje zlata i srebra iz ruda s pomou otopine natrijeva cijanida. cijanopija gr. (kvaneos crnkastomodar + ops, 2. opos oko) bolest oiju kad bolesnik sve vidi u modroj boji; na izraz: mo-drovidost. cijanovodik (-vodonlk), -ika (isp. cijan) kem. spoj kojega ima u amigdalinu (v.), u koticama treanja, bresaka, badema; prid. cijanovodian (-vodonian), -na, -no: ci-janovodina (-vodonina) kiselina vrlo jak otrov, mirie po bademima; najmanja doza smrtonosna. cijanoza gr. (kvaneos crnkastomodar, mrk) usporeno kolanje krvi u venama; krv postaje tamnocrvena i prosijava kroz tkivo kao da je modra; na izraz: modrenica. cikada lat. (cicada) 1. velik cvrak koji cvri tankim otrim glasom; 2. cikade rod tropskih i suptropskih golosjemenjaa, slinih palmama. 224

ciklonizacija unitavanje gamadi cik (v. ciklon 4); glag. ciklonizirati, -n isto i ciklonizovati, -ujem. ciklonopatija gr. (isp. ciklon + pati trpljenje, nevolja) osjetljivost ovje promjene vremena, osobito u vezi trovima. ciklonoza gr. (isp. ciklon) bolesne po vezi sa ciklonima. Ciklop (pored Kiklop) 1. div iz gr] tologije s jednim okom na elu; 2. r ia; ciklopski (pored kiklopski) s divovski, gigantski; ciklopski (kiklops dovi prethistorijske graevine od o nih kamenitih balvana za koje pri; su ih gradili Ciklopi; ciklopija me nookost (nakaznost kad se individuu! samo s jednim okom nasred ela). iklop'ista (isp. bicikl + pista) utrkivake za bicikliste. ciklorama gr. (kyklos krug + hora pogled, prizor) vrsta najnovijeg kine grafa u kojem se slike projiciraju u gloj dvorani svuda po zidovima, a gli prate film stojei; filmsko platno ide u< a gledalac je u sredini gdje i proje aparat; gledalac bi se morao osjeal da se nalazi usred samog zbivanja. ciklostil, -ila gr. kyklos krug + si strCj za umnoavanje dopisa, okrunic iklotaksi (isp. bicikl / taksi) bicikl s pi com koju vlasnik iznajmljuje, a sam na sjedalu i upravlja vozilom (prvi j pojavio u Parizu 1940). ciklotimija gr. (isp. ciklus 4- thymos dua) duevna neuravnoteenost ko oituje u naizmjeninim jaim ili sli stanjima vedrine i tuge; prid. ciklot -mna, -mno otvoren, pristupaan, s ljiv, drutven, ali zaas i zatvoren, pov tih, potiten; ciklotimik, mn. -ci sklon ciklotimiji. ciklotron, -ona gr. (kyklos krug 4 elektron) elektromagnetski aparat za vanje veoma brzih nabijenih estica tona, deutrona, alfa-estica) u svrhu i janja atomskih jezgara: osnovan je na cipu rezonancije elektrino nabijenih a koje se kreu u magnetskom polju poe lovanjem vanjskih izmjeninih snaga v frekvencije. cikloturizam, -zma (isp. bicikl / turizam rizam na biciklima. ciklus gr. (kyklos krug, kolo, kolut, o. kota, sve to je okruglo) 1. skup ri

cikorija

225

cimerher

pojava, radova, procesa koji tvore zatvoren krug razvitka u toku nekog vremenskog razmaka (npr. proizvodni ciklus): 2. zavren krug, zbir meusobno povezanih pojava koje se ponavljaju istim redom (npr. lii-ndrrii ciklus = vrijeme od 1 9 godina poslije kojega se Mjeseeve mijene ponavljaju istim redom; sunani ciklus traje 27 godina); 3. odreena grupa naunih disciplina; 4. cjelina sastavljena od srodnih radnja, npr. ciklus predavanja, koncerata i si.; 5. niz epskih djela sa zajednikim glavnim licima ili sredinom, npr. ciklusi naih narodnih pjesama. cikorija lat. (cichorium) 1 . biljka vodopija, uenica (samljeven preni korijen te biljke slui kao dodatak pa i nadomjestak kavi); 2. prenes. ensko eljade bez temperamenta (Mato); isp. cukervaser. ikvati se, -am se (moda od tal. cinque pet) igrati se prstima (isp. mora2). C. I. L. skra. za tal. Corpo Italiano di Liberazione (Talijanski korpus za osloboenje); ime to su ga 22. oujka 1944. dobile talijanske ete koje su se borile sa Saveznicima protiv Nijemaca. cillcTj, -ija lat. (cilicium) haljina od kostreti. cilije, ilija (mn. . r.) lat. (cilia) fina dlaka uope. npr. a) trepavice, b) dlaice kod pra-iva koje im slue za pokretanje, c) pokretne spolne stanice kod biljaka. cilindar (pored cilindar), -dra 2. mn. cilindara gr. (kylindros valjak, smotana knjiga) 1. valjak; geometrijsko tijelo koje nastaje vrtnjom pravokutnika oko jedne njegove stranice koja se zove os cilindra; 2. dio parnog stroja ili motora s unutarnjim izgaranjem u obliku valjkaste zatvorene kutije unutar koje se pokree stap koji pokree stapajicu (radilicu); 3. visoki muki eir s uskjm tvrdim obodom, napravljen od svilenog plia (danas samo za sveane zgode; isp. chapeau claque); 4. stakleni valjak na petrolejskoj lampi; prid. cilindarski (cilin-darski); cilindrian, -na, -no valjkast, koji ima oblik valjka; cilindrina stakla naoale sa staklima savinutim samo u jednom pravcu. cilinder v. cilindar. cilindra, -aa, 5. ilindrau ovjek koji glavu pokriva cilindrom, veliki gospodin, ugledna linost (poluprezirno); isp. ci-lindrijak. cilindrijak, -aka, 5. cilindrijae, mn. -aci v. cilindra (Krleina varijanta za njegov porug-ljiv izraz homo cylindriacus).
cimerkomandani

cilajba njem. (Ziel cilj + Scheibe ploa) nian. meta. cilj, cilja, lok. cilju, mn. ciljevi njem. (Ziel) 1 . meta, nian, toka u koju se gaa. mjesto do kojega se utrkuje; 2. elja koju ovjek hoe postii, nakana, namjera, tenja, svrha: ciljati, ciljam nianiti, gaati, mjeriti okom, smjerati, teiti, nastojati da se postigne. cima tal. 1 . ue, priveza, konop, prudijes (v.j; 2. vrijee, lie u luka, repe, bundeve i si. (Nar.). cima/a gr. (kymainein talasati se: vreti) ferment kvasnih gljivica koje uzrokuju alkoholno vrenje. cimbal gr. (kymbalon) 1 . muzika sprava u obliku trapeza sa mnogo ica po kojima se udara sa dva batia; 2. cimbali, inele. ile dva diska od mjedi ili bronce koji se udaraju jedan o drugi; 3. registar na orguljama sa zvoncima; cimbalar, -ara / cimba-la, -aa muziar koji udara u cimbal. Cimbar, -bra, 2. mn. Cimbara pripadnik starog germanskog plemena (Cimbre je g. 1 0 1 . pr. n. e. upokorio rimski vojskovoa Marije). imbule, imbula (mn. . r.) v. cimbal. cimelija lat. 1 . vrijedan antikni ili srednjovjekovni predmet neke biblioteke (knjiga, rukopis, papirus i si.); 2. neka vrijedna sitnica, osobito u samostanskim riznicama. cimenta tal. 1 . limena posudica (sadrava 1 do 2 decilitra); 2. prenes. ovjek uplje, prazne glave, praznoglavac, upljoglavac. cimentirati, -mentlram 1 . (dijal. prema cement) v. cementirati; 2. (prema cimenta) badariti, izmjeriti koliinu tekuine; biti dobro cimentiran moi mnogo popiti a ne opiti se. cimer1 soba. Od njemakog: Zimmer. U carskoj se vojsci govorilo: melde gehorsamst da idem iz cimera: pokorno javljam da izlazim iz sobe (Krlea). isp. cimerher. cimer,2 2. mn. cimera Jranc. (cimier) 1 . grb; 2. slika s natpisom na krmi, duanu; 3. dio pluga koji dri leme za gredelj; v. cimerko-lega: cimerfarbe njem. (Zimmer soba. Farbe boja) bljedilo lica karakteristino za osobe koje mnogo borave u zatvorenim prostorima, koje ne izlaze na zrak. cimer fraj v. Zimmer frei. cimerher njem. (Zimmer soba + Herr gospodar) podstanar; samac koji stanuje u iznajmljenoj sobi; cimerkolega susta 226 sadri santonin i slui za lijek protiv glistavosti. cinabar v. cinober; cinabarit, -ita gr. (kinna-baris) rumenica; rudaa koja sadrava cinober. cinak, cinka v. cink. cinamon, -ona (isp. cimet) cimetovac (drvo). Cincarin, mn. Cincari (pored Cincar, -ara) 1. isto to i Aromun (v.); medu Cincare raunaju se jo: Kucovlasi, Aani, Crnovun-ci; 2. u prenesenom smislu (malim slovom: Cincar, cincarin) trgovac na malo, a potom i krtac; prid. cincarski; cincarija 1. skup cincara, sitniari, malogradani, groiari, kramari, ifte; 2. cincarski posao, sitniarenje, krtarenje, malogradantina; cincariti, cincarim trgovati na malo; cjenkati se (uporno, do posljednje pare). cin-cin v. in-in. cinan i si. v. cink. c'indelica njem. (ziinden paliti + Holzchen drvce) u nekim naim dijalektima jo i danas naziv za ibicu, igicu (iz doslovnog

nar u zajednikoj sobi; dva cimerhera jedan prema drugome 'krae: cimer; en. cimerica). cimerkomandani sobni starjeina (Cesa-rec). cimerman njem. (zimmern tesati) tesar, drvodjelja; cimermanija tesarski posao, tesarstvo; cimermaniti, -mermanim baviti se tesarstvom, raditi tesarski posao (Nar.). cimerrajn njem. (Zimmer soba + rein ist) prvotno izraz za psa koji je toliko njegovan da se moe pustiti i u sobu, a onda i za sve drugo to se moe dopustiti u pristojnom drutvu. imervaldska ljevica v. Zimmervvald. cimet gr. (kinnamonon od hebr. quinna-mon) slatka korica oguljena s mladih grana mirisave lovorike iz tropske Azije (dodaje se za sladenje i zain pecivu); prid. cime-tov. cimitar, -tra, 2. mn. cimitara v. cintor. cimiter v. cintor (Nar.). cimotian, -na, -no gr. (zyme kvas) koji izaziva vrenje, skisnue. cimt v. cimet. cin, cina njem. (Zinn) kemijski element kositer, kalaj; prid. cinen. cina (lat. Artemisia cina) biljka kojoj cvijet

prijevoda te njemake rijei vodi svoje podrijetlo i izraz palidrvce). cinder, 2. mn. indera (ziinden paliti) upalja, naiga, kresivo, fajercajg tauzndcinder). cindra v. citra (dijal. i zast.). Cinecitta (it. ineita) tal. (cine citta grad) velika postrojenja dukciju filmova nedaleko od Rima nesenom smislu i svaki drugi filmski cinemaskop, cinerama v. sinemaskop, sit cinen v. cin. cinerama v. sinerama. cinerarij, -ija (pored cinerarijum) lat. 2. cineris pepeo) urna, ara u kojoj ri Rimljani drali pepeo spaljenih pok cinerarija lat. (cinis, 2. cineris pept pepeljuga (biljka krasnica pepeljasi vrsta glavoika). cingara (isp. cimbal) zvonce to se vjei o vrat, mjedenica; cingarati, -am zveckati cingarom. cingareska, 3. -ski / -sci, 2. mn. -ski tal. ro ciganin) poet. naziv za pjesni lo koje obrauje motive iz cigansko ta (npr. starodubrovaki spjev Je< u naoj knjievnosti). cinge v. cinku. ingulum lat. (cingulum) pojas uz svet odjeu, cinian v. cinizam. cinkati

cinija (po imenu njem. botaniara Got Zfhna) vrtna biljka iz porodice gk cinik v. cinizam. cinizam, -zma gr. (kvnosarges koh roj Ateni; kyon, kynos pas) 1. sko uenje o vrlini kao najveem do potrebi povratka prirodi uz potpui bacivanje uobiajenih drutvenih k cija (zastupnici Antisten, Diogen): tidnost, drskost, gruba otvorenost morala i svake drutvene forme; cin -ci, 2. cinika 1. pripadnik filozofsl le koju je u 4. st. pr. n. e. osnovao S uenik Antisten; cinici su odbaciv ralne norme, osnovane na drutven ajima i prilikama, bili su protivn stva i pozivali su na prirodno po jednostavnost i povratak prirodi; 2. koji je ravnoduan na dobro i zlo, ko nekih dubljih filozofskih razloga smije, kome nita nije sveto; 3. por. zonik, drznik; prid. cinian, -na, -> bezoan, drzak, bezobrazan; koga n ni dobro ni zlo; isto i ciniki. cink njem. (Zink) tutija; kemijski eli teka kovina modrikastobijele boje; Zn; prid. cinkov (v. cinkova mast); <

227

cirkl

cinati, -am prevlaiti cinkom; cinkit, -ita, ruda, cinkov oksid; cinkara tvornica cinka; isto i cinkarna. cinkati, -am atr. (iz njem. zinken dogla-ivati) dojaviti vlastima, optuiti, otkucati, denuncirati; isto i cinkovati, -ujem; cin-ker potkaziva, dounik, tuibaba. cinkografija njem.-gr. (isp. cink + grafo piem) 1. postupak analogan litografiji; litografski kamen zamjenjuje ploa od cinka u koju se urezuju slike i slova; 2. radionica za izradu knjigotiskarskih klieja; cin-kograf radnik u cinkografiji; prid. cin-kdgrafski. cinkotipija njem.-gr. (cink + typos lik, slika) urezivanje, jetkanje slika u cinku. cinkova mast (njem. Zinksalbe) bijela mast koja se upotrebljava za lijeenje lakih ozljeda koe. cinkpleh njem. (isp. cink i pleh) cinani lim. cinku mad. (csengo) zvonce. inkvajs njem. (cink + weiss bijel) bijela slikarska boja; cinano bjelilo, umjetni bijeli slikarski pigment, po sastavu cinkov oksid. cinober njem. (Zinober od gr. kinnabaris) ivin sulfid utocrvene boje koji slui za boju slikarima; zove se i cinaba'r; na izraz: rumenica; cinoberast, -a, -o utocrven, ukastocrvenkast (Krlea). cinquecento v. inkveento. cinshauz v. Zinshaus. cintor tal. (cimitero) 1. prostor oko crkve, crkveno dvorite; 2. groblje; (ograen prostor oko crkve koji slui ujedno kao groblje. Od talijanskog cimitero; Krlea). CIO skra. za Jranc. Confederation inter-nationale olimpique (Meunarodni olimpijski savez). ciompi v. ompi. cionizam, -zma (po tvravi Sion, hebr. zijjon, u starom Jeruzalemu) nacionalni pokret Zidova za uspostavu idovske drave u Palestini; cionist(a) pristaa cionizma; en. cionistkinja; prid. cionistiki. cip njem. (Ziepchen pile) ime nekih ptica, u razliitim krajevima razliita znaenja: bijeli drozd, utovoljka, strnadica, cika-vica. cipa gr. opna, koica (na jajetu, na mlijeku), tjena, membrana, cipal (ipao), cipla, 2. mn. cipala gr. (kefale glava, preko lat. cephalus) morska riba, skoac, skakavac (skae preko mree, Skok). cirkonij

Cipar (pored Kipar), -pra otok u Sredozemnom moru; prid. ciparski (kiparski). cipela, 2. mn. cipela mad. (czipo) vrsta obue; taj je izraz gotovo potpuno istisnuo nae stare izraze postala i crevlja; umanj. cipelica; uve. cipeletina; cipelar tko pravi cipele, obuar uope; cipelcug polualji-va rije u vezi s njem. cug (Zug vlak, eljeznica), a znai hod, pjeaenje; cipelcu-ger pjeak. cipija, 2. mn. cipija isto to i cicija; cipiluk cicijatvo. iplar ptica to se hrani ciplima. ciplara, 2. mn. iplara mrea za lovljenje cipala. cipor rum. (kiborean) prostak; ciporka, 3. ciporki, 2. mn. ciporki, prostakinja, prostakua. cipov, -ova mad. (czipo) bijeli kruh; cipovka, 3. -ci, 2. mn. -kl hljepi, krui, zemika. cipres, 2. mn. ipresa v. empres; isto i cipresa, 2. mn. ciprsa. Ciprijan lat. na Cipru roeni. ciprinide (mn. . r.) lat. (Cvprinus carpio aran) ribe nizinskih voda (aran, som, tuka, kara, mrena, keiga, kesega, bjelica, itd.); prid. ciprinidski, -a, -o; isp. salmonide. ipun gr. (siphon) teglica, cmrk; cijev, tuljac. cirada v. cerada. circa v. cirka. circulus vitiosus lat. (il. cirkulus viciosus) 1. doslovno pogrean krug, zatvoren krug; u logici neispravan dokaz koji uzima za premisu neto to bi istom valjalo dokazati, npr. mak uspavljuje, jer ima svojstvo da uspavljuje; 2. prenes. bezizlazan poloaj; isp. idem per idem. circum lat. (it. cirkum) okolo, naokolo, uokrug (sloenice v. pod cirkum). Circumdederunt me dolores mortis lat. (it. cirkumdcderunt...) Zahvatie me bolovi smrti (poetne rijei jednoga pogrebnog psalma u katolikom ukopnom obredu); isp. cirkumdederunt. Cirijak, 5. -e gr. (kyrios gospodin) gospodski sin, gospodii. irk' v. cirkus. irk2 jranc. (cirque iz lat. circus krug) geogr. ponikva, vrtaa (ljevkasta udubina u prostranim vapnenakim povrinama). cirka lat. (circa) oko, po prilici; skra. ca, cea. cirkl njem. (Zirkel od lat. circulus krug) estar, estilo, kruilo; sprava za crtanje krugova. 228

cirkonij, -ija (pored cirkonijum) perz. (zircon) kem. element (dobiva se iz cirkona, v. dalje), atomska teina 91,22, tablini br. 40; znak Zr; sjajan metal, slian eliku; primjenjuje se za premazivanje pei, pripravljanje tiglova i dr.; u obliku praha pomijean sa svojim nitratom upotrebljava se za blicliht (v. J , - cirkon, -ona dragi kamen dijamantnog do staklastog sjaja; proziran, poluproziran ili neproziran; boje ute, zelene, crvene i smee. cirkul tal. (isp. circolo podruje) 1. nekadanji naziv (u Dalmaciji) za okrug, okruje, oblast, podruje, kotar, srez; 2. u dalmatinskih pisaca (npr. Dinko imunovi) naziv za nekadanjeg okrunog kapetana. cirkulacija lat. (circulus krug, obru) 1. kruno gibanje, opfok, kolanje (npr. krvi); 2. promet, saobraaj; prid. irkulacioni; irkulacioni papiri vrijednosni papiri, mjenice i si. koji slue kao zamjena za gotov novac; cirkular, -ara 1. raspis, okrunica; 2. kruna pila, testera; cirkularna pila v. cirkular 2; cirkularist(a) radnik drvo-preradivake struke koji radi na cirkularu. cirkulirati, -kufiram (isp. cirkulacija) kruiti, gibati se u krugu, tei, optjecati, kolati, ii od rukedo ruke; isto /cirkulisati, -em. cirkumcizija lat. (circumcidere obrezati, opsjei) obrezanje (kod idova i muslimana); isp. sunet. cirkumdederunt lat. (isp. Circumdederunt me ...) opijevanje mrtvaca, opijelo, sprovod, ukop, pogreb, smrt (katkada i cirkumdederunt). cirkumferencija lat. (isp. circum + fero nosim) opseg, obuhvat, veliina, koliina. cirkumfleks (akc. i cirkumfleks) lat. (circum naokolo + flexus zavoj) dug naglasak koji se npr. na slovu a biljei znakom a ili a. cirkumlokucija lat. (isp. circum + loqui govoriti) opirno opisivanje, razvlaenje nadugo i nairoko (Mato). cirkummediteranski lat. (circum naokolo + isp. Mediteran) koji se nalazi oko Sredozemnog mora. sredozemni, sredozemski. cirkumpacifiki lat. (isp. circum + isp. Pacifik) koji se nalazi oko Tihog oceana. cirkumpolaran, -rna, -rno lat. (circum naokolo + polaran, v.) koji je oko pola; cir-kumpolarne zvijezde zvijezde koje se okreu u blizini zvijezde Sjevernjae i zbog toga nikad ne silaze s vidika (Mali i Veliki Medvjed). c'irkumspektivan, -vna, -vno lat. (eh cere ogledavati se) koji se ogled; sebe (isp. retrospektivan).
cista

cirkumstancija lat. (circumstare st;; kolo) okolnost, stjecaj dogaaja. cirkumterestrian, -na, -no lat. (isp. + terra zemlja) 1. koji lei n feriji Zemlje; 2. astr. koji se u svem prostoru nalazi u blizini Zemlje. cirkuo, cirkula v. cirkul. cirkus, 2. mn. cirkusa lat. (circus 1. u robovlasnikoj drutvenoj epohi lemi javni otvoreni ograeni prostor i natjecanja; 2. kazalite s akrobat gimnastikim priredbama i preds u kojima nastupaju ljudi i ivotinje nes. udan, zabavan prizor; nepristi ka, svaa, nered; prid. cirkuski; ci 2. mn. cirkusanata 1. artist u cin ovjek koji se vlada kao lakrdija \v sa; isto i cirkusaner; en. cirkusantic; kiisantkinja (akc. i cirkusantkinja). cirokumulus v. cirus. cirostratus lat. (isp. cirus + isp. strati gaak, tanak, proziran i neprekinut u velikim visinama, ciroza lat. (cirrhosis od gr. kirros u dnue i smeuranje unutarnjih organ cirotian, -na, -no. cirus lat. (cirrus kovra, vitica, u\ sitni paperjasti oblaii; kovrice i, oblaci runjavci; 2. oplodni ort crvi; 3. vitiasti privjesak na tijelim; gih niih vodenih ivotinja (npr. za vu hrane). cis1 lat. u sloenicama znai s ove s npr. cisalpinski (v.); prot. trans. cis2 muz. za pola tona povieni glas cisalpinski lat. (cis s ove strane + is, koji je s ove strane Alpi (juno); i danski. Cislajtanija naziv za tzv. austrijske lje u bivoj Austro-Ugarskoj (doslc ove strane Leithe, tj. rijeke Lajte, i pritoka Dunava, kojom je djelomini granica izmeu Austrije i Maarske do isp. Translajtanija; kod starijih pis;n ka Leitha zove se i Litava, pa odatle Cislitavija, prid. cislitavski. cisoida gr. (kissos brljan + eidos vrsta krivulje (treeg stupnja) u geoi cispadanski lat. (cis' + Padus, Pad, rijeka Po u Italiji) s ove strane rijekt (Poa; gledano iz Rima).

229 cista, 2. mn. cista gr. (kystis mjehur) 1. mokrani mjehur; 2. zbog bolesti nastala upljina u tijelu, ispunjena gnojem, sukrvi-com ili kaastim sadrajem; 3. bronana posuda cilindrinog oblika; cistalgija (gr. algos bol) boli u mjehuru. cistektomija gr. (isp. cista + isp. ektomija) operativno odstranjenje neke ciste. cistercit, -ita pripadnik jednog ogranka benediktinskog reda (ime po opatiji Citeaux, lat. Cistertium, u Burgundiji); prid. cistercitski. cisterna, 2. mn. -erna ; -erni lat. nakapnica (za skupljanje kinice), atrnja, gusti(je)rna, terna; brod-cisterna brod za prijevoz nafte, pitke vode i drugih tekuina; auto--cisterna, vagon-cisterna vozila za prijevoz benzina, ulja i si. cisticerk lat.-gr. ikrica, liinka nekih trakavica koja uzrokuje ikriavost domaih ivotinja. cistitis (akc. i cistitis) gr. (isp. cista) katar mokranog mjehura. cistoskopija gr. (isp. cista + skopeo gledam) med. pregled ciste cistoskopom.

citron cistotomija gr. (isp. cista + temno sije-em) med. operativno otvaranje mokranog mjehura ili koje druge ciste. Cita v. ita. citadela, 2. mn. citadela tal. (cittadella) tvrava, utvrda, uporite; samostalna utvrda u gradu ili veoj tvravi, obino na povienom mjestu, od stambenih etvrti odijeljena istim prostorom, esplanadom. citara, 2. mn. citara v. citra; Cithara octochor-da (it. citara oktokorda, tj. osmerostruna) lat. katolika crkvena pjesmarica prvi put objavljena u 18. st., sadri latinske i hrvatske pjesme za osam razliitih prigoda (odatle joj i ime); citara, -aa svira na citari, citri. citat, -ata lat. (citare pozvati, sazvati; napominjati, imenovati) 1. izreka ili komad teksta doslovno prenesen iz drugog spisa; na izraz: navod; 2. ovjek koji je pozvan (citiran) pred sud; citato loco (it. citato loko) na citiranom, navedenom mjestu (u knjizi); isto tamo: citirati, citiram 1. navesti, navoditi; donijeti (pismeno ili usmeno) doslovce to je tko rekao ili napisao; 2. davati to za dokaz; 3. pozivati koga (na sud i si.).

CITI skra. za Jranc. Confederation Internationale des Travailleurs Intellectuels (Meunarodni savez intelektualnih radnika); engl. International Confederation of In-tellectual Workers. citissime lat. (it. cifisime) vrlo brzo; isp. cito. citius, altius, fortius (it. icijus, alcijus, for-cijus) lat. bre, vie, hrabrije (geslo dananjih olimpijskih igara). cito lat. brzo; isp. citissime. citoblast gr. (kytos upljina + blaste klica, mladica) med. stanina jezgra. citofon, -ona lat.-gr. (cito brzo + fne glas) vrsta unutarnjeg (kunog) telefona. citogen (/' citogen) gr. (kytos upljina + genesis postanak) koji stvara stanice, elije u tijelu. citoliza gr. rastvaranje stanica zbog kemijskih, toplinskih, radioaktivnih i drugih utjecaja. citologija gr. (kytos upljina + logos rije, govor) nauka o grai i ivotnim pojavama biljnih i ivotinjskih stanica; isp. cito-plazma. citometar, -tra, 2. mn. citometara lat.-gr. (citus brz + metron mjera) sprava za mjerenje brzine, brzinomjer. citoplazma gr. (kytos upljina + isp. plazma) biol. dio protoplazme (v.) ivotinjskih i biljnih stanica, citrusi nada isto to i limunada; citronat, -ata ueerene u ploke izrezane kore istonoin-dijskog limuna, citrusi lat. (citrus od gr. kitron limun) drvee i grmlje s trajnozelenim liem i mirisnim cvjetovima; plodovi njihovi imaju koru koja sadri eterina ulja i sonu jezgru (u citruse spadaju: narane, limuni, mandarine itd.). City, Citvja engl. (it. siti) 1. srednji dio grada; 2. dio Londona i nekih drugih velikih gradova u kojemu su smjetene ponajglav-nije banke i najvea trgovaka poduzea; citvrama v. sitirama. civare, ivara (mn. . roda) tal. (civiera) nosila; naprava na kojoj se nosi graa kad se neto zida; isto i civijera (jedn.). civil, -ila. 5. civile lat. (civis graanin) 1. graanin, graanska osoba; prot. vojnik; 2. graansko stanje (u protivnosti s vojnikim); 3. graansko odijelo; 4. pravn. graansko pravo kao nauka; prid. civllan, -Ina, -Ino 1. graanski; 2. pravn. to se tie opega graanskoga (privatnoga) prava; prot. javnopravni i kazneni (kriminalni): civilni brak graanski brak, brak koji se sklapa pred graanskim vlastima; civilna zatita organizirana aktivnost stanovnitva radi smanjenja tetnih posljedica bilo kakve nevolje (neprijateljskog napadaja, poplave, poara, osobito umskih, potresa i si.); civilna lista dio dravnog budeta koji se troi na monarha i njegov dvor: civilna sluba sluba u graanstvu; civilna (graanska) kuraa neustraivost u zastupanju vlastitog miljenja; civilni proces sudbeni postupak za utvrivanje privatnopravnih odnosa; civilist(a) 1. isto to i civil 1; 2. strunjak, uenjak ili sudac koji se bavi graanskim pravom za razliku od krivinog prava. civilizacija lat. (civilis graanski) 1. stupanj drutvenog razvoja na kojem podjela rada i razmjena meu pojedinim osobama, koja iz nje proistjee, i robna proizvodnja, koja ujedinjuje oba ta procesa, postiu pun procvat i vre prevrat u itavom prijanjem drutvu (Engels); 2. visoki stupanj drutvenoga razvoja i materijalne kulture; ci-vilizator onaj koji iri civilizaciju; ironian naziv za imperijalistike kolonizatore; v. kulturtreger; civilizirati, -izlram provoditi, provesti civilizaciju; isto i civilizo-vati, -ujem; civiliziran (civilizovan) kulturan, obrazovan, prosvijeen, uglade dan.

osnovni, prozirni dio ive stanice u kojem se nalazi jezgra; isp. ka-rioplazma. citostoma gr. (kytos upljina + stoma usta) biol. ue stanice, elije. itotoksin, -ina gr. (kytos upljina + isp. toksin) otrov u cisti. citoyen Jranc. (it. sitoajen) graanin, dravljanin. citra, 2. mn. citra ;' citara gr. (kithara) vrsta lire; muzika sprava sa vie metalnih ica (oko 40); svira se trzalicom, i to najobinije tako da je glazbalo poloeno na ravnu plohu, na stol); citra, -aa svira u citru. citra consequentiam lat. (it. ... konzekven-cijam) bez posljedice, tj. samo za jedanput. citrat, -ata (isp. citron) sol limunove kiseline. itrati, -am svirati na citri. citrin, -ina gr. (isp. citron) 1. vitamin P, uvjetuje normalnu propustljivost kapilara; 2. uta vrsta kremena (limunove boje). citroen Jranc. (it. sitroen) poznata francuska marka automobila (po Andreu Citroenu, koji u Francuskoj vai kao kralj automobila); zbog osebujne linije takvih vozila kod nas je jedan tip citroena nazvan runo pae (prema poznatoj Andersenovoj prii); isp. ami. citron, -ona gr. (kitron) limun, etrun (drvo i plod); isto i citrona; prid. citronskl; citro 230

civitet, -ta lat. graansko pravo, ivoljak, -o.ljka tal. (isp. chicco zrno) kap, graka, ivra v. cifra. civrija tur. (sivri iljast) 1. nemira stvor (ovjek, pas); 2. (civrije, ivriji klijeta sa iljastim hvataljkama; isj je, cvikcange, piccange. cizelirati, -ellram jranc. (ciseler) 1. ob umjetniko djelo uglatim i oblim oruem da mu povrina bude glatl zivati malim dlijetom likove i ukras vanu plou: 2. prenes. paljivo dot isto i cizelovati, -ujem; cizeler, -era zeleru kovinorezbar, graver; isto -era; ci/ura odrezani otpadak ko<' renja novca. CK v. Ce-ka. CKSKH skra. za Centralni komitet komunista Hrvatske (izg. ce-ka-es-CKSKJ skra. za Centralni komi veza komunista Jugoslavije (izg. ci -ka-jot ///ju). CKSKP(b) skra. za Centralni 1 Svesavezne komunistike partije (bolj (izg. ce-ka-es-ka-pe-be). ckrli merdan, -ana tur. (sihir ari. merdan, y.) merdan (koralj) u k ari (u nar. pjesmi), cl skra. za centilitar. Cl znak za klor (chloros). CL automobilska oznaka za Cejh Lanka). clairobscur jranc. (il. kleropskir) v. scuro; isp. kleropskirist. clairvoyance franc. (it. klervoajans) tost, sposobnost predvianja, proni jasnovidost, vidovnjatvo; isp. k jantan. elan v. klan. clapgirl v. klapgerl. claque v. klak, klaka, dara pacta boni amici lat. (il. klara boni amici) isti rauni, dobri pr ist raun, duga ljubav, dara voe tal. (it. klara voe) jasnim g jasno, razgovijetno, clarissime (it. klarisime) lat. preslavni slavni (nekada titula visokih dravi novnika. peti pade superlativa claris; clarum ingenium lat. (it. klarum ...) glava, jasan duh. class v. klas.

Claudite jam.

231

code

Claudite jam rivos, pueri; sat prata biberunt lat. (it. Klaudite...) Zatvorite potoke, djeaci; dosta su pili panjaci (Vergilije); obiava se ironino govoriti umjesto: dosta je, zavrite ve jedanput. Clausevvitz (it. Klauzevic; Karl, 17801831) podrijetlom Poljak, osniva pruske visoke vojne kole, priznati strateg i vojni pisac (analize napoleonskih ratova) (Krlea). clavecin v. klavesen, klavsen. clavicembalo v. klaviembalo. clearing v. kliring. Cleo de Merode (il. Kleo d' Merod) poznata parika plesaica s prijelaza 19. u 20. st.; ljubavnica belgijskog kralja Leopolda II (Mato). clergvman engl. (it. klerdimen) sveenik, duhovnik (Mato). cliche v. klie. climb (it. klajm) engl. (penjanje, uspon) drutveni ples u Zap. Evropi u modi god. 1936. (plee se uz beat-muziku, u parovima; partneri ispruaju ruke jedno prema drugome i trljaju se nosovima na mongolski nain; zatim se okrenu jedno prema drugom leima i tako zavravaju ples). clipeum post vulnera sumere lat. (it. kfipeum ___ ) tit poslije rana uzimati (biti u zakanjenju). cliper v. kliper. C. L. N. skra. za tal. Comitato di Libera-zione Nazionale (it. Komitato di libera-cione nacionale) Komitet za narodno osloboenje. Cloaca maxima lat. (it. kloaka maksima) sauvana glavna kanalizacija starog Rima; v. kloaka. clog (it. klog) engl. (drvena cipela, cokula) irski narodni ples s udaranjem nogu o pod (iz njega se razvio step; v.). cloque franc. (it. kloke) vrsta upljikave (obino jednobojne) tkanine od pamuka ili re-jona. Clotho colum versat, Lachesis net, Atropos secat Jat. (it. Kloto kolum verzat, Lahezis net, Atropos sekat) Kloto predu vrti, Lahezis je prede, Atropos sijee (reenica se odnosi na tri Mojre odn. Parke, v.). clou v. klu. clown v. klaun. Cluny franc. (it. Klini) gradi u Francuskoj sjeverno od Lyona, s glasovitom benediktinskom opatijom; nekada arite reformnog pokreta za obnovu vjerskog ivota i crkvene discipline; iz njega je
codex

potekao i glasoviti papa reformator Grgur VII (Krlea); isp. klinijski. cluster v. klaster. cm skra. za centimetar; cm3 v. ccm. Cm znak za kem. element kirij (curium). cmm skra. za kubini milimetar; isto i mm3. CMI skra. za franc. Comit Maritime International (Meunarodni pomorski odbor). CN znak za cijan (v.). c/o znak za engl. care of (v.). Co znak za kobalt (cobaltum); skra. za franc. compagnie (it. kompanjT trgovako drutvo. CO automobilska oznaka za Kolumbiju (Columbia). coach engl. (it. kou) uitelj, trener sportske momadi. Cocagne v. Kokanja. cochon v. ami-cochon; cochonnerie v. koonerija. cockboat v. kokbot. cockney engl. (it. kokni, 2. -ija) londonski puki govor, a potom i roeni Londonac, dijete Londona, pripadnik londonskih niih slojeva. cockpit v. kokpit. cocktail v. koktel. cocobolo v. kokobolo. COCOM skra. za engl. Coordinating Com-mittee for East-West Policy (Koordinacioni odbor za trgovinsku politiku Istok-Zapad); osnovan u svrhu trgovine izmeu zapadnih zemalja i Sovjetskog Saveza i istonoevropskih drava. cod skra. za codex; v. kodeks. COD skra. za engl. cash on delivery plativo nakon dostave kupljene robe (uobiajen izraz u meunarodnoj trgovini); isp. CBD. coda tal. (it. koda) muz. 1. rep, zavrni stavak u muzikoj skladbi; 2. kvaica, zastavica na osminskoj noti. code jranc. (it. kod) zakonik; v. kod, kodeks; code-civil (it. kod-sivil) ili Code Napoleon graanski zakonik, donesen za vrijeme Napoleona I. god. 1804; prvi zakonik u kojem su ozakonjene ustanove buroaskoka-pitalistikog drutvenog ureenja, uzor svih kasnijih buroaskih graanskih zakonika; Code de commerce (it. kod d'komers) francuski trgovaki zakonik to ga je Napoleon uveo u one dijelove nae zemlje koje je okupirao (Napoleonova Ilirija); osobito je znaajan za pomorsko pravo te su mno-

232

con

ge njegove ustanove jo i danas temelj velikom dijelu pomorskih pravnih propisa u itavom svijetu. codex v. kodeks. cof, cofa njem. (Zopf) pletenica, perin. cofa, 2. mn. cofa njem. (Zofe) sobarica (isp. kamercofa). cogitationis poenam nemo patitur lat. (it. kogitacionis penam ...) za miljenje nitko ne biva kanjen (tj. ako ga nije izrekao). cogito, ergo sum lat. (it. kogito, 'ergo sum) ja mislim, dakle postojim (reenica francuskog filozofa Descartesa). cognac v. konjak. cointreau Jranc. (it. koentro) vrsta likera. coitus v. koitus; coitus interruptus prekinuta obljuba (u odreenom momentu, da bi se sprijeilo zaee); coitus reservatus (/7, rezervatus) namjerno suzdravanje pri obljubi, kako bi se produio spolni uitak; isp. carezza. cokl v. sokl; isto i cokla. cokula tal. (zoccolo) 1. vrsta drvene obue (obino za blato i zimu, kada se stavlja slama unutra); 2. teka visoka, obino vojnika cipela, bakanda, kundura. col, cola, mn. coli, 2. cola odn. colovi. 2. colova njem. (Zoll) palac; stara mjera za duinu (26 mm); isp. coltok; colarica daska debela jedan col.

Colchinium antiki naziv za dananji Ulcinj (u Crnoj Gori); ime po utemeljiteljima naselja, Grcima iz Kolhide (na maloazijskoj obali Crnog mora). cold-cream engl. (it. kouldkrim) masna (kozmetika) krema, krema za no. college Jranc. (it. kole) kolegij, privatna srednja kola; v. koled. collegium v. kolegij; collegium musicum muziko drutvo, glazbeno udruenje, ustanova za sistematsko njegovanje glazbene kulture. collier v. kolje. collo v. kolet. colloquium v. kolokvij. colombina v. kolombina. Colombo-plan po Colombu (it. Kolombo), glavnom gradu Cejlona (ri Lanka) gdje je god. 1950. odrana konferencija ministara vanjskih poslova Britanske zajednice naroda, nazvani plan o podizanju ivotnog standarda i unapreenju industrije i prometa u Indiji, Pakistanu, Indoneziji. Burmi, Cejlonu i dr. (Colombo-drave); plan je uperen protiv utjecaja SSSR i NR Kine na spomenute zemlje.

colon (it. kolon) novana jedinic; stariki. colonel v. kolonel. Colonia Agrippina (Agrippinensis) ime za dananji Koln u Njemakoj. Colonia Iulia Emona antiko ime ; ljanu (pored Aemona, Emona). color lat. boja (isp. kolor, kolorirati); engl. (it. koled) obojeni, crnci. I i dr. (koji nisu white bijeli). coltok njem. (Zollstock) drveno nekoli presavijeno mjerilo, obino s druge metra, na kojem su podjeljci po ma (v.), tzv. palano mjerilo. colt v. kolt. coltati, -am njem. (zahlen) platiti, pk porugljivom smislu). col tempo tal. (it. kol tempo) s vre (Vojnovi). Columbia Universitv engl. sveuilite Yorku. osn. 1754. col-unija njem.-lat. (Zoll carina + is; carinska unija, tj. ugovor izmeu dvi e drava da meusobno uvezena i zena roba ne podlei plaanju carine coljtruk v. coltok (Nar.). Coma Berenices v. Berenikina Kosa. comby v. kombi. 233

come tal. (it. kome) kao, kako, na mu:, come prima (akc. kome prima) prije; come sopra (akc. kome sopra) k come sta kako stoji, tj. bez ikak davanja. come back engl. (it. kam bek) vratit boksakom sportu znai povratak i telja u prvotni stav, na prijanje i katkada i povratak uope (u znaen divivus, v.). Comedie Francais franc. (it. Komedi F dravno kazalite u Parizu, osn. 186 se i Theatre Francais. comes lat. (it. komes) 1. pratilac; 2. njem vijeku grof, u Ugarskoj i Hr upan, glavar jedne upanije; i: me; v. comitissa. COMES skra. :a tal. Communita e degli scrittori (Zajednica evropskih p comitissa (it. komifisa) grofica (alsk comes. commandeuse franc. (il. komandez), k dantovica, ena zapovjednikova (1* commedia dell'arte tal. (it. komedija d< talijanska puka improvizirana vesel commedia e finita tal. (it. komedija e komedija je svrena; gotovo je.

commedia erudita

con forza concedo lat. (it. koncedo) odobravam, doputam, pristajem, slaem se, suglasan sam. concertino tal. (it. konertino) mali koncert, kompozicija za solo i orkestar manjeg opsega i manjih zahtjeva od velikog koncerta; isp. concerto grosso. concerto grosso tal. (it. konerto grosso) veliki koncert, muzika kompozicija za orkestar sa solistikim umecima. concessum lat. (il. konc'esum) doputeno je (enoa). concinnitas v. koncinitet. Concorde jranc. (il. Konkord) novi tip francuskog putnikog mlaznog aviona (dosee visinu od 18.000 m, a leti brzinom dvaput veom od brzine zvuka). concordia v. konkordija; Concordia sta-rorimska boginja sloge; isp. Discordia. Concordia parvae res crescunt, discordia et maximae dilabuntur lat. (it. Konkordija parve res kr'eskunt, diskordija et maksime dilabuntur) Slogom rastu male stvari, a neslogom i najvee propadaju (kod nas:... a nesloga sve pokvari); i malahne stvari u skladu ! mogue su snagu stei, | a u neskladu i u srnei | i velike moi padu (Palmo-ti, Pavlimir). concours hippique v. konkuripik. condicio sine qua non lat. (it. kondicio sine kva non); uvjet bez kojega se ne moe neto uiniti. con discrezione tal. (it. kon diskrecione) muz. diskretno, suzdrano, suzdrljivo. con dolcezza tal. (it. kon doleca) muz. mekano, njeno, blago, slatko. con dolore tal. (it. kon dolore) muz. bolno. condottiere v. kondotjer. conduetus lat. (it. kondtiktus) srednjovjekovna vieglasna latinska pjesma; isp. kon-dukt 2. con espressione tal. (il. kon espresione) muz. izraajno, confalun v. konfalun. Confederatio Helvetica lat. (it. Konfeder'acio Helvetika) Savez Helveana, slubeni naziv Republike vicarske; skra. CH. confer lat. (it. konfer) isporedi!, sravni!; skra. cf. cfr. conferencier v. konferansje. confetti v. konfeti. Confiteor lat. (it. Konfiteor) 1. ispovijedam se; pokajna molitva u katolikom bogosluju; 2. prenes. pokajanje. confort v. komfor. con forza tal. (it. kon forca) muz. snano.

commedia erudita tal. uena komedija srednjovjekovna kazalina literatura s utvrenim i napisanim tekstom, suprotno komediji dei arte (koju je es pometnika u es dana delo i sklopilo, ter nijesu vele ingvasta u nju utroili [po Marinu Driu]). comme ci comme ca franc. (it. kom si, kom sa) tako, tako; i ovako i onako; svakojako; kako se uzme. comme il faut franc. (it. kom il fo) kako treba; savreno, sjajno. commis franc. (it. komi) namjetenik u uredu, u trgovakoj kui; trgovaki putnik; commis vovageur (it. k. voajaer) trgovaki putnik koji putuje za trgovaku kuu; v. agent 1; v. / komi. common law engl. (it. komen 16) obiajno pravo, englesko nepisano zakonodavstvo (suprotno: statute law pisano pravo). commons engl. (it. komenz) puani, lanovi britanskog Donjeg doma i naziv za sam taj Dom (za razliku od Gornjeg doma. Kue lordova). common-sense engl. (it. komon sens) obina pamet; zdrav razum. Commonwealth v. Komonvelt. communique v. komunikej. comodo tal. (it. komodo) mu:, ravnomjerno, bez ubrzavanja, comp v. Co. compluvium v. kompluvij. comprador panj. (it. komprador) kupac; trgovac; compradores trgovaka buroazija u nekadanjoj Kini. compreg v. kompreg. comptoir v. kontoar. computor lat. (it. komputor) vrsta moderne elektronske maine za raunanje, elektronski mozak (danas sve vie prodire engl. itanje: kompjutor i kompjuter). COMSAT (it. komsat) meunarodni konzorcij za telekomuniciranje s pomou satelita. con (it. kon) tal. s, sa (prijedlog); con brio v. brio. con abbandono tal. (it. kon abandono) mu:. srdano, iskreno. con affetto tal. (it. kon afeto) mu:, strastveno. con amore tal. (it. kon amore) mu:, ljupko, prijazno. con animo tal. (it. kon animo) mu:, od srca, zanosno, hrabro, junaki, sa srcem, con brio tal. (it. kon brio) mu:, ivahno, con calore tal. (it. kon kalore) mu:, toplo. confrater 234

con

confrater lat. (it. konfrater) drug u crkvenoj slubi; subrat, confraternita tal. (it. konfraternita) bratstvo, bratovtina, crkveno udruenje graana (Vojnovi). con fuoco tal. (it. kon fuoko) muz. vatreno. conga (it. konga) narodni ples sa Kube (afrikog podrijetla) vrlo brzih tempa i ivih pokreta (lansiran u poetku 20. st.). con gravita tal. (it. kon gravita) muz. veoma ozbiljno, teko. con grazia tal. (it. kon gracija) muz. ljupko, draesno, graciozno. con gusto tal. (it. kon gusto) muz. s ukusom, ukusno. con impeto tal. (it. kon 'impeto) muz. estoko, silovito, burno. conjunctivitis v. konjunktivitis. con leggerezza tal. (it. kon leereca) muz. lagano, leerno. con moto tal. (it. kon moto) muz. uzbueno. Conn. skra. za Connecticut (drava u USA). connaisseur franc. (it. koneser) znalac, poznavalac, vjetak, strunjak (Krlea, M. Sela-kovi). connetable v. konetabl. con passione tal. (it. kon pasione) muz. strastveno. con permesso tal. (it. kon permeso) s doputenjem, oprostite, dopustite (da vas zasmetam), pardon. conquistador v. konkvistador. consecutio temporum lat. (it. konsekucio tem-porum) slijed (slaganje) vremena, vrlo strogi propisi nekih gramatika (osobito latinske) po kojima odreeno vrijeme u glavnoj reenici izaziva odreeno vrijeme u sporednoj (kod Krlee: doba consecutio temporum dvanaesta godina ivota, jer se nekad u klasinim gimnazijama ta konstrukcija uila u nekadanjem drugom razredu gimnazije). consens (it. konsens) lat. (consensus) pristanak (na ugovor ili na izvjesnu pravnorele-vantnu injenicu); preutni consens (tacitus consensus) pristanak bez izriitog oitovanja u tom pravcu, ali koji je vidljiv iz dranja ili iz kasnijih ina; isp. Qui tacet con-sentire videtur; consensus omnium (it. konsenzus omnijum) slaganje svih; ope odobravanje (nekog prijedloga i si.). con sforza tal. (it. kon sforca) muz. snano. Consiglio dei Quattri tal. (it. Konsiljo dei kvatri) Vijee etvorice (Krleina aluzija na sastanak Chamberlainea, Daladiera, Hit-lera i Mussolinija u Munchenu); v. Minhen. Consiglio dei Dieci tal. (it. Konsiljo jei) kolegij od deset osoba koji s brinuti za zatitu drave (Venecije), contradictio... 235 contradictio in adjecto lat. (it. kontradikcio in adj'ekto) protuslovlje; unutarnji nesklad u samom pojmu; pridavanje pojmu oznaka kojih po svojoj naravi, nikako i nikada ne moe imati, npr. uglata kugla. contraria contrariis curantur lat. (it. kontra-rija kontrarijis kurantur) suprotne se bolesti lijee suprotnima, tj. na ljutu ranu ljutu travu (u medicini naelo protivno naelu similia similibus, r.). contrasto tal. (it. kontrasto) srednjovjekovna pjesnika vrsta u kojoj jedna osoba govori jednu a druga drugu kiticu ili prozni tekst; takav je nain knjievnog izraavanja bio uobiajen i kod nas, osobito u vjerskim tekstovima, pa npr. Vergerije ima svoje Raz-govaranje meu papistu i jednim lutoran; drugi pisci imaju prenja (od glagola preti se prepirati se, svaati se, diskutirati). contredance franc. (it. kontrdans) 1. v. con-traddanza; 2. nepravilno shvaen engleski izraz countrv dance seoski ples; drutveni ples u drugoj polovini 18. st. poznat u cijeloj Evropi, vrlo veseo i zabavan sa mnogim figurama; svatko moe plesati sa svakim, a svi u isti mah (poznat i pod imenom kadrila, etvorka).

bijanje urota i za rjeavanje unuta litikih problema; moderno bistru tajna sluba (Krlea). consiliarius lat. (it. konzilijarijus) sa vijenik; consiliarius regius kr savjetnik (enoa). consilium v. konzilij; consilium abeun konzilijum abeundi) savjet neke ode; mig aku ili studentu, a i ino namjeteniku, da potrai sebi drugi ili slubu; iskljuenje iz srednje kole console franc. (it. konsol) salonski s vijenih nogu prislonjen k zidu (Vo con sordino tal. (it. kon sordino) muz guivanjem zvuka, prigueno. consortium v. konzorcij. constable v. konstebl. constellation v. konstelejn. consuetudinis magna vis est lat. (it. k tiidinis...) velika je snaga obiaja. consuetudo est altera natura lat. (it. 1 tudo est altera natura) navika je druga consule lat. (it. konzule) za vrijeme k< tj. za vrijeme vladanja; isto i consulib konziilibus), ako su bila dva vladao* noa). consOmmatum est lat. (it. konsumatu svreno je; po Bibliji posljednje K rijei na kriu (Mato). container v. kontejner. conte tal. (it. konte) grof; contessa fica. Contes drolatiques franc. (it. Kont dr Golicave prie, djelo francuskog pii de Balzaca (Krlea). continenza tal. (it. kontinenca) potvn mjesta u prostoru, zastoj u pomican sa, figura u drutvenim plesovima 15. conto' tal. (it. konto) raun; skra. eto corrente (it. k. korente) tekui skra. Cto cte. conto2 (it. konto) novac u Portuga dri 100 eskudosa, 1 eskudo 100 vosa) i u Brazilu (sadri 1000 krui kruzeiro 100 centavosa). contra dara verba juri et legis lat. (it. klara ...) protiv jasnih rijei prava i z; contraddanza (it. kontradanca) tal. ( nasuprot 4- danza ples) stari cuski ples (contradance, it. kontradat drijetlom iz Normandije, popularan st. (parovi jedan nasuprot drugom).

corona

contre tout bon scns franc. (it. kontr tu bon sans) protiv zdrava razuma. contumacia v. kontumacija; v. i in contuma-ciam. cool-jazz v. kul-dez. cop, copa v. cof. Copacabana (it. Kopakabana) etvrt u Rio de Janeiru izgraena u novije vrijeme na obali Atlantika; ime dolo u modu zbog glasovitih plesnih dvorana. copia verborum lat. (it. kopija verborum) obilje rijei, zbir rijei, bogatstvo rjenika nekog pisca. Coppa-Florio vrsta skupocjenog automobila (Krlea); isp. Targa-Florio. coprifuoco v. koprifuoko. coprija, 2. mn. coprija njem. (Zauberei) aranje, vraka, vradbina; coprnjak, -aka, 5. coprnjae arobnjak, aralac, vjetac; cbprnica arobnica, aralica, vjetica; coprati, -am - arati, vraati; u nar. prip. i copriivati, -ujem. copvright engl. (it. kopirajt) pravo izdavanja; nakladno i autorsko pravo, sva prava pridrana. coquentin v. bedminton. coq galois franc. (it. kok galoa) galski pijetao, tj. Francuska (v. galski). coram me (it. koram me) lat. preda mnom (nekad primjedba na ispravama kao potvrda vjerodostojnosti

sadraja); coram pu-blico (it. koram publiko) javno, pred svijetom, svima naoigled; slino i coram populo (akc. k. populo) pred (itavim) narodom. Corcvra antiko ime za otok Krf Corcvra Nigra (tj. crna) Korula. cordon-bleu franc. (it. kordon-ble) plava vrpca kao oznaka umjetva, izvrsna, prvorazredna kuharica, kulinarski majstor. cordon sanitaire (it. kordon saniter) franc. (cordon straa, sanitaire zdravstven) kao politiki termin oznauje pojas zemalja kojima se neka drava nastoji okruiti kako bi se izolirala od drugih; prva primjena toga izraza pripisuje se francuskom politiaru Georgesu Clemenceauu (it. Zor Klemanso), 18411929. (inae termin potjee iz 19. stoljea kada je oznaivao zatitu nekog podruja od epidemije). corfam v. korfem. corned beef engl. (it. kornd b?f) govee meso konzervirano u kutijama, mesni doruak. corner v. korner. Cornix cornici oculos non effodiet lat. (it. Korniks komici okulos non efodijet) Vrana vrani oiju ne vadi.
Corona borealis

cornu copiae lat. (it. kornu kopije) rog obilja (v. Amalteja). corona lat. (it. korona) vijenac; corona cas-trensis (it. kastrenzis) taborski vijenac (dobivao ga je vojnik koji je borei se prvi uao u neprijateljski tabor); corona civica (il. ivika) graanski vijenac, odlikovanje vojniku koji je u boju spasio ivot rimskom graaninu; corona muralis zidni vijenac, odlikovanje vojniku koji se prvi uspeo na neprijateljski tvrdavni zid; corona navali brodski vijenac, dobivao ga je vojnik koji je prvi stupio na neprijateljski brod; corona obsidionalis opsadni vijenac, dobivao ga je vojskovoa koji je oslobodio grad od opsade; corona vallaris nasipni vijenac, dobivao ga je vojnik koji sc prvi uspeo na neprijateljski nasip; corona triumphalis (it. trijumfalis) dobivao je vojskovoa kojemu je bilo doputeno da slavi trijumf (v.); ovaj posljednji vijenac bio je prvotno od svjeeg lovorova lia a kasnije od zlata, dok su ostali vijenci bili od druge neke kovine, a predstavljali su npr. tvrdavni zid. valove itd.; v. / korona.

236 cosi fan tutte tal. (it. koi fan tute) t;i sve (naime ene); sve su jednake. Cosimo v. Kozimo. cosinus v. kosinus. cosi va il mondo tal. (it. koi. ..) tal svijetu (Mato). Cosmati tal. (iz gr. kosmb kitim) ski umjetnici u 1214. st., kojima hovim djelima (kiparskim, slikarski bila glavna svrha dekorativnost, vanje. Cosmopolis gr. Svjetski grad, grad dal dunosti (Krlea). cbta, 2. mn. cota njem. (zotig be: drolja, kurva, bestidnica; cotast, -a grub, surov, divljaki, bestidan, ki (Krlea). cotav v. ota. cote jranc. (il. kot) obala, riva; Cote (it. kot dazir) Aurna (Plavetna) francusko primorje na Sredozemnon s glasovitim plaama i sreditima sv mondenog ivota (gradovi Nica, St. Tropez); Cote d'Ivoire (/7, kot Obala Slonove Kosti (Bjelokost; vae), republika na sjevernoj obali skog zaljeva, glavni grad Abidan; Co (/7, kot dor) Zlatna obala, dep u istonoj Francuskoj, glavni grad (/7. Dion). cotg. v. ctg. cotelette v. kotlet. cotillon franc. (it. kotijon) a) donja b) vrsta plesa. v. pod kotiljon. cottage v. kote. couch v. kau. couchette-kola v. kuet-kola. couleur franc. (it. kuler) boja (Mil. Di. couleur locale (it. kuler lokal) u uri kim djelima naziv za pojavu koja karakterizira neko mjesto, neki kn kolorit). couloir v. kuloar. coulomb v. kulon. coup franc. (it. kit) udarac; coup d'etat d'eta) dravni udar. pu; coup de sol ku d' solej) sunanica, toplinski udar. couplet v. kuple. courant v. kurentan; biti au courant (/7 ran) biti u toku dogaaja, biti u s neim to se zbiva.

Corona borealis lat. Sjeverna Kruna, zvijee na sjevernoj nebeskoj polutki (najsjajnija zvijezda Gemma). corpo d e . . . tal. (it. korpo de...) za tijelo... tijela mu ... (vrsta talijanske kletve; isp. orko, porko) (Vojnovi). corps v. kor2. corpus delicti lat. (it. korpus delikti) predmet koji oito dokazuje zloinstvo (kod Ervina Sinka latinski plural: corpora delictorum). Corpus Domini lat. (it. Korpus...) tijelo Gospodnje, Tijelovo, Braanevo. katoliki crkveni blagdan (Nehajev): isp. Korosante. corpus iuris lat. (it. korpus juri) zbornik zakona, zakonik. corpus separatum lat. (it. korpus separatum) posebno tijelo (naziv za podruje izdvojeno iz neke vee cjeline i nezavisno od nje; ta kav je npr. bio dravnopravni status Rijeke u nekadanjoj Austro-Ugarskoj). corr. skra. za lat. correxit (it. koreksit) ispravio; corr. corr. impr. skra. za lat. correctis corrigendis imprimatur (it. ko- rektis korigendis imprimatur) kad se ispravi ono to treba ispraviti, neka se tampa (formula kod zadnje korekture u tam-parstvu); corrigenda v. korigenda. corrida v. korida; corrida de toros panj. borba s bikovima. corso v. korzo. cortes panj. mn. (it. kortes) staleki sabor; na rodna skuptina u paniji i Portugalu. Corvina (it. Korvina) krae umjesto Bi-bliotheca Corviniana. knjinica koju je sredinom 15. st. osnovao u Budimu kralj Ma-tija Korvin (14401490); Maarska, zemlja evropski svijetle i bogate Corvine i ka tedrala; Krlea). cos skra. za kosinus (v.J. Cosa nostra tal. (naa stvar) poznata talijanska gangsterska organizacija mafije u USA. Cos-b astronomski laboratorij evropskih zemalja, kojemu je glavna svrha da prouava gama-zrake iz galaktikih i drugih vi soko radioaktivnih izvora (lansiran je po etkom kolovoza 1975. iz zrakoplovne baze VVandenberg u Kaliforniji, a kontrolira se iz svemirskog centra u Darmstadtu u SRNJ); Cos-b zajedniki je pothvat Belgije, Danske, Francuske, Britanije, Italije, panjolske i SRNJ. cosec skra. za kosekans (v.j. COSEC skra. za engl. Coordination Se-cretariat of National Unions of Students (Koordinacioni sekretarijat nac saveza studenata); franc. Secretariat ordination des Unions Nationales diants.

courante

237

Croata crawl v. kraul. credo v. kredo; Credo in unum Deum lat. Vjerujem u jednoga boga (Krlea); Credo quia absurdum (it. Kredo kvija apsurdum) vjerujem, jer je besmisleno; reenica koja se pripisuje Kartaaninu Kvintu Septimiju Tertulijanu (160220), jednome od prvih borbenih branitelja kranstva. O tome, meutim, Oleg Mandi pie: Fanatian u svojim stavovima T. smatra da je ljudski razum odvie nesavren da bi mogao spoznati boju istinu i da stoga treba u nju slijepo vjerovati. U njegovim se djelima dodue ne nalazi izreka Credo quia absurdum Vjerujem zato. to je besmisleno, ali se zato nalazi druga, koja iako u blaoj formi ima isti smisao: Prorsus cre-dibile est, auia ineptum est Upravo je zato vjerojatno, to je neskladno (Leksikon judaizama i kranstva); kasnije su neki spomenutu i od Olega Mandia demantiranu reenicu pripisivali drugom branitelju kranstva, svetom Augustinu, crkvenom uitelju iz 45. stoljea; credo ut intelligam lat. vjerujem da bih spoznao. creek v. krik. creme v. krema. crepe v. krep. crepon v. krepon. crescendo v. kreendo; crescendo lento tal. polagani uspon, postepeno pojaavanje (Krlea). crescunt anni, crescunt malanni lat. (it. kres-kunt ani, kreskunt malani) rastu godine, rastu nevolje, tj. ide vrijeme, nosi breme. cretonne v. kreton. Creusa v. Kreuza. cricket v. kriket. crimen v. krimen; crimen laesae majestatis (/7, krimen leze majestatis) lat. uvreda velianstva, uvreda dravnog poglavara. crispin v. krispin. crittoskop la/.-gr. (prema gr. krypto skrivam i skopo gledam) aparat za otkrivanje falsifikata. crnorizac, -sca, 2. mn. crnorizaca starost, monah, kaluder, redovnik (onaj koji nosi crnu rizu, tj. haljinu od crne ohe). Croata lat. (it. Kroata) Hrvat; Croatia lat. (it. Kroacija) Hrvatska; ime Croatia dano je jednom planetoidu otkrivenom 3. oujka 1906. na zvjezdarnici Konigsstuhl-Heidel-berg u Njemakoj (u poast i na spomen novoj zvjezdarnici Hrvatskog prirodoslovnog drutva na Popovu tornju u Zagrebu, koja je u ono vrijeme poela djelovati); ina-

courante Jranc. {it. kurant) francuski drutveni ples brzog tempa i ivahnih pokreta, popularan u 17. st. Courier {it. Kurijer) jranc.-engl. (isp. kurir) ime amerikom satelitu lansiranom 4. X. 1960, tekom 260 kg (emitirao 118 milijuna rijei iz orbite); isp. Samos. courtier Jranc. (it. kurtje) posrednik, meetar (Mato). Courths-Mahler v. Kurtsmalerica. coute que coute jranc. (it. kut k' kut) poto--poto, kako bilo da bilo, kud puklo da puklo. couvade v. kuvada. couvert v. kuver. Covent Garden engl. (it. Kovent Garden) 1. londonsko operno kazalite, osnovano poetkom 18. st. (prvotno kao dramska pozornica); 2. londonska trnica voem i povrem (na veliko). Coventrv v. koventrirati. cover engl. (it. kaver) omot knjige ili, ee, ilustriranog asopisa, obino umjetniki obraen; ovitak. covercoat v. koverkot. cover-girl engl. (it. kaver-gerl) djevojka s naslovne strane, lijepa ena kojoj se fotografija, najee izazovna, pojavljuje na omotu ilustriranog asopisa (isp. cover). cowboy v. kauboj. cowrie v. kauri-pu. Cp skra. za kasiopij (v.j. C. P. skra. za Canadian Press (kanadska novinska agencija). CPA skra. za engl. Canadian Pacific Airlines (Kanadsko poduzee za avionski promet na Tihom oceanu). CQD skra za engl. Come quick, danger (it. Kam kvik. dender) Doite to bre, opasnost (isp. SOS). Cr znak za krom. CR automobilska oznaka za Kostariku (Costa Rica, republika ii Srednjoj Americi), eracker v. kreker. erap (rije podrijetlom iz USA, it. krep) vrsta hazardne igre kockama (uvedena 1949. u Monte Carlu). erash engl. (it. kre) sudar, sraz, lom; erash--test namjerno izazvan automobilski sudar u svrhu ispitivanja posljedica, odnosno vrstine i elastinosti konstrukcije; erash--proof (it. ... pruf) otporan na lom, nelom-ljiv, nezgnjeiv.

crochet

238

Cuius crvenoarmejac v. Krasnaja armija. Cs znak za cezij (v.). CS automobilska oznaka za ehoslovaku. c. t. skra za lat. cum tempore (v.J. Ct znak za centurij (v.). CT automobilska oznaka za Cetinje. ctg skra. za kotangens (v. J . eto skra. za konto (v. J . cts skra. za nizozemske cente. Cu znak za kem. element bakar (cuprum). cuba libra panj. popularni panjolski napitak (koka kola mijeana s nekim alkoholima). ciibok njem. (Zuwage) dodatak, obino kosti ili loije meso, to mesar stavlja na vagu uz meso koje muterija trai; na izraz: pri-vaga.

e i naziv asopisima, poduzeima, kojekakvim proizvodima, pa ak i elektrinim baterijama i cigaretama i si.; v. / Kroacija. crochet v. kroe. cromlech v. kromlek. Cro-Magnon (it. Kro-Manjon) mjesto u Francuskoj gdje je u drugoj polovici 19. st. pronaeno znamenito nalazite iz doba pa-leolita (\\), prid. kromanjonski; v. kroma-njar. crombie v. krombi. croauet v. kroket 1 ; croquette v. kroket 2. croquis v. kroki. cross-country v. kros. croupier v. krupje. crovvn engl. (it. kraun) engleski kovani novac (srebro!) od pet ilinga (sama rije znai kruna, kralj, kraljica, kraljevska vlast itd.). eru/ado pori. (il. kruzadu) nekadanji portugalski novac (zlato ili srebro!). cruzeiro v. kruzeiro.

cucaraeha v. kukaraa. ciicati v. cucla. cucla, 2. mn. cucla i cucli njem. sisak, sisa, duda, gumena sisaljka, varalica, predmet od gume ili plastine mase u obliku sise i si.; cuclati, -am sisati na cuclu, a onda i openito, npr. cuclati bombone. cucugamui groznica koja nastupa od ujeda kukca akamuija; moe se lijeiti primjenom terapije protiv malarije i demencije prekoks. cucullus non facit monaehum lat. (it. kiiku-lus... monahum) kukuljica ne ini redovnika, tj. odijelo ne ini ovjeka; isp. vestis virum facit. cu cvajt njem. (zu zweit) udvoje (npr. kartati se), cu drit njem. (zu dritt) utroje (npr. kartati se), cueva v. kueva. ciifati, -am njem. upati, ehati; isp. fati. eufetke kajk. (iz njem.) obojci (Krlez uferice. cu fir njem. (zu vier) uetvero (npr. kai analogijom na cu cvajt i cu drit neis se govori i cu jirt). cug, cuga, lok. ciigu njem. (Zug) 1. (imati dugaak cug moi dobro nuti iz ae; isp. cuga); 2. vlak, el 3. vojn. vod, odred, omanja eta (u nekadanjoj austrougarskoj vojs cuksfirer); 4. povorka, kolona; 5. f promaja (isp. durhcug); 6. u ahu: 7. iz cuga: odjedanput, odjednom, < otprve; na cug na poteg (npr. cipel trini alter; isp. cugalter; cugue). cuga atr. (prema njem. Zug vuei janka; cugati, -ara piti, pijanevati ciigeher njem. (Zugehohr) pribor, osol odijelo (podstava, dugmeta, roshar isto i (stegnuto!) cuger.
CU1USVIS

cuger njem. (prema Zug vuenje; isp. partija aha po uzoru na drugu (koJE gdje drugdje u toku pa se prenosi i ili telefonom, a sluai na svojim pl vuku poteze prema informacijama kc maju). cugle, cugla (mn. i. roda) njem. (Ziigel vodice (kajk.). cugo v. cugu. cugsfirer v. cuksfirer (Krlea). cugalter njem. (Zug vuenje + isp. elektrini prekida na poteg; obino sr dosta visoko, a s njega visi ue za 1 vue i tako pali odnosno gasi svjet dovito u kuhinjama i kupaonicama, sprijei doticanje elektrinih naprav krim rukama; na izraz: potezna sk cugue (mn. . roda) njem. (Zug vue Schuh cipela) cipela na poteg, na na lastiku koje se ne steu vezicama je u kou uivena gumirana tkanini omoguuje obuvanje i izuvanje time gornji dio cipele moe rastegnuti i st( cugu atr. (isp. cug 1, cugati) pijan; p cui bono? lat. (it. kiii bono) za koje d emu na korist?; isto i cui prodest? (tj. koristi'?). cuique suum lat. (it. kuikve ...) svakom je; isp. suum cuique. Cuius regio, illius religio lat. (it. kujus ilijus religio) 1. ija je zemlja, onoj vjera (pravilo da se vjerska pripi podanika ravna prema vjeri vladar; 239 curie cum befel v. befel. cum gebet njem. (zum Gebet) komanda u nekadanjoj austrijskoj vojsci: na molitvu! (Stj. Mihali). cum grano salis lat. (it. kum grano salis) doslovno sa zrnom soli, tj. razumno; ne drei sve za istinu; ne shvaajui doslovno (ali podrazumijevajui neizreeno); esto i cum mica salis (mica [trnka] mrvica, zrnce). cum ira et studio lat. (it. kum...) s trudom i zalaganjem; isp. sine ira et studio. cum kisn njem. (zum kussen) da ovjek poljubi! tj. tako je lijepo! cum laude lat. (it. kum laude) s pohvalom, uz pohvalu (kao ocjena na visokim kolama); isp. summa cum laude. cum optima forma lat. (it. kum...) na najbolji nain. cum perverso perverteris lat. (it. kum perverzo perverteris) s pokvarenjakom pokvarit e se (i sam). cum tempore lat. (it. kum tempore) s vremenom, tj. uzevi u obzir akademsku etvrt (etvrt sata nakon ureenog vremena). cunami v. tsunami. Cunard Line engl. krae umjesto Cunard White Star Line (/7. Kunard uajt star lajn Linija Kunardove bijele zvijezde) jedna od najveih parobrodarskih kompanija na svijetu kojom je mnogo naih iseljenika odlazilo u Ameriku (odatle i njezino spominjanje u naoj knjievnosti, isp. npr. u Krleinim Baladama: a saki drugi Um je ,na Veleum', kaj ostalo je kmetu? Cunard Line i Rum); ime po engleskom brodovlasniku Samuelu Cunardu, 17871865). cuncta fluunt lat. (il. kiinkta ...) sve tee; isp. panta rhei. cunctator v. kunktator. cunder njem. (Zinder) koks, troska, zgura, le, ljaka. ciinet, 2. mn. cimeta tal. boca s uskim grlom, tijesan grli uope, cunette v. kineta. cunja, 2. mn. cunja mad. krpa, rita, dronjak; ciinjav, -a, -o dronjav, poderan, ritav. cup,' ciipa v. cof. cup2 v. kup. cuprum lat. (it. kiiprum) v. bakar. curacao (/7, kiraso, 2. -oa) vrsta likera od ljusaka gorkih naranaa (kakve se uzgajaju na otoku Curapao gdje se takav liker prvotno proizvodio).

elo usvojeno nakon vjerskih ratova izmeu protestanata i katolika koji su se zavrili 1555. mirom u Augsburgu); 2. prenes. pokoravaj se zakonima zemlje u kojoj ivi. cuiusvis hominis est errare lat. (it. kujusvis...) svaki ovjek mora grijeiti. cujka rum. slaba rakija, patoka. cuk njem. (isp. cug, cukati) teglica, nategaa, cmrk, heber, ep. cukar, -kra njem. (Zucker) eer; isp. ciikrati, cukren. cukati, -am njem. (zucken) vui, trgati; cuk-nuti, -em povui, trgnuti. ciikerbeker njem. (Zuckerbaker) slastiar, ko-laar; cukerbekeraj (-pekeraj; Donevi), -aja slastiarnica; cukercange (njem. Zan-ge klijeta) klijeta za eer, hvataljke za eer (u kockama); cukerdoza kutija za eer (u kuanstvu). cukerin, -ina v. saharin. cuker komt culect njem. (Zucker kommt zu-letzt) eer dolazi na kraju (u zagrebakom govoru esto ironina zamjena za poznatu uzreicu Konac djelo krasi). cukerkrankhajt njem. (Zucker eer + Krankheit bolest) eerna bolest. cukervaser njem. (Zucker eer + Wasser - voda) 1. zaeerena voda; 2. prenes. bezizraajno, bezbojno, beznaajno, sladunjavo eljade. ciikli v. cugu. ciiknuti v. cukati. cukor mad. (czukor) eer. ciikrati, -am (isp. cukar) eeriti, sladiti, za-slaivati; cukren, -a, -o eeran, od eera, sladak, mio, drag, ljubak; cukrenica posuda za eer; ciikrica eer, bombon, slastica; drago stvorenje, miljene; cukriti, -im v. cukrati. cuksfirer njem. (Zugsfuhrer) narednik, podoficir (u nekadanjoj austrougarskoj vojsci). cukun, -ima, 5. ciikune tal. (zuccone) tikvan, glupan. cui de Pari Jranc. (it. ki d'Pari) parika stranjica, naziv za jastui to su ga nekad ene nosile ispod suknje na stranjem dijelu tijela (moda iz doba krinolina). ulo mad. (czula) zaveljaj, omot, pinkl. culpa lat. (it. kulpa) pravn. nehat, blai stupanj krivnje od umiljaja (dolusa). culphus lat. (it. kulfus) zaljev; zaton; isp. golf.2

curare v. kurare.
ciirihtati

cu rehtn cajt... v. Zu rechten Zeit... curettage v. kiretaa. curie v. kiri. 240 etvrtinska mjera, dvoetvrtinski tal cvaj glat cvaj ferkert njem. (zwei gl; verkehrt) nain pletenja da se izra oice normalne, a dvije obrnute lektu umjesto glat govore klat, a jerkert j'rket). cvajrajig njem. (zwei dva + Reihe dvoredan, u dva reda (npr. dugmeta i); isp. ajnrajig. cvajpaltig njem. (zwei dva + Spalte pac) dvostupaan, na dva stupca (i nak u novinama), cvajpener njem. (zwei dva 4- spa: prezati) dvopreg, kola sa dva konja, cvajzicer njem. (zwei dva 4- Sitz vozilo, kola, saonice, avion i si. sa dala; dvosjed, cvancig njem. (zvvanzig) dvadeset (obie figura u kartakoj igri napsl, k; ima kralja-i damu iste boje); isp. fm cvanciger v. cvancik. cvancik njem. (zwanzig) nekadanji ne dvadeset krajcara; isto i u en. rodi cika (2. mn. od obojega: cvanclka). cveba atr. (isp. cvebe) 1. opuak; 2 ugodan, a zapravo gorak, zajedljiv ljiv izriaj, podvala, ubod, ugriz, cvebe tal. (zibibbo) groice, rozine, uci; isp. rezaija. cveknknedle njem. (Zvvetschke ljivi glice, knedle sa ljivama, cvekl njem. (Zvvecke) avli za potpl; i cvek (Kolar), cvergl njem. (Zwerge) 1. patuljak, kepec ta sitne ribe, tzv. ameriki somi; c -ana (njem. Zwergelhahn) patuljasti s pijetao. cvibak njem. (Zvvieback) dvopek, pr kruh, prepeenac, peksimit. cviblsos njem.-jranc. (Zvviebel crveni isp. sos) sos od crvena luka. cvik njem. (Zwick) 1. vrsta kartake igra mlin. cvika, 2. mn. cvika njem. (isp. cvikl obino u frazi: zabiti cviku podva me, udesiti koga, nasamariti i si. cvikati, -am njem. (zvvicken) tipati; k se taj izraz upotrebljava i za buiti to vri npr. kondukter u vlaku; ist kovati, -ujem.

curihtati, -am njem. (zurichten) spremiti, ude-siti, udeavati; curihter dotjeriva, do-gotavlja, pripravljao, krojilac (kao pomoni radnik kod postolara, krojaa i si.). curik njem. (zuriick) natrag (izraz uobiajen kod koijaa kad ele da konji povuku natrag); glag. curikati, -am vui natrag; svr. curiknuti, -era. curiktos njem. (zuriick natrag + Stoss -udarac) udarac lopte u nogometu tako da je igra usmjeri natrag (iza sebe, a preko sebe). curiosum v. kuriozan i si.; curiosum mundi svjetsko udo (Krlea). curling v. kerling. currente calamo lat. (it. kurente kalamo) tre-im perom, tj. pisati brzo i bez mnogo razmiljanja. curriculum vitae lat. (it. kufikulum vite) tok ivota; kratak ivotopis koji se prilae molbama za priputanje k ispitima na visokim kolama, molbama za namjetenje i si.; curriculum gloriae (it. ... glorije) tok puta do slave (Begovi). curry engl. (it. kari) pikantni umak od podan-ka biljke kurkume (v.j. curiik v. curik. custodia honesta lat. (it. kustodia honesta) asni zatvor s izvjesnim olakicama i ubla-enjima. Custozza tal. (it. Kustoca) selo u Italiji, juno od Lago di Garda (poznato bojite izmeu Austrijanaca i Talijana u 19. st.); isp. Ra-detzky. ciinajder njem. (Zuschneider) kroja (pomoni). cupajz njem. (Zuspeise) jelo od povra, varivo; dodatak, prilog (uz glavno jelo). ciifendig njem. (zustandig) zaviajan, nadlean (Mato, koji je za sebe pisao da je cuten-dig Zagrepanin). cutis lat. (it. kutis) koa; cutis anserina (lat. anser guska) v. erekcija dlaka. cuvaks njem. (Zuwachs) 1. prirast, prirataj, priplod, prinova; 2. atr. dolazak novih kanjenika; cuvaksovati, -ujem biti cuvaks, boraviti negdje kao novajlija. cuzamentos njem. (Zusammenstoss) sukob, sudar, sraz. cvajakter njem. (zwei dva 4- Akt in) kazalina igra u dva ina; dvoinka. cvajer njem. (Zweier) dvojka, znak broja dva ili neki predmet druge kategorije (npr. brano); cvajerica maina za ianje na dva milimetra; isp. nulerica, drajerica. cvajferbig njem. (zwei dva + Farbe u dvije boje, dvobojan (obino u k kad igra ima karte samo u dvije b< cvajfirtltakt njem. (Zvveivierteltakt) mi

cvlkcange

241

akir grubo platno, dvonitka. cv'iling, nm. -zi njem. (Zwilling) blizanac, blizance, dvojce, jedno od dvojaka (isp. tri-Img3). cv'inakt njem. (zwischen izmeu + Akt in) meuin, meuigra, odmor. cwt skra. za hundredvveight (v. centa). CX skra. za Consiglio dei Dieci (v.). CY automobilska oznaka za Cipar. cycleweld v. sajklveld. cvcloball v. ciklobal. cvpridophobia v. kipridofobija. Cvpripor (-puer) lat. djeak sa Cipra, jedan od nadimaka antikoga boga ljubavi (Ero-sa, Amora). Cyrano de Bergerac (it. Sirano d'Bererak), pravim imenom Hector Savinien; 1619 1655; francuski prozni i dramski pisac, jedan od prethodnika znanstvene fantastike, pretea francuskih enciklopedista; njegov je lik neoromantiki

cvlkcange njem. (zvvicken tipati + Zange klijeta, klijete) vrsta osobitih klijeta sa iljastim tipaljkama; klijete tipa-lice, burunlije, sivrije. cviker, 2. mn. cvikera njem. (Zwicker) naoale to se dre na nosu s pomou jedne metalne tipaljke; negdje i naoale uope, odakle i porugljiv izraz cvikera, -aa, 5. cv'ikerau za svakoga tko nosi naoale. cviki-pusa njem. (zvvicken tipati + pusa poljubac) poljubac pri kojem se cjelivana osoba utine za jagodice na obrazu. cvikl njem. (Zwickel) klin, uklinak, umetak (izraz osobito uobiajen kod krojaa, kad treba proiriti hlae ili si. umetkom u obliku klina). cv'ikovati v. cvika. cvilih njem. (Zvvillich) dvonitno tkano jako

idealiziran u popularnoj drami Edmonda Rostanda,

herojskoj komediji u stihovima (1897).

C
palatalni suglasnik, etvrto slovo latinske abecede i dvadeset i osmo irilske azbuke. A automobilska oznaka za aak. abuk tur. (abuk) brzo. a-a-a (cha-cha-cha) drutveni ples podrijetlom iz Latinske Amerike, vrlo popularan u itavom svijetu poslije drugoga svjetskog rata (kod nas od 1957); plee se u paru, partneri se ne dre, ali se kreu po tono odreenoj shemi koraka; 4/4 takt, tempo umjeren, akcent na treoj dobi; pijani a-a-a | varijacija spomenutog plesa, imitacija (ko-i racima i pokretima) pijanog svijeta (gubljenje ravnotee). ad republika u srednjoj Africi, nezavisna od 12. kolovoza 1960; glavni grad Nda-mena, prije Fort Lami; 'aanin, mn. -ani; | en. aanka; prid. adskl; adantrop(us) ime to ga je francuski paleontolog Ives P Coppens dao rekonstruiranom kosturu ovjeka kome je velik dio lubanje iskopao u adu god. 1961. (Coppens tvrdi: adan-tropus je sigurno prvi ovjek koji je obraivao kamen); isp. pitekantrop, sinan-trop i si. ador, adora (zast. akc. ador, adora. 2. mn. adora) tur. (adyr) ator; prid. adorskl; adorje skup atora, tabor, logor; ador-bez atorsko platno (isp. bez), aga atr. ples; agati, -am plesati; ager plesa. akija akija, 2. mn. akalja (akc. i akija, 2. mn. akalja) maci. (csaklva) 1. motka s gvozdenom kukom za privlaenje udaljenih predmeta; 2. motka uz koju se penje loza, grah i si., pritka, trklja, taka, taklja. akma' vrsta majmuna, pavijan. akma2 v. atma. akmak, mn. -ci, 2. akmaka tur. (akmak) 1. kremen, ognjilo, kresivo; isp. kailuk, arak; 2. konop koji vee jarbol za brod. ako v. aka (kod Krlee potvrde za mno.: zlatni orlovi, rukavice, caki..., husarski repovi na akima ...; Sprovod u Theresien-burgu). akire, aklra (mn. . roda) tur. (akvr) hlae; umanj. akirice; uve. akiretine. ala! tur. (almak udarati; svirati) udri! lupaj! (u bubanj), kucaj! (u tamburu i si.); sviraj! alan, 2. mn. alana tur. (isp. ala) sat koji izbija etvrti, polovine, itave sate. alaran, -rna, -rno mad. (csalard) varav, varljiv, prijevaran; alarnik, 5. -e, mn. -ci varalica; alarnost, -osti varavost, var-ljivost. algija, 2. mn. algija tur. (algi) 1. glazbalo, muziki instrument; 2. svirka, sviranje; 3. ansambl od tri sviraa (melodijski instrument i udaraljke); algidija svira, glazbenik, muzikant; isto i algadija. alija, 2. mn. alija tur. (aly) grm, dbun, ikara. alikin prid. indekl. tur. (alikan) marljiv, radin, trudoljubiv; isto i alikan; aliiti, a-lTTm raditi, truditi se, biti marljiv; isto i alitisati, -em. alma, 2. mn. alma /" alama pored alml tur. (alma) platneni ovoj oko fesa kod muslimana, turban, saruk, ahmedija. aluk, 5. -e mn. -ci tur. (alyk plah, smeten) 1. plaljivac, smetenjak; 2. sluga. am, ama tur. (am) jela, bor, smreka; prid. amov jelov, borov, smrekov; umanj. a-mi, 2. mn. amla; amovina jelovina, borovina, smrekovina. amair, -ira tur. (amair) rublje, preobuka, presvlaka, ve. ambelan, -ana, 5. ambelane tal. (ciambella-no) udvorica, ulizica (Vojnovi). ambre (mn.) tur. kope, spone, kovni ukrasi. ame, ameta tur. siroe. agalj, aglja tur. (akyl ljunak) smrznuto blato; drugo je agalj, agalja zool. akal (takoer iz tur. akal). air, -ira (akc. i air, aira) tur. (ajyr) livada, poljana, travnjak, travnik, panjak, dolina, ajo, 5. ajo hipok. prema au (v. J . ak tur. (ak) pae, dapae, tovie, sve do ... aka i ako njem. (Tschako) austrougarska sveana kapa sa titom u konjanika (husara) i artiljeraca; kaciga, ljem, akanac, -anca, 2. mn. akanaca mad. (csakany) eki, klepalo (za klepanje kose). akar1 prid. indekl. tur. (akyr) 1. plavook, zelenook; 2. kiljav, razrok; isto i akarast. akar,2 2. mn. akara tur. (akyr) vrsta sokola (za lov). akar'ita panj. (chacarita) divovski inkvizicijski poar zabranjenih knjiga (proveo katoliki kler Argentine). akija, 2. mn. akija tur. (aki) depni noi, peri, perorez, federmeser. akir v. akar;2 akirdija lovac sokolar. 242

ami, amov, amovina v. am. ampa (akc. i ampa) tur. (isp. apa motika) kanda, panda, aporak; isto i ampar, -ara. ampara, 2. mn. ampara tur. (alpan i ili uzica to se konju pritee isp eljusti, od jednog kraja zvala do dri muziki instrument za zveckanje. ampareta, ampareta (mn. sr. r.) tui ra iz perz. ar etiri /' pare k< na dva prsta po par, u svemu etiri v. kastanjete. ampra v. ampa. amprage, ampraga (mn. . roda) praz) kope, spone; isp. imbrete, m amulja, 2. mn. iimulja tur. vrsta kape. ana hipok. prema anak (v.). anak (akc. i anak), -nka mn. -ci, 2 (anaka) tur. (anak) zdjela (drvei ar, -ara, 5. anaru i -are tko pi ke, zdjelar. anara, 2. mn. anara vrsta (isp. anak), ane, -eta umanj. prema anak, aerka, 3. -erki, 2. mn. -erkl eva. ani, 2. mn. ania umanj. prem anina, 2. mn. anina uve. pi nak (v.J. anir, -ira v. anerka. andrljiv / dandrljiv (v. J . angalast tur. (angal suvian c dugonog, trkljast, aitgaraci, angaraka (mn. m. roda) tu gyrdamak odzvanjati; titrati, nj zvonce, klepetalo, praporci; isp. dj anibula v. danibula. ankir, -ira Jranc. (chancre) ir uope se upotrebljava u vezi meki odnos ankir opasna spolna bolest; isp. ankoliz (isp. anak) ulizica, laskavai rica, poltron (v. J , zdjeloliz; isp. li en. ankoliza (Sterija). anta, 2. mn. anta i antT tur. (ants torba, taka, kesa, bisage; isto i an antrati, -ara tur. cendrati, dosadiva manjem, angrizati, prigovarati, gui anjak v. anak (Nar.), ao v. ao.

ap, apa tur. dio pletera. apetoni panj. (chapetonis) naziv za nike iz Evrope u zemljama Latinsl rike; suprotno kreolci. apka polj. (czapka) kapa. apkun, -una, 5. apkune tur. (apkyn'
apra

koji kaska sitno a vrlo brzo; 2. obj vragolan, nestako; prid. apkunski niti, apkunlm kaskati, apljan, 2. mn. apljana tal. (cipollina)

243

fartrovati

apra tur. 1. koa; 2. kona torba kojom se zaima voda iz bunara, aprage v. amprage. apraik prid. indekl. tur. (apraik) zamren, ispremetan, ispreturan. aprazdivan, -ana tur. (apraz potajni, zaobilazni putovi + isp. divan) ulagivanje, pol-tronstvo (v.). aprazi v. amprage. aptija, 2. mn. aptTja tur. svilena marama, ara i . are. arak, arka, mn. arci, 2. araka tur. (ark) 1. kota, kolo, kotur, toak (kao dio razliitih sprava); 2. kupica, rog za putanje krvi; 3. ognjilo na starinskoj puki; isp. akmak, kailuk. arapa, 2. mn. arapa tur. (orap) 1. muki ili enski odjevni predmet koji se navlai na noge do ispod koljena ili preko koljena: na izraz bjeva ogranien danas gotovo samo na Dalmaciju; 2. u nekim krajevima isto to i papua; umanj. arapica; uve. a-rapetina; arapar obrtnik to pravi arape, a u irem smislu proizvoa vunene robe uope, triker. aratan tal. v. arlatan; aratanija aratan-ski posao, arolija. arda mad. (csarda) 1. krma na pusti u Maarskoj; 2. atr. stan (gostionica) na periferiji grada; prid. ardanskl, -a, -6. ardak, ardaka, lok. -aku /' ardaku, mn. ardaci tur. (ardak) 1. zgrada drvena ili zidana ili na stupovima s (izboenim) drvenim gornjim katom; 2. gornji kat ili katovi u takve zgrade; 3. spremite za kukuruz; 4. kula straara; prid. ardaki / ardaan, -na, -no (ardana vrata; Enver olakovi); umanj. ardai; uve. ardaina. ardaklija tur. (ardakli) 1. loznica; loza koja se penje uza stup i kue; odrina, brajda, os-manluk, baras; 2. straar na ardaku (kuli), uraniar, osobito u Vojnoj krajini; 3. v. ardak 2. arda mad. (csardas) 1. ples ivih i brzih kretnja; 2. atr. (isp. arda) gostioniar koji titi atrovce, atrovaki jatak; arda igrati - krasti pie. are, -eta tur. (are) pomo, potpora; lijek, sredstvo; spas; izlaz (iz neugodne situacije), ustuk. arka, 3. -ci, 2. mn. arki tur. (arka) puka-ranje vojnih prethodnica, poetak bitke; okraj, ograje. pripucavanjc; glag. arkati se, -am se; arkadija vojnik koji se bori u arci; isto i arka (-aa, 5.
arug

arkau), arkar (-ara, 5. arkaru / -are), arka (-aa, 5. arkau). arlama tur. 1. podvala; udariti kome arlamu podvaliti komu, izigrati koga; 2. vrsta plesa i glazba za taj ples. arlatan v. arlatan. arlston engl. (eharleston) drutveni ples podrijetlom od crnakog solo-plesa u mjestu Charlestonu u Americi: pojavio se poslije prvoga svjetskog rata i brzo zahvatio cijelu Evropu i prerastao u plesno ludilo; mjera 4/4, akcent na prvu ili treu dobu; obino se plee u paru, ali to i ne mora biti, a i parovi su bez ikakva kontakta; glavne karakteristike: naglaeno izbacivanje nogu (stru-ui po podu), lamatanje rukama, a esto i podvriskivanje. arav, 2. mn. arava tur. (araf) 1. prostirka po postelji, plahta, ponjava; 2. stolnjak; 3. v. zar; prid. aravski. arija, 2. mn. arija tur. (ary) 1. ulica ili trg s duanima i radionicama; trgovaka etvrt; 2. poslovni svijet; 3. prenes. malo-graani i njihovi nazori; malogradantina, gornji sloj, javnost, mnotvo, svjetina; prid. arljskl; umanj. arijica i arica; ar-ilija i arinlija trgovac, ovjek iz ar-ije; ariehaja nadzorni organ na ar-iji, trni nadzornik; isp. placmajster. arter engl. (eharter) 1. povelja, isprava, patent; 2. pismeni ugovor o najmu broda, o pomorskom prijevozu, a u najnovije vrijeme i o najmu aviona, odn. o zranom prijevozu (arter-letovi). artirati, artfram (isp. arter) izdati povelju, dati povlasticu, povlastiti; najmiti brod, avion i dr. ili ih dati pod zakup; isto i ar-trovati, -ujem. artizam, -zma engl. (eharter karta, povelja) masovni revolucionarni pokret engleskih radnika, od kraja 30-ih do poetka 50-ih godina 19. st., koji su se borili za ostvarenje radnike povelje (peticije radnika, naime Donjeg doma) kojom se zahtijevala demokratizacija dravnoga poretka Engleske (sveope, jednako, izravno i tajno birako pravo, ukidanje cenzusa za kandidate u parlament itd.); artizam je odigrao veliku historijsku ulogu kao prvi doista masovni politiki oblikovani proletersko-re-volucionarni pokret (Lenjin); artist(a), 2. mn. artista pristaa artizma; prid. ar-tistiki. artrovati, -ujem v. artirati. 244 atlaisati, -em tur. (atlamak) crknuti, puknuti (od jada). atlov, -ova, 2. mn. atlova mad. (csatlo) preaga na kolima. atma, 2. mn. atama, atma / atmT tur. (atma spoj) pletena ograda, pleter; atma-li spojen, sastavljen; atmara, 2. mn. at-mara kua od pletera. atra1 tal. (chiatta) splav. atra2 v. atra (pod ator). atrlja, 2. mn. atflja tur. (aty krov, sua) koliba, kuerak. atrnja mad. (csatorna) kanal, lijeb) nakap-nica, bunar, cisterna. aturanga stara indijska igra, pretea dananjeg aha. au tur. (avu) 1. podoficirski in u turskoj vojsci; 2. krcan, ajo, debeli svat (koji zbija ale u svatovima); 3. telal, opinski podvor-nik u Dalmaciji; isp. alaj-au.

arug, mn. aruzi, 2. aruga tur. (aryk) opa-nak; arugdija opanar; prid. arugdi-jin, arugdijski; arugdinica opanarica. ast rus. dio, est, estica (u tri asti romana se ispisuje...; Sterija). astuka rus. narodna pjesma vedroga karaktera, kratka pjesmica (obino etiri stiha), poskonica. atal, 2. mn. atala tur. (atal) 1. rave, ralje; viljuka, vilica; 2. ograda od pletera, letve povezane pruem, ibljem; isp. atma; atali prid. indekl. (atally) raljast, ravast, razdvojen; zamren, kompliciran (posao); atali jular dvostruka uzda (Nar.). atija, 2. mn. atija tur. (ati) rubac, marama, koprena, veo, prekriva, duvak (v.); isto i atkija. atik prid. indekl. tur. (atyk) spojen, sastavljen; atisati, -em 1. saiti, spojiti; 2. pribliiti se, primaknuti se; 3. prispjeti, stii. atkija v. atija.

avao, avla, 2. mn. avala tal. (chiavo) klin, ekser; umanj. avli, 2. mn. avlia; uve. a-vlina, 2. mn. avlina. avkun v. apkun. ee u djejem govoru: lijep, draestan; dotjerano, gizdavo, dopadljivo, edrun v. etrun. ehiz / eiz, 2. mn. ehiza, eiza tur. (ehiz, ejiz) nevjestinska oprema, prija. ehizam, -zma, 2. mn. ehizama eki izraz u nekom drugom jeziku (isp. bohemizam). ehra, 2. mn. ehra ; ehri tur. (ehre) lice, izgled lica, fizionomija (v.J; ehreli lijepa. vedra lica; ehresuz nelijepa, ru neizgledan. eiz v. ehiz. ejnd engl. (change) promjena (u i sportskih igraa, npr. promjena sen tenisa i si.); isp. en. ejrek v. cerek. ek, eka engl. (cheque, check) dokumt cijalna doznanica) koji sadri nak da izda ili prenese odreenu svoti s tekueg rauna osobe koja je p ek (kad se novac ne izdaje nego s; nosi s rauna na raun, radi se o bai vezanom eku); prid. ekovni. eka, 3. -ki skra. za rus. rezv komissija Izvanredna komisija (z s kontrarevolucijom i sabotaom) zamijenjena sa GPU; isp. NKVU ekist, 2. mn. ekista pripadnik, l; eki nekadanja turska mjera za te menitih kovina, dragulja i lijekov eki 176 oka, tj. otprilike 225 1 eki 195 oka, tj. otprilike 250 k i

eki, 2. mn. ekia tur. (eki) 1. k kladivo, bat, malj; 2. jedna od triju koica u srednjem uhu; umanj. ek kiati, -am udarati ekiem (/'//' kiem). ekljun, -una mad. (isp. akija) kvak ekma, 2. mn. ekmi tur. (ekmek uvis) 1. dio prozora (to se otvara ok 2. v. ekmede. ekme, ekama (mn. . roda) tur. (e isto to i toke 2 (v.J. ekmede, -eta tur. (ekmede) krinj eg, ladica, kaseta, ekmek-uprija tur. (ekmek povui isp. uprija) most lananik koji se c die i sputa, ekmeli tur. to ima ekmu, tj. ekmed meli sanduk koveg s ladicom, ekovni, -a, -6 v. ek. ekrdak, nm. -ci tur. (ekirdek kotii. zak voke (s koticama), ekrk, mn. -ci, 2. ekrka tur. (ykryk) k ak, vitao, kolotur; ureaj za dizai vint, vin; ekrkli to se na ekrk (npr. ekrkli bunar, ekrkli vrata); elenka elenka (v.i s kolutiem okree (nakit u narodnoj pjesmi): preslica na ekrk, ektisati, -em tur. (ekmek) podnositi. patiti. elebija tur. (elebi) gospodin, osobiti gospodii, plemi; dentlmen; ugled;

elenka

245

erto

lovan ovjek; elebijati se, -ara se odijevati se gospodski, kititi se, kinduriti se, dotjerivati se. elenka, 3. -ci, 2. mn. elenaka / elenki tur. (elenk) 1. nakit u obliku perjanice, srebrne, rjee zlatne, privren na kalpaku ili almi (tursko odlikovanje za posjeenu neprijateljsku glavu); 2. nakit na kapi ili kalpaku (slian elenci 1); 3. (vjerojatno u vezi s rijeju elo) glava (u ulinom govoru). elesta, 2. mn. -esta tal. (celesta) vrsta klavira s nizom metalnih ploica koje kod udara daju vrlo lijepe tonove (etiri oktave). eliana, 2. mn. -ana eljezara koja proizvodi samo elik. elik, mn. -ci, 2. elika tur. (elik) kovko eljezo (jo se zove i nado, ocal); prid. elian, -na, -no i (u nar. pjesmi) elikli oboje u znaenju: koji je od elika, prenes. jak, snaan, kao od eljeza; elikast koji je poput elika; eliiti, -Im initi da neto bude kao elik, jaati, krijepiti, snaiti. elinder engl. (challenger izaziva) prema imenu britanskog broda Challenger II nazvana najvea dosad izmjerena morska dubina (mjerenje izvreno god. 1951. u zapadnom Pacifiku istono od Marijanskog otoja: dosegnuta dubina 10.863 m). elo, ela, mn. eli, 2. ela tal. (cello) velik gudaki instrument sa etiri ice; elist(a), 2. mn. ellsta svira na elu; en. elistkinja; prid. elistiki. elobitije rus. dubok poklon (tako da se elom udarilo [bilo] o zemlju) kakav su ruski carevi zahtijevali od svojih podanika; isp. pros-kineza. eltika v. celtica. eljuskinac, -nca, 5. eljuskine, 2. mn. eljiis-klnaca pripadnik ruske ekspedicije koja je god. 1933. trgovakim brodom eljuskin istraivala mogunost plovidbe sjevernim putem u Tihi ocean. embalo tal. iani instrument s tipkama, pretea klavira; isp. cimbal. ember, 2. mn. embera tur. (ember) 1. veo muslimanskih ena; veliki rubac koji pokriva glavu i elo do oiju (nosi se uz fe-redu); 2. platno, sifon; 3. obru, uplje kolo. embra tur. kita, resa. emen v. imen.

emin, -ina tal. (gelsomino) jasmin (biljka iz porodice maslinjaa). empion engl. (champion) v. ampion (kako je kod nas uobiajeno po francuskom izgovoru). empres, 2. mn. empresa lat. (cvparissus) rod crnogorinog drvea iz porodice empresov-ki (vrlo pravilno razgranjeni grmovi ili stabla); prid. empresov; empresovina em-presovo drvo. enakl tal. (cenacolo) blagovaonica, dvorana; zatvoreno drutvo istomiljenika (Begovi). en v. ejnd; enati, -am mijenjati, zamjenjivati. eng kin. staro istonjako glazbalo (duhaljka) engel, 2. mn. engela tur. (engel) eljezna kuka; tursko muilo za osuenike. engija, 2. mn. englja tur. (engi, isp. eng) plesaica i pjevaica; engijati, -am plesati izvodei pokrete trbuhom (isp. oek). entezim v. centesimo. epken, 2. mn. epkena tur. (epken, ekmen) rukav na demadanu (v.). erahor v. saraor. erija, 2. mn. erija tur. (eri) trgovkinja to po kuama raznosi i prodaje sitnu robu; pokuarka; isto i erinka, 3. -ki, 2. mn. -kl. erear tur. tko plaa samo etvrt (cerek) poreza. cerek, mn. -ci tur. (ejrek) etvrtina neega, npr. ovji cerek (etvrtina zaklane ovce); ereiti, -Tm kidati na cereke, komadati. ereviz v. ereviz. cerez tur. (erez) slatkii, poslastice. erga, 3. ergi, 2. mn. erga i ergl tur. (erge) mali ator, osobito ciganski; umanj. ergica; ergar, -ara, erga, -aa (5. ergaru i -are, ergau) tko ivi pod ergom, Ciganin; en. ergara, 2. mn. ergara; isto i ergaica; ergariti, ergarim / ergaiti, ergalm ivjeti pod ergom, skitati se bez stalna prebivalita. eribaa v. ceribaa. eribrendi (i eribrendi), -ija v. cherry-brandy. erino v. cerino. erkeska rus. dugaak kaput s redenicima (nizovima metaka, fieka).

erkez, -za, 5. erkezu pripadnik naroda u srednjem i sjeverozapadnom Kavkazu; erkeskinja; prid. erkeski (Karaajevo-er-keska Autonomna Oblast u RSFSR). ernosbtenci v. ornaja sotnja; kod Krlee i prid. ernosbtenski, -a, -6. ervi

ernozem rus. (it. ernozjom) zemlja crnica, humus; vrlo plodno tlo. erpi v. erpi. ersati, -am tal. bojadisati, osobito bijeliti, rumeniti (lice), erto tal. (certo) zacijelo, sigurno. 246 iikov tip iz Gogoljeva romana Ai (junak putuje po Rusiji i od vlas puje due mrtvih njihovih kmetov iimak, -Imka tal. (giuggiola) vrsta biljke i njezin plod; isto i iinke, (pl. t. . r.), koja rije znai i vrsti graha; isp. iole. iizbeo, -bea, mn. -bei, 2. iizbea (di iizbeo. Vojnovi) tal. (cicisbeo udate ene, kuni prijatelj; ii -zma flert s udatim enama. iok, -oka mad. (csicsoka) vrsta sit morska repa, topinambur; gomolja ka, po cvijetu nalik na suncokret: slue kao stona hrana a mogu sc i kao povre i salata; isto i idka i. itluk v. itluk; ifija, 2. mn. ciflja / i) zakupnik, posjednik koji od sp; leposjednika) uzima u zakup jedu tj. jedno selo kmetova; vrsta ovisno posjednika od viih u feudalnom ift tur. (ift) dvoje, par; isto i ifte; ift brojiti neto dva po dva; ifteta ritati se dvjema stranjim nogama (n se ifteta kae se u istom znaenju k; se baca ifte). iftek tur. (isp. ift) igra par-nepar. ifut, 2. mn. Cifuta /!//. idov; isto i ifi Cafuti; en. ifutkinja; prid. ifutskl na, 2. mn. ifutana idovska gra( tvrt, geto; ifutarija skup ifuta ( ruga); ifutariti, ifutarim trgov ifut, kramariti (sve pored iv. . . ) . ik1 v. ikov. ik!2 tur. (yk! izii) poziv na nat neto kao hajde ako smije; glag -am izazivati na borbu. ikara, 2. mn. ikara tal. (ehicehera) a ikarma, 2. mn. ikarma ;' -arml tur. ruganje; iznijeti ikarmu podvaliti ikati v. ik2. iktja, 2. mn. cikalja (mad. csekely -neznatan, sitan?) malen, plitak ( i amac. ikma, 2. mn. cikama tur. (ykma) slije or-sokak. iko, -oa, 5. ikou, 2. mn. ikoa nu kos) 1. konjuar, konjar; 2. prenes. b dija (Ante Kovai). ikov, -ova mad. (csik) vrsta ribe, po pod imenom pikor. ila, -aa, 5. ilau tur. (il pjegav) sa arenim pjegama, erav; 2. av vjek, prevrtljivac; isp. ilka. ita imaron, -ona (isp. panj.-amer. cimarronada -- opor divljih ivotinja) divlji konj (mustang) June Amerike. imbari (mn. m. r.) tur. (inber) gvode koje dri platno rastegnuto na tkalakom stanu. imbistre, imbistri (mn. . r.) tur. (imbistre) tipaljka, hvataljka, pinceta (v.). imboraso najvii vrh zapadnih Kordilje-ra (6.310 m); u starijem novinarskom jeziku simbol nedostinih tenja (alski). imbur, 2. mn. imbura tur. (ylbyr) jelo od jaja, kajgana. imen tur. (imen) livada, tratina, travnjak, busenje, ledina i si.

ervi, -ia tur. (ervi) 1. vrsta guste kokoje juhe, neto kao ragu (v. J ; 2. sos, umak; sok od mesa. ervonjec, -njca, 2. mn. ervonjeca (na bi oblik bio: ervonac, -onca, 2. mn. ervonaca) rus. 1. u carskoj Rusiji zlatnih deset rubalja; 2. novanica SSSR sa zlatnom podlogom, uvedena u svrhu stabilizacije valute 1922. (=10 rubalja). esma, 2. mn. esama / esama tur. (esme) kladenac, zdenac, bunar; izvor iz kojega voda tee na cijev (drugo je esma); prid. esmenl; umanj. esmica, 2. mn. esmica. esmln, -ina v. emin. 'ester engl. (po pokrajini Chester) vrsta sira. cesterfild v. chesterfield. eagija tur. (kaagv, ,v naim esati) esalo; limena etka za timarenje konja i krava, eit, 2. mn. elta tur. (eit) vrsta, sorta, esma v. esma. eteka govorna kratica za TK (v. J . etrun, -una tal. (cedro) limun, citron; isto i etruna, 2. mn. etruna; etrunast, -a, -o limunove boje, ukast (Krlea). evalduz v. uvalduz (Nar.), everdan, -ana v. deferdar. eviot v. eviot. evkeni, evkena (mn. m. roda) tur. (isp. epken) dugaki zlatom vezeni rukavi. evra, 2. mn. evara tur. (evre) srebrnim nitima izvezena etverokutna marama, vjenani dar; isto i evre, -eta; evri; evrma, 2. mn. cevfma (akc. i evrma, 2. mn. -vrma). evrntija tur. (evrmek okretati, vrtjeti, vraati) vrtlog, vir, okretanje. eze, za (mn. . roda) mad. (csesa od franc. ehaise) laka kola na dva toka; isp. gig. iba tur. (yban) bubuljica, puhvica. ibuk, mn. -ci, 2. ibuka tur. (ubuk) 1. cijev lule; kami; 2. lula; 3. u nekadanjoj Turskoj danak od ovaca i koza to se davao sultanu; umanj. ibui; uve. ibuina; i-bugdija i ibukija 1. momak u turske gospode koji je posluivao ibukom; 2. izraiva ibuka; 3. ubira ibuka 3; ibuk-lija 1. kesa o sedlu u kojoj su nosili ibuk; 2. etkica za lienje; ibukati, -am udarati, tui (ibukom). ibuljica v. iba. iek, nm. -ci, 2. ieka tur. (iek) cvijet; i-ekluk, mn. -ci cvijetnjak. ierone, Cicerona, mn. ieroni tal. (cicerone) 1. vodi stranaca (u Italiji) koji pokazuje znamenitosti, muzeje itd.; 2. dosadan, nametljiv brbljavac (kakvi su obino ieroni 1).

ile

247 ile, ilea (Republica Chile) drava u Junoj Americi; ilenac, -nca, 5. ilene, 2. mn. ilenaca (pored ileanac, -anca, 5. ileane, 2. mn. ileanaca); en. ilen-ka (pored ileanka); prid. ilenskl, ileanski i ilskl; ilska salitra natrijev nitrat (umjetno gnojivo). ili engl. (iz meksikoga: chilli) vrsta veoma ljutoga suenog papra, kajenski papar (v.); jelo ili umak zainjen takvim paprom. ilka, 3. -ki, 2. mn. -kl en. prema ila (v.). ima v. cima. imak, unka, mn. imci, 2. imaka tal. (ci-mice) stjenica; isto i imavica.

impanza, 2. mn. impanza (akc. i impanza, 2. mn. -anza) franc. (chimpanze) vrsta an-tropoidnog majmuna, srodnog gorili; prid. impanzinski. inila, 2. mn. crnila panj. (chinchilla) vrsta junoamerikog glodavca (love ih radi krasnog gustog i finog krzna). in-in tal. (cin-cin) u talijanski jezik iz kineskog ing-ing preuzeta formula pri kucanju aama; nazdravlje, dobro zdravlje, prosit i si. in-iplak tur. (yryplak) gol golcat, prenes. bez igdje iega. ineita v. Cinecitta. inela, 2. mn. inela tal. (cinelle) muzika sprava u obliku diska (udara se jednom o drugu), plitica. inger, 2. mn. cingera mad. (csiger) kominjak, patoka (nastaje kad se na kom nalije voda i pusti da provri); v. / bevanda. ingrija, 2. mn. ingrija tur. (yngyrak) zvonce, praporac. inija, 2, mn. inija tur. (ini porculan, zapravo kineski) vrsta zdjele; bljuda, pora-lija; umanj. inijica i inlca. cinik, mn. -ci, 2. cinika tur. (inik) uplja mjera (razliite vrijednosti); isp. inik, buuk. inkvantin, -ina tal. (cinquantino) brzohodac, brzak; sitan kukuruz posve glatkog zrna koji dozrijeva po prilici za pedeset dana (cinquanta = pedeset). inkveento tal. (cinquecento) esnaesto stoljee; doba najveeg procvata umjetnosti u Italiji; prid. inkveenteskan, -skna, -skno (Krlea); inkveentist(a) umjetnik iz vremena inkveenta. inkvina tal. (cinquina) zgoditak od pet brojeva na tomboli, petica. ino panj. (chino) mjeanac od bijelca ili Indijanca i osobe neodreene rase.

inoejstvo, 2. mn. inodejstava crkv.-slav. crkveni obred, bogosluje; inodejstvovati, -ujem vriti inoejstvo, sluiti obred, celebrirati (v.j. iniik (po engl. Chinook) 1. ime jednog gotovo izumrlog indijanskog plemena u Sjevernoj Americi; 2. inuk naziv toplog i suhog vjetra u USA i Kanadi. in njem. (Zins) vrsta novanog poreza od nekih podanikih zemljita feudalnom gospodaru; prid. inen, -a, -o; inene zemlje dijelovi vlastelinstava to su ih obraivali inenjaci (cenzualisti) uz plaanje in-a; inenjak, -aka (kajk. akc. inenjak) porezni obveznik (alski). ip engl. (chip novac; eton, v.) ulog kod kartanja; isp. ips. ipija v. ifija. ipendeil v. Chippendale (isp. starinski kre-denc ... stil ipendeil; novinski oglas). iplak prid. indekl. tur. (yplak) gol, nag; in-iplak gol golcat; prenes. bez igdje iega. ips engl. (chip komad, krika) 1. vrsta sendvia (v.); 2. na masti peena tanka kriica krumpira. irak, -aka, mn. -aci tur. 1. (yrakman) svijenjak; 2. (yrak, erag) sluga, momak; egrt, kalfa; irakluk egrtovanje, uenje zanata. iriz v. iri. istka, 3. istki, 2. mn. istki rus. ienje; povremena revizija lanova KP(b) i provjeravanje njihove idejnosti; uklanjanje neprijateljskih elemenata iz neke zajednice uope. it1 tur. (it) areno pamuno platno, basma, cic (v.). 2 it v. ift. ita' engl. (cheetah) v. gepard. ita2 tur. (it vrsta tkanine) niska, obliasta, kruta kapa pravoslavnih monaha; isto i itakinja.

itluk itluk, nm. -ci, 2. itluka /ur. (iftlik) posjed, selite, zaselak na spahijskom imanju (v. if-ija): itluar posjednik itluka; isto i itltigdija / itluksahibija; itluiti, -Im pretvarati dosad slobodno zemljite u itluk. itma, 2. mn. itmt tur. (itme) ipka; itmati, -am praviti itme, ipkati. ivija v. ifija. ivija, 2. mn. ivlja tur. (ivi) 1. avao, klin; 2. klju za zatezanje ica na violini; umanj. ivijica i ivlca; ivijati, -am ivijom zatvarati; iviluk, mn. -ci klinanica, vjealica. ivinjak, mn. -aci svrdao. ivit tur. (ivit) 1. isto to i indigo, modrilo; 2. plavi pigment biljnog podrijetla; ivitli modar, modre boje; isto i ivitan, -tna, -tno; ivitar, -ara, 5. ivitaru (; -are) 1. proizvoa odn. prodava ivita; 2. prenes. zelena, lihvar, kaiar. ivt v. ift. ivuljica v. iba. ivut i si. / ifut i si. (v.). iza tur. (izi) 1. crta, granina linija, mea; 2. prenes. mjera, granica, isto i izija, 2. mn.

248 izmar, -ara. 5. izmaru / izmedija; en. izmarica / izmar-ka; prid. izmarski. i, ia njem. (Zeisig) vrsta eljugara; isto i iak, ika, mn. ici, 2. iaka. K automobilska oznaka za akovec. K v. eka. kalja, 2. mn. kalja tal. rupa, brlog uope, a napose rupa na morskoj obali gdje se skrivaju rakovi (raja rupa); takoer i peina u kojoj ive medvjedi. labekovati, -ujem v. labekati (Mato). mul i si. v. mulj. o, oa, 2. mn. oa v. ri. obanin, mn. obani, 2. obana tur. (oban) ovar, pastir; prid. obaninov; obanski; umanj. obani / obane, -eta; zbir. obanad; uve. obanina / obanina; en. obanica (akc. i obanica) /" obanka (umanj. oban-ica); obanija skup obana; obaniti, -Im biti obanin ili obanica; obanbaa starjeina nad obanima. obanja, 2. mn. obanja mad. (csobolvo od slav. ban, dban) vrsta posude za vodu. oek, mn. -ci, 2. oeka tur. (koek) profesionalni plesa ili plesaica (koji ko izvodi pokrete i trbuhom); en. o< prid. oeki; oek-ojni ples oel i, Put oko sveta). oha, 3. ohi (akc. i ohi) 4. 5hu, mn

izlja.

izma, 2- mn. izama tur. (izme) visoka obua do koljena (katkada i preko koljena); u prenesenom smislu, naroito kod tipografa: velika pogreka u tampanom djelu; umanj. izmica; uve. izmetina;

2. oha, 3. ohama tur. (oha, uha tvornikog vrstog valjanog sukna i od njega; prid. ohan, -ana, -ano (u ot ku: ohani / ohani); isto i ohali (m ohar, -ara / oha, -aa, 5. oharu ohare), ohau tko proizvodi o hadar, -ara, 5. ohadaru /' -are odjee, garderobijer; ohodar, -ara, 5 daru / -are podvornik, vratar (koj zao ohani zastor na vratima); kas ohodari vrili i druge slube. oja v. oha. ok1 tur. (ok) mnogo; ok jaa (jaar ivjeti) ivio mnogo (godina)! ok2 engl. (chok) tehn. priguiva, prij zatvara zraka na rasplinjau koji s bre stavljanje motora u pogon. bka, 3. -ki, 2. mn. oka tal. veliki visei svijenjak. okanj, -anja tur. (okal) 1. staklenka za od '/ litre, 1 dl i '/2 dl; 2. stabljika k 3. okomak od kukuruza, klip bez zn anj; isp. okov.
jfompi

okolada, 5. okolado meks. (zapravo huatl-jezika, gdje xocolatl znai goi e) poslastica od kakaove mase i ki maslaca, eera i nekih drugih dod prid. okoladni. okot, -ota, 2. mn. okota (akc. i okot (otuk panj?) 1. trs, rozgva (u vinoj 2. koanj od kukuruza (isp. okov) okoe. okov, -ova mad. klip kukuruza bez okomak (isp. okot 2). olak, 5. -e, mn. -ci, 2. olaka tur. (ola noruk, sakat ovjek, invalid u jednu bogalj. bm, oma mad. (csomo) zamotuljak duhana. omaga, 3. -zi, 2. mn. omaga tur. ( toljaga, kvrgava batina, motka u i topuza. ombo, 5. ombo tal. (ciompo) bezazlt vjek. naivina; isp. ompi. omolimgma kineski naziv za Moun rest; obino se veli da je visok 8.800 nedavno su kineski strunjaci objavili 13 metara nii (nakon tromjesenog renja).

249

uruk

ompi (mn. m. r.) tal. (ciompi grebenari vune) radnici u firentinskim manufakturama koji su 1378. podigli veliki ustanak. on v. on. op engl. (chop) odrezak, kotlet, opav v. opav. opor, -ora, lok. oporu (akc. i oporu), 2. mn. opora (akc. i opora) mad. (csoport) krdo, rulja, hrpa. op-servis engl. (chop sjei + isp. servis) vrsta udarca u tenisu, tzv. rezana lopta. ora, 2. mn. ora tur. 1. v. dora; 2. djevojica, iparica, podraslica; 3. strailo za djecu (isp. oroje). orapa v. arapa. orba tur. (orba) juha; prid. orbast koji je poput juhe, juat (tj. narijetko kuhan); umanj. orbica. brbadija tur. (orbadv) 1. bogatun, gazda; 2. juzbaa, kapetan, zapovjednik buljuka (u staroj turskoj vojsci); prid. orbadijin; orbadljski; en. orbadlnica. orda mad. (csorda od slav. reda, v.) krdo, stado; orda, -aa, 5. ordau pastir (koji svakoga jutra kupi krave po selu i itav ih dan na pai uva). ornaja sotnja rus. (crna stotina, crna eta) reakcionarna organizacija u predrevolucio-narnoj Rusiji, krajnje desniarska; pripadnici ornih sotnji, tzv. ornosdtenci (nom. sing. ornosotenec) crnostotinai, ubijali su napredne elemente i vrili druga zloinstva za odranje carskog samodravlja. bro (choro) vrsta junoamerikog plesa udvoje koji od god. 1955. pomalo prodire u Evropu. oroje (isp. ora 3) maska, makara. ortan, -ana tur. (otra) mlad aran; umanj. ortani / ortane, -eta. oica, 2. mn. olca umanj. prema oha. bt, ota tal. (ciottolo kamen, ljunak) glavica brijega, kamenit vrh. ota, 2. mn. ota (akc. i ota, 2. mn. ota) tal. (ciotto hrom) 1. skvreno stopalo; 2. gruda, grumen zemlje; prid. otav, otast (akc. i otav, otast) 1. koji ima skvreno stopalo (otava noga); 2. hrom, epav. bva1 v. oha (Nar.). ova2 mad. (csova) motka izmeu dvije livade to se pobode u zemlju pri mjerenju. reda starost, red, poredak; stado, krdo; prid. redni; rednik, mn. -ci na koga je red da neto uini. Crezviajka, 3. -ci rus. v. eka; rezviajan, -jna. -jno izvanredan, neobian. ust

SSR skra. za eskoslovenska Socialis-ticka Republika (slubeni naziv ehoslo-vake). tec crkv.-slav. italac, ita, lektor (pravoslavni sveenik nieg ina kome je dunost itanje za pijevnicom; kod katolika je za slian posao sauvan takoer stari izraz: tilac). TK skra. za e. eskoslovenska tiskova kancelar (= ehoslovaki ured za tampu); izg. eteka. iiuk, mn. -ci, 2. iiuka tur. (ouk) djeak, momak. udi (mn. m. roda) finsko pleme, gotovo izumrlo; katkada tako zovu i sve Fince; prid. udskl. iigelj, 2. mn. iigelja tur. (ogen, evgen) 1. vrsta ezla; 2. lopatasta motka, velika varjaa; 3. drvene ralje za rastezanje koe u opan-arskom zanatu; isto i iigljen, 2. mn. u-gljena. uka (ini se [po Akad. rjen.] da nije strana rije, no barem u Hrvatskoj ne osjea se kao domaa; Skok je smatra balkanizmom) vis, vrh, glavica brda. uki, uka (mn. m. roda) pripadnici sibirskog plemena na Kamatki i u arktikim krajevima. ukun- (prefiks u rijeima kao npr. ukundjed) v. ukun. ukundruk, nm. -ci tur. (okundur) 1. kravlja repica; 2. v. okov. ukur, 2. mn. ukura tur. (ukur) 1. v. ukur; 2. jama, jarak, rov, opkop, jaruga; upljina, duplja; rupa, udubina; prokop; grob, raka, grobnica; dolina, dol. ul tur. (ul) pokrovac za konje; isto i ultan, -ana. uluk v. olak. uma, 2. mn. uma tur. kuga; umanj. umica; umav kuan, zarazan; drugo je uma (v.). umak, mn. -ci, 2. umaka rus. u starini Ukrajinac koji je kao vozar, rabadija, s volovskom zapregom putovao na vee udaljenosti po sol, ito i ribu; prid. umakl. iirek, mn. -ci, 2. ureka tur. (orek) bijeli kruh; perec, kolai. iirma tal. (ciurma) momad, svjetina, druba, rulja. uruk, mn. -ci, 2. uruka tur. (iiriik) nedostatak, mana; kao prid. indekl. krhak, manjkav, nezdrav, pokvaren, neispravan, sagnjio, truo; laan, patvoren, nastran, rastresen; urukluk, mn. -ci krhkost, manjkavost i si. 250 uti, -ija vrsta himalajskog majmuna za kojega neki misle da je ljudsko bie; isp. jeti, miti.

ust prid. indekl. tur. (ust) hitar, gibak, spretan, okretan.

utura, 2. mn. utura rum. (ciutura od lat. cy-tula od gr. kotyle) drvena (ili od koje druge materije) ploka za tekuinu, isto to i buklija; umanj. uturica; uve. uturetina. uval, -ala tur. (uval) vrea; uvalduz velika i jaka igla za ivanje vrea i samara (samarua). uvai narod ugro-finskog podrijetla; ivi na desnoj obali Volge; prid. iivaki uvaka Autonomna Sovjetska Re

glavni grad eboksari (luka na Volj uvida, 2. mn. iivTda tal. (ciovetta) krinka, obrazina, makara, krabulj izgled. venk atr. sastanak, spoj (u starijet vakom govoru: sudar pekula ili u igri). voraa na francuski nain kod n rena rije za pravljenje vorova pri sagova (isp. kilaa, kilometraa i sl.^ vrga atr. honorarni posao, tezga (

c
palatalni suglasnik; peto slovo latinske abecede i dvadeset i tree irilske azbuke. aba ar. (Kjabe) 1 . muslimansko svetite u Meki; 2. (aba) hodoae do abe; prid. abenskT / abinski, -a, -o. ablast tur. (isp. kaba) sulud, aknut, luckast. afir ar. (kjafir) nevjernik, ateist, nemusliman (osobito kao pogrda); isp. kaur, daur; afir-luk bezvjerstvo, nevjernitvo, nevjerovanje u boga; nemuslimanstvo. afurija ar. (kjafur) kamfor. age, -eta tur. (kjagat, kjagyd) papir; pismo; omot; ageta (mn. s. r.) atr. igrae karte. ahija v. aija. aija tur. (kjahi) vrsta slanog kolaa; aidija tko pravi aije. aja v. ehaja; v. i aija. ak (isp. akule) rav glas, poruga, blebetanje, brbljarija (Mato, Ogledi). akule (mn. . roda) tal. (venet. ciacole) brbljarije; akulati, -ara brbljati, avrljati, askati; ogovarati; blebetati; akuldn, -ona, 5. akulne brbljavac: On (Janko Poli Kamov) je bio brbljavac, akulon, kako se govori u Primorju, askalo, kako se kae u Beogradu, chiacehierone, kako se veli u Italiji ... (Vladimir erina). alov, -ova, 5. alove, 2. mn. alova budala, luda; uve. alovina; prid. alovskl. ama tur. (kjamis) gornja enska haljina (drugo je ama dosada). amati se, -am se tal. (chiamarsi) zvati se, nazivati se. amil tur. savreni, potpuni; en. amila. ao tal. (ciao) zdravo (pozdrav). cap tal. (chiappo) lovina; stado; tor (N
efini

apati, -ara tal. (chiappare) uhvatiti, zgrabiti, epati. car, cara tur. (kjar) trgovina, zarada tak; korist; posao (trgovaki); ard trgovac; ariti, arim dobiti, z imati korist, profitirati, aro tal. (venet. ciaro) jasno (Vojnovi) asa* tur. (kjase) duboka porculanska, na ili bakrena zdjela; umanj. asica. aif tur. koji otkriva, razjanjava nejasne stvari, at, lok. atu, 2. mn. ata perz. (isp. ; garetni papir, papiri, flispapir. ata /' ato, 5. ato tur. (kjatib) pisar atib; umanj. i poruglj. atica (pisar karalo, pisarica); prid. atin; atov; atinica ena atina. azim tur. koji umiruje srdbu, 1 ispoljuje ljutnju, mirni, staloeni ebap, -apa v. evap, ebe, -eta, mn. ebeta, 2. ebeta, zbir. -adi tur. (kebe) bijelj, biljac, gunj, pokriva od proste vune; umanj. 6 -eta; uve. ebetina; ebedija tkc ebad. ea tur. (kea) bijela (albanska) kapa o ljane vune. ef, efa tur. (kejif) volja, dobra volja, raspoloenje; prohtjev za nasladom (v efenak v. epenak. efil, -ila, 5. efile tur. (kefil) svjedok, efilema jamenje; efiliti, efilTm -iti, obvezivati se.

251

cesa

efini, efina (obino u mn.; jedn. efin, -ina) tur. (kefin) bijelo platno u koje muslimani ovijaju pokojnika, efli (isp. ef) veseo, dobro raspoloen; pripit; poneto nakresan, pod gasom, dobre volje, efola v. cipal. cef tur. (ke) istraga; pregled umorenog ovjeka, mrtvozorstvo nad umorenim; efiti, eflm objasniti, istraiti; procijeniti; utvrditi tetu. ehaja (akc. i ehaja, 2. mn. cehaja) 1. upravitelj, povjerenik, sekretar, nadglednik, nadzornik; ekonom (na velikom imanju); 2. zastupnik vezira ili kojeg drugog visokog slubenika; 3. predstojnik esnafa, ceh-metar, cehmajstor; 4. seoski prvak, starjeina sela; 5. obanski starjeina, katunar (v. katun). ehlibar, ehlubar / ehrubar v. ilibar. eif, 2. mn. elfa isto to i ef; eifli v. efli; eifsuz neraspoloen, bezvoljan, bolestan, nezdrav; eifiti, -Tm biti raspoloen, imati eif. ejf, ejif v. ef, eif. ejvan, -ana, 5. ejvane tur. planet Saturn (osnovno znaenje: onaj koji uva ili nadzire visoki poloaj).

ela, 2. mn. ela tur. (kel gol) glava bez kose, pljeina; elav bez kose, pljeiv; e-lavac, -avca, 5. elavce, 2. mn. elavaca; en. elavica; elaviti, -Im (akc. i elavi ti, elavim) postajati elav i initi elavim. elam v. kelam. elavost v. alopecija. eleplr, -ira (akc. i eleplr, -Ira) tur. (kelepir) ono do ega se doe na lak nain; pljaka, plijen, dobit; elepiriti, eleplrim plijeniti, sudjelovati u diobi plijena. elepo, -oa tur. (kellepu) 1. kapica to je duhovnici nose ispod eira; 2. kapica koja pokriva elu; isto i elepu, -tia. ilibar, -ara v. ilibar. elija, 2. mn. elija lat. (cella) 1. sobica (osobito u samostanu ili zatvoru); 2. stanica u sau; oce koje grade pele i ose; 3. organska stanica, osnovni element ivih bia; 4. partijska elija osnovna organizaciona jedinica u komunistikim partijama; prid. elljski / elljnl; umanj. elijica ; ellca; prid. elijinl, elini. elonja (isp. ela) elavac. pljeivac.

emal, -ala tur. (kemal) 1. savrenost, savrenstvo, dozrelost, potpunost, vrhunac moi, slave, bogatstva; 2. fizika i umna zrelost, dozrelost eljadeta; emal v. Kemal. emane, -eta tur. (keman) gusle, violina. emer, 2. mn. emera tur. (kemer) 1. svod, luk u gradnji; bolta (v.j; bunja (v.J; 2. muki pojas od koe s pretincima za novce i druge potreptine; 3. enski pojas od srebra; prid. indekl. emerli koji je graen na svod, npr. emerli kula; emerlija zakrivljena sablja to se nosi o emeru; emeriti, -Im graditi na svod (npr. most). enar, -ara tur. (kenar) 1. kraj, meda, granica, margina, periferija (v.); 2. vrsta platna i odjee od njega; 3. vez na pekiru; prid. indekl. enarli. enevlr, -ira tur. (kenevir) 1. konoplja; 2. konopac, ue. enifa tur. (kenef) zahod; nunik; nona posuda. eparis; epariz isto to i empres, cepe, -eta v. ebe. epenak, -enka, mn. -enci, 2. epenaka tur. (kepenk) vrataca od duana ili radionice kojima se gornje krilo die, a donje sputa i podboi, te se na njemu izlae roba, a trgovac na njemu i sjedi. eramet v. keramet. esam

eramida tur. (keremit) Crijep; prid. eramidnl; eramidija crepar, ciglar, erana v. erhana. erlvo tur. (erive, ereve) prozorski okvir, oplata. eree, -eta tur. (kereke) 1. platno protkano svilenim nitima; na izraz: uzvod; 2. vrsta kabanice, ogrta; isp. al-eree; ereeli od ereeta. eremet; eremida; eremit isto to i eramida. eresta tur. (kereste) materijal, graa; pribor uope (za pravljenje neega). ereviz tur. (kereviz) celer (v.), perun. erhana tur. (isp. ar / hana) 1. radionica, tvornica; 2. bludilite, javna kua. Cerim, erima i Cerim, -ima, 5. erime tur. plemeniti, velikoduni; en. erima. erota v. orota. erpi, 2. mn. erpia tur. (kirpi) sirova, nepeena cigla, ert tur. (kerte) kut dobiven od ukrtanja greda na zabatu zgrade (brvnare); usjek, uak, urez. ervi, 2. mn. ervla tur. (ervi) sok, umok, umokac, sos. cesa v. kesa. 252 ilim (akc. i ilim, 2. mn. ilima) tur sag, tepih, prostira; prid. ilimski ilimski); umanj. ilimac, -Imca, 2. limaca; ilimi (akc. i ilimi); -eta; ilimar, -ara, 5. ilimaru / -are pravi ilime; en. ilimarka; ilimai proizvodnja ilima kao obrt. ilit tur. (kilit brava, kljuanica) lo tanac; ilitli zahravljen katana kljuan. cimane v. emane. Cimeta v. Kimeta. imlija, 2. mn. imllja tur. (kimetli) i obliku igle. inter, 2. mn. intera tur. (kinter) umanj. interac, -erca, 2. mn. interae ipur novogr. (kipiirion) lijep vrt, lijep; umanj. ipurak, -rka, mn. -ci, 2. ipui ir v. kir. iribar, -ara v. ilibar. irica tur. (isp. irak 2) mome koje je bi kod neka gospodina, famulus rjenik); po drugim podacima rije s trebljavala i za: uenik u privredi, ej irija v. kirija. iril (akc. i Ciril) gr. (kyrios) gospodi iri (;' iriz) tur. (iri) 1. postolarsko 1 tirka, krob; klija, pop, klajster (v.); da; irili ukrobljen, utirkan. irpija tur. liilako i sobos'likarsko ra ispet, 2. mn. ispeta tur. (kisvet) 1. o odjea; 2. gizdanje; ispetli lijepo ol nagizdan. itab, -aba ;' itap, -apa tur. (kitab) (vj knjiga; itaba (u . rodu) potvrda, ce pismeno nareenje (u obinom govori itajka v. kitajka. iverica (/"- romanskih jezika) 1. vrsta 2. u prenesenom smislu glava (posprdn inom u Dalmaciji). ivot gr. (kibotos) 1. u pravoslavnih eg u kojem su svetake relikvije (r monik; isp. relikvijar; 2. spremnica u se uva euharistija (v. J , tabernakul, tohranite; 3. prenes. odar, katafalk. ivta i si. v. ifta i si. ojlija tur. (koylu) seljak; ojluk selo, te, zaselak. ok tur. (kok) 1. korijen; 2. podrijetlo, starina; predak; oksuz bez pore bez tradicije. opav tur. (olpa) hrom, epav; opavac, -i 5. opave, 2. mn. opavaca ep;

esam, -sma tur. (kesme); u frazi: kupiti na esam kupiti na sreu (isp. esim). 'esar ;' cesar (v.). esatluk, mn. -ci tur. (kesatlik) zastoj, mrtvilo u trgovini, privredna kriza, esedija 1. v. kesedija; isto i eserija; 2. (u vezi s rijeju esa, tj. kesa) depokradica, depar. esel-ba tur. crvenoglavac (naziv za Perzijance). eser1 v. keser. eser2 tur. (kesir) otpadak, troha; neupotrebljiv dio razbijene vee cjeline. esim tur. cijena na veliko, paual; najam; zakupnina; esimlija zakupnik; esimaa ivotinja koja se daje pod esim (.sve pored kesim i si.). eskin prid. indekl. tur. (keskin) ljut, vatren, otar, rezak, estok. esma, 2. mn. esml tur. (kesme) 1. sjea, sje-enje; isjeak; 2. upljika (vrsta veza); e-smati, -am upljikati, vesti na upljike (drugo je esma). e v. ef. eke, -eta tur. (kekek) jelo od brana i mesa. eten tur. (keten) lan; prid. etenl / etenov; etenlte gdje raste lan, lanik; eten-halva (ketenhalva) vrsta sipke halve, nalik na lanenu preu (isp. tahan-halva); isto i ete-nija. evap, -apa (pored evab, -aba) tur. (kebap) komadi mesa peen na aru; umanj. e-vape, -eta, mn. evapii; evabdija tko pee ili prodaje evapie; evabdljka ena evabdijina; evabdlnica peenjarnica i prodavaonica evapia. everica v. iverica. eviti, evlm v. ef. ezap, -apa tur. (kezab) kem. jetka voda, duina (azotna) kiselina, ibar v. kibar. ibret; ibrit, 2. mn. cibreta tur. (kibrit) ibica sumporaa. ibur tur. (kibir) oholost, gordost; nadutost; samodopadljivost; prid. indekl. iburli. ifta, 5. ifto perz.-tur. (isp. ivut) 1. bakalin, trgovac mirodija; 2. prenes. krtac, fili-star, malograanin, buruj, purger; 3. lihvar, zelena, kaiar; lakomac; prid. iftin; iftinskl; umanj. iftica; en. iftinica; if-tinstvo malograantina, filistarstvo; if-tariti, iftarlm / iftarisati, iftariem vladati se kao ifta. iler, 2. mn. ilera (akc. i iler) tur. (kiler) smonica; klijet, kuerak, kiljer, vajat. ilibar, -ara tur. (kehlibar) 1. jantar; bijelog (utog) groa; prid. ilibars

opek

253

uprili

en. opavica; opavost, -osti hromost, epavost; hipok.: opa / opo, 5. opo; o-pavko; bpa; opati, opam hramati, epati. opek, mn. -ci, 2. Speka tur. (kopek) 1. pas; 2. glupan, budala; opekluk, mn. -ci obi-jest, psina; pasjaluk. opiti, -Tm atr. zdipiti, ukrasti. or prid. indekl. tur. (kor) slijep na jedno oko (u odreenom obliku akc. ori i deklinabilno: tako mi orog oka); orac, -rca, 2. mn. o-raca slijepi metak, tj. bez otrog i ubitanog naboja; isto i orak, -rka, mn. -rci, 2. oraka; orav isto to i or; orava Anelina jaka zima, cia, snjena meava (Mato); oravac, -avca, 5. orave, 2. mn. oravaca; en. oravica; hipok. ora / oro, 5. oro; oravko; braviti, -im (akc. i o-raviti, oravim) postajati orav i initi koga oravim, osljepljivati; orbada (akc. i orbada) okno na krovu (isp. bada); or-balta tupa sjekirica; orbudak (akc. i orbudak, -aka) v. orsokak; ora oravac. orda, 2. mn. orda / ordT tur. (kard) sablja; umanj. ordica. orfez, 2. mn. orfeza tur. (korfez) morski zaljev; orfez turski naziv za otok Krf. ortiek, mn. -ci (isp. orav + fiek) isto to i orac. oriti, orim (isp. or) atr. spavati. orka, 3. -ki, 2. mn. -ki (isp. or slijep, kome je tamno) atr. tamnica, zatvor, orluk tur. (korluk zaslijepljenost) prkos, inat, tvrdoglavost; orluiti, -im prkositi, raditi uz inat, tvrdoglaviti se. orota tur. (kerata) 1. lica za obuvanje cipela; isp. ulefla; 2. fakin. orpazar, -ara tur. (isp. orav + pazar) kupovanje nou, trgovanje naslijepo, coisokak, -aka, mn. -aci tur. (isp. or + sokak) 1. slijepa ulica; 2. prenes. bezizlazan poloaj; kritina situacija, osa i si. v. oso i si. osati, -am (isp. oso mudrac) 1. aiko-vati, udvarati; 2. aliti se, mudraiti, nadmudrivati se. bse, osa (mn. . roda) vrsta igre na ahovskoj dasci. osli tur. smijean. oso i osa, 5. oso tur. (kose) 1. ovjek kome ne raste brada; 2. lukavac, mudar ovjek (kakvim dri narod starijeg golobradog ovjeka); bsav bezbrk. bezbrad, golobrad; imen. bsavost, -osti. urak urak, -rka, mn. -rci, 2. uraka tur. (kiirk) kouh; ogrta podstavljen i opiven krznom; umanj. iire, -eta ; iiri; urija, 2. mn. urija (tur. kiirku) krznar, kouhar; prid. urijin; urijski; uriluk krznarstvo; urinica ena krznarova; uribaa starjeina nad urijama; en. uribainica; urinka krznarska igla. urdija, 2. mn. iirdija tur. (kiirde zobun) 1. kratak kouh; 2. duga enska haljina bez rukava, s krznom; umanj. iirdijica / urdica; uve. urdijetina. urkut, v. ukurt. iirs tur. (kursu) propovjedaonica, govornica (u damiji). iirta1 tur. tikva, bundeva (podrijetlom iz Curdistana, tj. Kurdistana). urta,2 5. urto v. urija, urtaiik tur. (tavuk bolest) bolest ivadi, osobito purana (za vrijeme parenja).

oak,' -ka, mn. okovi tur. (koe) ugao, kut; isto i: oa, 2. mn. oa /' oe, 2. oeta /' (akc!) oeta; prid. bkast / indekl. oeli. oak,2 -ka, mn. okovi tur. (kok) balkon, doksat; ardak; isp. kiosk. otek, mn. -ci, 2. oteka tur. (kotek) 1. udarac; 2. batina, iba, tap. otija, 2. mn. otlja tur. (kotti) nevaljalac, izrod, neovjek; otiluk nevaljalstvo, bezo-braznost, neovjenost. ozot, 2. mn. ozota stanovnik talijanskog mjesta Chioggie (kod nas su Cozoti poznati kao vjeti ribari). ufar, -ara, 5. ufare tur. (kiiffar) v. afir. iifta, 2. mn. ufta tur.-per. (kufte) jelo od isjeckana ili mljevena mesa u soku; isto i ufte, -eta, mn. uftta, 2. uftta; umanj. uftica. iifter tur. (kofter) slatko, dem, kompot od dunja, smokava, groa; isp. kitnkez, mustap. ufur, 2. mn. utura tur. (kiifiir) izdajstvo, otpad; bezvjerstvo, apostazija od vjere (islama). ukurt tur. (kukiirt) sumpor. ul tur. (kiil) pepeo, lug. iilah, -aha, mn. -asi tur. (kiilah) vunena kapa; ulahija tko pravi ulahe. iilbastija (akc. i ulbastija) tur. (kiilbastv) meso od rebara peeno na aru, kotlet, biftek, karmenadla. iilum, 2. mn. uluma tur. (kiilunk) mali topuz; isto i ulumak, -iimka, mn. -iimci, 2. iilumaka. uma, 2. mn. uma tur. (kume) uperak, hrpica (drugo je uma, v. J . umez tur. (kumes) 1. kokoinjac; 2. mala neugledna gostionica; 3. potleuica. umur tur. (kiimur) ugljen; umurana, 2. mn. umurana 1. gdje se prodaje ugljen; 2. gdje se pali drveni ugljen; umurnica / umur-njaa posuda u kojoj se dri ugljen; umura, -aa, 5. iimurau ugljenar; isto i umurdija; umurdinica ugljena-rica. up, upa tur. (kup) zemljani odugaki lonac za mlijeko, med i slino; umanj. upi, 2. mn. upia; isto i upe, -eta /' iipi (akc. i iipi), 2. mn. upia; uve. u-pina, 2. mn. iipina. uprija, 2. mn. uprija tur. (kopru) most; prid. uprijski; umanj. uprijica / iiprica; uve. uprijetina. uprili turski naziv za Veles (od koprii most, uprija). 254

uruk v. uruk. uriiltija v. durultija (Nui). usegija tur. (kiisegi) lopatica za ug eravicu. iiskija, 2. mn. iiskija tur. (klisku) t luga, ozib, gvozden kolac; gvozdena kramp, budak, pijuk; akija. ustek, mn. -ci, 2. usteka tur. (kostek kojima se konjima veu noge; sapon lanci, negve; skoiti iz usteka leta, s mjesta (tj. kao sa zavezanin ma); prenes. bez priprave, bez razm ex abrupto (v.J. utek v. otek. utuk, mn. -ci, 2. iitiika tur. (kiitiik) trupac, klada; 2. glupan, smetenj utuku na udarcu (isp. otek, ute uvik, -ika, mn. -ici tur. (kuh brdo) ljak, glavica. uza (tal. chiuso zatvoren, zak zatvor, haps, arest.

d 1 . dentalni (okluzivni, zvuni) suglasnik esto slovo latinske abecede, a etvrto irilske azbuke; 2. skra. za (denarius) penny (v.); 3. skra. za dan, za dinar; 4. jarm. skra. za da ili datur, detur = daj, daje se, neka se dade; 5. u voznim redovima skra. za jranc. depart odlazak (vlaka iz neke stanice; isp. a). D 1 . rimski znak za broj 500; 2. oznaka za kraljicu (damu) u ahu; 3. automobilska oznaka za Njemaku (Deutschland). DA automobilska oznaka za Daruvar. daalder nizozemski talir (1 i pol guldena, do god. 1816). dabeter tur. (isp. beter) 1. posve loe, sasvim rdavo, sto posto nedovoljno, gore od iega; 2. neoekivano, ak, tovie. dabiter v. dabeter. dabl engl. (double) 1. kod tenisa i ping-ponga igra parova (igra udvoje); 2. dvostruk, paran, dvojak, udvostruen, udvojen, dvo-gub (u nogometu npr. dvostruk uspjeh neke momadi: osvojenje prvenstva i kupa u istoj sezoni); 3. dvojnik; 4. dvolian, himben, neiskren; dabl-skal v. double-scull; dabl ju engleski naziv za slovo w (tj. dvostruko v). Dabrowski (it. Dombrovski) v. mazure dabdlhana v. dambulhana.

da capo tal. (it. da kapo) muz. od p< tj. ponovi; da capo al fine (akc. fine) poetka do kraja, dacar v. dacija. Dacca (it. Daka) glavni grad Banglade Dachau (il. Dahau) ime jednoga tikog koncentracionog logora (u skoj, sjeverozapadno od Miinchen Minhen]), osobito poznatog po ok stima koje su u njemu vrene nad z< nicima u toku drugoga svjetskog rati je njega; isp. Buchenwald, Auschvvitz. dacija tal. (dazio) carina, daa, dabin rez, danak; dacar, -ara, 5. dacaru / -carinik, ubira poreza, poreznik; isu cijer, -ijera, 5. dacijeru (tal. daziere). daclt, -ita eruptivna povrinska s andezit u kome ima kvarca. dackal v. daskal. dacov'ina (isp. dacija) kajk. daa, namet, (Krlea) daa, 2. mn. daa rus. vila; ljetnikovac. Daani narod trake jezine skupini novnici Dacije, nekadanje rimske p

dada

255 cije na podruju dananje Rumunjske; smatraju se predcima dananjih Rumunja. dada1 tur. (dada) otac, svekar, tast. dada,2 5. dado tur. (isp. dadilja) 1. majka, sestra, roakinja, starija ena uope; 2. naziv odmila za dadilju. Dada3 v. dadaizam. dadaizam, -zma smjer u dekadentnoj zapadnjakoj umjetnosti poetkom 20. st.; grupa Dada osnovana god. 1916. u Ziirichu u vicarskoj, propagirala je negaciju svake logike i suvislosti, destrukciju radi destrukcije i obaranje svih vrednota civilizacije; osniva Tristan Tzara (it. Cara), Rumunj, pravim imenom Sami Rosenstock (1896 1963); Dadaizam propovijeda nihilizam, 'ruenje pomou ironije, pomou tumulta, pomou slobode'. Sama etiketa Dada koju je pronaao Tristan Tzara kao ideologija svjesno izraava nihilistiko osjeanje ivota i umjetnosti, manje-vie svakoga ovjeka egzistentno (Josip Bogner); dada-ist(a) pristaa dadaizma; prid. dadaisti-ki; znatniji su mu jo predstavnici: Hans Arp, Andre Breton, Louis Aragon. dadilja (akc. i dadilja, 2. mn. dadilja) tur. (dada, dady) dojilja; ena koja uva djecu; pjestinja; guvernanta; dadiljati, -am nastojati oko djece, njegovati, pjestovati; isto i dadiljiti, -Im. dafina, 2. mn. dafina gr. (dafne) lovorika, lovorovo drvo; prid. dafinov (isp. Dafna). dafizam, -zma (po prezimenu generala O'Duf-fyja, it. Dafi) - irski faizam. Dafna mitol. Nimfa, ki rijenoga boga Peneja; Apolon ju je pretvorio u lovor (isp. dafina). dafnija, 2. mn. dafnlja gr. vrsta raka listo-noca (vodenbuha). Dafnis u starogrkoj mitologiji lijepi pastir na Siciliji, sin Herma i jedne nimfe; rano je umro, a pastiri su ga potovali kao heroja. dag tur. (dag) gora, brijeg (isp. Karadag). dagaba isto to i pagoda (na Ceylonu). dagandija v. dagma. dagara, 2. mn. dagara tur. (tagar velika zdjela) 1. v. mangal, rotilj; 2. zemljana zdjela, tava i si.; 3. vedro, kaf; 4. starudija, stare stvari, stare. dagerotipija fotografija nainjena s pomou srebrnih soli; prvobitni nain fotografiranja koji je

Daisv pronaao slikar Daguerre (1789 -1851); dagerotlp fotografija (alski). Dagestan republika uz Kaspijsko jezero (Dagestanska ASSR), glavni grad Maha-kala; v. Darginci. daglija, 2. mn. daglija (isp. dag) 1. gortak, planinac; 2. odmetnik, pljaka, siledija. dagma, 2. mn. dagama tur. (dag) znak, ig, peat, punca, biljeg; obiljeje; oiljak; dagandija tko udara dagmu, tj. carinik, poreznik i si.; dagmalaisati, -em igo-sati, peatiti. Dagmar germ. slavna kao dan (en. ime). Dagobert germ. jasan kao dan. Dagon zapadnosemitski bog poljoprivrede, otac Baalov ( v . ) . Dahau v. Dachau. dahija, 2. mn. dahija tur. (dai prisvaja ili dajy junak) 1. pretendent, uzurpator; tako su se zvali bae, janjiarski glavari u Srbiji, odmetnici od carske vlade, koji su prigrabili svu vlast u Srbiji 1801; 2. prenes. nasilnik; prid. dahljski; dahiluk vladanje dahija, zulum, silnitvo; dahijati, -am ponaati se kao dahija, zulumariti, nasilno vladati, tiranizirati, terorizirati, kujonirati, ikani-rati, progoniti dahire v. daire. dahlija v. dalija. Dahomey staro ime dananje republike Benin (\\). daida, 2. mn. dalda tur. (dajy) ujak; prid. daidin; daidinica ena daidina, ujna; daidi ujevi (ujakov sin); daidina ujina (ujakova ki). Dail Eireann engl. (it. dail eirin) naziv parlamenta Slobodne Drave Irske (Skuptina Irske). daimonion gr. boanstvo; u Sokratovoj filozofiji savjest, glas boji koji odvraa od zlih djela; isp. demon; daimonizam v. de-monizam. Dai Nippon jap. Veliki Japan, parola japanske ekspanzije. daira tur. (daire krug) 1. vrsta malenog jednostrukog bubnja s praporcima, isto to i tamburin, def; 2. skup, zbor, mnotvo, grupa, a osobito naziv za skup avola, pa i prizivanje avola (u aranju, gatanju); 3. dvorana za primanje, vijeanje, divan; 4. vie magazina oko zajednikog dvorita; isto i daire, daira (pored akc. daire, daira) kao mno. en. roda; jednako i daire, daireta (sr. roda), mno. daireta, gen. daireta; dai-rati, -am udarati u dairu, bubnjati i ujedno zveckati praporcima. Daisy engl. (it. Deizi) hipok. prema Margareta.

dajak dajak, dajaka tur. (dajak) 1. potporanj, motka, podupira (za zid); 2. soha, stup. Dajak, mn. -ci domorodac na otoku Bor-neo (nekada lovci na ljudske glave). dajana! tur. (dajanmak protiviti se) 1. uzv. dri se! ne daj se! 2. (kao imen.) izdrljivost, nepopustljivost, ustrajnost; dajandija izdrljivo, postojano, ustrajno eljade, osoba koja je kadra stii i utei i na stranu mjestu postojati; dajanluk isto to i dajana 2; dajanisati, -em braniti se, odolijevati, opirati se; isto i dajaniti, dajanlm; dajanli izdrljiv, vrst, trajan, koji moe odoljeti, odolijevati. Dajeri njem. (Deutsche Nijemac) Nijemci (Ante Kovai). dajferderbovati, -ujem njem. (deutsch njemaki + verderben kvariti) u naih starijih pisaca (Ante Kovai, Jovan Sterija Popovi) izraz za loe govorenje njemakim jezikom, natucanje, kvarenje njemakog jezika (kod Kovaia i imenica dajferderbe-rija [kvarenje njemakog jezika], a kod Ste-rije i dajferdrberin [kvariteljica njemakog jezika]). dajda v. daida. dajdest engl. (digest) 1. saet pregled; zbirka kratkih sadraja, izvadaka iz knjievnih djela, lanaka i dr.; 2. pravni zbornik; zbirka zakona (isp. digesta). dajk engl. (dike, dyke) univerzalna ica u kamenu, oblik pojavljivanja inih eruptivnih stijena. dajma tur. (dayma) stalno, uvijek, neprekidno, neprestano, trajno. dajnica sustav latinikog pisma to ga je za slovenski jezik sastavio Peter Dajnko god. 1823, i to na fonetskom principu; danas naputen jer su se Slovenci priklonili etimolokom pisanju; isp. bohorica, gajica, me-telica. dak v. duck. Daka v. Dacca. da kapo v. da capo. Dakar, Dakara glavni grad Senegala. dakl njem. (Dackel; isp. Dachs jazavac) pas jazavar; isto i daksl. dakma (dakhma) naziv za tornjeve utnje, kule u Iranu i Indiji na kojima Parsi izlau tijela pokojnika da bi ih izjele ptice grabljivice. daknomanija gr. (dakno bodem + isp. manija) med. bolestan nagon za ubijanjem. dakota, 2. mn. -ota po imenu jednoga indijanskog plemena (engl. Dacota) 1. vrsta amerikog transportnog aviona; 2. v

256 nice, amerikanka. dakron sintetiko tkivo od ko prave umjetne krvne ile. daksl v. dakl. daktil, 2. mn. daktila gr. (daktylos troslona pjesnika stopa od jednoj (naglaenog) i dva kratka (nenaj sloga: (ima dakle tri lanB prst); prid. daktilskl; daktilskl heksai heksametar. daktili (gr. Daktyloi Idaioi) u star mitologiji arobni demoni u slubi noj (ivjeli su na planini Idi ponad daktilografija gr. (daktylos prst piem) pisanje, tipkanje na stroj jopis; daktilograf pisa na stroju, en. daktilografkinja tipkaica; pr tilografskl (isp. daktiloskript). daktilogram gr. (daktylos prst + g pismo; slika) otisak prstiju u dak piji (v.). daktilologija gr. (daktylos prst + li govor, rije) 1. govorenje prstima k hih; 2. prouavanje karaktera ispiti neijeg naina pisanja na pisaem grafologija (v.j pisaih maina. daktilomuzikograf gr. (isp. daktilogi muzika) stroj za pisanje muzikih zr dakfilopartitura gr.-lat. (isp. daktik / partitura) muzika partitura pisana lomuzikografom (v.J. daktiloskopija gr. (daktylos prst peo gledam) nauka o arama to i linije koe na unutranjoj povrini prstiju; uvelike se primjenjuje u kri stici radi utvrivanja linosti zloin; otiscima prstiju; daktiloskopirati, -ski uzeti otiske prstiju, daktiloskript gr.-lat. (isp. daktilograf scribere pisati) spis otipkan na (za razliku od rukom pisanog spisa nuskripta, v.). dalagan v. talagan. dalaj-lama tibet. naziv vrhovnog pog svih lamaista (v. lamaizam) koga sn bogom na zemlji, a ne samo boji mjesnikom (kako krani smatraju papu); lamaisti vjeruju da je dala besmrtan, da mu samo tijelo stari, ono umre, duh mu prelazi u tijelo djeaka, dakako ve unaprijed odre za nasljednika pokojnom dalaj-lami to dijete ne odraste, vrhovnu vlast vr en-lama ili tai-lama (v.j.

dalak

257

damasl

dalak, dalka tur. (dalak slezena) 1. bolest slezene, slezenobolja, podrast; 2. prenes. trbuina, stomaina; 3. zaunjaci, mumps, parotitis; 4. v. skrofule; dalakljiv bolestan od dalka. dalan v. vajang. dalavera (akc. i dalavera) tur. (dalavere) 1. podvala, prevara, smicalica; 2. afera, avantura; dalaverdija ovjek koji se voli mijeati u tude stvari, meetar, senzal, posrednik. daldisati, -em tur. (daldi od dalmak) 1. zadubiti se u misli, zamisliti se, zanijeti se; predati se nekom poslu, utonuti u (duevni) rad; 2. pobjei, utei, strugnuti. dal-fes tur. visoki fes. dalga tur. (dalga val) 1. valovlje, talasi, bura na moru; nalet, udar vjetra; 2. gvalja dima, ispuh pri puenju, dalgin (isp. daldisati) zamiljen, zadubljen u misli, zanesen; dalginluk zamiljenost, zanesenost. dalija, 2. mn. danja lat. (dahlia, po vedskom botaniaru Andriji Dahlu, ueniku Linnea, i'.), vrsta ukrasne biljke, isto to i georgina (biljka je u 17.

stoljeu unesena u Evropu kao povre pod meksikanskim imenom ako-kotli). Dalila (hebr. ljubljena) ime filistejske djevojke iz biblijske prie; unitila idovskog junaka Samsona odrezavi mu kosu u kojoj je poivala njegova snaga; simbol opasne zavodnice. dalkili (tur. (dalkili gola sablja) pripadnik negdanjih turskih oruanih snaga, kojemu je glavno oruje bila sablja. dalmatika, 3. -ci lat. (dalmatica) kasnorimska ukraena gornja odjea, dugaka gornja haljina s rukavima, u starije vrijeme dio vladarskog sveanog ornata, a danas misnika haljina katolikih sveenika. dalmatiner (dalmatinac) vrsta psa (doge), osrednje visine, miiava tijela, dlake bijele s oveim crnim arama. dal segno tal. (it. dal senjo) od (posljednjeg) znaka (dalje svirati ili pjevati). daltaban tur. (daltaban golo stopalo) 1. dobar, izdrljiv, istrajan pjeak; 2. (kao prilog) glavom bez obzira, bezobzirce. daltonizam, -zma (po imenu engleskog kemiara Daltona, 17661844, koji nije razlikovao neke boje)

 mana vida koja se sastoji u nerazlikovanju nekih boja, najee crvene i zelene. daltonski plan (Dalton-plan) metoda uenike samoradnje, tj. da aci pod nadzorom nastavnika sami izabiru i prorauju naunu grau (u posebno ureenim kabinetima i laboratorijima); prvi put primijenjena god. 1920. u amerikom gradu Dal-tonu, odakle i ime). daljan tur. (daljan) ustava, brana, pregrada od kolja, iblja i si., osobito na vodi za razapinjanje ribolovne mree; isp. faina. dama,1 5. damo franc. (dame od lat. domina) 1. u kapitalistikom drutvu oznaka za elegantno obuenu enu, a katkada i za otmjenu ensku osobu koja se istie i natprosjenom inteligencijom (npr. to je dama); 2. ensko eljade uope (npr. salon za dame); 3. kraljica u ahu (oznaka D); 4. gornjak u igraim kartama, baba, ober; 5. igra bijelim i crnim okruglim ploicama na ahovskoj dasci, tzv. kockavica, mica; 6. figura u kuglanju. dama2 njem. (Damm) nasip, bedem, brana. dama3 tur. (dam mrea) vrsta mreastog tkanja. dama4 jelen lopatar, damad tur. (damad) zet. Damajanti v. Nala. damaak

damar, 2. mn. damara tur. (damar) 1. ila (arterija i vena); ivac; bilo, puls; 2. podzemni put vode do izvora na povrinu zemlje, vodena ila; 3. podzemna ica neke rude; damarati, -am kucati, biti, udarati (bilo); damarli ivan, ivevit, nemiran, nestaan, nervik. damar-smola (malaj. damar baklja, svjetiljka, svjetlo) vrsta smole s malajskih otoka; slui u industriji lakova i u apotekar-stvu za pripremanje ljepljivih melema. damascirati, -masclram (isp. damask) iarati pri tkanju platno odn. ukrasiti arama (zlatnim ili srebrnim) neku izraevinu od koje druge kovine ili drveta po uzoru na da-mast (icom ili metalnim intarzijama). damask v. damast (Vojnovi). damaskija v. demeskinja. damaskuV-ina v. damast. damaskln,2 -ina (po gr. piscu Damaskinu Suidotu) zbornik propovijedi koje su pisane preteno narodnim jezikom (Srbija, Makedonija, Bugarska od 17. do 19. st.). damaskinja v. demeskinja. damast (po sirijskom gradu Damasku) svilena, vunena ili lanena tkanina s arabe-skama; prid. damastnl.

258 kako bi posvravao neke poslove; kralj to dopusti, ali je Damon morao svojim / jamiti da e se Fintija vratiti; i neprilike zadrale su Fintiju na pul nego je oekivao, pa je Damon vei pod vjealima kad je pravi osuenik u posljednji as; vidjevi ovakvu vj vladar oprosti kaznu osueniku i oba prijatelja da ga prime kao tn svoje drutvo (ova se pria kroz \ uzima kao primjer odanog drugai odravanja zadane rijei, pa je njem pjesniku Schilleru posluila kao mi prekrasnu baladu Die Biirgschaft stvo). damper engl. (dump-car) v. kiper1. dampfbad njem. (Dampf para + kupati) parna kupelj, dampfif njem. (Dampfschiff) parobro vapor. damping, mn. -zi, 2. damplnga engl. ping) izvoz uz bagatelne cijene; robe na inozemnom tritu, uz i sniene bagatelne cijene (ak nie oi vodne vrijednosti robe), a uz poviei na na domaem tritu sa svrhom is konkurenata i osvajanja vanjskih kasnije: prodaja velikih koliina roi vlastitoj zemlji) u bescjenje, samo d; osvojilo trite. damurit, -ita mineral iz klase amfoi sa vrlo sitnim kristalima. Danaide (mn. . roda) 1. po star legendi 50 keri argoskoga kralja (v. Danajci) koje su poubijale svoje i. u prvoj branoj noi i bile osuene i gova da pune vodom bavu bez d prenes. posao Danaida beskrajan plodan rad. Danaja u starogrkoj mitologiji ki Akrisija, majka Perzejeva (rodila ga Zeusom, koji joj se pribliio u obliku kie). Danajci, Danajaca podanici Danaja u grkom gradu Argu; u Homero\ srnama naziv za Grke uope; prid. d danajski dar podmukao dar koji nesreu, koji se daje s izdajnikon nom (prema legendi o drvenome ko jega su Danajci, tj. Grci, poklonili i cima s kojima su ratovali; danajski i koji su bili sakriveni u tome konju, c su svojim vojskama vrata grada T Troja je bila zauzeta i razorena); meo Danaos et dona ferentes.
Darije

damaak, -ka tal. (damasco) v. damast; prid. damakan (Vojnovi). damakati, -am v. damascirati. damakin, -ina v. damast. damba hol. (dam nasip) uzvienje u obliku nasipa (od zemlje, kamena ili betona); uva obalu od poplave, podrivanja ili slui za postavljanje puta preko vode, jarka i si. dambulhana, 2. mn. dambulhana tur. (davul-hane) 1. glazba, muzika (vojnika, ciganska); 2. katkada i talambas. Dame aux camelias franc. (it. Dam o kamelija) Gospoa s kamelijama, naslov poznatog romana Dumasa ml. (enoa). damenizacija muz. metoda pamenja tonske ljestvice koja u nekim zemljama slui mjesto openito uobiajene solmizacije (v.); mjesto u solmizaciji upotrebljavanih slogova pjeva se; da me ni po tu la be da. damenkapela njem. tamburaki orkestar sastavljen od samih ena; gospojinski kvintet (Donevi). damcnval njem. (isp. dama + Wahl izbor) dame biraju; obiaj na plesovima da ene biraju svoje plesae (obino to rade mukarci). damga v. dagma. damijana, damiana tal. (damigiana) v. demion, demijana. damin gambit v. gambit. Damjan gr. (damalizein krotiti) krotitelj, pobjednik. damla, 2. mn. damll tur. (damla) 1. kap, paraliza, apopleksija, lag; 2. kine kapi to padaju s kunoga krova; damlaisan udaren od kapi, lagiran; damlaluk prostor izmeu kunog zida i mjesta u koje padaju kapi s kunoga krova. damnum emergens lat. u rimskom pravu naziv za stvarnu tetu koja je nastala uslijed oteenja ili unitenja neke stvari, nanesene tjelesne ozljede i si. Damoklov ma opasnost koja neprestano prijeti (po predanju Grk Damoklo za-vidio je Dioniziju, tiraninu sirakukom, pa ga je Dionizije posadio na svoje mjesto u blagovaonici a nad glavu mu dao objesiti o konjskoj struni goli ma da pokae kako na vladara uvijek vreba smrt). Damon i Fintija u starogrkoj prii dva filozofa (pitagorovca) u slubi sirakukog vladara Dionizija Mlaeg; kad je ovaj Fin-tiju osudio na smrt, zamolio je osuenik da ga prije izvrenja osude pusti kui
danca

259

danca tal. (danza) ples uope, a gdjekada izraz za jednu vrstu kola, pa i za valcer, dancing v. dansing. dandisati. -em v. dajanisati. dandv v. dendi. danekinja v. danickinja. danga v. dagma. dangalak, 5. -e, mn. -ci tur. (dangalak) 1. glupan, ogranien ovjek, prostak, neodgo-jenac; krupan mladi; 2. neradnik, probisvijet, propalica. danica1 v. danickinja. danica2 v. danca. danickinja (prema njem. nazivu za poljski grad Gdanjsk Danzig, it. Dancig) vrsta starinskog revolvera. Danijel hebr. (dan-i-el) boji sudac ///' bog je moj sudac. danijen, -ena franc. (po nalazitima u Danskoj) geol. razdoblje u razvoju Zemlje, gornji kat krede (v. J , prijelazni kat prema ter-cijeru (v.). danik, -ika v. danickinja. danse macabre franc. (it. dans makabr) mrtvako kolo u kojem pleu ljudi svih stalea, a vodi ga smrt; predmet mnogih alegorijskih srednjovjekovnih slika koje pokazuju prolaznost ivota; kasnije i kao motiv u literaturi, muzici, baletu, slikarstvu (Saint Saens, Holbein i dr.). dansing, mn. -zi, 2. dansinga engl. (dancing) 1. kavana ili restoran u kome se posjetioci mogu zabavljati plesom; 2. ples, igranka. Danska kraljevina u Evropi; glavni grad Kopenhagen; Danac, Danca, 5. Dance, 2. mn. Danaca; en. Dankinja; prid. danski; danski princ Hamlet (Krlea). Dante Alighieri, Dantea Alighierija (it. Ali-gijri) poznati talijanski pjesnik iz 13. i 14. st., autor Divine komedije (v.); prid. Danteov; danteovski (isto i danteskan, -skna, -skno); dantist(a) strunjak u poznavanju i tumaenju Danteovih djela; dantologija (i danteologija) nauka o Danteu i njegovim djelima, osobito o Boanstvenoj komediji. dantonovski prid. prema Danton (Geor-ges-Jacques, it. or-ak, 17591794, jedna od najznaajnijih i najsnanijih linosti francuske buroaske revolucije; zbog njegova izvanrednog utjecaja na revolucionarne mase, govori se i danas za linosti sa slinim utjecajem da posjeduju dantonovsku snagu). Danu keltska boginja mudrosti. danuncijada pustolovina talijanskog knjievnika Gabrielea D'Annunzija, koji je poslije prvoga darik darik gr. (dareikos [stater]) novac perzijskog kralja Danja, vrijedan 20 atikih drahmi; na jednoj je strani bila slika kraljeva, a na drugoj lik strijelca; isto i darios. darirati r. tarirati. darling engl. (darling) dragi, draga; ljubimac, ljubimica; miljenik, miljenica. darmar, -ara tur. (dar kua + maraza zbrka) mete, zbrka, vreva, tumult (v.), nered, kaos (v.j; darmaran, -rna, -rno neuredan, nesreen, kaotian, zbrkan. darovac, -ovca mad. (darc) grubo, debelo sukno i odjevni predmeti od njega; isp. aba, loden. darvinizam, -zma nauka o evoluciji, o postanku biljnih i ivotinjskih vrsta (ukljuujui i ovjeka) putem prirodnog odabiranja, tj. odravanja u ivotu najsposobnijih u borbi za opstanak; zaetnik njezin Charles Darvvin (18091882) svojom je knjigom Podrijetlo vrsta putem prirodnoga odabiranja (1859) izazvao prevrat u predodbama o organskom svijetu; Darvvin je pokazao da se ivot na zemlji mijenja i razvija kao proces koji vjeno djeluje; svi organski oblici posljedica su toga razvoja, a ne proizvod stvaranja udom; darvinista) pristaa darvinizma; en. darvi-nistkinja; prid. darvinistiki.

svjetskog rata na svoju ruku okupirao nau Rijeku i ondje vladao neto vie od godinu dana; sinonim za smijean pustolovni pothvat (isp. kronistorija). Danuvius antiko ime za gornji (sjeverni) dio Dunava. danzas panj. srednjovjekovni ples uz pjevanje, maurskog eznutljivog karaktera. daobeter v. dabeter. daosizam, -zma kin. (dao put) religiozno--filozofska nauka koja potjee od Lao--tsea (6. st. pr. n. e.); pored konfucijanstva i budizma jedna od triju religija u Kini. dar ar. kua, zemlja; Dar al Baida arapski naziv za panj. Casablanca (Bijela kua); Dar es Salam Kua mira (glavni grad Tanzanije); isp. dihad. dara v. tara. darbar ind. (iz perz. darbar, po engl. pravopisu durbar) u Indiji i u drugim istonim zemljama skuptina koju sazove najvia dravna vlast (u starije vrijeme: dvor indijskog vladara; sveano primanje kod indijskog rade ili potkralja). darin tur. (tarin) cimet; prid. darinov. darda tal. (dardo) 1. lako koplje, dilit; 2. motka zabodena u tlo kao znak neke zabrane, granice i si.; 3. vrsta kartake igre; 4. figura u kartanju kad se nau tri karte iste boje poredane po postupnoj vrijednosti. Dardanci, Dardanaca podanici kralja Dar-dana, legendarnog osnivaa Troje (v.); esto i naziv za sve Trojance (osobito u Homera). Dardaneli (mn. m. r.) pored Dardanele (mn. . r.j, 2. Dardanela; 3. Dardanelima odn. Dardanelama morski tjesnac izmeu Egejskog i Mramornog mora; prid. darda-nelski. dardl v. darda (kartaka igra) (Cesarec). dardanlija tur. (isp. dargin) nestrpljiv, na-busit, nagao ovjek. darf ich bitten njem. (it. darf ih bitn) smijem li moliti? (formula pri pozivu na ples, koju plesa upuuje [eventualnoj] plesaici). dargin prid. indekl. tur. (dargvn) ljut, estok; prgav, razdraljiv; darginiti, -im ljutiti se, bjesnjeti; darginluk ljutnja, srditost, gnjev. Darginci, Darginaca (mn. m. r.) narod u Dagestanu (v. J . Darije perz. uguiva, suzbija (inae ime trojice perzijskih kraljeva iz doba pr. n. e.). 260

dasa, 5. daso atr. 1. zgodan, okretan, impozantan ovjek, ljudina, momina; 2. kico, fifiri, pomodar, gizdelin; isp. feak. dasimetar v. dazimetar. dasina, 2. mn. dasina 1. uve. prema dasa; 2. glup, ogranien ovjek. daskal gr. (didaskalos) uitelj, nastavnik; da-skalica 1. uiteljica, nastavnica; 2. nevjerojatna, izmiljena pria (pouna), slikovit govor; prid. daskalski, -a, -6; daskal-ska poezija knjievna djela s didaktikim sadrajem. data (mn. sr. roda) lat. (data podano, predano, odreeno) podaci, utvrene injenice, pojedinosti, potankosti. datacija lat. (datatio) stavljanje, odreivanje datuma, datiranje (isp. datirati). dat, donat, dedicat, lat. (it. ...dedikat) daje, daruje, posveuje; isp. D. D. D. dateljni, -oga rus. dativ, trei pade (kod starijih pisaca). datirati, datiram lat. (datare preko njem. da-tieren) 1. zapisati datum; 2. potjecati, vui podrijetlo, postojati od neke vremenske granice.

dativ (akc. i dativ) lat. (dare dati trei pade koji stoji na pitanje ki emu; prid. dativni (dativni) i dativ; tivski). datizam, -zma nepotrebno gomilanj nima u govoru (prema imenu Datis skovode perzijskog kralja Darija I je, govorei grki, upadao u takve poj dato v. de dato; dato-mjenica mjen joj se rok plaanja rauna od dana i; dato sed non concesso lat. (it. ... k< uzmimo da je tako, iako ne doputai datovati, -ujem v. datirati. datura, datulja tal. (dattero, dattolo^ palme sa vrlo ukusnim slatkim plo< u veliini ljive (isp. urma). datum lat. (dare dati) doslovno oznaka vremena, tj. dana, mjeseca i (kod naih starijih pisaca; nadnevak datum privilegiatum lat. dano za poi plemiu (enoa). datum sed non concessum v. dato sed nc cesso. datum ut retro (supra) lat. mjesto, dan, i godina kao sprijeda (gore), tj. na p pisma odn. na prednjoj strani mjenic datura lat. vrsta biljke (Datura Stramc kunjak, iz koje se dobiva daturi (isjo to i atropin). dau ar. vrsta jedrenjaka sa 23 jarbola
davija

daudija v. davudija. dauervelne njem. (dauern trajati 4- val) trajna ondulacija. dauizam v. taoizam. daul, 2. mn. daula tur. (davul) bubai bo, go. daiilbaz v. davulbas. daiildija (isp. daul) bubnjar, doboar, bija. daun! engl. (down) dolje! lezi! zapovij da legne (kako ne bi smetao lovcu k; puca). Dauning-strit engl. v. Downing Street. dauphin v. dofen. Daut tur. (od hebr.) v. David. dava tur. (dava) 1. tuba, proces; z traenje; 2. prepirka, buna svaa, : 3. parniar, parbena stranka, davadija v. davudija. davamask opojno sredstvo kao t morfin, hai (Tresi Pavii). davet tur. (davet) gozba, veselje; davei onaj koji poziva ljude na gozbu, pozi David hebr. (dod) ljubljeni; Davidoi jezda (hebr. magen David) esten

261

debarkman

zvijezda (dva ukrtena trokuta), stari simbol idovstva (po biblijskom kralju Davidu iz 10. st. pr. n. e.); isp. salamunsko slovo, heksagram. davija, 2. mn. davija v. dava; davijati (se), -am (se) 1. tuiti, optuivati, pravdati se, preti se, parniiti se; 2. grditi, karati, psovati; 3. vikati, galamiti, buno se prepirati, svaati se; isp. davudija. (lavina v. dafina. Davis-cup (it. Devis-kap) meunarodno natjecanje u tenisu; utemeljio ga (1900) Amerikanac Dvvight F. Davi, svojedobno jedan od najboljih teniskih igraa svijeta; njegov je poklon i skupocjeni pokal za koji se igra, te ga pobjednika momad uva do slijedeeg natjecanja; u Davis-cupu mogu sudjelovati igrai iz cijelog svijeta, pa tako sudjeluju i nai. davit engl. (it. deivit) vrsta dizalice na laama, soha za dizanje amaca na brod. davran! tur. (davranmak opirati se, izdrati) uzv. dri se! ne daj se! ne boj se!; isto i davrana!; davranisati se, -em se otresti se, osloboditi se, oporaviti se. davudija tur. (isp. dava) 1. tuitelj, parni-ar, parbena stranka; 2. ovjek sklon par-nienju, svaalica, pravda. davulbas tur. (isp. dambulhana) isto to i ta-lambas. daviilisati, -em v. davijati. Davus sum, non Oedipus lat. (it. ... Edipus) Ja sam Dav, a ne Edip, tj. nisam toliko otrouman da bih se mogao uputati u rjeavanje zagonetaka (izreka prostoduno-ga roba Dava u komediji starorimskoga pisca Terencija Djevojka s otoka Androsa, koji misli na injenicu da je Edip [v.] uspio odgonetnuti Sfinginu zagonetku: Ujutro ide etveronoke, u podne dvonoke, a uvee tronoke, pogodivi da je to ovjek). Davy engl. (it. Deivi) hipok. prema David. Davy Crockett v. Deivi Krokit. dazimetar, -tra, 2. mn. dazimetara gr. (dasys gust + metron mjera) sprava za mjerenje gustoe zraka, gustomjer. dB skra. za decibel (v.). Db'ilisi v. Tbilisi. d. d. skra. za lat. de dato (v.). D. D. D. skra. za lat. dat, donat, dedicat (it. ... dedikat) daje, daruje, posveuje (obina pismena formula pri darivanju knjiga i si.).
debata

DDR skra. za njem. Deutsche Demokratische Republik Njemaka Demokratska Republika (Istona Njemaka); isp. BRD. DDSG skra. za njem. Donau-Dampf-schiffahrts-Gesellschaft (Dunavsko parobrodarsko drutvo); govorna kratica: de-de--es-ge (popularna i u naim podunavskim lukama). DDT v. diditi. de1 lat. u sloenicama prefiks koji znai: a) odjeljivanje, uklanjanje, ukidanje i si. (npr. demobilizacija); b) kretanje prema dolje, opadanje (npr. devalvacija, degradacija); 3. prijei, od, iz (kod nekih zapadnih naroda oznaka plemikog podrijetla; pie se ispred prezimena). de2 drugi ton glazbene ljestvice (u solmi-zaciji re). dead bali engl. (it. ded bol) u tenisu tzv. mrtva lopta, lopta izvan igre (koja je dvaput odskoila). Dea Dia lat. staroitalska boginja plodnosti zemlje. deadvveight engl. (it. dedveit) nosivost plovila izraena u engleskim tonama; krat. DW. dwt. deanimalizirati, -liziram lat. oduzeti ivotinjske znaajke (Krlea). dear engl. (it. dir) 1. drag, mio, ljubljen; 2. skupocjen, skup, vrijedan. deartikulacija lat. (de ... 4- articulus zglob) iaenje, uganue. de auditu lat. po uvenju (npr. poznavati nekoga). deba, gen. mn. deba v. debe. debakl, 2. mn. debakla (akc. i debakla) jranc. (debacle) poraz, propast, slom; krah, bankrot. debalans (isp. de' / balans) naruenje ravnotee, poremeaj uravnoteenosti, nesuglas-nost, neujednaenost, neravnotea izmeu dvaju meusobno povezanih i ovisnih elemenata. debalaa jranc. (dballage) vaenje iz omota, ispakivanje, ispitivanje robe (isp. ambalaa); debalirati, -baliram (deballer) ispakovati, raspakovati, razvezati. debalkanizirati, -niziram osloboditi neto balkanskih karakteristika, rasprostaiti, pro-finiti, evropeizirati. debarbarizirati, -rizlram izvoditi (izvesti) iz barbarstva, civilizirati, kultivirati. debarkman, -ana jranc. (debarquement) istovar robe (sa broda), iskrcavanje; debarki-rati, -barkiram iskrcati, istovariti; de-barkader, -era pristan; mjesto za prista262

de

janje manjih brodica i motornih amaca u luci ili u zaljevu; iskrcavalite; istovarno mjesto. debata, 2. mn. debata (akc. i debata, 2. mn. debata) franc. (debat) rasprava, raspra, spor. prepirka, rjekanje, borba rijeima; usmeno izmjenjivanje miljenja na nekom skupu, zasjedanju, pretres neke teme, diskusija; prid. debatni; debatirati, -batiram raspravljati; voditi debatu, pretresati neko pitanje; diskutirati; isto i debatovati, -ujem: debater, -era tko sudjeluje u debati, isto to i diskutant. debe, -eta tur. (debbe) okrugla drvena, bakrena posuda. debelacija lat. (debellare zavriti rat, pobijediti) unitenje neprijatelja u ratu. debellare superbos lat. v. parcere subiectis. debemur morti nos nostraque lat. (it. ... no-strakve) smrti dugujemo sebe i (sve) svoje (Horacije). debet lat. (debere dugovati) duguje; u dvostrukom knjigovodstvu lijeva strana rauna na koju se unose svi primici, a takoer dugovi i rashodi koji spadaju u taj raun; v. kredit. debi,' -ija, mn. -iji, 2. debija franc. (debut) 1. prvi javni nastup (na pozornici i dr.); 2. poetak ahovske igre, otvaranje; debitant, 2. mn. debitanata poetnik u nekoj karijeri; tko prvi put javno nastupa; novajlija; en. debitantica / debitantkinja (akc. i debitantkinja); debitirati, -bitiram prvi put javno nastupiti; isto i debitovati, -ujem. debi,2 -ija, mn. -iji, 2. debija jranc. (debit) 1. proda, prodaja; dozvola irenja; npr. slobodna prodaja novina; 2. koliina tekuine ili plina koje neki izvor daje u jedinici vremena (npr. debi naftene ili plinske buotine, debi vode iz rijeke ili bunara). debil, -ila (isp. debilan) slaboumnik, idiot, priglup ovjek. debilan, -Ina, -Ino lat. (debilis) slab; nemoan, nejak, iznemogao, loman; sakat, uzet: duevno nerazvijen, priglup; debilnost, -osti laki stupanj uroene slaboumnosti. debirokratizacija lat. (de... + isp. birokrat) nastojanje da se iz nekog rada ukloni birokratski postupak; debirokratizirati, -tiziram ukloniti inovniko gledanje na stvari, prosuivati ne kroz akte nego kroz ljudske probleme koji se iznose u aktima. debit1 v. debi2. debit2 tal. (debito) pogodba, uvjet, debitant, debitirati v. debi1. debitor lat. (isp. debet) dunik. debi v. dabl.
decemvir

debletija v. devletlija. deblokada franc. (de..., isp. blokada) njanje blokade, osloboenje od blok sti, naputanje opsade; deblokirati, -ram 1. skinuti blokadu, prekinuti o tvrave; 2. tamp. blokau (v.) zarr pravim slovima; 3. bank. skinuti za s novane vrijednosti ili robe, do k dolo zbog dugova ili sporova. Debora(h) hebr. pela; inae izraelski roica (12. st. pr. n. e.) koja je po osloboenju Izraelaca od Kanaanact zina pobjednika pjesma smatra s starijim hebrejskim junakim epom nje: Ratoborno rasue kose borci izr; i dragovoljno krenu narod ..., a zar Tako neka ginu. Jahve, svi neprijatel ji! A oni koji te ljube nek budu kao kada se die u svojemu sjaju). debordaa franc. (de... + bord la krcavanje s broda. debbJranc. (debauche) skandal, tunja\ zuzdanost, raskalaenost, razularenos vrat; deboir, -ira 5. deboire kavgi ovjek, koji izaziva skandale, tunjavi afera. deboto tal. (di botto odmah, smjesta ro, gotovo, malone. debrecinka (po mad. gradu Debreczen naziv za osobitu vrstu tankih kot isto i debreciner. debuleca tal. (debolezza) slabost, popust; debue, -ea, mn. -ei, 2. -a jranc. (dbc 1. izlaz; 2. proda, prodaja; trite, robe, mogunost (i mjesto) plasiranj buirati, -biiiram 1. izai iz ume, iz g na istinu, izmarirati iz klanca; izv iz kripca; 2. otvoriti, dopustiti slol prolaz, prestati sa stvaranjem za] isto i debuovati, -ujem. debut v. debi1. dec (isp. deci2) boica od jednog dec sajtlik, fiok, okanje, frakli. deca v. dec / deci2. de caetero lat. (it. de cetero) uostalom, decedirati, -cediram lat. (decedere) 1. odlaziti, uzmicati, ukloniti se; 2. prc prestajati; 3. preminuti, umrijeti, deceleracija lat. (de... + isp. akcelei usporenje, usporavanje, (lecem lat. deset (isp. decimetar, decigran decembar, -bra, 2. mn. decembara lat cember) mjesec prosinac (zapravo

263

dedikacija

mjesec, jer su stari Rimljani poinjali godinu martom, oujkom); isp. septembar: prici, decembarski prosinaki. decemvir, -ira. 5. decemvire lat. {isp. decem + vir mu) lan zbora od deset ljudi (u starom su Rimu decemviri bili izabrani da napisu zakone). decenala v. decennale (Mato). decenij, -ija (pored decenijum) lat. (isp. decem + annus godina) deset godina, desetljee; isto i decenija. decennale tal. priredba koja se odrava svake desete godine; isp. anale, bijenale, trijenale i si. decentan, -tna. -tno lat. (decens, 2. -entis) 1. pristojan, dolian, dolikujui, pristao: 2. skroman; suzdrljiv; decentnost, -osti 1. pristojnost, dolinost: 2. skromnost. decentralizacija lat. (de... 4- isp. centralizacija) 1. sistem upravljanja pri kome se jedan dio funkcija centralnih organa prenosi na mjesne organe; proirenje prava niih upravnih organa; 2. unitenje, ukidanje ili slabljenje centralizacije; decentralizirati, -iziram proVesti decentralizaciju: isto i deeentra-lisati, -em / decentralizovati, -ujem.

decernat, -ata lat. (decernere odluiti, izjavili) 1. izvjetaj: 2. opseg poslovanja inovnika, djelokrug rada. deci' lat. (isp. decem) u sloenicama prefiks koji oznauje deseti dio neega, osobito u metrikom sistemu mjera (npr. decimetar = = 0,1 m); isp. deka'. deci2 skraeno od decilitar; govori se inde-klinabilno obino samo uz brojeve, npr. dva deci, tri deci, deset deci, no kod Kr-lee imamo deklinaciju: ... ve kod drugoga decija rakije ...; Vraji otok. deciar (isp. deci' + ar) desetina ara. decibel (deci'... 4- isp. bei) jedinica jakosti zvuka; skra. dB (jakost zvuka tihoga govora iznosi 810 decibela). decidiran Jranc. (dcider) odluan, odreen; decidirano odluno, odreeno, bez uvijanja; isp. deciziva. d'ecitol njem. (isp. deci2 + voli pun) i . hosu lepe. decigram lat.-gr. (deci'... + isp. gram) deseti dio grama; skra. dg. Decije lat. (decius) deseti (ime koje se daje desetom djetetu). decilitar, -tra, 2. mn. decilitara lat.-gr. (deci1... 4- litar. v.) deseti dio litre; skra. dl. decima lat. (decimus deset) 1. desetina (porez); 2. poei. kitica od deset stihova; 3.

mu:, deseti stupanj dijatonske skale; razmak od deset dijatonskih stupnjeva, decimala lat. (decimus deseti) desetinka (decimalno mjesto, tj. mjesto iza decimalnog zareza); isto i decimal, -ala; decima-lan, -Ina. -Ino 1. desetinski, desetiki; 2. decimalan razlomak broj koji ima razlomke izraene u desetinama iza zadnjeg cijelog broja, npr. 67.4; 3. decimalni raun raun s decimalnim razlomcima; 4. decimalni zarez ili decimalna toka zarez ili toka za oznaku granice izmeu cijelih brojeva i razlomaka; 5. decimalno mjesto isto to i decimala; 6. decimalni sistem v. dekadski sistem; 7. decimalna mjera mjera podijeljena na 10 jedinica; 8. decimalna vaga vaga koja moe vagati terete deset puta tee od utega; mosna vaga; isp. centezimalna vaga. decimar, -ara lat. (isp. decima) procjenitelj desetine (poreza), decimetar, -tra. 2. mn. decimetara lat.-gr. (deci' ... 4- isp. metar) deseti dio metra; skra. dm. decimirati, -cimiram lat. (decimare) 1. deset-kovati: pogubiti svakog desetog ovjeka; 2. pogubiti velik broj ljudi: 3. prenes. jako smanjiti: isto i decimovati, -ujem.
dedivinacija

decizija v. deciziva. deciziva lat. (decidere odrezati, odsjei, odluiti) rjeenje, odluka; decizivan, -vna, -vno odluan, odvaan, konaan, odsjeen; odsudan, presudan: decizivan glas pra\n. odluujui, presudni glas; isp. decidiran. decollete v. dekolte. decrescendo v. dekreendo. decreta regni lat. (il. dekreta...) slubeni naziv zakona hrvatsko-ugarske dravne zajednice. deidati, -am tal. (decidere) odluiti (Vojno-\ i): isp. decidiran. dedak, 5. -ae. mn. -aci tur. (isp. bedak) glupan, budala, zvekan, prenemagalo; dedaiti se, dedaim se govoriti i izvoditi budalatine, budaliti, budalesati, glupariti, ludovati, prenemagati se, neprikladno se ponaati. Dedal i . Ikar. de dato tal. (akc. de dato) danas, od danas, od dana potpisa (na mjenicama, kod odreivanja dana plaanja). d'ed bol v. dead bali. dedikacija lat. (dedicare oitovati, posvetiti) 1. sveana posveta, namjena; 2. po-

264

klon; dedicirati, -diciram posvetiti, pokloniti (s posvetom); isp. dat, donat, de-dicat. dedivinacija lat. (dedivinatio) oduzimanje boanstvenih znaajki (Krlea). dedo, 5. dedo tur. (dede) hipok. prema dervi (a govori se iz potovanja i starijem muslimanu uope). dedukcija lat. (deductio od deducere izvesti, izvoditi) log. zakljuak od opih sudova na pojedinane ili na druge ope sudove, od uopivanja prema pojedinostima ili drugim uopivanjima; u naunoj spoznaji dedukcija je nerazdruivo povezana s indukcijom; deductio ad absurdum (it. dediik-cio ad apsurdum) pobijanje dokazivanjem proturjenosti koje nisu primijeene, ili koje logino slijede iz ije tvrdnje; de-duktivan, -vna, -vno koji se tie dedukcije, koji je dobiven dedukcijom; analitian, ralamben, injenian; deduktivna metoda metoda koja se slui dedukcijom; deducirati, -duiram izvoditi pojedinane sudove iz opih; isto i dedukovati, -ujem. dedazmet u Etiopiji najvia feudalna titula ispod rasa (v . j . deeskalacija jranc. (v. eskalacija) pojam stvoren u najnovije vrijeme za opreku postupka protivnog eskalaciji; prestanak vrenja ratnih operacija i povlaenje trupa s bojita. deetatizacija Jranc. pojam suprotan etatizaciji, tj. izdvojenje iz dravne svojine, u krajnjoj liniji pojava odumiranja drave. def tur. (def, tef) v. daire. def2 tur. (def etmek) u frazi uiniti def smiriti, ublaiti. de facto lat. (il. de fakto) zaista, doista, zbilja, stvarno; prot. de jure. defalkacija lat. (isp. de' / falx srp, kosa) 1. oduzetak, odbitak od zasluene zarade; 2. popust od oznaene cijene, defanziva i . defenziva. defaizacija v. denacifikacija (dakako s primjenom na Italiju). defectus capitolii lat. (it. defektus kapitoliji) defekt u glavi, glupost, nemogunost shvaanja. defekacija lat. (de... + faex, 2. faecis talog; smee) 1. ienje od taloga; ispra-njenje crijeva, stolica; 2. kem. preiavanje, naroito eernog soka s pomou vapna; glag. defecirati, -feciram. detekcija jranc. (dfection) izdaja, otpadnitvo, istup iz neke cjeline, odmetnitvo, aposta-zija (. Vueti). defekt, 2. mn. defekata lat. (deficere jeliti se; nedostajati) nedostatak, ma greka, manjak, kvar,

pomanjkanje, ica, porok, grijeh; oteenje; specijal: enje: De Soli et Lunae defectibus pomrinama Sunca i Mjeseca (Rudi kovi); defektan, -tna, -tno ote potpun; krnj, manjkav, nedovoljan, an, pokvaren, s pogrekom; koji ] neke fizike ili psihike mane, nenoi defektivan, -vna, -vno gram. koji ner oblika, npr. glagol vcdim, koji ime prezent, imperfekt i glag. prilog sa* sti (vidim, v'eljah, v'elei); takva s zove defektiv. defektologija lat.-gr. (defekt + logos -govor) nauka koja se bavi lijeenjem avanjem defektnih ljudi: obuhvaa: logiju (gluhi), tiflologiju (slijepi), o niju (duevno zaostali); defektolog, strunjak u defektologiji. defektoskopija lat.-gr. skup metoda zi vanje greaka u proizvodima (npr. statka niti u tkanju, pukotina u vini od drveta, eljeza i si.). defenestracija lat. (de... + fenestra -zor) bacanje kroz prozor; u historij za dogaaj kada su pristalice e rodne crkve, evangelici, pobunivi se kraljevske protunarodne politike, bac prozor prake gradske vijenice kra namjesnike, 23. V. 1618; proireni enje: ubojstvo, unitenje (Krlea). defensor lat. (it. defenzor) brani, bi branitelj, zatitnik; defensor patriae (i trije) zatitnik, tit domovine ( dodjeljivan osobito zaslunim vojsk ma): defensor et tutor patriae zi i skrbnik domovine (naslov podijeljen Krsti Frankopanu; poginuo god. 152 Varadinom vojujui protiv Habs vaca). defenziva lat. (defendere braniti) c zatita: stav obrane; prot. ofenziva; zivan, -vna, -vno obramben, z izv. defenzivnost, -osti. defenzor v. defensor. deferent lat. u astronomiji naziv za zam krunicu kojoj je sredite Zemlja. defetizam, -zma jranc. (dfaite por crpenost. iznurenost, klonulost, iznem malodunost, izgubljenost; rad, nas onih koji ne vjeruju u uspjeh neke ili u ralu u pobjedu svoje domovin ometaju uspjeno voenje rata ili ne

deficiendo

265

defraudacij a odluan, odreen, zakljuan, zavren; definitivno konano, zauvijek. definitor lat. (definire odreivati) jedan od najviih inova u katolikoj redovnikoj hijerarhiji (uz bok provincijala). d'efiti, -im tur. (defetmek) umirivati, smirivati, spreavati, ublaavati; odbijati, suzbijati. deflacija lat. (de... + flare puhati) 1. isputanje zraka; 2. smanjivanje koliine papirnog novca i novanih bonova koji se nalaze u optjecaju, putem razliitih mjera financijskog i ekonomskog karaktera u svrhu povienja njihove kupovne vrijednosti, smanjenja nivoa robnih cijena itd.; prot. inflacija; 3. utjecaj vjetra na zemljite i posljedice toga (ogoljenje tla, raznoenje estica zemlje, stvaranje pjeanih naslaga i si.); 4. prestanak vjetra, smirivanje nevremena. deflagracija lat. (deflagrare izgorjeti) naglo i beumno izgaranje eksploziva; spaljivanje, sagorijevanje; deflagrator galvanski preparat za taljenje kovine. deflektor lat. (deflectere saviti; zakrenuti) nastavak na dimnjaku protiv ulaenja vjetra. defli prid. indekl. tur. (defi odbojnost) osoran, ljut, srdit, odbojan, razdraljiv. defloracija lat. (de... 4- flos, 2. floris cvijet) oduzee djevianstva, obljuba djevice, razdjevienje; oskvrnue, oskvrnjenje; deflorirati, -loriram oduzeti djevian-stvo; obljubiti djevicu, oskvrnuti; isto i de-florisati, -em. defolijacija lat. (de... 4- folium list) ogo-ljivanje drvea, opadanje lia; defolijant kemikalija za unitavanje lia, ogolji-vanje flore. deformacija lat. (de... 4- isp. forma) 1. promjena obujma ili oblika tvrdoga tijela uslijed djelovanja vanjske sile; glavne vrste deformacije jesu: rastezanje, stezanje, ia-enje, zavrtanje, savijanje; 2. nakaznost, izmijenjenost, izvitoperenost, unakaenost, izoblienje, izopaenje, nagrda; deformirati, -formiram izmijeniti oblik emu; izobli-iti; iznakaziti; nagrditi, izopaiti; isto i de-formisati, -em; deformitet, -eta unakaenost, nakaznost, nakazan, iskvaren, izoblien oblik; nakaza, nagrda, grdoba; isto i deformnost, -osti. defraudacija lat. (defraudare varati) pro-nevjerenje, pronevjera, kriomarstvo, potkradanje, utaja; defraudirati, -fraudlram pronevjeriti, potkrasti, utajiti; defraudant,
de gust

rije; ruilatvo; defetist(a) pristaa defetizma; onaj koji u ratu ne vjeruje u pobjedu svoje domovine i iri malodunost; ovjek koji ometa neki koristan posao; maloduan ovjek; prid. defetistiki. deficiendo tal. (it. defiendo) muz. polaganije i tie, opadajui. deficijent, 2. mn. -ijenata lat. (deficiens manjkav) sveenik stavljen izvan slube zbog trajne nesposobnosti. deficijentan, -tna, -tno (isp. deficijent) 1. manjkav, nedovoljan, slab; 2. slabouman, duevno nesposoban. deficit lat. (deficere nedostajati, ne imati, manjkati) manjak (u blagajni ili u raunu); gubitak; prid. deficitni; deficitaran, -rna, -rno kome neto manjka, nedostaje; deficitarni krajevi pokrajine u kojima ne urodi dosta ita za prehranu (pasivni krajevi). defilada v. defile. defile, -ea, mn. -ei, 2. defila jranc. (defile tjesnac, klisura; uzak put) 1. mimohod trupa u redovima; paradni prikaz vojske i vojne opreme; 2. tjesnac; uzak i dug prolaz; sutjeska, klanac; defilirati, -fillram 1. prolaziti uskim putem; 2. prolaziti u mimohodu ispred nekoga; 3. defilirati rov vojn. podignuti i udesiti rov tako da neprijatelj ne moe u nj vidjeti i gaati; isto i defilovati, -ujem. definicija lat. (definitus odreen, razgovijetan, jasan) odreivanje jednog pojma po njegovim svojstvima da bude jasan i razgovijetan; jasno tumaenje; definitio fit per genus proximum et differentiam speci-ficam definicija se izrie najbliim rodnim pojmom i pojedinanim razlikama (prema drugim pojmovima koji takoer potpadaju pod isti rodni pojam); jo je jedno vano pravilo: definitio ne sit negans definicija neka ne bude nijena (ne treba izricati to neki pojam nije nego to jest); definirati, -fimram dati definiciju nekoga pojma; dati toan, logian sadraj pojma, jasno protumaiti, tono odrediti, opisati: isto i definisati, -em. definitiva lat. (definitivus koji odreuje, razjanjuje) 1. konani ispit kojemu se podvrgavaju uitelji poslije dvije godine slubovanja da bi stekli stalnost u slubi; 2. konano stanje. definitivan, -vna, -vno (isp. definitiva) konaan; koji konano svrava ili rjeava neku stvar; presudan,
defterdar

266

2. mn. defraudanata pronevjeritelj, utaji-va, varalica, kriomar; en. defraudantica / defraudantkinja (akc. i defraudantkinja). defterdar, -ara, 5. defterdaru i -are tur. (isp. tefterdar) 1. knjigovoa; 2. ministar financija u Turskoj. degati se, degam se (gr. dike pravda) pravdati se, svaati se, buno se prepirati. degauzacija (isp. gaus) demagnetizacija uz pomo zavojnica kroz koje tee elektrina struja. degazacija jranc. (de... + gas, v.) vojn. ienje kraja, odjee i razliitih predmeta, zagaenih otrovnim tvarima; razotrovljenje; prid. degazacionl; degazirati, -gaziram izvriti degazaciju, razotroviti; degazator stroj za degaziranje. degazolinaa lat.-jranc. (de... + isp. gazo-lin) prostorija gdje se vri izdvajanje gazo-lina. degaman, -ana jranc. (dgagement) otkup, osloboenje; rastereenje; putanje; prot. angaman; degazirati (se), -gaziram (se) osloboditi (se), rasteretiti (se); kod nogometa ispucavati loptu u polje (golman); isto i degaovati, -ujem. degba (isp. degati se) svaa, prepirka.

degdisati, -em tur. (degmek) 1. pripasti, dopasti; 2. imati dovoljno, dostajati (u emu). doge kl ija v. tegeltija. degenati v. degeneiti (pod degenek). degenek, mn. -ci tur. (degnek) 1. batina (za udaranje po tabanima); 2. batinanje; 3. pogrd. visok ovjek, dugajlija; izvui (izvui) degenek dobiti (grdnih) batina; degeneiti, -Im udarati degenekom; batinati, tui, mlatiti, lupati. degeneracija lat. (de... + genus, 2. generis porod, pleme, podrijetlo) izrodenje, izo-paenje, nazadnost, opadanje, propadanje, pogoranje biolokih oblika organizma biljke, ivotinje, ovjeka (ili pojedinih njihovih organa); kod ovjeka se degeneracija oituje takoer u umnoj i duevnoj slabosti, u opadanju duhovnih vrijednosti, kao i u raznim psihikim poremeajima; degenerirati (se), -neriram (se) izroditi se, izvri se, izopaiti se; propasti; izgubiti dobre osobine predaka; isto i degenerisati (se), -em (se); degeneriran izroen; izopaen, pokvaren; propao; sa znakovima degeneracije, isto i degenerisan;

degenerik, 5. -e, mn. -ci 1. ovjek zakrljao tjelesno i duevno (sa mnogo manje vrijednim osobinama nego njegovi predci); 2. pogrd. izrod, nakaza, udak, luak, krljavac (kod Krlee i aa isto i degenerat, -ata. degenia velebitica lat. (it. degenija velel bot. vrsta biljke koja se nalazi samo em Velebitu (pronaao je i opisac arski botaniar Arpad Degen, 1866 po kome je dobila ime). degmati se, -am se tur. (degmek) rvs natezati se, opirati se. degmede tur. (degmede) malo vjerojatno blematino, sumnjivo. degolizam, -zma politika i pristajat politiku koju je vodio francuski g Charles de Gaulle (it. ari de Gol), 1 1970, voa francuskog otpora proti make okupacije i kasnije predsjednik i predsjednik republike; degolist(a) -stasa degolizma; prid. degolistiki; isp izam i telekratija. degradacija lat. (de... + gradus stt 1. postepeno sniavanje nekoga sve proces pogoravanja neega, gubljenje steenih svojstava; 2. lienje ina u ili vraanje u nii in, skidanje s pol diskvalifikacija; degradirati, -gradiram sniziti, oduzeti nekom rang

(stepen); ziti, smanjiti nekomu ast; 2. degradii pogorati se, izroivati se; isto i dej vati, -ujem. degras Jranc. (degraisser oistiti od i tehnika mast za tavljenje koe. de gravi causa lat. (it.... kauza) zbog razloga. degres, 2. mn. degresa lat. (degredi spustiti se) razmak; odlazak, povla isp. progres, regres; degresija posti smanjivanje; prid. degreslvan, -vna, d'egreslvnl trokovi trokovi koji ko veanja proizvodnje razmjerno opad odnosu na jedinicu proizvoda; prot. gresivni trokovi. degrmendija tur. (degirmendi) mlinar, niar. degrmija tur. (degirmi jednako duga irok) kvadrat, etverokut (i predmet t; oblika). degumirati, -gumlram franc. (dgomme oduzeti sirovoj svili vanjski gumasti pomou vrue sapunice (svila tako d vei sjaj i moe se bolje bojadisati). degustator lat. (degustare okusiti) stru koji po okusu odreuje svojstvo nam (vina, aja, duhana i dr.), kua. de gustibus (et coloribus) non est disputa lat. (it. de gustibus [et koloribus] n deka

degutanta n

267

disputandum) o ukusima (i bojama) ne treba raspravljati; svatko ima svoj ukus; ukusi su razliiti. degutantan, -tna, -tno franc. (degoutant) koji je neugodan, odvratan, odbojan, gnusan, neukusan; degutirati, -gutiram izazvati odvratnost; omrznuti komu; omraziti komu to; ogaditi; dosaditi; uiniti nemilim, neugodnim, neukusnim, zbljutaviti, zgaditi. dehelmintizacija lat.-gr.(de. . . + isp. helminti-jaza) lijeenje protiv trakavice, protiv glista vosti uope. dehidratizacija lat.-gr. (de... + hydor voda) gubitak vode, sasuenje; isto i dehi-dracija. dehidraza lat.-gr. ferment (v. J koji nekom kem. spoju oduzima vodik; isto i dehidro-genaza; isp. dehidrogenacija. dehidrogenacija lat.-gr. (isp. hidrogenij) oduzimanje vodika iz kemijskih spojeva. dehonestirati, -nestlram lat. (isp. de1 / hone-stus astan) obeastiti, liiti asti (E. inko). dehortacija lat. (dehortari odgovarati, odvraati) odgovaranje, odvraanje od neega; dehortatdrij, -ija (pored dehortatori-jum) zabrana strancima da za vrijeme rata odravaju veze s domovinom. dehumanizacija lat. (isp. de1 / humanus ovjeanski, ljudski) liavanje ovjenosti, neovjenost, podivljalost, odsutnost osjeaja ljudskosti; glag. dehumanizirati, -nizT-ram. deicid, -ida lat. (deus bog, boanstvo + occidere ubiti) ubojstvo boanstva. Deidamija ki skitskog kralja Likomeda, majka Neoptolema Pira, sina Ahilejeva. deifikacija lat. (deus bog + ... fikacija v.) injenje bogom; kod starih Rimljana poetak tovanja neke osobe kao boga; isp. apoteoza. Dei gratia lat. (it. Dei gracija) po milosti bojoj. deiksa, 2. mn. deiksa gr. (isp. deiktian) lingv. pokazna (deiktina) estica (npr. / u prilogu tuj umjesto tu, tj. ovdje, ili s u prilogu jutros, tj. ovog jutra). deiktian, -na, -no gr. (deiknvmi pokazujem) koji se osniva na primjerima, dokazima; dokazni, primjerni, pokazni; isto i deiktiki. Deimos gr. (strah) u starogrkoj mitologiji, sin, stalan pratilac i koija boga rata Aresa. de integro lat. iznova, ponovno. deipnosofisti gr. (deTpnos ruak, obrok jela) starogrki mudraci koji su za punim stolovima vodili uene razgovore.
deka

de iure v. de jure. Deivi Krokit (Davy Crockett) legendarni ameriki graniar i politiar (17861836); nosio kapu od rakunova krzna s repom na stranjoj strani odatle u nas naziv za slinu (djeju) zimsku kapu od pravoga ili umjetnog krzna. deizam, -zma lat. (deus bog) uenje, raireno u 17. i 18. st. (Locke. Voltaire, Rous-seau) koje je doputalo postojanje boga samo kao prauzrok svijeta, a koje je negiralo postojanje boga kao linosti (teizam) i njegovo mijeanje u ivot prirode i drutva (udesa i si.); kad se deizam pojavio, on je u izvjesnoj mjeri potkopao crkvenu ideologiju; danas je deizam jedno od sredstava obrane religije; deist(a), 2. mn. deTsta pristaa deizma; prid. deistikl. Deizi v. Daisy. dej ar. naslov poglavara Alira (1719. st.) i Tunisa (1618. st.) za vrijeme turskog suvereniteta nad tim zemljama. Dejanira u starogrkoj mitologiji ena He-raklova, za koju se borio s boanstvom rijeke Aheloja; uzrokovala smrt svoga mua poslavi mu (u neznanju) koulju namoenu u krv Nesovu (v. Nes). dejeuner franc. (it. deene) doruak; zajutrak; suvremeno znaenje: ruak; dejeuner dina-toire (it. deene dinatoar) doruak kao ruak odn. objed sa karakterom sveane veere (Krlea u oba znaenja). de jure lat. po pravu; pravno, s pravnog gledita; u zakonskim granicama; prot. de facto. Dejvi Kroket v. Deivi Krokit. Dejfob sin Prijama i Hekube, brat Hekto-rov i Parisov; poslije smrti Parisove mu Helenin; ubio ga Menelaj. dejstvo, 2. mn. dejstava crkv.-slav. 1. u starijoj (srpskoj) knjievnosti: in u drami, slika, prizor; 2. u dananjem jeziku djelatnost, djelovanje, djelotvornost, utjecaj, funkcija, akcija, rezultat, efikasnost, efekt; mo, snaga, sila. dejvit v. davit. dek1 v. dekagram. d'ek2 njem. (Deck) paluba, krov, krovite; isp. deka3. deka' gr. deset; u metrikom sistemu mjera dodaje se uz naziv jedinica mjerenja kao oznaka da se ta jedinica ima mnoiti sa

268

deka

10 (npr. dekalitar = deset litara itd.); isp. deci1. deka,2 2. mn. deka gr. skraeni izraz za dekagram. deka,' 2. mn. deka njem. (Deke) 1. pokriva, pokrov, pokrovac, ebe, guber, gunj; 2. krov, tavanica, strop; 3. trgovaka tezga; ispod deke potajno, kriom. da nitko ne vidi, u vercu (prodati neku robu). dekabristi sudionici ustanka u Rusiji (u Petrogradu, dananjem Lenjingradu) 14. prosinca (rus. dekabr') 1825; ovaj ustanak organizirala je (protiv carskog samodravlja) revolucionarno nastrojena grupa plemia i vojnih osoba, no bez uea irokih narodnih masa; cilj je ustanka bio: uvoenje parlamentarizma, ogranienje ili potpuno ukidanje carske vlasti, uvoenje jednakosti za sve stalee, sloboda savjesti, tampe i birakog prava; carska je vlast ustanak krvavo uguila i povjeala voe ustanka; nazori dekabrista formirali su se pod utjecajem ideja francuske buroaske revolucije: prid. dekabristikl. dekada gr. (dekas, 2. dekados) 1. vrijeme od 10 dana, desetina (tjedana, mjeseci, godina); 2. dio djela koje ima deset knjiga; 3. razdoblje od deset dana u francuskom kalendaru za vrijeme francuske buroaske revolucije 1789; prid. dekadnl; dekadski (\\). dekadansa, 2. mn. dekadama Jranc. (deca-dence) 1. opadanje, pad, srozavanje, propadanje, nazadak, pogoranje, raspad, propast, rasap, rasulo, gubitak; 2. pravac u umjetnosti i literaturi, nastao u Francuskoj krajem 19. stoljea; drutveno negativan, jer porie svaku vrijednost ovjeka, propovijeda besmislenost ivota i preporuuje ulne uitke; isp. dekadentizam; isto i dekadenca (prema tal.) i dekadencija; de-kadent, 2. mn. dekadenata 1. pasivan, bezvoljan, utuen, umoran ovjek koji bjei od realnog svijeta i utjee se umjetnim podraajima razne vrste; 2. ovjek koji propada, koji nema volje za ivot; 3. umjetnik ili knjievnik, pristalica dekadanse; dekadentan, -tna, -tno koji ima svojstva de-kadenta; dekadentizam, -zma svojstvo dekadenta: isto i dekadentstvo. dekadski gr. (isp. dekada) koji se odnosi na dekadu; dekadski sistem brojni sistem koji ima za osnovu broj 10; v. decimalni sistem. dekaedar, -dra, 2. mn. dekaedara gr. (deka deset + hedra sijelo, osnova, strana) geometrijsko tijelo omeeno sa 10 ] mnogokutnik sa 10 povrina, desete tnik. dekagon, -ona gr. (deka'... + gony dekapirati

ljeno. kut) deseterokut. dekagrad gr.-lat. (isp. deka' / grad panj) deset stupnjeva kao jedinica za kutove (etrdeseti dio krunice), dekagram gr. (deka'... + gram, v.) dio kilograma; deset grama; skra. dkj dekakord gr.-franc. (deka'... + isp. a glazbalo sa deset ica. dekalclt, -ita lat. (de... + isp. kalcij) stvo za odvapnjivanje pri tavljenju kc dekalijun, -iina gr. broj (pie se brojk sa 60 nula); isto i dekalibn, -na. dekalirati, -kallram (isp. kalo) izgub teini, sasuiti se. dekalitar, -tra, 2. mn. dekalitara (dei + isp. litar) mjera od deset litara; . dkl. dekalo v. kalo. dekalog gr. (deka1... + lgos rijei vor) deset zapovijedi bojih koje je, pe danju, dao Mojsije Izraelcima. dekalumen gr.-lat. (deka'... + isp. li fotometrijska mjera (10 lumena). Dekameron gr. (deka'...-)- hemra djelo talijanskog knjievnika Giova Boccaccia; poinje snanim opisom ki Firenci god. 1348, od koje nekoliko n a i djevojaka pobjegnu u slobodnu pr: gdje provode vrijeme u zabavama i prii pustopanih i do krajnosti zapapri pria (V. C. Emin), po deset novela u dana. dekametar, -tra, 2. mn. dekametara (dek + isp. metar) mjera za duinu od 1( tara; skra. dkm. dekan, -ana, 5. dekane lat. (decanus -povjednik atora u kom je bilo deset nika) 1. glavar, predstojnik desetoric osoba koja stoji na elu sveuilino kulteta; 3. predstojnik kaptola; 4. prei nik dekanata, crkvenoga kotara; pric kanov; dekanski; dekanat, -ata 1. < nov ured; pisarnica fakulteta; admin tivno-nauno vodstvo fakulteta; 2. crl kotar, dio arhiakonata; prid. dekanat! dekanija dekanat kao crkvena ustai sijelo crkvenog kotara. dekantacija Jranc. (decanter otakati) lagano otakanje i odvajanje bistre ine od taloga; dekantirati, -kantlrar otoiti, ocijediti; neku tekuinu odvoji

269

deklinacij a dekasilabian, -na, -no gr. (deka'... + isp. silaba) deseterosloan, koji ima deset slogova; dekasilabian stih deseterac. dekatirati, -katlram franc. (decatir) pariti sukno, staviti ga pod vrui tlak u svrhu postizavanja postojanosti boje i spreavanja kasnijeg skupljanja kao i radi uklanjanja sjaja. dekatlon gr. (deka'... + athlon natjecanje, nadbijanje) sport, u lakoj atletici naziv za natjecanje u deset disciplina; desetero-boj. dekcange (mn. . r.) njem. (Deckzange) li-marske kare. deker, 2. mn. dekera njem. (Decker) bojadi-sa u crtanom filmu, kolorist. deklk, -ika, mn. -ici tur. (dekika) minuta, as; isto i dekika, -ike. dekintirati, -kintlram atr. (isp. kinta) liiti novaca; dekintiran bez novaca, varc, plajte (v.). deki njem. (Deckel) poklopac. deklamacija lat. (declamare glasno govoriti) 1. umjetnost recitiranja (v. recitacija); umjetniko recitiranje; 2. patos; patetian govor; estoko i glasno govorenje, gr-mljenje; praznorjeivost, prodika, razmetljivost u rijeima; 3. prenes. besadrajan, naduven govor, lanak itd.; deklamirati, -klamlram

taloga koji se nalazi na dnu, i tako je razbistriti; dekantator talonik, zgunjiva. dekapirati, -kaplram franc. (decaper) istiti kakav metal (kiselinama, luinama ili elek-trolizom). dekapitacija lat.(da... + caput, 2. capitis glava) odrubljenje glave; smaknue, glavo-sijek, pogubljenje (maem, giljotinom); u prenesenom smislu: uklanjanje s vodeeg poloaja. dekapitalizacija lat. (isp. de' / kapital) oduzimanje kapitala, financijsko slabljenje, osiromaenje, liavanje novanih sredstava; glag. dekapitalizirati, -lizlram; isto i deka-pitalizovati, -ujem. dekapod gr. (deka... + piis, 2. podos noga) 1. mjera za duinu od deset stopa; 2. zool. deseteronoac (morska ivotinja iz skupine mekuaca, sipa, liganj). dekapsulacija lat. (isp. de1 i kapsula) operativno skidanje povrinske prevlake (kapsule) s bubrega (kod uremije) ili s drugih organa. dekar gr.-lat. mjera za zemljite (deset ara). dekartelizacija franc. (de ... + isp. kartel) rasputanje, likvidiranje kartela. dekartovac, -ovca, 2. mn. dekartovaca sljedbenik nauke Rena Descartesa (v.); dekar-tovski u duhu Descartesovu.

 1. umjetniki recitirati; 2. zanosno govoriti; 3. frazirati; isto i deklamo-vati, -ujem; deklamator ovjek koji deklamira, recitira; recitator; prenes. frazer, praznorjeiv govornik, razmetljivac, junak na rijeima; en. deklamatorka; prici, dekla-matorski; deklamatoran, -rna, -rno na nain deklamacije. deklanirati, -klanlram Jranc. (dclancher) otvoriti, pustiti, putati. deklaracija lat. (declarare razjasniti, oznaiti, oitovati) 1. izjava, sveano proglaenje osnovnih naela, npr. deklaracija o neotuivim pravima ovjeka (1789), deklaracija prava naroda Rusije (1917), deklaracija Zavnoha o osnovnim pravima naroda i graana demokratske Hrvatske (1944); 2. izjava jedne ili vie drava u nekom pitanju meunarodne politike; enuncijacija; 3. izjava s popisom robe koja se predaje kod plaanja carine (carinska deklaracija); 4. potanska isprava koja se prilae novanim i vrijednosnim poiljkama u inozemstvo; 5. izjava, objanjenje, oitovanje, zauzimanje stava u nekom pitanju uope; 6. uputa o upotrebi, objanjenje, naputak (u trgovakom odn. tvorniarskom jeziku); deklarirati, -lariram
deklinograf

izjaviti, oitovati, prijaviti, objaviti; isto i deklarisati, -em; deklarativan, -vna, -vno gram. izrican, izjavan (npr. deklarativna reenica); koji je samo na rijeima, neistinit; deklaratoran, -rna, -rno koji objavljuje, naznanjuje ve utvrenu, postavljenu injenicu (ali je sam nije utvrdio, postavio); prot. konstitutivan. deklasirati, -klaslram/rac. (de ... + isp. klasa) 1. prenijeti u nii razred; prekategori-zirati, prekvalificirati (nanie), degradirati; 2. (povr.) izgubiti sve temeljne, klasne oznake; ne imati nikakva udjela u drutvenoj proizvodnji; moralno se zapustiti; vezati se sa zloinakim svijetom, npr. tatovi od zanata, prostitutke; prid. deklasiran izvan javnoga ivota, moralno zaputen, izdvojen iz klase, propao, beskoristan (Krlea). deklinabllan v. deklinacija. deklinabilndst, -osti (isp. deklinacija) sklonji-vost, promjenljivost, mogunost gramatike sklonidbe imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva. deklinacija lat. (declinare ukloniti, odvratiti; udaljiti se, maknuti se, skloniti se) 1. gram. sklonidba, sklanjanje, mijenjanje po 270 postati rastresen; prid. dekoncentri rastresen, nesabran; isto i dekoncen -em; prid. dekoncentrisan. dekontaminacija lat. (de... + isp. ko nacija) vojn. uklanjanje radioaktivne vanosti sa ljudi, ivotinja i predmeti nje toplom vodom, sapunicom i < kemijskim sredstvima, struganjem g zatrovanog sloja itd.). dekor, -ora lat. (decor) 1. nakit, ures, uope; 2. ukras pozornice; 3. sredin svojom ljepotom ukraava neki pri neku pojavu; dekoracija 1. ukrai pozornice slikama i drugim sredstvi kovne umjetnosti radi prikazivanja radnje (uma, ulica, soba itd.); insce 2. prenes. lijepa spoljanjost iza k skriva neugodan sadraj; 3. odlike znak odlikovanja (medalja, orden); rirati, -koriram 1. ukrasiti, uresiti titi; 2. podijeliti komu odlikovanje; dekorisati, -em; dekorativan, -vna, -v koji ukrauje; koji moe posluiti za ukrasni, kien; dekorater, -ra, 5. di teru 1. umjetnik koji slika kas dekoracije; 2. obrtnik ili umjetnik k bavi ukraivanjem ulica, trgova, pai prostorija itd.; isto /dekorator; dekorui decorum) vanjska pristojnost; as stajanstvo koje pripada poloaju; dekorativizam, -zma nepotrebno p davanje isto ukrasnih motiva u n umjetnikom djelu. dekovati, -ujem njem. (decken) pokriti, ] vati; prikriti, prikrivati (isp. dekung). dekoviljskl kolosijek (po imenu izumitelji cauville) kolosijek u. kojem su tranic maknute 0,65 m. dekrement, 2. mn. dekremenata lat. (d cere smanjivati se) gubljenje, slab opadanje snage (prot. inkrement). dekrepit, -a, -o tal. (decrepito) oronuo tor, star, nemoan. dekrepitacija jranc. (decrepitation) 1. os lost, oronulost; 2. raspucavanje, prs kristala pri arenju. dekreendo, mn. dekreendi, 2. mn. c enda tal. (decrescendo) muz. opad sve slabije; znak >; isp. kreendo; d endirati, -endTram izvesti dekre prijei iz glasnijeg muziciranja u tie. dekret, -eta lat. (decretum odluka, dba), 1. odluka, rjeenje, ukaz, uredbi redba; 2. pismeno imenovanje o slu namjetenju; 3. u Francuskoj su dekn

padeima; 2. fiz. otklon magnetske igle ili kut to ga geografski meridijan zatvara s magnetskim; 3. astr. udaljenost jedne zvijezde ili planeta od nebeskoga ekvatora; 4. u medicini: opadanje estine, izmak, poputanje; deklinirati, -klinTram gram. sklanjati; mijenjati po padeima; skretati, naginjati; isto i deklinovati, -ujem; deklinabl-lan, -Ina, -Ino gram. koji se moe sklanjati, sklonjiv; prot. indeklinabilan. deklinograf lat.-gr. (isp. deklinacija 2 + gra-fo piem) fizikalni instrument koji biljei razlike u otklonu magnetske igle. dkmantl njem. (Deckmantel) ogrta za prikrivanje, izlika, izgovor, prikriva. deknlifcr v. lifer. dekodirati v. deifrirati. dekokt, 2. mn. dekokta / dekokata lat. (deco-quere skuhati) uvarak; ljekovit napitak od kuhanih trava ili droga. dekolonizacija lat. (de ... + isp. kolonizacija) izraz nastao u nae vrijeme kao oznaka borbe podjarmljenih naroda za osloboenje od kolonijalnog poloaja. dekoloracija lat. (de... + color boja) gubljenje boje; izbljedivanje; dekolorirati, -16-riram oduzeti boju, izblijediti. dekolte, -ea, mn. -ei, dekoltea jranc. (decollete) izrez na enskoj haljini oko vrata i na leima; razgolienost, obnaenost; dekoltirati, -oltTram nainiti izrez na haljini oko vrata i na leima; razgolititi, obnaiti; prid. dekoltiran; isto i dekoltovati, -ujem; prid. dekoltovan. dekompenzacija lat. (decompensatio) med. zatajivanje, zakazivanje, prestanak (npr. rada sranog miia ili djelovanja nekog organa i si.). dekomponiran (isp. dekompozicija) rastrojen. dekompozicija lat. (de ... + isp. kompozicija) 1. rastavljanje, rastvaranje; rasulo, izoblienje, trule, raspadanje; ralanjivanje, razlaganje, razluivanje; 2. vojn. razailjanje okupljenih snaga radi izvrenja posebnih zadataka; 3. neusredotoenost (panje, misli); dekomponirati, -ponTram rastvoriti, rastaviti; ralanjivati, razlagati, razluivati; razmetnuti, razglobiti; isto i dekomponovati, -ujem. dekoncentracija lat. (de... + isp. koncentracija) 1. prijenos nekih poslova sa sredinjih organa vlasti na nie upravne organe, v. decentralizacija; 2. stanje rastresenosti, ne-sabranosti; dekoncentrirati, -centriram provesti dekoncentraciju; dekoncentrirati se

dekretaI

271

delgant

nazivali zakonodavne odluke viih organa koje je stvorila francuska buroaska revolucija u 18. st., a takoer i Parika komuna 1871; 4. u SSSR u prvim godinama poslije uvoenja sovjetske vlasti naziv zakona (npr. dekret o zemlji kojim je god. 1917. ukinuto pravo privatnog vlasnitva na zemlju); 5. rjeenje vlasti o nekom pitanju koje nema zakonodavni karakter; 6. pakraki dekret otputenje od slube, otpust, otkaz (u porugljivom smislu); prid. dekretnl; dekretirati, -kretlram narediti, odrediti; rijeiti, odluiti to dekretom; prid. dekretlran; isto i dekretovati, -ujem; prid. dekretovan. dekretal, -ala (isp. dekret) papinska odluka, rjeenje ili naredba, dekriptirati, -kriptlram lat.-gr. (de... + isp. kripta) otkriti, otkrivati, iznijeti, iznositi na javu. deksiokardija gr. (deksios desni + kardia srce) neprirodna pojava da se srce kod nekog nalazi na desnoj strani. d'ekster atr. organ javne sigurnosti, detektiv (po vlast, imenu). dekstran, -ana lat. (isp. dekstrin) sredstvo (praak) koje moe privremeno zamijeniti krvnu plazmu; primjenjuje se kod teih operacija, ozljeda, prijeloma, opeklina i si. (pronaen u Upsali 1944). dekstrin, -ina lat. (dexter desni) ugljini hidrat iz kroba; slui za lijepljenje, zgu-ivanje boja, za apreturu; dekstroza groani, krobni eer; glikoza. dekstrokardija lat.-gr. (dexter desni) v. deksiokardija. dekstroza v. dekstrin. dekubitus lat. (decumbere lei) zaleano mjesto na tijelu bolesnika; zaleaj; takoer i svaka bolna pojava na dijelovima tijela izloenima stanovitom pritisku; mjesto na kojem je otpalo tjelesno tkivo zbog gangrene (v.). dekung, mn. -zi, 2. dekunga njem. (Deckung) vojn. zaklon, rov (isp. dekovati). dekurairati, -ralram franc. (de... + isp. kuraa) poplaiti, obeshrabriti, onesmjeliti, izazvati malodunost, nepoduzetnost, uiniti da netko izgubi hrabrost, kurau, samopouzdanje. dekurija lat. (decuria) 1. odred od 10 konjanika u starorimskoj vojsci; 2. svaki politiki ili graanski skup od deset ljudi; 3. razred (bez obzira na broj) u koji su se dijelili starorimski senatori i suci; dekurion, -ona, 5. dekurione 1. zapovjednik dekurije; 2. hist. odbornik opinskog vijea. delegat niku ustupa potraivanja prema nekoj treoj osobi. delegat, -ata, 5. delegate lat. (isp. delegacija) lan delegacije, izaslanik, zastupnik, poslanik; izabrani ili imenovani predstavnik, opunomoenik od nekog kolektiva ili drave. delegatar, -ara (isp. delegat) vjerovnik upuen na treu osobu u svrhu ostvarenja svojih potraivanja. delegator (isp. delegat) osoba koja imenuje ili alje delegata odn. delegatara, naredbodavac. delegatski, -a, -5 prid. prema delegat; delegatski sistem formiranje drutveno-po-litikih zajednica na taj nain da drugi organi (u pravilu nii) alju u njih stanovit broj svojih predstavnika. de lege fer'enda lat. (lex, 2. legis zakon + ferendus koji treba, valja, mora da bude donesen) po zakonu koji bi trebalo propisati kako bi se neki prijepor imao presuditi; de lege lata (latus donesen) po zakonu koji postoji, po postojeim propisima. delegirati, -leglram lat. (isp. delegacija) opunomoiti; izaslati u svojstvu delegata; odrediti nekoga u poslanstvo; ovlastiti nekoga nekim nalogom; odrediti mjesto sebe drugoga da neto izvri; isto i delegovati, -ujem.

dekuver, -era franc. (decouvert) pomanjkanje robe ili vrijednosnih papira na burzi kod onoga koji je to trebao da imade; prodavanje robe koje prodavalac nema; kredit a dekuver kredit koji se daje bez pokria. dekvalifikacija v. diskvalifikacija. dei. skra. za lat. deleatur / delineavit (v.). delacija lat. (delatio) 1. pozivanje nekoga da primi nasljedstvo; 2. potkazivanje, douni-tvo, pijuniranje, denuncijacija. delaktacija lat. (de... + lac, 2. lactis mlijeko) odvikavanje djeteta od majina mlijeka, odbijanje od sise. de lana caprina rixari lat. (it. ... kaprina riksari) boriti se za kozju kostret, tj. za nevrijednu, nitavnu stvar, pravdati se za sitnicu, mlatiti praznu slamu. delator lat. (delator donosilac) potkaziva, dounik, pijun; klevetnik denuncijant, dostavlja, cinker. De l'audace, de l'audace et encore de l'audace franc. (it. De lodas... et ankor de lodas) Smjelo, smjelo i opet smjelo (geslo francuskog revolucionara Dantona). delavara (po amer. geogr. imenu Delavvare) vrst groa, amerikanka. delbon tal. vrsta morske ribe. dei credere v. delkredere. deleatur lat. (delere razoriti; istrti) doslovno neka se brie; korektorski znak (9) kojim se upuuje da se neto ima brisati ili ukloniti. delectari et prodesse lat. (it. delektari et pro-dese) razveseliti i koristiti, spojiti ugodno s korisnim. delegacija lat. (delegare povjeriti komu to, otpremiti koga kamo, poslati) 1. akt kojim dralac vlasti prenosi vrenje vlasti na drugoga; 2. izaslanstvo, povjerenstvo, zastupnitvo, predstavnitvo; skup osoba na koje je prenesena neka vlast; predstavnici neijih interesa na kongresu, zasjedanju, pregovorima itd.; 3. utvrivanje izvanredne nadlenosti nekog suda po viem sudu za neki pojedini sluaj iz nekog naroitog, zakonom predvienog razloga; delegacije prema austrijsko-ugarskoj nagodbi od 1867. izaslanstva Carevinskog vijea (v. Reichsrat) i ugarskog sabora koja su kao zajednika predstavnitva vijeala o tzv. zajednikim poslovima (obrana, vanjska politika, financije). delegant, 2. mn. deleganata lat. (delegare doznaiti novac) dunik koji svom vjerov-

272

delektirati se, -lektlram se lat. (delectare naslaivati) zabavljati se, naslaivati se. radovati se, uivati, veseliti se. delen, -na jranc. (delaine) poluvunena tkanina, osobito za enske haljine. delenda Carthago . (it. ... Kartago) Kar-taga koju valja razoriti; isp. ceterum censeo. delendija tur. (dillendi) govornik, prialo, kozer, zabavlja; isp. dilendija. delenlt. -ita (po gradu Dellenu u vedskoj) vrsta rude s veom koliinom kremena. delet tal. (diletto) ljubimac, miljenik. Delfi, Delfa (mn. m. roda) starogrko proroite u kojem je proricala Pitija (v.J; prid. delfijskl, -a, -o zagonetan, tajanstven, tajnovit; Delfijskl institut, -uta meunarodna studentska organizacija za njegovanje klasine drame; prireuje delfi-jade na kojima studentske glumake druine izvode dramska djela iz klasine starine. delfin, -ina gr. (delfis, 2. delfinos) 1. dupin; pliskavica; ivotinja iz porodice zubatih kitova; 2. sport, stil plivanja; delfinist(a) vrsta plivaa; delfinarlj, -ija (pored

delfina-rijum) poseban bazen za uvanje delfina. delfinij gr. (Delfinion hram Apo sudite u staroj Ateni (pored hrama lonova) koje je sudilo za ubojstva ih poinitelji prikazivali kao opravdai Delhi, -ija grad u Indiji; prid. delhijsl deli prid. indekl. tur. (deli mahnit, man) 1. hrabar, neustraiv; vrstan, 1 2. mahnit, lud; v. delija; delibaa etovoda, zapovjednik nad konjanicin lijama). delibab mad. (deli-bab) optika varka, morgana, iluzija. delibacidni postupak (delibatornl) lat. (dt kuati, izabrati) sudbeni postupa se vodi pred domaim sudom radi p vanja vanosti odluke stranog suda i vanja dozvole izvrenja na temelju ( stranog suda ili arbitrae. delibalta tur. (isp. deli / balta) 1. h junak na jeziku, razmetljivac; 2. pij lola, bekrija. delibaa v. deli. deliberacija lat. (deliberare odmjerit vagnuti; promozgati) dogovaranje, r; ljanje, rasuivanje, premiljanje; razt nje, vijeanje (i rezultat svega navede odluka); prid. deliberacioni /' deliben -vna, -vno. deliberante Roma Saguntum periit lat. c Rim vijeao, Sagunt je propao (rei koja se odnosi na grad Sagunt,

grk seobinu u dananjoj paniji, koju je bal god. 219. pr. n. e. poruio dok su ljani odluivali da li da se suprotsts ne kartaanskom vojskovoi; govori se nas kada neto propada dok se mjero faktori skanjuju da li da to efikasn duzmu ili ne). dellcija lat. (deliciae, -arum) naslada, u radost, sladost, slast, razbluda, rasko divota; deliciozan, -zna, -zno pui slade, ugodan, divan, ukusan, tean, razbludan, raskoan, sjajan, ljubak, c stan. delicious (it. difies) engl. (slastan, uk izvrstan) vrsta jabuka (u naim ih davaonicama zovu deliest). delictum lat. (it. defiktum) v. delikt; dei continuatum ustrajni zloin (tj. pr telj ne odstupa od svojih tvrdnja); dei sui generis zloin svoje vrste, nei prestupak (oboje Krlea). deli-doli tur. lud, mahnit, aknut. delija, 2. mn. delija tur. (isp. deli) 1. j jakota; tjelesno silno razvijen mukar;

delikanlija

273

demagnetizacija

lako naoruani turski konjanik u nekadanjoj sultanovoj ili vezirovoj strai; prid. delijin; delijinskl / delinskl; delijlnstvo / delin-stvo hrabrost, junako djelo, junatvo; v. i deliluk. delikanlija tur. (delikanlv mladi) ivahan, vrijedan, hrabar momak. delikatan (akc. i delikatan), -tna, -tno lat. (delicatus) 1. tean, ukusan; 2. koji zahtijeva osobitu panju, osobiti obzir; kompliciran, zamren; 3. fin, pun obzira, njean, istanan, suptilan, vrlo osjetljiv, tankoutan; 4. uglaen, utiv, profinjen; 5. slab, slabaan, krhak; 6. o kome nije dobro govoriti; koji spada samo u najui krug; nezgodan, tugaljiv, opasan, kakljiv (npr. delikatno pitanje); delikatesa, 2. mn. delikatesa franc. poslastica; vrlo ukusno i fino jelo; prenes. duevna poslastica; duevna naslada; isto i delikates; prid. delikatesni. delikt, 2. mn. delikata lat. (delictum) krivino djelo (zloin, prestupak, prekraj); administrativni delikt administrativni prijestup kanjiv po upravnim vlastima; disciplinski delikt disciplinska neurednost ili prijestup kanjiv po viem rukovodiocu ili po disciplinskom sudu; deliktan, -ktna, -ktno prijestupan, krivian, kanjiv, delikvent v. delinkvent. delll, -ila, 5. dellle tur. (delil) putovoa, vodi, pratilac, zatitnik na putovanju. Delila v. Dalila. deliluk tur. (isp. deli) ponositost, oholost, preuzetnost, gizdanje, kicoenje, kinurenje. delimitacija lat. (de... + limes, 2. limitis granica) razgranienje, omedenje, odreivanje granice; prid. delimitacidnl; glag. de-limitirati, -itlram omeiti, ograniiti; odrediti, razdijeliti. delineavit lat. nacrtao; obino kao kratica dei. ispred potpisa umjetnika na slici. delinkvent, 2. mn. delinkvenata tal. (delinquere pogrijeiti) poinitelj krivinog djela; krivac; zloinac, prijestupnik; en. delinkvent-kinja (akc. i -kventkinja). delirantan v. delirij. delirij, -ija (pored dellrijum) lat. (delirus lud, bezuman) 1. bunilo, buncanje, bula-njenje, pomuenost, poremeenje svijesti od vruice, od bolesti; 2. silan zanos, ekstaza, bezumlje, mahnitost, opijenost; 3. prenes. veliko uzbuenje due, uzrokovano strastima; pomama; delirijum tremens alkoholno ludilo; delirium persecutionis (it. ... persekucionis) manija proganjanja; isp. paranoja; delirantan, -tna, -tno koji izaziva delirij; koji je u

bunilu, u zanosu; zanosan; pretjeran, bez reda, mahnit, pomaman, bezuman; isto i delirian, -na, -no. delies(t) v. delicious. delians v. diliansa. delkredere tal. (deleredere) jamstvo za naplatu trabine, jamevina. delkuica v. dilkua. Delminium antiko ime za Duvno. delokalizacija lat. (isp. de i locus mjesto) oduzimanje (npr. nekom dramskom djelu) osobina mjesta u kome se radnja prvotno zbiva i prilagoivanje novom mjestu radnje odn. prerada u smislu openitosti, poopi-vanje; delokalizirati, -lizlram izvriti de-lokalizaciju; isto i delokalizovati, -ujem. deloacija franc. (deloger iseliti, istjerati) prisilno odstranjenje stanara ili zakupnika iz stana ili iz zakupljenog dobra; potisnue sa zauzetog poloaja, seoba, selidba uope, nestanak (pod prisilom); glag. deloirati, -lolram. dei resto tal. (dubr. akc. delresto) uostalom, inae (Vojnovi); isp. du reste. delta, 2. mn. delta gr. (dlta) 1. etvrto slovo grkoga alfabeta (5, A); 2. ue rijeke koje se grana u vie rukava nalik na veliko grko slovo A; 3. naplav na uu takve rijeke; prid. deltast (deltasto ue). delta-metal, -ala zlatu slina legura (56% bakra, 40 % cinka, 1 % eljeza, 1 % olova) za okivanje brodova, za brodske zavrtnje, mainske dijelove i orue. deltaplan gr. (isp. delta + aeroplan) letjelica, zmaj u obliku grkog slova delta (veliko) A . delta-zrake (-zraci) radioaktivne zrake koje se uvijek javljaju u zajednici s alfa-zraka-ma ako beta-zrake imaju vrlo malu brzinu. deltoid, -ida gr. (isp. delta + eidos lik, izgled) 1. etverokut sastavljen od dva isto-krana trokuta razne visine; 2. anat. rameni mii; 3. vrsta leptira; prid. deltoidnl del-toldskl. de luxe franc. (it. d' liks) luksusno, raskono, izvan serije, delvet v. devlet. dem, dema, lok. demu v. demos. demagnetizacija lat.-gr. liavanje nekog magnetiziranog predmeta svojstava magneti-nosti (npr. sat, ako je bio u blizini magneta, postaje magnetian u svojim eljeznim dijelovima, pa ga valja demagnetizirati); isp. degauzacija.

demagog

274 demagog, 5. -e, mn. -zi gr. (demos narod, puk + ago vodim) 1. starogrki puki govornik, predstavnik naroda; 2. u nae doba: obmanjiva naroda, politikant koji se ulaguje pred zaostalim slojevima masa, politiar koji radi ostvarenja svojih ciljeva spekulira s predrasudama malosvje-snoga dijela masa, koji se razbacuje obeanjima to ih ne misli ispuniti; demagogija nain djelovanja, karakteristian za demagoga; obmanjivanje masa, zavoenje puka lanim obeanjima; prid. demagoki. demant v. dijamant (Nar.). demanti, -ija, mn. -iji (akc. i demanti) franc. (dmenti utjerivanje u la) poricanje neega to je netko drugi tvrdio; opovr-gnue lane tvrdnje, pobijanje lai; obezvreivanje neije dezinformacije; demantirati, -manfiram poricati, tjerati u la; opovrgavati; rei komu da nije govorio istinu; osporavati neije tvrdnje, liavati vjerodostojnost; isto i demantovati, -ujem. demarkacija franc. (demarquer ukloniti stare znakove; prekrojiti) 1. razgranienje, obiljeavanje granica na temelju zakljuenih ugovora; 2. odreivanje mjesta i okoline u kojoj se nalazi brod na otvorenoj puini; 3. med. izoliranje umrtvljenih dijelova od zdravih; prid. demarkacidnl / demarkacijski, -a, -6 granini; demarkacidna linija privremena granina linija to dijeli dvije vojske koje su sklopile mir ili primirje, dva tuda teritorija; demarkirati, -markiram ograniiti, obiljeiti granicu, prekrojiti, izmijeniti (osobito izmijeniti mjesto sa suigraem u nogometnoj igri, otkriti se). demar, 2. mn. demara franc. (demarche hod, korak) diplomatska akcija kod strane drave u svrhu protesta, poduzimanja mjera. demaskirati, -maskiram franc. (de... + isp. maskirati) 1. skinuti masku; raskrinkati; pokazati koga kakav jest; razotkriti; 2. vojn. otkriti neto pred neprijateljem, prestati s prikrivanjem, pokazati karte, odati. dematerijalizacija lat. (isp. de / materija) gubljenje znaajki tjelesnosti, prijelaz u duhovno stanje; shvaanje nadnaravnim, apstraktnim, oduhovljivanje; glag. dematerija-lizirati, -lizlram; isto i dematerijalizovati, -ujem. dembel, 2. mn. dembela tur. (tembel) lijen ovjek, lijenina, neradnik, gotovan; isto i dcmbelan, -ana, 5. dembelane; prid. dem-belskl; dembelanski, -a, -5; dembelija umiljena bajoslovna zemlja u kojoj tee med i mlijeko, a ne mora se nita rad dembelana; dembelisati, -em i dembel, ne 275

de

raditi, ljenariti, pai dembluk ljenarenje, nerad, ner; deme, -eta tur. (demet) naramak, sr anj, smotak, bala, breme, rizma (i demejana v. demion. dernek tur. (dernek) dakle, recimo, pretpostavimo! to bi se reklo ... demencija lat. (dementia) ludilo; bc. mahnitost; isp. dementia praecox tia senilis; dementan, -tna, -tno uman, slabouman, blesav, sulud. dementi v. demanti. dementia praecox lat. (it. demencija mladenaka slaboumnost; shizofrei dementia senilis (d. senilis) star boumnost. demeskinja tur. sablja od elika kak' vala isprva u Damasku (tur. Dym> demet, demeta, gen. mn. demeta v. de demetiti, -Im (isp. deme, demet) slag mete, smatati, usvenjivati, usnoplj Demetra v. Cerera. Demetrije v. Dimitrije. demetropolizacija lat.-gr. preseljenje najviih ustanova iz glavnoga g: tropole) u druga, manja mjesta. dpmfati, -am /' demfovati, -ujem njen fen) priguivati, zatakavati, zatajb fer obinije u obliku dempfer (v demi- franc. u sloenicama: polu-. demijana v. demion. demije v. dimije. demijurg v. demiurg. demikati, -am lat. (demicare) napor kuluiti, muiti se. demilitarizacija lat. (de... + isp. cija) razoruanje, razvojaenje; vojske i vojnikih ureaja iz n i sta ili zemlje; ukidanje vojne im nekoj dravi; demilitarizirati, -izlra vesti demilitarizaciju; isto i demili -ujem pored demilitarisati, -em: rizirana (demilitarizovana, demilitai na ugovorom ili dogovorom teritorij (obino uzdu granica d va) u kojem je zabranjeno grac! ili drati vojsku. demi-monde /rar. (it. demimond) p drutvo sumnjiva morala; demi (it. demimonden) demimonde iz polusvijeta, deklasirana ena, njiva morala; isto i demimondena (
demokracija

de minimis.

de minimis non curat praetor lat. (it. ... kurat pretor) pretor (v.j se ne brine za sitnice (tj. vrhovne vlasti ne rjeavaju obine stvari nego ih preputaju niim organima uprave). deminucija lat. (deminuere umanjivati) 1. v. capitis deminutio; 2. gram. umanjivanje; izvoenje deminutiva; deminutiv gram. umanjena rije, umanjenica, npr. kru'sac prema kruh, lavi prema lav; prot. augmen-tativ; prid. deminutivan, -vna, -vno. demir, 2. mn. demira tur. (demir) gvoe, eljezo, eljezna reetka, gatre; Demir-kapija 1. eljezna vrata, erdap (tjesnac na Dunavu); 2. uzak, 19 km dugaak kanjon kroz koji se probija rijeka Vardar u Makedoniji; kroz kanjon vodi cesta i eljeznika pruga. demiraa franc. (demurrage) naplata za robu koja se ne podigne na vrijeme iz skladita; zakasnina, dangubnina, learina. demirdija tur. (isp. demir) gvoar, eljezar.

demirli prid. indekl. tur. (isp. demir) eljezni, gvozdeni; demirli pender prozor s reetkama; demirlija eljezna tava. demi-sec franc. (-sek) ampanjac kome je pri proizvodnji dodano neto vie eera nego za sec i hrut. demisezonskl franc. (demi... + sezona, v.) prikladan za noenje u polusezoni, tj. u proljee i jesen (npr. poluteki kaput); prijelazan. demisija lat. (demittere spustiti; povui se) ostavka, zahvala, odreka, odreknue, odstup; pismeni akt kojim se netko odrie neke slube; demisionirati, -oniram dati ostavku; zahvaliti se na slubi; odstupiti s poloaja. demiskinja, demiija; demikija; demiskinja v. demeskinja. demiurg, mn. -zi gr. (demos zemlja, svijet, narod + ergon djelo) 1. tvorac, majstor, umjetnik, autor; obrtnik, zanatlija, vjetak, rukotvorac, zaetnik; 2. pripadnik staroatenskog treeg stalea; 3. vii

inovnik u dorskim dravama (v. Dorani) i u drugim nekim starogrkim polisima (esto i najvii); 4. graditelj svijeta; ime boga tvorca kod grkog filozofa Platona. demizam, -zma (isp. demos) politika koju je propovijedao Sun Jat Sen: rasni demizam osloboenje Kine od stranaca; politiki demizam samouprava kineskog naroda; ekonomski demizam odjee i hrane narodu! (isp. sunjatsenizam). demion, -ona engl. (demijohn, od perz. Da-maghani grad u kojem je bila jako razvijena staklarska industrija) pletara, pletenka, opletenka (Donevi), okomnica, boca od nekoliko litara (opletena); isp. da-miana, damijana, demijana. demku v. devku. demo... (gr. demos zemlja, svijet, narod) kao prvi dio sloenice oznauje odnos prema zemlji, svijetu, narodu, puku (isp. demokracija). demobilizacija lat. (de... 4- isp. mobilizacija) 1. prijelaz oruanih snaga, a takoer i svih grana privrede iz ratnog ili mobilnog stanja u mirnodopsko; 2. otputanje vojne osobe iz aktivne vojne slube u rezervu ili mirovinu; prid. demobilizacijskl / d'emobilizacio-nl; demobilizirati, -izlram (iz)vriti demobilizaciju; prid. demobiliziran; isto i demo-bilisati, -em /' demobilizovati, -ujem. demode franc. (isp. demodirati se) izvan mode, zastario, staromodan (Krlea).

demodirati se, -modlram se (isp. de... / moda) izai iz mode, postati otrcan, nemoderan, zastarjeti. Demodok gr. slijepi pjeva na dvoru kralja Alkinoja (on pred Odisejem pjeva o trojanskom ratu, o kojem su glasi doprli i u zemlju Feaana prije nego je Odisej tamo stigao). demodoksologija gr. (demo... + doksa miljenje 4logos govor) prouavanje javnog miljenja na temelju ispitivanja putem anketa kakve provodi npr. Gallupov institut (v.). demofilokracija (-kratija) gr. (demo... 4- fi-los prijatelj 4- krateo vladam) naziv za politiku vladavine prijatelja naroda. demofobija gr. (demo... 4- isp. fobija) med. bolestan strah od veih skupova ljudi. demografija gr. (demo... 4- grafo piem) statistiko prouavanje puanstva; nauka o stanovnitvu (zakonitosti porasta i opadanja, strukture i razmjetaja); demograf tko se bavi demografijom; prid. demografski, -a, -o; demografska eksplozija nagao prirast puanstva prirodnim putem, tj. velikim brojem poroaja. demokracija (pored demokratija) gr. (demo ... 4krate5 vladam) 1. vlada naroda; politiki poredak u kojem vlast pripada narodu; drava u kojoj je na vlasti narod preko svojih predstavnika; 2. narodne mase, napredne snage; 3. sloboda uope, napre-dnost, progresivnost; socijalistika demokra-

Demokrit

276

uem

cija (demokratija) predstavlja politiki okvir takvih drutvenih odnosa koji nastaju i razvijaju se na drutvenoj svojini nad sredstvima za proizvodnju ... Sistem socijalistike demokracije ogromno proiruje i mora sve vie proirivati, na svim poljima drutvenog ivota, stvarni demokra-tizam za radne ljude; ovaj postoji onda kad radni ljudi mogu svakodnevno da sudjeluju u upravljanju privredom, kao i dravnim, politikim i drugim javnim poslovima i da u njima slobodno i to neposrednije... izraavaju i brane svoje interese i potrebe, kao i svoje poglede na ope interese zajednice. Zato socijalistika demokracija mora po svojoj sutini i po svojim oblicima sve vie postajati direktna demokracija, s osloncem na najraznovrsnije oblike drutvenog samoupravljanja (prema tekstu Programa SKJ); demokrat(a) pristalica demokracije; en. demokratkinja; prid. demokratski; demokratski centralizam rukovodei lenjinistiki princip organizacionog ustrojstva komunistike partije koji znai izbornost svih rukovodeih organa odozdo prema gore, periodiko polaganje rauna organa partije pred svojim partijskim organizacijama, strogu partijsku disciplinu i podvrgavanje manjine veini, bezuvjetnu obvezatnost rjeenja viih organa za nie, ostvarenje kritike i autokritike unutar partije; demokratizacija pretvaranje nedemokratskih pojava u demokratske; ureivanje drave po demokratskim naelima; pribliavanje irokim narodnim masama, pojednostavnjivanje, nastojanje da i najzakuastije i najueni-je stvari postanu dostupne shvaanju najirih slojeva, glag. demokratizirati, -iziram; isto i demokratizovati, -ujem; demokratizam, -zma priznanje i ostvarenje demokracije, osjeaj pripadnosti najirim narodnim slojevima, politiko opredjeljenje za ostvarivanje narodnih potreba. Demokrit (460370. pr. n. e.) starogrki filozof iz Abdere, osniva atomistike. demokranin, mn. demokrani (isp. demos) pripadnik stranke kranskih demokrata (Democrazia cristiana) u poratnoj Italiji; stranka stoji pod jakim utjecajem katolikog klera; naziv sc primjenjuje i na stranke u drugim dravama ako u svojim programima istiu kransku notu. demolirati, -motiram lat. (demoliri) poruiti, sruiti, razoriti, unititi, razgraditi, oboriti, zatrti, razvaliti.

demologija gr. (demo... + logos -izuavanje folklora (v.). demon gr. (daimon) 1. kod starih ( ansko bie, boanstvo, genij dob; vezan uza sudbinu jednoga ovjeka 2. u starogrkom vjerovanju nali bie, posrednik izmeu bogova i vrag, zao duh; 4. prenes. opak ovj kletnik (u 2. i 3. znaenju obian demon, -ona, 5. demone); 5. oliei strasti, pomame (npr. za kartanjem prid. demonov (demonov); demonski ski) sotonski, satanski. avolski: infernalan; demonizam, -zma 1. vj< u demone, prvotna forma religije; 2. nekoga tko se ponaa kao demon; '.na opakost, zloudnost, zlonan sotonsko postupanje; 4. mrane st vota, skup negativnih strasti; isto i stvo; demonolatrija oboavanje < vragopoklonitvo; demonologija 0 vjerovanju u demone i natpriroc renja; prouavanje praznovjerja; manija med. bolestan strah od 1 zlih duhova, od tajnih sila; due\ meenost, bjesomunost (toboe p ajem demonskih sila); isto i demoi demonstracija lat. (demonstrare p I. javno izraavanje drutvenog aenja, elja i zahtjeva putem prin povorki (esto i same te povorke), na i si.; javno iskazivanje negodov; litike naravi; 2. javno prikazivan filma); zorno izlaganje uz projekcije: pokreti vojske, flote i zranih sna koji se poduzimaju u svrhu da s. nikova panja skrene i da se ovaj | otklanjanje snaga na nekome sekte ko bi se, koristei se time, izvrio juri na drugom mjestu; 4. akcije ] karaktera to ih vri neka drava da drugu; 5. prenes. izazovno dranje: strirati, -monstriram 1. zorno vati; dokazivati na oevidan nai javnom mjestu u masi iskazivati svu i zahtjeve: 3. sudjelovati u demor isto i demonstrovati, -ujem: demonsi -vna, -vno 1. koji pokazuje; pokas gram. demonstrativna zamjenica): demonstrira, koji otro, javno, izra raava negodovanje; napadan, pi protestni,

ostentativan; 3. oevid gledan, popraen dokazima; 4. na zavaravanje neprijatelja; 5. nesi revan, otvoren:
demontaa

demonstrant, 2. mn

277

denaturalizacija

stranata sudionik u demonstraciji; en. demonstrantkinja (akc. i demonstrantkinja); demonstrator slua visoke kole koji pomae profesoru u vrenju praktinih vjebi: en. demonstratorka. demontaa Jranc. (demontage, isp. de... + montirati) rastavljanje stroja, sprave, ureaja na pojedine dijelove, skidanje s temelja ili mjesta gdje je neto bilo montirano; rasklapanje, razdvajanje; demontirati, -montiram vriti demontau; rastaviti jednu cjelinu u dijelove; raskopati; skinuti naprave i ureaje; onesposobiti za upotrebu, unititi, uiniti neupotrebljivim; isto i demontovati, -ujem. demopedija gr. (demos narod, paideia odgoj) vaspitanje suverenog ali neobrazovanog naroda, podizanje duhovno, moralno i kulturno narodnih masa i stvaranje ube-denih ljudi i svesnih graana (Skerli, citira Otokar Kerovani u eseju Skerli u svome dobu). demopsiholbgija gr. (demo... + isp. psihologija) isto to i folklor (v. J . demoralizacija lat. (de... + isp. moral) 1. opadanje, slabljenje morala, izopaenost, razvratnost. pokvarenost: 2. poputanje discipline; 3. klonulost duha i energije; malodunost; demoralizirati, -iziram 1. initi demoralizaciju; kvariti; izopaiti u moralnom pogledu: navoditi na pokvarenost; 2. potkopati disciplinu, slabiti volju za rad i borbu; izazivati opadanje borbenosti; liiti samopouzdanja, obeshrabriti, utjerati u strah, uiniti malodunim; isto i demora-lizovati, -ujem / demoralisati, -em; demo-ralizator ovjek koji vri demoralizaciju; prid. demoralizatorski. de mortuis nihil nisi bene lat. (it. de mortuis nihil n'izi bene) o mrtvima se ne govori (ili ne treba govoriti) nego dobro; radije nita, ako se nema to dobro rei; Od mrtveh ali dobro ali isto nikaj (Tito Brezovaki); reenica ima i dodatnu misao: De vivis nihil nisi verum O ivima nita nego istinu. demos gr. (demos) u staroj Grkoj narod, tj. dio stanovnitva prvotno za razliku od aristokracije, a kasnije svi slobodni graani koji su imali sva politika prava; robovi nisu spadali u demos; prid. demotian, -na. -no: demotski (v.j. demoskopija gr. (demo ... + skopo gledam) prouavanje javnog miljenja, tj. onoga to narod govori, anketiranje irokih masa (isp. Gallupov institut); v. / de-modoksologija. denaturirati naturalizirati, -iziram; isto i denaturalisati, -em. denaturirati, -tiiriram franc. (denaturer od de ... + isp. natura) 1. promijeniti narav koje stvari; iveu dodavati razliite tvari koje ga ine neprikladnim za uivanje; 2. denaturirati pirit dodati piritu kemikalije koje ga ine neupotrebljivim za pie i prikladnim samo za gorenje ili za industrijske svrhe; isto i denatiirisati, -em; denatiirat, -ata proizvod denaturiranja. denaturirani pirit. denazalizacija lat. (isp. de1 i nazal) gubljenje nosnog izgovora kod nekih vokala (npr. starosl. pent postalo je u naem jeziku pet). denani tur. (denk bala, isp. denjak) u sve-njevima, u balama. denderek tur. isto to i degenek. dendi, -ija. mn. dendiji, 2. dendija engl. (dandy) ovjek koji se napadno elegantno oblai, pomodar, gizdelin, kico, fifiri, monden: prid. dendijski, -a. -6 (Treec); dendizam, -zma pomodarstvo, mondenstvo, skup osobina koje karakteriziraju dendije.

Demosten slavni grki govornik i borac za slobodu u 4. st. pr. n. e. (v. filipike); prid. Demostenov. demotian, -na, -no; demotski gr. (isp. demos) puki, narodni; naklonjen narodu, puku; dembtino ili demotsko pismo pojednostavnjeno hijeratsko pismo (v.j. demper engl. (dumper) v. damper, kiper1; dem-perist(a) radnik koji radi na guranju i isto-varivanju vagoneta. dempfer, 2. mn. dempfera njem. (Dampfer) naprava za umirivanje (priguivanje) mehanikih titraja putem upijanja jednog dijela energije titrajnog sistema (npr. kod pribora za mjerenje elektriciteta itd.); nai izrazi: priguiva, tuilo; isp. demfati; v. / sordina. demping v. damping. demptis demendis lat. oduzevi to treba oduzeti, ispustivi nepotrebno. demuskacija lat. (de... + musca muha) organizirano unitavanje muha s pomou razliitih kemijskih sredstava (isp. dezinsekcija). den v. deni. denacifikacija lat. (de ... + naci, v. + ... Akacija, v.) mjere, uperene na iskorjenjivanje ostataka nacizma, hitlerovskog reima u Njemakoj, unitenje faistike ideologije i odstranjenje faistikih elemenata od utjecaja na drutveno-ekonomski i politiki ivot zemlje, kao i mjere oko pripremanja uvjeta za rekonstrukciju njemakog politikog ivota na demokratskim temeljima; glag. denacificirati, -ficlram. denacionalizacija lat. (de... + isp. nacionalizacija) 1. odnaroivanje; 2. ukidanje nacionalizacije, vraanje nacionalizirane imovine prijanjem vlasniku; denacionalizirati, -iziram 1. odnaroivati, initi da neto izgubi narodni karakter; 2. vraati iz dravnog odn. drutvenog vlasnitva u privatno; isto i denacionalizovati, -ujem. denar, -ara lat. (denarius od deni po deset) 1. desetak; stari rimski novac prvotno od deset asa (kasnije esnaest); 2. srebrni novac u nekim evropskim dravama, u razliito doba razliite vrijednosti. denatalitet, -ta lat. (de... + isp. natalitet) opadanje poroda, prirasta stanovnitva; nazadovanje u broju stanovnitva. denaturalizacija lat. (de... + isp. naturalizacija) oduzimanje dravljanstva; gubitak graanskog ili zaviajnog prava; glag. de278

dendrit, -ita gr. (dndron drvo) 1. ogranak ivane stanice; 2. vrsta rude; 3. kristalna tvorevina u obliku granice. dendro. . . gr. (dndron drvo) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s drvetom. dendrograf gr. (dendro... + gral'6 piem) naprava koja automatski biljei debljinu stabla. dendroliti (mn. m. roda) gr. (dendro... + lithos kamen) drvee koje se leei u zemlji okamenilo; okamine drvea. dendrologija gr. (dendro ... + logos rije, govor) nauka o poznavanju vrsta drvea i grmlja, naroito njihovih morfolokih i biolokih osobina. dendrometrija gr. (dendro... + metron mjera) nauka o utvrivanju kubne sadrine stojeih stabala, o prirastu i starosti pojedinih vrsta drvea. Deneb ar. (rep) najsjajnija zvijezda u zvijeu Labuda (alski).

denervirati, -nerviram lat. ivano napregnuti, uznemiriti, duevno rastrojiti. izgubiti ivce: isto i denervovati, -ujem; izv. denervira-nost, -osti duevna rastrojenost (Jul. Benei). denevir mad. (denever) 1. imi, netopir; 2. poast, strah. denga, 3. dengi, 2. mn. denga i dengi jranc. (dengue od panj. denguero gizdelin, kico, navodno po tome to se bolesnici od denge dre ukoeno) vrsta trops nice; oituje se porastom temperatu bolima (osobito u glavi) i osipom lu; ako ne izazove komplikacije relativno brzo; smrtnost od dengi da i nije zabiljeena. dengi rus. v. djenjgi. deni meunarodna jedinica ust; god. 1900. za odreivanje tankot nog vlakna, odnosno: koliko je g ko vlakno dugako 9.000 metara. de nihilo nihil lat. (it. de n'ihilo n'ihi ega nita (ne moe nastati), ree skog pjesnika i mislioca Lukrec (1. st. pr. n. e.). denijer engl. (denier) v. deni. denivelacija jranc. (denivellation) oc od normalnog nivoa, sputanje ra rokovanje neravnosti, vertikalna canje. denizi tur. (isp. denjiz) plavetnozei (kao morska voda); isp. akvamarii denk tur. (denk) stara mjera za teii tina drama (r.). denleisati, -em tur. (dinlemek) pa ati subesjednika: isp. dinleisati. 279

denobilitirati se, -litiram se lat. (isp. bilis plemenit) izgubiti svojstva primiti nain ivota i sve ostale 1 stike pripadnika graanskog stale/ denominacija lat. (de... 4- nomen promjena naziva novanih bonov; pojednostavnjenja obrauna; vri s sniavanja nominalne cijene papirni ca uz naglo padanje njegova tea denominirati, -miniram. denominal, -ala isto to i denom nie), tj. rije izvedena od imenice. denominativan, -vna, -vno lat. koji j i od imena: denominativni glagoli izvedeni od nomina (gram. nomina nice, zamjenice, pridjevi i brojevi). slati od veslo, starjeti od star, u svoj. razdvojiti od dvoje, takav se gl denominafiv. denonsirati, -nonslram Jranc. (denonc vijestiti: otkazati; denonsiranje ugt obavjetenje koje jedna drava da: o otkazu ugovora, sklopljenog me< de novo lat. iznova, nanovo, ponovni dentagra lat.-gr. (dens, 2. dentis -agra plijen) zubobolja. dental, -ala lat. (dens, 2. dentis zubi glas (d. i); 2. riba zubatac: denta

dentalgija

depersonalizacija

-Ino zubni, koji se tvori s pomou zubi (glasovi d, t). dentalgija lat.-gr. (algos bol); v. dentagra. dente lupus, cornu taurus petit lat. (it. ... kor-nu...) vuk napada zubima, a bik rogovima (Horacije), tj. svatko se slui orujem koje mu je priroda dala. denticija lat. (dens, 2. dentis zub) dobivanje, nicanje, izbijanje zubi. dentifris franc. (dentifrice) sredstvo za higijenu zubiju, zubna pasta. dentin, -ina lat. (dens, 2. dentis zub) zubna kost, kotano tkivo zuba. dentist(a), 2. mn. dentista franc. (dentiste od lat. dens, 2. dentis zub) zubar, zuboteh-niar; en. dentistica / dentistkinja: prid. dentistiki. denudacija lat. (de... + nudus gol, nag) ogoljenje tla (kad voda otplavi zemlju, ili kad zemljite ostane bez vegetacije); obna-ivanje, ogoljelost; ljutenje; glag. denudira-ti, -nudiram otkriti, razgolititi, obnaiti, zguliti, oguliti; isto i denudovati, -ujem. denuklearizirati, -iziram (de... + isp. nuklea-ran) nov izraz koji oznauje uklanjanje posljedica izazvanih primjenom nuklearne energije; osobito se upotrebljava u frazi denuklearizirani teritorij podruje izuzeto od pokusa atomskim i si. orujem. denuncija 1. v. denuncijacija (Begovi); 2. oglaenje enidbe u crkvi, navjetenje, obznana, najava. denuncijacija lat. (denuntiare objaviti, prijaviti) pogrd. prijava vlastima, potkazivanje, prokazivanje; denuncirati, -nuniram dostaviti prijavu vlastima; prijaviti; potkazati; prokazati; ogovarati; denuncijant, 2. mn. de-nuncijanata dostavlja prijave vlastima; prijavljiva, dounik, potkaziva, prokazi-va, cinker; en. denuncijantkinja (akc. i denuncijantkinja): prid. denuncijantski. denzacija lat. (densus gust) zguivanje. zgusnue. denzimetar, -tra, 2. mn. denzimetara lat.-gr. (densus gust + metron mjera) sprava za mjerenje gustoe tekuine, vrsta areome-tra. denzitet, -eta lat. (densus gust) gustoa, gustina. zbijenost, zbitost. denzitometar (isp. denzitet) instrument za mjerenje optike gustoe, osobito u foto-ma-terijalima. denjak,1 d'enjka, mn. -ci, 2. denjaka (mn. i denjkovi) tur. (denk) 1. sveanj, vrea, bala, zaveljaj, smotak, snop (isp. denani);

2. mjera za papir; umanj. denji, 2. mn. denj-la. denjak,2 denjka v. denk. denjanca tal. (degnazione) ast, poast, ljubaznost, naklonost, prijaznost. denjati, -am tal. (degnare) smatrati vrijednim, cijeniti, udostojavati koga ime. denjga (isp. djenjgi) ruski srebrni novac (14. do 18. st.). denjiz, 2. mn. denjlza tur. (deniz) more, puina; denjiz-hrsuz gusar (isp. denizi). denjozan, -zna, -zno tal. (degno) astan, ugledan, dostojan, dostojanstven; valjan, poten, vrijedan. Deo gratias lat. (it. Deo gracijas) Bogu hvala (svretak katolike mise). deo juvante lat. uz pomo boju. deontologija gr. (deomai trebati, biti potreban) nauka o dunostima kao moralnoj obvezi pripadnika pojedinih stalea prema osobama koje su ovisne o njima (lijenik prema pacijentu, odgojitelj prema odgaja-niku itd.). depalatalizacija lat. gram. gubljenje palatali-zacije (v. J , pretvaranje mekih suglasnika u tvrde (npr. glas r u rijei more nekad je bio mek, palatalan, pa se izgovaralo morje: danas je u tok. knji. govoru depalatalizlran); glag. depalatalizirati, -iziram; isto i depala-talizovati, -ujem. depandansa, 2. mn. depandansa franc. (de-pendance) sporedna zgrada koja pripada nekoj glavnoj zgradi; podrunica. de pane lucrando lat. (it. ... lukrando) za kruh. za zaradu. departman, -ana franc. (dpartement) 1. odio, odjeljenje; 2. naziv administrativno-terito-rijalnog podruja u Francuskoj i u nekim drugim zemljama; 3. u nekim zemljama pod-odsjeci viih administrativnih i sudskih ustanova; Dravni departman (Department of State odn. State Department) Ministarstvo vanjskih poslova USA. depedikulacija lat. (de... 4- pediculus u) unitavanje uiju; razuivanje; isp. entlau-zung; prid. d'epedikulacionl; glag. depediku-lirati, -kullram; isto i depedikulisati, -m. dependance v. depandansa. depersonalizacija lat. (de1 + isp. persona) 1. med. bolest pri kojoj ovjek izgubi vlastitu linost ili svijest o svojoj okolini (katkada npr. tvrdi da je ve davno umro); isp. heau-toskopija; v. /derealizacija: 2.

gubljenje osobnih karakteristika, uklanjanje linih

depea

crta. obezliivanjc, uopivanje; depersonaliziradep

280 ti, -liziram uklanjati osobne karakteristike, uopivati, initi bezlinim, obezlii-vati; isto i depersonalizovati, -ujem. depea, 2. mn. depea (akc. i depea) franc. (depeche) 1. brzojavka, telegram; 2. hitni diplomatski izvjetaj; depeirati, -pelram brzojaviti, telegrafirati; isto i depeovati, -ujem. depigmentacija lat. (de... + pigment, v.) nestajanje pigmenata. depilacija lat. (de... + pilus dlaka, vlas) skidanje dlaka; depilator sredstvo za skidanje dlaka; isto i depilatdrij, -ija (pored depilatorijum). depistaa franc. (depistage) metodiko otkrivanje bolesti meu stanovnitvom (npr. tuberkuloze). deplacement v. deplasman. de plano lat. po osnovi, lako, bez potekoa. deplasiran franc. (deplace) 1. neumjestan; koji nije na mjestu; 2. koji vrijea pristojnost; 3. koji ne spada na stvar, koji se ini u nevrijeme; 4. uope neprilian, neukusan, neprimjeren, iskrivljen, izvitoperen; i:v. deplasl-ranost, -osti. deplasman, -ana franc. (deplacement) istisnina (mjera za brodove), koliina vode koliko je istisne brod svojom teinom; jednaka je teini samog broda i na njemu ukrcanog tereta to odgovara teini vode u tonama koju istisne taj (natovareni) brod. depo, -6a, mn. -6i, 2. depoa franc. (depot) I. zgrada za smjetaj i redovni popravak lokomotiva i vagona; 2. zgrada za vatrogasne sprave i druge aparate za gaenje vatre; 3. skladite, stovarite, spremite, slagalite: magazin, ostava; 4. trezor; mjesto u banci za pohranu vrednota; polog, ulog, uloak; 5. skladite brodske opreme na brodu; 6. vojn. logor, garnizon, dopunski bataljon; uope: rezerva, zaliha. depoetizacija lat. (isp. de1 i poeta) lienje nekog pjesnikog djela njegove poetinosti, prilagoivanje obinom nainu izraavanja, sni-zivanje pjesnike vrijednosti, svakodnev-nost, uobiajenost; glag. depoetizirati, -ti-zlram; isto i depoetizovati, -ujem. depolarizacija lat. (de... + isp. polarizacija) 1. elektr. uklanjanje ili spreavanje elektrike polarizacije u galvanskim lancima; 2. opt. prijelaz polarizirane svjetlosti u djelomino ili posve nepolariziranu svjetlost; glag. depolarizirati, -iziram; isto i depola-rizovati, -ujem. depolitizacija lat.-gr. (de... + isp. uklanjanje politike; osloboenje m politikih utjecaja; depolitizirati, -iz uiniti to slobodnim od politike; politikom utjecaju; isto i depoi -ujem.

deponens lat. (akc. deponens) koji stavlja na stranu; verbum depone verba deponentia (it. verba depc u latinskoj gramatici glagoli ko pasivan oblik a aktivno znaenje; n matika terminologija zove takve r loni glagoli, a upotrebljava se i pri nentan, -tna, -tno. deponij, -ija lat. (isp. deponirati) odi ostavite, smetite; isto i depbnijum. deponirati, -ponlram lat. (deponere -iti, smjestiti) 1. uloiti, pohraniti t druge vrijednosti u banku na uvanji svoj iskaz kao svjedok na sudu; isti novati, -ujem; deponent, 2. mn. dep 1. ulaga koji ulae novce u bank hranitelj; ovjek koji pohranjuje stvari u banku; 3. svjedok na sudu depopulacija lat. (de... + populus opadanje broja stanovnika; rasei izumiranje puanstva; pusto, opust obezljuenost; depopulirati, -pulira smanjiti gustou stanovnitva, b'ojnost naseljenitva u nekom kraj liti, opustoiti, obezljuditi; isto i d sati, -em. depopularizirati, -liziram lat. (isp. de' lus narod) smanjiti popularno: simpatija irokih masa, izazvati op dovanje; isto i depopularisati, -em. deport, 2. mn. deporata Jranc. (dport) lika izmeu sadanjeg i kasnijeg ni ja vrijednosnih papira; 2. pristojba zovne poslove. deportacija lat. (deportare odnijet sti) zatoenje, prognanstvo, izgnana gon, protjerivanje politikih osu( odreeno mjesto; deportirac, -irca, portlre, 2. mn. deportlraca pro zatoenik; deportirati, -portlram koga; prognati u odreeno mjesto tikih razloga; isto i deportovati, -uje deposedirati, -sedlram lat. (de... 4- p( posjedovati) izbaciti nekoga iz posjeda, podsjesti, razvlastiti, izvla siti poloaja, oduzeti pravo. depot v. depo. depotencirati,-tncIram lat. oslabiti, one (nekoga).

depozit

281

derbendija

depozit, -ita lat. (isp. deponirati) 1. pravu. posao ostave, pohrane; 2. same stvari, novac ili drugo, dano u depozit; ulog, polog, uloak, amanet; zalog, kaucija, pokrie; 3. mjesto gdje se neto ostavlja u pohranu; ostava, pohrana, skladite; prid. depozltnl; depozltna banka novani zavod koji prima novac na ukamaenje, dragocjenosti i druge vrijednosti na uvanje; depozitnl novac sva kratkorona potraivanja ili potraivanja po vienju kod neke banke; depozitar, -ara onaj koji je primio depozit; uvar povjerenog mu pologa. depravacija lat. (depravare nagrditi, izopaiti) kvarenje, pokvarenost, izopaenost. razvraanje, izvrtanje, nagrda, pogoranje; depravirati, -pravlram izopaiti, liiti ispravnosti (Begovi). deprecijacija lat. (de... + pretium cijena, vrijednost) opadanje vrijednosti novca, devalvacija, smanjenje kupovne moi, obezvreivanje; deprecijatlvan, -vna, -vno koji izraava prezir, podcjenjujui, pokudljiv. omalovaavajui.

deprekacija lat. (deprecari molei odvratiti; moliti za oprotenje) 1. molba za oprotenje (zbog uvrede); 2. sveana anatema (v. J ; 3. posredovanje; 4. molitva bogu, obraanje bogu molitvom; deprecirati, -preclram moliti; deprekativan, -vna, -vno, molben. molitven, molei, umolan. depresija lat.r (deprimere pritiskati) 1. faza kapitalistikog ciklusa koja slijedi nakon krize; industrijski zastoj karakteriziran pomanjkanjem potranje robe, niskom razinom cijena itd.; stagnacija, pad; 2. med. potiteno duevno stanje; potitenost, klonulost, osjeanje ponienja, pokunjenost. snudenost, utuenost, tjeskoba, amotinja, tupost, bezvoljnost; apatija; 3. podruje niskoga atmosferskoga tlaka; ciklona; 4. ulek-nue, potonina, udolina; dio kopna ispod razine mora, npr. nizina oko Kaspijskog jezera; 5. jiz. smanjeni tlak, nii pritisak od normalnog, kad iva u uem kraku spojenih cijevi stoji nie nego u irem; depresija horizonta kut izmeu astronomskog i prividnog horizonta neke

geografske toke, nekog mjesta na Zemlji; prid. depresivan, -vna, -vno; depresiran koji ima smanjenu vrijednost, prorijeen. deprimentan, -tna, -tno (isp. deprimirati) koji izaziva deprimiranost, depresiju, koji moe utuci (duevno), potititi, ogoriti (Mato). deprimirati, -primlram lat. (isp. depresija) oneraspoloiti, bacati u oaj, potisnuti, uzeti snagu, obeshrabriti, rastuiti, duevno utuci, potititi, ogoriti; isto i deprimovati, -ujem; izv. deprimiranost / deprimovandst, -osti. deprivacija lat. (privare liiti) lienje, odu-zee, liavanje, otimanje; glag. deprivirati, -privlram. De profundis lat. (ake. de profundis) Iz dubine (vapio sam k tebi, Gospode); poetak psalma pri katol. pogrebu; posmrtna pjesma. depurgacija lat. (purgare istiti) ienje crijeva klistirom i si. deputacija lat. (deputare cijeniti, drati za to) poslanstvo, odaslanstvo, skup ljudi koji je izabran i poslan u ime neke organizacije, ustanove i si. sa stanovitom zadaom; deputat, -ata 1. prihod u naravi (drvo, vino, svjetlo, stan itd.) koji se dobiva uz novanu plau; 2. poslanik, izaslanik, zastupnik; lan deputacije; isto (kao 2) i de-putirac, -ca, 2. mn. deputlraca.

de quibus lat. (it. de kv'ibus) od ega, odakle (Begovi). dera, 2. mn. dera tur. (dere) 1. potok; 2. urvina, dolina. deraine franc. (it. derasine) otuenik, is-korjenjenik; iseljenik, ovjek otrgnut od rodnog tla (Krsto poljar). deracionirati, -onlram lat. (de... + racioni-rati) ukinuti racioniranje, staviti u slobodnu prodaju. deranirati, -ranlram franc. (dranger) staviti u nered, smetati, pobrkati, poremetiti, uznemiriti, ometati, zadravati od posla, zamrsiti, uskomeati, smutiti, osujetiti; deran-man, -ana poremeenje, nered, smetanje, smetnja, uznemirivanje, ratimanost; isp. inkomodacija. derasinirati, -sinlram (isp. deracin) liiti osobina neke sredine, iskorijeniti, istrijebiti, istrgnuti iz zaviaja, iseliti, utamaniti, iupati s korijenom. deratizacija franc. (de... + rat mi, takor, parcov) sistematsko unitavanje takora, mieva i poljskih glodavaca-tetoinja; glag. deratizirati, -iziram; isto i deratizo-vati, -ujem. derbedenica; derbederina tur. (derbeder) skitnica, potepuh, dembel, vagabund, beskunik, besposliar, probisvijet, prosjak. derbendija tur. (derbend klanac) u tursko vrijeme uvar putova i vodi putnika po visokim planinama. 282

derbi derbi, -ija, mn. -iji, 2. derbija engl. (derby) 1. utrka trogodinjih konja koja se od god. 1780. svakog proljea odrava u Epsomu u Engleskoj; osniva je lord Derby; 2. vana i odluna sportska utakmica za koju vlada osobito zanimanje; 3. vrsta antilope; derbist(a), 2. mn. derblsta sudionik u derbiju. derd v. dert. derdument tur. (derdment) trom, oronuo, teko pokretljiv, iznemogao. der Dumme hat Gliick njem. (it. ... gfik) glupan ima sreu. derealizacija lat. (de' + isp. realizacija) med. bolest pri kojoj ovjek osjea da se njegova okolina izmijenila, a katkada da se izmijenio itav svijet; isp. depersonalizacija. d'erebeg tur. (derebej) veleposjednik, feudalac (u nekadanjoj Turskoj). dereda, 2. mn. dereda tur. (derede) 1. stupanj, stepen, poloaj, stanje; 2. (kao prilog) umjereno, s mjerom, jednakomjerno. dereglija (akc. i dereglija) mad. (dereglye) drvena rijena teglenica, remorker, ponton, skela, splav, prijevoz (preko vode); isp. ga-bara. de regula lat. u pravilu, redovito, dereklija mad. (derk) steznik, mider. derelikcija lat.. pravn. naputanje imanja; glag. derelinkvirati, -linkvlram. dere v. dere. dere mad. (deres) klupa na koju su lijegali osuenike na batine, de rigore juri lat. po strogosti zakona, derik engl. (derrick, po imenu engl. krvnika Derricka koji je ivio u doba Elizabete I. i izumio novi tip vjeala) dizalo, dizalica, vitao, gruj. derivacija lat. (derivare odvratiti, odvesti) 1. skretanje granata i tanadi izoluenog (ilijebljenog) orua za vrijeme leta; veliina i pravac derivacije ovise o karakteru izoluenosti (ilijebljenosti) orua; 2. odvoenje vode iz korita rijeke kanalom radi prolaza brodova, natapanja ili dobivanja hidraulike energije; 3. gram. izvoenje podrijetla rijei, nastajanje njihovo, postanak, tvorba; 4. mat. granica kojoj tei kvocijent prirasta funkcije i prirasta argumenata kad prirast argumenta tei k nuli; 5. kut zano-enja broda ili aviona uslijed vjetra odnosno struje; 6. pravn. prijelaz nekog prava s jedne osobe na drugu; 7. uope: rava-nje, odvajanje, odvojak;

Der IVI

derivirati, -rivlram izvoditi iz neega; proizlaziti iz neega, potjecati; derivat, -ata 1. ono to deno ili potjee od ega drugoga; 1 organski spoj koji potjee od dru; ganskih spojeva (npr. nitrobenzol vat benzola); derivatlv, -iva 1. i derivat 1; 2. gram. izvedena rijei denica; prid. derivativan, -vna, -vno. derizlija tur. (derisili) vrsta kone obu derizoran, -rna, -rno jranc. (derisoire) an, koji slui za sprdnju, za poruc rugljiv, pogrdan. derm. . . , erma. . . , dermato. . . gr. I sloenice oznauje vezu s koom (/ matologija, kaloderma). derman, -ana tur. (derman) 1. lijek, sp; mo; krepkost, mo, snaga; 2. rjeenji iz tekog poloaja; dermandi sp san, ljekovit, koji pomae. dermatln, -ina gr. (erma koa) no-papirna tkanina, pokrivena m. (v.) koja je ini nepromoivom popi upotrebljava se za presvlaenje nanij kovega, za uvez knjiga itd. dermatitis (akc. i -itis) gr. (erma upala koe. dermatoglif gr. (isp. erma /' glyfo d urez, pismo na koi, posebno naziv ske nonih prstiju, dlanova i taban; se primjenjuju u iste svrhe kao i d skopski otisci. dermatol, -61a gr.-lat. (drma k. oleum ulje) lijek spoj bizmut domjetava jodoform. dermatologija gr. (erma, 2. dermatos -+ logos rije, govor) dio medicii se bavi bolestima koe; dermatolog -zi lijenik specijalist za kone 1 prid. dermatoloki. dermatoplastika, 3. -ci gr. (erma, 2. c tos koa + plasso tvorim, o jem, uobliujem) poseban nain opc koe pri kojem se oboljeli ili unit koe naknauje zdravom koom; pi matoplastiki. dermatovenerologija gr.-lat. nauka od niki odio za kone i spolne bolesti. dermatoze (isp. erma...) opi naziv zi ljenja koe. dermendija v. degrmendija. Der Mensch ist am starksten, wenn ei ist njem. (it. Der men ist am k ven er alajn

ist) ovjek je najjai sam (Sran Tuci u jednom pismu I\ oito citat iz Ibsenove drame Nep. naroda).
dermografizam

283

desert dervi, -ia, 5. derviu perz. monah-prosjak kod muslimana; prid. derviev; dervlkl; uve. derviina. derviana tur. (isp. dervi i hane kua) der-vika bogomolja, tekija (v.). des muz. kromatski snieni glas d. desakralizacija lat. (de' + sacer svet) po-grenje svetinje, obesveenje. desalinizacija lat. (de... + sal sol) uklanjanje soli (kemijskim putem). desant, 2. mn. desanata franc. (descente) 1. iskrcavanje vojske na protivnikom teritoriju; prepad, upad; 2. vojska dopremljena vodenim, uzdunim ili drugim putem na neprijateljsku zemlju ili u sektor gdje su smjetene njegove trupe (pomorski desant, zrani desant, tenkovski desant); prid. desantnl; desantnl brod posebno graen brod za iskrcavanje vojske na neureenoj neprijateljskoj obali. desavuirati v. dezavuirati. Descartes (it. Dekart) francuski filozof, matematiar i fiziar iz 17. st. (v. de-kartovac); isp. Cartesius. descendencija lat. (descendere sii, silaziti) potomstvo; srodnost u silaznoj lozi (sin prema ocu, unuk prema djedu itd.); teorija descendencije teorija o prirodnom podrijetlu i razvoju ivih bia na bazi evolucije; descendent, 2. mn. descendenata potomak. descendendo tal. (it. deend'endo) isto to i decrescendo, dekreendo. descendent v. descendencija. descendentalan, -Ina, -Ino lat. prid. prema descendencija; descendentalna teorija v. teorija descendencije (Leskovar). descente v. desant. desegregacija lat. (de... + isp. segregacija) uklanjanje (rasne) segregacije, nastojanje da izmeu pripadnika razliitih rasa, osobito izmeu crnaca i bijelaca doe do normalnih ljudskih odnosa. desekvestracija lat. (de... + isp. sekvestar) ponitenje, uklanjanje sekvestracije (v.). desen, -ena franc. (dessin) crte, ara, uzorak, mustra; desenirati, -senlram nainiti desene na tkanini, iskititi, iarati, proarati; isp. dizajn. desenzibilizacija lat. (de' / senzibilan) smanjenje, uklanjanje osjetljivosti, deser, -era v. desert. desert, 2. mn. deserata franc. (dessert) poslastica; jelo koje se stavlja na stol nakon dovrenog obroka (sir, voe, kompot); prid.
d

dermografizam, -zma gr. (erma koa + grafS piem) v. autografizam. dermold, -ida gr. (erma koa + eldos lik, oblik) umjetna koa. dermoplastika v. dermatoplastika. dermim' v. drmun. dermun,2 -una tur. (degirmen) mlin, vodenica. dernek, mn. -ci, 2. derneka tur. (dernek sastanak, drutvo) 1. sajam, zbor, vaar; skup; 2. svadba, veselje; dernear sudionik na derneku, sajmar, vaardija. dernier eri franc. (it. dernije kri) doslovno posljednji, najnoviji krik znai: posljednja novost u modi, neto najnovije; isp. latest style. derobirati, -roblram franc. (derober zakinuti) u jahakom sportu: obii zapreku koju je trebalo preskoiti. derogacija lat. (derogare dokinuti; ustegnu-ti) 1. in kojim se ponitava, ukida, opoziva neki zakonski propis novim zakonskim propisom koji sadri odredbu protivnu prijanjem propisu, iako taj prijanji propis ne spominje, niti ga izriito ne opoziva; stavljanje izvan snage; prot. abroga-cija; d'erogatIvan,-vna, -vno umanjujui, ukidajui; derogirati, -roglram staviti zakonski propis izvan kreposti protivnim propisom. d'ers tur. (ders) predavanje, izlaganje; nastava, pouavanje; dershana, 2. mn. dershana predavaonica, uionica, kolska soba, razred. d'ert tur. (dert) briga; tuga, alost; bol, bolest; udnja, duevna razapetost od ljubavne enje, ljubavni jadi, strast, pomama, obuze-tost ljubavnim mukama; dertli prid. indekl. brian; tuan, alostan; komp. dertlijl. Deruta grad u talijanskoj pokrajini Perui (Perugia), poznat po svojoj oslikanoj i po-cakljenoj glinenoj robi (Begovi). deruta franc. (droute) bijeg, uzmak, nered, zabuna; poraz, rasulo; propast (Sve gori u nekoj vruici i neopisivoj deruti; Krlea, Veliki metar...). derutan, -tna, -tno lat. (deruere oboriti, sruiti) ruevan, troan, opao, zaputen, propao, poderan, istroen, lo, olinjao, oro-nuo, upropaten; derutnost, -osti zapu-tenost, oronulost, upropatenost, ruevnost, tronost, istroenost, olinjalost. derven, 2. mn. dervena tur. (derbent) 1. gorski tjesnac, klanac, klisura, jaruga, opasan put; 2. naselje uz takve tjesnace (odatle ime Derventa). dervendija v. derbendija.

desertacija

284

desertan, -tna, -tno (npr. desertna vina, obino slatkasta), desertacija v. dezertacija. desident v. disident. desiderat, -ata lat. (desiderare eljeti) elja, udnja; eljeno, udeno; ono to fali ili to treba rijeiti (kod Krlee i u originalnom obliku: desideratum). Desiderius v. Deziderije; inae pseudonim knjievnika Janka Iblera. Desidijati (mn. m. r.) ilirsko pleme u rimskoj Dalmaciji. desifetant, 2. mn. -fetanata tal. (disinfettante) sredstvo za raskuivanje, dezinfekciono sredstvo, kakva raskuujua voda (imuno-vi). design v. dizajn. designacija lat. (designare oznaiti, obiljeiti) oznaenje, odreenje, imenovanje unaprijed; designirati, -signiram oznaiti, odrediti, imenovati unaprijed; naznaiti, predodrediti. desinfectans lat. (it. dezinfektans) sredstvo za dezinfekciju (v. J .

desinteressement v. dezinteresman. desjatina rus. ruska mjera za povrine (2400 etvornih hvati ili 1,0925 hektara). deskripcija lat. (describere opisati) opis, opisivanje, ocrtavanje (bez pokuaja tumaenja); deskriptivan, -vna, -vno opisni; koji ne tumai i ne propisuje (isp. preskrip-tivan); deskriptivna geometrija (deskriptiva) opisno mjerstvo; dio geometrije koji objekte sa tri dimenzije predouje s pomou projekcija u ravnini, to jest s pomou slika u dvije dimenzije; deskriptivna gramatika gramatika koja opisuje stanje jezika, a ne uputa se u dublju analizu njegovu niti ita propisuje; deskriptivndst, -osti opis-nost, sklonost (preirokom) opisivanju u nekom prikazu. deskvamacija lat. (desquamare skinuti ljusku, npr. s ribe) u medicini naziv za

ljute-nje epitelnih stanica (pojaano kod nekih konih bolesti); isp. eksfolijacija. desluk, mn. -ci, 2. desluka tur. obijest, drskost, objeenjatvo, preuzetnost. des mozges u starozagrebakom govoru na njemaki nain stvoren izraz koji oznauje zdrav razum, bistru pamet, uope mozak (radi se o tobonjem njemakom gen. jedn. imenice mozak) (Mato). desolidarizirati se, -rizlram se lat. (de1 + isp. solidarizirati se) izraziti svoje neslaganje s nekim zajednikim pothvatom, odustati od prijanjega miljenja koje se podni miljenjem okoline. desonorizacija lat. (de1 / sonare izgovaranje zvunih suglasnika be npr. mu umjesto mu, vrak umjest kod nas jedna od glavnih znaajki skog govora (isp. i kajkavsko zakl bokibogme). despekt lat. (despectus pogled na ziranje) prezir, omalovaavanje; despektirati, -spektlram omalov; podcjenjivati, prezirati (isp. respe desperacija lat. (desperare oajavat oajanje, zdvojnost, zdvajanje; des| -speriram oajavati, zdvajati; ( tan, -tna, -tno, oajan, zdvojan; b dan, izgubljen, beznadan; desperatno isto to i desperacija; desperater, d'esperateru 1. oajnik; ovjek ko_ ja, oajava; 2. propalica; en. despei prid. desperaterskl. despet, 2. mn. despeta tal. (dispetto) pravda, krivda, uvreda; 2. prkos, in ba; neugodnost. despik1 v. depik.
destimulacija

despik2 v. tespih. despocija ( / despot ija) gr. (despotes. spodar) 1. oblik samodravne vlasti, tejistian za robovlasnike monarhij noga Istoka (Perzija, Babilon, Egip; likuje se potpunim samovlaem, voljom vlasti; 2. zemlja gdje je takv; despot 1. silnik, tiranin, diktator lutist; vladar koji vlada samovoljno; dra, autokrat; 2. prenes. svaki ovj postupa nasilno; 3. carski namjesnik zantu i Srbiji; 4. naslov nekih srpsk dara poslije kosovske bitke (1389), t poslije 1402; prid. despotov; despots spotizam, -zma isto to i despocija dessert v. desert. dessin v. desen. destar, destra, 2. mn. destara lat. (locus mjesto koje se nalazi na desnoj zahod, nunik. destek tur. (destek) stup, podupira, potr destereotipizirati, -pizlram lat.-gr. (de1 stereotipan) uiniti da neto ne bude tipno, tj. ukalupljeno, uvijek isto (Be destilacija lat. (destillare kapati) p ljivanje; pretvaranje tekuine u paru i nje pare koja se opet pretvori u tek u svrhu ienja, mijenjanja koncen otopine i si.; suha destilacija izg drveta i drugih organskih tvari gri

285

detaman

bez pristupa zraka (proizvodnja drvenog ugljena, drvenog octa i plina za gorivo i rasvjetu); destilana, 2. mn. -ana prostorija odn. aparatura za vrenje destilacije; destilirati, -stillram pretvarati tekuinu u paru i paru hlaenjem u tekuinu; pei npr. rakiju, pretvarati morsku vodu u pitku vodu; isto i destilovati, -ujem / destilisati, -em; destilirana voda voda proiena destilacijom za primjenu u medicini, farmaciji, kemiji i si. (aqua destillata); destilat, -ata produkt destilacije, npr. rakija; destilator 1. aparat za destilaciju; 2. ovjek koji vri destilaciju, destimulacija lat. (de' i stimulacija) opadanje volje za rad i napredak, razvijanje tenje za stagnacijom, bezvoljnost, nezainteresiranost, unitenje poleta, gubitak elje za isticanjem (sve izazvano nekim vanjskim uzrocima, npr. slabim nagraivanjem, loim privatnim prilikama, prevelikim porezima i si); destimulirati, -stimuliram lat. (de... + isp. stimulacija) obeshrabriti, olabaviti neki zanos, oslabiti zanimanje za neto; isto i destimulisati, -em; dcstimiilatlvan, -vna, -vno koji izaziva destimulaciju, koji potie na nepoduzetnost, nepobudljiv, nepo-draljiv, ubitaan, zakoljiv, zaustavljiv, poguban. destinacija lat. (destinare odrediti, odluiti) odreenje, sudbina, udes, usud, opredjeljenje; namjena, mjesto namjene, tj. odredite; destinatar, -ara adresat, naslovnik; onaj na koga je upravljena neka poiljka ili pismo; primalac poiljke; de-stinator poiljalac, adresant, osoba koja upravlja poiljku, pismo itd. destra tal. (akc. destra) desna ruka, desnica; colla destra (it. kola destra) desnom rukom (npr. svirati). destro v. destar. destrojer engl. (destrover unitava, razo-ritelj) razara (ratni brod). destrukcija lat. (destruere razruiti, satrti, upropastiti) razgradivanje, pustoenje, rasap, razorenje, razaranje, unitenje, tamanjenje; ruenje normalne strukture neega; obaranje, izazivanje propasti, ruilatvo; destruktivan, -vna, -vno razoran, razarajui, opasan, poguban, kodljiv, tetan, ruilaki, unitavajui; smrtonosan; prot. konstruktivan; izv. destruktivnost, -osti. Destur (isp. tur. destur doputenje, sloboda, nain, dranje, miljenje, gledite; vladanje, ustav, vlada)

nacionalistika stranka u Tunisu, konzervativna i protivna zapadnjakom utjecaju; isp. Neodestur. Des, ubi consistam, caelum terramque movebo lat. (it. ... konzistam, celum teramkve...) Daj gdje da stanem (tj. pokai mi uporite) i okrenut u nebo i zemlju (latinizira-na reenica poznatog starogrkog uenjaka Arhimeda, v.). desublimacija lat. kemijski proces pri kojem neke tvari izravno prelaze iz plinovitog stanja u vrsto stanje ako se ohlade do odreene temperature. desunt multa lat. mnogo (toga) nedostaje. dearirati, -arlram franc. (dcharger) iskrcavati, istovarivati; prenes. skidati teret, rastereivati, olakavati. deifrirati, -ifriram Jranc. (de... + isp. ifra) itati ifrirano pismo, ifriranu depeu ili tumaiti malo poznata pismena (hijeroglife), odgonetati nejasan rukopis, dokuiti smisao, proniknuti u tajne, itati note na prvi pogled, objanjavati, razjanjavati; isto i deifrovati, -ujem; deifrant, 2. mn. deifranata tko se bavi deifriranjem, odgoneta ifara, tuma nejasnih rukopisa; deifrat, -ata tekst dobiven deifriranjem stenografskog zapisa. deipati, -am (isp. disipacija) upropastiti, rasuti, prohariti, profukati, proerdati. desperacija v. desperacija. depet v. despet. despik, -ika, mn. -ici tal. (spigo) biljka lavendula. d'etar v. destar. detabuizirati, -iziram (de1 / tabu) ukloniti tabu, nedokuivo uiniti dokuivim, razotkriti nedostupnu tajnu, omoguiti zabranjen pristup i si. (Donat o Mihovilu Nikoliu). detail v. detalj; en detail (it. an detaj) na malo, u pojedinostima. detalj, detalja, 2. mn. detalja (akc. i detalj, -alja, 2. mn. detalja) franc. (dtail) pojedinost, sitnica, potankost; podrobnost; sastavni dio vee cjeline, sastojak, sastavina; prid. detaljan, -ljna, -Ijno; detaljirati, -taljlram 1. pojedinano, do u sitnice navesti, 2. trg. pojedinano, u malim koliinama prodavati robu; isto i detaljizirati, -iziram pored de-taljisati, -em; detaljist(a) trgovac na malo; maloprodava; prot. grosist; detaljno potanko; u pojedinostima, iscrpno, opirno; na malo (u trgovini).

detant v. dtente.

detavati zadatak; u mornarici: dio eskadre odvojen na neki pothvat izvan sklopa glavnoga dijela flote; detairati, -taTram 1. odvojiti odio vojske ili brodova i poslati ih drugamo s nekom zadaom; 2. istiti mrlje na tkaninama; 3. rezati kupone vrijednosnih papira od kuponskog arka, radi unovenja prigodom dospijea kamata ili dividenada; isto i detaovati, -ujem. detavati, detavam tal. (dettare) v. diktirati (Vojnovi). de te fabula narratur lat. o tebi se basna pria (reenica kojom kad netko grijeh kae a grenika nee upozoravamo tangiranoga da se o njemu radi). detegirati, -teglram lat. (detegere) otkrivati, pronalaziti. detekcija lat. (detectio) otkrivanje, pronalaenje, iznalaenje. detektiv, -iva, 5. detektive lat. (detegere otkriti, izdati) policijski agent, tajni redarstvenik; stariji izraz: potajnik; prid. detektivski, -a, -6; detektivski roman krimi (v.J. detektor lat. (detegere otkriti, izdati) 1. pribor za pretvaranje zvukova valova visoke frekvencije koji dolaze u radio-prijamnik i koje sluh ne moe razabrati, u titraje niske frekvencije koji se uju u telefon; 2. sprava koja otkriva bojne otrove u atmosferi; 3. pomor, sprava za traenje podmornica; 4. pomor, sprava za traenje mina; 5. u avijaciji: aparat za otkrivanje aviona u mraku; detektor lai u nae vrijeme konstruirani aparat koji biljei fizioloke promjene koje nastupaju kod ispitanika kada daje neistinite odgovore na postavljena pitanja; isp. poligraf. de tempore lat. u pravo vrijeme; prilikama primjereno. detencija lat. (detentio) posjedovanje (dranje) tue stvari i raspolaganje njome na temelju ugovora. detente franc. (it. detant) slabljenje, poboljanje, poputanje; u diplomaciji izraz za poputanje zategnutih odnosa izmeu pojedinih drava, stiavanje (meunarodne) napetosti, smirivanje politike (eksplozivne) situacije; otpon; isto i detanta. detentor lat. (detinere zadrati) pravn. (nezakoniti) imalac, dralac, posjednik (neke stvari ili posjeda). deteologizirati, -iziram lat.-gr. izuzeti iz podruja teologije, tj. oboriti vjerovanje u boanstva, u pomo boju (Krlea). deterdent, 2. mn. -terdenata engl. detergere otirati, brisati) sred ienje, pranje (sapun, praak). deterioracija lat. (deterior gori) | nje, kvarenje, izopaenje, oteenje, vanje, upropatenje; glag.
detto

detaman, -ana franc. (detachement) odred vojnika (manji od divizije) odijeljen od glavnog dijela vojske i odreen za neki posebni 286 deteriorira ram; deterioran, -rna, -rno gori manje vrijedan, pogrdan (isp. pejor determinacija lat. (determinare o omeiti, odrediti) blie odreenje pojma; odreenost, tonost, odi presudnost; utvrivanje, ustanovljenji cijeljenje, omedenje, ogranienje; < natlv rije koja oznauje osnovu nja nekog vielanog pojma, odre( (npr. Trg Republike, za razliku oi slobode); prid. determinativan, -vna, -presudan, odluan; gram. odredni, oi ni; determinirati, -miniram odred dati oznake nekomu pojmu; uvjs odluiti, utvrditi, ustanoviti, opre ograniiti, omeiti; isto i determinisat determinanta, 2. mn. determinanta / d nanata lat. (isp. determinacija) mat. brojeva, poredanih po odreenom [ za rjeavanje jednadbi; 2. JU. pr faktor koji odreuje pravac i cilj; 3. oznaka koja se skraena stavi objanjenje pojedinih rijei u rjenicin ove su rijei npr. determinante: ma leksik.); na izraz odredbenica. determinizam, -zma lat. (isp. determi 1. fil. nauka o sveopoj objektivnoj nomjernosti i uzronoj uvjetovano! rodnih i drutvenih pojava; nazor n< po kojem je sve to postoji uvjetovan no odreeno, neslobodno, neslua nauka o zakonomjernosti i uzronoj vanosti ljudske volje; prot. indetermi determinist(a) pristaa determinizn Det ille veniam facile, cui venia opus < Neka lako oprosti onaj kome je opr; posao. deto v. detto. detonacija lat. (detonare grmjeti) f tutanj, prasak od eksplozije; detona kapsla, upalja, tapin; upotrebljava izazivanje eksplozije; detonirati, -tonli prasnuti, zatutnjiti, eksplodirati, zag detritus lat. (akc. detritus) geol. proizvo padanja, mrvljenja ili ruenja, osta paci, krhotine, ljunak, satrveno ka pijesak; prid. detritian, -na, -no. detronizacija lat. (de ... + isp. tron) sv: s prijestolja; detronizirati, -iziram

287

dever deus-ex--machinalan, -Ina, -Ino (Mato u lanku o praizvedbi Nuieva Sveta u Beogradu). deuteragonist(a) gr. (deuteros drugi + ag5nistes natjecatelj, glumac) drugi glumac u starogrkoj tragediji; isp. protagonist. deuterij, -ija (pored deuterijum) gr. (deuteros drugi) izotop kemijskog elementa vodika s atomskom teinom 2,01363; njegov spoj s kisikom daje teku vodu koja se po svojim fizikim svojstvima razlikuje od obine vode: odnos koliine deuterija prema vodiku u obinoj vodi jest 1 : 5000. Deuteronomij, -ija (pored Deuteronomijum) gr. (deuteros drugi + nomos zakon) dio Biblije, peta knjiga Mojsijeva; u naem prijevodu Ponovljeni zakon. deuteroskopija gr. (deuteros drugi + sko-peo gledam) vrsta somnambulizma (v.); sposobnost gledanja udaljenih osoba i dogaaja.

nuti s prijestolja, zbaciti vladara; isto i de-tronizovati, -ujem i detronisati, -em. detto tal. (it. deto) reeno, spomenuto, navedeno, imenovano; isto tako, isto to, isto toliko. detur lat. neka se dade (npr. kod propisivanja lijekova). deturpacija lat. (deturpatio) nagrda, nakaza, nakarada, oskvrnue (Begovi); deturpirati, -turplram nagrditi, naruiti, unakaziti, unakaraditi, oskvrnuti. deuce v. dus. Deukalion u starogrkoj mitologiji kralj u Tesaliji, jedan od helenskih praotaca; sa enom Pirom spasio se od opeg potopa. deus ex machina lat. (it. deus eks mahina) 1. doslovno bog iz stroja; u antikom kazalitu, kad pjesnik nije umio rijeiti zaplet u drami, sputao je na pozornicu lik nekoga boga koji je sretno razmrsio situaciju; 2. neoekivana osoba ili dogaaj koji donose izlaz iz neke tekoe; prid.

deutron, -ona gr. jezgra atoma tekoga vodika (deuterija); sastoji se od jednoga neutrona i jednoga protona (v.). Deutschland, Deutschland iiber alles njem. (il. Dojland ... "iber ales) Njemaka, Njemaka iznad svega ..., himna Savezne Republike Njemake (isp. Rajna). Deuxiente bureau Jranc. (it. dezjem biro) Drugi ured, Ured broj dva, jedan od etiriju ureda francuskog generaltaba, specijaliziran za obavjetajnu slubu. deva,' 5. devo, 2. mn. dva tur. (deve) poznata jednogrba ili dvogrba ivotinja, kamila, dromedar; prid. devin; devlji; umanj. deve, -eta, mn. devii. deva2 sankr. bog, dobri duh (esto i naziv za trojstvo: Brahma, Vinu i iva) (Mato). devadasi sanskr. (isp. deva2) slubenica boja, plesaica u hramu, bajadera (v.). devalorizacija (isp. de' i valorizacija) smanjenje ili oduzimanje vrijednosti novcu, opadanje, propadanje; devalorizirati, -rizTram smanjiti vrijednost novcu, opasti u cijeni. devalutacija tal. naputanje slubeno utvrenog teaja po kojem se neka dravna novana jedinica mijenjala za zlato ili za druge novane jedinice, da bi se nakon stanovitog vremena odredio novi teaj. devalvacija lat. (devalere smanjiti vrijednost) vid novane reforme pri kojoj drava zakonskim putem izjednauje papirnu valutu kojoj je pala vrijednost s njezinom metalnom podlogom (putem njenog izjednaenja s njenim realnim teajem na tritu ili
dever

putem smanjivanja metalne sadrine pojedine novane jedinice); devalvirati, -valvlram provesti devalvaciju. devanagari sanskr. boansko pismo; sanskrtsko pismo kojim se i danas pie indijski jezik (sanskrt). devaporacija lat. (de... + vapor para) mijenjanje agregatnog stanja (v.) iz plinovitog (pare) u tekue. devar,' devra i devar, -ara v. dever'. devar,2 devra tur. (devr) vjerski obiaj kod muslimana da se prigodom neije smrti novcem daruje sirotinja kako bi se pokojnikova dua otkupila od neizvrenih vjerskih obveza za vrijeme ivota. devastacija lat. (devastare poharati, upropastiti) pustoenje, haranje, unitenje; devastirati, -vastTram (o)pustoiti, (po)ha-rati, unititi, unitavati, razarati. devekua v. devku. developman, -ana franc. (dveloppement) 1. vojn. terensko razvijanje jedne vojne jedinice; 2. arhit. prikaz graevine u planu sa svim njezinim pojedinostima, dijelovima. devendel tur. (isp. devam trajati); u frazi od d'evendela oduvijek, odvajkada. devenisati, -em v. deverati. dever,1 2. mn. devera tur. (devir krug, obrat; vrijeme) 1. muka, nuda, teke prilike, tegoban ivot, tekoe, patnja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme, epoha, era, prilike, okolnosti; 3. teki dogaaji, zbivanja puna nevolja; isp. deverati. 288 deviza franc. (devise) 1. parola, lozin] latica, geslo (na grbu ili zastavi); 2. izreka koja slui kao ivotno pra mjenica ili ek koji glasi na inozen lutu ili trite; 4. u dananjem govo jedni strani novac uope, tzv. konve valuta; prid. devizni; devizna brada -izraz za bradu to je puta glumac ; je to potrebno za neki film (pogoto je angairan u nekoj stranoj ekipi p< honorar u devizama). devku, 2. mn. devkua tur. (deveki noj; 2. nojevo jaje to visi ponad (mihraba) u damijama; isto i deveki devla cig. bog (kod nas se osjea ka nica srednjega roda; drago devla). devlet, 2. mn. devleta tur. (devlet) 1 nova vlada, vezirsko vijee, (visoka) 2. drava uope, carstvo; 3. gospo< ave, car, sultan, vladar; 4. srea, stanje, rasko, obilje, gospodski iv spodstvo; 5. ast, poast, potovar vletlen pril. sretno: devletluk do srea; devlet-hanuma sretna gospoc ti: Devletlija Blaeni, Sretni, < muslimana est naziv za Muhamed vletovati, -ujem uivati u obilju, ivjeti, podavati se raskoi. devocija lat. (devovere zavjetovati) p( odano, pobono tovanje; devocionali . roda) predmeti za izvanje pol nje pobonosti (krii, krunica i si devotan. devolucija lat. (devolvere valjati skotrljati) prijenos nekog prava ili p na drugoga, devon (po engl. grofoviji Devon) razdoblje paleozojske ere: prid. devon: devoran, -rna, -rno tal. (isp. divorare rati) lakom, prodrljiv, devotan, -tna, -tno lat. (isp. devocija) zan, odan, poboan, pokoran, smjer; votnost, -osti poniznost, pokornost, nost, pobonost. devrija, 2. mn. devrija tur. (devrije) p straa. Devvarova posuda (po Jamesu Dewaru [E Djiier], 18421923, kotskom kemi fiziaru) isto to i termos-boca. dez. . . jranc. (ds) kao prefiks u stranit ima: raz, ne, npr. dezorijentacija, jekcija, isp. de.

dever2 tal. (dovere) dunost, obveza; zadatak. dever3 alb. (dever) kamata, interes, dobitak, ar. dever4 v. deverika. deverati, -am (isp. dever') 1. baviti se (neim); 2. muiti se, teko ivjeti, ivotariti, kuburiti, tavoriti, jedva spajati kraj s krajem; 3. bdjeti nad nekim, dvoriti nekoga, sluiti nekome. deverbal, -ala isto to i deverbativ (v. nie). deverbatlvan, -vna, -vno lat. (de... + ver-bum glagol) koji je izveden od glagola; deverbatlvnl glagoli -- glagoli izvedeni od drugih glagola (v. verb), npr. davati od dati. kupovati od kupiti; takav se glagol zove deverbativ odn. deverbal. de verbo ad verbum lat. od rijei do rijei, doslovno. deverika, 3. -ci mad. (dever) vrsta arana, sinj, ploka. deverli (isp. dever') 1. teak, nezgodan, nevoljan, jadan, muan, patniki; 2. (kao prilog) teko, tegobno, muno. devermavi tur. (dever krug, v. mavi) kotai za rezanje tijesta, kovrta. deversoar, -ara franc. (deversoir) otvor kroz koji otjee suvina voda, odvod, izljev, ispust. devertiti se v. divertiti se. devetlija i si. v. devlet i si. devijacija lat. (de... + via put) 1. otklon magnetske igle kompasa od linije meridijana uslijed utjecaja velikih masa eljeza; 2. skretanje; uklon s puta, izmjena pravca putanje (granate, taneta, puta broda) pod utjecajem sluajnih uzroka; 3. mat. razlika izmeu jedne od niza promatranih vrijednosti i njihova prosjeka; 4. zastrana, za-stranjenje uope; devijacionizam, -zma polit, ideoloko odvajanje od glavne linije partije; devijacionist(a) lan neke politike organizacije koji se odvaja, koji zastranjuje od glavne linije svoje stranke. devinkulacija lat. ponitenje vinkulacije (v.J; glag. devinkulirati, -kullram. devirginacija lat. (de... + virgo, 2. virginis djevica) v. defloracija. Devis-kap v. Davis-cup. de visu lat. (it. de vizu) po vienju, iz vienja, oevidno, oigledno, kao oevidac. devitalizirati, -liziram lat. (de' + vita ivot) umrtviti, oduzeti karakteristike i atribute ivotnosti. De vivis nil nisi verum lat. O ivima (r govoriti) nita ako ne istinu; isp. De nihil nisi bene.

dezagregacija

289

dezodorizacija

dezagregacija Jranc.-lat. (dez... + isp. agre-gacija) raspad, rasulo, rastvaranje, razdruivanje, razjedinjavanje. dezaktivirati, -tiviramJranc.-lat. (dez... + isp. aktivan) uiniti neaktivnim; onesposobiti. dezangairati, -gaziram Jranc. (desengager) raskinuti angaman (v.J, rijeiti obaveze, osloboditi dunosti, otpustiti, dati otkaz. dezarmirati, -armiram Jranc. (desarmer) razoruati; osloboditi vojne dunosti, otpustiti vojnika. dezartikulacija Jranc.-lat. (isp. dez... i arti-culum lan) iaenje, razglobljenje, uga-nue. dezatomizirana zona v. denuklearizirati. dezavuirati, -vuiram Jranc. (desavouer) porei to; odrei se ega; ne priznati za svoje; utjerati u la; izjaviti da netko nije bio ovlaten uiniti neto, opovrgnuti, liiti vjerodostojnosti; isto i dezavuisati, -em. dezen i si. v. desen i si. dezep tur. uasno, grozno, strano. dezert v. desert. dezertacija Jranc. (deserter ostaviti, napustiti) bijeg, odmetnitvo, otpadnitvo, naputanje prijanjeg uvjerenja, poloaja, dunosti; nevjera, izdajstvo; dezertirati, -erti-ram ostaviti slubu u vojsci bez dozvole; pobjei iz vojske, napustiti dosadanje miljenje, nedostojno se izvui, pobjei, umak-nuti, iznevjeriti, izdati; dezerter, -era, 5. dezerteru 1. bjegunac; uskok; ovjek koji samovoljno napusti svoju vojnu jedinicu ili se oglui pozivu u vojsku; mornar koji u inozemstvu napusti svoj brod; izdajica, izdajnik; 2. prenes. ovjek koji se uklanja od vrenja svoje graanske ili drutvene dunosti, koji napusti povjereni mu poloaj. dezgracija tal. (disgrazia) nesrea, nezgoda, napast, zlo (Nar.). Dezi v. Daisy. deziderabilan, -Ina, -Ino lat. (desiderare eljeti) poeljan, poeljiv; deziderat, -ata ono to se eli, za im se ezne, udi; eljena stvar, elja, potreba; deziderativan, -vna, -vno gram. koji oznauje elju. Dezider(ije) lat. (desiderare eljeti) eljeni, udeni. dezignacija v. designacija. deziluzija Jranc.-lat. (dez... + isp. iluzija) unitenje iluzije, razoaranje; glag. dezilu-zionirati, -oniram
de(z)oksiribonukleinske.

razoarati, razbiti obmanu; isto i deziluzibnisati, -em; dezilu-zionizam, -zma stav ovjeka koji je zapao u deziluziju, razoaranost, pesimizam; izv. deziluzionist (Krlea). dezinfekcija (isp. dez... + infekcija) raskuivanje, unitavanje zaraznih klica s pomou specijalnih sredstava i naprava; prid. dezinfekcijski i dezinfekcioni; dezinficirati, -iciram vriti dezinfekciju, raskuiti, ras-kuivati; isto i dezinfikovati, -ujem; dezin-fektor 1 . ovjek koji vri dezinfekciju; 2. stroj kojim se vri dezinfekcija, rasku-iva. dezinfestacija Jranc. (dez... / infestacija) privoenje opustoenih odn. oteenih elemenata u stari red, popravak kvarova, uklanjanje posljedica od elementarnih nepogoda i si. dezinficijens (dezinficijent, 2. mn. dezinficije-nata) lat. (isp. dezinfekcija) sredstvo za dezinficiranje. dezinformacija (isp. dez... + informacija) namjerno kriva informacija sa svrhom da onaj koji je daje napakosti onome o kojem je daje; zavoenje u bludnju, obmana. dezinsekcija (isp. dez... + insekt) razuiva-nje; postupak oko unitavanja kukaca, in-sekata; dezinsektor 1. ovjek koji vri dezinsekciju; 2. stroj kojim se vri dezinsekcija. dezintegracija (isp. dez... 4- integracija) raspadanje neke cjeline; razjedinjenje, raspad, rastvor, razdvoj, unitavanje veze, rastavljanje, razlaz; dezintegrator mlin za zgrudani materijal; isp. dezorganizacija. dezinteresman, -ana Jranc. (dsinteressement) nezanimanje, nemarnost; izjava da se za stanovitu stvar ne mari; nezainteresiranost; dezinteresirati se, -resiram se izgubiti interes, prestati mariti za neto; isto i dezin-teresovati se, -ujem se. dezintoksacija (isp. dez... + toksin) oslobaanje od otrova, rastrovljivanje. dezistirati, -zistiram lat. (desistere) odustati, ostaviti se ega, odstupiti od ega, okaniti se, prestati. dezman, -ana v. ondatra. dezmura tal. (isp. mora zatezanje) popusti jedro! otpusti zatege (kao komanda pri plovidbi). dezodorizacija (isp. dez... 4- lat. odor miris) oduzimanje (neugodnih) mirisa stvarima ili prostorijama s pomou raznih sredstava (kemijskim putem); dezbdorans sredstvo za dezodorizaciju; isto i dezodorator (ova rije znai i spravu kojom se vri dezodorizacija). 290

de(z)oksiribonukleinske kiseline v. nukleinske kiseline. d'ezolatan, -tna, -tno lat. (desolare osamiti, zapustiti) 1. neutjean, oaloen, oajan, jadan, beznadan; 2. opustoen, naputen, poharan; izv. dezolatnost, -osti; isto i dezo-lacija oaj. jad, pusto; neutjeljivost. dezorganizacija (isp. dez... + organizacija) rastrojstvo, rasulo; raspad neke organizacije; nered u organizaciji; pometnja; ruenje drutvenog poretka; dezorganizirati, -iziram stvoriti, izazvati dezorganizaciju; poremetiti, rastrojiti, izazvati pometnju, prouzrokovati rasulo; isto i dezorganizovati, -ujem; dezorganizator ovjek koji kvari red, disciplinu, koji vri dezorganizaciju. dezorijentacija (isp. dez ... + orijentacija) zbunjenost, mete; nesnalaenje, gubljenje orijentacije; lutanje, zalutalost, zabluda, zablu-djelost, smetenost, izgubljenost, pomuenost; dezorijentirati, -jentiram izazvati dezorijentaciju; isto i dezorijentisati, -em. dezultoran, -rna, -rno lat. (desultor jaha, odskakiva) nestalan, neustrajan, povran.

dezvijan tal. (disvio skretanje, zastranjenje) 1. koji je skrenuo s pravoga puta, moralno pokvaren; 2. (umno) izgubljen, izbezumljen. dea mad. (dezsa) drvena zdjela, kaf deene v. djeuner. dema mad. (dezsma od lat. decima deseta) desetina, tj. deseti dio priroda to ga je kmet morao davati lenskom gospodaru; demar skuplja desetine; demati, -am kupiti desetinu. demek, mn. -ci. 2. mn. demeka tur. (demek) onizak zdepast ovjek; prid. demekast podebeo, zdepast, nezgrapan; onizak a krut; isto i demekav; demekavost, -osti svojstvo onoga tko je demekav; demekavko demekav ovjek. deuran, -rna, -rno Jranc. (etre de jour biti u slubi), koji je odreenog dana ili u odreeno vrijeme u slubi: koji dulje ili krae vrijeme, pa i preko noi, ostaje po slubenoj dunosti u slubenim prostorijama nakon to ostali namjetenici odu; deurati, -am

 biti deuran; deurstvo, 2. mn. deurstava sluba onoga tko je deuran, bdijenje, nadzor, uvanje, nona sluba. dg skra. za cjecigram. DG u hotelijerstvu skra. za engl. distin-guished guest ugledan gost. dgiinja v. dunja i gunja. dharma sanskrl. (it. darma) zakon, dunost, pravo, istina. D'Hondtov sistem (it. Dontov sistem stcm biranja narodnih zastupnika pi se ukupni broj za svaku stranku p glasova dijeli redom sa 1, 2, 3 itd. mandati dodjeljuju listama koje ima vee dobivene kolinike (nazvan pc jancu D'Hondtu; prvi put primije Belgiji god. 1899). di. . . gr. (dyo dva) prefiks u stran enicama: dvadvo-, dvaput, dvc npr. diarhija, digamija; ovaj se pref ee zamjenjuje latinskim bi. Di znak za didim (v.J. D. I. skra. za engl. drive in (it. dr tj. vozite unutra (u USA oznaka z matografe na otvorenom u koje mogu ui automobilima i iz njih film; uvedeno 1948); isto i za res banke i si. dia . . . gr. (u naem jeziku dija) gr jedlog koji slui u stranim rijein prefiks sa znaenjem: kroz, u, na, di ko, za, iza itd., npr. dijagnoza, dijasp diabolus v. avao; diabolus rotae (it. lus rote) avao kruga, tj. kom: advocatus diaboli (it.
dibiduz

advokatus di lan povjerenstva za proglaenje blaenim ili svetim, koji je imao < d iznosi prigovore i smetnje (go i danas za nekoga osobito strogoj ispitne komisije koji moe biti i ur odreen da onemoguuje kandidata) diakonikon gr. sakristija (v.j u rano skim i bizantskim crkvama. diamin, -ina gr. (di... + amini) o spoj sa dvije aminske skupine. diana tal. etvrta ura ujutro (Jakov osvit, zora; isp. Dijana. diarhija gr. (di... + arche vlast dvojice, dvovlae, dvovlae, duu diarh, mn. diarsi, 2. d'iarha jedan i jice vladara, suvladar, duumvir. diarium lat. dnevnik. diazo-spojevi (isp. di... + azot) kem. ski spojevi s karakteristinom ski atoma; od njih nastaju mnogi no' jevi, naroito vane boje. diba tur. (diba) zlatom protkana teka tkanina, brokat (v.j. dibek, mn. -ci, 2. ibeka tur. (dibek) 1. avan od izdubena kamena (za tucan i si.); 2. koarcka, tabaka stupa; 3. dibetli prid. indekl. tur. (isp. diba) nainjen od dibe, brokatan, brokatsk Die Liebe.

291

dibiduz tur. (diibeduz) potpuno, sasvim, dokraja, totalno (v.j. iblovati, -ujem engl. (dibble) sijati dibl-stro-jem koji pravi rupe u zemlji i puta u njih sjeme. dibranhijati (mn. m. r.) gr. (di... + isp. branhije) zool. dvokrnjaci (glavonoci sa samo dvije krge, npr. hobotnice, sipe). dibuk hebr. (dibbug prodrijeti) po idovskoj tradiciji oznaka za duu nekoga gre-nika, koja progonjena od zlog duha nalazi sklonite u tijelu nekoga ivog ovjeka; predmet mnogih literarnih obrada, od kojih je najpoznatija drama Dibuk od S. S. Rapaporta (pseudonim: Anski). diceras gr. (dyo dva, keras rog) koljka iz doba gornje jure; na okrajcima vrstih ljutura ima dva poput roga zavijena izdanka. dicijan v. cijan. Dicioni (lat. Ditiones) ilirsko pleme u gornjem dijelu Krke, uz Unu i Unac, te oko Grahovskog polja. Dick i . Dik. dictum (it. iktum) lat. izreka, reenica; dictum de omni et de nullo izreka o svemu i o niemu, logiko pravilo da ono to vrijedi za openito, vrijedi i za pojedinano (i obratno); dictum, factum (it. iktum, faktum) reeno, uinjeno. Didahe gr. (didache nauk, pouka) prirunik sa sadrajem starokranske nauke i prakse iz poetka 2. st. (Nauka dvanaestorice apostola). didakt v. didaktika. didaktika, 3. -ci gr. (didasko pouavam, obuavam) 1. dio pedagogike, vjetina pouavanja; znanost o nastavi; 2. pouno pjesnitvo; didaktian, -na, -no pouan, koji pouava; isto i didaktiki; didaktiar tko se bavi didaktikom; dobar poua-vatelj; isto i didakt (s malom dozom ironije, neto nalik na pedant, cjepidlaka; Miroslav icel): didaktizam, -zma 1. pou-nost u literarnom djelu; 2. sklonost za pouavanje. didaskalije (mn. m. roda) gr. (didaskalia nauk) 1. biljeke u tekstu drame (obino u zagradama ili kurzivom) u kojima dramski pisac glumcima i redateljima daje upute kako se koja stvar ima postaviti na scenu i izvesti; 2. pisani tekst u filmu, titl (na naem jeziku, ispod slike, ako je film snimljen na tuem jeziku); prid. didaskalian, -na, -no objanjajni, objasnidbeni, pouan, upuivaki; didaskalika, 3. -ci posao oko davanja

didaskalija (Nazor), didim gr. (didymos dvostruk) kem. rijetka zemlja, smjesa kem. elemenata prazeodima i neodima; didimitis (akc. i -itis) upala jaja, muda. diditi, -ija, instr. -ijem sredstvo za unitavanje gamadi; oznaka DDT, koja se po amerikom nainu izgovaranja slova u abecedi izgovara di-di-ti. skraenica je od kemijskog imena: diklor-difenil-triklormetil--metan; to je bijela kristalna tvar slabog aromatskog mirisa koja se odlikuje svojstvom da je za bilje i za vie ivotinjske organizme posve nekodljiva, ali je za kukce jak ivani otrov; izumitelj vicarac Paul Miiller 1939, dobio Nobelovu nagradu 1948. Didona mitol. utemeljiteljica i kraljica Kar-tage (v. J ; u nju se, po prii, zaljubio Eneja (v. J ; i kad ju je ostavio, Didona se spalila; prije smrti proklela je nevjernika i svome narodu ostavila ovu oporuku: Vi pak, o Tirci, za vjenost zamrzite rod mu i pleme, I tim se oduite meni i posmrtnom pepelu mome, i nek izmed naroda oba ne postoji savez ni sloga. | Neka iz kostiju mojih jedanput se osvetnik rodi | koji e ognjem i maem Dardance da tjera i goni | svuda i vazda, dok zadnje izdre u borbi nam snage. | Neka se bore nam ali, nek s valima tuku se vali, I ma neka s maem se lomi i zatiru unuci pozni (Eneida IV, 622628); najavljeni osvetnik jest, dakako, Hanibal. didrahma gr. novac od dvije drahme, dvo-drahma. iedar, -dra gr. prostorni kut. Diego (it. Dijego) panj. oblik za Jakob (v. J . diehards engl. mn. (it. dajhardz) koji teko umiru, koji se ne daju, nepopustljivi, naziv krajnjega imperijalistikog krila konzervativne stranke u Engleskoj. dielektrian, -na, -no (isp. di... + elektri-an) koji ne provodi elektrinu struju, slab vodi elektricitete. dielektrik (isp. dielektrian) nevodi, izolator, lo vodi elektricitete. dielektrikum (isp. di... + elektrika) prostor u kome nema slobodnih elektrinih naboja, dakle vakuum i svi izolatori. Die Liebe geht durch den Magen njem. (il. di libe get durh den Magn) Ljubav ide kroz eludac: isp. Sine Cerere et Baccho friget Venus.

diem perdidi

292

diem perdidi lat. (akc. d'ijem perdidi) izgubio sam dan izreka rimskog cara Tita Fla-vija Vespazijana (4181. n. e.) za dan u kojem nije uinio nita dobro. dieni (diolefini) u kemiji naziv za nezasiene ugljine hidrate sa dvije dvostruke veze izmeu C-atoma (najvaniji od njih je izopren). Dienstfiihrender njem. (it. dinstfirender) slubujui, deurni (Krlea). Dienstreglement njem.-jranc. (it. dinstreglman) pravilo vojne slube (enoa). die oberen Zehntausend njem. (it. di oberen centauznd) gornjih deset tisua, povlateni drutveni slojevi, bogatai, kapitalisti, vladajui elementi u kapitalizmu; isp. upper ten thousand. dies fasti lat. sudbeni dani; u rimsko republikansko doba popis dana oznaenih sa jas, to je znailo da se toga dana mogu odravati sudske rasprave. dies irae (it. ies ire) lat. dan gnjeva, tj. sudnji dan, strani sud, kada e se (po kranskom vjerovanju) nakon prestanka ovoga svijeta suditi ivima i mrtvima; inae: poetak jedne crkvene pjesme. dies diem docet lat. jedan dan pouava drugi (tj. svaki smo dan iskusniji). Dieselov motor (/7. Diz[e]lov) motor s unutarnjim izgaranjem komu za pogon slue teka ulja, najee nafta (pie se i Diesel--motor, a danas sve vie samo dizel i dizl); ime po izumitelju inenjeru Rudolfu Dieselu (1858. do 1913); v. dizel. dietil-eter v. eteri. Dietrich njem. (it. Ditrih) germ. vladar naroda. Dietsch (/7, di) njemaka rije stvorena u vrijeme nacistike vladavine za etniko-lin-gvistiko maskiranje tobonje jedinstvenosti Nijemaca, Holanana i Flamanaca. Dieu et mon droit Jranc. (it. Dje e mon droa) Bog i moje pravo (lozinka na engleskom grbu). Dieu le veut jranc. (it. Dje 1' ve) Bog to hoe (lozinka kriara u prvom kriarskom ratu). difamacija lat. (diffamare ozloglasiti) objavljivanje u tampi podataka koji sramote ast neke osobe ili ustanove; umanjenje asti i dobrog glasa; klevetanje, kleveta, opadanje, ozloglaavanje; difamantan, -tna, -tno klevetniki, opadaki. ozloglaujui; pogrdan, pogrdljiv; difamirati, -famiram ozloglasiti, klevetati, ogovarati; razglasiti o nekom zla njegova svojstva, obijedit siti na zao glas; difamator kl( opada.
diferirati

difatti tal. (it. difati) zaista, zbilja (Vo dilenil (-papir) tanki impregniran u koji se omataju narane i druge voe. diferencija lat. (differentia) 1. razlika nost; 2. razmirica, prijepor; prid. dift -tna, -tno. diferencijacija (isp. diferencija) pravljenj ke; razlikovanje; razdvajanje uslijed i razlika, razilaenje u miljenju, podvt diferencijal, -ala (isp. diferencija) 1. / proizvoljan porast nezavisne prom veliine; b) glavni dio poveanja promjenljive veliine koji priblino i; znaenje toga porasta; 2. tehn. meh automobila (traktora) koji dozvolja dnjim kotaima da se okreu u razt zinama to je neophodno pri pol kada kotai za isto vrijeme morajt razline putove. rfiferencijalan, -Ina, -Ino lat. (isp. difei 1. razliit, raznovrstan; nejednak pri uvjetima; 2. diferencijalna tarifa tarifa na eljeznikim i vodenim pu koja se relativno sniava prema \ vShju udaljenosti; 3. diferencijalni ra raunanje sa beskonano malim veli tako da dadu konane rezultate; 4. < cijalna jednadba jednadba koji ava jedan ili vie diferencijala ili vi odn. vie derivacija funkcije; 5. cfil jalni kvocijent omjer promjene fi i njezina argumenta; 6. rfiferencijaln nosnik v. diferencijal 2; 7. diferer geometrija matematika disciplina joj se istrauju svojstva krivulja i p< s pomou diferencijalnih jednadbi, c cijalnog i integralnog rauna; 8. c cijalni ispit ispit to ga polae < koji je npr. polazio realnu gimnaziju studirati klasinu filologiju (polagat i latinski). diferencirati, -reniram lat. (differre) r vati; luiti, odvajati; dijeliti u razne utvrivati razlike; diferencirati se jati razliit, odvajati se; diferenciranos raznolikost, razliitost, izdvojenos finjenost, traenost (da se netko u odjeljuje od drugih), biranost. diferentan, -tna, -tno lat. (isp. difer razliit, raznolik. digitalan

293

diferirati, -feriram lat. (differre) udaljiti se od; razlikovati se, ne poklapati se. diffamatio v. difamacija (Krlea). difficile lat. (it. dificile) teko; difficile est satiram non scribere (it. dificile est sati-ram non skribere) teko je ne pisati satiru izreka rimskog satirika Juvenala (tj. teko je ne narugati se gluposti). difisiian, -Ina, -Ino Jranc. (isp. difficile) teak, udan, na svoju ruku (Begovi). diforman, -mna, -mno lat. (jranc. difforme) nakazan, grdan, bezoblian, nezgrapan, ruan, rugoban (isp. deformacija); diformitet, -eta nakaznost, rugoba, bezoblinost, nezgrapnost, izoblienost. difozgen, -ena gr. (di... + isp. fozgen) eter klorne mravlje kiseline; bojni otrov, izaziva guenje. difrakcija lat. (diffringere razlomiti) 1. lom svjetlosnih zraka; skretanje svjetla; ogib; 2. savijanje. difterija (gr. diftra koa) gr'onica, grla; veoma zarazna bolest koju karakterizira upala sluznica drijela, grla i nosa kao i pojave opeg otrovanja organizma; isto i difteritis (akc. i -itis) guobolja, vrato-bolja; prid. difterian, -na, -no. diftin v. tiftin.

diftong, mn. -zi, 2. d'iftonga gr. (dyo dva + fthongos glas) dvoglas; dva samoglasnika koji se zajedno izgovaraju, npr. skup au u auto; prid. diftonki; diftongi-zacija cijepanje jednoga glasa (mono-ftonga) u dvoglas, npr. e u i je (bei bijel), o u uo (konj u kuonj u dijalektima); glag. diftongizirati, -giziram; isto i diftongizovati, -ujem. difundirati, -fundiram lat. (diffundere razliti, rairiti, rasprostirati; razgraniti) cijediti se kroz neto, mijeati se putem difuzije; ras-prostranjivati se samo od sebe na sve strane: difuzan, -zna, -zno irok, prostran, opiran, razasut, razliven, razgranat, rasprostranjen, .razvuen; sklon rasipanju, raspli-nutosti; prenes. nejasan, nesreen, neodreen, rasplinut; difuzna svjetlost rasprena svjetlost, rasuto osvjetljenje, rasvjeta kojoj su izvori zaklonjeni posebnim zaslonima (za razliku od direktnog, izravnog svjetla); difuzne maglice mase kozmike praine i plina u svemiru; difuzija 1. sporo prodiranje jedne tvari (plina ili tekuine) u drugu uz njihov neposredni dodir ili kroz poroznu pregradu (npr. kroz ivotinjski mjehur); 2. odbijanje, rasprivanje svjetla od hrapave povrine na razne strane: 3. irenje, grananje, rasprostranjivanje (npr. radio--difuzija

djelatnost emitiranja radijskih i televizijskih programa); 4. rasplinjavanje, razvuenost uope; spontano meusobno mijeanje; difuzor aparat za izluivanje (npr. kod dobivanja eera) ili za irenje (npr. za difuzno rasipanje svjetlosti); konino proireni kanal kojemu je svrha da uspo-ruje brzinu strujanja tekuine i plinova, da pojaava statiki pritisak (kod ventilatora, turbina i si.), diga tal. kej, zidana obala, lukobran, gat. nasip, brana (M. Franievi); Diga dio obale (rive) u Splitu;- isp. Diga i Sustipan zatvarali su arobno-svijetlo jezero luke (. Vilovi). digama gr. dvostruko gama (v.j, slovo starogrkog alfabeta (znak P) koje se vrlo rano izgubilo, a izgovaralo se kao v ili, bolje reeno, kao polusamoglasno u (slino kao w u engleskoj rijei water uoter). digamija v. bigamija. igan v. digi. iger engl. (digger) kopa zlata u Americi, Australiji itd. digest v. dajdest. d i gesta, digesta, 3. digestima (mn. sr. r.) lat. rimski pravni zbornik (isp. dajdest), pan-dekta (v.j.
digitalis

digestija lat. (digerere razdijeliti, razluiti; probavljati) 1. probava, varenje (hrane u elucu); 2. pomaganje izluivanja znoja; 3. kem. rastvaranje vrstog tijela u tekuini uz umjerenu temperaturu; prid. digestlvan, -vna, -vno probavni, probavljiv; digestor radni stol u kemijskim laboratorijima iznad kojeg se nalaze stakleni zidovi povezani s eksha-ustorom '(v.J, radi izolacije i odvoda kodljivih plinova. digi podsmjeljiv naziv za Talijana (vjerojatno prema digo kaem, koje se esto uje u njihovu govoru). digi v. diki. digitacija lat. (digitus prst) nain stavljanja prstiju (na ice, na klavirske tipke i si.) pri sviranju, tzv. prstomet. digitalan, -Ina, -Ino (lat. digitus prst; engl. digit tipka) u modernim izumima: digitalno raunalo (igitron; prema imenu nae tvornice raunala u Bujama) stroj za obavljanje raunskih operacija, numeriko raunalo (mehaniko uredski stroj za bre izraunavanje; elektronino elektronski mozak, kompjutor).

294

dijadski

digitalis lat. (digitus prst) biljka naprstak. pustikara; digitalni, -ina alkaloid u digitalisu. (figitron v. digitalan. diglosija gr. (di... + glossa jezik, govor) dvojezinost (specijalno poznata u Grkoj gdje pisci veinom piu pukim jezikom, dok manjina nastavlja tradicije iz starih vremena i pie istim jezikom, tj. onakvim kakvim se pisalo u starini; isp. ka-tareusa). digna cum reverentia lat. (it. ... kum reve-rencija) s dostojnim potovanjem. dignitar, -ara, 5. ignitaru i -are lat. (dignus dostojan, vrijedan) dostojanstvenik, slubenik na visoku poloaju, ugledna linost. dignitet, -eta lat. (dignus vrijedan, dostojan) dostojanstvo, ast, poloaj, uzvienost. ugled, dostojnost, vrijednost. dignum laude virum Musa vetat mori lat. Muza spreava da umre ovjek dostojan hvale, tj. na velike ljude ostaje trajan spomen u pjesmama. digo, 5. digo v. digi. digrama gr. (di... + gramma slovo) dvostruk znak za jedan glas, npr. nae //, nj, d. di grazia tal. (it. di gracija) molim, molit u lijepo (Vojnovi). digresija lat. (digredi razii se, rastati se, otii) 1. odstupanje od predmeta; zastranjivanje u govoru; dio govora tu predmetu o kojem se raspravlja; zakret, zastrana; 2. najvea prividna udaljenost planeta od Sunca; 3. napad na nekoga, ispad protiv nekoga, istup, izgred. dihogamija gr. (dicha dvostruko, dvojako; rastavljeno, odvojeno + gamos vjenanje, brak) bot. dozrijevanje pranika i pe-stia istoga cvijeta u razliito vrijeme. dihotomija gr. (dicha dvostruko, dvojako; rastavljeno, odvojeno + temnS sijeem. cijepam) 1. fil. logika podjela u dva lana; dvolana divizija (npr. organizmi se dijele na bilje i ivotinje); 2. u botanici: svojstvo nekih biljaka da im se stablo i korijen uvijek ravaju u dva kraka. dihroizam, -zma gr. (di... + chroma boja) dvobojnost, tj. osobina mnogih kristala da se gledani iz razliitih smjerova pokazuju u dvije ili vie boja. ihtati, -am njem. (dicht gust, zbijen) tehn. biti vrsto priljubljen, ne proputati, zaptili. zaptivati; isto i dihtovati, -ujem; dihtung, mn. -zi, 2. ihtunga ep, zapua, zaptiva. dihvana v. divanhana; isto i dihvanana. dii majorum gentium lat. (it. diji ma gencijum) bogovi viega reda; u pi nom smislu: uvaene,

visokovrijedne dii minorum gentium (it. diji minorui cijum) bogovi niega roda; u prene smislu: manje vane osobe. dija'... v. dia... dija2 tur. (dijet) krvarina, krvnina, v otkup u novcu to ga ubojica pla telji ubijenoga da bi se odrekla osvete. dijabaz gr. (diabasis) eruptivan karnet tamnozclen, izvrstan za gradnju cesta dijabetes gr. (diabetes) eerna bolesi tuje se u poveanom izluivanju mo prid. dijabetiari, -na, -no; dijabetii eera; ovjek koji boluje od dijal diabetes insipidus bolest koja i obilno mokrenje (do 15 litara dne' neugasivu eu; dijabetometar apa mjerenje koliine eera u mokrai. dijabit, -ita jedno od imena za saharu dijablerija Jranc. (diablerie) 1. avolija, ' lija, arolija, vraarija, magija; 2. u skoj poeziji igrokaz u kojem glavnu igraju avoli, vrsta misterija (v. J . dijabolian, -na, -no gr. (diabolos avolski, avolji, vraki, sotonski, sat paklenski, opak, bezboan; izv. dijabol -osti; dijaboliar tko djeluje dijabc paklenjak, bezbonik, sotonjak; isto bolik, mn. -ci; dijabolizam, -zma sko. sotonsko djelo, bezbotvo, op paklenski postupak, satanizam, sotonj razornost; isto i dijabolika; isp. dijable dijabolo gr. (diabolos vrag) vrai djeje igrake: dva tapia s konop mosur koji se na konopcu brzo o baca uvis i opet hvata na konopac. dijaki v. dijak. dijadecimalni sistem v. binarni sistem. di jadom, -crna gr. (diadema) 1. kra povez oko glave, kruna; 2. vrsta s cjena ukrasa koji nose ene na glav (dijadema (. roda). dijadoh, mn. dijadosi gr. (diadochos -mjenik) nasljednik, potomak; u povije jadosi tzv. nasljednici (generali) Al< dra Velikoga, poimence: Ptolemej, Lis Seleuk razdijelili izmeu sebe nj dravu. dijadski sistem v. binarni sistem (isp. dij malni sistem).

dijafan

295

dijalektik a

dijafan gr. (diafaino prosjajujem) proziran, prozraan; bistar, sjajan; jasan, oevidan; dijafandskop (dijafan + skopeo gledam) 1. med. sprava za osvjetljivanje organa iznutra (nosa, oka, eluca); 2. sprava za odreivanje branavosti zrnja. dljafilm slike koje obrauju jednu temu, snimljene uzastopno na filmsku vrpcu u svrhu povezanog projiciranja (za razliku od dijapozitiva koji se mogu projicirati nepovezano). dijafiza gr. (diafve lanci, zglobovi, zglav-ci) srednji dio cjevaste kosti. dijaforeza gr. (diaferein provoditi) med. znojenje, preznojavanje, izluivanje znoja; prid. dijaforetian, -na, -no koji potie izluivanje znoja. dijafragma, 2. mn. dijafragmi gr. (diafragma pregrada) 1. oit, preaga, brania, in-tersept (v. J / miina pregrada izmeu prsne i trbune upljine; 2. jiz. ploa s otvorom koju ograniuje snop zraka to prolazi kroz optiki sistem; vaan dio fotografskog aparata i drugih optikih pribora; 3. avij. pregrada unutar omota diriabla ili balona koja dijeli prostor u kome je smjeten plin na nekoliko dijelova. dijagnoza gr. (diagnosis) raspoznavanje, ustanovljenje bolesti na temelju pregleda bolesnika; dijagnostika, 3. -ci dio medicine koji odreuje bolesti prema njihovim simptomima; dijagnosticirati, -stidnim postaviti dijagnozu, ustanoviti vrstu bolesti; di-jagnostiar lijenik koji ustanovljuje vrstu bolesti, tj. koji postavlja dijagnozu. dijagonal, -ala gr. (dia... + gony koljeno, kut) tkanina s kosim arama; dijagonala geom. duina koja u mnogokutu spaja dva vrha koji nisu susjedni; prid. dijagonalan, -Ina, -Ino koji ide ukoso, poprean. dijagiam gr. (diagramma nacrt, risanje) grafikon (v. J , grafiki nain prikazivanja koji jasno pokazuje odnos meu pojedinim veliinama ili meu koliinama jedne te iste veliine; geometrijski crte koji slikovito prikazuje razne brojevne odnose (npr. u statistici); mnogo se primjenjuje u prikazivanju kretanja proizvodnje; dijagrami su naroito vano pomagalo za rukovodstva privrednih poduzea i ustanova, jer se s pomou njih na malom prostoru mogu predoiti razliiti odnosi u svom razvitku, kretanju i u meusobnoj vezi, i to tako pregledno kao to nije mogue tabelama ili u raunovodstvu. dijalektiza m van na dijalektici; prema dijalektikoj metodi; dijalektika metoda metoda spoznaje koja prirodne pojave razmatra u vjenom kretanju i mijenjanju, a na razvoj prirode gleda kao na rezultat razvoja u njoj, kao na rezultat uzajamnog djelovanja suprotnih snaga u prirodi; dijalektiki materijalizam filozofija marksizma; nauka o najopijim zakonima razvitka prirode, drutva i ljudskog miljenja; 2. svojstven dijalektu, narjeju; dijalektiar ovjek koji je vjet u raspravljanju, u debati; dobar i dosjetljiv govornik, debater, diskutant. dijalektizam, -zma, 2. mn. -izama (isp. dijalekt) izraz svojstven nekom narjeju, razliit od knjievnog izraza. dijalektologija gr. (isp. dijalekt + logos rije, govor) nauka koja se bavi prouavanjem i istraivanjem narjeja, dijalekata; prid. dijalektologljskl; dijalektolog, mn. -zi tko se bavi dijalektologijom, strunjak u toj grani nauke; prid. dijalektoloki. dijalektomanija gr. pretjerano upotrebljavanje dijalekatskih osobina u knjievnom djelu. dijalela, 2. mn. -lela gr. (diallelos uzajaman) v. circulus vitiosus (kod Matoa: dokaz da se u nekom

Upotrebljavaju se za prikaz kretanja produkcije, zaliha, trokova itd. Primjena je svestrana dijahilon gr. (dia... + chylos sok, juha) flaster od biljnih sokova (za umekavanje i ublaivanje). dijahronija v. dijakronija. dijak, -aka, 5. d'ijae, mn. dijaci {akc. i dijak, ijaka) gr. (diakonos sluga) uen ovjek, obino na dvoru visoke feudalne gospode; bavio se uglavnom tajnikim poslovima; prid. dijakov; dijakl (od istoga korijena i rije dak, a dijakl jezik uzima se esto kao sinonim za latinski jezik. dijaklaza gr. (diaklao lomim) 1. lom svjetla, prelamanje svjetlosnih zraka; 2. geogr. pukotina koja prosijeca slojeve stijena. dijakopa gr. (diakope rasjeklina, duboka rana) 1. u stilistici naziv za vrstu figure u kojoj se u neku smislovnu cjelinu umeu druge rijei, npr. kad se umjesto najmilije mi je kae naj mi je milije ili naj nekako je vidljiviji...; isp. tmeza; 2. vrsta ribe s bodljikavim perajama (dolazi u junim morima). dijakritiki znak gr. (diakrino rastavljam, odvajam; razlikujem) nadredni znak na slovima kojim se razlikuju jedna od drugih, npr. znak na , , e za razlikovanje od s, c. dijakronija gr. (dia ... + chronos vrijeme) raznovremenost, zbivanje nekih pojava u razliito vrijeme; lingv. prikazivanje historijskog razvitka nekog jezika u razliitim vremenskim periodima (jezik se mijenja i sve se u njemu mijenja) za razliku od sin-kronije koja jezine pojave razmatra u odreenom stadiju bez obzira na to kakav je jezik prije toga bio; dijakronian, -na, -no; dijakroniki u razvoju, historijski gledano. dijalaga gr. (diallage razlika; promjena miljenja, pomirenje; savez) 1. vrsta rude (bogate eljezom); 2. lingv. govornika figura kojom se mnogi razlozi svode na jedan. dijalekt, 2. mn. dijalekata gr. (dialektos) lokalno narjeje, govor; prid. dijalekatski; dijalektalan, -Ina, -Ino; dijalektiki. dijalektika, 3. -ci gr. (dialegS razgovaram, raspravljam) 1. vjetina iznalaenja istine otkrivanjem protuslovlja; vjetina raspravljanja; dosjetljivost, doskoljivost u diskusiji; 2. nauka o opim zakonima kretanja i razvitka prirode, ljudskoga drutva i miljenja; dijalektiki 1. svojstven dijalektici; osno 296

tekstu nalazi circulus vitiosus); dijalektu, -Ina, -Ino unakrstan, uzajaman. dijalipetala v. dikotiledone. dijaliza gr. (dialyo rastavljam) 1. rastavljanje, odvajanje sluzastih materija kod osmoze; razluivanje; 2. gubljenje snage; 3. smrt; prid. dijalitiki. dijalog, mn. -zi gr. (dialogos) 1. razgovor izmeu dvojice (ili nekoliko) ljudi; osnovni nain izlaganja dramskog djela; 2. knjievno djelo napisano u formi razgovora (npr. Platonovi dijalozi); prid. dijaloki ;' dija-logni (isp. dijalogna situacija; M. Mat-kovi); dijalogizirati, -iziram izraditi u obliku dijaloga, dramatizirati, prirediti (tekst monologa) za scensko izvoenje s podijeljenim ulogama; dijalog--lista u filmskom jeziku naziv za izvadak iz scenarija u kojem su popisane govorne partije iz nekog filma (potrebno npr. za nahsinkronizaciju [v.] ili za prijevod filmskih tekstova na drugi jezik).

dijamagnetizam, -zma gr. pojava da magnetska polja odbijaju neke tvari, npr. srebro, sol i dr. (takve se tvari zovu dijamagne-tici). dijamant, 2. mn. dijamanata franc. (diamant od gr. adamas, 2. -antos elik) 1. alem-kamen; isti kristalizirani ugljik, \ razne boje; najtvri, najsjajniji i i cjeniji kamen; 2. vrlo sitna tamp; va (34 tipografske toke; u Ei USA 4 i pol toke); isto t prid. dijamantni / dijamantski; dijal (jubilej) proslava 60-godinjice ( -godinjice) braka, sveenikog zva dijamb gr. (di... + isp. jamb) po struki jamb, etveroslona (jampsk; dijametar, -tra 2. mn. dijametara y metreo promjerim, izmjerim) prenik; pravac koji spaja dvije toi krunice prolazei kroz sredite; di nicu na dvije jednake polovine; lan, -Ina, -Ino 1. koji se tie d 2. suprotan, oprean, potpuno razl metralno oprean (suprotan) oprean, nespojiv. Dijana 1. u starorimskoj mitologiji kt i Latone, sestra Apolonova, boii Mjeseca i nonog aranja; isto to grka Artemida; 2. boginja zore pa odatle i zvijezda Danica; 3. budnica i jutarnja straa (isp. diana) bad njem. naziv poznatog javno lista u Zagrebu, tako starog da ga s i Krlea u svome Djetinjstvu; postoj pod imenom Diana u Ilici 8. 297
dikasterlj

dijffpauza gr. razdoblje potpunog r u ivotu neke biljne ili ivotinj uslijed klimatskih prilika (zima, s ina) ili zbog nasljednih faktora. dijapazon, -ona gr. (dia pasSn ehord phonia sklad kroz sve ice) 1. opseg zvukova koji ima jedan in; ili glas; 2. mala elina vilica sa dv; koja daje ton (normalni dijapazon < rodno a); 3. prenes.: a) ton gov opseg sposobnosti, razmah djelatn kog ovjeka ili grupe ljudi; dohva' raspon, mogunost. dijapozitiv gr.-lat. (dia... + isp. pozitivna fotografska ploa; prozi grafija s tonovima boja koji odj stvarnosti (ovakvi dijapozitivi na c upotrebljavaju se za projekcije ti zastor). dijareja gr. (diarrheo protjeem) lijavica, litavica, proto; prid. dijare jaretian, -na, -no. dijareza v. dijereza. dijarij, -ija (pored dijarijum) lat. (c dnevnik; knjiga u koju se svaki dan doivljaji.

dijas gr. (dyas dvojina, dvoje) isto to i perm (v. paleozojska perioda), dijasistem gr. nain grafikog prikazivanja dvaju sistema tako da se istaknu istovetnosti i razlike; primjena u modernoj dijalektologiji. dijaskop gr. (diaskopeo ispitujem, prosuujem, dobro razmatram) skioptikon, la-terna magica (it. magika), limena kutija s otvorom iz koje se s pomou lee baca na zastor u tamnoj sobi uveana slika, projekcija; dijaskopija rasvjetljivanje npr. rendgenskim zrakama i pregled bolesnika na taj nain. dijaspora gr. (diaspeiro rasipam) 1. doslovno rasijanost, rastepenost, rasu-tost; rasuto stanje u kojem ive lanovi nekoga naroda po svijetu (npr. idovi, Romi i dr.); 2. u botanici naziv za bilo koji dio biljke koji se prirodnim nainom odvaja od nje i dalje sam razmnouje. dijastaza gr. (diastasis rastavljanje, razdvajanje) 1. tvar koja izaziva vrenje; 2. pretvaranje krobnog brana u dekstrin i eer; isp. amilaza. dijastola gr. (diastole rastezanje) irenje srca i arterija koje se izmjenjuje sa stezanjem; prid. dijastolian, -na, -no; isp. si-stola. dijateka, 3. -ci gr. (isp. apoteka) prostorija ili spremnica za dijafilmove i dijapozitive. dijatermija gr. (diathermainomai ugrijem se, raspalim se) lijeenje elektrinim grijanjem (s direktnim privrenjem elektroda uz tijelo) strujom visoke frekvencije koja razvija toplinu prolazei kroz tkiva organizma; prid. dijatermljski. dijateza gr. (diathesis raspoloenje) 1. med. naginjanje na neku bolest; 2. gram. glagolski lik, tj. stanje u kojem se nalazi subjekt prema radnji izraenoj glagolom: izjavnost, povratnost, uzajamna povratnost, aktiv, pasiv, a u nekim jezicima kao npr. u starogrkom i medij (v. J . dijatomeje gr. sitne jednostanine alge (kre-menjaice) koje lebde u vodi (isp. plankton); u svojoj staninoj jezgri sadravaju kremen; prid. dijatomejskl, -a, -5; dijato-mejska zemlja vrst kremene zemlje od uginulih dijatomeja. dijatonika odn. dijatonska skala gr. (dia... + isp. ton) ljestvica; niz uzastopnih zvukova koji obrazuju 5 tonova i 2 polutona. dijatriba gr. (dijatribo satirem) uljiva. dikat

pretjerana kritika; estoka prepirka; pogrda, pamflet, paskvil (v. J . dijeceza gr. (dioikesis gospodarstvo, kuanstvo; upravljanje) 1. administrativna jedinica Rimskoga Carstva; 2. crkv.-katol. biskupija, eparhija; prid. dijeceznl; dijece-zan, -ana, 5. dijecezane biskup. dijegeza gr. (diegesis razlaganje) propovijedanje; dokazivanje; ivotopis. dijekian, -na, -no gr. (di... + oikia kua) bot. dvodoman (naziv za biljke koje na razliitim mjestima imaju muke odnosno enske cvjetove); prot. monekian. dijereza gr. (diaireo rastavljam) 1. gram. rastavljanje, dijeljenje (dvaju samoglasnika na dva sloga); 2. poet. stanka u stihu kod koje i stopa i rije svravaju zajedno; 3. kirur. odvajanje dvaju dijelova tkiva, jednog zdravog i jednog bolesnog, u svrhu izoliranja bolesnog dijela. dijeta1 gr. (diaita ivot; ivljenje; hrana od lijenika propisana) nain prehrane propisan od lijenika; uzdravanje potpuno ili djelomino od jela, zbog bolesti; prid. dijetni; dijetalan, -Ina, -Ino. dijeta2 lat. (dies dan) 1. sabor, parlament; 2. dnevnica lana parlamenta u nekim zemljama; isp. dijetnklasa. dijetet, -eta, 5. d'rjetete gr. (diaitetes) sudac u staroj Ateni. dijetetika, 3. -ci (isp. dijeta1) nauka o dijeti, higijena ishrane; prid. dijetetski. dijetnklasa lat.-njem. (isp. dijeta2 + klasa) nekadanji naziv (u Austro-Ugarskoj) za inovniku grupu, kategoriju, klasu, inovni razred. dijeza gr. (diiemi doputam prolaz) muz. znak povienja, povisilica; povienje za '/2 tona. dijureza gr. (dia... + isp. urin) med. luenje, izluivanje, izdvajanje mokrae; prid. dijuretian, -na, -no koji slui za po-spjeenje izluivanja mokrae. dijiirna, 2. mn. dijurna lat. (dies dan) dnevnica; dijurnist(a) dnevniar; namjetenik koji je plaen po danu rada; en. dijurnistkinja. Dik (Dick) engl. hipok. za Rikard (Richard). Dika v. Dike. dikasterlj, -ija (pored dikasterijum) gr. (di-kasterion) 1. sud, sudite; zbor sudaca; 2. via vlast, ured, ministarstvo; resor (v. J ; Hrvatski dvorski dikasterlj namjesniko vijee, tj. ustanova sa sjeditem u Beu i podinjena austrijskom ministarstvu unu 298

tranjih poslova, koja je upravljala poslovima Hrvatske i Slavonije; jedno joj je vrijeme (18601865) bio na elu kao kancelar Ivan Maurani, kasniji ban; isto i di-kasterija; prid. dikasterijalan, -Ina, -Ino. dikat, 2. mn. ikata tur. (dikkat) 1. panja, mar; 2. paljivo zauzimanje za neto, nastojanje oko neega; dikatiti, -Tm paziti, paljivo i marljivo raditi, uiti, nastojati; dikatli paljiv, zauzimljiv; dikatsuz nepaljiv, nemaran. dikcija lat. (dicere govoriti) nain izraavanja rijei, slogova i zvukova u govoru, pjevanju i recitiranju; jasnoa u izgovoru: prid. dikeljski. dikcionar, -ara lat. (dicere govoriti) rjenik, vokabular, glosar (v.). dike v. dajk. Dike starogrka boginja pravde, ki Zeusa i Temide. dikela gr. (dikella dvosjekla sjekira) motika sa dva iljasta kraka, roga na drugoj strani (za okopavanje vinograda), trnokop, kramp (v. J . dikirion gr. (dikyrios dvojak) crkv.-pra-vosl. svijenjak sa dvije ukrtene svijee; isto i dikire, dikirije (mn. . r.); isp. tri-kirion. diki, 2. mn. lkTa tur. (diki) av, obrub, ukras, ara; dikilija krznom optoeni i svilenim gajtanom ureeni kouh (urak). diki! tur. (dikili) 1. prav, uspravan; 2. ponosit, prkosan. dikobraz e. vrsta glodavca, bodljivac, jee-vac, bodljikavo prase (Krlea). dikolon gr. (di... + kolon ud, lan) dvostih, distih (v. J . ikongestlv lat. (isp. kongestija) sredstvo za spreavanje navale krvi. dikotiledone gr. (di... + isp. kotiledon) bot. dvosupnice; biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva klicina listia; isp. monokoti-ledone. dikromija gr. (chroma boja) razliita obojenost istih organizama; isp. dihroizam. diksilend engl. (dixieland) naziv za dez--orkestar (za razliku od tzv. New Orleans--stila koji je ogranien u broju sviraa te vremenski i geografski), kako su ga razvili bijeli svirai, tj. muziari bijelci; sastoji se od trumpete, pozaune, klarinete, klavira, gitare (ili benda), basa (ili suzafona) i od udaraljki; takav je danas dez uglavnom u itavom svijetu. diktafon, -ona (akc. i diktafon, -ona (dictare govoriti + fone g rat koji zapisuje ono to se
diktatura

govori slije moe ponoviti; konstruiran j na bazi magnetofona; isp. parlogra diktaman, -mna (lat. dictamnum) biljka, vrsta maurane; neki je ni njaci zovu jasenak, a neki i rut\ joj je po gori Dikti na otoku Kret tralo se da ima svojstvo izvlaiti strelica iz rana; Vergilije pjeva di me Venera izlijeila svoga sina E je bio ranjen: Veneru uto zaboli joj ozljeda sramna, kretskom se Idom i nabere trave diktamna, grimizno cvijee i runjavo lie tono je poznata svakoj gorohoc ninskoj kozi, jer je oslobaa str toga nabrstl se jela (Eneida XII, 41 diktando, -anda, mn. diktandi, 2. lat. (dictare govoriti) 1. pisanje tu; 2. kazivanje u pero; 3. v. diktat diktant, 2. mn. diktanata lat. osoba tira (onima koji piu). diktat, -ata lat. (dictare govoriti) vanje u pero; 2. zahtjev koji trai be izvrenje; nametnuto miljenje, r meunarodni ugovor. diktator lat. (dictator) 1. u starom vladar koji je drao cjelokupnu vlast, a imenovao ga je senat na i vrijeme u sluaju unutranje ili van snosti koja je zaprijetila dravi; lutist, silnik, tiranin, samodrac; o vlada s neogranienom vlau; pri torski. diktatura1 lat. (dictatura) 1. u staro smislu punomo, vlast ili vrijt danja jednog diktatora; 2. niim niena, nikakvim zakonima nestegn koja se oslanja na silu; 3. diktat letarijata jest vlast specifino; radnike klase, kao rukovodee i! snage, s ostalim radnim masama, redu s radnim seljacima i intelig Diktatura proletarijata jest drutve na takve vlasti i takvog politiki ma u kome neospornu rukovode ima radnika klasa. A pod neo: rukovodeom ulogom radnike klas smislu ne moe se razumjeti napn sutnost neke radnike partije u vi takvi odnosi klasnih i politikih jednoj zemlji pri kojima su radnik njene vodee socijalistike snage u

299

dimenzija dilbagija tur. (dilbagv to sputava jezik) vrsta hamajlije, zatite od uroka. dilber, 2. mn. dtlbera tur. (dilber) 1. koji osvaja srce, lijep, krasan, mio, ljubak, dra-estan, zanosan, voljen; 2. dragi (draga); ljubimac, ljubimica; miljenik, miljenica; me-zimac, mezimica; mlado, privlano eljade (muko ili ensko), zavodnik, zavodnica; umanj. dilbere, -eta; dilberi; en. dilberka ljubavnica, zavodnica. dilik, mn. -ci, 2. illka tur. (dii jezik) 1. jeziac na vagi; 2. drak; 3. motka na preslici. dilema gr. (dilemma dvostruka pretpostavka) 1. argument sa dvije protuslovne premise koje vode do istoga zakljuka koji se prema tome sam namee; 2. alternativa; poloaj u kom treba birati izmeu dvije mogunosti; sumnja, ili-ili, kripac, nedoumica, dvoumljenje. dilendija tur. (dilenmek prositi) prosjak. diletant, 2. mn. diletanata tal. (dilettante od lat. delectare veseliti, radovati) 1. nestrunjak; ovjek koji se bez strune spreme, samo sebi za zadovoljstvo, povrno bavi nekom znanou ili umjetnou; isp. amater; 2. nevjea: 3. glumaki dobrovoljac; neprofesionalni glumac; en. diletantica / di-letantkinja (akc. i diletantkinja); prid. diletantski; diletantizam, -zma 1. povrno bavljenje nekom znanou ili umjetnou bez strune spreme,

nosti da mijenjaju drutvene odnose u skladu s drutveno-ekonomskim interesima radnike klase, i stvarno ih mijenjaju (prema tekstu Programa SKJ). diktatura2 lat. (dictatura kazivanje u pero. diktiranje) nekadanja austrijska saborska kancelarija i arhiv u Pounu (danas Bratislava). diktirati, diktiram lat. (dictare) 1. kazivati u pero; 2. nametnuti, zapovijedati, nalagati; postavljati zahtjev koji se mora bezuvjetno izvriti; isto i diktovati, -ujem. diktivan, -vna, -vno lat. (dicere, dictare govoriti) gram. izjavan (diktivne reenice). diktovati v. diktirati. dii tur. (dii) rob, zarobljenik. dilaceracija lat. (dilacerare razderati, raskomadati) razdiranje, raskinue, rastrgnue. dilacija lat. (dilatio) odgoda; isp. dilatoran. dilaltija tur. (dilalti) oteklina ispod jezika; isto i dilatlija. dilatabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. dilatacija) pru-iv, rastezljiv, rastegljiv, koji se moe proiriti. dilatacija lat. (dilatare iriti) rastezanje, proirivanje, poveanje obujma, dilatlija v. dilaltija. ddatbran, -rna, -rno lat. (isp. dilacija) odgo-dan; koji moe ili nastoji odgoditi, zategnuti neto; spor, oklijevajui. dilaver tur. (dilaver) 1. osobni pratilac, autant; 2. junaina, valjan borac.

samo iz ljubavi za predmet; 2. nestruni rad, povrnost. diktirati, -lefiram tal. (dilettare) zabavljati, veseliti, radovati. diligencija lat. (diligentia) marljivost, pomnja, paljivost (v. ex privata); diligentan, -tna, -tno revnostan, uredan, paljiv, radin, briljiv, marljiv, pomnjiv, radian. dilim, 2. mn. illma tur. (dilim) komad, krika, odrezak. difics v. delicious. diliansa, 2. mn. diliansa jranc. (diligence brzina) velika zatvorena koija sa vie mjesta, za prevoenje putnika i pote; isto i dilians (m. roda) (nai su stari, npr. Antun Nemi, u svojim djelima uzevi u obzir lat. znaenje rijei diligencija [v.] diliansu zvali pomnjovoz). dilkua, 2. mn. ilkua tur. (dilkiia) ptica (papiga, slavuj); isto i dilkuica. dilucida intervalla v. lucida intervalla.
dimetilbenzol

diluendo tal., muz. rasplinjujui se, gasei se, gubei se. diluens lat. (diluere raskvasiti, razmoiti) kemijsko sredstvo za razrjeivanje, razbla-ivanje, otapanje. dilum v. dilim. diluvlj, -ija (pored diluvijum / diluvija) lat. (di-luvies potop, poplava) 1. ledeno doba; razdoblje u razvoju Zemlje kada se u naim krajevima pojavio praovjek; 2. potop; prid. diluvijskl (pored iluvijumskl); diluvijalan; -Ina, -Ino koji potjee iz diluvija, tj. iz ledenog doba, pradrevan, praljudski, (pret)-potopni. dim. skra. za diminuendo (v.). dimaher gr. (di... + machaira ma) gladijator (v.) koji se bori sa dva maa ili s maem u jednoj a s bodeom u drugoj ruci. dimenzija lat. (dimensio) 1. protega tijela (duina, irina ili visina); 2. opseg, obujam, obimnost, rasprostranjenost; svaki nezavisni brojni podatak kojim se odreuje neka fizikalna veliina; trea dimenzija dubina, udaljenost; etvrta dimenzija neto to ne postoji (svega su, kako je sprijeda po 300 kristalasta oi dimotiki gr. (demos narod, puk) varijanta novogrkog knjievnog osnovana na pukom govoru; isp. reusa. dimi, 2. mn. imTa njem. (Dampl parobrod (njem. izraz Dampf [para] je povezan s naom rijeju dim). din1 tur. (din) 1. vjera; vjeroispovijest; vj kon (islam); 2. muslimani, pripadnic ma; prid. dinskl. din2 jedinica sile (gr. dynamis); sili masi od 1 g daje ubrzanje od 1 cm na DIN skra. za njem. Deutsche trienorm njemaka industrijska i (danas se tumai i kao Das ist Norm je norma). dina v. dine1. dinam'ik jranc. (dynamique) novi izraz namican, akcioni film. dinamika, 3. -ci gr. (dynamis sila, : jakost) 1. dio mehanike koji proua banje tijela zavisno od snaga koje n djeluju; 2. stanje gibanja, tok razvitk jenjanje neke pojave pod utjecajem sil. na nju djeluju; prot. statika; 3. pren vahnost; pokretljivost; promjenljivost; nosjt, intenzivnost, elastinost; 4. muz. ka jakosti kojom treba da se izvod< sovi: piano (p), mezzopiano (mp), r. simo (pp), forte (f), fortissimo (ff), cendo , decrescendo .., i dr.; di an, -na, -no 1. koji se tie dina koji djeluje unutranjom snagom; 2 snage, koji djeluje velikom snagom; vahan, promjenljiv; pokretljiv; isto i mikl; dinaminost, -osti isto to namika 3. dinamit (akc. i dinamit, -ita) gr. (dynan sila, snaga, jakost) eksploziv vrlo razi djelovanja; nitroglicerin, natopljen u meni pijesak, ugljen ili celulozu; prid. mitni; dinamitski; dinamitard franc. ( namitar) revolucionar koji se slui mitom, postavljanjem paklenih stn mina, laguma; miner, lagumdija, lac, razara (Vladimir erina); u na jeme stvoren je za taj pojam i izraz di ta, -aa; glag. dinamitirati, -mitiram zati u zrak dinamitom, razoriti, raz ekrazirati, (s)ruiti, oboriti, obarati, rati, (namjerno) izazvati eksploziju; dinamitovati, -ujem (Mato).

kazano, tri dimenzije); u knjievnosti naziv za svijet duhova, za nevidljivi svijet, za nad-zemaljsko, nedokuivo; za irealnost, apstrakciju; u fizici i filozofiji misli se pod etvrtom dimenzijom vrijeme, prostiranje u vremenu; u tom znaenju upotrebljava taj pojam i Tin; prid. dimenzionalan, -Ina, -Ino opsean, velik, obuhvatan; izv. dimenzionalndst, -osti proporcije, razmjeri, protenost; dimenzionirati, -omram izmjeriti dimenzije, omeiti; isto i dimenzionisatl, -em. dimetilbenzol, -61a kem. otapalo za kauuk i lak, ksilol. dimidium facti, qui bene coepit, habet lat. (it. ... fakti, kvi ... cepit...) polovicu uinje-nog ima onaj tko dobro zapone. dimijaluk (isp. dimije) sukno odn. platno od kojega se prave dimije. dimija, -aa, 5. d'imijau mukarac koji nosi dimije; dimijaua ena koja nosi dimije (danas: zatucana, nemoderna muslimanka); isp. kotulaua. dimije, d'imTja (mn. . roda) tur. (dimi) vrlo iroke hlae istonjakog kroja koje nose mukarci i ene; isp. alvare. Dimini (starogr. Dimenion) arheoloki lokalitet u sjev. Grkoj (Tesalija), po kome se zove jedno razdoblje neolita. diminucija tal. (isp. diminuendo) kompozicij-ski postupak umanjivanja ritmike vrijednosti tonova (cijela nota postaje polovinka i si.); prot. augmentacija. diminuendo tal. (diminuere smanjiti, sniziti) muz. postepeno oslabljujui jakost zvuka; decrescendo. diminuirati, -nulram tal. pjevati odn. svirati diminuendo, postupno oslabljujui jakost zvuka, utihnjujui. diminutiv v. deminutiv. dimirba, -aa tur. (demirba) imovina, imetak, inventar, dimirlija i si. v. demir. dimisija v. demisija. dimiskija; dimiija; dimikija; dimikinja v. demeskinja. Dimitrije gr. sin boginje Demetre. dimiana v. demion. dimlije v. dimije. dimbrfan, -fna, -fno gr. (di... + morfe oblik) dvooblian; koji moe imati dva razna oblika; dimorfizam, -zma 1. dvo-oblinost, postojanje dvaju razliitih oblika kod ivih bia, npr. mukarac i ena, pijetao i koko; 2. razlika izmeu zimskog i ljetnog ruha kod ivotinja (hermelin, alpski bijeli zec, vuk dlaku mijenja); 3. pojava istog tijela u dva

dinamizacija

301

dinov jaanje, ubrzavanje; glag. dinamizirati, -iziram / dinamizovati, -ujem.

dinamizacija oivljavanje, ulijevanje dinaminosti, pokretanje zastalih pojava, osnaivanje, snaenje,

dinamizam, -zma 1. v. dinamika 3; 2. u filozofiji naziv za neke teorije i pravce kojima je u temelju svih pojava sila. dinamo, dinama, mn. dlnami v. dinamo-maina. dinamogen gr. (isp. dinamo / genos) koji proizvodi silu, koji pokree, pokretaki. dinamograf gr. (dynamis sila, snaga, jakost + grafo piem) sprava za mjerenje jakosti pare, osobito na eljeznicama. dinamo-maina (-stroj) gr. (dynamis sila, snaga, jakost) stroj koji mehaniku energiju pretvara u elektrinu, koji proizvodi elektrinu energiju. dinamometar, -tra, 2. mn. inamometara (dy-namis sila, snaga, jakost + metron mjera) sprava za mjerenje sile, teine. dinar, dinara, 2. mn. dinara i dinara gr. (de-narion) novana jedinica SFRJ (100 para), Iraka (100 filska) i Irana (100 iranskih dinara 1 rial, 100 riala 1 pahlavi), Jordana, Kuvajta, Tunisa, Alira; mno. dinari, dinara (s takvim akcentom) 1. u nekim naim govorima novac uope (isp. pare); 2. naziv za boju karo u talijanskim kartama (spadi). dinarid, -ida (po planini Dinari) tip ljudske rase karakteristian po visokom rastu, kratkoj, na zatiljku kao odsjeenoj glavi, po mrkoj kosi, crnim oima, esto kukastom nosu; dinarold, -ida ovjek nalik na dina-rida (Krlea). dinas-opeka u vatri vrlo postojana opeka (cigla), nainjena od dinas-pjeenjaka (svi-jetlosiv, na rubovima krhotina providan kremen). dinast, 2. mn. dinasta gr. (dynastes mogu -nik) 1. vladar, vladalac, kralj, car; 2. velika ovisan samo o kralju; dinastija 1. vladajui dom; vladarska porodica; niz monarha iz jednog te istog roda, jednog te istog prezimena; 2. nastojanje da neki (visoki) poloaji ostanu u rukama lanova iste porodice, gotovo kao nasljedstvo; isp. nepotizam; prid. dinastiki; dinastiar pristaa dinastije (Krlea). dinatoar v. djeuner. din-bear tur. pravi, okorjeli bear, bearina od glave do pete, duom i tijelom. dini hipokoristik za dinar: Bubikopf (se) ia za est Dini (Lirska varijacija o jesenjem sutonu; Krlea). dindumanin, mn. d'indumani tur. (isp. din' + dumanin, v.) 1. neprijatelj islama; 2. zakleti neprijatelj. instati instati, -am njem. (dunsten) na poseban nain priti jelo; pirjati, tuiti. dinstbodncimer v. bodncimer. dinstman, 2. mn. instmana njem. (Dienst-mann) javni slunik, posluitelj, tekli; ulini najamni posluitelj (Krlea). dinstovati, -ujem v. instati. dinsuz tur. (din vjera + syz bez) bez-vjerac, bezbonik, ateist. dioceza v. dijeceza. dioda gr. (isp. di... + anoda) u radio-telmi-ci cijev sa dva elementa, isp. trioda. Didgen(es) (gr. Dios Zeusov + gnos porod) starogrki filozof, suvremenik Aleksandra Makedonskog; uz njegovo ime vezan je niz anegdota (stanuje u buretu, svjetiljkom trai ovjeka po bijelom danu i si.; Aleksandru na zahtjev da mu kae jednu elju, koju bi car ispunio, odgovori: Makni mi se sa sunca, i si.); prid. diogenskl, -a, -6 veoma skromno, bez osvrtanja na materijalna dobra. dioikian v. dijekian. Dioklecijan, -ana, 5. D'ioklecijane ime rimskog cara, podrijetlom Dalmatinca (3. i 4. st. n. e.); prid. Dioklecijanov; Dioklecijanova palaa ljetnikovac u obliku rimskog tabora to ga je Dioklecijan izgradio nedaleko od svog rodnog mjesta Salone (Solina) da u njemu proboravi svoje stare dane; to je bio zametak dananjeg Splita. Diokleja gr. svetkovina u ast heroja Diokla, koji je poginuo branei prijatelja.

dine1 (mn. . roda) kelt. bregovi i humci od ivog pijeska koje vjetar nanosi i pomie; sipine, pijesci, prina, prud, sprud, polo-jina, prijesap, barhan. dine,2' -ea, mn. -ei, 2. dina franc. (diner ruak; dananje znaenje: veera) 1. glavni obrok; objed koji se blaguje u podne ili oko 56 sati; 2. svean objed, otmjen ruak, gozba (isp. dinirati). diner njem. (Diener) sluga; gehorsamster diner najpokorniji (prepokorni) sluga (Krlea). Ding an sich njem. stvar sama po sebi; neto to nesumnjivo postoji, ali mi o tome nita vie ne moemo saznati jer ono to saznajemo to su samo pojave (fenomeni) pojedinih stvari, tj. oblici u kojima se stvari javljaju, ali ti oblici nisu svojstveni stvarima po sebi nego naoj spoznajnoj moi; Ding an sich je prema tome stvar kakva je ona izvan nae spoznaje i nezavisno od nje (termin u filozofiji Immanuela Kanta). dingi, -ija, mn. -iji engl. (dinghy, dingey) mali sportski amac za jedrenje. dingo, dinga austral. podivljali, divlji ili poludivlji australski pas (u mno. panj. oblik: dlngosi pored naeg: dingi, dinga itd.). dinigla vrsta ribe, podlanica, komara, lovrata. dining-car (it. dajningkar) engl. (isp. to dine ruati + car kola) isto to i vagon--restoran (isp. sleeping-car); dining-room (it. dajningrum) blagovaonica. dinirati, dinlram franc. (isp. dine2) ruati, objedovati. dinitroceluloza v. nitroceluloza. dinleisati, -em tur. sluati paljivo, povlaujui; isp. denleisati. dinornis gr. (deinos straan, ornis ptica) v. moavke. dinosaur gr. (deinos straan + sauros guter) izumrli gmaz mezozojske periode; dinosauri su bili razliite veliine i oblika, a neki su imali ogromno tijelo (vie od 20 metara duine). dinoterij, -ija (pored dinoterijum) gr. (deinos straan + therion zvijer, grdosija) ogromni pretpotopni slon naen u slojevima tercijara (fosili i u Jugoslaviji). dinov, -a, -o prid. prema din, tj. vjerski, islamski, muslimanski; isto i dinskl, -a, -6.

302

Dioklitija stari srpski naziv za Zetu (podruje); Duklja. dioksid gr. dvostruki oksid (v.), dvokis, dvo-oksid. diolefini v. dieni. diolen, -na jedno od imena za sintetike tkanine. dioli dvovalentni alkoholi, guste tekuine slatkasta okusa (glikoli). Diomed, -da, 5. D'iomede gr. 1. kralj Trakije, sin Aresov, poznat po okrutnosti; hranio svoje kobile ljudskim mesom; svladao ga je Heraklo i njega dao za hranu tim kobilama; 2. sin Tidejev, jedan od najveih junaka pod Trojom; vrativi se iz rata, bude prognan iz vlastite kue te se preseli na zapad i osnuje nekoliko novih gradova (zanimljivo je da i na Primoten zovu Diomedov otok). Diomeje staroatenske svetkovine u ast Herakla (po njegovu ljubimcu, atenskom heroju Diomu). Diona gr. 1. u starogrkoj mitologiji ki Urana i Geje, sa Zeusom rodil ditu (koja zato ima i pridjevak D 2. etvrti Saturnov unutarnji satelit ven 1684. Dioniz, -oniza (akc. i Dionlz, -iza, nlze) v. Bakho; Dionizije 1. mu 2. (mn. . roda) sveanost u slav niza; prid. Dionizov (-izov), -a, -o; zovo kazalite najstarije

grko k iz 6. st. pr. n. e. (obnovljeno u 4. obronku atenske Akropole; dionizljs to pripada kultu boga vina Dioni kha); 2. raskalaen, raspojasan; pijan selja, razuzdan; dionizijska era je naziva za nau dananju eru, ali bogu Dionizu nego po Dioniziju (Sitnom; lat. Exiguus), redovniku, i tlom Skitu (5. st.), koji je meu izraunao godinu Kristova roenja, sasvim ispravno, jer ju je stavio 754. od sagraenja Rima, dok se taj dogaaj datira u god. 749; r prema tome, o pogreci od 5 do 6 koju, meutim, nitko ne ispravlja. diopter gr. (dioptron ogledalo, sprava za viziranje, utvrivanje sr mjerenje kuta i sam kut to ga pe ta sprava; dioptrija jedinica za snage prelamanja svjetla kod optik tj. jedinica za mjerenje stupnja daleke sti odn. kratkovidnosti; znak 5 dioptrika, 3. -ci nauka o prel; svjetla; prid. dioptrikl.

diorama gr. (diorao vidim skroz) ili naslikani pejza, izloen igri sv dok je gledalac u tami; 2. osobita t filmskog snimanja za postizanje te plastinosti slike. diorit, -ita vrsta kamena vulkansk drijetla; dobar za graevine i za ce stupu od crnog diorita uklesan je vim pismom) glasoviti Hamurabijev zc Dioskuri (akc. i Dioskuri) gr. (Dios sov + koros sin) blizanci Kasto luks (Polideuk), sinovi Zeusa i Lede bogovi iz grke mitologije; zapravo nje bratske ljubavi; prema mitologij ih je za njihovu bratsku ljubav st meu zvijezde (Blizanci); simbol dvojne povezanosti izmeu dvojice zatitnici brodovlja (kao takvi sudj su i u pothvatu Argonauta). dioze v. disaharidi.

dip

303 dip tur. (dip) 1. dno, temelj, osnova; 2. donje lie na duhanskom struku, podbirak; 3. lisija potrbuina. dipik, mn. -ci, 2. diplka tur. (dipik) kundak. dipeptidi v. peptidi. ipetalan, -Ina, -Ino gr. dvolistan. diplran franc. (duper prevariti) prevaren, nasaen, namagaren, nasanjkan, obma-nut, povuen za nos (Mato). Dipitrenova bolest v. Dupuvtren. dipl. skra. za lat. diplomatus = s diplomom, s ispitom; dipl. phil. svreni (diplomirani) filozof; dipl. iur. svreni pravnik; dipl. rer. comm. (rerum commercialium) diplomirani slua trgovakih nauka itd. diple, d'ipala (mn. . r.) gr. (diploos dvostruk) dvojnice, vrsta frule, diplodok, mn. -ci gr. (diploos dvostruk + dokos greda) izumrli golemi (2526 m) guter iz grupe dinosaura s vrlo dugim vratom i repom; ivio je na kopnu i u vodi. diploma gr. (diploos dvostruk; diploma ploa od dva dijela) 1. povelja, isprava trajne vrijednosti, kao darovnica, privilegij i si.; 2. slubena isprava ili svjedodba o podjeli titule ili odlikovanja od kakvoga fakulteta, uenoga drutva itd., npr. doktorska diploma; prid. diplomski; diplomski ispit ispit na visokoj koli (ocjene se unose u diplomu, za razliku od kolokvija kojih ocjene ne ulaze u diplomu). diplomat', -oma, 2. mn. diplomaca v. diplo-mant. diplomacija (i diplomatija) gr. (isp. diploma) 1. pravila, naela i naini djelatnosti vlade u podruju meunarodne politike; 2. umijee voenja vanjske politike; 3. skup osoba koje stoje u vanjskopolitikoj slubi neke drave; 4. prenes. vjeto taktiziranje, lukavstvo, prepredenost, lisienje. diplomant, 2. mn. diplomamata (isp. diploma) student koji stoji pred diplomskim ispitima; en. diplomantkinja (akc. i diplomantkinja). diplomat(a) gr. (isp. diplomacija) 1. vii inovnik u vanjskopolitikoj slubi drave; 2. prenes. lukavac, prepredenjak, spretan i promiljen ovjek; lisac; en. diplomatkinja; prid. diplomatski, -a, -6; diplomatski kor svi poslanici akreditirani kod vlade neke drave; diplomatski imunitet meunarodno priznata i zagarantirana prava i povlastice diplomatskih predstavnika na podruju drave u kojoj su direkcija

direk akreditirani: apsolutna nepovredivost lino sti i njihovih stanova, nepodlonost domaim sudovima, izuzee od poreza i carina, pravo da se slue kuririma (koji su u svojoj slubi takoer na isti nain zatieni), diplomatika, 3. -ci gr. (isp. diploma) nauka koja prouava diplome i druge slubene isprave. diplomatizirati, -iziram gr. (isp. diplomacija) 1. rjeavati stvari diplomatskim putem bez brze odluke; 2. prenes. postupati promiljeno i oprezno, bez urbe ili oteui, taktizirati, lisiiti; isto i diplomatizovati, -ujem. diplomirati, -plomlram gr. (isp. diploma) nainiti zavrne ispite i stei diplomu; isto i diplomovati, -ujem; diplomiran (diplomo-van) tko je dobio diplomu o svrenim naukama; svren, ispitan. diplopija gr. (diploos dvostruk + ops, 2. opos oko, vid) ona mana dvostrukog vienja jednog predmeta. diplopora gr. izumrli rod vapnenakih algi. dipluk, mn. -ci 2. ipluka tur. (diblik, diplik) 1. korice sablje, tok; 2. ostatak, talog. dipnoje (mn. . r.) gr. (di... + pnoe disanje) zool. dvodihalice (ivotinje koje diu na krge i na plua). dipodija gr. (di... + piis, 2. podos noga) 1. poet. spojenost dviju stopa; 2. muz. dvodijelni takt u istom stihu. ipol gr. ureaj od dvaju nasuprot postavljenih jednakih elektrinih naboja; dvopol. dipren, -na franc. (dupren, po imenu amerike tvrtke Du Pont de Nemours) sintetiki kauuk. dipsomanija gr. (dipsa e + isp. manija) povremena, bolesna, neodoljiva, nagonska potreba za alkoholom; na izraz: redovaa; dipsoman, -ana ovjek koji boluje od dipsomanije. diptih, mn. -si (pored diptihon) gr. (diptvchos dvostruko sloen) 1. dvije ploice koje se mogu sklopiti kao knjiga; iznutra su presvuene voskom na kome se pisalo; 2. slike na takvim ploicama od drva, kovine, slonove kosti; 3. crkv.-pravosl. matina knjiga; 4. dva idejno povezana (umjetnika) djela. irebus (isp. di... 4- rebus) rebus s dvostrukim rjeenjem, directe lat. (it. direkte) v. direktno, directoire v. direktoar. direk, mn. -ci, 2. d'ireka tur. (direk) 1. stup, balvan, greda; stoer, temelj; oslonac; 2. prenes. glavar, prvak; umanj. direi stupi, koli, gredica; direkac, -aa ne304 poduzea; 3. smjer, pravac, uputa; prid. direkcljski, -a, -6. direkcional, -ala lat. iroskopski ureaj za pokazivanje kursa letenja u avionima kada zbog manevriranja magnetski kompas ne radi tono.

kadanji panjolski novac na kojem su bila dva Herkulova stupa (v. Herkul); isto i direklija. direkcija lat. (directio) 1. uprava; rukovodstvo neke ustanove ili poduzea, upravi-teljstvo, vodstvo, ravnateljstvo; 2. prostorija gdje se nalazi uprava

direklija 1. v. direk; 2. etka za lienje (oito zbog dugakog kolca). direkt, 2. mn. direkata lat. (isp. direktan) 1. izravan udarac u boksu, ravno sprijeda, ispruenom rukom; 2. slobodan udarac u nogometu (igra ima pravo da ga uputi izravno na gol); isp. indirekt; 3. kao pril. izravno, neposredno, direktno. direktan, -tna, -tno lat. (directus) 1. izravan, neposredan; otvoren, jasan (direktan kontakt izravan doticaj, zblienje bez posrednika); 2. gram. pravi, upravni (direktan govor); isp. indirektan; 3. direktan prijenos televizijski prikaz nekoga dogaaja izravno u asu kad se zbiva i s mjesta na kojem se zbiva. direkte lat. izravno, neposredno, direktno (Krlea). direktiva lat. (isp. direktan) smjernica, nalog, uputa, naredba koju daje vii organ niim organima, rukovodilac podreenima; prid. irektivan, -vna, -vno. direktno (isp. direktan) ravno, pravo, upravo, izravno, neposredno, bez iijeg utjecaja. direktoar, -aru franc. (directoire) stil pokustva i odijevanja za vrijeme francuske buroaske revolucije, nazvan tako jer je u to vrijeme u Francuskoj vladao direktorij (v.); direktoar je po svojim karakteristikama jedna vrsta klasicizma kao graanske reakcije na aristokratski stil rokoko. direktor lat. (director) 1. namjetenik na viem poloaju koji uz izvjesnu veu samostalnost i odgovornost rukovodi poduzeem, ustanovom ili njihovim veim sektorom; ravnatelj, upravitelj, upravnik; 2. u USA reiser (Mato ima i stari njemaki izraz: Direktor der Natur [direktor prirode] u istom znaenju); 3. vrsta direktno rodee (necijepljene) loze i vino od nje; noa, noja; 4. dodatni element za dipolnu antenu; en. direktorica / direktorka; prid. direktorski. direktorij, -ija (pored direktorijom) A rectorium) kolegij vlastodraca u 1 skim dravama u naroitim historijsk mentima, npr. odbor petorice koji dao francuskom dravom poslije i revolucije (22. IX. 1795.- 9. XI. sruio ga Napoleon i uveo konzulat: c

rijima (direktorijumima) su se naziv kocr i neke bjelogardistike vla vrijeme graanskog rata u Rusiji ll 1920. (u Ufi, na Ukrajini i drugdje). direktorovati, -ujem (isp. direktor) biti di upravljati: isto i direktorisati, -em. direktrisa, 2. mn. -isa franc. (directi direktorica, direktorka, ravnateljica, teljica; predvodnica, voditeljica; 2. ( rectrix) geom. vrsta krivulje, prov< vodilja, parabola. dirhani (isp. dirhem) novana jedi Maroku. dirhem tur. (od gr. drahma, v.) srebi vac razliite vrijednosti u razliito v dirhemli okien novcem. diribitor lat. (diribere brojiti glasovi ja glasova, skrutator (v.j. dirigent, 2. mn. dirigenata lat. (dirig upravljati) 1. zborovoda, kapelnik; telj pjevakog zbora ili orkestra; 2. vitelj, upravlja, usmjeriva; 3. noge ko^i na terenu za vrijeme utakmice uj nainom igre svojih suigraa (mo i u kojem drugom sportu gdje n vei kolektiv); prid. dirigentov; dirig dirigirati, -rigiram 1. upravljati; o upravljati zborom pjevaa ili orkestr vladati, nadzirati, kontrolirati; 3. nare odreivati; 4. usmjerivati, upuivati; dirigovati, -ujem; dirigirani (dirigovan jektll raketa sa sistemom za up nje koji omoguuje promjenu u ltu mjene se mogu vriti na projektilu p( radija, radara, zatim infracrvenim zra sistemom navigacije prema zvijezdam vlastitim sistemom koji biljei promje ubrzavanju i pravcu. diriniti, -Im ; dirinditi, -Im perz. (di na muci) obavljati teke poslove, iti, argatovati, rabotati. diriabl franc. (dirigeable kojim se upravljati) upravljivi aerostat, zran; laka od uzduha koja se u zraku oc time to joj je trup ispunjen vodikom i jem (plinovima lakim od uzduha); i tanje diriabla vodoravno vri se s pc propelera koje okreu motori.

diriizam

305

disertaciji

diriizam, -zma franc. (dirigisme) sistem kad dravna vlast dirigira ekonomsku politiku (u novije vrijeme u Francuskoj sinonim za degolizam). Dirka u starogrkoj mitologiji ena te-banskoga kralja Lika; okrutno muila kraljevu neakinju Antiopu sve dok je sinovi (Amfion i Zet) ne spasie privezavi Dirku za rogove bijesnoga bika; bog Dioniz smilovao se na nju i pretvorio je u jedan izvor kraj Tebe (Dirkino vrelo); motiv mnogih umjetnikih radova, osobito u vezi s mukama na bikovljim rogovima; poznat je npr. farneki bik, djelo umjetnika Antonija i Tauriska (naziv po zbirci talijanske porodice Farnese koja je posjedovala uvenu zbirku umjetnina to se sada nalazi u Napulju). dirluk tur. (dirlik) imanje, posjed. dirndl njem. (Dirndl djevojica) enska haljina u stilu tirolske nonje. dirt-track engl. (it. derttrek) mekano trkalite nasuto lesom (obino oko sportskih stadiona); isp. laufban, renban, pista. dis1 grki prefiks koji oznauje negiranje, odricanje. dis2 latinski prefiks koji oznauje razno-stranost, suprotnost. is3 muz. za pol glasa povien ton cl. Dis (isp. lat. dives bogat) kod starih Rimljana bog podzemlja; grki Pluton. disage v. bisage. disaharidi gr. eeri sastavljeni od dvije molekule monosaharida (saharoza, maltoza. laktoza) isp. dioze. disakord, 2. mn. d'isakorda i d'isakorada tal. (disaccordo nesklad, nesloga) 1. neskladan skup

zvukova; 2. nesklad, neslaganje; disakdrdan, -dna, -dno neskladan, ne-sklapan, dreav, nesuglasan. disa/io tal. (disaggio) potprid; diferencija, razlika za koju je teaj nekog novca ili vrijednosnog papira jeftiniji, manji od nominalne (naslovne) vrijednosti; isto i disaa. disbalans v. debalans. disbarizam, -zma gr. (dys ne, raz + barys teak) naziv za pojave u organizmu to ih prouzrokuje smanjenje atmosferskog pritiska. disciplina lat. (disciplina) 1. stega, zapt; navika na pokoravanje stanovitom poretku; 2. skup propisa koji odreuje nain odravanja poretka u stanovitim ustanovama i organizacijama, npr. u vojsci, kolama i si.; 3. neka grana nauke ili sporta (nauna disciplina, sportska disciplina); prid. disciplinski; isciplinaran, -rna, -rno; disciplinarna (disciplinska) pravila slubena pravila koja odreuju osnove discipline (npr. u vojsci, u kolama i dr.); disciplinski sudovi posebni sudovi za kanjavanje slubenika za tee povrede njihove slubene dunosti (disciplinske prijestupe); takvi sudovi rade po disciplinskom postupku i izriu disciplinske kazne (oboje je predvieno u Zakonu o dravnim slubenicima); disciplinac, -inca, 2. mn. disciplmaca v. disciplinar; discipli-nar, -ara nadzornik discipline, starjeina kojemu je dunost da izrie disciplinske kazne i da vie nego drugi starjeine vodi rauna o vladanju podreenih osoba; disciplinarac, -arca, 2. mn. -plina-raca osoba koja izdrava disciplinsku kaznu; disciplinirati, -iniram provesti disciplinu, stjerati

u red; discipliniranost, -osti svojstvo nekoga tko je discipliniran, pokoravanje disciplini; isto i disciplinovati, -ujem; disciplinovanost; disciplinka vrsta lopte za (boksaki) trening (visi o konopcu i disciplinirano se vraa nakon udarca). disc-jockey v. disko-dokej. Discordia lat. (it. diskordija) starorimska boginja nesloge; isp. Concordia. discoverer engl. (it. diskoverer) otkriva, obre-tnik, pronalaza, izumitelj; jedno od najeih imena amerikim umjetnim satelitima. disdikija gr. (dys ne, raz + dike pravda) nepravednost, neistinitost, raskorak s pravnim shvaanjima; isp. endikija. disekcija lat. (isp. disicirati) rasijecanje, ralanjivanje, razudba, paranje lea; v. sekcija 3.
diseur

disemija gr. (dys ne, raz + haima krv) bolestan sastav krvi, raspadanje krvi. diseminacija lat. (disseminatio) raznoenje, irenje, rasprostiranje (sjemenja); rasipanje; ratrkanost; razglaivanje. disencija lat. (dis raz + sentio mislim, osjeam) razilaenje u miljenju, razmirica, razdor, nesloga, nesporazum, nesklad, nesuglasica. disenteri v. nonkonformisti. disertacija lat. (dissertare raspravljati) uena rasprava, teza, pisana ili tampana, u svrhu dobivanja stupnja doktora neke nauke; prici, disertacljskl /' disertacioni, -a, -6; disertant, 2. mn. disertanata osoba koja javno brani svoju disertaciju radi dobivanja stupnja doktora u nekoj nauci; disertirati,

306 disimilacija lat. (dissimilis neslit it) 1. raspadanje; rastvaranje gra bia; 2. raspadanje organskih tvari ste organske, pa i najjednostavni ganske spojeve; 3. gram. razjedi (kad od jednaka dva glasa u jed jedan prijee u drugi neki glas, npi lacija samoglasnika: Beom, jeom -Beem, jeem, kako bi se oekival gramatikim pravilima; prid. disin isimilacioni; glag. disimilirati, 70 / disimilovati, -ujem. disimulacija lat. (dissimulare hini sakrivati) 1. med. skrivanje doista eg oboljenja; 2. pravn. prikrivanji stanja ili injenice s namjerom da se pravne posljedice vezane za takva injenice; isp. simulacija; glag. di' -mullram; glag. prid. disimuliran: rani pravni posao prikriveni p sao, kada se radi postizavanja nek no nedoputenog, interesa (varanj; rezu, prijenosnim nasljednim taksan lira, tj. javno zakljuuje jedan prav (simulirani), a potajno sklapa d simulirani); sklapa se npr. darov vor, a u stvari se predmet proda je pravni posao kupoprodaje disi disipacija lat. (dissipare razbaca suti) 1. rasipanje, rasipnost; razu raskalaenost, rasputenost, lak' 2. rastresenost. disjunkcija lat. (disjungere razvez, viti, razdruiti) rastavljanje, razdvai druenje, protivnost, suprotnost, razluivanje, iskljuenje, iskljuiva junktivan, -vna, -vno suprotai an, razdvojan, razdruen, razlu alternativan; gram. rastavan (vc isjunktivan sud u logici su se o jednom subjektu izriu d\ e predikata, i to tako da vrije jedan od njih. disk gr. (diskos kolut) sport. 1 ploa promjera oko 2 dm, teine koja slui za bacanje u daljinu po st; pravilima: 2. gramofonska ploa (;.\, teka); 3. obojena signalna ploa u > kom, odn. u novije doba i u ce prometu. diska popularan (zagrebaki) naz sko-klub (v.).

-sertlram obraniti disertaciju, poloiti doktorski ispit, doktorirati. diseur franc. (il. dizer) govornik, najavljiva programa u kabaretima i si.; deklamator, recitator; en. diseuse (dizeza) (izvrsna parika diseuse, Mato, Nos). disfagija gr. (dys ne + fagein jesti) teko gutanje, smetnje pri prolaenju hrane kroz grlo. disfazija gr. (dys ne + fasko govorim) med. smetnja govora zbog oteenja govornih centara u mozgu. disforija gr. (dys ne + isp. euforija) med. neraspoloenje, loe osjeanje, nepovjerenje u svoje duevne, tjelesne i druge sposobnosti. disfunkcija gr.-lat. (dys ne + isp. funkcija) med. smetnje pri djelovanju nekog tjelesnog organa. disgeusija gr. (dys ne + geiio kuam, okusim) med. smetnja okusa koja se sastoji u zahtijevanju osobitih jela, npr. octa, soli, pepela, ibica, zemlje itd. disgrafija gr. smetnje kod pisanja, pogreke u pisanju (psihike naravi). disgregacija lat. (dis raz + grex, 2. gregis hrpa) raspadanje, rasipanje (osobito svjetlosnih zraka); glag. disgregirati, -gre-glram. disgresija v. digresija. disgustirati v. degutirati, dizgustirati. disharmonija gr. (dys... ne, raz + isp. harmonija) 1. naruavanje harmonije, neskladan akord; 2. prenes. nesklad, neslaganje, nerazmjernost; prid. disharmonian, -na, -no; izv. disharmoninost, -osti; dis-harmonirati, -monlram zapadati u disharmoniju, izazivati nesklad odn. doivljavati ga, ne slagati se, ivjeti u neslozi, razlikovati se (miljenjem) od okoline, odudarati; isto i disharmonisati, -em. dishimija gr. (dys ne, raz + chymos sok) lo sastav sokova u tijelu, obino kao posljedica loe ishrane. disicirati, -siclram lat. (isp. secirati) rasjei, isjei, razdijeliti, izdijeliti, ralaniti. disident, 2. mn. disidenata lat. (dissidere biti udaljen, razlikovati se) ovjek koji se u miljenju ili inae razilazi sa svojom grupom ili organizacijom, ili je iz nje istupio; otpadnik, odmetnik, raskolnik; prid. disidentski; /'-v. disidentstvo. disiecta (it. disjekta) lat. (disjicere razbacati); obino u frazi membra disiecta razbacani udovi; u prenesenom sn suvislosti, sitnice. 307

diskant

diskretan diskinezija gr. (dys ne + kino kreem se) 1. med. automatske kretnje u najrazli-itijim oblicima, npr. trzanje miia, gre-nje i si.; 2. neprohodnost. diskobol gr. (diskobolos) baca diska (v.j; u staroj Grkoj lakoatletiar uope (baca diska je est predmet antikne likovne umjetnosti).

diskant lat. (discantus) 1. najvii djeji glas, odgovara enskom sopranu; 2. registar orgulja koji obuhvaa samo gornju polovicu klavijature; 3. jedan od najjednostavnijih i najranijih srednjovjekovnih vieglasnih oblika (12. st.); 4. nesklad, nesuglasnost.

isko-dokej gr.-engl. (disc-jockey) osoba koja upravlja gramofonskim ploama na priredbama u disko-klubovima ili na radiju bira i stavlja ploe zabavne glazbe na gramofon uz popratni komentar; metar muzike. 1 diskofil. -ila gr. (isp. disk 2 + fil ) skuplja i ljubitelj gramofonskih ploa (isp. diskoteka). diskolon. -ona v. radio-fonograf. diskograf gr. izdava gramofonskih ploa: prid. diskografski; i:r. diskografija. iskoidalan, -Inu, -Ino (isp. diskos kolut) koturast, koiaast, kolutast, okrugao, okruglast. isko-klub gr.-engl. u veini sluajeva zatvoren krug omladine koja se okuplja na sluanje moderne glazbe s gramofonskih ploa i na ples (krae: disko; isp. diska). diskoman, -ana (isp. manija) osoba koja luduje za gramofonskom glazbom (vie nego diskofil. v.). diskont tal. (disconto) kamati obraunani od dana kupovanja mjenice pa do dana dospijea koji se od mjenine sume odbijaju kod iskupljanja mjenice prije roka; prid. diskontni (v.J; diskontant, 2. mn. -kon-tanata onaj koji isplauje mjenicu prije roka i koristi se diskontom; diskontirati, -kontlram kupovati nedospjele mjenice ili druge trabine uz odbitak diskonta, tj. pripadajuih kamata; isto i diskontovati, -ujem. diskontinuiran lat. (dis raz + isp. kontinuitet) nepovezan, isprekidan; to je na prekide; bez veze; diskontinuitet. -eta nepovezanost, isprekidanost, nedostatak veze u vremenskom toku i razvoju, prekid, praznina. diskontni raun (isp. diskont) izraunavanje sadanje vrijednosti mjenice ili uope trabine kojoj rok za naplatu jo nije dospio (dakle izraunavanje i odbijanje odgovarajuih kamata). diskorati, -am tal. (discorrere) govoriti, razgovarati (Vojnovi). diskord v. disakord. diskordancija lat. (discordia nesloga) neslaganje, nesklad, nesloga, nepodudaranje; prid.
diskriminacija

diskordantan, -tna, -tno; diskordirati, -kordiram ne slagati se, razlikovati se, biti neusklaen, odudarati. diskos 1. v. disk; 2. erkv.-pravosl. okrugao metalni tanjur za bogosluje, za skupljanje milodara u crkvi; isp. tas. diskoteka, 3. -ci gr. (isp. disk 2 + theke krinja, ormar) 1. zbirka gramofonskih ploa to ih posjeduje neka osoba ili ustanova; 2. ustanova koja posuuje gramofonske ploe pojedincima; isp. gramoteka. diskoverer v. discoverer. diskrazija gr. (dys ne, raz + krasi mjeavina) loe mijeanje sokova u tijelu, nenormalnost izmjene organskih tvari, osobito u krvi. diskrecija lat. (discretus pari. pas. od discer-nere razluiti, razlikovati, razaznati) 1. razum, razbor; 2. obzirnost u govoru; 3. voenje rauna o osjetljivosti drugoga; 4. ut-Ijivost u pogledu tuih tajna: 5. velikodunost ili uviavnost (pobjednika): predati se na diskreciju predati sc na milost i nemilost; prid. diskretan (v. j. diskrecioni koji postupa po vlastitom nahoenju; diskreciono pravo pravo rukovodioca da po vlastitom nahoenju, unutar zakonskog okvira, donosi neka rjeenja. diskreditacija lat. gubitak kredita, stjecanje nepovjerenja, ozloglaenje. neugodna razvi-kanost. diskreditirati, -ditiram lat. (dis raz + isp. kredit) uzeti komu dobar glas; pokvariti komu kredit; ozloglasiti koga i osporiti nekome autoritet; diskreditirati se izgubiti povjerenje, kredit; doi na zao glas; osramotiti se; isto i diskreditovati, -ujem. diskrepancija lat. (discrepare neskladno zvuati) neskladnost, razliitost, razdor, nesuglasnost; neslaganje u miljenju, protuslovlje; prid. diskrepantan, -tna, -tno neskladan, razliit, razroan. protuslovan. diskretan, -tna, -tno lat. (isp. diskrecija) 1. razborit, uviavan; 2. koji uva tajnu; 3. paljiv, odmjeren, obziran u govoru; koji vodi rauna o osjetljivosti drugoga; nenametljiv, umjeren, smotren, oprezan; 4. profinjen, neupadljiv, koji se buno ne istie;
Disi

308

jedva vidljiv, jedva ujan, suzdran; 5. prisan, intiman; 6. izdvojiv iz cjeline, djeljiv; izv. diskretnost, -osti. diskriminacija lat. (discriminare razlui-vati, dijeliti) ogranienje prava, podjela prema razliitim osobinama, pravna nejednakost; u meunarodnim odnosima davanje predstavnicima ili organizacijama neke drave manjih prava nego se daju drugim dravama; rasna diskriminacija obespravljeni poloaj kolonijalnih i polukoloni-jalnih naroda koji se nalaze pod imperijalistikim ugnjetavanjem, i uvredljiv odnos prema nacionalnim manjinama sve do najkrvavijeg oblika, npr. linovanja i prisilnog preseljavanja itavih naroda; rasna diskriminacija temelji se na neovjenoj teoriji rasizma; prid. diskriminacioni. diskriminanta, 2. mn. diskriminanta / diskri-minanata lat. (isp. diskriminacija) mat. kod kvadratnih jednadbi izraz pod korijenom o kome ovisi da li e korijeni u opem rjeenju jednadbe biti realni ili kompleksni. diskriminator lat. ureaj za demodulaciju ra-dio-valova s frekventnom modulacijom. diskriminirati, -miniram lat. (discriminare) vriti diskriminaciju (v.J, praviti razliku, biti pristran, smanjivati neija prava, prikraivati nekoga, uskraivati nekome; isto i diskriminovati, -ujem. diskurs, 2. mn. d'iskursa lat. (discursus) razgovor, govor; ralanjivanje; diskurzivan, -vna, -vno koji se izvodi s pomou razumnoga ralanjivanja, misaonog zakljuivanja, pojmovan, logiki, deduktivan, izveden; rasut, rastresen, nesabran (npr. svijest); prot. intuitivan. diskusija lat. (discutere razbiti, rastjerati, ukloniti) pretresanje nekoga predmeta; rasprava, debata;

razglabanje; iznoenje i kritika raznih miljenja o neemu da bi se dolo do istine; pobijanje protivnikog miljenja i uklanjanje zapreka sporazumu; nije, meutim, dobra upotreba u znaenju govor pojedinca, npr. Od brojnih diskusija izdvajamo samo dvije... (Novine); isto i dubr. diskusijon, -oni (Vojnovi); izvan diskusije razumljivo samo po sebi (Krlea); diskutabilan, -Ina. -Ino o kome se moe diskutirati, koji je predmet raspravljanja, nesiguran, neutvren, prijeporan, sporan; esto i u franc. obliku; diskutabl; diskutirati, -kutiram pretresati, raspravljati; razgovarati o nekom predmetu iznosei razloge i proturazloge; isto i diskutovati, -ujem; diskutant, 2. mn. disi tko sudjeluje u diskusiji; en. di kinja (akc. i diskutantkinja). diskvalifikacija lat. (dis raz + ist fikacija) 1. proglaenje nedostojnir sposobnim; 2. sport, zabrana javno panja kao kazna za sportske p diskvalificirati, -ficiram 1. progl sposobnim, nedostojnim; 2. iskljui tjecanja zbog neke pogreke; isto i lifikovati, -ujem; diskvalificirati (d kovati) se izgubiti povjerenje, ' se postupcima uiniti nedostojnim nje asnih djela, obrukati se, osran dislalija gr. (dys ne, raz + laleir voriti) openiti naziv za sve poren govoru. disleksija gr.-lat. (dys ne, lego psihike smetnje kod itanja, pogr itanju.

dislokacija Jranc. (dislocation ras 1. raspored oruanih snaga (vojske ustanova) na teritoriju nekoga kraj mije, razmjetaj, rasporeaj; 2. pon pored brodova u lukama, bazama ritima ili kolonijama; 3. anal. ii 4. uope; raspad, prijelom, poremei past; prid. dislokacijski ; islokac -6; glag. dislocirati, -lociram 1. miti s mjesta, pomjeriti; 2. razmjesi vojne jedinice radi stanovanja; 3. titi; isto i dislokovati, -ujem. dismembracija lat. (dis raz + m i ud, lan) ralanjivanje, razuiva madanje, odjeljivanje udova i si.; /' odcjepljenje. dismenoreja gr. (dys ne, raz + noreja) smetnje kod menstruacije.

dismetrija gr. (dys ne + metron ra) med. nesposobnost ocjenjivanja nosti, veliine nekog predmeta i si. Disney Walt (it. Dizni Volt), zapravc Elias (19011967); zavrivi likovni miju u rodnom gradu nacrtao je go sa nekoliko kolega prve trik-filmo slavan je postao 1928. kreacijor Mausa (Mikimaus); kasnije je osno stito filmsko poduzee u kojem je svjetski poznate filmove s motivima za djecu (Snjegulica, Pepeljuga, 1 Alica u zemlji udesa. Peter Pan), se i kulturnim i dokumentarnim fil (Pustinja ivi, udesa prerije) zima koji se svakodnevno objavljuj vinama (i kod nas); Disnivland (it displaced persons

disocijacij a lend) Disneveva zemlja, tj. muzej i za-bavite u kojem su izloene figure, pojave i scene iz Disnevevih bajki; po uzoru na ovakvu instituciju u Americi, izgraen je posljednjih godina 19611966. i evropski Disnevland u Perugi u Italiji (mala parna eljeznica, zool. vrt, dvorac iz bajke, auto--drom itd.). disocijacija lat. (dissociare razdruiti, razdvojiti, otuiti) 1. kem. raspadanje, razdvajanje, razdruivanje, rastavljanje molekula na sastavne dijelove pod utjecajem elektrine struje, topline i dr.; 2. psih. nepri-sjeanje, zaboravnost; prekidanje asocijativno vezanih procesa; glag. disocirati, -so-clram. disolucija l a t . (dissolvere razrijeiti, razve-zati, rastaviti) raspadanje, rastava, rastvaranje ili preobraavanje nekoga tijela pod djelovanjem nekoga inioca koji u nj prodire disonanca, 2. mn. disonanca (pored disonanci ja) lat. (dissonus neskladan) 1. nesklad glasova, pogrean akord; 2. prenes. neslaganje, nesuglasje; prot. konsonanca; disonantan, -tna, -tno neskladan, nesazvuan, pogrean u skladu glasova (Begovi); diso-nirati, -soniram biti u neskladu, razilaziti se u miljenju i si. disop(s)ija gr. (dys ne, raz + ops, gen. opos oko, vid) lo vid, slabovidnost. disorijentacija v. dezorijentacija. dispanzer, -era Jranc. (dispensaire apoteka s besplatnim lijekovima) medicinska ustanova koja ima zadatak ne samo da ambulantno lijei bolesnike nego i da spreava razliite bolesti (tuberkulozu, venerine bolesti i dr.), djelujui na okolnosti pod kojima ljudi ive i rade; dispanzerizacija sistem mjera za uvanje zdravlja preko mrea dispanzera. dispar lat. nejednak, neravnopravan. disparatan, -tna, -tno lat. (disparare razdvojiti, rastaviti, raspariti) nejednolik, ne-sloiv, nespojiv, potpuno razliit, nesugla-san. oprean; koji ne spada zajedno; nepomirljiv, raznorodan, nepodudaran. nespojiv, podvojen, neujednaen; disparitet, -eta nejednakost, nesuglasnost, nejednolikost, nespojivost, nepodudarnost, suprotnost, protivtina (kod starijih pisaca protimba) i si.; isto i disparatndst, -osti. dispareunija gr. (dys ne + pareunos koji kraj nekoga lei) med. bol kod ena za vrijeme seksualnog odnosa.

309

dispeer engl. (dispateher poilja, otpre-malac) 1. skretniar, radnik koji regulira promet vlakova na jednom dijelu pruge; 2. radnik koji regulira raspodjelu elektrine energije na elektrinoj stanici ili na energo--sistemu nekoliko elektrinih stanica povezanih medu sobom; 3. radnik koji upravlja itavim tokom proizvodnje mehaniziranog poduzea iz jednoga sredita koje je opremljeno potrebnom signalnom aparaturom i sredstvima za vezu; 4. operativni organ poduzea, direkcije ili vieg rukovodstva koji ima zadatak da ubrza i pobolja izvrenje planskih zadataka i uklanja tekoe; karakteristika dispeerskog rada je brza i izravna intervencija sa to manje formalnosti, ekspeditivnost. dispensijer, -ijra tal. (isp. dispenza 2) kuhar i uvar namirnica na brodu (Jakov Cari). dispenza lat. (dispensare podijeliti, razre-diti, upravljati; osloboditi, razrjeavati) 1. oprost; osloboenje od obveza ili propisa (crkvenih) u pojedinim sluajevima; uope doputanje ostvarenja nekoga prava unato postojeim zabranama; 2. (tal. dispensa) ostava, komora, smonica, pajza, spi-za; isto i dispenzacija (uz dodatak; 3. u farmaciji propisno doziranje, sprav-ljanje i izdavanje lijekova); dispenzirati, -penziram podijeliti dispenzu, osloboditi od obveze. dispepsija gr. (dys ne + ppsis kuhanje) probavna smetnja, teka i bolna probava; dispeptian, -na, -no teko probavljiv. disperan tal. (isp. desperacija) oajan (Nar.). disperati se, -am se tal. (disperare) v. desperi-rati (Vojnovi). dispergirati, -pergiram (isp. disperzija) ras-privati, rastvarati, drobiti u veoma sitne komadie, u djelie, u kapljice; isto i dis-pergovati, -ujem. disperzija lat. (dispergere razasuti, raspriti) 1. kem. i Jiz. drobljenje tvari u veoma sitne djelie; razlaganje, rasprivanje, rasap, rasipanje; 2. kemijska smjesa u kojoj su jedna ili vie tvari rasprene u drugoj tvari u obliku veoma sitnih estica (otopine, emulzije, sprejevi); disperzija svjetlosti razliito lomljenje zraka razne boje pri prijelazu iz jedne sredine u drugu; rasprivanje svjetlosti; razasjev, rasjev; prid. disperzioni; disperzivan, -vna, -vno. displaced persons engl. (it. displeist persns) raseljene osobe; v. DP.

displazija

310

distin

displazija gr. (dys ne + plasso obrazujem, tvorim) nenormalan razvoj pojedinog organa ili itavog organizma; isp. apla-zija. dispneja v. dispnoja. dispnoja gr. (dys ne, raz + pnoe disanje) smetnje pri disanju, teko disanje, zaduha, sipnja, astma (v.J.

disponent, 2. mn. disponenata lat. (disponere razmjestiti; postaviti; upraviti) opunomoenik, ovlatenik; raspolaga, poslovoa; ovjek koji raspolae. isponibilan, -Ina, -Ino lat. (Jranc. disponible) raspoloiv, koga ima na skladitu, u rezervi, kojim se moe disponirati.

disponirati, -poniram lat. (isp. disponent) 1. raspolagati, raspoloiti; 2. narediti, naloiti; 3. izvriti dispoziciju; disponiran raspoloen; koji je u raspoloenju (dobro disponiran dobre volje; loe disponiran neraspoloen, zlovoljan); isto i disponovan. dispozicija lat. (dispositio, isp. disponent) 1. plan rasporeda brodova radi usidrenja na sidritu ili u zaljevu; 2. vojn. pismena naredba vojsci za bitku ili za izvrivanje mara pod ratnim okolnostima; 3. pravn. onaj dio pravnog propisa (norme) koji sadri pravila o ponaanju graana u danom sluaju, za razliku od sankcije koja predvia kaznu za sluaj povrede tog pravila ponaanja; 4. raspoloenje, nastojanje; sklonost za neto, naklonost prema neemu, talent, nadarenost; 5. raspolaganje, spremnost na uslugu (stajati, hiti na dispoziciji); 6. raspored, plan rada, naputak, uputa; prid. dis-pozicibni / dispozicijski, -a, -6; ispozicioni fond v. fond; ispoziciono pravo odredbe zakona koje se primjenjuju ako parbene stranke nisu drugaije ugovorom utanaile meusobni odnos. dispozitiv lat. (isp. dispozicija, disponent, disponirati) 1. odluka, rjeenje; 2. izreka presude ili rjeenja, tj. onaj dio sudske presude ili rjeenja koji sadri odluku do koje je sud doao; pravorijek; prije dispozitiva dolazi glava presude odnosno rjeenja, a iza njega razlozi koji obrazlau, opravdavaju dispozitiv (izreku); dispozitivan, -vna, -vno koji odluuje, rjeava. disproporcija lat. (dis raz + isp. proporcija) nerazmjer, nerazmjernost, nesklad, ne-skladnost. pretjeranost. nejednakost; prid. disproporcionalan, -Ina, -Ino nerazmjeran, neujednaen, pretjeran; izv. disproporcional-nost, -osti. disprozij, -ija (pored disprozijum) gr prositos teko pristupaan) element; redni broj 66. atomska 162,46, znak Dy. disputacija lat. (disputare raspravlja pirati se) 1 . rasprava, raspra, prijept pirka; 2. diskusija, debata; isto i disputa (m. roda) i disputa, dispi roda), 2. mn. (od ohojega) disputa: tant, 2. mn. dispiitanata tko distinkcij a 311

st u disputaciji; disputirati, -putiram tirati, debatirati; voditi disputaciju; rati se; boriti se rijeima i razlozin / disputovati, -ujem. disquisition Jranc. (it. diskizisjon) ispi istraivanje (Krlea). disntmija gr. (dys ne. raz + isp. pomanjkanje ritma, nesklad, neravr nost, nerazmjer, nepravilnost. dissous-plin (it. disu-plin) Jranc. (diss otopljen) acetilen (v.) otopljen u ace distanca, 2. mn. distanca lat. (distar razmak, razlika, udaljenost; daljina ina, odstojanje; 2. vojn. udaljeno: du borcima ili medu pojedinim bo: jedinicama po dubini; isto i disi prid. istancidnl; istanciona cjevi specijalna naprava u artiljerijskoj : kojom se regulira moment rasp grtVnate; distancirati (se), -stancTram biti udaljen, na razmaku, uvati sv< stojanstvo, odmaknuti (se), suzdrljivc naati, stajati po strani; distancmesei (isp. distanca + Messer mjera) d mjer (Feldman). distansa v. distanca. disteleologija gr. (dys ne, raz + leologija) nauka (zaetnik Ernest H koja je u suprotnosti s teleologijom, i tvrdi da u svijetu nije nita svrsishodt vreno; pril. disteleoloki nesvr' nesvrsishodno (Krlea, Aretej). distengiran v. distingiran (Mato). distih, mn. -si gr. (isp. di... + stih) d kitica od dva stiha; cjelina od dva stii imaju potpun smisao; elegijski distih lina od jednoga heksametra i pent (v.j. distilirati jranc. (distiller) v. destilirati, distimija gr. (dys ne + thymos srce, ivotna snaga) med. neraspoli razdraljivost, potitenost. disting(v)irati, -ting(v)Tram lat. (disti razlikovati; uresiti) razlikovati, < vati, luiti (loe od dobroga), pod diva

naglaavati (osobine); qui bene distinguit, bene docet lat. (it. kvi bene disfingvit, bene docet) tko dobro razlikuje (zna), dobro pouava; disting(v)iran otmjen, odlian, elegantno udvoran, uglaen; koji razlikuje lijepo od runoga, distinkcija lat. (distinctio) 1. razlikovanje, razlika; 2. vojn. znakovi za razlikovanje ina (isp. distingvirati); rfistinktivan, -vna, -vno koji odvaja, razluuje. distomat, '-ata gr. (distomos dvosjean, dvokolosjean) vrsta daljinomjera; isto i distometar. distomatoza gr. (distoma metilj) metilja-vost (teka bolest jetara koju uzrokuje ovji metilj: jaki proljevi, esto i krvavi, koji mogu dovesti i do ciroze, v.); isto i di-stomijaza. iston lat.-gr. neist glas, disonancija, nesuglasje, nesklad (Krlea). distonacija lat. (dis raz + isp. ton) nesuglasje, odudaranje od pravog tona; isto i distonija; distonia neurovegetativa med. poremeaj u normalnoj napetosti miia, ivaca i krvnih ila; distonian, -na, -no tonski neist; distonirati, -tonlram neisto (previsoko ili prenisko) svirati ili pjevati; pjevati krivi glas; odudarati (zvukovno), biti razdeen; isto i distonovati, -ujm. distorzija lat. (distorquere izvraati) ia-enje, uganue (nekog uda), iskrivljenje, uinue; prevraanje oima; izopaenje; izoblienje. distrakcija lat. (distrahere razvui, rascjepkati) 1. rastresenost, rasijanost; 2. razdvojenost; dioba, rastava; odvajanje jednog dijela od cjeline; 3. zabava, razonoda.

distribucija lat. (distribuere razdijeliti, podijeliti) podjela; izdavanje, npr. ivea; raspodjela, npr. tipografskih slova iz razlo-enoga sloga u pojedine pregratke; distributivan, -vna, -vno 1. koji se tie distribucije, koji se dijeli, razdjeljuje; 2. gram. distributivni brojevi dijelni, dioni brojevi (po jedan, po dva, po tri itd.); distribuirati, -bulram dijeliti, vriti distribuciju; distributer, -ra razdjeljiva, ras-podjeljiva, djelitelj, razdava, razvodnik, razmjeta, rasporediva. distrikt, 2. mn. distrikata lat. (districtus) okrug, okruje, kotar; podruje, oblast (u nekim zemljama); prid. istriktualan, -Ina, -Ino; distriktualna tabula hist. okruni, kotarski sud (alski). distrofija gr. (dys ne -f trfo hranim) poremeenje u ishrani tkiva organa ili itavoga organizma; izgladnjelost. disturbacija lat. (disturbatio) razor, rasap, razvrgnue, osujeenje, ukinue. disturbo v. diturbi. disurija gr. (dys ne + urin) smetnje pri mokrenju, teko izluivanje mokrae; isp. dijureza; dvsuria psvchica (it. disurija ps'ihi-ka) med. nemogunost mokrenja u eventualnoj prisutnosti drugih osoba ili od straha da bi netko mogao naii. dier! tur. (dyary) uzv. van!, napolje!; die-risati, -em istjerati, izbaciti nekoga; di-er-avlija vanjsko dvorite (u arhitekturi turskih kua); isp. ier-avlija. diija, 2. mn. iTja tur. (dii) ena, enka. diperacijun, -uni tal. (disperazione) v. desperacija (Begovi). dipet v. despet. ditrikt v. distrikt.

diturbi, iturba (nm.) tal. (disturbo) uznemirenje, smetnje, uzrujavanja (Draenovi). ditiramb, 2. mn. ditiramba gr. (dithyrambos) 1. kod starih Grka himna u ast bogu Dionizu (Bakhu); 2. lirska pjesma nadahnuta oduevljenjem nad ulnim uicima to ih prua ivot; 3. prenes. hvalospjev, slavo-spjev, slavopojka; pretjerana, preuveliana hvala; prid. ditirampskl (ditirambiki), -a, -6 ;' ditirambian, -na, -no; ditirambindst, -osti svojstvo onoga to ima osobine ditiramba, pjesnika zanosnost, izraajna velianstvenost, umjetnika snanost, bogata rjeitost, frazeoloka zvunost, metrika uzvienost, birana nesvakidanjost, pro-branost izriaja, sveana produhovljenost itd.
divae memoriae

Ditrich v. Dietrich. diureza v. dijureza; diuretik (dijuretik) sredstvo za pospjeivanje mokrenja, diurna v. dijurna. div' tur. (div) mitoloko bie ljudskoga lika i neobino velike snage, din, kolos, gigant, orija, gorostas; prenes. ljudina, ljudeskara, momina. Div2 kod nekih naih prevodilaca ime za starogrkog boga Zeusa (uzeto prema grkoj deklinaciji: nom. Zeus, gen. Dios, dat. Dii, ak. Dia). diva' lat. (divus nebeski, boanski) 1. boginja; 2. darovita pjevaica, uvena s uspjeha (npr. operna diva): 3. slavljena filmska ili kazalina umjetnica, filmska (kazalina) zvijezda, star (v.). vedeta. diva2 v. diba. 312 diversa (mn. sr. roda; il. diverza) A versus razliit, odijeljen) razne razno. divertikul lat. ogranieno izboenje (ki jenke upljih organa, npr. jednjaka ticulum esophagi); diverticulum viscei slina pojava u utrobi. divertimenat, -enta, 2. mn. divertimeni (divertimento) v. divertisman (Vojno' divertimento tal. isto to i divertisman. divertisman, -ana franc. (divertisseme slijed razliitih plesova, osobito u kao umetak ili dodatak operi ili kaz predstavi uope; 2. kraa instrume komorna kompozicija jednostavnog tera u 34 stavka, po formi izmed i sonate; 3. zabava, razonoda. divertikati se, -am se tal. (divertirsi) ljati se (Vojnovi). divertiti, -Tm tal. (divertire) zabavljati. diverzan, -zna, -zno lat. (diversus) razli: kovrstan (isp. diversa). diverzant v. diverzija. diverzija lat. (diversus razliit, sup neprijateljski) 1 . ratna operacija k vri da bi se snage protivnika odvu glavnoga pravca ili bojita; 2. akcij; rena protiv neprijateljskih objekata zadini, u toku partizanske borbe nje pruga, neprijateljskih komuni skladita i dr.; 3. oblik ilegalne akti' sabotae, koju vre agenti neke strane i ili klasnog neprijatelja u nekoj zemlji, tuje se u kvarenju, paljenju i razaranj nih vojnih i industrijskih objekata nica, skladita i dr.); 4. v. digresija; slaganje u miljenju, razmimoilaenj verzant, 2. mn. diverzanata 1. ovje vri diverziju, kome je zadaa da izv verziju; 2. prenes. onaj koji kvari si nekom radu; prid. diverzantski; isto verzionist(a); prid. diverzionistiki. div bana r. divanhana. divide et impera lat. (akc. ivide et 'in razdvoj pa vladaj (politiki princip stai skih osvajaa i suvremenih imperijalist se sastojao i sastoji u tome da prot treba najprije oslabiti, npr. neslogoi bi lake podlegli u borbi); isp. divi regnes. divide in partes aequales lat. (it. ... ek podijeli na jednake dijelove (oznal lijenikim receptima). dividend, 2. mn. dividenada lat. (divide

divae memoriae lat. (it. dive memorije) blage uspomene (npr. pokojnik), blagopokojni. divagacija lat. (divagari lutati) buncanje, nepovezan govor, zastranjivanje od predmeta razgovora, bulanjenje, lutanje u mislima; glag. divagirati, -vaglram. divan, -ana tur. (divan) 1 . vrsta sofe, kanapea bez naslona (u ovom znaenju est i akc. divan, divana); 2. tursko carsko vijee; turska vlada, sjedite vlade, glavni grad, prijestolnica; 3. prijestolje, tron; 4. balkon, doksat; 5. vijee, sijelo, razgovor (otuda divaniti = = razgovarati); 6. zbirka lirike istonjakog pjesnika; divan-kabanica duga crvena debela kabanica od jakoga sukna (Nar.); prid. divanskl (divanskl). divana v. dogana; isp. divona. divandija (isp. divan) 1 . tko lijepo i zanimljivo govori, askalo, kozer, zabavlja; 2. tko prisustvuje divanu, sijeldija. divanhana (isp. divan) prostorija za razgovor i puenje; trijem u bosanskim kuama (na katu); isto i divana i divanana. divanija tur. (divane) sulud ovjek, luak, budala, mahnitac. glupan, blesavac, idiot, pu-stahija. neobuzdano eljade, obijesnik. divanisati, -em v. divaniti. divaniti, divanim tur. (isp. divan) govoriti, razgovarati; u slavonskim dijalektima: ai-kovati, voditi ljubav. divik' v. dilik. divik2 tur. (dipik) 1. kundak; 2. donji dio preslice ili nekog drugog predmeta, npr. kria; 3. vrat tambure, gusala. div-dabe tur. zaudno jeftino, gotovo badava; isp. potbilig. tfiver v. deverika. divergencija lat. (divergere razilaziti se, odstupati, biti okrenut na razne strane) 1. biol. pojava razliitih osobina pri razvitku neke vrste ivotinja ili biljaka (isp. konvergencija); 2. mat. broj koji karakterizira razilaenje vektora (v.j, tj. mijenjanje vek-tornoga mlaza u svakoj toki vektornoga polja; 3. lingv. razbijanje jednoga zvuka govora u toku njegova razvitka na nekoliko zvukova; 4. opi. rasipanje, razilaenje svjetlosnih zraka; 5. neslaganje, razmimoilae-nje u miljenju, nesuglasje, oprenost, suprotnost, nesuglasnost; divergentan, -tna, -tno koji se razilazi, razmimoilazi: oprean, suprotan, nesuglasan, razliit; izv. di-vergentnost, -osti; divergirati, -vrglram razmimoilaziti se; udaljivati se jedno od drugoga.
dividenda

313

dizenterija

dijeliti) dijeljenik; broj koji treba dijeliti; isp. divizor. dividenda, 2. mn. dividenda / dividenada lat. (dividere dijeliti) razmjeran dio dobitka dionikog drutva koji se na temelju bilance dijeli dioniarima; prid. dividendnl. divide ut regnes lat. podijeli da bi zavladao; isp. divide et impera. dividirati, -vidlram lat. (dividere) dijeliti, podijeliti.

dividivi, -ija indijan. plod (mahuna) tropske biljke Caesalpina coriaria (afriki glog); sadri 42% tanina i slui za tavljenje koa. divinacija lat. (divinare slutiti, pogaati, proricati) 1. gatanje, vraanje, proricanje; predvianje, nasluivanje buduih dogaaja, vidovitost; 2. oboavanje, pripisivanje boanstvenih svojstava (Krlea).

Divina komedija Boanstvena komedija - spjev talijanskog pjesnika Dantea Ali-ghierija; sastoji se od tri dijela: Pakao, i-stilite i Raj (u naim starim prijevodima: Divna gluma). divinatoran, -rna, -rno lat. (divinus boanski) boanstven, nadzemaljski, proroki, proroanski. divinizacija lat. (divinus boanski, boanstven) oboavanje, iskazivanje poasti kao boanstvu; divinizirati, -iziram 1. ubrojiti meu boanstva; tovati kao boanstvo; 2. prenes. dizati do neba, pretjerano hvaliti. divit, 2. mn. ivlta tur. (divit) tintarnica, kutija s tintom i kalemom (perom od trstike); divitar, -ara pisar u nekadanjoj turskoj administraciji. diviz, -iza lat. (divisus razdioba) tipografski znak odjeljivanja u tekstu (crtica, zvjezdica itd.); isp. tire. divizam, -zma (isp. diva) oboavanje (filmskih) diva, kult filmskih zvijezda, sta-rova. divizija lat. (divisio razdioba) 1. vojn. strateka jedinica, sastavljena od nekoliko pukova ili brigada; divizije mogu biti: pjeadijske, konjanike, tenkovske i dr.; izraz divizija upotrebljava se i za pomorski sastav ratnih brodova jednorodnog tipa, npr. divizija ratnih brodova; 2. JU. logiki postupak kojim se odreuje opseg pojma; 3. mat. raunska radnja dijeljenja; 4. uope: podjela, razvrstavanje (u sportu Francuske npr. isto to kod nas liga); prid. divizijski. divizidn, -ona lat. (isp. divizija) strateka jedinica od 2 do 3 baterije u artiljeriji ili od 2 do 3 eskadrona u konjici i si.; prid. divizionskl. divizionar, -ara, 5. ivizionaru / -are lat. divizijski general; isto i divizioner, -era. divizionizam, -zma lat. slikanje sitnim mrljama ili tokicama koje se gledane iz daljine stapaju u cjelovit utisak; isp. poen-tilizam. divizma lat. (Verbascum thapsus) biljka iz porodice zijevalica s velikim dlakavim listovima; primjena u medicini (Jagoda Tru-helka).
dizertacija

divizor lat. (divisor) mat. djelitelj, djelilac, broj kojim se dijeli, isp. dividend (10 [dividend] : 5 [divisor] = 2 [kvocijent]). divdna v. dogana. divoto tal. (akc. divoto) muz. pobono. divulgator lat. (isp. vulgus svjetina) raz-glaava, pronositelj vijesti, iritelj informacija, popularizator, reklamer, glasnogovornik. divus lat. boanski (pridjevak starorimskih careva). dixi lat. (it. iksi) rekao sam (zavrna rije u govorima); Quod dixi, dixi (it. kvod d. d.) to rekoh, rekoh; Dixi et salvavi animam meam rekao sam i pobijedio duu svoju, tj. po dunosti sam svoje rekao i time umirio svoju savjest; slino je i: dixi et animam levavi rekoh i olakah duu. dixieland v. diksilend. diz tur. (dizi) red, niz, niska; isto i diza, d'ize. diza (dizna) njem. (Diise) konino suena cijev u kojoj se kod strujanja tekuina i plinova tlak pretvara u brzinu (tlana diza) ili obrnuto (usisna diza); nai izrazi: sapnica, mlaznica, brizgaljka, sisak, proiiva, ista. dizado v. disaio. dizajn engl. (design) v. desen; dizajner crta, pronalaza, umjetnik koji se bavi oblikovanjem motiva za industrijske proizvode (npr. za desene i are u tekstilnoj industriji, za pokustvo, jedai pribor itd.). dizdar, -ara, 5. dizdaru -are perz. (diz tvrava + dar drati, imati) 1. zapovjednik grada; 2. vratar kod tvrave; 3. straar na vratima; prid. dizdarov (-arev); dizdarskl; en. dizdarovica (-arevica). dizdin, dizdum v. dizgin (Nar.). dizel v. Dieselov motor; dizelica lokomotiva na' pogon Dieselovim motorom; isto i dizelka. dizenterija gr. (dys ne + nteron utroba) srdobolja, griza; teka zarazna bolest

314 didun v. dizgin (Nar.). diordin, -ina tal. (disordine) nered, neurednost, zbrka; prenes. nemiri, bune (D. i-munovi). DJ automobilska oznaka za akovicu (Kosovo) (po staroj grafiji Djakovica). djenjgi, 2. djenjgi (mn. m. roda) rus. (dengi) novac, novci. DK automobilska oznaka za Dansku (Dan-mark). dkg skra. za dekagram (v. J . dkl skra. za dekalitar (v. J . dkm skra. za dekametar (v. J . D. K. W. (izg. dekave, 2. dekavea) si njem. Deutsche Kraft-Werke (it kraft-verke), poznata njemaka t motornih vozila. dl skra. za decilitar (v. J . DLH skra. za njem. Deutsche hansa (njemako drutvo za avions met). dm skra. za decimetar (v. J . DM krat. za njem. deutsche Ma Doje ...) njemaka marka (novani D. M. skra. za lat. Dis (Diis) fv (sacrum) posveeno blaenim du pokojnika. Dm'itrij v. Dimitrije. DNB (izg. de-en-be, de-en-ba) ski Deutsche Nachrichtenbiiro (it. Dojt rihtenbiro) Njemaki ured za ob Dnjeprostroj, -oja (rus. Dneprovskaja elektrieskaja stancija) kod nas jo me izgradnje stvoren izraz za oj branu na Dnjepru koja snabdijeva e nom energijom itavo Zaporoje i i brojne industrijske kombinate (u SSS do prvi glas solmizacije (v. J ; pjeva se glasa c (ce).

koja se oituje u upali debelog crijeva i krvavom proljevu; amebna dizenterija amebijaza; prid. dizenterian, -na, -no. dizertacija v. disertacija. dizga, 2. mn. dizga / dizgi tur. (dizge) 1. odrezak, okrajak (npr. ohe); podvezica za arapu; traka; 2. staza, pravac; 3. niz, povorka. dizgen v. dizgin. dizgin, -ina tur. (dizgin) uzda, vodica; povodac; dizginati, -am upravljati konjem odn. konjskom zapregom, a onda i openito obuzdavati, vladati, i to strogo, grubo, samovoljno, drei na uzdi. dizgracija tal. (disgrazia) nesrea, nezgoda, napast, bijeda, zla kob. dizgresija v. digresija. dizgun v. dizgin. dizgust tal. (disgusto) neprilika, nevolja, neugoda, neprijatnost; gaenje, gnuanje, odvratnost; grenje; glag. dizgustirati, -gustl-ram; isp. degutirati. dizija, 2. mn. d'izlja tur. (dizi, isp. diz) 1. red, niz, niska, ogrlica od dukata, koralja, bisera; 2. povorka. diziluzija v. deziluzija. dizl v. dizel. dizlaci v. dizluci. dizluci, izluka (mn. m. roda) i dizluke, diz-luka (mn. . roda) v. tozluke, getra. Dizma (kod naih pisaca i D'izmu) ime jednoga od dvojice razbojnika koji su, prema biblijskoj prii, bili razapeti zajedno s Isusom Kristom (prema legendi povjerovao u Krista i zbog toga ga katolika crkva slavi kao sveca); u uem smislu i jedna crkvica u zagrebakoj Novoj vesi (Krlea). dizmenoreja gr. teka, bolna menstruacija (v.). Dizmu v. Dizma. dizna v. diza. Dizni v. Disnev. dizurija v. disurija.

DO automobilska oznaka za Doboj. doajen, -ena, 5. doajene franc. (doyen kan) 1. najugledniji lan diplomatske ra* ili nekog drugog uglednog skupa kan fakulteta. dbberman (po imenu uzgajaa Nijemca manna) krianac ovarskoga i njem psa, boje smee do crne; otar policiji dobo mad. (dobo bubnjar) buba daul, go; doboar, -ara, 5. doboart bubnjar; prid. doboarov (-arev); arskl; en. doboarovica (-arevica); vati, -ujem bubnjati, oglaavati, (negdje se u selima i danas objavljt vosti i nalozi vlasti bubnjanjem da s pi svijet oko slubene osobe, obine kog pandura).
Doclea

dobo-torta vrsta torte po receptu danjeg bekog slastiara Doboscha: lamo: doboica. docendo discimus lat. (it. docendo dis pouavajui (druge) uimo (i sami) (S< docent, 2. mn. docenata lat. (docere vati, pouavati) samostalni predav sveuilitu ili na nekoj visokoj koli, f pnju nii od izvanrednog i redovnog sora; prid. docentov; dbcentski; docent poloaj docenta i njegova znanstvena plina; docirati, dociram 1. ]

315

dogma

vati umujui, bez obzira na stvarnost ili okolnosti; 2. prenes. gnjaviti dosadnim tumaenjem; mudrovati, umovati, mudrijaiti. Doclea (it. Doklea) antiki naziv za dananju Duklju (kod Titograda). docta ignorantia lat. (it. dokta ignorancija) ueno neznanje, izraz (iz naslova jednog teolokog djela) po kojemu se najvii stupanj uenosti sastoji u spoznaji da se o Bogu ne moe nita saznati. docti male pingunt lat. (it. dokti...) ueni loe crtaju (slova), tj. kolovani ljudi imaju ruan rukopis. doctor angelicus //._ (it. doktor angelikus) aneoski doktor (enoa); misli se na katolikog crkvenog uitelja dominikanca Tomu Akvinskoga, najveeg skolastikog filozofa i teologa (12251274). docukati, -am (isp. cukati) dovui, dotegliti. dodeka gr. (dodeka) dvanaest (isp. dodeka-edar, Dodekanez). dodekadaktilon gr. (dodeka... + daktvlos prst) med. dvanaesnik, dvanaesterac, dva-naestopalano crijevo; isp. duodenum; do-dekadaktilitis (akc. i -itis) upala dvanaes-nika, dvanaesterca. dodekadski sistem (isp. dodeka) v. duodeci-malni sistem. dodekaedar, -dra, 2. mn. dodekaedara gr. (dodeka ... + hedra sijelo, osnova, strana) geometrijsko tijelo omeeno sa 12 jednakih pravilnih peterokuta. dodekafonija gr. (dodeka... + fone glas) muz. nain muzike notacije sistematskom upotrebom dvanaest zvukova kromatske ljestvice (izgradio 1923. Arnold Schonberg, austrijski kompozitor, 18741951). dodekagon, -ona gr. (dodeka... + gony koljeno, kut) dvanaesterokut(nik). dodekalijun, -una (isp. dodeka) broj (pie se brojkom 1 sa 72 nule); isto /dodekalion, -ona. Dodekanez, -eza gr. (dodeka... + nesos otok) Dvanaest otoka; skupina grkih otoka kod obale Male Azije u junim Spo-radima; prid. dodekaneskl. dodekarhija gr. (dodeka dvanaest, archo vladam) 1. vladavina dvanaestorice; 2. savez od 12 gradova (u staroj Grkoj). dodekasilabian, -na, -no gr. (dodeka... + isp. silaba) dvanaesterosloan, koji ima dvanaest slogova; dodekasilabian stih dvanaesterac. dbdekatlon gr. (dodeka... + athlon natjecanje, nadmetanje) u gimnastici naziv za natjecanje u dvanaest disciplina; dvanae-steroboj. dogotel

dodge engl. (it. dod) vrsta vrlo snanog amerikog (USA) automobila. Dodona Zeusovo svetite i proroite u Epiru (danas Janina); proroanstva su se dobivala po umu ogromnog hrasta ili po letu svetoga goluba; isp. npr. ove rijei Prometejeve koje govori Iji, miljenici Zeu-sovoj: U Moloke ravnice kad te nanije hod, | do vrletne Dodone gdjeno stoji tron i proroite sjajno Zeusu Tesprotskom, | tad golemog li uda, tu se uje um, i sa hrastom zbori hrast i jasan im je glas i u kojem neskriveno odaju ti ast I ko slavnoj eni kojoj Zeus e biti mu... (Eshil); prid. dodonskT (isp. kod E. Sinka: dodonskT zagonetno); i za ovo znaenje imamo potvrdu u Prometeju gdje Ija govori o proroanstvima iz Dodone (kao to se, uostalom, govorilo i za sva druga proroanstva): A glasnik svak odonud nosio je glas neshvatljiv, nerazumljiv, lud i naopak. dofen, -ena, 5. dofene franc. (dauphin) prestolonasljednik u Francuskoj (hist.). dofurati, -am (isp. fura) dovesti, dopremiti, dovui, dotegliti; isto i dofuriti, dofiirlm. doga, 3. dogi, 2. mn. doga (akc. i doga) engl. (dog) vrsta velikog i jakog psa. dogan, 2. mn. dogana tur. (dogan) ptica sokol, kobac, jastreb, uope ptica grabljivica; dogandija sokolar; dogandibaa starjeina sokolara, lovnik, vrhovni nadstojnik lova. dogana, 2. mn. dogana tal. (dogana) 1 . carina; carinarnica; 2. duhanski otkupni ured (u Hercegovini); 3. palaa duda (vj. doganja, 2. mn. doganja mad. (dogany) duan. dogaresa, 2. mn. dogaresa tal. (dogaressa) ena dudeva (vj. dudevica; vojvotkinja, kneginja (Begovi). doge tal. (it. dode) dud (Nehajev). doger1 hol. (dogger) ribarski brod, ribarska barka (u Holandiji). dbger2 jedan od stupnjeva u razvoju Zemlje (srednja odn. smea jura). dogma, 2. mn. dogma / dogmi gr. (dogma miljenje) 1. u antiko doba: odluka, naredba vlasti; 2. temeljna toka u nauci vjere; 3. mnijenje koje se bez kritikog provjeravanja i bez obzira na konkretne mogunosti njegove primjene usvaja kao sigurno; miljenje ili tvrdnja iznesena vrsto, ali bez dokaza; uope: nepovrediv, nekritian, apsolutiziran stav, nauk, sud (kome

316

dol

nema pogovora); isto i dogmat; prid. dogmatski; dogmatian, -na, -no; dogmati-kl 1. koji je iznesen kao dogma; 2. koji se tie dogme; 3. koji tvrdoglavo vjeruje u neku tvrdnju; dogmatika, 3. -ci skup dogma jedne vjere; sistem vjerske nauke o

dogmama; dogmatiar tko se bavi dogmatikom; tko se slijepo dri dogma; dogmatizam, -zma nekritiko miljenje koje se oslanja na dogme; miljenje po ukoenim, nepromjenjivim formulama; dogmatizam je

karakteristian za religiozne nauke, metafizike sisteme, za sve teoretske nauke koje se bore za ono to je reakcionarno i preivjelo, a protiv novoga, onoga to je u razvitku; svaki dogmatizam tud je mark-sizmu-lenjinizmu. dogotel, -ela (isp. doga / hotel) hotel za pse, jedna od najnovijih tekovina ugostiteljstva, hotel u kojem se osobita briga posveuje smjetaju pasa. dogramadija tur. (dogramak isjei, izdro-biti) stolar, drvodjelja, rezbar; dogramadi-luk stolarski zanat, stolarstvo, stolarija. dogudizam, -zma engl. (to do good initi dobro) amerika rije za injenje dobroinstva na bilo koji nain. dohaberiti, -Im (isp. haber) dojaviti. ddhakati, -am (komu) (isp. hak) upropastiti koga, doi kome glave, uiniti neemu kraj. savladati neto (Mato). dohija v. dovija. dohmlj, -ija gr. (dochmios nastran, koji ide poprijeko, koji skree na stranu) pjesnika stopa u starogrkoj drami (javlja se u razliitim oblicima). dok engl. (dock) 1. bazen izmeu dva susjedna gata za pristajanje brodova radi iskrcavanja robe, ienja trupa ili izvrenja popravaka; 2. suhi dok izdubeni kanal koji se moe zatvoriti i isprazniti, tako da brod ostane na suhom radi ienja dna; 3. balansnl (plutajui) dok veliki ponton koji izdigne brod iz vode radi popravka i ienja dna (v. dokovati); doker radnik u dokovima, na brodogradilitima; luki utovariva. doketizam, -zma gr. (dokei ini se) nauka jedne gnostike (bogumilske) sekte da je Krist samo prividno imao tijelo, te da prema tome i nije roen kao ovjek (23. st. n. e.). dokimologija gr. (dokimos prokuan, dokazan, estit + isp. logija) nauka koja se bavi prouavanjem sistema ocjenjiv koli i dr.). dokirati, doklram v. dokovati. doko, doka, mn. doki vrsta ribe c lice (ivi u afrikim rijekama Nilu galu, a naraste 12 m). dokovati, -ujem engl. (isp. dok) stav

u dok (v.j. doksat, 2. mn. oksata tur. (doksat) i dio prostorije preko vanjskog zid; vrsta balkona, doksograf gr. (doxa miljenje, s grafS piem) antiki pisac sa i urednik zbornika mudrih izreka; grafija posao doksografa. doksologija gr. (doxa miljenje, s logos rije, govor) hvalospjev, spjev. doksomanija gr. (doxa slava + /. nija) tenja za isticanjem pod svaku isp. Nema (u alskoga) one doks( i onih nekuda traenih trica u opi kao kod Balzaca (J. Hranilovi). doktor lat. (doctor uitelj) 1. najvi demski stupanj; stjee se (pod ra uvjetima u razliitim zemljama) naji sertacijom i njezinom obranom prei enom komisijom; skra. dr.; 2. 1 prid. doktorov; doktorski; en. dokt doktorka; doktorirati, -orlram j doktorski ispit, stei pravo na nalo tora; doktorisati, -em baviti se ( skim poslom; doktorand, 2. mn. d( nada diplomirani student koji pravlja za doktorski ispit; doktora ast doktora. doktrina lat. (doctrina) 1. nauka, teoriji 2. skup miljenja jedne literarne i fik kole ili skup dogma jedne vjere; naran, -rna, -rno pedantan, jedn skuen, koji se slijepo dri nekih doktrina; doktrinarac, -rca, 5. doktr 2. mn. doktrinaraca (doktrinar, -ara) dnostran ovjek, skolastik, koji se dri nepovezanih sa ivotom, nab pravila, ne marei za stvarnost; f kabinetski uenjak; doktrinarizam, narstvo slijepo slijeenje pravila rije, jednostranost, skuenost. dokumen(a)t, 2. mn. dokumenata lat. mentum) pisan dokaz, pismeno dok isprava, povelja, dokazno sredstvc primjer, ugled, uzor, vjerodostojai datak, svjedoanstvo, potkrepa istit njenica.

dokumentacija

317

doima dolama, 2. mn. dolama tur. (dolama) 1. haljina s rukavima, do koljena ili dulja, preko koje se stavlja pojas (tur. dolamak opa-sati); 2. kratak gornji kaput konjanika; umanj. dolamica; uve. dolametina. dolan, -ana tvorniko ime sintetikoga vlakna osobito prikladnog za radna i zatitna odijela. dolap, -apa tur. (dolap) 1. ormar u zidu; plakar, nia (v.); 2. primitivna drvena naprava s konjskim pogonom, slui za navodnjavanje; uope naziv za naprave to se okreu, npr. kolotur, ekrk, vitao, mo-tovilo i si.; 3. koveg, sanduk; 4. prionik, prulja; sprava za prenje kave. dolar engl. (dollar, po postanku isto to i njem. Taler, kod nas talir, v.) novac USA, Kanade, Mehika, Etiopije i nekih drugih drava (sadri 100 centa); prid. dolarski. dolce tal. (it. dolce) muz. slatko, ljupko; njeno, umilno; dolcissimo (/7, dolcisimo) to slae, to ljupkije; dolce con utile tal. (il. dolce kon utile) ugodno s korisnim; isp. dulce cum utili; dolce far niente (dolce far nijente) slatko je ne raditi nita, blaena danguba, slatka besposlica; dolce-vita tal. (it. dolce vita) 1. sladak ivot, provoenje ivota u zabavama i u uicima; 2. majica ili pulover s visokim posuvraenim ovratnikom koji prianja uz vrat (popularno: dolevitka); dolce stil novo tal. (njeni novi stil) naziv za skupinu talijanskih pjesnika iz 1314. st., meu koje se ubraja i Dante. doldrma, 2. mn. doldrma ////. (dondurma) sladoled; doldrmadija, doldrmdija sla-doledar.

dokumentacija lat. (documentatio, isp. dokument) podupiranje neke tvrdnje dokumentima; dokazivanje pisanim svjedoanstvima; potkrepljivanje dokazima, zbirka dokumenata; isto i dokumentarij, -ija. dokumentaran, -rna, -rno lat. (isp. dokument, dokumentacija) koji ima karakter dokumenta, koji se osniva na pismenim dokazima; potkrijepljen dokazima; dokumentaran film oblik filmske umjetnosti koji nastoji filmski (bez glumca!) prikazati, uobliiti i likovno dokumentirati krajeve, ljude i ivotinje, odakle mu kod nas i naziv pouan film (popularno: dokumentarac); prvi je zapoeo s takvim poslom reiser Robert Flahertv (1884-1951) koji se god. 1922. proslavio filmom Nanuk iz eskimskih krajeva; dokumentarist(a) autor ili reiser dokumentarnih filmova. dokumentirati, -mentiram lat. (isp. dokument) pridonijeti dokaze; potkrijepiti dokumentima; isto i dokumentovati, -ujem; izv. do-kumentirandst (dokumentovanost), -osti. dokiindisati /' dokunisati, -em tur. (dokun-mak) nakoditi, nauditi; dozlogrditi, dojaditi, dodijati, dosaditi. dokusuriti, -kusurim tur. (isp. kusur) 1. isplatiti dug, saldirati raun; popuniti manjak; 2. dotui, ubiti; dokrajiti, dokonati, uope unititi; isto i dokusurati, -am. dokvalificirati se, -ficTram se (isp. kvalifikacija) naknadno zavriti kolovanje, usavriti se u struci; isto i dokvalifikovati se, -ujem se. Dol v. Dolly. dolaf, -afa v. dolap.

dolendo tal. (ake. dolendo) muz. alobno, bolno, turobno; isto i dolente / dolentemente. doleo e toto corde lat. (it. ... korde) alim od svega srca (Bla Lorkovi; 183992). dolerit, -ita gr. vrsta bazalta i dijabaza koji se odlikuju jasnozrnastom do krupnozrna-stom strukturom; ime (gr. doleros pre-varljiv) po tome to se ovjek zbog slinosti strukture lako prevari i zamijeni dolerit s dioritom (v. J . dolfin, -ina v. delfin (dubr.). dolibaa v. dolija. dolihokefalan, -Ina, -Ino gr. (dolichs dugaak + kefale glava) dugoglav; u koga je duljina glave po prilici za etvrtinu vea nego irina; prot. brahikefalan; dolihokefa-lija dugoglavost. dolihoprosbpik gr. (dolichs dugaak + pros5pon lice) ovjek dugaka lica. dolija, 2. mn. dolija tur. (dolu pun) aa kojom se napija zdravica; dolibaa ovjek koji sjedi na
dolmen

elu stola i ravna gozbom, zdravicama, stoloravnatelj: vinotoa. dolikran engl. (dollvcran) vrsta dizalice na kojoj je smjetena televizijska kamera; omoguuje snimanje iz svih poloaja. dolimen engl. (dollvman) voza kolica, na kojima je smjetena televizijska kamera. Dolly engl. (it. Doli) hipok. prema Doroteja. doima, 2. mn. dolml /' doima tur. (doima) 1. nadjev, npr. od sjeckanog mesa i rie; 2. vrsta paprike ili bundeve koja se nadijeva; 3. nasip, nanos; 4. drveni okvir u konstrukciji (starinske) kue, koji se punio razliitim graevinskim materijalom, pa i sam taj materijal (blato, pljeva, prijesna ili peena cigla i si.); 5. daske u dnu amca; dolmara, 2. mn. dolmara kua sagraena

318 nekoga znanja; nauke, 3. domaaj, dohvat, sfera; 4. dj oblast, zona; isto i domen, -ena. Domentijan, -ana, 5. Domentijane landarskog kaluera iz 13. st. koji sao ivot sv. Save i ivot sv. Si (tj. Nemanje). domestikacija lat. (domesticus dom ni) pripitomljivanje, ukroivanje d votinja; domesticirati, -stidnim miti, ukrotiti divlju ivotinju. Domicijan, -ana, 5. Domicijane it skog cara iz 1. st. n. e. domicil, -ila lat. (domicilium) 1. staln vite, dom, naselje; 2. mjesto plaat nice; domicilirati, -citiram 1. domicil; 2. odrediti mjesto gdje e bi ena mjenica; obitovati (u starijih j 3. imati domicil, stanovati, boravi bivati; domicilijant, 2. mn. domici tko odreuje gdje e biti isplae nica, tj. tko domicilira mjenicu; d jat, -ata tko u domicilu isplau nicu. domin lat. (dominus) 1. titula neka seoskog ili gradskog biljenika; 2. i don (v.J. domina lat. (akc. domina) 1. gospoa, darica; gdjegdje se govori i za do (v.J; 2. glavarica enskog katolikoj stana. dominacija lat. (dominari gospodov; dati) gospodstvo, gospodarenje, vla mo, nadmo, prevlast; isp. dominin dominalan, -Ina, -Ino (isp. dominus) tie zemljinog posjeda, feuda, vlast gospotijski. dominanta, 2. mn. dominanta / dom lat. (dominari gospodovati, vlac peti stupanj muzike ljestvice (dur i 2. akord sloen nad tom ljestvicom; temeljna boja, osnovna karakteristik ga, u literarnim djelima prevladavaju najhitnija crta, temeljno obiljeje; motiv, lik; Dominante tal. (vladajui sinonim za nekadanju Veneciju (isp nissima); dominantan, -tna, -tno temeljni, koji prevladava, pretee, pr gospodujui, vladajui, istaknut, pres dominat, -ata lat. (dominatus) nain vine u starom Rimu; uveo ga car I cijan prozvavi sebe dominus (gosj ukinuvi sve republike organe i

na dolmu (isp. doima 4); dolmiti, -Tm 1. nadijevati dolmom, puniti, filovati; 2. graditi kuu dolmaru; dolmaa, 2. mn. dolmaa v. doima 2. dolmen (bretonski dol stol + men kamen) prethistorijska grobnica (mlade kameno doba) koja se sastoji od vie velikih kamenih ploa naslaganih u obliku krinje. dolo malo lat. (isp. dolus + malus zao) sa zlom namjerom, zlonamjerno. dolomit, -ita vrsta rudae; kalcijsko-ma-gnezijski karbonat (po franc. mineralogu Dolomieuu, 17501802, odnosno po njegovu istoimenom rodnom mjestu); prid. dolomltskl, -a, -o; Dolomltske Alpe planinska skupina u Istonim Alpama, najvii vrh Marmolada 3342 m. dolor lat. bol (mn. lat. dolores); dolores mor-tis smrtne muke; dolores partus poroajne muke, poroajni bolovi (i u prenesenom smislu). Dolores panj. (isp. lat. dolor bol) ime u ast Gospe od sedam alosti; isp. Dolo-roza. dolorizam, -zma lat. (dolor bol) tendencija koja se javlja u Francuskoj i koja tvrdi da su bol i bijeda korisni za razvitak ovjekove linosti; dolorist(a) pristaa dolo-rizma. doloroso tal. (it. dolorozo) muz. bolno, alosno; isto i dolorosamente; (it. doloroza-mente); Doloroza Bogorodica (rastu-ena, na slikama i si). doldzan, -zna, -zno lat. (isp. dolus) zlonamjeran, zlomislen, zloban, podmukao, prije-varan. dolus lat. (dolus) 1. lukavstvo, lukavtina, prevara; 2. (dolus malus) zla namjera, na-miljaj, umiljaj, predumiljaj; svjesno upravljanje volje na izvrenje protupravnog djela; dolus eventualis pretpostavljen, mogu zloin (Krlea). dom lat. (domus kua) stolna crkva, katedrala, sjedite biskupa. domatofobija gr. (doma, 2. domatos kua + isp. fobija) med. bolestan strah od boravljenja u kui. dombak, mn. -ci tur. (don gae + bag veza) svitnjak, ukur, ganik. dombra v. domra. Domei slubena japanska novinska agencija. domena jranc. (domaine od lat. dominium) 1. u epohi feudalizma neposredni ze-mljoposjedi kralja i krupnih seniora; u irem smislu dravno imanje, UJ zemljoposjed, gospotija, vlastelin podruje
dominati se

319

donacija

davi potpuno apsolutistiki; glavna karakteristika dominata bio je birokratizam (r.). dominati se, -am se igrati domino (v. domino 3). dominator lat. gospodar, vladalac, domine' v. dominus. domine,2 domina (mn. . r.) v. domino 3.

Domingo panj. oblik za Dominik (v.). dominica (dies dan) lat. (it. dominika) nedjelja, tj. dan Gospodnji; Dominica in albis Bijela nedjelja, prva nedjelja poslije Uskrsa (nekad su do toga dana novo-krtenici morali nositi bijele haljine). dominij, -ija (pored dominijum) lat. (dominium) vlasnitvo, vlastelinstvo, posjed; isp. domena.

Dominik lat. (dominus gospodin) gospo-dnji, boji (obino se, kod katolika, daje djetetu roenom u nedjelju, prema lat. dies Dominica dan Gospodnji, tj. nedjelja). dominikanac, -nca, 5. dominikance, 2. mn. dominikanaca pripadnik katolikog propovjednikog reda (utemeljitelj sv. Dominik, 13. st.); en. dominikanka; prid. dominikanski. Dominikanska Republika drava na otoku Haiti, glavni grad Santo Domingo. dominion, -ona engl. (dominion, isp. dominij) 1. naziv za neke bive britanske kolonije koje su dobile iroku unutranju samoupravu s vlastitim parlamentom; 2. vlast, posjed, vlasnitvo, podruje, oblast uope; isp. dominij. dominirati, -miniram lat. (isp. dominacija) go-spodovati, prevladavati; imati prevlast; isticati se, izdizati se nad nekim, nadvisivati, natkriljivati, nadmaivati, padati u oi; isto i dominovati, -ujem. dominissimus lat. Matoeva tvorevina na nain izvoenja latinskog superlativa (isp. illustris illustrissimus) za oznaku veoma velikog gospodina, gospodina nad gospodom, za nekoga kome u gospodstvu nema premca; danas bismo moda rekli superdentlmen; isp. generalissimus. domino, domina, mn. domini tal. (domino) 1. odijelo za krabulje u obliku dugakog plata s kukuljicom; 2. osoba koja nosi tu haljinu; 3. vrsta igre etverouglastim ploicama na kojima su toke i prazna polja; 4. crkvica, kapelica. dominus lat. gospodin (5. pad. domine gospodine); dominus terrestris zemaljski gospodin, u feudalno doba plemi s vlastitim posjedom (alski); dominus vobiscum (it. d. vobiskum) gospodin s vama (u katolikoj liturgiji). tiomlt, -ita (po planini Dome u franc. de-partmanu Puy-de-D6me) mineral, vrsta trahita (v.J. domogem, -ma gr. (doma kua + gmein biti pun) kalorifer (v.) koji grije zrak s pomou toplinske energije te se tako mogu grijati itave kue i gradske etvrti.
Donald Duck

Domostroj, -oja ruski pisani spomenik iz 16. st. s pravilima za organizaciju obiteljskog ivota i ureenja kue. domovoj, -oja rus. najobiniji naziv za kunoga duha u narodnom vjerovanju Rusa (kod nas domai, kunik, kuanin), dbmpter, -era jranc. (dompteur) krotitelj, kro-tilac, dreser (v.j. dbmra rus. ruski narodni instrument na tri ice, slian balalajci odn. tamburi (u Kazah-stanu: dombra). domremvjsko djevoje kod Matoa est naziv za Jeanne d'Arc (v. Orleans) po rodnom joj mjestu Domremy-La-Pucelle. domuz, 2. mn. domuza tur. (domuz) 1. svinja, prasac, krmak, krmaa; 2. vrsta konjske bolesti; prostrijel, crni prit, antraks (v.j; 3. tvrdokoran, uporan ovjek; grubijan; uve. domuzina; domuzluk, mn. -ci 1. svinjarija; 2. tvrdoglavost, tvrdokornost; doinii-zovina (pored domuzina) svinjetina, kr-metina, prasetina; domuz-araba prvotno kola s daanom nadgradnjom za transport svinja, a potom i starinska borna kola iza kojih su se, kao danas iza tenka, uljali borci. don panj. (od lat. dominus, v.) gospodin; naslov u paniji koji se stavlja pred ime plemia, a u Italiji i Dalmaciji pred ime sveenika, npr. don Vinko. Don, Dona, lok. Donu velika ruska rijeka; prid. donski. dona tal. (isp. donna) gospoa, dama. donacija lat. (donare darovati) darovanje; u epohi feudalizma plemstvo se dobivalo kraljevskom donacijom zemljinog posjeda; isto i dubr. donacijdn, -ona (Vojnovi); prid. donacionalan, -Ina, -Ino; donacionalna diploma pismeni akt kojim kralj ili neki drugi mogunik poklanja nekome zemljite u trajan posjed (uz stanovite obaveze obda-renika prema darodavcu); donacionalist(a) plemi koji je do svojega posjeda doao kraljevskom donacijom; isp. armalist; donator darodavac uope, a osobito darivalac 320

umjetnikog djela crkvi; esto su se donatori dali prikazivati (portretirati) na darovanom djelu u drutvu svetaca. Donald Duck engl. (it. ... Dak) originalno ime Paje Patka, poznate figure iz djejih pria. donanma, 2. mn. donanma tur. (donatmak okititi) iluminacija, osvjetljenje i kienje prilikom sveanosti. Donar u starogermanskoj mitologiji bog groma i oluje, isto to i Thor. Donat tal. (donare darovati) darovani; isto i Donato. donator v. donacija. Donauwellenwalzer njem. (it. Donauvelnval-cer) Valcer dunavskih valova (Krlea). Donbas skra. za Donecki bazen (v. Do-nec). doncela, 2. mn. -ela tal. (donzella) mlada djevojka, gospoica, dbndurma v. doldrma. Donec, 2. Doneca rijeka u Ukrajini, najvei pritok Dona; prid. donecki; Donecki bazen veliko rudarsko podruje u SSSR (osobito ugljen). Donec eris sospes (felix), multos numerabis amicos, tempora si fuerint nubila, solus eris lat. Dok bude zdrav (sretan), mnogo e brojiti prijatelja, ako (pak) nastane oblano vrijeme, bit e sam (kod nas: nesta blaga, nesta prijatelja). Don Huan, -ana (panj. don Juan) 1 . tip iz knjievnosti, zavodnik ena; junak ljubavnih pustolovina u panjolskoj legendi i glavno lice u djelima mnogih pisaca 17. do 19. st.; isp. kod Matoa (u lanku Mau-riee Barres): eljan nebeskog spasa plati i pokloni manastiru tu sliku don Juan od tisuu i tri ene, don Juan Molierea, Mo-zarta i Grabba. pravim imenom don Miguel de Manara Vicentello de Leca; 2. v. don-uan. Don Juan d'Austria panjolski vojskovoa (15471578), pobjednik nad turskom flotom u bitki

kod Lepanta 1571 (ne valja ga zamjenjivati sa sprijeda spomenutim Don Juanom). donificirati, -fiiram lat. (isp. donum dar) darovati. Don Kihot (prema imenu junaka Cervante-sova romana Don Quijote de la Mancha napisanog u poetku 17. stoljea) nesebian ali smijean matalac koji je sebi izgradio fantastian, nestvaran ideal i koji trati svoje snage na borbu s umiljenim zaprekama; prid. donkihotskl; donki nesuvremen, smijean, besmislen \ isto i donkihotstvo, donkihotizam, do jada. donluk. mn. -ci, 2. donluka tur. (don -platno, bez, oha i slian materijal 2 alvare itd. donna tal. (it. dona) gospoa, gospi ljubavnica; La donna e mobile i varava (stih iz poznate Verdijeve Rigoletto). Donnervvetter njem. (donnern grn Wetter vrijeme) oluja s grmljav esta njemaka kletva: sto mu gt (katkada i nespretno prevedeno: j pakao!). donor lat. (donare darovati, poklo davalac krvi; ovjek od kojega se krv u svrhu transfuzije (v.J; 2. v. d< donacija. Don Quijote v. Don Kihot. Dontov sistem v. D'Hondtov sistem. donum' lat. dar, poklon; donum auctor klon od pisca, uobiajena biljeka rovanoj vlastitoj knjizi ako autor n pie posebnu posvetu. donum2 v. dunum. donon, -ona Jranc. (donjon kula. tranica; ardak) u srednjovjekovni avama toranj koji je sluio kao pos pribjeite; isto tako i zatvor u tvra\

donuan, -ana po Jranc. zavodnik, ras ovjek, avanturist, ovjek koji tri : bavnim pustolovinama, enskar (v. Huan). donja 1. v. donna; 2. tako se ita panj koje se pie ispred vlastitog imena Dona Rosita. doorman engl. (it. dormen) vratar, ulaza u (bogatije) kue. doping, mn. -zi, 2. dopinga engl. (do mazivo za stroj; narkotik, opijum) 1 vo davanje uzbuujuih sredstava i i trkaim konjima prije utrke da bi odnosno slabije
Dopolavoro
321

trali; uzimanje neki mijskog spoja koji nadvladava osjeaj ra i poveava kapacitet napora; g/at pirati, doplram initi doping; isto pingirati, -pinglram /' dopingovati, -ujei doplgenger i . Doppelganger. dbpltnelson njem. (doppelt dvostri nelson. doplttos njem. (doppelt dvostruk + udarac) udarac lopte u nogomet

dolepati

kojem lopta prije glavnog udarca dodirne zemlju; isp. dropkick. Dopolavoro (akc. dopolavoro) tal. (dopo poslije, iza + lavoro posao, rad) biva faistika organizacija za zabavu i pouku radnika i namjetenika u Italiji (odgovara nacistikoj organizaciji Kraft durch Freude). dopo tutto tal. naposljetku, na kraju krajeva (Vojnovi). Doppelganger njem. (it. doplgenger) dvojnik (kod amalovia jo i istovetnik i sebevid, a Donadini pie dritgak); isp. dubler. dora alb. (dore ruka) jamstvo, besa (v.). Dora, 5. Doro v. Doroteja. dorae, -eta (isp. dorat) mlado konje ridaste boje; isto i dorai. Dorado v. Eldorado. dorafobija gr. (dora odrta koa + isp. fobija) med. bolestan strah od ivotinjskog krzna, doran v. dorat. Dorani starogrko pleme, naselilo se na Peloponezu u 12. st. pr. n. e. i osnovalo Spartu; prid. dorskl; dorskl stil jedan (najstariji) od triju stilova starogrke arhitekture; stup manje vitak, ulijebljen, a zavrava se vrlo jednostavnim kapitelom (v. J sloenim od jednog izboenog dijela i od jedne kvadratne ploe. dorat, 2. mn. dorata tur. (doru mrk + at konj) mrkov; konj mrke (tamnoride) boje; prid. doratov koji pripada doratu; doratast (/' dorast) koji je poput dorata; doro, 5. doro /' dorin, -ina, 5. dorine hipok. prema dorat; isto i dorai; dorka, 3. dorki, 2. mn. dorkl pored dorua, 2. mn. dorua kobila mrke boje. dbrol tur. (dort etiri, jol put) raskre, raskrsnica, kriopue (inae predio u Beogradu). Dorida u starogrkoj mitologiji boginja mora, ki Okeana, majka Nereida. Dorifor gr. (kopljonoa, kopljanik) znamenit kip starogrkog umjetnika Polikleta (5. st. pr. n. e.), uzor za proporcionalnost dijelova mukoga tijela. Dorisgr. darovita, talentirana; dareljiva (en. ime ). dorka v. dorat. dormijera franc. (dormir spavati) lealjka, poivaljka (Krlea). dat

dormitorij, -ija lat. (dormire spavati) spavaonica, spavaa soba. doroc, -oca v. darovac. doromanija gr. (doron dar 4- isp. manija) bolestan nagon davanja darova, doroncija v. durancija. doronga v. durunga. Doroteja gr. (doron dar 4 theos bog) od boga darovana (isp. Teodora), dorovac v. darovac. dorozan v. dorzan. dorsalan v. dorzalan. dorskl, -a, -o prid. prema Dorani (v. J ; dorska ljestvica muz. najvanija od sta-rocrkvenih ljestvica, podloga za napjeve gregorijanskog korala (v. J ; dorske kolone stupovi u dorskom stilu (v. Dorani) (Krlea). dorunga v. durunga. dorua v. dorat. dorza alb. (isp. dora) 1. drak pluga, ruica, rukohvat, rukunica; 2. vrsta posebno iskiene rukavice. dorzalan, -Ina, -Ino lat. (dorsum leda, hrbat) leni; s lene strane, kimeni, hrpteni; dorzalnl glasovi lingv. glasovi koji se tvore pritiskom hrpta jezika o nepce (npr. palatali, v.). dorzan alb. (isp. dora) jamac. drzon v. dorzon (Skok). dorzoventralan, -Ina, -Ino lat. (dorsum lea, venter trbuh) koji ide od kraljenice prema trbuhu; na izraz: ledno-trbuni. dosje, -ea, mn. -ei, 2. dosja franc. (dossier) zbirka spisa koji se tiu jedne osobe ili predmeta; isp. fascikl. doslari (mn. m. r.) tur. (isp. dost; dostlar turska mno. od dost) prijatelji, bliski ljudi, drugari. dosluk, mn. -ci, 2. mn. dosluka tur. (dostluk, isp. dost) prijateljstvo, naklonost, ljubaznost, uslunost; dogovor, savjetovanje, sporazum; dosluiti, -Tm ivjeti u prijateljstvu, u ljubavi. dossier v. dosje. dost, dosta, mn. dostovi tur. (dost) prijatelj, dostluk v. dosluk. dostojevtina kod naih starijih pisaca knjievni stav u stilu Dostojevskoga. dostovski, -a, -o (isp. dost) prijateljski, drugarski. dostum-sagdlsun v. baunsagolsun. dokolovati, -ujem (isp. kola) dopuniti kolovanje, stei potpunu kvalifikaciju; isp. do-kvalificirati se. dolepati, -am (isp. lepati) dotegliti, dovui (kao lep, v.) jedan auto drugi, pokvareni; isto i dolepovati, -ujem. 322 vjeronauk (Vojnovi). dotur, -ura, 5. doture tal. (dottore) doktor, lijenik. dotua v. dotarica. douane franc. (it. duan) carina. double v. dabl / duble; doubles engl. (it. dablz) igra parova u tenisu; double-scull (it. dabl--skal) amac za dva veslaa, dvosjed, dvojac. do ut des lat. (akc. do ut des) dajem da da; ja tebi, ti meni. dova, 2. mn. dova tur. (dua) molitva (kod muslimana); blagoslov; dovale pozdrav

dot engl. tokica, piknja; dot-krojenje prenoenje krojeva s uzorka pomou nazupa-noga kotaia koji na papiru pravi rupice uzdu linije koju slijedi. dota, 2. nm. dota tal. (dote) miraz, prija, alatura, vijeno (na nar. izraz); dotarica djevojka s mirazom, mirazua, mira-dijka, prijaica. dotacija lat. (dotare bogato opremiti) 1. svota koju drava doznauje organizacijama ili poduzeima za pokrie gubitka ili u druge svrhe; 2. v. donacija; dotirati, dotiram novano pomagati, financirati; 2. dati miraz (isp. dota). dotarica v. dota. dotrina tal. (dottrina) v. doktrina; dotrinica

pri rastanku; eji dovale ostaj s blagoslovom. dovija, 2. mn. dovija gr. (doche gozba) manastirska kuhinja, manastirska blagovaonica; dovijar, -ara, 5. dovijaru i -are upravitelj dovije: kuhar: ten. dovijarica kuharica, domaica: isto i dovijarka. dovlet t. devlet. dovna v. duvna. dovvn v. daun. Dovvning Street engl. (il. Dauning Strit) ulica u Londonu gdje je smjeteno nekoliko dravnih ustanova, medu ostalim i ministarstvo vanjskih poslova: odatle (u novinarskom jeziku) naziv za to ministarstvo i za predsjednitvo britanske vlade (ime po engl. diplomatu Sir Georgeu Dovvningu). doyen i. doajen. doza1 gr. (dosis davanje, dar) 1. obrok: stanovita mjera nekog lijeka koliko se uje-danput daje bolesniku: 2. prenes. izvjesna koliina neega; isp. dozirati.' doza2 njem. (Dose) kutija za duhan ili bombone, burmutica i si.; isp. npr. cukerdoza kutija za eer, iekdbza utinica za elektriku. dozeb (kovanica od prvog sloga engl. magarac i prvog sloga rijei zebi anac magarca i zebre, koji se nedavri tio u zoolokom vrtu mjesta Jacks na Floridi: noge i ui su mu prug trup. osobito vrat. leda i rep sivi. d< hrptenjae ima prugu smeih dlaka. dbzer engl. (krae prema bulldozer) doer. dozimetar, -tra, 2. mn. dozimetara gr doza1 + mtron mjera) sprava se mjeri koliina propisane doze. dozirati,' doziram (isp. doza1) dijeliti n; odrediti mjeru jednoga obroka: o ograniiti; doziranje odreivanje k (nekog lijeka i si.). dozirati,2 doziram nova rije koja ji rena da oznai: osigurati kod Do Dravnog osiguravajueg zavoda).
dragstor

dozluci, dbzluka tur. (isp. tozluci) di nice. do/luk v. dost, dosluk. DP skra. za engl. displaced person raseljena lica (osobe koje su poslije di svjetskog rata. emigriravi iz svojih vina, ostale bez dravljanstva); isp. IF dr. skra. za doktor (prema potrel no se deklinira: dra. dru. drom itd., ena dr., deklinacije nema); dr. ing. tor inenjer; dr. iur. (d. juri) i prava: dr. med. doktor medicir med. univ. doktor sveukupne me< dr. phil. doktor filozofije: dr. rer. doktor ekonomije: dr. rer. polit. tor politikih nauka: dr. theol. < bogoslovlja itd.: v. dr. sc. drabant i . trabant. dracena gr. (drakaina) biljka iz po ljiljana, zmajevo drvo, zmajevac (isp. d zmaj) (alski; Mato pie da mu je i ka nepoznata, a naao ju je u jednoj Sime Pandurovia). dragee i . draeja. drager, 2. mn. dragera Jranc. (dragueui nji ratni brod. opremljen ureajima z; nalaenje, vaenje i dezaktiviranje rt moru: minolovac; dragirati, dragiram -iti. vaditi i onesposobljavati podvodi ne: isto to i travlirati (v.j. dragoman (gr. dragomanos. tal. dragon iz staroarap. targuman, isp. terdumai beni tuma kod diplomatskih preds stava na Istoku. dragon. -ona / dragim, -una. 5. dragbne giine jranc. (dragon; ime po zastavi na

323

drama

je bio zmaj, lat. drao) prvobitno vojnik u konjici koja je sjahivala prije boja; kasnije su se draguni od ostalih konjikih jedinica razlikovali samo uniformom; prut. dragbnsk'i; dragiinski; dragonada surov postupak u svrhu obraanja pripadnika jedne vjere na drugu vjeru (po tome to su za vrijeme francuskog kralja Ljudevita XIV. u kuama hugenota [v.] nastanjivani draguni koji su terorizirali svoje domaine i tako ih silili da se vrate u katolicizam); dragoner njem. I. dragun; 2. polupojas na stranjem dijelu kaputa (kao na uniformi draguna); takoer i naramenica (na dra-gunskoj uniformi): uprta. portepeja (v.j. dragstor i. drug-store. drahma. 2. mn. drahmi ; drahama gr. (dra-chme) grki srebrni novac od sto lepta (u starini: drahma 6 obola). draining brain v. brain draining. drainirati i . dren, drenirati (Mato). drainmaster engl. (u. drenmaster) samohodni buldoer s ureajem za polaganje drenanih plastinih cijevi. draj njem. (drei) tri (Krlea). drajer njem. (drei tri) 1 . predmet s brojem tri. trojka, trica: 2. za vrijeme Austrougarske neki prosti duhan (tree vrste), duhan za lulu. lula; 3. v. dreier; drajerica maina za ianje koja ostavlja kose za tri milimetra (isp. nulerica. cvajerica). drajfarbciulruk njem. (Dreifarbendruck) tamparski otisak u tri boje (Krlea). draj-farming i . dry-farming. drajfirtl njem. (dreiviertel (ri etvrtine) odjevni predmet na kome neki dio (skuti, rukavi i si.) ne dosee mjeru itave duine nego samo tri etvrtine (npr. poludugi muki zimski kaput, enska bluza s rukavima do ispod lakata): drajfirtllakt {njem. Drei-vierteltakt) muz. troetvrtinska mjera, troetvitinski takt (obino za valcere); draj-tirtlpolka polka (vrsta plesa) u troetvr-tinskom laktu (Krlea).

drajmeter njem. (drei tri + Meter metar) u nogometnoj igri (danas izobiajena) kazna koja se izvodila na tri metra od gola kanjene momadi (udarac izvoaa nije smio biti upuen izravno u gol); isp. indirekt. drajrajig njem. (drei tri + Reihe red) troredan. koji je u tri reda (isp. cvajrajig). drajsiger njem. (dreissig trideset) ovjek u tridesetim godinama, tridesetogodinjak. drajslati, -am njem. (drechseln tokariti) neitko pisati, drljati, krabati. drajpaltig njem. (drei tri + Spalte stupac) trostupaan (npr. lanak na tri stupca u novinama; obino se tako prelamaju lanci od vee vanosti): isp. ajnpaltig, cvajpaltig. firpaltig. drajundfinfciger njem. (Dreiundfiinfziger) pripadnik 53. pukovnije, pedesetitree domae, tj. zagrebake pukovnije baruna Dankla; izraz upotrebljavan odozgo u leudalno laskavom smislu kao i .dvajspeta domaa' (Krlea); kasarna joj je bila u dananjoj Ulici brae Oreki (zvala se i Ruaol) skuama odn. Ruaoljova vojarnu; danas naputena, odreena za ruenje). drajv engl. (drive) udarac po lopti (u tenisu, bedmintonu). drajver engl. (driver) goni, voza, koija (na kasakim utrkama); dokej na kolima. drajzicer njem. (drei tri + Sitz sjedalo) vozilo, kola, saonice. avion i si. sa tri sjedita, trosjed; isp. cvajzicer. drakar vikinki ratni brod iz ranog srednjeg vijeka. drakon gr. (drakon zmaj) 1. bajoslovno strailo, krilati ognjeni zmaj; 2. vrsta gutera koji moe lijetati: 3. Drakon Zmaj. zvijee na sjevernoj polutki neba: Drako-mdi rojevi zvijezda padalica (krijesnica) kojima je radijant u zvijeu Zmaja; vide se potkraj lipnja i na poetku listopada. drakonski gr. vrlo otar, strog, prestrog, npr. zakon, odredba (kao one to ih je izdavao Drakon. zakonodavac atenski u 7. st. pr. n. e.); drakoni/am.

-zma drakonski postupak, pretjerana strogost, neumoljivost, surova primjena zakonskih propisa. draksler i. dreksler. dralon, -ona jedno od imena za sintetika vlakna (nalik na vunu). dram tur. (dirhem) 1 . turska mjera za teinu (400. dio oke. otprilike 3.25 grama); 2. anglosaska mjera za teinu, esnaesti dio unce: 3. prenes. mrvica, mrviak. trun, trunak, troha. troica. dramaluci

drama gr. (drama, 2. dramatos in, gluma, igrokaz) 1 . u irem smislu svako knjievno djelo napisano u obliku razgovora i koje prikazuje ljude u akciji: uglavnom namijenjeno za predstave u kazalitu: u uem smislu knjievno djelo te vrste koje se od komedije razlikuje ozbiljnou zapleta, dubinom proivljavanja; 2. prenes. svaki potresan, teak, katastrofalan dogaaj u ivotu: isp. tragedija: pna. dramski koji se odnosi na dramu: dra324 drap Jranc. (drap oha. sukno) 1 tkanina: vrsta platna; 2. pjear, boja nebijeljena platna. drapa, 2. mn. drapa norv. (drapa) st dijska pjesma u poast bogova, prc knezova i junaka. drape, -ea jranc. (drape) vrlo fina od grebenane (eljane) vune (isp. ka ili sa grebenanom osnovom (osob godna za muka odijela). draperija Jranc. (draperie) zastor: tkan mjetena u velike nabore: tapete: -era tapetar, osobit strunjak za stanje draperija i zastora; drapirati ram 1. namjestiti nabore na en na kipu. na modelu: 2. iskititi ob tkaninama, tapetirati. drastika, drastika (mn. sr. roda) dai. cima gr. (drao djelujem, inin. brzo djelotvorna sredstva (osobito guliranje stolice); drastian, -na, -koji jako i naglo djeluje: krepak, surov, temeljit, proraunan na efekt neotesan: izv. drastinost, -osti rani realizam, grubo izraavanje, i . nost u rijeima, nebiranost u izrazirr statvo, neotesanost. drat i . drot. dratajnzac njem. (Draht ica 4 uloak) iani, od ice spleteni za krevete. draufcal(f)ati njem. (darauf gore + platiti) nadoplatiti, biti na gubi' grebaki izraz). draufgenger njem. (Draufgiinger) nasi kavgadija (Donevi); draufgengeri nametljivost, nasrtljivost, sprenr svau (Isidora Sekuli). dravidi (mn. m. r.) pripadnici st u Indiji, blii srodnici Romima. Draani (mn. m. r.) slavenski h njem. Dresden (koji se u naem jezi odrao, kao npr. u ekom). draeja, 2. mn. draja jranc. (dragee) cerom prevueni badem, ljenjak: karnika tableta; draer, -ra rad mijske struke koji vri obavijanje j lijekova neutralnom masom. dreadnought v. drednot. drebank njem. (Drehbank) strug, to klupa. drebina njem. (drehen okretati + pozornica) pozornica izgraena u

matian, -na. -no pun radnje, potresan: isto i dramatski; dramat, 2. mn. dra-mata kratka drama: dramatiar pisac kazalinih komada drama: isto i dra-matik. mn. -ci: dramatika, 3. -ci 1 . v. (nie) dramatizam; 2. dramska knjievnost; dramatizacija prerada nekog literarnog djela za prikazivanje na pozornici: dramatizirati, -iziram 1 . izvriti dramatizaciju; preraditi neko literarno djelo za prikazivanje na pozornici; 2. prikazivati neki (beznaajni, nevani, bezazleni) dogaaj ili osjeaj u najcrnjem, najtraginijem obliku, pridavati osobitu (redovito pesimistinu) notu stvarima i pojavama koje to ne zasluuju: isto i dramatizovati, -ujem: dramatizam, -zma 1. napetost radnje, ozbiljnost poloaja, konflikta, to odlikuje dramu od drugih oblika umjetnike literature: 2. prenes. stjecaj prilika koje stvaraju zaotrenu borbu razliitih osjeaja i interesa: napetost, ozbiljnost poloaja; bezizlaznost (poloaja, okolnosti); dramaturg, mn. -zi 1 . knjievnik, u kazalitu, pri filmskim poduzeima i si., koji bira komade za repertoar: 2. isto to i dramatiar: prici, dramaturki; dramaturgija (drama + ergon rad) nauka o drami i dramskoj umjetnosti, teorija i tehnika pisanja i izvoenja dramskih djela. dramaluci v. drame, dramaluk v. dramlija. dramatian i . drama. dramatis personae lat. osobe, lica (u drami). drame, drama (mn. . r.) tur. vrsta najfinijih mukih i enskih arapa (po imenu grkoga grada Drame odakle su se dobavljale). dramiti, -im (isp. dram) paljivo mjeriti, sitniavo vagati. dramlija 2. mn. dramlija tur. (dirhemli) zrno same za puku; isp. dram; isto i dram-njak, -aka (valjda je bilo teko 1 dram). dramolet Jranc. kratka drama, igrokaz, mali kazalini komad, jednoinka, aktovka. dramski v. drama. dramua, 2. mn. dramiia v. dramlija. drang njem. (Drang) elja, tenja, poriv; Drang nach Osten (it. d. nah Ostn) tenja prema istoku, naziv njemake ekspanzivne politike da se Nijemci ugnijezde na Balkanu i na Bliskom Istoku; slino i Drang nach Suen (it. d. n. Zidn) tenja prema jugu; isp. Sturm und Drang. drangiilija tur. (isp. dram + gururlu koji se kiti, ponosi) sitan nakit, sitnica uope, jeftina, nepotrebna stvar, beznaajn arija. glupost.
drebuh
325

driblati

krunice sa nekoliko odjeljaka; dok je jedan okrenut publici, na drugima se prireuju slijedee slike; tako se omoguuje brzo mijenjanje scena, jer se posebnim mehanizmom nova slika za nekoliko sekunda okrene prema publici, drebuh, mn. -si njem. (drehen okretati, vrtjeti + Buch knjiga) knjiga snimanja; u filmskom svijetu naziv za knjigu u kojoj je pisano sve to se odnosi na izvedbu i rad oko snimanja filma; pored autora izrauju knjigu producenti i reiseri; drebuh ima dvije stavke: s lijeve strane opis toka i mjesta radnje, naznaku poloaja kamere, sve o kretnjama i igri glumaca (isp. video), a s desne biljeke o tonovima: umovi, glazba, dijalozi (isp. audio);

koliko je drebuh vaan za film, vidi se i iz toga to sastavljai mogu za dobar drebuh dobiti oska-rafv. J . drednot engl. (dreadnought, tj. dread strah 4- nought nita; kod nas prevedeno sa neboja) tip najveih oklopljenih bojnih brodova koji imaju sve teke topove jednakog kalibra. dreda engl. (dredge) 1. mrea potegaa, po-vlana mrea (za lovljenje pridnenih morskih ivotinja odn. za vaenje mulja); 2. gliboder, jarualo, bager (v.). dreer, 2. mn. dreera njem. (Dreher) 1. kovino-tokar, metalostrugar; 2. vrsta plesa (v. dreier). dregersi (mn.) engl. jedno od imena za tedi-boje (v.J. dreier (it. drajer) njem. (drei tri) narodni ples iz Njemake i Austrije, pretea valcera (ime po

troetvrtinskom taktu, a zvali su ga i dreer, tj. njem. Dreher prema drehen okretati, vrtjeti), dreining brein v. brain draining. drei Schritt vom Leib njem. (it. draj rit fom lajb) tri koraka od tijela, tj. u pristojnoj udaljenosti (pratiti nekoga). Dreiundfiinfziger v. drajundfmfciger (Krlea). drek dreka njem. (Dreck) 1. blato, neist, izmetina; govno; 2. prenes. sitnica, nevrijedna stvar, nita; drekfreser (njem. fressen derati) pogrdna rije za ovjeka koji je toliko krt da bi pojeo vlastite izmetine; krtac, tvrdica (u najgorem smislu rijei). dreksler, 2. mn. drekslera njem. (Drechsler) tokar, strugar, frka; drekslovati, -ujem tokariti, izraivati ukrase u drvetu odn. od drveta. dremaina njem. (isp. dreer / dreksler) tokarski stroj, strug. dren, drena, lok. drnu, mn. drenovi jranc. (drain) 1. podzemna odvodna cijev; 2. cjevica za vaenje gnoja iz rane; drenaa (drainage) 1. isuivanje podvodnih zemljita kopanjem kanala i polaganjem cijevi u zemlju; 2. vaenje gnoja iz rane s pomou cjevice od kovine, stakla ili kauuka; 3. isuivanje kaljua broda s pomou mree cijevi i parnih ili motornih sisaljki; prid. drenaznl, -a, -6; drener, -era osoba koja vri drenau; drenirati, dreniram vriti drenau. dres engl. (dress) 1. odijelo; 2. sportsko odijelo. dreser v. dresura, dresina v. drezina.
drift

dresura Jranc. (dresser obuavati ivotinju) obuka i uvjebavanje ivotinja (za lov, za policijske svrhe, za cirkuse itd.); dresirati, dresiram obuavati, vjebati ivotinje; krotiti divlje zvijeri; nagoniti na slijepu poslunost, na bezuvjetno pokoravanje; dotjerati, udesiti, formirati, izraditi; isp. dri-lovati; dreser, 2. mn. dresera krotilac, uvjebavatelj ivotinja; isp. dompter. dre njem. (dreschen mlatiti, vrijei, vriti ito) dio vraeg stroja; vralica (gdje se zrnje odjeljuje od slame i pljeve); isto i dre-maina. dret, -a, -o tal. (dritto) ravan, izravan, neposredan, nesavijen, neuvijen, direktan, upravan; isp. dreto, drito. dreta njem. (Draht ica) tanak ali vrlo jak konac kojim obuari proivaju obuu; isto i dr'etva. dreto v. drito (Nar.). dretva v. dreta; dretvi porugljiv izraz za obuara, cipelara, ustro, krpo (enoa). Drevfus (it. Drajfus; Alfred, 18591935), francuski kapetan, optuen zbog pijunae i osuen, ali kasnije osloboen i unaprijeen (Krlea). drezina (po izumitelju K. Draisu) manje eljezniko vozilo na motorni ili runi pogon koje slui nadzornim organima za vonju po pruzi; oklopljene drezine slue za uvanje pruge i za odravanje veze s oklop-ljenim vlakom. driblati, -am engl. (dribble kapati) 1. malim brzim pokretima spretno voditi loptu (lopta kao prilijepljena uz nogu) i tako se probijati kroz protivniku obranu ne doputajui protivniku da doe do lopte 326
opojne droge razne vrste prirodnih

(naroito kod nogometa); 2. prenes. vui nekoga za nos, varati (u vulgarnom govoru); isto i driblovati, -ujem; dr'ibling, mn. -zi driblanje, driblovanje; nadmudrivanje, varakanje (advbkatski dr'ibling; Krlea); dribler igra nogometa koji dobro dribla, ali i koji voli driblati, koji se ustee od skupne igre (solist), drift hol. 1. popreno zanoenje broda uslijed vjetra i morske struje; 2. morska struja koja nastaje pod trajnim djelovanjem vjetra; 3. predmeti (podrtine broda i si.) ili ledeni bregovi koji plutaju noeni vjetrom ili strujom. drifter engl. (ake. drifter) mali ribarski brod na motorni pogon za lov na otvorenom moru mreom potegaom. drijade (mn. . r.) gr. (drys, 2. dryos drvo, hrast) u starogrkoj mitologiji umske nimfe, gorske vile, zapravo personifikacija drvea. dr'ijas gr. (dryas) bot. malen, polegnut grmi iz porodice ruinjaa. driker v. druker 1. dril njem. (Drill) 1. vjebanje, mustra, dresura; 2. pruska metoda vojnike obuke po kojoj se vojniku utuvljuje slijepa poslunost i mehaniko vrenje dunosti (Krleina definicija: dresura vojnika putem stroge obuke. Od njemakog, zapravo pruskog: Drill); glag. drilati, -am / dr'ilovati, -ujem dresirati, priuavati na slijepu pokornost, na usvajanje pouke, makar i bez ikakva razumijevanja; v. / drilih; isp. i mandril. drilih njem. (Drillich) platno u tri niti, trojnik (katkada i samo: dril); isp. cvilih. drink engl. pie, obino otro, alkoholno. driopitek gr. (drys drvo, pithekos majmun) rod fosilnih ovjekolikih majmuna iz gornjeg miocena (v.). drito tal. (dritto) izravno, neposredno, ravno, direktno (Nar.). drive in v. D. I. driver v. drajver. drniiin, -una gr. (drymen) 1. uma, dubrava (Nar.); 2. ograda, tor, obor; isto i drmuna. droban(a)t. -anta v. trabant (Nar.). drog, droga mad. (dorong) motka, batina, kolac (Nar.); isp. durunga. droga, 3. -gi franc. (drogue) osueni dijelovi bilja ili ljekovite tvari koji slue za pripravljanje lijekova;

narkotikih sredstava, kao opijum, koka-kola, hai i dr; drogerija trgovina droga i kemikalija koje se prodaju bez lijenikog recepta; trgovina kozmetikih sredstava; drogerist(a dava u drogeriji; en. drogeristk girati, drogiram u Italiji isto pirati, dopingirati (i. doping); dr uivati drogu, omamljivati se ni kotikom, narkotizirati se, puit: ubrizgavati sebi kakvo opojno -si.; isp. fiksati se. drolerija franc. (drolerie) lakrdija, jesno prikazivanje ljudi, ivotinji slovnih bia u starijoj drami; dri est ukras srednjovjekovnih sjeda kvarna (prikazi satirikih i grotes zora). drombulja, 2. mn. drombulja njem trommel preko mad. dorombol) 1 dalo; brunda, brundalica, bronza; mala gvozdena naprav jednom rukom nasloni na zube a udara, te tako odaje dubok z vi zvuku bubnja; rezonancu ini usna 2. prenes. brbljavo eljade, naklap betalo; drombiiljati, -am 1. : drombulju; 2. prenes. brundati, mrmljati. dromedar, -ara gr. (dromas, -ados trkalo) 1. deva (jednogrba); 2. vi jedrilice. dromomanija gr. (dromos cest: isp. manija) med. bolestan nagon vanjem i mijenjanjem mjesta; isj manija, nomadizam. dromdn, -ona gr. (dromon) vrsta 1 vesla, bizantski trgovaki brod i srednjeg vijeka (Nazor). droodles v. drudlz. drop-kick (it. dropkik) engl. (drop + kick udarac) u ragbiju sportskim igrama loptom udarac poto je odskoila od zemlje; /.sy tos. drops, 2. mn. dropsa engl. (mn. droj kasti voni bombon. drosera gr. (ctroseros rosan, vlas rosika krunolista (biljka koja se h snom hranom, muhama i drugim k

drbka, 2. mn. drokl rus. niska koij ili tri sjedala; najamna koija, fijal kar, -ara koija, fijakerist.

drot, drota njem. (Draht) 1. ica; 2. . licajac,

milicioner. redar, straar jer sapinje uhapenika drotom); d loncokrpa; drotarica vrsta loval
dualizam

drozofila

327

(naboji se pune, osim samom, i sitnim komadiima deblje ice). drozofila gr. vinska muica. drozometar, -tra, 2. mn. dr&zometara gr. (drosos rosa + metron mjera) sprava za mjerenje koliine rose koja padne. dr. sc. krat. za lat. doctor scientiarum (it. dSktor scijencijarum) doktor znanosti, nauka (naslov doputen samo doktorima koji su tu ast stekli na temelju pismene disertacije i propisanih ispita; automatski steen doktorat nema to pravo). druc, driica njem. gnjeilo, muljalo, tap posebnog izgleda kojim se gnjei odn. mulja groe (ili kom npr. za ljivovicu) u kaci prije prerade; isto i drucaa, 2. mn. dru-caa; driicati, -am gnjeiti, muljati, guvati; isto i druckati, -am. drude, druda (mn. . r.) njem. (Drude vjetica, mora) u germanskoj mitologiji none vjetice koje mue ovjeka u snu (sastaju se i divljaju u Valpurginoj noi; v.). drudlz engl. (droodles) risarije koje naoko nemaju nikakva smisla, no sa stanovitom dozom mate moe se ipak u njima nazreti neka ideja; radi se zapravo o rebusu crtanom iz posebnog kuta i na osobit nain; npr. dva iljasta uha i ponad njih iroki krug Meksikanac (koji nose iroke eire) na magarcu (koji ima dugaka iljasta uvis uzdignuta uha); izumitelj ovog naina izraavanja je engleski umjetnik Roger Prie (it. Roder Prajs) u nae dane. drug v. drag. drug-store engl. (it. drag-stor) vrsta obino privlano ureene trgovine s raznim odjelima, u kojoj se esto nalazi i kafeterija; kafeterija, restoran, mondeno sastajalite mladih. druid, -ida keltski sveenik, rec; prid. driildskl. druk njem. (Druck) 1. pritisak, tlak; 2. tampa, tisak; 3. ugnjetavanje; drukati, -am (drii-cken) 1. tiskati, pritiskivati; gurati; 2. tampati; 3. bodriti, povlaivati, iskazivati simpatiju za borce u sportskim igrama, navijati; isto i drukovati, -ujem; druknuti, -em gurnuti, potisnuti. druker, 2. mn. drukera njem. (Drucker) 1. vrsta dugmeta, kope; 2. kibic, navija (na sportskim utakmicama); 3. metalosavija; radnik metalne struke koji obavlja runo savijanje metalnih dijelova i limova.
dualni sistem

drukfeler njem. (isp. druk 2 + Fehler pogreka) pogreka u tampanom tekstu, tiskarska, tamparska pogreka; isp. tipfeler. drukovati v. druk, drukati. drum, druma gr. (dromos) cesta, put; prid. drumski, -a, -6; drumar, -ara, 5. drumaru (i -are) cestar, putar, nadzornik putova; drumarina naplata za iskoriivanje drumova, cestarina. Drury-Lane engl. (it. drurilejn) londonsko kazalite, osnovano 1663, uveno osobito u 18. st. po izvedbama Shakespeareovih djela. drtizgati v. druc, druckati (Krlea). Drui, Druza (mn. m. r.) narod u junom Libanonu i u susjednim podrujima Sirije i Izraela (oko 180.000 pripadnika, govore arapski, a imaju i posebnu religiju koja je mjeavina islamskog, kranskog i hebrejskog nazora na svijet). dry engl. (it. draj) opor, trpak, rezak (liker, vino). dry-farming engl. (draj-farming) agrotehniki postupci za poljoprivrednu proizvodnju u preteno sunim krajevima. dtto v. detto. DU automobilska oznaka za Dubrovnik. dual lat. (duo dva) gram. dvojina (uz brojeve dva, tri, etiri), pored jednine i mnoine (u naem se jeziku dual izgubio, ali ga imamo npr. u kajk.: tri brate, a i u poznatoj narodnoj pjesmi: Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala [gdje ono sta stoji umjesto dananjega plurala su]); prid. dualnl, dualskl, -a, -o dvostruk, dvojak, dvojan; gram. dvojinski. dualin, -ina lat. (duo dva) vrsta eksploziva (dva elementa: nitroglicerin i piljevina). dualitet, -eta lat. (dualitas) dvojnost, dvoj-stvo, dvojakost (Mato). dualizam, -zma lat. (duo dva) 1. filozofski pravac koji pretpostavlja dva principa bitka (Descartes), odnosno nain shvaanja prema kojem tjelesno i duhovno, fiziko i psihiko, tijelo i dua znae dvije meusobno razliite i nezavisne supftancije ili principa; prot. monizam; dualizam neizbjeno zapada u nerjeiva proturjeja; 2. vjersko uenje o postojanju dviju oprenih sila (dobra i zla, svjetla i tame) koje se odiskona bore za prevlast u svijetu (zoroastrizam, manihej-stvo, bogumilstvo); 3. prenes. dvojstvenost, nerazdvojnost; 4. zajednica dviju drava sa zajednikim vladarom, kao npr. nekadanja Austro-Ugarska (dvojna monarhija); dua-list(a) pristaa dualizma; prid. dualistiki. 328 -zno sumnjiv, neizvjestan, nesiguran, neodluan, dvojben, kolebljiv, nestalan, nepouzdan, nepovjerljiv, dvosmislen, nejasan, neodreen. dubitati, -ara lat. (dubitare) sumnjati (Vojnovi). dubi (isp. engl. double dvostruko) u filmskom jeziku svaki novi kadar (v.) u po-navljanom snimanju iste slike; v. / dabl. dubla (isp. duble) u obinom govoru: vrsta dukata. dublaa franc. (doublage) 1. podvostruivanje, udvostruivanje, udvajanje; ponavljanje nekog postupka; 2. druga verzija filma. duble, -ea franc. (double) metal prevuen tankim slojem drugog metala, npr. srebro prevueno zlatom; isp. vermeil. diiblek v. dulek.

dualni sistem v. binarni sistem. dualnost, -osti v. dualitet. duar, -ara ar. selo, adorje (kameni duari, skupine bijelih kockastih kuica s ravnim krovovima ...; S. Batui). dub (isp. engl. double dvostruko) filmski izraz koji oznauje sinkronizaciju govora glumaca na nekom drugom jeziku poto je ve prvotna verzija snimljena na originalu. dobara tur. (dubara od perz. du dva bar puta) 1. dvostruka dvojka u igri tavle i domina; 2. prenes. varka, prevara, podvala, smicalica; dubaradija spletkar, smutlji-vac, vragolan, objeenjak. dube, 2. nm. dtibea tur. (dube od perz. du dva /' tur. be pet) dvostruka petica u igri tavle i domina. dubioza (mn. sr. roda) lat. (dubius sumnjiv) 1. sumnjiva potraivanja (ali se jo uvijek ne smatraju nenaplativima); 2. neizvjesnosti; dubidzan, -zna,

dubler, 2. mn. dublera franc. (doubler) dvojnik; u kazalitu, a osobito u filmu zamjenik glavnoga glumca, slian ovome, koji ga zamjenjuje naroito u opasnim situacijama (npr. u vrtoglavim skokovima i si.); isp. kaskader. dubleta, 2. mn. dubleta franc. (doublet) 1. predmet to postoji u dva primjerka; 2. puka dvocijevka; isp. duplonka; 3. u tam-parstvu dvaput ponovljeno isto slovo, ista rije ili reenica; 4. u lingvistici: dva razliita lika iste rijei (glasovno, akcenatski itd.), npr. sama se ova rije (dubleta) javlja i u liku: dublet, -ta (m. roda). dublijer, -ra v. duplir; isto i dublir, -ira. dublirati, dubllram franc. (doubler) pod iti, udvostruiti, udvojiti, udvajati; skom jeziku: biti nekome dubler automobilizmu: isto to i forfarati (v. dubl-skul v. double-scull. dubura, 2. mn. diibura tur. (diibiir) z; stranjica, mar. duc jranc. (it. dik) vojvoda (plemika en. duchesse (it. dies) vojvotkinja, duca tal. (it. dilka) vojvoda (plemika isp. duka; en. duchessa (it. duk'es votkinja. ducbruder njem. (duzen govoriti > kati + Bruder brat) prijatelj govorimo ti, pobratim, vinski bn vjek s kojim smo se pobratili pri ai duce tal. (it. due) voda. ducento v. dudento. duck engl. (it. dak) u boksu: nagac glave da bi se izbjegao protivniko rac u lice.
diidun

Duck Donald v. Donald Duck. ducento v. dudento; isp. ducento. duan, -ana tur. (diikkjan) prodavaon govina; prid. duanski; umanj. duani ane, -eta; duandija prodava, ti en. duandljka. dud, duda (pored duda, dude) tur. (tu logorino ovisoko drvo sa sitnim 1 crvenim ili crnim grozdastim boban su dobre kao voe, kao omiljela hr svinje, a pee se od njih i rakija vaa, diidara); liem duda hrane se svilene bube; prid. dudov, -a, -o; dudi dudov gaj; isp. murva. dude, duda (mn. . r.) njem. (Dudel) duda, -aa gajda, svirac. dud(e)n njem. u Njemakoj naziv za rjenika slinog otprilike ovom na( prezimenu filologa Konrada Duden 1911, koji se bavio izdavanjem pisnih i drugih jezikoslovnih priru isp. larus. Dudija tur. (dudu ena, hanuma) ime. duduk, nm. -ci, 2. duduka tur. (dud vrsta obanske frule; zvidaljka, pis 2. naziv za neke predmete nalik na (okruglasti, cjevasti), npr. za visok eir (cilindar), za uvijeni papir tanicla), za vrstu tikve i si.; 3. j glupan, blesan, tikvan. dudento tal. (dugento) naziv za god. u historiji umjetnosti oznaka za \. ljee.

329

diilum

diidun, 2. mn. duuna tur. (dugiin) svadba, pir.

vjenanje. dueento tal. (duecento) v. dudento. duel, 2. nm. duela franc. (duel) 1. dvoboj, borba izmeu dvije osobe koja se vri uz osobite uvjete i formalnosti; zaostatak iz feudalnih predodbi o asti i nainima njezine obrane; 2. borba, sukob uope; due-lirati se, duellram se tui se u dvoboju; duelant, 2. mn. duelanata sudionik u dvoboju. duet, -eta tal. (duetto) 1. sviranje ili pjevanje udvoje; dvopjev (kod starijih pisaca dvo-poj); 2. muziko djelo za dva glasa ili za dva instrumenta; 3. par, spreg dvaju individua, tandem; duetino (tal. duettino) muz. mali, kratki duet. dufizam v. dafizam. du-frajnd njem. (du ti 4- Freund prijatelj) v. ducbruder. drifter, 2. mn. dtiftera njem. (duften mirisati; isparivati se) lijenina, neradnik, skitnica, protuha, probisvijet, hohtapler, smrad. duga atr. ulaznica, karta; dugariti, dugarim - preprodavati ulaznice u vercu, na crno. duglazija (po D. Douglasu, koji joj je god. 1827. donio prvo sjeme u Evropu) biljna vrsta visokog amerikog drvea iz porodice borova; zove se jo i pseudouga (znanstveno ime Pseudotsuga taxifolia): drvo du-glazijevina upotrebljava se za gradnju dokova, brana i mostova, za jarbole i eljeznike pragove i dr. dugme, -eta tur. (dugme) puce, spona; mn. dugmeta, -eta; zbir. dugmad; umanj. du-gmence, -eta /' dugmece, -eta; dugmali prid. indekl. koji je na dugmeta, na kom su dugmeta. uugmen v. kedmen. diigong, mn. -zi, 2. dugonga malaj. (duvong) veliki sisavac iz porodice morskih krava (sirena); nai ga prirodoslovci nazivaju morska djevica. duhak v. duvak. duhan, -ana tur. (duhan iz ar. duhan para) biljka iz porodice pomonica; osueni listovi slue za puenje (v. nikotin); prid. duhanski; duhandlnica prodavaonica duhana, trafika; duhaniti, duhahim 1. snabdijevati duhanom; 2. puiti; duhanlte plantaa duhana; duhankesa torbica s duhanom.

duhnja v. dunja.1 duja, 2. mn. duja lat. (isp. duo dva) dvojka, dvica, nekada neprolazna ocjena u kolstvu (aki argo). Dujam, -jma (od lat. Domnius) muko ime, osobito popularno u Dalmaciji (splitska katedrala nosi to ime). dujisati se, -em se tur. (dujmak) 1. dosjetiti se, prisjetiti se, domisliti se, snai se; 2. doi k sebi, osvijestiti se, povratiti se, oporaviti se. diika, 3. duki, 2. mn. duka tal. (duca) gospodar, vladalac, knez, dud, vojvoda. dirkala, 2. mn. dukala tal. (isp. duka) pismena odluka mletakoga duda; isto i diikal, -ala. dukat,1 2. mn. dukata tal. (ducato [prema dukas naziv bizantskih careva]) zlatnik, cekin; zlatni novac, utnik, utak, u-ak. dukat,2 -ata tal. (ducato) vojvodstvo; vojvodina; isp. duka. dukser, 2. mn. diiksera koulja od trikoa (v. triko). duktllan, -Ina, -Ino lat. (ducere voditi, vui) rastezljiv; pogodan za kovanje, kovak. diiktor lat. (ductor) 1. vodnik, voda, predvodnik, nadzornik aka u internatu, odgojitelj; 2. vod, dovodnik, vodi (npr. struje, plina, vode i si.). diiktus 2. mn. diiktusa lat. (ductus voenje) nain pisanja; nain voenja pera pri pisanju; nain izraavanja, govorna manira, karakteristika jezika. dulaf, -afa v. dolap. dulbenta tur. (ttilbent) v. turban. dulce et decorum est pro patria mori lat. (it. dulce et dekorum est pro patria mori) slatko je i dino umrijeti za domovinu; katkada s dodatkom: adhuc dulcius pro patria vivere (it. adhuk ...) jo je slae za domovinu ivjeti (Horacije); dulce cum utili ugodno s korisnim (Horacije); isp. dolce con utile. Dulcigno tal. (it. Dulinjo) Ulcinj; isp. Col-chinium. dulcis in fundo lat. slatkoa je pri dnu; isp. cuker komt culect. Dulineja 1. ime (Slatka) koje je don Kihot (v.J dao seljakoj djevojci Aldonsi koju je izabrao za damu svoga srca; 2. (dulineja) iron. dragana, draga, ljubljena, ljubavnica.

dulek, mn. -ci, 2. mn. diileka tur. (dolek) bundeva, tikva; dulenjak, mn. -aci pita od duleka,
dulvedu

bundevara, tikvenik. diilum v. dunum. 330

duodecim t;

dulvedu tur. (dujulmak osjetiti, primiti k znanju?); u frazi ni u dulvedu ne mari (to mu se govori). dum v. don (npr. Dum Marin u Dubrovakoj trilogiji Iva Vojno vica). diima, 2. mn. duma rus. 1. ruski sabor; pod konac samodravlja neka vrsta parlamenta, sastavljenog u svojoj veini od predstavnika vladajuih klasa; 2. ukrajinska narodna pjesma lirsko-epskog karaktera, nalik na zapadnjaku baladu; isto i dumka. duman, -ana tur. (duman, tuman) 1. dim, magla, praina; 2. prenes. zamagljenost misli, briga, brina zamiljenost, uznemirenost; 3. (/>/. /. dumani) zamagljene rijei, izmiljotine, pretvaranja. dumdum puani eksplozivni metak koji zbog svoga tupog vrka zadaje opasne rane (nazvan po Dum-dumu, engleskom taboru kod Kalkute gdje je najprije izraivan). dtimen, 2. mn. diimena tur. (diimen) 1. kormilo; isp. timun; 2. stranji dio broda, krma, sjedite na krmi; 3. udubina u obali gdje ju je podlokala voda; 4. uzduna greda na stropu; dumeniti, -Im kormilariti, upravljati laom, usmjeravati plovidbu; prenes. regulirati, organizirati; isto i dumenisati, -em; dumendija kormilar. dumentahta (isp. tahta) kormilarsko mjesto, kormilarski most. dumer August njem. (dumm glup) benavi August, klaun, lakrdija u cirkusu. dumka v. duma 2. dumlek v. dulek. dumna, 2. mn. diimana v. duvna; prid. du-manskl. dumo, 5. dumo (isp. dum) sveenik (katoliki), upnik, dumping v. damping, dumpler, -ra v. duplir (Nar.), dum spiro, spero lat. (akc. dum spiro spero) dok god diem (ivim), nadam se (Begovi). duna v. dine. duncijada (po engl. satiri Dunciad) satirika pogrdna pjesma. dundar, 2. mn. diindara tur. (diimdar) eta, gomila, vojska; stado, krdo, opor. dtiner, 2. mn. dilnera tur. (diilger) tesar, drvodjelja; isto i dunerin, mn. duneri (2. dunera); prid. diinerov; dunerski; dune-risati, -em raditi kao dunerin; dun-derluk tesarstvo, tesarija; drvodjeljstvo. Dunhill engl. (it. danhil) poznata britanska marka cigareta, duhana i pribora za puenje (kod Krlee npr. Dunhill-lula). dunijati se, -am se tal. (donneare) za se, voditi ljubav, ljubakati, dunkel njem. (dunkel taman) koc
duodenum

starijih pisaca (Petar Koi npr.) U samica u zatvoru, diinkl njem. (dunkel) taman, mrk, i (kod Cesarca isto to i dunkel, v.); / u komparativu: dunklijT; diinklblau mnoplav, zagasitomodar. dtinlop vrsta gume za automobilske (po kotskom izumitelju Dunlopu Boydu, 18401921). dunque tal. (it. dunkve) dakle (Vojnovi Duns Scott (it. Dans Skot) kotski vac, 12651308, skolastik, nauav volja zavisi od razuma (Krlea). dunst njem. (Dunst) 1. para; 2. ukuhane kompot; nemati ni diinsta nen pojma; diinstpapir posebno imprc papir (pergament) kojim se umjes klopca (hermetiki) zatvaraju boce hanim voem odn. povrem, duniini, 2. mn. dunuma tur. (donum) za povrinu, prije oko 900 m2, sada setina ha, tj. 100 m2. dunja,' 2. mn. dunja njem. (Duchet prek> dunna) isto to i duhnja, tj. velika per pokrivanje, isp. tuhica. dunja,2 2. mn. dunja gr. (kvdonion gunja, drvo i voe slino jabuci, dunjah, -aha v. dunjaluk. dunjaluk tur. (dunja) 1. ovaj svijet, ljt ovjeanstvo; 2. stvari od ovoga s\ materijalna dobra, imutak; 3. okrug, i podruje; kraj, zemlja; prid. dunjalu njaden na ovom svijetu, dunjama! tur. (dunja zemlja, mal stvo) veliko obilje, izobilje, silan bogat imetak, duo lat. 1. dva (isp. duet, duel); 2. mu. pozicija za izvedbu udvoje, isto to i < duobus litigantibus tertius gaudet lat ... tercijus...) kad se dvojica svaaji se veseli; isp. tertius gaudens. duodecim lat. dvanaest; dubdec I knjige sa 12 listova u arku (norma 16). duodecima lat. interval od 12 dijai stupnjeva. duodecimalni sistem (dodekadski sistet brojni sustav osnovan na broju \ 1 djela dana na 12 sati, podjela sata i puta po dvanaest minuta, tj. ezdeset; gros i si.). duodecim tabularum lat. dvanaest plo;

331

durati sluiti; 2. trpjeti, podnositi, ustrajati; 3. raditi umno, misliti, umovati; 4. upotrebljavati, iskorii-vati. dupija, 2. mn. duplja tal. (doppia) zlatan novac dvostruke vrijednosti od osnovne jedinice. diipleks lat. (duplex dvostruk) 1. telefonski aparat za dva pretplatnika na jednoj liniji; na izraz: dvojnik; 2. stan na dva kata povezana stepenicama; 3. u radio i TV tehnici: emisija koja ide uivo iz dva razliita mjesta odjednom, dvostruk izravni prijenos. duplerica u popularnom govoru: srednja, dvostruka stranica u zabavnom asopisu ili novinama, na kojoj se najee nalazi privlaan slikovni materijal. dupli lat. (duplex) dvostruk; dvojak; duplici-rati, -pliclram dva puta neto uiniti; opetovati; podvostruiti; duplicitet, -eta 1. dvostrukost; dvojstvo; 2. dvosmislenost. duplijer, -ijera v. duplir.

rorimski zakonik koji su izradili decem-viri (legibus scribendis) god. 450. pr. n. e. i popisali na 12 ploa; ploe su bile stalno izloene na rimskom Forumu, ali su propale kad su Gali zapalili Rim. duodenum lat. dvanaesnik, dvanaesterac, dva-naestopalano crijevo; isp. dodekadaktilon; duodenitis (akc. i -itis) upala duodenuma. duola, 2. mn. dirdla tal. (isp. duo) muzika figura od dvije note koje traju kao tri (isp. triola). duologija lat.-gr. (duo dva + isp. trilogija) dva romana ili dva dramska djela jednoga pisca, povezana jedinstvom ope zamisli; isp. trilogija, tetralogija, pentalo-gija. duovlr, -ira v. duumvir. duper tal. (adoperare raditi, sluiti) 1. briga (oko nekoga), njega, usluga, dvorenje, sluenje; duperati, -am brinuti se o nekome, njegovati, dvoriti,

duplika, 3. -ci, 2. mn. dupllka lat. (duplicare podvostruiti) odgovor (tuenoga) na repliku (tuioevu); duplikat, -ata drugi primjerak neega, npr. nekoga pisanog dokumenta koji ima istu pravnu vrijednost kao i original; neto dvostruko; vjerna slika, kopija; prijepis, umnoak, otisak, odljev. duplir, -ira tal. (doppiere) velika votana svijea; dvokraki svijenjak. duplirati, dupllram v. duplicirati. diiplonka, 3. -ci, 2. mn. duplonkl (isp. dupli) puka dvocijevka. dupljak, -aka, mn. -aci (isp. dupli) dvolitra. boca od dvije litre. Dupuvtren (Guillaume; it. Dipitren Gijom; 17781835), francuski kirurg, ijim je imenom nazvano nekoliko bolesti, pa tako i poseban oblik upalnog skvrava-nja ake; isp. ... da bi od silnog ve-slanja obolio od takozvane Dipitrenove bolesti... (Zuko Dumhur). dur,' dura, lok. diiru, mn. durovi lat. (durus tvrd, jak, krepak) muz. jedan od dva glavna tonska roda (drugi je mol); muziko djelo u duru zvui jasno, poletno. dur2 tur. (dur) stoj! isto i dura (obino kao povik na konja da bude miran). dur3 tur. (dir. dur jest. tako je!) pravi, kakav treba da bude. dura (durra) vrsta prosa u tropskim krajevima (kultivira se za prehranu); kod nas: sirak,
duratlvan

sijerak; zovu je i sorgo (v.j. diirak vrsta kartake igre (po rus. durak budala, glupan, crni Pero; isp. varc-peter). Diirak, 5. Diirae tur. (durmak mirno stajati, trpjeti, podnositi) strpljivi, vrsti, postojani i si.; isto i Duran, Diirana, 5. Durane (slinost sa tal. Durante [v.] izazvala je u nauci sumnju da je ime romanskog podrijetla to, meutim, nije utvreno). dura lex, sed lex lat. (it. leks) surov zakon, ali zakon (tj. zakonu se, kakav bio da bio, valja pokoravati). duralim tur. uitelj, profesor, nastavnik. duralumlnij, -ija (pored duraluminijum) lat. (durus tvrd, jak, krepak, + isp. aluminij) legura aluminija s magnezijem; zbog svojih izvrsnih mehanikih svojstava upotrebljava se za gradnju aviona. dura mater lat. (durus tvrd + mater majka) tvrda ovojnica oko mozga; isp. pia mater. Duran v. Durak. durancija lat. (duracinus kotunjav, tvrd preko mad. duranezi) vrsta breskve koja se ne moe kalati; nai izrazi: gldva, gloda-vica, gloca, gloka (prot. kalanka, liipija). Durante lat. (durare trajati) vrsti, uporni, stalni, postojani (isp. Durak). duraan, -na, -no (isp. durati) otporan, izdrljiv, vrst, tvrd, ustrajan, istrajan, nepokolebljiv, trajan. durati, -am tal. (durare trajati) ili tur. (durmak trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. trpjeti, izdravati (npr. nevolje), podnositi. 332

odolijevati, izdravati do kraja, ustrajati; 3. ivotariti, kuburiti. durativan, -vna, -vno lat. (durabilis trajan, ustrajan) trajan, neprekidan; duratlvan glagol glagol kojemu radnja traje bez prekida, npr. plesti, ginuti. dur-bak tur. (durmak stajati + bakmak pogledati) 1. stani pa pogledaj!; 2. (akc. durhak) vrsta jela od prena luka, slanine i jaja (jelo stani pa gledaj, skidaj kapu!, tj. boljega nema!); dur-bakalum stani da vidimo. durbar v. darbar. durbedija tur. straar, osobito uvar polja, poljar. durbin, -ina perz. (dur-bin dalekovidan) dalekozor, teleskop, dogled, zornik, zurilo, zurma. Durchlaucht njem. (it. diirhlauht) prejasnost, presvjetlost (nekadanji naslov knezovima i kneginjama). durdedija v. durbedija. du reste franc. (it. di rest) uostalom (Vojnovi); isp. dei resto. durh njem. (durch kroz) osobit pas (do-baaj) u nogometnoj igri upuen u dubinu prema protivnikom golu. durhauz njem. (Durchhaus) kua s kapijama na dvije ulice, javni prolaz. durhcug njem. (Durchzug) propuh, promaja (isp. cug). durh di bliime njem. (durch kroz, Blume cvijet) kroz cvijet, preko cvijeta; njemaka fraza (jo danas iva u zagrebakom govoru) koja oznauje da je neto kazano uvijeno, okoliei, da je samo natuknuto, da je reena otra rije na blag nain. durhmar njem. (Durchmarsch prolaz); u frazi uiniti durhmar probaniti itavu no. durhlag njem. (Durchschlag probijanje, proboj) kopija na pisaem stroju. durhus njem. (Durchschuss) tipogr. proloak (metalne ploice za pravljenje razmaka izmeu tampanih redaka); diirhisati, -ara proloiti, prorijediti tipografski slog. durij, -ija (pored durijum) lat. (durus tvrd) plastina materija za izradu gramofonskih ploa, naliv-pera i si. durina Jranc. (dourine) spolna zaraza kod konja. Durlindana ime maa mahnitog Rolanda (v. Orlando furioso); u zapadnoj literaturi esto naziv za ma uope.

diirma; durmadan tur. (durmak staja jati) neprestance, neprekidno, bez za Durmi tur. koji je stajao, trpio, izdri durmiti, -im atr. (iz tal. dormire) spav: diiruin, durim tur. (durmak stajati) stanite!, prestanite; dimim brda vi tamo! durunga mad. (durung) 1. motka, batina 2. visoko, nezgrapno eljade, dugaj je je zapravo slavenska: u staroslavc-je glasila drqg (it. drong), to u na: ziku daje drug, no kako smo ima drug u znaenju drugar, a i redni brc [koji je rano prevladao nad starijir zom utor, isp. utorak drugi dan se poto je q dalo u izgubila od la Maarima koji su je prilagodili jezinim zakonima i opet nam je rije drug, meutim, u znaenju isto durunga ivi i danas u dijalektima, c kod kajkavaca (Donevi ima npr. dri pruti); duriingaa koliba od h brvnara: isto i durungara. diiruz tur. (diiriist) astan, poten; tvrd, d. u. s. skra. za lat. datum ut supra tum kao gore (na slubenim spisima). diise, -eta tur. (diise od perz. du d\ tri) dvostruka trojka u igri tavle mina. Dusiv Eleonora (akc. Duze Eleonora) ski poznata glumica (tragctkinja) talija podrijetla (18501924) kojoj je ime p pojam za veliku glumicu uope (np je naa Eleonora Duse). dustaban tur. (diiz sploten, plosn isp. taban) ravno stopalo, platfus, dustabanlija tko ima ravno sti platfusar. du sublime au ridicule il n'v a qu'un pas od uzvienog do smijenog samo je korak; isp. vom Erhabenen ... du, dua jranc. (douche) v. tu. duegupka, 3. -ci, 2. mn. -pkl rus. pros gdje se vri ubijanje; zatvoreno str: tajno gubilite (ponaeno: duogupka). duek, mn. -ci, 2. dueka tur. (duek) j; vanjku, blazina, kuin, uzglavlje; mi duekluk, mn. -ci 1. ormar za sp: nje posteljine; 2. platno za dueke musander. duema tur. prostirka, ponjava, plahta; k diie, 2. mn. diiea tur. (diie od per dva i e est) dvostruka est igri tavle i domina. duman, -ana, 5. dumane, mn. dumani,

duumvTr

333

dabija

mana pored dumanin, dumanina, mn. dia-mani, diimana tur. (diiman) neprijatelj; zlotvor; en. dumanka; prid. dumanski / dumanski; dumanluk, mn. -ci neprijateljstvo, mrnja, duumvir, -ira lat. (duo dva + vir mu, ovjek) lan kolegija od dva ovjeka; jedan od dvojice; duumvirat, -ata vlada, savez dvojice. duvak, mn. -ci, 2. dilvaka tur. (duvak) 1. svadbena koprena nevjeste; v. puli; 2. gornja, vrlo tanka prevlaka ponad ohladnjele prave prevlake nekog jela. diivan i si. v. duhan i si. duvar tur. (duvar) zid; duvardija zidar; duvarua velika okrugla etka za lienje zidova. duvel tur. (duvel) carevi, kraljevi; carstva, kraljevstva; isp. devlet. duvetin v. tiftin. diivna, 2. mn. duvana lat. (domina gospoda) opatica, redovnica, koludrica, kaluerica, monahinja, vora; prid. duvanski. dux lat. (it. duks) 1. u Rimskom Carstvu vojskovoa; 2. u staroj Hrvatskoj vojvoda, knez, vladar. duz tur. (diiz) ravan, prav, jednostavan, splo-ten, plosnat; isp. dustaban. duzdisati, -em tur. (isp. duzen) dotjerivati, uljepati, kititi, ukraavati. duzen tur. (duzen) 1. kozmetika sredstva, nakiti, ukrasi, sve ime se ena dotjeruje i uljepava 2. ugaanje, utimavanje, ti-movanje muzikog instrumenta; duzendija kico, gizdelin (za ensko eljade: kai-perka); duzenli dotjeran, nagizdan, ureen, ureen; duzeniti, -Tm dotjerivati, uljepavati, kinuriti. duzgun tur. (diizgiin) ispravan, pravilan, dobar. duzina tal. (dozzina) tucet, dvanaest komada. duzlisati, -em tur. (dtizlemek) glaati, ravnati, ispravljati. duzma tur. (duzme) la, neistina, izmiljotina, duz-taban v. dustaban.

dud tal. (doge) naslov poglavara starih republika

Venecije i enove; isto to i u starom Dubrovniku knez; prid. dudev; du-devski; en. diidevica; dudevi dudev sin; dudevati, -ujem vladati u svojstvu duda, biti dud.
duina v. duzina. D-vlak (prema njem. Durchgangszug) vlak kroz koji se

moe prolaziti (obino brzi i ekspresni vlakovi).

dvocifren, -a, -o dvoznamenkast (npr. arapski brojevi

od 10 do 99).
dvokat, -ata advokat (Vj. Novak). dvome (isp. me) sportsko takmienje izmeu dvaju

takmaca.
dvomotnran, -rna, -rno koji ima dva motora (npr. avion); dvomotorac, -orca, 2. mn. dvomotoraca

avion sa dva motora.

dvooksid v. dioksid. dvostih v. distih. dvotaktan, -tna, -tno a) koji se sastoji od dva takta

(npr. muzika); b) kojemu motor radi u dva hoda klipa (npr. kod automobila tipa vvartburg). dwt, DW krat. za deadweight (v.j. dy, dyo gr. dva (isp. diftong). Dy znak za disprozij (v.). dyke v. dajk. dyn v. din2. dvnamis gr. (it. inamis) sila, snaga, mo (isp. dinamo, dinamika, dinamit). Dvrrachium antiko ime za grad Dra u Albaniji. DZ automobilska oznaka za Alir (arap. Al-Djaza 'ir). Dziady polj. (il. adi) epsko djelo poljskog pjesnika Adama Mickievvicza (17981855); znai Duni dan. spomen na pretke, na djedove (Krlea).

d palatalni suglasnik; sedmo slovo latinske

abecede i dvadeset i deveto irilske azbuke. daba tur. (daba) 1. na dar, na poklon, badava, poklonjeno, besplatno; 2. uzalud, uza-man, badava; isto i dabe; dabaisati, -em dati dabe, pokloniti, darovati; povrat. dai

otresti se ega; dabaluk, mn. -ci 1. neto steeno badava, mukteevina; 2. jeftinoa; 3. uzaludan posao, zaludnost; da-besija uzaludnost, dabija tur. (dabi) utjeriva, ubira dravnih i vakufskih prihoda za vrijeme turske uprave. 334 dak, daka mad. (zsak) //;' tur. (dag, dak) vrea; umanj. dai, 2. mn. daia; dake, -eta / daki, 2. mn. dakia; uve. daina, 2. mn. daina / dakulja, 2. mn. dakulja. daltara, 2. mn. daltara tur. (dalib koji privlai na sebe) nemoralna ena, bludnica. dam tur. (dam) staklo; okno, prozor (v. damdija. damli i si.); isp. dam. damadan (pored demadan) tur. (damadan) 1. vrsta srebrom i svilom vezenog prsluka (osobito kod Albanaca); premitaa; 2. koveg, prtljaga, kona torba. damahirija v. dumhurijet. dambas, -asa, 5. dambase tur. (danbaz) 1. akrobat, osobito cirkuski vjetak na konjima; 2. trgovac konjima, meetar; 3. pre-predenjak, lukavac; dambasiti, dambaslm trgovati konjima.

dai; daina v. dak. dada tur. (dadde) 1. cesta, put, drum; 2. putovanje, pokret. dadija, 2. mn. dadija tur. (dady) arobnica, vraara; vjetica; furija, zla ena. Dafer tur. mala rijeka. dagara, 2. mn. dagara tur. (agyrmak galamiti, pjevati) uionica u nekadanjim manastirskim kolama. Dahid tur. trudbenik, nastojatelj. dahil tur. (dahil) nedouen ovjek, slaba glava, neznalica; ignorant; neiskusan mladi; dahilijet neznanje, neprosvijeenost; isto i dahiluk. dainizam v. dinizam. daiz tur. (daiz) slobodno, doputeno. dajlan, 2. mn. dajlana turkm. naziv za visoke planinske panjake u jugoistonim krajevima Azije; v. katun. dajna sanskr. pristaa dinizma (v.).

dambo-det v. jumbo-jet. damdija, 2. mn. damdija tur. (isp. dam), staklar, staklorezac; prid. damdljski. damija tur. (dami) muslimanska bogomolja, moeja; prid. damijski. damli prid. indekl. tur. (isp. dam) staklen; damlije, 2. mn. damlija ustakljeni fenjer. damluk, mn. -ci, 2. damluka tur. (isp. dam) stakleni ormar, vitrina, stakleni izlog. damoglani v. ademi oglan. dan tur. (dan) dua, ivot (isp. danum; v. i dan teslim). dana, 2. mn. dana v. danarika. danabet (pored denabet) tur. (dem sretan, proklet ovjek, nesretnik, pr danak, -nka, mn. -nci, 2. danaka tur boj, bitka. Danan tur. ljubljeni, voljeni, di danarika, 3. -ci tur. (danerigi) vn (okruglica, ranka), dandrljiv (pored andrljiv) tur. (anj buka, vika, lomljava, galama) ; svadljiv; dandrljivdst, -osti (pored vost) angrizavost, svadljivost. dandar tur. (dandar) 1. andar; donji tama, pub, deko, unter; 2. vrsta igre u kojoj dandar nosi sve, danfez tur. (danfez) vrsta svilene koja se prelijeva; isp. anan; pria danfezli. dangaraci / angaraci (v.). danibula tur. divlji, poljski mak. danteslim tur. (isp. dan / teslim) p duu (Alahu), umro je. danum tur. (isp. dan) duo moja!

moj!, drago moje! dara, 2. mn. dara ar. (darra) gline za ulje, mast i si., ara, urna. dardin, -ina tal. (giardino) vrt, baa, daul, 2. mn. daula engl. jedinica za i rada (energije) elektrine struje kg/m; skra. J (naziv po imenu en fiziara Joulea, 18181889). dava talijanski izgovor imena oto (Giava) i prema tome naziv za jedr plesa (v. java'). David tur. dareljiv, daz v. dez. deb engl. (jab) u boksu: otar i nag; rac ljevicom u protivnikovo lice. deba tur. (debe) 1. vrsta oklopa; c ploa; 2. oruje, naoruanje, ratna s] debana tur. (isp. deba) streljivo, m isto i debehana. debe, -eta tur. (isp. deba) kovna pio eermi. debel ar. gora, brdo, gorje (u arapski grafskim imenima); Debel al (el) Tarikova gora (v. Gibraltar), debelija tur. (isp. deba) vojnik oklopn Debrail tur. Gabrijel. debrak, 5. debrae, mn. debraci ei brak) 1. prosjak, bijednik; 2. krte dica; prid. debraki; debraiti, de prosjaiti; isto i debrati, -am. deda v. dega.

defa

335

denjak dele anulu ar. slavno budi njegovo uzvieno bie!; dodaje se kao kratica uz rije Alah (Alah d. .). Delil, -ila, 5. Delile tur. potovani slavni, veliki. dem, dema engl. (jam) pekmez, marmelada; isp. em. demadan i damadan (r. I . demadbaa v. demat. Demaludln, -ina, 5. Demaludlne tur. ljepota vjere; krae: Demal, -ala, 5. De-male. demat, -ata tur. (demaat) 1. opina; 2. vjerska opina; zbor muslimana koji idu u jednu damiju ili skupa vre molitvu; 3. drutvo, udruga, kompanija; dematlija lan demata, opinar; demadbaa starjeina demata, seoski glavar; dematile skupno, zajedno, u drutvu. dembori, demborija, mn. demboriji engl. (jamboree iz indijan.) 1. proslava, buna zabava; 2. skautsko logorovanje. deme, -eta tur. (demi) mnotvo, druba, skupina. demedan / damadan / v.). demijet tur. (demi, isp. deme) zbor, udruenje; Demijet u staroj Jugoslaviji politika stranka pripadnika albanske i turske narodnosti (Kosovo i Makedonija); u poetku (osn. 1919) pomagala beogradski reim (pomogla npr. izglasati Vidovdanski ustav od 1921), a kad je prela u opoziciju, bila je zabranjena (1925); demijetlija lan demijeta. Demil, -ila, 5. Demile tur. lijepi; en. Demila. Deminaj v. Gemini. demla, 2. mn. dmla tur. (demre) promjena. demper, 2. mn. dempera engl. (jumper) 1. bluza od vune ili pamuka, debela vunena maja; 2. atr. luaka koulja; 3. sport. konj skaka (inae uope ivotinja koja skae, osobito kukac, npr. buha, skakavac). Dems (engl. James) v. Jakob. denebet i danabet (v.j. denarika v. danarika.

defa tur. (defa) svaa, prepiranje, galama, deferdar, -ara tur. (isp. dever) vrsta puke, katkada i ukraene sedefom, draguljima; isto i deferdan, -ana. dega, 3. -gi tur. enska marama, povezaa, rubac. dehalet tur. (dehalet) neznanje, neprosvije-enost. dehenem tur. (dehennem) pakao; dehenem-lija grenik u paklu, prokletnik, pakle-nik; dehenemta, -aa (isp. ta) pakleni kamen, lapis, srebrni nitrat. dejmen v. dehenem. Dejms v. Dems. dejmsbondovskl na nain amerikog detektiva Jamesa (Dejmsa) Bonda (Novine); isp. bondizam. Dek engl.. hipok. prema Don (John); inae u atrovakom govoru: ovjek, momak, tip, frajer, fakin; jednoruki Dek (zbog jedne ruke sa strane koja pomalo podsjea na ruku) vrsta zidnog automata za igre na sreu, kockarski aparat. deklondonski u stilu romana amerikog pisca Jacka (Deka) Londona (18761916), tj. napeto, stilski neposredno, pustolovno. deko, 5. deko hipok. prema deferdar fv.). delaba ar. galabija (v.J, bijeli ogrta Egipana, Arapa i dr. (S. Batui). delabija v. galabija. Delalija tur. velianstveni, uzvieni, veliki, moni. Delaludin, -ina, Delaludlne tur. (Delalud-din) uzvienost vjere. delat, -ata, 5. delate tur. (dellad) 1. krvnik; 2. prenes. bezduan i nemilosrdan ovjek; zlotvor, krvopija, okrutnik; prid. delatov; delatski; delatstvo krvnikov posao, krv-nitvo; isp. elat. delebdija v. delep. delebija v. elebija. delep, 2. mn. delepa tur. (delep) stado volova; delebdija 1. trgovac volovima; 2. stoar; isto i deleptija.

denaza tur. (denaze) 1. smrtni ostaci ovjekovi; mrtvac; 2. pogreb, sprovod, ukop, pokop; denaze-namaz molitva mrtvom pred ukop. denem v. dehenem. denet tur. (dennet vrt, baa) raj (islamski); prid. denetskl; denetlija pokojnik koji je zasluio da ue u raj; stanovnik raja, rajnik, blaenik.

dentlmen engl. (gentleman) ovjek plemenita roda; gospodin, otmjen ovjek; prid. dentlmenski; isp. agreman. dentri engl. (gentrv) malo plemstvo; plemii posjednici bez titula (u Engleskoj, Maarskoj i dr.); klasa izmeu srednjeg stalea i viega plemstva; isto i dentrija. denjak, -njka i danak, -nka (v.).

dep

336

dep, depa tur. (deb) prorez na odjei izraen u obliku vreice u kojem se nose sitnije stvari; na izraz: pag; prid. depni; umanj. depi, 2. mn. d'epla; deparac, -arca (akc. i deparac, -rca) (tur. debparasi), depae, -eta (ake novac), d'ep-haluk pored depaluk (isp. haluk) novac za sitne trokove; isp. tangeld. derah, -aha, vok. derahu, mn. -asi tur. (der-rah) vidar, ranar, kirurg. derida tur. (deride) novine, asopis; isp. eride (kako se takoer govori). derima, 2. mn. derima tur. (dereme, de-rime) 1. krivnja; krivica; 2. odteta, naknada, globa. deriz, 2. mn. deriza tur. (geriz) kanal, rov; odvodna cijev za ispiranje neistoa; isp. eriz. d'erk engl. (jerk griti se) vrsta modernog plesa, slinog tvistu (v.J, pri kojemu svatko manje-vie sam izvodi jednostavne pokrete u ritmu bez nekih plesnih figura. d'erki, -ija (isp. engl. jerk meso rezati na trake i suiti na zraku) na poseban nain dimljeno i osueno (usoljeno) meso kako ga konzerviraju kanadski Indijanci. dersej engl. vrsta tkanine od tanke eljane vune i odjevni predmet od nje (po imenu otoka Jerseva). det' engl. (jet) v. gagat. det2(-aeroplan) engl. avion na mlazni pogon, mlanjak; isp. jet set. det'-strim engl. (jet mlaz; nagla provala, nagao izljev + stream struja) novi meteoroloki pojam koji oznauje usku, ali tisue kilometara dugaku zonu to se stere 615 km iznad nae zemaljske atmosfere, a u kojoj vladaju snane zrane struje (350450 km na sat), vrlo opasne za avijaciju. deva (akc. i deva) tur. galama, krika, vika. devab v. devap. Devad, -ada, 5. Devade tur. dareljivi. devahir tur. (devahir) dragi kamen, dijamant; dragocjenost; devahirdija draguljar, juvelir. devap, -apa tur. (devab) odgovor; devapiti, devaplm odgovarati; devapiti se otresti se, rijeiti se (koga), otarasiti se. Devdet tur. dobrota, krepost. dever, 2. mn. devera tur. (devher tvar, materija; dragulj) 1. elik kovan u Damasku; 2. isto to i devahir. deverdan, -ana; deverdar, -ara v. deferdar; isto i deverlija, deverua. devher v. dever. deviz tur. (deviz) vrsta indijskog nekad se u Bosni upotrebljavao kao 1

dez, deza engl. (jazz) 1. muzika i krajem 19. st. u Sjev. Americi i osta pularna sve do danas; vue podriji evropske puke zapadnjake muzike ( kadrila, valcer, vojniki marevi) i i zikog folklora amerikih Crnaca s utjecajem izvorne afrike muzike i t znih kranskih pjesama; 2. orkesta u svome sastavu ima i glazbala po za izvoenje dez-muzike (saksofon, b klarineta, truba, trombon, vibrafon. bubanj, kontrabas); 3. plesovi to se uz tu muziku; dezist(a), 2. mn. d 1. svira u dezu; 2. glazbenik 1 struno bavi dez-muzikom. deza tur. kazna (Kazazovi). d'ezva, 2. mn. dezava / dezvl tur. (d posuda s drkom za kuhanje crne ki eravici; umanj. d'ezvica. dibra tur. (dibre) 1. kom. trop; 2 zgnjeen s voskom zajedno (za razli vrcanoga meda); prid. dibrast. Dibrll, -ila. vok. Dibrlle v. Debrail. Dibuti, -ija republika na obali Ade zaljeva, pri ulazu u Crveno more. dida, 2. mn. dida tur. (dida) koplje; i (gw>zdena). dida tur. (didi lijepa stvar) djeja ka, zveka. digerica tur. (diger) jetra; crna di (karadiger za razliku od bijele rice; akdiger plua); prid. digerii jetreni; umanj. digeriica; digernjai kobasica od digerice, jetrenica. digit, 2. mn. diglta mong. (preko rus. jaha na konju, umjetnik u jahanju, tovka, 3. digitovci, 2. mn. digitov izvoenje akrobacija na konju (naz kozake jahake igre). dihad tur. (dihad) v. gazavat; Dar-ul-C (Kua rata) nekadanji naziv za Be (Krlea). oito kao za polaznu toku skim vojnama protiv srednje Evrope. diju-dicu jap. (engl. jiu-jitsu) japanski obrane i slobodnog rvanja; u japan jeziku izraz znai plemenita vjetin to kae i glavna karakteristika toga spo onesposobiti a ne i ozlijediti protivnil dil v. dilj. dile tur. odmah, ovaj as, skokom, dilbenta tur. (dilbent, dilbend) velika arka ili kona torba s pregradcima.

diliij;

337

dudo dimrija, 2. mn. dimrija tur. (dimri) krtac, tvrdica; prid. dimrljskl; dimrijati, -am krtariti, tvrdiiti; isto i dimrisati, -em. din' (akc. i din) tur. (din) 1. div, gorostas, orija, kolos, gigant; 2. duh; demon; prid. dinskl (akc. i dinskl); dinovski; dinovit. din2 engl. (gin) irska klekovaa; rakija od raznog sjemenja i dr. din3 engl. (gin skra. od engine) stroj za ienje pamuka od sjemenja, za odjeljivanje vlakana od sjemena; isp. linter. dinaet tur. kazna (Kazazovi).

diliija tur. (isp. dilit) baca dilita, vjetak u dilitanju. dilit tur. (dirid) koplje bez gvozdenoga iljka kojim se konjanici bacaju i gaaju jedan drugoga u igri; dilitice, dzilitimice, di-litimieke kao dilitom; dilitati se, -am se bacati se dilitom (u igri); svr. di-litnuti se, dilitnem se. dilj tal. (giglio) ljiljan, lijer, krin. diljoz tal. (geloso) ljubomoran, zavidan, jalan (ima i komparativ: diljozijl); isp. a-luzan. Dim v. Dems. dimen v. G-man.

dinfts engl. (isp. din2 + fizz pjeniti se) din izmijean s nekim pjenuavim piem, pricer od dina. dingafa, 2. mn. dingafa tur. (dilkava) poleina od lisije koe (u krznarstvu). Dingis-kan (-han) (Veliki kan) osniva mongolskog carstva, velik ratnik i dravnik (1155. do 1227). dingo engl. (jingo) pristaa borbene politike, ovinist; dingoizam, -zma borbena nacionalistika politika, ovinizam (v. J / din-goist(a) isto to i dingo; prid. din-goistikl. dinija, 2. mn. dinlja tur. ensko prema din'. dinizam, -zma sanskrt. (po imenu osnivaa Dina, to znai pobjednik) strogo asketska starinska indijska religija, jedna sekta budizma (duboka kontemplacija, zabrana ubijanja ivotinja); isto i dainizam. dinovski (isp. din') divovski, ogroman, golem. dins tur. (dins) vrsta, rod, soj, fela. dip, dipa engl. (JeeP) automobil, malen i lagan, odozgo i sa strane otvoren; etvorica u dipu po jedan predstavnik Saveznika u drugom svjetskom ratu (USA, Vel. Britanija, SSSR i Francuska) koji su u zajednikom dipu vrili nadzor u nekim okupiranim gradovima. dir, dtra tal. (giro) krug, obilazak, kratka etnja; uiniti jedan dir proetati se jednom. dirandola tal. 1. ognjeni kolut u vatrometu; 2. svijenjak sa nekoliko krakova. diterbag engl. (jitterbug) drutveni ples crnakog podrijetla u Americi poslije prvoga svjetskog rata. divar, -ara tur. (divar) okolica, blizina, susjedstvo. dizlija, 2. mn. dizllja tur. (gizli potajan) isto to i daltara. Do, Doa engl. (Joe) v. Josip. dob engl. (job) posao, rad, pothvat (u najnovije vrijeme, npr. uhvatio sam dobar dob). duda tijelo nego i duh; dudoka rva po sistemu dudo (isp. tatami); kod nas i: duda, -aa pored dudist(a), 2. mn. diidlsta. duda, 2. mn. duda tur. nizak i slab ovjek (i u duevnom smislu, pa odatle i) slabi, prostak, nitko i nita. dugum v. ugum. dukela, 2. mn. dukela tur. (diihela) gadan, otrcan pas (u pogrdnom smislu i za ovjeka ljenivca, ignoranta); izv. dukac, -kca, 5. duke 2. mn. dukaca. dul v. daul. dulep, 2. mn. dulepa ar. (engl. julep) hladan napitak za osvjeenje. dulus, -tisa tur. (diilus nastup na prijestolje) vrsta poreza to su ga crkve u Srbiji plaale prigodom stupanja na prijestolje novoga sultana (lisije krzno, arape i neto novca). duma, 2. mn. duma tur. (duma petak) muslimanska molitva petkom; duma-iin dan molitve, petak. dumbus, 2. mn. dumbusa tur. (dumbus) 1. zabava, veselje (u drutvu); vesela graja; 2. prenes. nered, vika, buka; prid. indekl. dumbiisli / dumbuli smijean, aljiv, veseo, zabavan; dumbuija, dumbiislija / dumbulija aljivina; dumbusati, -am stvarati dumbus, aliti se, zabavljati se. dumhur, 2. mn. diimhura tur. (diimhur)

doga tur. kost, goljenica, golijen; isto i db-ganja, dogara, (2. mn. doganja, dogara) / dogov. doka, 3. -ci, 2. mn. doka tur. (duka) tijesno sapet prsluk, loe izraena haljina. dokej, -eja, 5. dokeju, 2. mn. dokeja engl. (jockey) profesionalni jaha na utrkama; prid. dokejskl; isp. disko-dokej. doker, 2. mn. dokera engl. (joker) 1. u nekim igrama karta sa slikom lude; moe zamijeniti svaku drugu kartu; 2. atr. siromah, bogalj. dolap tur. noga (prezirno). domba ; domba, 2. mn. domba tur. (isp. dombos) skoreno i sasueno blato, jaruga na putu; prid. dombast; dombovit; izv. dombastost, -osti; dombovitost, -osti. dombos, 2. mn. dombosa (isp. ambis) ponor, bezdan. Don v. Ivan. ddnatanka v. jonatanka. Don Bul v. John Buli. donka, 3. -ci, 2. mn. donkl kin. kineski jedrenjak. dora, 2. mn. dora tur. mrava svinja (prezirno); dorast mrav. doragan omiljelo indijsko narodno glazbalo koje se sastoji od jednog veeg i od jednog manjeg bubnja; po manjem se bubnju udara rukom, a po veem palicom. dornata tal. (giornata) nadnica. d. . skra. za ar. dele anuhu (v. J . duba, 2. mn. duba tur. (diippe) dugaka muka haljina bez rukava; sadak, zobun; isto i diibe, -eta. duboks v. Juke Box. dudo (judo) japanski rvaki sport, nalik na diju-dicu, samo je jo hitriji, gipkiji i rafiniraniji, te se smatra da ne razvija samo

338

1. narod, puk; 2. skuptina, zbor, sastanak; 3. republika; dumhurijet -republikanskim ureenjem. dumle tur. (diimle cjelina, ski, zajedno, skupa. dumluk v. umruk (Nar.). dungla (akc. i dungla), 2. mn. diin gll ind. (engl. jungle) movarna ne gutara u rijenim dolinama prec malaje; dungle su pune razliit (viih i niih vrsta) ivotinja i ko bilja, osobito penjaica i orhidt glama se nazivaju takoer tropski ne ume uope; zakon dungle > vlada medu ivotinjama u dum pravo jaega da ubije i pojede u prenesenom smislu primjenjuje s i na odnose meu ljudima; prid. ski, -a, -6 (Milan Marjanovi). dunka (engl. junk) v. donka. diip, dupa v. duba. dupa, 2. mn. dupa tur. (diipp enska koulja; isto i dupeleta. dupet, 2. mn. dupeta tur. (diipi donja haljina. dura-dogan tur. ptica grabljivica uvjebana za lov na druge pti kobac, jastreb). dus engl. (juice) sok voa i si.; isp. dus. dusto v. usto. duzdan, -ana tur. (diizdan) kesa. lisnica.

palatalni suglasnik; osmo slovo latinske abecede i esto irilske azbuke, a tal. (gia) 1. ve (Vojnovi); 2. da, jest, tako je, dakako, dabome. a2 tur. uzvik koji se govori udvojeno (a-a) i znai: as-as, sad-sad, katkad, kadikad,

kadto i si. adar, adra, 2. mn. adara tur. (ady vjetica) avo, vrag; vampir. dada rus. 1. ujak, stric, tetak; 2. titula svakom starijem ovjeku kao kod nas ika. ia, djedo i si.; 3. u vojnikom jeziku nadreena osoba koja uvjebava regrute. afir v. aur; isp. kaurin, afir. dah v. a1. ahil tur. neznalica. aiz tur. slobodno, doputeno. aja tur. (gahi) zemika etvrtastog i

ak, aka, 5. ae, mn. aci gr. ( rano ula u sve slavenske jezike kon) uenik, kolarac; prid. aki umanj. ai, 2. mn. aia; a" (akc. i aeta) pored (akc!) a> zbir. aad; uve. aina, 2. mn. i kelja, 2. mn. akelja; zbir. as aiti, alm, / (ee) akovati, biti ak, ii u kolu, uiti kole aka tal. (giacca) kaput, jakna. aketa, 2. mn. aketa tal. (giacchett kaput, jaka (Vojnovi). akobin, -ina, 5. akoblne tal. (g v. jakobinac; en. akobina (Vojno
ener

akomo

339

akomo (tal. Giacomo) v. Jakov. akon gr. (diakonos sluga) crkvena osoba koja jo nije rukopoloena za sveenika; klerik; prid. akonov; akonskl; akonstvo svojstvo onoga tko je akon: trajanje slube akonove; isto i dakonat, -ata; akon-ad skup akona; akoniti, -Tm zare-ivati za akona; akonovica ena a-konova. akonet tal. (giaconetta) akonet, tanka pamuna tkanina, vrsta muslina (Vojnovi). akonija gr. (diakonia sluba, podvorba) 1. akonova sluba, akonstvo. akonat; 2. jelo kakvo jedu akoni (po miljenju svjetovnog puka), poslastica; dakonisati. -em 1. vriti slubu akona, biti akon, akonovati; 2. jesti akonije, gostiti se. dakonisa (isp. akon) ena u crkvenoj slubi (na razliitim dunostima u razliita vremena). akovati v. dak. akula tal. (giocolare) ala, ega, pria; isp. akule; akulati, -am aliti se, egaiti se, tjerati egu, priati, dam mad. (gyam) potpora, osobito potporna daska preko dna bureta (drugo je dam). Dani, -ija tal. v. ovani. ardin v. dardin (Nar.); park. ardineto v. giardinetto. dasiti. aslm mad. (gyasz alost) alovati za pokojnikom, nositi crninu. daur, 2. mn. aitra ar. v. kaurifi; isto i au-rin, mn. auri, 2. aura; prid. daurskl; aur-e, -eta; zbir. aurad; aurka, 3. aurki, 2. mn. aurki. avao, avla, 2. nm. davala gr. (diabolos) vrag; prid. avlov; avljl; isto i avo, avola, 2. mn. avola (akc. i avola); prid. avolast (akc. i avolast) koji pripada avolu; avolski koji pripada avolima; isto i avolji (obino u znaenju nijedan, npr. nemam ni avoljeg dinara) /' avolji vraji; umanj. avolak, -lka, mn. -lci. 2. avolaka; avolan, -ana, 5. avolane; avole (akc. i avole), -eta; zbir. avolad; avoli; avoli; en. avolica; prid. a-voliin: davolstvo, 2. mn. av51stava vragolija; isto i avoluk, mn. -ci; avoliti, -Im initi vragolije; isto i avolisati, -em. avrk, mn. -ci tur. (isp. evrek) komadina 'kruha, avur v. daur, kaurin. eber(d)isati, -em tur. (gebermek) umrijeti; krepati, cri, uginuti, lipsati (za ivotinje, a prezirno i za ljude). dine

ebra, 2. mn. ebra i ebri tur. (gebre) rukavica od kostreti za ienje konja pri kupanju i si.; isto i ebrat, 2. mn. debrata / ebre, -eta; ebrati, -am 1. istiti de-brom, etkati, kefati; 2. prenes. prigovarati, koriti, karati, psovati. deerma /' jeerma (v.j. eit tur. (geit prolaz) taksa za prolaz, prolaznina, prevoznina. ema tur. (geme) srednji dio ibuka. edeluk tur. (gedelik) 1. nona kapa; 2. nona koulja, spavaica. eeran, -rna, -rno mad. (gyongy krasan, divan) 1. svje, lagan, poletan, veseo, razdragan; zdrav, krepak, naoit, stasit; 2. pripit, nakresan, nakien; izv. eernost, -osti. eisija tur. (geji) 1. odijelo, odjea, osobito blagdanska, sveana, bogata; 2. nakit, ukras, ures. el! tur. (gelmek doi) uzv. dodi! hajde! isto i ela; ela masalah budi pozdravljen, zdravo, dobro doao! eldi doao je; isp. hodeldum. elat tal. (gelato) sladoled (Begovi); isp. delat. eldisati, -em (isp. el) doi, prispjeti, stii; posjetiti, pohoditi, elinpul tur. (gelinpullu) umjetni made; isp. enhajtsflaster. elozija tal. (gelosia) 1. v. aluzije; 2. ljubomor, zavist (kod D. Ivanievia: elozija); v. ilozija. elsamln, -ina tal. (gelsomino) jasmin, emin (v.). em, ema tur. (gem) 1. vale, metalan, ravan dio uzde koji se stavlja u usta konju; 2. sveanj potkova (40 komada) kako dolaze u trgovini; drugo je dem. emija, 2. mn. demlja tur. (gemi) laa, brod; umanj. emijica; emidija ladar, brodar; splavar; pomorac. emini beogradska transkripcija za Ge-mini (v.j; isp. Deminaj. emltorija tal. (gemito pla, jecanje) groblje; isp. cintor (i tamo prikazanu etimologiju). emre, -eta tur. val, talas. enar, -ara tal. (gennaio) sijeanj, januar. endil v. zenil en mad. (gyongy) ogrlica oko vrata, niza, niska, erdan (Krlea); isp. dinuha. ena v. end, dinuha. enefil, -ila tur. korijen salepa (v.J. ener 2. nm. enera tur. (geng) puto, sapon 340 eram, -rma tur. (germek protegnuti, ispruiti) /// gr. (geranion od geranos dral) 1. poluga za izvlaenje vode iz bunara; raljast stup kojemu je preko raalja poloena odugaka greda s (kamenim) utegom na jednom kraju i s kablom na motki na drugom kraju; 2. mitnica, rampa, malta; isto i erma, 2. mn. erma i 'erama (. r.). erek tur. (gerek istina) zaista!, doista!, zbilja!, zapravo! u znaenju francuskoga a propos.

(to se stavlja oko nogu konju na pai), putilo, spona, negve, okovi; isp. ustek. dene tur. (gene) 1. prilino, dosta; 2. posebno, osobito, naroito; isp. ene-dene. ene-ene tur. (gene) koliko-toliko; kojekako; moe se podnijeti (obino na pitanje; kako si?), eneral, -ala v. general. entileca tal. (gentilezza) ljubaznost, otmjenost (Vojnovi).

erlvo v. erivo. erdan, -ana 5. erdane tur. (gerdanlvk) 1. ogrlica, lanac o vratu; niza, niska; 2. prenes. slijed, niz pojava odn. dogaaja; 3. podvratnik, podvoljak kod ivotinja, osobito kod goveda; 4. kvrge i otekline po vratnim lijezdama; 5. dio jarma to se stavlja goveetu o vrat; umanj. erdani. erdap, -apa tur. (girdab) 1. vrtlog, bujica, brzica; opasno mjesto; 2. klopka; opasna, teka situacija, kripac; 3. erdap, -apa tjesnac Dunava gdje se rijeka probija kroz ogranke junih Karpata (od Golupca do Sipa u Srbiji); tur. Demirkapu eljezna vrata (isp. Demirkapija); prid. erdapskl. erdek, mn. -ci, 2. erdeka tur. (gerdek) 1. lonica u kojoj spavaju mladenci prve brane noi; 2. prva brana no. eref, 2. mn. erefa tur. (gergef) okvir u koji se napinje platno za vezenje; isto i erev, 2. mn. ereva; umanj. erefi, erevi. erdek v. erdek. erivan v. jorgovan. ereviz v. ereviz. eride, erida (mn. . roda) tur. (deride) novine, asopis, 'eriti, -Tm atr. gledati. eriz, -iza tur. (geriz kanal) 1. potoi, izvor; 2. zahod, nunik; neistoa uope, smetite, bunjite; isp. deriz. erma / eram (v.j/ ermarina pristojba na mitnici (v. eram 2), maltarina. ernimo tal. (Geronimo), v. Jeronim, 'erz tur. (gers) momak, gizdelin, kico, uope. erzelez Alija junak muslimansl rodnih pjesama, erzonka, 3. -ci, 2. mn. -kl (po Ji Dzierzonu, njem. pelaru, 1811190 konice s pokretnim saem, es tal. (gesso) vapno, kre, klak2; isp. 'estro v. destar. e (isp. es) kreda za pisanje, evlr, -ira tur. (kevgir) cjedilo, cj
iniber

cijetka. evrek, mn. -ci, 2. evreka tur. ( vrsta peciva u obliku kotaa, tzv. p evregdija proizvoa odn. pr evreka. ezap v. ezap; ezapluk, mn. -ci biljke (lat. Crepis foetida). dezentija tur. (gezindi) hodnik, prei trijem. ezija tur. (gezi) 1. vrsta pamune, ili polusvilene tkanine; 2. teta, r gubitak, kvar; 3. prijekor, ukor. ezma tur. (gezmek etati) etnja. ezva v. dezva. id! (tur.?) stoj, natrag, mar! ida v. idija. dide tur. (gida) postepeno, postupno, -pomalo. idi tur. (gidi) vidi-vidi (uope uzvik i nju, u izraavanju prijekora ili odue idija, 2. mn. idija tur. (idi uzv. < uenju, divljenju) 1. junak; jakota, 2. objeenjak, nevaljalac, siledija, na isto i ida, ido, 5. ido. idik tur. (giidtik) prihod, zarada, z; dia v. dida (I. Andri). ilas (po imenu nekog hajduka ilasa) 1 skaka; 2. raspusnik, razvratnik, razb raskalanik; ilasati, -am 1. skakati; 2. razuzdano ivjeti. ilbenta v. dilbenta. dilko mad. (gvilkos ubojica) vjetn objeenjak, palivjetar, vjetropir; g kico, dangubnik, bezonik, grubija metljivac, neradnik, kavgadija, si razbija. ilozija tal. (gelosia) ljubomor, zavi lozan, -zna, -zno ljubomoran, zi jalan; isp. diljoz; v. (' elozija. dimrija v. dimrija. ina v. dinuha. iner tal. (gingillo igraka, pri 1. ukras, ures, nakit; biser; 2. vrsta 341
ui-behar

iz porodice glavoika (lat. Notosis svriaca); umanj. inerak, -erka, mn. -erci, 2. in-eraka; ineriti, -Tm kititi, resiti, ukraavati, iniber v. dumbir. inilerija tal. (gingillo igraka) poigravanje, potitravanje, gubljenje vremena, dan-gubljenje (u igri, u glupostima); isp. oje-lerija. inir v. diner. dinuha, 2. mn. dinuha ma. (gyongy) stakleni biser; naunica, minua, unjak, mrnela, grmjela, grmjelica, gmiza; govori se i inuva; umanj. inuvica / inuica; inuvak, -vka, mn. -vci, 2. inuvaka biljka vrapje sjeme, vrab-sjeme. ipel ma. (gyepul) lijeva strana uz rudo. ir v. dir. irit-sapun tur. (iritKreta) nekadanji sapun to se dobavljao s otoka Krete; isp. raki-sapun. irlz, -iza v. eriz. Dirolamo tal. (Girolamo) v. Jeronim, ita v. gita (imunovi). itana v. gitana. izija, 2. mn. izija tur. vrsta svilene tkanine, izla tur. (gizli skriven, potajan) bludnica; isto i izlija; isp. dizlija, daltara. ogat tur. (gog nebeski svod, odn. gok svijetao, plav + at konj) 1. konj bijelac; 2. dokument, papir (jer je bijele boje); prid. ogatast koji je kao ogat; ogatov koji pripada ogatu; en. bgua, 2. mn. ogua; hipok. dogo, 5. dogo; dgln, -ina, 5. dogme. oja tur. (goya) kao da, toboe, bajagi. ojelerija tal. (gioielleria) draguljarstvo, dra-guljarski zanat, duan, draguljarnica; prenes. kienost: zaarava nas njena inilerija, koketerija i ojelerija (Vlad. erina). dokada tal. (giocata igra) igraka. okbnda tal. slatka, ugodna.

dol tur. (gol) 1. jezero (Gornji dol i Donji dol kod Jajca); 2. blato, kaljua, lokva. dola tur. kljusina, konjusina. on, ona tur. (gon koa) 1. potplat; 2. u nogometu prekraj kad igra u borbi s protivnikom previsoko digne nogu (da mu se vidi on); opasna igra; oniti, -Im pribijati on na obuu, tumplati, pendetirati; on-obraz nepoten ovjek, pokvarenjak. or tur. (gormek promijeniti) 1. zamjena; 2. nesvjestica od alkohola, pripitost, na-pitost; dorati, -am mijenjati. orda i orda (v.). ore v. Georgije; ore hiljadarka u staroj Jugoslaviji (jer je imala sliku sv. Dora). ororice tur. jedva jedvice (isp. zor-zorile). ornata tal. (giorno dan) nadnica, dnevnica, ornut (isp. or) napit, pripit, nakresan. dota tur. (got) zadnjica, stranjica; otluk, mn. -ci, 2. otliika stranja strana hlaa, gaa, dimlija; tur. ovani, -ija tal. (Giovanni) v. Ivan. dovda tur. (govde) tijelo, truplo; organizam; ovdali krupna tijela, korpulentan. ovineca v. Giovinezza. oz tur. (goz) 1. oko; 2. okno na prozoru; ozdeli ljepook, lijepih oiju; oziti, ozlm gledati, ozbajidiluk tur. obmana, varka, opsjena, magija (Ama je li to ivo, ili samo onako ozbajidiluk?; Kazazovi); isto i ozbojadiluk; ozbajidija arobnjak, magiar. dozluci, ozluka (mn. m. roda) tur. (goz oko) naoale; ozliiklija ovjek koji nosi naoale, oala, cvikera. diibar, -bra v. ubre. iibrara, 2. mn. ubrara (isp. ubre) muha koja veinom ivi po smetitima.

ubre, -eta, mn. ubreta, -ta, zbir. ubrad, -adi tur. (giibre) 1. gnoj; 2. smee; 3. prenes. olo, talog ljudskoga drutva, gad; ubrevit u kome ima ubreta (rana, zemlja); ubriti, -Im gnojiti; iibrlvo gnojivo; diibrlte smetite; bunjite, gnojite; isto i ubrenjak, -aka, ubretnjak, -aka (mn. -aci). uan, -na, -no tur. (gii) teak, muan. udija v. udio. duduk v. otek. ugum, 2. mn. uguma tur. (gugiim) 1. veliki mjedeni sud (vr) za vodu; 2. prenes. nezgrapno, neokretno eljade, nespretnjakovi.
ulbek-dova

ul (akc. i ul) tur. (gtil) 1. rua; 2. resa, ara, ukras (u obliku rue). ula tur. (gullabi) vrsta jabuke; isto ili slino i: ulabija; iilaja, 2. mn. ulaja; ulavka, 3. ulavci, 2. mn. iilavkl. ulad v. ule. ulaja v. ula. ulaik tur. biljka dvabratakrv; isto i ulain. ulbaklava; ulbeeer tur. (isp. ul) slastice u kojima ima ruina mirisa, latica i si. iilbastija (akc. i dulbastija) v. ulbastija. ulbeg tur. beg kao ruica, ul-behar, -ara (isp. ul i behar) rascvjetana rua, rain cvijet. 342 iirat, -ata tal. (giurato) porotnik. urija jedan od naziva za zeml (Gruziju); Durijanac, -nca, 5. 2. mn. urijanaca; en. urija urijanskl. uro v. Georgije. uriiltija tur. (guriiltii) 1. graja, vreva, buka, svaa; 2. rulja, gom mnotvo; isto i uriintija. us, usa engl. (deuce dvojka) sportskim igrama (tenis, ping-pon; i si.), kada poeni stoje izjedr potrebna su jednoj strani dva poena za pobjedu; isp. dus. ust, -a, -o tal. (giusto) primjeren, prav, pravian, pravdoljubiv; istii lan, toan, ravan. ustati v. adjustirati. ustek, mn. -ci, 2. ilsteka tur. kon usto tal. (giusto) pravo, uprav tono, ba. uture tur. (gotiirii) jedno na drugo: paualno, sve skupa, ucijelo, usvc bez pojedinanog mjerenja, br razdvajanja; isto i uturice; dii tur i na akord; dutura, -aa rai radi na akord; isto i uturiar; 'riarka. uturum tur. (kuturiim) uzet, nesp. rad, obnemogao, nepokretan, oroi uve, 2. mn. uvea tur. (giive) 1. tepsija; tava, tiganj; 2. meso s i riom, krumpirom koje se u tak pee (kod Matoa duved s tu smjesa od paprike, patlidana, neto mesa); isto i uvee, 2. uveeta. uvegija tur. (giivegi) zarunik; ml mu; zet; isto / duveglija; pr gijin, uveglijin. uvendija tur. (giivendi) 1. plesau binja; 3. milosnica, ljubavnica, iivez prid. indekl. tur. (giivez) rumen ljubiast; duvezlija ruiasta vezenje. uzel prid. indekl. tur. (giizel) kra skladan; uzeluk, mn. -ci ljepot skladnost. uzepe (tal. Giuseppe) v. Josip. uzida tur. izabrana. uzleme, -eta tur. (gozleme) vrstE utipak; isto i uzlema, 2. mn. -emi uzli v. uzel.

ulbek-dova tur. (giilbank glasno povlaivanje) zajednika glasna molitva. ule, -eta tur. (giille) 1. tane, metak, kugla, zrno, projektil, kurum; granata; 2. uteg, geviht (v.) na vagi, bag na satu (zidnom); 3. gruda; ulad tanad (kod Matoa pl. uleta). ulesma tur. Esma kao ruica (isp. Esma). uli tur. ruica (isp. ul). ulija, 2. mn. ulija tur. (isp. dul) 1. ruica; 2. (guliti) vrsta goluba (s jednim redom uzvinutog perja, u obliku ula, rue, na prsima). diil-imbriim tur. vrsta biljke krasnice, kineska akacija. ulistan, -ana tur. (giilustan) ruinjak; vrt s ruama (akc. i ulistan). ulizara tur. ruinjak. ul-jag (isp. ul / jag) ruino ulje. ulnar tur. (isp. nar) ipak, ul-pita v. ulbaklava. iils tur. (giilsuju) ruina vodica; isto i iilsa, 2. mn. ulsa i ulsija, 2. mn. ulsija. ulsuma tur. punih obraza, puna lica, ulvezija v. uvez, duvezlija. ulzara v. ulizara. iimbir, -ira ma. (gvomber) biljka koje se korijen upotrebljava za lijek i zain hrani (Zingiber officinale); isto i (kajk.) dumber (Krlea); isp. isiot. umi tur. (giimii) srebro; umili prid. indekl. srebrn. umle, -eta v. ule. umruk, mn. -ci, 2. umruka tur. (gumrtik) carina; uvozna taksa; isto i umruina; prid. umruki, umrugdija carinik; troarinac; umrukana, 2. mn. umrukana carinarnica, diin tur. (giin) 1. dan; 2. vrijeme, razdoblje, epoha; 3. svean dan, praznik, blagdan, dunah, mn. iinasi, 2. unaha tur. (giinah) grijeh, pogreka; krivnja, krivica, unduluk tur. (isp. un) nadnica, dnevnica; undulukija nadniar, dnevniar. un v. en. unen, -a, -o (isp. dinuha) nakien biserom (Nar.), uniber biljka ribiz. unija, 2. mn. unija tur. (giinije) 1 . vanjski izgled, oblik; 2. ravnalo, kutomjer, norma; kutnik, skvara; isp. libela, vaservaga, vin-kl(ajzn); na svoju uniju po svojoj volji. unle v. ule. unluk tur. (giinliik) tamjan, unulija tur. (goniillu) dobrovoljac. tiniip, 2. mn. iinupa tur. donosilac unj tal. (giugno) mjesec lipanj, jun. 343

ebulioskopij a

E
e1 samoglasnik, peto slovo latinske abecede (u hrv. latinici: deveto), a sedmo irilske azbuke; trei ton glazbene ljestvice (u solmi-zaciji: mi); u matematici simbol za bazu prirodnih (Neperovih) logaritama; u jizici oznaka za energiju i za elementaran elektrini naboj. e2 isto to i ex (v.). E meunarodna skraenica za istok (engl. East); u kemiji: znak za ajntajnij (v.): u Jizici oznaka za elektromotornu silu, u aulomobilistici za paniju (Espaha). Ea babilonski bog vode, umjetnosti i magije.

EAC skra. za engl. European Confederation of Agriculture (Evropski poljoprivredni savez); isp. CEA. Eak po starogrkoj mitologiji sin Zeusa i Egine, otac Pelejev, djed Ahilejev; jedan od sudaca u podzemnom svijetu (pored Minosa i Radamantisa). EAK automobilska oznaka za Keniju. EAM skra. za gr. Ethnikon apeleutheroti-kon metopon Narodni oslobodilaki pokret (najjaa grupa grkog pokreta otpora u drugom svjetskom ratu); isp. EDES. earl v. eri. Early Bird engl. (il. Erli Berd) Rana ptica, Prva lasta, ime prvog komercijalnog komunikacionog satelita na svijetu (produkcija USA), koji je lansiran u Zemljinu orbitu 6. travnja 1965. sa zadatkom da omogui telefonske razgovore i prenoenje televizijskih slika na najvee udaljenosti; isp. Intelsat. east engl. (it. ist) istok. East Coast Jazz engl. (it. ist koust dez) stilski pravac u dez-muzici, ogranak tzv. modernog deza; temelji se na bluesu i be-bopu (v.J (1954). eastmancolor (it. istmenkolor) (po prezimenu Georgea Eastmana, 18541932, osnivaa amerike tvornice fotografskih artikala E. Kodak i Co, koji je izumio i rolfilm i kodak-aparat + isp. kolor) jedna od tehnika filma u boji. East River (it. Ist River Istona rijeka) istoni krak rijeke Hudson u Nevv Yorku (tamo je izgraeno sjedite Ujedinjenih naroda; u novinarskom jeziku esto i zamjena za Ujedinjene narode). EAT automobilska oznaka za Tanzaniju. EAU automobilska oznaka za Ugandu. eau de Cologne Jranc. (it. 6 d'kolonj) kolonjska voda, mirisna vodica, rastopina eterskih ulja u alkoholu (po njem. gradu Kolnu, jranc. Cologne). sau-forte Jranc. (it. ofort) bakrorez (Mato). 'eban gr. (ebenos) crno tvrdo teko drvo, abonos; prid. ebanov; ebanovina ebanovo drvo; ebanisterija
ebur

umjetniko stolarstvo i drvorezbarstvo; izrada stilskog pokustva, predmeti te izrade, osobito od ebanovine; ebanist(a) umjetni stolar, drvorezbar, tokar, izraiva stilskog pokustva; isp. eben. ebeden tur. (ebedi) stalno, neprestano, neprekidno, vjeito, vjeno, beskonano ebejka, 3. ebejci, 2. mn. ebejki tur. (ebe) primalja, babica, akuerka. eben i dr. (v.J eban i dr. ebetni (mn. m. r.) njem. (Ehe brak + Bett krevet) brani kreveti, brane postelje (dva kreveta jedan uz drugi, po duini, kao dio klasine spavae sobe). Ebigel v. Abigail. ebionizam, -zma hebr. (ebyon siromah) idovsko-kranska sekta u ILIV. st., koja je priznavala Mojsijev zakon i Matejevo evanelje, te Isusa Krista drala prorokom (a ne sinom bojim, kako je nauavala slubena crkva); ebidnit, -ita i ebionist(a) pristaa ebionizma; prid. ebionistiki. eblehii prid. indekl. tur. (eblehi) luckast, budalast, aknut. eblek, mn. -ci, 2. ebleka tur. (eblek) konj arac; isto i ebleka pored eblika, -aa. eblis v. iblis. ebonit, -ita engl. (ebony ebanovina) kauuk crne boje. koji je otvrdnuo vulkanizacijom; isp. vulkanit; prid. ebonitni, -tna, -tno. ebriometar, -tra lat.-gr. (ebrius pripit, napit + mtron mjera) aparat za mjerenje stupnja pijanstva s pomou jedne tekuine koja izgubi boju pod djelovanjem alkohola to se isparuje zajedno s dahom osobe podvrgnute pokusu; izumitelj prof. Harger, Indianopolis, USA. EBU v.UER. ebulioskopija lat.-gr. (ebullire kljuati, vreti, + skopo gledam) kem. metoda odreivanja molekularne teine tvari prema povienju vrelita njihovih rastopina; ebulio-skop aparat za odreivanje vrelita tekuina. 344

ebur lat. (ebur) bjelokost, slonova kost, slonovaa; eburneizam, -zma stav nekih pojedinaca koji se da bi izbjegli doticaj (duhovni) sa tzv. prostim pukom povlae od svijeta, zatvaraju se u zamiljeni toranj bjelokosni (isp. turris eburnea). Eburoni (lat. Eburones) keltsko pleme u Galiji (Gallia Belgica) izmeu dananjeg Liegea i Aachena: pobijedio ih Cezar kad su god. 54.pr.n.e. pod svojim voom Ambioriksom ustali protiv Rimljana. EC automobilska oznaka za Ecuador. e. c. skra. za lat. exempli causa (it. eg-zempli kauza) radi primjera, na primjer. ECA skra. za engl. Economic Cooperation Administration (it. ikonomik kouoperejn edministrejn) uprava za ekonomsku suradnju, koja je bila ukljuena u Program evropske obnove poslije drugoga svjetskog rata (isp. ERP); takoer i skra. za engl. Economic Commission for Ajrica Ekonomska komisija (Ujedinjenih naroda) za Afriku (osn. 1958). ECAFE (izg. ekafe) skra. za engl. Economic Commission For Asia and the Far East (Ekonomska komisija [UN] za Aziju i Daleki Istok); svrha je organizacije (osnovane 1947) da prouava ekonomska i socijalna pitanja istonoazijskih zemalja i da Ujedinjenim narodima predlae mjere za ekonomski i industrijski razvoj u dotinim zemljama. ecart franc. (it. ekar raskorak, odskok, skok u stranu) razlika izmeu dva teaja vrijednosnog papira za razliite datume. ecati v. ecer. ecce, haecce lat. (it. ekce, hekce) evo, gle ti nje. ecce homo lat. (il. ekce homo) evo ovjeka! (prema Bibliji rijei kojima je Pilat pokazao idovima Krista bievana i s trnovom krunom na glavi). eccellente tal. (it. eelente) izvrsno, odlino, izvanredno, sjajno, uzvieno (alski, Begovi). eccetera tal. (it. eetera) i tako dalje (Vojnovi) isp. etc.

ecclesia lat. iz gr. (it. eklezija) crkva; Eccle-sia militans vojujua, borbena crkva (katolika crkva); v. eklezija. ecco v. eko. ECE skra. za engl. Economic commission for Europe (Ekonomska komisija [UN] za Evropu); franc. Commission economique pour l'Europe; svrha je organizacije (osnovane 1947) da u nekoliko odbora (sjedite u enevi) prouava pitanja evrop vrede i da Ujedinjenim narodima izvjetaje i statistike podatke o > napretku evropskih zemalja. ecer njem. (Atzer) bakrorezac, jetka tipografskog radnika); ecati, -am ecerski posao, jetkati; isto i ecovati, Echo (it. ekou) gr.-engl. (isp. eho) in tnom amerikom satelitu-balonu lan 12. VIII. 1960; pola godine kasnije 16. II. 1961, lansiran je Baby Ech datkom da skuplja podatke o 2 atmosferi; isp. Courier. echosounder engl. (it. ekosaunder) ] jeke, ultrazvuni detektor, aparat radei na principu radara ima nost da osjeti pribliavanje vei riba i tako obavijesti ribare o mo dobre lovine. echt v. eht. ecidija lat. (aecidium) vrsta snijeti na 1 ECLA skra. za engl. Economic ( sion for Latin America Ekonom misija (Ujedinjenih naroda) za I Ameriku; osnovana 1948. ECOSOC (izg. ekosok) skra. Economic and Social Council (Ekor -socijalno vijee [UN]); preko svojil odbora, organizacija i komisija (me i'ECAFE, ECE, FAO i dr.) istrai nomska i socijalna pitanja i o njima

izvjetaje i podnosi prijedloge; u s ciljevima Ujedinjenih naroda ECOSOC meunarodnom suradn ekonomskom podruju i privrednot nikom potporom nerazvijenih zem; donijeti svoj udio stvari mira u svije ecossaise franc. (it. ekosez) kotsk ples u troetvrtinskom taktu, popi Francuskoj u 17. i 18. st. ecrasez l'infame franc. (it. ekraze satrite bestidnicu (tj. katoliki Izreka uvenog francuskog filo/ tairea).
edafon

ECSC skra. za engl. European C Steel Community (Evropska zajed ugljen i elik). eelenca tal. (eccellenza) v. ekscelenci novi). eim v. heim. eindija v. ikindija. ed. skra. za lat. editio izdanje odn. edidit izdao knjigu; v. ediciji Eda germ. (Edda od got. ethei) velika ili velika sestra.
Edirne

345

edafon, -ona gr. (edafos tlo, zemlja), ivotna zajednica tla: bakterije, alge, gljive, praivi, crvi, kukci, pauci, gmazovi, puevi i dr.; rastvaraju organske tvari, popravljaju fizika i kemijska svojstva tla; isto i edafobi-ont (bios ivot). edamer vrsta masnog, veoma hranjivog sira, s crvenom korom (ime po holandskom mjestu Edam); isto i edamac, -amca. edba tur. (etba) pratnja, sljedbenici. EDC skra. za engl. European Defence Communitv (Evropska obrambena zajednica; kod nas kratica: EOZ), projektirani vojni blok Belgije, Francuske, Italije, Luksemburga, Holandije i Zapadne Njemake, do kojega nije dolo nego je stvorena Zapadnoevropska unija (Western European Union) u koju je pored spomenutih drava ula i Velika Britanija. edda v. ede. ede island. dvije zbirke staronordijskih mita o bogovima i junacima. Ede, bibe, dormi, sed valetudinem custodi lat. (it. ... kustodi) Pij, jedi, spavaj, ali zdravlje uvaj! Ede, bibe, lude, post mortem nulla voluptas lat. Jedi, pij, uivaj, poslije smrti nema nikakva zadovoljstva. Edek (u sinjskoj alci) v. jedek. Edehveiss njem.; it. i v. edlvajs (kod Matoa bjelolist). edem, -ema gr. (oidema nabreknue, na-bujanje) nagomilavanje vodene tekuine u tkivu ili organima ljudi i ivotinja, vodeni otok; edematdzan, -zna, -zno, koji ima edem, oteen, nateen, podbuo, podbuhao. eden hebr. vrt; raj zemaljski; mjesto vjenog blaenstva; prenes. krasan predjel, mjesto najveeg uivanja; prid. edenski nebeski, rajski. eden-eir v. idn-eir. edeoloki gr. (aidoia stid + logos govor) koji se odnosi na dijelove tijela i na djelatnosti koje nije dostojno spominjati. edepsuz prid. indekl. tur. (edepsiz) 1. neodgojen, neuljudan, neuglaen; 2. (kao imenica) rav ovjek, pokvarenjak, nevaljalac; edep-su/luk nepristojnost, neuljudnost, neodgovornost, nevaljaltina. EDES skra. za gr. Ethnikos demokrati-kos ellenikos stratos (Narodna demokratska grka vojska), jedna od grkih grupa (desniarska!) otpora u drugom svjetskom ratu; isp. EAM. Edita

Edgar germ. branitelj posjeda kopljem (isp. Otokar). Edhem tur. crni, crnomanjasti (prema pravopisu bolje Ethem). Edib, -iba, vok. Edibe tur. odgojeni, njeni, fini; en. Ediba. edicija lat. (editio) izdanje, naklada (neke knjige). edifikacija lat. (aedificatio) 1. zidanje, graenje; 2. izvoenje, razvijanje neke ideje, pouavanje, odgajanje, uzdizanje, izgradnja (u duevnom smislu); edifikativan, -vna, -vno koji podie, koji okrepljuje, utjean, spasonosan; pouan, odgojan. edifon, -ona vrsta diktafona (v.j/ izum Thomasa Alve Edisona po kojemu nosi i ime. edikt, 2. mn. edikata lat. (edicere izrei, oglasiti) naredba, zakon, ukaz vlasti, propis, zapovijed, nareenje, oglas, proglas, objava. edikula lat. (aedicula hrami) 1. maleno svetite, kapelica u antikim hramovima; 2. u modernoj arhitekturi: dekorativni motiv koji oponaa oblik kapelice. edil, -ila, 5. edile lat. (aedilis) policijski inovnik u starom Rimu koji je nadzirao gradnju i uzdravanje javnih zgrada, brinuo se za red na ulicama i prireivao javne igre; kurul-ski edili birali su se iz imunih redova, a plebejskl edili iz puka. Edip legendarni kralj u starogrkom gradu Tebi; prema prii ubio oca i oenio se vlastitom majkom (v. Jokasta); motiv velikog broja umjetnikih ostvarenja od doba klasine starine sve do danas (znaenje imena izvodi se od grkog oidaS nateknem, nabujam, nabreknem + pus noga, dakle ovjek nateenih nogu; Edipu je naime otac, kralj Laj, bojei se proroanstva da e ga sin ubiti, kao sitnom djetetu dao sapeti noge i izloio ga na gori Kiteronu gdje ga je naao neki pastir i prozvao ga tim imenom); u svjetskoj literaturi uzima se Edip kao simbol neumoljivom sudbinom gonjenog ovjeka koji pati za grijehe svojih djedova; prid. Edipov; Edipov kompleks osjeaj spolne ljubavi djeteta prema roditelju drugoga spola; isp. Davus. edirati, edlram (isp. edicija) izdavati (knjige, baviti se nakladnitvom), objelodanjivati. Edirne tursko ime za grad koji se jo naziva Jedrene, Hadrianopolis, Drinopolje (prva turska prijestolnica u Evropi, 13611453, tj. do pada Carigrada pod osmanlijsku vlast). 346 edukacija lat. (educare odgojiti) odgoj, obrazovanje; razvijanje sposobnosti tjelesnih, umnih i moralnih; prid. edukafivan, -vna, -vno odgojni, obrazovni. edukcija lat. (educere izvoditi, izvaditi) izdvajanje sastojaka neke tvari, izluivanje; glag. educirati, educiram. e duobus malis minimum eligendum lat. od dva zla valja birati manje. eduskunta fin. parlament Finske. edvantid engl. (advantage prednost) sport. prvi poen nakon usa (v.J u tenisu.

Edita germ. posjed i borba. editio lat. (it. edicio) v. edicija; editio princeps prvo izdanje (neke knjige); editor lat. izdava, nakladnik (knjige). edlvajs njem. (Edelvveiss od edel plemenit + weiss bijel) bot. runolist. ed memoar v. aide memoire. Edmund germ. zatitnik posjeda. Edo staro ime Tokija. Edom hebr.^ isto to i Idumeja. Eduard (i Edvard) germ. branitelj posjeda.

Edvard / Eduard (v.J. Edvin germ. prijatelj posjeda. eddad, -ada tur. (eddad) predak, pradjed. edek v. jedek. edel, 2. mn. edela tur. (edel) usud, kob, sudbina; smrtni as, smrt. ednebija tur. (ednebi) stranac, tuinac. edzadija v. evzadija. EEC skra. za engl. European Economic Communitv Evropska ekonomska zajednica (kod nas EEZ) EEG skra. za elektroencefalograflja (i -gram) (v.J. Eet (gr. Aietes) u starogrkoj mitologiji sin Helija i Perse, brat Kirkin, kralj u Kolhidi, uvar zlatnog runa, otac Medejin. Eetion (gr. Eetion) u starogrkoj mitologiji kralj u troadskoj, tj. maloazijskoj Tebi (na planini Plaku), otac Andromahe, ene trojanskog vojskovoe Hektora; ubio ga je Ahilej. EEZ v. EEC. ef 1. naziv za slovo odn. za glas /; 2. etvrti ton glazbene ljestvice (u solmizaciji: fa); isp. ef-ef. ef. skra. za efendija (v.J. efar, -ara tur. (efkjar) 1. elja, ef, prohtjev; 2. teke misli, brige. efdalnije v. efzalnije. efe, -ea Jranc. (effet) u igrama loptom rezultat udarca u loptu ispod nje ili po njenoj povrini odozgo (ne u sredinu), dakl u liiku. efeb, 2. mn. efeba gr. (febos 16 do 18 godina, tj. izmeu pdis i neos mladi, momak sposob sku) lijep mladi; uzor tjelesne i ljepote; prid. efepskl; efebofil, fil1) homoseksualac (muki) djeake kao seksualne partnere; 1. u antikoj Grkoj dvogodinj niki odgoj (negdje su efebi sluili niari), a tek nakon takve slube su punopravni graani; 2. kasn lijepih umjetnosti.
efelkistian

ef-ef izgovorno za oznaku ff (v simo, vrlo fino, najfinije, prim; primisima (v.J. efekt, 2. mn. efekata lat. (effectus nje, djelovanje) 1. uinak; poshJ radnje; posljedica, djelotvornost rezultat, djelovanje, ostvarenje, doi rist, probitak; 2. snaan dojam, efekti vrijednosni papiri; mjc radio-tehnici, televiziji, filmu i si. umovi i druga umjetno izvedena koja doaravaju prirodne pojave -tna, -tno koji proizvodi utisak panju, upada u oi, koji djeluj ^snaan, upadljiv, uvjerljiv. efektivan, -vna, -vno lat. (isp. efekt) realan, istinit, pravi, uinjen; efe! ba roba koja se moe dob; se nalazi u mjestu; efektivni polo slovi kod kojih se kupac obvezuje prodavaa robu zaista preuzeti, a da e mu je na rok predati; efek jednost stvarna vrijednost n; prot. nominalna vrijednost; efek m. roda) 1. stvaran broj vojnika i si.; 2. gotov novac, gotovina; u gotovu (plaati), efektmen engl. (effectman) u filmu tehniar koji radi oko vidnih efekata efektuirati, -liTram lat. (isp. efekt nalog, npr. dobavom robe; obavi ostvariti. efektudzan, -zna, -zno, lat. koji efekt, uinkovit, djelotvoran, efelidi (mn. m. roda) gr. (epi na sunce) sunane pjege, ukaste licu, rukama i drugdje po tijelu poznate i po njemakom nazivu prosne).

347

efuzija

efelkistian, -na, -no gr. (efelkyd za sobom vuem) naziv za glas n (gr. ni efelki-stikon) koji se dodaje zavrecima rijei s kratkim samoglasnikom e i / pred rijeima koje poinju samoglasnikom (zbog uklanjanja hijata, v. hijat). efemeran, -rna, -rno gr. (epi na + hemera dan) koji traje jedan dan; kratkotrajan, prolazan, privremen; efemernost, -osti kratkotrajnost, prolaznost; privremenost; efemerid, -ida dnevni kalendar kojem se listii svaki dan otkidaju; efemerida 1. astronomski godinjak s podacima o Suncu, planetima i zvijezdama, koji slue za odreivanje poloaja broda na puini; 2. pojava to traje jedan dan, jednodnevna senzacija (Krlea). efeminacija lat. (femina ena) pojava pri kojoj se muka osoba prikazuje kao enska (vanjskim izgledom, odijevanjem, ponaanjem itd.). efeminlran lat. (femina ena) koji je kao ensko; mekoputan, raznjeen, slab, en-skast, mlitav, mekuan. efendi tur. indekl. (efendi) gospodin, gospodar, gospar; pokrovitelj; titula uenih ljudi i inovnika u Turskoj; isto i efendija (ova se rije sklanjaJ; prid. efendijin; efendijski; efen-dijinica ena efendijina; efendum! gospodine moj!; isto i efendum benum. efepski, -a, -6 v. efeb. eferentan, -tna, -tno lat. (effero iznosim) isto to i centrifugalan (v.). efervescenti, efervescenata (mn. m. r.) lat. (effervescere uzavreti, uskipjeti; umiti, buati) napitci koji se pjene (muziraju) zbog toga to sadre ugljinu kiselinu (ampanjac, soda, kisela voda i si.). efet, -ta gr. (eftes) 1. zapovjednik; 2. efeti (gr. eftai) zvahu se u staroj Ateni kazneni suci (51 na broj) u krvnim zloinstvima Senc, Grko-hrvatski rjenik; Areopag je sudio za ubojstvo s predumiljajem, a efeti za druge vrste ubojstava.

efetiisln, -ina, sirup protiv kalja, pravljen veinom od majine duice. Efez (gr. Efesos) grad u Grkoj s glasovitim hramom Artemidinim (isp. Herostrat); prid. efeki, -a, -6; efekl nain fraza prema tzv. efekim slovima, tj. prastarim svetim izrekama to su ih ljudi nosili kao amulet protiv arolija (Krlea). eff. skra za efendija. eficijencija lat. (efficere izvriti, dogotoviti, uiniti) djelovanje, mo, uinak, djelatnost, uinak; eficijentan, -tna, -tno djelatan, djelotvoran, uinkovit; eficijent, 2. mn. -cijenata imbenik, inilac, faktor; isp. efekt. efidroza gr. (efidrosis) prekomjerno znojenje; isp. hidroza. Efijalt 1. ime Grka koji je u termopilskoj bitki (v. Termopile) izdao Spartance Perzijancima; sinonim za izdajicu uope; 2. jedan od giganata u starogrkoj mitologiji, brat Otosa. efikasan, -sna, -sno lat.-franc. (efficace) uspjean, djelotvoran, snaan, koji pomae; izv. efikasnost, -osti mo, krepkost, snaga, valjanost, djelotvornost, djelovanje, uspjenost. efilirati, -filiram jranc. (effiler) izvlaiti konce iz tkanine; tanjiti, prorjeivati kosu; efilir--kare posebne nazubljene kare za prorje-divanje kose; u popularnom govoru i: efilirke. efipij, -ija (pored efipijum) gr. (lat. ephippium) plovni ovojak (jajni ovoj u dafnija, v. dafnija). efira gr. (efyra) liinka renjatih meduza (v.), koja slobodno pliva. eflorescencija lat. (efflorescere procvasti) 1. fina prevlaka na rudama (potjee od vlastitih vodenih otopina pojedine rude); 2. vrsta kone bolesti, procvjetanje (bu-buljice, ospice, osip, osutak); mjehuri, krasta, ogrebotina, ljuska; 3. cvijet, cvatnja uope.

efod hebr. dio opreme (opleak) izraelskog velikog sveenika u Starom zavjetu. efor gr. (eforos nadzornik, uvar) izborni visoki dravni inovnik (uz bok kraljevima) u staroj Sparti i u nekim drugim starogrkim dravama; efori su vrili nadzornu slubu. Efraim hebr. plodnost. Efrem v. Efraim. efta v. hefta. EFTA skra. za engl. European Free Trade Association Evropsko udruenje za slobodnu efzalnije

trgovinu; oznaka za Slobodnu trgovinsku zonu sedam zapadnoevropskih zemalja (Britanija, vedska, Norveka, Austrija, vicarska, Portugal, Danska); EFTA zadrava za svaku zemlju posebne nacionalne tarife koje treba da se izmeu njih potpuno ukinu, ali samo za industrijsku robu. efuzija lat. (effundere izliti) izljev, izliv; sukljanje, izbijanje; istjecanje plinova kroz uske otvore; prid. efuzivan, -vna, -vno, eruptivan (v.J; efuzivna stijena po 348 nazvano Egejsko more; egejska (//;' I mikenska) kultura u znanosti za predgrke kulture na podruju . grkih zemalja, posebno u bronan (Kreta, Mikena i dr.); Egejski arhirj zajedniko ime za Ciklade i Sporade egendija tur. (egindi) praina ili str od kovine. Egeon, -ona 5. Egedne v. Brijarej. Egerija jedna od nimfa u slubi Dijane (i samu su nju smatrali bc Izvora), proroica i prema prii nica starorimskoga kralja Nume Po: kod nje je Dijana (Artemida) sklon polita (v. J i tamo mu se rodio sin (majka Aricija); Vergilije o Hipolito' pjeva: on kod Egerije nimfe u vk uzraste gaju, gdjeno Dijani je oltar sta u bogatom sjaju... (Eneida VI 764). egida gr. (aigis, 2. aigidos) 1. tit Zeuso' nin, s glavom Gorgone, obrubljen zn 2. prenes. zatita, pokroviteljstvo, oki Egidije gr. roen na Egejskom moru egidonoa gr. (aigiohos) pridjevak Ze Atenin. egije, eglja (mn. . roda) tur. (egi) r lae; kostur broda. egipan gr. (alx, 2. aigos koza + isf mitol. jedan od pratilaca boga Pana, nogi (Mato). Egipat, -pta zemlja u Africi,danas: A Republika Egipat, glavni grad Kairc al Qahira); prid. egipatski; Egipani Egipani (akc i Egipanin, mn. -ani): anka (akc. i Egipanka); egiptolog nauka o egipatskoj prolosti, kulturi evnosti. jeziku itd.; egiptolog, n uenjak koji se bavi egiptologijon egiptoloki. Egist (gr. Aigisthos) u starogrkoj logiji sin Tijestov; s Klitemestrom Agamemnona. a njega je ubio sin memnonov Orest. eglen. 2. mn. eglena tur. (eglenmek -govarati, zabavljati se) razgovor, z askanje, razonoda; isto i eglende eglendija govornik, zabavlja, eglendisati, -em razgovarati se, zab se; isto i eglenisati, -em. Egmont germ. zatita maem. ego lat. (akc. ego) 1 . ja (isp. egoizam 2. samosvijest, visoko miljenje o sel

vrinska eruptivna stijena nastala kristalizacijom lave na povrini Zemlje; vulkanit; efuziometar aparat za odreivanje gustoe plinova na temelju brzine efuzije. efzalnije tur. (efzal) bolje, urednije. e. g. skra. za lat. exempli gratia (it. egzempli gracija) radi primjera, na primjer. egagropila v. bezoar. egal franc. (egal) ravno, jednako, svejedno; egalizacija izjednaenje: izravnanje: prici. egalizacionl; egalizacionl fond novac koji vie ustanove dodjeljuju niima da bi ove nadoknadile svoje gubitke i tako uravnoteile svoj budet; fond izravnavanja dobitaka i gubitaka u vanjskoj trgovini zbog razlike u cijenama. egalitarizam, -zma jranc. (galite jednakost) 1. pokret francuskih komunista oko 1848, sljedbenika Baboeufa (v. babuvizam). koji su bili za ukidanje braka, pokuavali osnovati narodne radionice i u tome doivjeli neuspjeh; 2. socijalnopolitiko shvaanje koje tei za ostvarenjem potpune jednakosti meu ljudima na temelju pravine, jednake raspodjele dobara i drutvenih uvjeta meu lanovima zajednice; isp. uravnilovka. Egalite franc. (Jednakost) v. Orlans. egalizlr, -ira franc. (galiser izjednaiti, poravnati) uzak trak uiven uzdu oficirskih hlaa i na narukavlju, a slui za oznaku roda vojske; iste boje kao i latice (kod Krlee i egalizirung). egalizirati, -iziram franc. (egaliser) izjednaiti, izravnati; egalizirati dug podmiriti dug: isto i egalizovati, -ujem. egav tur. (egri) kriv, iskrivljen, krivonog. egbe, egba (nm. . roda) tur. (hegbe) bisage na konjskom sedlu; isto i egbeta, egbeta (mn. sr. roda). ege, -eta tur. (ege) alatka za bruenje pila (testera), noeva i si.; otrilo, brus, turpija, rapa. egede, egeda (mn. . roda) mad. (hegedii) gusle, violina; egeda, -aa, 5. egedau -svira na egedama, gusla, violinist; isto i egedu (mad. hegedes); egedati, -am gu-djeti, svirati na egedama. Egej po grkoj prii kralj u Ateni, otac Tezejev; kad je Tezej polazio na Kretu da savlada Minosa (v.), dogovorio se s ocem da e mjesto crnih jedara u sluaju uspjeha staviti crvena ili bijela jedra; budui da je to zaboravio uiniti, Egej, koji ga je ekao na obali, strovalio se losti za sinom u more koje je po
egocentrizam

349

egzarh

npr. Ljudi s visokorazvijenim egom esto poinjaju nasilnike delikte (Novine); Ego Solus Ipse Ja sam za sebe (Krlea); isp. saiski. egocentrizam, -zma lat. (ego... + centrum sredite) krajnji individualizam, usredo-toenje svih interesa na svome ja; isp. egotropija, narcisizam; egocentrian, -na, -no koji sebe smatra za sredite svijeta; koji sve svodi na samog sebe i sve prosuuje sa svoga, osobnog stanovita; egocentrinost, -osti isto to i egocentrizam; isto i ego-ccntricitet, -eta (Krlea); egocentrik, 5. -e, nm. -ci egocentrian ovjek, sebinjak (isp. egoist, egotist) en. egocentrikinja. egoizam, -zma lat. (isp. ego) sebinost, samoljublje, sebeljublje, samoivost, pretpostavljanje vlastitih interesa opim interesima: prot. altruizam; egoist(a)

sebinjak, samo-ivac, svesebica, sebirad; ovjek koji svoje osobne interese stavlja iznad svega drugog; kod nekih naih starijih pisaca svojko; en. egoistkinja; prici, egoistian, -na, -no; egoistiki. egolatrija gr. (ego... + latreia sluba) kult samoga sebe, oboavanje svoje linosti; prici, egolatrian, -na, -no. Egon isto to i Ekhard (v.). egotizam, -zma, lat. 1. isto to i egoizam, samo grublje i bezobzirnije; 2. nastojanje da se osvijetli autor iz njegova djela; izv. egbtist(a); prid. egotistikl, egotikl. egotropija gr. (ego... + tropos obrat, okret) v. egocentrizam, narcisizam. egregie lat. izvrsno, odlino (najvia ocjena u nekadanjem kolstvu); isp. eminens.

egrek, mn. -ci, 2. egreka tur. (egrek jarak, jaz) posebnim nainom ograen prostor na otvorenom polju za uvanje stoke u ljetno doba; pojata, zametina, tor, obor. egrenirati, egrenlram franc. (grener lju-titi) kidati zrna, vaditi zrna; pamuna vlakanca odjeljivati od sjemenki. egreta, 2. mn. egrta franc. (aigrette) 1. bijela aplja; 2. perjanica od apljina perja; takoer i vrsta ukrasa za glavu, optoenog dragim kamenjem; elenka; kitica bisera; kian-ka; nakit u kosi. egri tur. (igri) krivo, koso, nahero. egrotant, 2. mn. egrotanata lat. (aegrotus bolestan) boleljiv ovjek, boleljivac. egza v. evza. egzacerbacija lat. (exacerbare razljutiti, ozlovoljiti) 1. pogoranje u toku bolesti; 2. nadraenost, ozlovoljenost, ogorenost. egzaktan, -tna, -tno lat. (exactus) toan, potpun; suglasan s pravilom ili istinom; vjeran, potanki, briljiv, savjestan, pomnjiv; strog; egzaktne znanosti znanosti koje svoje probleme rjeavaju s matematikom tonou i eksperimentalnom analizom, kao fizika, kemija, matematika i dr.; egzaktnost, -osti tonost, ispravnost, potpunost, briljivost, savjesnost i si. egzaktor lat. (exactor) izvritelj, potraiva (novaca), egzekutor (v. J . egzaltacija lat. (exaltare izdii) 1. veliko uzbuenje, zanos, duevna napetost, bolesna ivahnost, prenapetost, pretjeranost; zagrijanost za neto, prevelika gorljivost, zanesenost, ushienost, razdraenost; 2. uz-dignue u vii poloaj, posebno egzedra egzedra, 2. mn. egzedara gr. (ex 4- hedra sijelo; stolica) 1. polukruno smjetena sjedala u grkom gimnaziju; 2. prostorije za zabavu u antiknoj kui; 3. u srednjovjekovnoj crkvenoj arhitekturi polukruni zavretak lae; apsida, konha, oltarna nia; polukruni niz klupa u apsidi, s obje strane biskupske stolice. egzegeza gr. (exegesis voenje, razlaganje) tumaenje tekstova (biblijskih, gramatikih, historijskih, pravnih itd.); primijenjena hermeneutika (v.); isto i egze-getika, 3. -ci. egzekucija lat. (exsequi izvesti, izvriti) 1. ovrha, rubaina; zapljena dunikove imovine; 2. pogubljenje na smrt osuenog, izvrenje smrtne osude; smaknue; 3. u meunarodnom pravu: primjena kaznenih mjera jedne drave prema drugoj; prid. egzekucioni; egzekutirati, -kutlram 1. izvesti (Pozorite [u Beogradu] nesposobno je egzekutirati bolju operetu, Mato); 2. izvriti smrtnu kaznu, pogubiti, smaknuti; 3. silom sprijeiti; egzekutiva izvrna vlast (za razliku od legislative zakonodavne vlasti); dravna uprava; egzeku-tivan, -vna, -vno izvrni; ovrni, prinudan, prisilan, pljenidben; egzekutivu! komitet izvrni odbor; egzekutor 1. ovrhovoditelj; rubac; izvrilac sudbenih i drugih odluka; izvritelj smrtne kazne, krvnik; 2. crkveni slubenik svjetovnjak, zvonar, crkvenjak; isp. ekutor. egzekvatura lat. (exsequi izvriti) doputenje neke drave da strani predstavnik (konzul) moe vriti konzularne poslove na njezinu podruju; isp. exequatur. egzekvije (mn. . roda) lat. (exsequiae) pogreb; sveani alobni obredi, sveane zadunice. egzekvirati, -ekvlram (isp. ekzekucija) isto to i egzekutirati, posebno: utjerati dug ovrhom, plijeniti, izvriti zapljenu. egzem, -ema (pored egzema, -me / ekcem) (vj. egzemcija lat. (eximere izuzeti) iskupljenje, osloboenje od neke dunosti, obveze. egzemplar, -ara lat. (exemplar od exemplum primjer) primjerak, komad; uzorak; svaki predmet nainjen po zajednikom tipu; egzemplaran, -rna, -rno primjeran, uzoran; koji moe biti za ugled; egzemplarno kazniti strogo kazniti, tako da

npr. ustolienje pape, intronizacija; egzaltirati, -altl-ram izazvati egzaltaciju, posebno: odueviti, uzbuditi, zanijeti, ushititi, razdraiti, raspaliti i si.; egzaltiran oduevljen; prenapet: uzbuen; u stanju egzaltacije; zanesen, izvan sebe; isto i egzaltovati, -ujem; prid. egzaltovan. egzaltados (isp. egzaltacija) zanesenjaci uope, a osobito su u Spaniji tako nazivali pristae krajnje demokratske stranke osnovane poslije revolucije od 1820. (alski). egzaltator (isp. egzaltacija) poticatelj, uzbui-va, izaziva zanosa, razdraiva, raspalji-va, zanesenjak, pretjeranac, oduevljeni pristaa. egzamen lat. (examen, 2. examinis) ispit; egzaminirati, -miniram ispitivati na ispitu; isto i egzaminovati, -ujem; egzaminand, 2. mn, egzaminanada tko polae ispit; ispitanik; egzaminator tko ispituje na ispitu, ispitiva. egzantem, -ma gr. (exanth5 procvjetam) koni osip. egzarh, mn. -si, 2. egzarha gr. (exarchos) 1. u staroj Grkoj glavni rec u hramu; 2. hist. namjesnik bizantskog cara u njegovim talijanskim posjedima; 3. poglavar samostalne crkve (npr. egzarh bugarski) ili niza nacionalnoistorodnih eparhija; egzar-hat, -ata 1. dostojanstvo egzarha; 2. podruje nad kojim stoji egzarh; Egzar-hat dio Italije pod bizantskom vlau 555751, glavni grad Ravenna (odatle i naziv Ravenski Egzarhat); isto i egzar-hija; Egzarhija crkvena organizacija i uprava bugarskih i nekih makedonskih eparhija od 1870 (sjedite u Carigradu); prid. egzarhijski. 350

kazna slui kao zastraenje drugima; egzemplifikativan, -vna, -vno naveden samo primjera radi bez namjere iscrpnog nabrajanja svih va); egzempli gracija lat. (exempli gra primjera, na primjer; egzemplificira ram dokazivati, objanjavati prir egzercicije (mn. . roda) lat. (exer vjebati) duhovne vjebe (u ka crkvi); pouavanje u vjerskim s povezano sa stanovitim propisanin nostima, obnova vjerskog ivota, enje vjerskih osjeaja; egzercir, -ira banje vojske; prid. egzercirnl; egz -eriram vjebati vojnike; vje egzercirite vjebalite (vojno); cirmajstor u staroj Austriji n podoficira koji je s vojnicima vojne vjebe (alski); egzercirplac la vojno vjebalite (Krlea, Feldman). egzereza gr. (exairesis vaenje) tivno odstranjenje opasnih izraslina skom tijelu. egzibicija i si. v. ekshibicija i si. egzil, -ila lat. (exsilium) 1. progonstv gnanstvo, izgnanstvo; iseljenje iz doi prisilno, a i dobrovoljno; 2. mjesto ] stva. egzimirati, -imiram lat. (isp. egzemcija) osloboditi. egzistencija lat. (existere javljati kazati se; bivati) 1. postojanje, op nain ivota; ivot sam; stvarnost; linost, individuum, ovjek; propal stencija propao ovjek, propalica i nita; prid. egzistencijski; egzistenci zistencionl minimum ono to je naj za goli ivot); egzistencijalan, -Ina egzistencijalni sud u logici vrst kojim se izrie postojanje neega; egzistentan. egzistencijalizam, -zma Jranc. (Fexiste postojanje) dekadentna struja u frar literaturi poslije drugoga svjetskog n niva J. P. Sartre); odie najdubljim p mom, nevjerovanjem u ivotne snage i pomanjkanjem perspektive; egzisi list(a)

pristaa egzistencijalizma; e stencijalistkinja; prid. egzistencijalisti egzistentan, -tna, -tno (isp. egzistencij stojei, stvaran, ivotan; izv. egziste -osti (stvaralaka egzistentnost Ljul bia; . Vueti).
egzo.

egzistirati, -zistlram (isp. egzistencija) jati, ivjeti, opstojati, biti; isto i egzi: -ujem. egzitus lat. (exire izai) 1. svretak,

351

ehidna

kraj, smrt; 2. ishod, krajnji rezultat, uspjeh; egzitirati, -itiram umrijeti, egzo. . . , ekso. . . gr. (exo vani) u sloenica-ma oznaka za neto to je izvana, vanjsko, izvanjsko. egzobiologija gr. (exo vani + isp. biologija) nauka koja se bavi problemom postojanja ivih bia na drugim nebeskim tijelima (izvan nae Zemlje). egzodinamika gr. (egzo..., isp. dinamika) grana geologije koja prouava djelovanje vanjskih sila na promjene Zemljine povrine. egzoftalmus gr. (egzo..., ofthalmos oko) buljavo, izbuljeno oko, npr. kod Bazedov-ljeve bolesti; isp. bazedov. egzogamija gr. (exo vani 4- gameo enim se) zabrana enidbe'djevojkom istoga plemena odn. obaveza uzimanja ene iz druge sredine a ne iz vlastite (isp. endo-gamija). egzogen (/' egzogen) gr. (exo vani 4- gnos rod) koji nastaje zbog vanjskih uzroka; egzogen! procesi geoloki procesi koji se odigravaju na povrinskim dijelovima zemaljske kore kao rezultat razornoga ili stvaralakoga djelovanja mora, voda teku-ica, gleera, atmosferskih utjecaja; isp. endogen. egzokrin gr. (exo... 4- krino luim) s vanjskim izluivanjem (isp. endokrin). egzoognozija gr. (ek iz 4- zoon ivotinja + gnosis poznavanje) dio zootehnike. koji prouava vanjski izgled ivotinja (hod, dlaku, perje, zubalo itd.) da bi se ocijenila mogunost iskoritenja pojedinih karakteristika. egzorbitantan, -tna, -tno lat. (exorbitans) pretjeran, neumjeren, prekomjeran, preobilan. egzorcizam, -zma gr. (exorkizo zaklinjem) 1. obred kojim se avo sili na posluh, izgonjenje zlih duhova; i danas postoji u nekim vjerskim sektama; 2. religiozna opsjednutost, vjerska bjesomunost; egzorcista) 1. tko vri egzorcizme; 2. opsjednut avolom, bjesomunik, vjerski fanatik. egzorta i ekshorta ( v . J . egzosfera gr. (exo vani 4- isp. sfera) jedno od podruja izvan zemaljske sfere; sloj atmosfere iznad 600 km; (isp. stratosfera, iono-sfera). egzoskelet gr. (egzo..., isp. skelet) izvanjski tvrdi dijelovi ivotinjskog tijela kod nekih ivotinja (oklop kornjae, krokodila).
ehimoza

egzosmoza gr. (exo vani 4- isp. osmoza) biol. proces prodiranja tekuine i rastopljenih tvari iz stanice u okolno tkivo; prot. endosmoza. egzostoza gr. (xo vani 4- osteon kost) kotani izrastaj, kotana izraslina (voruga) na povrini kostiju (obino na cjevanicama). egzot, -ota, obino u mnoini egzoti gr. (isp. egzotika) izvanevropske biljke, ivotinje i si. egzoterian, -na, -no gr. (exoterikos popularan, za nestrunjake) 1. za sve udeen; prikazan na razumljiv, popularan nain; 2. javan, opi, pristupaan javnosti, spoljnji, izvanjski; prot. ezoterian; egzoterik, mn. -ci nestrunjak, laik, upuen u najvie tajne neke zajednice. egzotermian, -na, -no gr. (egzo..., ther-mos topao) koji razvija, koji isputa toplinu; isto i egzotermikl, -a, -o; egzotermi-ka reakcija kem. reakcija, popraena pojavom topline; isp. endotermika reakcija. egzotika,3. -ci gr. (exothen izvana, napolju) sve karakteristine crte, svojstvene veoma udaljenim prekomorskim, prvenstveno arkim zemljama, koje su sa gledita ljudi drugih zemalja (npr. sjevernih) bizarne i neobine; egzotian, -na, -no koji prelazi granice obinog; udan, tu, stran; neobian, rijedak, bizaran; izv. egzotinbst, -osti. egzotizam, -zma, 2. mn. -izama gr. (isp. egzotika) tuica, strana rije. egziidat i eksiidat (v. J. egzul lat. (exsul) prognanik, izagnanik. egzultacija lat. (exsultatio) poigravanje, poska-kivanje, klicanje, likovanje, razdraganost. ehalija tur. (ehali) 1. stanovnitvo, mjetani; 2. svijet, narod. Ehalija (gr. Oichalia) grad na Eubeji, to ga je razorio Heraklo ubivi kralja Eurita, da bi se domogao lijepe mu keri Jole. eh bien! franc. pa neka; no dobro; dakle! gle! e pa... ehel prici, indekl. tur. (ehil) sposoban, vrijedan, dostojan, dorastao; isp. ehlija. ehemijet tur. (ehemmijet) vanost; ehemijetli vaan. Eheu! fugaces labuntur anni lat. Jao! brze prolaze godine (Horacije). ehidna gr. (echidna) 1. kod starih Grka zmija otrovnica koja tamani druge otrovne zmije, esto uzimana kao primjer zlobne pakosti; isto tako i ime zmaja koji je ujeo mitskog junaka Filokteta, a i ime mitske osobe koja 352 Ehion u starogrkoj mitologiji legendarni heroj, jedan izmeu divova preostalih od heroja to su nikli iz zmajskih zubi koje je posijao Kadmo; mu Agavin, otac Pente-jev; 2. sin Hermov, jedan od Argonauta. ehlija, 2. mn. 'ehlija tur. (isp. ehel) strunjak, poznavalac. Ehnaton pridjevak koji je sam sebi dao faraon Amenofis IV (13631354. pr. n. e.) poto je umjesto Amona kao vrhovno boanstvo uveo Atona (Mato). eho, 'eha (sr. roda) mn. eha, eha gr. (echo zvek, glas, jeka prema gr. mitologiji Eho se zvala jedna nimfa koja je pretvorena u stijenu i bila osuena da ponavlja svaku rije koja do nje dopre) 1. jeka, odjek; 2. ponavljanje telegrafskih znakova na aparatu za primanje valova

je bila pola djevojka a pola zmija (mati psa Kerbera, Sfinge i drugih nemani); 2. kod nas: zool. a) mravlji je ili kljunati jeak (sisavac iz reda kljunaa; ivi u Australiji, Tasmaniji i Novoj Gvineji); b) iglozub strani (riba; ivi u dubinama od preko 1000 metara u Atlantskom oceanu), ehimoza v. ekhimoza. ehinodermi (mn. m. r.) gr. (echinos je 4- erma koa) zool. bodljikai, bodljari (trpovi, jeinci, morske zvijezde i dr.). ehinokokus gr. (echinos je + kokkos zrno) liinka pasje trakavice; ivi u crijevima psa; po ovjeka vrlo opasna; ehino-kokoza bolest ovjeka ili domaih ivotinja kojima u organizam dospiju ehino-kokusi. ehinorinhoza gr. bolest tankog crijeva svinja i pataka (uzronik crv Echinorhvnchus); isto i ehinorinkoza. ehinus gr. (echinos 1. je; 2. mjedena posuda za ispiranje aa) u arhitekturi naziv za kruni ili elipsasti umetak izmeu trupa stupa i abaka.

radija, osobito kratkih; 3. jeka ultrazvunih (neujnih) valova u moru; slui za mjerenje dubine; 4. ime amerikog satelita; (to se tie roda te imenice, njezin srednji rod moe se potvrditi stihom Dore Pfanove; eho blijede od pravoga glasa, a to se tie mnoine, valja upozoriti na Matoevo: ehoi, dakle mukoga roda); v. Echo. ehofrazija gr. (isp. eho + isp. fraza) med. bolest koja se oituje u tome da ovjek besmisleno i nepotrebno ponavlja pojedine rijei ili i itave reenice to ih uje u svojoj okolini; isp. eholalija. ehografija gr. (isp. eho + grafo -pojava da se rijei u pisanju vie pul sno ponove (bolest). ehokineza gr. (isp. eho + kino se) med. bolest koja se oituje u ovjek automatski ponavlja pokre vidi u svojoj okolini. eholalija gr. (isp. eho + lalia gc lest koja se oituje u tome da bolesi govoriti samo ono to mu se pn ili automatski ponavlja rijei koji svojoj okolini; isp. ehofrazija; eh( bolesnik od eholalije. eholokacija gr.-lat. (isp. eho + isp. snalaenje, orijentiranje s pomoi (vj. eholot gr.-njem. (isp. eho 4- lot2) zv binomjer; sprava za mjerenje morski zvukom. ehometar, -tra gr. (isp. eho 4- mi mjera) morski dubinomjer zasnc principu ultrazvunog odjeka, tj. i janju ultrazvukova to ih emitira p:

ehomimija gr. (isp. eho 4- mimei oponaam) med. bolest koja se c tome da bolesnik ponavlja mimi osoba koje vidi u svojoj okolini. ehopatija gr. (isp. eho 4- pathe med. skupni izraz za sve bolesti opis Pojmovima ehofrazija, ehomimija, < sija. ehopraksija gr. (isp. eho 4- pratto -med. bolest koja se oituje u tome d besmisleno i nepotrebno izvodi neke ili radnje. Ehrlich-Hata 606 v. salvarzan. eht njem. (echt) pravi, pravi pravcat tvoren. ehven tur. (ehven) povoljniji, prihi laki; komp. ehveniji. eidetizam v. ejdetski. eidologija gr. (eidos lik, izgled) i pojavama i slikama u svijesti. eierstock v. ajertok. eifelske ipke v. ajfelske ipke. Eiffelov (Ajfelov) toranj poznata eljezna graevina u Parizu; podig; glasoviti francuski inenjer Alexani stave Eiffel god. 1889. za tadanj sku izlobu; toranj je visok preko '. tara i slui uglavnom kao stanica za n loka opaanja i beinu telegrafiju. eigentlich njem. (it. ajgentlih) zapravc man). eikr v. acre. ekipa

eil eil engl. (ale) bijelo pivo. Eile mit Weile njem. (it. ajle mit vajle) uri se polako!; isp. festina lente, speude bradeos. einfach njem. (it. ajnfah) jednostavno. Ein faules Ei verdirbt die ganze Brei njem. (it. Ajn faules aj ferd'irbt di gance braj) Jedno pokvareno jaje upropasti itavu kajganu (jedan muak pokvari cijeli ruak). ein Mann, ein Wort, njem. (it. ajn man, ajn vort) jedan ovjek, jedna rije (tj. ovjek od rijei, potenjak koji dri zadanu rije). einseitig njem. (it. ajnzajtig) jednostran, djelomian, pristran, povran, nepotpun (Krlea). einsteinium v. ajntajnij. Eintracht njem. (it. Ajntraht) sloga. EIR automobilska oznaka za Irsku. Eire Irska (slubeni naziv Slobodne Drave Irske od god. 1938). Eirene gr. u starogrkoj mitologiji boginja mira (najmlaa od Hora). eis muz. kromatski povieni ton e. eisangelija gr. (eis u + angelia vijest, glas) prijava, optuba, prikazivanje, denuncijacija (v.J. eisenai v. ajzenai. Eisenstadt njem. (it. Ajzntat) njemaki naziv za glavni grad Gradia (Burgenland) u Austriji; hrv. eljezno. eisoptrofobija gr. (eisoptron ogledalo, zrcalo 4isp. fobija) med. bolestan strah pred zrcalima. Eiswein njem. (it. ajsvajn) ledeno vino (proizvodi se od groa koje ostaje na trsu dok se ne pone smrzavati). EIU skra. za engl. Economic Intelligence Unit (organizacija za istraivanje trita; sjedite u Londonu). ejakulacija lat. (ejaculari izbaciti) 1. izbacivanje, isputanje (glasa ili tona); 2. izluivanje sjemena pri spolnom aktu; glag. ejaku-lirati, -kulfram; isto i ejakulisati, -em. ejalat, -ata tur. (ejalet) pokrajina, upravna jedinica; isto i ejalet. ejan, -ana tur. (ejam vrijeme) vjetar, vihor, nevrijeme, nepogoda. ejder v. eder. ejdetski gr. (eidos lik, izgled) koji se tie lika, izgleda; ejdetske slike ive i jasne predodbe predmeta, tako da oni izgledaju kao da su pred nama;

353

takve se pojave ee susreu kod umjetnika, pa i meu djecom i omladinom. ejdovale / eji dovale tur. (eji dobar + isp. dova) pozdrav u muslimana; u dobar as! na rastanku: ostaj s blagoslovom! izgovara osoba koja odlazi (v. ejsadile). ejektor lat. (ejicefe izbaciti, izrinuti) ispu-ljac, parni ureaj kojim se ispuljuje voda iz kaljue broda; crpka. ejluk mn. ejluci, 2. ejluka tur. (ejlemek initi) dobro djelo, dobroinstvo, plemenit in, dobrota uope; ejlukija dobroinitelj. ejra panj. (eyra) vrsta pume, kuguara. ejsadile (pored ejsahadile) tur. (saadet srea) pozdrav kod muslimana: sretan put!, dobra srea! (odgovara osoba koja ostaje, na pozdrav ejdovale, v.). ejsahatile (pored ejsahtile) tur. (isp. sat) u pravi as! Ejub, -uba, vok. Ejube tur. (iz hebr.) Job. ejvala v. evala. ekarte, -ea franc. (ecarte) vrsta kartake igre (Mato). Ekbatana (u starogr. mno. sr. roda) stari grad (danas Hamadan u Iranu) koji je u 7. st. pr. n. e. bio prijestolnica Medije, a kasnije sjedite perzijskih i partskih vladara; u njemu se zbiva radnja Eshilove drame Perzijanci. ekcan njem. (Ecke kut -t- Zahn zub) kutnjak (u govoru nekih naih starijih zubara). ekcem, -ema (pored egzem, -ema / egzema, -eme) gr. (ekzeo uskuham, uzbudim) kono oboljenje popraeno svrbeom i pojavama voria, gnojavica i ljuskica. ekfonetska notacija (gr. ekfoneo zaviknem) sustav znakova u istonim kranskim crkvama za biljeenje sveanih liturgijskih melodija, ne ba potpuno precizan (doputaju se, dakle, varijacije). Ekg (izg. e-ka-ge) skra. za elektrokardiogram (v.). Ekhard germ. jak poput maa. ekhauz njem. (Ecke ugao + Haus kua) kua na uglu ulice. ekhimoza gr. (ek iz + chymos sok) zasjela krv (npr. od udarca ili utipa), masnica, modrica. ekiklema gr. (ekkyklema) u starogrkoj dramaturgiji kazalina sprava u obliku odra na kotaima; na njoj su se gledaocima pokazivala tjelesa traginih junaka poginulih izvan pozornice (npr. u Eshilovu Agamem-nonu); neto nalik na dananju pokretnu pozornicu.

ekimoza v. ekhimoza. ekipaa

ekipa, 2. mn. ekipa (akc. i ekipa, 2. mn. ekipa) franc. (equipe) 1. skup radnika na jednome 354 eklhaft njem. (ekelhaft) gadan, gnu vratan (u zagrebakom govoru). eklimetar gr. vrsta visinomjera. eklipsa gr. (ekleipo isputam, o izostajem) 1. nedostatak, nestajan danje; 2. pomrina, nedostatak nebeskog tijela prilikom pomraenj ekliptika, 3. -ci gr. (ekleipo i ostavljam; izostajem) astr. zamilje na nebeskom svodu po kojoj < Sunce u svome vidljivom godinjem (inae krug koji opie Zemlja oke vidljivi put Sunca meu zvijezda prolazi kroz 12 zodijakovih zvije ekliptian, -na, -no; ekliptiki. ekloga, 3. -gi -zi gr. (ekloge -izvadak; pripovijest) pastirska pj kakve bukolike zbirke. ekloglt, -ita gr. stijena od mjeai lenog piroksena omfaita i crvene nata (kako to ba nije obina kom dano je rudi spomenuto ime, to izvan logike). eklovati v. heklati. ekmek, mn. -ci, 2. ekmeka tur. (ekme ekmedija pekar; ekmedlnica nica; ekmediluk pekarski obrt, j pekarstvo. eko tal. (eceo) evo, eto, gle! ekoTobija gr. (oikos kua + isp. manija bjeanja od vlastite kue ili oc ukuana. ekologija gr. (oikos kua, dom - rije, govor) 1. nauka o odnosu zma prema okolini, o njegovu sm pojavljivanju u prostoru; 2. nauka c ivota; ekolog, mn. -zi strunjak logiji; prid. ekoloki. ekonom gr. (oikonomos) 1. dobar d gospodar; uvaran, gospodaran tko upravlja domom ili gospoda tko se brine oko trokova jednog 2. upravitelj, gospodarski slubenik, tenik na veem imanju ili u veen zecu; 3. zakupnik ili posjednik im tedia, pa odatle naziv i za vrstu P; lonca u kome se pod velikim pi jelo vrlo brzo kuha; pril. ekonomov; nomski. ekonomajzer engl. (economizer) grija ureaju parnoga kotla. ekonomat, -ata gr. (isp. ekonom) 1. ekonoma; 2. ured ekonoma; 3. usta velikim poduzeima koja se brine ok dijevanja poduzea razliitim uredsk

poslu; 2. momad jedne strane u sportskoj igri; tim, druina; prid. ekipni. ekipaa franc. (equipage) 1. raskona koija; kola s konjima i poslugom; elegantna kola; 2. posada na brodu, avionu, tenku i si.; 3. vojna komora, povoz, zaprega s opremom jedne jedinice; isto i ekipa, -aa; ekipirati, -kiplram opremiti potreptinama, osobito odjeom; opremiti brod potreptinama i posadom; snabdjeti svim potrebnim. eklampsija gr. (eklampo prosijevam, pokazujem se kod ega) grevi s gubitkom svijesti kod djece (i majki pri porodu); na izraz: grevnica; isp. fras; prid. eklampti-an, -na, -no. eklatantan, -tna, -tno franc, (eclatant) 1. sjajan, blistav, svijetao; 2. koji udara u oi; oevidan oit, oigledan, izvanredan, odlian, izvrstan, veoma jasan, uvjerljiv; buan, buran; upadljiv, izrazit, izriit (npr. eklatantan dokaz). eklati v. heklati. eklekticizam, -zma gr. (eklego biram, vadim) 1. nepostojanje jedinstva, cjelovitosti i dosljednosti u uvjerenjima i teorijama; bes-principijelno spajanje razliitih nespojivih nazora (npr. materijalizma s idealizmom); 2. u obinom govoru povrnost i nesamostalnost; isto i eklektizam, -zma; eklektik, mn. -ci pristalica eklekticizma; uenjak ili politiar koji besprincipijelno spaja proturjene, nespojive nazore; ije je nauavanje rezultat kojekuda pokupljenog, esto i raznorodnog materijala; prid. eklektiki. ekler franc. (eclair munja) naziv za vrstu najhitnijeg telegrama. eklerer, -era franc. (claireur) 1. vojn. izvia; izvidnik, izvidnica; promatra, osmatra, uhoda; 2. skaut; 3. kritelj putova, krilac, predvodnik, prethodnik, pretea. eklezija gr. (ekklesia) 1. u staroj Grkoj: na rodna skuptina, tj. po glasnicima sazvani graani u slobodnim dravama; takoer i: vojnika skuptina, pa zatim: sakupljeni narod, i konano: mjesto gdje se odravala skuptina; 2. u katolicizmu u polatinjenom obliku ecclesia crkva (kao zgrada i kao ustanova). eklezijast gr. (isp. eklezija) slubena crkvena osoba; Eklezijastik naziv jedne starozavjetne knjige; u naim prijevodima: Propovjednik, Crkvenica, Knjiga Sirahova. ekleziologija gr. prouavanje povijesti i organizacije crkve. 355

ekonometrija

ekran

treptinama; 4. ekonomiziranje, dobro voenje kunih poslova, domainstvo, kuanstvo, gazdinstvo. ekonometrija gr. znanstvena disciplina koja istrauje ekonomske i drutvene pojave primjenom matematikih metoda. ekonomian, -na, -no gr. (isp. ekonomija) koji se odnosi na ekonomiju i ekonomiku; danas ponajvie u znaenju: tedljiv, izdaan, tj. koji malo stoji, a mnogo donosi; gospo-daran, kuevan, uvaran, racionalan u trokovima, svrsishodan u izdacima, umjeren u troenju, paljiv u raspolaganju imovinom; ekonominost, -osti, nain poslovanja odnosno rukovoenja poduzeem, tako da se uz najmanje trokove postigne najvei privredni efekt. ekonomija gr. (oikonomia upravljanje kuom) 1. poljoprivredno gospodarstvo, sa-la, majur, imanje, dobro, farma, ran; 2. red u trokovima i voenju jednoga doma, obitelji; kuanstvo, gazdinstvo; 3. tednja, tedljivost, kuevnost, racionalna upotreba, uvarnost; 4. privreda, gospodarstvo, privredno stanje, privredna djelatnost; 5. politika ekonomija

nauka o razvoju dru-tveno-pravnih, tj. ekonomskih odnosa meu ljudima; ona objanjava zakone koji vladaju u proizvodnji i raspodjeli nunih predmeta potronje (kako osobne, tako i proizvodne) u ljudskom drutvu na raznim stupnjevima njegova razvoja; prid. ekonomski fv.). ekonomika, 3. -ci gr. (isp. ekonomija) 1. gospodarsko ureenje drutva; 2. privredna strana nekog posla, praktina primjena ekonomijskih principa, gazdovanje, privreivanje, racionalnost u trokovima, tednja, tedljivost, kuevnost, uvarnost, umjerenost u troenju. ekonomisati v. ekonomizirati. ekonomist(a) gr. (isp. ekonomija) specijalist u pitanjima ekonomskih nauka; specijalist u pojedinim pitanjima narodnog gospodarstva; en. ekonomistkinja; prid. ekonomistiki. ekonomizam, -zma oportunistika struja u ruskoj socijaldemokraciji na prijelazu iz 19. u 20. st., po kojoj je osnovni zadatak radnike klase samo ekonomska borba protiv kapitalizma (Lenjin je zahtijevao i politiku borbu, i pobijedio u svojim

shvaanjima, to je bilo zametak pojmu boljevizma) (v. boljevizam, boljevik). ekonomizer v. ekonomajzer. ekonomizirati, -iziram gr. (isp. ekonomija) tedjeti, tedljivo raspolagati; isto i ekono-mizovati, -ujem ; ekonomisati, -em. ekdnomka ena ekonom odn. ena (supruga) ekonomova. ekonomski gr. 1. koji se odnosi na ekonomiku ili na politiku ekonomiju; 2. gospodarski, privredni; 3. koristan; 4. ekonomska politika sistem privrednih mjera, to ih provodi dravna vlast; 5. ekonomski materijalizam vulgarno, mehaniko shvaanje historijskog razvitka koje sve pojave drutvenog ivota svodi neposredno na ekonomiku i koje porie ili podcjenjuje ulogu ideje i politikih ustanova u historijskom razvitku; 6. ekonomska geografija nauka o prirodnim uvjetima gospodarstva pojedinih zemalja; 7. ekonomska jedinica zajednica radnih ljudi koja se formira u radnoj organizaciji radi samostalnog obavljanja dijela poslova, a ini odreenu ekonomsku cjelinu i sama upravlja sredstvima za proizvodnju; 8. ekonomska kriza razdoblje privredne stagnacije zbog nerazmjera izmeu proizvodnje i potronje; ekrazanta n istupati, koji eli da ga svi vide i da se za njega zna; ekranizacija izvedba na pozornici, na filmskom platnu, na televizijskom ekranu i si.; esto i zamjena za pojam dramatizacije, scenizacije (uprizorenje); ekranizirati, -iziram staviti na ekran 3 i 4. filmski snimiti, filmovati, izvesti na pozornici; isto i ekranizovati, -ujem. ekrazantan, -tna, -tno Jranc. (ecraser zdrobiti, smrviti, satrti) unitavajui, eksplozivan, snaan, razoran, rasprsan, ubitaan, porazan; ekrazit, -ita jako eksplozivno sredstvo (amonijeva sol pikrinske kiseline); prid. ekrazitni; ekrazirati, -krazlram razbiti u paramparad, razbiti s pomou ekrazita, razoriti, s bukom unititi, dii u zrak. Ekrem tur. plemeniti, velikoduni. ekrija tur. (egri) prevrtljivac, laac. eks lat. (ex iz) uzvik pri piu u znaenju da au valja ispiti do dna, iskapiti bez predaha, na bijelo, naiskap; rije ima i mnoinu... da se opijemo... bez oduka... kroz eksove, vratolomno (Vlad. erina). eksaktan v. egzaktan. eksangvinacija lat. (ex iz, sanguis krv) iskrvarenje, smrt od posvemanjeg gubitka krvi. ekscar (isp. ex) bivi car, svrgnuti car, rascar. ekscedirati, -cediram (isp. eksces) praviti ekscese, ispade, izgrede, prekoraivati mjeru, prelaziti granice (doputenog ponaanja), pretjeravati, ispadati iz koncepta; isto i ekscedovati, -ujem. ekscelencija ( / ekselencija) lat. (excellens uzvien, odlian, izvrstan) preuzvienost; preuzvieni gospodin; naslov ministrima, generalima, biskupima i ostalim visokim i uglednim linostima, danas osobito uobiajen u diplomatskom saobraaju (kod Krlee i prema njem. ekcelenc); ekscelen-tan (ekselentan), -tna, -tno, odlian, izvrstan, izvanredan, osobit, uzvien, koji se odlikuje, koji nadmauje. ekscelirati, -ceilram franc. (exceller) odlikovati se (u emu), nadmaiti (sve), uzdii se (ponad drugih), biti vrlo vjet, izvrstan, sjati, briljirati (. Vueti) ekscelzior v. excelsior. ekscentar, -tra, 2. mn. ekscentara lat. kruna ploa kojoj se sredite ne podudara s osovinom; slui za pretvaranje krunog gibanja u pravocrtno; isp. ekscentrian. ekscentrian, -na, -no lat. (ex + centrum sredite) 1. geom. koji nema zajednikog centra; koji se udaljuje od centra; prot. koncentrian; 2. osnovan na otrim ili vidnim kontrastima, neobinim smijenim trikovima (npr.

oituje se nezaposlenou, opadanjem kupovne moi novca, bankrotima pojedinih poduzea i si.; 9. ekonomska pomo gotov novac, povoljni zajmovi, besplatna ili jeftina roba, tehnika pomo, itarice odn. sjeme za novu sjetvu i si., to ih razvijeni odn. bogatiji partneri pruaju manje razvijenima ili siromanijima odn. postradalima od elementarnih nepogoda i si. ekosistem gr. prirodna zajednica ivih organizama i neivih tvari na nekom odreenom prostoru. ekotip gr. tipini predstavnik neke vrste s obzirom na ekonomske uvjete. ekpiroza gr. (ekpvrod ognjem unitim, sagorim) propast svijeta u ognju i stalno ponovno raanje iz njega (po nauci grkog filozofa Heraklita). ekran, -ana jrancr (ecran) 1. pomian tit, zaslon ispred pei, na prozoru itd.; paravan; 2. jiz., tehn. i med. tit, uglavnom metalan, koji uva elektrini pribor, aparate i. ovjeka od vanjskog utjecaja tetnih zraka; 3. bijelo platno napeto na okviru na kome se demonstriraju slike s dijapozitiva i filmova; 4. prenes. pozornica; 5. fluorescentna povrina katodne cijevi na kojoj se stvara slika na televizoru, odakle i naziv mali ekran uope za televiziju odn. televizor; 6. u koarci isto to i blokada (v.j; ekrandija podrugljiv naziv za ovjeka koji voli javno 356

ekscentr'n u cirkusu); 3. prenes. koji stri aknut, udan, udljiv, neuravnoti stran, nesreen; ekscentrinost, -os udaljenost od sredita; 2. originalno nost znaaja, neuravnoteenost, nest nastranost; isto i ekscentricitet, -eta trik, mn, -ci, 1. tehn. detalj s metalni disk, nasaen na okretni tako da se centar valjka ne poduda trom diska; slui u strojevima za pre vrtnje u progresivno kretanje; 2. ili kazalini glumac, koji izvodi eksc toke; 3. ekscentrian, nesreen i m teen ovjek; en. ekscentrikinja. ekscepcija lat. (excipere izvaditi, pravn. izuzee; prigovor u parni nenadlenosti suda ili si.; ekscepc -Ina. -Ino izniman, izuzetan, ni izvanredan, poseban (Mato); isp. ek ekscerpirati, -cerpiram lat. (excerpen. diti) vaditi; ispisivati biljeke ili knjige; ekscerpt, 2. mn. ekscerpat; vadak iz knjige ili spisa, kratak sa kog djela. eksces, 2. mn. ekscesa lat. (excedere prekoraiti) izgred, ispad, nesuzdi djelo koje prelazi redovne granii stupanje mjere ili propisa, pretjeran umjerenost, neuravnoteenost; ek) -vna, -vno, pretjeran, neobuzc uravnoteen, neumjeren, obijestan ispadima, izgredniki; isp. ekscedira ekscidirati v. ekscizija. ekscipirati, -cipTram lat. (excipere) va vaditi, izuzeti, izuzimati, izdvajati, iz luiti; isp. ekscepcija. ekscitacija lat. (excitare dizati, podizanje, sokoljenje, hrabrenje, < vanje, poticaj, pobuda, podstrek, pi nje, draenje, nadraivanje, podra; draaj, nadraenost, razdraenost. ekscitans lat. (excitans, isp. ekscitativa stvo za razdraivanje, podraivanj canje. ekscitativan, -vna, -vno lat. (excitare produbiti, uskrisiti) koji uzbuuje; k uvstva, privlai panju, podraaj; draajan, izazovan, uzbudljiv, nac poticajan, pobudljiv, ohrabriv, osoki ekscitirati, -citiram (isp. ekscitacija) \ pobuivati, uzbuivati, draiti, nadi podraivati, izazivati.

ekscizija

357

ekskomunikacija

ekscizija lat. (excidere isjei, izrezati) izre-zanje, istrebljenje, isijecanje (npr. operacijom); glag. ekscidirati, -idiram. eksedra v. egzedra. eksegeza v. egzegeza. ekselencija i ekscelencija (v.). ekser, 2. mn. eksera tur. (ekser) 1. avao, klin; 2. atr. srebrni novac; umanj. ekseri; ekser-e, -eta; ekserana tvornica, radionica avala. eksfolijacija v. deskvamacija. ekshalacija lat. (exhalare isparivati) plin. para, miris koji hlapi iz nekoga tijela; is-hlapljivanje, isparivanje, odisanje, isputanje plinova ili para. ekshaustor lat. (eshaurire iscrpsti) ventilator za usisavanje uzduha ili plina; sprava (sisaljka, pumpa) za pranjenje zahodskih jama. eksheredacija lat. (ex + hereditas batina) razbatinjenje, lienje nasljedstva; glag. eks-heredirati, -rediram. ekshibicija lat. (exhibere pruati, predati, pokazati) izlaganje, pokazivanje; prid. ekshi-bicioni; ekshibicionizam, -zma 1. tenja za isticanjem sama sebe, vlastite svoje vrijednosti; 2. seksualna nastranost koja se sastoji u pokazivanju spolnih organa osobama drugog spola; ekshibicionist(a) ovjek koji uiva u ekshibicionizmu; ekshibit, -ita ured gdje se predaju pismeni podnesci; urudbeni zapisnik, djelovodni protokol; ekshibitni broj redni broj pod kojim je zaprimljen neki spis. ekshorta, 2. mn. ekshorata lat. (exhortari poticati) kolska propovijed; kratak govor, nagovor. ekshortacija (isp. ekshorta) poticanje, pobuivanje, hrabrenje, pouka, savjet, nagovor, bodrenje, nukanje, sokoljenje. ekshortativan, -vna, -vno (isp. ekshortacija) poticajan, pobudan, pouan, ohrabriv, savjetodavan, obodriv. ekshortator (isp. ekshorta, ekshortacija) odgojitelj, duobrinik, propovjednik. ekshumacija lat. (ex + humus zemlja) iskapanje lea iz groba (radi sudbeno-medi-cinske istrage i si.); ekshumirati, -humiram iskopati, npr. le iz zemlje. eksik prid. indekl. tur. (eksik) manjkav, nepotpun, neprav, neispravan; isto i eksian, -na, -no. eksikator lat. (exsiccare posahnuti, isuiti) staklena posuda s bruenim poklopcem za suenje ili za zatitu stvari od vlage.
ekskorijacija

eksikluk (isp. eksik) 1. nepotpunost, manjkavost, manjak, nedostatak, praznina, prazan prostor, istina; nepostojanje, odsutnost; 2. kob; nesrea, boja kazna. eksirati, ekslram (isp. eks) piti eks, do dna, na bijelo, naiskap. eksjeziut lat. bivi isusovac (Krlea). Ekskalibur ime bogato ukraenog arobnog maa legendarnog britanskog kralja Artura (5. st. n. e); prema prii, jednom se iz nekog jezera pojavila ruka koja je taj arobni ma pruila Arturu; s tim je maem bio nepobjediv u borbama. eks katedra v. ex cathedra. ekskavacija lat. (excavare izdupsti) 1. tehn. proces vaenja rudaa s pomou miniranja ili ekskavatora; 2. anat. udubljivanje, istru-givanje; ekskavator 1. stroj koji vadi, podie, premjeta i istresa zemlju na izabrano mjesto; upotrebljava se kod krenja putova, kopanja kanala, melio-racijskih, rudnih, tresetnih i drugih radova; kod nas ga zovu: jaruar, jarualo, kopa; isp. bager; 2. kirurg, instrument za istru-gavanje upljina. eksklamacija lat. (exclamare vikati, uzvikivati) uzvik, usklik, povik, poklik; prid. eksklamativan, -vna, -vno gram. uzvian, usklian. eksklava lat. (ex + clavis klju) 1. dio dravnog podruja koji je kao posjed druge drave iskljuen iz matice zemlje (isp. enklava); 2. pojava neke biljke ili ivotinje na mjestima gdje ih inae redovito nema. eksklerik lat.-gr. bivi bogoslovac, student teologije koji je napustio studije, koji se je svukao (Krlea). ekskludirati, -kludlram lat. (excludo iskljuujem) iskljuiti, izuzeti, rastaviti; ekskluzivan, -vna, -vno koji iskljuuje; iskljuiv; koji ne poputa, izuzetan, izniman, zatvoren, pristupaan samo odabranima, strogo usmjeren, ogranien; nepomirljiv, netrpeljiv, nesnoljiv; ekskluzivno drutvo zatvoreno drutvo u koje nema svatko pristupa; eksklu-zivizam, -zma iskljuivost, nepopustljivost, zatvorenost, zakopanost; izv. eks-kluzivist(a); ekskluzivistiki. ekskomplimentirati, -mentlram (isp. kompliment) ispratiti, otpremiti (neugodnog posjetioca) sa svim znacima (dunog) potovanja; na fin se nain rijeiti neeljenoga gosta (Krlea). ekskomunikacija lat. (ex + communis zajedniki) izopenje iz crkve; iskljuenje;

358

ekspa

crkveno prokletstvo; ekskomunicirati, -ni-clram iskljuiti, izopiti iz crkvene zajednice; baciti anatemu, prokleti. ekskorijacija lat. povrinska ogrebotina, laka ozljeda koe. ekskoristkinja lat.-gr. (isp. kor) biva pjevaica u (kazalinom) zboru (Krlea). ekskorporirati. -poriram lat. (ex iz, corpus, 2. corporis tijelo) izdvojiti, izuzeti, izluiti (manji dio iz veega); isp. inkorporirati. ekskralj (isp. ex) bivi kralj, svrgnuti kralj, raskralj. ekskrecija (isp. ekskrti) luenje, izluivanje, izluevina, izmetina (feces, mokraa, znoj i si.). ekskrementi, ekskremenata (mn. m. roda) lat. (excrementum) izmetine. ekskrti (mn. m. roda) lat. (excernere izluiti, odijeliti) tvari koje tijelo izluuje prirodnim putem. ekskulpacija lat. (ex + culpa grijeh) pravn. osloboenje od optube; ekskulpirati, -kul-plram osloboditi od optube, rijeiti krivnje. ekskurs, 2. mn. ekskursa lat. (excurrere istrati) zastranjenje od glavnoga predmeta rasprave; odstupanje od teme, nadoveziva-nje misli jedne na drugu kako nadou u izlaganju i zaboravljanje na prvotni cilj razmatranja; govornika zastrana; v. digresija.

ekskurzija lat. (excursio) 1. krae putovanje s naunom, kulturnom, sportskom ili zabavnom svrhom; zajedniko posjeivanje znamenitih mjesta; izlet (osobito radi studija na licu mjesta); 2. grupa osoba koje vre takva putovanja, izlete; 3. v. ekskurs; ekskurzist(a) sudionik ekskurzije; izletnik; en. ekskiirzistkinja. ekskuzirati, -kuzlram lat. (excusare) ispriati, opravdati, izviniti. ekskvizitan, -tna, -tno lat. (exquirere istraiti, izabrati) izabran, probran; izvrstan, odlian, izvanredan, fin, ukusan, osobit, naroit (kod Matoa i ekskvizan, -zna, -zno, to je blie francuskom exquis). eksleks lat. (ex + lex zakon) 1. izvan zakona; nepodvrgnut zakonu; lien svih zakona; bez zatite zakona; 2. bezvlae, bezakonje; stanje kada zakoni nemaju sankcije. ekslibris lat. (ex + liber knjiga) iz knjiga; vinjeta, naljepnica koja se lijepi s unutarnje strane na prednjoj korici knjige, a sadrava natpis Ex libris i ime vlasnika ili drugi posebni znak. eksmatrikulacija lat. (ex + isp. mat ispis, brisanje iz popisa studenata r

uilitu; isp. imatrikulacija. eksmatrikulirati, -kuliram lat. (ex + w trikula) brisati iz matrikule, tj. iz aka na visokim kolama; prot. imal rati. eksministar, -stra lat. bivi ministar (K eksoda gr. (exodos izlaz) zavrna (i; pjesma u starogrkoj drami; isp. p eksodus gr. (exodos) izlazak, istup; c istup veega broja ljudi iz kakve zaji drutva. eksogamija v. egzogamija. eksogen v. egzogen. eksomida gr. (exomis, 2. -idos) vrsta u starih Grka; radniko i robovsko c kratak haljetak s jednim rukavom da je desna ruka ostajala gola. eksonim gr. (exo izvan + onoma -naziv nekog mjesta drugaijim in nego se mjesto zove u zemlji kojoj pi npr. kod nas Be prema njem. Wien. eksorbitantan v. egzorbitantan. eksorta v. ekshorta. Eksp. skra. na pismima (obino n; njoj strani odozgo) za lat. expeditor ilja, alje); isp. Abs.
ekspedicija

ekspandirati, -pandiram lat. (expandere iriti, razapeti) iriti, rasprostraniti, pc obujam, rastegnuti, napuhati; ekspan glina graevni materijal od rahli pljikastih grumena gline; ekspanzer gimnastika sprava za rastezanje i j runih miia (u novije vrijeme sve i iri izraz: ekspander, -pandera); eksi 1. irenje; rastezanje; zauzimanje prostora; 2. proirenje (granica utje si.), posezanje za tuim teritorijimi stojanje oko osvajanja tueg trita; i ekspanzije odn. ekspanzionizma upotre se kao oznaka tenje imperijalistikih va za osvajanjem novih teritorija i u drugim zemljama; 3. poveavanj lumena smanjenjem tlaka; prot. komp ekspanzivan, -vna, -vno 1. koji s rastee; koji se moe rairiti; rasi rastegljiv; 2. koji rado oituje svoje os 3. koji se odnosi na ekspanziju 2; pro< nesuzdrljiv; osvajaki; izv. ekspanzi -osti. ekspatrijacija lat. (ex + patria dom<

359

eksploatacija

dobrovoljno ili prisilno iseljenje izvan granica domovine; glag. ekspatrirati, -patriram. ekspedicija lat. (expedire odrijeiti, urediti) 1. otprema, slanje, otpravljanje, iljanje; 2. oruan pohod izvan svoje zemlje radi izvrenja nekog vojnog zadatka; 3. putovanje u kakvu svrhu, npr. trgovaku, znanstvenu, istraivaku i si.; prid. ekspedicidni; ekspedijens lijek, pomo, rjeenje, izlaz iz neprilike; ekspedijent, 2. mn. ekspedijenata otpremni inovnik; ekspedirati, -pedlram 1. otpremiti, otpraviti, odaslati, slati na odreeno mjesto; 2. prenes. otjerati, najuriti (koga); isto i ekspedovati, -ujem; ekspedit, -ita 1. potansko odjeljenje za sortiranje i otpravljanje korespondencije; 2. odio uprave periodikog izdanja koji alje list pretplatnicima; 3. odjeljenje u nekim ustanovama za primanje i odailjanje slubenih spisa, a takoer i za otpremanje robe; ekspeditivan, -vna, -vno koji brzo obavlja posao; brz, hitar, okretan, ustar; koji doputa brzo svravati rad; ekspeditivnost, -osti sposobnost brzog svravanja poslova; revnost u dovravanju zapoetih radova, rjeavanje zadataka to je bre i bolje mogue, hitrina, okretnost, ivahnost u poslovanju; ekspeditor ovjek koji otprema potu (i ostale poiljke), otpremnik, poilja, pediter; isto to i ekspedijent. ekspektoracija lat. (ex. + pectus, 2. pectoris prsa, grudi) 1. pljuvanje, ispljuvak; izbacivanje sluzi iz plua, iskaljivanje; 2. prenes. izlivanje srca, oduak (alski); ekspektorans sredstvo za iskaljavanje (sirup, aj i si.); esto u (lat.-hrv.) mnoini; ekspektorancije. ekspenzar, -ara lat. (expensum troak) trokovnik, raun s trokovima. ekspenzivno lat. (expensum troak) skupo, skopano s mnogim trokovima. eksperimen(a)t, -enta, 2. mn. eksperimenata lat. (experimentum) nauno postavljen pokus, promatranje pojave koja se ispituje pod tono odreenim uvjetima koji dozvoljavaju da se prati tok pojave i da se ona svaki put uz ponavljanje tih uvjeta ponovno izazove; eksperimentalan, -Ina, -Ino koji se osniva na pokusu; dobiven putem pokusa; pokusni, probni; eksperimentacija lat. (ex-perimentatio) vrenje pokusa; glag. eksperimentirati, -entiram; isto i eksperimentisati, -em 360

pored eksperimentovati, -ujem; eksperimentator ovjek koji vri naune pokuse, eksperimente. ekspert, 2. mn. eksperata lat. (expertus iskusan, vjet) vjetak, strunjak; znalac, poznavalac; osoba koja se poziva da dade svoj sud u spornim ili tekim pitanjima; ekspertiza (Jranc. expertise) 1. ispitivanje i rjeavanje nekoga pitanja koje zahtijeva specijalno struno znanje, uz pomo strunjaka, eksperata (npr. lijenika ekspertiza); 2. procjena nekog umjetnikog djela po strunjaku, vjetaenje. ekspijacija lat. (expiare osloboditi od grijeha) okajanje grijeha, pogreke; pokora, ispatanje. ekspiracija lat. (expirare ispuhnuti, ugasiti) 1. izdah, izdisaj; 2. izdisanje, izdahnue, umiranje, smrt; 3. pravn. istjecanje izvjesnog vremena ili roka; dan plaanja; prid. ekspi-ratoran, -rna, -rno izdisajni. eksplanacija lat. (explanare razjasniti, razloiti) objanjivanje, razjanjivanje, izlaganje; prid. eksplanativan, -vna, -vno; glag. eksplanirati, -planiram. eksplantacija lat. (ex iz + planta biljka) istrgnue tkiva ili organa iz njegove sredine i presaivanje u novu hranjivu sredinu da tamo dalje raste. ekspletivan, -vna, -vno lat. (explere ispuniti) dopunjujui, upotpunjujui; ekspletiv rije u stihu koja slui samo za dopunu metrike jedinice, a nema nikakva osobita znaenja za pjesmu. eksplicirati, -pliclram lat. (explicare, isp. eksplikacija) objanjavati, izlagati, (rastumaiti; isto i eksplikovati, -ujem. eksplicit, -ita lat. (isp. eksplikacija) saetak, posljednje rijei teksta (u kojima se obino jasno saima sadraj izreenih misli). eksplicitan, -tna, -tno (isp. eksplicit) izrazit, jasan, izriit, oevidan, oigledan, odreen, potpuno iskazan, razjanjen, objanjen, protumaen. eksplicite lat. (isp. eksplikacija) jasno, izrijekom, izriito; prot. implicite. eksplicitnost, -osti, (isp. eksplicitan) jasnoa, izriitost, oevidnost, oiglednost. eksplikacija lat. (explicare razviti, razastri-jeti) izlaganje, razjanjivanje; objanjivanje, postepeno tumaenje; eksplikativan, -vna, -vno koji objanjuje; objanjujui, obja-njajni, objasnidbeni. eksploatacija Jranc. (exploiter iskoriivati) 1. prisvajanje tuega rada od strane privatnih vlasnika sredstava za proizvodnju;
eks

eksplodirati

izrabljivanje kolonija ili podreenih zemalja od strane imperijalistikih velesila; eksploatacija poprima razline oblike, zavisno od onih proizvodnih odnosa koji su nastali u nekom drutvu izmeu neposrednih proizvoaa i eksploatatora; robovlasnik eksploatira roba, feudalac, spahija kmeta; kapitalist prisvaja sebi rad najamnih radnika; u socijalizmu sredstva za proizvodnju postaju drutvena svojina, vlast se nalazi u rukama radnih masa, ukida se eksploatacija jednog ovjeka od drugog; 2. vaenje, obrada, iskoriivanje prirodnih bogatstava; 3. iskoriivanje poduzea, sredstava prometa (npr. eksploatacija eljeznica); eksploatator kapitalist, posjednik, kulak vlasnici sredstava za proizvodnju, koji sebi prisvajaju plodove tuega rada; onaj koji se bavi eksploatacijom; izrabljiva, iskorii-va: eksploatirati, -atiram 1. prisvojiti sebi plodove tuega, najamnog rada; izrabiti nekoga; 2. iskoriivati prirodna bogatstva: iskoriivati poduzee prema njegovoj namjeni; v. eksploatacija 1, 2, 3; isto i eksplo-atisati, -em. eksplodirati, -plodiram lat. (explodere uz lupu istjerati) rasprsnuti se, prsnuti; isp. eksplozija. eksplodirka, 3. -ci, 2. mn. -kl (isp. eksplozija) vrsta razorne bombe. eksploracija lat. (explorare ispitati, istraiti) istraivanje, ispitivanje: pregled, pretraga (lijenika) radi utvrivanja dijagnoze. eksplorator (isp. eksploracija) istraiva, izvid-nik, izvia, uhoda. eksplorirati, -ploriram (isp. eksploracija) istraivati, ispitivati; izviati; eksplorer, -era, v. explorer. eksplozija lat. (explosio) 1. rasprsnue, prasak; provala (bijesa, gnjeva, radosti), potres, izljev (osjeaja), izbijanje (vulkana); 2. lingv. naglo otvaranje zatvora (stvorenog govornim organom) zbog pojaanog pritiska daha pri izgovaranju (okluzivnih, v.) suglasnika, tzv. prasak; isp. implozija. okluzija: eksploziv, -iva rasprsno sredstvo; eksploziv u gramatici glas praskavac (p, b); eksplozivan, -vna, -vno 1. koji se moe rasprsnuti: prskav, praskav; 2. prenes. estok, nag'ao. upadljiv, raspaljiv. praskav, prljiv. napra-sit, prgav; 3. eksplozivni motor motor koji se pokree uzastopnim eksplozijama benzina ili sirovih ulja; motor s unutranjim izgaranjem; eksplozivni plin praskavac. eksponat v. eksponirati. eksponent i. eksponirati. 361

eksponirati, -poniram lat. (exponere) 1. i izlagati; prikazati, objasniti, razjasi Jotogr. izlagati fotografsku plou djel svjetlosti; 3. prenes. eksponirati se se naroito, izlagati se. izvrgavati se nosti); isto i eksponovati, -ujem; eks -ata (iz ruskog jezika prema lat. ei tus) predmet izloen na izlobi (ine skoj, umjetnikoj i si.), izloak; eksj 2. mn. eksponenata 1. izlaga; koja sudjeluje na izlobi, koja izla ki predmet (eksponat); 2. predstavni vjek koji se izlae za drugoga ili za zee; koji vri poslove po tuem r 3. mat. broj koji pokazuje koliko put; jedan broj uzeti kao faktor, tj. mne njim samim (npr. u izrazu 53 broj 5 je a 3 je eksponent i znai da broj 5 t puta pomnoiti njim samim: 5x5x5 eksport, 2. mn. eksporata lat. (export; iznositi, izvoziti) 1. izvoz robe ili k; u inozemstvo; 2. koliina i vrijednos izvezene u inozemstvo; prid. ekspor izvozni; eksportna akademija u stranim zemljama zovu se tako visoke za trgovinu i ekonomiju; odgovaraju ekonomskom fakultetu; eksportna p novani iznos, naknada razlike u koju (naknadu) plaa drava izvoznik robe da bi se omoguila prodaja te u inozemstvu po jeftinijoj cijeni i tak bila strana konkurencija: eksportni trite izvozne trgovine: mjesto u je koncentriran eksport nekog kr; neke zemlje; eksportirati, -porfiram voziti robu ili kapital u inozemstvo; eksportovati, -ujem; eksporter, -er izvoznik; osoba ili ustanova koja si izvozom. ekspoze(j), -e(j)a. 2. mn. ekspoze(j)a (expos) 1. kratak prikaz, izlaganje n dokumenta, djela i si.; izvjetaj; 2. i lamentarnoj praksi kratak prikaz j: tekue politike, uglavnom vanjske, koji nosi odgovorna osoba. ekspozicija lat. (expositio) 1. uvod, pi uvodni dio literarnog ili muzikog d kojem se izlau motivi koji slue kao pe toka daljnje obrade teme; 2. prikaz na izlobi, u muzeju i si. umjetnikih izabranih po odreenom planu; isp. 3. jotogr. izdraj, tj. vrijeme u toku 1 se pri snimanju objektiv foto-aparat; otkriven; izlaganje, osvjetljenje: dvoi

ekspozimetar

ekstenzija

(dupla) ekspozicija dvije slike odjednom na televizijskom ekranu; isp. eksponirati. ekspozimetar, -tra lat.-gr. (isp. ekspozicija 3 + metron mjera) jotogr. sprava za mjerenje trajanja ekspozicije potrebne za neku snimku s obzirom na svjetlo, emulziju ploe. film. papir i si. ekspozit,-ita//. (expositus izloen) izloak, predmet izloen na javni uvid (npr. na izlobi); isp. eksponat. ekspozitura lat. (expositus izloen) podrunica, ispostava filijala. ekspres, 2. mn. ekspresa lat. (expressus istisnut) 1. vrlo brzo; to je bre mogue; 2. hitna potanska poiljka, pismo, brzojavka (otprema se odn. dostavlja to je mogue prije, bez obzira na redovnu otpremu odn. dostavu): 3. brzi vlak ili parobrod kojim se putuje na velike udaljenosti i koji se zaustavlja samo na velikim stanicama odnosno pristanitima: 4. (ekspres-restoran) restoran u kojem se hrana pripravlja i izdaje na najbri nain; u najnovije vrijeme naziv za restoran sa samoposluivanjem: prid. ekspresni; isp. espresso. ekspresija lat. (expressus istisnut: jasan, oit) izraz, izraajnost: ekspresivan, -vna. -vno izraajan, pun izraaja, snaan, dojmljiv. ekspresionizam, -zma jranc. (expressionisme) 1. pravac, smjer u umjetnosti i knjievnosti koji je nikao uoi prvoga svjetskog rata; ekspresionizam nastoji ne odraziti stvarnost, nego samo izraziti unutarnji svijet umjetnika, njegove doivljaje, znaaj

njegova primanja i reagiranja na ivot; 2. muz. odstupanje od svih formalnih pravila, ato-nalnost. dodekafonija (v.); ekspresionist(a) pristaa ekspresionizma: prid. ekspresionistiki. ekspresivan v. ekspresija; ekspresivnost, -osti, izrazitosl, velika izraajnost, sposobnost snanog utjecaja, djelotvornost, uvjerljivost. eksprom(p)t lat. (expromptus pripravljen, gotov, pri ruci). 1. kratak govor, izgovoren bez pripreme; 2. pjesma, prvenstveno aljivog sadraja, stvorena bez prethodnog pripremanja; eksprom(p)tno bez pripreme, iznenada, odjednom. eksproprijacija lat. (ex + proprius vlastit) 1. pravn. izvlatenje; prisilno otuenje vlasnitva privatnika koje vri dravna vlast iz razloga opeg interesa: razvlaivanje, liavanje posjeda 2. u socijalno-historijskom smislu oduzimanje sredstava proizvodnje jednoj drutvenoj klasi ili sloju koje vri druga drutvena klasa ili sloj direktnim nasiljem ili ekonomskim putem (npr. oduzimanje zemlje i unitavanje seljaka i obrtnika koje vre spahije i kapitalisti): 3. eksproprijacija eksproprijatora liavanje buroazije i spahija tvornica, poduzea, zemlje, uope svih sredstava proizvodnje; u naoj zemlji eksproprijacija izvrena naom narodnom revolucijom; 4. nasilno otuenje neega; eksproprijator koji izvrava eksproprijaciju: izvlaiva. razvla-iva, liava.

otima; eksproprirati, -pro-priram izvriti eksproprijaciju, izvlastiti; isto i eksproprisati, -em. ekspulzija lat. (expellere istjerati, izagnati) izgon, iskljuenje; progon. ekstabulacija lat. (ex + tabula ploa) brisanje iz zemljinih knjiga; prot. intabulacija. ekstaza gr. (ek iz + stasis stajanje) 1. najvii stupanj oduevljenja, veselja, zanosa, zanesenost, zanijetost; bolestan ushit, stanje krajnjeg ushienja; ushienost, stanje izvan sebe; 2. u mistici nekih religija stanje neposrednog sjedinjenja s boanstvom, koje (stanje) nadilazi obinu svijest, trans; ekstatian, -na, -no ushien, izvan sebe, koji se nalazi u stanju ekstaze, mahnit, pomaman, zanesen; isto i ekstatiki, -a, -6; izv. ekstatinost, -osti v. ekstaza. ekstempora v. ekstemporacija. ekstemporacija lat. (ex + tempus, 2. temporis vrijeme) neoekivana upadica, izvoenje neega
eksterijer

nepredvienog (nenapisanog) naroito u glumakim ulogama; improvizacija; ekstemporirati, -poriram izvesti neto (naroito na pozornici) bez priprave; izgovoriti neto ega nema u pisanoj ulozi (obino u svrhu postizanja jeftinog efekta kod publike); isto i ekstemporisati, -em; v. improvizirati. ekstenzija lat. (extendere rastegnuti, pruiti, opruiti) 1. pruanje, protega; 2. poveanje duine ili obujma; irenje, duenje. rastezanje, protezanje, razvlaenje, poveavanje; 3. u kirurgiji rastezanje oboljelih zglobova ili prelomljenih kostiju radi ozdravljenja odn. radi pravilnog sraivanja; 4. nastavak naobrazbe u posebnim teajevima poslije zavrenih nauka; ekstenzivan, -vna, -vno koji se prostire u irinu a ne u duljinu, koji znai kvantitativno poveanje, irenje, rasprostranjenost, opsean, opiran, prostran, proiren, rasean (prot. intenzivan); ekstenzivna poljoprivreda ima za

362

ek

oznaku neznatan utroak rada i sredstava proizvodnje na jedinicu povrine; odlikuje se slabim razvojem tehnike i dovodi do iscrpljivanja zemlje; pravn. ekstenzivno tumaenje zakona tumaenje zakona koje, proirujui zamaaj izvjesne pravne norme, obuhvaa njome i one sluajeve koji nisu izriito spomenuti u tekstu, ali se logiki moe uzeti da je zakonodavac i njih imao u vidu; izv. ekstenzivndst, -osti, isto i eksten-zitet, -eta; ekstenzor anat. mii isteza, oprua. eksterijer, -ra jranc. (exterieur) 1. vanjtina, vanjska strana, spoljanjost; 2. u filmu; scene snimljene na otvorenom prostoru; prid. ek-sterijeran, -rna, -rno. eksterioran, -rna, -rno lat. (exterior vanjski) 1. vanjski, spoljanji; 2. bez dubine, povran, eksteriorizirati, -iziram lat. (exterior vanjski) ostvariti u vanjskom obliku, npr. neku zamisao javno manifestirati (Mato). eksteritorijalan, -Ina, -Ino lat. (ex + isp. teritorij) izuzet od vlasti i sudbenosti neke zemlje u kojoj se nalazi (kao npr. strana poslanstva, njihove zgrade i osoblje, ratni brod u inozemstvu); eksteritorijalnost, -osti, osloboenje od podinjavanja mjesnim zakonima; nepovredivost linosti i stana, nepotpadanje pod mjesne krivine i graanske sudove, osloboenje od obaveza i poreza itd. koje povlastice daju drave inozemnim diplomatskim predstavnicima; povlateni poloaj; isto i eksteritorijalitet, -eta (Krlea). eksterminacija lat. (exterminare protjerati) tamanjenje, istrebljivanje, iskorjenjivanje; pokolj, zator, unitenje; eksterminator uni-tava, zatornik, iskorjenitelj, ubojica, krvnik, stratitelj; glag. eksterminirati, -miniram; isto i eksterminisati, -em. eksterni lat. (externus) vanjski, izvanji, spolj-nji, spoljanji, inozemni, inostrani, tu; eksternat, -ata kola u koju aci dolaze samo na predavanja, a ne stanuju u njoj; prot. internat; eksternist(a) 1. vanjski dak; uenik zavoda koji ne stanuje u zavodu; 2. uenik koji ui privatno i polae ispite na nekoj koli ime stjee prava redovitog uenika; 3. bolesnik koji dolazi lijeiti se u bolnicu, ali stanuje vani; en. eksternistkinja; prid. eksternistikl. ekstinkcija lat. (extinguere ugasiti, utrnuti) gaenje, utrnue, unitenje; gubljenje svjetlosti; ekstinkter franc. (extincteur) 1. gasitelj poara, vatrogasac, poarnik. 2. aparat za gaenje poara s pomou rastop koja brizga iz aparata pod pritiskom kiseline
ekstrasistolija

(minimax-aparati); 3. sitna (obino uz pepeljaru) za gaenje o gasilo, ikogasac. ekstirpacija lat. (extirpare iskorijei stranjivanje bolesnih dijelova tijela ijom); iskorjenjenje, iskorjenjivanje njenje, istrebljenje, vaenje (npr. zu panje, iupavanje; ekstirpirati, -tirp iskorijeniti, iupati iz korijena, tamaniti, potamaniti; unititi u klici diti (npr. zub); ekstirpator spi kotaima, donekle nalik na plug, se isti dra meu povrem. ekstra lat. (extra) 1. napose, osobito, p zasebno, odvojeno, iznimno, izuzetne redno (esto kao prvi dio sloenice^ obino; 3. izvan; ekstra-klasa ne bolje to se moe zamisliti, prima primissima. ekstradicija lat. (ex + tradere pred; iti) izruenje krivca zemlji u kojoj je prestupak i koja ga potrauje (npr. dicija ratnih zloinaca); ekstradiral diram predati, izruiti, vratiti u iz koje je krivac pobjegao. ekstradoblt v. ekstraprofit. ekstrahirati v. ekstrakcija. ekstrakcija lat. (extrahere izvui, i 1. vaenje; izvlaenje; crpljenje; 2. cini: uklanjanje operativnim puten nika neke bolesti (isp. ekstirpacija ekstrakcioni, -a, -6; ekstrahirati, -ti izuzeti; izvui, izvaditi, iscijediti ekstrahovati, -ujem; ekstrakt, 2. mn. kta / ekstrakata sr, sukus, iscjed vadak; tvar izvaena iz druge tvari, i iscrpina, sutina, jezgra, saetak, zg ekstramentalan, -Ina, -Ino lat. (extra -f 2. mentis duh, dua) izvanduhovai svijesti. ekstraordinaran, -rna, -rno lat. (extra ordinaran) 1. izvanredan, neredom redovan, neobian, neuobiajen, 2. v. extraordinarius. ekstrapolacija lat. 1. proirivanje zak utvrene u jednom podruju na neispitano podruje; 2. u matemat reivanje vrijednosti iz nekog nepe podruja s pomou poznatih vriji uz pretpostavku da zakonitosti pe podruja vrijede i u nepoznatom. ekstraprofit posebna zarada: viak nosti postignut uslijed sniavanja in
Ekvador

363

alne vrijednosti pojedine robe (poveanjem produktivnosti rada) u poredbi s njenom drutvenom vrijednou, npr. kada kapitalist uvoenjem modernijeg stroja snizi radno vrijeme potrebno za

izradbu jednog produkta ispod onog radnog vremena koje je inae prosjeno (drutveno) potrebno za izradbu tog istog produkta, on ostvaruje ekstraprofit.

ekstrasistolija lat.-gr. neujednaeni ritam srca s uestalim izvanrednim sistolama (v. J . ekstrasubjektlvan, -vna, -vno lat. koji pripada vanjskom (objektivnom) svijetu, koji se zbiva izvan naega domaaja. ekstratura franc. 1. skretanje s puta, vlastiti put (izvan odreenog pravca), postupak na svoju ruku; 2. neuravnoteen ispad, neoekivan postupak, skok u stranu, za-strana, zastranjenje, izgred. ekstrauterin lat. (ekstra + uterus maternica) izvanmaternini, vanmaterini. ekstravagancija lat. (ekstra + vagare lutati) 1. neobinost, pretjeranost, nastranost; 2. budalatina, ludost; ekstravagantan, -tna, -tno 1. pretjeran, ludo pretjeran, neobian, nastran, udan, udnovat; 2. lud, budalast; ekstravagantndst, -osti isto to i ekstravagancija. ekstravertiran lat. (ekstra + vertere okretati) okrenut, upravljen prema napolje, prema vanjskom svijetu; ekstravertan, -tna. -tno tko voli ljude, otvoren, drutven. (isp. introvertiran). ekstravilan lat. (ekstra + isp. vila) koji je izvan vila, zgrada, tj. nenaseljen, izvangrad-ski, seoski; prot. intravilan. ekstravurt lat.-njem. (ekstra + Wurst kobasica) vrsta kobasice; u prenesenom smislu: neto posebno, osobito. ekstrem, -ema lat. (extremus krajnji) krajnost; pretjeranost, granica, mea, najvea mogunost, najdalji doseg, najvii domet, jedva dostini dohvat, vrhunski raspon; ekstreman, -mna, -mno 1. krajnji; granini, vrhunski; 2. najei; ekstrem-nost, -osti. isto to i ekstrem, ekstremizam (v.); ekstremitet, -eta 1. ud; krajnji dio tijela (ruka, noga); na izraz: okrajina; 2. krajnost, krajnja granica; ekstremizam, -zma sklonost za krajnje nazore i mjere (osobito u politici); naziv koji reakcionari i reformisti obino daju revolucionarima; ekstremist(a) pristaa ekstremizma; prid. ekstremistiki. ekstrinsean, -na, -no jranc. (extrinseque) vanjski, spoljanji (A. Haler); isp. intrin-sean. ekstruder, -era lat. (extrudere istjerati; potisnuti) vrsta pune pree (za izvlaenje cijevi i profila od plastine mase). kvativ

ekstruzija lat. (isp. ekstruder) skruivanje, skrutnjavanje, zguivanje lave na povrini Zemlje (poslije vulkanskih erupcija); prid. ekstruzlvan, -vna, -vno. eksuberantan, -tna, -tno lat. (exuberare obilovati) obilat, bujan, pretjeran, prenatrpan, bombastian (v. J . eksudat (;' egzudat), -ata lat. (exudare iznojiti se) izljev, iscjedina (u upljinama tijela kod upale, npr. porebrice). eksulceracija lat. (ex iz + ulcus, 2. ulceris ir) stvaranje irova, priteva; glag. eksul-cirati, -ulciram. eksundacija lat. (ex + unda val) poplava, povodanj, razlijevanje, razliv, razljev. eksvoto lat. (ex voto) zavjetni dar. eki tur. (eki) kiseo; ekija vrsta kompota, ektar v. hektar. ektbderm gr. (ektos izvan, erma koa) vanjski zametni listi svih viestaninih ivotinja iz kojeg se razvija koa, ivani sustav i osjetni organi. ektomija gr. (ektome izrezivanje) med. odstranjenje bolesnog dijela tijela operacijom. ektoparazit gr. (ektos izvan, isp. parazit) nametnik na ljudskom tijelu koji se hrani kroz kou bia na kojemu ivi, krvopija (u. muha, stjenica, buha, komarac). ektbpija gr. (ek iz, topos mjesto) priroena nepravilnost razvitka, pojava da se neki organ razvije na nepravom mjestu u tijelu (srce na desnoj strani), ektoplazma gr. (ektos izvan + isp. plazma) posebna supstancija koja, u stanovitim uvjetima, navodno izlazi iz tijela spiritistikog medija (v.J. ekumena gr. (oikumenej starogrki naziv za tada poznati i naseljeni kraj Zemljine povrine (oko Sredozemnog mora); danas svi stalno naseljeni prostori Zemlje; ekumenizam, -zma pokret za zblienje svih kranskih crkava; ekumenski vaseljeni, svesvjetski; koji obuhvaa sav naseljeni svijet; sveopi. Ekvador republika u sjeverozapadnom dijelu June Amerike, glavni grad Quito; Ekvadorac, -orca, 2. mn. Ekvaddraca; en. Ekva-

364 ekvillbar, -bra lat. (isp. ekvilibrirati) ravnotea, ravnovjesje, stabilnost, postojanost, uravnoteenost, balans; isto i ekvillbrij. ekvilibrirati, -libriram lat. (aequus jednak + libra vaga) drati ravnoteu; ekvilibristika, 3. -ci 1. vjetina odravanja ravnotee u neuravnoteenim poloajima tijela (npr. stojei na uetu razapetom u stanovitoj visini); 2. prenes. laviranje, okretnost; ekvilibrist(a) akrobat, pelivan; vjetak u dranju ravnotee; en. ekvi-libristkinja; prid. ekvilibristiki. ekvilibrizam, -zma lat. 1. v. ekvilibristika; 2. filozofsko uenje da ovjek u svojim postupcima moe imati pravnu slobodu samo onda ako postigne potpunu ravnoteu svojih pobuda. ekvinocij (akc. i ekvinocij, dubr. ekvinocijo, Vojnovi), -ija, pored ekvinocijum (akc. / ekvinocijum) lat. (aequus jedn; 2. noctis no) 1. dan kad su jednake duine; nai izrazi: ra\ jedna (. r.), istonoje; 2. veliko meava, oluja, vjetrovi, oborin ravnodnevice; proljetni ekvinocij 22. oujka (prvi dan proljea ekvinocij je 22. ili 23. rujna (prvi c prid. ekvinocljskl (akc i ekvinoci

dorka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. ekvadorski i (akc!) ekvadorski, -a, -6. ekvatlv lat. (aequare - izjednaiti, poravnati, usporediti) u nekim ugrofinskim jezicima padeni oblik koji oznauje poredbeni odnos. ekvator lat. (aequare izjednaiti, poravnati) 1. polutnik, polutar; zamiljena krunica koja se nalazi na jednakoj udaljenosti od obaju polova Zemlje i dijeli globus na dva jednaka dijela, na sjevernu i junu polutku; 2. ravnina zemaljskoga ekvatora proirena u svemirski prostor do prividne nebeske sfere (nebeski ekvator): 3. krivulja to spaja sve toke na povrini Zemlje gdje je magnetska inklinacija jednaka nuli (magnetski ekvator); 4. krivulja to spaja mjesta najviih godinjih temperatura na Zemlji (termiki odn. toplinski ekvator); 5. vrsta kauuka koji se proizvodi u Kongu; prid. ekvatorov; ekvatorskl; ekvatorijalan, -Ina, -Ino kakav je na ekvatoru, bujan. \jcno topao, sa mnogo raslinja (Krlea); ekvatorijalni stupanj geografska mjera za duinu (15 geografskih milja 111,31 km); ekva-torijal, -ala astronomska sprava za promatranje nebeskih tijela. Ekvatorska Gvineja republika na zapadnoj obali srednje Afrike (biva panjolska Gvineja), glavni grad Malabo. ekvidi (nm. m. r.) lat. (equus) zajedniko ime za konje, mazge, mule, zebre. ekvidistancija lat. (aequus jednak + isp. distancija) jednaka udaljenost, isti razmak, ekvidistantan, -tna, -tno jednako udaljen od neega, na istom razmaku.

ekvinocijumski (akc. i ekvinocijui nocijalan, -Ina, -Ino. ekviparirati, -pariram lat. (aequi jednaiti, usporediti. ekvipaa v. ekipaa. ekvipolencija lat. (aequus jednak biti jak) jednaka vanost, jedn nost, istovrijednost, istoznanost; polentan, -tna, -tno. ekvipotencijalan, -Ina, -Ino lat. koji i potencijal, jednakostepen, isto; ekvivalencija lat. (aequus jednak vrijediti) istovrijednost, jedna nost, vjernost predloku; ekvivah -tno istovrijedan, istoznaan, vrijedan; ekvivalent, 2. mn. ekvivak ekon. roba kojom se izraava vrijei ge robe; roba u kojoj se sadri vrije drugih roba, jest sveopi ekvivalei 2. kem. broj jedinica mase tvari 1 *kom reakcije spoja ili zamjene) < 8 jedinica mase kisika ili (pril jednu jedinicu mase vodika; 3. p dnake vrijednosti uope; stvar, veliina jednaki po vrijednosti dri stvari, pojmu, inu, veliini; ekvr -osti isto to i ekvivalencija.

ekvivok, mn. -ci (isp. ekvivokan; j'r voque) dvosmislica, dvosmislenos dva znaenja ili sa vie njih, z rijeima; isto i ekvivokacija. ekvivokan, -kna, -kno lat. (aequus + vox, 2. vocis glas) jedn istozvuan, a esto i dvosmislei znaenja, koji daje povoda dvol; maenju i razumijevanju, jer jedn; sumnjiv, aren (npr. rije sa dva isp. ekvivok. el naziv za slovo /. elaboracija lat. (elaborare izradii obrada, izraivanje, obraivanje. elaborat, -ata lat. (elaborare iz izradak, rad, djelo; 2. pismeni sast; je izloen i temeljito obraen neki elacija lat. (elatio polet, uzlet) 1. i naduvenost, oholost; 2. gram. stu

ela

365

elefant

pridjeva pri kojem nema poredenja, npr. prevelik, prestar, isti istijacati i si.; takav se oblik zove elatlv (zapravo je to superlativ koji ima znaenje pozitiva, jer npr. izraz najobinija prevara ne znai nita vie nego obina prevara); prid. elatlvan. ela v. hela. eladist(a) pripadnik organizacije ELAS ( v . j . ElafitskI otoci gr. (Elaphites Jelenji otoci) stariji naziv (danas naputen) za otoke sjeverozapadno od Dubrovnika, koji odvajaju Koloepski kanal od Jadranskog mora (Olib, Jakljan, Sipan, Lopud, Koloep, Da-ksa i Lokrum); Elafuza staro ime otoka Braa. elaln, -ina gr. (elaion ulje) vrsta biljne masti. Elani (Suzijana) antika drava na tlu jugozapadnog Irana, glavni grad Avvan, kasnije Suza (asir. Suan, hebr. Suan ljiljanov grad; isp. Suzana); stan. Elamit, -ita. elan, -ana franc. (lan) polet, oduevljenje, zanos, zamah, ushit, ar; elan vital izvoran ivotni nagon koji je osnova stvaralakog razvitka. ELAS skra. za gr. Ethnikos laikos apele-utherotikos stratos (Narodnooslobodilaka vojska Grke u drugom svjetskom ratu); ELAS je bio vojna organizacija EAM-a fv.); umjesto stratos govorilo se i soma, tj. korpus f v . ) . elasticitet, -eta v. elastinost (pod elastian); elasticirati, -sticlram initi elastinim, gipkim, razgibavati. elastian, -na, -no gr. (elaiino gonim, tjeram; vuem) 1. rastezljiv, rastegljiv; spretan, okretan, gibak; opruljiv; 2. prenes. koji se lako prilagouje; prilagodljiv, savitljiv; 3. nedosljedan, nestalan, povodljiv; elastinost, -osti 1. rastezljivost, raste-gljivost; svojstvo nekih tijela koja kad se silom deformiraju nastoje da opet poprime stari oblik im sila deformacije prestane djelovati; 2. prenes. spretnost, okretnost, prilagodljivost, savitljivost; 3. nedosljednost, nestalnost, povodljivost; isto i elasticitet, -eta; elastik (gr.) guma uivena u kou na cipelama, tako da nisu potrebne vezice; elastika 3. -ci elastina guma; guma koja se moe rastezati; gumena vrpca (esto isto to i elasticitet, elastinost); isp. lastika, lasteks. elateridi (mn. m. r.) gr. (elater goni, koija) zool. skoibube, bube prevrtaice, klinjaci. Elba1 talijanski otok u Tirenskom moru

(mjesto prvog progonstva Napoleonova). Elba2 (Elbe) njemako ime za rijeku Labu. elbedija v. elbet. elbet tur. (elbet, elbette) 1. gotovo, sigurno, svakako; moda, mogue, pretpostavimo, bez sumnje, jamano, zacijelo, valjda, vjerojatno; makar, bar, barem; najzad, konano, naposljetku; 2. (kao imenica) sigurnost, pouzdanost, bezbrinost, bezbrian ivot, dangubljenje, besposlienje, gotovan-stvo; 3. ovjek koji ivi na tui raun, go-tovan, parazit, dembel; isto i elbedija, elbetena v. elbet 1; elbetluk v. elbet 2; elbe-tovati, -ujem besposliiti, gotovaniti, dangubiti, ivjeti na tui raun. EI brus najvii vrh Kavkaza (5.633 m) u sjevernom dijelu Gruzijske SSR. Elburs planinski vijenac u Iranu, najvii vrh Demavend (5.670 m; stari vulkan, iznad Teherana). elija, 2. mn. elija tur. (eli) poslanik, ambasador, poklisar; posrednik; elibaa voa poslanstva. elen, 2. mn. elena tur. (jelken) jedro. ELDO skra. za engl. European Space Vehicle Launcher Development Organization Evropska organizacija za razvoj svemirskih raketa (tj. za istraivanje svemira). Eldorado (akc. i Eldorado), mn. Eldoradi (isp. Gdje ste Eldoradi novih umova, Mato: Lamentacije) panj. (el Dorado Pozlaeni, panj. naziv za poglavicu jednog indijanskog plemena [u doba osvajanja Amerike], kojega su podanici, u znak njegove asti, posipali zlatnim prahom) 1. bajoslovna zemlja zlata i dragog kamenja koju su u Americi traili i nali prvi panjolski zavojevai (nazvali su je zapravo Dorado, a kasnije su pomijeali naziv za vladara i zemlju); 2. prenes. zemlja bogatstva, zemlja bajoslovnih udesa obeana zemlja; neiscrpno vrelo bogatstva. eleati (mn. m. roda) pristae starogrke filozofske kole koji su odbacivali iskustvo i sve objanjavali razumom; svijet su smatrali nepromjenljivim, a pojave u njemu samo prividnima (ime po grkoj koloniji Eleji u junoj Italiji); isto i elejci, elejaca. elebor v. heleborus. elecijon, -oni tal. (elezione); izbor; elecijoni komunale opinski izbori (Vojnovi). Eleazar hebr. boja pomo. elefant (dubr. elefanat, -anta; Vojnovi), 2. mn. elefanata gr. (elefas, 2. elfantos, u

ilegalan

366

elektrc predodbu da se radi o ivotinjama koje ne mogu saviti koljena i da zbog toga spavaju

vezi sa hebr. alef bik) slon (slavenska rije bi mogla potjecati odatle to su Stari Slaveni o slonovima imali

pri-slonivi se o drvo); elefantkinja slonica (Krlea); prid. elefantski slonovski; elefantijaza bolest odebljanja koe i potkonog tkiva (slonovska koa), osobito na glavi, rukama i nogama; na izraz: kvrgavica; elefan-tinum crni slikarski pigment koji se nekad proizvodio od otpadaka slonovskih kljova. elegalan, -Ina, -Ino lat. (isp. ex lex) izvan-zakonski. elegan, -ana (isp. elegancija) elegantan mukarac (alski). elegancija lat. (elegans probirljiv, probira) profinjenost u vladanju; finoa i biranost u odijevanju; ukus, udvornost, otmjenost, ugladenost, skladnost; elegantan, -tna, -tno, birano odjeven; ukusan, dotjeran, pristao, otmjen, kien, prvorazredan, profinjen; gospodstven, skladan; elegantnost, -osti isto to i elegancija. elegian v. elegija; eleginost, -osti sjeta, tugaljivost, turobnost, boleivost, alosti-vost. elegija gr. (elegeion isto to i distih, v.) 1. kod starih Grka i Rimljana svaka pjesma napisana u distisima; 2. danas: lirska pjesma proeta tunim raspoloenjem; 3. muziko djelo lirsko-tunog karaktera; elegian, -na, -no sjetan, tuan; turoban, alostan, alostiv, aloban, bolan, tugaljiv; sklon razmiljanju, boleivo osjetljiv; ele-gijskl distih kitica od dva stiha od kojih je prvi heksametar, a drugi pentametar; elegiar pjesnik koji pie elegije. eleison gr. (eleo smilujem se, saalim se) smiluj se! budi milostiv! (u katolikim molitvama). elejci v. eleati. elekcija lat. (eleetio) izbor, biranje; prid. elek-tlvan, -vna, -vno izborni, koji se bira; elektor bira, izbornik; elektoralan, -Ina, -Ino izborni. Elektra (gr. ambra, jantar) junakinja grkih pria, ki Agamemnonova i Klite-mestrina, sestra Ifigenijina i Orestova; pomagala bratu da ubije majku (v. Orest). elektrana, 2. mn. -ana gr. kod nas stvoren (u novije doba) naziv za poduzee u kojem se proizvodi elektrina energija; elektrina centrala. elektricitet, -eta gr. (preko njem. E od novolat. eleetricitas) 1 . //;. s' uvjetovane uzajamnim djelovanje tnjama osobitih estica elektro tTvni elektricitet), pozitrona i pro zitivni elektricitet) a takoer i di bijenih estica iona; u pojave teta

spadaju i procesi koji se odij elektrinim i magnetskim (openiti magnetskim) poljima; 2. u obinon napetost, napon, napregnutost, uzb stanje pred provalu uvstava, r narnost; isto i elektriciteta (. roda elektrian, -na, -no u kome ima koji se osniva na elektrici; isto i < elektriar 1 . radnik koji se ba vima oko iskoriivanja elektrine 2. u najnovije vrijeme naziv za koji se pri svojim izvedbama kor trinom energijom (elektrina gitar elektrifikacija (isp. elektro... + ... v.) 1. izgradnja mree elektrinih i sistema elektro-prijenosnika z; uvoenje elektrine energije u prc i ivot; 2. unapreenje privrede izj elektrinih mrea, elektrana; 3. i uvoenje elektrinih ureaja u kue nice, na ceste itd. i naziv za san ureaje; prid. elektrifikacioni; elekti ficiram vriti elektrifikaciju; ist trifikovati, -ujem. elektrika, 3. -ci gr. (elektron jt v. elektricitet; 2. elektrina rasvjeta odgovarajuim ureajima; prid. el elektrian, -na, -no. elektrina kod starijih pisaca isto t tricitet. elektrizacija 1 . fiz. predavanje tijt trinog naboja, punjenje elektriciti lijeenje elektricitetom; elektriziral ram 1. izazivati elektricitet; 2. mt elektrizaciju (v.j; prodirati elektrini jom u ovjeje tijelo; lijeiti elektri 3. prenes. proeti napetou, izaz' pregnutost, odueviti, zanijeti, raspi hititi; isto i elektrizovati, -ujem, ele -em. elektro... (gr. elektron jantar, ilib prvi dio sloenice oznauje vezu s elek elektricitetom. erektroagrikultura gr.-lat. (elektro... agrikultura) primjena elektriciteta n; privredu; odnosi se uglavnom na e kaciju poljoprivrednih strojeva, a b

elektroakustik a elektrinim zraenjem sjemena ili i samih biljaka u rastu. elektroakustika gr. grana tehnike slabe struje koja prouava mogunosti pretvaranja zvuka u elektrine titraje i obratno; prid. elektro-akustiki, -a, -o; elektroakustiki instrumenti glazbala (elektrofoni) koja proizvode ton elektroakustikim sredstvima, tj. elektronskim cijevima i zvunicima (isp. marteno). elektroanaliza (elektro... + isp. analiza) kemijska analiza s pomou elektrolize; prid. elektroanalitiki. elektrobus autobus na elektrini pogon. elektroda gr. (elektro... + hodos put) 1. provodnik po kome elektrina struja ulazi ili izlazi iz tekuine i plinova kroz koje se ona (struja) proputa; 2. mjesto ulaenja i izlaenja struje u elektrinim priborima i strojevima (npr. u galvanskim materijalima, dinamo-strojevima i si.; v. anoda i katoda); 3. utika kroz koji elektrina energija ulazi u elektrine pei; prid. elektrodnl. elektrodijagnostika gr. primjena elektrine struje u medicinskim postupcima oko postavljanja dijagnoze bolesti. elektrodinamika, 3. -ci (elektro... + isp. dinamika) fiz. nauka o kretanju i djelovanju elektrinih struja i pojava vezanih uz elektrine struje i uz njihovo uzajamno djelovanje.

367

elektromobil

elektroencefalografija gr. primjena elektrine struje u promatranju mozgovnih procesa (akcionih struja mozga), snimanje i grafiko prikazivanje njihovo posebnim aparatima; encefalograf aparat kojim se vri encefalo-grafija; encefalogram snimka mozgovnih procesa dobivena encefalografijom odn. snimanjem na encefalografu (skra. EEG). elektroenergetski gr. koji se tie elektrine energije; isto i elektroenergetski. elektroerozija gr.-lat. procesi obrade materijala elektrinom iskrom, lukom, plazmom. elektrofiltar gr.-lat. ureaj za uklanjanje praine iz industrijskih plinova. elektrofor, -ora gr. (elektro... + foreus nosa) sprava za razvijanje i sakupljanje elektriciteta; elektroforeza putovanje ko-loidnih estica u rastopinama pod utjecajem elektromotorne sile na anodu i katodu tv.). elektrogenerator v. dinamo, generator. elektroindukcija gr.-lat. (elektro... + isp. indukcija) izazivanje elektrine struje ili njenih promjena s pomou druge elektrine struje. elektroindiistrija lat.-gr. grana privrede koja se bavi proizvodnjom elektrine energije i elektrinog materijala. elektroinstalater, -em gr.-franc. (elektro... + isp. instalater) radnik elektrotehnike struke koji se bavi uvoenjem elektrinih ureaja (elektroinstalaclja).

elektrokardiografija (elektro... + isp. kardio-graf) moderni medicinski postupak kojim se s pomou elektrine struje ispituje rad ovjejeg srca; aparat za takva ispitivanja zove se elektrokardiograf, a krivulja koja biljei rad srca: elektrokardiogram (isp. kar-diograf i kardiogram) (skra. EKG). elektrokaustika gr. ispaljivanje bolesnog tkiva elektrinom strujom (elektriki usijanom icom); elektrokauter aparat kojim se vri to ispaljivanje. elektrokemija (-hernija) gr. (elektro... + isp. kemija) nauka o kemijskom djelovanju elektrine energije; tj. o pretvaranju elektrine energije u kemijsku; prid. elektrokemljskl (-hemljski). elektrokucija gr.-lat. (isp. elektro... / egzekucija) izvrenje smrtne kazne na elektrinoj stolici, tj. nasilno ubijanje elektricitetom. elektroliza gr. (elektro... + lysis razlaganje) kemijsko rastavljanje tvari (vode, rastopina) proputanjem elektrine energije kroz njih; prid. elektrolitiki; elektrolit, -ita svaka tvar koja se

moe rastaviti elektrolizom, koja postaje elektrolitiki vodi kad se rastali ili otopi; otopina koja vodi elektrinu struju, pri emu ioni prenose naboje. elektroluminiscencija gr.-lat. emitiranje svjetla iz nekih tvari kad se nalaze u elektrinom polju (moderna rasvjeta, svijetlei stropovi). elektromagnet, -eta gr. (elektro... + isp. magnet) eljezo koje je postalo magnetino djelovanjem elektrine struje; prid. elektromagnetski, -a, -5; elektromagnetizam, -zma 1. magnetizam dobiven djelovanjem elektrine struje; 2. nauka o vezama izmeu elektrine struje i magnetizma. elektrometalurgija gr.-lat. dobivanje kovina (metala) elektrolizom (vj. elektrometar, -tra, 2. mn. elektrometara gr. (elektro... + metron mjera) sprava za mjerenje koliine elektriciteta u nekom tijelu. elektromobil, -ila gr.-lat. (elektro + isp. automobil) vozilo s elektrinim pogonom (npr. tramvaj, trolejbus).

elektromontr

368

el

elektromontr, -era gr.-franc. strunjak u poslovima oko elektrinih ureaja, isto to i elektroinstalater. elektromotor, -ora, gr.-lat. motor na elektrini pogon. elektron, -ona gr. (elektron jantar) 1. najmanji djeli negativnog elektriciteta; elektroni su sastavni dijelovi atoma u kome se oni kreu oko pozitivno nabijene jezgre; masa elektrona je priblino 1837,5 puta manja od atoma vodika; osim negativnog elektrona postoje pozitivni elektroni po-zitroni, a takoer i teki elektroni mezo-troni; 2. laka legura magnezija i aluminija; primjenjuje se uglavnom u izgradnji aviona; prid. elektronski; elektronski mikroskop optiki instrument koji upotrebljava snop elektrona (to ga proizvodi jedna elektronska lea) da se dobije poveana slika sitnih predmeta; postie mnogo vea poveanja nego obian (optiki) mikroskop; elektronski mozak vrsta stroja za raunanje, izumljenog u nae doba; to je u biti izvanredno precizna velika registar-kasa (blagajna s automatskim registriranjem utrka) koja uz pomo elektrinih impulsa moe vrlo brzo i tono obavljati razliite raunske operacije; u najnovije se vrijeme vre uspjeni pokusi i oko upotrebe ovoga stroja za prevoenje kraih tekstova s jednog jezika na drugi; elektronska cijev v. elektron-ka. elektronika, 3. -ci 1. nauka koja prouava strujanje elektrona kroz prazan prostor, kroz plinove i poluvodie; 2. primjena rezultata tih prouavanja; elektroniar strunjak u elektronici. elektronika-mikro gr. naziv za minijaturni televizor (moe stati na dlan); konstruiran u Sovjetskom Savezu. elektronka, 3. -ci, 2. mn. -kl elektronska cijev (radio-cijev), tj. zrakoprazna ili plinom ispunjena cijev odn. posuda od stakla ili metala providena elektrodama (dioda, trioda, tetroda, pentoda, heksoda), izmeu kojih se kad su pod naponom gibaju elektroni; danas se elektronke sve vie zamjenjuju tranzistorima. elektronvolt (oznaka eV) energija koju ima elektron kod razlike potencijala od jednoga volta (slui kao jedinica, ponajvie u atomskoj fizici). elektroprivreda grana privrede koja se bavi proizvodnjom i iskoriivanjem elektrine energije. elektroskop gr. (elektro... + skopo dam) sprava koja pokazuje da je nek elektriki nabijeno.

elektrosllp gr.-engl. (elektro... + si spavati) metoda uspavljivanja ili sm ivaca: elektrode se postave pored i lesnika i kroz njih se proputa struj voltae; prolazei kroz mozak elel izaziva san ili osjeaj ugodne srni elektrostatika, 3. -ci gr. (elektro... statika) fiz. statika elektrika, dio o elektricitetu koji prouava uzajam lovanje i svojstva nepomino raspo elektrinih naboja, za razliku od < dinamike; prid. elektrostatikl. elektrostimulator v. pacemaker. elektrook gr.-franc. (elektro... + isp proimanje bolesnika udarima ele struje u svrhu lijeenja. elektrovajser v. elektrovarilac. elektrotehnika gr.-franc. (elektro... tehnika) grana primijenjenih nauk; prouava sredstva i naune primjen trine energije za praktine proi: svrhe; prid. elektrotehniki, -a, -6; e tehniar ovjek koji se bavi elektn kom. elektroterapija gr. (elektro... + isp. te lijeenje elektricitetom; prid. elekt pljski, -a, -6; elektroterapeut m ski kvalificirana osoba (lijenik ili ar) koja se bavi elektroterapijom njak za primjenu elektrine energije u stvene svrhe. elektrotermija gr. podruje elektrot koje obuhvaa proizvodnju topline i: trine energije i njezinu primjenu. elektrovarilac, -varioca, 2. mn. -varila radnik koji zavaruje kovine poma to ih pokree elektrina struja; isto i e zavariva. elektrovod elektrina ica, kabel, spi nik struje. elektrozavariva, -aa v. elektrovarilac. elektrum gr.-lat. smjesa zlata i srebr; bijelo (blijedo) zlato. dernek tur. (el ruka + emek trud] za izradu (za ruke). elemen(a)t, -enta, 2. mn. elemenata lat mentum) prvobitno jedno od poela (stihije) svijeta: vatra, zemlja, zrak; 1. kem. tvar koja se kemijskim ne moe rastaviti na jo jednostavnije danas su poznata 92 prirodna elem ujedno su dobiveni neki novi: ne]

elemi

369

elipsa drugim, elementi daju kemijske spojeve; 2. jiz. v. galvanski element, fotoelement; uope u matematici i fizici: podatak, vrijednost, inilac, imbenik, faktor s

plulonij, ajntajnij, mendelevij, koji igraju vrlo veliku ulogu pri dobivanju atomske energije; veina elemenata ima itav niz izotopa (v.); spajajui se kemijski jedan s

kojim se rauna i si.; 3. prenes. sastavni dio neke sloene cjeline; osnovni pojam, poelo, poetak, izvor, uzrok; prvi nauk u itanju i pisanju; podatak, dio grae za neko umjetniko djelo, sastojak, ingredijent, faktor: 4. prenes. ovjek, bie, pojedinac (npr. sumnjivi elementi) odn. skup pojedinaca, tj. ljudi, narod, stanovnitvo, ivalj; 5. okolina, sredina, ambijent, pa i raspoloenje u tom ambijentu, tj. atmosfera, animo i si.; 6. prirodna sila uope, stihija, nevrijeme, nepogoda; biti u svom elementu biti na pravom mjestu gdje ovjek moe dati sve od sebe, gdje se dobro snalazi i si.; elementaran, -rna, -rno 1. koji se tie elementa; jednostavan, nesloen, prvobitni; snaan, iskonski, primitivan, praivotan; 2. prenes. silan, snaan; 3. puki, goli; elementarna snaga prirodna, stihijska, iskonska snaga; elementarna nepogoda oluja, vihor, uragan, orkan, poplava, uope nesrea prouzrokovana od prirodnih sila; elementarno znanje temeljno, poetno znanje; znanje koje je najpotrebnije; elementarnost, -osti prirodna snaga, iskonska sila, nesa-/ vladivost, neoborivost, nezaustavljivost, prodornost, stihijnost i si. elemi arap. uta smola od razliitoga tropskog drvea (za lakove, firnis, meleme). elemozina gr. (eleemSn milostiv) milostinja, milodar (u crkvi). elenka gr. (elenchos dokaz) kazalo, indeks, registar (alski). " elenktika v. majeutika. Eleonora ar. bog je moje svjetlo. eleron franc. (aileron krilce) pokretna po-, vrina, uvrena na arkama za zadnji *" dio krila aeroplana, koja slui za skretanje. elestra prirodna mjeavina srebra i zlata. Eleuterije gr. (eleutheria sloboda) osloboditelj, ili slobodni, neovisni; Eleuterije (mn. . r.) starogrka svetkovina ; u ast osloboenja gradova. ' Eleuzina grad u Grkoj nedaleko od Atene; prici, eleuzlnski; eleuzlnske misterije (Eleu-zinije) sveanosti u ast boginje Demetre; odravale su se svake godine kao zahvala za etvu. elevacija lat. (elevare podii, uzdii) 1. uz-dignue, uzdizanje, podizanje (kod Krlee franc. elevation); 2. astr. visina zvijezda nad horizontom; 3. vojn. nagib osovine topovske cijevi prema horizontu; prid.
elisa

elevacionl; elevator 1. dizalo, dizalica, uspinjaa; lift, kran, paternoster; 2. naprava za dizanje, ukrcavanje ili prekrcavanje sipkog tereta (ita, pijeska, ugljena i si.) iz brodova u vagone ili skladita; 3. mii podiza. elf, 2. mn. elfa engl. (elf) patuljasti vilenjak, zlobni davolak iz engleske prie; duh, patuljak; elfa vila. elfer, elfmeter v. elver. Elias v. Ilija. elicijuni (mn.) tal. (elezioni) izbori za parlament i si. (Simunovi); isp. elecijon: elidirati, -lidiram lat. (elidere izbiti, istjerati) izostaviti, izbaciti; v. elizija. elif-be (u izgovoru s akc. elifbe) imena prvih slova u turskom nizanju pismenih znakova; abeceda, azbuka, alfabet; prenes. poetak, poetno znanje, osnova, temelj (Kazazovi). Ellgije lat. (eligere izabrati) izabrani. eligro tur. (elli pedeset) novac od 50 groa. elika tal. (elica) v. elisa; prid. elikoidalan, -Ina, -Ino. eliksir, -ira ar. (al-iksir) ljekovito pie, najfiniji ekstrakt neke tvari; ivotni eliksir udotvorni napitak koji su traili alkemi-sti, a koji, toboe, produuje ivot. eliminacija lat. (eliminare iznijeti preko praga) iskljuenje, izluenje; uklanjanje, odstranjenje; izbacivanje, izbaenje; prid. eliminatdran, -rna, -rno izluan, isklju-an, izdvojan; isto i eliminacionl, -a, -6; eliminirati, -miniram iskljuiti, ukloniti, odstraniti, izluiti, izdvojiti, udaljiti; isto i eliminisati, -em. elint-brodovi (krae umjesto electronic in-telligence elektronska pijunaa) tip malih brodova (obino bez naoruanja) snabdjevenih elektronskim ureajima, tj. radarima, detektorima, prislunim aparatima i si., a upotrebljavaju se u pijunske svrhe. elipsa, 2. mn. elipsa (akc. i elipsa, 2. mn. elipsa) gr. (elleipsis nedostatak) 1. izduena zatvorena kruna linija (jajolikog oblika); 2. gram. isputanje jedne ili vie rijei u reenici, koje se razumiju same od sebe (npr. Mi o vuku [govorimo], a vuk na vrata [ulazi]); 3. Elipsa nekada naziv za ako igralite (elipsastog oblika) iza gimnazijske 370 elizabetlnskd doba vrijeme vladavine engleske kraljice Elizabete I. (15581603) kada je dolo do znatnog procvata kulture u Engleskoj i kada je djelovao Shakespeare elizej, -eja (akc. i elizej, -eja) gr. (Elysion pedion) po starogrkom vjerovanju ugodno mjesto gdje due junaka i asnih ljudi ive nakon smrti (Elizejske poljane); prid. elizej-ski, -a, -6 rajski, nebeski, divan, aroban, bajan, nadzemaljski; Elizejska palaa sjedite predsjednika republike u Parizu; Elizejske poljane (Jranc. Champs-Elysees, it. anzelize) avenija u Parizu koja povezuje dva najljepa tamonja trga (PI Concorde i Place Charles de Gau simbol velegradske raskoi. elizija (isp. elidirati) gram. ispul stavljanje, izbacivanje nekog vol voru ili pismu, npr. radit mjesto t EITzije hebr. bog je spas. elizijum v. elizej eliziranje elektrolitiki proces o tala; zamjenjuje veinu procesa i obrade kovina. Ellis Island (it. Elis ailend) in ispred njujorke luke na kojem vrio pregled nad svim useljenicin od jeseni spomenute godine taj obavlja u samom New Yorku.

zgrade na (dananjem) Rooseveltovu trgu u Zagrebu; u doba prvoga svjetskog rata posagraene su tamo barake za smjetaj invalida, a sada je opet ondje igralite, dakako mnogo vee i modernije i drugaijeg oblika, pa je i stariji naziv izaao iz upotrebe; prid. eliptian, -na, -no 1. jajast, jajolik, dugoljasto okrugao, ovalan; 2. izostavljen; skraen; saet, zbit; 3. eliptina reenica reenica u kojoj je izostavljen predikat, v. elipsa 2; elipsast poput elipse; elipsoid, -ida (elipsa + eldos lik, izgled) geometrijsko tijelo koje se dobije kada se elipsa okree oko svoje osovine; prid. elipsoidan, -dna, -dno; eliptindst, -osti saetost, zbijenost, zbitost, kratkoa (u nainu knjievnog izraavanja); eliptoid isto to i elipsoid (Krlea). elisa, 2. mn. elisa franc.-gr. (hlice od gr. hlix zavojit, zavinut) vijak, propeler; prid. elisnl, -a, -6. Elisabethville staro ime (do 1966) za Lu-bumbashi (-bai), glavni grad abe (bive Katange) u Zairu. elisej v. elizej. elita franc. (lite od lat. eligere izabrati) izabrani ljudi, odlinici, cvijet, krema nekog drutva, neke zajednice; elitan, -tna, -tno izabran, poizbor, odlian, otmjen, probran; elitizam, -zma forsiranje tzv. elitnih krugova, tj. visokonaobraenih ljudi pred manje naobraenima (u politikom ivotu); prid. elitistiki. elitoral lat. (litus, 2. litoris obala) geogr. donji pojas plitkog mora. elitre, elitara (mn. . r.) gr. (elvtron omot, korice) gornja krila nekih kukaca; na izraz: pokrilje. Eliza v. Elizabeta. Elizabeta (akc. i -beta) hebr. bog je na ovo prisegao.

elmas; elmaz, 2. mn. elmasa, 'elmaza t dijamant, alem; isp. almaz. Elmova vatra (vatra sv. Elma) tj. izbojci elektriciteta na vrhovirr na rubovima krovova, na tornji gromobranima (i avionskim), pa skoj kosi za vrijeme oluja i drugih i ime neki izvode od Erazmo Elmo, a to je bio kranski muen cara Dioklecijana; navodno ga sic nari smatraju svojim zatitnikom u sluajevima velikih opasnosti p barna; drugi opet misle da se rac ""transformaciji od helenska (tj. gr to je bila smjesa sumpora, kuir sa eenim vapnom i zemnim gorjela je i na vodi; njom su u vijeku zapaljivali neprijateljske kod naih mornara moe se uti i Ilije (inae rije Elmova vatra un< noviju knjievnost Jakov Cari, njega imamo kod Palmotia: V sve rezahu...., kad
eloksal

iznenad E na prvomu dubu sinu i u svijei se bolju kau nam godinu). Eloah v. Elohim. elodeja gr. (hlos blato) bot. voc (biljka podrijetlom iz Sjeverne Am se esto razraste u ogromnim kc kod nas se javlja u Ohridskom jez< je dospjela nepanjom iz odbaer za cvijee). eloglj, -ija (pored elogijum) lat. (ek gr. logos rije, govor) 1. natpis na nadgrobnom spomeniku i si.; 2. (v.j; 3. odredba u oporuci; 4. govo ili neemu u pohvalu. Elohim hebr. jedan od naziva za J, u nekim tekstovima Biblije (zapr; 371 emanacija na izraz: jedanaesterac; 2. nekada (osobito u Bosni) naziv za duhan koji se prodavao u omotima po 11 krajcara. elverisati, -em tur. (el ruka + vermek dati) 1. pristajati, podesno biti, prikladno biti, ii u prilog; konvenirati; 2. razumjeti; 3. pomoi kome. elverum tur. (isp. elverisati) koji odgovara eljama, pogodan, povoljan, prikladan. Elza v. Elizabeta. Elzas njem. kod nas (osobito u starije vrijeme) uobiajeno ime za francusku pokrajinu Alsace (Alzas). elzevir, -ira 1. primjerak mnogo cijenjenog izdanja latinskih klasika (po imenu nizozemske porodice Elzevir koja se bavila znanou i knjiarstvom); 2. u nekim zapadnim zemljama naziv za kulturnu rubriku (Trea strana) u novinama, a osobito za feljton, esej. elj naziv za slovo Ij. eljar dijal. v. heler, filir. eljen mad. (ljen) ivio! em1 oznaka za radijevu emanaciju. em2 naziv za slovo m. em3 tur. (hem; obino u reenici udvojeno) 1. i... i, kud... tud i, ne samo... nego i... (em ovjeka opljakaju, em ga i optue: I . An-dri); 2. jo, uz to. emajl i emalj Jranc. (mail) gle, pokost, caklina; staklasta neprozirna masa, koja sadrava kositra i antimona i slui za pre-vlaenje kovina, gline, stakla; prid. emajlni /' emaljni; emaljirati, emaljlram polijevati emaljem, prijei po neemu emaljem; po-gleiti, gleosati, pocakliti; isto i emaljovati, -ujem i emaljisati, -em; emajlirac, -irca, 2. mn. emajliraca radnik koji vri po-cakljivanje, pocakljiva; isto i ema I jer. -era; emajlirnica radionica u kojoj se vri pocakljivaki posao. eman, -ana tur. v. aman. emanacija lat. (emanare izvirati) 1. fiz. slian plinu meduprodukt raspadanja radioaktivnih tvari; u periodikom sistemu odnosi se na nultu grupu i posjeduje potpunu kemijsku inertnost; 2. ishlapljivanje, ispa-rivanje, hlapljenje, produkt hlapljenja; 3. emanacija duha proizvod duha, umotvorina, umjetniko ili nauno djelo; 4. u istonjakoj filozofiji uenje daje svijet postao izdvajanjem manje savrenih bia iz najsavre-nijeg, tj.iz boanstva, odn. iz vrhovnog pra-bia; 5. izlaenje, izviranje, istjecanje, izljev. 372

mnoina od El, to bi trebalo znaiti bog nad bogovima, bog bogova i potvrivati pradrevno idovsko mnogobotvo). eloksal, -ala elektrinim putem oksidirani aluminij; eloksirati, -lokslram aluminij oksidirati elektrinim postupkom (eloksl-rani avli u oglasima nae trgovinske mree). elokvencija lat. (eloquens rjeit) rjeitost, govornika vjetina, snaga izraavanja, okretnost u govoru; slatkorjeivost, krasnorje-ivost; elokventan, -tna, -tno rjeit, go-vorljiv; okretan u govoru, govorniki uvjerljiv; slatkorjeiv, krasnorjeiv; elokventnost, -osti isto to i elokvencija. elongacija lat. (longus dugaak) udaljenost tijela koje titra od poetne toke; produljenje, udaljenje, daljina, rastezanje, skretanje. elo, -oa franc. (eloge; isp. elogij) pohvala, pohvalni govor, sveana besjeda, slavo-pojka, govorniko isticanje neijih odlika. elpeze, -eta v. lepeza. el-pi engleski nain itanja skraenice L. P. . <v.). Elpidije gr. (elpis nada) koji je nada svojim roditeljima. El Shat v. El at. elson v. nelson. El Simeis arapski naziv za Suez. El at (Shat) predio u Egiptu nedaleko od Sueskog kanala kamo su narodne vlasti u toku drugoga svjetskog rata prebacile stanovit broj pripadnika naih naroda; u tamo osnovanom logoru razvio se znaajan kul-turno-prosvjetni rad, a organizirana je i narodna vlast. elthe kai labe gr. (na akc. elthe kai labe) doi i uzmi (prema legendi je perzijski car poruio Grcima da mu bez borbe predaju sve oruje, a oni su mu odgovorili gornjim rijeima); isp. veni et sume. oluci ja lat. (eluere izmiti, oprati, isplahnuti) kem. izdvajanje nekog elementa s pomou adsorbenata; produkt takvog postupka zove se eliiat, -ata; glagol; eluirati, eluiram. clukubracija lat. (elucubrare kod svijee izraditi) znanstveni rad izraen uglavnom nou, pri umjetnom svjetlu (isp. lux), mukotrpna rabota uope. eluzija lat. (eludere nadigrati) izigravanje, osujeenje; prid. eluzivan, -vna, -vno. elver, 2. mn. elvera njem. (elf jedanaest) 1. najstroi kazneni udarac u nogometu; izvodi se iz udaljenosti od 11 metara ravno ispred gola, i to tako da pri njemu sudjeluju samo izvoa i golman; isp. penal; emancipacij a isputanje, izbijanje, zraenje, isijavanje, izraz, ispoljavanje, oitovanje; 6. oivotvo-renje, otjelovljenje, proizvod, produkt; prid. emanentan, -tna, -tno; emanatizam, -zma, v. emanacija 4. emancipacija lat. (e2 + mancipium - kupljeni rob) 1. osloboenje od zavisnosti, podinjenosti, ugnjetavanja; dobivanje samostalnosti; osamostaljenje; osloboenje od predrasuda, uope od

svega zastarjelog; 2. pravn. putanje djece ispod oinske vlasti; proglaenje punoljetnosti; emancipant, 2. mn. emancipanata borac za emancipaciju; en. emancipantkinja (akc. i -pantkinja); emancipirati se, -ciplram se osloboditi se od zavisnosti ili pravne nejednakosti, od predrasuda, izjednaiti, osamostaliti, osu-

vremeniti, modernizirati, uiniti naprednim, usavriti; isto i emancipovati se, -ujem se; emancipiranost (emancipovandst), -osti naprednost, osamostaljenost. emanet tur. (isp. amanet); u pozdravu: Allah emanet zbogom. emanirati, emaniram lat. (isp. emanacija) izlaziti, izvirati, istjecati, izbijati, odvojiti, izluiti, oitovati; 2. (povrat.) ispoljavati se, izraavati se, zraiti (Begovi). Emanuel hebr. bog s nama. emaskiilator lat. (e2 + masculus mu, mujak, muko) sprava za kopljenje mujaka kod ivotinja. embargo, embarga, mn. -zi, 2. embarga panj. (embargar) 1. zabrana izvoza iz neke zemlje ili uvoza u neku zemlju zlatne valute, robe, vrijednosti; 2. zadravanje, zapljena imovine (uglavnom brodova i tovara) koja pripada nekoj dravi, to ga druga dravna vlast vri kao akt represalija; 3. zabrana, veto (v.), obustava; opomena, priziv. ember mad. ovjek; emberisati, -em govoriti maarski (Ante Kovai). emblem v. amblem. embolija gr. (embolon klin, ep) zaepljenje krvnih ila zgruanom krvlju, uzduhom ili mau; izaziva zastoj cirkulacije krvi i ishrane tkiva; isp. ishemija; prid. embolian, -na, -no. embolofrazija gr. (emballo ubacujem + isp. fraza) pojava da ovjek u svom govoru svaki as bez ikakve potrebe ubacuje rijei kao npr. znate, dakle, to se tie (ovo npr. kod Kolarova Luke umeka u noveli Ili jesmo ili nismo); isto i embo-lolalija (gr. lalo brbljam, blebeem). embrion, embriona (pored embrio, mn. embriji) gr. (embrvon nero 1. zametak novoroeneta (kod Ij edak); isp. fetus; 2. zarodak u cvijet klica; prid. embrionalan, -Ina, -lno-se odnosi na zametak, na zarodak: nalazi u stanju zaea; 2. prenes. jo neizraden; embriologija dio 1 koji prouava razvitak zametka : (i ovjeka); embriopatija obol

oteenje zametka u majinoj utrol neke majine bolesti); embriotbmija madanje ploda u majinoj utrobi i vaenje kad je nemogu normalan ] emelija gr. (emmeleia sklad) ple (uz pjesmu) u starogrkoj tragediji. emenagogi gr. (emmenos mjeser stva za pospjeivanje menstruacije ( emendacija lat. (emendare oistiti greaka, popraviti) 1. naknada tet pravak pokvarenog teksta ili umet; emendanda (mn. sr. r.) mjesta i koja valja ispraviti; emendator isj popravlja; glag. emendirati, -endi naknaditi tetu, popraviti, ispraviti, ati. emenija v. jemenija. ementaler vrsta vicarskog sira (pc doline rijeke Emmen). emer, 2. mn. emera tur. (emir) zapovi redba, odredba, nalog; emernama ja volja; 2. ministarski dekret. emergencija lat. (emergere izronit viti se) 1. sluaj, neoekivan dogi teak poloaj, zapletaj, izvanredno nuda, velika nevolja, opasnost, razdoblje (kod zapadnoevropskih upotrebljava se i za oznaku doga su se zbivali god. 1944. i 1945. kad cifaisti naputali osvojene teritori pobjednikim Saveznicima i narodno dilakim vojskama); 3. u filozofiji; sp pojavljivanje novog stupnja na nie hodnom; 4. u botanici; izraslina na organima (trnje). emerit, -ita lat. (emerere odsluiti, di stei pravo na...) islueni inovnik, oner, umirovljenik; emeritiira m penzija; emeritirati, -ritiram un penzionirati. emernama v. emer. emerzija lat. (emergere izroniti, se) 1. pojavljivanje, pomaljanje, izlj povrinu, izranjanje, iskrsavanje; '.izlazak satelita iz sjene planeta; '.

emet

373

emitirati

izdizanje morskog dna iznad povrine mora; proi. imerzija. emet, -eta gr: (emeo povraam, bljujem) sredstvo za povraanje, bljuvljak; isto i emetik, mn. -ci; emetian, -na, -no sklon povraanju; koji nagoni na povraanje, koji ga izaziva; emetomanija med. bolesna elja za stalnim povraanjem (kod nekih sluajeva histerije). emfaza gr. (mfasis pojavljivanje, isticanje) zanos, uznositost, pretjerano kien govor ili ton; naduvenost govora; nagla-ivanje, isticanje rijei koje izgledaju vane; emfatian, -na, -no ; emfatiki 1. zanosan, ushien, uznosit, posebno naglaen, istaknut, pretjerano kien u govoru ili tonu; uzbudan; 2. pogrd. napuhnut, naduven, visokoparan. emfiteuza gr. (mfvtos od oca dobiven) zakup dobiven od drave s pravom nasljedstva. emfija v. enfija. emfizem, -ma gr. (emfvsao napuem) pretjerano proirenje plua nagomilavanjem uzduha u njima; od toga dolazi do zaduhe, sipnje; nabuhlina; prid. emfizematian, -na, -no sipljiv. koji teko die. emigracija lat. (emigrare iseliti se) 1. preseljenje iz domovine u stranu zemlju, izazvano razliitim uzrocima (ekonomskim, politikim, religioznim i dr.); izbjeglitvo, prebjeglitvo, iseljenitvo u nekoj zemlji; isto i emigracijon, -oni (Vojnovi); prot. imigracija; emigrirati, -migriram iseliti se prisilno ili dobrovoljno iz svoje zemlje u tuinu; ii u emigraciju; izbjei, prebjei, uskoiti; emigrant, 2. mn. emigranata iseljenik; ovjek koji se nalazi u emigraciji; izbjeglica, prebjeglica, uskok, pealbar, gastarbajter; en. emigrantkinja (akc: i emi-grantkinja); prid. emigrantski.

...emija gr: (haima krv) kao drugi dio sloenica oznauje neto u vezi s krvlju (isp. leukemija). emil, 2. mn. emlla tur. zadana rije, zakletva, zavjet; isp. jemin. Emil lat. takmac; isto i Emllije; en. Emilija. emin, 2. mn. emina tur. (emin sigurno, pouzdano, vjerno, savjesno, tono) 1. naziv nekih visokih inovnika u Turskoj (ovjek od povjerenja), nadzornik, upravnik, naelnik, direktor; 2. poreznik, carinik; emin-luk, mn. -ci 1. ast i dostojanstvo emina; 2. podruje vlasti eminove; 3. sigurnost, pouzdanost. Emin tur. sigurni, povjerljivi; en. Emina. eminencija lat. (eminens odlian, izvrstan) 1. odlika, izvrsna ocjena; 2. preuzvienost, uzoritost (naslov raznih dostojanstvenika); siva eminencija tajni savjetnik, tamna sila, utjecajna linost u pozadini (naziv je prvi dobio Joseph du Tremblav, savjetnik kardinala Richelieua); 3. u medicini: ista-knutost, ispupenost, izboenost; eminentan, -tna, -tno odlian, uzorit, istaknut, vrstan, ugledan. eminens lat. izvrstan, odlian (nekadanja ocjena u kolama); isp. egregie; eminenfissimus najvrsniji, najodliniji, najbolji od najboljih, preuzvieni, preuzoriti (esto u vo-kativu: eminentissime). eminluk v. emin. emir ar. vladarski naslov u nekim islamskim zemljama; emirat, -ata podruje vlasti emira; Ujedinjeni arapski emirati sedam malih dravica uz obalu Perzijskog zaljeva (sjedinjene god. 1971). Emira tur. vlastelinka, vladarica (isp. emir). emisar, -ara, 5. emisaru / -are lat. (emittere

 izaslati, odaslati) 1. osoba koju alje neka politika ili dravna organizacija (obino u drugu zemlju) s nekom, prvenstveno tajnom misijom; izaslanik; 2. (prema franc. emissaire) odvodni kanal. emisija lat. (emittere izaslati, odaslati) 1. odailjanje svjetlosne, zvune ili elektrine energije; 2. davanje, odailjanje elektromagnetskih valova sa radio-stanice, izvedba neke toke na radio-stanici ili na televiziji i nain toga izvoenja (muzika, sportska emisija i si.); 3. izdavanje novanica i vrijednosnih papira; 4. izlijevanje, izljev, iz-liv; emisionl koji se odnosi na emisiju; isto ; emisijski, -a, -6; emisiona banka banka koja emiter met novanice i vrijednosne papire; isto i emitovati, -ujem; emitent, 2. mn. emitenata 1. ustanova (banka) koja vri emisiju 3; 2. poilja, odailja (izaslanika emisara). emiter engl. (emitter) 1. odailja; 2. elektroda nekih poluvodikih naprava, emlak tur. (emlak) nepokretno imanje, posjed (i porez to se na njega plaa) isp. mulk. Kmmv nagrada koja u svijetu televizije ima isto znaenje kao Oscar u filmskom svijetu. emocija lat. (emovere krenuti iz...) uzbuenje, uzrujanost, ganue, duevno stanje, kao radost, gnjev, strah, smuenost, potresenost, tronutost, dirnutost, afekt i si.; emocionalan, -Ina, -Ino svojstven emociji, izazvan emocijom, uzbudljiv; potresan, ganutljiv, osjeajan; izv. emocionalnost, -osti. Emona (Aemona) antiki naziv za Ljubljanu. emotivan, -vna, -vno (isp. emocija) koji se tie emocije, koji se podaje emociji; osjeajan, osjetljiv, uzbudljiv; izv. emotivnost, -osti; emovirati, -moviram izazvati emociju, uzbuditi, uzrujati, ganuti. empatija jranc. (isp. gr. empathes veoma uzbuen, strastven) 1. nestrpljivost, elja, udnja; 2. netrpeljivost, nepodnoljivost; trzavice. empcija lat. (emptio od emere kupiti) kupnja; emptio-venditio kupoprodaja. Empedoklo starogrki filozof (483 423. pr. n. e.) koji je sve izvodio iz etiriju osnovnih elemenata: zemlja, voda, vatra, zrak. empijem, -ma gr. (empvos pun ognojenih irova) nakupljanje gnoja u tjelesnim upljinama. empire v. ampir. empirej, -eja (2. akc. i -eja) gr. (empvros ognjen) 1. u predodbi starih Grka najvii dio neba, ispunjen istom vatrom i svjetlou, obitavalite bogova; 2. prenes. vrhunac, visina, sedmo (deveto) nebo. empirema gr. (isp. empirija) sud, zakljuak do kojega se dolazi na temelju iskustva. Empire State Building engl. (it. empajer stejt bilding Kua drave New York) najvii neboder na svijetu (u New Yorku, ima 102 kata, odn. 381 m visine, a zajedno s antenom 449 m). empirija gr. (empeiria) iskustvo; znanje, prid. empiriki; empirijski iskustven; koji se oslanja samo na iskustvo; empirik, mn. -ci sljedbenik empirizma (v.J; iskustvenjak, praktiar; isto i empiriar. empiriokriticizam, -zma (inae mahi: (isp. kriticizam) materijalizmu nep reakcionarna subjektivnoidealistii

osim prava na vrenje obinih operacija ima jo i pravo da izdaje banknote; emisionl teaj teaj po kojemu se emitirani vrijednosni papiri daju na prodaju; emisivnost, -osti relativna sposobnost emitiranja toplinskog zraenja s odreene povrine predmeta; emisivnost povrine svemirskih brodova vrlo je vana za odravanje stalne temperature u njima. emi v. jemi. emitirati, -mitlram (isp. emisija) 1. vriti emisiju, odavati energiju beinim putem; davati, odailjati svjetlosnu, zvunu ili elektrinu energiju; 2. izdavati, stavljati u pro374

zofska struja, s kraja 19. st., kojoj nici E. Mach i R. Avenarius; em] cizam porie objektivno postojanje i razmatra stvari kao kompleks Lenjin je u svom djelu Materi empiriokriticizam podvrgao empi zam poraznoj kritici; empiriokritili sljedbenik empiriokriticizma. empiriomonizam, -zma gr. (isp. r marksizmu neprijateljska subjekth stika filozofska teorija A. Bogdan fiziko svodi na psihiko; suvrsta kriticizma; poraznu kritiku empirio dao je Lenjin u knjizi Materijaliz piriokriticizam. empiriosimbolizam, -zma gr. (isp. sim marksizmu neprijateljska subjektiv stika filozofija, suvrsta empiriok empiriosimbolizmu predodbe i nisu odrazi realnih stvari u svije samo simboli naih osjeta; nenaun riosimbolizma raskrinkao je Lenjir Materijalizam i empiriokriticizam' empirizam, -zma (isp. empirija) ju koja priznaje iskustvo (osjeajne apt jedinim sredstvom vjerodostojne : empirist(a) pristaa empirizn empiristikl. empi-ui jap. neoekivani udarac 1; protivnikovu bradu, jedna od j borbenih vjetina (isp. budo). empora gr. (isp. emporij) povieni 1 crkvi, galerija, kor, tribina. emporij, -ija (pored emporijum) gr. rion) 1. trgovako sredite, trgo slagalite, stovarite; 3. prenes. i obilje, more, uma. emposibl v. impossibile. Empuza gr. (empazo grabim, u starogrkoj mitologiji nona a\ je boginja Hekata), strailo, bauk. emrenisati, -em tur. (imremek) osje nost prema nekome, zanijeti se z: odueviti se, zaljubiti se. emsal, -ala tur. (emisal) prilika, poreenje. emo v. hemerija. emu, emua, mn. emui, 2. emua port. (i jezika u Oceaniji) vrsta noja (nai dva metra, ivi u Australiji); ptica ne leti.

emulacija

375 natjecanje, omoguuje nespojivih smjesu umanjak,

Endehazija

emulacija franc. (emulation) revnovanje, takmienje, ljubomor. emiilgator (v. emulzija) sredstvo koje emulgiranje, tj. rasprivanje dviju tekuina, npr. vode i ulja u stabilnu emulziju (npr. arapska guma, kazein, animalno tutkalo itd.).

emulgirati, -mulgiram 1. vriti emulziju, razbijati neto utrcavanjem tekuine; 2. pretvoriti se u emulziju, osapuniti se; isto i emulgovati, -ujem. emulzija lat. (emulgere izmusti, isuiti) tekui oblik disperznih sistema sloen od dviju tekuina koje se meusobno ne spajaju niti se jedna u drugoj otapaju, nego se jedna od njih nalazi rasprena u obliku mikroskopski sitnih estica kao unutarnja faza (tzv.

emulzold) u drugoj vanjskoj fazi kao disperzionom sredstvu (npr. mlijeko je prirodna emulzija u kojoj se nalazi maslac raspren u obliku sitnih estica u vodi); na izraz: mljeina; prid. emulzivan, -vna, -vno koji ima izgled mlijeka, mljeast. emulzirati v. emulgirati. en naziv za slovo n. en gr. kao prvi dio sloenice znai; u, unutra, en abondance franc. (it. an abondans) u izobilju (Krlea) enac, enca v. henc. Enakov sin (po imenu biblijskog divovskog naroda Enaka u Kanaanu, dananjem Izraelu) div, orija, gorostas, din, ispolin. enalaga,. 3. -zi gr. (enalasso zamjenjujem) pjesnika zamjena jedne rijei drugom u svrhu postizavanja ljepeg efekta, odn. stavljanje nekog atributa uz imenicu kojoj obino (logiki) ne pripada, npr. tamni sjaj njezinih oiju, umjesto sjaj njezinih tamnih oiju. enam, -ama tur. (Enam naziv este sure iz Kur'ana) knjiica s citatima iz Kur'ana (nosi se kao amajlija). Enare v. Inari. en avant franc. (it. an avan) naprijed (Vojnovi). en bloc v. an blok. enc v. henc; isp. enac. en-ce, 2. en-cea u bolnicama skraenica za encefalografiju (vj. encefalitis (akc i -itis) gr. (en + kefale glava; enkfalos mozak) upala mozga; encefalomeningitis (-itis) encefalitis s upalom mozgovne opne. encefalografija gr. (enkfalos mozak + grafo piem) med. poseban postupak (rendgenskim snimanjem) za utvrenje stanja u oboljelom mozgu; isp. elektroence-falografija; encefalograf aparat za encefalografiju; encefalogram rendgenska slika mozga. encefalomalacija gr. omekanje modanog tkiva (uzrok: zaepljenje arterija). encefalopatija gr: organske promjene u mozgu uzrokovane razliitim ozljedama, pre-boljenim
endek

bolestima i si. (glavobolje, smetnje u hodanju, psihiki poremeaji itd.). encijan lat. v. gencijana. enciklika, 3. -ci gr: (enkyklios kruni, openit) okrunica, poslanica (naroito crkvenih poglavara). enciklopedija gr: (enkyklios opi + pai-deia naobrazba) nauno djelo koje daje sistematski (po abecedi ili po predmetima) pregled znanja (univerzalna enciklopedija) ili zbir podataka o nekoj grani nauke (specijalna, struna enciklopedija); izraz je prvi u svjetskoj literaturi upotrijebio hrvatski latinist Pavao Skali, Zagrepanin, 1534 1575, u naslovu svoga djela Encjclo-paediae seu orbis disciplinarum tam sacra-rum quam prophanarum epistemon lat.-gr: Znanstveni prirunik enciklopedije ili kruga sakralnih i svjetovnih struka (znaenje vrlo blisko dananjem; Veljko Gortan); enciklopedijski koji obuhvaa sva znanja; koji se odnosi na enciklopediju; na nain kao to je u enciklopediji; svestran; enciklopedista) 1. svestrano obrazovan ovjek koji vlada raznovrsnim znanjima; 2. enciklopedisti hist. grupa naprednih mislilaca koji su se okupili oko Enciklopedije to su je u Francuskoj god. 17511780. izdavali Diderot i D'Alembert, nosioci ideja u to vrijeme revolucionarne francuske buroazije u borbi protiv feudalnih ideja i reakcionarnih ustanova; enciklo-pedizam, -zma 1. uenje francuskih enciklopedista u 18. st.; 2. viestruka obrazovanost, svestranost, erudicija visokog stila; 3. nain izlaganja kao u enciklopediji. encim, -ima gr. (en + zyme kvasac) tvar koja izaziva vrenje, gnjiljenje (isp. ferment). Ende gut, alles gut njem. Svretak dobar, sve (je) dobro; isp. Ali is well... Endehazija porugljiv naziv za okupatorsku tvorevinu NDH (Nezavisna Drava Hrvatska; izgovorna kratica en-de-ha); prid. endehazljski i endehaki; isp. Eshaezija.

376

endotei

endek v. jendek. endekalijun, -una gr. (hendeka jedanaest) broj (pie se brojkom 1 sa 66 nula); isto i endekalidn, -ona. endekasilab v. hendeka. endem, -ema gr. (en + demos narod) biljka ili ivotinja koja ivi samo na jednom mjestu i nigdje je drugdje nema, npr. nae biljke Degenia velebitica i Sibirea croatica, a od ivotinja ovjeja ribica koja ivi samo u nekim naim podzemnim vodama; ende-mija trajno vladanje neke zarazne bolesti (kolera, sifilis itd.) u jednom kraju ili u jednoj zemlji medu ljudima (v. enzootija); prid. endemijskl; endemian, -na, -no vezan za odreeno mjesto; koji se ne nalazi nigdje drugdje; mjesni, odomaen; endemi-zam, -zma pojavljivanje neke prirodne karakteristike samo u jednom odreenom podruju. en detail v. an detaj. endeze, -eta tur. (endaze) mjera za duinu; lakat, arin (0,65 m). endikija gr. (endikos pravedan) pravednost, istinitost, primjerenost pravnim shvaanjima, etika osnovanost; isp. disdikija. Endimion (gr. Endymion) lijep mladi iz grke mitologije; ljubimac boginje Selene, koja je za nj od Zeusa ishodila trajnu mladost u vjenom snu. endivija ( / andivija) franc. (endive) salata ko-vrasta lia s tvrdom debelom stapkom, srodna cikoriji; nai izrazi: trpka, vodopija, uanica, utenica, rudica, zakopanica. endlati, -am njem. (enden prema Ende kraj, rub) opivati, rubiti; iviiti, praviti rubove na enskim runim radovima; isto i endlo-vati, -ujem; endlerica stroj za rubljenje.

endlich allein njem. (it. endlih alajn) napokon sami, eznutljiv uzdah mladenaca kad nakon svadbenih sveanosti ostanu nasamu (Vojnovi). endo... gr. (ndon unutra, kod kue) kao prvi dio sloenice oznauje: u, unutra, iznutra. endoderm gr. (endo... + erma koa) 1. u botanici: sloj stanica u unutranjosti biljnih organizama (korijena, stabljike); 2. u zoologiji: unutarnji zametni listi gastrule (v.) viestaninih ivotinja, iz kojeg se razvijaju probavni i dini organi kao i lijezde s unutranjim izluivanjem; isto i entoderm. endogamija gr. (endo... + gameo enim se) enidba enama vlastitog plemena; prot. egzogamija. endogen (akc. i endogen) gr. (endo... rod) to je unutranjeg podrijt nastaje iz unutranjih uzroka; endo cesi geoloki procesi, uvjetova tranjom toplinom Zemlje, koji izazn kanske pojave, potrese, nabiranje i kore; prot. eksogen. endokard gr. (endo... + kardia srt tranja srana opna. endokarditis (akc i -itis) upala un srane opne (endokarda). endokarp gr. (endo... + karpos bot. unutarnja koica ploda, endokrine lijezde gr. (endo... + k luim) lijezde s unutranjom sek unutarnjim izluivanjem; endokri nauka o lijezdama s unutran krecijom; isp. egzokrin.

endolimfa gr. (endo... + isp. limf; tranja sluna vodica (tekuina u li unutranjeg uha), endometamorfbza gr. vrsta kontaktni morfoze na mjestima gdje se dodi likatna magma s vapnencima (uvjet stanak korisnih ruda), endomitoza gr. dioba stanice pri k podijele samo kromosomi, dok jezgr; nepodijeljena, endgplazma gr. u biologiji: unutar stanice; isto i entoplazma. endoreja gr. (endo... + rheo teeri tarnje krvarenje; prid. endoreikl. endoskdpija gr. (endo... + skopeo j pretraga unutranjih organa uvoen jevi koja je snabdjevena malom elekt aruljom i zrcalom; endbskop

za endoskopiju. endosmoza gr. (endo... + isp. osmoz proces prodiranja rastvorenih tvari i skog tkiva u stanicu; prot. egzosmozi endbsperm gr. rezervna hrana u s biljke (slui za ishranu klice), endospore gr. spore niih biljaka k( staju u unutranjim dijelovima mati ke. endotei gr. (endo + thele sisa, fino stanije na unutarnjoj povrini i limfnih ila; prid. endotelan, -Ina endotelibm, -oma tumor grai endotela (veinom benigan, neopasan endotermika reakcija gr. (endo... + mos topao) kem. reakcija pop nestajanjemx topline; isp. egzotermi akcija.

endotraheala n

377

engija

endotrahealan, -Ina, -Ino gr. (endo... + isp. Iraheja) med. koji ulazi u dunik, koji se u nj uvodi. endovenozan, -zna, -zno gr.-lat. (endo... + isp. vena) koji se daje u venu (injekcija). Endvmion v. Endimion. endak v. jandik. end/ije, endTja (mn. . roda) tur. (indi) biseri, biserje, endiniring v. engineering. ena, enebula, endija v. jena. ENE meunarodna skraenica za istok-sjeveroistok (East-North-East). eneada gr. (ennea devet) skup od devet osoba, niz od devet stvari ili pojmova; razdoblje od devet dana, tjedana, mjeseci ili godina. Eneja, -eje (pored Enej, Eneja) sin Anhiza i Afrodite, po eni Kreuzi zet kralja Prijama i pripadnik vladarske porodice u Troji; istakao se u trojanskom ratu i u Ilijadi je nekoliko puta spomenut kao hrabar junak; nakon pada Troje pripao mu je voljom bogova zadatak da na novom zemljitu izgradi novu Troju; nakon mnogo peripetija, koje su opisane u Vergilijevoj Ene'tdi, smiri se u Italiji i osnuje grad Rim. enemon, -ona gr. (en + haima krv) lijek protiv krvarenja. en-en govorna kratica za N. N. (v. J . eneolitik lat.-gr. (aeneus bakren + lithos kamen) period razvitka ljudskoga roda kada se jo upotrebljavaju predmeti od kamena, ali ve prodire upotreba bakra. energana kod nas stvoren naziv za poduzee u kojem se proizvodi neka energija (na primjer elektrina, atomska, nuklearna). energetika, 3. -ci gr. (isp. energija) tehnika primjene i eksploatacije razliitih oblika energije: toplinske, elektrine, vodene (hidraulike), sunane (heliotehnika), energije vjetra; prid. energetski; energetik, mn. -ci strunjak u energetici. energetizam, -zma ispoljavanje, oitovanje i primjena energije (u fizikom i u duevnom pogledu). energian, -na, -no gr. (isp. energija) 1. odluan, odrjeit, odvaan, silan; 2. koji snano djeluje; jak, snaan; izv. energinost, -osti isto to i energija 2. energida gr. stanica (elija) kao fizioloka jedinica. energija gr. (enrgeia rad, poslovanje; uinak) 1. fizika veliina koja karakterizira kretanje i uzajamno djelovanje tijela;
engineering

energija mjeri zalihu kretanja u tijelima; kod prijelaza jednog oblika kretanja u drugi (npr. mehanikog kretanja tijela u toplinsko kretanje njihovih molekula) odrava se opa veliina energije; svakome procesu odgovara osobiti vid energije; u prirodi i u tehnici vri se kruenje energije (kemijska energija goriva pretvara se u energiju vrue pare, na raun koje se pokreu, tj. dobivaju mehaniku energiju, razliiti strojevi); zakon odranja energije osnovni je zakon prirode; on izraava jedinstvo materijalnog svijeta; 2. djelotvorna sila, upornost, ivotna aktivnost, odlunost, odrjeitost; zamah, polet, radna sposobnost; v. energian. energo... kao prvi dio sloenice oznauje vezu s energijom. enervacija lat. (enervare istroiti, oslabiti) ivana iscrpljenost, rastrojenost; glag. ener-virati, -nerviram uzbuditi, uiniti nervoznim, razdraiti, rastrojiti ivce, oslabiti, iscrpsti; enervantan, -tna, -tno koji izaziva enervaciju, koji uzrujava, baca iz koncepta, koji ivano iscrpljuje, uznemiruje, raspaljiv, razdraljiv, ivan. Enes tur. navikavanje, priuavanje. en face v. an fas. en famille franc. (it. an famij) u porodici, u obitelji, izmeu sebe, povjerljivo (enoa, Krlea). enfant terrible franc. (it. anfan teribl) zloesto dijete (izraz V. Hugoa u romanu Devedeset i trea), dijete ili odrasli, koji nehotice izbrblja stvari vrlo nezgodne za nekoga. enfija tur. (enfije) burmut, duhanski prah. enfin franc. (it. anfen) napokon, konano, ukratko, jednom rijeju (Vojnovi, Mato). enforntel v. informal. enga v. jena; isp. ena. Engadin ime jednoj dolini u vicarskoj; engadinskl jezik v. ladino. engagement v. angaman, engea, 2. mn. engea tur. (jenge rak) v. klamfa; isto i engee, -eta /' engija, 2. mn. engija. Engels Friedrich (it. Engls Fridrih) poznati filozof, uz Karla Marxa osniva teorije naunog socijalizma i dijalektikog i historijskog materijalizma (roen u Barmenu u Njemakoj 1820, umro u Londonu 1895); Engels grad u SSSR (RSFSR) na lijevoj obali Volge, prije Pokrovsk. en general v. an eneral (Mato, Krlea). engija v. engea.

378

engineering engl. (it. endiniring) prouavanje mogunosti za veu proizvodnost i za bolji plasman u privredi, koje obavljaju posebne strune slube. Englbert germ. aneoski sjaj.

englen i si. v. eglen i si. Englez, -eza, 5. Englezu pripadnik engleskog naroda; englez naziv za neke ivotinje (npr. konji, svinje, engleske pasmine);

praviti se Englez hiniti neznanje, pretvarati se, initi se nevjet, lud, pa uraditi neto protiv openitog oekivanja; prid. engleski, -a, -o: engleska bolest rahitis; Engleske gospoe (dame) katolika enska vjerska organizacija za odgoj enske mladei; osnovale su je u 17. st. u Munche-nu katolikinje prognane iz Engleske; uniforma: crna odjea s bijelim ovratnikom i crnom koprenom (Krlea); engleski jezik germanski jezik sa mnogo romanskih i neto keltskih elemenata, danas najraireniji jezik u meunarodnom saobraaju; Engleski kanal (English Channel) engleski naziv za franc. La Manche; engleski kup jedno od najpoznatijih nogometnih natjecanja u svijetu, osnovano 1871; engleski rog muz. vrsta oboe s krukolikim proirenjem na kraju cijevi (svira kvintu dublje od oboe); engleski valcer (English waltz, it. ingli vols) drutveni ples u troe-tvrtinskom taktu, nastao god. 1915. u USA, udomaio se u Evropi poslije prvoga svjetskog rata. englezirati, -ezlram 1 . jahati izdiui se i sputajui u sedlu u ritmu konjskog kasa; 2. poengleziti, uiniti Englezom; raditi na engleski nain; 3. podsjei konju repni mii, da bi rep stajao vodoravno. Englhard germ. od anela ojaani. english spoken engl. govori se engleski (oznaka na poslovnim prostorijama kao obavijest muterijama da mogu biti posluene na engl. jeziku). engoba franc. glinena smjesa za bojadisanje keramikih proizvoda prije peenja. engram gr. (engrafo upiem) 1. urezak, utisak, trag, to ga u obliku trajnih ili prolaznih promjena neki podraaj ostavlja na protoplazmi ili na tkivu ivih organizama; 2. dojam, biljeka, zapis o proivljenim podraajima svijesti (Krlea). en gros v. an gro. enharmonija gr. u antikoj muzici jedan od triju tonskih rodova (pored dijatonike i kromatike). enhidrokulture (mn. . r.) gr.-lat. (en hydor voda + isp. kultura 3) i kulture biljaka koje crpu hranljiv stva iz vode umjesto iz zemlje (isp ponika). enigma, 2. mn. enigma gr. (ainigma gonetka; zagonetan govor; 2. prene san, nerijeen, nerjeiv

sluaj, zami datak; enigma tika, 3. -ci zagone sastavljanje i rjeavanje zagonetak enigmatikl; enigmat(a) tko se b gmatikom, zagonetar; prid. enigm enigmatian, -na, -no; enigmatino zagonetnost, nejasnoa, nedos razumijevanju, neshvatljivost, nepojn Enijallj, -ija gr. (ubojni, bojovn: djevak boga rata Aresa u grkoj Ems, -isa, 5. Enlse tur. prijatelj, drug je pun dobrih elja; en. Enisa. Enivvetok atol u skupini otoja M poznat po pokusima s nuklearnii jem poslije drugoga svjetskog ra Bikini. enjambement v. anambman, enkaustika, 3. -ci gr. (enkaio z; ueem) antikni nain slikanja upo boja povezanih voskom; prid. enka enklava gr.-lat. (en... + clavis kl u "neki dravni teritorij ukljueno podruje tue drave; 2. etnika, ili kakva druga skupina odvojena o( glavnine; 3. imanje odasvud okrue: sjedom drugoga vlasnika; isp. ank eksklava. enkliza gr. (enklino nagibam, nasl; naslanjanje jedne rijei na drugu; enl 3. -ci naslonjenica, tj. rije koja naglaska pa se naslanja na rije sebe i izgovara se s njom kao jedna i npr. ja sam izgovara se jasam; prid. tican, -na, -no; enklitikl. enklizlj gr. mjesto gdje udari grom (Pv enklovati v. heklati (Nar.). enkolpija gr. (en na, kolpos dra) v. panagija. enkmion gr. (enkomion) hvalospjev hvalna pjesma; enkomijast tko hvalospjeve, himnopojac; enkomija -na, -no pohvalan, hvalospjevan ko Gortan). enkratiti gr. rigoristika gnostika kr sekta u Maloj Aziji (2. st.). en legere franc. (it. an leer) povrni marno, leerno (alski).

Enlil

379

Enterprise enosimanija gr. (enosis potres + isp. manija) med. bolesna pojava pri kojoj bolesnik sebi umilja da je poinio neki neoprostivi grijeh. Enosis gr. (jedinstvo) naziv pokreta za osloboenje otoka Cipra i za njegovo ujedinjenje s Grkom. enoteka gr. zbirka razliitih vina. enotera gr. (oenothera) bot. pupoljica, pupoljka (vaan objekt kod pokusa oko ispitivanja nasljea). Enozis v. Enosis. en passant v. an pasan. en profil v. an profil. enrilo (zagr. akc.) tvorniko ime za nekadanji nadomjestak kave (S. Batui). ens lat. (od esse biti) u filozofiji: bit, bitak, bie, ono to jest, stvarnost; ens rationis (it. racionis) bit, sutina, jezgra misli; neto to postoji samo u predodbi. ense et aratro lat. (it. enze...) maem i plugom. ensemble v. ansambl. entalpija gr. (en u, thalpos toplina) sadraj topline, termodinamika veliina odreena zbrojem unutranje energije i produkta tlaka i volumena nekoga tijela. entasis gr. (entasis napinjanje) u arhitekturi naziv za neznatno zadebljanje na srednjem dijelu stupa. Ente njem. patka (sama po sebi ta rije ne bi spadala u ovaj rjenik, da nije u vezi s jednom pojavom kojoj malo ljudi znade za razlog. U poetku novinarstva naime oznaivale su se neprovjerene vijesti latinskom frazom Non testatum Nije provjereno. Kako prva slova tih dviju rijei n i t, itana na uobiajen nain

Enlil drugo boanstvo nebeske trijade, gospodar vjetra i oluje u sumerskoj i kasnije u babilonskoj i asirskoj mitologiji. en marge v. an mar. en masse v. an mas. en miniature v. an minijatir. en neglige franc. (it. an neglie) neodjeven, neuredan, nedotjeran (Vojnovi); isp. neglie. enobe, -ea govorna kratica za Narodnooslobodilaka borba (Krsto poljar). enof engl. (enough) dosta, dovoljno (Enofl Moje dame, molim malo dalje od naslona; Nui, Put oko sveta). enofil, -ila gr. (oinos vino + isp. fil1) ljubitelj vinogradarstva, enografija gr. (oinos vino + grafo pjem) opisivanje vina. Enoh v. Henoh. enohijar, -ara gr. (oinochoos) peharnik, vi-notoa. enologija gr. (oinos vino + logos rije, govor) poznavanje vina; vinarstvo; nauka o gajenju vinove loze i o pripravljanju i uvanju vina; enolog, mn. -zi strunjak za vino; poznavalac vina; prid. enoloki. enometar, -tra gr. (oinos vino + mtron mjera) sprava za mjerenje jakosti vina (isp. alkohoiometar). enorek v. anorak. enorman, -mna, -mno lat. (enormis) izvanredno velik, prekomjeran, ogroman, prevelik, golem, udesan, divovski, grdan.

en te, daju njemaku rije gornjeg oblika i znaenja, razvio se odatle poznati pojam novinarska patka, ime obiljeavaju senzacionalne a neistinite vijesti u novinama). entega, 3. -zi, 2. mn. entega gr. (entheke ulog) pomorski ugovor, osobito poznat u starodubrovakom pravu (u koje je preuzet iz grkog), po kome brodovlasnik ulae u posao svoj brod, trgovac svoju robu, a posada svoj rad; dobitak se dijelio tako da je brodovlasnik s posadom dobivao dvije treine, a trgovac jednu; ako je brod plovio izvan Jadrana, brodovlasnik i posada dobivali su polovinu dobitka, a trgovac sam drugu polovinu. entelehija gr. (entelecheia) neprekidna duevna djelatnost, stvaralaki princip, ne-razoriva ivotna snaga.
cntfetungskura

entelogeneza gr. (entllomai naruim + isp. geneza) umjetna oplodnja. entente v. antanta; entente cordiale franc. (it. antant kordijal) srdaan sporazum Engleske i Francuske sklopljen god. 1904; potrajao je do 1914, kada je pretvoren u pravi savez (Velika antanta). enteralan, -Ina, -Ino gr. (enteron crijevo, utroba) koji se tie crijeva; crijevni; isto i enterian, -na, -no; enteritis (akc. i -itis) upala crijeva; crijevni katar; enteroko-litis (akc. i -itis) (isp. kolika) jak proljev; istodobna upala sluznice tankog i debelog crijeva. enterijer v. interijer. Enterprise engl. (it. entrprajz pothvat, poduzetnost, hrabrost) ekspedicija USA god. 18831886, koja je na istoimenom brodu oplovila Zemlju u svrhu oceanografskih i meteorolokih istraivanja. 380

entfetungskura njem. (entfetten skidati mast + isp. kura) isto to i abmagerungs-kura (v. j . entl pridjev od slova n (en) koje u matematici oznauje bilo koju veliinu, npr. enti korijen, enta potencija, q na entu i si. entimema gr. (en thymo u misli) u logici; zakljuak izveden samo iz jedne pretpostavke, dok druga ostaje neizrecna. tj. u mislima pridrana, npr. Marko e umrijeti, jer jc ovjek (nije izreeno: svi su ljudi smrtni). entitet, -ta lat. (ens, 2. entis -- koji jest) 1. bie, bitnost, sutina; 2. vanost. entlauzung njem. (entlausen razuiti. dezin-sicirati) postupak (kupanje, raskuenjc odijela i rublja) da se unite nametnici na ljudskom tijelu (ui, stjenice); izraz je postao ope poznat u drugom svjetskom ratu kada su svi zarobljenici prije ulaska u njemake logore morali proi kroz entlauzung. entoderm v. endoderm. entomologija gr. (entomos urezan, isp. nae zareznik, tj. kukac + logos rije, govor) grana zoologije koja se bavi prouavanjem kukaca; isp. insektologija: entomolog, mn. -zi tko se bavi entomologijom, strunjak u toj grani nauke; prici, entomoloki. entoplazma v. endoplazma. entracte jranc. (it. antrakt) 1. meuakt; meuin, pauza; 2. muziki umetak u kazalinom komadu. entree jranc. (it. antre) 1. ulaz, pristup, ulaz-nina; 2. prva jela koja se daju kod jednoga obroka; 3. blagajniki primitak; utrak; 4. vrsta ogrtaa to ga ene nose pri ulasku u plesnu dvoranu, zagru se njime za vrijeme odmora i si. (Leskovar); 5. malo predsoblje, predvorje, hal. entrefilet Jranc. (it. antrfile) mali lanak u novinama. entrelacs jranc. (it. antrla) isprepleten ukras, preplet; kovrast rukopis. entremeses panj. meuigre, umeci, kratke jednoinke humoristikog i satirikog sadraja, koje su se potkraj 16. st. poele izvoditi u Spaniji izmeu pojedinih inova glavnoga komada; intermeci, interludiji; entremesist(a) 1. pisac meuigre; 2. glumac u meuigri. entremets Jranc. (it. antrme) lako med u jelo (izmeu dva druga jela). entre nous jranc. (it. antr nu) medu nama; medu nama budi reeno; u etiri oka. tj. ne treba nitko trei da zna, povjerljivo. entrepot jranc. (it. antrpo) skladii mite, stovarite, magazin.

entrepreneur Jranc. (it. antrprener zetnik. preduzima, poslodavac, < nik; industrijalac. entresol jranc. (it. antrsol) poluka sprat, meukat, meusprat, mezani entropija gr. (entrepS - okreem, o onaj dio energije koji se vie ne m tvoriti u rad. entuzijazam, -zma gr. (enthusiasmos vljenje, zanos, ar, zanesenost; st; leta. ushita; entuzijast(a) zan ushien ovjek, oduevljen nekom ovjek koji se odnosi prema neemt zijazmom; ovjek arko predan nel slu: en. entuzijastkinja; prid. entuzi -na, -no: entuzijastiki, -a. -6; < zmirati, -jazmiram zanijeti, ot ushititi ( I . Vojnovi. Mato). enniklati, -am njem. (entvvickeln) o( razviti fotografski film: cntvikler -ina za fotografsko razvijanje, razvi entvveder -- oder njem. ili... ili (sta nane odluke, biti ili ne biti); Entw Oder (u danskom originalu Enten-( glavno djelo filozofa Sorena Kierki (il. Seren Kjcrkegor, 18131855), egzistencijalizma (Krlea). enuirati, enuTram jranc (ennuver) saditi, dozlogrditi; 2. I povrat.) du se. dosaivati se. enukleacija lat. (e2... + isp. nukleus) I. njenje, odstranjenje npr. nekog ira vaenje jezgre nekog problema, teme janjavanje; enukleirati, -kleTram jeniti. odstraniti, izrezati, iskruiti. cnumeracija lat. (numerus broj) janje, brojenje, popis, specifikacij enuncijacija lat. (enuntiare razgla java. kazivanje, izlaganje, izreka; ] javno oitovanje, saopenje, deklara nuncijativan, -vna, -vno lat. (isp. er cija) izjavan, deklarativan (npr. izja enice u gramatici). enureza gr. (en u + isp. urin) nel mokrenje (u snu), nemogunost zadr; mokrae (isp. inkontinentnost). enveloppe Jranc (it. anvelop) listovni kuverta i si. Enver tur. sjajni, svijetli. envers Jranc. (anver) nalije, druga en vogue Jranc. (il. an vog) moderno, oi to se rado gleda ili slua, hit, (Begovi).

envove special

381

eparhija

envove special franc. (it. anvoaje spesijiil) posebni izaslanik, emisar s osobitim zadatkom (Krlea). enziforman, -mna, -mno lat. (ensis ma + isp. forma) koji je u obliku maa, sablje; maast, sabljast.

enzimi v. encimi. enzootija gr: (en + zoon ivotinja) stalna zaraza medu ivotinjama jednoga kraja (/.s/). endemija).

eocen gr. (eos zora, osvit + kainos nov) geol. naziv za donji sloj paleogena (v.); najstarija formacija tercijara ( v . j ; prid. eocen-ski. eo ipso lat. (akc eo 'ipso) tim samim, samo po sebi (jasno), u isti mah. EOKA skra: za gr. Ethniki Organosis Kvprion Agoniston (Narodna organizacija ciparskih boraca); isp. Enosis. Eol u starogr. mitologiji bog vjetrova: Eolova harfa (odn. eolska lira) instrument sa icama koje zuje na vjetru; njeni zvui uope; eolski koji se tie vjetra, vjetrova (r. Eolski otoci). Eolida (gr: Aiolis, gen. Aiolidos) ime nekolikim starogrkim podrujima u jugozapadnoj Tesaliji (nekada ime i itave Te-salije) i junoj Etoliji, te u sjeverozapadnoj Maloj Aziji (Misiji, gr. Mysia). eolit, -ita gr: (eos zora, osvit + lithos kamen) geol. najstarija epoha kamenog doba kada su ljudi pravili najprimitivnije kameno orue eolite; uope naziv za kamene predmete iz tercijara, sline rukotvorinama diluvijalnog ovjeka; prid. eolit-ski. -ii. -5. Eolova harfa v. Eol. eolski, -a, -o, v. Eol; Eolski otoci drugo ime za dananje Liparske otoke u Tirenskom moru; po starogrkoj mitologiji bilo je tamo stanite boga Eola i njegovih vjetrova. Eoljani (mn. m. r.) jedno od starogrkih praplemena (po mitologiji praotac im je bog Eol) pored Dorana i Jonjana. eon, -ona gr: (aion) vijek; dug odsjek vremena; vjenost. Eos gr: (Hos i Eos) 1. u starogrkoj mitologiji boginja zore, isto to i rimska Aurora; 2. prenes. zora, praskozorje, osvit, jutro. EOZ skra. za Evropska obrambena zajednica (neuspjeli vojni savez Zapadne Njemake, Belgije, Francuske, Italije, Luksemburga i Nizozemske, zakljuen 27. V. 1952. u Parizu, ali odbijen od francuskog parlamenta 30. VIII. 1954); v. EDC. eozln, -ina gr: (isp. Eos) crvena fluorescentna boja; eozinofilija povean broj eozinofil-nih leukocita u krvi, znak parazitarnih i nekih alerginih oboljenja.
EPAS

eozoik gr: (eos zora, osvit + zoe ivot) razdoblje u razvoju Zemlje, kad su se pojavila iva bia; v. arhajska perioda; prid. eozojskl. ep, epa, lok. epu, mn. povi gr: (epos govor, pripovijest) 1. vrsta literature u kojoj se opisuju neki dogaaji (za razliku od drame i lirike) pripovijesti, novele, prie; najrasprostranjeniji epski oblik danas je roman; 2. vrsta literature o herojskim dogaajima u historiji drutva poema, predaja, narodna pjesma; narodni herdjsk! ep Homerove Ilijada i Odiseja; Slovo o puku Igorevu, Vitez u tigrovoj koi Rustavelija. jugoslavenske junake narodne pjesme o Kraljeviu Marku i drugim narodnim junacima itd.; prid. epski (v . ) . epagogiki, -a, -6 gr. zavodniki. epakti, epakta (mn. m. roda) gr. (epaktos doveden, tu) 1. prijestupni dani u godini; 2. broj dana za koliko Suneva godina premauje Mjeseevu od 12 mjeseci. Epaminonda glasovit vojskovoa iz starogrke Tebe (4. st. pr. n.), pobjednik kod Leuktre (tzv. kosom falangom) nad Spartancima; poginuo u bitki kod Mantineje god. 362, takoer u borbi protiv Spar-tanaca (Tebanci su, meutim, ipak pobijedili, tako da je po tradiciji ostala glasovita Epaminondina reenica: Umirem nenad-vladan). epanadiploza gr: (epi + isp. anadiploza) poet. zavretak jedne reenice istom rijeju kojom je zapoeta. epanafora gr: (epi + anafora, v.) ponavljanje iste rijei na poetku i na kraju stiha. epanalepsija gr: (epanalepsis) ponavljanje iste rijei ili istih rijei jednih za drugima (npr. kotrlja se rumena jabuica u srebrnoj zdjelici, rumena u srebrnoj...). epanastrofa gr. (epanastrofe povratak) v. anadiploza. epanoda gr. (epanodos povratak) poet. ponavljanje neke reenice, ali obrnutim redom rijei, npr. Ja ti kaem, kaem ti ja... eparhija gr: (epareheia namjesnitvo) crkve -no-administrativni okrug pod upravom episkopa; prid. eparhljskl ; eparhijalan, -Ina, -Ino; eparh, 5. -e, mn. -si, 2. eparha po382 epicentar, -tra, 2. mn. epicentara gr.-lat. (epi... + centrum sredite) geol. toka, linija ili podruje na povrini Zemlje, smjeteno neposredno nad ognjitem ili hipo-centrom ( v . ) potresa. epicikl gr. krunica po kojoj se u geocen-trikom sistemu giba planet dok se sredite te krunice istodobno pomie po periferiji veega kruga kojemu je sredite Zemlja; epicikloida v. cikloida. epiar r. epika. Epidaur 1. starogrki grad na istonoj obali Argolide sa hramom i zmijom boga Asklepija; tu je i znamenito (i danas jo ouvano) kazalite; 2. starogrko naselje na podruju dananjeg naeg Cavtata. epidemija gr. (epi... + demos narod) poast, poslia, poljica, poalina (sve od glagola poi), rednja. pomor; za Ijepiva bolest koja se jako iri: demian, -na, -no; epidemljskl; Ibgija nauka o zaraznim epidemiolog lijenik ili drugi njak koji se bavi pojavom epide epidemioloki, -a, -o; epidemipit nica za zarazne bolesti, kun; (Krlea). epiderma gr. (epi... + erma koa, najgornji sloj koe; poki usmina, preponka, tjena; 2. pei zeljastih dijelova biljaka; prid. epi -a, -o. epidermis v. epiderma (Begovi). epididimis gr. (epi..., didvmos n mudce, organ na gornjoj i strai testisa,

glavar, zapovjednik, namjesnik, prefekt, predstojnik, upravitelj, upravnik. EPAS skra. za Eksperimentalni projekt Apollo Sojuz (i tvorniki produkti kao suveniri na taj dogaaj: polovica srpnja 1975; spustili su se 21. VII). epatantan, -tna, -tno jranc. (patant, isp. epa-tirati) zapanjiv, zaudan, udnovat, velianstven, divan (Lj. Marakovi). epatirati, epaffram Jranc. (epater) izazivati uenje, divljenje; razmetati se, zadiviti koga, zapanjiti, zaprepastiti (Mato, Batui): epater les bourgeois (epate le buroa) zabezeknuti tilistre (D. Prohaska). epe, -a, nm. -ei, 2. epea Jranc. (epee) vrsta maa. Epej - grki konstruktor, graditelj trojanskog konja; Zjapi otvoren konj i radosni izlaze na zrak, | iz upljine iz konjske spu-stivi spremljeno ue, | voe Tesandar i Ste-nel i strani za njima Uliks, I tad Neoptolem i Toant, Akamant i vrijedni Mahaon, onda Menelaj, a 'i sam graditelj nemani Epej (Eneida I I , 260 i d.). epeksegeza gr. (epeksago rairim) dodatno objanjenje neke rijei, obino apozicijom, npr. Sava, rijeka kraj Zagreba...; prid. epeksegetikT. epenteza (akc. i epenteza ) gr. (epentithemi umetnem) gram. umetanje novih glasova unutar rijei (npr. priuza privuza); prid. epentetski. epi... gr. (epi) na, nad, kod, u (dolazi kao prvi dio mnogih sloenica, npr. epiderma). epiblem v. epiderma. epicedijv-ija gr. (epikedeion), pjesma tualjka, (nad mrtvacem), jadovanka, nadgrobnica.

na prijelazu u sjemenovo mitis (-itis) upala epididimisa. epidijaskop gr. (epi... + isp. dijask za prikazivanje (i poveavanje) s jekcija. epidiorit gr. metamorfna stijena r namskom metamorfozom dijabaz; epidot gr. mineral zelene boje (po isto i pistacit; epidozit stijena kristalininih kriljevaca (sastoji nom od epidota i kremena). epifanija gr: 1. prisutnost boanstv kontakt boanstava i ljudi, uop boanstva u ljudskom liku (npr. i Bog i si. u Bibliji, odn. direktan nekog boga i ovjeka u starogr logiji); 2. u kranstvu vjerovai Krist bog koji je ovjekom post od Marije Djevice krepou Duha to je smisao blagdana Bogojavlj se slavi 6. sijenja (inae i pod Sveta tri kralja).
epigamija

epifenbmen gr. sporedna pojava, n beznaajna pojedinost. epifit, -ita gr: (epi... + fytn bilj koja ivi na drugoj biljci, ali je ne is nije dakle nametnik; epifiti su np liaji i mnoge tropske orhideje (isp epifiza gr: (epifyomai rastem na podiem se, ustajem) 1. lijezda i 2. hrskavini krajevi dugih kostiju. epifonema gr. (epifonema) snana misao u govoru, retoriki uzvik izlaganja. epifora gr: (epifora) ponavljanje i ili istih rijei na kraju nekoliko poznat je primjer iz Mauranie Smail-age Cengia: Djedi vai rod

383

epinalski 1 duhovito; kratko i puno smisla, zbito. saeto; zajedljivo; epigramatik mn. -ci pisac epigrama. Epiharmo komiki pjesnik, lijenik i prirodnjak sa otoka Kosa (Sporadi); ivio (oko god. 500. pr. n. e.) veinom na Sici-liji. epihorski gr: (epi na + ehora zemlja) isto to i endemijski I v. j . epika, 3. -ci gr: (isp. ep) epsko pjesnitvo: epik, mn. -ci, 2. epika epski pjesnik; autor epa; isto i epiar. epikarp gr: (epi..., karpos plod) povrinski sloj kore na plodu. epikriza gr: (epikrisis) 1. ponovno suenje, obnova kritikog postupka, provjeravanje; 2. med. znanstveno razjanjavanje nekog klinikog sluaja (oboljenja) i prikaz njegova nastanka, te predvianje toka i ishoda bolesti. epikureizam, -zma nauka starogrkog filozofa materijalista i ateista Epikura (341. do 270. pr. n. e.) koji je materijalistiki tumaio svijet na temelju atomistike nauke (v. atomizam); antireligiozna etika nauka Epikurova osnovana je na razumu i tenji ovjeka za sreom; epikurejac, -jca, 5. epi-kureje, 2. mn. epikurejaca 1. sljedbenik epikureizma; 2. prenes: (zbog reakcionarno tumaene Epikurove nauke) ovjek koji svrhu ivota nalazi u tjelesnom uivanju: en. epikurejka, 3. -ci, 2. mn. -kl: prid. epi-kurejski, -a, -6; epikurejska poezija pjesnitvo uivanja i ivotnih naslada. epilacija lat. (e, ex iz + pilus dlaka, vlas) isto to i depilacija ( v . ) . epilepsija gr: (epileptika) padavica; bolest koja se oituje u iznenadnim napadajima greva i gubitka svijesti; druga imena: goro-pad. gora. sveta bolest (isp. morbus sacer). Herkulova bolest, prekojas: prid. epileptian, -na. -no ;" epileptiki padaviav; epi-leptik, nm. -ci padaviar; bolesnik od epilepsije; isto i epileptiar. epilij, -ija gr: (epvllion) mali ep, vrsta balad-nog pjesnitva u aleksandrijsko doba (u daktilskim heksametrima). epilog gr: (epilogos zakljuno razmiljanje, svretak govora) pogovor, zaglavak; konaan ishod; u literarnoumjetnikom djelu zakljuno saopenje o dogaajima (iz ivota junaka) koji su se odigrali neko vrijeme poslije radnje prikazane u glavnom dijelu romana (prot. prolog). epinalski prid. prema Epinal (glavni grad francuskog departmana Vosges, it. Vo, 384

dijer, Oci vai rodie se tudijer, I vi isti ro-diste se tudijer... epigamija gre. (epi... + gameo enim se) 1. brak izmeu osoba razliite dravne pripadnosti; 2. pojava da neke ivotinje u doba parenja dobivaju ivahnije boje, svadbena kienost. epigastrij, -ija {pored epigastrijum). gr. (epi... + gaster trbuh) gornji dio trbuha, pod-rebarje; prid. epigastrian, -na, -no gor-njotrbuni. podrebarni. epigenetskl gr. (epi... + isp. geneza) koji je nastao poslije obrazovanja jednih oblika (kad npr. doline presijecaju bregove, geolozi smatraju da su one nastale nakon postanka bregova; to su npr. sutjeske, klisure, kanjoni) epiglotis gr. (epi... + glotta -- jezik) anal. grkljanski poklopac; poklopnica. klapka. glasnica. epigon, -ona gr. (epigone pomladak, potomstvo) 1. potomak, nasljednik; 2. prenes. prezirna oznaka za kasnije slabe predstavnike neke znanstvene ili politike struje, ili umjetnike kole, koji primjenjuju preivjele ideje i metode svojih prethodnika; slab ili rav imitator; Epigoni 1. sinovi Sedmorice protiv Tebe, poimence: Alk-meon i Amfiloh sinovi Amfijarajevi. Promah sin Partenopejev. Egijalej sin Adrastov, Diomed sin Tidejev, Stenel sin Kapanejev, Tesandar sin Polini-kov, Polidor sin Hipomedontov (neki im dodaju i Eurijala sina Mekistejeva, iako se inae Mekistej ne rauna medu Sedmoricu; 2. vojskovoe Aleksandra Makedonskoga (v. dijadosi); prid. epigonski; isp. epigonstvo. epigrat gr. (epigrafo piem na neemu, biljeim, crtam) fraza (esto citat) ili niz fraza koje se stavljaju na poetku djela ili pred pojedinim njegovim poglavljima, i kojima autor eli izloiti karakter teme i njezina razvijanja; v. moto2; epigrafika, 3. -ci nauka o epigrafima, posebno nauka 0 drevnim napisima; prid. epigrafski; epi-grafska strana novca strana novca na kojoj je natpis; isp. avers. epigram gr. (epigramma) I. isprva natpis na spomeniku; danas kratka pjesma bilo kakva sadraja, saeta i duhovita, katkada i zagriljiva; 2. u kulinarstvu: nain prireivanja peenog mesa (isp. medaljon); prid. epigramski; epigramatski kratko
epingle

poznatog po reprodukcijama svetakih slika i proizvodnji djejih slikovnica). epingle franc. (il. epengle) fina tkanina od eljane vune. epinikija gr. (epi + nike pobjeda) pjesma u slavu pobjednika (na olimpijskim, pitijskim i drugim igrama u staroj Grkoj).

epipelagijal, -ala gr. biljni i ivotinjski organizmi u vodenom sloju do 400 m dubine (dokle dopire svjetlo). Epiphaneae gr. (it. Epifanee) jedna od nedjelja nakon svetkovine Triju kraljeva u ka-tol. crkv. godini; isp. epifanija. epipleksija gr. (epiplesso udaram na to) uzetost, kljenut jedne strane tijela; prid.

epiplektiar (/' -pleksiar) tko boluje od epipleksije. episcenij, -ija (pored episcenijum) gr. (epi... + skene pozornica, scena) gornji dio pozornice; isp. proscenij. episilogizam, -zma, 2. mn. -izama gr. (isp. silogizam) u logici: zakljuak izveden iz prethodnog zakljuka; v. prosilogizam. episkop gr. (episkopos nadzornik, nadglednik) 1. biskup, trei stupanj pravoslavne hijerarhije (vii pd akona i jereja) osoba koja rukovodi sveenstvom jednoga crkvenoadministrativnog okruga; 2. vrsta epidijaskopa; prid. episkopov; episkopski -a, -o, / episkopalan, -Ina, -Ino (episkopalna crkva v. anglikanska crkva); episkopija biskupija, podruje vlasti jednoga episkopa; episkopat, -ata 1. skup svih biskupa u jednoj zemlji; 2. dostojanstvo i ast biskupa; 3. podruje vlasti jednog biskupa. episkopalizam, -zma isto to i anglikanizam f v . ) . epispadija gr. otvor mokrane cijevi na gornjoj strani penisa. epistaksa gr. (epistazein nanovo kapati) krvarenje iz nosa, curenje krvi iz nosa. epistemologija gr. (episteme znanje, spoznaja + logos govor, rije) nauka o spoznaji, nauka o znanju i o nauci. epistemon gr. (episteme znanje) znanstveni prirunik. epistil v. arhitrav. epistola gr. (epistllo aljem) pismo, poslanica; pismena poruka; epistolaran, -rna, -rno u formi pisma; svojstven pismima; epistolografija pisanje poslanica, vjetina u toj vrsti knjievnog stvaranja; epistolo-graf poslaniar (M. Franievi). epistruktiira gr.-lat. gornji sloj, nadgradnja, nadogradnja; isp. supstrukcija. epitaf gr. (epi... + tafos grob grobni natpis; nadgrobni sporne grobni govor, pjesma u smrt epitalamij, -ija gr. (epithalamios pada branoj lonici, svadben) svatovska pjesma u ast mladena epitalam.

epitel gr. (epi... + thele dojka, si sloj koe (i sluznica) koji pokriv; i unutranje povrine tijela; prid. lan / epitelan, -Ina, -Ino / epitelski; -oma tumor epitelnih stanic biti benigan i maligan). epitet, 2. epiteta (akc. i epitet, 2. epi (epithetos dometnut, dodan) rije pridjev, koja se dodaje uz imenicu oznake; pridjevak; epiteton ornans nare kititi) ukrasni pridjev koji pridaje nekoj imenici, radi oi govora, radi ukrasa, npr. bijelo g, vince (u naim nar. pjesmama); designans lat. (designare oznait ni pridjev (npr. Glazbeni zavod, za r drugih zavoda). epiteza gr. (epithesis dodatak) dodavanje glasova (ili slogova) i rijei (kod nas dijalektalno: mene-i ma-n i si.); 2. poet. stavljanje epi hova upotreba, istoa, kvaliteta epTtimija gr. (epitimia) crkvena ka sto vi, duge molitve, hodoaenji inae: lienje asti uope, degrada gavanje, svrgnue. epitom gr. (epitome) izvod (iz cjeli gled (sadraja veeg djela), saetak. epitrahilj, -ilja gr. (epi. . . + tracheos ija) dio odede pravoslavnih sve< obliku dviju dugih traka koje se oko vrata i padaju do pojasa (kod stola). epitrit gr. etveroslona pjesnika tri duga i jednim kratkim slogom: (M. Franievi). epitrop gr. (epitrpein povjeri zornik, upravitelj imanja, nadgled mjesnik, skrbnik; epitropija crkv. uprava crkvene imovine. epizeugma gr. (epizeugnvmi ujarn navijanje rijei u istoj reenici (ka ukras), npr. Bilo je to davno, dav davno. epizment v. eppeasement. epizoda gr. (epeisdios koji dola emu, tud, umetnut) 1. manji dogaa in, sporedni dogaaj, sluajni dog er

epizona

385 mali, vie-manje samostalni i kao umetnuti dio u epu, romanu, drami ili govoru; u operi mala pjevaka partija; prid. epizodni sluajan, nepovezan s cjelinom; koji se dogaa s vremena na vrijeme, u neodreenim rokovima (suprotno od periodiki, tj. koji se pravilno ponavlja); isto i epizod-skl; epizodian, -na, -no; epizodist(a) glumac koji glumi manje uloge, epizode; en. epizodistkinja; prid. epizodistikl. epizona gr. zona metamorfoze vanjskog dijela Zemljine kore, gdje je temperatura niska, a tlak jednostran. epizoon gr. (epi... + zoon ivo bie, ivotinja) nametnik, parazit, gamad to ivi na ivotinjskom tijelu; epizoonoza med. kona bolest to je uzrokuju epizooni. epizootija gr. (epi... + zoon ivotinja) oboljenje ivotinja od neke zarazne bolesti, stona zaraza, pomor stoke (isp. epidemija). epizootiologija nauka o nametnicima i zaraznim bolestima domaih ivotinja. epoda (akc. i epoda) gr. (epodos pridjev, refren) zavrna pjesma zbora u starogrkim dramama, iza strofe i antistrofe; jedan od strofinih oblika: dvostih u kojem je drugi stih krai od prvoga; isto i epod. epoha, 3. -hi i -si gr. (epoche) 1. geol. dio geolokog perioda; 2. hist. izraz koji se esto mijea s periodom i, tovie, s erom; Marx dijeli historiju klasnoga drutva na socijalnoekonomske napredne epohe ili formacije koje slijede jedna za drugom i predstavljaju svaka u procesu razvitka proizvodnih snaga vii stupanj nego prethodna (epoha feudalizma, epoha kapitalizma, epoha socijalizma); 3. astr. izvjestan moment od kojega se poinje raunati

gibanje planeta; 4. u obinom govoru: koji god znatan dogaaj koji obiljeuje odreeni period historije, nauke, umjetnosti i dr.; razdoblje; epohalan vrlo znaajan, slavan, glasovit, koji daje obiljeje vremenu, epohi. epoka v. epoha. epoksi-smole isto to i poliesterske smole. epoleta 2. mn. epolta jranc. (epaulette) naramenica s istaknutim inom na vojnoj uniformi; isto i (rus.) epoletuka, epolman, -ana franc. (epaulment) vojn. grudobran, prsobran (primitivan, od pletera i zemlje). Epona u starorimskoj mitologiji boica keltskog podrijetla, zatitnica magaraca i konja. eponim gr. (eponvmos koji daje ime, po kome je neto nazvano) 1. naslovnik (Krlea), prvi arhont u Ateni po kome se zvala godina njegove vlade; u Sparti prvi efor, u Argu vrhovna sveenica Herina hrama; eponimima je nazivano i 10 atikih heroja po kojima su dobile svoja imena atenske file (v.); 2. danas openito: imeno-davac, ovjek po kome se zove neka znaajnija (dobra ili zla) pojava. eponlt, -ita drveni, biljni ugljen. epon Jranc. (eponge spuva) mekana spuvasta tkanina od pamuka, svile, rejona ili vune. epopeja gr. (epopoiie) 1. velika epska pjesma; duga poema historijskog ili mitolokog sadraja; 2. prenes. znaajno historijsko razdoblje. epos v. ep. Eppur si muove tal. (akc. epur si muove) Ipak se kree; rijei koje je, navodno, uzviknuo Galilei (v.) pred crkvenim sudom koji ga je silio da se odrekne svoga uenja o kretanju Zemlje oko Sunca.

epruveta, 2. mn. epruvta franc. (eprouvette) kualica; staklena valjkasta posudica, s jedne strane otvorena, za kemijske pokuse s malim koliinama razlinih materija. epsilon peto slovo grkog alfabeta (kratko e). epski 1. pridjev prema ep (v.J; 2. pored toga znai i irok, opiran u opisima, razvuen, pripovijedan sa mnogo pojedinosti, kako je to u epu; 3. junaki, herojski; epska borba silna, velianstvena, nadovjena borba, onakva kakva se opisuje u epovima. Epsom grad u junoj Engleskoj, zapadno od Londona, poznat po svakogodinjim konjskim utrkama; epsbmska sol (engl. Ep-somsalt) magnezijev sulfat, gorka sol.
Er

epta v. hefta. EPU skra. za engl. European Payments Union Evropska platna unija. eques auratus lat. (it. ekves auratus) zlatni vitez (kod Vitezovia samo prazan naslov). Equi donati dentes non inspiciuntur lat. (it. Ekvi...) Poklonjenom konju ne gleda se u zube. equilibre Jranc. (it. ekilibr) ravnotea (S. Batu-i); u klasinom baletu naziv za sposobnost da se zadri jedna poza na poluprstima, prstima ili cijelom stopalu; isp. ekvilibrirati. equites lat. (it. ekvites) starorimski vojnici--konjanici, viteki stale. er naziv za slovo r. 386

Er znak za erbij (v.). era lat. (aera) 1. vrijeme od kojega poinje brojenje godina, npr. u krana od roenja Isusa Krista, kod muslimana od Hidreta bijega Muhamedova iz Meke (622. n. e.), kod starih Rimljana od osnutka Rima (753. pr. n. e.) itd.; 2. hist. pojam koji izraava odsjek vremena razlian po svom unutranjem drutvenom sadraju, po historijskim dogaajima od prethodnoga odsjeka vremena u razvoju historije; uope razdoblje karakteristino po razliitim obiljejima, velikim dogaajima, znatnim promjenama, znamenitim ljudima nosiocima novih ideja i si.; isp. epoha; 3. geol. najvei razmak vremena u historiji Zemlje koji se dijeli na periode. erac v. herc.2 eranos gre. gozba za koju su (u staroj Grkoj) svi uzvanici davali po neki prilog (rije eranos znai takoer i prinos) bilo u naravi, bilo u novcu; isp. refena, piknik. erar, -ara lat. (aes, 2. aeris mjed, bakar, novac; plaa) dravna blagajna; mjesto kamo pritjeu novci s podruja drave; naziv za pojedina vrela dravnih prihoda i rashoda, npr. eljezniki erar, carinski erar, potanski, vojni erar; v. fisk; prid. erar-ski; erarni; erarijalan, -Ina, -Ino dravni. era ta, erata (mn. s. roda), 3. eratima lat. (errare grijeiti) greke, pogreke; v. errata cor-rige! Erata v. Erato. eratian, -na, -no lat. (errare lutati, tumarati) nestalan, nepostojan, lutalaki; eratiko kamenje u geologiji naziv za kamenje koje se nalazi daleko od mjesta svoga postanja; eratine bolesti u medicini naziv za bolesti koje se javljaju od vremena do vremena. Erato v. muza (u deklinaciji poprima na oblik; 2. Erate, 3. Erati, 4. Eratu, 7. Eratom, pa odatle i nom. Erata); prid. Eratin. erazmiki "izgovor lingv. izgovaranje grkoga glasa nj (eta) kao e (isp. etacizam) kakvo je gledite zastupao jedan od najveih humanista Erazmo Roterdamski (pravim imenom Geert Gerts, 14661536), pisac poznatog djela Pohvala ludosti (lat. Laudatio stultitiae, gr. Enkomion morias), sjajne satire na neuku i lijenu rasputenost redovnika, nadutu nadriuenost teologa i gramljiv nemoral visoke crkvene hijerarhije (prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda). Erazmo gr. (erasmios) vrijedan ljubav
erekcija

erbab, -aba tur. (erbap) strunjak, \ sposoban ovjek, majstor. erbati, -am njem. (erben) batiniti, nas isto i erbovati, -ujem. erbij, -ija (pored erbijum) kem. el atomska teina 167,2; tablini br znak Er; metal iz grupe rijetkih ruda. erbland njem. (erben naslijediti, b + Land zemlja) nasljedna zeml dna od zemalja do kojih je neka carska Austrija dola po svojim enic vezama); isp. Bella gerant alii... ere v. herc2; isp. erac. erceg v. herceg. erehereog njem. (Erzherzog) nadvojvoda evska titula u nekadanjim njemaki narhijama). ercl v. hercl. eran, -ana tur. (erkjan) 1. vijee, savj vjetovanje, vijeanje; 2. lan vijea, vi savjetnik, uglednik; 3. dijelovi namaz; erek, mn. -ci, 2. ereka tur. (erkek karac, mujak erelije (mn. m. roda) tur. naziv za vrstu toka (v.). erdegata mad. (ordog vrag) poznat darska kletva, neto kao davo ga s vrag ga odnio, do avola, do vrage, Brezovakoga ima i glagol: erdegatat kleti, proklinjati. erdelije (mn. . roda) u nar. pjesmi za jednu vrstu gaa (valjda krojene deljski nain). Erdelj, -eha pokrajina u Rumunjskoj se jo i Sedmogradska i Transilvanija erdeljskl; Erdeljac, -ljca, 5. Erdelje, Erdeljaca; en. Erdeljka. erderlija tur. (isp. eder) metalna kop mukom odjevnom predmetu (obi likom zmaja, edera, adaje). erela v. ergela. erun tur. (isp. dun) svaki dan, svakodi uvijek, svagda. Ereb po grkoj mitologiji: 1. bog 2. (ereb) carstvo sjena; podzemni podzemlje; pakao 3. vjena tmina, mrak; prid. erepski. ered tal. (erede) nasljednik, batinik (Nel ereditat, -ata nasljedstvo, batina; e ti, -am naslijediti, batiniti. Erehtejon hram na atenskoj Akrop st. pr. n. e.), osobito poznat po karijat (v.), posveen zemljotrescu (to i rije) Posejdonu. 387
erifena

erekcija lat. (erigere uspraviti, podii) podizanje, uspravljanje, ukruenje spolnog uda (isp. erigirati); erekcija dlaka struni naziv za tzv. guju ili purju kou, tj. pojavu nakostrijeenosti dlaka na koi uslijed hladnoe ili uzbuenja; isp. cutis anserina. eremit, -ita, 5. eremite gr. (eremos osamljen) pustinjak, isposnik, osamljenik; eremitaa (franc. eremitage) osamljena kua, pu-stinjakovo

obitavalite; samostan daleko izvan svijeta; samoa, osama; eremdkastra pusto, pustinja, ruevina, razvalina (ime Vueti). erende, -eta, v. rende. erepsin, -ina gr. (ereipo obaram, raskidam) ferment u sluznici tankoga crijeva koji rastvara bjelanevine, kazein (v. J , peptone (v. J i dr. erepski, -a, -o v. Ereb.

ereina (isp. ered) nasljedstvo, ostavtina, batina (Nar.); isto i eretina. eretiean, -na, -no gr. (eresso veslam, kreem, miem) nemiran, razdraljiv; isp. torpidan; eretizija podraivanje; nadraenost. ereza v. reza. er-form njem. (er on + isp. forma) pripovijedanje, pisanje lanka, romana i si. u treem licu, tj. kad pisac i o samom sebi govori on a ne ja; isto i er-Erzahlung (/7, ercelung pripovijedanje); isp. ih--form. erg, mn. ergi, 2. erga gr. (rgon djelo, in, rad) rad koji se izvri snagom 1 dina (v. J kada se tijelo digne u visinu za 1 cm; 2. pjeana pusto, sipine, prud, pijesci, dine (v. J . ergastulum lat. (od gr. ergazomai rabotam) u starom Rimu podrumski zatvor u kojem su rabotali okovani robovi i kadto pre-zaduenici, robijanica, teka tamnica (lat. mnoina ergastula esto je znaila i ka-njenici uope). ergativ gr. (ergateuT radim) u nekim jezicima pade koji oznauje vrioca radnje (subjekt) koji ne stoji u nominativu (karakteristika, meu ostalim, i kavkaskih jezika). ergela,1 2. mn. ergela tur. (hergele) 1. stado konja, opor, krdo, mnotvo; isp. gula; 2. gospodarsko poduzee gdje se uzgajaju konji. ergela2 v. nargila. ergen 2. mn. ergena tur. (ergen) momak, neoenjen ovjek; ergenovati, -ujem provoditi momaki ivot, momkovati, beariti se. ergnaden pored ergnan njem. (iskvareno od Euer Gnaden Vaa milosti!) nekada titula kojom se kuna sluinad obraala svojim gospodarima: milostivi gospodin, milostiva gospoda (alski). ergo lat. (akc. ergo) dakle, prema tome, otuda slijedi. ergograf gr. (isp. ergon + grafo piem) aparat koji slui za eksperimentalni studij miinog rada; ergogram nalazi i grafiki prikaz dobiven ergografom. erigirati

ergologija gr. (isp. ergon + logos govor) grana etnologije koja prouava materijalne proizvode ovjeka. ergometrin, -ina isto to i ergolin. ergon gr. djelo, in, rad. ergonomija gr. (isp. ergon + nomos obiaj, red, zakon) znanstvena grana koja prouava odnos ovjeka i stroja u suvremenim uvjetima proizvodnje, koja nastoji uskladiti proizvodni rad i stroj s ovjekovim psihikim i fizikim mogunostima i obratno. ergosterol, -61a gr. sterol (v. J iz kvasca, iz biljnih i ivotinjskih masti koji djelovanjem ultravioletnog zraenja prelazi u vitamin D2. ergotamln, -ina alkaloid istog postanja i slinog djelovanja kao i ergotin (v. J . ergotln, -ina franc. (ergotine) lijek od alkaloida raene snijeti, urodice; slui protiv krvarenja maternice; ergotizam, -zma otrovanje od raene snijeti. Erhard germ. jak u astima. erholung njem. (Erholung) oporavak, rekonvalescencija (Krlea). ERIC skra. za European Road Information Centre engl. Evropski centar za cestovne informacije. Erida (gr. Eris, 2. Eridos) mitol. starogrka boginja svae i nesloge; sestra Aresova; na svadbi Peleja i Tetide (Ahilejevih roditelja) bacila meu goste jabuku (o koju su se kasnije otimale Hera, Atena i Afrodita, pa kad ju je Pari dosudio Afroditi, bilo je to povod svim kasnijim dogaajima koji su doveli do trojanskog rata); odatle Eridina jabuka povod svai. Eridan rijeka u Eliziju (v. elizej); u priama je esto povezuju s Padom (Po), kojemu su izvore smjetali u svijet blaenih. Erie engl. (it. Iri) jedno od pet velikih amerikih jezera na granici USA i Kanade (povrina 25.426 km2). erifena v. refena. 388
eritroblasti (mn. m. roda) gr. (erythros

erigirati, -rigTram lat. (isp. erekcija) 1. podii uvis;

uzdignuti, uspraviti; 2. osnovati, sagraditi, ustanoviti, izvesti. Erik germ. samovladar; en. Erika. erika (lat. Erica) biljka crnjua iz porodice vresova. ering njem. (Ehe brak + Ring prsten) zaruni, vjenani prsten, prsten bez oka, burma. Erinije u starogrkoj mitologiji boginje osvete; glavne su: Tizifona, Alekto i Megera; nai su ih stari prevodioci nazvali: Srde; v. Furije; isp. Eumenide. eriometar gr. (erion vuna) sprava za mjerenje debljine vunenih vlakana. eripsin v. erepsin.
Eripuit caelo fulmen sceptrumque tvrannis

lat. (il. ... celo ... sceptriimkve t'iranis) Oteo je nebu munju, a tiranima ezlo (napis na poprsju amerikog predsjednika Benjamina Franklina to ga je izradio francuski kipar Antoine Houdon [17411828]; rijei podsjeaju na Franklinov izum munjovoda i na njegovu uspjenu politiku djelatnost), erir, -ira tur. (harir) platno od bijele domae svile. eristika, 3. -ci gr. (ris svaa, prepirka) vjetina prepiranja; spretnost u polemiziranju; voenje prepirke, spora; tenja za nadbijanjem protivnika u diskusiji bez obzira na istinitost izvoda i zakljuaka; erist, 2. mn. erista polemiar, debater, diskutant; prid. eristiki. erite tur. (erite) vrsta pageta, makarona. eritem, -ema gr. (erythema) crvenilo, crven, rumenilo, rumen (npr. od stida); upala. Eritreja pokrajina u Etiopiji (primorje Crvenog mora), glavni grad Asmara. eritremija gr. (erythros crven, haima krv) poveanje broja crvenih krvnih zrnaca; isp. leukemija.

crven + blastos klica) u fiziologiji stanice koje stvaraju eritrocite (v. J . eritrociti (mn. m. roda) gr. (erythros crven + kytos upljina; posuda) crvena krvna tjeleca; prot. leukociti; isp. hemazija; eri-trocitoza povean broj eritrocita u krvi (uzroci razliiti). eritrofobija gr: (erythros crven + isp. fobija) med. bolestan strah stidljivih osoba da e u stanovitim situacijama pocrvenjeti i tako odati svoje duevno stanje. eritrohloropija gr. (erythros crven, chlo-ros zelen, ops, gen. opos oko) sljepilo za plavu i utu boju, a dobar vid za c zelenu. eritroza gr: (erythros crven) 1. i koe i sluznice; 2. bujanje tkiva kojs crvena krvna tjeleca. erizipel gr: (erysipelas) bolest vrbanac vjetar (zarazna, teka upala koe izrazi jo: plamac, poarica, plamer ganina, jarbolica, brnka; isp. rotlau erker, 2. mn. erkera njem. (Erker) doks erkondin v. air-condition. eri engl. (earl) grof u Vel. Britaniji i s skoj. erlav, -a, -o tur. kriv, iskrivljen. Erli Berd v. Early Bird. erlija tur. stanovnik grada, graanin anin; isp. jerlija. Erlkbnig njem. (it. Erlknig) kralj vil naslov jedne poznate Goetheove u naim prijevodima Bauk (enoa). ermiluk tur. nekadanji turski kovani od 20 para. ermita, -aa franc. 1. v. eremitaa; 2. I mali dvorac ili paviljon u parku neke ne

rezidencije, prvotno namijenjen c i razmiljanju u samoi; 3. Ermita u Lenjingradu (osnovala ga Katar god 1765), jedna od najveih i najzi kujturnohistorijskih i umjetnikih us na svijetu. Erna v. Ernestina. Ernest germ. 1. odluni borac; 2. oz strogi; en. Ernestina. eroberung njem. (erobern osvojiti) jenje, uspjeh u ljubavi, erodirati, -odiram lat. (erodere) izjesti. dati, izlokati (isp. erozija), erogen gr: (isp. Eros + geneza) koji ljubavnu poudu; erbgena zona na ljudskom tijelu osobito osjetlj
erotematik a

seksualne nadraaje (dodirom, milov cjelivanjem i si.), eroico tal. (it. erojiko) muz. junaki, ski; Eroica naziv jedne (tree) oc glasovitih simfonija Ludviga van F. vena. eroplan v. avion; isp. aeroplan, eror lat. (error) bludnja, zabluda, z pogreka. Eros gr. (eros ljubav, ljubavna en uda) 1. u starogrkoj mitologiji -ljubavi, sin Afroditin, rimski Amor ( se prikazuje kao krilati djeak s i strijelom ili s lirom). 2. tjelesna pohota, seksualna pouda (isp. er

389

erzac

3. ime jednoga od asteroida ( v . j ; eros--centar finiji izraz za bordel, kupleraj

(vjerotematika, 3. -ci gr. (erotema, gen. erotema-tos

pitanje) 1. vjetina postavljanja pitanja, spretnost u ispitivanju; 2. u pedagogiji metoda pouavanja koja se sastoji u pitanju i odgovaranju; prid. erotematiki, -a, -o; isp. akroamatika. eroti (mn. m. r.) gr. (isp. Eros) u starogrkoj mitologiji pratioci boanstva ljubavi, isto to i amoreti (v.). erotika, 3. -ci gr. (isp. Eros) 1. ljubavna poezija; literatura u kojoj je sav duevni i osjeajni ivot usredotoen na spolnu ljubav; 2. ljubavni ivot, ulnost; ljubavna strast, sladostrae, razbludnost, pouda, pohota; erotian, -na, -no koji se tie ljubavi, ljubavne strasti; zaljubljiv, strastven, poudan, pohotan, pohotljiv, isto i eroti-ki i erotski, -a, -6; erotik, mn. -ci 1. pjesnik ljubavnih pjesama; isto i erotiar; 2. strastven ovjek, sladostrastnik, razblud-nik, razvratnik; erotizacija stanje seksualne napetosti; dovoenje u erotino stanje, poveanje elje za udovoljavanjem spolnom nagonu, raspaljivanje ljubavne strasti; glag. ero-tizirati, -iziram; isto i erotizovati, -ujem; erotolalija gr. (isp. lalija) govor sa skliskom seksualnom tematikom u svrhu podraa-vanja spolnog nagona i pojaavanja spolnog uitka; erotologija prouavanje, izuavanje erotike; erotomanija (isp. manija) bolesno potencirani spolni nagon, ljubavno ludilo, pretjerana sklonost za udovoljavanjem spolnom nagonu, pouda, seksualna nezasitnost; erotoman, -ana nezasitni ljubavnik, seksualni manijak, enskar, suk-njaro; en. erotdmanka; isp. nimfomanka; erotistkinja ena koja obrtimice prodaje svoje ljubavne usluge; erotopatija (isp. pa-tija) opi naziv za sve abnormalnosti spolnog nagona. erozija lat. (isp. erodirati) geol. 1. izjedanje, izglodavanje, izlokavanje; proces troenja, razaranja zemaljske kore djelovanjem vode, leda, vjetra (rijena, ledenjaka i eolska erozija); 2. med. povrinsko izjedanje sluzne opne; 3. tehn. razaranje povrine tehnikih objekata pod djelovanjem elektriciteta ili atmosferskih pojava; prid. erozioni; ero-zlvan, -vna, -vno 1. koji vri eroziju; 2. koji nastaje erozijom. E. R. P. kra za engl. European Recoverv Program (it. jiiropien rikoveri prougram) erzak roba koja se osobito u ratno doba prodaje mjesto prave robe. erzak, -aka tur. (erzak) hrana, jelo, namirnice, erzoval v. arzohal. es muz. kromatski snieni ton e. es naziv za slovo 5. Es znak za ajntajnij (einsteinium). esab v. hesap. Esad tur. sretni. esaflija tur. (isp. insaf) dobroduno eljade, duevan ovjek, esanija tur. pohvalnica, pohvalno pismo, esap v. hesap i si.

Program evropske rekonstrukcije: slubeni ameriki naziv (oujak 1948) plana za pomo Evropi, prije nego je openito nazvan Marshallovim planom, erpreser njem. (Erpressung iznuivanje) iznuiva, ucjenjiva, istiskiva novaca (Krlea). errando discimus lat. na pogrekama uimo, erranti viam monstrato lat. zalutalom ovjeku pokai put! errare humanum est lat. (akc. erare humanum est) grijeiti je ljudski, tj. svatko moe zgrijeiti; nitko nije bez pogreaka. errata v. erata; errata corrige! (akc. erata ko-rige) ispravi pogreke! (isp. korigirati). erste v. gaelski jezik. ersted, 2. mn. ersteda jedinica jakosti magnetskog polja; znak Oe (prema imenu danskog fiziara Oersteda, 1777. do 1851). ertebele (orig. ertebolle) naziv za nordijsku kulturu izmeu mezolitika i neolitika. erudicija lat. (erudire izvui iz divljatva, pouavati, obrazovati) duboka uenost, naitanost; opseno znanje iz nekog podruja nauke; naobraenost, izobraenost; erudit, -ita ovjek velika znanja koji vlada velikom erudicijom; znalac, uenjak; isto i erudita, -ite. eruirati, -ulram lat. (eruere iskopati, iz-rovati) istraiti, pronai, shvatiti, dokuiti, iznijeti na vidjelo. eruktacija lat. (eructare biju vati, rigati) podrigivanje; isto i erukcija; eruktirati, eruktiram podrigivati se; isto i erukto-vati, -ujem. erupcija lat. (erumpere prodrijeti, provaliti; provreti; izbaciti) provala; riganje, izbijanje, prodor; silovito i naglo izlaenje, osobito raznih tvari iz utrobe zemlje, npr. kod vulkana, izvora nafte; glag. erumpirati, -rum-piram provaliti, nahrupiti, izbiti, prodrijeti; eruptivan, -vna, -vno 1. geol. izrigan, vulkanski, koji potjee od erupcije; 2. prenes. koji lako plane, rasplamtljiv, goropadan, nagao, neobuzdan, raspaljiv, razdraljiv, eksplozivan. ervahi v. ervaile. ervaile tur.-ar. (ervahi) isti istijacati, puki, goli, pljunuti, ervakat v. hervakat. ervedija v. erbab. Ervin germ. prijatelj vojske; en. Ervina. erza v. evza. erzac, 2. mn. erzaca njem. (ersetzen nadomjestiti, nadoknaditi) nadomjestak, zamjena, 390

esaul turkm. oficirski in u predrevolucionar-nim ruskim kozakim vojnim formacijama koji je odgovarao inu kapetana. Es bildet ein Talent in der Stille njem. (it. ajn... file) Talent se razvija u tiini (Goethe, Torquato Tasso. citat kod Matoa). escajg njem. (Esszeug) pribor za jelo (lice, vilice, noevi). escamoteur v. eskamoter (enoa).

escimer njem. (Esszimmer) blagovaonica (Krlea) Escorial panj. (it. Eskorjal) dvorac kraj Madrida, samostan, palaa i panteon panjolskih kraljeva, sagraen u XVI. stoljeu (V. Vinja). escroc jranc. (it. eskrok) lupe, lopov, varalica, lihvar (Krlea). escudo v. eskudo. ESE meunarodna skraenica za istok--jugoistok (East-South-East). esedar, -ara lat. (essedarius, od essedum galska bojna kola na dva kotaa) u starom Rimu prvotno naziv za galske i britanske borce na kolima, a kasnije za vrstu gladijatora koji su vrtoglavo ubacivani u arenu da se bore protiv onoga na koga prvog naiu. esej, -eja Jranc.-engl. (essai, essay) literarni pokuaj; crtica, ogled; popularno pisana rasprava u biranoj formi o predmetima bilo kojega podruja koja ne iscrpljuje stvar do kraja; esejistika skup karakteristika knjievnog roda u kojem pretee pisanje eseja; esejist(a) pisac eseja (naunih, historijskih, kritikih, publicistikih); en. eseji-stkinja; prid. esejistiki 1. koji pripada esejistima; 2. koji je na nain eseja; ballon d'essai v. balon (pokusni...). Eseker, njem. (Essek Osijek) Osjeanin; en. Esekerka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. ese-kerski, -a, -6. Eselsheim njem. (it. Ezlshajm) n dom; tako Mato zove svoj rodni 1 oito po analogiji na tovar, tj. n (u pismu Otonu Krausu; isp. Sabrai A. G. M. XIX, 212). esen, -ena hebr. (haaim utljivci) nik staroidovske sekte u doba K eseni su zabacivali privatno vlasnil vac, obitelj i suzdravali su se od i mesa; nauavali su besmrtnost du destinaciju (v. J . esenc, 2. mn. esenca lat. (esse biti ocat; 2. koncentrirani preparat za nje napitaka (likera); esencija (e
Es ist.

1. bitnost, bit, bivstvo, sutina, gl; draj; 2. najvaniji sastavni dio izv droga; 3. ekstrakt od voa, plodova; tena esencija (= octena kiselina); 4. hlapljiva ulja koja se dobivaju iz putem destilacije; esencijalan, -Ina, bitan, bivstven, sutinski; esenci -zma pravac u suvremenoj an filozofiji koji tei da odri dos zapadnjake kulture; esencijalist(a) stasa, poklonik esencijalizma; pric cijalistiki, -a, -6. eser, 2. mn. esera tur. (eser) 1. biljeg trag; 2. djelo, plod, posljedak, uina eseri (mn. m. roda) prema kratici socijalni revolucionari) pripadnii politike stranke u Rusiji koji su s( svojim nepomirljivim dranjem pren evicima. esesovac, -ovca, 5. esesovce, 2. mn. esi pripadnik najkrvavije njemake b organizacije SS (izg. es-es) = Schu (it. iictafel) zatitni odred. Eshaezija podrugljiv naziv za stari slaviju; potjee iz doba kad se slubeno zvala Kraljevina SHS (it. e tj. Srbi, Hrvati, Slovenci) (Krlea, Do eshatokol gr. (eschatos posljednji) protivan od protokol, dakle: svreta konac. eshatologija gr. (schatos posljedn nji + logos rije, govor) religiozni 0 posljednjim stvarima ovjeka, kai ivot poslije smrti, smak svijeta prid. eshatoloki posmrtni, zagrol Eshil veliki grki dramatiar iz 6 pr. n. e.; osniva atike tragedije. Eshln, -ina atenski govornik iz 4; n. e.; bio je protivnik slavnog Der 1 pristaa Filipa Makedonskog.
eskulin

391

Es ist des Lernens kein Ende njem. (vit.... kajn...) Uenju nikad kraja (Schumann, muziar). eskadra, 2. mn. eskadri jranc. (escadre) 1. pomorska strategijska jedinica, sastav ratnih brodova istog ili razliitog tipa koji ine jednu cjelinu pod zapovjednitvom admirala; 2. cjelokupna vojna sila jedne manje drave; 3. via jedinica ratne avijacije; eskadrila, 2. mn. eskadrila (escadrille) 1. potformacija ratne avijacije koja se sastoji od jednog ili vie jata aviona; 2. malena potformacija ratnih brodova; eskadrdn, -ona (escadron) organizaciono-taktika jedinica konjice koja odgovara eti u pjeadiji; kod Krlee eskadrona (i. roda); prid. eskadronski. eskalacija franc. (isp. escalader penjati se, uspeti se) penjanje; uspon po stupnjevima, stupnjevanje, stepenovanje; juri na kulu uz pomo ljestava, a u najnovije vrijeme i svaki vojniki napadaj, u krajnjem znaenju isto to i invazija (v.); eskalada penjanje na bedeme po posebnim lje-stvama za juri; eskaladirati, -ladiram popeti se na bedem po jurinim ljestvama; isto i eskalirati, eskaliram, no taj se glagol u novije vrijeme sve vie upotrebljava u znaenju; izvriti napadaj, provesti invaziju; eskalator stepenice koje se neprestano pomiu (npr. u metrou ili u velikim trgovakim kuama), uzvlak. eskamotaa jranc. (escamotage) vjeto izvedena kraa, trik, kunst, sljeparija, opsjena; eskamoter, -ra, 5. eskamoteru (esca-moteur) 1. opsjenar, sljepar, magiar, maioniar; 2. lupe, lopov; eskamotirati, -mo-tlram vjeto sakriti to; uiniti da neto iezne; zavarati kome oi; zabauriti; neopazice smotati, ukrasti; zaslijepiti, op-sjeniti. eskapada franc. (escapade) 1. pogrean skok; skok (konja) u stranu; 2. prenes. obije-stan pothvat; nestaluk, lakomislenost, nepromiljen in, budalatina.

eskapizam, -zma engl. (escape) bijeg od ivota, traenje smirenja, spaavanje (od odgovornosti), bijeg iz stvarnosti, odlazak do nekih imaginarnih podneblja, zvjezdanog neba i sunanih otoka (M. Matkovi, Tigar), oslobaanje iz zbilje svakodnevlja i bijeg put daleke zaarane zemlje... (M. Matkovi, General i njegov lakrdija); prid. eskapistiki. eskarpa jranc. (escarpe) 1. zemljani nasip, podzidani strmi nagib u tvrdavnom sistemu; 2. vuja jama, tj. iskop u tlu za spreavanje napredovanja neprijateljskih tenkova; isp. karpa. eskarpine (mn. . r.) franc. (escarpin) 1. cipele za ples; 2. nekadanja muka nonja: kratke hlae, svilene arape i niske cipele. eskarpman, -ana franc. (escarpement) strmina, st'rmen, okomit obronak brda; isp. eskarpa. eski prid. Hndekl. tur. (eski) 1. star; starinski, drevan; 2. pohaban, istroen, iznoen, zastario; eskidija obrtnik koji se bavi krpeom, krpo; eskija, 2. mn. esklja starudija (u nar. pjesmi: stara potkova). Eskim, -ima (eskimo u jeziku Algonkvin--Indijanaca onaj koji jede sirovo meso; Eskimi sami sebe zovu inuvit = ovjek, narod) pripadnik lovako-nomadskog naroda uz sjeverne rubove Amerike, na Aljaski, Grenlandu; en. Eskimka; prid. eskimski. eskivaa jranc. (esquiver izbjei) u boksu; izraz za pokrete tijela kojima boksa izbjegava udarce svoga protivnika; glag. eskivirati, eskiviram vjeto se ukloniti protivnikovu udarcu, varkom tijela izmai napadau, izbjei, ugnuti se. eskiza franc. (esquisse) skica, prethodno brzo nabaeni crte slike i si.; povrni nacrt nekog djela. eskompt; eskont v. diskont; eskontirati, -skon-tiram v. diskontirati; isto i eskontovati, -ujem. Eskorijal, -ala v. Escorial. eskorta, 2. mn. eskorata franc. (escorte) 1. oruana pratnja radi zatite ili nadzora odn. iz poasti 2. skup ratnih brodova koji prate i zatiuju trgovake

brodove; prid. eskortnl; eskorter, -era ratni brod odreen za pratnju trgovakih brodova; es-kortirati, -skortlram 1. pratiti koga s orujem radi zatite, nadzora i si.; 2. pratiti trgovake brodove radi zatite od neprijateljskih brodova, podmornica ili aviona; isto i eskortovati, -ujem. eskudo, eskuda, mn. eskudi /' eskudosi pori. (escudo) novac u Portugalu (sadri 100 cen-tavosa; 1000 eskuda 1 conto) i ileu; ime odgovara naem starom nazivu kuda
, (* )

Eskulap, Eskulapa (akc. i Eskulap, -apa, 5. Eskulape) 1. u rimskoj mitologiji bog lijenika (gr. Asklepios); 2. iron. (eskulap, eskulap) lijenik. eskulin, -ina jranc. (esculine) gorki sastojak u kori i plodu divljega kestena.

eslingeri

392 ESRO skra. za engl. European , search Organization Evropsk zacija za svemirska istraivanja, 1962. sa svrhom suradnje na svemira u miroljubive svrhe (Belj ska, Francuska, Holandija, Italija maka, panija, vedska, vicarsl Britanija). essai v. esej. Est' jranc. istok Est,2 2. mn. Esta v. Estonija. establishment engl. (it. istebliment na grupacija koja je stekla stan vilegirane pozicije i ljubomorno pripadnost takvome visokom dri estafeta v. tafeta. estakada panj. (estacada stup, k tka) 1. pod na stupovima ili i potpornjima koji se gradi na onim gdje treba istovariti velik teret i ""utovar odn. istovar u visini; na esi metnu tranice za vagone ili vago rudnika) koji prevoze rudu il estakade se grade i za eljezni koje se iznad cesta polau 2. drveni gat na plitkom mjestu, o< pristajanje brodova; 3. podvodn kojima se pregrauju rijeke i mc lazi da bi se sprijeio put nepri brodovima za vrijeme rata; 4. ograda od drvenih stupova; brar leda na uzvodnoj strani mostovno estamp jranc. (estampe snimka) gravire (gravirane na mjedi ili n bakrorez; izrezana eljezna ploa. estampida Jranc. 1. pjesma neto balade; 2. vrsta plesa u srednje (plesa i jedna ili dvije plesaice). ostanci ja panj. (estancia stanic; amerika farma, asjenda, haciend; dobro, imanje, sala i si.; estancijei sjednik estancije. estar v. ester. estavela Jranc. (estavelle) otvor ili kru u koji za vrijeme sue voda p< vrijeme kinog razdoblja iz njega i:

eslingeri fmn. m. roda) (naziv po njem. industrijskom gradu Esslingenu) vrsta vrlo vrstih i gustih drvenih zastora na prozorima, rebrenice. Esma tur. ime (i slui kao ensko ime). Esmarhov povez (po imenu njem. kirurga Johanna Friedricha Esmarcha, 18231908) elastian zavoj kojim se nadvezuje ozlijeeno mjesto da bi se sprijeilo krvarenje. esmer prid. indekl. tur. (esmer) crnomanjast, garav, crn. Esmeralda panj. smaragd. esnaf, -afa tur. (esnaf) isto to i ceh, rufet; prid. esnafskl; esnaflija lan ceha, ugledan obrtnik, potovan zanatlija" estit majstor. espada panj. (espada) 1. ma: 2. espadom oboruani borac s bikovima; espadilja, 2. mn. espadilja mali ma; espadron, -ona kolsko oruje za uenje maevanja slino sablji kojim se bode i sijee. espadrila, 2. mn. -ila panj. vrsta lagane ljetne obue (prvotno) od vlakana trave esparto (v.). Esparia panj. (it. Espanja) panija, panjolska. espap, -apa tur. (espap, esvab, esbap odijela) roba, predmet trgovine, oprema, odjea. esparto panj. afriko kovilje, trava to raste po paniji i sjevernoj Africi; upotrebljava se za proizvodnju pletene robe, papira, vlakana za konope i si. esparzeta jranc. (esparcette) vrsta djeteline iz porodice lepirnjaa, grahorak. esperanto lat. (sperare nadati se) umjetni meunarodni jezik koji jo nije poluio vee rasprostranjenosti, ali se, osobito u nae vrijeme, iri vie od svih ostalih umjetnih jezika (tvorac L. L. Zamenhof 1887); prid. esperantski; esperantist(a) pristaa esperanta; en. esperantistkinja; prid. espe-rantistikl; esperantido varijanta esperanta, pojednostavnjeni esperanto; isp. ido. espirando tal. muz. izdiui, umirui. esplanada panj.-jranc. (esplanade polje, trg) 1. slobodan ravan prostor ispred velikih graevina ili tvrava; 2. vojn. krov na grudobranu. espressivo tal. (it. espresivo) muz. izraajno. espresso (/7, espr'eso) tal. (izriit, naroit; jasan; brz) naziv za male restorane u kojima se brzo posluuje (espresso-kava). espri, -ija Jranc. (esprit) duh, d otroumlje, dosjetljivost, smisao n Esq. skra. za Esquire engl. (il doslovno vitez, titonoa; tituli gleza koja se upotrebljava kao nas nekad blagorodni gospodin iza imena i prezimena). esrar, -ara tur. (esrar) tajna (katka< hai, tj. tajno narkotino sreds

Est deus.

393

eala

Est deus in nobis, agitante calescimus illo lat. (it. ... kalescimus...) Bog je u nama, i kad se on pokrene, mi se oarujemo zanosom, tj. zahvati nas stvaralako nadahnue (Ovi-dije u vezi sa stvaralakom moi u ovjeku). ester kem. spoj kiseline s alkoholom, sloeni eter. Estera perz. (stareh zvijezda) lijepa idovka kojoj je uspjelo da postane ena perzijskoga kralja Kserksa (Ahasvera); tako je dola u mogunost da spasi svoj narod od pokolja koji su zasnovali neki moni Per-zijanci; njoj u poast slave idovi blagdan Putim. esteticizam, -zma (isp. estetika) jednostrani ivotni nazor po kojemu se sve promatra sa estetskog gledita (Begovi); isto i esteti-zam, -zma. estetika, 3. -ci gr. (aisthanomai osjeam, opaam) 1. filozofska disciplina o umjetnosti i o umjetnikom stvaralatvu, osobito o ljepom u tom stvaralatvu; 2. osjeaj za lijepo, profinjenost, ukus; ljepota, sklad, lijep izgled; prid. estetikT; estetiear / estetik tko se bavi estetikom kao naukom; estet, -eta ovjek profinjena ukusa koji sve promatra sa stanovita estetike; bel-esprit. engajst; isto i esteta; prid. estetski ukusan, lijep, koji odgovara naelima estetike, dostojan, pristojan, profinjen; isto i esteti-an, -na, -no; izv. estetinost, -osti; este-tizirati, -iziram baviti se estetikom, nastojati u svemu pronai ili svemu dati obiljeja ljepote, uljepavati, oplemenjivati, zanositi se za lijepim, idealizirati. esteziologija gr. nauka koja prouava osjete i osjetne organe. esteziometar, -tra gr. (aisthanomai osjeam, opaam + mtron mjera) med. sprava za ispitivanje pojedinih osjeta (npr. opipa, boli i si.). estimacija lat. (aestimare cijeniti, procijeniti) procjena; estimirati, -stimiram cijeniti, procijeniti neto, osjei, odrediti vrijednost; uvaavati. est modus in rebus lat. (akc. est modus in rebus) sve ima svoju mjeru (Horacije). estofado panj. slikanje, vezenje na zlatnoj podlozi, primjena polikromiranja i pozlate kod slikanja haljina i draperija na drvenim kipovima. Estomihi lat. drugi naziv za nedjelju Quin-quagesima (v. ) u katolikoj crkvenoj godini, prema jednom psalmu koji poinje gornjim rijeima (u prijevodu: Budi mi... snana stijena...).
ealon

Estonija (Estonska SSR) republika u sjeverozapadnom dijelu SSSR, glavni grad Tallin (od 1919. do 1940. bila je Estonija samostalna republika); Estonac, -nca, 5. festone, 2. mn. Estonaca (zovu ih i Esti: to je narod ugrofinske grupe); en. Estonka; prid. estonski. estote sapientes (gementes) sicut serpentes et taciti sicut columbae lat. (it. ...sikut... koliimbe) budite mudri (savitljivi) kao zmije i utljivi kao golubice (tj. pazite kako se vladate i to govorite, postupajte lukavo i obzirno). estrada jranc. (estrade put, cesta, isp. strada) 1. podij, uzvienje, pozornica, bina; 2. u irem smislu estradom se zovu male forme umjetnosti, koncertno-kazaline priredbe; prid. estradni. estragon, -ona Jranc. (lat. Artemisia dranun-culus) biljka iz porodice glavoika, kojoj se mladi izdanci upotrebljavaju kao hrana i zain; nai izrazi: troskotnjaa, velika salata, tarkanj, zubovac, kozalac, zmijska trava. estrangela gr. (strongvlos zaokruen, svinut) najstarije sirijsko pismo, vrlo lijepo, zaobljenih oblika (4. i 5. st. n. e.). estrapada jranc. (estrapade) 1. muenje, muila, instrumenti inkvizicije, vrsta vjeala za istezanje udova; isp. engele; 2. vrsta akrobacije. estrogen gr. (isp. estron) isto to i erogen. estromanija v. erotomanija. estron gr. (oistros strast) hormon koji pobuuje strast, poudu. estrus lat. (oestrus) skup promjena u enki sisavaca u doba parenja; isp. estron. estuarij, -ija (pored estuarijum) lat. (aestuari-um od aestus kljuanje, vrenje; ar, pri-peka) 1. niska, plitka obala koja je za vrijeme plime pod vodom, a za vrijeme oseke za-muljena; 2. zaljev prirodni ili umjetni; lido; 3. ljevkasto ue velike rijeke (za razliku od delte, v.); 4. prostorija za znojenje u kupalitima (isp. dampfbad). estudzan, -zna, -zno lat. (aestuosus) strastven, raspaljiv, ustar, plahovit. eafot jranc. (echafaud skela, tribina) gubilite, stratite. eak, 'eka tur. (ak) uzbuenje, zanos, ekstaza, ushit. eala njem. (essen jesti + Schale alica, 394

posuda) posuda za jelo, osobito vojnika porcija, ealon v. eelon. ealjka v. eala. earpa franc. (echarpe) 1. irok trak preko ramena koji se vee na drugom boku; lenta; 2. slubeni ili paradni oficirski pojas; 3. bandaa, zavoj za rane; isp. arpija. eek, mn. -ci, 2. 'eeka tur. (eek) magarac; eekluk, mn. -ci magaretina, oslarija, budalatina, glupost. eelon, -ona franc. (echelon preaga na ljestvama; stupanj) 1. vojn. a) dio ratne formacije; drugi eelon postavlja se iza prvoga, ili stepenasto na njegove bokove itd.; b) na maru dio kolone koji slijedi u nekom razmaku za drugim dijelom; 2. svaki vojniki transport eljeznicom; svaki vojniki vlak; 3. u irokom smislu kompozicija vlaka s ljudima ili tovarom koja ima odreen cilj; eelonirati, -lonlram rasporediti neku cjelinu po dubini (a ne po liniji) fronte; eelontran izveden u eelonima, tj. u uzastopnom djelovanju manjih grupa npr.

aviona u stanovitim vremenskim razmacima na jedan cilj ili na vie ciljeva koji u uem rajonu ine jednu taktiku cjelinu. ek v. eak eka tal. (esca) meka, mamac, vabac (na udici); isp. jeka. ekenaz, -aza v. akenaz. ekerica tur. (isp. eek + arizi nezgodan) krljavac (eljade, ivine). ekija, 2. mn. ekija tur. (ekija razbojnik; odmetnik) 1. turski naziv za sudionike bosanske bune 18761878. i za srpske dobrovoljce 1876. na Drini; 2. uope odmet-nitvo, ustanak, buna; 3. kontrabanda; kriomarena roba, osobito duhan; kriomari, verceri; 4. lukavac, prepredenjak, sebinjak. eklle tur. (isp. eak) rado, drage volje, s ljubavlju (neto za drugoga uiniti). ekucija lat. ovrha, izvrenje; isp. egzekucija.

ekuna tur. nazdravlje, uzdravlje, ivio (pri nazdravljanju). ekiit ma. (eskiidt zaprisegnut) seoski sudac, porotnik; zapovjednik, komandant. eofirati, -ofiram franc. (echauffer zagrijati) naljutiti, razjariti, uzrujati; eofirati se ljutiti se, uzrujavati se; razjariti se, pasti u vatru. eraf, -afa tur. (eraf) odlinici, plemstvo, aristokracija, prvaci. Eref tur. veoma cijenjeni, ugledni, potovani; en. Erefa. etar, etra tal. (estro) asovito raspi oduevljenje; pjesniko nadahnue nievi). et lat. i (u naslovima tvrtki pie se i srednjovjekovne gotice &). ET automobilska oznaka za Egipa Eta (gr. Oite) gora u Tesaliji, na spalio Heraklo. eta sedmo slovo grkog alfabeta ( se italo kao dugo e, a kasnije k i etacizam /' itacizam). etablirati, -tabllram jranc. (etablir) 1. r ti; osnovati; zavesti posao, duan, t otvoriti trgovinu; 2. utvrditi, uvrs meljiti, dokazati; udomiti, opskrbi miti; etablirati se nastaniti se, n se, okuiti se; udomaiti se, ust etablisman, -ana (tablissement) 1. i osnivanje, uvoenje, smjetavanje; duzee, ustanova: otmjena restaur; kal s blistavim ureajem (Begovi). etacizam, -zma itanje grkog glas kao e (a ne kao /), npr. Atena a n v. itacizam.
etar

etad, gen. etadi tal. (eta) dob, godine ; etalon,1 -ona franc. (talon) 1. preci pravljen uzorak mjera koji slui za ravanje istih takvih mjera koje su trebi (npr. etalon mjere za duinu pVamjera, osnovna mjera; 2. podle tna; kao mjerilo za vrijednost nove kalibar. etalon,2 -ona franc. drijebac, pastuh, etalonirati, -lonlram dovesti u skk Ionom, badariti. etamin, -ina franc. (etamine pl sita, cjedila) 1. tanka, laka tkanina ske haljine; 2. rijetko tkanje od svile ili pamuka za zastore. etan, -ana gr. (aitho gorim) 1 zapaljiva plinovita tvar koja se i rasvjetnom i naftenom plinu. etapa, 2. mn. etapa franc. (etape) 1. t kojoj vojske u maru ili pojedin osobe mogu dobiti hranu, noite i li pomo; 2. mjesto odmora pri preb nekih trupa ili odreda, a takoet ljenost izmeu takva dva mjesta; 3. ] neposredno iza prostora vojnih o] 4. sport, odreeni dio razmaka u sp takmienjima; 5. prenes. dio vremen voju nekog kretanja, faza u neki vojnom procesu; prid. etapni; eta] anstvo narod u podruju gdje ratne operacije (Krlea). etika

395 etar, etra i eter, etera (v.j. etat1 franc. (it. eta) 1. drava; 2. budet, proraun; 3. brojno stanje; pa stanje uope, popis, iskaz, a u nekim se sluajevima, kao npr. u umarstvu, razvio ponaen oblik etat, gen. etata sa znaenjem: povrina ume odreena za sjeu; etatizam, -zma dravo-tvorstvo, dravni socijalizam; posezanje drave u privatnopravne odnose; etatist(a) - pristaa etatizma; prid. etatistiki; eta-ti/acija podravljenje, podrutvovljenje; etatizirati, -tiziram 1. podraviti; prevesti u dravnu svojinu ili upravu; 2. utvrditi stavke prihoda i rashoda u budetu; isto i etatizovati, -ujem. etat2 v. etad. etats-generaux franc. (it. eta enero) opi stalei, dravni stalei (francuski staleki sabor u doba kraljevstva). etaa franc. (tage) kat, sprat, boj; isto i eta, -aa (m. roda); prid. etani; etana svojina vlasnitvo kue podijeljeno po katovima gdje svaki kat moe biti vlasnitvo drugoga. etaera franc. (etagere) polica, stalak s policama; isto i etaer, -ra (m. roda) pored etaerka, 3. -ci, 2. mn. -kl. etc. skra. za lat. et cetera (akc. et cetera) = i drugo, i ostalo, i tako dalje. et consortes lat. (it. konzortes) i drugovi, i ortaci; isp. konzorcij. Et cum piritu tuo lat. I s duhom tvojim (u katolikoj liturgiji odgovor na zapjev Dominus vobiscum) (Krlea). / ete, -ea franc. (tai potporanj, podupira, oslonac) plesna figura u kadrih (v. J . etek, mn. -ci, 2. eteka tur. (etek) skut, krilo. etelizam, -zma gr. (ethelo hou) v. voluntarizam. Eteoklo gr. (Eteokles) sin Edipov i Jokastin, brat Antigone, Izmene i Polinika; nagodio se s bratom da e svaki vladati po godinu dana, no kad je njegov rok izminuo, nije htio odstupiti; to je dovelo do rata u kojem su braa jedan drugoga probola; i meu zavojevaima na Tebu, u Polinikovoj vojsci, bio je jedan od prvaka takoer Eteoklo, no njegovo ime glasi u originalu Eteoklos; u naem jeziku oba oblika daju isti refleks, to stvara zabunu u itanju drame Sedmorica protiv Tebe u kojoj Eshil opisuje spomenuti rat; isp. Polinik, Edip, Antigona i dr.

Eteokreani (gr. Eteokretes) pravi Kreani, narod neutvrenog podrijetla, po tradiciji prastanovnici otoka Krete. eter, etera (akc. i eter, etera) pored etar, etra gr. (aither ist, gornji zrak; nebo; svjetlo, vedrina; dah; dim) 1. hipotetina (pretpostavljena) sredina koja navodno ispunjava itavo prostranstvo svijeta; toj zamiljenoj sredini pripisivala se u 19. st. uloga prijenosnika svjetlosnih (uope elektromagnetskih) djelovanja; pokuaji da se elektromagnetske pojave opiu s gledita pojma etera, naili su na mnoga protuslovlja i suvremena ih je fizika napustila; 2. prenes. neto vrlo visoko, velika (nedostina) visina, prostor bez uzduha, praznina; 3. kem. niz organskih spojeva koji se sastoje od dva (jednaka ili razliita) radikala, meusobno vezana atomom kisika; razlikuju se prosti i sloeni eteri; eter slui za hlaenje, za prireivanje kolodija, za narkozu itd.; prid. eterskl, eterskl / etarski; eterian, -na, -no 1. svojstven eteru; 2. hlapljiv; koji hlapi; isparljiv; 3. prenes. lagan, fin; njean, proziran, tanan, prozraan, eterina ulja zajedniki naziv za hlapljive tvari jakog i karakteristinog mirisa (ima ih u biljkama, npr. ruino ulje, lavendulino ulje, metviino itd.); izv. eterinost, -osti. eternit, -ita lat. (aeternus vjean) graevna smjesa od cementa i azbesta za pokrivanje krovova. eternizirati, -iziram lat. (aeternus vjean) uiniti vjenim, ovjekovjeiti; isto i eterni-zovati, -ujem. eteromanija gr. (isp. eter 3) narkotiziranje, tj. drogiranje eterom kao strast; izv. etero-man, -ana; en. eteromanka. etezije (mn. . r.) gr. (tos - godina) jedan od naziva za pasatne vjetrove (v. pasati). Ethem v. Edhem. Etiam tu, mi fili lat. (it. ecijam...) I ti, moj sine (rijei umirueg Julija Cezara kad je meu svojim ubojicama ugledao i svoga miljenika Junija Bruta; upotrebljavaju se i danas, kad neto spoitavamo nekome od koga bismo to najmanje oekivali. etian i si. v. etika. etida franc. (etude) 1. v. studija; 2. naziv muzikih komada koji imaju bilo isto pedagoke ciljeve (postizavanje tehnike), bilo ciljeve virtuoznosti. etija v. etui.

etika, 3. -ci gr. (ethos obiaj, navada, znaaj, ud) nauka o moralu; ima zadatak ne samo da nas upozna s
etikecija

tim to je moral, koje su njegove osnovne komponente, nego i da zauzme kritiko stanovite prema 396

postojeoj moralnoj praksi; zadatak etike nije samo u tome da ukae na sva razliita gledanja ljudi, nego i da izvri vrijednosnu ocjenu i da ukae na prave i istinske vrijednosti; kritiko-filozofska etika treba da pokae ne toliko kakve moralne sudove ljudi donose, nego i kakve treba da donose 0 odreenim karakteristikama i postupcima; za etiara nije teite u opisu i analizi ve postojeih normi, nego i u pronalaenju novih; prid. etian, -na, -no koji se odnosi na etiku; u obinom govoru; koji je estit, moralan, udoredan, koji razlikuje dobro od zla i si.; isto i etiki; etiki dativ gram. dativ kojim se izrie osjeaj prema onome s kim se govori ili prema onom o emu se govori (Nju mi pita gromovnik Ilija...; Gdje li si mi, kako li si mi...). etikecija v. etiketa 1. etiketa franc. (etiquette) 1. strogo utvreni red i nain otmjenog i ukoeno-udvornog drutvenog ophoenja; 2. znak, natpis, cedulja na robi koja se lijepi na robu ili na njezin omot, s naznakom imena, cijene 1 si.; etiketirati, -ketlram 1. stavljati etiketu 2, markirati, oznaivati; 2. nadijevati (ime), nazivati, prozivati, atribuirati, titulirati, astiti porugama i si. etil, -ila gr. (aitho palim, gorim) jedno-valentni radikal (v.) kojega ima u mnogim organskim spojevima; prid. etilni; etilen, -ena plin bez boje, ukusa i mirisa, sastavni dio rasvjetnog plina; etll-klorld v. monokloretan. etimologija gr. (isp. etimon + logos rije, govor) 1. lingv. odreivanje podrijetla rijei i njezina srodstva s drugim rijeima istog ili drugih jezika; 2. zastarjeli naziv odjeljka kolske gramatike koji u sebi sadri nauku o glasovima, o dijelovima govora i o tvorbi rijei: puka etimologija: nestruno tumaenje znaenja rijei na temelju slinosti ili istovetnosti naih rijei s tuima bez obzira na sutinsku srodnost; velik majstor u pukoj etimologiji bio je svojedobno glasoviti Sima Milutinovi Sarajlija kojemu je Muhamed bilo muha i med, Marko mu je znailo ovjeka koji mari i si.; puka je etimologija i onda kad neki tumae da je moralno ono to se mora, ili lojalno debelo (tj. puno loja) i si.; etimolog, mn. -zi tko se bavi etimologijom, strunjak u toj grani nauke; etimoloki pravopis pravopis koji pazi na korijen, na postanak rijei; prot. fonetski. etimon gr. (etvmos istinski, pravi] rije (iz koje se izvode ostale). etiolizacija franc. (etioler ispijat manje svjeine, boje, zelenila lii rani list u botanici naziv za \ etniki

bez klorofila (v.) koji je izrastac etiolman, -ana (franc. etiolement) l krljanje, slabljenje, izblijedjelost krljalost biljke kad se ona uzgaj storu bez svjetla; takoer i opad gunosti iskoriivanja npr. nel ile u rudniku. etiologija gr. (aitia uzrok, povod rije, govor) 1. nauka o uzro koga reda pojava; 2. dio medicin bavi istraivanjem uzroka bolesti; uzroan. Etiopija drava u sjeveroistonoj A znata od pradavnih vremena (gi opia); Abesinija, Habe; glavni g Abeba; prid. etiopljskl / etiopski; E( mn. Etiopljani; en. Etiopljanka. etlr, -ira v. eter (Tin Ujevi). etivaa jranc. (etuver suiti; grijal punica; ureaj za steriliziranje su! da se ouvaju od kvarenja; isto i ei glag. etivirati, -tivlram. etmold, -ida gr. (ethmos sito + tik, oblik) anal. sitasta kost, sitaa. Etna (gr. Aitne, lat. Aetna) vai gora na Siciliji kojom je Jupiter svladanog giganta Tifeja (Typh Enkelada, pisali su nai stari; pak pjeva: Kau da brdina ova 1 pod sobom gnjei, i onoga koga j tek napola sprila negda, i silnom te snagom i die iz dimnjaka Kada pak izmuen ovaj zaeli pr stranu, | ostrvo cijelo se strese, i zadimi nebo; i prije toga jo: oblainu crnu uzvitlava do neba Et stim se ovija dimom i usjanim ari, i gomile plamena die i zvijezde lie. | Katkada itave stijene i brda i riga, j pod nebo rastopljen kamer uzduhom baca, | a u dubinama n tutnji i kuha i kljua; po drugim je na Etni bilo sjedite boga kovai sta odn. (rimskoga) Vulkana; prid rim prirunicima) etnanski, -a, -6. etnarhija gr. (thnos narod + i vladam) namjesnitvo, kneevina, jina; etnarh, mn. -si, 2. etnarha snik u pokrajini, vladar nad pok

397

etve etnogeneza (akc. i -geneza) gr. (etno... + genesis postanak) proces postajanja i razvitka nekog naroda; prid. etnogenetiki. etnogonija gr. (etno... + gone roenje) grana paleoetnologije koja nastoji rekonstruirati formiranje prethistorijskih rasa. etnografija gr. (etno... + grafo piem) nauka koja opisuje i prouava materijalne, drutvene i duhovne kulture pojedinih naroda svijeta; etnograf tko se bavi etnografijom, strunjak u toj grani nauke; prid. etnografski. etnoliza gr. (etno... + lysis razluivanje) studij naina na koji su se odvajale pojedine vrste i pojedine kulture iz starijih zajednikih vrsta i kultura u stanovitim razdobljima; prid. etnolitikl. etnologija gr. (etno... + logos rije, govor) narodoznanstvo: nauka koja prouava irenje ljudskoga roda po zemlji, njegovo podrijetlo i odreuje plemensku i nacionalnu klasifikaciju i smjetaj ljudi; etnolog, mn. -zi tko se bavi

knez; danas u novinstvu naziv za predsjednika republike Cipra, etniki gr. (ethnikos koji pripada narodu, narodni) narodnosni, po narodnosti; koji se odnosi na narod; povezan s pripadnou nekom narodu, s njegovom kulturom; etniki sastav sastav stanovnitva po narodnostima; etnik, mn. -ci, 2. etnika gram. naziv za ime stanovnika nekog naseljenog mjesta ili zemlje, npr. Zagrepanin je etnik od Zagreb. etno... (gr. thnos narod) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s narodom, narod-nou. etnobiologija gr. nauka koja prouava bioloka svojstva nekoga naroda. etnocentrizam, -zma gr.-lat. (etno... + centrum sredite) buroaski nazor po kojemu je vlastita nacija centar svijeta, nacionalni individualizam; etnocentrist(a) pristaa etnocentrizma; prid. etnocentristiki. etnofonija gr. (etno... + fone glas) zajedniki naziv za akustiko-muzike i ritmike pojave koje karakteriziraju govor i pjevanje stanovnika razliitih krajeva i rasa.

etnologijom, strunjak u toj grani nauke; prid. etnoloki. etnomuzikoldgija gr. prouavanje muzikog folklora (v.J. etnonim gr. ime naroda. etno-park krae umjesto etnografski park, tj. ustanova gdje se u slobodnoj prirodi nalaze smjetene kue iz razliitih etnografski zanimljivih krajeva, sa svim predmetima koji u te kue spadaju, pa i s ljudskim figurama u odgovarajuim nonjama. etnopsihologija gr. prouavanje psihologije narodnih ili plemenskih zajednica. etnos gr. (thnos) narod, narodnost; narod-nosnost, tj. skup svih oznaka koje neki narod ine narodom (nacijom). etokracija gr. (isp. etika + krato vladam) vladavina etike, ideal dravnog ustrojstva u kojem bi samo etiki principi dolazili do izraaja u vladanju; prid. etb-kratskl. etologija gr. (ethos obiaj, navada + logos rije, govor) nauka o nainu ivota pojedinih organizama (npr. o ponaanju ivotinja u njihovoj sredini). Eton (it. Itn) grad u Engleskoj na rijeci Temzi nasuprot Windsoru; staro (osnovano 1440) aristokratsko sjedite kolstva (uveni eton-ski koled). etos gr. (thos) moral, udoree; karakter; obiaj (isp. etika). etraf, -afa tur. (etraf) strana, kraj, okolica.

Etrurija pokrajina u staroj srednjoj Italiji (dananja Toscana); prid. etrurski; Etrua-nin, mn. Etriiani (pored Etriirac, -rca 2. mn. Etruraca; kod Begovica i pl. Etruski); en. Etruanka; prid. etruanskl; pretpostavlja se da su Etruani iz svoje pradomovine (a doli su negdje s Istoka) donijeli u Italiju (oko 10. st. pr. n. e.) znatnu kulturu, osobito u graditeljstvu i slikarstvu. etruskolbgija (isp. Etrurija + logos govor) nauka o podrijetlu, povijesti i kulturi starih Etruana odn. Italije u predrimsko doba. Et sit humus cineri non onerosa tuo lat. (it. ...oneroza...) I neka zemlja ne bude teka pepelu tvojem (kod nas: Laka ti zemlja!). etude v. etida. etude humaine franc. (it. etld imen) studija o ovjeku (Zolin naziv za roman kao knjievnu vrstu; kod nas citira J. Pasari). etufirati, -tufiram franc. (touffer) 1. uguiti, zaguiti, priguiti, zatakati, upropastiti, ugasiti; 2. atr. ukrasti, dignuti, zdipiti. etui,-ija, mn. -iji, 2. -ija franc. (etui) 1. tok, korice, npr. za naoale; 2. kutijica za mali pribor ili nakit. e tutti quanti tal. (it. e tiiti kvanti) i svi (drugi) takvi (Krlea). etve (po mad. fiziaru Rolandu von Eotvosu, 18481919) jedinica za mjerenje gravitacije; znak E.

eu...

398

Eulensp engleski pisac Joh isp. jufuizam. Eugen gr: plemenita roda; blagoroi / Eugenij(e); en. Eugenija. eugenika, 3. -ci gr: (eugenes pl roda) nauka o metodama pobolja lesnih i duevnih osobina pojedin vidua (ljudskih, ivotinjskih); ispitu te pod kojima se nasljedni nedostac njaju, a vrijedne osobine potomal vravaju; prid. eugeniki, -a, -6; isto netika; prid. eugenetiki. eugenol, -61a gr.-lat. (eugenes plen oleum ulje) etersko mirisavo ulje. euglena gr: (eu... + glene zajednic alge (lat. Euglena viridis). euharistija gr: (eucharistos ugoda: zahvalan) priest; po kranskom v nju sakrament tijela i krvi Kristo prilikama kruha i vina (prvotno zahvalnica poslije zajednike vee uspomena na tzv. biblijsku po: veeru Krista s njegovim uenicin nego je poela muka njegova; pria ristijskl; euharistiki. euhilija gr. (eu... + chylos sok, jul malno stanje crijevnog soka. euhrjlija gr: (eu... + chole u) no stanje ui. cuhologlj, -ija (pored euhologijum) gr: molitva + logos rije, govoi gijska knjiga (molitvenik) u pravo crkvi. eukaliptus gr: drvo iz porodice mra stabla, brzo rastu) od kojega se guma. eukinetika, 3. -ci gr: (eu + kineo 'po se) nauka o izraaju i kvaliteti p grana koreologije (v.J. eukratija gr: (eu... + kratos vla bra vlada, pravedna uprava, eukrazija gr: (eu... + krasi mij 1. dobro raspoloenje, vedra narav; '. njena osjetljivost za neke lijekove ili eulaksln, -ina gr.-lat. (eu + isp. la jedno od imena sredstava za regt izluivanja izmetina, tj. za pospjeenj lice. Eulalija gr: blagorjeiva.

eu... (gr. eu dobro) kao prvi dio sloenice oznauje: dobro, valjano, estito, pravedno, lijepo. Eu znak za europij fv.). EU automobilska oznaka za Evropu (Europu ). eubiotika, 3. -ci gr. (eu... + bios ivot) nauka o ispravnom nainu ivota; prid. eubiotiki. eudemon gr. (eudaimon blaen, sretan) dobri duh; isp. kakademon (Mato). eudemonizam, -zma gr. (eudaimon blaen, sretan) uenje o sretnom i veselom ivotu po kojem je srea i ugodnost krajnji cilj ljudskog ivota. eudiometar gr. (eudia vedro vrijeme) sprava za mjerenje koliine kisika u uzduhu. Eudokija gr. radost, veselje. Eudoksija gr. pravovjerna. Eufemija gr. koja je na dobru glasu ili koja dobro govori. eufemizam, -zma, 2. mn. eufemizama gr: (eu... + femi govorim, kaem) upotreba blae rijei (katkada i suprotnog znaenja) za neki neugodni, runi ili zlokobni pojam; npr. kad se kae obilaziti istinu mjesto lagati, otii kud za vazda gre se mjesto umrijeti; prid. eufemistian, -na, -no; eufemistiki, -a, -6 uljepavan. eufonij, -ija (pored eufonijum) gr. (eu... + fone glas) limeni duhaki instrument baritonskog registra (veinom u vojnikim glazbama). eufonija gr: (eu... + fone glas zvuk) bla-goglasje, blagoglasnost, skladnost zvukova, katkada se upotrebljava i za fonetski pravopis (v.j; eufonijski; prot. ka-kofonija; eufonist(a) pristaa eufonije u knjievnom stilu, a osobito u pravopisu. euforija gr: (euforos lagan) subjektivno dobro osjeanje kod tekih bolesnika (katkada ba pred smrt); povieno duevno stanje uope; osjeaj blagostanja; veliko veselje, razdraganost; prid. eufbrian, -na, -no i euforiki, -a, -6 blaen, sretan, dobro raspoloen, vedar. eufotit, -ita v. gabro. Eufrazija gr: radosna, vesela. Eufrosina gr: dobra volja, radost, zabava. eufuizam, -zma stil starije engleske knjievnosti u doba oko Shakespearea, pun pretjeranih i kienih rijei i prevelikog obilja pjesnikih slika, srodan marinizmu(v.); ime prema romanu Euphues or the Anatomy of Wit to ga je god. 1578. stilom napisao

Eulenspiegel Tili (il. Ojlenpigl) lege lik starije njemake knjievnosti, tip ca i previjanca, puki

lakrdija (od mu na Petriea Kerempuli).

eulogija

399

Europa

eulogija gr. (eulogia slavljenje, hvaljenje) 1. blagoslov; 2. slava, hvala; posveta; 3. priest (katkada i naziv za biblijsku Posljednju veeru); isp. euharistija. eulogizam, -zma gr. (eu... + isp. logika) upravljanje prema zakonima vjerojatnosti ako su shvaanja oprena. Eumenide u starogrkoj mitologiji boginje uvarice dravnog poretka (= milostive; dobrostive; postale od Erinija nastojanjem boginje Atene). Eumolp (gr. Eiimolpos) u starogrkoj mitologiji sin Posejdona i Hione, vladar u Tra-kiji; osvojio od Atenjana Eleuzinu i osnovao misterije (v. Eleuzinske misterije). cumorfija gr. (eu... + morphe oblik) lijepo oblije, lijep izgled, ljepota, ljepoli-kost. eunomija gr. zakonitost, pravednost, pravinost, pravilna primjena zakona, zakonit red, dobar ustav; Eunomija starogrka boica zakonitosti, jedna od Hora (v. Hore). eunt anni more fluentis aquae lat. (it. .. akve) idu godine kao voda to tee. eunuh, 5. -e, mn. -si gr. (eunuchos uvar kreveta) ukopljenik, hadum, uvar harema; prid. eunukl; eunuhizam, -zma nedovoljan razvoj mukih spolnih organa i pojave koje prate takve nedostatke (debljanje, nemar za ene i si.); eunuhoidizam, -zma pomanjkanje mukih (sekundarnih) oznaka, npr. osavost, zbog smanjenja funkcije spolnih lijezda. eupatija gr. (eupatho ugodno ivim) 1. zadovoljstvo, zdravlje, krepkost; tjelesni uici; 2. strpljivost u podnoenju boli. eupatorka gr. (eupatreia) ki plemenita oca, uzviena, velikaka ki, princeza. eupatrid, -ida gr. (eupatrides) pripadnik plemstva, odlinik, uglednik; kod starih Grka isto to kod Rimljana patricij, tj. privilegirani aristokrat po podrijetlu, plemi. eupepsija gr. (eu + isp. pepsin) dobra probava, pravilno varenje; prid. eupeptian, -na, -no. eupneja gr. (eu... + pnein duhati) normalno disanje. eupraksija gr. (eu dobro + isp. praksa) normalna mogunost izvravanja sreenih pokreta. Euratom Evropska zajednica za atomsku energiju (osn. 1958, sjedite u Bruxellesu). Eurazija zajedniki naziv za Evropu i Aziju (s obzirom na to da ova dva kontinenta sainjavaju jedno kopno); prid. eurazijski.

curcka r. heureka. Euridika, 3. -ci / -ki ena kralja Kreonta, jedna od vanijih figura u grkoj dramaturgiji; 2. ena slavnog pjevaa Orfeja (v.),- kad je od zmijina ujeda umrla, kuao ju je Orfej izbaviti iz carstva sjena, ali je prekrio uvjet da se nee okrenuti da je vidi prije nego izae na gornji svijet. I urijala jedna od triju Gorgona (r.j. Eiinnoma u starogrkoj mitologiji jedna od keri Okeanovih, majka triju Gracija (v. J . I uripid (pored Evripid) veliki grki dramatiar iz 5. st. n. e.; od svih starogrkih dramatiara najvie utjecao na kasniju svjetsku knjievnost. Eurit u starogrkoj mitologiji kralj Ehalije, otac Jolin (grad mu je razorio i ker zarobio Heraklo). euritermija gr. (eurys irok, daleko rasprostranjen + isp. terme) sposobnost nekih organizama da ive pod najrazliitijim vremenskim prilikama (npr. tigar koji ivi u tropskim dunglama Indije, ali dolazi i do sibirskih tajgi, ili deva dvogrba koja u ti-betskoj pustinji podnosi kolebanja temperature izmeu minus 37C do plus 40C); euri-terman, -mna, -mno prilagodiv najrazliitijim vremenskim i prirodnim uvjetima: prot. stenotermija. euntmija gr. (curythmia razmjer) u likovnoj umjetnosti nain lijepog usklaivanja pojedinih dijelova jedne cjeline; uope skladnost, ravnomjernost; prid. eu-ritmian, euritmiki i euritmijski skladan, harmonian, ravnomjeran, uravnoteen, ujednaen. euritop. -opa gr. (eurys irok, daleko rasprostranjen + topos mjesto) biljka ili ivotinja sposobna da se prilagodi ivotu pod razliitim klimatskim uvjetima; isp. euritermija. Euroamerika zajedniki naziv za Evropu i Ameriku: prid. euroameriki. Eurocontrol (it. -kontrol) skra. za engl. European Organization jor the Sajetv oj Air Nuvigation Evropska organizacija za sigurnost zranog prometa (osn. 1960). eurokomunizam v. evrokomunizam. Eurokrati gr. popularan naziv za pripadnike i slubenike EEC (v. J . Europa gr. (Europe) 1. u starogrkoj mitologiji ki Fenianina Agenora (osnivaa i kralja grada Tira) i Telefaese; u nju se zaljubio Zeus i prenio je, pretvorivi je u bika. na otok Kretu, gdje mu je rodila tri

europafahig

400

eva

sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona; pria simbolizira presaivanje azijske kulture na Kretu; 2. prvotno azijski naziv uobiajen za Grku, a kasnije preuzet kao ime za itav na kontinent (kod nas se uobiajilo u obliku Evropa, koji ne iskljuuje stariji naziv); 3. malen otok u Indijskom oceanu; 4. nebesko tijelo, jedan od Jupiterovih satelita. europafahig njem. (it. europafejig) dostojan da bude Evropljanin (Mato al-skome, SD XIX, 98). europlj, -ija (pored europijum) kem. element iz grupe rijetkih ruda. atomska teina 152,0, tablini broj 63, znak Eu; metal; prid. eurb-pijev (pored europijumov). Eur(os) gr. starogrki mitoloki bog vjetrova, a po tome i sam istoni ili jugoistoni vjetar; isp. Notos. Eurotel, -ela (skra. od Europa i hotel) drutvo (osnovano 1958. u Italiji) sa zadatkom da u najpoznatijim i najljepim krajevima Evrope gradi hotele u svrhu promicanja turizma.

Eurovizija udruenje evropskih televizijskih stanica; isp. Intervizija. Eusebije gr. poboni. Eustahije gr. plodni. Eustahijeva truba (cijev) usna cijev koja spaja unutarnje uho sa drijelom (po imenu talijanskog anatoma Eustachija Bartholomeja iz 16. st.). eustazija gr. (eu + stasis stanje) kolebanje morske razine jednako u svim dijelovima (tj. povrina se svuda jednako izdie ili sputa). eutanazija gr. (eu + thanatos smrt) 1. laka smrt; 2. olakavanje smrtne muke; ublaivanje boli umiruem s pomou narkotika i si.; 3. usmrenje neizljeivo bolesnih. eutermija gr. (eu... + thermos vru, topao)

stanje normalne topline tijela. Euterpa v. muza. Eutihije gr. sretni. eutimija gr. (eu ... + thvmos dua, srce) dobra volja, radost, duevna smirenost. Eutimije gr. vedri, bistri, dobre volje. eutokija gr. (eu... + tokos roenje) lak, normalan poroaj. eutrbfija gr. (eu... + trefein hraniti) dobra, normalna ishranjenost. euzdn, -ona gr. (euzonos dobro potpasan, spreman za bitku, okretan) pripadnik lake pjeadije u grkoj vojsci. eV oznaka za elektronvolt. Eva hebr. majka ivota; po bibliji ime prve ene (s muem Adamom ] ljudskoga roda); danas osobno ime enstva uope; v. Evin. evadirati v. evazija. evakuacija lat. (e ... + vacuus p udaljivanje stanovnitva, poduzea, va iz krajeva koji se nalaze pred o] od neprijateljskog napadaja ili od i mentarne nepogode; 2. plansko otp vojne imovine, svih vrsta vrijednosi nika i bolesnika s pozornice vojnih o prid. evakuacioni; evakuirati, -kuTrarr njati na sigurnije mjesto, privremen ljavati, premjetati (dok opasnost isprazniti od stanovnitva i pokretne ugroeni kraj; isto i evakuisati, -i kuirac, -irca, 2. mn. evakuiraca iran ovjek, nedobrovoljni izbjeglica evala! tur. (ejvallah) 1. usklik odot sjajno, bravo, hvala! 2. zbogom; do 3. bogme, odista, zaista.

evalvacija jranc. (valuation) odreenj nosti, ocjena, procjena; evalvirati ram odrediti vrijednost, ocijen cijeniti. evanelje gr. (euangelion dobn i . izvjetaji sastavljeni u prvim vj' kranstva o ivotu i uenju Isusa u nekoliko knjiga; od njih su etii ule u Bibliju (Novi zavjet); 2. pren osnovnih znanja, temeljni nauk neki ideologija, vrhovni etiki zakon, ni ljiva dogma; prid. evanelski; eva evandelist(a) pisac evanelja (po; etvorica; Matej, Marko, Luka i evanelistar, -ara knjiga u kojoj s elja; isto i evandelistarij, -ija (sveport evangelika vjera tako svoju vjei protestanti, osobito kalvini; evange -ci pripadnik evangelike vjere; e gelikinja. evangelizacija 1. irenje, propov evanelja, prevoenje nekrana u stvo, pokrtavanje, vjerovjesnitvo; 2. propovijedanje, propagiranje neke buenje nade u bolje dane; 3. a za neku novu vladavinu, osobito ne kolonijama, misionarstvo, a zapravo utjecaja zavojevakih sila uz pomo i kranstva (u Africi npr. postoji u Nekada su oni imali Bibliju a mi sada mi imamo Bibliju a oni zemlju

evangelizirati

401

evokacija

evangelizirati, -iziram; isto i evangelizovati, -ujem. evaporacija lat. (e2... + vapor para) isparivanje, odstranjivanje vlanosti; glag. evaporirati, -poriram; isto i evaporisati. -em; evaporator ureaj za vrenje evaporacije, ispariva; evaporimetar ureaj za mjerenje brzine isparivanja. eva v . java. evazija lat. (evadere izai, umaknuti) !. uzmicanje, izmotavanje, izbjegavanje; povlaenje; 2. dvosmislenost, neodreenost, teka shvatljivost; prid. evazlvan, -vna, -vno zaobilazan, uvijen, okoliajui, nejasan, teko uhvatljiv, zamagljen, maglovit, dvosmislen, izbjegavajui (odgovor), izvlaei se; glag. evadirati, evadlram. evedra, 2. mn. evedra gr. (ef'dra opkolje-nje) 1. plot od trske: ograda od kukuruzovine; 2. zaklonite na otvorenom prostoru (od trske, prua, granja i si.), sjenica, koliba; 3. greda to se npr. u podrumima podmee pod burad da ova ne stoji na golom tlu. Evelina v. Eva. evenak, -enka, mn. -enci, 2. evenaka tur. (hevenk) 1. kita od lozova prua s groem, lauh; 2. dva kukuruzna klipa to se veu komuinom i ostavljaju radi sjemena; 3. vrsta groa odn. vina; isto i evenka, 3. -ci, 2 . mn. evenki (i evenaka); eveniti, -im slagati odn. vezati u evenke. evendel tur. odvajkada, oduvijek, od pamtivijeka. Evenki drugo ime za Tunguze (v.J. eventualan, -Ina, -Ino lat. (evenire dogoditi se) koji ovisi o neizvjesnom dogaaju; mogu uz izvjesne uvjete, koji e se moda dogoditi; sluajan, neizvjestan, vjerojatan, pretpostavljen, moebitan; uvjetan, uslovan. sporedan, potencijalan, virtuelan; izv. eventualnost, -osti mogunost da se neto dogodi; mogu dogaaj; eventualije (mn. . roda) 1. stvari koje nisu na dnevnom redu. ali se o njima moe raspravljati na skupovima ako ih netko iznese; 2. razno, sluajnosti: posljednja toka dnevnog reda na sastancima i skuptinama. everglas engl. (ever uvijek, svagda + glass - staklo) vrsta tkanine od plastine mase (isp. najlon i si.). evergrin engl. (ever uvijek, svagda + green

zelen) bot. zimzelen. everlasting engl. (trajan, vjean) vrsta v-oma jake prugaste vunene tkanine. evet tur. da, tako je!; evetati, -am povlaivati, potvrivati, odobravati, suglaavati se, pristajati. evidencija lat. (evidens bjelodan, oit, jasan) 1. oevidnost, oiglednost; 2. na sudu ustanovljeno stanje injenice; 3. popis, voenje u popisu; kontrola; voditi evidenciju o emu voditi u popisu, drati u oevidnosti, kontrolirati, ne zaboravljati; evidentan, -tna, -tno oevidan, oigledan, jasan (sam po sebi), oit; otvoren, siguran; evidentnost, -osti oevidnost, oiglednost, jasnoa, preglednost, dokazanost, izvjesnost, sigurnost, utvrdenost; evidentirati, -dentiram ubiljeiti u knjigu evidencija: evidentiar namjetenik koji vodi evidenciju; en. evidentiarka. eviger student njem. (ewig vjean -I- isp. student) podrugljiv naziv za studenta koji nikako ne zavrava svoje studije i obino ivi boemskim (isp. boema) ivotom. evikcija lat. (evincere pobijediti) oduzimanje stvari_ posjedniku putem parnice (pobjedom u parnici). Evin, -a, -o prid. prema Eva; Evin kostim golo ensko tijelo; Evin sin ovjek, mukarac; Evina ki ena. eviracija lat. (e2 + vir mu, mukarac) kastracija, tj. kopljenje mukaraca, oduzimanje mukosti (u kasnijem razvoju znaenja i odstranjivanje dojki kod ena). eviscerirati, -sceriram lat. (e2... + viscus, 2. visceris utroba, drob) rasporiti trbuh, izvaditi utrobu, iupati, iskopati iz duplje. eviva! tal. ivio (isp. evviva). evlad, -ada tur. (evlad) porod, djeca,, potomstvo; evladsuz ovjek bez djece; ena nerotkinja. evlek, mn. -ci, 2. evleka tur. (evlek) mjera za povrinu; etvrtina dunuma (v.). evlija tur. (evlija) 1. svet, dobar, ovjek; 2. svetac, nebeski zatitnik; 3. ovjek s nadnaravnim sposobnostima, vidovnjak, prorok; Evlija elebija turski diplomat i putopisac (17. st.); u svojim

putopisima donosi dosta podataka i o naim krajevima. evlogimenon gr. (isp. eulogija) blagoslov (Stenja). evnuh, 5. -e, mn. -si, 2. evnuha /' eunuh (v.); prid. evnuki. evolucija spiritizam; evokativan, -vna, -vno izazovan, uzbudljiv; evokator izaziva, oi-vljava (neke uspomene i si.), pobudiva, podsjeiva; glag. evocirati, evociram izazvati, dozvati; initi da se to pojavi; probuditi. evolucija lat. (evolvere izvaljati; razmotati. razviti) 1. razvitak (v. evoluciona teorija); napredak; 2. jedan od oblika kretanja u prirodi i drutvu neprekidna, postepena, kvantitativna promjena, za razliku od revolucije; 3. vojn. razvijanje i prestrojavanje za borbu, manevriranje pred bitku; 4. pomor. prestrojavanje flote iz plovidbenog postroja u borbeni poredak, razvijanje za borbu; prid. evolucionl 1. koji se razvija postepeno, koji u svom razvoju prelazi od niih oblika k viima; koji se objanjava evolucijom; razvojni, postepen, postupan, stupnjevit; 2. evoluciona teorija (teorija evolucije) u irokom smislu je nauka o razvoju svekolike prirode, a u uem i obinom shvaanju nauka o razvoju (evoluciji) organskog svijeta (ivotinja i bilja); po evo-lucionoj teoriji vrste ivotinja i bilja nisu nepromjenljive, i svi organizmi koji sada postoje i koji su postojali u bilo kojoj drugoj epohi nastali su putem dugotrajnog mijenjanja i razvitka organizama koji su prije postojali; glavna toka evolucione teorije jest ideja razvoja koja je temelj dija-lektikomaterijalistikog shvaanja prirode; pojedine misli o evoluciji izricali su u razliito vrijeme razni uenjaci i filozofi, ali injenicu evolucije organske prirode dokazao je i ispravno objasnio taj proces tek Ch. R. Darwin (1859); 3. evolucionl poredak /// evolucioniranje vojn. kretanje jedinica u sferi neprijateljskog osmatranja i djelovanja njegova vatrenog oruja s ciljem da se pri-krije vlastiti raspored, smanje gubici, da se jedinica lake razvije za borbu, izvri smjenu, da se to bre prebaci u neki rajon i si.; evolucionizam, -zma 1. v. evoluciona teorija; 2. podvrgavanje zakonima razvitka, napred-nost; evolucionist(a) pristaa evolucio-nizma; evoluirati, -luiram razviti se, promijeniti se; usavriti se; isto i evoluisati, -em. evoluta lat. ravninska krivulja koja spaja sredita zakrivljenosti neke druge ravninske krivulje (evolvente). evolutivan, -vna, -vno v. evolucioni. evolventa, 2. mn. evolventa / evolvenata lat. (isp. evolucija) krivulja koju opisuje toka tangente druge osnovne krivulje 1 osnovna krivulja kotrlja po tangenti zanja.

evokacija lat. (evocare izazvati, pozvati) 1. izazivanje, pobuivanje neke predodbe, dozivanje u pamet, oivljavanje (npr. evokacija starih vremena); 2. prizivanje duhova, 402

evolvirati, evolvlram v. evoluirati (p lucija ). EVRATOM skra. za Evropska ; za atomsku energiju. Evrazija v. Eurazija. evreka, evrika (po novogr. izgovoru ureka. Evripid i Euripid (v.). Evroazija v. Eurazija. evrokomunizam, -zma izraz stvorer novije vrijeme u zapadnoj Evropi za puta u socijalizam svake komunisti tije posebno, u skladu sa specifini nomskim, politikim i tradicional: prilikama svake pojedine zemlje; C koriste ovaj termin vjerojatno znaj to ine. Pod tim terminom podrazi se odreeni proces emancipacije ne munistikih partija u odnosu prei vijesno preivjelim stavovima o pi socijalizma i odnosima meu kor kim partijama (Stane Dolanc u f skom listu Delo). Evropa (sem. ereb zapad) 1. ime kontinentu; 2. astr. etvrti po veli rodni satelit Jupitera; prid. evropski pljanin, mn. Evropljani; en. Evr (pored Evropejac, Evropejka, evrt evropeid, -ida gr. (isp. Evropa + eidos ljudsko bie na nekom drugom kom srodno Evropljaninu (svijetla boje mekana kosa, ravno elo i si.). evropeizacija podvrgavanje evropsk inu ivota, poevropljivanje, tj. pi odn. pridavanje nekom ili neemu c Evrope odn. evropske kulture; kulti civiliziranje; glag. evropeizirati, -izlra / evropeizovati, -ujem / evropeisati evropeizam, -zma, 2. mn. -izama opeevropska rije ili jezina pojav dolazi u svim evropskim jezicima ili njih (te je, prema tome, ne treba s germanizmom ili romanizmom). evropld v. evropeid. evroplj v. europij. evropski, -a, -6 prid. prema Evrop nes. kulturan, kultiviran, pristojan, fi den, uglaen, civiliziran. evta v. hefta. evviva tal. (it. eviva) ivio!

evza

403

experimentum..

evza, 2. mn. evza /' evzT tur. (edza) 1. kapsla, upalja; 2. spoj, osobito kemijski spoj, pa odatle ljekarija, lijek; evzadana, 2. mn. evzadana ljekarna, apoteka; evzadiluk ljekarnitvo; apotekarstvo. evzalija tur. (isp. evza 1) vrsta starinske puke (na paljenje kapslom), kapslara, kapi-slara. evzon v. euzon. ewig VVeibliche njem. (it. evig vajblihe) vjeno ensko, isp. Jedino to je kod njega (al-skoga) stalno i nepromjenljivo, jest njegovo tovanje des ewig Weiblichen... enski su karakteri kod njega uvijek isti, i to su u veini pripovijedaka gotove svetice (Milan ari, kritiar u doba Moderne). ex lat. iz; u sloenicama bivi, npr. ekscar bivi car, popiti (na) eks popiti do dna, iskapiti bez predaha, na bijelo, naiskap; isp. eks. ex abrupto lat. (it. eks abrupto) iznenada, bez priprave, preko reda.

ex aequo lat. (it. eks ekvo) jednakovrijedno, jednakopravno; ex aequo loco (it. loko) predlagati dvojicu kandidata ne zalaui se posebno ni za jednoga. Exaudi lat. (it. Eksaudi) crkv. katol. ime nedjelje pred Duhovima (po psalmu koji zapoinje rijeima Exaudi Domine uj, Gospodine, a koji se te nedjelje ita). ex capite lat. (it. eks kapite) napamet, iz glave. ex cathedra lat. (it. eks katedra) sa stolice, ueno, s autoritetom, s pijedestala nepogreivosti (govoriti, nauavati). excelsior (/7. ekscelzior) lat. uzvien, izvanredan, sjajan; Excelsior ime dijamanta. exceptio firmat regulam lat. (it. ekscepcio...) iznimka potvruje pravilo (neki smatraju da su stari Rimljani ovu poslovicu shvaali tako da iznimka provjerava pravilo, tj. da jedan izuzetak nagoni mislioce da provjere itavo pravilo).

exceptis excipiendis lat. (it. eksceptis ekscipi-jendis) izuzevi to valja izuzeti, tj. ispu-stivi nepotrebno. exehange engl. (it. iksejnd) inozemne mjenice u stranoj valuti, isto to i devize; ex-change office (it. iksejnd ofis) mjenjanica. ex compacto lat. (it. eks kohipakto) po dogovoru, dogovoreno. Exegi monumentum aere perennius lat. (it. Eksegi monument[um] ere perenijus) Podigao sam spomenik trajniji od mjedi (sam sebi svojim pjesmama; Horacije). exempla sunt odiosa lat. (it. egzempla... odioza) primjeri su mrski, nepoeljni, nije dobro navoditi primjere (enoa); isp. nomina sunt odiosa. exempli causa lat. (it. egzempli kauza) radi primjera, kao primjer. exempli gratia lat. (it. egzempli gracija) radi primjera, kao primjer. exequatur (it. egzekvatur) lat. neka vri; formula kojom jedna drava daje pristanak na imenovanje diplomatskog predstavnika druge drave (isp. agreman). EXIM skra. za eksport-import. eximie lat. (it. egimije) izvrsno, odlino, izuzetno, osobito. ex improviso lat. (it. eks improvizo) iznenada, nenadano, nepredvieno. ex lege lat. po sili zakona ili kojega drugog pravnog propisa. explicite

ex lex v. eksleks. ex libris v. ekslibris. ex more lat. (it. eks more) po obiaju. ex nexu lat. (it. eks neksu) izvan obveze. ex nihilo nihil lat. (it. eks nihilo nihil) od niega nita (ne moe postati, tj. sve ima svoj uzrok). ex nunc lat. (it. eks niink) pravn. od sada; ugovor vrijedi ex nunc ugovor vrijedi od danas. exodus v. eksodus. ex officio lat. (it. eks oficio) po slubi, slubeno, ureda radi; obino skraeno ex offo (/7. eks olo). ex ore parvulorum veritas lat. (it. eks...) iz djejih usta (izlazi) istina, tj. djeca ne lau. ex Oriente lux lat. (it. eks orijente luks) sa Istoka (dolazi) svjetlo. ex ossibus ultor lat. (it. eks osibus...) iz kostiju osvetnik, tj. smrt vapi za osvetom (Vergilije, Fran Maurani). ex partibus infidelium lat. (it. eks partibus infidelijum) iz zemalja nevjernika (papinska formula za one koji su dolazili ili koji dolaze iz nekranskih zemalja). experientia est optima rerum magistra lat. (it. eksperijencija...) iskustvo je najbolji uitelj; experientia docet iskustvo pouava. experimentum crucis lat. (it. eksperimentum kritcis) krini pokus, mnoenje unakrst, raunska operacija iji rezultat pokazuje ispravnost prethodnog drugaijeg postupka s istim vrijednostima. 404 eye-liner engl. (it. aj-lajner) kozmetiki proizvod za povlaenje crte (linije) na onim kapcima u svrhu isticanja oblika oka. eza (moda od gr. oisd prenijet tj. igla kojom se uzimaju tvari z; bioloku pretragu, ezaderacijon, -oni tal. (esagerazione) ko uzvelienje (Ignjat urdevii
.v/...).

explicite v. eksplicite. explorer engl. (it. eksplorer) ispitiva, istraiva (ime to su ga Amerikanci dali nekim svojim umjetnim satelitima). Expo 1967. (/7. Ekspo) skra. za svjetsku izlobu (jranc. exposition) god. 1967. u Montrealu u Kanadi, a kasnije i za druge sline priredbe (dakako s drugim brojem godine). ex praesidio (it. eks prezidio) iz predsjednitva, s predsjednikog mjesta. expressis verbis lat. (it. ekspresis verbis) jasno, izriito, izrijekom, doslovce. ex privata lat. krae mjesto ex privata diligentia (/7. eks privata diligencija) iz vlastite marljivosti (kad dak naui vie nego od njega trae kolski propisi). ex professo lat. (it. eks profeso) po zvanju, po profesiji; slubeno; isp. ex officio. ex speciali gratia lat. (it. eks specijali gracija) iz osobite blagonaklonosti. ex tempore lat. smjesta, u isti as, bez priprave; isp. ekstemporacija (Begovi). extra Hungariam non est vita lat. izvan Maarske nema ivota (Krlea); u svoje doba mnogo upotrebljavano politiko geslo. extra muros lat. (it. ekstra muros) izvan zidina, izvan grada. extraordinarius lat. (it. ekstraordinarijus) izvanredni sveuilini profesor. extra statum lat. (it. ekstra statum) izvan statusa, prekobrojan, na raspolaganju. ex tripode lat. (it. eks tripode) sa tronoca, proroki, proroanski, autoritativno, odluno (enoa); isp. Pitija. ex tune lat. (it. eks tiink) pravn. od onda; ugovor vrijedi ex tune ugovor vrijedi od nekog ranijeg pravno relevantnog momenta. ex ungue leonem lat. (it. eks iingve leonem) po pandama (poznaje) lava. ex voto lat. (it. eks voto) kao zavjet; formula na zavjetnim darovima, pa i sami zavjetni darovi. ex works engl. (iz tvornice) trgovaka formula koja oznauje da kupac preuzima robu u skladitu prodavaa i sam snosi otpremne trokove (franko tvornica).

ezaltavati se, ezaltavam se tal. (esalt; paljivati se, pretjeravati (Vojnov egzaltirati. ezan, -ana tur. (ezan) kod musliman s minareta na molitvu; ezanta ( kamen na ulazu u damiju s kojej upuuje ezan (ako se bilo iz kojeg ne uspinje na minaret). Ezav hebr. dlakavi, rutavi; bihl. j sinova Izakovih, kome je spomen po tom to je bratu svome Jakovu : lee prodao svoje pravo prvorodstv Ezdra v. Ezra. Ezekijel hebr. po bogu jaki ili boja staroidovski prorok, jedan od ezela tur. (ezeli) svijet, sve to postoji, ezid v. jezid. ezijet tur. (ezijet) 1. vrijeanje, mu njenje; 2. muka, jad, nevolja; 3. ezijetiti, -Tm vrijeati, muiti, uznemirivati; ezijetli muan, mul tegoban, naporan. ezofagus gr. (oisofagos) jednjak, ezofagoskop sprava za (mec pregledavanje jednjaka (tj. za ezo piju); ezofagitis (akc. i -itis) uf njaka, drijela; ezofagotomija op presijecanje (otvaranje) jednjaka, Ezop starogrki pisac basana (1 basne); prid. ezopski / ezopovski s basni, matovit, zagonetan, pouan. ezoterija gr. (esoterikos unutranji nauka koju su stari filozofi po' samo manjem krugu svojih pos1 uenika; ezoterian, -na, -no ui tajan, skriven; prot. egzoterian; i mn. -ci ovjek koji je upuen u neke zajednice; onaj koji je posvee nosti i sutinu nekog uenja ili naul Ezra hebr. pomo; inae ime heb sveeniku (5. st. pr. n. e.) koji je pi doveo

skupinu Judejaca iz babi suanjstva natrag u Jeruzalem.

eder, 2. mn. edera tur. (eder) 1. is adaja; 2. vrsta enskog pojasa s u u obliku zmajeva ili zmija.

405

fac-simile

F
f 1. labiodentalni suglasnik, deseto slovo latinske abecede, a dvadeset i peto irilske azbuke; 2. znak za folio (v.); 3. muz. etvrti ton dijatonske skale (ej); mat. (f i F) oznaka za funkciju, npr. f(x). | znak za forte (jako) u muzici (v.). f. (s tokom!) skra. za lat. fecit (v.); isp. fec. F automobilska oznaka za Francusku; znak za fluor, za Fahrenheit, za farad (v.). fa etvrti glas solmizacije (v.); pjeva se mjesto glasa f (ef). Fa znak za kem. element Jrancij. Fabian societv engl. (it. Fabijan sosajeti) Fabijansko drutvo, nazvano po rimskom vojskovoi Fabiju Kunktatoru (Oklijevalu), osnovano g. 1883. u Londonu uglavnom od malograanskih intelektualaca; tenja mu je bila da izvri preobraaj postojeeg drutva u socijalistiko putem polaganog (okli-jevajueg) ograniavanja privatnog vlasnitva i proirenja dravnih, komunalnih i zadrunih poduzea. Fabijan lat. uzgajiva boba /'//' podrijetlom iz grada Fabije. fablio, -6a, mn. -oi, 2. -6a jranc. (fabliau) pria u stihovima (iz prvih vremena francuske knjievnosti u srednjem vijeku). Fabricije lat. kova. fabricijer, -era, 5. fabricijeru tal. (fabbriciere) crkveni tutor, prokurator, nadstojnik nad crkvenom imovinom. fabrika, 3. -ci, 2. mn. fabrika lat. (fabrico radionica) tvornica; velika radionica koja se osniva na strojevnoj proizvodnji; prid. fabriki tvorniki; fabrikacija 1. tvornika proizvodnja robe u velikim koliinama; 2. u irem smislu pravljenje neega, izrada; fabricirati, -iiram 1. izraivati na tvorniki nain, proizvoditi; 2. prenes. izmiljati, kovati (vijesti, lai); isto i fabrikovati, -ujem; fabrikant, 2. mn. fabrikanata tvorniar. proizvoa; en. fabrikantica, fabrikantkinja (akc. i -kan-tkinja); prid. fabrikantski; fabrikat, -ata dovren produkt izraen u tvornici; tvorniki proizvod; izraevina. fabula lat. (fabula pripovijest, razgovor) 1. basna; izmiljena pria u kojoj ivotinje govore i vladaju se kao ljudi; 2. kratak sadraj, sie radnje i dogaaja facta,. facta, facta, non verba lat. (it. fakta...) djela, djela, a ne rijei; manje govori, a vie tvori! facta loquuntur lat. (it. fakta lokvtintur) injenice govore, djela govore (po djelima svojim poznaje se ovjek). Factum infectum fieri nequit lat. (it. Faktum infektum fijeri nekvit) Poinjeno ne moe postati nepoinjeno, tj. Stoje, tu je (reenicu u mnoini: Facta infecta fieri nequeunt u naoj knjievnosti citira Bla Lorkovi). faciilet v. facol. fale, fall (mn. . roda) njem. (Fatsche) povoj, ovoj oko rane; falovati, -ujem ovijali, povijati ranu. fauk, mn. -ci, 2. fauka mad. (fattvu) vanbrano dijete, kopile, bastard, panjkrt. fad prid. indekl. jranc. (fade od lat. fatuus) romana, pripovijetke i si,; 3. la, izmiljotina; bajka; fabula Atellana vrsta puke drame u rimsko doba (po gradu Atelli u Kampanji [Italija] gdje je nastala); fabulator pri-alac, prialo; matalac; fabiilije prazne prie, naklapanja (Ante Kovai); fabulist(a) pisac basana; en. fabulistkinja; fabulirati, -buliram 1. priati basne; 2. izmiljati, matati; isto i fabiilisati, -em / fabulovati, -ujem (enoa); fabulozan, -zna, -zno basnoslovan, basnovit, udesan, neobian. faca, 2. mn. faca tal. (faceia) lice, obraz, izgled. facecija jranc. (facetie) ala, lakrdija. faceta i si. v. faseta i si. facies lat. lice; facies gastrica (it. gastrika) lice s izraajem zabrinutosti i umora, kakvo esto imaju osobe s kroninim eluanim i crijevnim bolestima (gr. gaster trbuh, eludac); facies Hippocratica v. Hipo-krat (hipokratsko lice); facies loci lice mjesta, mjesto gdje se zbio neki dogaaj. facijalan, -Ina, -Ino lat. (facies lice) koji se odnosi na lice, koji pripada licu, lian. facijalis lat. (isp. facijalan) sedmi modani ivac (vodi motorna, okusna i sekretorna vlakna). facilitet, -eta lat. (facilis lak, lagan) lakoa, lasnoa, spretnost, okretnost, vjetina. facirati, faciram njem. (vazier'en) biti nezaposlen, bez namjetenja; kod Matoa; fa-cirend-glumci (njem. pari. prez. vazierend) glumci bez angamana. facit lat. (facere initi, raditi, tvoriti) doslovno ini, radi; svota, suma, rezultat rauna. Fackel njem. (it. Fakl) Baklja, ime asopisu to gaje god. 1899. osnovao i do svoje smrti (1936) izdavao austrijski publicist, dramatiar i pjesnik Karl Kraus kao osobni organ svoje britke i beskompromisne kritike drutva. facol, -la tal. (fazzoletto) rubac, rupi; depna maramica; umanj. facoli / (po talijanskom ) facolet; isto i faculet. facon v. fazona; facon de parler Jranc. (it. fason d'parle) upotreba nekog izraza koji ne treba shvatiti bukvalno; govorni obrat, fraza. fac-simile v. faksimil (Krlea). 406

dosadan, bljutav, ogavan, ogaen. Fadil tur. vrijedni, vrsni, odlini; en. Fadila. fading v. feding. faeton jranc. (phaeton, gr. Faeton) 1. visoka, laka, nepokrivena koija na etiri toka (po starogrkom mitolokom Faetonu, sinu Helija [boga sunca] i Klimene; na njegovu molbu prepusti mu otac na jedan dan upravljanje nebeskim kolima, ali djeak, preslab za taj posao, zapali nebo i zemlju; nato ga je Zeus munjom ubio da sprijei dalju nesreu); 2. starinski oblik lakog osobnog automobila, bez krova; 3. tropska ptica plivaica, zrakoplovka; faetonski kao Faeton: hrabar, smion, odvaan; samouvjeren, pun pouzdanja sam u sebe.

fagabund v. vagabund (prema njem. itanju; isp. Gdje se on to skice? Fagabund! Nitko i nita. Mlada misa Alojza Tieka, Krlea). faganio, faganjela lat. (mlet. faganello) ptica konopljarka. fagedena gr. (fagedaina rak-rana) opasan ir (isp. fagein jesti, izjedati). fagfurija tur. (fagfur titula koja se u starini pridavala kineskom caru) 1. kineski porculan; 2. visoka posuda za kavu. fagociti (mn. m. roda) gr. (fagein jesti, derati, troiti + kytos upljina, posuda) stanice koje prodiru bakterije; stanice koje imaju sposobnost da gutaju strana tijela i bakterije i da ih probavljaju; u fagocite spadaju, uglavnom, leukociti i neke stanice vezivnog tkiva; na izraz; stanice (elije) dernjae; fagocitoza sposobnost fago-cita da uzimaju u sebe bakterije i druga strana tijela i da ih unitavaju. fagot, 2. mn. fagota tal. (fagotto) muz. drveni duhai instrument; od svih drveni! menata ima najdublje tonove; fa svira u fagot; prid. fagotistiki. fah, faha njem. (Fach) 1. struka, gra tine, znanja, nauke); 2. pregrada] nac (npr. na poti, raf u duanu); (Fachmann) strunjak, faham-aj sasueni listovi afrike ( nekada mnogo upotrebljavani umj neskog aja (zbog sadraja kumar fahidiot njem.-gr. (isp. fah / idiot) koji se pravi strunjak a zapravo je nevjea, polustrunjak. Fahir tur. ponosni; en. Fahira. fahia, 2. mn. -ia tur. (fahie) pro: bludnica, nevaljalica. fahman v. fah. Fahnrich njem. (it. fenrih) zastavnik ( isp. fenrih. fajer 407

Fahrenheit (it. Farenhajt) vedsk (16861736), izumitelj toplomjera stupnjeva i leditem na 32'; kod avanja njegovih stupnjeva biljei njegova imena F (isp. Celzije, R fahrija, 2. mn. fahrija tur. (fahrije) pa pohvalna pjesma. Fahrija tur. (isp. Fahir) ponosni; en. FahrudTn, -ina, 5. Fahrudlne tur. poi re (tj. islama). FAT skra. za franc. Federalion Ae que Internationale Meunarodni plovni savez (sjedite u Parizu). Faik, 5. -e tur. izabrani, odabran nadmaivi. fair, fair play v. fer; Fair Deal engl. dii) potena raspodjela (igraih) 1 tj. svatko treba da vri svoju duno: no i estito (parola politike pred; USA Harryja Trumana, nasljednika lina Roosevelta; isp. New Deal). faire l'amour franc. (it. fer lamur) ljubavi, ljubovanje, spolni akt (' fais tur. (faiz) postotak, procent, inte mate. fait accompli v. fetakompli. fajansa. 2. mn. -ansa tal. (po gradu u Italiji, Fayence u Francuskoj) p ulan, majolika; porozno keramiko s neprozirnom caklinom; prid. fajans fajberglas v. fiberglass. fajda, 3. fajdi i fajdi, 4. fajdu, mn. f fajda i fajdi, 3. fajdama tur. (faide probitak, dobitak, korist; umanj. 2. mn. fajdlca; fajdisati. -em k isto i fajditi, -Im.

faktor fakir, -ira, 5. faklre tur. (fakir siromah) 1. lutajui muslimanski monah-prosjak; 2. u Indiji prosjak, asket i magiar koji izvodi razne opsjene, udesa; lebenje u zraku, hipnotiziranje zmija itd. prid. fakirov; fakir ski. faklja, 2. mn. fakalja njem. (Fackel od lat. fax, 2. facis) baklja, buktinja, lu, zublja. fakopatija gr. (fakos lea, pjega) upala one lee; isto i fakitis; fakops pjegava osoba; isp. zomerprosne. faks u nae vrijeme mnogo upotrebljavana rije za sveuilini fakultet. faksimil lat. (facere initi + similis slian) 1. vjerno preslikavanje rukopisa, crtea ili tampane stvari; fotografija, kliej rukopisa; 2. tona snimka sa slike s pomou fotomehanike reprodukcije; 3. peat na kojem je ugraviran neiji potpis (obino kod ljudi koji moraju mnogo potpisivati); faksimil-prijenos v. fototelegrafija. faksna, 2. mn. faksna / faksnl njem. (Faxe) kreveljenje, iskesivanje, ludorija, lakrdijae -nje, cerenje (kod Krlee i u mukom rodu: faksn). fakt, 2. mn. fakata lat. (factum in, djelo) injenica, istina, zbilja; dogaaj, sluaj; u mnoini se govori i fakta (u sr. rodu). fakticitet, -eta Jranc. (facticit) 1. patvorenost, neprirodnost, izvjetaenost; 2. podvojenost linosti: a) ovjek sam prema sebi; b) ovjek u danoj situaciji prema svojoj okolini; ovjek je odgovoran pred samim sobom i pred onima koji su pogoeni njegovim izborom (karakteristika jednoga od stavova franc. filozofa Jean-Paula Sartrea u Leksikonu Strani pisci). faktian, -na, -no (isp. fakt) stvaran, injenian, istinit, zbiljanji, zbiljan; taktinost, -osti - stvarnost, stanje onoga to je faktino. faktitlvan, -vna, -vno lat. (isp. fakt) koji stavlja u djelatnost, koji neto uzrokuje; faktitivni glagoli u gramatici: uinski, uzroni glagoli, tj. oni koji pokazuju aktivnu radnju, npr. crveniti, crvenim

fajer njem. (Feuer) 1. vatra, u nekadanjoj austrijskoj vojsci komanda koja odgovara naoj pali!; 2. vrsta kartake igre; dignuti fajer dijal. poeti psovati, uzrujavati se; v. Feuer und Flamme. fajeramt njem. (Feierabend) svretak rada, poinak; doba kada se zatvaraju lokali; isto i fajerunt, fajramt. fajercajg njem. (Feuerzeug) upalja, naiga, kresivo, cinder. fajercange njem. (Feuer vatra + Zange klijeta) vatralj, klijeta za vaenje eljeza iz vatre (kovako orue), fajermauer njem. vatroobrambeni zid, vjetrobran (Krlea). fajerverker njem. (Feuervverker) vatrometar, ognjar, artiljerijski podoficir (Krlea). fajfa njem. (Pfeife) lula. fajhtan, -tna, -tno njem. (feucht) vlaan; faj-htati, -am vlaiti (rublje prije glaanja); isto i fajhtovati, -ujem; fajhtnina vlaga, vlanost, fajka v. fajfa. fajla, 2. mn. fajla njem. (Feile) turpija, rapa; umanj. fajlica. fajler, 2. mn. fajlera njem. (Pfeiler stup, Pfeilerspiegel) zrcalo izmeu dva prozora, fajn njem. (fein) v. fin; fajnmehaniker (Feinme-chaniker) mehaniar koji izrauje sitne kovne predmete, finomehaniar; fajnnieker (Fein-schmecker) sladokusac, gurman, strunjak za dobra jela i pia, uivalac u njima, fajramt v. fajeramt. / fajront v. fajeramt. fajta i fajta, 2. mn. fajta, fajti / fajtl mad. (fajta) soj, vrsta, pasmina, sorta, rasa, bagra, lag, fajtan i si. v. fajhtan i si. fajter engl. (fighter) borac, boksa, maevalac; u novinarskom jeziku est izraz za dobrog nogometaa, boksaa ili kojeg drugog sportaa. fakacija v. vakacije. lakat', -kta v. fakt. fakat2 v. vakat1. fakin, -ina, 5. faklne tal. (facchino) 1. pogrd. ulinjak, neotesanac, grubijan, deran, mangup; 2. nosa, trhonoa, sluga (u primorskim krajevima); en. fakinka; umanj. fakini; uve. fakinina; prid. fakinov; faklnskl; fakinariti se, fakinarim se skitati se, provoditi ivot fakina; fakinaa skup fakina, fakinsko drutvo; fakinarija fakin-sko djelo.

initi crvenim prema crvenjeti, crvenim postajati crven; isto je i kauzatlvan. faktografija lat.-gr. (isp. fakt + grafo piem) 1. pisanje koje se sastoji samo u nizanju injenica, bez ulaenja u analizu; 2. nain rada, osobito pisanja, tehnike izrade, karakteristika raspolaganja materijalom od kojeg se sastoji umjetniko djelo; prid. faktografski. faktor lat. (factor initelj, tvorac) 1. uzrok, pokretna snaga ili jedan od uvjeta nekoga

faklorija

408 falai umanj. prema falat (v.); isto falaec, falaek. faladija (isp. falatati2) gatar, vra. falage; falake (mn. . roda) tur. (falake za vezanje nogu pri ibanju. falanga, 3. -gi, 2. mn. -gi gr. (falanx, 2 1. bojni red teko oruane pjeadije doba, u zbijenoj formaciji, nalik k u utopistikom sistemu Fourierovu rijerizam) radna socijalistika op ivotinja iz razreda pauka; 4. pa faistika stranka; 5. prenes. bojni n udarna grupa; 6. kosti koje sai kostur prstiju na ruci i nozi (pala falange, ostali prsti tri); falangist(a) falange 4; prid. falangistikl. falanster franc. u Fourierovu sistemu kua sa mnogo stanova; ljudska ko socijalistika zajednica; isto i falanst furijerizam). falat mad. (falat) komad, zalogaj. falatati', -am (isp. falat) 1. gutati velik gaje, prodirati; pohlepno jesti; 2. govoriti, brbljati, lajati. falatati,2 falatam tur. (fal gatanje) pri pretkazivati, vraati, gatati. falcati, -am njem. (Falz pregib, rub lijeb) 1. pregibati, previjati, savijat pritiskom ravnati, utabavati, glaati, arke papira (u knjigovekom posl praviti ljebove, utore; isto i fal -ujem; falemaina stroj za sa papira; savijalica; isp. valcati. falda v. falta. fale, fala (mn. . roda) tur. (fal) gatanje, nje; pretkazivanje, prognoza; isp. fali faleki, -a, -6 prid. prema imenu grkog pjesnika Faleka (Phalaikos), vezi Jaleki jedanaesterac, pod koj pojmom misli trohejsko-daktilski stih slogova, poznatiji pod imenom he, silab. falernski prid. prema imenu grad lerna u Kampanji u Italiji, gdje glasovita vina (falrnac). faletarka, 3. -ki, 2. mn. -kl (isp. fale) j vraara; faletati, -Im gatati, v proricati. falian, -na, -no njem. (falseh) laan umjetan (npr. zub); prijetvoran, nei

procesa ili pojave; 2. mat. svaki broj koji se mnoi (multiplikand i multiplikator su faktori); 3. zast. posrednik, zastupnik, ma-kler, agent, komisionar; 4. poslovoa (npr. u tiskarama); 5. inilac, imbenik, element; osoba koja o neemu odluuje. faktorija engl. (factorv) 1. trgovaka naseobina koju organiziraju evropski trgovci u kolonijalnim zemljama; 2. mjesto u udaljenim privrednim krajevima gdje se vri otkup lovine od lovaca i ujedno njihova opskrba industrijskim oruem, materijalom, odjeom, iveom i kunim potreptinama. faktorijel lat. u matematici: produkt niza faktora (v. faktor 2) u aritmetikoj progresiji (v. progresija). faktotum lat. (facere initi + totum sve) 1. ovjek koji sve vri, koji je za sve prikladan; neija desna ruka; oslonac; povjerenik koji bez prigovora izvrava neije naloge; 2. iron. koji se u sve mijea, koji svuda zabada nos. faktum v. fakt. faktura lat. (factura) 1. u umjetnosti sveukupnost razliitih tehnikih naina um-jetnikovih (voenje kista, slaganje slojeva boja, udarci dlijeta, politiranje i si.); u poeziji osobine grade stiha; uope pravljenje, izraivanje, izrada, radnja; 2. raun za prodanu ili poslanu robu koji sadri podrobne podatke o vrsti, koliini i vrijednosti robe; prid. fakturnl; fakturirati, -turlram izdati podroban raun (fakturu) o prodanoj robi; isto i fakturisati, -em; fakturist(a) slubenik privrednog poduzea koji se bavi ispostavljanjem ili revizijom faktura. fakula lat. (facula) 1. baklja, zublja, lu; 2. svijetla mjesta oko sunanih mrlja. fakultativan, -vna, -vno lat. (facultas lakoa, mogunost) koji se moe birati po volji, tj. prema izboru pojedinca; koji se moe i promijeniti ako se promijene uvjeti; naporedan; neobvezatan (npr. neki predmet u kolskoj obuci); fakultativnost, -osti neobaveznost, neobvezatnost. fakultet, -eta lat. (facultas lakoa, mogunost; sposobnost, vjetina) dio sveuilita u kojem se prouava jedna grupa znanosti (pravni, medicinski, filozofski, teoloki itd. fakultet); prid. fakultetski; fakultetlija u dnevnom govoru: fakultetski obrazovan ovjek. fala engl. (fali pad, ugnue) u nogometnoj igri trik kada se jedan igra protivnike momadi uklopi u tzv. ivi zid momadi protiv koje se izvodi esnaesterac, i 1 gov suigra udarac izvede, on st sagiba i tako otvara put lopti prerr falacija lat. (fallacia obmana) med niki naziv za iluzije i halucinacije (

faliki

409

famozan

prepreden, lukav, laljiv; izv. falinost, -osti. faliki gr. koji se odnosi na falos (v.); faliki kult oboavanje spolnog organa, kako mukog, tako i enskog. faliment, 2. mn. falimenata tal. (fallimento) 1. slom poduzea, bankrot, steaj, obustava plaanja; 2. trgovac pod steajem, bankro-ter; falirati, fallram pogrijeiti, pasti pod steaj, bankrotirati, propasti. falinga, 3. falingi, 2. mn. -Ingi tal. (fallanza) mana, pogreka, nedostatak; isto i fallnka, (3. -ki); falingast pogrean, nepravilan (alski). falirati, fallram tal. (fallire) propasti, pasti pod steaj, bankrotirati, falian, -na, -no v. falian, faliti, -Im njem. (fehlen, tal. fallire) manjkati, nedostajati, ne biti nazoan (npr. u koli); u dijalektima i: pogrijeiti, promaiti, falkon, -ona novo/at. (isp. tal. falcone sokol) vrsta starinskih tekih topova; umanj. falkonet (s manjim dometom i lakim zrnima), fallit tal. (it. falit) nesposoban za plaanje, insolventan. falos gr. (fallos kolac) muki spolni organ: kod starih Grka potovan kao simbol plodnosti; isp. faliki. falot, 2. mn. falota jranc. (falot smijean, budalast) vjetrogonja, vucibatina, danguba, besposliar. falset tal. (falsetto) najvii tonovi mukoga glasa, veoma tanki i prigueni, tako da nalikuju enskom glasu (rezonancu ne ini prsna upljina, nego gornja upljina govornog organa); falsetirati, -stlram pjevati u falsetu. falsifikacija lat. (falsus laan + ...fikacija, v.) krivotvorenje, patvorenje; iskrivljivanje, izvrtanje, laan prikaz injenica; falsificirati, -ficlram krivotvoriti, patvoriti; isto i falsifikovati, -ujem; falsifikat, -ata neto krivotvoreno; krivotvorina, patvorina; falsi-fikator krivotvoritelj. falsitat, -ati tal. (falsita) la, himba, zloba. Falstaf (Falstaff) tip ugojenog prodrljivca, pijanice i hvalisavca (iz Shakespeareovih drama). fal njem. (falsch) laan, kriv; pogrean; nepravilan; v. / falian; isto; falan, -na, -no (Begovi); falpiler njem. (isp. fal + Spieler igra) varalica u igri, osobito u kartanju. falta, 2. mn. falta /' falti njem. (Falte) nabor, bora, ubor; faltati, -am praviti nabore (na haljini), nabirati, plisirati, ubirati.
famulus

faltbot njem. (falten sklopiti 4- Boot amac) prenosivi platneni, sloivi sportski amac za vonju po brzacima; kajak. falzet v. falset. falja, 2. mn. falja tur. (falya od tal. faglia) anak u puke, rupica za barut (na starinskom oruju). fama lat. (fama glas, pria) glas koji se pronosi; glasina, govorkanje, vijest; fama crescit eundo (it. ... krescit) glasina raste idui, tj. svatko poneto doda; fama volat glasina leti, tj. brzo se iri; Vergilije pjeva: ... ona se kretanjem hrani i idui biva sve jaa | od straha slaba s poetka, no uskoro silno uzraste, | po tlu nogama gmie, a glavu u oblake die... Izmeu neba i zemlje raskriljuje nonim se mrakom | uka i apue stalno i snu se suprotstavlja slatkom, i danju pak sjedi ko straar na sljemenu nekoga krova, | ili na visokoj kuli zastrauje svijet iz gradova, nikakva skrb je ne mori da 1' pravo il nepravo zbori (Ene-ida IV, 175 i d.) fameja tal. (famiglia) v. familija (Nar.), fames lat. glad; fames bovina (bovinus govei), fames canina (it. kanina; caninus pasji), fames lupina (lupinus vuji) sve isti pojmovi kao i bulimija (v. J , liko-reksija (v. J ; isp. auri sacra fames. Familienvater njem. (it. familijenfater) otac obitelji, okuen, porodian ovjek, obasut djecom (Ogrizovi u pismu Matou o sebi i svojim prilikama; isp. SD XX, 70). familija lat. (familia) 1. obitelj, porodica; kua, rodbina; svojta; 2. rod, vrsta, skupina (ivotinja, biljaka); familijaran, -rna, -rno 1. tko ima familiju, porodicu; oenjen ovjek, otac obitelji; 2. prijateljski s kim; nepri-siljen, neusiljen u ophoenju; prisan, u dobrim odnosima, povjerljiv, domai, kuni, pouzdan, dobro upoznat s neim, izvrsno obavijeten o neemu i si.; familijarnost, -osti neprisiljenost, nesuzdrljiva drutvenost, ponaanje kao kod kue, prisnost, povjerljivost i si. familijaz, -aza v. famulus 1; familija/ina plaa familijazova. familijenhauz njem. (isp. familija + Haus kua) obiteljska kuica; kua, obino u stilu vile, koja ne slui za iznajmljivanje nego u njoj stanuje samo jedna obitelj. famozan, -zna, -zno lat. (famosus) oglaen, razglaen, glasovit; na dobru ili zlu glasu; 410

slavan, uven, silan, izvanredan, opepoznat, o kome se mnogo govori, razvikan; isto i famoz, -a, -o (dubr.). famulus lat. (famulus) 1. sluga; podvornik u koli, u uredu; 2. pomonik, gojenac. fan engl. (skra. od fanatik) vatren oboavatelj (sporta, umjetnosti, umjetnika), zaneseni pristaa, strastven navija. fana njem. (Fahne) zastava, barjak. fanag, fanga tal. (fango) blato, glib, kal, mulj (M. Smoje). fanal, -ala tal. (fanale) obalno svjetlo; svjetionik, svjetiljka; brodsko poloajno svjetlo; lu, fenjer; znak vatrom, svjetlou, dimom. fanarioti (mn. m. roda) Grci iz Fanara, carigradske etvrti; bogate grke poslovne porodice koje su se u turskoj dravnoj slubi domogle visokih poloaja i bogatstava; kapitalisti, izrabljivai i progonitelji ostalih nacionalnih manjina u bivoj Turskoj. fanat, fanta v. fant.2 fanatizam, -zma lat. (fanaticus ushien, oduevljen; pomaman, straan) strastvena predanost, spojena s

krajnjom netrpeljivo-u prema drugim uvjerenjima; slijepa gorljivost, zanesena revnost; luda zagrijanost; fanatian, -na, -no zagrien, zalupan, zanesen, gorljiv; zanesen revnou za jednu vjeru, za jedno miljenje; isto i fanatiki; fanatik, 5. -e, mn. -ci 1. ovjek koji se istie pretjeranom religioznou, krajnjom netrpeljivou, vjerskim ludilom; 2. ovjek koji se s iskljuivim zanosom predaje nekom poslu, koji je neobino privren nekoj ideji; fanatizirati, -tizlram zanijeti, zaslijepiti, ludo zagrijati za neto; isto i fana-tizovati, -ujem. fancaga v. vancaga. fandango, mn. -gi, 2. fandanga panj. panjolski ples u troetvrtinskom taktu (podrijetlom iz June Amerike); plee se u parovima, plesai iznenadno zastaju i dulje vremena ostaju nepokretni; pratnja: kasta-njete (v. J .

fanerogame (mn. . roda) gr. (faneros vidljiv, jasan, oit + gamos vjenanje) javnocvjetke, cvjetnjae, cvjetonoe, biljke s vidljivim spolnim organima. fanfan, -ana jranc. (fanfan) 1. djetece, dje-tence; 2. vrsta ribe. fanfara, 2. mn. fanfara (akc. i fanfara) franc. (fanfare iz arapskog jezika) 1. kratka vojnika melodija koju izvode trube; signal trubama; 2. truba kojom se izvoe signali; 3. konjika ili lovaka mi muzika, banda, glazba, fanfarika, 3. -ci tal. (venet. fanfarig. bukva. fanfardn, -ona, 5. fanfarone panj.-jrai faron) hvalisavac, hvalia, hvastav metljiv ovjek, junak na jeziku; pric ronski; fanfaronada hvalisanje, 1 nje (na jeziku), drskost (u govoru). fanfulja tal. nevaljala enska, bludni Matoa: drolja). fanl prid. indekl. tur. (fani) prolazan. Fanika v. Franciska. fandn, -ona lat. (fanum svetite, h naziv za razliite dijelove odjee ka sveenika (manipul, ovratnik, traka tri); 2. crkvena zastava; 3. zavoj ko loma kosti; 4. kitova us; ipka oc kosti za steznike. fant1 njem. (Pfand) zalog, polog; ] koji se daje u zalog kod istoimei fant2 slov. (iz tal. fante) 1. momak mladi; 2. pub, deko, donjak, ; kartama); 3. sudski ovrhovoditelj, | 4. vojnik pjeak, infanterist; uman
fantazma

fantast i si. v. fantazija i si. fantasterija tal. (isp. fantazija) matat niarenje; tlapnja. fanfazam v. fantazma. fantazija gr. (fantasia predodba, u snu, pojava) 1. mata, stvaralaka zilja, imaginacija; tlapnja, sanjarija, razmniva (Mil. repel) 2. ideja je neto slobodno, hirovito, nenara hir, udljivost; bizaran, asovit u naziv nekih muzikih komada koji odreene muzike forme; fantast(a), fantasta sanjar, matalac, vizior nesenjak; ovjek koji svoja uobraen tra stvarnou, koji hoe ostvariti je nemogue; nastran ovjek; en stkinja; fantastian, -na, -no 1 stvorila mata, zamiljanje; sanjarsl tovit, zamiljen, prividan, tobonji; obian, udnovat, udesan; arobar slovan, neobino velik; golem, og pustolovan, nastran; izv. fantastino* fantastika, 3. -ci neto izmiljen mate, udnovato, natprirodna stvar java; fantazirati, -taziram 1. mat njariti, zanositi se; 2. biti u bunilu, t bulazniti; 3. improvizirati; svirati b prave po asovitom nadahnuu; dul tastikati, -am.

411

fark

fantazma, 2. mn. fantazma gr. (fantasma) 1. privienje, prikaza, utvara, priin, avet, sablast, duh, fantom; 2. nelogina i apsurdna ideja; isto i fantazam, -zma; fantazma-gorija 1. opsjena, sljeparija; vjetina izazivanja udnih, fantastinih slika i figura s pomou optikih obmana, u tamnoj sobi; 2. neobine slike koje vidi ovjek s bolesno--rastrojenom uobraziljom. fantom, -oma gr. (faino iznosim na svjetlo, pokazujem; isp. fantazma) 1. nono privienje, utvara, prikaza, avet, sablast, 2. med. vrsta lutke na kojoj se vjebaju (poroajne) operacije; 3. model ljudskog ili ivotinjskog tijela (ili dijela tijela) u prirodnoj veliini (u muzejima, panoptikumima i slino); fan-tdmka enska ili djeja pletena kapa koja pokriva cijelu glavu i vrat osim lica (kakvu obino nose razni Fantomi u stripovima). fanjak, -njka mad. (fank) kolut na glavi to ga nose ene u znak udaje (Petar Skok). fanjki, fanjaka njem. (Pfannenkuchen) utipci, vrsta hrskavog kolaa peenog na masti, krotule, lepirice. FAO skra. za engl. Food & Agriculture Organization Organizacija (Ujedinjenih naroda) za ishranu i poljoprivredu. Faon u starogrkim priama lijep mladi iz Mitilene na otoku Lezbosu; nesretno zaljubljena u njega, bacila se u more pjesnikinja Sapfa. fa presto tal. (radi brzo!) brz nain slikanja, osobito kod majstora baroka (P. Rubens, L. Giordano). far,' fara, lok. faru engl. (fare putovati, ii) u filmskom jeziku vonja kamere po posebnim tranicama kada treba pratiti snimani objekt na razliitim poloajima; farmajster filmski radnik kojemu je zadatak (struno) upravljanje kolicima na kojima se nalazi kamera. far,2 fara, lok. faru (po otoku Farosu pred Aleksandrijom u Egiptu na kom je bio znamenit svjetionik, visok 400 metara) 1. svjetionik; 2. farovi reflektorom snabdjevene prednje svjetiljke na automobilima za os-vjetljivanje puta. fara,1 2. mn. fara mad. (far pozadina) krma na lai. fara njem. (Pfarre) upa (crkvena), parohija; farnik 1. upnik, paroh; 2. upljanin (Nar.). farabut tal. (farabutto) varalica, hulja, nitkov, vjetrogonja. farad, 2. mn. farada (prema imenu engleskog fiziara Faradava, 1791. do 1867)jedinica za mjerenje

elektrinog kapaciteta; pri kapacitetu od 1 F elektrini naboj od 1 kulona povisuje potencijal vodia za 1 volt; fara-dizacija lijeenje faradajskom strujom. faragov, -ova mad. (farago ks) opanarski no za ienje koe od ostataka mesa; faragovati, -ujem strugati izluenu kou. farandola jranc. stari francuski ples u ranom srednjem vijeku uz pratnju galoubeta (v.J i tamburina; tijelo plesaa zabaeno natrag, a plesalo se u nizu, na cijelim stopalima, kreui se ulijevo. faraon, -ona, 5. faraone 1. naziv starih egipatskih vladara; 2. pogrd. Ciganin; 3. vrsta igre na karte analogna bakarau; prid. fara-onov; faraonski; en. faraonesa, 2. mn. -sa (isp. Krlea, Aretej). faraun v. faraon. farba njem. (Farbe) boja; s farbom van fraza koja znai: reci otvoreno to eli, iznesi svoje miljenje, pokai pravu namjeru i si.; farbar, -ara, 5. farbam i -are bojadi-sar; prid. farbarov /' -arev; farbarskl; en. farbarka; farbara, 2. mn. farbani bojadi-saonica; isto i farbarnica; farbati, -am 1. bojiti, bojadisati; 2. prenes. u vulgarnom govoru: varati, obmanjivati, lagati; farbn-blind njem. slijep za razlikovanje boja; farbn-flek njem. mrlja od boje (Krlea). farbi v. ferbl; isto i farbula (Mato). Farenhajt v. Fahrenheit. farina lat. (farina) brano (isp. farinometar); farin, -ina eerni, obino nerafinirani prah. farinks gr. (farynx, 2. -ngos) jednjak, drijelo, grkljan, grlo; faringitis (akc i -itis) upala drijela. farinometar, -tra, 2. mn. farinometara lat.-gr. (farina brano 4- metron mjera) aparat za ispitivanje upotrebljivosti brana. farizej, -ja, 5. farizeju hebr. (iz aramejskog jezika: odijeljeni, odvojeni) 1. pripadnik religiozno-politike sekte u drevnoj Judeji; farizeji su se isticali vanjskom pobonou i strogim obdravanjem svih obreda; 2. prenes. licemjer, prenemagalo; ovjek koji samo izvana pokazuje krepost ili privrenost nekoj ideji; ovjek koji se pretvara; prid. farizejski licemjeran, prijetvoran; farizejstvo, 2. mn. farizejstava licemjernost, pretvaranje, prijetvornost; isto i fari-zejtina (sve pored farisej i si.). fark v. ferk.

farma

412 farma, 2. mn. farmi engl. (farm) majur, sala, poljoprivredno dobro; isp. farmer. farmakon gr. (farmakon sredstvo) lijek; farmacija 1. sve naune discipline o lje-karstvu; 2. apoteka, ljekarna; farmaceut (akc. i farmaceut) 1. student farmacije; 2. ovjek koji je izuio farmaciju; magister farmacije, ljekarnik; en. farmaceutkinja (akc. i farmaceutkinja); prid. farmaceutski (akc. i farmaceutski); farma kofoni ja (isp. fobija) med. bolestan strah od uzimanja lijekova; farmakognozija (gndsis poznavanje) nauka o poznavanju lijekova; farmakologija (logos rije, govor) nauka o djelovanju lijekova na organizam; farmakolog, mn. -zi strunjak u farmakologiji; prid. farmakoloki; farmakomanija (isp. manija) med. bolesna sklonost nekih osoba da neobino rado uzimaju sve mogue lijekove bez obzira da li im ih propie lijenik ili preporui netko drugi; farmakopeja (poio inim) knjiga normi, dravni struni zakonik koji sadrava karakteristike razliitih ljekovitih supstancija biljnog, ivotinjskog, mineralnog ili sintetskog podrijetla; na stari izraz ljeko-pis; neka se supstancija smije upotrijebiti u ljekovite svrhe tek kad je ispitana i normirana prema propisima farmakopeje; far-makotimija (gr. thvmos volja, elja, sklonost) med. pojam slian farmakomaniji (v.j, no u jo jaem i nekritinijem smislu. farmer engl. (isp. farma) 1. ratar, poljo-djelac, poljoprivrednik, posjednik seoskoga gospodarstva; 2. zakupnik zemlje; farmerke, farmerice (mn. . r.) hlae posebnoga kroja od gruboga plavog jedrenog platna sa zakivcima i drugim ukrasima (naivci od koe), sa mnogo depova i si. (za sport, za trapac itd.); isto i traperice. Farnesina u novinarskom jeziku naziv za talijansko ministarstvo vanjskih poslova. farneki bik v. Dirka. farni, -a, -5 prid. prema fara2, upni, upski; isp. farnik. far niente v. dolce far niente; isp. procul ne-gotiis (J. Ibler). farnik (isp. fara) 1. upnik; 2. upljanin (Nar.). farof njem. (Pfarrhof) upni dvor (isp. fara2). fars tur. (farz) propis muslimanske vjere. farsa franc. (farce) 1. lakrdija; aljiva igra niske komike; lakomislena i vulgarna komedija; 2. prenes. aljiv, nepristojan ispad. Farsal v. Farzal.

fas

farseskno tal. na nain farse (v.J, lakr aljivo, neozbiljno. farucca panj. (it. fariika) starinski ; zijski narodni ples. Faruk tur. koji lui istinu od ne uviavni. farvater hol. (vaarwater) I. pruga vodeni stranstva na kojoj je dubina vode pod uvjetima dovoljna za prolaz brodova denom istisninom; 2. sfera neijeg u struja, pravac (politike). Far West engl. (it. far uest) Daleki i Zapad (predjeli Sjeverne Amerike j bijelci vodili bespotednu borbu proti janaca i gotovo ih istrijebili). farz v. fars. Farzal (lat. Pharsalus, gr. Farsalos) -u grkoj pokrajini Tesaliji, pred kc Cezar god. 48. pr. n. e. pobijedio Pc (Krlea). fas (pored f.a.s.) skra. za engl. free side ship (besplatno uz bok broda); k la pri sklapanju trgovakih ugovo kojoj je prodavalac duan robu dc do boka broda koji e je otpremiti. fasada franc. (facade) 1. prednja strana i lice zgrade, proelje; 2. prenes. var prividnost neke stvari; prid. fasadni der, -era 5. fasaderu radnik gra skB struke koji izvodi sve vrste fasada fasc. skra za fascikl (v.j. fasces (mn. m. roda; kod nas indekl.) la cis sveanj) snop iblja sa sjekii sredini koji su liktori nosili pred k( ma u starom Rimu kao znak vrhovr sti (faisti su fasces uzeli za svoj sit po njima se nazvali). fascia lat. 1. svezak, sveanj; 2. omot, zavoj; 3. tanka koica na miiima na ile); fascia brachialis (it. brahija zavoj za nadlakticu; fascia colaris (, laris) a) zavoj za vrat; b) nabran nik; fascia crinalis (it. krinalis) za kosu; fascia lata (tj. iroki zavoj) za bedro; fascia triangularis ad oculo okulos) trokutasti zavoj za oi; f; cija 1. zamatanje, uvijanje biljal zavijanje, previjanje bolesnika. fascikl, 2. mn. fascikla / fascikla lat. (fa lus, isp. fasces) sveanj, svei spisa; sn isto i fascikul / fascikula (. rodaj. fascinacija lat. (fascinare urei pogl ili rijeju) opinjenje, oaranje, op glag. fascinirati, -inlram opiniti, oi opsjeniti; fascinantan, -tna, -tno koji fatelin fasija, 2. mn. fasija (po franc. itanju: isp. fascia) svezak, rukopisna knjiga (enoa). fasik, 5. -e, mn. -ci tur. (fasik) grenik, pokvarenjak. fasl njem. (Fass) bure, bava, lagav. fason v. fazona. fasovati, -ujem dobiti, primiti vojniku hranu, oruje, opremu. Od njemakog: fassen, sljedovati (Krlea); fasovati svoje dobiti to koga ide, obino: biti (strogo) kanjen; isp. fasung. fasti dies lat. (prvotno: sudbeni dani) dobri, sretni dani; fasti consulares (it. konzula-res) u starom Rimu kronoloki popis najviih inovnika; isp. nefasti dies. fasung, mn. -zi, 2. fasunga njem. (Fassung) 1. pripadak, sljedovanje: ono to nekom pripada; 2. okvir, naroito kod metala ili dragog kamenja; nain uokvirivanja dragog kamena u nakitu; 3. okuje koje dri sastavne dijelove neke sprave (npr. fasung grlo arulje). faa tal. (fascia) traka, vrpca; pojas, pas; zavoj, povez.

fascioloza

413

fascinirati, oaravajui; fascinantndst, -osti zapanjivost, oarljivost, opsjenljivost, sposobnost opinjenja (Krlea). fascioloza lat. metiljavost, bolest jetara kod ovaca i goveda (uzronik jetreni metilj, lat. Fasciola hepatica). fascionalan, -Ina, -Ino (isp. fascia) u svescima (fascionalne knjige; enoa). fas est et ab hoste doceri lat. treba i od neprijatelja uiti. faseta, 2. mn. fasta franc. (facette malo lice) 1. jedna od strana bruenog dragog kamena ili fine staklene robe; 2. male plotine na koje se dijeli oko kukaca i dr.; prid. fasetnl, -a, -6; fasetno oko organ vida u kukaca i rakova, (mreasto oko), sastavljen od vie jednostavnih oiju oma-tidija; fasetirati, -sefiram rezati, brusiti na fasete, cizelirati, sitniavo dotjerivati. fashionable engl. (it. fenebl) otmjen, elegantan, pomodan, svjetski (Nehajev, Krlea).

faanke, faanaka (mn. . roda) v. fanik. fae jranc. (facheux) posvaen, u nepovoljnim odnosima, ozlojeen na nekoga. faina, 2. mn. faTna tal. (fascina, isp. fasces) ibaa; svezani snop prua; pleteno iblje; upotrebljava se pri saperskim i hidrotehni-kim zemljanim radovima za uvrenje nasipa, za izgradnju brana, te kao podloga za ceste u movarnim krajevima itd.; isp. daljan; fainmeser njem. kosir, poseban no (mala kosa) za rezanje iblja (Krlea). fairati, falram jranc. (hacher sjeckati, isjei) isjeckati meso na sitne komadie, samljeti, kosati. faizam, -zma lat. (v. fasces) vladavina reakcionarnih i imperijalistikih predstavnika krupnog kapitala, vlasnika tvornica oruja, velikih banaka i veleposjednika kako se oblikovala prvotno u Italiji, a kasnije u Njemakoj i u Japanu. Faizam je izazvao drugi svjetski rat u kojem su njegovi nosioci poinili strahovita zvjerstva u velikom dijelu svijeta, a osobito u naoj zemlji; faist(a), 2. mn. faista lan faistike stranke; pristalica faizma; en. faistkinja; prid. faistiki; faizacija pretvaranje demokratske vladavine u faistiku; glag. fa-izirati, -iziram. fanik, nm. -ci, 2. fanlka njem. (Fasching) 1. vrijeme u crkvenoj godini od boinih do korizmenih dana, poklade, mesojede, karneval (v.j;2.posljednji dan poklada; mesopust, pokladni utorak; 3. princ
fater

Karneval, maska, makara (kao personifikacija: lik smi-jenorunog iskreveljenog mukarca, gotovo avla; strailo, nakaza uope). fat v. fad. fata v. vata. fatalan, -Ina, -Ino lat. (isp. fatum) sudbonosan, koban; nesretan i zlosretan; neizbjeiv; poguban, razoran, opasan, smrtonosan; fatalnost, -osti sudbonosnost, kobnost. teina poloaja; isto i fatalitet, -eta; fatalizam, -zma 1. vjerovanje u unaprijed odreenu i neizbjeivu sudbinu; 2. rel. uenje koje smatra da su svi dogaaji neopozivo unaprijed odreeni od jedinoga i natprirodnoga uzroka; fatalizam je bitna crta islamskih vjeroispovijesti; fatalist(a) ovjek koji vjeruje u sudbinu i predaje joj se; pristaa fatalizma; en. fatalistkinja; prid. fatalistiki. fatamorgana tal. (fata vila, Morgana po keltskoj prii sestra legendarnog kralja Artusa) 1. optika varka u pustinjama uslijed pregrijanog (ili veoma ohlaenog) uzduha kada se zamorenom putniku ini da vidi nepostojee stvari i predmete (oaze, gradove, vatru i si.); u Banatu se to dogaa za velike ege i poznato je pod imenom tera--baba-kozlie; 2. prenes. opsjena, varljivo privienje, varka, utvara, umiljanje, iluzija; prid. fatambrganski (Mato, M. Marjanovi). fatelin v. vatelin. 414 (lat. blagosloven, sretan, povolja vna osoba Goetheove tragedije istoj na; simbol nezadrive tenje ljud znanjem i traenjem smisla (sree) u kako se to razvilo i oitovalo u d< nesanse, tj. u poetku uzdizanja gra klase; glasovita je zakletva Faustova niku svome Mefistu, u kojoj mu o svoju duu u trenutku kada se bude sretnim: Zum Augenblicke werd' i gen i ,Verweile doch, du bist so i dann kannst du mich in Fesseln sci dann werd' ich gern zugrunde gehn svane 1' ikad takav tren da kaem Stani, stoj!, tad rado u ti biti tad sapni me u okov svoj!; prid. fi ski. Fausta Flavija Maksima ime ene rin cara Konstantina Velikoga (ivjela 326. n. e.), poznate po svojoj razuzc i razvratnosti; za nju se pria da je s\ svoga ljubavnika, poto je provela njime, dala ubiti; uguena je u kup faustbal njem. (Faust aka, Bali sportska igra loptanja akom izmedt ekipe po pet igraa; potjee od star janske igre pallone, obnovljena u f1 koj 1890, ali nije postigla vee pc nosti. Faustu) legendarni rimski pastir, u albanskoga kralja Amulija; zajedno s jom enom Akom Larencijom naao, i odgojio Romula i Rema. faute de mieux jranc. (it. fot d' mije) dostatku boljega (Mato). fauteuil v. fotelj. fauvizam v. fovizam. faux-bourdon jranc. (it. foburdon) vrstaj likog crkvenog pjevanja u nekadanj mena. faux pas jranc. (it. fopa) pogrean 1 povreda etikete, dobrog ponaanja. favete linguis lat. (it. favete fingvis) tiho! (tim su povikom sveenici kod Rimljana prigodom rtve pozivali pr da se potpuno predaju pobonosti). favirati v. favorizirati. favor lat. (lavor naklonost, milost klonost prema komu, dobrohotnost v pokroviteljstvo, blagodat, prijaznost, znost, uslunost; favorabilan, -Ina, -li mio, omiljeli, drag; ugodan, prijatar ristan, pogodan, povoljan, probitaa

fater njem. (Vater) otac (u familijarnom govoru). fatermerder njem. (Vater otac + Morder ubojica) ocoubojica, vrsta visokog tvrdog mukog ovratnika, moda naih djedova (vrhovi ovratnika nisu bili posuvra-eni, nego su ubadali vrat, pa mu je ime oito odatle to se djeci inilo da e im zaklati oca); isp. tekragn. fatidiki tal. (tatidico) proroki; proroanski, vidovit (V. C. Emin). fatigati, -am tal. (venet. fatigar) raditi, truditi se, muiti se; fatinji dan radni dan (Vojnovi). Fatih tur. Osvaja (poasni nadimak sultana Mehmeda II. koji je osvojio Carigrad 1453). Fatima tur. koja odbija dijete od sise (inae ime Muhamedove keri). fatum lat. sudbina, udes, kob, usud (isp. fatalan...). fau, mn. fauovi zapravo ime slova v u njemakoj abecedi; u toku drugoga svjetskog rata naziv za njemako tajno razorno oruje (prema prvom slovu rijei Vergeltung, it. Fergeltung odmazda); prvi Vi (tele-dirigirani aerodinamiki projektil na mlazni pogon, letea bomba) lansiran je na junu Englesku, sa posebnih ureaja na obali Atlantika, u lipnju 1944, a prvi V2 (tele-dirigirani balistiki projektil na raketni pogon) u studenom iste godine; najavljeni, jo strasniji, V3 morao je izostati, jer su Saveznici svojim iskrcavanjem u Francuskoj i stalnim bombardiranjem Njemake sprijeili njegovo dovrenje i lansiranje. faul engl. (foul) 1. gadan, protivan, nepoten, prost, nepristojan u igri; 2. prekraj pravila osobito u sportu; surovost; surov ispad; faulirati, fauliram povrijediti, ozlijediti, loe postupati u igri, nepropisno napasti; faul plej v. foul play. faulencer njem. (Faulenzer lijenina) papir s debelim ravnim crtama koji slui kao podloga za ravno pisanje. fault v. folt. Faun lat. (Faunus) 1. u starorimskoj mitologiji jedno od niih boanstava koje ivi u umama i planinama; pokrovitelj stada; dlakav je, s kozjim nogama, repom i rogovima; 2. prenes. (faun, 2. mn. fauna) pohotan ovjek; 3. vrsta amerikog majmuna; prid. faunski. Fauna 1. mitol. boginja polja i uma; 2. fauna ivotinjsko carstvo; skup svih ivotinjskih vrsta nekog kraja, zemlje, sredine ili nekog perioda u geolokoj historr lje; isp. flora; prid. faunski. Faust

favus

415

fecit

vorit, -ita 1. ljubimac, miljenik; 2. osoba koja stoji pod pokroviteljstvom mone ili utjecajne linosti; 3. konj trka koji ima najvie izgleda na pobjedu u utrci i na kojega se najvie klade; 4. sport, tim (momad) za koji postoji opravdana nada da e pobijediti; favoritkinja 1. ljubimica uope; miljenica; 2. ljubavnica utjecajne linosti; favoritizam, -zma 1. izdizanje, proteiranje favorita, ljubimaca utjecajnih linosti i stavljanje njihovo na visoke poloaje; 2. poredak u kojem se sve osniva na utjecaju ljubimaca, miljenika, favorita; favorizirati, -riziram biti sklon, blagonaklon prema nekome, davati nekome prednost iz naklonosti; tititi, ii na ruku, podupirati, potkrepljivati, pomagati ije elje, isticati koga; isto i favorizovati, -ujem fa-vorisati, -em. favus lat. 1. pelinje sae; med; 2. gljiviasto oboljenje dlakavog dijela glave, krastava glava. favence v. fajansa. faza gr. (fasis) razvojni stupanj, mijena; odreeni stupanj, period u procesu razvitka, u promjeni oblika ili stanja tijela ili pojave. fazan, -ana ptica gnjeteo (ime po azijskoj rijeci Fazis); en. fazanka (Krlea: Pan); prid. fazanov; fazanski; fazanerija ograeni prostor u umi gdje se odgajaju fazani (obino jedan mujak i nekoliko enki). fazer, -era jranc. (phaseur) crta pojedinih faza u crtanom filmu (izmeu poetnih i zavrnih pokreta koje izradi animator, v.). Fazila tur. vrlina. Fazlija tur. vrijedni, vrsni, dobri, fazona jranc. (facon) oblik, forma; nain kako je neto nainjeno; isto i fazon, -ona; fazonirati, -oniram dati neemu oblik, fazonu, uobliiti, oblikovati, faol, -61a tal. (fagiolo) grah, pasulj; isto i faul, -lila. FBI (izg. ef-bi-aj) skra. za engl. Federal Bureau of Investigation (v.). FDIF skra. za Jranc. Fedration Dmo-cratique Internationale des Femmes (Meunarodni demokratski savez ena); engl. Women's International Democratic Federa-tion. Fe znak za kemijski element eljezo (lat. ferrum). feature v. fier. Feb, Feba gr. (Foibos) Sjajni, Blistavi, jedan od nadimaka boga Apolona (v. J ; feb (malim slovom)

fecn
sam) nainio, izveo, izradio (pie se na umjetnikim djelima uz ime umjetnika). fecn njem. (Fetzen) krpa, dronjak, trulja, rita. feda tal. (fede) svjedodba, slubena potvrda; uvjerenje; smrtovnica, osmrtnica (Vojnovi). FEDAC skra. za jranc. Fderation Euro-peenne des Associations des Combattants (Evropski savez udruenja ratnika). fedajin (arap. onaj koji je rtvovao svoj ivot) pripadnik Narodne demokratske fronte za osloboenje Palestine, borac protiv drave Izrael, palestinski gerilac. feder njem. (Feder) 1. pero (za pisanje); 2. opruga, pruglo, pokreta, gibanj. federacija lat. (foedus, 2. foederis savez) 1. savez manjih drava u federativnu dravu u kojoj pojedini sastavni dijelovi, federalne jedinice, kao takve sudjeluju u organizaciji sredinje vlasti, zadravajui svaka svoju politiku i kulturnu samostalnost, a podinjavaju se u nekim atributima drave (vanjska politika, novac, pota, eljeznice i si.) zajednikoj sredinjoj vlasti, olienoj u saveznom parlamentu i saveznoj vladi; 2. katkada i itava SFRJ kao cjelina

kod nekih pjesnika: sunce; Feba u starogrkoj mitologiji titanka, ki Zemlje. febl jranc. (faible) slabost (prema neemu). febra tal. (febbre) groznica, vruica, ognjica; febrilan, -Ina, -Ino grozniav; febrilnost, -osti grozniavost, stanje poviene tjelesne temperature (iznad 37). februar lat. (februarius) mjesec veljaa; prid. februarski; februarska revolucija 1. parika buroaska revolucija koja je izbila krajem veljae god. 1848, a koja je dala poticaj za revolucije gotovo u itavoj Evropi; u toj revoluciji oboreno je kraljevstvo, a Francuska je proglaena jedinstvenom i nerazdjeljivom republikom; tu republiku izvojevali su svojom borbom i svojom krvlju francuski radnici, ali je buroazija uzela vlast i zatim u krvi uguila pokuaj proleterske revolucije. To je prvi veliki oruani sukob buroazije i proletarijata. Buroazija poinje sve vie skretati u reakciju, naputati liberalizam; 2. buroasko-demokratska revolucija u Rusiji god. 1917. koja je oborila carizam i koja je znaila prvu fazu u pravcu ostvarenja socijalistiko-proleterske revolucije; neposredni rezultat te revolucije je formiranje nove dravne vlasti u Rusiji, tzv. Privremene vlade sastavljene od predstavnika buroazije i buroaskih spahija (Lenjin), usporedo s kojom je postojala druga vlast Sovjet radnikih i vojnikih deputata; glavna karakteristika buroasko-demokrat-ske revolucije je, prema tome, dvovlae, koje je trajalo do 7. studenoga 1917. (Oktobarska revolucija) kada je sva vlast revolucionarnim putem prela na sovjete; Februarska diploma (Veljaki patent) dopuna Oktobarskoj diplomi (v. J , zapravo njezina zamjena, kojom se opozivaju neka demokratska naela oktobarske diplome i ponovno uvode neke ustanove u nekadanjoj carskoj Austriji (alski). fec. skra. za lat. fecit (v.j; isp. f. FEC skra. za engl. Far Eastern Commission (Komisija za Daleki Istok). feca tal. (feccia, venet. fezza) talog (osobito od vina); kod naih starih pisaca i: drutveni talog, olo. feces lat. v. fekalije. fecijali, -ala (mn.) tal. (fetiales) zbor od 20 sveenika u starom Rimu, s velikim pravima osobito u vanjskopolitikim odnosima drave (v. pater patratus). fecit lat. (facere initi, perj. feci uinio 416 (npr. u novinama: To je zadatak federacije, a ostalo e izvriti pojedine republike); 3. savez drutava ili organizacija; federalan, -Ina, -Ino savezni; 'koji se odnosi na federaciju; federativan, -vna, -vno koji ulazi u sastav federacije; federativni poredak, federativna drava isto to i federacija 1; federalizam, -zma 1. sistem dravnog ureenja na federativnim naelima; organizaciona struktura neega osnovana na naelu federacije; 2. pokret u nekim (osobito mnogonacionalnim) zemljama u korist federativnog ureenja drave; 3. sitnoburoaska struja (Proudhon, anarhisti) koja je propovijedala neophodnost ureenja drutva na naelima saveza pojedinih samostalnih proiz-vodno-potroakih komuna; federalist(a) pristaa federalizma; en. federalistki-nja; prid. federalistiki; federalizacija prijelaz na federalistiko ureenje drave (umjesto prijanjeg centralistikog); glag. federali-zirati, -iziram.

Federal Bureau of Investigation (it. federcl bjurou of investigein) kriminalna i politika policija USA koja se osobito bavi progonjenjem pijunae, a poslije drugoga svjetskog rata okomila se i na komunizam; isp. FBI. Federal Reserve Svstem centralni bankovni sistem u USA, nadlean za kontrolu novca, za poslovanje banaka i si. federbal njem. (Feder pero + Bal lopta; 2. ples) 1. isto to i badmintc 2. aljivi naziv za spavanje (u djejem toboe ples na perju. federbu njem. (Federbusch) perjanica, federirati, -driram njem. (isp. feder) kivati, biti elastian, federmadrac njem. iani uloak za kre' leaju daje elastinost, federmeser njem. (Feder pero, opr Messer no) sklopivi, sloivi noi akija. federvajs njem. (Federvveiss) milovkino, 1 bjelilo, mastika, masnik, panjolska (poznata upotreba pri obuvanju cipela). federzic (-sic) njem. mekano, elastine te, osobito u koijama (Krlea). feding, mn. -zi engl. (fading iez izumiranje) u radio-tehnici: nestajan bljenje zvuka; nai izrazi: izbljeivan tapanje.

Fedon (gr. Faidon) starogrki fdo st. pr. n. e.), uenik Sokratov, osniva u Elidi; glavna linost istoimenog PI vog dijaloga, koji se esto zove i ili 0 a u kojem ima lijepih podataka o p njim asovima Sokratovim. Fedor v. Teodor. Fedra (gr. Faidre) u starogrkim p ki Minosova, sestra Arijadnina, ena jeva; beznadno zaljubljena u Hipolit; Tezejeva iz prvog braka, poinja ubojstvo, ali prije toga ostavlja za (ods Tezeja pismo u kojem okrivljuje H za svoju smrt; to dovodi do tekog s izmeu sina i oca, u kojem Hipolit ] neduan; poznate su tragedije o od Euripida, Seneke i Racinea. fedrih njem. (fedrig gibak) u jeziku mesara i kuhara: dio ivotinjskog tije posredno iza glave, tzv. vratina. Fedro (Fedar) (gr. Faidros) starogrk zof (5. st. pr. n. e.), znaajna linost novih dijaloga Gozba i Fedro. feed-back engl. (it. fid-bek) 1. ure ujednaivanje radio-signala; 2. u netici: povratna kontrola, skup povi retroaktivnih informacija i ponaanja televiziji: emisija u kojoj gledaoci u s; toku izvedbe telefonski pitaju za ra razjanjenja u vezi s izvedbom i do na njih odgovore od samih izvoaa.
Felicijan

feeder

417

feeder v. fider. feerija franc. (feerie) 1. pria o vilenjacima; 2. kazalini komad bajoslovnog sadraja u kome dolaze duhovi, vjetice, vile, vilenjaci i si., s raskonim dekoracijama i raznim scenskim trikovima, sraunatim na vanjski efekt; feerijski bajoslovan, aroban, vilinski. feet v. foot. feferon, -ona njem. (Pfefer papar, biber) vrsta male, obino vrlo ljute paprike. feher njem. (Facher) lepeza: isp. moskar; fehra-ti se, -am se hladiti se lepezom (u zagrebakom dijalektu). Fehim tur. razumni, bistri, otroumni; fen. Fehma. Fehmija tur. isto to i Fehim; en. Fehmija. fehtati, -am njem. (fechten) 1. maevati se; 2. prosjaiti; isto i fehtovati, -ujem; fehter 1. maevalac; 2. prosjak (ovo pod br. 2 i: fehtbruder). Fejzulah, -aha tur. boja dareljivost, boja milost. fekalije (mn. . roda) lat. (faex, 2. faecis talog, ostaci, smee) izmetine (iz tijela), ekskrementi, stolica, fekundacija lat. (fecundare initi plodnim) oplodnja, oploivanje, fela mad. (fl) vrsta, pasmina, soj, bagra, sorta. felacija lat. (fellatio) seksualno zadovoljavanje cjelivanjem odn. lizanjem spolnih organa, pa i stavljanje penisa u usta (esto kod homoseksualaca). felaet tur. (felaket) nesrea, propast, zla kob. felaga naziv za tuniske i alirske partizane u narodnooslobodilakoj borbi protiv francuskih kolonijalista. felah, -aha, 5. felae, mn. -asi, 2. felaha ar. (fellah ratar) starosjedilaki Arapin zemljoradnik u Egiptu, Arabiji, Siriji, Palestini (prot. beduin nomad); en. fe-lahinja; prid. felaki. feler, 2. mn. felera njem. (Feldscher) vidar, ranarnik (osobito vojni, u starini), lijenik bez akademskih kvalifikacija. feldbaba, feldbebel v. feldvebl. feldbet njem. (Feld polje + Bett krevet) poljski krevet, vojnika (oficirska) postelja za razvlaenje, sloivi, sklopivi krevet. feldbinda njem. (Feldbinde) oficirski slubeni pojas (kad je oficir na osobitoj dunosti).

feldcajgmajster njem. (Feldzeugmeister) artiljerijski general (u njemakoj i bivoj austrougarskoj vojsci). feldflaa njem. (Feld polje + isp. flaa) limena boca posebna oblika za noenje vode na vojnim vjebama ili u ratu; kod nas: uturica. feldger'iht njem. (Feld polje + Gericht sud, sudite) ratni sud (Feldman). feldgrau njem. (Feld polje + grau siv) u njemakoj (i u nekadanjoj austrougarskoj) vojsci oznaka za sivu boju vojnikog odijela koja odgovara boji okoline i slui za kamuflau; kod nas: sivomaslinast. feldkaplan njem. vojni sveenik (Krlea). feldkiha njem. (Feldkiiche) vojna kuhinja, posebna naprava na kotaima u kojoj se kuha jelo za vojnike na maru, u logoru, uope izvan kasarne. feldkomandanhira njem. (Feld [bojno] polje + isp. komanda) organ njemake vojne uprave u ratnim operacijama (naziv poznat u naim krajevima iz doba okupacije 1941 1945). feld maral njem. (Feldmarschall) najvii vojniki in u mnogim zemljama, vojskovoa, maral; (negdje i generalfeldmaral); Krlea esto spominje i in feldmarallajtnant (njem. Feldmarschalleutnant) kao jedan od najviih (generalskih) inova u nekadanjoj austrougarskoj vojsci, podvojvoda, zamjenik vojskovoe. feldpost njem. (Feld polje 4- Post pota) bojna pota (u govoru starijih ljudi koji su sluili austrijsku vojsku). feldruf njem. (Feld polje 4- rufen zvati) vojn. odziv, lozinka. feldspat njem. (Feldspat) vrsta rude glinenca; kod starijih pisaca; iskrolisnik; v. orto-klas, plagioklas. feldvebl njem. (Feldvvebel narednik) najvie podoficirsko zvanje i dunost u pjeadijskim, artiljerijskim i inenjerskim jedinicama nekih vojski; kod nas su ih nekada zvali feljbaba; isp. feldbaba, feldbebel. Feldzeugmeister v. feldcajgmajster (Krlea). feldandar njem. pripadnik vojne endarmerije (Krlea). feler, 2. mn. felera njem. (Fehler) pogreka, omaka; felerian, -na, -no sa felerom, s grekom, neispravan, felga, 3. -gi, 2. mn. -gi njem. (Felge) dio kola (automobila), naplatak (na kotau), kolni vijenac.

felibri, -ia Jranc. (flibrige) francuski knjievni pokret koji uva provansalski govor u svojim djelima Felicita Felicita v. Feliks. Feliks lat. sretni; isto i Felicije, Felicio; en. Fellcija, Felicita. Felix A leluja lat.-hebr Sretan Uskrs (kod katolika). felix qui potuit rerum cognoscere causas lat. {it. feliks kvi... kognoscere kauzas) sretan (onaj) koji moe upoznati uzroke stvarima. fe Ion ija lat. (barb.-lat. felonia) 1. izdaja, izdajstvo, vjerolomstvo; 2. lopovtina, zloin, krivino djelo; isp. felun. fels najstariji arapski bakreni novac. fela, 2. mn. fela njem. (isp. fal) krivuljasta putanja lopte u sportskim igrama. feluka, 3. -ci, 2. mn. feluka ar. 1. mala brza brodica na jedra i vesla; na Jadranu je u 19. st. sluila za hvatanje kriomara; 2. dvorogi eir uz uniforme diplomata, grobara i si. felun, -ima, 5. felune_ tal. (fellone) izdajica, izdajnik; nevjernik (egedin); isp. felonija. feljbaba v. feldvebl. feljton, -ona franc. (feuilleton) 1. podlistak; novinski lanak popularno-naunog, dru-tveno-politikog ili literarnog karaktera, napisan ivo i duhovito; listi (Mato); lanak krai od ostalih, trpljen uz uvjet da bude jezgrovit i duhovit (Tin: Ulomak podliska protiv podliska); 2. jedan od novinskih stupaca ili odreena vrsta novinarskog materijala, tampana redovno u stanovitom stupcu; prid. feljtonski; feljtonista) novinski suradnik koji pie feljtone; en. feljtonistkinja; prid. feljtonistiki; glag. feljtonirati, -tontram pisati feljtone (Mato). tema njem. (Vehme) 1. krvno kolo; srednjovjekovni tajni sud; 2. nekadanja teroristika tajna organizacija desniarskih njemakih saveza za ubijanje politikih protivnika; crnostotinai, batinai. femicld, -ida lat. (femina ena, occidere ubiti) 1. skup nasilja nad enskim svijetom od batinanja do prisiljavanja na prostituciju; 2. ubojstvo ene, enoubojstvo. femina lat. ena; feminln, -a, -o enskast (Krlea); femininum gram. imenica enskoga roda; isto i feminln / feminini generis; feminizam, -zma opa oznaka struja u buroaskom enskom pokretu za formalno pravno izjednaenje ena s mukarcima; feministkinja pripadnica, pristalica feminizma; prid. feministiki. feminizirati, -iziram (isp. femina) poenstve-niti, uiniti enstvenim, dati enske osobine, omekoputiti, raznjeiti (sve, dakako nosu na muku osobu).

(isp. langue d'oc). Felicijan, -ana, 5. Felicijane v. Feliks. 418

Femunoja ki Apolonova, sveenica fima; smatra se izumiteljicom heks (tim su pjesnikim metrom veinor vana delfijska proroanstva). femur lat. bedrena kost; prid. femorala -Ino. fen' njem. (Fohn od lat. favonius i vjetar) 1. suh i topao proljetni v Alpama; 2. elektrini aparat za kose. fen2 tur. (fen) vrsta; vrsta nauke, naun plina. fenacetln, -ina gr.-lat. (faino osvje + acetum ocat, sirce) medicinsk stvo protiv groznice, ivanih smetnj vobolje; slino i fenadon, -ona, f< -ina, fenalgbl, -61a {gr. algos bol) fenantren, -ena (phenvl-anthracen) aroi ugljikovodik u kamenom ugljenu (im broj vanih derivata). fendik, mn. -ci, 2. fendlka njem. (P sitan bakreni novac. fen d' sjekl v. fin de siecle. fenek, mn. -ci, 2. feneka v. fendik. fenetraa jranc. (fenetrage) svi proz nekoj zgradi. feniajis v. fenijanizam. Fenicija (pored Fenikija) u starom zemlja na obali Sirije izmeu Liba Sredozemnog mora; prid. fenlkl; Fer mn. Feniani narod semitskog pod en. Fenianka. feni v. feniks. fenijanizam, -zma tenja za nasilnim s em engleske vlasti u Irskoj; fenijac 2. mn. fenijaca pripadnik irske revolucionarne organizacije (osnovan 1861) Fenijsko bratstvo; isp. Sinnfei Fenikija / Fenicija (v.). feniks gr. (foinix) 1. bajoslovna ptica i: istone bajke (feni-ptica) koja tob< osjeajui blizinu smrti izgori u gnijezdu, a onda se ponovno rada pela; kod starih Egipana utjelovljenji sunca Raa, simbol besmrtnosti; 2. i onaj koji se preporaa, koji uskrsav; se obnavlja, koji je neprolazan, besi 3. astr. ime jednog zvijea junoga (Feniks). fenobarbitdn, -ona gr. jedan od prvih turata, sedativ, antiepileptik. fenofaza gr. razvojno razdoblje (. Vu 419 fereda fenomenologija gr. nauka o pojavama, znanost nezavisna od iskustva, opisivanje i analiziranje pojava u nekom odreenom podruju. fenotip gr. (isp. fenomen + typos lik, oblik) biol. konani rezultat uzajamnoga djelovanja genotipa (v.j i uvjeta sredine kod razvoja organizama; sve izraene oznake organizama, drugim rijeima: svaki konkretni organizam. fenrih, mn. -si, 2. fenriha njem. (Fahnrich) zastavnik (najnii oficirski in u njemakoj i nekadanjoj austrougarskoj vojsci); isto i fenrik (alski). fenster-promenada njem.-franc. (Fenster prozor + isp. promenada) etnja ispod (djevojakih) prozora (alski); kod Krlee i proireno znaenje: Neku no uinio sam fensterpromenadu pred kraljevskim dvorom (Zastave ). fenstertok njem. (Fenster prozor + Stock korijen) drveni okvir u zidu u koji se usauje prozor; doprozornik. fentom tur. (fend lukavost, himbenost) toboe. fenjer, 2. mn. fenjera tur. (fener) svjetiljka, laterna, lampa, feral; umanj. fenjeri; fe-njere, -eta;

fenol

fenol, -61a gr.-lat. (faino osvjetljujem + oleum ulje) karbolna kiselina. fenolftalein, -ina gr. vrsta purgativa. fenologija gr. (fainomai pojavljujem se + logos rije, govor) dio biologije koji raspravlja o zakonitostima tempa i karaktera razvitka godinjeg ciklusa pojava u ivoj prirodi (npr. buenje bilja iz zimskog mirovanja, cvjetanje, sazrijevanje plodova itd. ili povratak ptica, pravljenje gnijezda, leenje ptiadi iz jaja itd.). fenomen, -ena gr. (fainomai pojavljujem se) 1. /Ti. pojava u idealistikoj filozofiji subjektivna pojava koja postoji samo u svijesti; u Kantovoj filozofiji stavlja se fenomen nasuprot noumenu (v.J; 2. rijetka (izuzetna) pojava (npr. u prirodi); neto znamenito; neobian sluaj, udo, rijetkost, izuzetak, iznimka; fenomenalan, -Ina, -Ino vrlo rijedak, sasvim neobian, vrlo udan, izuzetan, izniman, izvanredan; fenomenali-zam, -zma subjektivno-idealistiki pravac u filozofiji; negira postojanje objektivnoga svijeta i smatra jedino realnima pojave svijesti, fenomene.

fenjerdija 1. palitelj (javnih) fenjera, naiga; 2. posljednji ovjek u koloni (koji nosi fenjer, da bi eventualni kasnioci vidjeli kamo treba da idu); isto i fenje-ras, -aa, 5. fenjerau (ovo poneto ironino za posljednju momad na prvenstvenoj tablici u sportskim natjecanjima). fer engl. (fair) ispravan, poten, lijep, u redu; kavalirski, fer plej (fair plav) potena igra; astan, viteki postupak. ferada v. fereda. feragosto tal. (ferragosto) naziv za kolektivne godinje odmore tokom mjeseca kolovoza (augusta) u Italiji. ferajnsmaheraj njem. (Verein drutvo, udruenje + machen initi) svojstvo nekih ljudi da se rado bave drutvenim ivotom, da vole prisustvovati sjednicama, stalno se javljati za rije, namjetati odbornike, birati i sami biti birani i si. ferak, ferka v. ferk. feral, -ala tal. (fanale, ferale) fenjer, svjetiljka; lampa; umanj. ferali (Vojnovi). Ferante tal. v. Ferdinand, ferata tal. (strada ferrata) eljeznica, vlak, voz. ferauo, -lila tal. (ferraiolo) ogrta, plat (Vojnovi). ferband njem. (Verband) ovoj, zavoj (na ozljedu).

ferbinder njem. (verbinden vezati, spajati) u govoru starijih zagrebakih nogometaa: spojka, polutka (igra u navalnom redu desno i lijevo od centra). ferbl njem. (isp. farba) hazardna kartaka igra; ferblati se, -am se igrati ferbl. ferbule, frbula (mn. . r.) v. ferbl. ferihtati, -am (na neto) njem. (verzichten) odrei se, ustupiti, zanemariti neki svoj interes, pregorjeti, rezignirati (u zagrebakom govoru); isto i ferihtovati, -ujem. ferdek, mn. -ci, 2. ferdeka njem. (Verdeck) krov na lai; brodsko skladite. ferdekter njem. (Verdacht sumnja) sumnji-vac, sumnjiv tip; isp. verdekter. Ferdinand germ. junaki borac. Ferdinandeja kazneni postupnik po kojem se u naim krajevima sudilo vjeticama; ime po kralju Ferdinandu III, koji ga je propisao god. 1656. ferdinstkrajc v. Verdienstkreutz (Krlea). ferdrus njem. (Verdruss) neugodnost, nevolja (Krlea). fereda, 2. mn. fereda tur. (ferade) sveana odjea muslimanskih ena dugaak irok ogrta s mreom od kostreti koja pokriva lice; fereda je simbol bespravnosti i ropstva istonjake ene; nakon nae narodne 420
fernihti

fereta

revolucije koja je enu oslobodila od ropstva, jugoslavenske su muslimanke zbacile feredu. fereta, 2. mn. fereta tal. (ferretto) ukosnica. ferfolgungsvan njem. (verfolgen slijediti + Wahn ludilo) ludilo progonjenja (bolesnik ima fiksnu ideju da ga svi progone); isp. paranoja. fergaterung njem. (vergattern okupljati) vojn. zbor, okup, apel (u govoru starijih ljudi koji su sluili austrijsku vojsku). fergazer njem. (Vergaser) tehn. rasplinja, karburator (v. J . fergismajniht njem. (vergiss mein nicht ne zaboravi me) biljka potonica, spomenak, nezaboravak, posmijeh, plavomilje. fergnign njem. (Vergniigen) zadovoljstvo, veselje, radost, zabava. fergunati, -am njem. (vergonnen) priutiti, dopustiti, ne zavidjeti; isto i fergunovati, -ujem. Ferhad, Ferhat ime junaka perzijske nar. prie. Ferhadija naziv dviju damija u Bosni, vanih spomenika islamske arhitekture u naim krajevima (sarajevska iz 1562, banjo-luka iz 1579). Ferhija tur. vesela, radosna. feribot engl. (ferry-boat) velik brod za prijevoz preko rijeke, kanala, trajekt, motorna skela. Ferid, -ida, 5. Feride tur. jedini, jedinstveni, besprijekorni; en. Ferida. ferijala (isp. ferije) rije koja je kod nas dobila razliita znaenja, i to; a) odmor (godinji); b) rekreacija (v. J ; c) novac za odmor; d) ferijalni savez (v. nie). ferije (mn. . roda) lat. (feriae) (kolski) praznici, odmor, raspust; feriae caniculares (it. ferije kanikulares) godinji odmor u tzv. pasje dane (v. kanikula); prid. ferijalan, -Ina, -Ino; Ferijalni savez omladinska (aka i studentska) organizacija koja stanovitim olakicama omoguuje svojim lanovima jeftin ljetni odmor; ferijalac, -lca, 5. ferijale, 2. mn. ferijalaca lan Ferijalnog saveza; en. ferijalka; prid. ferijalski. ferlk, -ika, 5. ferie, mn. -ci tur. (ferik) zapovjednik divizije, divizijski general. Feriunt summos fulmina montes lat. Munje udaraju u vrhunce planina (kod Matoa citat iz Horacija, koji ispravno glasi: Fe-riuntque summos fulgura montes). Feriz tur. sretni. ferk tur. (fark) 1. razlika, razliitost, nepodudarnost; 2. narav, ud, raspoloenje, bit, sutina, priroda; prid. ferkli razlici gaiji; komp. ferklijT. ferleza njem. (verlesen proitati) pi

(vojnika, radnika), zbor, apel. ferman, -ana tur. (ferman) nalog; za] vladara; naredba vie vlasti uope, fermat v. fermato. fermati', -am tur. (vermek) potovati, < uvaavati. fermati2, -am tal. (fermare) stati, zai se, priekati, zadrati (u primorskim rima). fermato tal. (fermare zaustaviti, za muz. termin koji znai da se trajanj slobodno produuje; isp. korona. fermen tur. (fermene) muki odjevni p bez rukava; isto i fermene, -eta (sr. fermen(a)t, -nta, 2. mn. fermenata lat. (f tum kvasac) tvar koja se stvara i tinjama i biljkama i koja je sposol snano ubrza kemijske reakcije koje laze u osnovi ivotne snage organizm izrazi: kvas, kvasac, kvasna gljivica, nik; previra; fermentacija vrenje, vrenja (npr. proces kojim se eer pi u alkohol); fermentirati, -entlram previrati, kisnuti, kiseliti se; isto i fermi ti, -ujem. fernfentin, -ina v. frumantin. fermij, -ija (pored fermijum) novi element, otkriven 1952. poslije eks hidrogenske bombe; kasnije proizvi ciklotronu i nuklearnim reaktorima broj 100, znak Fm (ime po Enricu F [rod. 1901. u Rimu, umro 1954. u Ch velikom fiziaru naega doba, osobi znatom po znaajnim otkriima n; ruju atomske fizike). fermioni (mn. m. r.) subatomske s polovinim kvantnim brojevima sp ime isp. jermij). fermo tal. vrsto, stalno, postojano; oc odvano (Nar.). fernahfesigati, -am njem. (vernachlassigi nemariti, zapustiti (Krlea). fernambiiko v. pernambuko. Fernando v. Ferdinand. fernesa engl. (fairness) estitost, vitetv fer). fernihtungslager njem. (vernichten + Lager logor) logor smrti, n; logore u kojima su nacisti, osobito | nom plinskih komora, ubijali na tisi vinih ljudi.

fcro..

421

fest2

fero... lat. (ferrum eljezo) u sloenicama pokazuje odnos dotine rijei prema eljezu, npr. fero-slitine, -legure (slitine eljeza s nekim metalom) u proizvodnji livenog elika. fero, -ala v. feral (Vojnovi). feroee tal. {it. feroe) muz. divlje, estoko. feromagnetski lat.-gr. (fero ... + isp. magnet) jiz. koji posjeduje jako izraena magnetska svojstva; feromagnetska tijela eljezo, elik, nikal, kobalt i neke slitine; feroma-gnetizam, -zma pojava snanog magnetiziranja pojedinih materija koje nisu sastavljene od feromagnetskih elemenata. Feronija lat. staroitalska (sabinska) boica zemlje, zatitnica robova i osloboenika (slobodnjaka). ferooksid, -ida (fero... + isp. oksid) eljezni oksid. ferpiic njem. (Verputz) buka, malter; ferpii-cati, -am, ferpucovati, -ujem nabacati buku, obukati, malterisati. Ferro (panj. Hierro) ime jednom od Kanar-skih otoka koji dijeli istonu i zapadnu hemisferu (v.J; do god. 1884. po njemu se raunao poetni (nulti) meridijan odn. geografska duina (isp. Greenvvich). ferrum lat. (akc. ferum) eljezo, gvode, kem. element, tablini broj 26, atomska teina 55,84, znak Fe; najvanija kovina za svjetsku privredu, primjena svestrana. ferry-boat v. feribot. fersata tal. krevetski pokriva (Vojnovi). ferter v. ferter. ferst ledi v. first lady. fersuhskaninhen v. Versuchskaninchen ferlus njem. (Verschluss) zatvara, zapor (isp. i ciferlus, rajsferlus). fertec njem. (versteht es razumije to) obino samo u dijalektalnoj frazi ni u fertec nimalo, nita, nema pojma i si. ferter, 2. mn. fertera njem. (Forster) umar, inenjer umarstva; ferterica ena ferterova; isto i ferterka, 3. -ki, 2. mn. -kl; ferteraj, -aja umarski ured, uprava uma, umarija. fert naziv za slovo/u staroj irilici, fertalj v. frtalj. fertig njem. (fertig) 1. gotov, svren; 2. pripravan, spreman; 3. mrtav (Krlea objanjava kao vojniku komandu: na gotovs! odn. na sprem!). fertilan, -Ina, -Ino lat. (fertilis) 1. plodan, plodonosan, rodan, obilan, bogat; 2. prenes. plodan u duevnom smislu, stvaralaki.
feta

fertilitet,-ta lat. (fertilitas) 1. plodnost, rodnost, sposobnost enke da raa potomke; 2. broj ivoroene djece na 1000 ena u dobi sposobnoj za raanje (od 15 do 49 godina). fertilizacija (isp. fertilan) 1. oplodnja; 2. gnojidba (zemlje). fertirigacija lat. (isp. fertilan / irigacija) gnojenje otopljenim mineralnim ili suspendiranim (neotopljenim, rasprenim) organskim gnojivima u vodi za navodnjavanje. fertof, 2. mn. fertofa njem. (Vortuch) pregaa; isto i fertuh, fertun, fertu. fertuati, -am njem. (vertuscheln) zatakati, zabauriti; isto i fertuovati, -ujem. fertutma, 2. mn. fertutma tur. (etimologija nesigurna, misli se da je od uzvika vur! tut! dr-ne daj!; RSAN tumai kao tur. fir-tutma kovitlanje, vrtloenje, a Skok dovodi rije u vezi sa lat. fortuna, o emu isp. u ovom rjeniku fortuna 3, tj. vihor, oluja, nevrijeme), zbrka, mete, trka, gungula, kaos, guva, zabuna, pometnja. ferula 2. mn. ferula lat. (ferula iba, trstika) 1. u starini ravnalo kojim su po dlanu tukli ake kad su neto skrivili; 2. prenes. strog postupak; teak reim. fervalter njem. (Vervvalter) upravitelj, direktor (obino na imanju kakvog veleposjednika u starije vrijeme). ferzuhskaninhen v. Versuchskaninchen. fes1 muz. kromatski snieni ton/ fes2, fesa tur. kapa osobitog oblika, obino crvena (nazvana po gradu Fesu u Maroku gdje su je izraivali; uvedena je u Turskoj 1826. god. mjesto alme i saruka); umanj. fesi, 2. mn. fesia (akc. i fesi, -ia, 5. fe-slu); isto i fesak, -ska, mn. -sci, 2, fesaka; uve. fesina, 2. mn. fesina. fesad, -ada tur. (fesad, fesat) svaa, zavada, smutnja; nered; fesadija, fesaija svadljivac, smutljivac, bundija; fesaditi, fesa-dim zametati svau, dizati galamu, izazivati smutnju. fesak v. fes. fesi v. fes. fesina v. fes. feslian tur. (feslegen) bosiljak; isto i: fesli-en, fesligen, feslijen. fest1 njem. (fest) vrsto, jako, stalno. fest2 (isp. festival) sveanost, svetkovina (rije je u posljednje vrijeme veoma prevladala kao naziv za razliite priredbe koje okupljaju vei broj ljudi, npr. modejest, filmski jest (festival najboljih filmova svijeta svake godine u Beogradu). 422

feta v. feta; festanjul, -ula, 5. festanjule tal. (festaiolo) prireiva sveanosti, osoba koja se brine oko neke zabave, sveanosnik. festina lente! lat. (akc. festfna lente) uri se polako (tj. ne prenagli se!); isp. Eile mit Weile, Speude bradeos. festival, -ala (akc. i festival, -ala) lat. (festi-vus radostan) svetkovina, sveanost; periodika kulturna priredba (muzika, kazalina, kinematografska i si.) u velikom stilu; smotra umjetnosti; prid. festivalski i festivalski. feston, -ona franc. vijenac; isp. festun. festum lat. sveanost; post festum poslije sveanosti, tj. prekasno. festun, -una tal. (festone) vijenac od cvijea i granica (Vojnovi). festung, mn. -zi, 2. festunga njem. (Festung) tvrava, tvra, utvrenje, utvrda, kula (u govoru starih Osjeana jo i danas naziv za srednji dio Osijeka Tvrdu); festungs-komandant zapovjednik tvrave (alski); Festung Europa naziv kojim su njemaki nacisti okrstili Evropu koja je gotovo itava bila u njihovim rukama u toku drugoga svjetskog rata (toboe neosvojiva tvrava). fesurina v. fes (fesina).

fe njem. (fesch) lijep, pristao, stasit, elegantan, gizdav (u odijelu i ponaanju); dolazi i komparativ: feijl. feak, mn. feaci e. (feak) zgodan, stasit mladi, privlaiv momak; kod Krlee pejorativno: gizdelin, kico, hohtapler. fee, -eta umanj. prema fes (v.). fefajn njem. stasit i zgodan, fin, pristao (izraz stvoren kod nas, ne dolazi u njem. rjenicima). feta, 2. mn. feta tal. (feta) praznik, blagdan; svetkovina, sveanost, veselje, slava. fet1 njem. (fett) tipogr. masno, debelo (tampano slovo); prot. liht (v.). fet2 tur. (fethi pobjedniki, trijumfalan) pobjeda, osvojenje. feta tal. (fetta) komad, krika. Fetah, -aha tur. sudac. fetakompli, -ija, mn. -iji, 2. -ija Jranc. (fait ac-compli) svren in, svrena stvar, gotova injenica. fetalan, -Ina, -Ino lat. (isp. fetus) koji se tie fetusa, koji pripada zametku, zametni, za-rodni.

feter, 2. mn. fetera njem. (Vetter bratued, bratanac, brati, prijan, svak, stric) naziv za starije Nijemce (vabe) naseljenike u Srijemu; odgovara naem: ia, iko. Fethija tur. osvaja, pobjednik; e hija. feti, 2. mn. fetia franc. (fetiche) 1. p koji primitivna plemena oboavaju k sioca udotvorne sile; 2. prenes. p slijepog oboavanja; fetiizam, -zma pripisivanje tajanstvene nadnaravne, tvorne moi nekom predmetu ili potovanje takvog predmeta, oboj njegovo, idolatrija; 2. pretjerano ili f vjerno divljenje nekoj osobi ili stvari. fetiti, -Im atr. ukrasti, zdipiti. fetlvl, -a, -5 tal. (effetivo) pravi, istin patvoreni, stvarni, pljunuti (rije ( rairena u Lici). fetotomija tal.-gr. (fetus plod + sijeem, cijepam) raskomadanje roenadi prigodom tekog poroda. fetovati, -ujem tur. (isp. fet2) osvajati, diva ti. fetpaplr njem. (fett mastan) posebr pariran papir u koji se zamata mast i uope svaka roba koja moe obiat promastiti. fetus lat. (fetus) 1. zametak, plod, e zaedak; 2. u Holandiji isto to k( bruco, tj. student prve godine na fakultetu. Feuer.. 423

fetva, 2. mn. fetava i fetvl tur. (fetva) mi miljenje, presuda, pravorijek; rjeenj tije ili ejhul-islama o pravnom vje pitanju u sluaju koji nije u erijatt: vien. fud starogerm. (feod) zemlja koja se u posjedu feudalaca po lenskom prav feudalan, -Ina, -Ino koji se osn sistemu feuda; srednjovjekovni; fei -lca, 2. mn. feudalaca posjednik senior, vlastelin, spahija; en. feuda -ki, 2. mn. -kl; feudalizacija uv feudalnog sistema; feudalizam, -zma -jalno-ekonomska formacija (drutver enje) izmeu robovlasnikog ureen; pitalizma; ekonomska podloga feud bilo je feudalno imanje koje se sa od gospodskoga dvora (domena) i oc ili manjeg broja seljakih gospod; iju su vlasnici bili u kmetskoj ov o feudalcima; odnosi izmeu nepos proizvoaa i eksploatatora-feudalac; vali su se na izvanekonomskoj nu: kojoj je seljak (dralac) bio duan senioru-feudalcu dio vika proizvoc je proizvod prema stupnju razvoja lizma imao razliite oblike ili je bio > FID

renta (kuluk, tlaka) ili renta u proizvodima (naturalni obrok) ili pak novana renta (novani obrok); feudalci su bezdu-no eksploatirali seljake kmetove. Feuer und Flamme njem. (it. fajer und flame) vatra i plamen, trijes i oganj, redovito u prenesenom smislu: oduevljenje, oduevljavanje, gorenje za neim. Feuervverker njem. (it. fajerverker) podoficirski in u nekadanjoj austrijskoj artiljeriji, artiljerijski narednik (stariji vodnik); u domobranstvu (za vrijeme Austrije) zvali su ga ognjar (Feldman), a esto i vatrome-tar, kako su zvali i strunjaka za vatromete; isp. pirotehnika. feuilleton v. feljton. Fevzija tur. spaeni, sretni, ff oznaka za tal. finissimo (= najfinije). ff znak za muz. fortissimo (= vrlo jako, svom snagom). FFI skra. za franc. Forces Francaises de 1' Interieur (snage francuskog pokreta otpora u domovini za vrijeme drugoga svjetskog rata). FIA skra. za franc. Federation Internationale de l'Automobile (Meunarodni savez automobilista). FIAB v. IFLA. FIAF skra. za franc. Federation Internationale des archives de film (Meunarodni savez filmskih arhiva). FIAPF skra. za franc. Federation Internationale des Associations de Producteurs de Films (Meunarodni savez proizvoaa filmova); engl. International Federation of Associations of Film Producers. fiat tal. (it. fijat) neka bude; fiat applicatio (it. fijat aplikacio) neka se primijeni!, neka " bude za primjer; fiat justitia, pereat mundus (akc. fijat justicija, pereat mundus) neka se vri pravda, makar propao svijet; fiat lux (it. f. luks) neka bude svjetlost; fiat panis neka bude kruha (geslo FAO). Fiat skra. za tal. Fabrica italiana automobili Torino (kod nas popularni fio). fiber v. vulkanfiber. fiberglass (it. fajberglas) engl. (fiber vlakno, konac, nit + glass staklo) staklena vuna (jedno od imena za umjetna sintetika tkiva). fibra' lat. (fibra) 1. anat. vlakno, vlakance, ilica; 2. tehn. obraen s pomou soli ili sumporne kiseline vrsto spreani papir od krpa; upotrebljava se kao izolacioni materijal i za obradu kovega i kutija; umanj. fibrila (fibrilla), 2. mn. -ila; fibrilacija 1.

treperenje; 2. pravljenje fibre uope, a osobito raehavanje sirovina za papir u sitna vlakanca i njihovo bojadisanje; proces stvaranja vlakanaca; isto i fibrilizacija; glag. fibrilirati, -briliram treperiti (poput ilice); fibrin, -ina fibrini su vlakanca iz bjelanevine u krvi; kod zgunjavanja krvi povezuju meusobno krvna tjeleca; fibrinogen, -na tvar u krvi od koje zgruavanjem postaje fibrin; fibrociti (mn. m. r.) stanice koje izgrauju vezivna vlakna; fibrom, -oma oteklina od umnoavanja vezivnog tkiva u tijelu; obino dobroudna, neopasna; na izraz: vlaknenik; fibrosarkdm, -oma vrsta opasnog tumora. fibra2 v. febra (Nazor). fibula lat. (fibula) 1. kopa; igla koja sastavlja dva dijela haljine; gvozdac, preica, spona, skoba; 2. med. lisna kost, linjaa, cjevanica. ...ficirati, ...ficiram lat. (facere) raditi, initi, stvarati; kao drugi dio sloenice oznauje radnju, inidbu, stvaranje (isp. ...fikacija). fichu Jranc. (it. fii, 2. -ija) enski rubac za glavu i si. (Vojnovi). fiafaj njem. (Fitschpfeil) u zagrebakom djejem argonu (primljeno preko Slovenaca) naziv za luk i strijelu. fier engl. (feature) novinski lanak, film, roman, novela i si. od osobite privlanosti; fierfilm igrani film (za razliku od dokumentarnog, crtanog i si.). fi1 v. fiok. fi2 u starom Zagrebu (oito prema fifiri, v.) naziv za policijskog straara; isp. fiulaj. fier tur. (fykyr) misao, pomisao; raspoloenje, volja za neim. fifiri, -ia, 5. fifiriu (mad. fity-firity mladi vjetrogonja) gizdelin, kico; gladim (tko se voli gladiti i dotjerivati); u starom Zagrebu: policijski straar. fiir v. fier. fio popularni naziv za manji auto tipa Fiat. fiok, -oka, mn. -oci staklence od pola decilitra (obino za rakiju); isp. sajtlik, okanj, frakli. fir v. fier. fiulaj (isp. fi2) policijski straar (Mato; tvorba oito prema [maarskim] prezimenima kao Gyulay, Lentulay i si.). FID skra. za franc. Fdration Internationale de Documentation (Meunarodni savez za dokumentaciju [bavi se standardizacijom tehnikih normativa]; engl. International Federation for Documentation).

fida
fida tal. tanki rezanci. FID AC skra. za jranc. Federation Internationale des Associations des Combattants (Meunarodni savez udruenja ratnika). fidahija tur. (fedai) portvovan ovjek, onaj koji je spreman na rtvu (za domovinu ili za koji drugi ideal); isto i fidaija. fidalgo portugalski oblik za hidalgo f v . ) . fidan, 2. mn. fidana tur. (fidan) grm, dbun, ibljak; biljka za cijepljenje, sadnica. FIDE skra. za jranc. Federation Internationale des Echecs (Meunarodni ahovski savez); engl. International Chess Federation. fideikomis lat. (fides vjera, povjerenje + committere predati) u robovlasnikom (rimskom) i feudalnom poretku obiteljski posjed koji se ne moe otuiti i koji prelazi na najstarijega sina; nai izrazi: povjerba, povjerbina; garancija moi velikih spahijskih porodica i uzrok gomilanja sve veih posjeda; fideikomisarna supstitucija povjer-bena zamjena; odredba oporuitelja kojom obvezuje nasljednika da nakon svoje smrti ostavi primljeno nasljedstvo drugom imenovanom nasljedniku (ostatak iz feudalnog prava); fideikomisarna institucija isto to i fideikomis. fideizam, -zma lat. (fides vjera) filozofija vjere, reakcionarno uenje koje stavlja vjeru na mjesto nauke; fideist(a) pristalica fideizma; prid. fideistiki. Fidel v. Fidelis. fidclini (nm. m. r.) tal. (fidelini) vrsta vrlo tankih rezanaca. Fidelis lat. vjerni. fidelist(a) popularni naziv za pristau kubanskog revolucionara i vode narodno-oslobodilake borbe na Kubi Fidela Castra (it. Kastra); isp. barbudos. fideltad, -adi lat.-tal. (isp. lat. fidelitas, tal. fedelta) povjerenje, vjernost, pouzdanost, tonost (Nar.). fider engl. (feeder) vod koji slui za prijenos elektrine energije; u razliitim strojevima i spravama naprava koja automatski regulira ravnomjerni priljev materijala za daljnju obradu. fide, sed cui, vide lat. (it. ...kiii...) vjeruj, samo pazi kome (vjeruje). fides graeca v. graeca fides. fidibu Jranc. (fil de bois trijeska; iver) u naih starijih pisaca: odeblja traka (preanog) papira za pripaljivanje lule; po nekima se radi o skra. od lat. fidelibus fratribus, tj. povjerljivoj brai, kako je nafighter

424 vodno zapoinjalo jedno pismo su se drugovi pozivali na zajedn tajno puenje koje je nekad bilo zab Fidija veliki grki kipar iz 5. st. ] fi done jranc. (it. fi donk) fuj! pi! kod Jovana Sterije Popovia i fidon fiducija lat. (fiducia povjerenje) [ nje stvari na vjeru vjerovniku pod daje mora vratiti kad se namiri dug kojim se neko pravo prenosi do od roka ili do ispunjenja nekog uvjet hipoteka. FIEJ skra. za Jranc. Fdratioi nationale des Editeurs des Journau blications (Meunarodni savez izda\ vina i asopisa); engl. International tion of Nevvspaper Publishers, Pro and Editors. field engl. (it. fild) polje, oranica, teret fif mjera za tekuine (moda od nje pet, dakle petina litre, tj. dva d enoa). FIFA skra. za jranc. Fdratioi nationale de Football-Associations unarodni nogometni savez (moe njati kao imenica; Fifa, Fife, Fifi itd fifer, 2. mn. fifera mad. (vofl) djever tovima." fifikus njem. (pfiffig) lukavac, prepre pfevijanac, domiljan. fifti-fifti engl. (fifty-fifty) pola-pola (k djele dobitka). fiftin engl. (fifteen petnaest) jedna u igri tenisa; 15 bodova; Fiftin 61 naest-petnaest, petnaest oba (is Krlee: fifteen thirty, match-ball, ga rubu pameti). figa, 3. -gi, 2. mn. figa tal. (fico) 1. sme prenes. aka stisnuta tako da se pal vue izmeu kaiprsta i srednjaka: fige drati palce, navijati za ne nekom natjecanju, elei mu uspjeh figu dobiti brus, ne dobiti ni prevaren u svojim oekivanjima, d razoaranje (sline su fraze u vezi kom, rotkvom i tal. njakom). figanj, -anja tur. (figan) jadikovanje, _ nje, pla, kuknjava, vika, vriska (K vi). figaro brija, brico, osobito lukav, c i prepreden (po imenu glavnog Beaumarchaisove drame Figarov kojoj je prikazan ovjek iz naroc se mora lukavtinom i lopovlukor bijati kroz ivot, jer nije plemi).

425

fiksirati 2. plesa koji izvodi figure; isto i figuralist(a); figure da presepe tal. likovi boinih (betlehemskih) jaslica (Krlea). fihplac njem. (Viehplatz) marvinsko sajmite; u zagrebakom govoru: sajmite, vaarite uope. fijaker Jranc. (fiacre) 1. najamna koija u gradskom prometu (ime po parikom hotelu Sveti Fijakrije, u kojem su bile smjetene prve koije i ujedno ureene prve kancelarije za tu vrstu prometa, god. 1640); 2. fijakerist; prici, fijakerski; fijakerski list izraz koji se nekad upotrebljavao za novine koje su se bavile donoenjem jeftinih senzacija, osobito iz drutvenog ivota, a smatralo se da ih najradije itaju fijakerski koijai dok ekaju na svoje muterije; fijakerski konj kljusina, raga; fijakerist(a) posjednik fijakera, koija na fijakeru; isto i fijakerdija. fijala gr. (fiale) 1. kod starih Grka aa u obliku iroke butelje s grlom; aa, kupa, zdjelica; 2. vitak iljast tornji kao zavretak stupa na graevinama gotskog stila; 3. u farmaciji: staklenka, boica, ampula. fijasko v. fjasko.

fighter v. fajter. figljar polj. 1. aljivina; 2. afrika ptica grabljivica iz roda jastreba. figura lat. (figura) 1. lik, oblik, slika, prilika, crte; 2. vanjski oblik tijela, stas, rast, struk; izgled, vid; 3. u plesu razline kretnje koje izvode plesai; 4. poet. vrsta pjesnikog ukrasa; umanj. figurica; figuracija 1. oblikovanje figura; 2. u muzici: ukraavanje neke melodije uobiajenim melodijsko--ritmikim figurama; 3. karakteristika likovnog djela da prikazuje motiv iz realnog vidljivog svijeta (za razliku od apstrakcije); figurant, 2. mn. figuranata 1. statist; sporedno lice, obino bez govorne uloge, u kazalinom komadu; 2. prenes. beznaajna osoba, bezutjecajna linost; figurativan, -vna, -vno fikovan, izreen u slici; u prenesenom smislu; isto i figuralan, -Ina, -Ino; figurina mala figura od peene gline, od bronce, srebra itd.; figurirati, -guriram 1. igrati ulogu; praviti figuru; biti figura; biti gdje radi ukrasa; 2. prenes. ne znaiti nita; isto i figurisati, -em; figurist(a) 1. osoba koja izrauje figure; portretist;

fijerant, 2. mn. fijeranata tal. (fiera vaar, sajam) trgovac koji prodaje svoju robu samo po sajmovima; sajmar, vaardija. fijoka v. fioka. fljolica lat. (viola) dijal. (kajk.) ljubica. fijorln, -ina v. forint. fijuga v. filuga (Zdenka Markovi). Fijuma v. Fiume. ...fikacija (od lat. glagola facio, facere, feci, factum initi, raditi) kao drugi dio sloenice oznauje: rad, injenje, inidbu, stvaranje, nastojanje; glagol: ...ficirati, ... ficlram (v.); ...fikator inilac radnje. fikcija, 2. mn. fikcija lat. (fingere, part. pas. fictus preobraziti, izmisliti) neto izmiljeno, izmiljena stvar, izmiljotina, utvara; zamisao; lana pretpostavka (v. fiktivan). fikomiceti gr. (fykos travurina, mykes gljiva) gljive algaice (peronospora, razliite plijesni); fikocijan, -ana (kyanos modar) pigment modrozelenih algi; fikoeritrin, -ina (erythros crven) pigment crvenih algi. Fikret tur. misao; zeri. Fikreta. Fikrija tur. pametni, mudri. fiks1 lat. (fixus pribijen, udaren, vrst, stalan) 1. vrijednost bez precjenjivanja; 2. tono odreena nagrada, plaa; 3. u najnovije vrijeme isto to i drogiranje; isp. fiksati se.
fiksum

fiks1 v. viks. fiksacija lat. (isp. fiks1) uvrenje, ustaljenje, zastoj, nepromjenljivost, stalnost, trajnost, definitivnost; 2. kem. redukcija na vrsti oblik; konzervacija; 3. ustaljivanje fotografije ili filma nakon razvijanja, kako na sliku vie ne bi djelovala svjetlost; 4. prenes. bolesna preokupacija, opsesija, uporna misao (koja ovjeka progoni). fiksan, -ksna, -ksno lat. (isp. fiks1) vrst, stalan, odreen; fiksna ideja misao koja ovjeka progoni; manija, opsesija. fiksati se, -am se (isp. fiks) izraz iz najnovijega vremena koji znai: uzimati drogu, drogirati se (oito stoga to kao fiksativi slue neke tvari kojih ima u drogama). fiksafiv, -iva lat. (isp. fiks1) sredstvo za utvrivanje (boje, fotografske ploe, otiska); isto i fiksator; fiksativan, -vna, -vno koji uvruje, koji odreuje. tiksin, -ina lat. (isp. fiks1) nevidljiv praak koji se upotrebljava u kriminalistici za posipanje predmeta kako bi na njima ostali to vidljiviji otisci prstiju. fiksir, -ira isto to i fiksativ, fiksator. fiksirati, fiksiram tat. (isp. fiks1) 1. uvrstiti u odreenom poloaju; konano ustanovljivati; naznai(va)ti; opredjeljivati; utvrditi; 2. privlaiti, zadravati neiju panju; 3.
426

ustremiti pogled u neto; piljiti u koga; 4. Jotogr. ustaliti sliku nakon razvijanja, fiksum v. fiks'. flks und fertig njem. gotov, stopostotno pripravan, dokraja udeen. fiktivan, -vna, -vno lat. (isp. fikcija) izmiljen, promiljen, tobonji, laan, pretpostavljen, prividan; fiktivan kapital skup razliitih vrsta vrijednosnih papira, dionica, obveznica i si. koje pripadaju nekom poduzeu i kotiraju na tritu fondova; izv. fiktivnost, -osti. fikus lat. (ficus) 1. smokva (isp. figa); 2. vrsta ukrasne (sobne) biljke iz porodice dudova fil1 gr. (filos) prijatelj; dodaje se na kraju rijei npr. slavenojil ili se stavlja ispred rijei, npr. jilhelen; isp. fob. fil2 (isp. tal. lila ica) oznaka na brzojavkama za izvanevropski promet koja oznauje da predatelj .ne eli da brzojavka bude predana beinim putem. fil3, fila v. fila2. 4 fil , fila, 5. file tur. (fil) slon (Andri); filov slonov. FIL skra. za tal. Federazione Italiana dei Lavoro (it. Federacione italiana dei lavoro) Talijanska federacija rada, sindikalna organizacija osnovana u svibnju 1949, kao posljedica istupa republikanaca i demokratskih socijalista iz C. G. I. L. (v.). fila1 tal. (fila red, niz, povorka) red, rep (ekanje u redu, repu). fila2 njem. (Fiille) nadjev (za kola i si.). fila3 gr. pleme; opina, plemenska zajednica. filadelfija gr. (fil1... + adelfos brat) bratska ljubav; ljubav prema blinjima; kod Srba naziv za prepredenjaka, lukavca, promuurnog ovjeka. filagram lat.-gr. (filum nit, konac + gram-ma crta, slovo) vodeni znak u papiru. filatelijagr. (fil1... + aletheia istina) istinoljublje, pravinost. filamentna vlakna (lat. filum nit u tkanju ili prei) kemijska vlakna izraena u obliku beskonanih niti (umjetna svila). filantropija gr. (fil1... + anthropos ovjek) ovjekoljublje; ljubav k ovjeanstvu; dobro-tvornost, dobrohotnost; isto i filantropi-zam, -zma (pored toga i uenje prosvjetitelja u 18. st. da je ovjek po prirodi dobar i da mu treba pomoi u razvijanju njegovih sposobnosti u skladu s prirodom); filantrop osoba koja voli ljude i brine se da im bude bolje; ovjekoljub(ac); isp. mizantrop; prid. filantropski.

filar, -ara tur. (filar) vrsta enskih cipe filareta gr. (isp. pilastar) ograda od sipki ili od drvenih letava. filarh, 5. -e, mn. -si, 2. filarha gr. ( archo vladam) zapovjednik kon u jednoj starogrkoj fili. filarijaze lat. bolesti ovjeka i ivotin bito u vruim krajevima; uzronici krvne gliste, izvanredno tanki i dugai (lat. filaria; isp. filum nit); izaziv like otekline, po kojima se jedna v kvih bolesti i zove elefantijaza (v. J . filarka piljarica, trgovkinja na malo rijei jilir, tj. najsitniji novac, ili od tur. trgovac sitniar); prenes. brb (Skok pod rijeju piljar odbija na etimologije i pomilja na lat. pila, tj. f vrata locus ubi merees venum expc [mjesto gdje se roba izlae na prc filatelija gr. (fil1... + tlos daa, novac) skupljanje potanskih i t; maraka, kuverata s markama i pe< a takoer i papirnih novanica svih lja; filatelist(a) ovjek koji se bavi lijom; en. filatelistkinja; prid. filateli! filati, -am njem. (fullen) puniti, nadijev; filovati). filautija gr. (filos prijatelj, autos -1 vzaljubljenost u samoga sebe; 2. set egoizam. filc njem. (Filz) pust, pustina (sukno od izatkane vune ili napravljeno od v dlaka, zalijepljenih i sabijenih; od nj prave eiri, klobuci; odatle i naziv. ina); filcan pusten, od pusta. filcati, -am njem. (filzen) 1. pipati, op: (npr. ivotinju pri kupovanju); 2. u j kom jeziku: spolno nadraivati; isto i i ti, -ujem. filcue (isp. Schuh cipela) cipele s stavom od filca (v.J. fild v. field. FILDIR skra. za Jranc. Federation nationale Libre des Deportes et Ir de la Rsistance (Meunarodni savez deportiraca i interniraca. fildi, 2. mn. fildia tur. (fildii) slonova slonovaa, bjelokost (isp. fil4). fildan, -ana tur. (findan, fildan) ali ruice iz koje se pije crna kava; uma: dani.

file, -ea, mn. -ei, 2. filea jranc. (filet) 1. dio na hrptenjai ivotinje; peenica; peenica; bubrenjak;

pisana peenka

Fileas Fdg

427

filistar da Duh Sveti izlazi od Boga Oca, emu su zapadnjaci dali i Sina (filioque): istonjaci nisu htjeli pristati na taj dodatak, te je to (pored ostalih neslaganja) dovelo do crkvenog raskola i do podjele krana na katolike i pravoslavne (11. stoljee). Filip gr. ljubitelj konja. Filipi, Filipa (gr. Filippoi, lat. Philippi) (mn. m. roda) grad u makedonskoj Trakiji to ga je osnovao Filip Makedonski (vladao 359. do 336. pr. n. e.); Filipi su poznati po pobjedi rimskih vojskovoa Antonija i Oktavijana (kasniji car August) nad Brutom i Kasijem god. 42. pr. n. e.; iz tog vremena toboe potjee uzreica Do vienja kod Filipa kao poziv na sudbonosni susret, a zapravo ta reenica dolazi u neto drugaijem obliku u dijalogu izmeu Bruta i Cezarova duha u Shakespeareovoj drami Julije Cezar. filipika, 3. -ci gr. 1. jedan od otrih politikih govora starogrkog govornika Demostena protiv kralja Filipa Makedonskoga; 2. prenes. otar govor protiv nekoga uope, estoka besjeda, strastven govorniki napadaj. Filipini, -ina (mn. m. r.) republika na otocima pred istonom obalom Azije (najvei otoci Luzon i Mindanao); glavni grad Que-zon City, sjedite vlade u Manili. filip-jakob; u frazi; ide mi filip-jakob nalazim se u loem poloaju (kod kajkavaca). filiponi (filipovci) po svome vodi Filipu nazvana jedna rigoristika sekta meu ruskim raskoljnicima (v.), koja je, meu ostalim, odbijala da se mole molitve za cara; god. 1743. povele su vlasti na njih oruanu akciju, ali su se sljedbenici Filipovi zajedno s njim spalili u slavu boju. filir, -ira mad. (filler iz njem. Vierer) para, potura; najsitniji novac nekadanje Austrougarske; stoti dio krune (heler); danas u Maarskoj stoti dio forinta. filirati, fillram njem. (filieren) uzlati, plesti mreu. filistar, -stra 2. mn. filistara (prvotno; Fili-stri = Filistejci; v.) malograanin, ifta, purger; samozadovoljan i ogranien ovjek s uskim svakidanjim i malograanskim horizontom i licemjernim ponaanjem; sitna dua; prid. filistarski malograanski, tjesnogrudan, duevno ogranien; filistarstvo malograantina, tjesnogrudnost, purgar-stvo, ogranienost, uskost duevnog horizonta; isto i filistartina (alski). 428

Lungenbraten); 2. mreasto pletivo; 3. ukras od zlatnih crta na uvezu knjige. Fileas Fog ime glavne linosti iz romana Julesa Vernea (il Vern) Put oko zemlje za 80 dana; Fileas Fog je, prema prii, na svoje odredite stigao u odreeno vrijeme (ak i jedan dan ranije) odakle se to ime upotrebljava kao simbol tonosti. fileci, fileka (mn. m. r.) mad.-njem. (Fleck) lapaci, tripe, kembii; govei eludac prireen za jelo (kod Krlee po kajk. i nom. Jileki). Filemon, -ona, 5. Filemone ime mukarca iz staroklasine prie (v. Baukida). fileta, 2. mn. fileta franc. (isp. file 3) alatka knjigovee za utiskivanje napisa na hrptu tvrdo uvezane knjige. fileti (mn. m. r.) tal. (filetto koni, nit) tanke trake ribljeg mesa, vrlo usoljene, u ulju; jedu se kao zakuska uz estoka pia, kao priloak na sendvi i si. filfeder njem. (fiillen puniti + Feder pero) naliv-pero. filharmonija gr. (fil1... + isp. harmonija) drutvo, ustanova za njegovanje muzike i prireivanje simfonijskih koncerata; prid. filharmonijski; filharmoniki; filharmoniar lan filharmonije. filhelen, -ena gr. (fil1... + Helen Grk) prijatelj Grka (ime evropskih prijatelja Grke koji su je g. 1821. pomagali u borbi za osloboenje od Turaka). filibasteri, filibustijeri v. flibustjeri. Filibert germ. svuda slavni. filibustering engl. (it. filibastering) 1. flibu-stjerstvo (v. flibustjeri); 2. opozicija, opstrukcija (v.). filigran tal. (filigrana) fini mreasti rad od skupocjene (srebrne ili zlatne) ice, slian ipki; filigranski 1. pleten u obliku fine ipkaste mreice, iz tanke metalne ice; 2. fin, precizno (iz)raden, njean, krhak. filija gr. (filia) ljubav, prijateljstvo (isp. hele-nofilija). filijacija lat. (filiatio) veza roditelja i djece, podrijetlo, rod, red, slijed, niz, rodbinska povezanost. filijala lat. (filius sin, filia ki) podrunica; podinjeni ogranak nekog velikog poduzea ili ustanove; isto i filijal, -ala; prid. fi-lijalan, -Ina, -Ino. filioque lat. (it. filidkve) tono znaenje glasi i od sina, a taj je izriaj bio kamen pravi smutnje velike izmeu istone i zapadne kranske Crkve; u prvotnom Vjerovanju (isp. Credo) bila je stavka Filist eja Filisteja gr. (Palaistine, hebr. Peliti, egipat. Puluta) juni dio sirijske obale, koji je u stara vremena esto mijenjao granice pa katkada obuhvaao i Fenikiju; Filistejac, -jca, 5. Filisteje, 2. mn. Filistejaca pripadnik nesemitskog naroda najblieg susjeda nekadanjim Izraelcima; oba su naroda bila stalno u neprijateljskim odnosima; Filistejac je bio i glasoviti Golijat (v.J; en. Filistejka; prid. filistejskl. filistcrija v. fdistarstvo, filistartina. filistrozan, -zna, -zno (isp. filistar) malograanski, purgerski. Filianin, mn. -ani isto to i Filistejac; en. Filianka, 3. -ki, 2. mn -kl. filius ante patrem lat. sin (roen) prije oca (ima biljaka koje se prije ospu plodovima nego cvatom); prenes. postignue rezultata prije postupka koji treba da tome prethodi. filiz, 2. mn. fillza tur. mladica, izdanak; tiliziti, fillzim kidati izdanke na korijenima duhana, plijeviti. film engl. (film tanka koica, opna, membrana, koprena, maglica, tanak sloj) 1. tanka prozirna opna od celuloida s presvlakom osjetljivom za svjetlost; slui za fotografiranje ili za pravljenje kinematografskih snimaka; 2. vrpca za kinematografske

predstave; 3. predstava ili komad koji se prikazuje u kinematografu; 4. caklina, opna, pokoica (koja se stvori na nekom predmetu ako ga prevlaimo voskom, bojom i si.); prid. filmski (v.J; fil-madija (akc. i filmadija) kod nas (uz pomo turskog nastavka) stvoren izraz za ovjeka koji se bavi filmom; sineasta; glag. filniovati, -ujem (v.J; filmofil, -ila (isp. fil' ...) tko voli film, kino; filmofob, -oba (isp. fob'...) tko mrzi film, kino. filmogenian, -na, -no (isp. film + foto-genian) tko je, osobito licem, prikladan da dobro izgleda na filmskoj slici. filmografija (rije nainjena prema film i bibliografija, v.) popis filmova po datumima premijera, po autorima ili po producentskim poduzeima i si. filmologija engl.-gr. (isp. film + logos govor) nauka o filmu koja se bavi prouavanjem teoretskih i praktikih problema filma; kinematografija; filmolog, mn. -zi ovjek koji se struno bavi

filmologijom; sineast; prid. filmolokl, -a, -5. filmoteka, 3. -ci gr. (isp. film + theke spremnica) zbirka filmova, kinematogr; mada. filniovati, -ujem snimati film; p snimanje, ekranizirati, filmski uob raditi za film. filmski, -a, -o prid. prema film; fili na tok dogaaja prikazan ili i; najbri nain, munjevito, filo... (gr. filos prijatelj) kao sloenice oznauje prijateljstvo, lji jateljski odnos; isp. fil'. filobus tal. (fila ica) elektrini c gornjim vodom, isto to i trolejbus filodendron gr. (filo... + dndron bot. sobna biljka sa (ponajvie) stn stovima. filodlj gr.-lat. (phvllodium) proiren; lista (vri zadatke glavnog, mesn vrinskog dijela lista, tzv. plojke) filogelast gr. (fileo volim + smijem se) ovjek koji voli da se srni 0 Stevanu Sremcu). filogeneza (akc. i -geneza) / filogenija Ion pleme, rod, koljeno, vrsta - postanak) bioloki proces razi organskih oblika u toku svega ivota na zemlji; govori se i o 1 pojedinih grupa ivotinja i bilja (<

filogenezi ovih ili onih organa) pr geneza; filogenetika nauka koja filogenezu, tj. uzroke i putove his razvoja organizama, podrijetlo i ra jedinih grupa ivotinja i bilja, njihov logiju. veze srodstva jednih grupa s itd.; prid. filogenetskl / filogenetieki. filogln, -ina gr. (filo... -t- gyne prijatelj ena; ljubitelj enskog prot. mizogin. filokladlj gr.-lat. (phyllocladium) mla ke koja poprima oblik i funkciju lis filoksera gr: (fyllon list + xeros bez soka) 1. iloder, iloderka; i u koja ivi na korijenju i liu vini 2. atr. provalnika druba; 3. u Zagrebu aljivi naziv za konjski tra Filoktet u starogrkoj mitologiji 1 prijatelj Heraklov, koji je na m i raklove teka srca pristao da m u samoubilaku lomau; za uzdarjt Heraklo dao svoj nepogreivi luk koje su bile otrovane krvlju lerne dre; kasnije se Filoktet pridruio vaima na Troju i doivio tunu o kojoj po Sofoklu sam pria lemu, sinu Ahilejevu: ... da zna,

filologija

429

fin

ja sam, Peantov sam sin, | za kog si moda uo da imade luk j to Heraklo mu nekad dao kao dar. j Kad otrovan me zmijski ugrizao skot, | a ugriz nezacjeljiv ne donio smrt, | izloie me amo u taj divlji kraj | (na otok Lemnos) I Menelaj, Agamemnon i Odisej kralj, | doplovivi sa Hrize s vojskom svojom svom, | sa Hrize, gdje me gujin zahvatio zub... Neoptolem je imao zadatak da Filokteta dovede pod Troju gdje je trebalo da bude izlijeen i da svojim strijelama pridonese osvojenju grada, filologija gr. (filo... + logos rije, govor) u irem smislu nauka koja se bavi prouavanjem jezinih pojava kako gramatikih tako i knjievnih; u uem smislu samo prouavanje gramatike (za ovaj pojam pretee danas izraz lingvistika, v.); filolog, mn. -zi tko se bavi filologijom kao naukom (stariji na izraz: jezikoslovac); prid. filoloki. Filomena gr. ljubljena; isto i Filomela (v. Prokna). filosemit, -ita gr. (filo... + isp. semit) prijatelj idova, protivnik antisemitizma. filosofija i si. v. filozofija i si. filotaksija gr. (fylotaxis) nauka o pravilnosti u rasporedu listova na stabljici. filoti, -ota (mn.) tal. (filotti) veliki koralji. filovati, -ujem v. filati. filozof v. filozofija. filozofaster gr. filozofski nepouzdan brbljavac, ovjek koji voli filozofirati, a nema pojma o pravoj filozofiji; isp. kritikaster. filozofija gr. (filo... + isp. sofia mudrost) 1. nauka o najopenitijim zakonima razvitka prirode, ovjejega drutva i miljenja; temeljno je pitanje filozofije pitanje o odnosu miljenja prema bitku; u zavisnosti od rjeenja toga pitanja svi filozofski smjerovi dijele se u dva tabora; materijalistiki (v. materijalizam) i idealistiki (v. idealizam); borba filozofskih smjerova od-razuje borbu klasa i partija u drutvu; 2. najvii stupanj nekadanjeg srednjokolskog obrazovanja (kasnije VII. i VIII. razred gimnazije, danas III. i IV); filozof 1. mislilac koji razrauje osnovna pitanja nazora na svijet, koji se bavi filozofijom; 2. student filozofije; 3. iron. mudrija; mudrac, mu-draina, previjanac, lukavac, proraunan ovjek (esto i filozofant, filozofaster); en. filozofkinja; prid. filozofski; filozofska propedeutika gr. (isp. propedeutika) u nekadanjem srednjem kolstvu naziv za predmet u

kojem su se nauavale osnove filozofije; filozofema tvrdnja, nauka, teorija; filozofirati, -zoffram 1. baviti se filozofijom, razmiljati o filozofskim pitanjima; 2. iron. mudrijaiti; isto i filozofisati, -em. fils franc. (it. fis) sin; Mato zove Milivoja Demana Fils zbog oca mu Ivana, takoer knjievnika (po analogiji na Dumas Fils). filsk novac u Iraku (isp. dinar). filtar, -tra, 2. mn. filtara lat. (filtrum) 1. cjedilo, prokapnik; pribor, sprava ili tvar (upljikavo, porozno tijelo) za ienje tekuina procjeivanjem; 2. filtar za zrake naprava za zadravanje nekih zraka (svjetlosnih, toplinskih); isto i filter, gen. filtera, osobito za dio cigarete koji proiuje nikotin, pa i sama takva cigareta (puiti filter); filtracija procjedivanje, proputanje tekuine kroz filtar; filtrirati, filtriram cijediti; procjeivanjem istiti tekuinu; isto i filtrovati, -ujem; filtrant, 2. mn. filtra-nata radnik prehrambene struke koji nadzire filtraciju; filtrat, -ata procje-dina; tekuina koja je prola kroz filtar; filtrir-paplr, -ira poseban papir koji slui za filtriranje. filtro tal. ljubavni (ili arobni) napitak (V. C. Emin). filuga, 3. -zi, 2. mn. filuga tal. (feluca) laica, ajka; isto i filjuga; isp. feluka. filumenija gr. (isp. filo volim, ljubim) sabiranje ibinih kutija ili samo etiketa s njih; filumenist(a) tko se bavi filumeni-jom. filung, mn. -zi njem. (Fiillung) umetak, punjenje; srednja, uokvirena daska na vratima (ispuna), filj, filja v. fil4; filjev slonov. filjarka v. filarka. filjdi v. fildi (zanimljivo je napomenuti da Mato ovu rije stalno upotrebljava umjesto binji, a u biljenicama ima tono opisano pravilno znaenje). filjuga v. filuga. fima gr. (fyma) med. svaka oteklina na koi; izrastaj; ir. fimoza gr. (fimoo zaepiti, npr. usta) med. suenost prepucija (v.), nemogunost da se provue preko glavia penisa; phimosis fe-minarum (it. fimozis...) suenost kanala maternice. fin1, fina, fino, odr. fini, fina, fino (njem. fein, tal. fine, jranc. fin) 1. tanak, tanan, njean, sitan, izvrstan, odabran, vjet, istanan, uglaen i si.; 2. isti, pravi.

430

fin2, fina tal. (fine) konac, svretak, kraj (Nar.). Finac v. Finska. finale, finala, mn. finali tal. (finale, lat. fini granica; svretak) 1. konac, kraj, svretak; 2. zavrni dio muzikog ili dramskog djela, a takoer i sportskog natjecanja (fini); 3. zavrna priredba koja mora dati pobjednika, konanica (to se tie roda te imenice, instruktivno je kod Krlee: to je bio finale..., ... ovaj sramotni finale; Veliki metar sviju hulja; ne treba, dakle, tu rije upotrebljavati u srednjem rodu; isp. i drai je od ljudi taj finale (St. imi, Obrambena kia; finalan, -Ina, -Ino lat. 1. konani; zavrni; krajnji; 2. svrhovit, svrni; 3. gram. finalna reenica namjerna reenica; finalist(a) pobjednik u prethodnim natjecanjima, koji se bori za konano osvojenje prvenstva; en. finalistica / finalistkinja. finalizam, -zma v. teleologija. finalmente tal. napokon, konano (Vojnovi). financije (mn. . roda) franc. (finance) novana sredstva; novac; prid. financijalan, -Ina, -Ino; financijski koji se tie financija; financijski kapital monopolistiki industrijski kapital koji je srastao s bankovnim kapitalom; financijski plan novani izraz proizvodnog plana poduzea koji sadri planom predviene rashode i prihode, izvore financija, raspodjelu planiranog dobitka, odnosno pokrie planiranog gubitka i odnose sa budetom; financ, 2. mn. financa / finanaca porezni organ; porezno-carinski straar; utjeriva poreza; financijer,-ra 1. novar; ovjek koji poduzeima posuuje novac (v. bankar); 2. poznavalac financija; financirati, -nanclram dati novac za neki posao; novano podupirati; financrat njem. (isp. Rat savjetnik) financijski savjetnik (enoa); (sve se ove rijei piu i sa s: fi-nansije, finansirati itd.). fin de siecle jranc. (it. fen d' sjekl) svretak stoljea; kod nekih naih pisaca i prijelaz vijeka (misli se na devetnaesto stoljee); karakteriziraju ga sumorne, boleive, dekadentne pojave u knjievnosti i umjetnosti koje izraavaju preziran stav prema tradiciji (po naslovu komedije francuskih pisaca F. de Jouvenota i H. Micarda [1888] koja ima takve karakteristike). findika, 3. -ci, 2. mn. findlka v. fidan. findan, -ana v. fildan. fine tal., muz. kraj, konac, svretak; isp. fin2; v. i da capo al fine.

Finebel skra. sastavljena od prvii odn. slogova imena zemalja Francus lije, Nederlanda (Nizozemske), Belg ksemburga kao oznaka za njihovu sku uniju (ovom je skraenicom goc zamijenjen nekadanji naziv Fritalux). fine finaliter lat. na kraju krajeva, na konca. Finej (gr. Fineus) u starogrkoj mi kralj u Salmidesu u Trakiji; prorok i mio bogovima, ali su ga kasnije < znili jer je poubijao sinove iz prvog kazna se sastojala u sljepoi i u n strahovitih ptiurina Harpija koje pojele svako jelo, a to nisu pojeli su zagadile da vie nije bilo za up potpuno iscrpljenog spasili su Fineja Borejevi Zet i Kalais. finesa 2. mn. finsa franc. (finesse) 1. njenost, istananost, osjetljivost, nost, profinjenost, pronicavost, t otroumnost, elegancija, ljepota; 1 bitost, naroito svojstvo. finfeiger njem. (fiinfzig pedeset) o\ pedeset godina, pedesetogodinjak. Fingalova spilja glasovita spilja, je( najljepih u Evropi, u kotskoj na 1 skom otoiu Stajfa; dugaka 60 m, 20 m, stijene su joj pune prekrasnih tirth stupova. fingerhut njem. (Finger prst + Hut -naprstak, naprnjak. fingirati, finglram lat. (fingere, isp. 1. izmisliti, izmiljati; 2. hiniti, pra pretvarati se, priiniti se; fingiran ljen, tobonji. finik, mn. -ci, 2. mn. finlka gr. (foini tula, urma; palma. fini lat. (akc. fini) kraj, konac, sv fini coronat opus (it. fini koronat konac djelo krasi; fini sanetificat (it. .. .sankfifikat...) cilj posveuje sr< tj. svako je sredstvo dobro ako slui (autor reenice: panjolski jezuit A Escobar y Mendoza, 15891669). fini engl. (finish) 1. zavrni, odlui sportskog natjecanja u brzini; zav konanica; 2. cilj, krajnja toka dis kod sportskih takmienja. finier, -ra engl. (isp. fini) 1. sport, ign je posebno treniran za izvoenje posij udarca nakon dobro provedene komb sa suigraima (strijelac, golgeter, v.); 2 stroj koji usavrava neki proizvod obavlja (dorauje) posljednju fazu

finitan

431

fironga fiola, 2. mn. fila franc. (fiole) boica (apotekarska), tuba (s tabletama). fiorin, -ina v. forint. finjen v. finiti. fioritura tal. (cvjeti, cvat) isto to i kolora-tura (v. J . FIP skra. za jranc. Federation Internationale de Philatelie (Meunarodni filateli-stiki savez). FIR skra. za jranc. Federation Internatio-nales des Rsistants, des Victimes et des Prisonniers du Fascisme (Meunarodni savez pripadnika pokreta otpora i rtava faizma); engl. International Federation of Resistance Fighters and Victims of Fascism. fira tur. (fiiru) v. kalo, kart. firale, firala (mn. . roda) v. filar. firang(l)a njem. (Vorhang, dijal. Fiirhang) zastor, zavjesa, stora. firaun, -una, 5. firaune tur. Ciganin (zapravo faraon, v.; Turci su naime pretpostavljali da Cigani potjeu iz Egipta, isp. i nae Jeupak); en. firaunka; prid. firaunski; firaunluk zajednica Cigana, firc ma. (frcz) nit, konac za proivanje (heftanje); fircati, -am proivati, heftati. fircig njem. (vierzig) etrdeset (obino kao figura u kartakoj igri napsl, kad igra

vodnje (Na scenu stupa finier; tone betona i cementa prou kroz njegove valjke, Novine). finitan, -tna, -tno lat. (isp. fini) u gramatici: odreen. finiti, finim tal. (finire) dovriti, dokonati, dokrajiti; svriti, zavriti, prestati; finjen dovren, gotov. finitlvan, -vna, -vno lat. (isp. fini) potpuno gotov; finitlvni glagoli u gramatici: za-vrno-svreni glagoli kakav je npr. poodsije-cati. finkulja, 2. mn. finkulja njem. (Fink) ptica zeba. finoa, 2. mn. finoa svojstvo onoga to je fino (v. fin). finofajn njem. argonski izraz za neto jako fino. Od njemakog fein, fin (Krlea). finpak novi izraz za mlijeko u plastinim vreicama. Finska (orig. Suomi) republika na sjeveru Evrope; glavni grad Helsinki; Finac, -nca, 5. Fince, 2. mn. Finaca; en. Finkinja; prid. finski, -a, -6; finski jezik pripada baltofin-skoj skupini ugrofinskih jezika i srodan je s estonskim jezikom. finta tal. (finta, isp. fingirati) himba, prevara, lukavtina, podvala; tobonji udarac u maevanju. Fintija v. Damon. fioka, 3. -ci ma. (fiok) ladica, pretinac; umanj. fioica / fioe, -eta.

ima kralja i damu adutove boje); isp. cvancig. firciger njem. (vierzig etrdeset) 1. ovjek od 40 godina, etrdesetogodinjak; en. fir-cigerica (Donevi); 2. koni neopasni osip kod male djece; obino traje etrdeset dana (firciger-groznica; Donevi). Firenca grad u Italiji; Firentinac, -nca, 5. Firentince, 2. mn. Firentlnaca; en. Firentln-ka; prid. Firentinski; firentinski pojas v. infi-bulacija. firer njem. (Ftihrer) 1. voa; 2. podnarednik, vodnik, podoficirski in u nekadanjoj austrougarskoj vojsci (Mato); 3. atr. tamniar, straar. firfirtltakt njem. (Viervierteltakt) muz. etvero-etvrtinska mjera, etveroetvrtinski takt. firga ovjek ciganske puti (isp. firaun); prid. firgast. firgaz v. virgaz. firhendig njem. (vier etiri + Hand ruka) etveroruno (kad sviraju na klaviru dvije osobe istodobno kompoziciju pisanu za etiri ruke). firko, 5. firko hipok. prema firaun (Cigo). first class

firlefanc njem. (Firlefanz) trice, budalatina, glupost, izmotavanje, pravljenje teatra, cirkusiranje (Mato, Deman). firma, 2. mn. firma i firmi lat. (firmus jak, vrst, postojan) 1. poduzee, tvrtka; naziv nekoga posla, duana; 2. u pukom govoru crkvena potvrda, konfirmacija, krizma. firmament lat. (firmamentum potporanj, podupira) vidljivo nebo, nebeski svod. firmati, -am lat. (isp. firma) kod katolika podijeliti firmu 2, konfirmirati, krizmati. Firmin, -ina, 5. Firmlne lat. vrsti, jaki, postojani. firn franc. kristalasta zrnata masa leda, viegodinji planinski snijeg zrnate strukture (od njega su graeni ledenjaci); kod nekih naih strunjaka prespa, a u amalovievu rjeniku: snjenik. firnis njem. (Firnis) pokost; lak; uljevita ili smolasta tekuina kojom se mau predmeti od drva ili kovine da bi se zatitili od vlage i uzduha; isto i firnajs, firnajz. fironga v. firang(l)a. 432 lista/a jranc. (fustage) ambalaa (v.j, burad, prazni sanduci, prazne vre fistl, 2. mn. fistla njem. (Fistel) v. fistu: fistula lat. (fistula cijev) 1. med rupa na emu, osobito vrsta gnojr na koi; nai izrazi: svika, pitan presunica; 2. muz. v. falset; 3. med. umjetno stvoreno spajanje upljine unutarnjeg organa s povrinom tijel liku kanala; cjevica kojom se izvoc spajanje. fistulirati, -stuhram (isp. fistula 2) pje set (v.j, falsetirati. fistulografija lat.-gr. (isp. fistula 1 + pisati) lijeniki postupak oko vanja fistule kako bi se doznali uy kojima se moe izvriti operacioni fisura franc. (fissure) pukotina, pr: brazda, napuklina, naprslina, rase skolina, rasjeklina, zaderotina, nar (kosti). fi, fia, w.fievi franc. (fiche list) 1. korektura (v. J ; 2. eton (v. J ; isp. il fia, 2. mn. fia franc. (fiche) listi, kartica, tiskanica. fibajn njem. (Fischbein) kitova us, ribi sipovina (ime odatle to se nekad da je kit riba). fiek, mn. -ci, 2. fieka tur. (fiek) 1. p naboj, metak; 2. tuljac u kojem se sladoled; 3. papirna vreica, t; umanj. fiei; fiee (akc. i fiee), -et fieina; fieklija spremnica za nabojnjaa; isto i fienica / fiek- ektar, -ara remen sa zataknuti cima, redenik. fier njem. (Fisch riba) ribar, ribi (u skim i vojvoanskim govorima). figret njem. (Fisch riba + Grate -kost) vrsta tkanine u kojoj niti ti uzoru na riblji kostur, tzv. rebras nina. fii, gen. fiija, 2. mn. -ija franc. (fichu) marama uope, a osobito trokutas ski rubac koji prekriva ramena. fikal, -ala, 5. fikale lat. (isp. fisk) 1. a< odvjetnik (obino u loem smislu); mudrija; prepredenjak, dovitljivac, lant; fikalija fikalski posao; mudrovanje, mudrijaenje, kom rika; prid. fikalski. fikalj v. fikal. fiku vinoto(a); u pijankama \ krievakim statutima osoba koja brinuti da ae budu uvijek pune.

first class engl. (it. ferst klas) prvorazredno, prima. first lady engl. (it. ferst ledi) prva dama (u USA ena predsjednika republike). first rate engl. (it. ferst reit) prva vrsta, najbolja kvaliteta, neto prvorazredno, prvoklasno, izvrsno, odlino. first time engl. (it. ferst tajm) prvo poluvrijeme; isp. second time. firpaltig njem. (vier etiri + Spalte stupac) etverostupaan; koji je prelomljen preko etiri stupca (npr. lanak u novinama; obino se tako prelamaju osobito vani lanci ili vijesti); isp. cvajpaltig, drajpaltig. firtl njem. (Viertel) etvrt (gradska), rajon, okrug. firtlue njem. (Viertelschuh) etvrtcipele (vrlo plitke, obino enske cipele; kod mukaraca uz frak); popularno: firtlice. Firuz v. Feriz. firzicer njem. (vier etiri + Sitz sjedalo) vozilo sa etiri sjedala, etverosjed. fis1 muz. kromatski povien ton/ fis2 alb. bratstvo, pleme. FIS skra. za jranc. Federation Internationale de Ski (Meunarodni skijaki savez). fisija lat. (fissio) cijepanje; dioba; u novije vrijeme naziv za razbijanje atoma (v.); prid. fisioni. fisilan, -Ina, -Ino lat. (isp. fisija) kalav, cjepak, raskoljiv; fisilitet, -eta, kalavost, cjeplji-vost, raskoljivost, mogunost diobe, fisije. fisk lat. (fiscus) 1. dravna blagajna; erar; 2. dravni imetak; 3. drava kao vlasnik imovine u privatnopravnom smislu; 4. dravni financijski interes; 5. pravna osoba koja je nosilac imovinskih prava drave i zastupa je u svim njenim imovinskim odnosima graanskog prava pod koje drava potpada kao obina graanska osoba i odgovara redovitim sudovima; fiskalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na fisk, na dravnu blagajnu; blagajniki, novani, novarski; fikal, -ala 1. pravni zastupnik dravne blagajne; 2. odvjetnik (fikal). fiskija, 2. mn. fisklja tur. (fiskije) pipa, cijev, trcaljka. fiskultura skra. za fizika kultura (v. fiziki); prid. fiskulturnl; fiskulturnlk, mn. -ci ovjek koji se bavi fiskulturom. fiskus v. fisk. listan, -ana tur. (fistan) vrsta suknje; nekadanja enska ili muka haljina s naboranim donjim dijelom.

fipan

433

fizika

fipan v. fibajn. fipaprika njem. (Fisch riba + isp. paprika) riblji paprika (Krlea). fisiipa njem. (Fisch riba + isp. supa) riblja juha, riblja orba, halas-le. fitran njem. (Fisch riba + Tran ulje) riblje ulje (dobiva se topljenjem sala ili preradom jetara kitova, tuljanu, moreva, morskih pasa i dr.; sadrava vitamine A i D, daje se slabunjavoj djeci za pojaanje apetita, a slui i u industriji npr. za tavljenje koe, za razliita maziva i si.). fit1 engl. (fit) gotov, sposoban; u sportu takmiar koji se osjea dobro, koji je u dobroj formi (sposoban za rekord) fit2 v. foot. FIT skra. za jranc. Fdration Internationale des Traducteurs (Meunarodni savez prevodilaca); engl. International Federation of Translators. fitilj, -ilja tur. (fitil) stijenj, svjetilo, iak; umanj. fitiljak, -ljka, mn. -ljci, 2. fitiljaka; fitiljaa baklja, buktinja, zublja, smo-lenica; fititjiti, fitiljTm iljiti, stanjivati, uvijati, frkati. fitlng engl. (fitting) elektrini ureaj, oprema, dio instalacije. fitmija, 2. mn. fitmija tur. (fitne zavodljivost) koketa, namigua; fitmiluk v. fitneluk. fitneluk tur. (fitne smutljivac, spletkar) smutnja, spletka, intriga; intrigantstvo, po-kvarenjatvo; fitneluiti, -Tm smuivati, intrigirati (v. J . fitness engl. (it. fitnis; isp. fit') sposobnost, zdravlje, dobra fizika sprema; fitness-pro-menada isto to i trim-staza (v. J . fito... gr. (fyton biljka, raslina) kao prvi dio sloenice: biljka, biljni. fitoaleksini (mn. m. r.) gr. (fito... + alexo branim) izluevine biljnih stanica za obranu od nametnika. fitocenoza gr. (fito ... + koine zajednica) prirodna biljna zajednica; fitocenologija nauka o biljnim zajednicama. fitofarmacija gr. (fito... + isp. farmacija) nauka o proizvodnji i primjeni sredstava za lijeenje bilja, tj. za zatitu raslinja od bolesti, tetoinja i korova. fitogen (akc. i fitogen) gr. (fito... + gnos - rod, postanak) koji je nastao od biljaka, koji ima biljno podrijetlo.
fizikat

fitogeografija gr. (fito... + isp. geografija) nauka o rasprostranjenosti bilja, biljna geografija. fitokemija gr. nauka o kemijskim tvarima to se dobivaju iz biljaka, fitollt, -ita gr. (fito... + lithos kamen) okamenjena biljka, okamina biljke, fitologija gr. (fito... + logos govor) nauka o bilju, botanika, fitonim gr. (fito... + onoma ime) lingv. ime biljke; fitonimija nauka o imenima biljaka. fitopaleontologija v. paleobotanika, paleontologija. fitopatologija gr. (fito... 4- isp. patologija) patologija bilja; nauka o bolestima na bilju. fitoterapija gr. (fito... + isp. terapija) u medicini i farmaciji naziv za lijeenje ljudskih bolesti lijekovima biljnoga podrijetla; u agronomiji naziv za lijeenje bolesti na bilju. fitotron, -ona gr. (fito... + elektron, ciklo-tron) velik aparat za prouavanje bolesti na bilju, konstruiran u Tehnolokom institutu Kalifornije; umjetno proizvodi svaku vrstu klime i sve meteoroloke pojave te na taj nain omoguuje promatranje biljaka pod najrazliitijim uvjetima. fitra tur. (fitre) milostinja; isp. sadakaj-fitra. Fiume (isp. lat. flumen rijeka) talijanski naziv za na grad Rijeku (u govoru naeg svijeta; Fijuma); Fijuman, -ana Rijeanin; Fijumanka Rijeanka; fijumanskl rijeki. liv a gon, -ona njem. (Vieh stoka + vagon) vagon za stoku, marveni vagon; tzv. (eljeznika) G-kola. five o' clock tea engl. (fajv o klok ti) aj u pet sati; ajanka. fizelaa jranc. (fuselage) okosnica, kostur aviona; skup svih poprenih i uzdunih rebara i veza trupa i krila aviona. fiziki v. fizika; fizika osoba (odn. fiziko lice) pojedinac kao nosilac prava i obaveza (za razliku od pravnog lica, juridike osobe kolektiva). fizijatrija v. fizioterapija. fizik, mn. -ci, 2. fizika gr. (fysikos) 1. gradski ili dravni lijenik; 2. (Jranc. physique) vanjski izgled nekog ovjeka, vanjtina, spolja-njost; isp. habitus; fizikat, -ata ured fi-zikov. fizika, 3. -ci gr. (fysis priroda) nauka o opim svojstvima i gradi materije (atoma, molekula, elektriciteta, tvrdih, tekuih i plinovitih tijela i dr.) i o osnovnim oblicima njezina kretanja (o mehanikim, gravitacionim, elektromagnetskim, toplinskim i dr. 434

pojavama); prid. fizikalan, -Ina, -Ino; fizikalna terapija lijeenje bolesti toplinom, masaom, kupkama, zraenjem, elektrinom strujom, gimnastikom itd.; fizikalni sustav mjera v. centimetar-gram-sekunda; fiziki 1. koji se tie fizike, svijeta, pojava, kojima se bavi fizika; 2. stvaran, tjelesni, puten; 3. pristupaan, prijemljiv preko organa osjeanja; fizika kultura sistematsko i mnogostrano usavravanje ovjejega tijela s pomou higijenskih navika, fizikih vjebi; fiziki svijet vanjski svijet, priroda; fiziki rad rad koji se vri snagom miia; fiziko obraunavanje tunjava; fizika geografija zemljopis koji govori o prirodnim pojavama (gore, rijeke itd.);prid. fizikogeogra-fskl; fiziar - uenjak koji se bavi fizikom. fizikat v. fizik. fizikus v. fizik 1. fizilir, -ira, 5. fizillre franc. (fusil puka) strijelac, vojnik-pjeak; fizilirati, -zillram ustrijeliti, ubiti iz puke. fizio... (gr. fysis priroda) kao prvi dio sloenice oznauje prirodu, vezu s prirodom. fiziofonem, -ma gr. (fizio... + isp. fonem) lingv. fizioloki okarakteriziran glas (npr. u rijei hrvatski fiziofonetski je tu c a ne ts); isp. psihofonem. fiziogeneza (akc. i -geneza) gr. razvitak ivotnih funkcija organizma.

fiziognomija v. fizionomija; fiziognomika, 3. -ci gr. (fizio... + gnomon znalac, strunjak) vjetina poznavanja ljudi po fizionomiji ( v.). fiziokrati gr. (fizio... + krateo vladam) sljedbenici francuske politiko-ekonomske kole koju je osnovao Francois Quesnay (Kene) u 18. st.; fiziokrati su zemlju i ratarstvo priznavali jedinim izvorom bogatstva. fiziologija gr. (fizio... + logos rije, govor) jedna od osnovnih biolokih nauka koja svestrano prouava funkcije organizama; fiziolog, nm. -zi strunjak u fiziologiji; prid. fizioloki. fizionomija gr. (fizio... + nomos zakon, pravilo, red, sklad) 1. izgled i izraz, crte lica; 2. karakter; oblik neega; sve crte koje odreuju linost nekog ovjeka; fizionomi-st(a) tko se bavi fizionomijom, tko po izgledu i izrazu lica prosuuje karakter ovjeka. fizioterapija gr. (fizio... + therapeiio njegujem, lijeim) lijeenje fizikim metodama (svjetlom, toplinom, vodom, uzduhom, elektrikom, mehanikim spravama fizikalna terapija (pod fizika);

fiz (akc. i -peut) lijenik koji lijei fi jom. fiol, -61a tal. grah, pasulj, baulj, fa fjaka tal. (fiacca) malaksalost, izi mlitavost, mlohavost, protezavici kost, tromost, fjanketan, -tna, -tno tal. (fianca, isj sa strane, s boka (udarac, napad keto u ahu krilni razvoj love na polja b2 ili g2, crnog na b7 ili prethodnih pjeakih poteza sa 1 krilno djelovanje lovca preko dijagonale, fjasko, fjaska, mn. -sci, 2. fjaska tal velik neuspjeh, propast, blamai osramoenje. fjeld norv. (isp. field) u geografiji planinski ravnjak na Skandinavsk otoku; prid. fjeldovski. fjelica tal. (offella) krika, odrezak (\ fj'erd skand. (fjard) maleni uski mors isp. fjord. Fjodor rus. v. Teodor. Fjokla rus. v. Tekla, fjord norv. (fjord) uzak i u duljin istegnut, dubok, vrlo razgranat m ljev sa strmim i visokim obalama; su karakteristini za Skandinaviju za Norveku), fjorentinac, -irica, 2. mn. -enfinaca tal

tino) iroki slameni eir (poznat i vijim imenom: firentinski eir), fjorin, -ina v. forint, fjoritura tal. (fioritura) kienje, uk fioritura. FL automobilska oznaka za Liech Fla skra. za Florida (drava u Vi Flacius (Mathias Illyricus) humanisl naega Matije Vlaia, istaknutog crkvene reformacije; flacijanstvo, fla naziv za ekstremno luteranstvo. flag njem. (Flagge) zastava, barjak, flagelant, 2. mn. flagelanata lat. (1 bievati) ovjek koji se iba sai puta da ga drugi ibaju i mue (c vjerskog fanatizma ili uslijed bolesi nosti); flagelat, -ata bia, bia su praivotinjice s dugakim, k( (poput bia) protoplazmatinim izr; flagelantizam, -zma (flagelacija, f stvo) u psihijatriji naziv za st perverziju kad netko nalazi uitak nekoga iba ili da njega ibaju (isp. i

flageolet

435

flanka

mazohizam); flagelomanija vrsta vjerskog ludila koje je osobito vladalo u 13. i 14. stoljeu, kad su se itave grupe zanesenjaka meusobno bievale u vjerskom zanosu, flageolet v. flaolet. flagrantan, -tna, -tno lat. (flagrare plamtjeti, buktjeti) 1. oevidan, oit, upadljiv, nesumnjiv; 2. vatren, estok. ttak-prid. indekl. njem. (flach) plosnat, ravan, plitak, povran. flahcange njem. (Flachzange) tehn. plosnata klijeta. flahdruk njem. (Flachdruck) tipogr. plosnat tisak (postupak pri tampanju kad svi dijelovi materijala koji se ima tampati lee u istoj ravnini, za razliku od tampanja na valjcima). flajer engl. (flyer) stroj za pretpredenje pamuka. flajsig prid. indekl. njem. (fleissig) marljiv, vrijedan u poslu. flajkonzerva njem.-lat. (Fleisch meso) konzerva od mesa (Krlea). flajmaina njem. (Fleisch meso + maina) stroj za mljevenje mesa. flak skra: za njem. Fliegerabvvehrkanone (Flieger leta, Abwehr obrana, Kanone top) protuavionski top, protuavionska artiljerija (izraz stvoren u prvom svjetskom ratu, a openito poznat postao u doba drugoga svjetskog rata). flakon, -ona Jranc. (flacon) boica, mala staklenka, uglavnom za parfeme. flam, flama, lok. Hamu njem. (Flaum) najfiniji sloj sala; meko paperjasto govee meso; goveda rebra (federpic), dubr. tanka kost ili meso od pera; isp. molam. Flamanac, -nca 5. Flamane, 2. mn. Flama-naca stanovnik Flandrije, pokrajine na sjeveru Belgije; en. Flamanka; prid. flamanski (isp. Flandrija). flamboajantan, -tna, -tno Jranc. (flamboyant) plamen, plamenit, vatren, ognjen; sjajan, blistav, svijetao. flamen lat. (flamen, 2. flaminis) sveenik nieg (i vieg) reda u starom Rimu; flamen Dialis (it. f. Dijalis) Jupitrov sveenik; flamen Ncptunalis sveenik boga Neptuna. flamenco panj. (it. flamenko) andaluzijska narodna pjesma i ples; Flamenco treba uti, on se ne opisuje. Sama rije, po tumaenju jednog panjolskog kulturnog historika i filozofa, Gonzala de Reparaza, imala je svoj korijen u nazivu jel-la mengu, a oznaavalo je to, na arapskom jeziku, seljaka kojemu su panjolski kraljevi, poslije pobjede Flanona

nad Arapima, oduzeli zemlju. Pla nad zemljom mogao bi dakle biti prvotni smisao flamenca, no on je, ako ga je ikad imao, sasvim izgubio taj znaaj... Sama ta rije znai na panjolskom i divan. (Cesa-rec, panjolski susreti). flamines lat. mno. od flamen (v.). flamingo, -inga, mn. -zi 2. flaminga panj. (isp. lat. flamma plamen) ptica plamenac. flanc njem. (pflanzen u bekom govoru: varati, pretjerivati) razmetanje, pretjeran sjaj, ivot na velikoj nozi, gizdanje, osobito u odijevanju; tjerati flanc u zagrebakom govoru: odijevati se upadljivo po modi i vladati se uope tako da ovjek upada u oi. flandra bludnica, enska skitnica (naziv navodno odatle to su takve bile enske iz Flandrije u 30-godinjem ratu); uve. flandretina; flandrati se, -am se bludniiti, kurvati se. flandramal (oito prema Flandrija) naziv za jezik (argon) kojim se slue Islanani za sporazumijevanje sa stranim ribarima koji love u islandskim vodama; flandramal je sastavljen pored islandskih od nizozemskih, engleskih i francuskih jezinih elemenata. flandrati se v. flandra. flandretina v. flandra. Flandrija pokrajina u Belgiji; prid. flandrijskl (ostalo v. Flamanac). flandrovati, -ujem v. flangirati. flanel, -la engl. (flannel) laka, obino vunena tkanina dlakave povrine; prid. flanelski koji je od flanela; flanelast nalik na flanel. flaner', -era franc. (flaneur) skitnica, lutalica; danguba, besposliar; flanerija tumaranje, lutanje, skitnja (Mato). flaner2, -ra v. flanel. flanerka, 3. -ci, 2. mn. -ki (isp. flaner2) lagani ogrta od flanela. flan(g)irati, flan(g)Iram jranc (flaner) lunjati, lutati, skitati se, bazati, hodati bez cilja, tumarati, vrljati. flanka jranc (flanc) bok, slabina, strana; krajnji dio krila vojske; krilo; flankirati, flan-kiram vojn. udariti, napadati s boka; utvrivati bokove; zakriljivati; isto i flanko-vati, -ujem; flankirna vatra vojn. vrsta pjeadijske ili artiljerijske vatre, kojom se cilj tue uzduno; isp. fjanketan. 436

Flanona lat. antiko ime Labina u Istri (Raki).

flare-path (it. flerpat) engl. (flare osvijetliti + path staza) osvijetljena pista na aerodromu. flash v. fle'. flashback (it. flebek) engl. (flash j iznenada se pojaviti + back nekada, u prolosti) retrospektivne scene kojima se (u filmovima ili u kazalinim komadima) prikazuju (na prikladnim mjestima) dogaaji iz prolosti u vezi s radnjom. Flash Gordon (it. Fla...) junak velikog broja fantastinih pria i stripova, kojima je autor Dan Barry. flastar, -stra, 2. mn. flastara v. flaster. flaster gr.-njem. (emplastron, Pflaster) 1. ljepljivi ovoj za rane; melem; 2. plonik, trotoar, tarac; 3. prenes. dosadno eljade (koje se na ovjeka prilijepi), gnjavator, stjenica; 4. u sportskim natjecanjima igra koji dobije zadatak da striktno pokriva odreenog mu protivnika, da mu ne da ni maknuti. fla v. flush. flaa, 2. mn. flaa njem. (Flasche) staklenka, boca; umanj. flaica; uve. flaetina; flan-blr pivo u bocama (Krlea); flanrajf (flaschenreif) naziv za vino koje je zrelo da se pretoi iz bureta u boce. flatulencija lat. (flatus vjetar) napuhnu-tost debelog crijeva uz obilno isputanje plinova; isp. meteorizam flauta, 2. mn. flauta tal. (flauto) glazbalo, vrsta frule; umanj. flautica; flautist(a), 2. mn. flautista svira na flauti. Flavije lat. plavi, svjetlokosi, blond; inae ime rimskom plemenu koje je dalo vie istaknutih pojedinaca (flavijevci), pa i tri cara: Vespazijana, Tita i Domicijana. flaolet jranc. (flageolet) mala frula, frulica. fleba v. pleba. flebile tal. (akc. fl'ebile) muz. turobno, plano, flebitis (akc. i -itis) gr. (fleps, 2. flebos ila) upala vena (v.). flebografija gr. (fleps, 2. flebos ila + grafein pisati) rendgenski, radiografski pregled rada ila. flebotomija gr. (fleps, 2. flebos ila + temnein rezati) putanje krvi (rasijecanjem ila). flectere si nequeo superos, Acheronta movebo lat. (it. flektere... n'ekveo... Aheronta...) jedno od najpoznatijih mjesta u Vergili-jevoj Eneidi (VII. pjevanje, stih 312); to su rijei Junonine koja na sve mogue naine progoni Eneju, ali bez uspjeha glasi: ako

ne uzmognem sklonil ganut u Aheront (tj. pakao, svijet); ovu Vergilijevu reenicu i (u Zlatarovu zlatu) parafrazira ov; te zaokupe ljudi, i paad je dob moi; izrekavi ovu reenicu, Jui riju stranu Alektu iz podzemi pozove, | ljutu hudobu i krutu, i kuknjavu nosi, | kojano ratove voi i mrnju i boli. Fleet Street engl. (it. Flitstrit) 1 etvrt u kojoj se nalazi sredite tampe; preneseno: tampa, novii vinari. Flegeton(t) odn. Firiflegeton(t) gr. (\ tra, flego gorim) jedna od rije zemnom svijetu (po starogrkoj n Tartarskih oko zidova Flegetor pjenu, | rijeka to kamenje valja i hunom plamenu (Eneida VI, 5 Flegija u starogrkoj mitologiji k ski, sin boga Aresa, otac Iksiono je hram Apolonov u Delfima i bi jednako kao i Tantal (v.), a p priama isto kao i ostali Lapiti (v flegma gr. (flegma, 2. -atos sluz hladnokrvnost; mirnoa, neuzbudlj granii s ravnodunou; tromos: -snuti ostatak od frakcionog p tekue mjeavine; flegmatian, -n; trom, mlitav, hladnokrvan, ravnod flegmatinost, -osti; flegmatik, mn. vjek sa sporom duevnom i tjelesn nou, strpljiv i hladnokrvan (kod svejednica). flegmona gr. (flegmone upala) livena gnojna upala potkonog miinog staninog tkiva. flek, flka, mn. flekovi njem. (Fleck) pjega; uprljano mjesto (na odijel krpa (na cipeli); isto i fleka (. mn. fleka; prid. flekav. flekerli, flekerla (mn. m. roda) njen chen) krpice; u sitne kvadratie tijesto koje se obino ukuhava u j nije sjeckano, nego trgano tijesto ih trganci; isto i flekice, flekle. fleksaton lat.-gr. (flexus zavoj, + isp. ton) muz. vrsta udaraljke kad se njome trese odaje kao da zavija. fleksija, 2. mn. fleksija lat. (flectere jati, previjati, pregibati) gram. p mijenjanje, zajedniki naziv za d<

fleksimetar

437

flocirkus

i konjugaciju; isp. mocija 3; fleksibilan, -Ina, -Ino pregibljiv, promjenljiv; savitljiv; izv. fleksibilnost, -osti. fleksimetar, -tra lat.-gr. (flexus zavoj + metron mjera) aparat za mjerenje krivina na asfaltu, cestama, u podovima i si. fleksmagazin v. Verpflegungsmagazin. fleksor lat. (flexor) anat. mii pregiba. fleksura lat. (flexura zavoj) u geologiji naziv za koljenastu boru (nastaje jakim uvijanjem geolokih slojeva, a da se bora ne prekine). flek-tifus njem.-gr. (isp. flek i tifus) med. pjegavi tifus, pjegavac. flektirati, flektlram lat. (isp. fleksija) sklanjati, sprezati, mijenjati imenicu (po padeima), glagol (po vremenima) i si. flemme jranc. (it. flem) lijenost, tromost, fjaka (v.) (Mato). fler Jranc. (fleur) magla, maglica (svemirska). flerdeliz Jranc. (fleur de lis) ljiljan (Lj. Wiesner). flerpat v. flare-path. flert engl. (flirt) udvaranje (bez ozbiljne namjere), ljubakanje, koketiranje, aikovanje, oijukanje, askanje, eretanje; flertovati, -ujem ljubakati, koketirati, aikovati; udvarati bez ozbiljne namjere.

fle1 (krae mjesto flelajt od engl. flashlight) magnezijeva svjetlost pri fotografiranju; bljeskalica, blic; isp. blicliht. fle2 engl. (flush pun, krcat, bogat, obilan) figura u nekim kartakim igrama (npr. brid) kad igra sloi sve karte jedne boje. flebek v. flashback. fletan, -tna, -tno njem. (flatig) marljiv, okretan, vrijedan, brz, vjet; fletno brzo, odmah, smjesta (Nar.). fleuret v. floret 1 i 2. flibustjeri (mn. m. r.J jranc.-hol. (flibustiers, vrijbuiter gusar) 1. pirati i kriomari raznih evropskih narodnosti (uglavnom Francuzi, Holandani i Englezi), udrueni u posebne organizacije, koji su se u 17. st. borili protiv panjolskoga gospodstva u Zapadnoj Indiji; 2. u USA naziv za organizatore parlamentarne opstrukcije. fuka njem. (Flitsche) bludnica, drolja. Fliegender Hollander njem. (it. Fllgender Holender) Letei Holandanin, Ukleti Ho-landez (originalni naslov VVagnerove opere koja se kod nas izvodi pod oba izraza navedena u prijevodu). fliger njem. (Flieger) leta, avijatiar, pilot (Krlea; autor i sam dodaje: aeronaut, tj. zrakoplovac).

fligl njem. (Fliigel) 1. u govoru starijih Zagrepana .krilo u navalnom redu nogometne (ili koje druge) momadi; 2. kon-certni klavir; 3. krilo zgrade, trakt. fliglautant njem.-lat. (isp. fligl / autant) krilni autant (u nekim monarhijama osoba na oficirskom poloaju dodijeljena kao pratnja i pomo lanovima kraljevskog doma). fliglhorn njem. (Fliigelhorn) vrsta puhakog glazbala, krilni rog, krilnica, lovaki rog; u dijalektu i: fligorna (po tal. flicorno). fligltir njem. (Fliigel krilo + Tur vrata) dvokrilna vrata. flijaci, flijaka (mn. m. r.) gr. (flvaria blebetanje, ludorija) antiki glumci, izvoai starogrkih lakrdija (veinom parodija mitolokih pria) i prikazivai burlesknih prizora iz pukog ivota. ffik Jranc. (flic) policajac; isp. ... pariki flik, mi mu kaemo pajkan (Novine). flinta njem. (Flinte) 1. puka kremenjaa; 2. ena lakog morala; u ovom znaenju i uve. flintaa, 2. mn. ffintaa; flintati se, -am se ponaati se kao flinta 2, kurvati se. fTip engl. (flip) pie od jaja, rakije i eera; pun od jaja.
floem

flipper engl. (it. fliper) vrsta elektrinog biljara (igrai povlae ili okreu ruku, na to se kuglice stavljaju u pokret). fTirt v. flert. fTisati, -am njem. (fliessen) lagano tei, curkati (npr. gnoj flisa iz rane). ffispapir njem. (Fliesspapier) 1. bugaica, upi-ja; 2. tanak, gotovo proziran, fini papir uope; esto i sinonim za cigaretni papir. fTi (vicarski flysh) naziv za neke pjeenjake, glinene kriljevce, lapore i neiste vapnence, karakteristine za kredne i oli-gocenske geoloke formacije (isp. kreda 2 i oligocen); prid. ffini. ffit 1. sredstvo za unitavanje kukaca, prvenstveno muha; 2. prenes. opasan neprijatelj, razara. ffiter njem. (Flitter) svjetlucavi nakit, naivene kovne ploice (kao nakit), razliite sjajne sitnice, trice. Flitstrit v. Fleet Street. FLN skra. za franc. Front de liheration nationale (Front narodnog osloboenja); politika stranka osnovana god. 1954. u Aliru. flobert (po Francuzu Flobertu) djeja puka; puka gluhara; isto i flobertica. flocirkus njem. (Floh buha) cirkus buha. 438 florilegij, -ija (pored florilegijum) lat. floris cvijet + lego itam, zbirka kraih citata iz razliitih ki djela; isp. antologija, hrestomatija. florin, -ina v. forint. florirati, lloriram lat. (florere) cvasti, bujati. floristika, 3. -ci lat. (flos. 2. floris -sabiranje i prouavanje cvijea; f 2. mn. florista 1. tko se bavi flot 2. izraiva umjetnog cvijea, slikar prid. floristiki. flos, flosa, lok. flosu, mn. flosovi njem splav; flosar radnik na splavi, floskula lat. (flosculus cvjeti) govorniki cvijet, ukras govora; 2. uplja fraza; la, smicalica. floster njem. (Pflaster) plonik, troto; (isp. flaster 2). flot njem. (flott) slobodno, raskono, : bezbrino (Kolar). flota, 2. mn. flota tal. (flotta br mornarica; jranc. flotte, njem. Flot fleet) 1. svi ratni ili transportni ili putniki) morski ili rijeni brc irokom smislu i jedni i druj drave; 2. svi brodovi neke drave kc po nekom moru {npr. jadranska j ffajvia organizaciona i operativna ratnih brodova; 4. svi teretni, tere niki ili putniki brodovi koji pi nekom drutvu, poduzeu ili privatni 5. zrana flota skup letakih (vojnikih i graanskih) neke drav cija; prid. flotni. dotacija engl. (floatation, flotation -nje. plutanje) ispiranje rude vodom gdje se ruda ispire; floter, -era rudarske struke koji rukovodi urec tehnolokim procesom flotacije. flotantan, -tna, -tno (isp. flotacija) pli tekui, promjenljiv, neodreen, ra (npr. kosa), leprav, lelujav, kolebl siguran, neodluan, talasav, nefiksii stabilan. floteca tal. (flottezza) u slikarstvu n mjeavinu boja, talasanje njihovo, karsku nijansu (Krlea). flotel, -ela (isp. flota / hotel) hotel u obalu mora. flotila, 2. mn. flotila panj. (flotilla) malih ratnih brodova, odreen za vanje u rijekama, jezerima, a kal uz obalu mora; isto i flotilja (tal. fl<

floem, -ema gr. sitasti organi u biljaka kroz koje produkti asimilacije prelaze iz listova u ostale dijelove rasline. flogiston gr. (flogizo gorim, izgaram) kem. tvar koja postoji u svim sagorljivim tijelima, tvar koja izgara, gorivo. flogoza gr: (flox, 2. flogos plamen, oganj) upala, zapaljenje. flok njem. (Pflock) preka (malo trokutno jedro na kosniku jedrenjae). floki engl. (flockv) upav, kudrav (esto ime za pse). floks gr: (flox 2. flogos plamen) biljka plamenac (krasnica, penjaica iz porodice abnjaa). flokulacija lat. (flocculus pahuljica) med. stvaranje pahuljiastog tkiva, pahuljianje. flonflon franc. ulina pjesma, pripjev nekog popularnog kupleta. flor hol. 1. laka tkanina od svile, lana, vune ili koprive; 2. koprena, veo; 3. crni trak na rukavu ili drugdje (npr. na eiru) u znak alosti za pokojnikom; 4. fina vrsta duhana u dugakim nitima. Flora lat. (flos, 2. floris cvijet) 1. u staro-rimskoj mitologiji boica cvijea i proljea, cvjetanja i plodnosti; 2. flora biljno carstvo; sve vrste biljaka nekoga kraja, geografskog predjela ili odreenog vremenskog odsjeka u geolokoj historiji Zemlje; isp. fauna; Floralija svetkovina u poast boginje Flore (krajem mjeseca travnja). floreal Jranc drugi proljetni mjesec francuskog republikanskog kalendara (cvjetni). Florenc i si. lat. cvjetni. florentiner v. fjorentinac (Krlea). florescencija (flos, 2. floris cvijet) cvat, cvatnja, cvjetanje, doba cvjetanja. floret, 2. mn. floreta jranc (fleuret) 1. tkanina od svilenih otpadaka; polusvilena tkanina; 2. tanak tup ma sa elinom kuglicom na vrhu za vjebanje u maevanju (katkada i maevanje samo); floretna svila otpaci prirodne svile, dobiveni pri preradi ahura dudova svilca. Florida poluotok u jugoistonom dijelu USA i jedna od saveznih drava; glavni grad Tallahassee, no glasovitija su ljetovalita Miami, Palm Beach, Jacksonville; tu je i raketna baza Rt Kennedv (Cape Ken-nedy, prije Cape Canaveral). florijada lat. (flos, 2. floris cvijet) izloba i sveanost cvijea to se svake godine prireuje u nizozemskom gradu Rotterdamu (isp. tulipan-karavana). Florijan v. Florenc. 439

flotni

Foedam..

flotni, -a, -6 prid. prema flota, mornariki. fluati (mn. m. r.) fluorovi silikati, sredstva za otvrdnjavanje graevnog materijala protiv raspadanja i za unitavanje kojekakvih tetoinja. Fluctuat nec mergitur lat. (it. fltiktuat nek mergitur) Ljulja se na valovima ali ne tone (geslo grada Pariza, koji u svom grbu ima brod). fluid lat. (fluere tei) 1. tekue ili plinovito tijelo kojega molekule slabo prianjaju jedna uz drugu, npr. voda, uzduh; 2. prenes. djelovanje koje se ne da poblie odrediti, a dolazi (struji) od nekog ovjeka ili predmeta; fluidan, -dna, -dno tekui. fliiks lat. (fluxus tekui) 1. pravac, tok; 2. broj neutrona po kvadratnom centimetru u sekundi; 3. brzina prenoenja energije ili materije kroz odreenu povrinu. fluksija lat. (fluere tei, curiti) navala, naviranje krvi (u neki dio tijela). fluktuacija lat. (fluctuare talasati se, kolebati) 1. talasanje, titranje tekuine; 2. izmjenine varijacije, nestalnost, lelujanje, nepo-stojanost, nestabilnost, kolebanje; 3. porast i opadanje, promjenljivost (broja lanova neke organizacije, novca i si.); fluktualan, -Ina, -Ino nestalan, promjenljiv, kolebljiv; fluktualnost, -osti nestabilnost, promjenljivost, kolebljivost; isp. flotantan; fluktuirati, -tulram 1. talasati se; kolebati; 2. prenes. biti nestalan, mijenjati se; fluktuirajui kolebljiv; koji brzo tee, promjenljiv; fluktuirajui! panja panja koja brzo prelazi s objekta na objekt. Fluminensia lat. (it. Flumin'enzija) stvari iz Rijeke (naslov poznatog djela Frana Ku-relca; isp. Fiume). flundra v. flandra; uve. flundretina; glag. flun-drati se, -am se. fluor lat. (fluere tei) 1. kem. element iz grupe halogenih elemenata; atomska teina 19,000; tablini broj 9; znak F; zelenkasto-uti plin s omamljujuim mirisom (nai su ga stari zvali jedik); 2. (fliior albus) tzv. bijelo pranje, bijeli cvijet, bjelotok, sluzav, vie ili manje gnojan iscjedak iz enskog spolovila; obino bezazlen, ali moe upuivati i na gonoreju (v. J . fluorescencija lat. (isp. fluor) svjetlucanje, jedan od oblika hladnog davanja svjetla, svijet-ljenja (luminiscencije), koje nastaje pri osvjetljavanju tvari i iezava odmah nakon uklanjanja zraka svjetla; prid. fluorescentan, foetor (Rajmundo Kuni) lat. Dugo ljepotica nee moi podnositi tebe, | runu podnositi pak dugo ne moe ti (prijevod: Josip Torbarina). foetor lat. (il. fetor) smrad, zadah, gadan vonj; foetor oris (//;' ex ore) smrad iz usta; foetor pedum smrdljive noge. foetus v. fetus. fogln, -ina tal. (isp. fogo vatra) palitelj mina, miner; foginara prostorija za uvanje upaljivih stvari i eksploziva. foglfraj njem. (Vogel ptica + frei slobodan) prognan, stavljen izvan zakona, izopen iz zajednice (kojega svatko smije ubiti kao pticu). fogo, 2. mn. fogoa ma. vrsta slatkovodne ribe, smu; isp. ilj. fogun, -una tal. (focone velika vatra) vatra, ognjite, loite (npr. na brodu). fohn v. fen. foire jranc. (it. foar), sajam, vaar; foire internationale meunarodni (vele)sajam; foire de puces (/7, foar d'pis) trite starom robom, buvlja pijaca (Krlea). foj, foja v. folja. foja v. folja. fojba franc. (foibe) kraka jama, ponikva, vrtaa. foka, 3. -ki, 2. mn. foka gr. (fokej tuljan.

-tna, -tno; glag. fluorescirati, -resclram odbijati svjetlo. fluorid, -ida spoj fluora odn. spoj metala s fluorom; sol fluorovodine kiseline; fluori-dacija dodavanje (malih koliina) flu-orida npr. vodi za pie u svrhu zatite zubi od karijesa; fluorit, -ita ruda blijedo-ute, ljubiaste ili zelene boje, osrednje tvrdoe; upotrebljava se za ukrase, za dobivanje fluorovodine kiseline i kao primjesa kod taljenja rudaa. fluorografija lat.-gr. (isp. fluorescencija + grafein pisati) fotografija rendgenske slike tijela na fluorescentnom zastoru (obino za pregled plua pri sumnji na tuberkulozu). flus, flusa, lok. flusu njem. (Fluss) sluz, gnoj, tekuina; isp. flisati. flush engl. (it. fla) med. crvenilo, rumenilo, ar, jara od vruice; isp. eritem. fluspapir v. flispapir. fluvijalan, -Ina, -Ino lat. (fluvius rijeka) rijeni; stvoren rijenom vodom; fliiviogla-cijalan, -Ina, -Ino (isp. glacijalan) geol. koji je nastao raspadanjem pod utjecajem leda i prenesen odn. nataloen djelovanjem rijeka. Fm znak za kem. element fermij (v. J . FMAC skra. za jranc. Fedration Mondi-ale des Anciens Combattants (Svjetski savez bivih boraca); engl. World Veterans Federation. FNB skra. za Finska Notisbvrau (finska novinska agencija), foaje, -ea, mn. -ei, 2. foajea jranc. (foyer) u kazalitu, konertnoj dvorani, kinu itd. prostorija u kojoj se zadrava publika za vrijeme odmora i prije poetka predstave, foar v. foire. fob1 gr. (fobemai bojim se, acam se) mrzitelj; dodaje se na kraju rijei, npr. anglo-fob; isp. fil1 fob2 engl. trgovaka skraenica za free on board (v.
J.

fobija1, 2. mn. fobija gr. (fobeomai bojim se, acam se) nerazuman strah koji neki bolesnici osjeaju u izvjesnim okolnostima, obino pred umiljenim opasnostima; ludilo straha (isp. fob1). -fobija2 kao drugi dio sloenice oznauje: a) mrnju, npr. germanofobija; b) strah, npr. agorajobija. fobofobija gr. (fobemai bojim se + isp. fobija) med. strah od straha. Foedam non poteris tu longo tempore, teque longo non poterit tempore pulchra pati 440

fokalan, -Ina, -Ino lat. (isp. fokus) arini; koji je u vezi s fokusom, koji je u aritu optikom ili geometrijskom; lokalni infekt zaraza mikrobima iz nekog kroninog gnojnog arita u vlastitom tijelu (Krlea). I okida (gr. Fokis, gen. Fokidos) pokrajina u sjevernoj Grkoj (u njoj su Delfi), mnogo spominjana u dramskoj poeziji; stan. F6-anin, mn. Foani. foko ma. (fokos) 1. kavgadija, razmetlji-vac; 2. sjekira; tap sa sjekiricom; isp. capin; 3. eagija (Ante Kovai). foks engl. (lisica) krae mjesto foksterijer i fokstrot (v. j . foksterijer, -era engl. (foxterrier) vrsta psa (ivahan, snaan, glatke i grube dlake, obino bijel ili s pjegama). fokstrot engl. (foxtrot) doslovno lisiji hod; ivahan ples, podrijetlom iz Amerike, kod koga se kretanje izvodi na prstima nogu (slino uljanju lisice); takoer i muzika za taj ples. fokus lat. (focus ognjite) 1. jiz. arite, ognjite; ia; toka u kojoj se skupljaju zrake odraene sfernim zrcalom ili prelomljenom leom; glavni fokus sfernog zrcala (ili lee) toka u kojoj se skuplja sn

lelnih zraka odraenih od zrcala ili ljenih leom; 2. me. arite procesa organizmu; 3. prenes. centar, sredi: te (npr. potresa i si.); isp. fokalan. fol' tal. (fola) bajka, izmiljotina, 1 vara; isto i fola; v. folirati. fol.2 skra: za folio (v.). folar lat.-gr: srednjovjekovni sitan novac (dubrovaki: mjed). folbart njem. (voli pun + Bart puna, iroka brada. folgas njem. (voli pun + gas p jai pogon vozila, vonja punom Foli Berer \. Folies Bergere. Folies-Bergere (/7. Foli Berer) pariko varijetetsko kazalite koje i prema mjestu gdje je smjeteno (> Bergere). folija1 franc. (folie) 1. ludilo, ludost, nost, mahnitost; 2. ivahan (p; muziki komad s varijacijama. folija2 lat. (folium list) 1. vrlo tana listi, npr. staniol; isp. laminat; 2. p pozadina od koje se neto istie; ] usporedbe manje vrijednosti da bi istakla vrijednost drugog predmeta. folijacija lat. (isp. folio) obrojavanj' nacija, obiljeivanje brojkama strai lija. folijant, 2. mn. folijanata lat. (folium 1. knjiga u formatu poluarka; 2. knjiga velikog formata; isp. folio. fblijaran, -rna, -rno lat. (folium li se tie, lista, lis(t)ni; folijama gnoj prskanje lia otopinama mineralnih ] folijirati, -ijlram, (isp. folijacija) obi brojkama stranice folija, obrojav; ginirati (folije). folikula lat. (follis mijeh, kesa) vre sica, monja, mjehur. folio, folija, instr. foliom, mn. foliji (isp. 1 1. format knjige (folio-format) u poluarka; 2. list u trgovakoj knjizi ili strana knjige, osobito pisane ruke folio meo lat. na strani moje knjige ( sam ja napisao ili koja u ovom ; preda mnom); folio reeto (/7. rekto prvoj strani; folio verso (/7, verzo) -nuvi list. tj. na slijedeoj strani (u folirati, foliram (isp. fol') lagati, var miljati (u prostakom jeziku). folk engl. vrsta pop-muzike inspirira klorom. folketing dan. parlament Danske.

folklor, -ora engl. (folk narod, puk + lore predaja, tradicija) usmene narodne umotvorine: pjesme (junake, lirske, obredne i dr.), prie, basne, uzreice i si.; u irem smislu i obiaji, nonja, plesovi i dr.; isp. survival; prid. folklorni; fblkldrskl; folklorista) tko se bavi izuavanjem folklora ili tko stvara umjetnika djela u duhu folklora; en. folkloristkinja. folksdojer njem. (Volk narod + Deutsche Nijemac) naziv za Nijemca roenog u nekoj drugoj zemlji izvan Njemake. folksfest njem. (Volk narod, puk 4- Fest sveanost) narodno veselje, puka sveanost (kod naih starijih pisaca), folksgenose njem. (Volk narod 4Genosse drug) sunarodnjak, konacional (kako u samoj Njemakoj, tako i za vrijeme nacistike propagande i u ostalim zemljama; est sinonim za folksdojer, v.). folk-song engl. narodna pjesma, puka popijevka. folksturm njem. (Volk narod 4- Sturm juri) naziv za esnaestogodinjake i ezde-setogodinjake, za posljednju obranu, koju su u mjesecu listopadu 1944. mobilizirali nacisti u oajnikom pokuavanju da zaustave napredovanje Saveznika. fblksvagn njem. (Volk narod, puk 4- VVagen kola) tip modernog automobila njemake izrade. folt engl. (fault) pogreka, prekraj (u tenisu). fbltrefer njem. (voli pun 4- treffen pogoditi) pogodak, obino nekim vatrenim orujem, u samu sredinu cilja; pun pogodak (Feldman). folja tal. (foglia) 1. listina, list papira, arak; papirna novanica; 2. novine, dnevna tampa (obino u pluralu: folje). fbljete, foljeta tal. (foglietto) male novine, listi, pa i uope dnevna tampa; isp. folja. Foma rus. v. Toma. Fomalhaut zvijezda prve veliine u zvijeu Ribe (alski). fdmen(a)t, -enta, 2. mn. fomenata lat. (fomen-ta, -orum) topli oblog, melem za rane, zavoj; prenes. utjeha; isto i fomentacija. fom obn v. fon obn. fom pik auf v. pik. fon1 gre. (f5ne glas) 1. buka, um, pucke-tanje u telefonskoj slualici, u radio-prijem-niku; 2. jedinica za mjerenje jakosti glasova i umova. fon2 njem. (von) predmetak pred plemikim titulama, isto to i nae od, franc. de, tal. di itd.; u novije vrijeme i deklinabilno; npr. U Travniku su se prije 150 godina okupljali turski veziri, francuski konzuli i austrijski fonovi (Iz tampe prigodom dodjeljivanja Nobelove nagrade Ivi Andriu). fon3 v. fond.

fon4 u najnovijoj upotrebi u ovakvim prilikama: telefon, mikrofon, gramofon i drugi kojekakvi fonovi (Novine). fonacija lat. (fonatio, isp. gr. fone glas) izvoenje glasa (s fiziolokog gledita). fonastenija gre. (fone glas 4- isp. astenija) oslabljenje glasa, opadanje jakosti tona uslijed nervoze ili napora. fond franc. (fond od lat. fundus temelj, osnova) 1. osnova, temelj; pozadina (npr. kod slike); 2. gotovina, nagomilan novac; kapital; 3. zaklada; novana sredstva, odreena za neku svrhu; 4. zaliha, rezerva, imovina, posjed (npr. knjini fond; 5. fondovi - razni vrijednosni papiri koji donose odreeni dohodak; 6. ispozicionl fondovi novac koji neka vlada moe troiti a da o utroku ne mora polagati rauna parlamentu. fondacija v. fundacija. fondaco tal. (it. fondako) trnica, duan, skladite; novani zavod, banka (Nehajev). fondan, -ana franc (fondant) koji se topi u ustima, soan (bombon). fondiranl, fonddvnl materijal (isp. fond) materijal ija se raspodjela zbog njegove vanosti ili kritinosti vri po posebnim planskim propisima. fondue franc. (it. fondi rastopljen) vrsta mlijenog proizvoda od topljenog sira, vina i drugih sastojaka; isp. fondan. fonem, -ema gr. (fonema) lingv. najmanja jedinica odreenog jezika koja se ne moe ralaniti u skup jo manjih jedinica; isto i fonema (. r.); prid. fonemski ; fonematskl. fonendoskop gr. (fone zvuk 4- endon unutra 4skopo gledam) med. vrsta stetoskopa (v.j, samo mnogo osjetljivija (metalni bubnji sa dvije gumene cijevi koje lijenik stavlja sebi u ui). fonetika, 3. -ci gr. (fone glas, zvuk) lingv. nauka o fiziolokim pojavama glasova, o tvorbi (artikulaciji) njihovoj (kod starih pisaca zvukoslovlje); fonetiar tko se bavi fonetikom, strunjak u fonetici; isto i fonetik, mn. -ci; fonetski 1. koji se odnosi na fonetiku; 2. fonetski pravopis pravopis u kojem se rijei piu onako kako

fon hintn

442 po njemu pas i premda je pas paso san, nije opasan; odn. glasovno. tuga, gdje se rijei razlikuju s opozicije d t). fonomanija gr. (fonos ubojstvo, stvo, krvoprolie; pokolj 4- isp. med. bolesno stanje u kojem se kc dinih osoba javljaju elje za ubijanje fonometar, -tra, 2. mn. fonometara gr glas, zvuk + mtron mjera) za mjerenje snage glasa (u eksperimt fonetici), zvukomjer. fonomimija gr. (fone glas 4- isp. n oponaanje glasa ili govora kretnjat mikom. fono-montaa gr.-franc. (fone gla: 4- isp. montaa) presnimavanje zvukova i umova sa razliitih m fonskih vrpca na jednu zajedniku vanje njihovo u jednu cjelinu za dukciju pri radio-e/nisijama, u zvui movima i si. (rije nainjena prem; -montaa). fonoteka gr. (fone zvuk, glas 4- ti spremnica) isto to i diskoteka i teka proireno i na arhiv magnetof vrpca. fonotelemetar, -tra gr. (fone zvuk, isp. telemetar) sprava koja s pomou -valova omoguuje razaznavanje pris i odreivanje udaljenosti nekog pre fonovizija gr.-lat. (fone zvuk, glas televizija) vrsta televizijskog aparat se slui telefonskim linijama za pret slika (izum iz god. 1950). fontana tal. (fontana) izvor; vodoskok; i studenac, esma, edrva. fontanela, 2. mn. fontanela tal. (font 1. mala fontana; 2. meko tjeme, tjei mjesto na glavi novoroeneta, pokriti vezivnim tkivom koje se kasnije pi u kotano tkivo. fontik v. fondaco. foot engl. (it. fut) stopa, jedinica du anglosaskom sistemu mjera (30,4! koja se u nas upotrebljava u aeron ciji; engl. mnoina feet (<";/. fit). footbal v. fudbal; footbalirati, -ballram rati nogomet (Vlad. erina). foot-fault v. futfolt.

se izgovaraju; izgovorni pravopis (na je pravopis npr. fonetski); isto i fonetikl. fon hintn njem. (von hinten) straga (isp. a tergo). fonian, -na, -no gr. (fone glas, zvuk) zvuan. fonija gr. (fone glas) doglasalo, naprava za razgovor na velike udaljenosti (npr. brodovi na morskoj puini). fonijatrija gr. (fone glas, zvuk + iatreia lijeenje) lijeenje pogreaka u govoru; fonijatar, -tra, 2. mn. fonijatara lijenik strunjak u fonijatriji. fon obn njem. (von oben) odozgo, s visoka, prezirno (gledati nekoga, ponaati se prema nekome). fonoenciklopedija gr. (fone glas + isp. enciklopedija) zbirka znanja snimljenog na gramofonskim ploama ili na magnetofonskim vrpcama. fonofobija gr. (fone zvuk + isp. fobija) med. bolestan strah i zaziranje od glasnog govora (bolesnik samo ape). fonogoniometar, -tra gr. (fone glas, zvuk + isp. goniometar) aparat za goniometrijsko odreivanje ishodine toke nekoga zvuka (um neprijateljskog aviona i si.), izumljen 1939; isp. radar. fonografija gr. (fone glas, zvuk + grafo piem) snimanje zvuka (mehanikim ili elektrino-optikim putem) u svrhu reprodukcije; fonograf sprava koja fiksira tonove i glasove i omoguuje da se poslije mogu reproducirati (prvi izumio Edison), prvotni naziv za dananji gramofon; prid. fonografskl; fonogram 1. ono to je zabiljeeno fonografom, npr. telefonski brzojav; 2. zvukovno pismo; fonografirati, -gra-ffram 1. snimiti fonografom; 2. opisati neiji govor kao da je snimljen fonografom (Mato o S. Sremcu: foto- i fonografirao); isto i fonografisati, -em. fonola, 2. mn. fonola gr. (f5ne glas, zvuk) mehaniki klavir, fonolbgija gr. (fone glas, zvuk + logos rije, govor) nauka o glasovima i zvukovima, o psihikim oblicima glasova, o predodbama i funkciji njihovoj, funkcionalni opis fonema (v.j; prouava glasove kao foneme, tj. kao funkcionalne i distin-ktivne elemente, odlune za smislene odnose u jednom jeziku (npr. To je sat kao stroj To je satkao stroj To je sad kao stroj); fonolog, mn. -zi tko se bavi fonologijom, strunjak u fonologiji; prid. fonoloki (katkada isto to i fonetski); fonolol zicija svaka razlika u glasovin u odreenom jeziku moe promijer sao rijei (npr. akcenatski: ide
footing

443

forin(a)t foraminifere (mn. . r.) lat. (foramen buotina, rupa) krednjaci, upljikare, red morskih praiva. fbrarbajter njem. (Vorarbeiter) predradnik, prednjak, poslovoa. foraum njem. (Vorraum pretprostor) v. for-cimer. forband, 2. mn. forbanda njem. (vor sprijeda + Band vrpca) prazan dio filmske vrpce koji se pri konanoj izradi filma projicira prije slike (da bi se npr. glumci mogli pripraviti na izgovaranje svoga teksta pri nahsinkronizaciji, v.); isp. nahband. forborati, forboram njem. borerom (v.) nainiti rupu u drvetu da bi se lake uarafio araf. forca tal. (forza) 1. sila, snaga (Nar.); 2. stiska, nevolja, kripac; per forca na silu, silom, nasilno; isp. forsa. forcenziira njem. (vor naprijed) predcen-zura, davanje novina ili drugih istisaka (tampe) na prethodni pregled nadlenim organima (javnim tuilatvima), kako bi se predusrele kasnije zapljene vlastima nepoudnih tekstova i tako sprijeile tete koje donosi povlaenje gotovih novina i si. iz prodaje (nekad uobiajeno u kraljevskoj Jugoslaviji).

footing engl. (it. futing; isp. foot noga) sportsko hodanje po prirodi, fopa v. faux pas. fopati, -am njem. (foppen) varati nekoga, lagati nekome. for', fora, lok. foru, mn. forovi franc. (fort) razmjerno veliko zatvoreno utvrenje trajnog ili privremenog karaktera; zahvaljujui jakosti svojih zidova i sposobnosti da se brani od svih strana, for moe odolijevati navalama protivnika i stoga ini sastavni dio tvrave ili samostalno uporite. for2, fora, lok. foru, mn. forovi njem. (vor pred) 1. prednost (u tom znaenju i en. roda: fora); 2. u nogometu: pas naprijed (sam sebi ili suigrau); fraza; imati for namjeravati (u zagrebakom govoru). for' v. forum. for4 v. forvard 2. for.5 skra. za forint (v.). fora1 1. v. for2 1; 2. vana linost, ovjek koga istiu, komu se daje prednost i si. fora2 tal. van, napolje (Nar.).

fdrceps lat. (forceps) klijeta za izvlaenje djeteta kod tekih poroaja, poroajna klijeta. forcimer njem. (vor ispred + Zimmer soba) predsoblje, hal. ford vrsta automobila (po imenu Amerikanca Henrija Forda); fordizam, -zma sistem kapitalistike racionalizacije na bazi tekue vrpce (v. konvejer); razvio ga je spomenuti ameriki kapitalist Ford u svojim tvornicama. Radni proces rastavljen je na najjednostavnije, jednoline operacije, ak pojedine pokrete rukom itd., koje radnika pretvaraju u mehanizam koji neprekidno radi samo taj svoj isti pokret. fordatirati, fordaflram njem. (vor naprijed) v. antedatirati. fbrdruk njem. (vor ispred + Druck tisak, tampa) uzorak, obrazac (kod nas obino otisnut na platnu po kojem se veze; zovu ga i predtisak); isp. forge-drukt-platno. Foreign office engl. (it. Forin 6fis) britansko ministarstvo vanjskih poslova. forela, 2. mn. forela njem. (Forelle) riba pastrva, pastrmka, bistranga. forenzian, -na, -no lat. (forensis koji je na trgu, javni; isp. forum) sudski, sudbeni. forfarati, -am njem. (vor sprijeda + fahren voziti) prestii, prestizati u vonji kolima (izraz forma forma, 2. mn. forma / formi lat. (forma) 1. izgled, lik, oblik, vid, obraz, lice, figura, stas, ureenje, struktura neega, neraskid-ljivo povezana s odreenim sadrajem; formu svakoga predmeta, procesa, pojave uvjetuje njihov sadraj koji sa svoje strane vri obratno djelovanje na njihov razvitak, npr. meusobni odnos izmeu proizvodnih odnosa drutva (forma) i njegovih proizvodnih snaga (sadraj); 2. forma vladanja oblik, nain upravljanja nekom dravom (monarhija, republika); 3. u umjetnosti sva likovna sredstva uvjetovana sadrajem; 4. geom. bilo koji od elemenata prostora, tj. toka, crta, ravnina, lik, a takoer i njihovo spajanje; 5. gram. promjena oblika jedne te iste rijei (npr. stol, stola, stolu jesu forme jedne te iste rijei); 6. odreeni, ustaljeni red, obrazac; 7. u lje-vaoniarstvu naprava u koju se ulijeva rastaljena kovina ili plastina masa, da u njoj otvrdne i zadri oblik te naprave (ljevaka forma, tigl, kalup); 8. eljezni okvir u koji se smjeta tipografski slog; takoer i sam slog u takvom okviru; 9. prenes. pri-vidnost, formalnost; 10. kondicija, raspoloenje, spremnost za podvige (biti u formi); isp. pro forma. formacija lat. (formare oblikovati, obrazovati) 1. davanje oblika, postanak, uoblia-vanje, tvorba, oblikovanje, izgraivanje, formiranje; 2. oblik, sklop, sastav; skupina, grupa, gomila; vojniki odred, odjeljenje; jato (osobito oblik toga jata); 3. geoloki sloj, tj. rudne naslage i slojevi koji su se stvorili u toku jedne geoloke periode; 4. drutveno-ekonomska formacija stupanj u razvitku ljudskoga drutva, odreen nainom proizvodnje, sistemom proizvodnih odnosa, uvjetovan razinom razvitka proizvodnih snaga; svaka drutveno-ekonomska formacija ima svoje posebne zakone roenja, razvitka i prijelaza u vii oblik (v. revolucija); prid. formacijski. formadija (isp. forma) pomoni radnik u grafikoj struci kome je dunost posluivanje strojara. formalan, -Ina, -Ino lat. (formalis) 1. koji se tie forme; vanjski, spoljanji, po izgledu; 2. besadrajan (npr. formalna izjava izjava bez sadraja) 3. pravi, istinski, stopostotni; 4. formalna logika v. logika; 5. formalna Istina pravn. zakljuak to ga je sud stvorio odn. uvjerenje to ga je sud stekao samo na temelju striktne primjene procesnih pravila o dokaznim sred nainu ocjenjivanja dokaza (za ra; materijalne istine, tj. utvrivanja ii na temelju slobodnog sudakog uv

osobito uobiajen kod automobilista); isto i forfarovati, -ujem. forgedrukt-platno v. fordruk (Krlea). forhang njem. (Vorhang) zastor, zavjesa, stora; isp. firangla. fbrhend engl. (forehand) u tenisu: udarac sa naprijed okrenutim dlanom; isp. bekhend. foribordo v. fuoribordo (Donevi). forikati1, -am njem. (vorriicken) pomicati se naprijed, napredovati; isto i forikovati, -ujem. forikati se2, -am se njem. (fahren voziti) vozati se, putovati u zagrebakom govoru; M. Matkovi). Forin ofis v. Foreign office. foringa njem. (Fiihrung voenje) najamno prevoenje tereta, kirijaenje; foringa, -aa, 5. Foringau kirija, koija, vozar, prijevoznik, rabadija. forin(a)t, -inta, 2. mn. forinata tal. (fiorino, po gradu Fiorenci, Firenci, gdje je najprije, u 13. st., uveden zlatan novac istoga imena: fiorino d'oro; drugi etimolozi misle da se novanica tako zove jer je na prvobitnom forintu bio lik ljiljana tal. fiorino) srebrni ili zlatni novac u razliitim zemljama i u razliito vrijeme (kod nas u Hrvatskoj do 1892); u dananjoj Maarskoj novana jedinica koja sadri 100 filira; isto i forinta, 2. mn. formata / forinti; takoer i forintaa; isp. gulden. 444

formaldehld, -ida (lat. formica r isp. aldehid) organski spoj, aldehid kiseline, bezbojan plin otra miris trebljava se u tehnici za konzerv za proizvodnju plastinih masa, te cini kao dezinfekcijsko sredstvo; t privredi slui za borbu protiv biljnil tinjskih nametnika. formalije v. formalnost. formalni, -ina (u vodi rastvoreni form plin otra mirisa, slui kao za dezinfekciju. formalist v. formalizam. formalitatis causa lat. (it. formalitatis iz formalnih razloga, toliko da s reda radi (enoa). formalitet v. formalnost. formalizam, -zma lat. (isp. forma) 1. liitim oblicima idealizma svojstvene ljanje oblika od sadraja uslijed konkretni historijski tok razvitaka st svodi na apstraktne, vanjske forme bez sadraja; formalizam proistjee vajanja teorije od prakse; 2. smjer evnosti i umjetnosti koji nijee i sadraja i idejnosti umjetnosti, a d; enje samo formi; formalisti odvajajt nost od stvarnosti; 3. prenes. sitni vanje ustaljenih forma (u nekom uvanje vanjskih oblika na tetu stvari; bukvalno shvaanje zakona be na njegovu bit; formalist(a) 1. p formalizma (npr. u umjetnosti); 2. koji se dri samo forme, koji pa na formu; en. formalistkinja; form koji se osniva samo na formi, formalnost, -osti lat. (isp. formalan) 1 uobiajeno, ali nevano; neto to samo pro forma (v.j/ 2. postup; ustaljenom nainu, pravilo, propis, stupak; isto i formalitet, -eta. formamld, -ida lat.-gr. (formica amid mravlje kiseline (otapalo). formant, 2. mn. formanata lat. (fom oblikovati, obrazovati) lingv. elemen se tvori rije od korijena, npr. -ar mlin-ar (kod starijih gramatiara: tv format, -ata lat. (formare oblikovat zovati) 1. veliina tampane knjige; 2. zije neega uope; ovjek od foru osoba koja neto znai, ljudina,

forma tivan

445

forus

neto, veliina, autoritet, natprosjena linost. fbrmatfvan, -vna, -vno lat. (isp. format) koji moe neemu dati format, koji je sposoban da oblikuje. formidabilan, -Ina, -Ino lat. (formidabilis) straan, strahovit, grozan, jezovit, uasan; goiem; opasan. formijati (mn. m. r.) lat. (formica mrav) soli mravlje kiseline. formikacija lat. (formica mrav) med. pojava pri kojoj bolesnik ima osjeaj kao da mu po jednom dijelu tijela ili po itavom tijelu plaze mravi (na izraz: mravinjanje). fbrminga, 3. formlngi, 2. mn. formlnga / formlngi gr. (forminx, 2. -ngos) iano glazbalo slino harfi; u formingu se udaralo trzalicom. formirati, formiram lat. (formare) dati emu oblik, formu; oblikovati, obrazovati, stvoriti, sloiti, sastaviti, uobliiti, nainiti, sainiti, ustrojiti, postrojiti, urediti, postaviti u vrste (redove), svrstati; isp. formacija. Formoza (portug. lijepa) ime otoku u Tihom oceanu (domae ime Taivvan); For-moanin, mn. -ani; en. Formoanka; prid. formokl. formula lat. (formula, umanj. od forma) 1. obrazac, pravilo, mjerilo, izraz, propis, odredba; 2. openito i tono odreenje nekog pojma, odnosa, zakona i si.; 3. mat. sve veliine izraene brojkama ili slovima i spojene matematikim znakovima koji pokazuju kakve operacije treba izvriti s dotinim veliinama da bi se dobila traena veliina; 4. kem. meunarodni ugovoreni znakovi slovima latinske abecede koji oznauju ime i sastav tvari; u kemiji se razlikuju empirike molekularne i strukturne formule. formulacija lat. (isp. formulirati) jasno i odreeno izraena neka misao. formular, -ara tal. (formulario) 1. obrazac, tiskanica, uzorak kod kojeg je openiti dio sadraja, koji se uobiajeno u svakom sluaju ponavlja, natampan, a ispunjuju se samo promjenljivi navodi ili sitnije stvari; 2. tampani tekst koji jasno pokazuje nain kako ima biti sloen neki akt, isprava i si. formulirati, -mullram lat. (formulare) izraziti u obliku formule; dati emu kratak, odreen i jasan oblik, neto izjaviti, usmeno ili pismeno utvrditi na precizan nain; isto i formulisati, -em. fornikacija franc. (fornication; lat. fornix prosta krma, bordel) blud (Mato). fornir v. furnir.

forpatrola njem. (vor sprijeda, naprijed + isp. patrola) predstraa, patrola koju iz svoje sredine izdvaja glavna patrola i alje u izvide. forpost njem. (Vorposten) v. forpatrola. forsa Jranc. (force) sila, snaga, jakost, mo, vrstoa, djelovanje; prisila, nasilje; forsirati, forsiram (forcer) 1. vojn. svladati neku prepreku uz borbu; 2. flotom ili eskadrom ratnih brodova proi oruanom silom neki tjesnac ili prolaz; 3. prenes. ubrzati, naprezati se, pretjerivati; forsiran, -a, -o usiljen, prisilan, nasilno nametnut, prenapregnut; forsirani mar ubrzani mar. forsan et haec olim meminisse iuvabit lat. (it. ... hek memihise juvabit) moda e jednom dobro doi ako se i ovo zapamti, moda e korisno biti jedanput se sjetit i ovog, tj. minulih jada (Eneida 1, 203). forsitija (po engl. botaniaru Forsvthu) vrsta ukrasne biljke iz porodice maslina. fors maer franc. (force majeure) 1. pravn. izraz kojim se oznauju naroite okolnosti koje se ne mogu predvidjeti ili sprijeiti, ni otkloniti nikakvim mjerama; 2. prenes. isto to i vis maior, tj. neodoljiva (via) sila, neotklonjiva zapreka. fori tal. (forse) moda (Nar.). foribati, -ara njem. (vorschieben) 1. otiskivati vagone s jednih tranica na druge; razvrstavati, manevrirati (lokomotiva); 2. popraviti cipele tako da se stave novi potplati i itav prednji dio gornje koe; naglaviti cipele isto i foribovati, -ujem; isp. forub. forpajz njem. (Vorspeise) predjelo, zakuska koja se uzima prije ruka ili veere (za bolje otvaranje teka). forpan njem. (Vorspann) 1. upregnuti konji, potprega, pretprega, podvoz; 2. u filmskom jeziku: vie nepovezanih slika sloeno u cjelinu kao predobjava za film koji e se uskoro prikazivati; reklama za novi film; u istom je znaenju u upotrebi i engleska rije trailer (it. trejler). forpil njem. (Vorspiel) predigra; forpilati, -ara kazal. pokazivati glumcu kako treba da igra svoju ulogu (ako ne moe sam da kreira ili ako je reiser glumevom kreacijom nezadovoljan); isto i forpilovati, -ujem. fortand njem. (Vorstand) predstojnik, poglavar, naelnik (alski). forub njem. (Vorschub potpora) onjenje cipela (isp. foribati 2), pravljenje nagla-vaka. forus njem. (Vorschuss) predujam, avans,

II
fort1

anticipacija, akontacija, vaevina; uzimanje ili davanje novaca unaprijed. fort1 njem. (fort) dalje, naprijed, uvijek, stalno, neprestano. fort2 v. for1. forta tal. (isp. forte jak) natjecanje u jakosti, omjeravanje snaga, utakmica (osobito boks-me). fortati, -am njem. (isp. fort1) zavarivati, obmanjivati odugovlaenjem, vodati, vui za nos; fortati se muiti se, gnjaviti se. forte tat. (forte) muz. jako, snano, krepko; znak J. forteca, 2. mn. forteca tal. (fortezza) tvrava. fortelini tal. vrsta tjestenine za juhu (sitni kotaii, koleca). fortepijano tal. muziki instrument s tipkama u kome se zvuk dobiva s pomou udaranja batia po icama; batii se pokreu udaranjem prsta po tipkama: fortepijano se razlikuje od starijih slinih instrumenata sposobnou da daje jake i tihe zvukove odatle i naziv (tal. forte = jako, piano = tiho); suvremeni oblici fortepijana jesu klavir i pijanino. forti engl. (forty etrdeset) stanje u igri tenisa kad igra postigne etrdeset bodova, fortica v. forteca.

fortificirati, -ficlram (isp. fortifikacija) graditi utvrde, utvrivati; isto i fortifikovati, -ujem. fortifikacija lat. (fortis jak, snaan, vrst + ...fikacija, v.) utvrenje, utvrda, tvrava; grana vojno-inenjerske struke kojoj je zadatak utvrivanje mjesta (terena) sa svrhom da se vlastitoj vojsci ratovanje olaka, a neprijateljskoj otea; dijeli se na poljsku i stalnu (u posljednju se ukljuuju osobito snani obrambeni objekti); prid. fortifika-cljski; fbrtifikacidnl. fortifikator lat. (fortificator) graditelj utvrda (Krlea). fortifikovati v. fortificirati. Fortinbras norveki kralj koji se pojavljuje u Shakespeareovoj drami Hamlet i poslije Hamletove tragine smrti izjavljuje svoje pretenzije na dansko prijestolje; njemu Sha-kespeare dodjeljuje ulogu da proglasi apoteozu Hamletovu: Nek etiri ponesu kapetana na odar ko vojnika Hamleta... fortissimo tal. (akc. fortisimo, 2. -isima, mn. -isimi) muz. najjae, vrlo jako; znak Jj.

fortiter in re... v. suaviter in modo. fortuf v. fertof. Fortuna lat. 1. u starorimskoj mitologiji boginja slijepog sluaja (sree i nesree); 2. fortuna prenes. sudbina, kob, usui sluaj, slijepa srea; 3. dijal. (govc Primorju) nevrijeme, vihor, oluja (i ake. fortuna; u istom znaenju i tal. f -ala; dubr. fortuno, -ala). Fortunat, -ata, 5. FSrtunate tat. sretni fortunati, -am (isp. fortuna, fortunal) 1 (nevrijeme), pljutati (kia), meavit (snijeg). forum lat. (forum trg, pijaca) 1. trg u Rimu gdje se usredotoivao javni ivo 2. izabrano ili imenovano tijelo koje leno za rjeavanje izvjesnih pitanja enje odluka; skup mjerodavnih osoba 3. prenes. centar, sredite neega; 4. nost suda u krivinom postupku; 5 zborite, javnost uope; forum d odreivanje sudske nadlenosti boravitu osobe protiv koje se vodi po: forum rei sitae lat. (it... site) sud, sudi: forvard engl. (forvvard prednji) sp napada, igra navalne linije u no noj (hokejskoj i si.) momadi; 2. cijela na linija, svi napadai, navala, n fbrverc njem. (vorvvarts) naprijed. forzando v. sforzando.

forzitija v. forsitija. fosfati (mn. m. roda) gr. (isp. fosfor) 1 soli fosforne kiseline; 2. min. grupa m niti tijela koja sadravaju soli fc kiseline, zbog ega imaju ogromno zr (npr. u poljoprivredi kao umjetno g za poboljanje zemlje); ovamo pri] apatiti, fosforiti. fosfm, -ina fosforovodik, otrovai (zaudara po gnjiloj ribi). fosfiti (mn. m. r.) soli fosforaste ki fosfor gr. (fos, 2. fotos svjetlo + nosa, nosilac) kem. elemenat, ati teina 30,974, tablini broj 15; znak P lat. pisanja: phosphor); kod naih s pisaca: svjetlik; javlja se u nekoli dova: uti (otrovan, gori i svijetli u crveni, ljubiasti i dr.; ima ga u ko u biljnom tkivu, a takoer i u m: rudama (apatit, fosforit); spojevi f< uvelike se primjenjuju u medicini, a o: u poljoprivredi gdje slue kao najv umjetno gnojivo (fosfat); prid. fbi fosforescencija 1. jiz. jedan od i hladnoga davanja svjetla, osvjetljenj; miniscencije); odlikuje se velikom dug nou procesa svijetljenja koji traje i f uklanjanja uzronika svjetla; 2. svjeth nekih organizama; prid. fosforescentan.

fosforo vodik

447

fotografija

-tno; glag. fosforescirati, -resciram svjetlucati u tami, slino fosforu; fosforlt, -ita - mineral iz grupe fosfata, vrlo dobro gnojivo; izmljeven zove se fosforitno brano (slui uglavnom za proizvodnju superfosfa-ta, v.). fosforovodik v. fosfin. fosgen v. fozgen. fosil, -ila lat. (fondere kopati, fossus iskopan) okamina, okamenotina, okame-njak; okamenjena biljka ili ivotinja iz starih geolokih perioda; fosilan, -Ina, -Ino 1. okamenjen, skamenjen; 2. prenes. zastario, starovremenski; fosilizacija pretvaranje uginulog organizma u fosil, stvaranje okamina. fostna, 2. mn. fostna i fostni njem. (Pfosten) debela daska, potporanj, greda, fba, 2. mn. foa tal. (fossa) jarak, rov. fbt gr. (fos, 2. fotos svjetlo) praktina jedinica svjetlosti u fotografiji; utjecaj to ga svjetlost jedne Hefnerove svijee (tj. fotometrijske osnovne jedinice za jakost svjetla) iz razmaka od 1 m vri na neki sloj osjetljiv na svjetlost, fota v. fant'; fotati se, fotam se igrati se zaloga. fotelj, -elja jrane. (fauteuil) naslonja; iroka i duboka obino koom i perima podstavljena stolica (kod starijih pisaca mekoslon; Josip Kozarac, Viktor Car Emin); isto i fotelja (i. roda). fbto gr. (fos, 2. fotos svjetlo) 1. kao prvi dio sloenice oznauje vezu sa svjetlom (pie se zajedno s drugim dijelom sloenice) ili s fotografijom (sastavlja se crticom s drugim dijelom sloenice, ukoliko ima svoj akcent); 2. fotografska snimka (budui da se od joto ne moe nainiti mnoina u duhu naega jezika [fbti, JbtoU], pribjeglo se tuinskoj tvorbi Jotos i tome dodalo na pluralski nastavak -/', kako se to ve i prije inilo s rijeju npr. silo silosi. Iz takvih plural-skih oblika postali su onda i singulari npr. silos, jotos; koliko smo mogli slijediti razvoj jezika, prvi smo takav oblik, tj. fotos za jedninu, zabiljeili u jednom pismu Ive i Jure Tkalia Matou god. 1913. foto-amater, -ra gr.-jranc. (foto... + isp. amater) ovjek koji nije fotograf od zanata, koji se fotografijom bavi za zabavu; prid. fotoamaterskl. foto-aparat, -ata gr.-Jrane. (foto... + aparat, i . ) fotografski aparat.
fotogram

foto-cinkografija gr. (foto... + isp. cinkografija) tipogr. pravljenje klieja prenoenjem fotografije na plou od cinka; prid. foto-cinkografski. fotoelija (-stanica) naprava za pretvaranje svjetlosti u elektrinu energiju; upotrebljava se u televiziji, kao mjerilo za trajanje osvjetljenja u fotografiji, u raznim ureajima za uzbunu itd. fotoelektron, -ona gr. elektron emitiran iz neke tvari pod utjecajem svjetla. fotoelemen(a)t, -nta, 2. mn. -elmenata gr.-lat. (foto... + isp. elemenat) elektrina naprava u kojoj se svjetlosna energija pretvara u energiju elektrine struje; u jednim foto-elementima iz povrine osvijetljene metalne ploe izlijeu elektroni, tvorei elektrinu struju, drugi pak fotoelementi mijenjaju svoj otpor elektrinoj struji kod izmjene osvjetljenja; primjenjuju se mnogo u tehnici, npr. u televiziji. foto-fini gr.-engl. (foto... + isp. fini) fotografska snimka koja prikazuje zavretak natjecanja, osobito pri utrkama, kako bi se u sumnjivim sluajevima moglo ustanoviti koji je natjecatelj prvi stigao na cilj. fotofobija gr. (foto... + isp. fobija) bojazan od svjetla. fotofon, -ona gr. instrument za prenoenje zvukova na daljinu (u tehnici zvunog filma). fotofor, -ora gr. (foto... + foreus nosa) elektrina svjetiljka privrena na specijalnu kacigu kako bi onaj koji se njome slui imao slobodne ruke pri svom poslu (rudari, speleolozi itd.); fotofori svijetlei organi kod nekih dubinskih morskih riba. fotoforeza gr. gibanje vrlo sitnih estica pod utjecajem svjetla. fotogenian, -na, -no gr. (foto... + genesis postanak) 1. koji je proizveden svjetlou; 2. koji dobro utjee na fotografsku plou, koji se lako i dobro moe fotografirati; izv. fotogeninost, -osti. fotografija gr. (foto... + grafd piem) 1. slikanje s pomou djelovanja zraka svjetlosti na tvar osjetljivu za njeno djelovanje; 2. slika, snimka; 3. prenes. toan opis nekoga ili neega, ocrt, oris, svestrano osvjetljenje, minuciozan prikaz; pokazati svoju fotografiju pokazati se u pravom (obino loem) svjetlu, pokazati pravo lice, razobliiti se; fotograf ovjek koji se bavi fotografiranjem kao zanimanjem; slikar, snimatelj, snima; en. fotografkinja; prid. fotografski; fotografirati, -graffram slikati, snimati; isto i fotografisati, -em. 448

fotogram gr: (isp. fotografija) filmska snimka. fotogravira (foto... + isp. gravira) prenoenje slike (u svrhu reprodukcije) na bakrenu plou, tako da se ploa izjeda bakrenim kloridom; isto i heliogravira. fotohemija / fotokemija (v.J. fotohromija / fotokromija (v.J. foto-hronika /foto-kronika (v.j. foto-incizija (lat. incidere urezati, usjeci) v. I'oto-gravira. fotokemija (-hernija)gr. (foto... + isp. kemija) dio kemije koji prouava kemijske reakcije, uvjetovane djelovanjem svjetlosnih zraka. foto-kompozicija v. foto-montaa. fotokopija gr.-lat. reprodukcija dokumenata, teksta ili slike s pomou fotografske tehnike; glag. fotokopirati, -kopiram. fotokromija (-hromija) gr. (foto... + chroma boja) fotografiranje u (naravnim) bojama. foto-kronika v. foto-reportaa. foto-Iitografija gr. prenoenje fotografskih snimaka na litografski kamen. fotometrija gr. (foto... + metron mjera) mjerenje svjetlosti, osobito jakosti svjetla i rasvjete; prid. fotometrijskl; fotometrijske osnovne jedinice v. fot, luks, lumen; fotome-tar, -tra, 2. mn. fotometara sprava za mjerenje svjetlosti, napose za jakost izvora svjetlosti i za rasvjetu, svjetlomjer. foto-montaa gr.-franc. (foto... + isp. montaa) kombinacija od vie fotografskih slika koje ine dojam jedne slike; prid. foto-montanl. foto-mozaik gr. (foto... + isp. mozaik) isto to i foto-montaa. foton, -ona gr. (fos, 2. fotos svjetlo) estica svjetla, koliina svjetla; svjetlo je samo po sebi mlaz fotona. fotoperiodizam, -zma gr. reagiranje biljaka na trajanje dnevnoga svjetla (isp. kod Nazora: Svijetnjak svijeu gasne, sklapa modre oi potonica plava...; Suma spava). fotopsija gr. (foto... + ops oko) bolesne pojave pri kojima ovjek vidi iskre i druga svjetla (u obinom govoru sve zvijezde). foto-reporter, -era gr.-franc. (foto... + isp. reporter) fotograf koji snima za novine i asopise; prid. fotoreporterski; foto-reportaa novinski izvjetaj u kojem veinu teksta sainjavaju fotografije. foto-robot gr.-e. (isp. robot) slika (obino nekog delinkventa) na temelju opisa svjedoka.
fovizam

foto-roman gr.-franc. vrsta stripa u kojemu se slikovni materijal sastoji od fol umjesto crtea, fotos v. foto 2. fotoseter gr.-engl. jedna od najnovij grafskih tehnika: slagai stroj s ma na filmovima, s projekcijskim ur i filmskom vrpcom, na kojoj se nal vijanja izvan stroja dobiva tiskars na izraz: fotoslog; velika mu je p to se daljom primjenom fotografske od jedne matrice mogu dobiti pismovne veliine. fotosfera gr. (foto... + sfaira kugla vidljiva svijetla povrina sunane ku] se sastoji od uarenih metalnih pai nova koji izluuju svjetlo i toplinu. fotosinteza gr. (foto... + isp. sinteza] kojim ivi organizmi, uz intervenci anih zraenja, od jednostranih spoje raju sebi hranu i tako mogunost stanak. fbtostanica v. fotoelija. fotostat gr: aparat za umnoavanje r; dokumenata, otisaka ili crtea nepos kopiranjem, ime se postizava preslil u naravnoj veliini. foto-teka gr: (foto... + theke spn mjesto gdje se uvaju fotografije, fc ski arhiv. fotoTelegrafija gr: prijenos fotografij grafijom, odn. radiotelegrafijom, ti faksimil-prijenos. fototerapija gr. (foto... + isp. terapr enje s pomou svjetla osobito djelo ultraljubiastih zraka (isp. ultraviolet ke). foto-test gr.-lat. (foto... + testis s' ilustracija ili dokumentacija nekog aja s pomou fotografija. fototipija gr: (foto... + typos slika, izrada klieja (v.J; litografski postu radivanja reljefnih ploa primjenon grafije i jetkanja; umnoavanje fotc s pomou tampe. fototisak v. fototipija. fototropizam, -zma gr. (foto... + is pizam) isto to i heliotropizam (v.J. foul v. faul; foul play engl. (it. faul p: potena igra (protivna od fair plav), va, kako se kod nas uvrijeio naziv, sportskih pravila primjenom nedopi sredstava. foulard v. fular. fountain pen engl. (it. fauntin pen) nali' Fourier v. furijerizam.

449

frajher

fovizam, -zma Jranc. (les fauves divlji, divlja) umjetniki pravac u Francuskoj koji odgovara pojmu ekspresionizma u drugim zemljama; voda Henri Matisse (rod. 1864); fovist(a), 2. nm. fovista pristaa fovizma; naziv potjee iz godine 1905. kada je prigodom jedne izlobe neki posjetilac - videi meu izloenim djelima i jedan kip gotovo u stilu renesanse uzviknuo: Donatello parmi les fauves Donatello (kipar iz 15. stolj.) medu divljai. Foxov 20th-Century engl. jedna od oznaka za filmske proizvode amerikog poduzea Fox Film Corporation (Krlea, Na rubu pameti). foxtrott v. fokstrot (Begovi). foyer v. foaje. fozgen,-ena gr. (fos svjetlo + gnesis postanak: svjetlou stvoren) vrsta bojnog otrova, bezbojan, nepostojan, zaguljiv plin; spoj klora s ugljikovim monoksidom koji jako djeluje na sluznice ovjeka i ivotinje. fr. skra. za franak, franko (v.) a kod nekih starijih pisaca i za forint (v.). Fr znak za kem. element francij (v.j.

fra skra. za fratar (stavlja se ispred imena franjevaca); Fra Diavolo napuljski hajduk Michele Pezza koji se borio protiv francuske okupacije za vrijeme Napoleona; objeen 1806. (poznata opera od Aubera). frac njem. (Fratze) derite. Fracasse (kapetan) (it. frakas) tip hvalisa-vog vojnika iz talijanske komedije (takoer i roman francuskog knjievnika Theophilea Gautiera [1811 1872] pod naslovom Le Capitaine Fracasse). Fragesucht njem. (il. frageziiht) pojava da bolesnik stalno postavlja pitanja a da esto nije ni zainteresiran za odgovor (kod djece je to normalna pojava). fragilan, -Ina, -Ino lat. (fragilis) loman, lomljiv, krhak; slab, njean, nejak, neotporan; prolazan, troan; izv. fragilnost, -osti; isto i fragilitet, -ta. fragment, -nta, 2. mn. fragmenata lat. (frag-mentum) 1. sauvani ostatak nekog umjetnikog djela (u slikarstvu, arhitekturi, skulpturi); ostatak tkanine, rukopisa i si.; 2. ulomak literarnog, muzikog djela, dio slike, skulpture itd.; 3. krhotina, okrnjak, rbina uope; fragmentacija 1. komadanje, ras-paravanje; 2. razmnaanje biljaka odjeljivanjem od matine biljke; fragmentaran, -rna, -rno 1.

koji je fragment, koji se sauvao samo u ulomcima; 2. nepotpun, u odlomcima. Fragonard Jean Honore (it. Fragonar an Onore; 17321806) francuski slikar, najistaknutiji predstavnik rokokoa; majstor galantnih scena i duhovitih portreta u kojima dominira lepravost pokreta i njean kolorit (Krlea: Ljeto je bilo rasvijetljeno kao sveana predstava, kad se na pozornici svi predmeti kupaju u arobnoj svjetlosti a la Fragonard...; Lirska varijacija o jesenjem sutonu). fragrantan, -tna, -tno lat. (fragrare jako mirisati) mirisan, mirisav, sladak. fraht njem. (Fracht) 1. vozarina za prijevoz tereta i putnika; 2. tovar, teret broda; 3. prijevoz tovara bilo kakvim prometnim sredstvima, osobito vodenim putem; frahtovati, -ujem unajmljivati brod, sasvim ili djelomino, za prijevoz tovara. frahtgut njem. (frachtgut) sporovozno. Frailty, thy name is vvoman engl. Slabosti, ime ti je ena (Hamlet; neki prevodioci umjesto slabosti uzimaju prevrtljivosti, to je, moda tonije). fraj njem. (frei) slobodan, bez obveza.

frajdenker njem. (isp. fraj + denken misliti) slobodni mislilac, ovjek naprednih pogleda (Nehajev). frajer njem. (Freier) 1. prvotno slobodan ovjek, tj. neenja, a potom: dragi, dragan, ljubavnik i si.; danas: ovjek koji nemarno ivi uklanjajui se od ozbiljna posla, pustolov uope, hohtapler; u daljem razvitku rijei; badavadija, parazit, lijenina, mukta, pekulant, neradnik, gotovan, danguba, bitanga, propalica, protuha, tapka-ro itd., sve ono to se shvaa pod stranim pojmovima: huligan, halbtarke, brodjaga, stiljaga, tunjejadec, tediboj. bluzon noar, tepista. bulevardista, maher, biznismen, iardija (sve u najgorem smislu rijei); 2. u kartanju: karta, koja tue sve ostale (na koju nitko ne moe odgovoriti); 3. atr. neznalica, poetnik, ovjek koga je lako okrasti ili prevariti, a u najnovije vrijeme i ovjek uope (kod Cesarca: novajlija, ovjek koji je prvi put u zatvoru); frajerisati, -em biti frajer, ivjeti frajerski, ponaati se kao frajer, hohtaplirati, bada-vaditi, dangubiti, parazitirati, bitandi-ti se i si. frajgiit njem. (freigut) slobodno od carine, frajher, 2. mn. frajhera njem. (frei slobodan + Herr gospodin) barun (v. j .
Fi

frajkarta

450 frajkarta njem. (Freikarte) slobodna, besplatna ulaznica, vozna karta i si. frajkor njem. (Freikorps) odred dobrovoljaca; prid. frajkorski; frajkorac, -rca, 5. frajkore, 2. mn. frajkSraca; frajkorija skup frajkora. frajla njem. (Fraulein) 1. gospoica; 2. konobarica; 3. ulina djevojka (Krlea); umanj. frajlica; stara frajla usidjelica. frajlauf njem. (Freilauf slobodan trk) 1. naprava, naroito na osovini bicikla, s pomou koje se pogonski kota moe iskljuiti; 2. bicikl s takvom napravom. frajmadla njem. (Freimadchen) djevojka slobodnog ponaanja, drolja, flundra (Josip Kozarac). frajman' njem. (Freimann) krvnik (enoa); ivoder, strvoder. frajman2 v. eljar. frajmuzika njem. (frei slobodan + isp. muzika) u nekim naim krajevima izraz za javnu zabavu na koju svatko ima slobodan i besplatan pristup. frajndlih njem. (Freund prijatelj) prijazan, ljubazan, ugodan, nasmijan, drutven, prijateljski. frajprehati, -am njem. (frei slobodan, spre-chen govoriti) osloboditi egrta (uenika u privredi), proglasiti ga kalfom, majstorskim pomonikom (Cesarec). frajtos njem. (frei slobodan + Stoss udarac) nekada u Zagrebu mnogo upotrebljavan izraz za faul, penaltik (v.j, slobodan udarac sa 16 metara od protivnikog gola, direkt, esnaesterac. frajt njem. (Gefreite) najnii vojniki in u nekadanjoj austrougarskoj vojsci; isto i frajter; frajtija in i sluba frajta (kod naih starijih pisaca). frajviliger njem. (Freivvilliger) dobrovoljac; isp. ajnjeriger. frak, fraka franc. (frac, frak) vrsta kaputa sa naprijed izrezanim polovinama i s dugim, uskim skutovima (repovima) straga; podrijetlom iz Engleske, u Evropi u modi od 1770, prvotno bio dvorsko odijelo na dvoru Ljudevita XVI, a kasnije (u razliitim bojama) vojnika i inovnika uniforma; danas, redovito u crnoj boji, samo u najsveanijim (veernjim) priredbama. frakcija, 2. mn. frakcija lat. (fractus slomljen, prelomljen) 1. dio, odsjek, odjeljenje; 2. lanovi politike stranke koji su zastupnici parlamenta, organa mjesne samouprave

ili koji pripadaju nekoj drutvenoj organi zaciji i koji su ujedinjeni u zasebnu radi organiziranog provoenja politik stranke; 3. dio politike stranke kc nazore razliite od stranake linije, s jom posebnom disciplinom, koji se jio uslijed neslaganja s opom linijom ke, koji se bori protiv stranke, ali o; njenim redovima; 4. kem. nusproduk frakcione destilacije tekuina; prid. cljski; frakcioni; frakciona destilacija stilacija kod koje se iz smjese dviju tekuina s razliitim vrelitima d jedna po jedna. frakcija, -aa v. frakciona. frakcidnas, -aa lat. lan frakcije (v. fi 3); grupa; prid. frakcionaki; frakcic stvaranje frakcija, grupatvo, nepoi vanje disciplini neke organizacije ili ] frakcionirati, -onlram (isp. frakcija) vrii cionu destilaciju (v.J, tj. razdvajati postepenom destilacijom, kristalizaci taloenjem. frakl, 2. mn. frakla njem. (bavar. fr; mjerica za estoka pia. obino o( decilitra u boici posebna oblika; frakli, 2. mn. fraklla; isp. fiok, ol sajtlik (Krlea). frakovi (isp. frak) gizdelin, kico (E mii). fraktura lat. (fractus slomljen, prelo 1. lom, prijelom (npr. kosti); 2. g tampana slova. Fram norv. Naprijed (ime brodu kojim j veki polarni istraiva Fridtjof > [18611930] vrio svoje pothvate). framazon (/ -ason), -ona (dubr. frar -una) franc. (francmacon) 1. slobodni lan tajnoga religiozno-filozofskog d (skraeno masoni) s mistikim obi koje je nastalo u 18. st. u Engleskoj i i rairilo mreu svojih elija (loa) i p< gim zemljama; 2. atr. ovjek sposo svim prilikama atrovakog ivota, snalaljiv, umjean, zatvoren prema dr (dobro uva svoje tajne); prid. frama (-asonskl); framazonerija (-asonerija) framazona; isto i framazonstvo (-asoi frambezija jranc. (framboise boba n vrsta boginja, zarazna bolest u trc osobito meu crncima (rane po glavi tvar iz oiju). framentun, -una v. frumentin. Franaka ime drave koju su u 5. st. vali Franci (zapadnogermansko pleme danjoj Galiji (dananjoj Francuskoj] Frank Ana

franak

451

vii uspon postigla je ta drava za vrijeme Karla Velikoga (okrunjen god. 800. za rimskoga cara), franak, -nka, mn. -ci, 2. franaka franc. (franc) osnovna novana jedinica u Francuskoj, Belgiji i vicarskoj (sadri 100 centima, santima). Franak, Franka, 5. Frane, mn. Franci, gen. Franaka pripadnik nekadanje Franake (v.); ime mnogo spominjano u naoj povijesti; en. Frankinja; prid. franaki, -a, -o znai esto i zapadnoevropski, zapadnjaki (osobito u nar. pjesmama). franca sifilis, lues (francuska bolest, gospodska bolest stidna bolest; isp. frenga, frenjak; francav sifilitian, luetian; francati, -am zaraziti francom. France libre (it. Frans libr) franc. Slobodna Francuska, naziv francuskog pokreta otpora, tj. onih Francuza koji nisu pristali uz primirje s Nijemcima god. 1940. i uz vladu u Vichvju, nego su pod vodstvom generala de Gaullea nastavili borbu na strani Saveznika; god. 1942. ime je promijenjeno u France combattante (it. Frans kombatant) Borbena Francuska. Francesca da Rimini tal. (it. -eka) ena Gianciotta Malateste, gospodara Riminija (13. st.), junakinja epizode V. pjevanja Danteova Pakla kao nevjernica koja je izdala mua ljubavlju s njegovim bratom. franchise v. franiza. Franci v. Franak. franclj, -ija (pored francijum) (ime u poast Francuske, lat. Francia) kem. radioaktivni vrlo rijetki element, otkriven 1939, redni broj 87, znak Fr. franciskan, -ana 5. franciskane lat. (francisca-nus) franjevac, pripadnik katolikog franjevakog reda; prid. franciskanskl. Francisko tal. (iz germ. franc slobodan) Francuz; en. Franciska. franciskojozefinizam, -zma razdoblje, stil ivota i nain vladanja u doba austrijskog cara Franje Josipa (lat. Franciscus Josephus) 1848 1916 (Krlea); isp. francjozefinizam. francite franc. (it. fransite) francuskost, nova formula francuske politike koja ide za to veim proirenjem francuskog kulturnog a prema tome i politikog utjecaja po itavom svijetu. francizacija franc. (franciser pofrancuziti) injenje da neto poprimi francusko obiljeje, pofrancuenje.
frankatura

francjozefinizam, -zma (po njem. Franz Joseph) v. franciskojozefinizam. francjozefskl brkovi v. kajzerbart. Francjozefsplac njem. Trg Franje Josipa (ispred glavnog kolodvora u Zagrebu, dananji Trg kralja Tomislava) (Krlea). francjozef-voda (njem. Franz-Josef-Bitterwas-ser) poznato sredstvo za ienje crijeva, kome je car Franjo Josip milostivo dopustio da se nazove njegovim imenom (isp. u Srbiji: voda Knjaz Milo) (Krlea). francia, 2. mn. francia i franci! njem. (Franse) kita, rojta, resa (npr. na ilimima, na zastorima i si.). francljiv isto to i francav (v. franca). franco v. franko. franc-tireur v. frantirer. francuz, -uza 1. krae umjesto francuski klju, limarsko orue za odvijanje arafa (glavna mu je karakteristika da mu se veliina otvora moe mijenjati prema veliini arafa); 2. atr. atrovac koji se umije dobro pretvarati. francuzljivac, -Ivca, 2. mn. francuzljivaca (isp. franca) sifilitiar, luetiar (Donevi). Frana tal. (Francia) Francuska (Vojnovi). franezarije (isp. Frana) dubrovaki izraz za (knjievne) proizvode podrijetlom iz Francuske. frana tal. (frangia) v. francia. franga tal. (franca) nekadanji naziv za dvadeset zlatnih franaka, napoleondor. frangar non flectar lat. (it.... flektar) slomit u se, ali pokloniti se neu. franglais franc. (it. frangle) nova kovanica u francuskom jeziku sloena od francais (francuski) i anglais (engleski), kojom se oznauje snaan engleski (ameriki) utjecaj na moderni francuski jezik, uglavnom u pogledu rjenikog blaga. Frank germ. slobodni. frank (po vlastitom imenu Franck) nekada veoma uobiajen naziv za cikoriju, koja se prodavala u pakungu kako ga opisuje Krlea: Prvoga (u mjesecu) donose se u takve stanove... kutije Franckove kave s mlinom i modrim monogramima i malom lokomotivom to vue za sobom vagone pune cikorije i kave... (Lirska varijacija o jesenjem sutonu); Franck, prehrambena industrija (proizvodi uglavnom kavovine), postoji u Zagrebu i danas. Frank Ana (Anne) nizozemska idovka (19291945), djevojka koja je pod njemakom okupacijom (ivei u dubokoj ilegal 452 oznaenog u ugovoru, o svom troku i na svoj riziko; franko-carina cijena sadri i trokove carinjenja; franko--franko u cijenu se ukljuuju i trokovi ambalae i vozarine; franko-kamati uta-naenja prema kojemu se fakturni iznos kreditira bez plaanja kamata; franko-va-gon prodavalac ima o svom troku uto-variti robu u vagon, a od toga asa preuzima kupac robu i riziko; franko-valuta fakturna klauzula prema kojoj se raunski iznos moe platiti u bilo kojoj zlatnoj valuti; franko-eljeznica prodavalac snosi sve trokove i riziko do predaje robe na kolodvoru; porto-franko slobodna luka. frankofil, -ila, 5. frankofile (isp. fil1) prijatelj Francuza; prid. frankofilski; imen. frankofilstvo; frankofob, -oba, 5. franko-fobe (isp. fob1, fobija) neprijatelj Francuza; prid. frankofopskl; imen. frankofo-bija; frankoman, -ana (isp. manija) ovjek koji pretjerano voli Francuze i sve to je francusko; prid. frankbmanskl; imen. franko-manija.

nosti) vodila dnevnik o svemu to je vidjela, ula i doivjela, sve dok nije otkrivena i ubijena; taj njezin dnevnik spaen je i poslije rata objavljen, preveden na mnoge jezike, dramatiziran i filmovan. frankatura tal. (francatura) plaanje potarine, plaena potarina, marke; frankirati, fran-klram snabdjeti pismo markama, platiti potarinu (kod Matoa imamo i znaenje ponititi u primjeru: kako mi nisu na poiljkama neke biljege frankirali, aljem Vam ih, jer ih s boicom gumiarabike moete upotrebiti; pismo Viktoru Novaku 17. XII. 1913. u Rim iz Zagreba). Frankenstein (it. Frankntajn) naslov filma (1913) po istoimenom romanu engleske spisateljice Mary Shelley; u njemu dr. Frankenstein od kostura jednoga mrtvaca i od mozga nekoga luaka konstruira udovite koje po njegovim nalozima vri razliita zloinstva. frankfurter (po njem. gradu Frankfurtu) 1. naziv za neke vrste specijalno prireenih mesnih preraevina (kobasice, slanina); 2. u amerikom engleskom jeziku naziv za kobasicu peenu u tijestu (hot dog). frankirati v. frankatura. frankizam, -zma sistem faistike vladavine generala Franca u paniji. franko tal. (franco slobodno) trgovaki izraz koji oznauje da prodavalac ima dovesti robu do mjesta,

frankofon. -ona gr. (isp. fone glas koja se izvorno slui francuskim j> izvorni francuski govornik; prid. fonski. frankoman v. frankofil. frankotip (isp. frankatura + typos sprava za udaranje peata na (umjesto lijepljenja maraka). fransa v. francia (Begovi). franiza franc. (franchise) 1. oslobodi kakvog plaanja; 2. povlastica, pi slobotina; 3. utoite, azil; 4. s: odvanost, sloboda u djelovanju; 5 nost, prostodunost; 6. graansko pravo glasa. frantirer, -ra franc. (franctireur) sloboi jelac, dobrovoljac, partizan, borac okupatora u Francuskoj; isp. maki. franja, 2. mn. franja tal. (dijal.) pek Ivanievi); umanj. franjica (smok crnile, ulizle u se, male ka franjice), Franjo, 5. Franjo v. Francisko; en. F Franjka. frape, -ea franc. (frapp) 1. tkanje s tim arama; 2. uleeno, rashlaeno I pie. frapirati, frapiram franc. (frapper) za zabezeknuti, oamutiti, zauditi, izn zaprepastiti, uiniti jak utisak;

fra -tna, -tno 1. koji upada u oi; ljiv (u oi); 2. zapanjiv; izv. frap; -osti. fras, frasa, lok. frasu njem. (Fraisen) strah, strava; 2. sklopci, prekojas, z gr koji nastaje od straha (osobito kc djece); isto i frast i fraz. frakarica (isp. tal. frasca grana) ei nosi granje (Nar.). fratar, -tra, 2. mn. fratara i fratara lat. 1. brat redovnik, samostanac, r skra. fra (redovito naziv samo z; ciskane); 2. vrsta ribe (s crnom pjej repu); sarg, sarag; prid. fratarski; umanj. fratri, 2. mn. fratrla; uve. f 2. mn. fratrina (i pogrdno); v. fratri, fraternizacija lat. (fraternus bratski) 1 ljenje, bratsko ophoenje, neodrava mjerene distancije izmeu pretposta i podinjenog (profesor ak, of vojnik, ef namjetenik i si.): fra rati, -iziram bratimiti se; posti nekim bratski; isto i fraternizovati, fratri (mn. m. r.) franjevaka crl Kaptolu u Zagrebu (Krlea); isp. auf 453
fremdvort

fratricid

fratricid, -ida lat. (frater brat 4- occidere - ubiti) bratoubojstvo. fratri v. fratar. fratrija 2. mn. fratrija gr. (fratria) 1. u vrijeme rodovskog ureenja prvobitne zajednice skup od nekoliko rodova; fratrije su vrile funkcije drutvenog i vjerskog karaktera; savez fratrija inio je pleme; 2. bratstvo, zadruga, pleme, rodbinstvo. fratrina v. fratar. fraud lat. (fraus, 2. fraudis) prevara, varka, varanje, opsjena, obmana, pronevjera, trik, lukavtina, podvala (isp. defraudacija); frau-dulozan, -zna, -zno prevaran, laan, lupeki, kriomarski, himben, zaplotnjaki. frauli od milja prema njem. Frau (gospoa); isto i fraulika (Krlea). fraz v. fras. fraza gr. (frasis izriaj; govor; jezik) 1. reenica; izraz, izreka, izriaj; reenica koja ima potpun smisao; 2. prenes. prazne, uplje rijei; reenica koja ne kazuje nita, a prekriva siromatvo ili lanost sadraja; 3. muz. po razmjerima najmanja dovrena muzika misao; frazetina uveano i pogrdno prema fraza, rjeetina; frazarlj, -ija (pored frazari-jum) rjenik fraza; frazeologija (logos govor, rije) 1. zbir ustaljenih govornih obrata, karakteristinih za neki jezik, a takoer i dio jezikoslovlja koji ih prouava; 2. nain i tehnika izraavanja, svojstveni nekom piscu, knjievnom pravcu itd.; 3. prenes. zbir besadrajnih fraza, praznorjeje, prazno brbljanje; prid. frazeoloki; frazeo-logizam, -zma frazeoloka jedinica, tj. ustaljen izriaj od dviju ili vie rijei, kojemu znaenje obino ne proizlazi iz znaenja sastavnih dijelova: imati soli u glavi, ostaviti na cjedilu, mirna Bosna i si.; frazer, -era, 5. frazeru (jranc. phraseur) brbljavac, blebetalo; ovjek koji voli upotrebljavati bune i lijepe ali besadrajne rijei i fraze; frazer-stvo brbljavost, blebetavost, patos (v.J, grandilokvencija (v.J; frazirati, frazTram (jranc phraser) sluiti se u govoru praznim frazama bez sadraja (v. frazeologija 3); frazatdst bujnost u frazama, pusto praznorjeje, gomilanje izriaja (S. imi). freiilet v. faculet, facol. Fred engl. prema Frederik (tj. Fridrik), odn. njem. prema Alfred. Fredegiinda germ. zatitnica u boju, ena

koja se bori za mir. Frederik v. Fridrik. frederiksdor, -ra (zlatni Frederik) danski dukat. free on board engl. (it. frl on bord) kratica u meunarodnoj trgovini koja oznauje da se roba prodaje pod uvjetom da prodavalac na svoj troak postavi robu na brod, dok daljnji troak ide na raun kupca. free trade engl. (it. fri trejd) slobodna trgovina (v. fritrederstvo). freeze engl. (it. friz) smrznuti se, slediti se, ukoiti se od studeni; freezer (it. frizer) dio hladionika, glava friidera (slui za sledivanje); isp. antifriz. fregata, 2. mn. fregata tal. (fregata) 1. ratni brod na jedra, a od 1850. uz jedro i na paru, sa tri jarbola, naoruan sa 24 do 70 topova; izaao iz upotrebe poetkom 20. st.; 2. ratni brod slian razarau, naoruan lakim topovima, bez oklopa; slui za pratnju trgovakih brodova u konvoju i za zatitu od podmornica i aviona; 3. vrsta ptice, brzan; prid. fregatnl. fregati, -am tal. (fregare) trti, trljati, ribati; fregati se, frega se (bezlino) prema tal. frazi me ne frego ba me briga (frega se fureta briga stranca za..., M. Smoje). Fregoli poetkom naeg stoljea poznati komiar i arobnjak, majstor u brzom presvlaenju, tako da mu je ime postalo sinonim za takvu vjetinu. freh prid. indekl. njem. (frech) drzak, bezobrazan. Freidenker v. frajdenker. Freja (Freia) boica ljubavi u skandinavskoj mitologiji; Frejar (Freir) njezin brat, bog plodnosti zemlje. frekvencija lat. (frequentare posjeivati; esto initi) 1. broj titraja u sekundi, npr. kod elektrinih valova, njihala itd.; 2. brojno posjeivanje; broj posjetnika; 3. esto ponavljanje, esta pojava, uestalost; navala ljudi u velikim mnoinama; frekventan, -tna, -tno 1. est; uestao; obilno posjeen; 2. med. frekventan puls ubrzan puls; frekventi-rati, -kventiram (esto) posjeivati, pohaati; isto i frekventovati, -ujem. FRELIMO skra. za Front za osloboenje Mozambika. fremdncimer njem. (Fremde stranac 4-Zimmer soba) gostinjska soba, soba za goste (da u njoj prespavaju). fremdvort njem. (fremd tu, Wort rije) tua rije, strani izraz, tuica (ovakva knjiga kao ova naa zove se na njem. Fremdw6rter-buch).
i

fremt

454

fremt njem. (Fremde tuina) putovanje mladoga, tek izuenog kalfe u druga mjesta da bi stekao iskustva i prakse; isp. vandroka; fr'emtati, -am putovati u fremt; isto i fremtovati, -ujem; fremter, 2. mn. frem-tera mladi kalfa na putu po tuini. frenak, frenka, mn. frenci, 2. frenaka tur. (frenk) patlidan, paradajz. fren (prema engl. French francuski) kratki do gore zatvoreni vojniki kaput. frend engl. (friend) prijatelj, drug, kolega. frenija, 2. mn. frenlja tur. (Frenk Franak, Evropljanin) kula sagraena po zapadnjakom, evropskom, franakom uzoru. frenezija gre. (fren, 2. frenos srce, dua, duh, razum) uzbuenje, ludilo, bjesnilo, pomama, mahnitost; frenetian, -na, -no bijesan, zagluan; lud od oduevljenja i si.; isto i frenetikl. frenga tur. (frengi) isto to i franca; prid. frengav. frenijatrija gr. (fren, 2. frenos dua + iatros lijenik) isto to i psihijatrija (v.j. frenka v. frenga, franca. frenologija gr. (fren, 2. frenos srce, dua, duh, razum + logos rije, govor) nauka o duevnim osobinama na temelju oblika lubanje; frenolog tko se bavi frenologijom; prid. frenolokl. frient i izv. v. fremt i izv. frenjak, frenjka v. franca; isto i frenjga. frer, frera njem. (Gefrore, od frieren zepsti) med. ozebline, izmrzlina, promrzlina, rujba; isp. buganac. freser njem. (fressen derati) vrsta igre na ahovskoj dasci i sa ahovskim figurama; svrha joj je da se protivniku figure postavljaju tako da ih on mora jesti; pobjednik mora ostati bez ijedne figure. freska, 3. -ski i -sci, 2. mn. fresaka /' freski tal. (fresco svje) slika (obino velika) izvedena vodenim bojama na svjeem malteru, buci; fresko 1. vrsta vunene tkanine; 2. isto to i freska (j'resko-slika). freak, -ka, -ko tal. (fresco) v. friak. Freud v. frojdizam; prid. freudovski, -a, -o (Krlea). freza.fre/.aliea, frezmaina Jranc. (fraise) 1. glodalica; instrument za rezanje (sa mnogo zubaca) s okretajnim gibanjem, koji slui za obraivanje razliitih vrsta metalnih i drvenih povrina, za urezivanje zubaca na oruu, za zupanike itd.; 2. stroj za obraivanje zemlje, snabdjeven bubnjem koji se okree, sa savijenim elinim elastinim h'ataljkama (apama) kojima ruje zemlju; freza, -aa gloda; metalne struke koji izrauje mainsl love na glodalici (frezi); isto i frezer. jo znai i no kojim se obrauju i predmeti na frezi.

ffic, frica, mn. fricevi (Fritz) pogrdu za Nijemca, osobito mnogo upotrel u toku drugoga svjetskog rata (prem od Friedrich, vrlo estom imenu ko< maca). fricando v. frikando. fricassee v. frikase. Fridrik germ. (njem. Friedrich) knez m fridider v. friider. Friedjung Heinrich (/7. Fridjung H 18511920) austrijski historiar, tvor liitih falsifikata na temelju kojih ji dio politiara iz Hrvatske bio optue veleizdaje (1909); njegovi su fal sudbeno utvreni, veleizdajnici c deni, ime mu je ostalo kao sinonim litike procese na temelju lanih optu friganica (isp. frigati) 1. prena kajgana; 2. vrsta bundeve. frigati, -am tal. (friggere) priti, pei mi se ba me briga (isp. fregati). frigenjaa v. friganica 2. frigidaire v. friider. frigidan, -dna, -dno lat. (frigidus) 1. h studen, leden; ravnoduan, hladno odbojan, mlitav, bez ivota; 2. med. : hladan; frigiditet, -eta med. hlai neosjetljivost (u spolnom pogledu); frigidnost, -osti. frigijska kapa (Frigijci katkada u Trojanci) visoka iljasta kapa sa zav vrhom, bez oboda; u slikarstvu se trebljava kao simbol Francuske Repi frigo... lat. (isp. frigidan) kao prvi di enice oznauje neto ili nekoga u rashladnim ureajima, s friiderima frigo-mehaniar. frigorifikacija lat. (frigus, 2. frigoris s hladnoa) zahlaivanje, zamrzavanji mjerno uleivanje (u svrhu odrava svjeem stanju); glag. frigorificirati, ram; isto i frigorifikovati, -ujem. frihtl njem. (Friichtel) nevaljanac, bear, ga, vucibatina; nedozreli a samosvj drski mladi stvor (Mato). frikadele, frikadela (mn. . roda) Jranc cadelle) peeni valjuci od mesa, ufte frikando, -oa, mn. -oi, 2. frikandoa Jrani

frikase

455

frkun karte, koliko ih se svega dijeli) isto i raml, bato, mau. frikati, -am njem. (frisch svje) osvjeivati, rashlaivati, friki i si. v. friak; friko brzo, hitro, ustro, odmah. friling, mn. -zi, 2. frilinga njem. (Frischling) prase, odojak, fritik, mn. -ci, 2. fritika njem. (Fruhstiick) doruak, zajutrak; glag. fritikati, -am dorukovati, zajutarkovati; isto i fritikovati, -ujem. Fritalux skra. za Francuska, Italija, Luxemburg (v. Finebel). friteuse v. friteza. friteza franc. (friteuse) lonac s pominom mreicom za prenje, friganje u mnogo ulja. Fritjofssaga pria iz 13. st. o Fritjofu, norvekom narodnom junaku, koji nakon mnogo borbi i napora postie konano svoju sreu s lijepom Ingeborgom (kasnije je taj motiv obradio vedski pisac Esajas Tegnr, 17821846, u istoimenom epu u 24 pjevanja).

candeau) peenje od teleeg, janjeeg ili srneeg buta. frikase, -ea, mn. -ei, 2. frikasea franc. (fricas-see) paprika. frikatlv, -iva lat. (fricare trljati) glas trenik; v. spiranti; prid. frikatlvan, -vna, -vno. frikcija lat. (fricare trljati, trti) trenje; fri-kcioni koji djeluje pod utjecajem trenja, koji se tare, koji se odnosi na trenje; frikci-5ni prijenos prijenos okretajnog gibanja izmeu dva valjka s pomou trenja koje nastaje meu ploama, pritisnutim jedna uz drugu i privrenim na valjke. Friks v. Hela. frimaire franc. {it. frimer) trei jesenji mjesec francuskog republikanskog kalendara. Frina ime veoma lijepoj i bogatoj heteri iz 4. st. pr. n. e., a po njoj i drugim ljubavnicama kod antikih pjesnika; model kiparu Praksitelu za lik boginje Afrodite. fris v. friz. Frisco skra. za San Francisco (M. Matkovi). friefire njem. (frisch svje, nov + vier etiri) vrsta kartake igre, etiri igraa, 32 karte (u kojoj se, pod stanovitim uvjetima, mogu izmijeniti i sve etiri

fritrederstvo engl. (v. free trade) struja u ekonomskoj politici industrijske buroazije koja je zahtijevala potpunu slobodu trgovine, neupletanje drave u privredni ivot; naroit utjecaj postiglo je u prvoj polovici 19. st., osobito u Engleskoj. fritule, fritula (mn. . roda) tal. (frittela) preno jelo, utipci, prikle. Friuli, Friulska v. Furlanija (Nehajev, alski). frivolan, -Ina, -Ino lat. (frivolus jadan, bes-cjen, neznatan) 1. isprazan, malovrijedan, nitavan, siuan, bijedan, bez vanosti; neukusan, povran; 2. lakomislen, nepristojan; frivolnost, -osti ispraznost, lako-mislenost, nepristojnost. frivolite, -ea franc. (frivolit) vrsta vezene ipke. friz1, friza, lok. frizu, mn. frizovi njem. (Fries) isto to i atula, gesims. friz2 v. freeze; isp. antifriz. Friz, Friza pripadnik jednog njemakog plemena. frizatik srednjovjekovni srebrni novac koji je vrijedio i u Sloveniji i u Hrvatskoj; poznat je i pod nazivom frizaki pfenig (ime po mjestu Friesach [slov. Breze] u Korukoj, gdje je najprije kovan). frizer1, -ra v. frizura. frizer2 v. freezer. frizura franc. (frisure) nain eljanja; frizirati, friziram 1. eljati; 2. prenes. urediti, dotjerati;

frizer, -era, 5. frizeru (akc. i frizer, frizera, 2. mn. frizera) elja, vlasuljar; brija; en. frizerka; prid. frizerski; frizerski tanjuri limene ute zdjele istaknute ponad brijanica kao znak obrta; ostatak iz doba nepismenosti (Krlea). fri (isp. friz) trak, rub, porub, okrajak, optok, obod. friak, -ka, -ko njem. (frisch) 1. svje; 2. prohladan, 3. u dijal. brz; hitar; 4. prijesan, sirov, nekuhan, nepeen; frikoa svjeina; isto i fr'ikdst, -osti; frikati se, -am se osvjeivati se umivajui se hladnom vodom ili si. friider, -era franc. (frigidaire, isp. frigidan; zapravo prema imenu amerike tvornice Frigidaire, it. fridider) mehaniki hladionik koji umjetnim putem stvara nisku temperaturu; slui za uvanje i ohlaivanje jela i pia; hladnjaa, ledenica; isp. refrigator. frket1 njem. (verkehrt) obratan (u srbijanskim dijalektima umjesto ferkert; v. cvaj glat, cvaj ferkert). frket2 tal. (jedna od moguih varijanata rijei fregata) vrsta amca na vesla. frkun, -una, 5. ffkiine tal. iparac, momi izmeu 10 i 15 godina; en. frkiinica.

friesija

456 zajednicu (kod Matoa pisano na francuski nain: frondeur); en. fronderka, 3. -ki, 2. mn. -kl (alski); fron-derski nemirno, borbeno, opozicionalno, nezadovoljniki; frondirati, frondiram biti u opoziciji, izraavati nezadovoljstvo, uglavnom iz osobnih nenaelnih motiva. frondata v. fruata. fronta, 2. mn. fronta lat. (frons, 2. frontis elo, proelje) 1. vojn. elo, prednja strana stroja ili borbenog rasporeda vojske; 2. sve kopnene oruane snage, rasporeene na bojnom polju (za razliku od pozadii najvia operativna jedinica grupa pod komandom jednog komandar prenes. podruje dravnog kulturn nomskog ili drutvenog djelovanja; litiki savez nekoliko stranaka s jed nim osnovnim ciljevima; 6. Narodna ta biva politika organizacija u zemlji (sada: Socijalistiki savez radn roda) i drugdje; 7. lice, elo, prednja zgrade; 8. podruje, prostor uope; front (m. roda); front a front jran frontafron) elo protiv ela, ovjek n jeka, prsa o prsa (u borbi); frontal, -prednja strana, elo, lice; frontalan -Ino eoni; koji je na proelju; s prednje strane; frontalni napad na] protivnika sprijeda; frontalni sudar vozila jednog na drugo prednjin nama; fronta, -aa, 5. frontau vojnik koji je na fronti; 2. ofici je svoj in stekao ne kolovanje: go junatvom i ratnim iskustvom i jitu; frontovac, -ovca, 5. -ove, 2. mi tovaca lan Narodne fronte (v. 6); en. frdntdvka; prid. frontovski. frontirati, frontlram (isp. fronta) boi suprotstavljati se, sukobljavati se, s vaj,i se (isp. Vijenac je frontirao realistima; M. Marjanovi). frontispice jranc. (it. frontisp'is) 1. pi prednja strana zgrade; 2. naslovna knjige, lice spisa; prenes. uvod, poeti

friesija tal. 1. nepromiljenost, nerazumnost; 2. nepromiljen, nerazuman ovjek; 3. velika prehlada, nazeb. frliti, -Im maked. (iz tur.) baciti. frmentin v. frumantin. frnja 2. mn. frnja tal. zvrka, vrka, udarac, palcem odapetim s kaiprsta, frnjok, -oka, mn. -oci tal. zrno. frnjoka v. frnja. frnjokalica tal. nos, njuka, gubica; isto i (u zagrebakom ulinom) govoru frnjokl. fro njem. (froh) zadovoljan, veseo, radostan (u nekim naim govorima, npr. budi fro da si i tako proao i si.). froclati, -am njem. (frotzeln) zadirkivati, draiti; isto i frbclovati, -ujem. frogmen engl. (frog aba + man ovjek) ovjek-aba (ljudi-abe), naziv za posebno opremljene ronioce (plovke, maska itd.). frojdizam, -zma psihologijski smjer kojem je osniva Sigmund Freud (18561939); Freudova psihoanaliza predstavlja metodu kojom se jednako pojave normalnog psihikog ivota kao i psihoneurotine pojave tumae iz podsvjesne dinamike nagona, poimence seksualnog nagona, koji odreuje i smjer i sadraj svjesnih duevnih doivljaja; frojdovskl na nain Freuda, sa stanovita njegove filozofije; frojdist(a), 2. mn. frojdlsta pristaa Freudove nauke, frojdizma; prid. frojdistikl, -a, -5. fromage franc. (it. froma) sir. froncia v. francia. fronda franc. (fronde praka) 1. socijalno--politiki pokret u Francuskoj u sredini 17. st., uglavnom pokret vieg plemstva uperen protiv apsolutizma koji se uvrstio u vrijeme Richelieuovo (v.); 2. nenaelna opozicija iz osobnih motiva nezadovoljstva s pojedinostima pored suglasja s temeljnim odredbama; fronder, -era 1. pristalica fronde; 2. prenes. nemiran, nezadovoljan ovjek koji voli prigovarati, kritizirati; ovjek nepodoban za

fronata v. fruata. frornes v. gefrorenes. frotaa franc. (frottage trljanje) sek nastranost da se vrhunac spolnog postie trljanjem spolnog organa o od osobu protivnog spola. frotirati, frotlram jranc. (frotter) trti, frotir, -ira upav runik za frot upava tkanina uope. frotola tal. (frottola) aljiva pjesma; izi tina; posebno: vokalna polifona kor cija pukog karaktera u sjevernoj (14 15. st.), najee etveroglasna.
frtutma

frou-frou (it. fru-fru) franc. (utanje, 1. nauurenost odjee, nakienost uki u doba rokokoa (v.j; 2. vrsta vonih bona. frtec v. fertec. frtalj, -alja njem. (vierter Teil etvrti ( etvrt, etvrtina; 2. isto to i firtl, frtalje, -eta burence od etvrt

457 isto i frtalji (pored toga i: boca od etvrt litre, kvarat). frtutma v. fertutma. fructidor /rane. (it. friktidor) trei ljetni mjesec francuskog republikanskog kalendara. frugalan, -Ina, -Ino lat. (frugalis uredan, poten, estit, tedljiv) skroman; jednostavan (o jelu); umjeren, malim zadovoljan, tedljiv, ekonomian; frugalnost, -osti jednostavnost, tedljivost, zadovoljstvo s malim (Mato). frugiferan, -rna, -rno lat. (frux, 2. frugis plod + fero nosim) plodonosan, plodan, itorodan, itan. frugivori (mn. m. r.J lat. (frux, 2. frugis plod + vorare derati) zool. individui koji se hrane biljevnom hranom, biljojedi, biljoderi. fruktifikacija lat. (fructus plod + ... fi-kacija, v.) oploenje, raanje, donoenje ploda; glag. fruktificirati, -ficiram; isto i fruk-tifikovati, -ujem. fruktoza v. levuloza. frumantin, -ina tal. (frumentone) kukuruz; isto i frumentln. frus tal. (frusso) djeji osip, male boginje, bijele kozice, ospice, mrase, krzamak; isto i frusln. frustati, -ara tal. 1. klevetati, ogovarati; 2. u starijem jeziku: bievati, batinati. frustracija lat. (frustratio zavaravanje, osujeivanje) osjeaj nezadovoljstva kao posljedica zapreke, smetnja ili prekida mogunosti zadovoljenja pojedinih nagona. friituk, frutik v. fritik. frut tal. (frutto) rod, prirod, ljetina, plod, usjev; frutiti, -Im obraivati zemlju i ubirati plodove. fruata tal. (frasca granica) vrsta ribarske sprave; fruatati, -am loviti ribu fruatom. ft kratica za Joot (v.). Ftija grad u Tesaliji, jedna od prijestolnica Ahilejevih. ftiza gr. (fthisis) tuberkuloza, suica, jektika, siija; isto i ftizija; ftizeofobija (isp. fobija) med. strah pred oboljenjem od tuberkuloze (bolesnik u svemu oko sebe vidi bacile te bolesti); ftizeologija grana medicine koja se specijalno bavi prouavanjem i lijeenjem tuberkuloze; ftizeolog lijenik specijalist za plune bolesti. F. T. T. skra. za engl. Free Trieste Territorv (ii.fri Tri'est teritorij Slobodni teritorij Trsta (naa skra. STT). Fuad tur. srce.
iuk

fuj Fuclnsko jezero (lat. Fucinus lacus) jezero u junoj Italiji (danas Lago di Celano) (Mato). fu njem. (futsch) propalo! ode! liieija, 2. mn. fulja tur. (fyy) kada, kaca; bure, bava, lagav; umanj, fuijica. fudbal engl. (football) nogomet; prid. fudbalski; fudbaler, -era, 5. fudbaleru (engl. footballer) nogometa; prid. fudbalerski. fudra tal. (fodera) podstava (D. Ivanievi); isp. futer. fudroajantan, -tna, -tno jrane (foudroyant) porazan, uasan, ubitaan, koji udara poput groma, koji sijeva kao munja. Fudijama jap. (Fujiyama Sveto brdo) vulkan na japanskom otoku Honshu. fufa tal. makara. fufciger v. finfciger. fuga1 lat. (fuga bijeg, trk, brzina) vokalni ili instrumentalni komad u kom razline partije redom ponavljaju isti motiv. fuga2 v. fugna. fugasa, 2. mn. fugasa jranc. (fougasse) vojn. mina; nagazna mina koja se stavlja plitko u zemlju da bi eksplodirala pri prolazu neprijatelja preko dotinog mjesta; prid. fugasnl. fugato tal. na nain fuge1, ali bez dosljedne primjene svih pravila toga muzikog oblika. fugeta, 2. mn. -eta tal. (fugheta) muz. mala, lako pisana fuga (v.J. fugita tal. (isp. fuoco oganj) dijal. loa. fugna njem. (Fuge) zglob, spoj, lijeb, sastavak; ljebi izmeu dviju dasaka, ploica, dvaju kaljeva na pei i si. (kod Matoa: povija). fuhu tur. (fuhu) bezobraznost, sramotno govorenje. fuimus Troes, fuit Ilium et ingens gloria Teucrum lat. mi smo tek bivi Trojanci, a ovo je biva nam Troja, propade silna joj slava, (Jupiter dade je Argu) odgovor trojanskog sveenika Pantoja Eneji kad ga ovaj pita gdje je najljui boj, kamo da poe u borbu (Eneida II, 325); reenica se citira i danas kada se hoe izraziti potpuna rezignacija nad nekada slavnom prolou i besmislenost srljanja u uzaludnu borbu. Fui quod es, eris quod sum lat. (it. ... kvod) Bio sam to si ti, a ti e biti to sam ja (napis na grobu). fuj njem. (pfui) uzvik negodovanja i preziranja, odvratnosti i si.; kod nas; pi, pih, ua; katkada pojaano fujtajfl (drugi dio od Teufel vrag).

458

1 fuksija, 2. mn. fuksija (po njem. botaniaru Leonardu Fuchsu iz 16. st.) vrsta biljke krasnice, podrijetlom uglavnom iz Amerike; na izraz: minduica. fuksin,-ina njem. (Fuchsin, u vezi s biljkom fuksijom, v.) crvena anilinska boja. fuksvanc njem. (Fuchs lisica 4- Schvvanz rep) vrsta male pile, testerice. ful' v. vul. ful2 (engl. full-hand puna aka) osobito dobra kombinacija u pokeru (v. J , apsolutni dobitak.

fuk atr. svejedno, ni brige me, ne marim, nije mi stalo (dolazi i u ekom jeziku, npr. to je nami vecko jedno, to je nami fuk). fukara, 5. Fukaro, 2. mn. fukara akc i fukara tur. (fvkara. fukara) siromah; sirotinja; esto u prezirnom smislu: propalica, bijednik; prost svijet, svjetina, olo, raja; prid. fukar-skl; fukaratina bijeda, nuda, siromatvo. fuksa njem. (Fuchsstutte kobila lisije boje) 1. prvotno rida kobila, rika, a kasnije i svaka druga; 2. prenes. drolja, enski probisvijet, kobila. fuksati, -am njem. (fuchsen) ljutiti; hukati.

fular, -ara jranc. (foulard) meka prozirna svilena tkanina. Fulgencije lat. blistavi, svijetli. fulguracija lat. (fulgur munja) 1. vrcanje iskara iz elektroda; 2. ozljeda od groma; 3. lijeenje oteklina bombardiranjem oboljelog mjesta iskrama elektrine struje; fulgurit, -ita ostakljenje pijeska (nastaje kad munja udari u pijesak). fulirati, fullram v. folirati. fuliic v. fureac. fuH-time engl. (it. ful-tajm) puno vrijeme, gotova utakmica, fulminantan, -tna, -tno lat. (fulmen, 2. fulminis munja, grom, trijesak) koji sijeva i grmi; estok, otar, gromovit (npr. govor, lanak). Fulvije lat. ridokosi; en. Fulvija. furnir, -ara tal. (fumaiolo) dimnjak, odak. fumarole, fumarola (mn. en. roda) tal. (fumare dimiti) struje vrue vodene pare koja suklja iz vulkanskih kratera. fumati, -am tal. (fumare) puiti. fumigacija Jranc. (fumigation) kaenje, dim-ljenje, parenje (u svrhu konzerviranja mesa, tjeranja komaraca i si.). fumi-komi jap. iznenadni bolni udarac nogom u protivnikovo koljeno, jedna od japanskih borbenih vjetina; isp. budo. funcion, -ni tal. (funzione) v. funkcija; u dubrovakom govoru i: sluba boja, obrec novi). funcut i si. v. huncut i si. (Tresi Pavi govi). fondacija lat. (fundare osnovati) 1. ( nje, osnutak, udaranje temelja, utemi 2. zaklada, zadubina, fond; 3. osigi pokrie bankovnih novanica (npr. z stranom valutom). fundaklija v. funduklija. fundament, 2. mn. fundamenata (fundarm 1. temelj, osnova, baza, podnoje, p (zgrade, stroja i dr.); 2.

prenes. osnov log, uporite, podloga, temelj; fundame temeljni, osnovni (v. fundator, fun< fundati, -am tal. (affondare potopit tavati, upropastiti, razoriti, fundator lat. (fundator) osniva, utemi zakladnik, zadubinar; fundirati, fur. 1. udariti temelj, utemeljiti, zasniv opskrbiti dokazima, potkrijepiti, o na dokumente, dokumentirati; fundli tvrd, uvren; snano potkrijepljen dokazima); fundirani dohodak do koji se dobiva iz stalnih (tvrdih) i tj. zemlje i drugih nekretnina; fui zajmovi dugoroni zajmovi, osij odreenim izvorima dravnih dohe zovu se i konsolidirani zajmovi. fundroman v. funtroman. funduk, mn. -ci, 2. funduka tur. (fyndyk njak; funduklija stari turski zlatni (ime odatle to je taj dukat imao u kruie nalik na ljenjake). fundus lat. (fundus) imanje, imovina, z fond, zaklada, zaliha, blago, obilje; 1 instruktus pripadnost poljoprivr dobra, sve potrebno za voenje gosp stva, tj. stoka, poljoprivredno orue, privredni strojevi; smatra se sastavni jelom samog dobra. funebre Jranc. (it. finbr) pogrebni, ul mrtvaki; samrtni, posmrtni; funebras 5. funebrau ukopnik, pogrebnik bar, rakar, ovjek koji se brine oko nja (u mrtvanici) i sahrane mrtvaca prvotno iz Krleina teksta Kraljevo) pompfinebr. funeralije (mn. . r.) lat. (funerare sahi sahrana, sprovod, pogreb, ukop, pokc fiinestra v. ponistra. fungibilan, -Ina, -Ino lat. (fungibilis) 1 moe zamijeniti; 2. koji se moe zast fungicidi (mn. m. r.) lat. (fungus j oceidere ubiti) sredstva za unita

fungirati

459

nireSac

tetnih gljivica i za spreavanje razvoja gljivica koje ive na koi i izazivaju opadanje kose i si.; prid. fungicidan, -dna, -dno. fungirati, fungiram lat. (fungi vriti, obavljati) vriti funkciju ( v . ) , raditi, igrati ulogu, djelovati, biti zaposlen, slubovati. fungozan, -zna, -zno lat. (fungus spuva, gljiva) med. spuvast, sunerast, gljivast, gljiviast. funihorografija lat.-gr. (funiculus konopac, ue + horos ples + grafo piem) plesanje na uetu odn. opisivanje tehnike takvog plesanja. funikul lat. (funiculus konopac, ue) tvorevina u obliku vrpce, npr. pupani funikul pupana vrpca, pupkovina, funikularan, -rna, -rno lat. (funiculus konopac, uzica, vrpca) med. vrpast, nalik na vrpcu. funikiiler, -era jrane. (funiculaire od lat. funiculus konopac, uzica) iana eljeznica, uspinjaa, ianica, inica, iara, koja se gradi na vrlo otrim strminama; vagoni se diu eljeznom vuom; na manjim strminama prave se zupane eljeznice koje se takoer zovu funikuleri (izmeu tranica stavljaju se zupaste preage koje slue za hvatanje zupastog kotaa lokomotive); isp. telefer. funkcija, 2. mn. funkcija lat. (isp. fungirati) 1. djelovanje, djelatnost, zadatak, obveza, dunost, posao, rad; svrha, cilj, namjena; sluba, zvanje, zaposlenje, poloaj, mjesto, poziv; 2. mat. zavisna promjenljiva veliina koja se mijenja zavisno od mijenjanja druge veliine, tzv. argumenta; 3. biol. specifini rad organa i uope rad organizma; prid. funkcioni; funkcionalan, -Ina, -Ino koji se tie nekog rada, funkcije, slube, slubenog poloaja; koji ima funkciju, koji slui nekoj svrsi; svrhovit, svrsishodan; funkcionalnost, -osti svrhovitost, svrsi-shodnost, sluenje odreenoj svrsi, odbacivanje nepotrebnog i logino iskoriivanje prostora,

predmeta, vremena, datih okolnosti i si.; funkcionar, -ara, 5. funkcionaru / -are ovjek koji vri kakvu funkciju, inovnik, slubenik, namjetenik; isto / funkcioner, -era, 5. funkcioneru; funkcionirati, -onlram raditi, djelovati; ii (npr. sat); vriti slubu; slubovati; isto i funkcionisati, -em. funt v. funta. funta engl. (pound) 1. engleska mjera za teinu (= 453, 59 g); nekad se upotrebljavala u paniji (= 460 g), u vedskoj ( = 425,07 g), u Beu (= 560 g), u Norvekoj (= 498,40 g), u Rusiji (= 409,50 g); 2. funta sterlinga (naziv odatle to je funta morala odgovarati odreenim standardima koje su odreivali hanzeatski trgovci [v. Hanza]; njih su nazivali esterlingi, tj. istonjaci) engleska novana jedinica (1 = 20 ilinga; 1 iling = 12 penca); kao zlatni kovani novac ima oznaku sovereign (isp. seferin); postoji jo i egipatska funta (100 pijastera), turska funta (100 pijastera ili kurusa), izraelska funta (1000 mila), libanonska funta (100 pijastera). funtaa (isp. flinta) starinska puka (Batui). fontana v. fontana. funtara, 2. mn. funtara (isp. funta) vrsta kruke (plod teak jednu funtu); isto i funtar-ka, 3. -ci, 2. mn. -kl. funta, -aa (isp. funta) predmet teak jednu funtu; funtaica jabuka teka jednu funtu (isp. funtara). funtroman njem. (Pfundroman) naziv za loe knjievno djelo (roman) kod kojega je piscu stalo da napie to vie kako bi to vie zaradio (te se djelo prodaje na funte), fiinjara, 2. mn. fiinjara tur. (fiinun nitica, nula) 1. nitarija; 2. atr. bolestan, klonuo, ruan, mrav ovjek.

funjestra v . ponistra (Vojnovi). fuoribordo tal. (fuori izvan + bordo brod) 1. v. ausbord; 2. amac s privjesnim motorom. fur mad. (fur on bui, svrdla) klin na plugu za koji se zapinje guva; isto to i kurdelj. fura, 2. mn. fiira njem. (Fuhre podvoz, kola, tovar) vonja, prijevoz (obino najamni); furati, -am voziti; furman (Fuhrman) voza, vozar, koija, kirija, prijevoznik, foringa, rabadija. furaka, 3. -ci, 2. mn. furakl rus. (furaka) ruska kapa uz uniformu (tanjuraa). furaa Jranc. (fourrage) krma, stona hrana; isto i fiira, fiirai (po i-deklinaciji); fura-irati, -alram furet

opskrbljivati stonom hranom; furaer, -era, 5. furaeru nabav-lja, nakupac stone hrane. fiirda tur. (hurde sitnica, komadi) otpaci, kalo, kart. fiirest v. furet (Vojnovi); furestarija tal. (fo-resteria) tudinci, stranci (Vojnovi). fiire, 2. mn. fiirea 1. jelo od svinjskog droba; isp. kaurma; 2. gozba prigodom svinjokolje, svinjska daa; isp. sautanc. fureac, -ca, 2. mn. fureaca (kajk. fure-ec) Jranc. (fourrageur nabavlja krme) ili

460 furnitura franc. (fourniture) pribor, zaliha, pomoni materijal (puceta, kope potreban u nekoj proizvodnji (npr ivanja obue), furor lat. (furor) bijes, divljanje; poi razjarenost, goropadnost; zanos, ar poeticus (it. f. poetikus) pjesniki ar pjesnikog stvaranja; furor teul (it. f. teutonikus) teutonski bijes s k su u borbu ili stari Germani (Tei furor tragicus (it. f. tragikus) glu zanos, ar scenskog stvaranja; furor ui enska pomama za mukarcima; furore postii veliko odobravanje, velik uspjeh, izazvati senzaciju, zanos evljenje. fursat, 2. mn. fiirsata tur. (firsat) zgod lika, hora, pravi as, prigoda. fiirset tur. (furset) smjelost, hrabrost, pouzdanje. furt njem. (fort) uvijek, stalno, nepn odreda, jedan za drugim, redom (kod kajk. [udvojeno] furtifurt!); negdje gt furtom. furtim lat. (furtim) tajom, kradom, tajni om; furtima, -aa, 5. furtimau dimak hrvatskim klerikalcima od pi 20. st. kada su se organizirali kao pc stranka. (Ime su dobili po tome to ta4a starog biskupa Strossmavera pre' izmamili potpis tobonjeg pristajan stranku. On ih je sam demantirao, snivi da su mu potpis izmamili fu tj. kradom); kod naih starijih pisaca vod: tihohoda, oito prema sloven. tihi tat; 2. tajni reakcionar; prid. furtim furtutma v. fertutma. Ilirima, 2. mn. furiina tur. (Iyryn) pe; i furunica (dijal. i furunica); prid. fur furundija 1. pear; 2. pekar; pri rundljski; furundlnica pekara, peka furiinkul lat. (furunculus mali kradlj ir, poganac, potkonjak; furunculus gnus dobroudan, obian, neopas; furunculus malignus zloudan, opas; isp. karbunkul; furunkuloza o: tijela furunkulima. furvezer njem. (Fuhrweser) vozar, vozai padnik vojnike vozarske jedinice u Austriji (alski). fus njem. (Fuss) noga; esto u prost; frazama: fus in guz odn. fus ii giiz n u stranjicu, dati vritnjak, vritnjaknuti fusa tal. (it. fiiza) muz. osminka (nota). fusak, mn. -ci njem. (Fuss noga +

njem. (Fourierschiitz vojnik [u staroj Austriji] koji se brine za nastanjivanje) kvartirmajstor, konagdija, konaar; oficirski momak, posilni kod konjice, seiz. furet, 2. mn. fureta tal. (forestiere) stranac, doljak, tudinac, gost; furetija stranci, tudinci, doljaci; turisti. furfurol, -61a lat. (furfur mekinje, posije; pljeva) samljeveni okomci, koanji kukuruza (primjena u proizvodnji umjetnih smola, plastinih masa, sintetinih vlakana i si.). furgon, -ona Jrane. (fourgon) 1. zatvorena teretna kola; 2. vagon za prtljagu; 3. mu-nicijska kara; 4. mrtvaka kola. Ilirija lat. 1. u starorimskoj mitologiji (Fitrija) jedna od boginja osvete, isto to i gr. Ennija; 2. pomama, jarost, bijes, mahnitost; 3. prenes. zla, svadljiva ena, otrokona, aspida. fiirijant, 2. mn. furijanata e. vrsta plesa, vrlo brza polka (v.J, bra od galopa (poznat je furijant u Smetaninoj operi Prodana nevjesta). furijerizam, -zma uenje francuskoga mislioca Charlesa Fouriera (17721837), naj-glavnijega predstavnika utopijskog socijalizma fv.) i njegovih sljedbenika. furinga v. foringa. furioso tal. (it. furiozo) muz. divlje, burno, bijesno; furiozan, -zna, -zno buran, divlji, bijesan, goropadan, mahnit (isp. furija). furir, -ira Jranc. (fourrier) vojnik konaar, prethodnik pred glavninom koji ima zadatak da joj osigura smjetaj i prehranu; isp. fureac, kvartirmajstor. funac, -ca v. fureac. furlana (isp. Furlanija) veseli sjevernotalijan-ski ples u 6 /8 taktu. Furlanija (od lat. Forum Julii Julijevo trgovite) pokrajina u sjeveroistonoj Italiji (mnogo Slovenaca); isto to i Friuli odn. Venezia Giulia; glavni grad lidine (lat. Uti-num, slov. Videm); Fiirlan, -ana, 5. Furlane; en. Fiirlanka; prid. furlanski. furman v. fura. furmentin, -ina v. frumantin; isto i furmetin, -ina. furmine, furmina (mn. . r.j tal. (isp. lat. fulmen munja) ibice, igice. furnir, -ira jranc. (fournir snabdijevati, prilagati) daica od finog drveta kojom se oblae pokustvo; furnirati, furniram obloiti furnirima. 461 vrea) krznena vrea u koju uvlae noge i itav donji dio tijela ljudi koji se kolima ili saonicama moraju voziti po velikoj studeni. fusbad njem. (Fuss noga + baden kupati) pranje, parenje nogu. fiisbal njem. v. fudbal. fusekla njem. (Fuss noga + Socke kratka arapa) dokoljenica, dokoljenka, sokna. fusnota njem.-lat. (Fuss noga, podnoje + nota biljeka) biljeka ispod teksta (koja

fusbad

f. v.

obino sitnijim slovima objanjava neto u vezi s izloenim tekstom); u najnovije vrijeme javlja se za taj pojam izraz podrubak (tj. biljeka pod rubom strane); oznauje se sitnim brojkama ili zvjezdicama s gornje desne strane posljednjeg slova rijei u stavku koji se eli objasniti. fusbklin kajk. isto to i fusekla (Krlea). fusta, 2. mn. fusta tal. (fusta) mala gusarska galija, fustan, -ana v. fistan.

fustanela 2. mn. fustanela tal. (frustagno parhet) duga plisirana koulja od bijeloga platna. fiistuk, mn. -ci, 2. fustuka tur. (fystykj vrsta badema (isp. pistacija). fuer njem. (Pfuscher) eprtlja, petljanac, ovjek koji radi povrno i rdavo; nadrimajstor, kvarizanat; fuati, -am (;' fuariti, fuarim) kvariti, petljati, aljkavo raditi, mijeati se u tudi posao kao nestrunjak; fu 1. produkt fuerskog rada (isp. nie fueraj); 2. u novije vrijeme naziv za potajni kuni rad pojedinih radnika koji su inae redovito zaposleni u poduzeima; nadriobrt; fueraj, -aja fuerski rad, petljanje, loa izraevina, slab posao. fukija, 2. mn. fukija tur. (fyky) gnoj, ubre; balega; konjska mokraa, fiita v. fusta (Nehajev). futan, -ana v. fistan. futanj tal. (fustagno) vrsta tkanine, barhent, parhent. fut v. foot. futa tur. (futa, fota) pregaa, kecelja. futbal v. fudbal. fiiter, 2. mn. futera njem. (Futter) podstava za odijelo; fiitrati, -am 1. podstaviti; 2. prenes. hraniti. futfolt engl. (foot noga + fault pogreka) sport, prekraj u tenisu kad igra pri izvoenju servisa ne stane izvan crte igralita; na izraz: prijestup. futilitet, -eta lat. (futilitas) nitetnost, nitavnost, jalovost, beskorisnost, ispraznost, uzaludnost, neznatnost; malenkost, sitnica, trica; futilan, -Ina, -Ino nitavan, beskoristan, neznatan, nevrijedan, nesposoban. fiiting v. footing. fiitrati, -am v. futer. futrola njem. (Futteral) kutija, navlaka, tok. korice za uvanje neke vrijedne stvari ili instrumenta; isto i fiitrol, -61a (m. roda). futur, -ura lat. (futurus budui) gram. budue vrijeme; budunost (bit u, radit u); prid. fiiturskl.
g

futurizam, -zma lat. (futurus budui) pravac u likovnim umjetnostima i u poeziji koji je nastao u poetku 20. st. u Italiji, a glavni mu je nosilac bio pjesnik Filippo Tom-maso Marinetti (18761944); futurizam negira tradiciju, velia industriju i mehanizaciju, nastoji vanjskim, mehanistikim sredstvima izraziti dinamiku suvremenog velegrada, a osobito naglaava hrabrost, drskost i buntovnost te propagira rat, imperijalizam, otimanje tueg teritorija i militarizam uope (faizam); u poeziji se slui tzv. slobodnim stihom (bez pravilnih rima) i prezire gramatika pravila; futurist(a) pristaa futurizma; prid. futuristiki. futurolbgija lat.-gr. (isp. futur /' Iogija) nova nauka o budunosti ovjeanstva, osobito s obzirom na tehniki razvitak. futurum exactum (it. egzaktum) futur drugi (u naoj se gramatici tvori od svrenog prezenta glagola biti i participa aktivnog zadanog glagola: budem bio, budem radio). fuzarioza lat. (fusarium gljiva mjeinarka) vrsta bolesti na itu. fiizbal v. fudbal. fuzija lat. (fusio izljev, istjecanje) 1. stapanje, spajanje, slijevanje; 2. spajanje dvaju ili nekoliko poduzea u jedno; putem fuzije ujedinjavaju se obino istovrsna ili po proizvodnji srodna poduzea, ili poduzea koja predstavljaju razliite stadije rasprostranjene u kapitalistikim zemljama kao jedan od oblika monopolistikog udruivanja; fuzionirati, -onlram sastaviti, tijesno sloiti; ujediniti dva ili vie tijela u jedno; provesti fuziju; isto i fuzionisati, -em; fuzionist(a) pristaa fuzije; isto i fuziona, -aa / fuzionirac, -irca. f. v. skra. za lat. folio verso (v.).

462

G
g 1. velarni odn. guturalni okluzivni suglasnik jedanaesto slovo latinske abecede, a etvrto irilske azbuke; 2. peti glas u muzikoj ljestvici; 3. skra. za gram, za akceleraciju Zemljine tee (lat. gravitacija). G znak za gaus ( v . J , za giga- ( v . J . Ga znak za kem. element galij ( v . J i skra. za Georgia (drava u USA), gaba (dijal.) v. giht. gabaj hebr. nadziratelj idovskoga hrama (Samokovlija) gabara mad. (oito iz franc. gabare barka) teretna laa, dereglija. gabardin, -ina engl. (gabardine) koso prugasta fina tkanina za odijela (obino jednobojna; osnova joj je gua od potke); kod nas se govori: gabarden. gabarit franc. (gabarit) model u prirodnoj veliini, kalup od dasaka. Gabbione (isp. tal. gabbia krletka) naziv jednoga zatvora u nekadanjoj Veneciji; in Gabbionibus u gabionskom zatvoru (Nehajev). gabel v. gabeledija. gabela, 2. mn. gabela tal. (gabella) 1. carina, troarina, dabina; 2. mjesto gdje se plaa carina: mitnica, malta. gabeledija (isp. gabela) trgovac solju. gabelfritik (-frutuk) v. gabl. gabija tal. (gabbia) 1. v. gajba; 2. etverokutno jedro na srednjem dijelu jarbola (J. Cari); gabijer, -ra mornar koji (iz koa na jarbolu) rukuje jedrima. gabina, gabinet i si. (prema tal.) v. kabina, kabinet i si. gabl njem. (Gabel viljuka, zapravo Gabel-fruhstiick doruak s viljukom) zakuska oko 10 sati prije podne; isto (u zagrebakom govoru) i gablec, 2. mn. gableca; esto i gablfritik (-frutuk); gablati, -am jesti prije podne oko 10 sati; isto i gablovati, -ujem. Gabon republika na zapadnoj obali Afrike; glavni grad Libreville; Gabonac, -onca, 2. mn. GabSnaca; en. Gabdnka; prid. ga-bonskl. Gabrijel hebr. (iz asir.) boji ovjek; po Bibliji jedan od arhandela, navjestitelj (Mariji) roenja Kristova; en. Gabrijela. gabro, gabra, mn. gabri tal. (gabbro) l zrna eruptivna stijena tamnozelen velike specifine teine (zbog toga tc dosta eljeza). GABT skra. za rus. Gosudars akademieskij boljoj teatr (Dravn demsko veliko kazalite), gabula (isp. gabl) ralje, kare, n teak poloaj u kartakoj igri pre; kad igra ima damu i asa od kojih vjerojatno mora izgubiti, gaerma v. eerma. gadar', 2. mn. gadara tur. (gadir) nasil hara. upropatenje, teta. gadar2, -ara tur. (gaddar okrutan sjekla sablja; isto i gadara / gadarija, gadget engl. (gedet) zabavna sitnica. ljata stvarica; omanji tehniki pr koristan u svakodnevnom ivotu, na obino gleda kao na vrstu igrake za o gadium lat. oporuka, testament (to ga j ruitelj diktirao u pero), gadlje v. gajde. gadollnij, -ija (pored gadoITnijum) kem. el iz grupe lantanida, at. teina 157,25; nibroj 64;

znak Gd; spada u rijetke prid. gadblinijev (gaddllnijumov); gat -ita vrsta ilovae. gadora' tur. (katir) mazga. gadora 2 v. gadar2. gado, 5. gado cig. neciganin. gaelski jezik v. goideliki jezik. gaeta v. gajeta. Gaetano v. Kajetan. gaf franc. (gaffe) greka, nesmotrenos post; nepromiljenost, nepanja, ne nost; glup, pogrean postupak; isp. gafer, -era (jranc. gaffeur) nesmott nespretnjak(ovi).

gafil tur. (gafil) nehajan, nemaran, in tan, nespreman, neopremljen. gaflet tur. (isp. gafil) nehaj, nemar, in cija, neznanje, bunilo. gag v. geg. gaga tal. (gaga) gizdelin, kico (isp. gaga Josip Kulundi). gagat, -ata gr. (gagathos) crni jantar blistava podvrsta smeega ugljena; la obrauje, slui za nakit, gagle v. galge. gaillarde franc. (it. gajard) umjerene

gaip

463

galama pomo, moba, skup dobrovoljnih poslenika; 3. nastoji, trudi se!, hajde naprijed!; 4. radost, veselje, raspoloenje, (dobra) volja, ef; 5. snaga, sila; hrabrost, junatvo, junanost, sranost; gaj-reija velik radnik, vrijedan trudbenik, pomaga; junak; gajretiti, -Tm truditi se, svojski raditi, ustrajno nastojati. gajtan tur. (gajtan) 1. predena ili pletena vrpca koja slui za porubljivanje odjee ili za ukras; 2. elektrina ica, provodnik, traka, vrpca; elektrini vod, kabel; 3. lanac; 4. odulji fi-tilj za paljenje mina; gajtanar, -ara, 5. gaj-tanaru i -are tko pravi gajtane; isto i gajtandija; gajtaniti, -Tm kititi odjeu gajtanima, priivati gajtane. gajzer, gajzlr v. gejzir. gal' oznaka za galilej (v.). gal.2 (s tokom!) oznaka za galon (v.j. Gal, Gala stanovnik teritorija dananje Francuske u predrimsko i rimsko doba; Kelt gala panj. (gala) 1. sveano odijelo; 2. sveanost, svetkovina, praznik, blagdan; 3. ki-enost, iskienost; 4. pristalost, privlanost, draesnost; 5. (prid.) divan, krasan, sjajan, svean, paradan, bogat, raskoan; velika gala, mala gala u mornarici nazivi za sveano odn. manje sveano kienje brodova (zastavama), ve prema tome kakav karakter ima sveanost; gala-objed svean objed; gala-predstava sveana predstava; pril. prenes. divno, krasno, sjajno! galabija ar. bijeli ogrta Egipana, Arapa i si. Galaksija gr. (gala, 2. galaktos mlijeko) 1. Mlijeni Put ili Kumovska (Kumova) Slama, zvijee; 2. openito: golem skup zvijezda u svemiru; isto i Galaktika, 3. -ci; prid. galaktikl. galaktometar, -tra, 2. mn. galaktometara gr. (gala, 2. galaktos mlijeko + metron mjera) sprava za mjerenje kakvoe mlijeka; laktometar. galaktoza gr. eer iz biljaka i nekih ivotinjskih organizama. galalit, -ita gr. (gala mlijeko + lithos kamen) mlijeni kamen, vrlo vrsta umjetna tvar koja slui kao zamjena rogu, slonovoj kosti, kornjaevini itd. galama tur. (aglama pla, kuknjava) vika, buka, graja, dreka; guva, vreva, raspalje-na gomila; galamdija vika, buka; isto i galamator; glag. galamiti, galamim 1. vikati, buiti, dizati dreku; 2. psovati, grditi, ruiti.

ples u troetvrtinskom taktu; plesao se obino poslije pavane fv.). gaip / gaib prid. indekl. tur. (gaib, kajyp) nevidljiv, odsutan; sakriven, prikriven, skrovit. gairet v. gajret. gajal, -ala bengal. vrsta indijskog goveda, pripitomljeni gaur; isp. banteng. gajba, 2. mn. gajba / gajbi tal. (gabbia) 1. krletka, kavez; 2. reetkast sanduk za prenoenje voa, ivadi, staklenki (flaa) i sline robe u trgovini; 3. isto to i gabija (v.); 4. u prenesenom smislu: zatvor, a u najnovije vrijeme i pogodak u nogometu, gol; umanj. gajbica. gajdamaki rus. (po tur. hajdamak goniti, tjerati, osobito ivotinje; jahati, pljakati) 1. u 18. stoljeu ukrajinski ustanici to su se borili protiv poljskog plemstva (ljahte) koje ih je ugnjetavalo; 2. u doba graanskog rata u Rusiji od 1917. do 1919. vojske kontrarevolucionarne Centralne ukrajinske vlade, a takoer kontrarevolucionarni odredi Petljure i Skoropadskoga. gajde, gajdl (mn. . r.) tur. (isp. kajda) narodni glazbeni instrument (puhaki) koji se sastoji od mijeha i svirale; stari na izraz: mi-je'snice; dijal. dude; isp. kornemuza; gaj-das, -aa, 5. gajdau svira u gajde, duda. gajet tur. (gajet) odvie, suvie, vrlo jako. gajeta, 2. mn. gajeta tal. (gaeta) povea lada s pokrivenom palubom i s jednim jedrom. Gajgerov (Gajger-Milerov) broja jedan od osnovnih pribora u nuklearnoj fizici (registrira i broji elektrizirane estice i gama--zrake); njime se moe odrediti pravac kretanja pojedinih estica koje naiu (izumitelj: Hans Geiger, 18821945, njemaki fiziar, uz suradnju W. Mullera). gajica sloven. naziv za Gajevu abecedu odn. za njegov pravopis, preuzet i u Sloveniji u doba ilirizma; isp. bohorica, danjica, me-telica. gaji njem. (geil) mastan, odvratan, preporit, bljutav, otuan, prijetran, usovan (u zagrebakom govoru, obino kao karakteristika jela od kojega ovjeka spopada gaenje zbog masnoe i si.). gajla tur. (gaile) nevolja, briga, muka, napast; tegoban, muan i dosadan posao; gajle nevoljan, brian, muan, jadan (Nui, Put oko sveta); gajlelija ovjek pun briga, nevoljnik, nesretnik. gajnk v. ganak (Nar.). gajret, 2. mn. gajreta tur. (gajret) 1. marljivost, ivo nastojanje, trud, revnost, ar, gorljivost; strast; 2.

464 galan, -ana panj. (isp. gala) galantan ovjek, kavalir, udvara, ljubavnik. galandra vrsta starinske grke lae (Nazor). galanga (lat. Alpinia galanga) biljka podrijetlom iz Indije, vrsta umbira; podanak joj se upotrebljava kao zain i droga.

garant, 2. mn. galanata ljubavnik, udvara, kavalir. galantan, -tna, -tno franc. (galant) 1. udvoran, osobito prema enama; uljudan, lijepa vladanja; paljiv, uglaen, otmjen, kavalirski, susretljiv; mio, ljubak; 2. dareljiv; koji ne krtari; 3. ljubavni; raskalaan, rasputan, razuzdan, ljubavniki, lak (u moralnom smislu), lakomislen, rasputen, frivolan, kakljiv, golicav; galantno doba vrijeme potkraj 17. i u toku 18. st., kad se dekadentna zapadnoevropska aristokracija iivljava u raskoi uz devizu savoir vivre ( v . j , a narod je kak marha rezgetal v tali z lanci (Krlea); galanterija 1. svojstvo onoga tko je galantan; uglaenost u saobraaju, ljubaznost, uslunost, udvornost, palji-vost, otmjenost, kavalirtina; uope ljubazan postupak, udvorna rije, kompliment, znak panje; 2. sitni luksusni predmeti koji slue kao nakit, a i za korisnu upotrebu; 3. trgovina takvom robom; prid. galanterljskl; ga-lanter, -era tko prodaje galanterijsku robu; torbar; pokuarac; galantni, -ina, 5. galanfme panj. smijean udvara (isp. galan); galantina 1. ljubavnica; 2. v. gala-tina; galantirati se, -lantiram se ponaati se galantno, razbacivati novac: galantndst, -osti v. galanterija 1; galantom, -oma, 5. galantSme tal. (galantuomo) potenjak, estit ovjek. galasija tal. (galassia) v. galaksija. galata tur. (galat) pogreka, mana; psovka, prostatvo. Galateja 1. u starogrkoj mitologiji morska nimfa ( v . j , ki Nereja i Doride, simbol ljepote i ivota; zaljubljena u pastira Ahisa, prezrela je ljubavne ponude diva Polifema; 2. ime jednom asteroidu; 3. ime biljci. galatlna tal. (galantina, gelatina) hladetina, piktije, aspik. galatiti, -Tm (isp. galata) 1. prljati, zagaivati, gnusiti, poganiti; 2. psovati, grditi, ruiti. galban tal. (galbano) vrsta mirisave smole (iz jedne perzijske biljke). galeazza tal. (it. galeaca) vrsta sta broda na tri jedra, galega lat. (Galega officinalis) piskav sta jestive biljke mahunarke, galenica remedia lat. (it. galenika re

galenski ( v . j lijekovi, jednostavni, njem prireeni lijekovi (za razliku mijskih). galenlt, -ita gr. (korijen gal sjati se) sjajnik, olovni sulfid, najvanija olo daa. galenski prid. prema Galen (gr. G; grki lijenik u starom Rimu (ivic 199. n. e.); u svojim djelima saeo tada poznatu medicinu staroga svije srednjem vijeku bio najvei me autoritet. galeomahija gr. (gale maka 4- ma bitka) borba maaka; galeomiomahi gr. mys, 2. myos mi) boj maak eva. galeon v. galion. galeot v. galija, galiot (pod galija). galera v. galija. galerija (akc. i galerija) tal. (galleria) gaka uska natkrita prostorija, naj vanjske strane zgrade, izraena za s odijeljenih dijelova graevine; 2. pi ni hodnik koji spaja odijeljene ut\ odijeljena okna u rudniku; 3. najvi kon u kazalitu; 4. galerija (galeriji prostorija u kojoj su izvjeene s gledanje; uope zbirka, stalna izloba nina; 5. umjetniki izraena omanje da na (starinskom) stolu, kanapeu, e i si.; 6. prenes. niz, povorka (npr. | tipova); prid. galerijski. galerist(a) 1. strunjak za rad u gale slika; 2. vlasnik prodavaonice slika, ; i naziv za mecenu ( v . j a zapravo lanta koji uz svoju prodavaonicu ugo vee mladog umjetnika, lansira ga, mira itd., dakako u svrhu vlastite (galeristi iza kulisa dirigiraju lik politikom). galerta tal. (isp. galatina) hladetinasta hladetina, elatin; prid. galertast. galeta', 2. mn. galta tal. (galletta) 1 . pogaica, prireena za hranu u vrijer morskih putovanja, ratnih pohoda i si narski dvopek; 2. vrsta kolaa; 3. groa; 4. u starijih naih pisaca (F vi) ahura dudova svilca, svilene bul kon ( v . j . galeta2 v. galon2.

galgant

465

galntajn

galgant v. galanga. galge njem. (Galgen) vjeala; galgenhumor humor pod vjealima, usiljena ala, gorka ironija s traginim primislima. Galib tur. pobjednik; en. Galiba. galiba' mad. (galiba) 1. nezgoda, neprilika, potekoa, tegoba; 2. galama, vika. galiba2 tur. (galiba) pril.: vjerojatno, moda, po svoj prilici. Galicija (lat. Gallaecia) 1. podruje u pa-niji od Biskajskog zaljeva do Portugala; 2. nekadanja austrijska krunska zemlja na podruju Poljske (Krakov, Lavov), danas zapadni dio u Poljskoj, a istoni u SSSR (Ukrajina); u prvom svjetskom ratu pozornica velikih bitaka izmeu Austro-Ugar-ske i Rusije, odakle i prvotni naziv znamenite Krleine drame koja je kasnije dobila naslov U logoru: pril. galicTjskl. galicizam, -zma, 2. mn. galicizama lat. (isp. Galija) nain izraavanja u duhu francuskog jezika; galicizirati, -iziram da(va)ti nekome ili neemu francuske osobine, pro-francuzi(va)ti. gallj, -ija (pored galijum) kem. element, atomska teina 69,72, tablini broj 31; znak Ga; mekan, rastezljiv, plavkastobijel metal, primjenjuje se pri izradi kvarcovih toplomjera za visoke temperature; prid. galijev, galijumov (ime prema Galija, v.). Galija teritorij dananje Francuske u vrijeme postojanja Rimskog Imperija; prid. galski (v. Gal). galija, 2. mn. galija tal. (galea) 1. starinski (do 18. st.) brod na vesla, na kome su veslali kanjenici; 2. poet.

brod, lada uope; 3. sto-noga; umanj. galijica; galija, -aa, 5. gali-jau vesla na galiji; isto i galijot (v. galiot); galijati, -am teko raditi, rabotati, tegliti (kao vesla na galiji). galijun, -una v. galion. galika, 2. gallka, 3. galicima (mn. sr. r.) (isp. Galija) sve knjige na francuskom jeziku ili o Francuzima (npr. u nekoj knjinici). galikanizam, -zma (isp. Galija) struja u francuskoj katolikoj crkvi; oitovala se (od 15. do 19. st.) u tenji za to veom neovisnou francuskih biskupa o papi; gali-kanac, -nca, 5. galikane, 2. mn. galikana-ca pristaa galikanizma; prid. galikanski. galilej (ime po Galileu Galileiju, v.) jedinica ubrzanja u CGS-sustavu (v.)\ skra: gal (1 cm/sek2). Galileja pokrajina u Izraelu (gdje se rodio Isus Krist); Galilejac, -jca, 5. Galileje, 2. mn. Galilejaca 1. stanovnik Galileje (esto se misli i sam Isus Krist); 2. sljedbenik ideja Galilea Galileija; prid. galilejski; Galilejsko jezero isto to i Genezaretsko jezero (u Bibliji). Galileo Galilei, Galilea Galileija talijanski uenjak, osniva moderne fizike; poznat po reenici Eppur si muove (v.) koju je izrekao nakon to je od inkvizicije bio prisiljen da se odrekne svoga uenja o okretanju Zemlje oko Sunca. galimatijas Jrane. (galimatias) zbrka rijei, nesuvisli, nerazumljivi govor ili spis, besmislica, nesmisao, trpanac, kupusarija, navodno po zamjeni padea latinskog teksta u jednom starom francuskom pravnom spisu: trebalo je da stoji gallus Mathiae Matijin pijetao, a stajalo je galli Mathias

 pijetlov Matija; po drugim izvorima rije sastavljena od lat. gallus pijetao i gr. matheia znanje, dakle: znanje jednoga pijetla, tj. nikakvo znanje. galion, -ona gr. (kljun lae) 1. (tal. galeone) vrsta starinskog ratnog i trgovakog broda, jedrenjaka; isp. agroza; 2. veliki rotacioni ista snijega, ralica za uklanjanje snijega s gradskih ulica. galiot tal. (galeotto) 1. vesla na galiji, galija (kod Nazora: galijot); 2. prenes. zlikovac, zloinac, lupe, lopov, hulja; 3. prenes. ne-valjalac, zloko, nestako, objeenjak; ga-liotstvo, 2. mn. galiotstava nevaljalstvo, obijest, objeenjatvo, manguparija, nesta-luk; isto i galiotina. gallr, -ira jrane. (collier) ovratnik, ogrlica, derdan.

galofil

galizirati, -iziram (po njem. kemiaru L. Gallu) dodavati vinu eera i vode u svrhu poboljavanja kvalitete; isto i galovati, -ujem. gallicus morbus lat. (it. galikus . . .) francuska bolest, sifilis, lues; isp. franca. gallinaceae lat. (it. galinacee) kokoi (u zoologiji naziv za sve ptice iz roda kokoi). Gallupov institut ustanova za utvrivanje javnog miljenja na temelju anketiranja (po amerikom novinaru i statistiaru Geor-geu Horaceu Gallupu koji je taj institut osnovao god. 1935. i nazvao ga American Institute of Public Opinion, tj. Ameriki zavod za javno miljenje, skra: AI PO); u francuskom jeziku postalo je to ime opa imenica gallup (it. galip) sa znaenjem anketa. galntajn njem. (Galle u 4- Stein kamen) uni kamenac, holelit. 466 (gr. grafo piem) izrada ta klieja na taj nain to se crte (v. J utisne na metalnu plou, zati spe grafitom (v. J i onda, galvanop putem, pobakri; galvanokaustika, 2 kaustika) \. u medicini: operaci i drugih izraslina na tijelu platinskc koja se uari istosmjernom elektrici jom; 2. u tipografiji: jetkanje crte kru; prid. galvanokaustiki; galvani gija (isp. metalurgija) izrada i dobi\ tala s pomou galvanske struje; ga tar, -tra, 2. mn. galvanometara ( tron mjera) aparat za mje ine galvanske struje; galvanoplasti (isp. plastika) nain dobivanja sloja metala putem elektrolize m predmetu (na tipografskim vot olovnim matricama, stereotipima, i izraevinama i dr.); prid. galvano galvanoplastiar v. galvanizer; gal' (gr. skopeo gledam) sprava klonom magnetske igle pokazuje p elektrine struje; galvanostegija (gi pokrivam) elektrino pri kovine drugom nekom kovinom vanje, posrebrivanje i si.); prid. ga gijskl; galvanotehnika, 3. -ci (isp. 1. isto to i galvanostegija; 2. dio kemije koji se bavi taloenjem n njihovih soli; prid. galvanotehniki noterapija (isp. terapija) lijeenje s galvanske struje i nauka o tome; i nizacija; prid. galvanoterapijskl; g: pija (gr. typos lik, slika) is galvanoplastika; jednako i galvanotl vanskl element (galvanski lanak, g: elija) pribor koji slui kao izvoi ne energije tvari, dobivene na rau ske energije tvari koje se nalaze u dotinog elementa; vie galvansl menata tvore galvansku bateriju; g: struja istosmjerna elektrina stru galenjak, -aka (isp. galge) obj objeenik. galjuf, 2. mn. galjufa tal. (gaglioffo kradljivac, lupe, nevaljalac; istoga, nja i galjuh sa znaenjem: pro gurman, izjelica, deronja (Skok). gama gr. (gamma) 1. tree slo1 kog alfabeta, znak y, T; 2. uzastc zvukova koji slijede u odreenom jedan prema drugom, skala, glazben; ca; (kod starijih pisaca glasored); 3 drveta (raljastog) koji se vjea

galofil, galofob, galoman v. frankofil. galon', -ona franc. (galon) irit, gajtan, traka od zlata, srebra ili svile koja se mee na odijela, zastave itd. radi ukrasa; galonirati, -lonlram opiti gajtanima, nakinuriti, nacifrati; galonlran sa trakama, galonima na kaputu, eiru, nacifran, nakinuren (Krlea). galon2, -ona engl. (galion) posuda za tekuinu, balon, demion (engl.: 4,564 lit., USA: 3,785 lit.); skra. gal. (s tokom; isp. galilej). galop, 2. mn. galopa franc. (galop) 1. brzo jahanje u skokovima; trk konja upropanj; 2. vrsta plesa (brza polka, v.) iz poetka 19. st.; vrlo jednostavan okretni ples u 2/4 taktu, osobito popularan u Maarskoj zbog slinosti sa ardaem; isp. galopad; prid. ga-lopni; galoper, -era konj kasa; galopi-rati, galopTram jahati u galopu; trati u skokovima; galopirajua tuberkuloza brza suica; tuberkuloza koja se naglo razvija i poprima akutne forme; v. milijarna tuberkuloza. galopad, -ada franc. (galopade tranje skokom, galopiranje) vrsta starinskog plesa. galoa, 2. mn. galoa franc. (galoche) kaljaa, blatnjaa; gornja cipela od gume za snijeg i vodu. galoubet franc. (it. galube) vrsta frule. galovati, -ujem v. galizirati. galski prid. prema Gal (katkada i u znaenju: francuski); Galski rat ime poznatom historijskom djelu Gaja Julija Cezara (lat. De bello Gallico); galski pijetao pijetao kao simbol Francuske (zbog isto-zvunosti latinskih rijei gallus pijetao i Gallus Gal); galski pijetlovi izabranici francuske nogometne reprezentacije. galun, -ima v. galon1. galvanizacija (po imenu talijanskog lijenika i prirodoslovca Galvanija, 17371798) primjenjivanje stalne elektrine (galvanske) struje za medicinske svrhe i kod galvano-plastike; galvanizam, -zma nauka o elektrinoj struji; galvanizer, -era 1. galvano-plastiar; radnik koji kemijskim putem vri prevlaenje predmeta niklom, kromom, srebrom i drugim metalima; 2. ovjek koji lijei galvanskom strujom; galvanizirati, -iziram 1. izloiti galvanizaciji; 2. prenes. izazvati otpornu struju; 3. prenes. oiviti, preporoditi, zadahnuti strujom ivota; isto i galvanizovati, -ujem /' galvanisati, -em; galvano, mn. galvani tamparski kliej dobiven galvanoplastikom; galvanografija

gamara

467

gane elektrino nabijene; gama-globulfn, -ina bjelanevine krvnog seruma s funkcijom antitijela (stvaraju specifian imunitet). gamara v. kamara (Josip Kozarac). gamaskop gr. (isp. gama-zrake + skopeo gledam) u obliku naoala konstruirana naprava za vizuelno mjerenje rendgenskih zraka i gama-zraka;

o vrat da im se sprijei provlaenje kroz ograde i plotove; 4. u slikarstvu ugovoreni niz boja koji poinje crvenom, a zavrava crnom; 5. vrsta nonog leptira (lat. Plusia gamma); 6. gama-zrake (-zraci) zrake to ih isputaju radioaktivne tvari; imaju isto svojstvo kao i rendgenske zrake, no posjeduju jo veu prodornost; za razliku od alfa-zraka i beta-zraka nisu

upotrebljava se u rendgenskoj tehnici i u zranoj zatiti. gamaa, 2. mn. gamaa franc. (gamaehe); 1. dokoljenica od koe ili tkanine; 2. nazuvak od pusta koji pokriva ili titi gornji dio obue; isp. tozluci. gamba' tal. (gamba) 1. noga; u izrazu: viola da gamba vrsta gudakog glazbala (dralo se medu nogama) sa 5 do 6 ica, glasom nalik na violonelo; 2. okomit potporanj u rudarskom oknu. gamba2 vrsta gumigut-smole ( v . j . gambati, -am tal. (gambagiere) gegati se (u hodu). gambit, -ita tal. (gambetto) u ahu rtvovanje pjeaka ili figure u poetku igre da bi se kasnije moglo prijei na napad (tal. dare il gambetto podmetnuti nogu). Gambija republika u zapadnoj Africi (uz donji tok rijeke Gambije); glavni grad Bathurst. Gambrinus legendarni flandrijski kralj koji je navodno izumio pivo; gambrinizam, -zma prekomjerno uivanje piva i po-cljedice toga. gambusino panj. (it. gambuzino) meksiki naziv za pustolove koji su traili zlato. gambuzija lat. (gambusia) mala ribica amerikog podrijetla koja koti ive mlade; korisna za unitavanje malarinih liinki. game v . gem. gamejit tur. (isp. mejit) mrtvac, le, pokojnik, truplo. gamela, 2. mn. -ela tal. (gamella) vojnika zdjelica za primanje hrane, porcija; isp. eala. gamelan, -ana malaj. javanski kazalini i plesni orkestar, obino sa 18 do 40 instrumenata. gamen, -ena franc. (gamin) deran, ulinjak, mangupe, objeenjak, besprizorni (v. J . gameta, 2. mn. gamta gr. (gamo enim se) biol. rasplodna stanica (muka ili enska); gametogeneza (isp. geneza) proces razvoja mukih i enskih rasplodnih stanica; gametofit, -ita bol. spolna generacija biljaka kod kojih postoji izmjena generacija. gamila v. kamila, deva. gandaj gandaj, -aja tal. (cantal) udubina u kamenu u kojoj se taloi sol (morska). gandizam, -zma naziv za filozofiju i politiku indijskog narodnog voe Mahatme Gandija (18691948) koji je podigao indijske narodne mase i uglavnom propovijedao pasivan otpor, tj. neprimjenjivanje sile u borbi za ostvarenje slobode; njegov je pokret doveo do dananjeg stanja u Indiji, tj. do osloboenja od engleske dominacije. ganda v. kanda. ganef hebr. lopov; bekrija, lola. Ganea indijsko boanstvo sree, uspjeha i znanosti (sin ivin). gang' engl. (gang) 1. druina, odred, skup ljudi ili radnika koji rade zajedno; partija; 2. razbojnika druba, banda, eta (u Americi); isp. gangster. gang2 njem. (Gang hod, hodanje) u konobarskom jeziku jedno serviranje nekog jela (npr. ruak od tri ganga, od pet gangova, tj. bila su tri jela, odn. pet jela). ganga v. gang'. Gangar, -ara jedan od naziva za Rome, Cigane (oito prema rijeci Gangesu odn. Gangu, jer ima Cigana koji potjeu iz Indije). Ganges rijeka u Indiji; prid. gangeski. ganglije, ganglija (mn. . roda) gr. (ganga-mon mreica; ganglion potkona ote-klina) 1. ivani vorovi koji tvore sredite ivanih niti, stanice uzlenice; 2. ivani sistem kod niih ivotinja (npr. kod kukaca); prid. ganglljskl. ganglion, -ona v. ganglije. gangrena gr. (gangraina ir nalik na rak--ranu) obamiranje dijelova tkiva, organa ili dijela tijela u ivom organizmu; na izraz: vuac; isp. bront; gas-gangrena (gasna, plinska flegmona) razvija se uslijed infekcije rane tzv. bacilom gasne flegmone; susree se najee kod oneienja rane zemljom

gamilica v. kamilica. gamler franc. (gammelle vojnika zdjelica za jelo; isp. gamela) jedna od najnovijih pojava medu njemakom omladinom (Zap. Njemaka); ime uzeto prema sprijeda navedenoj francuskoj rijei, jer se vojnika zdjelica redovno upotrebljava a nikad se ne pere, pa je prema tome pljesniva; karakteristika tih pljesnivaca, kako su nazvani u naoj tampi, jest krajnja zapu-tenost u osobnoj higijeni i odijevanju, nerad i skitnja, ali inae mirnoa i neagresivnost (suprotno od npr. huligana i slinih negativnih tipova); jednom rijeju: protest protiv malogradantine tako karakteristine za prosjenog Nijemca. gamografija gr. (isp. gama 2 + grafo piem) umjetnost crtanja notnih linija. gamoni (mn. m. r.) gr: (gamo enim se) sloene bjelanevine to ih u malim koliinama izluuju spolne stanice (muke androgamoni, enske ginogamoni). gamonomanija gr. (gamo enim se + isp. manija) med. bolesna enja za sklapanjem braka. gamonomija gr: (gamo enim se + no-mos zakon, obiaj) nauka o enidbe-nim i svadbenim obiajima. gampsodaktilija gr. (gampsos svinut + da-ktvlos prst) med. nemogunost da se isprui mali prst na ruci; svinutost malog prsta. gamura tal. (gammura) vjenana haljina, vjenanica. Gana republika u zapadnoj Africi (na sjevernoj obali Gvinejskog zaljeva); glavni grad Akra (Accra); Ganac, -nca, 5. Gane, 2. mn. Ganaca; en. Gankinja; prid. ganski. gana, gana 2. mn. ganaa tal. (gancio) panda, kuka, engel, akija. ganak, ganka, njem. (Gang) hodnik. ganaa Jranc. (ganaehe) donja eljust. ganav v. ganef. gane njem. (ganz) posve, sasvim, potpuno (Donevi); gane vurt (isp. vurt) sasvim svejedno. 468

(obino u vrijeme rata); gangrenozan, -zna, -zno 1. zaraen gangrenom; 2. koji ima karakter gangrene; gangrenizirati se, -iziram se zaraziti se gangrenom. gangster, 2. mn. gangstera engl. (isp. gang) 1. lan ganga'; 2. pogrd. razbojnik i ucjenjiva, bandit, provalnik, lopov, nitkov; prid. gangsterski; gangsteraj, -aja (njem. Gangsterei) gangstersko djelo, lopovski postupak, lupetina, razbojstvo, huljarija, nit-kovluk. gang und gebe (gabe) njem. posve obino, kako obino biva, kako mora 1 je red (u govoru starijih Zagrepa: gani prid. indekl. tur. (gani) bogat; lan; ganija, 2. mn. ganfja bog luk 1. bogatstvo, obilje; 2. jefti; Ganimed, -da, 5. Ganimede 1. mitologiji lijep djeak koji bogi Olimpu, osobito Zeusu, toi pie; satelit planeta Jupitra. gank v. ganak. ganoidi gr. (ganos sjaj + eidos gled) vrsta ribe; prid. ganoidnl; ga tvar od koje se krljuti ganoida put sedefa (npr. kod jesetre). gant (jranc. encan, tal. incanto, na' lat. quanti? koliko?) javna dr; tacija. ganterija franc. (ganterie) trgovina ma, rukaviarstvo. ganj, ganja mad. (ganaj) gnoj, ubi (osobito govea, pomijeana sa sasjeena u kvadrate te slui kac ganja ind. jedno od imena za hai (' ganjak v. ganak (Nar.).

gaoljan, -ana kin. jednoljetna, pr otporna itarica s plodovima pop naraste 34 metra u visinu. garabilj, -ilja v. karabinka. garabln, -ina v. karabinka (Nar.). gSrage v. garaa. garambika v. karabinka. garamet tur. (garamet) tjeskoba, bri lja, glavobolja; dug, dugovanje, za garancija franc. (garantie) 1. jamstv nje; obveza tree osobe da e nai rovnika ako to dunik ne uini; vina; 3. obveza prodavaa da e enom (garantnom) roku popravit prodanom predmetu (ako ga zvao sam kupac).
garaz

garanTn, -ina franc. (garance) biljk crvenilo od nje; isp. alizarin. garanfllje v. karanfil. garant, 2. mn. garanata jamac, p rantirati, -rantlram jamiti; iste tovati, -ujem (kod Ive Vojnovia tiskati, -am / garantikavati, -tiska' rantno pismo pismena izjava i manju jamstva za neku obvezu; i najee banke. garantdl, -61a (isp. garancija + o ulje) preparat od gaenog vapna z; viranje jaja. garavllje v. karanfil. 469

garaz, 2. mn. garaa tur. (garaz, garez) 1. svaa, prepirka, smutnja, mrnja, pizma, zlopamenje, pakost; 2. namjera, cilj, elja; garai ti se, -Tm se svaati se, mrziti se. garaa franc. (garage) spremite za smjetaj ili popravak automobila, bicikla i dr.; kol-nica; prid. garani; garairati, -ralram spremiti auto u garau; isto i garaovati, -ujem. garbln, -ina tal. (garbino) vjetar jugozapad-njak, lebi; isto i garbinata (kod D. Ivani-evia: garbinada vjetrina s jugozapada). garbinal, -ala v. garbin. garblt, -ita v. karbid; garbitua karbidna svjetiljka. garbun, -iina v. karbon; garbunas, -aa, 5. gar-bunau rudar koji radi u ugljenokopu, kopa ugljena. garea tal. (garza) vrsta tankog platna. garcinija biljka iz porodice pljuskavica (plodovi slue za jelo, od sjemenki se dobiva ulje, a gaji se i zbog smole gumigut). garcon v. garson. gard franc. (garde) obrambeni stav kod boksa, maevanja, rvanja i si. garda franc. (garde) 1. prvotno osobna tjelesna straa vladara drave ili komandanta vojske; kasnije izabrani dijelovi vojske; 2. narataj, pokoljenje (mlada garda); Crvena garda revolucionarna vojska u Oktobarskoj revoluciji; eljezna garda nacionalistika (faistika) organizacija u Rumunjskoj pred drugi svjetski rat (voe Co-dreanu, Antonescu); prid. gardijski. ardedama franc. (garder uvati, paziti + isp. dama) pratilica mlade djevojke na plesu i u slinim prilikama, pratilja, drubenica. gardelln, -ina tal. (cardellino) ptica eljugar. gardenija (po amer. lijeniku Aleksu Garde-nu) zimzelena, vrlo mirisna biljka iz porodice broeva; dolazi veinom u tropima (v. tropi), a kod nas se gaji umjetno u staklenicima. garden party v. gardn parti. garderoba franc. (garderobe od garder uvati + robe haljina) 1. ormar za odijela; 2. mjesto za odlaganje ogrtaa, kiobrana, kaljaa, eira i si. u kazalitima, javnim dvoranama itd.; 3. prostorija u kazalitima i slinim ustanovama za presvlaenje i dotjerivanje glumaca; 4. prtljanica, ostava; odlagalite za putniku prtljagu na kolodvorima; 5. zaliha odijela koju netko posjeduje; garderobijer, -ra, 5. garderobijeru (akc. i garderobijer, -robijera)
garitola

pored garderobar, -ara, 5. garderobaru i -are ovjek zaposlen u garderobi koji prima, pohranjuje i izdaje odloene predmete; en. gar-derobijerka (akc. i garderobijerka) pored gar-derobarka. gardija v. gargija. gardijac, -ijca, 2. mn. gardljaca v. gardist, gardijski prid. prema garda ( v . j . gardina tal. (cortina) zastor na prozorima i posteljama. gardirati, gardlram franc. (garder uvati, paziti) vriti dunost gardedame, tj. pratiti djevojku na ples. gardist(a), 2. mn. gardista franc. vojnik iz garde; tjelesni straar. gardn party engl. (garden party) vrtna sveanost; zabava, primanje u vrtu. gardun, -una tal. (cardone) artiok ( v . j . garel, -ela v. galir. garet tur. (garet) pljakanje, robljenje, nanoenje tete, pustoenje, nasilje, garez v. garaz. gargaa, 2. mn. gargaa tal. (cardo) greben (za eljanje vune); isto i gargaa; glag. gar-gati, -ara grebenati, eljati vunu; isto i gargaati, -am. gargalizam, -zma gr. (gargalismos kakljanje) enska onanija. Gargantua div iz romana francuskog pisca Francoisa Rabelaisa (it. Fransoa Rable, 14941553); sinonim za gorostasnog i nezajaljivog prodrljivca; otac Pantagruelov ( v . j . gargija, 2. mn. gargija tur. (kargy) koplje. garib, -iba, 5. garlbe tur. (garib) 1. sirotan bez igdje iega i ikoga; 2. udan, kuriozan ovjek; 3. tjelesno slab, nerazvijen ovjek, neugledna, runa osoba; rugoba; 4. stranac, tudinac. garibaldi, -ija (v. garibaldinci) 1. eir sa irokim mekanim obodom; 2. vrsta kiselog vina. garibaldinci, garibaldlnaca (mn. m. roda) dobrovoljni lanovi zemaljske obrane koji su se u 4060. godinama 19. st. pod vodstvom revolucionara-demokrata Giuseppea Garibaldija borili za osloboenje Italije od austrijskog jarma i za njezino nacionalno ujedinjenje; prid. garibaldlnskl. gariful, -ula v. karanfil. garlg, -iga jranc. (garigue) rijetko, sitno i nisko grmlje uz morsku obalu i po otocima; ledina, tratina, neplodni humci. garll, -ila v. galir. 470 garnijski prid. prema franc. garni namjetena soba, podstanarska soba, soba s pokustvom (Mato); isp. hotel garni. garnir1, -ira v. garnirung. garnir2, -ira v. karner. garnirati, garniram franc. (garnir) 1. obloiti (npr. meso u zdjeli prilozima); 2. ukrasiti; okititi; opiti; 3. zainiti. garnirung njem. (Garnierung) prilog (npr. povre uz meso). garnitura franc. (garniture) 1. niz predmeta; namjetaj, oprema (npr. garnitura za aj, za brijanje); 2. skup eljeznikih vagona, spreman za polazak, i uope skup strojeva

garitola tal. (garitula) uskrnji kola; isto i garitula. garjet v. gajret. garlanda v. girlanda. garmond (/" garmdn, -ona) vrsta tamparskih slova srednje veliine (ime po francuskom ljevau i graveru Claudeu Garamondu iz 16. st.). garmsln, -ina v. hamsin. gamela, 2. mn. gamela tal. mali morski de-seterononi jestivi rak. garneta, 2. mn. garneta (tal. cornetta?) klarineta (v.). garnijerlt, -ita (po franc. geologu Garnieru) ruda; magnezijev nikalni silikat; slui kao ukrasni kamen.

koji spadaju zajedno (npr. vraa garnitura); 3. potpun broj odjevnih predmeta; 4. prenes. skup ljudi (npr. nastupa druga garnitura). garnizon, -ona franc (garnison) 1. vojske stalno razmjetene u gradu, tvravi, velikom utvrenju ili u utvrenom rajonu; 2. posada koja se nalazi na obrambenom mjestu; garnizon fora, tvrave, stalnog vatrenog uporita itd.; 3. atr. gimnazija; isto i garnizona (Krlea); prid. garnizonski; garnizonar, -ara, 5. garnizonaru / -are komandant garnizona; garnizonirati, -onlram boraviti u garnizonu, drati vojsku u garnizonu; isto i garnizonovati, -ujem. garofal, -ala, garofan, -ana tal. (garofano) karanfil, klinac; isto i garofflje / gardful. garota, 2. mn. -ota panj. (garrotta) eljezna naprava kojom su nekad u paniji izvravali smrtne osude (guenjem); garotirati, -rotiram (jranc garrotter) stezati, daviti, guiti (Mato). garovllje v. karanfil. garsija v. garsonijera. garson, -ona franc. (garcon) 1. momal deko, mladi, neoenjen ovjek; bar, hotelski momi; pomonik, ki garsonskl; garsonijera moma stan za samca, neenju; stan bez garson-frizura kratko iana en (na djeaki nain). gartroza v. gartrua (F. K. Frankopa gartrua njem. (Garten vrt) vrt rua to se uzgaja po cvjetnjacima. ga r/u n, -una tal. (garzone) v. garson. gas, gasa, lok. gasu, mn. gasovi (rije belgijski lijenik Van Helmont u 17. 1. plin; plinovita tvar (dati gas motor, automobil; prenes. dati se pa odatle i: tjeraj, vozi, brzo naprij trk! noga! i si.); 2. u nekim gov petrolej; 3. podnapitost, pripitost nost (biti pod

gasom imati ga glavi); prid. gasni plinski; gasov novit; gasov od, -voda plinovod ska, 2. mn. gasmaskl plinska ma -gangrena v. gangrena. gasal, -ala, 5. gasale tur. (gassal) o' kupa mrtvaca po muslimanskim propisima. gasara (isp. gas) plinara, postrojenje izvodnju plina. gasarica (isp. gas 2) petrolejska svjetiljk tejka; isto i gasnjaa. gaser vrsta revolvera (isp. sasi bubanj gasera u rulju; Donevi). gas-generator v. gazogenerator. gasirati v. gazirati. gaskonjada Jranc. (po karakteristikama nika francuske pokrajine Gascogn savost, hvastavost, pretjerivanje, ljivost. gasluk njem. (Halstuch, preko rus. ovratnik, kravata, gasmaska v. gas. gasni, -a, -o (isp. gas) 1. plinski; 2. pei gasnjaa v. gasarica. gasogen (-gen) (isp. gas + genos pi 1. koji stvara plin; 2. plinski genera gazogenerator). gasometar v. gazometar. gasovit v. gas. gasovod v. gas. gasproof (it. gaspruf) engl. (isp. gas + vrst) koji ne proputa plin, nepro neproduan. gasta tal. sitan metalni novi; zapravc net. gazzetta koja rije danas znai a nekad je znaila novi to se u

gastald

471

gaudeamus

ubirao od onih koji su prisustvovali javnom itanju (onda rijetkih primjeraka) novina, gastald v. kastald. gastarbajter njem. (Gast gost, Arbeiter radnik) u novije vrijeme openito proiren naziv za nae radnike koji kao ekonomski emigranti rade u inozemstvu; isp. pealbar. gaster gr. (gaster) eludac, trbuh, utroba. gasteralgija v. gastralgija. gasterhisterotomija gr. (gaster trbuh + hvstra maternica + tome rezanje) v. sectio caesarea. gasteropodi (mn. m. r.) gr. (gaster trbuh + pus, 2. podos noga) koji hodaju trbuhom, u zoologiji naziv za razred pueva; isto i gastropodi. gastirati, gasfrram njem. (gastieren) gostovati. Gastdn, -ona, 5. Gastone germ. gost, stranac. gastralgija gr. (gaster trbuh, eludac + algos bol) bol u elucu, gr u trbuhu; isto i gasteralgija. gastricizam, -zma gr. (gaster trbuh, eludac) pokvarenost eluca, eluana bolest, poremeaj u elucu. gastrian, -na, -no gr. (gaster trbuh, eludac) eluan; trbuni. gastrin, -ina gr. (gaster trbuh, eludac) hormon sluznice pilorusa (v. J ; potie probavu. gastritis (akc. i -itis) gr. upala eluane sluznice. gastroenteritis (akc. i -itis) gr. upala sluznica eluca i crijeva, posljedica infekcije ili otrovanja hranom. gastrolatrija gr. (gaster trbuh, eludac + latreia sluba, oboavanje) sluenje elucu, prodrljivost, sladokustvo, lakomstvo. gastronomija gr. (gaster trbuh, eludac + nomos pravilo, red) kuharska vjetina; vjetina prireivanja dobrih jela; kult birane hrane i kuharske umjenosti; gastronom 1. ovjek koji se razumije u dobro kuhanje; 2. sladokusac, gurman, izbira u jelu. gastropodi v. gasteropodi. gastroskopija gr. (gaster trbuh, eludac + skopo gledam) pregled eluca s pomou posebne sprave gastroskopa koja se kroz jednjak uvodi u eludac.

gastrula lat. (gastrula) jedan (trei) od stadija u razvitku embrija (v. J ; isp. blastula. gasul tur. (gasyl) kupanje mrtvaca pred ukop; gasulhana posebna prostorija ili zgrada gdje se kupaju mrtvaci; gasuliti, -Im kupati mrtvaca; isp. gasal. gaa, 2. mn. gaa tal. (gascia) zamka, vor, petlja, uzao. gasnjaa v. .gasarica. Gapar perz. (Kaspar) uvar blaga, rizniar ili sanskr. (gataspa) nadzornik. Gapar, Melkior, Baltazar prema biblijskoj prii tri mudraca od Istoka,tri kralja, koji su, idui za nebeskom zvijezdom doli u Betlehem da se poklone novoroenom Kristu; poetna slova njihovih imena spojena kriiima i oznaena sprijeda sa prve dvije a straga sa druge dvije brojke tekue godine (19 + G + M + B + 78) upisuje sveenik ili njegov pratilac na dovratak kue koju posveuje uoi blagdana Sveta tri kralja (6. sijenja); isp. Epifanija. gater njem. (Gatter) 1 . reetka; 2. viestruka strojna pila, jarmaa; gaterist(a) radnik drvopreradivake struke koji rukuje gate-rom; gatre, gatri (mn. . r.) reetkasta ograda, plot od eljeznih sipki; isp. giter. gatirati, gatlram franc. (gater) dodavati primjese rudama kod taljenja. gatofobija lat.-gr. (catus maka + isp. fobija) med. bolestan strah od maaka. gatomahija v. galeomahija. gatre v. gater. GATT skra. za engl. General Agreement on Tarifs and Trade (Opi sporazum o carinama i trgovini). Gattamelata (Erazmo; 13701443) venecijanski vojskovoa; poznat je njegov vrlo lijep spomenik od tal. umjetnika Donatella (Krlea). Gaucherova bolest (it. Goeova) neizljeiva nasljedna bolest uzrokovana poremeajem metabolizma lipoida, bjelanevina i eljeza, praena poveanjem

slezene i jetre, tamno-utom bojom koe, nestankom vapna u kostima (po francuskom lijeniku P. C. Gau-cheru, 18541918). gauchiste v. goizam. gauo, gaua, mn. gaui, 2. gaua panj. (gau-cho) uvar velikih stada konja i goveda na pampasima u Junoj Americi (u Sjevernoj Americi kauboj); inae i naziv za mjeance izmeu doseljenih Gaudencij e

panjolaca i starosjedilakih indijanskih plemena u Junoj Americi. gauda (sir) v. gouda. gaudeamus lat. (gaudere radovati se, biti veseo) 1. radujmo se, veselimo se; 2. veselo raspoloenje, veselje, slavlje; Gaudeamus igitur poetak starinske studentske pjesme za koju se smatra da ju je spjevao 472

D. Strada god. 1267, a dananji joj oblik objavio V. Kindleben god. 1781; melodija joj je prvi put objavljena 1797; iako je pjesma podugaka, obino se pjevaju samo tri kitice, i to: Gaudeamus igitur Iuvenes dum sumus. Post iucundam iuventutem, Post molestam senectutem Nos habebit humus. Vita nostra brevis est, Brevi finietur. Venit mors velociter, Rapit nos atrociter, Nemini parcetur. Vivat Academia, Vivant professores! Vivat membrum quodlibet, Vivant membra quaelibet, Semper sint in flore! Prijevod: Radujmo se dakle, dok smo mladi. Poslije ugodne mladosti, poslije dosadne starosti, imat e nas zemlja, tj. dolazi smrt. ivot na je kratak, zakratko e zavriti. Brzo dolazi smrt, hvata nas surovo, nikome nee biti oproteno! ivjela akademija, tj. kola, ivjeli profesori! ivio svaki lan, ivjeli svi lanovi, neka uvijek budu u cvatu! (Valja dodati da zbog rime sa professores esto u pjevanju ujemo posljednju rije flores, to nije ispravno; treba da bude jlore! Gaudencije lat. (isp. gaudeamus) radosni, veseli. Gaugamela mjesto u Asiriji, poznato po pobjedi Aleksandra Makedonskog nad perzijskim kraljem Darijem III. god. 331. pr. n. e. (Krlea). gaulajter njem. (Gau upa, kotar, pokrajina + leiten voditi) pokrajinski voda; naziv visokih nacistikih rukovodilaca koji su stajali na elu pojedinih pokrajina. gaun, -una v. gavun. gauner njem. (iz hebr.) bear, lupe, lopov, varalica, ugursuz. gaur indijsko gorsko govedo; ivi u velikim umama Indije, a vrlo je snano i veliko, gotovo 2 m; jo je snaniji gajal (irokoelo gorsko govedo), koje ivi u planinama istono od Brahmaputre sve do Burme i napola je pripitomljeno. Gaurisankar jedan od vrhunaca Himalaje, u sjevernom Nepalu (7145 m). gaus jedinica jakosti magnetskog polja (po njemakom fiziaru K. F. 17771855). Gautama v. Gotama. gaval v. kaval1.

gavaler, gavallr, gavaljer v. kavalir. gavan1 ( p o vlastitom imenu) bogata prid. gavanov; gavanski; en. gavai vanstvo svojstvo gavana, bog; krtost. gavan2 (metatezom od vagan) velika zc gavaz, -aza v. kavaz. gavijal, -ala vrsta krokodila (ivi u gavon, -ona v. gavun. gavota, 2. mn. gavota jrane. (gavotte) cuski starinski ples u 4 4 taktu; pi obino poslije menueta, ivahno u iz kojega se povremeno izdvajao \ saa da otplee solo-varijaciju pa da vrati u krug; 2. muz. jedan od stava (dubr. akc. gavota, 2. mn. gavota; Vo gavro jranc. (po Gavrocheu, jednoj nosti u romanu Jadnici Victora fakini, pariki gamen (v.J, sim] otrouman, duhovit, dovitljiv, dosjei an, neustraiv, velikoduan i plemei gavun, -ima tal. (gavone) vrsta mors kotunjae; gavunara mrea za li gavuna. gaya-scienza (it. gaja jenca) tal. ( . jrunc. [provansalski] gaya sciencia) r znanost, pjesnitvo francuskih (pro skih) majstora pjevaa (isp. majster. iz 14. st. posveeno veinom Bogoro gaz1 v. gas. gaz2 v. gaza. gaz3 automobil sovjetske produkcije veden u tvornici automobila u G (Gorkovskij avtomobiljnvj zavod). gaza Jranc. (gaze) laka i prozirna tkar svile ili lana; prozirno tkivo za povijan gazap, 2. mn. gazapa tur. (gazap, ga: srdba, ljutina, bijes; gnjev; 2. nesre volja, prokletstvo; 3. nesretnik, prol 4. nevrijeme, meava, nepogoda; gs nesrea. gazavat tur. (gaza, gazve) sveti rat nevjernika (kod muslimana), pobjei nevjernicima; isp. dihad. gazda, 2. mn. gazda mad. (gazda) 1. dar; 2. bogata; 3. poslodavac, stat ef, bos (v.J; 4. domain, glava obitelj gazdin koji pripada gazdi; gazdin koji pripada gazdama, bogataki; ei darica a) domaica, kuanica (c dobra, koja zna razumno i tedljivo

gazel

473 reivati trokove); b) stanodavka; 3. efica, poslodavka, poglavarica; prid. gazdariin; gazdinstvo, 2. mn. gazdinstava gospodarstvo, upravljanje imovinom; domainstvo, kuanstvo, imetak; isto i gazdaluk, mn. -ci (kod S. Sremca i prema ma. gazdaag, -aga bogatstvo, gazdinstvo, imanje); gazdovati, -ujem gospodariti, upravljati, uope vladati se kao gazda. gazel, 2. mn. gazela, tur. (gazel) lirska pjesma od 8 do 13 stihova; ljubavna, lirska poezija uope; isto i gazela, 2. mn. gazela. gazela, 2. mn. gazela, ar.-tur. (gazal, gazel) 1. vrsta antilope, afrike srne; 2. v. gazel. gazep v. gazap. gazela, 2. mn. gazeta, tal. (gazzetta) 1. sitan bakreni novac, novi, para, krajcara (isp. gasta); 2. novine;

gebis gazetadija 1. novinar; 2. prodava novina, kolporter. gazi tur. (gazi) heroj, junak, ratnik, pobjednik (u ratu); poasni naslov islamskih pobjednikih vojskovoa; npr. Gazi Mustafa Kemal. gazifikacija (isp. gas + ...fikacija, v.) 1. pretvaranje tvrdoga goriva (kamenog ugljena treseta, drva i si.) u gorivi plin; 2. uvoenje plinskih ureaja (za kuhanje, grijanje itd.); gazificirati, -ficlram provoditi gazifika-ciju, opskrbljivati plinom. gazija1 1. v. gazi; 2. razmetljivac, hvalia, hva-lisavac, junak na jeziku. gazija2, 2. mn. gazija tal. (gaggia) bot. vrsta cvijeta (Acacia farnesiana).

gaziluk, mn. -ci (isp. gazi) 1. junatvo, herojstvo (u ratu); 2. prenes. obijest, preuzetnost, hvalisavost, junatvo na jeziku. gazimir jranc. (casimir) v. kamir. gazlr, -ira v. gaza. gazirati, gaziram (isp. gas) 1. zasititi plinom, osobito ugljinom kiselinom (npr. bezalkoholne napitke, soda-vodu i si.); 2. isputati plin (o buotinama i dr.); 3. ubiti, usmrtiti plinom (u plinskoj komori). gaznl', -a, -6 (isp. gas, gaz') 1. plinski; 2. petrolejski. gaznl2, -a, -6 (isp. gaza odn. gaz2) koji je od gaze (ovoj, povoj na rani). gazofilacijum gr. (gaza blago + fvlatto uvam) riznica, spremite blaga; u srednjem vijeku naziv za svetohranite, tj. ormari u kojem su se uvale hostije za priest, a kasnije isto to i rjenik, tj. leksiko blago. gazogenerator (isp. generator) sprava u kojoj se tvrdo gorivo pretvara u plinovito putem nepotpunog izgaranja, tj. njegove gazifikacije; gazolin, -ina petrolejski eter (upotrebljava se za rasvjetu); prid. gazo-linskl; gazometar, -tra, 2. mn. gazometa-ra 1. plinomjer; 2. spremite za plin, ureaj za uskladitenje gorivog plina; pli-nosprema. gazon, -ona jranc. (gazon) mala povrina u vrtu, parku, na bulvaru i si. zasijana travom u dekorativne svrhe. gazoen, -na (jranc.J v. gazogenerator. gaa franc. (gage) 1. plaa; 2. namjetenje, angaman; gaist(a), 2. mn. galsta ovjek koji prima stalnu mjesenu plau, mjesear. Gb oznaka za gilbert (v. J . GB automobilska oznaka za Veliku Britaniju (Great Britain). gebra gebra v. ebra. Geceman v. Gethsemani. Gedankengang njem. tok misli (Krlea). Gedeon hebr. obara. gedizam, -zma (po francuskom politiaru Ju-lesu Guesdeu it. il Ged, 18451922) prvotno: revolucionarno krilo u francuskom radnikom pokretu, a kasnije: oportunistiki orijentirano sektatvo; isp. milerandi-zam, ministerijalizam; v. / oresizam; ge-dist(a), 2. mn. g'edista pristaa gedizma, oportunist. geda v. gedo. gedet v. gadget. gedo, 5. gedo tur. (gege luak, glupan) seljak, prostak (u pejorativnom i poruglji-vom smislu: seljaina, prostaina, esto i vojniina); isp. geak, gegula. gedov, -ova, 5. gedove, 2. mn. gedova v. gedo. gedulan, -ana, 5. gedulane v. gedo. geez izumrli stari etiopski jezik semitsko--hamitske grupe (danas se upotrebljava samo u crkvenoj liturgiji). gefirofobija gr. (gefvra nasip; most + isp. fobija) med. bolestan strah od prelaska preko mosta ili preko neke vode bilo na koji nain. gefirt njem. (Geviert etvorina) tzv. slijepi materijal u tipografskom poslu, koji slui za ispunjavanje (potrebnih ili nepotrebnih) praznina u slogu (najobinije: olovne kockice u veliini tipa slova koja se slau). gefrajter njem. (Gefreiter) kaplar (isp. frajt). gefrorenes njem. (gefroren smrznut) sladoled (kod starijih pisaca, npr. kod Sterije). geg engl. (gag) 1. u kazalinom jeziku: aljiva improvizacija, ala; 2. neoekivan, efektan obrat u dramskoj radnji, osobito na filmu; isp. tos; u atrovakom govoru: prevara, la, smicalica, podvala; gegmen u filmskom jeziku izraz za specijalnog strunjaka koji se bavi izmiljanjem i primjenom gegova. Gega pleme u sjev. Albaniji; prid. gegijski. Gegen die Dummheit kampfen selbst die Gotter vergebens njem. (it. Gegn di dumhajt kem-pfn selbst di geter fergebens) Protiv gluposti bore se i

GBA automobilska oznaka za britanski otok Aldermay (u Kanalu La Manche). GBG automobilska oznaka za britanski otok Guernsev (u Kanalu La Manche). GBJ automobilska oznaka za britanski otok Jersev (u Kanalu La Manche). GBM automobilska oznaka za britanski otok Man. GBY automobilska oznaka za Maltu. GBZ automobilska oznaka za Gibraltar. GCA automobilska oznaka za Gvatemalu. Gd znak za gadolinij ( v . j . GDR krat. za engl. German Democratic Republic, kako se upotrebljava umjesto DDR (Deutsche Demokratische Republik, tj. Njemaka Demokratska Republika) u meunarodnom prometu. Ge znak za germanij ( v . j . ge gr. zemlja (isp. geografija, geologija); Gea v. Geja. ge 1. peti ton glazbene ljestvice (u solmiza-ciji: sol); 2. naziv slova g u abecedi; 3. naziv etvrte ice na violini, a tree na violonelu (ica ge). geak, 5. geae. mn. g'eaci tur. (kyjak) neotesan, neobrazovan ovjek; prostak, prostaina; glupan; prid. geaki; uve. geaina; en. geakua; geaiti, gealm 1. ponaati se prostaki; 2. prostaiti, poprostaivati; zaglupljivati. geberdus (isp. deberdisati) umjetna jaka, otrovna rakija, pira, piritulja. gebira njem. (Gebiihren) ono to nekome pripada, osobito vojniko sljedovanje (opi); gebirati, gebira njem. (gebiihren) pripadati; dolikovati. gebis njem. (Gebiss) zubi, zubalo (osobito umjetno u zubarstvu). 474

sami bogovi uzalud (Goethe; kod nas citira Bla Lorkovi). gegmen v. geg. gegula v. gedo, geak. Geheimrat njem. (it. gehajmrat) tajni savjetnik (nekada visok inovniki poloaj, Krlea). gehena hebr. (isp. tur. dehenem (S. Batui). Gehrock njem. v. gerok (Ogrizovi u pismu Matou). Geiger-IMiillerov broja v. Gajgerov bi Geisslerove cijevi ( i l . Gajslerove ...) za neonsku rasvjetu (ime po stakl i mehaniaru H. Geissleru). geistika, 3. -ci gr. (ge zemlja) Zemlji. Geja (isp. ge) u starogrkoj n boginja zemlje, gejak v. geak. gejik, mn. -ci, 2. gejika tur. (gejil gejika, 3. -ci 2. mn. gejika kout; gejson gr. (geison) streha, vijenac, v (u antikim hramovima kameni iznad friza). geja, 2. mn. geja jap. (gej pr a osoba); profesionalna ple pjevaica u ajanama (krmama) u gejzlr, -ira (pored gejzer, -era) island bjesnjeti, silovito izbijati). 1. vru ralno vrelo koje od vremena do vrer ca vodu uvis poput vodoskoka: i: ac (Cesarec); 2. prenes. obilje, n izvor bogatstva; prid. gejzirskl, gejzi gekon, -ona (njem. Gecko, Jrane. geck \f\o otrovnog gutera toplih zemal bija); isp. macaklin. gel Jrane. (gel mraz) elatinozn izluena iz rastopine koloida. gela, geldi, i . dela, eldi. gelajz njem. (Geleise) kolosijek, el pruga, tranice, gelato v. elat (Begovi). gelazam, -zma gr. (gelao smijem s

grevito neprirodno smijanje, es histerika i shizofrenika. geldtaka njem. (Geld novac + dep, torba) novarka, novanik, gelee -v. ele. gelender njem. (Gelander) ograda, ( v . ) . priruje, balustrada ( v . J ; na saji debele grede na metar visokim stui za koje se vee stoka to je na ] (Kolar); isp. plutej.

gelenksibung njem. (Gelenk zglob, z lanak, Ubung vjeba) vjebe r vanja (Krlea). geler njem. (Geller) krhotina granate, i si.; rbina, rbak, prskotina; oi tane, metak, koji se uslijed udarca mirao i leti dalje dajui sasvim drug

gelidan

475

generalan

otar i zvidav (Krlea); isp. pliter, prengtik. gelidan, -dna, -dno lat. (gelidus) hladan, leden, studen, mrazovit. gelolepsija gr. (gelan smijati se + lepsis uzimanje) nesvjestica od jakih afekata (npr. od smijeha, isp. lahkrampf); isto i gcloplegija (gr. plege udarac, kap). geloza lat. (gelu staraka ukoenost) bolni vori u miiu kod miinog reumatizma ili nakon velikih napora; isp. musklfiber. gelsemin v. jasmin. geltati v. giltati. gem1, gema engl. (game) odreeni zbir poena u igri tenisa; jedno kolo igre; dobivena igra; stanje bodova. gem2, gema, mn. gemovi mad. (gm) 1. ptica nesit, pelikan; 2. erma (na bunaru). gema, 2. mn. gema lat. (gemma) ukrasni kamen u prstenu ili drugom nakitu s urezanim likom (za razliku od kameje na kojoj je lik ispupen); upotrebljava se kao peatnik; isp. intaljo. gemacija lat. (gemmare pupati, klijati) pupanje, pupljenje, klijanje. gemajda njem. (Gemeinde opina) v. gmajna. gemajner njem. (gemein obian) vojnik bez ina, obian, prost vojnik, redov, borac (u govoru starijih ljudi koji su sluili austrougarsku vojsku). Gemara aram. (uenje) drugi dio Talmuda. gematrija gr.-hebr. objanjavanje i tumaenje tajanstvenog znaenja pojedinih rijei u vezi s nekim brojevima (osobito u kabali, v.). gementes sicut serpentes v. estote sapientes. . . gemiferan, -rna, -rno lat. (gemma pupoljak + ferre nositi) bot. koji nosi pupoljke. gemija v. emija. geminacija lat. (geminare podvostruivati) udvajanje, udvostruenje; reduplikacija; ge-minata udvojeni suglasnik ( u gramatici); geminirati, -miniram udvajati, udvostruiti. Gemini lat. 1. Blizanci, zvijee Zodijaka, najsjajniji Kastor i Poluks; 2. ime amerikog plana za svemirske letove (itaju ga De-minaj) u kojima sudjeluju po dva kozmonauta u istom svemirskom brodu; isp. Agena. geminide (mn. i. r.) roj krijesnica kojima je radijant u zvijeu Blizanci (isp. Gemini). gemit njem. (mischen mijeati) smjesa, mjeavina svega i svaega; u zagrebakom govoru naziv za napitak od pola vina i pola mineralne vode; isp. pricer (u Beogradu zabiljeen oblik i akcent; gemi).

gemitlih njem. (gemiitlich) 1. ugodan, poudan; 2. dobroudan, prijazan, srdaan (npr. ovjek); 3. pril.: u ugodnom raspoloenju, slobodno, po domai (Krlea). Gemma najsjajnija zvijezda u zvijeu Corona borealis ( v . J . gemula lat. unutranji pupoljak nekih slatkovodnih spuava (iz njega se nakon raspada spuve razvijaju nove jedinke). gemza, 2. mn. gemza i gemzT njem. (Gemse) divokoza. gemzebart njem. (Gemse divokoza + Bart brada) iljasta bradica, brada sjeena u ilj (kao u koze). gen v. geni. gencijana lat. (gentiana) vrsta biljke sa zvo-nolikim cvjetovima; prostrel, gorac, gori-ca, uta siritara, sranik, lincura, encijan; isto i gencijan, -ana. gendar, -ara v. erdan. genealogija gr. (genea rod, pleme, koljeno + logos rije, govor) rodoslovlje; nauka o postanku i odnosima pokoljenja ljudi (ivotinja, biljaka); rodovnik, pedigre; prid. genealoki. generacija lat. (genus, 2. generis rod, pleme, koljeno, porodica) 1. pokoljenje, narataj; 2. razmnoavanje, rasploivanje, produivanje vrste, raanje, reprodukcija ivih organizama. general, -ala, 5. generale lat. (generalis openit, opi) 1. glavni, najvii vojniki in komandnoga kadra vojnih kopnenih i zranih snaga neke drave; kod nas: general-major, genral-potpukovnlk, gene-ral-pukovnik, general armije, general; 2. poglavar crkvenog reda, npr. isusovakog; 3. atr. upravnik kaznionice ili zatvora; prid. generalov; generalski. generalan, -Ina, -Ino lat. (generalis) 1. openit, opi, sveopi, sveobuhvatan, glavni, vrhovni; 2. obian, uobiajen, redovit; 3. priblian, paualan, openito uzet, shvaen u glavnim crtama; generalna debata diskusija na-dugako i nairoko, u opim potezima, bez zalaenja u pojedinosti; generalna linija partije rukovodea linija koju ustanovljuju najvii partijski organi (CK partije) i koja odreuje politiku partije; generalni tab glavni tab, generaltab; organ najvieg vojnog vodstva koji razrauje pitanja u vezi s obranom zemlje i koji pripravlja vojne operacije; generalni trajk obustava rada (v. trajk) u svim pogonima (obino u znak solidarnosti s radnicima

generalat

476

Geneza

u jednom poduzeu koji su zapoeli trajk); generalni trokovi opi trokovi, tj. onakvi koji se ne mogu izravno obraunati na pojedini proizvod, nego se u kalkulaciji obraunavaju s pomou odgovarajueg kljua i prebacuju na pojedini proizvod; generalno osiguranje osiguranje bez detaljnog navoenja pojedinih objekata na koje se odnosi (npr. osiguranje skladita sa svim to se u njemu nalazi); generalna proba glavni, posljednji pokus (u kazalitima i si. institucijama) pred premijeru. generalat, -ata 1. ast i dostojanstvo generala; 2. podruje, okrug pod upravom generala, njegov ured;

3. nekada u Vojnoj krajini sijelo generala; 4. skup generala, generalitet. generalija r. generalat (osobito znaenje pod brojem 3). generalije (mn. . roda) lat. (isp. generalan) opi podaci (ime, gdje i kad se tko rodio i dr.); isp. personalije. generafisimus lat. (generalissimus = najglav-niji) najvie vojno zvanje. generaliter lat. openito. generalitet, -eta lat. (isp. general) najvii komandni kadar oruanih snaga; osobe koje imaju generalske inove; isp. generalat 4.

generalizacija lat. (isp. generalan) uopivanje, uopenje, uopenost; podinjavanje neega pojedinanog openitom; stvaranje preope-nitih zakljuaka, neodgovorno primjenjivanje pojedinanih sluajeva na sve sluajeve; generalizirati, -iziram poopiti, uopivati, praviti opi zakljuak; govoriti neodreeno, svoditi sve pod jedan pojam; isto i generalisati, -em; generalizovati, -ujem; generalizator osoba koja uopuje, generalizira. generalka, 3. -ci, 2. mn. -kl 1 . generalna proba, glavni pokus, posljednji pokus (za neku priredbu); 2. opa zemljopisna karta za razliku od specijalke; 3. generalni popravak (pregled) automobila i si. generaltab (akc. i generaltab) v. generalan; prid. generaltabni (generaltabni). generaltabac, -tapca 2. mn. generaltabaca oficir na slubi u generaltabu; isp. generaltebler. generaltabni, -a, -6 prid. prema generaltab; generaltabna karta vrlo detaljna geografska karta izraena po malim teritorij-skim jedinicama, najua specijalka. generaltapskl v. generaltabni. generaltebler njem. (Generalstabler) -iz generaltaba (Krlea). generativan, -vna, -vno lat. koji s rasploivanje, razmnoan, rasploda izvodni, tvoraki, rodilaki, koji se na seksualnu problematiku, na i na stvaranje novih generacija; gen gramatika smjer u lingvistici ko zuje proces oblikovanja gramatikil tura prilikom govorne aktivnosti rativac pristaa generativne grarr lingvistici. generator lat. (generator roditelj, 1 . stroj koji proizvodi elektrinu < (dinamo-stroj, alternator); 2. kotao

nom stroju; 3. stvaralac, tvorac (1 4. v. gazogenerator. generatrisa (prema franc.) toka, li ploha koja gibanjem tvori toku ili tijelo; na izraz: izvodnica. generian, -na, -no lat. (genus, 2. rod, pleme) koji se tie roda, ( v j , rodni; isto i generiki. generirati, generiram lat. (generare -rati) 1 . proizvoditi elektromagnetske 2. uope: roditi, raati, uzrokovati, generis masculini lat. (it. maskulini) mukoga roda; generis feminini slroga roda; generis neutri sn (tj. nikakva) roda. generozan v. enerozan. geneta, 2. mn. geneta biljka ukva vina, utilovka. genetiki, -a, -o prid. prema gen geneza. genetika, 3. -ci gr. (gnesis postan denje) dio biologije koji prouava i zakone nasljednosti; genetiar bavi genetikom. genetka, 3. genetki, 2. mn. genetkl frai nette) mala ivotinja slina cibetki (v genetrisa >>. generatrisa. geneza (akc. i geneza) gr. (genesis) po: postajanje, nastajanje, proces ra podrijetlo, porijeklo; Geneza Po: prva knjiga Mojsijeva Pentateuha ( v . genetski; genetian, -na, -no / g koji se odnosi na genezu, postan netika metoda filozofska metoda k za tim da proui i shvati jednu stvar nom postanku (za razliku od deskr metode koja opisuje stvar kao goto dukt, tj. onakvu kakva je sad). Genezaretsko jezero jezero u sjevern genzemar 477 genofobija gr. (gnos rod, spol + isp. fobija) med. bolestan strah od svega to je u vezi sa spolnim odnosom ili sa seksualnim osjeajem. genotlp gr. u biologiji naziv za sveukupnost nasljednih svojstava nekog organizma; isp. fenotip. Genoveva (po nekim autorima ime nepoznata postanja, a po drugima potjee iz keltskog jezika i sastoji se od gen lice + gwelf bijel, dakle djevoje bijelih obraza) junakinja srednjovjekovne prie iz 5. ili 6. st. 0 kneginji koja za vrijeme odsutnosti mueve bude oklevetana za nevjeru; ona se povlai u planinu i tu mnogo godina ivi sa sinom u umi gdje ih hrani jedna kouta; na kraju dokae svoju nevinost, izmiri se s muem i sve sretno zavrava; simbol nevine patnice (kod Krlee; Genoveva Bra-bantska jranc. Genevive de Brabant). genre v. anr. gens, 2. mn. gensa lat. (gens, 2. gentis) rod; gens je ujedinjavao ljude prvobitne zajednice koji su vodili zajedniko domainstvo 1 koji su medu sobom bili povezani zajednikim podrijetlom od jedne pramajke ili praoca. Gens una simus lat. Budimo jedan rod, jedinstvena zajednica (geslo ahovske Olimpijade). gentel v. gimpl. gentili pripadnici roda, gensa; gentilnl rodovski; gentllno ureenje rodovsko ureenje prvobitne zajednice koja nije znala za nejednakost i eksploataciju i osnivala se na zajednici sredstava za proizvodnju koja su bila krajnje nerazvijena; Gentilno ureenje u svome cvatu . . . pretpostavljalo je krajnje nerazvijenu proizvodnju . . . dakle gotovo posvemanju podlonost ovjeka nerazumljivoj okolnoj prirodi koja se isprijeila pred njim . . . (Engels). gentleman v. dentlmen. gentlemanlike engl. (it. dentlmenlajk) otmjen, gospodski, pristojan, uglaen, dobro odgojen (Mato). gentleman's agreement v. agreman. gentry v . dentri.

jelu Izraela, mnogo spominjano u Bibliji (Galilejsko jezero); lei 209 m ispod razine mora; protjee ga rijeka Jordan, geng v. gang. geni, gena (mn. m. roda) gr. (genos rod, pleme, koljeno) hipotetske materijalne estice koje, prema shvaanjima genetiara, ulaze u sastav kromosoma i podravaju nasljedne karaktere. genij, -ija (pored genije, -ija) lat. (genius) 1. duh, duevna snaga; 2. ovjek neobine duhovne i umne sposobnosti; veliki um, stvaralac, veleum; 3. silna duevna sposobnost; nadarenost, velik talent; 4. duh-uvar, duh--zatitnik u starorimskoj mitologiji; genijalan, -Ina, -Ino vrlo nadaren; silno talentiran; stvaralaki; u koga su izvanredne duhovne sposobnosti; genijalnost, -osti stvaralaka duhovna snaga; najvii stupanj umne nadarenosti; genijalac, -alca, 5. g'e-nijale, 2. mn. genijalaca genijalan, veleuman ovjek (Josip Kozarac). genikulacija lat. (genu koljeno) pregibanje koljena, odavanje poasti poklecanjem; klanjanje. geniografija lat.-gr. (isp. genij + grafo piem) opisivanje duhova; u katol. crkvi uenje o anelima uvarima. genistra lat. biljka utilica (Nazor). genitalije (mn. . roda) lat. (genitalis oploujui, spolni) spolni organi, spolovila; genitalan, -Ina, -Ino spolni, koji se odnosi na spolne organe. genitiv lat. (genitivus koji se tie poroda) drugi pade koji stoji na pitanje koga ili ega; najee oznauje dio neke cjeline tpartitlvm genitiv, npr. komad kruha) i pripadanje neega neemu (posvojni, posesivni, atributni genitiv, npr. sin estita oca); prid. genitlvnl, genitivskl. genius patriae lat. (dobri) duh domovine; genius loci (dobri) duh nekoga mjesta, grada. genocid, -ida gr.-lat. (genos rod, pleme + occidere ubiti) zloin uperen protiv itave nacije; istrebljenje naroda (rije ula u iru upotrebu god. 1946. na procesu protiv ratnih zloinaca u Niirnbergu); prid. genocidni.

g'enualan, -ina. -Ino lat. (genu koljeno) koji se tie koljena, koljenski; genukulacija v. genikulacija; isto i genufleksija (flectere pre-gibati, saviti). g'enuin, -a, -o lat. (genuinus priroen, naravan) 1. prav, ist, nepatvoren, prirodan, priroen; samonikao; 2. koji se tie obraza, obrazni, lini; dens genuinus zub kutnjak. geo..

genus lat. (genus, 2. generis) 1. rod, vrsta, porod, pleme, koljeno, podrijetlo, porodica; 2. gram. rod (muki, enski, srednji). genzemar njem. (Gans guska + isp. mar) guji hod (hodanje jednoga za drugim, kolona po jedan); kod Donevia paji po-

478

kret, tj. gegav hod, odn. poredak kojim plivaju patke. geo. . . gr. (isp. ge) u sloenim rijeima oznauje odnos dotinih rijei prema zemlji i zemljitu (npr. geologija). geoantiklinala gr. ispupeno (konveksno) podruje nadsvoa Zemljine kore. geobiologija gr. (geo. . . + isp. biologija) nauka o ivotu Zemlje. geoblasti (mn.J gr. (geo. . . + blaste klica) bol. biljke koje supke (v. kotiledon) ostavljaju pod zemljom. geobotanika, 3. -ci gr. (geo. . . + isp. botanika) nauka o rasprostiranju bilja; biljna geografija; prid. geobotanikl. geocentrizam, -zma gr.-lat. (geo . . . + centar sredite) uenje starih Grka o Zemlji kao nepominom sreditu svemira oko kojeg da se okreu nebeska tijela; ovo je uenje opovrgnuto kasnijim rezultatima nauke; isp. heliocentrizam; geocentrian, -na, -no 1. koji se odnosi na sredite (centar) Zemlje; 2. koji se odnosi na geocentrizam. geode (mn. i. r.) gr. upljine u stijenama ispunjene rudama izluenim iz vodenih otopina (najee su to kristali kuglastog ili jajolikog oblika). geodezija gr. (geo. . . + daiomai dijelim, razdjeljujem) nauka koja se bavi prouavanjem razmjera zemlje i oblika njezine povrine u cjelini (via geodezija) i pojedinih manjih dijelova zemlje (nia geodezija); geodet, -eta (pored geodeta, -ete) mjernik; praktiki geometar; prid. geodetski; geodetske linije krivulje koje najkraim putem spajaju dvije toke na povrini Zemlje (pravci, krunice i si., sve prema obliku tla). geodinamika, 3. -ci gr. (geo. . . + isp. dinamika) nauka o pojavama koje se u geolokom pogledu danas dogaaju na Zemlji; prid. geodinamikl. geofagija gr. (geo. . . + fagein jesti) jedenje zemlje (kod nekih plemena npr. na melanezijskim otocima, a katkada i bolesna sklonost kod djece); geofag, -aga, mn. -azi zemljojedac, zemljoder. geofit, -ita gr. (geo. . . + fyton biljka) 1 . bot. naziv za biljku kojoj se rasplodni organ (lukovica, gomolj) razvija na stanovitoj dubini (npr. krumpir), odn. koja nepovoljno doba ivota preivljuje kao podzemni izdanak; 2. openito: biljka koja raste na zemlji (za razliku od vodenih biljaka).

geofizika, 3. -ci gr. (geo. . . + isp. fizika) nauka koja prouava fizike pojave u atmosferi Zemlje, u vodama zemaljske l njezinu tvrdom plastu; prid. geofizii fizika godina dogovorno, u s razmjerima, odreeno razdoblje oc dana, kada se geofiziari itavog osobitim nastojanjima posvete svoji avanjima, a njihove ih vlade naji pomau; geofiziki (meteoroloki) ra ziv za mogunost ratovanja izazivan rodnih nepogoda (prolomi oblaka, p temperature, stvaranje vatrenih oluja skih poara, podizanja nivoa mora na klime i si.). geofon, -ona gr. (geo. . . + fone gl osjetljivi mikrofon koji u asu zije mine prigodom buenja kod n enja nafte titrajima na specijaln skoj vrpci biljei elastine valove to si tiraju od razliitih slojeva u Zemljin tranjosti; slui i za otkrivanje za osoba u razliitim nesreama. geogenija gr. nauka o postanku i p Zemlje. geognozija gr. (geo. . . + gnosis zemljoznanstvo, tloznanstvo, pozi tla; skupni izraz za geologiju i nauk menju. geografija gr. (geo . . . + grafo pii mljopis; nauka o povrini Zemlje i o razdiobi na zemlje, drave, gradove i tom fizika geografija prouava ob smjetaj, gore, rijeke i si.; politik grafija bavi se prouavanjem naselja u njima, a ekonomska geografija i privredne mogunosti pojedinih z prid. geografijskl; geograf zemlj strunjak u geografiji; prid. geografsl geografkinja. geohemija (' geokemija ( v . J . geohidrografija gr. (geo. . . + isp. hic fija) nauka o Zemlji i o vodama na n geohronologija / geokronologija ( v. j. geoid, -ida gr. (geo . . . + eidos lik, teoretski oblik Zemlje kakav bi da lovanje sile tee; preteno rotacioni el spljoten na polovima. geoizoterme (mn. . r.) gr. crte ili plol spajaju mjesta jednake temperature unutranjosti Zemlje. geokarpija gr. pojava da se plodovi biljaka na poetku sazrijevanja za zemlju (npr. kikiriki). geokemija (-hernija) gr. (geo. . . + is mija) nauka koja prouava razmjel mijskih elemenata u zemaljskoj kori.

geokronoldgija

479

geotehnika

geokronologija (-hronologija) gr: (ge zemlja + isp. kronologija) prouavanje starosti Zemlje. geologija gr: (geo. . . + logos rije, govor) nauka o Zemlji koja prouava: a) sastav i gradu Zemlje; b) prirodne procese i pojave koji se zbivaju kako na povrini Zemlje, tako i u dubini zemaljske kore i koji mijenjaju oblik povrine i grau kore; c) promjene fiziko-geografskih tvorevina i organskog svijeta u toku itave historije Zemlje; geologija je praktiki povezana s istraivanjem korisnih iskopina; geolog, mn. -zi strunjak u geologiji; prid. geoloki. geomantija gr. (geo . . . + manteia proricanje) gatanje iz pojava u pijesku ili u grudicama zemlje

(uhvati se pregrt zemlje i baci, a onda se iz nastalih figura prorie budunost). geomagnetika gr. prouavanje magnetskih polja Zemlje, geomehanika gr. prouavanje tla u svrhu vrenja zemljanih radova; prid. geomehaniki. geomedicina gr.-lat. (geo. . . + isp. medicina) grana medicine koja prouava utjecaj geografskih faktora na ivotne pojave kod ljudi. geometar, -tra, 2. mn. geometara gr. (geo. . . + mtron mjera) mjernik, geodet (v. geodezija); prid. geometrov; geometarskl.

geometrija gr. (geo. . . + mtron mjera) dio matematike koji prouava prostorne oblike linije, povrine, obujmove; Rezultati geometrije prikazuju prirodna svojstva razliitih linija, povrina i tijela ili njihove kombinacije koje su najveim dijelom ve postojale u prirodi dugo prije pojave ovjeka (Engels); prid. geometrijski; geometrijska progresija v. progresija; geometrizam, -zma usklaenost premai geometrijskim mjerilima, tono po strogim zakonima geometrije. geomicin, -ina gr. vrsta antibiotika. geomontografija gr.-lat. (geo. . . + mons, 2. montis brdo, gora + grafo piem) umjetnost prikazivanja (u bojama) Zemlji-ne povrine na reljefan nain (izgraujui od papirne mase brda i doline). geomorfologija gr. (geo. . . + isp. morfologija) nauka o oblicima zemljita (uzvisine, nizine, gore, rijeke itd.); prouavanje slike tla u nekom predjelu; geomorfan, -fna, -fno koji se tie oblika Zemlje. geonomija gr: (geo. . . + nomos pravilo, zakon) nauka o fizionomiji zemlje, tj. o poznavanju tla i o njegovoj upotrebljivosti za poljoprivredu. geoplastika, 3. -ci gr. (geo . . . + isp. plastika) prikazivanje Zemljine povrine u reljefu; prid. geoplastian, -na, -no; geoplastikl. geopolitika, 3. -ci gr. (geo. . . + isp. politika) pseudonauna teorija koja tvrdi da socijal-no-ekonomske odnose i razvoj drave odreuju iskljuivo geografski, fiziki, rasni i si. uvjeti; geopolitiku su usvojili njemaki faisti kao dravnu teoriju kojom su opravdavali osvajake interese hitlerovske Njemake; prid. geopolitiki. geoponija gr: (geo. . . + ponos teret) obraivanje zemlje, poljoprivreda.

geopsihika gr. nauka o promjenama duevnog raspoloenja to ih izazivaju promjene meteorolokih prilika (razdraenost, po-titenost, zbunjenost pred kiu, pred potres i si.). gedrama gr: (geo. . . + horama pogled, prizor, pojava) gorostasni geoplastini reljefni globus Zemlje. Georgia (/7. Dordija), jedna od saveznih drava na jugoistoku USA, na Atlantskom oceanu; glavni grad Atlanta. Georgija isto to i Gruzija, urija. Georgije gr: (ge zemlja + rgon djelo, rad) zemljoradnik, ratar, poljodje-lac (od toga imena potjee kod nas urad [Juraj] , orde, uro itd.); Georgius Dal-maticus Juraj Dalmatinac. Georgijevski red visoko carsko odlikovanje u predrevolucionarnoj Rusiji (Krlea). georgina (po lenjingradskom botaniaru J. G. Georgiju) v. dalija. geosinklinala gr. labilan, udubljen i morem pokriven prostor Zemljine kore izmeu kontinentskih blokova; isp. geoantiklinala. geoskopija gr. (geo . . . + skopeo gledam) promatranje, prouavanje Zemlje. geostacionarni satelit gr.-lat. umjetni Zemljin satelit, naoko nepomian, koji se oko Zemlje jedanput okrene za isto vrijeme za koje se Zemlja jedanput okrene oko svoje osi; takvi su, u pravilu, telekomuni-kacioni umjetni sateliti. geostatika, 3. -ci gr: (geo. . . + isp. statika) nauka o ravnotei vrstih tjelesa; u poljoprivredi: nauka o nosivosti tla; prid. geo-statikl. geotaksija gr: biol. pokretanje nekih organizama pod utjecajem sile gravitacije, geotehnika gr. (geo. . . + tehnika) primjena
Geni

geotektonika

480

geolokih istraivanja na tehniku gradnje cesta, eljeznica i si. geotektonika, 3. -ci gr. v. tektonika. geotermika gr. dio geologije koji prouava toplinsku problematiku unutranjosti Zemlje; prid. geotermikl; geotermiki (-termljskl) stupanj porast topline u vezi s prodiranjem u dubinu Zemlje; geotermalna energija toplinska energija iz unutranjosti Zemlje, geotomija gr. (geo. . . + tome rezanje) podjela zemlje. geotropizam, -zma gr. (geo. . . + isp. tro-pizam) osobina stanovitih tijela, osobito korijenja i stabalja biljaka, da pod djelovanjem sile tee rastu u odreenom pravcu; prid. geotropan, -pna, -pno. gepard franc. (guepard) pjegasta zvijer iz porodice maaka (Azija, Afrika). gepek njem. (Gepack) prtljaga, prate. gepeu v. GPU; izv. gepeuovac. Gepidi jedno od istonogermanskih plemena gotskoga podrijetla. gepiti, -Tm atr. ukrasti; dignuti, zdipiti; gepati, -am krasti; gepar kradljivac; isto i gepavac, -avca; gepavica kradljivka; gepavice ruke. gepl, 2. mn. gpla njem. (Gopel) vitao, ekrk, kolo, kolotur, toak; isto i gepla (kod Krlee i kajk. geplin). gera1 v. gira. gera2 hebr. (gerach) starohebrejski novac, dvadeseti dio sikala ( v . J . geradehalter njem. (gerade uspravno, halten drati) naprava (mider) za uspravno dranje tijela (Krlea). gerakar gr. (gerakarios) sokolar (Skok). Gerald v. erald. geranlj, -ija (pored geranijum) lat. (geranium) 1. bot. iglica, vrlo rasprostranjena biljna vrsta; 2. tehn. dizalica, kran ( v . ) ; geraniol, -61a sastojina mnogih eterinih ulja (s mirisom na rue).

gerant, 2. mn. geranata jranc. (gerer voditi, vriti poslove) otpravnik poslova, administrator; poslovoa; u novinarstvu: odgovorni urednik. Gerasim gr. asni, potovani. Gerda u skandinavskoj mitologiji boica ljepote, ena Frejarova ( v . ) . gerdan v. derdan. gerenuk vrsta afrike antilope; znanstveno joj je ime lithocranius (gr. lithos kamen, kranion glava) kamenoglavac, zbog izvanredno tvrdih kostiju malene joj glave. gerga mad. (gorgo valjak) gomila povorka ljudi. Gerhard germ. jak na koplju, 1 odvani. gerica v. gira. geridon v. gveridon. gerijatrija gr. (geron starac + lijeenje) nauka o lijeenju st; bolesti. gerila, 2. mn. gerila panj. (guerilla -rat) borba samostalnih malih odre< roito partizana, u planinama; pr niski; gerilac, -lca, 5. gerilce, 2. mn. g borac u gerili; panjolski partiza su vodili mali rat (gerilu); odigrali su ulogu u ratu protiv Napoleona I. ( 1814). Gerion, -ona, 5. Gerione u stare mitologiji troglavi div sa tri ivot; je ivio u Spaniji i posjedovao gobrojna stada goveda; ubio ga raklo ( v . ) . gerin, -ina mad. (gerenv) zvjerka tvor. gerirati se, geriram se lat. (gerere) se, vladati se kao. . . . graditi se nein geriz v. deriz. gerl (indekl.) engl. (girl) 1. djevojka; mnastiki kolovana plesaica u gdje se izvode ritmiki pokreti baleta; isto i gerla, gerle, 2. mn. gerla. gerlin, -ina tal. (gherlino) vrlo debelo sko ue.

germa njem. (Germ, isp. lat. germen ljak, mladica) kvasac, pjenica; obi vitaminom. German, -ana, 5. Germane (ovjek obe kopljem, kopljanik, ratnik), pri] narodnosne grupe u koju se svrs Nijemci, Austrijanci, Danci, vedi, f ani, Holandani, Flamanci i Ang isto i Germanin, mn. Germani, 2. Ger en. Germanka; umanj. Germane, prid. germanski; Germanija isto Njemaka.

germani (mn.) lat. roena braa, r sestre (djeca istih roditelja); germanus deni brat; germana roena sestra. germania panj. (it. hermanija) argo, kent, atrovaki govor, rotvel. Germanicum (il. -manikum) krae ut lat. Collegium Germanicum et Hunga, tj. zavod u Rimu, na kojem su I studirati njemaki i maarski sve< osnovali god. 1552. isusovci, prvoti borbu protiv protestantizma (Krlea).

germanij

481

Gestapo

germanij, -ija (pored germanijum) kem. element, atomska teina 72,60; tablini broj 32; znak Ge; krhak metal, po svojstvima slian olovu; upotrebljava se u radio-tehnici. germanika, 2. -manlka, 3. -manicima (mn. sr. roda) sve knjige pisane germanskim (obino se misli njemakim) jezikom ili 0 Germanima (Nijemcima) u nekoj knjinici, germanistika, 3. -ci nauka o germanskim jezicima, knjievnosti, historiji i si.; germanista) tko se bavi germanistikom; strunjak u germanistici; student germanistike; en. germanistkinja; prid. germa-nistiki. germanitet, -eta lat. (isp. germani) krvno srodstvo, bratstvo, sestrinstvo. germanizacija nasilno ponjemivanje nenjemakih naroda; germanizirati, -iziram ponijemiti; nametnuti njemaki jezik 1 kulturu nekom drugom narodu; isto i germanizovati, -ujem; germanizator tko vri ponjemivanje. germanizam, -zma, 2. mn. germanizama 1. nain izraavanja u duhu njemakog jezika; 2. tuica uzeta iz nekog germanskog jezika. germanofii, -ila, 5. germanofile (isp. fil') ovjek koji voli Nijemce, njemaki jezik, kulturu itd.; prid. germanofllskl; imen. germano-filstvo; germanofdb, -oba, 5. germanofobe (isp. fob') ovjek koji mrzi Nijemce; prid. germanofdpskl; imen. germanofobija; germa-noman, -ana, 5. germanomane (isp. man) ovjek koji pretjerano voli Nijemce i sve to je njemako; prid. germanbman-skl; imen. germanomanija. germanofon (isp. gr. fone glas) osoba koja se izvorno slui njemakim jezikom, izvorni njemaki govornik; prid. germa-nofonl. germicld, -ida lat. (germen pupoljak, mladica + occidere ubiti) sredstvo za unitavanje (nepoeljnih) biljnih izdanaka. germinacija franc. (germination) klijanje, doba klijanja. germinal franc. (it. erminal) sedmi mjesec u francuskom republikanskom kalendaru; Germinal naziv romana Emila Zole. germinalije (mn.) lat. (germen, 2. germinis klica) unutranji spolni organi ivotinja, germtajg njem. (isp. germa + Teig tijesto) vrsta kolaa mijeenog uz dodatak kvasca, gerok, mn. geroci njem. (Gehrock) vrsta Gesta.

gornjeg kaputa, isto to i redengot (v.). gerokomija

v. gerontokomija.
Geronimo tal. (it. eronimo) v. Jeronim, geront, 2. mn. geronata gr. (geron, 2. gerontos starac) doivotno izabrani savjetnik vladara u staroj Grkoj (isp. geruzija); gerontojatrija v. gerijatrija; gerontofilija (filia ljubav, prijateljstvo) seksualni nagon prema starim osobama protivnoga spola; gerontokomija gr. ustanova za zbrinjavanje starih osoba, dom staraca; gerontokracija politiki sistem u kojemu je vlast u rukama staraca, vladavina staraca; geron-tologija (logos rije, govor) nauka koja prouava trajanje ljudskog ivota. gerl njem. (Gerste) jeam; jelo od jema; isto i gerla ( . r.). gertner, 2. mn. gertnera njem. (Gartner u vezi sa Garten vrt) vrtlar, batovan; en. gertnerica; gertneraj, -aja vrtlarstvo, vrtlarija. Gertruda njem. jaka na koplju, gerund, 2. mn. gerunada lat. (gerundium) glagolska imenica (u latinskoj gramatici); isto i gerundij, -ija (pored gerundijum); gerundiv, -iva (gerundivum) glagolski pridjev pasivnog znaenja (u latinskoj gramatici); izrie radnju kao nunu, potrebnu, prikladnu. geruzija gr. (gerusia, isp. geront) vijee staraca u staroj Sparti; senat; skup geronata. Gervazije germ. mono koplje, gerz v. derz. ges muz. kromatski snieni ton g. Gesellschaftstier njem. (it. gezelaftstir) drutvena ivotinja, tj. bie koje voli ivjeti u drutvu (Novak); isp. zoon politikon. gesims njem. (Gesims) arhit. pervaz, atula, karni, friz, sims; istaknuti ukrasni dio na licu (fasadi) graevine ispod krova, iznad vrata, itd.; nai izrazi: obloaj, op-ivnica, vijenac, okvir. Gesindel v. ksindl (Feldman). geslo, 2. mn. gesala e. (heslo) temeljno naelo, parola, moto, ivotna deviza, lozinka, krilatica, misao vodilja. gest lat. (gestus) 1. pokret tijela, osobito kretnja ruke, kojom se poprauje govor da bi se pojaao ili zamijenio izraz; 2. prenes. postupak, izvren zbog vanjskih efekata; isto i gesta, 2. mn. gesta. gestacija lat. (gestare nositi, voziti se) 1. noenje, dranje, stav; 2. trudnoa, bre-menitost, drugo stanje, gravidnost ( v . ) . gestald v. kastald. Gestapo (akc. i Gestapo), -oa skra. za njem. Geheime Staatspolizei (tajna dravna poli482
GeHohnh

cija) faistika tajna policija u hitlerovskoj Njemakoj koja je krvavo obraunavala sa svojim rtvama; gestapovac, -ovca, 2. mn. gestapovaca pripadnik Gestapoa; prid. gestapovski. Gesta Romanorum lat. (gerere vriti, raditi; gestus uinjen, izvren) Djela Rimljana prie nastale u 13. i 14. stoljeu o zbivanjima u doba Rimskog Carstva; sastavlja nepoznat. gestek v. destek. gestikulacija lat. (gesticulari kretati rukama, praviti pantomimu) izraavanje gestama ( v . ) , kretnjama ruku, tijela, mimikom; gestikulirati, -kuliram

praviti kretnje rukama; popraivati govor izraajnim kretnjama; initi geste; razmahivati se; isto i gestikulisati, -em i gestikulovati, -ujem. gestoze (mn. . r.) lat. (gestum noeno) bolesne pojave u doba drugog stanja kod ena trudnica (povraanje, oteenje bubrega, slinjenje i si.). gestura lat. (isp. gest) dranje, stav, vladanje, ponaanje. geeft njem. (Geschaft) posao, trgovina, ar, iar, zarada; zanimanje; isp. keft.

geenk njem. (Geschenk) dar, poklon. gemak njem. (Geschmack) ukus, okus. gepant njem. (gespannt) 1. napet, nategnut; 2. radoznao, znatieljan, s napregnutom panjom. geprict njem. (gespritzt) trcan (u suknar-stvu naziv za tkaninu, obino tamniju i jednobojnu, u koju su tu i tamo utkane svjetlije niti); isp. muline. getalt njem. (Gestalt) lik, oblik, dranje, stav, ljudska prilika, stas, statura. getel njem. (Gestell) stalak, podnoje, postolje, nogari, polica, okosnica. getetner (po tvornikom imenu) vrsta aparata za kopiranje spisa, za umnoavanje tiskanica i si. geule njem. (gehen ii + Schule kola) hodaljka, kola za hodanje (drveni okvir u visini stasa djeteta od godine dana, obino na kotaiima). g'ete, geta (mn. i. roda) tal. (ghetta) kratke (suknene) dokoljenice. Gethsemani hebr. (gath-emanim prea za ulje) vrt na podnoju Maslinske gore u Jeruzalemu, po Bibliji mjesto gdje je Krist uhvaen odn. gdje je zapoela njegova muka. Geti, Geta (mn. m. r.) lat. (Getae, gr. Gtai) starovjekovni narod srodan Traanima, nastanjen prvotno na Balkanu (Hem kasnije meu uem Dunava, Tisom roem; uniteni od Rimljana u dobe Trajana (god. 106. n. e.). getit, -ita (ime u ast njemakog pj< Johanna VVolfganga Goethea [it. 17491832) eljezna rudaa; na barunovac. geto, geta, mn. geti (kod M. Mati crnaka geta), 2. geta tal. (ghetto) u vi gradovima razliitih zemalja posebi dovske etvrti izvan kojih idovi imali prava stanovati; prvi geti javili u l i . st.; njihova likvidacija u Evropi i je od epohe buroaske revolucije; g( sauvao u nekim gradovima Mari gezes

drugih islamskih zemalja; geto, uspost od njemakih faista u Njemakoj, Pc i drugim privremeno okupiranim zi ma, postojao je do poraza Njemai drugom svjetskom ratu; u dananje ovaj oblik rasne diskriminacije primj se u nekim kapitalistikim zemljama crnaca, Indoneana i dr.; prid. getskl, getra, 2. mn. getara getri franc. (g gamaa, dokoljenica, osobito kratal steni nazuvak to se nosi ponad c isp. dizluci, tozluci; isp. gete. getriha njem. (Getrieb) tehn. mjenja n; toru, prijenosnik sile. Getsemani v. Gethsemani. getskl, -a, -6 prid. prema geto ( v . ) . geus v. gezi. GeV kratica za gigaelektronvolt. gevahir v. devahir. gevek njem. (gehe weg idi! odlazi!) v. gever, -ra njem. (Gewchr) puka; isp. . . . .okupatorski gever vreba. . . (No isto i gevera (Stj. Mihali); gevei na mainska, strojna puka, n ka, strojnica, automat; isp. maini mitraljez. geviht njem. (Gewicht) uteg, teina. gevint njem. (Gevvinde) zavoj, araf, vinta. gev'irc njem. (Gewiirz) zain, mirodija. Gevvandhaus njem. (Gewand odijelo, kua) 1. prodavaonica sukna, sul 2. glasovita koncertna dvorana u Lei (nekad je u njoj bila suknara). Gevvohnheitstier njem. (it. gevonhajtstii vjek kao rob svojih navika (zapravo tinja koja se moe svuda i na sve privik isp. animal consuetudinarium.

483

gigant Debela al Tarika koji je tamo god. 711. sagradio tvravu da bi nesmetano proveo vojsku); prid. gibraltarski. glbus lat. (gibbus) grba; isp. gibozan. gl v. ugi. g'ida, 2. mn. gida tur. (gyda) 1. mjera, obrok; odreena koliina, porcija; mjerica za tekuinu (isp. sajtlik, fiok, okanj); 2. odreeni as, pravo vrijeme, pravodobnost, rok, hora; gidati, -am odgovarati neemu mjerom, koliinom, teinom, pravodob-nou. gidi v. idi. gidi, -ia tur. (gidi) nain, metoda; dranje. gida (baltoslav., Skok) okot, trs. glft njem. (Gift) otrov; gifta zeti na nekaj otrova uzeti na neto, kajkavska fraza u znaenju: jamiti za neto, odluno tvrditi da je neto takvo ili onakvo; giftati se, -am se jediti se, ljutiti se, gristi se ( u zagrebakom govoru): giftmier njem. mjea otrova (porugljiv izraz za apotekara). gig engl. (gig) 1. laka dvokolica sa spregom od jednoga konja; 2. dugaki laki amac na dva vesla; 3. zapovjedniki amac na ratnom brodu. Gig 1. legendarni kralj u Lidiji (7. st. pr. n. e.), veoma bogat; posjedovao je prema prii prsten koji ga je inio nevidljivim (na prijestolje je zasjeo ubivi kralja Kan-daula kome je bio prvi doglavnik); 2. jedan od Hekatonhejra ( v . J . g i g a . . . gr. (isp. gigant) oznaka za mjeru koja je milijardu puta vea od osnovne mjere; biljei se sa G (isp. slijedeu rije). gigaelektronvolt milijarda elektronvolta. gigametar, -tra, 2. mn. g'igametara gr. (isp. giga . . . / metar) milijarda metara. gigant, 2. mn. giganata gr. (Gigas, 2. -antos) 1. giganti su u grkoj mitologiji ogromni sinovi Zemlje koja ih je potakla na borbu s olimpijskim bogovima, a ovi su ih svladali;

gezes njem. (Gesass stranjica) u krojakom govoru: stranji dio hlaa, tur. gezgindija tur. (gezgindi) lutalica, vjeiti putnik; isp. globtroter. gezi (mn. m. roda) pripadnici nizozemskog pokreta otpora protiv panjolskog gospodstva u 16. st. (gueux siromah, odrpanac). gezija v. ezija. geims v. gesims (Krlea). gezundhajt njem. (Gesundheit zdravlje) nazdravlje! (pri kihanju, pri piu). GH automobilska oznaka za Ganu (Ghana). ghetto v. geto (Begovi). ghibelini v. gibelini (S. Batui). gia tal. ( i t . a) ve (Vojnovi). Giacommo tal. v. Jakob. giardinetto tal. (it. ardineto) vona salata (Krlea). gibeklija tur. (gobekli) ena u drugom stanju, trudnica. gibelin, -ina tal. (ghibellino) pristaa njemakih careva iz vladarske kue Hohenstaufovaca, protivnik pape (u srednjem vijeku u Italiji); isp. gvelf. gibet tur. (gvjbet) 1. ogovaranje, kleveta, potvora; 2. strailo, grdilo, grdoba, hudoba; en. gibetka, 3. -ki, 2. mn. -kl; gibeija ogovara, klevetnik; gibetiti, -im ogovarati, klevetati, grditi, ruiti, panjkati, opadati, potvarati. gibic v. kibic. gibir1 v. gipir. gibir2 v. gebira. gibla njem. (Giebel) zabat, sljeme kue. gibon, -ona ind. vrsta majmuna s vrlo dugim udovima (ivi u jugoistonoj Aziji i na Sundajskim otocima). gibozan, -zna, -zno lat. (gibbosus) grbav, gurav; gibbositas cariosa (il. gibozitas karioza) rak na kraljenici. Gibraltar morski tjesnac izmeu panjolske i Afrike (irok 1337 km, dubok 3001000 m) i grad na njemu (naziv po imenu arapskog vojskovoe

2. prenes. ovjek ogromna stasa, orija, div, gorostas, din, odn. ivotinja ili biljka ogromnih razmjera; 3. prenes. neto neobino veliko po razmjerima (zgrada, graevina, tvornica); gigantkinja en. prema gigant, enetina, enturina (Kosor); gigan-tizam, -zma 1. divovski rast (kod ovjeka iznad dva metra); 2. bolest (osobito djeja) koja se oituje pretjerano razvijenim itavim organizmom ili njegovim dijelovima; gigan-tografija fotografski uveana autotipija za gigatona

plono tampanje plakata i slinih likovnih formata; gigantomahija (gr. ma-chia borba) borba giganata (isp. gigant 1), est predmet umjetnike obrade; gi-gantopitek pretpostavljeni veliki ovje-koliki majmun iz doba tercijara; gigan-tosaur izumrli golemi guter iz doba mezozoika (najvea ivotinja to je ikada ivjela na Zemlji); gigantski divovski, dinovski, orijaki, gorostasan, silan, ogroman, golem. 484 metalne povrine ukrauje simetrino graviranim linijama (za izradu novca, vrijec papira i si.). giljotina franc. (guillotine) sprava za : glava, uvedena u Francuskoj god na prijedlog dra J. I. Guillotina; giljo -tinlram pogubiti giljotinom; giljotinovati, -ujem. gimkana gr.-ind. (gym skra. od gim + ind. khana igralite) sportska canja kod kojih se natjecateljima vljaju razliite aljive zapreke (npr nositi jaje na lici, vozei se na : dohvatiti ustima kobasicu iznad sebe gimnaestrada (isp. gimnastika + e javna gimnastika priredba veliko: slet (prvi put odrana u Rotterd Nizozemskoj u nae vrijeme; druga estrada odrana u Zagrebu). gimnastika, 3. -ci gr. (gvmnazo vj napreem) gombanje, tjelovjeba, odgoj; vjebanje tijela da ostane i skladno; prid. gimnastiki; gimn dvorana gombaonica (Krlea); gii cirati, -sticiram vjebati tijelo stikom; gombati se; isto i gimn: -em; gimnastiar 1. vjeba u stici, isto i gimnast, 2. mn. gimnasta: stavnik gimnastike; en. gimnastiari gimgastjdrka rus. (gimnasterka) vojni ulja. gimnazij, -ija (pored gimnazijum) gr, mnasion 1. vjebanje; 2. rvaka 1. u staroj Grkoj vjebalite, stiko i atletsko igralite; 2. v. gimna gimnazija gr. (gvmnasia vjebanje srednje kole (klasina, realna); k< etiri razreda nakon zavretka osmi u starom kolstvu imala je gimn; odn. 8 razreda (u nju su aci ili 4 razreda osn. kole); prid. gimn gimnazijalac, -lca, 5. gimnazijalce, gimnazijalaca uenik gimnazije, s kolac; en. gimnazijalka; isto i gimn: i gimnazistkinja. gimnazijada kulturno-prosvjetna p gimnazijalaca s natjecanjima po uz> olimpijadu (prva gimnazijada odrai uvod u sveanosti Dana mladosti u 1961. u Kruevcu u Srbiji; prvot miljena samo kao priredba gimnaz kasnije je proirena i na radniku i omladinu), gimniki gr. (gvmnikos) isto to i gimn gimnosdfist v. gimnozof (Tresi Pavii) gimnosperme, 2. mn. -spermi gr. (%

gigatona milijarda tona. gigerl njem. (Gigerl) kico, fifiri, gizdelin, pomodar; zvekan; prid. gigerlskl ; gigerlovskl. gigolo v. igolo. gigue franc. (it. ig) 1. drutveni ples popularan u Francuskoj poetkom 18. st; 2. muzika kompozicija, dio svite. giht njem. (Gicht) ulozi, kostobolja; bolest zglobova; isp. gaba. Gijana (Guvane Francaise) francuski posjed na sjeveroistonoj obali June Amerike, glavni grad Cavenne (Kaj'en); do 1938. zloglasna kanjenika kolonija, gdje je robijao i poznati Drevfuss. gijoa v . giljoa. gijotina v. giljotina (Mato). gik v. gig. giks v. gikser; isp. kiks. gikser, 2. mn. giksera njem. (Kickser) pogreka; nepromiljen in; propust, omaka, promaaj. Gilbert germ. moni, slavni. gilbert jedinica magnetskog napona u CGS-sustavu; ime po Williamu Gilbertu, engleskom prirodoslovcu i lijeniku (1510 1603), istraivau magnetizma i elektriciteta; skra. Gb (0,79577 ampera). gilda, 2. mn. gilda njem. (Gilde ceh, esnaf) 1. u zapadnoj Evropi u srednjem vijeku savezi trgovaca, obrtnika; 2. udruenje, udruga, zadruga, organizacija uope; 3. trgovaki rangovi u predrevolucionarnoj Rusiji s obzirom na bogatstvo i na visinu poreza (u ovom znaenju i prema ruskom: giljdijaj; prid. gildskl, -a, -6. gilet v. ile. Gilgame junak starih sumeranskih, babilonskih i asirskih pria, kralj Sumeraca, opjevan u istoimenom epu nastalom oko 2.000 god. pr. n. e.; simbol ovjeka koga progoni tajna o neizbjeivosti smrti. Gillette v. ilet. gilotina v. giljotina. giltati, -am njem. (gelten) 1. vrijediti, vaiti, valjati; 2. v. tipovati. giljati, -am atr. hodati, trati; giljarke noge. giljoa, 2. mn. giljoa franc. (guillocher vijugavo arati) preplet, vijuga, splet ara i si.; giljoirati, -ljdlram ukrasiti valovitim crtama koje se simetrino ukrtavaju ili prepleu (uglavnom su to are na banknotama); giljoer, -era radnik koji
gimnozof

485

gips

gol, nag, neodjeven + isp. sperma) biljke s golim sjemenom; golosjemenjae. gimnozof gr. (gymnos gol, nag, neodjeven + sofos mudrac) indijski asketski filozof (hodaju napola goli). gimpl njem. (Gimpel) 1. ptica zimovka; 2. prenes. bena, glupan, blesan; 3. gimnazijalac (klasiar, za razliku od realca, tj. uenika realne gimnazije; D. Cesari; kod istog pisca za isti pojam i gimploza). gin v. din.2 ginandrija gr. (gyne ena + aner, 2. andros ovjek, mukarac) v. ginantropija. ginandromorfija gr. (gyne ena + aner, 2. andros mu + morfe oblik) pojava mukih i enskih karakteristika kod iste osobe.

ginantrop gr. (gyne ena + anthropos ovjek) dvospolac, hermafrodit, polutan; ginantropija dvospolnost, hermafroditizam (v. j . ginatrezija gr. (gyne ena + atresos neprobuen) zatvaranje rodnice u ena. gine (njem. Giinz jedan od pritoka Dunava) naziv za prvi glacijal (v.) na podruju Alpa. gindac, -aca, 2. mn. -aca tal. (ghindazzo) konopac za dizanje jedara. ginecej, -eja gr. (gynaikeios enski) enski odio u starogrkim kuama, enska soba; 2. enski dio dvospolnog cvijeta kri-tosjemenjaa. ginefobija gr. (gyne ena + isp. fobija) med. bolestan strah od ena. gineja v. gvineja (novac) (Nodilo).

ginekija gr. (gyne, 2. gynaikos ena) isto to i menzes, menstruacija, kata-menija. ginekofag, -aga, mn. -azi gr. (gyne, 2. gy-naikos ena + fagein jesti) dera ena, enoder, enomrzac, mizogin (v.). ^inekofon, -a, -o gr. (gyne, 2. gynaikos ena + fone glas) koji ima enski glas (mukarac). ginekokratija (-kracija) gr. (gyne, 2. gynaikos ena + kratos sila, vlast) apsolutna vladavina ena (u matrijarhatu, v.). ginekologija gr. (gyne, 2. gynaikos ena + logos rije, govor) medicinska struka koja prouava grau i funkcije enskog organizma i lijei bolesti specijalno enskih organa; ginekolog, mn. -zi lijenik za enske bolesti; prid. ginekoloki. ginekomanija gr. (gyne, 2. gynaikos ena -t- isp. manija) med. bolesna elja za enskim osobama. ginekomastija gr. (gyne, 2. gynaikos ena + mastos sisa, dojka) pojava velikih (enskih) grudi kod mukih osoba; gine-komast mukarac sa enskim grudima. ginekomorfan, -fna, -fno gr. (gyne, 2. gy-naikos ena + morfe oblik) koji ima enske oblike, enskast. gineologija gr. (gyne ena + isp. logija) nauka o prirodi, o spolnim odnosima i o bolestima ena. gin-fizz v. dinfis. g'ingav, -a, -o mad. (gyonge) slab, mlitav, klimav, kolebljiv, teturav u hodu, nesiguran, slabaan, nemoan. g'ingiva lat. desni, eljust, usna upljina, usta, vilica; gingivitis (akc. i -itisj lat. upala desni, zubnog mesa. gingl, 2. mn. gingla njem. (umanj. prema Gunge) tavanski prozori.
Gipsy

ginko, mn. ginki,, 2. ginka kin. (gin-kio srebrna kajsija; lat. gingko biloba japoni-ca) biljka golosjemenjaa s listopadnim lepezastim listovima; podrijetlom iz Azije, a gaji se mnogo u parkovima. ginodinamiki, -a, -6 gr. u botanici naziv za cvjetove kod kojih pranici nose jae izraene enske elemente. ginogamoni v. gamoni. ginseng kin. korijen jedne istonoazijske biljke za koji u Kini od prastarih vremena misle da lijei sve bolesti i produuje ivot. ginjol, -61a jranc. (guignol) kazalite lutaka, marionetsko kazalite (prema imenu jedne figure iz stare francuske komedije); gi-iijoleskan, -skna, -skno marionetski (Vojnovi); isp. granginjoleskan. Gioconda v. okonda. giocondamente tal. (it. okondam'ente) muz. veselo, vedro, raspoloeno, ugodno, zabavno; isto i giocondevole (it. dokondevole) i gioconddso (it. dokondozo). giocoso tal. (it. dokozo) muz. veselo, ivahno; isto i giocosamente (it. dokozam'ente). Giovanni tal. (it. ovani) v. Ivan. Giovinezza (it. ovin'eca) tal. mladost; himna talijanskih faista. giplr, -ira jranc. (guipire) ipka s istaknutim, izdignutim arama, ispupen vez (raen debelim koncem). gips gr. (gypsos, u vezi sa Egipat) 1. sadra; mineral, obino bijele boje; peen i samljeven gips upotrebljava se u modelarstvu i graditeljstvu (v. alabastar), u proizvodnji porculana i stakla, u kirurgiji (za ovoje), a takoer i kao gnojivo (na stari izraz: bjelokam); 486

prid. gipsan; glag. gipsati, -am i gipsovati, -ujem; gipsar, -ara (i tukater) radnik graevinske struke koji izvodi sve radove u gipsu neposredno na zgradama ili pojedine dijelove u radionici i potom ih ugrauje na odreena mjesta u graevini; gipsoteka, 3. -ci (gr. theke spremnica, ormar) zbirka kipova i reljefa odljevenih u gipsu. Gipsy engl. (it. Dipsi) Ciganin; Ciganka; gipsy-Iock laka dugaka haljina ivih boja inspirirana ciganskom odjeom (zakrpa na zakrpi). g'ira, 2. mn. gira lat. (gerrula) vrsta sitnije morske ribe. girandola v. dirandola. girardi v. irardi-eir. giribic tal. (sghiribizzo) hir, muica, kaprica, nastranost, girica umanj. prema gira (v.). giriz v. deriz; isp. geriz. girl v. gerl. girlanda, 2. mn. girlanda tal. (ghirlanda) ukrasni vijenac od cvijea, lia i plodina koji se vjea na zid (dubr. akc. girlanda; Voj-novi); isp. feston. girmiluk v. grmjela. girobus v. irobus. girocopter v. iropter. Giro d'Italia (it. iro . . .) svakogodinja meunarodna biciklistika utrka oko Italije (od 1909). Gironde v. ironda. giroplan v. iroplan. giroskop v. iroskop. girtl njem. (Giirtel) pojas, pas. girus lat. (gyrus krug) vijuga mozga; girek-tdmija (gr. ektome izrezivanje) med. operacija modane vijuge. gis muz. kromatski povieni ton g. gisant franc. (it. izan) u kiparstvu: kip u le-eem poloaju, leea figura, kao npr. na gornjoj ploi kamene grobnice. gisnuti, gisnem tal. (guizzare) pobjei, utei, klisnuti, strugnuti (M. Vodopi). git v. kit2. gita tal. (it. ita) izlet, kratko putovanje. Glta v. Margareta. Gitagovinda indijsko epsko pjesniko djelo iz 12. st.

gitana panj. (it. hitana) Ciganka. gitara gr. (kithara) vrsta glazbala sa 6 ica ugoenih u kvartama; gitarist(a) svira na gitari; en. gitaristkinja; prid. gitaristi-kl; gitarijada natjecanje u sviranju na gitarama (gitaristika olimpijada). giter, 2. mn. g'itera njem. (Gitter) v. gatre. giubiloso tal. (it. ubilozo) muz. kliui, likujui. Giudecca tal. (it. udeka) otok pri ijom na kojem se nalazi kaznior hajev). Giuseppe tal. v. Josip, giusto tal. (it. iisto) primjerene giusto muz. u primjerenom temp Gizela 1. germ. plemenita gos 2. ar. ljepotica; 3. po nekima nja (ena kao talac). GL automobilska oznaka za Gnjil sovo), glace v. glase. glacies lat. (it. glacijes) led, poledic vica. glacijacija lat. (v. glacies) stvaranje leivanje, zaleenje. glacijal (isp. glacies) ledeno doba ju Zemlje; glacijalan, -Ina, -Ino pada ledenom dobu; koji potjee iz doba; glaciologija (logos rije samostalni dio fizike geografije ko istraivanjem prirode leda i njego kao fiziko-geografskog faktora. glacis v. glasi. gladii jus et potestas lat. pravo i sil fj. najvia sudaka vlast (pravo smrti); gladii poena (it. pena) kazna (odrubljenje glave). gladijator lat. (gladius ma) 1. u Rimu borac, uglavnom rob i i robljenik, koji se u cirkusu na sm protiv svojih drugova ili protiv dn jeri; 2. kasnije: profesionalni borac i kim igrama; prid. gladijatorskl.

gladiola, 2. mn. gladiola lat. (gladius sabljiica, mai (tj. mali ma); biljl perunici. gladoljet e. (hladolet) izgladnio, nei: ovjek (Ante Kovai); Gladoljet naziv (preuzet iz ekog jezika) z; Saturn, jer se mislilo da poloaj to ta utjee na nerodnost godine. Gladvs engl. ime prema okonda (i: glad veseo, ugodan, sretan, veda 487

glagoli crkv.-slav. naziv slova g u crk venskoj azbuci. glagolita lat. glagolja, sveenik koji rede na starohrvatskom jeziku po k pisanima glagoljicom. glajh njem. (gleich) jednak, isti, ravan glajhaltovati, -ujem (gleichschalten)

glajz

glenda Glauko u starogrkoj mitologiji beotski ribar koji se utopio u moru i bio proglaen jednim od boanstava mora. glaukom, -oma gr. (glaukos plavkast, maslinast + omma, 2. -atos oko) zelena mrena, zeleni zamre, siva mrena; teko oboljenje oiju koje esto dovodi do potpunog gubitka vida. glaukonlt, -ita gr. (isp. glaukom) zeleni mineral malenih okruglih likova, est u rupiastim ljuskama ameba (v.), a dolazi i u glini, laporu, pjeenjacima i si. glavor v. blavor. glazura franc. (glacure) 1. caklina, ocaklina, prevlaka, caklovina; gled; tanki, staklasti sloj kojim se prevlae keramiki proizvodi da bi se uinili trajnima i nepropusnima za vodu, a takoer i zbog ukrasa; 2. sloj stinutog prozirnog eera na vou, na kolaima i si.; 3. prenes. minka, make up (v.); 4. prenes. vanjski sjaj, prividna uglaenost, uljepanost, varka; prid. gla-zurnl; glazirati, glaziram prevui glazurom, pocakliti, pogleiti. gla, glaa, lok. glau njem. (Glas) staklo; aa (Nar.); glauta (njem. Glashutte) tvornica stakla, staklana, staklara. glebae adscriptus lat. (it. glebe adskriptus) pripisan grudi, privezan za zemlju; govori se o srednjovjekovnom neslobodnom seljaku, seljaku robu, koji se nije smio odseliti s gospodarove (feudaleve) zemlje; seljak vezan za zemlju; kmet. gleer njem. (Gletscher) ledenjak; masa leda u obliku pokrova ili bujice koja se stvara u visokim gorama i polagano se pod utjecajem sile tee pokree niz padinu ili po dolini, sputajui se iz krajeva koji lee iznad granice snijega. gledlija (po botaniaru J. G. Gleditschu, 17141786) ukrasno drvo iz sjeverne Amerike, vrsta akacije. Gledis v. Gladvs. glee v. gli. glehoma lat. biljka dobriica. gleich und gleich gesellt sich gern njem. (it. glajh und glajh gezelt zih gern) jednako i jednako udruuje se rado, svoj k svome (njemaka varijanta lat. poslovice Similis simili gaudet) (alski, Mato). glejmour-gerl v. glamour-girl. glena gr. (glene) 1. zjenica; 2. aica na kosti, zglobna aica; glenitis (i -itis) upala zjenice. glenda, 2. mn. glenda tur. (isp. eglen, eglendi 488

viti sve u jednom smjeru; izjednaiti, izravnati; glajhaltung (Gleichschaltung) izjednaenje, izravnanje, niveliranje (ruski: uravnjilovka). glajz v. gelajz. glama gr. (malagma) srebro pomijeano sa zlatom (ili s nekom drugom kovinom) (Zdenka Markovi). glamour-girl engl. (it. glejmor-gerl) arobna, zamamna djevojka, ljepotica. glanc njem. (Glanz) sjaj, bljetavilo, blista-vost; glancati, -am latiti, initi sjajnim; glancati se blistati, sjati; glancarica etka za glancanje cipela; stroj za glancanje parketa; glancrola (isp. rola) u kazalinom jeziku naziv za vrlo uspjelo glumevo ostvarenje neke uloge, za ulogu u kojoj neki glumac ima izvanredan uspjeh, u kojoj je sjajan, u kojoj briljira; glanc-epoha sjajno razdoblje, vrijeme cvata, zlatno doba (Cesarec). glandulzan, -zna, -zno lat. (glandula lijezda) pun lijezda, ljezdovit. glans lat. (glans ir) vrh mukoga spolnog uda, glavi. glase, -ea franc. (glace) 1. svijetlo izglaen; sjajan; 2. sjajna pamuna tkanina; 3. posebnim nainom uinjena kozja koa za rukavice. glashauz njem. (Glas staklo + Haus kua) staklenik (naprava za uzgoj bilja pod staklom). glasija franc. (glacis istina) vojn. 1. brisani prostor, istina, otvoreno polje ispred anca kod tvravskog bedema; 2. zemljani nasip ispred tvravskog bedema, ispred vanjskog rova, grudobran, prsobran; gla-sirati, glasiram napraviti glasiju. glasi franc. (glacis) v. glasija. glaspapir njem. (Glas staklo) papir prevuen staklenom prainom (za glaanje drveta, bruenje razliitih mekanih predmeta). glat1 njem. (glatt) 1. gladak, ravan, bez nabora; 2. jednobojan, jednostavan, ravnomjeran, izravan. glat2 e. (hlat) kristal (v.); isto i glatnlk. glauberlt, -ita ili Glauberova sol trpka, gorka sol (natrijev i kalcijev sulfat); upotrebljava se za reguliranje stolice i protiv glista (ime po kemiaru i lijeniku J. Glau-beru, 17. st.). Glauka u starogrkoj mitologiji ki kralja Kreonta; zbog nje je Jazon napustio Me-deju (v.).

gl'eta

sati) u splitskom govoru naziv za alu rijeima (Akad. rjen.), dosjetku, vic. gleta njem. (Glatte) glazura ( v . ) , gle. gl'eukometar, -tra, 2. mn. gleukometara gr. (gleukos mot, slatko vino + metron mjera) sprava za mjerenje eera u mladom vinu; isp. glikometar. gli engl. (glee veselje, radost, raspoloenje) vieglasna svjetovna pjesma, pisana najee za muke glasove (Engleska 18. i 19. st.). glicerat, -ata vrsta spoja s glicerinom (v.). glicerid, -ida spoj glicerina i neke kiseline. glicerln, -ina gr. (glykys sladak) bezbojna sladunjava ljepljiva tekuina koja se dobiva kao nusprodukt kod rastvaranja masti (upotrebljava se u medicini); prid. glicerlnskl (kod Krlee i u znaenju sladunjav).

glicerol, -61a isto to i glicerin. glicln, -ina najjednostavnija aminokiselina; isto i glikokol. glicinija gr. (glykys sladak) vrsta biljke s
ljubiastim viseim cvjetovima koji vrlo ugodno miriu. gli v. glitch. glida njem. (Glied) 1. red vojnika, stroj, vrsta; 2. parcela ( v . ) . glif, glifa gr. (glyfo dubem) 1. arhit. ukrasni ljebi; 2. u arheologiji: duborezom izraen lik. gfih v. glajh; glina njem. (Gleiche jednakost, ravnina) proslava postignua ravnine na gradnji, tj. dospijea kue pod krov; nai izrazi; domada, domaast. glijadln, -ina gr. (glia lijepak) hranjiva tvar u itaricama.

glikemija gr. (glykys sladak + halma krv) povien sadraj eera u krvi. glikogen,
-ena gr. (glykys sladak + genos rod, vrsta) ivotinjski krob, ugljini hidrat u jetrima i miiima, vaan za funkcioniranje ivotinjskog organizma jer stvara eer u organizmu. glikohol gr. (isp. glikoza ; alkohol) amino-octena kiselina, jedan od proizvoda raspadanja bjelanevina. glikokol v. glicin. glikometar, -tra 2. mn. glikometara gr. (glykys sladak + metron mjera) sprava za mjerenje koliine eera u vinu; isp. gleukometar. glikonej, -eja (po starogrkom pjesniku Glikonu) antiki stih od tri troheja ( v . ) i jednog daktila ( v . J . glikopeksija gr. (glykys sladak + gruanje) nagomilavanje eera u '. glikopenija gr. (glykys sladak + oskudica) nedostatak eera u krv glikoza gr. (glykys sladak) gr eer; isp. dekstroza. glikozld. -ida gr. kemijski spoj s gli ili s kojom drugom vrstom eera npr. saponini, tanini, neke biljne boje glikozurija gr. (isp. glikoza / urin) met u mokrai, gftmerica (njem. glimmen tinjati) tii elektrina arulja bez spirale, p plinom koji provodi struja; isto i

jee.

gliptodon gr. vrsta izumrlog junoame sisavca iz razreda krezubica. gliptoteka, -ci
gr. (glyfo dubem + spremnica, ormar) zbirka kipova, skulptura. glirarij, -ija (pored glirarijum) lat. (gli puhovi) posuda U kojoj su stari Ri drali i gajili puhove. glisada franc. (glissade klizanje) 1. v no"gu, klizanje nogama pri nekim vima; 2. u avijaciji: klizanje avionskoj glisando, -anda, mn. -andi, 2. glisanc (glissando klizei) nagli prijelaz s j tona na udaljeni drugi ton, izvodei ko sve tonove izmeu njih. ali tako pojedini ton ne razabire. gliser, -era (akc. i gliser) franc. (glisser 1. brzi brod; klizi po povrini vode v brzinom; pokree se zranim ili vo vijkom, elisom; 2. vrsta aviona. glitch engl. ( i t . gfi, vjerojatno izm rije) pogreka koju uini elektroniko nalo, kompjutorska greka. glivajn njem. (gliihen ariti + W( vino) vino kuhano sa eerom, cir i korom od limuna (upotrebljava s lijek protiv nazeba) (dijal. i glivanj, gli gliza njem. (Driise) oboljela lijezda, fula, gua. glob, globa, lok. globu, mn. globovi, zerr. kugla, globus (Krlea: Pan). global, -ala franc. cjelokupnost, sveuku openitost, zaokruenost, sumarnost balan, -Ina, -Ino; 1. okrugao, zaokruer globalna suma), priblino toan, o[ 489 glosalgija gloria v. glorija: Gloria in excelsis Deo lat. (it. . . . ekscelzis . . . ) Slava na visinama Bogu (alski); nastavak reenice glasi: et in terra pax hominibus bonae voluntatis (it. ... paks . . . bone) i na zemlji mir ljudima dobre volje; gloria matris (slava majke), zapravo gloria mari (slava mora) vrsta vrlo lijepe morske koljke; gloria mundi (slava svijeta) /' gloria rubrorum (slava crvenih) vrsta vrlo lijepih tulipana; gloria discipuli gloria magistri slava uenikova slava je uiteljeva. glorifikacija lat. (gloria slava -I- ... fikacija, v.) slavljenje, hvaljenje, uznoenje, kovanje u zvijezde; velianje, uzdizanje, dienje, uzvisivanje; poljepavanje, ukraavanje, dotjerivanje; pjevanje hvalospjeva, himnopoj-stvo, slavopojke; glorificirati, -ficiram slaviti, uznositi, veliati, kovati u zvijezde koga i si.; isto i glorifikovati, -ujem; glori-fikator tko glorificira, hvalitelj, slavitelj. glorija lat. (gloria slava) 1. crkv. stavak misne skladbe; 2. aureola, oreol, krug oko glave svetaca; isp. gloriola; 3. pojava kada se oko kapljica rose vide svijetli koluti u duginim bojama; 4. tkanina od svile ili eljane vune (za kine kabanice, za ogrtae i si.); 5. kava s rumom ili s kojom drugom alkoholnom primjesom; 6. slava uope, ast, poast, pohvala, dika, glasovitost, ponos; 7. sjaj, divota, uzvienost, nadzemaljska ljepota ( . . . sveanost nedjelje koja kao da se ogleda u modroj gloriji neba; Mato). glorijeta, 2. mn. -eta jranc. (gloriette) 1. kuica, sjenica (kuica u vrtu); 2. pamuna tkanina finih niti; isto i glorijet (m. r.J. gloriola lat. (gloriola mala slava) aureola, oreol, glorija, sjajni krug oko glave svetaca, nimbus gloriosae memoriae lat. (it. glorioze memorije) slavne uspomene (pokojnik). gloridzan, -zna, -zno lat. (gloriosus) slavan, uven, dian, velianstven, sjajan, bajan, glasovit. glosa gr. (glossa, glotta jezik, govor) 1. objanjenje, tumaenje uz ueni tekst;

lampa. gliom, -oma gr. (glia lijepak) tui mozgu,

hrptenjai, oima i dr.

gliptika, 3. -ci gr. (glyfo dubem) v urezivanja u

kamen; kamenorezakc
Globe Theatre

sveukupan (isp. grosso modo); 2. koji se odnosi na cijeli na planet (isp. globus) na itav svijet; planetaran, svjetski. Globe Theatre (engl. globe [ir. gloub] kugla) londonsko kazalite (15991644) u kojem su se izvodila djela Williama Shakespearea i u kojem je on sam nastupao. glob(e)troter engl. (globe-trotter) putnik koji putuje oko svijeta; svjetski putnik, svjetska skitnica, osoba obuzeta strau putovanja po bijelom svijetu. globigerina (lat. Globigerina bulloides) pra-iv iz skupine upljikara; vapnenaste kolj-ice uginulih globigerina tvore globige-rlnskl mulj koji pokriva 33 % sveukupnoga morskoga dna. globold, -ida lat.-gr. tijelo u obliku kugle; globoldan, -dna, -dno kuglast, okrugao. globul, 2. nm. globula tal. (globulo di sangue) 1. krvno zrnce (Vojnovi); 2. pilula (lijek u obliku kuglice); isto i globula; globularan, -rna, -rno kuglast, okrugao, loptast, sferian. globulin, -ina lat. (globulus kuglica) vana bjelanevinasta tvar u ljudskom, ivotinjskom i biljnom organizmu (osobito u mlijeku, krvi, jajima i u biljnim sjemenkama). globus lat. (globus kugla, lopta) 1. zemaljska kugla; 2. kugla od kartona, kovine ili druge grae koja prikazuje zemlju ili nebo (zemaljski ili nebeski globus). glohldlj, -ija (poreci glohldijum) gr. (glochis iljak, rt) liinka rijenih koljaka Unio i Anodonta. glokn njem. (Glocke zvono) odjevni predmet (obino enska suknja) u obliku zvona, odozgo uska, a odozdo vrlo iroka (kod Krlee: gloknos); isto i glokna, 2. mn. glokna; glokig (njem. glockig) nalik na zvono, zvonast, zvonolik, u obliku zvona. gloksinija (po lijeniku Benjaminu Petru Gloxinu iz Elzasa; ivio u 18. st.) biljka krasnica, podrijetlom iz Brazila (prizemni dlakavi listovi, veliki barunasti cvjetovi; gaji se u staklenicima). glonc v. glanc.

2. moto, geslo, misao vodilja; kratka karakteristina reenica koja se stavlja na elo neke knjige ili lanka; 3. vrsta pjesme (glosa uzima jednu kiticu pjesme nekog pjesnika kao moto, pa obrauje njezine misli tako, da u svakoj kitici kao prvi ili posljednji stih stavlja po jedan stih mota); 4. primjedba, opaska; napomena, pripomena; glosar, -ara

tuma nejasnih rijei; rjenik; isto i glosarlj, -ija (pored glosarijum); glosatori 1. srednjovjekovni pravnici (10. st.) koji su tumaili staro rimsko pravo, piui uz stari tekst svoja tumaenja (glose); 2. prenes. popularizatori neke stvari, djela. glosalgija gr. (glossajezik + algos bol) med. bol u jeziku; slino i glosagra (gr. agra plijen). 490
gn

gldsar

gldsar, glosator i si. v. pod glosa. glosem, -ema (m. r.) pored glosema (. r.) gr. (isp. glosa) lingv. 1. nejasan izraz; 2. isto to i glosa 1, tj. tumaenje nejasnog izraza. glosirati, gloslram gr. (isp. glosa) popratiti, tumaiti neto glosama, komentirati. glositis (akc. i -itis) gr. (isp. glosa) med. upala jezika. glosodinija gr. (isp. glosa, odyne bol) bol u jeziku i u sluznici usta (peenje i bockanje). glosolalija gr. (isp. glosa, laleo govorim) nesvjesno govorenje stranim jezicima (u snu, u vjerskom zanosu) (Mato). glot1, glota gusto tkana sjajna pamuna tkanina, najee crna, saten (v.); prid. glotan. glot2, v. glat'. glotalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na glotis (v.). glotika gr. jezikoslovlje, lingvistika (Nodilo). glotis gr. (glotta jezik) glasna ica, glasnica, organ za stvaranje glasa. glotogonija gr. (glotta jezik + gone roenje) nauka o postanku ljudskih govora, jezika. glotograf gr. (glotta jezik + grafein pisati) aparat za ispitivanje ljudskoga glasa, naroito pjevanoga, realnih mogunosti toga glasa i mogunosti odstranjenja greaka (izum prof. Fabrea iz Lillea). glotologija gr. (glotta jezik + logos govor) nauka o jeziku, lingvistika; glotolog, mn. -zi uenjak koji se bavi glotologijom, lingvist. glukoza v. glikoza; glukozidi (; glikozidi) biljne i ivotinjske tvari od kojih se dobiva glukoza, glunta v. lunta. glutamln, -ina lat. (glutaeus miii, ivci i ile u podruju stranjice + isp. amini); glutamlnska kiselina vana sastojina miine bjelanevine primjenjuje se tera-peutski za podizanje duevne i tjelesne radne sposobnosti (protiv potitenosti, raz-draljivosti i premorenosti). gluten, -ena lat. (gluten) 1. ljepljiva tekuina u ivotinjskim tijelima; 2. kem. smjesa bjelanevina iz peninih zrna, proteini od kojih zavisi kvaliteta kruha; isp. glutin. gliitcus lat. (iz gr. glutos stranjica) sjednjani mii; prid. glutealan, -Ina, -Ino sjednjani, stranjini, guzni. glutin, -ina lat. (gluten, 2. glutinis lijepak) biljno ljepilo; lijepak; glutindzan, -zn
gnosticizam

ljepljiv. gljara, 2. mn. gljara v. gera, gira. gmajna njem. (gemein openit, javni panjak; isto i gmajda, g gmanja. gmajner v. gemajner (Nar.). G-man engl. (it. dimen) pripadnik ai tajne policije. G + M + B pored G. M. B. A. D. (( Melhior, Baltazar, Anno Domini dine Gospodnje . . . ) v. Gapar (Krle gmiza (rije je slavenska u vezi sa ^ gamad, ali su znaenja osobita) 1 ukrasna stvarca (mala naunica i sitna sama (v.). Gnade njem. (milost) prezime koje j< dvor odredio Ivanu Zrinjskom, sin knutoga bana Petra Zrinjskoga keine Gnade (it. kajne. . . ) nema : gnadeus njem. (Gnade milost + hitac) hitac (u glavu) iz revolvera komandant kaznenog odreda (po f dokrajuje strijeljanog osuenike pretpostavkom da kod strijeljanja nijt pogoen, a za sigurnost da je smrtna uspjeno izvrena). gnajs njem. (Gneiss) kristalasti kriljeva gnatjdgija gr. (gnathos eljust, + algos bol) bol u eljustima, u obrazu. gnedig njem. (gnadig) milostiv; gnedige milostiva gospoa. gne-Frau v. gnedig (Mato). gnom, gnoma gr. (isp. gnoma ( zapadnoevropskoj mitologiji demon; e, runi patuljak, to u zemlji uva en. gnomida; gnomoid, -ida (eidos izgled) bie nalik na gnoma; gnoi -dna, -dno slian gnomu. gnoma gr. (gnome duh, spoznaja, mi razbor) 1. mudra izreka, sentencija, pravilo; 2. misao, sud (iznesen koi u prozi ili u stihu); gnomologija o gnomama; zbirka gnoma; prid. gr gnomskl aorist aorist u polo koji znai da se neto trajno dogaa aorist oznauje prolost), npr. udi ujedae vuka. gnomon, -ona gr. (gndmon pozn kazaljka na sunanom satu) suna sjenomjer. gnoseologija gr. (gnosis, 2. gnoseos s; ja + logos rije, govor) teorija sp< go home

491

filozofska nauka o vrelima, mogunostima i sredstvima znanstvene spoznaje. gnosticizam, -zma v. gnoza. gnothi seauton gr. (akc. gnothi seauton) spoznaj sam sebe!, mudra izreka pripisivana grkom filozofu Talesu (stajala kao natpis na hramu starogrkog boga Apolona u Delfima); isp. meden agan. gnoza gr. (gnosis, 2. gnoseos spoznaja, znanje, miljenje, ud) sekta koja je teila da izvri sintezu kranstva sa idovskim nauavanjem i poganskom filozofijom; gno-stik, mn. -ci, 2. gnostika pristaa gnoze; gnosticizam, -zma uenje gnostika.

... gnozija gr. (isp. gnoza) kao drugi dio sloenice oznauje znanje, poznavanje (isp. geognozija). gnu, gnua, mn. gnuovi (iz hotentotskog jezika) preiva rascijepljenih kopita, glave kao bik, ivi u junoj i istonoj Africi. go1 japanska igra (dva igraa igraju crnim i bijelim kameniima na kvadratnoj [19 x x 19] dasci [361 polje]). go2, goa v. go-cart (prvak Evrope u gou; Novine). GO automobilska oznaka za Goricu (Slovenija). Goa podruje u Indiji (zapadna obala Dekanskog poluotoka), nekada portugalski posjed, od 1961. prikljuen Indiji.

goal v. gol. goba, 2. mn. goba tal. (gobba) grba; gobav grbav; gurav; gobo, 5. gobo grbavac, grbonja, guravac. go back engl. (it. gou bek) vrati se, ne trebamo te (esto u demonstracijama kada u neku zemlju doe neeljeni strani politiar). gobela, 2. mn. gobela jedan od lukova koji sastavljaju krug oko kotaa, naplatak (Kranjevi). gcbelin v. goblen. Gobi (kin. Shamo, it. amo) velika stepska i pustinjska visoravan u srednjoj Aziji (Mongolija i Kina) (Begovi). goblen, -ena franc. (gobelin) 1. umjetniki tkani zidni sag (ili runi rad) s utkanim slikama (naziv po bojadisaru Gobelinu iz 16. st.); 2. tapiserija uope; 3. vez u tehnici po-lukruia; prid. goblenskl. gobo v. goba. go-cart engl. (it. goukart) 1. hodaljka za dijete (v. geule); 2. isto to i karting (v.). go, goa tur. (go) vrsta bubnja; daul, dobo; goobija tko bije u go, bubnjar. goddam v. godem. Godefrov e Bouillon franc. (it. Godfroa d'Bujon) jedan od voda prvoga kriarskog rata, u kome je postigao ast kralja od Jeruzalema (god. 1099); Mato ga zove Bo-gomir od Juhe; isp. bujon. godem engl. (goddam) prokletstvo! do vraga!, do avola! k vragu! godimen(a)t, -nta, 2. mn. godimenata tal. (go-dimento) uivanje, uitak, naslada, zadovoljstvo, radost. Godiva (engl., it. Godajve) ena feudalnoga gospodara engleskoga grada Coventrvja (11. st.); prema legendi projahala je gola kroz grad, jer je
goideliki..

njezin mu to od nje zahtijevao kao uvjet da svoje podanike oslobodi od prevelikih nameta. godmiche franc. (it. godmie) gumeni muki ud; isp. olisbos. God save the King (Queen) engl. (it. God seiv d' king [kvin]) Bog uvao kralja (kraljicu), poetne rijei britanske narodne i kraljevske himne (spjevana i uglazbljena 1743). Godwin Austen najvii vrhunac u sje-vernokamirskom gorju Karakorum (iza Mount Everesta drugi najvii vrhunac na svijetu; ime po engl. istraivau G. A., 18341923). goda tur. (isp. koda) dosta, mnogo. goeleta franc. (goelette) mala brza jedrilica sa dva jarbola. goeta v. gajeta. goeteja gr. (goeteia arolija, opsjena) bajanje, vraanje, aranje; arolije, arobnjatvo, opsjenarstvo; dozivanje zlih duhova s pomou vradbina. goethit v. getit. GOETO skra. za engl. Grand Order of European Travel Organizers (Udruenje evropskih organizatora putovanja). gofrirati, gofriram franc. (gaufrer) 1. na trakama i tkaninama ili na metalnim listovima praviti valovite nabore; 2. utiskivati u tkaninu tampane reljefne (ispupene) crtee, lijebiti, uljebljivati. goga, 2. mn. goga alb. 1. zidar; 2. prenes. visok, mrav ovjek; prid. gogakl. Gog i Magog hebr. opasan neprijatelj koji sve unitava (Gog je vladalac naroda Magog koji je sa sjevera prodro u zemlju Izraela i bio potuen). go home engl. (it. gou houm) idi kui (u slinim situacijama kao i go back, v.). 492

goideliki jezik drugo (englesko: Goidelic) ime za gaelski (jranc. gaelique) jezik (zajedniki naziv za tri keltska jezika: irski, manx i erse); isto i gojdelskl. goj, goja, 2. mn. goja hebr. narod, neidovski puk; gojim mn. narodi koji nisu Zidovi; pogani (za Zidove). gojnadur, -ura v. guvernadur, guverner. gojzerica teka, dobro okovana cipela za planinare i skijae (u nekih naih pisaca: okovanka). gol, gola, lok. golu, mn. golovi engl. (goal)l. vrata, odnosno cilj kod sportskih igara; 2. zgoditak, postignut utjerivanjem lopte u protivnika vrata u igri nogometa i si.; gol-aut (engl. goal-out) mjesto izvan igralita (nogometnog) izmeu gola i kornera; gol-diferencija engl.-lat. (isp. diferencija) razlika u golovima za koliko je koja momad bolja od druge; v. golgeter, golkiper, golman. golaf, golfa tal. (golfo) zaljev, zaliv, zaton; isp. kulaf; v. golf.2 Golan visoravan u Siriji na granici prema Izraelu; prid. golanskl. golanfer v. gulanfer. Golden Gate (it. Goulden geit) engl. Zlatna vrata ili Zlatni prolaz; ime morskog tjesnaca koji vee Tihi ocean s lukom San Franciska. Golden Hugo jedna od nagrada za posebno vrijedne filmove (dodjeljuje se na filmskim festivalima). goldgrube njem. (Gold zlato + Grube jama) zlatni rudnik, tj. trgovaki posao koji nosi dobru zaradu, dobra zarada uope, unosan posao, izvor blagostanja. Goldwyn v. Metro-Goldwyn-Meyer. Golem (hebr. embrion zametak, odn. napola gotov) ovjekolika figura od gline koju je prema prii praki rabin L6w u 16. st. s pomou jedne arobne formule oivio i podvrgao svojoj vlasti (predmet mnogih knjievnih obrada). goleta v. goeleta. golf engl. (golf) igra malim tvrdim loptama, odnosno drvenim ili eljeznim kuglama, koje se posebnim tapovima tjeraju u jamicu preko raznih umjetnih zapreka; isp. i ovaj Krlein tekst: prasikanje

seoska igra kod koje se takav predmet nazvan pras'ica, kamen, komad eljeza ili stakla, gura i udara tapovima. Vrsta golfa. golf2 tal. (golfo) zaljev, zaton; isp. golaf; prid. golfski; Golfska struja (engl. Golf stream, it. Golfstrim Zatonska struja) struja u sjevernom dijelu Atlantskoj na koja tee iz Mehikog zalje sjeveroistok; presijeca Atlantski o> raspada se na nekoliko grana; ut klimu sjeverozapadne Evrope. golfija (gr. enkolpia) v. panagija. golgeter (isp. gol + engl. get ] poluiti, osvojiti) igra (nogometa, 1 rukometa i si.) koji daje najvei broj | najbolji navalni igra, strijelac, isp. finier. Golgota kaldejski (golgatha strati: aramejski lubanja) 1. breuljal Jeruzalema gdje je po kranskoj n; bio razapet Isus Krist; 2. prenes. muke; muenitvo, patnje, stradanja golgotskl; isp. Kalvarija. golijardi, golijarda (mn. m. r.) franc. (g putujui studenti (pa i teolozi) u sn vijeku koji su se izdravali sastavi i izvoenjem knjievnih djela (ugl, lascivnog i satirikog karaktera), < stvom i kojekakvim drugim vjetinan Golijat 1. ogroman Filistejac kojega po Bibliji ubio mladi David u dv 2. prenes. (golijat) jak ovjek, ljude gorostas, div, din, orija, kolos; 3. kukca tvrdokrilca golemih rogova (iz Gvineje); prid. Golijatov (golijatov): jatskl. golkiper engl. (goal-keeper, isp. keep < v. golman. Golkonda ruevine grada i tvrave za od Hajdarabada u Indiji (Lj. Wiesner golman engl.-njem. kod nas iz njen jezika usvojeni izraz za vratara, (nogometa, hokeja, rukometa i si.

brani gol (Englezi govore goal-keeper golok v. gibon, hulok. golovomojka rus. (golova glava + rr mijem, perem) v. pucer (pod pucati golozan, -zna, -zno tal. (goloso) slado pohlepan (na dobro jelo i pie), prozi golpidn, -ona v. panagija; isp. golfija. goltanga njem. (gol + Stange r 493

jedna od triju drvenih greda koje uju gol; dvije uspravne zovu se vr a poprena preka. gomare hebr. (preko alb. gomar) mi magare. gomba, 2. mn. gombi mad. (gomb) dugme, uope ukras u obliku kugle.
Gordijev vor

gomboc

gomboc, -oca maci. (gombocz) valjuak, knedla. gomfijaza gr. (gomfos klin, zub) otupljenje, utrnue zubi zbog djelovanja kiseline. Gomindan r. Kuomintang. Gomora v. Sodoma. on ada gr. (gone raanje) muka ili enska spolna lijezda koja proizvodi rasplodne stanice (gamete); kod mukaraca testis (v.J; kod ena: ovarij (v.J. gonagra gr. (gony koljeno + agra plijen) reuma, ulozi u koljenima; isp. hiragra, podagra. gonalgija gr. (algos bol) bol u koljenima; isto i gonatalgija. Goncourt v. Gonkurova nagrada. gondola tal. (gondola) 1. dug plosnat venecijanski amac s krovom ili kuicom na kojem se vesla stojei; 2. dio diriabla ili aerostata koji se nalazi izvan omotaa, a privren je uz njega neposredno ili konopima; slui za smjetaj ljudi, motora i opreme; na je stari izraz bio: koara; umanj. gondolica; gondolijer, -era, 5. gon-dolijeru vesla na gondoli; prid. gondo-lijerov; gondolijerskl; gondolijera pjesma to je pjevaju gondolijeri. Gondvana pretpostavljeni veliki kontinent na junoj zemaljskoj polutki u paleozoiku i mezozoiku, spoj Afrike i June Amerike (neki ga povezuju i s Indijom, u kojoj ima pokrajina istoga imena). gonde, -eta tur. (gone, konca) 1. pupoljak ili aska cvijeta; 2. prenes. neto drago, milo, lijepo, osobito dijete, djetece, a katkada i dragi odn. dragana. gonfalon, -ona tal. (gonfalone) 1. ratna zastava (malen barjai na koplju); 2. crkvena zastava. gonfalonijer, -era tal. (gonfaloniere) zastavnik, barjaktar, stjegonoa; vojvoda; naslov poglavara republike San Marino; najvia titula koju papa podjeljuje osobama zaslunim za crkvu (Krlea). gong' malaj. na krajnjem Istoku metalna ploa u koju se udara batiem kao u zvono; na Zapadu slui na brodovima, u kazalitima, restauracijama i si. umjesto zvona (kod Krlee i sam udarac bata o zvono, isp. etiri svjetlija zvuka oznaka punog sata; jedanaest mranih crnih gongova oznaka broja sati). gong2 v. ganak. gongorizam, -zma izvjetaen, prazan, naduven knjievni stil, kienost, preciznost, afektacija (po panj. pjesniku Gongori gorgeo

iz 16. i 17. st.). gongrona gr. (gngros izrastaj) med. pojava nabreklina na ilama, na vratu (guavost), goniagra v. gonagra. gonialgija v. gonalgija. gonijatiti (mn. m. r.) gr. (gony koljeno) vrsta glavonoaca iz doba silura (v.). goniometar, -tra, 2. mn. goniometara gr. (gony koljeno + metron mjera) kutomjer, uglomjer; goniometrija uvod u trigonometriju, nauka o izraunavanju trokuta s pomou posebnih funkcija; prid. goniometrljski. gonitis (akc. i -itis) gr. (gony koljeno) upala koljenskog zgloba. gonk v. ganak. Gonkurova nagrada francuska nagrada za najbolje knjievno djelo (prema knjievnicima iz 19. st. brai Edmondu i Julesu Goncourt; stariji od njih Edmond dao je poticaj za osnutak knji. udruenja koje od 1903. nosi ime Academie des Goncourt). gonofori (mn. m. r.) gr. mjeinice ispunjene spolnim stanicama, npr. kod hidromeduza. gonokok, mn. -ki gr. (gone sjeme + isp. kok) bakterija koja izaziva gonoreju; isto i gonokoka (. r.). gonoreja, 2. mn. gonoreja gr. (gone sjeme + rheo teem, curim) kapavac, triper; vrsta spolne bolesti (izraz kapavac poznat je ve god. 1901. Matou, dok ga Akad. rjen. 1897. ne biljei), gonovakcina gr.-lat. cjepivo od gonokoka (protiv gonoreje). good bye engl. (it. gud baj) zbogom, do vienja (pozdrav pri rastanku), go on engl. (it. gou on) hajde, poni! gopak rus. ukrajinski narodni ples. gor arap. (ghor) dubodolina u pustinjskim krajevima, gorabija i . gurabija. Gordijev (/ gordijski) vor 1. mitol. izvanredno zamreni uzao (vor) kojim je prema legendi, frigijski kralj Gordije privezao jaram uz rudo svojih kola; po proroanstvu proroita onaj koji bi raspleo taj uzao, imao je postati gospodar Azije; Aleksandar Makedonski, mjesto da uzao razmrsi, presjekao ga je maem; 2. prenes. vrlo zamrena stvar, nerjeivo pitanje; rijeiti /'//' presjei gordijski vor na jednostavan nain rijeiti zapleten, teak zadatak. 494 goril-ski; gorilizacija pretvaranje ovjeka u gorilu, posurovljenje, podivljaenje (Krlea; njegov je i glagol gorilizirati se, -izT-ram se dobivati osobine gorile, pretvarati se u divljaka). Gornja Volta crnaka republika u zapadnoj Africi ( u porjeju rijeke Volte); glavni grad Ouagadougou. goruda alb. (garuhde) 1. drvena zaimaa, kutlaa; 2. varjaa, kuhaa; 3. prenes. velika, tupa, smetena, nezgrapna osoba. goru/donja (;.sy;. goruda 3) krupan, neotesan, grub, nespretan i nezgrapan mukarac. Goslitizdat skra. za rus. Gosudarstvennoe literaturnoe izdateljstvo (Dravni nakladni zavod). gospel engl. (evanelje) religiozna pjesma amerikih Crnaca, danas pored spiri-tuala

gorgeo tal. (gorgheggio) muz. moduliranje glasa u grlu s naglim prijelazima pri pjevanju, gorgin, -ina v. georgina. Gorgona, 2. mn. Gorgona 1. u starogrkoj mitologiji strano ensko bie (sa ivotinjskim uesima, tupim nosom, iskeenim zubima, sa zmijama mjesto kose); od pogleda Gorgone ljudi bi se skamenjivali; Gor-gone su bile tri sestre od kojih je najpoznatija Meduza; druge dvije Stna i Lunjala; 2. vrsta nie morske ivotinje. gorgonzola tal. (po sjevernotalijanskom mjestu Gorgonzola) vrsta mekog, vrlo pikantnog talijanskog sira s gljivicama plijesni. gorila, 2. mn. gorila (akc. i gorila, 2. mn. gorila) 1. vrsta velikog ovjekolikog majmuna; 2. primitivan, neotesan, grub, nasilan ovjek, divljak; 3. u novije vrijeme: tjelesni straar, tjelohranitelj; prid.

(v.) priznata kao vrijedan originalan i ozbiljan rod muzike (strastven ritam, isprekidan vriskom solo-pjevaa). Gosplan krae umjesto rus. Gosudarstven-naja planovaja komissija Sovela Minislrov SSSR Dravna planska komisija SSSR. znanstveni plansko-ekonomski organ Sovjetskog Saveza. gostara, 2. mn. gostara novogr. (gastera) boca, staklenka; umanj. gostarica. gosudar rus. (gosudar') titula nekadanjeg ruskog cara: gospodar. Goeova bolest v. Gaucherova bolest. goizam, -zma jranc. (gauche [it. go] lijevi) ljevica rstvo; goist(a), 2. mn. goista ljeviar, osobito u Francuskoj. got tal. (gotto) staklena aa. Got, Gota v. Goti. Gotama (Gautama) sanskrt. (onaj postigao svoj cilj) jedno od ime de (v.). Gotfrid germ. boji mir. Gotha-almanah godinjak s popison a i podacima o njima (po njem Gothi). Goti, Gota (mn. m. r.) istonog narod podrijetlom iz Skandinavije i (Ostrogoti Istoni Goti, Vizigoti padni Goti); igrali su vanu ulogu u ranoga srednjeg vijeka, poglavito u njoj Francuskoj, panjolskoj i Italiji gotica' 1. gotsko pismo to ga je ; gotski biskup Wulfila; 2. pismo, u 13. st. n. e.: uglata i iljasta slova, stilu gotike. gotica2 (isp. got) aica.

gotika (i gotski stil) stil u umjetno padne Evrope koji se prvotno ( u razvio u sjeverozapadnoj Francu kasnije se rasprostranio po drugim ma; najjasnije se izrazio u arhii karakteriziraju ga iljasti (otri) (svodovi), tenja za vertikalnim lii podinjavanje skulpture i slikarstv; tekturi; prid. gotiki; gotiar slikar gotlvan, -vna, -vno atr. zgodan, prij brz, dobar i si. gotlandium v. silur. gotski, -a, -6 prid. prema Goli; linija njemaka obrambena linija gom svjetskom ratu od Pise do R (200 km); gotski jezik izumrli istonogermanske skupine indoevrop zine porodice, poznat uglavnom pc vodu Biblije koji je sainio biskup ^ (nije predak svih germanskih jezika, se nestruno misli, nego je njihov brat koji je rano umro). Gotterdammerung njem. (il. geterdem pojam iz starogermanske mitologiji oznauje propast bogova, pa prema i propast svijeta (kod Matoa: bogom Gottfried Bouillonski v. Godetrov de Bo Gott mit uns njem. Bog s nama! (gesl makih nacista, koje ih ipak nije s od poraza). Gottvvaldov ime ehoslovakoga Zlvna od 1949. (po Klcmentu Gotu ehoslovakom politiaru i predsje republike od 1948. do 1953); isp. Zlyr gouache v. gva. gouda (po imenu grada Goude u Nizi

goumier skoj) vrsta punomasnog sira nizozemske produkcije (poznat po svojoj crvenoj oblozi). goumier v. gum. gourmand v. gurman. gouvernement v. guvernman. Gozo ime otoka pored Malte. GPU skra. za rus. Gosudarstvennoje politieskoje upravljenije ( = Dravna politika uprava); izgovara se: gepeu, 2. -ua (isp. eka); kasnije NKVD, danas KGB Komitet gosudarstvennoj bezbednosti. gr oznaka za grain (v.). GR automobilska oznaka za Grku. Gr. skra. za Greenvvich (v.). graba, 2. mn. graba njem. (Graben) 1. jarak, jama, prokop; 2. atr. gimnazija; umanj. grabia; uve. grabetina. grabancija, -aa, 5. grabancijau tal. (gramanzia od gr. nekros mrtav + manteia vraanje, gatanje) 1. po narodnom vjerovanju ak koji, svrivi 12 bogoslovnih kola, izui trinaestu vile-njaku te moe zapovijedati vragovima, jahati na zmaju, voditi oblake i ulaziti u vrzino kolo (kod Matoa: pustokolac); 2. prenes. neuredan, nesreen ovjek; nemiran duh; boem; prid. grabancijaev; gra-bancijaki. granani. 2. mn. grabanata njem. (traben kasati) trabant (v.J, liktor (v.), satelit ( v . ) , pratilac, grac, graca vrsta starinskog revolvera (po austrijskom gradu Grazu odakle je nabavljan), gracht v. graht. gracija (dubr. akc. gracija) lat. (gratia) 1. ljupkost, draest, milina, umiljatost, privlanost, milovidnost; skladnost, milokrv-nost: milost, oprotenje; ljubav, prijateljstvo; 2. slavlje, veselje, radost, razdraganost; Gracija u antikoj mitologiji jedna od triju sestara, umiljatih keri Zeusovih; Tri Gracije (gr. Harite); Aglaja (Svijetla), Eufrosina (Vesela), Talija (Cvjetna).

495

gradual1 Gracijan muko ime prema Gracija (v.j. gracilan, -Ina, -Ino lat. (gracilis tanak, vitak) njean, krhak, slab, sitan, njene tjelesne grae; tanak, neotporan; izv. gra-cilnost, -osti. gracioso panj. (it. grasioso) komini lik iz panjolske komedije, lakrdija. graciozan, -zna, -zno lat. (gratiosus) ljubak, mio; vitak, gibak, umiljat, draestan; skladan, harmonian, sladak; izv. graciozndst. -osti. gracidzo tal. (grazioso) 1. oznaka za nain izvoenja nekog muzikog djela: ljupko, umiljato, draesno; 2. v. gracioso. gracka zagrebaki djeji izraz kojim se oznauje javna kraa, tj. da kradljivac otme igraima neke predmete njihove igre (obino pekule) u ime gradske placovine, tj. pristojbe za slobodnu upotrebu gradskog zemljita na kojem se odvija igra; iz imenice izveden je i glagol: grackati, -am ubrati gradsku placovinu (Krlea). grad, grada, tok. gradu, mn. gradi, 2. gradi lat. (gradus korak; stupanj) 1. stupanj, stepen; jedinica za mjerenje kutova i lukova, jednak je l/9B pravog kuta ili, odgovarajui tome, '/36o kruga; grad (") se dijeli na 60 minuta ('), minuta na 60 sekunda ("); 2. jedinica za mjerenje temperature; njezina veliina ovisi o skali termometra; u sto-stupanjskoj Celzijevoj (C) skali jednak je stupanj jednoj stotnini razmaka izmeu vrelita i ledita vode pri tlaku od jedne atmosfere; 3. jedinica za mjerenje tekuina; 4. jedinica jakosti alkohola; gradacija postupnost; postepenost prijelaza od jednoga k drugome, odmjereni dosljedni prijelaz od niega stupnja k viemu i obratno; uspon, pojaavanje, stupnjevitost. gradatim lat. (gradus korak, stupanj) postupno, postepeno, korak po korak; gradatim ad sidera tollor polako, postepeno me uzdiu do zvijezda, tj. obasipaju me astima (enoa). gradaus njem. (geradeaus) upravo, ravno, pravce. gradel v. gradi. gradela, 2. mn. gradela tal. (gratella, venet.

gradella) rotilj, reetka, gradevole tal. (akc. gradevole) muz. prijazno, gradijacija lat. (isp. grad) podjela na stupnjeve, gradijent, 2. mn. gradijenata lat. (gradiens koji koraa) razlika zranog pritiska izmeu dvaju mjesta na istoj nadmorskoj visini, gradikule (mn. en. roda) tal. (graticola) isto to i gradela, grad i I je. gradilja (mn. . r.) v. gradikule.

gradele. gradirati, gradiram lat. (isp. grad) 1. mjeriti stupnjeve; 2. obiljeavati stupnjeve ili druge diobene znakove (skalu) na spravi za mjerenje (npr. na toplomjeru). gradi njem. (Gradel) vrsta platna (naroito za gae, madrace i si.). graduacija r. grad. gradacija. gradual' , -ala lat. (gradus korak, stupanj,

gradual2

496

grafi

stepen) 1. podjela na stupnjeve (isp. graduirati); 2. podizanje na vii stupanj, gradual,2 -ala lat. (gradus korak, stupanj) 1. dio katolike slube boje; 2. prirunik misnih pjesama, gradualan, -Ina, -Ino lat. (isp. grad) koji se odnosi na stupnjeve; postupan, postepen, stupnjevit, stepenast. gradualizam, -zma (isp. grad, gradualan) postupnost, postepenost, stupnjevitost. gradiiator lat. (isp. grad) mjera, mjeritelj na nekom aparatu s podjelom na stupnjeve, pokaziva stupnja napetosti, gradulan v. gradualan. graduirati, graduiram lat. (isp. grad) svrstati po stupnjevima, stupnjevati, stepenovati, svrstati po uzlaznom ili silaznom redu; isto i graduisati, -em. gradus lat. korak, stupanj, stepen; gradus ad Parnassum 1. korak prema Parnasu, tj. uspon medu priznate knjievnike i umjetnike; 2. naslov jednog prirunika o latinskoj pjesnikoj umjetnosti; isp. prozodija. Graeca fides nulla fides lat. (it. greka fides nula fides) grka vjera nikakva vjera, tj. Grcima (u trgovini) ne treba vjerovati: isp. Punica fides. Graecia capta ferum victorem cepit et artes intulit agresti Latio lat. (it. Grecija kapta . . . viktorem . . . Liicio) zarobljena Grka zarobila je nekulturnog pobjednika i unijela umjetnosti u surovi Lacij (misli se na injenicu da su Grci, poto su im Rimljani okupirali domovinu, svojom kulturom tako proeli pobjednike da su zapravo pobijeeni pobijedili). graf, grafa, 5. grafe, mn. grafovi v. grof. graf2 engl. (iz gr.) isto to i dijagram, grafikon. grafa, 2. mn. grafa gr. (grafo piem) 1. ravna linija, pravac; 2. rubrika, stupac izmeu dvije okomite linije u trgovakim i slinim knjigama ili skrialjkama; 3. pismo, list, spis. grafem, -ema (m. r.) pored grafema (. r.) gr. (grafo piem) pismena predodba glasa, slovo. graffito v. grafito. grafiar v. grafika. grafija, 2. mn. grafija gr. (grafo piem) 1. nain pisanja, nain prikazivanja glasova slovima: 2. kao drugi dio sloenica oznauje opisivanje, opis. nauku i si. (npr. geografija).

grafika, 3. -ci gr. (grafo piem) koji obuhvaa sve postupke oko avanja pisma i crtanih likovnih ] u tamparstvu; 2. crte slike, izraen olovkom, dlijetom i si. (npr. crte, j pismena i dr.); 3. sve grafike umji tj. gravire, crtei itd.; 4. v. grafije grafiki, -a, -6; grafika industrija lokupna djelatnost oko umnoavanj nih tekstova, crtea i ostalih ilu putem tipografske tehnike; grafiar vjek koji se kao radnik bavi gn grafiki radnik; tipograf; grafik, n 2. grafika. 1. umjetnik koji se ba likom: 2. v. grafikon. grafikon gr. (grafo piem) 1. oi prikaz pojava s pomou geome likova (krivulja, kvadrata, figura 2. eljezniki grafikon prikaz reda; 3. u industriji, na' radovim; potanki prikaz toka rada po d satima i minutama; kao takav je od najvanijih uvjeta povienja p tivnosti rada; isp. dijagram. grafit, -ita gr. (grafo piem) vrsta rala; upotrebljava se za izradu o (srce olovke, mina), vatrostalnog ] ili tiglova, za pripravljanje grafitov itd.; prid. grafitov; grafitni. grafito, 2. mn. grafita tal. (graffito) ugreben u zidu, urezan crte. grafizam, -zma nain slikanja sv< grafici, primjena grafike 2. grafo... (gr. grafo piem) kao pi sloenice oznauje vezu s pismom njem. grafologija gr. (grafo. . . + logos govor) 1. vjetina i rad grafologa 2. itanje karaktera iz rukopisa; gr mn. -zi 1. vjetak koji na sudu u ivanjem pisama utvruje tko ih je 2. osoba koja po rukopisu pc karakter ovjeka; prid. grafoloki. grafomanija gr. (grafo. . . + isp. n bolest koja se oituje u neodoljivoj p za pisanjem toboe knjievnih djela foman, -ana, 5. grafomane 1. koji boluje od grafomanije; 2. piskaralo, krabalo; prid. grafomanski grafos gr. uilo koje omoguuje pro kolskog teksta na plou. grafospazam, -zma gr. (grafo. . . -4 spazma) gr u prstima, u aci ili u ruci pri pokuaju pisanja; isp. mc fija; isp. rajbkrampf.

grafoteka

497

gran Graje (mn. . r.) gr. (geraios star) u starogrkoj mitologiji Starice, nemani, personifikacije usukanosti, srozanosti, na-voranosti, uvenulosti, starosti uope; one su sestre Gorgonama (Enio, Pemfredo i Deine), a keri su kralja Forkija; imale su sijedu kosu ve od roenja, sve tri zajedno imale su samo jedno oko i jedan zub, pa su to oko i taj zub naizmjence posuivale jedna drugoj na upotrebu. grajzler, 2. mn. grajzlera njem. (Greisler) 1. trgovac na malo, sitniar, bakalin; 2. prenes. sitniav ovjek, pedant; en. graj-zlerica; prid. grajzlerski; grajzleraj, -aja zagrebaki naziv za malu

grafoteka, 3. -ci gr. zbirka grafikona, crtea ( i s p . grafika 2). graft v. graht. Grah, mn. Grasi, 2. Graha v. Grakhi. graham-kruh po amerikom lijeniku Sil-vestru Grahamu nazvani kruh bez kvasca, osobito dobar za bolesnike od eerne bolesti. graht hol. (gracht) mali kanali u ulicama nizozemskih gradova. grain engl. (it. grejn) anglosaska jedinica za masu (0,0648 grama); isp. gran.

trgovinu, sitni-ariju. Od njemakog: Greislerei (Krlea). Grakhi, Grakha ( / . pad. jed. Gr'akho) dva brata Tiberije Sempronije i Gaj Sem-pronije, borci za socijalne reforme u starom Rimu u 2. st. pr. n. e.; poginuli za svoje ideje. gral, grala, lok. gralu (njem. Graal od lat. gradalis posuda) prema srednjovjekovnoj prii udotvorna zdjela od jaspisa iz koje je Krist jeo na posljednjoj veeri i u koju je Josip iz Arimateje navodno uhvatio njegovu krv kad je Krist bio pro-boden na kriu; uope: tajnovita, udotvorna svetinja. gram, 2. mn. grama gr. (gramma slovo) 1. jedinica za mjerenje teine, tisui dio kilograma; skra. g (bez toke); 2. kao drugi dio mnogobrojnih sloenica oznauje pismo ili rezultat nekog pismenog rada, npr. autogram, encejalogram i si. grama gr. (gramma slova) rukopis, pisanje. gramata gr. (preko rus. gramota) povelja, pismo, dokument (to ga izdaje neka visoka vlast). gramatika, 3. -ci gr. (grammatike azbuka; jezina obrazovanost) 1. nauka o sistemu nekog jezika i njegovim zakonima (moe biti opisna, poredbena i historijska); 2. knjiga koja izlae sistem i zakone nekog jezika; dijeli se na fonetiku, morfologiju, sintaksu, semantiku, tvorbu rijei i dr.; 3. nii razredi gimnazije u starom kolstvu (vii razredi zvali su se poetika ili humaniora); prid. gramatiki 1. koji se odnosi na gramatiku; 2. koji je po gramatici; jezino dobar, toan, ispravan; gramatiki red rijei obini red rijei; gramatiki subjekt subjekt u nominativu (za razliku od logikog subjekta koji moe biti u nekom drugom padeu); gramatiki broj singular, dual, plural; gramatiko tumaenje pravn. tumaenje zakonske norme putem analize rijei iz kojih je sastavljena, a na osnovu
granadir

gramatikih pravila (za razliku od logikog tumaenja); gramatiar strunjak u gramatici; isto i gramatik (ovo i u posebnom historijskom znaenju: pisar, ef kancelarije nekoga vladara, samostana ili si.). gramatizirati, -iziram suhoparno prouavati jezina pravila, bez obzira na duhovnu stranu teksta koji se razmatra; isto i gra-matizovati, -ujem. gramatura (isp. gram) teina jednog kvadratnog metra (papira) izraena u gramima. gramfa tal. (granfia) kanda, panda; apa; gramfati, -am grepsti, kidati, komadati. gramija gr. krmelj (iz oiju). gramina (mn. sr. roda) lat. (gramen, 2. gra-minis) bot. trave; graminaceje (mn. . r.) zajedniki naziv za trave, itarice. gram-kalorija (isp. kalorija) jedinica za mjerenje koliine topline. gram-mol molekularna teina izraena u gramima. gramofon, -ona gr. (gramma spis, knjiga, slovo, pismo + f5ne glas, zvuk) vrsta fonografa (v.) koji reproducira zvukove s ploa; prid. gramofonski, gramoradio gramofon koji se ukljuuje u radio-aparat. gramota rus. (isp. gr. gramma slovo) 1. znanje itanja i pisanja; pismenost; 2. listina, isprava, potvrda, dokument, gramoteka, 3. -ci gr. (theke spremnica, ormar) zbirka gramofonskih ploa; isto to i diskoteka, gramp v. kramp. gram-sila sila koja masi od 1 grama daje ubrzanje od 981 cm na sekundu; isp. pond., gran, grana, lok. granu, 2. mn. grana lat. (granum zrno) 1. najmanji ljekarniki uteg; dvadeseti dio grama (tono: 0,06 498

grama); isp. grain; 2 . prenes. sasvim mala veliina; zrno, zrnce, zera, zerica. granadir v. grenadir; granadirmar jelo od tijesta (krpica) i krumpira, granariz tal. (isp. grano zrno) ria, pirina (Vojnovi). granat, -ata lat. (granum zrno; granatus zrnat) 1. dragi kamen boje kao crno vino; 2. mogranj, nar, morski ipak; vrsta junog voa; prid. granatnl. granata tal. (granata od lat. granum zrno) 1. artiljerijsko tane, punjeno eksplozivnim tvarima; djeluje silom plinova koji se stvaraju pri eksploziji (fugasno djelovanje) i krhotinama (krhotinsko djelovanje); 2. runa granata omanji eksplozivni metak koji se baca rukom; 3. u lakoj atletici predmet koji se baca u daljinu ili u cilj (kladivo, kugla i si.). granatlr, -ira tal. (granatiere) v. grenadir; prid. granatirskl; granatirka, 3. -ci 1. granatirska kapa (Senoa); 2. krupno, snano, razvijeno ensko eljade; granatirmar v. granadirmar. granatnar, -ara v. granat 2. grancat tal. (lanzardo) riba lokarda, lancarda, plavica, skua. granceola tal. (grancevola) veliki morski rak; zovu ga i grancigula. grand, granda, 2. mn. granda (griindova) panj. (grande) plemi (visokog ranga), osobito dvorski; naroito privilegiran dostojanstvenik; velika, velmoa; pripadnik najvieg plemstva u paniji. granda tal. (grande velik) visoka, krupna, atletski razvijena osoba. grande v. grand. grandeca (dubr. akc. grandeca) tal. (gran-dezza) 1. dostojanstveno dranje (granda); 2. ponositost, uznositost; dostojanstvenost; duevna i tjelesna veliina, slava, rasko, sjaj. grande-dame franc. (it. grand-dam) velika gospoda. grandelokventan v. grandilokventan (Krlea).

grandevitet, -eta lat. (grandis velik, vremean + aevus vijek) dug vijek, dugotrajan ivot, duboka starost. grandeza v. grandeca. Grand-Guignol franc. (it. granginjol velika lutka) kazalite u Parizu, osnovano 1899; v. granginjoleskan. grandilokvencija lat. (grandis velik, loqui govoriti) rjeitost puna fraza, frazerstvo, brbljavost, veliina na rijeima, patos; prid. grandilokventan, -tna, -tno -veoma izrazit, brbljav, velik na pun patosa, frazerski, pretjerano (u govoru). grandiozan, -zna, -zno tal. (grandiosc zantan po izgledu, veliini, plem divan, silan, velianstven, veliajan izvanredan, uzvien, vrlo velik, o golem, dalekosean, monumentalai zantan; raskoan; izv. grandioznost, grand merci franc. (it. gran mersi hvala, hvala lijepo. grandomanija lat.-gr. (grandis veli manija) pretjerano uveliavanje sam ludilo veliine, samoumiljenost; manija; grandoman, -ana, 5. gran isto to i megaloman; en. grand prid. grandomanskl. grand-prix franc. (it. gran pri) prva n grandseigneur v. gransenjer. granger v. grender. granginjoleskan, -skna, -skno (po im rikog kazalita Grand-Guignol) -dljiv, nastran, veristian (kakve p daje spomenuto kazalite); u daljen znaenja: jezovit, uasan. granik, -ika njem. (Kranich dral dizalica, ekrk; isp. kran. grajpirati, graniram lat. (granum -usitniti, uzrniti.

granit, -ita lat. (granum zrno) tvrd kamen sastavljen od glinenca, 1 i tinjca, zrnate i porfirske struktu za oblaganje zgrada, za postamer pove, taracanje itd.; prid. granita -tno koji je od granita; prenes. \ trajan, nerazoriv; granitast koji put granita. granivori (mn. m. r.) lat. (granum + vorare derati) zool. ivotii se hrane zrnatom hranom (sjen zrnojedi, zrnoderi. granollt, -ita lat.-gr. (granum zrni kamen) umjetno proizveden kamen, smjesa granita i cementa. 499

granometar, -tra, 2. mn. granometa -gr. (isp. granum zrno) sprava renje koliine odn. teine sjemena. gran pri v. grand prix. gransenjer, -era franc. (grandseigneui znaajan, znatan, vaan, otmjen gc prid. gransenjerskl. grunula lat. 1. zrnce, grudica; 2. svije u vidljivoj povrini Sunca.

granulacija

graviditet

granulacija lat. (granum zrno, jezgra) 1. zamlad; stvaranje novog svjeeg tkiva u ranama, znak da rana zacjeljuje; 2. nain izvoenja u zlatarstvu s pomou lemljenja malih zrnaca; 3. pretvaranje neke mase u sitna zrna; 4. u astronomiji: pojava zrnate strukture koja se (pri povoljnim okolnostima) vidi na povrini Sunca (isp. granula 2); 5. razvrstavanje neke materije po krupnoi zrna (isp. granulator). grinularan, -rna, -rno lat. (granum zrno) zrnast, zrnast. granulat, -ata lat. (granum zrno) graevinska masa zrnatog sastava. granulator lat. (granum zrno) stroj za razvrstavanje ljunka, ugljena i si. prema njihovoj krupnoi. granulirati, -nulTram lat. 1. uzrniti, zrnkati, lijevati rastaljenu kovinu ili trosku u hladnu vodu; sitniti, usitnjavati, pretvarati u zrnasto stanje (npr. metal, staklo); 2. razvrstavati neku zrnastu materiju prema krupnoi zrna; granulirati se zamlaivati se (rana) stvaranjem zrnastoga tkiva. granulocit, -ita lat.-gr. vrsta bijelog krvnog zrnca (leukocita). granulom, -oma lat. divlje meso, upaljena izraslina oko bolesnog zubnog korijena; nastaje uslijed oboljenja zubne pokosnice; esto sadri razliite zarazne klice uslijed ega dolazi do zaraze (infekcije) ostalih organa; u nekih naih pisaca: zamladnik; granulozan, -zna, -zno zrna(s)t; isp. granularan. grao v. grau. grap v. kraplak. grapa tal. (grappa) vrsta rakije. grapati, -am tal. (aggrapare) grevito hvatati, pohlepno grabiti; kvaiti. grape fruit engl. (it. grejpfrut) krupan plod iz porodice citrusa koji se dobiva krianjem narane i limuna. graptoliti (mn. m. r. j gr. izumrla skupina sitnih morskih ivotinja (iz doba silura). grasacija lat. (grassari stupati, hodati) preotimanje maha, irenje, napredovanje. grasirati, graslram lat. (grassari stupati, hodati) 1. iriti se, napredovati (npr. bolest); 2. sudjelovati u nekom poslu, prihvaati se, laati se; 3. (prema franc. gras-seyer) ralati ( v . ) , uljetati. grasta, 2. mn. grasta tal. zemljani sud za uzgajanje cvijea, saksija, tegla (Nar.), odn. za zapretavanje i ponovno rasplamsavanje eravice.
gravlj

grata tal. (grata) reetka; isp. gater, gatre. gratake, -ea tal. (grattacacia) trenica, trlica, strugulja, ribe, rende. gratati, -am (isp. gratake) ribati, sitniti, strugati, trliati, grepsti, grebenati. gratia v. gracija; gratia plena lat. (it. gracija . . . ) milosti puna (rijei iz jedne katolike molitve; misli se Majka boja, Bogorodica) (Ante Kovai); gratia gratiam parit ljubav raa ljubav, tj. jedna ljubav izaziva drugu (kao uzvrat); gratias ago hvala, zahvaljujem. gratikula v. gradela, gradikule. gratinirati, -inlram franc. (gratiner) zapei u penici tako da se napravi kora. gratis lat. (gratis rado, drage volje) badava, na dar, na poklon, besplatno; gratifikacija (isp. ... fikacija) dar, poklon, nagrada, premija, naknada tete; gratificirati, -iclram darovati, darivati, obdariti, poastiti; naknaditi tetu; isto i gratifikovati, -ujem. grativ, -iva tal. (gratile) konop, ue kao naivak po rubu jedra, optok, porub, porubnik. gratulacija lat. (gratulari estitati) estitanje, estitka; gratulirati, -tuliram estitati; gratulant, 2. mn. gratulanata estitar. grau njem. (grau) 1. siv, pepeljast; 2. prosjed, sijed; grau in grau njem. sivo u sivom, bezbojno; isp. Risana je (Vanda) grau in grau (Ibler o alskoga pripovijesti Na roenoj grudi). graul v. grovvl. grautar, -ara njem. (grauer Star) siva mrena u oku, bijelo u oku, biona, bionjaa, zamre; isp. katarakt 2. gravalja gr. (novogr. grava) ljebast crijep koji se stavlja po sljemenu krova. gravamina (mn. sr. roda) lat. (gravamen, 2. gravaminis) 1. tereti, tegobe; 2. albe, tube, pritube. grave tal. (akc. grave) muz. teko, ozbiljno; oznaka tempa za patetini uvod u simfoniju i sonatu. graveolencija lat. (grave teko, jako + olere mirisati) jak, teak, odvratan miris, smrdljiv zadah. graver, -era franc. (graveur) radnik koji urezuje slike ili slova u bakar, kamen, drvo (novac, medalje i dr.). graviditet, -eta lat. (gravis teak) drugo stanje, trudnoa, zdjetnost. zbabnost. pri-sobnost, bremenitost: isto i gravidnost, -osti; graviditas e\trauterina (it. e k s t r a . ) 500 (razliitim sredstvima i nainima); 2. otisak sa slike, urezane ili kiselinama ujetkane u metal, drvo ili lino-leum; 3. kliej na kojem je urezana ili ujetkana slika od koje se imaju nainiti otisci; gravirati, graviram urezivati sliku u metal, drvo, linoleum ili kamen s pomou posebnih dlijeta, kemijskih sredstava ili fotomehaniki (v. graver). gravis lat. ( = teak) vrsta naglaska, npr. a. gravitacija lat. (gravitas tea, teina, teret, breme); 1. sila tea, tea, privlaenje, atrakcija, temeljno svojstvo

izvanmaternina trudnoa; gravldna - nosea, bremenita, zbabna, zdjetna, prisobna, trudna, sudruna, samodruga, u drugom stanju. gravlj, -ija (pored gravijum) franc. (gravier ljunak) lomna vrsta rude koja se sastoji od okruglih kamenih zrnaca, promjera do 10 mm; upotrebljava se za pravljenje betona, za gradnju eljeznikih nasipa i cesta; kamen-tucanik. gravimetrija lat.-gr. (gravis teak + metron mjera) nauka koja se bavi mjerenjem sile tee na zemlji; slui u geologiji kod traenja korisnih rudaa. gravira franc. (gravure rezbarstvo, rez-barija) 1. urezivanje linija, ukrasa i si. u tvrdu povrinu

mase; 2. prenes. tenja, sklonost, privlaivost, privlanost; prid. gravitacioni. gravitet, -eta lat. (gravitas) ozbiljnost, vanost. gravitirati, gravitiram lat. teiti k jednoj toki; teiti; stremiti k neemu, naginjati, biti sklon; isto i gravitovati, -ujem. gravura v. gravira. grazie tante tal. (it. gracije...) velika hvala! grazioso tal. (it. graciozo) mu:, njeno, ljupko, umiljato, draesno. gradanica crkv.-slav. graanska, svjetovna irilica (za razliku od crkvene), temelj dananjega ruskog pisma, nastala u doba Petra Velikoga (16721725); isto i gra-danka. grbet v. gurbet. grbln v. garbin. grdelln r. gardelin (D. Ivanievi). Great Britain engl. (it. Greit Britn) Velika Britanija. Great Charter engl. (it. Greit arter) v . Magna charta. grecistika, 3. -ci lat. (Graecus Grk) nauka o grkom jeziku, knjievnosti i kulturi; grecist, 2. mn. grecista ovjek koji se nauno bavi grkim jezikom, knjievnou i kulturom; grecitet, -eta znaajk jezika odn. grkog duha uope, grkost; grecizam, -zma, 2. m, zama izraz ili jezina konstru uzoru grkog jezika; grecizirati, -i; 1. povoditi se za grkim nainom ; nja; 2. initi Grkom; griti, pogr grecizovati, -ujem. greeskl, -a, -o crkv.-slav. grki, helen greenhorn i>. grinhorn. Greenvvich (it. Grini) predgrae ] sa znamenitom zvjezdarnicom po danas rauna nulti meridijan (isp prid. grinikl. grefaa franc. (greffer cijepiti, razmnoavanje bilja presaivanjem bilje kao podlogu; cijepljenje, kalen

gregal (grego), -ala v. greko. gregarine lat. 1. vrsta nametnika na ( 2. paraziti u crijevima crva, glista i si.; gregarinozan, -zna, -zno garina. gregarizam, -zma lat. (grex, 2. gregis krdo, jato) osobina i sklonost \ ivotinja da ive u oporima. Gregoriana lat. papinsko sveuilite osnovano 1566 (pun naslov: l Universitas. Gregoriana). grego (gregal), -ala v. greko. gregorijanski kalendar v. kalendar; janskl koral nain jednoglasi vanja u katolikoj crkvi (naziv Grguru I.). Gregorije gr. budni, oprezni. greh, greha tur. razmak, trideset i d arina; isp. urup. grejpfrut v. grape fruit. greka lat. (graeca) grki jezik, djela na jeziku; greka et latina grki i odn. humanistike nauke. greko tal. (greco, grecale grki) roistok (strana svijeta, kako se Ti ini da lei Grka); 2. sjeveroistoci sjeveroistonjak; isp. gregal, grego. grekomanija gr.-lat. (Graecus G r manija) pretjerano oduevljavanje to je grko; grekoman, -ana, 5. gri ovjek koji se pretjerano odi za sve to je grko; prid. grekomans Grekul lat. (Graeculus) kod starih I pogrdan i preziran izraz za Grka (>; grel prid. indekl. njem. (grell) suvie prejak, kriav, kriei. grem u govoru nae omladine pri kratica za gramofon.

gremij

501

grifon

gremij, -ija (pored gremijum) lat. (gremium) 1. zbor; skup glavara pojedinih odjela u nekoj ustanovi; 2. naziv stalekih korporacija, npr. trgovaki gremij, ljekarniki gremij; isto i gremija; prid. gremijalan, -Ina, -Ino skupni (na najviem ruko-vodilakom nivou). gremijal, -ala lat. (gremiale) vrsta pregae u biskupskom ornatu. gren v . gran. Grenada mala otona dravica u Velikim Antilima (oko 120.000 stanovnika), grenadin, -ina (po panj. pokrajini Granadi) vrsta svilene tkanine, grenadina jranc. (grenade nar, ipak) sok od nara, mogranja, granata (vrsta junog voa). grenadir, -ira 5. grenadire franc. (grenadier) 1. u 1619. st. vojnik, odreen za bacanje runih granata, bomba (isp. granatir); 2. jakota, ljudeskara, ljudina; grenadiri izabrani dio pjeadije u mnogim vojskama; prid. grenadirov; grenadlrski. grencer, 2. mn. grencera njem. (Grenze granica) graniar, krajinik (nekada u Hrvatskoj stanovnik tzv. Granice odn. Vojne krajine). grender engl. (granger) ameriki farmer. poljoprivrednik, grenela franc. (greneler uzrniti) orue za obradu kamena, vrsta dlijeta. Grenland najvei otok na Zemlji (nalazi se na sjeveru Evrope, nastanjen Eskimima); prid. grenlandskl. grep1 v. grape fruit. grep2 alb. (grep) kuka, savijena kovna ipka, tzv. maka, gresta tal. (cresta) vijenac luka. gre, grea tal. (agresto) 1. kiselo groe (zeleno, nedozrelo); 2. biljka ogrozd, greika, 3. -ci, 2. mn. grelka 1. v. grelja;

2. v. gre; 3. vinjaga. grelja, 2. mn. grealja ; greljl njem. (Groschel) vrsta starinskog kovanog sitnog novca, groi; isto i greljika, 3. -ci, 2. mn. greljlka. grepa, 2. mn. grepa i grepl tal. (crespa) 1. bora, nabor, brazda (na licu); 2. ipka; 3. v. kresta. Gr'eta v. Margareta. grethen-frizura (njem. Gretchen hipok. prema Margareta, inae sinonim za mlado djevoje) enska frizura kod koje pletenice obavijaju glavu sprijeda i spajaju se na vrhu ela. greting engl. (grating) reetke (na brodu). grez, -a, -o tal. (greggio) grubo izraen, povrno otesan. greza tal. (isp. grez) neobraen, sirov, neo-klesan kamen. gre franc. (grege) sirova, neobraena, ne-preradena svila. Grgur v. Gregorije. gribler, 2. mn. griblera njem. (Griibler) ovjek, zadubljen u misli, koji, istraujui naune istine, pazi na svaku sitnicu i zagriljivo radi na nekom poslu; cjepidlaka, sitniar, mudrija; gfiblati, -am raditi kao gribler, tj. ponirati sitniavo u stvari koje se istrauju, cjepidlaiti, mudrijaiti; isto i gri-blovati, -ujem; griblzuht njem. (Griibelsucht) bolesna pojava zadubljenosti u misli, uzru-javanja i zagriljivog istraivanja najmanjih sitnica. gribojedovtina (po ruskom piscu Aleksandru Sergejeviu Gribojedovu; 17951829) drutveni problemi rjeavani u okviru tridesetih godina prolog stoljea (komedija Teko pametnome). grid-sistem v. interkonjekcija. grif1, grifa njem. (Griff od greifen hvatati, zgrabiti) 1. balak (sablje), ruica, ruka, drak, dranje, rukohvat nekog predmeta; 2. mu:, dugaka daica, nalijepljena na gornji dio inog instrumenta, koja lei pod icama; gornji, ui dio instrumenta koji se

obuhvaa rukom kod sviranja na gitari, violini i si.; 3. sport, elina preka na koju se natiu kugle (buice) za vjebanje u dizanju velikih tereta; 4. u rvanju zahvat prstima i stiskanje ruke (osobito zapea) ili drugih dijelova protivnikova tijela za vrijeme borbe; 5. baratanje, nain, postupak, rukovanje, spretnost, vjetina; ispasti iz grifa izgubiti vjetinu, postati nespretan u neem to smo prije dobro radili. grif2, grifa gr. (gryps, 2. grypos) 1. u antikoj mitologiji krilati lav s orlovskom glavom; u
grifoza

naim starim prijevodima: orlolav; 2. strvinar bjeloglavi, leinar, sup (ptica). grifig njem. (griffig) vrlo fino brano (koje se za prste hvata; isp. grif). grifl njem. (Griffel) kamena pisaljka za pisanje po (nekadanjim) kolskim ploicama; na na:iv: kameni, kriulja; isto i grifla. grifo panj. .(kudravac) potomak crnca i mulatkinje. grifon, -ona franc. (griffon, isp. griP) vrsta psa (otrodlaki, upavi prepeliar). 502 panjolsko zelenilo, lat. viride nicum, jer je bakreni oksid najprij trgovinom iz panije u Njemaku) ra, patina, plemenita ra. grinta njem. (Grind) 1. krasta (na g angrizavo, zajedljivo, sitniavo grintav prvotno krastav, a p krljav, neugledan, slab; u daljem znaenja; angrizav, zajedljiv, dosa tniav; grintavac, -avca, 5. -ave, grlntavaca grintav ovjek, ki bijednik (rije vrlo rano ula u m dolazi ve kod Marina Dria u Maro ju: Na dvor, grinta vci bez din; griotte franc. (it. griot) vinja (ti naziv za vinju obloenu okoladon grip1 v. gripa. grip2 v. griP. gripa, 2. mn. gripa jranc. (grippe jezika) influenca, panjolska grozni demijska infekciozna bolest s kal upalom nosa, grla, dunika, kataroi hija, eluca, crijeva, prouzrokuje plua, porebrice, mozgovnih opna grip, gripa (m. roda); gripdzan, -zr 1. koji se odnosi na gripu; 2. \ gripu (ili se osjea kao da je ima) gn subfebrilan. griT v . griz. grisaille jranc. (it. grizaj) 1. slika n; sivim bojama, u sivom; 2. sivilo, siva tkanina; 3. biljka topola. grisini (mn. m. r.) tal. (grissino) vrsta slani tapii. griskoh v. griz. gristald v. kristal. griz, griza, lok. grizu (pored gris) njem. 1. krupica; krupno samljevena 2. krupan pijesak, ljunak; grizkdh ( v . ) od griza. grizaj v. grisaille. grizeta, 2. mn. grizeta jranc. (grisette kitniarka, velja; prodavaica u p duanima. grizli, -ija, mn. grizliji engl. (grizzly] (do 2 i po metra), snaan kalif medvjed sive ili svijetlosmee boj grizlijev. grizon, -ona franc. (grison siv) krzr vrste junoamerike kune. grizu, -ua jranc. (grisou) plinovit ugljil (praskavac) koji se javlja u ugljeno i uzrokuje eksplozije; isp. metan. griele, griela (mn. . r.) tal. (griselle)

grifoza gr. (grypos savinut, kukast) iskrivljenost nokata u obliku pandi, kandasti nokti. Grigor(ije) v. Gregorije. grijer, -era v. grojer. gril krae umjesto grill-room ( v . j . grilaz, -aa franc. (grillage) 1. reetka, rotilj; prenje na rotilju; prenica; 2. arhit. potporni temelj od unakrst sloenih greda; 3. peenje (u rudarstvu). grill engl. (it. gril) rotilj; mixed grill (it. mikst gril) mijeani rotilj, tj. razliite vrste mesa zajedno peene na aru, tzv. mjeanica; grill-room (it. grilrum) 1. prostor u gostionici gdje se jelo pee pred gostima (na rotilju); 2. otmjeni dio restorana. grilon, -ona jedno od imena za umjetne, sintetike tkanine; isp. najlon, grilrum v. grill. grilje, grilja (mn. . roda) tal. (griglia) 1. kapci, zastori na prozoru, rebrenice, aluzije, alufe, persijana; 2. reetka, rotilj. grim franc. (grime stari kico, smijean starac [kazalina figura]) 1. vjetina da se licu (s pomou brkova, brade itd.) dade vanjtina, potrebna glumcu za stanovitu ulogu; 2. kozmetika sredstva (masne olovke za minkanje, boje i si.); grimasa, 2. mn. grimasa 1. iskrivljeno, nakreveljeno lice; na izraz: sklib; 2. naroito udeavanje lica za prikrivanje pravih misli i osjeaja; praviti grimase kreveljiti se, bekeljiti se, ceriti se (ima i glag. grimasirati, -masiram). gr'imlz ar. (kirmiz od sanskr. krmi) ljubiasto--crvena tkanina: purpur, porfir, krmez, jarka, ljubiasto-crvena boja; crvena boja koju su Feniani vadili iz koljke grimiznog pua; prid. grimizan, -zna, -zno. grincajg njem. (Griinzeug) povre, zelenje. grinderstvo njem. (Griinder osniva) grozniavo brzo osnivanje industrijskih i drugih poduzea koje se javlja obino u kapitalistikim zemljama u vrijeme privrednog poleta; povezano je s porastom privrednih uspjeha takvih poduzea i s procvatom burzovne spekulacije. gringo panj. (grki) 1. porugljivi naziv za stanovnika neromanskog podrijetla u Junoj Americi; 2. kopa zlata, dijamanata i si. (mn. gringosi). grinhorn engl. (greenhorn) poetnik, novajlija, utokljunac, zeleni. Grini i>. Greenwich; prid. gfinikl. grinpan njem. (Grunspan, prvotno S] 503
grotesk

obino od konopa, vezane uz brodski jarbol. grlin, -ina tal. (gherlino) debeo konop za vezanje broda u luci, gumina, elo, pala-mar. grmiluk tur. (jirmilik) vrsta turskog dukata. gfmjela, 2. mn. grmjela (postanje nepoznato, no rije bi mogla biti u vezi sa tur. jigirmiluk [isp. grmiluk] vrsta turskog dukata, koja u Bosni dolazi i u obliku girmiluk, grmiluk) naunica, inuha; biser (istog je postanja vjerojatno i rije mrela, odn. mrndela); umanj. grmjelica (Vojnovi). grneta, 2. mn. grneta {tal. cornetta?) vrsta primitivne klarinete (u nekih srpskih pisaca); isp. garneta. gro, groa, instr. groom, mn. groovi jranc (gros) 1. glavni dio, glavnina: najvei dio: 2. vrsta svile sline

taftu t v . j , samo je tea i gua, naizgled zrnasta; angro (en gros) na veliko; isp. gros. grobati, -am njem. (graben) kopati saditi (Nar.). grobijan v. grubijan. Grock (it. Grok) jedan od najveih svjetskih klaunova (pravim imenom Adrian VVettach, 18801959, vicarac); dotjerao taj anr do najvieg virtuoziteta i postigao svjetsku slavu, osobito preko filmova. grof, grofa, 5. gr&fe njem. (Graf) u feudalizmu krupni feudalni zemljoposjednik; pripadnik najvieg plemstva; grof od Pariza (franc. comte de Pari) titula u francuskoj kraljevskoj porodici Orleansa, koja vue lozu od brata Louisa XIV. a odrala se do danas; poznat je grof od Pariza 1838 1894. unuk Louisa Philippea

(Krlea): prici, gro-fov; grofovski; umanj. grofi, 2. mn. grofica; ten. grofica, 2. mn. grofica: grofovstvo dostojanstvo i ast grofa; grofovija 1. u feudalnoj epohi posjed grofa: 2. oblast i osnovna jedinica mjesne samouprave u Engleskoj, Irskoj i nekim britanskim posjedima. grog, groga engl. (grog) pie od ruma, konjaka ili araka sa eerom i vruom vodom. grogi engl. (groggv) klimav, drhtav, nesiguran, slab, teturav, nemoan; u boksu izraz za posrtanje, iznemoglost boksaa; grogirati, grogiram uiniti nekoga da bude grogi, slomiti, iscrpsti, iznuriti, pobijediti, unititi, poraziti. grojer vrsta vicarskog sira (po mjestu Gruvere kraj Freiburga). grombi v. krombi. Gronland v. Grenland, groom v. grum. grop, gropa tal. (groppo) uzao, vor. groplan franc. (gros krupan + isp. plan) u filmskom jeziku izraz za sliku samo jednog predmeta ili jednog detalja i samo jednog lica ili detalja lica; uvelian detalj neke filmske scene; isp. amerikan, total. gros, grosa, lok. grosu, mn. grosovi njem. (Gros) 1. v. gro; 2. veliki tucet, tj. 12 tuceta 144 komada; veliki gros 12 grosova 1278 komada; 3. tipograf, vrsta krupnog pisma. groserija franc. (grosserie) trgovina na veliko, veletrgovina, veleprodaja. grosist(a), 2. mn. groslsta jranc. (isp. angro) veliki trgovac, trgovac na veliko, veletrgovac (prot. detaljist). grosmama (prema njem. Grossmutter) groteska groteska, 3. -ski / -sci, 2. mn. grotesaka i groteski franc. (grotesque smijean, neprirodan) 1. prikazivanje ljudi ili predmeta u neobino-fantastinom, nakazno-komi-nom vidu; 2. klasini ornamentalni biljni motiv, dopunjen ivotinjskim i ljudskim likovima, dekorativnim sitnicama stiliziranim u cjelinu; 3. knji. kratka pripovijetka, novela ili drama efektno stupnjevana s ekscentrinim, neobinim junacima u zagonetnoj radnji; 4. u plesu tjelesna karikatura na izvjesnu temu; ples s pretjeranim i neprirodnim sastavima kretnja; 5. muz. vrsta skladbe slinih kvaliteta kao i ples (v. pod 4); groteskan, -skna, -skno koji ima obiljeje groteske; udan, nastran, nagrden, komian, pretjeran, smijean, neprirodan, isceren; koji prelazi iz krvavo ozbiljnog u udno i smijeno; izv. grotesknost, -osti. grovvl engl. (it. graul) rezanje, gunanje, u dez-muzici efekt koji se na duhakim glazbalima postie mijenjanjem prirodne boje tona. grub, gruba, grubo; odr. grubi, gruba, grubo njem. (grob) prost, surov, hrapav, neotesan, neuljudan; dalja znaenja: sirov, nesavitljiv, nepodatljiv (pri obradi), nedo-tjeran, nedoraen, u glavnim crtama, povran, neoplemenjen, teak, neprihvatljiv, nedopustiv, strog, nemilosrdan, neosjetljiv; imen. gruboa, 2. mn. gruboa; grubost, -osti; glag. grubiti, grubim initi da to postane grubo; grubjeti, grubim postajati grub; grubijan, -ana, 5. griibijane grub ovjek, divljak, prostak, neote-sanac; isto i grubijanac, -nca, 5. grubijane, 2. mn. grubijanaca; en. grubijanka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. grubijanski; grubijanstvo, 2. mn. grubijanstava postupak grubijana, surovost, prostota; isto i grubijantina. Griibelsucht v. gribler. gruete (mn. . r.) tal. (gru) v. gruja ( M . Vo-dopi). grug tal. (grongo) ugor, jegulja. gruh1 v. grug. gruh2 v. grus. gruhast, -a, -o (isp. gruh2, grus) prhak, rastresit, ljunkovit, sipak, porozan, osipljiv, raspadljiv. gruhlje (isp. gruh2, grus) gruhasto, porozno, krevito, sipko, vodopropusno zemljite, kamenjar (Nehajev). griij tal. ugor, jegulja; isp. grug.

baka, baba; gr&stata djed (isto i grosfater prema njem. Grossvater). grosso modo lat. (il. groso modo) grubo, povrno, u velikim potezima, u glavnim crtama. grossvaterski njem. (it. grosfaterskl) djedovski, starinski, davni, drevni (alski). grosiilar, -ara lat. ruda, zelena odn. zeleno-uta vrsta granata (v.). gro, groa, 2. mn. groa (/ groeva) njem. (Groschen) 1. vrsta sitnog novca (u razliitim dravama i u razliito doba razliite vrijednosti); danas u Austriji kao stoti dio ilinga i u Poljskoj kao stoti dio zlota; 2. prenes. novac uope; 3. svaka pojava u obliku i veliini groa, kao npr. mrlja, pjega, ara i si.; umanj. groi, 2. mn. grola. groiar, -ara, 5. groiaru (-are) (isp. gro) 1. posrednik pri kupoprodaji, meetar, senzal; 2. sitni trgovac, sitniar, pa u daljem razvoju znaenja; sitniav ovjek uope; 3. kod Augusta Cesarca i ovo znaenje: . . . tako ga zovu svi jer je pijan na putu blizu svoga sela poslije sajma ubio i orobio jednog kokoara, orobio ga za gro, i to je sve to je u tog kokoara naao (Careva kraljevina). grota, 2. mn. grota tal. (grotta) spilja, peina, hrid, hridina, stijena; jama. grotesk jranc. (grotesque) vrsta stiliziranih tamparskih slova (sve linije jednake debljine).

504

gruja, 2. mn. gruja tal. (gru dra! lica, kran, granik (v.), sprava za i premjetanje, vitao, ekrk, kolc paranak. grum engl. (groom) 1. sluga, osobito ili djeak koji ima na brizi konje; kc konjunik; 2. livrirani posluitelj u g skim kuama ili hotelima, grumescencija lat. (grumus humak avanje. grunat, grflnta v. grunt. grund v. grunt (Nar.), grundal tal. (grondaia) streha na kui; cijev za otjecanje vode s krova, griindblr njem. (Grundbirne) ki grundblrn-nudle (isp. nudle) isto to nadirmar, v. (kod Stevana Sremca). grundbuh njem. (Grund posjed + knjiga) zemljina knjiga, gruntovnica grundfarba njem. (Grund temelj, c farba boja) osnovna, temeljni neke slike, podloga, grundirati, grundlram njem. (grundie slikarstvu obojiti osnovnom boj koju dolazi druga boja. grunpuk v. grundbuh. grunt njem. (Grund zemlja, posj zemljini posjed, zemljite, imanje; grundfarba; prid. gruntovni; umanj. ti", 2. mn. gruntla; uve. gruntina, gruntlna. gruntati, -am njem. (grundeln ponirati mislima u neki predmet, d i uporno razmiljati, rezonirati, ur mudrovati, mudrijaiti (Krlea). gruntirati, gruntiram v. grundirati. gruntkdrna njem. (Grund tlo, dno; G mrea) velika ribarska mrea to se r; izmeu dvaju amaca i pada do na d gruntovnica (isp. grunt) 1. zemljina u koju se unose same nekretnine dovnica), vlasniki odnosi na njim; stovnica), tereti (teretovnica); 2. u kojem se vode zemljine knjige; g vniar voditelj zemljinih knjiga, il u gruntovnici; en. gruntovniarka.

griip franc. (group) novani paket (ki tanska poiljka. grupa, 2. mn. grupa franc. (groupe) 1. skupina (ljudi, a moe biti i isto stvari); trupa, ansambl, klapa odr cjelina istovrsnih ili slinih predme u sociologiji 505
gulanfer

pojam za ljude po' u neku samostalnu zajednicu (por pleme, stale itd.); 3. u parlamentu

politika skupina, s nedostatnim brojem lanova za stvaranje frakcije; 4. stupanj inovnike kategorizacije; 5. .uope neto svrstano, npr. krvna grupa; umanj. grupica, grupiica; prid. grupni zajedniki, timski (isp. tim); griipmk, 5. grupnle, mn. -ci voda grupe, grupovoda (na zajednikim akcijama i si.); en. grupnica; grupa, -aa, 5. grupau ovjek koji nee da vidi nita drugo osim interesa svoje (obino politike) grupe; politiar koji se odvaja od zacrtane i openito prihvaene partijske linije; prid. grupakl; grupatvo stvaranje (politikih) grupa izvan ope zajednice; grupaiti, grupaim stvarati posebnu, od glavne partijske linije odvojenu grupu unutar neke vee politike zajednice; sek-taiti, frakcionaiti, razbijati partijsko jedinstvo; grupacija 1. svrstavanje u grupe; 2. isto to i grupa (npr. vojnika, politika, stranaka grupacija); grupirati, grupiram svrstavati u skupinu, rasporeivati, razvrstavati po grupama; sastaviti skupinu; skupiti, okupiti, udruivati; isto i grupisati, -em. grus njem. (Grus) drobi, ljunak, sitan ugljen. Grus lat. Zdral, ime zvijea na junoj polutki. ruska (isp. gruh, gruhlje, grus) sipka, rastresita zemlja. gruje v. gruica; isp. gruhlje. grut njem. (Geriist) u pukom govoru skele, lazila; skele koje se podignu oko graevine kad se gradi ili pregrauje. Gruzija (Gruzijska SSR) savezna republika u SSSR (Zakavkazje); glavni grad Tbilisi (prije Tiflis); isto i Georgija, urija; Gruzijanac, -nca, 5. Grtizijane, 2. mn. Gruzijanaca; en. Gruzijanka; prid. gruzijski; isto i Gruzijac, Gruzln, -ina, ur-ijanac. gruzilo rus. sonda za ispitivanje morskih dubina. GS automobilska oznaka za Gospi. geft v. keft (Ante Kovai). gtt skra. za lat. guttae (it. gute) kapljice (u apotekarstvu). guanako v. gvanako. guano i si. v. gvano i si. guarani, -ija (it. gvarani) novana jedinica u Paragvaju (sadri 100 centimosa). guarneri v. gvarneri. gua v. gva. Guatemala v. Gvatemala.

gula

guava (guajava) panj. naziv za vie vrsta tropskog voa nalik na jabuku ili kruku. Guavana v. Gvajana, guazzoni v. gvaconi. guber, 2. nm. giibera mad. (guba) ebe. gunj, pokriva, deka, bijelj, biljac; uve. gube-rina. gubernija lat. (gubernare upravljati) u bivoj carskoj Rusiji najvia upravna jedinica; prid. gubernijskl; gubernator I upravitelj, upravlja; isp. guverner; 2. u bivoj carskoj Rusiji upravni inovnik koji je stajao na elu jedne gubernije; prid. gubernatorov; gubernatorskl; en. gu-bernatorica; prid. gubernatoriin. guc tal. (gozzo) 1. amac na vesla i jedro, sa iljatim pramcem i krmom; 2. manji parobrod. guula tal. (gocciola) udar kapi, apopleksija, kap, damla, lag; isto i giiulja. gua, 2. mn. gua tal. (isp. agucchiare plesti) pletena vunena maja ili koulja (Kaleb). gud baj v. good bye. gudmen v. kedmen. gudron, -ona franc. (goudron) katran, ter, paklina, smola, umjetni asfalt; gudronirati, -dronlram isto to i asfaltirati, katra-nirati. Gudrun germ. ar borbe (en. ime). gudura, 2. mn. gudura mad. (gugvor) klanac, klisura, sutjeska. Gudarat (Gujarat) savezna drava u zapadnoj Indiji; glavni grad Gandhinagar ( u naoj knjievnosti poznat po romanu Ivane Brli-Maurani Jaa Dalmatin potkralj Guderata). guelfi v. gvelf. guerilla v. gerila. gufita tal. (goffo) nespretnjakovi, neotesanac, glupan. Guglielmo v. Vilim. guignol v. ginjol. guillotine v. giljotina, guinea v. gvineja. gukerl, 2. mn. gukerla njem. (gucken gledati, viriti) 1. okance, zirka, zvirka, pijunka; 2. dalekozor, durbin, binokl. gula1 tal. (gola) grlo. gula2 mad. (gula stado) konjunica gdje se uzgajaju mladi konji; isp. ergela. gulanfer tur. (gulampara) 1. ulinjak, baraba, fakin, apa, gola, beskunik, skitnica, danguba, probisvijet, spadalo, mangup; 2. pederast, homoseksualac; gulanferija 506 2. prezervativ (v.); prid. gumast koji je poput gume; gumen koji je od gume; gumar, -ara mjea, valja; radnik struke koe i gume koji vri predgeneriranje, mijeanje i valjanje smjesa, gumiranje tekstila; gumara, 2. mn. gumara tvornica gumenih predmeta (obue, pneumatika i si.); guma, -aa komad obue od gume ili samo s gumenim potplatom; isto i gumenjak, -aka, mn. -aci (vj. gumae v. gamaa. gumb mad. (gomb od novogr. kombos) dugme, puce. gumbanica (isp. gumb) igla s glavicom (gumbom), pribadaa, ioda, penadla, bum-baa, mjedenka (prvotno su se gumba-nice proizvodile od mjedi). gumbelija lat. (convallaria, preko mad.) biljka urica (kod Matoa i urlc), urevak. gumenjak, -aka, mn. -aci (isp. guma) 1. v. guma; 2. uope predmet izraen od gume (npr. gumeni ogrta) ili u kojem ima gume

1. gulanferski postupak, fakinarija, manguparija; 2. skup gulanfera, fakinaa, bag_aa. gula, -aa mad. (gulya krdo, stado goveda) jelo od manjih komadia goveeg mesa u soku (dijal. i akc. gula, gulaa). giilden, 2. mn. guldena (Gulden od Gold zlato ili po pokrajini Gulderland u Nizozemskoj) zlatni ili srebrni novac, prije njemaki i austrijski (sadravao 100 krajcara), danas holandski (sadri 100 centa); isto to i forint. gulozan v. golozan. gulja, 2. mn. gulja mad. (gulya) opor, krdo, stado rogate marve; orda (v.). gulja v. gula. gum ar.-franc. (goum) 1. pleme kod Arapa; 2. u sjevernoj i srednjoj Africi kontingent konjice koji daje jedno pleme; pojedini vojnik zove se goumier (it. gumje). guma, 2. mn. guma gr. (kommi od egi-pat. kemai smola iz drveta) 1. preraeni kauuk i razliite dalje preraevine kauuka (guma za brisanje, za automobile, za vakanje, arapska guma itd.);

(npr. traktor s gumenim gusjenicama); 3. v. gumiradler; 4. gumeni (sportski) amac, gumenja, -aa v. guma, gumenjak. gumi... kao prvi dio sloenice oznauje vezu s gumom ili gumenim proizvodima. gumiarabika, 3. -ci - arapska guma; prilino gusta tekuina koja se proizvodi od gume jedne afrike vrste akacije, a slui pijenje. gumionka, 3. -ci, 2. mn. -ki (isp. on) obua s gumenim potplatom. gumielastika, 3. -ci 1. guma koja rastezati; elastina guma; elastika, pruevina; 2. kauuk. gumigut (malaj. gutti) uta smola upotrebljava u medicini i u slil (dobiva se od biljke garcinije); gul -demper debela vunena maja l boje (Begovi). I gumija, 2. mn. gumija isto to il (izraz ponajvie u upotrebi za al bilske gume i za aka brisala). I gumijevac, -evca, 2. mn. gumijevaca -I sko drvo od kojega se dobiva kaui I gumilastika v. gumielastika. I gumilezung njem. (isp. guma + LosI rastvor, otopina) ljepilo za lijepljen menih predmeta. I gumina tal. (gomena) vrlo debelo uel se veu velike lae; elo, palamar, grl gumipeta (ak.c. u mn. gumipete) I od gume to se privruje ispod I pete (na obui) da bi se omekao, oj

i utihnjivao hod (Krlea); isp. I -gumipeta. I gumirabika v. gumiarabika. I gumtradler njem. (isp. guma + Rad I u starom Zagrebu naziv za fijakJ je na kotaima umjesto eljezne I imao gumu (kako bi inio to manji pota) (Krlea, Kraljevo). I gumirati, gurmram namazati raste] gume ili ljepila (potanske marke, t| itd.), prevlaiti, protkivati, imprel gumom. gumirezine (isp. guma / lat. resina izluine biljaka koje uz smole sadi jo i sluzi ili gume. gumje v. gum. gumma arabica v. gumiarabika; isto i arabicum. gunalgija v. gonalgija. gundula v. gondola. gungula tur. (gulgule) mete, vreva, strka, nered, stiska, lomljava, huka, g; uzbuna; gomila, masa, mnotvo. Gunter germ. prekaljeni borac. Giinz v. gine. gunj, gunja gr. (guna kouh) 1. pokriva, pokrovac, guber; deka; Srbiji kratki sukneni kaput to g; seljaci; umanj. gunjac, -njca, 5. g

gunja

507

gutaperca pohlepnost za poslasticama, pa i same poslastice (alski). gurna v. gurla. gurnatur, -ura v. guvernadur. giirsuz, 2. gursuza v. ugursuz. gurta, 2. mn. gurta njem. (Gurt pojas, remen) oiroka, jaka traka koja slui (veinom) u tapetarske svrhe; katkada i mitraljeski redenik (traka s nabojima); isto i gurtna, 2. mn. gurtna i gurtnT. guru, -ua ind. vjerouitelj u hinduizmu, esto potovan kao utjelovljenje nekog boanstva. gus njem. (Guss) liv, lijev; slitina; rastaljena i kasnije u kalupu otvrdnula kovina; gusati, -am lijevati, taliti, topiti (giisana pe); gusplatna (njem. Platte ploa) ploa od lijevanog eljeza. gust lat. (gustus) 1. ukus, tek, merak; 2. zadovoljstvo, uitak, prohtjev, ud, ef, hir. gusta ti,' -am tal. (gustare) 1. kuati, okusiti, jesti s uitkom; 2. prijati, goditi, sviati se; tako mi gusta takav mi se svia (Vojnovi). gustati2, -am tal. (costare) kotati, stajati, vrijediti, zapadati, gustativan, -vna, -vno koji se tie gusta, okusa. Gustav germ. voa u borbi, junak, ratnik (prema vedskom Kung kralj + staf ezlo moe znaiti i- kraljevsko ezlo). Gusten und Ohrfeigen sind verschieden njem. (it. Gustn und orfajgn zind feridn) ukusi i uke razliiti su; isp. de gustibus. guter na, gustijerna, gustima v. cisterna. gustiozan, -zna, -zno (isp. gust) ukusan, tean; koji se s tekom jede, koji ima fin tek. gustirati, gustlram (isp. gust) 1. kuati; 2. uivati u jelu ili u promatranju neega, naslaivati se; 3. dobiti na neto tek, merak; savjetovati nekom u odabiranju ukusnog predmeta za kupnju. gustima v. cisterna. gut i si. v. gust i si. guterna v. cisterna. gut njem. (gut dobar) obino u frazi: imati gut imati prednost, imati novanih potraivanja kod nekoga (ako smo mu npr. platili vie nego je trebalo). guta1 tal. (gotta) 1. ulozi, kostobolja, podagra, giht; 2. guka, oteklina, gruda; isp. skrofula; 3. gomila, guva, klupko, smotuljak; kvrga, grumen, komad, gvalja.

2 . mn. gunjaca; gunje, -eta; uve. gunjina, 2. mn. gunjina. gunja, 2. mn. gunja isto to i dunja2. gurabija tur. (gurabije) kolaii od meda, masla, brana i badema koji mogu dugo stajati; isp. beg-lokum. gurami, guramija, mn. guramiji vrsta ribe. giirbet, 2. mn. gurbeta tur. (gurbet) 1. putovanje u strane zemlje; 2. tuin, stranac; skitnica; isto i gurbetin, mn. gurbeti, gurbedija / gurbeta, -aa; prid. gurbetski; umanj. gur-bee, -eta, zbir. gurbead; en. gurbetka, 3. gurbetki 2. mn. gurbetkl; gurbetluk, mn. -ci 1. potucanje po stranim zemljama, pealbarenje, gastarbajterija; 2. tuina, inostrani svijet, inozemstvo, inostranstvo; 3. muan, teak, bijedan, stradalniki ivot; strahota. gurd novana jedinica na Haitiju (100 centima). gurdela, 2. mn. gurdela tal. (cordella) 1. traka, vrpca (za ukras); 2. tehniarska traka za mjerenje; isp. kurela. gurdela v. gurdela. gurema tur. (gurama vjerovnici) 1. proporcionalna podjela trokova izmeu dunika i vjerovnika, steaj, konkurs; 2. velika koliina, gomila, gromada, pa i imovinska gromada (nekog nasljedstva) i skup onih koji smatraju da imaju pravo na nju; 3. uope zajednica, drutvo, skup, gomila, masa, mnotvo; 4. guva, vreva, stiska, tima. gurgulja mad. (gurgulva) valjak za drobljenje i mrvljenje grumenova zemlje na pooranoj njivi. Gurk(h)a ratnika hinduska sekta u Nepalu. gurkur vrsta divljeg magarca. gurla tal. (gorla) lijeb i cijev za odvod vode to se slijeva s krova. gurmanj -ana, 5. gurmane jranc. (gourmand) 1. izbirljivi izjelica, sladokusac; ovjek koji voli mnogo i dobro jesti; 2. prenes. ovjek profinjena ukusa i izbirljiv ne samo u pogledu jela nego i u drugim stvarima; prid. gurmanski; gurmanstvo svojstvo nekoga da je gurman; gurmanluk, mn. -ci 1. gurmanstvo; 2. delikatesa (v. J , dobar zalogaj; gurmandiza (jranc. gourmandise) prodrljivost,

guta2 lat. (gutta) 1. kaplja, kapljica, sitni dijelak tekuine; 2. udar kapi, apopleksija, damla, lag; isp. guula; v. i gutta. guta3 v. gamba2.
gutempleri

gutacija lat. (gutta kaplja) izluivanje suvine vode iz biljaka (kapljicama). gutapera (/' -perka) malaj. (gutta-percha) kauuku slian produkt iz zgusnutog soka istoimenog tropskog drveta; upotrebljava 508 gvaconi tal. (guazzoni) tvorniko ime malog ali brzog motocikla (mopeda janske produkcije (110 km/sat). gvajak, mn. -ci, 2. gvajaka panj. (gu; visoko drvo (do 15 m) koje raste u tro krajevima June Amerike i Zapadne nekad mu se kora upotrebljavala kai protiv spolnih bolesti; gvajacin, -ii produkt smolaste materije koju gvajak; isto. i gvajakol, -61a (naj' sastojak kreozota i lijek protiv ] tuberkuloze). Gvajana (indijan. zemlja voda) 1. po na sjeveroistonom dijelu June Ar izmeu Venezuele i Brazila; 2. koc tivna republika na sjeveroistonoj li June Amerike, glavni grad G< town (it. Dordtaun); 3. v. Gijana. gvajula panj. (guavule) nizak grm podrij iz Meksika, koji se uzgaja radi dob kauuka. gvanako, mn. -ki peruan. (guanaco) lame iz June Amerike. gvanat, gvanta, 2. mn. gvanata tal. (gu rukavica (Begovi). gvanin, -ina panj. (guanin, guariin) 1. fasta tvar na ljuskama i mjehuru riba; upotrebljava se za izradu umj bisera (kod nas ohridski biser od ukljeve); 2. sastavni dio nukleinskih lina; 3. stari' indijanski naziv za zlate kvalitete i za predmete od takvog zlati gvanlt, -ita vrsta rude koja se stv; naslagama gvana (v. gvano). gvano panj. (guano) naslage izmetina mc ptica i imia ponajvie na tihoo skoj obali June Amerike; gvano se trebljava za gnojivo. gvantijera tal. (guantiera) taca, poslua pladanjka (Nar.). gvarani v. guarani. gvarda v. garda; isto i gvardija (v.). gvardaman, -ana tal. (guardamano) k rukavica za zatitu dlana od uboda pri ivanju jedara. gvardija tal. (guardia) 1. v. garda; 2. u i danjoj Crnoj Gori sudbeno-upravna ol 3. financijska kontrola, straa. gvardijan, -ana (akc. i gvardijan, -ana gvardijane tal. (guardiano uvar, str nadglednik) 1. glavar franjevakog ili k cinskog samostana; 2. uvar, straar,

se kao izolacioni materijal za suhozemne i morske kabele, za izradu medicinskih instrumenata i u galvanoplastici za otiske, klieje. gutempleri v. guttempleri. gutirati, gutlram franc. (gouter) 1. isto to i gustirati (v. J ; 2. odobravati, priznavati kao dobro, upisivati u dobro; 3. podnositi, trpjeti. gutta lat. kapljica, kap; gutta cavat lapidem (it. .. .kavat. . . ) kapljica dube kamen; guttatim u kapljicama (davati lijek). guttempleri (mn. m. r.j engl. (gut odlunost, otpornost, izdrljivost + isp. templari) amerika organizacija (osnovana 1852) za borbu protiv alkoholizma; kasnije je gutfempler postalo sinonim za antialkoho-liara, trezvenjaka uope. gutural, -ala lat. (guttur grlo, grkljan) gram. glas koji se tvori u grlu (k, g, h); u novijim gramatikama zovu se takvi glasovi stranjonepani suglasnici ili velari; prid. guturalan, -Ina, -Ino. guveran, giiverna tal. (governo) vlast, vlada, uprava zemlje (Begovi). guvernadur, -ura, 5. guvernadure tat. (gover-natore) isto to i gubernator, guverner. guvernal, -ala franc. (gouvernail krma, kormilo) 1. dio bicikla ili motocikla na kome se pri vonji dre ruke; slui za upravljanje vozila; 2. volan na automobilu, palica na avionu. guvernanta, 2. mn. guvernanta / guverna-nata franc. (gouvernante) domaa uiteljica; odgojiteljica djece. guvernati, -am tal. (governare) upravljati, vladati. guvernementalac, -alca, 2. mn. guvernemen-talaca (isp. guvernman) politiki pre-vrtljivac, ovjek koji uvijek slijedi onu politiku koja je momentano na vlasti, vladinovac, karijerist, reimlija (Krlea). guverner, -era, 5. guverneru franc. (gouver-neur) 1. namjesnik; upravitelj jedne pokrajine ili zemlje; isp. gubernator, guvernadur; 2. vrhovni inovnik neke ustanove; 3. odgojitelj; prid. guvernerov; guvernerskl. guvernman, -ana franc. (gouvernement) 1. vlada, oblik vladanja; namjesnitvo, uprav-nitvo, uprava; uprava jedne pokrajine; upravna oblast; 2. vojni okrug; 3. stan jednog upravnika, namjesnika i si. guvernmentalan, -Ina, -Ino (isp. guvernman) koji pripada vladi, reimu, vladin, reimski. gvacet tal. (guazzeto) umokac, ajngem; gula, paprika (Nar.).

gvardinfana t

509

habeas.

starini katkada i naziv za sakupljaa haraa, haraliju; prid. gvardijanov (-anov). gvardinfanat, -anta tal. (guardinfante) obrui od bambusa i si. za iroke suknje, krinoline (Vojnovi). gvarditi, -Tm tal. (guardare) uvati, paziti, straiti. gvarneri, -ija muz. vrsta violine, nazvana po glasovitim graditeljima tih instrumenata iz talijanske obitelji Gvarneri (Cremona). gva franc. (gouache gust) 1. vrsta akvarela, izvedena na tkaninama, papiru, koi, bjelokosti s pomou posebnih boja rastopljenih u nekoj smolnoj tvari; slika se radi stalnosti fino lakira; 2. akvarelne boje, mijeane s bijelom bojom i povezane gumiarabikom. Gvatemala (Guatemala) republika u srednjoj Americi; glavni grad Guatemala City. gvelf, 2. mn. gvelfa tal. (guelfo) u srednjovjekovnoj Italiji pristaa vladarske kue Guelfa i pape; isp. gibelin.

gv'era tal. (guerra) rat, vojna, borba (Nar.). gverc pie koje se sprema od provrele medovine, tj. od meda razmuena u vodi i zainjena mirodijama. To pie toe samo licitari po sajmovima i protenjima. Od njemakog: Gewiirz, mirodija, zain (Krlea); na izraz: medica. gveridon, -ona franc. (gueridon) 1. okrugao jednonogi stoli; 2. ispolac, tj. drvena lopatica za izbacivanje vode iz amca, gverila v. gerila. gverok, -a, -o tal. (guericio) razrok, zrikav, kiljav. Gvido, 5. Gvido germ. (wido uma) ovjek iz ume (isp. Silvestar); isto i Gvidon, -na, 5. Gvidone. gviht v. geviht. gvineja (guinea) 1. engleska novana jedinica od 21 ilinga (po imenu afrike zemlje Gvineje, jer su se prvi zlatnici kovali od zlata iz te zemlje i upotrebljavali za trgovanje u Africi); 2. vrsta groznice koja vlada u Gvineji (slina utoj groznici); Gvineja republika na zapadnoj obali Afrike; glavni grad

Conakry (it. Konakri); Gvinejac, -ejca, 2. mn. Gvinejaca; en. Gvi-nejka; prid. gvinejskl. Gvineja Bissao republika na zapadnoj obali Afrike, biva Portugalska Gvineja; glavni grad Bissao. gvint v. gevint.

gvire njem.\. v. gverc; 2. zaini, mirodije, gvian, -na, -no njem. (gewiss) siguran. GWh oznaka za 1,000.000 kilovat-sati. Gyges v. Gig. gvmkhana v. gimkana. GZ automobilska oznaka za Gorade (Bosna).

H
h 1. velarni, guturalni suglasnik dvanaesto slovo latinske abecede, a dvadeset i esto irilske azbuke; 2. znak za lat. hora sat; 12 h = 12 sati; 3. muz. sedmi ton dijatonske skale (isp. ha 2); 4. fiz. oznaka za Planckovu konstantu. H 1. znak za kemijski element vodik (Hy-drogenium); 2. znak za henri (v.); 3. automobilska oznaka za Maarsku (Hunga-ria); 4. prometna oznaka za bolnicu (ho-spital); 5. katkada oznaka za tren, trenutak (franc. heure) kod ponovljenih televizijskih snimaka (inae se oznauju sa R, tj. repeticija). ha 1. skra. za hektar ( = 100 ara); 2. sedmi ton glazbene ljestvice (u solmiza-ciji: si). Haarlem grad u zapadnoj Nizozemskoj habeas.. habeas tibi lat. ima sebi, tj. eto ti, pripii sam sebi (posljedice nekog svog postupka). habeat sibi lat. {akc. habeat sibi) neka mu bude, neka mu je po volji (kad ba hoe), eto mu, neka pripie sam sebi. habemus papam lat. (akc. habemus papam) imamo papu, usklik nakon izbora pape (govori se katkada i u obinom ivotu nakon imenovanja dugo oekivanog kandidata na neki vani poloaj). habeniks njem. (haben imati + nichts nita) puki siromah, goljo (obino u podrugljivoj frazi graf fon habeniks grof od nemanita); drugi su prijevodi u naoj knjievnosti: bezninik, bezninjak. habent sua fata libelli lat. (akc. habent sila fata libeli) knjige imaju svoju sudbinu (citat iz Terencijana Maura). haber (akc. i haber) tur. (haber) glas, vijest, obavijest, poruka; informacija, izvjetaj; predaja, predanje, tradicija; spoznaja, osjeaj; obaziranje, obraanje panje; gram. predikat; haberdar, -ara, 5. haberdaru i -are 1. vjesnik, glasnik, glasonoa, ulak; 2. top, puka ili koje drugo sredstvo (zvono) za uzbunu; 3. agitator, vika, buka (en. haberdarka); isto i haberdak, -aka, 5. haberdae; haberdan, -ana, 5. haberdane / habernik, -ika, 5. haber-mce; isto i haberdija (samo za glasnik) en. haberdijka; habersuz neinformiran; haberisati, -em javiti, javljati, poruivati; isto i haberiti, -Im. Habe isto to i Abesinija, Etiopija (v.); prid. habekl. habib, -iba, 5. habibe tur. (habib) miljenik; voljeni, ljubljeni; Habib muko ime s istim znaenjem; en. Habiba. habilitacija lat. (habilis zgodan, prikladan) rasprava, studija kao preduvjet da netko postane sveuilini docent; habilitacionl koji se odnosi na habilitaciju (habilitaciona radnja); habilitirati se, -litiram se pokazati sposobnost (obino nekom studijom) za docenta (predavaa) na sveuilitu; isto i ha-bilitovati se, -ujem se. Habima svjetski glasovito idovsko kazalite, osnovano god. 1912. u Varavi, od 1914. djelovalo u Moskvi, a sada je u Tel--Avivu (gostovalo u Zagrebu 1927, 1928. i 1938). habit lat. (isp. habitus) 1. muko redovniko odijelo (npr. odijelo franjevaca); 2. halja, haljina (kakve su nekada nosili, a i danas ponegdje nose, dostojanstvenici i visoke slubene osobe, npr. suci, (Holandiji), sredite svjetskog cvjearstva, osobito poznat po uzgoju tulipana; isp. Harlem. Habakuk jedan od biblijskih proroka (kod pravoslavnih Avakum). Habana (it. Avana) glavni grad Kube; habanera polagani puki ples u 2/4 taktu, na bazi afrikih ritmova, habar, -bra v. haber. habeas corpus lat. (it. habeas korpus) treba da ima tijelo (poetne rijei zakona o nepovredivosti ovjekove linosti koji je prihvaen u engleskom parlamentu 1679; znaenje tih poetnih rijei odnosi se na propis da vlast treba da ima pred sobom okrivljenika kako bi ga mogla sasluati i donijeti odluku je li zakonito lien slobode ili ne). 510

odvjetnk nici i dr., kada vre svoje dunosti), habitacija lat. (habitatio) stan, nas kua, dom; stanovanje, obitavanj ravljenje. habitus lat. (habitus) 1. dranje tijela; izgled nekog ivog bia (biljke, i ovjek); vanjske oznake tjelesne i ( konstitucije; spoljanjost, vanjtina, a uope; isp. fizik 2; 2. navika, habitus apoplecticus (it. apoplektik izgled osobe koja nagi nje na apof (kap, lag) mozga; habitus phthisici ffizikus) izgled osobe koja nagi tuberkulozu; habitus non facit moi lat. (it. ... monahum) mantija n redovnika, odijelo ne ini ovjek habit; habitualan koji se odni habitus, koji je postao navikom, uot stalan, neprekidan, okorio (npr. pijar habrnoa (isp. habar, haber) vjesnik, g glasonoa. Habsburg, mn. -zi, 2. Habsburga (po Habsburgu u vicarskom kantonu A vladalaka porodica, podrijeth Njemake; vladala od 1527. do 191 (nekim) naim krajevima; prid. habsl Habsburgovac, -ovca, 5. -ove, 2 Hijbsburgovaca esto mjesto Hab tj. pripadnik habsburke dinastije; Habsburgovka. habt Acht v. haptak. hachischin franc. (aiin, u vezi sa i muslimanski vjersko-politiki sekta lea). hacienda panj. (it. asjenda, no koc uobiajeno hacijenda) vee imanje; p dobro, farma; majur; ran; haci (asjendero) vlasnik hacijende, farm hac (via) itur ad astra lat. (it. hak. . . ) se putem ide do zvijezda, tako (tj. s mi se dolazi do slave. haik v. aik. Had, Hada, lok. Hadu gr. 1. miti bog podzemlja; 2. (had, hada, lok. hac podzemni, zagrobni svijet (u grkoj logiji, a u krana: pakao); 3. grob, prid. Hadov; hadski. hades v. had (Mato). hadet v. adet. Hadida (Hatida) prva ena Mur dova i prvi njegov sljedbenik (r pravovjernih). hadiar, -ara v. adiar.

hadls

511 hadls, -isa tur. (hadis) govor, izreka Muha-medova; isto to i suna i sunet 2. hadnad mad. (hadnagv) 1. porunik graniarske milicije u doba Vojne krajine; 2. andar, pandur; isp. adna. hadra e. (hadr iz njem. Hadern) krpa, cunja, dronjak (Leskovar). Hadramaut podruje u junoj Arabiji (Jemen). Hadria pored Adria antiko ime grada u Italiji; Hadriaticum mare Jadransko more. Hadrijan lat. (Hadrianus) roen u gradu Adriji (starije: Hadriji). hadum, 2. mn. haduma tur. (hadym) uko-pljenik, eunuh; sluga, rob; isto i hadumac, -urnca, 5. hadiime, 2. mn. hadumaca. ha-dva-6 izgovor kemijske formule H20, katkada u upotrebi (i u govornom jeziku) za vodu (indekl. npr. aa najobinijeg hadvao). had, hada tur. (had) hodoae (prvotno u Meku, a kasnije i drugamo), hada v. hadija, hado. hadar tur. (hader, haderiesved) sveti crni kamen u abi koji muslimani smatraju osobitom svetinjom i krajnjim ciljem svojih hodoaa. hadet tur. (hadet) potreba, nuda. hadi tur. (hady) hodoasnik koji je (kod muslimana) posjetio Meku ili (kod krana) Jeruzalem; takvi hodoasnici nose ispred svojih imena ili prezimena oznaku hadi, npr. Hadi Mustafa, Hadi Jovanovi; isto i hadija, 2. mn. hadija; prid. hadijin; hadijskl; en. hadljka, 3. -ci, 2. mn. -kl (ena koja obavlja ili je obavila had, hodoasnica); hipok. hado, 5. hado; ha-dlnica ena hadijina; hadiluk isto to i had; hadikuskun tobonji hadija (tj. tko govori za sebe da je bio u Meki, a nije). Haemus lat. antiko ime za gorje Balkan (gr. Aimos); isp. Hem. haf tur. oprost, oprotenje. hafaf, -afa, 5. hafafe tur. (hafaf) trgovac obuom, kundurdija. hafif prid. indekl. tur. (hafif) 1. lak, lagan; beznaajan; 2. imen. hafif, -ifa laka roba; 3. atr. atrovac koji nikad nema novaca, hafija tur. (hafije tajna) pijun, detektiv; Hafija en. ime sakrivena, tajna, hafiz, 2. mn. hafiza tur. (hafyz koji uva,
Haiti

hair

pamti) 1. musliman koji zna Kuran napamet; titula muslimanskog uenjaka; 2. mudar, pametan ovjek. Hafiza tur. (isp. hafiz) koja zna itav Kuran napamet, uvarica, hafnlj, -ija (pored hafnijum) kem. element, atomska teina 178,6; tablini broj 72, znak Hf; metal, po svojstvima slian cirkonu (naziv prema Hajnija, staro ime Kopenhagena); isto i keltij. haftajm v. halftime. Hag (Haag, Den Haag odn. 's Gravenhage) glavni grad Nizozemske (Holandije). hagada hebr. (proglas, vijest, pouka, pria) ilustrirana zbirka molitava i pjesama za idovski blagdan Pesah; znamenita je sarajevska hagada. Hagaj jedan od biblijskih proroka (isto i Agej). Hagar hebr. tuinka, strankinja, bjegunica (ime); po Bibliji ropkinja Sare, ene oca Abrahama, i njezina inoa; rodila Abra-hamu sina Izmaela, od kojega po predaji potjeu Arapi; isp. Agarjani. Hagen germ. zatitnik. hagiografija gr. (hagios svet + grafo piem) 1. pisanje ivotopisa svetaca; 2. ivotopis sveca; itije; hagiograf ovjek koji se bavi pisanjem hagiografija; prid. hagiografskl. haglih njem. v. hajkiih. haham, 2. mn. hahama hebr. isto to i rabin (u djelima Isaka Samokovlije). hahar mad. (hoher, a to od staronjem. ha-haere) 1. krvnik; 2. skitnica, fakin, vucibatina, potepuh, glupan. haik ar. komad tkanine dug 56 metara a irok 2 metra, nonja arapskih ena; prebacuje se preko glave i njime se ovija itavo tijelo preko ostale odjee (S. Batui). hain, 2. mn. halna tur. (hain) neprijatelj; izdajica; odmetnik, razbojnik, nevaljalac, nepouzdan, opak ovjek; isto i hainin (mn. haini); hainstvo, 2. mn. hainstava neprijateljstvo, izdajstvo. ha-ipsilon meu medicinarima naziv za histeriju (prema prvim slovima iste rijei koje se u stranim jezicima piu sa h [izg. ha] i y [izg. ipsilon]). hair, 2. mn. halra tur. (hajyr) 1. dobro, dobrota; srea, korist; 2. zadubina, graevina za javnu dobrobit; hairala koje dobro? to je, to eli? koja te srea nosi?; hair-dova (hajyr-dua) blagoslov; molitva za napredak i si.; hairdija dobrotvor, osniva zadubine; hairli sretan, estit; 512 hajde tur. (hajdi) 1. daj, deder! 2. idi, odlazi, poi, doi!; 3. mani, ostavi, pusti; 4. u uenju, iznenaenju: ma nemoj, to veli, zar, nije mogue i si.; 5. dobro, neka bude i si.; 6. (udvojeno: hajde-hajde) ii e to nekako, nije ni tako loe, moe se podnijeti i si. hajdlberki ovjek (Homo heidelbergensis) praovjek iz doba srednjeg kvartara, rekonstruiran po nekim nalazima kraj Hei-delberga (v. J . hajduk, -lika, 5. hajdue, mn. -uci tur.-mad. 1. odmetnik od turske vlasti i borac protiv nje za narodnu slobodu; 2. odmetnik uope, razbojnik; 3. provalnik, lopov, tat, prepre-denjak, previjanac; 4. momak slobodnog ponaanja, bearina, junak, dika (po Slavoniji); 6. tjelesni straar, gardist, pandur (Khuena sam videl z gardom i hajduki . . . ; Krlea). haj(e)riger njem. (Heuriger) ovogodinje vino. hajet tur. isto to i hajat, vajat (v. J . haj-faj v. hi-fi. hajgir, -ira v. ajgir. hajhet v. hi-hat.

povoljan, probitaan; hairluk radost, zadovoljstvo; hairola da bi dobro bilo!; hair-sahibija isto to i hairdija; hairsuz nesretnik; lijenina, danguba, besposliar, nevaljalac. Haiti crnaka republika u zapadnom dijelu istoimenog otoka (Karipsko more); glavni grad Port-au-Prince. haj engl. (hi) vrsta pozdrava, neto kao hej, halo; katkada i kao prilog: lijepo, dobro, izvrsno (npr. bilo je haj), hajat i vajat (v. J . hajati, hajem mad. (hajt) mariti, brinuti se za neto. hajcer, 2. mn. hajcera njem. (heizen loiti vatru) loa; hajcati, -am loiti; isto i hajcovati, -ujem; hajckerper njem. (Heiz-korper) grijae tijelo, uloak (eljezni, elektrini) kome je svrha da uz odgovarajue zagrijavanje odrava toplinu predmeta u koji je uloeno (npr. pe, pegla i si.). hajda njem. (Heidekorn) heljda; isto i hajdina. hajdamak tur. (hajdamak tjerati stoku) 1. batina, motka, toljaga, prut, kolac; 2. klip kukuruza. hajdamaki v. gajdamaki. Hajdar tur. lav.

hajkaj jap. vrsta japanske (kratke) poezije (strofa od tri stiha sa pet, sedam i opet sa pet slogova) (. Vueti). hajkiih njem. (heiklig) osjetljiv, izbirlj biraki, pipav (posao), koga ni zadovoljiti (ovjek). haj lajf v. high life. hajlaz v. ajlaz. hajluk v. ajluk. hajman, -ana tur. (hajme ator) (tko stanuje pod atorom), hajmve v. Heimvveh. Hajmver v. Heimvvehr. hajnak tur. (ojnamak igrati se, ; grohotan smijeh. Hajnrih v. Henrik. hajo, -oa. 5. hajou, 2. mn. hajo (hajos) ladar, brodar, burlak (v. J . hajran prid. indekl. tur. (hajran) za smeten, zaaran, izvan sebe. hajratskandidat njem. (Heirat i kandidat za enidbu, mladoenja, hajratslustig (lustig veseo, rasp koji se eli oeniti odn. koja se eli hajratsantrag brana ponuda, pi za enidbu, prosidba. Hajrija tur. dobri, sretni; en. (akc. i Hajrija). hajrola v. hair. Hajrudln, -ina, 5. Hajrudine tur.

srea vjere (islama). Hajrulah, -aha tur. dobro boje, hajta, -aa mad. (hajtas tjeranje, okr vitao u mlinu; mlinski kota; lopate skoga kola. hajter v. hator. hajtor v. hator. haju v. hajo (alski, kod koga jo enje: lijenina, bitanga, lola; hajduk) hajva tur. (havia) alatka za lemljen zavarivanje: isp. letkolben. hajvan, -ana, 5. hajvane tur. (hajvan) di ivotinja, ivine, stoka; zvijer; prid. h ski; hajvan-heim veterinar; h -vagon eljezn. vagon za prijevoz stok G-kola; isp. fivagon. hajvar, -ara tur. (havijar) 1. ajvar, k posoljena riblja ikra, naroito od mi jesetre, pastruge, keige; 2. vrsta od plavih patlidana s enjakom prom; haivarit / hajvarovit, -a, -o ikre, ikrast (riba); hajvarovit aran hajz tur. (hajz) menstruacija; hajzli prid. i koja ima menstruaciju. hak1 tur. (hak) 1. onaj dio prihoda u i koji su kmetovi morali davati spah raun, plaa, zasluga; 3. vlasnitvo. hak2 tur. (hak rezanje, brisanje)
513

halas2 haktok njem. (hacken sjei + Stock panj) mesarski panj (na kojem se sijee meso u mesnici); takoer i ovisoka naprava s kukama za razapinjanje zaklane stoke u svrhu deranja koe i paranja (isp. Slavonci svinju vjeaju na haktok; Novine). haktalah tur. (isp. hak 3) istiniti i uzvieni bog. hal', hala tur. (hal stanje, prilika) 1. bijeda, nevolja, nesrea; 2. materijalno stanje, imovina, imetak. hal2, hala, lok. halu, mn. halovi, engl. (hal) 1. dvorana; 2. predsoblje; 3. predvorje javnih zgrada. hala1 v. ala. hala2 tur. neistoa, prljavtina; odvratno eljade gad. hala3 tur. (hala), zahod, nunik. hala4 v. hal2. hala5 tur. (hala) stalno, neprekidno, jo uvijek. hala6 tur. (hala) tetka (oeva ili materina sestra), halabarda v. helebarda. halabuka, 3. -ci tur. (isp. halakati) vika, vreva, graja, buka, galama, mete, nered, urnebes, halaj v. alaj. halajka tur. (halajik) 1. robinja, slukinja; 2. jeziavo ensko; 3. pokvareno ensko, bludnica, razvratnica, prilenica. halak v. alak. halaka hebr. (halaka pravac, smjer puta) pravniki dio hebrejske rabinske predaje. halakati, halaem tur. (isp. alah) 1. vikati alah, tj. boe, pri juriu, u bitki ili i inae u uenju ili snebivanju; 2. prenes. vikati, derati se, galamiti; svr. halaknuti, halaknem. halal, -ala tur. (halal) blagoslov; oprost (v. halaliti); prot. haram, halala tur. (halhal) narukvica, grivna, kolut, halka. halali jranc. (hallali) uzvik i znak lovakim rogom kod hajke na jelene kojim se javlja da su psi opkolili jelena; takoer i trubni znak za zavretak lova. halaliti, halalim tur. (isp. halal) oprostiti, opratati, blagoslivati, eljeti sreu; halaliti se oprostiti se, rastati se; pozdraviti se pri rastanku; izmiriti se; halaljivati, ha-laljujem opratati. halamanka v. alamanka. halapljiv v. alapljiv. halas1, -asa, 5. halase mad. (halasz) ribar; prid. halaski. halas2, -asa tur. (halas) izbavljenje, spasenje,
halki

frazama: dati kome haka doskoiti kome, odoljeti; doi kome haka dohakati kome, upropastiti koga, uiniti neemu kraj, savladati. hak3 tur. (hak prav, istinit) kao prvi dio u sloenicama: pravi, nepatvoren, istinit; kao pril.: pravo, tono; hak mu je tako mu i treba, pravo mu budi! hakan, -ana tur. nekadanja titula turskih sultana. hakara, 2. mn. -ara tur. (hakaret) grdilo, rugoba, nakaza; bijednik; isto i hakare, -eta. hakbajl njem. (hacken sjei + Beil sjekira) mesarska sjekira, satara. hakbret njem. (hacken sjei + Brett daska) kuhinjski predmet, daska posebna oblika (obino s drkom) za sjeenje mesa ili za sjeckanje luka i drugog povra. Hakeldama hebr. (hakel pretiak) u Bibliji naziv za njivu koju su Izraelci kupili za 30 srebrnjaka to im ih je Juda, izdajica Kristov, vratio poto se pokajao za svoj in izdaje, tzv. krvna njiva, njiva lonareva (Kranjevi). haken njem. (Haken kuka) kuka, klin, avao (isp. Nad vratima bio je zabijen velik avao haken zvan kod nas u gradu; Krlea, Veliki metar sviju hulja). hakenkrojc njem. (Haken kuka + Kreuz kri) kukasti kri, svastika ( v . J ; simbol njemakog faizma. Hakija tur. istiniti, pravi. hakik, -ika v. akik. hakikat tur. (hakikat) 1. istina, istinitost, pravo stanje stvari; 2. sutina, bit, sr; hakikane istinito, stvarno. nikim tur. (hakim) uenjak, filozof; sudac, kadija. hakl njem. (haken kvaiti) u govoru (starijih) zagrebakih sportaa izraz za nogomet (obino u slobodnom prostoru uz savsko kupalite) koji se igra u kupaim gaicama, i to bez ikakvih pravila, nego kako tko koga zakvai. hakli tur. (isp. hak 3) pravedan, pravedno, zaista; haklija, 2. mn. haklija potenjak, pravednik. hakmak, hakman v. ahmak. hakn njem. (Haken) kuka, kvaka, zakaka; haknkrajc v. hakenkrojc. Hakon v. Hagen. haksuz tur. (isp. hak + suz bez) nepravedno, bespravno; haksuziuk nepravo, nepravda. hakam v. akam. halasiti1 514

osloboenje, rastereenje (pa i sretan porod). halasiti', halasim (isp. halas') ribati, ribariti, baviti se ribolovom. halasiti se, halasim se (isp. halas2) osloboditi se, spasiti se. halas-le (halasz-le) riblja juha; isp. fisupa. halat', -ata mad. (alattsag) ue za vezanje laa, amaca; konop laenT. halat2 v. alat. halat3 tur. (iz nekog istonog jezika) irok orijentalni ogrta, domai kaput, kuna haljina, lijeniki (bijeli) kaput, radno odijelo, kuta i si. (Krlea). halav' v. alav. halav2 tur. prljav, gnusan (isp. hala2). halavan, -vna, -vno 1. v. halav2; 2. prenes. bijedan, nitavan. halaza, 2. mn. halaza gr. (chalaza zrno tue, grada) u botanici: mjesto u zametku sjemena gdje ulazi sudovni snopi; halazion med. tvrdo zrno u onom kapku; jeme-nac, jemiak, miak, jamen. halbcilinder njem. (halb pola + isp. cilindar) polucilindar (tvrdi, obino crni muki eir polukuglastog oblika za sveane prigode); u zagrebakom govoru popularno: halbec. halbtarke njem. (halb pola + stark jak) polujaki, nedorasli; u Njemakoj izraz za pojam koji se kod nas razumijeva pod frajer, u Engleskoj tediboj, tinejder (v. J . halbua njem. (halb pola + Schuh cipela) polucipela. halcedon v. kalcedon. ha Ida njem. (Halde obronak, pristranak, osoj, humak) stovarite tvornikih otpadaka (zapravo Schutthalde, isp. uta). Haldeja / Kaldeja (v.). halebarda v. helebarda. haleluja r. aleluja. halom v. alem. halef e. (it. haler) v. heler. half engl. (half-back, isp. half pola 4- back brani) sport, pomaga, igra u nogometnoj, hokejskoj i si. momadi kome je dunost istodobno pomagati obrani i navali; half-linija srednji red, pomoni red. halfa ar. isto to i esparto (v.); isp. i alfa2. halftime engl. (it. halftajm, isp. half pola + time vrijeme) 1. sport, poluvrijeme, polovina igre, svaka polovina ovog ili onog takmienja u igri; 2. odmor izmeu jednog i drugog poluvremena. halhala, 2. mn. halhala tur. (halhal) narukvice; isp. halala. hali prid. indekl. tur. (hali) prazan, pus
Hallevev komet
515

eljadi, bezljudan; neobraen, zaner nenaseljen. Halid tur. vjeni; en. Halida. halieutika, 3. -ci gr. (halieiis ribar) ri ribarstvo. hafif i kalif (v.) pored halifa, -ife (u obliku ovako obinije nego kalifa), hali-gali v. hully-gully. haligrafija gr. (hals sol + grafo ] nauka o solima i o dobivanju soli u sola halija, 2. mn. halija tur. (hali) fini ilim, perzijski sag. Haul, -ila, vok. HalHe tur. iskreni, prijatelj, ljubimac, haliluk tur. (isp. hali) pusto, praznina; seljenost, bezljudnost; haliluina 1. od haliluk, tj. velika pusto, velika nina; 2. pusto, naputeno zemljite; kua. Hafim, -ima, 5. Hallme tur. blagi, > naravi; en. Halima. halis prid. indekl. tur. (halis) ist, nepatvoreni, bez primjese; halisan iskreno, otvoreno, bez zadnjih misli. ha lit, -ita gr. (hals) sol (kamena ili kuhii halk tur. (halk) 1. stvor, stvorenje; 2. i ljudstvo, eljad. halka, 3. -ci, 2. mn. halki (akc. i halka, halki) tur. (halka prsten, kolut) 1. i bioug; kovni kolut na vratima; karika, obru; 2. prenes. vrsta veza, s spoj; 3. oma, petlja; v. alka; halkali ima na sebi halke, to je nabijeno obrt Halkidika, 3. -ci preteno gorovit otok u sjevernoj Grkoj (na njer Atos Sveta gora). halkiddn v. kalcedon. Halkiona u starogrkoj mitologiji ki vjetrova Eola i ena kralja Kejika; 1 ovaj utopio u moru (s njezinim in na ustima), bogovi su nju i njega pre u ptice zimorodke, burnice, dopustiv doba njezina sjedenja na jajima vlai moru potpuna utiha; odatle halkidiu bezvjetren, miran, tih (o moru). halkografija gr. (chalkos bakar, tu, grafo piem) 1. bakrorez(bai 2. ustanova za reprodukciju grafikih va; halkograf bakrorezac; halkopiri (isp. pirit) rudaa, bakarni i sulfid; bakarna pakovina; halkzin, -i

Ham

rudaa sulfid bakra; halkolitik bakreno doba u razvoju Zemlje. Hallevev komet naziv jednoga nebeskog tijela za koje je engl. astronom Edmund Hallev (16561742) dokazao da se redovito vraa (svakih 76 godina; posljednji put je komet promatran god. 1910). Hallstadt mjesto u Austriji gdje su pronaeni ostaci starije periode eljeznog doba (oko 900450. pr. n. e.); to se razdoblje i zove haltatska perioda. naima gr. (halma skok, skakanje) vrsta drutvene igre s figuricama na daski slinoj ahovskoj; dama; cilj je premjestiti vlastite figure na protivnikovo polje. halmatogeneza gr. (isp. halma i geneza) razvoj koji ne tee normalno nego u skokovima, skokovit razvoj; isp. ortogeneza. halo' engl. (hallo) 1. glasni doziv; hej, ej, doi, pazi! 2. doziv na telefonu; izvolite se javiti, ovdje sam, sluam i si.; 3. u Engleskoj i Americi pozdrav, kao nae zdravo (po izgovoru: helou).

halo2, -6a gr. (halos gumno, okruglo mjesto) svijetao okrug oko sunca ili mjeseca; kolobar oko oiju, podonjak, krug oko sisne bradavice. halo2, -6a buka, galama, uzbuenje. halobionti gr. (hals, 2. halos sol, bios ivot) svi organizmi koji ive u morima, na slanim ili poluslanim (boatim) stanitima. halodri njem. potepuh, vjetrogonja, nestanik, lakoumnik. halofiti gr. (hals, 2. halos sol + fyton biljka) biljke s bogatim sadrajem soli, rastu obino uz more; na izraz: slanjae. halogeni (-geni) gr. (hals sol + genesis stvaranje, postanak) koji stvara sol; halogeni elementi jesu: fluor, brom, jod, klor (nazivaju se tako, jer sa metalima daju direktno soli); primjenjuju se u tehnici i medicini; kemijski su vrlo aktivni. haloidi gr. (hals, 2. halos sol + eidos lik, izgled) v. halogeni elementi, halov mad. (halo) v. alov. halovit v. alovit.

halpcilindar v. halbcilinder. halsband njem. (Hals vrat + Band traka) ovratnik; ogrlica (obino se misli na pasju ogrlicu), haltatski v. Hallstadt. halt!1 njem. (halt) stoj! stani! halt verda! (halt, wer da stoj, tko tamo, tj. tko ide?) povik straara u nekadanjoj austrougarskoj vojsci kojim su nou zaustavljali prido-lice; haltati, -am zaustaviti; isto i haltovati, -ujem. halt2 ba, dakle; esto i neprevedivo, osobito kao neka potapalica za izraavanje rezignacije (kod naih starijih pisaca i u obinom govoru). haltati v. halt1. halter, 2. mn. haltera njem. (halten drati) dra, naprava (obino na odjei) kojoj je svrha da neto pridrava (esto kratica za buznhalter, soknhalter i si.). haltovati v. halt1. halucinacija lat. (alucinari, halucinari trabunjati, buncati) privienje ili pojava obmane sluha, njuha itd. koja se javlja uslijed poremeaja djelatnosti mozga; tobonja apercepcija neega to ne postoji; glag. halucinirati, -cinlram; halucinogen (isp. geneza) koji stvara, izaziva halucinacije (npr. hai, meskalin i druge droge); isto i halu-cinantan, -tna, -tno; halucinoza bolest s estim pojavama halucinacija; haluci-nator ovjek koji pati od halucinacija.
hama

halurgija gr. (hals sol + ergon cijelo) nauka o dobivanju soli. haluzi (mn. m. r.j hebr. (pioniri) idovski mladii koje je u toku prvog svjetskog rata organizirao u Rusiji Josip Trumpeldor u svrhu da se isele u Palestinu (Izrael), tamo nastane i regeneriraju nekadanju, postojbinu svoga naroda radom vlastitih ruku. halva (akc. i halva) ar.-tur. (halva, helva) istonjaka poslastica od brana, meda ili eera, masti i drugih dodataka, npr. oraha (govori se i alva)\ v. eten-halva i tahan--halva; halvadija (akc. i halvadija) ovjek koji proizvodi odnosno prodaje halvu; halvadinica radionica odn. prodavaonica halve; halvaluk 1. novac za halvu; 2. napojnica, nagrada za neku uslugu, baki. halvat, 2. mn. halvata tur. (halvet) 1. prizemlje, soba u prizemlju, obino namijenjena za ene koje su se sakrivale od stranih mukaraca; 2. mirno, osamljeno mjesto; halvatan, -tna, -tno 1. prostran, irok, komotan; 2. izdvojen, zaseban; halvat avlija prostrano ograeno dvorite. halvedija i si. v. halvadija i si. ham, hama (akc. i ham, hama) mad. glavni dio konjske opreme za prezanje pred kola. Ham hebr. (haman biti toplo) prema Bibliji jedan od sinova Noinih (najmlai),

516 pored Sema i Jafeta; narugao se ocu kad se ovaj u snu otkrio, i pozvao brau da se zajedno smiju golotinji oevoj. Braa su to odbila, nego oborenih oiju pokrie oca. Kad je Noa, probudivi se, saznao to se dogodilo, rekao je: Proklet bio Ham, blagoslovljeni Sem i Jafet. Ham se smatra praocem afrikih naroda (v. hamiti) isp. Kam. hama, 2. mn. hama tur. (od hanuma) majka, baka, svekrva, hamada ar. pusta kamenita visoravan bez pijeska (u Sahari). hamadrijada v. drijade. hamahromija gr. (hama zajedno + chro-ma boja) tipogr. istodobno tampanje u vie boja, viebojni tisak. hamajlija tur. (hamail) amulet, bazulmet, talisman; predmet koji praznovjerni ljudi nose uza se da ih toboe brani od zla; umanj. hamajlijica. hamak, mn. -ci, 2. hamaka panj. (hamaca, iz karipskog jezika) visea mrea (mornarska), visaljka, mrea lealjka; isp. hen-gemata. hamal, -ala, 5. hamale tur. (hamal) nosa, trhonoa, hordar, treger; isto i ha-malin, mn. hamali, 2. hamala; prid. ha-malski; hamalija nagrada hamalu za uslugu; hamaliti, hamafim 1. raditi kao hamalin, biti nosa; 2. teko raditi uope. hamam, -ama tur. (hamam) javno kupalite; hamamdija namjetenik ili upravitelj, poslovoa u hamamu; en. hamamdljka; hamamdik, mn. -ci kupaonica (u kui). hamamelis drvo vlanih uma Sjeverne Amerike (kora i listovi upotrebljavaju se u medicini). ham-and-eggs engl. v. hemendeks. hambar v. ambar. hambir, 2. mn. hambira tur. (hampa, hempa druba) povorka, niz, grupa, skupina (ljudi ili ivotinja). hamburger (prema njem. gradu Hamburgu) 1. vrsta osobito preparirane slanine; 2. vrsta vinove loze i groa; 3. u engleskom jeziku: mljeveno ili sjeckano (kosano) govee meso, fairani nicl. hamburgirati, -burgiram v. koventrirati. Hamdija tur. slavljeni, hvaljeni (po postanku u vezi sa Muhamed), hameleon / kameleon (v.). hamer posebna vrsta papira za crtanje, hametom (/' hametice) v. ametom. Hamid tur. zahvalan bogu; en. Hamida. hamijet tur. (hamijet) zagrijanost za

hs

djela, patriotizam. Hamilkar fen. (ha melkkart) kralj dr: vladar hamian v. amian. hamiti (isp. Ham) pripadnici jezine naroda koji stanuju uglavnom u (Berberi, stari Egipani, Kopti i dr. semiti, jafetiti. Hamlet glavno lice iz istoimene Shaki reove tragedije; prenes. ovjek koji dl misli, ali ne moe da se odlui ni na djelo; kolebljivac; hamletizam, -zma sanje u duhu Hamletovih problema lebljivost, neodlunost; isto i hamleto (prvo kod Matoa, a oboje kod Krle hamli tur. koji dugo nije radio; nena na rad; neupuen, nevjet u radu; hamljiv (Nar.). hampa, 2. mn. hampa tur. (hampa) 1. pori pomonik (isto i hampadija); 2. p 3. sprega, zaprega; 4. opor, ergela. hampamuk tur. 1. fini pamuk; vata; 2. / dobra, besprijekorna njega, udobnost. hamper v. amper2. hamprzetl do smijenosti iskvaren grebaka rije za (njem.) handbrazleta hamsln, -ina tur. (hamsin pedest drvfgi period zime (rauna se p< dana, od 1. sijenja do poetka o 2. suh i vru vjetar u Egiptu (pue i stinje). hamur tur. (hamur) tijesto; hamurluk ljenje u pekarni gdje se mijesi krr gdje se pravi tijesto. Hamurabi, -ija babilonski kralj (1729 pr. n. e.), poznati zakonodavac; njegov nik zakona uklesan je klinovim pi na stupu od crnog diorita; prid. I rabijev. Hamza tur. lav. ham/ah (poetna slova hebrejskih rij jednu i drugu ivotinju) krianac m i i zebre. han', hana i hana, mn. hanovi tur. 1. gostionica; 2. prenoite za puti karavane; karavansaraj, svratiste; pria ski. han2, hana v. kan. hana tur. (hane) kua, lokal. Hanaan v. Kanaan.

hanbelije (mn. m. r.) pristae eri pravne kole Ahmeda

handball
517

ibn Hanbela ( koji je nauavao da se u pravu

harabatlija

upotrijebiti argumenti razuma za sluajeve gdje nema tradicije, handball engl. rukomet. handbrazleta njem. (Hand ruka + isp. brazleta) narukvica, grivna. handicap v. hendikep. handler njem. (Handler od handeln trgovati) trgovac, prodava, pokuarac; handlati, -am trgovati; isto i handlovati, -ujem. handrak v. andrak. handremi engl.-njem. (hand ruka) figura u kartakoj igri remiju kad neki igra ve kod dijeljenja dobije tako sparene karte da je bez izvlaenja drugih karata igra odmah u poetku njegova (remi iz ruke). hands engl. v. henc; hands off (it. hendz of) - ruke k sebi; hands up (/7, hendz ap) ruke uvis, predaj se! handar, -ara tur. (hander) orijentalni dvosjekli bojni no za sjeenje i bodenje; kama; jatagan; umanj. handari. handija, 2. mn. handija (akc. i handija, 2. mn. handija) tur. (isp. han) gostioniar, svratitar; prid. handljskl (handljskl). hangar jranc. (hangar) specijalno spremite za smjetaj i uvanje letakih aparata, vozila, strojeva i si. Hanibal fen. (hanan-baal) dar boga Bala; Hannibal ante (ad) portas lat. Hanibal pred vratima; poklik strave u Rimu kad se kartaanski voa Hanibal god. 211. prije n. e. pribliio sa svojim etama tome gradu; danas: prijeti velika opasnost. Hanifa tur. vjeri privrena, prava muslimanka. hanikah tur. dervika kua s internatom za dervie. Hansvurst njem. (Hans Ivica + Wurst kobasica) komino lice u njem. kazal. umjetnosti koje odgovara pojmu harlekina ( v . ) u tal. komediji, a donekle i naem Pometu (Pomet Trpeza); hansvurstijada podvig u stilu Hansvursta ( M . Mat-kovi). hanta mad. (hant) humak, humi. hantalast, -a, -o tur. (hantal) grub, nezgrapan. hantkus njem. (Hand ruka + Kuss poljubac) rukoljub (alski); isp. kistihant. Hanuka, 3. -ci hebr. (posveenje hrama) idovski blagdan kojim slave sveeniku porodicu Makabejaca, osobito njezine zasluge za ukinue hara1

grkog bogosluja koje je uveo sirski kralj Antioh; slavi se osam dana, poevi od 25. kisleva (na studeniprosinac). harnima, 2. mn. harnima (akc. i harnima, 2. mn. hanuma) tur. (hanym) gospoda, ena, supruga, brana druica (kod muslimana); isto i hanum (indekl.); umanj. hanumica pored hanumica (gospoica). Hanza njem. (Hansa) savez njemakih trgovakih gradova koncem srednjeg vijeka; hanzeatski koji pripada Hanzi ili se na nju odnosi. haos / kaos, haotian / kaotian ( v . ) . hap, hapa, lok. hapu, mn. hapovi tur. (hap boba, zrno) kuglica, bobica, pilula; isto i hapa (:. r.), 2. mn. hapa. hapakslegomenon gr. (hapax jedanput + lego govorim) rije koja se javlja samo jednom ili rijetko (u pisaca); mn. hapakslegomena (sr. roda); isto i hapaks-eiremenon (gr. eiro govorim, kaem). Hapi, Hapis staroegipatski oblik za Apis (Nazor). haplologija gr. (haploos jednostavan + logos rije, govor) u lingvistici: pojednostavnjen izgovor; isputanje istih ili slinih glasova ili glasovnih skupova (npr. Tankosi od Tankokosi). happening v. hepening. happv ending v. hepiend. haps gr. (haptS spopadnem veem) zatvor, uze, tamnica; isto i hapsa, 2. mn. hapsa / hapsana, 2. mn. hapsana (tur. hapisane); prid. hapsanskl; hapsandija tamniar; hapenlk, 5. -e, mn. -ci (akc. / hapenik, -ika, 5. hapenle, mn. -ci) uhapenik, utamnienik; en. hapenica / hapenica; hapsiti, -Im zatvarati; uhi-ivati; uhititi. haptak njem. (habt Acht pazite!) komanda u nekadanjoj austrougarskoj vojsci: pozor, mirno. haptiki gr. (hapto diram, hvatam) koji se odnosi na dodir; dodirni, opipni; haptike halucinacije pojave pri kojima bolesnik osjea kako ga netko dira, kako netko s njim lei u krevetu i eventualno spolno opi i si. (od ega, dakako, nita nije istina). har1 gr. (haris) korist (npr. zauhar). har2 v. ahar, ar. hara perz. vrsta svilene tkanine. harabatlija tur. (harabati) 1. rasipnik; nemar-nik, boem, pijanica, bekrija, 2. trona i zaputena kua, ruevina, razvalina (dolazi i u obliku harabatija). 518 haramiti, haramlm tur. (isp. haram) prokleti, proklinjati. haramzada, 5. haramzado tur. (isp. haram + zade dijete) 1. kopile, bastard, 2. hulja, nevaljalac, nitkov, razbojnik. haran', harna, harno; odr. harni, -a, -o gr. (haris) 1. zahvalan; 2. v. oran. haran2 (oblici i akcenti isti kao i kod prethodne rijei) tur. (isp. ar. u znaenju stid, dakle onaj tko ima stida) estit, poten, valjan, moralan, dobar; snaan, vrijedan. haranga, 3. harangi, 2. mn. harangi franc. (harangue) prvotno sveani govor sa mnogo rijei o neznatnoj stvari; danas vatren hukaki govor; podbadanje, poticanje, podstrekivanje; harangirati, -rangiram podbadati i razdraivati masu protiv nekoga; hukati i raspirivati (npr. na rat); haranger, -era govornik koji harangira; huka, podbada, podstreka; prid. haran-gerskl. haranija tur. (harani) velik bakren kotao; golema posuda za kuhanje; oranija. Harappa jedno od najznaajnijih zita prastare hinduske kulture u stanu (isp. Mohendo-daro). harar, -ara tur. (harar) vrea od kc uve. hararina.

hara,' -aa tur. (harad) glavarina (porez koji se svake godine naplaivao od svake nemuslimanske glave); prid. harakl; haralija ovjek koji je kupio hara; poreznik; prid. haralljskl. hara2, hara tur. (hard) troak, potroak, izdatak. haraiti, haraim (isp. hara) 1. skupljati hara, ubirati porez; 2. prenes. pustoiti, otimati, pljakati; isp. harati. harakiri, -ija jap. naziv za naroiti nain samoubojstva koji je u Japanu uobiajen kod tzv. viih slojeva, samuraja (rasporenje trbuha vodoravnim rezom). harakter v. karakter. Harald germ. vojskovoa. haram, -ama tur. (haram nedoputen, zabranjen u vjerskom pogledu; nepovrediv) prokletstvo; grehota; prot. halal. harambaa, 5. -baa i -bao tur. (isp. haramija + baa glavar) 1. poglavica nad haramijama ( v . ) ; 2. poglavica nad hajducima; prid. harambain; harambaovati, -ujem biti harambaa. harambaii (mn. m. roda) sarma (u Dalmaciji). haramija, 5. -amija / -amijo tur. (harami razbojnik, bandit) 1. razbojnik, zloinac, kradljivac; 2. vojnik (kod Krlee: vojni-ina); 3. starjeina nad pandurima, voa straara; 4. nasilnik uope; siledija; prid. haramijin; haramljskl.

hararet tur. (hararet) vruica, groznica; elja; pouda, enja, pohlepa. harao rus. (horoo) dobro, lijepo. harati, -am (akc. i harati, haram) tur hara; harap etmek) 1. pljakati, 1 otimati; 2. pustoiti, satirati, nanositi isp. haraiti. harba, 2. mn. harba ; harbl tur. (harbe) 1 helebarda (v.). harbija 2. mn. harblja tur. (harbi) ip nabijanje puke (kremenjae) odozgo. harc mad. (harcz) borba, bitka, boj harcovati, -ujem boriti se, tui s tovati; harcovanka, 3. harcovanki, 2 harcovankl bojna pjesma harcer', 2. mn. harcera vrsta kan (isp. Harz). harcer2 polj. (harcerz) u Poljskoj isto kod nas izvia, a u zapadnim zerr skaut. har 1. v. hara2; 2. utroeni, upotrij materijal; kart; hariti, -Im t tratiti novac lakomisleno; harlija, 2 harllja rasipnik; harljiv rasipai haraTija tur. puka velikoga kalibra ( har [v. hara2] jer troi mnogo barut;
Haribda

hardalj, -alja tur. (hardal) 1. goruica ia, sinapis ( v . J ; 2. korov, trnje, st vina. hardov, -ova, 2. mn. hardova mad. (h bava, bure; umanj. hardovi. hardvvare engl. (it. hardver) metalna, e roba, eljezarija; u elektronici: ma koji ulazi u konstrukciju elektro raunara, pa i sam raunar; isp. softw; harem tur. (harem) kod muslimana ; dio kue, potpuno odijeljen od c prostorija (stranim mukarcima ula branjen); 2. zajedniki naziv za eljad u muslimanskoj kui; 3. ogr; dvorite uz damiju (djelomice gn 4. prenes. vie ljubavnica jednoga karea; isto i haremluk; prid. haremski. hareli prid. indekl. tur. (ary) dugaak lakat. harf tur. slovo, pismeno. harfa, 2. mn. harfa / harfi njem. (Harfe): muziki instrument u koji se svira tic; ica; poznat je iz drevne starine; u s menoj harfi ice su nategnute na oki
519 Haron

postavljenom okviru, snabdjevenom rezo-natorom; isp. Eol; harfist(a), 2. mn. harfista svira na harfi; en. harfistica i har-fistkinja. Haribda v. Skila. harijada v. hariti. harijan ind. dijete boje (naziv kojim je Ma-hatma Gandhi nazvao pripadnike najbjed-nijih slojeva u Indiji, tzv. nedodirljivih); isp. parija. haringa, 3. -gi, 2. mn. haringa i haringi njem. (Hering) sle; vrsta srdjele iz Sjevernog mora. harir, -ira tur. (harir svila) v. erir. Haris tur. lav. haritatlvan v. karitativan. Harite, Harita (mn. . roda) v. Gracija. hariti, -Im mad. (isp. harc) tui, batinati, mlatiti, lemati; harijada tunjava, guva. harizma gr. (harisma milost, dar) u teologiji: boanska nadarenost, sveto nadahnue, osobita mo steena bojom milou (vi-dovnjatvo, mo komuniciranja sa svecima i si.); prid. harizmatskl. harlekln, -ina, 5. harlekine tal. (Arlecchino) aljivo lice iz talijanske komedije; lukavi sluga-spletkar; prevrtljivac, lakrdija, luda; prid. harlekinov; harleklnskl; harlekinada lakrdija, komedija. Harlem crnaka etvrt u New Yorku (sjeverni dio otoka Manhattana); isp. Haar-lem. harli prid. indekl. (harly) 1. silan; 2. ljutit, srdit, nabusit, silovit; 3. v. arli. harmak mad. (hamargat ubrzava, pouruje, tjera, goni, navaljuje) u frazi: na harmak: brzo, urno, na brzinu, bre-bolje. harman, 2. mn. harmana tur. (harman) gumno. harmandija tur. (harman mjeavina razliitih vrsta duhana) kvasac duhana; radnik duhanske struke koji radi na kvaenju duhana. harmatan suh vjetar u primorju Gvinej-skog zaljeva (zapadna Afrika). harmica, 2. mn. harmica mad. (harmincz trideset) mjesto gdje se plaala carina (od trideset krajcara), a onda uope: carina, carinarnica, mitnica; isto i harmlcija; Harmica (Harmica) se nekada zvao i dananji Trg Republike u Zagrebu; kasnije su ga prozvali Tridesetnica (tamo se naime ubirala carina); harmicnjurist hohtapler koji se predstavlja kao student, a zapravo je badavadija, luftinspektor (Mato); ovjek koji rasuuje na ulici svojim zdravim razumom. Puki mudrija (N. Batui); harpadik koji prevozi mrtvace na onaj svijet preko podzemne rijeke Stiksa. harpadik v. arpadik. Harpagon, -ona, 5. Harpagone franc. tip krca (po imenu glavnog lica Moliereove komedije krtac).

harmiar 1. carinar, mitniar; 2. trgovac, kramar; isto i harmicija, -aa. Har modi je i Aristogiton dva atenska mladia (6. st. pr. n. e.), atentatori na tiranina Hi-parha; slavljeni kao osloboditelji, imali su spomenik u Ateni. harmonian, -na, -no gr. (isp. harmonija) skladan, suglasan, sloen, blagozvuan, jednoduan. harmonij, -ija (pored harmonijum) gr. muziki instrument slian orguljama. Harmonija u starogrkoj mitologiji lijepa ki Aresa i Afrodite, personifikacija sloge i reda; harmonija (akc. i harmonija) gr. (harmonia spajanje, slaganje, sklad) 1. sklad dijelova jedne cjeline; 2. muz. a) dio teorije glazbe koji prikazuje sastavljanje akorda; b) istodobno zvuanje nekoliko skladnih tonova; blagoglasje, blagozvunost; 3. sklad, skladnost, sukladnost, sloga, slonost, jednodunost; prid. harmonijski. harmonika, 3. -ci gr. (isp. harmonija) 1. vrsta glazbala, graenog po principu orgulja; a) usna harmonika sviranje se proizvodi puhanjem u skladno udeeni vei ili manji instrument koji se dri u ruci i stavlja na usne; b) runa harmonika svira dri glazbalo u ruci, rastee mijeh i prebire prstima po tipkama ili po klavijaturi; desnom se rukom svira melodija, a lijevom pratnja, basovi; 2. prenes. ispresavijen ili izguvan predmet kao mijeh na harmonici (npr. neizglaane hlae); 3. prenes. rastezljiv predmet; harmonika, -aa, 5. harmonikau svira na harmonici; en. harmonikaica; prid. harmonikakl. harmoniozan, -zna, -zno v. harmonian. harmonirati, harmonlram (isp. harmonija) biti u skladu, ivjeti u harmoniji, slagati se; isto i harmonisati, -em. harmonium v. harmonij. harmonizacija gr. (isp. harmonija) komponiranje muzike pratnje uz jednu melodiju; harmonizirati, -izlram 1. dati muziku pratnju jednoj melodiji; 2. dovoditi u sklad, usklaivati; 3. isto to i harmonirati (v. J ; isto i harmonizovati, -ujem. harmost gr. (harmostes) upravitelj, vladar, zapovjednik, namjesnik, upravlja. harnadla njem. (Haar kosa + Nadel igla) ukosnica (igla za kosu). harnost, -osti (isp. haran1) zahvalnost. Harold v. Harald. Haron u starogrkoj mitologiji laar 520

harpija, 2. mn. harplja gr. (Harpvia) 1. u starogrkoj mitologiji jedno od bia koja su zamiljena kao pola djevojke, pola ptice grabeljivice, brze kao vjetar, a pro-dirale su

sve do ega su stizale; simbol neza-sitljive grabeljivosti; Vergilije ih opisuje: To su ptiurine tijelom, a djevojke mlaahne licem, | trbuh im gnusa je pun, a vjeno su od glada blijede, i ruke im kakono kuke (Eneida III, 216 i d.); 2. grabeljiva juno-amerika ptica sokolovka; 3. pakosna ena; isp. Finej, Strofadi. Harpokrat staroegipatsko boanstvo utnje i tajanstvenosti, sin Ozirisa i Izie (Mato, koji ga smatra starogrkim boanstvom, a stvarno mu je kult iz Egipta prenesen u Grku i Rim). harpun, -lina hol. (harpoen) bodva, ostve, osti; orue za bacanje, slino koplju, moe biti i dvozubo i trozubo; upotrebljava se u lovu na morske ivotinje (naroito u lovu na kitove i velike ribe); isto i harpuna (. roda); harpunar, -ara, 5. harpunaru / -are lovac na kitove, specijalist u gaanju harpunom; isto i harpuner, -era; harpunirati, -puniram pogoditi harpunom. Harry v. Henrik. Haranj v. Aranj. harta v. hartija (Nar.). hartan, -tna, -tno njem. (hart tvrd, jak, opor; kao prilog; estoko, ljuto) u osjekom govoru izraz za sve snano u pozitivnom i negativnom smislu. hartija, 2. mn. hartija gr. (chartes list papira) papir; umanj. hartijica; uve. har-tijeina / hartijetina. harun tur. (haryn) tvrdoglav, otporan, udljiv, divlji, jogunast, neposluan, nepokoran, ljut, silovit, obijestan; izv. harunluk. Harun Al-Raid bagdadski kalif (89. st.), znamenit u povijesti svoga naroda, no jo je znamenitiji po mnogim legendama koje se priaju o njemu, osobito u djelu Tisuu i jedna no (tip idealno dobrog vladara). haruspeks lat. (haruspex, 2. -spicis) vra, osobito onaj koji je kod starih Rimljana gatao sudbinu iz utrobe rtvene ivotinje; isto i haruspik, mn. -ci. harvanija v. havranija. Harvardovo sveuilite (Harvard Univ najstarije sveuilite u USA, osnc 1636. u gradu Cambridge (Massachu ime po jednom od suosnivaa J Harvardu. Harz (it. Harc) gora u srednjoj Njem (po njoj nose ime kanarinci harceri najvii vrh Brocken (it.
hasta la.

Brokn) odg u njemakim priama o vjeticama r Kleku. has1 tur. (has) vlasnitvo, posjed (c vezirski, velikaki). has2 atr. jelo, hrana; hasati, -am jesti hasaba, 2. mn. hasaba tur. (asab rod dio batine koji enska osoba ne naslijediti (kua, gumno, pojata i si.). hasan, hasm v. hasna. Ilasan tur. lijepi (isp. Hasna). Hasanaginica (pored Hasan-aginica) < iz nae narodne pjesme, ideal uzorne i i vjerne ene (drame Milana Ogris i Alekse antia; u nae vrijeme i film' hasbata (-a) v. hazbaa. Hasblatt bit e kod Matoa pogre! Kaseblatt. Haslb,-iba,5. Hasibe tur. plemeniti, en. Hasiba / (akc.) Hasiba. hasidizam, -zma hebr. (hasidim pol vjerski mistiki pokret Zidova u ist< evr&pskim zemljama, medu poljskin skim, maarskim i rumunjskim ido osnovan na istoimenom pokretu iz 2. st. (stari hasidi su se pridravali i skih zakona i nisu potpali pod u helenizma, v.); isp. zadik. hasiluk tur. (isp. asi) drskost, naduvi hasiti se, hashn se biti drzak, nad napuhavati se; isp. asija. haskala idovski prosvjetiteljski pok 18. i 19. st. hasl v. hustle. Hasmonejci hebr. (hamanim bog starohebrejska dinastija, poznata takc pod imenom Makabejci (v.). hasna, 2. mn. hasni i hasna tur. (isp. i haszon) korist, dobit, profit; hasnovit -ristan; hasnovitdst, -osti korisnost; h (se), -Im (se) koristiti (se), profitirati Hasna tur. lijepa, ljepotica (isp. Has; hasret, 2. mn. hasreta tur. (hasret) 1. ne; alost za neim; 2. enja, elja, u prid. hasretli. hasta prid. indekl. tur. (hasta) bolestan, nemoan, boleljiv; upotrebljava se i deklinabilna imenica, isp. kori hauba

521

bijednu hastu (Enver olakovi, Legenda o Ali-pai); hastaluk, mn. -ci bolest; hastaleisati se, -em se oboljeti, razboljeti se; hastehana, 2. mn. hastehana (isp. hana) bolnica. hasta la vista panj. (it. asta. . . ) do vienja! hastuk v. jastuk (Nar.). hasul tur. (hasyl) ukusan, dobro pripravljen, fino skuhan; upotrebljava se i kao imenica u znaenju: dobit, korist, glavnica; prid. hasulan, -Ina, -Ino; komp. hasulnijl. hasuliti, -Tm (isp. hasul) proizvoditi, izraivati; pripravljati, spravljati, pripremati, spremati, praviti. hasum, 2. mn. hasuma tur. (hasym) protivnik, suparnik, neprijatelj, dumanin, zlotvor. hasura, 2. mn. hasura tur. (hasyr) rogoina, prostirka od nje; hasurdija tko pravi ili prodaje hasure; prid. hasurdijin. haa1, 2. mn. haa tur. (haa) ebe to se stavlja ispod sedla (v. aa, abahija). haa2 tur. (haa) 1. uzv. ne dao bog, boe sauvaj!; nipoto ne!; 2. poricanje, nijekanje. haar v. hair. haarija tur. (haari) nestako, vragolan, nediscipliniran ovjek, obijesnik, objeenjak; prid. haarijast vragolast, nemiran, nestaan, obijestan, pust; izv. haariluk, mn. -ci. haati, -am tur. (isp. haa2) poricati, nijekati, tajiti, haer v. hair. Haija tur. ponizna, skruena.

hair, 2. mn. haira tur. (airmak otimati, grabiti, poharati) unitenje; upropatenje, pohara, zator; hair uiniti unititi, zatrti, oboriti, razvaliti, upropastiti. hai ar. (hai) opojna tvar koja se dobiva iz cvjetova indijske konoplje; vakan ili puen, izaziva halucinacije, a esto i ludilo. haiti, -Im v. haati. haluk, mn. -ci, 2. haluka tur. (hardlik) troak, potroak, izdatak; haluiti, -Im troiti, izdavati novac. haur v. hair. hat' v. hair. hat2, hata, lok. hatu mn. hatovi tur. (hat pismo, dekret) vladarska isprava (isp. ha-tierif). hat3 tur. (hat crta) strana novca na kojoj je glava. hatalija tur. (hataly) osoba koja donosi nesreu, baksuz. hataluk, mn. -ci tur. (hataly pogrean, kriv) greka, omaka, propust. hatar1 mad. (hatar) kraj, predio, kotar; hatariti, hatarlm postavljati meae, razgraniavati zemljite. hatar2 v. hator; hatardija ovjek koji radi prema svojoj naklonosti, pristran ovjek. hater v. hator; haterisati, -em ii nekome na ruku, biti pristran, raditi prema svojoj naklonosti, proteirati. haterija zool. jedini preivjeli predstavnik izumrle grupe gutera; ivi samo na nekim otocima uz Novi Zeland (zakonski zatien); nae ime: premosnik pilasti.

hatib, -iba, 5. hatibe tur. (hatib) 1. propovjednik, imam, vjerouitelj u muslimana; 2. govornik uope. hatibur mad. (hat-bor) koa crne ovce to se mee na sedlo kod jahanja. Hatida ; Hatida tur. ime ene Muhame-dove (prije redovnoga roka roeno dijete); isp. Hadida. hatihamajun, -iina tur. (isp. hat2 + perz. humajun sretni, uzvieni, tj. vladar) sultanova povelja o reformama i pravima krana u 19. stoljeu u Turskoj (enoa). hatierlf, -ifa tur. (isp. hat2 + erif uzvien, svet, plemenit) sultanov ukaz koji se morao odmah i bezuvjetno izvriti. hatkinja v. a t ' . hatlija v. atlija. hatma, 2. mn. hatml ar. (hatm zavriti, dovriti) molitva u muslimana koja se moli nakon to bude proitan itav Kuran. haubica haubica, 2. mn. haubica e. (houfnice) artiljerijsko orue (tip izmeu obinog topa i merzera) odreeno uglavnom za ubacno gaanje velikim granatama; prid. haubikl; haubiar artiljerac, posluiva haubice. hau du ju du v. how do you do. haug indijan. (engl. pisano howgh) zavrna rije u govoru, neto kao: ja sam svoje rekao; isp. dixi, basta. hauptkvartir, -ira njem. glavni stan, tj. sjedite vrhovnog vodstva nekog vojnog pothvata, mjesto odakle se upravlja bitkama i pokretima vojske (Feldman). hauptman njem. (Haupt glava + Mann ovjek) kapetan. hauptrefer njem. (Haupt glava + treffen pogoditi) glavni zgoditak. hausa jezik hamitskog naroda Hausa (u sjevernoj i sjeveroistonoj Africi, oko 25 milijuna). hausfrajnd, 2. mn. hausfrajnda njem. (Haus kua + Freund prijatelj) kuni prijatelj (obino u porugljivom smislu: ljubavnik domaice); hausher (Herr gospodar) kuevlasnik, kuegazda; hausfrau (Frau gospoa) kuevlasnica, kue-gazdarica (u zagrebakom govoru haus-herica); hausklajd (Kleid haljina) kuna haljina; isp. vetalja. hausmanlt, -ita jedna od najvanijih manganskih ruda. hausnumero njem. (Haus kua; v. numero) kuni broj; hausrok (Rock kaput) kuni kaput. hausse franc. (it. os) v. hosa. hausue (mn: . r.) njem. (Haus kua + Schuh cipela) kune cipele, papue, haustor njem. (Haus kua + Tor vrata) velika vrata na kui, glavni ulaz u kuu, vea, kapija, portal; haustorlisl (Schliissel klju) klju od haustora. haustdrij (isp. haustus) izraslina iz stabljika ili iz korijena nekih parazitskih biljaka kojom crpu hranu iz biljke domaina, haustus lat. gutljaj, srk. hautbois franc. (it. oboa) v. oboa. ha u te conture franc. (it. ot kutir) visoka krojanica, naziv za parike krojake salone u kojima se kreiraju posljednje novosti u modi odijevanja, haute finance franc. (it. ot finans) krupni financijeri, financijski magnati, haute volee jranc. (it. ot vole) visoko drutvo, drutvena krema (isp. krema 3). Haute Volta v . Gornja Volta.

hatmer v. katmer. hatnlk, 5. -Ie, mn. -Ici v. hatlija, atlija. hator tur. (hatyr) 1. naklonost, ljubav, volja; 2. iskazivanje naklonosti, suut, saaljenje (u sluaju smrti); 3. inat, prkos; svaa, prepirka, spor, prijepor; za hator istine istini za volju; prid. hatoran, -rna, -rno; isp. hatar, hater. hat-trik, mn. hat-trici engl. (hat [it. het] eir + isp. trik), prvotno: kod igre kriketa trostruk pogodak uzastopnim loptama (za to se nekada davao eir kao nagrada); danas: veinom izraz kojim se oznauju tri zgoditka (gola) istog igraa na istoj utakmici (osobito u nogometu). hatula v. atula. hatur v. hator (Nar.). hauba, 2. mn. hauba njem. (Haube kapa, kukma, uba) 1. poklopac automobila; 2. kapa kod trajne ondulacije. 522

haut-relief v. oreljef. hauzbezicer njem. (Haus kua, besi posjedovati) kuevlasnik (Mato). hauzirati, hauzlram njem. (Haus prodavati robu po kuama, kuari bariti; hauzirer trgovac koji ha pokuarac; isp. klajnikar. hauzmajster njem. (Hausmeister) pa kuepazitelj; en. hauzmajsterica odn majsterka, 3. -ki, 2. mn. -kl. hav tur. (hav) kratka, mekana vi odn. niti na tkaninama; isp. havlija. hava tur. (hava) 1. zrak, uzduh; 2. podneblje; 3. prenes. praznina, ni: atr. beskorisno, bez uspjeha; hava zraan, u kome ima istog zraka. havadis tur. (havadis) novost, novina. Havaji otona skupina u Polinezij vezna drava USA; glavni grad Ho prid. havajskl; havajska gitara gl veoma omiljelo na Havajima iako j rijetlom iz Evrope; ice se trzaju < trzalicama na prstima desne ruke i uju metalnom ploicom koja klizi ama, ime ton dobiva karakter boju koja se razlikuje od zvuka gitare. havan v. avan. havana, 2. mn. havana vrsta finih (nazvana po Habani [it. Avani], gli gradu otoka Kube). havanica v . avanica. havanka v. havana (alski). havarija tal. (avaria) 1. oteenje, kvar aviona, vagona, motora, struga i u pomorskom pravu teta i izva rashodi koji se tiu broda ili tovara uzrokovani havarijom; 3. kvar, teta, pjeh, brodolom; havarirati, -variram -titi, pokvariti (u havariji). havas, -asa tur. (havas) inteligencija; i krugovi, vii krugovi. Havas (Agence) naziv francuske no agencije (sjedite u Parizu). havaz v. avaz. havditi v. avditi. havelok, mn. -ci engl. irok muki bez rukava, vrsta pelerine, preth kine kabanice (po generalu Have 17951857). havka v. hav. havlija, 2. mn. havlija tur. (havli i pamuan) 1. runik, ubrus, otira, (v.); 2. pamuan, rutav pokriva, o

havra

523 ogrtaa, havst v. haps. havta v. hefta.

hebefrenija

havli-mahrama velik bijel rubac kojim se zastiru nevjeste, havra tur. idovski hram, sinagoga, templ; isp. avra. havranija tur. (havrani) vrsta (vojnikog)

HAWK skra. za engl. Homing Ali the Way Killer ubojica voen cijelim putem (upravljiva i voena raketa, upotrijebljena u izraelsko-arapskom ratu). hazan hebr. v. kantor 1. hazar v. hazur. hazard, 2. mn. hazarda franc. (hasard, it. azar) sluaj; rizik, smion pokuaj, opasnost, pogibelj; prid. hazardan, -dna, -dno; hazardna igra igra na sreu; igra na velike sume; hazarder, -era, 5. hiizarderu igra na sreu, uope ovjek koji stavlja sve na kocku; u Krleinim Baladama dobar starokajkavski izraz: nasreuhittvec; hazar-dirati, -zardlram 1. staviti sve na kocku, pa to srea donese; igrati se sluajem; 2. kartati se, kockati se na visoke sume. Hazari (mn. m. r.) turska nomadska plemena uz obale Volge; neka od njih prela na idovsku vjeru (8. st. n. e.); o njihovu kralju Gebalimu (koga smatra Hrvatom) i o vezi njihovoj s Arapima u Spaniji napisao je zanimljivu studiju na uenjak Vladimir Maurani, sin pjesnika Ivana. hazbaa tur. (has osobit, poseban, dvorski + isp. baa) 1. perivoj, park, nasadi; vrt posebne namjene i ljepote; 2. enski nakit filigranske izrade. hazdija v. azdija. Hazdrubal fen.-hebr. od boga (Bala) obdareni (inae brat poznatog kartaanskog vojskovoe Hanibala). hazena e. (hazeti bacati) sportska enska igra loptom pri kojoj je cilj da se lopta rukama ubaci u (dosta uska) vrata (gol); danas se na slian nain igra rukomet; hazenaica igraica hazene, rukometaica. Hazim tur. razumni, razboriti; odluni, pouzdani, hazma gr. (chasma) v. hijat. hazmodija gr. (chasma drijelo, ponor) bolest zijevanja. hazna, 2. mn. hazna / haznT tur. (hazine, hazne) blagajna, riznica; gotovina; hazna-odaja prostorija u kojoj se nalazi hazna; haznadar, -ara, 5. haznadaru / -are blagajnik; prid. haznadarov ; -arev; hazna-dare, -eta mladi haznadar. hazr v. hazur. heber

hazreti prid. indekl. tur. (hazret) uzvieni, blaeni, velianstveni (titula iz potovanja bogu, prorocima i slavnim ljudima). hazur prid. indekl. tur. (hazyr) pripravan, spreman, gotov na djelo; hazurati, -am pripraviti, pripremiti; isto i haziiriti, hazurim; hazuravati, hazuravam pripravljati, pripremati; hazurala spremajte se! na noge se! hadaha; hadaja r. adaja. H-bomba (izg. ha-bomba) krae mjesto hidrogenska bomba (v.). h. c. skra. za lat. honoris causa (it. honoris kauza) = radi poasti; dr. h. c. = doc-tor honoris causa (naslov koji sveuilita ili akademije podjeljuju osobito zaslunim ljudima, ako ovi i nemaju kvalifikacije za redovito stjecanje doktorskog naslova). He znak za helij (v.). HE skra. za hidroelektrana (v. j . Hearst (it. Herst) William Randolph (1863 1951) krupna linost amerikog javnog ivota (orijentiran desniarski i profai-stiki); vlasnik i izdava mnogih senzacio-nalistikih listova, tako da i danas izraz Hearstova tampa slui kao sinonim za tzv. revolverblate (v. J . heautognozija gr. (heautu samoga sebe + gnosis poznavanje) poznavanje samoga sebe. heautontimorumenos gr. (heauton samoga sebe + timoreo kaznim, oteujem) samomuitelj (tko sam sebi zadaje boli, npr. isposnici bievanjem); zapravo je to naslov jedne komedije rimskog pisca Te-rencija (195159. pr. n. e.). heautoskopija gr. (heautu samoga sebe + skopeo gledam) bolesna pojava pri kojoj ovjek promatra samoga sebe kao neku stranu osobu; isp. depersonalizacija. Heba u starogrkoj mitologiji ki Zeusa i Here, boica mladosti, peharnica olimp-skih bogova; Zeus ju je dao za enu Heraklu poto ga je sa samoubilake lomae uzdigao medu nebesnike. Hebar v. Hebrus. hebdomadalan, -Ina, -Ino gr. (hebdomas, 2. -ados tjedan, sedmica) tjedni, sed-mini, nedjeljni. hebefrenija gr. (hebe mladost, mladenaka dob + fren razum) srce, duh; med. 524 beim, 2. mn. h'elma tur. (hekim) lijenik, doktor; prid. heimov; heimskl; heimluk medicina (profesija, nauka); heimtina plaa heimu. hedija tur. (hedije) dar, poklon (Hediju da mi date to i vas nisam poveo; iz sarajevskih novina). heding engl. (heading) udarac lopte glavom (u nogometu). Hedinovo gorje v. Transhimalaja. hedipatija gr. (hedys ugodan, sladak + pathe doivljaj) ugodnost, lagodnost, uivanje. hedonizam, -zma gr. (hedone zadovoljstvo, naslada) filozofski smjer koji smatra ugodnosti i uivanje u nasladama najveim dobrom i idealom; hedonik, mn. -ci pristaa, sljedbenik hedonizma; ist donist; prid. hedonistiki na nain > ivota. Heduanci, Heduanaca (mn. m. r.) lat. (. galsko pleme izmeu rijeka Loare ( Saone (Arar) u dananjoj Frai mnogo spominjano u Cezarovu d bello Gallico. Hedviga germ. borbena. Hedas teritorij u Saudijskoj An zapadu Arapskog poluotoka; t; nalazi muslimansko svetite Meka. hedra ar. (hidre seoba) odlaza hameda iz Meke u Medinu (g. 62^ to preseljenje smatraju muslimani od najvanijih dogaaja

bolesna pojava pretjerane samouvjerenosti kod mladih osoba, koja se osobito oituje neurednim izgledom, drskim ponaanjem i neozbiljnou u drutvenom ophoenju (esto kod shizofrenije, v.). heber njem. (heben dizati) v. cuk, ef. hebetirati, -betlram lat. (hebetare) otupiti, oslabiti, umanjiti; hebetudo dentium (it. dencijum) utrnue zubi; hebetudo visus (it. vizus) slabovidnost. Hebrej, 2. mn. H'ebreja idov, Jevrej; en. Hebrejka, 3. Hebrejki, 2. mn. Hebrejki; prid. hebrejski (kod Krlee hebrejska riba treba shvatiti kao aluziju na ribu koja je sluila kao znak raspoznavanja medu prvim kranima; riba se na grkom kae ichtys, a slova te rijei uzimala su se kao Iesus Christos Theu Yos Soter, tj. Isus Krist Boji Sin Spasitelj); hebraica (it. hebrajika) pisana djela o hebrejskom jeziku i kulturi; he-braizam, -zma, 2. mn. -izama hebrejski izraz u nekom nehebrejskom jeziku. Hebrus antiko ime za rijeku Maricu u Bugarskoj. hec njem. (Hetze hajka) 1. dogaaj koji izaziva uzbunu, zanimanje; 2. (prema bekom Hetz) ala, glupost; hecati, -ara hukati, podbadati; hecati se aliti se (Mato); isto i hecovati, -ujem. Hectora quis nosset, si felix Troia fuisset lat. (it. Hektora kvis . . . feliks . . . ) Tko bi znao za Hektora, da je Troja bila sretna (Ovidije), tj. veliki dogaaji raaju velike ljude. heepe mad. (hecsepecs od njem. Hatscherl ipak) pekmez od ipaka (kod Krlee: hei-pei).

u poetnom islama i od toga doba raunaju godi Hefest u starogrkoj mitologiji vatre i kovakog umijea ( u staro mitologiji Vulkan). Hefnerova svijea jedinica jakosti jakost svjetla to ga daje plamen rove svjetiljke u stanovitim uvjetii elektrotehniaru Friedrichu von -Altenecku, 1845. do 1904). hefta, 2. mn. hefta / hefti gr. (hepta sedmica, tjedan, nedjelja dana. heftati, -am njem. (heften) kopati, pr ppvrivati; isto i heftovati, -ujem. heftemimeres gr. (hepta sedam) cezura, stanka iza sedme polustope u metru, tzv. cezura iza etvrte jaine cezura). hegbe v. egbe. hegede v. egede.

hegelijanstvo ( / hegelijanizam) fi F. Hegela (1770. do 1831); u H. je sistemu klasina njemaka fi nala svoj zavretak; Hegel je idea je njegova metoda dijalektika cionarna, te je u rukama Marxa i 1 postala osnovnom metodom matei ke nauke; prema Engelsovim r Hegelova je velika zasluga da je u i sistemu prvi put itav prirodni, his i duhovni svijet bio predstavljen kao tj. u stalnom kretanju, mijenjanju braavanju i razvitku, i uinjen \ da se dokae unutranja povezano kretanja i razvitka; hegelovac, -ovca hegelovaca sljedbenik Hegela odr lijanstva. hegemon, -ona, 5. hegemone gr. (h neuo vodim, vladam, zapovijedam

Heidelberg

525

heksagram

voditelj; gospodar, vladar; hegemonija prevladavanje; prevlast; rukovodstvo; rukovodea uloga neke klase ili drave u odnosu prema drugim klasama ili dravama; hegemonija proletarijata rukovoenje proletarijata revolucionarnom borbom trudbenika; Marx i Engels pokazali su prema iskustvu svjetske historije da je borba narodnih masa protiv buroaskoga ugnjetavanja osuena na neuspjeh ako na elu te borbe ne stoji radnika klasa; M a r x i Engels dali su temeljne skice nauke o hegemoniji proletarijata; vii oblik hegemonije radnike klase jest diktatura proletarijata; hegemonizam, -zma tenja za hegemonijom; provoenje hegemonije; hege-monist(a) ovjek koji provodi hegemoniju; pristalica hegemonije; prid. hegemoni-stiki. Heidelberg (it. Hajdlberg) grad u Saveznoj Republici Njemakoj, na obalama rijeke Ncckar (Nekar); glasovito sveuilite (osnovano 1386), opjevano u veem broju studentskih pjesama (Ich hab' mein Herz im Heidelberg verloren . . . mein Herz es schlagt am Neckarstrand U Hajdl-bergu srce ja izgubih [ . . . i gdje god ja u svijetu b i o . . . ] moje srce kuca na alu nekarskom; isp. hajdlberki ovjek. heika v. ikebana. heilalgija gr. (cheilos usna + algos bol) bol u usnama; heiloragija (gr. regnvmi kidam, prodirem, provaljujem) krvarenje usana; heilokarcinom, -oma (isp. karcinom) rak na usnama; heilitis (akc. i -itis) upala usana. heiloshiza gr. (cheilos usna + schisis rascjep) med. rasjeena, raspukla usna, t/v. zeja usna; kod nas: hrnja; ako pojava zahvati i eljust (gr. gnathos) i nepce (lat. palatum), upotrebljava se naziv heilognatopalatoshiza. heimafobija gr. (cheimon zima + isp. fobija) med. bolestan strah od hladnoe. Heimrveh (it. hajmve) njem. (Heim dom 4- Weh bol) v. nostalgija. Heimvrehr (it. Hajmver) njem. (Heim dom + Wehr obrana) austrijska polu-vojnika dobrovoljaka organizacija (osnovana 1927) koja se u kasnijem svom razvitku stavila u slubu njemakih nacionalsocija-lista. Heinrich v. Henrik. Heinz njem. (it. Hajnc) bogat umom (ime), hei/ipan v. ajzibah (Nar.). heksakor d heksakord gr.-jranc. (hex est + akord, v.) muzika ljestvica od est dijatonskih stupnjeva. heksameron v. heksemeron. heksametar, -tra, 2. mn. heksametara (akc. i heksametar, -tra, 2. mn. heksametara) gr. (hex est 4 metron mjera) stih od est daktilskih stopa (v. daktil) u kome su spjevane starogrke i latinske junake i dr.

Heizkorper v. hajckerper. hejbet tur. (hejbert) 1. krupan, golem, velik, ogroman, impozantan; 2. krupnoa, golemost, veliina, ogromnost, impozantnost; 3. mnoina, mnotvo; izv.: prid. indekl. hejbetli; imen. hejbetluk. hejnal polj. (od lat. signal) znak trubom. Hekaba v. Hekuba. Hekata u starogrkoj mitologiji mona boica koja na nebu vlada kao Selena (Mjesec), na zemlji kao Artemida (zatitnica lova), a u podzemnom svijetu pod svojim pravim imenom. hekatomba, 2. mn. hekatomba / hekatombi gr. (hekaton sto 4- bus, 2. boos govedo) 1. kod starih Grka velika rtva, prvobitno od stotinu bikova ili volova; odatle u nekih naih prevodilaca (M. N . uri) izraz stovolbvka: 2. prenes. masovno rtvovanje, pokolj. Hekatonhejri (-hiri) gr. (hekaton sto 4 heir ruka) storuki; naziv za divove Brijareja, Kotosa i Gigesa u starogrkoj mitologiji, za koje se vjerovalo da svaki ima sto ruku i pedeset glava (Tresi Pavii). hekim i si. v. heim i si. Hekla aktivni vulkan na jugozapadnom Islandu sa pet kratera i na visini od 1557 m (enoa). heklati, -am njem. (hakeln) kukiati; u enskom runom radu plesti iglom kukaom; isto i heklovati, -ujem; hekleraj, -aja 1. proizvod heklanja, vez; 2. heklanje kao zanimanje; 3. poduzee koje se bavi heklanjem; heklgarn njem. (Garn konac, prea) pamuk za kakanje, kakanac; heknadla (Na-del igla) igla za heklanje, kakalica, kukaca. heks . . . odn. heksa . . . gr. (hex est) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s brojem est. heksada gr. (hx est) vrijeme od est godina (dana, tjedana, mjeseci); heksadski kome je osnova broj est (npr. podjela sata na 60 minuta i si.). heksaedar, -dra, 2. mn. h'eksaedara gr. (hex est 4 hedra sijelo, osnova, strana) kocka, kubus. heksaemeron v. heksemeron. heksagon, -ona gr. (hex est + gony koljeno, kut) esterokut; heksagonalan, -Ina, -Ino esterokutan, esterobridan. heksagram gr. (hex est 4- gramma slovo) esterokraka (Davidova) zvijezda; isp. pentagram.

526

pjesme (npr Ilijada poinje, u prijevodu T. Maretia [dotjerao Stjepan Ivi] heksametrom: Srdbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja Peleju sina). heksamin, -ina gr. (hex est + isp. amini) eksploziv vrlo snane i razorne djelatnosti; zovu ga i heksil, -ila. heksangularan, -ma, -rno gr.-lat. (hex est

+ angulus kut) esterokutan, heksapetalan, -Ina, -Ino gr. (hex est + petalon list) bol. esterolistan. heksapodi (mn.) gr. (hex est + pus, 2. podos noga) ivotinje sa est nogu (kukci). Heksateuh gr. (hex est + teuchos sprava, posuda) naziv za prvih est knjiga Staroga zavjeta, Pentateuh (v.) i Knjiga Jozuina. heksemeron gr. (hex est + hemera dan) razdoblje od est dana (isp. dekameron). heks(e)nus njem. (Hechse vjetica + Schuss udarac, hitac) kriobolja, sandije, proti-sli, prostrel, usjed, provor, prosadi, pro-badi, tinja, titavci, bodac, bode, bodo-vina, badanje, lumbago (v.); probadanje u kriima (i u drugim organima, npr. u vratu); u Lici akc. (h)eksenus. heksil, -ila v. heksamin. heksoda gr. (hex est + hodos put) elektrolehn. lampa sa est elektroda. heksogen, -ena gr. (hex est 4- genesis postanak) eksploziv sa jakim razornim djelovanjem. heksoza gr. (hex est 4 isp. dekstroza) kem. eer sa est atoma kisika u jednoj molekuli. hekta . . . gr. (hekaton sto) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s brojem sto ili sa neto veim mnotvom. hektar gr. (hekaton sto 4- isp. ar) jedinica za mjerenje povrine zemljita; iznosi 10 hiljada m2,tj. 100 ara; skra. ha; 100 ha = = 1 km2. hektika, 3. -ci gr. (hektikos) suica, tuberkuloza, ftiza; prid. hektian, -na, -no / hektiki suiav, tuberkulozan; u prilo-kom znaenju: (akc. hektiki) kao suica, zarazno (isp. i jektika). hekto . . . gr. (hekaton sto) u sloe oznauje brojku 100 (npr. hektolitar litara); isp. hekta. hektograf gr. (hekto. . . 4 grafo stroj za umnoavanje spisa i crtea; se od kutije u kojoj se nalazi zgusnuta s glicerina, elatina i vode. hcklograni gr. (hekto . . . 4- isp. gram) u 100 grama.

hektolitar, -tra, 2. mn. hektolitara gr. (he 4- isp. litar) uplja mjera za tekuini = 100 litara; skra. hl. hektometar, -tra, 2. mn. hektometara (hekto. . . 4isp. metar) mjera za dui = 100 metara; skra. hm. Hektor (znaenje: posjednik) sin Pi i Hekube, glavni zapovjednik trojansk ske i najvei trojanski junak (v. Troja) ga Ahilej; isp. Hectora quis nosset. . . hektostar, -stra, 2. mn. hektostara gr. ( ton sto) 100 kubinih metara. Hekuba latinsko ime ene trojanskog; lja Prijama (grki: Hekaba) kojemu je 19 sinova, a meu njima i slavnog He (v.), i nekoliko keri; nekad najsr majka, s razorenjem Troje, koje je pre: postala je najnesretnija: vidjela je smrt mua i svih svojih sinova, ker Kas; kao Agamemnonovu robinju, a Poli rtvovanu na grobu Ahilejevu; sama j postala Odisejeva robinja, a kad je i izruila, zasuli su je razjareni Grci 1< njem; ispod kamenja, meutim, nije no njezino tijelo, nego jedan mrtvi pas, su bogovi uzeli u svoj krug; danas tc ivi u reenici to je njemu do Hek tonije (po prijevodu dra Milana Bi novia): Jer to je njemu Hekuba i je on Hekubi, da tako za njom plae jom Shakespeareov Hamlet karakte glumaki zanos i glumako uivljava ulogu (Zar nije strano to je glumcu Tek pria pusta, tata slika bola, I T mogla duu zanijeti | Te od ganua nj mu je lice j Poblijedjelo, orosile se o sav je smuen bio, glas mu je | Mala a dranje mu cijelo | Sa zanosom se podudaralo! | A sve to ni za to za kubu!). hel (od njem. hell jasan?) dalekof teleprinter. Hel skandinavska mitoloka boginja i i podzemlja. Hela (gr. Hlle) u starogrkoj mi giji ki beotskog kralja Atamanta i Ni

hela

527

Helikon' poslije pada Troje postao je zajedno s Hektorovom Andromahom rob Ahilejeva sina Neoptolema Pira; Pir je An-dromahu uzeo za enu, ali kad je on poginuo (od ruke Orestove), uda se Andromaha za Helena, i tako Trojanci zavladae jednim dijelom Grke pobjednice u trojanskom ratu. Helena (akc. i Helena) gr. (sjajna) po grkoj prii ki Zeusa i Lede (v.), ena spartanskoga kralja Menelaja; ugrabio je Trojanac Pari, i to je bilo povod trojanskom ratu (v. Troja); poslije smrti Parisove pripala je njegovu bratu Dejfobu, a od ovoga ju je nakon sloma Troje oteo Menelaj i poveo kui u Spartu. helenizacija (isp. Helada) pogrivanje, greciza-cija, injenje nekoga ili neega grkim (osobito u starogrkom smislu). helenizam, -zma 1. grki jezik, obiaji, kultura; 2. razdoblje od Aleksandra Makedonskoga do rimskog cara Augusta kada se provodilo stapanje grke i orijentalne kulture ( = aleksandrijska kultura); helenist(a) strunjak za starogrki jezik i knjievnost; isp. grecist; prid. helenistiki. helenizirati, -iziram provoditi helenizaciju odn. helenizam (v.). helenofil, -ila gr. (isp. fil1) prijatelj Helena (Grka); isp. filhelen. heler njem. (Heller) v. filir (prema imenu njem. grada Halla gdje su ga najprije kovali); danas stoti dio ehoslovake krune (v. halef). Helespont gr. naziv za Dardanele (v.); isp. Hela. helevision-tehnika nain filmskog snimanja iz zraka: ureaji spreavaju tresenje kamere za vrijeme leta aviona, pa uz njihovu pomo kamera stoji uvijek u eljenom poloaju.

s bratom Friksom morala bjeati ispred okrutne maehe Ine (Inone); bjeali su na zlatorunom ovnu koji je mogao i letjeti, pa kad su na letu prema Kolhidi bili iznad mora, pade ona s ovna i utopi se; odatle se morski prostor na kojem se to prema legendi dogodilo nazivao Helespont, tj. He-lino more (danas: Dardaneli). hela, -aa, 5. helau tur. (helak) 1. propast, nesrea, unitenje, teta, pohara, kvar; 2. propalica, upropaten ovjek, neradnik, besposliar, danguba, nevaljalac, pokvarenjak; 3. (kao prid. indekl.) lo, rdav, pokvaren. Helada gr. (Hellas, 2. Hellados) prastari naziv za Grku; isp. Helen. helbet i si. v. elbet i si. heldntenor njem. (Held junak) pjeva, tenor s osobitom bojom i jakou glasa koji u operama pjeva uloge junaka (osobito u Wag-nerovim operama), za razliku od lirskog tenora, koji pjeva uloge ljubavnika, a glas mu je meki i njeniji. hele tur. (hele) dakle; tako; hele nejse u pravi as, a propos (v.); kako mu drago; bilo kako bilo. helebarda njem. (Hellebarde, od srednjovisoko-njemakog heim drak + barte sjekira [dvosjekla], bradva) vrsta srednjovjekovnog oruja; sastoji se od dugakog koplja koje pri vrhu ima i dvostranu sjekiru ili s jedne strane sjekiru a s druge bode odn. naotrenu kuku; nai su stari za to oruje imali naziv otroperac. heleborus gr. (helleboros) kukurijek, emerika; u starini lijek od mahnitosti (Krlea). Helen1, -ena, 5. Helene (isp. Helada) Grk; prid. Helenov; helenski. Helen2, Helena jedan od sinova Prijamovih, prorok i vra (spominje se u epskoj i u dramskoj poeziji);

Helga germ. uzviena, velianstvena; isp. Olga. helibus gr.-lat. helikopter-omnibus (vei helikopter za 20 ljudi). helidonija (lat. Chelidonium maius) bot. ro-sopas, zmijino mlijeko. helidrom gr. (isp. helikopter / aerodrom) posebno uzletite za helikoptere (manje od aerodroma, pa se moe izgraditi i na ravnom krovu kue). helij, -ija (poredhelijum) gr. (isp. helio. . . ) kem. element, atomska teina 4,003; tablini broj 2; znak He; plemeniti plin; najlaka tvar poslije vodika; uslijed svoje lakoe i nezapaljivosti primjenjuje se u zrakoplovstvu (za punjenje omotaa kod diriabla); prid. he lijev (pored helijumov). helikon2 helikon2 (akc. i helikon, -ona) gr. (helix, 2. helikos zavinut; zavoj) kod Grka etvrtast instrument sa 9 ica koji je sluio za odreivanje tona; danas najvei duhaki instrument u limenoj glazbi; izvodi basovu dionicu. helikoplan gr.-lat. kombinacija izmeu helikoptera (v.) i aeroplana (v. J . helikopter gr. (helix, 2. helikos zavinut, zavoj + pteron krilo) letaki aparat, tei od uzduha, koji se uzdie okomito uvis s pomou elise na vertikalnoj osi; elisu tjera motor. helio. . . gr. (helios sunce) u sloenicama oznauje odnos dotinih rijei prema suncu ili sunanim zrakama (npr. helioterapija). heliocentrian, -na, -no gr.-lat. (helio . . . + isp. centar) kome je Sunce sredite; helio-centrinl sustav nauno otkrie Poljaka Nikole Kopernika (1473. do 1543) da je Sunce sredite naeg planetnog sustava; oko Sunca se okreu Zemlja i planeti; isp. geo-centrizam. heliodor gr. (helio. . . + doron dar) ju-noameriki dragi kamen (beril, v.); kao vi. ime Heliodor dar sunca. heliofobija gr. (helio. . . + isp. fobija) med. bolestan strah od sunane svjetlosti. heliogabalizam, -zma razvrat, razvratnost, bludnienje, moralna pokvarenost (po sirijskom bogu Elagabalu, lat. Heliogabalus, koji su pridjevak Rimljani dali svome naj-razvratnijem caru Marku Aureliju Anto-ninu, jer je ovaj kao roeni Sirijac u svome djeatvu bio vrhovni sveenik toga boanstva). heliograf gr. ( h e l i o . . . + grafo piem) 1. sprava za fotografiranje sunca; 2. sprava za automatsko biljeenje trajnosti sijanja sunca; 3. sprava za svjetlosne signale; sastoji se od plosnatog zrcala koje odrazuje sunane zrake; upotrebljava se u vojne svrhe. heliografija gr. (helio. . . + grafo piem) nauka o suncu, opisivanje sunca. heliogravira v. fotogravira. heliolatrija gr. oboavanje Sunca u nekim religijama. heliometar, -tra gr. astronomski instrument za mjerenje promjera svemirskih tijela i njihovih meusobnih razmaka. helioskop gr. (helio . . . + skopeo gledam) durbin za promatranje Sunca. heliostat gr. (helio. . . + statos postavljen) sprava s pomou koje se sunane zrake mogu usmjeriti na jednu toku. heliotehnika v. energetika.

Helije1 (pored Helij, -ija) starogrki bog sunca (isp. helios); Helijada ki Helijeva. Helije2 idovski veliki sveenik i jedan od sudaca u Izraelu; odgojitelj proroka Sa-muela. helijeja gr. (heliaia) 1. najvie sudite u staroj Ateni; rjeavalo je najvanije javne stvari; 2. zbor sudaca; helijast sudac u helijeji. helik, mn. -ci, 2. hellka gr. (helix, 2. helikos zavinut) vanjski nabor usne koljke u ovjeka, usnica, uhalj. Helikon1 (akc. i Helikon, -ona) gr. gora u Beotiji u Grkoj (danas Zagora, 1749 m) na kojoj je, po predanju, bilo sjedite muza; prid. helikonski / helikonski. 528

helioterapija gr. (helio . . . + isp. terapi enje sunanim svjetlom, naroito k berkuloze koe, kostiju i zglobova (; i sunane kupke); prid. helioterapijski. heliotrop gr. (helio . . . + trepo ob 1. vrsta poludragulja (kremen) s p_ crvenim kao krv; 2. biljka krasnica jetlom iz Perua; modri cvjetovi, miris niliji; inae i ime za na suncokrei cegled, sunac, sunanicu); 3. suna 4. sprava za signalizaciju na veliki ljenost. heliotropizam, -zma gr. (helio . . . + is pizam) svojstvo biljaka da se okreu svjetlu (kao npr. suncokret); v. fototro heliport gr.-lat. (isp. helikopter / port) aerodrom za helikoptere. helkidrion gr. (helkos rana, prit + zmija) ir uope (prvotno upala o jinjeg ujeda), a osobito na onoj r helkologija gr. (helkos rana, prit logija) med. nauka o irovima. helkom, -oma gr. (helkos rana, pril prit, ir, poganac; gnojenje, nabiranje helkotian, -na, -no gr. (isp. helkom) pristav. helkoza v. helkom. helktika, 3. -ci gr. (helko vuem) i\iost, osobito seksualna, seksepil (v. Hellenikon (isp. Helada) ime aerodn Ateni. hellertion elektriko glazbalo kod 1 zvuk nastaje djelovanjem oscilatorn dio-cijevi, a opsee est oktava. helmintijaza gr. (helmins glista) kad se u crijevima zakote gliste; glist helmintologija nauka o parazitski vima. Helmut germ. srani, odvani borac, heloderma gr. vrsta otrovnog gutera p stinjama USA. helofiti (mn. m. r.) gr. (helos nizii vada, movara, + fyton biljka) me ne biljke (korijenje u vodi, a stabljika povrine). Heloiza neakinja parikog kanonike berta iz 12. stoljea; ljubavnica nesr filozofa Abelarda (1079-1142) koje Heloizini roaci (i Fulbert) zbog te lj osakatili (sauvana je prekrasna ljul korespondencija Abelarda i Heloize, k( je i odrala imena u historiji knjievi helot, -ota, 5. helSte gr. (heilotes) 1. pi nik jedne od najporobljenijih klasa ze

heluacija

529

hemiplegija

radnikog stanovnitva stare Sparte; heloti su bili vlasnitvo drave i stajali su neto bolje od robova; 2. prenes. obespravljen ovjek; prid. helotskl. heluacija lat. (helluatio) rasko, rasipnost, uivanje. Helvetia (it. Helvecija) staro ime za vicarsku; Helveanin. mn. Helveani stanovnik Helvecije (Helveani su bili staro keltsko pleme, nastanjeno u

junoj Njemakoj i u zapadnoj vicarskoj; mnogo se spominju u Cezarovu djelu De bello Gallico); en. Helveanka; prid. helvetskl, -a, -6; hel-vetske konfesije kalvinistike vjeroispovijesti u vicarskoj 16. st.; helvetizam, -zma osjeaj odanosti i ljubavi vicaraca prema svojoj zemlji, vicarski patriotizam.

Hem (isp. Haemus) u starogrkoj mitologiji traki kralj koji se sa svojom enom Rodopom predstavljao kao Zeus i Hera; za kaznu su pretvoreni u planine (pored Haemus isp. i Rodopske planine). hema. . . , hemat. . . , hemo. . . gr. (halma, 2. haimatos krv) u sloenicama oznauje odnos dotinih rijei prema krvi ili krvnim ilama (npr. hematologija, hemoglobin). hemadenoza gr. (hema. . . + aden lijezda) med. svaka bolest krvnih ila. neman v. aman. hemangiom v. angiom (od krvnih ila). hematln, -ina gr. (hema. . . ) od hemoglobina t v . ) dobivena nebjelanevinasta tvar, e-ljezovito plavocrno bojilo, netopljivo u vodi, ali lako topljivo u alkalijima ( v . J ; vaan element u sudskim istragama, jer nalaz hematina dokazuje da se u nekom sluaju radi o krvi. hematit, -ita gr. (hema. . . ) krvni kamen, crvena eljezna rudaa, vana za dobivanje eljeza i crvenoga okera; slui kao sredstvo za bruenje, a i za nakit (na pucetima). hemato. . . v. hema . . . hematofobija gr. (hema. . . + isp. fobija) med. bolestan strah od pogleda na krv; isp. hemofobija. hematogen gr. (hema. . . + genesis postanak) 1. koji stvara krv, krvotvoran; 2. (hematogen, -ena) naziv lijeka protiv malokrvnosti. hematohezija gr. (hema. . . + che5 lijem, prolijevam) krvavi proljev. hematokracija (-kratija) gr. (halma krv + krateo vladam) vladavina u kojoj nosioci dravne uprave mogu biti samo pripadnici plemstva po krvi. hematologija gr. (hema. . . -I- logos rije, govor) nauka o krvi; hematolog, mn. -zi strunjak u hematologiji; prid. hematoloki. hematom, -oma gr. izljev krvi u mekano tkivo (npr. u mozak), hematotoraks gr. (hema. . . + thorax oklop, plua) izljev krvi u plua; krvarenje plua;
hemisfera

isto i hemotoraks. hematoza gr. (hema . . . ) pretvaranje hranljivih sokova u krv. hematozoe (mn. . roda) gr. (hema. . . + zdon ivo bie, ivotinja) ivotinje koje ive kao nametnici (paraziti) u krvi. hematiirija gr. (halma krv + isp. urin) med. mokrenje krvi, krvave mokrae, krvo-muenje. hemazija gr. (haimation krvca) crveno krvno tjelece (isp. eritrociti), hemdhozne njem. (Hemd koulja, Hose hlae) ensko donje rublje, koulja i gaice u jednom komadu; isp. hose-rock. hemendeks engl. (ham-and-eggs) prena unka s jajima. hemeralopija gr. (hemera dan + 5ps, 2. opos vid) smanjena snaga vida u sumraku i kod umjetnog svjetla, kokoja sljepoa. hemeroidi v. hemoroidi. hemeroteka, 3. -ci gr. (hemera dan + theke spremnica) zbirka novina i asopisa, hemi. . . gr. (hemisis polovica) u sloenicama oznauje: polu . . . , pola. . . (npr. hemisfera). hemiciklikl gr. poluokrugao (Mato). heniicp gr. (hemi. . . + epos rije) polu-fraza, polovica izraajne cjeline, ponajvie izraz za polovicu daktilskog heksametra od njegova poetka do cezure zvane pente-mimeres ( v . J . hernija i kemija (v.). hemikefal gr. (hemi. . . + kefale glava) nakaza, izrod sa pola glave, hemikranija v. migrena. hemimetabolan, -Ina, -Ino gr. (hemi. . . + metaballo preobraavam, mijenjam) koji se napola preobraava; hemimetabolnl kukci u zoologiji naziv za kukce s nepotpunim preobraavanjem. hemipatija gr. (hemi. . . + pathos bol) boli u jednoj polovici tijela, hemiplegija gr. (hemi. . . + plege kap) med. uzetost jedne strane tijela, jednostrana uzetost; poluuzetost; isto i hemipleksija; prid. hemiplektikl / hemipleksikl. 530 mjera) sprava za odreivanje koliine hemoglobina (v. J . Hemon (gr. Haimon) sin tebanskog vladara Kreonta, zarunik Antigone, keri Edipove; Sofoklo mu (u drami Antigond) stavlja u usta divnu reenicu o odnosima oeva i djece: Jer dian otac djeci najvea je slast, ko ocu to je radost glas o djeci lijep; mladi je tragino zavrio: vidjevi svoju Antigonu kako se sama objesila u svom kamenom zatvoru, probo se maem vlastitoga oca pred oevim oima. hemoptiza gr. (hemo. . . + ptyein p pljuvanje, iskaljavanje krvi. hemoragija gr. (hemo . . . + regnymi prodirem, provaljujem) jak izljev kn hemoroidi gr. (hemo. . . + rheo curim) uljevi, krvavnica; bolest i: crijeva: zlatna ila; isp. sinigle, bas hemosorpcija gr.-lat. (isp. kemija + sor upijati) upijanje, usisavanje jednil (plina, dima, pare, tekuine) od (najee tvrdih tijela) uslijed ega do kemijske reakcije medu njima, za od apsorpcije; isto i kemosorpcija. hemostaza gr. (hemo. . . + stasis -stavljanje) med. zaustavljanje, sprei krvarenja; hemostatik sredstvo i stavljanje krvarenja; hemostatian, -no koji zaustavlja krv; hemos klijeta v. pean. hemoterapija gr. (hemo. . . + isp. te lijeenje krvlju (osobito transfuzijom hemotoraks v. hematotoraks. hemoza gr. (chemosis) upala onih kaj

hemisfera gr. (hemi. . . + sfaTra kugla, lopta) 1. polutka, polukugla (Zemlje, Mjeseca i drugih svemirskih tjelesa); 2. polukugla velikoga mozga. hemistih gr. (hemi. . . + isp. stih) stih od pola retka, polustih, poluvers. hemo. . . v. hema . . . hemoblastoza gr. (hemo . . . + blaste klica) zloudno bujanje stanica krvotvornih organa (leukemija, limfosarkom i si.). hemodinamika, 3. -ci gr. (hemo. . . + isp. dinamika) nauka o jakosti krvotoka; hemo-inamometar aparat za mjerenje jakosti krvotoka. hemofilija gr. (hemo . . . + filia prijateljstvo; sklonost) krvarenje; nasljedna predispozicija za neprekidno istjecanje krvi uslijed nemogunosti zgruavanja krvi. hemofobija gr. (hemo. . . + isp. fobija) zaziranje od pogleda na krv; isp. hema-tofobija. hemoglobin, -ina gr.-lat. (hemo . . . + globus kugla, gruda) tvar koja krvi daje crvenilo; nalazi se u crvenim krvnim tjelecima i slui za opskrbu svih dijelova tijela kisikom; hemoglobimirija (isp. urin) izluivanje hemoglobina u mokrai kod nekih bolesti. hemogram gr. (hemo. . . + grafo piem) med. krvna slika, tj. opis rezultata pretrage krvi koja se vri laboratorijski u svrhu ustanovljenja koliine hemoglobina, eritrocita i leukocita (v. J . hemokromatoza gr. (isp. chroma boja) taloenje pigmenata u koi i u unutarnjim organima. hemoliza gr. (isp. lysis razrjeenje) raspadanje crvenih krvnih tjeleaca, pri emu iz njih izlazi hemoglobin (v.); hemolizini (mn. m. r.) tvari u krvnom serumu koje rastvaraju eritrocite (v. J . hemometar, -tra gr. (hemo. . . + metron

hemerija tur. (hemeri) zemljak, st nin, lancman; hipok. hemo, 5. hen hemung, mn. -zi njem. (Hemmung) Z smetnja, zaustavljanje, koenje; unut duevna, psihika prepreka i s tim opadanje zainteresiranosti (osobito ksualnom pogledu). hena v. kna. henada gr. (hen jedno) v. monada. henc, mn. henevi engl. (hand ruk greka u nogometu kada igra takne loptu (ne tie se golmana u n prostoru) i u hokeju kad igra loptu z; rukom (mjesto tapom); kod nas se u vrijeme i upotrebljava izraz ruka. hende hoh njem. (Hand ruka, hoch ruke uvis, predaj se! (isp. hands up).

hendeka gr. jedanaest; hendekagdn, (gr. gony kut) jedanaesterokut dekas'ilabus jedanaesterac, stih oc naest slogova; isp. endekalijun. hendijada ( / -jadis) gr. (hen dia dyc jedno s pomou dvoga) u poetici: gc figura kada se jedan pojam izrie c rijeima spojenima veznikom, npr. u nar. pjesmi: kita i svatovi mjesto svatovi. hendikep engl. (handicap) 1. izjednaenje da na pobjedu kod sportskih natjecanj konjskih se utrka vri npr. hendikej da se pojedinim konjima prema nji sposobnostima i dosadanjim uspjesin

hndlpaprika

531

Heraklijada

dijele razni utezi; kod drugih takmienja vri se hendikep putem davanja prednosti u distanci, vremenu, bodovima itd.; 2. one-moguenje, otezanje, optereenje, potekoa, zapreka uope; hendikepirati, -keplram sprijeiti, oteati, onemoguiti, staviti u nepovoljniji poloaj, sputati, sputavati, hendlpaprika njem. (Hendel pile) pilei paprika. henama tur. (hengame) vreva, stiska, guva; svjetina, masa. heneken podvrsta sisal-konoplje (v.J. h'engelampa njem. (hangen visjeti + isp. lampa) visea svjetiljka, lampa ovjeena o strop. hengemata njem. (Hangematte, isp. hangen objesiti) visea mrea za leanje; na izraz: visaljka; isp. hamak, salandak. henker njem. (Henker) krvnik, izvritelj smrtne osude. Henoh hebr. posveeni, upueni u tajne (ime); po Bibliji je Henoh bio jedan od Adamovih potomaka u sedmom koljenu, koji se istakao osobitom estitou; poslije trista ezdeset i pet godina bogougodnog ivota nije umro nego nestade ga jednoga dana, jer ga je uzeo Bog; o njemu se i izvan Biblije priaju kojekakve legende i prave razliite kombinacije, osobito u nae vrijeme kad se toliko govori o nastavanju Zemlje doljacima s nekog drugog planeta. henoteizam, -zma gr. (hen jedan, theos bog) tovanje jednoga boga kao glavnog u mnogoboakim religijama, odn. iskazivanje osobitih poasti jednome svecu u jedno-boakim vjeroispovijestima (hodoaa, zavjeti, tovanje relikvija i si.); isp. mo-noteizam. henri, -ija f i z . jedinica za samoindukciju; znak H (prema amerikom fiziaru J. Henrvju). Henrik germ. vladar u domu. henriquatre v. anrikatr. heortologija gr. (heorte sveanost + isp. logija) nauka o crkvenim sveanostima kod katolika (dio liturgike). heparin, -ina gr. (hepar jetra) iz jetara dobivena supstancija, tvar koja spreava zgruavanje krvi. hepat. . . , hepato. . . gr. (hepar, 2. hepatos jetra) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s jetrima, hepatalgija gr. (hepat. . . -I- algos bol) Heraklit Heraklit starogrki filozof (544480. pr. n. e.), otac dijalektike, poznat po djelu O prirodi (gr. Peri fyseos). heraklit, -ita ploe preane od drvene vune i cementa; lak graevni materijal koji slui osobito za izolaciju. Heraklo (akc. i Heraklo) u starogrkoj mitologiji heroj koji se odlikovao izvanrednom fizikom snagom i izveo mnogo junakih pothvata; v. Herkul; Heraklovi (Heraklovi) stupovi sjeverozapadni

med. bol u jetrima. hepatitis (akc. i -itis) gr. (hepar, 2. hepatos jetra) upala jetara; hepatian, -na, -no koji se tie jetara, jetreni, digerini. hepatolit, -ita gr. (hepato. . . + lithos kamen) med. kamenac u jetrima, hepatoskopija gr. (skope gledam) gatanje prema znakovima na jetrima rtvovanih ivotinja. hep(e)ning engl. (happening sluaj, dogaaj, zbivanje) naziv za umjetniko djelo (scensko, likovno, muziko) kojemu je glavna svrha da zapanji (okira!) gledaoca odn. sluaoca. hepiend engl. (happy ending) sretan svretak (u romanima, filmovima i kazalinim komadima). hepta gr. sedam; heptagon, -ona (gony koljeno, kut) sedmerokut, sedmerougao; heptakord niz od sedam dijatonskih tonova; heptalogija (isp. gr. logos rije, govor) sedam romana ili sedam dramskih djela jednoga pisca povezanih jedinstvom ope zamisli (isp. trilogija, tetralogija, pentalogija) (Slob. Novak); heptameron (isp. gr. hemera dan) razdoblje od sedam dana; sedmica, tjedan; heptametar, -tra stih od sedam stopa; Heptateuh sedam knjiga Staroga zavjeta, tj. Pentateuh (v.J, Heksateuh (v.) i Knjiga o sucima u Izraelu. Hepta pojleis diejrizu sin peri rvzan l i o jmeru; Smirna, Ro dos, Kolo fon, Sala mis, Hios, |Argos, A|thenai gr. glasovit heksametar koji govori kako se sedam gradova natjecalo da su rodno mjesto Homerovo. Hera, 5. Hero starogrka mitoloka boica, sestra i ena Zeusova; isto to i starorimska Junona. her'ajn njem. (herein) unutra (kao odgovor na kucanje) (Ante Kovai). Heraklidi gr. potomci Heraklovi; od njih je najznamenitiji sin mu Hil, koji se po preporuci oevoj, izreenoj pred smrt, oenio Jolom (v.), iako se mladi ustruavao da uzme oevu ljubavnicu; s Jolom je Hil imao sina Kleodeja koji je s ostalim unucima Heraklovim nastojao osvojiti Peloponez. To mu nije uspjelo, a jednako ni sinu njegovu Aristomahu; tek sinovi Aristoma-hovi Temen, Kresfont i Aristodem uspjee u toj elji, poto su svladali dotadanjeg gospodara Peloponeza Orestova sina Tisamena. Heraklijada poema o Heraklu. 532

vrh Maloga Atlasa u Africi i nasuprotna mu gora Kalpa na dananjem Gibraltaru; tamo su stari Grci zamiljali kraj svijeta (po prii je Heraklo raskinuo peine to su sastavljale Evropu i Afriku i tako spojio Sredozemno more s Atlantskim oceanom); doi do Heraklovih stupova doi do krajnje toke, do kraja neemu, do besmislice. heraklorama jedan od naina prikazivanja filma u tri dimenzije.

heraldika, 3. -ci franc. (heraldique) nauka o grbovima i ustaljena pravila o sastavljanju grbova; opisivanje grbova i njihove historije; grboznanstvo, grboslovlje; isp. stematografija; prid. heraldiki po pravilima odn. u smislu nauke o grbovima. herba lat. biljka; herba theae (it. tee) aj. herbar, -ara lat. (herba biljka) zbirka osuenih i preanih biljki i njihovih dijelova (govori se i herbarij, -ija i herbarijum); biljar, biljevnlk, biljarnica, biljnik, biljar-nlk (sve pokuaji po razliitim rjenicima da se pronae pogodna naa rije); herba-riti, herbarlm skupljati biljke i stavljati ih osuene u herbar; herbarizacija sabiranje i suenje biljaka u naune svrhe ili u svrhu sastavljanja zbirki. herberg, mn. -zi, 2. herberga njem. (Herberge) 1. sklonite; 2. prenoite, noite, kona-ite, svratiste; 3. lo stan; 4. atr. eljeznika stanica, kolodvor. Herbert germ. u vojsci blistavi. herbicld, -ida lat. (herba biljka + occidere ubiti) naziv za kemijski preparat koji unitava korov i drugo tetno bilje (a nekodljiv je za korisno raslinje). herbivori (mn. m. roda) lat. (herba biljka + vorare derati) jedinke to se hrane biljem, biljoderi. herc1 jedinica za frekvenciju izmjeninih struja (prema imenu njemakog fiziara H. Hertza, 18571894); isp. ciki. herc2, mn. herevi njem. (Herz) srce; i trebi obino kod igraih karata: h herc-kralj, herc-sedmica; prid. herev. hercanfal njem. (Herz srce + Anfall padaj) srani gr. herceg, 5. hercee, mn. -zi, 2. hercega (Herzog preko mad. herczeg) v( prid. hercegov; hercekl; hercegovi hercegov; herceginja ena herc isto i herceica; hercegov ati, -ujem kao herceg, vojvodovati; hercetvo -dostojanstvo, podruje

vladavine h Hercegovina zemlja hercegov Maurani). h'erc(e)nbreher njem. (Herz srce + b lomiti) lomitelj enskih srdaca, udvara (pomalo porugljivo). h'ercfeler njem. (Herz srce + Fer pogreka) greka na srcu, srana mai hercig prid. indekl. njem. (herzig) dra mio, ljubak, umiljat. hercklopfn njem. (Herz srce + klop kucati, lupati) lupanje srca (obi straha ili od prevelikog uzbuenja). hercl njem. donji dio obue (. . . p tri para pendeta i jedne herclove; h'erclovati, -ujem popraviti cipel da im se izmijeni itav donji (pri stranji) dio. herceg v. herceg; isto i hercoginja (obc lea). h'erclag njem. (Herzschlag) srana kap, apopleksija. Hercynia silva lat. Hercinska uma, i (keltsko) ime za dananje Njemako gorje (Erzgebirge). hereditaran, -ma, -rno lat. (heres, 2. -i nasljednik) nasljedan (naroito u tei mentu i bolestima); hereditarnost, -i nasljednost, nasljeivanje svojstavi aka. heres panj. (jerez) vrsta finog panj vina. hereza, 2. mn. hereza gr. (hairesis sk naelo, miljenje; stranka) 1. krivi herezama je crkva od svoga po nazivala revolucionarne socijalne j; koji su se ideoloki oitovali u neslagi slubenom teologijom crkve (npr. milska hereza); 2. prenes. zastran od naela neke politike (ideoloke, tnike i si.) grupacije; isto i herezija; t 5. -e, mn. -ci krivovjerac; z en. heretikinja; heretizam, -zma -to i hereza (pored jeres, jeresi, jeretil
Hrod

hergela

533

hergela v. ergela. herihter njem. (herrichten prirediti, pripraviti) radnik struke koe i gume koji runo kroji i ije gornje dijelove cipela; kroja koe; herihteraj, -aja posao he-rihtera i njegova radionica. heringa v. haringa. Herkul 1. latinsko ime grkog mitskog heroja Herakla (v.); 2. prenes. (herkul i h'erkules) jak ovjek; atleta; 3. astr. zvijee sjeverne polutke; prid. herkulskl osobito snaan, jak poput Herkula, silan, divovski, orijaki, golem, ogroman. Herkulanum luki grad u Napuljskom zaljevu zasut zajedno s Pompejima u provali Vezuva god. 79. n. e.; znaajne iskopine iz rimskog doba. H'erkules v. Herkul. h'erla njem. (Herrlein) u zagrebakom govoru: gospodii, gosponek. herma, 2. mn. herma / herml gr. (herma potpora, potporanj, greda) poprsje koje donjim dijelom prelazi u stup. Hermafrodlt gr. u starogrkoj mitologiji lijepi sin Herma i Afrodite; u njega se zaljubila nimfa Salmakida i izmolila od Zeusa da im tijela ostanu vjeno sjedinjena; odatle i dananje znaenje dvospolac ili kako veli Mato enomu; u biologiji organizam koji ima spolne organe jednog i drugog spola; prenes. ni muko ni ensko, ljigavac, beba, mama; prid. hermafrodltski. Herman germ. borac, ratnik; en. Her-mina. hermelln, -ina lat. (hermellina) samurovina; vrlo skupocjeno krzno velike lasice, zrda-va (Mestela erminea); prije su ga nosili samo vladari; prid. hermellnskl; hermelln-sto-la enski ovratnik (oramenica) od zrda-vova krzna (Krlea). Hermenegildo germ. dar boga Irmina {isp. Irma). hermeneutika, 3. -ci gr. (hermeneuo tumaim, razlazem) nauka o pravilima i sredstvima tumaenja

Biblije, historijskih spomenika i znanstvenih djela; prid. herme-neutikl; hermeneut (akc. i hermeneut) strunjak u hermeneutici. Hermes (pored H'ermo) u starogrkoj mitologiji bog pokrovitelj stada, glasnik bogova, bog raznih izuma, fizike okretnosti, otroumnosti, bog putova i trgovine, uvar i zatitnik putnika, pratilac uope, a osobito vodi dua u podzemni svijet (rimski Merkur ije). hermetika, 3. -ci (po imenu egipatskog boanstva Tota, koga su stari Grci povezali sa svojim Hermesom i nazvali Hermes Tris-megistos (tri puta najvei Hermes); Tota su Egipani smatrali bogom znanosti i astrologije, izumiteljem pisma i drugih vjetina, a u srednjem se vijeku tome pridruilo jo i miljenje d a j e on otac alkemije (v.); odatle i pojam hermetika, tj. nauka o tajnim stvarima, osobito o alkemiji (v.); hermetian, -na, -no prvotno tajanstven kao u her-metici, a kasnije nepropustljiv, vrsto zatvoren, tako da nema pristupa zraka; ne-produan; isto i hermetikl. hermetizam, -zma (isp. hermetika) 1. krajnji subjektivizam, zatvorenost u samoga sebe, izbjegavanje ostaloga svijeta; 2. u doba he-lenizma (v.) religiozno-mistina sekta koja je oboavala Hermesa Trismegistosa; 3. pravac u poeziji (osobito talijanskoj) izmeu dva rata, koji istie istu emotivnu vrijednost rijei, njezinu zvunost i plastinost, nezavisno od loginog smisla (Ungaretti, Montale, Saba) (Krlea). Hermiona ki Helene i Menelaja; po nekim priama zarunica a po nekima ena sina Ahilejeva Neoptolema Pira; kad je Neoptolem poginuo (prema nekim priama od Orestove ruke), preudala se za Oresta, koji je po njoj dobio i kraljevsko prijestolje u Sparti, a kako je ve otprije imao Arg, vladao je nad

veom dravom nego ikada njegov otac Agamemnon. Hermo / Hermes (v. j . herncimer njem. (Herr gospodin + Zim-mer soba) soba za gospodu, gospodarova soba, muka soba (velik stol, pisai stol, fotelji, police ili ormar za knjige, eventualno kau i si.). hernfolk v. Herrenvolk. hernija, 2. mn. hernija lat. (hernia) prosutost jedne zatvorene tjelesne upljine na koju izlazi jedan dio njezin, te izgleda kao izrastaj izvan te upljine (kod glave, grudiju, naroito esto kod trbuha); nai izrazi: kila, presega, pridori, proder; herniotomija (gr. temno sijeem, reem) operacija kile. hernon v. ergnadn (Novak). Herod ime vie hebrejskih kraljeva, pa se tako osobito esto spominje Herod Veliki, vladar u doba roenja Kristova; kad je prema Bibliji uo da nekakva tri mudraca od Istoka (novi prijevod Biblije govori o tri maga) trae novoroenog kralja iju su

Herodot zvijezdu slijedili, pobojao se za svoje prijestolje i dao pogubiti svu muku djecu ispod dvije godine u Betlehemu ne bi li tako smak-nuo i eventualnog pretendenta; taj dogaaj crkva slavi 28. prosinca na blagdan koji se zove Nevina djeica ili Mladenci, a dijalek-talno (kajkavski) i Herodeovo; herode korba spleten od iba kojim se (na Herodeovo) ibaju katolici za uspomenu na pogubljenje djece u Betlehemu; Herod i jada unuka Heroda Velikoga, ena Heroda Filipa i zatim Heroda Antipe (drugog sina Heroda Velikoga; vladao od god. 4. pr. n. e. do 39. n. e.), majka Salomina (v.). Herodot najstariji grki historiar (5. st. pr. n. e.). Herofil iz Kalcedona grki lijenik (oko 300. pr. n. e.), osniva antike anatomije (djelovao u Aleksandriji); herofilejci, herofi-lejaca (mn. m. r.) pristae i sljedbenici Herofilovih uenja (Krlea). heroian, -na, -no v. herojski. heroida gr. (isp. heroj) vrsta knjievne poslanice i elegije; Heroide djelo Ovidijevo, u kojem pjesnik na veoma lijep nain priopuje fiktivna pisma (poslanice, epistule) to ih znamenite mitske junakinje (Penelopa, Fedra, Medeja, Didona i dr.) piu svojim muevima odn. dalekim ljubavnicima. heroika, 3. -ci (isp. heroj) 1. muzika kompozicija u kojoj se slavi junatvo, himna herojstvu; 2. isto to i heroizam (v. J ; Heroika (Sinfonia eroica) trea simfonija Beetho-venova; Krlea na jednom mjestu govorei o njoj spominje brisanje posvete; ta se napomena odnosi na injenicu da je kompozitor svoje djelo prvotno mislio posvetiti Napoleonu, pa naslov rukopisa i nosi naziv Buonaparte; ali kad je doznao da se Napoleon okrunio za cara, razderao je posvetu i uz bijesan poklik I on je dakle samo obian ovjek zamijenio je stari naslov novim: Heroika simfonija napisana u svrhu velianja uspomene na jednog velikog ovjeka. heroin, -ina bijeli prah, ester morfina, jedna od opojnih droga (uzima se najobinije injekcijama); heroinizam, -zma teka narkomanija. heroina gr. (isp. heroj) 1. junakinja; 2. glu-n'ica koja glumi glavne uloge; protago-n stkinja. heroizam, -zma gr. (isp. heroj) junatvo, junako djelo; neprispodobiva hrabrost. heroj, -oja, 5. heroju (akc. i heroj) gr. (he-ros) 1. u starogrkoj mitologiji ljudsko bie proeto boanskim svojstvima, p esto su takva poluboanstva srna zatitnicima pojedinih gradova ili 1 2. danas junak uope, a osobit koji se istakao izvanrednim djelima sebinijom portvovnou (prvotno nom polju, a kasnije i na podruju ivota u mirno doba); 3. heroj-m majka-heroj naziv dan u SSSR od 1944) majci koja rodi deseten

534 herojikomian, -na, -no gr. (isp. her mican) junaki i aljiv (obino n knjievno djelo u kojem ima ji i aljivih elemenata; tako je npr. komian ep Batrahomiomahija v.). herojka v. heroina (J. Ibler). herojon gr. grobnica nekog heroja il historijske linosti. herojski, -a, -6 junaki, junaan, o< hrabar (sve u povienom smislu); stih v. heksametar. herojstvo, 2. mn. herojstava iste heroizam. herold, 2. mn. heroida njem. (Her srednjem vijeku glasnik, vjesni darov); 2. metar ceremonija u doba; 3. voditelj rodoslovnih knjiga diar (oblikovao grbove novim plem heromanija gr. (isp. heroj mani davanje za junakim djelima, t pustolovina u kojima bi se moglo p junatvo. Heroneja grad u Grkoj nedale dananjega sela Kaprene, gdje je F Makedonski pobijedio zdruene A i Tebance i time sebi podloio Grku (god. 338. pr. n. e.); sporni i kasnije u povijesti kao bojite na je Rimljanin Sula potukao pontskog Mitridata V I . (god. 86. pr. n. e.): heronejski, -a, -6 (isp. pjesmu Her lav Silvija Strahimira Kranjevia). Herostrat 1. Grk koji je god. 356. p zapalio prekrasni Artemidin hram u da bi se bilo ime proslavio i ( vjeio svoje ime; 2. prenes. ast ovjek koji eli da stekne slavu t koji nain, makar i zloinom; He tova slava rava slava, slava r herostratski in slijepo unil zbog astohleplja. herpangina gr. (isp. herpes i angina) usne upljine sa stvaranjem mjehurii herpauka njem. (Heerpauke) vojniki l talambas; herpaukar bubnjar.

herpes

535

heteroinseminacij a heterija gr. (hetairia bratstvo, prijateljstvo) 1. naziv politikih tajnih klubova u staroj Ateni; osnivali su ih aristokrati da bi se medu sobom podupirali, osobito u borbi protiv demokratskih tenja grkog naroda; 2. tajno politiko drutvo koje je na kraju 18. i na poetku 19. stoljea radilo na osloboenju Grke od Turaka. hetero... gr. (heteros drugi) u sloe-nicama drugi, drugo, npr. heterogen. heterobiografija gr. (hetero. . . + isp. biografija) ivotopis to ga o nekome napie netko drugi (za razliku od autobiografije). heterodoksija gr. (hetero. . . + doxa miljenje) inovjerstvo, pripadanje drugoj vjeri; heterodoksan, -ksna, -ksno ino-vjeran; koji pripada drugoj vjeri; prot. ortodoksan. heteroerotizam, -zma gr. seksualna sklonost prema suprotnom spolu, normalni seksualni odnosi; isp. homoerotizam; v. / heteroseksualan. heterofonija gr. najprimitivniji oblik poli-fonije (dva ili vie pjevaa izvode istu melodiju i slobodno je variraju). heteroforman, -mna, -mno gr.-lat. (hetero . . . + isp. forma) raznooblian; isp. izomorfan. heteroftalmija gr. (hetero. . . + ofthal-mos oko) raznobojnost oiju kod iste osobe. heteroftongija gr. (hetero. . . + fthon-gos zvuk) 1. govorenje stranim jezikom; 2. govorenje iz trbuha, trbuho-zborstvo. heterogen (-gen) gr. (hetero... + genos rod) nejednak, raznovrstan, raznorodan; raznolik, razliit, neujednaen; koji nema u svim svojim dijelovima ista svojstva; nespojiv; stran; prot. homogen; heterogenost, -osti raznorodnost, raznovrsnost, nejednakost, nespojivost, nezdruivost; heterogenea (mn. sr. roda) u gramatici naziv za imenice koje u istom ili razliitom znaenju imaju u mnoini drugaiji rod nego u jednini (npr. akt, mn. akti / akta). heterogonija gr. (hetero... + gone raanje) oblik izmjene generacija kad pojedine generacije pokazuju razliite oblike. heteroinseminacija gr.-lat. (hetero..., semen sjeme) ubrizgavanje bilo ijeg sjemena u rodnicu uspjeno se provodi kod goveda, a u novije vrijeme i kod ena); isp. hetero-lagnija. 536

herpes gr. (herpes, 2. herpetos) liaj na koi; grupa malih mjehuria u pojasastim nizovima npr. kod osipa na usnama nakon vruice; nai izrazi: kosopasica, pljuskavica, jaglina, liaj, perutac; herpes zoster (gr. zoster pojas) osip oko pasa, pa-sasti osip. herpetologija gr. (herpeton sve to gmie) nauka o gmazovima, gmizavcima i vodozemcima. Herrenvolk (il. hernfolk) njem. (Heer gospodar + Volk narod) narod gospode, narod gospodara, gospodujui narod (naziv koji simbolizira tenju Nijemaca da nametnu svoju vlast itavom svijetu) (Donevi). Herrenzimmer v. herncimer. Herta boginja zemlje, raslinja i plodnosti kod starih Germana. hertz v. herc. herub / kerub (v.); isto i heruvim, -ima, 5. heruvime (u pravoslavnih); heruvika, 3. -ci pravoslavna crkvena pjesma u kojoj se spominju heruvimi. hervakat tur. (her svaki, vakat vrijeme) uvijek, vazda, svagda, u svako doba. hes muz. kromatski snieni glas h (govori se i be). hesap, -apa tur. (hesab) raun; broj, procjena; hesapiti, hesapim raunati, misliti, smatrati, pretpostavljati, hespap v. espap. Hesper gr. (hesperos veer) Venera kao zvijezda Veernjaa, Danica kod nas (Tresi Pavii). Hesperia antiko ime za zemlje na zapadu (za Grke Italija, za Rimljane Hispanija, panija). Hesperide gr. (Hesperides) u starogrkoj mitologiji keri titana Atlanta (uvaju na krajnjem zapadu zlatne jabuke). hesperornis gr. (hesperos veer, zapad, ornis ptica) okamina ptice iz razdoblja krede (Sjev. Amerika). Hostija u starogrkoj mitologiji boica domaeg ognjita, isto to ,kod Rimljana Vesta (v.). hetera gr. (hetaira drugarica, prijateljica; ljubavnica, bludnica, namigua); u staroj Grkoj obrazovana bludnica, kurtizana. heterarhija gr. (heteros drugi + archo vladam) vladavina pripadnika nekog drugog naroda u jednoj zemlji. heteroklita heteroklita (mn. sr. roda) gr. (hetero... + klino sklanjam) u gramatici naziv za imenice koje se sklanjaju po razliitim de-klinacijama (u grkoj gramatici npr. 1. pade: gyne [ena], 2. pade: gvnaikos); heterokli-tan, -tna, -tno 1. nepravilan; 2. udan, nastran, neobian; imen. heteroklizija. heterolagnija gr. (hetero..., lagneia blud, bludnost) umjetno osjemenjivanje enki (spermom drugog mujaka a ne onog s kojim ivi u zajednici); isp. heteroinseminacija. heteromorfan, -fna, -fno gr. (hetero . . . + morfe oblik) isto to i heteroforman; hetero-morfoza pojava da se kod regeneracije organizma razvije drugi organ a ne onaj koji je bio izgubljen (kod nekih glista moe se npr. umjesto izgubljene glave razviti jo jedan rep). heteronimija gr. (hetero... + onoma ime) oznaivanje srodnih odnosa nazivima razliitih korijena, npr. otac majka, brat sestra (prema: uitelj uiteljica, prijatelj prijateljica).

heterondmija gr. (hetero... + nomos pravilo, red, zakon) ovisnost o tuim zakonima, upravljanje svoga rada po njima (prot. autonomija). heteroseksualan, -Ina, -Ino gr.-lat. (hetero... + isp. seksualan) spolno naklonjen drugom spolu; normalno seksualan; prot. homoseksualan. heterosilabiki (poloaj) gr. (hetero... + isp. silaba) u gramatici naziv za poloaj dvoglasa kad mu jedan sastavni glas pripada jednom, a drugi drugom slogu (prot. tautosilabiki). heteroterman, -mna, -mno gr. (hetero... + isp. terme) koji ima promjenljivu temperaturu tijela, ovisnu o okolini; heterotermne ivotinje hladnokrvne ivotinje; isp. ho-meoterman. heterotrofija gr. (hetero... + trefo hranim) za razliku od autotrofije (v.) heterotrofija ili alotrofija je karakteristika organizamada ne mogu ivjeti od anorganskih spojeva sredine u kojoj ive nego trebaju organsku hranu (ljudi,

ivotinje, nezelene biljke); prid. heterotrofan, -fna, -fno. heteroza (pravilnije negoheterozis, kako se kod nas pie, isp. sinteza, analiza i si.) gr. (hetero...) pojava da biljke (i ivotinje) kod kojih je izvreno ukrtanje pokazuju u slijedeoj generaciji veu bujnost i daju bolji prirod; kod nas se pojave heteroze najbolje pokazuju na kukuruzu. heterozeteza gr. (hetero... + zeteo t lukavo, dvolino, pitanje (pita se ne boe nevano, a u odgovoru se o da upitani bude uhvaen u lai); isp. ] tivno pitanje. heterozigotan, -tna, -tno gr. (hetero zygon jaram) koji sadri dva ra oblika jednog te istog gena (kod kria prot. homozigotan. heterozis v. heteroza. Hetiti (mn. m. r.) maloazijski narod i specifina kultura razvila u drugom ljeu prije nae ere; prid. hetitski. hetman, 2. mn. hetmana e.-polj. (iz Hauptmann kapetan) 1. od 16. do glavni zapovjednik oruanih snaga pc -litavske drave, imenovan od kralja ataman. het-trik v. hat-trik. heu me miserum lat. (it... m'izerum) jao jadnika, jao jadan ja (enoa). Heu, quae nunc tellus... lat. v. Quae n heureka gr. (perj. glagola heurisko n izraunam, izmislim) 1. naao sam, j koji se pripisuje starogrkom matema Arhimedu, a uzviknuo ga je

navodni je otkrio zakon o specifinoj teini k osnovno pravilo hidrostatike; 2. prene, klik radosti pri nekom otkriu ili pi javf nove spasonosne misli. heuristika, 3. -ci gr. (isp. heureka) nai metodama istraivanja novih spoznaji tina pronalaenja istine; heuristiki se odnosi na heuristiku; heuristiki ] pak postupak znanstvenog istrai kod koga se sluimo nedokazanom tvrd heven v. evenak. Hevra Kadia hebr. idovsko potporno i j bno drutvo (isp. kaddi molitva za rr hevzedija (isp. evzadija) ljekarnik, apo hevzedana, 2. mn. hevzedana hel apoteka. hezela tur. propalice, nitkovi, prostaci, Heziod (gr. Hesiodos) starogrki pj i filozof (8-7. st. pr. n. e.), poznat po S' djelima Theogon'ia (Postanak bogova) i ka) hemerai (Poslovi i dani), oba u h metrima, hf v. Hfl. Hf znak za hafnij (v.). Hfl krat. za holandijski forint (gu Hg znak za kemijski element ivu (Hy gyrum). hg znak za hektogram. hi v. haj.

Hiawatha

537

hidrant

Hiavratha (it. Hajevote) legendarni poglavica indijanskog plemena Irokeza u 16. st. (ep amerikog knjievnika Henrvja Wadswortha Longfellovva, 18071882). Hiba tur. ljubljena, miljenica. Hiberes lat. Iberi, narod u paniji. hibernacija lat. (hibernus zimnji, zimski) zamrzavanje, smrzavanje, zaleivanje, sle-divanje, promrzlost, promrznue, zimski san (katkada proizveden na umjetan nain u znanstvene odnosno medicinske svrhe); isp. hipotermija. Hibernija lat. Irska. hibernizacija (isp. hibernacija) vrsta anestezije (v. j ; zamrzavanje dijelova tijela u svrhu postizavanja neosjetljivosti pri vrenju operacija; glag. hibernizirati, -nizlram. hibisk gr. mirisna biljka iz roda sljezova (S. Batui). hibrid, -ida lat. (hibrida dijete Rimljanina i inozemke, slobodnjaka i ropkinje) 1. mjeanac, krianac, bastard, melez, polutan; mjeavina individua ivotinjskog ili biljnog svijeta koja nastaje ukrtavanjem para individua razliitih oblika, razliitih vrsta, sorta itd.; 2. gram. sloenica, sastavljena od rijei iz razliitih jezika, npr. automobil (gr. autos = sam i lat. mobilis = pokretljiv, gibljiv); prid. hibridan, -dna, -dno ukrten, mijean, krian, raznorodan; hibridizacija krianje, ukrtanje, umjetno postizavanje mjeavina u biljnom i ivotinjskom svijetu; ima vrlo vano znaenje u radu na poboljavanju ivotinjskih vrsta i sorti kulturnih biljaka. Hibrisgrc". u starogrkoj mitologiji boica obije-sti, oholosti, razuzdanosti, raskalaenosti, drskosti, prkosa, jogunstva i si. hie et nunc lat. (it. hik et nunk) ovdje i sada, tj. odmah, smjesta. hic et ubique lat. (it. hik et ub'ikve) ovdje i svuda (Hamlet). hicig njem. (hitzig) vatren, vru, estok, ustar, nagao, usijane glave. hickorv v. hikori. Hic liber est meus testis est deus qui non vult credere nomen potest legere X sum natus Y appellatus lat. (it. Hik. . . kvi. . . kredere. . . ) Ova knjiga je moja svjedok je bog tko nee da

vjeruje, ime moe itati X (tj. prezime) sam roen Y (tj. ime) sam nazvan (stara pjesmica koju aci jo i danas tu i tamo piu na prvoj strani svojih knjiga). Hic manebimus optime lat. (it. h'ik manebimus optime) Ovdje emo ostati, ovdje nam je najbolje, odn. Tu smo i tu ostajemo; stara rimska izreka kojom je talijanski pjesnik D'Annunzio zauzevi nau Rijeku nakon prvoga svjetskog rata (isp. ardit) odbio poziv predsjednika talijanske vlade da napusti Hrvatsku; ta je reenica preuzeta kao openita parola njegove okupacije, pa se mogla itati i na tadanjim potanskim markama grada Rijeke (naravno s D'Annun-ziovim likom). Hic porci cocti ambulant lat. (it. Hik... kokti...) Ovdje eu kuhani prasci (tj. tee med i mlijeko, peeni golubovi lete u usta i si.). Hic Rhodus, hic salta lat. (it. hik Rodus, hik salta) ovdje je Rod, ovdje skai (kae se ovjeku koji se hvali da je negdje drugdje uinio neko neobino djelo, pa ga pozivaju da to isto i ovdje uini; prema prii se neki Rimljanin hvalio da je na otoku Rodu, koji je nekad bio vaan kulturni centar, postigao velike uspjehe). Ki tur. (hi) nita, nikako. h'ihajker v. hitchhiker. hioglan v. ioglan. hiaja v. hikjaja. himet v. hikmet. Hidajet tur. koji upuuje, koji vodi pravim putem; en. Hidajeta. hidalgo, mn. -zi, 2. hidalga panj. 1. vitez, plemi, ljivar; pripadnik panjolskog nieg plemstva, 2. kovani zlatni novac nekada u Mehiku; sada srebrnjak. Hidasp (gr. Hvdaspes) ime jednog od pritoka rijeke Inda (kod Tina Ujevia sinonim za svaku daleku i nepoznatu veliku rijeku). hidatode (mn. . roda) gr. (hydor, 2. hydatos voda + hodos put) u botanici naziv za upljine na epidermi biljaka kroz koje biljke izluuju suvinu vodu. hidr..., hidro... gr. (hydor, 2. hydatos voda) u sloenicama oznauje odnos dotinih rijei prema vodi (npr. hidrotehnika). hidra, 2. mn. h'idara / hidri gr. (hydra) 1. mitoloka vodena zmija sa 8 glava koju je, prema prii, ubio

Heraklo; 2. prenes. neprijateljska sila (npr. Hidra kontrarevolucije); 3. astr. jedno od zvijea; 4. slatkovodni polip sveivac; sitna vodena ivotinjica. 538

hidrant, 2. mn. hidranata gr. (isp. hidr...) 1. vodovodna pipa na koju se moe prikopati trcaljka, naroito za sluaj poara, hidrog

hidrargiru m

za polijevanje ulica itd.; 2. pojedini polip u nekoj zadruzi vodenih polipa (isp. hidra 4). hidrargirum (hidr... + argvros srebro) kem. element iva (ivo srebro); at. teina 200,61; tablini broj 80, znak Hg. hidrat, -ata gr. (hidr...) kemijski spoj vode s oksidima kiselina; ugljini hidrati (uglji-kohidrati) celuloza, krob, eeri i gume; prid. hidratni; hidratski. hidratacija gr. (hidr...) kemijska kombinacija (spoj) vode s nekom supstancijom. hidraulika (akc. i hidraulika), 3. -ci gr. (hidr...) primijenjena nauka koja razrauje naine praktine primjene zakona o ravnotei i kretanju tekuina; vjetina iskoriivanja vodene snage; prid. hidraulian (-lilian), -na, -no i hidrauliki (-ulikl) 1. koji se odnosi na hidrauliku; koji je na vodeni pogon; koji djeluje uslijed pritiska ili pokretanja vode ili neke druge tekuine; 2. hidraulika konica cilindar napunjen glicerinom ili gustim uljem koji slui za priguivanje jakih udaraca (npr. kod topa); 3. hidraulika prea ureaj za dobivanje visokog pritiska s pomou tlaka vode; 4. hidrauliki akumulator ureaj za pogon hidraulikih prea; hvdraulicum horologium vodena ura (naprava za mjerenje vremena; iz jedne posude kaplje voda u drugu u odreenim vremenskim razmacima). hidridi (mn. m. r.) gr. (isp. hidr...) kemijski spojevi elemenata s kisikom. hidrija, 2. mn. h'idrija gr. (hvdria vedro, kabao; ara) grka posuda za vodu, sa dvije ruke. hidriranje gr. (hidr...) spajanje nezasienih organskih spojeva s vodikom (kod skruivanja masti, pretvaranja ugljena u tekuinu). hidro. . . v. hidr. . . hidroaeroplan v. hidroplan. hidroarheologija gr. nauka koja ispituje ostatke materijalnih kultura minulih civilizacija potonulih u vodama. hidroavijacija gr.-lat. (hidro... + isp. avijacija) doslovno vodena avijacija; letaki aparati, snabdjeveni napravama za plovljenje (plutaama, fizelaom s laastim dnom i si.) koje im omoguuju uzdizanje s vode i sputanje na vodu; hidroavion, -ona avion osposobljen za sputanje na vodu i za polijetanje s vode; isp. hidroplan. hidrobiologija gr. (hidro... + isp. biologija) nauka koja prouava ivot organizama u vodi. hidrobios gr. (bios ivot) skupn za sve organizme koji ive u vodi.

hidrobomba krae umjesto hidre bomba (v. J . hidrobus gr.-lat. (hidro... + isp. or ovei amac za krstarenje po lul kanalima, vodeni tramvaj. hidrocefalus v. hidrokefalos. hidrocentrala gr.-lat. (hidro... + isp. ci elektrina centrala s vodenim pogoni hidrociklikl spojevi v. alicikliki spoje hidroaromatski. hidrodinamika, 3. -ci gr. (hidro... dinamika) dio hidromehanike koji pr zakone kretanja tekuina i plinova. hidrodrom gr. (hidro... + dromos -cesta) uzletite za hidroplane na vod hidroport, hidroskal. hidroelektrana, 2. mn. -ana gr. ele centrala na vodeni pogon. hidroenergetika gr. (hidro... + isp. ei sila do koje se dolazi motorima na pogon; hidroenergija vodena snag; hidrofan, -ana gr. (hidro... + fainoi inim se) vrsta opala (v.). hidrofilija gr. (hidro... + filos pi med. poudnost za vodom; hidrofili ( r.) bot. biljke prilagoene ivotu i h'idrofilan, -Ina, -Ino poudan za \ kcTji upija vodu (hidrofilni pamuk -jenski pamuk). hidrofiti (mn. m. r.j gr. (hidr... + fy biljka, raslina) raslinstvo koje djele ili potpuno ivi u vodi. hidrofobija gr. (hidro... -I- isp. fobija od vode koji se pokazuje kod boles snoe; hidrofoban, -bna, -bno koj mijea s vodom; prot. hidrofilan ( v . J . hidrofon, -ona gr. (hidro... + fone -zvuk) 1. mikrofon ili telefon za o vanje ili za telefoniranje pod vodom vodni telefon; 2. sprava za oslukivar sutnosti podmornica. hidrofor, -ora gr. (hidro... + foreiis -sa) cijev za vodu (vodonosac); za dovod vode (gdje nema normalnog voda), sprava, crpka koja vodu iz t ili cisterne dovodi u kuu. hidrogamija gr. (hidro... + gameo se) opraivanje biljaka posredstvom hidrogenacija v. hidriranje. hidrogeneratorgre.-/af. (hidro . . . + isp. g tor) generator koji energiju kretanja koja se dobiva od vodene turbine, pret elektrinu energiju.

hidrogenij

539

hidroport hidrogliser gr.-franc. (hidro... + gliser, v.) lagani plosnati motorni amac velike brzine, koji klizi po povrini vode. hidrografija gr. (hidro... + graf5 piem) dio geografije koji prouava i opisuje vode na povrini Zemlje; vodopis; prid. hidro-grafski; isp. limnologija, potamografija, oceanografija, mareografija. hidrohotel v. hidromobil. hidroid, -ida gr. (hidro... + eidos lik, izgled) vodeni polip. hidroizolacija gr.-lat. (isp. hidro... + isp. izolacija) spreavanje prodiranja vode, postupak kojim se postie nepropusnost odnosno otpornost na vlagu.

hidrogenij, -ija (pored hidrogenijum) gr. (hidro... + genesis postanak) vodik; kemijski element, atomska teina 1,0080; tablini broj 1, znak H; najlaki plin; mnogo se primjenjuje u tehnici; prid. hidrogenski; hidrogenska bomba vodikova bomba, vrsta atomske bombe izvanrednog razornog djelovanja; skra. H-bomba (it. Ha--bomba); takva se bomba razlikuje od atomske bombe time to se pri njenoj eksploziji spajaju atomske jezgre lakih elemenata (vodik, litij i si.) u tee atomske jezgre pri emu se oslobaa ogromna energija sadrana u atomima i izraena silnim svjetlosnim blijeskom i snanim toplinskim udarom, zranim pritiskom s jakim mehanikim i radioaktivnim djelovanjem.

hidrokar gr.-engl. (hidro... + car kola) vrsta malog glisera (v. J nainjenog od staklenog vlakna, koji je nedavno proizveden u Americi (minijaturni motorni brodi za dvije osobe, s brzinom od 50 km na sat, a moe ploviti po morima, jezerima i rijekama uz uvjet da je voda dublja od jednog metra). hidrokefal(os) gr. (hidro... + kefale glava) ovjek koji ima poveanu lubanju zbog nakupljanja tekuina unutar lubanje i mozga, vodoglavac; isp. vaserkopf. hidrokela gr. (hidro... + koilia upljina) oteklina u monji ili du sjemenovoda, zbog nakupljanja serozne (v. J tekuine. hidrokrilac v. hidrogliser, aliskaf. hidroksldi (mn. m. roda) gr. (hidro... + isp. oksid) spojevi kovina s radikalom hidroksilom ( v . J ; imaju bazina svojstva (bojadiu lakmus modro), hidroksll, -ila gr. (hidro... + oxys kiseo) kem. negativno jednovalentni radikal spoja OH, osnovni dio hidroksida koji uvjetuje njegovu bazinost. hidroliza gr. (hidro... + lysis razlaganje, rastvaranje) kemijska reakcija izmeu vode i neke tvari koja dovodi do stvaranja nekih novih tvari (npr. kod rastvaranja sode u vodi stvara se jetki natrij i ugljina kiselina); prid. hidrolitian, -na, -no hidro-litikl. hidrologija gr. (hidro... + logos rije, govor) nauka koja prouava vodeni plat Zemlje i cirkulaciju vode na zemaljskoj kugli. hidromantija gr. (hidro... + manteia vraanje, gatanje) proricanje gledanjem u vodu. hidrosfera

hidromeduza gr. (hidro... + isp. meduza) vodena meduza. hidromehanika, 3. -ci gr. (hidro... + isp. mehanika) nauka koja prouava zakone ravnotee (hidrostatika) i kretanja tekuina (hidrodinamika). hidrometar, -tra, 2. mn. h'idrometara gr. (hidro... + metron mjera) sprava za mjerenje brzine vode tekuice, vodomjer; hidrometrija prouavanje i mjerenje brzine toka voda tekuica. hidromobil, -ila gr.-lat. (hidro... + isp. automobil) najnovija tekovina razvitka turizma: plutajui, plovei hotel; isto i hidrohotel. hidronefroza gr. (hidro... + nefros bubreg) nakupljanje mokrae u bubrenoj zdjelici. hidronim gr. (hidro... + onoma ime) ime rijeke (u lingvistici). hidropatija gr. (hidro... + pathos bolest) isto to i hidroterapija; hidropat lijenik koji lijei vodom; prid. hidropatskl. hidropizija gr. (hydrops) vodena bolest, debela bolest, prokaza; hidropian, -na, -no koji boluje od vodene bolesti. hidroplan gr. (hidro... + isp. aeroplan) avion osposobljen za sputanje na vodu i za uzlijetanje s vode; isp. hidroavijacija. hidropdllp, -ipa gr. (hidro... + polip, v.) vodeni polip. hidroponika, 3. -ci gr. (hidro... + poneo radim, trudim se, nastojim) uzgajanje kulturnih biljaka pomou umjetnog hranjenja kemijskim otopinama; umjesto u zemlji, korijenje biljaka raste u vodi kojoj se dodaju hranjive sastojine potrebne za rast biljke; isp. enhidrokulture. hidroport gr.-lat. (hidro... + isp. port) v. hidrodrom. 540 dugaka bezbojna stanica u gljiva, hifen gr. (hyfen) prvotno: spajanje dviju rijei u sloenicu, a onda i crtica kojom se spajaju ti dijelovi sloenice; isp. tire. hifereza gr. (hyfairesis oduzimanje) gram. izostavljanje kratkog samoglasnika ispred nekog drugog samoglasnika; isp. afereza. hi-fi engl. (it. haj-faj) skra. za eng fidelity (visoka vjernost) kao ozn; vanredno kvalitetne reprodukcije pri tonova, osobito u radio-tehnici. hiftne, hiftna (mn. . r.) njem. (Hiifte) k bokovi, bedra. Hifzija tur. sauvani, zatieni. high life (it. haj lajf) otmjeno drutvo (] anin 1938. u eseju o Krleinu dje-rubu pameti). Higija gr. (zdravlje) starogrko bo zdravlja; ki Asklepijeva (v. J ; slikal sa zmijom koja pije iz plitice, to je I postalo openitim simbolom lijenitv se i Higijeja (kako je ispravnije u redbi sa starogrkim originalom H no i oblik Higija nije lo, jer su ka sami Grci pisali Hygeia). higijena gr. (hygiainein biti zdrav) 1. 0 uvanju zdravlja, o uvjetima ivol imaju utjecaja na zdravlje, i o mj kojima se spreavaju bolesti; 2. mjer osiguravaju uvanje zdravlja; higijen zdravstveni; koji se tie zdravlja, koj rauna o uvjetima za zdrav ivot; po za red i istou (higijenski pribor); hi ar osoba to se brine oko h u nekoj zajednici, strunjak za hi] zdravstvenik; en. higijeniarka, 3. -ki, -kt HIgin gr. (isp. higijena) zdravi. higro... gr. (hygros mokar, voden, v na poetku sloenica oznauje odnc tinih rijei prema vlanosti, vlazi; hig (gr. grafo piem) sprava koja relativnu vlagu u atmosferi; higrdm, med. proirenje sluznih vreica i te ovojnica zbog nakupljanja rijetke si tekuine u njima; higrometar, -tra, 1 higrometara sprava za mjerenje vi sti uzduha; higroskop (gr. skopeo -dam) sprava koja pokazuje vlanost uz vlagomjer;

hidrosfera gr. (hidro... + sfaira kugla, lopta) vodeni plat zemaljske kugle (isp. litosfera). h'idroskal v. hidrodrom. h'idrostat gr. (hidro... + isp. statika) vrsta ronilakog aparata za velike dubine (do 600 metara). hidrostatika, 3. -ci gr. (hidro... + isp. statika) dio hidromehanike koji prouava zakone tekuina (i plinova), a takoer i zakone ravnotee tijela "uronjenih u tekuinu. hidrotehnika, 3. -ci (hidro... + isp. tehnika) vjetina graenja vodenih objekata (kanali, ustave, brane, hidroelektrini ureaji, ureaji za navodnjavanje, luke i obalnozatitne graevine, naprave za opskrbu vodom i dr.); prid. hidrotehnikl, -a, -o; hidrotehni-ka melioracija odvodnjavanje, navodnjavanje tla, obrana od poplava, uope svi radovi koji s pomou vode pomau poboljanju zemljita. hidroteka, 3. -ci gr. (hidro. . . + theke spremnica) hitinski (v. hitin) omota proiren u obliku aice oko pojedinih hidranata (v. hidrant 2) u koji se hidrant moe uvui. hidroterapija gr. (hidro... + isp. terapija) lijeenje toplom ili hladnom vodom; prid. hidroterapljskl; hidroterapeut (akc. i -peut) tko lijei hidroterapijom; isp. hidropat: prid. hidroterapeutski (-peutskl). hidrotermalan, -Ina, -Ino gr. koji nastaje odn. djeluje s pomou vode i topline. hidrotropizam, -zma gr. (hidro. . . + isp. tropizam) svojstvo biljaka da se okreu prema vodi odn. prema vlazi uope (isp. heliotropizam) hidro/a gr. (hidros znoj) znojenje. hidrozoe (mn. . roda) gr. (hidro... + zoon ivo bie, ivotinja) vodene ivotinje, polipi, meduze, mjeinci, obrubnjaci itd. hida ar. vrsta satirikih i prigodnih pjesama u arapskoj knjievnosti, hidra; hidret tur. (hidret) v. hedra. Hierosolvma gr. antiko ime za Jeruzalem; takoer i Hierusalem. Hierro panj. (it. Jero) v. Ferro. h'ifa, 2. mn. hifa, gr. (hyfe tkanje, tkivo)

higroskopian, -na, -no -upija vlagu, kao npr. sol; higroske vata vata liena masti, dobro o 1 izbijeljena; upotrebljava se ponajv medicini; higrostat, -ata ureaj za c vanje stalne vlanosti uzduha u zatvo prostorijama.

hi-hat engl. (it. hajhet) udaraljka koja stoji od dva bronana tanjura na okor stalku (u dez-orkestru). Hijacint (-kint) u starogrkoj mite lijepi sin lakedemonskoga kralja Ar ljubimac Apolonov; ubio ga iz ljube 541

hijacking

Hildegard:

bog vjetrova Zefir; iz njegove krvi izrastao je. prema prii, cvijet hijacint, 2. mn. hija-cinata gr. 1. bot. zumbul, carevi; 2. vrsta dragog kamena: rubin. hijacking engl. (it. hajdeking) razbojstvo, otmica (osobito u novinarstvu izraz za otmicu aviona); hijacker (it. hajdeker) otmiar aviona, naoruani razbojnik. Hi jade 1. u grkoj mitologiji: boanstva prirode, keri Atlantove (v. Atlant); 2. ime zvijea. Hijakint v. Hijacint. hijalit, -ita gr. (hyalos staklo + lithos kamen) vrst kremena; bezbojan, proziran opal; hijalurgija (gr. ergon rad, djelo) staklarstvo. hijanet tur. (hvjanet) 1. izdaja, nevjera; 2. izdajica, nevjernik. hijat, -ata (akc. i Kijat, -ata) lat. (hiatus zjalo, drijelo) zijev; pojava kada se usred rijei ili na kraju prve i na poetku slijedee rijei nau dva vokala (npr. crnook, bio on; .. .ile smo u [kavane] Delfe /" u Oazu gdje imamo svih pet vokala [iz djela Dnevnik Ane Frank]). hijazam, -zma (prema gr. slovu X [it. hi]) 1. pjesniki ukras kad se dva suprotna izraza u reenici ele i poloajem istai, te se drugi navodi u obrnutom redu prema prvome, tako da obje najistaknutije rijei stoje jedna do druge; time se dobiva unakrsni poloaj nalik na sprijeda spomenuto grko slovo (npr. Strah bijae velik, malena nada mjesto: Strah bijae velik, nada malena; isp. i: Prostaci i gospodo, bogati i siromani [Davidov psalam]; oekivalo bi se: Prostaci i gospodo, siromani i bogati); 2. anat. izukrtenost (npr. ivanih vlakana); ukrtavanje kromosoma u toku diobenog procesa kojim nastaju spolne stanice; isto i hijazma; prid. hijastiki; isp. mejoza. hijena, 5. hijeno gr. (hvaina) 1. krvolona zvijer nalik na vuka; dere strvinu; 2. prenes. beutan, surov ovjek; krvolok; prid. hi-jenski. hijerarh, 5. -e, mn. -si, 2. hijerarha gr. (hieros svet + archo vladam) vrhovni sveenik; hijerarhija 1. slubena ljestvica, poredak po rangu, npr. inovnika hijerarhija; 2. vladavina sveenstva; prid. hijerarhijski. hijeratski gr. (hieratikos) sveeniki; hijerat-sko pismo pismo staroegipatskih sveenika za razliku od demotskog, pukog pisma; isto i hijeratikl (Vojnovi) ; hije-ratian, -na, -no (Mato). hilear dicinskim i prirodoznanstvenim raspravama te po pismima istaknutim linostima svojega doba. hilear, -ara, 5. Mleani i -are tur. (isp. hila) varalica, podmuklac, podvaljiva, nepote-njak; izv. hilearluk. hilijarh, 5. Mlijare, mn. -si, 2. hilijarha gr. (chilioi tisua + areno vladam, zapovijedam) 1. zapovjednik nad 1000 vojnika, otprilike major; isto to kod Rimljana tribun; 2 . kod Perzijanaca naziv za visoku linost na kraljevskom dvoru. hilijazam, -zma gr. (hilias tisua) adventi-stika nauka o tisugodinjem kraljevstvu Kristovu na zemlji: hilijast pristaa hili-jazma; isp. milenaristi. hilitis (akc. i -itis) lat. (isp. hilus) med. upala hilusa. Hilmija tur. blagi, blagoudni. hilozoizam, -zma gr. (hyle tvar, materija + zoe ivot) uenje da je sva materija, ukljuivi i

hijerofant, 2. mn. hijerofanata gr. (hierofan-tes) tuma, uitelj bogoslovlja u starih Grka i Egipana; prvosveenik Demetrin; rukovodilac eleuzinskih misterija (v.). hijeroglifi (mn. m. roda) gr. (hieros svet + glyf5 dubem) 1. pismena starih Egipana u vidu figura (ivotinja, ljudi, predmeta domae upotrebe itd.), a kasnije u obliku ugovorenih znakova; u dananje vrijeme upotrebljava se ta rije za oznaivanje znakova kineskog, japanskog, korejskog pisma; 2. iron. neitljivo, teko itljivo pismo; prid. hijerdglTfskl. hijerokracija (-kratija) gr. (hieros svet + krateo vladam) vladavina sveenika; isp. teokracija. Hijeronim v. Jeronim. Hijerotej gr. (hieros svet, blagoslovljen + theos bog) bogom blagoslovljeni, h'iju mad. (hius) ris. hikjaja tur. (hikaje, hikajet) bajka, legenda, pripovijest, pripovijetka, pria, novela. hikmet, 2. mn. hikmeta tur. (hikmet) 1. mudrost, filozofija; 2. udo, tajna, zagonetnost; prid. indekl. hikmetli. Kikori, -ija indijan.-engl. (hickory) vrsta tvrdog sjevernoamerikog drveta iz roda oraha (drvo vrlo upotrebljivo za izradu skija). Hiksi, HIksa (mn. m. r.) nomadi semitskog podrijetla, vladali Egiptom od 18. do 16. st. pr. n. e. hil gr. (chylos sok, juha) hranjivi sok koji se stvara od hrane i prelazi u krv; prid. hilski. Kila, 2. mn. hila tur. (hile) podmuklost, him-benost, la, prevara, varka, podvala; pre-predenost, lukavost; nepravda; prid. Kilav. hilal, -ala tur. (hilal) siuna loptica za ienje zubi (akalica) i uesa (uatka). Hilaria lat. (isp. Hilarije) vedri igrokazi u starom Rimu. Hilarije lat. vedri, radosni; isto i Hilarion, -ona, 5. Hilarione. hilat, 2. mn. Mlata tur. (hilat) odijelo. h'ilav v. hila. Hildebrand germ. ma za borbu. hildebrandizam, -zma doba najvee papinske moi za vrijeme pape Grgura VII (1073 1085) koji se kao redovnik u Clunvju (isp. klinijski) zvao Hildebrand. Hildegarda germ. zatitnica u borbi; inae jedna njemaka benediktinka iz 12. st., poznata po svojim mistinim spisima, me 542

anorgansku, oduhovljena; hilo-zoist(a) pristaa hilozoizma. hilus lat. (hilum vlakance) sredinji dio organa kojim prolaze krvne ile, ivci i odvodni kanali (kod plua, slezene, jetara i bubrega). hilza, 2. mn. hilza njem. (Hulse) 1. vojn. ahura od metka; metalna cjevica napunjena eksplozivom (punjenjem), za izbacivanje granate ili metka (kod pucanja); 2. tuljak, tulji, cjevica od papira koja se puni duhanom. hiljada, 2 . mn. hiljada gr. (hilias, gen. hiliados) 1. tisua, deset stotina; 2. veliko mnotvo. Himalaja, -aje (jedn. . r.) pored Himalaji, -aja (mn. m. r.) ind. (stan snijega) najvie gorje na Zemlji, izmeu Prednje Indije i Tibeta;

najvii vrh Mount Everest 8882 m; prid. himalajski. himan, -mna v. himna, himnus. himantom, -oma gr. (himas, 2. himantos koni remen) med. produenje resice na nepcu; upala resice; isto i himantoza; isp. uvula. himation gr. (himation) starogrka gornja haljina; plat koji se prebacivao preko hitona (v.). himber, 2. mn. Mmbera njem. (Himbeere) malina; himbersaft sok od malina, ma-linovac. himen gr. (hymen koa, koica) djevianska opna; u nekim naim rjenicima: ed-njak; djevinjak; Himenej, -eja (akc. i Himenej,-ja, 5. Himeneju) u starogrkoj mitologiji bog braka; himenej (hym svatovac, svatovska pjesma koju su oci nevjestini uz svirku i ples pjevali mladenku u kuu mladoenjinu; him svatovski, himera gr. (ehimaira koza) 1. u grkoj mitologiji pustinjska neman u . . . koja bijae roda boanskog, ovjejeg | naprvo lav, ostragu zi sredini pak koza, | stranu je riga iz sebe arkoga ognja (Homer, p T. Mareti) (kod enoe: zmijolav) ju je Belerofont uz pomo boginj ne i letei na konju Pegazu; 2 nes. neostvarljiva zamisao, mata, n na fantazija; varka, tlapnja, san, enje; 3. vrsta morske ribe, morsl kor (lat. Chimaera monstruosa) s poput bia, ivi u Atlantiku i u zemnom moru; himerian, -na, -no stvaran, neostvarljiv; sablastan.

Himet (gr. Hymettos, Hymess6s) plai junoj Atici u Grkoj, najvii vrh 1C gdje je nekada bilo svetite Zeusovo i lonovo; inae poznata osobito po mr; i medu; prid. himetski, -a, -o (hir ambrozija kod Matoa). himna, 2. mn. himna /" himni gr. (hy prvotno: hvalospjev u ast bogu; i slubena dravna pjesma u ast dom a uzima se i u znaenju: sveana p neke zajednice (drutva, kluba i si.); eziji i u prenesenom znaenju: ljepol vota, zanosna pojava i si.; himnikl nain himne, uzvien, velianstven, s' himnus, mn. himni, 2. hlmana (pored, h si) duhovna crkvena pjesma uz sadraja; himnodija (isp. oda) pjevanje 1 himnopojstvo; himnod, -oda pjeva 1 katkada i pjesnik odn. pjeva koji s pjevanjem velia vladara ili uope nel liku i velianstvenu pojavu; himno himnologija nauka o himnama, h sima; himnozan, -zna, -zno isto himniki ( v . J . Himzija v. Hifzija. hin njem. (hin tamo, onamo) obi frazi: Kiti hin biti iznemogao, dot pokvariti se (u zagrebakom govoru). hine illae lacrimae lat. (it. Mnk lle ral odatle one suze, tj. to je dakle pravi r hindat v. indat. hindi 1. naziv za narjeja to se gov srednjem dijelu sjeverne Indije; 2. Hiperborej ci

Hindu

543

indijski jezik, danas slubeni jezik u Indiji (jedna varijanta jezika hindustani [v.]). Hindu 1. skupni naziv za arijska plemena nastanjena od davnina u Indiji; 2. (hindu) pripadnik hinduizma (v.); u pluralu uobiajen oblik: Hindusi. hinduizam, -zma suvremena forma brahmanizma u dananjoj Indiji. Htndustan gusto naseljena dolina rijeke Gangesa u sjevernom dijelu Indije. hindustani glavni saobraajni jezik u sjevernoj Indiji i Pakistanu (dvije knjievne varijante: hindi i urdu, od kojih hindi ima mnogo sanskrtskih rijei, pie se pismom devanagari, a upotrebljavaju ga veinom Hindusi, dok urdu govore veinom muslimani, jezik je natrunjen perzijskim i arapskim elementima i pie se modificiranom arabicom; gramatika je struktura, meutim, objema varijantama jednaka. hinerauge njem. (Hiihnerauge kokoje oko) kurje oko, ulj, bradavica na nozi (i u naem starijem jeziku kurji znai kokoji, pijetlovski). hinin / kinin (v. J . hinkeman (prema imenu glavnog junaka istoimene drame njemakog pisca Ernesta Tol-lera [18931939]) naziv kojim se obiljeuje ukopljeni ili uslijed kojeg drugog vanjskog razloga seksualno nesposobni mukarac (Eugen Hinkemann je u prvom svjetskom ratu bio ranjen u spolne organe i izgubio mukost). hinla v. hila. hintergedanke njem. (Hintergedanke) tajna misao, primisao, nastojanje da ovjek nekoga zaskoi. hintergrund njem. (Hintergrund) 1. pozadina (npr. neke slike); 2. prenes. zadnjica, stranjica. iiinterland njem. (hinter iza + Land zemlja) pozadina, zalee (obino u vojnikom smislu). hinterveldlerstvo njem. (Hintervviildler stanovnik predjela iza ume) zaostalost (kulturna), neotesanost (Mato). hintdv, -ova, 2. mn. hintova mad. (hinto) koija, karuce. hinzir, -ira tur. (hynzyr) svinja. hioscijamin,-ina gr. (hyoskyamos bunika) alkaloid, otrovna tvar, nalazi se u beladoni, bunici, opijumu; upotrebljava se u medicini.

hip'... gr. (hypo ispod) u sloenicama oznauje snienje, umanjenje prema normalnom; prot. hiper... hip2 v. hipo2. hipalaga, 3. -gi gr. (hypallage promjena, zamjena) (hotimino) poremeen red reeninih dijelova (obino u govornikom stilu); jednako i poet. figura koja se sastoji u gramatikom povezivanju rijei koje po smislu ne spadaju jedna uz drugu (npr. crvena sloboda, pijana mehana i si.). hipalgezija gr. ( h i p . . . + algos bol) med. smanjena osjetljivost za bol na pojedinim dijelovima povrine tijela: isp. hiper-algezija. hipantrop gr. (hippos konj + anthropos ovjek) ovjek-konj, kentaur (v.). hiparh, 5. hipare, mn. -si, 2. hlparha gr. (hyparchos podvojvoda) namjesnik, upravitelj, satrap. hipat, 2. mn. h'ipata gr. (hypatos) vrhovni zapovjednik, nadvojvoda. hiper... gr. (hyper iznad) u sloenicama oznauje povienje prema normalnom; prot. hip1... hiperaciditet, -eta gr.-lat. (hiper... + acidus kiseo) prevelika kiselost, suviak kiseline, prekiselost. hiperalgezija gr. (hiper. . . + algos bol) med. pojaana osjetljivost za bol na pojedinim dijelovima povrine tijela; isp. hipalgezija. hiperbaton gr. (hyperbainein prekoraivati) poet. figura premjetanja rijei iz njihova uobiajenog reda (npr. umjesto moj otac otac moj); isp. inverzija. hiperbola gr. (hypefballo prebacujem, premaujem, nadvisujem) 1. preuveliavanje, pretjerivanje koje se (naroito u knjievnosti) upotrebljava za pojaanje utiska (npr. beskrajno more); 2. mat. otvorena krivulja koja se sastoji od dvije grane, a nastaje kad se unj presijee povrinom paralelnom s njegovom osi; prid. hiperbolian, -na, -no / hiperboliki 1. pretjeran, preuvelian, uvean; 2. u obliku hiperbole; hiperbolold, -ida {gr. eidos lik, izgled) geometrijsko tijelo kojemu su presjeci hiperbole, elipse i krunice hiperbolika, 3. -ci (isp. hiperbola) pretjerivanje, preuveliavanje; hiperbolizirati, -iziram

 pretjerivati, preuveliavati, izraavati se u hiperbolama, u superlativima; isto i hiper-bolisati, -em.

Hiperborejci, -borejaca (mn. m. r.) gr. (isp. hiper i Borej) u starogrkoj mitologiji naziv za narod koji u miru i izobilju ivi na krajnjem sjeveru Evrope; danas pjesniki naziv za Skandinavce; hiperborejskl, -a, -o

hiperemija

544

hip

sjeverni, sjevernjaki, nordijski, skandinavski. hiperemija gr.(hiper... + haima krv) pre-obilje krvi u ilama nekoga dijela organizma; navala krvi. hipererotizam, -zma gr. (hiper... + eros ljubav) pretjerana spolna razdraljivost. hiperestezija gr. (hiper... + aisthanomai osjeam) poviena, bolesna osjetljivost, preosjetljivost (koe). hiperfunkcija gr.-lat. (hiper... + isp. funkcija) pojaana (nenormalna) aktivnost pojedinih organa ili organskih sistema. hiperglikemija gr. (hiper... + glykys sladak + haima krv) med. prevelika koliina eera u krvi (glavna karakteristika dijabetesa, eerne bolesti). hiperhidroza gr. (hiper... + hidros znoj) prekomjerno znojenje. hiperinzulinizam, -zma gr.-lat. (hiper... + isp. inzulin) med. poveana koliina inzulina u tijelu. Hiperion, -ona, 5. Hiperione gr. (sin visine, zapravo putnik u visinama) 1. u starogrkoj mitologiji jedan od Titana; 2. pri-djevak bogu sunca Heliju (v.); u naoj su knjievnosti taj pridjevak davali pjesniku Vladimiru Vidriu, i kad je umro, njegovu je smrt popratio zagrebaki njemaki list Agramer Tagblatt lankom Hyperionstodt Hiperionova smrt; prid. Hiperionov; hiperionski. hiperit, -ita gr. dubinska eruptivna stijena. hiperkatalektiki stih gr. (hiper... + isp. kataleksa) stih koji ima jedan slog odvie; isp. katalektiki, akatalektiki. hiperkineza gr. (hiper... + kineo kreem) med. pretjerana aktivnost miia, stalna bolesna pokretljivost. h'iperlojalan, -Ina, -Ino gr.-franc. (hiper... + isp. lojalan) suvie vjeran, pretjerano odan, preodan. hipermangan, -ana gr. kalijev permanganat, tamnoljubiasti kristali metalnog sjaja; rastopljen u vodi upotrebljava se kao rasku-no sredstvo za ispiranje rana i irova. hipermetropijagr. (hiper... + metron mjera + 5ps, 2. opos oko, vid) dalekovidnost. hipermnezija gr. (hiper... + mnesis pamenje) med. izvanredno dobro pamenje svih pa i najsitnijih pojedinosti (katkada kod nekih duevnih bolesnika). hipermoderan, -ma, -mo gr.-franc. koji je sklon pretjeranom pomodarstvu. hiperoksid v. superoksid. hiperol, -61a gr. tablete koje se ras u vodi u svrhu ispiranja usta i slue kao raskuno sredstvo.

hiperoni (mn.) gr. nestalni djelii eler visoke radijacije (v.); isp. sigma-estii hiperopija gr. (isp. hipermetropija) dale nost. hiperosmija gr. (hiper... + osme pretjerana osjetljivost za mirise. hiperplazija gr. (hiper... + plasso zujem, tvorim) med. prebrz razvitak tjelesnog organa, dok se ostali orgar malno razvijaju; isp. aplazija, hipof hiperpopulacija gr.-lat. (hiper... + isp. lacija) prenaseljenost, suviak s nitva; buroaski ekonomisti govore c brzom porastu stanovnitva, o nedo ivotnog prostora itd.; bijeda je po prirodna nunost koja spreava prev razmnoavanje ovjeanstva. hiperprodukcija gr.-lat. (hiper... + isp dukcija) pretjerana proizvodnja; ve; izvodnja od potronje. hiperromantian, -na, -no gr.-lat. \ sklon pretjeranom romantizmu (M. I novi). hiperseksualizam v . hipererotizam. hipersenzibilan, -Ina, -Ino gr.-lat. (hiper /.v/). senzibilan) preosjetljiv; isto i h'ipe tiv9n (Begovi); hipersenzibilnost, -s vnost, -osti preosjetljivost. hipersil gr. (hiper... + sillos uz frntast [nos]) hladno valjani lim sa 1 dobrim magnetskim odlikama. hipersomnija gr.-lat. (hiper... + somn san) bolesna poveana potreba za hipersonian, -na, -no gr.-lat. nadzi transonian, supersonian. hipertenzija gr.-lat. (hiper... + tende napinjati) 1. med. poveani krvni pr prejak tlak krvi; 2. prenapetost uope hipertireoza gr. (hiper... + thyreos pojaano stvaranje hormona u lijezc njai (isp. tiroidna lijezda), karaktei Bazedovljeve bolesti ( v . ) . hipertonija #r. (hiper... + tonos tost) poveani krvni tlak u arten prid. hipertonian, -na, -no; isp. hipot hipertrihoza gr. (hiper... 4- thrix, 2. tr prevelika, prejaka obraslost dlakama, vost, kosmatost. hipertrofija gr. (hiper... + trefo hr 1. prekomjerno poveanje obujma ni organa (ili tkiva) uslijed poveanja govih stanica rezultat pojaane nj

hipervitaminoza

545

hipofiza

djelatnosti ili prekomjernog hranjenja, ili bolesnog procesa; 2. prenes. poveanje neega do nenormalno velikih razmjera; hiper-trofirati, -trofiram prekomjerno poveavati, pretjeravati, rasti do nenormalnih razmjera; part. pas. hipertrofiran. hipervitaminoza gr.-lat. (hiper . . . + isp. vitamin) poremeaj u organizmu zbog uzimanja prevelike koliine nekih vitamina; isp. hi-povitaminoza, avitaminoza. hipestezijagr. ( h i p ' . . . + aisthanomai osjeam) med. smanjena osjetljivost (pojam suprotan hiperesteziji, v.). hip-hip-hura engl. (hip, hip, hurrah) hura!, ivio! (esto kao uzvik zadovoljstva nad pobjedom u sportskim igrama ili kao pozdrav prije poetka natjecanja). hipi, -ija, mn. hipiji engl. (hip bolesna depresija, emer, potitenost, turobnost) jedna od najnovijih

pojava u svijetu amerike nastrane mladei; ima ih dvije vrste: jedni su bijedni i prljavi, dugokosi, razvratni, nasrtljivi i kojekako iskieni, dok su drugi miroljubivi i propagiraju ljubav i mir; zajednika crta jednima i drugima jest da se smatraju odmetnicima od svega i istiu kojekakvim ekstravagancijama. hipijatar, -tra, 2. mn. -ijatara gr. (hippos konj + iatros lijenik) veterinar (specijalist za konjske bolesti). hipijatrika, 3. -ci gr. (hippos konj + iatrike lijenitvo) nauka o lijeenju konja, dio veterine (isp. bujatrika). Kipik, mn. -ci v. hipi. hipnagogiki gr. (hypnos san + agein voditi) koji pospjeuje san, uspavljujui; hipnagogike (hipnagogne) halucinacije

slune ili vidne halucinacije u polusnu prije usnua: ovjek uje npr. zvonjavu koje nema ili osjea da propada u bezdan; svjestan je da to nije istina, ali je nemoan da bilo to protiv toga uini; zapomae, a svjestan je da stvarno ne vie, spopada ga silan strah, a onda se najednom rasani, obino vrlo bistar, ali i vrlo zamoren; Do-stojevski najednom mjestu opisuje tu pojavu i naziva je mistini uas; u naoj knjievnosti dobar je primjer u noveli Slavka Kolara Pobuna viteza Joze gdje itamo: I najednom kao da se pojavio grdan ogroman tenk i juri, kotrlja se na to najsitnije zrnce praine, a to zrnce bi htjelo da izmakne, da se ukloni, da pobjegne ispred eljezne nemani, ali nikuda ni makac... Ni vjetri nee da pirne da ga ponese, a gvozdena neman dolazi sve blie, sve vea, sve strasnija, sve glomaznija, ogromna... Uas! To zrnce kao da je divlje riknulo... Jozi se uinilo kao da ga kaalj davi... Onda je ipak zaplovio u san. hipnapagogikl gr. (hypnos san + apagein odvoditi) koji spreava san, koji razdrem-ljuje. hipnobat gr. (hypnos san + bainein ii) mjesear, somnambulist, lunatik. Hipnos u starogrkoj mitologiji boanstvo sna, sin Noi, blizanac Smrti (isp. hipnoza). hipnotik, mn. -ci gr. (isp. hypnos san) sredstvo za uspavljivanje. hipnoza gr. (hypnos san) sugestijom izazvano stanje, slino snu ili polusnu, praeno podinjavanjem volje spavaa volji uspavljivaa (hipnotizera); prid. hipnotikl koji se odnosi na hipnozu; koji djeluje uspavljujui, tj. liava stanja svijesti; hipno-tizam, -zma nauka o
hipofunkcija

hipnozi; sve pojave koje se odnose na hipnozu; hipnotizer, -era ovjek koji se bavi hipnotiziranjem; uspavljiva; hipnotizirati, -iziram 1. uspavljivati; izvriti nad nekim hipnozu; 2. potpuno nekim ovladati, prikovati nekoga pogledom, oarati, zaarati; isto i hipnotisati, -em. hipo'... v. hip... hipo2... gr. (hippos konj) u sloenicama oznauje odnos rijei prema konjima (npr. hipodrom). hipoaciditet, -eta gr.-lat. (hipo1... + acidus kiseo) nedovoljna koliina solne kiseline u eluanom soku, slabokiselost. hipocentar, -tra, 2. mn. hipocentara gr.-lat. (hipo1... + centrum sredite) arite potresa; ono mjesto u dubini zemlje gdje su se dogodili poremeaji i odakle izlaze podzemni udarci kod potresa; isp. epicentar. hipocikloida v. cikloida. hipodermatian, -na, -no gr. (hipo'... + erma, 2. dermatos koa) potkoni; isto i hipodermian; isp. supkutan. hipodrom gr. (hipo2... + dromos cesta, put) 1. trkalite za konjske utrke; 2. takoer i natkrivena jahaonica. hipofagija gr. (hipo2... + fageln jesti) jedenje konjetine (Mato). hipofarinks gr. (hipo1... + farynx grkljan, grlo) neparna ekinja u komaraca. hipofiza gr. (hypofyomai ponovno ra-stem) modani privjesak, lijezda s unutarnjim izluivanjem (sekrecijom); proizvodi 546

hil

nekoliko hormona koji djeluju na spolne lijezde, na porast kosti i na glatke miie. hipofunkcija gr.-lat. (hipo1... + isp. funkcija) med. umanjena sposobnost funkcioniranja pojedinih organa. hipogastrij, -ija (pored hipogastrijum) gr. (hipo1... + gaster trbuh) donji trbuh, mali trbuh (ispod pupka). hipogej, -eja gr. (hipo1.. + ge zemlja) arhit. podzemna grobnica, kripta (u starih naroda). hipoglikemija gr. (hipo1... + glykys sladak + haima krv) med. pomanjkanje eera u krvi. hipogrif gr. (hipo2... + gryps, 2. grypos orao) po vjerovanju starih Grka bajoslovna ivotinja koja je imala glavu konjsku a krila i tijelo orlovsko (enoa); inae i krilati konj pred Apolonovim sunanim kolima. hipohondrija gr. (hypochondrion gornji dijelovi utrobe) ivana rastrojenost, bolestan strah pred bolestima koje postoje samo u rastrojenoj mati bolesnika; stanje duevne utuenosti; osjeaj beznadnosti, sjete, su-mornosti, amotinje; isp. patofobija; prid. hipohondrian, -na, -no; hipohondar, -dra, 2. mn. hipohondara umiljeni bolesnik; isto i hipohondrik, mn. -ci. hipokamp gr. (hipokampos) u starogrkoj mitologiji ivotinja kojoj prednji dio predstavlja konja a stranji dio tijela prelazi u riblji rep (pratnja morskog boga Posejdona ili zaprega njegovih kola). hipokaust gr. (hipo1... + kaustos zapaljen) antikni ureaj za grijanje stanova i kupaonica toplim zrakom. hipokineza gr. (hipo1... + kino kreem) med. umanjena sposobnost kretanja, ukoenost, sporost u pokretljivosti. hipokoristik, mn. -ci gr. (hypokorizomai djetinjim; umanjujem, uljepavam) ime koje se govori od dragosti, npr. Pero prema Petar; isp. deminutiv; prid. hipokoristiki. Hipokrat glasoviti grki lijenik i medicinski pisac iz 4. st. pr. n. e.; smatra se osnivaem lijenike nauke: prid. Hipkratov; hipokratskl; hipokratsko lice lice umirueg ovjeka; hipokratik, 5. -e, mn. -ci pristaa medicinskih metoda Hipokratovih.

hipokrizija gr. (hypokrisis) pretvaranje, lice-mjerstvo; hipokrit(a) licemjer; ovjek koji se pretvara, koji je u lice sladak, a iza lea snuje nekome propast; dvolinik, pretvaralo, pretvorica; prid. hipokritski. hipoksija (i hipooksija) gr. (hipo1... oksigen) djelomian nedostatak kis krvi i u tkivima; isp. anoksija. Hipolit gr. koji oslobaa konje, puta konje u trk; inae glavno lici imene Euripidove tragedije (v. Fedra). Hipolita gr. kraljica Amazonki, ena skoga kralja Tezeja, majka Hipolitov zej ju je ugrabio kad je jednom z% svojim brodom pristao uz amazonsku na to Amazonke digoe vojsku na da oslobode svoju kraljicu, ali se hrabro borila uz svojega mua protiv podanica i poginula pogoena koplje nogu Tezejevih. hipologija gr. (hipo2... + logos rije,; nauka o konjima; prouava anatomij ologiju, klasifikaciju konja, njihovo u nje, hranjenje i postupanje s njima. hipomahija gr. (hipo2... + machia konjanika bitka. hipomantija gr. (hipo2... + manteia ricanje) gatanje po rzanju konja (ko rih Perzijanaca). hipomnezija gr. (hipo1... + mnesis -anje) med. slabost pamenja, zabo vost. hipopatologija gr. (hipo2... + isp. patol nauka o bolestima konja. hipoplazija gr. (hipo1... + plasso zujem, tvorim) med. zastoj u razvitk koga tjelesnog organa dok se drugi < normalno razvijaju; isp. aplazija, plazija. hipopleksija gr. (hipo1... + plesso ram) lak udarac kapi, apopleksije; hipoplektian / hipopleksian, -na, -n hipoptam gr. (hipo2... + potamos r vodeni konj; ivi osobito u afrikin kama (nilski konj). hiporhema gr. (hyporhema) 1. u staroj tragediji korska pjesma u kretskim vima s

plesom i pantomimom; 2. nai nini ples dviju polovica korova. hipospadija gr. (hypospao dolje o< priroena nakaznost mukoga spo (otvor mokrane cijevi na donjoj stra nisa).

hipostaza gr. (hipo1... + stasis sta stavljanje) 1. osnova, podloga; bit. supstancija, bie; 2. opredmeenje, po meenje, ostvarenje, utjelovljenje, pref neega apstraktnog u konkretni li osoba, subjekt; 4. usporeni optok zastajanje krvi kod tekih bolesnika;
hironomija

hipostenija

547

stazirati, -stazifam neem apstraktnom pridati znaenje samostalnih stvari ili bia; popredmetiti, smatrati da neto postoji kao stvar, hipostenija gr. (hipo1... + isp. astenija) ma-laksavanje, slabljenje, gubljenje snage; slabost uope. hipostil gr. velika otvorena dvorana kojoj strop nose stupovi. hipotaksa gr. (hypotaxis) podreenost, zavisnost (u gramatici); prid. hipotaktian j hipotaksian, -na, -no. hipotalamus gr. (hipo1... + thalamos komora) dio mozga u kojem su centri vegetativnog ivanog sistema. hipoteka, 3. -ci gr. (hvpotheke kapara) 1. zalaganje nekretnina za osiguranje primljenog zajma koje se upisuje u zemljine knjige, te se time osigurava prvenstveni red naplaivanja tako osiguranog zajma, a te se nekretnine mogu otuivati samo s teretom tog zajma; 2. sam zajam osiguran upisom u zemljine knjige; hipotekarnl i hipoteni koji se odnosi na poslovanje s hipotekama; hipotekarnl poslovi davanje zajmova na osnovi nekretnina. hipotenuza gr. (hvpoteino razapinjem, ras-prostirem) najvea stranica u pravokutnom trokutu; lei nasuprot pravom kutu. hipotenzija gr.-lat. (hipo1... + tendere na-pinjati) v. hipotonija. hipotermija gr. (hipo1... + thermos topao, vru) sputanje temperature ispod normale; isp. hibernacija. hipoteza gr. (hvpothesis podloga, osnova; izgovor, izlika) 1. nauna pretpostavka, postavljena za objanjenje neke pojave, koju treba provjeriti i dokazati da bi postala vjerodostojna nauna teorija ili nauni zakon: 2. prenes. pretpostavka, domiljanje, domisao, nagaanje; hipotetian, -na, -no osnovan na hipotezi, pretpostavljen, zamiljen; isto i hipotetski i hipotetikl. hipotireoza gr. (isp. hipertireoza) nedostatak hormona u lijezdi titnjai; v. miksedem, kretenizam. hipotonija gr. (hipo1... + tonos napetost) smanjeni, snieni krvni tlak u arterijama; prid. hipotonian, -na, -no; isp. hipertonija. hipotrag, mn. -zi gr. (hipo2... + tragos jarac) vrsta antilope, antilopa-konj. hipotrofija gr. (hipo1... + trefo hranim) slaba uhranjenost, mravost, izgladnjelost, nerazvijenost;
hirosofija

hipotrofiran slabo hranjen, mrav, izgladnio, nerazvijen. hipovitaminoza (isp. hipervitaminoza) poremeaj u organizmu zbog nedovoljne koliine nekih vitamina u hrani; v. i avitaminoza. hippves v. hipi. hipsikefalija gr. (hypsos visina + kefale glava) v. akrokefalija, oksikefalija, turi-kefalija. hipsofobija gr. (hypsos visina + fobeomai bojim se) strah od visine, hipsometar, -tra, 2. mn. hipsometara gr. (hypsos visina + metron mjera) visinomjer (vrsta barometra); hipsometrija mjerenje visine. hir, hira, lok. hiru, mn. hirovi tur. (hyr) muica, kaprica, tvrdoglavost, udljivost, ud, obijest, prohtjev; prid. hirovit. hira alb. surutka. hiragana japansko pismo (89. st.) koje se razvilo pojednostavnjenjem kane2 ( v . J . hiragra gr. (cheir, 2. cheiros ruka + agra plijen) kostobolja u runim zglobovima; isp. podagra, gonagra. hiran skra. za engl. High Range Naviga-tion (plovidba na velikim udaljenostima) vrsta daljinomjera za aeronavigaciju. Hirkanija (Hyrcania) staro ime jedne perzijske provincije uz Kaspijsko more; stanovnici Hirkanci, Hirkanaca; prid. hirkan-skl (u Shakespeareovu Hamletu: zvijere hir-kansko tigar). hirograf gr. (cheir, 2. cheiros ruka + gra-fein pisati) vlastoruna isprava, zadunica. hirologija gr. (cheir, 2. cheiros ruka + logos rije, govor) sporazumijevanje gluhih pokretima ruku i prstiju; govor rukama; isp. daktilologija. hiromantija gr. (oheir, 2. cheiros ruka + manteia gatanje, vraanje, proricanje) praznovjerje da se iz crta ruke na dlanu moe pogoditi sudbina ovjeka; hiromant, 2. mn. hirdmanata ovjek koji se bavi hiromantijom; prid. hiromantski. Hiron u starogrkoj mitologiji Kentaur, lijenik, prorok i odgojitelj Ahileja, Tezeja, Herakla i dr.; sluajno ga Heraklo ranio svojom otrovanom strijelom, ali ranjenik nije mogao umrijeti jer je bio besmrtan; odrekavi se te besmrtnosti zamijenio je Prometeja, okovanog na kavkaskoj hridi. hironomija gr. (cheir, 2. cheiros ruka + nomos pravilo, zakon) nauka o pokretima ruku, o gestama (uvod u nauku o govornitvu).

548

histori

hirosofija gr. (cheir, 2. cheiros ruka 4-sofia mudrost) vjetina tumaenja rukopisa. hirospazma gr. (cheir, 2. cheiros ruka + isp. spazma) gr u ruci od pisanja. Hiroima grad na otoku Honshu u Japanu; postao svjetski pojam zbog toga to je bio prvi bombardiran atomskom bombom (6. kolovoza 1945); v. Nagasaki. hiroteka, 3. -ci gr. (cheir, 2. cheiros ruka + theke spremnica) 1. vrsta zavoja koji poput rukavice obuhvaa itavu ruku; 2. lijenika (gumena) rukavica. hirovit v. hir. hir njem. (Hirsch jelen) u kartakoj igri preferansu pretposljednji stupanj kon-

triranja (v. kontra) prije morda. hirleder njem. (Hirsch jelen + Leder koa) jelenja koa, antilop. hirudln, -ina lat. (hirudo pijavica) sok to ga pijavica pri sisanju izluuje protiv zgruavanja krvi. hirurgija i kirurgija (v.). h'is muz. kromatski povien ton h. Hisarlik v. Hissarlik. hise, hiseta tur. (hisse) dio, udio, porcija, kvota; hisedar, -ara koji ima udjela, suvlasnik, sudionik. hisop v. izop. Hispalis antiko ime za dananju Sevillu u paniji.

Hispanija lat. panija, panjolska; hispani-zirati, -izlram uiniti panjolskim, popanjoliti. Hispaniola (Mala panija) ime to ga je Kolumbo god. 1492. dao otoku Haitiju. hispanistika, 3. -ci znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem panjolskog jezika, knjievnosti, kulture itd.; hispa-nist(a) strunjak u hispanistici. hispanizam, -zma panjolski izraz u nekom drugom jeziku. Hispano-Suize panjolsko-vicarski, nekada glasovita marka automobila, motora za avione i si. (Krlea). Hissarlik mjesto u Maloj Aziji, u sjeverozapadnoj Turskoj (poznato zbog ostataka Troje koji se nalaze u blizini). histerektomija gr. (hvstera maternica + ektome izrezivanje) operativno odstranjenje maternice. histereza gr. (hvstereo zakanjavam) u fizici pojava da rezultati nekog neposrednog djelovanja traju i nakon uklanjanja uzronika toga djelovanja (npr. ela se tijela ne vraaju u prvobitno odmah poto se ukloni sila koja : izmijenila oblik, odn. magnetizam i eljeznog tijela nije sasvim uklonjen to je uklonjena trenutna magnetska si histerija (akc. i histerija) gr. (h; maternica) jedna vrsta duevne ravnoteenosti (materniavost); hi; ne osobe imaju poseban, histerian kar, one su preosjetljive, tate, elje im d prelaze mogunosti, kolebljiva su r loenja, prevrtljive, samoive, savren dovoljne same sobom, pretjeruju u ocje nju svoje line vrijednosti; svoju izraavaju u obliku razliitih senzacija zerstvom, teatralnou i rado izigr muenike; histerini napadi javljaju raznim
historiji

vidovima, najee u vidu gi bacanja po zemlji ili u vidu raznih nemira; histerini se napadi nikada ne j ju u odsutnosti publike; sam hisf napad u biti je duevna reakciji sve neugodne doivljaje i proizvod je < kove neprilagoenosti okolini; histe -na, -no materniav, koji trpi od rije, koji se odnosi na nju (npr. hisu smijeh); izv. histerinost, -osti; histerik, n histerian ovjek; en. histerikinja; h ka, 3. -ci ivani napadaj koji se o u neoekivanim prijelazima od smije! suze (kod Krlee takoer isto to i rikinja, tj. histerina ena); histeri -izlram imati napadaj histerije do vati. histeromanija (hvstera maternica 4 manija) v. nimfomanija. h'isteron-proteron gr. (hysteron teron kasnije prije) u logici pog u dokazivanju kad se jedan sud izv( drugog koji bi tek trebalo dokazati. histidln, -ina gr. aminokiselina, sastojina mnogih bjelanevina. histologija gr. (histos osnova, p tkanje 4logos rije, govor) r o tkivima u organizmu; prid. histoloki histoplazmoza gr. gljivina bolest plunoj tuberkulozi (rairena u USA). Historia (est) magistra vitae lat. ... vite) Povijest je uiteljica ivote prolosti treba da uimo za budunost historicizam, -zma (isp. historija) 1. i avanje i isticanje gledanja na poj pojave prvotno sa povijesnog staji tj. s obzirom na povijest i prolo:

549

hobi

obnavljanje starinskih likova u umjetnosti, prvenstveno graevnoj, muzikoj i dr. historija gr. (historia ispitivanje; znanje, nauka; povijest, povjesnica) 1. razvitak (prirode ili ljudskog drutva); 2. nauka o konkretnom razvitku, osobito ljudskog drutva (ili kojeg njegova dijela, nadgradnje itd.); 3. knjiga u kojoj se izlae taj razvitak; prid. historijski povijesni; historijski materijalizam nauka koju su izgradili Marx i Engels, a razvio Lenjin, 0 zakonitostima drutvenoga ivota, o zakonima historijskog razvitka; historijski materijalizam znai proirivanje principa dijalektikog materijalizma na prouavanje drutvenih pojava; historiar povjesniar; ovjek koji se bavi pisanjem povijesti; en. historiarka; historijat, -ata potanki opis toka nekog razvoja (pisan ili pripovijedan); historiografija (gr. grafo piem) 1. pisanje historije; 2. bibliografija historije; historiograf pisac historije, povjesniar; isto i historik, mn. -ci; historizam, -zma 1. historijsko prilaenje pojavama prirode i drutvenog ivota, njihovo razmatranje u procesu postanka i razvitka; 2. neispravno odvajanje prolosti od sadanjosti i budunosti (sve pored istdrija itd.). histotomija gr. (histos osnova, potka, tkanje + isp. anatomija) ralanjivanje nekog organizma. Histria (Istria) antiko ime za Istru. histridn, -ona lat. (histrio, 2. -onis) glumac 1 plesa (u rimsko doba). hilijat, -ata tur. (hylyat) sud dobrih ljudi (za mirenje krvno zavaenih obitelji). hit engl. udarac, ubod; uspjeh, pogodak; kod nas se upotrebljava u znaenju: lager (v.) za najnoviju kompoziciju nekog autora snimljenu na gramofonskoj ploi, koja je velikom brzinom prodana u mnogo primjeraka odn. postigla izvanredan uspjeh i popularnost; takoer i za izvanredno dobro primljeno (od publike i kritike) knjievno djelo. hitchhiker (it. hihajker) engl. (hitch zakvaiti se + hiker putnik, pjeak) u Americi i u Engleskoj naziv za auto-stopista (v.J.

hitln, -ina gr. (isp. hiton) osobita tvar koja daje

vrstou razliitim konim i ljutu-rastim kutikularnim (v. kutikula) tvorevinama crva (glista), zglavkara i drugih ivotinja. Hitlerjugend njem. (Hitlerova omladina) omladinska organizacija u nacistikoj Njemakoj (u uem smislu obuhvaala mladie od 14 do 18 godina, a u irem i djevojake organizacije pod drugim imenima). h'iton gr. (chitSn) 1. kratka bijela haljina starih Grka, vunena ili lanena, bez rukava; 2. odijelo, odjea uope; 3. oklop. Hitopadea sanskrt. zbirka indijskih didaktikih pria iz 1014. st. (2.800 stihova). h'it-parada radio-emisija najuspjenijih zabavnih kompozicija, esto izvoenih po redu kako trenutno stoje na top-listi ( v .J. hizmear, hizmet i si. v. izmear, izmet i si. hia starogerm. (isp. njem. Haus) kua, dom; stara hia u studentskom jeziku (zagrebakom) student posljednje godine, a katkada i sinonim za tzv. vjenog studenta; pri hii kod kue (Donevi); prid. hinl (isp. kod Krlee: hini ranjik kuna forinta, vrsta nekadanjeg poreza na kuu, tzv. kuarina). Hjalmar germ. junaki. HK automobilska oznaka za Hong-Kong. HKJ automobilska oznaka za Jordan. hl skra. za hektolitar. hlamida, 2. mn. hlamlda gr. (chlamys, 2. chlamydos) muka gornja haljina, ratna i putna kabanica u starih Grka. hlap e. (chlap) momak, mladi; sluga (I. B. Maurani). hlena gr. (chlaina) irok vuneni ogrta starih Grka. hloazma gr. (chloazein initi zelenim, zeleniti) med. zelenoute pjege na koi, obino kod trudnica. hlor i klor (v.); hlorofil klorofil (v.J; hloroform i kloroform (v.). Hlorida (isp. gr. chl5ros zelen) u starogrkoj mitologiji boginja cvijea. hljebosol rus. gostoljubiv ovjek, radogost (alski).

hmajnl (kajk. iz njem. geheim) tajanstven, tajnovit (Krlea). Ho znak za holmij (v.). hobi, -ija, mn. hobiji {engl. hobby) najmilija zabava, strast, pasija (v.), teknpferd (v.); izv. hobist(a), 2. mn. hobista.
hoc anno

Ho bios brachvs he de techne makra gr. (it. . . . brahls... tehne ...) ivot je kratak, a umjetnost dugovjeka; isp. Ars longa... hobi njem. (Hobel) blanja, strugalica, stru-gaa, svlak (drvodjeljsko orue za glaenje

550
hohdaj (-doj) njem. (hochdeutsch) knj njemaki (visokonjemaki). hohglanc njem. (hoch visok + Gla sjaj) visoki sjaj, neto politirano, \&. (papir, drvo, koa; kovina). hohnazig njem. (hoch visok + Nase -koji visoko die nos, gizdav, um ohol, naprit, naduven, nabusit, baha hohtapler njem. (Hochstapler) 1. < koji si s pomou spretnog nastup; otmjenih manira pribavlja pristup u d: u svrhu vrenja raznih prevara; v; velikog stila (s obzirom na to to zasljepljuje svoju okolinu, u naem s rijem jeziku za taj pojam upofreb izraz sljepar); 2 . ovjek koji tjera 1 a nema za to sredstava; ovjek koji se za neto vie nego to jest; prid. h plerskl; en. hohtaplerka, 3. hohtaj 2. mn. hohtaplerki; hohtaplera), -a postupak hohtaplera, njegov nain i obmanjivanje drugih vanjskim sjajerr isto i hohtaplerija i hohtaplerstvo; h plirati, -tapliram ponaati se kac tapler; isto i hohtaplerisati, -em. hohtaj (u djelima J. S. Popovia) v. hor hohzomer njem. (hoch visok + Sc ljeto) visoko ljeto, sredina ljeta toplije godinje doba (mjeseci srp kolovoz). hjrat v. horjatin. hokej, -eja engl. (hockev od starojrant hoquet pastirski tap) vrsta sp igre; igra se malom lopticom ili gurr ploicom (na travi ili na ledu) kc posebnim tapovima nastoji utjerati i tivniki gol; isp. pak; hokej na travi p se u srednjem vijeku najprije u Fi skoj, a u starom su vijeku za nj znali janci 2.000 godina pr. n. e.; prid. skl; hokeja, -aa igra hokeja. hokl(a) njem. (Hocker, Hockerl) stoli naslona (obino za kuhinju); isp. tok hoko vrsta brazilskih kokoi koje svoga jakoga glasa pripitomljene kao uvari stada. hokus-pokus (misli se da su to iskvarene ske rijei to ih katoliki sveenik izg dijelei priest: hoc est corpus... je tijelo) arobnjaka rije kojo najavljuje rezultat nekog trika; opt trik, vjeta varka, obmana (katka hokus-pokus-preparatus). hol v. hal2. hola v. halo1. 551
holotonija

drveta); umanj. hobli; hoblati, -am strugati, izglaivati drvo, blanjati; isto i hoblovati, -ujem; hoblbank (-pank, -ponk) stolarski strug; hoblinje blanjevina, blanjotine (Luka Perkovi), strugotine (drvene), ostruci, ostruine, streblinje, ta-rotine, uke, oele, grebice; isto i hoblakne (njem. Hobelschatten). hoc anno lat. (it. hok ano) ove godine. hoc erat demonstrandum lat. (it. hok...) to je trebalo dokazati. hoc erat in votis lat. (it. hok erat in votis) to je bilo u (mojim) eljama; to sam elio (reenica starorimskog pjesnika Horacija koja se i danas primjenjuje kad netko eli naglasiti da su mu sve elje ispunjene). hoc loco lat. (it. hok loco) na ovom mjestu. hoc mense lat. (it. hok menze) ovoga mjeseca. hoc sensu lat. (it. hok senzu) u tom smislu. hodaja v. odaja (Nar.). hodegetika gr. (hodegeo pokazujem put) pedagoka metoda voenja uzgajanika. hodie mini, cras tibi lat. (it. . . . kras...) danas meni, sutra tebi. hodometar, -tra gr. (hodos put + metron mjera) sprava za mjerenje prevaljenog puta, putomjer. hoda, 2. mn. hoda tur. (hoda) muslimanski duhovnik, vjerouitelj, profesor u medresi, vjerski obrazovana osoba; pie se iza imena kao privjesak: Ali-hoda, Nasredin-hoda; hoda, 5. hodo vjerouiteljica (u Hercegovini; isp. bula). Hoffmannove kapljice (po lijeniku Friedrichu Hoffmannu, 16601742) sredstvo (jedan dio etera i tri dijela alkohola) za umirivanje ivaca. hofirati, hofiram njem. (hofieren) udvarati, dodvoravati se, nastojati stei simpatiju; aikovati ( v .J; hofirant, 2. mn. hofiranata udvara, oboavatelj. hofmetar, -tra njem. (Hof dvor, dvorac + isp. metar) upravitelj plemikog dvora, majordom (v.). hofrat njem. (Hofrat) dvorski savjetnik (visok inovniki poloaj u nekadanjoj Austrougarskoj; en. hofratica (ena hofratova; alski). hofrihter njem. (Hof dvor, dvorac + Richter sudac) sudac velikakog suda, dvorski sudac (alski). hofvirtaftsrat njem. (Hofvvirtschaftsrat) dvorski ekonomski savjetnik (Krlea). hohcajtsrajze njem. (Hochzeit svadba + Rei-se put, putovanje) brano putovanje.
holagogi

holagogi (mn. m. r.) gr. (hole u) sredstva za pospjeivanje izluivanja ui (gorka sol, mineralna voda i druge kiseline). Holandija zemlja na sjeveru Evrope, isto to i Nizozemska (Nederland); glavni grad Haag ('s Gravenhage); Holandanin (akc. i Holandanin), mn. -ani; zast. Holandez, -eza (dri se samo kao ime VVagnerove opere Ukleti Holandez i pisano malim slovima u znaenju gajbica za otpremu voa); Holandanka (akc. i Holananka); prid. holandski / holandljskl. holarktik gr. (holos sav, itav + isp. Arktik) podruje sjeverne Zemljine polutke; isto i holarktida; prid. holarktian, -na, -no, / holarktikl. holba, 2. mn. holba i holbT njem. (halb pola) stara mjera za tekuinu, pola pinte (v. J ; dvije pinte idu u menzuru.

hole njem. (Holz) drvo, figura u kuglanju. holehaker njem. (Holz drvo + hacken sjei; cijepati) drvosjea, pilar, cjepa drva; isto i holenajder (sehneiden rezati, krojiti); holelag (Lage smjetaj, leite) drvarnica; isto i holekomora; holeplac (Platz mjesto) skladite drva; holc-vole (Holzvvolle) drvena vuna, tanke strugotine (za zamatanje staklene robe i si.). Holda u staronjemakoj mitologiji boica braka i plodnosti, holdap v. hold-up. hold-up engl. (it. hold-ap) ruke uvis, oruana pljaka banke, pote, trgovine i si.; holdupman engl. (it. holdapmen) razbojnik, revolvera. hole' gr. (ehole) 1. u (isp. holelit); 2. gnjev, bijes, bjesnilo, uljivost. hole2 v. houl.

holecistitis (akc. i -itis) gr. (isp. hole1 / cista) upala unog mjehura; holecistektomija operacija unog mjehura, najee kod pojave unih kamenaca; holecistografija metoda rendgenskog prikazivanja unog mjehura nakon peroralnog uzimanja kon-trastnog sredstva. holelit, -ita gr. (ehole u + lithos kamen) uni kamenac, galntajn (v. J ; holelitijaza oboljenje od unog kamenca. holemija (isp. haima krv) utica, ikte-rus (v. J . holer njem. (Holler bazga) jorgovan (u starijem zagrebakom govoru), holesterin, -ina gr. (ehole u) glavna sastojina unih kamenaca, holesterdl v. kolesterol. holijamb gr. (chols hrom + isp. jamb) jampski hromac obini jampski tri-metar kome je ritam na kraju usporen time to mu je pretposljednji slog uvijek dug (a morao bi biti kratak) te kao da hramlje. holin v. kolin. holip, 2. mn. holipa njem. (hohl upalj + Hippe kockasti kola) tvorniko ime za vafle (v. J , tj. od najfinijeg brana umije-eno i hrskavo peeno tijesto u obliku cijevi; u amalovievu rjeniku: oblija (Begovi); isto i holipa, 2. mn. -ipa. holizam, -zma gr. (holos sav, potpun, itav) 1. teorija da organizam kao cjelina usmjeruje fiziko-kemijske procese u ivom biu; 2. u psihologiji naelo da se pojedine psihike pojave uvijek moraju promatrati u sklopu psihike cjeline.

Hollywood (it. Holivud) grad u amerikoj dravi Kaliforniji, nedaleko od Los Ange-lesa; sjedite amerike filmske industrije; prid. holivudski. holmlj, -ija (pored holmijum) kem. element iz grupe rijetkih ruda, atomska teina , 164,94; tablini broj 67, znak Ho (naziv prema Holmia, starom [latinskom] imenu Stockholma). holni, -a, -6 gr. (isp. hole) uni. holocen gr. (holos itav, potpun + kai-nos nov) geol. naziv za sadanje, nae doba u razvoju Zemlje; isp. aluvij. Holoferno asirski vojskovoa kojega je prema Bibliji opila i ubila idovska junakinja Judita. holograf gr. (holos itav, potpun + grafo piem) isprava, oporuka i si., pisana vlastitom rukom potpisnika; holografirati, -grafiram vlastoruno pisati. holografija gr. (isp. holograf) postupak po kojem snimke prikazuju predmet s dojmom prostornosti. holokaust gr. (holos itav, sav + kaustos spaljen) kod starih Grka rtva pri kojoj se spaljivala itava ivotinja, paljenica; Holokausta rtva, muenica, stradalnica, naziv talijanskih iredentistikih pisaca za na grad Rijeku (V. C. Emin). holosterik, mn. -ci gr. (holos itav, potpun + stereos ukoen, tvrd, jak, ilav) isto to i aneroid (v. J . holotonija gr. (holos sav, potpun + tonos napetost) ukoenost od greva, grevita ukoenost, tetanus (v. J . 552 homo

holoturije holoturije (mn.) gr. (ta holothuria) trpovi, morski krastavci, holt v. halt. homagijalan, -Ina, -Ino Jranc. (isp. hommager vazal) vjeran, odan, posluan, smjeran (prvotno: kakvi su morali biti vazali prema svojim lenskim gospodarima). homburg(hat) engl. isto to i idn-eir (v.). HOME VISIT engl. natpis na obavjetajnim ploama prigodom internacionalnih sportskih susreta velikoga stila, isto to i kod nas (u obinim susretima) DOMAI GOSTI. homeomerije gr. (homoios isti, jednak + meros dio, estica) iskonske estice od kojih je prema nekim filozofima izgraena itava priroda. homeopatija gr. (homoios jednak, slian + pathos bolest) 1. nain lijeenja bolesti koji se sastoji u primjenjivanju minimalnih doza onih lijekova koji u veim dozama izazivaju u organizmu zdravog ovjeka pojave sline simptomima bolesti koja se lijei (deviza: slino se lijei slinim); isp. similia similibus curantur; prot. alopa-tija; 2. u starije doba: umjerenost i suz-drljivost u jelu i piu; homeopat lijenik koji lijei homeopatijom; prid. homeopatski. homeostaza gr. (homoios jednak + stasis stajanje) ravnotea, usklaenost, homeoterman, -mna, -mno gr. (homoios jednak, slian + thermos topao) koji ima stalno jednaku temperaturu (krvi) u normalnim prilikama; isp. heteroterman. Homer, -era (akc. i Homer, Homera) ime legendarnog grkog pjesnika kome se pripisuju najstariji grki spjevovi Ilijada i Odiseja; prid. Homerov (Homerov); homerski (homerski) 1. u stilu Homera, kao kod Homera; 2. ogroman, izvanrednih razmjera i snage; homerski smijeh nezadrivi gromoglasni grohot: U smijeh udare tada neiskazan blaeni bozi (Odiseja, VIII, 326). homerid, -ida gr. prvotno pripadnik jednoga starogrkog ceha pjevaa koji su potjecali od Homera; kasnije pjesnik koji je pjevao Homerovim jezikom i u Homerovu duhu; isto to i rapsod (v.).

home rule engl. (it. houmrul) samouprava; lozinka dugogodinje borbe za autonomiju Irske koja je postala oznakom samouprave u sistemu Britanskog Imperija; u Junoj Irskoj ostvaren je home rule obrazovanjem Slobodne Drave Irske potkraj god. 1921. (god. 1949. dolo je do potpunog pijenja). homicid, -ida lat. (homo ovjek + oc ubiti) ubojstvo ovjeka, ovjek( stvo; homicidium casuale (it. kazuale) -ajno, nenamjerno ubojstvo; homit culposum (it. kulpozum) namjerni timino ubojstvo; homicidium dolosui dolozum) umorstvo na lukav, ] nain; homicidium necessarium (it. n rijum) nuno ubojstvo (u samool homicida ubojica ovjeka, ovjekout homicidomanija lat.-gr. (homo ovj occidere ubiti + isp. manija) ludih se oituje u strasti za ubijanjem ljudi; cidoman, -ana ovjek koji bolu strasti da ubija ljude. homilija gr. (homilia openje, saoc zabava, pouka) propovijed kojom se t neki stavak Svetog pisma; homiletil -ci pravila za sastavljanje crl govora (propovijedi); homilitet, -eta povjednik; homilijar, -ara zbirk milija. homines novi lat. mno. od homo nov (alski). hominidi (mn. m. r.) lat. (isp. homo) zoc skupine s obiljejem ovjeka, pa i ljudi hominizacija lat. (homo, 2. hominis ( oovjeenje, poovjeenje, pojavljivanje skih osobina u toku vjekova i u razl fazama razvitka ljudskoga roda. homme de lettres (it. om d'letr) Jranc. (h< ovjek, lettre slovo, pismo, 1 knjievnost) ovjek od knjievn profesionalni knjievnik, pisac, spisati terat (tako se obiavao potpisivati S Vraz). homo' lat. ovjek. homo2... gr. (homoios jednak, isti, s u sloenicama: jednako-, isto-, npr. i gen. homocentnzam, -zma lat. (homo' + c sredite) nazor na svijet po koji ovjek sredite svega zbivanja.

homo cvlindriacus lat.-gr. ovjek koji cilindar, visoki kruti eir, cilindra bol ukoenosti, poze, drutvene van ukruen, utogljen tip (Krlea). homo erectus lat. (it. homo erektus) usp ovjek, pitekantropus (v.).
homo faber

homoerotika gr. (homo2... + isp. ere isto to i homoseksualizam ( v . J ; hom tik homoseksualac; isp. heteroerotiz

553

homo sapiens

homo faber lat. ovjek kova, tj. praktian, smislom za tehniku obdaren ovjek. homofonija gr. (homo2... + tone glas, zvuk) muz. jednoglasnost, jednoglasno pjevanje ili sviranje (a ostali su glasovi samo pratnja; prot. polifonija); homofon jednoglasan, jednakozvuan. homogalakti (mn.) gr. (homo2... + gala, 2. galaktos mlijeko) braa po mlijeku (djeca koja su sisala istu majku, ako i nisu ni u kakvom srodstvu). homogamija gr. (homo2... + gameo enim se) razmnoavanje u jednoj odreenoj grupi individua koji imaju iste nasljedne karakteristike; isp. panmiksija. homogen gr. (homo2... + genos rod, vrsta) 1. istovrstan, istorodan, jednak, koji ima jedna te ista svojstva; u ijoj se grai razlike ne mogu zapaziti okom; 2. (homogen, -ena) jedan od najnovijih graevnih materijala, veoma lagan, ne proputa ni vodu ni zvuk, izvrsno izolira toplinu; slui umjesto cigle za graenje prizemnica ili za oblaganje zidova u viekatnicama; izv. ho-mogenst (-genost), -osti istovrsnost, istorodnost, jednakost, sloga, podudarnost. homograf gr. (homo2... + grafo piem) rije koja se jednako pie kao i rije drugoga znaenja npr. luk, koja s takvim akcentom ima znaenje: neto savijeno, i luk, koja ovako naglaena znai poznatu biljku. homo habilis lat. umjeni, spretni ovjek, ime dano jednoj razvijenoj vrsti australopitekusa (v.) koja jo vie od ovoga pokazuje ljudska svojstva. homo homini lupus lat. (akc. homo homini liipus) ovjek je ovjeku vuk; kapitalistiki pogled na ljudske odnose (vuji zakon kapitalizma); izreka potjee od filozofa Hobbesa. homoid, -ida lat.-gr. (homo' + eidos lik, izgled) stvor nalik na ovjeka, ovjekoliko bie; isp. antropoid. homo Krapinenzis lat. (homo Krapinensis) krapinski ovjek; znanstveni naziv za ostatke diluvijalnog ovjeka pronaene god. 1899. u jednoj spilji blizu Krapine u Hrvatskom zagorju. homokromija gr. (homoios jednak, isti + chroma boja) podudarnost boje neke ivotinje s bojom okoline u kojoj ivi; isp. kamuflaa, mimikrija. homologacija (isp. homologan) postupak kojim nadlena ustanova provjerava da stanoviti proizvod

odgovara propisanim uvjetima u pogledu sigurnosti, nekodljivosti po zdravlje i dr. homologan, -gna, -gno gr. (homo2... + logos govor, rije) istosmislen, istoimen, odgovarajui; s istim odnosima; homolo-gnT organi organi kod raznih organizama koji imaju jednaku grau i isto podrijetlo, ali mogu vriti razliite funkcije, npr. prednji udovi kraljenjaka koji su postali krila kod ptica, peraje kod kitova, prednje noge kod kopitara, ruke kod ovjeka (v. analogni organi); homologni red kem. red to ga ine metan, etan, propan, butan i drugi meusobno srodni vii lanovi zasienih ugljikovodika (pojedini se lanovi zovu homblozi). homo mensura lat. (it... menzura) ovjek je mjerilo (svih stvari); isp. Omnium rerum... /' Panton hrematon... homo minister et interpres naturae lat. ovjek je upravitelj i tuma prirode (Mato). homo neandertalensis v. Neandertal. homonim gr. (homo2... + onoma ime) rije koja jednako zvui s drugom, a ima razliito znaenje; istozvunica (npr. kosa = vlasi, kosa = gorska kosa, kosa = orue za koenje trave); u enigmatici: jednaica; prid. homoniman. -mna, -mno. homo novus lat. (akc. homo novus) nov ovjek, novajlija, skorojevi, parveni; novi javni radnik koji je prije bio nepoznat. homo peccator lat. (it. pekator) ovjek gre-nik (Krlea). homo plasticus lat. (it. plastikus) aljiv naziv za dananjeg ovjeka koji se mnogo slui proizvodima od plastinih materija. homo primigenius lat. (akc. homo primigenijus) praovjek. homo priscus (akc. homo priskus) v. kromanjar. homopteri (mn. m. r.) gr. (homo2... + pteron krilo) zool. jednakokrilci (konjska smrt, cvrak i dr.). homo regius lat. kraljevski ovjek, osoba kraljeva povjerenja, izaslanik kralja (enoa). homo rufus raro bonus, sed si bonus, valde bonus lat. crven (crvenokos) ovjek rijetko je dobar, ali ako je dobar, vrlo je dobar. homo rusticus lat. (it. ... riistikus) seljak; prenes. nespretnjakovi, neotesanac (za deki. isp. homo sapiens). homo sapiens lat. (akc. homo sapijens) razumni ovjek, struno ime dano sadanjoj ljudskoj vrsti (u naoj deklinaciji; gen. homo sapiensa, dat. homo sapiensu... itd., dekli-nira se samo drugi dio).
ho

homoseksualizam

554

homoseksualizam, -zma gr.-lat. (homo2... + isp. seksualan) protuprirodna spolna sklonost prema osobama istog spola (v. tri-badija i uranizam); homoseksualan, -Ina, -Ino spolno naklonjen istom spolu; abnormalno seksualan; homoseksualac, -lca, 2. mn. homoseksualaca mukarac optereen homoseksualizmom; zadnjiar; en. homoseksualka, 3. homoseksualki, 2. mn. homoseksualkl; prid. homoseksualskl; isp. invertit. Homo sine pecunia imago mortis lat. ovjek bez novaca slika je smrti, homosocijalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (homo2... + isp. socijalan) koji pripada istoj drutvenoj sredini. Homo solitarius aut bestia aut deus lat. ovjek samotnjak ili je zvijer ili je bog (latinizi-rana misao Aristotelova).

homo speluncae lat. (it... spelunce) spiljski ovjek, praovjek (Nazor). Homo sum, nihil (nil) humani a me alienum puto lat. ovjek sam i drim da mi nije tue nita to je ljudsko. (Terencije). homotermija gr. (homoios jednak, isti + thermos topao, vru) ujednaenost i stalnost temperature nekoga tijela. homozigotan, -tna, -tno gr. (homo2... + zy-gon jaram) koji od svakog roditelja naslijedi istu osobinu (kod krianaca); prot. heterozigotan. homspun engl. (homespun) tkanina od grube vune, predena rukom, obino u kotskim uzorcima. homimkul(us) lat. (homunculus) doslovno ovuljak, ovjeuljak; prema dranju

al-kemista ovjeku slino bie koje bi se moglo nainiti kemijskim putem. hondralan, -Ina, -Ino gr. (chondros hrskavica) hrskavian, hrskaviast. hondrokefalos gr. (chondros hrskavica + kefale glava) slaba glava, glupan, tikvan (Sterija). hondrom, -oma gr. (chondros hrskavica) vrsta benignog tumora, najee u kostima (graen od hrskavice). Honduras republika u Srednjoj Americi; glavni grad Teguacialpa. honestan, -stna, -stno lat. (honestus) astan, pravedan, ugledan, potovan, cijenjen, odlian, vrijedan potovanja, plemenit; isp. custodia honesta. honeste vive, neminem laede, suum cuique tribue lat. (it... lede... kuikve...) estito ivi, nikoga ne vrijeaj, svakome njegovo isp. Juri praecepta... Honny soit qui mal y pense starofranc. neka bude onoga tko je neto nepr: pomislio (deviza engleskog Reda ice). Honolulu v. Havaji. honoracije (mn. . roda) lat. (honor potovanje) ugledni ljudi, dostojanst isp. honorat. honoracior v. honorat. honorar, -ara lat. (honorarium poasi plaa po ugovoru za izvreni nel knjievnicima, glumcima itd.; honc -rna, -rno koji se odnosi na h( (npr. honorarni rad); koji radi sar honorar, a ne prima stalnu mjesenu (npr. honorarni inovnik). honorat, -ata lat. (isp. honoracije) ovjek pripada poast, ugledan ovjek, dos stvenik; isto i honoracior.
hopsati

Honorat a lat. poaena. honores mutant mores lat. (akc. honore tant mores) asti mijenjaju obiaje (k za nekoga tko se uzoholi doavi n poloaj). Honorije lat. asni. honorirati, -noriram lat. (honorare) 1. no nagraditi; darivati; 2. nagraditi pohv poRvaliti; 3. odati poast; isto i hono -em. honoris causa lat. (it. honoris kauza^ poasti, iz poasti; skra. h. c. honos habet onus lat. ast ima teret, tj. na visokom poloaju, ima i razliitih, i nepoeljnih dunosti; isp. noblesse ol honved mad. (hon domovina + vi branitelj, zatita) 1. vojnik u bivem n skom domobranstvu; domobranac; 2. p maarska vojska; prid. honvedskl. hook v. huk. hopak v. gopak. hopikopter gr. (opisthen straga? 4 helikopter) naziv za novi izum: helik privren na lea. hopletika, 3. -ci gr. (hoplon oruje) i o oruju i naoruanju. hoplit, -ita gr. (hoplites) oklopnik; tek oruani pjeak u staroj Grkoj (nosio i kratki ma, oklop i dugo koplje a na no titnike za cjevanice); prid. hoplitov; h ski. hoploteka gr. (hoplon oruje + thel koveg, krinja, pretinac, ormar) zbirka ja, oruana.

555

horizont

hopsati, -am njem. (hopsen) skakutati, ipati, plesati, hor / kor (v.J. hora, 2. mn. hora gr.-lat. (hora, hora) 1. sat; 2. vrijeme, pravi as. Horacije 1. jedan od najveih starorim-skih lirskih pjesnika (iz 1. st. pr. n. e.); 2. najbolji prijatelj Hamletov; prid. Horaci-jev; horacijevskl, -a, -o; isto i Horac, -aca; prid. Horaev (zast.). Horaciji starorimski patricijski rod, poznat po legendi o borbi trojice brae toga plemena (bili su trojci) koji su za vrijeme kralja Tula Hostilija pobijedili trojicu Kurijacija iz Albe Longe (666. pr. n. e.); v. Koklo. horan v. oran hora ruit, venit mors lat. vrijeme tee, ide smrt. horda mong. (isp. i tur. ordu, v. ordaga) 1. opor, rulja, neorganizirana skupina; najprimitivniji oblik ljudskog drutva u kome nije bilo ne samo klasa, nego ni podjele rada niti na njoj zasnovanih branih zabrana; 2. vojno-administrativna organizacija turan-sko-mongolskih nomada; Zlatna Horda (Ulus Dudi, Kipak) naziv za mongolsku (tatarsku) dravu koju je na feudalnoj osnovi u 13. st. utemeljio Dingiskanov unuk (sin kana Dudija) Batu (poznat i u naoj povijesti) izmeu rijeka Irtia i Dnjestra, u Povolju, te izmeu Kaspijskog jezera i Crnog mora, s prijestolnicom araj Batu (nedaleko od ua Volge); glavna ekonomska podloga toj dravnoj formaciji bilo je stoarstvo; sve do druge polovice 14. st. bila je drava jedinstvena, a onda se uglavnom zbog dinastikih borbi raspala na nekoliko kanata, poimence: Kazanj, Astrahan, Kipak, Krim itd.; ipak, nesloni ruski knezovi morali su i tim kanatima plaati danak, i to je stanje potrajalo do god. 1480. kada je kan Ahmed s orujem doao po danak, ali su ga Rusi pobijedili; ta se godina u ruskoj povijesti smatra datumom osloboenja od mongolske vlasti; prid. (u naim povijesnim djelima) zlatnohordijski, -a, -6. hordar mad. (hordar) nosa, hamalin, treger.

hordeaceae lat. (it. hordeacee) bot. jeam i sline biljke; hordeln, -ina bjelanevina u jemu; hordenln, -ina ' alkaloid koji se nalazi osobito u jemenim klicama; hordeolum med. jemenac, jemiak (na oku). hordija v. ordija (Nar.). Hore (mn.) gr. u starogrkoj mitologiji boginje godinjih doba i moralnog ivota, keri Zeusa i Temide (po pjesniku Hesiodu imena su im: Eunomija, Dika i Irena estita, Pravedna i Mirna); one vedre i oblae, daju kiu i lijepo vrijeme, vre vra-tarsku slubu na Olimpu, dvore Heru i druge bogove itd. Horeb brdo u Sinajskoj pustinji na kojem je prema Bibliji Mojsije primio od Jahve Deset zapovijedi. horej, -eja gr. (choreios) v. trohej. horeja, 2. mn. -eja gr. (choreia ples u kolu) ivana bolest trzanja udova, glave i lica; tarantizam; nai izrazi: mlataraa, posuna-nica, vidovica (bolest sv. Vida, prema lat. chorea sancti Viti). horendan, -dna, -dno lat. (horrendus) silan, golem, straan, strahovit, grozan, neizmjeran. horeografija / koreografija (v. J . horescirati, -resclram lat. (horrescere) zgraati se, gnuati se, osjeati odvratnost, horeut / koreut (v. J . Horezm podruje na donjem toku Amu--Darje, bogato nalazite arheolokih vrednota iz najvee starine (danas Hiva, Uzbeki-stan, SSSR). horijamb (pored korijamb) gr. vrsta antikne pjesnike stope sastavljene od horeja (troheja) i jamba (dugi, dva kratka, dugi slog:
---- KJ W ------ ).

horion v. korion. horipilacija lat. (horrere striti; jeiti se + pilus dlaka, vlas) v. cutis anserina. horist / korist (v. J . horizont, 2. mn. horizonata gr. (horizo omeim, ograniim, odredim) 1. obzor; prividna granica neba i zemaljske povrine (to je vidljivi horizont); 2. ravnina koja prolazi kroz oko promatraa okomito na

vertikalu u danom mjestu (to je pravi horizont); 3. horizont vode visina vode u rijekama i jezerima; 4. geol. grupa taloga koja se odlikuje jednim te istim glavnim fosilima odn. vremensko razdoblje koje obuhvaa neki odreeni sloj u razvitku Zemlje; 5. kat, sprat u rudniku; 6. prenes. vidik, zrenik,
horjatin

vidokrug, perspektive, pogledi u budunost; mo shvaanja (duevni horizont); horizontala 1. vodoravna crta; pravac paralelan s ravninom horizonta; vodoravan poloaj; 2. prenes. leanje, spavanje, odmaranje na leaju (ii u horizontalu ii na spavanje); horizontalan, -Ina, -Ino vodoho

556 ravan; paralelan s linijom horizonta (prot. vertikalan). horjatin (pored horjat). mn. horjati, 2. horjata tur. (hojrat / horjat od novogr. horiates seljak) hulja, lopov, ugursuz; prostak, neote-sanac, seljaina; grubijan, divljak, surov-njak; prid. horjatski; en. horjatka, 3. hor-jatki, 2. mn. horjatki; isto i horjatkinja; horjatluk, mn. -ci postupak horjatina, neotesanost, lopovtina, huljarija, pro-statvo; isto i horjatstvo, 2. mn. horjatstava. hormoni (mn. m. r.) gr. (hormao miem, gonim, potiem, draim) osobita tvar koja se nalazi u izluinama lijezda s unutarnjim izluivanjem i koja ima sposobnost pobuivati ili koiti razliite funkcije organizma; prid. hormonski, -a, -5 ; hormonalan, -Ina, -Ino. horn njem. (Horn) rog (glazbalo); isto i horna, 2. mn. horna; hornist(a), 2. mn. hornTsta 1. svira u rog; 2. truba, znaar (u vojsci). hornodla v. harnadla. horo gr. (choros, isp. kor) kolo (ples). horografija gr. (chora zemlja, kraj + grafo piem) opis neke zemlje ili kraja; horograf opisiva neke zemlje ili kraja; prid. horografskl. horok sport, u koarci bacanje (ut) lopte parabolom preko glave (time se onemoguuje tzv. blokiranje sa strane protivnika). horologlj, -ija (pored hordldgijum) gr. (isp. hora + logos rije, govor) sat, ura. horonim gr. (chora zemlja, kraj + onoma ime) ime neke zemlje (u lingvistici). hororoza lat. (horror groza, strah, strava, uas) openiti strah, strahovanje. horoskop gr. (isp. hora + skopeo gledam) arlatanski spis s opisom sudbine neke osobe, sastavljen toboe prema poloaju zvijezda u asu roenja dotinika. horoo v. harao. horovoa v. korovoda. horo/ v. oroz. horribile dictu lat. (it. hofibile diktu) strano je rei; horribile visu (it. vizu) strano je vidjeti; horribile auditu strano je uti. horror lat. strah; horror vacui (it. horor vakui) strah od praznine, samoe, pred pustim, jednolinim, besciljnim, besmislenim ivotom. hors concours franc. (it. 6r konkur) izvan konkurencije, izvan natjeaja (npr. nastupiti na nekoj utakmici ne reflektirajui na raspisanu nagradu). hors d'oeuvre Jranc. (it. ordevr) predjel koje se jede prije juhe). horse engl. konj; v. A horse, a horse! M> dom for a horse; horse-povver (it. hors konjska sila (tehnika

jedinica radnog t 75 kilogrammetara na sekundu); skrc (izg. ha-pe). horst njem. u geografskoj znanosti na kr, timor, kamenjak, stijenje. Horst-Wessel-Lied njem. (Lied pjesma na njemakih nacionalsocijalista (n hitlerovaca); spjevao je student Horst > (ubijen u Berlinu 1930). hortenzija (po Francuskinji Hortense Le suputnici francuskog botaniara Coi sona na njegovu znanstvenom pute god. 1767) ukrasna biljka, veinom iz Japana. hortikultura lat. (hortus vrt, baa kultura) vrtlarstvo; hortologija (gr. rije, govor) nauka o vrtlarstvu, hortus lat. vrt, baa; hortus botanicus taniki vrt, specijalno ureen park z; matranje i prouavanje razliitih b pogotovo onih rjeih; Hortus delic Vrt naslada, knjievno djelo : stoljea, nastalo u Alzasu; u okviru ske povijesti iznosi cjelokupno dota zngjije. horugva, 2. mn. horugava i horugvT avat rongo) zastava, barjak; umanj. horugvi Horvatorszag mad. (it. Horvatorsag) 1 ska drava, Hrvatska; u starije doba upotrebljavan naziv za Hrvatsku, osol doticaju s Maarima (enoa). Horvat nem ember mad. Hrvat nije 6 svojedobno uzreica maarskih ovinis i nacionalistikih megalomana (Leskc hosa, 2. mn. hosa Jranc. (hausse) di porast cijena vrijednosnim papirim burzi; visoko stanje dionica i dr papira; prot. besa; hosist, 2. mn. h burzovni pekulant na hosu. hosana hebr. (hosianna) spasi; poklik su idovi, prema Bibliji, pozdravljali 1 pri njegovu sveanom ulasku u Jeruz I los dvnamai, u bulomai, hos de bulon dvnamai gr. Kako bih mogao ne kako bih htio ne mogu (oznae samo mjesto grkog akcenta, ne treba s naim dugouzlaznim akcentima). hose-rock (it. hozerok) njem. (Hose Rock kaput) enski kaput (lansira parika modna kua Christian D

hospic

557

House of. hospitant v. hospitirati. hospitirati, -spitiram lat. (isp. hospitacija) 1. gostovati; posjetiti kao gost; 2. prisustvovati predavanju u koli u svrhu pripreme za vrenje nastavnikog zvanja; isto i hospi-tovati, -ujem; hospitant, 2. mn. hospitanata tko hospitira, gost; en. hospitantica, hos-pitantkinja (akc. i hospitantkinja). hospodar slav. gospodar, naslov kneza Vlake i Moldavske (Rumunjska) od 14. do 19. si. hostel engl. (isp. hotel) prenoite, konaite. pansion za studente, aki dom. hoslenzorij v. monstranca (zapravo lat. osten-zorij nepravilno dovedeno u vezu sa hostija).

poiroke hlaice i kaputi u jednom komadu; isp. hemdhozne. hospic, -ica lat. (hospitium) konaite, gosti-njac (osobito za redovnike); isto i hospiij, -ija (pored hospicijum). hospitacija lat. (hospes, 2. hospitis gost) 1. gostovanje; 2. pripremanje za nastavniko zvanje prisustvovanjem predavanjima u nekoj koli. hospttal, -ala lat. (hospitalis gostoljubiv) 1. bolnica, ponajvie vojnika (isp. pital); 2. dom za starce i nemonike; hospitalac v. maltezer 2; hospitalizacija smjetanje u bolnicu; hospitalizirati, -izlram smjestiti u bolnicu.

hostess engl. domaica, a u najnovije vrijeme: stjuardesa (v.). hostija, 2. mn. hostija lat. (hostia rtva) 1. u starom Rimu rtvena ivotinja koja se ubijala uz posebne obrede (janje za zakla-nje); hostia humana ljudska rtva; 2 okrugli tanki listi od peninog brana koji slui za prieivanje (kod katolika); 3. oblata ( v . J . hostilan, -Ina, -Ino lat. (hostis neprijatelj) neprijateljski. hbsu lepe mad. (hosszu dugaak, lepes korak) u Vojvodini uobiajeni izraz za pricer od jednog dijela vina i dva dijela sode (u zagrebakom govoru decifol). hoaf (/' hoap) tur. (hoaf) suho voe (ljive, jabuke itd.); kompot. ho geldum v. hoeldum (Nar.) Ho-Si-Min (po vijetnamskom dravniku, predsjedniku DR Vijetnama i proslavljenom vojskovoi Ho-i-Minu, 18901969) novo ime grada Saigona (nakon pobjede u ratu protiv USA). hot (engl. vi ae, estoko, arko) naziv za vrstu dez-muzike (New Orleans Jazz) sa osobito naglaenim ritmom; muzika je vie improvizirana nego odreena, a tonovi nisu isti u evropskom smislu, nego se izvode ponajvie kao polutonovi; hot je osobito karakteristian za crnake svirae; isp. cool-jazz, kul-dez. nota panj. (jota) tradicionalni ples podrijetlom iz sjeverne Spanije; pleu dva para ili vie njih uz istovremeno pjevanje i udaranje kastanjetama; takt je troetvrtinski, a tempo plesa brz, nalik na valcer, ali su koraci mnogo raznovrsniji. hot dog engl. (hot vru, svjee nainjen + dog pored ostalih znaenja i uhvatiti u kripac) vrua
Houston

kobasica u zemiki (u naoj tampi obinije u mnoini hot dogs sa znaenjem vrue virle u pecivu). hotel, -ela (akc. i hotel, hotela) franc. (hotel) svratiste, prenoite, konaite; hotel garni hotel bez restorana; Hotel Ma-tignon palaa Predsjednitva vlade u Parizu; Hotel Pimodan palaa markiza Pimodana (Georges de Rarecourt de La Vallee, 18821860, glasovit ratnik) u samom sreditu Pariza. Mato o njoj pie: Taj stari hotel, tj. palaa, dvorac, bijae tako krasan da su njegove dekoracije danas u Louvreu (pored Matoa spominje Pimodan i Krlea); prid. hotelski; hotelijer, -era, 5. hotelijeru vlasnik hotela, svratitar; en. hotelijerka; prid. hotelijerskT; izv. hotelijerstvo. Hotentot, -ota (u holand. jeziku mucavac; sami sebe nazivaju Hotentoti khoi-khoin ljudi) pripadnik crnakog plemena na jugu i jugozapadu Afrike (srodnog Bu-manima); en. Hotentotkinja; prid. hoten-tdtski. hot-jazz v. hot. hot money engl. (it. hot mani) vrui novac, naziv za novani kapital koji se privremeno prebacuje u inozemstvo da bi se izbjegle posljedice od devalvacije valute u vlastitoj zemlji. hot-pants engl. vrue hlaice, vrlo kratke hlaice (kao enska moda u nae vrijeme); isto to i ore ( v . ) . houbigant franc. (it. ubigan) tvorniko ime za jedan vrlo fini parfem. houl engl. (hole) rupa, pogodak u igri golfa. House of Commons engl. slubeni naziv za Donji dom britanskog parlamenta. House of Lords engl. Kua lordova, slubeni naziv Gornjeg doma britanskog parlamenta. House of Representatives engl. slubeni naziv 558 vrijednosti; ime po tom to je peat na njoj bio od zlata). Hrist (Hristos) / Krist (v.). Hristifor, Hristofor / Kristofor (v. J . hrizantema i krizantema (v. J . hrizelefantina gr. (isp. chrys-elefant-elektros zlatom, slonovom kosti i jantarom obloen) starogrka tehnika izrade kipova kod koje se drvena podloga oblagala zl; neodjevena mjesta ljudskoga tijela sl< kou i jantarom, hrizoberil, -ila; hrizollt, -ita: hrizopr (chryus zlatan) razliite vrste dn Hrizogon gr. (chrysos zlato 4 gom enje) u zlatu roeni, hrizografija gr. (chrysos zlato 4 g piem) tehnika pisanja i slikanja uobiajena u ranokranskoj i biz umjetnosti, hrizolatrija gr. (chrysos zlato 4 oboavanje) oboavanje zlata, stva, robovanje novcu. hrizollt v. hrizoberil. hrizopeja gr. (chrysos zlato 4 p< pravim) pravljenje zlata (u alken hrizopras v. hrizoberil. Hrizostom gr. (chrysos zlato + usta) Zlatousti (pridjevak sv. kranskog sveca). hrizoterapija gr. (chrysos zlato terapija) lijeenje preparatima koji vaju zlato. hrmza tur. (u vezi sa kyrmyzy crv krmez) vrsta rude, uti arsenov bi upotrebljava se za odstranjivanje javlja se i u obliku hrnza (isto je i alt hrom i krom (v. J . hroma i si. / kroma i si. ( v . ) . hronika i si. / kronika i si. (v.). hronosfera v. kronosfera. hfs, hfsa, lok. hrsu tur. (hyrs) 1. muka mukost, udnja, silna elja; nagon, 2. bijes, gnjev, mrnja, srdba.

za predstavniko tijelo (Donji dom Kongresa) USA. Houston (it. Hjuston) grad u Teksasu (USA), u najnovije vrijeme mnogo spominjan kao baza za svemirske letove. hoverkraft engl. (hover lebdjeti 4 craft letjelica) naziv za prometalo koje se kree na dvadesetak centimetara od tla uzdignuto na zrani jastuk to ga proizvodi vrsta snanog ventilatora smjetenog usred karoserije; kod nas nazvan: lebdjelica (prvi hoverkraft preletio je La Manche god. 1959); isp. hidrogliser. how do you do engl. (it. hau du ju du) pozdrav pri upoznavanju, predstavljanju kod Engleza i Amerikanaca. hovvgh v. haug. hozentregeri (mn. m. roda) njem. (Hose hlae + tragen nositi) gumene trake preko ramena koje dre hlae ako ovjek ne nosi remen; poramenice, naramenice, hlanjaci, uprte. hozjajstvo^ rus. gospodarstvo, (poljo)privreda (Krsto poljar); isp. kolhoz. hoeldum tur. (ho ugodan, mio + gelmek doi) dobro doao; hoeldija dobrodolica; hobuldum (tur. bulmuk nai) odgovor na dobrodolicu: bolje naao. HP skra. za horse-povver (v.). Hradanv e. bivi kraljevski dvorac u Pragu, danas sijelo ehoslovake vlade (Krlea). hrda atr. jelo, hrana. hrestomatija gr. (chrestos koristan, valjan + mathesis uenje) itanka s odabranim odlomcima knjievnih djela najboljih pisaca, namijenjena za kolsku upotrebu; isp. antologija. hrezmologija gr. (chresmos proroanstvo + lgos govor) vraanje, gatanje, proricanje, pretkazivanje. hrija gr. (chreia upotreba, korist, sluba, praksa) pismeni sastavak po odreenom uzorku (u starih retoriara i u humanistikom kolstvu). hring avarski ator, tabor. hrisovulja gr. (chrysus zlatan 4- bule odluka) zlatna bula (vrsta vladarskog pismenog akta velike

hrsuz, 2. mn. hfsuza tur. (hyrsyz, a po od ar stid, sram 4 suz bez, besramnik, bestidnik) tat, lopov, vac, lupe, razbojnik; isto i hrsuzi hrsuzi; prid. hrsuskl; en. hrsuzica; hi mn. -ci djelo hrsuza, lopovtina tina, razbojnitvo, kraa, otimaina hrupsija gr. (isp. kromopsija) med. p< vida kad bolesnik na predmetima v liite boje (dugine boje, boje spektri ih i nema. hfz v. rz.

HS oznaka za Hefnerovu svijeu (vv Hsinhua kineska novinska agencija. h. s. t. skra. za lat. hora sine te (sat bez vremena) bez akademske tono u odreeni sat (isp. cum ten HTZ skra. za higijensko-tehnika (pravne, tehnike, zdravstvene i druge propisane u svrhu zatite zdravlja i

Huan

559

humanist(a)

radnika u toku radnog procesa, tj. na radnom mjestu). Huan panj. (Juan) v. Ivan. Hubert germ. umom blistavi. hubertus (po katolikom biskupu Hubertusu iz Liegea [umro 728] kojem se, prema legendi, kad je jo bio raskalaen mladi, u jed-dnom lovu ukazao jelen s goruim kriem izmeu rogova i ponukao ga na pokoru i promjenu naina ivota) lagan, ali topao i nepromoiv ogrta, obino zelene boje (nose ga veinom lovci). huum tur. (hukiim) presuda, osuda, suenje; huum initi suditi. huumet tur. (hukiimet) 1. drava, dravna vlast, reim; 2. dravna zgrada u kojoj su uredi, pa i sud, sudnica, sudite (isp. huum). hudanit engl. (prema amer. govornom whodu-nit tko je to uinio, tko je krivac?) kriminalni roman ili film. hudba, 2. mn. hudba tur. (hutbe) 1. molitva muslimana; 2. propovijed. hudoestvo rus. umjetnost; hudoestvenl umjetniki; Hudoestvenl teatar (krae umjesto Moskovski akademski hudoestveni teatar; MHAT) reprezentativno svjetski glasovito kazalite u Moskvi; osnivai god. 1897. prvaci ruskoga scenskog realizma Konstantin Sergejevi Stanislavski (pravim imenom Aleksejev, 18631938) i Vladimir Ivanovi Njemirovi-Danenko (1858 1943); ansambli toga kazalita gostovali su nekoliko puta u naoj zemlji, pri emu su prozvani hudoestvenlci (nom. jedn. hudo-'estvenlk) koji izraz u slubenom ruskom jeziku ne postoji; hudonik (it. -njik) umjetnik (Krsto poljar). hudut, 2. mn. huduta tur. (hudud) granica, mea; podruje, kraj. hudera, 2. mn. hudera tur. (hiidre) koliba, elija; atrlja; spremnica, smonica. hudet, 2. mn. hudeta tur. (huddet) razlog, dokaz, dokazalo o posjedu, obrazloenje, argument; dokument, isprava, sudbena presuda. hudum, 2. mn. hudtima tur. (hiidum) navala, napadaj, juri, ataka. nuerta panj. (isp. lat. hortus vrt) plodne, umjetno natapane doline u paniji. hugenoti, hugenota (mn. m. roda) njem. (od Eidgenossen saveznici) naziv koji su katolici dali
humanistika

pristalicama reformacije u Francuskoj u 1618. stoljeu. hugista (po Hughesu Davidu, 18311900, engleskom fiziaru, izumitelju mikrofona, telegrafa s tipkalom) potanski namjetenik koji na prijamnom aparatu tipka izravno slova (Nui, Put oko sveta). Hugo, 5. Hugo germ. (od Hubald) hrabri mislilac. Huicilopohtli boanstvo rata kod Asteka; prinosili su mu ljudske rtve. huja1 tur. (huj) ljutina, srditost, bijes, srdba, zlovolja. huja2 balk. prestanak, odmor, poinak, prekid, huk engl. (hook) 1. u boksu: izravan udarac u eludac; 2. u kriketu i golfu: udarac uope, hukiimet v. huumet. hula-hula havajski narodni ples; hula--hup (havajsko-engl.) igra poirokim obruem (od plastine mase) koji se navlai na tijelo te ga valja zavrtjeti i zadrati u poetnom poloaju okreui ga neprekidno prikladnim pokretanjem tijela (igra je dola iz Australije preko Amerike u Englesku i Francusku, a odanle i do nas god. 1958, ali je, iako je postala prava poast, vrlo brzo izala iz mode); isp. hulirati; hula--hup-arape enski odjevni predmet, arape i gaice ujedno; popularno: hulahupke. hulaner v. ulan. huligan (iz engl. hooligan, a tamo prema O'Callaughamu, irskom revolucionaru, koga su Englezi smatrali olienjem surovosti i silovitosti) skitnica, bandit, lump, tediboj, frajer, siledija i si. (zanimljivo je zabiljeiti da je tu rije jedan od prvih u hrvatskoj knjievnosti upotrijebio Ivo Kozaranin u svome eseju o Krleinim Baladama godine 1936). hulirati, huliram (izraz nastao kod nas) vrtjeti hula-hup (v. j . hully-gully (it. hali-gali) vrsta modernog plesa slinog madisonu. hiilman ind. vrsta majmuna (u Indiji ga dre svetim). hiilok, mn. -ci vrsta dugorukog majmuna; v. gibon. human lat. (humanus) ovjean, ovjeanski; ovjeka dostojan, ljudski; ovjekoljubiv, samilostan. humaniora lat. (isp. human) 1. starogrke i starorimske nauke; 2. vii razredi humanistikih kola u starom kolstvu koji su prouavali humaniora, klasina gimnazija (erioa). humanist*a) lat. pristaa humanizma (v.): humanistiki koji se odnosi na humaniste 560

i humanizam (v.j; humanistika gimnazija srednja kola u kojoj se ui grki i latinski; isto to i klasina gimnazija; humanistike nauke tako je uobiajeno nazivati filozofiju, historiju, filologiju i si. nauke za razliku od egzaktnih i prirodnih nauka. humanistika lat. latiniko pismo u doba renesanse, nastalo u Firenci u 15. st. humanitaran, -rna, -rno lat. (isp. human) koji nastoji da dobroinstvima pobolja ivot svojih blinjih, ovjekoljuban; izv. humani-tarnost, -osti. humanitas lat., v. humanitet; Humanitas Eras-miana ovjenost, ljudskost u stilu Era-zma Rotterdamskog (Krlea). humanitet, -eta lat. 1. humanost (v. J ; 2. skup svih isto ljudskih osobina za razliku od ivotinjskih.

humanizacija lat. (isp. human) stvaranje ovjeka dostojnih uvjeta za ivot, nastojanje oko dobrih meuljudskih odnosa. humanizam, -zma lat. (isp. human) 1. ovjenost, ljudskost, bilo koji sustav miljenja i djelovanja koji na prvo mjesto stavlja ovjeka i njegove potrebe; 2. napredni pravac u umjetnosti i filozofiji, nastao u 1415. st., koji je feudalno-crkvenoj ideologiji suprotstavio novootkrivenu antiku i novi optimistiki ivotni nazor na svijet, pro-niknut potovanjem ljudskog dostojanstva; u periodu kada je buroazija bila jo progresivna klasa, istupali su njezini predstavnici pod zastavom humanizma protiv feudalizma, kmetstva i religioznog

mranja-tva; nakon pobjede buroazije, ideje humanizma postaju oruje u rukama proletarijata u borbi protiv graanskog drutva; socijalistiki humanizam je dosljedni, aktivni, revolucionarni, proleterski humanizam kojemu je cilj osloboenje trudbenika svih rasa i nacija od socijalnog ugnjetavanja i nejednakosti, uvrenje prave slobode linosti i dostojanstva ovjeka; v. humanist, humanistiki. humanizirati, -iziram (isp. humanizacija) stvarati ovjeka dostojne uvjete za ivot, uspostavljati dobre meuljudske odnose, uklanjati surove postupke, ublaivati, popravljati krutosti; isto i humanizovati, -ujem. humanost, -osti lat. (isp. human) ovjenost, ovjekoljublje, osjeaj ljudskosti. Humbert germ. sjajni div. Htimboldtova struja (po njem. uenjaku Aleksandru Humboldtu, 17691859, piscu djela Kozmos ili fiziki opis svijeta) hladna morska struja uz zapadnu obalu Jur rike. humbug, mn. -zi engl. (humbug) obmana, sljeparija; glupost, besmisac hiimer njem. (Hummer) jastog, mor: hiimermajoneza u kuharskom je; ziv za jastoga serviranog s maji v. (Krlea). hiimidan, -dna, -dno lat. (humidus) mokar, rosan; humiditet, -ta v isto i humidnost, -osti: humidifika (humidus vlaan + isp. fikator' va koja isparivanjem vode vlazi prostorijama s centralnim grijanjem humifikacija lat. (humus zemlja kacija, v.) truljenje, rastvaranje organizma, pretvaranje u

zemlju; gla, ficirati se, -ficiram se; isto i humi se, -ujem se. humilijati (mn. m. r.) v. valdenzi. humilis lat. ponizan, odan, smjeran; hu najponizniji, preponizan (isp. sen humilitet, -ta lat. (isp. humilis) po smjernost. humizacija lat. obogaivanje tla humuse humor (akc. i humor) lat. (humor sok, vlaga, tekuina, mokrina) 1. za komiku, duhovitost, aljivost, ; alica, dosjetka, anegdota, vicljivo zlobno prikazivanje smijenoga, iz dogaaja, ljudskih nedostataka i u neuvredljivo-kominom, smijene liku; 2. duevno raspoloenje (oh dobrom smislu); crni humor n alu koja se izruguje stvarima s se obino ovjek ne ali (sirotinja obiteljske svetinje i si.). humoralan, -Ina, -Ino lat. (isp. humo koji je u svezi sa tekuinama u nizmu (s krvlju, s limfom). humoreska, 3. -ski / -sci, 2. mn. humoi humoreskl jranc. (humoresque) no aljivim sadrajem; muzika kompo aljivom tonu. humoristika, 3. -ci (isp. humor) 1. al teratura; 2. prenes. neto smijeno; rist(a) 1. pisac, umjetnik, autor djela; 2. ovjek sklon humoru, al aljivdija; en. humoristkinja; humor -na, -no duhovit, aljiv, koji sadri humora; proniknut humorom humoristiki. humus lat. (humus zemlja, tlo) crnica; gornji sloj zemlje; prid. hi hiimozan, -zna, -zno u kome ima h

Hun

561

hustle upotrebi umjesto urota, urotnici, zavjera, zavjerenici (i u drugim zemljama). hunter engl. (hunter lovac) 1. vrsta jahaih konja u Engleskoj koji se odlikuju brzinom i sposobnou skakanja pod tekim teretom; lovaki konj; 2. lovaki pas. hura uzvik poticanja (naprijed!), odobravanja (ivio!) i si.; kao imenica dolazi u srednjem rodu: prvo zajedniko buntovno hura (Balota: Puna je Pula). hural, -ala mong. izborni organ vrhovne i mjesne vlasti u Narodnoj Republici Mongoliji; Veliki narodni hural mongolski parlament, narodna skuptina. hur tur. (hur) velika torba s jedne i druge strane sedla (isp. egbe, bisage). hurda tur. (hurda) 1. iznutrica zaklanog ivin-eta, sitnarija; 2. sitan nemastan sir, mladi sir (okolina Mostara). Hurem tur. bezbrini, blagi, zadovoljni, veseli. hurija tur. (huri) mitska djevojka muslimanskog raja (deneta), rajska djevica, nebeska ljepotica; isto i huriska, 3. -ski, 2. mn. hunska. hurijet tur. (hiirrijet) sloboda. hurikan engl. (hurricane, iz indijan.) veoma jak vjetar, orkan, tropski ciklon, oluja, bura, vihor, uragan, huriska v. hurija; isto i huritka (alski). tuirjadin, hurjatin v. horjatin (Nar.), hiirma, 2. mn. hurma i hurml tur. (hurma) datula; hurmaica pita s datulama. hiirmet tur. (hiirmet, hormet) 1. potovanje, uvaavanje; respekt; 2. zabrana, hursuzin v. hrsuz (Nar.). Hurid tur. sunce. husari (akc. i husari) mad. (huszar od husz dvadeset; zapravo dvadeseti, jer su u Maarskoj od 1445. dvadesetorica seljaka morala opremiti jednoga konjanika za rat) vojnici lake konjice u vojskama mnogih zemalja. Husein tur. prilino lijepi, ljepuni.

Hun, Huna pripadnik turanskoga konjikog naroda koji je u 4. st. n. e. provalio u Evropu i tu pod kraljem Atilom osnovao golemu dravu; nakon Atiline smrti njihova se drava raspala i Huni nestaju sa svjetske politike pozornice; en. Hunki-nja; prid. hunski. huncut, 2. mn. huncuta njem. (Hundsfott preko mad. hunczut) hulja, nitkov; u naem jeziku ima i blae znaenje; objeenjak, vragolan (vjerojatno prema njem. Hundsmut pasja ud, obijest); prid. huncutski; huncutarija objeenjatvo, vragolija, psina; glag. hun-cutariti, -cutarim objeenjaiti, vrago-lisati, praviti psine. hundredvveight engl. (it. handredvejt) engleska centa 100 funti 50,80 kg (u USA 45.36 kg); oznaka cwt. Hungara quidem clara est gens, sed non clarior ut nostra Slavena, historia teste probare po-tes (Tit Brezovaki) lat. Narod je maarski slavan, ali od naeg slavenskog nije slavniji, povijest ti to dokazati uvijek moe (prijevod Stjepana Ivia) (mnogo citirana reenica naeg poznatog pisca u doba hrvat-sko-maarskih nacionalistikih borbi u prvoj polovici 19. stoljea). hungarika, 2. -garlka, 3. -garicima sva djela na maarskom jeziku ili o Maarima (npr. u nekoj knjinici). hungarizam, -zma 2. mn. hungarizama lat. (Hungaria Maarska) maarski izraz u nekom drugom jeziku. Hung-Vei-Ping kin. Crvena garda, poznata omladinska organizacija u Kini. hunhuzi kin. naoruani odredi bandita, pljakaa u Manduriji i sjevernoj Kini; razliite imperijalistike grupacije koristile su se njima za svoje ciljeve. Huni v. Hun. hunt njem. v. vagonet. hunta panj. (junta) 1. naziv razliitih organizacija i drutveno-politikih komiteta u paniji i u zemljama Latinske Amerike; katkada i naziv za samu vladu ili'za neki vladin odbor; 2. u novije vrijeme esto u

Iiiisit, -ita pristalica i sljedbenik Jana Husa (13691415), voe ekoga crkvenonacio-nalnoga pokreta, koji je bio optuen za krivovjerstvo i spaljen na lomai; prid. hu-sitskl; husltskl pokret irok socijalno--religiozni pokret u ekoj poetkom 15. st. protiv njemakih feudalaca i rimokatolike crkve, za stvaranje eke nacionalne crkve i za konfiskaciju crkvenih posjeda; ekstremni husiti (ponajvie seljaci
huta

i obrtnici!. tzv. taboriani, propovijedali su uspostavljanje carstva pravde na zemlji, bez gospodara, slugu, bijede, poreza, i organizirali su potroake komune. II usni ja tur. lijepi. Husref tur. vladar. hustle (it. hasl) engl. (guva, vreva) novi ples udvoje, lansiran god. 1976. u Parizu; 562

to je neka mjeavina jave, polke i a-a-a, a partneri se dre u zagrljaju. huta, 2. mn. huta njem. (Hutte) kuica, kolibica, bajta, pozemljua; umanj. hiitica. hutba v. hudba. hutor rus. sala, farma; 1. poljski posjed, poljoprivredno dobro s domainstvom, stokom i zgradama; 2. ukr. malo seoce, zaselak, selite. hutahtl njem. (Hut eir f Schachtel kutija) kutija, kona ili kartonska, obino okruglog oblika, za dranje eira (u kui ili na putovanju); u nekim naim rjenicima: klobuara. Hutu v. Bahutu. hvajda v. fajda. hvan novana jedinica June Koreje (100 ona). hy v. ha-ipsilon. Hydaspes v. Hidasp

Hyde Park engl. (it. hajdpark) poz rivoj u Londonu (158 hektara). Hydrus zvijee na junoj nebeski ki (u naim krajevima nevidljivo). Hygieia v. Higieja. Hymettus v. Himet. Hyperaspistes gr. (zatitnik, pokrovit nitelj) djelo Erazma Rotterdamsko; je odgovorio na Lutherov pamflet 1 arbitrio; tim je djelom Erazmo ud sebe i one reformatorske elemente mu jo bili skloni (Krlea). Hvperion gr. 1. v. Hiperion; 2. sedi lit planeta Saturna. hvracoterium lat.-gr. (it. hirakoteri ropski konj velik kao lisica, kojemu ostaci iz eocena pronaeni u Engles Hvrcania v. Hirkanija. hys ten Athenan gr. svinja Atenu, v. nervam... Hz krat. za herc' (v.).

I
i samoglasnik; trinaesto slovo latinske abecede, a deseto irilske azbuke; u matematici oznaka za imaginarnu jedinicu (kompleksni broj). I automobilska oznaka za Italiju. I" skra. za prima (v.). Ia skra. za Iowa (drava u USA). IAAF skra. za International Amateur Athletic Federation (Meunarodni lako-atletski savez); osn. 1912; sjedite u Londonu. Iacchus lat. (gr. Iakhos) Ijakho, pridjevak bogu Dionizu Bakhu (kod starijih naih pisaca Ijak, koje se nije odralo). Iacopone da Todi (12301306) talijanski asket i mistik, pjesnik, autor brojnih religioznih pjesama, medu ostalima i glasovite Stabat mater dolorosa Stala majka pod raspelom odn. Stase plau tuna mati (Krlea); isp. Stabatmater. Iadera (Jadera) antiko ime za grad Zadar. IAEA skra za engl. International Atomic Energy Agency Meunarodna agencija za atomsku energiju. IAF skra za engl. International Astro-nautical Federation Meunarodna astro-nautika federacija (sjedite u Parizu). IAPA skra za engl. International Association of Plastic Arts (Meunarodni enje likovnih umjetnika); jranc. / tion Internationale des Arts Plastiqu IAPL skra. za engl. Internationa ciation of University Professors ar turers (Meunarodno udruenje svet profesora i 'predavaa); franc. Asse Internationale des Professeurs et de Conferences des Universites. IATA skra. za engl. Internatioi Transport Association (Meunarodi za zrani promet); franc. Associat Transport Aerien International. iatrokemija (-hernija) gr. (iatros + isp. kemija) nain lijeenja s p kemijskih sredstava (uveo Paracelzu 16. i 17. st.). iatromehanika v. jatromehanika. IAU skra. za engl. International ciation of Universities (Meunarodn enje univerziteta); franc. Associatioi nationale des Universites. ib., ibid. skra. za ibidem (v.). IB (izg. i-be) krae umjesto Informbh ibeovac, -ovca, 2. mn. ibeovaca j IB-a, informbirovac; en. ibeovka, 2. mn. -kl; prid. ibeovskl, -5, -o.

ibadet

563

ICA (kasna jesen i rana I zima, odn. kasna zima i rano proljee). Iberes v. Hiberes. i Iberi (mn. m. r.) prastanovnici panije (isp. Iberija), danas romanizirani; dananji Baski smatraju se njihovim izravnim potomcima. I Iberija' (lat. Iberia) staro ime panije; prid. iberskl; IberskT poluotok isto to i Pirinejski poluotok; Ibero-Amerika Juna Amerika, Latinska Amerika (u kojoj se govori panj. odn. portug. jezikom).

ibadet tur. (ibad) oboavanje, tovanje boga, molitva; klanjanje, bogosluenje. ibaditi (mn. m. r.) muslimanska sekta nastala u 8. st. u Mezopotamiji; isp. aba-diti. Iber staro ime rijeke Ebra; isp. Iberija. iberciger njem. (Uberzieher) ogrta, dugaak jesenski ili proljetni kaput; isto i ibercijer (Krlea) i iberclr. ibercug njem. (Uberzug) 1. prevlaka, prekrivalo; 2. premaz, obljep. ibergangsrok njem. (Ubergang prijelaz + Rock kaput) poluteki ogrta za prijelazno doba godine

I ibermen njem. (iiber nad + Mensch ovjek) ovjek izvanrednih umnih i tjelesnih sposobnosti, tzv. nadzemaljsko bie, nadovjek, ljudina, premu (ovo kod Matoa); pojam iz filozofije njemakog filozofa Friedricha Nietzschea (v. nieanizam); iber-mena su sebi za ideal postavili njemaki nacionalsocijalisti i smatrajui sebe nadljudima htjeli zagospodariti itavim svijetom (isp. Herrenvolk). Ibero-Amerika v. Iberija. iberok, mn. -ci njem. (Uberrock) isto to i iberciger. iberpant njem. (uberspannen prenapeti) prenapet, pretjeran, usijane glave, prepotentan. ibertunde njem. (iiber preko, previe, nad 4Stunde sat) prekoduni sat, prekovremeni sat. { Iberus v. Iber. I iberzac njem. (Ubersatz) ostatak, preostatak, pretiak (osobito u tipografskom govoru naziv za sloeni materijal koji ostane od jednog broja asopisa pa se prenosi u slijedei). ibidem lat. (akc. "ibidem) na istom mjestu; u istom djelu; na istoj strani neke knjige (upotrebljava se u citatima, obino skraenicama ih., ibid.). ibis egip. (hippen) sveta ptica starih Egipana (vrsta aplje sa srpolikim kljunom), posveena bogu Totu. ibis redibis numquam peribis in bello lat. (it. Tbis. redibis numquam peribis in belo) prema tradiciji reenica koju je delfijska proroica Pitija ( v . j izrekla jednom pi-taocu; ima dvosmisleno znaenje; ako se zarez stavi iza redibis, znai: Ii e, vratit e se, nikada nee poginuti u ratu, a ako ga stavimo iza numquam, dobiva se suprotan smisao, tj. Ii e, nee se nikada vratiti, poginut e u ratu (gramatiari uzimaju tu reenicu za primjer kako je vano namjetanje zareza u tekstu; isp. nae: Tko pjeva, zlo ne misli prema Tko pjeva zlo, ne misli). ICAO

iblis, 2. mn. 'iblTsa tur. (iblis) 1. davo, sotona, ejtan, vrag, duh, demon; 2. pakao, podzemni svijet; isp. eblis. ibliz, -iza isto to i iblis. ibn ar. sin. Ibo sudanska crnaka etnika skupina, veinom u jugoistonoj Nigeriji. Ibrahim tur. Abraham (v.). IBRD skra. za engl. International Bank for Reconstruction and Development (Meunarodna banka za obnovu i razvoj). ibret, 2. mn. 'ibreta tur. (ibret) 1. primjer vrijedan panje; opomena, upozorenje; pouka, primjer, ogledalo, ugled, uzor; 2. mnotvo, masa; 3. udo, udovite, neman, nakaza, rugoba, osoba vrijedna poruge, rug; ibretan, -tna, -tno udovitan, nakazan, rugoban, ruan, gadan. ibrete, ibreta (mn. . r.) tur. kovna dugmeta na koulji; ukrasne igle (kope) na enskoj odjei. ibretiti se, -Im se tur. (isp. ibret) 1. ugledati se; 2. uditi se; 3. rugati se (s kim), izrugivati (koga). Ibrica (hromi) pojam koji odgovara izrazu hromi Daba (avao) (Enver olakovi). ibrik, -ika, mn. -ici tur. (ibrik) bakren sud, prema vrhu suen, s kljunom i drkom, a slui za lijevanje vode ili kave; umanj. ibrii. ibriilj v. ibriim (Nar.). ibriim tur. (ibriim) svilen konac; ibrilmka veliki karanfil. ica, 2. mn. Tca mad. (iccze; itcze) uplja mjera, poli, holba. ICA skra. za engl. International Coope-ration Administration (Uprava za meunarodnu suradnju); upravlja svim programima 564 ioglan tur. (i unutarnji + oglan mladi, momak) pa (v.), dvoranin, pleme. iikat prid. indekl. tur. (iki dva) dvostruk, dvogub, sugub. iindija / ikindija (v.). iituglija tur. (iki dva + isp. tug) dva tuga. iram v. ikram. ituglija v. iituglija. id. skra. za lat. idem (isti). Ida. skra. za Idaho (drava u US/ Ida1 germ. uzorita. Ida2 1. planina ponad Troje (dai Dagh u Turskoj), mnogo sporni] starogrkim priama (na njoj je Pari, sa nje je Agamemnon poslao vijest svojoj eni Klitemestri da je Troja, itd.); 2. gora na Kreti (na njoj mitologiji odgojen Zeus). idadija tur. (idadije) srednja kola, gii idara tur. (idare) 1. izdravanje, egzi snabdijevanje, opskrba; 2. uprava, vlast; idare-medilis okruno nare jee (u nekadanjoj turskoj Bosni i E vini); idaretiti se, -Im se izdravati s dijevati se, opskrbljivati se. ide, ida (mn. . roda) lat. (Idus) kod R petnaesti (u mjesecima: oujku, srpnju, listopadu) ili trinaesti (u mjesecima) dan u mjesecu prema ki se raunali drugi dani u mjesecu; u tovske ide (Idibus Martiis), tj. 15. 44. g. pr. n. e. ubijen je Gaj Julije rfmski vojskovoa i dravnik. ideacija lat.-gr. stvaranje ideja, pred pojmova. ideal, -ala, 5. ideale gr. (idea vid, lic tina, oblik, izraz, nain, osnova, pr slika) uzor, odn. pojava koja slui k< najvie savrenstvo; neto savreno n ili onom podruju; konani cilj tenj met koji slui kao uzorak; obrazac 'idealan, -Ina, -Ino gr. (isp. ideal) 1. se javlja kao ideja, koji se odnosi n na djelatnost

amerike pomoi pojedinim zemljama, osim vojne. ICAO skra. za engl. International Civil Aviation Organization (Meunarodna organizacija za civilni zrani promet); sjedite u Montrealu (osn. 1944). ICC skra. za engl. International Chamber of Commerce (Meunarodna trgovaka komora); franc. Chambre de Commerce Internationale; njem. Internationale Han-delskammer. ice-cream engl. (it. ajskrlm) sladoled. ICEM skra. za engl. International Com-mitee for European Migration Meunarodni komitet za evropsku migraciju (v. migracija). ICF1 v. FIDE. ICF2 skra za engl. International Canoe Federation (Meunarodni savez kajakaa). ICFPVV skra. za engl. International Confederation of Former Prisoners of War (Meunarodni savez bivih ratnih zarobljenika); isp. CIAPG. ICFTU skra. za engl. International Confederation of Free Trade Unions Meunarodna konfederacija (savez) slobodnih sindikata. ichform v. ihform. ichthvs v. hebrejska riba. ICOM skra. za engl. International Council of Museums (Meunarodno vijee muzeja); Jranc. Conseil International des Musees. ICPC skra. za engl. International Cri-minal Police Commission (Meunarodna komisija kriminalistike policije); isto to i Interpol (v. J . icterus v. ikterus. 'i v. h'i. iaga tur. (i unutarnji + isp. aga) dvo-ranin (plemi na turskom dvoru); maral dvora. ier-avlija tur. (ier unutra, isp. avlija) unutranje dvorite (u arhitekturi turskih kua); isp. dier-avlija. ikija, 2. mn. 'iklja tur. (iki) 1. alkoholno pie; 2. strast za neim; sklonost, udnja; ikija, -aa, 5. 'ikijau alkoholiar, pijanac. iluk, mn. -ci, 2.'iluka tur. (ilik) vrsta (toplog) prsluka, jeleka.

svijesti; duhovan, mis; telektualan; 2. zamiljen, koji realne stoji, koji postoji samo u mislima; k trebao biti; 3. savren, sjajan, diva stan, odlian, najbolji, najjasniji, n apsolutan, potpuno toan, precizan, an, plemenit, uzvien, poten, bes; ran itd.; 4. pravn. idealni stjecaj k djela kada poinitelj jednim

djeloi vie krivinih djela (npr. jednim hice jednoga, a drugoga teko ozlijedi); 5 idealni arak tampani tekst od znakova (zajedno s bjelinama i f prostorom); 6. 'idealni dio (kue ili

idealist(a)

565

ideografija

nedjeljiv, onaj koji se ne moe dijeliti (pravniki pojam); izv. idealnost, -osti. idealist(a) gr. (isp. ideal) 1. pristalica idealizma ( v . J , 2 . plemenit ovjek; 3. sanjar, zanesenjak koji se ne snalazi u ivotu; en. idealistkinja; prid. idealistiki. idealitet, -eta isto to i idealnost (v. idealan). idealizacija gr. (isp. ideal) predstavljanje neega u boljem svjetlu nego je to u stvarnosti, predstavljanje neega potpuno savrenim, tj. u liku ideala; poljepavanje i oplemenjivanje neega; idealizirati, -izlram vriti idealizaciju; zanositi se nestvarnosti-ma, sanjariti, matati, gledati svijet ljepim, plemenitijim i uzvienijim nego jest; uzdizati, veliati, slaviti, uznositi, zamiljati odn. predstavljati sve u najsvjetlijim crtama; voditi tzv. platonsku ljubav i si.; isto i idea-lizovati, -ujem / idealisati, -em. idealizam, -zma gr. (isp. ideal) 1. jedan od dvaju osnovnih pravaca u filozofiji koji, nasuprot materijalizmu, smatra da su ideja, svijest, duh primarni, a priroda, postojanje, materija sekundarni; idealizam je tijesno povezan s religijom; subjektivni idealizam (ber-klejanstvo, mahizam i dr.) porie objektivno postojanje materijalnog svijeta, priznajui za jedinu realnost individualnu svijest i subjektivne osjeaje; u svom daljem razvitku subjektivni idealizam neizbjeivo vodi k solipsizmu ( v . ) ; objektivni idealizam (Schelling, Hegel i dr.) tvrdi da je temelj svega to postoji apsolutna ideja, svjetski duh, u krajnjoj liniji bog; 2. idealno, idealistiko shvaanje ivota (v. idealan 2 i 3); vjera u neto to je neodrivo, neosnovano, neostvarljivo; opsjena, obmana, fikcija, sklonost da se u ivotu vidi odn. trai samo dobro, plemenito; tenja prema uzvienom i si. idealizator (isp. idealizacija) ovjek koji sve uljepava, prikazuje kao uzvieno i plemenito. idealizirati v. idealizacija; isto i idealizovati. ideja gr. (isp. ideal) 1. misao, opi pojam o nekom predmetu ili pojavi; u idealistikoj filozofiji ideja se odvaja od realnog objekta i pretvara se u samostalno bie (ideje kao prauzori tvari kod Platona, apsolutna ideja kod Hegela); materijalizam promatra ideje kao proizvod ljudskog miljenja koje odra-zuje materijalni svijet; razvitak ideja odreuje se razvitkom drutvenog ivota (v. ideologija); 2. glavna misao umjetnikog, naunog ili politikog djela; uope zamisao, nacrt, plan neega; misao koja obino iznenada padne na pamet kao

rjeenje zamrene situacije, kao izlaz iz tekog poloaja; zamisao, osnova, plan nekog pothvata; elja, naum, nakana, namjera, koncepcija, prijedlog naina kako da se neto izvede, krajnji cilj neke akcije, iskra spasenja, nada u dobro rjeenje; fiksna ideja v. fiksan; prid. idejan, -jna, -jno 1. koji sadri osnovnu ideju, zamiljajni, razumski, misaon, duhovan; 2. predan ideji, uvjeren, spreman na rtvu za ideju; idejnost, -osti 1. idejna vrijednost, idejni sadraj, smisao, misaonost, apstraktnost; 2. predanost ideji, postupak u duhu ideje, uvjerenost, portvovnost za ideju. idem lat. (akc. idem) isti, isto; idem per idem isto po istome, jednako jednakim, tj. objanjenje nekoga pojma njim samim; isto to i circulus vitiosus ( v .J. identian, -na, -no lat. (isp. idem isti) isti, istovetan, potpuno jednak; identinost, -osti isto to i identitet ( v . J . identifikacija lat. (idem isti + isp. . . . fika-cija) 1. poistoveivanje; 2. ustanovljenje istovetnosti, jednakosti (izmeu neega); utvrivanje neijeg identiteta ( v .J, prepoznavanje; glag. identificirati, -ficiram pois-tovetiti, izjednaiti (nekoga s neim); ustanoviti neiju identinost, tj. uvjeriti se da netko ili neto zaista jest ono ime se prikazuje; isto i identifikovati, -ujem. identikit (isp. franc. identique identian) pretpostavljena slika, obino nekog zloinca, izraena prema opisu oevidaca; isp. robot-fotografrja. identitet, -eta lat. istovetnost, podudaranje, izjednaivanje, potpuna jednakost, priznanje da netko ili neto zaista jest ono ime se prikazuje (utvrditi neiji identitet), da je netko zaista osoba o kojoj se radi; skup znaajki koje neku osobu ine onom koja jest. ideofobija gr. (isp. ideja / fobija) med. bolestan strah od miljenja i misli. ideografija gr. (isp. ideal + grafo piem) pismo u kom se mjesto slova upotrebljavaju slike (tako su pisali npr. stari Feniani); isp. piktografija; idedgram slika kao pismeni znak u slikovnom pismu, ideo-grafiji; danas se ideogramima nazivaju ponajvie grafiki znakovi kao npr. u voznim redovima siuan krevet oznauje kola za spavanje, ukrtena viljuka i no vagon--restoran, u velikim rjenicima mala eljeznica ispred neke rijei naznauje da pojam

ideokracija

566

idio

spada u eljezniarstvo, mali avion da se radi o avijatikom pojmu, dva ukrtena ekia oznauju rudarstvo, ukrteni srp i eki naznauju komunizam, siuna zmijica lije-nitvo itd. ideokracija (-kratija) gr. (isp. ideja -I- krateo vladam) 1. vladavina razumnih pojmova, ideja; 2. vladavina, vlast u dravi u ime neke ideologije. ideologija gr. (isp. ideal + logos rije, govor) sistem ideja, predodbi, pojmova, izraen u razliitim oblicima drutvene svijesti (u politici, moralu, nauci, umjetnosti, religiji); ideologiju odreuju u krajnjoj liniji uvjeti materijalnoga ivota drutva, ona je odraz drutvene egzistencije i, sa svoje strane, aktivno djeluje na razvitak drutva, pomaui mu (napredna

ideologija) ili spreavajui ga (reakcionarna ideologija); u klasnom drutvu ideologija je klasna; vladajua ideologija izraava i brani interese vlada-jue klase; ideologija radnike klase jest marksizam-lenjinizam; ideolog, mn. -zi nosilac i branitelj ideologije neke klase ili drutvene grupe; ideoloki koji se odnosi na ideologiju, koji se osniva na idejama. id est lat. (akc. id est) to jest (skra. i. e.). idila, 2. mn. idila (akc. i idila, 2. mn. idila) gr. (eidyllion sliica) 1. pjesma u kojoj se opisuje sretan ivot ljudi prirode ribara, pastira, seljaka; idila prikazuje ivot tih

ljudi (inae esto teak, muan i naporan) u uljepanom, ponajvie sladunjavom obliku; nastala je u staroj Grkoj u 4. st. pr. n. e. i izazvala imitiranje u novoj evropskoj literaturi; 2. prenes. prijateljstvo, obiteljski ivot bez svaa, u punoj suglasnosti; miran, nepomuen ivot ispunjen njenou, ljubavlju, sreom, zadovoljstvom, bezbri-nou, ugodnou, ljepotom uope; esto i nesmetan i niim nepomuen ljubavni odnos (brana idila); 3. umjetnika slika koja sve to prikazuje (npr. zimska idila); 4. muz. instrumentalna, orkestralna kompozicija u kojoj se doarava smireno, pastoralno raspoloenje; idilian, -na, -no seoski jednostavan, ladanjski; ljubak, miran; bezbrian, staloen; bezazlen, njean (isto i idiliki, idilski); idilizacija prikazivanje, predstavljanje neega u najljepem svjetlu, predoi-vanje u natprirodnom ugoaju, isticanje sve samih ljepota itd.; glag. idilizirati, -izlram; isto i idilisati, -em; idilizam, -zma sklonost idili, idilizaciji. idiohlast gr. biljna stanica gradom i jom razliita od ostalih stanica tkiv idiofoni instrumenti gr. (idios svoj + fone glas) muz. udaraljke u titra sama materija od koje su uinjt stanjete, inele, triangli, razliite klef egrtaljke i si.); isp. membranofoni menti. idiogamija gr. (idios svoj, vlastit + enim se) med. oznaka za spoli sobnost nekog mukarca samo s jedr redenom enom ili samo s nekim brojem ena, dok za sve ostale eni interes ne postoji. idioglosija gr. (idios svoj, vlastit -+ jezik, govor) nerazumljiv govor ne be do te mjere, da kod sluaoca in stranog jezika.

idiograf gr. (idios svoj, vlastit + g piem) vlastoruni potpis, rukopis. idiolalija gr. (idios svoj, vlastit + govor) med. pojava da netko izumi vlastiti jezik koji nitko drugi ne ra idiolatrija gr. (idios svoj, vlastit + sluba) oboavanje samoga sebe. idiolekt, 2. mn. idiolekata gr. (idios vlastit + lego govorim) vlastiti go koga ovjeka, tj. jezine osobine k sam upotrebljava, idiom, -ma gr. (idioma, 2. -atos osi 1. narjeje nekoga kraja, govor; 2. i njeni vlastiti obrat govora, svojstven jeziku i neprevediv doslovno na dru (npr. u naem jeziku: vojska drumor, umom, ili prodavati zijake i si.); idioi 3. -ci a) uenje o idiomima; b) skup nekoga jezika (fraza, izriaja, spe izraza i si.); prid. idiomatski sv nekom narjeju, jezini, dijalekatsl vorni. idiopatija gr. (idios svoj, vlastit + i tija) med. bolest koju nije mogue 1 tirati u skladu s nekim od faktora tih kod ustanovljivanja oteenja zc idioplazma gr. (idios svoj, vlastit plazma) pretpostavljeni dio stanine ] koji je nosilac nasljednih osobina, n na supstancija. idioritmikl, -a, -6 gr. (idios svoj, vi; isp. ritam) slobodan, samostalan, oc poseban (koji ivi svojim vlastitin mom). idiosinkrazija gr. (idios svoj, vlastit krasi mijeanje, smjesa) preosjet odvratnost prema emu; reakcija org;

idiot

567 kod nekih ljudi poslije uzimanja stanovitih jela ili lijekova, npr. koni osip (koprivnja-a) nakon jedenja jagoda; takoer i odvratnost, preosjetljivost uope, antipatija. idiot, idiotija v. idiotizam. idioterija v. idiotizam 1. idiotikon gr. (isp. idiom) 1. rjenik nekog narjeja; vokabular, glosar, dikcionar; 2. osobina nekog narjeja, dijalektizam. idiotizam, -zma, 2. mn. idiotizama gr. (idiotes nestrunjak, neznalica, eprtlja; privatan, samostalan) 1. slaboumnost, tupoglavost, blesavost, glupost (priroena ili steena u djetinjstvu); isto i idiotija; 2. gram. osobitost, osebujnost u govoru, narjeju (isp. idiom); idiot slaboumnik, tupoglavac, glupan, priglup ovjek; blesan; duevno zaostao ovjek; isp. kreten; en. idiotkinja; pri. idiotski, -a, -6 svojstven idiotima, kretenski, glup, tup, besmislen, nemogu (u duhovnom pogledu). idn-eir (po imenu engleskog ministra vanjskih poslova i predsjednika vlade Anthonvja Edena [it. Idn] koji je lansirao takvu modu) muki eir sa prema gore posu-vraenim obodom; isp. homburg. ido (na esperantskom jeziku: ido potomak; zapravo esperantido) internacionalni umjetni jezik, g. 1907. preraeni esperanto; idist(a), 2. mn. 'idista pristaa ida. idol, -61a gr. (eidolon slika, prilika, sjena, utvara) 1. kumir; kip ili slika mnogobo-akog boga; 2. prenes. predmet slijepog oboavanja; nadnaravno bie; idolatrija (gr. latreia sluba) idolopoklonstvo; tovanje kipova; mnogobotvo, neznabo-tvo, poganstvo; isto i idololatrija; isp. fetiizam. Idomenej u starogrkoj mitologiji sin Deukalinov, unuk Minosov, kralj na Kreti, istaknut junak u helenskoj vojsci pod Trojom; na povratku iz osvojene Troje zahvatila ga je oluja pa se zavjetovao bogovima da e vrati li se kui prinijeti na rtvu ono na to prvo naie pri iskrcavanju; sluajno

IFLA

je to bio upravo njegov sin, pa su ga zbog toga Kreani prognali. idra v. hidra. idrijalit, -ita (isp. gr. lithos kamen) cina-barit sa mnogo bitumena; ima ga u, Idriji (Slovenija), odakle mu i ime. idara tur. (idare) zakup, stanarina, kirija, najamnina. idazet tur. (idazet) doputenje, dozvola; diploma, svjedodba o zavrenom ispitu, naroito teolokom, idera v. hudera. iirot tur. (egirotu) vrsta mirisave biljke, miriljiva trska; zove se i babat. lit, 2. mn. iita tur. (jigit) 1. v. digit; 2. neustraiv ovjek, junak, delija; 3. uporan ovjek, svojeglavac, prgavac; iitluk hrabrost, borbenost, junatvo; upornost, tvrdoglavost, svojeglavost, prgavost. i. e. skra. za lat. id est (v.). If otoi u Sredozemnom moru, dva kilometra ispred Marseillea; nekada glasovit dravni zatvor, danas pretvoren u muzej posveen Dumasovu junaku grofu od Monte Crista; meta svih posjetilaca Marseillea (svi amci koji tamo prevoze nose imena Dumasovih junaka kao Edmond Dantes. Abb'e Faha, pa dakako i Monte Cristo itd.). IFA skra. za engl. International Fiscal Association (Meunarodno udruenje za financijsko i porezno pravo). IFAFP i . FIAPF. 1FC skra. za engl. International Finance Corporation Meunarodna financijska korporacija. IFD i . FID. ifer v. infer (Nar.). Ifeta tur. potenje, istoa, nevinost. ifflandski, -a, -6 (po imenu njem. dramaturga i glumca Augusta Wilhelma Ifflanda, 1759 1814) pun patosa, starinski u glumi, pozerski, gromoglasan (takav je nain glumljenja propagirao i provodio spomenuti umjetnik) (enoa, koji se prvi kod nas oborio na tzv. ifflandsku recitaciju). IFI v. FIT.

Ifigenija ki Agamemnona i Klitemestre, sestra Elektrina i Orestova iz starogrke prie; otac ju je ne bi li tako stio trake vjetrove (Eshil), koji su mu spreavali polazak s brodovljem pod Troju, rtvovao Artemidi, no ova ju je spasila i prenijela na Tauridu (Krim) gdje je postala sveenica u njezinu hramu (predmet veeg broja umjetnikih, osobito dramskih obrada). iflandskl ni savez bibliotekarskih udruenja); Jranc. Federation Internationale des Associations de Bibliothecaires. iflandski v. ifflandski. IFNPPE v, FIEJ. IFRM skra. za engl. International Federation for the Right of Man (Meunarodni savez za prava ovjeka, za ljudska prava). lirit, -ita, 5.'ifrite tur. (ifrit) 1. zao din, demon; 2. prenes. veoma ljut, rasrden, bijesan ovjek; isto i ifriz, -iza, 5. ifrize. iftar, -ara tur. (iftar) veera o ramazanskom postu; iftariti, iftarim veerati na Ramazan; iftarluk jelo to se posebno pripravlja za Ramazan. iftira tur. (iftira) kleveta, lana optuba, potvora. IG automobilska oznaka za hangrad (Crna Gon}, prije
Berane).

Ifiklo u starogrkoj mitologiji sin Amfitriona i Alkmene, brat Heraklov i njegov pratilac u nekim pothvatima (zapravo polubrat, ako prihvatimo legendu da je pravi otac Heraklov sam Zeus). ifjur, -iira mad. (ifju mlad) mladi, momak. IFLA skra. za engl. International Federation of Librarv Associations (Medunarod 568

igalo, 2. m n. igala gr. (aigialos) morska obala, al, brijeg, riva (isp. jalija). igbal, -ala, 5. igbale tur. (ikbal) srea, uspjeh, beriet; igbali (prid. indekl.) sretan, uspjean, berietan; igbalsuz nesretan. igda, 2. mn. igda tur. dafina (v.). igdrasil nord. (vgdrasil) u nordijskoj mitologiji ogroman jasen sa tri korijena kojemu se kronja uspinje do neba i prekriva itav svijet; na drvetu ive razliite ivotinje, a u sjeni njegovoj odravaju bogovi svoje sastanke. igelit, -ita (isp. iglu) kemijskim putem (poli-merizacijom, v.) dobivena materija koja se. meu ostalim, upotrebljava i za izgraivanje umjetnih skakaonica za skijae (kad nema pravoga snijega). igen m ad. da, svakako (alski). igl engl. (eagle) orao; ameriki zlatan novac od deset (prvotno od est) dolara koji ima na sebi lik orla. iglo, -6a v. iglu. 'iglu, -ua, m n. iglui engl. (igloo) eskimska koliba od snijega i leda (unutranjost obloena krznom). Ignacije lat. ognjeni, vatreni; isto i Ignac, 5. ignae. ignis lat. vatra; ignipunktiira (isp. lat. pun-gere bosti) m ed. operacija (bubrega) ispaljivanjem. 'ignitron lat. usmjeriva struje kod visokog napona (preko 100 ampera). ignoramus et ignorabimus lat. (akc. ignora-mus et ignorabimus) ne znamo i neemo znati (zavrne rijei jednog predavanja berlinskog zoologa Dubois-Revmonda prema kojemu su neki problemi za na nerjeivi, i takvi e, navodno, i ostati

ignorancija lat. (ignorantia) 1. neznanje, znavanje, neobrazovanost, neukost, latvo; neupuenost, ogranienost, gl neukost; 2. prezir, nemar za neto: cjenjivanje; ignorantia nocet lat. (it. rancija nocet) nepoznavanje kodi: p staroga rimskog prava koji jo glasi: rantia legis non excusat (it. i. legi ekskuzat) nepoznavanje zakona ne ava, tj. ovjek ne mora poznavati ; ali je ipak podvrgnut zakonskim prop to naelo vrijedi u pravu i danas; igr 2. m n. ignoranata 1. neznalica; g 2. ovjek koji sve prezire, koji ni za mari; en. ignorantkinja (akc. i ignoi nja); prid. ignorantski; ignorantan, -tno koji sve prezire, koji ni za i mari (Begovi); ignorirati, -gnoriram ne znati; ne htjeti znati za neto; 2. pre ne mariti za nekoga, zanemarivati, sn kao da nekoga nema; isto i ignorisati, / ignorovati, -ujem. ignoti (m n. m. r.) v. hugenoti (Mato). Ignoti nulla cupido lat. (it. . . . kupidc ne poznajemo, to i ne elimo. igrmiluk tu r. (jirmi dvadeset; isp. gn starinski turski dukat od dvadeset gro iguan"" panj. (iguana) isto to i leguan iguanodont izumrli gmaz iz donje 1 hodao na dvije noge, a visok je bio o metara. iguman, igumana (gdjegdje i: igumna) (hegemon voa, upravitelj) star pravoslavnog manastira; prid. igum igumanski; igumanstvo ast. polo dostojanstvo igumana; igumanija -starjeica, nadstojnica pravoslavnog skog manastira; 2. manastir kojim upi iguman. Igiivinske ploe (prema Jguvium [danas Gu grad u Umbriji) najstariji pisani menik na starom umbrijskom jezi pismu (Tabulae Iguvinae) iz 3. st. pr. n. 1. st. n. e. (sedam bronanih ploa s itim obredno-vjerskim propisima n sveenikog reda). 'ihform njem . (ich ja + isp. forma) p vijedanje, pisanje lanka, romana i s prvom licu, tj. kad pisac spominje s za sebe govori ja; ja-nain (J. II ja-oblik, jastveno nizanje doivljaja< Vueti); isto i ich-Erzahlung (it. i celung); prot: er-form.

ihja

569

Ijakho IHS na katolikim liturgijskim predmetima znak imena Isusova koji neupueni ljudi tumae kao Isus Hrist Spasitelj ili si., a ueniji kao /<?.vw.s Hominum Salvator Isus spasitelj ljudi; zapravo su to prva tri slova imena Isus kako se ono pie grkim velikim pismenima, tj. IH Z (OY Z), it. Jesus. ihtijar, -ara, 5. 'ihtijaru ; -are (ihtijar) starac, glavar: ihtijarluk starost. ihtilaf, -afa tur. (ihtilaf) spor, prijepor, neslaganje, razilaenje u miljenju. ihtio... gr. (ichthys, 2. ichthyos riba) u sloenicama oznauje odnos rijei prema ribama (npr. ihtiologija). ihtiofag, -aga, mn. -azi gr. (ihtio... + fagein jesti) ribojed, riboder. ihtiofobija gr. (ihtio... + isp. fobija) med. bolestan strah od riba.

ihja prid. indekl. tur. (ihja) preporoen; oivotvoren; sretan. IHK v. ICC. ihnial, -ala tur. (ihmal) otezanje, oklijevanje: nehaj, nemar, zanemarivanje, ihneumdn, -ona gr. (ichneumon unjalo) ivotinja iz porodice cibetki (podrijetlom je iz Egipta gdje je u starini bila posveena boici Muti), ihnognomika, 3. -ci gr. (ichnos stopa, trag + gnome spoznaja) umijee itanja tragova. ihor, -ora gr. (ihor) 1. u starogrkoj mitologiji krv bogova, eterska, krvi slina kapljevina to tee u ilama bogova; 2. voda u krvi, krvna surutka; 3. med. krvavo-vod-njikava izluina upaljenih irova; prid. ihorian, -na, -no.

ihtiokal, -ala gr. (ihtio-... 4- kollao lijepim) riblje ljepilo; isto i ihtiokola. ihtiol, -61a gr.-lat. (ihtio ... + oleum ulje) medicinski preparat koji se dobiva suhom destilacijom bituminoznih kriljevaca u kojima ima fosilnih ostataka riba (upotrebljava se uglavnom protiv konih bolesti). ihtiolit, -ita gr. (ihtio ... + lithos kamen) okamenjen riblji kostur. ihtiologija gr. (ihtio... + logos rije, govor) grana zoologije koja se bavi prouavanjem riba; ihtiolog mn. -zi strunjak u ihtiologiji; prid. ihtioloki, -a, -6. ihtiornis gr. (ornis ptica) riboptica, izumrla (zubata) ptica kojoj su okamine (iz gornje krede) naene u Kansasu, USA. ihtiosaur gr. (ihtio... + isp. sauriji) ribo-guter; izumrli vodeni grabeljivi gmaz mezozojske ere s tijelom kao u ribe, esto vrlo krupnih razmjera. ihtiotomija gr. anatomija riba. ihtioza gr. (ihtio...) bolest (nasljedna) koja se oituje stvaranjem sitnih suhih ljuski-ca na koi kao posljedica poremeenja u oronjavanju koe; ljuskice imaju izgled riblje koe. IIS skra. za engl. Indian Information Service (Indijska novinska agencija). Ija gr. (16) u starogrkoj mitologiji ki argivskoga kralja Inaha; zapela je za oko Zeusu, o emu sama pripovijeda Okeani-dama u Eshilovoj tragediji Okovani Promete]: Uz djevianski leaj svaku mi ija lem

se no | prisnivalo da vidim neki arni lik ! i da mu ujem apat zamaman i blag: 'Ne djevuj vie, djevo, sretan stie dan, i hvataj sreu svoju, stupi u taj brak. | U ljubavnom eznuu sam te eli Zeus, I raspalio se u njem Afroditin ar. I Ne preziri, o dijete. Zeusa boga plam, u Lernu mi otii, gdjeno cvjeta cvijet, i gdje stadima tvog oca paa je i tor, | da zadovoljstvo prui Zeusu bogu svom'. Ljubomorna Hera kazni je stranom kaznom: A ja porunjeh sva i smrai mi se um | i kako vidi sama rogat postah stvor. | I obad otrim alcem pogna me u b'rjeg | ... Za mnom Zemljin sin i govedar srne Argos razjaren i ljut | i oima mi mnogim stade slijedit trag... Prometej joj na to pria njezinu budunost, silna lutanja, iako je Argosa ubio Hermo. Od tih Prometejevih proroanstava najzanimljivija su dva: O putu tvom e svijetu vjeni ostat glas I i bit e nazvan Bospor goveeta gaz (naime tjesnac izmeu Evrope i Azije; isp. Bospor) i drugo (re-trospektivno): A ovdje opet obad uzbudi ti bijes, | U Rejin zaton dalji nagnao te trk, ] odakle tebe natrag vihor pogna ljut. Po tebi e, o Ijo, pamti, zaton taj | u budua vremena ijbnsk'im se zvat... (Jonsko more); konano se Ija (a Prometej sve to prorie) rijeila svih zala, dospjela u Egipat, i rodila Zeusu sina Epafa; od ovoga je nakon mnogih pokoljenja potekao Heraklo glasovit strijelac, kako nastavlja Prometej i dodaje: Proroanska rije j od Temide mi majke veli da e on | iz muka ovih jednom donijet meni spas (dalje isp. Hir on). ijah v. ihja. Ijakho v. Iacchus. 570 potovanja vjerskih slika (imen. ikonokla kipoborstvo; kod Krlee i ikono kod istoga pisca i prid. ikonokl -na, -no); ikonolatrija (latreia oboavanje ikona; ikonomahija (gr. borba) prvotno'isto to i ikono a i inae i naziv za borbe (esto i o izmeu ikonodula i ikonoklasta; ik nija (isp. manija) med. bolesni na oboavanjem slika i kipova; ikonos na koju je naslonjen ikonostas (v. J . ikonoskop gr. (isp. ikona + skopeo j naprava za hvatanje televizijskih za telekomandu itd., prvotni tip na (v. J . ikonostas gr. (isp. ikona + stasis s stajalite) 1. u pravoslavnim crkvama nama iskien zid koji dijeli proste se nalazi oltar od ostalog prostora 2. udubina u zidu, polica ili postol se dre ikone u pravoslavnim k kuni oltar. ikosaedar, -dra, 2. mn. 'ikosaedara g kosi dvadeset + hedra sijelo, ( strana) geometrijsko tijelo sa 20 t dvadesetoplonjak; ikositetraedar, -d tares etiri) geometrijsko tijelo trokuta. 'ikram tur. (ikram) ast, potovanje. a"scenje, ugoenje. ikrar, -ara tur. (ikrar) oitovanje, priznanje; odluka; ikrariti, ikrarim -viti (u damiji posebnom molitvom) o polasku na hadiluk. iks 1. naziv za slovo x; 2. mat. jec oznaka nepoznate veliine, nepoznat neznano koliko, neodreeno mnog broj; iks-'ipsilon oznaka za nek poznatog, za bilo koga (prema x. i poznanice u matematici); prid. iksti koji; iksirati, iksiram u uredskom precrtavati pokvareni tekst udaranjen x na pisaem stroju; iks-noge (x-no noge iskrivljene u obliku slova x raljaste noge; u zagrebakom j popularno: ikserice; iks-zrake (-zra rendgenske zrake, gama-zrake, ko: zrake. iksan v. insan. Iksion, -ona u starogrkoj mitologij Lapita u Tesaliji; pozvan od Zeusa 1 bogova, zaelio je Herinu ljubav; k je tako da je rukama i

ijalem gr. (ialemos) tualjka u starogrkoj drami. ijana tur. (iana) pomo, novani prilog (u dobrotvorne svrhe), ijanet v. hijanet. ijatrokemija v. iatrokemija. ikanat v. inkanat. Ikar po starogrkom mitu mladi koji je pobjegao iz zarobljenitva sa otoka Krete, odletjevi na krilima od perja, slijepljenog voskom, to ih je nainio njegov otac Dedal; sunani ar rastopio je vosak i Ikar se utopio u Egejskom moru (Ikarsko more ). ikarijci, ikarijaca (mn. m. roda) pristae utopijske socijalne teorije koju je 1842. izloio Etienne Cabet (17881856) u svom Putovanju u Ikariju; ikarijci su bezuspjeno pokuali ostvariti komunistike ideale u buroaskom drutvu, stvarajui opine koje su imale biti prvotne organizacije i prototip buduega komunistikog ureenja. ikarski, -a, -6 (isp. Ikar) smion, smjel, neustraiv, fanatian, zanesenjaki. Ike v. Ajk. ikebana jap. (znaenje: ivi cvjetovi) tzv. govor cvijea, tj. poseban nain araniranja cvijea u vazama (a i inae), sa odreenim znaenjem prema poloaju pojedinog cvijeta (radost, alost, estitanje i si.); osniva se na japanskim religioznim predodbama; glavna dva lika ikebane jesu: 1. heika u visokim vazama; 2. moribana u niskim posudama s otvorenom povrinom vode. ikiluk tur. (iki dva) predmet (trgovine) od dvije jedinice (dvolitra, dva metra, dva arina, dva groa i si.). ikindija tur. (ikindi poslije podne) vrijeme popodnevne molitve (govori se i iindija); ikindi-au deurni podoficir. ikiram v. ikram. iklijar v. ihtijar. iklim, -ima tur. (od gr. klima) kraj, predio, zemlja. ikona, 2. mn. 'ikona gr. (eikon slika, lik) slika; slika sveca ili boanstva u pravoslavnim crkvama, i to na drvu ili na platnu, za razliku od slika na zidu; umanj. ikonica; ikonodul (dulos rob) potovatelj ikona, ikonopoklonik; ikonografija (grafo piem) nauka o opisivanju, tumaenju i utvrivanju slikarskih i kiparskih radova, po atributima, simbolima i amblemima; ikonoklast (klao lomim, razbijam, kidam) kipoborac; svetoborac; borac protiv

nogama priko veliki zapaljeni kota koji se bez pre:

vrti; Sofoklov Zborovoda govori o

ikterus

571

Hjja ilav v. hilav. Ildefons germ. spreman na bitku. ildirim tur. (jyldyrym) munja, blijesak; Bajazit Udirim turski sultan (vladao 13891402), nasljednik Murata poslije kosovske bitke; oenio se Lazarovom keri Oliverom. ilear v. hilear. iledija v. hilear. ilegala (isp. ilegalan) izvanzakonitost, potajna (politika) djelatnost; ivot u nezakonitom, neregistriranom braku; isto i ilegalnost, ilegalstvo. 'ilegalan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. legalan) 1. nezakonit, protuzakonit; 2. tajan, skriven, kriomarski; ilegalnost, -osti 1. nezakonitost; 2. stanje u kojem se nalazi netko tko je u sukobu sa slubenim vlastima; v. konspiracija; ilegalac, -lca, 5. 'ilegale, 2. mn. ilegalaca potajni borac protiv vlasti; politiki radnik pod krivim imenom; en. ilegalka, 3. ilegalki, 2. mn. ilegalkT. ilegibilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + legere itati) neitljiv, neitak. llegitlman, -mna, -mno lat. (in ne + isp. legitiman) protupravan, protuzakonit, nezakonit. ilet, 2. mn. 'ileta tur. (illet) bolest, mana, defekt; prid. indekl. iletli. ileum lat. zadnji dio tankog crijeva, tzv. vito crijevo; u desnom donjem kutu trbuha ulazi u debelo crijevo, 'ileus gr. (eileos) zapletaj, potpun zatvor crijeva. Iliacos intra muros peccatur et extra lat. (it. Ilijakos... pekatur... ekstra) grijei se unutar trojanskih zidova i izvan njih (Vergilije), tj. grijee i Trojanci i Grci; prenes. krivi su jedni i drugi. ilida, 2. mn. ilida (akc. i 'ilida) tur. (ylyda) toplice, ljekovito kupalite; ilidar, -ara, 5. "ilidaru / -are (akc. i ilidar) 1. vlasnik ilide; 2. namjetenik u ilidi; 3. uitelj plivanja. Illj, -ija gr. (Ilion) drugo ime grada Troje; isp. Ilo. Ilija hebr. (Elias, el-i-jahu) moj bog je Jahve; dalmatinski Ilije pomalo porugljiv naziv za trgovie Dalmatince koji su obilazili sajmove i ostale skupove da bi prodavali razliitu sitnu robu to su je nosili u posebno izraenim sanduiima (sa mnogo pretinaca i ladica) ovjeenim oko vrata; poslije god. 1945. takvih je trgovaca nestalo. (Slavko Kolar) 572

tragediji Filoktet: Ne vidjeh, no uho tako meni nau | da Iksion htjede da se s Herom zdrui,! no silni ga Zeus razape na kotau i pa i sad na njemu krui, krui, krui... ikterus gr. (ikterus) utica, uanica; nastaje kada u ne moe dospjeti u crijevo, pa zato prelazi u krv; od toga nastaje uta boja bjeloonice, koe i sluznica; ikterian, -na, -no utiav, utini. iktibar v. itibar. iktijar v. ihtijar (Nar.). Iktin (gr. Iktinos) starogrki graditelj u doba Periklovo (5. st. n. e.); tvorac atenskog Partenona, hrama u Eleuzini, svetita Apolonova u Figaliji i dr. iktiza tur. (iktiza) treba, potrebno je. iktus lat. (ictus udarac, ubod) 1. udar; naglas u pjesnikoj stopi ili u muzici; oznaka neutralnog akcenta (koji nema intonacije, nego samo oznauje naglaeno mjesto); 2. srani udar, kap, apopleksija, damla; 3. kucanje bila, otkucaj pulsa. IL automobilska oznaka za Izrael. II 1. znak za kem. element ilinij (v.); 2 . skra. za iljuin (v.). "ila1 v. hila. ila2 gr. (ile) eta, konjaniki odred, eska-dron; isp. ilarh. ILA skra za engl. International Law Association Udruenje za meunarodno pravo (sjedite u Londonu). ilacija lat. (illatio) izvod, zakljuak, zaglavak, posljedica; ilativan, -vna, -vno zakljuni, zavrni (gram. ilativne reenice posljedine, konsekutivne reenice). ila, -aa tur. (ilada) lijek, medicina. ilad, -ada v. ila; iladiti, iladim lijeiti. ilahija tur. (ilahi) muslimanska pobona pjesma. ilak v. ila. ilakati, ilaem (isp. arap. la ilahe illa-llah nema boga do Alaha) hvaliti Alaha, klicati ime boje (isp. halakati). ilal v. hilal. ilam, -ama tur. (ilam) sudska presuda, slubeni izvjetaj; Hamiti, ilamim presuditi; obavijestiti. ilan, -ana tur. (ilan) objava, obznana, oglas; isprava, dokument. 'ilarh, 5. -e, mn. -si, 2. ilarha gr. (isp. ila2 + archo vladam) zapovjednik jedne ile (u staroj Grkoj). ilati, -am (isp. ila1) ponaati se zlobno, podmuklo, pakostiti; klevetati, ogovarati. ilativan v. ilacija.
Ilijada

Ilijada (akc. i Ilijada) starogrki junaki ep u kojem se opisuju borbe oko Ilija (Troje); zapravo samo posljednjih 48 dana desete godine rata; djelo se pripisuje pjesniku Homeru; isp. Odiseja. Ilijas tur. (iz hebr.) Ilija. ilika, 3. -ci, 2. mn. ilTka tur. (ilik) rupica za dugme, zapuak, petlja. ilikvldan, -dna, -dno lat. (in ne + isp. likvidan) prijeporan, sporan, nedokazan, koji ima plaevnih potekoa. iliman, -ana v. liman. ilimitlran lat. (in ne + isp. limitirati) neogranien. Ilinden maked. Ilijino, dan sv. Ilije (po crkvenom pravoslavnom kalendaru 2. kolovoza); prid. ilindenski, -a, -6; Ilindenski ustanak oruana akcija potlaenog makedonskog naroda protiv tlaitelja Turaka, zapoeta na taj dan god. 1903; u poetku uspjena, na kraju je uz mnoge rtve krvavo uguena. ilinlj, -ija (pored ilinijum) (po imenu amerike drave Illinois) nekadanji naziv za kem. element (rijetku rudu) prometij (v. J .

Ilirik, -ika lat. (Illvricum) starorimski naziv za podruja na Balkanu naseljena Ilirima (dakle i za neke nae zemlje). ilirizam, -zma /// ilirski pokret nacionalistiki pokret to ga je (1835) mlada hrvatska graanska inteligencija povela protiv prevlasti maarske buroazije u Hrvatskoj; ilirac, -rca 2. mn. illraca pripadnik, pristaa ilirizma; en. ilirka, 3. illrki, 2. mn. illrki; Ilir, -ira pripadnik plemena koje je nekad ivjelo na Balkanskom poluotoku (nai su ilirci mislili da su njihovi potomci); Ilirija 1. zemlja Ilira; 2. provincija koju je Napoleon Bonaparte god. 1809. stvorio od osvojenih dijelova Slovenije i Hrvatske. Ilirija (gr. Eileithvia) u starogrkoj mitologiji ki Zeusa i Here, boica i zatitnica poroaja (kod Rimljana Juno Lucina). ilkan, -ana mong.-tur. (isp. kan) naziv mongolskih vladara u Perziji (13. i 14. st.). III skra. za Illinois (drava u USA). Illumines v. iluminati. ilmeham, -ama v. ilmihal.

ilmenlt, -ita rudaa koja sadri eljezo i titan (velika nalazita u Norvekoj); sirovina za dobivanje titandioksida. ilmihaber tur. potvrda o slobodnom stanju, tj. da netko nije u braku, i prema tome nema zapreke da se eni ili udaje (isp. ledigajn). ilmihal, -ala tur. (ilmihal) islamski vjere lio (gr. Ilos) ime jednom od p trojanskih (i osnivaa grada), po k Troja zove i Ili/ (isp. Ilijada); bio Trosov (v. Tros), a otac Laomec koji je opet bio otac Prijamov; lio < i sin Enejin (isp. Julo). ILO skra. za engl. International Organization (Meunarodna orgai rada); franc. Organisation Internatio Travail. llojalan, -Ina, -Ino franc. (illoval) neis{ neiskren; nelojalan, himben; izv. ilo -osti. Ilona mad: v. Helena. 'ilot novogr.. v. helot. II Regio Dalmata tal.; hrv. Kraljski Ds slubeni list to ga je izdavala f ska uprava (Vicko Dandolo) u dob; poleonove Dalmacije, na talijans hrvatskom jeziku. ILS skra. za engl. Instrumental L Svstem (landing pristajanje); na radio-navigacioni ureaj koji s p ultrakratkih radio-valova pokazuje toan poloaj piste na koju slijee i k kojim se avion mora sputati; tim dajem omogueno i ateriranje no magli, uope u nepovoljnim vrerm prilikama. iltifa tur. (irtifa) ustanovljivanje tonog na (po turskom raunanju sati) post spravom za mjerenje visine sunca. iltis njem. tvor i krzno od njega. iltizam, -ama tur. (iltizam) vrsta poi nekadanjoj Turskoj (zakup dravne tine). iludavati se, iludavam se tal. (illudersi) ravati se, obmanjivati se (Vojnovi iluzija. ilum, 2. mn. Huma tur. (ilim) znanost, i naobrazba; pojam, svijest; prid. ilumli uen, naobraen, obrazovan iluminacija lat. (illuminare osvijetl jarka rasvjeta (s primjenom boja vatre i razliitih svjetlosnih efekata) ; i ulica za neku sveanost; 2. bojac kontura (npr. mora, rijeka) na kai planovima (v. iluminirati); ukraivanje rukopisnih knjiga ornamentima, inicija minijaturama. iluminaejun, -una v. iluminacija (D. Ivani! iluminati (mn. m. r.) lat. (isp. ilumir prosvijetljeni; pripadnici razliitih ss razliita vremena (u 15. st. u paniji

ilummator

573 bavi iluzionizmom, maioniar, arobnjak, opsjenar, arlatan; 2. zanesenjak (Krlea); en. iluzionistkinja; prid. iluzio-nistikl, -a, -6; iluzionistikd slikarstvo zidno slikarstvo u kojem se s pomou perspektivno naslikanih arhitektonskih i svjetlosnih efekata postie privid trodimenzionalnog prostora i dubine. liva antiko ime za otok Elbu. iljuin tip sovjetskih aviona (po konstruktoru Sergeju Vladimiroviu Iljuinu, rod. 1894). imadinati se, -am se tal. (immaginarsi) zamisliti (Vojnovi); isp. imaginacija. imaginacija lat. (imaginari umiljati) mata, fantazija, uobraenje; sposobnost zamilja-nja; umiljena stvar; imaginaran, -rna, -rno zamiljen, izmiljen, nestvaran; 'imaginarna jedinica temeljni element kompleksnog broja (v.); imaginativa isto to i imaginacija: 'imaginatlvan, -vna, -vno koji ima sposobnost zamiljanja, izmi-ljanja, matanja, izazivanja slikovitog dojma. imagines lat. (mno. od imago) votane maske pokojnika u slubi starorimskog kulta predaka. imaginizam, v. imainizam. imago, imaga (m. r.) lat. (imago, 2. imaginis, . r. slika, lik) posljednja faza u preobrazbi kukaca. imalln, -ina pasta za cipele, viks (prvotno marka za jednu vrstu paste, a poslije poopeno, pa i pojednostavnjeno u mulin'). imam', -ama, 5. imame tur. (imam) 1. muslimanski sveenik; 2. islamski vjerski poglavar, voa, prvak, predstojnik, ef; katkada i kalif, emir, pa i sultan. imam2, -ama tur. (imame) 1. kami (v.); 2. glavno zrno u tespihu (v.). imama tur. (imame) saruk, turban, alma (v.). imamiti (mn. m. r.) muslimanska sekta ekstremnih ijita (v.). iman, -ana tur. (iman) vjera, zakon, islam; imansuz bezvjerac, nevjernik. imanentan, -tna, -tno lat. (immanere ostati unutra) sadran u biti neke pojave; unutranji, bitan, neodvojiv; imanentna filozofija reakcionarna subjektivno-ideali-stika filozofija (Schuppe, Rehmecke) koja tvrdi da se ivot javlja samo kao unutarnji sadraj svijesti i porie postojanje objektivnoga svijeta izvan svijesti; jedan od oblika mahizma (v. J ; prot. transcendentan;

minados; u 17. st. u Francuskoj Illumines) koje su smatrale da osim racionalne spoznaje postoji i spoznaja po prosvjetljenju od viih sila; redovnici koji su u 18. stoljeu irili puku prosvjetu; takoer: pripadnici tajnog drutva za irenje slobodoumnih ideja u isto doba (slino slobodnim zidarima); iluminat katkada isto to i magnetizer, tj. hipnotizer, arobnjak. iluminator lat. (isp. iluminacija) vidnik; stakleni krovak na palubi broda kroz koji ulazi svjetlo u unutranjost potpalublja. iluminirati, -miniram lat. (isp. iluminacija) sveano rasvijetliti, izvriti iluminaciju; prid. iluminiran u prenesenom smislu: na-kresan, pripit. iluminometar, -tra lat.-gr. (isp. iluminacija i metar) aparat za mjerenje jakosti osvjetljenja neke plohe (tj. omjera izmeu snopa svjetlosti koji pada na plohu i njezine povrine). iliimli v. ilum. ilustracija lat. (illustrare osvijetliti, razjasniti, predoiti) 1. u najirem smislu pregledno slikovito tumaenje neega, npr. u lanku, govoru i si.; 2. u uem smislu crte, slika u knjizi koja se odnosi na sadraj; 3. asopis bogato opremljen slikama, revija, magazin; prid. ilustrativan, -vna, -vno bogat u objanjavanju; slikovit, ivopisan; ilustrator crta ilustracija; ilustrirati, -lustrlram 1. iznositi zorne primjere za objanjenje i potvrdu svojih misli; 2. snabdijevati ilustracijama neki tekst; isto i ilustrovati, -ujem; ilustrirani (ilustrovani) asopis asopis sa slikama. ilustrisimus lat. (illustrissimus) presvijetli, feudalni naziv za tzv. veliku gospodu (5. pade: ilustrisime). iluzija lat. (illudere igrati se, titrati se; varati) 1. psihol. obmana osjeaja izazvana iznakaenim primanjem utisaka iz stvarnosti; 2. prenes. neosnovana nada, ne-ostvarljiva mata, tlapnja, samoobmana, privid, prividnost, varka, zavaravanje, pre-vara, uobraenje, umiljanje, utvara, opsjena, priin, zabluda, matarija, snovi, sanje, fikcija, zamisao, plan, nedostian ideal; iluzoran, -rna, -rno varav, varljiv; neostvarljiv; koji se samo prikazuje u mati; bezizgledan, besmislen, apsurdan; iluzionizam, -zma 1. uenje da je svijet samo iluzija; 2. vjetina opsjenjivanja arobnja-kim trikovima; iluzionist(a) 1. tko se

574 Imanuel imanentndst, -osti bitnost, neodvojivost, pripadnost unutranjosti neke pojave. Imanuel v. Emanuel. imaret tur. (imaret) 1. ustanova uz damiju gdje se besplatno dijeli hrana, puka kuhinja; 2. zavjet, zapis, legat, ostavina. materijalan, -Ina, -Ino lat. (in... + isp. materijalan) nematerijalan, nestvaran, netje-lesan; duhovni; imaterijalizam, -zma uenje (protivno materijalizmu) da nema materije nego da je sve to postoji duh. imatrikulacija tur. upisivanje u matrikulu (matinu knjigu); imatrikulirati, -kulTram 1. upisati u matrikulu; 2. primiti u zajednicu sveuilinih graana; isto i ima-trikulisati, -em. imainizam franc. (imanigisme) pravac u umjetnosti i knjievnosti koji je nastao u Engleskoj poetkom 20. st. i koji je imao svoje pristae meu dekadentnim pjesnicima; za njih je umjetnost katalog slika (lat. imago slika) bez smisla i sadraja; isto i imaizam. imbarkati, -am tal. (imbarcare) ukrcati na brod, utovariti. imbatiti, imbatifn tal. (imbattersi) sastati, susresti, namjeriti se, naii na koga (Nar.). imbecilan, -Ina, -Ino lat. (imbecillus) slab, slabouman, glup, nedotupavan, tupoglav,

blesav, budalast; imbecilnost, -osti slabo-umnost manjeg stupnja, duevna zaostalost, blesavost; imbecil slaboumnik, tupo-glavac, maloumnik (dubr. imbeio, -la; Vojnovi). imbokati, -am tal. (imboccare) 1. podesiti jedro prema vjetru; 2. ui s plovilom u luku, uploviti, imbrete, imbreta (mn. . roda) tur. (ibre) kovna dugmeta na koulji; isp. amprage, maite, ibrete. imbrlk v. ibrik. imbroglio tal. (it. imbroljo) 1. pometnja, zbrka; 2. muz. istodobno spajanje razliitih ritmova i melodija. imbrolji, imbrolja (mn. m. r.) tal. (imbrogli; takoer mno., isp. imbroglio) konopci za skupljanje, ubiranje jedara, skupljai, bra-lje (Deanovi); imbroljati, -am skupiti jedra, ubrati. imbulja v. ambulja. imdat v. indat. 'imedijatan, -tna, -tno lat. (in u + medius srednji) neposredno podreen, neposredan, slijedei, najblii, izravan, sadanji, skori; trenutan, koji se odmah izvruj odvlaan. imelman (po njem. avijatiaru Maksu mannu, 18901916, poznatom n svjetskog rata kada je i poginu jedna od teih figura pilotae kojo mijenja kurs aviona za 180 . imeniteljnl rus. (imenitel'nvj) prvi nominativ (izraz svojedobno upotre kod srpskih pisaca, pa i kod samog; odakle i na akcent; deklinacija ska). imenso tal. (immenso neizmjeran) sjajno! (Vojnovi); isp. imenzan. imenzan, -zna, -zno lat. (immensus mjeran, golem, vrlo velik, neogi nedogledan, beskrajan, bezbrojan, nt

imenzurabllan, -Ina, -Ino lat. (in ne sura mjerenje) koji se ne moe riti, neizmjerljiv, ogroman. imerzija lat. (immergere potonut niti) 1. zalazak nekog nebeskog (satelita) u sjenu nekog drugog ne tijela; pomrina; zalaenje, uronjivan e; 2. potapanje, uronjivanje vrsti u tekuinu; kupanje; davljenje; prot zija. IMF skra. za engl. Internatiom netarv Fund (Meunarodni monetarn imfefa tal. (inferriata) eljezna reetka, > imfovati, -ujem njem. (impfen) cijepiti miti, pelcovati. imigracija lat. (immigrare useliti, vati) 1. useljenje inozemaca u neku na stalan boravak; isp. emigracija kolektivnom smislu isto to i im (v.); 3. ekon. imigracija kapitala inozemnog kapitala u neku zemlji grant, 2. mn. imigranata use doseljenik; stranac koji se naselio u zemlji na stalan boravak; isp. em imigrirati, -migriram useliti se (k grant), doseliti se. imitacija lat. (imitari oponaati) 1 naanje, nasljedovanje, podraavanje kovanje prema nekom uzoru, ugl na...; 2. nepravi lik, pallk, pat\ falsifikat, surogat, kopija, kopiranje, tvorenje; 3. muz. ponavljanje teme je glasa drugim glasovima u istom il nutom redoslijedu i u drugim razn varijantama; imitat, -ata produki naanja; krivotvorina, patvorina; ii van, -vna, -vno oponaalaki, : dovaki, podraavalaki; imitator

Imiter.

575

"imperfek t impacijencija lat. 1. nestrpljivost, enja, oekivanje; 2. trzavica, uzrujanost, netrpeljivost (inko). impakt lat. sudar, sraz; udar, estok uinak, ok, snaan utjecaj. impala vrsta antilope, afrike gazele. imparcijalnost, -osti franc. (impartialite) nepristranost, objektivnost (Bogner). imparisilaban, -bna, -bno lat. (impar nejednak + isp. silaba) nejednakosloan, s nejednakim brojem slogova (rije). impassible franc. (it. empasibl) neosjetljiv, hladnokrvan, ravnoduan, nepristran. impasto, impasta mn. impasti, 2. impasta tal. (impasto mjeavina, smjesa) debeli namaz boje u slikarstvu, tzv. nabacivanje boja; isto i impast, 2. mn. Impasta; glag. impastirati, -pastlram. impatar, -tra, 2. mn. impatara tal. (impiastro) melem, lijek, flaster (v.J. impavable franc. (it. empajabl) 1. dragocjen, divan, nenaplativ, prekrasan; 2. vrlo smijean (ovo drugo znaenje prevodi Mato sa bog budi s nama). impeachment engl. (it. Implment) 1. zapreka, pobijanje; 2. optuba, ukor, prijekor; 3. u politikom smislu: postupak za opoziv nekog funkcionara, za uklanjanje njegovo s poloaja. impedancija lat. ukupni otpor elektrinog kruga u toku izmjenine struje (omski otpor i reaktancija), otpor vlastitom indukcijom; totalni otpor uope. impedimentum lat. zapreka (enoa). impekt engl. (impact) v. impakt. impenjati, -am tal. (impegnare) zaloiti, dati u zalog; impenjan zaloen, u zalogu (Vojnovi). imperare lat. (akc. imperare) zapovijedati, gospodariti, vladati; imperativ 1. gram. zapovjedni nain glagola, npr. idi, vidi, sjedi, pa gledi; 2. zapovijed; neotklonjiv zahtjev; moranje; prijeka potreba, neophodnost, nunost, obveza; nagon, instinkt, snana pobuda; 3. JU. kategoriki imperativ u idealistikoj i metafizikoj nauci Kantovoj o moralu

naatelj, podraavalac; nasljedovao,^ povo-dljivac; epigon (posljedova; Mil. repel); isto i imitant, 2. mn. imitanata; imitirati, -mitlram 1. oponaati, nasljedovati, povoditi se za kim, majmunisati; 2. patvo-riti, falsificirati; isto i imitovati, -ujem. Imiter le moins possible, c'est creer le moins possible franc. to manje oponaamo, to manje stvaramo (Krlea). imobllan, -Ina, -Ino lat. (immobilis) 1. nepokretan, nepokretljiv; ukoen; postojan, stalan; 2. neopremljen za rat, bez bojne gotovosti; imobilnost, -osti nepokretnost, nepokretljivost; ukoenost; postojanost, stalnost; dezangairanost, pasivnost; imdbllije (mn. . roda) nekretnine, nepokretno imanje; imobilizacija 1. dovoenje u stanje nepokretnosti (npr. u kirurgiji dovoenje nekog dijela tijela u stanje nepokretnosti s pomou zavoja); 2. imobilizacija kapitala pretvaranje tekueg kapitala u osnovni kapital; glag. imobilizirati, -liziram uiniti nepokretnim, ukoiti, zaustaviti, pasivizirati, blokirati; isto i imobilisati, -em i imobilizovati, -ujem; imobilizin, -ina sredstvo ili naprava za umrtvljivanje, koenje, za stvaranje nepominosti. imo pectore v. ab imo pectore. imoralan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. moralan) nemoralan; protivan moralnome; neudoredan, razvratan, nepoten, razuzdan; imoralizam, -zma negiranje bilo kakvih moralnih normi, etiko gledite koje negira postojei moral, ili mu se suprotstavlja, ili je prema njemu ravnoduno (Krlea); prid. imoralistikl, -a, -6 (Krlea). imortalitet, -eta lat. (immortalis besmrtan) besmrtnost, neumrlost; neprolaznost, vjenost; imortela biljka kojoj cvijet ne vene (smilje, neven); isp. troblume. Imdak v. Tuarezi.

bezuvjetna moralna zapovijed koja je toboe odiskona svojstvena razumu, vjena i nepromjenljiva, koja je temelj morala; kategoriki se imperativ Kantov ne da sloiti s naunim shvaanjem podrijetla, klasnoga karaktera i historijskoga razvoja morala; imperativan, -vna, -vno zapovjedniki, zapovijedajui; neodgodiv, bezodvlaan; 5ba-vezan; imperativni mandat nalog koji su odreene osobe ili organi duni tono izvriti; imperator 1. u starom Rimu vrhovni
imperij

zapovjednik vojske; vojskovoa; 2. car; prid. imperatorov; imperatorskl; en. imperatorica, imperatorka. imperfekt, 2. mn. imperfekata lat. (imper-fectus nesvren) gram. prolo trajno (nesvreno) vrijeme, npr. pjevah, itasmo, pletijahu; slui za pripovijedanje dogaaja koji su u prolosti trajali ili se ponavljali (danas se u obinom govoru upotrebljava dosta rijetko, osim u tzv. visokom stilu);

576 imperfektan, -ktna, -ktno nesvren, trajan, nedovren, neusavren, nepotpun, manjkav; 'imperfektrvan, -vna, -vno trajan, nesvren (glagol, npr. govoriti, hvaliti; isp. perfektivan); imperfektivnost, -osti trajnost. imperij, -ija (pored imperijum) lat. (imperium gospodstvo, vlast) 1. naziv velikih monarhistikih drava, carevina, carstvo; u dananje vrijeme kolonijalna drava koja je sredite, metropola, zavisnih od nje teritorija i naroda; 2. vlast rimskog dravnog funkcionara nad ivotom, tijelom i imovinom graanina; govori se i danas u smislu npr. njegov imperij (tj. vlast) nije tako velik; isto i imperija; prid. imperijskl (pored imperijumski). imperijal, -ala lat. (osnovno znaenje: carski, velianstven, krasan) 1. nekadanji ruski dukat; 2. vrsta vune (panjolske merino--ovce i sama ta ovca); 3. vrsta tipografskih slova visokih preko 5 cm; 4. napitak od vode, eera, limunove kore i srijea (vinskog kamena); 5. vrsta sira; 6. vrsta finog papira; 7. bradica pod donjom usnom (po francuskom caru Napoleonu III); 8. krov sa sjeditima na tramvaju, autobusu (kola na kat); 9. vrsta kartake igre; 10. naziv mnogih luksusnih hotela i si. imperijalizam, -zma lat. (isp. imperij) 1. najvii i posljednji stupanj kapitalizma u koji je kapitalizam stupio na kraju 19. i poetkom 20. stoljea; imperijalizam je monopolistiki, parazitski ili umirui kapitalizam, predveerje svjetske socijalistike revolucije; pet temeljnih njegovih oznaka: 1. koncentracija proizvodnje i kapitala koja je dola do tako visokog stupnja razvoja da je stvorila monopole koji igraju odlunu ulogu u privrednom ivotu; 2. stapanje bankovnoga kapitala s industrijskim i stvaranje, na toj bazi, financijskoga kapitala financijske oligarhije; 3. izvoz kapitala, za razliku od izvoza robe, dobiva osobito vano znaenje; 4. stvaraju se meunarodni monopolistiki savezi kapitala koji dijele svijet, i 5. dovrena je teritorijalna podjela zemlje medu najvee kapitalistike drave. Imperijalizam je kapitalizam na onom stupnju razvoja kad se stvorilo gospodstvo monopola i financijskog kapitala, kad je izvoz kapitala dobio istaknuto znaenje, kad je poelo dijeljenje svijeta izmeu meunarodnih trustova i kad se zavrila podjela itavog zemaljskog teritorija

impi

izmeu najkn kapitalistikih zemalja (Lenjin). < protuslovlja epohe imperijalizma jesi tuslovlja izmeu raznih financijskih i imperijalistikih drava u njihovoj za izvore sirovina i za tue teritoriji tuslovlje izmeu ake vladajuih i ranih nacija i stotina milijuna kolor i zavisnih naroda; razvoj imperij poslije prvoga svjetskog rata karakl takoer i protuslovlje izmeu SSSR i a nog imperijalizma; imperijalizam je faizam, zvjersku ideologiju i politikt mrnje i porobljivanja naroda; pod i jalizmom vrlo se zaotrila nejed ekonomskoga i politikoga razvoja, protuslovlja kapitalizma, koja vode bjeivim ratovima. Prema tome, n je da proletarijat ostvari proboj im listike fronte bilo u jednoj, bilo u ne zemalja, ali nije mogue da se to i istodobno u svim zemljama; mogi pobjeda socijalizma isprva u nekol u jednoj napose uzetoj zemlji, a nije n istovremena pobjeda socijalizma u zemljama; nauku o imperijalizmu najviem i posljednjem stupnju kapit; izradio je Lenjin; 2. tenja za poro njem drugih naroda uope, osvaja zavojevaki prohtjevi; imperijalist(a) stasa imperijalizma, zavojeva, osvajai imperijalistiki. impermeabllan, -Ina, -Ino lat. (in ne meare prolaziti) nepropustan, pustljiv, koji ne proputa, nepro neprodiran, nepromoiv, nepronian; meabilitet, -ta nepropusnost, moivost, neproninost. impersonalan, -Ina, -Ino lat. (in ne persona) bezlian, neosoban; objel opi; izv. impersonalnost bez (M. Matkovi). impertinencija lat. (in ne + pertin valjati za to) neutivost, drskost, c tost, nepristojnost, neuljudnost, bezc impertinentan, -tna, -tno drzak, d bezobrazan; nepristojan; neuljudan, an; impertinentnost, -osti isto tc pertinencija. impetigo lat. kona bolest s gnojnim t riima i utim krastama; upala koe kod djece. impetuozan, -zna, -zno lat. (impetus r nasrtaj), estok, vatren, plahovit, silov gao, brz, buran, buan, neobuzdan, na
impregnacija

impetus

577

impetus lat. 1. navala, nasrtaj; iznenadni prepad; 2. estina, strast, naglost; 3. naglo oboljenje, iznenadni napadaj boli. impiment v. impeachment. impjegat lat. (impiegato) inovnik, namjetenik (imunovi). implantacija lat. (in u + planta sadnica, nasad) presaivanje pojedinih stanica, tkiva ili cijelih organa da se prime na drugom tijelu. Tmplauzibllan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. plauzibilan) neistinit, neprihvatljiv, neuvjerljiv, neodobriv, nevjerojatan, neusvojiv i si. implementacija lat. (implere napuniti, izvesti) provedba, izvrenje, primjena. implikacija lat. (implicare zaplesti; pripojiti) obuhvat, veza, spoj, splet; implicirati, -iciram

sadravati u sebi, obuhvaati; ukljuivati, podrazumijevati se; implicite po sebi razumljivo; to je obuhvaeno, sadrano u neemu; to se podrazumijeva, a nije izriito reeno; preutno, indirektno, neizravno; prot. eksplicite. implozija lat. (in u + plodere udarati) 1. iznenadni, nagli zatisak, zatvor (zrakoprazne) upljine izazvan vanjskim pritiskom (suprotno od eksplozije, v.); 2. lingv. zatvaranje usne upljine na odreenom mjestu pri izgovoru pojedinih glasova. impluvlj, -ija {pored impluvijum) lat. (implu-vium) nenatkrito mjesto, u starorimskim kuama gdje su skupljali kinicu. imponderabllan, -Ina, -Ino lat. (in ne + pon-dus, 2. ponderis teret) koji se ne moe vagati, koji je bez teine; imponderabllije (mn. i. roda) 1. stvari

bez teine, sitnice, malenkosti; 2. prenes. injenice i prilike kojima je djelovanje neznatno; 3. ono to se ne moe racionalno ocijeniti, misaono nedostupno, umu nedostino. imponirati, -pomram lat. (imponere postaviti; uzrokovati) 1. proizvesti jak dojam; praviti utisak; pribaviti tovanje; izgledati vaan; sviati se, izazivati divljenje, djelovati uzvieno, dostojanstveno; 2. staviti u red, urediti; isto i imponovati, -ujem (isp. impozantan). import, 2. mn. imporata lat. (importare unositi, uvoziti) uvoz iz inozemstva; uvozna trgovina, uvezena roba; importnl uvozni; importirati, -portiram uvoziti iz inozemstva (robu); isto i importovati, -ujem; im-porter, -era franc. (importateur) onaj koji uvozi, koji se bavi uvozom robe iz inozemstva; uvoznik; isp. eksport. importancija (dubr. akc. importancija) tal. (importanza) vanost, znatnost, zamanost, zamaitost; importantan, -tna, -tno vaan, znaajan, utjecajan, bitan, zamaan, zamait. impos lat. nemoan, slab; impos animi duhovno slab, priglup. 'imposibilan, -Ina, -Ino lat. (impossibilis) nemogu; neprihvatljiv, neizvediv. impossible franc. {it. emposibl) nemogue. impost, 2. mn. 'imposta lat. (impostus postavljen; natovaren, nametnut) 1. porez na robu, namet; 2. u arhitekturi: kamena ploa, krnja piramida ili kocka iznad ka-pitela (v.), na koju se oslanja luk ili svod; nadglavnik; prijelaz okomitog zida u luk. imposta tal. porez (Vojnovi); isp. impost.
impresario

impostacija tal. (impostare postaviti, namjestiti) zapjev; kod umjetnikog pjevanja nain stvaranja tona s pomou posebnog namjetanja grlene i usne upljine radi to bolje rezonancije; glag. impostirati, -postlram; isto i impostovati, -ujem. impostor tal. (impostore) varalica, laljivac, laac, laov, pretvaralo, prijetvornik; klevetnik, opada, potvara; hohtapler, pozer, prenemagalo. impostura lat. (imponere namjestiti, uiniti koga im, nasamariti) prevara, obmana, varanje, la, hohtaplerija. imposta v. imposta. impotencija lat. (impotens, 2. -entis nemoan) 1. nemo, slabost, iznemoglost, nesposobnost, oronulost, klonulost; 2. spolna nemo, slabomonost; impotentan, -tna, -tno 1. nemoan, slab, iznemogao, nesposoban, oronuo; 2. koji boluje od spolne nemoi, slabomoan; impotentnost, -osti isto to i impotencija. impozantan, -tna, -tno franc. (imposant) zadivljujui, silan, uzvien; snaan, golem, veliajan, sjajan; koji imponira, koji svojom pojavom proizvodi jak utisak; veoma dojmljiv, velianstven, veleban, grandiozan, monumentalan; izv. impozantnost, -osti. impregnacija lat. (in u + praegnans, 2. -antis nosei, trudan) 1. oploenje, injenje bremenitim; zaee; 2. proimanje, natopljenje, (na)kvaenje; zasienje; impregnirati, -pregniram 1. oploditi, obre-meniti; 2. proeti, natopiti, (na)kvasiti neim; zasititi; isto i impregnovati, -ujem; impregnlranost, -osti proetost, zasienost, nakvaenost, natopljenost; isto i im-pregnovanost, -osti. 578 impromptu jranc. (it. emprompti, 2. -ija, mn. -iji) muzika klavirska kompozicija u jednom stavku, slobodne forme, na fantazije; impromtirati, imprdmtlram voditi impromptu (Mato). improvizacija lat. (improvisus nepred' nenadan, nesluen) 1. sastavljanje sti muzikog djela ili govora u asu iz\ tj. bez prethodne priprave; 2. po izraen posao, privremeno rjeenje, iz na brzinu; isp. ekstemporacija; i vizirati, -vizlram 1. sastavljati sti komponirati ili izvoditi muziku, govor bez prethodne priprave; 2. ska nainiti neto za nevolju, uraditi brzu ruku; isto i improvizovati, -improvizator ovjek, koji ima dar ii vizacije, koji neto ini bez prethc pripremanja, npr. dri govor, sas pjesmu, recitira, glumi, pjeva itd. imprudencija lat. (in ne + prudei pametan, mudar) nerazboritost, nen nost, nepromiljenost, neopreznost, m trenost, neznanje. impudencija lat. (in ne + pudens st srameljiv) besramnost, bestidnost, b zirnost, drskost. impudikan, -kna, -kno tal. (impudico) bes bludan, besraman, razvratan (Beg isp. impudencija. impuls, 2. mn. 'impulsa lat. (impulsi udaVac; nagon, poticanje) 1. potic; neto; poriv, pobuda, podstrek, stremi pokretna sila, poticajni uzrok koji \i neko djelovanje; povod na neku a udar, uzbuenje podraajnog ivca; mehanici poticaj izazvan momer djelujuom silom; impulsni generator daj koji omoguuje da se za vrlo k vrijeme dobije struja vrlo velike nap ili vrlo velike snage; impulzivan, -vna, nagonski iv, nagao; sklon na djelatnost pod utjecajem prve po koji neto ini bez razmiljanja, stra: brzo razdraljiv, lako uzbudljiv, uf rasplamtljiv, prljiv, instinktivan, refli plahovit, neobuzdan, temperamentan impulzivnost, -osti. imputirati, -putiram lat. (imputare u nati; upisati) s nepravom pripisati, pravdano

impresario (akc. i impresario), -ija, instr. -iom, mn. -iji tal. (impresario) 1. kazalini i koncertni poduzetnik; 2. organizator i rukovodilac glumaca i drugih umjetnika, meneder, agent. impresija lat. (impressio utiskivanje) utisak, utjecaj, dojam, doivljeni osjeaj; 'impresivan i impresionantan koji izaziva ili moe izazvati utisak, dojam; dojmljiv, uvjerljiv, uzbudljiv; isto i 'impresionabilan (J. edomil); impresionirati, -onlram franc. (impressionner) izazvati utisak; ganuti, dirnuti, potresti, kosnuti se, utjecati na..., uzbuditi, odueviti, uvjeriti, dojmiti se. impresionizam, -zma franc. (impressionisme; zapravo po Monetovoj slici Impresija, izloenoj u Parizu god. 1874) smjer u umjetnosti i knjievnosti krajem 19. st.; oznaka impresionizma je tenja da se prikau najsitnije nijanse osobnih doivljaja i reproduciraju trenutni utisci i raspoloenja; umjetnik se zanima preteno za formu te nastoji na slici uhvatiti svaki dojam (impresiju), promjene boja u svjetlu i sjeni; impresionista) umjetnik, glazbenik, pisac sljedbenik impresionizma; en. impresio-nistkinja; prid. impresionistikl. impresum lat. (impressum utisnuto) 1. tipografski podaci o nekoj knjizi, obino na poleini naslovne strane ili na jednoj od posljednjih strana, gdje se itaoci informiraju o izdavau, tamparu, slagarima, meteru i o drugim suradnicima na vanjskom izgledu knjige; isp. kolofon; 2. tampom objavljeno djelo, tampana stvar, knjiga, broura, otisak, istisak. imprejun, -lina v. impresija (M. Smoje). imprimatur (akc. i imprimatur) lat. (impri-mere utisnuti, otisnuti) 1. neka se otisne, formula za odobrenje da se neto moe tampati (isp. corr. corr. imprimatur); 2. uope: dozvola, doputenje, pristanak; glag. imprimirati, -primlram 1. dati imprimatur, tj. odobriti neku stvar za tampanje; uope tampati, tampom objavljivati, otiskivati, tiskati; 2. izvriti utjecaj, proizvesti impresiju, dati neemu peat, odrediti pravac, usmjeriti, upraviti; imprime franc. (it. emprime) 1. tampana stvar, tiskanica; 2. vrsta svilene tkanine. improperije (mn. . roda) lat. (prijekori) u katolikoj crkvi tualjke to se pjevaju na Veliki petak.

okriviti; upisati u grijeh; pi liti; opteretiti, osvaditi, osumnjiiti, metnuti, predbacivati; imen. imputacija imrahor v. mirahor. imzik

imun lat. (immunis slobodan od si od poreza) 1. otporan protiv zar bolesti i nekih otrova; 2. neosjetljiv 579
inat

povrediv, zatien, neprijemljiv za...; tup; imunitet, -eta 1. med. sposobnost organizma da se odupire zaraznim bolestima ili stanovitim otrovima; 2. pravn. izuzi-manje ispod djelovanja nekih zakona; na imunitet imaju pravo osobe koje zauzimaju naroite poloaje u dravi (npr. lanovi parlamenta); diplomatski imunitet nepo-vredljivost linosti diplomatskog predstavnika i prostorija koje mu pripadaju; imu-nizacija med. stvaranje umjetnog imuniteta; imunizirati, -izlram osigurati, praviti otpornim protiv bolesti; cijepiti protiv bolesti; isto i imunizovati, -ujem; imunost, -osti isto to i imunitet 1; imunologija nauka o postizanju imunosti i o sredstvima kojima se to postizava; nauka o zatiti organizma od zaraznih bolesti; prid. imunoloki. imzik tur. (emzik) sisak na drci zemljanog vra, upa, korova i si., kroz koji se moe piti (umjesto kroz grli). in lat. u sloenicama znai: a) u, unutra; b) ima odreno, liavajue znaenje u odnosu na glavnu rije (npr. oficijelan Inoficijelan). Takvo in zove se privativno, tj. liavajue, liavno; isp. a1 (alfa priva-tivum). In znak za indij (v.). Ina (gr. Ino) u starogrkoj mitologiji ki Kadmova i Harmonijina, maeha Hele i Friksa (v. Hela); o njoj postoje mnoge i razliite sadrajem prie, jedne je prikazuju dobrom, a druge zlom enom; ponaj-ee se spominje kao odgojiteljica Dioniza Bakha, sina sestre joj Semele (sa Zeusom); ljuta na nju Hera zbog toga posla, nahuka na nju mua joj Atamanta i ona pred njim zajedno sa sinom Melikertom pobjee i baci se u more; Posejdon ih oboje pretvori u milostiva morska boanstva, Melikerta prozove Palemon, a Inu Leukoteja (gr. Leukothea sjajna boica) i uini ih zatitnicima pomoraca. I. N. A. skra. za engl. Indian National Air-ways Indijsko dravno poduzee za zrani promet. in absentia lat. (it. in apsencija) u odsutnosti. in abstracto lat. (it. in apstrakto) uzevi openito, bez obzira na konkretan sluaj; prot. in concreto. inad v. inat. inadekvatan, -tna, -tno lat. (in ne + isp. adekvatan) neprimjeren, nerazmjeran, koji se s neim ne podudara; nejednak; neprikladan, nepodoban, nepodesan; prot. adekvatan, inadija v. inat. in aeternum lat. (it. in eternum) na vjekove, zauvijek, uvijek, vjeno.
1

in agone lat.-gr. u smrtnoj borbi, u asu smrti, u agoniji (v.). Inah (gr. Inachos) u starogrkoj mitologiji sin Okeanov i Tetijin, otac Ijin (v. Ija), osniva grada Arga i prvi vladar u njemu; bio je rijeno boanstvo te se po njemu zove i rijeka to tee pokraj Arga i esto se spominje u poeziji (Orest joj npr. prinosi rtvu kad se potajno vrati u rodni grad da ubije majku Klitemestru). inakceptabllan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. akceptabilan) neprihvatljiv. inaktlvan, -vna, -vno lat. (in ne + isp. aktivan) neaktivan, izvan slube. in ambiguo lat. u sumnji, u dvojbi, nesiguran. inamovibilitet, -eta lat. (in ne + amo-vere maknuti) nepremjestivost, tj. zakonska nemogunost premjetaja nosilaca nekih zvanja (npr. sudaca, upnika), osim uz njihov pristanak. inamurati se, -am se tal. (inamorarsi) zaljubiti se; mamuran zaljubljen (Vojnovi). in angustiis lat. (isp. angustus uzak) u neprilici, u kripcu, u stisci. inanicija lat. (inanis prazan) med. glad, lijeenje gladovanjem; uope: praznina, iznemoglost; ponienje; nitetnost; nitavnost (Mato); isp. kaheksija. Inari1 japansko mitoloko boanstvo hrane i plodnosti. Inari2 (Enare) poznato jezero u Finskoj (esto spominjano u krialjkama). in articulo mortis lat. (it. ... art'ikulo ...) u asu smrti, na smrtnoj postelji (Nehajev). inartikulacija lat. (in ne, articulus lanak) 1. unoenje u zakon, propisivanje zakonskog lanka; 2. (prema lat. in ne) nejasno izgovaranje glasova; isp. inartikulirati. inartikulirati, -kullram lat. (isp. inartikulacija, oba znaenja) 1. unijeti u zakon, propisati zakonskim lankom; 2. (obino samo u part. pas. inartikullran) neralanjen; nejasno izgovoren; neartikuliran; isto i inarti-kiilisan. inat, -ata tur. (inad) 1. prkos, prepirka, svaa, zavada, kaprica, tvrdoglavost; hir, ef; 2. pakost, zloba; obijest, samovolja; inadija (akc. i inadija) svadljivac; prkonjica;

inauguracija

580 in barbam lat. u bradu, u brk, u lice (rei, skresati). in brevi (tempore) lat. u kratko (vrijeme), uskoro, doskora. inbriding engl. (inbreeding) biol. gajenje ivotinja ili biljaka putem ukrtavanja blisko srodnih individua, parenje ivotinja poteklih od istih roditelja. ine. 1. skra. za engl. ineorporated (v.); 2 . skra. za lat. incidit, tj. urezao (na grafikom listu uz signaturu autora). incalzando tal. (it. inkalcando) naglo. in camera caritatis lat. (it. in kamera kari-tatis) povjerljivo, u etiri oka. in capite et in membris lat. (it. in kapite et in membris) doslovno u glavi i u udovima, a znai: potpuno, sasvim, posvema, temeljito, iz osnova, u svim pravcima. incasso v. inkaso. incerada tal. (incerata) v. cerada.

en. inadljka, 3. inadljki, 2. mn. inadljki; inatljiv svadljiv, prkoljiv, kapriciozan, tvrdoglav, ustrajan pri svome; isto i Inatan, -tna, -tno; inatiti se, inatim se prkositi, svaati se, prepirati se; tvrdoglaviti se, uditi se, uporno ustrajati, suprotstavljati se; inaenje isto to i inat. inauguracija lat. (isp. augur) 1. sveano otvorenje; 2. sveano uvoenje u poloaj, ustolienje; 3. podjeljivanje asti (npr. doktorske); promocija; 4. poetak, zaetak, najava, obznana, zapoinjanje, davanje tona nekoj priredbi (govorom, ponaanjem i si.); inauguralan, -Ina, -Ino koji se tie otvorenja neke sjednice, ustanove i si.; pristupni, poetni, uvodni, nastupni; programski; inauguralna disertacija znanstvena radnja za stjecanje doktorata; inaugurirati, -gu-riram 1. otvoriti neku sjednicu, ustanovu i si.; zapoeti govorom; 2. postaviti nekoga (na neki dostojanstveni poloaj); ustoliiti, promovirati; 3. navijestiti (npr. novi politiki pravac); uvoditi u praksu, oivotvoriti; isto i inaugiirisati, -em; inaugurator zaetnik, osniva, inicijator, poticatelj, pod-strekiva.

incest, 2. mn. incesta lat. (incestare sramotom okaljati) rodoskvrnue; spolni odnos s krvnim srodnikom; incestuozan, -zna, -zno rodoskvrnilaki, rodoskvrnjiv. incidencija lat. (isp. incident) upad, upadanje. incidens v. incident. incident, 2. mn. incidenata lat. (incidere upasti, nagaziti, navaliti) upadica, manji sukob, izgred, nepredvieni dogaaj, sluaj. Incidit in Scvllam, qui vult vitare Ch;i! v. Skila. incineracija lat. (in u + cinis, 2. cini pepeo) pretvaranje u pepeo; pogrel ljivanjem, saeg, kremacija (v. J . incipit lat. (incipere poinjati) p (poetak, uvod), slijedi, dolazi i si. (p< rije u mnogim srednjovjekovnim lati tekstovima odakle preuzeo i M. K Incipit keta Planetarioma obert; vezda. Balade Petrice Kerempuha). in circa lat. (it. in cirka) otprilike, po oko, okruglo; isp. cirka. incitacija lat. (incitare staviti u brzo nje; potjerati, poticati) nagovaranje, enje, podbadanje, poticanje, podst nje, draenje, nadraivanje, podra podjarivanje, pobuivanje, hukanje, nje, nagonjenje. Incitatus lat. (brz, nagao, poskoan, p ljiv, hitar) ime konju starorimskogi Kaligule, kojega je car (vladao od 3 41. n. e.) u svojoj hirovitosti, samo\ megalomaniji dao proglasiti za konzul incizija lat. (incidere urezati, usje rasijecanje, sekcija (v. sekcija 3); 2. renje, rezbarija; incizum 1. usjek, udubljenje; 2. gram. umetnuta re umetak, parenteza (v.); prid. 'inci -vna, -vno. inciziv, -iva lat. (incidere usjeci) zi kuti. inelusive lat. (il. inkluzive) ukljuivo. zivno; skra. incl. ili inelus. ineognito v. inkognito, in commune bonum (utilitatem) lat. (it. miine...) za ope dobro, za opu kori in communi lat. (it. ...komuni) zajed skupno. in conelusione lat. (it. in konkluzioi zakljuku, na zavretku, jednom (Vojnovi). in conereto lat. (it. in konkreto) u n odreenom sluaju; stvarno; u zbilji; vano na injenicama: prot. in abstract< in continuo lat. (it. in kontinuo) neprek stalno. in contumaciam lat. (it. in kontumai. iz ogluhe, u odsutnosti; po graan postupku mogla se stranka osuditi sudom osnovanom na samom faktu stanka s rasprave (koji se formali uzimao kao priznanje obaveze).

incorporated

581

indeterminizam

incorporated engl. dioniko (akcionarsko) drutvo (u amerikim nazivima trgovakih tvrtki). in corpore (ir. in korpore) lar. (in u + cor-pus, 2. corporis tijelo) isto to i korporativno (v.). incubus v. inkub (Goran). 'in engl. (ineh) mjera za duinu, palac, col ( v . j . inendijati, -am ral. (incendiare, lat. incendere) 1. upaliti, zapaliti, uei; 2. prenes. upaliti strau, raspaliti, razdraiti. inensijer, -era tal. (incensiere) kadionica (za paljenje tamjana). inerata v. incerada, cerada. inar, -ara tur. (inkar) tajenje, nijekanje, odbijanje, uskraivanje, poricanje, negiranje; laganje, la; glag. inariti, inarim. inun, -ima tal. vrsta ribe, brgljun IND automobilska oznaka za Indiju. Ind. skra. za Indiana (drava u USA). indantren-boje (sloeno od indigo i antracen) grupa stalnih katranskih boja. indat, -ata tur. (imdat) pomo, potpora, stipendija. inde lat. (akc. 'inde) odavle, odatle, dokle; inde irae (it. i. ire) odatle gnjev, tj. jasno mi je zbog ega je ljutit. indecentan, -tna, -tno lat. (in ne + isp. decentan) nepristojan, sramotan, koji se ne dolikuje, nedolian, prost, neuljudan; imen. indecentnost, -osti. Indefinitan, -tna, -tno lat. (in ne + defi-nitus odreen) gram. neodreen; inde-finitna zamjenica neodreena zamjenica, kao to su npr. netko, neto, neiji, svatko. indeklinabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. deklinabilan) gram. nesklonjiv, nepromjenljiv, koji se ne moe mijenjati po padeima. indeklinabilija (mn. sr. roda) lat. (indeclina-bilia) rijei koje se ne dekliniraju, tzv. nepromjenljivice; prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici (i iznimno neke imenice, npr. u naem starom jeziku ljubi, vi I pored ljuba, vila). indeks, 2. mn. 'indeksa lat. (index proka-ziva, uhoda; kaiprst) 1. propis, kazalo, sadraj; pokaziva, registar imena, cijena, naziva i si.; 2. mat. broj koji se stavlja uz donji rub slova, a pokazuje neku veliinu (npr. A2, C, itd.); 3. ekon. pokazatelj; broj koji u postocima pokazuje uzastopne promjene neke ekonomske pojave; 4. knjiica u koju se upisuju predavanja na visokim kolama i u kojoj profesor potvruje polazak predavanja; 5. index librorum pro-hibitorum (akc. i. librorum prohibitorum) poseban popis, ustrojen od raznih crkvi (naroito od katolike), u kojem se nabrajaju knjige koje su po miljenju mjerodavnih crkvenih funkcionara tetne za vjernike; time su te knjige zabranjene

pripadnicima dotine crkve; staviti na indeks proglasiti' opasnim, oigosati kao nedoputeno, osuditi, zabraniti; biti na indeksu biti zabranjen, oigosan kao nedoputen, tetan, negativno utjecajan, nepreporuljiv. indemnitet, -eta lat. (indemnatus neosuen) 1. u Engleskoj osloboenje ministara, aktom parlamenta, od odgovornosti za ine prekrenja ustava koje su poinili; 2. naknadno odobrenje parlamenta vladi za neku iznimnu mjeru, nepredvienu zakonskim odredbama; 3. naknada tete, odteta, osobito u meunarodnom pravu; putni troak (za slubeno putovanje), dnevnica (za dangubu, za zasjedanje parlamenta i si.); 4. uope: nekanjivost, oprostivost; indemni-zirati, -izlram odtetiti, naknaditi. independentan, -tna, -tno lat. (independens, 2. -entis) nezavisan, samostalan, nevezan, slobodan, nepristran; independenti, independe-nata (mn. m. roda) nezavisni, pristalice i sudionici vjersko-politikog pokreta za vrijeme buroaske revolucije u Engleskoj (17. st.); independenti su branili republiku, nezavisnost pojedinih vjerskih zajednica, odbijajui biskupsku vlast i podlonost crkve dravi. in deposito lat. (it. in depozito) u pohrani, na uvanju; isp. depozit. in der Hitze des Gefechtes njem. (it .................. hice .... gefehtes) u aru (u estini) bitke, u zanosu strasti (Donevi). In der Not frisst auch der Teufel Fliegen njem. (it ___ frist auh der tojfl flign) U nudi vrag i muhe dere (Krlea). indeterminacija lat. (indeterminatio) neodlunost, nestalnost, neodreenost, nerjeivost. indeterminlran, -a, -o lat. (isp. indeterminacija) neodreen, neodrediv, nerjeiv; isto i in-determinovan, indeterminisan. indeterminizam, -zma lat. (in ne + isp. determinizam) fil. poricanje determinizma; a) idealistiko uenje koje odbacuje opu zakonitost i uzronu zavisnost u prirodi i u drutvu; b) idealistiko uenje koje priznaje apsolutnu slobodu ovjeje volje, tj. porie njenu uzronu uvjetovanost; 3. uope: neo

index

582 indigo, -indiga, mn. -gi, 2. indiga panj od lat. indicus color indijska ivit (biljka); 2. vrsta modre boje; -papir (i samo indigo) papir za vanje otisaka na pisaem stroju ili koji se stavlja izmeu papira, po V pie, i onoga na kojem se eli dobi (karbon-papir, kopir-papir); indigc indikolit (Tresi Pavii). indlj, -ija (pored indijum) (ime pren indigo, jer bojadie plamen plavom kem. rijetki element, atomsk; 114,76; tablini broj 49, znak In; m metal; prid. indijev (indijumov). Indija savezna republika u juni glavni grad New Delhi; Indijac, Indijce, 2. mn. Indijaca; en. Im -ki, 2. mn. -kl; prid. indijski. Indijanac, -anca, 5. Indijance, 2. m i naca pripadnik nekog plemena ai crvenokoaca (naziv nastao zabunoi Evropljani otkrivi Ameriku misli doli u Indiju); en. Indijanka, 3. -\ -kl; prid. indijanski. indijaner (njem. Indianer Indijana poslastice od jaja, maslaca, eera, okolade. indijot tal. (Indiotto Indijanac) pu ran, tukac; indijota pura, urk ("purani potjeu iz Amerike). Indik krai naziv za Indijski oc Pacifik, Atlantik). indikacija lat. (indicare otkriti, | 1. ukazivanje, znak, obiljeje, naja^ vjetenje, simptom, podatak; os neku sumnju; 2. med. uputa da bno lijeenje ili operativni zahvat; cirati. indikan, -ana (isp. indigo) 1. moc prirodnog indiga; 2. kalijeva sol -sumporne kiseline, sastojak moki 'indikativ lat. (indicare otkriti, i 1. gram. izjavni, izrini nain (za n optativa, imperativa, kondicionala raavaju elju, zapovijed i moguno bitnost); 2. broj i znak, oznaka radio-stanice (meu amaterima); p kativan, -vna, -vno. indikator lat. (isp. indikacija) 1. svaka koja slui za neko mjerenje (npr. a] zapisivanje kolebanja pritiska u cil stapnih strojeva za vrijeme njihova r biljei indikatorskl dijagram); 2. t aktiv) koja pokazuje svretak kem akcije promjenom boje ili stvaranjei

meenost, neogranienost; indeterminist(a) pristaa indeterminizma; prid. indetermi-nistikl, -a, -o. index v. indeks. indezet tur. soboslikarska ablona (za pravljenje ara pri slikanju), soboslikarski patron, indi tur. (imdi) dakle, stoga, indicija, -ije (pored indlclj, -ija) lat. (indicium znak, znamenje) predznak; znak koji na neto upuuje; mogunost za pretpostavke; simptom, polazna toka za neku sumnju; osuditi na temelju indicija osuditi na temelju injenica iz kojih se posredno (indirektno) izvodi dokaz o nekom dogaaju, odnosno o krivnji za neki dogaaj. indicirati, indiciram lat. (indicare) 1. uputiti, naznaiti; pruiti podatke, upuivati; 2. propisati lijek; isp. indikacija. indld, -ida v. dravidi. indiferencija v. indiferentizam, indiferentnost. indiferent, 2. mn. -ferenata (isp. indiferentan) nezainteresiran ovjek, ravnodunik (M. Matkovi). indiferentan, -tna, -tno lat. (indiferens, 2. -en-tis) neodreen, ravnoduan, nezainteresiran, nehajan, hladan, bez suosjeaja, kome je svejedno, bez djelovanja, neutralan, nemaran, umjeren, ni dobar ni zao; ma kakav, neznatan, nevaan; bezvrijedan, sporedan, nuzgredan; indiferentizam, -zma ravnodunost, neodreen stav, nezainteresiranost; nepristranost, neutralnost; neosjetljivost, beutnost; isto i indiferentnost, -osti. indiferentisti pristae filozofskog pravca koji smatra da je najidealniji i najsvrsishodniji ivotni stav prema svijetu, zlu i smrti rezignacija prema svemu. indigen, -ena lat. (indigena) starosjedilac, uroenik, domorodac, prastanovnik; indigenat, -ata podanstvo, dravna pripadnost, dravljanstvo, zaviajnost, pravo graanstva. indigestija lat. (in ne 4- isp. digestija) pro-bavna smetnja, poremeaj probave; pokvaren eludac; neprobavljivost, nesvarljivost; prezasienost. indignacija lat. (indignari drati se nedostojno; ljutiti se, srditi se) negodovanje, gnjev, zlovolja, srdba, ljutnja, ogorenje, ozlojedenost, dubok prezir, osjeaj odvratnosti; gnuanje, gaenje, bljutavost; indig-nirati, -dignlram rasrditi, naljutiti, izazvati negodovanje; ozlojediti, zbljutaviti, zgaditi; indignitet, -eta nedostojnost, nevri-jednost, nedostojno ponaanje ili postupanje; niskost, sramota, uvreda.

indikcija

583

individualnost

3. uope: pokaziva, upuiva, pokazatelj, znak, simptom, obiljeje, potvrda, dokaz, indikcija lat. (indictio) 1. oglas, najava, na-vjetenje nekog dogaaja (crkv. sabora i dr.); 2. razdoblje od 15 godina to ga je uveo car Konstantin (1. sijenja 313), a koje je dijelilo dva izvanredna ubiranja poreza; kasnije su se po indikcijama poele raunati godine uope, pa se takvo raunanje jo i danas primjenjuje u papinskim bulama (broju tekue godine nae ere dodaje se 3 i taj se zbroj podijeli sa 15: ostatak od dijeljenja kazuje redni broj godine u nekoj indikciji; ako ostatka nema, broj godine u indikciji je 15). indikolit, -ita lat.-gr. (isp. indigo + lithos kamen) vrsta turmalina (v. J , brazilski safir ( v . J . Indios panj. Indijanci (izraz uobiajen u Latinskoj Americi).

indipendenca tal. (indipendenza) nezavisnost, sloboda (Vojnovi); isp. independentan. indipendentizam v. independentizam. 'indirekt, 2. mn. 'indirekata lat. (in ne + isp. irekt) kazneni udarac u nogometu (koji ne smije biti upravljen izravno na gol nego se lopta mora najprije dodati, pasirati, suigrau). indirektan, -ktna, -ktno lat. (in ne + isp. direktan) 1. posredan, neizravan; zaobilazan, krivudav; 2. gram. neupravan; indirektan govor neupravan govor, navoenje neijih rijei samo po smislu, a ne tono kako su izreene; prot. direktan. indiskrecija (akc. i indiskrecija) lat. (in ne + isp. diskrecija) brbljavost, odavanje tajni, nesmotrenost, neopreznost; nerazboritost, nepromiljenost; neednost, neskromnost, nametljivost, bezobzirnost; suvina radoznalost; indiskretan, -tna, -tno .1.

koji ne umije uvati tajnu, brbljav, koji zadire u neto to pripada intimno pojedincu, to nije za iri krug, nezgodan, kakljiv; 2. dreav, napadan, buan, bukaki, neukusan, upadljiv, neobziran itd.; indiskretnost (akc. i indiskretnost), -osti isto to i indiskrecija. indiskutabilan lat. (isp. diskusija) kojemu se ne moe prigovoriti, neprijeporan, nedvojben, siguran, nesumnjiv, bez daljega. indispozicija lat. (in ne + isp. dispozicija) nelagodnost, neraspoloenje, mrzovoljnost, zlovolja, bezvoljnost, pomanjkanje ljubavi za neki posao; klonulost, malaksalost, apatija; laka bolest; nesklonost; indisponirati, -sponlram oneraspoloiti, ozlovoljiti indisponiran loe volje; zlovoljan; neras-poloen, mrzovoljan; indisponiranost, -osti isto to i indispozicija. indisputabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. disputirati) neprijeporan, nesumnjiv, o kome nema spora. individua (akc. i individua) / individuum ( v. ). individualac, -alca, 2. mn. -dualaca (isp. individuum) kod nas stvoren izraz za oznaku poljoprivrednika koji nije ukljuen u zadrugu, koji samostalno vodi svoje gospodarstvo kao tzv. inokosni proizvoa. Individualan, -Ina, -Ino lat. (individuus nedjeljiv, nerazdruiv) osobni, lini, pojedinaan; svojstven stanovitoj, samostalnoj, odijeljenoj osobi; osebujan; koji se odnosi specijalno na stanovitu osobu (a ne na zajednicu); individualno pojedinano; samo za sebe, zasebno,

individualita tal. isto to i individualnost, individualitet (Begovi). individualitet, -eta v. individualnost. individualizacija lat. (isp. individualan) izdvajanje jedne linosti ili osobe (individuuma) po njezinim osobitim svojstvima; uzimanje u obzir osobitosti svake jedinice, poto se razmotre sve karakteristike predmeta ili pojava; pojedinano razmatranje, potanko navoenje, odvajanje po posebnim karakteristikama; individualizirati, -izlram 1. ulaziti u pojedinosti; 2. razmatrati pojedini sluaj zasebno od drugih sluajeva; upo-jedinjivati; isto i individualizovati, -ujem / individualisati, -em. individualizam, -zma lat. (isp. individualan) 1. buroaski nazor koji stavlja interese pojedine linosti (individuuma) nasuprot interesima zajednice; teorija koja smatra pojedinca vrhunskom vrijednou i nagla-uje znaenje njegove osobne inicijative bez obzira na kolektiv; sebinost; samotnitvo, samoivost, izdvojenost, povuenost od svijeta, mizantropija; 2. idealistiko poimanje drutvenih pojava kao rezultata djelovanja pojedinih osoba; individualist(a) 1. pristaa individualizma; 2. sebinjak; ovjek koji eli ivjeti sam za sebe, ne obazirui se na potrebe svoje drutvene zajednice; en. individualistkinja; prid. individualistiki. individualnost, -osti (isp. individualan) linost, osobnost, zasebnost; osobitost pojedinca; skup svih svojstava neke linosti; osoba s naglaenim vlastitim, svojevrsnim svojstvima i vladanjem, izrazitog ugleda i duin

individuum

584

evne snage, istaknut autoritet, ovjek bez premca, ljudina od oka, netko i neto. individuum (akc. i individuum), -uma, mn. -duumi / -dui lat. (individuus nerazdjeljiv, nerazdruiv) 1. svaki samostalno postojei organizam; 2. pojedini ovjek, linost, pojedinac, osoba, netko, eljade, lice; 3. pogrd. sumnjiva, beznaajna linost; isp. individua. indlvija v. endivija. indivln tal. (indovino) nasumce, otprilike, nesigurno; indivinati v. indovinati. Indoevropljani (mn. m. roda) skupno ime za narode koji govore jezike u izvjesnoj mjeri meusobno sline: indijski, perzijski, jermenski, albanski, baltiki, slavenski, grki, romanski, keltski i germanski; prid. indoevropski; indoevropeistika nauka koja se bavi prouavanjem jezika, knjievnosti i kulture indoevropskih naroda. indofenoli (mn. m. r.) gr. plava ili plavozelena organska bojila (dobivaju se oksidacijom fenola i amina). Indogermani njemaki naziv za Indoevrop-ljane (v.); prid. indogermanski. Indokina poluotok u Aziji (Vijetnam, Kam-puija, Laos, Tajland, Singapur, dio Burme i Malezije); Francuska Indokina stari naziv za francuske kolonije i protektorate: Cochinchina, Anam, Tonkin, Kamboda. Laos, koji su danas samostalne drave; Indokine/, -eza; en. Indokineskinja; prid. indokineski, -a, -6. indoktrinacija lat. 1. (ako se lat. in uzme u znaenju prijedloga u) pouavanje, uvoenje u doktrinu (v.); 2. (ako se lat. in uzme u znaenju ne) namjerno zavoenje u znanstvenu bludnju, tzv. friziranje nauke kako nekome u odreenom asu odgovara. indolencija lat. (indolentia neosjetljivost za boli) 1. lijenost, nemarnost, ravnodunost prema radu, nehaj, tromost, nebrinost, pasivnost; 2. bezbolnost; indolentan, -tna, -tno 1. lijen, nemaran; ravnoduan prema radu; nehajan, trom, nebrian, nebriljiv, pasivan; 2. neosjetljiv na boli; indolentnost, -osti isto to i indolencija. indologija gr. nauka o jezicima, knjievnostima i kulturama Indije; indolog, mn. -zi

tko se bavi indologijom, strunjak u toj grani znanosti; prid. indolokl. Indonezija (gr. nesos otok) republika u jugozapadnoj Aziji, na otocima Malaj-skog arhipelaga; glavni grad Dakarta; najvei otoci: Kalimantan (srednji i juni dio Bornea), Sumatra, Java, Sulavvesi (Celebes), Zapadni Irijan (zapadni dio Nov neje); prid. indonezijski; Indoneanii Indoneani; en. Indoneanka; prid. i anski. indorati, -am tal. (indorare) pozlatiti, ivati (Nar.). in dorso (it. in dorzo) lat. (dorsum lea) na poleini, na hrptu (nekog knjige i si.). indosament, 2. mn. indosamenata tal. ( sare metnuti na se) izjava, napisa mjenici ili na eku kojom onaj, ko pravo da ih naplauje, prenosi to pravo na drugoga, a time ujedno i sa stupa kao jamac za prenesenu obvezi naih starih: nalee); indosant, 2. mn. sanita ovjek koji vri indos; irant, jamac (kod starih: nalednik, i telj); indosatar, -ara onaj na kc prenosi mjenica; isto i indosat, -at; iratar (kod starih: naleovnik); ind< -dosiram irirati; prenositi mjeni drugoga time to se taj prijenos za na poleini (kod starih: naleiti); isto sova ti, -ujem. in dosibus refractis lat. (it. in dozib fraktis) u manjim koliinama (u mi npr. pola neke tablete) (Krlea). indovinati, -am tal. (indovinare) poj odgonetnuti (Nar.). Indra staroindijsko boanstvo neba, i groma. indri, -ija, mn. indriji madagask. ( ovjek) vrsta polumajmuna. in dubio lat. (akc. in dubio) u sumnji; in pro reo u sluaju sumnje valja su korist tuenoga. indukcija lat. (inducere uvoditi) 1. od osnovnih metoda naune spoznaje kljuivanje od pojedinanih sluaje1 openiti izvod, od pojedinanih faka openite; u naunom istraivanju ind se nuno spaja s dedukcijom (v.); 'i zivanje elektrine struje u vodiu kret njegovim u magnetskom polju ili pi nom

magnetskog polja okolo nje, proizvoenje elektrinih naboja na pr tima koji okruuju nabijeno tijelo; 4. uvoenje u neto, navoenje na upoznavanje s neim, podavanje osn pojmova o neem; prid.
indulgencija

indukcioni ; i cljski; indukt, 2. mn. indukata di ktrinog stroja u kojemu se inducira n armatura, kotva; induktivan, -vna, -v koji se odnosi na indukciju; koji se
inervacija

585

metodom indukcije; induktor sprava za proizvodnju elektrine struje visoke napetosti; inducirati, -dufram 1. izvesti zakljuak na temelju indukcije; 2. proizvesti elektrinu struju s pomou elektrine indukcije; isto i indukovati, -ujem. indulgencija lat. (indulgere biti blag, obziran, popustljiv) povelja o oprotenju grijeha (poinjenih i buduih) koju je za novac izdavala katolika crkva u ime rimskog pape; trgovina indulgencijama bila je vrelo obogaivanja katolike crkve i njezinih sveenika; zabrana indulgencije bila je jedan od glavnih zahtjeva reformacije. indulin, -ina (isp. indigo / anilin) kem. modro-sivo katransko bojilo. indult, 2. indulta tal. (indulto) 1. povlastica, oprotenje duga, odgoda plaanja; pomilovanje; 2. rok do kojega neka drava jami trgovakom brodu zaraene (sa sobom) drave sigurnost u svojoj luci ako se sluajno u njoj naao u poetku neprijateljstva, odn. doputenje slobodnog isplova u takvom sluaju. in duplo lat. (akc. in duplo) dvostruko, u dva primjerka. induracija lat. (durus tvrd) otvrdnue organa ili tkiva uratanjem ili pretvaranjem u vezivo. industrija lat. (industrius marljiv, radin) radinost; marljivost, poslovanje; proizvodnja; teka industrija proizvodi orue i sredstva za proizvodnju (mainogradnja, metalurgija itd.); laka industrija proizvodi predmete iroke potronje; prid. industrija-lan, -Ina, -Ino; industrijski, -a, -6: industrijske biljke rasline koje slue kao sirovine u preraivakoj industriji (isto i tehnike biljke); industrijsko oblikovanje v. dizajn; industrijalac, -lca, 5. industrijalce, 2. mn. industrijalaca vlasnik tvornice; tvorniar; fa-brikant; en. industrijalka; industrijalizacija industrijski razvoj, uvoenje krupne ma-inske tehnike u narodnu privredu zemlje; kapitalistika industrijalizacija poinje se obino lakom industrijom gdje se zahtijeva manje investicija i bre se dobiva zarada, profit; stvaranje akumulacije i postepeno prebacivanje sredstava u teku industriju koja za tim slijedi dug je proces koji zahtijeva nekoliko desetaka godina; historija poznaje tri puta industrijalizacije u kapitalistikim zemljama: put otimanja i pljake kolonija, put ratnog poraza i kontribucija koji vri jedna zemlja prema drugoj, put koncesija i zajmova kojima kapitalistike razvijene
Ines

zemlje zarobljuju zaostale zemlje; socijalistika industrijalizacija znai razvoj teke industrije u korist zajednice i pod kontrolom samih proizvoaa, prenoenje svih grana narodne privrede na kolosijek napredne suvremene tehnike; industrijalizirati, -HzT-ram 1. provesti industrijalizaciju; 2. proizvoditi (umjetnike stvari) kao robu iroke potronje, kao ki, komercijalizirati; isto i industrijalizovatl, -ujem. inde prid. indekl. tur. (inde) tanak; lak, lagan. indll, -ila tur (indil) po gr. (euangelion) evanelje; isto i indijel, -ela. indinlr v. inenjer, indlr, -ira tur. (indir) smokva, indu tur. (indekl.) biser, ina engl. (engine) stroj, maina (Nui, Put oko sveta). inedita (mn. sr. roda) lat. (ineditus neobjavljen, nepoznat) neizdane, neobjavljene knjige ili glazbena djela koja jo nisu izvedena. in effectu lat. (it. in efektu) u stvari, zaista, doista, zapravo. in effigie lat. (it. in efigije) u slici, u liku, glavom. in ekstenzo v. in extenso. in ekstremis i>. in extremis. inen-arhit'ekt njem. (inne unutra) arhitekt za unutarnji ureaj, za umjetniko ureivanje stanova. inepcija lat. (ineptiae, pl. t.; franc. ineptie) ludorija, neslanost, trica, cjepidlaenje, ludost, glupost, budalatina; ineptan% -tna, -tno nezgodan, nespretan; neskladan, nesklapan, nezgrapan, netaktian, lud, glup, budalast, besmislen, nesposoban, nevjet, aknut, luckast, umast, aav (osnovno znaenje: neprikladan). inercija lat. (iners, 2. -ertis nespretan, nevjet; trom, lijen, mlitav) 1. fiz. svojstvo tijela da zadri svoje stanje mirovanja ili ravnomjernog pravolinijskog kretanja dok ga neki vanjski uzrok ne izvede iz tog stanja; sila inercije 1. sila ustrajnosti; 2. prenes. negibljivost, tromost, mlitavost, pasivnost, tupost; mahinalnost, naviknutost, nesvje-snost, leernost, oputenost: inertan trom, lijen, nepokretan, neradin, besposlen, bez inicijative, mlitav, pasivan, tup (u osjeajima); inertnost, -osti isto to i inercija. in errore lat. u zabludi. inervacija lat. (in u + nervus ivac) utjecaj ivaca na djelatnost organa; po586 prljavost u postupcima, poronost, bestidnost; infa-man, -mna, -mno podao, zloglasan, neastan, besraman, nepoten, gadan, gnusan, nizak, prljav u postupcima, sramotan, mrzak; infamnost, -osti isto to i infamija. infant, 2. mn. infanata lat. (infans, 2. -antis koji ne moe govoriti; nejak, neodra-stao; dijete) 1. panjolski prestolonasljednik; 2. kraljevi, princ; blii roak kraljevske kue, knez; 3. u avionskom putnikom prometu oznaka za dijete (na karti i si.); infanterija jranc. (infanterie) vojn. pjeatvo, pjeadija; prid. infanterijski; infanterist(a) pjeak (vojnik), pjeadinac. infanticid, -ida lat. (infans dijete + occidere ubiti) edomorstvo u irem smislu, tj. ubojstvo djeteta koje izvri jedno od roditelja (esto kod duevnih bolesnika; psihijatri razlikuju taj pojam od edomorstva u uem smislu, koje izvri jedno od roditelja neposredno

vezanost organa ivcima sa sredinjim ivanim sustavom; oivavanje, oivenje. Ines panj. v. Agneza. in extenso lat. (it. in ekstenzo) u svoj irini, opirno, potpuno, in extremis (momentis) lat. (it. in ekstremis) u posljednji as; na kraju krajeva, na samrti, u agoniji. INF skra. za Internacionalna nudistika federacija (meunarodno udruenje za kult golotinje). in facie loci lat. na licu mjesta, na mjestu dogaaja (enoa). in f'aciem lat. u lice, u brk (rei, skresati). in facto lat. (it. in fakto) u stvari, uistinu, zapravo. 'infalibilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + fallere varati, grijeiti) nepogreiv, nepogrean; siguran, pouzdan; infalibilndst, -osti nepogreivost, nepogrenost; sigurnost, pouzdanost; isto i infalibilitet, -eta (M. Marja-novi). infamija lat. (infamis sramotan, ozloglaen, na zlu glasu) podlost, besramnost, neasno djelo, neasnost, sramota, nepotenje, gadost, gnusnost, ljaga, niskost,

nakon poroda s namjerom da se rijei neeljenih briga i si.). infanticida lat. (infans, 2. infantis dijete + occidere ubiti) ubojica djeteta, djece; edomor; edomorka; djecoubojica. infanfil, -ila (isp. infant dijete) djetinjasta osoba, duevno nerazvijeno eljade; ne-dorae. infantilan, -Ina, -Ino lat. (isp. infant) njast, nerazvijen (ponajvie duevne dozreo, nedorastao, malouman, z; (s djejim mozgom), naivan; infant -zma 1. nedovoljna tjelesna i duevi vijenost; 2. zaostalost na niem (tj. dj stupnju razvitka; nedoraslost, djetinj naivnost; isto i infantilnost, -osti; ini zirati, -izlram podjetinjivati, prik (neto) na djetinji nain, ozbiljnu stva: neozbiljnom. infantkinja (akc. i infantkinja) en. infant 1 i 2. infarkt, 2. mn. infarkata lat. (infarcire ti u to, umetati) arite obamira organima (u mozgu, srcu, bubrezima uslijed poremeaja krvotoka u njim tvaranje, zaepljenje provodnih kan tijelu; infarktas, -aa tko je pr infarkt (M. Matkovi). infatigabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + k umoriti, izmuiti) neumoran, neut infekcija lat. (inficere otrovati, ol zaraza, okuenje, prodiranje zaraznih r organizama u organizam; prid. infek infekcioni; infekciozan, -zna, -zno za

zaraljiv, kuan, prijelazan, priljepiv en, smrdljiv, zatrovan, koji iri infe infekt, 2. mn. infekata lat. (infeetum) gla*golski oblik koji oznauje trajni svrenu radnju, npr. prezent, impe infinitiv i dr. (za razliku od perfekt; infektivan, -vna, -vno v. infekcija, infekc infektologija lat.-gr. (isp. infekcija) proi nje uzroka i simptoma zaraznih (ini nih) bolesti i metode njihova lijeen infer tal. (infernata) eljezna reetka ni zoru. inferencija lat. zakljuivanje, izvoenje i aka, zakljuak; glag. inferirati, -fe inferioran, -rna, -rno lat. (inferior nevrijedan, manje vrijedan, na nier pnju, podreen, podinjen, sporedan gredan; slabiji po kvaliteti, loiji; in nost, -osti nevrijednost, manja vrije podreenost, podinjenost; slabija ' nost^nii poloaj; prot. superioran, s ornost. infernalija (isp. inferno) stravinost, s vitost, jezovitost, uas, grozota, str; paklena muka, paklenjatvo. inferno tal. (od lat. infernus donji; zemni) pakao; infernalan, -Ina, -Ino -klen, paklenski; proklet, straan, stra uasan; infernalizacija pretvaran 587 infleksija veliinama (obuhvaa diferencijalni i integralni raun). 'infinitlv lat. (isp. infinitan 2) gram. neodreeni nain; glagolski oblik koji izraava openito znaenje glagola; u naem se jeziku zavrava na -ti ili -i kao u pjevar;, proc7; prid. infinitlvan, -vna, -vno. infinitum lat. (akc. infinitum) beskonanost; beskrajnost, neizmjernost, bezbroj; ad infinitum (in infinitum) do beskonanosti, u beskraj. infirmitet, -eta lat. (in ne + firmus vrst) slabost, nejakost. inflacija lat. (inflare naduti, nadimati) prekomjerno poveanje papirnog novca koji kola u zemlji i u vezi s tim brzo opadanje njegove vrijednosti; prid inflacijski i 'inflacionl, -a, -o; isp. deflacija i refla-cija. in flagranti lat. (in u + flagrans, 2. -antis gorui; estok, strastven) na inu, na djelu (uhvatiti). inflamacija lat. (flamma plamen) upala; isp. infijamacija. inflatoplan, -ana lat. (inflare naduti + isp. aeroplan) nova vrsta aviona koji se izrauje od istog materijala od kojeg i atmosferski baloni; ima motor od 40 KS, a postie brzinu od 150 km/sat; puni se poput lopte, a pritisak koji je potreban pri tom nije vei od onog koji dostaje da se napuni automobilska guma; dolazi (u tampi) i u engleskoj formi inflatoplejn. infleksibllan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. fleksija) nepromjenljiv, koji se ne moe mijenjati (npr. u gram. neka vrsta rijei bez deklinacije odn. konjugacije); krut, postojan. infleksija lat. 1. prvotno modulacija glasa, mijenjanje tona, a onda i skup svih elemenata koji glumu ine glumom (pored modulacije glasa jo i kretnje, stavovi, uronji-vanje u linost koja se prikazuje i si.); 2. gram. nekada isto to i fleksija, tj. imenska i glagolska promjena; danas: promjena vokala, obino pod utjecajem susjednog vokala, dakle isto to i asimilacija (v.J odn. prijeglas; takoer i promjena rijei s pomou umetaka (infiksa) u unutranjosti rijei, npr. dati, da-va-ti; 3. uope: promjena pravca, skretanje, krivudanje; 4. mat. prijelaz konkavnog u konveksni ili konveksnog u konkavni dio krivulje (ispupivanje i ulub-ljivanje). 588

infertilnost maljskog u paklensko, postajanje ili injenje paklenskim (oba znaenja kod Krlee); glag. infernalizirati, -izlram; isto i infernali-zovati, -ujem. infertilnost lat. (in ne + isp. fertilan) neplodnost, jalovost. infestacija franc. (infestation) pustoenje, opu-stoenost. infeudacija (isp. feud) davanje zemljita u leno, podjeljivanje feuda, osnutak vazalskog odnosa. infibulacija lat. (in u + fibula spona, kopa) stavljanje pojasa nevinosti (u srednjem su vijeku, osobito za vrijeme kriarskih ratova, mukarci osiguravali branu vjernost svojih ena, za vrijeme svoje odsutnosti, time da su im na tijelo montirali pojas koji se nije mogao skinuti bez pomoi onoga koji ga je stavio). inficirati, -ficlram lat. (isp. infekcija) zaraziti, okuiti. in figura lat. slikovito, u slici (kod Matoa u duhu). infijamacija tal. (infiamazzione) upala, zapa-ljenje. ' infiks, 2. mn. 'infiksa lat. (infigere usaditi, ubosti) gram. umetak; umetanje kojeg suglasnika meu dva druga glasa, npr. dijal. strea prema knji. srea. infiltracija franc. (infiltration) 1. ulijevanje; 2. proputanje; 3. cijeenje, procjeivanje; 4. prodiranje, probijanje, uviranje; infiltrirati, -filtriram ulaziti cijedei se u neto; uvlaiti se; prodirati; uvirati; upijati se u; proimati kapljui; isto i infiltrovati, -ujem; infiltrat, -ata med. pojava koja nastaje kada u tkivo organizma prodru elementi koji mu nisu svojstveni (npr. stanice novotvorina, proizvodi upala itd.); infiltrator pojam stvoren u najnovije vrijeme za neprijateljske elemente potajno ubaene na teritorij neke drave. in fine (akc. in fine) lat. (isp. fini granica, kraj) na kraju, na svretku, konano; in fine finali na kraju krajeva, na koncu konca. infinitan, -tna, -tno lat. (in ne + fini granica) 1. beskrajan, bezgranian, beskonaan, trajan, neprestan; neizmjeran, golem, bezbrojan; 2. u gramatici: neodreen, bezlian. infinitezimal, -ala (franc. infinitesime) beskrajno mala veliina odn. koliina; 'infinitezimalan beskonano malen, neizmjerno siuan; infinitezimalni raun raun s beskonano malim
in floribus

in floribus lat. u cvatu, u najbolje doba (Vojnovi).

influenca, 2. mn. influenca lat. (influere utjecati, prodirati, provaliti) gripa; akutna bolest s vruicom i velikom klonulou; influencija utjecanje, provaljivanje, prodiranje; mo, snaga, utjecaj, upliv, djelovanje; elektrina influencija svojstvo elektrinog tijela da izaziva elektricitet u drugim tijelima koja se nalaze u njegovoj blizini; magnetska influencija magnetiziranje eljeza u magnetskom polju; prid. influ-entan, -tna, -tno. influirati, -flulram (isp. influenca) utjecati, vriti upliv, djelovati; isto i infuiisati, -em (uplivisati), influks, 2. mn. 'influksa (isp. influenca) utjecaj, upliv, djelovanje. in folio lat. (in u + isp. folio) format izdanja (knjige, albuma ili asopisa) u veliini polovine papirnog arka. informacija lat. (informare dati oblik, oblikovati, predoiti) uputa, obavijest, obavjetenje, saopenje o toku radova ili o neijoj djelatnosti; podatak o neemu; prid. informacidni koji se odnosi na informacije; informant u lingv. objekt prouavanja, ispitanik; informativan, -vna, -vno obavjetajan, pouljiv; koji slui za obavjetenje; Informativni list list koji slui samo za upoznavanje italaca s dogaajima i injenicama, a ne donosi nikakvih komentara (kod Krlee njem. informacions-blat); Informativna sluba obavjetajna sluba; informatlvka biljenica, knjiica, podsjetnik za upisivanje informacija; infor-mator 1. ovjek koji daje informacije; izvjeiva, obavjetava; 2. kuni uitelj, instruktor, poduavatelj; informirati, -formiram uputiti, obavijestiti; isto i infor-misati, -em i informovati, -ujem informatika, 3. -ci (isp. informacija) znanost 0 iskoriivanju informacija za donoenje odluka u privredi, nauci i tehnici; razvila se osobito u posljednje vrijeme primjenom elektronskih raunala kao sredstva za obradu informacija. informbiro Jranc. ured za informacije; Informbiro savjetodavni organ komunistikih partija nekih zemalja (KP Francuske, Italije, Poljske, SR, Maarske, SSSR i Jugoslavije), osnovan 1947. sa sjeditem u Beogradu 1 sa zadatkom da doprinese rjeavanju problema koji bi iskrsli u toku rada pojedinih partija, da jedinstveno nastupa u pitanju socijalistike fronte u svijetu i d vjeuje javnost o stavu tih partija i cipijelnim i drugim pitanjima. Nakon lucije od lipnja 1948, uperene protiv s i nezavisnosti nae zemlje, KP Jugc prestala je da bude lan Informbii mu je sjedite preneseno u Bukuret 1953. Informbiro je prestao djelova Kominforma; informbirovac, -ovca, informbirovaca pristaa politike I biroa; en. informbirovka, 3. -ki, 2. n prid. informbirovskl, -a, -6; izv. ini rovina; isp. IB. informel engl. (informale neformak usiljen, prirodan, koji nije po propis po pravilima pristojnosti) moderno stvo koje trai veu izraajnost u likovnoj materiji nego u predodbar draj slike nije predmet ili pojava, i slika ploha koja ivi u potpunoj di ciji boje; informel je nastao poslije d svjetskog rata, a kau da mu je z; slikar Pollak bacio preko r lonac boje na platno i rekao: Mo to biti remek-djelo. informirati v. informacija. in foro lat. pred sudom; in foro consc (it. konscijencije) pred svojom vh savjeu. infra- lat. 1. ispod, nie; 2. krae u injra-pe (vrsta elektrine grijalice); crvene zrake nevidljive toplinske s duinom vala veom od duine val tlosnih zraka; omoguuju nono fot ranje. infrakcija lat (infractio) 1. nalomljenje ( napuknue, nepotpuna fraktura, nap manji lom odn. prijelom, kostoloi pravn. povreda zakona, prijestup, pr infrastruktura lat. (infra ispod, ni struktura) podloga, podgradnja uope bito: 1. potrebna ekonomska i orga ona podloga nekog visoko razvijeno hvata (prometne mree, radne sr si.); 2. openita oznaka za vojne c (kasarne, aerodromi itd.).

in fraudem creditorum lat. (it. ...kredil na tetu vjerovnika; u rimskom pravu koji je oznaivao otuenje imovine sa s da se onemogui naplata duga otui iz te otuene imovine. Infra-pe v. infra. ultrazvuk (isp. infra) zvuk neujan za I uho. Infrica izraz od milja za dobru infi

infula

589

in historicis ingresTv lat. (ingredi ui, ulaziti) gram. glagolski vid ili oblik kojim se oznauje poetak neke radnje ili stanja. ingresor lat. (ingredi ui, ulaziti) provalnik, osvaja (isp. agresor), upadnik, upada, napada. Ingrid germ. jahaica boga Ingvija. in grosso lat. u svemu, sveukupno. ingvast lat. (incaustum) tinta, crnilo, mastilo. ingver sanskr. junoazijska biljka s listovima nalik na lie aa, evara; kod nas je zovu i umbir (v.); isto je i isiot, zendefil. 'ingvinalan, -Ina, -Ino lat. (inguen, 2. inguinis slabina) anat. koji se odnosi na dio tijela zvan slabine; slabinski, preponski. inhaber njem. (Inhaber) vlasnik (nekad su visoke linosti bile vlasnici velikih vojnih jedinica, brinuli se za njih, opskrbljivali ih, nominalno im bili vrhovni zapovjednici itd.) (Krlea). inhalacija lat. (inhalare udisati) udisanje, usisavanje pare, plinova nekih u kapljice rasprenih tekuina u svrhu lijeenja; inha-lirati, -haliram udisati, uvlaiti (npr. kod puenja); inhalator sprava za lijeenje inhalacijom. inherencija lat. (inhaerere drati se, biti prilijepljen) odnos svojstava prema njihovu nosiocu, nerazdvojnost, bitna pripadnost neemu; inherentan, -tna, -tno nerazdvojiv; koji je nerazdvojivo spojen s neim; prionljiv; svojstven, bitan, koji neemu pripada; isp. koherencija; inherirati, -heriram 1. nerazdvojno pripadati (nekomu, neemu), biti vrsto vezan (za neto), ovisiti, suvisiti; 2. ostajati pri neemu, ustrajati, ne poputati. inhibicija lat. (inhibere zadrati, prijeiti) zabrana, nedoputanje; smetnja; spreavanje, zapreka, obustava, zaustavljanje; koenje, zadravanje; prid. inhibitoran, -rna, -rno koji zadrava, prijei, zabranjuje, zaustavlja, obustavlja; glag. inhibirati, -hibi-ram smetati, sprijeiti, zabraniti, zaustaviti, obustaviti, ne doputati, zadrati, zadravati; isp. prohibicija. inhibit, -ita lat. (isp. inhibicija) tehn. konica, in historicis lat. u historijskom, u historiji, u povijesti (enoa).

'infula lat. (infula) 1. prvotno: povezaa, amija oko glave starorimskih sveenika i sveenica (vestalinke!) kao znak nepovredivosti; u naim prijevodima: poeonik; 2. danas: biskupska kapa, mitra (kod katolika); infulirati, -fullram dati nekome biskupsku ast, zabiskupiti. in futurum lat. ubudue. infuz, -uza lat. (isp. infuzija) oparak, tekuina dobivena prelijevanjem neke usitnjene biljke (droge) uzavrelom vodom i daljim grijanjem (5 minuta) na vodenoj pari. infuzija (akc. i infuzija) lat. (infundere ulijevati, usipati, usuti) med. ukapljivanje tekuine, npr. otopine kuhinjske soli, u krv, pod kou, u crijevo, obino radi naknade vee koliine izgubljene krvi. infuzorij, -ija (pored infuzorija, -ije) lat. (isp. infuzija) zool. naljevnjak; naljevnjaci su mikroskopski sitni jednostanini organizmi. ing. skra. za ingenieur, v. inenjer. Ingeborg germ. koju titi bog Ingvija. in genere lat. openito; uope. ingeniozan, -zna, -zno lat. (ingenium um, pamet, razboritost) duhovito smiljen, pun smisla, otrouman, dovitljiv, dosjetljiv, izu-mjelaki, pronalazaki, darovit, talentiran (sve u najviem dometu); izv. ingenioznost, -osti darovitost, otroumnost, genijalnost itd. ingerencija lat. (ingerere narinuti, nametnuti) upletanje u neto; utjecanje; utjecaj, nadzor; posredovanje, uee, sudjelovanje; ingerirati, -geriram umetati se, upletati se, nametati svoj utjecaj; isto i ingerisati, -em. ingilterski tal. (isp. Inghilterra Engleska) engleski, britanski (Nehajev). inglezi tal. (inglese) engleski; Inglitera tal. (Inghilterra) Engleska (Vojnovi). ingordo tal. (ingordo) lakomac, gramljivac, prodrljivac, halapljivac, pohlepnik (V. Desnica). ingot, 2. mn. 'ingota engl. (ingot) elini blok liven u kokilima (v.); kalup za livenje kovine. ingrata progenies lat. nezahvalna omladina (Begovi). ingrediens v. ingredijencija (Begovi). ingredijencija lat. (ingredi ui, ulaziti) sastojak, sastavni dio; primjesa, zain, dodatak; ingredijent, 2. mn. ingredijenata sastavni dio nekog sloenog spoja ili smjese; ingresija (ingressio) prodor, prodiranje; proboj, poetak, ulazak; upad, agresija (v.); prid. ingresivan, -vna, -vno i ingre-sijski, -a, -6 prodoran, probojan; ingre-sijska mora rubna mora to su nastala potapanjem obalnih dijelova kopna. Ingres v. violon d'Ingres.

inhoativa n inhoativan, -vna, -vno lat. (inchoare zapoinjati) poetni, uvodni; inhoativ ili inho-ativni glagol glagol koji pokazuje zapoinjanje radnje, npr. progovoriti, zau-tjeti; 'inhoativno-durativan glagol koji pokazuje radnju koja se malo-pomalo dogaa; ginuti, venuti. In hoc anni circulo lat. (it. In hok ani c'irkulo) U ovo doba godine (D. Ivanievi); prastara boina pjesma koja se pjeva i danas kao U se vrime godia, dakle sa starom zamjenicom se koja je znaila ovo odn. to; budui da je spomenuta zamjenica danas u veini naeg naroda potpuno zaboravljena, mnogi umjesto se pjevaju .sve to je dakako nelogino, jer kad bi se po-rojenje ditia od Divice Marije slavilo itavu (svu) godinu, ne bi bilo osobitog razloga da se ta pjesma uope pjeva. in hoc signo vinces lat. (it... hok...) u ovom e znaku pobijediti; prema legendi rijei to ih je iznad kria, koji mu se ukazao na nebu, u viziji vidio rimski car Konstantin Veliki god. 312. prije odlune bitke protiv protucara Maksencija. in honorem lat. u ast, u poast. inhuman lat. (in ne + isp. human) neovjean, tvrd, bezobziran, nehuman, okrutan, bezduan, neljudski. In hundert Jahren alles vergessen njem. (it. In hundert jaren ales fergesn) Za sto godina sve (e biti) zaboravljeno (Krlea). inicijacija lat. (initium poetak) 1. uvoenje, posveenje, upuivanje (u neke tajne); 2. kod primitivnih naroda sveanost kojom se omladina (muka i enska) proglaava za punopravne lanove plemenske zajednice (obino u 13. godini) inicijali (mn. m. roda) lat. (initium poetak) poetna slova imena i prezimena; u starinskim rukopisima i u tipografskom radu poetna slova velikog razmjera, esto orna-mentirana i obojena; inicijalan, -Ina, -Ino poetni, polazni, zaetni. inicijativa lat. (initium poetak) prvi poticaj, pobuda, podstrek; pokretanje, poduzetnost, poetni korak u nekom radu; prid. inicijativan, -vna, -vno koji daje inicijativu (npr. "inicijativni odbor) kod osnutka neke institucije i si.; poticatelj, podstreki-va; osoba, grupa osoba ili organizacija koja daje prvu pobudu za neko djelo; inicirati, -niciram zapoeti, dati prvu pobudu, pokrenuti. in illo tempore lat. u ono vrijeme; p< rijei mnogih poglavlja u Novom z (Biblija); prenes. davno, nekada; isp. vr

590

inka

in infinitum v. infinitum. Iniuriam qui facturus est, iam fecit lat Injurijam kvi fakturus est, jam fecit namjerava uiniti nepravdu, ve ju je i (samom namjerom). in integrum restitutio lat. (it. in ints restitucio) pravn. uspostava prijanjeg s injekcija (izg. in-jekcija) lat. (injicere -loiti, upustiti, umetnuti, ubaciti) 1. ubrizgavanje, utrcavanje, neke teku tijelo s pomou igle: a) supkulana kou; b) 'tntramuskularna u mii; travenozna u venu; d) "mtrakardijal u srce); 2. sama tekuina koja se uti injekt (izg. in-jekt), 2. mn. injekata -draj (tekuine) ubrizgane injekcijom: ktor (izg. in-jektor) ureaj koji poi tiskom utrcava gorivo u raketne odn onske motore; v. inektor; injicirati in-jicirati), -jiciram dati injekciju, i gati, utrcati. injunktiv (izg. in-junktiv) lat. (injungei uglaviti, spojiti, uzrokovati) u gran-, naziv za prolo glagolsko vrijeme bez menta (v.); jedan od glagolskih nai nekim starim indoevropskim jezicima mase znaenje kadto gotovo izjedna konjunktivom odn. imperativom. injurija (izg. in-jurija) lat. (in ne + 2. juri pravo, pravda) krivica, ki nepravda, oskvrnue, pogrda, oteenji ljeda. Inka (na peruanskom jeziku: gospodin, izumrla indijanska etnika grupa u ( njoj dravi Peru u Junoj Americi; tili su ih panjolski osvajai u 16. st. inkameracija lat. (in u + isp. kat 1. pripojenje crkvenom imanju; 2. ubi (npr. ispitnih taksa) u korist drave; 3 dravljenje. inkanat, -anta tal. (incanto) draba, 1 cija, nadmetanje (u cijenama); javna daja (Begovi, Vojnovi). inkantacija lat. (incantatus aranjem sveen) 1. zaklinjanje, zazivanje (obin poetku kakva pothvata), bajanje, ar arolija; 2. v. inkanat. inkantan, -a, -o (isp. inkantacija) o; zapanjen, skamenjen, ukipljen (D. Iva vi) inkantirati, inkantlram (isp. inkanat / in tacija) 1. licitirati, drabovati, izlagat

inkapela

591

inkonsekventa n

vnoj prodaji (nadmetanjem tko da vie); 2. arati, bajati, zazivati natprirodne sile. inkapela, -ada tal. (incapellare vezati) mjesto na brodu gdje se vee (inkap'elava) konopac. inkarceracija lat. (isp. karcer) 1. hapenje, utamnienje, zatvaranje, liavanje slobode, arestiranje; 2. ukljetenje organa u priroenim ili kasnije razvijenim otvorima tjelesnih upljina. inkarnacija lat. (in u + caro, 2. carnis meso) 1. utjelovljenje, ovaploenje, olienje; ostvarenje, opredmeenje, popredmeenje; 2. pojava boanstva u ljudskom liku (heroji, faraoni i drugi neki vladari jo i danas koji se smatraju sinovima neba); inkarnirati, -karniram utjeloviti, ovaplotiti, uputiti; inkarnat, -ata u slikarstvu boja ljudske puti, odnos crvene i bijele boje. inkartavati, -kartavam tal. (incartare) bukati,

malterisati (Korula), inkaso, inkasa, mn. inkasi, 2. inkasa tal. (incasso primitak novca, naplata u gotovu) ubiranje novaca na temelju mjenice ili nekog drugog dokumenta po nalogu vjerovnika; dokument koji podlijee plaanju na rok, prezentira duniku obino banka; inkasirati, -kasiram ubrati, utjerati novac; predlagati raun na plate i ubirati novac; inkasator blagajnik koji se bavi primanjem i izdavanjem novaca i vrednota, ponajvie izvan ustanove; ubira, utjeriva, naplaiva; isto i inkasant, 2. mn. inkasana-ta; en. inkasatorka; inkasantkinja (akc. i inkasantkinja). inkaustika, 3. -ci lat.-gr. (in u + kaustos zapaljen, opaljen) slikanje u vosku; v. enkaustika. inklinacija lat. (inclinare nagibati, nagnuti) 1. naginjanje, sklonost; 2. u magnetizmu naklon, nagib; kut nagiba magnetske igle; otklon njezin od pravca Sjever Jug;

3. prenes. pad, slabljenje, srozavanje; prid. inklinacioni, -a, -6; inklinirati, -kliniram naginjati; biti sklon (npr. na neku bolest); istu i inklinovati, -ujem; inklinometar, -tra sprava za mjerenje nagiba magnetske igle; u avijaciji sprava za mjerenje nagiba kod uzleta. inkludirati, -kludiram lat. (isp. inkluzija) ukljuiti, ukljuivati, obuhvaati, sadravati; podrazumijevati. inkluzija lat. (inclusio) 1. zatvaranje, zatvor, zagrada; 2. ukljuivanje, sadravanje, obuhvaanje, podrazumijevanje; 3. primjesa, sastojak, sastojina, sastavina; 4. zaokrue-nost, zaobljenost; inkluzivno (isp. inclusive) ukljuivi, ukljuivo; obuhvaajui, sadravajui, podrazumijevajui. inkognito lat. (incognitus nepoznat) 1. tajno, skriveno, kriom, kriomice, pod drugim imenom, ne odavajui svoga imena i linosti; 2. ovjek koji se krije pod tuim imenom, elei da ostane nepoznat. inkohativan, v. inhoativan. inkoherentan, -tna, -tno lat. (in ne + isp. kohezija) nepovezan, bez veze, bezvezan, nesuvisao, labav, zbunjen, smeten, nedosljedan, nespojiv, protuslovan, proturjean. inkolat, -ata lat. (incola stanovnik) podan-stvo, dravljanstvo, pripadnitvo. inkomenzurabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + con s, sa + mensura mjerenje, mjera) koji se ne moe mjeriti zajednikom mjerom; koji se ne moe usporediti s drugim im; neprimjerljiv; nespojiv. 592

inkomodacija lat. (incomodus nezgodan, neprilian) pravljenje smetnja, uznemira-vanje, kvarenje udobnosti, dosaivanje; isp. deranman; inkomodirati, -modiram smetati nekoga, biti nekom na smetnju, na teret, pokvariti nekom udobnost, dosaivati. inkomparabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + comparare usporediti) 1. neusporediv, jedinstven, kome nema para; 2. gram. koji se ne moe stupnjevati, koji ne moe imati komparativa (o pridjevima, npr. gol, slijep, mrtav). inkompatibilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + con s, sa + patibilis podnoljiv, osjetljiv) nespojiv, nezdruiv, koji ne spada zajedno s neim drugim, nepristao, nesu-glasan, nepomirljiv, nesnoljiv, nesloiv; inkompatibilnost, -osti nespojivost, nezdru-ivost, nepristalost, nesuglasnost, nepomirljivost, nesnoljivost, nesloivost; isto i in-kompatibilitet, -eta (Krlea). inkompetencija lat. (in ne + isp. kompetencija) nenadlenost, nepozvanost; nevaljanost, nedovoljnost, nesposobnost; inkompetentan, -tna, -tno nenadlean, neovlaten, nesluben; neupuen, nemjerodavan, neospo-sobljen. inkongruentan, -tna, -tno lat. (in ne + isp. kongruencija) neskladan, nepodudaran, nesuglasan. in konkreto v. in concreto. inkonsekventan v. inkonzekventan.

inkontinencija

ink

inkontinencija lat. (in ne + continere zadrati) med. nesuzdrljivost, nemogunost da se bolesnik uzdri od izraavanja stanovitih afekata (npr. od nepotrebnog plaa) ili da zadri u sebi mokrau, izmetine: inkontinentan, -tna, -tno nesuzdrljiv. nesposoban da zadri (npr. izmetine. mokrau u sebi); inkontinentnost, -osti nesuzdrljivost (isp. enureza). in kontinuo v. in continuo. inkontrati, -am tal. (incontrare) sresti, susresti, namjeriti se, naii na koga (Nar.). in kontumacijam v. in contumaciam. inkonvenijencija lat. (inconvenientia) nesugla-snost. neslinost, nepodudarnost, nesporazum; neprikladnost, neudobnost. inkonzekventan, -tna, -tno lat. (in ne + isp. konzekventan) nedosljedan, protuslovan, nesuvisao, besmislen, nepromiljen; inkonzekventnost, -osti nedosljednost; protuslovlje, proturjeje, nesuvislost, besmislenost, nej>romiljenost; isto i inkonzekven-cija (Mil. Srepel). inkonjati, -am tal. (isp. coniare kovati) prikovati, zakovati; uvrstiti, privrstiti. inkoordinacija lat. (in ne + isp. koordinacija) nesuglasnost, neusklaenost. inkorektan, -ktna, -ktno lat. (in ne + isp. korektan) nepravilan, pogrean, kriv, neispravan, netoan; neuljudan, nepristojan; neuredan. inkorporacija lat. (in u + corpus, 2. cor-poris tijelo) 1. ukljuenje u svoj sastav; ujedinjenje: pripojenje, spajanje; 2. pravn. mehaniko svoenje pojedinih prije izdanih zakonodavnih akata u jednu cjelinu; isp. kodifikacija; inkorporirati, -porlram utjeloviti, ujediniti, pripojiti, spojiti, povezati, ukljuiti, zdruiti, pripojiti; prikljuiti neto nekom tijelu kao njegov sastavni dio; isto i inkorporisati, -em. inkrement, 2. mn. inkremenata lat. (inerescere rasti, narasti) prirast, porast: priplod: podmladak; umnoavanje, utrak, dobitak, napredak, napredovanje. inkreti (mn. m. roda) lat. (in u, unutra + crescere rasti) proizvodi lijezda s unutarnjim izluivanjem. inkriminacija lat. (in u + crimen tuba) optuba, okrivljenje, spoitavanje; inkriminirati, -miniram

upisati nekome u krivnju; optuiti nekoga; isto i inkriminisati, -em. inkrust (isp. inkrustacija) ukras utisnut u drvo. kost ili kamen (Begovi). inkrustacija lat. (in u + erusta ljuska) 1. ukras od sedefa, metala utisnut u drvo, kost ili kamen, i neispi nad povrinom ukraenog predmeta intarzija; 2. okoravanje, oblaganje ki dobivanje kore; inkrustat, -ata prc inkrustacije, npr. fosil (v.) prevuen 1 nom ili vapnenom oblogom; inkrus -krustiram umetati (ukras), ob (ukrasima); isto i inkrustovati, -ujem. inkub, 2. mn. inkiiba tal. (ineubo) mora, misao; briga; zloduh, demon koji ] pukom vjerovanju spolno opi s us osobama; teka nona vizija, prikaza u snu (Tresi Pavii); isp. sukub. inkubacija to. (ineubare leati na em emu) 1. umjetno leenje pilia u batoru; 2. med. vremenski razmak o menta zaraenja do pojave prvih sim bolesti; inkubaciona perioda 1. \ potrebno za razvitak zametka u jajeti med. isto to i inkubacija 2; inkubatoi sprava za umjetno (bez kvoke) leenje lenica; 2. aparat s odreenom temj rom za njegovanje nedonoadi i novoroenadi, za uvanje bakterijsk tura na odreenoj temperaturi i si. inkulpacija lat. (in u + culpa optuba, upisivanje u grijeh; inkulp ^okrivljenik, optuenik; inkiilpant, inkulpanata tuitelj. inkunabule (mn. i. roda) lat. (incunat pelene; kolijevka; zaetak) prvotisci; tampane u prvo vrijeme tamparst god. 1500). inkurabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne kura') neizljeiv. inkvadrirati, -kvadrlram (isp. kvadar) 1. riti; uramiti; 2. prenes. ograniivat tavati. in kvarto lat. (quattour - etiri, qua etvrti) format izdanja (knjige, aso etvrtini tamparskog arka; isp. in i inkvilin, -ina, 5. 'inkviline lat. (inquili stanar, zakupnik stana, najmoprir doljak; nametnik; 3. u feudalnom osoba koja je primila obvezu da o tue imanje, tzv. ovinjak.

inkvirirati, -kvinram lat. (inquirere iti) ispitivati, istraivati, propitkiv; gati; podvrgavati inkviziciji; inkvizic inquisitio traenje, istraga) 1 stoljeu

stvoreni istrani i kazneni katolike crkve za borbu protiv n protiv osoba neprijateljskih i neugoi

in labore requies

593

lnopes non copia fecit

crkvi; inkvizicija je bila rasprostranjena u zapadnoj Evropi, osobito u romanskim zemljama, i djelovala je putem tajne pijunae, zvjerskih muenja itd.; ukinuta je istom u 19. st.; 2 . prenes. muenje, surovost, okrutnost, sadistiko vrijeanje, strog postupak; zlostavljanje; inkvizlt, -ita optuenik odn. osuenik inkvizicije; inkvizitor 1. lan suda inkvizicije; 2. prenes. okrutan ovjek, muitelj, strog sudac, in labore requies lat. (it. rekvijes) u radu je smirenje (moto Kranjevieve pjesme Misao svijeta). inlandajs njem. (Inland tuzemstvo + Eis led) debeli ledeni pokriva polarnih podruja, diluvijalni uzemni led (Samalovi). inlej engl. (inlay umetak) vrsta zubarske plombe. inlet njem. (Inlett) gusta pamuna tkanina za strunjae i jastuke; isp. angin. in loco lat. (it. loko) na mjestu, in magnis et voluisse sat est lat. u velikim je stvarima dovoljno i htjeti, in margine (akc. in margine) lat. (margo, 2. marginis kraj, rub) na rubu, uz tekst (isp. marginalije), in medias res lat. (akc. in medijas r'es) doslovno u sredinu stvari, a znai: odmah na stvar, bez zaobilaenja, izravno, neposredno, bez okolianja. in medio virtus lat. u sredini (je) vrlina, tj. udaljena je od obje krajnosti, to e rei: srednji put je najbolji. in melius lat. (akc. in melius) na bolje, na korist; prot. in peius. in memoriam lat. (akc. in memorijam) na spomen, u spomen, za sjeanje. in merito lat. u biti, u sutini. in meritum lat. u bit, u sutinu (stvari zalaziti). in mora lat. (akc. in mora) u zaostatku, u zatezanju (v. periculum in mora). in multiplicatione lat. (it. multiplikacione) pomnoeno, u veoj mjeri (alski). in nuindo non datur casus, fatum, hiatus, saltus lat. (it... kazus...) u svijetu nema sluaja, sudbine, praznina, skokova; isp. natura non facit saltus. in musicis et artibus lat. u glazbi i u umjetnostima (Krlea). in natura lat. (akc. in natura) u naravi, zbiljski, iv. in nomine lat. u ime. in nuce lat. (akc. in nuce; nux, 2. nucis orah, jezgra) u biti, u sri, u sutini, u osnovi; kratko, zbito.

in obs skra. za lat. in observatione, tj. u promatranju, to znai da nekoj bolesti dijagnoza jo nije postavljena. in obscuro lat. (it. in opskuro) u tami, u mraku, potajno, skriveno, u tiini. inocencija lat. (in ne + nocere koditi) nedunost, nekrivnja, nesebinost, nekodljivost; bezazlenost, potenje. Inocencije lat. nevini, bezgreni; isto i Inocent. in octava lat. (it. in oktava) u osmini, tj. u tjednu nakon dana kada je neto trebalo biti izvreno; isto i in octavis (alski). inoficijelan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. oficijelan) nesluben, nezvanian, neoficije-lan. inogeneza (akc. i -geneza) v. inoza. inok, 5. inoe, mn. inoci, 2. In5ka crkv.-slav. samac, pojedinac, pa u daljem razvitku znaenja: redovnik, monah, kaluer; en. ino-kinja; inokosan, -sna, -sno pojedinaan, samaki, osamljen, koji ivi izvan kolektiva, samostalan; inokosnik samotnik, osamlje-nik, samac; indkosndst, -osti samatvo, osamljenost. privatna produktivnost, nepripadnost nekom kolektivu. inokorespondent (isp. nae inozemstvo ; tat. korespondent) inovnik, znalac svjetskih jezika, koji u nekom poduzeu ili ustanovi vodi dopisivanje s muterijama u inozemstvu na nekom od dogovorenih jezika. inoksidacija lat. zatiivanje povrine eljeznih predmeta od ranja stvaranjem sloja oksida. in oktavo lat. (octo osam, octavus osmi) format izdanja (knjige, asopisa) u veliini osmine tamparskog arka; isp. in kvarto. inokulacija lat. (in u + oculus oko; pupoljak na bilju) cijepljenje, kalemljenje; oenje; isp. vakcinacija; inokulirati, -kiili-ram cijepiti, kalemiti. oiti; isto i inoku-lisati, -em; inokulator tko cijepi, ka-lemar. inoliferant (isp. nae inozemstvo / v. liferant) izvoznik, osoba koja se bavi otpremanjem trgovake robe u strane zemlje, izvoznik, eksporter. in omnem eventum lat. za svaki sluaj, in omnibus aliquid, in toto nihil lat. (it... alikvid...) od svaega poneto, u cjelini nita (tj. povrno). Inona lat. (Ino, gen. Inonis) v. Ina. inoperabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. operacija) meci. koji se ne moe operirati, lnopes nos copia fecit lat. (it... kopija...) Obilje nas jc uinilo siromanima (kod nas: 594

inopija U dobru je lako biti dobar, na muci se poznaju junaci). inopija lat. (in ne + opes obilje, bogatstvo) oskudica, nestaica, neimatina, sirotinja, bijeda, nedostatak, nevolja. in optima forma lat. na najbolji nain, u najljepem obliku. in originali lat. (akc. in originali) u originalu, izvorno. inorija v. nurija. ino mad. (inas) sluga, lakaj. inovacija lat. (in u + novus nov) novotarija, prinova, obnova, promjena; inovirati, -noviram uvoditi novost, prinoviti, obnoviti, promijeniti; inovator pronalaza, izumitelj; isp. novator. inoza gr. (is, 2. inos ila) med. stvaranje vlaknastoga tkiva. inozit, -ita gr. (isp. inoza) med. eer u miiima, u biljkama.

in

inozurija gr. (isp. inoza + isp. urin) nakupljanje inozita u mokrai, npr. kod eerne bolesti; isto i inoziturija. in pace lat. (akc. in pace) u miru; requiescat in pace (it. rekvijeskat...) poivao u miru. in parenthesi lat.-gr. (it. in parentezi) u zagradi, uzgred reeno. in partibus infidelium lat. (akc. in partibus infidelijum) u krajevima nevjernika (takva se titula obino davala biskupima bez biskupije, kao da je toboe imaju u ne-kranskim zemljama). in peius lat. (it. in pejus) na gore. na tetu; prot. in melius; upotrebljava se naroito u pravu u smislu da se u povodu albe samog optuenika presuda ne moe preinaiti na njegovu tetu.

in perpetuam rei memoriam tat. u vjenu uspomenu, na trajan spomen. in perpetuum lat. zauvijek, zasvagda, vjeno. in persona lat. (akc. in persona) osobno, lino, glavom. in philologicis lat. (it. in filologicis) u filolokom, u filologiji, u gramatici (enoa). in plena publica forma lat. (it... publika) u punoj paradi, tj. odjeven za najveu sveanost (alski). in pleno l a t . u punom broju, u plenumu ( v . J . in poeticis l a t . u poeziji, u pjesnitvu, u knjievnosti (enoa). in politicis lat. u politici, u politikim stvarima. in praxi lat. (u. in praksi) u zbilji, u stvari, u stvarnosti. in prima linea lai. u prvom redu. prije svega. (po)najprije. in privativum lat. in, koje liava, in; v. in. in publico politicis lat. (it... publike javnom politikom mjestu, u politici nosti, u politikim pitanjima (enoa; in puneto lat. (it. in piinkto) to se ti pogledu..., s obzirom na... in puneto puneti lat. (it. in piinkto pi toki toke, usred srijede, tono, na u cilj. in quarto v. in kvarto. In rebus adversis meliora sperare n lat. (it... adv'erzis...) U nesrei ni ravi da se ponada u bolja vremena, in regula lat. (akc. in regula) u pra\ dovito. INR1 natpis odozgo na raspelu l tolika (skra. za lat. lesus Nasare: Judaeorum Isus Nazareanin kral ski).
in sedecimo

INS skra. za engl. Internationa Service (Meunarodna novinska jedna od amerikih novinskih ageni niva poznati novinski magnat VVillia dolph Hearst). insaf, -ata tur. (insaf) savjest; dua; nost; insafli savjestan, duevan, < obazriv, milosrdan; insafsuz nik, besavjesnik, nemilosrdan, bez ovjek. insaldo tal. (in saldo) jo u dugu, u za s plaanjem; isp. saldo, in salvo lat. u sigurnosti, insan, -ana, 5. 'insane tur. (insan) osoba, ljudsko bie, eljade; insanijet stvo, ovjetvo, ovjenost, insanitet, -eta lat. (in... ne + sanus nezdravost, bolest; insanilv engl. (i niti) bolest uma, ludilo, ludost, be mahnitost (isp. moral insanitv). in sano sensu lat. (il... sensu) pri zi razumu. ins Blaue njem. u plavetnilo, u nep u neizvjesnost (putovati). inscenacija lat.-gr. (in u + isp. 1. kulise i oprema kazalinih komad sko uoblienje, pozorniki dekor; so fija; 2. pojedini prizor u dramskon 3. prerada nekog proznog djela za i na pozornici, ekranizacija, drama 4. reiserovo ostvarenje kazalinog < sceni, na pozornici; inscenator v . sci (Begovi); inscenirati, -sceniram initi inscenaciju; 2. preraditi li djelo za postavljanje na pozorn

595

inspektoskop

prenes. izvesti, predstaviti neto sa svrhom da se netko zavede u zabludu (npr. inscenirati napadaj, svau i si.); 4. fingirati, simulirati, pretvarati se (obino s negativnim ciljem). in sedecimo lat. u esnaestini (tampanog arka); isp. sedec; v. / in kvarto, in oktavo. insekt, 2. mn. insekata lat. (insecare rezati, zarezati) kukac, zareznik, kornja, buba; insektarij, -ija [pored insektarijum) vrsta terarija (v.) u kome se uvaju, njeguju i promatraju kukci; insekticid, -ida (lat. occidere ubiti) sredstvo za unitavanje kukaca, gamadi; prid. insekticidni; isto i insek-tifuga (isp. lat. fuga bijeg). insektivori (mn. m. r.) lat. (isp. insekt + vo-rare derati) ivotinje (i biljke) koje se hrane kukcima, kukcojedi, kukcoderi, bu-bojedi, buboderi. insektologija lat.-gr. (isp. insekt -I- logos rije, govor) nauka o kukcima; isp. entomologija. insektuozan, -zna, -zno (isp. insekt) nalik na kukca, kukcolik. inseminacija lat. (in u -I- semen, 2. seminis) oplodnja, osjemenjenje; isp. entelegeneza. inserat, -ata lat. (inserere staviti, metnuti) anonsa; plaeni oglas u novinama; inseri-rati, -seriram oglasiti u novinama, anon-sirati, uvrstiti u novine. insert, 2. mn. inserata (isp. inserat) kratka biljeka u novinama, letimina informacija na radiju, na televiziji, epizodni umetak u filmu i si., uope: kratkotrajno ukljuenje u izvedbu nekog programa; filmski insert snimljeni materijal ukomponiran u TV-izvedbu, u program, u predavanje itd. insignije (mn. . roda) lat. (insignis obiljeen) znamenja; znak vlasti, npr. kod vladara kruna, ezlo, grb, stijeg, jabuka, kod sveuilinog rektora zlatan lanac i ezlo; isp. regalije. in silvam ligna ferre lat. u umu nositi drva, tj. raditi uzaludan posao. insinuacija lat. (insinuare ucijepiti, usaditi) podvala, podmetanje; klevetnika izmiljotina kojoj je svrha da nekoga okrivi, da mu neto podmetne, podvali; zlobna aluzija; prid. insinuantan, -tna, -tno

zloban, spreman na podvalu, eljan da (nekome neto) podmetne, klevetniki aluzivan; insinuirati, -nuiram podmetnuti nekom neku namjeru; podvaliti; navesti na neku misao. insistirati / inzistirati (v.). in situ (akc. in situ) lat. (in u + situs poloaj) u (prvotnom) poloaju, na (iskonskom) mjestu, inskripcija lat. (inscribere upisati) upis; natpis; naslov; posveta; inskribirati, -skribi-ram upisati (osobito studente na visoke kole). insolacija lat. (in... u, na + sol sunce) 1. izlaganje tijela sunanim zrakama, sunanje, osunavanje: 2. bolest sunanica; toplinski udar; 3. koliina energije to je prima Zemlja sa sunanim zrakama. insolencija lat. (insolescere uzoholiti se) bezobraznost, drskost, preuzetnost; prkos, obijest, nadutost, bahatost, prekomjernost; pretjeranost, precjenjivanje samoga sebe; grdnja, pogrda; insolentan, -tna, -tno bezobrazan, drzak, preuzetan, prkosan, obije-stan, nadut, bahat, pretjeran. in solidum lat. solidarno (v.), jedan za sve, svi za jednoga. insolvencija lat. (in ne + solvere rijeiti se duga, platiti) nesposobnost plaanja; obustava udovoljavanja novanim obvezama; insolventan, -tna, -tno nesposoban da plati; koji je obustavio plaanje; insolven-tnost, -osti isto to i insolvencija. insomma tal. (it. insoma) ukratko, jednom rijeju (Vojnovi). insomnija lat. (in ne + somnus san) nesanica, besanica; isp. agripnija, ahipnija. in spe lat. (akc. in spe) u nadi, u izgledu, budui. in specie lat. (akc. in specije) 1. naroito, pojedinano, posebice, posebno, specijalno; 2. u gotovu novcu. inspekcija lat. (inspectio, isp. inspicirati) 1. nadzor, pregled, kontrola, nadgledavanje pravila to su ih propisale razliite ustanove, poduzea itd.; 2. organi nadzora; javna nadzorna sluba; inspektor nadzornik, nadzi-ratelj, nadglednik; slubena osoba koja vri nadzor nad izvrenjem propisanih pravila;

prid. inspektorov; inspektorski; en. inspektorica /' inspektorka (-orka); inspektorat, -ata 1. poloaj inspektora, nadzornitvo, nad-glednitvo; 2. ured inspektora odn. inspekcije. inspektoskop lat.-gr. (isp. inspekcija + skopeo

gledam) u USA aparat za otkrivanje carinskih prevara; posebnim se postupkom projicira na filmsko platno lik pretraivane osobe, pri emu se ocrtavaju i eventualni u samim upljinama tijela skriveni predmeti.

insperzija insperzija lat. (inspergere pokropiti) kro-pljenje, prskanje, trcanje, posipanje. inspicijent, 2. mn. inspicijenata lat. (isp. inspi-cirati) ovjek koji vri nadzor, naroito: suradnik u kazalitu i si. (npr. radio, televizija, film) koji nabavlja stvari potrebne za predstavu ili pokus, upravlja statistima, daje znak glumcima kad treba da iziu na scenu, i uope vodi i nadzire sve poslove iza pozornice; voditelj predstave, pomonik reisera. inspicirati, -spiclram lat. (inspicere gledati na to) nadgledati, nadzirati, kontrolirati; vriti posao inspicijenta (v.) odn. inspektora ( v . J . inspiracija lat. (inspirare puhati u to ili na to) 1. udah, udisanje odn. uvlaenje zraka; 2. nadahnue, osobito umjetniko; moment kad je umjetnik naroito sposoban za stvaranje; pjesniki zanos; zanesenost; 3. stvaralaka zamisao, ideja; prid. inspiracini, -a, -6 / inspirativan, -vna, -vno nadahnjivaki, poticajan, zanoljiv; inspirirati, -spiriram potaknuti, tajno nagovarati, utjecati na nekoga da neto uini, uplivati, odueviti, nadahnuti; zanijeti, proeti eljom za umjetnikim stvaralatvom, ospodobiti za umjetniko izraavanje; isto i inspirisati, -em; inspirator ovjek koji nagovara na neto, poticatelj, podstreka, nadahnjiva, duhovni zaetnik. instalacija lat. (installare postaviti) 1. ureaji i naprave nekog poduzea ili pogona, a takoer i kua, stanova i si. (elektrine instalacije, plinske, vodovodne itd.); 2. postavljanje, uvoenje takvih i slinih ureaja i si.; 3. uvoenje u neku dunost; ustolienje (nekada instalacija bana); prid. instalacijski / InstalacionI, -a, -5; instalirati, -stali rani 1. postaviti, uvesti ureaj; 2. ustoliiti, uvesti u dunost; isto i instalisati, -em; instalater, -era (franc. installateur) uvoditelj; radnik koji vri poslove oko raznih instalacija; instalator (lat.) vrilac instalacije, 3, tj. slubena osoba viega ranga koja uvodi u dunost novoga dostojanstvenika. instanca, 2. mn. instanca lat. (instare stajati na emu ili nad ime) 1. svaki od uzastopnih stupnjeva, karika, u sistemu organa, podinjenih jednih drugima, ponajvie organa dravne uprave (sudova, administracije), a takoer i partijskih i profesionalnih organa; 2. molba, traenje, zahtjev; isto i instancija. instant engl. as, trenutak, tren ok nost, brzina; u najnovije vrijeme i prehrambene proizvode koji su

596

tak eni da njihovo privoenje svrsi, pravi za potronju, traje to god je krae vrijeme, as-dva. instantaneja franc. (instantane; isp. 1. trenutnost, asovitost, brzina, momentanost; 2. fotografska slika zinu); isp. nelfotografija, momenta (Tin). in statu nascendi lat. (akc. in statu n u stanju poroda, tj. u nastajanji. etku, u zametku, in statu quo ante lat. (it... kvo...) njem stanju, bez promjene; isp. stat instauracija lat. ustanovljenje, osnutal instaurirati, -stauriram. instilacija lat. (instillatio) utakanje teku po kap, ukapavanje, ukapljivanje: stilacija. instinkt, 2. mn. instinkata lat. (insting poticati, podbadati) 1. biol. nagon uroena sposobnost, svojstvena svi viduima neke grupe ivotinja, da \ latnosti korisne za te individue s za njihovo potomstvo; 2. djelovanje, i iz nesvjesne pobude, bez razmiljat no bez svijesti o uzroku i cilju pi i o nainu ostvarenja; 3. prenes. prei slutnja; instinktivan, -vna, -vno 1 ski; 2. nesvjestan, nehotian, u instinktom. instinktizam, -zma (isp. instinkt) umji literarna struja koja se oituje temi svojih tvorevina na golom instinktu. instit tal. (instito) v. instinkt (Tresi I institak v. istintak. institucija lat. (instituere staviti, o 1. ustanova, zavod; udruenje; zak uredba, zakon, statut; ureenje; 3. i utemeljenje; uvoenje, postavljenje stitiicije dio Corpus juri civilis, z. koji je sainjen u 6. st. nae ere bizantskog cara Justinijana, a u n sakupljeno itavo rimsko robo\ i pravo klasine pravne ere starog R i sniji uzor za stvaranje buroaskog [ sistema; prid. Institucionalan, -Ina, koji se odnosi na drutvene instituc vni; institut, -uta 1. zavod, osot gojni ili znanstveni; 2. uredba; pri, tutski; institutka djevoje koje se n obrazovanju u nekom odgojnom

instradacija

597

in suspenso

(alski); prenes. naivno, neiskusno, skromno, dobro odgojeno djevoje. instradacija tal. (isp. instradirati) vojn. grafiki prikaz kretanja vojske po prometnicama. instradirati, -stradlram tal. (instradare) uputiti, upuivati, pokazati put, uvesti, uvoditi (isp. strada). instruirati v. instrukcija. instrukcija lat. (instruere graditi, urediti; snabdjeti, osobito znanjem) 1. poduavanje, obuka, poduka; 2. uputa, pouka, nalog, propis; rukovodee potrebne upute; skup pravila za izvrenje nekog posla; instruktivan, -vna, -vno pouan; koji sadri instrukcije 2; instruirati, -struiram 1. poduavati; davati satove, drati kondicije; 2. upuivati, davati naputke u pogledu izvedbe nekog posla ili u pogledu ispunjenja neke obaveze; 3. pravn. urediti, sastaviti (spis); isto i instruisati, -em; instruktaa isto to i instrukcija, instruiranje, tj. pouavanje, nastava,

obuka, davanje naputaka, upuivanje i si,; instruktor poduavatelj, kuni uitelj; upuiva; savjetnik; isp. infor-mator; prid. instruktorov; instruktorskl; en. instruktorica / instruktorka (-orka). instrument, 2. mn. instrumenata lat. (instru-mentum sprava, pomagalo) 1. orue za rad (npr. bravarski, lijeniki itd. instrumenti), sprava, alat, sredstvo; 2. muziki instrumenti glazbala: klavir, klarineta, oboa itd.; 3. pravn. isprava, dokument; sredstvo, v. instrumenti. instrumentacija lat. (isp. instrument 2) 1. izgraivanje muzikog sloga sa vie muzikih instrumenata; udeavanje klavirske ili kakve druge kompozicije za druge instrumente; orkestracija; 2. nauka o opsegu, karakteru i tehnikim osobinama pojedinih glazbala; 3. upotreba, primjena instrumenata uope; instrumentirati, -mentiram (iz)vriti instrumentaciju; tj. prirediti muziko djelo (vlastito ili

tude) za izvedbu na vie instrumenata, za orkestar (orkestrirati); isto i in-strumentovati, -ujem. instrumental lat. (isp. instrument) gram. 7. pade (negdje i 6.) koji dolazi na pitanje 5 kim ili im?; izrie (uglavnom) sredstvo (bez prijedloga): kopam motikom; nain (bez prijedloga): i za nocu obredom djevojku (I. Maurani); drutvo (s prijedlogom): eem sa sestrom, s prijateljem; vrijeme (bez prijedloga): ne radimo subotom; mjesto (bez prijedloga): eem Zagrebom itd.; neki su ga stariji gramatiari nazivali orudnik, sredstvenik; kad oznauje drutvo, ima i pod-naziv socijativ (kod starijih [kajkavskih] gramatiara pajdanik); prid. instrumenta-lan, -Ina, -Ino 1. koji se tie instrumentala, npr. instrumentalni nastavci; 2. koji se tie instrumenata, glazbala, npr. instrumentalna muzika muzika koja se izvodi na muzikim instrumentima (za razliku od vokalne muzike pjevanja). instrumentalist(a) (isp. instrument 2) glazbenik koji svira na nekom instrumentu (za razliku od vokalista pjevaa). instrumentarij, -ija (pored, instrumentarijum) lat. (isp. instrument) svi instrumenti koji se upotrebljavaju kod nekog posla; instru-mentar, -ara osoba koja pomae lijeniku kod operacije dodavanjem i pripremanjem instrumenata; en. instrumentarka. instrumentator muziar koji vri instrumentaciju ( v . ) nekog djela (ukoliko to ne uradi sam autor).

instrumenti (lat. mn. instrumenta) muila, strojevi za muenje pri nekadanjim (inkvi-zicijskim) istragama. instrumentirati v. instrumentacija. insubordinacija lat. (in ne + isp. subordinacija) nepokornost, neposluh, krenje discipline; otkazivanje poslunosti pretpostavljenome. insuficijencija lat. (in ne + sufficere do-stajati, dotjecati) nedostatak, slabost, ne-dovoljnost, nepotpunost, oskudnost; nesposobnost; nevaljanost; insuficijentan, -tna, -tno nedovoljan, nepotpun, oskudan, slab, pun nedostataka; insuficijentnost, -osti isto to i insuficijencija (Krlea). insiilin / inzulin (v.). insult / inzult I v . ) . in summa lat. (it. in suma) u svemu; sve skupa, sveukupno; jednom rijeju (isp. in-somma). in summo gradu lat. u najviem stupnju, u najveoj mjeri. in superlativo lat. u najviem stupnju. insurekcija lat. (insurgere dii se, ustati) dizanje na oruje, buna, oruani ustanak; insiirgent, 2. mn. insurgenata pobunjenik, ustanik, sudionik ustanka, buntovnik. insurgencija v. insurekcija; insurgentia per ca-pita (/7, insurgencija per kapita) pojedinani ustanak, poziv pojedinaca pod oruje, za razliku od opeg ustanka (Nehajev). in suspenso lat. (it. in suspenzo) lebdei, visei, nerijeeno; odgoeno (isp. suspenzija).

inalah

598 inalah tur. (inaallah, inallah) da bi bog dao!, nadajmo se! instalacija v. instalacija, institucija v. institucija. intabulacija lat. (in u + tabula ploa) unos, uknjiba u zemljinim knjigama (uknji-ba prava vlasnitva, zaloga za dug, uivanja slunosti i si.); prot. ekstabulacija; inta-bulirati, -bullram provesti intabulaciju; uknjiiti u zemljinim knjigama pravo vlasnitva, zaloga i si.; ubatiniti; isto i intabuli-sati, -em. intaiti, -Im tur. (intak) govoriti, zapitkivati, istraivati pitanjima; intaiti se inatiti se. intaktan, -ktna, -ktno lat. (intactus) nedirnut, netaknut, neoteen, nepovrijeen, neranjen, sav, cio, itav; ist, nevin, besprijekoran, bezgrean. intaljo, intalja, mn. intalji, 2. intalja tal. (in-taglio rezbarija, utor) dragi ili polu-dragi kamen s urezanim ukrasom; slui kao peat. intanto tal. meutim (Vojnovi). intarzija tal. (intarsio umetanje, ulaganje) ukraivanje drvenih predmeta ulaganjem raznobojnih uzoraka od drugog drva, metala, slonove kosti itd.; drveni mozaik ( v . ) ; isp. inkrustacija. integracija lat. (integer netaknut; sav, itav) spajanje nekih dijelova u cjelinu; povezivanje, ujedinjivanje; kod nas u najnovije vrijeme: ujedinjivanje vie manjih poduzea u jedno veliko; okrupnjavanje; isp. integrirati. integral, -ala (isp. integracija) mat. 1. veliina koja se dobiva u rezultatu operacije protivne operaciji nalaenja diferencijala ( v . J ; 2. sveukupnost, cjelovitost, sveobuhvatnost. integralac, -alca, 2. mn. -tegralaca v. integralni Jugoslaven (pod integralan). integralan, -Ina, -Ino lat. (isp. integracija) sastavni, osnovni, potpun, cjelokupan, cjelovit; vrsto povezan, neodvojiv, neodjeljiv; integralni raun dio vie matematike koji se bavi izraunavanjem integrala i prouavanjem njihovih svojstava; integralni Jugoslaven u staroj Jugoslaviji izraz za oznaku ovjeka koji osim jugoslavenske (tzv. dravotvorne) nacije nije priznavao nikakve druge narodnosti (ni hrvatske, ni srpske, ni slovenske, ni makedonske).

inte integralnost, -osti (isp. integralan) potpunost, cjelokupnost, sveobuhvatnost, jedinstvenost, vrsta povezanost, nepovredivost, neodvojivost, neodjeljivost; v. i integritet. integrator vrsta raunala za integ integrirati, -tegriram lat. (integrare) 1 puniti; odrati u potpunosti; 2. mai jati beskonano male veliine unut novitih granica; integrirajui bit stavni; potreban za potpunost. integritet, -eta lat. (integritas) cjeloki cjelovitost, itavost, potpunost, nedje nepovredivost, neozlijeenost, bespi nost; potenje, estitost, neporone povrijeenost, istoa due. integument, 2. mn. integumenata lat. gumentum pokrivalo) 1. jajna na izraz: tjena, tjenica; 2. koa ( ili ivotinjska); 3. u botanici: ovoj o dinjeg stanija u sjemenom zametku intelek(a)t, -kta, 2. mn. intelekata lat. lectus) um, razum, mo shvaanja mijevanje, poimanje, svijest; misaone lake sposobnosti ovjeka; intelek -Ina, -Ino duevni, duhovni, ra umni, koji se odnosi na intelekt; ini alac, -lca, 5. "intelektualce, 2. mn. int alaca 1. umni radnik; osoba sa s-\ fakultetom odn. visokom ili viom 2. ovjek koji misli vlastitim mo en. intelektualka; intelektualizacijs proimanje nekog suvie eterinog nikog djela razumskim elementima va-nje emocija na razumnu mjeru, mljenje; 2. proimanje zemaljskih nata misaonim kvalitetama, izdizanje vie sfere; glag. intelektualizirati, -1 isto i: intelektualizovati, -ujem, inte lisati, -em; intelektualizam, -zma teoriji spoznaje uenje prema kojem i znaje dolazimo intelektom, razumori osjetilima; intelektualizam u psihologi svoenje svih psihikih fenomena n lektualne. inteligencija lat. (intelligere raz umom shvaati, razumijevati) 1. n; radnike

kod kojih prevladava um nad fizikim (inenjeri, lijenici, slubenici dravnog aparata); bolja (Ante Petravi); historijski je inteli nastala uslijed odvajanja umnoga r fizikog; 2. u dnevnom govoru: spo; snalaenja u novim prilikama, spos rjeavanja

problema i iznalaenja prilagoenih reakcija; pronicavost, ljivost, razumijevanje, razboritost; o nost, bistrina uma, pamet, obrazo naobrazba, izobraenost, uenost, kvalificiranost; inteligen(a)t, -nta, 2.

inteligibilan

599

intercidirati

teligenata ovjek koji pripada inteligenciji 1; inteligentan, -tna, -tno u dnevnom govoru: razuman, otrouman, pametan, bistar; koji lako shvaa i rasuuje; obrazovan, kulturan. inteligibilan, -Ina, -Ino lat. (isp. intelekt) nado-sjetan; pojmovan, razumljiv, jasan; koji se moe samo razumom shvatiti (a ne moe se osjetiti); prot. senzibilan. Intelligence service engl. (it. Intelidens servis) engleska obavjetajna sluba. intelligenti pauca! lat. (it. inteligenti pauka) pametnome (je potrebno) malo (govoriti); isp. sapienti sat. intelligitur per se lat. (akc. flgitur) razumije se samo po sebi (Bla Lorkovi). Intelsat skra. za engl. International Tele-communications Satellite Consortium Meunarodni konzorcij za telekomunikacije putem umjetnih Zemljinih satelita (svjetska telekomunikacijska mrea) i ime satelitu namijenjenom za telekomunikacije; isp. Ear-ly Bird. intencija lat. (intendere teiti nekamo) namjera, nakana, namisao, naum, smjeranje, htijenje, elja za djelatnou; ideja, koncepcija. Intendanca (tal. Intendenza) ured Bekog dvorskog trgovinskog vijea, osnovan 1754. u Trstu, za upravljanje tzv. Austrijskim primorjem (Akvileja, Trst, Rijeka, Bakar, Kraljevica, Senj, Pag). intendancija lat. (intentus pozoran, paljiv) vrhovni nadzor, vrhovna uprava, osobito kazalina; vojna intendancija v. intendantura; intendant, 2. mn. intendanata 1. oficir ili inovnik koji opskrbljuje vojsku hranom, novcem i ostalim ivotnim potrebama (u nekih starijih pisaca ivear); 2. upravitelj kazalita koje obuhvaa operu, dramu i balet; 3. u Francuskoj do buro-aske revolucije 1789. upravitelj provincije koji je upravljao policijom, pravosuem i financijama; prid. intendantski; intendantura 1. vojna upravna oblast koja rukovodi opskrbom i prehranom vojske; 2. poloaj i ast intendanta. intendirati, -tendiram lat. (intendere) usmjeriti, upraviti, nanianiti. intenso tal. (it. intenzo) muz. jako, intenzija lat. (intendere napeti) napetost, napregnutost.

Intenzivan, -vna, -vno lat. (intendere napeti) napregnut, krepak, neprekidno u napetosti, usiljen, jak; silan, snaan, bujan, buran; Intenzivna poljoprivreda sistem poljoprivrede zasnovan na visokoj proizvodnosti rada uz mijenjanje plodoreda, uz iroku primjenu mineralnih gnojiva, najnovije tehnike itd. za postignue najveeg uroda i visokokvalitetnih proizvoda (prot. ekstenzivan); intenzivnost, -osti 1. djelotvorna snaga; unutarnja snaga i stupanj napetosti nekog djelovanja ili doivljaja; 2. jakost, jaina, sila, estina, bujnosl (doivljaja); isto i intenzitet, -eta; intenzifikacija (isp. ...fikacija) poveanje napora, pojaanje napetosti; glag. intenzificirati, -ficlram; isto i intenzifikovati, -ujem; intenzimetar, -tra, 2. mn. intenzimetara ureaj za mjerenje jakosti zraka, naroito rendgenskih; intenzivirati, -zivlram isto to i intenzificirati. inter... lat. u sloenicama: meu, izmeu, za vrijeme. interalijiran lat. (inter... + isp. alijansa) meu-savezniki. interamnlj, -ija (pored interamnijum) lat. (inter... + amnis rijeka) podruje izmeu dviju rijeka, meurijeje (isp. Mezopotamija). inter arma silent leges lat. (akc. 'inter arma silent leges) za vrijeme rata ute zakoni," tj. rat ne poznaje zakona; inter arma silent musae lat. (it. i. a. s. muze) za vrijeme rata ute muze, tj. dok traje rat, ne razvija se nauka i umjetnost. interbrigada lat.-franc. krae umjesto internacionalna brigada (naziv za vojne formacije sastavljene od inozemaca u panjolskom graanskom ratu); interbrigadist(a) vojnik, pripadnik interbrigade. inter canem et lupum lat. (it... kanem...) izmeu psa i vuka, tj. uvee, kada se pas puta s lanca, a vuk se u tami ulja do svog plijena. intercedent v. intercesija. Intercelularan, -rna, -rno lat. (inter... + cellula elijica) u biologiji: meustanini, meu-elijski. intercesija lat. (intercessio) 1. protivljenje, prigovor, opiranje, otpor, protest, prosvjed; 2. posredovanje, jamenje, jamstvo, zauzimanje za koga, zalaganje, zagovor; preuzimanje neije obveze od strane tree osobe; glag. intercedirati, -cedlram; intercesor posrednik, jamac; isto i intercedent, 2. mn. -cedenata. intercidirati, -cidlram lat. (intercidere) rastaviti; upasti; prekinuti; intercizija rastava, prekid, umetak. 600
Ini

interdentalan

interdentalan, -Ina, -Ino lat. (inter... + dens, 2. dentis zub) meuzubni; interdentalnl glasovi jesu d i jer ih tvorimo tako da vrh jezika stavimo izmeu gornjih i donjih prednjih zuba. interdependencija lat. (inter... + isp. indepen-dentan) 1. ovisnost cijena jednih o drugima; 2. ovisnost politike jedne zemlje o politici drugih zemalja; prid. interdependen-tan, -tna, -tno. interdijalekt v. koine. interdikcija lat. (interdicere zabraniti) sudbena zabrana upravljanja vlastitom imovinom, ako je netko rasipan ili ako padne pod steaj; stavljanje pod starateljstvo; interdikt, 2. mn. interdikata 1. zabrana; 2. u srednjem vijeku zabrana vrenja bogosluja u nekom mjestu koju je nareivao rimski papa u vidu kazne; anatema; nai izrazi: kletva (isp. istoimeni enoin roman), prokletstvo (drama Ogrizovia i Milinovia);

3. u crkvenom pravu kazna kojom se sveeniku zabranjuje vrenje crkvenih funkcija (suspensio a divinis), a laiku prisustvovanje. interdisciplinaran, -rna, -rno lat. koji se tie nekoliko razliitih znanstvenih disciplina, medudisciplinaran; 'interdisciplinarni studij studij pri kojemu student moe u dogovoru s nastavnicima studirati grupu formalno raznorodnih kolegija, ime moe postati strunjak nekonvencionalnog profila. inter dominum et servuni nulla amicitia est lat. (it. . . . amic'icija . . .) izmeu gospodara i roba nema prijateljstva. inter duobus certantibus tertius gaudet lat. (it. . . . fercijus ...) kad se dvojica prepiru, trei se veseli (tj. okoriuje se); isp. Duobus litigantibus...; v. tertius gaudens. inter duo mala lat. izmeu dva zla (Mato). interegnum v. interregnum.

interes (akc. i interes) lat. (interesse biti kraj neega; interest stalo je do neega, vano je za nekoga) 1. uee, sudionitvo; sklonost, naklonost; sila koja tei da svoju panju posvetimo nekom objektu ili radu; 2. zanimanje za neto, panja prema neemu; pridavanje vanosti, pa i vanost, znaenje, znaaj uope; 3. korist, izgled na korist, probitak; 4. kamati; prid. interesni (akc. i interesni) koji se odnosi na interes; interesna sfera a) ogranieno podruje neijeg djelovanja ili zanimanja; b) u politiko-imperijalistikom smislu tue podruje koje je neka drava odredila sebi kao cilj budue svoje ekspanzije. interesantan, -tna, -tno franc. (interessa zanimljiv; privlaljiv; koji pobuuje ii 2. neobian, izniman, izuzetan; 3. po\ prikladan; interesantnost, -osti zai vost, privlaljivost. interesent, 2. mn. interesenata (isp. ii 1. ovjek koji je u neem zainten koji se za neto zanima; zanimani dionik; uesnik u nekom poduzeu. interesirati, -reslram (isp. interes) zar biti zanimljiv; u bezlinoj upotrebi: sira me ///' interesiran sam zauze za neto, zanima me, oekujem ne neega, stalo mi je do neega; o povratno: interesirati se, -reslram se zanimati se za neto, traiti obavijesti, informacije; 2. zauzeti se za neto; interesovati (se), -ujem (se); prid. 'interc interedija ovjek kojemu je uvijek n interes 3, profiter, sebinjak, lihvar, l nik, zelena Intergastra 601

interferencija lat. (inter... + fero i 1. ftz. uzajamno pojaavanje ili osla nje valova (zvunih, svjetlosnih, elekt pri njihovu sudaranju; interferencija losti dokazuje njezinu valovitost; 2. s u radijskim ili televizijskim emisijama anjem s emisijama drugih stanica), ferencija jezika lingv. stadij u je? kontaktu raznojezinih grupa kada do prodiranja pojedinih elemenata iz je jezik, prije potpune integracije tih nata u jedan jezini sistem; interf -ferlram ukrtavati, kriati; u rad i televizijskom jeziku: uzrokovati sr uope mijeati se s neim, utjecati i interferon, -ona bjelanevina koju u stanice organizma kao obranu od koji ih napadaju. interfolijirati, -lijlram lat. (inter... + list) meu tampane listove ume uvezati jedan isti list, proloiti knj stim listovima (za biljeke, za prera eventualno novo izdanje i si.). interfon, -ona lat.-gr. (inter. . . + isp fon) unutarnji, kuni telefon, tj. t ski ureaj za razgovore izmeu po odjela neke ustanove (bez traenja \ veze). Interfrigo lat. (isp. inter meu, f hladan) trgovaka kratica za frai ciete Ferroviaire Internationale de ports Frigorifiques (Meunarodno zniko drutvo za transport robe u nima hladnjaama).
Intermuskularan

Intergastra lat.-gr. (isp. internacionalan + gaster trbuh, eludac) meunarodna izloba hotelijerstva i ugostiteljstva. interglacijal lat. (inter... + isp. glacijal) razdoblje izmeu dva ledena doba u razvitku Zemlje (klima je bila neto blaa, jer su se ledenjaci donekle povukli). in tergo lat. na leima, na poleini, na stranjoj strani. interijer, -era franc. (interieur, it. enterijer) 1. unutranjost neke prostorije, unutranji ureaj, ponutrica; 2. u filmskom jeziku: snimanje u zatvorenom prostoru odn. snimanje zatvorenih prostora; prot. eksterijer. interim lat. (akc. Interim) 1. meutim; 2. zasad, za sada; privremeno (isp. ad interim); inte-riman, -mna, -mno privremen, provizoran; koji vrijedi dok se ne uvede trajni poredak. interiora (mn. sr. r.) lat. (interior unutranji) anat. unutranji organi, drob, utroba. interjekcija lat. (interjicere umetnuti, ubaciti) gram. uzvik, usklik (zapravo: umetak u govor). inter jocos et seria lat. (it. ...jokos...) izmeu aljivog i ozbiljnog (tj. moe se mnogo toga ozbiljnog rei i u ali). interkalacija lat. (intercalare umetnuti) dodatak, umetak, dopuna. interkalar, -ara lat. (intercalare umetnuti, odgoditi) 1. dan 29. veljae svake etvrte godine, tzv. umetnuti, prijestupni dan; 2. vrijeme od poetka rada nekog poduzea do prvih prihoda; 3. vrijeme kad je neki radni poloaj nezauzet i prihod od toga; interkalarna godina prijestupna godina; interkalirati, -kariram umetnuti, dodati, dopuniti. interkolonlj, -ija lat. (inter... + isp. kolona) razmak izmeu stupova, meuprostor; isto i interkolumnijum. interkonfesionalan, -Ina, -Ino lat. (inter... + isp. konfesija) meuvjerski. interkonjekcija lat. (inter... + conjicere strpati, snositi) spajanje elektrinih centrala s pomou mrea dalekovoda visokog napona u velike elektroenergetike sisteme, interkontinentalan, -Ina, -Ino (inter. . . + isp. kontinent) koji je izmeu kontinenata (npr. promet), meukontinentalan, medukopnen. interkostalan, -Ina, -Ino lat. (inter... + costa

rebro) medurebren (koji je meu rebrima). Interkozmos lat.-gr. Meusvemir, izraz koji se poeo upotrebljavati prigodom zajednikog leta i sastanka u svemiru svemirskih letjelica Apollo (USA) i Sojuz (SSSR). Inter-kup v. Intertoto. Interkutan lat. (inter... + cutis koa) potkoni. Interlinearan, -rna, -rno lat. (inter... + linea crta) koji je izmeu redaka, meuredni, prorijedan (prijevod, biljeke, pripisi i si.). interlingua (it. 'interlingva) lat. (inter... + lin-gua jezik, govor) pojednostavnjeni latinski jezik (sine flexione, tj. bez deklinacije i konjugacije) kako ga je predlagao talijanski lingvist Giuseppe Peano (1858. do 1932) da bude meunarodno sredstvo sporazumijevanja. Interlokalan, -Ina, -Ino lat. (inter... + locus mjesto) meumjesni; isp. interurban. interludij, -ija (pored interludijum) lat. (inter... + ludere igrati) 1. kratak komad dramskog karaktera koji se izvodio izmeu inova crkvenih drama; 2. isto to i intermeco (v.). interlunij, -ija lat. (inter... + isp. luna mjesec! doba mladog mjeseca. intermeco, -eca, mn. -eci, 2. -eca tal. (inter-mezzo) 1. meuin, meuigra, umetak; 2. prenes. neoekivani dogaaj, upadica, iznenadni nastup neega; intermedij, -ija (pored intermedijum) lat. (intermedium) 1. mala samostalna predstava s muzikom i pjevanjem, katkad aljivog sadraja, koja se izvodila u kazalitu (16. do 18. st.) izmeu inova glavnog komada (isp. interludij); 2. posrednik. intermedi jaran, -rna, -rno franc. (intermediaire) meusredinji, srednji (izmeu dvije pojave), posredan, prijelazan; vanjski. intermisija lat. (intermittere prekinuti) 1. prekid, prestanak; 2. proputanje, izostavljanje. intermitencija lat. (isp. intermitentan) isprekidano nastupanje neke pojave. intermitentan, -tna, -tno lat. (intermittere prekinuti na neko vrijeme; umetnuti) koji se prekida, koji se javlja na mahove, od vremena do vremena; intermitirati, -mitlram povremeno iskopavati, prekidati; pre-stajati za neko vrijeme, izostavljati, izosta-jati, obustavljati, javljati se na mahove. intermundij, -ija (pored intermundijum) lat. (inter... + mundus svijet) prostor izmeu svjetova ( u

kranskim religijama, osobito kod katolika, tzv. istilite); intermundan meusvjetski. interna

intermuskularan, -rna, -rno lat. (inter... + isp. muskul) meumiini, koji je izmeu miia. 602 revolucionarima, a zapravo se u ozbiljnoj situaciji oituju kao kont lucionari, jer oni se plae nasilnog janja starog dravnog aparata, oni ne u snagu radnike klase. Drug; -internacionala postojala je neto \ dvije godine (19211923), a or stopila s Drugom internacionalom; od najpoznatijih voa Druge-i-pol-i cionale bio je npr. britanski dr Ramsav Macdonald. internacionalac, -lca, 5. "internaciona mn. internacionalaca 1. v. intern; list (pod internacionalizam); 2 . interbi u panjolskom graanskom ratu; isp brigada (Cesarec); 3. sportski igri nastupa na meunarodnim utakm dravni reprezentativac; en. interna ka. internacionalan, -Ina, -Ino lat. meum Internacionalni situacionizam v. situac internacionalizacija lat. priznanje neega narodnim; ustupanje prava na iskorii nekog teritorija, objekta, rijeke i raspolaganje svim dravama po pravnim naelima, suglasno ugovoru nacionalizirati, -izlram provesti nacionalizaciju; isto i internacionali -ujem. internacionalizam, -zma lat. 1. oznaka narodnog radnikog pokreta za klas dinstvo i solidarnost proletera svih z u borbi za obaranje vlasti buroaz unitenje imperijalizma i za izgradnji jalizma komunizma; 2. zatita si i ravnopravnosti svih naroda, sura prijateljstva meu narodima i dobrov ujedinjenja nacija; borba protiv ovii protiv nacionalne nepodnoljivosti, i i izoliranosti; pruanje pomoi i p( malim narodima; 3. lingv. rije koja s< trebljava u mnogim jezicima a da st jednom ne osjea kao tuica; inter nalist(a) 1. pristalica internaciona 2. pripadnik internacionalnih brigad; brovoljac iz neke strane zemlje u p skom graanskom ratu (Cesarec); isp. nacionalac; en. internacionalistkinja; internacionalistiki. internat v. interni. interni lat. (internus) unutarnji (isp. inte domai, privatan, osoban, lian; int -ata 1. ustanova za zajedniki uenika u nekom odgojnom zavodu;

interna (deki. prid.) lat. (isp. interni) u lijenikom govoru krae umjesto interna medicina, odjel za unutranje bolesti, nauka o unutranjim bolestima itd. (npr. bolesnik lei na internoj, polagao sam internu). internacija lat. (isp. interni) 1. ogranienje slobode kretanja i razoruanje koje vlasti neutralne drave vre nad dijelovima vojske zaraene drave koji su stupili na teritorij te neutralne drave; 2. zadravanje i lienje slobode koje do svretka rata vre vlasti zaraene drave nad pripadnicima neprijateljske drave koji se nalaze na njezinu podruju; 3. progonstvo, zatoenje u nekom odreenom mjestu (v. internirati); isp. kon-finacija. internacionala lat. (inter... f isp. nacija) 1. meunarodna organizacija; Prva internacionala meunarodno udruenje radnika, stvoreno 1864, prestalo postojati 1876; Prva internacionala koju su osnovali i vodili Karl Marx i Friedrich Engels, poloila je temelje proleterskoj borbi za socijalizam; Druga internacionala osnovana 1889. pridonijela je u poetku velikom irenju socijaldemokratskog, sindikalnog i zadrunog pokreta u radnikoj klasi veine zemalja; jaanje oportunizma u redovima Druge internacionale dovelo ju je u poetku prvoga svjetskog rata (1914) do sramotnog sloma i raspada; socijaldemokratske partije veine zemalja, koje su se nalazile u sastavu Druge internacionale, otvoreno su prele na stranu svoje buroazije, osim partije boljevika koja se nepomirljivo borila protiv oportunizma; Druga internacionala, uspostavljena ponovno poslije prvoga svjetskog rata (1919), provodila je politiku klasne suradnje s buroazijom i borbu protiv komunistikih partija; Trea (komunistika) internacionala v. Komunistika internacionala; 2. meunarodna revolucionarna himna proletarijata koju su napisali radnici Potier (tekst) i De Gevter (muzika); Druga-i-pol-interna-cionala meunarodna unija socijalistikih stranaka (npr. britanske, austrijske, vicarske) koje su bile nezadovoljne dranjem Druge internacionale u prvom svjetskom ratu, a isto tako i nastojanjima Tree internacionale; njezini pripadnici teoretski su doputali mogunost da proletarijat osvoji vlast oruanim ustankom, ali se nisu odricali osvajanja vlasti i parlamentarnim putem; Lenjin ih je karakterizirao ovako: Gospoda ele da se n

internirati

603

interpunkcija

vikt; 2. zatvoreni odgojni zavod u kojem se uenici odgajaju i ive, nalazei se pod stalnim nadzorom odgojitelja (isp. eksternat); internatkinja uenica koja stanuje u internatu (isp. internist 2); v. /" institutka. internirati, -ternlram lat. (isp. interni) zatoiti; ograniiti slobodu kretanja; osuditi na internaciju ( v . ) ; prognati u odreeno mjesto; internirac, -rca, 5. 'internlre, 2. mn. interniraca ovjek koji je u internaciji; zatoenik. internist(a) lat. (isp. interni) 1. lijenik specijalist za unutarnje bolesti (en. internistki-nja); 2. ak koji stanuje u internatu (isp. internatkinja); prid. internistikl. internudij, -ija (pored internodijum) lat. (inter-nodium prostor izmeu dva zgloba) hot. lanak u biljke, koljence. inter nos lat. (akc. inter nos) meu nama (isp. entre nous) internuncij, -ija lat. (inter... + isp. nuncij) izvanredni papinski ili vladarski poslanik (pored redovitog nuncija); internuncijatura ast i poloaj, pa i ured internuncija. interogatlvan, -vna, -vno lat. (interrogare

pitati) gram. upitan; interogatlvne zamjenice upitne zamjenice: tko?, to?, koji?, iji?; isto i interogatlvi. interparlamentaran, -rna,, -rno lat. (inter... + isp. parlament) meuparlamentaran, u kojem su organizirani parlamenti pojedinih drava (interparlamentarna unija). inter partes lat. meu stankama (oznaka za pravni posao koji vrijedi samo za stranke koje su ga sklapale). interpelacija lat. (interpellare upasti u rije, prekidati neiji govor) 1. upit upravljen u parlamentu na ministra, obino u vezi s nekim dogaajem ili procesom; 2. upit (iz publike) upravljen govorniku, upadica; in-terpelirati, -pellram 1. upasti odgovornoj osobi u rije kakvim upitom; 2. podnijeti interpelaciju; 3. obratiti se (nekome) pitanjem, osloviti, nagovoriti (nekoga); isto i interpelisati, -em; interpelant, 2. mn. in-terpelanata osoba koja je podnijela interpelaciju; en. interpelantkinja (akc. i -antki-nja). interplanetaran, -rna, -rno lat. (inter... + isp. planet) meuplanetaran, meuzvjezdan (isp.

interstelaran). inter pocula lat. (it. i. pokula) pri ai (vina). Interpol skra. za franc. Organisation internationale de police criminelle odn. za engl. International Police (Meunarodna organizacija kriminalne policije). interpolacija franc. (interpoler umetnuti) 1. mat. nalaenje meuvrijednosti u nizu stanovitih vrijednosti; 2. naknadno umetanje u neki tekst rijei ili fraza koje ne pripadaju autoru; umetak, uklopljena reenica; krivotvorenje teksta dodavanjem novih rijei ili reenica; isp. ekstrapolacija; interpolator osoba koja vri interpolaciju, krivotvoritelj, falsifikator tuih tekstova; interpolirati, -poliram 1. mat. uklopiti u brojani red nove lanove prema zakonima toga reda (aritmetiki, geometrijski red); 2. krivotvoriti tekst; umetati novi tekst u originalni; isto i interpolisati, -em. interponirati, -ponlram lat. (interponere uplesti, umetnuti) staviti izmeu neega; posredovati; interpozicija posredovanje, intervencija, mijeanje, upletanje, umetanje. inter praesentes lat. ( i t . . . . prezentes) meu prisutnima. interpretacija lat. (interpretari biti posrednik, tumaiti, razlagati) 1. tumaenje, objanjenje smisla neemu, objanjivanje teksta; izlaganje, shvaanje; 2.
interregnum

gluma, glumljenje, prikazivanje, izvoenje, predstavljanje; poseban nain na koji reproduktivni umjetnik oblikuje djelo koje izvodi; isp. kreacija; prid. interpretacionl, -a, -o izvoaki, izvodilaki, izvedbeni; isto i interpretaclj-skl, -a, -6 i Interpretativan, -vna, -vno (ovo jo i: koji je lak za izvoenje, glumaki podatljiv, igriv); interpretirati, -pretlram 1. tumaiti, prevoditi, objanjivati, izlagati; 2. prikazivati; predstavljati; isto i inter-pretovati, -ujem; interpret, -eta 1. tuma, objanjiva; 2. glumac, prikaziva, izvoditelj; izvoa, izvodilac; isto i interpretator; en. interpretkinja; interpretatorka. interpungirati v. interpunkcija. interpunkcija lat. (interpungere razluivati, rastavljati) reeniki znak, razgodak: toka (.), zarez (,), toka i zarez (;), dvije toke (:), stanka (), crtica (-), navodnik (), upitnik (?), usklinik, uzvinik (!); gramatika interpunkcija nain upotrebe pravopisnih znakova propisan odreenim gramatikim i pravopisnim pravilima; logika (slobodna) interpunkcija nain stavljanja i smjetanja zareza prema slobodnom slijedu miljenja i misaone povezanosti medu rijeima i reeninim dijelovima; oba se naina podudaraju i ne mogu se smatrati kao dva razliita sustava; i gramatika je interpun 604

kcija u svojoj osnovi logika, kao to je i logika u biti gramatika (prema djelu Rikarda Simeona: Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva); interpungirati, -punglram stavljati interpunkcije, primjenjivati pravopisna pravila o reenikim znacima. interregnum (akc. i pravopis: interegnum) lat. (inter izmeu + regnum kraljevstvo, kraljevanje) meuvlae; vremenski razmak od prestanka jedne vlasti do nastupa druge; vrijeme kada nema vladara, nego vlada namjesnik; interrex (it. Inter'eks) namjesnik; onaj koji vri vlast za vrijeme interregnuma. inter Scvllam et Charvbdim lat. (it. ... Sci-lam... Haribdim) izmeu Skile i Haribde (isp. Skila), tj. u kripcu, u nedoumici, u tekom poloaju. interseksualitet, -eta lat. (inter. . . + isp. sek-sus) pojava karakteristika jednoga spola kod osoba drugoga spola (enstven mukarac, ena mukaraca); interseksualnost, -osti dvospolnost, meuspolnost. intersept, 2. mn. -sepata lat. (intersepire ograditi; zaepiti) 1. pregrada, pretin, pretinac; 2. anat. oit, preaga, dijafragma ( v . J . inter spem et metum lat. izmeu nade i straha. interstelaran, -rna, -rno lat. (inter. . . + stella zvijezda) koji se nalazi izmeu zvijezda, meuzvjezdan; isp. interplanetaran. intersticlj, -ija (pored intersticijum) lat. (inter... + stare stajati) 1. meuprostor; 2. meu-vrijeme, rok ekanja; 3. pukotina, rupa, praznina; intersticijalan, -Ina, -Ino 1. meuprostorni; 2. meuvremeni. Intersubjektivan, -vna, -vno lat. koji je zajedniki veem broju subjekata (osoba); isp. intrasubjektivan, ekstrasubjektivan. Intertoto (skra. od internacionalan / tota-lizator, v.) natjecanja u nogometu to ih organizira Meunarodni savez sportskih kladionica svakoga ljeta (sudjeluju i nae momadi (bivi Rappan-kup). intertrigo lat. (akc. intertrigo) patol. ojed, oje-dina, razjed, utrs, utrtina, utljina, vuk, lupus ( v . ) (crvenilo koe na prijevojima). Interurban lat. (inter. . . + urbs, 2. urbis grad) meugradski, meumjesni (telefon); isp. interlokalan. Inter vaccas bos est abbas lat. (it. . . vakas . . . ) Meu kravama vol je opat (Mato); latinska poslovica koja odgovara naoj narodnoj: U nestadak ljudi i Stania sudi (Z. Doroghv).

interval, -ala lat. (intervallum) 1. razma ljenost; meuprostor; meuvrijeme; odmor; isp. lucidan; 2. muz. odnos tonova prema njihovoj visini ili bi traja; 3. mat. skup svih brojeva dva odreena broja na brojnom intervalometar, -tra lat.-gr. (isp. int metar) naprava za davanje svjetlo; gnala, smjetena na stranjoj strani koja vozilu to slijedi omoguuje udaljenosti. intervencija lat. (intervenire doi n stati na put..., mijeati se u to, posre 1. vojniki upad, oruano upletanje drave u unutarnji ivot druge u svr enja revolucije ili radi priprave in listikog osvajanja; 2. ekonomska in cija: a) nasilno upletanje neke zemlje zemalja u privredni ivot druge zen posezanje drave na robnom ili nov tritu u vlastitoj zemlji radi djelova cijene robe ili na teaj valute (robna, i intervencija); 3. posredovanje uope, manje, pomaganje, mijeanje, upletar hvat, zaseg, djelovanje na neto; inter nizam, -zma politika upletanja (i oruanog) u unutarnje stvari druge c intervenirati, -venlram uplesti si sre^ovati, umijeati se u neku stvar; intervenisati, -em; intervenijent, 2. n tervenijenata sudionik ili pristalica vencije; posrednik; isto i intervencioi kod Cesarca i intervent, 2. mn. interv prid. intervencionistiki. interverzija lat. (intervertere prone prevariti) 1. protupravna promjen; snitva; 2. katkada i umjesto interlii verzija, tj. prijevod koji je (osobito i njovjekovnim rukopisima) ispisan pon; ginala (izmeu redaka). intervievv v . intervju. intervievver engl. (it. intervjuer) osoba ispituje pri intervjuiranju (Mato). inter vivos lat. (akc. inter vivos) meu Intervizija lat. (inter... + isp. televizija ani prijenos televizijskih emisija iz istonoevropskih zemalja (lanica SE isp. Eurovizija, Mundovizija. intervju, -ua, mn. -ili, 2. intervjua engl. ( vievv) sastanak, razgovor; osobito za t; radio, televiziju, uope za sredstva mase komuniciranja, namijenjen razgovoi vinara s politikim, drutvenim ili d kojim javnim radnikom; intervjuirati Iram (u)pitati; razgovarati s neke

intervokalan

605

intrada

nou u svrhu dobivanja podataka za novinski lanak od opeg interesa; isto i intervjuisati, -em; intervjiiist(a) osoba koja vri intervju, koja ispituje; isp. inter-viewer. intervokalan, -Ina, -Ino lat. (inter... + isp. vokal) u gramatici: koji je izmeu dva vokala, meusamoglasniki. interzonalan, -Ina, -Ino lat.-gr. (inter... + isp. zona) koji se nalazi izmeu pojedinih zona, pojasa, meuzonski. intestabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + testis svjedok, odn. testament oporuka) nesposoban, nepodoban: a) da nastupi kao svjedok na sudu; b) da naini oporuku. intestat, -ata lat. (intestatus) pokojnik koji je umro ne ostavivi oporuke; intestatnd nasljeivanje nasljeivanje bez oporuke, dakle na osnovu zakona, srodstva (isp. ab intestato). intestinalan, -Ina, -Ino lat. (mn. intestina, 2. -orum crijeva, utroba) koji se odnosi na crijeva, crijevni, odn. na utrobu, utrobni. Inti boanstvo sunca peruanskih Inka. intibar, -ara tur. (intibar) dobar glas, ast, ugled. intima (mn. sr. roda) lat. (intimus najunutar-njiji, najskrovitiji; najpouzdaniji) 1. ono to je duevno potpuno svoje; to se ne pokazuje javno; unutarnji skroviti sadraj duevnog ivota pojedinog ovjeka; 2. skrivena misao, potajna elja; 3. prenes. ugodna sredina, topla (prijateljska) atmosfera nekoga zatvorenog drutva; 4. ljubavni ivot, seksualni odnosi; 5. prenes. donje rublje; 6. anal. unutranji sloj stijenki krvnih i limfnih ila (rije se kao knji. termin unato gramatikim pravilima osjea kao pl. t. en. roda. pa npr. imamo: Nazor je u Intimama ostao vjeran sebi, a Intima nisu njegova posljednja rije [M. Marjanovi]; oekivali bismo, dakako, Intimima [kao npr. sela selima]). intimacija tat. (isp. intima) objava, obznana, naredba, zapovijed, poziv, navjetaj (npr. rata). intiman, -mna, -mno lat. (isp. intima) 1. u prisnim odnosima; vrlo blizak; srdaan, svestran, najdublji, prijateljski, iskren, prisan, izravan; prenes. topao, ugodan (atmosfera); 2. koji pripada vrlo uskom krugu ili i samo jednom ovjeku, te prema tome: lian, osobni, unutarnji, bitan; 3. ljubavan, ljubavniki, seksualan. intimat, -ata lat. (isp. intima) 1. pravn. pismeno saopenje, odluka; 2. povjerljiva naredba, rezervat Intrakardijala n

( v . ) ; odrediti raspravu bez inti-mata usmeno saopiti strankama dan i sat rasprave, s napomenom da o tome nee dobiti obavijesti ni poziva. intimela tal. (isp. intiman) jastunica, vanjku-nica, navlaka. intimirati, -timlram lat. (isp. intimacija) dostaviti, dati na znanje. intimitet, -eta v. intimnost. intimnost, -osti lat. (isp. intima) povjerljivost, prisnost, tijesna veza, prisno prijateljstvo; stvar koja se tie samo malog broja usko zblienih ljudi ili i samo jednog ovjeka. intimus lat. (isp. intima) prisni prijatelj; ovjek komu povjeravamo (sve) svoje tajne. intoksikacija lat.-gr. (in u + isp. toksin) 1. oteenje organizma otrovnim tvarima, otrovanje; 2. drogiranje, opijenost; zanos. intolerancija lat. (intolerantia) nepodnoljivost, netrpeljivost, nesnoljivost; intolerantan, -tna, -tno netrpeljiv, nesnoljiv, nepodnoljiv. intonacija lat. (intonare zagrmjeti, zaoriti) 1. ton govora, njegova ritmiko-melodika strana, redanje povisivanja i snizivanja glasa; tonska znaajka akcenta (silaznost, uzlaz-nost, boja tona, a esto naziv i za sam akcent); 2. muz. dobro ili krivo zvuanje glasa ili instrumenata; 3. zapoinjanje pjevanja ili sviranja; proizvoenje tona; davanje tona, zapjev (npr. prije poetka pjevanja); 4. slik. nain mijeanja i slaganja boja, nijansira-nje, timung, ugoaj; 5. uope: obiljeje, karakter, duh, nain ophoenja; intonirati, -tomram 1. zasvirati, zapjevati; zapoeti s pjevanjem ili sviranjem; 2. prenes. dati neemu ton, povesti npr. diskusiju u odreenom pravcu, skrenuti je odmah u poetku' na eljeni tok; dati prvi poticaj, pokrenuti, obojiti, proeti. in totum lat. u svemu. intov1 v. hintov. intov2, -ova, 2. mn. -ova (isp. indiot) puran, tukac. intra lat. (akc. intra) unutra (isp. introspekcija). intrada tal. (entrare ui, ulaziti) 1. muzika predigra velikoga stila u starim operama; uvertira; ulaenje, ulazak uope; 2. sve ono to ue u kuu: usjev, ljetina, urod, prirod, prinos, prihod, dohodak, zarada; 3. prenes. obraeno zemljite, vinograd, oranica, njiva. 606

intrakardijalan, -Ina, -Ino lat.-gr. medusrni; isp. injekcija. intrakontinentalan, -Ina, -Ino lat. (intra unutra + isp. kontinent) koji se nalazi unutar kontinenta, kopnen, suhozeman. Intrakranijalan, -Ina, -Ino lat.-gr. (intra... + kranion lubanja) koji je unutar lubanje. intrakutan lat. (intra unutra + cutis koa) u kou (isp. injekcija). intramentalan, -Ina, -Ino lat. (intra unutra + isp. mentalan) koji pripada svijesti (usvije-stan), podruju subjektivnog doivljavanja. intra muros lat. meu zidovima, u etiri zida, u sobi, tajno, skrovito. intramuskularan, -rna, -rno lat. (intra unutra + isp. muskul) meumiian, u miie (isp. injekcija). intranzigentan (pored intransigentan), -tna, -tno lat. (in ne + transigere nagoditi se) nepomirljiv, nepopustljiv, tvrdokoran, uporan, zasukan; intranzigentndst, (-sigentnost), -osti nepomirljivost, nepopustljivost, tvrdokornost, upornost, zasukanost.

Intranzitivan, -vna, -vno lat. (in ne + trans-ire prelaziti) gram. neprelazan; intranzitivan glagol glagol koji ne moe imati objekta u akuzativu, npr. letjeti (ne moe se rei: letjeti koga ili to). intrasubjektivan, -vna, -vno lat. (intra unutra + isp. subjekt) koji se nalazi u pojedinanom subjektu, koji o njemu ovisi i samo za njega vrijedi; isp. intersubjektivan, ekstrasubjektivan. Intrauterin, -a, -o lat. (intra... + uterus utroba, maternica) koji se dogaa u maternici; intrauterini ivot djeteta razdoblje koje dijete proivi u materinoj utrobi. intravati, intravam (isp. intrada) ulaziti, uvlaiti se. intravenozno lat. (intra... + isp. vena) u venu (davanje injekcije ubodom igle u venu). intravenjati, -am tal. (intravenire) dogoditi se, desiti se, zbiti se (neoekivano). intravertiran v. introverzija.

intravilan lat. (intra... + isp. vila) koji je medu vilama, zgradama, tj. naseljen, gradski, varoki; prot. ekstravilan. intreelj v. antreelj. intriga (akc. i intriga), 3. -gi, 2. mn. Intriga (/' intriga) franc. (intrigue) 1. spletka, smutnja; zavjera; 2. zaplet radnje u nekom knjievnom djelu (osobito u drami); intri-gant, 2. mn. intriganata spletkar, smut-ljivac, mutikaa ( u naim starim komedijama: intrigalo ovjek koji pravi smutnju, pometnju, pomet); isto i i -ana, 5. Intrigane; en. intrigantkinji -gantkinja) / intrigantka (alski) p< trigantica; prid. intrigantski; intrigir glram praviti spletke, smutnje kariti; isto i intrigovati, -ujem. intrinsean, -na, -no Jranc. (intri unutarnji, bitan, svojstven, pravi, a j (A. Haler). in tr'iplo lat. (in u + isp. tripleks) trc u tri primjerka. introdukcija lat. (introducere uves diti) uvod, uvoenje; uvodni dio m djela (u simfoniji, sonati i operi); predgovor; glag. introducirati, -d Introibo ad altare Dei lat. pristupit taru bojem (rijei sveenikove, n ministrant odgovara: Ad Deum, qi ficat iuventutem meam k Bogu koj mladost moju; poetne rijei katolike boje, mise) (Vojnovi, Krlea). introitus lat. (introire r ui, ulaziti) stup (obino: pristupna molitva u likoj misi); 2. med. ulaz u bilo koju I upljinu.
intubacija

introjekcija lat. (intra + jacere staviti) umetanje, ubacivanje, unos introjicirati, -jiclram umetnuti, i unijeti. introhizacija lat. (in u, na + isp. trot lienje na vladarsko prijestolje, u\ na najvii poloaj. introspekcija lat. (introspicere gledat razmiljati, ispitivati) samopromatrai posredno promatranje sadraja vlast jesti; samoispitivanje, razmiljanje o djelima, poniranje u sebe; prid. Intro van, -vna, -vno. introvertirandst v. introverzija. introverzija lat. (intra... + vertere tati) poniranje u vlastitu nutrinu; o tost sebi, zatvorenost prema vanjsko jetu, ograivanje od dodira s oko povuenost, osamljenost (kod Tina: enost); prot. ekstravertiranost; inti ran okrenut, upravljen sam u sel tvoren, povuen, osamljen, uvraen tit, -ita introvertiran ovjek (isp. t vertiran). intriizija lat. (intrusio) uvlaenje, ubac proboj (vode); ulaenje rastopljen kanske lave u pukotine zemlje; Intri -vna, -vno izbaen erupcijom vu eruptivan (nakon stoje nastao u dublji jevima zemlje), npr. Intruzlvno ka

607

invencija

intubacija lat. (in u + tuba cijev) uvlaenje metalne ili gumene cijevi u neki organ (npr. u dunik kod guenja). intuicija lat. (intui promatrati, imati pred oima; razmiljati) 1. osjeaj, predosjeaj, domiljaj, instinktivno poimanje; 2. u idealistikoj filozofiji neposredno postizavanje istine bez pomoi pokusa i logikih zakljuaka; izravno sagledavanje; suvremeni idealizam nairoko primjenjuje pojam intuicije u borbi protiv naune spoznaje; 'intuitivan, -vna, -vno koji neposredno shvaa, koji spoznaje bez pomoi iskustva ili razumnog zakljuivanja; intuirati, -tuiram shvatiti intuicijom; naslutiti, predosjeati, predviati; intuitivizam, -zma idealistiki smjer suvremene buroaske filozofije (Bergson) koji omalovaava naunu, loginu spoznaju, suprotstavljajui joj neposredno promatranje, intuiciju, koji intuiciju pretpostavlja svim drugim spoznajnim funkcijama; isto i intuicionizam. intumescencija lat. (intumescere nabre-knuti) med. normalno ili patoloko odeblja-nje, zadebljanje, oteklina na nekom organizmu. In turist skra. za rus. Vsesojiiznoe akcio-nernoe obestvo po inostrannomu turizmu (Svesavezno dioniko drutvo za inozemni turizam). intua, 2. mn. Intua (isp. intov2) pura, urka, tuka. In tvrannos lat.-gr. (it. in firanos) Protiv tirana (naslov jedne Kranjevieve pjesme). Inuit (mn.) eskim. (akc. In...) ljudi, tj. Eskimi (tako oni sami sebe zovu). inulin, -ina lat. (Inula helenium oman, biljka iz roda glavoika) ugljini hidrat, polisaharid, slian krobu (dolazi u korijenju biljaka iz roda glavoika). in ultima analvsi lat.-gr. (it... analizi) u krajnjem razglabanju, na kraju krajeva, skupivi sve u jedno. in ultima linea lat. (akc. in ultima linea) u posljednjoj liniji, najzad, konano, sve u svemu. inundacija lat. (in u + unda val) poplava, preplavljivanje, povodanj; prid. inun-dacionl; glag. inundirati, -undlram poplaviti, preplaviti. in universum lat. (it. in univerzum) uope, openito. inurbanirati, -banlram lat. (in u + urbs grad) pogradaniti, povaroiti; uzeti u sastav grada. inurija v. nurija. in usu lat. (it. in uzu) u upotrebi, uobiajeno, obino.
inventar

in usum lat. (it. in uzum) za upotrebu. invaginacija lat. (in u + isp. vagina) med. uvlaenje crijeva u upljinu drugoga (susjednog) crijeva, npr. tankog u debelo, uz znakove ileusa (vj. invalid, -ida, 5. "invalide lat. (invalidus nejak, nemoan, slab) ovjek koji je u ratu (ratni invalid) ili u vrenju svoga zvanja (radni invalid odn. invalid rada) tjelesno stradao i postao potpuno ili djelomino nesposoban za rad; bogalj; 2. vrsta raka; lini invalid tko prima invalidninu zbog svoje vlastite nesposobnosti za privreivanje; porodini invalid tko prima pomo kao lan porodice postradalog hranitelja; prid. invalidski; invalidska penzija penzija koja se isplauje radnom invalidu, privremeno nesposobnom za privreivanje; invalida novana pomo koju invalid prima od drave; isto i invalidnina; invalidnost, -osti djelomina ili potpuna nesposobnost za rad uslijed tjelesnog oteenja, osakaenosti. isto i invaliditet, -eta. invar lat. tvorniko ime za slitinu, leguru eljeza i nikla koja ima vrlo malen koeficijent irenja topline. invarijabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. varijabilan) nepromjenljiv, nekolebljiv, stalan, koji se ne moe promijeniti. invarijanta lat. (in ne + isp. varijanta) nepromjenljiva veliina u matematici i fizici; invarijantan, -tna, -tno jednolik, podudaran, nepromijenjen, isti, istolik. invazija lat. (invadere provaliti, prodrijeti; napasti) 1. najezda, provala, prodor, nadiranje, navala, neprijateljski upad u neku zemlju; ofenziva, agresija; 2. prenes. dolazak u velikom broju, navala svjetine, bujica, juri; prid. invazijski / invazionl, -a, -6 (npr. invazione trupe); invazor napada, upada, osvaja, tko vri invaziju, agresor. invecta et illata lat. (it. invekta et ilata uvezeno i uneseno) stvari koje najmoprimac ili zakupac unosi u unajmljeni zakupljeni objekt (pokustvo, alat itd.). invektiva lat. (invehere rijeima napasti, koriti) pogrdan izraz, uvreda; grdnja, prijekor, napad psovkama; Invektivan, -vna, -vno uvredljiv, pogrdan, zagriljiv, zajedljiv. invencija lat. (invenire nai, otkriti, izmisliti) 1. domiljatost; izumiteljski dar; mata, stvaralaka fantazija; sposobnost iznalaze 608

nja; 2. pronalazak, izum, otkrie, iznaae, pronaae; Invenciozan, -zna, -zno izumiteljski, pronalazaki, duhovit, dosjetljiv, domiljat; pronicav, pronicljiv, matovit; izv. invencioznost, -osti. inventar, -ara lat. (invenire nai, nalaziti, naii na to) 1. toan i podroban opis imovine, osobito pokretne, s naznakom vrijednosti predmeta (kod starijih pisaca naa-star); 2. sama ta imovina; ivi inventar teglea i produktivna stoka; mrtvi inventar orue i strojevi, razliiti predmeti kuanstva, prijevozna sredstva; inventarizacija 1. sastavljanje popisa imovine (stvarnih vrijednosti i obrauna) nekog poduzea; 2. upisivanje u inventar; isp. inventura; glag. inventarizirati, -izlram; isto i inventari-sati, -em (isp. inventirati). inventati, -am tal. (inventare) izmisliti, pronai, izumjeti (Vojnovi). inventirati, -ventlram lat. (isp. inventar, inventura) vriti inventuru, popisivati imovinu, inventarizirati (v.). inventivan, -vna, -vno v. invenciozan. inventura lat. (isp. inventar) popisivanje imovine; popis robe u trgovini, skladitu i si.; isp. inventarizacija; prid. InventurnI. invertebrati (mn. m. r. j lat. (in ne + isp. vertebrati) zool. beskraljenjaci, beskimenjaci (ivotinje bez kraljenice, bez kime, nie vrste ivotinja). invertirati, -vertlram (isp. inverzija) okrenuti, izokrenuti, izopaiti, izvitoperiti, obrnuti, premetnuti, izmijeniti redoslijed; isto i inver-tovati, -ujem. invertlt, -ita lat. (invertere izvrnuti, okrenuti) jedno od imena za homoseksualce (v.); isto i invertirac, -irca, 5. Invertlre, 2. mn. invertiraca (A. B. imi). invertor lat. izmjenjiva, elektrina naprava za pretvaranje istosmjerne struje u izmjeninu. inverzija lat. (invertere izvrnuti, okrenuti) 1. obrat; obrtanje, obrnutost, premetanje, preokret, preokretanje, preokrenutost; 2. gram. preokrenut red glavne i zavisne reenice (npr. reenica Bit e dobro ako doe u inverziji glasi: Ako doe, bit e dobro; na izraz: premet; 3. homoseksualizam (v.); 4. mat. obrtanje neke operacije, npr. izmjena brojnika s nazivnikom (dobiva se reciprona vrijednost); 5. med. izvrnue nekog organa, nagona ili funkcije; 6. u meteorologiji: porast temperature s porastom visine (kao posljedica radijacije); prid. Inverzlvan, -vna, -vno odn. inverzan, -zna, -premetnut, obrnut, izokrenut, su izopaen (inverzna vrijednost rec vrijednost).

investicija lat. (in u + vestire zao ulaganje kapitala u neki posao, po 2. kapital uloen u neki posao; pri sticioni i investicijski, -a, -6; v. inv investigacija lat. (investigare tragati ivanje, ispitivanje, traganje. investirati, -vestlram lat. (isp. investii uloiti kapital u neki posao; uinil sticiju (v.); 2. izvriti investitun uvesti u posjed, postaviti na [ ustoliiti; investitor tko vri ciju, poduzetnik, poduzima, prei preduzima. investitura lat. (investire zaodjenuti) enje u neki posjed ili u neko pr; politikom ivotu odobrenje mjero elemenata da netko moe zapoeti njem stanovitih funkcija; odobrenji lamenta (novoj) vladi da moe z; svoje djelovanje; 2. podjeljivanje slu prava na zemljite (u leno biskupima) investment-trust engl. oblik udruenja k lista radi investiranja kapitala u r; privredne grane. investomanija lat.-gr. (isp. investirati nija) pomama za investiranjem nov graenje zgrada ili u osnivanje poc i si. (izraz sa V. kongresa SK Hrv; in vino veritas lat. (akc. in vino verit; vinu je istina (to trijezan misli, pij; vori). Inviolata lat. Neoskvrnuta (pridjevak rodice u katolikoj crkvi), invita Minerva lat. protiv volje Minervi Minerva), tj. bez sposobnosti i znanja racije). invitis non dantur privilegia lat. onima k trae, ne daju se povlastice. in vivo lat. u ivo (npr. izvoditi neki gram na televiziji, tj. prikazivati net nije unaprijed snimljeno); na ivom u medicini vivisekcija, v.). Invocavit lat. (it. Involcavit) naziv prv djelje u korizmi; prema prvim rijeim; noga psalma: Invocavit me Pozva je (Nehajev). invokacija tal. (invocare prizivati) 1. vanje, zaziv, prizivanje, zaklinjanje, ba 2. u klasinom pjesnitvu tzv. zaziv IV na poetku epa ili prije kakvog vano vog odlomka; tako npr. Homer zape

involucija

609

los

Ilijadu stihom: Srdbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina..., a Vergilije se Muzama (boginjama) obraa na vie mjesta, pa tako i na ovom (nasumce odabranom u pjev. VII, stih 641 i d.): Zanite pjesmu, o Muze, helikonske otprite dveri, | kakvi se kraljevi tada u ratnikoj naoe vrevi. | Kakva je vojska im bila i kakvim je italska sila tada ve borcima evala i kakvim je orujem sjala, j Do nas od svega su toga tek slabana doprla znanja, | pamenju vjerujem vaem, o boginje, s mnogo uzdanja (Eneida). involucija lai. (involutio, isp. involvirati) zaplet, zapletenost, zamrenost; opadanje, slabljenje, oronulost; uvijanje; zamatanje; za-mraj, nazadovanje nekog organa ili organizma, prid. Involucionl i Involutivan, -vna, -vno; isp. evolucija involvirati, -volviram lat. (involvere omatati, oviti) 1. zaviti, zamotati, uviti, omotati; uplesti, zaplesti, zamrsiti; 2. sadravati, ukljuivati, obuhvaati; povlaiti za sobom; implicirati; izv. involucija (v.). inzistirati (-sistirati), -istlram lat. (insistere postaviti se na...) uporno ustrajati na neemu, ne poputati, tvrdoglavo zahtijevati, usiiti se na neto, svojski se baviti im, nastojati oko neega; neodstupno tvrditi, tvrdokorno ostajati pri svom

miljenju, postojano isticati, naglaavati, smatrati bitnim. Inzularan, -rna, -rno lat. (insula otok) otoni, otoki, ostrvski; izdvojen, osamljen. inzulin (-sulin), -ina lat. (insula otok) hormon lijezde guterae koji upravlja izmjenom eera u organizmu; lijek protiv eerne bolesti. Inzulinda lat. (insula otok + Indija) naziv koji se katkada upotrebljava za Indoneziju (v.). inzult, 2. mn. inzulta (pored insult, 2. mn. 'insul-ta) lat. (insultare skakati na...) 1. pogrda, uvreda; 2. zlostava, napadaj, zaskok; 3. med. napadaj bolesti, osobito udar kapi; isto i inzultacija; inzultirati, (-sultirati), -ul-tlram 1. vrijeati, izgrditi, ispsovati; 2. tvorno napasti, zlostaviti, zaskoiti. inektor Jranc. (injeeteur) parna sisaljka u kojoj mlaz pare usisava i pritie vodu. inenjer, -era, 5. "inenjeru franc. (ingenieur) fakultetski obrazovan tehniar; prid. inenje-rov; inenjerski; en inenjerka, 3. inenjer-ki, 2. mn. inenjerkl; inenjerija rod vojske koji se bavi inenjerskim poslovima, koji u inenjerskom pogledu osigurava borbene radnje (izgrauje, odrava, odn. po potrebi i rui, suhozemne objekte vane za voenje vojnih operacija), a pored toga je u stanju da i

samostalno izvrava raznovrsne borbene zadatke; inenjerac, -erca, 2. mn. inenjeraca vojnik u slubi ine-njerije (sve pored ininjer itd.). inenjering, mn. -zi engl. (engineering) strojarstvo, mainogradnja, a u novije vrijeme i naziv za kombinat (v.) u kojem je spojeno vie srodnih poduzea za tehnike usluge. injorant i si. v. ignorant i si. injotar, -tra tal. (inehiostro) tinta, crnilo, mastilo: isp. ingvast. Io v. Ija, Ijona. Io skra. za Iowa (drava u USA); isp. Ia. iobagio v. jobagio. IOC skra. za engl. International Olvmpic Committee (Meunarodni olimpijski odbor), lola v. Jola Ion u starogrkoj mitologiji sin Apolona i Kreuze, kerke atenskoga kralja Erehteja, praotac Jonjana; junak prekrasne drame Euripidove, u kojoj se opisuje njegovo roenje, udesno spasenje od smrti, slubovanje u hramu Apolonovu u Delfima i napokon sastanak s izgubljenom majkom. ion, -ona gr. (ion to ide, to se kree) elektrino nabijena estica (atom ili grupa atoma); ionizacija
Iowa Iowa (it. Ajova) 1. sjevernoameriko pleme iz

proces stvaranja iona: prid. lonizacidnl ionizacijski, -a, -6; ioniza-cijska komora instrument za mjerenje radioaktivnog zraenja; ionizirati, -izlram uiniti vodiem za elektricitet ona tijela koja inae nisu vodii; isto i ionizovati, -ujem; ionosfera gr. (isp. ion + sfera) naj-gornji dio atmosfere (od 60 600 km iznad povrine Zemlje) koji se sastoji od vie slojeva djelomino ioniziranih plinova i od slobodnih elektrona (sve pored jon, itd.). ionicus lat. (it. jonikus) etveroslona stopa u starogrkom (jonskom) pjesnitvu; sastojala se od -dva duga i dva kratka sloga; ----------- K J K J (ionicus a maiore) ili od dva kratka i dva duga sloga u o --------------------- (ionicus a minore). iontoforeza gr. unoenje lijekova kroz kou i sluznice u obliku iona, s pomou elektrine struje. iopeanski prid. prema gr. uzviku Io pean (Vlad. erina, Krlea) isp. pean. los (Hios) otok u Egejskom moru; isp. Hepta poleis . . . (po antikoj tradiciji ondje je umro Homer).
610

grupe Sioux-Indijanaca; 2. jedna od saveznih drava USA; glavni grad Des Moines. IPA skra. za engl. International Publisher's Association (Meunarodni savez izdavaa, nakladnika); jranc. Union Internationale des Editeurs. Ipek tur. ime za grad Pe na Kosovu; Ipeklija Peanin. ipekakuana portug. (ipecacuanha) biljka vlanih brazilskih uma; slui u medicini kao emetik (bljuvljak), ekspektorans i si.; isto i ipekakvanja. iperlt, -ita (po gradu Ypresu u Belgiji gdje je prvi put upotrijebljen god. 1917.) bojni otrov; plin mirisa na goruicu; izaziva irove na koi (plikavac), a takoer i potpuno otrovanje organizma. IPI skra. za engl. International Press Institute (Meunarodni novinski institut); Jranc. Institut international de la Presse. i proaja crkv.-slav. i tako dalje. ipsacija lat. (ipse sam) isto to i onanija, manustupracija, masturbacija (v.). ipse dixit lat. (it... d'iksit) sam on je rekao; isp. autos efa. ipsilon slovo grkog alfabeta; u latinici se pie znakom y; u matematici naziv za drugu nepoznanicu; obino u vezi iks-'ipsilon nepoznat ovjek, neznanac; ipsilonka nepoznata ena, ta i ta, neznanka (Krlea). ipsissima verba lat. (akc. ips'isima v'erba) tono njegove rijei; njegove vlastite rijei. ipsizam, -zma lat. (ipse sam) isto to i egoizam (v. J . ipso facto lat. (it. 'ipso fakto) samim inom, samo po sebi, u isti mah. ipsofon, -ona lat.-gr. (ipse sam + fone glas) aparat koji na traci ili elinoj vrpci automatski biljei telefonska saopenja i moe ih po elji interesenta reproducirati. ipso iure lat. (it. ipso jure) po samom pravu, bez daljnjega, automatski. iptidaija tur. (iptidai) primitivan, elementaran, poetni; mejtef iptidaija osnovna kola. IQ skra. za engl. intelligence auotient (it. intelidens kvouent) tj. kvocijent inteligencije (vrijednost koju dobivamo kad ispi-tanikovu duevnu razvijenost [mentalnu dob] podijelimo s njegovom stvarnom dobi). Ir1 znak za iridij (v.). Ir2 v. Iros. IR automobilska oznaka za Iran (Perzija). ira v. irha. Ira u starorimskoj mitologiji boica si gnjeva, ljutine, osvete. I. R. A. skra. za engl. Irish Repul

Army (Irska republikanska vojska), p za pripojenje Ulstera Irskoj, rabiti, irabim tur. (irab) tumaiti, obj vati. iracionalan, -Ina, -Ino lat. (in n e racionalan) 1. s gledita idealistike zofije neizraziv u pojmovima 1 razuma, nedostiiv razumom; nelo v. iracionalizam; 2. mat. 'iracionalni I brojevi koji se ne mogu izmjeriti s pc jedinice ili bilo kojeg njezina dijela i toga ne mogu biti tono izraeni ni c ni razlomakim racionalnim brojevim drugi korijen iz broja 2; 3. nerazi nerazborit, glup, besmislen. iracionalizam, -zma, lat. (in ne + isp. nalizam) 1. krajnje reakcionaran pra idealistikoj filozofiji koji smatra da vicu stvarnosti ini iracionalni, razumo dostiivi i zakonomjernosti tui pr sluaj, slijepa volja i si.; 2. poricanje n logine spoznaje; iracionalist(a) pr iracionalizma; prid.
iracionalistiki. irad tur. nepokretni imetak i dohoda njega. irada tur. (irad volja) 1. sultanov uk slubeni

dopis, spis, pismeni akt t

iradijacija lat. (in u + isp. radijaci jiz.

optika pojava koja se sastoji u da svijetli predmeti na tamnoj podle gledaju vei nego to su u stvarno; med. irenje osjeaja boli preko granic posredno oboljelog dijela tijela ili o (npr. boli u lijevoj ruci kod obo od angine pectoris); 3. zraenje, isija sijanje, arenje, osvjetljavanje, obasja sijevanje, zrakasto irenje; 4. lingv. i za irenjem jedne gramatike katego nekog odreenog podruja na drugo ruje; iradirati, iradlram zrakas iriti, zraiti, isijavati, ariti, osvjetl obasjavati, izlagati zraenju, ozraivat Irak, -aka arapska republika u jugoz; noj Aziji (u porijeju Eufrata i Ti stari Babilon, Mezopotamija); glavni Bagdad; Iraanin, mn. Iraani; en. anka; prid. iraki. iraki-sapun v. raki-sapun. iram, 2. mn. irama tur. sag, ilim; isto i i (. r. J .

Iran Iran, -ana kraljevina u jugozapadnoj Aziji (do 1935. Perzija); glavni grad Teheran; Iranac, -nca, 5. Irane, 2. mn. Iranaca; en. Iranka; prid. iranski; iranistika, 3. -ci nauka koja prouava jezik, knjievnost uope kulturu iranskog naroda (zove se i perzijanistika); iranski jezici skitski, medijski, avestijski, staroperzijski; u srednjem vijeku javlja se pahlavi, a noviji su afganski (pato), novoperzijski i kurdski (uz vei broj dijalekata i poddijalekata). rascibilan, -Ina, -Ino lat. (irasci ljutiti se) rasrdljiv, gnjevljiv, rasplamtljiv, razdraljiv, nagao, naprasit. irinluk tur. obijest. irealan, -Ina, -Ino lat. (in ne 4- isp. realan) 1. nezbiljski, nestvaran, nerealan, nepostojei; 2. gram. irealna reenica pogodbena reenica u kojoj se ne vri ni pogodba ni posljedica: Da znam, rekao bih (ali ja ne znam pa ne mogu rei); irealnost, -osti nestvarnost, nezbiljnost; zanemarivanje stvarnosti; isto i irealizam, -zma. iredenta, 2. mn. iredenta tal. (irredento neosloboen, koji je pod tuom vlau) 1. tenja nacionalnih manjina u nekoj zemlji da se sjedine s maticom zemljom; 2. ovinistika politika svojatanja tuih teritorija na temelju pretenzija o povijesnoj, jezinoj ili etnikoj povezanosti; isp. ekspanzionizam; 3. pjesma u kojoj se izraavaju iredentistike tenje (Krlea); Italia irredenta ovinistika i faistika tenja nekih Talijana za okupacijom naih krajeva na koje misle da imaju pravo; isto i iredentizam, -zma; iredentist(a) pristaa iredente; en. ire-dentistkinja; prid. iredentistiki. ireducibilan, -Ina, -Ino lat. koji se ne moe reducirati, svesti na neto, nesvodljiv. iiegularan, -rna, -rno lat. (in ne + isp. regularan) nepravilan, neredovit, koji se ne podvrgava odreenim pravilima, redu; nejednak, neizjednaen; nesreen, neispravan; neureen, neuredan; iregularnost, -osti nepravilnost, neredovitost, nepodvrgavanje pravilima; nejednakost, neizjednaenost, nesreenost, neispravnost; neureenost, neurednost. ireiz tur. (isp. reis2) 1. glavar, starjeina; 2. upravlja, brodar, kormilar. irelevantan, -tna, -tno lat. (in ne + isp. relevantan) neznatan, siuan, malen; sporedan, nevaan, beznaajan, nebitan; irelevantno svejedno

(Krlea). ireligiozan, -zna, -zno lat. (isp. religiozan) nepoboan, bezvjerski, protuvjerski, vjerski nezainteresiran. Irena (akc. i Irena) gr. (eirene) mir. trenda v. rende. ireparabilan, -Ina, -Ino lat. (in ne + isp. reparacija) nepopravljiv, nenadoknadiv, nepovratan, neobnovljiv, propao, trajno izgubljen. Ireverzibilan, -Ina, -Ino lat. (irreversibilis) 1. nepovratan, nepovratljiv, neponovljiv; 2. koji se moe odvijati samo u jednom pravcu, jednostran, nepreobratljiv, nepreokrenljiv. ireza, 2. mn. ireza v. reza; irezati, -am zatvarati rezom, osiguravati, zasuvati, za-kraunavati, zabravljivati. Irfan, -ana, 5. Irfane tur. poznavanje, prepoznavanje. irgat v. argatin; isto i irget. irha, 2. mn. irha mad. (irha) uinjena ovja koa; isto i irhovina. Irida gr. (hitra, brza) u starogrkoj mitologiji glasnica bogova i personifikacija duge: Irida afranskih krila s nebesa visokih sleti, naprama sjaju sunanom u tisuu boja se svijetli (Vergilije, Eneida, IV, 700, 701). iridenta v. iredenta. iridescencija lat. (isp. Irida) prelijevanje u razliitim bojama izazvano interferencijom (v.). iridij, -ija (pored iridijum) gr. (isp. Irida) kem. element, atomska teina 192,2 tablini broj 77, znak Ir; vrlo tvrd, sivkastobijeli metal, srodan platini, uvelike se primjenjuje u tehnici; prid. iridijev (pored iridijumov). iridirati v. irizirati. iridoplegija gr. (isp. iris + plege udarac) med. kljenut miia u arenici oka (zjenica gubi mogunost reagiranja na svjetlo). irigacija lat. (irrigare navratiti vodu, natapati) 1. navodnjavanje; umjetno natapanje polja grana poljoprivredne melioracije koja se bavi pitanjima navodnjavanja zemljita za to bolje uspijevanje kulturnih biljaka; 2. med. natapanje, ispiranje (npr. rane, predjela maternice); prid. irigacioni (' irigacijski, -a, -6; irigirati, -riglram 1. natapati, navodnjavati; 2. ispirati; irigator posuda s gumenom cijevi za ulijevanje tekuine u tijelo radi ispiranja unutarnjih organa. irigoskopija lat.-gr. (isp. irigacija + skopo gledam) rendgenski pregled crijeva nakon unoenja kontrastnog sredstva kroz analni otvor.

irija

612

irija, 2. mn. 'irija (isp. lat. ira srdba) nevrijeme, vihor, oluja. Irijan indoneanski naziv za Novu Gvineju. iris gr. (iris duga [koja se drala za vijest s nebesa, isp. Irida]) 1. duga na nebu; narod zove dugu i vindito, jer se po njezinim bojama gata hoe li dotine godine biti vie vina ili ita; 2. arenica, duica u oku; isp. Mislim na taj rujan koji umi u mom uhu kao ubor jesenje Sutle na pliinama, i gori u mojim irisima pobjedonosno rujnim plamenovima (I. Kozaranin, Rujan); 3. biljka perunika; isp. zambak; 4. vrsta slatkovodne ribe; 5. tehn. vrsta zaslona nekih optikih instrumenata; iritis (akc. i -itis) upala irisa; iris-tampa tipogr. oznaka za istodobno tampanje u vie boja. iritabllan, -Ina, -Ino v. iritativan (pod iritacija). iritacija lat. (irritare draiti, podbadati, poticati na gnjev) 1. razdraenje, podraaj, draenje, podbadanje, poticanje na gnjev, raspaljivanje, pozljeda (rane); razdraenost, uznemirenost; 2. med. upalna pojava zbog podraenog tkiva ili organa; iritirati, -ritiram nadraivati, razdraivati, uznemirivati; podbadati, raspaljivati, pozlijediti (ranu), razljutiti, rasrditi, razgnjeviti, uzbuditi; isto i iritovati, -ujem; iritativan, -vna, -vno koji drai; koji nadrauje; koji izaziva ivlju djelatnost, npr. miia i dr.; podraajni; na-draajni; nadraljiv, razdraljiv, uzbudljiv, razgnjevljiv, osjetljiv, povredljiv; iritabilitet, -eta duevna razdraljivost, uzbudljivost, gnjevnost. "iritans (isp. iritacija) sredstvo za izazivanje nadraenosti. iritis v. iris. irizirati, -riziram gr. (isp. iris) prelijevati se u duginim bojama. IRL automobilska oznaka za Irsku. Irma, Irmgarda, Irmengarda germ. tienica boga Irmina (u mad. Irma = Marija). IRO skra. za engl. International Refugee Organization (Meunarodna organizacija za izbjeglice); ustanova UN, osnovana 1946; rjeava probleme tzv. raseljenih osoba; isp. DP. Iro v. Iros. irod v. Herod; isp. Irud. iroj v. heroj. Irokez, -eza pripadnik jednog indijanskog plemena u Sjev. Americi (gotovo sasvim izumrli; jo ih oko 50.000 ivi u rezervatima); prid. irokeski. ironija (akc. i ironija) gr. (eironeia -tvaranje, licemjerstvo) 1. fino (priki ismjehivanje pri kojem se ise
613

govori o od onoga to bi trebalo rei (npr. glava, a govori se o glupanu); pods poruga uope; 2. obrat dogaaja l otro razlikuje od eljenog ili oeki njihova toka; veoma uoljiva opreka i visokih zamisli i sitne stvarnosti k imala biti njihovo ostvarenje (ironij aja, ironija sudbine); ironian, -na podrugljiv, zagriljiv, zajedljiv, pod ljiv, peckav; isto i ironiki; ironizira! ram fino ismjehivati nekoga, o< se s ironijom prema nekome ili n( aliti se (podcjenjujui) na neiji isto i ironizovati, -ujem i ironisati, Iros gr. (glasnik) pridjevak prosjaka / Odisejeva podanika na Itaci. iro mad. (iros pisar) kico; e iroiti, -Im kititi, cifrati, rediti; irc ponaati se kao iro, gizdati se, raz se, praviti se vaan, ponositi se, gon IRQ automobilska oznaka za Irak. Irska (Eire) republika na istoimenom (na zapad od Velike Britanije); glavn Dublin (irski: Baile Atha Cliath); Sj Irska (Ulster) dio Velike Britanije; gra.d Belfast; Irac, Irca, 5. Irce, 2. mn. en. Irkinja; prid. irski, -a, -o; irski jedan od jezika goidelike (v. j si keltske jezine porodice. Irud v. Herod; irudica po prazno ena zloduh, vjetica i u daljem i znaenja zla ena uope, koja se po\ ruje za vrijeme oluje (D. Ivanievi). irvas rus. (iz mong. irbis snjeni lec sob, los, sjeverni jelen. Is antiki grad u Kilikiji (Mala i historijski poznat kao mjesto gdje je sandar Makedonski pobijedio Pen pod kraljem Darijem III (god. 333. pr. IS automobilska oznaka za Island. Isa, gen. Isaa, dat. Isau kod musi ime Isusa Krista (Isa ben Mirjam, Is gamber ) . ISA talijanski sistem tv-emisija u b PAL, ni SECAM). isagoga gr. (eisagein uvoditi) uvod denje, pristup u neku nauku; isagogi uvodni, pristupni. Isaija hebr. (Esaias) bog je spas; v. Isak v. Izak. isan, -ana v. insan. ischias v. iijas.

ISO

ise v. hise. isekati, -am tal. (seccare suiti) ispljuski-vati vodu iz amca, ispuljati; isp. sekati. isfabricirati, -briiram (isp. fabrika) 1. proizvesti, izraditi; 2. prenes. izmisliti, skovati (zlobno, zlonamjerno) neki ruan pothvat protiv nekoga, iz prsta isisati; isto i isfabriko-vati, -ujem. isfintirati, -fintiram (isp. finta) nadmudriti, prevariti primjenom finte, izigrati, izraditi (navalni igrai isfintirali golmana..., Novine). isflekati, -am (isp. flek) zaprljati, zamrljati, osuti pjegama; isto i isflekovati, -ujem. isforsirati, -forsiram (isp. forsirati) s naporom postii, silom stvoriti. Ishak, -aka, 5. Ishae tur. (i: hebr.) v. Izak. ishal, -ala tur. (ishal) 1. proljev, dijareja; 2. sredstvo za ienje crijeva, purga-tiv, laksans. ishemija gr. pomanjkanje krvi u pojedinim organima zbog embolije, tromboze, gra arterija. ishialgija gr. (isp. iijas, algos bol) bol u kuku, kukobolja; isto i ishiagra (isp. hiragra, podagra, gonagra). ishias v. iijas.

ishoblati, -am, (isp. hoblati) 1. izblanjati, iz-glaati (drvo); 2. prenes. uljuditi, dotjerati. ishurija gr. nemogunost mokrenja. isikterisati, -em (isp. sikter) izbaciti, grubo istjerati, iznogirati, ekspedirati. isiot tur. (ysyot) boi. ingver, dumbir, zendefil (vrsta zaina). isjan, -ana tur. (isyan) mete; nepokornost; buna, pobuna, ustanak. iskalkulirati, -kulTram (isp. kalkulirati) izraunati, proraunati; isto / iskalkufisati, -em. iskamiti, -im (isp. gana) izmamiti, izmolja-kati, iznoktiti, iznuditi, isciganili, postii nasrtljivom upornou. iskandijati, -am (isp. kandija) istui kandijom, izbievati. Iskariot v. Ikariot. iskariiiti, -im (isp. kariik) isjei (na komade), iskomadati, raskomadati. iskarniflati, -am v. karniflati. iskasapiti, -im (isp. kasapin) 1. isjei, izrezati, izmesariti, izmrcvariti, poklati, pobiti; 2. prenes. a) otetiti, osobito neki tekst nemilosrdnim urednikim

zahvatima; b) iskriti-zirati (otro, nepotedno, krvniki). iskeriti se, iskerim se (isp. keriti se) izlumpovati se, izdovoljiti se (na nekoj terevenci). iskirijati, -am (isp. kirija) zasluiti na kirija-nju, tj. na prevoenju tuih tereta (Nar.). iskomplimentirati, -mentlram (isp. kompliment) otpremiti (nekoga, obino nepoeljnoga) na uljudan nain, rijeiti se nekoga uz mnotvo pristojnih, ak i laskavih rijei (Krlea); isp. ekskoplimentirati. iskontati, -am (isp. kontati) 1. izraunati; 2. izgovoriti, ispripovijedati. iskracati, -am (isp. kraati) izgrepsti, izdrapati, istrugati (osobito maternicu), izvriti pobaaj, kiretau; isp. auskracung. iskristalizirati se, -liziram se (isp. kristal) dobiti oblik, stei (pravilnu) formu, obrazovati se u konani oblik, uobliiti se, pokazati se u pravom svjetlu. iskufa tur. kukuljica, kapica (kod sokola za lov). iskumstirati v. iskunstirati. iskundaiti, -im (isp. kundak) izbiti, izmlatiti, izlemati, istui na najsuroviji nain, obino kundakom puke (Goran. Krlea). iskunstirati, -kunstiram (isp. kunst) vjeto izmisliti, sjajno izvesti, izmudriti, izmajsto-risati. I sokrat
614

iskusurati, -am (isp. kusur) namiriti, izravnati (raun), obraunati, isplatiti; isto i iskusii-riti, -kiisurim. islah prid. indekl. tur. (yslah) dobar, pravi; ureen; islahana, 2. m n. -ana tur. (isp. hana) obrtnika kola. islam, -ama ar. (islam predanost) religija koju je u 7. st. n. e. u Arabiji osnovao Muhamed, a izloena je u Kuranu (v.).; inae: muslimanstvo, muhamedanstvo; prid. islamski; islamijet muslimanstvo; islamizacija pretvaranje u islam, obraanje na muslimanstvo, pomuslimanjenje, potur-enje; glag. islamizirati, -izlram; isto i islamizovati, -ujem. Island otok i republika u sjevernom dijelu Atlantskog oceana; glavni grad Reykjavik; isto i Islandija; Islananin, m n. -ani; en. Islananka; prid. islandski. Ismail tur. (i: hebr.) Samuel ( v . J . ismailiti (m n. m. r.) islamska ijitska sekta, nastala u 8. st.; od 18. st. poglavar nosi naslov aga-kan. Ismet tur. uvanje, zatita, estito ime, potenje; en. Ismeta. ISO skra za engl. International Organi-zation Jor Standardi zalion Meunarodna organizacija za standarde (usklauje i ujedinjuje nacionalne standarde; sjedite u e-nevi).

istr

Isokrat starogrki govornik (436338. pr. n. e.) i uitelj govornitva, poznat kao zagovaratelj atenske hegemonije (poinio samoubojstvo u 98. godini nakon to je Filip II. Makedonski kod Heroneje pobijedio zdruene Atenjane i Tebance) Isolda v. Izolda. Isonzo talijansko ime za rijeku Sou (poznatu iz bojeva u prvom svjetskom ratu). isop v. izop. ispahan, -ana (po imenu iranskoga grada Isjahana; prije Ispahan) fini rukom raeni sag s uzorcima cvijea arabeski i si. ispat, -ata tur. (ispat, isbat) 1. dokazivanje, dokaz, svjedoenje; 2. ir, mak, tref (u kartama); ispatiti, ispatim svjedoiti, posvjedoiti, dokazati. ispedepsati, -em (isp. pedepsati) pokanjavati. ispendreiti, -Im (isp. pendrek) istui pendrekom, izudarati, izmlatiti. ispodumentiti, -Im (isp. podumenta) sasvim unititi, iz temelja razoriti, iskorijeniti, upropastiti. ispohati, -am (isp. pohati) ispriti; isto i ispohovati, -ujem (Nar.) ispolin, -ina, 5. Ispoline staroslav. div, orija, din, gorostas; prid. ispolinski. ispra vnik (isp. ispravnjik) u nekadanjoj Srbiji: najvii predstavnik lokalne vlasti, upravnik, naelnik, predstojnik, sreski. ispravnjik rus. (ispravnik) okruni ef policije u carskoj Rusiji, ispreati, -am (isp. prea) 1. iscijediti, istijetiti, istisnuti; 2. zbiti, stisnuti; isto i ispresovati, -ujem. isprobati, isprobam (isp. proba)- iskuati, prokuati, okuati, provjeriti, ispitati; isproban, -a, -o izvjeten, prekaljen, provjeren. isprovocirati, -voclram (isp. provokacija) zlonamjerno izazvati, nadraiti, razdraiti. ispulati, -am tur. (isp. pulija) iskititi pulijama. ispumpati, -am (isp. pumpa) 1, iscrpiti (pumpom), isisati (sisaljkom), potpuno isprazniti; 2. izmoriti; 3. iznuditi, iskoristiti (materijalno), izmamiti (novac ili to drugo) dugotrajnim moljakanjem. ispurgirati, -purglram (isp. purgirati) iznutra iistiti (tijelo, zapravo crijeva) upotrebom sredstava za reguliranje probave, olakati, postati dobre volje nakon dobre stolice (Krlea). Israfil hebr.-tur. po muslimanskom vjerovanju aneo koji e svojom trubom objaviti smak ovoga svijeta; kod Matoa Israfel

pseudonim kojim se sluio ameri sac Edgar Allan Poe (18091849). Issa antiko ime otoka Visa; prid. 1 (prema lat. Issaeus). ist(a) nastavak rijei kao idealist (a) kada u malo porugljivoj formi povjesniar nije [Voltaire] nikaki ni fatalista, ni spiritualista; Mato] izam. istalumiti, -im (isp. talum) izvjebati, izv izdrilovati (isp. dril). istam, Istma, 2. mn. istama gr. (isthm prevlaka (uski komad zemlje ili pj nasip to spaja otok s kopnom ili c otokom), morski tjesnac; 2. u anat uzak organ koji spaja dva vea dijela Istam Korintska prevlaka (u Gt prid. istamski; Istamske (Istmijske) ig natjecanja nalik na olimpijska u Grkoj (odravana svake druge god gradu Istmu kraj Korinta). Istambul tur. (rije nastala krianjem iz gr. is lin polin u grad i imena Ko tinupolis Konstantinov grad) Car Stambul (Skok). istamiriti, -tamnim (isp. tamir) pop obnoviti, okrpati. istek, mn. -ci, 2. Isteka tur. (istek) volja htjfv, apetit. Istekar tur. (istikrar) ponovno, nanov nova. Ister / Istar staro ime donjeg, juno nava. ister-istemez tur. hoe-nee, htio-ne ri istifan, -ana tur. (istifan od gr. stefan vjestinski vijenac, istigbal, -ala tur. (istikbal) doek, susre tanje. istihara tur. (istihare) muslimanska n prije spavanja (vjernik njome mc vijest [u snu] o namjeravanom poth istiklal, -ala ar. (istiklal) nezavisnost, sic istilah, -aha tur. (ystylah) 1. polagan, vijetan govor; 2. polagan rad. istintak, -aka tur. (istintak) presluavar pitivanje, istraga. istiska tur. (istiska) suica, tuberkuloza, je ftiza, siija. istiva v. tiva. istivan v. istifan. istmankolor v. eastmancolor. istorija / historija (v.). istraati, -am (isp. tra) izbrbljati, okle istrenirati, -treniram (isp. trenirati) izvji izvjetiti, usavriti.

Istria

615

itifalik itira tur. (itira) vrsta nekadanjeg poreza, obino u naravi; itirdija poreznik. It znak za kem. element itrij ( v . ) . IT kratica za Intertoto. itacizam, -zma gr. novogrko itanje slova eta (n) kao i (Atena Atina); v. etacizam. Itaka grki otok u Jonskom moru, domovina Odisejeva; Itaanin u starogrkom i latinskom pjesnitvu katkada umjesto Odisej odn. Uliks. Ital mitski heroj po kojem je prozvana Italija. Itala najstariji prijevod Biblije na staro-latinski jezik; isp. Vulgata. Italia transmarina lat. prekomorska Italija, tj. nai krajevi na Jadranu koje su bespravno svojatali Talijani (enoa). italijanizam, -zma, 2. mn. -izama talijanski izraz ili jezina fraza u nekom drugom jeziku. Italik, mn. Italici lat. (Italicus) jedan od pra-naseljenika Italije (Latini, Umbri, Falisci, Samniani i dr.); itafik franc. (italique) tip tamparskih slova, stvoren u Italiji, kod nas poznatiji pod nazivom kurziv ( v . ) . italdfi), -ila (isp. fil1) prijatelj Talijana i svega to je talijansko; prid. italofilskl. italofob, -oba (isp. fob1) tko mrzi Talijane i sve to je talijansko; prid. italofdpski; imen. italofobija. itat, -ata tur. (itaat) pokornost, poslunost; privrenost, odanost. item lat. (akc. rtem) takoer, na isti nain; zatim, isto tako, nadalje (u nabrajanju). Ite missa est lat. Idite, poslana je (tj. rtva bogu), zavrne rijei jutarnje slube boje (mise) kod katolika. iteracija lat. (iterare ponoviti) ponavljanje, obnavljanje, opetovanje; iterativan, -vna, -vno koji upuuje na ponavljanje, koji se ponavlja; iterativan glagol fite-rativ) uestali glagol, tj. onaj koji oznauje radnju koja se ponavlja, npr. zabadati, poskakivati. iterbij, -ija (pored iterbijum) (ime po vedskom gradu Ytterby gdje je pronaen) kem. element iz grupe rijetkih ruda, atomska teina 173,04; tablini broj 70; znak Yb (vtterbium); metal. ITI skra. za engl. International Theatre Institute Meunarodni institut za kazalina pitanja; jranc. Institut International du Theatre. itibar, -ara tur. (itibar) ast, ugled, potovanje, uvaenost. itifalik gr. (ithyfallos razuzdanac) staro616 itinerar, -ara lat. (iter, 2. itineris put) 1. opis nekog puta s podacima o stajalitima i uda-

Istria v. Histria; istriotski, -a, -6 naziv za istrorbmdnski dijalekt, tj. za govor u jugozapadnom dijelu poluotoka (Istre) koji ima vie arhainosti nego tzv. veneto (preostaci jezika nekadanjih rimskih naseljenika). Ist River v. East River. Istros starogrki naziv za Dunav ( v . Ister) istrucati, -am (isp. trlje) prkosom, inaenjem, upornou postii. Isus v. Jezus. iaret tur. (iaret) 1. mig, znak, gest, signal; 2. predosjeaj, predosjeanje, slutnja, predznak, nagovjetaj; 3. trag, otisak; iaretiti, -Im 1. sporazumijevati se znakovima, gestikulirati, migati, kimati; 2. proricati, slutiti, nagovjeivati, navijetati, pretpostavljati, prognozirati. iija, 2. mn. ilja tur. (ii) radnik. iil, 2. mn. Illa tur. (ikil) 1. sumnja, pretpostavka, preduvjerenje (u igri prstena pitanje gdje je tvoj iil? znai gdje misli da je prsten?; po tome neki nai stariji rjenici rijei iil daju neopravdano znaenje prsten); 2. izbor, odluka, opredjeljenje. iijas gr. (ischion kuk, bedro, bok) upala ivca koji se nalazi kod kria pa ide stranjom stranom noge (latinski se zove nervus ischiadicus); prid. iijasnl i iijatian, -na, -no; iijatiar bolesnik od iijasa; isp. ishialgija. Ikariot hebr. (i ovjek + Kerijjoth ime mjestu u Izraelu) 1. pridjevak biblijskog Jude ( v . ) jer je bio iz grada Kerijjotha; 2. prenes. izdajica, nevjernik uope; isp. Juda. ileisati, -em tur. (ilemek) raditi, poslovati, djelovati, biti aktivan. ileme, -eta tur. (ileme) 1. vrsta veza srmom, zlatom, svilom i si.; 2. sveano odijelo, skupocjena odjea (ukraena vezovima). ilijat v. hilijat. iop v. izop. ipan.-ana v. pan. ipartati, -am (isp. partati) iscrtati; nainiti skrialjku. itah, -aha tur. (itah, itiha) tek, volja za jelom, apetit; elja, prohtjev uope; isto i ital. -ala. Itar drugo ime boginje Astarte ( v . ) . itekati, -am (isp. tekati) iskljuiti, izvui teker iz tekdoze, prestati upotrebljavati elektrinu napravu. itenem mad. (isten bog) zaboga, boga mu (Mato). 1TIM

grki stih to se upotrebljavao u falikim (v. J obrednim pjesmama. ITIM skra. za hebr. Itonej hrael Menhadim Izraelska novinska (obavjetajna) agencija.

ljenostima; 2. vozni red, red vonje; isto i itinerarlj, -ija (pored itinerarijum). itiraz, -aza tur. (itiraz) kritika, protivljenje, neslaganje. Itis gr. (Jtys) u starogrkoj mitologiji mno-gospominjano nesretno dijete; U atikoj mu je prii Pandionova ki Prokna, mati, koja ljuti ta s nevjere i okrutnosti svoga mua Tereja svoga sina Itisa zakolje i pred oca za jelo iznese; . . . pretvorena u slavuja neprestano za svojim Itisom cvili (glasovi slavujevi itytyty uzeti za vokativ) (Senc, Grko-hrvatski rjenik). itlak-bujruntija tur. (itlak openitost + isp. bujruntija) opa naredba, raspis, okrunica (Nar.). itma, 2. mn. 'itmaa tur. (jvrtma) otvor, raspor, rupica kroz koju se uvlai svitnjak, ukur. itrlj, -ija (pored itrijum) kem. rijetki element, atomska teina 88,92; tablini broj 39; znak It; metal. ITU skra. za engl. International Tele-communication Union Meunarodna unija za telekomunikacije. iudex curiae lat. (it. judeks kurije) dvorski sudac, predsjednik sudita u kraljevskoj kuriji (jedna od najviih linosti u nekadanjoj hrvatsko-ugarskoj dravnoj hijerarhiji, po rangu odmah iza palatina). iudex nemo potest esse in propria causa lat. (it. judeks. . . 'ese . . . kauza) nitko ne moe biti sudac u vlastitoj parnici. iura novit curia lat. (it. jura novit kurija) sud poznaje zakone (pravilo po kojem sud mora poznavati zakon, sam ga tumaiti i strogo primjenjivati). iurare in v'erba magistri lat. zaklinjati se na rijei uiteljeve (slijepo slijediti neiju nauku i odricati se eventualnog vlastitog miljenja); isp. Noli iurare. . . Iuris praecepta sunt haec: honeste vivere, al-terum non laedere, suum cuique tribuere lat. (it. Juri precepta . . . hek . . . ledere . . . kui-kve. . . ) Propisi prava jesu ovo: estito ivjeti, drugoga ne vrijeati, svakome svoje dati, tj. svaije vlasnitvo potovati (izreka starorimskog pravnika Domicija Ul 170228). ius i si. v. jus i si. IUS skra. za engl. International U, Students (Meunarodni savez stud franc. Union Internationale des Etud iuvat cibus post opus lat. (it. juvat. . . jelo poslije rada. i. v. skra. za intravenozno (v. J . ivan ar. u islamskoj arhitekturi azijskih

lja monumentalan portal u obliku n ene nie (v. J , npr. u damijama; v. Ivan hebr. (Jochanan) bog je milosi (Jehohana) bogu mio, ivanovac, -ovca, 2. mn. ivanovaca v. m; isp. hospitalci. Ivar legendarni danski kralj iz 7. s znat kao osvaja, ivoar-paplr (franc. ivoir bjelokost, s kost) vrlo fini bijeli papir boje kao n kao snijeg, kao bjelokost (Leskovar). ivrit hebr. modernizirani hebrejski jezik, u slubenoj upotrebi u Izraelu; pie mejskim pismom. Izabela panj. nevina, neduna, sna (po nekim etimolozima i varijan ma Elizabeta); izabela vrsta miri: groa, mirisavka; izabela-boja vouta boja. izadetiti se, -Trn se (isp. adet) izobia izai iz mode, demodirati se. izadutirati, -dutiram (isp. adut) 1. pobiti r adutima, jakim kartama; 2. prenes. nekoga snanim dokazima; 3. povra dutirati se izbacati sve adute, ost; jakih karata, nai se u opasnosti da izgubi igru koju je (objektivno) mogac rao dobiti, izahat tur. izvjetaj (Kazazovi). Izaija (Isaija) jedan (prvi) od etir likih starozavjetnih proroka (8. st. pr. etiko-politiki reformator. Izak, 5. -e hebr. rugalac, podrugl po Bibliji idovski patrijarh, sin Abr; i Sare. izakiiste, -kusta (mn. i. r.) gr. (izo akuein uti) crte koje na geogi karti spajaju toke jednake jakosti izalobare (mn.) gr. (izo... + allos + barys teak) crte koje na geogi karti spajaju toke jednakog zranog isp. izobare. izam, izma, 2. mn. 'izama nastavak kao idealizam, realizam, impresionizai porugljiv naziv za pojave u javnom

617

izametrale

izmasakrirati

nazvane rijeima stvorenima takvim nastavkom: Niti e se njimi niti ilirizam niti maarizam, niti ikakav izam na svijetu izvan modizma pomoi (Lj. Vukotinovi: Ilirizam i kroatizam); . . . i tek ne rodi li se kakav novi izam na koji mi redovno navaljujemo, kao pele na med (Vlad. erina: Janko Poli Kamov): Vi ste za Izam, za paroksi-zam, izamizam, paradizam, hominizam, feminizam, djecizam, protekcionizam, gu-vernizam, pantalonizam... domaizam; (Mato; Malo pa nita). izametrale (mn. i. r.) gr. (izo... + metron mjera) crte koje na geografskoj (meteorolokoj) karti spajaju mjesta podjednakog odstupanja od prosjene mjesene temperature. izan1, -ana v. ezan. izan2 v. izun. izanabaze (mn. . r.) gr. ( i z o . . . + isp. ana-baza) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta jednakog uspona. Izanagi / Izanami u japanskoj mitologiji boanski praroditelji Japanaca. izanemone v. izoanemone. izanomale (mn. . r.) gr. ( i z o . . . + anomalija) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakim odstupanjem temperature od prosjene temperature na istoj geografskoj irini. izbalansirati, -lansiram (isp. balans) uravnoteiti, ujednaiti, uskladiti, uiniti ravnomjernim. izbarabariti, -rabarlm (isp. barabar) izjednaiti, ujednaiti, izravnati, uravnomjeriti. izbeharati, -am (isp. behar) procvasti, procvjetati, rascvasti se. izbetonirati, -tonlram (isp. beton) obloiti betonom, vrsto izgraditi, ukrijepiti. izbevutiti se, -bevutlm se hrv.-tur. (prijei, iz + isp. behut, bevut) obeznaniti se, zapanjiti se (Nar.). izboksati, -am (isp. boksati) 1. izudarati akama, istjerati gruvajui nekoga (u lea); 2. prenes. smisliti, izlukaviti, prevarom stei; isto i izboksirati, -bokslram, izboksovati, -ujem. izburgijati, -am (isp. burgija) 1. izbuiti, iz-dupsti, prosvrdlati; 2. prenes. izmisliti, izmamiti kakvom smicalicom, izvesti kakvu alu, burgiju; isto i izburgijaiti, -gijalm. izbuati, izbuam (isp. bua) izbuiti, probuiti, prorupati, nainiti rupe. izdrilovati, -ujem (isp. dril) izvjebati, nauiti na slijepu poslunost, mehanizirati ovjeka.
izmeakulpirati

izebrati, -am (isp. zebra) isprugati, iscrtati poprenim crtama, prugastim arama (npr. ulicu odn. cestu zebrama), oznaiti slobodan prijelaz ceste (u velegradskom cestovnom prometu). izem v. izun. Izet tur. veliina, slava, ponos; en. Izeta. izeta (njem. Isetta) naziv malenog automobila (v. motokupe) produkcije njemake tvrtke BMW (v.) od poetka 1955. izglajzati, -am (isp. gelajz, glajz) 1. iskliznuti (iz tranica), skrenuti (s puta); 2. prenes. pro-pijanevati (npr. itavu no), probaniti, pretjerati u zabavi. izglancati, -ara (isp. glancati) izlatiti, ulatiti, uiniti sjajnim, svijetlim, blistavim, izvik-sati. izgonorejizlran (isp. gonoreja) izlijeen od go-noreje, tj. od spolne bolesti tripera, kapav-ca (Krlea; infinitiv: izgonorejizirati). izgracati v. iskracati. izgustirati, -gustlram (isp. gustirati) izgubiti tek na neto, volju za neim, prestati voljeti, zasititi se (nekoga, neega). Izida kod starih Egipana boginja plodne zemlje; kult Izie bio je rasprostranjen u antikom svijetu do 5. stoljea nae ere. Izidor gr. dar boginje Izie ( v . J . izijet v. ezijet. izin, 2. mn. Izlna tur. (izin) 1. doputenje, dozvola, odobrenje, privola, pristanak; 2. otpust, dopust; 3. oprotaj, rastanak. izirabiti, -irablm tur. (isp. irabiti) razjasniti, protumaiti. izirija tur. nekadanji porez na vinograde. izlafiti, -Im (isp. laf) slagati, rei neto neozbiljno, uiniti neto runo, neodgovorno, obmanuti, prevariti. izlakirati, -lakiram (isp. lakirati) 1. dovriti lakiranje, izlatiti, ulatiti, uiniti sjajnim, blistavim; 2. predstaviti u krivom, uljepanom svjetlu. izlinirati, -linlram (isp. linirati) iscrtati ravnim linijama. Izmaci hebr. bog je uo, usliao; po Bibliji sin Abrahama i ropkinje Agare (Ha-gar): smatra se praocem Arapa. izmaeliti v. ismailiti. izmakiljirati, -kiljlram (isp. makijaa) naminkati, naliiti, obojiti (lice), obojadisati. izmasakrirati, -sakriram (isp. masakrirati) izmrcvariti, razmesariti.

618 izmutrati, -am (isp. mustra) 1. izvjebati, naviknuti na disciplinu, disciplinirati; 2. izgrditi, ispsovati, oprati glavu, iskarati; iz-mlatiti, izlemati, izbatinati, izdevetati. iznijansirati, -jansiram (isp. nijansa) izjednaiti u najtananije sitnice, profinjeno ujednaiti, snabdjeti (neko umjetniko djelo) laganim prijelazima. iznivelirati, -vellram (isp. nivelirati) poravnati, utabati, izjednaiti, otkloniti (terenske) razlike. iznormaliti se, -normallm se (isp. normalan) 1. normalizirati se, potei pravilnim tokom, zauzeti prave oblike, oblikovati se, uobliiti se; 2. izai iz normalnoga, postati abnormalno (oboje M. Matkovi). iznuren rus. iscrpen, iznemogao. izo... gr. (isos isti, jednak; slian) u sloenicama oznauje jednakost ili slinost

izmeakulpirati, -kulpiram (isp. mea culpa) okajati, oplakati neki grijeh, izvriti pokoru (Krlea). izmeija tur. (hizmeti) v. izmear. izmear, -ara, 5. Izmearu i -are tur. (hizmet sluba) 1. sluga; dvoranin, dvorjanin, posluitelj; 2. ankoliz, ulizica; en. izmea-rica; izmearka, 3. izmearki, 2. mn. izmearki; izmearstvo sluenje; ulizitvo; glag izmeariti, izmearlm. Izmena gr. ki Edipova, sestra Antigonina ( v j . izmet, 2. mn. izmeta tur. (hizmet) sluba, usluga, dvorenje; v. izmeija, izmear. izmicauz (hibrid od naega izmicati i njem. prijedloga aus van, napolje) bje'! tjeraj! goni! trk! (za oznaku bjeanja od neke opasnosti). Izmir dananje ime antikog grada Smirne. izmlrna v. mirha. izmoditi, izmodlm (isp. moda) 1. potroiti na modu (Sterija); 2. izai iz mode, demodirati, nestati iz dnevne upotrebe.

po obliku ili namjeni; u kemiji isti sastav spojeva uz razliitu njihovu grau (npr. maslana i izomaslana kiselina). izoamplitude (mn. . roda) gr.-lat. ( i z o . . . + isp. amplituda) crte koje na geografskoj karti spajaju toke s jednakom razlikom izmeu najvieg i najnieg stanja neke veliine (temperature, tlaka itd.) u stanovitom razmaku vremena (dan, mjesec, godina). izoanemone (mn. . roda) gr. (izo. . . + anemos vjetar) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom s, brzinom vjetra, izobaran, -rna, -rno gr. (isp. izobare) ima jednak broj neutrona (v.) (ko< skih jezgara); 2. koji ima jednak tlal izobare (mn. . roda) gr. (izo. . . -I teak) crte koje na geografski spajaju mjesta jednakog atmosfersl ka. izobari (mn. m. roda) gr. (isp. iz atomska jezgra s izobarnim svojstvit izobate (mn. . roda) gr. (izo . . . + dubok) crte koje na geografsl-spajaju toke jednake dubine (mom izobaze v. izanabaze. izoblati v. ishoblati. izobronte, izobronta (mn. en. rod (izo. . . + bronte grmljavina) ci na geografskoj karti spajaju toke i se najprije uje grmljavina. izobutan, -ana gr. (izo. . . + isp. bezbojan, goriv plin, to slui za d avionskog benzina. izohaline

izodiname (mn. . roda) gr. ( i z o . . . -t mis snaga, jakost) crte koje na g skoj karti spajaju toke jednake zemaljskoga magnetizma. izoerge, -erga (mn.) gr. ( i z o . . . + djelo, rad) crte koje na etnot kSrtama spajaju mjesta gdje se po isti predmeti. izofane gr. (izo. . . + fainomai poja se) crte koje na geografskoj karti mjesta s jednakim poetkom vegetaci izofone (mn. . roda) gr. ( i z o . . . + f glas zvuk) crte koje na geografski spajaju mjesta gdje se javlja ista gi pojava (u prouavanju jezika). izogamija gr. u biologiji naziv za 0[ koja nastaje zdruivanjem morfolo puno jednakih mukih i enskih (v.); prot. anizogamija. izogeoterme, -terma (mn.) gr. (izo. zemlja + thermos topao) c na geografskoj karti spajaju mjesta temperature tla. izoglose (mn. . roda) gr. (izo... + g l . jezik) crte koje na geografskoj karti mjesta gdje se javljaju iste rijei (u avanju jezika); isp. izolekse. izogon, -ona gr. (izo. . . + gony geom. pravilan mnogokut. izogone (mn. . roda) gr. ( i z o . . . + g kut) crte koje na geografskoj karti : toke jednake magnetske deklinacije.

619

izolekse izokline (mn. i. roda) gr. (izo . . . + klino naginjem) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta jednake magnetske inkli-nacije. izokrime (mn. . roda) gr. (izo. . . + kry-mos studen, hladnoa) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta iste hladnoe morske povrine. izokromatski (-hromatski) gr. (izo . . . + chr5-ma boja) koji je iste boje, jednako-bojan. izokronizam /" izohronizam ( v . ) . Izola tal. (isola) otok, ostrvo (Kosor). izolacija tal. (isolare odvojiti, odijeliti, osamiti) 1. osamljivanje, izluenje, odvoje-nje, izdvojenje, odijeljenost; odvojenost, osamljenost; 2. pravn. spreavanje drutvenog saobraaja spojeno s lienjem slobode; 3. fiz. elektrina izolacija odvojenje vodia s pomou nevodia (izolatora) od okolnih predmeta; prid. izolacioni, -a, -o; Izolacioni jezici jezici koji nemaju gramatike promjene (deklinacije i konju-gacije) nego se u njima gramatike funkcije izraavaju poretkom i grupiranjem rijei, naglaavanjem i dodavanjem kojekakvih pomonih elemenata; najznaajniji takav jezik je kineski (u Simeonovu Enciklopedijskom rjeniku lingvistikih naziva umjesto prid. Izolacioni upotrebljava se prid. izolativan). izolacionizam, -zma (isp. izolacija) reakcionarna politika struja u USA koja je prije drugoga svjetskog rata, kao i za vrijeme rata, propovijedala nezainteresiranost za dogaaje u ostalom svijetu i tako zastupala pomirljiv odnos prema hitlerizmu; isp. Monroeova doktrina; izolacionist(a) pristaa izolacionizma; prid. izolacionistiki. izolator (isp. izolacija) 1. tijelo koje loe vodi elektricitet ili toplinu; 2. pribor od izolacionog materijala (porculana i dr.) za privrivanje elektrinih vodova ili za uvoenje njihovo u graevinu; 3. u bolnicama, u kasarnama, u djejim domovima (jaslice, obdanita) i si. odvojena prostorija za privremeno smjetanje bolesnika s neusta-novljenim ili zaraznim bolestima; 4. uope predmet koji vri izolaciju bilo koje vrste; izdvaja, odvaja, izluiva, odjeljiva, spre-ava.

izohaline gr. (izo . . . + hals sol) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta na kojima se nalaze rudnici soli. izohazme, izohazma (mn. . roda) gr. ( i z o . . . + chasma drijelo, ponor) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta na kojima se jednako esto vidi polarno svjetlo. izohelije (mn.) gr. (izo . . . + helios sunce) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta jednake osunanosti. izohigre, izohigra (mn. . roda) gr. (izo . . . + hygre vlaga) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta jednake vlanosti. izohijete (mn. . roda) gr. (izo . . . + hyetos kia) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom koliinom kie. izohimene (mn. . roda) gr. (izo . . . + chei-mon zima) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta s istom srednjom zimskom temperaturom. izohione (mn.) gr. (izo . . . + chion snijeg) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom koliinom snijega. izohipse, izohipsa (mn. . roda) gr. (izo . . . + hypsos visina) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta jednake visine. izohore (mn.) gr. (izo. . . + choros prostor) crte koje na dijagramima ( v . J spajaju mjesta jednakog volumena ( v . J . izohromatskl i izokromatskl ( v . J . izohrdn gr. (izo. . . + chronos vrijeme) istodoban; izohrone crte koje na geografskoj karti pokazuju putove kojima se za isto vrijeme najbre moe doi do stanovitog mjesta iz istog ishodita; izohro-nizam, -zma istodobnost (govori se i izokronizam). izokatabaze (mn.) gr. (izo . . . + katabaino silazim, sputam se) crte jednakog slijeganja tla (u geologiji). izokefalija gr. (izo. . . + kefale glava) nain figuralne kompozicije (u reljefu ili slici) kod koga sve figure imaju istu visinu glave, tako da ne pokrivaju jedni druge.

Izolda kelt. koja se bori maem; inae junakinja stare keltske prie, osobito njegovane kao literarna grada u srednjem vijeku, te je kasnije i Richardu VVagneru posluila kao gradivo za lijepu operu Tristan i Izolda (pod utjecajem ljubavnog napitka izolinije

Tristan se zaljubljuje u enu svoga ujaka kralja Marka, solidnu udatu damu, kako veli Krlea). izolekse, -lksa (mn. . roda) gr. (izo. . . + legein govoriti) crte koje na geografskoj (lingvistikoj) karti spajaju mjesta gdje se pojavljuju iste leksike karakteristike (v. leksiki); isp. izoglose. 620 izooktan, -ana (isp. izo. . . / oktan) z< ugljikovodik. izoombre, -ombra (mn.) gr. (izo . . . + 6i kia) crte koje na geografskoj spajaju toke jednakog ishlapljivanja izop, 2. mn. "izopa (Hvssopus offic mirisna biljka iz porodice usnaa; modrih i ljubiastih cvjetova; nai sipan, miloduh. izopage (mn. . roda) gr. (izo. . . + paj led) crte koje na geografskoj karti s mjesta jednakog trajanja ledenog poki izopatija gr. (izo. . . + isp. patija) lijeenje bolesti sredstvima koja su pr dena od uzronika bolesti to se lijei. izopektike (mn. . roda) gr. (izo. . . + { vrst, smrznut) crte koje na ge skoj karti spajaju mjesta istodobnog ivanja voda. izoperimetrija gr. (izo. . . + isp. perir jednakost obujma dviju ili vie geometi slika. izopod gr. (izo. . . + piis, 2. podos 1. vrsta raka (jednakonoac); 2. stoi izopren, -ena gr. tekui, nezasieni kovodik. izorahije (mn. . roda) gr. (izo . . . + raci plima) crte koje na geografskoj spajaju mjesta istodobnog nastupanja { kod naih geografa: plimnice. izoseiste, izoseista (mn. . roda) gr. (i + seistos potresen) crte koje na grafskoj karti spajaju mjesta pogc jednakom jakou potresa. izosilabian, -na, -no gr. (izo. . . -f silaba) jednakosloan, istosloan. izosintagme (mn. . roda) gr. (izo. . . -I sintaksa) crte koje na geografskoj gvistikoj) karti spajaju mjesta s ji kim sintaktikim znaajkama. izoskop gr. (izo. . . + skopeo gle ureaj za izotravanje i ujednaivanje kod dalekozora. izostaza (isp. izostazija) ravnotea izi pojedinih dijelova masa zemaljske kore izostazija gr. (izo. . . + stasis si geogr. naziv za gibanje zemaljske na bazi vage, tj. na jednoj se strani < izdie, a na drugoj se sputa; prid. iz tican, -na, -no. izotahe (mn. . roda) gr. (izo. . . + tach brzina) crte koje na geografskoj

izolinije (-linije) (mn. . roda) gr.-lat. ( i z o . . . + linea crta) crte koje na geografskoj karti ili na dijagramu spajaju toke s jednakim znaenjem neke veliine (npr. tlaka, temperature itd.). izolirati, -zollram (isp. izolacija) 1. osamiti, odvojiti, izdvojiti, izluiti, odijeliti od utjecaja sredine; smjestiti odvojeno, ne doputajui dodira, odnosa s drugima; 2. fi:. podvrgnuti izolaciji (npr. elektrinoj, toplinskoj); izoliran sam, usamljen, odvojen, izdvojen, zaseban, koji ivi sam za sebe, povuen od svijeta; i:v. izoliranost, -osti izdvojenost, osamljenost, povuenost, posebnost; isto / izolovati, -ujem; prid. izolovan; izv. izolovanost, -osti. izolirband njem. (isp. izolacija 3 + Band vrpca, traka) specijalno impregnirana tekstilna ljepljiva (s jedne strane) traka za izoliranje elektrinih ica. izolircange njem. (isp. izolacija + Zange klijeta) posebno graena i gumom obloena elektriarska klijeta za hvatanje predmeta koji bi mogli biti pod djelovanjem elektrine struje. izoliikse, 2. mn. -liiksa (mn. . roda) gr.-lat. (izo. . . + lux svjetlost) crte to na geografskoj karti spajaju toke jednake osvijetljenosti. izomagnetika krivulja gr. krivulja koja spaja mjesta jednakih vrijednosti zemaljskog ma-gnetizma. izomerija gr. (izo... + meros dio) pojava da neki organski spojevi imaju isti sastav kemijskih elemenata, ali se meusobno razlikuju fizikokemijskim svojstvima uslijed razliitog rasporeda atoma u molekuli; prid. izomeran, -rna, -rno koji je istoga kemijskog sastava, ali nejednakih svojstava. izometrian, -na, -no gr. (izo. . . + metron mjera) koji je iste mjere, istih proporcija. izomorfan, -fna, -fno gr. (izo. . . + morfe oblik) istoga, jednakog oblika; izo-morfe, izomorfa (mn. i. roda) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta gdje se javljaju isti gramatiki oblici, iste morfoloke osobine (u prouavanju jezika); izomorfija postojanje dviju ili vie supstancija razliitoga kemijskoga sastava ali iste kristalne strukture. izonefe (mn. . roda) gr. ( i z o . . . 4- nefos oblak) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta jednake naoblake. izonitrili gr.-lat. otrovni (i vrlo srni organski spojevi koji nastaju djelov kloroforma i jakih baza na amine.

izotake

621

iula izotone (mn. . r.) gr. ( i z o . . . + isp. ton) isto to i izofone uz dodatak da pojam izotona obuhvaa i iste akcenatske karakteristike. izotoni (mn. m. r.) gr. atomske jezgre s jednakim brojem neutrona i razliitim brojem protona. i/otdnija gr. jednakost osmotskog tlaka razliitih otopina. izotopi (mn. m. roda) gr. (izo. . . + topos mjesto) razliiti oblici jednog te istog elementa koji se razlikuju atomskom teinom. izotron gr. elektromagnetski separator za odvajanje i sabiranje iona. izotropan, -pna, -pno gr. (izo. . . + tropos okret) koji je jednakih fizikih svojstava; izotropija osobina nekih tijela da u razliitim smjerovima pokazuju jednaka fizikalna svojstva; prot. anizotropija. izradirati, -radiram (isp. radirati) izbrisati gumom, ukloniti struganjem.

spajaju toke s istom brzinom vode na poprenom profilu stanovitog vodenog toka. izotake (mn. . roda) gr. (izo... + tekomai topim se) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta istodobnog otapanja rijeka. izotalantoze (mn. . roda) gr. ( i z o . . . + ta-lanton vaga) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta jednakog kolebanja. izotele, 2. mn. -tela (mn. . r.) gr. (izo. . . + tele daleko) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom udalje-nou od neke odreene toke. izotere (mn. . roda) gr. (izo. . . + theros ljeto) crte koje na geografskoj karti spajaju mjesta s jednakom srednjom ljetnom temperaturom. izoterme, izoterma (mn. . roda) gr. (izo. . . + therms topao) crte koje na geografskoj karti spajaju toke iste temperature; izotermian, -na, -no koji ima jednaku ili postojanu temperaturu.

Izrael hebr. (borac s Bogom naziv to ga je, prema biblijskoj prii, praotac Izraelaca, sin Izakov, Jakov dobio od anela s kojima se u snu borio) republika u jugozapadnoj Aziji; glavni grad Tel-Aviv; isp. Balfourova deklaracija; prid. izraelski; Izraelac, -lca, 5. Izraelce, 2. mn. Izraelaca; en. Izraelka, 3. Izraelki, 2. mn. IzraelkT; izraelita pripadnik idovske vjere; isto i izraelianin, mn. izraeliani; en. izraelianka. izredan, -dna, -dno rus. (izrjadnvj) izvanredan, neuobiajen; povelik, prilian, znatan; dobar, solidan. izrisiti, izrislm (isp. ris1) izigrati (nekoga) pri podjeli zarade, izdijeliti, ne dati nekome to ga pripada. izum v. izin. izuminjavati, -minjavam (prema lat. examinare, tal. esaminare) ispitivati (Novak), izumrud v. zumurud. izun v. izin; izunama (isp. nama), izunteskera (isp. teskera) pismeno doputenje, ovlatenje, odobrenje. izvampiti, -Tm tal. (svampare) 1. ishlapjeti (duhovno), ostarjeti, poseniliti; 2. izbezumiti se, presvisnuti.
j

izvecati, -am (isp. vecati) otrati, istroiti, pohabati. izverglati, -am (isp. verglati) 1. odsvirati na verglu; 2. prenes. izrecitirati, izdeklamirati, izgovoriti neku napamet nauenu ulogu vrlo brzo, ne mislei na sadraj. izviksati, izviksam i izvikem (isp. viksati) 1. izlatiti, izglancati, uiniti sjajnim; 2. prenes. izgrditi, ispsovati; istui, izmlatiti; 3. povrat, izvjetiti se, izvjebati se; dobro nauiti (npr. kolsku lekciju). izvina rus. isprika; izviniti, izvlnlm oprostiti; izviniti se ispriati se, zamoliti za oprotenje. izvoltiiran franc. izjahan, tj. gibak od jahake gimnastike (Krlea). izvoik rus. koija, fijakerist. izvurclati, -am (isp. vurclati) izvui, izmamiti, izmoljakati, stei dosadnim prosja-kanjem. 'ie 1. ime slovu ; u staroslavenskoj azbuci; 2. koji (odnosna zamjenica). iica ime slovu y u staroslavenskoj azbuci (kako je to bilo posljednje slovo a az prvo, izraz od az do iice znai od poetka do kraja; isp. alfa i omega). iop v. izop. iula v. izola. 622

J
j palatalni suglasnik etrnaesto slovo latinske abecede, a jedanaesto irilske azbuke. J 1. znak za jod; 2. skra. za daul (joule); 3. automobilska oznaka za Japan. JA automobilska oznaka za Jamajku. jab v. deb. jabana tur. (jaban) tuina; inozemstvo; ino-stranstvo; tui ljudi, strani svijet; strana, neobraena zemlja; jabandija stranac, tuinac; isto i jabanlija i jabanac, -nca, 5. jabane, 2. mn. jabanaca; en. jabandljka, 3. jabandijki, 2. mn. jabandijkT; prid. jabanski. jabot v. abo. j'accuse jranc. (it. 'akiz) optuujem, naslov otvorenog pisma koje je prilikom Drey-fusova (Drajfisova) procesa francuski knjievnik Zola uputio javnosti (o korumpiranosti vojno-politikih krugova i povodom antisemitske hajke); uope parola za otkrivanje nepravde u javnom ivotu. jacija, 2. mn. jacija tur. (jassy, jatsy) vrijeme pete dnevne molitve po Muhamedovu zakonu (2 sata poslije zalaska sunca), pred lijeganje; velike jacije kasni noni sati (Alija Nametak); prid. jacijski. jacint, 2. mn. jacinata v. hijacint. Jack v. Dek. Jacopone da Todi v. Iacopone da Todi (Krlea). jacquerie v. akerija. Jacques v. ak. jaerma v. jeerma. jaica (isp. jaka) kaputi. jade v. ad; isp. nefrit1. jadelt, -ita ukrasni kamen na Dalekom Istoku, mineral iz grupe alkalnih piroksena. Jadera v. Iadera. jadiar v. adiar. jafa-narana vrsta narane bez kotica (po izraelskom lukom gradu Jaffa, sastavnom dijelu glavnoga grada Tel-Aviva). Jafet jedan od triju sinova Noinih (v. Noa); po Bibliji praotac Evropljana; ja-fetlt, -ita pripadnik jednoga od evropskih naroda; jafetitski jezici jezici nekih evropskih i azijskih naroda, nazvani tako od sovjetskog jezikoslovca Nikolaja Jako-vljevia Marra (po njegovoj jafetitskoj teoriji, objavljenoj u djelu O podrijetlu jezika, koja je danas u SSSR slubeno naputena, ne postoji razvoj i prajezika u sve razliitije i san jezike, nego obratno: razvoj tee sve manjem broju jezika, a pojedi odraava odreenu etapu u ekon -socijalnom razvitku neke zajednice titologija nauka o jafetitskim jezu jafta, 2. mn. jafta /' jaftT tur. (jafta oglas, afi; etiketa (na boci i si.), pismena isprava, spisak, popis; '. naselje, opina; grupa, skupina; 3. svatovi. jag tur. (jag) ulje; mast, maslo, n uope; jaglaisati, -em podmazat ili mau; isp. balukjag. jaga njem. (Jagd) lov (Nar.). jagan tur. (jagan) 1. napad, atentat; 2. pohotan, pohlepan, pohotljiv. jagar (pored jager), jagra njem. (isp lovac (Nar.). jagaz v. jagrz. jager v. jagar (Mato). jagla tur. (jagly) cicvara. jaglaisati v. jag. jagli (isp. jag) mastan._ jaglujk, mn. -ci, 2. jagluka tur. (jaglyk) maramica, rupi; umanj. jaglui; -jagluk maramica koju poklanja i djevojci ili djevojka momku u znak 1 jagma, 4. jagmu (s prijei, na jagm (jagma) plijen, grabljenje, pljaka, ot navala, juri, gurnjava; 2. zajednik ili livada, niije odn. svaije zemlji prije stigne, taj ga iskoriuje); jagr -im se otimati se oko neega. Jago, 5. Jago panj. v. Jakob (ime p iz Shakespeareove drame Otelo; zlobnika, a tobonjeg prijatelja). jagrz, 2. mn. jagrza tur. (jagyz) bije s riastim pjegama, erav (isp. i prid. jagrzast. jaguar indijan. 1. junoamerika zvijer rodice maaka; 2. marka osobito 1 nog (engleskog) automobila. jahnija, 2. mn. jahnlja tur. (jahni) jelo < hana mesa s bijelim i crvenim lukom cerom. jahta 2. mn. jahta i jahti engl. (yacht) brod (na jedra, paru ili motor) za po moru, za sport; umanj. jahtica, jahtlca; jaht-klub sportska organ

Jahudija

623

jalakati

koja se bavi sportom na vodi (jedrenje, veslanje itd.). Jahudija tur. (jahudi) idov, Hebrej, Jevrej, Izraelac; prid. jahuijskl. Jahve, po deki. u novom prijevodu Biblije gen. .Jahve, dat. Jahvi, akuz. Jahvu, instr. Jahvom hebr. (Jahveh Vjeni. Nepromjenljivi) ime Boga u Starom zavjetu; kasnije postalo tabu (v.) i redovno se zamjenjivalo izrazom Adonaj (v.); isp. Je-hova; prid. Jahvin, -a, -o. jaija, 2. mn. jaija tur. (jaja, jajan) tko hoda pjeice, pjeak, osobito vojnik pjeak, pa i kolekt. pjeadija, pjeatvo. jaina v. dajna. jaja v. jaija. jajer tal. (aere) zrak, uzduh. jajla, 2. mn. jajla i jajll tur. (jajla, jajlak) ravan nepoumljen kraj na planinama Krima, ljetni gorski panjak za ovce (kod nas se takav gorski panjak zove baija, suvat). jak' tibet. vrsta srednjoazijskog goveeta malena rasta, crne boje, s repom konja, koje divlje ivi u visinama od preko 5.000 metara; pripitomljen, jak slui istoj svrsi kao i nae domae govedo od kojega je otporniji i snaniji; ima debelu kou i dugu dlaku koja se moe tkati i od koje se prave nomadski atori. jak2 sovjetski tip aviona nazvan po konstruktoru A. S. Jakovljevu. jaka', 3. -ci, 2. mn. jaka tur. Gaka) 1. ovratnik, okovratnik, ogrlica, kragn, iak; 2. kapuljaa. jaka2 njem. (Jacke) v. jakn. jaketa tal. (giacchetta) kratki kaput, sako. jakija, 2. mn. jaklja tur. Gaky) 1. melem, flaster (od sapuna, rakije i jaja); 2. trag zarasle rane, brazgotina, oiljak. jaklk v. akik. jakint v. hijacint. jakluk, mn. -ci, 2. jakluka tur. (jakalvk) ormar, polica. jakn njem. (Jacke) kratki gornji kaput, halje-tak; isto (jakna, 2. mn. jakna / jakni. jako, -oa (isp. jranc. yacou) vrsta papagaja. Jakob hebr. (iahagob) on slijedi (boga); isp. Jakov. jakobinac, -nca, 5. jakoblne. 2. mn. jakoblna-ca 1. revolucionarni demokrat, lan parikog politikog kluba u doba francuske buroaske revolucije na kraju 18. st.; jako-binci su dobili ime po samostanu svetog Jakoba, u Parizu, u koji su se smjestili; bili su najsmjeliji predstavnici tada revolucionarne buroazije koja je vodila borbu protiv monarhista i
jalan

feudalaca; Jakobinci su dali Francuskoj najbolje uzore demokratske revolucije (Lenjin); ali jakobinci nisu uvijek bili dosljedni branitelji interesa narodnih masa; zabranjivali su saveze i trajkove radnika i nisu dozvoljavali radnicima da trae povienje nadnica; diktatura jakobi-naca, uvedena na dan 2. lipnja 1793, bila je brzo svrgnuta od kontrarevolucionarne krupne buroazije 9. termidora (27. srpnja) 1794.; 2. krajnji revolucionar uope (isp. jakobinac u Kossuthovoj Girondi [tj. pomirljivoj politici] pie Krlea o Pe-tofiju); en. jakoblnka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. jakobinski, -a, -6 krajnje revolucionaran, nepomirljiv, beskompromisan; jakobinski citoven (it. sitoajen) graanin u doba francuske revolucije (Krlea); jakobin-ska Marijana djevojka frigijskom kapom na glavi i sa zastavom u ruci, simbol borbene Francuske (Krlea). jakobiti (mn. m. r.) kranska (monofi-zitska) sekta u Siriji. Jakov, Jakova (akc. i Jakov, -ova, 5. Jakove) isto to i Jakob (ali uobiajenije) po Bibliji drugi sin Izaka i Rebeke, otac dvanaestorice sinova, koji se smatraju prao-cima izraelskih plemena; isp. Ezav; prid. Ja-kovljev. jakovljica vrsta mornarskih dugakih i uskih ljestava (prema biblijskoj prii kako se sprijeda spomenuti Jakov u snu penjao po ljestvama u nebo). jakoe starost, kao (Donevi). jakrep v. akrep. jaktacija lat. (jactare bacati) bolesno stanje kad se netko, tko pati od besanice, baca po krevetu; bolestan nemir. Jakub tur. (iz hebr.) v. Jakob. jakut tur. (jakut iz gr. hyakinthos) rubin; jakuti boje kao rubin; v. ahat. Jakuti (mn. m. r.) narod turskog podrijetla u istonoj Sibiriji; Jakutija (Jakutska ASSR) republika u RSFSR; glavni grad Jakutsk. jal tur. nevolja, nesrea. JAL skra. za Japan Air Lines (Japansko poduzee za zrani promet). jala! jalah! tur. (jallah) 1. o boe!, boe po-mozi!; 2. ded, deder, hajde! jalak, mn. -ci, 2. mn. jalaka tur. (jalak) 1. korito, valov; 2. jarak, jaruga, anac, rov; 3. zemljana posuda (zdjelica, tanjur). jalakati, jalaem (isp. jala, jalah) vikati jala(h); svr. jalaknuti, jalaknem.
624

jalan, 2. mn. jalana tur. (jalan) 1. la, pre-vara; patvorina, imitacija; obmana, pritvor-stvo; 2. (prid.) laan, patvoren, umjetan, rieprav, izopaen, naopak; 3. prenes. bez-mesan, postan; jalandija laljivac, laov, laac, varalica: isto i jalanija. jalapa, 2. mn. jalapa panj. (po mehikom gradu Jalapi) bot. tropska biljka (lat. ime: Mirabilis jalapa) koja daje smolu vrlo dobru za pripravljanje lijekova protiv tvrde stolice. jalduz, 2. mn. jalduza tur. (jaldyz) pozlata, pozlaenje; posrebrenje; zlato uope, zlatnik, dukat, rupa (v.); prid. indekl. jalduzli pozlaen, posrebren. ja lija, 2. mn. jalija >ur. (jaly; oito od gr. aigialos, isp. igalo) morska ili rjena obala; uope pust, prazan prostor, ledina; jalija onaj koji se skice po jalijama, ispraznik, deran, danguba, mangup, besposliar; skitnica, besprizorni. jalik, mn. -ci, 2. jalika rus. {iz hol. jol) ajka, laica, jafit v. hijalit. jalman, 2. mn. jalmana tur. (jalman) kundak, jalomak, -omka, mn. -omi, 2. jalomaka hebr. kapica ortodoksnih idova, jalousie v. aluzija. Jalta grad i luka na junoj obali poluotoka Krima u SSSR. osobito poznat po konferenciji saveznika (Roosevelt, Churchill, Staljin) odranoj poetkom

mjeseca veljae 1945. u svrhu koordiniranja saveznikih ratnih planova; jaltizacija ureenje svijeta prema saveznikim dogovorima u Jalti (Novine). jalun, -iina v. alaun. jam1 v. dem. jam2 rus. stanica na kojoj su se izmjenjivali potanski konji u doba prometa diliansama. jam3 engl. (yam, iz nekog zapadnoafrikog jezika) vrsta tropske povijue s jestivim plodovima. jamadija tur. (isp. jamak) regrut. Jamajka (Jamaica), 3. -ki / -ci otok u Velikim Antilima i drava na njemu: glavni grad Kingston; jamajka-rilm osobita vrsta ruma prvotno s Jamajke. jamak', 5. jamae, mn. -ci, 2. mn. jamaka tur. (jamak) 1. pomonik, autant, zamjenik; 2. regrut-janjiar; 3. obrtniki pomonik, kalfa. jamak2 v. jumak. jamato v. yamato. jamb, 2. mn. jamba gr. (iambos) dvo pjesnika stopa, s naglaskom na d slogu (w ); drugo mu je ime piri pyrricha, gr. pyrriche); prid. ja -a, -6 (v.). jambo panj. dijete Amerikanca i mes (v. mestic).

jambograf (isp. jamb) pjesnik koji stihove u jampskom metru, katk pjesnik uope. jambor v. jarbol. jamboree v. dembori. jamik, mn. -ci, 2. jamika tur. (jamy; grubog pokrivaa, ebeta; isto i jame jamdik r. jandik. James v. Dems; James Bond dt poznat kao agent 007 iz djela Fleminga. jamin v . jemin. jampski v. jamb; jampski trimetar od est jampskih stopa (dvanaes najea forma u starogrkoj drami, jamrati, -am njem. (jammern) jadik tuiti se, tekati se, kukati, vajka naricati. jams engl. (yams) zeljasta biljka (lat. scorea batatas) kojoj se gomolj upoti va u ishrani; isp. batat. jam-session engl. (amer. slang; it. > -sen) neslubeni sastanak dez-muz za vrijeme kojega se svira i najvi improvizira, jamurluk tur. (jagmurluk) 1. kabanica, o

2. kiobran, jan tur. (jan) 1. ilim, prostira, sag; 2. sje divan; 3. vodoravna greda, nosa strel Jan' e., polj. v. Ivan. Jan2 v. Janus. janik v. jandik. jandal tur. (jandan) pril. na strani, posti na stranu; iz profila; odijeljeno, od odvojeno, zasebno, posebno; isto i jam jandik, mn. -ci, 2. jandlka tur. (jar kona torba (isp. jankesa). jane v. anis jang jedan od dvaju osnovnih poj u kineskoj filozofiji: oznauje duh. d ljubav, svjetlo; isp. jin. jangija, 2. mn. jangija tur. (jangyn) 1. f vatra; 2. upala, jangin, 2. mn. jiinglna tur. (jangin) be boem, pijanica, lola. jangir v. ajgir. janija v. jahnija. Janikul jedan od rimskih breuljaka.

jankesa

625

jarak'

jankesa, 2. mn. jankesa tur. (jan strana, bok + kesa) kona kesa to se nosi o boku; jankesedija depar, depokradica, tat, kradljivac, lopov. jankl njem. (austr. Jankerl preko maci. jankli) kratak gornji kaput, isto to i jaketa, jakjanli prid. indekl. tur. (janli) pogrean, netoan, neispravan, kriv; janliluk pogreka, neispravnost, netonost; isto i jan-la. jansenizam, -zma nauka belgijskog biskupa Jansena Cornelisa (1585. do 1638); usvaja uenje kalvinizma da ovjeja narav nakon zgreenja nije vie sposobna za dobra djela; jansenist(a); jansenistkinja; prid. jan-senistiki. jantar rus. (jantar) uta, crvena ili smea smola prastarog crnogorinog drvea; slui u elektricitetu i za razline uresne predmete; ilibar; prid. jantarnl; jantarskl. jantlna (lat. Janthina) rod puinskih pueva prednjokrnjaka (ive po toplim morima, pa i u Jadranu). januar lat. (januarius, posveen bogu Janusu, v.) mjesec sijeanj (spomenuta posveta dolazi odatle to u junim krajevima mjesec januar ima karakteristike koje u sjevernijim krajevima ima mjesec oujak ilaak) odn. travanj (isp. aprilveter), tj. da se izmjenjuje lijepo i kiovito vrijeme; prid. januarski. Janus lat. 1. starorimsko boanstvo vremena, svakog poetka i svretka; prikazivalo se sa dva lica (mladenakim i starakim) okrenuta na razliite strane; 2. prenes. dvolian ovjek; prid. Janusov. Janus Pannonius humanistiko ime Hrvata Ivana esmikoga (14341472), krupne politike i crkvene linosti svojega doba, a istakao se i kao pjesnik elegijama i epigramima u prekrasnom latinskom jeziku (Krlea). janu v. anis. janjiar, 5. -aru i -are tur. (jeni nov + eri vojnik) 1. pripadnik privilegirane pjeadije u sultanskoj Turskoj; janjiari su regrutirani ponajvie od zarobljene kranske djece i odgajani za krvnike vlastitog naroda; igrali su veliku politiku i vojniku ulogu u nekadanjoj turskoj carevini; njihove su formacije ukinute god. 1826; 2. prenes. sluga tuinu, okrutan prema svojim sunarodnjacima; prid. ja-njiarski; janjiarstvo sluenje tuinu. jarak2 jariti se, raestiti se; b) kooperiti se, oholiti se, praviti se vaan, razmetati se, epiriti se.

japalak, 5. -e, mn. -ci tur. (japalak) 1. prijatelj, poznanik, znanac, drug; 2. momi, iparac; 3. mladi, momak. Japan, -ana carevina u istonoj Aziji, popularno zvana Zemlja Izlazeeg Sunca; glavni grad Tokio; Japanac, -anca, 5. Japance, 2. mn. Japanaca; en. Japanka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. japanski, -a, -6; Japanez, -eza u starijem jeziku prema tal. Giaponese; isp. Zipang. japaiti, -Im tur. (japimak) uhvatiti, zgrabiti, epati. Japet (gr. Iapetos) u starogrkoj mitologiji jedan od titana, sin Urana i Geje; Japetidi (mn. m. roda) sinovi Japetovi: Prometej, Epimetej, Atlant i Menetije. japiar tur. (isp. japija) radnik koji oznauje drvee pogodno za sjeu (kao graevni materijal). Japig (gr. Iapyx, gen. Iapvgos) 1. ime sjeverozapadnom vjetru; 2. sin Dedalov, brat Ikarov; po njemu Japigi ilirska plemena koja su se u 11. st. pr. n. e. preselila u Italiju (Apulija) iz Ilirika i Epira; odatle onda i starogrki naziv za Italiju uope, a za Kalabriju i Apuliju napose (kao zemlje koje su Grkoj na sjeverozapadu). japija, 2. mn. japija tur. (japy, japu) 1. grada, graevina, graevna konstrukcija, zgrada; 2. fizika struktura, konstitucija; jakost, snaga; ljudina, ljudeskara, grdosija; 3. mainerija, mehanizam, stroj, verk (v.); 4. atr. tijelo uope, a zatim: a) korpulentna, jaka ena; b) enska stegna. Japodi ilirsko pleme koje je nekada nastavalo podruje izmeu Snenika (Slovenija) i rijeke Sane (Bosna). japrak, mn. -ci, 2. japraka tur. (japrak) 1. list (biljke); 2. prenes. jelo zavijeno u list, kao npr. sarma. japriti, -Im tur. crveniti, rumeniti (tj. initi to crvenim, rumenim), japta v. jafta. japunde, -eta tur. (japyndak) 1. vrsta kabanice, kina kabanica, ogrta, plat; 2. omota, zavoj, ebe, deka. jar v. ahar. jarabl tur. (iz ar. ya o [uzv.] + rabbi gospodin, gospodar) o boe, boe moj, o moj gospodine! jarak1, jaraka tur. (jarak) oruje, bojna oprema; jamiti. -Im 1. pripremati, dresirati, trenirati (osobito konja za utrku); 2. povrat, (jaraiti se): a) raspaliti se, raz 626

jarak2, jarka, mn. jarci, 2. jaraka tur. (ark, jarak) prokop, kanal. jaraluk tur. (jaralvk) mjesto, prostor.

jaramaz tur. (jaramaz) bekrija, nepotenjak, nevaljalac; zloinac; zlikovac; jaramazluk, mn. -ci 1. zloinstvo, nevaljalstvo, nitkovluk; 2. (ublaeno) fakinarija, mangu-parija, obijest, nestanost; nepristojnost, prostota. jaran, -ana, 5. jarane tur. (jar) 1. prijatelj; drug; 2. dragan, ljubavnik; en. jaranica; prid. jaranskl; jaranluk prijateljstvo; drugarstvo, drugovanje; isto i jaranstvo; jaraniti se, jaranTm se prijateljevati, druiti se, drugovati; voljeti se, ljubovati. jaratisati, -em tur. (jaratmak) sazdati, sagraditi, stvoriti. jarbol lat. (arbor stablo, deblo, drvo) visok stup (prvotno na brodu) o koji se pripinju jedra, vjeaju zastave, montiraju signalna svjetla i si.; isp. katarka. jard, jarda, lok. jardu 2. mn. jarda engl. (yard) engleska mjera za duinu (0,9144 m, tj. neto vie od 91 cm). jardiniere v. ardinijera. jardum, 2. mn. jarduma tur. (jardym) pomo; jardumdija tko priskae u pomo, pomaga, pomonik. jargang njem. (Jahrgang) 1. godite, tok godine; 2. u starijem vojnikom jeziku: godinjak, tj. osoba s kojom je netko istih godina pa su istodobno uzeti u vojsku. jargon v. argon. jarija (isp. arija) zrak, uzduh (D. Ivanievi); kod istog pisca i jarja. jarma tur. (jarym) neto rascijepano, samljeveno, pa prema tome; prekrupa, rot (grubo mljeven kukuruz). jaro mad. (jaras) 1. ledina, polje, poljana, paa, panjak; 2. etalite, javno mjesto, pica; 3. raskre, kriopue. jarovizacija rus. (jaro brzo) ubrzavanjem razvoja mijenjanje ozimih biljnih kultura u proljetne ili dvogodinjih u jednogodinje; glag. jarovizirati, -izlram. jaruga, 3. -zi, 2. mn. jaruga tur. (jaryk) jaz, vododerina, jarak (v.). jasaiti, -Tm tur. (isp. jasak) braniti, zabranjivati. jasak, mn. -ci, 2. jasaka turkm. (tur. jasak zakon; zabrana) 1. nekada porez u naturi koji su tatarski kanovi ubirali u Rusiji; 2. porez u naturi koji su u dravnu bh predrevolucionarnoj Rusiji plaali Sibirije i Povolja; 3. u Bosni i zabrana; globa; jasakija 1 ovrhovoditelj; 2. oruani pratilac, tjelohranitelj; isp. kavaz Jasi, Jasa (mn. m. roda) ilirsk jat 627 jat ime slovu u staroslavenskoj azbuci; u latinici se pie "e, a u irilici t ; od njega potjeu razlike izmeu naega ekavskog, ijekavskog i ikavskog govora. jatagan, -ana tur. (jatagan) velik, malo zakrivljen no, otar na unutranjoj strani krivine. jatak, 5. jatae, mn. -ci, 2. jataka tur. (jatak postelja) 1. hist. ovjek koji je skrivao hajduke i davao im sklonite preko zime; 2. ortak poinitelja krivinog djela koji skriva ljude progonjene'od vlasti, dostavlja im hranu, podatke, ili im pomae raspa-avati i unoviti stvari steene krivinim djelom; 3. postelja, leaj (Nar.); prid. jataki; jatakovanje /// jatatvo stanje kad je netko neiji jatak, ortak, sakrivanjem poinitelja krivinoga djela te tragova i predmeta krivinog djela; jatakovati, -ujem biti jatak. jataka skupno ime za budistike prie o prijanjim ivotima Bude. jatrofa (lat. Jatropha) tropske biljke iz porodice mljeika, meu koje spada i manioka (isp. i tapioka). jatrokemija v. ijatrokemija. jauklija tur. (javuk zaruke) zarunica, vjerenica, nevjesta, ljubljena djevojka, odabranica uope; jaukla, -aa, 5. jauklau voljeni momak. jauzn njem. (Jause) juina (jelo to se jede [poslije podne] izmeu glavnih obroka); glag. jauznovati, -ujem; isto i jauznati, -am.

naseljeno nekada uz rijeku Dravu; | Aquae Iassae (it. Akve Jase) i Varadinske toplice, jasija, 2. mn. jaslja tur. (jassi plita plitke tepsije, plitka tava. Jasln, -ina tur. naziv 36. sure (glave) koja sadri molitve za pokojnike, jaskija, 2. mn. jaskTja tur. (jaski) n; vrata, niza, niska, ogrlica, ovratnik jaslak, -aka tur. (jasly oaloen) tuga za pokojnikom; jaslakovati. korotovati, biti u alosti; isp. da jasmin, -ina tur. (jasemin od perz. bol. biljka iz porodice maslina s bi utim mirisnim cvjetovima; na izr min (prema tal. gelsomino). Jasnaja Poljana, Jasne Poljane u SSSR, nedaleko od Moskve; po tom to se tamo rodio veli knjievnik Lav Nikolajevi Tolstc je i memorijaini muzej Tolstoje jasnopoljanskl. JasoTiia v. Aja Sofija, jaspis gr. (iaspis) kremen crvene boj za ures; prid. jaspisov. jaspra, 2. mn. jasprl v. aspra; prid. j umanj. jasprica. jastaga, -aa tur. (jastanga) nizak stoli, sofra. jastog, mn. -zi gr. (astakos) vrsta morskog raka (meso vrlo ukusno) prug. jastuk, 5. jastue, mn. -ci, 2. jasti (jastyk) posteljni predmet to se pod glavu; vanjku, kuin, blazii glavlje, podglava, podglavnjak; jastui; jastue, -eta; jastunica svlaka za jastuk; u Bosni: jastuk-bo> jaa! tur. (jaa) ivio! ok jaa! ivu (godina)!; jaasun ivjela! Jaar tur. (isp. jaa) ivi, ivui. jaik v. aik. jamak, mn. -ci, 2. jamaka tur. { , 1. veo kojim se pokrivaju musi (donji dio lica do oiju); 2. vrsta prs japer v. jaspis. japrit mad. (esperest od njem. Er/ arhidakon, protopop.

jedek Java otok u Tihom oceanu, najmanji od indonezijskih otoka, na njemu je glavni grad Indonezije Dakarta; Javanac, -nca, 5. Javane, 2. mn. Javanaca; en. Javanka; prid. javanski; javanski ovjek v. pitekantrop; java 1. vrsta plesa; 2. vrsta tkanine; 3. vrsta kave. java tur. indekl. (java) polagan, lijen, nemaran, bez osjeaja odgovornosti; neodgovorno nepaljiv; javaati, -am malaksati, oslabiti, fiziki popustiti, onemoati, zalije-niti se; isto i javaiti, javalm; javaluk nemarnost, lijenost, neurednost, neodgovornost, lendrijan (Krlea). javaa, 2. mn. -aa tur. (javaa) sprava kojom se zavru konju nozdrve da bi bio miran pri potkivanju. javaluk v. java. javer tur. (javer) pomonik, autant. javka, 3. -ci, 2. mn. -kl rus. 1. lozinka, parola, geslo, znak raspoznavanja (rijeju unaprijed dogovorenom) na strai, kod ilegalaca i si.; 2. osoba koja povezuje ilegalce (uz dogovorene znake raspoznavanja). javljenije rus. pojava, scena, prizor (u starijoj, osobito srpskoj, dramskoj knjievnosti). javrizluk tur. (javruzluk) obijest. javnim! tur. (javru ivotinjsko mladune) 1. sokole!, junae!; 2. to je, neka je!

Jazigi (mn. m. roda) sarmatsko nomadsko pleme (u antiko doba sjeverrio od Crnog mora). jazija, 2. mn. jazija tur. (jazy) 1. pismo, rukopis; 2. knjievni lanak; jazidija pisar, tajnik; jazihana, 2. mn. jazihana pisarnica, ured, tajnitvo; jazili napisan. jazma, 2. mn. jazma / jazmT tur. (jazma) rukopis, pismo, pisati tekst (npr. na novcu). jazmak, mn. -ci, 2. jazmaka tur. (jazmak) jarak, anac, rov, kanal; bezdan, provalija, ponor, rupa, jama. Jazon po starogrkoj prii voa Argo-nauta ( v . ) , mu Medejin ( v . ) . jazuk! tur. (jazyk) grijeh, kvar; teta! koda! aliboe! jazz v. dez; jazz-band dez-orkestar. JC automobilska oznaka za Jajce. jean (it. din) v. blue-jean. Jean franc. (it. an) v. Ivan. Jeanne d'Arc franc. (it. an Dark) Djevica Orleanska, Ivana od Arka, francuska narodna junakinja, seljako djevoje iz Domremy-ja

(H121431); pridjevak Orleanska po tome to je god. 1429. oslobodila grad Orleans od engleske opsade; kasnije su je Englezi na prevaru uhvatili i spalili toboe kao vjeticu; god. 1920. proglaena je sveticom, a ve davno prije toga postala je simbol francuskih najsvetijih patriotskih osjeaja i nadahnula mnoge umjetnike da stvore velika knjievna, likovna i muzika djela. jeerma, 2. mn. jeerma, jeerama / jeermT tur. (geiirme) dio muke nonje; preklopan prsluk (s rukavima) ukraen gajtanima (govori se i eerma); umanj. jeermica (eermica). jeim v. heim. jeun, -iina tur. (jekun, isp. jek jedan) zbroj, zbir, iznos, suma, svota; jeuniti, jeunim raunati uope, posebice zbrajati, sabirati, adirati, sumirati. jedek, mn. -ci, 2. jedeka tur. (jedek) 1. ue, povod(ac); 2. konj u povodu; jahau s desne strane upregnuti rezervni konj; paradni konj; 3. duanski pribor; skup predmeta potrebnih za neku odreenu svrhu, serviz; Jeder Sparer findet seinen Zehrer 628 dobili Jahova, Jehovah; Jehova-kompleks u psi! lizi duevno stanje u kojem bolesnik za sebe da je Bog; prid. Jehovin; J< svjedoci sekta osobito rairena u / ci, koja propovijeda skoranje ostv kraljevstva bojeg na zemlji i odlik tenjama za uzornim moralnim ivotoi roitom pobonou. Jehudija v. Jahudija. je-je v. ye-ye. jejunium lat. post; jejunitet, -eta (lat. jeji izgladnjelost, mravost; prenes. suhop govora, izlaganja i si.; nedostatak 2 isp. ein. jejunum lat. (isp. prethodnu rije) dio 1 crijeva izmeu dvanaesnika i ileuma se i tato crijevo. jekmedija i si. v. ekmek i si. jekser v. ekser. jeksik v. eksik. jek ten tur. (jekten) sasvim, potpuno. jektenija, jektemja, 3. jektenijima (mn. da) gr. (ekteneia udvornost, rt usrdnost) vrsta molitve u pravoslavno jektika, 3. -ci, 2. mn. j'ekfika gr. (hel suica, tuberkuloza, ftiza, siija, istis irta, verem; prid. jektiav; jektiavds suiavost; jektiavac, -avca, 5. 2. mn. jektiavaca suiavac, tube tik; isp. i hektika. JEL skra. za Jugoslavia esperanl (Savez esperantista Jugoslavije). jelen v. elen. jelej, -eja gr. (elaion) crkv. posveer (kod pravoslavnih), jelek, mn. -ci, 2. jeleka tur. (jelek) prsh ljina bez rukava; umanj. jelei; jele Jelisejska palata v. Elizejska palaa, jeloz, -a, -o tal. (geloso) ljubomoran isp. diljoz. jemek, mn. -ci, 2. jemeka tur. (jemek) hrana; 2. objed, gozba. Jemen republika na jugozapadu poli Arabije; glavni grad Sana; drugo je J v men (Narodna Republika Jemen) va na jugu Arabije; glavni grad Al S jemenija (prema imenu zemlje Jemen) t meni) vrsta marame; istoga postanja akc. jemenija papua (pored jen jemenlija). jemin' v. emin.

isp. edek; umanj. jedei; jedeklle s jedecima, s konjima u povodu, s rezervnim konjima; jedekte, -ea ular. Jeder Sparer findet seinen Zehrer njem. (it. . . . parer. . . zajnen cerer) Svaki tedia nae svoga raspikuu (tj. nitko ne nosi svoje blago sa sobom u grob), jedinolinlk, mn. -ci, rus. inokosan gospodar; seljak koji sam obrauje svoje polje, a nije lan kolhoza. Jedo v. Yedo. Jedrene, gen. Jedrena / Jedreneta v. Edirne. jedek, mn. -ci, 2. jedeka tur. (jijedek) jelo, jestvina, hrana. Jedud tur. (Jedu) ime izmiljenog naroda koji bi prema muslimanskom vjerovanju imao preplaviti itav svijet pred Sudnji dan (kijamet); muslimanski izriaj Jedud i Medud odgovara hebrejskom Gog i Magog (v.). Jeupak, -pka, mn. -pci, 2. Jeupaka jedno od mnogih imena za Cigane; znai Egipanin, jer se nekad mislilo da Cigani potjeu iz Egipta; isp. firaun; v. i Rom; en. Jeupka, 3. Jeupci, 2. mn. JeupkT. Jeftinija v. Eufemija. Jefta jedan od sudaca u Izraelu u 11. st. pr. n. e., rtvovao bogu vlastitu ker (spominje ga Shakespeare u razgovoru izmeu Hamleta i Polonija u vezi s Ofelijom). jege v. ege. jeger njem. (Jager lovac) 1. pripadnik (nekadanje, austrougarske) lovake kompanije; 2. v. (nie) jegervurt; Jegerhorn gostionica Lovaki rog u Ilici u Zagrebu, koju jo mnogi zovu tim starim nazivom zaostalim iz doba nekadanje austrijske dominacije (Krlea); jegerlatajn v. latin-tina; jegervurt (njem. Wurst kobasica) vrsta proste, tzv. lovake kobasice (krae i samo: jeger). Jegerova koulja (po njem. zoologu Gustavu Jiigeru, 18321916) krae jegerka, vrsta odjevnog predmeta od ovje vune, to se nosi iznad donjeg rublja i prsluka (Mato); po njemu i jegerve naziv za osobito fino i toplo donje rublje (zimsko). jegija v. egije. jeglen v. eglen. jego starosl. njega (2. pad. zamj. on); dolazi u frazi to je preko jego to prelazi sve granice. Jehova hebr. nepravilno izveden oblik od Ja-hve (v.), nastao tako da su pisari u tekstu Staroga zavjeta ispod konsonanata od imena Jahveh. tj. ispod Jhvh (idovi su samo suglasnike) stavili Adonaj (v.) i unijevi vokale toga naziva izmeu s{ navedenih konsonanata

jemin2

629

Jeronim

jemin2, -ina tur. (jemin) zakletva, zavjet.

jemi tur. voe; jemiija (jemii) trgovac voem i povrem, povrar, voar. jen, 2. mn. jena japanski novac, sadri 100 sena. Jena grad u Njemakoj, poznat po proizvodnji optikih instrumenata (Zeiss) i stakla (finsko staklo). jendek, mn. -ci, 2. j'endeka tur. (hendek) jarak, prokop; umanj. jendei; uve. jende-ina. jendisati, -em tur. (jenmek) nadvladati, nadjaati, nadrvati, nadigrati. jena, 5. jendo tur. (jenge) ena koja u svatovima ide uz mladenku; djeverua, posnaka; isto i: jenebula, jenibula, jendija, 2. mn. jenija, jenijica, jenga, 5. jengo, jengibula, jengija. jengea v. engea. jeni prid. indekl. tur. (jeni) nov (isp. janjiari); jenidunjal tur. (isp. dunjaluk) novi svijet ( N a r . ) . jenka finski narodni ples koji je prodro i u modernu zabavnu muziku; v. letskiss. Jenki, -ija, mn. -iji, 2. Jenkfja engl. (Yankee) stanovnik USA, pravi Amerikanac (od rijei english [it. engli, tj. Englez] kako je ona zvuala Indijancima kad su je prvi put uli). jenski prid. prema Jena (v.J. jenjiari v. janjiari. jer ime slovu (poluvokalu) u staroslavenskoj azbuci; bila su ih dva: tanko jer (tanki poluglas), znak: b, i debelo jer (debeli poluglas), znak: T>; ovaj drugi neki uenjaci zovu i fbr; u naem se jeziku iz jednog i drugog razvilo a. dok su u drugim slavenskim jezicima i u naim narjejima javljaju refleksi uglavnom e i o; prid. jerski. jerala, -aa rus. (erala nered, zbrka) starinska igra karata, slina vistu i preferansu. jerarh, jerarha, 5. jerare, mn. -si, 2. jerarha (akc. i jerarh, -arha, 5. jerare, mn. -arsi, 2. -arha) gr. (hiereus sveenik + archo vladam) vladika, episkop, arhijerej (biskup kod pravoslavnih); jerarhija v. hijerarhija. jerbasma v. jeribasma. jerej, -eja, 5. jereju gr. (hiereus) sveenik (kod pravoslavnih). Jeremija hebr. od boga uzvieni; jere-mijada gorko jadikovanje, tugovanje, gorka jadikovka (po biblijskom predanju tuni pla proroka Jeremije nad razorenjem Jeruzalema (v.J; jadovanka, alo-pojka, tubalica uope, j'eres, jeresi v. hereza; Jerotej

izv. jeretik, jeretikl, jeretitvo, jeretizam, -zma (.sve pored heretik itd.). jerez (it. heres) panj. (po panjolskom gradu Jerez de la Frontera) v. heres. jergenin, mn. jergeni, 2. jergena tur. (ergen) momak, mladoenja, jergovan v. jorgovan. jeribasma tur. (jer zemlja + basmak pasti) vrsta sone krupne kruke, bljuzga-a, vodenjaa. Jerihon (arap. Ariha) prastari grad u Palestini; prid. jerihonski; jerihonska trublja po biblijskoj su prii idovi, da bi osvojili Jerihon, sedam puta trubei obilazili oko grada, i kad su s^dmi put zatrubili, padoe zidine i oni uoe u grad; jerihonska rua (lat. Anastatica hierochuntica) jednogodinja biljka, to uspijeva na istonim obalama Sredozemnog mora; ima osobito svojstvo da ako se osuena pokropi vodom opet oivi (v. anastatika). jerile tur. (jerile) pogotovo; sigurno; zacijelo, zaista, svakako, jerite v. erite. jerk v. derk. jerlija, 2. mn. jerlija tur. (jer zemlja) domorodac, uroenik; naziv za Turina koji se od davnina naselio u nekom naem kraju. Jermenija isto to i Armenija; Jermenin, mn. Jermeni, 2. J'ermena; isto i Jermen, -ena, 5. Jermene (2. mn. Jermena); en. Jermenka; prid. jermenski. jermiluk tur. (jirmilik) stari turski zlatnik (u vrijednosti od 20 groa). jeroakon gr. (hiereus sveenik + akon, v.) posveeni akon, akon duhovnik (u pravoslavnoj crkvi). jeroglif / hijerogllf (v.J. Jerolim ; Jeronim (v.J. Jer ome franc. (it. Zerom) v. Jeronim. jeromonah, mn. -si gr. (hiereus sveenik + monah, v.) kaluer koji moe vriti sve sveenike radnje kao i svjetovni sveenik (u pravoslavnoj crkvi). Jeronim gr. (hieros svet + noma ime) koji ima sveto ime; Jeronim (Hieronvmus) iz Stridona u Dalmaciji (340420), crkveni uitelj, prevodilac Biblije iz hebrejskog i grkog jezika na latinski; isp. Itala, Vulgata: Molei jedno dojde k njemu Lav jedan, ter nogu u koju m u bie trn jedan, ukaza mu, ki beteg poznavi njegov, ozdravi ga, 630 jesir, -ira, 5. j'eslre tur. (esir) ratni zarobljenik, rob, suanj; jesirluk ropstvo, suanj-stvo, zarobljenitvo. jestastvo rus. (estetstvo) priroda; sve stvari i pojave koje se tiu prirode; prid. jesta-stven; jestastvenica prirodopis (nekad naziv za kolski predmet, u Srbiji); jesta-stveniar prirodopisac. Jesusgrc". Isus; Jesus Christos Isus Pomaza-nik, po nauci crkve osniva kranstva (u Bibliji je bilo i nekih drugih linosti s imenom Isus) isp. Jezus. Jeszcze Polska nie zginieJa polj. (it. Jee Polska nje zginjela) Jo Poljska nije propala (prve rijei poljske himne); isp. ma-zurek D^brovvskiego. jeka tal. (esca) meka, mamac, vabac. jeprit v. japrit. jetar v. etar. jet' engl. (it. det) mlazni avion, mlanjak. jet2 njem. (Jett) crni jantar, gagat. jetek v. etek. jeti, j'etija, mn. jetiji (iz nepalskog jezika) 1. naziv za tzv. snjenog ovjeka u visokim predjelima himalajskog gorja (u nai iako su u snijegu pronaeni c tragovi koji upuuju na individuui preko dva metra, i premda ozbiljni is i pretpostavljaju njegovo postoja danas nije nikome uspjelo prona od kojega bi potjecali ti tragovi; i miti; 2. ime jednom sportskom konstruiranom specijalno za letenj planina i

tako da potle Oroslan vazda na slubu bie klotra onoga, i zato blizu Sv. Jerplima zvire pie se ovo (Bartol Kai). Jerotej v. Hijerotej. jersev v. dersej. jerski prid. prema jer (v.). Jerusavlja ime vile u narodnoj pjesmi (isp. Nadanojla, Ravijojla). Jeruzalem grad u Izraelu, osobito poznat iz Biblije; god. 587. pr. n. e. razorio ga Nebukadnezar (Nabukodonosor) II. (isp. jeremijada); kasnije je obnovljen i u njemu se zbivaju znatni dogaaji u Starom i Novom zavjetu; god. 70. pr. n. e. do temelja ga razorio rimski vojskovoa, kasniji car, Tit Flavije Vespazijan, a Zidovi se rasue po itavom svijetu; prid. jeruzalemski, -a, -6; taj su naslov nosili austrijski carevi, jer su bili i ugarsko-hrvatski kraljevi, a naslov jeruzalemskoga kralja stekao je Arpa-dovac Andrija I I . koji je god. 1217. vodio kriarsku vojnu; isp. Godefrov de Bouillon. jery staroslavensko slovo kojemu odgovara (vjerojatno) dananje poljsko y odn. ruska ligatura w (u naem jeziku prelo je u i; isp. polj. syn, rus. CMH nae siri). jesap v. hesap. jesaul v. esaul. jesidi sekta u Kurdistanu, Siriji i Armeniji, nastala u 7. st. sintezom poganskih, islamskih, gnostikih i nestorijanskih elemenata.

sputanje na zaleenom i st prostoru (makar i na stazi od i 100 metara). jetim, -ima, 5. jetlme tur. (jetim) 1 bez (jednog ili oba) roditelja; 2. mali malodobnik, nedoraslo mome. jeton v. eton. Jetro (v. Jitro) ime tasta Mojsije trova ki Sefora, ena Mojsijeva. jet-service engl. (it. det-servis) aute praonica automobila. jet-set engl. (it. d'et-set) naziv za pri] visokoga kapitalistikog drutva ki dokolici esto prebacuju mlanja jednoga kraja svijeta na drugi, te nedavno bilo privilegija imunih ljuc jet-stream v. det-strim. jeunesse doree franc. (it. enes dore) mlade; naziv za besposlenu gos omladinu koja nita ne radi, za rask vglegradsku omladinu. jeu volant v. bedminton. jevanelje / evanelje (v.).

Jevrej, 2. mn. Jevreja (po novogrkoi voru) isto to i Hebrej (v.); jea Jevrejin, mn. Jevreji; en. Jevrej Jevrejki, 2. mn. JevrejkT; prid. je jevrejstvo zajednica Jevreja; jev jevrejski postupak. Jevrem v. Efraim. Jevrosima v. Eufrosina; u narodnoj ime majke Kraljevia Marka, jezan v. ezan. jezero mad. (ezer) tisua, hiljada (kod vaca); jezeraa (tok. akc. jezeraa) ljadarka; isto i jezerka. jezid, -ida tur. (jezit) 1. prgavac, sva< prkosnik, inadija; 2. askalo, kozer. jezijet v. ezijet. jezovit v. jezuit (enoa). jezuit, -ita i jezuita, -ite lat. (po imenu Ji Isus) 1. lan borbenog reda ka crkve Drube Isusove koji je o: na kraju prve polovine 16. st. za protiv reformacije i koji je postao p papinstvu i odlikovao se najcrnjom

Je/us

631

joga stupnja feudalne vojnike hijerarhije; kod nekih naih autora gradokmet, tj. kmet tvrave. jobovski, -a, -o prid. prema imenu Job (v.) u znaenju: patniki, teak, bolan; strpljiv u podnoenju nedaa. jockey v. dokej. jod, joda, lok. jodu kem. element iz grupe halogenih elemenata; atom. te. 126,93; tablini broj 53, znak J; upotrebljava se u medicini; prid. jodni; jodat, -ata sol jodne kiseline; jodid, -ida spoj joda, osobito s metalima; sol jodovodine kiseline; jodirati, jodlram pomijeati s jodom; premazati jodom; jodizam, -zma kronino otrovanje jodom. jodlati, -am njem. (jodeln izvijati u pjevanju; ijukati) pjevati na osobit nain, izmjenjujui prsne glasove s grlenima; jodlanje je osobito uobiajeno u Alpama (Tirolu); isto i jodlovati, -ujem; jodlovskl, -a, -o koji se odnosi na jodlanje odn. jodlovanje; jodler, 2. mn. jodlera pjeva koji se istie jodlanjem, jodlovanjem. jodni, -a, -6 v. jod. joddform (jod + isp. forma) organski spoj joda, ugljika i vodika; ut praak za posipanje rana, spreava gnojenje; glag. jodoformirati, -formiram posipati jodo-formom; isto i jodoformisati, -em. jodou (jodoshu) japanska budistika sekta, nastala u 12. stoljeu. jodovati, -ujem isto to i jodirati. Jodrell Bank (engl., it. Dodrel Benk) mjesto u grofoviji Cheshire u Engleskoj, u kojem se nalazi veliki teleskop za istraivanje svemira. jod-tinktura rastopina joda u alkoholu; tekuina tamne boje kojom se prelijevaju ozljede koe da se sprijei infekcija, otrovanje. Joe engl. (it. Do) v. Josip. Jdel hebr. ije je ime ,bog'; jedan od starozavjetnih proroka: izrie zlogukost, npr. Istrunu zrnje pod grudama; puste su spreme jer ita nestade. Kako li stoka uzdie! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema pae. ak i stada ovaca kaznu podnose. . . , ali i nadu u bolja vremena: Egipat e opustjeti, Edom e postati bezivotna pustinja zbog nasilja uinjena sinovima Judinim. . . Judeja e dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena. . . joga sanskr. (naprezanje, napetost; ujar-mljenje, sveza) osobita tehnika koja se sastoji u vjebanju koncentracije, disanja i oputanja uz posebnu dijetu, sa svrhom da ovjek potpuno ovlada svojim tijelom, 632

ijom; 2. prenes. licemjer, lukavac, podmukao, vjeroloman ovjek; prid. jezuitski; jezuitizam, -zma jezuitski postupak, licemjerstvo, podmuklost i si. Jezus, Jezu (od hebr. jehoshua kojemu je pomo Jehova; gr. Iesus, lat. Jesus) dijal. isto to i Isus (tok. izgovor razvio se iz gr. oblika gdje se e italo kao i). jeovan, jeuvan, -ana v. jezuit; isto i jeuvlt, -ita (Mato). jian kin. (yiian) novana jedinica nekadanje Sjeverne Kine (1939); isp. juan. jidi njem. (jiidisch idovski) mjeavina gornjonjemakog jezika sa semitskim, romanskim i slavenskim jezinim elementima; tim jezikom, koji se pie hebrejski, govore idovi u nekim zemljama, a postoji i knjievnost na njemu; jidist(a), 2. mn. jldlsta strunjak u prouavanju jidia. jidlovati v. jodlati. jigit tur. (jigit) 1. v. digit; 2. hrabar ovjek, junak; 3. cehovsko starjeinstvo, esnafski odbor. jigrmiluk v. jermiluk. Jilduz tur. zvijezda (en. ime); jilduznama astroloki prirunik, knjiga u kojoj se budunost gata po poloaju zvijezda. Jim engl. (Dim) v. Jakob. jin' jedan od dvaju osnovnih pojmova u kineskoj filozofiji: oznauje tvar, zlo, mrnju, tminu; isp. jang. jin2 (yin) kineska mjera za duinu (24,556 m) i teinu (600 g). jingo v. dingo. jinizam v. dinizam. jino v. ino. jinrika v. rika. jirmiluk v. jermiluk. Jitro u novom prijevodu Biblije umjesto starijega Jetro (v.). jitterbug v. diterbag. jiu-jitsu v. diu-dicu. Joakim hebr. bog upravlja, uzdie. Job, Joba, 5. Jobe (pored Jov) po biblijskoj prii bogati pravednik koji pobono i strpljivo podnosi sve nevolje i nedae kojima ga Bog iskuava; danas: simbol strpljivog patnika. job v. dob. joba v. jobagio. jobagio, -ija pored jobagidn, -ona (podrijetlo rijei neutvreno) u srednjem vijeku pripadnik najnieg jogunluk osobito organima koji se inae ne pokoravaju utjecajima volje; jog, joga, mn. jogi ovjek koji ivi po sprijeda opisanom sistemu; isto i jogln, -ina.

jogunluk, mn. -ci tur. (jok ne) upornost, tvrdoglavost; obijest; isto i jogunstvo, 2. mn. jogunstava; jogunast uporan, tvrdoglav, svojeglav; obijestan; jogiinica jogunasto

stvorenje (muko ili ensko); joguniti se, jogunlm se pokazivati svoj jogunluk, biti jogunast, tvrdoglaviti se, uditi se. jogurt, 2. mn. jogurta tur. (joghurt) mlijeko ukiseljeno s pomou naroitog fermenta. Johan njem. (Johann) Ivan (isp. Hans). Johanca Ivana, Ivanka, Ivk?' Sveta Johanca starijim generacijama jo u sjeanju Slovenka Ivanka Jerouek, koja je pred prvi svjetski rat tvorila kojekakva udesa (znojenje krvavim znojem i si.) i time izazivala silnu senzaciju; dolo je do velike afere u kojoj je utvreno da se radi o kapucinskim sljeparijama i klerikalnim prevarama, kako je pisala tadanja tampa, osobito u Rijeci, gdje je Johanca djelovala i gdje je osuena na 10 mjeseci tamnice. johaniter njem. (Johanniter) ivanovac, pripadnik katolikog vitekog reda sv. Ivana, hospitalac, bojak, maltezer ( v . J (Krlea). johimbin, -ina otrovni alkaloid iz kore afrikog drveta Corvnanthe vohimba; slui kao afrodizijak (v.). John (Don) v. Ivan. John Buli engl. (it. Don Bul) ironian naziv za engleskog buruja, za engleski narod uope. jo-jo, jo-joa malaj. vrsta igrake (kotai na uzici). jok tur. (jok) ne; nije; jok haa ne, boe sauvaj; slino i jok vitlaj; joktur nema nita. Jokasta osoba iz grke prie, ena (i majka) kralja Edipa ( v . J ; skonala se otkrivi da joj je Edip sin; Jokasta-kompleks u psihoanalizi pojava perverzne majine ljubavi prema sinu, koja se oituje ak i u seksualnoj vezi majke i sina. joker v. doker. joklama, 2. mn. -ama tur. (joklama) 1. regrutacija, novaenje vojnika; 2. pozivanje, prozivka, kontrola, evidencija. jokluk tur. (isp. jok) nematina, siromatvo, oskudica. Jokohama grad i luka na japanskom otoku Honshu. joktur (isp. jok) nema nita, nije, i udario joktur u kesu nema nita. jol tur. (jol) 1. put, staza; 2. prav red, pristojnost, manira, alira. Jola (gr. Iole) u starogrkoj mitoloj kralja Eurita koju je prosio E (pored ive ene Dejanire), ali g;

djevojin odbije; odbijeni prosac lj osvetio; Euripid u djelu Hipolit pr tu osvetu pjesniki: U gradu neko ivljae djevica Jola, ko mlado to ne zna za jaram i za kola; Fi doe mlad i razori taj grad, i mladi uze kroz oganj, krv i suze (dalju si Jolinu v. pod Heraklidi). jola tal. (iole iz hol. jol, engl. yawl] sportskog amca, ajka (dva vesla na veslaa); dva jarbola, pramani je a krmeni sasvim malen, na kraju krn Jolaj (gr. Iolaos) u starogrkoj mii sin Ifiklov, pratilac Heraklov i po njegov u borbi protiv Hidre; sla' kao pobjednik na prvim olimpijskim i j jolda tur. (jol put) suputnik, dr putu; drug, k^amarad uope; joldija, joldlja putnik, pasair; jolpaz, jolpaza skitnica, klate; nev; pokvarenjak, deran,' mangup, preprei (Koiev David trbac tako zove jaavca); joltasi, joltasa mn. m. r jol / tas) isto to i kostale ( v . j ; i tava za gotovljenje hrane na puto jolteskera (isp. teskera) propusnica, p\ paso. jdmen engl. (yeomen) seljak slobodn doba feuda, maloposjednik. Jom Kipur (Chipur) hebr. (dan pom najvei idovski blagdan, dan pokaja grijehe; slavi se 10. tirija ( v . ) u p molitvi; v. Ro haana; isp. priglbok. Jom terua hebr. (dan trubnih znakova gi naziv za dan Ro haana ( v . J ; dana zapoinje desetodnevno razdobl kore koje se najavljuje znakovima tr kao pozivom vjernicima da sami c svoje postupke u protekloj godini, d; pokoru i da se poprave. jon, jona / ion, iona ( v . J . Jona hebr. (Jonas golub) staroza prorok; po Bibliji, poslao ga je Jal Ninivu da tamonji narod nagovo pokajanje; Jona to nije htio uini je mrzio Asirce kao najvee nepri svoga naroda, nego sjedne na fe lau i htjede otputovati u Tarz. I

Jonatan

633

jota' jopac, -pca, 5. jope, 2. mn. jopaca njem. (Affe) 1. majmun; 2. podvala, smicalica, spletka (Krlea); 3. mamurluk nakon pijanevanja (Krlea, katkada i na kajkavskom: jopec); jopica, 2. mn. joplca majmunica. jopna njem. (Joppe) haljetak, kaputi, jakna. jor v. jer. JOR automobilska oznaka za Jordan. jordam, -ama tur. (jordam, jurdam) 1. sposobnost, vjetina u poslu; 2. nadutost, gordost, ponos, oholost, umiljenost, pre-uzetnost; jordamdija vjetak; ohol ovjek, oholica, oholnik; jordamiti, jor-damlm ponositi se, oholiti se, epiriti se, gorditi se, kooperiti se. Jordan, Jordana (akc. i Jordan, -ana) rijeka i zemlja (kraljevina) u Aziji; sjeverozapadni dio poluotoka Arabije; glavni grad Aman (Amman); prid. jordanski. joregelt mad. (jo dobar + reggel jutro) dobro jutro (pozdrav); bis joregelt njem.--ma. do jutra (prolumpovati no). jorga tur. (jorga) 1. vrsta konjskog kasanja pri kome konj u trku istodobno die obje desne pa onda obje lijeve noge; 2. sam konj koji tako kasa: v. jorgiti. jorgan, 2. mn. jorgana tur. (jorgan) 1. pokriva (vatirani) za krevet; poplun; 2. atr. hiljadarka, novanica od vee vrijednosti; umanj. jorgani; jorgane, -eta; jorgandija tko pravi jorgane, poplunar. jorgiti, -Im (isp. jorga) 1. kasati na osobit nain, ivahno, nestano; 2. biti nestaan, obi-jestiti se.

se podigne silna oluja, koju je dakako uzvitlao Jahve, ljutit na Jonu; suputnici Jonini stanu traiti krivca za ovakvu nedau i nau ga u Joni, koji i priznade da nije posluao boji nalog; nato bude baen u more gdje ga proguta velika riba; pomo-livi se, nade Jona milost pred Gospodinom i riba ga za tri dana izbaci iz svoje utrobe; potom poe u Ninivu i obrati Asirce na sluenje Jahvi; neki teolozi ele da u Joninoj sudbini vide nagovjetaj uskrsnua Kristova nakon to je tri dana proboravio pod zemljom. Jonatan hebr. (Jeho-nathans) bog je dao, boji dar (po drugima takoer iz hebr. vjeran prijatelj); brat Jonatan (engl. brother Jonathan) pomalo aljivi naziv za narod USA; nastao god. 1775, kad je George Washington jednom prilikom rekao svojim oficirima: Moramo pitati brata Jonatana, pri emu je mislio svoga prijatelja Jonatana Trumbulla, iji je savjet oekivao. jonatanka, 3. -ci, 2. mn. -kl vrsta sonih i mirisnih jabuka; isp. donatanka. jonda tur. (jonda) djetelina; jondaluk dje-telite. jongleur v. ongler. Jonija pokrajina u staroj Grkoj; Jonja-nin, mn. Jnjani (Atika, Eubeja, Mala Azija; Jonjani su bili glavni nosioci starogrke kulture); en. Jonjanka; prid. jonski; jonski stil jedan od triju stilova starogrke arhitekture; stup vitak i zavrava se kapitelom u obliku jastuka s volutama ( v . ) . Jbpa kod nekih naih starijih pisaca naziv za izraelsku luku Jaju (Jaffa).

jorgovan, -ana, 5. jorgovane (akc. i jorgovan) perz. (erghevan)- ukrasni grm iz porodice maslina s lijepim grozdastim mirisnim cvjetovima ruiaste i bijele boje. jorkir engl. (Yorkshire) pasmina svinja koja brzo raste i dobro se tovi; prid. jorklrskl; izv. jorkirac, -rca, 2. mn. jorklraca. Josafat / Jozafat ( v . ) ; u novom prijevodu Biblije Joafat. Josip (pored Josif) hebr. (Jasaf) bog dodaje, prilae; po Bibliji: 1. jedan od sinova Ja-kovljevih, prodan (od vlastite brae) kao rob u Egipat, no tamo se dovinuo do asti kraljeva ministra, pa je osobito poznat po tome to je za vrijeme gladi u Izraelu naselio svoje sunarodnjake u faraonovu zemlju (poznat je i po tumaenju faraonova sna o sedam debelih i sedam mravih krava, po odbijanju ponuda zavodnice Putifarke ( v . J , po dirljivom odnosu

prema najmlaem bratu Benjaminu itd.); 2. drvodjelja iz Nazareta, formalni mu Marijin (Bogorodiin), po-oim Isusa Krista (po Evanelju). Joafat (isp. Josafat) hebr. (Jahve sudi) izmiljena dolina u kojoj e se po biblijskoj prii okupiti svi ljudi na tzv. Sudnji dan; prvi je spominje prorok Joel ( v . ) : (govori Jahve) Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu, sa-kupit u sve narode i povesti ih u dolinu Joafat. Ondje u im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje batine, koju rastjerae meu narode i razdijelie moju zemlju meu se. . . ; prid. joafatskl (josafatskl). jota1, 2. mn. jota gr. (iota) ime grkog slova / ( j j : ni za jotu nita, nimalo; isto i jot; jotovanje gram. sljubljivanje glasa j (jota) s drugim nekim glasom u novi glas (drag-/7

jota2 drai; pla&-yem plaem); glag. joto-vati, -ujem. jota2 v. hota. jotacija v. jotovanje (pod jota1). jou-jou V . uu. joule v. daul. jour v. ur. journal v. urnal. Jov v. Job; Jov v. Jove. jova tur. konj bez gospodara, kljuse. Jovan v. Ivan. Jove u starije doba isto to i Jupiter (prema lat. gen. imenice Jupiter, koji glasi Jovis, odn. prema tal. Giove); (enoa); isp. Jovi. jovijalan v. ovijalan. Jovi v. Jove (Sterija). Jozafat v. Joafat. jozefinizam, -zma prosvijeeni apsolutizam austrijskog cara Josipa II (17801790), s geslom sve za dravu, baziran na filozofskim idejama 18. stoljea. Jozefinska cesta drum (preko 113 km) od Karlovca do Senja graen 17701779, nekada veoma vana prometnica (ime po caru Josipu II); isp. jozefinizam. Jozua hebr. (Jehoua Jahve je spasio; ime znai isto to i Isus) suradnik i nasljednik Mojsijev; doveo Izraelce u Obeanu zemlju. jr skra. za junior ( v ) . juan kin. (yuan) novana jedinica u NR Kini (sadri 100 centa). Juan panj. (it. Huan) v. Ivan. jubilant, 2. mn. -bilanata isto to i jubilarac (v. jubilej). Jubilate hebr.-lat. (isp. jubilej) kliknite (poetak jednog crkv.-katol. psalma i prema njemu naziv za

634 treu nedjelju poslije Uskrsa, kad se taj psalam pjeva). jubilee engl. (it. dubili) ekstatina religiozna pjesma amerikih Crnaca, srodna gospelu ( v . ) , i negrospiritualu ( v . ) . jubilej, -eja starohebr. (jobel trublja) proslava godinjice rada neke osobe, ustanove ili godinjice nekog dogaaja (obino u razmaku od 100, 75, 50, 25, 20, 10 godina); srebrni jubilej 25-godinjica; zlatni jubilej 50-godinjica; dijamantni jubilej 60--godinjica odn. 75-godinjica; jubilaran, -rna, -rno koji se odnosi na jubilej; jubilarac, -rca, 5. jubilare, 2. mn. jubilaraca ovjek ili ustanova iji se jubilej slavi; isto i jubilar, -ara, 5. jubilaru / -are; jednako i jubilant, 2. mn. jubilanata; en. jubilarka, jubilantkinja (akc. i -antkinja). jubilozo v. giubiloso. Juda hebr. (Jehuda) bogu hvala njeni, uvaeni, takoer i odva ani, etvrti sin biblijskog Jakoba; mu naziv Judeja za Izrael, odn. Jt Zidove; drugi je Juda bio jedan od K uenika; po biblijskoj prii izdao uitelja; odatle: simbol izdajice uo] To nai jude srebrnjake broje; Li kovi); u naim narodnim dijalekti Juda i znaenje idov uope i (malim sitni trgovac, kramar, grajzle Judin; Jiidin poljubac izdajnic iskren poljubac (po Bibliji je Jt godom izdaje poljubio Krista); ji -zma idovstvo; judaizirati, -iz: poidoviti.

judaika, 2. -dalka, 3. -daicima knji ne hebrejskim jezikom odn. knjige vima i o idovstvu (npr. u neko nici). Judas iz Kheriota v. Juda ( . . . drugi je J (Krlea). juda v. Juda (osobito u znaenju: izda Judeja (isp. Juda) prvotno jedna poki Palestini, a kasnije i cijela ta zemlja;. -jca, 5. Jiideje, 2. mn. Judejaca; en. i prid. judejski. judicijalan v. judicium. judjciozan, -zna, -zno franc. (judiciei borit, prosuivaki, razloan, otr uman, pronicav ( . . . Skerli je vie nistian no judiciozan...; Mato). judicium lat. (akc. judicijum) sud, s rasprava, presuda; judicijalan, -Ina, sudski, sudbeni, sudaki. judiform (isp. jodoform) zagorsko branski izraz za jodovu tinkturu ( ene stale da vpnjaju po

judifornui' su posjeivale mueve po bolnican jer su muevi [u doba prvoga svjets ta] dolazili kuanrn na dopust). Jiidika lat. naziv za drugu nedjelju prije (u katol. crkvenoj godini, kada se i pjeva psalam Judica me, Deus -mi, Boe!). judikat, -ata (judicare suditi, izrei du) pravorijek, presuda; judikat pravosue; sudovanje; praksa sudsk enja. Judita (akc. i Judita) hebr. (Jehoudit iz grada Jehuda ili sljedbenica il njena, uvaena, odvana, si slavljena) po biblijskoj prii ii junakinja koja se uuljala u ator ai

judo

635

Julijevci jiikluk, mn. -ci, 2. jukluka tur. (jiikluk) udubina, ormar u zidu (za spremanje posteljine), dolap, plakar. juks njem. (Jux) ala, ega, komedija (Sterija). juksta, 2. mn. juksta lat. (iuxta pored, pokraj) 1. knjiga iz koje se mogu trgati listovi a da pri tome ostane dio otrgnutog lista, obino kod ulaznica; 2. dodatak podacima u zemljinim knjigama. jukstapozicija lat. (isp. juksta + isp. pozicija) usporedni poloaj, npr. tampanje dvaju istovrsnih tekstova jednoga uz drugi radi uspo-redenja. juksuk, mn. -ci, 2. jiiksuka tur. (juksuk) naprstak, naprnjak; atr. juksuci prevara sa tri krojaka naprstka. jul, jula lat. (Julius) mjesec srpanj (govori se i juli); julski srpanjski; isp. Julijevci. jular v. ular. julep v. dulep. Jules Jranc. (it. il) v. Julije. Julija ensko ime (isp. Julije) osobito poznato iz Shakespeareove drame Romeo i Julija; simbol idealno zaljubljene djevojke. Julijan, -ana (akc. i Julijan, -ana, 5. Julijane) ime rimskog cara (Flavius Claudius Ju-lianus, 361363) koji se iz kranstva vratio starim rimskim bogovima; zato ga historija spominje pod imenom Julijan Apbstata (v.); en. Julijana. julijanske kole maarske kole u Hrvatskoj koje je uzdravalo ovinistiko maarsko drutvo Julian; provodei maarizaciju, vlasti su prisiljavale djecu hrvatskih eljezniara da obvezatno polaze te kole. julijanski kalendar stari kalendar brojenje godina, uvedeno od Julija Cezara (46. god. pr. n. e.); upotrebljavao se u zemljama s puanstvom pravoslavne vjere; poslije prvoga svjetskog rata zamijenjen je posvuda gregorijanskim kalendarom, dok se julijanski kalendar odrao samo jo u pravoslavnoj crkvi (v. kalendar). Julije lat. blistavi. Julijevci, Julijevaca stari patricijski rod u Rimu, od kojega je svoje podrijetlo izvodio i Gaj Julije Cezar, a po njemu i Oktavijan August poto ga je Cezar po-sinio; pjesnici (osobito Vergilije) dovodili su to ime u vezu sa Julus (Iulus), Julo, kako se zvao sin Eneje i Kreuze, osniva Albe Longe i praroditelj plemena Julijevaca; gramatiki se ime dovodi i u vezu sa gen. imena Juppiter (lovi), odakle onda i epiteti kao boanski kojim su se kitili stanoviti rimski velikani; kako se 636

vojskovoe Holoferna i ubivi ga oslobodila svoj rodni grad Betuliju (u naoj knjievnosti opjevao ju je Marko Maruli, 15. st.). judo v. dudo. judofil, -ila gr. (isp. fil1) prijatelj idova, simpatizer semitizma, filosemit; prid. judofilski; judofob, -oba (isp. fob2) ovjek koji se neprijateljski odnosi prema idovima, isto to i antisemit; prid. judfopski; judofobija antisemitizam ( v . ) . jiidski, -a, -6 (isp. Juda) idovski; kramarski, sitnotrgovaki, grajzlerski. jufka, 3. -ci, 2. mn. jufki tur. (jufka tanak) list razvaljanog tijesta, kora, obga. jufta v. juhta. jufuizam v. eufuizam. jugendlich njem. (it. jugendlih) mladenaki, mladalaki, mladolik, mlaahan. Jugendstil njem. (mladenaki stil) smjer u umjetnosti Njemake i Austrije, srodan stilovima koji se inae karakteriziraju nazivom fin de siecle ( v . ) ; ime po asopisu Die Ju-gend Mladost. juger lat. (jugerum) 1. starorimska zemljina mjera od 3.200 kvadratnih metara; jutro, ral; 2. prenes. njiva, oranica uope. jugos atr. gastarbajter ( v . ) iz Jugoslavije; isto i jugovabo. jugovinil, -ila v. polivinil. jugularan, -rna, -rno lat. (jugulum grkljan, vrat) grleni, grkljanski, vratni. Jugurta kralj Numidije (112104. pr. n. e.) zakleti neprijatelj Rimljana; u poetku uspjeno vojevao protiv njih no na kraju bio pobijeen i smaknut; to vojevanje opisao je rimski povjesniar Gaj Salustije Krispo (80 35. pr. n. e.) u djelu Bellum lugurthinum; isp. O urbem venalem . . . juhta hol. (jucht) nepromoiva, vrsta gipka koa, osobito od mlade stoke; isto i jiihto-vina. juice v. dus. jiik tur. (juk) konjski tovar, mjera od sto oka (koliko se moe natovariti na jednoga konja). jiika (orig. yucca) amerika biljka iz porodice ljiljana (bijeli cvjetovi); gaji se za ukras, a vlakna joj se upotrebljavaju i za proizvodnju tekstila; prid. jiikin, -a, -o (Nazor). juke-box (it. diik boks) muziki automat koji svira popularne melodije i lagere kad se u nj baci novac (kod nas sasvim prevladao izgovor: duboks). Julijska krajina

ime Julus dovodi dalje i u vezu sa Ilus, kako se zvao jedan od osnivaa Troje po kojemu je Troja i llion, Ilij, dolazi se lako do zakljuka da su Rimljani potomci Trojanaca, to se rado isticalo u rimskoj povijesti. Julijska krajina slovenski naziv za krajeve to ih je poslije prvoga svjetskog rata anektirala Italija (Trst,

Gorica, Gradika, Istra, dio Slovenije i kasnije Rijeka); talijanski naziv: Venezia Giulia; Julijske Alpe dio alpskog gorja u Sloveniji, gdje je i najvii vrh Triglav (2863 m).

julimbri tur. (giilibriim) 1. biljka kojoj je lat. ime mimosa julibrissim; 2. ruiasta svila, jer je cvijee sprijeda spomenute biljke takvo na izgled (Vojnovi). julon tvorniko ime za jedan sintetik nae produkcije julskl prid. prema (mjesec) jul, srpanjski; julski biirbonski dani revolucija u Francuskoj 2729. jula 1830, koja je dovela na prijestolje Luja Filipa Orleanskog, kojim je inom nastala julska monarhija, zvana i graansko kraljevstvo (18301848) (Krlea). juma-basma v. jumbasma. jiimak, mn. -ci, 2. jiimaka tur. (jumak) klupko; mosur, cijevka za namatanje niti. jumbasma tur. (yun vuna + isp. basma) vrsta tkanine od koje se izrauju dueci. Jiimbo poneto aljivo ime za slona (prema prii engleskog pisca Rudvarda Kiplinga Indijska dungla). jumbo-jet engl. ( i t . dambo-det) veliki putniki avion na mlazni pogon, koji moe primiti mnogo putnika (i po nekoliko stotina) i prevaljivati goleme udaljenosti bez sputanja, isp. Jumbo / jet. jumper v. demper. jiimruk, mn. -ci, 2. jumruka tur. (jumruk) stisnuta aka. jun', juna lat. (Junius) mjesec lipanj (govori se i juni); junski lipanjski. jun.2 skra. za junior ( v . ) . Junajted stets United States, USA, Ujedinjene Drave Sjeverne Amerike (Krlea). junctim lat. ( i t . jiinktim) zajedno, skupa; spojeno, vezano. junga, 3. -gi, 2. mn. -gi tur. (jonga treska, iver) nekadanja mjera za teinu (oka I po). jiingfer, 2. mn. jungfera njem. (Jungfer djevica) nevin djeak, djevstvenik (ovo kod Franje Horvata Kia); jungferica djevica; jiingferaft djevianstvo, nevinost. junior lat. (akc. junior) mlai; spor, omladinac (do 18 godina); juniori -mlaak; juniorka, 3. juniorki, 2. , niorki lanica podmlatka; pi niorski.

jiinker, 2. mn. junkera njem. (Junke bivoj Pruskoj plemi zemljoposjedn stelin polufeudalnog tipa: neto sli kod nas ljivar; inae sinonim z; stavnika njemake zavojevake stalnog zveckanja sabljom (isp. kr kerstvo); 2. u carskoj Rusiji i junkerskog uilita (vojne akaden kojem su se pitomci odgajali za junkerski ustanak neuspjeli < istup pitomaca petrogradskih jun uilita protiv nove sovjetske vlas 1917. jiinkers, 2. mn. jiinkersa (po imem struktora Huga Junkersa, 1859193: njemakih velikih prvotno trans] aviona, a kasnije bombardera. jiinktim v. junctim. Junona u starorimskoj mitologiji boginja sestra i ena Jupitrova Junonin; junonski bujan; stasit; u velianstven (kako su umjetnici prik Junonu); isp. Hera; Junona Ludovisi Junonin iz nekadanje galerije Li u Rimu (Begovi). jiinoa staroslav. mladi; prid. junoki. junski. -a, -6 prid. prema (mjesei lipanjski; junske barikade ustan; rikih radnika 23. lipnja 1848. proth koja je na proletere vrila teak ekor pritisak; podignuto je oko 6.000 bari na njima se nalo 40.000 do 50.00C nika; herojska borba potrajala je dana, ali kad je general Cavaigna Kavenjak) upotrijebio artiljeriju, u; je svladan (Krlea). junta v. hunta. jiipa, 2. mn. jupa njem. (Juppe) ha umanj. jiipica. jupes engl. (upas) otrov spravljen od istoimenog drveta ( n a otoku Javi ure u nj zamau vrke svojih strelica). Jupitar, Jupitra, 5. Jiipitre (pored J Jupitera, 5. Jupiteru) 1. u starori mitologiji vrhovni bog neba, gromi zatitnik rimske drave, isto to kod Grka Zeus, a kod Slavena Perun (J Tonans Jupiter Gromovnik); 2. 637 U1S

j tipka

najvei planet Suneva sistema; 3. u kino-tehnici elektrina arulja duginih boja za snimanje kod umjetne ili kombinirane rasvjete; prid. Jiipitrov, Jupiterov; Jupiterov (Jupitrov) brijeg mesnati dio dlana ispod kaiprsta. jupka v. jufka. jupon v. ipon. jura' (prema gorju koje se nalazi na granici vicarske i Francuske) druga (pretposljednja) perioda mezozojske ere ( v j ; prid. jurski. jura2 v. jus; Jura Municipalia lat. municipalna, staleka (feudalna) prava, u hrvatskoj povijesti esto upotrebljavan izraz u znaenju: samouprava, autonomija (alski); Jura Regalia Kraljevska prava, tj. prava kraljevine Hrvatske (u nekadanjoj hrvat-sko-ugarskoj dravnoj zajednici). Juraki v. Nenci. jiirasor lat. (juratus assessor zaprisegnuti asesor) prisenik, prisjednik, pristav (nekad inovnika titula). jurat, -ata, 5. jurate lat. (isp. jus) pravnik, student prava, isto to i jurist; u naoj starijoj knjievnosti i: juratu (kod Jos. Kozarca: jurato). jurdisati, -em v. juriati. jure lat. (isp. jus) po pravu, s pravom; jure patrio po domovinskom pravu (enoa). jurget, 2. mn. jurgeta duguljasta tikvica, obino se jede punjena samljevenim mesom; isto i jurgeta (2. mn. jurgeta). juridikl lat. (isp. jus) pravni, pravniki; juridika osoba pravna osoba za razliku od fizike organizacija, poduzee, ustanova, kojoj je priznato raspolaganje imovinom, zakljuivanje ugovora te pravo da pred sudom nastupa kao fizika osoba, tj. da

tui i bude tuena; pravne osobe mogu i krivino odgovarati za ona krivina djela za koja je to izriito predvieno u zakonu. jurisdikcija lat. (isp. jus + dicere govoriti) sudska nadlenost; pravo suenja, a takoer i oblast, djelokrug na koji se prostire to pravo. juriskonzult lat. (isp. jus + consultor savjetnik) pravni savjetnik; stalni savjetnik nekih ustanova u praktinim pitanjima prava, branitelj interesa takvih ustanova pred sudskim i si. instancijama; juriskon-zulta (mn. sr. roda) miljenja, glasovitih pravnika u starom Rimu o konkretnim pravnim sluajevima kojim se miljenjima pridavao tolik autoritet da su vrijedila kao obvezatna pravila za sudske organe. jurisprudencija lat. (isp. jus + prudentia iskustvo, znanje; razboritost) pravna znanost; nauka o pravu; skup znania koja se tiu pravnih normi u njihovoj praktinoj primjeni; sudbena praksa. jurist(a), 2. mn. jurista lat. (isp. jus) 1. student prava; 2. pravnik; en. juristkinja pravnica; prid. juristikl pravniki juristeraj, -aja njem. (isp. jurist) praT 1 i pravne nauke, juristika znanost (Krlea). juristika, 3. -ci (isp. jurist) pravo i pravne nauke, osobito vjetina njihove primjene (Cesarec). juri utriusque (it. juri utrijuskve) lat. (isp. jus + uterque oba) obaju prava titula koja se dodaje doktorima prava u znak da su doktori obaju prava, tj. i graanskog (civilnog) i krivinog; u nekim se zemljama mogao postii samo jednostruki doktorat.

juri tur. (jurujii) navala, napadaj; nasrt, nalet, ataka; juriati, -am navaljivati, napadati; jurun navali! udri!; isto i juru-nuz. jurodivl, -oga rus. (jurodivyj) naziv za tzv. svetu budalu, bojeg ovjeka, luaka od roenja, na kojem se toboe vrila volja boja; dosta est tip u starijoj ruskoj knjievnosti (pridavala im se proroanska mo). Jurop engleski izgovor za Evropa. jurski, -a, -6 prid. prema jura'. jurta tat. 1. sklopljivi ator od reetkaste grae prekriven pustinom (filcem); esto i kao natkrovlje iznad kola i saonica (kibitka); 2. drvena koliba,

brvnara pokrivena zemljom, travom, koom i si. (kod sibirskih naroda); 3. u starom ruskom jeziku: obitelj, rod; posjed jedne obitelji ili roda; selo, naselje, grad s pripadnim mu podrujem. juruk, 5. jurue, mn. -ci, 2. jiiruka tur. (jiiriik) poturica koji govori turski i bugarski; nomad, skitnica. jury v. iri. jus1 lat. (jus, 2. juri) pravo, pravna znanost; govori se i mnoina jura; Jus est ars boni et aequi lat. Pravo je umjetnost dobroga i jednakoga (Krlea; njegov prijevod u tekstu: Pravo je ravnotea dobrote i harmonije); jus primac noctis (it. j. prime

638 noktis) pravo prve brane noi (feudalci su sebi prisvajali pravo da sa kmetskom nevjestom oni provedu prvu no nakon vjenanja, a tek onda da je prepuste mladoenji); jus aggratiandi (it. . . . agracijandi) pravo pomilovanja (osuenika na smrt); jus belli et pacis pravo (navijetanja) rata i (sklapanja) mira; jus civile graansko pravo; rimsko graansko pravo, tj. pravo koje je vrijedilo samo za punopravne rimske graane (v. dalje jus gen-tium); jus civitatis dravno pravo; jus cogens (it. kogens) prisilno, prinudno pravo, tj. pravna pravila kojima popularno reeno pogovora nema (ustavno pravo, brano pravo, krivino pravo); jus criminale (it. kriminale) krivino pravo; jus feudale feudalno pravo; jus gentium (it. gencium) pravo koje se u starom Rimu primjenjivalo na stanovnike rimske drave koji nisu bili punopravni rimski graani (tj. za koje nije vrijedio jus civile); jus gladii et aggratiandi (it. . . . agracijandi) pravo maa i pomilovanja, tj. pravo ivota i smrti kao oznaka najvie dravne vlasti, a u starije doba i vlastele, pa i gradova i opina da sude o ivotu i smrti svojih podanika; jus hereditarium nasljedno pravo; jus mili-tare vojno pravo; jus non scriptum (it. . . . skriptum) nepisano, obiajno pravo; jus primogeniturae (it. . . primogeniture) pravo prvorodstva (tj. prvoroenog, najstarijeg sina); jus publicum (it. . . . pii-blikum) javno pravo; jus Romanum rimsko pravo; jus sanguinis (it. . . . sangvinis) pravo krvi (naelo po kojem se dravljanstvo neke osobe odreuje prema dravljanstvu njezinih roditelja); jus successionis (it. . . . sukcesionis) pravo na nasljedstvo; jus trium liberorum pravo troje djece, tj. posebna prava i povlastice roditeljima sa najmanje troje djece (propisao starorimski car August da bi podigao populaciju, v.); jus vitae necisque (it. . . . vite neciskve) pravo ivota i smrti (vrhovna vladarska vlast). jus2 ime slovima q ( o ) i f u staroslavenskoj azbuci, poznatima i pod nazivom nazali (nosni); izgovarali su se on i en, a od slavenskih jezika odrali su se u poljskom (u naem knjievnom jeziku odraavaju se kao u i e, isp. npr. poljski ma (it. mon) prema naem mu, odn. poljski jezyk (it. jenzik) prema naem jezik. JUS skra. za Jugoslavenski su tj. industrijski proizvodi prema k za prosjenog Jugoslavena. juvegija 639 jusosi (mn. m. r.) pripadnici orgar mladih socijalista u Saveznoj Re Njemakoj (Jugendsozialisten, junge listen). Justa lat. pravedna; isp. Justina. juste milieu jranc. (it. ist milje) 1. sredina; zlatna sredina izmeu dva ek na gledita; 2. prenes. neodreenost, pred odlunim gleditem, stajalitem. justicija lat. (justitia) 1. pravda, prave pravosue; 2. sve sudske ustanove. justicijalizam, -zma lat. (justitia p naziv ideologije biveg argentinskog sjednika Juana Perona. justicmord njem. (Justizmord) pravo umorstvo; izvrenje smrtne kazne nevinim uslijed nedovoljne savjesn nehaja sudova u ispitivanju i utvr krivinog djela. justifikacija lat. (justus - pravedan + kacija, v.) smaknue; izvrenje s kazne; justificirati, -ficlram srna izvriti smrtnu kaznu; isto i justifil -ujem. Jusfin, -ina, 5. Jiistine lat. (justus ] dan) pravedni; en. Justina. justirati, justiram jranc. (isp. juste prav) provjeravati, utvrivati valjanos justitia v. justicija; justitia fundamentu gnorum pravda je temelj kraljev drava (enoa). justo v. usto; justo tempore lat. u vrijeme, pravovremeno, pravodobno. Jiisuf tur. (iz hebr.) v. Josip, jusuk v. juzuk. juto v. usto. juta bengal. (engl. jute) biljka iz poi lipa; od njezinih se vlakana prave cerade, sagovi, pojasi i si.; prid. juta-vrea jutena vrea. Juta hipok. prema Judita. Juti, Juta (mn. m. roda) germansko ; po kome se zove poluotok Jutland (d; Jvlland). Juturna u starorimskoj mitologiji ; jednoga izvora u Laciju, sestra gl; neprijatelja Enejinog, italskog vojske Turna; pomagala je bratu u svima govim borbama, ali kad je spoznala poraz Turnov Jupitrova volja: R ovije platem plavetnim uvojke meke

kabel juvenilia (mn. sr. roda) lat. (akc. juvenilija) djela iz mladih dana autorovih (juvenis mladi). juvenilizam, -zma lat. (iuvenis mladi) med. pojava da izgled tijela pojedinih ljudi daje mladenaku sliku i kod starijih osoba, iako su sve ostale tjelesne i duevne osobine normalno razvijene i odgovaraju ivotnoj dobi. Juventus lat. Mladost, starorimska boica mladosti. juvka v. jufka. juzbaa, 2. mn. juzbaa tur. (yiiz sto) zapovjednik nad stotinom vojnika; kapetan.

dahne uzdahom tekim i nesta u valovlju rijeke (Eneida XII, 885, 886). juvegija v. duvegija. juvelir, -ira njem. (Juwelier) draguljar; majstor koji pravi predmete od dragog kamenja ili metala; prid. juvelirskl. Juvenal, -ala, 5. Jiivenale lat. mladenaki; Juvenal Decimo .1 unije (60140) starorimski knjievnik, jedan od svjetski najpoznatijih satiriara. juvenilan, -Ina, -Ino lat. (juvenis mladi) mladenaki, mladalaki; jiivenilna voda termalna voda sa mnogo otopljenih minerala.

juzuk, 5. -e, mn. -ci, 2. juzuka tur. (jiizuk) prsten.

K
k 1. velarni (guturalni) suglasnik; petnaesto slovo latinske abecede, a dvanaesto irilske azbuke; 2. mat. oznaka za konstantu; 3. oznaka za karat (v.J. K 1. skra. za kruna (novac). 2. znak za kem. element kalij; 3. oznaka za kralja u ahu; 4. oznaka za temperaturu po Kelvinovoj skali; 5. automobilska oznaka za Kampuiju (Kambodu). KA automobilska oznaka za Karlovac. Kaaba v. aba. kkbaprid. indekl. tur. (kaba) 1. velik, glomazan, ali lagan (isp. kabast); 2. neobraen, nepotpun; surov, neotesan, neuljudan, prost, grub. kabadahija (akc. i kabadahija) tur. (isp. kaba grub + dahija) hist. namjesnik dahije (v.), nasilnik. kabahat tur. (kabahat) krivica, krivda, grijeh; manjak, nestaica; isto i kabajet (koje znai i stranjica); kabahatlija krivac, grenik. kabala hebr. (kabbala predaja, tradicija za posveene) 1. srednjovjekovna idovska tajna nauka s mistinim i alegorinim tumaenjima stanovitih mjesta iz Biblije, odakle i znaenje: mistika, tajna nauka uope; 2. prenes. a) tajno udruenje; b) spletka, intriga, kovarstvo; kabalistika, 3. -ci nauka o kabali, uenje kabale, osobito magija brojeva i slova; tajanstvenost, misterioznost, vjerovanje u nadzemaljsko; kabalist(a) strunjak u kabalistici; prid. kabalistikl, -a, -o misteriozan, tajanstven; kabalistikl dvostruki trokut esterokraka zvijezda (Krlea). kabalero (panj. caballero) vitez, plemi, gospodin; kavalir.
kabezo

kabaleta tal. (cabaletta) muz. brz svretak jedne velike arije. kabaliti, kaballm v. kabuliti. kabaljero v. kabalero. Kabardinsko-Balkarska ASSR republika na podruju Kavkaza; glavni grad Nalik; kabardinac, -inca, 2. kabardlnaca rus. erke-ski konj. kabare, kabara (mn. i. roda) tur. (kabara avli sa irokom glavom) isto to i toke. kabaret, -eta (pored kabare, -ea, 2. mn. -ea) jranc. (cabaret) malo zabavno kazalite koje daje laki areni program; prid. kabaretski; kabaretkinja pjevaica ili koja druga umjetnica to nastupa po kabaretima. kabarice umanj. prema kabare ( v .J. kabarisati, -em tur. (kabarmak) naduti se, nabreknuti, natei, nabubriti, narasti (npr. more); isto i kabardisati, -em. kabast tur. (isp. kaba) krupan, debeo, glomazan, nezgrapan, zdepast, vrlo velik, gorostasan. kabel (pored kabl) engl. (cable od lat. capsulum konop) 1. jedan ili nekoliko izoliranih elektrinih vodova, pokrivenih zatitnim omotaem; upotrebljavaju se za podzemni, podvodni ili zrani prijenos elektrine energije, a takoer i za linije (brzojavne ili telefonske veze); na izraz: provodnik; 2. pomorska mjera za duinu, jednaka 185,2m, tj. '/><> morske milje; 3. debelo brodsko ue (obino od ice); prid. kabelski; kab(e)ldgram (gr.

640 kaboten, -ena franc. (cabotin) putujui glumac; lo glumac; komedija. kabotinaa (isp. kaboten) loa gluma, pretvaranje; komedijaki ivot (Mato). kabriolet franc. (cabriolet) 1. laki polupokriveni jednopreg; 2. automobil sa dva sjedala i sa sklopljivim krovom; 3. povieni prednji dio potanskih kola; 4. enski eir kakav se nosio u doba direktoara ( v . ) u Francuskoj (Vojnovi). kabriolimuzina (isp. limuzina) vrsta elegantnog osobnog automobila s platnenim pokrovom koji se moe skinuti. kabristan, -ana tur. (isp. kabur) groblje. kabuki jap. (vjetina u pjevanju i plesu) popularna plesna drama u Japanu, razliita od no-igara (v. no), ritualnog, aristokratsl ka zabave; enske uloge igraju muka zika se izvodi na pozornici; bez maski minka, bogata dekoracija. kabul1 tur. (kabul) prihvaanje, prista buliti, kabullm pristajati, prihvaa jati; misliti, pretpostavljati (Mato). kabul2 (po imenu afganistanskog glavne Kabula) vrsta atora od pamune za upotrebu u toplim krajevima. kabur, 2. mn. kabura tur. (kabir) gro kaburdija grobar; isp. kabristai kabz tur. (kabyz) opstipacija (v.); k; zatvoren, zaepljen, bez uredne stoli piran. kacabajka (mad. kaczagany kouh gornji kaput posebnoga kroja (u ne im krajevima i samo cabajka) kacamarin, -ina tal. (cazzomarino) r< morski krastavac; isp. holoturije. kacamorat, -orta, 2. mn. kacamorata republikom dubrovakom ovako : ovjek

grafo piem) brzojavka poslana podvodnim kab(e)lom. kabezo jedan od (moguih) izgovornih oblika za (uobiajenije) abeso (v.). kabil prid. indekl. tur. (kabil) sposoban, kadar. kabila tur. (kabila) pleme, rod. Kabili (mn. m. roda) stanovnici Tunisa, Alira, djelomino i Maroka (isto to i Berberi); prid. kabilski. kabina franc. (cabine) mala prostorija, specijalno ureena za odreene svrhe (npr. kabina pilota u avionu; kabina ofera u kamionu; komorica u kojoj je javna telefonska govornica; svlaionica u kupalitima, spavaonica na brodu i dr.); prid. kabinski; kabiner, -era, 5. kabineru namjetenik (u kupalitu i dr.) koji se brine oko kabina; en. kabinerka. kabinet, -eta franc. (cabinet) 1. mala soba; radna sobica; 2. kolska zbirka (npr. fizikalni, kemijski kabinet); 3. vlada; ministarsko vijee; 4. slubena prostorija, kancelarija; prid. kabinetskl; kabinetskl format, v. cabinet-format; kabinetski rad rad uenjaka u sobi, bez veze s terenom; crni kabinet tajni ured pri nekoj visokoj ustanovi, koji cenzurira pisma, pijunira ljude, vodi crnu knjigu i si. (alski). Kabiri (gr. Kabeiroi ('Kabiroi) u starogrkoj mitologiji prastara pelazgika boanstva; u kasnije vrijeme uzimali su ih kao sinove i pomonike Hefestove (\\). kabl, kablogram v. kabel; kablovski isto to i kabelski. kaboklo, kabokla, mn. kabokli, 2. kabokla, indijan. mjeanac Evropljanina i Indijanke ili obratno (u Brazilu). kabotaa franc. (cabotage) plovidba uz obale, uzdu primorja (izmeu luka jedne drave); prid. kabotani.

kojega bi, kad bi se gdje pojavi vlada poslala na ono mjesto za uvar bolest ne iri, te bi mu obino dala k potpunu vlast u njegovoj radnji i f mo nad ivotom i smrti (Akad. rji kacenjamer v. kacnjamer (Krlea). Kachin (it. Kain) drava u sjevernor Burme; glavni grad Myitkyina. kacida v. kaciga. kaciga, 3. -gi, 2. mn. kaciga lat. ( a cassidis) metalno ili kono pokrivalo; u obliku ljema, kod rudara, ratnika gasaca, milicije; kacigast u obliku kacik v. kasik. kacjola tal. lica zaimaa (Svaka kapj puna kacjola [M. Smoje], metafora 2 le kapi kie), kacnjamer njem. (Katze maka + Jan

bijeda, nevolja, alost) teko stanje pijanstva, mamurluk, kaa tal. (caccia) lov, potjera, hajka, kaak, 5. -e, mn. -ci, 2. mn. kaaka tur. 1 bjegunac, odmetnik; prid. kaaki; ka ja kriomar; kaagdiluk kriom kontrabanda. kaamak, mn. -ci tur. (kaamak) kaa oc runog brana, palenta, pura, mama kaerisati, -em tur. (kamak) pobjei, kaestvo, 2. mn. kaestava rus. svojstvo, 1 ta. kaetero panj. (cachetero) matador protiv bika bori noem, kaka atr. (isp. kakin) potjera.

kakavalj

641

kadran

kakavalj, -alja tal. (caciocavallo) vrsta masnog ovjeg sira. kaket, -eta franc. (casquette) kapa sa titnikom; isto i kaketa ( . roda). kakin, 2. mn. kacklna tur. (isp. kaerisati) bjegunac. kaiia panj. (cachucha) andaluzijski ples s kastanjetama. kauo (kaul), kaiila tal. (cazzuola) veliki kotao; dem. kaiili. kaun, -ima (akc. i kaun, -Ona) tur. (kakun) biljka orhideja, podrimunak; mesnati joj se gomolji upotrebljavaju za napitak salep ( v . ) . kaiia rus. (htpok. prema Katarina) tip sovjetskog minobacaa poznatog po mogunosti da istodobno opaljuje nekoliko hitaca (izumljen u toku drugoga svjetskog rata). kada, 5. kado hipok. prema kaduna ( v . ) . kadaif tur. (kadajvf) vrsta orijentalnog kolaa od tjestenih vlakanaca, masla i eera. Kadam / Kadmo (v.). kadandika v. kadundika. kadar1, -dra franc. (cadre) 1. osnovni sastav radnika neke ustanove ili poduzea, profesionalne ili partijske organizacije i si.; uope radnici na nekom podruju koji imaju ovaj ili onaj stupanj kvalifikacije; 2. stalni sastav vojnih jedinica (za razliku od promjenljivog sastava koji se poziva na odsluenje na odreeni rok); 3. obvezatna vojna sluba u mirno vrijeme, sluenje vojnog roka; 4. zasebna snimka na kinematografskoj vrpci koja sadri pojedinu scenu ili epizodu; 5. prenes. okvir, krug interesa (isp. npr. frazu: nemam te u svom kadru nisi mi zanimljiv); v. kader. kadar2, -dra, -dro, odr. kadri, -dra, -dro tur. (kadir) sposoban, u-snazi. kadarum vrsta crnoga groa. kadaver lat. (cadaver) mrtvo tijelo, le, leina, strvina, truplo, mrcina (kod Krlee i prezime: Smrt Franje Kadavera). kadaverin, -ina (isp. kadaver) ptomain, amin, koji nastaje od truljenja leina. kadema tur. (kadem korak, stopa; kademe stupanj) 1. stara mjera za duinu (18 cm); 2. danas: stupanj, stepen. kadena lat. (catena) lanac, okovi, verige. kadenca, 2. mn. kadenca tal. (cadenza) zavretak muzikog stavka; modulacija, ritam, takt; kod starijih pisaca glasoklon; kadencirati, -denciram izgovarati frazu s kadencom, tj. sputajui glas na kraju reenice. kader1 v. kadar; Zeleni kader vojnici koji su se u vrijeme prvoga svjetskog rata skrivali po umama da bi izbjegli vojnoj slubi u austrougarskoj vojsci. kader2 tur. sudbina, udes, boja volja (Kazazo-vi). kadera, -aa (isp. kader1) pripadnik (Zelenog) kadera. kadet, -eta, 5. kadete franc. (cadet) 1. uenik oficirske kole, akademac, pitomac; 2. lan mlade momadi nekoga sportskog kluba; prid. kadetski;

kadet-aspirant u nekadanjoj austrougarskoj vojsci trupni podoficir kandidat za oficira. kadeti (mn. m. r.) pripadnici ruske buroaske konstitucionalnodemokratske stranke (odatle skraeni naziv K. d. = kadeti) koju je sainjavao dio veleposjednika, srednja buroazija i buroaski vrhovi inteligencije; prid. kadetski. kadi v. kedi. kadifa tur. (kadife) samt, barun, pli, velurfv.J, prid. kadifast barunast; kadifan, -fna, -fno koji je od baruna; isto i kadifen / indekl. kadifli; kadiflija kapa od kadife. kadija, 5. kadija / kadijo. 2. mn. kadija tur. (kady) sudac; prid. kadijin; kadijski; kadijinskl; kadlnski; kadi jinica ena kadijina; isto /kadinica; kadiluk, mn. -ci kadijino podruje; sudski okrug; kadinac, -nca, 5. kadlne, 2. mn. kadlnaca sudski sluga, kadijin podvornik. kadilak (po osnivau amerikog grada Detroita Antoineu de la Mote Cadillacu) nekad francuska, a danas amerika marka vrlo luksuznih osobnih automobila. kadiluk i si. v. kadija i si. kadiva v. kadifa. kadmejskl v. Kadmo. kadmen mad. (kodmen) vrsta kouha. kadmij, -ija (pored kadmijum) kem. element, atomska teina 112,41, tablini br. 48, znak Cd (cadmium); bijeli meki metal; primjenjuje se u obliku lakih slitina u tehnici i u medicini; prid. kadmijev (pored kadmijumov); kadmirati, kadmlram prevlaiti kovine slojem kadmija u svrhu zatite od ranja. Kadmo (/ Kadam), Kadma legendarni starogrki junak, osniva grada Tebe; Kadmejac, -jca, 2. mn. Kadmejaca Teba-nac; prid. kadmejskl; kadmejska pobjeda pobjeda koja i pobjedniku donosi nesreu (jer su Kadmovi potomci Eteoklo i Polinik, braa Antigone i Izmene, a sinovi Edipa i Jokaste, u borbi za vlast u Tebi ubili jedan drugoga); isp. Pirova pobjeda. kadran, -ana franc. (cadran) brojanik na satu,

Kadrija ciferblat, cifarnik (pomicanje zlatne kazaljke na zlatnom kadranu; Krlea). Kadrija tur. sudbinski, koji je vezan za boju volju, za sudbinu; en. Kadrija. kadrila franc. (quadrille) etvorka, vrsta plesa; isto i kadril, -ila (m. roda). kadrirati, kadriram (isp. kadar1 3) ralanjivati radnju (filma, televizijskog programa) na pojedine dijelove. kadrovac, -ovca, 2. mn. kadrovaca vojnik koji slui redoviti rok u stalnom kadru: kadrovati, -ujem primati nove lanove u neku zajednicu (isp. kadar); kadrovski koji se odnosi na kadrove; kadrovski sistem sistem organizacije i pripremanja vojske u kojem se dijelovi vojske u mirno doba dre u sastavu razmjerno manjem nego to je to u ratno doba, no dovoljnom za osiguravanje visokog stupnja ratne pripravnosti vojske; kadrovski sistem omoguuje da se priprave mnogobrojni vojniki izobraeni kontingenti u razmjerno kratkim rokovima aktivne vojne slube; kadrovska armija vojska, pravilno organizirana, opskrbljena tehnikim sredstvima za borbu, tehniki izobraena, koja vlada potrebnim ratnim iskustvom. kadrovlk, -ika, 5. kadro vie, mn. -ici rus. 1. aktivni oficir ili vojnik (koji pripada stalnom kadru); 2. kod nas obinije u znaenju: namjetenik koji vodi brigu o radnikom kadru. kaducej, -eja lat. (caduceus) krilati tap boga Merkura, ovijen dvjema zmijama; glasniki tap uope. kaducitet, -eta lat. (caducus loman, slab, odreen za smrt) 1. sluaj kada izvjesna ostavina ostane bez nasljednika; u tom sluaju pripada dravi; na izraz: oasnost; 2. tronost, prolaznost; kaducirati, -duclram proglasiti propalim, oglasiti nevaeim, ni-tetnim, ponitenim. kadukan, -kna, -kno franc. - (caduc) propao, bezvrijedan, troan; oronuo, iznemogao, nemoan; nitetan, izgubljen; isp. kaducitet. kaduna, 2. mn. kaduna tur. (kadyn) gospoa, dama; kneginja; prid. kadunin; umanj. kadu-nica; isto i kadundika, 3. -ki / kadunka, 3. kadunki, 2. mn. kadunki. kadur indekl. v. kadar2. kael v. kail. kafa / kava ( v). Kafa pokrajina u jugozapadnoj Etiopiji, pradomovina kave. Kafar, -fra, 2. mn. Kafara pripadnik crnakog naroda u junoj Africi: pril. kafarski. Kafarnaum hebr. (Kefar Nahum N selo) gradi u Galileji (Izrael), po sredinje mjesto Kristova nauavanjj Teli Hum (na Genezaretskom jezeru je

642 Krist po Bibliji is avole iz opsjednutih, odakle enje: zbrka, nered, darmar (V. Ca u djelu Danuncijada). kafaz1 v. kavez (Nar.). kafaz2, -aza v. kavaz. kafebraun njem. (Kaffee kava + b sme) kavene boje, sme kao (pr kuhana) kava. kafeln v. kofein. Kafer v. Kafar. kafeantan, -ana franc. (cafe kav chanter pjevati) restoran s estra artiste iji se repertoar sastoji od poj romanca i plesova vulgarnoga, est< stojnog karaktera (Nazor). kafeterija panj. kavana-restoran gdje sami posluuju. kafetjer, -era tal. (caffettiere) kavanar vi). kafez v. kavez. kafilerija njem. (Kaffilerei, iz hebr.) ivo< strvodernica, interaj. kafir v. afir. kafkizam, -zma knjievni ili umjetnii vac koji nasljeduje ideje ekog pi njemakom jeziku) Franza (1883-1924); Kafka je u svojim izraavao apsurdnost ljudske egziste Kafridi(mn. m. roda) ogranak Bantu-isp. Kafar. kaftan, 2. mn. kaftana tur. (kaftan) dug J prastara nonja naroda Centralne Turske, prenesena i u Evropu; kaftani / kaftani. kafuzo, kafiiza, mn. kafiiziport. mjeanai i Indijanke ili obratno (u Brazilu). kag, kaga, lok. kagu njem. (Kag) laa za kanalima. kagan mong. (khakhan kan kanov naslov visokih knezova meu Mon] isp. kan. kagular, -ara franc. (prema caugoule l kukuljica) kukuljiar, pripadnik tajn vojnike faistike organizacije u Frat izmeu 19321940. kahar, 2. mn. kahara tur. (kahyr) 1. sile nasilje; 2. alost, tuga; briga; 3. poru grda; kaharan, -rna, -rno silovit, r alostan, tuan; zabrinut; isto i indekl. I kahariti, kaharlm (isp. kahar) alostiti.

kaheksija

643

Kajin mn. kalaca isto i kali; kaiar, -ara, 5. kaiaru /' -are (isp. kai 2) zelena; lihvar; prid. kaiarski; kaiarluk lihvarstvo; isto i kaiarstvo; kaiariti, -iarim lihvariti; kaiati, -am 1. rezati na kaie; 2. tui kaiem; kailije (mn. . roda) vrsta opanaka na kaie. kaiten v. kajten. kaja, 2. mn. kaja tur. (kaja) 1. litica, hrid, stijena, kamen, kr; 2. grumen (npr. kaja soli); 3. cement (ovo s akc. kaja). kajak, mn. -ci eskim. 1. vrsta amca od koe (za mukarce; isp. umjak); 2. lagani sportski amac u kojem se vesla licem u smjeru vonje, a veslo nije privreno na amac; prid. kajaki; kajaka, -aa, 5. kajakau tko se bavi kajakim sportom; en. kajakaica;prid. kajakaki. kajariti, kaj irim tur. provjeravati mjeru, badariti. kajas, -asa tur. (kajasa) remen, pojas od sablje; uzda; isto i kajasa (. roda). kajba v. gajba. kajda, 2. mn. kajda i kajdi (akc. i kajda) tur. (kaide) v. nota 2; melodija; kajdanka, 3. kajdanci, 2. mn. kajdanki biljenica za muziku nastavu, za biljeenje nota. kajdisati, -em tur. (kajmak) okliznuti se, popuznuti. kajenski papar (prema Cayenne glavni grad Francuske Gijane) vrsta vrlo ljutoga zaina slinog papru, isp. ili. kajeput malaj. vrsta biljke mirte u Indoneziji i Australiji; njezine mladice daju ulje koje se upotrebljava za ublaivanje boli. Kajetan, -ana, 5. Kajetane lat. roen u (rimskoj luci) Portus Caietae (danas Gaeta, odakle tal. ime Gaetano). j Kajfa veliki sveenik u Izraelu, jedan od sudaca Kristovih; na njegov je prijedlog i usvojena smrtna osuda optuenikova. kajgana tur. (kajgana) jelo od jaja, uljevaa, cvre. kajhustn njem. (keuchen zasopiti se, zaduhati se, hripati + Husten kaalj) djeji plavi, pasji, magarei kaalj, hripavac, rika-vac. Kajin (takav je oblik pisanja usvojen u novom izdanju Biblije; usp. Kain) po biblijskoj prii prvoroeni sin Adama i Eve, zanimanjem stoar; ubio brata Abela, zemljoradnika, kad su obojica prinijeli rtvu Bogu, no ovaj njegovu rtvu nije primio nego Abelovu (pria simbolizira privikavanje starih idova sjedilakom ivotu i obraivanju zemlje mje644

kaheksija gr. (kakos zao, lo 4- echo imam) oslabljenje, oronulost organizma uslijed tekih bolesti, osobito od raka; kahekti-an. -na, -no oronuo, slab, ispijen od bolesti. kahla, 2. mn. kahla i kahli njem. (Kachel) keramika (v. keramika) ploica za zidanje pei; na izraz: kalj; kahlica nona posuda, vrina, kantorica, tuta (takve su se posude prvotno izraivale od zemlje). kahpe tur. indekl. (kahpe) 1. bludnica, prostitutka; 2. pokvarenjak; isto i kahpija, 2. mn. kahplja. kahriman, -ana, 5. kahrimane tur. (kahraman) junak, heroj; kahrimanluk, mn. -ci junatvo, herojstvo. kahva v. kava; kahva (akc!) kavana; kahve-dibaa glavni kuhar kave i si.; kahv(e)ddak kuhinja za kavu. kai i kaik (v.J. kaid, 2. mn. kaida ar. glavar u Aliru i Tunisu iz redova domaeg stanovnitva koji je ujedno sudac, vojni komandant i poreznik. kaik, mn. -ci, 2. kalka (pored kai) tur. (kajik) un, amac; kaigdija laar koji vozi kaik, amar, isto i kaikija. kail prid. indekl. tur. (kail) gotov, spreman, zadovoljan, sporazuman, pripravan, voljan; komp. kajliji. Kain1 v. Kajin. kain2, 2. mn. kama tur. (kajyn, kajynbirader) urjak; enin ili mueV brat; svak; kain-peder (tur. peder otac) punac, tast. kainit, -ita gr. (kainos nov) ukast ili svi-jetlosiv mineral, kalijev magnezijski klorid; upotrebljava se u kemijskoj industriji i kao umjetno gnojivo. Kainz Josef (it. Kajnc Jozef: 18581910) njemaki glumac; djelovao u Berlinu i u Beu (Burgtheater) i isticao se dubokim poniranjem u likove to ih je prikazivao i majstorskom govornom vjetinom (Mato, Krlea). Kairo, Kaira (arap. Al Qahira) ( m . r . J glavni grad Egipta; Kairac, -irca, 5. Kaire, 2. mn. Kalraca; en. Kalrka; prid. kairski. Kairos gr. (isp. kairos vrijeme, pravi tren) u starogrkoj mitologiji personifikacija povoljnog trenutka. kaiserlich (und) koniglich njem. (it. kajzerlih [und] keniglih) carski (i) kraljevski, carsko--kraljevski, tj. dravni; u staroj Austriji vrlo est atribut stvarima i pojavama to su se odnosile na javni ivot; isp. k. u. k. kai, 2. mn. kafa tur. (kajy) 1. remen, pojas; 2. prevara, kraa; prid. kaini; umanj. kaiac, -ca, 2.
kaji

kal

sto dotadanjeg nomadskog ivota); Kajinov ig Bog je Kajina da ovoga ljudi ne bi progonili zbog bratoubojstva obiljeio svojim igom i time ga zatitio ali i za vjenost obiljeio kao bratoubojicu; odatle simbol bratoubojstva uope, kaji i si. v. kai i si. kajita, 2. mn. kajita hol. (kajuit) sobica, kabina na brodu. kajla, 2. mn. kajla njem. (Keil) 1. klin; 2. u prenesenom smislu: neznalica, nespretnjako-vi (osobito u sportu) kajmak tur. (kajmak) 1. vrhnje, skorup, smetana, skrama, pavlaka, obrst ( v . J ; 2. prenes. bit, sr: 3. prenes. gornji, najvii sloj nekog drutva; isp. krema 3. kajmakam, -ama, 5. kajmakame tur. (kajma-kam) namjesnik; vojno-graanski upravitelj grada; kajmakamluk, mn. -ci kotarska oblast (u nekadanjoj turskoj Bosni i Hercegovini). Kajmakalan, -ana vrh planine Nide u Makedoniji, glasovit s velikih bitaka i srpske pobjede u prvom svjetskom ratu (rujan 1916); prid. kajmakalanskl.

kajmak lija tur. (isp. kajmak) crna kava s obilnom pjenom. kajman, -ana indijan. vrsta amerikog i kineskog krokodila, isto to i aligator. kajmekam v. kajmakam. kajnak, mn. -ci, 2. kajnaka tur. (kajnak) vrelo, izvor; kajnaisati, -em vreti. kajpa v. gajba. kajser tur. (kajsar, po gradu Cezareji [tur. Kajserija] u Maloj Aziji) fina crvena koa; prid. indekl. kajserli od fine crvene koe. kajsija tur. (kajysy) vrsta voa (marelica); umanj. kajsijica; kajsijovaa rakija od kajsija. kajt tur. (kajyt) upis, registracija; biljeka; zapis; kajtiti, -im upisati, registrirati; zabiljeiti, zapisati. kajten jap. torpedo u kojem je smjeten ovjek

(isp. kamikaze), kajuta v. kajita. kajzer, 2. mn. kajzera njem. (Kaiser) car; kajzer-bart (carska brada) na osobit nain njegovana brada sa zaliscima po strani (po austrijskom caru Franji Josipu); kajzerflaj v. panceta; kajzerica vrsta peciva (carska zemika); kajzermanevar velike vojnike vjebe u prisutnosti cara kao vrhovnog zapovjednika (Krlea); kajzermarn carske mrvice, v. marn; kajzernit v. sectio caesa-rea. kakademon gr. (kakos zao + isp. d zao duh, zao demon, vrag, sotona; k monija zlosretnost, opsjednutos duhom, bjesnilo, bjesomunost; isp. mon(izam). kakadu, -ua, mn. -ui, 2. kakadua malai papige s velikom kukmom na glavi ( k , kolica utokukmasta u starijim prir snim prirunicima). kakao, kakaa, 3. kakau, 7. kakaom mel drva kakaovca i napitak od njega kakaov. kakemono jap. istonjaka velika slika na nom ili svilenom svitku. kaki1 perz. (engl. khaki) tkanina boj praina, tj. utosmea (veinom za i me). kaki2 jap. istonoazijska voka (vrsta eb ne). kakidroza gr. (kakos zao, lo, rui hidros znoj) znojenje pri kojem zn neugodan zadah.
kakostomija

kakirit, -ita (po jezeru Kakir u vedskoj ganim pomicanjem razdrobljeno i 1 sraslo kamenje. kaki panj. (caqui) vrsta voa: Slina na glatko oble rajice, no pod ugrizon pukne i iscijedi se iz nje meso uto, slatko kao med (Cesarec). kakistokracija (-kratija) gr. (kakistos gori + krateS vladam) vlad vlast najgorih (suprotno od aristokrat kako. . . gr. (kakos zao) kao pr sloenice oznauje zlo, loe, runo. Kako (lat. Cacus) u staroitalskc tologiji sin Vulkanov, straan razb ukrao Herkulu goveda to ih je oteo Gerionu, na to ga je Herl divovskoj borbi uspio zadaviti. kakodemon i si. v. kakademon i si. kakofemizam, -zma, 2. mn. -izama gr. ( zao, lo + femi govorim, kaem) suprotan od eufemizma, tj. namjerno u loiji izraz umjesto uobiajenog blae stari (moj otac, moj mu), moja stara ena, moja majka) i si. kakofdnija gr. (kakos zao, lo, ruan glas, zvuk) runo zvuanje; glasoi zajedno ne zvue lijepo; neugodan nesklad, neskladna dreka (Mato); eufonija; prid. kakofonian, -na, -no kakologija gr. (kakos zao, lo, ru logos rije, govor) pogrean izraz govor.
kalauz

645

kakostomija gr. (kakos zao, lo + stoma usta) ruan zadah iz usta. kakozmija gr. (kakos zao, lo + osme vonj) subjektivan osjeaj loeg mirisa. kakteje, kakteja (mn. . roda) gr. (kaktos trn) porodica biljaka s karakteristikama kao u kaktusa (mesnate stupaste ili kuglaste stabljike, pune bodlja); kaktus, 2. mn. kaktusa vrsta biljke s mesnatim trnovitim stablji-kama. kakuminalan, -Ina, -Ino lat. (cacumen, 2. cacu-minis vrak) 1. koji pripada vrku, koji se odnosi na vrak; 2. lingv. koji se tvori vrkom jezika (glas, v. apikalan). kal skra. za kalibar, kalorija. kala, 2. mn. kala tal. (calle staza) ulica. kalaazar ind., tzv. indijska bolest, crna bolest, nalik na malariju (javlja se epidemiki u tropskim krajevima, poglavito kod djece); v. limanijaza. kalabaluk tur. (kalabalvk) mnotvo, galama, stiska, mete, kalabas v. kalebas. Kalabrija pokrajina u junoj Italiji; prid. kalabrijski; Kalabrez, -eza, 5. Kalabrezu stanovnik Kalabrije; kalabrez, -eza vrsta pustenog eira sa irokim obodom; isto i kalabrezer(Mato);e. Kalabreskinja {pored -kinja); prid. kalabreski (pored -ki). kalafat tal. (calafato) tesar brodograditelj; u-per, brodogradilini majstor (D. Ivanievi); kalafatati, -am zaepljivati pukotine drvenih zidova (obino na lai), uperiti; isto i kalafatirati, -fatiram. kalafonij v. kolofonij. Kalaid i Zet u starogrkoj mitologiji blizanci, sinovi vjetra Boreja (v.); sudjelovali u pothvatu Argonauta. kalaj, -aja tur. (kalaj) kositar; bijeli metal kojim se pokriva (kalajie) mjedeno posue; prid. kalajni i indekl. kalajli; kalajli legen kosi-trena posuda, umivaonik (Nar.); kalajdija obrtnik koji izrauje kalajisano posue; kalajisati, -em prevui kovinu kalajem (kositrom), pokositriti; kalajlija kositreni tanjur. kalam1 v. kalem; umanj. kalamak, -amka, mn. -amci, 2. kalamaka. kalam2 (arap. kelam) racionalistiki pravac islamske teologije (910. st.). kalamanak, -anka, mn. -anka, mn. -anci. 2. kalamanaka ar. vrsta djeje kape.

kalamar, -ara tal. (calamaio) 1. tintarnica; 2. glavonoac liganj (jer isputa crnilo). kalambur, -ura franc. (calembour, navodno po imenu njem. sveenika Kalambera koji je vrlo loe govorio francuski) igra rijei, meta-bola ( v . ) , dosjetka s rijeima koje imaju dvostruko znaenje ili koje zvue jednako, a imaju razliito znaenje; kalamburist(a) pisac koji se rado slui kalamburima. kalamir, -ira 1. zidarski visak, olovnica (za mjerenje okomitosti); isp. lot1, akul; 2. daica po kojoj opanar kroji kou. kalamita tal. (calamita) 1. magnet; 2. v. kalami-tet. kalamitet, -eta lat. (calamitas) nevolja, nesrea, nesretan sluaj, bijeda, potekoa, teta, kvar, gubitak, zlo; poraz. kalamiti v. kalemiti. kalamo tal. (iz gr. kalamos trska) trska i na njoj ica s udicom za ribolov; isto i kalamua. Kalamota tal. (Calamotta) otok Koloep nedaleko od Dubrovnika. kalanov mad. (koloncz) ukrasno remenje na konjskoj ormi, kona kita, kianka, resa na hamovima. kalandar, -dra, 2. mn. kalandara franc. (calan-dre) 1. stroj za valjanje tkanina, papira, koe (daje im tvrdou, glatkost, sjaj); 2. tipogr. stroj stereotipije za dobivanje papirnate matrice; isto i kalander. kalandraka tal. jelo na naim brodovima s poetka ovog i s kraja prolog stoljea (sinonim: gvacet); pripremalo se od usoljenog mesa zainjenog mau, kapulom, paprom, uz izvjesnu koliinu krumpira (Jakov Cari; tumaenje V. Vinja). kalasiris egipat.-gr. duga, platnena, dolje resama i kitama optoena egipatska haljina koju su uz Egipane rado nosili i stari Grci i Perzijanci. kala, -aa, 5. kalau tur. (kalle) lopov, varalica, lupe, nevaljalac, objeenjak, vragolan; rasipnik, raspikua; skitalica, propalica; ka-laati, -am 1. varati, lagati; 2. skitati se, bekrijati; isto i kalaiti, kalaim; kalaenje vragolija, objeenjatvo; skitanje, bekrijanje (Begovi); kalatura 1. raskalaena, raspojasana ena; 2. nevaljalac, nitarija, nitkov; 3. pas skitalac, psina, dukela. kalati, -am tal. (calare) 1. spustiti, smanjiti (obino jedra); 2. oslabiti od bolesti, malak-sati, onemoati. kalaura v. karaula.

kalauz tur. (kvlavuz) 1. vodi, putovoa, provo-di, peljar; 2. klju za nasilno otvaranje brava; otpira; 3. kalavar kalauziti, -Im pokazivati put, voditi; kalautina - plaa kalauzu. kalavar mad. (kalio valjak) krznarska klupa, krznarski strug, kalavat v. kalafat. kalavre, kalavara (mn. m. r.) tur. (moda u vezi sa alvare) vrsta kratkih hlaa, pelengae. kalcedon, -ona gr. mlijeni kamen, vrsta polu-dragulja. kalceta, 2. mn. kalceta tal. (calzetta) arapa. kalciferol, -61a lat.-gr. antirahitini vitamin D2, jedan od steroida (v. J . kalcifikacija lat. (calx, 2. calcis vapno, kre + . . . fikacija, v.) 1. snabdijevanje vapnom; gnojenje tla kalcijevim gnojivima; 2. ovapnje-nje; zakreenje; skleroza; kalcificirati, -ficlram snabdjeti vapnom; ovapniti, zakre-iti; isto i kalcifikovati, -ujem. kalcij, -ija (poredkalcijum) lat. (calx, 2. calcis vapno, kre) kem. element, atomska teina 40,08, tablini broj 20, znak Ca (calcium); srebrnastobijeli laki metal iz grupe lunatih ruda; njegovi se spojevi uveliko primjenjuju u tehnici (kreda, mramor, vapno, cement) i u poljoprivredi (gnojiva); prid. kalcijev (pored kalcijumov). kalcinirati, -cinlram lat. (calx, 2. calcis vapno, kre) ariti (npr. vapnenac) da se istjera leana voda; isto i kalcinisati, -em. kalclt, -ita lat. (calx, 2. calcis vapno, kre) vapnenac, krenjak. kaline, kallna (mn. . roda) tur. (kalin iz tal. calza) 1. dugake pustene arape koje se obuvaju ispod izama; 2. kaljae, gamae. kalo tal. (calcio) nogomet. Kaldeja u starom vijeku ime najjunijega dijela Mezopotamije (Babilon); Kaldejac, -jca, 5. Kaldeje, 2. mn. Kaldejaca; en. Kaldejka; prid. kaldejski (sve pored Haldeja itd.). kaldermedija v. kaldrmdija. kaldrma tur. (kaldyrym iz gr. kalos lijep + dromos put) plonik od neravnog kamenja (kamenice kao polutke od kupusa; Mato); tarac; kaldrmdija radnik graevinske struke koji pravi kamene putove, poploava ceste i si,; taracar; isto i kaldrmar, -ara, 5. kaJdrmaru / -are; kaldrmiti, -Im -praviti kaldrmu; isto i kaldrmisati, -em, kaldrmisan poploen, asfaltiran (Krlea). kale, kaleta tur. tvrava, utvrda; Ada kale otok na Dunavu kamo su se sklonile i gdje su (1804) pobijene dahije(v.) (za deklinaciju isp. kalende 647

posrednik u trgovini (naroito u trgovini stokom); umanj. kalaue, -eta; 646

ks
ivi tamo gore vie Markova kaleta sav Stankovi, Biljaricd]). kalebas ar.-panj. vrsta tikve i od nje na trbuasta posuda s uskim grliem, za d tekuina. Kaledonija lat. (Caledonia) kod Tacita sji zapadna visoina u kotskoj, a po tom i openiti antiki naziv za kotsku. kalefaktor lat. (calidus topao + faci initi) loa, grija; katkada i sluga, \ nik uope, momak za sve. kaleidoskop gr. (kalos lijep + eldos slika, izgled -I- skopeo gledam, ' motrim) 1. optika sprava u obliku cj koja se iznutra sastoji od dvaju ili duguljastih, pod kutom sloenih ogl kod okretanja cjevice raznobojna st ili kamenii, koji se nalaze meu zrc; stvaraju u njima, uslijed odraavanja, simetrine uzorke i are koje se brzo mi ju kako se okree cjevica; 2. prenes promjena utisaka; kaleidoskopskl brzo promjenljiv. kalem, 2. mn. kalema tur. (kalem) 1. cjevica, mosur (za namotavanje niti) elektrotehnici: svitak, zavojnica, pula, la (od ice); 3. cijep, cjepivo, cjepka, ml; plemka, 4. trska za pisanje, dralo; 0 katemli pismen; kalemiti, -Im ci kalemar, -ara, 5. kalemaru 1 -are kalerni, cijepi; prid. kalemarskl; kalen no za cijepljenje. Kalemegdan, -ana tur. (polje oko uf poligon tvrave) dio Beograda; ul Smederevu (Skok). kalendar, -ara lat. (Calendae prvi c mjesecu) 1. skup odredaba o razdiobi v na na dane, tjedne, mjesece i godine; julij kalendar (ime po rimskom dravniku Juliju Cezaru koji gaje dao urediti) osn na Sunevoj godini od 365 ll* dana, I prosta godina ima 365 dana, a svaka 6 je prijestupna godina sa 366 gregorijanski kalendar (novi kalendai papi Gregoriju XIII. koji ga je dao u godine 1582) razlikuje se od julijanskoj to tonije rauna vrijeme i ustanovlji one stoljetne godine kojih broj nije djel 400, nisu prijestupne. Gregorije je g 1582. odredio da se na temelju nj< raunanja datumi pomaknu prema g nedjeljivoj sa 400 naprijed za onoliko koliko je od Cezara do 1582. bilo stolji prema tome za deset dana. Razlika 1 starim (julijanskim) i novim (gregorijan! kali

kalendarom iznosi danas 13 dana; muslimanski kalendar ima Mjeseevu godinu od 354 dana; godine se broje od Hedre, tj. od 622. nae ere; idovski kalendar ima prostu godinu sa 12 mjeseci, a prijestupnu sa 13; godine se broje od 3761. prije nae ere; francuski (revolucionarni) kalendar novo raunanje vremena kako gaje uveo francuski Konvent 1793. osniva se na godinjim dobama i na poloaju zvijezda, a poinje jesenskim ekvinocijem; imena mjeseci jesu: vendemiaire (vandemijer) mjesec berbe, brumaire (bri-mer) mjesec magle, frimaire (frimer) mjesec mraza, nivose (nivoz) mjesec snijega, pluviose (plivijoz) mjesec kie, ventose (vantoz) mjesec vjetra, germinal (ermi-nal) mjesec klijanja, floreal mjesec cvatnje, prairial (prerijal) mjesec livada, messidor mjesec etve, thermidor (termi-dor) mjesec ege, fructidor (friktidor) mjesec plodova; 2. knjiga ili list s datumima za voenje rauna o vremenu nastupanja razliitih pojava; 3. sudski izraz za dranje spisa u

evidenciji; staviti spis u kalendar do 10. I. 1962. znai npr. odgoditi rjeenje spisa do dotinog dana kada e spis ponovno doi referentu; 4. u dnevnom govoru: svi sveci i svetice, npr. opsovati itav kalendar sasuti u kletvama sve poznate i nepoznate nebesnike; prid. kalendarski; umanj. kalen-dari; kalendari), -ija {pored kalendarijum) prvi dio kalendara s popisom dana u godini; kalendarski mjesec mjesec s onim brojem dana koji stvarno ima (npr. sijeanj 31, veljaa 28 odn. 29 itd.), za razliku od obinog mjeseca koji se uzima sa 30 dana; ova je razlika vana kod poslovnog obraunavanja, planiranja itd.; kalendarska godina vrijeme od 1. sijenja do 31. prosinca (za razliku od npr. kolske godine); isto i graanska godina (za razliku od crkvene godine), kalende, kalenda i kalenada (mn. . roda) lat. kod starih Rimljana naziv prvoga dana u mjesecu; prenes. odgoditi do grkih kalenda (ad calendas graecas) odgoditi na dugi rok, nikada ne uiniti (kod Grka, naime, kalenda nije bilo), kalendograf lat.-gr. {isp. kalendar + grafein pisati)

ura koja pored sati, minuta i sekunda pokazuje i dane i mjesece, kalendula lat. (Calendula officinalis) biljka neven, kale v. kala. kalea, 2. mn. -ea tal. (calessa od slav. kolesa kotai) pplukoija, otvorena putna koija. kaleta, 2. mn. kaleta tal. {isp. kala) uska uliica (D. Ivanievi). Kalevala (zemlja Kaleva, tj. Finska) ep sastavljen od pojedinanih finskih narodnih pjesama; ima oko23.000 stihova s aliteracija-ma( v.) obrauje podvige sinova diva i junaka Kaleve {prenes. finskog naroda) u borbi protiv Pohjole (Laponije). Kalevipoeg estonski junaki ep, zbirka sta-roestonskih pjesama, pria (saga) i mitova. kale lat. (calix preko mlet. calese) aa osobita oblika (s jednim stalkom) koja se upotrebljava pri bogosluju u katolika; u pravoslavnih slui naziv: putir (v.). kalenjak, mn. (isp. kale) 1. v. utrakvist; 2. pokrivalo za kale pri crkvenim obredima (Goran). kalfa, 2. mn. kalfa / kalfi tur. (kalfa) obrtniki pomonik; djeti; prid. kalfinski; kalfenski; umanj. kalfica (poruglj. kalfica); kalfi, -ia, 5. kalfiu; kalfaluk vrijeme koje kalfa mora prosluiti da postane majstor, kalfatirati v. kalafat. Kalhant (Kalhas), sin Testorov u starogrkoj mitologiji jedan od najistaknutijih proroka i
kalidonski vepar

najmudrijih vraeva; njegova je uloga u epskim pjesmama i u dramskoj poeziji esto sudbonosna. Kali indijsko boanstvo, personifikacija ( v . ) sverazorne snage; boica ivota i smrti, ena boga ive. kaliban udovite, grdosija, neman, ovjek--ivotinja (po jednoj osobi iz Shakespea-reove drame Oluja). kalibar, -bra, 2. mn. kallbara gr.-ar. (isp. kalup) ili lat. (qua libra? kakve teine?) 1. promjer due (kanala) cijevi vatrenog oruja; 2. promjer metka ili granate; 3. tehn. instrument za provjeravanje pravilnosti razmjera ili formi izraevine; 4. debljina ice i tankih metalnih listova; 5. prenes. razmjer, vrsta, soj, kov, veliina neega; svojstvo, valjanost, sposobnost, vrijednost, osobina; 6. ovjek izvanrednih sposobnosti; prid. kalibarski; kalibrirati, -libriram odrediti kalibar, ocijeniti, odmjeriti, svesti na pravu mjeru, badariti ( v . ) . kaliak, -ka (po svoj prilici u vezi sa lat. calix aa) udubina na horizontalnoj plohi konjskog zuba, prema kojoj se odreuje starost konja. kalie panj. (caliche) prirodna rudna smjesa natrijeva nitrata, Glauberove soli, gorke soli, a ponegdje i gvana; u junoamerikom panjolskom isto to i salitra. kali v. kahla.

648 kao obian vojnik u taboru (inae je bio Gaj, sin Germanikov); vladao je t i pa su ga pretorijanci ubili; isp. Incita kalij, -ija (pored kalijum) ar. (kali k; kem. element; atomska te. 39,102, broj 19, znak K; bijeli meki metal i luina; njegovi spojevi primjenjuju se ci i u poljoprivredi (gnojiva); prid. (kalijumovj; kalijeva luina rastopi jeva hidroksida u vodi; primjenjuje se u proizvodnji sapuna; kalijeva sol gornjih slojeva u rudnicima soli (gno kaliko (prema imenu ind. grada Kalikut Kozhicode) gusta pamuna tkanina, ci osobito za uvez knjiga. kalikstinci, -likstlnaca (mn. m. r.) v. utr Kalila i Dimna zbirka indijskih basa do 6. st. kalilogija gr. (kalos lijep + logos govor) umjetnost lijepog izraavanja; nika vjetina, rjeitost. kalim, 2. mn. kalima turkm. otkupn nevjestu. Kalimantan indonezijski naziv za ot< neo. Kalimegdan v. Kalemegdan. kalimera gr. vrsta naprave za ribolov. kalimerati, -am gr. (kalos lijep, d< hemerfc dan) govoriti, akulati ( na grkom jeziku). Kalimero lik vjeno nezadovoljnog (u televizijskim izvedbama). Kahningrad (po sovjetskom istaknutom niku Mihailu Ivanoviu Kalininu, 1946) novo ime grada Koni (inae ima i grad Kalinin u Pi prijanji Tver). Kaliopa v. muza. kalipedija gr. (kalos lijep + pais, 2 dijete) intenzivna elja trudne ene v lijepo dijete. Kalipsa (gr. Kalvpso) ime nimfe iz star mitologije kod koje je Odisej na otoku proboravio sedam godina; misli se d;i o otoku Gozo u sklopu Malte, d( pretpostavljaju da se radi o naem kalipso 1. puka popijevka na Ka otocima; 2. drutveni ples podrijei June Amerike, u Evropi popularan drugoga svjetskog rata (k nama do. 1955); takt 2/2 ili 2/4, ritam vrlo o< plee se uz mnogo improvizacija; kalif -a-a kombinacija tih dvaju plc?

kalidonski vepar strana zvijer koju je protiv Eneja, kralja u Kalidonu, poslala Artemida jer joj je zaboravio prinijeti rtvu iako je to uinio ostalim vrhunskim bogovima. Iz crvenih oiju sijevala je vepru vatra, a vrat mu se koio. Poput kolaca na opkopima strale su mu kutrave ekinje, iz zapjenjenih ralja kao da je sipao munje, a onjaci su mu bili kao golemi slonovi zubi. . . ; na zvijer se podigao kraljev sin Meleagar, a uza nj i hrabra djevojka Atalanta iz Arkadije, uz jo druge hrabre junake; nakon dugake borbe u kojoj je bilo vie ljudskih rtava, uspije Atalanti da pogodi vepra strijelom, na to ga Meleagar dotue kopljem. kalif, -ifa, 5. kalife (pored halif) ar. (tur. halife) titula duhovnoga poglavara muslimana koji se smatra nasljednikom Muhameda; kalifi su vrili svjetovnu i vjersku vlast u prvim dravama koje su stvorili Arapi poslije smrti Muhamedove (v. kalifat); u 16. st. nosili su titulu kalifa turski sultani; isto i kalifa (halifa); kalifat (halifat), -ata 1. feudalna drava s kalifom na elu koja se obrazovala u 78 st.; u sastav kalifata uli su pored Arabije Iran, Mezopotamija, Sirija, Palestina, Egipat i Libija; u 10. st. raspao se kalifat na samostalne drave; 2. vlast kalifa. kalifornlj, -ija (pored kalifornijum) kem. element (transuran), otkriven 1950, redni broj 98, znak Cf (californium). Kalifornija savezna drava u zapadnom dijelu USA; glavni grad Sacramento (najvei Los Angeles); prid. kalifornijski, -a, -6; kalifornijska juha fungicidno i insekticid-no sredstvo za zatitu bilja (dobiva se kuhanjem sumpora s gaenim vapnom); kalifornijska (fitastaj u kukac rilar, veoma opasan tetoinja na vou (prenesen i k nama iz Amerike). kaligrafija gr. (kalos lijep + grafein pisati) vjetina itkog, lijepog pisanja; kraso-pis; kaligraf krasopisac; prid. kaligrafski; glag. kaligrafirati, -graflram; isto i kaligrafi-sati, -em. kaligram gr. (kalos lijep + grafein pisati) pjesma u kojoj je predmet o kojem se pjeva predstavljen i likovno, s pomou tipografskih bravura, naroitim rasporedom slova i redaka (konj, vaza, ptica i si.). Kaligula (lat. caliga izma) starorimski car (vladao 3741), tako nazvan po vojnikim izmicama koje je nosio jo kao dijete jer je odgojen

kalirati, kaliram tal. (isp. kalo) 1. izgul neto-teine uslijed prerade ili zbog sas neke robe; 2. sputati

jedra (isp. kalat

Kalist

649

kalorimetar

Kalist gr. (Kallistos) najljepi. Kalista (gr. najljepa) nimfa iz starogrkog mita (u pratnji boginje Artemide); sa Zeusom rodila Arkada, praoca Arkaana. kalistika, 3. -ci gr. (kalos lijep) sporedan izraz koji se katkada upotrebljava za estetiku ( v .J. kalk, mn. kalci, kalka /' kalkovi, kalkova franc. (calque) 1. proziran, osobitim sastojcima nakvaen papir ili tkanina koja se stavlja na crte da bi se s njega skinula kopija; 2. kopija, toan precrt kroz providan papir; 3. prenes. slijepo, potpuno imitiranje, obina patvorina; 4. lingv. naziv za osobitu jezinu pojavu kada se iz stranoga jezika ne uzima sama rije nego samo njezin unutranji oblik, tj. njezino znaenje, npr. prema gr. enchiridion, lat. manuale, njem. Handbuch hrv. prirunik (gr. heir, lat. manus, njem. Hand = ruka); neki nai mlai lingvisti upotrebljavaju za kalk izraze: pakovak, prevedenica (asopis Jezik); kalkirati, kalklram snimati slike i crtee na kalku. kalkan, -ana tur. (kalkan) 1. tit; zatita, obrana, zaklon; 2^vrsta enske kape; 3. zabat na kui; 4. sedlo. kalkariurija lat.-gr. prekomjerno izluivanje kalcijevih soli u urinu. kalkil, 2. mn. kalkUa jranc. (calcul) proraun, raunanje; kalkulacija izraunavanje svih elemenata proizvodne i prodajne cijene produkta, robe, usluga i dr.; kalkulant, 2. mn. kalkulanata inovnik koji vri proraune i obraune; raunoispita; raunovoa; isto i kalkulator (ova rije dobiva i znaenje: elektronsko raunalo, raunar, kompjutor); kalkulirati, kalkuliram raunati; proraunavati; isto i kalkulisati, -em. kalkuloza v. litijaza. kalma tal. (calma) tiina (bez vjetra); kalmen ili pojas kalma podruje u blizini ekvatora gdje ne puu nikakvi vjetrovi; kalmirati, kalmiram umiriti, stiati, ublaiti. Kalman mad.-ir. pustinjak. Kalmika ASSR autonomna republika u SSSR (RSFSR), oko Volge i Kaspijskog jezera; stan. Kalmik, mn. -ci, 2. KalmTka; en. Kalmikinja; prid. kalmiki; isto /Kalmuk (kalmuk vrsta krzna), Kalmukinja, kalmuki. Kalo, kala, mn. kali, kala tal. (calo gubitak, manjak) 1. gubitak na teini robe uslijed sasuenja ili si. kod transporta ili leanja u skladitu; sasuak, rastur,

rastep, razmjerak; 2. naknada za taj gubitak (v. kalirati). kalone v. galoe. kaloderma gr. (kalos lijep + erma koa) kozmetiko sredstvo za njegu koe. kalodont gr. (kalos lijep + odiis, gen. odon-tos zub) 1. tvorniko ime jedne paste za ienje zubiju; 2. svaka zubna pasta, bez obzira na ime. kaloikagathoi gr. (isp. kalokagatija) pripadnici gornjih deset tisua u staroj Grkoj. kalokagatija gr. (kalos lijep + kai i + agathos dobar) ljepota i dobrota; savrenstvo; skladnost; ideal starogrkog odgoja. kalomel gr. (kalos lijep + melas crn), ivin klorid; upotrebljava se u medicini. kalong, mn. -zi, 2. kalonga letipas (vrsta imia). kalop v. galop (Nar.). kalor..., kalori..., lat. (calor toplina, ar, vruina) na poetku sloenica pokazuje odnos prema toplini (npr. kalorimetar). kalorian, -na, -no lat. (kalor...) u kome ima kalorija ( v . J , izdaan za prehranu, toplinu i si.; kalorinost, -osti 1. sposobnost nekog goriva za stvaranje topline; koliina topline koja se dobiva ako izgori kilogram (ili kubni metar) nekog goriva; 2. kalorinost ivene namirnice u kalorijama izraena koliina energije koju dobiva ivi organizam od jednoga grama te namirnice; uope: izdanost hrane, njezina prehrambena vrijednost. kalorifer lat. (kalor... + fero nosim); 1. elektrina grijalica koja moe sluiti i kao ventilator; 2. naprava za grijanje; sastoji se od sistema cijevi unutar kojih se kree vrua voda, vodena para ili plinovi koji dolaze iz centralne pei; isp. radijator. kalorija lat. (isp. kalor...) jedinica za mjerenje koliine topline, energije, izdanosti prehrambenih sredstava i si.; velika kalorija koliina topline, potrebna za povienje temperature 1 kg vode na l ' C , inae 1000 malih kalorija; mala kalorija koliina topline, potrebna za povienje temperature 1 g vode za 1 C (od 19,5 na 20,5CC); prid. kalorijski; isp. kalorian. kalorika, 3. -ci lat. (kalor...) nauka o toplini; prid. kaldriki; kaldriki strojevi motori kod kojih se iskoriuje toplinska energija, npr. parni stroj. kalorimetar, -tra, 2. mn. kalorimetara lat.-gr. (kalor... + metron mjera) fiz. sprava za odreivanje koliine topline koju je izluilo ili upilo neko tijelo; kalorimetrija disciplina koja se bavi mjerenjem (s pomou kalorime650
k

kalospinthekrom(at)okrene

tra) koliine topline to je stvaraju ili upijaju tijela; prid. kalorimetrijskl. kalospinthekrom(at)okrene gr. (kalos lijep, spinther iskra, chroma boja, krene izvor) razliitim svjetlilima obasjani vodoskok (. Deeli, Mato). kaloa v. galoa; isto i kalona. kalota, 2. mn. kalota tal. (calotta) kapica; vrak kugle; vrak lubanje. kalotipija gr. jedna od metoda fotografiranja; isp. talbotipija. kalozan, -zna, -zno lat. (isp. kalus) uljevit, pun uljeva, oiljaka. kalp prid. indekl. tur. (kalp) nevaljan, neprav, patvoren, falsificiran (isp. kalpiti). kalpak, mn. -ci, 2. kalpaka tur. (kalpak) kapa od krzna; kaciga; umanj. kalpai; uve. kalpai-na;

kalpagdija tko pravi kalpake; isto i kalpakija; samur-kalpak kalpak od samu-rovine (v. samur). kalpiti, -Im tur. (isp. kalp) grditi, sramotiti, snizivati vrijednost; nanositi tetu, kvariti. kalpozan tur. (isp. kalp) 1. laov, laljivac; 2. krivotvoritelj novca, falsifikator. kaltak, mn. -ci, 2. kaltaka tur. (kaltak) 1. tatarsko drveno sedlo; 2. prenes. pokvarena (ofucana) ena; uve. kaltaina. kalte Platte (it. kalte Plate) njem. (kalt hladan + Platte ploa) u kuharskom jeziku naziv za jela (obino narezak od kobasica, unke, kuhana jezika i si.) koja se na posluavniku serviraju hladna. kaltgetelt njem. (kalt hladan + stellen staviti) postavljen na hladno, zamrznut, tj. uklonjen s (visoka) poloaja, potisnut u

stranu, uinjen nekodljivim, lien utjecaja (na javne poslove)), likvidiran, maknut; isto i kaltgemaht (njem. gemacht uinjen). kalttelung njem. (Kaltstellung) lienje utjecaja, potisnue u stranu, uklanjanje s visoka poloaja; isp. kaltgetelt. kalubdija v. kalup. kaluer grd. (kalos astan + geron starac) 1. redovnik, monah; 2. jedno od imena za biljku peruniku; prid. kaluerov; kaluerski; umanj. kaluerak, -ka, 5. kaluere, 2. mn. kalueraka; isto i kalueri; uve. kalueri-na; en. kaluerica; prid. kalueriin; isto i kaluerka, 3. kaluderki, 2. mn. kaluerkl; umanj. kalueriica; kalueriti, -im zarei-vati za kaluera; kaluerovati, -ujem biti kaluer. kalumet engl. (calumet iz lat. calamus trska) dugaka lula amerikih Indijanaca, tzv. lula mira (pui se uz osobite obrede npr dom sklapanja mira). kalup1,2. mn. kalupa tur. (kalyb od gr. 1. oblik, obrazac, forma, vrsta, tvo: terak; 2. zbijen i vrsto svezan smotal na, lia, sijena, slame (bala); 3. tamp (P. R. Vitezovi); umanj. kalupi; kal radnik koji runo ili mainski izrauje za livenje, priprema livaki pijesak i j pijeskom odlivene komade: jezgrer former, pjeskar; isto i kalubdija; kaluj zbijati u kalup; raditi po kalupu; mc ti. kalup2 v. galop (ples). kalus lat. (callus) ulj, odebljala koa, i zaroaj (isp. kalozan). kaluzi v. haluzi. Kalvarija lat. (calvus elav, gol, daklt nepoumljeno brdo) 1. isto to i C ( v . ) ; 2. u nekim katolikim
kamara1

mjestima na sa tri kria, kamo se hodoasti u k( no vrijeme; 3.prenes. muke, patnje, n tvo, martirij ( v . j ; ovo i u obliku I (V. C. Emin); prid. kalvarijskl. kalvinizam, -zma (po imenu Jeana C 15091564) jedna od protestantsk gija (v. protestantizam); kalvin, -ina a kalvinizma; en. kalvinka; prid. ka isto i kalvinist(a), kalvinistkinja, kalvii kalj v. kahla; kaljeva pe zidana pe. kalja, 2. mn. kalja tur. (kalja) kiseo ki suhim mesom; jelo od kupusa ili krur poprenim lukom i mesom. kaljun, -ima tal. (galione) vrsta vee gal Kam v. Ham; od ovakvog je oblik; biblijskog imena na pisac Janko (18861910) izveo svoj pseudonim / kama, 2. mn. kama tur. (kama) dvosjekli Kama (Kamadeya) sanskrt. u indijskoj giji boanstvo ljubavi. kamadija1 (isp. kama) ovjek koji ko mom, naziv za etnike koljae u d svjetskom ratu. kamadija2 (isp. kamati) lihvar. kamaje v. camai'eu. kamala crvenosmei prah od azijskog Mallotus philippensis, u istonim zen lijek protiv trakavice i bojilo za tek kamaldolezi, -ega (mn. m. r.) ogranak be tinskog reda (osn. u l i . st.), vrlo stro asketizma (po samostanu Camaldol Arezza u Italiji). kamaljer v. kamarjer. kamamber (Jranc. camembert) vrsta franc
Kamene

651

pikantnog sira iz okolice grada Camemberta (proizvodi se i kod nas). kamara1,2. mn. kamara gr. (kamara prostor sa svedenim krovom; soba, izba, spavaonica) svod; hrpa. gomila; plast, stog. kamara2 soba, klijet. kamarad, -ada, 5. kamarade franc. (camarade) drug, drugar, prijatelj, kolega. kamarijer, -era tal. (cameriere) 1. komornik (papinski, crkvena titula); 2. sobar, posluitelj, stjuard; isp. kamarjer. kamarila, 2. mn. kamarila panj. (camarilla, isp. kamara) u monarhistikom poretku klika dvorjana, dvorska grupa favorita koja svojim intrigama utjee na dravne poslove u interesu osobne koristi; prid. kamarilski. kamarinskaja rus. narodni (ruski) ples ivahnih pokreta (takt dvoetvrtinski i troetvrtinski) i pjesma uz taj ples. kamarili, -Im praviti kamaru, slagati u stog, stoiti, plastiti. kamarjer, -era, 5. kamarjeru ( i -ere) tal. (cameriere) sobar; konobar; kamarjera sobarica (imunovi). kamarlengo, mn. -zi (tal. camerlengo) komornik, sobar (obino u slubi nekog plemia i prema tome osoba najveeg povjerenja); danas glavnom plemika titula (Nazor). kamarot tal. (camerotto) poslunik na brodu, mali; isto i kamarota. Kama sutra sanskr. Niska o ljubavi, najstariji na svijetu sauvani udbenik ljubavne vjetine; napisao ga indijski mudrac Vatsjajana (ljubavna pravila iz visoke kole indijske erotike; Ivan Donevi). kamae v. gamae; isto i kamane. kamata gr. (kamatos zarada) dobitak; mn. kamate, kamata odteta u novcu za upotrebu tuega kapitala; interes; isto i u mukom rodu: kamati, kamata;prid. kamatni; kamatnik, 5. kamatnle, mn. -ci lihvar; lakomac, gulikoa, odribog (i bogu bi kou oderao);wro i kamadija;

kamatnjak, mn. -aci kamatna stopa; po zakonu ili ugovoru odreena visina kamata. kambana, 2. mn. kambana maked. (oito iz tal. Campana) 1. crkveno zvono; 2. makedonski muziki instrument slian bubnju. kambija1 lat. (cambia) vrsta biljnog tkiva oko korijena, debla i grana drvenastog i zeljanog bilja (izmeu same stabljike i kore). kambija2 tal. (cambio) promjena, razmjena, zamjena; kambijalno pravo mjenino pravo. Kamboda v. Kampuija. kambrij, -ija (pored kambrijum) lat. geol. razdoblje u razvoju Zemlje; najstarija formacija paleozojske ere (po imenu Cambria, dananji Wales u Engleskoj, gdje su naeni ostaci iz tog razdoblja); prid. kambrljski. kambrik engl. (cambric, po imenu franc. grada Cambrai) 1. tanak laneni batist; 2. fina pamuna tkanina za koulje, kiobrane i povoje. Kamadali (mn. m. r.)^ staromongolidska podrasa; Samojedi, uki, Keti (s Jeniseja), Oroki (ili Nanajci). Kamatka, 3. -tki poluotok u sjeveroistonoj Aziji (pripada SSSR), glavni grad Petropavlovsk-Kamatski; Kamaanin, mn. Kamaani; en. Kamaanka; prid. kamatskl. kamdija i si. v. kandija i si. kameja, 2. mn. -eja franc. (camee) 1. izvajan, rezan dragi kamen s ispupenom figurom (koja ima drugaiju boju nego osnova); 2. slika u jednoj boji, slika u kamenu; isp. gema. kameleon, -ona, 5. kameleone gr. (chamaileon od chamai na zemlji + leon lav) 1. guteru slian gmaz toplih zemalja; odlikuje so sposobnou da mijenja boju svoje koe kad se razdrai ili kad se promijeni boja njegove okoline i si.; 2. prenes. ovjek koji esto i besprincipijelno mijenja svoja uvjerenja i nazore (zbog koristi, sigurnosti); prevrt-ljivac; 3. mineralni kameleon naziv mangano-oksidnog kalija (zbog otrog mijenjanja boje njegovih otopina u luini); 4. astr. zvijee junog neba (Kameleon); prid. kameleonov;

kameleonski; kameleonstvo vjeto pretvaranje, prilagoivanje prilikama (5ve pored hamel...). kameleopard stari naziv za irafu, jer se mislilo daje nastala krianjem kamile (deve) i leoparda. kamelhar njem. (Kamel deva + Haar vlas, kosa, dlaka) devina dlaka, kostret (upotrebljava se naroito za pokrivae i si.). kamelija jranc. (camelia) vrsta biljke s tamnoze-lenim listovima i krasnim cvjetovima; listovi slue kao aj.
kamera

kamelopard v. kameleopard. kamelot Jranc. (camelot) 1. ulini prodava novina; 2. sukno od vune, kostreti. Kamene staroitalske nimfe izvora; najznatni-ja od njih Egerija bila je u slubi boginje Dijane i spominje se kao pouzdanica rimskoga kralja Nume Pompilija koji je uredio starorimsko bogosluje; kasnije se izraz (lat.) Camena upotrebljavao za Muza, a znaio je i pjesma; prema prii, kod Egerije je Artemida 652 -unca, 2. mn. Kameriinaca; en. Kam prid. kamerunski. kamfor ar. (kafur) aromatina tvar podrijetla koja se upotrebljava u mi prid. kamforov; kamforni. kamgarn njem. (kammen eljati + C konac, prea) prea i tkanina od vune. kami jap. 1. boanstvo uope; 2. plem stokrat. kamikaze (isp. kami) 1. boji vjetar, koji je u 13. st. spasio Japan od i mongolskog brodovlja; 2. japanski smrti, pilot samoubojica koji se za avionom survavao na neprijatelja (i drugoga svjetskog rata); isp. kajten. Kamil v. amil. kamila, 2. mn. kamila gr. (kamelos) dev kamiljl; kamilar, -ara, 5. kamilaru / vodi kamila. Kamila u staroitalskoj mitologiji ki vi skoga kralja Metaba, odrasla u slubi'. noj od koje je i poprimila ratnika sv teko je u svjetskoj literaturi nai ljep ene ratnice od ovoga kako je opisujeA je: Jote od volanskog roda i ratnk Kamila, | puk joj je itav u mjedi i blistaju po njem, | nikada rukama svi prela nije ni ila, | ne znaiu prelo ni ve njezino strojno je tijelo | naviklo boje\ vjetrove prestizat konjem. | Ako je itom, ne ticae usjeve pri tom, | tako je hitro i tako je jahati znala, ako pak neg vala nad puinom lebdjet je stala, m tako da hodi da ne smoi noge u vc . . .zlatna joj igla u kosi, a gizdavim ko kroi, | likijski tpbolac nosi kraj sv ratnikog luka, | junaka mirtovo visoko joj uzdie ruka; poginula je u kao saveznica Turnova protiv uljeza naca. kamilavka, 3. -ci, 2. mn. kamilavki ni (kamelauke) 1. kaluerska kapa, o^ tvrda, bez titnika (kod pravoslavn atr. slubena kapa milicionera ili zatvt straara. kamilica lat. (Matricaria chamomilla) bi porodice glavoika; upotrebljava se u r ni; nai izrazi: titrica, gorak, carev lipica, prstenak, rancan, ramenak, te kamiltej ai od kamilice. Kamilo lat. (camillus) novi, novak, i sluitelj kod rtve (tj. novi, mladi nik); Kamilo Marko Furije staro vojskovoa koji je god. 387. pr.n.e. prc

(Dijana) sklonila Hipolita ( v . J , koji je po prokletstvu oca svoga Tezeja stradao od vlastitih konja; promijenila mu je ime u Virbije i on je sa ljubljenom enom Aricijom dobio sina koji se takoer zvao Virbije i spominje se u Eneidi. kamera lat. (camera) 1. v. komora; 2. fotografski aparat; 3. u televiziji elektronska sprava za izravni prijenos ivih prizora na daljinu; kamera opskura lat. (obscurus taman) kutija koja ne proputa svjetlo; na prednjoj se strani nalazi malen otvor s optikim staklima kroz koji prolaze zrake svjetla koje na protivnoj strani odrazuju obrnuti lik predmeta. kameralije ili kameralne znanosti (isp. kamera 1, komora) u 18. st. skup nauka o upravljanju dravom i dravnom imovinom te o podizanju narodnog gospodarstva. kameralistika, 3. -ci (isp. kamera 1, komora) knjigovodstvo dravnih ustanova koje se od knjigovodstva privrednih poduzea razlikuje time to se u njemu knjienja utvruju i vre prema budetu. kameralizam, -zma njemaki smjer merkanti-lizma (v.) u 1618. st. kamer(a)man engl. (isp. kamera 2 + man ovjek) snima, snimatelj, fotograf, slikar, voa i upravlja snimanja kod izrade filma, televizijskog programa i si. kamercofa, 2. mn. -cofa njem. (Kammerzofe) sobarica, komornica, komorkinja (isp. cofa) kamerdiner njem. (Kammerdiener) sobar, ko-mornik ( v.). kamerher njem. (Kammerherr, rus. kamerger) dvorsko zvanje u carskoj Rusiji i u nekim drugim monarhistikim dravama; carski (kraljevski) komornik. kamenja tur. (kamerive od lat. camera) balkon, doksat (prema dvoritu u starim bosanskim kuama). kamerjunker (isp. junker) u carskoj Rusiji dvorska ast, komornik; isp. kamerher. kamerleng v. kamarlengo. kamerman v. kameraman. kamermuzik njem. (Kammermusik) v. komorna muzika. kamerni v. komorni 2. kamerton njem.-gr. (Kammerton) 1. muz. ustaljena normalna visina tona, komorni ton; 2. elastina elina naprava u obliku vilice koja pri udaru daje uvijek zvuk jedne te iste odreene visine. Visina zvuka ovisi o veliini i obliku kamertona. Kamerun republika u zapadnoj Africi; glavni grad Yaounde (it. Jaunde); Kamerunac,

kamin

653

kana2

Gale iz Rima i preoteo im bojne znakove to su ih u prijanjim ratovima od Rimljana zarobili (Kamil, gle, znakove vraa to duman u boju ih uze; Eneida VI, 826). kamin, -ina lat. (caminus pe, ognjite) otvorena pe s izravnim dimnjakom koja grije sobe neposredno plamenom; kaminet mali kamin. kamion, -ona franc. (camion) teretni automobil; teretnjak; prid. kamionski; kamidndija o-fer kamiona; kamionet {franc. camionnette) mali kamion, kamioni. kami, 2. mn. kamia tur. (kamy) 1. trstika; 2. cijev od lule; ljubiti se kroz kami ivjeti usporedo, ali u mrnji; kamievina biljka udika.

kamizol, -61a franc. (camisole) haljetak, pr-njak, zobuni, koret; isto / kamiol, -61a i ( . r.j kamiola. kamomila v. kamilica. Kamora tal. (camorra) tajno drutvo kriminalnih elemenata, osnovano u Italiji u 1617. st. koje se bavilo tajnim umorstvima, banditizmom, ucjenjivanjem, iznuivanjem, kontra-bandom, prosjaenjem itd.; kamorist(a) pripadnik kamore (Vlad. erina). kamp v. kemp. kampstriati, -am (isp. kampanile) zvoniti (Mato, Krlea).

kampanile, -ila, mn. -ili, 2. kampanila tal. (campanile) zvonik, toranj, koji je sagraen bez veze sa zgradom crkve; isto i kampanel i kampanil. kampanilizam, -zma tal. (campanilismo) ljubav prema rodnom kraju, lokalni patriotizam (koji ne doputa irokogrudnije shvaanje); kampanilist(a) ovjek uska obzora, privr-enik kampanilizma; prid. kampanilistiki. kampanja, 2. mn. kampanja franc. (campagne) 1. vojni pohod; bitka; sve vojne operacije koje se vode na nekom bojitu u odreeno vrijeme (npr. talijanska kampanja god. 1799; zimska kampanja god. 19411942. na sovjetsko--njemakom bojitu); 2. niz privrednih akcija koje se provode po planu (npr. kampanja sjetve), rad koji se vri u svrhu nekog drutveno-politikog zadatka (npr. izborna kampanja priprema i provoenje izbora); 3. vrijeme neprekidnog dugotrajnog rada neke tehnike naprave, stroja (npr. kampanja visoke pei dok ona radi); 4. period neprekidne plovidbe broda; 5. glavna sezona za stanovitu trgovinu (npr. kampanja eerne repe, kampanja hmelja itd.); 6. polje, priroda, selo, ladanje, imanje izvan grada (Nar.); prid. kampanjski na nain kampanje; kampanjsko uenje spremanje studenata za ispite kad hoe da svladaju mnogo gradiva najednom umjesto da su se polako i sistematski pripremali, kamparan v. koporan. kampe (po metrikom gradu Campeche) vrsta drveta iz porodice lepirnjaa, tzv. plavo drvo; izv. kampeovina; kod nekih pisaca i kampeovina, a kod nekih drugih kampi (kod Jakova Caria npr., koji izrazu daje i prijevod: krvovina). Kampf und das Dasein njem. (it.... dazajn) borba za ivot (filozofski pojam koji odgovara engleskom Struggle for life).

kamping, kampirati v. kemp. kampinjijen, -ena franc. (campignien) geol. prijelazni period izmeu paleolitskog i neolitskog doba u razvoju Zemlje (po mjestu Campigny u Francuskoj gdje su naeni ostaci iz toga doba). kampong, mn. -zi, 2. kamponga malaj. seosko naselje u Indoneziji. kamposi (mn. m. r.) panj. (isp. lat. campus polje) brazilske stepe s niskim raslinjem. kampsor (isp. kambija) mjenja novca, bankar (u mjeninom poslovanju srednjega vijeka). Kampuija monarhija u jugoistonoj Aziji (prije Kamboda); glavni grad Pnom Pen (Phnom Penh). kampus v. campus. kamsin v. hamsin (Nazor). kamuflaa franc. (camoufler preruiti se) vojn. 1. jedno od sredstava maskiranja (pri-krivka) koje se ostvaruje putem bojadisanja predmeta (npr. tenkova) pjegama, prugama i si. koje izobliuju njihov oblik i oteavaju njihovo pronalaenje; 2. prikrivanje istine uope, obmana; isp. mimikrija; kamuflirati, -mufllram izvriti kamuflau; prilagoditi okolini; prikriti; uiniti neuoljivim, maskirati. kamut v. komot. kamza, mn. kamza tur. (kavza) drak noa, sablje, handara. kan, kana, mn. kanovi mong. (hang vladar) hist. kod turkmenskih i mongolskih naroda titula, ponajprije careva, a kasnije vladaju-ih knezova (v. kanat2); pie se sa spojnicom iza imena; Dingis-kan, Batu-kan; prid. kanov. kana1 v. kna. kana2 staro japansko pismo koje se razvilo od kineskih ideograma; isp. hiragana, kata-kana.

Kana3

654 Kana3 gradi u Galileji (danas Kefr Kennah) nedaleko od Nazareta; prema Bibliji uinio je tamo Krist svoje prvo udo kad je na jednoj svadbi pretvorio vodu u vino; odatle i danas preneseno znaenje za krtenje vina, tj. za dolijevanje vode u vino. Kanaan staroegipatski naziv za podruje od rijeke Jordana prema zapadu do obala Sredozemnog mora, tj. dananji Izrael; po Bibliji Obeana zemlja (u kojoj tee med i mlijeko). kanabe v. kanape. kanabin, -ina gr. (kannabis konoplja) alkoholni sastojak indijske konoplje; ima narkotino (v.) djelovanje. Kanada indijan. (naselje) republika u Sjev. Americi; glavni grad Otava (Ottavva); prid. kanadski; Kanaanin, mn. Kanaani; Kanaanka; kanada vrsta jabuke. kanaf v. kanap; isto i kanafa. kanafas franc. (canevas) reetkasta tkanina od pamuka ili lana, juta. kanal, -ala lat. (canalis cijev, lijeb) 1. prokop, umjetno vodeno korito koje se pravi za prolaz brodova izmeu mora (npr. Sueski kanal), rijeka ili jezera, za dovod vode za navodnjavanje i za hidrotehnike objekte; 2. uska pruga mora ograniena s obiju strana kopnom; tjesnac (npr. Kanal La Manche ili samo velikim slovom Kanal); 3. lijeb, cijev za prolaz tekuina; odvodnik, privodnik, do vodnik; 4. prenes. put, tok; sredstvo, nain, veza (za postizanje odreenog cilja); Kanal (odn. Na kanalu) stari naziv za dio Zagreba otprilike juno od dananjeg Autobusnog kolodvora (Krlea); Trei Kanal (Kono) krajnje sjeverna periferija Dubrovnika, ulica ve u samom Sru; danas velika magistrala to zaobilazi grad (Krlea: upilo), prid. kanalski; umanj. kanali; kanali; kanalizacija 1. sistem podzemnih i nadzemnih cijevi za odvoenje iskoritene vode; 2. postavljanje dovodnih

ka

i odvodnih cijevi; kanalizirati, -izlram izvriti kanalizaciju; 2. svesti rijeku u kanal; 3. prenes. uputiti neto u pravi tok; isto i kanalisati, -em. kanalja tal. (canaglia) nevaljalac, nitkov, hulja, gad; olo, rulja (Krlea). kanap, -apa tal. (canapo) paga, uzica, konopac, ue. kanape, -eta (po tur. kanape) / (akc.) kanape, -ea, mn. -ei, 2. kanapea (po franc. canape) poivaljka, sofa, divan, otoman. kanara, mn. kanara tur. (kanara) klaonica. kanarinac, -inca, 5. kanarince, 2. mn rinaca poznata ptica pjevica -ute ili zelenkaste boje, podrijt Kanarskih otoka ( v . ) ; prid. kai en. kanarlnka. Kanarska struja hladna morska ; istonom dijelu Atlantskog oceana ( na Gvinejsku i Sjevernu ekvatorsku Kanarski otoci panjolska otona pred zapadnom obalom Afrike; gla Las Palmas. kanasta panj. (canasta koara) karta slina remiju( v.); igraju 2 6 osoba, c paru jedni protiv drugih, sa dva snopj i etiri dokera (\.); potjee iz June / (Urugvaj) i poslije drugoga svjetsl prodrla u Evropu. kanat1 tur. (kanat) 1. krilo na vra prozoru; 2. ptije krilo; 3. pregrada, p 4. strana u kolima, ljesa, ljesica; 5. rei pletena koara, ko; 6. dio neke lanak, koljeno; kat, sprat; ograen kanatiti, -Im praviti kanate. kanat2, -ata mong. oblast ili drava upravlja kan (v.). kanat3, kanta, 2. mn. kalnata tal. (canti nje, pjesma. kanat4 nain gradnje s balvanima i O j prid. kanatni. kanava tal. (canapa) konoplja (isp. kan kanave, -eta tal. (mlet. caneva) koara z kanistar ( v.).

kancel, 2. mn. kancela lat. (cancelli ograda, pregrada) 1. u velikim ustai ured gdje se vri primanje i otpremanj prepisivanje i sravnjivanje njihovo, arhiv, urudbeni zapisnik itd.; 2. p daonica; isp. (nie) kancel-paragrai kancelar, -ara, 5. kancelaru i -are njem. (I od lat. cancellarius) 1. ministar-predsj Njemakoj (v. rajhskancler); tajnik kantona u vicarskoj; predsjednik K dova (lord-kancelar) i ministar i (kancelar dravne blagajne) u Engles u srednjem

vijeku dostojanstvenik redigirao dravne akte, stavljao n peat i uvao dravni arhiv; 3. najv danski in u carskoj Rusiji; pria celarov /' -arev; kancelarski. kancelarija lat. (isp. kancel) ured; pis prid. kancelarijski. kancelaritis (akc. i -itis) izraz sovjetske Kornelija ukovskoga, kojim karak kvarenje istoga ruskog jezika elemen kancelarijskog jezika i stila.

kancelartina

655

kanefora

kancelartina (isp. kancel) isto to i birokratizam. kancelir, -ira, 5. kancellre tal. (cancelliere) 1. pisar, biljenik, tajnik; 2. v. kancelar. kancelist(a) lat. (isp. kancel) pisar; nii inovnik; umanj. i pogrd. kancelisti; en. kancelistki-nja; prid. kancelistiki. kancel-paragraf njem.-gr. (Kanzel propovjedaonica) zabrana upotrebe vjerskih obreda u politike svrhe (naziv prema jednom paragrafu njemakog krivinog zakonika, izraz nekada vrlo mnogo upotrebljavan u naoj tampi). kancer lat. (cancer) med. rak, karcinom; kancerogen (-gen) (gr. genos rod) koji stvara rak; kancerologija (gr. logos govor) nauka koja se bavi prouavanjem bolesti raka; kancerdzan, -zna, -zno poput raka, rakovit; bolestan od raka. kancler v. kancelar (lord-kancler; Novine). kancona tal. (canzone) 1. pjesnika forma srednjovjekovne trubadurske poezije; 2. kasnije: jedna od muzikih vrsta; 3. danas: pjesma popularnog karaktera, popijevka; kanco-nijer, -era (canzoniere) zbirka pjesama (kancona), pjesmarica. Kancohlsima v. Canzonissima. kancelir v. kancelir (Nazor). kanelo, 2. mn. -ela (akc. i kanelo) tur. (kangal ue, vrpca, nit, prea) pasmo, povjesmo, trena; kanelica svitak konca. kandahar (po engleskom grofu od Kandahara [grad u Afganistanu]; 18321914, koji je ustanovio Kandahar-pokal za pobjedu u skijakim natjecanjima) naziv za vrstu vezova kojima su cipele jae vezane uza skije (za alpsku vonju). kandara mad. metalne vale na uzdama (stavljaju se konju u usta i omoguuju upravljanje). kandarin, -ina 1. srebrni kineski novac; 2. uteg. kandela tal. (candela) 1. svijea, lojanica, vota-nica; 2. jedinica za mjerenje svjetlosti; oznaka cd. kandelabar, -bra, 2. mn. kandelabara lat. (can-delabrum svijenjak) 1. veliki raskoni svijenjak s ograncima za umetanje svijea ili elektrinih arulja; luster; 2. visoki stup sa svjetiljkom za ulinu rasvjetu. kandelir, -ira tal. (candeliere) svijenjak (Nar.); isp. kandilir. Kandeldra tal. (od lat. candella svijea) blagdan Svijenica kod katolika, Sretenije kod pravoslavnih (2. veljae); Kandeldra, zima fora Svijenica, kanela

sa zimom je gotovo (poslovica u naim primorskim krajevima). kanderisati, -em tur. (kandvrmak) privoliti nekog na neto, skloniti, nagovoriti. Kandid lat. (candidus bijel) bijeli, isti; en. Kandida. kandidacija lat. (isp. kandidat) isticanje kandidature, kandidiranje; prid. kandidacijskl i kandidacidnl. kandidat, -ata, 5. kandidate lat. (candidus bijel; candidatus u bijelo obuen; kandidati za dravnu slubu nosili su bijele toge) osoba predodreena za neki rad, za ispunjenje neke dunosti, za izbor na neki poloaj ili za primanje u sastav neke organizacije, npr. kandidat za lana SK; prid. kandidatov; kandidatski; en. kandidatkinja. kandidatura (isp. kandidat) 1. natjecanje za neku slubu ili neku ast; 2. isticanje elje da netko bude izabran za neku slubu ili neku ast. kandidijaza lat. najea gljivina bolest kod ovjeka (od gljivice Candida albicans); zahvaa kou, sluznice i unutarnje organe kandidirati, -didiram (isp. kandidat) 1. postaviti, predloiti za kandidate; 2. biti kandidat; isto i kandidovati, -ujem. Kandija tal. (Candia) isto to i Kreta (po gradu istoga imena); kod nas se to ime javlja od 16. st., a upotrebljava se i danas, isp. npr. putopis Slavka Batuia Od Kandije do Hammerfesta. kandilir, -ira tal. (candeliere) svijenjak (Vojnovi); isp. kandelir. kandilo, 2. mn. kandila gr. (kandelos) posudica od raznobojnog stakla, obino visea, u kojoj gori iak u ulju; umanj. kandioce, 2. mn. kandilaca. kandirati v. kandis. kandis, 2. mn. kandisa franc. (candi proien, kristaliziran) eer u velikim kristalima; uti eer; kandit, -ita ueereno voe, voni bombon; kandirati, kandiram pre-vui eerom; ueeriti. kandlciiker njem. (Kandelzucker) isto to i kandis ( v.). kanda, 2. mn. kanda i kandi tur. (kanda) panda, akija, aporak, kuka. kandija, 2. mn. kandija tur. (kamy) bi; korba; umanj. kandijica; kandijati, -am bievati, udarati kandijom, kandur tibet. (prevedena rije) sa indijskog prevedeno sveto pismo lamaizma ( v . J ; isp. tandur. kanefora gr. (kaneforos: kaneon koarica + foros nosa) koaronoa. oznaka za 656
k

plemenite atike djevice koje su kod velikih svetkovina u ophodu rtvene darove i druge svete stvari nosile na glavi. U graditeljstvu zovu se tako enski likovi to odgovaraju Atlantima (Stjepan Senc, Grko-hrvatski rjenik; tome opisu iz rjenika moemo pridruiti ovo mjesto iz Aristofana: Kad sedam mi je bilo ljeta, nosila sam tajne, u desetom ljetu rtvu Artemidi mljela, a onda u njenom hramu medvjedica bila, i djevojka krasna postah, koaricu noah i nizu smokava; Lisistrata, stih 641 i d.). kanela franc. (cannelle, isp. kanal) 1. cijev, cjevica, lijeb; pipa, slavina; 2. kora od cimeta; mirodija

uope (D. Ivanievi); kanelira jranc. (cannelure) uzduna plitka uljebina na antikom stupu, uzduni lijeb uope, ljebast ukras; kanelirati, -neliram izdupsti paralelne ljebie (npr. kod stupova), ilijebiti, izbrazdati, izoluiti; isto i kane-lisati, -em. kanet v. kanat'. kanevas v. kanafas. kang kin. 1. vrsta kazne u nekadanjoj Kini: daska oko vrata za oznaku zloinca; 2. sjeverokineska klupa za spavanje.

kangal v. kanelo. kanibal (od Canibi, panjolsko ime za indijansko pleme Caraibi, koji su jeli meso zarobljenih neprijatelja) 1. ljudoder; 2. prenes, barbar; surov, krvoedan ovjek; kanibalizam, -zma 1. ljudoderstvo u prvobitnoj epohi i kod divljaka; isp. antropofagija; 2. prenes. barbarstvo, iskazivanje mrnje na ovjeanstvo; neovjenost, divljatvo.. kanidi(mn. m. r.) lat. (canis pas) zool. naziv za razred pasa. kanija, 2. mn. kanija tur. (kyn) korice maa, nonica, tok. kanikula (mn. sr. roda) lat. (canis pas) pasji dani, dani najvee ege (obino u mjesecu srpnju). kanila, 2. mn. kanila jranc. (canule) cjevica za odvoenje ili dovoenje tekuine ili uzduha; upotrebljava se za umjetno hranjenje bolesnika. kanin1, -ina lat. (caninus pasji) zub onjak. kanin2, -ina lat. krzno divljega ili pitomog zeca. kanistar, -stra, 2. mn. kanistara gr. (kanistron, iz starog sumerskog jezika) koara, a osobito vrsta prikladne naprave za noenje boca, pa i limena boca uope. Kanita tur. pokorna, skruena. kankan, -ana jranc. (cancan) posljednji drutveni popularni ples nastao u Evropi, u parikim kavanama oko god. 1840. (poslije r drutveni plesovi dolaze sa Kube, Amerike ili iz USA); prvi pravi grad grub i razularen (visoko dizanje nogi anje suknje); mjera 4/4, naizmjen dre plesa i plesaica; danas ga plei ivo profesionalne plesaice; kank: -ujem plesati kankan ( v . J . kankov, -ova, 2. mn. kankova ma.\^ kapavac. gonoreja, triper ( v . J . kankroid, -ida lat.-gr. obino dobrou koe, ponajvie na usnama i licu starij kanli prid. indekl. tur. (kan krv) 1. k crven poput krvi. 657

kano (po japanskoj slikarskoj obitelj japanska slikarska kola u 1517. > stilski povezuje tradiciju japanskog skog budistikog slikarstva. kanoa, kanoe, 2. mn. kanoa amer. (engl. od kore nainjeni koom presvueni sjevernoamerikih Indijanaca; kanois -ci naziv za sport na kanoama: -sport. kanoal, -ala tal. (cannocchiale) dalekoz bin. kanon1,2. mn. kanona gr. (kanon) 1. pra crkveni propis; nepromjenljivi dio ka liturgije; 3. skup umjetnikih pravil vladaju u ovoj ili onoj epohi; obrazac, i 4. oblik strogog muzikog oponaanj tacija); sastoji se u tome to za vi glasom prihvaaju drugi glasovi koji ti u raznolikim varijantama ponavljaj prvoga glasa (crkveno pjevanje kod ka); 5. popis biblijskih i drugih rehj knjiga razliitih vjeroispovijesti (katoli non, pravoslavni kanon, muslimani non, budistiki kanon); 6. tip stat velikih slova; prid. kanonski ( v . J . kanon2, -ona v. kanona (Krlea). kanona jranc. (canon) top; ispucana kan porugljiv naziv za stare nogometae ( jo htjeli igrati a nisu vie dorasli mla kanonada uestala paljba iz topova nenfuter (njem. Futter hrana) hi topove; porugljiv naziv za vojnike k da se bore za imperijalistike ciljevi vlastodraca; kanoner v. kanonir. kanonerka, 3. -ci, 2. mn. kanonerkln. (/: canonniere) razmjerno maleni ratn plitkoga gaza ponajvie s artiljerijsk oruanjem; namijenjen je za obalne akc akcije u pliinama (na morima ili na ma).

kanonicitet

kantizam

kanonicitet, -eta (isp. kanon1) .crkvenost (Bo-naventura Duda). kanonik (akc. i kanonik), 5. -e, mn. -ci lat. (canonicus) vii sveeniki in u katolikoj crkvi; prid. kanonikl (kanonikl); kanonikat, -ata 1. sluba i poloaj kanonika; 2. skup kanonika. kanonika, 3. -ci (isp. kanon) nauka o pravilima ili normama spoznaje. kanonlr, -ira, 5. kanonlre njem.-franc. (isp. kanona) borac, posluiva kod topa, topnik, tobdija, artiljerac. kanonist(a) (isp. kanon) poznavalac crkvenih kanona, strunjak u kanonskom pravu. kanonizacija (isp. kanon) u katolikoj crkvi proglaenje neke osobe svecem; kanonizirati, -izlram 1. proglasiti svecem; 2. uzakoniti, zakonom propisati, normirati; isto i kanoni-zovati, -ujem. kanonski gr. 1. osnovan na crkvenim pravilima; utvren po crkvenim kanonima; 2. prenes. primljen; osnovan na kanonu; koji slui za uzor. kanopa, 2. mn. kanopa kameni trbuasti staroegipatski vr s ljudskom ili ivotinjskom glavom, u koji su stari Egipani spremali utrobu balzamiranih pokojnika. Kanosa v. Canossa. kanosati, -em (isp. kana, kna) mazati knom, kanom, bojadisati crveno, kniti. kant engl. (cant) metalni rub skije. kanta, 2. mn. kanta / kanti njem. (Kanne) 1. limena posuda osobita oblika, za vodu, mlijeko i si., obino s ruicom za noenje; na izraz: limenka; 2. atr. butine, stranjica. kantabilan, -Ina, -Ino tal. (cantabile) pijevan, koji je lak za pjevanje, pjevljiv. kantalupa tal. vrsta dinje s debelom hrapavom korom i mirisnim mesom (po talijanskom dvorcu Cantaluppi blizu Rima).

kantar', kantara, lok. kantaru / kantaru tur. (iz lat. centenarius stotiniti, stotni) 1. vaga; 2. ured za vaganje; 3. mjera za teinu (oko 44kg); 4. uteg od 44 oke; umanj. kantari; prid. kantarskl; jeni kantar kvintal, lOOkg; kantardija namjetenik na javnoj vagi; kantarina plaa za vaganje; kantarnica tanjur na vagi; isp. tas. kantar2 gr. (kantharos) 1. starogrka posuda za pie; isp. kondir; 2. zdenac u atriju ranokranske bazilike kantar3 (lat. Cantarus lineatus) morska riba svijetle boje i ukusna mesa (dolazi i u naim vodama). kantara lat. bakren lonac. kantarida gr. (kantharis, 2. -idos) panjolska muha; vrsta kukca, popi, zeleni babak; kantaridin, -ina melem koji se dobiva gnjeenjem kantaride, a slui za izvlaenje mjehuria nad oboljelim dijelom koe i kao afrodizijak ( v. J . kantarion, -ona gr. biljka bogorodiina trava, gorac, trava od posjeka. kantaros gr. (kantharos) posuda za vodu na ulazima u crkve (prvotno namijenjena za pranje ruku). kantastdrij, -ija tal. (cantastorio) ulini pjeva, pjeva-pjesnik (kantautor), puki pripovjeda ( M . Franievi); kantastorija historijska pjesma, povjestica. kantata tal. (cantare pjevati) pjesma za pjevanje uz pratnju orkestra. kantati, -am lat. (cantare) 1. pjevati; 2. dosaivati prigovaranjem kantautor lat.-tal. pjesnik i pjeva, tj. pjeva koji izvodi vlastite kompozicije na vlastiti tekst, moderni trubadur. kantele finski narodni iani instrument (ice se trzaju prstima). kantica, 2. mn. kantica umanj. prema kanta. kantik, mn. -ci, 2. kantlka lat. (canticum) sveana crkvena pjesma, himna.

kantilacija lat. u idovskom bogosluju recitiranje psalama uz povremene elemente pjevanja. kantilena tal. (cantilena) pjesma; melodija lirskog karaktera; melodiozni dijelovi u velikim muzikim kompozicijama; arija, pjev. kantina tal. (cantina podrum, pivnica, konoba, krma) sitniarija i blagovaonica u kasarnama, tvornicama i si.; kantiner, -era, 5. kantineru namjetenik u kantini, prodava u njoj; en. kantinerka ivearka, ivearica. kantir, -ira tal. (cantiere) 1. brodogradilite; 2. greda; dijal. i kantijer, -ijera. kantizam, -zma nauka njemakog filozofa Immanuela Kanta (1724. do 1804) i njegovih
Kant-Laplaceova teorija

sljedbenika. Osnovno obiljeje Kantove filozofije jest izmirenje materijalizma s idealizmom, vezivanje razliitih filozofskih pravaca u jedan sistem. Kada Kant dozvoljava da naim predodbama odgovara neto izvan nas, nekakva stvar po sebi, onda je on materijalist. Kad izjavljuje da je ta stvar po sebi nespoznatljiva, transcendentna, ono-strana, Kant istupa kao idealist. Priznajui iskustvo, osjete, za jedini izvor naih znanja, Kant upuuje svoju filozofiju u pravcu sen-zualizma, a preko senzualizma, pod izvjesnim uvjetima i u pravcu materijalizma. Pri-

658 Kanzas savezna drava u srednjen USA; glavni grad Topeka. kanja 2. mn. kanja tal. (cagna) moi (Vojnovi). kanjon, -ona panj. (canon) uska rijeni sa veoma visokim strmim obalama; Gran Canyon Colorado u USA 1800 m), kod nas Kanjon Tare (oko 1 na izraz: sutjeska; prid. kanjonski. kanjuo, -ula (isp. kanona) top (Vojnov kaolin, -ina kin. (od Kauling visoki tako se zove jedno naselje u Kini gd davnine izrauje porculan) masna gli culanska zemlja; porculanaa; kaoli glavni sastojak kaolina. kaori v. kauri-pu. kaos gr. (chaos) zbrka, mete, darmat stanje bez ikakva poretka; kaotia -no bez reda, zbrkan, pobrkan, n nesreen; izv. kaotindst, -osti (sv haos itd.). kap, kapa, lok. kapu, mn. kapovi fran dio obale koji daleko see u more; rt; kapa', 2. mn. kapa tal. (cappa) 1. vrsta p la za glavu (posebna oblika, sa titn bez njega); 2. bilo kakvo pokrivalo i kapu (kapa automobila, kapa na cipe nebeska itd.); doi pod kapu udat kapa2 gr. (kappa) deseto slovo grkog a kapac prid. indekl. tal. (capace iz lat. sposoban, valjan, kadar, moan; ka -eta lat. (capacitas) 1. sposobnost (fi: duevna); 2. sposoban ovjek, pozna njak; 3.fiz. sposobnost nekog tijela d primi toplinu, elektricitet itd.; 4. i (npr. broda, kamiona i si.), prostorni nekog spremita, rezervoara; 5. najvi gunost produkcije nekog stroja, oc ili itave tvornice; 6. maksimalna mo uope, obujam, doseg, zapremnina. kapacitirati, -citiram tal. (capacitare) onemoguiti, svladati protudokazim riti. kapacitron, -ona lat.-gr. (capax sposi isp. ciklotron) aparat za vrlo brzo i bombardiranje elektrona (izum od 1 kapak, -pka, mn. -pci, 2. kapaka i kap; (kapak) zaklopac (na prozorima), vj oima); prid. kapani. kapama, 2. mn. kapama tur. (kapama) 1 no jelo od janjetine, zelena luka (ili po vrhnja i drugih zaina; 2. gotovo manufaktura; kapamadija (akc. i kapilari Zeusu, | pa stoga, kad on je vidio njih | da naviru zvekui orujem zlatnim | i prezira puni, pusti svoj grom | i obori onog od argivske vojske | to se uz pobjedni klik | na na ve popeo zid (Antigona, Zborovoa). kapar, -pra njem. (Kaper) kopar (biljka, slui za jelo); isp. kapra. kapara, 2. mn. kapara tal. (caparra) novani iznos ili kakva druga stvar koju jedna stranka faktino daje (a

znajui apriornost prostora, vremena, uzro-nosti itd., Kant upuuje svoju filozofiju u pravcu idealizma (Lenjin); kantist(a) pristaa kantizma; prid. kantistikl. Kant-Laplaceova teorija teorija o postanku Suneva sistema; zapravo se radi o dvije razliite stvari; Kant polazi od jedne kaotine maglice u kojoj se pojedini dijelovi po zakonima meusobnog privlaenja gibaju u svim moguim smjerovima; meusobnim sudarima oni se spajaju i tvore vee mase; teorija francuskog astronoma Pierre-Simone Lapla-cea (it. Laplas; 17491827) uzima, naprotiv, kao poetak Suneva sistema rotirajue Sunce, od kojeg se zbog kontrakcije otkidaju manji ili vei prstenovi koji i dalje krue oko Sunca; od tih su prstenova nastali planeti. kanton, -ona franc. (canton) 1. svaka pojedina drava koja ulazi u sastav vicarske kao federativne republike; 2. mala admini-strativno-teritorijalna jedinica uope (Francuska, Belgija). kantonirati, -toniram (isp. kantonman) 1. smjetati vojnike u kantonman; 2. boraviti u kantonmanu. kantonman, -ana franc. (cantonnement) oblik nastanjivanja vojske kad vojnici ne ive u zajednikom logoru nego su smjeteni po privatnim kuama. kantor lat. (cantor) 1. crkveni pjeva kod katolika i glavni pjeva u sinagogi kod idova; 2. kolski uitelj crkvenog pjevanja i muzike u Njemakoj (odatle gdjegdje i znaenje: nastavnik, uitelj, profesor uope). kantorica tal. (cantero) nona posuda, vrina, kahlica. kan tov ac, -ovca, 2. mn. kantovaca pristaa nauke filozofa I. Kanta; isp. kantist. kantrlda tal. (mlet. carega iz gr. kathedra) stolica; isto i kantriga. kanrual, -ala lat. (cantuale) zbornik (crkvenih) pjesama, pjesmarica, kantula, 2: mn. kantula tal. (isp. kanela) cijev, cjevica. kantun, -una tal. (cantone) 1. kut, ugao, oak, prikrajak; 2. okrajak kruha, ercl (v.). kantunaa tal. puka, kantuminister v. statut, kanu v. kanoa. kanim (isp. kanon1) u Turskom Carstvu zakon preteno svjetovnog karaktera koji je propisivao sultan. kamin, -una v. kanon2. kanura, 2. mn. kanura tur. (kanyr) veliko povje-smo (sadri pet kanela). Kanuri (mn. m. r.) crnaki narod u z; Africi.

Kapanej

659

madija) 1. tko pripravlja i prodaje jelo kapamu; 2. trgovac gotovim odijelima; manufakturist. Kapanej u starogrkoj mitologiji sin Hipono-jev i Laodikin, jedan od Sedmorice zavojevaa na Tebu, voa argivske vojske; juriao je na esta vrata i dovukao visoke opsadne ljestve, pa se s bakljom za pale u ruci poeo uspinjati na zid viui da ga ni sam Zeus nee zadrati u elji da razori Tebu; dalje neka nastavi Sofoklo: A hvastava rije se ne mili

ne samo obeava) drugoj u znak sklopljenog posla, a slui osiguranju pogodbe (primatelj kapare ima pravo da je zadri ako protustranka ne ispuni ugovorenu obavezu; suprotno onaj koji je dao kaparu, ima pravo da trai povrat u dvostrukom iznosu ako do neispunjenja pogodbe doe krivnjom primatelja); kapariti, -Im dati \ kaparu; isto i kaparisati, -em. kaparan v. koporan. kapcija 2. mn. kapclja lat. (captio) namjerno izvedeni pogrean zakljuak u svrhu obmane, isto to i sofizam; kapciozan, -zna, -zno obmanjiv, lukav, varljiv, sofistiki; isp. kaptativan. kapela, 2. mn. kapela (akc. / kapela) tal. (cappel-la) 1. prvotno zbor crkvenih pjevaa, kasnije zbor uope (vokalni ili instrumentalni); 2. katolika crkvica ili dio crkve. kapelan1, -ana, 5. kapelane lat. (capellanus) u katolikoj crkvi pomoni sveenik, pomonik upnika (u nekim ga krajevima zovu mladi gospodin ili samo mladi); prid. kapelanov; kapelanski; umanj. kapelani; kapetanija sluba i podruje slube kapela-nove. kapelan2 vrsta ribe, osli. kapelen, -ena tal. (isp. capello kosa, vlas) u filmskom jeziku naziv za glumca ili statista kome bude za bolju uvjerljivost uloge obrijana glava, kapelica umanj. prema kapela 2 (akc. i kapelica). kapelin, -ina tal. (cappellino) eir (enski), kapelmajstor v. kapelnik. kapelnik, 5. -e, mn. -ci (isp. kapela 1) dirigent kapele, zborovoa. kapelon, -ona tal. (capello kosa, vlas) jedan od naziva za tzv. upavce; isp. bitnik, tinejder, halbtarke, provo itd. kaper hol. (kapen gusariti) morski gusar; pirat; kaperstvo 1. u ratno vrijeme (do zabrane kaperstva godine 1856) proganjanje i otimaina neprijateljskih trgovakih ili kontrabandnih brodova; kaperstvo su vrili brodovi koji su pripadali kapinika zemlji); 3. najtanje (poput vlasi), samo mikroskopom vidljive krvne ile; kapilaran, -rna, -rno koji se odnosi na kapilare; tanak kao vlas; kapilarnost, -osti fiz. slinost dlaki; svojstvo tekuina da se diu (ili sputaju) po kapilarima; uvjetovano je snagama koje uzajamno djeluju medu esticama (molekulama) tekuina i tvrdoga tijela, kapinika bot. bagrem, akacija, kraljega (Nar.). kapirati, kaplram lat. (capere hvatati; u sebe primati) shvaati, shvatiti, poimati, pojmiti, razumjeti, razumijevati. kapisla i si. v. kapsla i si. kapion, -ona franc. (capuchon) pokrivalo za glavu, priiveno straga na ovratnik ogrtaa, tako da se moe zabaciti; kapuljica, kapuljaa, kapuca. kapital, -ala lat. (caput, 2. capitis glava, vrh) 1. doslovno: glavni iznos, glavnica za razliku od kamata; vrijednost koja donosi viak vrijednosti; prema tome kapital nije stvar, nego drutveni odnos izraen kroz stvari sredstva za proizvodnju, gotova roba, novac. Te stvari mogu da igraju ulogu kapitala samo pod odreenim uvjetima, ako su sredstva za proizvodnju vlasnitvo jedne klase, a druga je klasa (koja je liena sredstava za proizvodnju) prinuena da svoju radnu snagu prodaje kao robu vlasnicima sredstava za proizvodnju. Tek tada sredstva za proizvodnju postaju kapital, sredstvo eksploatacije najamnog rada, tj. prisvajanje vika vrijednosti koji su radnici proizveli; 2. velika svota novaca uope; 3. steena vrijednost, prednost. kapitala v. kapitalan. kapitalac, -alca, l.mn. -pitalaca(w/7. kapitalan) jelen ili koji drugi mujak meu divljim rogatim ivotinjama sa osobito velikim rogovima (npr. kbzorbg kapitalac). kapitalan, -Ina, -Ino lat. (capitalis glavni, osobit, izvrstan, odlian) 1. temeljni, osnovni, korjenit, glavni; 2. velik, vrlo velik; koji stoji mnogo truda i

privatnim osobama; 2. u proirenom smislu isto to i gusarenje. kapetan, -ana, 5. kapetane lat. (caput, 2. capitis glava, vrh; glavar, prvak) 1. in oficirskog kadra vojske, obino najvii in niih oficira; 2. in oficirskog kadra vojno-pomorskih snaga (kapetan I . ranga, kapetan II. ranga, kapetan III. ranga u Jugoslaviji, kapetan bojnog broda, kapetan fregate, kapetan kor-vete u vojnom pomorstvu drugih zemalja); 3. oficir trgovake mornarice s poloenim kapetanskim ispitom i diplomom (kapetan duge plovidbe, kapetan velike obalne plovidbe); 4. u irem smislu oficir koji upravlja brodom; 5. u sportskim igrama najistaknutiji igra momadi koji je njezin predstavnik i voa za vrijeme utakmica; 6. gradski kapetan ef policije (u nekim gradovima za vrijeme stare Austrije); prid. kapetanov; kapetanski; umanj. kapetani / -ani; uve. kapetanina; en. kapetanica; prid. kapetaniin; kapetanija 1. sluba i podruje slube kapetanove; ured kapetana, npr. luka kapetanija uprava luke; 2. u doba Vojne krajine teritorijalna jedinica veeg opsega (koprivnika, krieva-ka, ivanika, hrastovika, ogulinska, bihaka, senjska; kasnije, u doba Marije Terezije, spojene su neke od njih i dobile naziv regimente); 3. u doba turske vladavine u Bosni (1519. st.) takoer vee upravno podruje pod vlau nasljednog kapetana; i poznati Zmaj od Bosne imao je prvotno naziv Husein-kapetan; poslije njegova ustanka i poraza kapetanije su ukinute, god. 1835). kapicol, -61a tal. (cappuccio) v. kapion. kapija, 2. mn. kaplja tur. (kapi, kapu) velika vrata, haustor, vea; umanj. kapijica; kapijati, -am zakljuavati; kapidija vratar; kapidibaa starjeina nad kapidi-jama; kapidik, mn. -ci vrata na ulazu u vrt. kapilari (mn. m. roda) lat. (capillus vlas, kosa, dlaka) 1. cjevice s tankim kanalom; 2. tanki kanali razne vrste (npr. pore u drvetu, u 660

novaca; kapitalna izgradnja izgradnja objekata opeg, saveznog znaaja koji su temelj za industrijalizaciju zemlje (kao to su hidrocentrale, tvornice maina-alatljika i si.); kapitalno pismo (kapitala) oblik lat. (i gr.) pisma koje se sastoji samo od velikih slova; kapitalna kazna smrtna kazna; kapitalni jelen jelen kome rogovi imaju najmanje 7 kg (odatle i preneseno znaenje: kakvog nigdje nema, savren, kome nema para, npr. kapitalni glupan, kapita slino); isp. kapitalac. kapitalist(a) (isp. kapital) 1. vlasnik koji eksploatira najamne radnike; : bogata; bogatun, gavan; en. kapit prid. kapitalistiki. kapitalizacija (isp. kapital) 1. od vrijednosti imetka prema dohotk imetak donosi, uzevi za podlogu r diskontni procent koji postoji u i vrijeme; 2. pretvaranje vika vrije kapital; pretvaranje imetka u nov tal; glag. kapitalizirati, -izlram vi talizaciju, podvrgavati kapitalizac kapitalizovati, -ujem. kapitalizam, -zma (v. kapital) p drutveno ureenje, osnovano na el ciji jedne klase po drugoj. Kapit; doao na mjesto feudalizma ( v.). Pre: vlasnikom i feudalnom poretku ka] predstavlja drugaiji oblik ugnjet eksploatacije. U kapitalizmu sva proizvodnje pripadaju manjini kl talista, dok je istodobno njihov ne proizvoa radnik lien tih si Prisvajanje neplaenoga rada (dobi ka vrijednosti) najamnoga radnika, kapitalist, sainjava bit kapitalisti ploatacije. U kapitalizmu robna pro poprima sveopu i

gospodujuu fon voj kapitalizma u pojedinim zemlja: je krajnje neravnomjerno i imao je zemlji svoje osobitosti. Kapitalizam grao progresivnu ulogu u razvitku On je unitio cehovska ogranienja zavisnost radnika, lokalnu zatvoren drobljenost. Stavivi u pokret moi izvodne snage, kapitalizam je stvorie jalne preduvjete za socijalistiku re stvorio je i svoga grobara radnici Ali, razvivi proizvodne snage, kaf se zapleo u nerjeiva protuslovlja, vrenstva tehnike upravlja on protiv i iskoriuje ih kao sredstvo za jai ploatacije radnika.

Neizbjeivi prati talizma je nezaposlenost. Gomilanje tala u rukama kapitalista raste bijedi guranost egzistencije irokih radni produbljuje se jaz izmeu rada i kapi kraja 19. st. poinje period raspadat talizma. U poetku 20. st. kapita stupio u najvii i posljednji stad razvoja imperijalizam, kapitan, -ana v. kapetan; isto i kapiten

kapitel

661

kapsijen kapok malaj. vlakno iz plodova (pucavaca) istoimenog tropskog drveta; slui kao materijal za punjenje jastuka i pojasa za spaavanje. kaponir, -ira franc. (caponniere) teki bunker udeen za djelovanje flankirnom vatrom (v.) u obje strane; prid. kaponirski. kaponja v. kapo. kaporal, -ala v. kaplar kapores jidi ubijen, satrven, razoren, upropaten. kapot, 2. mn. kapota franc. (capote) ogrta za kiu, kina kabanica (s kapuljaom); uve. kapotina. kapovila tal. gradonaelnik (M. Fotez). kapra, 2. mn. kapara lat. (cappero) biljka od koje se pupoljci ukiseljuju i slue kao mnogo cijenjen zain; isp. kapar. kapral v. kaplar (Krlea: desetnik). kaprica, 2. mn. kaprica tal. (capriccio, jranc. caprice) hir, inat, muica, ef, udljivost, povoljica (J. Ibler), tvrdoglavost, obijest, jogunluk; neoekivana, neobrazloena, nagla promjena ukusa (npr. modna kaprica); isto i kapric, 2. mn. kaprica ( m . roda); jednako i kapris, 2. mn. kaprisa; kapriciozan, -zna, -zno hirovit, tvrdoglav, udljiv, muiav, obije-stan, svojeglav, udan, jogunast, i si.; izv. kapricioznost, -osti; kapricirati se, -priciram se tvrdoglavo ustrajati, uditi se, biti kapriciozan, joguniti se; kapric-polster njem. vrsta malenog lijepo ukraenog jastuka (obino na divanima, otomanima i si.). kapriola, 2. mn. kapriola tal. (capriola srna) skok rukama o tle, a nogama uvis; skok konja uz istodobni trzaj stranjim nogama; prevrtanje u zraku, salto (v.); korak klasinog baleta i skok; za vrijeme skoka izvode se sitni pokreti nogama u zraku. kapris v. kaprica. kaprol v. kaplar (Ante Kovai). kapron, -ona lat. smolasta plastina masa, sintetika tvar; vrlo elastina i izdrljiva, slui za izradu umjetnih vlakana, folija, dijelova radio-aparata itd. kaproni, -ija (po imenu izumitelja tal. inenjera Giovannija Capronija) marka talijanskog aviona bombardera iz prvoga svjetskog rata (Feldman). kapsa, 2. mn. kapsa i kapsT lat. (capsa koveg) mrtvaki lijes, sanduk, krinja, kapsel v. kapsa. kapsijen, -ena franc. (capsien) paleolitska kultura zapadnog Sredozemlja, odgovara srednjoevropskim stupnjevima od orinjasijena 662 svemirskog broda u kojoj se nalaze instrumenti za razliita mjerenja, a i ljudska (ivotinjska) posada (ukoliko se i ona alje); 3. povrinska prevlaka na nekim unutarnjim organima u tijelu, opna. kaptacija lat. (captatio hvatanje) osvojenje, zadobivanje simpatije (v. captatio benevolen-tiae); opinjenje, oaranje, fascinacija (v. kaptativan). kaptar mad. (kaptar) titnik na konici. kaptativan, -vna, -vno lat. (isp. kaptacija) pravn. koji ide za hvatanjem; kaptativno pitanje kod presluavanja optuenog pitanje koje je tako formulirano da ovoga

kapitel lat. (capitulum glavica) 1. arhit. glavica, gornji dio stupa na kom poiva krov; u nekih pisaca: oglavlje; 2. tipogr. tamparska slova koja imaju oblik velikih (poetnih) slova, a razmjere malih slova; 3. poglavlje, glava, odsjek u knjizi. kapiten, -ena, 5. kapitene franc. (capitaine) v. kapetan. Kapitol / Kapitollj, -ija lat. (Capitolium) 1. tvrava u starom Rimu na breuljku istoga imena; politiko i vjersko sredite drevnih Rimljana; 2. sjedite Kongresa USA u Washingtonu; prid. kapitolski, ka-pitdlijskl, kapitolinski; kapitolske guske rije je o poznatoj legendi kako su guske spasile Rim: Gali su se potajno, zatieni tamom, provukli u grad, ali su tamo poplaili guske i one su svojim gakanjem probudile graane, pa su ovi ustali na obranu i odoljeli neprijatelju. kapitul lat. 1. v. kaptol; 2. poglavlje. kapitulacija lat. (srednjolat. capitulare sporazumjeti se) prekidanje borbe i predaja na milost i nemilost pobjedniku; kapitulant, 2. mn. kapitulanata ovjek koji je sklon kapitulaciji, koji odstupa pred tekoama, nesposoban da hrabro i vrsto svladava zapreke na putu do cilja; prid. kapitulantski [ (v. kapitulirati); izv. kapitulantstvo. kapitular, -ara lat. (capitularius) 1. lan kaptola, kanonik; 2. zbornik zakona, osobito crkvenih; prid. kapituliran, -rna, -rno; kapitularni vikar vrilac biskupskih dunosti nakon smrti jednog biskupa do imenovanja drugog. kapitulirati, -tuliram lat. 1. predati se, poloiti oruje, izvriti kapitulaciju (v.); 2. ustuknuti pred zaprekama; isto i kapitulisati, -em. kaplama tur. (kaplama) 1. indra, drveni materijal za pokrivanje krovova; 2. vrsta finog bijelog kruha; 3. furnir; kaplaisati, -em 1. pokriti, poklopiti; 2. naklopiti se na neto, npr. na jelo, pohlepno se baciti. kaplan, 2. mn. kaplana tur. (kaplan) tigar. kaplar tal. (caporrale) zvanje mlaeg komandnog kadra u nekim vojskama; prid. kaplarov / -arev; kaplarski; umanj. kaplari; kaplarica (u ali i poruzi); kaplarija sluba kaplarova; kaplarovica ena kaplarova; isp. ka-pral, kaprol. kapna, 2. mn. kapnl i kapna njem. kapica na obui, naratak. kapo, kapa, mn. kapi, 2. kapa tal. (capo glava, vrh) poglavica, ef, starjeina, glavar, glaveina; isto i kaponja.
kapskl

do magdalenijena; poznato peinsko slikarstvo sa scenama iz lova i kultnih igara (ime po nalazitu Kapsa u Tunisu). kapskl prid. prema kap (v.). kapsla, 2. mn. kapsla i kapsli pored kapisla, 2. mn. kapisla lat. (capsula kovei, sandui) mali metalni cilindar ili kapica, napunjena eksplozivom, koja se pali od udaraca, radi ispaljivanja granate; upotrebljava se u bojnim patronama, distancionim cjevicama itd.; detonator; kapslara, 2. mn. kapslara vrsta puke to se palila kapslom; isp. evzali-jakapsula lat. (capsula, v. kapsla) 1. kouljica, ahura za lijekove u praku ili u tekuini; pravi se od papira, elatina, kroba; 2. herme-tiki zatvorena kabina

navodi na iskaz neega to je on htio preutjeti; pitanje koje ide za tim da optuenika uhvati u neem; isp. kapcija. kaptaa Jranc. (captage hvatanje izvorske vode) 1. zatvaranje vrela pitke ili mineralne vode u cijevi da bi se sprijeio gubitak vode od upijanja u zemlju; kaptaa se primjenjuje kod opskrbe vodom, umjetnoga natapanja i osiguranja pravilnoga rada ljekovitih vrela; 2. objekt sagraen iznad mjesta gdje izvire voda; 3. poseban ureaj koji se postavlja nad uem naftene ili plinske buotine da se regulira naviranje nafte ili plina; prid. kaptazni. kaptiki lat. (capticus) himben, laljiv, lukav, prevarljiv, dodvorljiv, koji se nastoji dodvoriti, ulaskati, ulizati (isp. ad captandam bene-volentiam). kaptirati, kaptiram (isp. kaptaa) izvriti kapta-u izvora. kaptivan, -vna, -vno lat. koji se moe shvatiti, uhvatiti, shvatljiv, uhvatljiv. Kaptol lat. (Capitolium) dio grada u kome stoluje biskup i gdje se nalazi katedrala; takoer i zbor sveenika oko biskupa; prid. kaptolski; kaptolac, -lca, 5. kaptole kaptolaca ovjek koji pripada (hist. pristaa kaptolske politike). kaptura lat. (isp. kaptacija) prisvojenje teljskog broda. kapuca, 2. mn. kapuca tal. (cappuccio) ca, kapuljaa; iljasto pokrivalo z; obino naiveno na ogrta; isto i kaj ( m . roda). kapucin, -ina, 5. kapucine (isp. kapuc pripadnik grane franjevakog reda (n du i brkove, smei habit s dugakon com); 2. vrsta majmuna (po boji d i odgovara mrkoj boji kapucinske prid. kapucinski; kapuciner crna malo mlijeka, tako da se dobije t smee boje, nalik na boju kapucinsk ta; kapucinergruft njem. grobnica u kapucinskoj crkvi,

u kojoj su pokopa gi vladari i njihovi roaci (meu c Marija Terezija, Josip II, carevi carica Elizabeta, car Franjo Josi (Krlea). kapu, -lica v. kapuca. kapuehaja tur. (kapykahyasy) 1. za; agent neke strane drave u Turskoj; stavnik valije ili koje visoke ustan carskom dvoru u Carigradu; 3. najvi na sultanovu dvoru (u zvanju age). kapadanpaa tur. (kapu ministar, slu admiral. kapula tal. (cipolla) luk; umanj. kapulic kapural, -ala v. kaplar. kapuran, -ana, 5. kapurane tal. (cap poglavar, glava, glaveina; isp. kapo nja. kaput' njem. (kaputt) propao, mrtav. razbijen, pokvaren, iznemogao, slo; kaput2 v. caput. kaput3, -lita tal. (cappotto) dio odjee, dui, koji se nosi ponad koulje odn. (pulovera ili si.) ili i ponad drugog ( kaputa (zimski kaput); isp. sako, v mantl. kaputa, -aa, 5. kaputau ovjek L kaput (umjesto seljake surke ili r; bluze), graanin, gospodin; u starijo nologiji: izrabljiva seljakog naroda protivnik radnih masa (Krlea). Kapverdski Otoci (portug. Ilhas do Cal de) otoje pred zapadnom obalom ZelenortskT Otoci (u naoj tampi); grad Praia. kar' njem. (Kar gudura, gorska k naziv za veliku uvalu iroka dna, ok
karakteristian

663 strmim stijenama, u ledenjakim dijelovima visokog gorja; kod naih geologa u posljednje vrijeme prodire za kar izraz krnica (iz slovenskog jezika). kar2, kara, lok. karu, mn. karovi tal. (carro) kola. kara1 prid. indekl. tur. (kara) crn. kara2, 2. mn. kara franc. (carre) 1. pjeadijski stroj u obliku etverokuta; primjenjuje se ponajvie za odbijanje napadaja konjice; 2. municijska kara kola sa etverouglastim eljeznim sanducima u kojima se vozi topovska municija; 3. v. karo. karabasan tur. (karabasan) prikaza, avet. karaba tur. (karaba) redovnik, monah. karabatak tur. (karabatak). 1. zabatak, gornji dio stegna u peradi; 2. vodena ptica ronac. karabela mong. zakrivljena sablja, sablja krivo-ija. karabet tur. (karabet) srodstvo, srodnitvo. karabilj, -ilja v. karabinka. karabinka, 3. -ci, 2. mn. karabfnkl i karabinaka franc. (carabine) 1. kratka, lagana puka; lovako oruje za pucanje kuglom (katkada samom); 2. kopa na padobranu; isto i karabin, -ina ( m . roda J ; karabinijer, -era, 5. karabinijeru (tal. carabiniere) u Zapadnoj Evropi, u prolosti vojnik pjeak i konja-1 nik, naoruan najboljim vatrenim orujem; kasnije konjanik strijelac, naoruan karabinkom; u Italiji andar, u paniji carinik; prid. karabinijerski. karabinjer, -era v. karabinijer (pod karabinka). karabit, -ita v. karbid; karabitua 1. karbidna lampa, karbitua; 2. atr. rakija najgore vrste. Karabogdanska sjeverni dio Rumunjske, Moldavija (isp. Karavlaka). karaboja tur. (kara crn) 1. eljezni ili bakreni sulfat s pomou kojega se spravlja crna boja; 2. modra galica. Karadag tur. (isp. kara1 + dag gora) Crna Gora; karadagli prid. indekl. crnogorski; Karadaglija Crnogorac. Kara denjiz tur. (isp. kara i denjiz) Crno more. karaduzen tur. mala tamburica, bisernica. karaol v. karaoz. karaoz tur. (isp. kara1 + goz oko) 1. crnook ovjek; 2. Ciganin; 3. marioneta; predstava s

marionetama; 4. lakrdija, magiar, maioniar, varckinstler. karafa, 2. mn. -afa tal. (caraffa) trbuasta boca, staklenka (obino za vodu). karafindl tal. (caraffina boica) stolni pribor na kojem su zajedno posudica za sol, papriku i papar te boice za ocat i ulje karahaber tur. (isp. kara1 + haber) crn glas, tuna vijest, obino vijest o smrti. Karaibi (panj. Canibi) skupina indijanskih plemena iste jezine porodice, u sjevernom podruju June Amerike, Brazila i u zapadnoj Indiji; isp. kanibalizam. karaimi hebr. (pristae Svetog pisma) idovska sekta, nastala u 8. st. u Babilonu, pod geslom Istraujte Thoru, jer su smatrali da se objava boja nalazi jedino u Mojsijevim knjigama (zato ne priznaju Talmud); ima ih i danas u SSSR, u Turskoj i po sjevernoj Africi. karaka panj. (carraca) 1. veliki naoruani trgovaki brod jedrenjak; 2. prenes. olupina, stara neupotrebljiva laa. karakahva tur. (isp. kara) crna kava. karakal (franc. caracal) zool. vrsta risa sa crnim uima; ivi u sjevernoj Africi i u toplim krajevima Azije; moe se pripitomiti za lov. Karakalpaka ASSR autonomna republika u okviru Uzbeke SSR; glavni grad Nukus; stan. Karakalpak, mn. -ci; en. Karakalpa-kinja. karakali tur. (kara crn + ka obrva) crnih obrva. karakil, -ila (prema francuskom izgovoru, isp. karakul) vrsta crne ovce sa skupocjenim krznom (perzijaner, astrahan). karakol, -61a tur. (karakol) patrola, nona straa. karakola franc. (caracole spirala) tjeranje konja u krugu i izvoenje razliitih okreta i figura s njime. karakonda tur. (karakondolos) vjetica, avet, strailo, vampir; isto i karakondula. Karakorum planinski sistem u junoj Aziji; najvii vrh Goldvvin Austen (8611 m). karakos tur.-hrv. (isp. kara1) crnokos. karakter, karaktera (akc. i karakter, -era) gr. (charakter osobitost, biljeg, znamenje) 1. znaaj,

znaajka, obiljeje (na razvitak ovjekova karaktera djeluju: a) ovjekova priroena konstitucija, razne tjelesne manjkavosti, izgled itd.; b) obiteljska sredina i atmosfera; c) ekonomske i socijalne prilike u kojima ovjek odraste; d) odgoj; e) spol i s njime povezane potekoe); 2. potenjak; kremen--ovjek; vrst znaaj; 3. stale i zanimanje; prid. karakterski (akc. i karakterski).
karakteristika

karakteran (akc. i karakteran),-rna, -rno (isp. karakter) vrstog znaaja, poten, koji ne odstupa od svojih naela (v. karakternost). karakterisati, -em v. karakterizirati. karakteristian, -na, -no (isp. karakter) znaajan, koji nekoga obiljeuje, koji sadri neije

664 karamut tur. vrsta jesenske kruke. karanda rus. (naziv po franc. karik imenom Caran d'Ache [18581909 roen u Moskvi) olovka, pisaljka (I karanddloz tur. (isp. karakonda) crni zao duh, utvara, vampir, vukodlak. karanfil tur. (karanfil iz gr. karyofyllc sna biljka klinac, klini, katmer; ; ranfilje; umanj. karanfili. karanluk tur. (isp. kara) tama, tmina pomrina. karantan, -ana tal. (carantano) krajcara ni novac (nekad ih je ilo 60 u forin Karantanija nekada (910. st.) moi va, iz koje su kasnije nastale K tajerska, Koruka (Slovenija); Kai -rantanaca slavensko pleme naselj st. po podruju istonih Alpi. karantena tal. (quarantina oko etrc izolacija zaraznih bolesnika ili osoba 1 njima u doticaju, kako bi se sprijeila 2. zdravstvena stanica za promatrat ba, brodova i robe koji stiu iz kraje\ jima vlada neka epidemija (prvotno 40 dana, po emu kod Mate Vodopi ziv etrdesetica); prid. karantenski; karantin, -ina ( m . roda); prid. karant karftpanda tur. (karapande sa crni dama) vjetica. karapua tur. krpelj. karar, -ara tur. (karar) 1. stalnost, traji odmor, poinak, mir, mirovanje; 3. < presuda; 4. stupanj; mjera, prilika; mjera neemu. kararski mramor mramor iz poznatih ta kraj grada Carrare u Italiji. kara, -asa (lat. Carassius vulgaris) porodice arana; u Kini se goji kao u zlatna ribica. karasevdah, -aha tur. (karasevda) sjeta potitenost, alost, melankolija (zboj vi); isp. sevdah. karalama, 2. mn. karalama tur. iste alama ( v.). karat gr. (keration roga, sjemenka i mjera za drage kovine (jedan karat i grama); oznaka istoe zlata (24-k zlato = 1000/oo istoe, 18-karat 750/O0, a 14-karatno 583 pr< karatirati, -raffram mijeati z drugom kovinom. karate, -ea jap. (oruje u praznoj ruci japanskog borilako-akakog spori

osobine, svojstven, osobit, osebujan, poseban; izv. karakteristinost, -osti. karakteristika, 3. -ci (isp. karakter) 1. podaci o nekomu; navoenje bitnih svojstava neke osobe ili predmeta; ocjena (u partiji, vojsci, slubi i si.); 2. znaajka, osobina, znak, svojstvo, obiljeje uope; 3. mat. dio logaritma ispred zareza; karakteristiar slubenik koji daje karakteristike. karakterizacija (isp. karakter) oznaenje, prikazivanje neijih bitnih oznaka; obiljei-vanje; glag. karakterizirati, -izlram; isto i karakterisati, -em. karakternost (akc. i karakterndst), -osti (isp. karakter) znaajnost, potenje, estitost, neodstupanje od svojih naela. karakterologija (isp. karakter + gr. logos rije, govor) nauka o bivstvu i razvoju karaktera, o karakternim osobinama pojedinaca i skupina; prid. karakterolokl. karakul (prema Kara-Kulo, grad u Uzbekista-nu) v. karakil. karaku tur. upala kostiju skonog zgloba na stranjim konjskim nogama. karaman tur. (karaman) 1. crnoputan ovjek, 2. ovjek iz Karantanije u Maloj Aziji; 3. ivotinja (ovan, pas) iz Karamanije; kara-manka, 3. -ci, 2. mn. karamanaka / k a - ramankT vrsta kruke. karamazovtina svojstvo pripadnika porodice Karamazovih iz romana ruskog pisca Fjodora Mihajlovia Dostojevskoga Braa Karamazovi (uglavnom cinizam, razvratnost i pokvarenjatvo). karambol, -la franc. (carambole) 1. sudar, sukob; 2. kod biljara sudar kugala (negdje se tako zove i sama igra na sudare); 3. crvena kugla u igri biljara; karambolaa vrsta biljara; karambolirati, -boliram 1. sudariti se; sukobiti se; 2. kod biljara pogoditi kuglom vie od jedne kugle; isto i karamboli-sati, -em. karamela, 2. mn. -ela panj. (caramela od sre-dnjolat. canna mella eerna trska) 1. smea amorfna masa u koju se pretvara eer kad se ari iznad 200C; pored ostaloga slui i za proizvodnju nekih nadomjestaka kave; 2. vrsta bombona; isto i karamel (m. roda); karamel-boja ukastosmeda boja (kao kod spomenutih bombona). karamfil v. karanfil. karamuru, karamurua, mn. karamurui vrsta ribe dvodihalice (Juna Amerika), karamusal, -ala tur. veliki nezgrapni brod, turski trgovaki brod s visokom krmom vi).

karatil

665

karda

kojemu se posebnom tehnikom i koncentracijom postie velika silina udarca; karata, -aa pored karatist(a) rva u karateu (u tampi su se pojavila oba izraza od kojih je svaki na svoj nain dobar). karatil tal. (caratello) duguljasta bavica (J. Franievi Ploar). karaula tur. (karavul, isp. karakol; po nekim autorima iz mongolskog kara gledaj + aul selo) straarnica (osobito na granici); vojna, milicijska, policijska stanica, paziku-la; karauliti, -Im straariti, patrolirati. karavana, 2. mn. karavana perz. (karvan) 1. niz tovarnih ivotinja (ponajvie deva) s teretima,

robom, koje se kreu po azijskim i afrikim stepama i pustinjama; 2. natovarene teretne lae koje plove rijekom jedna za drugom (rijena karavana), niz brodova; 3. prenes. povorka ljudi, ivotinja, kola i si. u pokretu; 4. u motoriziranom turizmu automobilska prikolica sa svim potrebnim ureajima za logorovanje(karavaning); ijedan od automobilskih tipova (npr. opel-karavan); isto i karavan, -ana; prid. karavanski; karavansaraj na Bliskom Istoku mjesto odmora za karavane s gostionicama i skladitima; isto i karavanseraj. aravela panj. (caravela) 1. u srednjem vijeku (u Italiji, paniji i Portugalu) laa sa tri ili etiri jarbola; 2.

danas: tip vrlo brzog aviona. Karavlaka (akc. i Karavlakaj turski naziv za juni dio Rumunjske (isp. Karabogdanska); Karavlah (akc. i Karavlah), mn. -si Rumunj; en. Karavlahinja (akc. i Karavlahinja). karbid, -ida lat. (carbo ugljen) kemijski spoj koji s vodom daje acetilen; dobro sredstvo za rasvjetu; prid. karbidnl, karbitski; karbitua popularni naziv za svjetiljku (karbidnu lampu) u kojoj je kao rasvjetno sredstvo primijenjen karbid. karbohidrati lat.-gr. ugljini hidrati. karboksilni spojevi v. aminokiseline. karbol, -61a lat. (carbo ugljen + oleum ulje) kemijski spoj (otopina fenola) koji slui kao dezinfekciono sredstvo; prid. karbolni; karbolineum teko katransko ulje; slui za zatitu drveta od truljenja i za unitavanje tetoinja na vokama; karbolizirati, -izlram raskuiti karbolom. karbon, -ona lat. (carbo, 2. carbonis ugljen) 1. ugljen; 2. ugljik; 3. geol. period kamenog ugljena etvrti (pretposljednji) paleozojske ere u kojem su se stvorili najvei bazeni kamenog ugljena; prid. karbonski; v. karbon--papir. karbonada franc. (carbonnade) peeno rebarce na aru, prolica. karbonado panj. vrsta brazilskog crnkastog (sivocrnog) dijamanta (za builice). karbonar, -ara tal. (ugljenar) lan tajnog revolucionarno-demokratskog udruenja (karbonerije) osnovanog u Italiji poetkom 19. stoljea, koje se borilo za nacionalno osloboenje i ujedinjenje Italije, za uvoenje demokratskih ustanova (postojalo d o 40-ih godina 19. st.); prid. karbdnarski. karbonat, -ata lat. (carbo, 2. carbonis ugljen) sol ugljine kiseline. karbonirati, -boniram v. karbonizacija. kardamon mesnate lisne peteljke i lisna rebarca jedu kao povre. kardamon, -ona gr. (kardamon biljka draguac) sjemenka istoimene biljke (iz june Azije); upotrebljava se kao mirodija. kardan, -ana (po vi. imenu pronalazaa: Carda-no) mehaniki zglob na motorima koji omoguuje kretanje u svim pravcima. karda, -aa, 5. kardau tur. (karde, karda) brat, roak; veliki prijatelj; hipok. kardo, 5. kardo. kardija gr. (kardia 1. srce; 2. gornji otvor ivotinjskog buraga, eludac uope) anat. gornji otvor eluca. kardijak, mn. kardijaci (isp. kardija) medicinsko sredstvo za jaanje srca (digitalis, kamfor, kofein); isp. kardiotonik. kardinal, -ala, 5. kardinale lat. (cardo, 2. cardi-nis stoer, arka na vratima) 1. najvii sveeniki in u katolikoj crkvi; kardinali su najblii suradnici rimskoga pape; na njihovu saboru (konklava) i izmeu njih izabire se papa; 2. ptica pjevica iz porodice zeba (ivi na jugoistoku USA); 3. vrsta voa (jabuke, groa), prid. kardinalov; kardinalski; kardinalrot njem. (kardinalski crven) osobita crvena boja kakvom su obojeni predmeti kardinalske odjee. kardinalan, -Ina, -Ino lat. (isp. kardinal) osnovni, najglavniji, najvaniji, stoerni, bitan, najznatniji; kardinalni brojevi gram. glavni brojevi (za razliku od rednih); kardinalna greka bitna, osnovna pogreka (iz koje proizlaze sve ostale zablude). kardio. . . (isp. kardija) kao prvi dio sloenice oznauje vezu sa srcem. kardiograf gr. (kardia srce + grafo piem) aparat za biljeenje otkucaja srca; kardidgram grafiki prikaz rada srca, dobiven na kardiografu. kardioida gr. (kardia srce + eldos lik, izgled) geom. srcolikacrta, zatvorena krivulja u obliku srca, jedan od oblika cikloide.

karbonit, -ita lat. (carbo, 2. carbonis ugljen) slab eksploziv (npr. nitroglicerin brano salitra) u rudnicima ugljena. karbonizacija lat. (carbo, 2. carbonis ugljen) pougljenje; pretvaranje biljnih tvari u ugljik, treset ili ugljen; glag. karbonizirati, -izlram (karbonirati, -boniram) pougljiti, pouglje-niti; isto i karbonisati, -em, karbonizovati, -ujem. karbon-papir, -ira vrsti tanki papir s tankim slojem u ljepilu rastopljenog ugljenog praka; slui za pravljenje kopija; koplr-paplr. karborund (sloeno od karbon i korund) umjetni silicijev karbid velike tvrdoe; slui za bruenje i rezanje kamena, karbun v. karbon. karbunica (isp. karbon, karbun) pe za loenje ugljenom. karbunkul lat. (carbunculus ugljiak) 1. ograniena gnojna upala koe i potkonog tkiva; ir, poganac, napetak; 2. itna snijet; 3. tamnocrveni granat ( v.J. karbunjer, -era tal. ugljenar (na brodu), loa. karburator franc. (carburateur) rasplinja, fergazer; naprava u motorima s unutarnjim izgaranjem za pretvaranje tekueg goriva (benzina, benzola, pirita itd.) u plinovitu smjesu uzduha i para goriva; ta smjesa prelazi iz karburatora u cilindar motora; karburirati, -buriram povisiti rasvjetnu i gorivu snagu plinova. karcer lat. (carcer tamnica, zatvor) kolski strogi zatvor (danas ukinut). karcinom, -oma gr. (karkinoma, 2. -nomatos) rak (bolest); karcinomatozan, -zna, -zno u kome ima raka; rakovit; karcinologija nauka o karcinomima; karcinogen (-gen) (isp. geneza) koji stvara rak. karda (lat. Cvnara cardunculus) viegodinja zeljasta biljka iz porodice glavoika, kojoj se 666

kardiokirurgija gr. operativni zahvati lijenika na srcu ili u predjelima oko srca (u najnovije vrijeme izraz u sve eoj upotrebi za presaivanje srca umrle osobe u ivi organizam; Dr. Christian Barnard). kardiologija gr. (kardia srce + logos govor, rije) nauka o srcu, o njegovim svojstvima, o bolestima srca; kardiolog, mn. -zi lijenik specijalist za bolesti srca; prid. kardioloki. kardiospazam, -zma gr. (isp. kardio... i spa-zam) gr u donjem dijelu jednjaka. kardiotonik, mn. -ici gr. sredstvo za rada srca; isp. kardijak. karditis (akc. i -itis) gr. (kardia srci srca. kardo v. karda. kardun, -una v. artioka, kare, karea, mn. karei, 2. karea franc.
(i

kvadratni) komad mesa s rebarcem (i tom to se prije peenja u meso : kvadratii); isp. kara2. Karelijska ASSR (Karelija) autonomi blika u sjeverozapadnom dijelu 1 glavni grad Petrozavodsk; stan. K -Tjca, 2. mn. Karelijaca; en. KarelTjk; 2. mn. -kl. karena tal. (carena) dno broda, kobilic vodni dio broda, karencija lat. (carere ne imati) nedi nestaica, pomanjkanje, oskudica, o: vanje, uskrata. Kareni (mn. m. r.) narod u junoj i zapadnom Tajlandu, karet tur. (kahretmek prisiliti) kazna; ti, -fm kazniti, kare ta malaj. vrsta kornjae; isto i kar karetki, 2. mn. karetki; prid. karetn karetna). karfiol, -61a tal. (cavolfiore) bot. cvjetai e).

karfunkl v. karbunkul. karga, 3. -gi, 2. mn. kargi tur. (karga ubojica. kargija, 2. mn. kargija tur. (kargy) 1 koplja; 2. ipka za nabijanje starinsko; nog oruja. kargo panj. (cargo) 1, ukupni tovar bi popis robe na brodu s oznakom poi primaoca; kargador, -ora opunon koji putuje s natovarenom laom d proda te da lau natovari drugom n kari v. curry. kariba isto to i piraja (v.) Karibda v. Haribda.
karijer

karibu, -ua (lat. Rangifer caribou) vrsta subarktikih krajeva Sjeverne Ameril Karija (gr. Karia) antika pokrc jugozapadnom dijelu Male Azije (] gradovi Halikarnas, Milet, Knid, M ja), danas Anatolija; stanovnici Karijci u drevna vremena na zlu glasu kao tako da su stari Grci imali poslovk kdppa kdkista: tri k najgora su zla I Kapadoani, Kreani. karijatida gr. (po Artemidi Karyatis. grada Karyai u Sparti; tamo su svake
karlist(a)

667

djevojke boginji u ast kolo igrale) stup u obliku enske figure koji slui kao arhitektonski potporanj za balkone, izboenja, atu-le, krov i si.; isp. telamon. karijer1, -era franc. (carriere1 trkalite) najbri kas konja, ubrzani galop, trka. karijer2, -era franc. (carriere2 kamenolom) rudar, povrinska eksploatacija plitko leeih korisnih ruda (pijeska, ugljena i dr.). karijera franc. (carriere trkalite) 1. ivotno poprite; 2. uspjeno uzdizanje na podruju drutvene, slubene, znanstvene i dr. djelatnosti; 3. zanimanje, profesija, zvanje; karijerizam, -zma trka za osobnim uspjehom u slubenom, znanstvenom itd. radu, izazvana sebinim ciljevima na tetu interesa drutva; karijerist(a) ovjek koji bezobzirno i puzavo, besprincipijelno i neskrupuloz-no ide za stjecanjem to veeg poloaja u slubi; lakta; en. karijeristkinja; prid. karijeristiki. karijes lat. (caries trulost, gnjilost) izjedanje kostiju; kronino razaranje vrstog tkiva kosti ili zuba; truljenje, gnjiljenje; upala; na izraz: kostojedina; isp. karioza. karijola v. kariol. karika, 3. -ci, 2. mn. karika mad. (karika) prsten, obru, obluk, alka, kolut, krug, kolobar, bioug. karikatura tal. (caricare naprtiti, natovariti, pretjerati) 1. prikazivanje osoba, dogaaja ili predmeta u oito iznakaenom obliku sa svrhom ismijavanja; karikatura ismijava negativne drutveno-politike pojave ili negativne crte pojedinih osoba, a slui i kao oruje politike agitacije; 2. prenes. smijena slinost neega, imitiranje, izoblieni original; nagrda, grdoba, nakarada; prid. karikaturnl / karikaturalan, -Ina, -Ino koji ima svojstva karikature, smijean, iznakaen, izvitoperen, gadan, nakazan, ruan; karikaturista) slikar koji slika karikature; en. karika turistkinja: karikirati, karikiram pretjerati, izopaiti, prikazati u karikaturi. karim tur. bijesan, rasren, ljutit. Karin ved. v. Katarina. karina lat. (carina) utroba, unutranjost; inae isto to i kolumba (v.); karinati, -am praviti karinu; karinalan, -Ina, -Ino koji se tie utrobe, utrobni, unutranji. karint v. kam. kario... gr. (karvon orah, jezgra) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s jezgrom ive stanice, elije
Karl-Marx-Stadt

kariogamija gr. (kario... + gameo enim se) biol. stapanje muke i enske predjezgre u procesu oplodnje. karioka (prema Carioca ena iz Rio de Janeira) vrsta junoamerikog modernog plesa u stilu rumbe(v.J, ali mnogo zanosnijeg (podrijetlom iz Brazila, postao popularan god. 1934); Karioke popularni naziv za dravnu nogometnu reprezentaciju Brazila. kariokineza gr. (karvon orah + kineo okreem) nain umnaanja stanine jezgre; zove se jo i indirektna divizija i mitoza (v.J; naziv kariokineza je mnogo openitiji, ali manje ispravan. kariol, -ola franc. (carriole) mala kola sa dva kotaa koja slue uglavnom za prijevoz pote; polukoija. kariolimfa gr. (kario. . . + isp. limfa) biol. tekui dio stanine jezgre. kariologija gr. ogranak citologije ( v . ) ; prouava jezgru, osobito kromosome. karioplazma gr. tvar koja sainjava staninu jezgru; isp. citoplazma. karioza v. karijes; kariozan, -zna, -zno izje-den, iskvaren, natruo, upalj (zub); inficiran (kost). kariran franc. (isp. kara2) kockast, izraen u etverokutima. kariik tur. (karyyk) 1. mjeavina, smjesa, smjesa ita, napolica; pola rai pola penice; mijeana (srpska) salata; 2. muz. kompozicija od vie arija; potpuri. karitas lat. (caritas, 2. -atis) ljubav, milost, milosre, samilost, altruizam (v.); isto i karitad (dijal. i posebno znaenje: alost za pokojnikom, daa, karmine); karitativan, -vna, -vno dobrotvoran; milosrdan, dareljiv, podaan. karizma v. harizma. karkas, 2. mn. karkasa franc. (carcasse) 1. kostur, obino od metalnih ili drvenih dijelova, slijepljenih meu sobom (rebra kiobrana, rebra lae, trupina); 2. tropsko drvo koje se odlikuje velikom tvrdoom sri po emu se zove eljeznim drvetom, upotrebljava se za izradu drvenih duhakih instrumenata. karti prid. indekl. tur. (karly) brian, zabrinut. kartica njem. (austr. Karle) zdjela, kopanja; anat. zdjelica na ljudskom kosturu; prid. karlini; umanj. karliica. karlist(a) pristaa nekog vladara ili pretendenta na prijestolje imenom Karlo, posebice: a) Don Carlosa, pretendenta na panjolsko prijestolje; b) posljednjeg Habsburgovca Karla IV. i njegovih nasljednika (Krlea); prid. karlistiki, -a, -o. 668 neki na budui ivot ovisi o djelima kakva sada inimo; prid. karmikl, -a, -5; isp. metempsihoza, palingeneza. karmanjola jranc. (carmagnole), po tal. pokrajini Carmagnola gdje su nosili kratke kapute nazvane karmanjola (isp. znaenje pod 3) 1. revolucionarna pjesma iz vremena francuske buroaske revolucije koncem 18. st.; 2. ples, praen tom pjesmom; 3. kratak kaput s uskim skutima odjea jakobinaca; 4. odatle prenes. revolucionar.

Karl-Marx-Stadt njem. (Grad Karla Marxa) novi naziv (1. maja 1953) istononjemakog grada Chemnitza (it. Kemnic). Karlo germ. (Karl) valjani, sposobni,, muevni (srodno sa njem. Kerl momak, ovjek, ljudina); en. Karla. karlsbadska sol smjesa soli, dobivenih ispari-vanjem vode poznatog ekog kupalita Kar-lovy Vary (njem. Karlsbad); upotrebljava se ponajvie za reguliranje probave. karma sanskr. (djelo) budistiko uenje da se na sadanji ivot i sudbina osniva na djelima to smo ih poinili u nekom svom prijanjem ivotu odn. da

karmazin i karmain, -ina ar. (isp. tur. kyrmyz) isto to i grimiz (v.); prid. karmainski grimizan. Karmel (hebr. vrt) lanac breuljaka u Izraelu (visina do 500 m), na kojem su ve u najstarija vremena podizani rtvenici, te se to pobre smatralo svetim, a na njemu su se odigravali i neki dogaaji koji se spominju u Bibliji (npr. sastanak proroka Ilije i Baalovih sveenika i odluka Jahvina u korist Ilijine rtve). Karmela ensko ime nainjeno u ast biblijske gore Karmel. karmelianin, mn. karmeliani pripadnik katolikog prosjakog reda; en. karme-lianka, 3. karmelianki, 2. mn. karme-lianki. Karmen en. ime: 1. prema lat. carmen pjesma; 2. panj. prema Karmela; 3. v. Carmen; prid. Karmenin. karmenadla njem. isto to i kare. karmezin v. karmazin. karmikl, -a, -6 prid. prema karma (v.). karmin, -ina tal. (carminio, isp. karmain) 1. jarkocrvena boja; stari slikarski pigment iz koenile, tj. iz sasuenih tjeleaca jedne vrste uenaca (Coccus cacti); zbog svoje nepostoja-nosti na svjetlu vie se ne upotrebljava; 2. ru za usne; karminirati, -inlram namazati usne ruem, ruirati; isto i karminisati, -em. karmine (mn. . roda) lat. (carmen, 2. c pjesma) gozba u poast pokojnik; mrtvatina. karn (pored karint prema lat. Carin Koruka) jedno od razdoblja alpinskc sa ( v.); prid. karnski. karnacija lat. (caro, 2. carnis mesi ljudskog tijela; prikaz mesa na slici, karnalit, -ita (prema prezimenu njema enjera von Carnalla) vrsta minerala vo. karnauba-vosak indijan. biljni (od jedne ske palme) tvrdi vosak za svijee i fn

karneol, -61a lat. (caro, 2. carnis mes( poludragulja (crven, u boji mesa). karner, -era tal. (carniera) 1. kona 1 torba; 2. porub, volan, nabor; 3. gro kosturnicom u prizemlju i kapelicom n karnet, -eta Jranc. (carnet) knjiica, bonovima, kuponima, voznim kartar karneval, -ala lat. (prema carrus navali --brod ili brod-kola; u staroj su Grko kola pravljena za sveanost proljetno ska boga Dionisa [v.], i od Grka su taj preuzeli Rimljani; nepravilno dovec vezu sa lat. caro, carnis meso) 1. me; mesojede, poklade, zauzi, fanik; pu anost, praena maskaradama, pleso ig[ama; 2. prenes. nered, guva, kaos, rasulo; ludovanje; princ Karneval j sudionika na pokladnoj zabavi koga noi pokapaju kao znak da je karneval; prid. karnevalski. karni isto to i karli; ima i komparativ: I Karni (mn. m. r.) ilirsko-keltsko ple lijevoj obali Dunava (3. st.). karniflati, -am njem. (karnuffeln) tui, i kinjiti; isto i karniflovati, -ujem. karniol, -61a v. karneol. karnia, 2. mn. karniafranc. (corniche) p iznad prozora za vjeanje zastora; zastc karnivori (mn. m. roda) v. carnivora. karnl, -ia Jranc (corniche) arhit. va uljebljenje fasade, atule (u obliku slo karnski v. karn. karo, kara, mn. kari, 2. kara franc. (ca crveni kosi etverokut na igraim kai karo-as, karo-kralj, karo-sedmica itd. karoca, 2. mn. karoca (dubr. akc. karo mn. karoca) v. karuca. Karol v. Karlo; en. Karolina. karolina latiniko pismo kakvim se pi doba Karla (Carolus) Velikoga (oke 800. n. e.).

Karolina

669

kartela

Karolina cesta od Karlovca do Rijeke, zapoeta 1726; ime po kralju Karlu VI. (1711 1740) koji je naredio njezinu gradnju (Raki). Kardlinzi, Karolinga Karlovii (po Karlu Velikom), franaka dinastija u 8. i 9. st.; prid. karolinki. kardn, -ona v. karo. karonja tal. (carogna) mrcina, strvina, lijenina, nevaljalac, nitarija, gad (I. Vojnovi). karoserija franc. (carrosserie kolarski posao) 1. gornji dio kola; pod, sjedite i krov (osobito kod automobila); 2. u prostakom govoru: stranji dio tijela. karotaa franc. (carottage) buenje u svrhu pronalaenja npr. nafte; uzimanje uzorka iz buotine. kardtin, -ina franc. (carotte mrkva) naranasto mastilo, vrlo raireno kod biljaka (npr. crveni plodovi, korijen mrkve); isto i kardten, -ena. karotida gr. vratna ila. karpalistika (isp. karpus) isto to i gestikulacija. Karpat (gr. Karpathos, lat. Carpathus) otok u Egejskom moru izmeu Krete i Roda, danas Scarpanto; prid. karpatski, -a, -6. Karpati (mn. m. r.) gorje u srednjoj Evropi; , prid. karpatski, -a, -6. 'karpit mad. (isp. franc. carpette sag, ilim) zastor, zavjesa, karpoldgija gr. (karpos plod + logos rije, govor) nauka o plodovima, osobito voarstvo. karpus lat. (gr. karpos) runi zglavak, zglob iza ae, gdje se ruka mie. karpuza, 2. mn. karpuza tur. (karpuz) lubenica. karslik tur. obiaj kod nekih azijskih naroda da se izmeu dvije obitelji sklapa sporazum o buduem braku njihove malodobne djece.

karst njem. (Karst) kr, kras, golet;prid. karstni; karstifikacija (isp. fikacija) pretvaranje u kr, skarivanje; karstificirati, -ficlram skarivati, skarstiti; isto i karstifikovati, -ujem. karilama, 2. mn. karilama tur. (karilamak doi u susret) dobrodolica; kariluk, mn. -ci susret, doek; prijem; odgovor. karta, 2. mn. karata gr. (charte) 1. papir; hartija; 2. potanska dopisnica; 3. posjetnica; 4. manji listi od tvreg papira sa slikama ili znakovima za igranje (igraa karta; u opticaju imamo izv. francuske karte s bojama tref, herc (coeur), karo, pik; maarske: ir, srce (esto i samo crvena) bundeva, list; talijanske: kupe, pade, dinari, batuni; isp. el); 5. ovei list papira na kome su narisane zemljopisne povrine (zemljopisna karta); 6. listi (meki ili tvri) kao priznanica za plaenu cijenu vonje na prijevoznim sredstvima; 7. ulaznica; 8. papirni novac (Nar., Nazor); 9. dokument, potvrda; kartara, 2. mn. kartara ena koja baca karte, vraara, logerica; isp. kartomantija. kartacetli v. katarceltli. kartaa, 2. mn. kartaa v. kartea; isto i karta, -aa. Kartaga, 3. Kartagi lat. (Carthago, gen. Cartha-ginis; gr. Karhedon, iz fenikoga Karthada-ah Novi grad) stari feniki grad na dananjem podruju Tunisa: takmac Rima (po legendi, osnovala ga Didona, poto je pobjegla iz Tira); prid. kartaki; Kartaa-nin, mn. Kartaani; en. Kartaanka; prid. kartaanski; isto i Kartagina (prema lat. genitivu); Kartaginjanin, kartaginski. kart-blan franc. (carte blanche) 1. isti obrazac, potpisan od osobe koja preputa drugoj osobi da taj obrazac popuni tekstom; 2. prenes. neograniena punomo.

kartea, 2. mn. kartea tal. (cartoccio) 1. artiljerijska granata, topovsko tane, napunjeno mecima, koje se rasprskava u zraku na kratkom razmaku od orua, a rasprskavaju se takoer i meci kojima je popunjena takva granata; 2. krupna sama za lovaku puku; isto i karte, -ea ( m . roda). kartel1, -ela (akc. / kartel, kartela) tal. (cartello) 1. u buroaskim dravama jedan od oblika kapitalistikih monopola, sporazuma medu poduzetnicima neke grane industrije u svrhu poveanja profita to se postizava utvrivanjem jedinstvenih cijena robi za sve sudionike kartela, razgranienjem podruja prodaje, kod ega se uva trgovaka i proizvodna samostalnost karteliranog poduzea; mo kartela kartelirati

pokazuje porast snage krupnog kapitala i ogromno pojaanje eksploatacije narodnih masa: 2. u buroaskim zemljama ujedinjenje ili sporazum politikih stranaka da bi se proveo sporazumni zajedniki program u nekom posebnom politikom pitanju, politikoj kampanji; 3. sporazum, ugovor meu dravama da izmijene uhapenike ili ratne zarobljenike. kartel2, -ela franc. (cartel) u starini pismeni izazov na dvoboj. kartela, 2. mn. -ela tal. (cartella) u kutu zemljopisne karte prikazan u veem mjerilu jedan njezin dio.

670
3. u slikarstvu: prvobitni nacrt slike olovkom, perom ili ugljenom, na 1 papiru; prid. kartonski; umanj. kar kartonaa kutije i druga roba od kai takoer i radionica u kojoj se prave stvari; prid. kartonani; kartonaer, -radnik u kartonai, strunjak koji iz predmete od kartona; kartonirati, -t uvezati knjigu u karton; isto i kart< -em. kartoteka gr. (isp. karta + theke sprei ormar) 1. sistematizirana zbirka kartic sadre stanovite podatke informativi popisnog karaktera; 2. kutije za takvih kartica; 3. zbirka geografskih & prid. kartoteni. kartu v. kartea. kartular, -ara (isp. karta) 1. zbornik is povelja; 2. arhivski inovnik, arhivar. kartulina v. kartolina. kartun, -una 1. karton (v. J ; 2. pai tkanina. kartu, 2. mn. kartua franc. (cartouc kartea / kartua. kartua, 2. mn. -ua franc. (cartouche) 1 ukrasa oko naslova, grbova i si., obrt neega (... da mu se [oficiru] ot zvijezde i kartua, Krlea); 2. u arhei ovalna ploa na staroegipatskim spon ma* s imenima kraljeva; 3. vojn. naboj, ahura, metak; fieklija, nabojnjaa; < en papir kao uzorak za lienje ili za kn kartuina prezir, papir (Vojnovi). kartuzija samostan katolikog pustinj reda (po imenu mjesta Chartreuse, lat tusia, u Francuskoj, blizu Grenoblea, j bio prvi takav samostan); kartuzijanac 2. mn. kartuzijanaca pripadnik redi strogog, koji obvezuje na vjenu t prid. kartuzijanski; isp. artrez. karuca, 2. mn. karuca tal. (carrozza) 1 prid. karuki; karuni; umanj. karuica; cati se, -am se vozati se na karucai karusel franc. (carrousel) 1. konjika v igra u srednjem vijeku, slina naoj a vrtuljak, ringlpil; 3. vrsta tokarskog (za tokarenje velikih predmeta), krun vejerfv.j. karva mad. (karo kolac) preaga na ljesl (kod kola), karvan, -ana isto to i karavana (v.). karz tur. (karz) zajam, posudba; dug; k -Im posuditi, pozajmiti. Kas. skra. za Kansas (drava u US^ kasa1, 2. mn. kasa tal. (cassa od lat. cap

kartelirati, -tellram (isp. kartel1) stvoriti kartel: isto i kartelizirati, -izlram kartelisati, -em. karter engl. (arter) tehn. 1. leite, korito motora; 2. titnik na aparatu. kartezija v. kartuzija. kartezijanizam, -zma to je u biti tenja prema jasnoi i razgovijetnosti miljenja, tj. prema racionalizmu na podruju duhovnoga ivota stoje naroito razradio francuski filozof Rene Descartes (lat. Cartesius) u 17. st.; cilj je kartezijanizma matematsko--fizikalno objanjenje, a time i racionalno svladavanje stvarnosti. kartica umanj. prema karta (ujedno i naziv za arak papira, osobito u novinarskom jeziku, npr. lanak na tri kartice). karting engl. (carting) sport malenim automobilima koji su najee vlastita posjednikova konstrukcija i izrada (nemaju karoserije, motor im je malene kubikae). kartirati, kartlram (isp. kartografija) 1. prikazivati Zemljinu povrinu na geografskoj karti; 2. popunjavati uputnicu (karton) za odailjanje robe npr. eljeznicom. Kartje laten v. Latinska etvrt. kartngeld njem. (Karte + Geld novac) pristojba, taksa u kavanama, gostionicama i si. za upotrebu karata za kartanje. kartodrom engl.-gr. (isp. karting + isp. auto-drom) trkalite za karting. kartofilija gr. (isp. karta + filia ljubav, prijateljstvo) sabiranje potanskih karata, dopisnica, razglednica kao hobi. kartografija gr. (isp. karta + grafo piem) 1. nauka o zemljopisnim kartama koja se bavi obradom metodike grafikog prikazivanja geografskih podataka; 2. sastavljanje i crtanje zemljopisnih karata; kartograf ovjek koji se bavi crtanjem zemljopisnih karata, kartografijom; prid. kartografski; kartdgram prikazivanje izvjesnih odnosa na karti crtama ili bojama. kartolina tal. (cartolina postale) razglednica, dopisnica (potanska); isto i kartulina (D. Iva nie vi). kartomantija gr. (isp. karta + manteia gatanje) proricanje iz karata, gatanje, vraanje, loganje. kartometrija gr. grana kartografije, mjerenje dimenzija (duina, visina, kutova, povrina i si.) nekog oblika zemaljske kugle prema podacima to ih pruaju geografske karte. karton, -ona franc. (carton) 1. list tvrdog papira, ljepenka, papendekl; 2. list, obino deblji, s odreenim podacima (za voenje evidencije);
kasa2 671

kaseta

koveg) 1. blagajna; 2. plaanje; plate; gotov novac u blagajni. kasa2, 2. mn. kasa tur. kundak. kasaba, 2. mn. kasaba tur. (kasaba) gradi; varoica, palanka; umanj. kasabica; kasaba-lija stanovnik kasabe, malograanin, ma-lovaroanin, provincijalac;

prid. kasabalij-skl; isto i kasabljanin, mn. -ani (Ivo Andri). kasabija v. kasapin. kasacija franc. (cassation) 1. ponitenje sudskog rjeenja nie instancije koje vri via instancija s razloga to je nia instancija povrijedila zakon ili se nije drala

zakonskih propisa u toku suenja; 2. alba, molba za primjenu takvog ponitenja; 3. najvii sud koji ukida ili potvruje presude niih sudova; 4. kasacija izbora ponitenje izbora i raspis novih izbora uslijed prekrenja ustava ili izbornog zakona; prid. kasacioni koji se odnosi na kasaciju 1. kasacioni postupak postupak povodom albe na vii sud protiv presude nie instancije u kojem se odluuje da li e se prvostepena presuda potvrditi ili ukinuti; 2. Kasacioni sud najvii sud u bivoj Jugoslaviji (u Hrvatskoj Stol sedmorice; danas u naoj zemlji kasaciju vre vrhovni sudovi); 3. kasacidna klauzula dodatak nekim ugovorima kojim se odreuje da ugo' vor gubi vanost ako jedan od ugovaraa ne izvri njime preuzetu obvezu. kasa-frajla njem. (isp. kasa i frajla) blagajnica, kasirica (Krlea). Kasandra (akc. i Kasandra) 1. u starogrkoj mitologiji ki trojanskog kralja Prijama i Hekabe; proroica kojoj je dar proricanja dao sam bog Apolon jer je bio zaljubljen u nju; ona mu se, dodue, obeala, ali nikad ne odrah rije, veli sama za sebe u Eshilovoj drami Agamemnon; Apolon ju je kaznio tako da njezinim proroanstvima, pogotovo o propasti Troje, nitko nije vjerovao; nakon zauzea Troje zarobio ju je Agamemnon i doveo u Arg kao dar od vojske; prorekla je kraljevu i svoju zajedniku smrt (od Kliteme-stre i Egista) ovim rijeima: Udruie se, gledaj, lavica i vuk | dok u tuini bjee plemeniti lav, j i ubit e me jadnu. Otrov ona ljut | za kaznu meni lije u napitak moj | i hvali se, sve otre za svog mua no | da mrijet e on jer mene dovede u dom; no predvidjela je i povratak Orestov i njegovu osvetu: No neu mrijet ko stvor kom bozi zgaze ast | i meni e se jednom nai osvetnik | kad zbog umorstva oca majku smakne sin. | Bjegunac on je sada, ali ide as | kad okrunit e sva zloinstva doma tog. | Jer zaklee se bozi stranom zakletvom | da dozvat e ga oca umorenog zov; 2. prenes. zloguka proroica nesree. kasapin, mn. kasapi, 2. kasapa tur. (kasab) 1. mesar; 2. atr. lijenik; isto i kasap; prid. kasapskl; kasapnica mesnica; kasapluk 1. mesarski obrt; 2. pokolj,
kasetirati

krvolonost, zvjerstvo; kasapiti, -Im ranjavati, bosti, mesariti, prolijevati krv, masakrirati. kasar tal. (cassero) podignuti dio palube na krmi (Tresi Pavii), najvii kat broda. kasarna franc. (caserne) 1. nastamba za vojsku; vojarna; 2. prenes. velika kuerina u kojoj stanuje mnogo ljudi; prid. kasarnski; kasarnirati v. kasernirati. kasatik njem. (isp. kasa + Stiick komad) u kazalinom jeziku izraz za djelo koje dobro ide, puni kuu (i kasu), koje privlai publiku. kasa-konto tal. (isp. kasa + skonto) odbitak, odnosno smanjenje cijene kupcima i duga dunicima kad kupuju za gotovo i kad plaaju dug prije roka. kasato, mn. kasati, 2. kasata tal. (cassata) vrsta sladoleda. kasator lat.-tal. tko ima kasu, novac, tko isplauje; odatle se razvilo znaenje: poduzetnik. kasa tura1 tal. (cassatura) brisanje, ponitenje, izbris (isp. kasirati, kasacija). kasa tur a2 tur. (kasatura) vrsta sablje (sablja--bajoneta). kasava isto to i tapioka (v. J . kasavet tur. (kasavet) tuga, alost, jad; uznemirenost, briga, tegoba, nevolja. Kaseblatt njem. (Kase sir + blatt list, novine) male novine, listi (Mato). kasein v. kazein. kaseta, 2. mn. kasela tal. (cassella) ladica, pre-gradak, pretinac; mn. kasele isto to i grut, skele (v.). kasen, -a, -o prid. prema kasa (blagajna); kaseni plan financijski plan kojim se planira priljev i odljev gotova novca u odreenom razdoblju r na odreenom podruju. kasernirati, -sernlram franc. (caserner) 1. nastaniti vojnike u kasarnama; 2. prenes. smjestiti (koju drugu) skupinu osoba u zajednike nastambe (obino u svrhu izoliranja od ostalog svijeta). kaserola v. kastrola. kaseta / kazeta, 2. mn. -eta tal.-franc. (cassetta, cassette, isp. kasa) 1. kutija; katulja za uvanje manjih stvari, dragocjenosti, esto ukraena; 2. arhit. udubljeni dio stropa koji dijeli velike plohe stropa na dijelove; 3. 672

udubina u zidu za smjetaj elektrinih vodova, telefonskih spojeva i si.; 4. fotogr. kutija u koju se ulae negativ (v.). kasetirati, -setlram (isp. kaseta 2) izgraditi strop tako da bude udubljen i da se velike plohe podijele na manje dijelove. kasetofdn, -ona jranc.-gr. (isp. kaseta + fone glas, zvuk) magnetofon koji reproducira audio-kasele
(v
.j.

kasiber (od novohebr. kethiba spis) tajno pismo kanjenika u dopisivanju izmeu sebe, kao i s osobama izvan zatvora. kasida tur. (kaside) orijentalna lirska pjesma (sa ne manje od petnaest dvostiha) nekome u pohvalu, u spomen i si.; potjee iz predislam-skog doba. kasija (lat. Cassia fistula) ljekovita biljka, daje senino lie (v. sena). kasik, mn. -ci, 2. kaika (panj. cacique iz govora na otoku Haiti) 1. indijanski poglavica u Centralnoj Americi, u doba otkria; poto su panjolci pokorili Ameriku, ovaj je naziv preao na voe indijanskih seoskih opina; 2. u paniji i (osobito) u Latinskoj Americi utjecajan, bogat ovjek, krupni vlastelin, veleposjednik, bogatun, gavan. kasil, 2. mn. kasila tal. (isp. kapsa, kapsel) lijes, mrtvaki sanduk, krinja; isto i kasila (:. r.) (D. Ivanievi). Kasim tur. djelilac, djelitelj. kasino, kasina, mn. kasini tal. (casino) 1. lokal, klub; itaonica; dvorana za zabave, igranica; 2. vojn. blagovaonica za oficire; 3. u starom Zagrebu poznato sastajalite Maara i maarona; isto i kasina (i. roda); prid. kasinskl.

Kasiopeja u starogrkoj mitologiji kerka Kefejeva, majka Andromede, ene Perzeje-ve; kasnije uvrtena meu zvijezde (na sjevernoj nebeskoj polutki). kasiopij, -ija (pored kasiopijum) (prema imenu zvijea Kasiopeje) kem. element iz reda rijetkih ruda, atomska teina 174,99, tablini broj 71, znak Cp; prid. kasidpijev (pored kasiopijumov). kasir, -ira, 5. kasire (isp. kasa) blagajnik; en. kasirica; isto i kasirka. kasirati, kasiram (isp. kasacija) ponititi neto (npr. izbore, sudsko rjeenje); proglasiti nitetnim; dokinuti; otpustiti; ukloniti. kasiterit, -ita (isp. kositar) vana kositrena rudaa. Kasiti(wn. m. r.) narod u zapadnom Iranu, vladao u drugom tisuljeu pr. n. e. Babilonom; pokorio ih je Aleksandar Maki (poetkom n. e. nestali). kaska jranc. (casque) 1. vrsta ljema, ka kukma (na ptijoj glavi); 3. slualici privrste na glavu. kaskada jranc. (cascade) 1. slap, vodop; rodni ili umjetni) koji pada stepenast riuje se u hidrotehnikim objekti hidroelektrinim stanicama; 2. osobiti no izveden opasan pad s velikih v artistikim predstavama; kaskader, pada; u filmskom jeziku naziv za fi radnika koji se specijalizirao u pac konja, s velikih visina itd. (obino glavnog junaka).

kaskatela franc. (cascatelle) mali slap, vodopadi, kaskadica, edrvani (T vi). kaskavela panj. (cascabela) vrsta otrovi je, egrtua, zvearka (ivi u Junoj i S Americi). kasko panj. (casco) 1. laa bez tovari broda; 2. vrsta igre na karte; kasko-osij osiguranje broda bez tovara. kasna, 2. mn. kasna /' kasni njem. stra kola sa sjeditem. kasnak tur. (kasnak) vrsta veza i vezena ] kasnar, -ara, 5. kasnaru (-are) (isp. kasa) nik vlastelinstva, ekonom, nadglednik hcfdarnik. Kaspar v. Gapar. Kasperl u njem. lutkarskom kazalitu 1 no lice s istim karakteristikama kao i vvurst (v.). kasrola v. kastrola; isp. kaserola (Krlea kast tur. (kasd, kasyd, kast) naum, na umiljaj; kasten pri/,
kastanjete

naroito, navlas, i rice; isto i kast Ile: kastilice. kasta, 2. mn. kasta port. (casta) 1. u s Egiptu, Indiji i nekim drugim zemljam ka zatvorena drutvena grupa po\ odreenim zanimanjem i predodbom jednikom podrijetlu; sklapa brakove unutar svoje grupe, ima svoje obiaje i ne; 2. prenes. svaka zatvorena dru: grupa koja ljubomorno uva svoju i; nost i privilegije svog stalea ili grupe kastnl. kastald tal. (castaldo) upravitelj imanj katald). Kastalija u starogrkoj mitologiji izv gori Parnasu, posveen Apolonu i Mi (voda iz njega protjecala je kroz Delfe), pjesnike inspiracije (kastalsko vrelo; svjetozor).

673 kaseta v. kaseta. kaika, 3. -ci, 2. mn. kaika tur. (kaik) lica; prid. kainl; umanj. kaiica; kaikati, kalkam kusati kaikom; kaikara vrsta patke; kaiara mlin na lopate, kaike. kailuk, mn. -ci tur. ognjilo na puki; kresivo, akmak, arak. kasirati, kasiram franc. (cacher) 1. kriti, raznim stvarima zakloniti stvari koje ne elimo da se vide; 2. u knjigovetvu prelijepiti papirom ili platnom nelijepi donji papir, kaket, -eta v. kaket. Kamir, -ira federalna drava u Indiji; glavni grad Srinangar; kamir, -ira 1. svilena tkanina s utkanim vunenim dijelovima (proizvodi se od dlake kamirske koze koja ivi na obroncima Himalaje); 2. vrsta ala iz Kamira; prid. kamirski; slino i kamiret. kapita tal. (caspita) tako ti svega! nita manje! do vraga! katald tal. (castaldo) upravitelj (crkvenog) dobra; isp. kastald. katar, -tra, -tro gr. (kestra ilo) opor, otar. katel 1. v. katel; 2. pramano nadgrae broda ili amca; isto i kateo, katela; katelan v. katelan; Katela, Katela, 3. Katelima (mn. sr. roda) zajedniki naziv za sedam (osam) naselja u blizini Splita: Suurac, Gomilica, Kambelovac, Liiki, Stari, Novi, tafill, Neaj (u najnovije doba dodaju im i: Jugovinil i Nehaj-Resnik); Katelanin, mn. Katelani; en. Katelanka; prid. katelanski. katiga, 3. -gi, 2. mn. katiga lat. (castigare karati) kazna; kastigati, -am kazniti, kanjavati; isto i katigovati, -ujem. katio, gen. katjela v. katel, katel. katradina tal. (isp. kastrirati) ovetina, braveti-na, kopevina (meso kastriranog ovna). katrina, 2. mn. katrina (isp. katar) oporost, otrina. katrol v. kastrola. katrun, -una tal. (castrone) kopac, ujalovljen ovan (isp. kastrirati). Kaub, -uba pripadnik slavenskog naroda, srodnog Poljacima (na sjeveru Poljske); en. Kaupkinja; prid. kaupskl. kaun, -una tal. (cassone) 1. velik sanduk, sanduina; krinja; 2. kasa, blagajna; 3. prenes. brod, laa. kat1 tur. (kat) 1. sprat, boj; 2. red, sloj, niz; 3. struka; 4. materijal za jedno odijelo. kat2 (lat. Catha edulis) istonoafriki grm; od osuenih listova i mladica priprema se osvje-avni napitak, tzv. abesinski aj. 674

kastanjete, -eta fm, . roda) panj. (castanetas) drvene, kovne ili bjelokosne zveke; privr-uju ih o prste i ritmiki udaraju jednom o drugu; isp. ampareta, krotalon. katel, 2. mn. katela lat. (castellum) utvreni dvor, zamak, tvrava, kula, bedem; katelan, -ana, 5. katelane 1. u srednjem vijeku osoba koja je uvala tvravu, utvreni zamak; porkulab, gradtak; 2. kasnije nadzornik zamka ili javne zgrade; 3. straar kod katolikih hramova. kasten v. kast. kastic (isp. kasta) potomak Indijanaca i portugalskih roditelja ili mestica ( v.). kastig tal. (castigo) kazna (Vojnovi); kastigati, -am kazniti: isp. katiga. katiga v. katiga. kastile, kastilice v. kast Kastllija sredinja pokrajina panije (u njoj je Madrid); Kastilac, -lca, 5. Kastlle, 2. mn. KastTlaca; en. KastUka; prid. kastilski. kastinstvo drutveno ureenje po kastama ( v . ) . kastiti, -Im tur. (isp. kast) namjeravati, kaniti, nastojati. kastni, -a, -6 prid. prema kasta. Kastor 1. po grkom mitu jedan od Dioskura (v.); drugi je Polideuk, Poluks; 2. sjajna { zvijezda u zvijeu Blizanaca. kastracija lat. (castrare kopiti, jaloviti) kopljenje, uklanjanje spolnih lijezda, tro-jenje, jalovljenje, ujalovljivanje; kastrirati, kastriram ukopiti, ustrojiti, ujaloviti; kast rat, -ata 1. ukopljenik, eunuh, ha-dum, kopac; 2. ukopljeni djeak (u starije doba) da bi zadrao izvanredno lijep djeaki glas (sopran ili alt). katradina v. katradina. kastrat v. kastracija. kastrera tip jedrenjaka iz 18. st. kojim se prevozila sitna stoka (6070 tona nosivosti, 45 vesala, 2 jedra). kastrola njem. (iz jranc. casserole) posuda ruka-ica, prosulja, erpenja, tiganj, kozica, rajndlika, rajngla; umanj. kastrolica. kastrum lat. (castrum) tabor, logor, utvrda. Kasum v. Kasim. ka tur. (ka) 1. obrva; 2. v. unka (koji je po svojoj uzvinutosti sa obje strane nalik na obrvu). kaa (po postanku u vezi sa kamir, v.) vrsta mekanog, kamiru slinog, sukna za odijela. kaagija tur. (kaagi) eljezna etka za timarenje konja ili krava, eagija; kaagijati, -am eljati konja ili kravu kaagijom.
kata.

kata
prema moru); isp. anabaza. katabolizam, -zma gr. procesi razgradnje u izmjeni tvari, u metabolizmu ( v.)\ isp. anabolizam.

kata... gr. (kata dolje, niz, ispod) kao prvi dio sloenice oznauje kretanje u protivnom smjeru, neto to je dolje, katabaza gr. (kata... + baino idem) silaenje, povratak (iz viih kopnenih krajeva

katadidpter gr. (isp. kata... + dioptron ogledalo, zrcalo) reflektirajue stakalce koje odbija svjetlost farova i omoguuje da se nou bolje uoe predmeti na kojima se nalazi vozilo (druga vozila, prepreke na cesti i si.), maje oko. katafalk, mn. -ci tal. (catafalco) 1. mrtvaka kola; 2. odar na koji se stavlja lijes kod zadunica; isp. tumba. kataforeza gr. gibanje pozitivno nabijenih ko-loidnih estica pod djelovanjem elektrinog polja prema katodi; oblik elektroforeze. katahreza gr. (kata... + chresis upotreba) nelogino spajanje rijei (npr. manja polovica). katakana dananje japansko pismo (od 12. st.); pie se u okomitim stupcima odozgo prema dolje; isp. kana, hiragana. kataklizma, 2. mn. kataklizma i kataklizama. gr. (kataklvsmos poplava) velika elementarna nesrea, propast, katastrofa, estok prijelom, nagli preokret, prevrat; isto i kataklizam, -zma, 2. mn. kataklizama. katakombe, katakomba /' katakombi (mn. en. roda) tal. (catacomba od gr. kata + kymbe Haronov amac, grobnica) 1. podzemni hodnici i peine u kojima su prvi krani sahranjivali svoje pokojnike i skupljali se na molitvu i sastanke; 2. kod starih Egipana mjesta gdje su se pod zemljom uvale mumije. katal, 2. mn. katala tur. (isp. katil) ubojstvo; katal-ferman, -ana sultanov nalog da se netko ima (sam) ubiti, smrtna osuda. kataleksa, 2. mn. kataleksa gr. (katalego prestajem) poet. nadoknada nedostajuih slogova u stihu bilo stankom bilo produenjem sloga; katalektiki (gr. koji prestaje, nepotpun) koji se odnosi na kataleksu; katalektiki stih stih kojemu nedostaje posljednji slog; nepotpuni, krnji stih; v. aka-talektiki. katalekti, katalekata (mn. m. roda) gr. (katalego biram) odlomci knjievnih djela. katalektiki v. kataleksa. katalepsija gr. (kataleipo zaostajem, ostajem leei) ukoenost miia kao znak duevnog poremeaja; prisilno sugestivno kod hipnotiziranih; prid. kataleptian -no ukoen, obamro. kataliza gr. (katalyo razrjeujem) promjene brzine kemijske reakcije po ajem katalizatora; prid.
katapult

katalitiki -rastvara, koji djeluje kao katal katalizator tvar koja mijenja brzinu ske reakcije samom svojom prisutne sama se po koliini ne mijenja kod n (npr. porozna platina i dr.); katal igraju veliku ulogu u tehnici. katalo krianac izmeu domaeg gc bizona. katalog, mn. -zi gr. (katalogos popis, sistematski popis predmeta, sastavljen koji olakava njihovo nalaenje (1 knjiga, rukopisa, novanica, slika katalogizirati, -izlram unositi, upis katalog; isto i kataldgizovati, -ujem. Katalonija pokrajina u sjeveroistonoj ji; glavni grad Barcelona; Katalonac, -Katalone, 2. mn. Katalonaca; Katalonka; prid. katalonski. katalpa, 2. mn. -alpa indijan. biljka podri iz sjeverne Amerike; javlja se i kod n ukrasno drvo ili grmlje s bijelim groz vrlo mirisavim cvjetovima (alski). katajnaran ind. 1. na tamilskom jeziku (v. za splav na jedra od bambusovine ili m nijevih trupaca; 2. u jedriliarskom i jedrilica sa dva trupa. katamenije (mn. . roda) gr. (kata... + i mjesec) isto to i menstruacija. katamneza gr. (isp. anamneza) podaci bolesnik daje o svojoj bolesti nakon i zavrenog lijeenja (prigodom kontro katana, 2. mn. katana mad. (katona) konjanik, husar; prid. katanski; katai skup katana. katanac. -anca, 2. mn. katanaca tal. (cat lanac) 1. lokot, zasun; 2. atr. depni biljka rezeda (v.); umanj. katani: katanina. Katanga, 3. -gi staro ime pro aba u Zairu ( v . ) ; prid. katanski, -a, katapan, -ana gr. (katapanos) bi; guverner, predstojnik, nadstojnik mjesnik. kataplazma gr. (kataplasso namaze maem) vru kaast oblog. katapleksija (kataplesso oborim, pol poplaim) naglo nadola prolazna i voljnog miia, obino od straha, pri
katedra

675

svijest sasvim sauvana; prid. kataplktian i katapleksian, -na, -no. katapult gr. (katapeltes, lat. catapulta); 1. u starini ratni bacaki stroj; 2. pomor. mehanika naprava za uzlijetanje aviona s broda koji nema palube za uzlijetanje; 3. mehanizam koji automatski odvaja kozmonauta od svemirskog broda; isto i katapulta (. roda); katapultirati, -pultiram izbaciti katapultom. katar1, -ara gr. (katarrus tijek, teenje; kihavica, hunjavica, kaalj) med. upala sluzne opne nekog organa (nosa, eluca, grla itd.); prehlada, nahlada, nazeb; prid. kataralan, -Ina, -Ino; katarnl. katar2 gr. (kathairos ist) isto to i pataren (vj. Katar monarhija na istonoj obali Arabije; glavni grad Doha. katarakt, 2. mn. katarakta i katarakata gr. (katarraktes koji se rui) 1. prag u rijenom koritu preko kojeg rijena voda pada u slapovima; 2. med. mrena na oku, zamre, biona, bionjaa; isto i katarakta (. r.); isp. grautar. kataralan, v. katar1. katarceltli (mn. m. r.) njem. (isp. katar + Zelte kolai, bombon) u naih starijih pisaca naziv za neke bombonie protiv prehlade. katareusa gr. (katharos ist) dananji slubeni grki knjievni jezik koji se oslanja na starogrki

klasini kakav je bio u 5. i 4. st. pr. n. e. (protiv njega stoji jezik irokih narodnih slojeva, tzv. demotike [it. dimotik'i], koji sve vie prodire u knjievnost). Katarina gr. ista. katarite (isp. katarka) koplje, kopljaa kod zastave, kod osti. katarka, 3. -ci, 2. mn. katarkl gr. (katartios, novogr. katartakion) jarbol; umanj.

katarica. katarljiv, -a, -o koji ima katar1, koji boluje od katara. katarma, 2. mn. katarma tur. (katar deve, mazge u
povorci) uzda; povodac.

katarozan, -zna, -zno v. katarljiv. katarza, 2. mn. katarza gr. (kathairo istim) poet.
proienje; u dramskom pjesnitvu etiko proienje, izmirenje osjeaja samilosti i straha (za glavnog junaka), smirenje uvstava; prid. katartian, -na, -no (kod Luke Perkovia: katarziki: on pozna ka-tarziku vrijednost svojega svijeta...). katastar, -stra, 2. mn. katastara lat. (catastrum) opisivanje i procjena objekata koji podlijeu porezu; razlikujemo katastre: zemljini, obrtni itd.; vodni katastar zbornik osnovnih podataka o rijekama i o izvrenim istraivanjima rijeka; prid. katastarski; katastralan, -Ina, -Ino. katastih gr. u starim srpskim manastirima runa knjiga u koju je manastirska uprava upisivala sve priloge vjernika; isto i katastik.

katastrofa gr. (katastrefo okrenem, obraam,

prevrnem) 1. propast, slom; potresna iznenadna velika nesrea; dogaaj koji donosi sa sobom teke posljedice; unitenje, strahota, rasulo; smrt; 2. poet. u dramskom pjesnitvu preokret pred zavretak drame; prid. katastrofalan (akc. (katastrofalan), -Ina, -Ino. katastrofizam, -zma gr. (isp. katastrofa) u geologiji: teorija po kojoj je suprotno od aktualizma (v. aktualizam 3) do dananjeg izgleda zemaljske kore i do drugih pojava na Zemlji dolo katastrofama, tj. silnim poremeajima i naglim promjenama u prirodi. katatiman, -mna, -mno gr. (katathymios koji lei u pameti, u misli, na srcu) koji je nastao u podsvijesti, podsvjestan. katatonija gr. (kata... + tonos napetost) med. duevna bolest, oblik izofrenije, koja se oituje potitenou, nevjerovanjem u sebe, nepokretnou ili obratno velikom pokretnou, halucinacijama, mahnitim idejama i si. katavasija gr. 1. niz pjesama u pravoslavnoj crkvi koje se pjevaju na jutrenju; 2. zbornik crkvenih pjesama uope. katazona gr. najdonja zona kamene kore. katedar, -dra, 2. mn. katedara gr. uenjak, profesor (Krlea). katedarski, -a, -6 v. katedra. katederfilozof (isp. katedra) uenjak koji zna samo nauavati s profesorske stolice, a stvarnost oko sebe ne vidi. katedra, 2. mn. katedara gr. (kathedra stolica, sjedite) 1. povieno mjesto za lektora, predavaa, govornika; 2. predmet predavanja na vioj koli ili sveuilitu, profesura (na izraz: stolica); 3. zbor predavaa jedne ili nekoliko srodnih disciplina na sveuilitu; 4. biskupska stolica (u katedrali); prid. katedarski; katedarski socijalisti predstavnici jedne vrste buroaskog socijalnog reformizma, uglavnom profesori njemakih sveuilita (otuda i naziv: kate-dersocijalisti. to bukvalno znai: socijalisti koji propovijedaju sa sveuiline katedre); isp. ex cathedra.

katedrala

676 katedrala gr. (kathedra stolica, sjedite) stolna crkva; crkva sa sjeditem biskupa; kod pravoslavnih: saborna crkva; prid. katedralan, -Ina, -Ino; katedralskl. kategorian, -na, -no (isp. kategorija) siguran, odreen, bezuvjetan, odluan, jasan, izriit, o kome nema sumnje; isto i kategoriki; kategoriki imperativ v. imperativ. kategorija gr. (kategoria oznaka) 1. JU. izraz oznauje najopenitije logike pojmove koji izraavaju osnovne oblike i odnose postojanja i miljenja (materija, vrijeme, prostor, gibanje, uzronost, bitnost, jedinstvo itd.); 2. razred, grupa, odio, vrsta, klasa, odsjek, stupanj, rod; prid. kategorijski. kategorizacija (isp. kategorija) svrstavanje u grupe, kategorije; kategorizirati, -izlram vriti kategorizaciju, svrstavati; isto i katego-risati, -em. kategzohen gr. (kat'exochen, tj. kata... + exoche prednost) osobito, posebno, u prvom redu, naroito, u punom smislu, par ekselans. kateheta gr. (katecheo pouavam) vjerouitelj; sveenik koji predaje vjeronauk; isto i katehet, -eta; prid. katehetski; katehetika, 3. -ci v. katekizacija; kateheza 1. nauka kranske vjere uope; 2. pojedina metodika jedinica kranske vjerske obuke (sve pored kati...). katehu, katehua malaj. (engl. catechu) trijeslovi-na iz nekih orijentalnih biljaka; slui za tavljenje koe i kao bojilo za pamuk; isp. tanin. katehumen v. katekumen; isp. katihumen. katekizacija (katihizacija) (isp. kateheta) -predavanje vjeronauka; katekizam, -zma, 2. mn. katekizama (katihizis) 1. kratko izlaganje kranskoga vjeronauka u obliku pitanja i odgovora; 2. knjiga s pitanjima i odgovorima iz podruja kranskog vjeronauka; 3. prenes. didaktiko djelo koje izlae temeljne principe neke nauke uope (ne samo vjerske); katekizirati, -izlram pouavati u vjeri, pa zatim i uope agitirati za neku ideologiju i si. kateksohen v. kategzohen. katekumen gr. (katechumenos, isp. kateheta) 1. kandidat (odrasli) za primanje krtenja; 2. kandidat za primanje potvrde, konfirmacije (kod evangelika); isto i katihumen. katena lat. (catena lanac) kratko stvarno tumaenje Biblije lananim povezivanjem pojedinih stavaka iz djela tzv. crkvenih otaca i drugih crkvenih pisaca (iz srednjeg vijeka). katenat, -ata lat. (catena okov, lai monah. kateta gr. (kathetos sputen) jedna o stranica pravokutnog trokuta koje pravi kut; isto i katet, -eta (m. roda).

kateter gr. (katheter ono to se metalna, gumena ili plastina cijev 1 uvodi u mokranu cijev kad prirodno i nje nije mogue; sonda (mokrana), glag. kateterizirati, -izlram. katgut engl. (catgut) niti od ovjih (prve majih, engl. cat maka) crijeva za tkiva kod operacija; prid. katgutski. kathak ind. jedan od etiriju glavnih indijskog plesa (zajedno sa bharata na\ thakali i manipuri); stil sjeverne Indije su utjecali muslimani; gledaoci sjede i na podu oko plesaa (suprotno od plesova koji se izvode na pozornici); vrlo stiliziran i profinjen. kathakali ind. svete plesne drame Hi minka i kostimi su stilizirani, a ple obino izvode nou na otvorenom (ko cija drame i plesa). katiheta i si. v. kateheta i si.; katihu katekumen. katije, katija (mn. . r.) tur. (katy) fi nabojnjaa (kona ili metalna); isp. -esa. katif, 2. mn. katUa tur. (katil) krvnik, u prid. katilskl; katil-ferman naredbi netko ubije, smrtna osuda. Katilina Lucije Sergije (108 62. pr. starorimski urotnik protiv Senata; za1 otkrio Ciceron i odrao etiri zna govora protiv njega (in Catilinam oral isp. quousque tandem...; prid. Ks katillnskl. kation, -iona gr. (kata... + isp. ion) po nabijeni ion koji se kod elektrolize ta negativnom polu posude (na katodi) katjon, -ona. kativerja tal. (cativeria) dijal. pakost, zloa, nevaljalstvo; jogunluk. katjon v. kation. katjua v. kaua. katlan mad. (iz slav.) kotao (Krlea). katleja v. cattleya. Katmandu, -ua glavni grad Nepala, katmer, 2. mn. katmera tur. (katmer) is karanfil. katoda gr. (katodos silaenje) Jiz. ne pol izvora elektrine struje; elektroda spojene s negativnim polom izvora prid. katodni, -a, -6; katodna cijev

katofil prazna hermetiki zatvorena staklena cijev u kojoj se proizvode beta-zrake (rendgenska cijev, oscilografi, televizorska katodna cijev). katofil, -ila lat.-gr. (catulus mae + isp. fil1...) prijatelj, ljubitelj maaka. katogen (-gen) gr. (kato prema dolje + genesis postanak) koji je postao kretanjem odozgo prema dolje (eruptivne stijene koje su doprle s povrine Zemlje u njezinu unutranjost); isp. anogen. katolicizam, -zma gr. (katholu openito, uope) rimokatolika crkva, jedna od kranskih vjeroispovijesti; na elu joj je rimski papa; katolik {akc. / katolik), 5. -e, mn. -ci pripadnik rimske crkve, sljedbenik katolicizma; prid. katoliki (akc. / katoliki); en. katolikinja (akc. i katolikinja); katolianstvo 1. pripadanje katolikoj vjeri; 2. svi katolici kao zajednica. Katon, -ona, 5. Katone strogi starorimski cenzor Marko Porcije (234149. pr. n. e.); simbol moralno strogog ovjeka ili vrlo ozbiljnog mudraca (Vergilije ga je u svojoj Eneidi postavio sucem u podzemnom svijetu); njegov praunuk (takoer Marko Porcije) jednako kao i pradjed poznat po pravednosti, bio je gorljiv republikanac i protivnik Gaja Julija Cezara; u doba graanskog rata (god. 46. pr. n. e.) poinio samoubojstvo videi kamo stvari idu; ubio se u afrikom gradu Utici, odakle mu u povijesti pridjevak Utiki (lat. Uticensis), dok onoga prvog historija poznaje pod nazivom Stariji (Maior); prid. Katonov; katonski strog u pogledu vrenja graanskih i moralnih dunosti. katorga, 3. -gi, 2. mn. katorgi rus. (od gr. katergon djelo, posao) robija, prisilni rad; katornik kanjenik, robija (D. Proha-ska o Dostojevskom). katorzen, -ena franc. (quatorzaine) pjesma od etrnaest stihova (sonet, pravilan ili nepravilan). katram tal. (catrame) v. katran. katran, 2. mn. katrana tur. (katran) 1. smola; 2. gusta crna tekuina koja titi od gnjiljenja (dobiva se suhom destilacijom vrstih goriva organskog podrijetla, osobito kamenog ugljena), poznata jo i pod imenom ter( v.J; isp. gudron, blak; prid. katranski koji je od katrana; katranast koji je poput katrana; katranjav koji je prljav od katrana; katran-dija tko pravi katran; isto i katranar, -ara; katranica posuda za katran; katraniti, -fm mazati katranom; isto i katranizirati, -izlram / katranisati, -em. katren, -ena franc. (quatrain) kitica od etiri stiha.
kauguma

677

kaudinski jarani

katriga v. katrida, kantrida (Begovi). katul v. katal. Katul Gaj Valerije (87 54. pr. n. e.) starorimski lirski pjesnik i satiriar, veoma cijenjen i u nae vrijeme. katun, -una (rom.). 1. pastirsko naselje; panjak na koji se preko ljeta izvodi stoka; 2. gusta prosta pamuna tkanina; cic; prid. ka-tunski; katunar, -ara pastir na katunu. katura, 2. mn. katuni tur. (katyr) 1. mula, mazga; magarac; 2. tovar to ga nosi katura 1; 3. nezahvalnik. Katzelmacher njem. (it. kaclmaher; Katze maka, machen initi) u starije vrijeme pogrdan izraz za Talijana ili talijanaa (toboe da Talijani make jedu; Mato). Katzenmusik njem. (it. kacnmuzi'k) maja deraa, dernjava, deraina, vika, krika, to se, obino po dogovoru zlobnika, prireuje nekom za javnu porugu. kauboj engl. (cowboy) 1. kravar, govedar, koji jaui na konju uva govea krda u Sjev. Americi; 2. junaan, pustolovan konjanik s Divljeg Zapada; prid. kaubojski. kaucija, 2. mn. kaucija (akc. i kaucija) lat. (cautio oprez; sigurnost; jamstvo) ugovorena jamevina; osiguranje; jamstvo (slui za naknadu eventualne tete); na stari izraz: aobina; kaucirati, kaucfram poloiti kauciju. kau, kaua, mn. kauevi engl. (couch leaj) iroka poivaljka s niskim naslonom. kauuk amer. (u jeziku Indijanaca oko rijeke Amazonke kao-ou suze drveta, jer se kauuk dobiva zarezivanjem u deblo) osueni sok drveta kauukovca; guma; prid. kauu-kov; kauukovac, -ovca 2. mn. kauukovaca drvo iz kojega se dobiva kauuk; kauuk--kragn njem. tvrda ogrlica od kauuka to se posebnim dugmetima spajala s kouljom (Krlea); kauuk-zvijezda znak vojnikog ina izraen od kauuka (a ima tih zvijezda i od kovine ili nekog drugog materijala) (Krlea). kaudalan, -Ina, -Ino lat. (cauda rep) koji pripada repu, repni; okrenut prema dolje. kaudi'ljo panj. (caudillo) voa, poglavica. kaudinski jaram u historiji naziv za palir od kopalja kroz koji su morali proi rimski vojnici poto su ih god. 321. pr. n. e. pobijedili Samniani u Kaudinskom klancu (lat. fauces odn. furculae Caudinae); prenes. veliko javno ponienje. 678

kauguma njem. (kauen vakati + isp. guma) guma za vakanje (kod nae djece: vaka). kauk, mn. -ci tur. (kavuk) alma, saruk, turban (v.J; kauk-dul biljka; francuska rua. kaul tur. (kavil) rije; govor; miljenje; jamstvo; ugovor. kaulln, -ina tal. (cavolo) isto to i karfiol; brokule. ka und ka v. k. u. k. kauper engl. (covvper) aparat za grijanje uzduha koji se pue u visoku pe (Covvperov aparat) kaur, 2. mn. kaura ar. (gavur) nevjernik, muslimanski naziv za kranina; isto i kaurin, mn. kauri, kaura; prid. kaurskl; umanj. kaure, -eta; en. kaurka, 3. kaiirki, 2. mn. kaurkl; isto i kaurkinja; kaurluk kranstvo, nevjerni-tvo; kauriti, -Im initi koga kaurinom; isto i kaiirisati, -em. kauri-pu engl. (covvrie) vrsta pua, tzv. porculanski pu; ivi u Indijskom oceanu, a koljke mu jo i danas slue kao novac u nekim krajevima Azije i Afrike. kaiirisati, -em tur. 1. (prema kaur) initi koga kaurinom; 2. (prema kaurma) priti meso. kaurma, 2. mn. kaurma tur. (kavurma) drob; jelo od droba; nai izrazi: zatop, podrobak.

kaustika, 3. -ci gr. (kaustos zapaljen, opaljen) umjetno jetkanje, moenje, bajcanje( v.J; kaustici (mn. m.r.) kemijske tvari koje lako izjedaju metalne i druge povrine (duina, sumporna, solna kiselina, luine, soda); kau-stian, -na, -no koji izjeda, jedak; koji pee; isto i kaustiki; kaustina soda natri-jeva luina; kaustindst, -osti svojstvo izje-danja, nagriljivost; kaustifikacija kem. pretvaranje karbonata alkalnih metala u luine s pomou gaenog vapna. kau tur. (kovu) 1. elija u zatvoru, samica; 2. velika vojnika spavaonica u kasarni; isto i kaua (. r.). kautela, 2. mn. kautela lat. (caute oprezno) mjera opreza, opreznost, obzirnost; kautelirati, -tellram osigurati. kauterlj, -ija (pored kauterijum) gr. (isp. kaute-rizacija) sredstvo ili sprava za ispaljivanje rana; arilo, izjedalo, igalo; isto i kauter, 2. mn. kautera. kauterizacija gr. (kauterion ig) igosanje usijanom kovinom (za obiljeivanje ivotinja slovima ili brojkama, za lijeenje nekih bolesti, poglavito kostiju i tetiva).

kautskijanizam, -zma (prema Karlu Kautskom, njem. socijalistu, koji je prije prvoga svjetskog rata bio najugledniji marksistiki teoretiar) za vrijeme i poslije prvoga svjetskog rata centrumaka struja u II. internac neprijateljska revolucionarnom mark proleterskoj revoluciji i diktaturi proli ta; Kautskv se pretvorio u pomagaa c nizma, a zatim se sasvim srozao u oi revizionizam, kauza, 2. mn. kauza lat. (causa) 1. stvar pred sudom (u pravnikom jeziku); 2. razlog; kauzalan, -Ina, -Ino lat. (a uzroan; uzrono povezan; kauzalni pravn. uzrona veza kod krivini! izmeu injenja odnosno neinjenja pc lja i nastalih tetnih posljedica. Bez te ' postoji krivina odgovornost odreene za odreeno krivino djelo; kauzalne r gram. uzrone reenice (veznici: jer, i da, to, kako); kauzalitet, -eta v. 1 nost; kauzalizam, -zma naglaavan zalnosti; kauzalnost, -osti uzronos uzroka i posljedica; princip (zakon) kai sti naelo po kome svaka poja\ odreeni uzrok; kauzativan, -vna, -\ gram. uinski; isp. faktitivan; kauzs kauzativni, uinski glagol. kauzalgija lat.-gr. jake boli zbog vanjskih ivaca kod ranjavanja ili am] jekava, 2. mn. kava tur. (kahve; isp. Kafa) s ka drveta iz porodice broeva; slui k za* osvjeivanje; prid.
kavalkada

kaveni koji kave; kavenast koji je boje kac umanj. kavica, 2, mn. kavica (sve pon itd.). kavabanda tal. gornji dio broda (Tresi P kavad gr. (novogr. kavadion) vrsta haljine u muslimana; umanj. kavadi. kavada, 2. mn. kavada tur. rajica, para kavadur, -ura tal. (cavatore) kopa, ka val1 tur. (kaval) 1. vrsta puke; karabi svirala. kaval2 tal. (cavallo) konj (Nar.). kavalerija franc. (cavalerie) konjica, k tvo; rod vojske koji se kree ja konjima (danas manje-vie izlazi iz ja); prid. kavalerijskl; kavalerist(a) koji slui u kavaleriji; konjanik. kavalet tal. (cavalletto) 1. konjic, kozli, stalak, koze, jarac; 2. leaj na noj preklopni vojniki krevet (Krlea: Sm nje Kadavera i dr.) kavalija tur. (isp. kaval1) vrsta topa. kavalir, -ira, 5. kavalire i -Iru franc. (a prvotno konjanik, vitez, danas nit, susretljiv, uglaen, dareljiv ovji roito prema enama); mukarac kq

679

kaviti se

enu na njezinim izlascima iz kurtoaznih ili ceremonijalnih razloga; plesa, potovalac, oboavalac ena, poklonik, udvara, va-ler, dragan, ljubavnik; takoer i titula na koju dobivaju pravo nosioci nekog visokog odlikovanja, pripadnici nekog vitekog reda i si.; prid. kavalirov; kavallrskl; kavalirstvo kavalirski postupak; isto i kavalirtina (sve pored kavaljer itd.). kavalkada franc. (cavalcade) sveana konjanika povorka; grupa konjanika; izlet na konjima. kavaljer v. kavalir. kavana, 2. mn. kavana tur. (kahvehane) lokal gdje se toi i prodaje kava; prid. kavanski; umanj. kavanica; kavanar, -ara vlasnik kavane; en. kavanarica; kavanirati, -va-nlram 1. biti kavanar, drati kavanu; 2. hodati po kavanama i stalno sjediti u njima kao gost (Tin Ujevi); isto i kavanisati, -em (sve pored kalana itd.). kava-odak tur. (kahveodagv) soba u kojoj se prireuje odn. pije kava. kavara, 2. mn. -ara tur. (kavara) strah, silan strah, strava; kavarnuti, kavarnem prestraiti se, uplaiti se silno, prestraviti se. kavaski, -a, -5 prid. prema kavaz (v. J . ^avatina tal. (cavatina) u operi kraa lirska popijevka jednostavne strukture. kavaz, -aza, 5. ka vazu tur. (ka vas) pandur, straar; vratar; podvornik; poasni straar; pratilac; prid. kavaski, -a, -o; kavazbaa zapovjednik nad kavazima. kavine v. kaline. kaveca tal. (cavezza) ular, oglavnik. kavedija tur. (kahvedi) 1. isto to i kavanar; 2. tko voli piti kavu; prid. kavedijin; kavedijskl; en. kavedijka, 3. kavedljki, 2. mn. kavedljki (sve pored kafedija itd.). kavela tur. vrsta svirale, kaveni, -a, -6 prid. prema kava. kavenisati (pored kafenisati), -em pijuckati kavu, zabavljati se uz kavu. kavent, 2. mn. kavenata lat. (cavere dati jamstvo) jamac, kaver-gerl v. cover-girl. kaverna, 2. mn. kaverna lat. (caverna) 1. med. upljina koja se stvara u tkivima ivog organizma uslijed njihova razaranja bolesnim procesom (npr. tuberkuloze); 2. vojn. spilja, peina, duplja, izdubena u stijeni radi zatite od artiljerijske vatre, od bombardiranja iz zraka ili od napadaja bojnim otrovima; 3. omanji lokal, pelunka (S. Batui); ka-

vernozan, -zna, -zno med. upalj, upljikav; tuberkulozan. kavetarija tal. isto to i kavana. kavez, 2. mn. kaveza tur. (kafes) krletka, reetke, gajba, kobaa. kavga, 3. -zi, 2. mn. kavga i kavgi tur. (kavga) svaa, prepirka; bitka, boj, tunjava; kavgadija svadljivac, vjeno na borbu spreman ovjek; nabodica; isto i kavga, -aa, 5. kavgau; kavgati se, -am se svaati se, zametati kavgu. kavi1 prid. indekl. tur. (kavi) tvrd, jak, vrst. kavi2 stari jezik i njegovo pismo na otoku Javi (god. 8001400) sa mnogo sanskrtskih i prakrtskih elemenata; srodan modernom ja-vanskom jeziku. kavijar tur. (havjar od kedivskog [iransko pleme kraj Kaspijskog mora] chav-jar kola radosti) ajvar, usoljena riblja ikra, naroito od morune, jesetre, pastruge, keige. kavirati, kavfram lat. jamiti (alski). kavitacija lat. (cavus upalj, prazan) 1. zaostajanje vodene struje iza objekata koji se kreu po vodi veom brzinom od brzine struje; uslijed kavitacije stvaraju se praznine u tekuini koja se kree, to izaziva koroziju metalnih dijelova elise ili lopatica kotaa turbine; kavitacija usporava brzinu kretanja plovnog objekta; 2. upljina, praznina, duplja. Kavkaz, Kavkaza (akc. i Kavkaz, -aza) gorje u Prednjoj Aziji, najvii vrh Elbrus (5633 m); isp. Elburs; Kavkaanin (akc. i Kavkaanin), mn. -ani; en. Kavkaanka (akc. i Kav-kaanka); prid. kavkaski (akc. i kavkaski), -a, -o; kavkaska hridina stijena o koju je bio prikovan Prometej (Krlea). kavofanag, -anga, mn. -anzi, 2. kavofanaga tal. (cavare kopati, vaditi + fango blato, glib, kal, mulj) bager, jarualo, gliboder (u primorskim govorima). kavdlln, -ina v. kaulin. kavra, 2. mn. kavra / ka vri tur. (kavramak uhvatiti) spona, petlja, zakovica; kavraisati, -em zaglaviti npr. klinac, zavrnuti avao s druge strane daske i si.; nitati, zanitati. kavul, -ula tal. (cavolo) kupus, kelj (Bijeli puii napali su cijeli kraj. Ludrove kavule; A. Stipevi). kavun, 2. mn. kavuna tur. (kavun) dinja. kavurin v. kaurin. kavurma v. kaurma. kavz v. kabz. kavza v. kamza. kaviti se, -Im se v. kavgati se (pod kavga).

kawa kavva polinezijska biljka kojoj gomolj domorodci upotrebljavaju za pripremanje jedne vrste opojnih pia. kaza, 2. mn. kaza tur. kotar, srez, manja upravna jedinica, kadiluk (v.). kazaok rus. (kazaok) ukrajinski narodni ples; poinje umjereno pa postaje sve bri; plesa se esto sputa u uanj. Kazan v. Kazaka SSR. kazak rus.-franc. duga enska bluza (isp. draj-firtl). kazakin, -ina rus. kratak ogrta, polukaftan (v. kaftan). kazamat, -ata kazamata, -ate v. kazemata. kazan, kazana, 2. mn. kazana tur. (kazan) kotao; prid. kazanski; umanj. kazani; uve. kazanina; kazandija kotlar; radnik metalne struke koji izrauje kotlove (kazane) i razliite sudove od bakra i mjedi; prid. kazan-dijin; kazandljski; kazandiluk 1. kotlar-ski zanat; 2. na ariji mjesto gdje rade kazan-dije. Kazanfer tur. lav, junak. kazanisati, -em tur. (kazanmak) stei, zaraditi, postii, poluiti. Kazanova v. Casanova. Kazaka SSR (Kazahstan) republika u SSSR, izmeu Kaspijskog mora i Kine; glavni grad Alma Ata; Kazan, mn. Kazasi, 2. Kazaha; en. Kazahinja; prid. kazaki, -a, -6. kazaz, -aza, 5. kazazu tur. (kazzaz) svilar, tko pravi rojte, dugmeta, vrpce i si. od svile; isto to i pozamenter. kazba, 2. mn. kazba i kazbi ar. (isp. kasaba) 1. grad, tvrava; sultanski dvorac (npr. u Maroku); 2. a) kua, koliba; b) gradi, varoica, kasaba (vj. kazein, -ina lat. (caseus sir) bjelanevinasta tvar, sastavni dio sira; dobiva se iz mlijeka koje se kiseli sirinim fermentima ili kiselinama; primjenjuje se u tehnici za stvaranje tutkala, umjetnih ivenih namirnica, plastinih masa, tkiva i dr.; na izraz: sirevina. kazemata tal. (casamatta) 1. nadzemna ili podzemna fortifikaciona graevina, izgraena od vrstog materijala, za zatitu od artiljerijske vatre i avionskih bombi; 2. oklopljena prostorija na brodu za smjetaj orua srednjega kalibra; 3. samica u tvravi za zatvaranje politikih uhapenika; prid. kaze-matski. kazeta v. kaseta; kazetofon v. kasetofon. Kazim v. azim. kazino v. kasino. kazma1, 2. mn. kazma i kazml tur. motika, kopaa; trnokop, kramp, b kazma2 v. kamza. kazmir v. kamir.
kebraovina

680 kaznaej rus. blagajnik (isp. hazna). kazualan, -Ina, -Ino lat. (isp. kazus) < prigodan, neoekivan. kazuar malaj. (kassuvvaris) vrsta ptice sline noju. kazuistika, 3. -ci lat. (isp. kazus) 1 razmatranje pojedinih primjera sudi prava sa gledita kako ih treba rje; normama prava; 2. primjena na ] privatne sluajeve opih dogmatskih u skolastikom bogoslovlju i srednje nom pravu; 3. prenes. dokazivanje 1 sumnjivih teza, izvrtanje u sporu, s doskoica i sofizama; kazuist(a) koji rjeava ozbiljna pitanja logikin iama i sofizmima; prid. kazuistik kazuk, mn. -ci, 2. kazuka tur. (kazyk kazukarina pristojba za vezanje kazuk; isto i kazukae, -eta (ake kazula lat. (casula koulja) odjevni katolikih sveenika (kod obreda), i kazus lat. (casus) 1. sluaj, zasebna inji pravn. sluaj, za razliku od krivnje koja ima vanjsko obiljeje (objektiv nju) krivinog djela, ali nema sub strane, tj. krivnje poinitelja, njego ljaja niti nehata, pa zato za takav krivine odgovornosti; v. casus. kaolirati, -olfram franc. (cajoler) umiljavati se, ulagivati se. kaun, -una tal. (casone) kua (Nar.). KC automobilska oznaka za Koprh kcal skra. za kilokalorija. Ks skra. za koruna eskoslovensk; slovaka kruna, novana jedinica l k. d. skra. za komanditno drutvo KD skra. za konstitucionalni demo kadeti). Kde domov muj e. Gdje je moj dom ( rijei eke himne), ke, kea, mn. keovi Jranc. (queue) 1. igranje biljara; 2. drak na violini i si mentima. kea, kee, mn. kee, 2. kea maor. vrsta landske papige, keb engl. (cab) najamna jednoprena 1 Engleskoj, fijaker, droka. kebar, -bra, 5. kebre, 2. mn. kebani njem kukac) prvotno hrut, a onda i uop kukac, insekt, zareznik; isto i keber,

681

Keine Regel ohne Ausnahme

kebraovina panj. (quebracho) junoameriko drvo bogato taninom (ozbiljan konkurent naoj hrastovini). kee, keca, 5. kee, instr. kecom, mn. keevi ma. (ketszem) 1. najjaa karta, as; 2. posljednji plesa u kolu, zavrkola; 3. u akom govoru: negativna ocjena, jedinica, nedovoljan; doao kao kee na jedanaest izraz iz kartake igre ajnea, koji oznauje situaciju kad igra izvue keca (vrijednost 11), a u rukama ve ima 11 kao zbroj karata razliite vrijednosti (npr. sedmicu i kralja koji vrijedi 4, ili osmicu i damu koja vrijedi 3, itd.); to daje zbroj od 22, to u ajneu znai pad, gubitak; dakle reeni izraz znai neiji nepovoljan dolazak, stizanje u nepravo vrijeme i si., a esto se upotrebljava u ironiji, tj. ba si mi dobro doao! kecal (iz astekog jezika, evropski pisano quet-zal) 1. ime prekrasne crveno-zelene ptice iz Srednje Amerike; smatra se simbolom slobode i nalazi se u grbu Republike Gvatemale (kae se da se u ropstvu

sama ubija); 2. gvatemalska novana jedinica (100 centavo-sa). kecelja, 2. mn. kecelja ma. (keczele, koczole) | pregaa; umanj. keceljica; keceljac, -ljca, 2. mn. keceljaca. ke1 engl. (catch) hvatanje, zahvat (v. cateh-as--cateh-can); keer rva slobodnog stila. ke2 engl. (ketch) obalna brodica s dva jarbola. kea, 2. mn. kea tur. (kee) 1. bijela arnautska kapa od valjane vune; 2. uvaljana dlaka ostrugana sa govee koe kojom se podsta-vljaju sedla; isto i kee, -eta (sr. roda). keap v. ketchup. keer v. ke1. keiga, 3. -gi, 2. mn. keiga (kecsege, koesoge) vrsta ribe jesetre; isp. kesega. Keua (Quechua) indijansko pleme u podruju Anda (Juna Amerika), osnivai kraljevstva Inka; keua jezik staroga peruanskog carstva, danas najproireniji

jezik juno-amerikih Indijanaca (u starini se pisao pismom kipu. >-.). ke-veit v. catch-vveight. kedar v. cedar. keder njem. (Koder) 1. vrsta ribe; 2. meka, mamac, vabac; 3. u obuarstvu: koa u cipeli na koju je pribijena peta. kedi, -ija engl. (caddy, caddie) pomonik, poslu-iva kod golfa (nosi tobolac sa potreptinama za igru). kediv perz. (khidiver presjajni, prejasni) naslov egipatskog vladara (od 1867. do 1914) dok je Egipat bio nominalno pod Turskom. kedmen ma. (kodmen) krzneni ogrta. keel v. kil. keeper engl. v. kiper. keep-smiling engl. (it. kip-smajling) vjeni osmijeh (ameriki izraz za optimistiki nazor na ivot i svijet). kefa, 2. mn. kefa tur. (kefe) 1. etka 2. atr. ljubav (gutati kefu biti zaljubljen); umanj. kefica, 2. mn. kefica; kefati, -am 1. istiti kefom, etkati; 2. prenes. grditi, psovati (nekoga), prati glavu (nekome); isp. pucer. Kefal u starogrkoj mitologiji izvrstan lovac neobine ljepote, ljubavnik boginje Eos (v.). kefalalgija gr. (kefale glava + algos bol) glavobolja. kefalija gr. (kefale glava) vojno-politiki poglavar grada u srednjovjekovnoj Srbiji. kefalopod (pored cefalopod) gr. (kefale glava + piis, 2. podos noga) zool. glavonoac; kefalopodi
Keine Rose ohne Dornen

su mekuci koji imaju glavu s pipcima to im slue za hvatanje piljena. kefati v. kefa. Kefej (gr. Kefeus) u starogrkoj mitologiji sin Bela i Anhinoje, brat Finejev, mu Kasio-pejin i otac Andromedin, tast Perzejev. kefija ar. (kefije) areno isprugana beduinska marama za pokrivanje glave i ije. kefir, -ira tatar, kavkasko kiselo mlijeko; kravlje mlijeko uz dodatak nekih gljivica. kegl njem. (Kegel) tipogr. stoac, debljina retka od osam tipografskih toaka. kegla njem. (Kegel) figura koju treba sruiti u kuglanju; nai izrazi: unj, drvo; glag. keglati se, keglam se igrati se keglama. keh ma. (iz njem. Kehle grkljan, grlo, gua) astma, sipnja; kaalj. kehar njem. (Kocher tobolac) ili tur. (kehvare kona kesica) nabojnjaa, fieklija. kehisati, -em v. kidisati; isto i keisati. keif v. ef. Keine Antvvort ist auch eine Antwort njem. (it. kajne antvort ist auh ajne antvort) Nikakav odgovor takoer je odgovor (pedagoko naelo po kojem je katkada i uitelj kriv to mu uenik ne zna odgovoriti na pitanje). keine Gnade njem. (it. kajne ...) nema milosti (Mato). Keine Regel ohne Ausnahme njem. (it. kajne regl one ausname) Nijedno pravilo nije bez iznimke.

682

ke kelvin naziv za Kelvinov stupanj (oznaka K), isto to i Celzijev stupanj, samo to se kod kelvina uzima kao poetak mjerenja apsolutna nula( v.); ime po fiziaru Kelvinu of Largs (pravo ime William Thomson, 1824 1907). kelj', kelja njem. (isp. keleraba) poznata vrtna biljka nalik na kupus, no lie joj je smeura-no a glavice neto meke; jede se kao varivo. kelj2 v kelje. kelje njem. stolarsko ljepilo; isp. lajm. keljiti, -fm (isp. kelje) lijepiti (prvotno skim ljepilom, a onda i uope); isp. ti Kemal, -ala, 5. Kemale tur. potpunost vrenstvo. kemalizam, -zma po velikom reform modernizatoru turske drave Gazi t Kemalu Ataturku (1881. do 1938) n politika evropeizacije turskoga javno: turnog ivota, turske privrede i ti kemalist(a) pristaa kemalizma kemalistikl. kembrij, -ija (pored kembrijum) v. kamb kemigrafija gr. (isp. kemija + grafo tipografska vjetina izraivanja reljefi ku, bakru, mjedi i si.; isto to i cinkoi kemigraf radnik u kemigrafiji. kemija (odgr. cheo lijevam, ili od egij. Hemi, Harni Egipat, dakle egipats uka, koju su preuzeli Arapi i sa lanom stvorili naziv al-kemija) koja prouava sastav, grau i svojstvi kula prirodnih i umjetnih tvari i zakon nosti spajanja atoma u molekule, rasta i pretvaranje molekula; odreuje broj tetu kemijskih elemenata iz ijeg se spa razliitim kombinacijama stvara sva r kost tvari organskog i anorganskog razrauje naune i tehnike metode ai sinteze prirodnih i umjetnih tvari; kem najbliem odnosu s fizikom; organska kemija ugljikovih spojeva; anor; kemija kemija svih ostalih elemenat kemijski; kemiar tko se bavi kei strunjak u kemiji; prid. kemiarsk kemiarka, 3. kemiarki, 2. mn. kem kemik, mn. -ci, 2.

Keine Rose ohne Dornen njem. (it. kajne roze one dornen) Nijedna rua nije bez trnja. kej, keja, lok. keju, mn. kejevi jranc. (quai) podzidana obala (sa etalitem). kejkvok v. cakevvalk. kek prid. indekl. njem. (keck) drzak, smion, kekez, 2. mn. kekeza tur. homoseksualac, pede-rast (v.). K'ekrop u starogrkoj mitologiji zmaj-o-vjek, osniva i graditelj Atene, osobito A-kropole, i zaetnik kulta boginje Atene; Ke-kropovi sinovi Atenjani; kekropski atenski ili atiki (Kekrop je prvi atiki legendarni heroj). keks, keksa, mn. keksi, keksa engl. (cake kola, pogaa) sitno pecivo od tankog tijesta (slatko ili slano, suho, tvrdo, dugotrajno). kekvok v. cakevvalk (Nui, Put oko sveta); isp. kejkvok. kel v. ela. kelam, -ama tur. (kelam) govor, besjeda; razgovor; fraza. keleraba njem. (Kohlrabi, dijal. Kehlerabe) vrsta povra, koraba, zeljanka, vruka, broskva. kelim tur. (kilim) vrsta ilima, vrsta veza. Kelim tur. onaj koji je razgovarao s Bogom, tj. Mojsije (Musa). kelner njem. (Kellner) konobar; posluitelj u gostionici, kavani, restoranu; prid. kelnerov; kelnerski; en. k'elnerica; kelneraj, -aja u restoranu mjesto gdje kelneri preuzimaju naruenu robu da je nose gostima. keldld, -ida gr. (kelis oiljak, ulj + eidos oblik, lik) med. izraslina vezivnog (spojnog) tkiva na koi; keloidoza sklonost na takve izrasline odn. pojava mnogobrojnih keloida. kelomna tal. (columna) stup; umanj. kelomnica stupi (Vojnovi). kelt lat. (iz keltskog jezika) kamena ili metalna prethistorijska sjekira. Kelt, 2. mn. Kelta pripadnik izumrlog evropskog naroda (Britanija, Galija i dr.); en. Keltkinja; prid. keltski; isto su i Gali; Keltiberi (mn. m. r.) Kelti pomijeani s Iberima, najbojovniji element u staroj Hispa-niji. keltij, -ija (pored keltijum) v. hafnij.

kemfka (zast.) isl kemiar; kemikalije (mn. . roda) prc kemijskih tvornica; kemijski preparal sumporna kiselina, soda, boje, lijeko pored hernija itd.). kemiluminiscencija gr.-lat. (isp. kemija niscencija) pojava svjetlosti to nastaje skim djelovanjem, pri emu se osi energija zraenja (npr. kod krijesnica, ca).
kemosorpcija

kemitipija (pored hemitipija) (isp. kemija naziv za sve naine kemijskog ili fotc nikog izraivanja tipografskih klieja vanjem kiselina. kemizacija (//hemizacija) svestrani riivanje rezultata kemije i kemijskih da obraivanja tvari u industriji i po vredi.

683

kepenikijad a simbolian grob podignut na uspomenu pokojnika ije se tijelo nalazi drugdje. kenotron, -ona gr. (kainos nov + isp. elektron) elektronska cijev. kenozoik gr. (kainos nov + zoon ivo bie) najkasnija era u geolokoj historiji Zemlje; dijeli se na dvije periode tercijar i kvartar; posljednji neposredno prethodi suvremenoj epohi i ukljuuje ju; prid. kenozdjskl. kent engl. (cant) 1. licemjeran nain govora, licemjerje uope; 2. isto to i argon, slang (v.). Kent grofovija u jugoistonoj Engleskoj; glavni grad Maidstone; ime kod nas poznato po jednoj vrsti aromatskih cigareta; vojvoda od Kenta (earl of Kent) jedan od naslova lanova engleske kraljevske kue. Kentauri (pored Centauri) 1. divlji narod u grkoj pokrajini Tesaliji, po Homeru vie zvijeri nego ljudi; u kasnija se vremena prialo da su Kentauri bili napola konji (tj. glava i prsi ljudske, a ostalo tijelo konjsko); to je prianje nastalo otud to je ovaj divlji narod neprestano jahao na konjima; 2. zvijee na junom nebu. kentum-jezici zapadna skupina indoevropskih jezika u kojima dolaze velarni suglasnici na mjestima gdje istona skupina (satem--jezici) ima piskave suglasnike, npr. latinsko: kentum (odatle i ime) prema naem: sto; njem. Gold prema naem: zlato (v. satem--jezici). kenjaa ma. (kenocs) kolomaz; isto i kenjea. kep engl. (cape) vrsta enskog ogrtaa (kratak, bez rukava). KEP naa kratica za Kup evropskih prvaka (u nogometu). kepac, kepca, 5. kepe, 2. mn. kepaca v. kepec (Ivana Brli Maurani). k'epi umanj. prema kepac (I. B. Maurani); isp. kepac. kepija, 2. mn. kepija tur. (kepe) sudi za vodu. kepec, 5. kepee, instr. -com tur. (kepaze smijena pojava, osoba) patuljak; prid. k'epeev; kepeji /" k'epeiji. kepenak, -enka, mn. -enci, 2. kepenaka mad. (kopenveg od tur. kepenek) kabanica (v. epenak). kepenikijada odvaan lopovluk (po berlinskom obuaru Voigtu koji se 1906. u kapetanskoj uniformi, kao kapetan von Kopenick [dio Berlina], stavio na elo odredu vojnika, 684

kemosorpcija / hemosorpcija (v.). kemoterapija (pored hemoterapija) gr. (kemija + isp. terapija) uporaba kemijskih sredstava za lijeenje bolesti; lijeenje lijekovima kemijske proizvodnje; prid. kemoterapijski (hemoterapijskl). kemp engl. (camp) logor, tabor; isp. kemping. kempej jap. pripadnik sline japanske organizacije kakva je u Njemakoj bila Gestapo. kemping, mn. kempinzi engl. (camping, isp. kemp) sportsko logorovanje pod otvorenim nebom; atorovanje; kem pirati, kemplram logorovati pod atorima u prirodi, atorova-ti; k'emping-karnet engl.-franc. (camping--carnet) blok s kuponima za plaanje boravka i usluga u turistikim kempovima. kemurgija (pored hemurgija) gr. (isp. kemija + ergon rad) nauka o industrijskom iskori-ivanju agrarnih proizvoda; prouava mogunosti da se kemijskim putem iz poljoprivrednih proizvoda dobiju do sada na drugi nain dobivane supstancije (npr. za vunu, platno, lijekove, eksplozive itd.). ken1, kena, 2. mn. kena v. vi. ken2 jap. okrug, oblast, pokrajina. kenaf (lat. Hibiscus cannabinus) jednogodinja biljka iz porodice sljezova (od nje se dobivaju i vlakna nalik na jutu). (kendir (lat. Apocvnum cannabinum) viegodinja biljka iz porodice zimzelena (od nje se dobivaju vlakna za vree, za mree). kendo vrsta sporta omiljelog u Japanu: borci se pod zatitnom opremom mauju dugakim bambusovim tapovima (dva metra duine) koje dre objema rukama. kengur engl. (kangaroo) zool. klokan, australski tobolar kratkih prednjih a dugakih stranjih nogu, izvrstan skaka (skae i do 12 m); nerazvijene mladune nosi u tobolcu na prednjem dijelu tijela); isto i kenguru, -ua, mn. -ui, 2. kengurua. kenig, mn. -gi njem. (Konig) kralj, pop (u igraim kartama). Kenija republika u istonoj Africi; glavni grad Nairobi. kenke, -ea, mn. -ei, 2. kenkea franc. (quinquet) vrsta lampe s dvostrukom strujom svjetlosti (propuhom), nazvana po pronalazau Quin-quetu (it. Kenke). kenofobija gr. (kenos prazan + isp. fobija) med. bolestan strah od pustih i praznih prostora. kenopddij gr. amerika biljka iz porodice loboda (upotrebljava se protiv glistavosti). kenotaf (pored cenotaf) gr. (kenos prazan + tafos grob)
keper

zauzeo berlinski magistrat i zaplijenio gradsku blagajnu); odatle i openito: nedoputeno noenje vojne uniforme. keper njem. (Koper) ukri tkana vunena tkanina, ser( v.J; keperband traka od kepera (za svitnjake i si.). keplovati, -ujem njem. (kopern) presti tako da se ice potke ukrtavaju sa icama osnove. ker1 v. CARE. ker2, mn. kerovi, 2. kerova / kerova (postanje nepoznato, no vjerojatno u vezi sa lat. canis) pas uope, a gdjegdje i samo lovaki. kera (isp. ker) kuja, kuka; kera (s ovakvim akc.)

ovarski pas. kerafanija v. kerofanija. kerajtana, 2. mn. -ana tur. radionica, obrtniki lokal, duan, radnja. keramet tur. (keramet) natprirodno svojstvo ili pojava; udo. keramika, 3. -ci gr. (keramos glina, ilovaa i proizvodi od nje) izraevine od peene gline; lonarski, vatrostalni predmeti: porculan, fa-jansa, cigle itd.; prid. keramiki; keramiar tko se bavi keramikom; en. keramiarka. kerargirit, -ita gr. mineral, srebrni klorid.

keratin i ceratin (v.); keratizacija oronjava-nje; keratoplastika, 3. -ci (isp. plastika) metoda presaivanja ronice s oka mrtvog ovjeka u oko bolesnika; prid. kerato-plastiki. keratit, -ita gr. (keras rog) ronina, vrsta materijala za pravljenje dugmeta, keratitis (-itis) gr. (keras rog) upala one ronice sa zamuenjem i smetnjama vida. keratolitik, mn. -ci gr. sredstvo za ljutenje oronjelog epitela (v.J. keratom, -oma gr. otvrdnue, oronjenje koe. keraunofobija gr. (keraunos grom, munja + isp. fobija) med. bolestan strah od sijevanja i grmljavine. Kerber (/ Cerber) 1. troglavi zli pas iz grkog mita s repom i grivom zmaja; uva ulaz u podzemni svijet; 2. prenes. surov vratar; strog uvar. kerbila, 2. mn. kerbtla njem. (Korblein) vrsta koare, koarica, kere, -eta, kol. kerad (isp. ker) psi, psetance. kerdalija v. krdalija. kerefeke (mad. kor krug?) suvina udvornost, ceremonioznost, sitniarenje, okolie-nje, zatezanje, poigravanje; praviti kerefeke zaobilaziti, ne prelaziti na stvar, izmotavati se, izvoditi bijesne gliste i si. kerem bujnim tur. dopusti, dozvoli! (Kazazo-vi). Kerempuh, -uha, 5. Kerempue ma. (k( okrugao + poh trbuh, vamp: pomilja i na vezu sa krampus) li kajkavske prie (Petrica K.); simbol i njatva; u nae doba glavna linost Miroslava Krlee Balade Petrice Kei ha gdje Petrica nastupa kao rezoi rezoner 1) nad sudbinom svoje domo kerep, 2. mn. kerepa mad. (kerep) 1. skela povezanih laa; 2. dno ili laa, na koj mlin. Keretejci i Feretejci (Kreani i Filistej Krethi i Plethi. kerigmatiki, -a, -6 gr. (kervgma vjerovjesniki.

keriti se, kerim se tjerati kera (t lumpovati, bekrijati, baniti, tereven lati se (sve na osobit nain, uz mnogo t elji da se izazove senzacija meu gle ma). kerkinja (isp. ker2) rakija, pasjaa ( Kiki). kerling engl. (curling) engleski naziv za zimski sport kotskoga podrijetla; igr ledu dvije momadi od po etiri igraa: momad nastoji da tapovima pritjers kamenova to blie cilju zvanom tee ( kerma v. germa. kermes, 2. mn. kermesa njem. (Kirchme crkveni god; kirvaj, kermenc, pro 2. zabava u slobodnoj prirodi, teferi kermez tur. (kyrmyz) isto to i grimiz k'ermezni. kerofanija gr. (keros vosak + fainoi inim se) providna slika s efektima si sjene, izraena nanoenjem votanog si staklenu podlogu, kerografija gr. (keros vosak + graf pisati) slikanje u vosku, slikanje vosk keroplastika, 3. -ci gr. (keros vosak plastika) modeliranje iz voska, kerostac, -sca, 2. mn. kerostaca gr. (ke vosak, svijea + statos koji stoji) njak. keroza gr. (keros vosak) bolest koe i za koju su karakteristini simptomi: pi ne pore, lako odebljanje epiderme ( koa), prljavouta, sivkasta, aava koe; kerotiar tko boluje od kero; kerozen v. kerozin. kerozin, -ina gr. (keros vosak) 1. svr materija koja se dobiva od amerikog leja; proien petrolej; 2. gorivo za n motore; prid. kerozinski (kerozinska s' ka).

kerpi

685 kerpi v. erpi. kersantit, -ita (po francuskom mjestu Kerzanto-nu) eruptivni kamen, slui za taracanje. kertajh njem. (kehrt euch okrenite se) natrag, nalijevo krug (komanda u nekadanjoj austrijskoj vojsci). Kertnerica popularni naziv kojim su nai ljudi nazvali beku ulicu Kartnerstrasse (it. Kertnertrase, tj. Koruka ulica) koja je sredite bekog velegradskog ivota. kerubin, -ina, 5. kerubine hebr. (karub biti jak) bie koje se prema idovskoj religiji, a po njoj i po kranskim religijama, nalazi uz boga; aneo vieg reda; isto i kerub, 2. mn. keruba; prid. kerubinski, -a, -6 nebeski uzvien, izvanredno lijep (pored heruvim, -ima, 5. heruvime, heruvimskl). keruder njem. (kehren okretati, Ruder veslo) veslo kojim se. iskreui ga, vozi i ujedno upravlja amcem; isp. Trei je ovek s keruderom na krmi (O. Davio). kerua, 2. mn. kerua (isp. ker2) kuja, kuka. keruvika v. heruvika. kesa, 2. mn. kesa tur. (kese) torba, torbica; monja; umanj. kesica; uve. kesetina, kesuri-na;prid. kesast nalik na kesu; kesat tko ima veliku kesu, bogat; kesaro isto to i depar; prid. kesaroki. ftesedija tur. (kesidi koji sijee) 1. junak, dobar borac (koji sijee neprijateljske glave); 2. drumski razbojnik, pljaka, siledija, nasilnik, silovit ovjek. kesega, 3. -gi, 2. mn. kesega ma. (keszeg) riba bijelka, mrena deverika, sinj (negdje se govori za keigu, v.). keser, 2. mn. kesera tur. (keser) tesarska sjekira, tesla, bradva; prid. keserast nalik na keser. kesim / esim (v.). keson, -ona franc. (caisson) drveni ili metalni dolje otvoreni sanduk koji ne proputa vodu; slui za izvoenje podvodnih radova, naroito kod gradnje mostova; kesonac, -onca, 2. mn. kesonaca radnik

kHz u kesonu; prid. kesonski, -a, -6; kesonska bolest vrtoglavica uz boli u zglobovima i uz krvarenje iz nosa i uiju, zbog naglog prijelaza iz visokog tlaka u normalni (ronioci, radnici u kesonima). kesten, -ena, 2. mn. kestena i kestenova (pored kestena i kestenova) lat. (Castania sativa) drvo i njegov plod iz porodice bukava; divlji se uzgaja samo kao ukrasno drvo (bijeli ili crveni [rjee] grozdasti uspravni cvat), dok pitomi (uzgajan ili samonikao) ima krobast plod koji kuhan ili peen veoma prija kao jelo; kesten-pire (kastanien-pire) kaa od kestena; isp. maron. kestheljska kultura prema ma. mjestu Keszthelv, gdje je pronaeno grobite iz srednjeg vijeka, prozvana kultura avarsko--slavenskih plemena (VIIIX. st.). ke engl. (cash) gotovina blagajne, isplata u gotovu; poznata je izreka iz drugoga svjetskog rata: Cash and carry (it. ke end keri) plati pa nosi, tj. ne dajemo nita na veresiju. keke v. eke. ket najmanja sportska jedrilica s jednim jarbolom na pramcu (bez preke), ketch v. ke2. ketchup engl. (it. keap) vrsta vrlo pikantnog slatko-kiselog umaka od rajica (paradajza), gljiva i dr. keten v. eten. keteu mad. (ket dva) vrsta plesa udvoje; isto i ketu, 2. mn. ketua. ketgut v. katgut. keton, -ona v. aceton. ketuba hebr. (ketubah, kesubah) idovski pismeni enidbeni ugovor; ketubim (spisi) v. hagiografija. kev skra. za kiloelektronvolt. keva, 5. kevo hebr. (ena) u dnevnom govoru, osobito po Srbiji, est izraz za majku; isp. kevica. kevija, 2. mn. kevija tur. (isp. kepija) lica zaimaa, kutlaa, kevica (isp. keva) mlado, nedozrelo ensko,

iparica, podraslica, jaruica; prid. keviki. kevilj, -ilja, 5. kevilju mad. (kevely ponosan, nadut) kico, gizdelin, mome. Kevser tur. po muslimanskom vjerovanju rijeka to protjee kroz denet (v.J.kezme, -eta tur. mlado prase godinjae. kg skra. za kilogram. KG1 automobilska oznaka za Kragujevac. KG2 skra. za njem. Kriegsgefangene (ratni zarobljenik); isp. PG, PW. KGB skra. za rus. Komitet Go sudar stvennoj ki ki v. ke 2. kiaja v. ehaja. kibajet tur. (isp. kabahat) zloin. kibar, -ara tur. (kibar) ovjek ponosit, dostojanstven, elegantan, dopadljiv, lijep, otmjen; prid. indekl. kibarli. Kibela maloazijska (grko-lidijska) boica prirode i kulture; njezini su sveenici bili koribanti (v.); kult je prenesen u grku mitologiju (Rea), a jednako i u rimsku (Magna Mater Velika Majka). kibernetika, 3. -ci gr. (kvbernao upravljam, vladam, kormilarim) skupni naziv (uveo ga god. 1948. N. Wiener, USA) za znanstvene grane koje prouavaju zakonitosti uspona i razvitka tehnike u odnosu prema istim pojavama u medicini, sociologiji i biologiji. kibic, 2. mn. kibica njem. (Kiebitz) promatra kod kartanja, aha, sportskih utakmica, navija, druker; isto i kibicer; Kibic, dri giibec popularan kajkavski prijevod njemake kartake zapovijedi koja u originalu glasi: Kiebitz, halt 's Maul! (tj. ne mijeaj se u igru); kibicirati, -biciram 1. biti kibic; 2. u novije vrijeme dobiva (u povratnom obliku) znaenje: koketirati; isto i kibicovati, -ujem. kibitka, 3. -ki, 2. mn. kibitkl ar.-rus. 1. ruska laka putnika kola ili saonice, obino s natkrovljem; 2. vrsta mongolskog atora; isp. jurta. kibla1 njem. (Kiibel) abar, kabao, amper (osobito u zatvorima, gdje stoji u eliji i slui za vrenje nude); isto i kibl (m. r.). kibla2 tur. (kyble) strana na kojoj se nalazi aba u Meki i prema kojoj se okreu muslimani prilikom klanjanja (molitve); kod nas je kibla jugoistok; kibletnama busola, kompas. Kibo zapadni vrhunac Kilimandara (po Franu Mauraniu znai bijeli). kibret v. ibret. kibuc, 2. mn. ki'buca hebr. naselje, selo (u Izraelu), kibur, kiburli v. ibur, iburli. ki, kia, mn. kicevi njem. (Kitsch iz engl. sketch skica) neukusni nadriumjetniki proizvod; nadriumjetnost; isp. und; ki po gro jeftini nadriumjetniki proizvod (Krlea); kier izraiva kia, nadriumjetnik; kierski na nain kia, nadriumjetniki, neukusno; esto i (njem.) kiig. kier, -era isturena stijena, kuk u planini, kiinet v. kitchinette. kid engl. (kid) koa od krzna jareta, janjeta, teleta. kidaris gr. mitra, alma, vrsta pokri glavu kakvo su prvotno nosili samo si zijski kraljevi; poslije je ula u

Bezopasnosti Odbor za dravnu sigurnost (v. GPU), kgm skra. za kilogrammetar (v.). khabir v. khebir. khaki v. kaki. khamzin v. hamsin 2. khebir ar. glavni voa karavane (Mato). Khoi-Khoin v. Hotentoti. khoi-san (kojsan) zajedniki naziv za jezike Bumana i Hotentota. Khuen v. kuenovtina. kHz skra. za kiloherc (v.). 686

upotn starozavjetnih velikih sveenika, a u n jeziku javlja i u obliku kidar, kidra. kid ara. kidisati, -em tur. (iz gr. kindyneuo pogibao, usuujem se) 1. uiniti silu nasrnuti; 2. uiniti silu sebi, tj. u poiniti samoubojstvo. k'idnep engl. (kidnap) otmica, grabe ( djece); kidneper izvritelj kidneps ar; kidnepirati, -nepiram ugrabiti radi ucjene; isto i kidnepovati, -ujem. kidnuti, -em atr. pobjei. Kiebitz, halt 's Maul v. kibic. k'if v. kanabis. kifele mad. (ki-fele) napolje! van! izlazi! kifl njem. (Kipfel) vrsta peciva, roi kifla (. roda). kifoza gr. (kyfos svinut, iskrivljei iskrivljenje kraljenice, kime, u obli! prema natrag; isp. lordoza, skolioza. kijafet tur. (kyjafet) 1. oblik, izgled, fizioi 2. odijelo, odjea, nonja. kijamet tur. (kyjamet) 1. konac svijeta; dnji sud; uskrsnue mrtvih; 2. oluja, i me, nepogoda, meava; 3. galama, buna, mete; 4. urba, hitnja, prea; i tvo, masa; 6. nesrea, propast kijametni, -a, -5. kijer v. kiljer. Kijev grad u SSSR, glavni grad Ul prid. kijevski; kijevskl listii (listii) od glagoljicom pisanih spomenika slavenskog jezika (910. st.). k'ik1 engl. (kick) udarac lopte kod nog kiker dobar igra nogometa, i golgeter, strijelac; kikati, -am udar tu, tui, pucati. k'ik2 zaobljeni planinski vrh, glavica. kikara tal. (chicchera) alica (Vojnovi) kikiriki, -ija, mn. -iji (isp. to kiki egi ime plodu od udesnoga drveta silli koje drugi zvahu takoer kiki, Senc, -hrvatski rjenik) plod biljke lepirnja en dobar za jelo, a dobiva se od i ulje; isp. arahid. kikla v. kiklja. Kikladi v. Cikladi. kikliki gr. (kyklos krug) koji je u kruga, kruan; redovit; koji se po kikliki pjesnici (kiklici) prikazi k'iklikim epovima povijest svijeta od p ivota na Zemlji do Odisejeve smrti.

kiklon

687

kilovat pjesme i teku tugovao tugu | sjedei ispod topola, sestara preminulom drugu. | Tako i starost ga snae i pera ga pokrie bijela, I ostavi zemlju i s pjesmom poletje do zvjezdanih sijela (Eneida X, 189 i d.; kako se vidi, oita aluzija na tzv. labui PJev). Kiko v. Chicco. Kikonci traki narod na rijeci Hebru (danas Marica u Bugarskoj); protiv njih je mnogo vojevao Odisej. kiks njem. (iz engl. kick) pogrean udarac u biljaru, a potom pogreka uope, osobito neuspjelo zahvaeni (visoki) ton u pjevanju,

' kiklon v. ciklon. Kiklop (Oklop (v.J. kiklja njem. (Kittel) suknja; umanj. kikljica; uve. kikljetina. Kikno(s) gr. (kyknos labud) 1. sin boga Aresa; suprotstavio se Heraklu kad je ovaj iao Hesperidama po zlatne jabuke; Heraklo gaje nakon teke borbe svladao i ubio; 2. sin boga Posejdona, sudionik trojanskoga rata na strani Trojanaca; njega je svladao i ubio Ahilej; 3. prijatelj Faetontov (v.), pretvoren u labuda; o njemu pjeva Vergilije: Kau da Kikno je tada kad Faetont drug mu postra-da, | alosne pjevao

i promaaj lopte u nogometu i si.; glag. kiksati,. -am; kiksirati, kikslram; isto i kiksovati, -ujem; isp. gikser. kikstarter engl. (kickstarter) noni pokreta na motornom vozilu (krae: starter). Kikuju ime crnakog plemena u istono-afrikoj zemlji Keniji (v.); ima ih 450.000, a posljednjih su se godina prouli po svijetu kao pripadnici oslobodilakog, anti-kolonijalistikog pokreta Mau-Mau (v.J. kil engl. (keel) 1. teretni brod za prijevoz ugljena; 2. mjera za teinu (21,54 tone). kila, 2. mn. kila krae mjesto kilogram (v.J. kilan, 2. mn. k'ilana 1. kamen kao znak, mea; 2. nadgrobni spomenik; isto i kiljan. kilar, -ara gr. (chilioi tisua -1- ar, v.) 1000 ara. Kilena planina u Arkadiji, prema starogrkoj mitologiji stalno boravite Pana, Artemide i nekih drugih boanstava; na najviem vrhu (2.374 m) stajao je hram Hermov. kilenc ma. (kilencz) broj devet (kod nas u prostakom jeziku zamjena za muki spolni ud [esto pojaano gestom bosanskog grba] u znaenju: nita, brus). kiler1 njem. (Kiihler) hladnjak automobila. kiler2 engl. (killer) 1. ubojica, kolja, mesar; 2. orue za klanje ivotinja; 3. ivotinja za klanje, kilibar, -ara v. ilibar. kilim v. ilim. Kilimandaro najvii vrh u Africi (sjeveroistona Tanzanija) 5.895 (po svjedoanstvu Frana Maurania kilima znai brijeg, a naro zloduh). kilit v. ilit. kilo... gr. (chilioi tisua, hiljada) na poetku sloenica oznauje tisuu, hiljadu (npr. kilometar = 1000 metara), kiloamper, -eragr.-franc. (kilo... + isp. amper) tisuu ampera, znak kA. kilobai gr. (kilo... + isp. bar2) jedinica za

pritisak od 1000 kg na 1 cm2, kilocikl, 2. mn. ki'locikla gr. (kilo... + kyklos krug) mjera za koliinu struje, isto to i kiloherc (v.J. kilogram gr. (kilo... + grafo piem) jedinica za teinu (= 1000 grama); skra. kg. k'ilogram(o)metar, -tra, 2. mn. kilogram(o)metara stari izraz za kilopondmetar. kiloherc, 2. mn. kiloherca (kilo... + isp. herc) mjera za frekvenciju izmjenine struje ( = 1000 herca); skra. kHz. kilolitar, -tra, 2. mn. kilolitara gr. (kilo... + isp. litar) mjera za tekuinu (= 1000 litara); skra. kl. kilometar, -tra, 2. mn. kilometara gr. (kilo ... + isp. metar) mjera za duinu (= 1000 metara); skra. km; prid. kilometarski; kilome-trian, -na, -no pored obinog znaenja jo i: izvanredno dugaak (npr. pie kilome-trine reenice); kilometraa mjerenje, raunanje po kilometrima; broj prevaljenih kilometara. kilopond, 2. mn. kiloponda gr.-lat. (kilo... +-isp. pond) tisuu ponda, sila koja masi od 1 kg daje ubrzanje od 9,80665 m na sek.; teina mase od 1 kg (krat. kp); kilopondmetar 1. jedinica za mjerenje rada i energije, rad to ga izvri sila od jednoga kiloponda na putu od jednoga metra; 2. jedinica za mjerenje zakretnog momenta; produkt kraka duine od 1 m i na njemu okomite sile od 1 kp, koja djeluje na njegov kraj; isto je i metarkilopond (krat. kpm, mkp), kilogrammetar odn. metarkilo-gram (krat. kgm, mkg). kilote, -ota (mn.) Jranc. (culotte) hlaice, gaice. kilotona, 2. mn. kilotona gr.-engl. (kilo... + isp. tona) hiljadu, tisuu tona. kilovat, 2. mn. kilovata (kilo... + isp. vat) jedinica elektrinog napona (= 1000 vata);

kilovolt

688

kii

skra. kW; kilovatsat, 2. mn. kilovatsat! jedinica za mjerenje elektrinog rada; skra. kWh. kilovolt, 2. mn. kilovolta (kilo... + isp. volt) mjera za snagu elektriciteta (= 1000 volta; skra. kV; kilovolt-amper, -era isto to i kilovat; skra. kVA. ki'lt {engl. kilt) muka plisirana suknjica kotskih brana, dio kotske narodne nonje: isp. sporan. kilj, kilja, lok. kilju mn. kiljevi njem. (Kiel) 1. pramac, kljun broda; 2. osnovna greda lae na dnu iz kojeg izlaze rebra; kobilica. kiljan v. kilan. kiljer, -era tur. (kiler) sobica, klijet, vajat, poja-tak, kuar. kim1, kima njem. (Kiimmel) vrsta biljke titarke; slui kao krmivo i zain; na izraz: kumin. kim2, kima tal. {isp. kimak) atr. u, gamad, kima gr. (kyma val, talasanje) arhit. valoviti dio glavice stupa (veinom od stiliziranih biljnih listova). Kima istoni vrh Kilimandara (isp. Kibu). kimak, kimka, mn. kimci, 2. ki'maka tal. (cimice) stjenica (isp. imak). kimationgr. (kyma talasanje) niz stiliziranih listova, ukras na starogrkim kapitelima (v.J i vijencima, kimbal v. cimbal. kimberlit, -ita (prema imenu grada Kimberleya u Junoj Africi) vrsta vulkanskog kamena (isp. tuf) koji sadri dijamant. kimel v. kim1; isto i kiml, kfanlen, kimljen. kimerid engl. (Kimeridge naselje u junoj Engleskoj) geol. naziv za jedan dio gornje jure (u sjev. Njemakoj, Engleskoj i Francuskoj). Kimerijci, Kimerijaca (mn. m. r.J gr. (Kim-merioi) 1. prema Homeru (Odiseja) ljudi tmine, narod koji je

ivio u vjenoj noi po stanitima to granie s Okeanom (po starim je vjerovanjima to bila rijeka koja opasuje svijet), nedaleko od ulaza u podzemno carstvo; 2. trako pleme nastanjeno po sjevernim obalama Crnoga mora (Pont); odlikovali su se raskonim nakitom i sjajnim orujem. kimet tur. (kvjmet) vrijednost, cijena. Kimeta tur. (isp. kimet) vrijedna, cijenjena. kimetli tur. (isp. kimet) vrijedan, skup, skupocjen, cijenjen. kimografion gr. (kyma val, talasanje + grafo piem) aparat za mjerenje krvnog tlaka; kimogram crte kao rezultat rada kimografiona. kimono, kimona, mn. kimoni jap. ja enska haljina sa irokim rukavima som. kimpija, 2. mn. ki'mplja nevrijeme; grad i kia. kimvali, 2. ki'mvala (mn.) prema i izgovoru isto to i cimbali (v.J (Bego kin muz. kineski naziv za jedan iani ment nalik na citru (57 ica). kina1 mad. (kin) muka, trud, patnja, bc kina2 v. kna. Kina republika u srednjoj i istono glavni grad Peking; Kinez, -eza, 5. I en. Kineskinja; prid. kineski; Kineski 2500 kilometara dugaka, 58 metai ka i 11 do preko 16 metara visoka ut\ sjevernoj kineskoj granici (protiv Mo danas zaputena, ali se spomenuti izn trebljava u frazi: ograditi se kineskim ograditi se od vanjskog svijeta, ne ] vati nikakvih razloga i si. kina-srebro galvanski posrebrena V novo srebro; alpaka (bakar, nikl i

kina-vino slatko vino s kinovom tinl (v. J . kincmadla njem. (Kind dijete + ME djevojka) dadilja, kinderfrajla. kin mad. (kincs) blago; nakit, ures: 1 krasota; k'initi, -Im kititi, resiti, ure kindejbet njem. (Kind dijete -I- B krevet) djeji krevetac. kinderfrajla v. kincmadla. kindergartn njem. (Kind dijete + Gai vrt) djeje igralite, djeji vrti, zabav Kinder, Kiiche, Kleider, Kirche njem. (it. 1 ki'he, klajder, ki'rhe) djeca, kuhinja, h crkva (glasovita etiri K u reenici njen Vilima II. [1859-1941], kojom je ht rakterizirati glavne dunosti njemake

kindersalbe njem. (Kind dijete + Sa mast) nekada vrlo popularan apote proizvod koji je imao vrlo iroku prii osobito kod djejih ozljeda, kraf e i si. kinderpil njem. (Kind dijete + Spiel -djeja igra, oznaka za lako izvedivu igrariju. kindertube njem. (Kind dijete + Str soba) doslovno djeja soba, no upoti va se u prenesenom smislu: dobar (1 odgoj; pristojnost, uljudno ponaanje tvu (za rod u naem jeziku isp. dobar k stube; Feldman). kindervagn njem. (Kind dijete -i- Waj kola) djeja kolica.

kindisati

689

Klng-Kong

kindisati v. kidisati (Nar.), kindsmedl v. kincmadla. kindal. -ala tur. iroki kavkaski no, bode (s obje strane otar), kama. kinak, -aka svilena tkanina. kined, -eda gr. (kinaidos razvratnik, besramnik, bludnik) profesionalni plesa koji je pri gozbama izvodio uglavnom lascivne plesove. kinegetika, 3. -ci gr. (kyon, 2. kynos pas + agein voditi) umijee odgajanja pasa, nauka o dresuri pasa; lovaka vjetina (u vezi sa psima). kinemaskop-film (isp. kinematograf + gr. skopeo gledam) plastini film kod kojega se za snimanje iskoriuje tzv. anamorfotska (izobliujua) optika; slike se naime specijalnim leama suavaju, a kod projiciranja (na konkavno platno) osobitim se optikim sredstvima raspruju i reproduciraju u prirodnim razmjerima; kod kinemaskopa se primjenjuje i poseban nain tonskog snimanja (etiri ili tri zvunika) u svrhu podizanja akustine kvalitete prikazivanog filma. kinemateka v. kinoteka. kinematika, 3. -ci gr. (kinema, 2. -nematos kretanje) dio mehanike' ^nje samo opisivanje kretanja, nezavisno od fizikih uzroka ili sila koje izazivaju kretanje; prid. kinematikl, -a, -6; isp. kinetika. kinematografija gr. (kinema, 2. -nematos kretanje + grafo piem) slikovno reproduciranje predmeta u gibanju, dogaaja, mimike, kretanja, a u novije vrijeme i glasa (tonfilm); kinematograf 1. fotografska sprava za filmsko snimanje i prikazivanje; 2. dvorana gdje se projiciraju i gledaju filmske snimke; kino, bioskop; prid. kinematografski. kinerama (akc. i kinerama) (kinematograf + horama pogled, prizor) vrsta kinematografske tehnike najnovijega vremena (izumitelj F. Wallner, USA); kinerama radi istodobno sa tri filmske vrpce (tri projektora) i est tonskih vrpca; ton se snima sa est mikrofona i reproducira preko est zvunika koji su, osim iza platna (konkavnog), smjeteni sa strane kinematografske dvorane i na njezinu stranjem zidu; itav je postupak veoma skup i zahtijeva 17 osoba posluge. kinesijatrika, 3. -ci gr. (kinesis kretanje + iatreia lijeenje) v. kinesiterapija. kinesiterapija gr. (kinesis kretanje + isp. terapija) lijeenje kretanjem i tjelesnim vjebama; isto i kinesioterapija.
King Luther Martin

kineskon gr. ureaj za snimanje sa televizijskog ekrana. kineskop gr. (kinesis kretanje + skopeo gledam) sprava sa stereoskopskim (v. stereo-skop) slikama koje se okreu. kinesofobija gr. (kinesis kretanje + isp. fobija) med. bolestan strah od kretanja. kinestezija gr. (kinesis kretanje, aisthano-mai osjeam) osjet gibanja po kojem doznajemo poloaj i kretnje pojedinih dijelova tijela (osjetna tjeleca, tzv. receptori primai, primatelji nalaze se preteno u zglobnim ahurama). kineta, 2. mn. -eta franc. (cunette) kanali. kinetika, 3. -ci gr. (kineo pokreem, okreem, vrtim) grana mehanike koja govori o silama koje uzrokuju kretanje tijela ili mijenjaju to kretanje; kinetiki koji prenosi kretanje; pokretni; kinetika energija energija tijela koje se kree, energija kretanja, za razliku od potencijalne energije. kinetografija gr. (kineo pokreem, okreem, vrtim + grafo piem) plesno pismo (izmislio ga poznati teoretiar plesa Rudolf Laban god. 1928, pa se po njemu jo zove i labanota-cija); sastoji se od tri okomite linije koje sadre est stupaca, svaki za odreeni dio tijela; u njih se upisuju simboli smjera, visine i kvalitete pokreta u vremenskom razdoblju (god. 1955. izmislio je Rudolf Bene novu notaciju koja se sastoji od pet vodoravnih linija [kao muziko crtovlje] za solo i grupu uz simbole koji oznauju pokrete). kinetoskop gr. (isp. kinetika + skopeo gledam) aparat za filmsko snimanje i za promatranje snimaka (izum T. A. Edisona). kinetoza gr. (kineo okreem, vrtim) med. naziv za tekoe (munina, vrtoglavica, vr-te) koje se javljaju pri vonji (uzburkanim) morem, vlakom, autobusom, avionom, pri ljuljanju ljuljakama ili pri okretanju na vrtuljcima (ringlpilima), tzv. morska bolest. kineza gr. (kinesis) kretanje, gibanje; okretanje, vrtnja. kineziterapija v . kinesiterapija. king1 engl. kralj; King Charles psea pasmina, poznatija pod imenom spanijel ( v.). (alski). king2 muz. kineska udaraljka sa 16 nanizanih zvunih kamenia. King-Kong ime ogromnog majmuna iz istoimenog filma (snimljen izmeu dva rata); ime ulo u literaturu (npr. Tennessee Williams: Sjeanje na dva ponedjeljka) kao oznaka za ljudska straila nalik na spomenutog majmuna.

690 kinikinik duhan za lulu mira. kinin, -ina lijek, koji se dobiva od kore cinchona-drveta; sredstvo protiv vruice, osobito protiv malarije; prid. kininov; ki-nlnskl; kininovac, -ovca, 2. mn. kininovaca

King Luther Martin (19291968) borac za ravnopravnost Crnaca u USA; nobelovac (za mir) god. 1967; poginuo kao rtva atentata u Memphisu. king sie engl. (it. king sajz) kraljevska mjera, naziv za odreenu vrstu amerikih luk-susnih cigareta (isp. long sie). kinik i si. v. cinik i si.

 kininovo drvo (iz njegove se kore dobiva kinin) (sve pored hinin itd.). kiniti, kinim (isp. kina1) muiti nekoga, dosaivati nekome, zadavati neugodnosti. kino, kina (sr. roda), mn. kina, 2. kina, 3. kinima v. kinematograf. kinodrom gr. (kyon, 2. kynos pas + dromos put, cesta) sportsko trkalite za pse (na utrkama pasa). kinofikacija (isp. kino + ... fikacija) uvoenje kinematografa po itavoj zemlji; rad da se kinematografska umjetnost uini pristupanom najirim narodnim masama; glag. kinoficirati, -ficlram; isto i kinofikovati, -ujem. kinofobija gr. (kyon, 2. kynos pas + isp. fobija) med. bolestan strah od pasa. kinogram gr. (isp. kino + grafo piem) fotografska snimka snimljena filmskom kamerom. kinokefal(os) gr. (kyon, 2. kynos pas + kefale glava) psoglav, jedno od imena za majmuna pavijana. kinologija gr. (kyon, 2. kynos pas + logos rije, govor) nauka o psima; kinolog, mn. -zi strunjak u poznavanju pasa; prid. kinoloki. kinoman, -ana gr. ovjek koji luduje za kinematografskim predstavama i juri na svaki film; en. kinomanka (M. Matkovi). kino-operater, -era radnik elektrotehnike struke koji radi oko aparata za projekcije u kinematografu; specijalist koji vri kino--primanje. kinopark (isp. kino i park) kinematograf na otvorenom prostoru. kinoteka gr. (kino + theke spremnica, ormar) zbirka kinofilmova; ustanova za uvanje starih filmova; kinematografski, filmski arhiv. kinova tinktura vodena ili alkoholna otopina kore drveta Cinchona succirubrum; upotrebljava se u medicini kod pomanjkan eluanih tegoba, kinpakl njem. (Kinnbacke) donja vilici eljust (osobito svinjska, u mesarsk ku); kinpaklpek slanina na kin] kinstler, 2. mn. ki'nstlera njem. (Kunstlei nik (isp. kunst). kinstlercimer njem. (Kunstler umje

Zimmer soba) posebna prostoriji zornicu koncertnih dvorana u kojoj pljaju umjetnici prije nastupa, za odmora i si. Kinasa (Kinshasa) glavni grad Zar Leopoldville, po belgijskom kralju Li II, 1835-1909). kinta atr. (isp. kintar) dinar; takoer uope, kintar v. lek. kinjba, kinjiti v. kina, kiniti. kiosk, mn. -sci, 2. kioska tur. (kok u oak) 1. paviljon ili sjenica; 2. ki prodavanje neke robe na ulici. kip1, kipa ma. (kep slika, lik) lik o ivotinje izraen u tri dimenzije (pl od razliitog materijala; spomenik, si ljudsko tijelo, figura; oblik, prilika; 3 nijema, nepomina pojava. kip2 novana jedinica u Laosu (100 Kipar i Cipar (v.J. ki'paris gr. (kyparissos) v. empres. Kipaci, Kipaka (mn. m. r.) narod Turaka; sredinom 13. st. pokoreni o gola i uli u sastav Zlatne Horde (v. prid. kipakl. ki'per1 engl. (keeper uvar) tehn. kolut. klper2 njem. (Kipper) 1. teretni auto pominom karoserijom za lake iste nje; 2. dizalica, lift; kamion-sarn riva; klpovati, -ujem prevozh rom; istovariti iz kipera. kiper3 krae umjesto golkiper (engl. j per), tj. golman. kiper4 engl. (kipper) soljena i u dimu sui (losos, sle). kipirati v. gebirati. kipregl njem. geodetski instrument za si terena. kipridofdbija gr. (Kypris, Kypridos 1 ka, Cipranka, tj. Afrodita, starogrl nja ljubavi + isp. fobija) med. bolesti od spolnih bolesti (kod Rimljana se zvala Venera, od ega naziv veneril sti). kips engl. suena koa.

kipu

691 kipu keuansko (v. keua) staro tzv. uzlovno pismo; sastojalo se od glavne vrpce na koju su se vezale uzlovima i petljama druge vrpce razliito obojene i razmjetene. Kipur v. Jom Kipur. kir gr. (kyrios) gospodin, gospodar (naroito kao sastavni dio vlastitog imena, npr. Kir J'anja). kiraethana, 2. mn. -hana tur. itaonica (u dananjem turskom jeziku kvraathane kavana. kirajdija tur. (kiradi) stanar; najmoprimac; en. kirajdijka, 3. kirajdijki, 2. mn. kirajdijki; prid. kirajdfjski. kirajthana v. kiraethana. kiraslr, -ira franc. (cuirassier) pripadnik posebnih pukova teke konjice u nekim zemljama; u prolosti su kirasiri (oklopnici) nosili oklope (kirase, franc. cuirasse). kiraso v. curacao. kirbaj njem. (Kirchvveih) crkveni god, protenje, zbor. Kirchenturmpatriot njem. (Kirche crkva, Turm toranj) Matoev izraz za kampani-list ( v .J. kirdalija v. krdalija. kirenaici, kirenalka (mn. m. r.) sljedbenici filozofske kole koju je osnovao Aristip iz { Kirene (gr. Kyrene najvei grad sjeverne Afrike, iza Kartage), inae jedan od sluaa Sokratovih; nauka mu je propovijedala hedonizam ( v.J.

kista

kiretaafranc. (curettage od curette strugali-ca) ienje maternice istrugivanjem; aus-kracung. Kirgiska SSSR (Kirgizistan) KirgTzija, republika u sklopu SSSR (sredinja Azija); glavni grad Frunze (po sovjetskom vojskovoi i vojnom reformatoru Mihajlu Vasiljeviu Frunzeu, 18851925); Kirglz, -iza, 5. Kir-glzu pripadnik tursko-tatarskog naroda po stepama Srednje Azije; en. Kir-giskinja; prid. kirglskl. kiri, kirija, 2. mn. kinja (po vlastitom imenu Curie) jedinica za mjerenje radioaktivnosti. kiridija v. kirija; prid. kiridTjski; kiridiluk obavljanje kiridijskog posla; glag. kiridova-ti, kiridujem. kirij, -ija (pored kirijum)(za ime isp. kiri) kem. element (transuran), otkriven 1944, redni broj 96, znak Cm (curium). kirija, 2. mn. kirija tur. (kira) najam, stanarina, najamnina, zakup, zakupnina, vozarina. kirija, -aa, 5. kirijau tur. (kira najam) 1. najamni vozar; 2. atr. atrovac koji stalno putuje i ivi od krae; prid. kirijaki; glag. kirijaiti, -ijafm; isto i kirijati, -am. kirije elejson gr. (kyrios gospodin + eleeo saalim se, smilujem se) Gospodine, smiluj se, Gospodi, pomiluj; prve rijei katolikih litanija i poetni, pristupni dio mise; esto i naziv muzikih kompozicija koje prate jutarnje bogosluje; obino se skrauje u Kirije, indekl.

kirit, -ita (isp.^ kiri) radioaktivni mineral (nalazita u Sabi) (v. J . kirja lelio, kirjales i si. (isp. kirije elejson) pripjev u nekim narodnim lirskim popijevkama. kirjanja (prema imenu Kir-Janje, nosioca glavne uloge u istoimenoj drami Jovana Sterije Popovia) krtac, tvrdica; kirjanjstvo krtost, tvrdienje; kirjanisati, -em krtariti, tvrdiiti. Kirka, 3. Kirki arobnica iz starogrke prie; kod nje je, kako se opisuje u Odiseji, boravio Odisej sa svojim drugovima (ona ih je pretvorila u svinje); simbol zavodnice. kirnja (lat. Cerna gigas) jestiva riba iz porodice kanjaca (dolazi i u Jadranskom moru). kirntrudla njem. (Kirsche trenja + isp. trudla) savijaa od treanja. kirundi jezik kojim se govori u dravi Burun-di. kirurgija gr. (cheir ruka + ergon djelo, posao, rad) 1. grana medicine, posveena primjenjivanju operativnih metoda u lijeenju razliitih bolesti; 2. odio bolnice u kojem se vre kirurki zahvati, kistihant kistihant njem. (kiissen ljubiti, cjelivati + die Hand ruka) ljubim ruku, nekada uobiajen pozdrav djece odraslima ili mukaraca enama (pri kojem se nije ni morala poljubiti ruka); danas jo u upotrebi u prezirnoj frazi: no, kistihant no, ba krasno!; isto i kistijant; kistihandmilostiva velika dama kojoj se nije smjelo rei drugi pozdrav nego ljubim ruku (Krlea). kisva ar. (isp. ispet) skupocjeno pokrivalo od crnog brokata kojim je za vrijeme velikih hodoaa pokrivena aba (v.J u Meki. kisvet v. ispet. kilak, mn. -ci, 2. kilaka tur. (ki zima) 1. zimska paa, zimovalite; 2. selo, naselje u Srednjoj Aziji, ki'tra, 2. mn. kistara njem. (Kiste) sanduk; umanj. kitrica. kiur, -ura ma. (kis malen, ur gospodin) mladi iz ugledne obitelji, mladi gospodin. kit1 gr. (ketos) veliki morski sisavac; prid. k'itov. kit2 njem. (Kitt) sredstvo za spajanje raznih tvari, osobito za privrivanje stakla uz prozorske okvire. kitab, -aba v. itab. Kitaj, Kitaja drugo ime za Kinu; Kitajac, -jca, 5. K'itaje, 2. mn. Kitajaca; en. Kitajka; prid. kitajski, -a, -5; kitajska stijena kineski zid (Cesarec). kitajka, 3. -ci, 2. mn. -kl rus. vrsta tkanine, nankin ( v.J. kitara, 2. mn. kitara gr. (kithara) starogrko glazbalo slino liri, ali je bilo vee i imalo meke tonove; najprije sa etiri, a kasnije sa sedam do devet ica (isp. citra, gitara); kitarist(a) svira u kitaru; en. kitaristki-nja. kitchinette engl. (it. kiinet) mala priruna, ajna kuhinja, kuhinjica kakva je esta u modernim stanovima. Kiteron, -ona (5. Kiterone) gr. (Kithairon) planina na granici izmeu Atike i Beotije (najvii vrh 1411 m), poznata iz starogrkih mitolokih pria (na njoj je npr. bio izloen Edip); prid. kiteronski, -a, -6; kiteronski lav lav kojega je ubio Heraklo (to mu je bilo prvo od njegovih mnogobrojnih junakih djela), oderao mu kou i njome se odjenuo, a lavlje je ralje stavio na glavu i nosio ih umjesto kacige. kitir, 2. mn. kitfra tur. (kytyr) kokice od kukuruznog zrna, pucanice; isp. popkorn. kitnkes njem. (Quitte dunja + Kase sir) suh pekmez od dunja; u nekim ga krajevima zovu mustap, ufter; isp. i pente.
klak

operacije; estetska kirurgija plastina kirurgija (ponajvie lica), manji kirurki zahvati radi uljepavanja ili pomlaivanja izgleda; isp. morfokirurgi-ja; prid. kirurgijski; kirurg, 5. -e, mn. -zi, 2. kirurga specijalist u podruju kirurgije, lijenik-operater; en. kirurginja; prid. kirurki (sve pored hir...). kirvaj v. kirbaj. kiselj rus. (kiseF) jelo od krumpirova brana prelivenog vonim sokom, kislak v. kilak. kislev hebr. trei mjesec idovskog kalendara, kislica mad. (kiszelni izrezati) podstava na donjem dijelu suknje, kismet, 2. mn. kismeta tur. (kysmet) neizbjena mo sudbine; udes, usud, kob. kiss-me-quick engl. (it. kismikvik) 1. poljubi me brzo, vrsta malenog enskog eira bez oboda; pletena kapica (nosi se na zatiljku); 2. kovrica ispred uha. kista v. kitra (Novak). 692

k'itra v. citra. Kitty (it. Kiti) v. Katarina. kivelaa franc. (cuvelage) izgradnja vod pusnih rovova u rudnicima i si.; u cijevi u arteki zdenac; osiguranje po< graevina oplatom; kivelirati, kivelii veler) 1. osigurati oplatom, oplatiti neprobojno zaptivati (zatvoriti, zae kiverisati, -em tur. (kvjvermek) ust pregnuti na neto; odluiti se na kak ili opasan korak. kiveta, 2. mn. -eta franc. (cuvette) 1. u poklopac depnog ili runog sata (isp rati 2); 2. mala kaca, abar, vedro, umivaonik, lavor. k'ivi, kivija, mn. kiviji (ime po duge kratkom vi kojim se oglauje) vr< trkaice; ivi u Novom Zelandu; isto lac, -lca, 2. mn. kivikalaca. kivot v. ivot. kizerit, -ita mineral, magnezijev s kizjak rus. gorivo od suene govee ba kizlar-aga tur. (kyzlaragasy) starjeina nusima; upravitelj harema (kyz dj kjanti v. ehianti. kjat novana jedinica u Burmi (100 k. k. skra. za njem. kaiserlich-konig kod nas: c. k. isp. k. u. k. kl skra. za kilolitar (= 1000 litara klacina, klaiti i si. v. klak2, klade njem. (Kladde) v. traca. klafrati, -am njem. (klaffen lajati) blebetati, akulati, ogovarati, olajav fraa, 2. mn. klafraa brbljavica, a. klaftar, -tra, 2. mn. klaftara njem. (Klafl (drva); isto i klafter. klafura, 2. mn. klafura isto to i kla klajda, 2. mn. klajda njem. (Kleid) klajdertok (Kleiderstock) klinan; luk, vjealica (za odijela), klajm v. elimb. klajnbirger njem. (klein malen + Bi graanin) malograanin, malovai purger, filistar, ifta, kasabalija; birgeraj, -aja malograantin; gerstvo, filistarija. klajnikar njem. (isp. Kleinigkeit ma sitnica) u nekim naim krajevima r sitnog putujueg trgovca, pokuar kueber. klajster njem. (Kleister) ljepilo od br postolarstvu), krobni ljepak, usterj iri, pop, klija. 693
k laser

klak1, klaka franc. (claque) vrsta starinskog mukog eira (cilindra) koji se sklapa i rasklapa. klak2, klaka lat. (calx, 2. calcis) vapno, kre; isto i klacina; klaan, -na, -no vapnen; klaiti, -fm vapniti, kreiti; klaonica pe za paljenje vapna. klaka, 3. -ki, 2. mn. klaka franc. (claque) plaeni ljudi sa zadaom da kod kazalinih predstava to jae aplaudiraju izvedenom djelu ili pojedinim glumcima i pjevaima, i tako sugeriraju publici utisak uspjeha; klaker pripadnik klake, plaeni pljeska. klakers v. bo-lo. klakson engl. (clack kljocati + lat. sonus glas) automobilska truba. klamer, 2. mn. klamera njem. (Klammer) 1. zagrada; 2. kvaica, pritegaa, skobica, spojka, spojnica, spajalica, abica; malen predmet od ice koji slui za spajanje listova papira i si.; isto i klamerica. klamfa njem. (Klampfe) skoba, pijavica, engija; vea eljezna kuka koja slui za spajanje veih predmeta, naroito u graditeljstvu. klamfer, 2. mn. klamfera njem. (Klempner) limar; isp. klomfer. klan, klana, lok. klanu, mn. klanovi kelt. {engl. i elan) 1. naziv rodovskih zajednica u kotskoj < i Irskoj koje su se u pojedinim mjestima odrale do dananjih dana; 2. u irokom smislu rijei rod, vrsta, zajednica; drutvo; u novije vrijeme i izraz za klika, skup ljudi povezanih meusobnim interesima. klanfa v. klamfa (Krlea). klanter, 2. mn. klantera njem. isto to i gelender (v.). klapa1, 2. mn. klapa atr. 1. druba, druina, skupina, klika; 2. u Dalmaciji naziv za drubu pjevaa amatera (pjevaju uglavnom dalmatinske narodne pjesme ili i umjetnike kompozicije na dalmatinsku). klapa2 v. klapna. klapgerl(a) engl. (clap lupnuti -I- girl djevojka) namjetenica filmskog poduzea koja se brine da snimatelj u pravi as dobije znak (sklapanjem tzv. klapne, v.) da je sve spremno i da moe otpoeti sa svojim poslom (ako isti posao vri mukarac, zovu ga klap-boj). klapna, 2. mn. klapna i klapm njem. (Klappe) 1. zaklopac; jeziac; zalistak (srani); 2. tipka, dirka; 3. u filmskom jeziku: drvena crna ploica (sa zaklopcem odozgo) na kojoj se napisu podaci to slue za prepoznavanje nekog kadra u kasnijoj razradi filma; na poetku snimanja kadra klapgerl (v.) sputa zaklopac (klapnu) i izgovara broj kadra, koji
klasicisr(a)

magnetofon registrira a kamera (sa ploice) snima; tako se osigurava sinkronizacija snimke i glasa. Klara lat. (clarus jasan) jasna. klarineta tal. (clarinetto) drveno duhako glazbalo s jednojezinim piskom; isto i klarinet, -eta; prid. klarinetskl; klarinetist(a) svira u klarinetu; en. klarinetistkinja. klarisa, 2. mn. klarisa pripadnica enskog ogranka franjevakog reda; ime po Klari Scifi Asikoj (13. st.). klas engl. (class) razred, red, vrsta, skupina, godite (kod nas osobito naziv za skupne vjebe baletnog osoblja uz tangu). klasa, 2. mn. klasa lat. (classis) 1. razred, grupa ivotinja, bilja, pojedinih predmeta ili pojava koje posjeduju zajednika obiljeja; 2. drutvenim klasama nazivaju se velike grupe ljudi koje se razlikuju po svom mjestu u historijski odreenom sistemu drutvene proizvodnje, po svom odnosu (koji je veim dijelom utvren i oblikovan u zakonima) prema sredstvima za proizvodnju, po svojoj ulozi u drutvenoj organizaciji rada, a prema tome po nainima dobitka i razmjerima onoga dijela drutvenoga bogatstva kojim raspolau. Klase su takve grupe ljudi od kojih jedna moe sebi prisvojiti rad druge grupe zahvaljujui razlici njihova mjesta u odreenom poretku drutvene privrede (Lenjin). U robovlasnikom drutvu osnovne su klase robovlasnici i robovi, u feudalnom drutvu spahije i seljaci-kmetovi, u kapitalistikom drutvu kapitalisti i proletarijat. Neizbje-iva posljedica podjele drutva na klase sa nepomirljivo suprotnim interesima jest klasna borba. Proces razvitka u socijalizmu ide prema likvidaciji klasa; 3. kolski razred, odjeljenje, godinji stupanj kolskog teaja, kao i skup uenika toga stupnja; 4. pomor. razred kojemu pripada brod prema svome trupu, strojevima, naoruanju itd.; 5. razred putnikih eljeznikih vagona, kabina na parobrodima itd., koji se odreuje prema stupnju udobnosti koja se prua putnicima; 6. vrsta, sorta, razred uope; 7. izvrstan igra u sportskim igrama, a katkada i uope strunjak najvieg ranga. klasenerster njem. {isp. klasa 3, erste prvi) prvi u razredu, najbolji ak (Krlea). klaser, -era franc. (classeur) 1. torba; 2. polica s pregradama; 3. vrsta albuma za ulaganje maraka (u filateliji). 694 klasiar lat. (isp. klasik) uenjak (ili student), koji se bavi izuavanjem klasika; en. klasiarka. klasiki v. klasian. klasinost, -osti (isp. klasian) svojstvo neega, to je klasino; primjernost, uzornost, prvorazrednost i si. klasifikacija (isp. klasa + ... fikacija, v.) 1. rasporeivanje predmeta, pojava i pojmova po klasama, odjelima, razredima s obzirom na njihove ope karakteristike (odnos prema rodu, vrsti, obliku, odjelu itd.); 2. kolsko ocjenjivanje napretka i vladanja uenika; prici, klasifikacidni; klasificirati, -ficlram 1. provesti klasifikaciju; poredati po grupama; grupirati, svrstati, uvrstiti, razrediti; 2. ocijeniti (napredak i vladanje uenika); isto i klasifikovati, -ujem. klasik, 5. -e, mn. -ci, 2. klasika lat. (isp. klasicizam) opepriznati uzorni pisac; istaknuti radnik u nauci, umjetnosti, filozofiji i si. ija djela zadravaju svoje znae jek; klasici marksizma-lenjinizma Engels, Lenjin. klasika, 3. -ci lat. (isp. klasicizam) 1. st; starorimska knjievnost i umjetnos klasika) muziko razdoblje koje djelovanje austrijskih muziara J. W. A. Mozarta, a rauna se ovar vvig van

klasicist(a) lat. (isp. klasicizam) pristalica klasine knjievnosti i umjetnosti; en. klasicistkinja; prid. klasicistiki. klasicitet, -eta v. klasinost. klasicizam, -zma lat. (classici scriptores dobri, uzorni pisci) 1. naziv za prijelazni smjer u knjievnosti i umjetnosti koncem 18. i poetkom 19. st.; klasicizam je kao normu priznavao antiku umjetnost i smatrao da valja oponaati uzore te umjetnosti; 2. sistem obrazovanja, kojemu se kao temelj uzima izuavanje starih jezika (grkog, latinskog) i stare kulture. klasian, -na, -no lat. (isp. klasika, klasik) 1. koji se odnosi na antiki svijet; koji je svojstven klasiku, klasicizmu; 2. prenes. priznat kao uzoran, prvorazredan, izvrstan (u literaturi ili umjetnosti); klasina knjievnost u uem smislu knjievnost starih Grka i Rimljana, inae uzorna knjievnost uope; klasina starina doba starih Grka i Rimljana; klasina gimnazija srednja kola, u kojoj se ui grki i latinski (klasini jezici; za razliku od realne gimnazije gdje je pouavanje usmjereno na egzaktne nauke i na izuavanje modernih jezika); 3. u najnovije vrijeme rije dobiva znaenje; starinski, zastario, nemoderan, nekadanji (npr. klasian nain kuhanja, tj. kako se kuhalo nekad loei tednjak drvima, prema modernom kuhanju na plinu ili na elektrinoj struji); 4. ima i znaenje: uobiajen, obian (npr. radi se to na klasian nain) tipian, pravi, oevidan, trajno svojstven nekome ili neemu.

Beethoven; 3. u modem sva djela to su ih napisali ili uop autori kojima se priznaje svjetska \ klasirati, klasfram (isp. klasa) ( klasu; razvrstavati, razreivati. klasni prici, prema klasa. klaster engl. (cluster) 1. hrpa, gomila, masa; 2. skup tonova koji i zvue a meusobno su udaljeni ili veliku sekundu. klastine stijene (gr. klasis lomljer janje) sedimentne stijene to su nast skim ili mehanikim razaranjen stijena. Klaudije muko ime (prema imem starog rimskog plemena); Klaudije 1 ubojica svoga brata kralja Hamlet; njegova prijestolja i ene (glav Shakespeareove tragedije Hamlet) klaun1 engl. (clovvn) cirkuski glumac, ja, komiar, lakrdija. klaun2 v. klaunen. klaunen njem. (Klaunen) astrahan janjeih nogu, neto manje cijt krzna s tijela.

klaustar, -stra, 2. mn. klaustara lat. (cl; zakljuati) 1. etverokutno unutan te samostana okrueno trijemom vljem; 2. samostan, manastir, klot klaustrofobija lat.-gr. (claudere zak isp. fobija) strah od boravka u zat prostoru; uope strah od osamlji zatvorenom prostoru). klauza engl. (clause, iz lat.) lingv. rt kojoj je sadran lini glagolski obli klauzula lat. (claudere zakljuati, : ograda, uvjet, dodatak u ugovoru, odredba, ogranienje, pridraj, pi pripomena, zaporka. klauzura lat. (claudere zakljuati, ; 1. dio katolikog samostana gdje si redovnika i kamo nije doputen ula; njacima, osobito osobama drugog pismeni ispit pod strogim nadzore klauzurni. klavesen, -ena franc. (clavecin) prvotni ra; isto i klavesin, -ina. 695
kleros

klaviembalo

klaviembalo tal. (clavicembalo) v. klavesen. klavijatura lat. (elavis [muziki] klju) red tipaka kod glazbala na tipke (klavir, harmonij, harmonika); tastatura. klavikord starinski muziki instrument (pretea klavira) sa icama i tipkama; isto i klavikorde (pl. t. . r.), gen. klavikorada. klavir, -ira franc. (clavier) glazbalo kod kojeg se glas proizvodi udaranjem batia, pokrenutih tipkama, o ice; pijano, pijano-forte, forte-pijano, glasovir; prid. klavirski; klavirist(a) svira na klaviru, pijanist; en. klaviristica; klaviristkinja; klavlr-auscug njem. (isp. aus-ziehen izvui) u muzikom svijetu uobiajeni izraz za preradu (izvadak) nekog orkestralnog djela, tako da se ono (kao itavo) moe izvoditi na klaviru; klavir-harmonika harmonika rastegaa koja umjesto dugmeta ima klavirske tipke (popularno: klavlrka). klavsen, -ena v. klavesen. klavus lat. (clavus avao) kurje oko. klebebilder njem. slike za naljepljivanje, pre-slikai (Krlea). klebecan tur. (kylybyk) slabi, papuar, budala, mokljan. klec(e)nbrot njem. (Klotzenbrot) vrsta kolaa s orasima; na izraz: kolednik. jkleftedija, klefta tur. (kleftedi, u vezi sa sta" rogr. kleptes razbojnik, otima) hist. turski naziv za grke hajduke. kleidagra v. klidagra. Klelija mlada Rimljanka (Cloelia virgo, tj. djevica) koja je preplivavi rijeku Tiber pobjegla iz etrurskog zarobljenitva gdje je bila taokinja kralja Porzene; Rimljani su je kao taokinju vratili Porzeni, ali ju je ovaj pustio na slobodu, jer mu se svidjelo njezino junatvo. klema njem. (Klemme) tehn. stezaljka, opruga; spoj, zglob, stezalo, spona, zavrtanj za stezanje. Klement lat. blagi; en. Klementina. Kleopatra (68 30. pr. n. e.) egipatska vladarica, ljubavnica Cezara i Marka Anto-nija (kad su ovi zavojtili na Egipat); pratila Antonija u boj protiv Oktavijana i nakon Antonijeva poraza poinila samoubojstvo pustivi na sebe dvije zmije otrovnice. O bitki kod Akcija pjeva Vergilije: Otud s raznorodnom vojskom Antonije barbarskom ide |... j Egipat vodi i Istok, pa ak se i Baktrijci vide, | dok je o nesreo njena uz vou Egipanka ena (Eneida VIII, 685 i d.)
kleruh

kleplovati, -ujem njem. (Klopfel vrsta igle za pletenje) plesti ipke. klepsidra, 2. mn. klepsidra i klepsidara gr. (klepto kradem, skrivam + hydor voda) naprava za mjerenje vremena pravilnim otjecanjem vode ili pravilnim curenjem pijeska iz jedne posude u drugu; vodena ura, pjeana ura; simbol prolaznosti ivota. kleptofdbija gr. (klepto kradem + isp. fobija) bolestan strah od opasnosti da e ovjek i>iti pokraden ili da e sam nekog okrasti. kleptolagnija gr. (klepto kradem + lagneia blud, uspaljenost) med. seksualno uivanje koje kod nekih perverznih osoba donosi izvrena kraa. kleptomanija gr. (klepto kradem + isp. manija) bolesna neodoljiva tenja za kraom koja se osniva na temelju nekih duevnih poremeaja; kleptdman, -ana, 5. kleptomane ovjek koji pati od kleptomanije; en. kleptdmanka, 3. kleptomanki, 2. mn. kleptomankT; prid. kleptomanski. kler, klera, lok. kleru (pored klir) gr. (kleroo drebam, drijebom biram) sveenstvo; duhovni stale. klerdimen v. clergyman. klerik (pored klirik), 5. -e, mn. -ci (isp. kler) uenik bogoslovije; sveeniki pripravnik. klerika v. tonzura. klerikalizam, -zma (isp. kler) politiki pokret koji ide za gospodstvom crkve (ponajvie katolike) i sveenstva u politikom i kulturnom ivotu zemlje; klerikalac, -lca, 5. klerikale, 2. mn. klerikalaca pristalica klerikalizma; en. klerikalka, 3. -ki, 2. mn. -ki; klerikalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na klerikalizam; vjerski zadrt, popovski; klerikalizirati, -izlram uiniti klerikalnim, pretvarati svjetovno u crkveno. klerikat, -ata (isp. kler) kola u kojoj ue klerici, tj. sveeniki pripravnici; bogoslovija, crna kola, teoloki fakultet. klerk engl. (elerk) naziv za razliite svjetovne i duhovne osobe u razliito doba (sveenik, crkvenjak, uenjak, tajnik, knjigovoa, nadstojnik, prodava i si.). klerofaizam, -zma gr.-tal. (isp. kler + faizam) zajednika politika crkvenih i faistikih krugova, nastala povezivanjem faizma i klerikalizma; klerofaist(a) pristalica kle-rofaizma; en. klerofaistkinja; prid. klerofaistikl. kleros gr. (kleros drijeb) dio osvojenog 696

zemljita u vojnikoj koloniji, drijebom dodijeljen atenskom graaninu. kleruh, -uha, mn. -usi gr. (kleruchos) 1. naselje-nik u gradu; 2. sudionik u neemu; kleriihija starogrka kolonija u kojoj su kolonisti vrili vojnu slubu. klervoajantan, -tna, -tno franc. (isp. clairvovan-ce) jasnovidan, vidovit, pronicav, proroanski (Krlea, Aretej). klidagra gr. (kleis, 2. kleidos kljuna kost izmeu vrata i prsiju + agra plijen) boli u predjelu kljune kosti. kli'f engl. (cliff) u geogr. djelima naziv za strmu obalu, tzv. obalni strmac. klija v. klajster. klijen(a)t, -enta, 2. mn. klijenata lat. (cliens, 2. -entis) 1. u starom Rimu osoba iz plebej-skog stalea koja je ovisila o patronu (v. patron); podanik; tienik; 2. stalni posjetilac, muterija, kupac; 3. osoba s kojom stoji u poslovnom odnosu neka kreditna, trgovaka ili industrijska organizacija; 4. osoba koja voenje svoga posla povjeri drugome (advokatu, biljeniku i si.); en. klijentica /' klijentkinja (akc. i klijentkinja); klijentela skup klijenata, svi klijenti nekog advokata i si. krika, 3. -ci / -ki, 2. mn. klika franc. (clique) grupa ljudi koji su se ujedinili radi postignua nekih koristoljubivih i niskih ciljeva; glavna su im svojstva sebinost i intrigiranje (npr. dvorska klika, klika financijskih magnata). kliker, 2. mn. klikera njem. (Klicker) 1. malena kamena ili staklena kuglica kojom se igraju djeca; pekula; 2. atr. maleno (i nerazvijeno) dijete; umanj. klikeri; klikere, -eta. kli'k-klak v. bo-lo. klima gr. (klima, 2. -atos naginjanje zemaljske kugle prema polu; strana svijeta, kraj, zemlja) podneblje; svi meteoroloki uvjeti, karakteristini za neki kraj; prosjeno stanje atmosfere ili obino stanje vremena u nekom kraju; isto i klimat, -ata; prid. klimatski (v.J ; klimski. klimakofobija gr. (klimax, 2. klimakos stube, ljestve + isp. fobija) med. bolestan strah od stuba i uspinjanja. klimaks gr. (klimax stube, ljestve; uzdizanje, uzvisivanje) pojaavanje izraza (u govoru ili pjesmi); postepenost prema gore; uspon (rijeima), gradacija. klimakterij, -ija (pored klimakterijum) gr. (klimakter preaga na ljestvama; stupanj) mijena; doba kada kod ena uslijed starenja prestaje menstruacija; veksl, menopauza; na stari izraz: precvijet; prid. klii -na, -no. klimat, -ata v. klima, klimatizacija gr. (isp. klima) proi

stvaranje pogodne atmosfere (isp tion). klimatografija gr. nauka koja opisi klimatologija gr. (isp. klima + log govor) nauka o podneblju, klimi; I mn. -zi strunjak u klimatol klimatoloki. klimatski v. klima; klimatsko lijeen za lijeenje i oporavak bolesnika u s podnebljem pogodnim za isk prirodnih uvjeta (more, toplice, b klima-ureaj naprave za klimatiz klimentica jedan od naziva za njezinu pravom stvaraocu Klimen1 Cirila i Metodija). klimoterapija gr. klimatsko lijeenje zraka, kupke i si.), klimprati, -am njem. (klimpern) i klaviru, ravo svirati, prebirati klimski v. klima. klinac, klinca, 2. mn. klinaca atr. dij (u beogr. govoru); hipok. klinjo, 5. klinka i v.). klin engl. (clinch, clench) u boksu poloaj kad se borac nasloni na sve , nika ili se uhvati za nj; stisak, zah nje, tijelo uz tijelo. kline gr. (kline) poivaljka, krev divan, lealjka, na kojoj se za sto (tako se u starini gozbovalo). klinicist(a) v. klinika. klinijski prid. prema Cluny (it. Kli u sjevernoj Francuskoj, gdje je benediktinska opatija i gdje je u stoljeu bilo arite pokreta za crkv vu; odatle je potekao i papa r Grgur VII (Begovi); isp. hildebra klinika, 3. -ci, 2. mn. kfinlka gr. krevet, postelja) bolnica, zdravstv koji je ujedno i mjesto studentsk znanstvenih istraivanja boles kliniki; klinicist(a) lijenik kc klinici bavei se znanstvenim opa istraivanjima; en. klinicistkinja. klinka, 3. klinki, 2. mn. klinkl ati ulina djevojka, uliarka; 2. danas: (isp. klinac). klinker njem. (Klinker) 1. sprina, gli ka peena do pocakljenja; 2. vrs preklopne gradnje (poput crepova za vjebu.

klinokopter

697

klo avione koji vre putniki i potanski promet preko oceana; 3. ' u najnovije vrijeme i naziv za kamion koji moe izvrnuti karoseriju i tako olakati isto-varivanje; isp. kiper. kliper2 njem. (Klippkram) drvena ili kovna sitnica (Donevi). klips franc. (clips) kopa, igla, bro; ukrasni predmet koji se posebnim mehanizmom privruje na eljeno mjesto (npr. naunice za koje nije potrebno buenje uiju). klir i si. v. kler i si. kliring, mn. -zi engl. (clearing) obraun bez gotova novca; uzajamno bankovno obraunavanje platenih obaveza (ekova, uputnica i dr.) koje jedna banka ima prema drugoj, bez plaanja gotovim novcem (npr. u vanjskoj trgovini); prid. klirinki. kliros gr. (isp. kler) u pravoslavnim crkvama malo povieno mjesto (obino na desnoj strani oltara) gdje stoje pjevai; pijevnica. klisar, -ara, 5. kli'saru i -are gr. (ekkiesia crkva + archo upravljam) zvonar, crkve-njak (kod pravoslavnih); klisara, 2. mn. klisara 1. isto to i

klinokopter gr. (isp. klinika i helikopter) helikopter koji lebdei ponad najprometnijih cesta vue za sobom jedrilicu i u njoj minijaturnu kliniku; u sluaju nesree sputa se klinika na mjesto dogaaja i tako se unesreenima moe pruiti najhitnija struna pomo. klinometar, -tra, 2. mn. klinometara gr. (klin nagibam + metron mjera) sprava za mjerenje nagiba. klinomobil, -ila (isp. klinika / automobil) automobil opskrbljen svim ureajima koje imaju kirurki odjeli u bolnicama; dolazi na mjesto nesree umjesto da se unesreeni voze u bolnicu. klinostat, -ata gr. aparat za fizioloke pokuse (s pomou satnog mehanizma omoguuje okretanje objekta). Kli'o, Klije, 3. Kliji, instr. Kliom v. muza; prid. Klijin. kliper,1 2. mn. klipera engl. (clipper) 1. brzo-plovka, veliki i brzi trgovaki jedrenjak: kliperi su u 1. polovini 19. stoljea obavljali brzi putniki i teretni prekooceanski promet; plovili su u pravilu bre od tadanjih parobroda; 2. danas naziv za velike

klisar; 2. ena koja pee poskurice ( v.J, crkvenjakinja. klistir, -ira gr. (klyzo perem, isplahnjujem; klvster trcaljka) 1. uljevak; ulijevanje tekuine u debelo crijevo u svrhu ispranjenja crijeva, davanja lijekova ili hrane; 2. naprava za davanje uljevka; glag. klistirati, klistiram; isp. klizma. klistron gr. (klyo ujem) elektronka (v.J za proizvodnju vrlo visokih frekvencija; slui u tehnici ultrakratkih valova i radara. klisura, 2. mn. klisura gr. (kleisura) 1. klanac, sutjeska, uska i duboka dolina izmeu dvaju visokih planinskih obronaka; 2. hrid, hridina, stijena. klie(j), -e(j)a, 2. mn. klie(j)a franc. (cliche) 1. metalna ploica ili drvena daska s ujetkanom ili izgraviranom slikom za tampanje te slike; 2. prenes. obrazac; kalup; otrcan izraz; klie-terija radionica klieja (kod nas i kliarna); kliirati, klilram prenositi sliku na kliej radi umnoavanja; isto i klietirati, -etfram; kliiran prenes. ukalupljen, otrcan; kli-Trandst, -osti ukalupljenost, ujednaenost, shematinost, jednolikost, jednoobraznost, istolikost, dosadnost, otrcanost; klio-graf stroj za izradu klieja elektronskim putem; klioteka, 3. -ci franc.-gr. (theke spremnica, ormar) prostorija u kojoj se uvaju klieji.

Klitemestra (prije krivo pisano -mnestra, Senc, Grko-hrvatski rjenik) u starogrkoj mitologiji ki kralja Tindareja i ene mu Lede, sestra Helenina, supruga Agamemno-nova, koja se prema priama ljuto osvetila muu za smrt Ifigenijinu (nije znala daje djevojku spasila Artemida i prenijela je na Tauridu) i za branu nevjeru; ubila gaje uz pomo svoga ljubavnika Egista, koji je opet sa svoje strane imao razloga da obrauna s Pelopovim rodom; prema rijeima Eshilovim Klitemestra se meu ostalim brani i ovako: Tu lei taj to meni iznevjeri brak | sa drugom HriseidSm lijeu svaku no, | a gle do njega ovdje njegov ratni plijen, | ta vraara i ropski prileniki gnus, | to na lai na klupi spavala je s njim...; poslije ubojstva mueva Klitemestra se udala za Egista i oboje su tiranski vladali Argom, sve dok se nije kui vratio Orest i zajedno sa sestrom Elektrom osvetio oca; isp. Kasandra. klitoris gr. (kleio zakljuavam, zabravlju-jem) sikilj; dio enskog spolovila, organ spolnog nadraaja; draica. klivija (lat. Clivia) rod ukrasnih biljaka iz porodice sunovrata. klizma, 2. mn. klizama isto to i klistir. KLM skra. za hol. Koninklijke Luchtvaart Maatschappy (Nizozemsko odn. Holandij-sko poduzee za avionski promet). klo, kloa skra. klozet (v.J.
klo

kloaka

698 kloaka, 3. -ci, 2. mn. kloaka lat. (cloaca) 1. u starom Rimu kanal za odvoenje neistoa; 2. kod vodozemaca, gmazova, ptica raireni stranji dio crijeva u koji vode mokrani i spolni kanali; na izraz: neisnica; 3. prenes. sabiralite prljavtine; nemoralna sredina; leglo prljavtine, smrdljiva gadarija (Krlea); 4. kod upale kosti fistula koja zaudara; isp. Cloaca maxima; prid. kloakalan, -Ina, -Ino. kloazma gr. (chloasma) ukastosmee pjege na licu noseih ena, trudnica. kloazonizam, -zma franc. (cloison pregrada) slikanje kod kojega se plohe iste boje stavljaju uz drugu boju i odvajaju tamnim crtama. klobodan 1. v. ik2, varak; 2. list staniola, sjajan i uglaan, koji podsjea na zlato, pa prema tome i: nepravo zlato, imitacija zlata; 3. svaka imitacija, sve to je nepravo, tobonje, lano, umjetno nainjeno. klike, k\bca.(mn.) njem. (Klotz klada, panj) u nekadanjoj Vojnoj krajini naziv za klade u koje su stavljali sunjeve; okovi, sapon, lisiine, gvozda (isp. U prijanja vremena, ne varam li se, sve do vremena uvedenja ustava, imale su oblasti klade pred svojim zgradama. To bijahu dvije iroke, teke i jake hrastove grede, sastavljene jedna s drugom tako daje na svakoj bio prorez polovice male kulje. U prvu polovicu tih kulja umetnuli bi ruke iza dlana i noge iza gleanja, a gredu to sadravae drugu polovicu kulja, poloili bi na onu prvu i na koncu prikvaili i zakljuali taj udnovati i jednostavni stroj srednjovje-nih muila. Nesretnik je sjedio na zemlji, dok mu se ruke i noge nalaahu u tim kuljama klade, bolje: u procijepu; Ante Kovai, U registraturt). Klodvig v. Ludvig. klofer, 2. mn. klofera njem. (klopfen lupati) naprava, obino od jedne vrste trske (danas i od sintetike mase ili od ica) za ispraivanje sagova; ispraa, mlatilo; klofati, klofam tui, mlatiti, udarati; ispraivati (udarajui kloferom). klog v. clog. klomfer v. klamfer. klon, klona gr. (klon mladica) biol. potomstvo od bespolnog razmnaanja jednog individuuma. klone v. glanc; kloncpigleraj, -aja njem. (Glanzbiiglerei) glaaonica. klonfer v. klamfer.

klonian, -na, -no gr. (klonos trzaj) grevit, trzav, trzajni. klonus gr. (klonos trzaj) pojava r trzajeva u odreenom dijelu tijela, c ekstremitetima (udovima); isp. klon: klopa atr. jelo, hrana; klopati, klopam hraniti se; klopadija izjelica, prodrljivac. klopaplr v . klozetpapir. klopfer v. klofer. klopi'cki figura u igri taroka (igru dob koji ima najmanje; alski). klor, klora, lok. kloru gr. (chloros -kem. element, atomska teina 35,457, broj 17, znak Cl (chloros); halogeni < utozeleni plin otra mirisa; upotreblj tehnici, poljoprivredi i u vojne svr naih starih pisaca: solik; prid. klorni vapno ukast ili bijel praak (1 oksiklorid); slui za bijeljenje, dezir degazaciju (v.); klorno srebro (srebrn bijeli prah koji na svjetlu otpu klora stvara metalno srebro, a sam crnkastosiv; upotrebljava se u fot klorat, -ata sol klorne kiseline (eks klorid, -ida sol klorovodine (soli line; klornatrij kuhinjska sol (s\ hlor itd). kloral, -ala gr. bezbojna itka tekuir ljiva mirisa, klocamfenikol, -61a v. kloromicetin. kloramin, -ina gr. sredstvo za oksii dezinfekciju, klorinacija (isp. klor) 1. uvoenje klora kulu neke tvari; 2. dezinficiranje vode oksidacijskim djelovanjem klora na o tvari. klorirati, kloriram vriti klorinaciju klorni, -a, -6 prid. prema klor; klorna otopina klora u vodi, sredstvo za oks klorofil, -ila gr. (chloros zelen + f; list) zelena tvar u liu i u drugim dij< biljaka; pod djelovanjem svjetlosti r ugljini dioksid uslijed ega u bilje ugljik koji pogoduje stvaranju orj tvari; isto i viridin; prid. klorofflan, -li (pored hlorofil itd.). kloroform gr. (chloros zelen + isp. bezbojna slatkasta tekuina osobita koja sadri klor; upotrebljava se za p narkozu; kloroformirati, -formiram pacijentu

kloroform u svrhu narkozi kloroformisati, -em (sve pored hl< itd.). kloroplast i 699

kloromicetin, -ina (chloros zelen + m gljiva) antibiotik, otkriven g. 1947; dj knedi

ran protiv tifusa (i pjegavca), kuge, sakagije hripavca (pored hloromicetin). kloroplasti (mn. m. r.) gr. (chloros zelen + plastos uoblien) okrugla ili jajolika tijela u povrinskim stanicama biljaka; biljkama daju zelenu boju (pored hloroplasti). klorovodik (-vodonlk), -ika spoj klora s vodikom; plin bez boje, otapa se u vodi kao solna kiselina; prid. klorovodian, -na, -no; klorovodina kiselina solna kiselina (pored hlorovodlk, -vodonik itd.). klordza (hloroza) gr. (chloros zelen; blijed) 1. bljedilo, bljedobolja, bolest bljedoe; 2. pomanjkanje biljnog zelenila zbog nedostatka eljeza u tlu. klorpikrin, -ina gr. 1. jedno od sredstava za dezinsekciju ita; 2. bojni otrov suzavac. klortetraciklin, -ina gr. antibiotik, osobito uspjean kod lijeenja zaraznih bolesti. kloster, 2. mn. klostera v. klaustar, klotar. kloar, -ara franc. (clochard) ulinjak, beskunik, skitnica, siromah, pripadnik parikog dna ivota. klomerl, 2. mn. kldmerla izraz koji je posljednjih godina postao sinonim za javni zahod (po francuskom romanu Clochmerle Gabriela Chevalliera u kome je glavna | tema afera oko izgradnje javnog zahoda u istoimenom gradiu); po karakteristikama istoga gradia i sinonim za provincijsko mjesto puno sukoba i meusobnih ogovaranja. klotar, -tra, 2. mn. klotara v. klaustar; umanj. klotri. klot, klota v. glot, glat. Klotilda germ. slavna u borbi. klotira franc. (doture) zakljuna sjednica, slubeno zatvaranje nekog skupa; donoenje zakljuaka; rasputanje sabora (ii). Kloto, Klote jedna od suenica u grkoj mitologiji (v. Mojre). klotoida gr. krivulja sa stalno sve manjim radijusom; prijelazni luk izmeu pravca i zavoja (npr. u cestogradnji). klovn klaun (v.). klozer njem. (Glaser) staklar, staklorezac. klozet, 2. mn. klozeta engl. zahod, nunik; water-closet engl. (it. voter-klozet) moderni zahod s napravom za ispiranje; tzv. engleski zahod; prid. klozetskl; klozetfrau (isp. njem. Frau gospoa) ena to posluuje u javnim zahodima; klozetpapir vrsta tankog papira za upotrebu u zahodu, tzv. toaletni papir.
knekebrot

klu, klua franc. (clou) 1. avao; 2. prenes. najsjajnija ili najzanimljivija toka priredbe ili dogaaja; vrhunac. klub, kluba, lok. klubu, mn. klubovi engl. (club) 1. drutvo; udruenje za zabavu ili za gojenje sporta, a i politike, knjievnosti i dr.; 2. drutvene prostorije; prid. klupski; klubatvo izraz koji u sportskom jeziku oznauje sebina nastojanja u korist vlastitog kluba (bez obzira na drugarske odnose s drugim klubovima); klub-garnitura fotelji i lealj-ke presvueni koom. klump njem. (Gelumpe) ropotarija, stare. kluster v. klaster. klja v. kna 3. km skra za kilometar. KM automobilska oznaka za Kosovsku Mi-trovicu. Kmeri (mn. m. r.) jedan od naroda u Kampuiji, s bogatom prastarom budistikom kulturom. KN automobilska oznaka za Krapinu. kna, kne, 3. kn'i, 4. knu, instr. knom tur. (kyna) 1. tropska biljka; crnac, bro; praak od korijena te biljke (radix alcannae verae) koji se upotrebljava za bojenje kose, nokata i dijelova tijela na crveno (v. kniti); 3. snijet, plamenjaa (na itu). knajf njem. (Kneif) postolarski no kojim se kroji koa za gornje dijelove obue; to je s jedne strane jako zaotren plosnat komad eljeza koje nije usaeno u drvenu ruku, ve je s gornje strane ovijeno koom. Knajp1 (po imenu njemakog upnika Sebastija-na Kneippa, izumitelja prirodne metode lijeenja vodom; isp. hidroterapija) preni jeam od kojeg se prireuje napitak za zamjenu kavi; prid. knajpovski na nain Kneippa, u njegovu stilu, osobito to se tie lijeenja vodom (mala knajpovska etnja s tuem; Krlea, U logoru; aluzija na kiu). knajp2 v. knajf. knajpa, 2. mn. knajpa njem. (Kneipe) krma, toionica. knakser njem. (knacken praskati, pucati) u filmskom jeziku izraz za krcaj, krckanje, praskanje (u magnetofonskoj vrpci); isp. pip-ser. knap njem. (knapp) usko, tijesno, oskudno, jedva. knedi njem. (Knodel) valjuak, okruglica (vrsta jela od tijesta); isto i knedla; ima knedl(u) u grlu kae se za nekoga za koga se ini da mu glas s velikim naporom izlazi iz grla i pri tom nekako muklo zvui; gutati knedle biti psovan, gren (a ne smjeti odgovoriti).

700 uvati) titnik za koljena (u govoru nogometaa i dr. sportaa). kniti, knijem bojadisati knom (v. kna). knock-dovvn v. nok-daun. knock-out v. nok-aut. kndhnbreher/j/'em. (Knochen kost + brechen lomiti) srednjovjekovno muilo na kojem su osuenicima lomili kosti, kostolomka. knohnicer njem. (Knochen kost + schutzen uvati) titnik za kosti, osobito za zglobove (u govoru nogometaa); tzv. kostobran. knohnteler njem. (Knochen kost + Teller tanjur) tanjur, obino manji, za odlaganje kostiju pri jelu, tanjuri za kosti. know-how engl. (it. nou-hau) znati kako, engleska oznaka za znanje praktinog ostvarenja neke zamisli. Knowledge is power engl. (it. nolid is pauer) Znanje je mo (Bacon).

knekebrot ved.-njem. (Knackebrot) vrsta pogae od prekrupe (krupno samljevena ita); vrsta dvopeka. Knesset hebr. slubeni naziv za parlament Izraela. knibajgati, -am njem. (Knie koljeno, beugen sagnuti, saviti) 1. kleknuti; 2. sputati se u uanj (Krlea); isp. vipati. knica v. kna. knickerbockers v. nikerboker. kni'f njem. (Kniff) doskoica, dosjetka, majstorija, vjet zahvat (Begovi, Krlea). knight engl. (it. najt) 1. u doba feudalizma vitez u slubi kralja ili kojeg drugog mogunika; 2. danas titula (neprenosiva na nasljednike) koju vladar podjeljuje nekoj osobi za osobne zasluge; stjecalac dobiva pravo na naslov sir. a ena mu na lady. kniks njem. (Knicks) dubok naklon (s poluprig-nutim koljenom), pokleak (Franjo Mar-kovi). knips njem. (knipsen zvrati, pucketati) otpo-nac na fotografskom aparatu; knipsati, -am u prenesenom smislu snimati, fotografirati, kniicer njem. (Knie koljeno + schutzen

kniit rus. 1. koni bi s olovnim kuglicama ili bodljama na kraju koji se upotrebljavao za kanjavanje u Rusiji za vrijeme carizma (do 1845. kada je zamijenjen trostrukim konim remenom); 2. prenes. strog reim, vladavina nasilja; isto i kniita, 2. mn. knuta (i. r.). Kniit dan. od plemenita koljena, plemi podrijetlom. knjaginja v. knjaz. knjavati, knjavam atr. spavati. knjaz, knjaza, 5. knjae, mn. knjazo knez, osobito kao titula poglavara di starije doba u Srbiji i Crnoj Gori; et ginja, 2. mn. knjaginja; prid. knjaev: -6; izv. knjaevina / knjaevstvo. knjigobus kod nas stvorena rije za pi knjiaru (ili knjinicu). k. o. skra. za knock-out (v.J. ko..., kom..., kon ...lat. (cum, con s, kao predmetak u mnogim rijeima 02 spajanje, drutvo; isp. kolaboracija, k nirati, konstitucija. KO automobilska oznaka za Kotor. koacervati (mn. m. r.) lat. (coacervare lati) biol. osobite polutekuinaste hla ste kapljice koje se obrazuju iz c organskih tvari; imaju izvjesnu grau sobnost da hvataju otopljene tvari, d od toga to ih apsorbiraju, i da se razi ju. koadjutor lat. (ko... + adjutor pon pomaga) pomonik u crkvenoj slui bito zamjenik biskupa (katol.).

koafira jranc. (coiffure) kapa, eir, uk glavi; eljanje, frizura (Da se panija rala na potrebe tednje, Velasquez i G bi postojali radi egzistencije insekata sjakim koafirama; Mato, Slikar C koagulacija lat. (cogere od coagere s sjediniti) zgruavanje, usirenje, zgusn vi; koagulirati, -gullram zgruati s koaksijalan, -Ina, -Ino lat. (ko... + ; osovina) suosovinski, koji ima zaje osovinu, usporedan. koala austral. sisavac, biljojed, tobolar medvjedu (ivi u Australiji); u naim nicima: medvjedak crnonosl. koalicija lat. (coalescere srasti se, sve ujedinjenje, suglasnost, savez (npr. hf -srpska koalicija pred prvi svjet najjaa politika grupacija u Hrvatske vo koalicije pravo sastajanja i udru koalicioni koji se odnosi na kc koaliciona vlada vlada sastavlje predstavnika raznih stranaka u svrhu denja oportunistike politike; koali -aa lan koalicije (osobito hr -srpske); koalirati, -allram svesti u udruiti, ujediniti; koaliran u savezi zniki. koaptacija lat. prilagoivanje, prilagodi koautor lat. suautor, sutvorac, surad knjievnom ili kakvom drugom umjeti djelu barem od dvojice stvaralaca; izv torstvo.

kobajagi

701

koda

kobajagi v. bajagi. kobalt njem. (Kobalt prema kobold, v.) 1. kem. element, atomska teina 58,95, tablini broj 27, znak Co; sjajni metal, srodan niklu i eljezu; upotrebljava se za pravljenje brzore-zakog elika itd.; 2. vrsta svijetloplave boje; prid. kobaltni; kobaltna bomba vodikova bomba obloena platem od kobalta; prilikom eksplozije razvija kobaltni prah tolike radioaktivne snage, da bi 10 kobaltnih bombi, po proraunima uenjaka, moglo ozbiljno ugroziti sav ljudski rod na itavoj zemaljskoj kugli (upotrebljava se i u medicini); kobaltin, -ina vana ruda kobalta, kobaltni sjajnik. Koban selo na Kavkazu, nalazite ostataka iz vremena prijelaza iz bronanog u eljezno doba (kobtnska kultura), tj. iz prvog tisuljea pr. n. e. kober v. guber. kobold njem. (Kobold) gnom, demon (v. J iz njemake mitologije, kobra, 2. mn. kobra / kobri lat. (colubra zmija, guja) velika otrovna zmija; naoarka, naja; prid. kobrin. kobza, 2. mn. kobza starinski ukrajinski muziki instrument sa 8 ica, slian liri; uza nj kobzari pjevaju narodne pjesme, biline. Kochov bacil bacil tuberkuloze to ga je pronaao osniva moderne bakteriologije dr. Robert Koch (18431910). koa1 v. koa. koa2 sloven. kua, dom (izraz est meu planinarima za planinarski dom u brdima). koeber; koevar, -ara (Novak): koever (Krlea) v. kueber. koija, 2. mn. koija ma. (kocsi) isto to i fijaker (po imenu ma. mjesta Kocs, it. Ko, gdje se u 15. stoljeu pojavilo prvo takvo vozilo). koinina (po imenu junog dijela Vijetnama) vrsta kokoi sklone tovljenju, koja se osobito uzgaja u Engleskoj. koirati, kdiram njem. (kutschiren) koijaiti. koa, 2. mn. koa tal. (coccia) vrsta mree za ribolov; isto i koarica; koar ribar koji lovi koom; koariti, koarfm loviti ribu koom. kod, koda, lok. kodu jranc. (code) 1. zbornik ugovorenih znakova za saobraaj telegrafom, za

signalizaciju itd.; ifra, klju; 2. u lingvistikoj terminologiji: jezik kao sustav uvjetnih znakova; skup lingvistikih injenica kojima raspolae govornik da bi njima oblikovao lingvistiki izraz, ili poruku; s njime se usporeuje svaki element poruke da bi se razumio njezin smisao (A. Kovaec); prid. kodni (v. kodna shema). koda, 2. mn. koda tal. (coda rep) zavretak muzikog stavka. kodak (v. eastmancolor) vrsta fotografskog aparata (po nazivu proizvoaa), a kod nekih naih pisaca (npr. Nazor) i svaki fotografski aparat. kodein, -ina gr. (kodeia makova glavica) derivat opijuma; slui kao sredstvo za ublaivanje kalja i si. kodeks lat. (codex, 2. codicis, od star. caudex 1. panj. klada; 2. knjiga, popis, jer su stari pisali na povotenim daicama) zbornik zakona koji se odnosi na neko podruje prava; pravilnik uope; isp. kod. kodicil, -ila lat. (codicillus pisaa tablica, isp. kodeks) 1. isprava koja sadri odredbu pokojnika kojom jedan tono odreeni predmet svoje imovine ostavlja odreenoj osobi; za razliku od oporuke (testamenta) kodicil ne odreuje univerzalnog nasljednika koji bi nasljeivao cijelu imovinu; 2. hist. vlastoruno pisani spis rimskoga cara; 3. propis, pravilnik, postupnik, kodeks. kodifikacija lat. (isp. kodeks + ...fikacija, v.) sistematiziranje zakona koji reguliraju neko podruje drutvenog ivota (u kodeks krivini, graanski itd.); kodificirati, -ficlram izvriti kodifikaciju; uzakoniti; isto i kodifikovati, -ujem. kodirana karta (v. kod) geografska karta koja je promjenom naziva geografskih imena i posebnim obiljeivanjem geografskih objekata uinjena pristupanom samo osobi koja poznaje klju za njezino itanje; isp. kodna shema. kodiranje primjena koda (v.J. kodivizija lat. (ko... + isp. divizija) sporedna podjela po nekom drugom naelu. kodna shema (v. kod) skica odreenog zemljinog prostora na kojoj su ucrtani vaniji mjesni objekti (naseljena mjesta, rijeke, mostovi, komunikacije,

visovi i si.) kojima su pravi nazivi zamijenjeni lanim nazivima; isp. kodirana karta. kodoroi tal. (codirosso, tj. coda rep + rosso crven) ptica crvenrepka.

kodo, 2. mn. kodoa tur. (kodo) posrednik pri sklapanju braka, provodadija; kodoiti, -Im vriti ulogu kodoa, provodadisati. koda prid. indekl. tur. (koda) star; velik; hrabar, vrijedan, odlian; odrastao; u razboritim godinama; isto i kodamiti; kodabaa 702
koinc

koedicija

seoski knez (za vrijeme turske uprave); starjeina uope. koedicija lat. (ko... + isp. edicija) zajedniko izdanje, zajednika naklada; koeditor suiz-dava, sunakladnik, ortak u poslovima oko izdavanja knjiga. koedukacija lat. (ko... + educare odgojiti, uzgojiti) zajedniko odgajanje djeaka i djevojica u mjeovitim kolama, internatima i dr. koeficijen(a)t, -enta, 2. mn. koeficijenata lat. (ko... + efficere uiniti, stvoriti) mat. stalna ili poznata veliina koja je mnoitelj promjenljive ili nepoznate veliine; koeficijen(a)t korisnog djelovanja veliina koja pokazuje koliki se dio utroene energije pretvara u koristan rad; obino se izraava u postocima. koegzistencija lat. (ko... + egzistencija, v.) istodobna nazonost vie pojava; istodobnost; u politikom smislu: suradnja drava s protivnim osnovnim pogledima na dravno ureenje (npr. kapitalistikih i socijalistikih zemalja); koegzistenciju treba shvatiti kao meunarodne odnose na sasvim novim principima koji omoguuju miroljubivu aktivnost izmeu drava i sa razliitim drutvenim sistemima (Maral Tito na Petom kongresu SSRNJ 18. IV. 1960); koegzistencijalist(a) pristaa politike koegzistencije; prid. koegzi-stentan, -tna, -tno; koegzistirati, -istiram istodobno postojati; biti zajedno u isto vrijeme; isto i koegzistovati, -ujem. koempcija lat. (coemptio kupnja) u starorim-skom pravu brak sklopljen prividnom kupnjom, est u sluajevima kad je neki otac htio da kerku (makar i udajom za kakvog starca) oslobodi nekih dunosti na koje su bile obvezane djevojke. koentro, -da franc. (cointreau) vrsta likera. koercibilan, -Ina, -Ino lat. (coercere zaustavljati; stezati) koji se moe stisnuti; koji se moe prisiliti, koga treba prisiliti. koercitivan, -vna, -vno lat. (coercere zaustavljati; stezati) 1. koji zadrava (npr. koercitivna silau fizici sposobnost eljeza da zadri magnetizam, iako je uklonjen magnet); 2. prisilan, prinudan, koji nareuje (npr. zakon, pravilo, norma). kofa1, 2. mn. kofa tur. (kova) kabao, vedro, abar, kibla. kofa2 tal. (coffa) koara; ko; umanj. kofica (Vojnovi). kofaktor lat. (ko.. + isp. faktor) drugi faktor u nekoj pojavi; isp. komplement.

kofan, 2. mn. kofana tal. (cofano) koveg, sanduk. kofein, -ina ar. opojni sastojak kave kola-oraha; kofeinizam, -zma otr kofeinom. kofer, 2. mn. kofera njem. (Koffer) k sanduk; umanj. koferi; koferi; k -eta; uve. koferina; kofera v. kufera a). kog, koga, lok. kogu, mn. kogovi dan. s strana nasipom zatieno polje. kognat, -ata lat. (cognatus) krvni rod; agnat. kognoscirati, -gnosciram lat. (cognoscer znati; spoznajno istraivati; kognitivai -vno spoznajni, koji se tie spi saznanja. koguma tur. (isp. ugum) dezva (Dubro koh, koha njem. (Koch) vrsta kolaa (kuh; puding (u naim kuharskim prirun ukuhak, nabujak, varenac). kohabitacija lat. (ko... + habitare stai obitavati) zajedniko stanovanje (npr. i ene u braku), ivot udvoje; sustan uope. kohbuh, mn. -si, 2. kohbuha njem. (koc kuhati + Buch knjiga) knjiga s i skim receptima i uputama za pripr hrane; kuharski prirunik; kuhar, 1 ca<r. koher njem. (kochen kuhati) kuhalo, re koherencija lat. (cohaerere biti svezan njati) veza, suvislost, meusobna p( nost; prid. koherentan, -tna, -tno med no povezan, koherer franc.-engl. (iz lat., isp. kohere naprava za hvatanje elektromagnetskih va u beinoj telegrafiji, kohezija lat. (cohaerere biti svezan, pria nutarnja sila koja djeluje izmeu mol nekog tijela drei ih na okupu: kohezioni. kohibentan, -tna, -tno lat. (cohibere c zadravati) koji izolira, neprovodan, n vodljiv, koji je lo vodi (topline, elek kohinoor perz. (it. kohinur) doslovno svjetlosti 1. veliki indijski dijama nas u engleskoj kruni; 2. marka t\ olovka; isp. Louis Cartier. kohorta, 2. mn. kohorata kohorti lat. (co 2. cohortis) 1. taktika jedinica rimske ] dije; 2. prenes. vrsto povezana skupina koincidencija lat. (ko... + incidere doj se) istodobno zbivanje, sluajna istodob sluajno podudaranje; prid. koincidi
kokon

koine

703

-tna, -tno; koincidirati, -cidlram istodobno se dogaati, podudarati se, poklapati se. koine (akc. i koine, -ea) gr. (koinos zajedniki) 1. zajedniki jezik Grka u doba helenizma (v.); 2. smjesa razliitih jezika ili dijalekata koju razumije odn. kojom se slui vei broj ljudi (iako je rije u grkom jeziku enskoga roda, kod nas se shvaa kao imenica mukog roda, npr. stvaranje imperija Aleksandra Velikog pogodovalo je prihvaanju koinea u negrkim zemljama (Enciklopedija Leksikografskog zavoda). koitus lat. (coitus sastanak) spolni in, obljuba; isp. kopulacija; koitirati, -itlram spolno opiti; koitofobija (isp. fobija) med. bolestan strah od spolnog openja.

kojot, 2. mn. kojota panj. (covote od astekog covotl) stepski, prerijski vuk, pola lisica pola vuk (lat. Canis latrans), vrsta akala (v~). kok1 hol. (kok) pomor, kuhar na brodu. kok2 v. koka2. koka1 panj. (coca) otrovna biljka, podrijetlom iz Perua, koja sadri kokain (v.). koka2,2. mn. koka (coccus bobica) bakterija, mikrob, okruglastog oblika; isp. bacil (govori se i kok). koka3 stari trgovaki brod u srednjem vijeku. kokain, -ina (isp. koka1) alkaloid, sredstvo za lokalnu anesteziju i za ublaivanje boli; narkotik; kokainizam, -zma stalno uivanje kokaina, jedan od oblika narkomanije; kokainist(a) ovjek koji uiva kokain; en. kokainistkinja; isto i kokaindman, -ana, odn. kokainomanka, 3. -ki, 2. mn. -kl.

kokakola osvjeujue pie od razliitih biljnih ekstrakta s dodatkom neznatne koliine kofeina; produkcija zapoela krajem prolog stoljea u SAD, a o kojim se biljnim ekstraktima radi, ne moe se saznati, jer je to poslovna tajna. kokanten, -ena v. badminton. Kokanja tal. (Cocagna) 1. naziv umiljene zemlje kojom tee med i mlijeko, slino nazivu Eldorado, Dembelija i larafija( v.); 2. (kokanja) visok gladak drven stup o koji su to je mogue vie ovjeeni razliiti predmeti, te se natjecatelji do njih penju ne bi li ih dohvatili (obino na kojekakvim pukim sveanostima). kokarda, 2. mn. -ardl franc. (cocarde) metalna znaka na slubenoj kapi, apki; svezanka (Zagorka). kokbout engl. (cockboat) ami, barica. kokcidije (lat. Coccidia) praivi iz razreda tru-skovaca; ive kao nametnici u crijevima, jetrima i bubrezima domaih ivotinja; na izraz: titarci; kokcidioza bolest koju izazivaju kokcidije (npr. krvavi proljev kod goveda). koker1 engl. (cocker od cock pijetao u vezi sa vvoodcock ljuka) vrsta psa prepeliara, osobito dresiranog za lov na ljuke. koker2 v. koksar. kokerija jranc. (coquerie) 1. brodska kuhinja; 2. tvornica rasvjetnog plina, plinara; 3. tvornica koksa, koksara. koketa, 2. mn. koketa jranc. (coquette) namigu-a, kaiperka, ena koja oijukanjem nastoji da se svidi; primamljua (Mato); koketan, -tna, -tno koji se ponaa tako da bi izazvao svianje, da bi postao dopadljiv; isto i koket-ljiv; koketerija (coqueterie) elja za svianjem, kaiperstvo; isto i kdketndst,
kokonjee

-osti; koketirati, -ketfram oijukati; namigivati; nastojati izazvati svianje; isto i koketovati, -ujem. kdkija tur. (koku) 1. miris, aroma; 2. smrad, vonj. kokil, -ila jranc. (coquille koljka) prizmati-ni gvozdeni kalup s debelim zidovima u koji se lije kovno gvoe iz konvertora ili Marte-novih pei; kokilar, -ara radnik topioni-arske struke koji oprema lonce i kokile vatrostalnim materijalima. kdking engl. postrojenje za proizvodnju petrol--koksa. Kokit gr. (kokvtos jadikovanje) rijeka u starogrkom mitolokom podzemnom svijetu koja je tekla iz Stiksa (v.) i utjecala u Aheront (v.), tzv. rijeka jadikovka. Koklo (lat. Cocles, od ega i Koklit) jedan od trojice brae Horacija(v.), koji se odlikovao u borbama protiv kralja Porzene (v.); sruio je most i borei se na njegovim ruevinama osiguravao Rimljanima odstupnicu. kokni v. cocknev. kokobdlo (cocobolo) srednjoameriko teko, tvrdo drvo, upotrebljava se za izradu furnira i ukrasnih predmeta. kokolie hibridni jezik, pola panjolski pola talijanski, kojim govore talijanski iseljenici u Junoj Americi (osobito u Rio de la Plati, u Buenos Airesu i u Montevideu). kdkolo tal. (coccolo) draesno dijete, mezimac, mezime. kokon, -ona jranc. (cocon) ahura od pauina-stih niti to ih izluuju gusjenice leptirova i kojima se omataju prije pretvaranja u liinku; na izraz: zapredak; kokoni dudova

704

kol

svilca (svilene bube) upotrebljavaju se za pravljenje svile, kokonjee (-ete) v. kukunjee. kokos panj. visoka tropska palma koja rodi velikim orasima (kokosov orah). kokonjik, mn. -ci rus. (kokonik) enska kapa u obliku visokog dijadema u staroj ruskoj nonji. kokota, 2. mn. kokota franc. (cocotte koka, kokica) ena iz polusvijeta, prostitutka, ena lakog ponaanja. kdkpit engl. (cockpit) prostor za posadu na krmi donje palube broda; otvoreno sjedite zatvorenog amca; u avijaciji: prostor za pilota, za posadu aviona i si. koks' engl. (coke) tvrda, slijepljena porozna ugljena masa koja se dobiva suhom destilacijom kamenog ugljena, treseta, ostataka nafte, katrana i drugih organskih tvari; koks se upotrebljava za visoke pei. u livniarstvu za pravljenje elektroda, kao tvar za filtriranje i za gazogeneratorsko gorivo; prid. koksov / koksnl; koksara, 2. mn. koksara tvornica koksa; koksirati, koksiram praviti koks; isto / koksovati, -ujem; koksar, -ara radnik kemijske struke koji radi oko pei za dobivanje koksa. koks- atr. kokain v. i . koks3 jidi. polucilindar. halbec. koksalgija/a/.-grr. (coxa kuk + algos bol) bol u kukovima, kukobolja. koksar, koksara, koksovati v. koks'. kok ta, 2. mn. koktl (cocta) vrsta bezalkoholnog pia. koktel, 2. mn. koktela engl. (coctail) 1. doslovno pijetlov rep; 2. konj koji nije iste rase, nepunokrvan konj; 3. vrsta rashlaenog groga, gorkog okusa (mjeavina rakije, eera, limuna i leda; odatle i mjeavina uope); 4. domjenak, mala gozba za uzvanike, ur (koktel-partija); 5. prenes. mjeavina svega i svaega; isp. kariik; koktel-bar u velikim hotelima posebna prostorija, bife, gdje se gosti uz okrepljujua pia zadravaju krae vrijeme. kokulica lat. isto to i tonzura (v. j .

kokuz, 2. mn. kokuza tur. (kokoz) 1. ovjek bez novaca; isp. zudur; 2. prid. bez novaca, varc, vorc; 3. atr. igra koji je na kocki sve izgubio; isto i kokuzlija. kol1, kola v. koleto. kol2 engl. (col) gorsko sedlo, prijelaz, klanac. kola1 (iz nekog afrikog jezika) rod drvea (kola-drvo) iz tropske Afrike, srodan kakaovcu; plod (kola-orah) sadri ko teobromina. kola2 gr. (kolla) tutkalo, ljepilo; isp. h kolabirati, -labfram lat. (collabi sur pasti u nesvijest) dobiti napadaj kolaf klonuti, smalaksati. kolaboracija lat. (ko... + labor rad dnja (u drugom svjetskom ratu osobit dnja s neprijateljem); isto i kolaborack -zma; kolaboracionista) suradnik r telja; isto i kolaborator; en. kolabor: tkinja; takoer i kolaborant, 2. mn. -bi i kolaborater, -era; prid. kolaboracion kolaborirati, -oriram suraivati; kolaborisati, -em. kolac, kolca, mn. kolci, 2. kolaca atr. no na ocjena u koli, drugi red. kotacija lat. (collatio snoenje, sp usporeivanje) pravn. sluaj kada se ti nicima uraunava u njihov dio ostavti to su jo za ivota ostaviteljeva pri njegove imovine (npr. keri miraz). kolacionirati, -onfram lat. (collatio sn< spajanje; usporeivanje) usporediti 1 prijepisom, provjeriti neto prepisano kolaer tur. (kolaj lako) lako, s lakoi kolaga v. kulaga. kolagenoze gr. bolesti mezenhimnog tk mezenhim), npr. reumatska groznica, i toidni artritis, sklerodermija (v.). kolaj v. kolaer; kolajluk lakoa, lasi kolajna, 2. mn. -ajnl tal. (collana ogrl okrugla kovna ploica (ili kri i si.) sa vitim, obino simbolinim napisom ili ovjeena o tekstilnu traku, daje se zasl osobama u znak

odlikovanja; 2. o erdan (isp. kolar, kolarln); umanj. kol; isp. orden. kolan, 2. mn. kolana tur. (kolan ren pojas uope; 2. koni ili prteni pojas 1 kod prezanja stavlja konju oko trbuh prug; 3. prenes. veza, spoj. kolaps lat. (isp. kolabirati) naglo smala sila; oslabljenje rada srca; nagla malak: gubitak svijesti. kolar, -ara lat. (collare) 1. ogrlica (sveer 2. erdan; ovratnik, okovratnik; kolarln, -ina (tal. collarino).
kdlator

kola v. kulaga. kolateralan, -Ina, -Ino lat. (ko... + lat lateris strana, bok) sa strane, koji st strani; pokrajni, poboni, popratni, i dan, nuzgredan; kolateralni ivot zajednici kao suprotnost privatnom i

705

kolektor

kolator lat. (collator prinosnik, prilaga) u crkvenom pravu pokrovitelj, patron; kola-tiira isto to i patronat (v.). kolaudacija lat. (collaudare hvaliti, pohvaliti) odobrenje, potvrda; predaja nove zgrade ili kojeg drugog objekta na upotrebu; na stari izraz: pohvalba; prid. kolaudacijski / kolaudacioni, -a, -6. kola v. kulaga. kola, -aa (i en. roda kolaa) franc. (colle ljepilo; isp. kola2) slik. 1. proimanje papira ili platna ljepilom, tutkalom da se sprijei upijanje boja; 2. slika sainjena od arenih papira ili drugog materijala (nalijepljeno na podlogu); danas se znaenje proiruje i na literarno podruje. kolak, mn. -ci, 2. kolaka tur. (kol ruka) 1. isto to i muf; mitnica (Deanovi); 2. duge vunene rukavice do lakta; 3. dio oklopa koji je pokrivao ruke; 4. zakrpa; 5. tehn.: a) proireni kraj cijevi u svrhu spajanja s drugom cijevi kod izgradnje cjevovoda; b) kratka cijev s obostranim navojem, to se navlai na druge dvije tanje cijevi i zaarafljuje s njihovim vanjskim navojem (cijevni nagla-vak). koleda, 2. mn. koleda lat. (v. kolende) obredna crkvena ili svjetovna pjesma to se pjeva o Boiu ili o Novoj godini, osobito po selima; koledar, -ara 1. v. kalendar; 2. pjeva kolede, estitar; koledati, -am pjevati kolede, pjesmom estitati (prvotno Boi ili Novu godinu, a kasnije i svaku drugu slavu). koled, 2. mn. koleda engl. (college) u Engleskoj i u USA naziv razliitih kolskih ustanova, od sveuilinog tipa do srednje kole; takoer naziv specijalnih viih naunih ustanova. kolega, 3. -gi, 5. kolega! lat. (collega) 1. drug po zanimanju, dunosti ili zvanju; 2. suuenik, konkolarac; 3. atr. istrani organ, isljednik; prid. kolegin; en. kolegica; koleginica; prid. kolegiin; koleginiin. kolegij, -ija (pored kolegijum) lat. (collegium drutvo, zajednica) 1. slubeno odreena grupa osoba koje sainjavaju neki administrativni, upravni, ili savjetodavni organ (npr. profesorski kolegij, tj. zbor, vijee, tijelo, korporacija); 2. predavanja iz jednoga predmeta na visokim kolama; isto i kolegija. kolegijalan, -Ina, -Ino lat. (isp. kolega) druevan, drugarski, bratski; kolegijalnost, -osti svojstvo onoga koji je kolegijalan, drugar-stvo, druevnost, solidarnost, drueljublje, drueljubivost.
kolektura

kolekcija lat. (colligere skupljati, sabirati, snositi) zbirka istovrsnih predmeta, zanimljivih u nekom smislu; kolekcionar, -ara sabira kolekcija, rijetkosti, umjetnikih djela, maraka itd. kolekta lat. (colligere skupljati) skupljanje dobrovoljnih priloga u dobrotvorne svrhe, sabirna akcija, poplata. kolektiv lat. (isp. kolekcija) 1. skup ljudi, ujedinjenih s istim ciljem; katkada skup ljudi, udruenih zbog stalnog zajednikog rada ili djelatnosti (npr. kolektiv kazalita, kolektiv inovnika, kolektiv radnika, kolektiv neke ustanove ili poduzea); 2. gram. zbirna imenica (granje, drvlje, cvijee); kolektivan, -vna, -vno zajedniki, skupan, ukupan, udruen; kolektivni ugovor uzajamni dogovor, zakljuen na odreeni rok izmeu radnika ili namjetenika, preko njihovih sindikalnih organizacija, i uprave poduzea ili ustanove; kolektivno otpisivanje vrenje otpisa od ukupne vrijednosti poduzea; kolektivno osiguranje osiguranje vie osoba ili stvari jednom policom; kolektivna sigurnost meudravni ugovor izmeu nekoliko sila potpisnica, po kojemu jedna drugoj jami da e joj pritei u pomo u sluaju opasnosti. kolektivizacija lat. (isp. kolekcija) stvaranje zajednice prevoenjem privatnog posjeda u zadruni, drutveni; kolektivizacija poljoprivrede pretvaranje sitnih razdrobljenih ma-loproduktivnih individualnih seljakih gospodarstava, putem njihova dobrovoljnog udruivanja, u krupna, visokomehanizi-rana, socijalistika, poljoprivredna poduzea (zadruge); kolektivizirati, -izlram provoditi kolektivizaciju. kolektivizam, -zma lat. (isp. kolekcija) 1. zajednica imetka, zajedniki rad i zajednika upotreba neega; drugarska suradnja i uzajamna pomo, rtvovanje pojedinanih interesa interesima cjeline, drutva, zajednice; 2. sistem drutvene organizacije na naelima zajednike svojine nad sredstvima za proizvodnju; kolektivist(a) pristaa kolektivizma odn. kolektivizacije; prid. kolektivistikl. kolektivnost, -osti lat. (isp. kolekcija) zajednitvo, udruenost, skupnost. kolektor lat. (isp. kolekcija) 1. mjesto ili ustanova za sabiranje neega (npr. stovarite knjiga gdje se one sabiru po odreenom planu za popunjavanje biblioteka); 2. ustanova koja okuplja (nezbrinutu) djecu i rasporeuje ih po djejim domovima; 3. tehn. cilindar dinamo-stroja za pretvaranje izmjenine

706 letea cijev (letea cigara), vrsta okruglog aviona koji se okomito uzdie i sputa; pokusi, koji se u nae doba njima vre, pretpostavljaju manju potrebu graevnog materijala i goriva u usporedbi s ostalim letalima istih kvaliteta. koler, -era v. kolar. kolera (akc. i kolera) gr. (ehole u) 1. opasna srdobolja (proljev s povraanjem i naglim opadanjem tjelesne snage), izgara; 2. propast, poguba; 3. prenes. teka, nepodnoljiva osoba. koleraba v. keleraba.

struje, koju proizvodi dinamo-stroj, u stalnu; 4. glavna cijev za odvoenje gradske neistoe; 5. prodava sreaka dravne lutrije; 6. kolekcionar (v.). kolektura lat. (isp. kolekcija) prodavaonica sreaka dravne lutrije. kolendar v. kalendar. kolende, kolenada (mn.) lat. (kalende) estitke o Novoj godini, tzv. kolede (v.) kolenhim, -ima gr. (kolla lijepak + encheo uspem, ulijem) tkivo u biljaka koje njihovim organima, prvenstveno mladicama, daje potrebnu vrstou. koleopter gr. (koleos korice maa i si. + pteron krilo) 1. zool. tvrdokrilac, kornja (vrsta kukaca); 2.

kolerian, -na, -no gr. (ehole u) uan, uljiv, uzbudljiv, naprasit, nagle udi, razdraljiv, prgav, koji brzo plane, ali brzo i zaboravi; izv. kolerinost, -osti; kolerik, 5. -e, mn. -ci energian ovjek koji se lako uzbuuje; en. kolerikinja. kolerina gr. mala kolera; laki oblik kolere (v.); javlja se obino samo u obliku proljeva. kolesterol, -61a gr. jednovalentni alkohol u ivotinjskim mastima; isto i kolesterin, -ina (poveana koliina kolesterola odn. koleste-rina u krvi dovodi se u vezu s razvojem ateroskleroze). kolekl asesor u predrevolucionarnoj Rusiji titula jednoga od niih dr. inovnika (bilo je jo npr. kolekih registratora i savjetnika); isp. koleskaja sekretara. kolet, 2. mn. koleta tal. (colletto) ogrlica, ovratnik, kragn; isp. kolar. koleto, 2. mn. koleta tal. (collo) komad tereta, bure, sanduk, bala, sveanj, paket (osobito u eljeznikom prometu). kole, -ea v. koled. koleskaja sekretara rus. tajnica (odn. ena tajnika) kolegija (nekadanjeg odjela neke dravne ustanove) (Krlea). kolgerl v. call-girl. kolhicin lat. otrovni alkaloid iz sjemenk mrazovca (lat. Colchicum autumnale u medicini. Kolhida u starini zemlja na istono Crnoga mora; tamo su plovili Argona prid. kdlhidskl. kolhoz, 2. mn. kolhoza skra. ; kollektivnoe hozjajstvo; krupno, ujed mehanizirano seljako gospodarstvo, vano na kolektivnoj obradi zemlje i nove, vie tehnike (uz upotrebu poljop nih strojeva i traktora i uz primjenu r metoda za bolje iskoriivanje zemlj izraz: seljaka radna zadruga;

prid. k( kolhoznik, 5. -e, mn. -ci lan kolho kolhoznica; isp. sovhoz. kolibacil gr.-lat. bacil koji izaziva koli parazitski mikroorganizam u debeloi vu zdravog ovjeka. kdlibar, -bra, 2. mn. kolibara panj. ( jedna od najmanjih ptica; neke sit bumbar, ive u Americi; isto i kolibri, 1 ja, mn. kolibriji (ovo i naziv malog i kla); jednako i kdlibri. kolidirati, -lidiram lat. (collidere), sukc sudariti se; biti s nekim ili s neim u pr viju; kositi se, ukrtati se, ne slagati kolizija). koligat, -ata lat. (colligare svezati) sveanj. kolika, 3. -ki, 2. mn. kolika gr. (ko crijeva) bolni gr crijeva; naglo ol razliitih trbunih organa; jak i izn proljev; nai izrazi: pregrlzi, pregrizli r.) kolni, -ina gr. organska baza rairena u ma, sastavni dio lecitina (v.). kolir, kolijer 1. v. kolar; 2. u pukom isto to i aureola, oreol, tj. krug oko g likovima svetaca. kolitis (-itis) gr. upala debelog crijeva. kolizija lat. (isp. kolidirati) sukob, sudai por; sukob oprenih snaga, tenja ili ii raspra; proturjeje; prid. kolizioni, kdlma franc. (collement priljubljivanj njanje) eljezna sprava (isp. brenei zagrijana, slui za kovranje kose i sp nje raskutranosti; glag. kolmati, kolmovati, -ujem ko vrcati (kos brenati. kolmajna engl. (coal ugljen + m rudnik) u govoru naih Amerikanac, Budak: Tiina! Snimamo!) ugljenoko nik ugljena. kolo v. koleto. 707
kolonija

kolobom

kolobom, -oma gr. (kolobos okrnjen, otupljen + omma oko) priroeni rascjep nekih dijelova oka. kolodij, -ija (pored kolodijum) gr. (kollao lijepim) kem. rastopina dinitroceluloze u smjesi alkohola i etera. kolofon, -ona gr. (kolofon vrh, kraj, zavretak) biljeka, obino na posljednjoj strani knjige, s naznakom imena autora, lektora, korektora, izdavaa, tampara i dr.; isp. impresum. kolofonij, -ija (pored kolofonijum) gr. (po jonskom gradu Kolofonu) smola za mazanje gudala; slui i za pripravu smolnih sapuna, melema, za pravljenje kita i dr. koloid, -ida gr. (kollao lijepim + eldos lik, izgled) tvar koja se nalazi u stanju visoke razdrobljenosti od 0,1 do 1 mikrona (npr. elatin, bjelanevina, tirka i dr.); koloidni izraz kojim se oznauje stanje tvari, suprotno kristalnom stanju. kolokacija lat. odnos nekog pojma prema njegovoj okolini; npr. u izriaju ostaviti na cjedilu treba misliti na onoga koji ostavlja i na onoga koga ostavlja (subjekt i objekt); u izriaju: gdje je vrag rekao laku no kolokat je teritorij, mjesto. kolokol v. Car Kolokol. kolokutor lat. (colloqui razgovarati se) sugovornik, subesjednik, osoba s kojom razgovaramo. kolokvij, -ija (pored kdlokvijum) lat. (collo-quium) razgovor predavaa s uenicima u svrhu ustanovljenja njihova znanja; vrsta ispita (zapravo predispita) na visokim kolama; prid. kolokvijalan, -Ina, -Ino 1. koji se tie kolokvija; 2. razgovoran, koji slui za sporazumijevanje; odatle i kolokvija), -ala razgovorni jezik (za razliku od strogo knjievnog jezika); kolokvirati, -ldkvfram polagati, odnosno poloiti kolokvij. kolokvintina gr. (kolokynte okrugla tikva) gorki indijski krastavac. kolokvirati v. kolokvij. Koloman mad. v. Kalman.

kolombina tal. (colombina golubica) enski lik stare talijanske komedije, pantomime; predstavlja enu ivahna i vesela karaktera. kolombo alb. vrsta kukuruza. kolomejka, 3. -ci rus. (po imenu grada Kolomije na rijeci Prutu) ukrajinska plesna melodija. kolomna tal. (isp. kolona) stup; kolomnica umanj. prema kolomna, stupi (I. Vojnovi). kolon1, -ona lat. (colonus) 1. seljak-polukmet u epohi Rimskog Carstva i ranog srednjeg vijeka (v. kolonat); 2. u razliitim zemljama zemljoradnik, kuluar, nadniar, sitni zakupnik; 3. kolonist, kolonizator (npr. u Latinskoj Americi); prid. kolonski. kolon2 gr. (kolon 1. ud; 2. dio) u pjesnitvu: 1. dio reenice spojen jednim ritmikim akcentom; 2. dvije toke, dvotoka (kao interpunkcija). kolon3 gr. (klon crijeva) dio debelog crijeva; mar. kolon4 novana jedinica u Kostariki (100 centimosa) i Salvadoru (100 centavosa). kolona tal. (colonna od lat. columna stup) 1. arhitektonsko djelo u obliku stupa; 2. vojn. stroj kojemu je dubina (duina) vea od njegove irine ili jednaka ovoj, a takoer i poredak rasporeda vojske na mjestu ili u pohodu pri kojem se nekoliko pododjela ili odjeljenja nalaze jedni za drugima na stanovitom razmaku; 3. grupa ljudi, predmeta, koji su poredani u nizu ili se kreu jedan za drugim (npr. partizanska kolona po jedan); 4. peta kolona pojam stvoren za vrijeme graanskog rata u Spaniji oznauje plaene najamnike porobljivakih drava koji su djelovali u pojedinim zemljama utirui put faistikim agresorima (navodno je general Franco izjavio da na Madrid kree sa etiri kolone, a peta radi za njega u samom gradu); 5. esta kolona izraz koji je na jednoj konferenciji s novinarima (u oujku 1942) upotrijebio tadanji ameriki predsjednik Roosevelt da izrazi svoje negodovanje prema onim Amerikancima koji su irili pretjerane vijesti o petoj koloni; 6. stupac za brojke u trgovakoj knjizi, statistikoj tabeli i si.; stupac u novinama.

kolonada tal. (colonatto) red stupova; stupovlje; trijem sa stupovima (isp. kolona 1). kolonat1, -ata lat. (isp. kolon1) oblik kmetske zavisnosti seljaka; posluio je kao temelj razvitku feudalnog drutva u Rimskom Carstvu i u ranom srednjem vijeku. kolonat2, -ata (isp. kolona1) isto to i kolonada (Begovi).
kolonija!

kolonel /rane. (colonel), kolonelo tal. (colonello) 1. pukovnik (alski, Nar.); 2. vrsta tamparskih slova (7 tipografskih toaka). kolonenduft njem. zadah vojske na maru, u koloni (Krlea). kolonet tal. (isp. kolona, kolomna) stupi, stupi. kolonija lat. (colonia) 1. u starom svijetu naseobina graana neke drave u osvojenoj zemlji; u epohi kapitalizma podruje 708 kolor, -ora lat. (color) 1. boja; u novije krai naziv za kolorfilm( v.); 2. izgled, na. koloraba v. keleraba. Kolorado 1. ime dviju rijeka u Sje Americi; od tih je jedna znamenita po kanjonima (v.); 2. ime drave u US/ koloradski. koloratiira tal. (colorare bojadisati; tura ukras) 1. u solistikom umjet, pjevanju poljepavanje melodijske lin: nim bravuroznim ukrasima i pasaan loratura je evala u starijoj talijanskoj < prenes. tehnika virtuoznost i u umjetnostima; prid. koloraturni. kolorfilm (isp. kolor) film u boji. kolorirati, -driram lat. (colorare) obojiti disati; isto i kolorisati, -em. kolorist(a) lat. (isp. kolor) 1. slikar jak u b< 2. pisac sa slikovitim stilom; 3. v. deke koloristiki, -a, -o (Krlea). kolorit, kolorita (akc. i kolorit, -ita) la kolor) 1. obojenje, obojenost, uz odnos svih tonova i boja na slici, poc opem tonu; s gledita prevladavanja t kolorit moe biti svijetao, jarki, rc hladan, topao itd.; 2. prenes. kara osobitost, umjetnikog djela, a tak epohe, kraja itd.; prid. koloritan, -tna kolofizam, -zma lat. (isp. kolor) 1. si vjetina usmjerena prvotno na dje boja; 2. iskoriivanje obojenosti zvu muzici. kolorizirati, -izlram v. kolorirati, kolormatik lat.-gr. (kolor-automatik1 stakala za naoale, koja automatski tamnija kad dou na sunce, a svjetlija u prostoriji, koloroman, -ana (isp. kolorizam) slik;< boluje od previe boja. muenik (Mato). kolos gr. (kolossos orijaki kip) pred bie ogromne veliine ili rasta; gorost din, orija; kolos na glinenim noga izriaj nastao prema starozavjetnoj snu babilonskoga kralja Nebukadneza ji nitko osim idovskog proroka Danij znao protumaiti. Kralj je usnio visoka ka kojemu su dijelovi tijela bili od ra; kovina, a jedino noge bile su mu od najednom se od brda odvalio kamen diva u prah; Danijel je objasnio c predstavlja babilonsku dravu koju e ski bog oboriti da osnuje svoje kraljevs zemlji; odatle simbol za svaku naok
kom2.

ili zemlja koju je zahvatila i koju ugnjetava i eksploatira neka imperijalistika drava (matica, metropola); 3. skup osoba neke narodnosti koje ive zajedno u tuoj zemlji; 4. ustanova s posebnom svrhom, npr. ljetna djeja kolonija, radna kolonija i si.; 5. biol. somatiki (tjelesno) povezani organizmi koji sastavljaju cjelinu, npr. gljive, koralji, mahovine; pojedini lanovi kolonije mogu katkada imati razliite funkcije, postajui u neku ruku poseban organ cjeline; 6. med. gojenje bakterija u fiziolokoj otopini. kolonijal, -ala (isp. kolonija, kolonijalna roba) u Srbiji naziv za trgovinu mjeovitom robom, isto to u Hrvatskoj peceraj; kolonija-lac, -alca, 2. mn. -nijalaca trgovac tzv. kolonijalnom robom, pecerajist. kolonijalan, -Ina, -Ino lat. koji se odnosi na kolonije, koji je u vezi s posjedovanjem kolonija; kolonijalna roba proizvodi koji su se prije uvozili samo iz kolonijalnih tropskih zemalja (npr. aj, kava, ria, kakao, mirodije itd.; s nestajanjem kolonija gubi se i spomenuti izraz iz dnevne upotrebe). kolonijalizam, -zma (isp. kolonija 2) imperijalistika politika koja ide za stjecanjem kolonija ili za odranjem kolonijalnih posjeda i daljim ugnjetavanjem i eksploatiranjem podjarmljenih naroda; danas se vodi uporna borba protiv kolonijalizma (za dekolonizaciju), koja uspijeva oslobaati podjarmljene narode; kolonijalist(a) pristaa ili provodilac kolonijalizma; prid. kolonijalistiki. kolonist(a) lat. naseljenik iz druge zemlje ili kraja; stanovnik kolonije; en. kolonistkinja; prid. kolonistiki. kolonizacija lat. (isp. kolonija) 1. naseljivanje slobodnih nenastanjenih krajeva u vlastitoj zemlji; 2. osnivanje kolonija, naselja u zavisnoj zemlji; 3. okupacija neke zemlje ili kraja koja se provodi pokorenjem, eksploatacijom domaeg stanovnitva; pretvaranje neke zemlje ili oblasti putem nasilja u koloniju 2; kolonizirati, -izlram naseliti; provoditi kolonizaciju; isto i kolonizovati, -ujem; kolonizator tko provodi kolonizaciju. Kolonja slavenski naziv (po franc. Cologne) za njem. grad Koln (kome se ime izvodi od lat. Colonia Agrippina) (Krlea); prid. kolonjski, -a, -o; kolonjska voda mirisna vodica; rastopina razliitih eterinih ulja u alkoholu (ime po gradu Kolnu; njemaki naziv i jest; kolnisches VVasser); slui u toaletne svrhe i za osvjeivanje.

koloseum

709

vlast koja e ubrzo propasti zbog nekih slabosti koje su na prvi pogled nevidljive; Kolos (na Rodu) (gr. ho Rhodios Kolossos) mjedeni, 70 lakata (oko 32 metra) visoki kip sunanoga boga Helija na ulazu u glavnu luku otoka Roda (Rodosa); djelo kipara Haresa iz Lindosa na Rodu, u spomen obrane otoka od zavojevaa (304. pr. n. e.); smatra se jednim od sedam uda svijeta; podignut god. 285. pr. n. e., ali gaje ve god. 227. pr. n. e. sruio u more potres; u 7. st. n. e. izvaen iz mora i rastopljen zbog vrijednosti materijala od kojega je bio sainjen; kolosalan, -Ina, -Ino ogroman, golem, vrlo velik, divovski, gorostasan, silan, dinovski, orijaki; prenes. sjajan, divan, velianstven.

koloseum lat. (colosseus od gr. kolossiaios gorostasan) uveni golemi cirkus u Rimu, sagraen za vrijeme cara Vespazijana; koloseum postoji i kod nas u Puli (isp. amfiteatar); isto i kolosej, -eja. kolostrum lat. (colostra) grualina, zgruano mlijeko (prvo mlijeko rodilje, mljeza). kolotomija gr. (kolon crijeva + tome rezanje) med. operacija debelog crijeva kojom se stvara umjetni otvor toga crijeva kako bi se omoguilo izluivanje izmetina kad je onemogueno prirodno pranjenje (uslijed tumora, zapletaja crijeva, suenja i si.). kolpitisgr. upala sluznice u rodnici, najee od gonoreje ( v. J .

kolportaa franc. (colporter torbariti, raznositi, razglaavati) 1. raznoenje i prodavanje novina po ulicama; 2. kuarenje; prodavanje robe po kuama; 3. prenes. iznoenje aktuel-nih dogaaja u zgodnoj formi; kolportirati, -portTram raznositi (novine, vijesti i si.); isto i kolportovati, -ujem; kolporter, -era, 5. kolporteru raznosa i prodava novina; en. kolporterka; prid. kolporterski. kolt (engl. colt) vrsta amerikog vojnikog revolvera (po imenu izumitelja Samuela Col-ta, 1814-1862). koltahta, 2. mn. koltahta tur. (kol ruka, rukav + tahta daska) daska koja se moe uvui u rukave ili u hlae (da se lake glaaju). koltempo dubrovaki izgovor za tal. col tempo (v.). koltrina tal. (coltre) pokriva, pokrov, zastor, koltuk, mn. -ci, 2. koltuka tur. (koltuk) fotelj, kanape. koltun, -una rus. gnojna kona bolest na glavi (kosa se sljepljuje u debeo okruglast grumen; u Poljanevu Rusko-hrvatskosrpskom rjeniku: poljska kika). kolubra lat. (isp. kobra) zmija kravosas, posi-krava, zmija za koju se misli da sisa krave; Skok). koludar, -dra, 2. mn. koludara (isp. koludrica) kaluer, redovnik. koludrica gr. (postanje isto kao i kod rijei kaluer) redovnica, duvna, monahinja, vo-ra; prid. koludriki. kolumba tal. (colomba) kobilica broda, temeljna greda broda. kolumbarlj, -ija (pored kolumbarijum) lat. (co-lumba golubica) 1. golubinjak; 2. mjesto za uvanje ara s pepelom mrtvaca poslije saega, smjeteno pri krematoriju u posebnoj zgradi ili parku (u antiko doba imale su udubine za are oblik golubinjaka). Kolumbija republika u sjeverozapadnom dijelu June Amerike; glavni grad Bogota.

Kolumbo prezime poznatog pomorca (ime: Kritof) koji je 1492. otkrio Ameriku; prid. Kolumbov; Kolumbovo jaje lako rjeiva, iako naoko teka, zagonetka (Kolumbo je navodno od svojih protivnika koji su tvrdili da su i oni mogli otkriti Ameriku, zatraio da osove jaje; kad to nikom nije uspjelo, on je jaje vrhom tucnuo o stol i ono se osovilo; kad su mu rekli da su tako mogli i oni uiniti, odgovorio im je: Pa zato niste?, tj. vi otkrili Ameriku). kolumela lat. (columella stupi) sluna koi-ca. kolumna, 2. mn. kolumna lat. (columna) 1. stup uope; 2. tipogr. stupac; tampana stranica; kolumnist(a) novinar koji stalno ispunjava neki odreeni stupac u novinama. kolur, -ura tal. (colore) boja. koluzija lat. (colludere urovati s kim, biti u tajnom dogovoru) nastojanje okrivljenika u krivinom postupku da osujeti ili otea izvide ili istragu utjecanjem na svjedoke, suuesnike, ili time da uniti tragove krivinog djela; razlog za odreivanje istranog pritvora. kolje, koljea, mn. koljei, 2. koljea franc. (collier) ogrlica, erdan, kolir (v.). koljlvo gr. (kollvbos sitan novac) jelo od kuhane penice, eera i usitnjenih oraha, negdje ga zovu i varka (blagoslovljeno od sveenika, jede se kod pravoslavnih na krsnim slavama i posmrtnim daama); isp. panahija; prid. koljivnl, -a, -6. kom1... v. ko... kom2... u sloenicama (sovjetskim) oznauje: 1. komandant; 2. komandni; 3. komesar; 4. komesarijat; 5. komisija; 6. komitet; 7. komunalni; 8. komunistiki.

710

kom3

kom

kom3, koma gr. (komys sveanj, gvalja) trop, drode, ostaci od ve ispreana groa ili materija od drugog kakvog voa pripravljena za peenje rakije (kom u znaenju vrh slavenskog je podrijetla i prvotno mu je znaenje strmina). koma1, 2. mn. koma gr. (komma odsjek) 1. zarez; 2. stavak, odjeljak, alineja (u spisu, u muzikoj kompoziciji). koma2, 2. mn. koma gr. (koma tvrd san) duboka, dugotrajna nesvjestica koja esto prethodi smrti; agonija, mrtvilo, obamrlost; prid. komatozan, -zna, -zno. koma3 gr. plinovit ovoj oko krute jezgre kometa (v.). komad, -ada gr. (kommation; isp. koma1) 1. dio neega, kus; 2. atr. hiljadarka (u novije vrijeme, pored som); 3. u akom jeziku (zagrebakom): negativna ocjena, kolac. Komani, 2. -ana (mn. m. r.) jedno od indijanskih plemena (ogranak oona) u Sjevernoj Americi (Teksas); mnogo se spominju u pripovijestima s Divljeg Zapada i prikazuju u vesternima. komanda, 2. mn. komanda i komandi tal. (co-mando) 1. vojno zapovjednitvo; 2. zapovijed, naredba; 3. pravo zapovijedanja nad nekom vojnom jedinicom; uope vodstvo i predvodnika uloga bilo u kojem kolektivu, starjeinstvo, neposredna vlast, mo; 4. ureaj npr. na avionu koji na pritisak ili automatski izvruje eljenu radnju (uvlaenje kotaa, nagib krila i si.), uope naprava, poluga za pokretanje, pogon stroja; prid. komandni; komandni kadar oficiri i podoficiri; komandant, 5. komandante, 2. mn. komandanata (tal. comandante) rukovodilac vee vojne jedinice; zapovjednik; prid. ko-mandantov; komandantskl; komandantura zapovjednitvo, poloaj, sluba i ured komandanta. komander, -era v. komandor. komandeza franc. (commendeuse) ena komandantova (Krlea). komandir, -ira, 5. komandire i -Iru tal. (isp. komanda) 1. rukovodilac (manje) vojne jedinice; 2. komandant u sovjetskoj armiji; prid. komandirov; komandlrski. komandirati, -mandlram tal. (comandare) zapovijedati, upravljati, nareivati; isto i komandovati, -ujem. komanditno drutvo (tal. commandita) trgovako drutvo kod koga samo jedan dio lanova jami cijelim imetkom (komplemen-tdri), dok drugi (komanditisti) jame samo do visine svoga uloga; skra. k. d.; koma -ara lan komanditnog drutv; mandltor ortak, drug u poslu.

komandor franc. (commandeur) jedan od ih stupnjeva vitekih redova; isp. kor komandos engl. (commando) naziv za pri ke vojske koji se u toku rata uba< neprijateljsku pozadinu da tamo vre d je i sabotae; isp. parakomandos. komandovati, -ujem v. komandirati. komar tur. (kumar) hazardna igra; igra u komardija hazarder; komardiluk zard. komara, 2. mn. komaraca ; komari h (po Skokovoj etimologiji trebalo bi d rije sloenica od kon, tj. konac, kraj, i tj. mart, oujak, dakle riba koja se 1 konca mjeseca marta) morska riba, z lovrata i podlanica (latinsko joj je ime sophrys, to prema grkom jeziku zni zlatnim obrvama ima zaista dvije pruge iznad svakog oka). komarda novogr. (kamarda) m< kdmardar mesar. komasacija lat. (kom... + massa : zaokruivanje razbacanih zemljita; sr. manjih poljoprivrednih objekata na i tim mjestima u vee na jednom mjestu ganizacija podjele zemljinih povrina hu- lake obrade; prid. komasaci komasacionl, -a, -6; komasirati, -masli provesti komasaciju. komatozan, -zna, -zno (isp. koma2) ko besvijesti, besvjestan, obamro. kombajn engl. (combine) 1. kombinirani privredni stroj; spoj motora, kosilice i ce; istodobno anje i mlati (vri) i sloen stroj koji obavlja rad nekolike jeva (npr. rudarski kombajn izvodi s novne operacije nakon iskopavanja r rezanje, tovarenje na transporter itd kombatant, 2. mn. kombatanata franc. (a borba, boj) borac, ratnik; ratni suborac; kombatirati, -batlram ] suzbiti, potui; isto i kombatovati, -uji kombi, -ija (engl. comby) marka m; autobusa (mikrobusa) za vei broj ljuc njoj naziv za samo takvo vozilo (kod bakih vozaa, od milote a i radi deklinacije, sve vie prodire naziv ko isto i kdmbibus. kombinacija lat. (combinare slagati) 1. daranje, slaganje, spajanje, sastav, vijanje, spoj, sklop; savez, veza, sjedinje plan, zamisao; domiljanje, razmilja

kombine

711

komentar avijatiara, traktorista, rudara i dr.; kaput i hlae u jednom; isp. overol. kombinea v. kombine. kombinirati, -binlram lat. (isp. kombinacija) spajati dijelove u jednu cjelinu; promiljati, praviti kombinacije; slagati, zdruivati, sport, spretno i svrsishodno dodavati loptu suigraima; prid. kombiniran; kombinirani Tijek lijek sastavljen od nekoliko ljekarija koje se podudaraju u djelovanju; isto i kombinovati, -ujem; prid. kombinovan. kombinircange lat.-njem. (isp. kombinacija +-"Zange klijeta) vrsta klijeta koja se mogu upotrijebiti za vie radnja. kombjed, 2. mn. kdmbjeda skra. za rus. komitet bjednoty (odbor sirotinje); kombjedi su stvoreni u lipnju 1918. kao odbori sirotinje po selima, radi pravilne podjele zemlje seljacima, opskrbe vojske i radnikih sredita hranom. Poto su izvrili svoj zadatak, kombjedi su krajem 1918. spojeni sa seoskim sovjetima. kombost, 2. mn. kombosta njem. (isp. kompost) 1. vrsta jela od kisela kupusa; 2. uope jelo od ukuhanog i konzerviranog povra.

mogunostima, dovijanje, traenje izlaza, povezivanje srodnih pojmova, pekulacija; 3. prenes. manevar, lukavtina, okretnost; 4. u sportskim igrama loptom spretno i svrsishodno dodavanje lopte suigraima; 5. mat. svaka mogua skupina odreenog broja neke mnoine elemenata; 6. u strojarstvu: niz brojeva ili drugih znakova (ifra), npr. na lokotu, na bravi i si., koji kad se sloe u odreeni red otvaraju brave sami od sebe, tj. bez kljua; kombinat, -ata spoj industrijskih poduzea raznih proizvodnih grana u kome proizvodi jednog poduzea slue kao sirovina, polufabrikat ili pomoni materijal za drugo poduzee; kdmbinatdran, -rna, -rno koji obiluje, koji se odlikuje kombinacijama, smiljen, promiljen, domiljat, misaono povezan; kombinator 1. ovjek koji pravi kombinacije; 2. prenes. lukavac, preprede-njak; isto i kombinatorik; kombinatorika, 3. -ci 1. sposobnost pravljenja kombinacija; 2. dio matematike; nauka o povezivanju zadanih predmeta (permutacije, varijacije). kombine, -ea, mn. -ei, 2. kombinea franc. (com-binaison) vrsta enske koulje; kombinezon, -ona l.isto to i kombine; 2. radno odijelo

kombustija lat. (comburere spaliti, saeci) izgaranje, gorenje, sagorijevanje, spaljivanje; opeklina, opekotina; kombustibilan, -Ina, -Ino 1. upaljiv, sagoriv, izgoriv; 2. prenes. naprasit, nagao, lako uzbudljiv. komedija gr. (komodia) 1. vrsta drame; odlikuje se veselim sadrajem; crta smijene strane ivota i ljudi; ismijava njihove nedostatke; 2. smijean i zabavan dogaaj; ala, vragolija, egaenje; 3. prenes. pretvaranje; licemjere-nje; 4. zbrka, mete, natezanje, galama, prepirka, kraval, skandal; 5. nezgoda, neprilika, neugodnost; komedija del arte v. commoedia dell'arte; igrati komediju pretvarati se; komedijant, 2. mn. komedijanata 1. igra uloga u vaarskim predstavama; 2. prenes. licemjer, prenemagalo; dvolinjak, pretvori-ca; en. komedijantica, komedijantkinja (akc. i -antkinja); prid. komedijantski; komedija, -aa, 5. komedijau aljivac, aljivdija, lakrdija, zvekan; en. komedijaka; prid. komedijaki; komedijati, -am zbijati ale, lakrdijaiti. komediografija gr. (isp. komedija I- grafo piem) pisanje komedija; komediograf pisac komedija; prid. komediografski. komedon, -ona lat. (comedere pojesti) v. miteser. kdmemorabilan, -Ina, -Ino (isp. komemoracija) dostojan spomena, znamenit, znatan, spomena vrijedan.
komenzalizam

komemoracija lat. (commemorare spominjati se, sjeati se) sveana priredba u spomen nekog umrlog ovjeka ili prigodom neke vane obljetnice; komemoratlvan, -vna, -vno koji se prireuje ili slui za sjeanje, za uspomenu, u spomen; komemorirati, -m>-rlram spomenuti; govoriti u poast nekog pokojnika; isto i komemdrisati, -em. kdmenat, -enta tal. (commento) v. komentar (Vojnovi). komencija lat. stanovita nagrada u itu (za izvreni posao); dati se na komenciju dati se na dohranu i sahranu, tj. oporuno zapisati nekome svoje imanje s tim, da taj ima oporuitelja hraniti do smrti i sahraniti. komenda tal. (commenda) isto to i prebenda (v.); komendator prebendar. komendacija lat. u feudalno doba akt kojim se vazal obvezivao lenskom gospodaru na pratnju u ratu i na druge dunosti. komendat, -ata komandant. kdmendija v. komedija (u seljakim govorima i: cirkus, aljiva predstava, pa i predstava uope). komendirati, -mendlram lat. (commendare) preporuiti, preporuivati (dijal. isto to i komandirati). komentar, -ara lat. (commentarius spis, biljeke, dnevnik) objanjenje ili tumaenje nekog

712 komeijun, -lini (. roda) tal. (commissii komisija, kometre v. komostre (Nar.), komet, -eta gr. (kometes dugokos) m tijelo koje ima oblik maglovite zvij repom (repatica, repaa) u oblil nog ili nekoliko svijetlih trakova; isto i ta (. roda). komfor, -ora engl. (comfort) sve ono ivot udobnim, lagodnim; udobnost, bljenost svim potreptinama; komfora! -rno udoban; s komforom. komT, komija, mn. komiji, 2. komija (krae umjesto commis vovageur) trg putnik; isp. komivojaer. komicije (mn. . roda) lat. (comitium) u < Rimu skuptina graana koja je rje vana dravna pitanja, komij v. komi. komika, 3. -ci gr. (komikos smijean, ono to je smijeno; sposobnost iza2 osjeaja smijenog; komian, -na, - smijean, aljiv, veseo; izv. kominost komiar glumac koji igra uloge koi grafskog repertoara; inae: aljivac, al ja; isto i komik, mn. -ci, 2. komika. kom il fo franc. (comme il faut) pristojno se dolikuje. komiliton, -ona, 5. komilitone lat. (kon miles, 2. militis vojnik) 1. ratni suborac, drug iz vojske; 2. suuenik, ko srednje kole ili sa sveuilita. komin, -ina lat. (isp. kamin) ognjite, dir kuhinja (dubr.); isto i kominata. Kominforma v. Informbiro. kominikefj), -e(j)a, mn. -e(j)i, 2. kominik komunikej (v.). Kominterna v. Komunistika internacior komis, 2. mn. komisa lat. (committere riti) 1. naziv za vojniki kruh i za s drava daje vojniku (u biv. austroug vojsci); austrijski vojniki kruh, kisel neslana okusa. Njemaka rije Kommu prvotno opremu i sveukupno sljedovai ga vojnik prima od drave. Lebac (K 2. roba povjerena nekom na prodaju, komisar, komisarijat v. komesar, komea komisija lat. (committere povjeriti) 1. f meno ili stalno vijee, povjerenstvo, o moeno za izvrenje nekog zadatka, ili kojem je svrha da

teksta, knjige ili dogaaja; primjedbe za objanjenje; biljeka, izvjetaj; osvrt na neki dogaaj; komentirati, -mentiram objanji-vati, tumaiti, sastavljati komentare, izricati svoje miljenje o neem; isto i komentarisati, -em; komentator sastavlja komentara, tuma, biljekar. komenzalizam, -zma lat. (ko... + mensa stol) u biologiji naziv za simbiozu (v.) dvaju organizama u kojoj se jedan hrani otpacima hrane drugoga (ne radi se, dakle, o nametni-tvu). komenzurabilan, -Ina, -Ino lat. (kon... + men-sura mjera) usporediv; koji se moe mjeriti istom mjerom, sumjerljiv. komercijala (isp. slijedeu stavku) kod nas stvoren krai naziv za komercijalni odio u nekom poduzeu. komercijalan, -Ina, -Ino lat. (commercium trgovina) 1. trgovaki; 2. koji na tritu ima dobru prou, koji se mnogo trai i lako prodaje (komercijalna roba); komercijalista) 1. strunjak u trgovakim poslovima; 2. student visoke komercijalne kole; en. ko-mercijalistkinja; komercijalac, -lca, 5. komercijale, 2. mn. komercijalaca isto to i komercijalist; en. komercijalka, 3. komercijalki, 2. mn. komercijalki; komercija-lizacija uvoenje komercijalnih metoda u neko poslovanje; glag. komercijalizirati, -liziram; isto i komercijalizovati, -ujem; komercijalizam, -zma nain trgovanja ili trgovinskog poslovanja u kojem se gleda samo na dobit bilo na koji nain, bez obzira na moralne obveze; profiterstvo. komers, 2. mn. komersa franc. (commerce) sveana zabava, gozba. komersant, 2. mn. komersanata lat. (commercium trgovina) osoba koja se bavi privatnom trgovinom; trgovac. komesar, -ara, 5. komesaru / -are lat. (committe-re predati, prepustiti, povjeriti) 1. u raznim zemljama naziv slubenih osoba koje veinom imaju od vlade posebne punomoi; na izraz: povjerenik; 2. vii slubenik policijske struke u nekim zemljama; 3. politiki rukovodilac, obino u armiji; prid. komesa-rov; komesarski; en. komesarica; komesarijat, -ata 1. naziv niza dravnih i administrativnih ustanova; povjerenitvo; narodni, puki komesarijat, -ata u SSSR 1917. do 1946. (do stvaranja ministarstava) centralni organ dravne uprave; 2. vlast i djelokrug komesara. komesija v. komisija (Nar.). kome lat. (comes suputnik, pratilac, ( 1. grof, knez; 2. titula poglavara plemenite opine Turopolje (kraj Zag

prethodno razradi pitanje; 2. ugovor prema kojem se

komisura

713

komora

stranka (komisionar) obvezuje da e po nalogu druge stranke (komitenta) izvriti jedan ili vie ugovora u svoje ime, a za raun te druge stranke; u ovom znaenju i komision, -ona (ova rije, osobito u beogradskom govoru, oznauje i trgovako poduzee koje se bavi prodajom tuih stvari, a za to u zagrebakom govoru slui izraz posrednik; isp. dalje u tekstu komisiona trgovina); komisijski koji se tie komisije, koji vri komisija; povje-renstven (npr. komisijski pregled); komisioni komisijski, koji se odnosi na komisiju 2; komisioni posao posao za tui raun; komisiona naklada naklada kod koje trokove tampanja i opreme izdanog djela snosi autor ili koja trea osoba, a nakladnik preuzima samo raspaavanje; komisiona trgovina trgovaka ustanova koja prodaje tue stvari i nakon prodaje obraunava s njihovim vlasnicima; komisionalan, -Ina, -Ino isto to i komisijski, komisioni; komisionar, -ara, 5. komisionaru / -are ovjek koji radi za tui raun; posjednik komisionog posla. komisura lat. u anatomiji naziv za poprena spojna vlakanca koja povezuju suprotno postavljene dijelove organa. komie alte njem. (komisch komian, smijean, Alte starica) smijena starica; u kazalinom jeziku izraz za smijenu staru enu, est lik u komedijama i (osobito) operetama. komita, 2. mn. komita lat. (comes, 2. comitis drug, pratilac) neregularan borac, pripadnik oruanih formacija koje nisu sastavni dijelovi redovite vojske; prid. komitski; isto i komita-dija [tur. komitadi) (u starom je Zagrebu izraz komitadija znaio i tramvaj bez prikolice). komitat, -ata lat. (comitatus) upanija, teritorijalna jedinica (u Maarskoj). kmitativ lat. (committere sastaviti, zdruiti) lingv. isto to i socijativ (v.). komitent, 2. mn. komitenata lat. (committere povjeriti) ovjek koji komisionaru daje poslovne naloge, naruitelj, naruilac. komitet, -eta franc. (comite) 1. odbor; poseban organ koji djeluje u ime neke zajednice; 2. rukovodei partijski organ ili partijski forum od najvieg do najnieg npr. Centralni komitet SKJ, Gradski komitet SK. komitovati, -ujem (isp. komita) ivjeti kao komita, etovati, hajdukovati. komivojaer, -era franc. (commis vovageur) putujui predstavnik, agent trgovake tvrtke, koji kupcima nudi robu na temelju uzoraka to ih nosi uza se; komora

trgovaki putnik, komizam, -zma gr. (isp. komika) zabavnost, smijena strana (postupka, poloaja i dr.); kominost. komizeracija lat. (commiseratio) saaljenje, samilost, suuee, sauee, suut. kdmlov, -ova, 2. mn. -ova ma. (komlo hmelj) kruni kvasac od hmelja i kukuruznog brana ili mekinja. kommocija lat. (dva m, razlikuj komocija) med. potres, poremeaj, osobito potres mozga. Kommt auch in besseren Familien vor njem. (it. Komt auh in beseren familijen for) Javlja se to i u boljim obiteljima (poznata njemaka poslovica kojom se eli rei da ni tzv. bolji krugovi nisu izuzeti od ljudskih niskosti). komocija v. komotnost. komoda franc. (commode) onizak ormar s ladicama (za rublje). komddan, -dna, -dno v. komotan; komoditet, -eta v. komotnost. komddita tal. komoditet, komotnost (v.) (Nar.). komoddr, -ora, 5. kdmodore tal. (commodoro) 1. u flotama nekih drava vii pomorski oficir (obino u inu admirala), komandant sastava brodova; 2. jedan od najviih stupnjeva nekih vitekih redova; isp. komtur. komomila v. kamilica. Komonvelt engl. (commonvvealth zajednica) naziv zajednice naroda to ju je na londonskoj konferenciji god. 1948. osnovalo Britansko Carstvo (tj. Velika Britanija i Sjeverna Irska sa svojim krunskim kolonijama, protektoratima i ostalim zavisnim podrujima) s Australijom, Novom Zelandijom, Kanadom, Junoafrikom Unijom, Indijom, Pakistanom i Cejlonom. Ove zemlje, od kojih su prve etiri prije spadale meu dominione, stoje s Vel. Britanijom samo u simbolinoj vezi preko britanske krune; Indija i Cejlon su tovie nakon spomenute londonske konferencije proglaene republikama, a Irska i Burma su iskljuene; svaka od pripadnica Komonvelta ima uvijek pravo istupa. Pakistan je god. 1955. objavio da eli postati republika, ali da ostaje u zajednici. Komonvelt ne treba zamjenjivati s Britanskom zajednicom naroda, koja je od 1926. do 1948. obuhvaala maticu zemlju i dominione Britanskog Carstva. komora, 2. mn. komora gr. (kamara, lat. camera) 1. prostorija za specijalne svrhe u razliitim dravnim i drutvenim ustanovama, osobito kod organa pravosua (npr. 714 komorica umanj. prema komora; obino u znaenju sobica (isp. komora 6). komorkinja en. prema komornik (v.). komorni 1. koji se odnosi na komoru; snabdjeven komorom; 2. namijenjen za malu prostoriju, za malen krug slualaca; komorna muzika muzika napisana za malen broj instrumenata ili glasova (za razliku od orkestralne i zborske muzike); isp. i kamerton. komornik, 5. -e, mn. -ci (isp. komora 6) sobar (obino u slubi nekog plemia i prema tome osoba najvieg povjerenja); u naoj su ga starijoj literaturi zvali i posteljnik; isp. kama-rijer; en. komdrnica; komorkinja. komorski prid. prema komora. komos' gr. (komos) 1. veselje, radost, ala (isp. komika i si.); 2. u staroj Heladi noni obilazak gradom nakon gozbe, uz glazbu i ples (povezan s kultom boga Dioniza Bakha). komos2 gr. (kommos) tualjka, zapijevka, ja-dovanka, jadikovka.

komora narodnoga suda); 2. zast. u nekim dravama parlament, saborska palaa; takoer i dravna blagajna, erar; 3. rudar, podzemni prazni rudniki prostori velikog obujma, odijeljeni jedni od drugih stupovima, monolitima rude koja se kopa (npr. ugljena, kamene soli); 4. organizacija nekih stalea (trgovaka, industrijska, advokatska itd. komora); 5. vojn. ete s konjima i vozilima za opskrbu borbenih trupa; tren; kolija; trupna komora; 6. uope: sobica, prostorija; 7. plinska komora posebna prostorija s ugraenim ureajima za plin; u te su prostorije njemaki faisti zatvarali osobe osuene na smrt i ubijali ih putanjem otrovnih plinova; isp. duegupka; prid. komorski. komora, -aa gr. biljka titarka, vana kao zain, anis, anason; usp. koroma. komordija vojnik trupne komore (v. komora 5); prid. komordijski; komordijske vijesti u ratu kojekakve neistinite vijesti i kombinacije to ih ire komordije kao veza izmeu fronte i pozadine. Komori (Komorski Otoci) otona drava na sjevernom ulazu u Mozambiki kanal; glavni grad Moroni.

komostre, komostara (mn. . roda) gr. (krema-stos objeen, visei) verige nad ognjitem o kojima visi kotao. komostre v. komostre (Novak, Nazor). komot, -ota njem. (Kummet) dio konjske orme, neka vrsta velikog hama koji se stavlja oko prednjeg dijela tijela teretnim konjima; umanj. komoti. komotan, -tna, -tno lat. (commodus) 1. u< irok, prostran, zgodan, ugodan, prija prenes. spor, polagan, lijen; bez! komotnost, -osti 1. udobnost, ugo komfor; 2. prenes. sporost u poslu; l nost, lijenost, polaganost, lagodnost. komotmicna njem. (isp. komotan 1 + Mi kapa) kuna kapa. komotue (mn. . r.j njem. (isp. komotai Schuh cipela) lagane kune cipele, p; komp. skra. za komparativ i kompan kompa ma. (komp) plitka laa za pi preko rijeke; skela, splata. splav. kompaciscent, 2. mn. kompaciscenat; (compacisci ugovoriti, uglaviti) jed ugovarajuih strana (u diplomaciji i kompaktan, -tna, -tno lat. (compactio zbijen, saet, gust, stisnut; jedar, vrs an, jedinstven; kompaktnost, -osti stvo onoga to je kompaktno; gustoi stoa, zbijenost, saetost, jedinstveno kompaktat, -ata lat. (compacisci ug ugovor, utanaenje, pakt.

kompanija franc. (compagnie) 1. malene tvo; druba, druina, skup; 2. trgovai industrijsko udruenje; 3. u nekim vojs eta; prid. kompanijski koji se odn kompaniju; kompanijski savezi orgai ja klasne suradnje oblikovana od sam slodavaca u USA. kompanjon, -ona, 5. kompanjone franc. pagnon) 1. ortak, sudionik trgovak industrijskog poduzea; poslovni p; (obino se oznaivalo npr. N. N. i Co drug); 2. prenes. sudrug, suradnik; kompanjonov; kompanjonski; en. k njonka. kompanjonaa franc. (compagnonnage) kalfa (pomonika) pojedinih obrtniki! kaza borbu protiv izrabljivanja od polo ca, majstora (u Francuskoj od 13. do 1' kompar, -ara, 5. kompare tal. (compare) komparacija lat. (comparare izjednaiti riti, usporediti) 1. usporedba, poreei gram. stupnjevanje (nov noviji na ji); 3. slavenska komparacija v. antite komparabilan, -Ina, -Ino koji se usporediti; usporedljiv, sravnjiv; komp gram. drugi stupanj u poreenju pri (noviji, slabiji, mlai); v. pozitiv i supei komparativan usporedan, poredben poreujui, sravnjujui; komparator usporeiva, sravnjiva; 2. sprava za r nje veoma finih razlika u duinu; kon rati, -pariram usporeivati, sravn

kompars

715

kompleks

usporediti, sravniti; isto i komparisati, -em. kompars, 2. mn. komparsa tal. (comparsa) isto to i statist, figurant (v.); komparserija -skup statista ili figuranata na pozornici i u filmu. komparsist(a) tal. (comparsista) 1. u velikim advokatskim kancelarijama pravniki obrazovana osoba koja sastavlja pravnike spise, ali, u pravilu, ne dolazi u doticaj s klijentima i ne nastupa na sudu; isp. solicitator; 2. isto to i kompars (v.J. kompartija skra. za Komunistika partija. kompas, 2. mn. kompasa tal. (compasso estar) sprava za odreivanje strana svijeta (sjevera, juga i dr.), snabdjevena magnetiziranom iglom koja jednim krajem uvijek pokazuje na sjever; busola (kod naih starijih pisaca: sjevernica). kompatibilan, -Ina, -Ino lat. (compatibilis) spojiv, dopustiv, koji se podnosi s neim drugim; snoljiv, skladan, pomirljiv, primjeren, suglasan; oprostiv, oprostan; kompatibilnost, -osti spojivost, dopustivost; svojstvo onoga to je kompatibilno. kompatriot lat. (kon... + patria domovina) zemljak, sunarodnjak, konacional, lanc-man. kompaundni stroj v. compound-stroj. kompendij, -ija (pored kompendijum) lat. (com-pendium pritednja vremena, pokraenje, prijeki put) prirunik, udbenik; skraeno izlaganje osnovnih misli neke nauke, istraivanja i si.; kratak sadraj, saetak, izvadak, izvod, podsjetnik; kompendiozan, -zna, -zno saet, zbit, zbijen, jezgrovit, skraen, kao izvod. kompenetracija lat. izmjenino proimanje, meusobno djelovanje jedne pojave na drugu (Ruder Bokovi). kompenzacija lat. (compensatio izjednaenje) 1. naknada, odteta, nadoknada za neto izgubljeno ili ustupljeno; 2. u radnom pravu - plaa za neiskoriteni dopust; 3. med. uspostava naruene ravnotee, izravnavanje, uspostava funkcija naruenih bolesnim procesom; 4. trg. obraunavanje meusobnih potraivanja uz plaanje ostatka; izravnavanje rauna, poravnanje trabina, prijeboj, kliring (v.); robna kompenzacija nabava neke robe na taj nain da se umjesto plaanja novcem izvri protudobava neke druge robe (osobito

u trgovini s inozemstvom); prid. kompenzacidni; kompenzacioni ugovor meunarodni trgovaki ugovor kojim se uvoz strane robe izravno vee za izvoz domae robe u dotinu dravu; kompenzator ureaj kod cjevovoda za paru ili toplu vodu koji izjednauje rastezanje cijevi zbog topline; kompenzirati, -penziram nadoknaditi, odtetiti, izravnati, izjednaiti, ukinuti; isto i kompenzovati, -ujem. kompetencija lat. (competere 1. dolikovati; 2. teiti na to) 1. nadlenost, djelokrug, ovlatenje neke ustanove ili osobe, mjerodavnost; 2. podruje u kome neka osoba posjeduje znanja, iskustva; 3. prinadlenosti koje nekome pripadaju (obino plaa u naravi; isp. deputat 1); kompetentan, -tna, -tno 1. sposoban, upuen, vlastan, koji zna, vrstan, koji je upuen u nekom podruju; 2. koji po svom zvanju ili opunomoenjima ima pravo neto rjeavati ili raditi, suditi o neemu; nadlean, ovlaten, mjerodavan, osposobljen: izv. kompetentnost, -osti isto i kompetencija. kompeticija lat. (competere 1. dolikovati; 2. teiti na to) natjecanje; takmienje, konkurencija, suparnitvo; kompetent, 2. mn. kompetenata molitelj, reflektant, natjecatelj, suparnik, takmac; tko se natjee za neki poloaj, konkurent; kompetirati, -petiram 1. pripadati po pravu; spadati u nadlenost; 2. natjecati se za neko mjesto; isto i kompetovati, -ujem. kompilacija lat. (compilare plijeniti, pljakati) nesamostalno, iz vie djela sastavljeno, popabireno literarno djelo, izgraeno na temelju tuih djela; kompilativan, -vna, -vno koji se osniva na kompilaciji, popabiren. neoriginalan; kompilirati, -pillram nainiti kompilaciju, pabiriti; povaditi iz tuih djela, sastaviti novu knjigu iz nekoliko drugih; isto i kompilovati, -ujem; kompilator -pabirar, sastavlja kompilacija, neoriginalan pisac. kompjutor, kompjuter v. computor (danas sve vie prodire ovakvo, fonetsko, pisanje, osobito za elektronsko raunalo); isp. Ja i ne znam stoje to kompjutor apnula je ona... Aparat, elektrini, koji umjesto vas pamti i zna... Elektrini mozak...odgovorio je mladi (Segedin, Crni smijeak).

komplanacija lat. postupak za izraunavanje plotine dijelova zakrivljenih ploha. komple, -ea, mn. -ei, 2. komplea Jranc. (complet potpun) haljina i kaput od iste tkanine; v. i komplet.
komplement

kompleks, 2. mn. kompleksa lat. (complecti obuhvatiti) 1. svi predmeti ili pojave koji

716

kom

sainjavaju jednu cjelinu; skup, obujam; 2. zemljite u jednom komadu; podruje; 3. skup zamrenih podsvjesnih pojava (duevnih); sklop, splet; kompleksan, -ksna, -ksno sloen, zamren, zapleten, sastavljen; cjelokupan; kompleksni broj u matematici broj koji se izraunava s pomou imaginarne jedinice izv. kompleksnost, -osti; kompleksi-ja 1. jedinstvo od vie stvari; cjelokupnost, ukupnost; 2. grada, sklop, sastav tijela; 3. put, boja lica, ten; 4. prenes. izgled, narav, ud; isto i kompleksnost, -osti. komplement, 2. mn. komplemenata lat. (comple-re ispuniti, napuniti) dopuna, dopunjak. dodatak, popuna; upotpunjenje: komple-mentar v. komanditno drutvo; komplementaran, -rna, -rno nadopunjujui, dopunski; komplementarne boje boje koje se nadopunjuju; boje spektra koje, pomijeane, daju bijelu boju, npr. crvena i modrozelena; komplementarni kutovi kutovi koji se dopunjuju, koji zajedno ine kut od 90c. komplen, -ena ime veoma hranljivom praku kojega jedna lica rastopljena u vodi vrijedi koliko i jedan normalan obrok za odrasla ovjeka; pretpostavlja se da e komplen biti vrlo dobra hrana za svemirske putnike. komplet, 2. mn. kompleta lat. (complere ispuniti, napuniti) 1. potpun broj instrumenata, dijelova, potreptina, stvari, namijenjenih za odreenu svrhu; 2. potpun broj osoba upuenih nekamo gdje su potrebne prema svome poloaju ili zvanju; 3. potpun niz, potpuna serija, potpuna garnitura (maraka, knjiga, kljueva, posuda i si.); 4. ukupnost, cjelokupnost; i . / komple; kompletan, -tna. -tno potpun, cio, itav, sav, ukupan, sveukupan, cjelovit, gotov, dovren; savren; kompletiran, -rna, -rno isto to i komplementaran; kompletirati, -pletiram upotpuniti, dopuniti; isto i kompletovati, -ujem. komplezantan, -tna, -tno franc. (complaisant) usluan, susretljiv, prijazan (Mato). kdmplic, 2. mn. komplica franc. (complice) sukrivac, ortak u zloinu, pomaga zloinstva, suuesnik. kompliciran, -a, -o (isp. komplikacija) sloen, zapleten, zamren, teak. komplikacija lat. (complicare smotati, sklopiti) zaplet, zamrenost, zapletaj, zamraj, potekoa, pogoranje (npr. bolesti uslijed neke nove bolesne pojave); komplicirati, -pliciram zamrsiti, zaplesti; uiniti neto tekim; oteati; kompliclrandst, -osti zapletenost, zamrenost; sloitost (! isto i komplikovati, -ujem; kdmplikoi -osti.
kompozit

komplikovan v. kompliciran. kompliman, -ana v. kompliment (Mato komplimen(a)t, -enta, 2. mn. komplii franc. (compliment) 1. izraz utivosti, nje, pozdrav, poklon, naklon, pote udvornost, poast; 2. hvaljenje, pc udvaranje, dodvoravanje; komplime -mentlram obasipati komplimenti ;' komplimentovati, -ujem. komplot, -ota franc. (complot) zavjera, tajni sporazum; komplotirati, -plotir praviti komplot, rotiti se, pripremati u povezivati se s nekim na neki protu/ in, kovati zavjeru. kompluvij, -ija (poreci kompluvijum) lat. pluvium) etverokutast otvor nad ati starorimskim kuama (kroza nj je kia u impluvij, v.). komponenta (akc. i komponenta), 1 komponenata lat. (componere sa sastojak, sastavnica, sastavni dio i ponajvie nekog kemijskog spoja ili si djeluje u izvjesnom smislu; graa. komponirati, -ponlram lat. (componere staviti) 1. slagati, sastavljati, stvarati; s vati; 2. skladati, uglazbiti, staviti u not komponovati, -ujem. kompdnist(a) v. kompozitor; en. kompi nja. kompdnjati, -am lat. (componere) sasta pjevati (Vojnovi); isp. komponirati. komportabilan, -Ina, -Ino lat. (compori snositi) snoljiv, podnoljiv. komposesorat, -ata lat. (kon... + posse vlasnik) suvlasnitvo. kompost, 2. mn. komposta lat. (compos sastavljen) umjetno organsko gnoj svakovrsnih izgnjilih otpadaka biljnog ralnog i ivotinjskog podrijetla; mje smjesa uope. komposter, -era franc. (composteur) sp obliku klijeta ili stolne pree za 1 karata (npr. eljeznikih), ekova i dokumenata u svrhu kontrole; komp< -postlram 1. buiti kartu i dr. kor rom; 2. gnojiti zemlju kompostom (v. kdmpostovati, -ujem. kompot, -ota lat. (compositus sasl voe ukuhano sa eerom. kompozicija lat. (compositio sastaval 1. suodnos i uzajamnost pojedinih c umjetnikog djela; nain rada, vjei

717

komunac

nizanju injenica (u umjetnikom djelu), odlika stila, snaga izraavanja, zgusnutost izriaja; 2. skladba; muziko djelo; teorija sastavljanja muzikog djela; muziko stvaralatvo; 3. slikarsko ili kiparsko djelo na kojem je prikazana vea skupina ljudi ili likova; 4. sastavak, smjesa, mjeavina ili spoj iz razliitih tvari; 5, poredak, niz (npr. eljeznikih vagona); prid. kompoziclj-skl /' kompozicidni, -a, -o. kompozit lat. (compositus sastavljen) gram. 1. sloenica; rije sastavljena od dvije rijei, npr. ispiutura, plavook, 2. smjesa, mjeavina. kompozitor lat. (compositor sastavlja) skladatelj, autor muzikih djela; en. kompozitorka; isp. komponist. komprador panj. (comprador) kupac, naba-vlja, poslovni posrednik. kompreg (engl. pisano compreg) ime jedne amerike plastine materije koja se dobiva od drveta

impregniranog nekom posebnom smolom (izum iz 1945). komprehenzija lat. (comprehendere obujmiti, osjetiti, shvatiti) 1. shvaanje, mo razumijevanja, poimanje; 2. obuhvaanje, opseg; komprehenzivan, -vna, -vno osjetljiv, sposoban da shvaa; shvatljiv. kompres, 2. mn. kompresa lat. (compressus stiskanje, pritiskanje) oblog, zavoj natopljen vodom ili nekom ljekarijom koji se stavlja na bolesno mjesto u svrhu lijeenja. kompresija lat. (compressio stiskanje, zbije-nost) titanje, stiskanje; stlaivanje, zguiva-nje, zbijanje; saimanje; stezanje; pritisak; primoravanje, tlaenje, prisila, prinuivanje, prinuda; kompresor 1. stroj za zguivanje uzduha, plinova, pare (stapni, rotacioni, centrifugalni, apsorpcioni kompresor); 2. med. naprava za stiskanje krvnih ila. komprimirati, -primiram lat. (comprimere) 1. zgusnuti, sabiti, zbiti; 2. stisnuti; 3. prenes. obuzdati, zadrati,

zaustaviti, ukrotiti, priguiti; prignjeiti; isto i komprimovati, -ujem. kompromis (akc. i kompromis) lat. (compromis-sum uzajamno obeanje) nagodba, sporazum; suglasnost medu razliitim miljenjima, shvaanjima itd. postignuta uzajamnim ustupcima; prid. kompromisan, -sna, -sno; izv. kompromisnost, -osti. kompromitacija lat. (kon... + promittere pustiti da raste) ozloglaenje, brukanje, osra-moenje, kvarenje neijeg dobrog glasa, drutvenog ugleda i privrednog kredita; kompromitirati, -mitiram stvarati o nekome loe miljenje kod treih osoba ili drutava; kvariti neiju reputaciju, dobar glas; brukati, sramotiti; krnjiti ugled, ugroavati ast; isto i kompromitovati, -ujem; kompromi-tantan, -tna, -tno koji kompromitira, koji izaziva kompromitaciju. komptabilan, -Ina, Ano franc. (comptable) ura-unljiv, ubrojiv, odgovoran; koji polae raune; koji slui polaganju rauna; izv. komptabilnost, -osti. komptoar v. kontoar. kompulzija lat. (compellere natjerati, prisiliti) prisila, prinuda, komputor v. computor. komputu lat. (computare sraunavati) raun, obraun (Nemi). Komsomol, -61a (akc. /Komsomol) (skra. za rus. Kommunistieskij sojiiz molodjoi (Savez komunistike omladine); komsomolac, -lca, 5. komsomole, 2. mn. komsomolaca lan

Komsomola; en. komsomolka, 3. komsomolki, 2. mn. komsomolki; prid. komsomolski (akc. i komsomolski). komija, 2. mn. kdmfja tur. (komu) susjed; prid. komijin; komijski; kominski; en. komijinica; komTjka; kominica; komiluk, mn. -ci susjedstvo. komtur, -lira, 5. komture franc. (commandeur) 1. isto to i komandant; 2. vii in vitekog reda (obino upravitelj veeg broja crkvenih imanja). komun, -ima tal. (comune) 1. opina (isp. komuna 6); 2. zajednika svojina (nekoga sela, plemena, roda i si.) nad nekom nepokretnom imovinom (ispaa, iskoriivanje ume i si.). komuna lat. (communis opi, zajedniki, svaiji) zajednica; 1. gradovi u srednjem vijeku; 2. u epohi francuske buroaske revolucije 18. st. municipalna samouprava, osobito u Parizu; 3. danas teritorijalna jedinica samouprave; samoupravna administrativno-teritorijalna jedinica gradskoga ili seoskoga tipa, opina; 4. skup ljudi ujedinjenih u zajednicu na naelima zajednike imovine i zajednikog rada; 5. prvih godina postojanja RSFSR (v.) naziv nekih autonomnih osobito nacionalnoteritorijalnih jedinica; 6. Parika komuna revolucionarna vlada parikih radnih masa koje su ustale na oruje 1871; Parika komuna ima ogromno historijsko znaenje kao prvi pokuaj uspostave diktature proletarijata; 7. kod nas: opina. komunac, -unca, 5. komune, 2. mn. komunaca stariji naziv za komunist (Krlea).

komunala

718

k(

komunala (isp. komuna) kod nas stvoren izraz za sve privredne poslove jedne opine; isp. komunalije. komunalan, -Ina, -Ino (isp. komuna) opinski; komunalno gospodarstvo gospodarstvo gradova i industrijskih centara koji se nalaze pod rukovodstvom mjesnih organa vlasti; komunalac, -lca, 5. komunalce, 2. mn. komunalaca strunjak u komunalnim poslovima; komunalije (mn. . roda) opinske stvari, opinski poslovi; komunalizacija preuzimanje privrednih poduzea pod upravu mjesnih vlasti; glag. komunalizirati, -izlram; isto i komunalizovati, -ujem. komunar, -ara, 5. kdmunaru jranc. (commu-nard) 1. sudionik Parike komune god. 1871. (v. komuna 6); 2. lan neke komune; 3. katkada (osobito u starijoj knjievnosti) isto to i komunist; isp. komunac; jednako i komunarac, -arca, 2. mn. komunaraca. komunard v. komunar. komunikacija lat. (communicare uiniti opim) 1. priopenje, saopenje, izlaganje, predavanje; 2. promet, saobraaj, spoj, veza jedne toke s drugom; 3. saobraajnica, prometno sredstvo i veza (put; cesta, eljeznica i si.); 4. masovne komunikacije: zajedniki naziv za tampu, televiziju, radio i film; prid. komunikacijski i komunikacioni -a, -6; komunikacioni jezik opevni jezik (Mijo Mirkovi); komunicirati, -niclram 1. priopiti; 2. biti u vezi, opiti, spajati; 3. vriti promet, prometati, saobraati. komunikat, -ata lat. isto to i komunikej (v.). komunikativan, -vna, -vno lat. 1. koji se tie komunikacija (v.), saobraajni, prometni; spojni; 2. lako snalaljiv u ophoenju s ljudima, pristupaan, razgovorljiv, otvoren; 3. saopiv, lako shvatljiv, jasan, razumljiv, dostupan. komunikefj), -e(j)a, mn. -e(j)i, 2. komunike(j)a franc. (communique) saopenje; slubena obavijest; saopenje vlade o diplomatskim pregovorima, o ugovorima, sklopljenim izmeu drava, ili o drugim kakvim stvarima od opeg interesa; isto i kominik(j). komunist(a) lat. (isp. komunizam) 1. lan komunistike partije (kod nas; lan Saveza komunista); 2. vanpartijski komunist pristalica, sljedbenik,

simpatizer komunistike ideje koji nije lan partije; en. komunistkinja. komunistiki prid. prema komunist; koji se odnosi na komuniste, koji pripada komunistima; Komunistika internacionala skra. Kominterna Trea internacionala meunarodni savez komunistikih part ganizacija itavog svijeta; obrazo\ 1919. Oslanjajui se na historijsko i svjetskoga revolucionarnog pokreta, nistika internacionala u svom se radi la voditi marksistiko-lenjinistikon jom. Kominterna je za vrijeme drugoj skog rata bila rasputena odlukom juma Izvrnog komiteta Komunistik nacionale 15. V. 1943; komunistika KP po svome programu revolu na politika stranka proletarijata 1 rukovodi teorijom marksizma-lenjin borbi protiv kapitalizma, za pobjedu nizma. KP Jugoslavije nosi danas Savez komunista Jugoslavije; Komu manifest program meunarodnog komunista koji su napisali Marx i Eng naslovom Manifest Komunistike \ (v.). komunitad, -adi tal. opina, opinska i isto i komunitada. komunizam, -zma lat. (communis opi niki, svaiji) vii oblik besklasnog lji drutva gdje nema eksploatacije ovj ovjeku, gdje su sredstva proizvodn tveno vlasnitvo i gdje je produktivno toliko razvijena da drutvo moe bez < enja zadovoljiti svakog prema nje potrebama; utopijski komunizam v. ut socijalizam; vojni komunizam siste vrednih mjera, izazvanih izvanredno prilikama obrane zemlje u periodu g skog rata 19181920. u Rusiji. komunizirati, -iziram initi komunisi prevoditi u komunistiko. kdmunskI(/s/>. komuna 7) opinski, komu komutacija lat. (commutare promijei elektrotehn. pretvaranje naizmjenine u stalnu, istosmjernu (s pomou kom ra); 2.

zamjena (npr. smrtne kazne dc nom robijom); 3. izmjena redoslijeda i tematici je npr. svejedno 3 plus 4 ili 4 ] rezultat je isti; komutabilan, -Ina, -1 zamjenljiv, promjenljiv, pretvorljiv; komutativan, -vna, -vno; komutativni i dvostrano utanaenje: jedna strana ( izvrava obvezu koja je po vrijednosti ka onoj koju vri druga strana

prvoj ( prodaja, zajam, zamjena robe za komutator prekida, naprava za danje ili spajanje voda kojim prolazi els na struja, ili za izmjenu njegova s telefonski komutator 1. sprava za sp telefonskih aparata pojedinih pretpl;

kon.

719

koncept protuslovlja meu drutvenim karakterom proizvodnje i privatnim nainom prisvajanja; koncentracija kapitala ostvaruje se putem pretvaranja jednoga dijela vika vrijednosti u kapital; 5. koncentracija proizvodnje proces usredoto-enja proizvodnje u sve krupnijim poduzeima; pod kapitalizmom taj proces pojaava vlast kapitalista nad tuim radom i vodi do kapitalistikih monopola (v. monopol); koncentracijski i koncentracioni -a, -o koji se odnosi na koncentraciju; koncentracioni logor mjesto izolacije ratnih zarobljenika, uhapenika; koncentraciona vlada vlada sastavljena od predstavnika svih stranaka; koncentrat, -ata 1. rudar, produkt bogaenja korisne rude, doveden putem koncentracije do vieg sadraja tvari radi koje se vri vaenje (npr. metala); 2. hranljiva krma za stoku (npr. zrno, sjecka, uljane pogaice i dr.); 3. koncentrati hrane suhi, koncentrirani, preani prehrambeni produkti koji zadravaju hranjiva svojstva, pogodna za ishranu i za brzo dogotavljanje hrane; 4. neto zbijeno, saeto, zgusnuto; zbitak, saetak, sabitak, zgusnue; koncentrian, -na, -no koji ima zajedniki centar, sredite, ili koji je upuen na jedno sredite; kod starijih pisaca: sredotraan (centripetalan), npr. koncentrina paljba; koncentrini krugovi krugovi razliitih promjera, upisani jedan u drugi, sa zajednikim sreditem; izv. koncentrinost, -osti: glag. koncentrirati, -centriram --'1. usredotoivati, sabirati. sakupljati, usredsrijediti, usredsreivati; 2. zguivati (npr. rastopinu); 3. obogaivati (rudu); 4. koncentrirati se sabrati se, uputiti sve misli na jednu odreenu stvar; isto i koncentrisati, -em i koncentrovati, -ujem. koncentrator (isp. koncentracija) telefonski ureaj za povezivanje veeg broja pretplatnika na istoj liniji, bez smetnja i zaguavanja (kako biva kod dvojnika i cenera). koncepcija lat. (conceptio, isp. koncipirati) 1. zamisao; nedotjerani nacrt; ovakvo ili onakvo shvaanje neega; nain razmatranja nekih pojava; glavna misao, prvotna predodba (umjetnika, pjesnika, uenjaka i si.); 2. zaee djeteta (zametka uope) u utrobi; zarodak; prid. koncepcionalan i konceptualan, -Ina, -Ino. koncept, 2. mn. koncepata lat. (conceptus, isp. koncipirati) 1. nacrt pismenog sastavka ili govora; sastavak koji nije prepisan u isto; 2.

jednoga s drugim; 2. v. kolektor; komutirati, -mutiram izmijeniti smjer elektrine struje, preukljuiti, prespojiti. kon... v. ko... kona, 5. kono hipok. prema kominica (v. komija). konacional, -ala lat. (kon... + isp. nacija) sunarodnjak, zemljak, kompatriot, lanc-man (Feldman)-. konadija tur. (isp. konak) stranac koji svrati na prenoite. konak, mn. -ci, 2. konaka tur. (konak) 1. dom, dvor; bolja, ugledna kua uope; 2. prenoite, noite, noenje; 3. jedan dan putovanja (od noita do noita); 4. zgrada nekog uglednika, pa katkada i neka vanija upravna zgrada; 5. muko odjeljenje u nekoj kui; umanj. konai; konaar vojnik odreen da ide ispred trupe i osigurava prenoite (konaite); isto i konagdija; na stari izraz: stanorea; konaiti, -im noiti, prenoiti; isto i konakovati, -ujem. kona I (konao), -ala isto to i kanal. konat, konta, 2. mn. konata tal. (conto) raun (Ja putujem za svoj konat; Nui, Put oko sveta). konata, 2. mn. konata lat. (canna) 1. posuda ili mjera za vino; 2. posuda u kojoj se gaji cvijee. konativan, -vna, -vno lat. (conari kuati) pokusni, pokuajni. Konavli, Konavala lat. (isp. kanal) krajina jugoistono od Cavtata; Konavljanin, mn. -ani; en. Konavoka (stegnuto od Kondvalka); prid. konavoski (od kondvalski). koncedirati, -cedfram lat. (concedere uzmicati, odstupiti, podijeliti, dati) dopustiti, ustupiti, priznati, odobriti (isp. koncesija). koncentracija lat. (kon... + isp. centar) 1. usredotoenje, skupljanje, sabiranje, zgui-vanje; postizanje visokog stupnja sabranosti, tj. sposobnosti da se neto paljivo prati ili da se o neemu duboko razmilja; 2. kem. zgu-ivanje rastopine uklanjanjem vika otapala; takoer koliina otopljene tvari koja dolazi na odreenu koliinu otapala; 3. rudar, nain obogaenja korisne rude putem izdvajanja njezina vrednijeg dijela, prikladnog sa tehnike i ekonomske strane za daljnje npr. metalurgijsko obraivanje i iskoriiva-nje; 4. ekon. koncentracija kapitala usredotoenje sve vee mase sredstava proizvodnje u rukama kapitalista to pojaava njihovu vlast nad tuim radom; koncentracija kao osnovna crta razvitka, kapitalizma proistjee iz njemu svojstvenoga osnovnog

konceptualac pojam, zamisao, miljenje; izbaciti iz koncepta zbuniti, smesti; koncept-papir loiji, ukasti papir (za koncepte); konceptirati, -ceptTram isto to i koncipirati; isto i konceptovati, -ujem. konceptualac, -lca, 5. konceptuale, 2. mn. konceptualaca (isp. koncept) perovodni (konceptualni) inovnik; slubenik s visokom naobrazbom koji samostalno rjeava povjerene mu zadatke (spise), za razliku od mani-pulativnog slubenika koji radi nesamostalno prema tonim uputama. koncerat v. koncert. koncern, 2. mn. koncerna engl. (concern) jedan od vidova kapitalistikih monopola; udruenje poduzea pod gospodstvom jednog kapitalista ili manje grupe

720

kon kapitalista; za razliku od trusta gdje udruena poduzea gube svoju samostalnost, poduzea koja ulaze u koncern formalno ostaju nezavisna; koncerni se stvaraju putem kupovanja akcija raznih poduzea, putem organizacije specijalnih drutava za sudjelovanje i financiranje, putem sporazuma o zajednici interesa itd.; mnogi koncerni obuhvaaju poduzea najrazliitijih grana industrije, banke, razliite oblike transporta i dr. U koncernu se osobito jasno oituje sraivanje industrijskog i bankovnog kapitala, svojstveno epohi imperijalizma.

kdncer(a)t, -rta, 2. mn. koncerata tal. (concerto) 1. izvoenje instrumentalnih ili vokalnih kompozicija pred publikom; 2. veliko muziko djelo za neki instrument uz pratnju orkestra; 3. prenes. sistem slonog istupanja nekoliko drava; uope sloga, sklad, jedinstveni nastup, dogovor, sporazum, suglasnost; prid. koncertni; koncertant, 2. mn. koncertanata izvoditelj muzikog djela na koncertu; en. koncertantica / koncertantkinja (akc. /koncer-tantkinja); isto i koncertist(a) odn. koncertis-tkinja; koncertirati, -certfram nastupiti na koncertu; davati muziku priredbu; isto i koncertovati, -ujem. koncesija lat. (isp. koncedirati) 1. ugovor kojim drava ili municipalna vlast, pod stanovitim uvjetima, daje u eksploataciju svoja poduzea ili zemlju s pravom vaenja korisnih ruda, gradnje poduzea itd.; 2. samo poduzee, organizirano na temelju koncesije; 3. doputenje, ustupanje, ustupak, povlastica; 4. odobrenje za voenje obrta, dozvola za obavljanje neke djelatnosti; koncesionar, -ara osoba koja je dobila koncesiju; konce-sionirati, -onlram dati koncesiju; prid. koncesioniran; koncesionlrane radnje poduzea kojima je za poslovanje potre sebna dozvola vlasti izvan onih pro| vrijede za sva poduzea. konceslvan, -vna, -vno lat. (isp. kom gram. dopusni, npr. dopusni veznic: iako, mada, makar, premda. koncha v. konha. koncija, 2. mn. kdncija lat. (contio) ski koncil, -ila lat. (concilium sastanak) 1 ni sabor; 2. sveuilini sud. koncilijantan, -tna, -tno lat. (conciliare -biti; initi sklonim) pomirljiv, po pristupaan razlogu, sklon komprom koncilijantnost, -osti. koncinitet, -eta lat. (oncinnitas) skladn nje rijei i misli, skladnost u govoru

koncipijent, 2. mn. koncipijenata lat. (isp pirati) odvjetniki pripravnik, perovo koncipijentica / koncipijentkinja -jentkinja); prid. koncipijentskl. koncipirati, -ciplram lat. (concipere 1 titi; 2: zaeti dijete; 3. osjeati, shva nainiti koncept; napraviti nacrt; z; smisliti; sastaviti, sainiti; 2. shvati misao; 3. zaeti dijete, zatrudnjeti koncipovati, -ujem. koncizan, -zna, -zno lat. (concisus jedar) zbijen, kratak i jezgrovit; sac saet; izv. konciznost, -osti. konclogor skra. za koncentracioni li koncentracioni). konca tal. (conca) posuda (Nar.). koneti, konta (mn. m. roda) tal. (cc neobine pjesnike figure; dosjetke, ; ideje; kbnetozan, -zna, -zno boga ma, dosjetljiv; konetozan stiljezgr< in (pismenog) izraavanja (F. vel konetozndst, -osti. kondak, mn. -ci gr. crkv.-pravosl. pjesma u ast nekom svecu. kondemnacija lat. (condemnare osudi da; kondemnatoran, -rna, -rno osu kondemnatorna presuda presudi oglauje krivim i osuuje na kaznu, za od ttberatdrrie koja oslobaa od kn deklaratorne koja samo utvruje neki norelevantnu injenicu; glag. konder -demhiram osuditi. kondenati, -am tal. (condannare) osuditi, vati; kuditi, ne odobravati (Nar.); ist demnacija. kondenzacija lat. (condensare zbiti, zgi 1. zguivanje, nagomilavanje, sai zbijanje; 2. prijelaz plina ili pare u stanje; kondenzirati, -denzlram zg

konder

721

konduktor

saeti, zbiti; skratiti; pretvoriti paru u vodu; zglobiti (Mil. repel), zgustiti (Skok); kondenzirano mlijeko posebnim nainom gusto ukuhano mlijeko u limenim kutijama; isto i kondenzovati, -ujem; kondenzat, -ata proizvod kondenzacije; saetak; kondenzator 1. zgunjiva; sprava za skupljanje elektrinih naboja; 2. sprava za kondenzaciju pare; 3. optiko staklo koje skuplja zrake od izvora svjetla i upravlja ih na predmet koji treba osvijetliti (npr. u projekcionim svjetiljkama); kondenzor u optici: lea sabiraa, sakupljaa, konder v. kondir. kondicija lat. (condicio nagodba, uvjet) 1. norma, standard, kakvoa kojoj suglasno ugovorenim uvjetima mora odgovarati neki predmet (roba); 2. uvjet, pogodba, osobito dobavni i plateni uvjeti u trgovakom poslovanju; 3. namjetenje, sluba; 4. privatna poduka, davanje satova; instrukcija; 5. sposobnost za vrenje napora, zdravstveno stanje, radna sposobnost, tjelesna izdrljivost (npr. nogometa u dobroj kondiciji); isp. condicio sine qua non; prici, kondicioni; kondicioni trening laki trening u svrhu odravanja gipkosti tijela i poveanja spremnosti organizma za napore u predstojeem natjecanju. kondicional lat. (isp. kondicija) gram. pogodbeni nain, npr. radio bih: kondicionalan, -Ina. -Ino pogodben; uvjetan, uslovan; gram. kondicionalne reenice reenice u kojima se izrie neki uvjet (veznici: ako, da, kad), npr. Ako doe, dobit e. kondicionalizam, -zma filozofsko shvaanje da nijedan dogaaj ne ovisi o jednom uzroku nego o mnotvu uvjeta (sve se stvari meusobno uvjetuju, a dunost je egzaktne znanosti da utvrdi zakonitost njihove meusobne zavisnosti). kondicioni, -a, -6 v. kondicija. kondicioniranje lat. (isp. kondicija) dovoenje robe u suglasnost s ustanovljenim normama, standardima; kondicioniranje uzduha dobivanje i uputanje

zraka odreene temperature, vlanosti i istoe u neke prostorije; isp. klimatizacija; kondicioniran u dobru stanju, dobro ouvan. kondignacija lat. (isp. condignus vrijedan, dostojan) katovi, spratovi na zgradama (Nar.). kondijer, -era v. kondir. kondilom, -oma gr. (kondos gomolj) izrastaj, izraslina, bradavica, guka. kondir, -ira gr. (kantharos trbuasta aa) vr, krag, pehar; isto i dijal. kondijer, -era. konditor lat. (condire zainiti, zasladiti) slastiar; konditoraj, -aja lat.-njem. slastiarnica (N. Poli); isp. konfiserija. kondolencija lat. (condolescere osjeati bol) izraavanje suuti, sauea; kondolent, 2. mn. -dolenata osoba koja izraava saue-e (Krlea); kondolirati, -doliram izraziti suut, sauee. kondom, -oma franc. (po imenu izumitelja) gumeno zatitno sredstvo protiv zaea ili protiv spolnih bolesti; prezervativ, kuton, kaputi. kondominij, -ija (pored kondominijum) lat. (kon... + dominus gospodar) pravn. zajedniko vladanje dviju ili nekoliko drava nad nekim teritorijem, suvlasnitvo. kondor panj. (condor) 1. velika ptica iz porodice amerikih grifova; ivi uglavnom u Junoj ili Centralnoj Americi; hrani se strvinama; 2. zlatna moneta u Chileu i Kolumbiji. kondotjer, -era, 5. kondotjeru tal. (condottiere) 1. voa najamnih druina (vojske) u 1416. st. u Italiji; 2. prenes. ovjek spreman da se bori za bilo koju stvar, samo ako je dobro plaen, pustolov, avanturist. konduita/rac. (conduite) 1. spisak u koji su se u starim kolama unosile biljeke o vladanju uenika (konduitrii spisak); 2. prenes. uvjet za uspjeh; prednost; konduitirati, -itfram ocijeniti; isto i konduitisati, -em.

kondukator rum. voa (naslov koji je rumunjskim faistima sluio kao nacistima firer, a talijanskim faistima due, v.). kondukcija lat. (isp. kondukt) vodljivost, tj. prijelaz topline s tijela na tijelo pri njihovu neposrednom dodiru. kondukt, 2. mn. kondukata lat. (conducere skupiti, zdruiti) 1. sprovod, pogreb, sahrana; 2. pratnja. kondukter, -era, 5. kondukteru franc. (conduc-teur) pratilac prometnih sredstava koji pregledava

odnosno prodaje vozne karte; en. kondukterka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. kondukterov; kondukterski. konduktivndst, -osti lat. (kon... + ducere voditi) vodljivost, sposobnost voenja (npr. elektrine struje). konduktor lat. (kon... f ducere voditi) 1. dobar vodi elektrine topline, provodna ica; kabl; 2. kod stroja za elektriziranje kuglasti kovinski vodi na kojemu se skuplja elektricitet; 3. u botanici naziv za tkivo kroz koje- prolaze biljni sokovi ili pelud; 4. u 722

konduna

kon

medicini: kliconoa, tj. osoba koja prenosi neku bolest na potomke a sama ne boluje od nje. konduna tal. (condanna) robija, teka tamnica; kondunati, -am 1. osuditi na robiju; 2. robijati, biti robija, kondura' v. kundura. kondura2 gr. hrvatski obalni brod na vesla i jedra u 9. i 10. st.; ratni brod sa irokom i uzdignutom krmom. kondolos tur. (kondolos) strailo, vampir, vukodlak. konda mad. (konty) 1. marama za glavu; 2. malen obru od lipove kore koji se stavlja oko skupljenih pletenica i ovija povezaom; isp. dega, ugra, puna, kumba; konara, 2. mn. konara ena koja nosi konu. koneksija lat. (connectere svezati, spojiti) 1. veza, povezanost; spoj, sklad; 2. koneksije utjecajna poznanstva; veze; isto i koneks, 2. mn. koneksa. konekttv lat. (isp. koneksija) u biologiji naziv za dio tkiva u biljnom ili ivotinjskom organizmu koji povezuje druge dijelove. konetabl franc. (connetable od lat. comes stabuli grof staje, tale, konjunik, dvorski dostojanstvenik na franakom dvoru) maral, vojvoda, vrhovni zapovjednik (Nehajev). konfabulacija lat. (isp. fabula) med. smetnja u vezi s pamenjem i inteligencijom uope, pri emu bolesnik zaboravljene stvari nadomje-tava izmiljanjem novih koje se nisu nikada dogodile; prianje, brbljanje, trabunjanje. konfalun, -una tal. (gonfalone zastava) stje-gonoa, vojvoda; zatitnik, pokrovitelj. konfederacija lat. (kon... + isp. federacija) 1. savez, spoj, zajednica nekih organizacija; 2. savez drava koje zadravaju svoju nezavisnost (suverenitet), ali su ujedinjene putem jednog ili vie zajednikih organa; u konfederaciji nema opesaveznog dravljanstva ni centralne zakonodavne vlasti; prid. konfederativan, -vna, -vno. konfederati (mn. m. r.) pristae konfederacije uope, a posebno Konfederacije drava amerikog Juga u ratu 1861 1865. konfederatka (isp. konfederacija 1; u Poljskoj su se konfederacijama zvala udruenja feudalaca, ljahtia, za zatitu njihove vlasti) poljska krznom podstavljena visoka kapa s etverokutnim tjemenom, obino s kian-kom; nia se zove krakuka. konfekcija lat. (confectio gotovljenje) 1. masovno pravljenje odijela (ne po mjeri); 2. roba tako pravljena; 3. duan takve i svi postupci izvedeni na isti kalup kojoj struci ljudske djelatnosti,

npr. : cija slijepog crijeva danas je obina kc ja); prid. konfekcijski; konfekcidn fekcijski stan jedan od star modernim kuama, koji su svi j konfekcionar, -ara radnik tekstilne koji radi na izradbi konfekcije. konfekt, 2. mn. konfekata tal. (confetto confectum zgotovljeno) kolai, p ca, slatki, bombon. konfor lat. (confer) usporedi, isporedi, (upuivanje na neko mjesto u istoj ili u kojoj knjizi); upotrebljava se obino u nom obliku cf, cfr. konferansa, 2. mn. konferansa franc. (co ce) 1. isto to i konferencija; 2. javno pi nje; objanjavanje uz neki prograr konferansje, -ea, mn. -ei, 2. konfe (conferencier) sudionik izvedbe, pc pozornike, koji publici najavljuje i ot je program i zabavlja je u stankama pojedinih toaka programa, voditelj. konferencija lat. (conferre snositi, sat sastanak, sjednica, skup, skuptina, vi predstavnika vlade, drutvenih, pat naunih itd. organizacija zbog pret nekih pitanja; 2. vijee, savjet, organ pud. konferencijski; konferirati, -ferii raspravljati; vijeati; savjetovati se; konferisati, -em. konfesija lat. (confessio priznanje) 1 vjeroispovijest, religija; 2. priznanj tovanje; konfesionalan, -Ina, -Ino fesijskl, -a, -o vjerski, vjeroispovjt konfesional, -ala franc. (confessional) 1. i daonica; 2. vjeronauk. konfeti (mn. m. roda; dubr. akc. 1 konfeta; Vojnovi) tal. (confetto) j kolaii (isp. konfekt) kojima su se nal na zabavama; danas raznobojni papii ici kojima ljudi obasipaju jedan dru plesovima i maskeradama. konfidenca (akc. i konfidenca) tal. (conf v. konfidencija (Begovi). konfidencija lat. (confidentia pouzdf povjerljivost; povjerljivo saopenje; pi 2. pouzdanje u sebe, samo konfidencijalan, -Ina, -Ino povjerlj nije za javnost, tajni; konfident, konfidenata povjerljiva osoba, taji cist, dounik, pouzdanik, pijun konfidentica i konfidentkinja (akc. i kinja); prid. konfidentski.

konfiguracija

723

konglomerat

konfiguracija lat. (kon... + isp. figura) 1. vanjski obris; oblije, oblik; 2. meusobni poloaj nekih predmeta (npr. konfiguracija zvijezda). konfinacija lat. (confinium granica) 1. progonstvo u odreeno mjesto; zatoenje; 2. ogranienje slobode kretanja; kuni zatvor; konfinirati, -finfram 1. prognati u odreeno mjesto; zatoiti; 2. ograniiti slobodu kretanja; isto i konfinisati. -em. konfirmacija lat. (confirmare utvrditi) 1. pravn. u nizu zemalja potvrda sudske presude od odgovarajuih slubenih osoba; 2. rel. kod katolika

obred potvrde u vjeri koji se vri nad odraslijom djecom (isp. krizma); kod protestanata obred pristupanja mladia i djevojaka u crkvenu zajednicu; konfirmand, 2. mn. -firmanada kandidat za konfirmaciju, krizmanik; en. konfirmanda, 2. mn. -anda; glag. konfirmirati, -firmlram; isto i konfirmisati, -em. konfiserija franc. (confiserie) slastiarnica; isp. konditoraj. konfiskacija lat. (confiscare skupljati imovinu za dravnu blagajnu) 1. zapljena, prinudno, bez odtete,

otuenje itavog imetka ili dijela imetka privatne osobe u korist drave; 2. uklanjanje iz prometa, zapljena novina ili drugih tampanih stvari (vre je dravne vlasti); konfiscirati, -fiscfram zaplijeniti, podvrgnuti konfiskaciji; isto i konfiskovati, -ujem. Konfiteor v. Confiteor. konfiterija v. konfiserija. konfitlr, -ira franc. (confiture) ueereno voe; pekmez; slatko; isto i konfitura; isp. konfiserija. konflagracija lat. (conflagrare izgarati) 1. velik poar; 2. ustanak, buna, prevrat; 3. ratni sukob, zapoarenje. konflikt, 2. mn. konflikata lat. (conflictare udarati to o to; boriti se) 1. sukob, spor, raspra koja prijeti da e se jo vie zaplesti; 2. borba, rat, oruani sudar. konfluencija lat. (confluere stjecati se, skupiti se) 1. stjecanje, stjecite, sjedinjenje, spajanje, spoj; 2. utok, ue, sliv; 3. vreva, gomila, strka, guva. konformacija lat. (isp. konforman) prilagoivanje, prilagodba, skladnost, usklaivanje. konforman, -mna, -mno lat. (kon... + isp. forma) koji se slae; jednolik, istolik, skladan, sroan, podudaran, prilagodljiv, primjeren; konformizam, -zma prilagodljivost, prilagoivanje, slaganje, suglasnost, prihvaanje nekog miljenja iz spekulativnih ili oportunistikih razloga, oportunizam; isto i konformnost, -osti; konfdrmist(a) 1. prilagodljiv ovjek, oportunist; 2. pripadnik anglikanske vjeroispovijesti (u Engleskoj); glag. konformirati, -formiram sloiti, uskladiti, prilagoditi, podesiti prema emu, saobraziti; suglasiti se, pokoriti se; isto i konformisati, -em. konfortati se v. kunfortati se. konfrater lat. (kon... + frater brat) subrat; drug u slubi, u samostanu. konfrontacija lat. (kon... + frons, 2. frontis elo) 1. suoenje, usporedba; 2. sukob, sudar, sraz;

konfrontirati, -frontlram suoiti, sueliti, usporediti; isto i konfrontovati, -ujem. konfucijanizam, -zma religiozno-filozofska nauka koja se pripisuje polulegendarnom kineskom misliocu Konfuciju (Kung-fu-tse), koji je, po predaji, ivio u 6. st. prije nae ere; jedna od triju glavnih religija u Kini, pored daosizma i budizma; konfucijevac, -evca, 2. mn. konfiicijevaca sljedbenik konfucijani-zma; prid. konfucijevski. konfundirati, -fundiram lat. (confundere pomijeati, poremetiti) 1. slijevati skupa; izmijeati; 2. zbrkati, pobrkati; smesti, smutiti, zbuniti, zamrsiti; isp. konfuzan, konfuzija. konfutacija lat. (confutare pobiti iju tvrdnju; umiriti, utiati koga) pobijanje, obaranje, opovrgnue (protivnih dokaza). konfuzan, -zna, -zno lat. (isp. konfundirati) zbrkan, zbunjen, smeten, smuen; izv. konfuznost, -osti; konfuzija 1. pometnja, smuenost, zabuna, zbunjenost, smuenost, mete, vreva, zamraj, zbrka, smetenost, konfuznost; 2. pravn. prestanak prava i obaveze, ako se oboje sjedini u istoj osobi (npr. ako vjerovnik postane vlasnikom zaloenog mu dobra). konga v. conga. kongenijalan, -Ina, -Ino lat. (kon... 4- isp. genijalan) srodan, bliz po nainu miljenja, po talentu; izv. kongenijalnost, -osti. kongenitalno lat. (kon . . . + genitus roen) priroeno, batinjeno, s im se tko rodio, uroeno. kongerija lat. (congerere nagomilati, zgrnuti) hrpa, gomila (npr. pijeska); prid. kongerijski. kongestija lat. (congerere gomilati) navala krvi (npr. u glavu); nakupljanje krvi u nekom dijelu tijela. konglomerat, -ata lat. (kon . . . + glomerare gomilati) 1. mehaniki spoj raznovrsnih dije-

Kongo1

724 lova i predmeta; 2. geol. sloena nehomogena rudna naslaga, sastavljena od zrna pijeska i pojedinih komada raznih minerala, povezanih glinom, vapnom, kremikom; kod naih geologa: valutinjak; 3. naslaga, nakupina uope; gromada, gomila, smjesa, mjeavina, sljepljevina, zbrka, prenatrpanost. Kongo1 rijeka u sredinjoj Africi, po porjeju i koliini vode druga rijeka na svijetu (isp. Mississippi); utjee u Atlantski ocean. Kongo2 republika u zapadnoj Africi; glavni grad Brazzaville (osnovao ga Pierre Savor-gnan Brazza, 18521905, francuski istraiva Afrike); Kongoanac, -nca, 5. Kongoan-e, 2. mn. Kongoanaca; en. Kongoanka; prid. kongoanskl. Kongo3 DR v. Za>r. kongrega (puka) tal. narodno vijee (M. Franievi). kongregacija lat. (congregare sabrati, udruiti) 1. bratstvo, udruenje crkvenih opina ili samostana istoga reda (rimokatolike crkve); 2. naziv za ministarstvo (odreeni resor vrhovne crkvene uprave) u papinskoj vladi; 3. vjersko udruenje; 4. skup, skuptina, sabor, kongres; u starije doba naziv za upanijsku skuptinu u Hrvatskoj; kongreganist(a) lan kongregacije; en. kongreganistica; kongreganistkinja. kongres, 2. mn. kongresa lat. (congredi sastati se) 1. sastanak, skuptina, slet, skup, zbor, ponajvie meunarodni (npr. antifaistiki kongres); 2. naziv zakonodavnog organa u USA, u veini zemalja Latinske Amerike i u nekim drugim dravama; 3. najvii organ Saveza komunista Jugoslavije; redovni kongresi sazivaju se najmanje jedanput u 3 godine, a izvanredne kongrese saziva Centralni komitet po svojoj inicijativi ili na zahtjev preko polovine od ukupnog broja lanova SK; prid. kongresni; kongresni turizam oblik izvansezonske

ko hotelijerske djelatnosti, organiziranje i odravanje velikih skupova, savjetovanja i si. u hotelima koji posjeduju u tu svrhu ureene dvorane i ostale pogodnosti; kongresist(a) tko (u svojstvu delegata ili inae slubeno) prisustvuje kongresu; en. kongresistkinja; kongresmen lan Kongresa u USA, ameriki narodni zastupnik; kongresuvka, 3. -vci polj. (kongre-sowka) u poljskoj povijesti naziv za tzv. kongresnu Poljsku, tj. za onaj dio varav-skog vojvodstva koji je, prema odluci Bekog kongresa 1815. poslije napoleonskih ratova, potpao pod Rusiju i imao da s njorr povezan personalnom unijom (v.). kongruencija lat. (congruere poduda 1. skladnost, suglasnost, sukladnost, nost, podudaranje i u obliku i u i podudarnost; 2. gram. sronost; slag: eninih dijelova; kongruentan, -tna, suglasan, sroan, sukladan, istovetai udaran (i u obliku i u veliini); konj -grulram biti u kongruenciji, sla sricati se; isto i kongruisati, -em. Kongsberg-kup meunarodno natjei skijakim skokovima izmeu alpinsl malja (Jugoslavija, Italija, Francusk strija, vicarska, SR Njemaka); pi odrano u Untervvassernu u vicarsk 1953, a god. 1955. u naoj Planici: pravilima odrava se svake godine u od spomenutih zemalja. konha, 3. -hi gr. (konche) koljka; udt zidu sa koljkastim gornjim dijelom, polukupole, svoda; apsida (v.).

konicitet, -eta (isp. konian) 1. unjastost stost, kosina, nagib, nagnutost; 2. s suenost. konian, -na, -no gr. (konos ee stoac) unjast, stoast, kupast, kt oblik cunja, stoca, kupe; isp. kom koninost, -osti. konldije (mn. . r.) gr. posebne ras stanice (spore) nekih gljiva (itna ri san). konifera gr. (isp. konian + fero jedno od stabala crnogorice; etinjar Koniggratz (it. Kenig-grec) njemaki n Hrddec Krdlove (hrv. Kraljiin Gra ekoj (pobjeda Prusa nad Austrij god. 1866) (Krlea). konika, 3. -ci, 2. mn. konlka lat. (isp. presjek cunja, stoca, unjosjenica.

konistrica gr. (kanystron) koarica; isp star. konitacija lat. (connitatio) napon, napor janje, trud. konivencija lat. (connivere sklapati o dati nekom kroz prste) obzirnost, vost; gledanje kroz prste, preutan spo koniventan, -tna, -tno obziran, ob konjekcija lat. 1. (prema conjicere bacanje koplja, odapinjanje strijela; 2. conjicere, conjectare nagaati, pr isto to i konjektura (v.J. konjektura lat. (conjicere nagaati, pr vjerojatnost, nagaanje, osobito pret] ka pravilnog izgleda oteenoga star

konjugacija

725

konkretan konklava lat. (conclave soba koja se moe zakljuati) 1. vijee kardinala koje se sastaje radi izbora rimskoga pape; 2. zatvorene prostorije u kojima se vri taj izbor. konkluzija lat. (concludere zakljuiti) zakljuak; zakljuivanje iz neke pretpostavke; kon-kludentan, -tna, -tno zakljuujui; pravn. konkhidentni ini (lat. facta concludentia) takvi vanjski ini iz kojih se moe zakljuiti na odreeno izraavanje volje, pristajanje; konkluzivan, -vna, -vno zakljuni; uvjerljiv; konaan, zavran. konkomitancija lat. (kon... + comes, 2. comitis pratilac) sluajno drutvo; pojavljivanje jednoga uz drugo; popratna pojava; prid. konkomitantan, -tna, -tno popratan, usputan. konkordancija lat. (concordare slagati se) 1. slaganje, suglasnost; 2. popis mjesta (nekog knji. djela) gdje se javljaju iste rijei (obino iza glavnoga kazala ili ispred njega) s oznakom stranice ili poglavlja; 3. u geologiji: paralelan tok pojedinih slojeva; prid. konkor-antan, -tna, -tno suglasan, sloan, jednoglasan, jednoduan, skladan, podudaran. konkordat, -ata lat. (isp. konkordancija) ugovor rimskog pape s nekom dravom koji ureuje pravne odnose izmeu katolike crkve i dotine drave; sporazum, utanaenje, uglavak, nagodba uope. konkordija lat. (concordia sloga) 1. sloga, slonost, podudarnost, jednodunost, suglasnost; starorimsko boanstvo Sloge; 2. poduzee za (sjajne) pogrebe (osobito u Srbiji, gdje su se neka takva poduzea esto nazivala imenom Konkordija); 3. sprednjim u vezi: naziv za automobile ili mrtvaka kola, kojima se otpremaju mrtvaci na groblje (nabrajao automobile sve do grobljanskih konkordija, onih crnih jezivih automobila [Novine]). konkrecija lat. skupljanje estica u cjelinu; gru-dasta masa nakupljena oko neke sredinje toke; gvalja, gromada. konkrementi, konkremenata (mn. m. roda) lat. (concrementum sratenje) 1. srasli, slijepljeni, otvrdnuli dijelovi neke tvari; 2. u medicini naziv za kamence (bubrene, une, mokrane). konkretan, -tna, -tno lat. (concretus od concres-cere srasti se, stvoriti se) predmetan, stvaran, koji se moe razmatrati u svoj punoi i sa svih7 strana (prot. apstraktan); konkretne injenice pregledne, tone, odreene injenice; konkretnalmenica u gramatici: imenica koja oznauje stvaran, opipljiv predmet, npr. ovjek (za razliku od apstrakt-

sta, nasluivanje kako je mogao izgledati i si.; glag. konjicirati, -jiciram nagaati, pretpostavljati, nasluivati, nazirati; gatati, vraati, proricati, tumaiti snove, konjugacija lat. (conjugare sklopiti, svezati; ujarmiti, upregnuti zajedno) 1. gram. sprega, sprezanje; mijenjanje glagola po pojedinim licima i vremenima, 2. biol. oblik oplodnje kod nekih algi i jednostaninih organizama; konjugirati, -juglram sprezati; mijenjati glagol po licima i vremenima; isto i kdnjugo-vati, -ujem. konjugata lat. (isp. konjugacija) \ .gram. srodna rije, rije izvedena iz istog korijena; 2. anat. promjer enske zdjelice, karlice; zdjelini promjer. konjunkcija lat. (conjungere svezati, sjediniti, zdruiti) 1. astr. poloaj Sunca, Mjeseca ili planeta od kojih po dva imaju istu ekliptinu duinu (konjunkcija Mjeseca i Sunca je mlaak); 2. gram. veznik. konjunktiv lat. (conjunctivus) gram. glagolski nain subjektivnog prikazivanja kojim se izraava volja, elja, mogunost, uope neka zamisao onoga koji govori; upotrebljava se u latinskoj, grkoj, njemakoj, francuskoj gramatici (u ovoj kao sibonktiv) i dr.; prid. kdnjunktivan, -vna, -vno. konjunktiva lat. (isp. konjunkcija) ona spojnica, venjaa, veznica; konjunktivitis (akc. i -itis) upala one spojnice, kapaka. konjunktura lat. (isp. konjunkcija) 1. stjecaj okolnosti; u obinom govoru: dobra prilika (za zaradu); 2. sve znaajke koje karakteriziraju stanje kapitalistike privrede: kretanje cijena, postotka, teaja vrijednosnih papira, zarade, dividenada, razmjera proizvodnje itd.; uope stanje na tritu s obzirom na odnos ponude i potranje (dobra, loa konjunktura); prid. konjunkturni; konjun-kturist(a) ovjek koji izrabljuje konjunkturu, pekulant. konjuracija lat. (conjurare zajedno prisei, zakleti se) zavjera, urota; konjurant, 2. mn. konjuranata zavjerenik, urotnik. konk v. ganjak. konka v. konha. konkavan, -vna, -vno lat. (concavus upalj, sveden) izdubljen; udubljen, uleknut, ugnut; prot. konveksan; izv. konkavnost, -osti. konkilijum gr. (konchylion) 1. koljka, ljutura; puevlja kuica; 2. bot. bagrem, akacija.

konkubina

726

kc

nih imenica kakva je npr. milost); konkretna muzika tehnika skladanja kod koje autor izrauje muziko djelo iz konkretnih zvukova i umova, koje kombinira s pomou elektroakustikih sprava i u konanom obliku snima na magnetofonsku vrpcu; od naih muziara najistaknutiji je i svjetski renomiran konkretni muziar Ivo Malec (rod. 1925), koji veinom djeluje u Parizu; izv. konkretnost, -osti stvarnost, zbilja;

kon-kretizacija ostvarenje, popredmeenje, dobivanje jasnih i opipljivih oblika; konkretizirati, -izlram davati pregledan, stvaran karakter, davati konkretan oblik neemu; tono odrediti; isto i konkretizovati, -ujem; konkretum isto to i konkretna imenica.

konkubina lat. (concubina) prilenica, nevjenana ena, sulonica; bludnica; konkubinat, -ata izvanbrani zajedniki ivot (spolni) dvoje ljudi; divlji brak, prilenitvo, sulo-nitvo; blud. konkupiscibilan, -Ina, -Ino lat. (concupiscere ivo eljeti) pohotljiv, pohotan, poudan, puten. konkurencija lat. (concurrere trcati se, stei se, zgrnuti se) 1. u kapitalistikom drutvu meusobna borba kapitalista za vei profit, za trita, za vrela sirovina itd.; konkurencija zaotrava kapitalistika protuslovlja; 2. suparnitvo na bilo kakvom podruju izmeu pojedinih osoba od kojih svaka za sebe osobno eli postii isti cilj; 3. suparnika strana (kupovati kod konkurencije); prid. konkurentan, -tna, -tno sposoban za konkurenciju, usporedan, suparniki; konkurent, 2. mn. konkurenata takmac, suparnik; osoba koja se bilo na kojem podruju takmii s drugom osobom; en. konkurentica i konku-rentkinja (kod Matoa: takmaica); prid. konkurentski; konkurirati, -kuriram biti konkurent; sudjelovati u konkurenciji; natjecati se, takmiiti se; isto i konkurisati, -em. konkuripik franc. (concours hipique, zapravo od lat. konkurs natjecanje gr. hippos konj) konjske utrke, natjecanje u brzom jahanju ili u brzoj vonji (na malim kolicima sa dva kotaa). konkurs, 2. mn. konkursa lat (concursus strka) 1. natjeaj; natjecanje, takmienje kandidata za dobivanje premije, nagrade, za prijem u neku kolu itd.; 2. steaj; in, kada se protiv dunika koji je prezaduen, tj. koji nije vie u stanju plaati svoje dugove, povede naroiti steajni postupak radi naplate (makar i djelomine) vjerovnika iz c ne preostale dunikove imovine; isp ja, gurema; konkursni koji se oi konkurs; steajni; konkursna masa -na masa, steajnina, steajna grom; konkusija lat. (concutere tresti; presi potres, ok ( v . J ; zaplaivanje, zastr 2. iznuivanje, ucjenjivanje; utaja vjerenje.

konkvasacija lat. (conquassare potre mati) teko oteenje tkiva snanim ili pritiskom, uboj; konkvasantan, -i muan, ubitaan. konkvibus lat. (cum quibus ime?) aljiva rije u znaenju: novac. konkvista panj. (conquista osvojen osvajanja Srednje i June Amerike njolaca i Portugalaca pod kraj 15. a c prvoj polovici 16. st.; konkvistador, -jedan od panjolskih osvajaa koji s Srednju i znatan dio June Amerik tkom 15. st.) i neuveno surovo pos starosjediocima; 2. prenes. zavojeva bljiva, osvaja, pljaka. konnatalno lat. (kon... + natalis i kongenitalno. kono,1 5. kono hipok prema komija kona. kono,2 gen. konala v. kanal, konoba, 2. mn. konoba lat. 1. podrum, no spremite; 2. toionica, krma, p 3. donji dio kue (prizemlje) koji krajevima slui kao staja; konobi vlasnik konobe, krmar, gostionica slui te lj u gostionici, toilac, podrum ner; en. konobarica. konofos v. kanafas. kondld, -ida gr. (isp. konus + eldo geom. nepravilan unj, stoac, kv paunj; tijelo koje nastaje okretan sjeka cunja oko osi, npr. paraboloi boloid i dr.; konoidan, -dna, -dno unj, unjast, stoast, kupast. konomist u nekadanjoj Vojnoj kraji sto ekonomist, tj. intendantski ofici: konop, 2. mn. konopa lat. (isp. kan paga, trik; isto i konopac, -pca konopaca. konoplja lat. (Cannabis sativa) biljka o (nakon prethodnih razliitih postupi enje, stupanje, predenje itd.) pra\ tkaju tkanine i si., a od nekih se pr< droge. konosament v. konosman.

kondsman

727

konstantan'

konosman, -ana franc. (connaissement) dokument koji se izdaje otpremniku pri otpremi brodskih tovara kao potvrda da je predao tovar; brodski tovarni list, brodska teretnica. konotacija lat. (connotare skupa zabiljeiti) 1. log. skup svih atributa koji se smatraju bitnima za znaenje nekog pojma; 2. gram. skup asocijacija povezanih s nekom rijeju i njezinim znaenjem (npr. rijei kia konotacija je: vlaga, blato, kiobran, runo vrijeme, neraspoloenje i si.). Konrad germ. mudar savjetnik. konrektor lat. (kon... + 'isp. rektor) najstariji uitelj, zamjenik rektora (na nekim njemakim kolama). konsakracija v. konsekracija. konsangvinitet, -eta lat. (kon... + sanguis, 2. sanguinis krv) krvno srodstvo, rod po krvi. konsekracija lat. (consecrare posvetiti) posveta, posveenje; konsekrirati, -sekrlram 1. posvetiti; 2. uvrstiti meu bogove; poeti oboavati. konsekucija lat. (consecutio) slijed, susljednost, redoslijed; posljedica; konsekutivan, -vna, -vno 1. slijedei; koji je na redu; 2. gram. konsekutivni veznici posljedini veznici (da, te). konsekvencija konzekvencija (v.J. konsens, 2. mn. konsensa lat. (consensus podudaranje, sklad) odobrenje, pristanak, suglasnost, sloga, jednoglasnost, jednodu-nost, sporazum; isto i konsenzus; konsen-zualni ugovor ugovor koji se smatra sklopljenim samim faktom pristanka ugovaraa, a ne trai se za to ispunjavanje nikakvih formalnosti (npr. pismena isprava ili si.). konserva i si. v. konzerva i si.

konsignacija lat. (consignare zapeatiti, jamiti) 1. predaja robe komisionaru na prodaju; komisiona prodaja uope; 2. popis (robe); 3. slanje, odailjanje; poiljka robe; 4. obiljei-vanje, peaenje, igosanje; konsignirati, -signiram poslati robu na odredite, predati je na otpremu, predati je na uvanje (npr. runu prtljagu na kolodvoru); uope izvriti konsignaciju; obiljeiti, peatiti, igosati; prid. konsignacioni; konsignant, 2. mn. konsignanata tko daje robu u konsignaciju; predatelj, poilja; konsignatar, -ara kome se predaje ili alje roba, primatelj, primalac. konsijer franc. (concierge) vratar, portir, nadstojnik. konsil... i si. v. konzil... i si. konsist... i si. v. konzist... i si. konskripcija lat. (conscribere popisati) 1. popis, popisivanje; 2. regrutiranje (v.); konskribirati, -skriblram popisati; regrutirati; konskribent, 2. mn. konskribenata popisiva; onaj tko regrutira. konsola i konzola (v.J. konsolidacija lat. (kon... + solidare utvrditi) 1. sreenje, sreivanje; uvrenje, ukrepljenje; 2. kreditna operacija koja kratkorone dravne dugove pretvara u dugorone; 3. pravn. nain prestanka zalonog prava prelaskom zaloga u vlasnitvo vjerovnika; konsolidirati, -lidlram praviti konsolidaciju; srediti, sreivati; uvrstiti; konsolidirani zajmovi v. fundirani zajmovi; isto i konsolidovati, -ujem.

konsonanca, 2. mn: konsonanca lat. (consonus suglasan) stapanje vie tonova u zvukovnu cjelinu, suzvuje, sazvuje, izazivanje utiska sklada i ugode. konsonant, 2. mn. konsonanata lat. (consonans, 2. -antis) gram. suglasnik; prid. konsonantski; konsonantizam, -zma u gramatici: nauka o konsonantima. konspekt, 2. mn. konspekata lat. (conspectus od conspicere gledati, vidjeti, opaziti) pregled; kratko izlaganje, nacrt nekog djela, predavanja, govora i si.; konspektlvan, -vna, -vno sastavljen u obliku konspekta; koji ukratko izlae sadraj. konspiracija lat. (conspirare slono duhati; zajedniki djelovati) 1. zavjera, urota; sistem i metode to ih primjenjuju podzemne organizacije za ouvanje tajnosti svoga ilegalnog rada i lanova same ilegalne organizacije; 2. prenes. uvanje tajne,
konstantan2

dogovorena utnja, zatakavanje, prikrivanje; konspirativan, -vna, -vno zavjereniki, urotniki, strogo povjerljiv, tajni, podzemni, skriven od slubenih vlasti; izv. konspirativnost, -osti povjerljivost, tajnovitost, tajnost, skrivenost, skrovitost; konspirator zavjerenik, urotnik; pristalica, uesnik, poznavalac konspiracije; isto i konspirativac, -ivca, 2. mn. -ratlvaca; konspirirati, -spiriram urotiti se, zavjeriti se, vriti konspiraciju; isto i konspirisati, -em. konstanta, 2. mn. konstanta / konstanta, 2. mn. konstanta i konstanata lat. (constans, 2. -antis postojan) mat. stalan, nepromjenljiva veliina; oznauje se znakom const. konstantan1 (akc. i konstantan), -tna, -tno stalan, nepromjenljiv, postojan, ustrajan; izv. konstantndst (konstantnost), -osti.

728
k<

konstantan2, -ana legura bakra i nikla, neovisna o temperaturi (za elektrine otpornike). konstantni, -ina, 5. KonstantTne (akc. i Kon-stantin, -stantina) lat. postojani; prid. Konstantinov (akc. i Konstantinov). Konstantindpol(is) gr. Konstantinov grad (po rimskom caru Konstantinu I. Velikom, koji je prijestolnicu Rimskoga Carstva prenio iz Rima u Bizant, a taj je grad god. 330. dobio ime po njemu, jo za careva ivota; isp. Istanbul. Konstanz (it. Konstanc) grad na Boden-skom jezeru u SR Njemakoj (Baden--VViirtemberg) god. 14141418. odran je ondje crkveni sabor kojim su dokrajena predluterovska trvenja u katolikoj crkvi (spaljenje Jana Husa i posmrtno Johna Wycliffa). konstatacija lat. (constare biti postojan) tvrdnja; utvrena injenica; ustanovljenje; dokaz; konstatirati, -statiram utvrditi, utvrivati; ustanovljivati injenicu, nesum-njivost neega; isto i kdnstatovati, -ujem. konstebl engl. (constable) policijski straar u Engleskoj i USA. konstelacija lat. (kon... + stella zvijezda) 1. meusobni poloaj nebeskih tijela; skupina zvijezda stajaica koja tvori postojanu i samostalnu figuru na nebeskom svodu; zvijee; 2. skup, grupa, raspored, stjecaj okolnosti, prilika; poloaj, situacija. konstelejn engl. (constellation, v. konstelacija) ime tipa velikih britanskih aviona za putniki promet. konsternacija lat. (consternare poplaiti, uzrujati) zaprepatenje, uas, zabuna, presene-enje, preneraenost, oamuenost, porae-nost, utuenost (od neke vijesti, dogaaja); konsternirati, -sternlram zaprepastiti, izazvati uas, zabuniti, zbuniti, presenetiti, preneraziti, oamutiti, poraziti (neka vijest, dogaaj). konstipacija v. opstipacija. konstituanta, 2. mn. konstituanta franc. (consti-tuante od lat. constituere utemeljiti) ustavotvorna skuptina; osnivaka skuptina koja se saziva u svrhu uvoenja ili promjene dravnog ustava; djelomino francuska ustavotvorna skuptina god. 1789; prid. konsti-tuantan, -tna, -tno. konstitucija1 lat. (constitutio uredba, ustrojstvo) ustav, osnovni zakon koji odreuje naela i oblike dravnog ureenja, grau dravnih organa, izborni sistem, prava i dunosti graana. konstitucija2 lat. (constitutio od consti sazdan) 1. fiziol., med. kvaliteta st; ovjejeg organizma, njegov
konstruktivizam

sastav ka i psihika svojstva, djelomino ( stva individuuma koja utjeu na pc tok bolesti; narav, priroda, ud; atoma i njihov raspored u molekuli konstitucionalan, -Ina, -Ino lat. 1. v. kor ni; isp. kadeti; 2. koji je u vezi sa itavog organizma (v. konstitucija2; konstitucionalizam, -zma lat. (isp. kons ustavnost; ustavni sistem gdje je glav u zakonodavnim i drugim dravnin vezana za sudjelovanje narodnoga stva. Razvio se iz borbe protiv apsc parlamentarizam; konstitueionalist(; stasa ustavne politike, protivnik c pojedinca, demokrat, ustavobranit konstitucidni lat. ustavan, po ustavu, na konstituciji, koji se na nju konstituciona monarhija v. monarhij konstituirati se, -tuira se lat. (consti utemeljiti, sastaviti) organizirati se. karakter stanovite organizacije, prid bi zakonitost; isto i konstituisati se, konstitutivan, -vna, -vno lat. (isp. kon: koji odreuje, osnovni, sastavni, i bitan, utvren. konstringirati, -stringfram lat. (constrii stegnuti, sapeti) stiskati, sapeti, : ograniiti, suziti; guiti, ne dati d konstriktor 1. v. boa; 2. mii ste konstruirati, -struiram lat. (construere diti, sazdati, stvoriti) sastaviti, sloiti ti, urediti, projektirati, izmisliti, h plan neega, praviti mehanizme, graevine s izraivanjem njihovih pri prorauna; isto i konstniisati, -em; k cija 1. sastavljanje, izraivanje, s smiljanje, izmiljanje, planiranje, g 2. gradnja, ustrojstvo, sastav, post; plan, meusobni rasporeaj dijelova ta, umjetnikog djela, projekata i si.) objekt koji je prethodno dovren i t (u rastavljenom obliku) na mjesto pc nja, gdje ulazi u sastav sloenije cj prenes. samovoljno, iskrivljeno tu nekog teksta, izjave i si., izmiljotii mjetaljka; konstruktivan, -vna, -vi koji se odnosi na konstrukciju; 2. stv; koji gradi, koji ima smisla za red i m izv. konstruktivnost, -osti; inae pric konstrukcija jo i: konstrukcijski i k cioni. konstrukte*, -era v. konstruktor.
kontemplacija

729

konstruktivizam, -zma lat. pravac u zapadnoj umjetnosti, nastao oko 1920; u umjetnikim djelima ne eli oponaati prirodu, nego je predstavlja

njezinim sastavnim elementima koristei se veinom likovima prostih geometrijskih tijela (kocka, cilindar i si.); pristae konstruktivizma nastojali su umjetnike

tenje dovesti u sklad s razvojem tehnike i industrijalizacije; konstruktivist(a) pristaa konstruktivizma; prid. konstruktivistiki. konstruktor (isp. konstrukcija) izumitelj, graditelj; osoba koja se bavi konstruiranjem strojeva, mehanizama, objekata, a takoer i njihovih pojedinih dijelova. konsultacija i si. / konzultacija i si. i v.J. konsumirati v. konzumirati; konsumpcija v. konzumpcija. konibak, -pka, mn. -pci, 2. konibaka tur. (isp. komija) mala vrata u susjednu bau ili dvorite. konija v. komija (Nar.). konkolarac, -rca, 5. konkolare, 2. mn. kon-kolaraca (isp. kon...) suuenik, kolega (iz kole); en. konkolarka, 3. -ci, 2. mn. -kl. Konstitucija v. konstitucija, kontitucionalac borac za ustavna prava (alski). konumavati, -umajem v. konzumirati (M. Smoje). konta' njem. (Runde) muterija, stalan kupac u jednoj te istoj trgovini. konta2 v. konto. kontagija lat. (contagium doticaj, zaraza) 1. priljepivost, zaraznost, kunost; kuga, poast; zaraza dodirom ili preko zaraenih predmeta; 2. tvar koja izaziva zarazu; prid. kontagiozan, -zna, -zno priljepiv, zarazan, prenoljiv; kuan, tetan po zdravlje. kontajner v. kontejner. kontakt, 2. mn. kontakta / kontakata lat. (con-tactus od contigere dotai se) 1. dodirivanje, spajanje vodova elektrine struje; mjesto toga spajanja; naprava koja osigurava takvo spajanje; 2. prenes. dodir, doticaj, veza, spoj, uzajamnost u radu, suglasnost djelovanja; openje, druenje, saobraanje; kontakt--emisija u radijskoj i televizijskoj praksi naziv za program u kojem se povezuju razliite stanice i ukljuuju u jednu zajedniku priredbu; prid. kontaktnu, -ktna, -ktno; kontaktne lee tanke staklene ljuske za ispravljanje onih nedostataka, astigmati-zma ( v . ) , kratkovidnosti ili dalekovidnosti; stavljaju se izravno na ronicu oka i uklanjaju potrebu da se nose naoale; kontaktni sinonim lingv. upotreba dijalekatske rijei i odmah uz nju sinonima iz drugog dijalekta ili iz knjievnog jezika; kontaktirati,
kontemporaran

-taktlram opiti, saobraati, biti u dodiru, spajati; kdntaktor tehn. spaja vodova elektrine struje. kontaktoliti lat.-gr. metamorfne stijene nastale uslijed dodira s vulkanskom magmom. kontaminacija lat. (contaminare okaljati) 1. prvotno: kaljanje, prljanje, kvarenje, opoga-njenje, obeaenje, oskvrnue, okuenje; 2. vojn. radioaktivno zatrovanje ljudi, oruja, opreme, mjesnih predmeta itd.; 3. u medicini: zaraza; 4. u lingvistici: spajanje jezinih elemenata razliitog podrijetla u jednu rije, npr. kod nas u posljednje vrijeme: plinifikaci-ja, topliflkacija i si.; 5. u prenesenom smislu (a to je danas najea upotreba): spajanje, spoj, mijeanje, stapanje, krianje, ukrtavanje: glag. kontaminirati, -miniram; isto i kdntami-novati, -ujem. kontantan, -tna, -tno tal. (contante gotov novac, gotovina) koji moe platiti, koji plaa u gotovu. kontati, -am tal. (contare) 1. brojiti, nabrajati, raunati; 2. recitirati, govoriti na osobit nain (vjerojatno: nabrajati rijei). konte, -ea, mn. -ei tal. (conte) knez, grof; isp. kontesa. kontejner engl. (container, isp. lat. continere sadrati) posuda, sud, kutija, spremnica, spremnik (sanduk) za smee; posebna ledom opskrbljena ambalaa za prijevoz hrane u svjeem stanju; specijalan sanduk od lakog materijala za prijenos tereta; roba se u kontejner stavlja u samoj tvornici, a odanle se posebnim kamionima kontejneri prevoze na brodove (kontejner-brodovi) koji imaju osobite ureaje za smjetaj kontejnera; tako se roba bez pretovarivanja brzo i lako prevozi od proizvoaa do potroaa; izv. kontejneri-zacija. kontekst, 2. mn. konteksta lat. (contextus od contexere satkati, splesti) misaono dovreni ulomak pisanog govora (teksta) koji tono odreuje smisao pojedine rijei ili fraze koja ulazi u njega; suvislost, povezanost, veza, misaona cjelina. kontemplacija lat. (contemplari motriti, promatrati) razmatranje, razmiljanje; duboko poniranje mislima u neto; umovanje; misaonost koja nema potrebe za praktinom realizacijom; kontemplativan, -vna, -vno koji razmilja, koji duboko misli, misaon, sklon poniranju u sr pitanja; izv. kontemplativnost, -osti zaljubnost (Skok); kontemplator 730

ovjek koji se predaje kontemplaciji, npr. Dobrovi nije kontemplator... ne raskapa faustovski po sebi... On ne zadire u sebe nikamo... (Krlea). kontemporaran, -rna, -rno lat. (con s, sa + tempus, 2. temporis vrijeme) istodoban, suvremen, istovremen, konten lat. (contentus) zadovoljan (dubr. kdntenat, -enta, -ento); kontentati, -am zadovoljiti. konter, -era franc. (compteur) raunarski inovnik, raunarac. kontesa, 2. mn. kontesa tal. (contessa) kneginja; grofica; kontesina mlada grofica, grofova ki (Begovi); isp. konte. kontestacija lat. (contestari zvati za svjedoka) 1. nesuglasica, spor, prijepor, poricanje, opiranje, pobijanje, osporavanje; 2. prijava, dostava; kontestabilan, -Ina, -Ino koji se moe pobijati, prijeporan, sporan, oporeciv; kontestirati, -testiram 1. pobijati, oporica-ti, osporavati, svjedocima potvrditi; 2. prijaviti, dostaviti (prijavu vlastima). kontigvitet, -eta lat. (contiguus susjedni) granienje, susjedstvo, dodirivanje; blizina; suvislost. Kon-Tiki (Tiki-Sunce, Tiki-Oganj) ime boga sunca kod prastarih Peruanaca; tim je imenom norveki istraiva Thor Heverdahl nazvao svoju splav od balzova drveta kojom je god. 1947. zajedno s petoricom drugova za vrijeme od 97 dana doplovio iz Perua na Tahiti; Heverdahl je tu opasnu plovidbu poduzeo da bi dokazao da su otoci Junog mora u

pradavna vremena naseljeni iz Amerike a ne iz Azije kako se dosad openito mislilo; knjiga Kon-Tiki u kojoj je ta plovidba opisana postigla je svjetsku popularnost; prevedena je i kod nas; kontikijevac, -evca, 2. mn. kontikijevaca kod nas stvoren naziv za lanove posade sprijeda spomenute splavi i za njihove oponaatelje u slinim pothvatima. kontinenca v. continenza. kontinen(a)t, -nta, 2. mn. kontinenata lat. (con-tinens, 2. -entis od starijega cum s, sa + tenere drati) kopno, suha zemlja; jedan od glavnih velikih dijelova Zemlje, okruen sa svih strana morem: Evropa, Azija, Amerika, Afrika, Australija; za Evropu i Aziju upotebljavaju neki i zajedniki naziv Eurazi-ja; Kontinen(a)t u engleskom jeziku: Evropa; kontinentalan, -Ina, -Ino koji se nalazi na kontinentu; svojstven kontinentu, kopnu; kopnen, suhozemni; katkada i: evropski; kontinentalna klima suha klima, nuta otrim promjenama; konti sistem (blokada) sistem mjera ekc politike koji je provodio Napole interesu francuske industrijske burzi koji se sistem sastojao u potpunoj zal savezne, Napoleonu podvrgnute dr; ropskog kontinenta odravaju bih trgovake veze s Engleskom (1806. d kontinntalac, -lca, 5. kontinentale kontinentalaca 1. ovjek koji kopnu, daleko od mora (za razliku o< raca); 2. u sportskom

govoru: igra klase, jedan od najboljih u Evropi (isj da Kontinent); en. kontinentalka, 1 mn. -ki. kontinentan, -tna, -tno lat. (continere -zauzdati) 1. uzdrljiv, suzdrljiv, um uzdrljiv od grijeha: nevin, ist. kontingencija lat. (contingere dotai ajnost, mogunost, eventualnost. kontingen(a)t, -nta, 2. mn. kontingen (contingere dosei, dostii cilj) u( doprinosa; 1. vojn. broj eta koji neke ili komanda ima da stavi na raspolaj odreenu svrhu; 2. ekon. u vanjskoj krajnja norma koja se odreuje 2 izvoz ili provoz neke robe u stanovite izraena u jedinicama teine ili vrijed koliina robe koja se dodjeljuje neko sniku za odreeni vremenski perio izvrenje odreenog zadatka; konting -gentlram odreivati udjele. kontinuacija lat. (continuare prikljui zati) prikljuivanje, nastavljanje, n (npr. romana u
kontokorent

novinama, u svescin kontinuirati, -nulram nastavljati, p vati, drati vezu; isto i kontinuisati kontinuiran (kontinuisan) neprekid jan, stalan, postojan; kontinualan, -li isto to i kontinuiran; kontinuitet, neprekidnost, veza, postojanost, stali jed, nastavljanje, produljivanje bez p kontinuum neprekidnost; neto stalno; v. in continuo. kdntnl, -a, -6 prid. prema konto(v.),rz konto, konta, mn. konti, 2. konta tal. raun; a conto na raun; kapara; di< plaen unaprijed; kontirati, kontlrai odrediti na koji e se konto neto kn odgoditi. kontdar, -ara franc. (comptoir) pisarnici poslovnica; kontoarist(a) inovnik; ni inovnik; en. kontoaristica; kontc nja.

731

kontramandirati

kontokorent, 2. mn. kontokorenata tal. (conto corrente) bank. tekui raun, kontor i si. v. kontoar i si. (Krlea). kontos v. conto-. kontr... kontra... lat. (contra protiv) u sloenicama oznauje protivnost, protivti-nu, suprotnost, aktivnu protudjelatnost onome stoje izreeno u drugom dijelu rijei (npr. kontrarevolucija, kontraudar); kontra, kontre, 2. mn. kontra kao imenica znai: protuudarac, protunapad i si.; u jeziku karta-a: izjava da do protivnikove najavljene pobjede nee doi. kontraadmiral, -ala, 5. kontraadmirale najnii admiralski in (v. admiral). kontraakcija lat. protudjelovanje, protupot-hvat, uzvrat. kontraalt tal. (contralto) duboki alt (v.) i pjevaica s takvim glasom. kontraataka, 3. -ci, 2. mn. kontraataka franc. (contreattaque) vojn. protunapad; ataka koja se poduzima u svrhu da se odbije napredovanje neprijatelja, a pod povoljnim uvjetima da se prijee i u napadaj; isto i kontraatak. kontrabanda tal. (contrabbando) 1. tajni provoz ili prijenos preko dravne granice robe koja je podvrgnuta carini ili koja je zabranjena; 2. sama roba, provezena ili prenesena na taj nain; 3. prenes. uope sve zabranjeno, pro-kriomareno, kriom provezeno, verc; prid. kontrabandnl; kontrabandist(a) ovjek koji se bavi kontrabandom; kriomar, vercer. kontrabas tal. (contrabasso) 1. razmjerom najvei, a po zvuku najdublji gudaki muziki instrument tipa violonela, bajs, berde; 2. vrlo dubok muki glas; kontrabasist(a) svira na kontrabasu. kontracepcija lat. (isp. kontra + conceptio zaee) spreavanje zaea, trudnoe; prid. kdntracepcidni. kontrada tal. (contrada) iroka ulica; kraj; predio. kontradanca v. contraddanza ; contredance. kontradikcija lat. (kontra. . . + dicere govoriti) protuslovlje, protureje; kontradiktoran, -rna, -rno protuslovan, proturjean, oprean; izv. kontradiktornost, -osti proturjenost, suprotnost i si. kontradura v. skontradura. kontrafa, 2. mn. -ata. tal. (contraffare krivotvoriti; izobliiti) loa, neumjetnika slika, ravo umjetniko djelo, ki; imitacija, kopija (Mato). kontrafagot fagot (v.) udeen za oktavu dublje.
kontramanevar

kontrafaktura v. kontrafa. kontrafdija (isp. kontrafa) imitator, slikar ki-eva, prodava umjetnikih krivotvorina (Nui: Vidi tek vaar, pa kontrafdije obesile . . . slike ...; Put oko sveta). kontrafer lat. (kontra. . . + ferre nositi) naziv jednoga naeg preparata za spreavanje trudnoe (isp. kontracepcija). kontrafor lat.-gr. vanjski potporanj koji nosi teinu svoda (u gotikoj crkvenoj arhitekturi). kontrahaa lat. (contrahere ugovoriti, pogoditi se) ugovor; ugovaranje; u socijalistikoj privredi unapredno ugovaranje o kupnji odnosno prodaji (dobavi); vaan element u planskoj privredi; kontrahirati, -trahiram sklopiti ugovor, obvezivati, naimati, vezati kontraktom; isto i kontrahovati, -ujem; kon-trahent, 2. mn. kontrahenata ugovara; osoba ili ustanova koja je na sebe primila neke obveze prema ugovoru; svaka od ugovornih strana u odnosu jedna prema drugoj. kontraindikacija lat. (kontra . . . + isp. indikacija) med. okolnost koja spreava primjenu postupka odreenog u vezi s obinim simptomima neke bolesti. kontrakarirati, -kariram franc. (contrecarrer) protiviti se komu ili emu, spreavati koga ili to, osujeivati neto, opirati se kome, raditi protiv koga ili ega, ometati neiji rad. kontrakcija lat. (contractio grenje) 1. stezanje; skupljanje, npr. miia; 2. gram. saimanje, stezanje vie samoglasnika u jedan (npr. moga od mojega); isp. kontraktilan. kontrakt, 2. mn. kontrakta i kontrakata lat. (isp. kontrahaa) ugovor, sporazum, utanaenje; kontraktualan, -Ina, -Ino ugovorni. kontraktacija lat. (isp. kontrahaa) sklapanje ugovora, sporazuma meu industrijskim, gospodarskim i dr. organizacijama, poduzeima. kontraktilan, -Ina, -Ino lat. (isp. kontrakcija) koji se moe stegnuti, stegljiv, steljiv, sku-pljiv; izv. kontraktilnost, -osti steljivost. kontraktualac, -alca, 2. mn. -tualaca (isp. kontrakt) ugovorni inovnik, honorarni namjetenik; en. kontraktualka, 3. -ki, 2. mn. -ki. kontraktualan v. kontrakt. kontraktura lat. (isp. kontrakcija) zgrenost miija i zglobova, uzetost; ukoenost ili smanjena gibljivost zglobova. kontramandirati, -mandiram tal. (kontra. . . + mandare povjeriti) opozvati narudbu,

732

kontr:

otkazati, odrei, oporei, izdati protivnu zapovijed. kontramanevar, -vra, 2. mn. -manevara (isp. kontra.. + manevar) vojn. manevar koji se poduzima u svrhu likvidiranja neprijateljskog manevra; protumanevar.

kontramarka, 3. -marki, 2. mn. kdntramaraka franc. (contremarque) cedulja, priznanica koja se izdaje mjesto karte kao znak prava na neto (npr. na besplatno mjesto u kazalitu,

kao potvrda plaene skupne vozarine na eljeznici kada se putuje u grupi i si.). kontramina (isp. kontra... + mina) protumina; burzovna spekulacija koja je uperena protiv neke druge burzovne spekulacije; kontra-miner, -era burzovni pekulant. kontraobavjetajna sluba v. kontrapijunaa. kontraofenziva (-ofanziva) lat. protunavala, oruani uzvrat na ofenzivu. kontraoktava u muzici: donja oktava (v.J, glasovi od kontra-C do kontra-H. kontraparirati v. parirati. kontraplan lat. (kontra... 4- isp. plan) u filmskom jeziku izraz za tzv. suprotnu snimku istoga kadra (v. kadar1 3); partner koji je dosada leima bio okrenut publici, snima se s lica (anfas v.), a drugi se partner snima leima prema gledaocima. kontraponirati, -poniram lat. (isp. kontrapozici-ja (suprotstaviti se), oprijeti se, odupirati se (Lj. Marakovi). kontrapost tal. (contrapposto) 1. suprotnost, protivnost, opiranje, opreka (isp. kontrapo-zicija) 2. u likovnoj umjetnosti usklaena ravnotea izmeu dvaju istodobnih pokreta figure usmjerenih u protivnim pravcima; kontrapostirati, -postiram staviti nasuprot, suprotstaviti, protustaviti. kontrapozicija lat. (kontra... 4- pozicija, v.) protustav, suprotstavljanje, opiranje; antiteza; protuprijedlog. kontrapunkt lat. (punctum contra punctum toka prema toki) muz. umijee da se dvije melodije ili vie njih povezu tako da izvoene istovremeno skladno zvue; glag. kontrapunktirati, -punktlram; isto i kontrapunktovati, -ujem. kdntraran, -rna, -rno lat. (contrarius) protivan, oprean, suprotan, nepovoljan; kontrarni pojmovi su oni koji kao lanovi jednog niza stoje najdalje jedan od drugoga (npr. crno bijelo); izv. kontrarnost, -osti (v.). kontrarevolucija (isp. kontra... 4- revolucija) proturevolucija; borba reakcionarnih klasa protiv revolucije u porastu, sa svrhom uguenja revolucije, kao i protiv revolucije pobijedila, sa svrhom da se unite tekovine i da se uspostavi predrevoluc poredak; kontrarevolucidnar, -ai kontrarevolucionaru i -are su pristaa
kontraverzija

kontrarevolucije; prid. kontr; cionaran, -rna, -rno. kontrarietat, -ati tal. (contrarieta) v. k nost. kontrarnost, -osti lat. (isp. kontrar opreka, protivnost, suprotnost, opr protivtina, protimba (kod starijih ] 2. u logici: odnos meu pojmovin pripadaju istom redu ali su meu potpuno opreni (npr. kod boja: c bijelo). kontrasignacija lat. (kontra 4- signare -iti) supotpis, premapotpis, u nekim : ma potpis odnosnog ministra na aktu izdaje dravni poglavar (monarh ili pr nik) a koji oznauje da ministar prima pravnu i politiku odgovornost za taj a / kontrasignatura; glag. kontrasignir; gnlram. kontrast, 2. mn. kontrasta franc. (cor otro izraena protivnost; upadna : nost; protivtina, oprenost, oita i odudaranje; prid. kontrastan, -stna, kontrastna sredstva u medicini n; tvari koje ne proputaju rendgenske zi se primjenjuju kod rendgenskih pretra kontrastnost, -osti; kontrastirati, -tn biti u kontrastu, otro se razli protiviti se neemu, odudarati, ods isto i kontrastovati, -ujem. kontrastian, -na, -no prid. prema h (Skok); izv. kontrastinost, -osti i trastnost; isto i kontrastlvan, -vna, -vi kontrastivndst, -osti. kontraica (isp. kontraoktava) tambu: svira za oktavu dublje. kontrapijunaa (isp. kontra 4- pijuna latnost kojom se pobija neprijateljska naa; kod nas i popularno; kont vjetajna sluba. kontrateza lat.-gr. suprotna tvrdnja, stav. kontrava v. kontrafa. kontravencija franc. (contravention) pri prestupak, prekraj, izgred; uope po protivan konvenciji 3 (v. J : kontrav -venlram raditi u protivnom smislu jati, opovrgavati, kriti (neki zakon, c kontravertiran lat. (kontra... 4- vert okretati) okrenut na suprotnu stranu

733

konvejer

kontraverzija v. kontroverzija, kontrdans v. contraddanza i contredance. kontreran v. kontraran. kontrfor franc. (contrefort) potporanj, stup (Krlea); isp. kontrafor. kontribucija lat. (contribuere zajedno prinositi, prilagati) 1. namet, danak, porez, daa, podavanje; 2. u vrijeme rata prisilna podavanja u novcu i u naravi koja neprijatelj oduzima od stanovnitva; 3. poslije rata svote koje pobijeena drava isplauje pobjednikoj dravi; reparacije, ratna odteta; kontribuent, 2. mn. -biienata prinosnik (novca), porezni obveznik, oporezovanik; kontribuirati, -bulram pridonijeti, pridonositi, priloiti, prilagati. kontrica umanj. prema kontra (osobito meu kartaima). kontrirati, kontriram (isp. kontra) protusloviti, proturjeiti (isp. i kontrakarirati). kontrola franc. (controle) 1. pregled, nadzor, nadgled, provjeravanje; 2. ustanova, osobe, koje vre kontrolu; 3. mo, prevlast, gospodstvo nad neim; kontrolni koji se odnosi na kontrolu; nadzorni; kontrolni paket koliina dionica (vie od polovice svih dionica) koja dioniaru daje stvarnu prevlast u dionikom drutvu; kontrolnlk, mn. -ci vrsta raunske knjige u dravnoj administraciji; kontrolnjak, -aka popularan (kolski) naziv za tzv. kontrolni ispit (zapravo isto to i test, tj. pismeni ispit umjesto usmenoga); kontrolirati, -trollram vriti nadzor, pregled; paziti, nadgledati, nadzirati, pregledavati; isto i kontrolisati, -em / kontrolovati, -ujem; kontrolor, -ora, 5. kontrolore

1. nadzornik, nadglednik, pregleda, osoba kojoj je dunost da vri kontrolu; 2. aparat za pokretanje i reguliranje elektromotora kod tramvaja, dizalica, elektrinih vozila itd.; prid. kontrolorov; kontrolorski; en kontrolorka, 3. kontrolorki, 2. mn. kontrolorki. kontroverzija lat. (contraversia raspra, prepirka) nesuglasica, spor, prijeporno pitanje, suprotnost, raspra, prepirka, parba, parnica, svaa, inat (kod Krlee i kontraverza); prid. kontroverzan, -zna, -zno prijeporan, sporan, diskutabilan. kontrtanc v. contraddanza (alski). kontubernlj, -ija lat. (contubernium zajedniki ator) starorimski naziv za zajedniko kuanstvo, tj. za brak meu robovima odn. meu robovima i slobodnjacima. kontumac, -aca lat. (contumax, 2. -acis tvrdoglav: negibak) zabrana kretanja (pasa) uslijed opasnosti od zaraze; v. karantena. kontumacija lat. (contumacia prkos, tvrdoglavost) neposlunost, ogluha, prkos; v. in contumaciam. kontundirati, -tundlram lat. (isp. kontuzija) smrskati, zgnjeiti, smoditi, raniti, ozlijediti. kontura franc. (contour) obris, ocrt, osjenak; skica nekog predmeta; grafiki prikaz obrisa nekog predmeta; prid. konturni. kontu polj. (kontusz iz novogr. kontos kratak) kratki gornji kaput s razrezanim rukavima. kontuzija lat. (contundere razbiti, smrskati, smoditi, zgnjeiti) ozljeda zadobivena bez povrede

vanjskih povrina tijela (npr. od pritiska zraka kod eksplozija); uboj, naboj; zgnjeenost, nagnjeenje; modrica; glag. kon-tuzovati, -ujem. ozlijediti, raniti, povrijediti, nabiti, nagnjeiti isp. kontundirati. konubij, -ija (pored konubijum) lat. (connubium) zakonita enidbena veza, brano stanje, branost, brak. konurbacija lat. (kon... + urbs, 2. urbis grad) 1. spajanje dvaju ili vie susjednih naselja u povezanu cjelinu; dvograe (Zemun Beograd Panevo; Pe-trovaradinNovi Sad; RijekaSuak); 2. velika urbana cjelina nastala spajanjem nekoliko susjednih gradskih naselja, isp. mega-lopolis. konus lat. (conus, gr. konos) unj, stoac, kupa; geometrijsko tijelo ije obrise dobivamo ako pravokutni trokut okreemo oko jedne od njegovih
konvekcija

strana koje lee uz pravi kut (uspravni kruni konus); prid. konusan v. konian. konuma, 2. mn. koniima i konuml tur. (konu-ma) razgovor, prijateljsko drugovanje; ko-nutisati, -em razgovarati, drugovati, prijateljevati. konvalescent v. rekonvalescent. konvalidacija lat. (convalescere ojaati, okrijepiti) pravn. naknadno osnaenje nitavog pravnog posla ispunjenjem formalnosti koja nedostaje. konvejer engl. (convever otprema), tekua vrpca; neprekidno djelujui transportni ureaj za prenoenje obraivanog materijala ili sastavnih dijelova stroja od jednoga radnika do drugoga, i takoer za premjetanje masovnih istovrsnih tovara u prostorijama tvornice, rudnika, skladita i dr.; isp. fordizam. 734
konvc

konvekcija lat. (convehere snositi, spremati) provoenje energije (topline ili elektriciteta) strujanjem plina, elektriciteta ili tekuina (npr. u radijatorima centralnog loenja); isp. konvektor. konveksan, -ksna, -ksno lat. (convexus) ispu-pen, pupast, nabrekao, izboen; prot. konkavan; izv. konveksnost, -osti. konvektor (isp. konvekcija) ureaj za grijanje prostorija, vrsta radijatora. kdnvenabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. konvenirati) pristojan, udoban, prikladan, pogodan, zgodan, odgovarajui, podesan, primjeren. konvencija lat. (conventio dogovor) 1. sporazum, utanaenje; meunarodni ugovor o nekom specijalnom pitanju; bernske konvencije tri meunarodna ugovora zakljuena u Bernu u vicarskoj: a) sveopi ugovor o potanskoj uniji od 9. X. 1874; b) bernska konvencija za zatitu knjievnosti i umjetnosti od 9. IX. 1886; c) bernsko utanaenje o eljeznikom prometu od 14. IX. 1890; 2. ugovor ekonomskog sadraja izmeu razliitih poduzea i organizacija radi reguliranja pitanja proe, proizvodnje, raspodjele narudbi i dr.; 3. ope priznat nain, obiaj ophoenja i si.; 4. skuptina, zbor, zasjedanje, sastanak. konvencionalan, -Ino, -Ino lat. (isp. konvencija 3) uvjetovan, primljen, neoriginalan, ustaljen, obian, svakidanji, odgovarajui utvrenim tradicijama, uobiajen, drutveno pristojan, hladno utiv; konvencionalna kazna ugovorna kazna koju je dunik obvezan platiti vjerovniku ako ne bi ispunio svoju prvotnu obvezu; nadomjeta naknadu tete; konvencionalno ponaanje usiljeno, prijetvorno vladanje; hladna utivost; izv. konvencionalnost, -osti; isto i konvencio-nalizam, -zma. konvencioni lat. ustanovljen konvencijom (v.). konvenijencija lat. (convenientia suglasje) 1. pristojnost, primjerenost, uljudnost, prikladnost, udobnost, podudaranje, slaganje, suglasnost, skladnost, prilinost, dolinost, dostojanstvo; 2. voenje rauna i obzira prema onome to postoji, to odgovara vanjskim okolnostima (poloaju, zvanju, imetku i dr.); obzir. konvenirati, -vemram lat. (convenire dolikovati) prijati, goditi, pogodovati, dolikovati, odgovarati, biti prikladan, dobro dolaziti (to mi konvenira to mi odgovara, zgodno mi dolazi). konvent, 2. mn. konvenata lat. (conven sastanak, skuptina, zbor) 1. naziv zi davnih organa koji su se
konvertirati

sastajali u ra2 zemljama radi sastavljanja ili promjen va; 2. Nacionalni konvent zastu skuptina za vrijeme francuske bur: revolucije 18. st., izabrana opim p glasa poslije svrgnua kralja 10. ko 1782; 3. kongres, gdjekada sabor, sku] 4. samostan u nekim redovima (isp. k< tualac). konventikl, 2. mn. konventikla lat. (convi lum) zakutni sastanak; tajno dogov (po okovima). konventualac, -lca, 5. konventuale, . konventualaca (isp. konvent 4) pri] jednog ogranka franjevakog reda; no; ruho, a mogu imati vlastitog posjeda i vite dohotke. konventualan, -Ina, -Ino lat. (isp. konv skupan, s velikim brojem prisutnih ventualna misa glavna (velika) boja (misa) u velikim crkvama kod ki (Novak). konvergencija lat. (kon... + vergere pi ti se) 1. slinost, sukladnost osobina stava, tenja za istim ciljem; 2. u biolc razvitak slinih crta i grae tijela kod c zama, podrijetlom dalekih jednih od d no'koji ive u istoj sredini; 3. granica i: tople i hladne vode u oceanima; 4. u mt logiji: strujanje zraka pri kojem u podruje ulazi vie zraka nego to ga iz u matematici: svojstvo niza ili reda c nekoj konanoj (graninoj) vrijednosti stvo dvaju pravaca da se sastaju u toki; konvergentan, -tna, -tno k uzajamno pribliava, koji tei prema cilju, koji je jednako usmjeren; konvei -verglram meusobno se pribliavat cati se u jednoj toki, usmjeriti djelati jednom pravcu, teiti prema istom cilju konvergovati, -ujem; prot. divergirati. konverter lat. (convertere okretati; pre ti) 1. naprava (pe) za dobivanje u besemerovanjem ( v ) ; 2. elektrotehn. pretvaraa struje, mjenja; 3. u televiz prava koja omoguuje primanje progra koje televizor prvotno nije bio namij adapter, prilagoiva. konvertibilan, -Ina, -Ino lat. (isp. konver koji se moe pretvoriti, promijeniti, izri ti, preinaiti, preudesiti, preobraziti; p riv, pretvorljiv, promjenljiv, izmjenljiv naiv, preudeljiv, preobratljiv; izv.

735

konzervativan!

vertibilndst, -osti mogunost slobodnog mijenjanja jedne valute za drugu odn. za zlato (prema emu prid. konvertibilan dobiva i novo znaenje zveei). konvertirati, -vertlram lat. (convertere okretati; pretvarati) 1. vriti konverziju (v.); 2. pretvoriti vie

zajmova u jedan (koji je povoljniji); 3. obratiti se (na drugu vjeru); preokrenuti se; isto i kdnvertovati, -ujem; konvertit, -ita obraenik; ovjek koji je prihvatio vjersko uvjerenje odn. filozofsku ili politiku doktrinu koju je prije pobijao.

konvertdplan, -ana lat. (isp. konvertirati i aeroplan) jedan od najnovijih izuma meu zranim prometnim sredstvima, letalo slino helikopteru (moe se dizati i sputati okomito). kdnvertor v. konverter. konverzacija lat. (conversatio drugovanje, prijateljevanje) razgovor, zabava; saobraaj, openje; prid. konverzacijski i konverzacidni koji se odnosi na konverzaciju; konverzacidni leksikon prirunik znanosti i umjetnosti koje spadaju u opu naobrazbu; konverzirati, -verziram razgovarati, voditi konverzaciju, zabavljati se, avrljati. konverzija lat. (conversio okretanje, preokret) 1. obraanje, promjena uvjeta ranije raspisanog dravnog zajma koja se sastoji u snienju postotka ili u izmjeni roka utrnuca zajma; 2. prevrat, suprotan stav, protivtina uope, preobrazba, pretvaranje, preobraanje; zaobilaenje; 3. u logici: oblik izvoenja koji se dobije zamjenom subjekta i predikata; isp. konvertirati. konverzirati v. konverzacija. konvikt, 2. mn. konvikata lat. (convictus drugovanje) ustanova u kojoj aci imaju stan i hranu; uzgojni zavod; internat; prid. kdnvikatski; konviktorac, -rca, 2. mn. konviktoraca ak koji stanuje u konviktu. konvoj, 2. mn. konvoja franc. (convoi pratnja) 1. oboruana straa, odreena za pratnju uhapenika, zarobljenika itd.; 2. odred ili eta vojnika za pratnju ili zatitu starjeine (eskor-ta); 3. ratni brodovi i avioni koji na putovanjima zatiuju transportne i trgovake brodove od neprijatelja; brodopratnja; konvojirati, -vojlram 1. sprovoditi uhapse -nike, zarobljenike itd.; 2. pomor, pratiti (zatiivati) trgovake ili transportne brodove (s jednom ili sa vie ratnih laa). konvokacija lat. (convocare sazvati) saziv (neke skuptine ili si.). konvdlut, -lita lat. (convolutus od convolvere smotati, saviti) svitak, smotak spisa; nekoliko knjiga svezanih zajedno; konvoluta zavojnica, spiralni ukras na jonskom kapitelu (v.). kdnvulz, 2. mn. konvulza lat. (convulsus od convellere otrgnuti, uskolebati, potresti) gr; konvulzija med. grenje, trzanje miia; jaki grevi; 736

trzavica uope; potres; kdnvulzivan, -vna, -vno grevit. konzekvenca, 2. mn. -enca v. konzekvencija. konzekvencija lat. (consequi slijediti) 1. dosljednost; 2. posljedica, zakljuak; povui konzekvencije ostati dosljedan svome miljenju i dati ostavku na poloaj (ili si.) u sluaju neslaganja s miljenjem drugih; kon-zekventan, -tna, -tno koji iz neega slijedi ili kao posljedica neega proizlazi; dosljedan; koji svoja naela slijedi u praksi; konzekventnost, -osti isto to i konzekvencija 2 (sve pored kons...). konzerva, 2. mn. konzerva / konzervi lat. (con-servare sauvati) hrana u limenim kutijama ili staklenkama, prireena na specijalan nain da bi se to dulje odrala upotrebljivom; ukuhano voe ili povre (spremljeno npr. za zimu); prid. kdnzervnl. konzervacija lat. (conservatio uvanje) ouvanje, odranje; konzervacija poduzea zaustavljanje pogona tvornica i drugih poduzea na neodreeno vrijeme, popraeno nizom tehnikih mjera za obranu tvornikih ureaja od kvarenja za vrijeme nedjelatnosti. konzervans lat. (isp. konzerva) sredstvo koje poveava trajnost neke robe (npr. mesa da se odri u svjeem stanju). konzervatizam, -zma ili konzervativizam, -zma lat. (conservare sauvati, odrati) privrenost ouvanju starih ili uspostavljanju preivjelih obiaja ili nazora; neprijateljstvo prema svim novotarijama; nepovjerenje u novo-te, protivljenje svemu to je novo i moderno; ukoenost, nepokretnost; konzervativan, -vna, -vno staromodan, zastario, nenapre-dan, zaostao, sklon ouvanju starih obiaja i nazora; neprijateljski raspoloen prema svim novostima, prema naprednosti; nepomian, nepokretan; izv. konzervativnost, -osti; konzervativac, -vca, 5. konzervative, 2. mn. konzervatlvaca 1. ovjek konzervativnih nazora koji tei za ouvanjem starog poretka; protivnik napretka, svega novoga i promjena (u politikom ivotu, u literaturi, nauci itd.); 2. lan konzervativne politike stranke, tzv. desnice u kapitalistikim zemljama; isto i konzervatist(a); en. konzervatlvka, 3. -ki, 2. mn. konzervatlvkl; isto i konzervatistkinja.

konzervator

konz

konzervator lat. (conservator uvar, spasitelj) 1. inovnik komu je povjereno uzdravanje graevina, spomenika, zbirki; 2. aparat za konzerviranje; prid. konzervatorov; konzervatorski. konzervatorij, -ija lat. (conservatorium uva-lite, njegovalite) najvia muzika kola, glazbeni zavod; isto i konzervatorija (' konzervatdrijum; konzervatdrist(a) uenik konzervatorija; en. konzervatdristkinja. konzerviranje lat. (conservare sauvati, odrati) 1. postupak kojim se lako pokvarljive namirnice na osobit nain prireuju kako bi se to dulje ouvale prikladnima za upotrebu; 2. zatita drvenih objekata od truljenja bojenjem, smoljenjem, pougljivanjem; glag. konzervirati, -zervlram zatititi, sauvati (od kvarenja), nastojati zadrati nepromijenjeno sadanje stanje; isto i konzervisati, -em (konzervisanje). kdnzllij, -ija (pored kon/Ilijum) lat. (consilium savjet) sastanak koji se odrava radi savjetovanja pri rjeavanju nekoga vanog pitanja, osobito vijeanje lijenika zbog ustanovljenja bolesti i dogovor o nainu njezina lijeenja; uope: vijee, savjet, savjetodavno tijelo; kdnzilijum abeundi v. consilium abe-undi; konzilijaran, -rna, -rno savjetodavan, savjetan; konzilijar, -ara, 5. konzilijaru i -are savjetnik, vijenik; savjetodavni autoritet (osobito lijenik); konzilijariju v. consiliarius (alski). konzistencija lat. (consistere stajati, drati se, ustrajati, postojati) 1. graa nekog tijela; 2. u rastopinama i polutekuim tijelima ljepljivost, gustoa; 3. vrstoa, postojanost, jedri-na, trajnost,

izdrljivost, stalnost; konzisten-tan, -tna, -tno vrst, gust, postojan, trajan, stalan, saet, zbit, zbijen; izv. konzistentndst, -osti. konzistorij, -ija lat. (consistorium) 1. u starom Rimu palaa gdje se sastajalo tajno carsko vijee; 2. vijee kardinala; 3. savjetno vijee biskupovo u stvarima uprave biskupije; 4. vrhovna duhovna vlast (u nekim vjerskim zajednicama); isto i konzistdrija; prid. konzistdrljski i konzistorijalan, -Ina, -Ino. konzola (pored konsdla), 2. mn. -61a franc. (console) 1. potporanj, stup, nosa, podupira, greda, traverza; 2. u doba rokokoa malen stoli (s uvinutim nogama) uvren ili prislonjen uza zid; 3. u arhitekturi: istaka, tj. greda koja stri izvan plohe zida. konzorcij, -ija (pored konzdrcijum) lat. (consor-tium zajednica, zadruga) 1. sporazum nekoliko banaka ili velikih kapitalist zajednikoga izvrenja neke financijsl racije (realizacije zajma i si.); oblik ka stikog monopola; 2. drutvo, udri udruga, zadruga, zajednica uope; koni mn. konzorata ortak, sudionik, dri konzul (akc. i konzul) lat. (consul) 1. u s Rimu za vrijeme republike titula izbornih najviih slubenih osoba; 2. u cuskoj u vrijeme poslije prevrata 18. bi godine 8. (9. studenoga 1799) do usp carstva (1804) titula

triju osoba koje su neogranienu izvrnu vlast; 3. sluben ba, izaslana od jedne drave u neko i druge drave (s pristankom ove posije predstavlja i zatiuje pred mjesnim vis administrativno-pravne i ekonomske ir. kako drave, koja ju je ovlastila, t interese graana te drave; u meunar praksi primljeni su slijedei nazivi kon obzirom na starjeinstvo: generalni k konzul, vicekonzul i konzulski agent; konzulov (akc. i konzulov); konzulski ( konzulski); kdnzulovati (kdnzulovati), biti konzul. konzular, -ara, 5. konzularu i -are lat. (co ris) bivi konzul (u starom Rimu), c namjesnik u nekoj provinciji. kdnzularan, -rna, -rno lat. (consularis) 1 odnosi na konzulsku slubu. konzulat, -ata lat. (consulatus) 1. predstav jedne drave u razliitim mjestima ter druge drave kojemu je na

elu konzul; i poloaj konzula te period vlade kon: starom Rimu i u Francuskoj (v. konz 2.); prid. konzulatski. konzulent, 2. mn. konziilenata lat. (consul vijeati, savjetovati se) pravni savjetni vjetnik, branitelj, advokat, savjetodav; pe. kdnzulovati, -ujem v. konzul. konzultacija lat. (consultare promisliti mozgati; vijeati) 1. savjet specijalista kom pitanju, savjet strune osobe; 2. \ nje, savjetovanje, specijalista o nekom nju; 3. naziv ustanova koje stanovnitvi savjete i upute u pravnim, medicins drugim praktinim pitanjima; konzults mn. konzultanata specijalist u n podruju koji radi u nekoj ustanovi u stvu osobe koja daje savjete, upute, zakl u pitanjima svoje struke; takoer spec koji je privremeno pozvan radi pretre nekog pitanja (pored kons...).

kdnzultativni pakt

737

kopfus

kdnzultativni pakt lat. (isp. konzultacija) meunarodni ugovor po kojemu se zemlje koje ga sklapaju obvezuju da e se dogovarati o pitanjima koja ih se tiu (pored kons...). konzultirati, -zultlram lat. (isp. konzultacija) pitati za savjet, osobito lijenika; savjetovati se s kim; isto i konzultovati, -ujem (pored kons...). konzultor lat. (isp. konzultacija) onaj koga pitamo za savjet; savjetnik, savjetodavac (pored kons...). : konzum, -uma lat. (consumere potroiti) 1. potronja; 2. potroaka zadruga; kdnzuman, -mna, -mno koji se odnosi na konzum; konzumno drutvo potroaka zadruga. konzumacija lat. (consumere potroiti) potronja, ceh; isto i konzumpcija; konzumirati, -zumlram potroiti; pojesti; isto i konzumovati, -ujem; konzumirani (konzumovani) brak pravovaljani brak, tj. onakav u kom je izvrena obljuba; konzument, 2. mn. konzumenata potroa, kupac. konjad, -ada, 5. konjade tal. (cognato) djever, svak, urjak; en. konjada (Nar.). konjak franc. (cognac, po imenu pokrajine Cognac) rakija od vina, vinovaa (od 1. sijenja 1950. u cijeloj Evropi naziv samo za francuski konjak; kod nas je otada u upotrebi novostvoreni izraz vinjak). konjektura, konjugacija i si. v. iza rijei koniven-cija (tu se ne radi o glasu nj nego o n-j). kooperacija lat. (ko... + opus, 2. operis djelo, posao, rad) 1. suradnja, suraivanje; 2. jedan od oblika organizacije rada gdje mnogo osoba zajedno sudjeluje u istom procesu rada ili u razliitim ali meusobno povezanim procesima rada; 3. masovna kolektivna udruenja za proizvodnju i izmjenu (promet); temeljni su oblici kooperacije: potroaka, opskrbno-prodajna, kreditna, proizvodna zadruga; kooperant, 2. mn. kooperanata suradnik, drug u poslu, ortak; katkada i , naziv za kolaboracionist ( v.J; kooperatlv, -iva zadruga; isto i kooperativa (. roda); kooperativno zadruno; u suradnji; kooperirati, -perlram suraivati; isto i kooperisati, -em. kooptacija lat. (cooptatio dopunski izbor) uvoenje novih lanova i kandidata u sastav nekoga izbornoga organa odlukom samoga dotinoga organa, a bez izbora od biraa; kooptirati, -optlram izvriti kooptaciju, popuniti neko tijelo novim lanom bez izbora. koordinacija lat. (ko ... + ordo, 2. ordinis red) sukladnost, usklaivanje, primjera vanje,
kdpftdn

prilagoivanje, izjednaivanje, dovoenje u suglasnost (pojmova, djelatnosti, funkcija organizma itd.); prid. koordinacioni. koordinantan, -tna, -tno (isp. koordinirati) koji koordinira, sreuje, ureuje, rasporeuje, usklauje. koordinate (mn. . roda) lat. (ko... + isp. ordinata) mat. veliine koje odreuju poloaj toke na ravnini ili u prostoru (npr. u geografiji irinu i duinu neke toke na Zemljinoj kugli); prid. koordinatni. koordinator lat. (isp. koordinacija) osoba koja usklauje, usklaiva, usporeiva, sreiva. koordinirati, -dinlram lat. (isp. koordinacija) uskladiti; usporediti; izjednaiti; isto /koordi-nisati, -em (' koordinovati, -ujem. kop atr. zaposlenje, posao, rad, namjetenje; kopati raditi, biti namjeten. kopa, 2. mn. kopa tal. (coppa) stoi, plasti, baglji, nagranka, hrpa. kopaka, 2. mn. kopaaka kopaki e. (kopati udarati nogom) specijalna cipela s konim epovima na potpeticama, za nogomet i srodne igre." kopaiva-balzam indijan. dobiva se od brazilskog drveta copaiba; upotrebljava se u medicini i za proizvodnju firnisa. kdpal, -ala me/cs. jantaru slina smola od isuenog soka drveta rhus copallinum; vrlo je vrsta, sjajna i ugodno mirie; upotrebljava se za lakove, firnise i u rezbarstvu. koparan, -ana v. koporan (Begovi). kopa, 2. mn. kopa i kopi tur. (kopa) 1. spona, spojka, gvozdac, fibula; 2. prenes. veza, spoj uope; umanj. kopica; kopali prid. indekl. koji je na kope, s kopama (npr. u nar. pjesmi kopali akire); glag. kopati, -am 1. vezati, spajati (prvotno kopama, a onda i openito); 2. drati na mjestu, prikivati, ne doputati slobodno kretanje; 3. prenes. spajati u mislima, shvaati, razumijevati, pogaati smisao neemu. kopejka v. kopjejka. koperdeka njem. (iz tal. coprire pokriti, prekriti + isp. deka) prekriva iznad ostale posteljine na krevetu; isto i kopertuh (njem. Tuch sukno). kdperta, 2. mn. koperata tal. (coperta) 1. pokriva, pokrivalo, prekriva, gunj, prostirka; 2. omot (za knjige, spise); 3. paluba lae. kopfus njem. (Kopf glava + Schuss udarac) hitac u glavu (Krlea). 738 reprodukcija, imitacija neega, nekog umjetnikog djela, npr. slike, gravire, kipa (odljevak); 3. uope neto uinjeno tono prema uzorku; 4. fotografski pozitiv, tj.

kdpftdn njem. (Kopf glava + isp. ton) u kazalinom jeziku: glas (piskutljiv) proizveden u registru glave (za razliku od brusttona prsnoga glasa). kopija lat. (copia zaliha, obilje) 1. prijepis sa originala (kod Stanka imia: istopi); 2. tona

slika izraena iz negativa; pojedini primjerak snimljenog i umnoenog filma. kopilot (isp. ko... 4- pilot) jedan od dvojice pilota u istom avionu, supilot. kopirajt v. copvright. kopirati, kopiram (isp. kopija) 1. prepisivati, praviti kopiju; 2. prenes. oponaati, imitirati nekoga, preuzeti tue osobine; 3. umnaati, umnoavati: kopirband (isp. njem. Band vrpca, traka) vrpca na pisaem stroju; kdpTr--paplr, -ira papir za kopiranje; est naziv za indigo-papir; kopirtift (isp. njem. Stift pisaljka) olovka za kopiranje, tzv. tintana olovka, mastiljava olovka, tintnblaj; kd-pist(a), 2. mn. kopista 1. slubenik koji pravi kopije; pisar, prepisiva; preslikava (Mato); 2. v. fazer; en. kdpistica; kdpistki-nja. kdpjejka. 3. -ci, 2. mn. kopjejaka / kopjejki rus. (ime navodno odatle to se nekada kovala s likom koplja) stoti dio rublja, ruski sitni novac. kdplung njem. (Kopplung) prijenos elektrine energije izmeu dva strujna kruga, osobito izmeu titrajnih krugova; spoj uope; isp. kuplung. kopofdbija gr. (kopos umor, slabost + isp. fobija) med. bolestan strah od napora i umora. kopoklefilija franc.-gr. (prema collectionneur de porte-cles sabiratelj privjesaka za kljueve + filia ljubav, prijateljstvo) sabiranje, sakupljanje, kolekcioniranje privjesaka za kljueve; kopoklefil, -ila tko se bavi ko-poklefilijom kao hobijem. kopdran, -ana tal. (capperone ogrta) 1. gornji kaput od domaeg sukna; 2. vojnika bluza. kopoont tal. (campo santo) groblje (Hvar). kdpdv, -ova, 5. kopove, 2. mn. kopova ma. (kopo) lovaki pas (alski). kopra port. (iz dravidskog koppara, ind. kho-pra) jezgra kokosovih oraha, suena na suncu; sirovina za izradu biljnih masti i margarina. koprifudko tal. (coprifuoco od coprire i zapretati vatru) policijski sat, z kretanja stanovnitva po ulicama odreenog sata (izraz uobiajen u kn koji su u toku drugoga svjetskoga r pod tal. okupacijom; isp. pertunde koprodukcija lat. (ko... + isp. proc zajednika proizvodnja; izraz ko posljednje vrijeme mnogo
kopun

upotrebi] suradnju naih i stranih filmskih pod izradi filmova; prid. kdprodukcidni. koprofagija gr. (kopros gnoj, kal, b fagein jesti) jedenje izmetina; ko -aga, mn. -azi ivotinja koja se izmetinama; govnoder; koprofemij femi kaem) med. seksualni ui dobacivanju prostakih izraza koprofilija (gr. fileo volim) med. b interes za (vlastiti) izmet (neki se < bolesnici mau i kite vlastitim izmeti koprolagnija (gr. lagneia blud) mi sualni uitak pri miljenju o ljudskim nama, pri gledanju na njih i pri diranjr koprolalija (laleo brbljam, blebe bolesna zaljubljenost u nepristojne, be nedostojne rijei; koproliti (mn. m (lithos kamen) okamenjene izmetir potopnih ivotinja (osobito divovskih ra), otvrdnule ili zgusnute izmetine koproldgija a) istraivanje izme dijagnostike svrhe; b) prenes. pornoj literatura. kdps engl. (cop) na tkalakom stroju namotana na vreteno. Kdpt, 2. mn. Kopta (odar. kiibt iz gr. Aij Egipanin) pripadnik naroda za smatra da potjee od starih Egipana imaju Kopti svoju osebujnu kransku a bave se obrtom, trgovinom i ratar en. Kdptkinja; prid. kdptski, -a, -6; I jezik obredni jezik egipatskih k nerazumljiv i samom kleru, no i ta pomogao da se odgonetnu neki staro ski napisi na hijeroglifima; kdptskd pii 33 znaka, preteno podrijetlom od alfabeta. kopula lat. (copula spona, ue, ren veza, sveza; 2. gram. glagol koji vee st imenski predikat; spona: npr. Otac je Ivo postade vojnik: kopulacija 1. sp spoj, povezivanje; 2. koitus (v.); kdpul -vna, -vno koji spaja, vee; spojat van, sastavan; kdpulativni veznici ; tici: sastavni veznici (i, pa, te, ni kdpulativni sudovi u logici: sudo

739

kordon

imaju vie subjekata a samo jedan predikat; kopulirati, -pulfram spajati, vezati, te prema tome vjenavati; pariti, spolno opiti; cijepiti voke i si.; isto i kopulisati, -em. kopun, kopuna (akc. i kopun, -lina, 5. kopune) tal. (cappone) pijetao (prvotno svaki, a irenjem znaenja samo onaj to je ukopljen te se uzgaja radi mesa); kopuniti se, kopunim se epiriti se, pijeviti se, razmetati se, ponaati se bahato (bez zamj. se, tj. prijelazno znai i: kopiti ivad, jaloviti pijetlove). kor1, kora, lok. koru, mn. korovi gr. (choros) 1. skup, zbor pjevaa; 2. povieni dio crkve gdje stoje orgulje ili pjevai; pjevalite; 3. u starogrkoj drami zbor glumaca koji su plesali oko rtvenika i recitirali stihove, pjesmom i plesom komentirali dramu, a katkada u njoj i izravno sudjelovali (obino preko korifeja, zborovoe); 4. kompozicija ili odlomak djela za korsku izvedbu; 5. skup veeg broja istovrsnih glazbala, naroito duhaljki; isto i hor. kor2 (akc. kao kod kor1) franc. (corps) 1. velika vojnika jedinica; 2. skup, zbor odreenog kruga ljudi, npr. diplomatski kor. kora gr. (kore, dijal. kure [ki], s ime je u vezi naa rije cura) u antikom kiparstvu uspravan lik odjevene ene, esto u funkciji karijatide (v.); kao vlastito ime isto to i Perzefona (vJ, ki Zeusa i Demetre. koraba v. keleraba. koracala tal. (corazzata) laa oklopnjaa (Vojnovi). kora, -aa gr. (korakion kucalo na vratima, zvekir) eki za potkivanje konja; umanj. korai. korag, v. koreg.

koral1, -ala gr. (isp. kor1) vrsta crkvene zborne pjesme (pjeva se jednoglasno); prid. koralni; koralski. koral2, -ala panj. 1. obor, tor, ograda (npr. za nvatanje

slonova ili drugih divljih ivotinja); 2. vojniki logor, tabor, od kola postavljenih uokrug; isp. kral. koralj, -alja, 5. koralju gr. (koralion) nepomina morska ivotinja (polip), po obliku slina biljci; koralji, koji ive u velikim skupinama i imaju vapnenasti kostur, stvaraju koraljne otoke (atole) i grebene; vapnenasta masa kostura nekih koralja upotrebljava se za izradu razliitih stvari za ukras (koralji); crveni koralji atr. menstruacija; prid. koraljni; koraljar, -ara, 5. koraljaru -are ovjek koji se bavi vaenjem koralja iz mora. koram publiko v. coram publico. Koran v. Kuran. korap, korpa tal. (corpo) armijski korpus (Vojnovi). korazija lat. (corradere zgrtati) proces struganja i glaanja stijena i tla pijeskom to ga vjetar nosi (veinom u pustinjama). korba, -aa tur. (kvrba) bi od ispletenog konog remenja; umanj. korbai. korulje, korulja (mn. . roda) ma. (korcsolva) klizaljke, liue; koruljati se, -am se klizati se; korulja, -aa, 5. koruljau kliza. kord engl. (cord) rebrasta barunasta odn. pamuna tkanina za sportska i radna odijela. korda1 gr. (chorde ica) 1. geom. odsjeak koji spaja bilo koje dvije toke neke krivulje (npr. u krunici pravac koji spaja krajeve luka); 2. svitak; leni osovinski organ od posebnog kordonskog tkiva

to ga kod kraljenjaka (osim niih riba) zamjenjuje kraljenica. korda2 tal. (corda) 1. ue, konopac, vrpca, traka, uzica; ica, struna, tetiva; 2. prenes. stroga disciplina; drati u kordi drati na uzdi; strogo postupati s nekim; 3. v. tapin. korda3 v. orda. Kordelija lat.-engl. ljubimica; u Shakespeare-ovoj drami KraljLearime (Cordelia) najmlae keri kraljeve (pored Goneril i Regan), koja je jedina iskreno voljela oca. kordeljeri (mn. m. r.) franc. (cordelier franjevac, tj. redovnik opasan uzetom) pripadnici jedne radikalne grupe u doba francuske revolucije; osnovao ju je Danton god. 1790, ali ju je god. 1791. zabranio Robespierre); usp. montanjari. kordijal, -ala tal. (cordiale) sredstvo za okrepu, kordijalan, -Ina, -Ino lat. (cor, 2. cordis srce) kordova

srdaan, iskren, istinski; kordijalnost, -osti srdanost, iskrenost, bliskost, prisnost. Kordiljeri (mn. m. roda) visoko ulaneno gorje preko zapadnog dijela Sjeverne i June Amerike; prid. kordiljerski. kordirati, kdrdfram franc. (corder) plesti, upredati, sukati; vezati konopcem; utiskivati ukrase. kordit, -ita bezdimni barut. korditis (-itis) (isp. korda2) upala glasnica, tj. glasnih ica. kordon, -ona franc. (cordon) 1. pogranina straa, obrana; lanac kula straara uzdu granice, sigurnosni pojas straarskih tornjeva, karaula; 2. odred straara (vojnika) kao zatita ili pratnja; 3. raspored vojske za obranu zemlje po pojedinim odredima na prometnim vezama koje vode od neprijate-

740

koi

Ija; 4. izboina na kamenim zgradama, atula od niza kamenih ploa; 5. vrpca, traka, konop, ue, lenta; kordon saniter v. cordon sanitaire. kordova novana jedinica u Nikaragvi (po panj. istraivau Francisku de Cordoba); sadri 100 centavosa. kordovan, -ana (po panj. gradu Kordovi) fino uinjena kozja koa. kdrdun v. kordon; Kordun, -lina dio Hrvatske oko rijeke Korane; nekadanja granica prema turskoj Bosni, a u doba NOB snano ustaniko sredite (Donevi); Korduna, -aa, 5. Kordunau; en. Korduna-ica; prid. kordunaki. korealnost, -osti lat. (ko... + isp. realan) ne-odjeljivost zajednike trabine ili obveze; korealna obveza solidarna obveza vie dunika za ispunjenje iste inidbe; svaki dunik odgovara za cijelu obvezu, pa ako je izvri jedan, oslobaaju se i drugi od obveze prema vjerovniku. koredaktor lat. (ko... + isp. redaktor) suurednik. koreferat, -ata lat. (ko... + isp. referat) izvjetaj suizvjestitelja; dopunski izvjetaj; osvrt na referat i eventualna dalja razrada misli izne-senih u njemu; koreferent, 2. mn. koreferenata suizvjestitelj; dopunjiva i razraiva referata, a u najirem smislu rijei i (dobronamjerni) kritiar. koreg, -ega gr. (isp. kor1 + agein voditi) kod starih Grka isto to i korifej 1 (v.) ili ovjek koji je bio duan da snosi trokove oko uzdravanja i opreme kora u nekoj drami; danas u zapadnoj Evropi naziv koji odgovara pojmu koji se razumijeva pod izrazom lider 1. koreja v. horeja. Koreja poluotok u istonoj Aziji izmeu utog i Japanskog mora; Juna Koreja, glavni grad Seul; Sjeverna Koreja, narodna republika, glavni grad Pjongjang (Pyongyang); Korejac, -jca, 5. Koreje, 2. mn. Korejaca; en. Kdrejka; prid. korejski. korekcija lat. (correctio) popravak, popravljanje, ispravak, ispravljanje; pouka, opomena, ukor, kazna. korektan, -ktna, -ktno lat. (correctus od corrige-re ispraviti) bez greke, bez zamjerke, besprijekoran, ispravan, toan, pravilan, koji svoje djelovanje usklauje s ustaljenim pravilima pristojnosti; uljudan (katkada hladno uljudan); pristojan, uredan; izv. korektnost, -osti. korektlv, -iva lat. (isp. korektan) dje ispravak ili promjena; ono to is ublauje; prid. korektlvan, -vna, -' popravni, ublaavni, koji poboljava
korespondencija

korektor lat. (corrector) 1. ispravlja; koja se bavi korekturom 1; 2. u novije i naziv za igraa u nekim sportskim osobito u nogometu, koji nema pc zadatka, nego se mora nalaziti sv svrhom da ispravlja propuste svojih si en. korektorica i korektorka. korektura lat. (isp. korekcija) 1. ispr; pogreaka, primijeenih na otisku ti skog sloga; 2. otisak tipografskog odreen da se na njemu izvre isprave to i korekcija; prid. korektura!. korelacija lat. (ko... + isp. relacija) me< odnos, uzajamna zavisnost, povezs harmoninu cjelinu; korelat, -ata suodnosni pojam, tj. pojam koji ] drugom pojmu, tako da jedan trai npr. dijete i roditelji, uzrok i posljedic plaa; korelatlv u gramatici: rije ki u suodnosu s drugom rijeju: kolik -kakav takav; prid. kdrelativan, -vr koji stoji u uzajamnom odnosu; s san. koreografija gr. (ehoros kolo, ples -piem) 1. opisivanje plesnih po pomou osobitog sistema znakova (is, notacija); 2. umjetnost plesa; umjetno ranja i postavljanja baletnih plesova zornicu; koreograf plesni metar kazalitima uvjebava plesove i post na scenu; prid. koreografski; en. koi kinja; glag. koreografirati, -grafirarr vriti koreografiju 1; isto i koreog -em (sve pored horeo...). koreoldgija gr. (ehoros kolo, ples logija) nauka o pokretu (izraz potj poznatog koreografa Rudolfa Labans hvaa koreutiku (v.) i kinetiku (v.). korepeticija lat. (ko... + isp. repetii ponavljanje lekcije s acima u interna vri poseban uitelj ili stariji ak; 2. sli u kazalitu, osobito s pjevaima u korepetirati, -petlram ponavljati s zadatak; pomagati pri uenju; korepe 1. uitelj koji s acima (u internatima vlja gradivo, uzeto u koli; 2. muziai kazalitima vjeba sa solistima opern (pratei ih na klaviru), a eventualno u va i zbor; korepetitdrij, -ija (por repetitdrijum) teaj za ponavljan

741

Korint

diva uzetog u koli, ili za pripravljanje uenika za popravne ispite. korespondencija lat. (k... + respondere odgovarati) 1. vijesti iz pojedinih mjesta koje dopisnici (korespondenti) javljaju novinama i asopisima; 2.

svi potanski otpravci, pisma; 3. prepiska meu pojedinim osobama ili ustanovama; trgovaka korespondencija prepiska u stvarima trgovakih ili industrijskih poduzea; 4. odgovaranje, suglasnost, slaganje, podudarnost;

korespondenc-karta nekadanji izraz za potansku dopisnicu; korespondirati, -spondiram 1. dopisivati se, biti u vezi, voditi prepisku; 2. slagati se, podudarati se, stajati jedno s drugim u vezi, odgovarati jedno drugom; dolikovati, priliiti; isto i korespondovati, -ujem; korespondent, 2. mn. korespondenata 1. suradnik novina ili asopisa koji u njih alje vijesti iz svog mjesta; dopisnik; 2. inovnik koji vodi dopisivanje u stvarima ustanove ili poduzea; 3. osoba ili ustanova (tvrtka, banka) koja izvrava financijalne, trgovake naloge za drugu osobu, ustanovu; 4. osoba koja s nekim vodi vie ili manje stalnu ili dugotrajnu prepisku; 5. lan-korespondent lan naune ustanove, akademije znanosti, drutva, koji nema svih prava redovitih lanova; dopisni lan; 6. uope svaka stvar ili pojava koja odgovara nekoj drugoj stvari ili pojavi; en. korespondentica / korespondentkinja (akc. i -entkinja): korespondentan, -tna, -tno koji odgovara, odgovarajui; suglasan. koret, 2. mn. koreta tal. (coreto srdace) vrsta odjevnog predmeta (u razliitim izvorima razliitog: enski zobun, enska suknja, muko odijelo uope i si.). koreut, 2. mn. koreuta gr. (choreutes) lan kora u starogrkoj drami (pored horeut). koreutika gr. (isp. koreut) nauka o kretanju ovjekova tijela u prostoru, jedna od grana koreologije (v.). korfem engl. (corfam) tvorniko ime za sintetiki materijal (stvoren u nae doba u USA) koji po svojim svojstvima gotovo potpuno odgovara koi. koribant, 2. mn. koribanata gr. (korybas, 2. -antos) jedan od pratilaca i sveenika frigij-ske boginje Kibele; koribanti su ovu boginju slavili urnebesnom glazbom i divljim ratnikim plesovima; koribantski divlje oduevljen, zanesen, raspojasan, raskalaen, vika-ki; koribantizam, -zma zanesenjatvo, ludilo groznice; fantaziranje u vruici; spavanje s otvorenim oima. korida panj. (corrida) borba (naroito s bikovima corrida de toros, koja se u paniji kultivira jo od 11. st., a kasnije je prenesena i u neke zemlje June Amerike; isp. toreador, pikador, banderiljero, ulo, kapeador, espa-da, matador).
korinte

koridonizam, -zma naginjanje na protuprirodnu ljubav, homoseksualizam (aluzija na osobu iz Vergilijeve druge ekloge: Corvdon). koridor, -6ra franc. (corridor) 1. hodnik; trijem; 2. uska pruga zemlje koja prolazei kroz tue dravno podruje vee dravu s morem ili s drugom dravom; zrani koridor zrana putanja kojom strani avioni smiju, u skladu s meunarodnim ugovorima, letjeti nad teritorijem tue drave. korifej, -eja, 5. korifeju gr. (korvphaios vrhovnik, poglavica) 1. u starogrkoj tragediji voa kora, zbora, korovoa, zborovoa; 2. istaknuti znanstveni radnik, umjetnik; prvak, slavna, istaknuta linost; isp. koreg. korigencija (mn. sr. roda) lat. (corrigentia) sredstva za provoenje ispravaka; korigenda, 2. korigenda i korigenada (mn. sr. roda) to treba ispraviti; popis tiskarskih pogreaka u nekoj knjizi; isp. corr. corr. impr.; korigirati, -rigiram (corrigere) ispraviti, ispravljati, unositi ispravke, provoditi korekturu, opomenuti, kazniti; popraviti, poboljati; dotjerati; i5/o i korigovati, -ujem. korijamb / horijamb (v.). korijandar, -dra gr.-lat. (Coriandrum sativum) ljekovita biljka. korijandoli (mn. m. roda) tal. (coriandoli) sitni areni papirii za nabacivanje na pokladnim zabavama (isp. konfeti, serpentine) (kod Krlee u en. rodu; mno. korijandole). korijarija vrsta otrovne biljke (kora slui za tavljenje koe). korijere, -era tal. (corriera) autobus (u nekim naim primorskim gradovima). Korina v. Kora; inae starogrka pjesnikinja (Korinna) iz Tanagre u Beotiji, uenica pjesnika Pindara (6. st. pr. n. e.), poznata i po tome to je kasnije u natjecanjima (pjesnikim) pet puta pobijedila svoga uitelja; pjesme su joj sline naim baladama a teme domai mitovi. Korint prastari grad u junoj Grkoj (sjeveroistoni Peloponez); u starom vijeku vano sredite trgovine i umjetnosti; Korinanin, mn. Korinani; en. Korinanka; prid. korintski, -a, -6; korintski stil najmlai graevinski stil starogrke umjetnosti; kien i sjajan; stup zavrava kapitelom (v.) u obliku 742

koarice od akantova (v.) lia; Korintski prevlaka v. Istam. korinte gr. (po gradu Korintu) sitno grko groe (cvebe). koridld, -ida gr. (chorion koica + eldos lik) unutranja povrina bjeloonice, pokrivena njenom crvenkastosmeom ovojnicom koja sadri mnogo krvnih ila i pigmenata, odakle joj nae ime ilnica. korion gr. (chorion) vanjska ovojnica embrija preko koje zametak prima hran-ljive tvari iz majine krvi. Koriolan (gen. -ana, 5. Koriolane) Gnej Mar-cije (5. st. pr. n. e.) legendarni starorimski junak (ime po tome to je osvojio vol-anski grad Corioli); kad su plebej-ci zbog njegove okrutnosti digli bunu protiv njega, pobjegao je k Vol-anima i s njima udario na Rim: ena i majka uspjele su ga nagovoriti da odustane od unitenja rodnoga grada, i zbog toga su ga Volani ubili (njegova je sudbina predmet veeg broja umjetnikih obrada: Shakespea-re, Beethoven, a kod nas je o njemu napisao operu Stjepan ulek). korist(a), 2. mn. korista gr. pjeva u kazalinom koru (u naim je kazalitima analogno nainjena rije zborist); en. koristica; isto i koristkinja (sve pored hor...)'. korizma, 2. mn. korizma lat. (quadragesima etrdeseta) kod katolika post od 40 dana pred Uskrs (poinje tzv. istom srijedom odn. Pepelnicom); prid. korizmeni, kork njem. (Kork) pluto, ep, zapua. korkija tur. (korku) strah; korkaluk 1. ograda na mjestima gdje je opasno hodati (npr. na mostu, na platformi minareta i si.); 2. plonik, trotoar. Korkut tur. (isp. korkija) koji zadaje strah, kdrlat, 2. mn. korlata ma. (korlat) 1. ograda, barijera; 2. iroka cijev po kojoj

se sputa sijeno u staju; 3. iz prvog znaenja proizlazi i: ogranienje openito, pa i lanac kojim se sapinju psi; isp. vodio na korlatu rulju lovskih pasa (enoa). kdrman, -ana ma. (kormanv) krmilo; kormaniti, kormanlm krmilariti, upravljati (vozilom, laom); kormano krmilar. kormofiti (mn. m. roda) gr. (kormos panj, klada, deblo + fyton biljka) biljke sa stabljikom, listom i korijenjem, stablaice. kormoran, -ana franc. (cormoran od lat. corvus marinus morski gavran) ptica slina patki, s jastrebljim kljunom, hrani se ribama; u Kini je upotrebljavaju za ribolov; u naim j nicima: strko, vranac, merak kormus lat. 1. u botanici: tijelo biljaka kon (v.), tj. korijen, deblo i list; 2. u zoi kolonija organizama tjelesno poveza ivotnu cjelinu (praivi, spuve, plate kornak, mn. -ci, 2. kornaka franc. (corn sanskr. karinajaka vodi slonova) 1 slonova, krotitelj zvijeri; 2. vodi sti (S. Batui). korned bif v. corned beef. Kornelija majka dvojice starorimskih 1 za socijalne reforme, Tiberija i Gaja G (v. Grakhi); historija joj sauvala im nadasve estitoj i pravednoj eni i u. majci (Kranjevi). Kornelije lat. koji je jakih rogova. kornemuza franc. (cornemuse) gajde, mj< diple (Tin Ujevi). korneol v. karneol.

koroman

korner engl. (corner ugao, kut) 1. krati ni sporazum kapitalista (npr. trgovaca: na burzi sa svrhom zarade putem na lavanja gotovih zaliha robe i povienja ( 2. u nogometu kazneni udarac s ugla auta i gola) kao kazna to je igra i loptu u prostor pokraj vlastitog gola kornerski; kornerkik (engl. kick uda engleskom jeziku ono stoje ovdje reen kof ner 2, a kod nas samo mjesto, sam u kojeg se izvodi korner. kornet1 tal. (cornetta) limeni duhaki i ment, truba; isp. kornet-a-piston. kornet2, 2. mn. korneta tal. (cornetto) i roi, trubica, tuljak, fiek od papir kornet3, 2. mn. korneta franc. (cornel zastavnik, stjegonoa) prvi oficirski konjici ruske carske vojske; odgovai inu potporunika u pjeadiji. 743

kornet-a-piston, -ona franc. (cornet truba; piston klip) mjedeni duhaki r ki instrument; kornetist(a) svira n instrumentu. korni v. karni. kornion, -ona franc. (cornichon) vrsta i krastavca (rije ulazi u upotrebu preko: sa na etiketama ukiseljenih krastavaca kdrnl tal. (cornice) v. karni. korodirati, -rodlram lat. (corrodere ogl nagristi) glodati, rastakati; nagrizati; r; ti; rati; isp. korozija. koroideja v. koroid. korolar, -ara lat. (corollarium) posljedica < zane istine, potkrepa, dodatak, izvod, z ak (V. C. Emin; kod istog pisca koro korpus

koroman tur. (kurumak osuiti se) dvopek, vojniki kruh. korona lat. (corona) 1. kruna; vijenac; 2. najvii sloj sunane atmosfere; krug oko sunca; 3. sastanak sveenika jednoga crkvenog kotara; 4. muz. znak iznad note ( m ) koji joj produljuje trajanje; fermato; isp. corona; koronaran, -rna, -rno vjenani, kruni; koronarne arterije ile koje opskrbljuju krvlju srani mii. koroner, -era engl. (coroner) slubenik sudbene policije, sudac istraitelj, mrtvozorac. koronida gr. (koronis, 2. -idos) apostrof kojim se oznauje kraza (v.J u grkoj gramatici; Koronida u starogrkoj mitologiji ljubavnica Apolonova, majka Asklepijeva (v.J. korondgraf gr.-lat. (isp. korona 2 + grafein pisati) instrument za fotografiranje sunane korone u svrhu kasnijega prouavanja. Korosante, Korosanata (mn. . roda) lat. (cor-pus sanctum sveto tijelo) Tijelovo, Braan-evo, katol, blagdan deseti dan poslije Duhova (ezdeseti dan poslije Uskrsa). korot1, -ota v. kurat (Nar.). korot2 v. korota. korota, 2. mn. korota ar. (kahret) 1. alost za pokojnikom; 2. alobno odijelo; prid. korotni; korotnik, 5. korotnie, mn. -ci ovjek koji je u koroti; en. korotnica; koro-tovati, -ujem biti u koroti, aliti, dasiti (v.J. korov, -ova ma. (koro) dra, travurina, kojekakvo nisko, nekorisno pa i tetno bilje. korovoa gr.-hrv. zborovoa, dirigent; isp. korifej. korozija lat. (isp. korodirati) 1. med. razaranje (izjedanje) tkiva uslijed gnojnih procesa ili djelovanja otrovnih tvari; 2. tehn. razaranje povrine metala, izazvano kemijskim ili elek-trokemijskim procesima (npr. ranje eljeza); 3. geol. promjena vrsta rude uslijed kemijskih uzroka (pod utjecanjem zraka i vode); korozfv, -iva 1. sredstvo za rastakanje, nagrizanje, 2. ljut otrov; prid. korozlvan, -vna, -vno 1. koji rastae, razjeda, razara, nagriza i si.; 2. podloan ranju, ravljiv. korpa njem. (Korb, lat. corbis) 1. koara; 2. valjkasto uplje gvoe oko balaka na sablji za zatitu ruke; 3. brnjica; dobiti korpu biti odbijen (od djevojke); dati korpu odbiti; umanj. korpica; korpar, -ara, 5. korparu i -are koara; radnik drvopreradivake struke koji plete korpe, koare, i izrauje pokustvo od prua.
korpuskula

korpet, 2. mn. korpeta tal. (corpetto) prsluk; uve. korpetina (Vojnovi). korpodivinacija lat. (corpus tijelo + divinatio oboavanje) oboavanje tijela, tj. prosuivanje ljudi po vanjskom izgledu i pretpostavke o njihovim duevnim sposobnostima na temelju utisaka koje izazivaju svojom vanjtinom; isp. somatomantija. korporacija lat. (corpus, 2. corporis tijelo; druba) savez, udruenje, drutvo (osobito na temelju privatno-grupnih cehovskih interesa); korporativan, -vna, -vno koji pripada, koji je svojstven korporaciji, koji je u vezi s nekom korporacijom; grupni, skupinski; korporativni sistem faistiko dravno ureenje prema kome se drutvo sastoji od udruenja po strukama i staleima (korporacije) u kojima su zajedno udrueni i radnici i poslodavci; korporativno ne pojedinano, nego kao udruenje (npr. kad se nastupa); skupno; u skupini; korporativizam, -zma isto to i korporativni sistem. korpora delikti lat. mn. od korpus delikti (v.J (Begovi). korpdral, -ala, 5. korporale lat. u nekim vojskama izraz koji odgovara naim nekadanjim nazivima kaplar, kapral (v.J. korporativan, -vna, -vno v. korporacija. korpskomandant franc.-njem. zapovjednik vojnog zbora, visok oficirski in u staroj Austriji (Feldman); isp. korpus 8. korpulencija lat. (corpulentus ugojen, krupan, omaan) debljina, krupnoa, pretilina, pozamanost tijela; korpulentan, -tna, -tno krupna tijela, razvijen, jak, pozamaan, pretio, odebeo; izv. korpulentnost, -osti isto to i korpulencija. korpus, 2. mn. korpusa lat. (corpus, 2. corporis tijelo, druba, zbor, skup) 1. trup ovjeka ili ivotinje; 2. kostur broda sa svom vanjskom oplatom; karoserija koije; metalni omota u koji se stavlja neki mehanizam, neka sprava itd.; 3. zasebna zgrada; 4. tipogr. pismo keglom od 10 toaka; 5. svi predstavnici inozemnih drava kod vlade neke zemlje (v. kor2); 6. u nekim zemljama naziv nekih vojnikih uilita (kadetski, pomorski, pdzevski korpus); 7. osobni sastav nekih ustanova (npr. andarmerijski korpus); 8. vojni sastav (streljaki korpus, konjiki korpus, tenkovski korpus i dr.) koji se sastoji od nekoliko divizija ili brigada; 9. zakonodavni korpus naziv nekih zakonodavnih ustanova; 10. zbirka dokumenata izvjesne vrste, npr. skup tekstova iz kojih se uzimaju ele 744 fiz. shvaanje da se svjetlo sastoji od sitnih estica (korpuskula) to ih emitiraju sjajna tijela. korsak rus. stepska lisica. korsar, -ara tal. (corsaro) isto to i kaper, tj. gusar, morski razbojnik, pirat. korski prid. prema kor (v.); korska recitacija

menti za neku jezikoslovnu radnju; korpus delikti, 2. korpusa delikti (lat. corpus delicti) predmet koji oito dokazuje zloin; prid. korpusni; isp. i Corpus. korpuskula lat. (corpusculum tjelece) sitna estica; najmanja jedinica, atom, elektron; prid. korpuskularan, -rna, -rno; korpu-skularna teorija

 recitiranje u zboru (svi recitatori recitiraju isti tekst ili se od vremena do vremena izdvajaju pojedinci da se poslije opet ukljue u zbor); isto i horski. korskomanda njem.-franc. visoka vojna ustanova, zapovjednitvo vojnog zbora (Krlea); isp. korpskomandant. koro v. korzo (D.Ivanievi). korov, -ova, 2. mn. korova ma. (korso) vr; u Slavoniji naziv za oveu trbuastu zemljanu bocu s drkom za noenje; na toj je drci rupica kroz koju piju; umanj. korovi. korta tal. (corte) dvor, dvorite (Nar.). korteks lat. (cortex, 2. corticis kora u drveta ili voa) kora uope, pa i kora velikog mozga (cortex cerebri); kortikalan, -Ina, -Ino koji se tie kore, koji se nalazi na kori, korni, vanjski, ovojni. kortes, 2. mn. kortesa panj. (corte) zakonodavni parlament. korte, 2. mn. kortea tal. (corteggiare udvarati, dodvoravati se) porugljivo agitator; korteacija agitacija; glag. korteirati, -telram; isto i korteovati, -ujem. korte, -ea franc. (cortege pratnja, svita) sveana povorka, pratnja. kortikalan v. korteks. kortikosteroidi (mn. m. r.) gr. grupa spojeva izoliranih iz nadbubrene lijezde; isp. korti-zon. kortizon, -ona (punim imenom: 17-oxyde-chydrocorticosteron) jedan od kor-tikosteroida, tj. hormona kore nadbubrene lijezde; dobiva se i sintetiki i u razliitim se preparatima u najnovije doba uspjeno primjenjuje protiv reumatizma i drugih bolesti (alergija, kone bolesti). korudija tur. (koruk nedozrelo groe; korudu uvar) pudar, uvar vinograda; poljar, uvar polja; lugar. korugva v. horugva. korumpirati, -rumpfram lat. (corrumpen kvariti, iskvariti, moralno pokvariti, p titi, potkupiti nekoga novcem ili d materijalnim dobrima; v. konj korumpiranost, -osti podmienost, f pljenost, stanje izvrene korupcije (v., korim, -una (njem. dijal. Karunkel?) kn
kosekans

koruna, 2. mn. koruna lat. (corona) 1. 1 vijenac (u starijem jeziku); 2. novana j ca u ehoslovakoj (sadri 100 haler korund, 2. mn. korunda i korunada lat. (c dum) vrsta dragog kamena (po tvrdo mah iza dijamanta); prosti korund smn prainu upotrebljava se za pravljenje -papira. korupcija lat. (isp. korumpirati) pokvar podmitljivost, potkupljivost, podmi korupciona, -aa, korupcionist(a) ( koji se bavi korupcijom, koji prima podmitljivac; prid. korupcionaski; I cionistiki; korupcionizam, -zma to i korupcija; koruptan, -ptna, -pt koruptivan, -vna, -vno podmitljiv, pc ljiv, potkupljiv; izv. koruptivnost, -osti koru v. kor 2 (Nar.). kdrut v. korota (D.Ivanievi). korveta, 2. mn. korveta franc. (corvette doba plovidbe na jedra ratna srednje veliine, namijenjena za p nu, izviaku i glasmku slubu, a kat! za krstarike operacije; 2. u suvrer flotama maleni, brzi brod za borbu podmornica i za obranu transportnih b va; korveta se upotrebljava u sistemu k ja; prid. korvetni. korvicid, -ida lat. (corvus gavran + oc ubijati) sredstvo za unitavanje vi drugih tetnih ptica. korzar v. korsar. korzet, 2. mn. korzeta franc. (corset) st grudnjak, prsnik; komad enske odje stee struk, mider. Korzika, 3. -ci otok u Sredozemnom i glavni grad Ajaccio (rodno mjesto Na] novo); pripada Francuskoj; Korzil -nca, 5. Korzikane, 2. mn. Korzilsam stanovnik Korzike, a esto i sinoni Napoleona I.; en. Korzikanka;prid. ko / korzikanski. korzo, korza, mn. korzi, 2. korza tal. (cot etalite; promenada; glavna ulica; 2. i velikog broja osoba po jednoj ulici; 3. t te; 4. povorka iskienih kola (cvjetni k si.) po korzu; korzirati, korziram et 745
kotirati se

korzu, promenirati; korzua, 2. mn. korzua enska osoba koja se stalno nalazi na korzu, koketa. kosekans lat. (cosecans) mat. omjer hipotenuze i katete koja je kutu nasuprot (biljei se cosec; v. trigonometrijske funkcije); isto /kosekanta, 2. mn. kosekanta. kosinus lat. (cosinus) mat. omjer hipotenuze i katete koja je uz kut (biljei se cos; v. trigonometrijske funkcije); prid. kosinusov; kdsinusni. kositar, -tra / kdsiter, kositeragr. (kassiteros) v. kalaj; prid. kdsitren kositerni; kositriti i kositeriti, -Im isto to i kalajisati. koslata, 2. mn. koslata tal. (castellata) rupa na gornjem dijelu bave (izlijeva se voda iz koslate, A. Stipevi), a esto i velika bava u kojoj se vozi vino iz vinograda; vozarica. kosman, 2. mn. kosmana vrsta majmuna. kosmetika / kozmetika i v.J. kosmos i si. i kozmos i si. (v.J; inae Kosmos ime sovjetskim umjetnim satelitima (prvi je lansiran 16. III. 1962), a i naziv za sovjetski program lansiranja umjetnih satelita. kosolacijon, -om tal. (consolazione) utjeha (Vojnovi). Kossuth Lajos mad. {it. Kout Lajo; 1802 1894) voda maarske revolucije 18481849, esto spominjan i u naoj knjievnosti; isp. koutovac. kost v. kota; isp. kostgeber. kristalan, -Ina, -Ino lat. (costa rebro) koji se odnosi na rebra, koji se tie rebara, rebreni, rebarni; kostalgija (gr. algos bol) bol u rebrima.

Kostarika republika u Srednjoj Americi; glavni grad San Jose. kotati, -am tal. (accostare) pristati (laa) uz obalu (Nar.). kostgeber (isp. kost + njem. geben davati) tko daje kotu, tko dri ljude na kosti, na hrani; en. kostgeberka (katkada i kostfrau, tj. gospoda koja daje kotu); kostgeld (njem. Geld novac) u starijem kazalinom jeziku hranarina, novac koji je glumac (putujui) dobivao za svoju prehranu (kao akontaciju na plau koja je esto bila problematina). kostim, -ima franc. (costume) 1. vrsta enske odjee (suknja i kaput od iste tkanine); 2. puka nonja, narodno odijelo, odjea karakteristina za neko historijsko razdoblje, ili za neku vrstu ljudi; 3. u kazalinom jeziku: svako odijelo u kojem glumac (glumica) nastupa; 4. odjevni predmet za odreenu svrhu, npr. kupai kostim; Adamov kostim golo muko tijelo; Evin kostim golo ensko tijelo; kostimer, -era, 5. kostimeru kazalini kroja; en. kostimerka, 3. -ci, 2. mn. -kl; kostimirati, -stimlram obui; preobui; kostimirani ples ples, zabava u kostimima, isto to i krabuljni ples; isto i kostimovati, -ujem; kdstimovan; kostimografija crtanje i kreiranje kostima za kazaline ili filmske izvedbe; kostimograf struna osoba koja poznaje naine i stilove oblaenja u razliitim razdobljima i to znanje primjenjuje u praksi kao savjetnik prvenstveno u kazalitu i na filmu; en. kostimografkinja. kotirati se v. kotirati se (pod kota).

kostitucijon, -oni tal. (costituzione) ustav (Vojnovi); isp. konstitucija. kostala (koala) njem. (Kost kota + Schale alica) posuda za noenje hrane preko ulice (obino spojene dvije do tri, s rukom za noenje); u nekim naim rjenicima: uinara. kostura v. kustura. koava tur. (ko brz, hava zrak) jak i brz vjetar sjeveroistonjak u krajevima oko donjeg Dunava. Koej Besmrtni linost iz ruske narodne prie: mrav, koat starac, besmrtan, bogat a zao. koenila jranc. (cochenille od gr. kokkos grimiz) titasta u (od njenih se osuenih enki dobiva najfinija grimizna boja); isto i koenil (m. roda). koer hebr. (jidi) ist, prihvatljiv; prema idovskim ritualnim propisima doputeno i prireeno jelo. kdija, 2. mn. kolja tur. (kou) 1. trka, utrka; 2. nagrada za pobjednika utrke, obdulja. kdmar, -ara jranc. (cauchemar) kaos, zbrka, mora, strava, preneraenje, panika, groza, uzbuna, ruan san s tekim privienjima; strailo, muna misao, briga; prenes. nesnosan ovjek, dosadna osoba. konil, 2. mn. konlla v. koenila. koonerija jranc. (cochonnerie) 1. svinjetina i preraevine od nje; 2. svinjarija, prljavtina, niskost, gadost (isp. ami-cochon). kota njem. (Kost) hrana, prehrana; kota, -aa tko se hrani kod drugoga, abonent na kotu; en. kotaica; kotirati se, kotlram se hraniti se, jesti (obino: kod drugoga, u menzi i si.). kotati, -am njem. (kosten) 1. kuati (jelo); 2. stajati, zapadati, imati cijenu, vrijediti u novcu, kotirati se v. kota.

kotovati, kotujem (isp. kotati 2) stajati, zapadati, imati cijenu, vrijediti. koutovac, -ovca, 2. mn. kdutovaca pristaa politike Lajosa Kossutha (v. J . kota1, 2. mn. kota franc. (cote) 1. toka kod premjeravanja zemljita; 2. nadmorska visina nekog mjesta; 3. visina vrijednosti novca ili vrijednosnih papira postignuta na burzi (isp. kotirati). kota2 tat. (cotta) kratka bijela bogosluna haljina katolikih sveenika; roketa, kuta. kotangens lat. (cotangens) mat. omjer izmeu prileee i kutu nasuprotne katete (biljei se ctg; v. trigonometrijske funkcije); prid. kotangensov. kotar (isp. hatar) teritorijalna jedinica koja je obuhvaala nekoliko opina (u Srbiji se zvala: srez); dananji na sistem ne poznaje instituciju kotara (ali je zato proiren opseg nekadanje opine). kotel, 2. mn. kotela engl. (isp. cow krava) hotel za goveda (uz kotel restoran iz koga se moe gledati kako strojevi muzu krave). koterija franc. (coterie) 1. klika, krug, zatvorena grupa osoba koje spletkama provode neke svoje osobne, uskogrudne ciljeve; 2. u srednjem vijeku odred plaenika; 3. skup, razred; prid. koterijski; koterijatvo zatvorenost u odreeni krug i gledanje interesa samo toga kruga, bez obzira na druge; spletkarenje; koterija, -aa lan, pripadnik koterije, spletkar, intrigant, mutikaa. kote, 2. mn. kotea i (pravilnije) kotid engl. (cottage koliba, kuica; vila, ljetnikovac) tip kue za stanovanje, ponajvie izvangrad-ske; sastoji se obino od jednog stana, rasporeenog u 2 do 3 kata, koji su meusobno spojeni unutranjim stubama. kotica umanj. prema kota2, roketica, kouljica. kotijon v. kotiljon. kotiledon, -ona gr. (kotvledon) u botanici: klini listi, supka. kotilosauri (mn. m. r.) gr. izumrli prvotni gmazovi od kojih potjeu svi drugi reptili (bili su dugaki do tri metra). kotiljon, -ona franc. (cotillon) 1. dvoranski drutveni ples iz 18. st., a osobito popularan u 19. st. u Francuskoj; jedna vrsta kontrdansa iz koje se razvila kadrila; plee se na poetku zabave i svi se parovi meusobno izmijene; 2. dar (obino neka sitnica) koji plesaica daruje svome plesau; 3. plesna zabava i zavrni ples na njoj. kotirati, kotiram franc. (coter obiljeiti, oznaiti slovima, brojkama) 1. imati vrijednost na burzi; biti u prometu na bi odreivati burzovnu cijenu (kurs) vri snih papira, strane valute, robe; Z.pren cijenjen, imati ovu ili onu vrijednost u javnosti, stanovite grupe ljudi; 4. i odreivati kotu (v.). kotizacija franc.

(cotisation) prinos, ulog, rina, uplata (obino za sudjelovanje kom skupu u svrhu podmirenja zajec trokova). kotlet, 2. mn. kotleta (akc. i kotlet, -eta) (cotelette) 1. rebarce s mesom, karn la; 2. zalizak (mn. zalisci), nebrijan; odnosno brada uz ui do sredine lica. koto1 jap. muziki instrument nalik m (613 ica). koto2 indijan. kora jednoga bolivijskog : nekad upotrebljavana kao ljekovito sre kotonizirati. -izlram franc. (coton p; naroitim postupkom obraivati vlaku i konoplje kako bi se osposobila za tc upotrebu u tekstilnoj industriji. kotonjata tal. (cotogna dunja) pekn dunja; isp. kitnkez. kotrig, mn. -zi, 2. kotriga (prema Skoku da od kvadriga sprega, etveropre; nak; zglob, zglavak. kotula tal. (isp. kota2) gornja suknja; koi a ena koja nosi kotulu (za razli dimijaue, tj. ene koja nosi dimije). kotura gr. (isp. koturni) u latinskom cothurnus a) tragedija; b) tragian, u stil. koturni, koturna (mn. m. roda) gr. (koth visoka lovaka izma) kod starogi starorimskih glumaca vrsta sand; vrlo debelim potplatima; koturni su si vali u svrhu povienja stasa izvoditelja (uveo Eshil). kou v. coach. kova v. kofa. kovalencija lat. valencija u kojoj je jedna j ca valencije istovetna s jednim zajedri parom elektrona; prid. kovalentan, -tna kovan, 2. mn. kovana tur. (kovan) 1. ko trnka; 2. ahura od puanog metka. kovandija tur. (kovan konica) pelar kovandijin; kovandijski; en. kovanci 3. kovandijki, 2. mn. kovandijki; kovi mn. -ci pelinjak; kovandiluk p nje, pelarstvo. kovboj v. kauboj. kova i si. v. kopa i si. kovent engl. (covent) englesko rijetko Kovent Garden v. Covent Garden.

koventrirati

747

kozmonautika

koventrirati, -ventriram izraz nastao za vrijeme drugoga svjetskog rata; znai: bombardiranjem sravniti sa zemljom (kako su to uinili Nijemci s engleskim industrijskim gradom Coventrvjem god. 1940; Englezi su uzvratili istom mjerom bombardirajui grad Hamburg od ega je nastao glagol hamburgirati); izv. koventrizacija; inae u engleskom jeziku postoji fraza to send Person to Coventrv sa znaenjem poslati koga do avola; u Krleinu tekstu Misao kao takva po sebi i o sebi ima i ovakva reenica: to maka koti, sve mie tiera, to hrtica koti, sve zece tjera (Gundu-li), to leti, coventrvra. koverat / kuverat (v.). kover-gerl v. cover-girl. koverkdt engl. (cover-coat) 1. engleska glatka vunena tkanina; 2. ogrta od takve tkanine. koverta / koverta, 2. mn. koverata franc. (cou-verte) 1. v. kuverta; 2. brodska paluba (tal. coverta). kovrdan, -ana vrsta hladnog oruja kovanog u (nekada arapskoj) Kordovi u paniji; isto i kovrdin, -ina; isp. kordovan. kozak, -aka, 5. kozae, mn. -aci rus. jedan od slobodnih stanovnika pograninih krajeva Rusije oko rijeke Tereka, Kubana, Dona i dr. koji su do vremena carice Katarine II. (18. st.) ivjeli u svojim slobodno organiziranim zajednicama, tzv. sjeama, provodei ivot u stalnim ratovima protiv Turaka, a i drugih napadaa. Za vrijeme Katarine II. njihove su slobotine ograniene i od njih su formirane posebne vojne jedinice; prid. kdzaki; umanj. kozai; en. kozakinja. kozer, -era, 5. kozeru franc. (causer) ovjek koji ugodno pripovijeda; koji umije dobro zabavljati drugoga; askalo; prialo; eretalo; kozerija 1. askanje; duhovito, ugodno, zabavno pripovijedanje, akulanje (v.); 2. duhovito pisan novinski lanak. Kozhikode (it. Koikode) dananje ime nekadanjeg grada Calicut (na Malabarskoj obali u Indijskom oceanu); isp. kaliko. Kozimo tal. nareeni, nakieni, en. Kozima. kozinus v. kosinus. kozmetika, 3. -ci gr. (kosmeo ureujem, kitim, ukraujem) 1. stvari koje se upotrebljavaju za njegu koe tijela (ponajvie lica); u kozmetiku se ubrajaju parfemi, kolonjska voda, puderi, pomade i si.; 2. vjetina pripravljanja i primjene takvih sredstava; prid. kozmetiki; kozmetiar radnik medicin-sko-higijenske struke koji uklanja estetske nedostatke tijela, bez operativnih zahvata; en.

kozmetiarka;prid. kozmetiarski (sve pored kosm...). kozmiki gr. (isp. kozmos) svemirski, koji se odnosi na svemirske prostore; vasioni, va-sionski; kozmika bomba bomba za koju se pria i pie da se istodobno priprema u USA i u SSSR, a koja bi trebala da bude neisporedi-vo jaa od atomske bombe; kozmika praina meteorska praina (v. meteorit); kozmike zrake zrake koje dolaze na zemlju iz svemirskih prostora; sastoje se od mlazova elektrona i mezotrona; kozmike zrake imaju izvanredno veliku prodornu sposobnost; kozmiki brod naziv sovjetskih satelita predvienih za ponovno sputanje na zemlju; lansirani u toku god. 1960. postali su prethodnici satelita s ljudskom posadom; isto i kozmian, -na, -no (sve pored kosm...). kozmizam, -zma gr. smjer u (ruskoj) knjievnosti koji za predmet umjetnikog stvaranja uzima svemir i svemirske pojave (Krlea). kozmobioldgija gr. (isp. kozmos i biologija) prouavanje svemirskih utjecaja na ivot Zemlje (pored kosm...). kozmodrom, -oma gr. (isp. kozmos / aerodrom) uzletite za rakete odreene da putuju u svemir (rije prvi put kod nas javno upotrijebljena 12. VI. 1961. prigodom leta sovjetskog kozmonauta Jurija Gagarina na raketi Vo-stok) (pored kosm...); isto i raketodrom. kozmogdnija gr. (isp. kozmos 4- gone roenje) nauka o podrijetlu i razvitku svjetova, osobito o podrijetlu Suneva sistema (pored kosmogonija). kozmografija gr. (isp. kozmos + grafo piem) opisivanje itavog sastava svijeta svemirskih tijela i pojava koje se zbivaju u njima; opisivanje Zemljine kugle; opi podaci o astronomiji, fizikoj geografiji, meteorologiji (pored kosmografija). kozmoliza gr. (isp. kozmos + lysis razluivanje) genetiko-historijsko (v.) tumaenje biolokih i etnolokih grupiranja (A. C. Blanc 1942) (pored kosmoliza). kozmologija gr. (isp. kozmos + logos rije, govor) prirodoznanstveno uenje o zakonima koji vladaju svemirom; prid. kozmoloki (pored kosm...). kozmonautika, 3. -ci gr. (isp. kozmos / nautika) teorija i praksa letova u svemir, isto to i astronautika (gr. aster zvijezda) i strato-nautika (lat. stratum naslaga, sloj, s im je u vezi pojam stratosfera, v.); pojam kozmonautika upotrebljavao se u zapadnoj literatu748 kr

kozmonavigacij a

ri u prvo vrijeme spremanja na letove u svemir, ali se nije odrao nego su prevladala druga dva spomenuta naziva, osobito astronautika, a naziv kozmonautika proirio se u Sovjetskom Savezu, kamo ga je prenio poznati francuski uenjak A. J. Sternfeld, koji je jo prije drugoga svjetskoga rata preao u SSSR; za odnos astronautika kozmonautika karakteristian je ovaj primjer: Trojica amerikih astronauta i dvojica sovjetskih kozmonauta...dobili su nagradu... (Novine); u vezi s velikim sovjetskim uspjesima u kozmikim letovima pojam se opet iri, ali se ne gubi ni izraz astronautika koji je osobito u upotrebi u USA; kozmonautiar tko se znanstveno bavi kozmonautikom; kozmonaut leta na planete, astropilot; en. kozmonautkinja (sve pored

kosm...).

gr.-lat. astronomska navigacija, tj. grana navigacije u kojoj se poloaj broda odreuje motrenjem nebeskih tijela i umjetnih satelita. Kozmopolis gr. zamiljeni, pretpostavljeni, idealni, svjetski grad budunosti (Krlea). kozmopdlit(a) gr. (isp. kozmos + polites graanin) ovjek koji itav svijet smatra svojom domovinom; prid. kozmopolitski; kozmopolitizam, -zma kozmopolitski nazor na svijet (pored kosm...). kozmorama gr. slika itavog svijeta. kozmos gr. (kozmos 1. ures, nakit [stari su drali da su bogovi zvijezde stavili kao nakit na nebeski svod ljudima za uitak]; 2. red, raspored; red u svemiru; svijet) svemir kao

kozmonavigacija

cjelina, kao sistem; vasiona, veseljena; itav svijet (pored kosmos). kozmotron, -ona gr. (isp. kozmos i elektron) aparat za bombardiranje atoma, proizveden god. 1948/49. u Brook Havenu (USA) (pored k osmotrim). kozmovizija gr.-lat. (isp. kozmos i televizija) prenoenje slika na velike udaljenosti, to omoguuju komunikacioni sateliti, za sada ameriki Telstar i sovjetski Molnija (v.). koa atr. odijelo. KP automobilska oznaka za Koper, Kopar (Slovenija, Istra). kp skra. za kilopond (v.). KPD skra. za njem. Kommunistische Partei Deutschlands (Komunistika Partija Njemake). kpm skra. za kilopondmetar (v.). KR automobilska oznaka za Kranj (Sloveni-ja). Kr1 znak za kripton (v.). Kr.2 skra. za Krist u oznaivanju godir Kr. prije Krista; po Kr. poslije Kn starijim, osobito historijskim knjigam; kr.3 skra. za krajcar (u starijim knjig Kra morska prevlaka koja spaja Ma poluotok s ostalom Azijom. kraha, 2. mn. kraba franc. (crabe) 1. mali n rai; rakovica; 2. arhitektonski ukra: skih graevina. krabe, kraba (mn. . roda) dva ra: mjesta na morskoj obali na kojima se p oseka razlikuju za jedan sat. kraati, -am njem. (kratzen) grepsti, dr strugati, eati; isto i kracovati, -ujem; 1 tehn. struga, strugalo. krafna, 2. mn. krafna / krafni njem. (Kra vrsta kolaa peenog na masti; utipal kladnica (kod Krlee i u mukom krafn).

Kraft durch Freude (it. Kraft durh Fi njem.

snaga po radosti, nacistika o zacija koja je po svojoj namjeni odgc talijanskoj organizaciji Dopolavoro (v kraftsupa njem. (Kraft snaga + Sup juha) jaka govea juha sa mnogo doi za oporavak bolesnika. kragl v. kragn; umanj. (kajk.) kraglec. kragn njem. (Kragen) ogrlica, ovratnik;

kragna. krah jtjem. (Krach) slom, bankrot, di propast, steaj, katastrofa; kral krahfram doivjeti
slom, slomiti se krotirati, propasti.

kraherl njem. (krachen krati, praskati od sode i nekih slatkih primjesa; isto i 1 krahrl. krahirati v. krah. krahl v. kraherl. krahrl v. kraherl. krajcar, 2. mn. krajcara njem. (Kreutz Kreuz
kri) 1. sitni mjedeni no1 nekadanjoj Austro-Ugarskoj, stoti d rinte; nai izrazi: novi, kriak, kri novac uope; isto i krajcara, 2. mn. kra umanj. krajcarica, ukrtavati se, mimoilaziti se.

krajcarak, krajcari krajcari se, -am se njem. (kreutzen) krizi

krajcer v. krajcar; krajcerblat njem. n( listi,

za jedan novi, bulvarske jeftine ne pune senzacija i traeva (Krlea). krajcfajer v. krojcfojer. krajc-polka v. kreutz-polka. krajctih njem. (Kreutz kri + Stich ubod) unakrstan vez, vezenje s krizi nakrstica, pokrstica, povijanac; isp. str kraplak

krajda

749

krajda njem. (Kreide) kreda (u kajk. dijalektu). krajon (ikrejon), -ona franc. (crayon) 1. olovka u boji; 2. slika izraena olovkom, kredom; 3. slikanje olovkom ili kredom; 4. skica, nacrt. krajsf6rtand/n. (Kreis krug, okrug + isp. fortand) okruni naelnik, predstojnik upravnog okruga u staroj Austriji; isto i krajshauptman (njem. Hauptmann kapetan, poglavar) (alski). Krakatau nenaseljeni otok u Indoneziji; svjetski glasovit po erupciji vulkana god. 1883, kojom je prilikom raznesen velik dio otoka, opustoena okolica i poginulo oko 30.000 ljudi. krakeler njem (Krakeel kavga, svaa, buka) svadljivac, kavgadija; ovjek koji izaziva svae, afere; afera; vika. krakelira v. kraklira. kraklira franc. (craquelure) naprslina, napuklina, sitna pukotina, osobito mrea tankih raspuklina na povrini slike. krakovjak, -aka polj. (krakovviak) 1. veseli poljski drutveni ples 19. st., poznat i u zapadnoj Evropi; dvoetvrtinski takt, u parovima, vie plesaa; slian mazurki, ali sadri kao i kujavjak i oberek (takoer poljski plesovi iste epohe) mimike momente udvaranja izmeu plesaa i plesaice; na Zapadu nazvan craco-vienne (it. krakovjen) i uivao veliku popularnost u baletnim programima romantinog razdoblja; 2. jednostavan stih poljske narodne pjesme (kod nas ga s uspjehom primijenio Stanko Vraz u svojim ulabijama). kraksa, 2. mn. kraksa (isp. engl. crack smrskati, zdrobiti uz prasak) avionska nesrea. krakuka v. konfederatka. kral, krala, lok. kralu, mn. kralovi hol. (kraal od port. coral ograda, ograen prostor, bra-njevina) selo kod Hotentota i Kafara; isp. koral2. kram, krama, lok. kramu, mn. kramovi njem. (Kram) 1. ropotarija, starudije; trice, sitnice; 2. trgovina na malo, sitniarija; isto i krama, kramarija; kramar, -ara, 5. kramaru i -are trgovi, sitniar; prid.

kramarski, -a, -o sitnotrgovaki, malograanski, filistarski, iftinski (Krlea); glag. kramariti, kramarim trgovati na malo, krtariti; uope: biti sitniav i si. kramlpogaa njem. (Krammel varak) pogaica sa varcima. kramp1 njem. (Krampe) trnokop, pijuk, budak, raslica, jamiak, krasna, dikela, gramp, kazma, hrasnica, objetilica (egedin); uve. krampina, 2. mn. kramplna; krampati, -am kopati krampom; teko raditi, araatovati, rabotati. kuluiti. kramp2 njem. (Krampf) gr (isp. krampfader). krampampula njem. (Krambambuli; navodno iz poljskog) 1. rakija borovika, klekovaa, trenjevaa; 2. rakija paljena sa eerom. krampast nalik na kramp1. krampfader njem. (Krampf gr + Ader ila) gukava, nabrekla, otekla ila, proirena vena (lat. varix). krampon, -ona franc. (crampon) okrugao komadi koe (ep) koji se pribija na potplat kopake (v.J; isp. topl. krampus, 2. mn. krampusa njem. (austr., a tamo podrijetlo rijei neustanovljeno) avo iz djeje prie. kran, krana, lok. kranu, mn. kranovi njem. (Kran) stroj za podizanje i premjetanje tereta; koloturnik, ekrk, dizalica, vitao; isp paranak, granik. krancla, 2. mn. krancla njem. (Kranz vijenac) djeverua (u svatovima). kraniognomika, 3. -ci gr. (kranion lubanja + gnome znanje) nauka o poznavanju karakteristika lubanje i odreivanje svojstar va pojedinih ljudi iz oblika i sastava njihove lubanje; kraniografija (grafo piem) opis lubanje; kranioklazija (klasis lomljenje, razbijanje) raskomadanje djetinje lubanje u sluajevima tekih poroda; kranio-klast lijeniki instrument za vrenje kra-nioklazije; kraniollt, -ita (lithos kamen) okamenjena lubanja neke ivotinje; kranio-logija (logos rije, govor) nauka o lubanjama; kraniolog, mn. -zi strunjak u kraniologiji; prid.

kraniolokl; kraniomantija (manteia vraanje, gatanje) proricanje, gatanje iz lubanje; kraniomant, 2. mn. kranio-manata vra koji gata iz lubanje; kranio-metrija (metron mjera) istraivanje lubanje mjerenjem (oblika i veliine) i utvrivanje karakteristinih crta pojedinih ljudi ili rasa na temelju toga; kranioskopija (skopeo gledam) ispitivanje, istraivanje, razmatranje Krasnaja armija

lubanje; kraniotomija (tome sjee-nje) seciranje lubanje; lijeniko otvaranje lubanjske upljine; otvaranje djeje lubanje kod onemoguenog poroda mrtvog djeteta; kraniotom, -oma instrument za vrenje kraniotomije. krap njem. (Karpfen) aran (riba). kraplak njem. (Krapp bro) bojadisani lak nainjen od alizarina (v.J i osnovnih soli gline 750

(S. Batui); kraplak-tekiiina prenes. krv (Krlea). Krasnaja armija rus. Crvena armija, oruane snage SSSR od 1918. do 1946, kada je propisano novo ime Sovjetska armija; krasnoarmejac, -ejca, 2. mn. -armejaca (kod Krlee i Krasnaja gvardija). Krasnaja pload rus. Crveni trg (u Moskvi) (Krlea). Krasnvj oktjabr rus. Crveni oktobar (Krlea). krat (dvoslono!), 2. mn. kfata tur. (kyr zelen + at konj) konj zelenko, sivac. krater gr. (krater kotao, vr) 1. geol. ljevka-sta udubina na vrhovima vulkana, grotlo; drijelo; 2. elektrotehn. udubina koja se stvara na kraju pozitivne elektrode Voltinog luka; 3. vr, pehar (S. Batui); prid. kraterski. kratogen, -ena gr. geoloki naziv za relativno stalne kontinentske mase, ukljuujui i podruja plitkoga mora. kraul engl. (crawl) slobodni nain plivanja, potrbuke ili nauznak, gdje ruke izmjenice grabe, a noge naizmjence udaraju; glag. kraulati, -am. kraulovati, -ujem. krauroza gr. smeuranost i atrofija (v. j vanjskog dijela enskog spolovila (stidnice), to se javlja u menopauzi (v.). krautflekerli (mn. m. r.) njem. (Kraut kupus + isp. flekerli) krpice, trganci s kupusom. krautjunkerstvo njem. (Kraut kupus + isp. junker) porugljiv naziv za njemako sitno plemstvo (K. Marx), kupusari; isp. paradajz-baron. kraval, -ala njem. (Kravvall) vika, buka, uzbuna, svaa, skandal, strka, gungula, izgred, ispad, mete. kravata, 2. mn. kravata franc. (od Croate Hrvat, jer da su hrvatski vojnici u tridesetgo-dinjem ratu odn. u napoleonskim vojnama nosili rupie oko vrata; isp. Vi ste Hrvat, Croate. Neki dan mi je neki moj prijatelj, profesor P., kazao da upravo od vaih vojnika u Napoleonovoj vojsci dolazi i naa rije cravate... (egedin, Susreti); 1. isprva rubac, danas povez oko vrata; 2. u rvanju zabranjen zahvat oko vrata. kraza gr. (krasi mijeanje) 1. u grkoj gramatici: stezanje dviju rijei u jednu, tako da prvoj otpadne posljednji ili drugoj prvi slog, npr. toynoma od to onoma (ime), kagathos od kai agathos (i dobar); isp. koronida; 2. med. mijeanje sokova u tijelu. krba v. korba. krbla v. kibla.

krag, -aga, mn. -azi lat. (carchesia) vr, pokal. krdalija tur. (kyrdyl; po istoimenom j Trakiji) razbojnfk, odmetnik; turski -plaenik; prid. krdalljskT; krdallnka bojnica (Ante Kovai). kreacija lat. (creare stvoriti, sazdati stvaranje; donoenje neeg novog; izui izvod, neije originalno stvaranje (n glumako u savrenom ostvarenju isp. kreirati. kreacionizam, -zma (isp. kreacija) religij zor da je Bog stvorio svijet i sve t njemu; nauavanje da Bog stvara pojedinu duu. kreanca tal. (creanza) pristojnost, uljud kreatin, -ina gr. (kreas, 2. kreatos duina tvar (u miiima, mesu). kreativan,'-vna, -vno lat. (isp. kreacija) laki, tvoraki; kreativnost, -osti st tvo, tvoraka sposobnost, radna er kreator lat. (creator, isp. kreacija) stv tvorac, stvoritelj, zaetnik, izumitelj, laza, osniva. kreatura lat. (isp. kreacija) 1. stvorenj (obino u prezirnom smislu); 2. eks] utjecajne osobe koji je posluan iz volje svoga pokrovitelja; 3. prenes. ni skot; 4. nakaza, grdoba. krevkrea tur. (kire) vapno: prid. kreai -no vapnen; kreovit u kome in na; kreana, 2. mn. kreana vapnai se pali vapno; kreiti (akc. i kreiti), -i bijeliti, mazati vapnom; kr'enjak, mn. vapnenac; prid. krenjaki vapnen; kreda1 lat. (creta, po otoku Kreti) 1. mekanog, prozirnog zemljastog bijelo nenca; slui za pisanje; 2. razdoblje u r Zemlje; v. mezozojska era; prid. 1 krednjaci, krednjaka (mn. m. roda) praiva. kreda2 atr. posudba, zajam, kredit. kreden(a)c, -nca, 2. mn. kredenaca tal. (c za) 1. ormar za stolno posue; 2. pc ormar u blagovaonici. kredit1, -ita lat. (creditum zajam) 1. d. na dug robe ili novaca; 2. posuivanje r ili robe kao kapitala, uz povrat kroz iz vrijeme ekvivalenta (jednake vrijedne svote s postocima; 3. trgovako povji veresija, platena sposobnost; 4. uope renje, ugled, dostojanstvo, vrijednost socijalistikoj se izgradnji preko kred spodjeljuju sredstva granama socijal privrede za najbri njihov razvoj, mol

kredit2

751

kreolin

se unutranja akumulacija, ostvaruje se novana kontrola; 6. svota u proraunu do koje je doputen rashod za odreenu potrebu; imati kredit kod koga uivati povjerenje, ugled; uzeti kredit dii zajam; prid. kreditni (v.). kredit2 lat. (credere vjerovati) u dvostrukom knjigovodstvu desna strana rauna koja se otvara nekoj ustanovi ili osobi, a na koju se unose svote koje dolaze, ili koje se pribrajaju k uplaenim svotama. kreditirati, -ditiram lat. dati kredit; podijeliti zajam, dati na veresiju; isto i kreditovati, -ujem. kreditni, -a, -6 prid. prema kredit1; kreditna pisma 1. bespostotne dunike obveznice dravne

blagajne ili banke koje zamjenjuju novac; 2. isprave kojima se ovlauje adresat (obino banka) da nekoj imenovanoj treoj osobi (akreditiranoj) pod izvjesnim uvjetima isplati neki novani iznos; 3. v. akreditivi; kreditna sposobnost mogunost nekoga da udovoljava svojim novanim obvezama, da nastupa kao jamac i platac. kreditor lat. (creditor od credere vjerovati) vjerovnik, zajmodavac; onaj koji neto daje na dug, na kredit. kreditovati v. kreditirati. kredo, kreda, mn. kredi lat. (credo vjerujem) 1. ispovijedanje, simbol vjere; vjeruju; vjerovanje; 2. uvjerenja, principi, naela.

kreirati, kreiram lat. (isp. kreacija) stvarati, stvoriti; sazdati, zaeti, izazvati, proizvesti, prouzrokovati, izraditi, sainiti; uvesti (npr. neku modu); kreirati ulogu originalno igrati neku ulogu (glumac). krejon / k rajon (v.). krejonca v. kreanca (Nar.). kreker engl. (cracker) vrsta hrskavoga keksa. krekeri (mn. m. roda) engl. (crackers) siromani bijelci na amerikom Jugu. kreking engl. (cracking) specijalni tvorniki ureaj za odvajanje tekih, malovrijednih ostataka nafte (kolomaza, ulja i dr.) u svrhu da se od njih dobiju vredniji proizvodi (benzin, gazolin i dr.); 2. isto to i krekiranje (kreking--proces), tj. prerada nafte i njezinih proizvoda u krekingu; isto i krekovanje. krele, 5. krele v. kreten. krem, krema, lok. kremu, mn. kremovi franc. (creme) ukasto-bijela boja (v. krema), krema franc. (creme) 1. pomast, mazivo, pasta; mast za mazanje; pomada za njegu koe; 2. nadjev za torte i kolae; 3. prenes. najbolje i najbiranije drutvo; oni koji su na vrhu; cvijet; jezgra, kajmak drutva; isto i krem, krema (v.). kremacija lat. (cremare paliti, saeci, saizati) spaljivanje, saeg mrtvaca u posebnim peima (umjesto pokapanja); isp. incineracija; krematorij, -ija (pored krematorijum) zgrada za kremaciju; spaljivalite. kremalj / kremlj, 2. kremlja rus. 1. gradska tvrava, unutranji grad; 2. u Moskvi Kremalj odn. Kremlj sjedite sovjetske vlade, a u novinarskom jeziku esto i izraz za samu sovjetsku vladu i njezinu politiku; prid. kremaljski. kremlj v. kremalj.
Kreont

kremnofobija gr. (kremnos bezdan) bolestan strah od gledanja u dubinu, krematorij v. kremacija. kremerija franc. (cremerie) mljekarnica, zdravljak (Mato). kremnita, 2. mn. kremnlta njem. (isp. krema + Schnitt odrezak, krika) vrsta kolaa od lisnatog tijesta s kremom. kremzer, 2. mn. kremzera (po austr. gradu Kremsu) otvorena kola sa mnogo sjedala (omnibus s konjskom spregom). kren, krena engl. (careen) nagib na bok (broda, aviona). krenchen, 2. mn. krenchena njem. (Kranzchen vjeni) posijelo; zabava s plesom; isp. luskrenchen. krenclerica njem. (Kranzeljungfer) v. krancla (Krlea). krenkati se, -am se njem. (krank bolestan) osjeati (duevnu) bol, sekirati se, alostiti se; isto i krenkovati se, -ujem se. kronologija gr. (krene izvor + logos govor) med. nauka o ljekovitim izvorima; krenoterapija (isp. terapija) lijeenje ljekovitim vodama. krenvirla, 2. mn. krenvlrla njem. (Kren hren + Wurstel mala kobasica) vrsta tanke kobasice od finog mesa; na izraz: hrenovka. kredi, -61a panj. (criollo, franc. creole) dijete roeno u Junoj i Srednjoj Americi od evropskih roditelja romanskoga podrijetla; en. kreolka, 3. -ki, 2. mn. kreolkl; prid. kreolskl, -a, -6; kreolskl jezici domorodaki jezici u izvanevropskim zemljama natrunjeni evropskim jezinim elementima u svrhu sporazumijevanja s doseljenicima odn. trgovcima; isp. pidin-ingli, beach-la-mar, sabir. kreolin, -ina gr. tamna crvenosmea tekuina slina ulju, a mirie po katranu; upotrebljava se za raskuivanje. 752

Kreont prema grkoj prii kralj u Tebi, brat Jokastin, urjak Edipov; dao ivu zazidati Antigonu, ker Edipovu, jer je protiv zakona o pogubljenim izdajicama pokuala sahraniti svoga brata Polinika; ta je osuda izazvala smrt Kreontove ene Euridike i sina mu Hemona, Antigonina zarunika; drugi jedan Kreont bio je kralj u Korintu; o njemu se pria daje bio otac Glauke u koju se zaljubio Jazon i zbog nje napustio Medeju; ova se je ocu i kerci ljuto osvetila: darovala je inoi prekrasnu haljinu natopljenu otrovom od kojega su izgorjeli ki i otac; isp. Kreuza. kredzot gr. (kreas meso + sozo spaavam) tekuina dobivena suhom destilacijom bukova drveta; spreava raspadanje organskih tvari; u medicini se upotrebljava protiv plunih bolesti. krep1, krepa franc. (crepe) 1. rijetka svilena tkanina kojoj se vlakna valovito savijaju; takoer laka vunena tkanina s natampanim uzorkom; 2. navoran papir (krep-papir) ; krepdein, -ina (crepe de Chine) kineski krep; tanka svilena tkanina od jako uprede-nih ica sirove ili umjetne svile; upotrebljava se za izradu enskih haljina i rublja; krep--maroken, -ena (crepe marocain) marokanska svilena tkanina sa zrnasto-hrapa-vom povrinom (v. dalje krep-saten). krep2 v. crap. krepa tal. (crepa) bolest od koje se brzo umire, smrtna bolest; krepati, -am crknuti, lipsati, uginuti; krepan, -a, -o umoran, izmoren, nemoan, lijen, mlitav, oronuo; mrtav; kre-palina crkotina, strvina, mrcina; lijenina, mlitonja. krepitacija lat. (crepitatio) pucketanje, praska-nje, krckanje, prtanje, kripanje. krepon, -ona franc. (crepon) vrsta tkanine (isp. krep). krep-papir, -ira (isp. krep) osobita vrsta navoranog papira, krep-saten, -ena franc. (crepe satin) teka svilena tkanina s jedne strane sjajna, a s druge

zagasita; krep-anan, -ana v. anan. krepun v. krepon (Vojnovi). krepuskularan, -rna, -rno lat. (crepusculum sumrak, suton) sumraan, sutonski, koji se pojavljuje u predveerje; prenes. koji je u opadanju, na izmaku, krep-dret (crepe georgette) svilena tkanina od valovite potke. Krescencije lat. (crescere rasti) uzrasni, stasiti; en. Krescencija. kresta lat. (crista, tal. cresta) 1. kita r pijetlovoj glavi; hober, kukma, hu perjanica na kacigi; 3. vrh vala, tala kreendo, kreenda, mn. kreendi, 2. k tal. (crescendo) muz. 1. rastui: po pojaavanje glasa, znak ; isp. dekr 2. sprava na orguljama opremljena nim aluzijama koje se rasklapaju (nogom); tako se postizava kreendo endo; kreendirati, -endiram poj glas u pjevanju ili sviranju. kreiti, -Tm tal. (crescere) narasti, uznap: ti. Kreta otok u Grkoj (istoni dio Sre nog mora), sijelo prastare kulture; is Kandija; Kreanin, mn. Kreani; e anka; prid. kretski; kretska umjeti evala oko god. 2000 1500. pr. n. e.: % ne od cigle i kamena sa arenim slikarijama, vrlo razvijena keramiki plastika od fajanse(v.), slonove kosti, kamena i zlata; u umjetnosti realizam za ljepotom. kretenizam, -zma, 2. mn. kretenizama (cretinisme) 1. slaboumnost; bolest oituje guom, poremeenjem rasta, i vanjem proporcija tijela, podbuhlo zaostalou duevnog razvitka, a kat] razvije i do teke slaboumnosti; 2. besmislica, tupoglavost, idiotizam, ti nost, blesavost; kreten, -ena, 5. (franc. cretin) 1. onaj koji bol kretenizma; 2. prenes. idiot, tupogla rod, blesavac, slaboumnik, glupan kretenski

koji se odnosi na l kretenast koji je poput kretena. Krethi i Plethig/r. doslovno: Kreani i Fi no upotrebljava se kao izraz za mij drutvo, olo, bagau (po Bibliji su K Filistejci bili tjelesni straari kralja Da Vukovu prijevodu Staroga zavjeta i Cereteji i Feleteji, isp. npr. Prvu ki carevima [koja se zove i Trea], gl. I, kretinizam, v. kretenizam (Krlea).

kreion, -ona franc. (cretonne, po selu C poznatom nekad po proizvodnji ove ti jaka tkanina za zavjese, prevlake pokt si.; prid. kretonski. kreutz-polka njem. (it. krajc-polka) vrle u 19. st. omiljeli ples iz naroda; p korakom polke, plesai su u parovimi se samo jednom rukom, dok je druga poziciji klasinog baleta. Kreuza gr. 1. drugo ime Glauke, ene J ve, suparnice Medejine (v. Kreont);

krevet

753

kriminal

Prijamova, ena Enejina, koju je ovaj pri povlaenju iz Troje putem izgubio, dakako voljom bogova, kako bi kasnije, doavi u Italiju, bio slobodan za brak s Lavinijom, kerkom Latinovom. krevet tur. (kerevet iz gr. krabbatos) leaj, postelja. kreveta, 2. mn. -eta franc. (crevette) vrsta morskog raka. Krez, Kreza, 5. Kreze bajoslovno bogati lidijski kralj iz 6. st. pr. n. e.; danas sinonim za posjednika neizmjernog bogatstva; prid. Krezov. krezla, -aa njem. (Gekrausel kovranje) golub kojemu oko vrata raste perje u obliku ogrlice. krezle, krezla / krezll(mn. . roda) njem. (Gekro-se) utrobica, crijevca (vrsta jela), kembii. krezol, -61a (kreozot + lat. oleum ulje) sastojak katrana, kamenog i drvenog ugljena; upotrebljava se za dezinfekciju i za proizvodnju boja; prid. krezolni. Krf, Kffa gr. (Kerkvra, Korkvra) otok u Jonskom moru, Homerova Sherija, zemlja Feaana, kod kojih je sklonite naao Odisej na svom povratku iz Troje; u naoj povijesti poznat po Krikom paktu (Krfska deklaracija), prvom zajednikom aktu srpske kraljevske vlade i Jugoslavenskog odbora, objavljenom 20. srpnja 1917; u paktu su bili zajameni modaliteti ujedinjenja austrijskih Junih Slavena s Kraljevinom Srbijom (kasnije je srbijanska buroazija, na elu s Nikolom Paiem, deklaraciju izigrala i stvari su se odigrale sasvim protivno od demokratskih naela najavljenih u ugovoru) (Krlea). krhat v. krat. krida lat. (srednjolat. crida) steaj, bankrot; kridatar, -ara prezaduenik; ovjek koji je zapao u kridu. krigl njem. (Krug vr, krag; Kriigel vr od pola litre) vr (piva) od pola litre, politrenjak; isto i krigla i kriglec (alski). krigsgefangene njem. (Krieg rat -I- gefangen uhvaen) ratni zarobljenik (pojam postao osobito poznat za vrijeme drugoga svjetskog rata; isp. oflag i stalag). krigskolega njem. (Krieg rat 4- kolega, v.) ratni drug, suborac, subojnik (u govoru starijih ljudi koji su se borili jo u austrougarskoj vojsci); isto i krigskamerad. krigsmarine njem. (Krieg rat + Marine mornarica) 1. ratna mornarica; 2. nain plivanja, tzv. slobodni stil. krijanca v. kreanca. krik engl. (creek) korito presuenih rijeka u Australiji; isp. vad. krin

krika jranc. (crique) 1. draica, mali zaljev, zaton, prirodna luka; 2. vojn. rov. koji se iskopava da bi se neprijatelju oteala izgradnja zatitnih mjesta (koju on poduzima u svrhu svoga lakeg pribliavanja naim poloajima). kriket engl. (cricket) sportska igra na travnjacima (dvije momadi sa po 11 igraa); cilj je igre da se malom tvrdom loptom pogode vrata (vvicket) koja sprijeda brani batsman drvenim tapom (bat), a iza vrata brani nastoji uhvatiti loptu koju je (eventualno) propustio batsman; kriketa, -aa igra kriketa. krikskamerat v. krigskolega (Donevi). Krim, Krima poluotok na Crnom moru; stara Taurida; Krimljanin, mn. Krimljani; en. Krimljanka; prid. krimski. krimen lat. (crimen, 2. criminis grijeh, krivnja) krivino djelo, zloin, zloinstvo, prekraj, drutveno opasna radnja (ili propust) koja dovodi do tetnih posljedica. Krimhilda germ. junakinja pod ljemom, pod maskom. krimi (isp. kriminal) u najnovije vrijeme stvoren naziv za roman ili film sa sadrajem iz detektivskog (kriminalistikog) ivota. kriminal, -ala lat. (isp. krimen) 1. krivino djelo, zloinstvo, djelovanje zloinakih drutve-noopasnih elemenata; 2. prenes. krivino zakonodavstvo, krivinopravna nauka i krivino sudovanje; 3. odsjek na policiji koji se bavi kriminalcima, prijestupnicima; kriminalan, -Ina, -Ino 1. kanjiv, zloinaki; 2. koji se tie zloina; izv. kriminalnost, -osti; kriminalac, -lca, 5. kriminalce, 2. mn. kriminalaca zloinac; en. kriminalka; kriminalist(a) 1. istrani organ, organ gonjenja, sudac ili drugi strunjak koji se bavi progonom krivinih djela; 2. profesor ili uope poznavalac kriminalnog prava; en. kriminalistkinja; kriminalistika, 3. -ci nauka o otkrivanju zloina, grana nauke sudskog prava koja se bavi metodama i traenjem dokaza o izvrenim krivinim djelima; prid. kriminalistiki, -a, -6; kriminalistika literatura spisateljski posao koji obraduje zloine i njihovo otkrivanje (detektivske prie); mnoga su od tih djela problematine knjievne vrijednosti (poznatu englesku knjievnicu Agathu Christie ili Francuza Xaviera de Montepina uzalud emo traiti u iole ozbiljnijim historijama knjievnosti); kriminalitet, -eta zloinatvo, vrsta i opseg 754 starijih pisaca obrua-ra; isto i krinolin, -ina (m. roda). kriofdr, -ora gr. (kryos mraz, studen, zima + foreus nosa) sprava za pravljenje umjetnog leda. kriolit, -ita gr. (kryos mraz, studen, + lithos kamen) mineral; slui u proizvodnji mlijenog stakla. krioskopija gr. (kryos mraz, studen + skopeo gledam) metoda odreivanja molekularne teine otopljenih tvari nakon snienja temperature stvrdnjavanja otapala.

zloinake djelatnosti; krimindgen (i -gen) koji stvara kriminal, koji pobuuje na krivina djela, na zloinstva (alkohol kao krimi-nogeni faktor, iz novina); kriminologija (gr. logos rije, govor) nauka o krivinim djelima kao drutvenoj pojavi; kriminolog, mn. -zi tko se bavi kriminologijom, strunjak u toj nauci; prid. kriminoloki. krin, krina, lok. krinu gr. (krinon) ljiljan, lijer; isp. zambak. krinolina (dubr. akc. krinolina) franc. (crinoline) iroka i obruima rastegnuta suknja, tako da ima oblik zvona (moda u 18. i u prvoj polovici 19. st.); kod

krioterapija gr. (kryos mraz, studen + isp. terapija) lijeenje rashlaivanjem; isp. hibernacija. krioturbacija gr.-lat. (kryos mraz, studen + turbare poremetiti) geol. pomicanje zemljita uslijed zamrnjavanja i odmrnjavanja. kripl njem. (Kriippel) bogalj; sakat ovjek. kripta, 2. mn. kripta i kri'pata gr. (krypto skrivam, pokrivam) 1. kod starih Grka i Rimljana podzemni hodnik sa svodovima, usjeen u peinu; 2. podzemni hodnik i elije u kojima su se prvi krani sakupljali na bogosluje i gdje su pokapali svoje pokojnike; katakombe; 3. kasnije podzemna kapelica ili grobnica, kosturnica. kriptodepresija gr.-lat. geografska pojava kod koje je povrina vode iznad razine mora, a dno ispod nje (Bajkalsko jezero u SSSR). kriptogama gr. (krypto skrivam, pokrivam + gameo enim se) bot. tajnosjemenjaa, bescvjetnica (alge, gljive, mahovine, paprat-njae). kriptogen (-gen) gr. (krypto skrivam, pokrivam + genos rod, postanak) nepoznata postanja, neustanovljena podrijetla; kripto-geneza (-geneza) nepoznato postanje; ne-ustanovljeno podrijetlo; prid. kriptogeneti-an, -na, -no. kriptografija gr. (krypto skrivam, p< + grafo piem) nain tajnog pism; ljiv samo za upuene, tajnopis; kripte vrsta zagonetke u kojoj treba najprije klju, a onda primjenom njegovon tualnim premetanjem slova odgoneti enje. kriptoklerikalac, -lca, 5. kriptoklerikal kriptoklerikalaca gr. (krypto sa pokrivam) potajni, skriveni privren kalizma; en. kriptoklerikalka. kriptologija gr. nauka o odgonetavanj pisama; kriptolog, mn. -zi stru otkrivanje tajnih spisa, deifrant. kriptomnezija gr. podsvjesno sjeanje. kripton, -ona gr. (krypto skrivam vam) element iz grupe plemenitih atomska teina 83,7, tablini broj :

Kr. kriptonim gr. nepravo ime (spisateljeve onim ( v.). kriptorhizam, -zma gr. priroena mar testisi (jaja, muda) ne nalaze u mi (kesici) nego u trbunoj upljini ili u p ma. kris, krisa, lok. krisu, mn. krisovi mak kris, creese) bode s otricom iljasta kriskindl njem. (Krist + Kindlein < dijete Isus Krist (po katolikim prii djecu, novoroeni Krist donosi u 1 noi darove, pa odatle gornja rije i znaenje: boini dar). krlspan v. krizbaum. Krispin, -ina, 5. Krisplne, lat. kui kudronja; ime sluge u komedijam sav, dosjetljiv, ali kukavica; najpos djelu franc. pisca Le Sagea: Crispin son maitre, 1707). Krist, Krista, 5. Kriste (gr. christos zan) osniva kranstva; prid. Kristo Hrist...); Kristova dob trideset i tr ivota (toliko se rauna Isusu Krisi proivio na svijetu prije razapea) (1 kristal,,-aja gr. (krystallos led) 1 jednorodno tvrdo tijelo koje ima j zakonit unutarnji raspored atoma ski oblik pravilnog mnogoplonj fino staklo; 3. sitni eer; 4. isti led, vedrenjak; 5. prenes. stvar ili pojava svih primjesa; kristalan, -Ina, -Ino kristalian; 2. prenes. proziran, ist svjetlucav, blistav, bljetav, sjajan; K no no 910. studenog 1938, hitlerovci porazbijali idovske duan navijestili pojaane progone i konaci

kristbaum

755 bljenje idova; kristalast 1. poput kristala; 2. sastavljen od sitnih kristala; kristalian, -na, -no pridjev od rijei kristal; koji se sastoji od kristala; slian kristalu; kao kristal; kristalizacija 1. prijelaz tvari u kristalino stanje; 2. prenes. primanje stalnih oblika; kristalizirati se, -izlram se 1. pretvarati se u kristal; lediti se; 2. prenes. utvrivati se; oblikovati se definitivno; dobivati stalan i odreen oblik; postajati pravilan kao kristal; isto i kristalisati se, -em se, pored kristalizo-vati se, -ujem se; kristalografija (gr. grafo piem) nauka o grai i oblicima kristala; kristaloid, -ida (gr. eidos lik, izgled) tvar koja otopljena u vodi ili u spoju s drugim tvarima moe opet dobiti oblik kristala; prot. koloid. kristbaum v. krizbaum. Kristijan lat. kranin.

kriza kristijanija (po bivem imenu glavnoga grada Norveke: Kristijanija; danas: Oslo) skijaki zamah nogama; usporenje i nagla promjena smjera. kristijanizacija lat. obraanje na kranstvo, pokrtavanje; glag. kristijanizirati, -iziram. Kristofor gr. (Krist + foros nosa) koji nosi Krista (pored Hristofor, Hristifor). Kr'ina sanskrt. indijsko boanstvo, utjelovljenje boga Vinu; Krinamurti, -ija ovjek koji je utjelovljeno boanstvo (prema bra-mansko-budistikom uenju); Krinamurti Jiddu indijski filozof (rod. 1897), koga je engleska teozofkinja Annie Besant godine 1910 (dakle kad mu je bilo 13 godina) proglasila novim Mesijom (spasiteljem svijeta); u svojoj filozofiji

nastojao je spojiti hinduistike i zapadnoevropske elemente; prid. Krinamurtijev (bolje: Krna). kripindl, 2. mn. -pindla njem. (Kriicke taka?) krljavac, slabi. Krit (po novogr. itanju) isto to i Kreta (v.); prid. kritski (Nazor). kriterij, -ija (pored kriterijum) gr. (kriterion sud) osobina po kojoj se neto razlikuje od neega drugog, pokusni kamen, mjerilo; u sportu utakmica, izluno natjecanje; kriterij(um) istine ono to potvruje istinitosti spoznaje; prid. kriterijski (pored kriterijumski). kriteriologija gr. isto to i noetika (v.). kriticizam, -zma gr. (krites sudac, procjenitelj) istraivanje mogunosti, uvjeta, izvora, sigurnosti i granica spoznaje, analiza strukture spoznaje i njenog predmeta; kritiko stanovite prema spoznaji; posebno prema apriornoj spoznaji (nasuprot dogmatizmu); u uem smislu metoda i uenje koje je razvio Kant najprije u djelu Kritika istoga uma; postupak pri razradi filozofskog sistema, pogleda na svijet (kritinost); kriticist(a) pristaa kriticizma; prid. kriticistiki. kritika, 3.-ci, 2. mn. kritika gr. (krino luim, biram, oitujem, sudim) ocjena, analiza, prosuivanje nekog predmeta, postupka, djela itd.; u irem smislu prijekor, zamjerka, pokuda, prigovor, osuda, negativan stav prema neemu; kao knjievna vrsta bavi se ocjenjivanjem i procjenjivanjem tuih knjievnih i drugih umjetnikih proizvoda; kritika i samokritika (autokritika) u socijalizmu (komunizmu) glavni oblik borbe novoga protiv staroga u svrhu prevladavanja suprotnosti na svim
krizantema

podrujima drutvenog ivota, najvanija metoda za otkrivanje i uklanjanje pogreaka i slabosti, bitna pokretna sila za razvijanje socijalistike svijesti; kritian, -na, -no 1. koji se odnosi na krizu; odluan, koji se odnosi na preokret; 2. opasan; 3. koji se odnosi na kritiku; koji prosuuje i ocjenjuje neku pojavu, djelo, djelatnost itd.; vjet u kritici; kritino izdanje (nekoga knjievnog djela) postupak kad se objavljuje neka stara knjiga isto onakva kakva je nekad objavljena uz sve pogreke i propuste, a onda prireiva na prikladnim mjestima na te pogreke i propuste upozorava i nastoji ih popraviti odn. protumaiti; kritiar ocjenjiva, prosuiva, ovjek koji ocjenjuje umjetnika i knjievna djela; prid. kritiarov i -arev; kritiarski; isto i kritik, 5. kritie, mn. -ci, 2. kritika; kritinost, -osti 1. stanje krize, opasne situacije; 2. kritino gledanje na ivotne pojave, nepovjerenje, vjeno procjenjivanje, strogo prosuivanje; kritikant, 2. mn. kritikanata ovjek koji iz principa, iz sporta kritizira sve i sva, nekonstruktivan kritiar, zabadalo, zajedljivac, zanovijetalo; isto i kritizer, -era, 5. kritizeru i kritikaster; kritizirati, -izlram 1. ispitivati, ocjenjivati, prosuivati; 2. prenes. iznositi neije zle strane; prigovarati; isto i kritikovati, -ujem (kod J. Hranilovia: kriti-sati). kriz v. griz. kriza gr. (krisis raspra, prijepor, pravda, svaa; odluka; prosuivanje, sud, odredba) 1. prijelom; prolazno teko stanje; osjetljiva nestaica neke robe ili novca, oskudica, besparica; 2. ekon. kriza hiperprodukcije pojava koja se periodiki ponavlja u kapitali 756 tijela koja su za vrijeme nonog bombardiranja spu aviona da rasvijetle ciljeve odreene 7 bardiranje). krizma, 2. mn. krizma gr. (chrisma -pomast, ulje) potvrda, potvrivanje isp. konfirmacija; prid. krizmanik, mi tko prima krizmu; krizmati, -am 1 ljivati krizmu; 2. u prenesenom smislu: ti, tui, mlatiti. krizni, -a, -6 prid. prema kriza. krizoberil i si. v. hrizoberil i si. Krizostom v. Hrizostom (Krlea). krjuki rus. (krjuk kuka) u srednjovje ruskoj crkvenoj muzici posebni notni vi. krk-jalan tur. eprtlja; brbljavac. krklama tur. (kvrkmak klati, sjei; s klanje ivotinja; sjeenje mesa; 2. os vuna; krklaisati, -em klati, razn otrici vunu; isto i krkleisati, -em. kfkma v. krkmeta. krkmeta, krkmeta (mn. sr. roda) tur. (isp ma) vitice, kovrice, uvojci, zulovi. podsjeena kosa na elu. krlagan tur. nered, krtog. krmija starosl. kormilarska knjiga, i crkvenih i svjetovnih pravila i proj pravoslavnu crkvenu upravu i crkvet styo. krmenadla v. kare. krmencija maarski zlatni dukat; isp. i rija (postanjem od Kormoc, ma. na njem. grad Kremnitz, gdje su takve kovali). krmez tur. (kyrmys) grimiz; prid. kfmezai -zno; isto i indekl. krmzi. krna v. kna; krnati, -am v. kniti. krndija, 2. mn. krndija tur. (isp. krni smee, bunjite; 2. nered po sobi i si. krntija, 2. mn. krntija tur. (kyrynty) 1. sta ropotarija, nezgrapna stvar; uope nei ro, odbaeno, bezvrijedno; 2. prene. oronuo ovjek, ruevina, ruina o ka. Krnje, Krnjeval v. karneval (D.Ivanievi Kroacija lat. (Croatia) Hrvatska; Kroata ta) Hrvat; kroatistika, 3. -ci m hrvatskom

stikoj privredi, a oituje se u hiperprodukciji kapitala i robe koja ne nalazi proe. Isto tako kriza oznauje neapsolutnu hiperprodukciju koja pretpostavlja da je robe proizvedeno vie nego je mogu potroai trebati. Kriza oznauje relativnu hiperprodukciju uslijed ograniene kupovne snage potroaa to se objanjuje porastom apsolutnog osiromaenja radnih masa. Krize duboko potresaju i poremeuju itavu kapitalistiku privredu. U njima se osobito jasno oituje anarhinost kapitalistike proizvodnje. Krize se raaju iz osnovnih proturjeja kapitalizma proturjeja izmeu drutvenog karaktera proizvodnje i privatnog naina prisvajanja; opa kriza kapitalizma period pada kapitalistikog sistema i razvitka svjetske proleterske revolucije; poela je od vremena prvoga svjetskog rata 19141918. godine i oktobarske socijalistike revolucije u SSSR; na temelju ope krize kapitalizma periodike krize zadobivaju osobit, trajan i dubok karakter. U socijalistikom drutvu gdje se sva proizvodnja izvodi po planu, gdje se svi proizvodni odnosi nalaze u punom razmjeru sa stanjem proizvodnih snaga jer se drutveni karakter proizvodnje potkrepljuje drutvenim vlasnitvom na sredstva proizvodnje, nema i ne moe biti kriza; politika kriza sveope nezadovoljstvo i negodovanje u zemlji; stanje, kada ,vrhovi' ne mogu upravljati... kao prije, a ,nii slojevi' puni su elje da izmijene tu vladu. Podudaranje te nemogunosti za ,vrhove' da vode dravne poslove po starom, i toga zaotrenog neelje-nja ,niih slojeva' da se pomire s takvim voenjem, upravo i jest stvarno to to zovemo (recimo, ne ba sasvim tono) politikom krizom u openacionalnom mjerilu (Lenjin); ustavna kriza razlikuje se od revolucionarne krize time to prva moe biti rijeena na podlozi stanovitih osnovnih zakona i uredaba drave, a druga trai ruenje tih zakona i...uredaba (Lenjin); 3. med. naglo snienje temperature i preokret u toku bolovanja od jake groznice. krizantema gr. (chrisus zlatan + anthos cvijet) vrsta biljke iz roda glavoika (ivanica, buha, katarinica, jesene itd.) (pored hri-zantema). krizban v. krizbaum. krizbaum njem. (Krist + Baum drvo) tzv. boino drvce, jelka, a u sjevernim krajevima bor (u toku drugoga svjetskog rata naziv za grozd svijetleih

jeziku i knjievnosti; kroi tko se bavi kroatistikom (kao studei uenjak); en. kroatistica i kroatistkinj; kroatistiki; kroatizam, -zma, 2. kroatizama 1.

hrvatski izraz u i drugom jeziku; osobina (samo) hrv jezika; 2. psihika karakteristika Hrv

kroaze

757

kromirati

hrvatstvo; kroatizirati, -izlram pohrvatiti, pohrvaivati; isto i kroatizovati, -ujem. kroaze, -ea franc. (croise ukrten, unakrstan) 1. vrsta guste svilene ili vunene tkanine; 2. korak u plesu. Krobdcija (isp. Krobot) Hrvatska (Mato). Krobot njem. (Krpate Hrvat) u njemakim (austrijskim) narjejima pomalo preziran naziv za Hrvat (Krlea); prid. krdbdtski. kroboterija (isp. Krobot) hrvatska petljanija, hrvatska posla (Mato u jednom pismu Juliju Beneiu). krdfna v. krafna. krdgen, krogn v. kragn. krojcfdjer njem. (Kreuz kri + Feuer vatra) vojn. unakrsna vatra, ukrtena paljba, krdjctih v. krajctih. krok, kroka1 tal. (crocco) pojas pleten od konopa kojim se opau ribari kad vuku mreu na obalu (na krok je privezan pical) (D. Ivanievi). krok, kroka2 gr. (krokos) biljka afran (lat. Crocus sativus). krdkan(a)t, krokanta tal. (croccante hrskav) slatki od bajama i prena eera u razliitim oblicima kao grane, zvona, krune, kule, ptice i si. (D.Ivanievi). kroket, -eta franc. 1. (croquet) sportska igra drvenim kuglama koja se sastoji u tom da svaki igra udarcima ekia nastoji provesti svoju kuglu kroz niz icanih vrata; 2. (cro-quette) valjuak, okruglica (knedla) ili slian prilog uz meso; valjuak od mesa, ufte, stilka. kroki, -ija, mn. -iji, 2. krokija franc. (croquis) 1. skica, nacrt; 2. brzo nabaeni plan nekog kraja koji izraava njegove openite znaajke i prikazuje najvanije lokalne objekte (ceste, uzvisine, zgrade i si.); 3. kratak i sumaran opis neke zgode; crtica; krokirati, krdklram napraviti kroki, odoka nacrtati sliku nekog predjela; skicirati; krdkist(a), 2. mn. krokista izraiva, crta krokija. krokodil, -ila, 5. krokodile gr. (krokodilos) rod gutera oklopnika; prid. krokodilski; krokodilske siize laan, neiskren, usiljen, hinjen, tobonji pla; velik pla (po srednjovjekovnom vjerovanju krokodil je plakao prodirui svoj plijen). krdkus v. krok2 (Mato). krom', kroma, lok. kromu gr. (chroma, 2. -atos boja) 1. kem. element, atomska teina 52,01, tablini broj 24, znak Cr (chromos); blistavi bijeli krhki metal; primjenjuje se za dobivanje specijalnih elika, za zatitne prevlake protiv re na metalima i dr.; 2. preraevina od telee koe, stavljene kromit kromit (pored hromit), -ita (isp. krom) kromova eljezna ruda; upotreba raznovrsna, osobito u proizvodnji elika. kromit! luk v. kromid. kromlek, mn. -ci, 2. kromleka engl. (cromlech) na stanovitim razmacima uokrug nanizan ovei broj megalitaf v.J oko jednoga najveeg; druidski (v.J nadgrobni spomenik. kromni v. krom. kromo...(pored hromo...) gr. (chroma, 2. chromatos boja) kao prvi dio sloenice znai boju i odnos prema boji. kromofotografija (pored hromofotografija) gr. (kromo... + isp. fotografija) 1. fotografiranje u bojama; 2. fotografija u boji. kromogen, -ena gr. tvar ili atomska grupa iz koje se stvara boja odn. koja je uzrok nekom obojenju.

kromovim solima; upotrebljava se za izradu obue: prid. kromov; krdmnl (sve pored hrom itd.). krom2 rus. osim (prijei.). kroma gr. (chroma) 1. boja; 2. muz. a) osmina note, osminka; b) snienje ili povienje tona za pola note, poluton (ime po svoj prilici odatle to su ih nekada u pisanju nota oznaivali drugaijom bojom (pored hroma). kromanjar, -ara (isp. Cro-Magnon) izraz koji Miroslav Krlea upotrebljava u svojoj drami U logoru za ovjeka koji se inae zove i homo priscus (praovjek tjelesno snane, ali surove pasmine). krdmat (pored hrdmat), -ata (isp. krom) sol kromne kiseline, kromatian (pored hromatian), -na, -no gr. (chroma, 2. -atos boja; 1. u boji, koloriran, koloristiki; 2. muz. koji se odnosi na kromatizam 2. kromatika (pored hromatika), 3. -ci gr. (isp. kromatian) 1. nauka o bojama; 2. muz. v. kromatizam. kromatin (pored hromatin), -ina gr. (chroma, 2. -atos boja) biol. osnovni sastavni dio stanine jezgre koji se bojadie osnovnim anilinskim bojama, kromatizam (pored hromatizam), -zma gr. (chroma, 2. -atos boja; vrsta glasova) 1. fiz. svojstvo bijele zrake da se raspada na zrake razliitih boja; 2. muz. ulazno ili silazno kretanje glasa po polutonovima; v. kromatski. kromatofdri (pored hromatofdri) (mn. m. roda) gr. (chroma, 2. -atos boja 4- foreiis nosa, dakle bojonosci) 1. stanice u koi kameleona, sipa i dr. ivotinja, bogate pigmentom; uzronici mijenjanja boje spomenutih ivotinja; 2. nosioci biljnog zelenila (isp. klorofil); isto i plastidi. krdmatski, -a, -o gr. (isp. kroma) isto to i kromatian; krdmatska ljestvica niz od 12 silaznih ili uzlaznih polutonova (u muzici). krdmbi, -ija engl. (crombie) 1. vrsta osobito finog tekog rebrastog sukna za zimske kapute; 2. katkada i naziv za sam kaput od takva sukna (npr. moj novi krombi). krdmid, kromida, 2. mn. kromlda gr. (krom-mvon) crveni, crni luk. kromirati, kromiram prevui kromom neki metalni predmet (obino eljezni) u svrhu zatite od re ili u ukrasne svrhe (pored hro...). 758

kromokinematografija (isp. kromo...) kinematografija sa slikama u boji, kolorfilmovi (v.J (pored hromo...). kromolitografija (pored hromolitografija) gr. (kromo... + isp. litografija) 1. litografski nain tampanja u nekoliko boja; 2. otisak, izraen na takav nain; 3. poduzee koje tampa na takav nain. kromoplasti (pored hromoplasti) (mn. m. roda, gr. (kromo... + plasso obrazujem, tvorim) kromatofori (v.J koji daju utu i crvenu boju mnogim utim i crvenim cvjetovima. kromdpsija (pored hromdpsija) gr. (kromo... + ops, opos vid) bolesno vienje boja kojih na predmetima nema; isp. hrupsija. kromosfera (pored hromosfera) gr. (kromo... + sfaira kugla, lopta) vanjski

sloj Suneve atmosfere, crvene boje i vidljiv za vrijeme sutona; sastoji se od zaarenih para i plinova. kromosom (pored hromosom), -oma gr. (kromo ... + soma tijelo) biol. tjelece koje se stvara u staninoj jezgri pri njezinoj indirektnoj diobi i koje je nosilac nasljednih osobina; broj kromosoma stalan je za ovaj ili onaj vid organizma. kromoterapija (pored hromo terapija) gr. (isp. kromo... i terapija) 1. lijeenje raznobojnim zrakama (npr. ultravioletnim, v.); 2. lijeenje bojama, tj. slikama (kod Krlee u upotrebi uz pojam ljekovitost pejzaa; isp. Aretej je izumio svoju vlastitu metodu lijeenja... slikama, etnjama, izletima ... itd.). krompir-bal v. krumpir-bal. Kron (gr. Kronos) po starogrkoj mitologiji najmlai sin Uranov i Gejin. Poto je otrozubim srpom odsjekao svome ocu spolne organe, domogao se vrhovne vlasti nad svijetom. Da bi sam izbjega sudbini, progutao je vlastitu djecu Heru, Demetru, Hada i Posejdi njegovoj eni Reji uspjelo je namjesto najmlaeg sina Zeusa dadt uvijen u pelene, koji je Kron prc progutao. Majka je Zeusa skio otok Kretu. Kada je odrastao otpoinje borbu s ocem Kronom, p ga da svu neko progutanu djec na svijet kao i da se odrekne vi; Nakon toga bio je baen u Tai kasnije osloboen, postao je ; Otoka blaenih; v. Kronid. kronenorden njem. red (carske) krune, red, visoko odlikovanje u nek; Austro-Ugarskoj (Krlea). kronian, -na, -no gr. (isp. krono... traje dugo vremena, stalan, uvrijeei trajan, ustaljen (obino o bolestim; akutan; 2. povremen; koji se javlja o na do
kronograf

vremena; isto i krniki; kn -osti, 1. trajnost, stalnost, uvrijee pojavljivanje od vremena do vremena menost (sve pored hronian itd.). Kronid, -ida gr. u starogrkoj mitolog mak Krona i Reje, konkretno: Zeus don i Had; isp. Kronion. kronika, 3. -ci, 2. mn. kronika gr. (i no...) 1. u srednjem vijeku raireno k ko biljeenje dogaaja; ljetopis; 2. menoj tampi dio vijesti iz tekue nog ivota; 3. u kinematografiji f sadri snimke iz tekueg drutvenog kroniar pisac kronike, ljetopis; kroniarov i -arev; kroniarski (.sr hronika itd.). Kronion, -ona, 5. Kronionegr. isto to i (v.J; isp. Ree i obrvama Kronion r mrkim... (Ilijada I.; radi se o Zeu kronistorija tal. (cronistoria) kronika, u obliku kronike; na knjievnik Car Emin nazvao je svoje djeli cijada kronisterijom, spojivi poj nistorija s pojmom histerija. kronist(a), 2. mn. kronlsta v. kroni kronland njem. (Krone kruna + zemlja) krunska zemlja, krunovina Bachova apsolutizma naziv za pojedi lje u sastavu Austrije); Kronland Kroat Kroacijen) krunovina Hrvatska krono... (pored hrono...) gr. (chronos me, trajanje, vijek, doba, starost) na i sloenica oznauje njihov odnos prei menu (npr. kronometaf).

759

kruna

kronograf gr. (krono... + grafo piem) 1. ljetopisac; pisac kronike; kroniar; analist; 2. naprava koja mjeri i biljei vremenske razmake; prid. kronografskl (pored hronograf itd.). kronogram (pored hronogram) gr. (krono... + gramma slovo) spis u kojemu se iz nekih slova (ako su posebno istaknuta) moe proitati godina izdanja, sainjenja. kronologija gr. (krono... + logos rije, govor) 1. pomona historijska disciplina koja objanjava vrijeme ili datume historijskih dogaaja i historijskih dokumenata; 2. prikaz nekih dogaaja vremenskim slijedom; kronoloki 1. koji se odnosi na kronologiju; 2. koji dolazi u postepenom nizu dogaaja, koji pokazuje vremenski slijed (pored hronologija itd.). krdnometar, -tra, 2. mn. kronometara gr. (krono... + metron mjera) 1. prenosiv toan astronomski sat u specijalnoj kutiji s utezima; 2. osobito toan depni (runi) sat; toperica (v.); kronometraa prouavanje trajnosti radnih procesa (svake pojedine operacije) s pomou sekundomjera (pored hronometar itd.). Kronos v. Kron. kronoskop (pored hronoskop) gr. (krono... + skopeo gledam) specijalan, elektrini sat za mjerenje izvanredno malih odsjeaka vremena. kronotaksa gr. (isp. taksativan) kratki podaci, nizanje, popis nekih ljudi ili dogaaja po vremenskom slijedu. kronprinc, 2. mn. kronprlnca njem. (Kron-prinz) kraljevski sin, knez, prestolonasljednik. Krontat ratna luka pred ulazom u Lenjin-grad (na otoku Kolinu); mornari iz te luke odigrali su znaajne uloge u revolucijama od 1905, 1906. i 1917; prid. krontatskl (Krlea). krodpsija v. kromopsija i hrupsija. kros (kros-kontri) engl. (cross countrv) 1. tranje kroz polja, ume itd. sa zaprekama; 2. tabla za prikljuke, slui na telefonskim stanicama za sabirno mjesto pretplatnikih aparata i linija vanjske mree; 3. u boksu udarac kojim ruka boksaeva iskrene ruku protivniku.

krotule v. krotule. kroe, kroea, mn. kroei, 2. kroea franc. (crochet) u boksu udarac prednjim dijelom stisnute ake. krotule, krotula(wn.J lat. (crustulum kola, slatki) vrsta hrskavog kolaa peenog na masti; fanjki, lepirice (Begovi). krotalarije (mn. . r.) gr. zeljaste biljke iz porodice lepirnjaa (uspijevaju u tropskim krajevima i gaje se kao ukrasne biljke, a od nekih se proizvode i vlakna). krotalistrija lat.-gr. (isp. krotalon) plesaica uz kastanjete. krotalon gr. (krotalon egrtalo, klepetalo) u starih Grka isto to i u modernih naroda kastanjete ( vJ. kroton, -ona gr.-lat. biljni rod iz porodice mljeika; od jedne azijske vrste dobiva se otrovno ulje koje u manjim koliinama slui kao jak purgativ. krov atr. eir. kroet tal. (isp. korzet) vrsta prsluka, krpa atr. godina. krsme, -eta tur. (kvsmet dio; sudbina)danak to se plaao kad umre domain; mrtvina. kismet v. kismet. krla, 2. mn. krla krli tur. (kyla) kasarna. Krna v. Knna. krtola njem. (Kartoffel) krumpir. krucifiks lat. (crux, 2. crucis kri + fixus pribijen, privren) raspelo, kri (obino kao kletva s akc. krucifiks). krucijalan, -Ina, -Ino lat. (crux kri) 1. una-krstan; 2. odluan, decizivan (v.); krucijalna pitanja u sudskim postupcima, tzv. unakrsno ispitivanje, tj. postavljanje pitanja iz krajnosti u krajnost. kriih atr. droga. krumplr-bal njem. preziran izraz za ples odn. za javnu zabavu na kojoj se okupi kojekakva publika (Mato). kruna, 2. mn. kruna lat. (corona) 1. novana jedinica nekih zapadnoevropskih drava (u SSR sadri sto halera, u Danskoj, vedskoj i Norvekoj sto oera, a na Islandu 100 aurara; od 1892. do 1918. novana jedinica u Austro-Ugarskoj, uvedena poslije forinte (sadravala 100 filira); 2. znak vladarskog dostojanstva koji se nosi na glavi; 3. katkada: vladar, monarh; 4. gornji zavretak zida, gornja ploha

tvravnog bedema (krunite); 5. kovna (zlatna, srebrna i dr.) prevlaka preko oteenog zuba; 6. vrhunac, najvii domet, najbolje dostignue; 7. kronja drveta; 8. vijenac ili kakav drugi ukras na glavi mladenke; 9. perje na glavi nekih ptica, kukma, kapica; 10. u astronomiji: v. korona; prid. kriinin;
krunski

umanj. krunica s osobitim znaenjem: vrsta molitve kod katolika i sam predmet uz koji se moli ta molitva (niz od 50 zrnaca sloen po desetinama; molitelj, drei meu kaiprstom i palcem desne ruke po 760

jedno zrnce, govori Zdravomariju i u sredini iza rijei Isus dodaje razliite propisane pobone uzdahe, nakon ega dovrava Zdravomariju; poslije svakih deset zrnaca moli se Oena, i tako redom dok se ne obie svih 50 zrnaca); u nekim krajevima zovu taj predmet i islo, patrice, kralijei, oenai, brojanica, rbzdrio, ruarij; kruniati, -am moliti krunicu. krunski (isp. kruna) 1. u monarhistikim dravama dravni, kraljevski; 2. krunski sudac u nekim dravama od vlade odreeni sudac; 3. krunski svjedok glavni, odluni svjedok u krivinom procesu; 4. krunske zemlje zemlje koje su ule u sastav neke monarhistike drave na temelju nasljedno-dinastikih prava monarha; 5. krunske kolonije britanske kolonije koje nemaju svoje vlade, odgovorne pred zakonodavnim organima, i u kojima upravu vre inovnici, odreeni od metropole (za razliku od dominiona i mandatnih zemalja); krunska predstava: u starom zagrebakom kazalinom ivotu naziv za predstavu za koju su sva sjedala bila prodavana za jednu krunu (neka vrsta rasprodaje nekurentne robe. S. Batui). kriip engl. (croup) med. difterija (v.J; vratobolja; guobolja; prid. krupozan, -zna, -zno difterian, vratoboljni, guoboljni. krupada franc. (croupe sapi; kria, krsta) skok kod kojega konj zgri hrbat, a stranje noge privue (kad preskae prepone). krupje, -ea, mn. -ei, 2. krupjea franc. (croupier) 1. pomonik bankira kod hazardnih igara koji od igraa ktipi proigrane novce; 2. namjetenik u igranici koji upravlja igrom; 3. prikriveni ortak trgovakog drutva (tihi kompanjon). krupon, -ona franc. (croupon) vrsta koe (govee) za pravljenje cipela. kruralan, -Ina, -Ino lat. (crus, 2. cruris gnjat, golijen) gnjatni, golijenski, goljenini, bedreni. krustacija lat. (crusta kora) dobivanje kore, okoravanje, skoravanje; okrastavanje, dobivanje krasta. krustule v krotule. kruzeiro brazil. (cruzeiro) novac u Brazilu, sadri 100 centavosa (1000 kruzeira = 1 conto). kruat v. kroet. kruera tal. (isp. lat. crux kri) krianje, raskre, raskrsnica (Nar.), kruet v. kroet. kruok, mn. -ci, 2. kruoka rus. (1 drutvo, drutvance, intimni krug. krzamak tur. (kyzamyk) ospice, mrast

osutak, pljutavica, morbili; arlah. krzatma tur. (kyzartma) evap od bravi jeg) mesa. krzli tur. (kyzyl crven) isto to i kr krmez); krzluk crvenilo, rumenilo. potom i djevianstvo, moralna isto nost, estitost, potenje. Ksant gr. (ksanthos ukast, ri, sr rijeka u Troadi, isto to i Skamandar, konjima, osobito jednom od Ahilejc nja, rian, ksantal, -ala gr. (ksanthos ukast, naziv jedne metalne legure koja se joi aluminijska bronca, ksantalln, -ina gr. (ksanthos ukast alkaloid u opijumu, ksantat, -ata v. ksantogenat. ksantelazam, -zma gr. (ksanthos ut uta mrlja ili vori na vjeama, kapcima. ksantin, -ina gr. (ksanthos ut, sn alkaloid srodan kofeinu, a nalazi se miiima, mokrai i u jetrima sisav uta boja to se dobiva od broa. ksantinurija gr. pojaano izluivanje ks pri mokrenju. Ksantipa ime (toboe) svadljive ene j filozofa Sokrata; to je ime postalo sino zlu i svadljivu enu uope, za sva nadak-babu (u tom sluaju malim si ksantipa, 2. mn. ksantipa). ksantodermija gr. (ksanthos ut + dei koa) med. poutjelost koe od ksa (v.J. ksantofil, -ila gr. (ksanthos ut + fyl list) uta boja bilja (prevladava u pou Uu). ksantogenat, -ata gr. sol ksantogenske ne, tj. etilnog estera ditiougljine ki ksantogenati ili ksantati slue za flotac unitavanje tetoinja u vinogradarsi vulkanizaciji kauuka i dr. ksantokromija gr. (ksanthos ut, sm chroma boja) med. uta odn. smea i nost krvnog seruma; ksantokroman, -mno ut, svjetlobojan. ksantom, -oma gr. (ksanthos ut, med. uti vori na koi; ukasti I (dobroudan) od lipoidnih stanica, pon na gornjoj vjei oka; ksantomatoza o lost od ksantoma.

ksantopsija

761

ksilem

ksantopsija gr. (ksanthos ut + ops, opos oko) med. pojava kod nekih bolesnih stanja, npr. kod utice, da svi promatrani predmeti bolesniku izgledaju uti. Ksaver, -era, 5. Ksaveru (navodno arap. J sjajni, blistavi (inae prezime Franje Ksa-verskoga, tzv. apostola Indije i suradnika Ignacija Lojole, osnivaa jezuitskog reda; takoer i predio u sjevernom dijelu Zagreba (tramvajska stanica Mihaljevac) gdje je i crkva spomenutog sveca. ksenag, -aga, mn. -azi gr. (xenos stranac -f ago vodim) vodi stranaca. ksenelazija gr. (xenos stranac F elaiino gonim) izgon stranaca, protjerivanje tuina-ca. Ksenija (akc. i Ksenija) gr. gostoljubiva.

ks'enije (mn. . roda) gr. (xenios gostinski) vrsta osobitih epigrama (kod rimskog pjesnika Marcijala, kod Nijemaca Goethea, Schil-lera). ksenofllija gr. (xenos stranac + fileo volim) simpatian odnos prema strancima; ksenofil, -ila ljubitelj stranaca. ksenofobija gr. (xenos stranac, tuinac; gost + isp. fobija) mrnja na strance i na sve inozemno; ksenofob, -oba tko mrzi strance; prid. ksenofdpski. ksenoglosija gr. (xenos stranac + glossa jezik, govor) psihol. nesvjesno govorenje nekim stranim jezikom (npr. u snu). ksenokracija (-kratija) gr. (xenos stranac + kratos vlast, mo) vlada tuinaca, tue dinastije u nekoj zemlji.

ksenolatrija gr. (xenos stranac + latreia sluba) v. ksenomanija. ksenologija gr. (xenos stran, tu, tajanstven + isp. logija) nauka o tajnim, skrivenim pojavama, isto to i okultizam (v.). ksenomanija gr. (xenos stranac + isp. manija) pretjerana ljubav za strance i za sve inozemno; ksendman, -ana tko voli (pretjerano) strance; prid. ksenomanski. ksenon, -ona gr. (xenos stranac, tuinac; gost) kem. element iz grupe plemenitih plinova, atomska teina 131,3, tablini broj 54, znak Xe (it. kse). ksenoza gr. (xenos stranac) otuenje, posta-janje stranim, odrodivanje. kserantem, -ema gr. (xeros suh + anthos cvijet) v. troblume. kserazam, -zma gr. (xeros suh) med. suenje kose, elavljenje; isto i kserazija. kserion,.-ona gr. (xeros suh) suhi lijek protiv osipa; posip, praak. kseroderma gr. (xeros suh + erma koa) opasna kona bolest pri kojoj se stvaraju pjege i bradavice, upale i karcinomi; ksero-dermija suenje koe, suhokonost. kserofagija gr. (xeros suh + fageln jesti) uzimanje iskljuivo suhe hrane. kserofilan, -Ina, -Ino gr. (xeros suh + fyllon list) suholistan, tj. koji ima lie to podnosi dugotrajnu suu. kserofit, -ita gr. (xeros suh -I- fyton biljka) biljka s organima koji podnose dugotrajnu suu (na pijesku, u pustinjama, stepama, savanama, na kamenju itd). kseroform gr. (xeros suh + isp. jodoform) praak za posipanje rana (ut, bez mirisa). kseroftalmija gr. (xeros suh + ofthalmos oko) med. suenje onih spojnica i ronice (zakrvavljena ksilen

bjeloonica, upala oiju praena crvenilom i bolima), konjunktivitis (v.) s atrofijom (v.) i prestankom izluivanja suza (kod atrofije i pomanjkanja vitamina A). kserografija gr. (xeros suh + grafein pisati) fotografski postupak koji izbjegava upotrebu tekuina pri razvijanju slika; nova tehnika u tamparstvu, kombinacija mikrofilma i jednog novog naina tampanja koji omoguuje reprodukciju starih knjiga i rukopisa u velikim nakladama. kseroks (prema imenu proizvoaa) vrsta aparata za reprodukciju i umnoavanje dokumenata na obinom papiru pomou valjka prevuenog selenom; ksero-kopija reprodukcija ili umnoak dobiven tim aparatom; glagol: kseroksirati ;' kseroskopirati (-okslram, -kopiram). kserdm, -oma gr. (xeros suh) med. suhoa, osobito oiju, kserosfera gr. (xeros suh + isp. sfera) klima u pustinjama, u sunim krajevima, kserostomija gr. (xeros suh + stoma usta) suenje usta, suhoa usne upljine, kseroza gr. (xeros suh) suenje; prid. kserotian, -na, -no. ksi etrnaesto slovo grkog alfabeta ( , S ), oznauje zvuk ks (lat. iks, x, X). ksifoidan, -dna, -dno gr. (xyfos ma + eidos lik) nalik na ma, maast, sabljast, ksifozuri (mn. m. r.) gr. (xyfos ma + ura rep) morski paunjaci s dugakom bodljom na zatku. ksiht njem. (Gesicht) lice, faca, izgled. ksilem, -ema gr. (xylon drvo) dio biljke kroz koji voda i otopine soli prelaze iz tla (preko korijena) u listove, stabljike i ostale dijelove biljke.
762

ksilen, -ena gr. itka zapaljiva tekuina koja slui kao otapalo (u proizvodnji bojila, umjetnih vlakana i si.) ksillt, -ita gr. (xylon drvo) 1. drvni sastojak smeeg ugljena; 2. vrsta alkohola to se dobiva od drveta; 3. ruda po vanjskom izgledu slina drvetu. ksilofagija gr. (xylon drvo + fageln jesti) ishrana (npr. crvi) sastojcima drveta; ksilofag, -aga, mn. -azi drvojed, crv to ivi u drvetu. ksilofon, -ona gr. (xylon drvo + fone glas, zvuk) vrsta glazbala; udaraljka sastavljena od 34 do 42 ugoena drvena tapia razliite veliine o koje se udara sa 2 batia. ksilofor, -ora gr. (xylon drvo + foreus nosa) drvena naprava u vodi (obino okrugla drvena ploa) koja slui za sidrenje. ksiloglifija gr. (xylon drvo + glyfo dubem) drvorezbarstvo, pravljenje duboreza. ksilografija gr. (xylon drvo + grafo piem) drvorez; ksilograf radnik grafike struke koji priprema fotografske ploe za prijenos na kamen, cink ili bakar. ksiloldan, -dna, -dno gr. (xylon drvo + eidos lik) nalik na drvo. ksilolatrija gr. (xylon drvo + latreia sluba) oboavanje stabala ili predmeta od drveta (kipova, drvenih idola). ksilolit, -ita gr. (xylon drvo + lithos kamen) tvrda masa od magnezija, magnezijeva klorida i piljevine; slui kao surogat za podove. ksilologija gr. (xylon drvo + logos govor) nauka o vrstama drveta. ksilometar, -tra, 2. mn. ksTlometara gr. (xylon drvo + isp. metar) sprava za proraunavanje obujma nepravilno izraslog drveta. ksiloza gr. (xylon drvo) drvni eer. ksims njem. gesims, atula (v. J . ksindl njem. (Gesindel) izmet, klate, banda, fukara; ksindlcimer njem. (Zimmer soba) prostorija za sluinad (alski).

ksist gr. (xystos) 1. u starogrkim gimnaziji-ma pokriven trijem u kome su atleti vjebali za vrijeme studeni; 2. u starom Rimu naziv za natkriven trijem po kojem su etali i ueno raspravljali. ksister gr. (xyo struem) sprava za struganje zubnog kamenca, k'smet v. kismet. ksoanon gr. (xoanon od xeo teem, rezba-rim) rezbarija, esto pozlaena, to prikazuje lik nekog boanstva. K automobilska oznaka za Kruevac ja). katrija, 2. mn. katrija sanskr. (ratnik) p nik druge kaste Hindusa (knezovi i ral plemstvo) u srednjovjekovnoj Indiji. keft njem. (Geschaft) 1. posao, trgovina zanimanje i kao mjesto trgovanja, prod nica, duan), poslovne prostorije, ur unosan trgovaki posao; iar; l keftati, -am trgovati, iariti, ariti prodavati, initi poslove, poslovati keftariti, keftarim / keftovati, keftsman poslovan ovjek, iai dobar trgovac, biznismen. kir, kfra, tok. kiru njem. (Geschirr) posue; kirfecn (isp. fecn) sudoper, i a, popiraa. ktalt v. getalt. ktel v. getel. KT automobilska oznaka za Kutinu. ktenidije (mn. . r.) gr. (kteis, gen. kter ealj) krge mekuaca, iz kojih su se i svi drugi oblici krga. ktetik, mn. -ci, 2. ktetlka gr. (ktetiki posvojni) pridjev od imena naseljenog ii (etnika), npr. zagrebaki od Zagreb. ktitor gr. (ktetor utemeljitelj; ktiz osnivam, gradim) 1. osniva kakve zaci ne, zadubinar; 2. ovjek koji izdrava u stirili mu dade velik prilog; en. ktil isp. donator.

KU automobilska oznaka za Kumi (Makedonija). kub, kuba, lok. kubu v. kubus. Kuba1 republika u Velikim Antilima, uj i najvei otok Srednje Amerike; neza drava od 20. svibnja 1902; glavni Havana (Habana); kuba vrsta cigar Kubi se mnogo uzgaja duhan); Kub -nca, 5. Kubance, 2. mn. Kubanaca; Kubanka; prid. kubanski (v. Kuban). kuba2, 2. mn. kuba v. kube. kubaklija tur. vrsta kape; isto i kubalija.

Kuban rijeka u SSSR; utjee u Azovsko r prid. kubanski; kiibanka, 3. kubanci, 2 kubankl 1. vrsta kape kubanskih ko; 2. vrsta penice. kuba tura (isp. kubus) 1. broj kubinih jc ca u zapremini nekog tijela (ili prostorij geom. konstruiranje jednako velikih t izraunavanje obujma nekog tijela. kube, kubeta, mn. kubeta, 2. kubeta tur. (ki v. kupola. kubeba (lat. Piper cubeba) indonezijska tro

kubet

763

kugeliager

biljka povijua iz porodice bibera; nekad su joj nezreli plodovi upotrebljavani u medicini. kubet tal. (cubetto, isp. kubus) drvena kocka, sandui, koji pri filmskim snimanjima slui kada treba koga ili to malo odignuti od tla, podmeta, mali praktikabl (v.J. kubik, -ika, mn. -ici (isp. kubus) krae umjesto kubini metar, centimetar i si.; prid. kubian, -na, -no; kubini metar prostorni metar (m3); mjera za zapreminu od jednog metra duine, visine i irine; odgovarajui tome i kubini milimetar (cmm ili mm3), kubini centimetar (ccm ili cm3), kubini decimetar (cdm ili dm3) itd.; kubika, -aa radnik koji je plaen prema tome koliko kubika zemlje iskopa, koliko kubika drva izree itd.; kubikaa zapremina, nosivost nekog vozila izraena u kubicima; kubirati, kublram 1. izraunavati volumen nekog tijela (mnoenjem visine s duinom i irinom); 2. pomnoiti isti broj tri puta istim brojem, npr. 3 x 3 x 3 = 27 (dignuti broj na treu potenciju, na kubus). kubizam, -zma (isp. kubus) smjer u umjetnosti, osobito u slikarstvu, koji je nastao u poetku 20. st. u Francuskoj (Mato u Biljenici XVI: Henri Matisse izmislio rie cubisme); predstavlja predmete rastavljene na najjednostavnije geometrijske likove (kocku, krug, trokut itd.); u poeziji odbacuje obiaje i navike iz prolosti, naputa logian red i sklad, zanosi se novim formama, nastoji dati slike jednog neobinog svijeta razlinog od onog koji svaki dan gledamo oko sebe (glavni predstavnik franc. pjesnik Guillaume Apollinaire [it. Gijom Apoliner] 1880 1918; kubist(a), 2. mn. kubista pristaa kubizma; en. kubistkinja; prid. ku-bistiki. kubni prid. prema kub; kubni metar v. kubini metar; kubni korijen mat. trei korijen nekog broja. kiibruz, 2. mn. ktibruza tur. vrsta veza na upljike; isp. esma; kubruzati, -am v. esmati (po turskom imenu otoka Cipra Kybryz). kubur, -ura v. kubura1. kubura,1 2. mn. kubura tur. (kubur) 1. mala puka, pitolj; 2. bijeda, nevolja, tekoa, tegoba, nedaa, jadno stanje; 3. uzak, dug, tijesan hodnik, prolaz; kuburant, 2. mn. kubiiranata ovjek koji jedva spaja kraj s krajem, koji se nalazi u bijedi, nevolji; glag. kuburiti, -im; isp. deverati. kubura2 tur. tok, torba, spremnica; koara.
kugellampa

kubus gr. (kybos, lat. cubus) 1. mat. kocka; pravilni esteroplonjak tijelo, omeeno sa est kvadrata; 2. trei stupanj nekog broja, npr. a3; dii na kubus kubirati (v.J. kiibuz tur. (kubuz) vrsta topa, isto to i haubica (v. J . kiichenkroatisch njem. (it. kihnkroati) kuhinjsko-hrvatski, tj. mjeavina njemakog i hrvatskog jezika kojom se nekada govorilo s kuhinjskom poslugom (gospoda su meu sobom govorila njemaki). Kucovlah, 5. -e, mn. -si pripadnik jednog ogranka balkanskih romaniziranih starosjedilaca; en. Kucovlahinja; prid. kucovlaki. kueber pokuarac; trgovac koji prodaje svoju robu po kuama, hauzirer, klajnikar (naziv po slovenskom mjestu Koevje odakle je bilo mnogo takvih trgovaca; isp. koever (Krlea). kuija v. koija (Nar.). kuirati v. koirati. kuir-vagn njem. (Kutschiervvagen) koija, fijaker (Leskovar); isto i kuirvagl (alski). kui koija (Nar.). kuarin, -ina tal. (cucchiaino) liica, kaiica (za kavu), kueta tal. (venet. cuceta) krevet, leaj, kudret tur. (kudret) mo (boja), kiidu, kiidua, mn. kudui, 2. kudua (iz hotentotskog jezika) vrsta antilope (Juna Afrika), kiidugeri (mn. m. r.) grki naziv za bogumile, kudur tur. (kudurmak pobjesnjeti) bijes, inat. Kudus tur. Jeruzalem, kiiduz v. kubuz. kiiin, -ina, 5. kiiine tal. (cugino) roak, brati, sestri, kuzen; kuina - roaka, roakinja, rodica, sestrina, kuzina (alski). kuenovtina sistem vladavine u Hrvatskoj koji ie zaveo ban Karlo Khuen Hedervary (18831903); sinonim za ulizitvo, poniznost pred vlau, puzavost, kruhoborstvo. kueva moderni ples sa ivahnim okretima i u vrlo brzom tempu (partneri esto daleko odvojeni). kuf tal. (gufo sova; tur. kugu labud) labud (u starijem jeziku); v. kulaf. kufer1,2. mn. kufera / kofer (v.); kufere, -eta kovei; isto i kuferi / kiiferi; uve. kuferima; piin mi je kufer dosta mi je svega; kufera, -aa, 5. kiiferasu porugljivi naziv za inovnika (jer nema svoje kue, nego s kuferom putuje kamo ga premjeste). kiifer2 njem. (Kupfer) bakar, mjed (Nar.). kugeliager njem. (Kugel kugla + Lager leite) industr. kuglini leaj. 764

kugellampa njem. svjetiljka sa staklenim titnikom u obliku kugle (Krlea). kugelschreiber njem. {it. kuglrajber) vrsta tzv. vjenog pera, tintenkuli, balograf. kugla njem. (Kugel) 1. geometrijsko tijelo potpuno okrugla oblika u svim dimenzijama; 2. puani, revolverski ili topovski metak, zrno, tane, projektil, granata; prid. kuglast. kuglana, 2. mn. -ana igralite na kojem se odigrava kuglanje, tj. ruenje tzv. unjeva (obino ih ima 9) kuglama razliitih veliina (baca ih kugla iz zaleta);

ruska kuglana u njoj se unjevi rue kuglom objeenom o uzicu iznad njih. kuglof, 2. mn. kiiglofa njem. (Gugelhupf) vrsta kolaa od brana, peenog u limenoj posudi; nai izrazi: nabujak, naduvak. kugluf v. kuglof (. Vueti). kiiguar brazil. puma; divlja zvijer, slina lavu (ivi u Americi). kuhldoj (-daj) njem. (Kucheldeutsch) njemaki jezik kako ga govore beke

slukinje; podrugljivi naziv za lo njemaki jezik uope. kuhvet v. kuvet. kujavjak, -aka polj. (prema Kujavvsze ime jednoj krajini u Poljskoj) poljski narodni ples; isp. krakovjak. kujisati v. okujisati. kujon, -ona franc. (couillon) hulja, nitarija, nitkov, kukavica; muitelj, progonitelj niih od sebe (Krlea); kujonirati, -joniram muiti nekoga; podlo s nekim postupati; ikanirati, proganjati, kinjiti. kujruk v. kurjuk. kujudija tur. ovjek koji kopa jame, jamar; grobar, rakar. kujundija tur. (kujumdu) zlatar; izraiva umjetnikih filigranskih predmeta; prid. ku-jundijin; kujundrjskl; kujundijinica ena kujundijina; isto / kujundijka, 3. kujundijki, 2. mn. kujundfjkl; kujundiluk kujundijski obrt. k. u. k. (izg. ka und ka) skra. za njem. kaiserlich und koniglich (= carski i kraljevski); za vrijeme nekadanje Austro-Ugarske esto u upotrebi za stvari to su pripadale carstvu, dravi; prenes. oznaka za ovjeka slijepo odanog tadanjoj dinastiji. kukaraa panj. (cucaraeha ohar, bubava-ba) naziv za jedan mehikanski ples. klikeri, 2. mn. kiikerla njem. (gucken gledati, viriti) rupica, okance na vratima (za gledanje pridolica). Ku-Klux-Klan teroristika faistika organizacija u USA (osnovana poslije secesionistikog rata, v.); terorizira revoluciona niki pokret, progoni crnce, primj zvjerske metode linovanja; kiikli -ovca, 2. mn. kukluksovaca lan K Klana. kiiks e. (po imenu sela Kuksa) udio u nekog rudnika koji pripada veei, eksploatatora (128. dio rudnika), slian vrijednosni papir, kukumar tal. (mlet. cucumaro) krasta kukunjee, -eta tur. (moda od kuka + nesi tkanje, vezenje, pletenje

plesa (kolo), kukuta, 2. mn. kiikuta lat. (cicuta) biljk; ljika (otrovna). Kukuruzenland njem. (it. Kukuriicnlan lja kukuruza, u staroj Austriji pc naziv za Srijem (Feldman). kula tur. (kule) tvrava; toranj; visoka j na. kulab, -aba tur. (kullabi kuka) greda i lei mlinski kamen, kiilaf, kufa (orfkulfa), lok. kufu gr. (kol] golfo) morska puina; isp. kuf, golaf kulaga, 2. mn. kulaga tur. (kolaga) voji carskoj turskoj vojsci, neto kao k prve klase, kulak, 5. -e, mn. -ci rus. (pesnica) n bogatog a krtog seljaka, gazdu, pro socijalizma; en. kiilakinja; prid. kula kulambara tur. (kulampara) pederast, seksualac (aktivni); isp. gulanfer. kulancija v. kulantnost. kulandisati se, -em se tur. (kullanmak) k se, sluiti se neim; upotrebljavati, neto. kulantan, -tna, -tno franc. (coulant) 1. koji tee; 2. koji brzo i dobro svri pc usluan u trgovakom poslu; susretlj dusretljiv, prilagodljiv; kulantno u primjerno, pristojno, susretljivo; kula -osti poslovna uslunost. kula, -aa, 5. kulau tur. (kiil pepeo ljast) konj mije, pepeljaste ili ukast (kao u jelena); uve. kulaina; prid. k koji je kao kula; isto / kulatast; kula kobila ukaste ili mije boje. kulaze, kulaza (mn. . r.) tur. runa take. kul-ehaja (-ehaja) tur. (kul rob, vo kulle vrh + isp. ehaja) sultanov iz; s posebnim ovlatenjima. kul-dez engl. (cool-jazz hladni dez) n deza (dalja razvojna varijanta bi-bo koii se od 1950. javlja u USA; na

kuli

765

kultura

nemirnim ritmovima staroga deza, kul-dez tei za mirnoom, melodijom i naglauje lijep zvuk. kuli, -ija mn. -iji, 2. kutija (u hindu-jeziku: radnik) 1. nosa, tovara, voza, najamni radnik, teak u Indiji, Kini, Japanu, Indoneziji; u prenesenom smislu: rob; 2. vrsta enskog (kratkog) ogrtaa po uzoru na kapute kulija; prid. kiilijski. J Kulikovo polje podruje u oblasti Tule u SSSR, znamenito po bitki u kojoj je godine 1380. moskovski knez Dimitrije Donski pobijedio Tatare pod vodstvom emira Mamaja (Krlea). kuli-kiili vrsta modernog plesa, kulin, -ina, 5. kuline isto to i kula, kulinarski lat. (culina kuhinja) to se odnosi na kuhinju i na kuharsko umijee; kulinarstvo vjetina pripremanja hrane. kulisa, 2. mn. kulisa franc. (coulisse) 1. jedna od dekoracija (kao zid), smjetenih na stranama pozornice; 2. prenes. zamjena ili prikrivka autentinog predmeta, varavost, prividnost; iza kulisa tajno, nejavno; kulisniber {njem. Schieber pokreta) kazalini radnik kojemu je dunost graditi i razgraivati pozornicu; binski radnik. kulkuma, 2. mn. kiilkuma tur. (kulp dralo + kum pijesak ili kumkuma posuda) tintarnica (koja je nekad sadravala i pijesak za posipavanje napisanog teksta, umjesto dananje bugaice, upijaa). kiilmen lat. (culmen 2. culminis) vrhunac, vrh, sljeme; najvia toka; kulminacija 1. prolaz nebeskog tijela kroz meridijan, tj. najvii (gornja kulminacija) ili najnii (donja kulminacija) poloaj nebeskog

tijela; gornja kulminacija Sunca zbiva se u podne; 2. prenes. najjai napon u nekom radu, vrhunac napetosti; kulminacioni koji je dostigao najvii stupanj, najjai napon; kiilminaciona toka toka najvieg uspona; kulminirati, -miniram biti na vrhuncu; isto i kulminova-ti, -ujem /' kulminisati, -em. kuloar, -ara franc. (couloir) hodnik; kuloari prostorije, ponajvie u parlamentima, koje se nalaze izvan dvorane za sjednice; slue za odmor, a takoer i za manje sastanke, za izmjenu miljenja. kuloglan tur. (kul zarobljenik + oglan mladi) janjiarski regrut; kuloglija janji-arski vojnik. kulon, -ona jedinica za mjerenje koliine elektriciteta, znak C (prema imenu francuskog fiziara Coulomba, 17361806). kiilpa, 2. mn. kulpa lat. (culpa) krivnja, u uem smislu nehat, grijeh; kiilpozan, -zna, -zno nehatni (delikt), za razliku od doloznog, umiljenog. kult lat. (cultus od colere obraivati zemlju; tovati, astiti) 1. religiozni obredi, sluenje boanstvu; 2. prenes. oboavanje, izvanredno tovanje koje se iskazuje nekoj osobi ili nekom predmetu; kult linosti pojam koji je u iru upotrebu lansirao sovjetski politiar Nikita Hruov (18941970) svojim referatom O kultu linosti i njegovim posljedicama na XX. kongresu KPSS (1955); tim pojmom oznaio je on nadnaravno tovanje i idealizaciju odreenog ovjeka (mislio je Staljina) i slijepo pokoravanje njegovoj volji; kao su-bjektivistiko precjenjivanje uloge pojedinaca u drutvenom i politikom ivotu, kult linosti znai podcjenjivanje uloge narodnih masa, smanjivanje

stvaralake inicijative i aktivnosti irokih slojeva i pogodovanje birokratizmu, te je kao takav tud nauavanju marksizma-lenjinizma i nespojiv s njim; isp. liderstvo; prid. kultni. kulteranizam, -zma panj. (culteranismo) izvje-taenost, neprirodnost, suvina kienost pjesnikog stila, drugi naziv za pojam gongori-zam (v.). kultivacija lat. (od cultio obraivanje zemlje) 1. obraivanje, njegovanje, gajenje neega; uzgajanje, usavravanje, oplemenjivanje; 2. obrada kultivatorom; kultivator 1. podri-va; poljoprivredno orue za obradu zemlje poslije osnovnog uzoranja plugom; 2. obra-iva, odgajiva, uzgajiva, njegovatelj; kultivirati, -ivinim 1. obraivati, njegovati, gajiti, uzgajati neto; 2. prenes. razvijati, saditi, poticati, uvoditi u obiaj, u upotrebu,
kulturalizam

iriti; isto i kultivisati, -em; kultiviranost (kultivisandst), -osti profinjenost, njegova-nost. kultni prid. prema kult (v.J. kultura lat. (isp. kult) 1. u irokom smislu sve to je stvorilo ljudsko drutvo i to postoji po tjelesnom i umnom radu ljudi, za razliku od prirodnih pojava; materijalna kultura skup sredstava za proizvodnju i drugih materijalnih vrijednosti drutva na svakom historijskom stupnju; duhovna kultura skup rezultata drutva u nauci, umjetnosti, u organizaciji drutvenoga i dravnoga ivota; u obiajima i moralu u svakoj historijskoj epohi u klasnom drutvu kultura ima klasni karakter (robovlasnika kultura, feudalna kultura, bur-oaskd kultura); nacionalna kultura histo-

766

rijske tradicije, moral i obiaji, jezik, knjievnost i umjetnost svakoga naroda; 2. stupanj savrenstva postignut u vladanju ovom ili onom granom znanja ili djelovanja (kultura rada, kultura govora, flskultura i tomu slino); 3. poljoprivr. gajenje, obraivanje bilja; njegovana biljka koja se gaji; 4. gajenje nekih bakterija u laboratoriju u svrhu istraivanja; 5. kolonija bakterija dobivena takvim postupkom; 6. obrazovanost uope, prosvijeenost, stupanj drutvenog, duhovnog razvitka, naitanost, pristojnost, lijepo ponaanje, paljivo ophoenje, drutvena obzirnost, finoa. kulturalizam, -zma (isp. kultura) poneto podrugljiv naziv za neiju tatu umiljenost u svoju visoku obrazovanost; isto i kulturizam, -zma. kulturan, -rna, -rno lat. 1. obrazovan, prosvijeen; 2. koji se odnosi na podruje kulture; 3. obradiv; koji se umjetno gaji (o biljkama), za razliku od divljega to raste neoplemenjeno; kulturna revolucija naziv za politiku doktrinu u NR Kini (proglaenu god. 1966) koja je zahtijevala snanu mobilizaciju omladine u politikim borbama u zemlji i njezino proimanje socijalistikom ideologijom u svrhu stvaranja to veeg broja socijalizmu odane inteligencije; izv. kulturnost, -osti. Kulturbund njem. Prosvjetni savez biva njemaka faistika organizacija u Jugoslaviji koja je vrila ulogu pete kolone (v. kolona); kulturbundovac, -ovca; 2. mn. kulturbun-dovaca. kulturizam v. kulturalizam. kulturkampf njem. (isp. kultura + Kampf borba) borba naprednih krugova, osobito u Njemakoj, na kraju 19. i na poetku 20. stoljea protiv politike premoi papinstva i crkvenih krugova: u uem smislu rastava crkve od drave provedena u Pruskoj u godinama 18721880. kulturnik, mn. -Ici osoba kojoj je dunost da organizira kulturni rad u nekoj zajednici; prosvjetar. kulturtreger njem. (tragen nositi) nosilac kulture; termin koji se upotrebljava u ironinom smislu u odnosu na porobljivae koji svoj rad prikrivaju lozinkom irenja kulture medu narodom koji ele porobiti. kiiltus v. kult. kulugdija tur. (kullukdu) 1. zapovjednik nonih straara; 2. nii janjiarski oficir, kuluglija v. kuloglija. kuluk, mn. -ci, 2. kuluka tur. (kulluk roj robovanje) 1. vrsta poreza koji se sastt osobnom radu ili davanju podvoza; 2. naporan rad, rabota, tlaka; kuluar kului, teak, rabotnik, argatin; kului'

1. raditi kuluk; 2. teko i naporno i rabotati, argatovati; isto i kulukovati, kulundija v. kujundija. kulua, 2. mn. kiilua kulaasta k kulaica (v. kula). kum tur. sitan pijesak; isp. kumsal. Kuma lat. (Cumae, Cumarum, pl. t.) pi grad u Kampaniji (zapadna Italija), g Apolon se stani i luku i obalu brani, g visoko u gori Sibilini otajni dvori...( 1 VI, 10, 11); prid. klimski (lat. Cumaeu: manus); kumska starost (Cumani ani duboka starost (jer se pretpostavljalo proroica Sibila veoma stara). Kumani (mn. m. r.) (ma. Kiinok, rus. Po pripadnici jednog plemena turskog ] jetla, etniki srodni Maarima; prea azijskih stepa, stigli su uz borbe s Mo ma do podruja izmeu Dunava i gdje su se u 13. st. trajno naselili i s vrem asimilirali i pretopili u Maare; kumanski. kumarin, -ina indijan. mirisni ekstrakt biljaka, slui za parfimiranje (npr. du napitaka i si.), kuma tur. (kuma) vrsta svile, atlas, : tkanina uope; prid. indekl. kumali. klimati, -ara tur. (isp. kum) istiti pije ribati. kumbara, 2. mn. kumbara tur. (kumba bomba) vrsta topa, lubarda. kiimer njem. (Kummer) jad, briga, n< (Nar.). kumir, -ira rus. slika, kip ili lik komu se isk oboavanje, idol, feti, kumi rus. (kumys) kobilje kiselo mlijeko kumordinar njem. (Kammerdiener) osobr ga, komornik, sobar (iz Kovaieva ro U registraturi). kumpanija v. kompanija, kiimpanj tal. (compagno) drug, ortak, kumpar, -ara, 5. kiimpare tal. (compare) kumpara v. kumbara. kumpet (isp. kompot) gust pekmez od b i kuhanog mota, kumpoeta lat. (cum s, sa + isp. p pjesniki drug, supjesnik. kumra v. kumrija. kumrija, 2. mn. kumrija tur. (kumru) g

kumsal

767

kuntiir

gugutka; isto i kumrikua (isp. tur. ku ptica). kumsal, -ala tur. (kumsal) pijesak, prina; zemlja pjeskulja; kumsahat pjeani sat; isp. klepsidra. kiimst v. kunst (dijal.).

kumulacija lat. (cumulare gomilati, zgrtati) 1. gomilanje, nagomilavanje, zgrtanje; 2. zajedniko raunanje; zbrajanje; 3. pravn. sistem kumulacije kazni izricanje zajednike kazne za sva djela na temelju zbroja pojedinanih kazni odmjerenih za

svako pojedino krivino djelo; kumulativan, -vna, -vno sveukupan, nagomilan; kumulativno u gomili, skupno; kumulirati, -mutiram 1. gomilati, stavljati na hrpu; 2. zbrajati; isto i kumulisati, -em. kiimulus lat. (cumulus hrpa, gomila) vrsta oblaka (gomilast oblak), kumulonimbus gomilasta (nalik na karfiol) tmasta oblaina. Kiinda nalazite ostataka iz mezolitika u Estoniji (kunda-kultura). kundak, mn. -ci, 2. kundaka tur. (kundak) 1. drveni ili metalni dio puke (dno); 2. atr. vojnik, milicioner; umanj. kundai; kundaki pril. kundakom (udariti); kundaiti, -im tui kundakom. Kiindrv arobnica iz starogermanske prie (nalazi svoje smirenje i spasenje u vitezu Parsifalu) (Krlea). kiindul domorodaki amac u Australiji (izrauje se od kore drveta koja se uvruje poprenim gredicama; ima mjesta za deset ljudi koji veslaju dugim motkama). kundur dubr. (Skok izvodi rije od lat. currere trati, dakle trkalo, potrkivalo) 1. u starini: sluga stoje posluivao u razliitim kuama a nije bio u stalnom radnom odnosu ni s kim; 2. kasnije: brbljavac, blebeta; kundurica en. prema kundur, blebetua, brbljavica, tra-lerka; kundurarija brbljarija, akule, tra; kundurovati, -durujem raznositi traeve, blebetati, brbljati, akulati. kundura, 2. mn. kundura tur. (kundura iz gr. kothornos, isp. koturni) bakanda, cokula, teka obua; kundurdija obuar, cipelar. kundurica v. kundur. kiinda v. kona i puna. kunerica v. kundurica (M. Vodopi). kuneiforman, -mna, -mno lat. (cuneus klin + isp. forma) u obliku klina, klinast (npr. klinovo pismo kakvim su pisali neki stari narodi, npr. Sumerci, Asirci, Babilonci i dr.). kunerol, -61a v. ceres-mast. kunetrica tal. (canestro) koarica. kunfin, -ina tal. (confine) mea, granica, kunfort tal. (coriforto) okrepa (Nehajev); kunfortati se, -am se okrijepiti se. Kungangtang Komunistika partija Kine;
kunjad

prid. kungangtanki. kung-fu kin. stara kineska borilako-akaka vjetina, srodna karateu odnosno boksu. Kunigunda germ. junakinja u borbi za svoje pleme. kunktator lat. (cunctari oklijevati, promiljati) 1. oklijevalac, kolebljivac (prema rimskom diktatoru Fabiju Kunktatoru koji je oklijevao ui u odlunu bitku s Hanibalom); 2. ovjek koji oklijeva (v. Fabian societv). kunst njem. (Kunst) 1. umjetnost, umijee, neto osobito, neobino, majstorija; 2. atr. na kunst na prevaru, s pomou varke; na kiinst sruiti prevariti, obmanuti. kunstdruk-papir, -ira njem. (isp. kunst + Druck tampa) papir prevuen kazeinom; glatkog je i porculanskog izgleda, slui za precizne umjetnike otiske. kunsthistorija (isp. kunst i historija) povijest umjetnosti; kunsthistdriar student koji studira povijest umjetnosti ili uenjak koji se bavi tom granom nauke; povjesniar umjetnosti. kunstsajde njem. (isp. kunst + Seide svila) umjetna svila. kunstsamler v. kunstzamler. kiinsttoperaj, -aja njem. (isp. kunst i topati1) radnja koja se bavi tzv. umjetnim topanjem (zapravo se radi o nekoj vrsti tkanja; iz starog se sukna, npr. izvlae niti i utkivaju na poderano mjesto tako da se zakrpa ne moe opaziti). kiinsttiler njem. stolarski majstor koji se bavi izradom tzv. stilskog pokustva, kiinstvole njem. (isp. kunst + Wolle vuna) umjetna vuna. kunstzamler njem. (isp. kunst + sammeln sakupljati) sakuplja umjetnina, ljubitelj predmeta od umjetnike vrijednosti (Krlea). kunaft njem. (Kundschaft) kupac, muterija ( Gruntovani). kiint v. kunst. kiint atr. (isp. ma. kiin-haz koliba) prenoite, stan, tajni stan; kiintovati, -ujem stanovati, noiti. kuntenat v. konten, kontenat. kunto tur. (kunduz dabar) krzno, prvotno od dabra a onda i drugo; kouh. kuntrada v. kontrada. kiintur v. kondor. 768 kupelirati, -peliram franc. (coupeller) istiti zlato ili srebro; izluiti srebro iz olova. kiipfer njem. (Kupfer iz lat. cuprum) bakar; kiipferpleh (Kupferblech) bakreni lim; kiipfervaser (Kupferwasser) vitriol (v.j. Kupido, Kupida (akc. i Kupido, Kiipida) lat. (cupido elja, udnja, ljubav) u starorim-skoj mitologiji bog ljubavi (Amor); prid. Kupidov (akc. i Kupidov); isto i Kupidon, -ona, 5. Kiipidone; prid. Kupidonov. kupijerta tal. (coperta) 1. krov (Vojnovi); 2. pokriva za krevet. kupira franc. (coupure urez, usjek) 1. kratica, skraenica u tekstu; 2. nominalna vrijednost, oznaena na papirnom novcu, na banknotama, na obveznicama i na drugim vrijednosnim papirima; kupiranje (couper sjei, rezati) skraivanje repova u pasa, konja, ovaca, iz estetskih i ekonomskih motiva. kuple, -ea, 2. mn. -ea v. kuplet. kiipler, 2. mn. kiiplera njem. (Kuppler) svodnik, podvodnik, podvoda, podvada; podvoa; kuplerica svodnica, svodilja, podvodaica, podvodnica, podvaaica, podloara; kupleraj, -aja 1. svoenje; javna kua, bordel, lupanar; 2. skup najodvratnij ralne) prljavtine; drutveni glib,

kunjad, kunjada tal. (cognato) svak, djever, urjak, paanac; en. kunjada (cognata) snaha, zaova, svastika, jetrva. kunjka (isp. konha) vrsta koljke (Begovi). Kuomintang kin. politika stranka u Kini; osnovao ju je Sun-Jat-Sen (v. sunjatsenizam) 1912; god. 19241927. vodila je u bloku s Komunistikom partijom Kine antiimperijalistiku narodnooslobodilaku borbu; kad se kineska buroazija odrekla borbe (19281937), Kuomintang su napustile radnike i seljake mase i nastavile borbu, da bi pod vodstvom Mao-Ce-Tunga ostvarile NR Kinu; kuomin-tanke su snage god. 1949. potpuno poraene i povukle su se na otok Taivvan (Formozu), gdje im je god. 1975. umro voa angkajek; prid. kiiomintanki; kiiomintangovac, -ovca, 2. mn. kiiomintangovaca pristaa Kuo-mintanga. kiip1 engl. (cup) pehar, pokal kao nagrada za postignue dobrih rezultata u sportu. kup2 hol. vrsta plitkog obalnog plovila. klipa, 2. mn. kupa tal. (coppa) 1. aa; 2. u geometriji stoac, unj; 3. u graevinarstvu vrsta crijepa, tzv. lijebnjak; dem. kupica (Vojnovi); kiipast, -a, -o unjast. kupe(j), -e(j)a, 2. mn. kupe(j)a franc. (coupe) 1. nekad: zatvoreni fijaker; 2. danas: zatvoreni odjeljak u vagonu, namijenjen za 68 putnika.

ivota; kuplerstvo svodnitvo vodnitvo. kuplet, -eta franc. (couplet) 1. kitica u dio pjesme koji sadrava dovrenu m satirini i komini kupleti rugalice; ce aktuelnog karaktera koje se pje varijeteima ili u operetama; kupleti; artist koji pjeva kuplete; en. kupleti; kuplirati, kupllram njem. (kupeln od lat. < re vezati) spajati; kuplung, mn. kuplunga dio motora, spojka, k kupola tal. (cupola) 1. svod ili krov polu ta ili polukugli slina oblika; kube; 1 predmet polukuglasta oblika (npr. padobrana). kiipolka, 3. -ci, 2. mn. -ki (isp. kupola) ci na uspravna pe za taljenje sirovog i kupon, -ona franc. (coupon) 1. dio lista nog papira ili dionice koji se ree i ] mjesto priznanice kod primanja posto dividenada; 2. odrezak; dio ulaznice otkida u svrhu kontrole; 3. dozni racioniranu robu; prid. kuponski. kiiprit, -ita lat. (cuprum bakar) ruda, l oksid, vana bakrena rudaa. kuprital, -ala lat. (cuprum bakar) mj< sa stanovitim sadrajem bakra koja i titbljava umjesto bordelekejuhe( v.) gradarstvu.

kuprizam, -zma lat. (cuprum bakar) ( nje bakrom. kupula lat. (isp. cupa kaca, bure) 1. cvijetu; 2. v. kupola (Begovi). kur franc. (cour) udvaranje, hofiranje; kur udvarati; isp. kurisati1, kurmal kura1 lat. (cura briga, skrb) njega, lij panja, nastojanje, pomnja, briga za zc oporavak. kura2, 2. mn. kura tur. (kura) 1. koc regrutacija, novaenje, kiirabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. kura1) koji si izlijeiti; izljeiv; kurabilnost, -osti vost, mogunost izljeenja, kurada tur. (kurada) 1. star, mator; neu bljiv; govori se obino za konja te u jeziku dolazi kao imenica u znaenj rav konj, kljuse; 2. atr. star, nespc atrovac. kuraj, -aja turkmen. ipraje, poznato k< pod imenom caklenjaa ili metlinjak. Kuran, -ana ar. (kur'an ono to treba itanka) rel. sveta knjiga muslimana kp njih ima isti zadatak kao kod krana B

kuranti

769

kurija

Evanelje; isp. musaf; kuran-hamajlija knjiica u kojoj su izreke iz Kurana i koja se nosi kao hamajlija u limenoj kutiji, kuranti, kuranata (mn. m. roda) franc. (courant koji tri, tekui) 1. sat na kuli ili na zidu, s muzikom; 2. nekad rukom pisane novine koje su donosile prijevode i izvatke iz inozemnih novina. kurare indijan. junoameriki otrov (za strijele) koji koi sve motorne ivce (i esto dovodi do smrti); u manjim dozama prikladan za narkozu (v.); kurarizirati, -izlram 1. otrovati otrovom kurare; 2. ukoiti, sprijeiti u djelovanju, obeshrabiti, onemoguiti. kurat, -ata, 5. ktirate tal. (curato) sveenik, duhovnik, upnik, paroh, osobito vojni sveenik, duobrinik. kuratela, 2. mn. kuratela lat. (curare brinuti se) staratelj st vo, skrbnitvo, tutorstvo; zatita; kiirator staratelj, skrbnik, tutor; kuratdrij, -ija (pored kuratorijum) stara-teljstvo, skrbnitvo, zatita, titnitvo. kurativa lat. (isp. kura') lijeenje i njega bolesnika; kuratlvan, -vna, -vno koji slui za lijeenje, ljekovit, ljeidben; kurativna medicina medicina koja se bavi lijeenjem bolesti (za razliku od preventivne medicine kojoj je prvotni zadatak spreavanje oboljenja). kurator, kura tor ij v. kuratela. kuraa franc. (courage) odvanost, hrabrost, smjelost, sranost; isto i kuraz, kiirai (Mato); prid. kuraan; izv. kurazndst. kurban, -ana tur. (kurban rtva) 1. ovan ili govee to se kolje za vrijeme Bajrama (Kurban-bajram); 2. rtva uope. kurbet, 2. mn. kiirbeta franc. (courbette) 1. vjet skok jahaeg konja sa svinutim prednjim nogama; 2. u akrobatici vrsta skoka; 3. prenes. istup, kaprica, udnovat postupak. kurbl njem. (Kurbel) ruica, obrtaljka, okretalj-ka (na motoru); kurblati, -am okretati ruicu, stavljati motor u pogon; isto i kurblo-vati, -ujem. kurben, 2. mn. kiirbena tal. vrsta morske ribe; isto i kurbe, 2. mn. kiirbea. kurclus njem. (Kurzschluss) kratki spoj, tj. neposredni spoj vodova elektrine struje; izaziva prekid struje. kuratovij(um) (po ruskom fiziaru Igoru Vasiljeviu Kuratovu) umjetno dobiveni transuranski kemijski element (tablini broj 104, oznaka Ku). kurela, 2. mn. kiirela tal. (venet. cortello) velik Kurijaciji 770

no s vrkom otrim na obje strane. Kurd, 2. mn. Kurda pripadnik indoevropskog naroda oporih gortaka koji nastavaju prostore od junoga Kavkaza do Irana; en. Kurdinja, 2. mn. Kurdinja; prid. kurdski; zemlja: Kurdistan. kurdela, 2. mn. kurdela tal. (cordella) vrpca, traka; isp. kurela. kurdelj, 2. mn. kiirdelja 1. isto to i kurdela; 2. dio pluga, klin za koji se zapinje guva oraica. kurela v. kurdela (I. Vojnovi); umanj. kureli-ca; isp. gurdela. kiirenat, -enta tal. (corrente) struja (Vojnovi). kurent v. 1. kurentno pismo; 2. tipogr. obina slova u tamparstvu (za razliku od kurziva, feta [v.] i si.). Kurent 1. mitoloko bie iji se lik nazire na Mjesecu; 2. (kurent) maskirana figura u pokladnim ophodima (uglavnom kod Slovenaca no dolazi i kod nekih Hrvata, kod kojih ima sinonim: pokladnik). kurentan, -tna, -tno lat. (currere trati, hrliti, hitjeti) tekui; brz; bistar; sadanji; suvremen; opepriznat, od svih prihvaen; proiren; rairen; obian; dananji; kurentno pismo obian nain runog pisanja; kurentni novac novac koji je u optjecaju; kurentna roba trg. roba koja se (dobro) prodaje, koja ide. kureti (mn. m. r.) gr. u starogrkoj mitologiji sluge i sveenici vrhovnoga boga Zeusa i Reje Kibele; prialo se da su uvali malenoga Zeusa dok je jo bio u povoju (na Kreti) i njegov djetinji pla prikrivali pred ocem mu Kronom zveketom svoga oruja i urnebesnom vikom; odatle ih esto zamjenjuju s koribantima; prid. kuretskl; Kuretska zemlja otok Kreta; isp. Radosno kliku mornari i takme se tko li e bre, | jedan ohrabruje drugog, na djedovsku ure se Kretu, | vjetar nam povoljan due u krmu i napokon tako | Kuretskoj stigosmo zemlji i njenih se hvatamo ala (Eneida III, 129 i d.). kurfirst, 2. mn. kurfirsta njem. (Kur izbor + Fiirst knez) knez koji je imao pravo birati cara; knez izbornik (u Njemakoj). kurfuer njem. (isp. kura / fuer) nadrilijenik (Mato). kurgan, -ana mong. vrsta grobova (mogila) u zapadnoj Aziji, humak unjastog oblika, kiirhauz njem. (Kur lijeenje + Haus kua) glavna zgrada u nekom ljeilitu, tzv. ljeilina zgrada, kurija lat. (curia) 1. naziv svake od grupa na koje su se dijelili patriciji u starom Rimu; 2. zgrada u kojoj se sastajao senat u starom kur

Rimu; 3. u srednjem vijeku vijee uz kralja, sastavljeno od vazala i velikih dostojanstvenika; 4. sve centralne ustanove papinske vlasti; 5. naziv izbornikih razreda (po staleima, po imovinskom cenzusu i dr.) u nekim izbornim sistemima; 6. plemiki dvor, kano-nika kua; 7. skup kongregacija ( v.J, vrhovni papinski organ za upravljanje katolikom crkvom, vatikanska vlada; kurijalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na kuriju; kurijaini sistem sistem izbora po izbornim kurijama (v. kurija 5), ograniuje biraka prava radnih masa i osigurava veinu mjesta u predstavnikom tijelu spahijama i kapitalistima; kurijaini stil kancelarijski, formalistiki nain pisanja slubenih isprava; kiirijalno pismo poseban tip latinice kojim su pisani stariji dokumenti papinske kancelarije. Kurijaciji (mn. m. r.J lat. tri brata (trojci) iz Albe Longe koji su se borili protiv trojice Horacija (v.J iz Rima i podlegli im. kurijalan v. kurija; kiirijalnoutiv Krlein pridjev koji bismo mogli protumaiti kao slubouljudan. kurijo/., -a, -o tal. (curioso) znatieljan, radoznao; isp. kuriozan. kurikulum v. curriculum vitae. kuriozan, -zna, -zno lat. (curiosus briljiv, revan; radoznao, znatieljan) 1. neobian, udnovat; 2. radoznao, znatieljan; kuriozitet, -eta 1. zanimljiva, zabavna, smijena prilika ili dogaaj; 2. rijetkost, osobitost, koja pobuuje zanimanje svojom zabavnom neobinou; isto i kurioznost, -osti i kuriozum. kurir, -ira, 5. kurire franc. (courrier) 1. skorote-a, ulak, glasonoa, vjesnik, glasnik; dostavlja, tekli; 2. raznosa slubene vojne ili diplomatske pote; en. kurirka, 3. kiirirki, 2. mn. kiirirki; prid. kurirski. kurirati, kiirlram (isp. kura) lijeiti. kurisati1, -em udvarati, hofirati, praviti kur ( v.J. kurisati2, -em tur. (kurmak) 1. postaviti, namjestiti, napraviti; 2. naviti, naravnati sat. kuriti, -Im lat. (currere) trati, uriti. kurjuk, mn. -ci, 2. kurjuka tur. (kujruk) 1. rep; 2. perin, pletenica; 3. ognjite na puci; 4. kraj, svretak; 5. dodatak, apendiks (v.); umanj. kurjui. kurkuma, 2. mn. kiirkuma lat. (Curcuma longa) azijska biljka iz porodice zingiber (dumbir); mirisav uti podanak, samljeven, slui kao zain (curry); upotrebljava se i za dobivanje ute boje. kiirmaher njem. (machen raditi, initi) ra (v. kur); kurmaheraj, -aja udva hofiranje.
kiirtala

kurna, 2. mn. kiirna tur. (kuma) kada u k nici; koljka vodovoda; sabirnica vodi vodoskoka; korito; bazen; plivalite; k u kupalitu. kurnaz prid. indekl. tur. (kurnaz) lukav, pi den. kurort, 2. mn. kurorta njem. (Kur lijee Ort mjesto) ljeilite, banja, kup toplice. Kuro io (Snio) topla struja u Tihom oc tee uz istonu obalu Taivvana i Jap nastavlja se prema sjeveroistoku. Kurrikala-kup meunarodno svakogo< natjecanje skijaa iz alpinskih zemalja ljinskom tranju (osn. 1951). kurs, kursa, instr. kursom, mn. kiirsov (cursus trk, tranje, tok, tijek, te smjer na kompasu ili na karti, kamo brod ili leti avion (kut izmeu meridi puta broda ili aviona); 2. pravac politi tok, razvoj kakvoga posla; 4. potpuno i; nje neke nauke ili nekoga njenog dije vrijeme odreeno za uenje u nekom za 6. stupanj u toku nauka u vioj koli; 7. i po kojoj se odreenoga dana kupu prodaju na burzi vrijednosni papiri, m ili rt)ba; kursist(a), 2. mn. kurslsta pol nekog kursa, teajac; en. kursistica i k tkinja teajka. kur-sala njem. (Kur lijeenje, isp. ku Saal dvorana) prostorija za konc drutvene skupove u kupalitima, ljei ma; kur-salon, -ona manja reprezenti prostorija u istim ustanovama. kursist(a), kursistica, kursistkinja v. kurs. kurmit, 2. mn. kurmita njem. (Kursch nekada naziv za veterinara koji nije akademske naobrazbe (potkiva, kova lijei; u Zagrebu je i postojala I vaka kola u koju se ilo sa razreda tadanje srednje kole). kurum, 2. mn. kiiruma tur. (kurun ol metak, naboj, zrno, tane; kurumli indekl. olovan; kurumlija zgrada pol na olovom (damija, medresa i si.). kurt tal. (corto) kratak; kurta vista ki vidnost; kurtati, -am kratiti, skrah Kurt1 v. Konrad. Kiirt2 tur. vuk. kur-taksa njem. (Kur lijeenje, isp. ku taksa) taksa koju gosti plaaju opini u se nalaze na ljetovanju, tzv. boravina 1

771

kuet-kola

kiirtala tur. spas, izbavljenje, osloboenje; kur-talisati se, -em (kurtarmak) osloboditi se, rijeiti se, izbaviti se, otresti se nekoga; isto i kurtara odn. kurtarisati se; kurtari spas, izbavljenje. kurtaa franc. (courtage) nagrada posredniku (makleru) nakon zavrenog nekog posla; mito. kurtina franc. (courtine zastor) 1. busenjem obloena lijeha za cvijee i druge biljke; 2. komad zemlje, zasaen jednom vrstom vinove loze; 3. dio tvravne ograde izmeu dvije kule ili uporita (Krlea); 4. zastor, zavjesa. kurtizan, -ana, 5. kurtizane franc. (courtiser udvarati; voljeti) dvoranin; udvorica, ulizica; kurtizana, 2. mn. kurtizana nekad: dvorska gospoa, pa kraljevska milosnica; danas: ena lakog ponaanja, bludnica (dubr. akc. kurtizana). kurtoazija franc. (curtois uljudan; viteki) udvornost, uglaenost, uljudnost, lijepo ponaanje, utivost; prid. kurtoazni. Ktirtsmalerica u naoj knjievnoj kritici domai naziv za njem. spisateljicu Hedwig Courths-Mahler (18671950) kao autoricu velikog broja zabavnih romana kojima mnogi odriu knjievnu vrijednost i smatraju ih klasinim primjerom kia.

kiiruci (mn. m. r.) ma. (od lat. crux kri) naziv za maarske seljake koji su god. 1514. imali kao kriari krenuti u rat protiv Turaka; seljaci su se meutim pobunili i pod vodstvom Jurja Dozse (it. Doa) udarili na svoje gospodare; otada se u maarskom jeziku kume poeo upotrebljavati za ustanika odn. buntovnika uope (Krlea); kod naih starih kajkavskih pisaca pokret kuruca zove se krinicija. kurulski edil v. edil. kuru, 2. mn. kiirua tur. sitan novac (pijaster) u dananjoj Turskoj (100 kurua 1 turska funta). kurva, 2. mn. kurva njem. (Kurve iz lat. curvus savijen, zaobljen) krivulja, zavoj, okuka, oku, obavit (gen. obaviti), obavitnja; kurvi-metar, -tra, 2. mn. kurvimetara instrument za mjerenje duine krivulja (na crteima i kartama); krivuljar. kiirz v. kurs; kurzirati, kurzfram 1. izvravati redovita putovanja izmeu nekih toaka po odreenom planu; 2. kolati, biti u prometu. kurziv, -iva lat. (isp. kurs) 1. udesno nagnuto tipografsko pismo koje izgleda gotovo kao daje pisano rukom; slova kao da tre (oznake jezika iz kojih su pojedine rijei, tampane su u ovoj knjizi kurzivom): 2. stariji naziv za rukom pisano pismo, za

razliku od tampanog (isp. kurentno pismo); isto i kurziva; prid. kurzivan, -vna, -vno. Kurzschluss v. kurelus (Krlea). kurz und biindig njem. (it. kure und b'indig) kratko i jezgrovito, kratko i jasno, saeto, odrjeito; katkada i ironino: kurz und dumm kratko i glupo. kuskun, 2. mn. kiiskuna tur. (kuskun) 1. remen konju ispod repa, podrepnjak; u nekim krajevima: pohvi (mn. en. roda); 2. uzica, vrpca to provuena ispod pletenica pridrava ensku kapu; kuskuniti, -Im stavljati kuskun. kustoda lat. (custodire uvati) 1. brojka, slog ili rije na dnu strane neke knjige kao najava prve rijei na slijedeoj strani (danas izobia-jeno); 2. kutija, pohrana, spremnica; 3. zastor na oltaru; 4. korice, tok; kustodija v. custodia. kustos lat. (custos uvar, straar, pazitelj) 1. akademski obrazovan inovnik, uvar neke zbirke (npr. u muzeju); 2. crkv. kanonik koji obavlja nadzor nad katedralom; kod franjevaca predstojnik grupe samostana (kustodi-je); takoer i glavni savjetnik franjevake provincije. kustura, 2. mn. kustura rum. (utitura) 1. vrsta sklopivog depnog noa, obino s crvenim drvenim
kuevati

koricama, kakav ponajvie upotrebljavaju nai seljaci; u narodu ima razliita imena, npr. lovrek, kljoca, kloca, kostura (ovo u vezi s rijeju kost, jer korice mogu biti i kotane), kranjec, kopica (Dubrovnik), piiparica (Bizovac kraj Osijeka), keba, kebi (kod kajkavaca), gega, kleba, lekuta, biak, brica, britva, britvica; 2. svaki lo no; 3. vrsta ljive. kiisur tur. (kusur) izvratak; ostatak novca koji se vraa nakon uplate vee svote nego to roba stoji; kusurati se, -am se izravnati raune (i u prenesenom smislu). kii franc. (couche lezi, zapovijed psu); u grubom jeziku: uti, prestani, ne govori, dri zube i si.; kuovati, -ujem biti ku, drati jezik za zubima, ne micati se i si. kuak, mn. -ci, 2. kiiaka tur. (kuak) 1. pojas; 2. podupira, preaga. kuama, 2. mn. kuama tur. (komak trati) sveano primanje; parada; uurbanost. kuencija kajk. (iz lat. conscientia) savjest (Krlea). kuet-kola (franc. couchette mali krevet) eljezniki vagon kojemu se u kupejima mogu izvlaiti sjedita i nainiti leaji. 772

kuevati, kuujem njem. (kiissen) ljubiti, cjelivati; svr. kunuti, -em. kuln, -ina tal. (cuscino) 1. jastuk, uzglavlje, vanjku; 2. odbojnik, puferfv.J. kiilec njem. (Kuss) kajk. poljubac, cjelov; isp. kuevati. kuluk, mn. -ci, 2. kiiluka tur. (kuluk) doruak, ruak, kiiovati v. ku kupetati, -am tal. (isp. caspita sto mu jada!) halabuiti, pravdati se (Vojnovi). kuta, 2. mn. kuta njem. (Kutte) 1. dugaka haljina, mantija; 2. dugaak kaput od laganog materijala. kiitao (kiital), gen. kiitla, 2. mn. kiitala gr. (kotylos) velika aa s drkom, vr, krigl; uope posuda s drkom; umanj. kutalac; isp. kutlaa. kutarisati se, -em se v. kurtalisati se. kiiter engl. (cutter) manji brod (parni, motorni, na vesla), ponajvie za kratke vonje; sportska jedrilica s jednim jarbolom, jednim jedrom i najmanje dvije preke. kutikula lat. (cutis koa) pokoica, epiderma, najgornji dio koe; u botanici: koasta opna na biljkama; prid. kutikularan. -rna, -rno. kutlaa, 2. mn. kutlaa gr (kotyle zdjelica) velika lica za grabljenje, zaimaa, efla, eflefla. kutnija tur. (kutnije) vrsta istonjake pamune tkanine i odjevni predmet od nje. kuton, -ona v. kondom. kuvada franc. (couvade leanje, leenje) obiaj u nekih naroda da mu prigodom poroda u obitelji lijee u postelju i ponaa se kao rodilja (odatle i kod nas u nekim krajevima izraz rodili smo mjesto rodila je). Kuvajt eikat (emirat) na sjeverozapadnoj obali Perzijskog zaljeva; glavni grad Kuwait. kuver, -era franc. (couvert) 1. stolni pribor; sve im se prostire stol za blagovanje; 2. = kuverta. kuverta (akc. i kuverta), 2. mn. kuverata franc. (couvrir pokrivati) 1. omot za pisma; omotnica (u ovom znaenju i m. roda: kiive-rat odn. kdverat); 2. brodska paluba; isp. koperta; kuvertirati, -vertlram stavljati pismo u kuvertu (osobito ahisti, koji pri prekidu partije kuvertiraju potez kojim e zapoeti nastavak); isto i kuvertovati, -ujem. kuvet, 2. mn. kuveta tur. (kuvvet) 1. mo, sila, snaga; 2. u matematici: potencija; prid. indekl. kuvetli jak, moan, silan, snaan. kuvijerta tal. (isp. kuverta 2) brodska pa Vojnovi). kuvlet v. kuvet.

kiiz tur. (kuzu) janje; kuzum! janje n kuzen, -ena, 5. kiizene franc. (cousin) brati, roak; prid. kuzenov; kuzina (c neakinja; sestrina; roakinja; prid. 1 Kuzma v. Kozimo. kuina tal. (cucina) kuhinja; kuinar, kiiinaru i -are kuhar, kuiti, -Im atr. (moda od tal. cosi, veni tako!) shvaati, osjeati, prozreti, p ti, itati, razumjeti. kV skra za kilovolt (v.). KV1 skra. za kvalificiran (radnik). KV2 automobilska oznaka za Kraljevi ja). kVA skra za kilovolt-amper. kva njem. (Gjuatsch) gluposti, budalasti klapanje, brbljarije, blezgarije, akuli kvadar, -dra, 2. mn. kvadara tal. (quadn etverokutastog oblika (isp. tondo); der. kvader, kvadera (pored kvadar, kvadi (quadra etvorina) tijelo pravo oblika (koje nije kocka); tijelo oblil cigla; tesan kamen, tesanac; isp. par; ped. kvaderna, 2. mn. kvadernl tal. (quadernc ic od nekoliko araka papira, pisanka nica, teka, zadanica; isto i kvadera kvaderna (m. r.). Kvadi (mn. m. r.) germansko ple podruju dananje Moravske u SR: ime im je Suevi (od ega Schwaben, ^ kvadra, 2. mn. kvadara tal. (quadra) etverokutno jedro. kvadrangulum lat. etverokut; kvadrangi -rna, -rno etverokutan. kvadrans, 2. mn. kvadransa lat. (quadr -antis - etvrtina) etvrt sata. kvadrant, 2. mn. kvadranata lat. (isp. kva 1. etvrtina kruga; 2. u starini: spr mjerenje visine planeta (i po tom za up nje broda); kasnije zamijenjen sekst (v.); 3. vojn. sprava za upravljanje toj paljbe, vrsta kutomjera. kvadrat, -ata lat. (quadratus etveroug etverokut u kojem su sve etiri strane ke, a kutovi pravi; 2. drugi stupanj broja, npr. a 2; kvadrat od 2 jest 4 (tj. od 3 jest 9 (tj. 3 x 3); dii na kvai kvadrirati; 3. vrsta etvrtaste sveenici de) kape; prid. kvadratni koji j

kvadratura

773

kvalifikacija

kvadrat, tj. pomnoen sam sobom; na stari izraz: etvorni; kvadratni metar mjera koja uzima metar u duinu i metar u irinu (tako odgovarajui i sve ostale mjere); kvadratni korijen mat. isto to i drugi korijen (znak V ); kvadratna notacija nain pisanja nota u srednjem vijeku, ne kruiima nego kvadratiima, i to na etiri crte umjesto dananjih pet; upotrebljava se i danas u rimokatolikim liturgikim obrednicima za notiranje korala (v. J ; isto i kvadratian, -na, -no; umanj. kvadrati. kvadratura lat. (isp. kvadrat) 1. broj kvadratnih jedinica u povrini nekoga lika; 2. postavljanje jednako velikih figura; izraunavanje ravnine ili povrine; kvadratura kruga nastojanje da se s pomou estara i ravnala nacrta kvadrat koji bi povrinom bio jednak krugu s odreenim polumjerom, stoje nemogue izvesti; prenes. upotrebljava se u smislu nerjeivog zadatka uope. kvadriga, 3. -gi, 2. mn. kvadriga lat. (quadriga) etveropreg pred kolima na 2 kotaa. kvadrigon, -ona lat.-gr. etverokut. kvadrijenij, -ija (pored kvadrijenijum) lat. (quat-tuor etiri + annus godina) etverogo-dite; razdoblje od etiri godine; kvadrijenalan, -Ina, -Ino koji se javlja svake etvrte godine. kvadrika, 3. -ci, 2. mn. kvadrlka lat. algebarska ploha (npr. kugla, elipsoid, hiperboloid). kvadrila v. kadrila. kvadrilateralan, -Ina, -Ino lat. (quattuor etiri + latus, 2. lateris strana, bok) etverostran. kvadrilijun v. kvatrilijun. kvadrimestar, -stra, 2. mn. kvadrimestara lat. (quattuor etiri + mensis mjesec) razdoblje od etiri mjeseca, etveromjeseje; isp. trimestar. kvadrinom, -oma lat.-gr. (quattuor etiri + nomos red, pravilo, zakon) mat. etverolani izraz (isp. monom, binom, trinom, polinom). kvadriplegija lat.-gr. paraliza svih (etiriju) udova. kvadripleta, 2. mn. -pleta lat. (isp. dubleta, tripleta) gram. rije koja je pravilna u etiri oblika (isp. akc. rijei zakladnik, zakladnik, zakladnik i zakladnik u Rjeniku Srpske akademije nauka). kvadriplicirati, -pliclram lat. (quadruplex, 2. -icis etverostruk) poetverostruiti, uetverostruiti. kvadrirati, kvadriram lat. (quadrare) dii broj na kvadrat, na drugu potenciju, tj. pomnoiti ga njim samim: 2 x 2 = 4. kvadrirema lat. (quattuor etiri + remus
kvalifikativ

veslo) laa sa etiri reda vesala; etveroveslarka. kvadrisilabian, -na, -no lat.-gr. (quattuor etiri + isp. silaba) koji ima etiri sloga, etverosloan; kvadrisilabian stih etverac. kvadrivijum lat. (quattuor etiri + via put, dakle raskre na etiri strane) skupni naziv za etiri predmeta koje su nekad pouavali na srednjoj koli: muzika, aritmetika, geometrija, astronomija; isp. trivijum. kvadruman, -ana lat. (quattuor etiri + manus ruka) etveroruac (nekada izraz za majmuna). kvadrumvirat, -ata lat. (quattuor etiri + vir mu, ovjek) odbor etvorice; kvadrumvlr, -ira jedan od etvorice. kvadruped, -eda lat. (quattuor etiri + pes, 2. pedis noga) etveronoac, sisavac. kvadrupleta v. kvadripleta. kvadruplirati, -druplfram lat. uetverostruiti, poetverostruiti (isp. duplirati, triplirati); v. kvadriplicirati. kvadiling, mn. -zi holandijski srebrni novac. kvaga, 3. -gi, 2. mn. kvaga hotentot. (rije u originalnom jeziku glasi kvaha i oznauje onomatopeju glasova to ih isputaju zebre) vrsta afrikog magarca, slinog zebri. kvakeri v. kvekeri. kvalifikacija lat. (qualis kakav + .. .fikacija, v.) 1. odreenje vrijednosti neemu, ocjena neega; 2. stupanj naobrazbe ovjeka za ovu ili onu profesiju ili posao; 3. pravn. svrstavanje izvjesnog drutvenoopasnog djela (krivinog djela) pod odreeni propis krivinog zakonika (funkcija koju vri sud); kvalifikacioni koji se odnosi na kvalifikaciju; osposobni; izluni; kvalificirati, -ficlram 1. stavljati po vrijednosti, osobinama u neki razred ili kategoriju; 2. odrediti prikladnost neke osobe za neki rad; kvalificirati se svrstati se meu najbolje u nekom natjecanju, uspjeti, postii visoko mjesto meu najboljima, dobro se plasirati (v. J ; prid. kvalificiran osposobljen, koji ima kvalifikaciju, koji posjeduje odreenu spremu; kvalificirani rad rad.za vrenje kojega je potrebna specijalna sprema (vri ga kvalificirani radnik); kvalificirana veina kod glasovanja takva veina glasova kojoj prevaga nad manjinom ne smije biti nia od ustanovljene norme;

774 kvant lat. (quantus kolik) estica energije zraka, inae foton; kvantna teorija prouava zakone kretanja estica iz kojih su sastavljena tijela (atoma, molekula, elektrona, pozitrona itd.). kvantifikacija lat. (isp. kvantiteta) odreivanje stupnja koliine, opsega, obujma; glag. kvantificirati, -ficlram; isto i kvantifikovati, -ujem. kvantiteta lat. (quantitas) 1. kolikoa, koliina; veliina; 2. u metrici i gramatici duina ili kratkoa slogova; isto i kvantitet, -eta; prid. kvantitetski; kvantitativan, -vna, -vno koliinski, veliinski. kvantni v. kvant. kvantum lat. (quantum koliko) koliina, mnoina, iznos, mjera kvanza (ime najvee angolske rijeke) nova novana jedinica u Angoli (zamijenila dosadanji portugalski escudo). kvapik e. (akc. kvapik) v. galop. kvarat, kvarta (akc. i kvarta), 2. mn. kvarata lat (quartus etvrti) etvrti dio; etvrtina neke mjere; isp. kvart. kvare njem. (Quarz) bjelutak, kremen; mineral (kremenov oksid), vrlo rairen u zemaljskoj kori, iroko se primjenjuje u tehnici; -lampa

kvalificirani delikt takvo krivino djelo koje uslijed izvjesnih obiljeja djela spada pod teu kvalifikaciju (npr. umorstvo na okrutan nain); isto i kvalifikovati, -ujem; prid. kvalifikovan. kvalifikativ, -iva (isp. kvalifikacija) mjerilo za odreivanje kakvoe; prid. kvalifikafivan, -vna, -vno. kvaliteta lat. (qualitas) kakvoa, svojstvo; vrsnoa neke stvari; vrednota, odlika, znaajka; sposobnost; isto i kvalitet, -eta; prid. kvalitetan, -tna, -tno koji je dobre kvalitete, koji ima dobre osobine i si.; kvalitativan, -vna, -vno koji se odnosi na kvalitetu; kakvoni. kvalunkvizam, -zma tal. (qualunque svaki, bilo koji) politiki pokret u Italiji poslije drugoga svjetskog rata, osnovan od bivih faista (uomo qualunque obian, mali ovjek); kvalunkvist(a) pristaa kvalunkvi-zma; prid. kvalunkvistikl. kvama korijen biljke Anthericum esculen-tum odn. Camassia, koji sjevernoameriki Indijanci pre i jedu. kvan kin. mandarin (v.J; kvanje visoki kitajski inovnik kojega mi Evropljani ,mandarinom' nazivamo. Ta rije je Kinezu nepoznata, a indijskog je porijekla; ,mantrin' znai: savjetnik ili ministar (Fran Maurani).

 ivina lampa; umjetno gorsk ce; upotrebljava se osobito u medic lijeenje ultravioletnim zrakama, a drugih primjena (fizika, kemija, tehnik kriminalistika); kvarcati, -am oba kvarc-lampom, umjetno sunati; kvarcovati, -ujem; kvarcit, -ita kan vrsto povezanih zrnaca kremena. kvarezimal, -ala tal. (quaresima ko korizmenjak, zbirka crkvenih propov preduskrsno vrijeme. kvargl njem. (Quargel od e. tvaroh) 1 sira; 2. u nogometu: udarac po lopti van stranom noge. kvari v. kvazari. Kvarner, -era tal. (Quarnaro, Ouarnero) izmeu Istre i Hrvatskog primorja; kvarnerski; Kvarneri zaljev izmeu Loinja, Krka, Raba i Paga (dio Kvar kvart, kvarta, mn. kvartovi tat. (isp. kva mjera za zapreminu sipkih i tekuih (razne veliine) u nekim zemljama; u i skoj '/+ galona, tj. 1,14 litre; 2. dio koji sainjava vie ulica; etvrt, rajon; u Jugoslaviji zvao se kvart i policijski u je imao dunost da bdi nad redom i pori u odreenom dijelu grada; 3. format odjedne etvrtine arka (kvart-formaf kvarta lat. (quarta etvrta) 1. muz. i stupanj dijatonske skale; interval to ga zuje razmak izmeu
kvart-format

prvog i etvrtog sti 2. u kartanju: slijed od etiri karte iste b u maevanju: jedan od naina (etv zadavanju udaraca: udarac slijeva na< 4. u starom kolstvu; etvrti razred; 5, mjera od 30 litara; prid. kvartni. kvartal, -ala lat. (quartus etvrti) 1. et godine; etvrtgodite, tromjeseje; 2. d me, ogranien prosjecima i putovima kvartalni etvrtgodinji, tromjesen kvartana lat. (quartanus) groznica to se \ a svaki etvrti dan; etvrtaa; isp. terc kvartar, -ara v. kvarter 2. kvarter engl. (quarter, iz lat. quartus 6 1. engleska mjera za ito (290,9 lit.), za (28 funti), za tkanine (22,8 cm); 2. naj; razdoblje u razvoju Zemlje (diluvij i alu s prvim tragovima ovjeka. kvarteron, -ona panj. (cuarteron, isp. lat. tus etvrti) dijete roeno od terceronl i Evropljanina (ili obratno), dakle s je etvrtinom crnake krvi; isp. kvinteroi kvartet, -eta tal. (quartetto) 1. muz. sklad

775

kvesttira

etiri glasa ili instrumenta; 2. skupina od etiri pjevaa ili sviraa; prid. kvartetski. kvart-format, -ata v. kvart 3. kvartin, -ina tal. (quartino) mjerica od etvrt litre (Nehajev, Begovi). kvartina lat. (quattuor etiri) kitica, strofa od etiri stiha; isp. tercina, estina, kvartir, -ira franc. (quartier) 1. stan; nastamba; 2. logor (vojniki); prid. kvartirski; kvartirina stanarina; kvartirmajstor u nekadanjoj austrijskoj vojsci naziv za oficira koji je iao ispred trupe i brinuo se za osiguranje smjesti-ta, prenoita, ishrane i si.; konaar, furir, stanoreda. kvartmajor lat. (isp. kvarta 2 i major 2) niz od etiri odreene (visokovrijedne) karte u nekim kartakim igrama. kvartal prid. prema kvarta (v.J. kvartola, 2. mn. kvartola (lat. quartus etvrti) vrsta glazbene figure od 4 note jednake vrijednosti. kvas, kvasa, lok. kvasu starosl. kiselo pie nalik na pivo (od raenog i jemenog slada, brana, eera i kvasca), popularno i danas u SSSR. kvasari v. kvazari. kvasija (po imenu otkrivaa, crnca Coassija) junoameriko drvo (junoameriki gorkun, gorko drvo) od kojega se nekad spravljalo dobro sredstvo za lijeenje eluanih bolesti (aperitiv i tonik). kvasla v. kvastna. kvastna, 2. mn. kvastna i kvastni njem. (Quaste rojta, kita, resa) jastui za pudranje; isto i kvasla, 2. mn. kvasi! (od Quastel); kod Krlee u mukom rodu i u prvotnom znaenju, tj. rojta, kita, resa (dva masivna teka kvastna). kvaiorkor naziv bolesti koja hara u nekim krajevima Afrike, osobito meu sitnom djecom; dolazi od hrane siromane bjelanevinama, brzo se razvija i zavrava smru (v. amama). kvatembar, -bra lat. (quattuor tempora etiri vremena) isto to i kvatre (v.J. kvaterka, 3. -ci, 2. mn. -kl (isp. kvart) etvrti dio litre. kvaternaran, -rna, -rno lat. (quaterni po etiri) sastavljen od etiri elementa); isp. binaran, trinaran. kvaterni, -a, -6 v. kvatre. kvaterno, kvaterna, mn. kvaterni, 2. kvaterna tal. (quaderna) etiri izvuena broja (kod tombole). kvatre, kvatara i kvatri (mn. . roda) lat. (qua-ter etiri puta) post (kod katolika) o poetku svakoga godinjeg doba; isto i kvatri, kvatara (mn. m. roda);
kvijer

prid. kvatrem i kvaterni, -a, -o; kvaterni post isto to i kvatre. kvatrilijun, -una lat. broj (tisuu puta tisuu trilijuna); pie se brojkom 1 sa 24 nule; isto i kvatrilidn, -ona. kvatroento tal. (quattrocento) 15. stoljee, osobito umjetnost toga doba; kvatroentist(a) pisac ili umjetnik iz 15. stoljea. kvazari (quasari od lat.-engl. quasi stellar source, tj. tobonji zvjezdani izvor) veoma udaljeni (nekoliko milijardi svjetlosnih godina) izvanredno sjajni kozmiki objekti jo nedovoljno istraeni, bogata izvorita goleme energije; zovu ih i kvari. kvazi lat. (quasi) 1. predmetak, prefiks ispred razliitih rijei, znai kao da, tobonji, navodni; 2. skoro (Vojnovi). kvazimodo lat. nakaza, rugoba (po imenu grbavog i runog zvonara Bogorodiine crkve, glavnog junaka poznatog romana Viktora Hugoa Notre Dame de Pari); Kvazimodo (nedjelja) v. Quasimodogeniti. kvecal v. kecal. kvefalta njem. (quetschen gnjeiti + isp. falta) u krojakom jeziku naziv za glaalom nainjeni nabor, osobito na sredini lea kod hubertusa ( v.J. kvemaina njem. (Quetschmaschine) gnjecalica (mesarski alat). kvekeri engl. (quakers drhtavci) isprva podrugljivo, a danas opeprimljeno ime za pripadnike protestantske sekte Societv of Friends, tj. drutvo prijatelja u Engleskoj i u Sjev. Americi (bavi se u veini dobrotvornim radom); prid. kvekerski. kvercetin, -ina lat. (quercus hrast) ukasta tvar u kori hrasta i u nekim drugim biljkama, nekad upotrebljavana kao boja, a danas se primjenjuje samo u medicini kao sredstvo protiv bakterija. kverulant, 2. mn. kverulanata lat. (querulus koji se rado tui) pravda; svadljivac, kavga-dija, gunalo; zanovijetalo; tuibaba; kverulirati, -rullram biti kverulant, dodija-vati neprestanim jadikovanjem, zabadanjem; stalno zanovijetati, traiti pravdu i si. kvestionar, -ara lat. (questio pitanje, traenje) praktino sastavljen popis pitanja prikladnih i podeenih za to uspjenije istraivanje nekog (znanstvenog) podruja, zbirka pitanja, upitni arak. kvestura lat. (quaestura) 1. u starom Rimu poloaj i ast kvestora; 2. kasnije: blagajniki ured na sveuilitu; 3. u Italiji policijska

776

ispostava; kvestor 1. u starom Rimu predstojnik ureda za upravu dravnom imovinom; 2. danas blagajnik na sveuilitu, a u nekim zemljama predstojnik policije, kvijer, kvijera lat. (corium ivotinjska koa) pergamena. kvijescencija lat. (quiescere poivati) 1. povremeno odmaranje, mirovanje; 2. mirovina, penzija, emeritura. kvijetancija tal. (quietanza) namira, priznanica; isp. kvitancija. kvijetizam, -zma lat. (quietus miran) 1. mistika nauka koja se osobito razvila u 17. st., a koja je propovijedala da se pobonost sastoji u razmatranju i duhovnom poniranju u samoga sebe koje vodi k potpunom duevnom miru; 2. nehajno, pasivno dranje prema ivotu oko sebe; ravnodunost, neosjetljivost; kvijetist(a) pristalica kvijeti-zma; prid. kvijetistiki. kvikstep engl. (quick ivahan + step korak) vrsta plesa u brzom tempu i ritmu koji se izraava u topotanju vrcima nonih prstiju i u lupkanju petama o pod. kvin v. queen. kvinar, -ara lat. (quinque pet) stih od pet stopa, peterac (jampski kvinar jampski petostopac). kvindecenalije (mn. i. r.) lat. (quindecim petnaest) sveanost koja se slavi svake petnaeste godine. kvindekagon, -ona lat.-gr. petnaesterokut. kvinkvangulum lat. peterokut; kvinkvangularan, -rna, -rno peterokutan. kvinkvenalan, -Ino, -Ino petogodinji, peto-ljetni. kvinkvenlj, -ija (pored kvinkvenijum) lat. (quinque pet + annus godina) petogodite; razdoblje od pet godina, kvinkverema lat. (quinque pet + remus veslo) laa sa pet redova vesala; peteroveslarka. Kvint (pored Kvinto) lat. (Cmintus) peti (ime koje se davalo petom djetetu). kvin ta lat. (quinta peta) 1. muz. peti stupanj dijatonske skale; interval to ga obrazuje razmak izmeu prvog i petog stupnja; 2. u starom kolstvu: peti razred; 3. peta, jedan od naina zadavanja udaraca u maevanju. kvintal, -ala franc. (quintal iz ar. qintar) 1. sto funti, centa, tj. 50 kilograma; 2. metrika centa, tj. 100 kg. kvintana lat. (quintus peti) groznica koja se povraa svaki peti dan (isp. kvartana, tercija-na). kvinterno, kvinterna, mn. kvinterni, 2. kv tal. (quinterno) pet izvuenih broje' tombole).

kvinteron, -ona (isp. lat. quintus ] dijete roeno od kvarteronke i Evro] (ili obratno), dakle s jednom petinom i krvi; isp. kvarteron, terceron. kvintesencija tal. (quintessenza) sr, bit, jezgra neke stvari ili pojma; ono najglavnije, najvanije. kvintet, -eta tal. (quintetto) 1. kompoz pet instrumenata ili za pet ljudskih j 2. skupina od pet pjevaa ili sviraa. kvintilijun, -una lat. broj koji sadri tisu tisuu kvatrilijuna (pie se brojkom nula); isto i kvintilion, -ona. kvintin, -ina lat. (isp. kvinta) peti dio lit decilitra). Kvinto v. Kvint. kvintola lat. (quintola) muz. pet nota za etiri ili est; isp. triola. kvintuplirati, -tupliram lat. (quintus upeterostraiti, popeterostruiti; isp. \ plirati. kviprokvo, -6a, mn. -6i, 2. kviprokvoa l pro quo koji za koga) nesporazum u linostima; zamjena osoba; jedno o stava dramske tehnike. kvipu meh. vrpca sa vorovima (nain p starih Mehikanaca); isp. kipu. kvir v. kvijer. kvirc njem. (Gevvurz) zain, mirodija. kvirilirati, -riliram lat. (isp. quiritatus tankim glasom pjevati; sitno svirati. Kvirin, -ina, 5. Kvi'rlne lat. (Quirinus, s auiris koplje) muko ime (pridjeva! rimskih bogova Marsa i Janusa, a i ii kojim je prvi starorimski kralj Romul i meu boanstva i tovan kao zatiti ma); Kvirinal, -ala (Quirini collis K brijeg) ime jednom od sedam rimskih ljaka. K viriti (mw. m. r.) lat. (Cmirites kopljan Kvirin) prvotno stanovnici sabinskog; Kura (lat.pl. t. Cures, gen. Curium), a i naziv za sve Rimljane (starorimsk kraljevi smjenjivali izmeu Rimljana naca). kv'is engl. malena eljezna poluga za po< automobila, kvisisana tal. (qui si sana ovdje se opo naziv za razliite vrste manjih rest bifea i si. kviskvilije (mn. . r.) lat. (quis tko, q to) sitnice, malenkosti, kojetarije.

kvisling

777

la bamba kvocijent, 2. mn. kvocijenata lat. (quotiens koliko puta) mat. kolinik dijeljenja; kvocijent inteligencije vrijednost koja se dobiva kad se rezultat koji ispitanik pokae pri testiranju podijeli s njegovom dobi ivota (duevna dob stvarna dob); oznaka IQ. kvodlibet lat. (quodlibet to mu drago) zbrka; potpuri; kojeta. kvorum lat. (quorum, 2. pad. mn. zamj. qui koji) zakonom ili pravilima odreeni broj prisutnih lanova na nekom skupu koji je broj potreban da bi zakljuci toga skupa mogli biti pravomoni; kvalificirana veina. kvota, 2. mn. kvota lat. (quot koliko) razmjeran dio, est, norma, koliina, broj, iznos koji otpada na lanove pojedinog drutva, zajednice i si.; porezna kvota veliina porezne stavke; kvotacija 1. odreivanje kvote; 2. kotiranje na burzi. kvotidijana (dubr. akc. kvotidijana) lat. (quoti-die svaki dan) med. groznica koja se povraa svaki dan. kvotirati, kvotlram {isp. kvota) odreivati neemu koliinu. kvo titulo lat. (quo, 6. pade zamj. qui koji + titulus naslov; uzrok) na temelju ega; kojim pravom; zato?

kvisling, mn. -zi (prema prezimenu norvekog majora Vidkuna Quislinga koga su Nijemci u toku drugoga svjetskoga rata imenovali predsjednikom marionetske vlade kad su osvojili Norveku god. 1940; smaknut krajem mjeseca listopada 1945) pomaga okupatora; izdajica domovine; kolaboracionist; kvislinki koji se odnosi na kvislinge; kvislinka vlada vlada koju postavi okupator, marionetska vlada. kvit franc. (quitte slobodan od duga) 1. izjednaen; 2. rijeen, svren; razduen; kvi-tancija {franc. quittance) potvrda, priznanica, namira, pismeno svjedoanstvo da je obveza izvrena; isto i kvita, 2. mn. kvita; kvitirati, kvitiram {franc. quitter) 1. oduiti se; 2. potvrditi primitak novca ili plate duga; razduiti; 3. dati ostavku, odrei se nekog poloaja (alski). kviz, kviza, lok. kvizu, mn. kvizovi engl. (USA, quiz; rije je u vezi sa in-kviz-icija, v.) ispit, kolokvij; ispitivanje, anketa; u najnovije vrijeme; zagonetka, pitalica, postavljanje zago-netaka, zagonetanje. kvjetanca tal. (quietanza) namira, priznanica (imunovi: mjesena plaa na kvitu); isp. kvitancija.

kvotizacija v. kotizacija. Kvo vadi v. Quo vadi. kvrga atr. 1. gimnazija, srednja kola; 2. negativna ocjena, nedovoljan, jedinica, kolac, top. kW skra. za kilovat. k\Vh skra za kilovat-sat. KWT automobilska oznaka za Kuvajt. kyat novana jedinica u Burmi; dijeli se na 100 pija (pyas).

kybistesisgr. prekobacivanje, skakanje ukovit-lac, ples kod kojega ena hoda na rukama i baca plamen iz usta (Mato). kvrie eleison v. kirije elejson; Kyrie eleison! Christe eleison gr. Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se! (Krlea, Pari). K automobilska oznaka za Krievce.

L
I likvidni (v.) suglasnik; esnaesto slovo latinske abecede, a trinaesto irilske azbuke; skra. za litra; Jiz. oznaka za lumen (v.), mat. oznaka za duinu (lat. longitudo). L rimski znak za broj 50 i oznaka za trkaa, lovca (njem. Laufer) u ahu; skra. za talijansku liru (isp. Lit.); automobilska oznaka za Luksemburg, osim toga i oznaka za automobilsku kolu, za izuavanje oferskog poziva (ili kojega drugog vozakog, npr. tramvajskog), a predstavlja skraenicu za franc. lecon (it. leson) lekcija, obuka, pouka. znak za englesku funtu sterlinga. Labanac 778 poskocima, i to u parovima, individualno ili grupno, pri emu se plesai u nizu dre za ramena; mjera 4/4, tempo iv. Labanac, -anca, 2. mn. Labanaca ma. (La-bancz) porugljiv naziv za njemakog vojnika (pjeaka) u Maarskoj (Krlea pretpostavlja da dolazi od njem. Lauf Hans, tj. potri, Ivane). labanotacija (po imenu Rudolfa Labana, jednoga od najpoznatijih teoretiara plesne umjetnosti) izraz za sistem plesnog pisma koji je razradio Dance Notation Bureau u nae vrijeme. labar,1 labaragr. (labaron, lat. labarum) crkvena zastava (katolika) za noenje u procesijama; prvotno: zastava rimskog cara Konstan-tina Velikoga (274337. n.e.) s likom kria i grkim poetnim slovima imena Isusa Krista. labar,2 labra, 2. mn. labara gr. (labrax) 1. vrsta grabeljive ribe; 2. ptica grabljivica, osobito jastreb i kobac. labdacizam v. lambdacizam. Labdak u starogrkoj mitologiji unuk Kad-mov, kralj u Tebi, otac kralja Laja, djed Edipov; po njemu Labdakov rod Tebanci. Labeati lat. (Labeatae) staroilirsko pleme kome je glavni grad bio Skadar. label engl. (it. lejbel) natpis, ceduljica, etiketa (v.); oznaka, znaajka, karakteristika; label--svstem obiljeivanje posebnim oznakama one robe koju sindikati u Engleskoj preporuuju radnicima kao dobru. la belle epoque franc. (it. la bel epok) doba ljepote, vrijeme na poetku 20. st. kada se u umjetnosti razvilo naelo ljepota radi ljepote larpurlartizam (Krlea). laberdan, -ana hol. osoljen, osuen i u burad sloen bakalar. labijal, -ala lat. (labium usna) gram. usneni suglasnik; labijalan, -Ina, -Ino koji pripada usnama; koji se tvori usnama; usneni (glasovi p,b,m); labijalizacija razvijanje glasova u smjeru labijalne artikulacije (npr. pretvaranje glasa u u v); glag. labijalizirati, -izlram; isto i labijalizovati, -ujem. labijate (mn. . roda) lat. (labium usna) bot. usnae, usnatice, dvosupnice. labilan, -Ina, -Ino lat. (labilis) 1. nestalan, labav, nestaloen; nepostojan, prolazan; sklon padu; koji L. skra. za ime vedskog prirodoslovca Linnea; stavlja se kurzivom uz imena ivotinja i biljaka, da se oznai njihova klasifikacija i sistematizacija (npr. Fagus silvatica L.) po njegovu sistemu. la esti glas u solmizaciji (v. J ; pjeva se umjesto glasa a. La znak za lantan (v. J ; skra. za Louisiana (it. Lujzijana, drava u USA). Labacum lat. (it. Labakum) staro ime za Ljubljanu. la bamba panj. moderni drutveni ples podrijetlom iz June Amerike; plee se u skokovima i 1 lako gubi ravnoteu; nesiguran, promjenljiv, kolebljiv, neuvren, neuravnoteen; 2. prenes. bez odreenog stava, nepouzdan, povodljiv, sklon prihvaanju tueg miljenja; labilan karakter lelujav znaaj (Krlea u studiji o Baudelaireu labilizirati, -iziram; isto i labilizovati, prot. stabilan; izv. labilnost, -osti. labiodental, -ala lat. (labium usna + c zub) gram. usnenozubni sugl labiodentalan, -Ina, -Ino koji pripad; ma i zubima; koji se tvori pomou i zubi; usnenozubni (glasovi v, /). labionazal, -ala lat. (labium usna + ni nos) gram. usnenonosni suglasnik: onazalan, -Ina, -Ino koji pripada ma i nosu; koji se tvori s pomou usana kroz nos; usnenonosni (glas m). labirint, 2. mn. labirinata gr. (labyrinth( starini u Egiptu i u Grkoj graev zamrenim, zapletenim hodnicima; znatiji su: a) egipatski labirint u sn Egiptu kod grada Krokodilopolisa, za faraona Amenemhata III. oko pr.n.e. kao hram itave drave (prs dvorita, 3000 soba, od ega polovii zemljom); b) kretski labirint kod Kno ga je izgradio Dedal (otac Ikarov) za Minosa, a ovaj je u njemu nastanio Minotaura (v.); isp. Tezej, Arijadna. zgradi Vergilije pjeva: Pria se daje 1 na Kreti brdovitoj bio, | koji je hiljade varavih zavoja krio, | gdjeno se lutal boz ikakva pravca i znaka, | gdje su kr: puti zaludnih ljudskih koraka (Eneida i d.); 2. anat. unutarnji dio uha koji se od punice, ulaza i polukrunih kan prenes. zamren, zapleten posao; pol kojega je teko nai izlaz; izukrtane zapleteni putovi, nerazmrsiv splet; 4 zagonetke u kojoj treba nai izlaz i: zamrene situacije; prid. labi labirintski; labirintalan (J. Hranilovi : vodom zakuast) (sve pored lav...). labis gr. (labe hvatanje; drak) 1. k osobito klijeta za poroaje; 2. lica ko u pravoslavnoj crkvi daje priest. Labitur occulte fallitque volatilis aetas, < est annis velocius lat. (it ____ okiilte falit

etas...) Izmie potajno i nestaje krilat( me, i nita nije bre od godina (Ovidi labium lat. usna; labium leontinum lavlj (odebljale usne kod ovjeka); labium num (lat. lepus, 2. leporis zec) zej (isp. heiloshiza).
laboratorij

laborant, 2. mn. laboranata lat. (labor ] rad) nauni ili tehniki suradnik koji laboratoriju; en. laborantica; laborai (akc. i laborantkinja); prid. laborant

779

Ladini Lacij, -ija (pored Lacijum) naziv pokrajine u staroj Italiji (Latium); zemlja Latina (u njoj je grad Rim). Lackland engl. (it. leklend) bez zemlje, pri-djevak eng. kralja Ivana L, brata i nasljednika Rikarda Lavljega Srca (John Lackland, 11991216); u povijesti je poznat i po tom to je morao izdati povelju nazvanu Magna Charta Libertatum. Lac Leman franc. enevsko jezero (Mato). lacman njem. (Landsmann) 1. zemljak (v. lanc-man); 2. u junim govorima: stranac, tuinac, inozemac, osobito ovjek iz zapadne Evrope, esto i prezirno (Begovi); kod D. Ivanievi-a: svaki gospodin; isto i lacmanin, mn. lacmani; en. lacmanka; prid. lacmanski; umanj. lacmane, -eta. la conga panj. (it. konga) ples sa Kube u dvodijelnoj mjeri na bazi afrikih ritmova uz bubnjeve i kontrabas, popularan u Americi oko god. 1930. (sinkope, akcenti, dominira pratnja). La coupe etait pleine franc. (it. La kup ete plen) aa je puna, tj. dalje se ne moe. laconica brevitas lat. (it. lakonika...) lakonska kratkoa; isp. lakonizam. lacrimae Christi tal. (it. lakrime Kristi) suze Kristove, slatko talijansko vino. lacrimatorium v. lakrimatorij. lacrimula lat. (it. lakrimula) suzica, a u podrugljivom smislu: neiskrena, tobonja suza, licemjeran pla. lacrosse franc. (it. lakros) vrsta hokeja (v.) udomaena u Kanadi (dvije momadi po deset igraa tapom nastoje ugurati loptu u protivnika vrata). L'action francaise franc. (it. Laksion fransez) francuski dnevnik krajnje desniarske orijentacije; izlazio 19081944 (urednici Ch. Maurras, L. Bainville i L. Daudet) (Krlea). lacus lat. (il. lakus) jezero; lacus lacrimosus (it... lakrimozus) suzno jezero, polumje-seasti nabor u oku gdje se skupljaju suze, tzv. suzna vreica. lacman njem. isto to i lajtnant (v.). I ada, 5. Lao po (znanstveno opovrgnutom) miljenju starijih folklorista 18. i 19. stolj. u slavenskoj mitologiji boica proljea, mladosti i ljepote. ladem tur. (laden) dragi, ljubljeni, ljubimac. ladica njem. (Lade) pretinac, sunjica, fioka, ekmede (u stolu, u ormaru i si.); isto i ladla. Ladini narodnosna skupina u istonoj vicarskoj i junom Tirolu; smatraju se potom

laboratorij, -ija (pored laboratdrijum i laboratorija) lat. (labor posao, rad) specijalno ureena prostorija za znanstvenoistraivake pokuse, za kontroliranje tehnolokog procesa, za izradu kompliciranih preparata itd.; prid. laboratorijski (pored laboratdri-jumskl). Labor callum obducit dolori lat. (it... ka-lum...) Rad otupljuje bol, tj. ini nas neosjetljivima prema neprilikama (Ciceron). Labor est etiam ipsa voluptas lat. (it... ecijam...) Rad je ve sam po sebi naslada (astrolog Manlije iz I. st. ne. e.). Labor improbus omnia vincit lat. Uporan rad pobjeuje sve. laborirati, -boriram lat. (laborare trpjeti, bolovati) pobolijevati, patiti (od ega), kuburiti sa zdravljem. Labor omnia vincit lat. Rad pobjeuje sve (kod nas: U radu je spas). Labotici keltsko pleme; u staro doba nastavalo dananje Dolenjsko u Sloveniji. Labour-party v. laburist. labour power engl. (it. leibor pauer) radna snaga. labrador ukrasni kamen, vrsta glinenca lijepih boja (po imenu sjevernoamerikog poluotoka Labradora); labradorit, -ita krista-last, zrnast, crn ili siv kamen, sastavljen uglavnom od labradora; Labradorska struja hladna morska struja u sjevernom dijelu Atlantskog oceana; tee od Baffinova zaljeva do Nevvfoundlanda i puna je ledenih santa. La breche est faite franc. (it. La bre e fet) Proboj je uinjen, tj. Led je krenuo. labride (mn. . r.) lat. (labrum usna) zool. usnae, ustaice (ribe). Labuan malezijski otok pred sjeverozapadnom obalom Bornea; glavni grad Victoria. laburist(a) engl. (labour posao, rad) pripadnik engleske reformistike radnike stranke (engl. Labour Party); veinu lanova sainjavaju pripadnici profesionalnih saveza i kooperativnih organizacija koji kolektivno ulaze u nju; prid. laburistiki. Lacedemonija v. Lakedemonija. iaceracija lat. (lacerare iskidati, raskomadati) razdiranje, deranje, cijepanje, paranje, habanje, troenje (upotrebom); lacerabilan razderljiv, derak, raskidljiv, cjepak, cje-pljiv, pohabljiv, rastrgljiv. lacerda v. lakerda. lac gallinaceum lat. (it. lak...) ptije mlijeko, lacherlich njem. (it. leherlih) smijeno (Krlea). Lachesis v. Laheza. ladino

780 Laert 1. u starogrkoj mitologiji otac Odise-jev; 2. u Shakespeareovoj drami Hamlet sin Polonijev, brat Ofelijin, najprije prijatelj Ha-mletov a kasnije intrigom Hamletova strica krvni neprijatelj (u dvoboju s njim Hamlet i pogiba; istodobno gine i Laert). Laetare v. Letare. laeva manu lat. (it. leva...) muz. lijevom rukom. laf, lafa tur. (laf) 1. rije, govor, razgovor; brbljanje, brbljarija; hvastanje, razmetanje; 2. atr. laan govor, la; lafadija govorljiv ovjek, blebetalo; lafiti, -Im 1. govoriti, razgovarati (naprazno); 2. atr. lagati; isto i lafovati, -ujem. lafeta jranc. (l'affut) postolje na kojem stoji cijev artiljerijskog orua, privrsne i nianske

cima Reta i govore jednim dijalektom retoro-manskog jezika (ladino). ladino panj. 1. jedan dijalekt retoromanskog jezika (v. Ladini); 2. iskvareni panjolsko--idovski govor; 3. mjeanac bijelca i Indijanke u Junoj Americi (mn. ladinos). La donna e mobile tal. ena je varava, nepostojana (prve rijei vojvodine arije iz Verdijeve opere Rigoletto). ladro tal. razbojnik, lupe (Nehajev). lady v. ledi; Lady Godiva v. Godiva; ladv-kilter engl. (it. leidikiler) osvaja enskih srdaca, zavodnik, don Juan; ladvlike engl. (it. leidilajk) otmjeno, enski, kako dolikuje dami; enskasto, enstveno; ladv-look (it. leidi--liik) izgled dame; u modi: otmjena enstvenost.

sprave; u vie sluajeva lafeta je istodobno i vozilo topova (lafeta na kotaima); isto i lafet, -eta (m. roda): prid. lafetski. laga, 3. -gi njem. (Lage) poloaj (osobito u govoru muziara za poloaj usnih organa pri proizvodnji tonova, npr. gornja laga, donja laga). lagab, 2. mn. lagaba ar.-tur (lagab, lakab) prezime; nadimak; isto i lakab. lagar, -gra, 2. mn. lagani (isp. lav i tigar) krianac tigrice i lava (v. ligar). Laga nekadanje ime dananjega grada Shatt el-Hai kod Basre u Iraku, bogato arheoloko nalazite drevne sumerske kulture. lagena lat. (lagoena) 1. trbuasta posuda s uskim grlom, vrsta vra; 2. dio unutranjeg uha (labirinta). Lageos skra. od laserski geodinamini satelit, aparat (umjetni satelit) koji se ima poslati u svemir sa svrhom da naj; eventualne potrese. lager njem. (Lager) 1. stovarite; skladite stite: 2. vojn. tabor, logor; 3. leite; pc leaj; 4. vie udruenih zemalja, pc savez, blok; socijalistiki lager na drave politiki okupljene oko SSSR i \ ki udruene u SEV i Varavski pakt. lagerinspekcionsoficir njem. (isp. lager) ski deurni (oficir) (Krlea). iagerovati, -ujem v. logorovati. lagidi (mn. m. r.) naziv za dananje predstavnike pripadnika narodnosne : ne Caragia (na Pacifiku), i to prema p storijskoj rasi kojoj su kosturi nad spiljama Lago Santo u jugoistonom Bi lagirati v. lakirati. lago tal. (akc. lago) jezero; isp. npr. Li Garda (Gardsko jezero) na sjeveru 1 Lago Maggiore (it. Madore, tj. Velike ro) na granici Italije i vicarske.

lagting v. storting. laguni tur. (lagym) 1. podzemni hodnik, pi 2. potkop, mina; laguma, -aa, : gumiiu radnik rudarske struke, p mina, koji rukuje eksplozivom i pribor njegovo paljenje u rudnicima; miner; lagiimar, -ara / lagiimdija; lagumati, -: lagumom dizati u zrak, razarati; minii laguna tal. (laguna) 1. plitki zaljev ili c odijeljena od mora pjeanim poluot (na lagunama u Veneciji, u Mle Nehajev); 2. unutarnja cisterna prstei koraljnih otoka (atola). lahani prid. indekl. tur. (lahani) u boji olea blijedozelen (zapravo kupusove boje, is} lachanon kupus). Lahezisgr. (indekl.) jedna od suenica u g mitologiji (prede nit ivota); v. Mojre. lahkrampf njem. (lachen smijati se +- Ki gr) grevit smijeh, gr od smijeha, z janost (osobito u kazalinom govoru: za me pokusa glumce katkada zahvati bezi an smijeh koji je vrlo teko obuzdati) lahtan, -ana vrsta tuljana; isp. foka. lai jranc. (it. le) kratka pjesma u osmei odn. kraa lirska pjesma s melodije francuskoj starijoj knjievnosti; lai d'a (it. le damur) ljubavna pjesma. laik, 5. -e, mn. -ci, 2. laika gr. (laos n; puk) 1. svjetovnjak; ovjek koji ne pri sveenikom staleu; redovnik koji nije enik; laik-sestra pripadnica nekoga 1 likog crkvenog reda koja nije poloil dovnikog zavjeta (alski); 2. prenes

laissez.

781

lajtman

strunjak; laikat, -ata skup laika, stanje laika (nasuprot kleru odn. klerikatu); prid. laiki; laicizacija posvjetovljenje, posvje-tovnjaenje; odstranjenje vjerskoga karaktera; glag. laicizirati, -izlram. laissez faire, laissez passer franc. (it. lese fer, lese pase) doslovno: pustite neka svatko ini to hoe i neka sve ide svojim tokom deviza ekonomskog liberalizma (v. liberalizam) koja izraava interese industrijske buroazije, a kojoj je smisao; neograniena sloboda konkurencije, nemijeanje drave u ekonomska pitanja; laissez-passer propusnica (doslovno pustite neka proe). Laj u starogrkoj mitologiji sin Labdakov (v.J, otac Edipov; proroite mu je nagovijestilo da e ga ubiti vlastiti sin i zato je otac dao izloiti dijete u planini da ga raskidaju zvijeri; rije proroita ipak se morala izvriti i Edipa je spasio jedan pastir; djeak je kasnije doao na kraljevski dvor u Korintu, gdje su ga vladari posinili; jednom je putovao planinom i naiao na sjajnu povorku kojoj se nije htio ukloniti s puta; na to gaje Laj jer to je on putovao oinuo biem, a mladi ubije njega i poslije itavu pratnju, ne znajui, dakako, da mu se radi o ocu; to je poetak prie o Edipu (v.J koja je znaila propast kraljevske kue Labdakovia odn. Tantalo-vih potomaka. lajbec, 2. mn. lajbeca njem. (Leibchen) prsluk; isto i lajbek, mn. -ci, 2. lajbeka; lajbhen, 2. mn. lajbhena enski prsluk; isto i lajbl. lajbgarda njem. (Leib tijelo 4- isp. garda) privilegirana vojska (prvotno tjelesna straa monarha). lajbhen, lajbl v. lajbec. lajborgan v. lajburnal (Mato). lajbtul njem. (Leibstuhl) sobni zahod, posebno izraen stolac za vrenje nude u sobi; isp. princeza; chaise percee. lajburnal, -ala njem.-jranc. novine koje su glasilo jednog jedinog ovjeka, neije line novine (kroz koje vlasnik eli djelovati na javno miljenje).

lajdenska boca vrsta kondenzatora ( v . j ; sta-niolom (v.J obloena boca koja slui kao sakuplja elektriciteta (ime po holandskom gradu Levdenu). lajfer v. laufer. lajhar njem. (leihen posuivati) 1. lihvar, kaiar; 2. laac (dijal.). lajhtzinig njem. (leichtsinnig) lakouman, lakomislen. lajka, 3. -ki, 2. mn. -kl njem. (skra. od Leitz-Camera, po Ernstu Leitzu, njemakom industrijalcu, 18431920) vrsta vrlo preciznog fotografskog aparata. Lajka, 3. -ki ime pseta koje je god. 1957. bilo poslano kao posada drugog sputnjika (v.J u svemirske visine; kabina s uginulom Laj-kom otkvaila se prema planu od sputnjika i spustila na zemlju nedaleko od mjesta odakle je sputnjik bio ispaljen (kasnije su bili iljani u svemir i drugi psi; rezultati opaanja o vladanju tih ivotinja u svemirskim prilikama posluili su kao osnova pri stvaranju uvjeta za slanje ovjeka u svemirske prostore). lajku v. laik (enoa). lajm njem. (Leim) ljepilo, kelje, tutkalo (osobito stolarskoj; lajmovati, -ujem lijepiti laj-mom, keljiti, tutkaliti. lajna, 2. mn. lajna i lajnl njem. (Leine ue) linija, crta. lajnen njem. (Leinen) platno. lajner, 2. mn. lajnera engl. (liner) veliki prekooceanski, tzv. linijski brod za prijevoz putnika i pote; u najnovije vrijeme i naziv za avion s istom namjenom; isp. tramper. Lajpcikl proces sudski postupak to ga je god. 1933. inscenirao u Leipzigu hitlerovski reim nakon palea Reichstaga; duevno zaostali Holandanin Marinus van der Lubbe osuen je u tom procesu na smrt (kao toboe uglavljeni izvritelj zlodjela), dok su suoptu-eni bugarski komunisti, meu njima i glavni optuenik Georgi Dimitrov, osloboeni, poto je Dimitrov hrabrim nastupom uspio dokazati da su

nacisti sami potpalili svoj parlament kako bi mogli poduzeti progone protiv radnike klase. lajstati, -am njem. (leisten) initi, raditi, vriti napore, napinjati se, upinjati se; isto i lajstovati. -ujem; lajstung v. Leistung. lajstna, 2. mn. lajstna i lajstni njem. (Leiste) 1. letvica; 2. traka, irit, galon na rukavu. lajt, lajta njem. (Leite) bure, bava. Lajta (njem. Leitha) desni pritok Dunava (kod nekih pisaca Li'tava) kojim je djelomino tekla granica
lajtmotiv

izmeu Austrije i Maarske do god. 1918. (enoa); isp. Cislajtanija i Trans-lajtanija. lajtartikl njem. (Leitartikel) uvodni lanak u nekim novinama odn. u nekom asopisu (koji treba da dade osnovni ton itavom broju odn. da komentira momentanu [politiku] situaciju; lajtartikula, -aa pisac uvodnih lanaka, uvodniar (Mato). lajtman v. lajtnant (Novak).

782

lai

lajtmotiv njem. (leiten voditi + isp. motiv) 1. provodni motiv, osnovni motiv (tema) koji se provlai kroz itavo muziko djelo; 2. prenes. glavna misao vodilja, ponovljena i naglaena vie puta. lajtnant njem. (Leutnant od jranc. lieutenant) potporunik; general-lajtnant najnii generalski in u nekim vojskama; prid. lajtnantov; lajtnantski. lak1, laka sanskr. (Jranc. laque) sjajna boja; sjajna koa; rastopina smola i slinih tvari koja namazana na neki predmet daje sjajnu prevlaku; na stari izraz: pokost; isp. lakirati. lak2 ind. (lakh) 100.000 indijskih rupija (novac). lakab v. lagab. Lakadivi (mn. m. r.) skupina atola (v.) pred zapadnom obalom poluotoka Dekana (Indija); glavni grad Karavatti. lakaj, -aja, 5. lakaju jranc. (laquais) 1. sluga u uniformi; slugan; momak, pratilac; 2. prenes ulizica, udvorica, podlac, beskimenjak; prid lakajski (pored lakej, lakejski). lake engl. (it. leik) jezero. Lakedemonija pokrajina u Grkoj (isto to i Sparta, Lakonija); jednako i Lakedemon, -ona; Lakedemonac, -nca, 5. Lakedemone, 2. mn. Lakedemonaca Spartanac, La-konac; en. Lakedemonka; prid. lakedemon-ski; isto i Lakedemonjanin, mn. Lakede-monjani; en. Lakedemonjanka. lakej, -eja / lakaj, -aja (v.). lakerda, 2. mn. lakerada i lakerdi gr. vrsta morske ribe, morska zmijuljica; isp. lokarda, lancarda. Lakeschool engl. (it. leikskul) Jezerska kola; engleska romantika pjesnika kola, nazvana po pokrajini Lake District, postojbini njenih glavnih predstavnika Wordsworta, Coleridgea i Southeva (Mato). lakirati, lakiram (isp. lak) namazati lakom; isto i lakovati, -ujem; lakirer radnik koji vri poslove oko lakiranja; pokostar; lakirovka laan sjaj, pozlata, predstavljanje loe stvari u boljem svjetlu, postupak kojim se postizava tzv. vanjski sjaj da bi se prikrio unutarnji trule; lano uljepavanje, zamazivanje oiju nepoznavaocima prilika; isp. Potemkinova sela. Laki trajk v. Lucky Strike. lakmus njem.-hol. modra boja koja slui kao indikator; prid. lakmusov; lakmusov papir bugaica natopljena lakmusom; od kiselina pocrveni, a od baza pomodri; sredstvo kemijskog ispitivanja. lakolit, -ita gr. (lakkos jama, rupa 783

kamen) vrsta dubinskog kamenja skog podrijetla. Lakonija pokrajina u Grkoj (ist-Sparta, Lakedemonija); Lakonac, -Lakone, 2. mn. Lakoniica; en. Li lakonizam, -zma, 2. mn. lakonizama tkoa i jasnoa u izraavanju misli, k se svojstvom odlikovali Spartanci, a duhovitost i doskoljivost takvih npr.: Vrlo je velik broj neprijatelja! vea e biti naa slava. //;'. Perzijanci u tolikom broju, da e njihove stre mraiti sunce. Barem emo se boriti. //;': S njim ili na njemu; pria neka Spartanka rekla svome sinu pi mu tit kad je polazio u rat; znai: \ se iv, tj. sa titom u ruci, ili mrtav, t donesu na titu (kako su obiavali siti kuama pale borce); lakonian -no isto to i lakonski, tj. kn istodobno izrazit i toan, jezgrovit, koncizan. lakovati, -ujem v. lakirati. lakrdija tur. (lakyrdy rije, razgovor, b 1. prazne rijei, glupost, ala; 2. vrsta k je sraunana na jeftine scenske (ko efekte; burleska; lakrdija, -aa, 5. lak tko pravi lakrdije, komedija; en. jaica; prid. lakrdijaski; glag. lakrdijai lakrdisati, -em. lakrimatorij, -ija lat. (lacrimatorium) pos uvanje balzama (pogreno se misli u takve posude Rimljanke skupljali kane suze, da bi pokazivale kolike lakrime Kristi v. lacrimae Christi. lakrimdgen (-gen) lat.-gr. (lacrima s genos postanak) koji stvara suze, izaziva; lakrimogeni (-geni) plin si laks njem. (Lachs) losos, riba mladica (Be laksancije v. laksativ. laksativ, -iva lat. (laxare otvariti, olak purgativ; isto i laksans; laksir, -ira j taksirati, laksiram proiivati (c ispranjavati se. laksizam, -zma jranc. (laxisme) labavost ralu, neskrupuloznost, rasputenost. lakskare v. laksinken. laksinken njem. (Lachsschinken) na dim na svinjska peenica. Lakmi hinduska boica sree i (simbol joj je lotosov cvijet). lak-tiflete (isp. lak / tiflete) lakirane cipele gotovo do ispod koljena, pol (alski).

laktacija

lambetvok

laktacija lat. (lac, 2. lactis mlijeko) 1. luenje, izluivanje mlijeka; 2. koliina mlijeka koliko ga jedna muzara daje na godinu dana. laktalbumin, -ina lat. (lac, 2. lactis mlijeko + v. albumen) vrsta bjelanevine u mlijeku. laktarij, -ija (pored laktarijum) lat. (isp. laktacija) mljekara, mljekarstvo; osobito medicinska ustanova gdje ene dojilje mogu nabaviti mlijeko za svoju dojenad (ukoliko ga samt nemaju dovoljno). laktat, -ata lat. (lac, 2. lactis mlijeko) sol mlijene kiseline.

laktiferan, -rna, -rno lat. (lac, 2. lactis mlijeko + ferre nositi) mlijean, u kome ima mlijeka, mljekonosan. faktodenzimetar, -tra lat.-gr. (lac, 2. lactis mlijeko, densus gust) posebna sprava za mjerenje gustoe mlijeka. laktoflavin lat. vrsta vitamina B u mlijeku, kvascu, povru, jajima (nedostatak toga vitamina uzrokuje oteenje oiju, koe, sluznice). iaktofriz lat.-engl. specijalni hladionik za mlijeko. laktometar, -tra, 2. mn. laktometara lat.-gr.

(lac, 2. lactis mlijeko + isp. metar) sprava za odreivanje kvalitete (masnoe) mlijeka, laktoskop lat.-gr. (lac, 2. lactis mlijeko + skopeo gledam) sprava za analiziranje mlijeka. laktosurija lat.-gr. prisutnost laktoze u mokrai (urinu). laktoza lat. (lac, 2. lactis mlijeko) mlijeni eer (dobiva se iz mlijeka). lakima lat. (lacuna jama, rupa; nedostatak, mana, manjak) 1. prodor, prekid, praznina, osobito u nekoj knjizi ili u nekom spisu, u tumaenju, eksplikaciji; 2. med. pukotina, upljina u tkivima; sitniji defekt supstancije mozga. lakiistrljskl lat. (lacus jezero) geol. jezerski. lai1 prid. indekl. tur. (lai) ruiast, boje kao rubin. lai2 prid. indekl. tur. (lai) nijem, bezglasan; zamukao. lala1, 2. mn. lala tur. (lala) 1. turski velika, dvoranin; 2. odgojitelj, uitelj, pedagog. lala2 tur. (lale) 1. tulipan; 2. Banaanin (naziv potjee odatle to su Banaani nekada nosili hlae bogato izvezene ruama i tulipanima). lalacija gr. (isp. lalija) tepanje, mucanje. Lalaga gr. (lalage ugodna brbljavica) pridje-vak Horacijev prijateljici Cinari. lalang malaj. vrsta indijske trave. lalema gr. (laleo brbljam, blebeem) gram. artikulacijom utvrena govorna cjelina u nauci o glasovima; laletika, 3. -ci nauka o lalemama. lalija gr. (lalia) govor, prianje, govorenje. lalofobija gr. (isp. lalija + isp. fobija) med. strah pred govorenjem kao posljedica mucanja. laloneuroza gr. (isp. lalija + isp. neuroza) neurotska smetnja u govoru, lalopatija gr. (isp. lalija + isp. patija) med. smetnja govora bilo koje vrste. lama1 panj. (iz peruan. Hama) junoamerika lambik lambik, mn. -ci, 2. lamblka tal. (lambicco) kotao za destilaciju, alambik, alembik. lamblije, lamblija (mn.) med. nametnici u crijevima (po ruskom lijeniku Lamblu koji ih je osobito izuavao); lamblijaza upala crijevnih stijenki koju izazovu lamblije. lambora tal. (isp. lambik) muzlica, diva; posebna posuda za kiseljenje mlijeka (A. Kovai). lambreta tal. (po imenu producenta Inocencija Lambrete) vrsta skutera, motornog bicikla talijanske produkcije (1949). lambskin engl. (it. l'emskin janjee runo) imitacija janjeeg runa od plia (za djeje ogrtae, za gunjeve i dr.). lame, lamea franc. (lame) vrsta sjajne tkanine, metalna svila (protkana zlatnim, srebrnim icama). lame hebr. dvanaesto slovo semitskih alfabeta (isp. lambda). lamela 2. mn. lamela tal. (lamella) 1. tanak metalni listi; 2. britvica, noi, ilet; 3. odjeljak brane, zapravo betonski stup koji se podie u jednom zamahu i povezuje s drugim stupovima; 4. elektrini osigura. lament, 2. mn. lamenata tal. (lamento) v. lamentacija (Saa Vere). lamentabile tal. tugaljivo, alosno; isto i lamen-toso (it. lamentozo). lamentacija lat. (lamentari naricati, tugovati) alovanje, jadikovanje, tekanje, jadanje, tualjka, tunjava, naricaljka, kukanje, pla; jauk; zapijevka, jadovanka, alopojka; lamentacije katoliki crkveni obredi u Velikom tjednu (pred Uskrs); lamentirati, -men-tlram jadikovati, naricati, tuiti se na sudbinu, lelekati; isto i lamentovati, -ujem. lamento tal. (isp. lament) tugaljivi, elegini muziki stavak (u operama). lameta, 2. mn. lameta tal. (lametta) uska traica ili nit od srebrnog ili zlatnog papira tzv. aneoska, vilinja kosa (nakit za bor, jelku); v. lamica.

teglea brdska ivotinja; vuna joj je na velikoj cijeni. lama2, 2. mn. lama tibet. monah-sveenik kod budista-lamaista (v. lamaizam); isp. dalaj--lama, panen-lama. lama3, 2. mn. lama tal. (lama otrica, sjeivo) 1. lim; limena posuda, limenka, kanta; 2. pokov na puci; 3. turpija, pila; 4. metalna karika, grivna. lamaizam, -zma tibet. sekta budizma; nastala u 8. st.n.e., a u 1318. st. proirila se meu mongolskim narodima; vrhovni sveenik: dalaj-lama; lamaist(a) pripadnik lamai-zma; prid. lamaistiki. La Mancha panj. (it. La Mana) kraj u srednjoj paniji, domovina Don Kihota(v. J . La Manche franc. (it. La Man) morski prolaz (isp. Kanal) izmeu Engleske i Francuske, spaja Atlantski ocean sa Sjevernim morem; na najuem mjestu (Pas de Calais [it. Pa d' Kale]) irok 33km. lamantin, -ina franc. (lamantin) morska krava, sirena; vrsta kita. lamarkizam, -zma nauka o evoluciji organske prirode koja se osniva na nazorima prirodoslovca J . B. Lamarcka (17441829), pretee Darvvina, a prema kojoj se razvitak vrsta dogaa postepeno i pod utjecajem sredine. lamaserija (isp. lama) tibetski ili mongolski samostan. Lamasu asirsko i akadsko boanstvo prikazivano s bikovljim tijelom, ljudskom bradatom glavom i orlovskim krilima. lambda, 2. mn. lambda grko slovo (A), odgovara latinikom /, lambdacizam, -zma pogreno (djeje) izgovaranje glasa / umjesto r; lambda-estica jedan od hiperona (v.). lambetvok engl. (lambethwalk; Lambeth predgrae Londona + walk nain hoda, korak) vrsta modernog plesa (oko 1938). 784

lamica tal. (isp. lama3) britvica, ilet. lamija gr. u starogrkoj mitologiji enski demon, arobnica, vjetica; lamijama su plaili djecu, a smatrali su ih i lijepim enama koje mladiima siu krv. laminacija lat. postupak za ouvanje starih novina i asopisa. laminarije (mn. . r.) lat. rod smeih algi na kamenitom morskom dnu. laminat, -ata lat. (lamina kovna ploica, lim) proizvod neke kovine, stanjen do najmanje mjere, to se upotrebljava kao nepropusni materijal za pakovanje; isp. folija2. lamp tal. (lampo) blijesak, munja (Ni lampati. lampa, 2. mn. lampi (akc. i lampa, 2. mn njem. (Lampe) svjetiljka; crvena lam starijem zagrebakom govoru (/' kajk izraz za upravu policije odn. za svaku sku ispostavu (pred kojom je nou svjetiljka sa crvenim staklima ili crve jena arulja); I javne kue bile su ob crvenim svjetiljkama (Krlea; kod is ca u tekstu Vraji otok oznaka za strai tzv. vodostaj, nad kojim se u opasnosti od poplave takoer pali no svjetlo); umanj. lampica, 2. mn. li lampa fenjer, feral, svjetiljka to si ruci. lampada gr. (lampas, 2. lampados) baklja, zublja; 2. kandilo; lampadefor, 1. luonoa, zubljonoa, svjetlonoa; nes. prosvjetitelj (Krlea); lampadodro u staroj Grkoj utrka sa bakljama najprije pjeice a kasnije i na konjima; preavi odreeni put predavao drugome (sve u trku), dakle radilo se koju mi danas zovemo tafeta. lampas franc. (lampas, lampasse) irol gajtan u boji, sa strane hlaa (obi< generalskim ili diplomatskim uniforr duga (Goran).

lampa v. lampa. lampati, -a tal. (lampo blijesak) s bliskati se (Vojnovi). lampion, -ona (kod Cesarca i vokativ: i e te, lampione noi)/rc. (lampion) na svjetiljka, staklena ili papirna; upol va se ponajvie kod iluminacija (v. ilur ja 1); lampionada sveanost (noi kojoj se nose lampioni; isp. bakljada. lampirati, lamplram (isp. lampa) pro; njem, prosvjetljivanjem posebnim svji ma pregledavati npr. ispravnost jaja. lampist(a), 2. mn. lampTsta (isp. lam] prometno-eljezniki radnik koji se b osvjetljavanju stalnih signala, semafor nala na vlakovima.

lampnirm njem. (isp. lampa / irm) : titnik na svjetiljci, eir. lampreda 2. mn. lampreda tal. (lampred morska ili rijena, zmijuljica, okatica, ra; isto i lamprida. lamur, -ura jranc. (l'amour ljubav) u starijih pisaca (J. S. Popovi, Pokon tikva) izraz za psa ljubimca, obino k pina ili si.

lana caprina

785 landhauz njem. (Land zemlja, posjed + Haus kua) ljetnikovac, dvorac (engleski land-hauzi, Krlea). landkarta njem. (Land zemlja + isp. karta) geografska karta, mapa, zemljovid. landler v. lendler. landlord v. lend lord. landolet franc. (landaulet) mali landauer (v.), poluzatvoreni fijaker, automobil. landovati, -ujem njem. (isp. land) lutati, tumarati, skitati se, putovati (enoa). landpomorana njem. (Land zemlja, posjed + isp. pomorana) pomalo podrugljiv naziv za bezazleno djevoje sa sela, osobito (nekad) za gospodsku ker koja je odrasla na imanju izvan grada i gradskog ivota, te prema tome nije imala gradskih manira; seoska narana (Mato). landrati, -am (isp. landovati) 1. skitati se, lutati, tumarati, hodati amo-tamo; 2. brbljati, ble-betati. landrover v. lendrover. landskneht njem. (Land zemlja + Knecht sluga, rob, najamnik) 1. u srednjem vijeku u Zapadnoj Evropi vojnik plaenik; 2. prenes. podmitljiv vojnik. landsmal norv. (zemaljski, puki, narodni jezik) stariji naziv za nvnorsk (v.). landsting dan. gornja kua danskog parlamenta (rigsdaga). landaft njem. (Landschaft kraj, pokrajina). 1. slika nekog kraja, pejza u slikarskoj umjetnosti; 2. openiti pogled na neki kraj; krajolik, krajobraz. landtrajher njem. (Land zemlja + streichen tumarati) skitnica, skita, skitnik, skitalac, skitalica, potuka, tucak, tumaralo, drumd-der, rajzender.

languendo

lana caprina lat. (it.... kaprina) kozja kostret, bezvrijedna stvar; isp. de lana... lanana tal. (lanzana) konopac za pritezanje jedara, debelo laeno ue. lancarda tal. (isp. lokarda) riba plavica (skua); isto i lanarda. Lancaster engl. (it. Lenkester) engleska dinastija u 15. st. (Henrik IV, V, VI), u historiji poznata i kao Crvena rua; isp. York. lancers franc. (it. lanse) drutveni salonski ples, vrsta kontradance (v.); popularan u 19. st. lanceta, 2. mn. lanceta franc. (lancette) iljat, na obje strane otar noi za putanje krvi, za cijepljenje protiv ospica, za kirurke zahvate. lanckneht v. landsknecht (alski). lancman njem. (Landsmann) zemljak, ovjek iz istoga kraja, iz iste zemlje; isp. lacman, kom-patriot, konacional. lancun, -ima tal. (lenzuolo) plahta, ponjava; isto i lancul, -ula. lan engl. (lunch) drugi doruak kod Engleza; zakuska oko podne, izmeu ranog doruka i ruka; lan-paket suha hrana. lanca tal. (lancia) 1. koplje; 2. bod, poen u igri (Nar.). lanarda v. lancarda. land germ. (u engl. imenima it. lend) zemlja; izraz est kao sastavni dio mnogih geografskih imena: England, Deutschland, Grenland, Island i si. landauer njem. vrsta koije, fijakera sa skloplji-vom nadstrenicom (po njem. gradu Landau gdje je prvi put sagraen ili po tobonjem engleskom konstruktoru takvih kola Lando-wu; neki misle da ime potjee odatle to se takvim kolima njemaki car Josip I. (1705171 1) vozio prema opsjednutom Landauu).

landturm njem. (Land zemlja + Sturm navala, juri), posljed nja obrana, zadnji poziv (mladi i i starci, koji nisu uvrteni u redovn u vojsku). landtag njem. (Land zemlja + tagen zasjedat i, saborov

ati) zastupnika skuptina, zemaljski samoupravni sabor u pojedinim zemljama (provincijama, oblastima itd.) Njemake, Austrije, Liechtensteina. laindver njem. (Land zemlja + Wehr obrana, oruje) zemaljska obrana, redovita vojska, prvi poziv. landa v. lanca. lanet tur. (lanet) prokletstvo; isp. nalet. lang njem. dugaak; lange lajtung (lange Lei-tung) dugaak vod, porugljiv izraz za nekoga kome treba dugo vremena da neto shvati. Langobardija staro ime dananje talijanske pokrajine Lombardije; Langobard pripadnik germanskog naroda s donje Labe (u 6. st. nae ere u Italiji, a u 8. potpali pod franaku vlast); prid. langobardskl. langsam aber sicher njem. (it. langzam aber zi'her) polako ali sigurno, ista fraza koja u nas glasi uri se polako; isp. festina lente, speude bradeos. langue d'oc/ranc. (it. langdok) junofrancuski govor; langue d'oil (it. langdoil) sjeverno-francuski govor u srednjem vijeku iz kojega se razvio dananji francuski knjievni jezik. languendo tal. (it. languendo) muz. eznutljivo; kao iznemoglo, malaksalo, tamnim, muklim

I.

t; I

langust glasom; isto i languente / languido (it. languente i languido). langust, 2. mn. langusta franc. (langouste) jastog, morski rak, rarog, prug; isto i langusta (i. r.) (Krlea). lanist(a), 2. mn. lanista lat. (od etrur. lanius mesar) 1. uitelj maevanja, trener gladijatora (v.J u starom Rimu; 2. bandit, pustahija; razbojnik; 3. podbada na rat, ratni huka. Lanka ime kojim stanovnici Cejlona zovu svoju zemlju (ime Cejlon su otoku dali Arapi, a kasnije su tako nastavili i evropski narodi); isp. ri Lanka. landlin, -ina lat. (lana vuna + oleum ulje) masna tvar koja se dobiva iz ovje vune. lanser v. lansirka, lansirna cijev. lansirati, lansiram franc. (lancer hitnuti, baciti) 1. izbaciti (torpedo iz lansirne cijevi); 2. staviti neto u gibanje; pronijeti (npr. vijest, novu modu); iznijeti pred javnost; lansirka, 3. -ki, 2. mn. lansirki cijev za lansiranje torpeda; prid. lansirni (lansirna cijev). lantan, -ana gr. (lanthano skrivam) kem. element iz grupe rijetkih ruda, atomska teina 138,91, tablini broj 57, znak La, bijeli metal; lantanidi (mn. m. r.) etrnaest kemijskih elemenata gotovo jednakih svojstava koji u periodnom sustavu dolaze iza lantana, npr. neodim, prazeodim, prometij, erbij, iterbij i dr. lanterna v. laterna. lantina tal. (l'antenna, isp. antena) tanka duga palica o koju je privezano jedro; kri, okrii-ca. lanugo lat. tanke svijetle dlaice po cijelom tijelu, malje, pepeljak, maak, vunica, pahulj-ica. lanver v. landver. Lao narodnosna skupina u sjevernoj Indokini; lao slubeni jezik u Laosu. LAO automobilska oznaka za Laos. Lao-Ce (-Tse) kineski filozof (6. st.pr.n.e.), osniva taoizma (v.J. Laodiceja lat. (gr. Laodikeia) antiko ime za dananju Latakiju u Siriji (sauvani ostaci starorimskih graevina), a bilo je i drugih drevnih gradova istoga imena. Laokoont trojanski sveenik koji je svoje zemljake opominjao neka se uvaju konja to su im ga Grci

786 sagradili (v. timeo Danaos et dona ferentes); prema prii udavile su ga dvije zmijurine to ih je poslao Apolon; uz Lao-koonta su zaglavila i dva njegova sina. laokracija gr. (laos narod + krateo vladam) isto to i demokracija. Laomedont u starogrkoj mitologiji ti kralj, otac Prijamov, sin Ilov (v.J; i za njegove vladavine dogodilo se jedno nje Troje, a izvrio ga je Heraklo 1 kralj, kome je spasio ker Hesionu Prijamo vu) od nemani to ju je posla' don (Neptun), nije htio platiti obe gradu; Laomedontov rod Trojanci Laos demokratska republika u Indol Lao); glavni grad Vijentjan (v. Patel Lap, Lapa, 5. Lape Laponac; v. La lapalije (mn. . roda) njem. (Lappalien ajne sitnice, trice, triarije. La Paloma kubanski ples, jedna oc znatijih habanera (v.J. laparohisterektomija gr. (lapare upljina + hvstera maternica + isijecanje) v. sectio caesarea, kajz laparoskopija gr. (lapare trbuna medicinski pregled trbune upljine s posebnog aparata, lapardskopa. laparotomija gr. (lapare trbuna ut tome rezanje) med. otvaranje, trbuha, trbuni rez. La Pasionaria panj. (pasion muka, pridjevak Dolores Ibarruri (rod. 18S njolske revolucionarke, ve za ivot darne linosti, sudionice graanske nakon dugotrajne emigracije vratila Li>77. u rodnu paniju, gdje su politikom ivotu kao predvodnica nistike partije. lapidaran, -rna, -rno lat. (lapis kami daris urezan u kamenu) kratal jezgrovit, zbit, izrazit, jedar (slog, st lapidarij, -ija (pored lapidarijum) lat. ( kamen) zbirka kamenih spomenika i ne, muzej kamenih ostataka iz prol

Lapides crescunt, planta crescunt et vi' (it... kreskunt...) Kamenje raste, b stu i ive. lapili, -ila (mn.) lat. (lapillus ka oraasti komadi skruene lave (izb vulkana). lapis lat. 1. kamen; 2. olovka, pisaljka (r pisaljke bile od kamena); lapis infer pakleni kamen, srebrni nitrat

(kojim rane); isp. tur. dehenemta; lapis laj Nazora, prema tal. lazzuli, pisano la] poludragi mineral, poznat ve u vijeku; dovozili su ga iz krajeva da Afganistana, a proizvodili su iz njej ultramarin (v.J koji je slikarima slu dragocjeni plavi pigment; lapis milli miljokaz; lapis nephriticus (it. ne

Lapiti

787

La Scala

bubreni kamen; lapis philosophorum (it. filozoforum) kamen mudraca (v. alkemija). Lapiti (mn.) lat. pripadnici jednoga bajoslovnog plemena u starogrkoj pokrajini Tesaliji, koji su se zaratili s Kentaurima (v.) i bili pobijeeni. La-Plata-drave junoamerike drave koje se steru u podruju rijeke Rio de la Plata (Argentina, Urugvaj, Paragvaj). Laponija 1. podruje na krajnjem sjeveru Evrope od Norveke (Lapland) preko vedske (Lappland) i Finske (Lapi) do poluotoka FCole u SSSR; 2. pokrajina u Finskoj; Lapo-nac, -nca, 5. Lapone, 2. mn. Laponaca; en. Laponka; prid. lapdnski; isto i Laplandija. lapor kelt. tupina, prirodna smjesa gline i vapnenca, osnovna sirovina za proizvodnju cementa. lapot.s/av. nasilna smrt starca, naziv za nekadanji obiaj ubijanja starih i nemonih (beskorisnih) osoba (etimoloki moda u vezi s frazom lopatom po glavi). lapsus lat. (labi pokliznuti se, omai se, popuznuti, pasti) pad; pogreka, omaka; lapsus linguae (it. 1. li'ngve) pogreka u govoru; lapsus calami (it. 1. kalami) pogreka u pisanju; lapsus memoriae (it. memorije) pogreka u' pamenju, zabluda zbog zaboravljivosti (Ante Kovai). lar v. lari. larad, larda tal. (lardo) slanina, salo (Nar.). Laralije lat. (isp. lari) sveanost u ast kunih bogova, duhova preminulih, koja se u starom Rimu slavila 1. svibnja. lararij, -ija (pored lararijum) lat. (isp. lari) svetite lara (v. lari) u starorimskim kuama. larfa larva (v.). larga manu lat. podanom rukom, obilno, bogato, razdaruno. largamente tal., muz. iroko, otegnuto, 'arghetto v. largo. larghissimo tal. (it. largisimo) muz. vrlo polagano. largicija lat. (largitio) darivanje, dareljivost, dar; podmiivanje. largo, larga, mn. largi, 2. larga (tal. largo irok, polagan, razvuen, rastegnut) 1. muz. oznaka tempa u glazbi; sasvim polagano; 2. kompozicija u takvom tempu; 3. daleko; largeto, -eta, mn. -eti, 2. largeta tal. (larghetto malo irok) 1. muz. oznaka tempa u glazbi (izmeu largo i andante); polagano, neto sporije; 2. kompozicija u takvom tempu. lari, lara (mn. m. roda) lat. (Lar) 1. kod starih Rimljana kuni duhovi; dobre due prea;

ako se tuju izvan kue, dijele se na: lari viales (putni), marini (pomorski), rurales (seoski); Lares publici zatitnici drave: 2. prenes. stan, kua, dom, ognjite; v. penati; isp. lararij. larifari tal. (po slogovima solmizacije, v.) brbljarija, besmislica; trla baba lan, da joj proe dan, tandara-mandara. laringal, -ala gr. (larynx, 2. laryngos grlo, grkljan) gram. glas koji se tvori u grkljanu; prid. laringalan, -Ina, -Ino grkljanski; larin-gektomija (gr. ektemno izrezujem) med. operativno odstranjenje grkljana; laringitis (akc. i -itis) upala grla i grkljana; laringofon, -ona (gr. fone glas) specijalan mikrofon (priljubljen posebnim ovojem uz grkljan) za uklanjanje smetnja razabiranju glasova u bunim prostorijama; laringologija nauka o bolestima grla; laringolog, mn. -zi lijenik, specijalist za bolesti grla (isto i laringojatar, -tra, 2. mn. laringojatara); prid. laringoloki; laringoskdpija (gr. skopeo gledam) pregled grla zrcalom za grlo (laringdskopom); laringospazam, -zma (isp. spazam) gr u glasiljkama; laringostenoza (isp. stenoza) suenje grkljana; laringotomija operacija grkljana. larma njem. (Larm) buka, vika, galama; larmati, -am vikati, buiti, halabuiti, galamiti; larmadija vika, buka, galamdija. larmoajantan, -tna, -tno franc. (larmoyant) koji lije suze, suzan, plaan, plaevan, cmizdrav. Larousse franc. (it. Lariis) jedno od najveih nakladnih poduzea u Francuskoj; odlikuje se osobito svojim enciklopedijskim djelima (osniva: francuski gramatiar Pierre Atha-nase Larousse, 1852). l'art pour l'art franc. (it. lar pur lar) doslovno umjetnost radi umjetnosti; deviza umjetnikog smjera larpurlartizma koji suprotstavljajui se pravilnom utilitaristikom shvaanju umjetnosti porie drutvene osnove i drutvene funkcije umjetnosti, a time liava umjetnost osnovnih sadraja; larpurlartist(a) pristaa larpurlatizma; en. larpurlartistkinja; prid. larpurlartistiki. larva, 2. mn. larva /' larvi lat. (larva strailo, sablast; krinka), 1. maska, krinka, obrazina, krabulja; 2. enska osoba koja se pretjerano minka; 3. liinka (kod kukaca) (pored larfa, osobito za prvo i drugo znaenje); larvalan, -Ina, -Ino nerazvijen; larvicid, -ida (lat. occidere ubiti) sredstvo za unitavanje Uinaka. La Scala v. Scala. 788 lafa laser skra. za engl. light amplification by stimulated emission of radiation irenje svjetla stimuliranim zraenjem; novoizumlje-ni aparat koji se sastoji od tapia crvenog stakla ili rubina i sistema ogledala, a slui za sinkroniziranje svjetlosnog zraenja, to snopu svjetla daje razornu snagu; upotrebljava se (od god. 1958) i za astronomska istraivanja, precizno zavarivanje, u kirurkoj tehnici itd. laskari, laskarafmn.J ind.-engl. nekadanji indijski vojnici i mornari.

Lascaux

Lascaux franc. (it. Lasko) spilja u junoj Francuskoj (pokrajina Dordogne), oslikana crteima iz doba paleolitika (pokazuje visok smisao za umjetnost u drevnoj starini) Lascia le donne e studia la matematica tal. (it. Lasa... matematika) Ostavi ene i studiraj matematiku (Rousseau). Lasciate ogni speranza voi ch'entrate tal. (it. laate onji speranca voi k'entrate) Napustite svaku nadu vi koji ulazite; dio natpisa.iznad ulaza u pakao; prema poznatom Danteovu spjevu Boanstvena komedija. lascivan, -vna, -vno lat. (lascivus) bestidan, sablanjiv, puten, bludan, razvratan; izv. lascivnost, -osti.

laso, lasa, mn. lasi (i po sr. rodu: lasa), 2. lasa panj. (lazo) ue koje upotrebljavaju pastiri na konjima i junoameriki lovci za lovljenje ivotinja; 10 30 metara dugaak konop ili koni remen s petljom na kraju. Las Palmas luka na Kanarskim otocima (na otoku Gran Canaria). lass man das njem. pustimo to! mani! ostavi! last but not least engl. (it. last bat not list) posljednje, ali ne i najmanje vano. lasteks (ime prema tvornikoj marki odn. prema franc. elastique, it. elasfik) vrsta tkanine protkane finim gumenim nitima, tako da se moe rastezati; esto se rije upotrebljava i za predmete nainjene od lasteksa, pa tako npr. i za enski pojas to dri arape; isto i lastik, lastika, lasti. lasting engl. vrsta i trajna tkanina za pokustvo i odijela. lasti v. lasteks. bistra tal. (lastra di vetro) 1. lim, pleh; 2. prozorsko staklo, okno; prid. lastren. Las Vegas grad u USA (drava Nevada), poznat po brojnim igranicama i kao stjecite meunarodnih pustolova. lairati, lairam franc. (lacher) prepustiti, pustiti, okaniti se. lat, lata, 2. mn. lata bivi letonski novac. lata1,2. mn. lata tur. (lata) dugaka crn; muslimanskih duhovnika, dube. lata2 njem. (Latte) 1. lim. pleh; 2. po tekuine, kanta; isp. laten. latajner njem. (latein latinski) 1. is latinist/v.J; 2. ak latinske kole, | jalac (u starijih pisaca); isp. latinac. latak, -tka, e. sukno, tkanina, tof (1 Latakija (arap. Al Ladhiqiyah) glavn Siriji (isp. Laodiceja). lateksgr.-ta. mlijeni sok nekih tropsk ka (kauukovca) iz kojeg se pravi k laten, -a, -o (isp. lata) limen, plehan, (Mirko Boi). 789

latenska kultura kultura mlaega el doba (5. st. pr. n. e. 1. st. n. e.); i vicarskom mjestu La Tene gdje su prvi tragovi te kulture. latentan, -tna, -tno lat. (latere sakri1 sakriven, prikriven, pritajen, prigui tajan, koji se izvana ne oituje (o toplini, o slici na negativu do njezina nja i si.); izv. latentnost, -osti; latent dovoenje neega u latentno star lateralan, -Ina, -Ino lat. (latus, 2. lateris boni, po strani, sa strane, poboni, p lateralni suglasnik (lateral, -ala) fo. I koji se tvori tako da zrak prolazi strane jezika. Lateran, -ana papinska palaa i (nekad vlasnitvo starorimske porodi rani); prid. lateranski; Lateranski sj ugovor sklopljen god. 1929. izmec Stolice i (tadanje) Kraljevine Ita kojem se Vatikanu priznaje status sa ne drave (do onda je nekadanja P drava bila sastavni dio Italije, 1 pripojena 1861). laterirati, -terlram lat. (latus, 2. lateris strana) zbrajati po stranama (rauns ke da bi se iznos jedne strane prenio n i dalje pribrajao). laterit, -ita lat. (later opeka, cigla) p raspadanja kamena (crvene boje i s postotkom eljeznih oksida i alur hidroksida). laterna lat. (laterna) 1. svjetiljka, iak feral; 2. zavrni tornji na kupoli; magica (it. laterna magika) arob tiljka, naprava za projiciranje uveai na platno; izumitelj: Athanasius K 1646; v. epidijaskop. lateropulzija lat. (latus, 2. lateris pulsus potisnut) pojava da se bole hodanju zanosi na stranu; isp. propi

latest styl

latrija

latest styl engl. (it. leitest staji) posljednja moda (isp. dernier eri). latet anguis in herba lat. (it ___ angvis...) skrivena je zmija u travi, tj. vreba prikrivena opasnost. lati ind. palica od bambusovine, vrsta pendreka. latif prid. indekl. tur. (latif) ljubak, mio, plemenit, graciozan, elegantan, ugodan; latifa cvijet dragoljub; kao vi. ime: Latif, -ifa, 5. Latife; en. Latifa. latifundij, -ija lat. (latifundium) veliki zemljopo-sjed, vlastelinstvo, spahiluk; isto / latiflindija; latifundist(a) veleposjednik, vlastelin, spa-hija. Latin, -ina, 5. Latine lat. (Latinus) 1. pripadnik staroga naroda koji je nekad ivio u Laciju (v.); 2. u naoj narodnoj pjesmi i prii (ponajvie u obliku Latinin, mn. Latini, gen. Latina) est naziv za Talijana ili za pripadnika bilo kojeg naroda iz zapadne Evrope; 3. (malim slovom) katolik, rimokatolik; en. Latinka; umanj. Latlne ili Latine, -eta, zbir. Latinad, -adi; prid. latinski (v.). latina lat. (mn. sr. r.) knjievna djela pisana latinskim jezikom (isp. graeca); isp. i latinitet. latinac, -nca, 5. latlne, 2. mn. latlnaca ak koji u srednjoj koli ui latinski (isp. latajner); esto i u znaenju kolovan ovjek uope. latina, -aa, 5. latinau pristaa latinske slube boje u doba crkvenih borbi za vrijeme hrvatske narodne dinastije; prid. latinaski. latinica -- latinsko pismo, primljeno uglavnom meu narodima zapadne Evrope i Amerike; kao i grko, i ono potjee od semitskog pisma; prid. latiniki. latinist(a) uenjak, strunjak, koji se znanstveno bavi latinskim jezikom; u povijesti nae knjievnosti pisac koji je pisao latinskim jezikom (dubrovaki latinisti); en. lati-nistkinja; prid. latinistiki.

latinitas argentata lat. srebrni latinski jezik, naziv za latinski jezik u prvom stoljeu nae ere, u tzv. srebrno doba rimske knjievnosti (razdoblje prije toga naziva se zlatnim). latinitet, -eta latinski jezik, spisi na latinskom jeziku; u irem smislu kultura i civilizacija staroga Rima odn. latinska tradicija kod drugih naroda. latinizacija polatinjenje; nastojanje da se neemu dade latinski oblik; prevoenje na latinski jezik i si.; glag. latinizirati, -izlram; isto i latinizovati, -ujem. latinizam, -zma, 2. mn. latinizama 1. izraz svojstven latinskom jeziku, osobina latinskog jezika; 2. prevlast latinskog jezika, njegovanje latiniteta( v.), upotreba latinskog jezika u javnom ivotu. latinka (Latinka) 1. en. prema latinac, posebno Romanka, Rimljanka, Talijanka, Mleanka, rimokatolikinja; 2. vrsta puke iz zapadnih (latinskih) zemalja; 3. klasina gimnazija (enoa). latinluk tur. zapadni svijet, kranstvo, katolianstvo; Latinluk etvrt u Sarajevu (u kojoj su nekad stanovali samo katolici). latinoman, -ana (isp. npr. germanoman) ovjek koji pretjerano voli latinski jezik i sve to je s njim u vezi (Vojnovi). latino sine flexione (it. latlno sine fleksione) lat. (latinski bez deklinacije i konjugacije) v. interlingua. latinski pril. prema Latin ///" Latinin; latinski jezik jedan od indoevropskih jezika kentum-skupine (v.) kojim su govorili stari Latini (Rimljani); latinske ale masne, paprene ale, koje su se nekad u drutvima pripovijedale na latinskom jeziku da ih ne bi razumjele ene koje redovito nisu znale latinski (FJalski); latinska kola gimnazija; Latinska Amerika est naziv za Junu Ameriku, Srednju

Ameriku i Mehiko, gdje se govori panjolskim jezikom; u Brazilu je slubeni jezik portugalski; Latinsko Carstvo carstvo to su ga oko Carigrada osnovali sudionici etvrte kriarske vojne; trajalo od 1204. do 1261; latinsko jedro trokutno jedro na malim jedrenjacima; latinsko pismo v. latinica; Latinska etvrt na prijevod za Jranc. Quartier latin (it. Kartje laten) kako se zove studentska etvrt u Parizu; prenes. dio grada u kome su kole, osobito srednje i visoke. latintina (neknjievni) nazivza latinski jezik; lovaka latintina pretjerano uveliavanje latrina

lovakih doivljaja, lovake izmiljotine, lai, izmiljene pustolovine. latirizam, -zma (po biljci kojoj je lat. ime Lathyrus sativus) kronino otrovanje ljudi i ivotinja, osobito konja, sjemenkama nekih mahunarki. latituda lat. geografska irina, udaljenost nekog mjesta na sjever ili na jug od ekvatora. Latona v. Leta 2. latov, -ova mad. (lato) carinik, nadglednik; prid. latovljev; latovljevica ena carinikova. latrija gr. (latreia) sluba uope, a bogosluje napose (kao drugi dio sloenice znai: tovanje, oboavanje, sluenje, npr. idolatrija). 790 korak) trei korak, trk. lauftepih, mn. -si njem. (Laufteppich) du uzak sag koji se obino prostire iznac saga da se ovaj zatiti, laugntajn njem. (Lauge lug + S kamen) luni kamen, luina, laupsek v. laubseg. laura1 v. lavra. Laura2 v. Laurencije; inae pjesniki idi janskog pjesnika Francesca P (13041374); njoj je spjevao preko stava u kojima je slavio njezinu lj' tugovao zbog nezadovoljene ljubavi. laureat, -ata, 5. laureate lat. (laurus lovorika) 1. umjetnik, glumac, izumi sac itd. koji je poluio najviu nag slubeno najvie priznanje (laurea ovjenan lovorovim vijencem); 2. u zo zemljama doktor, ovjek s doktorske lom. Laurencije lat. lovorom ovjenani; e rencija, Laura. lauta njem. lutnja, leut (v.J. lautferibung v. Lautverschiebung. lautferterker njem. (Laut glas + ver pojaavati) v. megafon, lautpreh lautpreher njem. (Lautsprecher) zvun SHOgovornik, megafon (kod radija); i senom smislu: ovjek koji iri neij agitator, korte, truba. Lautverschiebung njem. (it. lautfer gram. promjena glasova, nauka o gla promjenama (dio fonetike). lava tal. (lavare prati, ispirati) 1. rast masa vulkanskih sastojaka; 2. vojr poredak koji se primjenjuje kod konj. stroja; napada, razdijelivi se na ma de, zahvaa protivnika s krila i s '. prenes. neto grandiozno to se nezai vo uzdie, ruei sve to mu je na pi lavabl franc. (lavable) koji se moe prati lagan za pranje (npr. neki tekstilni ma lavabo (akc. i lavabo), -6a, mn. -6i, 2. 1 franc. (lat. lavare prati) umivaon no ugraen u zidu ili u ormaru); (Kaleb); lavabo lat. molitva koju (ki sveenik moli perui ruke pri slub (poetne rijei molitve: Lavabo meas . . . Oprat u ruke svoje. . , lavaljerka franc. (lavalliere) vrsta iroke te, nose je obino umjetnici; leptir-(alski). lavanda v. lavendula.

latrina lat. (latrina) 1. zahod, nunik; kloaka; 2. gnojnica; Latrinennachrichten njem. (Nach-richt [it. n'ahriht] vijest) zahodske vijesti, porugljivi naziv za kojekakve, obino uzbudljive, glasine to se ire medu vojnicima, osobito u ratno doba. Latvijska SSR (Latvija) republika na Baltiku u sklopu SSSR; glavni grad Riga; isp. Letonija; Latvijac, Latvljca, 2. mn. Latvijaca; en. Latvijka, 3. -ki, 2. mn. kl; prid. latvijski, -a, -6; latvljskl jezik spada u porodicu indoevropskih jezika i srodan je s litavskim, ali je manje arhaian. laubseg njem. (Laub lie + Sage pila) sitna pila, testerica za rezbarenje, lisna, rezbarska pila. lauda, 2. mn. lauda lat. (laudare hvaliti) srednjovjekovna religiozna pjesma u hvalu bogu ili nekom svecu; hvalospjev, slavospjev. laudabilan, -Ina, -Ino lat. (laudare hvaliti) pohvalan, hvale vrijedan, hvale dostojan. laudanum lat. rastopina opijuma u alkoholu, upotrebljava se kao sredstvo za umirenje i uspavljivanje. Lauda, Sion, Salvatorem lat. Hvali, Sione, Spasitelja (sveana crkvena katolika pjesma) (Krlea). laudator lat. (laudare hvaliti) hvalitelj, hvalilac; laudator temporis acti lat. (it ________ akti) hvalitelj prolosti (Horacije); laudator temporis praesentis (it.... prezentis) hvalitelj sadanjosti, postojeeg stanja. Laudat venales, qui vult extrudere, merces lat. (it. ... kvi... ekstriidere...) hvali robu izloenu prodaji onaj koji je eli prodati (kod nas: Svaki Cigo svoga konja hvali). laudetur Iesus Christus lat. hvaljen (bio) Isus Krist (kajk. falen budi Jeu Kristu) (Krlea). laufati, -am njem. (laufen) trati. laufban njem. (Lauf trk + Bahn put, staza) trkalite, osobito oko sportskih igralita; isp. renban, pista, atletska staza; dirt-track. laufbur njem. (laufen trati + Bursche momak) trkaralo, tekli, glasnik, dostavlja (uredske pote), laufer, 2. mn. laufera njem. (Laufer trka, glasnik) 1. figura u ahovskoj igri, skra. L (lovac); 2. v. lauftepih. laufpas njem. (laufen trati + Pass paso) udaljenje iz slube; obino u frazi: dati laufpas otjerati, otpustiti; dobiti laufpas biti otputen. laufrit njem. (laufen trati + Sci
La vendetta.

791

leandra

La vendetta e una meta che e bisogna mangiare a freddo tal. (it.... vendeta . . . ke . . . bizo-nja manare. . . ) Osveta je jelo koje valja jesti hladno. lavendula tal. (lavanda) despik, trma; mirisna biljka plavih cvjetova; slui u ljekovite svrhe te kao parfem i kao zatitno sredstvo protiv moljaca; isto i lavanda i lavendl. lavi, -ija franc. (lavis) crtanje tuem. lavi, 2. mn. lavia tal. (laveggio) loni.

lavina tal. (lavina) 1. usov, plaz, ogromna gruda snijega koja naglo pada s gorskih visina; 2. prenes. neto vrlo brzo to se kree silnom snagom. Lavinij(um) antiki grad u Laciju jugozapadno od Rima; prema tradiciji sagradio ga je Eneja i prozvao po svojoj (drugoj) eni Laviniji, keri kralja Latina. lavipedium lat. (lavare prati + pes, 2. pedis noga) med. pranje, parenje nogu (isp. fus-bad) lavirati1, laviram hol. (laveeren) 1. v. bordiati;

2. prenes. izmicati (politikom) opredjeljenju, vrludati, ne angairati se ni na jednu stranu. lavirati2, laviram franc. (laver sjenati) u slikarstvu: davati crteu privid reljefnosti s pomou sivih tonova boja. lavirint i labirint (v.J.lavo ator kod Laponaca. lavoar v. lavor. la volta tal. ples iz 16. st.; sadri visoko podizanje nogu i dizanje plesaice uvis, dosta raskalaen, nalik na kasniji kankan. lavor1, -ora franc. (lavoir) umivaonik, legen, iroka posuda za umivanje; isto / lavoar, -ara. lavor2 v. lovor. lavorati, -am tal. (lavorare raditi) atr. prisilno raditi, biti na prisilnom radu. lavra1 gr. (laure ulica, hodnik, elija) naziv nekih osobito znamenitih manastira; Kijevska Lavra jedan od najveih ruskih manastira, osnovan u 11. st., a kasnije izgraivan stoljeima, tako da danas predstavlja znaajan kompleks umjetnikih spomenika 11-18. st. (Krlea). lavra2 portug. mjesto gdje se ispiru dijamanti. lavm-tennis v. tenis. Lawrence (it. Lorens) Thomas Edward, engleski arheolog i orijentalist (18881935); u slubi britanske vanjske politike, kao izvanredan poznavalac arapskih dijalekata i vjet organizator, uspio se nametnuti za vou Arapa u njihovim borbama protiv Turaka za vrijeme prvoga svjetskog rata; na kraju borbi pobjedniki je uao u Damask, ali su ga britanske vlasti brzo povukle (ipak mu je u povijesti ostao naslov Lavvrence of Ara-bia). Lazar (hebr. Eleazar bog pomae) ime ovjeka kojega je po biblijskoj prii Krist povratio iz mrtvih; lazar 1. bogalj, bolestan ovjek, prosjak, epavac (prema drugoj biblijskoj prii o siromanom Lazaru koji je sav u krastama i prnjama leao pred vratima nekog bogataa i hranio se mrvicama sa njegova stola); 2. atr. klju, otpira, kalauz. lazaret tal. (lazzaretto) 1. ustanova gdje se smjetaju bolesnici od zaraznih bolesti; karantena; 2. vojnika bolnica (u blizini bojita). Lear 792 Lear engl. (il. Lir) legendarni kralj, junak Shakespeareove tragedije King Lear (Kralj Lir), u kojoj se prikazuje crna nezahvalnost keri prema ocu i podanika prema kralju (Leksikon Strani pisci). leasing engl. (it. lising)' davanje u zakup, u najam. Lebenskiinstler njem. (Leben ivot + Kunstler [it. kinstler] umjetnik) ovjek koji zna ivjeti, umjetnik ivota (Mato za Strossmavera). lebensraum v. lebnsraum. leben und leben lassen njem. (it. lebn und lebn lasn) ivjeti i dati drugome da ivi. leberija v. rebelija. lebertran njem. (Leber jetra + Tran riblje ulje) jetreno ulje (od bakalara); isp. fitran. lebervurt njem. (Leber jetra + Wurst kobasica) kobasica s nadjevom od jetara, jetrenica, jetrenjaa, digernjaa. Lebib, -iba, 5. LebTbe tur. pametni, razboriti; en. Lebiba. lebi, 2. mn. lebia ar. naziv na naem Primorju za jugozapadni vjetar (navodno jer pue iz Libije; odatle i tal. libeccio); lebiada olujina s jugozapada, oluja uope (D. Ivani-evi). leblebija tur. (leblebi) sjeme biljke slanutka (pre ga i griskaju, osobito u naim junim krajevima). lebnsborni (mn.) njem. (Leben ivot + Born vrelo, izvor, zdenac) vrela ivota, centri u kojima su, za vrijeme nacizma u Njemakoj, izabrani rasni tipovi mukaraca (najee esesovci) oploivali izabrane rasne Njemice, da bi se rodilo novo pokoljenje i stvorila ista rasa koja e osvajati svijet (poslije sloma nacizma takva su djeca u veini

Lazareva subota crkv.-pravosi. subota uoi CvetI (Cvjetne nedjelje, tj. nedjelje pred Uskrs), dan posveen biblijskom Lazaru; narodno ime Vrbica, jer se prireuje litija (v.J u kojoj se nosi mlado vrbovo iblje. lazarini(wn. m. r.jjedn. lazarin, -ina) drugo-klasni graani u starom Dubrovniku (Mato); po Skoku: puanin dubrovaki koji pripada bratovtini sv. Lazara. lazaron, -ona, 5. lazarone tal. (lazzarone) lijenina i prosjak u junoj Italiji; odrpanac. lazum tur. (lazym) potrebno je, treba. lazur, -ura v. azur; prid. lazuran, -rna, -rno. lazura lat. (isp. lazur) 1. boja sa mnogo vezivnog materijala, redovito vrlo prozirna; 2. prema-zivanje slika nekom providnom bojom, tako da se donja boja moe vidjeti. lazurit v. lapis lazuli. lazzo tal. (it. ladzo) dosjetka, ala, komian pokret, geg (v. J lairati v. lairati. lb skra. za Ubra, funta (v.J.1. c. skra. za lat. loco citato (it. loko citato) na navedenom mjestu (u knjizi). LE automobilska oznaka za Leskovac (Srbija). Lea hebr. divlja krava (ime ene biblijskog Jakoba), lat. lavica. lead v. lid2. leader v. lider; leadership (it. liderip) voenje, vodstvo, upravljanje, leading article engl. (it. liding artikl) novinski uvodni lanak, uvodnik, leak-proof engl. (it. Hk-pruf) nepropustan, nepropustljiv, nepromoiv, otporan na vlagu, lealnost tal. (lealta) lojalnost (Nodilo). Leandar, -dra gr. (leios miran + aner, 2. andros ovjek) mirni, staloeni.; v. Hero i Leandar. leandra v. oleandar.

leg sluajeva bez roditelja predstavljala teak socijalni problem). lebnskinstler v. Lebenskiinstler. lebnsraum njem. (Leben ivot + Raum prostor) ivotni prostor, naelo njemake agresije koje se sastojalo u tenji za osvajanjem tuih teritorija u kojima ive pripadnici njemakoga naroda, bez obzira kome inae ti teritoriji pripadaju (Donevi). leceder; lecidar v. licitar. lecitin, -ina gr. (lekithos umance) lipoid (v.) u kojem ima fosfora; nalazi se u umancetu, u biljkama i u ovjejem organizmu. Le Corbusier franc. (it. Lekorbizje), pravim imenom Charles-Edouard Jeanneret (18871965) francuski arhitekt, slikar i teoretiar urbanizma. lecter njem. (letzt posljednji, krajnji) p ski udarac dlanom po leima na xi (meu naom djecom postoji za tc dirac; u ARj: tblja). lectori salutem lat. (it. lektori salutem) pozdrav (formula u starom kolstvu zdravljanje uitelja; katkada i: lectori lo salutem dobrostivom...); koji pod pojmom lectori misli i na ita lat. rije i to znai. lee, -eta tur. (leke) mrlja, ljaga. Leda ena spartanskog kralja Tindare je prema mitu obljubio Zeus pret se u labuda; plod te ljubavi je Helen; koje je izbio trojanski rat, i dva brata r Kastor i Poluks (v.).

ledenica v. venedik; isto i ledenik, ledeni lederica njem. (Leder koa) vrsta ja oporom korom, tzv. koara; isto i led ledi indekl. engl. (lady) dama, gospoa, o ena (danas prodire i izgovor leidi patroness zatitnica, pokroviteljica nesa. ledian, -na, -no njem. (ledig) neoenj udata; ledigajn (Ledigschein) pot slobodnom stanju, tj. da netko braku; isp. ilmihaber. ledirati, lediram lat. (laedere) povrijediti dip, ozlijediti; otetiti (npr. ledirano tamparstvu); isp. lezija. leden v. legen. Lef skra. od rus. Levyjfront iskusstv front umjetnosti), tj. grupa ruskih knj ka, osnovana u Moskvi god. 1923. (pri joj je i Majakovski). legabile tal. (akc. legabile) muz. vezano, no.

legacija lat. (legatio) poslanstvo, odask izaslanstvo; ambasada; isp. legat1. legalan, -Ina, -Ino lat. (lex, 2. legis zal zakonit, koji se slae sa zakonom; pr ljan; 2. neprikriven, javan; legalni sa nekim zemljama, npr. u Italiji, nazi\ pomaknut za jednu uru naprijed vrijeme); izv. legalnost, -osti zakoi legalizacija uzakonjenje, pozako pridavanje zakonske snage; legalizaci jepisa ovjerovljenje, ovjera npr. svjedodbe i si.; glag. legalizirati, - ovjeroviti, pozakoniti; uiniti neto nitim, pravovaljanim; isto i legali -ujem. legalitas regnorum fundamentum lat. zake je temelj kraljevstava (drava).

legalitet

793

legislacija legestenija lat.-gr. (lego itam + isp. astenija) psihiki uzrokovana nesposobnost itanja; izv. legesteniar. leggiere tal. (it. leere) muz. lako, brzo (izvoditi); isto i leggiermente (it. leermente); leg-gierissimo (it. leerrsimo) vrlo lako, vrlo brzo. leghorn (po engl. imenu tal. grada Livorna Leghorn) 1. vrsta bijelih kokoi nastala krianjem talijanskih i panjolskih kokoaka, daju velik broj jaja (u Italiji se te kokoi zovu galline livornesi); 2. vrsta pletene slame za eire i eir od takve slame; izv. leghornka (za koko). legibilan, -Ina, -Ino lat. (isp. legere itati) itak, itljiv. legija lat. (legio, 2. -onis) 1. hist. vea borbena jedinica rimske vojske (oko 6.000 ljudi); bila je podijeljena u 10 kohorata (v.); 2. naziv raznih vojnih jedinica u razliito vrijeme (npr. Legija stranaca; kod Matoa: tuinska legija) francuske trupe, sastavljene od nasnubljenih stranaca (pustolova, oajnika, kriminalaca) koje stoje pod komandom francuskih oficira i slue za osiguranje francuskih kolonijalnih posjeda; 3. prenes. velik broj, mnotvo; Orden Legije asti (Legion d'honneur) francusko odlikovanje za vojne i graanske osobe; legion, -ona isto to i legija; Legion (it. Leion) ime francuske stranke koja je bila na vladi za vrijeme njemake okupacije (ef maral Philippe Pe-tain); Legion etrangere franc. (it. Leion etraner) vidi sprijeda Legija stranaca; legionar, -ara, 5. legionaru i -are (legionarius) vojnik u legiji. legirati1, legfram tal. (legare vezati, spajati) stapati metale; dodavati jednom metalu drugi radi poboljanja njegovih svojstava (npr. dodavati u elik krom, volfram itd.); isp. legura. legirati2, leglram lat. (legare oporukom odrediti) 1. zapisati kome legat2 (v.); 2. odrediti koga za legata. legirati3 v. legovati. legislacija lat. (lex, 2. legis zakon + latio noenje, donoenje) zakonodavstvo; zakonodavna vlast; legislativa 1. u Francuskoj zakonodavna skuptina u vrijeme buroaske revolucije 1789. (do Konventa) i u godinama 18491851. za vrijeme Druge republike; 2. zakonodavna skuptina uope; 1'egislatTvan, -vna, -vno zakonodavan; legislator zakonodavac; legislatura 1. zakonodavni organ; 2. rok punomoi, perioda djelatnosti 794 legitimacija lat. (legitimus zakonit, zakonom odreen) 1. iskaznica, osobna, lina karta, isprava; 2. pozakonjenje; 3. pravo poduzeti neki korak; legitimacija aktivna pravo podii tubu pred sudom; legitimacija pasivna sposobnost biti tuen na sudu; legitimirati, -imlram 1.

legalitet, -eta lat. (legalitas) zakonitost, pravovaljanost; isp. legalnost. legalizacija, legalizirati i si. v. legalan i si. legat1, -ata, 5. legate lat. (legatus) 1. kod starih Rimljana poslanik; namjesnik provincije; pomonik vojskovoe; 2. u katolikoj crkvi slubeni predstavnik, opunomoenik pape; papinski poslanik; legatus a latere (akc. legatus a latere) papinski poslanik u rangu kardinala; legatus de latere papinski poslanik niega ranga od kardinala; 3. katkada i inovnik, slubenik. legat2, -ata lat. (legatum) zapis, ostavtina; oporuni nalog nasljedniku da nekoj osobi isplati stanovitu svotu novaca ili da joj preda odreeni dio imetka; legatar, -ara onaj kome je zapisom ostavljen u nasljedstvo samo neki odreeni predmet (a ne cijela ostavtina ili njezin dio); legator onaj koji neto nekom zapie u ostavtinu, oporuci telj. legati, -am tal. (leggere) itati. legato, -ata, mn. -ati, 2. legata tal. (legare vezati, povezivati) muz. poseban nain pjevanja; vezano, sliveno, bez prekidanja glasova; prot. stakato. lege artis lat. (lex, 2. legis zakon, ars, 2. artis umjetnost) po zakonu umjetnosti, prema propisu, propisano. lege et consuetudine lat. (it. konsuetiidine) po zakonu i obiaju. legem brevem esse oportet lat. zakon treba da bude kratak. legen, 2. mn. legena tur. (legen, ligen) umivaonik, lavor. legenda lat. (legenda ono to treba itati) 1. narodna predaja o ivotu neke osobe ili o nekom dogaaju; pria o neobinom dogaaju; 2. natpis na novanici; 3. tuma, objanjenje uz geografsku kartu, sliku, plan itd.; 4. pria o ivotu i udesima nekog sveca katolike crkve; 5. uope izmiljen, fantazijom obogaen i preinaen neki povijesni dogaaj; legendaran, -rna, -rno koji se spominje u legendi; o kome se priaju legende; uven, slavan; predajni, neobian, koga nije bilo ili je bio drugaiji nego se o njemu pria; izmiljen, nestvaran; izv. legendarndst, -osti; legendar, -ara pisac legendi o svecima; legendarij, -ija i legendarijum knjiga koja sadri legende iz ivota svetaca. lege necessitatis lat. po zakonu nude. leger v. kalupar.
Legis.

zakonodavnoga organa (Narodne skuptine). Legis virtus haec est: imperare, vetare, permitte-re, punire lat. (it. ... hek...) Vrlina zakona jest: zapovijedati, zabranjivati, doputati, kanjavati. legitar, -tra, 2. mn. legitara (isp. registar) kamena pisaljka, kameni, grifl, riska (danas izobiajeno, jer djeca vie ne ue pisanje na ploicama).

traiti od nekoga da pokae osobnu iskaznicu; 2. pozakoniti, ovjeroviti; dokazati zakonsku vrijednost, opravdati; 3. legitimirati se pokazati osobnu iskaznicu; dokazati svoj identitet (v. J ; isto i legitimisa-ti, -em. legitiman, -mna, -mno lat. (legitimus zakonit, zakonom odreen) zakonit, osnovan na zakonu, zakonski, pravedan, pravilan, opravdan; pravovaljan; izv. legitimnost, -osti zakonitost; zakonsko pravo na neki posjed, prijestolje itd.; isto i legitimitet, -eta. legitimirati v. legitimacija. legitimist v. legitimizam. legitimitet v. legitiman. legitimizam, -zma lat. (legitimus zakonit, zakonom odreen) princip nepromjenljivosti nasljedne monarhije; pristajanje uz svrgnutu (zakonitu) dinastiju; legitimist(a) pristaa legitimizma; en. legitimistkinja; prid. legitimistiki. legitimnost v. legitiman. legovati, -ujem njem. (legen poloiti) u krojakom jeziku praviti nabore na suknu (vee nego kod plisiranja, v.), glaati te nabore jedan preko drugoga; legovane falte mrske, grepe, grotulje (u nekim naim rjenicima; kod Samalovia: kalegrepe); legovan os suknja s (velikim, izglaanim) nabori-ma; isp. cigovati. legromant v. nekromant (Nar.). legrter v. legitar. leguan panj. (isp. iguan) veliki guter amerikih tropskih zemalja, legumin, -ina lat. (legumen mahuna) glavna bjelanevina u plodu mahunastih biljaka, leguminoze (mn. . roda) lat. (legumen, 2. -guminis mahuna) biljke s mahunastim plodovima; mahunarke, lepirnja lea, graak, bob itd.). legura lat. (legatura vezanje, spajanji spoj, smjesa dvaju ili vie metala, < stapanjem (mjed, bronca); isp. legi legvan v. leguan. Leh, mn. Lesi, gen. Leha jedan c naziva za Poljake (isp. eh, Leh, Mt Teki, -a, -o; lehiti (mn. m. r.) pripadnike podskupine zapadnosl; jezika u koju se
lekediti

raunaju poljski, k slovinski (ostaci baltiko-slavenskih jana u Poljskoj) i izumrli polapski j Lehnwort njem. (it. lemovi) gram. rije na iz drugog jezika, posuenica, poz; ca. Lehrjahre njem. (it. lerjare) godine doba stjecanja iskustva (po Goeth manu Wilhelm Meisters Lehrjahre). leica v. lajka. leichtsinnig v. lajhtzinig. leidi v. ledi. Leipzig njem. (it. Lajpcig) grad u Nj Demokratskoj Republici (kod naih pisaca Lipiska i Lipsko), vano pi sredite (velesajmovi); prid. leipzi lajpciki (v. Lajpciki proces) leishmaniasis v. limanijaza. Leistung njem. (it. lajstung) djelo, ir (Mato u jednom pismu Ogrizovic lajstati. leitest staji v. latest style. Leitha v. Lajta. leitmotiv v. lajtmotiv. lej, leja, 2. mn. leja rumunjski nov; sadri 100 bani. Lejla tur. veoma tamna no (ime c koja u arapskoj poemi Madnun i L istu ulogu kao u evropskoj Romeova lejlek, 5. -e, mn. -ci tur. (lejlek) roda. lejzer v. laser. Tek, leka, mn. leki, 2. leka (ime po A-lek-Velikom) albanski novac, sadri 100 \ekkla. njem.-franc. (lecken proputati nu, curiti) trg. gubitak na teini i prevoenju tekue robe. lekcija, 2. mn. lekcija lat. (lectio itanj 1. predavanje, obuavanje, usmeno h predmeta koje vri predava; ko nastave; 2. javno itanje, predavanje temi; 3. zadaa (za uenje); 4. opomen prigovor; 5. pouka iz nekog neugodne stva. lekcionarij, -ija (/wm/lekd6narijum) lat. narium) zbirka odlomaka iz Biblije

795

lemon

itaju pri katolikom bogosluju; isto i lekcidnar, -ara. lekediti, lekedlm mad. (repkedni) leprati, lelujati se; lekedov, -ova, 2. mn. -ova dio enske odjee (Zmaj). lekit, 2. mn. leklta gr. (lekvthos) vrsta starogrkog vra s uskim vratom i jednom rukom; sluila je uglavnom za noenje tekuine koja se izlijeva na grob pokojnika. leksem, -ema gr. (legein govoriti) lingv. dio rijei koji nosi njezino osnovno znaenje (npr. u obliku radi + mo prvi je dio leksem a drugi morfem [v.]); isto i leksema (. r.); leksematika nauka o leksemima. leksik, mn. -ci, 2. leksika gr. (leksikon rjenik) sve rijei nekog jezika, dijalekta; sva djela nekog pisca; prid. leksiki koji se odnosi na rjenik, na rijei; rjeniki; isto i leksikalan, -Ina, -Ino. leksikografija gr. (leksikon rjenik + grafo piem) 1. sastavljanje rjenika; 2. svi radovi po tipu rjenika; rjenika literatura; leksikograf ovjek koji se bavi pisanjem rjenika, leksikona; rjeniar; prid. leksikografski. leksikologija gr. (leksikon rjenik + logos rije, govor) grana jezikoslovlja koja se bavi prouavanjem leksika (v.); leksikolog, mn. -zi strunjak u leksikologiji; prid. leksikolokl. leksikon gr. (leksikon) 1. rjenik; 2. knjiga u kojoj su abecednim redom poredani i protumaeni razliiti pojmovi; v. konverzacioni leksikon; prid. l'eksikonski.

leksis (isp. leksikon) zbirka rijei, rjenik. lektira lat. (legere itati) 1. itanje; 2. ono to se ita; proitano gradivo; tivo. lektor lat. (lector ita) 1. praktini uitelj na visokim kolama (obino za strane jezike); 2. literarni i jezini savjetnik nakladnih zavoda koji ita, ocjenjuje i ispravlja rukopise; 3. itatelj, ita; predava; 4. uitelj jezika u kazalitu; 5. u katol. crkvi drugi stupanj zareenja; 6. u evangelikoj crkvi lan crkvene zajednice kojemu je doputeno da zamjenjuje odsutnog pastora pri bogosluju; en. lektorica; prid. lektorski; lektdrat, -ata posao i dunost lektora; lektorirati, -oriram u novije vrijeme nainjen glagol za oznaku posla koji vri lektor 2; isto i lektdrisati, -em. lektorij, -ija (pored lektorijum) lat. (lectorium) ustanova za organizaciju javnih predavanja, a takoer i prostorija za javna predavanja; narodno, puko sveuilite. lektura lat. itanje i ispravljanje tekstova kakvo obavlja lektor 2. Le laid c'est le beau franc. (it. L'le se Fbo) Runo je lijepo (geslo naturalizma; citira J. Pasari). lelek v. lejlek. Leiezi, gen. Lelega gr. (Leleges) drevno predgrko pleme u Maloj Aziji (osobito u Troadi), a bilo ih je i na Kreti i po drugim otocima; isticali su se kao hrabri mornari; prid. leleki. Lelian pseudonim francuskog lirskog pjesnika Paula Verlainea (1844-1896) (Mato).

lelija lat. (laelia) 1. vrsta tropskih orhideja; 2. perunika (v. iris). Lelije lat. (Laelius i: gr. lalos) govorljivi. lem, lema njem. (Lehm glina, ilovaa) kit, ljepilo, zamaz, vezivno tkivo; lemilo, 2. mn. lemlla sprava za lemljenje; lemiti, -Im lijepiti lemom. LEM skra. za engl. Lunar Excursion Model (posebna letjelica za sputanje na povrinu Mjeseca u okviru amerikog svemirskog programa Apollo, Mjeseevo vozilo). lema gr. (lemma ono stoje primljeno) 1. rije u rjeniku (koja se opisuje), natuknica, odrednica; 2. naslov lanka, natpis stavka u enciklopediji; 3. postavka u matematici; 4. pretpostavka, premisa u filozofiji. Lemannus lacus lat. antiko ime za enevsko jezero; isp. Lac Leman. lemar v. leming.
lemozina

Le mariage est tombeau de 1' amour franc. (it. L'marija e tombo d' 1' amur) Brak je grobnica ljubavi. leming, mn. -zi, 2. lemlnga (lat. Lemmus lem-mus) arktika ivotinja slina poljskom miu (glodavac). lemniskata gr. (lemniskos vrpca, traka, zavoj) geom. vrsta zatvorene krivulje, nalik na poloenu osmicu ( x ) . Lemnos gr. otok u Egejskom moru, na kojemu su Grci izloili Filokteta i predali ga njegovoj sudbini; otok se i inae spominje u mitologiji, a osobito zbog toga to su na njemu ene pobile sve mukarce, i to zbog ljubomora jer su njihovi muevi iz rata protiv Traana doveli svojim kuama mnogo lijepih robinja; na Lemnosu su pristali i Argonauti putujui na Tauridu i neko su vrijeme tamo proveli u slasti i lasti sa enama koje su bile bez mueva. lemon v. limun. 796 lenija 1. v. linija; 2. uzak kolski njivama, lenlr v. lenjir. leno njem. (Lehen) hist. 1. zemljini posje je feudalac-zemljoposjednik davao va uvjete da e ovaj prema njemu izv stanovite obaveze; isto to i feud' 2. ubiran sa lenskog imanja; prid. lenskl pravo pravo koje je odreivalo izmeu vazala (v.) i sizerena/v.); lenstv -e, mn. -ci isto to i vazal, kletve lenta rus. iroka svilena traka preko ram kojoj se nose visoki ordeni. lentamente tal. (akc. lentamente) polagai tando (akc. lentando) polaganije; s rije i sporije, oteui. lentigo lat. made, znamenka, vrsta pig cije koe. lentitis (akc. i -itis) lat. (lens, 2. lentis -upala one lee. lento tal. (lento spor, polagan, trom oznaka u glazbi: sporo; vrlo polagatii lentra, 2. mn. lentri tal. (lettera list' slika u kriminalistikom albumu; I -aa kriminalistiki fotograf, po slubenik u civilu. lenung, mn. -zi njem. (Lohnung) vojnika lenvort njem. (lehnen posuditi, Wort -rije iz stranog jezika koja je toliko ude nar da se i ne osjea kao tua; posuc pozajmljenica, primljenica; isp. fremd lenjinizam, -zma marksizam kako ga j razvio Lenjin u epohi imperijalizma i terskih revolucija; lenjinistiki ko duhu lenjinizma, marksistiki odn. ko stiki ist, pravilan. lenjir, -ira njem. (linieren vui crte, ravnalo; lenjirati, lenjiram vui ravi s pomou lenjira, linirati; isto i lenj -em. Leo lat. 1. lav; 2. Lav zvijee u Zod najsjajnija zvijezda Regulus; Leon(h)ar -germ. jak kao lav. Leon pokrajina u sjeverozapadnoj ] nekada samostalna drava, god. 1230. njena s Kastilijom. leon, -ona novana jedinica u drav Leone (zapadna Afrika). Leonida (akc. i Leonida) gr. (leon 1 eidos lik, dakle nalik na lava spartanskog kralja iz 5. st. pr. n. e.; po zbog izdaje Efijaltove (v.) sa 300 : drugova branei Termopilski klanac o< zijske vojske pod kraljem Kserksom; junaka i portvovnoga borca za dome

lemozina gr. (isp. elemozina) milostinja, milodar (u crkvi); malen novac uope; lemdzinjak kutija smjetena na prikladnom mjestu u crkvi, obino pri ulazu, da u nju vjernici ubacuju lemozinu (kod slavonskih pisaca). lempira novana jedinica u Hondurasu (100 centavosa). lemskin v. lambskin. Icniiin v. limun. lemur, -ura lat. (isp. lemuri) polumajmun, isto to i maki, makak, magot (ivi u umama Madagaskara, u Africi i u jugoistonoj Aziji); lemuridi (mn. m. r.) bia slina lemurima lemuri (mn. m. roda) lat. (Lemures) po vjerovanju starih Rimljana: due pokojnika (dobre potovane kao lari, a zle lutale kao sablasti): Lemurije (mn. i. roda) sveanost starih Rimljana u svrhu otklanjanja moi lemura (slavila se u mjesecu svibnju). lemursko doba geol. doba Lemurije, kontinenta koji se navodno protezao izmeu Sundajskih otoka i Madagaskara i u geolokoj prolosti utonuo u more. lemuzina v. lemozina (Begovi). Lena, 5. Leno v. Magdalena, isto ; Lenka, 3. -ki. len v. lan. Lend and lease act engl. (it. lend end lis ekt) Zakon o zajmu i najmu, to je izglasan u oujku god. 1941. u Kongresu USA, a po kojem su Sjedinjene Drave jo prije svoga ulaska u rat preuzele opskrbu antifaistikih snaga. lendemain noir franc. (it. landmen noar) crna sutranjica (sloven. knjievnik Anton Nova-an u jednom pismu Matou). lendler, 2. mn. lendlera njem. (Landler) narodni ples podrijetlom iz Bavarske; polagan, plee se u paru, s okretanjem, mjera 3/4 ili 3/8; iz njega se razvio valcer. lend lord engl. (landlord) krupni engleski zemljoposjednik koji ne vodi sam gospodarstvo na svom vlastelinstvu, nego daje zemlju u arendu farmerima; vlastelin, spahija. lendrover engl. (land zemlja + rove lunjati) vrsta automobila, terenska kola engleske proizvodnje, slina amerikom dipu (S. Batui). lendir v. lenger Leneje, Leneja (mn. . roda) vrsta Dionizove svetkovine u starih Grka; v. Antesterije. lenger, 2. mn. lengera tur. (lenger) 1. sidro, kotva, ankora; 2. vrsta velikog bakrenog tanjura (sahana); lengerisati, -em sidriti, kotviti; isp. ankorati.

Leonidi

797

leptospira

na spomeniku Leonidi i njegovim drugovima, podignutom na mjestu pogibije, koji prikazuje umirueg lava, uklesane su rijei: Prolaznice, javi Lakedemoncima da ovdje leimo jer smo se pokoravali njihovim zapovijedima. Leonidi (mn. m. r.) roj meteora s radijantom u zvijeu Lava (isp. Leo). Leonila gr. lavica. leonina societas lat. drugovanje s lavom, ugovor po kome jedna stranka ima velike prednosti, a druga se mora zadovoljiti mrvicama, tj. onoj prvoj treba da pripadne lavlji dio (izraz je i nastao prema Ezopovoj basni u kojoj lav prisvaja vei dio lovine). leoninski srok sricanje prve polovine stiha s drugom: Kai pravo, tako bio zdravo; ime po latinskom pjesniku Leonu iz 17. st. n. e. leonka, 3. -ci, 2. mn. -ki vrsta kruke. Leonora v. Eleonora. leonovanje rus. boravak u otvorenom svemirskom prostoru (po sovjetskom astronautu Leonovu, koji je taj pothvat prvi izveo). leontijaza gr. (leon lav) vrsta gube, bolest koe i kostiju, lice poprima lavlji izgled. Leontina lat. od lavljeg roda leopan, -ana (hibridna rije od leopard -t- franc. lion lav) krianac leoparda i lavice; isp. leopon. leopard gr. (leon lav + pardos tigar) zvijer iz porodice maaka; pantera; ivi u Aziji, Africi i u primorskim krajevima Dalekog Istoka; prid. leopardski. Leopoldgm?;. (odLuitpold) hrabar u narodu. leopoldovac pripadnik nekada u Zagrebu vrlo popularne vojnike jedinice (naziv po austrijskom nadvojvodi Leopoldu). Leopoldville v. Kinasa. leopon, -ona hibridna rije od leopard + leon, tj. lav, kojom su nazvana dva krianca lava i leopardice okoena god. 1960. u jednom japanskom zvjerinjaku; isp. leopan. leo rugiens lat. lav koji rie, riui lav (izraz iz Biblije koji oznauje avola; Nehajev). Lepanto (talijansko ime grkoga grada Nau-pakta) luka na izlazu iz Korintskog zaljeva u Grkoj; tu je dolo do pomorske bitke izmeu Turaka i zapadnih sila god. 1571; pobjeda je pripala kranima pod vodstvom Don Juana d' Austria (enoa). lepcelder v. licitar. lepe! tur. (lepi) izvolite! molim!
ler1

lepeza, 2. mn. lepeza tur. (jelpaze) 1. sprava od pravilnih kotanih ili kakvih drugih pera, koja je ako nije u upotrebi sklopljena, a za upotrebu se pravilno iri obino do polukruga pa i vie (katkada su ta pera i lijepo obojena); lepezom se ovjek maui sebi ispred lica nastoji ohladiti; nai izrazi: maha, mahaljka, hladilica; isp. feher; mo-skar; 2. prenes. lepeza boja umjenost nekog slikara da prikladno rasporeuje boje, sveukupan utisak to ga ostavlja slikarsko djelo skladom primijenjenih koloristikih elemenata; isto / lepeze, -eta (sr. roda); lepezast, -a, -o poput lepeze, tj. rairen do polukruga a i vie (npr. kod nekih vrsta golubova); lepezan, -ana golub s lepezastim repom; lepezati, -am 1. mahati lepezom (ili kao lepezom); 2. iriti u obliku lepeze; 3. (povrat.) lepezati se hladiti se lepezom ili ime slinim. lepidodendron gr. (lepis, 2. lepidos ljuska + dendron drvo) vrsta izumrlog gigantskog drva iz porodice papratnjaa; ostaci lepido-dendrona i drugih nekih biljaka stvorili su naslage kamenog ugljena. lepiddpteri (mn. m. r.) gr. (lepis, 2. lepidos ljuska + pteron krilo) zool. leptiri; lepi-dopterologija nauka o leptirima. lepidostej gr. (lepis, 2. lepidos ljuska + osteon kost) vrsta ribe koljivice, nalik na tuku; naraste do metar i po, ozgo je maslina-stozelena, ozdo srebrnastobijela s crnim pjegama po stranjem dijelu tijela i na neparnim perajama. leporelo (po imenu pratioca Don Juanova u Mozartovoj operi Don Juan) album slika u obliku harmonike (kakav je slagao Leporello o Don Juanovim ljubavnicama); isp. Ma in Espagna... lepra gr. (lepra uga, guba) med. bolest guba; prokaza; zarazna bolest koe i perifernih ivaca (irovi, vorovi, trule tkiva); v. leprozan. leprilja, 2. mn. -lija panj. (dem. od lepra kuga) vrsta pjesme sa stihovima od po est ili osam slogova, u kojoj se kitice zavravaju uvijek istim refrenom od jednog ili dva stiha. leproza v. lepra. leprozan, -zna, -zno gr. (isp. lepra) gubav; leprozorij, -ija (pored leprozorijum) izolirano sklonite, kolonija gubavaca. lepton (gr. pl. lepta) (gr. leptos tanak, mrav, sitan) starogrki sitni novac, danas stoti dio drahme; leptoni najlake suba-tomske estice (elektron, pozitron i dr.). leptospira gr. vrsta spirohete, uzrokuje bolesti zvane leptospiroze (probavne smetnje, otjeca 798

nje slezene i dr.; prenosioci veinom glodavci i psi). ler1, lera njem. (Lehre uenje) ustanova za uenje i zabavu predkolske djece, zabavite, vrti (izraz udomaen u Srijemu); isp. pilul. ler2 njem. (leer prazan) prazan hod motora (motor radi, a auto stoji). lerbub njem. (lehren uiti + Bube djeak) uenik u privredi, egrt; dijal. i lerpup. lermajstor njem. (Lehrmeister) obrtnik kod kojega netko ui zanat. lermedl njem. (lehren uiti + Madchen djevojka) naunica, uenica u privredi, egr-tica (Krlea, U agoniji). Lerna grad i jezero na jugu od Arga u staroj Grkoj; prid. lernejski, -a, -6; lernejska hidra (gr. Lernaia hydra) porod Tifona, uasnog sina Geje i Tartara, i gorostasne zmije Ehidne, odrasla u movari kraj Lerne; bila je to veoma velika zmija sa devet glava, od kojih je osam bilo smrtnih a deveta besmrtna; izlazei na kopno, klala je stada i pustoila polja, te je zato kralj Euristej naloio Heraklu da je ubije (to je drugo junako djelo Hera-klovo); s velikom mukom a uz pomo neaka Jolaja, junak izvede djelo, odsijee zmijurini i onu besmrtnu glavu, rasijee joj truplo na dva dijela, a u njezinu otrovnu krv zamoi svoje strijele kojima je odonda zadavao samo smrtne rane. lero dalmat. (laro) deran (Vojnovi).

Le roi est mort, vive le roi franc. (it. L' roa e mor, v'iv 1' roa) Kralj je mrtav, ivio kralj! (staro dinastiko naelo kojim se objavljuje smrt vladajueg kralja i istodobni nastup novoga na prijestolje). Le roi regne et ne gouverne pas franc. (it. L' roa renj e n' guvern pa) Kralj kraljuje a ne vlada; isp. Rex regnat... Le roi s' amuse franc. (it. L' roa s' amiz) Kralj se zabavlja (Victor Hugo) Le roi soleil franc. (it. L' roa solej) Kralj-sunce (naziv dvorskih laskavaca za francuskog kralja Luja XIV [16381715]); kod Krlee Sunani Ljudevit. les njem. (Loss) meunarodni izraz za lapor ( v.), tupinu, prapor. Les ames de nos amis sont nos antis franc. (it. Lez ami d'noz ami son noz aml) Prijatelji naih prijatelja nai su prijatelji. Les aristocrates a la lanterne franc. (il. Lez aristokrat...lantern) Aristokrate na kandelabar (povjeati); isp. Ca ira. Lesbos grki otok u Egejskom moru, danas Mitilini; isp. lezbijska ljubav. Les Cent jours franc. (it. Le San ur) S druga vladavina Napoleonova, kad ka Elbe gdje je prvi put bio internirai da vratio u

Francusku, okupio svojih pristaa i prodro do Pariz vladavina trajala od 28. oujka do 2 1815. i poznata je u povijesti pod naslovom (u to je doba Napoleon svoje neprijatelje kod Lignvja, ali je savladan kod Waterlooa i zatoen i Sv. Helene gdje je umro god. 1821) Les dames en avant franc. (it. Le dam ; Dame naprijed, tj. enama predno Les extremes se touchent Jranc. (it. Lez s'tii). Krajnosti se dotiu (privlae i). Lesezeichen njem. (it. lezecajhn) vrpca u knjigu za oznaku mjesta do kojeg u itanju. lesonit v. lezonit. Lesoto drava u jugoistonoj Africi ( u Junoafrikoj Republici; nekada protektorat Basutoland); glavni gra< ru. lesto tal. (lesto brz, hitar) muz. ivo, c ustro, ivahno. Lestrigonci, Lestrigonaca (mn. m. r.) rogrkoj mitologiji golemi divovi Iju koji su Odiseju unitili nekoliko laa velik broj drugova. Le style c' est 1'ante franc. (it. L'stil se 1'

je dua (pieva); kod naega Frana Y Kako mu dua die, onako mu i per le style c'est l'homme meme franc. (it. l'om mem) doslovno stil je ovjek s stil odraava karakter ovjeka (rijei skog knjievnika G. L. B 17071788). le1, lea tur. (iz perz.) mrtvac, mrtvo mrcina, strvina; isto i leina. le2, lea njem. (Losch) troska, ljak; sitan, zdrobljen ugljen, koks i si. posuta ulica; I. Kozaranin). leer, 2. mn. leera njem. (Loschpapier) suilo, bugaica (v.j. leina, 2. mn. leina v. le1. leo tal. (lesso) kuhan, lepapir v. leer. let engl. (let zapreka, smetnja, pref tenisu: udarac koji ne vrijedi (zbog s smetnje ili pogreke) pa se smije pon Leta gr. (Lethe) 1. u starogrkoj mi rijeka zaborava (Zdbordvka) u c svijetu iz koje su pile due preminuli nego su dole na Elizijske poljane ili

Letare

799

leukopenija

uenju o seljenju dua) vratile na gornji svijet u neko drugo bie; 2. (gr. Leto) starogrka boginja, mati Apolona i Artemide (otac im je Zeus); isp. Latona; letalan, -Ina, -Ino smrtan, smrtonosan; mrtvaki, ubitaan; letalitet, -eta smrtnost, broj smrtnih sluajeva; isp. mortalitet. Letare lat. Raduj se, naziv etvrte nedjelje poslije Uskrsa u katolikoj crkvenoj godini. letargija gr. (lethe zaborav, argia nerad, poinak) 1. osobito bolesno stanje, slino dubokom snu, koje moe potrajati od nekoliko sati do nekoliko dana, pri emu su, u osobito tekim sluajevima, puls i disanje gotovo neprimjetljivi; 2. drijeme, mrtvilo, nepokretnost, nedjelatnost, bolesna ravnodunost, otupjelost, obamrlost, sanljivost, apatinost, inercija, nezainteresiranost; 3. poetni stupanj hipnoze; prid. letargian, -na, -no dremljiv, obamro, trom, neosjetljiv. I'etat c'est moi franc. (il. l'eta se moa) drava sam ja (te se rijei pripisuju francuskom kralju Luju XIV). leteomanija gr. (lethe zaboravljanje, zaborav, isp. Leta) isto to i narkomanija. leterat, -ata tal. (letterato) knjievnik (Vojnovi); isp. literat. letertelegram tal.-gr. (lettera pismo + isp. telegram) potanska poiljka koja se otprema kao telegram, a dostavlja se obinom potom. Lethe v. Leta. Leticija lat. veselost, ivahnost. letlampa v. letovati. Leto v. Leta. Letonija jedna od baltikih zemalja (u SSSR) isto to i Latvija (v.); Letonac, -nca, 5. Letone, 2. mn. Letonaca; en. Letonka; prid. letonskl. letovati, -ujem njem. (loten) lemiti (v. lem), zavarivati, spajati kovinu s kovinom; letkolben sprava za zavarivanje, lemilo, lemnlk, lemljika; letlampa svjetiljka s jakim plamenom na kojem se grije lemilo; letror (njem. Rohr cijev) puhaljka. letrilja, 2. mn. -ilja panj. (letrilla) poet. romanca, kratka, u ivahnom stilu, osobito karakteristina za panj. pisca Gongoru; isp. rondo. letrizam, -zma franc. (lettrisme) zvukovnost, zvunost, sonornost slova. letskis engl. (let's kiss poljubimo se!) moderni drutveni ples, nastao u Finskoj, prenesen u Englesku, a odanle oko god. 1960. u ostalu
leukoplakija

Evropu i u Ameriku (varijanta jednog starinskog finskog plesa u kojem su obavezni poljupci); isp. jenka. lettres de cacher franc. (it. letr d'kae) tajne naredbe francuskih kraljeva (do 1789) za progon nepoudnih osoba. leturija, leturgija v. liturgija. leturin, -ina tal. (letturino) stalak za itanje, pult, notntender, italjka, tionica; isp. rahle. letutl, -a, -e rus.-slav. letei; letute perad, ivad. letva, 2. mn. letava njem. (Latte) ioka, uska, dugaka daska (za izradu plotova, ograda i si.). leu rum. (lav) rumunjski novac, sadri 100 bani (mn. lei, to se kod nas ita lej, v.). leucin, -ina gr. (leukos bijel) sastavni dio mnogih bjelanevina, prva izolirana amino-kiselina (1818). Iucit, -ita gr. (leukos bijel) ruda vulkanskog podrijetla (silikat aluminija i potae), vrlo vana za dobivanje aluminijevih i potainih soli kao i samog metalnog aluminija. leucizam, -zma gr. (leukos bijel) pojava bjeloe kod normalno tamnobojnih ivotinja; za razliku od albina (v.), ne pojavljuju se kod takvih individua crvene oi. Leukadija gr. (Leukas, gen. -ados) jedan od otoka u Jonskom moru; danas Santa Maura; sjedne vrletne hridine na otoku strmoglavlji-vali su osuenike na smrt, odakle je nastala fraza: leukadski skok nasilna smrt (prvotno na opisani nain, a onda i openito). leukemija gr. (leukos bijel + halma krv) bjelokrvnost; bolest krvi kod koje se stvara vrlo mnogo bijelih krvnih tjeleaca na tetu crvenih. leukociti (mn. m. roda) gr. (leukos bijel + kytos upljina, posuda) fiziol. bezbojne, samostalno pokretljive stanice krvi, bijela krvna tjeleca (v. eritrociti); leukocitoza umnoavanje leukocita u krvi, npr. kod zaraznih bolesti. leukoderma gr. (leukos bijel + erma koa) pojava bijelih mrlja na koi, npr. kod psorijaze, luesa. leukdma gr. (leukos bijel + omma oko) bijela mrlja na ronici oka, kao posljedica upale; na izraz: bjelavka; isto i leukom, -oma f m . roda). leukopenija gr. (leukos bijel + penia oskudica) smanjen broj leukocita u krvi, npr. kod tifusa, kod rendgenskih zraenja. 800

leukoplakija gr. (leukos bijel + plax, 2. plakos ploa, povrina) bjelkasta zadebljala podruja na sluznici usne upljine, jezika ili spolovila (npr. kod puaa). leukoplast gr. (leukos bijel + plastos uoblien, stvoren) cinkov bijeli melem, flaster (v.J. leukoreja gr. (leukos bijel + rheo teem) bijelo pranje, bjelotok (kod ena); isp. fluor albus. Leukoteja gr. (blistava boginja) u starogrkoj mitologiji pridjevak Ine( v.J kao zatitnice mornara. leukotdmija v. lobus odn. lobotomija. leukoza gr. isto to i leukemija (v.J leut tal. (leuto, liuto, rije perzijskog podrijetla) 1. lutnja; glazbalo sa 24 ice uz koje su nekad pjevali trubaduri (leut su u Evropu donijeli Arapi); 2. ribarski brodi s jednim jarbolom i na vesla (u Dalmaciji); leutar, -ara, 5. leutaru i -are svira na leutu; isto i leuta, -aa. lev, leva, 2. mn. leva bugarski novac, sadri 100 stotinki. leva tal. v. regrutacija. levacija lat. (levare dizati) dizanje uope, a osobito poetno dizanje ruku pri dirigiranju. levada tal. (levata) propinjanje konja. Levana lat. u starorimskoj mitologiji boica, zatitnica novoroenadi. Levant tal. (levante istok) Istok, sve zemlje oko Sredozemnog mora koje lee istono od Italije; u uem smislu obale Male Azije, Sirije i Egipta; prid. levantski; levantska trgovina u srednjem vijeku tranzitna trgovina robom iz Indije i Kine preko Levanta, Sredozemlja, Italije i Njemake za Zapadnu Evropu; dovela je do kulminacije moi Venecije i enove, a postepeno je propala nakon otkria morskog puta u Indiju; Levantinac, -nca, 5. LevantTne, 2. mn. Levantihaca Evropljanin koji je roen i ivi na Levantu; levantinac 1. levantski talir, talir Marije Terezije; kovao se u Austriji i ekoj za zemlje Bliskog Istoka gdje i danas vrijedi kao novac; 2. prenes. lukavac, varalica (u trgovini); Levantinka ena iz Levanta; prid. levantinski; levantin, -ina povjetarac koji pue s istoka; isto i levanat, -anta. levat, 2. mn. levata atr. 1. obian, poten ovjek, svatko tko ne ivi atrovakim ivotom; 2. neiskusan drumski razbojnik; ubojica (sluajni, ne iz koristoljublja). levata lat. optuba, podizanje procesa, zametanje sudbenog postupka.
levitacija

levator tal. (levare dizati) 1. mii pod atr. nesposobnjak (oito ne prema 1; enju, nego u vezi sa ekav. levi. tj ovjek koji sve radi lijevom rukom leva v. lijeva. Leve fh, quod bene fertur, onu (it.... kod...) Lak postaje teret koji bro, tj. spretno, nosi. leveleri engl. (leveller ravnalac, koji iz va, izjednauje) borci za jednako radikalna nabono-politika sekta u skoj 17. st.; proirila se u vojsci t Cromvvella (it. Kromvel) u kojoj je or rala vojnika vijea; borila se za suvi naroda, za jednakost pred zakonom bodu savjesti i vjeroispovijesti. leventa tur. (levent) 1. vojnik dobrovi besposlen hvalisav vojnik, hvalia, hv; uope; 3. junak, junaina, delija, vitez lov; leventovati, -ujem biti leventa, kao leventa. lever 2. mn. levera tur. (nefer) vojnik na obian vojnik bez ina. lever de rideau franc. (it. lever d'rido) 1. nje zastora u nekadanjim kazalini redbama, tzv. uvodni komad prije predstave; 2. jutarnja audijencija, jt primanje na dvoru. levhat; 2. mn. levha tur.-ar. (levha, lavha skim pismom krasopisno ispisane ree Kurana; sentencije koje su u muslirm kuama ispisane po zidovima i stoje u slika; levhimahfuza (levhimahfuz) p ka knjiica ili zapis o sudbini ovjeka Levi hebr. (odan, vjeran, privren); pr trei sin Jakovljev, praotac istoimenog skog plemena; plemenu Levi pripada Mojsije i brat mu Aron, sveenici i le\ levigacija lat. (levigatio) usitnjavanje, mn pretvaranje u kau; rastapanje; levigirati, -viglram; isto i levigovati, Levijatan 1. strana i golema biblijsk; ska neman; 2. zvijer, zloduh uope; 3. / neto ogromno, gigantsko, sablasno: za uklanjanje neistoe iz vune. levirat, -ata lat. (levir djever, muev dunost mueva brata da se oeni njej udovicom (kod nekih naroda na Istoki sororat. levis notae macula lat. (it ________ note mi pravn. neznatan prekraj, prijestup k karaktera. levit, -ita, 5. levite hebr. 1. idov iz pl< Levijeva iz kojega su iskljuivo uzima: 801
libelist(a)

enici; 2. sveenik; slubenik hrama i bogotovlja; prid. levitski. levitacija lat. (levis lagan) izdizanje iznad zemlje; tobonje lebenje medija u zraku pri spiritistikim seansama. levite (mn. . r.) prigovor, savjet, kritika; oitati levite iskritizirati nekoga (prema Liber leviticus trea knjiga Mojsijeva, koja je sadravala odredbe o levitima; v. levit). Levkosia gr. drugo ime za grad Nikoziju (na otoku Cipru). levorver v. revolver. levuloza lat. (laevus lijevi) voni eer, isto to i fruktoza (skree ulijevo ravninu polariziranog svjetla); isp. dekstroza. levut v. leut (brodica) (Tresi Pavii). Lewis engl. Louis, Ludvig. lex lat. (it. leks) zakon. Lex duodecim tabularum lat. Zakon dvanaest ploa, najstariji rimski pisani zakon, urezan 451450. pr. n. e. na dvanaest mjedenih ploa (sastavili su ga decemviri legibus scri-bendis); isp. decemvir. lex ferenda lat. (ferre nositi, donijeti) zakon koji treba da bude donesen, budui zakon. lex inertiae lat. (it. leks inercije) zakon tromosti, nepokretnosti; isp. inercija.

lex lata lat. (latus donesen) gotovi zakon, postojei propis. Iex loci actus lat. (it. leks... aktus) zakon mjesta u kojem je izvren neki in (te se djelo prosuuje s toga gledita, a ne sa gledita poiniteljeve domovine). lex loci rei sitae lat. (it. leks... site) zakon mjesta u kojem se predmet nalazi (tamo ga valja i suditi). Iex non scripta lat. (it. leks non skripta) nepisani zakon, obiaj. Lex posterior derogat priori lat. Kasniji zakon ponitava prijanji (ako to i nije posebno naglaeno u stavkama novoga zakona). Lex prospicit, non respicit lat. Zakon gleda naprijed a ne natrag, tj. nema povratnu snagu, ne vrijedi za unatrag. Lex specialis derogat generali lat. Specijalan zakon ponitava opi, tj. uzima se umjesto opega iako mu proturjei. lezbijska ljubav (lat. amor lesbicus) enski homoseksualizam, nazvan po grkom otoku Lezbu gdje je ivjela pjesnikinja Sapfa koju su protivnici (nepravedno) objeivali s ljubavi prema enama; lezbijka, 2. mn. lezbijaka i lezbijki ena koja provodi lezbijsku ljubav, homoseksualka. lezecajhn v. Lesezeichen; isp. lizeza.

lezedrama njem.-gr. (lesen itati + drama, v.) drama pogodnija za itanje nego za kazalinu izvedbu. lezet, 2. mn. lezeta tur. (lezzet) 1. tek, apetit; 2. slast, ugodnost, uitak. Lezginci, 2. Lezglnaca (mn. m. r.) narod u Dagestanu i Azerbejdanu; lezginka kavkaski narodni ples, ivahan i brz. lezija, 2. mn. lezlja lat. (laesio) povreda, uvreda, ozljeda; oteenje; isp. ledirati. lezonit, -ita kod nas uvrijeeni naziv za ploe preane od drvenih vlakanaca i umjetne smole (upotrebljavaju se za izradu pokustva, za oblaganje zidova, kao izolacioni materijal i si.); isp. masonit. leeran, -rna, -rno franc. (leger) lak, nemaran, neprisiljen, neusiljen, bez napora, povran; leernost, -osti, nevezanost, lakoa, okretnost, hitrina, neusiljenost; lakoumnost, povrnost i si.; leerno olako, na laku ruku, lakoumno; polako, pomalo. li kineska mjera za duinu (576 m). Li znak za litij (v.). LI automobilska oznaka za Livno. liaison franc. (it. lijezon) vezivanje, spajanje, slijevanje; crtica, spojnica; veza (prijateljska, ljubavna i si.; enoa). Libenter.

liang kineski sitni novac. libacija lat. (libatio) rtva ljevanica starih Rimljana (kod nje se npr. rtvovalo, tj. prolijevalo, vino, tekuina, za razliku od rtve paljenice pri kojoj se spaljivala kakva ivotinja). libade, -eta tur. (libade) dio enske narodne nonje (kratka kabanica sa irokim rukavima); isto i libada (en. roda). Libanon gora i drava (republika) na Bliskom Istoku, na Sredozemnom moru; glavni grad Beirut; prid. libanonski; isto i Liban, -ana; Libanac, -nca, 5. Libane, 2. mn. Libanaca; en. Libanka; prid. libanski. libar, -bra, 2. mn. ribara lat. (liber) knjiga. libel, 2. mn. libela lat. (libellus knjiica) pogrdan spis kod starih Rimljana; optunica; isp. paskvil; v. libelist. libela, 2. mn. libela lat. (libella mala vaga) 1. razulja, ravnjaa; sprava kojom se odreuje da li su pravac ili ravnina horizontalni; isp. vaservaga; 2. vrsta kukca konjska smrt, vilinski konjic, vretence; 3. vrsta ukosnice, igle za pridravanje odn. ukraavanje frizure (drhtavac). libelist(a) tal. (libello pogrdan spis) pisac pogrdnih spisa, lanaka, letaka i si., pamfle-tist (Tresi Pavii, V. C. Emin). 802 liberalizam, je svojstven; liberalizirati, -izlram liberalnim, slobodoumnim; dati sloh isto i liberalizovati, -ujem, liberalisati liberamente tal. slobodno. Libera | Regna su | mus, si | quem pudel Cro | atam, 11 Hunnis | subje | ctus 11 s ille fe | rris ] | lat. elegijski distih Tita vakoga u doba politikih borbi pro arskih pretenzija na nae zemlje u r njoj Austriji; u prijevodu Stjepana sentencija glasi: Slobodna kraljevs smo, a tko se stidi hrvatstva, neka se l divljim pokorava i nek im slui (kako u prijevodu su dva heksametra umjesti skog distiha, u kome drugi stih treba c pentametar). Liberat, -ata, 5. Li'berate lat. slobodni literati se, -am se tal. (liberarsi) oslobc rijeiti se koga (Vojnovi). liberator lat. (liberare osloboditi) 1. < ditelj, oslobodilac, izbavitelj; 2. vrsta USA, letea tvrava; liberatoran, -rr oslobaajui; liberatorna presuda suda kojom se optuenik oslobaa k liberi lat. djeca; liberi legitimi brana, ta djeca; liberi illegitimi vanbrani konita djeca; liberi per subsequens m njum legitimati (it ____ supsekvens...) knadnim brakom priznata (pozak djeca. Liberija republika na zapadnoj obali glavni grad Monrovia; Liberijac, -iji Liberijka; prid. liberijski. liberizam, -zma lat. (liber slobodan slobodne trgovine. libero tal. slobodnjak, igra (npr. u noj bez osobitog zadatka, a odreen da s nai gdje je god to potrebno. libertas lat. (akc. libertas) sloboda. libertat, -ati tal. (liberta) sloboda (Vojr liberte, fraternite, egalite franc. (akc. fraternite, egalite) sloboda, bratstvo kost geslo francuske buroaske re 1789. libertin, -ina, 5. fibertlne lat. (liberti slobodnjak, osloboeni rob u starorr libertini su dobivali slobodu manui (v.J; 2. u starom naem feudalnorr (hrvatsko-ugarskom) sve osobe koje i ni plemii, ni graani, ni kmetovi; 3. slobodnog ivota, razvratnik, raz (Krlea); isp. libertinizam. libertina srebrn novac potkraj \i Dubrovniku.

Libenter homines id, quod volunt, credunt lat. (it ___ kvod... kredunt) Ljudi rado vjeruju ono to prieljkuju; isp. Quod volumus... liber1 lat. knjiga (prvotno znaenje liko pod korom drveta; od njega su pravili materijal po kome se moglo pisati). Liber2 u starorimskoj mitologiji boanstvo plodnosti, simbol vedre raspojasanosti; kasnije poistoveen s Bakhom (odatle u prenesenom smislu: vino). Libera lat. 1. latinsko ime boici Perzefoni, Prozerpini; 2. ime nadjenuto Arijadni nakon to je postala ena Bakhova (isp. Liber) liberacija lat. (liberatio) 1. osloboenje; rastereenje; 2. proglaenje nevinim; 3. putanje u slobodnu prodaju. liberajec, -ajca (isp. lat. liber slobodan) kajkavski izraz za slobodnjaka, libertina(v.J, tj. nekadanjeg kmeta koji je postigao osloboenje od feudalne zavisnosti (alski). liberal v. liberalizam. liberales artes v. artes liberales; liberalium artium magister lat. (it... arcijum) uitelj slobodnih umjetnosti (u srednjem vijeku naslov sveuilinog profesora). Liberalije(wn. i. r.) lat. (Liberalia) svetkovina u ast boanstva Libera (17. oujka), kojom su prilikom rimski mladii (obino u 15 16. godini) proglaavani punopravnim graanima i primali muku togu (toga virilis). liberalizam, -zma lat. (liber slobodan) 1. slobodoumnost, slobodno mislilatvo; 2. sistem ekonomskih i politikih nazora koji izraavaju interese industrijske buroazije u epohi njene borbe s feudalno-kmetskim poretkom u epohi buroaskih revolucija. Liberali se razlikuju od konzervativaca (crnostoti-naa) time to predstavljaju interese buroazije kojoj je neophodno potreban napredak i koliko-toliko normalizirani juridiki poredak, potovanje zakonitosti, ustava, osiguranje izvjesne politike slobode. Ali ta progresivna buroazija jo se vie boji demokracije i pokreta masa nego reakcije (Lenjin). U epohi imperijalizma i proleterske revolucije vri se raspad liberalizma i njegov imperijalistiki preobraaj; liberalizam nastupa jedinstveno s reakcijom protiv radnike klase i radnih masa; 3. prenes. pomirljivost, popustljivost, polovinost, besprincipijelnost; prid. liberalistiki; liberal, -ala pristalica liberalizma; isto i liberalac, -lca, 5. fiberale, 2. mn. liberalaca; en. liberalka; liberalan, -Ina, -Ino 1. slobodouman; slobodnomislilaki, bez predrasuda; irokogrudan; napredan; 2. koji se odnosi na liberalce, na

libertinizam

803

licentia poetica apotekarska vaga; 4. libra argenti (lat. argentum srebro) starorimska novana jedinica od 100 denara (od toga dananje tal. lira); Libra zvijee u Zodijaku (hrv. Vaga); umanj. librica. librarija tal. knjiara (D. Ivanievi). libreto, -eta, mn. -eti, 2. libreta tal. (libretto knjiica) tekst, rijei za neko glazbeno djelo (operu, operetu); libretist(a) pisac libreta; en. libretistkinja. libro v. libar. librusina (isp. libar) knjiurina (Nar.). liburna ratni brod (laa hitroplovka) iz doba plovidbe na vesla, opremljen jednim krinim jedrom (prozvan po ilirskom plemenu Liburna). Liburni, 2. Liburna (mn. m. r.) ilirsko pleme na podruju od rijeke Krke u Dalmaciji do Rae u Istri (isp. Liburnija). Liburnija stari (jo danas upotrebljavani) naziv za krajinu koja se du mora protezala od Rae do Zrmanje (F. Raki); Liburnja-nin, mn. -ani; en. Liburnjanka; prid. liburnijski. Li bua legendarna osnivaica ekoga kraljevstva; Libuin grad Prag (Kranjevi). lica, 2. mn. lica tal. (lizza, leccia) vrsta morske ribe, bilizma (lat. Lichia amia). licej, liceja, 2. mn. 1'iceja (akc. i licej, -eja) gr. (Lykeion kola u staroj Ateni u kojoj je predavao Aristotel) 1. u Zapadnoj Evropi tip srednje kole; 2. u predrevolucionarnoj Rusiji privilegirano (plemiko) uilite koje je spajalo srednju kolu s viim pravnim teajevima; prid. licejski; licejist(a) uenik, pitomac liceja; en. licejistkinja; u zagrebakom govoru: licejka, 3. -ki, 2. mn. licejkl (katkada i: licejaa). licenca, 2. mn. -enca v. licencija. licencija lat. (licentia sloboda, nevezanost, nesputanost) doputanje, odobrenje; dozvola koju dravni organi daju na pravo uvoza robe iz inozemstva ili izvoza robe u inozemstvo; uope pravo povlatenog ili besplatnog iskoriivanja neega; isto i liene, 2. mn. licenca; licencirati, -enclram 1. traiti odobrenje; 2. dati odobrenje; odobriti, dopustiti upotrebu. licencijat, -ata, 5. l'icencijate (isp. licencija) naziv za svrenog sveuilitarca u nekim zemljama (zapravo osloboenik). licentia carnalis lat. (it. licencija karnalis) sloboda mesa, tj. tjelesnih uitaka (Krlea). licentia poetica lat. (it. licencija poetika) pjesnika sloboda, tj. pjesniko pretjerivanje 804

libertinizam, -zma lat. (libertus slobodan) lakoumnost, raskalaenost; neobuzdano iivljavanje, razuzdanost, razvrat; libertinac, -nca, 5. nbertihe, 2. mn. libertlnaca razvratnik, razbludnik (Mato). libertv engl. sloboda; engleski naziv za secesiju u umjetnosti (v.J. Libertv Belle zvono slobode kojim je prije dvjesta godina objavljeno potpisivanje Deklaracije nezavisnosti u Filadelfiji. Libertv Ship engl. (it. liberti i'p) veliki ameriki teretni brod od 10.000 tona u drugom svjetskom ratu. liberum arbitrium lat. slobodna rasuda, slobodno uvjerenje; vlastito opredjeljenje. liberum veto lat. slobodna zabrana, slobodni veto; v. veto; isp. nie pozvvalam. libesbrif njem. (Liebe ljubav + Brief pismo) 1. ljubavno pismo, pismo zaljubljenika jednoga drugome; 2. prenes., u ironinom smislu: pismo s neugodnim vijestima. Libethra lat. (gr. Leibethron) ime grada i izvora u Tesaliji; Libetridanke isto to i Muze (kojima je bio posveen spomenuti izvor); libhaber njem. (Liebe ljubav + haben imati) ljubitelj, amater; ljubavnik, libidibi v. dividivi. libido, libida, mn. libidi lat. (libido, 2. libidinis, i. roda) pouda, pohota, pohlepa; seksualna enja, strast, putenost, razbludnost; libidinozan, -zna, -zno koji se odnosi na libido, pohotan, poudan, strastven, ulan, puten, razbludan, bludan itd. Libija republika u sjevernoj Africi na Sredozemnom moru; glavni grad Tripoli (arap. Tarabulus); Libijac, -Ijca, 2. mn. Libijaca; en. Libijka; prid. libijski. Libitina 1. u starorimskoj mitologiji boica smrti (u njezinu su hramu Rimljani uvali pogrebne potreptine i popis mrtvaca); 2. prenes. smrt. libitinarij, -ija lat. (isp. Libitina) namjetenik u starorimskim arenama koji je imao zadatak da svakom palom gladijatoru (v.J razbije glavu prije nego su ga iznosili iz arene (jer su se gladijatori, dok ovakvo rjeenje nije uvedeno, esto pretvarali da su mrtvi kako bi izbjegli dalju borbu). libinim v. ad libitum. libling, mn. -zi njem. (Liebling) ljubimac, miljenik, favorit ( v.J libra, 2. mn. libara lat. (libra) 1. starorimska mjera za teinu, funta; 2. kasnije teinska mjera od 12,5 kg (u paniji, Portugalu, Brazilu); 3. vaga, tezulja, osobito licet i netono uljepavanje stvari; krojenje oblika rijei zbog potreba stiha. licet lat. doputeno je; licet et decet doputeno je i dolikuje, tj. dostojno je. lichen v. lihen. Licht! Mehr Licht! njem. (it. Liht! Mer liht) Svjetla! Vie svjetla! (po predaji, posljednje rijei njem. pjesnika Johanna Wolfganga Goethea [17491832]); danas se te rijei upotrebljavaju uglavnom u prenesenom smislu; vie jasnoe, vie istine!; isp. liht. licider v. licitar. licitacija lat. (licitatio nuenje, ponuda na drabi) draba, jeftimba, nadmetanje u jeftinoi i kvaliteti; kod starijih pisaca uzgona; licitirati, -citiram drabovati, nadmetati se; nuditi na drabi; isto i licitovati, -ujem; licitant, 2. mn. licitanata tko sudjeluje u licitaciji, nadmeta, natjecatelj. licitar njem. (Lebzelter) kolaar, mediar, obrtnik koji se bavi pripravljanjem medenih kolaa i igraaka od tijesta; en. licitarka; prid. licitarski. licitirati, licitovati v. licitacija. lid1 njem. (Lied) muz. puka pjesma, pjesmica, popijevka.

lid2 engl. (lead) vodei instrument u dez--orkestrima, ponajee trublja ili kornet (v. kornet-a-piston). lider engl. (leader) 1. glava, voa, prvak, predsjednik politike stranke, sindikata itd.; 2. minonosac velike istisnine sa razmjerno jakim naoruanjem koji se upotrebljava kao vodei brod u grupi razaraa, a takoer i za samostalne zadatke; 3. sport, sudionik natjecanja u jahanju, tranju, koji ima zadatak da idui ispred drugog sudionika olaka ovome svladavanje razmaka, pokazujui mu pravi put i pravilnu brzinu, ili da jednostavno rasijeca za njega zrak (svojim tijelom ili specijalnim motociklom); 4. uvodni lanak, uvodnik (u novinama; isp. leading article); liderstvo elja za politikim isticanjem, nastojanje nekoga politiara da ga narodne mase smatraju voom, prvakom, nosiocem ideologije itd. Lidija podrijetlom iz Lidije (antike drave u Maloj Aziji; glavni grad Sard). lidit, -ita isto to i melinit.

lido, lida, mn. lidi tal. (lido od lat. litus obala) 1. morska obala, al, pjeani sprud; primorje; 2. atr. bordel, bludite. Lieber den Magen verenken, als dem Wirt etvvas schenken njem. (it. liber... ferenkn... enkn) Radije nakalamiti eludac nego ita darovati gostioniaru (tj. sve servirano u go valja pojesti, pa makar ovjek i puki Liebeserklarung njem. (it. libeserklerui tovanje ljubavi, ljubavna izjava (Josij rac, no jo i danas esto, osobito u za kom govoru). Liebt mich, liebt mich nicht njem. (it. li libt mih niht) Ljubi me, ne ljubi me (b zaljubljenih osoba kada otkidajui la kih cvjetova gataju da li ih izabran izabranica voli ili ne voli; katkada se i i proiruje: vom Herzen, mit Schmer wenig, gar nichts [it. fom hercn, mit i ajn venig, gar nihc] od srca, s malo, ba nita). Liechtenstein njem. (it. Lihtntajn) kn izmeu vicarske i Austrije; glavi Vaduz (it. Vaduc). Lied v. lid1. lieutenant v. lajtnant. Life and VVork engl. (it. lajf end uerk) rad (geslo pokreta za ujedinjenje odi dnju svih kranskih crkava). life-emission engl. (it. lajf-imin) emisiji vo, tj. izvedba na radiju ili na televii nije unaprijed snimljena nego se sluanja odn. gledanja izvodi u sti izravno prenosi sa terena. liferacija njem. (lifern otpremati, otpi dobavljati) dobava; nabava za drugoj ruka robe; liferant, 2. mn. -eranata -vlja; isporuitelj robe; liferant ms danguba, besposliar, badavadija, nik; isp. luftinspektor; en. liferantic rantkinja (akc. i -antkinja); liferovati dobavljati, nabavljati, isporuivai isto i lifrati, -am (u zagrebakom gi Kfrovati, -ujem. fift, lifta engl. (lift) 1. dizalica, dizalo za p terete; 2. dizalo za vaenje vode, nafi buotina; 3. prijevoz automobilom iz dati lift prevesti, prebaciti svoji] mobilom; h ft boj (liftbov) posluitelj liftvan (it. liftven) specijalan vaj pravo golem sanduk) za prijevoz pol kojim je mogua i prekomorska c bez pretovarivanja. fifting engl. podizanje, zatezanje nabc otromboljene koe u estetskoj kirur] liga, 3. -gi panj. 1. savez, drutvo, ud zajednica; 2. razred, klasa (npr. u sportskih drutava); Liga naroda n rodno udruenje drava stvoreno po voga svjetskoga rata na parikoj rt konferenciji godine 1919. Po ustai

naroda svi su se meunarodni sporovi imali rjeavati mirnim putem posredovanjem ili arbitraom Vijea Lige naroda, a naruitelj mira potpadao je pod sankcije; ipak, ustav je ostao mrtvo slovo; Liga naroda bila je orue u rukama reakcionarnih krugova evropskih drava i pokazala se nesposobnom da osigura stvar mira. Faktiki je Liga naroda prestala postojati s drugim svjetskim ratom koji je izazvala faistika Njemaka. Raspust Lige naroda slubeno je oglaen u enevi (vicarska) 18. travnja 1946. na posljednjem zasjedanju Skuptine Lige naroda (tada je ve postojala nova slina organizacija Ujedinjene nacije, v. UN). ligada panj. vezanje, izbijanje ili ukljetenje protivnikog maa u maevanju. ligamba tal. (isp. legare vezati) v. soknhalter

tankoga papira; dobiva se iz crnogorinog drveta, a zbog svoje mekoe moe se upotrebljavati umjesto vate. lignit, -ita lat. (lignum drvo) vrsta mrkog ugljena, drveni ugljen, drvenjak (u zagrebakom govoru). ligroin, -ina (umjetno stvorena rije) teki benzin, produkt destilacije nafte, po svojstvima izmeu benzina i petroleja. Tihen gr. (leichen) bot. i med. liaj. liht njem. (licht) svijetao, jasan; komp. lihtiji; lihtplavi (lichtblau) svijetloplav; lihthof (Hof dvorite) omanje dvorite izmeu zidova velikih kua koje slui za osiguranje najnunijeg svjetla ili uzduha; nai izrazi: svjetlik, zranjak; lihtirm v. lampnirm; isp. Licht! Liht(e)ntajn v. Liechtenstein. lijander v. oleandar. lijane (mn. . roda) franc. (lier vezati, spajati,

(Dubrovnik). ligament, 2. mn. ligamenata lat. (ligamentum vez, zavoj) 1. med. sveza, vezivno tkivo koje povezuje kosti i pojaava zglobove; 2. isto to i ligatura 3. liganj, lignja, 2. mn. liganja lat. (Loligo vulgaris) r grabeljivi glavonoac sa 10 krakova (prireuje se za jelo); isto i lignja (. r.), 2. mn. liganja. L/ Tigar, -gra, 2. mn. Ugara (isp. franc. lion lav + ' tigar) krianac lava i tigrice ili tigra i lavice (velika rijetkost, samo u zoolokim vrtovi-i rna). liga, -aa sportski klub, lan neke lige (prvoliga. drugoDga); prid. ligaki. Ligatis manibus et pedibus mittite eum in tene-bras exteriores lat. Sapetih ruku i nogu bacite ga u tamu najkrajnju (Krlea). ligatura lat. (ligare vezati, spajati) 1. primjesa mjedi ili olova zlatu ili srebru da bi se ovima dala vea tvrdoa; 2. osobit konac koji se upotrebljava za podvezivanje krvnih ila za vrijeme operacije; 3. spojeno pisanje dvaju ili vie slova jednim pismenim znakom, spoje-nica (npr. oe); 4. mu:, spojnica dvaju tonova (na notnom pismu). Liger antiko ime rijeke Loare (Loire) u Francuskoj. ligesic v. ligezic. ligenil njem. (Liegestuhl) stolica od platna i drveta koja se moe udesiti za leanje; lealj-ka, poivaljka. ligezic njem. (Liegesitz) sjedalo (u automobilu) koje se moe tako udesiti da slui i za leanje; sjedalo s pominim naslonom. light-shovv engl. (it. lajt-ou) popratni svjetlosni efekti uz neku priredbu. lignin, -ina lat. (lignum drvo) 1. organska tvar u biljnim stanicama; dobiva se kemijskom obradom drveta a primjenjuje se u tehnici; 2. osobita vrsta

prelaziti jedno u drugo) penjaice, povijue; biljke koje se viju uz stabla i obvijaju ih. Tijas engl. (lias vapnenac, krenjak) razdoblje u razvoju Zemlje; najstarije, donje doba jure; prid. Ujaskl. Lijej, -eja gr. (lvlos koji ubija brige) mitol. jedan od pridjevaka boga Dioniza Bakha, a u prenesenom smislu i vino uope; prid. Lijejev. fijer, lijera gr. (leirion) ljiljan; isp. krin, zambak. lijerica gr. (lyra) narodni troiani gudaki instrument u okolici Dubrovnika (Vojnovi). Tijeva, 2. mn. -i ma. (locs) posebno udeena iskrivljena poluga sa svake strane seljakih kola, montirana na kotaite (misli se da maarska etimologija nije originalna nego da se radi o slavenskom pridjevu lijevi kome je jedno od znaenja kriv, iskrivljen). lik, lika crkv.-slav. pjevaki zbor, kor, hor. Likamb gr. (Lykambes) Tebanac koji je prema priama svoju lijepu ker Neobulu obeao pjesniku Arhilohu za enu, ali ga je prevario; pjesnik ga je zbog toga toliko u svojim pjesmama izrugivao da su se otac i ki od sramote objesili. Likaner nekada popularan izraz za Lianina (prema njem. jeziku); prid. likanerski. likantropija gr. (lykos vuk + anthropos ovjek) vrsta ludila pri kojem bolesnik umilja da se pretvorio u vuka; likantrop ovjek-vuk: Vrlo voli (Baudelaire) Petra Bo-rela likantropa (Mato); isp. zoantropija.

Likaon Likaon, -ona, 5. Likaone gr. (Lvkaon) 1. u starogrkoj mitologiji sin Pelazgov (v.J, kralj u Arkadiji; ubio ga Zeus jer je preda nj na stol donio utrobu zaklanog djeaka; 2. ime jednom od sinova Prijamovih. Likaonija antika pokrajina u Maloj Aziji (stari grad Ikonion u njoj danas se zove Konya, odakle i nae prezime Konjhodi). liker, -era franc. (liquer tekuina) slatko i mirisno alkoholno pie; prid. likerski. Likija gr. (Lykia) antika pokrajina u Maloj Aziji; glavni grad Ksanthos; Likijci pod svojim kraljem Sarpedonom bili su najjai saveznici Trojanaca u trojanskom ratu; prid. likljskl est atribut Apolonu, jer su njega i sestru mu Artemidu Likijci osobito tovali. likoreksija gr. (lykos vuk + rexis trganje, lomljenje) vuja glad; isp. bulimija. Liksambur v. Luxembourg. liksija lat. (lixivia) lug, cije, lukija; liksivijacija luenje, iskuhavanje u lugu. likaniti v. nianiti. liktor lat. (lictor) hist. osoba koja je pratila nekoga od viih slubenika starorimske republike, nosei sveanj prutova; v. fasces; prid. Iiktorskl. Likurg 1. zakonodavac u staroj Sparti (9. st. pr. n. e.); 2. dravnik u Ateni u 4. st. pr. n. e.; istakao se graevinama (stadion, atensko kazalite). likvefakcija lat. (liquefacere rastapati, rastopiti) pretvaranje pare ili plina u tekuinu (npr. kod peenja rakije). likvida lat. (liquidus tekui) likvidni, tekui suglasnik (/, r, a prema nekim gramatiarima i n). likvidacija lat. (liquidatio) 1. prekid djelatnosti (npr. nekog poduzea); 2. odstranjenje, unitenje neega; izvrenje smrtne osude; 3. obraun, obraunavanje; prid. likvidacijski; likvidacioni. likvidan, -dna, -dno lat. (liquidus) 1. tekui (isp. likvida); 2. dospio (npr. mjenica, ek); 3. u trg. poslovanju: jasan, ist, siguran, bez pla-evnih tekoa (likvidna bilanca). likvidator lat. (liquidator) tko vri likvidaciju; prid. likvidatorski; likvidatorstvo reakcionarna menjevika struja u RSDRP (19081912); teila je za likvidacijom, unitenjem revolucionarne ilegalne partije proletarijata. Zahtijevala prilagoenje Stolipino-vu carskom reimu, pokuala podloiti ruski radniki pokret interesima buroazije. Boljevici su se odluno borili s likvidatorima, i oni su god. 1912, na prakoj kon RSDRP bili iskljueni iz partije.

806 likvidatura ured u kojem se vri likvic obraunski ured. likvidirati, -kvidiram lat. (isp. likvidaciji nuti, odstraniti; unititi; u najnovije v, izvriti smrtnu osudu. Likvidnost, -osti lat. (v. likvidan) pok lakoa realizacije; mijenjanje u goto\ Iikvor lat. (liquor) tekuina (isp. liker) cerebrospinalis cerebrospinalna (v ina, kimeni sok; tekuina koja se modanim komorama i u uskom p izmeu mekih modanih ovojnica ( mater) i kraljenine modine. lila prid. indekl. franc. (lilas jorgovan boje jorgovana; ljubiast. Lili v. Lully (muzika od Lili; Dui) liliaceae lat. (it. lilijacee) bot. ljiljani sline biljke. lilija, 2. mn. Tillja lat. (lilium) ljiljan; I -Ina, -Ino ljiljanski. Lili Marlen pjesma nacistikih vo poetku drugoga svjetskog rata. Liliput bajoslovna zemlja patuljaka, u djelu engleskog pisca Jonathana (16671745) Guliverova putovanja; I nac, -nca, 5. Liliputane, 2. mn. Lili ca1. stanovnik Liliputa; 2. prenes Sajan ovjek, nitko i nita; (duevni uljak, patuljak; ew.LiUputanka; i liputanski koji pripada Liliputan prenesenom smislu siuan, malen, p; Lilita hebr. prvotno znaenje nona, je: utvara, prikaza, avet; prema leger prvoga ovjeka Adama (prije biblijsl majka divova i zlih duhova; sulon bavnica avolova (Nazor). lim1, lima tal. (lima) tanka ploa od kov to i pleh; prid. limen; limenka 1. k popularan naziv za zgradu s limeno dom; 3. porugljivo: automobil. lim2 skra. za limes ( v . ) . lima, 2. mn. lima tal. (lima) turpija, pila isp. lama3 3. liman, -ana tur. (liman iz gr. limen -zaljev) 1. slano jezero blizu mora; koja nastaje od naglog taloenja pij uima rijeka; 2. vir, vrtlog; v. esti hmb lat. (limbus) 1. rub, obrub, okrajak s podjeljcima na stupnjeve u sprav mjerenje kutova; 3. astr. rubovi kolut i Mjeseca; 4. rel. mjesto gdje se due < za ulazak u raj; istilite, pretpakao miljenju katolika); limbus infantum lindv hop tekuina koja se nalazi u limfnim ilama; nastaje iz krvne plazme koja izlazi iz krvnih ila i vri posredniku slubu izmeu krvi i stanica tijela; 2. mezgra, vodenast sok u biljkama; limfadenitis akutna ili kronina upala limfnih vorova; limfan-giom, v. angiom; limfangitis upala limfnih ila; limfatian, -na, -no (lvmphaticus mahnit, besvjestan) koji se odnosi na limfu; limfatian ovjek ovjek blijed, kao nadut, limfni su mu vorovi nateeni i lako obole od upala; limfemija (gr. halma krv) ljez-dokrvica, ljezdokrvnost (bolest); limfni -koji se odnosi na limfu; limfni vorovi vorovi od limfatinih stanica, nalaze se u toku limfnih ila; limfociti (mn. m. r.) jedan od oblika leukocita (v.J u limfnim vorovima; limfocitoza povean broj limfocita u krvi; limfogranuldm virusna zarazna bolest u preponskim limfnim vorovima, karakteristina po otekhnama i gnojenju (zovu je i etvrta spolna bolest, pored tripera, luesa i ankira; kod nas rijetka);

fimburger

807

sto u istilitu gdje se nalaze nekrtena djeca; limbus patrum mjesto u istilitu za due praotaca, tj. za pravednike iz doba prije Krista (jer oni kao nekrteni ne mogu ui u raj, a pakao zbog svoje estitosti nisu zaslui-li). limburger vrsta pikantnog sira (po belgijskom podruju Limburg). limen gr. (limen) 1. luka, zaljev, zaton; utoite, zaklon; 2. (lat. prag) kua, stan; isp. ad limina. Iimerik engl. (limerick) vrsta aljive pjesmice, obino bez smisla (nonsens-lirika) i strofa u takvoj pjesmi (pet stihova, rimovanih aabba). limes lat. 1. utvrena granica Rimskoga Carstva; 2. mat. granina vrijednost, tj. broj kojemu se lanovi nekoga konvergentnog reda mogu po volji pribliiti; 3. prag osjeta, tj. najmanji intenzitet podraaja dovoljan da izazove zamjetljiv osjet ili razliku u osjetu; 4. v. limit. limfa lat. (lvmpha ista, bistra voda, tekui-ca, izvor-voda) 1. ftziol. bezbojna ili lako ukasta

limfom, -oma veinom zloudna oteklina limfatinog tkiva; limforeja (rheo teem) ljezdotoica (bolest); l'imfotdk optjecanje limfe po tijelu. limit lat. (limes, 2. limitis razdvoj izmeu dvije njive, mea, granica) predjel, ogranienje, granica; granina koliina; granina norma neega; cijena ili iznos koji se ne smije prekoraiti; (imitacija ogranienje, skua-vanje, ustanovljenje limita; limitatlvan, -vna, -vno koji ograniuje, koji tono odreuje okvire, okvirni; limitirati, -itlram ograniiti (cijenu); tono odrediti; limitrofan, -fna, -fno pogranian; fimited engl. dioniko drutvo s ogranienim jamstvom (skra. Ltd.). limitip tipogr. na bazi fotografije konstruiran slagai stroj; udarena tipka projicira odreeno slovo na negativu jednog filma koji se poslije razvija; s toga se filma dalje kemijskim putem vri umnoavanje. limnobiont gr. (limne stajaa voda, bara, jezero + bios ivot) zajednica ivotinjskih i biljnih organizama u slatkim vodama. limnologija gr. (limne stajaa voda, bara, jezero + logos rije, govor) nauka o slatkim vodama; limnolog, mn. -zi uenjak koji se bavi prouavanjem slatkih voda; prid. limnoloki; limnograf aparat za automatsko biljeenje vodostaja; isp. mareograf. Limnos novogr. Lemnos (v.J. limona v. limun. limonit, -ita gr. (leimon livada, lug) vrsta eljezne

rudae, oksid eljeza s vodom; ima ga kod nas u Ljubiji, Vareu i dr. limoina v. lemozina. limun, -una (akc. i limun, Timuna) tal. (limone, iz perz. limun) drvo i (kiseo) plod iz porodice citrusa; isto to i citron, etrun; prid. limunov (limunov); limunski(limunski); limunada 1. napitak od limuna i eera; 2. u prenesenom smislu: slatkasto, sentimentalno, bezvrijedno knjievno, glazbeno i uope umjetniko djelo. limuzina franc. (po junofrancuskoj pokrajini Limousin) laki automobil s natkritom karoserijom; openito: svaki elegantan automobil. Lin. v. Linne. lincuo, -lila tal. (lenzuolo) plahta. lin engl. (lynch, po' imenu Johna Lyncha, amerikog farmera iz 17. st., kome su sugraani dali pravo da najstroe kanjava prijestupnike, osobito robove, crnce; izvori spominju i druge nosioce prezimena Lynch kao zaetnike ovoga pojma, npr. amerikog kapetana Ch. Lyncha iz 18. st.) samovoljni sud, zvjerska likvidacija bez istrage i osude; pre-mlaenje, umorstvo; sud gomile nezadovoljne preblagom osudom sa strane slubenih ustanova; liner sudionik lina; linovati, -ujem podvrgnuti linu, istui, isprebijati, premlatiti, ubiti, dotui, umoriti. liny hop engl. (it. Hndi hop) drutveni ples crnakog podrijetla u Americi, popularan poslije prvoga svjetskog rata; isp. one step.

lineal

808

lineal, -ala lat. (linea lanena nit, crta, potez) ravnalo, lenjir (v.J. lineament, 2. mn. -amenata lat. (lineamentum) crta lica ili ruke. linearan, -rna, -rno lat. (isp. lineal) u obliku linije, pravca; kao pravac. lineta 2. mn. lineta franc. (lunette) 1. dalekozor, dogled; povealo; naoale; 2. vojn. polukruna utvrda ispred vlastitih rovova; 3. polukruno polje ili okno iznad vrata ili prozora, esto ukraena slikama i figurama; polukruna slika iznad kakve druge slike (za ovaj je pojam kod nas ee u upotrebi luneta, tj. mala luna, mjesec, i to iz najranijih kranskih vremena kad jo nije bilo francuskih naziva); 4. rupa na giljotini kroz koju osuenik provlai glavu; 5. naprava na razliitim strojevima za zatitu radnika od otpadaka obraivanog materijala. lingijada povremeni slet svjetskih gimnastiara (1939,1 949. itd.) u ast veanina Henrika Linga (17761839), oca vedske gimnastike. lingua lat. (it. lingva) jezik; govor; linguafranca (it. ITngva franka) mjeavina romanskih jezika (talijanskog, francuskog, panjolskog) i grkog kao sredstvo sporazumijevanja na Bliskom Istoku; lingua geral (it. eral) sveopi jezik, i to: 1. portugalski knjievni jezik; 2. iskvareni portugalski jezik izmijean s mnogim indijanskim govornim elementima, kojim se slue Brazilci u saobraaju s Indijancima, osobito s

plemenom Tupi; lingua Latina latinski jezik; lingua patria materinski (zapravo oinski) jezik; lingua Romana puki latinski jezik (za razliku od knjievnog); lingua rustica (it. rustika) seljaki, narodski jezik, lingula lat. (lingula jeziac) zool. vrsta meku-ca. lingvaca tal. (linguaccia) jeziina, opak, neopran jezik. lingvafon, -ona lat.-gr. (lingua jezik + fone glas) serija gramofonskih ploa na kojima je zapisan potpun kurs nekog stranog jezika. lingvalan, -Ina, -Ino lat. (lingua jezik) gram. jezini, koji se tvori jezikom (glasovi /, n, r). lingvistika, 3. -ci lat. (lingua jezik, govor) jezikoslovlje, nauka o jeziku; rije je donedavno znaila isto to i filologija (v.), no danas se lingvistika smatra naukom koja ne samo da konstatira jezine pojave nego i objanjuje i tumai razvoj sadanjeg stanja jezika iz prijanjeg, ona prouava ne samo pojedini jezik ili pojedinu skupinu jezika, nego jezik kao pojavu uope (isto i gle ja); lingvist, 2. mn. lingvista speci lingvistici; jezikoslovac, jeziar; uenj; se bavi prouavanjem literarnog i nai jezika

svih vremena i naroda (isp. fi en. lingvist kin ja; prid. lingvistiki. lingvizam, -zma lat. (isp. lingvistika) lingvistiki formalizam. lingvogram lat.-gr. (lingua jezik + ; pisati) isto to i palatogram, same tamo vie panje obraa na nepce, a o glasovi prouavaju s obzirom na { jezika pri njihovu izgovaranju. linija, 2. mn. linija (akc. i linija) lat. (li lanena nit, crta, potez) 1. ravna crta, \ smjer, potez; 2. redak; 3. smjer pi politiki stav; slubeni pravac partije;L red, fronta; 5. telefonski i si. vod; 6. el ka pruga, magistrala, parobrodski put nja aviona i si.; 7. vitkost tijela (pa liniju, drati liniju); 8. grana porodic (silazna linija sinovi, unuci; uzlazn; --- oevi, djedovi; oeva linija s strievii; materina linija ujaci, uj( Maginotova linija po francuskom m vojske Andreu Maginotu (it. Main zvan sistem utvrda to ga je Frai izgradila na svojoj granici prema Njer poslije prvoga svjetskog rata (takc Nijemci imali svoju Siegfriedovu liniju Mannerheimovu liniju itd., ali su se utvrde u toku drugoga svjetskog rata
liniment

zale kao praktino beskorisne); H-lin -linija, Y-linija naini krojenja odjevnih predmeta, kreirani od pa stvaraoca mode Christiana Diora 1954. i 1955. linija, -aa 1. (prema linija 4) 1. vc osoba na slubi u bojnim redovima, na isp. nie linijski oficir; 2. (prema lir politika osoba koja se strogo pri stranake linije i slijedi partijsku politi obzira to moda ima i suprotno mi linijaiti, -nijaim (isp. linija 2) dr: stranake linije, slijepo slijediti partijs litiku. linijski (akc. i linijski) 1. koji se tie lini ide u duinu; 2. u doba ratnih brodi jedra bojni brod sa dvije ili tri palube i v brojem topova (po boku) koji se upot vao u borbenoj liniji brazde (linijska drugoga broda (da ne bi u bitki otetii pratnju); danas veliki prekooceanski brod ili avion za prijevoz putnika i po lajner); linijska plovidba pomorski |

809

Li Po

prema utvrenom redu plovidbe (za razliku od slobodne plovidbe, u kojoj odreenog voznog reda nema i ne moe ga biti; linijski oficir u doba Vojne krajine naziv za oficira u aktivnoj slubi (za razliku od rezerve). liniment, 2. mn. -nimenata lat. (linere mazati) mazivo, ljekovita tekuina, ljekovito sredstvo za utrljavanje u kou. linin, -ina v. akromatin. linirati, liniram (isp. linija) vui ravne linije s pomou ravnala, iscrtavati, partati; isp. lenjirati. Linkesti (mn. m. r.) gr. (Lvgkestai) narod u pokrajini Linkestidi (gr. Lygkestis) na tlu dananje Makedonije (nai stari prevodioci zovu ih Lincetani); glavni grad Link (gr. Lygkos) nalazio im se negdje oko dananje Bitole. linkrusta lat. (linum platno + crusta kora) materijal nainjen od kartona i specijalne smole, slian linoleumu; slui za oblaganje zidova. links1 engl. (links) sport, igralite za golf. links2 njem. lijevo (Krlea). Linne (izg. Line, 2. -ea) Karl vedski prirodoslovac (1707. do 1778), poznat po tome stoje uveo dvoimenu nomenklaturu (v.) u zoologiju i botaniku; prvo slovo njegova prezimena (ili i skra. Lin.) stavlja se kurzivom (v.J uz imena ivotinja i biljaka (v. u ovoj knjizi L.)\ isp. Mineralia sunt... linoleum lat. (linum lan, platno, predivo + oleum ulje) vrsta votanog saga (za podove); linoleografija grafiki postupak u kojem se crte namijenjen za reprodukciju urezuje u linoleumu; linoledrit, -ita linorez, umjetnika slika izdubena u linoleumu. linon, -ona jranc. (linon) prozirno i fino laneno platno, vrsta batista. linorez v. linoleum i izvedenice. Linos gr. (lat. Linus, kod naih starih prevodilaca Lm) u starogrkoj mitologiji sin Apolona i muze Terpsihore, lijep mladi, izvrstan glazbenik i pjeva; rano je umro te se uzima kao simbol lirske tualjke; ujedno zapijevka za rano umrlim mladiem (zapravo tugovanje za obamiranjem prirode koju ljetna ega ili zimska studen unitava); kasnije se znaenje izmijenilo te se ista pjesma pjevala i kod veselih zgoda (u Grkoj zvana linos, a u Egiptu maneros). linotip engl. (linotvpe iz lat. linea crta + gr. typos lik) 1. tipogr. slagai stroj koji lijeva slog u cijelim redovima (kod nekih i po engl. izgovoru: linotajp); isp. monotip; 2. otisak linoreza. linter engl. (linter) stroj za ienje pamukova sjemenja od vlakana preostalih nakon obrade dinom (v. din3); naziv i za sama vlakna preostala nakon ljutenja pamuka.

linza, 2. mn. linza njem. (Linse) lea, soivo; prozirno optiko staklo, omeeno pravilnim ponajvie sferinim povrinama. linzer-kolaii njem. poslastice od olupanog tijesta, tzv. tinzertajga (Teig njem. tijesto) (Krlea). liofilan, -Ina, -Ino gr. (lyo razrjeujem, rastvaram + isp. fil1...) kem. koji prima rastvorna sredstva; liofilija kem. svojstvo otapanja i bubrenja koloida u tekuinama; liofilizacija suenje materijala, osjetljivog na toplinu, smrzavanjem; glag. liofilizirati, -iziram; hofoban, -bna, -bno (gr. fobeomai bojim se) koji odbija rastvorna sredstva. lionisti v. valdenzi. liotropija gr. (lyo razrjeujem + trepo obraam) kem. zavisnost svojstava neke otopljene tvari o silama koje vladaju u otopini. Lipari, Li'para (mn. m. r.) tal. vulkanski otoci u Tirenskom moru (najpoznatiji Stromboli); liparit, -ita vrsta vulkanskog kamenja. lipazagr. (lipos mast) ferment koji pospjeuje razgradnju masti u glicerin i u masne kiseline (ima ga u pankreasu, u sjemenju ricinusa). lipemija gr. (lipos mast + haima krv) med. poveanje masnoa u krvi. Lipen Arsen v. Lupin Arsen. lipicanac, -nca, 2. mn. lipicanaca vrsta plemenitih konja (po ergeli Lipica u Istri, blizu Seane, osn. 1850, na podlozi domaih i panjolskih konja); isto i lipicaner. lipidi (mn. m. r.) gr. (lipos mast) prirodni organski spojevi koji se tope u otapalima za masnoe (masti, voskovi, fosfatidi, karo-tenoidi i dr.). lipiska vrsta tkanine iz Leipziga u Njemakoj, kako su nekada zvali i sam taj grad. lip-lap mjeavina engleskog, nizozemskog i malajskog jezika kojom se sporazumijevaju stranci sa stanovnicima otoka Jave (v.J. Hpntift njem. (Lippe usnica + Stift avli, pisaljka) rumenilo za mazanje usnica, isto to i ru, karmin (v.J. Li Po (odn. Li Tai Po) glasoviti kineski pjesnik iz 8. st., najvei liriar kineske literature (uglavnom anakreontik); pisao je i balade od kojih je najpoznatija ona o ratniku lutalici.

lipoid

810

Lltavs

lipoid, -ida gr. (lipos mast, + eidos lik) organska tvar biljnoga i ivotinjskog podrijetla, nalik na mast (za razliku od masti lipoidi se ne mogu pretvarati u sapun). lipom, -oma gr. (lipos mast) med. tumor sastavljen od masti, masni otok. lipomatoza gr. (lipos mast) osaljivanje, prekomjerno debljanje, gomilanje sala u vezivnom tkivu odn. u pojedinim organima kao posljedica preobilne ishrane, nedovoljnog kretanja, poremeaja rada endokrinih lijezda. lippis et tonsoribus notum lat. (it. ... tonzoribus...) poznato krmeljivcima (po-luslijepcima) i vlasuljarima (brijaima), tj. o tome pjevaju i vrapci na krovu. Lipsia latinski naziv za grad Leipzig. Lipsko v. Leipzig. liptauer (prema njem. Liptau za ime slovakog okruga Liptov) vrsta sira, prvotno od ovjeg mlijeka, a kasnije i od kravljeg. liquet lat. (it. likvet) jasno je, oito, razumljivo, bjelodano. liqueur \>. liker. lira1 gr. (lyra) muz. 1. iani trzajni instrument; simbolian znak muzike umjetnosti i poezije; 2. starinski muziki instrument na ice i tipke; 3. naprava na krovu tramvaja (najprije u liku lire, a kasnije i drugaijeg oblika) koja spaja tramvajski motor sa icom; Lira ime zvijea (u njemu je najsjajnija zvijezda sjevernog neba Vega); firast poput lire (lirast rep u nekih ptica); umanj. lirica. lira2 tal. (lira) talijanska novana jedinica (sadri 100 entezima); takoer i turski novac koji sadri 100 pjastara. Liridi (mn. m. r.) roj meteora kojima je radijant u Liri ( v.). lirika, 3. -ci, 2. mn. lirika gr. (isp. lira1) 1. vrsta pjesnikog stvaranja koje ponajvie izraava unutarnje doivljaje i raspoloenje pjesnika; 2. sva djela ove vrste poezije; prid. lirski koji se odnosi na liriku; uvstven, osjeajan; lirsko pjesnitvo isto to i lirika; lirik, 5. -e, mn. -ci, 2. lirika lirski pjesnik; isto i liriar; lirizam, -zma osobine lirike, lirsko raspoloenje; lirizirati, -iziram izraziti neto lirski, dati neemu osjeajan ton. Lisa tal. (Lissa) talijansko ime otoka Visa (Krartjevi). Lisabon glavni grad Portugala; prid. lisabonski; (isp. Lisboa). Lisboa (it. Liboa portugalsko ime (i izgovor) za Lisabon. Lisistrata v. Lizistrata. Lissus antiko ime grada Ljea u Al

lista, 2. mn. lista tal. (lista) popis, iskaz, imenik; civilna lista v. civilan; crna I tobonji popis politiki nepoudnih ( neki reim opasnih osoba, tzv. crna 1 lister njem. (Lister, oito u vezi sa franc. 1 gladiti, davati sjaj; lustre sjajan sjajne, lagane tkanine za (muke) ka] listerioza gr. (lysseter bijesan, mahni encefalitisaVv.J kod domaih ivotin ovjeka rijetko); isto i listereloza. l'istesso tempo tal., muz. u istom tempi prije (izvoditi neko muziko djelo). listo tal. (lesto) brzo, odmah, smjesta, urno; isp. listo. listra boni zid seoske kue (sa zaba limanijaza (po engl. lijeniku W. B. Leisl 18651926) drugi naziv za bolest k; (v.). listo tal. (lesto) brzo, hitro; isp. listo. Lit. skra. za lire italiane (talijanske lit, liti, lok. liti, 2. mn. liti gr. 1. v. li plosnata strana maa ili sablje. Li Tai Po (Pe) v. Li Po; kod Krlee po imenom uz citat: Samo moja slova, piem, vjena su! Ja to znam, ja, Po. litanije (mn. . roda) gr. (litaneuo mc vrsta crkvene molitve koja se govori il; a .sastoji se od kratkih zaziva to il predmolitelj (npr. Majko boje milost odgovora koje izriu vjernici u zbori Moli za nas!); najpoznatije su kod nas je lauretanske, po imenu gradia i (starije Lauretto) nedaleko od Ane srednjoj Italiji, kamo su aneli legendi prenijeli iz Nazareta svetu tj. roditeljski dom Isusa Krista; 2. , dosadno pripovijedanje; zanovijetan psovaka, grdnja; Deset me asaka vr litanijom drskosti (Stj. Mihali); isp. ji jeHtar1, -tra, 2. mn. litara v. litra. li'tar2, litara gr. 1. ogrljak za ivotinje (( je privren lanac), osobito pasji ovn markom, tzv. pasja marka; 2. konopa 3. uzak enski pojas. litaura gr. ([po]ly mnogo + taii bubnjevi od volujske koe) muziki ment za udaranje, sastoji se od dviju mi polukugala, presvuenih koom. Litavska SSR (Litva) republika u zap< dijelu SSSR; glavni grad Vilnius f Litavac, -avca, 2. mn. Litavaca; en. Li 3. -ki, 2. mn. -ki; prid. litavski, -a, -o; I

Iit-delegacij a

811

liturgija

jezik indoevropski jezik koji je zadrao mnoge arhaine karakteristike i zato je u lingvistikim prouavanjima, osobito slavenskih jezika, od neprocjenljive vanosti (npr. plrsztas prst, ketvirtas etvrti i si.). Iit-delegacija krae umjesto literarna delegacija, tj. skup knjievnika koji kao predstavnici nae knjievnosti putuju na neki sastanak, obino u inozemstvo (Novine). ritera lat. (littera) slovo; Titeralno doslovno; bukvalno; isp. littera. literatura lat. (litteratura pismo; napisan tekst) 1. u irokom smislu rijei knjievnost, tj. sva pisana i tampana djela (znanstvena, umjetnika, filozofska i si.) pojedinog naroda, neke epohe ili itavog ovjeanstva; 2. u uskom smislu umjetniki proizvodi izraeni rijeima, tj. umjetnika literatura, beletristika; 3. sva djela, sva knjievna graa o nekom predmetu, pitanju; literaran, -rna, -rno knjievni; koji se odnosi na knjievnost; literat, -ata, 5. literate 1. knjievnik, pisac, spisatelj (katkada i literator, u pomalo porugljivom znaenju); u starije doba: tajnik, pisar (Nehajev); en. literatkinja knjievnica, spisateljica; prid. literatski. lithocranius v. gerenuk. litica, 2. mn. ritica gr. (lithos kamen) visoka strma stijena, hrid, hridina. litij, -ija (pored litijum) gr. (lithos kamen) kem. element iz grupe luina, atomska teina 6,940, tablini broj 3, znak Li; meki metal srebrnaste boje; prid. litijev (pored litijumov). litija, 2. mn. litija gr. (isp. litanije) 1. ophod, procesija (kod pravoslavnih); 2. crkveni barjak to se nosi u litiji; 3. prenes. povorka, dugaak red, niz ljudi. litijaza gr. (lithos kamen) bolest od kamena (u mjehuru, bubrezima, ui); isp. kalkuloza; v. holelitijaza, nefrolitijaza. iitofit, -ita gr. (lithos kamen + fyton biljka, raslina) biljka koja je prilagoena ivotu na kamenu (isto i petrofit). litoglif, -ifa gr. (lithos kamen + glyfo dubem) kamenorezac, kamenodubac. litografija gr. (lithos kamen -I- grafo piem) 1. nain tampanja sa ravne povrine kamena (vapnenca) na koju je urezan crte; 2. radionica u kojoj se vre takvi radovi; litdgraf 1. crta na kamenu; 2. stroj za litografiju; prid. litografski; litografirati, -grafiram umnoiti, tampati litografijom; isto / litogra-fisati, -em. litologija gr. (lithos kamen + logos govor) nauka o poznavanju kamenja. Litva

litdpedij gr. (lithos kamen + pais, 2. paidos dijete) obamrli plod u trbunoj upljini kod izvanmaternine trudnoe (odstranjuje se operacijom). litoral, -ala lat. (litus, 2. litoris) obalno podruje (mora i jezera); kod Krlee Litoral Primorje. litoralan, -Ina, -Ino lat. (litus, 2. litoris al, morska obala) obalni, pribreni; litoralac, -alca, 2. mn. -toralaca primorac (alski). litosfera gr. (lithos kamen + sfalra lopta, kugla) tvrdi plat Zemljine kore (v. hidrosfera) ; prid. litosferski. litota, 2. mn. litota gr. (litos gladak, jednostavan, nepretjeran) 1. knji. pjesniki ukras kojim se pravi izraz zamjenjuje slabijim, i to negativnim i suprotnim, npr. Tamo tebi loe biti nee (umjesto: dobro e ti biti); ili: Jerbo se govori da od zla ima i gore, a od gorega jo i gore..., pa kad je zlo, najbolje je rei: ni dobro, a kad vam je dobro, vi, ueni, re-ete: nije loe (R. Marinkovi); 2. gram. dvije negacije koje daju (pojaanu) afirmaciju (v.): nije neopasno = opasno je. litotamnij gr. rod crvenih algi. litotomija gr. (lithos kamen + tome sjeenje) med. operativni zahvat u svrhu vaenja kamenaca (unih, bubrenih, mje-hurskih). litra, 2. mn. litara gr. (litra od lat. libra 1. rimska funta; 2. vaga; tezulja) mjera za tekuine i zrnatu robu (= 1 000 cm'); prid. Ktren (litrena boca); litraa franc. (litrage) zapremnina (npr. nekog rezervoara) izraena u litrama. litrat, -ata tal. (ritratto) dijal. slika, portret. Utroiti, -im gr. osloboditi, izbaviti, spasiti. littera lat. slovo, pismeno; littera canina (it __ kanina) pasje slovo, pasji glas (misli se glas r, kojim se moe opisivati pasje rezanje); Littera docet, littera nocet lat. Slovo pouava, slovo kodi, tj. treba itati i pisati razumno; Littera scripta manet, verbum imbelle perit (it __ skripta...) Pisano slovo ostaje, rije netragom propada. litterae armales lat. (it.... li'tere...) heraldike povelje, tj. diplome o grbovima, o pravu na grbove. Litteris et artibus lat. Za knjievnost i umjetnost, austrijsko carsko odlikovanje (zlatna medalja), podijeljeno i naem Petru Prerado-viu za pjesme Prvenci kad je knjiga uvrtena u carevu osobnu knjinicu. liturgija gr. (leiturgeo sluim, rtvujem) sluba boja, jutarnje kransko crkveno 812 SSR); Livonci, Livonaca narod srodan Estoncima i Fincima; en. Livonka; prid. livonski. livra, 2. mn. livara franc. (livre iz lat. libra, isp. litra) funta (novac); sadri 20 ilinga. livreja franc. (livree) uniforma osobitoga kroja, obino jednobojna, opivena gajtanima, za vratare, sluge i si.; livriran (/wr/livrejisan) obuen u livreju; isp. galoniran. liza gr. (lysis razrjeenje) razdoblje bolesti s groznicom, karakteristino za razliku od krize po slabom, postepenom sniavanju temperature i po oslabljenju simptoma bolesti. Liza, 5. Lizo hipok. prema Elizabeta (v.). lizerginska kiselina proizvod to se dobiva od jednoga parazita na rai (lat. Secale cornu-tum); v. LSD. lizeza franc. (liseuse itaica) 1. predmet od papira, tkanine ili koe koji se stavlja u knjigu

bogosluje; odgovara katolikoj misi; prid. liturgijski; liturgika, 3. -ci sistematska nauka o bogosluju i crkvenim obredima; prid. liturgikl. Litva v. Litavska SSR; Litvanac, -nca, 5. Litvance, 2. mn. Litvanaca; en. Litvanka; prid. litvanskl (sve pored Dtavac...). livan, -ana gr. (libanos od hebr. lebonah bijel) tamjan, lividan, -dna, -dno lat. (lividus) plaviast, plavkast, modrikast; olovne boje, sinj, pepeljast; blijed; prenes. zavidan, nenavidan, jalan, pakostan. living-room (il. li'ving-rum) engl. (living ivot, ivljenje + room soba, prostorija) tzv. soba za dnevni boravak, dnevna soba, danja soba, prekodanka; isp. voncimer. Livonija pokrajina na Baltiku izmeu ud-skog jezera i Baltikog mora (krajnji sjever Latvijske

za oznaku mjesta gdje je itatelj prekinuo itanje; isp. Lesezeichen); 2. topliji enski odjevni predmet to ga oblae za itanje u krevetu (isp. betjekhen). lizijeran, -rna, -rno tal. koji je slabe konstrukcije, lako lomljiv, krhak, krt. lizin, -ina gr (lyo razrjeujem) jedna od tvari u krvnom serumu koje rastvaraju bakterije ili eritrocite. lizirati, liziram franc. (liserer) opiti trakom, obrubiti. Lizistrata gr. (lysis razrjeenje + stratos vojska) poznata komedija starogrkog pisca Aristofana (445385. pr. n. e.) u kojoj se pisac zalae za mirotvorstvo (Mirotvorka bi se moglo i prevesti ime glavne junakinje); Atenjanka Lizistrata uspijeva unato opoj enosti organizirati ene iz itave Gr svojim muevima uskrate brane nasla dok se ne postigne sveope izmirenje. U tragikomino glasi njihova zakletva: '. nem se da k meni uspaljeni mu | pri nee smjeti... | Ko djevica u ivjet krova svog, | u afran-halji bajnoj ensl sjaj da mua bi to jae obuzela strast nikad svojom voljom neu lei s njim. |, silom htjedne uzeti me on, | pretvorit u u nepokretan le... | U vjeru toga srknuti u srk. | a izdam li, nek vodom budne sok... Motiv pobune ena ol van je i kasnije u svjetskoj knjievne posluio je i kao grada za poznatu oj pod istim imenom njemakog sklad Paula Linckea (1866-1946). lizoform gr.-lat. (lysis razrjeenje, rasi nje + forma oblik) poznato dezini sko sredstvo od formaldehida i sapu

f|

lizol, -61a gr.-lat. (lysis v. liza + oleum otrovno dezinfekcijsko sredstvo koje s biva iz metana. Lizzie engl. (it. Lizi) hipok. prema Elizal liisahan hrv.-tur. ovjek to lie sahan zdjeloliz, ankoliz, udvorica, ulizica, pc (v.); kod Matoa: potrpezan. llano v. ljanosi. Lloyd- engl. (it. lojd) drutvo za ou interesa brodarskih osiguravajuih dru u neku ruku njihova burza; parobrod drutvo. lm znak za lumen (v.). 16a, -Ide, 2. mn. 16a panj. 1. mala prei starom kazalitu u kojoj su glumci naja\ li sadraj drame koju e odigrati; 2. g obino vesela, kao uvod u dramsku izv 16b, loba engl. (lob) udarac (po lopti) u s skim igrama s namjerom da lopta padi protivnikog igraa; prebaaj; lobati, -i prebaciti loptu preko protivnikog ij isto i lobovati, -ujem. lobby engl. (it. lobi) predvorje (naroito j menta); isto to i kuloari (v.); lobist, 2 lobista politiar koji privatnim razge ma nastoji predobiti narodne zastupni svoju politiku. lobektomija gr. (isp. lobus) kirurko odsti nje jednoga renja oboljelog organa (f jetara, titnjae). lobelija (po flandrijskom botaniaru M. Obelu) vrsta tropske vrtne biljke; lobelln alkaloid lobelije, slui za lijeenje as za poticanje djelovanja dinih organa.

Idbovati

813

logika

lobovati v. lob. lobud, 2. mn. lobuda tur. (lobut) buzdovan. lobus lat. reanj (obino u medicini: reanj nekoga organa, mozga, plua [pluno krilo, pluni reanj], lijezda itd.); umanj. lobulus; lobotomija (gr. tome rezanje) operativno odstranjenje nekog dijela pojedinog organa (npr. nekog mozgovnog renja); isp. lobektomija. loc njem. (Lotse, isp. i engl. leadsman) luki peljar, sprovodnik broda u luku. Loearno (it. Lokarno) grad u vicarskoj na Lago Maggiore; u diplomaciji openito primljen izraz za miroljubivo rjeavanje meunarodnih sukoba i sporova (po sporazumima izmeu Njemake sjedne strane i Francuske, Belgije, ehoslovake i Poljske s druge strane, sklopljenima u tom gradu god. 1925). loch engl. (it. ldh) 1. jezero; 2. morska draga, uvala; fjord; Loch Ness jezero u sjeverozapadnoj kotskoj, za koje se od vremena do vremena pronesu svijetom vijesti da je u njemu viena neka ogromna nepoznata pretpotopna) vodena ivotinja; isp. Nessie. loci communes lat. (it ____ komunes) doslovno: zajednika mjesta, no upotrebljava se i kao izraz za opepoznate tvrdnje. locirati, lociram lat. (locus mjesto) smjestiti neto u odreeni prostor, staviti u red, poredati, odrediti neemu smjetaj; loclranost, -osti smjetaj, mjesto u nekom prostoru. Lockheed amerika kompanija za proizvodnju aviona koja se u nae dane proslavila aferom podmiivanja osoba u razliitim zemljama sa svrhom to boljeg plasmana svojih proizvoda. loco lat. (it. loko) u mjestu, na mjestu (stavlja se u adresama ako se pismo upuuje u isto mjesto); loco citato (it. loko citato) na navedenom mjestu, u navedenoj knjizi; skra. 1. c. locomotion engl. (it. loukomoun) micanje, pokretanje, vrsta modernog plesa. locumtenens v. lokumtenens. locus lat. (it. locus) mjesto (katkada i umjesto zahod, nunik, pojaano i pridjevom dexter [it. dekster]: locus dexter desno mjesto); locus amoenus (it.

amenus) ugodno mjesto; locus communis (it. komunis) zajedniko mjesto, tj. neto to je svakom poznato iz osnovnih znanja, poznata i svima razumljiva injenica (isp. loci communes). Locus regit actum lat. (it. Lokus... aktum) Mjesto odreuje postupak, tj. zloinstvo se prosuuje po zakonima mjesta gdje je izvreno (isp. lex loci actus). Loda il mar, tienti alla terra tal. Hvali more, dr se kraja! loden njem. (Loden) 1. lako valjana dlakava vunena tkanina; darovac; 2. vrsta kratkog toplog kaputa. loda v. loa. loa, 2. mn. loa tal. (loggia) 1. poluotvoreni trijem, galerija s lukovima, u prizemlju ili na kojem katu kue s vidikom na jednu, dvije ili tri strane; 2. u srednjem vijeku u naim primorskim gradovima naziv za opinsku vijenicu. lofas mad. (lo konj, fasz spolni ud) 1. konjski spolni ud; 2. prenes. nita, brus. log1 engl. (log) sprava za mjerenje brzine vonje broda, brzinomjer, pravica. log2 skra. za logaritam (v.). logaedskl stih gr. (logos govor + aoide pjesma) stih sastavljen od troheja i daktila (v.), tako da izgleda kao napola proza, a napola pjesma, logaritam, -trna, 2. mn. logaritama gr. (logos govor, odnos, raun, raunanje + arithmos broj) mat. broj, uzet u jednoj aritmetikoj progresiji, koji odgovara broju, uzetom u geometrijskoj progresiji, pri emu su obje progresije prilagoene odreenim uvjetima; prid. logaritamski / logaritmiki; logaritmand broj koji se logaritmira; logaritmirati, -ritmiram raunati logaritme, vriti raunske operacije suprotne stupnjevanju; isto i logaritmovati, -ujem. logat, 2. mn. logata tur. (lugat) rjenik. loger njem. iz hol. (logger, lugger) mali obalni jedrenjak s jednim do tri jarbola; u dananje vrijeme i nevelik ribarski brod u Sjevernom moru (na motor i jedra). loggia v. loa. logicizam, -zma gr. stanovite po kojem je logika (v.) osnovna filozofska disciplina; isp. logizam.

logian, -na, -no prid. prema logika s osobitim znaenjima: naravan, prirodan, normalan, sam po sebi razumljiv, jasan, oit; hladan, realan, razloit. logija gr. (logos rije, govor) kao drugi dio sloenice oznauje neku nauku, neko uenje. logistika

logika, 3. -ci, 2. mn. logika gr. (logos pored ostalih znaenja: razum, miljenje, prosuivanje) 1. nauka o principima miljenja; formalna logika nauka o elementarnim principima i oblicima pravilnoga miljenja; formalistika logika metafizika nauka
814

koja razmatra vanjske oblike miljenja nezavisno od njihova sadraja i izvan razvoja; dijalektika logika u materijalistikom shvaanju: nauka o sveopim zakonima razvoja prirode, ljudskoga drutva i miljenja, isto to i materijalistika dijalektika; dijalektiko miljenje odraava u spoznaji dijalektike zakone kretanja i razvitka samih stvari; 2. razumnost, pravilnost, unutarnja zakonitost; unutarnja misaona uvjetovanost, smisao; 3. shvaanje, rasuivanje; razboritost, razloitost, (zdrava) pamet; logiki 1. koji se odnosi na logiku; razuman; razumski; 2. po logici, koji je u skladu sa zakonima miljenja; isto i logian, -na, -no (v.); izv. loginost, -osti; ldgiar 1. tko se bavi logikom, tko je prouava; 2. tko logino misli, razuman, razborit ovjek. logistika, 3. -ci gr. (logistikos vjet, iskusan u raunanju, procjenjivanju) 1. dio strategije koji se tie sredstava za pokretanje vojske, za nastambe i opskrbu; uope vojna nauka koja se bavi prouavanjem vremena i prostora, potrebnih da se izvede jedan taktiki zadatak; 2. vjetina raunanja s pomou slova; 3. vjetina stvaranja zakljuaka. logizam, -zrna gr. 1. uenje da je svijet sazdan po naelima logike, da sve na njemu ima svoj smisao; 2. isto to i logicizam (v.) logodijareja v. logoreja. logofet, -eta v. logotet. logograf gr. (logos govor, rije + grafein pisati) 1. ljetopisac, kroniar, povjesniar (u starih Grka); 2. govornik, odvjetnik, advokat, obrazovan ovjek u staroj Ateni koji se obrtimice bavio sastavljanjem sudbenih govora (za plau, po narudbi). logogram gr. znak ili slovo koje predstavlja itavu rije, sigla ( v.). logogrif gr. (logos rije, govor + grifos zagonetka, ribarska mrea) vrsta zagonetke: zadanoj rijei ima se izmijeniti znaenje izostavljanjem ili dodavanjem pojedinih slova (npr. mak mrak); nai izrazi: dodavaljka, isputaljka, mijenjalka. logoklonija gr. (logos govor, rije + klonos vreva, mete) med. bolesno ponavljanje zavretaka rijei ili reenica. logomahija gr. (logos govor, rije + machia borba, bitka) borba rijeima, prepirka, rjekanje, otra diskusija. logomanija gr. pretjerana sklonost govorljivosti, praznorjeju. logoneuroza gr. (logos rije, govor + isp. neuroza) med. neurotine smetnje u govoru. logopatija gr. (logos rije, govor patija) med. bilo koja smetnja u govc

logopedija gr. (logos rije + paic odgoj)

nauka koja se bavi proua govora, njegovim smetnjama i lijeen smetnja; pouavanje defektnih sluhoi govaranju rijei i u govoru uope; ukl; govornih mana, mucanja, zamuckiva panja i si.; logoped, -eda nastavnik 1 dije. logor njem. (Lager) 1. isto to i lager 2 (\ red toga: prebivalite ratnih zarobi uhapenika, kanjenika i si.; 2. privr prihvatilite veeg broja osoba; 3. gruj miljenika, tabor; 4. mjesto okupljan dite, tab; 5. boravite vojske na otvo prostoru, pod atorima, a katkada i n; kasarnu; isp. logorovanje; isp. i kemi logorski; logorovati, -ujem boraviti i ru (na izletu, na radnim akcijama logora, -aa, 5. logorau kanj( logoru; en. logor aica; prid. logorask logoreja gr. (logos govor, rije + rl teem) bolesna brbljavost, bujica rije smisla i veze; isp. munddiare. logorovanje vojn. nain razmjetaja tr odmaranju kad su one razmjetene po kama i dobro ureenim kolibama (dn zemljanim, zidanim i si.); isp. i kempi glag. logorovati, -ujem. logos gr. (logos govor, rije; pojam; razum) 1. u starogrkoj materijalistik zofiji (Heraklit) - sveopa zako sveopi sklad; 2. u idealistikoj filozol Platona dalje) duhovni prapoetak, bo razum koji vlada svemirom; 3. u ka nekim filozofskim sistemima boanski ralaka snaga, boanska providnost, promisao; 4. kod krana est sinon Boga ili za Isusa Krista, pa odatle i: rije, tvoraka snaga; 5. uope: smisao ra, duhovna svijest, podruje miljenj hvat misli; logian sud, pojam, razum logo atr. (mad. logos klimav, nesif vojni bjegunac, dezerter (logoi i kaderi; Lj. Marakovi). logoka, 3. -ci, 2. mn. logoki mad. (lug sjenica) loza ardaklija, odrina koja se po drvenom kosturu i oblikuje sjenicu nik i si.; isp. brajda. logotet, -eta, 5. logotete gr. (logos govor, raun + tithemi -- stavljam, ir Bizantu i na srednjovjekovnom srp dvoru visoki dvorski inovnik, kancela

logotip

815

lokaut velikog labuda do ua rijeke elde i kao glavni uvjet za svoju akciju postavio Gralov nalog da mora ostati nepoznato tko je i odakle dolazi (glasovita njegova arija u istoimenoj Wagnerovoj operi Nie darfst du mich befragen Nikada me ne smije zapitati...); kad je Elza potaknuta razliitim spletkama ipak to uinila, morao se Lohengrin vratiti meu Gralove vitezove. lobija gr. (locheia raanje, porod) iscjedak iz maternice, nakon poroaja tzv. babinje pranje, lohodohij(um) rodilite. lohusa, 2. mn. lohusa tur. (iz gr.) porodilja. lojalan, -Ina, -Ino franc. (loyal estit, astan, zakonski) koji se pokorava zakonima; koji ispunjava obveze; vjeran, iskren, poten, odan; izv. lojalnost,

darov tajnik; uope naziv za dravne funkcionare razliitog (no uvijek visokog) ranga. logotip gr. (logos rije 4- typos lik, slika) tipogr. vie slova ili i itavih rijei livenih zajedno; negdje i po engl. izgovoru: lbgotajp; isp. linotip, monotip. logov, -ova mad. (logo koji se kree, koji lebdi) konj povodnik koji se pree kao trei uz druga dva konja; prid. logovskl. lohan sanskr. budistiki svetac najvieg stupnja, potovan kao boanstvo. Lohengrin (it. Loengrin) sin Parsifalov, junak starogermanske prie, vitez svetoga Grala, vitez od bijelog labuda, oslobodilac brabantske kneginje Elze od strica joj Telra-munda koji je djevojci htio preoteti prijestolje; doplovio je morem u amcu vuen od

-osti. odanost, vjernost, (politiko) potenje (Krlea). lojd v. Lloyd. lojfer, 2. mn. lojfera v. laufer. lojtra, 2. mn. lojtara i lojtrl njem. (Leiter) 1. ljestve; 2. dio seljakih kola po uzdunoj strani (ima oblik ljestava); zovu ih i Ijesice (Donevi); 3. sinonim za visoka ovjeka ili enu (esto i nebeska lojtra); umanj. lojtrica. Lojola v. Loyola. lokacija lat. (locus mjesto) odreivanje poloaja (npr. broda), smjetaj, smjetavanje. lokaj v. lakaj. lokajata sanskrt. u staroj indijskoj filozofiji uenje o etiri osnovna elementa (vatra, voda, zemlja, zrak); ujedno i negiranje tradicionalnih autoriteta i ivota poslije smrti (materijalizam). lokal, -ala lat. (locus mjesto) 1. prostorija, osobito ugostiteljska; 2. lokalni vlak (koji saobraa na nekoj sporednoj obino kraoj pruzi); 3. kod nekih gramatiara i naziv za pade lokativ; prid. lokalskl koji se tie lokala, prostorije; lokalan, -Ina, -Ino mjesni, prostorni, svojstven odreenom mjestu; lokalna anestezija ograniena narkoza (samo na odreenom mjestu) koja se poduzima kod operacija; lokalni patriotizam pretjerana tjesnogrudna ljubav prema uem zaviaju; isp. lokalpatriot: v. / kampanilizam. lokalitet, -eta lat. (locus mjesto) 1. mjesto, predio, kraj (s obzirom na njegove naroite prilike, poloaj i dr.); 2. govorna ili kakva druga osobina nekoga kraja, dijalektizam (isto i lokalizam, -zrna, 2. mn. -izama). lokalizacija lat. (locus mjesto) povezanost s nekim odreenim mjestom; ogranienje djelovanja neke pojave na odreeno mjesto; lokalizirati, -izlram 1. ograniiti neto na odreeno mjesto; ne doputati rasprostranje-nje neega izvan odreenog mjesta; 2. preraditi npr. dramski tekst tako da se radnja primijeni na prilike stanovitog mjesta iako je pisana za drugu okolinu; isto i lokalizovati, -ujem. lokalizam v. lokalitet 2. lokalpatriot pristaa lokalnog patriotizma (v. lokalan). lokanda tal. (locanda) gostionica, krma; prenoite, svratiste, skroman hotel; lokandijer, -era gostioniar, krmar, svratitar, hotelijer; en. lokandijera. lokarda, 2. mn. lokarda, lokardi, lokarada tal. (lacerto, lanzardo) vrsta ribe; plavica, skua, grancat; lokardara mrea za lov na lokarde. lokatar, -ara, 5. lokataru i -are lat. (isp. lokal) zakupnik, zakupac, stanar, najmoprimac; isp. lokator. lokativ lat. (locus mjesto) esti pade (negdje i sedmi) koji stoji na pitanje o kom ili o em; pade mjesta na pitanje gdje; prid. lokatlvnl i lokativski. lokator lat. (isp. lokal) 1. iznajmljiva, najmodavac; isp. lokatar; 2. (isp. locirati) odreiva mjesta, smjetava; 3. elektronika naprava za otkrivanje objekata i utvrivanje njihova poloaja, smjera i brzine gibanja (uz pomo radio-valova ili ultrazvuka); isp. radar, radio-peleng. lokaut engl. (lock out sprijeiti, spreavati ulaz zabravljivanjem vrata) zatvaranje poduzea koje vre sami kapitalisti, i masovno otputanje radnika, u svrhu da se prisile na odustajanje od istaknutih zahtjeva i prihvat gorih uvjeta rada.

loker

816 loker prid. indekl. njem. (locker) labav, raskliman. lokma, 2. mn. lokma i ldkml tur. (lokma) 1. komad, zalogaj; 2. vrsta okruglica (knedla) od tijesta; lokma, -aa, 5. lokmau izjelica, deronja, prodrljivac, lakomac; lokmati, -am pohlepno jesti. lokna, 2. mn. lokna lokni njem. (Locke)uvo-jak kose, vitica, kovra, kovrica; isto i lokn (alski). loko v. loco. lokomobil, -ila lat. (locus mjesto + mobilis pokretan) pokretni ili nepokretni parni ureaj, spojen u jednu cjelinu s parnim kotlom i pomonim napravama (pregrijava pare i dr.); slui za stavljanje u pogon drugih maina kod razliitih radova. lokomocija lat. (locus mjesto + movere micati, kretati) med. mijenjanje mjesta, promjena poloaja, kretanje s jednog mjesta na drugo. lokomotiva lat. (locus mjesto + movere micati, kretati) vuni transportni stroj na kotaima za pokretanje eljeznikih vlakova po tranicama; maina, eljezniki stroj; prid. lokomotivskT. lokomotor, -ora lat. (locus mjesto + isp. motor) elektrina lokomotiva. lokomotoran, -ma, -rno lat. koji omoguuje kretanje, gibljivost; lokomotorni organi tjelesni sistem za kretanje (kosti, miii, vezivna tkiva). lokot tal. (lucchetto) 1. brava koja se stavlja na vrata (a nije ugraena), abica, katanac, ilit; 2. atr. depni sat. Lok sabba ind. Dom naroda, slubeni naziv za indijski parlament. Loksija pridjevak boga Apolona (prorok); prid. Loksijin. loksodroma gr. (16xos kos + dromos put) kursna linija koja s utvrenim promjenama (zbog prirodnih zapreka) najpovoljnije spaja dva mjesta na zemaljskoj povrini (brodovi npr. plove po loksodromama); isp. ortodro-ma; loksodroman, -mna, -mno kos, krivu-dav; loksogonalan, -Ina, -Ino (isp. gr. gony koljeno, kut) kosokutan. lokucija lat. (loqui govoriti, locutus sum govorio sam) nain govora, izraz, izgovor; uzreica. lokum, 2. mn. lokuma tur. (lokum) vrsta slatkia od brana, ljenjaka, eera i si.; isto /lokuma; umanj. lokumi; isp. rahat-lokum, ratluk. lokumtenens lat. (locus mjesto + tenere drati) vrilac dunosti, zamjenik, zi namjesnik, lokus lat. (locus) mjesto (pa onda s mjesto, tj. zahod, nunik). lokvacitet, -eta lat. (loquax brbljav vost. lolardi, lolarda (mn. m. r.) holand.-engl. naziv za aleksijevce, tj. pripadnike bratstva sv. Aleksija, koji su se bavi vanjem bolesnika i pogrebnim pc prvotno u Nizozemskoj (14. st.), a k; Njemakoj; 2. u Engleskoj i kotskoj su tako pristae i sljedbenike predref ske vjerske sekte Johna Wyclifa (132( koje su progonili kao heretike (j ostaci Wyclifovi ekshumirani su po z; crkvenog koncila u Konstanzu god spaljeni). lolita, 2. mn. -ita tal. u talijanskom jeziki rije za oznaku malodobnice koja : tom djevojke starijih godita; na is stvoren je i pojam lolitizam, -zrna. lombard, 2. mn. lombarda ustanova 5 nje zajmova uz zalog pokretnog imel po Lombardiji, pokrajini sjeverne I kojoj su se u srednjem vijeku trgovi takvim operacijama); prid. Ion lombardirati, -bardiram dati vrij< papire ili pokretnine u zalog, zaloii lombardovati, -ujem. Lombardija pokrajina u sjev. Italiji grad Milano; od god. 1713. u vlasti H govaca i zbog toga polovicom prolo] a arite oslobodilake borbe tali; naroda protiv Austrije (Donevi); I anin, mn. -ani; en. Lombarank: lombardijski. Lombard Street (it. L. strit) engl. \ Londonu u kojoj su smjetene najznai banke (nekad sjedite talijanskih bi isp. lombard). Lombroso Cesare (it. Lombrozo ez, talijanski lijenik (18361909) koji ji zivao da su zloinstva uvjetovana i stvom; po njemu Lombrozov tip zloinac; na pisac Vladimir erina d izvedenicu lombrozizam sa znaenjem naki postupak u najgorem smislu. lonckneht v. landskneht. londiner njem. (Lohn plaa; Diener sluga, podvornik, posluitelj, najamn Londinium antiko ime grada Londo London, -ona glavni grad Velike Br Londonac, -nca, 5. Londone, 2. mn donaca; en. Londonka; prid. londoii

Londonski pakt

817

lord

Londonski pakt (ugovor) tajni ugovor izmeu sila Antante i Italije u doba prvoga svjetskog rata (god. 1915), po kojemu je Italija imala aktivno prijei na stranu Saveznika (do tada je Italija bila u Trojnom savezu s Njemakom i Austro-Ugarskom, i u poetku rata nije sudjelovala u borbama, proglasivi se neutralnom); Londonskim paktom bili su obeani Italiji mnogi nai krajevi, ali ugovor zbog estokog protivljenja Jugoslavenskog odbora nije proveden u cijelosti. Londra isto to i London. londres franc. (it. londr; francuski naziv za London) vrsta malih cigara. londa tur. iz tal. (loggia) 1. trijem, terasa, balkon; sjenica; 2. skuptina, vijee, sjednica (i mjesto gdje se odrava); londati, -am vijeati. londa v. lon (Mato). longe fugit, quisque suos fugit lat. (it _______ kvlskve...) daleko bjei tko od svojih bjei. longeta, 2. mn. -eta (isp. lat. longus dugaak) duguljast predmet od tvrdog materijala koji slui kao podloga (tzv. udlaga) za stavljanje pojedinih dijelova tijela pod gipsane ovoje (u sluaju prijeloma kostiju i si.). longevitet,-eta lat. (longus dugaak + aevus dob, vijek) med. dug ivot, dugovjenost, duboka starost. Longln, -ina, 5. Longlne lat. (isp. longus dugaak) dugaki, vitki. longitudinalan, -Ina, -Ino lat. (longitudo duina) koji se odnosi na duinu; uzduni; longitudinalni valovi valovi kojima se smjer titranja podudara sa smjerom irenja (npr. zvuni valovi). long play (it. long plej) engl. (long dugaak, play svirati) naziv za gramofonske ploe velikog formata koje dugo sviraju i na kojima je obino po nekoliko kompozicija; kod nas popularno longplejka, 3. -ci, 2. mn. -kl. long sie engl. (it. long sajz) dugaka mjera, kod nas upotrijebljen naziv za odreenu vrstu cigareta (isp. king sie). Longum iter est per praecepta, breve etefficax per exempla lat. (it.... precepta... efi-kaks... egzempla)Dugaakjeputpo zapovijedima, lagan (kratak) i uspjean po primjerima, tj. vie se postie dobrim primjerima nego i najstroim nalozima (Seneka). lordotian 818

Lontano degli occhi, lontano del cuore tal. (ir __ delji 6ki...ku6re) Daleko od oiju, daleko od srca. lonza tal. 1. svinjski bubrenjak, peenica (Vojnovi); 2. jaguar, lon franc. (longe ular, povodac) dugako ue kod pouavanja u jahanju (ue je svezano konju oko vrata i konj se tjera uokrug); isp. alon. lona v. alon 2. looping v. luping. Lope de Vega (puno ime Felix Lope de Vega Carpio) jedan od najpoznatijih svjetskih dramskih pisaca, roen u Madridu; sam za sebe kae da je napisao 1800 kazalinih komada (danas je od njih poznato 800 naslova, a sauvano oko 500 tekstova); mnogo izvoen i kod nas (Zalamejski sudac, Vrtlarev pas i dr.). l'opinion publique franc. (it. pibli'k) javno miljenje. lopia, 2. mn. lopia tal. (laveggio) zemljan lonac, up. lopov, -ova ma. (lopo) 1. tat, kradljivac, lupe; 2. nitkov, hulja; 3. prenes. prepredenjak, fakin. lora 1. rabo, rova; urez; 2. otimaina, grabe. loran, -ana (skra. od engl. long-range naviga-tion duga plovidba) aparat na brodu ili avionu koji hvata radio-impulse s posebnih stanica smjetenih uz obale oceana i tako moe odreivati svoj momentani poloaj u plovidbi ili u letu. lorarij, -ija lat. (lorarius) prvotno remenar, a kasnije i izvritelj kazne nad robovima (ibanjem); u gladijatorskim igrama imali su lora-riji zadatak da udarcima koplja tjeraju na borbu gladijatore koji su nastojali izbjei borbu. lorber, 2. mn. lorbera njem. (Lorber) lovor; prid. lorberov. Lorca (Garcia Federico, it. Lorka Garsija Federiko; 18991936), jedan od najboljih panjolskih pjesnika uope (kod nas osobito poznat po dramama Krvava svadba, Dom Bernarde Albe, Marijana Pineda, Jerma, i po brojnim prijevodima lirskih pjesama); strijeljan od faista. lord engl. (lord uvar hljebova) visoka plemika titula u Engleskoj; lord admiraliteta ministar mornarice; lord riznice ministar financija; lord kancelar predsjednik Doma lordova (engl. House of Lords Gornji dom, Gornja kua engleskog parlamenta), lan kabineta ministara, osobito ministar pravde; lord mayor (it. lord mer) gradonaelnik u nekim gradovima Engleske;

I oni

lordship (it. lordip) 1. gospodstvo, lord-stvo; 2. podruje vlasti i posjeda nekoga lorda, vlastelinstvo. lordotian, -na, -no gr. (lordos kriv) grbav, svinut, gurav, iskrivljen; lordoza iskrivljenje kraljenice prema naprijed. Lorelaj (kod alskoga Loreleja) njem. (Lorelei) prvotno strma, opasna klisura usred Rajne u njemakoj, sjedite rijene vile, a onda i sama ta vila, ljepotica dugake kose. Lorena (franc. Lorraine) v. Lotaringija; prid. lorenskl; lorenskl kri kri sa dva vodoravna kraka od kojih je prvi (vii) neto krai od drugoga (niega); za vrijeme drugoga svjetskog rata (i kasnije) simbol degolistikog pokreta. loren-motor vrsta jednostavnog protonog mlaznog motora bez pokretnih dijelova; stavlja se u pogon startnom raketom. lorensij(um) (lawrencium, skra. Lw) transuran-ski kemijski element, tablini broj 103. Lorenzo tal. (it. Lorenco) v. Laurencije; Loren-zo il Magnifico (it. ManjTfiko, tj. Velianstveni; 14491492) jedan od najslavnijih predstavnika firentinske porodice Medici; veliki mecena knjievnosti i umjetnosti, a i sam je kao pjesnik i pisac sudjelovao u renesansnom pokretu. loreta franc. (lorette) bludnica (Putanec), fina fakalica (Ljubo Wiesner).

lorfa v. larva. lorgnette v. lornjet; lorgnon v. lornjon. lori, lorija, mn. loriji malaj. 1. arena australska papiga; 2. vrsta polumajmuna (bezrepac); 3. (engl. lorry) teretni automobil, kamion; niski otvoreni vagon, vagonet; postolje vagona, tramvajskih kola i si. lorika lat. (lorica, od lorum remen) 1. staro-rimski pjeaki koni oklop spleten od remenja; 2. prsobran, grudobran. loriti, lorfm (isp. lora) otimati, grabiti. lormirati, lormiram novi izraz za govor gluhonijemih: pojedini sektori ruke oznauju pojedina slova i pritiskom prsta druge ruke na odnosno mjesto pie se eljena rije. lornjet, 2. mn. lornjeta franc. (lorgnette) sklopive naoale s drkom (ne dre se stalno na oima nego se upotrebljavaju samo kad zatreba); lornjon, -ona lornjet samo zajedno oko; monokl na drku. Lorraine v. Lorena, Lotaringija. los, losa rus. sjeverni jelen, sob, irvas. losion, -ona franc. (lotion) pranje, ispiranje; (ljekovito) sredstvo za ispiranje.

losos rus. vrsta ribe iz roda pastrva; prit lososovina lososje meso. lost engl. (lost) u golfu: izgubljena lop lo stesso tempo v. l'istesso tempo. lot1, lota, 2. mn. lota njem. (Lot) stara teinu ( l j n funte, tj. 17,5 grama). lot2, lota, 2. mn. lota njem. (Lot) sj mjerenje morske dubine; nai izrazi. ca, visak; isp. eholot, kalamir, aku Lot po biblijskoj prii ime ovjeka 1 bog odluivi satrti Sodomu i Gor zbog njegove estitosti htio spasil no s njegovom obitelju) od unitenj uvjet je bio da se nitko od Lotove ol smije osvrtati na ostavljeni grad; toj pridravala Lotova ena, i okrenuv stala je kip od soli (enoa). LOT polj. (let, letenje) poljska usta avionski promet. Lotar germ. slavan junak. Lotaringija pokrajina u Fra (Lorraine, Lorena); Lotarinanin, n en. Lotarinanka; prid. lotarlnkl. lotati, -am v. letova ti. lotion v. losion. loto, lota tal. (lotto lutrija) poznata na igra koja se sastoji u vuenju tombola, lutrija. lotos gr. (lotos) vodena biljka, koji smatraju svetom; prid. lotosov; lotof mn. -fazi (gr. fageln jesti) koji je
Louisiana

Lotofazi bajoslovni narod u s Africi koji se hranio lotosovim li svom povratku iz osvojene Troje zal njima poznati grki junak Odisej za svojim drugovima; kad su ovi okusil vo lie, zaboravili su prema pri domovinu i na povratak, pa ih je Odi prisilio da krenu dalje. lotra v. lojtra. Lotringija v. Lotaringija; Lotrinanin, Lotrinanka; lotrinki. lotrak, -aka balt.-slav. (lotar, lotra -ca, pijanac; rasipnik) v. lumpngloke Lotty (it. Loti) engl. hipok. prema K arlota. Louis i dr. v. Luj i dr.; v. i Ludvig. Louis Cartier (it. Luj Kartje) uveni ski draguljar, po kome je nazvan i pronaeni i obraeni dijamant sa 10 (dakle karat vie nego kohinoor, v.] louisdor v. lujdor. Louis-Philippe (it. Luj-Fifip) franci dar 18301848, kralj-graanin umjetnosti njegova doba (v. luj-fili

819

Luccheni

je osamdesetogodinja matrona s bijelom Louis-Philippe-kapicom i sedefnim zubalom (Krlea, Lirska varijacija u jesenjem sutonu). Louisiana (it. Lujzijana) savezna drava u junom dijelu USA; glavni grad Baton Rouge. loukomoun v. locomotion. Lourdes v. Lurd. loure franc. (it. lur) vrsta starinskog plesa u Francuskoj (17. st.), nalik na sarabandu. Louvre/rac. (it. Luvr) neko kraljevski dvor, a sada muzej umjetnosti u Parizu; prid. luvrskl. lov engl. (love ljubav) sport. (npr. u tenisu): neodluno, neodlueno, nerijeeno, remi, nula, ni jedan bod. lova atr. novac; isp. iar; lova, -aa bogat ovjek, parajlija. lovelaskT na nain Lovelacea (it. Lavleis), cininog i beskrupuloznog zavodnika iz romana Clarisse Harlowe engleskog pisca Sa-muela Richardsona, 16891761 (alski). love story engl. ljubavna pria, ljubavni roman. V IOT, -ora lat. (laurus) drvo s vjenozelenim mirisnim listovima; kod starih je Grka i Rimljana vijenac od lovorova lia bio simbol pobjede, odatle: lovorike, lovorov vijenac / slava, uspjeh. ' lovra (mad. lorant juina, jauzna) dijal. popodnevni obrok, juina (osobito ljeti, kad su najdui dani, a rade se teki poljski poslovi). lovrata, 2. mn. lovrata tal. (od lat. aurata zlatna) morska riba podlanica, zlatva, komara. Lovro, 5. Lovro v. Laurencije. Lovola Ignacije (it. Lojola; 1491 1556), panjolski plemi i ratnik; god. 1521. u bitki kod Navarre (protiv Francuza) teko ranjen u obje noge; kasnije studirao teologiju u Parizu i osnovao red isusovaca (Drubu Isusovu); v. jezuit; isp: Societas Jesu (I to e bijedi rijei epavog hidalga svetoga Lojole i pjesma . suncu gospodina mladog iz grada Asizi, Krleine aluzije na Lovolu i na osnivaa franjevakog reda Franju Asikoga u pjesmi Bijeda svojim rukama dotie se svega). loz, loza, lok. lozu, mn. lozovi njem. (Los udes, sudbina) sreka (kod lutrije). loze prid. indekl. njem. (lose) klimav, labav (u zagrebakom govoru). lozinka, 3. -ki, 2. mn. lozinki njem. (Losungs-wort) 1. parola, geslo, kratka, jasno izraena ideja, zadatak ili zahtjev koji istiu politike stranke pred masama (npr. zemlja onima koji je obrauju); 2. vojn. ugovorena lucerna

tajna rije koja se upotrebljava u straarskoj slubi kod vojske; odziv, doziv, parola. lozungn/e/n. (Losung) 1. utrak, pazar, tj. novac koji u nekoj trgovini ue u blagajnu na dan, na tjedan, na mjesec i si.; 2. v. lozinka. loa franc. (loge kuica, kolibica) 1. u gledalitu mala odijeljena prostorija, odreena za nekoliko gledalaca; 2. hist. prostorija ili mjesto tajnih sastanaka politikog ili religioznog drutva, poimence masonska loa; 3. v. loa. loirati, ldlram franc. (loger) stanovati, obitavati, prebivati, unajmiti stan (obino u hotelu). LP skra. za long play (v.). LS automobilska oznaka za Lesoto. L. S.'skra. za lat. locus sigilli, tj. mjesto gdje se u originalu nalazi peat; hrv. M. P. LSD halucinogeno sredstvo, dietilamid lizer-ginske kiseline (lvsergamid), jak otrov, djeluje ve u najmanjim koliinama (neki ga upotrebljavaju u svrhu drogiranja); popularno Nona kraljica. Ltd. skra. za limited (v.). Lu znak za kem. element lutecij (v). luat in corpore, qui non habet in aere lat. (it. korpore, kvi...ere) plaa tijelom (tj. tjelesnom kaznom) tko nema da plati novcem (u staroj pravnoj nauci). Luba v. Baluba. lubarda v. lumbarda. lubin, -ina portug. morska riba smudut, brancin, aga, svijetla riba slina ciplu; isto i ljubljaj, -aja, ljubljak, -aka, ljubljan, ljublja-na. Lubjanka, 3. -ki ime poznate zloglasne tamnice u Moskvi. lubrikancije (mn. . r.) lat. (lubricus sluzav, klizak). maziva, mazila, sredstva za smanjivanje trenja izmeu dvaju vrstih tijela (razliita ulja, vazelin, vosak, milovka i dr.). lubrikator lat. (lubricus gladak, klizav, sluzav) automatska naprava za mazanje, podmazivanje strojeva; uljenica, mazalica. Lubumbai (Lubumbashi) glavni grad Ka-tange, pokrajine u Zairu; do 1966. zvao se Elisabethville. Luccheni Luciano talijanski anarhist koji je ubio austrijsku caricu Elizabetu, enu Franje Josipa (eneva 1898); Mato o tom pie u svom lanku o Juri Tkaliu (u Agramer Tagblattu, dakako na njemakom jeziku: Am anderen Tag... horen wir, dass ein 820

Schuster, ein italienischer Haderlump... unsere Konigin erdolcht hat Slijedeeg jutra ujemo da je neki obuar, neki talijanski propalica... probo nau kraljicu; isp. Lukeni. lucerna lat. (lucerna svjetiljka) vrsta djeteline; na izraz: vija; isto i lucerka (u pukom govoru). lucidan, -dna, -dno lat. (lucidus) svijetao, jasan, bistar; lucida intervalla (akc. liicida intervala) svijetli trenuci; kod nekih vrsta ludila asovi u kojima je bolesnik pri sebi, osvjesti-ca; luciditet, -eta vedrina, bistrina duha, jasnost, svjesnost; isto i lucidnost, -osti. Lucifer lat. (lux, 2. lucis svjetlo + fero nosim) 1. svjetlonoa; zvijezda Danica; 2. voa avola; ef pakla; avo, vrag (u katolikom vjerovanju); luciferizam, -zrna v. dijabolizam, satanizam. Lucije lat. koji svijetli; en. Lucija; vedske Lucije devet djevojaka koje vedi svake godine anketom biraju izmeu onih o kojima u toku godine pie i ije slike donosi list Stockholm Tidningen, koji je natjeaj i osnovao god. 1929; pri izboru nije vana samo ljepota nego i inteligencija, marljivost, port-vovnost u radu itd. Luila v. Lucija. Lucky Day engl. (it. laki dej) Sretan dan, jedna od crnakih pjesama; isp. Od idilinih staraca, koji zalijevaju svoje pelargonije, do biznismena i Lucky-Day crnake glazbe nije se promijenilo nita (Krlea, Lirska varijacija o jesenjem sutonu). Luckv Strike engl. (it. Laki trajk) vrsta amerikih cigareta (koje su postale poznate i kod nas za vrijeme drugoga svjetskog rata). lucri bonus odor lat. (it. liikri...) dobar miris dobitka, tj. sve je dobro to donosi korist; isp. non olet. lucrum cessans lat. (it. liikrum cesans) izmakla dobit; u rimskom pravu teta to nastaje gubitkom zarade koju bi oteeni ostvario da nije bilo nedoputenog ina neke druge osobe. lucus a non lucendo lat. (it. liikus...) uma po tome to ne moe biti osvijetljena; to je stara latinska igra rijeima, jer pojmovi lucus i lucendo nemaju nikakve veze a naoko izgleda da potjeu od istoga korijena; reenica se porugljivo primjenjuje na filologe koji se mue da dokau besmislena postanja rijei (kao da bismo npr. rije utopija izvodili od utopiti, a to je zapravo gr. u ne- + tbpos mjesto, dakle: neumjesnost); slino je i canis a non canendo (it. kani ...ki pas po tom to ne pjeva, odn. bel bellum rat po tom to nije lijep

ltium tur. (lokun) vrsta ljepila, vezi1 (pamuk, vapno i ulje) za sasta zapuavanje cijevi, ljebova i si. luditi (mn. m. roda) engleski radr krajem 18. st. i poetkom 19. st. strojeve, jer su mislili da su or nezaposlenost; vlada je ludite 1 smru (ime po radniku Nedu Luc prvi razbio stroj za pletenje arap ludizam1, -zrna naziv za pokret h ludizam2, -zma lat. (ludere igrati s nost (na sceni), domiljatost (u g temporacija (v.). Ludolfov broj iracionalan broj koj omjer krunice i njezina promjera oznauje se grkim slovom n (pi); < matematiar Ludolf van Ceulen 17. st. Ludovicejska cesta v. Lujzinska cesti Ludovik v. Ludvig. Ludovisi (it. Ludovizi) gradevin koju je podigao kardinal istoga ii 1622. na podnoju vrtova starorim Salustija; unitena prigodom regi ma; nekad je u njoj bila smjeten; galerija; isp. Junona Ludovisi. Ludvig germ. slavan borac; en. L liies lat. (lues pomor, kuga, pogub luetian, -na, -no koji boluj sifilisa; luetiar bolesnik od lu( ar; en. luetiar ka. lufa ar. biljka iz porodice bundeva; u va se za pravljenje uloaka za ci] -uloak). liift njem. (Luft) 1. zrak, uzduh; 2. nita; liiftati, -am zraiti, pr provjetrivati; isp. luftirati. liiftabver njem. (Luft zrak + A obrana) protuavionska obrana; baterija protuavionska artilje terija (Feldman). luftbalon, -ona v. balon 1. liifter njem. 1. v. luftinspektor; 2. a depokradica. liiftgever njem. (Luft zrak + C puka) vrsta djeje puke na zra (puni se prelamanjem). Lufthansa njem. (Luftzrak + is njemaka zrakoplovna kompanij liiftikus njem. (isp. Luft zrak) i nain (isp. pfifikus) stvorena njen sa znaenjem vjetrogonja, neradi;

luftinspektor

821

luksometar

dija, luftinspektor (v.); kod nas krivim shvaanjem tvorbe pretvoreno u luftiguz. luftinspektor njem.-lat. (isp. luft i inspektor) nadzornik zraka, badavadija, ovjek koji nita ne radi, mukta; isto i liifter (v.). luftirati, luftiram njem. (isp. luft) 1. isto to i luftati ( v.J; 2. ne raditi nita, etati po svjeem zraku, badavaditi. luftlinija (-linija) njem. (Luft zrak + isp. linija) zrana linija, najkrai put od jednog mjesta do drugog zrakom. Luftwaffe (it. Liiftvafe) njem. (Luft zrak + Waffe oruje) njemake (nacistike) zrane ratne snage, ratna avijacija. Lugdunum Batavorum lat. antiko ime za dananji grad Leyden u Nizozemskoj. Lugdunum Gallorum lat. antiko ime za dananji grad Lyon u Francuskoj. Liigen haben kurze Beine njem. (it. Lign habn kurce bajne) U lai su kratke noge. liiger v. loger. liigoka v. logoka. lugubre tal. (akc. liigubre) muz. tuno, tugaljivo, alosno, alobno, alovito, turobno. Luitpold v. Leopold. Luj v. Ludvig.

lujdor, -ora franc. (louis d'or) francuski dukat od 20 zlatnih franaka (ime po kralju Luju XIII); isp. napoleondor. luj-filip franc. po francuskom kralju Louisu Philippeu (18301848) nazvani tzv. graanski stil u umjetnosti slian tadanjem bidermajeru ( v.); luj-katorz (louis-quatorze) stil francuske umjetnosti u doba Luja XIV (16431715), srodan talijanskom baroku (v.j, samo raskoniji i monumentalniji; luj--kenz (louis-quinze) stil francuske umjetnosti u doba Luja XV (17231774) koji se jo zove i rokoko (v.); luj-sez (louis-seize) stil u doba Luja XVI (17741792) kao reakcija na rokoko (mirniji i skladniji oblici, prijelaz od rokokoa na klasicizam). Liijza v. Ludviga. Lujzijana v. Louisiana. Lujzinska (Ludovicejska) cesta cesta od Karlovca do Rijeke, izgraena za vrijeme Napo-leonove vladavine u naim krajevima i nazvana po njegovoj drugoj eni Mariji Lujzi, (Ludovika), keri austrijskog cara Franje I. lujzTt, -ita bojni otrov, izaziva irove na koi, a ima i opeotrovno djelovanje.

Luka, 3. -ki lat. podrijetlom iz Lukanije (u Italiji) ili isto to i Lucije (v.J. lukati, liikam / luem njem. (isp. Luke okance; Luke rupa) potajno gledati, zavirivati, navirivati se. Lukeni v. Luccheni; za razliku od lojalnog Matoa, splitski su radnici simpatizirali s atentatorom, o emu svjedoi Marko Uvodi kad u noveli Sprovodjednega diteta govori o prijedlogu nekoga radnika da se novoroenetu dade na krtenju ime Lukeni. Ltikijan (Lukianos) grki satiriar (125180); njegovi se dijalozi (kako je veinom pisao) odlikuju fantazijom, dosjetkom i satirom, a u njima se izruguje praznovjerju, mistici i moralistikom filozofiranju (Krle-a). lukijerna lat. (lucerna svjetiljka, uljanica) iak, svjetiljka; isto i lukijernica (Vojnovi); lukijernar, -ara vrsta svijenjaka (u starom Dubrovniku mjedeni stolni svijenjak sa 24 svijee na ulje). luknja, 2. mn. liikanja / luknjl njem. (Luke) rupa, prodor; umanj. luknjica; luknjast ru-piav, pun rupa; liiknjati, -am vrtati rupe, rupiati, rupati. lukrativan, -vna, -vno lat. (lucrativus steen, uteen) unosan, rentabilan; izv. lukrativndst, -osti. Lukrecija lat. (isp. lucrum dobitak, korist) koja nosi dobitak, bogatstvo (inae ime jedne

Rimljanke, ene Tarkvinija Kolatina, koja se ubila kad ju je obeastio Seksto Tarkvinije, lan kraljevske porodice; to je bilo povod da se oko god. 510. pr. n. e. ukine kraljevstvo u Rimu; po njoj to ime slui kao simbol enske kreposti). liiks, luksa, 2. mn. luksa lat. (lux svjetlo) jedinica mjere za rasvjetu (jedan luks rasvjeta plohe na koju iz daljine od jednog metra pada okomita svjetlost u jakosti od jedne Hefnerove svijee, v.); oznaka lx. luksacija lat. (luxatio) iaenje, uganue kosti; luksirati, luksiram iaiti; uganuti. Luksemburg veliko vojvodstvo u zapadnoj Evropi izmeu Njemake, Francuske i Belgije, stanovnici Francuzi, Belgijanci, Nijemci, Nizozemci, slubeni jezik francuski; glavni grad Louxembourg; isp. Beneluks; Luksem-buranin, mn. -ani; en. Luksemburanka; prid. luksemburki; Luksemburgovac, -ovca, 2. mn. Luksemburgovaca pripadnik dinastije koja je neko vrijeme vladala i u Hrvatskoj, npr. Sigismund Luksemburgovac (13681437); Luksemburg Roza v. Luxem-burg. luksometar, -tra lat.-gr. (lux svjetlo + metron mjera) aparat za mjerenje jakosti

luksus

822

lur

svjetla (u fotografiranju, pri filmskom snimanju i si.). luksus, 2. mn. liiksusa {pored luksuz) lat. (luxus bujnost, obilje) rasko, sjaj, gizda; rastronost, rasipnost, flanc; sve to ne slui ivotnim potrebama, to nije neophodno potrebno za ivot; luksusan, -sna, -sno (pored luksuzan, -zna, -zno) koji se odnosi na luksus; raskoan; pretjeran u sjaju, gizdi i si.; isto i luksuridzan, -zna, -zno; izv. luksusnost (-znost), -osti; luksurioznost, -osti; luksusi-rati (se), -susiram (se) provoditi luk-suriozan ivot, troiti novac na nepotrebne stvari. lukija v. liksija. Liikulova gozba raskona, skupa gozba (po imenu rimskog bogataa Lukula koji se proslavio gozbama); isto i liikulska gozba. lula, 2. mn. lula tur. (izperz.) 1. poznata naprava za puenje duhana (cjevasta posudica koja se puni duhanom i produuje se u tanju cijev, kami, kroz koju se provlai dim); 2. svaka naprava u obliku lule, npr. cijev na pumpi kroz koju istjee voda; akc. i lula, 2. mn. lula; lula, -aa 1. duhan za lulu; 2. pua lule. luledija zanatlija koji pravi i prodaje lule i drugi pribor za puenje (ibuke, nargile i si.). lulei prid. indekl. u znaenju ciglastocrven (nekad su se lule pravile samo od peene zemlje). Lully Jean Baptiste (it. an Baptist Lili, 16321687), francuski kompozitor talijanskog podrijetla, tvorac francuske klasine opere, a muziki je suraivao i s Moliereom (kod nas ga spominje Jovan Dui u jednoj svojoj pjesmi, naravno u fonetskom obliku i indeklinabilno: muzika od Lili). lumbago, -aga, mn. -azi lat. (lumbus bok, bedro, kuk) nagla bol u kriima od brze ili pretjerane kretnje od koje se miii nategnu ili raskinu (v. heksenus); lumbalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na bokove; lumbalna punkcija medicinski postupak uboda upljom iglom izmeu 3. i 4. lumbalnog kraljeska u kra-ljenini kanal radi vaenja likvora, uvoenja lijekova i si.; isp. pneumoencefalografija. lumbarda, 2. mn. lumbarda i lumbardi tal. (bombarda) starinski top; lumbardati, -am bombardirati topovima, lumber (isp. lorber) plod od lovora, lumberjack engl. (it. lamberdek) vrsta kaputa od toplog sukna ili koe. lumboishialgija lat.-gr. oboljenje od lumbaga i

iijasa istodobno. liimbrak, mn. -aci gr. (labraks) vrsta ribe lijepih boja (lat. Crenilabrus pa lumbrel, -ela v. ambrela; isto i lumbrel lumen lat. (lumen, 2. luminis) 1. svj jedinica za mjerenje svjetlosti (jedan lu mnoina svjetla koja izlazi iz tokaste ra svjetla snagom jedne Hefnerove svi i zavrava u prostornom kutu jedan); upljina (npr. srca, krvnih ila itd.); 4. bistra glava; veliki duh, izvanredan u lumen mundi svjetlo svijeta, ne pametan ovjek (esto ironino). lumin, -ina tal. (lumino) iak, svjeica ca (lumin za mrtve, A. Stipevi luminal, -ala lat. (lumen, 2. luminis bijeli kristalasti praak gorkoga oku pisuju ga lijenici za umirenje iva dobar san. luminarizam, -zrna v. luminizam; lumin: svjetlosni (Mato). luminiscencija lat. (lumen, 2. luminis fiz. svijetljenje tijela koje dolazi ne od i grijanja, nego od niza drugih uzro pobone rasvjete rendgenskih zraka, skih procesa, proputanja elektrine itd.; luminiscencija ima osobito zna stvaranje izvora svjetlosti. luminizam, -zrna lat. (lumen svjetlo) u stvu primjena boje kao nosioca svje s\ijetlosnih efekata. liiminozan, -zna, -zno lat. (isp. lumen) 1 tao, jasan; 2. prenes. uen. liimp, lumpa njem. (Lump) odrpanac, p ca, pijanica, bekrija, lola; isto i lumpa 5. lumpau; lumperaj, -aja pijanki venka, banenje; liimpovati, -ujem p vati, bekrijati, tereveniti, baniti, lo isto i lumpati, -am (u zagrebakom g( lumpacijus vagabiindus (po istoimenoj diji austrijskog komediografa Nestr skitnica, vjetrogonja. ltimpenproletarijat, -ata njem. (isp. lui proletarijat) deklasirani, propali Iju trovci, prosjaci itd.), pasivni produk nja najniih slojeva staroga drutva Engels); lumpenproleter, -era pr lumpenproletarijata. lumperaj v. lump. ltimpngloke njem. (Lump bekrija -I- ( zvono) zvono za bekrije, tzv. lotra zvono kraj nekadanjih gradskih vrat; raca u

Zagrebu koje je pozivalo graan vrate kuama na spavanje (jo i dana; zimi u 9 a ljeti u 10 sati uvee);

ono obzirnim graanima da je deveta ura

lumpovati

823

luster

i da svaki poten ovjek u svojoj postelji leati mora (enoa). lumpovati v. lump. Lumumba Patrice (19251961) istaknuti afriki politiar, osobito kao borac za slobodu Konga, koju je i izvojtio i postao prvi predsjednik nezavisnog Konga (god. 1960); ubrzo nakon toga oboren i ubijen. luna lat. (luna) mjesec (na nebu); Luna 1. starorimska boica mjeseca; 2. naziv sovjetske svemirske atomske stanice; lunanaut {gr. naiites brodar) u najnovije vrijeme stvoren naziv za letaa na Mjesec ili oko njega {isp. astronaut, kozmonaut, stratonaut); lunar, -ara isto to i lunatik (v. dalje u ovoj stavci); lunarlj,-ija (pored lunarijum) ureaj za prikazivanje Mjeseeva kretanja oko Zemlje; lunarnl ciklus v. ciklus; lunar orbiter naziv za neke amerike Mjeseeve umjetne satelite; lunatizam, -zrna i lunambulizam, -zrna mjesearstvo, hodanje u stanju sna (v. som-nambulizam); lunatik, mn. -ci mjesear, somnambulist, hipnobat. Luna-park vrsta zabavita s vrtuljcima, ljuljakama, panoramama, streljanama i si. lunch v. lan. luneta v. lineta. Iung(e)nbratn njem. (Lungen plua + braten pei) u kuharskom i mesarskom jeziku naziv za govee meso koje je kod nas poznato i pod imenom pisana peenka, podlei-na. Iung(e)npickatar njem. (Lungen plua + Spitze vrak + isp. katar) med. upala plunih vraka, apicitis (v.J. lung(e)nus njem. (Lungen plua + Schuss hitac) pogodak u plua (tanetom) (Krlea). lungomare tal. put uz morsku obalu (Krlea). Lunik v. Lunjik. lunodrom lat.-gr. aerodrom na Mjesecu. Lunohod lat.-rus (hoda po Mjesecu) sovjetsko automatsko vozilo na osam kotaa za istraivanje Mjeseeve povrine (bez ljudske posade, upravlja se sa Zemlje). kinologija lat.-gr. (isp. luna i logija) pretpostavljena nauka koja u pogledu budueg prouavanja Mjeseca odgovara pojmu geologije (v.). lunta njem. (Lunte fitilj) vatreno oruje (top ili puka) to se palilo na fitilj; fitiljaa. liinula lat. (lunula mali mjesec, mjesei) 1. bijeli korijen nokta, noktite; 2. mali polumjesec od zlatnog lima koji u monstranci (v.) dri hostiju (v.); liinularan, -ma, -rno polumjeseast.

Liinjik rus. (lunik prema luna mjesec) ime nekolikim sovjetskim umjetnim satelitima (isp. sputnjik). lupa, 2. mn. lupa franc. (loupe) 1. lea, soivo; dvostruko ispupeno povealo u okviru; 2. prenes. pogled na ivot. lupanar, -ara lat. (lupanar, prvotno: brlog vuice) bordel; javna kua. Luperkalijefmn. . roda) lat. sveanost pastira u starom Rimu (u poast boga Pana Luperka, zatitnika pastira i ognjita protiv vukova; isp. lupus). Lupin Arsen (it. Lipen Arsen) lopov-den-tlmen, provalnik otmjenog ponaanja (iz kriminalnih romana francuskog pisca M. Leblanca). luping, mn. -zi, 2. luplnga engl. (loop savijati, praviti omu, petlju) akrobatski let avionom u takvim zavojima da avijatiar leti i glavom dolje. lupomi (mn. m. r.) ukaste pjege, obino na licu, odraz lupusa (v.). lupulin, -ina lat. (Humulus lupulus hmelj) hmeljno brano; gorka smolasta tvar, upotrebljava se u pivarstvu. liipus lat. (lupus) 1. vuk; 2. kronina tuberkulozna upala koe (razara tkivo; esto u sredini lica), vuk, ojed, ojedina, utrs; 3. upala koe izmeu nogu od mnogog hodanja, jahanja, trenja, mokrine; dobiti liipus ojesti se, oguzati se; isp. intertrigo; liipus in fabula vuk u basni; kae se za onoga koji doe ba u asu kad se o njemu govori (Mi o vuku, a vuk na vrata); Lupus non curat numerum (ovi-um) lat. (it... kurat...) Vuk se ne brine za broj ovaca, tj. kolje sve odreda. Liipus lat. Vuk (zvijee junog neba, zapadno od korpiona). lur1 v. loure. lur2 prastari duhaki muziki instrument sjevernoevropskih naroda, vrsta bronanog roga; kod Francuza (loure) gajde, diple. Liird (franc. Lourdes) gradi u Francuskoj na rijeci Gavi, gdje se u prolom stoljeu seljakoj djevojici Bernardici navodno ukazala Bogorodica; tamo je izgraena velika crkva i poboni katolici smatraju to mjesto jednim od najveih svojih svetita. lusingano tal. (it. luzingando) muz. laskavo, umiljavajui se. Lusitania antiko ime za Portugal. liistar, -stra, 2. mn. liistara lat. (lustrum) razdoblje od 5 godina, petoljee. luster, 2. mn. lustera franc. (lustre sjaj) veliki Lt lutecij, -ija (pored lutecijum) (po latinskom imenu Pariza Lutetia) kem. isto to i kasiopij. luteln, -ina lat. (luteus ut, ukast) uta boja u liu biljaka i u umancetu; luteolln, -ina utilo u biljci katanac (reseda luteola); luteom, -oma med. tumor jajnika. Luter (Martin Luther) njemaki redovnik (14831546), osniva protestantske crkve (isp. protestantizam); isp. Centum revolutis annis...; luteran, -ana, 5. luterane protestant Luterova pravca; en. luteranka; prid. luteranski; luteranstvo protestantska vjeroispovijest, nastala u Njemakoj u 16. st. za vrijeme reformacije ( v.). Lutetia Parisiorum lat. (it. Lutecija Pariziorum) staro ime grada Pariza po keltskom plemenu Parisii koji su na movarnoj

lustig

824 visei svijenjak sa mnogo svijea, svjetiljki ili arulja; svjetiljnjak. lustig njem. 1. veseo, veselo; 2. vrsta primitivne kartake igre sa 32 karte (isp. uster 3). lustracija lat. (lustratio) 1. ienje od grijeha u starih Rimljana, ispitivanje savjesti; 2. povremeni pregled (zemljinih) slubenih knjiga. liistrajze njem. (Lust veselje + Reise putovanje) putovanje za razonodu, za zabavu. lustrin, -ina tal. vrsta starinskog, vrlo vrijednog zlatnog novca; sjajnik. lustriimu lat. (prema maarskom itanju) u naih starijih pisaca (koji opisuju kajkavski teren) isto to i ilustrisimus (v.). liistrum v. lustar. lusus lat. (it. luzus) igra, zabava; lusus verborum igra rijeima (isp. lucus a non lucendo). luija v. liksija, lukija. liitran, -a, -o tal. (lustrare glaati, svjetlati) izglaan, blistav (D. Ivanievi).

obali Seine osnovali naselje (lutum lat. bara, blato, movara); Lutetia non urbs, sed orbis lat. Pariz nije grad, nego svijet (Karlo V., 1337-1380). Luther King v. King. lutnja, 2. mn. lutnji tal. (isp. lauta, leut) 1. starinski iani instrument; 2. katkada, kod starijih pisaca, umjesto tambura. lutoran v. luteran. lutoterapija/a;.-grr. (lutum blato, mulj + isp. terapija) lijeenje u blatnim kupeljima, u kupkama s ljekovitim blatom (npr. reume). lutrija, 2. mn. lutrija franc. (lotterie) igra na sreu s pomou izvlaenja numeriranih sreaka; prid. lutrijski. Lutrija tur. dobroudni. Luvr v. Louvre. Luwa v. Baluba; isp. Luva. lux lat. (it. luks) svjetlo; liix-aparat sp usisavanje praine, usisa; isp. taub v. i luks. Luxembourg' (it. Liksambur) pokrajini giji; glavni grad Arlon. Luxembourg2 (it. Liksambur) (luksem palaa) graevina u Parizu, podign nalogu Marije Medici, ene francusk lja Henrika IV (gradio od 1615. do 1( lomonde Brosse, a u oslikavanju sudje Rubens); okolo palae su prekrasni koji su danas javni park, a u samoj je sada sjedite francuskog Senata. Luxemburg Rosa (it. Luksemburg R^ njemaka komunistkinja (1871 191' je ubijena), organizirala s Karlom L chtom Spartakus-savez (v.); napisala nacionalnu ekonomiju.

Iux in tenebris lat. (it. luks in tenebris) u tami; lux mundi v. lumen mundi (N lux veritatis svjetlo istine. Luzijade (isp. Luzitanija) portug. (Os Lu epopeja o junakim djelima portu; kolonizatora, pomoraca i vojnika, dje slavnijeg portug. pjesnika Luisa \ Camoesa (1524-1580). Luzitanija (isp. Lusitania) staro i Portugal i zapadne dijelove panije; nac, -nca, 5. Liizitane, 2. mn. Luzit en. Luzitanka; prid. luzitanski; luzita -zrna pokret koji naglaava potrebu nice dananjeg Portugala sa svim nj( sadanjim i nekadanjim prekomorskii rujima. Lw skra. za lorensijum (v.). lx oznaka za luks (v.). Lynch-law engl. (it. Lin-16) zakon Lin lin). Lynx lat. (it. Links) Ris, zvijee na sje nebeskoj polutki, sjeverno od Blizan Ledimi'trij rus. Lani Dimitrije, Dimii mozvanac, tobonji sin ruskog cara Ivi uz pomo Poljske i katolike crkve pc se domoi ruskog prijestolja na k< nalazio Boris Godunov; to mu je za vrijeme i uspjelo, ali je vrlo brzo bio sv ubijen; to smutnoevremja opisao je '. u drami Boris Godunov (kasnije opera Musorgskoga) gdje je kao Samozvani kazao mladog teologa Griku Otrepje za to nije imao historijske podloge n upravljao prema narodnoj predaji.

825

macrame

LJ
lj palatalni suglasnik, sedamnaesto slovo latinske abecede, a etrnaesto irilske azbuke. LJ automobilska oznaka za Ljubljanu. ljama v. lama1. ljano panj. (llano) iroka ravnica na sjeveru June Amerike (u mno. prema panj.: ljainosi); ljanero (llanero) stanovnik ljana. Ijevat v. levat. ljubiti se e. (libiti se) sviati se, biti drag (Leskovar). ljubviinjenije crkv.-slav. spolni odnos (Krlea). ljulj lat. (lolium) bot. vrsta korova iz porodice trava, koji se jo zove i vrat i utrinac; neke vrste slue kao dobra stona hrana. ljupka v. jufka. ljuska atr. odijelo.

M
m bilabijalni suglasnik, osamnaesto slovo latinske abecede, a petnaesto irilske azbuke: skra. za metar; m2 skra. za kvadratni (etvorni) metar; m3 skra. za kubini (prostorni) metar; nadalje skra. za minutu i u gram. za muki rod (masculinum). M rimski znak za 1000 (mille) i oznaka za pojam mega (v.); takoer i za Machov broj {v.J; automobilska oznaka za Maltu. M. skra. za franc. monsieur (it. mesje) gospodin. M' v. Mac. Ma znak za mazurij (v.J.Ma maloazijska boica, majka prirode i bogova. MA automobilska oznaka za Makarsku, a u internacionalnom prometu za Maroko. mA skra. za miliamper (v.). maar njem. (Maar) 1. jezero vulkanskog podrijetla; 2. drijelo ugaslog vulkana, vrtaa. Maas v. Mosa. Mac (it. Mek) predmetak irskog odn. keltskog podrijetla u kotskim imenima, znai sin; pie se sasvim uz prezime: MacAdam ili npr. Macdonald; skraeno M' ili Mc (McDonald). maca, 2. mn. maca tal. (mazza) teki eki, malj, bat, toljaga. macabre/rac. (it. makabr) jezovito, mrtvaki, uasno, grozno (Krlea). macagran v. masagran. macakan tal. (mazza toljaga, bat + cane pas) ivoder, inter, strvoder. macaklin, -ina v. gekon. macaruo (macarul), -ula tal. dua nekrtena djeteta koje se povampiri. Macbeth (it. Magbet) okrutni i bezobzirni kotski kralj iz 11. stoljea; glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije. maccao v. makao. macedoine franc. (it. masedoan) jelo od razliitog povra (tzv. srpska salata, vona salata, lonac); prenes. smjesa, mjeavina, zbrka. maceracija lat. (macerare umekati, namoiti, iscijediti) izluivanje vrste supstancije u hladnom s

pomou tekuine (vode, alkohola, etera, luine ili kiseline). maces hebr. (mazzah) beskvasni kruh to ga idovi jedu u vrijeme pashe; pripravlja se u obliku tankih listova samo od brana i vode. mach v. mah. ma chere franc. (it. ma er) draga moja! (isp. mon cher). machete v. maeta. Machiavelli, -ija (izg. Makjaveli) v. makjaveli-zam. machine infernale franc. (it. mai'n enfernal)
Macte animo.

pakleni stroj (naprava koja ima izazvati eksploziju u odreenom asu). Machov broj omjer brzine gibanja nekog tijela i brzine irenja zvuka (primjena u mjerenju brzine nadzvunih letjelica); v. mah, mahmetar. mai, 2. mn. maia v. macaruo. mako mad. (maczko podruglj. medvjed) dere, klupa za (javno) batinjanje (Cesarec). macrame franc. (iz arap.) uzlanje, voranje, jedan od naina tkanja sagova a i sami takvi proizvodi. 826

Macte animo, generose puer, sic itur ad astra lat. (it. makte... generoze... s'ik...) Ne kloni duhom, plemeniti mladiu, tako se ide do zvijezda, tj. do uspjeha (Vergilije, Eneida). maeta, 2. mn. -eta panj. (macheta) vrsta ju-noamerikog bodea, osobito prikladnog za sjeenje eerne trstike i ikarja; maetero (panj. machetero) radnik koji sijee eernu trsku; takoer i krilac putova sjeenjem granja po dungli. mackula v. makul. maca, 2. mn. maa tal. (macchia) 1. pjega, mrlja, ljaga; 2. biljka medljika; 3. snijet, peronospora, plamenjaa; maav pjegav, oteen, manjkav, kilav. maa mad. (matvas) ptica kretalica, vorak. Madagaskar otok u Indijskom oceanu, na jugoistoku Afrike (po veliini peti na svijetu); tako se zove i drava pored naziva Malgaka Republika (v.); glavni grad Tananarivo; prid. madagaskarski; v. Madegasi. madame franc. (it. madam) gospoa. made engl. (it. meid) uinjen, izraen; made in... (ime zemlje) izraeno u... (oznaka na robi koja pokazuje podrijetlo te robe). Madchen fiir alles njem. (it. Medhen fir ales) djevojka za sve (u nekadanjim oglasima za slukinje koje su imale obavljati sve kune poslove, za razliku od npr. kuharica, sobarica i si.). Madegasi (Malagasi) (mn. m. r.) stanovnici Madagaskara. Madeira (it. Madejra) portugalsko otoje u Atlantskom oceanu ispred zapadne Afrike; zbog blage klime svjetski poznata ljeilita, a i naziv za druge otoke s blagom klimom (npr. za na Hvar se govori: jugoslavenska Madeira); prid. madejrski; madejra vrsta vina. madeleine franc. (it. madlen) kolai od eera, brana, limunova soka i jaja (Krlea, Cvrak nad vodopadom); isp. madlen. mademoiselle franc. (it. madmoazel) gospoica. Madhva Pradesh (it. Madhja Prade) drava u srednjem dijelu Indije; glavni grad Bhopal. madija panj. (madi, madia) junoamerika biljka iz porodice glavoika; iz njezina se sjemena dobiva jestivo ulje, a najbolje uspijeva u ileu. madir, -ira tal. (madeire) brodska oplata, daska razliite duine i debljine za oblaganje surovije podloge na lai. madison engl. (it. medisn) drutveni ples (nastao 1962. u Americi poslije twista i brzo prodro u zapadnu Evropu) na bazi boogiemadun

-ritmova; moe se plesati u paru, po no ili u redu; figure nogama imitiraj] abecede. madlen franc. (madeleine) mali kuglof bama ispeen u prugastim i reljefnim : stim modlicama (Krlea); isp. mai madona, 2. mn. madona tal. 1. gospoa ena; 2. slika ili kip ene s djetetom ( Bogorodica s Isusom); prid. mi madonskl. madrac, 2. mn. madraca tal. (materassa i al-materah jastuk) 1. jastuk ispunjei skom dlakom, morskom travom ili vi si. pa proiven (slui kao uloak za kr 2. proiven kolski jastuk, strunjaa, (v.). Madras prijanji naziv za indijsku s; dravu Tamil Nadu (Madras je osta ime glavnoga grada); madras na konoplju, pamuk, svilu i si. (prema Madrasu). Madrid, -ida glavni grad Madrianin, mn. -ani; en. Madriank; madridski. madrigal, -ala tal. (madrigale od gr. mane stado) 1. prvotno pastirska pjesma od' stihova; 2. zast. ljubaznost, komplimi vrlo artistika umjetnika popijevka no ljubavnog sadraja, nastala u zaf Evropi u 14. st.; madrigalist(a) tko madrigale; en. madrigalistkinja; madrigalistiki; madrigaleskan, -skna, u stilu madrigala (spjevan, kompoi madron, -ona tal. (madre majka) maternice i uope boli u utrobi (u e crijevima). Madurodam siuni grad u blizini niz skoga glavnog grada Haaga; u Madurc su kue visoke pola metra, ulice na prave, po njima lutke koje prikazuju 1 razliitim poslovima; zatim su tu 1 brodovi, automobili, vlakovi itd., sve u me pravi ivot jednoga tipinog nizozei grada; ime gradu, koji je otvoren p com 1952, potjee od obitelji Maduro, 1 dala prvi prilog za izgradnju grada, i t uspomenu na rtve nacistikog logor ehau meu kojima je poginuo i njihov si prihod od ulaznica za razgledavanje P rodama ide u korist bolesnih studenal maduro-mikoza (po indijskom mjestu M i gnojni irovi na nogama, esta gljiv bolest u tropskim krajevima. Madida tur. slavna, hvaljena.

827

magdalenijen

madun, 2. mn. maduna tur. (madun) 1. vrsta vonog pekmeza; 2. ljekovita smjesa; 3. smola, mastiks; 4. cement. maija, 2. mn. malja v. magija; prid. maijski; maioniar v. magiar; en. maioniarka; prid. maioniarskl; maijati, -am sastavljati maije, arati, initi. maistor v. magistar. Mao muzikale v. Maggio musicale. maoranca tal. (maggioranza) veina (Vojno-vi).

maupac, -pca, 5. -pe, 2. mn. maupaca sre-dnjogr. (mankups od lat. manceps najamnik) pekar, kuhar u manastiru; maupnica manastirska kuhinja. maupak, -pka, 5. -pe, mn. -pci, 2. maupaka (isp. mangup) jedno od imena za Cigane; maupka, 3. -pci, 2. mn. maupki i maupaka Ciganka; umanj. maupe, -eta; zbir. maupad Cigane, Ciganad; maupakl ciganski. maestar, -stra v. majstor, metar (Nar.).

maestoso tal. (it. maestozo) muz. oznaka tempa u glazbi: sveano, dostojanstveno, velianstveno. maestozan v. majestet. maestral, -ala tal. (maestrale od lat. magistralis glavni, jer je to u Sredozemlju glavni vjetar) sjeverozapadni vjetar na Jadranskom moru, tzv. smorac; kod Nazora je zmorac, a neki ga zovu i zvanjac, jer pue izvana, tj. s mora prema kopnu; isto i maistral /' maistralun. maestro1 tal. (na. akc. maestro) poasni naziv velikih majstora (muziara, umjetnika, ahista); uitelj, vjetak, umjetnik, prvak, majstor; maestro di villagio (it. vilao) seoski uitelj, uo. maestro2, -ala dubrovaki oblik za maestral f v j . Mafalda portug. v. Matilda. mafija, 2. mn. mafija (tal. maffia) 1 . prvotno naziv tajne teroristike drube na Siciliji; prenes. pogrdan izraz za drubu uope, osobito za ljude koji se vezama meusobno pomau u karijeristike i druge negativne svrhe (zelena mafija prekupci voa i povra); isp. klika; 2. u prvom svjetskom ratu tajna eka protuaustrijska organizacija, koja je mnogo pridonijela ruenju Austrougarske izvana i iznutra. mafin v. muffin. mafi, mafinjak, mn. -aci v. mavi. mag, maga, mn. magi, 2. maga gr. (magos, hebr. mag) 1. lan sveenike kaste kod Medijaca i Perzijanaca; uenjak, savren majstor, arobnjak, mudrac, uitelj, lijenik, astrolog, gatar, vra, tuma ptijega leta; 2. u novom prijevodu Biblije naziv za svakog pojedinog od kraljeva odn. mudraca od Istoka (koji su se prema legendi doli pokloniti novoroenom Isusu); Simon Mag prorok i arobnjak u Samariji (v.) u doba prvih krana; voa gnostike sekte tzv. simonita (isp. gnoza); primio je kranstvo, ali je od apostola traio da i na njega prenesu neka svojstva koja su oni prema Bibliji imali od Duha Svetoga, to ovi, dakako, nisu uinili; slubena katolika crkva smatra Si-mona Maga prvim heretikom.
mageljanska rasa

magacin / magazin (v.). magal, -ala legura, slitina magnezija i aluminija. naganja, 2. mn. maganja tal. (magagna) mana, nedostatak, manjkavost, nesavrenost; prid. maganjast, -a, -o koji ima maganju, koji je s pogrekom, nedostatan, manjkav, nesavren; maganjiti, -Im kaljati, prljati. magarac, -arca, 5. -are, 2. mn. magaraca ar. (homar, novogr. gomari; isp. starogr. go-mos tovar, teret, breme) poznata domaa ivotinja koja se jo zove osao, tovar, kenjac. magari tal. 1 . i te kako! kamo sree! 2. makar, iako, premda; 3. ak i..., barem, to se mene tie..., koliko je do mene... magarun, -una v. marangun. magaza, 2. mn. magaza tur. (magaza) skladite, duan, prodavaonica, spremite, slagalite, stovarite, depo; umanj. magazica; magaza-dija posjednik magaze, trgovac. magazin (pored magacin), -ina tur. 1. v. magaza; 2. robna kua, veletrgovina (isp. Na-Ma narodni magazin); 3. ilustrirani zabavni asopis; 4. dio puke u kojem se nalaze naboji; arer; prid. magazinski (-gaclnskl); magaziner, -era, 5. magazineru (pored magacioner, -era, 5. magacioneru) skladitar; magazinirati, -inlram spremiti u magazin, uskladititi. magbul prid. indekl. tur. (magbul) ugodan, prijatan, drag; kao vi. ime: Magbula; magbul-dova bogu ugodna, od boga primljena molitva. Magdalena podrijetlom iz Magdale (u Galileji, Izrael); biblijska Marija Magdalena prvotno velika grenica a onda iskrena pokajnica (est motiv u literaturi i slikarstvu). magdalenijen, -ena franc. (magdalenien; po spilji La Madeleine, tj. grotte de la Madeleine u pokrajini Dordogne u Francuskoj) posljednji

828

odsjeak staroga kamenog doba, izmeu solitrejena i srednjega kamenog doba. mageljanska rasa naziv za domorodaka plemena na krajnjem jugu June Amerike (Ognjena Zemlja); ime po portugalskom pomorcu Ferdinandu Magellanu (po kojem je nazvan i Magellanov prolaz kanal izmeu Ognjene Zemlje i Patagonije); isp. fuegidi. magfiret tur. (magfiret) oprotenje grijeha, boji blagoslov. Maggie engl. (it. Megi) hipok. prema Margareta. Maggio musicale tal. (it. Mao muzikale) muziki festival u Firenci, prvotno prireivan samo u mjesecu svibnju (maj. maggio), a kasnije u razdoblju od travnja do ljeta. maggiore tal. (it. maore) vei, vii; muz. dur ( v.); isp. minore. Maghreb (isp. magrib) zemlje na zapad od Egipta: Libija, Tunis, Alir, Maroko i dr. magi, -ija (po izumitelju vicarcu Juliusu Mag-giju, 18461912) vrsta zaina za juhu, obino u kockama, ali se prodaje i u boicama. magian, -na, -no gr. (isp. magija) aroban, arobnjaki; magini kvadrat zagonetka, krialjka u kojoj se okomito i vodoravno ukrtavaju iste rijei (na rekord: osam osme-roslonih rijei); magino oko svjetlosna naprava na radio-aparatu, tzv. pokaziva sklada odn. uskladiva zvuka; automatski usklauje zvuk prijamnika sa zvukom emi-sione stanice i pokazuje mirnijim odnosno titravijim svjetlom razlike u ispravnosti zvuka. magiar gr. (isp. magija) arobnjak, maginost, -osti (isp. magija) arobnost, privla-ivost. magija, 2. mn. magija gr. (mageia, isp. mag) arobnjatvo, udotvorstvo, bajanje, vra-dbine; s

magijom su povezana najrazliitija praznovjerja: proricanje, gatanje, zaklinjanja, udesa. U srednjem su vijeku razlikovali bijelu magiju koja je stvarala udesa s pomou boanskih sila, i crnu magiju koja se utjecala za pomo neistoj sili, avlu. Maginot (it. Maino, Andre; 18771932) francuski ministar vojske, po kojemu je nazvan sistem utvrda uzdu francuske istone granice (od vicarske do Belgije) izgraen izmeu dva rata (Maginotova linija); u drugom svjetskom ratu pokazala se kao slabo efikasna, jer su je Nijemci naprosto zaobili (Donevi). magis amica veritas lat. (it _____ amika...) istina mi je najbolji prijatelj; isp. amicus Plato... Magis illa iuvant, quae pluris emuntur / (ovjeka) raduje (ono) to se skuplje p to je tee steeno, drae je i vredniji nal). Magis illa ligant, quorum est diuturnior plus, quae plus sunt nexa, dirempta (Vice Petrovi, hrvatski latinist iz st.) lat. vre vee ono to due traj' to je vie vezano, kad bude raskinu boli (parafraza prema prijevodu Toi Ladana). Magis magnos clericos non scimus mag pientes lat. Ponajvie veliki uitelji nis mudraci. magistar, -stra, 2. mn. magistara lat. (n savjetnik, voa, uitelj) 1. u nekim ma nauni stupanj; odgovara nae: fesor, osobito srednjokolski; 2. u sr vijeku: a)

poglavar duhovno-viteko b) predava tzv. slobodnih (hum kih) nauka; 3. magistar farmacije kar, ljekarnik (skra. mr. ph.); 4. u ra doba kod nas naslov koji se nakon p nih radnja i ispita podjeljuje svrenim tima tzv. treeg stupnja (postdiplc studija); prid. magistrov; magistarsl magistra ( / magistrica). magister artium liberalium v. artes lit magister bibendi (lat. bibere piti) st natelj; magister dixit ipse (it. d'iksi uitelj je rekao (latinski prijevod grke ce autbs efa, v.); magister equitum (i tum) zapovjednik konjice kod starih 1 na; magister pincernarum isto to im bibendi. magisterij, -ija (pored magisterijum) lat. sterium predstojnitvo, poglav upraviteljstvo, nadzornitvo)

1. upr ska, nadzornika sluba; 2. upravljanj zor; 3. ast, dostojanstvo, stupanj nu magistra), -ala tal. (magistrale) u tzv. son vijencu (zbirci od 15 soneta) posljedn naesti sonet koji se sastoji od 14 ze stihova prethodnih soneta. magistrala lat. (magistralis uiteljsk storski, glavni) svaka glavna linija u < na sporedne linije koje iz nje izlazi glavna eljeznika linija, glavna cijev voda, glavni elektrini vod, glavna magistralan, -Ina, -Ino glavni, koji s va osnovu neega, osnovni, temeljn znaajan, majstorski, izvrstan, uzora: gistralno napraviti napomena lijen receptu da lijek treba nainiti u ljekan
magnetograf

magistrand

829

izdati kao gotov tvorniki proizvod); isp. magistar farmacije. magistrand, 2. mn. magistranada lat. student koji se priprema da stekne zvanje magistra. magistrat,-ata lat. (magistratus) 11 . kod starih Rimljana dravna sluba, naelnik, velikodostojnik (npr. konzul, pretor); 2. u nekim zemljama gradska uprava; prid. magistratskl. magistratura lat. (isp. magistrat) 1. upravno nadletvo ili vlast; poglavarstvo; 2. upravno, poglavarsko dostojanstvo; 3. ispit za zvanje magistra ( v.J. Magis vident oculi quam oculus lat. (it _____ okuli kvam okulus) Vie vide oi nego oko, tj. Vie oiju vie vidi. magma gr. (magma tijesto) geol. sloj uarene, rastaljene mase u nutrini zemaljske kugle izmeu sloja kore (litosfere) i centralne jezgre Zemlje (centrosfere); prid. magmatian, -na, -no i magmatski, -a, -o; magmatske stijene eruptivno kamenje; magmosfera sloj magme u zemlji, magmatska geosfera. Vlagna charta (libertatum) lat. (it. magna karta libertatum) doslovno Veliki list slobode; povelja koju je 1215. morao izdati engleski kralj plemstvu i sveenstvu, odriui se nekih svojih prava u njihovu korist; isp. Lackland. magna cum laude lat. (it ____ kum...) s velikom pohvalom, tj. vrlo dobro (nekada kolska ocjena); isp. summa sum laude. magnauj, -ija (pored magnalijum) slitina, legura magnezija i aluminija. Magna Mater lat. Velika Majka, pridjevak npr. boginje Kibele (v.); slino i Magna Parens (Velika Roditeljka). magna mora lat. pravn. velik, dugaak rok (od est mjeseci). magna pars lat. velik dio; magna pars fui bio sam znaajan sudionik (dogaaja oko pada Troje) (Vergilije). magnat, -ata lat. (magnus velik, silan, odlian, ugledan, bogat) 1. krupni zemljopo-sjednik-feudalac: velika; 2. krupni kapitalist (npr. financijski magnat); en. mag-natkinja; prid. magnatskl; magnatstvo poloaj i imovina magnata. Magnes ime jednog starogrkog pastira koji je, navodno, imao obuu potkovanu eljeznim avlima i ti su se avli hvatali za tlo kojim je prolazio; tako je, prema prii, otkriven magnetizam (v. magnet). magnet, -eta gr. (Magnetis Hthos, tj. kamen po zemlji Magneziji na Egejskom moru, ali vidi i prethodnu rije!) 1. komad rude (prirodni magnet) ili osobite
magnokemija

vrste elika u obliku ploice ili potkove (umjetni magnet) koji ima svojstvo da privlai eljezne ili eline predmete; kod starijih pisaca: gvozdoteg; 2. pre-nes. neto to ima privlanu snagu (Hamlet npr. veli za Ofeliju: Ovdje je magnet koji me vie privlai...); 3. elektromagnetska sprava u motorima s unutarnjim izgaranjem; slui za izazivanje iskre koja pali gorivu smjesu; prid. magnetski; magnetni; magnetian, -na, -no 1. koji ima sposobnost privlaenja eljeza; 2. prenes. privlaiv, privlaan. magnetisati, -em v. magnetizirati. magnetit, -ita (isp. magnet) magnetna eljezna rudaa, vrijedna eljezna ruda s magnetnim svojstvima; magnetovac. magnetizacija (isp. magnet) 1. prenoenje magnetskih svojstava na eljezo koje nije magnetizirano; 2. oaravanje, privlaenje, snano djelovanje na nekoga. magnetizam, -zrna (isp. magnet) 1. nauka o magnetskim pojavama; 2. magnetska svojstva nekog tijela (npr. eljeza, zemaljske kugle); 3. skup magnetskih pojava; 4. prenes. privlana snaga, dra neke osobe. magnetizer, -era (isp. magnet) u starije doba naziv za hipnotizera (alski). magnetizirati, -iziram (isp. magnet) 1. prenijeti magnetna svojstva sa magneta na eljezo koje nije magnet; 2. prenes. imati neodoljiv utjecaj na koga, neodoljivo privui ili privlaiti koga; zaarati, oarati, opiniti, hipnotizirati; isto i magnetizovati, -ujem i magnetisati, -em. magnetofon, -ona (akc. i magnetofon, -ona) gr. (isp. magnet + fone glas, zvuk) sprava za snimanje i reprodukciju zvuka; zvuk se snima na taj nain da se zvuni valovi pretvore u elektrine impulse (na primjer govorenjem u mikrofon), te da se ovi dovedu na elektromagnet. Promjene jakosti elektrinih impulsa mijenjaju jakost magnetskog polja elektromagneta. Kroz magnetsko polje prolazi vrpca ili ica, izraena od materijala koji lako reagira na promjene jakosti magnetskog polja. Te promjene utjeu na raspored molekula u vrpci ili ici. Kod reprodukcije snimljenog zvuka proces je obrnut; magnetizirana vrpca ili ica prolazi kroz polje elektromagneta, sijee silnice i u zavojnici elektromagneta inducira elektrinu struju koja se zatim pojaava preko pojaala, vodi na membranu zvunika i pretvara u zvune valove. magnetograf gr. (isp. magnet + grafo 830

piem) aparat koji registrira varijacije magnetskih elemenata. magnokemija grana fizikalne kemije koja prouava odnose izmeu magnetizma i kemijske grae tvari. magnetometar, -tra sprava za mjerenje jakosti magnetskog polja odn. magnetskog momenta ( v.J.

magneton, -ona elementarna jedinica magnetskog momenta (v.J. magnetosfera gr. prostor oko planeta, u kojemu djeluju silnice njegova magnetskog polja.

magnetoskop gr. ureaj za registraciju i reprodukciju televizijskog programa na magnetskoj vrpci. magnetoteka gr. (magnetofon + theke spremnica) zbirka magnetofonskih snimaka, spremnica za snimljene magnetofonske vrpce. magnetoterapija gr. (isp. magnet (' terapija) lijeenje magnetizmom. magnetovac, -ovca v. magnetit. magnetron, -ona gr. (isp. magnet elektron) u radio-tehnici elektronska cijev u kojoj se upravljanje elektronskom strujom vri s pomou postojanih i izmjeninih magnetskih polja. magnetski, -a, -6 prid. prema magnet; magnetska oluja promjena magnetskog polja Zemlje, vjerojatno u vezi s aktivnou Sunevih pjega; magnetska igla sastavni dio kompasa, tj. lagani magnet koji se sam postavlja u smjer zemaljskog magnetskog polja i tako slui kao pokaziva pravca; magnetska vrpca (traka) vrpca od papira ili plastike proeta feromagnetskim materijalom, koja slui za snimanje i reprodukciju zvukova u magnetofonima i magnetoskopi-ma; magnetski moment produkt jakosti jednoga pola magneta i njegove udaljenosti od drugoga pola; magnetski pol v. pol; magnetsko paljenje vrsta elektrinog paljenja u motorima s unutranjim izgaranjem; magnetsko polje prostor djelovanja magnetskih sila oko polova magneta ili oko vodia kroz koje tee elektrina struja. magnezij, -ija (pored magnezijum) gr. (isp. magnet) kem. elemenat iz grupe luina, atomska teina 24,32, tablini broj 12, znak Mg; srebrnastobijeli metal; primjenjuje se u lakim slitinama, u pirotehnici, fotografiji, medicini; prid. magnezijskl (pored magnezijumski); magnezija magnezijev oksid; magnezit, -ita ruda, magnezijev karbonat; slui za pravljenje vatrostalnih predmeta, a upotrebljava se i u proizvodnji eera, gume i papi magnezitnl, -a, -6; magnezitno kam opeke dobivene od magnezita, a si obloge industrijskih pei. Magnificat lat. (it. Magnifikat) poeti sveane katolike crkvene pjesme (f cat anima mea Dominum Veli moja Gospoda).
Magreb

Magnifico v. manjifiko. magnificus, 5. magnifice lat. (it. magnl magnifice), plemenit, uzvien (nekac vrlo uvaenim linostima, osobito sveuilita: rector magnificus); katka perlativno: magnificentissimus; isp. ] ti u nekadanjoj hrvatskoj bir slubeni naziv kojim se obraalo kotarskom predstojniku. Latinski: i kus dominus (Krlea). magnifique franc. (it. manjifik) veliar uzvieno. magnilokvencija lat. (magnus velik govoriti) hvalisavost, hvalisanje; parnost, emfatinost; prid. magnilol -tna, -tno. magnituda lat. (magnitudo veliina za energiju potresa osloboenu u elastinih valova; odreuje se na seizmograma i mjeri stupnjevima od (Richterova skala); isp. MCS; v. Me v5 ljestvica. magnolija (lat. Magnolia grandiflora, kocvjetna; po franc. botaniaru Pierr gnolu) ukrasno zimzeleno drvo ili grr pim bijelim cvjetovima nalik na tuli (podrijetlom iz Kine, Japana i Sjev. ke); ahaljan (u amalovievu Nje rjeniku). magnoven, -a, -o crkv.-slav. trenutan, i momentan; magnovenje trenutal hip; asak, mig, treptaj (oka), titraj. magnum ignotum lat. velika nepoznanici potpuno nepoznato i nesigurno. magnus lat. velik; Alexander Magnus sandar Veliki. magnush'irfeldskl, -a, -oprid. prem nus Hirschfeld (18681935), njema nik, pisac brojnih radova iz seksualn logije, osobito o ispravnom prosut homoseksualizma (Krlea). Magog v. Gog. Magontiacum antiko ime za grad A Njemakoj, magot hebr. vrsta majmuna bezrepca (r lemur); ivi u sjev. Africi i oko Gibi lako se pripitomljuje.
mahluk

831

Magreb v. Maghreb. magrib tur. (magrib) zapad (strana svijeta), magli v. mag. Magvarorszag mad. (it. Miiarorsag) maarska drava, Maarska; magvarember maarski ovjek, Maar; Magvar Kiralvi Al-lam-vasut (it. maar klralji alamvaut) Maarske kraljevske eljeznice (Krlea). mah (njem. mach) jedinica za mjerenje najveih brzina aviona, projektila (po austrijskom fiziaru Ernstu Machu, 18381916), isp. mahizam. Mahabharata sanskrt. najvei junaki ep starih Indijaca (215.000 stihova); enciklopedija sta-roindijskog ivota; djelo sadri herojske mitove, legende, filozofske i religiozne traktate, a pravilan je prijevod naziva Velika borba u plemenu Bharata (Leksikon Strani pisci); meu mnogim epizodama jedna je od najpoznatijih Pjesma o kralju Nali (Nalopakhja-na), pria o kralju Nali i kraljevni Damajanti, koji su saznali jedno za drugo preko glasnika ptica plamenaca, zavoljeli se i uzeli; nisu ostali sretni jer je Nala volio kockanje, te je brani par doivio mnoge neprilike, ali je na kraju sve sretno zavrilo; djelo nije u cijelosti prevedeno na na jezik. Mahadeva sanskr. veliki bog, pridjevak boga ive (v.J i Vinua (v.J. mahagoni, -ija (pored mahagon, -ona) indijan.--engl. (mahagonv) fino tvrdo drvo crvenka-stosmee boje (podrijetlom iz June Amerike i Zapadne Indije); prid. mahagonijev; ma-hagonski. mahal, -ala v. mal.

mahala, 2. mn. mahala (akc. i mahala, 2. mn. mahala) tur. (mahalle) predio grada; gradska etvrt; ulica; sokak, zaselak; mahaljanin, mn. -ani stanovnik mahale; mahalbaa v. mal-baa. mahana, 2. mn. mahana v. mana.2 mahan-baibozuk tur. turska neredovita vojska, maharada ind. doslovno veliki kralj, titula nekih indijskih knezova; maharani maharadina ena. Mahasabha ind. (sanskrt. maha velika + sabha skuptina) sveindijska zajednica vjerskog karaktera, hinduska i protumuslimanska (osn. 1918). mahatma ind. doslovno velika dua; poasni naslov za velike indijske voe i suce. Mahavasta sanskrt. legenda o Budhi, jedan od temeljnih tekstova budizma (iz 24. st. pr. n. e.). mahavana (mahajana) sanskrt. sjeverni ogranak budizma (Tibet, Mongolija, Kina, Japan, Koreja). Mahdi, -ija ar. (isp. Mehdija) po vjerovanju muslimana prorok i spasitelj koga e Alah poslati da dovri Muhamedovo djelo; tokom povijesti javilo se vie takvih spasitelja, a najglasovitiji je od njih bio Muhamed Ali (18481885), koji je vodio u Sudanu ustanak protiv Engleza i zauzeo Kartum, god. 1885; ustanak mahdista uguio je god. 1898. lord Kitchener; prid. Mahdijev. mahdum, -lima, 5. mahdume tur. (mahdum) sin. maher njem. (machen initi, raditi) 1. inilac, pokreta; 2. ovjek koji se umije u svim prilikama snai; umjean, spretan ovjek; kombinator; maheraj, -aja vjet pothvat, podvig, podvala.

maherod gr. (machaira sablja, ma) vrsta tigra (tigar sabljasti); davno izumrli tigar sa sabljastim zubima koji je bio znatno vei od dananjeg bengalskog i amurskog tigra (a i rasprostranjeniji, jer su mu kosti pronaene i u Srbiji kod Kragujevca); sudei po grai njegova sabljastog zubala, mogao je napadati i ivotinje s debelom koom, npr. slonove i nosoroge. mahetika, 3. -ci gr. (mache borba, bitka) nauka o strategiji, o borbenoj taktici, o maevanju. mahfil, 2. mn. mahffla tur. (mahfil) galerija u damiji gdje obino klanjaju ene. mahfuza tur. (mahfuz) sauvan, rezerviran; sveano izjavljen (isp. levhi-mahfuza). mahinacija lat. (machina 1. stroj; 2. lukavti-na, spletka) lukavost, intriga, postupak s runim ciljem; lukav, nesavjestan postupak; spletkarenje, rovarenje, smicalica, podvala. 832

mahinalan, -Ina, -Ino lat. (machina stroj) nehotian, nesvjestan kao stroj; mehaniki fv.J. Mahir tur. vjeti, vjetak; en. Mahira. mahizam, -zrna (po imenu austrijskog fiziara i filozofa Ernsta Macha) pravac u filozofiji i teoretskoj fizici krajem 19. st., isto to i empiriokriticizam ( v .J; mahist(a), 2. mn. mahlsta pristaa mahizma; prid. mahistiki. mah-jong kin. (it ___ dong) vrsta drutvene igre u Kini, nalik na domine. Isp. Juer jo u nanking-hlaama..., a danas s partijom mah--jonga i sa ekom u depu... (Krlea, Lirska varijacija o jesenjem sutonu). mahlojka, -ci, 2. mn. mahlojki v. mahinacija. mahluk, 5. -e, mn. -ci, 2. mahluka tur. (mahluk) stvorenje, ivo bie; ivotinja.

mahmetar

mahmetar, -tra brzinomjer nadzvunih letjelica badaren u mahima; v. Mach. Mahmud tur. hvaljeni, pohvaljeni (isp. Muhamed). mahmudija turski zlatni novac od 25 pjaste-ra, kovan za vrijeme sultana Mahmuda II. (u poetku 19. st.). mahmurluk v. mamurluk. mahmuza v. mamuza. mahorka, 3. -ci rus. (mahorka) krda, krak; vrsta prostog duhana, osobito vojnikog, mahrama v. marama. mahsuz tur. (mahsuz) osobito, naroito, navlas, posebno, navlastito; mahsuz selam poseban pozdrav. mahzar tur. (mahzar) 1. zajednika molba viim vlastima; 2. izvjetaj. Maida tur. (ime) sofra; gozba. maina tal. (ammainare spustiti) tiina nad vodom, bonaca, utiha; mainati, -am spustiti jedro. Ma in Espagna gia sono mille i tre tal. (it __ Espanja a...) A u paniji hiljadu i tri (rijei iz Leporellove [isp. leporelo] arije u Mozartovoj operi Don Juan; tj. toliko je ljubavnica Don Juan imao u paniji). maire v. mer. mais indijan. kukuruz. maison v. mezon. maistral, -ala v. maestral; isto i maistralun, maistralun, -una i (dubr.) maistro, -ala. maite, maita (mn. i. roda) mad. (mejj, meli prsa) kope na prsima; isp. amprage, imbre-te. maitre d' hotel franc. (it. metr dotel) upravitelj hotela (inae natkonobar, ef sale); maitre de plaisir (it. metr d' plezir) nadstojnik zabave, voda zabavljaa. maj, maja, lok. maju, mn. majevi lat. (Majus) 1. mjesec svibanj; 2. svibanjsko cvijee i zelenilo; 3. doba (ljudskog) cvjetanja, mladost; prid. majski. maja, 2. mn. maja tur. (maja) 1. kvasac, ferment, podmeta; 2. vakcina, cjepivo, serum (v.J; 3. u starini: barut za jedno punjenje puke. Maja mitol. indijsko boanstvo, enska prasnaga koja proizlazi iz Brahme (v.); ujedno i boginja privida i razoaranja; kod Rimljana jedna od Plejada (v.J, ki Atlantova, majka Merkurijeva. maja-kultura kultura starog indijanskog naroda Maja (Maya) u Srednjoj Americi (Juka-tan,

Gvatemala); karakteristike: tupe piramide, tvrave, slikovno pismo, kalendar. majales lat. (isp. maj) sveanost u prirodi no kolska u mjesecu maju); izlet, tel otvorenom; isto i majalls, majalos. majandaht njem. (Mai svibanj -t- And pobonost) svakodnevna veernja boja, veernjica (kod katolika) u toku ca svibnja, tzv. svibanjska pobonosl majar, majarica v. majer, majerica. majasil tur. (majasvl) 1. hemoroidi, ul bolest pucanja koe na dlanovima i s ma. majbaum njem. svibanjsko stablo; u naim krajevima (pogotovo u Sloveni obiaj da momak pred djevojinu 1 prvomajskoj noi donese i usadi s okieno stablo ili oveu granu mlade breze. majdan tur. (maden kovina, metal) rui rudnik; kamenolom; prenes. obilan bogato vrelo; prid. majdanskl; majdane rudar. majdonos tur. (majdanos) perun. majer njem. (Meier) kravar, govedar, rr ovjek sa majura (v.J; en. majerica (E majestet, -eta lat. (majestas, 2. -atis) veli; uzvienost, visost, dostojanstvo, osobi sko ili kraljevsko; Majestat, es ist i njem. (it. Majestet... cu pet) Veli prekasno je (izreka jednoga naeg pol posljednjem austrougarskom caru Ka kad je ovaj godine 1918. u posljed nekim reformama nastojao spasiti svoj ljani poloaj); majestetian, -na, velianstven, uzvien, dostojanstven; majestetski / majestozan, -zna, majestetski plural v. pluralis majestatic majestetindst, -osti; majestoznost, -( velianstvenost. majeutika, 3. -ci gr. (maieutike prima babitvo, opstetricija, v.) metoda pou u kojoj se osobito istakao starogrki Sokrat (v.J koji je i bio sin primalje; sa: u tome da se uenik pitanjima i odgo\ navodi na vlastito stvaranje zakljuak govore izvlai uitelj iz uenika kao pi dijete iz materine utrobe); majeutika ir dijela: a) elenktika (gr. eleneho po posramljujem), tj. propitivanje koje uglavnom do pogrenih odgovora, t treptika (gr. protrepo sokolim, po vodi induktivnim (v. indukcija) putt ispravnih zakljuaka. majho tur. (isp. maja) kiselo, nakiselo, k sto. majitral, -ala v. maestral (Nar.).

majkefer

833

makabr

majkefer njem. (Mai svibanj + Kafer kukac) hrut, gundelj (pojavljuje se obino u mjesecu svibnju); isp. kebar.

Majland njem. ime za talijanski grad Milano (Krlea). majna engl. (mine) rudnik, rudokop, majdan

(v.J; isp. kolmajna. majolika, 3. -ci tal. (maiolica, po otoku Majorki, Majoliki, Mallorki) pocakljena i oarana glinena roba; isp. fajansa. majoneza franc. (mavonnaise, izv. iz imena grada Mahon na panj. otoku Menorki) tean hladan umak (sos) od umanjaka, goruice, ulja i octa; isto i majonez, -eza. ma-jongg v. mah-jong. major, -ora, 5. majore lat. (major vei, vii, stariji) 1. najnii in vieg komandnog kadra, iza kapetana, a ispred potpukovnika; meu generalskim inovima; general-major; 2. jaka karta (figura); 3. fil. (terminus major) vii pojam u logici (v.J, tj. onaj pod koji se mogu svesti ostali pojmovi; prid. majorov; majorskl; en. majdrica; prid. majoriin. majoran, -ana vrsta mirodije, zaina; mau-ran; isto i majorana. majorat. -ata lat. (major vei, vii, stariji) 1. nasljedni red koji se u mnogim zemljama odrao jo iz feudalnih vremena, a po kojemu sav posjed nerazdjelno prelazi na najstarijega u rodbini ili na najstarijega od ivih pokojnikovih sinova, radi ouvanja moi starih plemikih rodova; 2. imetak koji po nasljednom redu nerazdjelno prelazi na najstarijega lana obitelji; prot. minorat; prid. majoratskl; Majoratsherr njem. najstariji lan velikake porodice (alski). majordom, -oma, 5. majordome lat. (majordo-mus) 1. visoki dvorski inovnik (u nekadanjoj Franakoj); nadstojnik kraljevskog dvora; 2. upravitelj kue, imanja. majorenost, -osti lat. (isp. majorentan) punoljetnost, odraslost (Novak). majorentan, -tna, -tno lat. (major vii, vei, stariji + annus godina) punoljetan. majorette v. maoretkinja. majoritet, -eta (major vii, vei) veina (kod glasovanja); prot. minoritet; majoritetni koji se odnosi na veinu, osnovan na njoj, veinski; majoritetno predstavnitvo sistem predstavnitva u kojem se izabranim smatra kandidat koji je dobio veinu glasova (isp. proporcionalno predstavnitvo). majorizacija lat. (major vei, vii) nadglasavanje; majorizirati, -iziram nadglasati, nadglasavati; isto i majorizovati, -ujem. majstertik njem. (Meister majstor + Stiick
makadam

komad) 1. ogledno djelo, remek-djelo, uzoran rad; isp. edevr, urnek; 2. izraevina to ju je nekad morao izraditi uenik u privredi pri kraju svoga naukovanja da bi mu bio priznat status kalfe, pomonika, djetia. majsterzingeri v. Meistersinger. majstor njem. (Meister od lat. magister) 1. obrtnik, zanatlija, koji samostalno radi; 2. umjetnik, vjetak, uzoran i savren strunjak; 3. naslov prvaka u nekim sportskim disciplinama, osobito u ahu; 4. prenes. lukavac, prepredenjak; 5. u najnovije vrijeme u govoru naih seljaka: ofer autobusa; Majstori pjevai v. Meistersinger; prid. majstorov; majstorski; en. majstorica (akc. i majstorica) pored obinog znaenja jo i: trea utakmica kad na prve dvije nije dolo do odlunog rezultata; isp. bella; prid. majstoriin (akc. i majstoriin); majstorija 1. posao majstora; 2. skup majstora; 3. vjeto izveden posao; 4. vjetina, lukavstvo, trik; isto i majstorluk, mn. -ci, majstorstvo, 2. mn. majstorstava; majsto-risati, -em 1. biti majstor; 2. vjeto poslovati; isto i majstoriti, -Im. majur, majura, lok. majuru / majuru njem. (Meierhof preko mad. major) zemljite s gospodarskim zgradama; stan, sala, dobro, imanje; prid. majurski; majuranin, mn. -ani vlasnik majura; ovjek sa majura; isto i majurdija /majurac, -urca, 5. majure, 2. mn. majuraca; en. majuranka; isto i majurdiji-nica, majurdlnica, majurica. majuskula lat. (majusculus povei, ovelik) 1. velika slova (tampana ili pisana); 2. najstariji tip grkog i latinskog pisma, sva slova iste veliine, kapitala, uncijala; isp. verzal; prot. minuskula. mak, maka mad. (makk) ir, elud: u maarskim kartama naziv za boju tref: prid. makov, -a, -o (npr. makov kec) (drugo je praslav. rije mak biljka od koje se pravi opijum). makabejac, -ejca, 2. mn. makabejaca franc. (macchabee) leina, utopljenik (isp. tako se u Parizu zovu utopljenici; Mato). Makabi hebr. (malj, kladivo) prvotno nadimak Jude, sina Matatijina, voe ustanka protiv sirijskoga kralja Antioha IV. Epifana (167. pr. n. e.), a kasnije se taj naslov pridijevao i nasljednicima Judinim (hasmo-nejska dinastija, po praocu Judinog plemena Hasmonu); Makabijada sveana sportska natjecanja u Izraelu (po uzoru Olimpijade). makabr v. dans makabr; makabreskno v. maca 834 2. (iz hindu-jezika) vrsta brazilske dugorepe papige (vrsta arare, v.). makare, makara (mn. i. roda) tur. (makara kolut, kota) 1. skele, lazila; 2. naprava od ukrtenih drvenih motki na koju se stavlja plug kad se ide na oranje bez kola (u makare su upregnuti konji, a motke se vuku po zemlji); 3. mosur, pula; 4. graevinski stroj to zabija stupove. Makarije gr. sretni. makaron, -ona tal. (maccherone) glupan, komino lice u starijim komedijama. Makaronezija gr. (makarios blaen, sretan + nesos otok) Otoci blaenih, zajedniko ime za Azore, Madeiru, Kanarske i Kap-verske (Zelenortske) otoke (u Atlantskom oceanu). makaronifmn. m. roda) tal. (maccherone) suho tijesto cjevasta oblika od brana, sa mnogo biljnog ljepila. makarontina tal. (po vi. imenu Ma mjeavina (obino aljiva) razliitih prvotno latinskoga i domaega, a k drugih; prid. makaronski (stil, jezik) makaronizam, -zrna. Makart (Hans; 18401884), austrijsk velikih dekorativnih kompozicija, s n statisterije i raskonim bojama; po Makart-stil interijeri prenatrpani stvom, sagovima i si.; izvrio stanovit i na nae slikarstvo (isp. kod Krlee: A -sobe, Makart-buketi,

bre (Krlea); makabrian, -na, -no mrtvaki, jezovit. makadam, -ama graenje cesta s nasipava-njem mrvljenog kamena (po imenu kotskog inenjera MacAdama); makadamizirati, -izi-ram graditi cestu po sistemu MacAdama; isto i makadamizovati, -ujem. makaki, -ija, mn. -iji, 2. makaklja portug. (maca-co) majmun morska maka; ivi u Aziji i Africi; vrlo lukav i pouljiv, lako pripito-mljiv; isto i makak. Makalu, -ua vrhunac u sredinjem Himalajskom gorju jugozapadno od Mont Everesta (o pravoj visini najvieg vrha izvori se ne slau, no nikako ne biljee manje od 8.400m) prema podacima iz francuskih prirunika saznajemo da se na Makalu popela jedna francuska ekspedicija god. 1955, a osvojenje Makalua uspjelo je i jednoj naoj ekspediciji u mjesecu listopadu god. 1975. makaluba tal. blatni vulkani u jugozapadnoj Siciliji (u erupcijama rigaju blato, plinove i slanu vodu). makama, 2. mn. -ama ar 1. vrsta stare (10. st. n. e.) arapske pripovijetke u kojoj se rimovanom prozom prikazuju fantastini doivljaji pojedinih junaka; prianje obiluje prekrasnim tropima ( v . j , figurama (v. J i najsmjeli-jim jezinim akrobacijama, a kako je uza to jo i rimovano, itav sastav nalikuje na pjesmu; 2. u orijentalnoj muzici podij na kojem su stajali dvorski pjevai. makao, makaa, 3. makau, 7. makaom (po istoimenom gradu u Kini) 1. hazardna kartaka ili kockarska igra;

Makart-blagov ovo posljednje i kod M. Matkovia). makartizam, -zrna naziv za politiku k SAD inaugurirao senator MacCarthv drugoga svjetskog rata, a koja se se progonu i diskriminaciji naprednih, c komunistikih, elemenata; makartist stasa MacCarthvja; prid. makartistil makarun, -una v. makaroni. makaze, miikaza (mn. . roda) tur. (ma kare, noice; 2. bezizlazan, bezizgled loaj, opasnost s obiju strana, gabi djeja igra (brusim, brusim karice< nogometu: ut preko glave i istodob; strijelca; u rvanju: zahvat ukrtenim n umanj. makazice; makazast poput za, makedo pokuaj stvaranja drutveno na bazi naega nacionalnog folklora donskog) i zabavne muzike (nepravi movi, svojstveni makedonskom folklo peterodobni, sedmerodobni, s patetici centom); ples se nije probio niti zadr

Makedonac esto umjesto Aleksandai (koji je bio roen u Makedoniji). maketa, 2. mn. maketa franc. (maqui skica, model) model neega, prethodn zac (npr. maketa kazaline scene, i knjige i si.). make up engl. (it. meik ap) dotjerivanje kanje lica; isp. makijaa. maki1, -ija, mn. -iji, 2. makija ind. vrsta pc muna neobinog izgleda, velike glavi mih oiju; isp. lemur; ivi u Malaji maki2, -ija, mn. -iji, 2. makija franc. (mai ikara) 1. francuska partizanska orgar za vrijeme njemake okupacije u d svjetskom ratu; 2. pripadnik te organ makija1, 2. mn. makija tal. (macchia) i gusta, teko prolazna uma, karaktei za Sredozemlje, osobito za otok Korzil maki2. makija2 jap. vrsta japanske umjetnosti nja.

makijaa

835

makroni makrofauna gr. (makro1... + isp. fauna) skup svih ivotinja vidljivih slobodnim okom (tj. bez poveala); isp. mikrofauna. makrofilija gr. (makro1... + fyllon list) bot. pojava velikog lia kod nekih biljaka, krupnolisnatost. makrofonija gr. (makro1... + fone glas) jakost glasa, glasitost. makrofotografija gr. (makro1... + isp. fotografija) fotografska snimka objekta koji se ispituje s neposrednim, razmjerno malenim poveanjem (slino poveanju s pomou lupe). makrogameta gr. enska spolna stanica kod jednostaninih organizama, makroglosija gr. (makro1... + glossa jezik) med. abnormalna veliina jezika, drvenast jezik, hipertrofiran, odebljao. makroheilija gr. (makro1... + cheilos usna) abnormalna veliina usana, usnatost, ustatost. makrohirija gr. (makro1... + cheir ruka) med. abnormalna veliina ruku, rukatost; Makrohir Dugoruki, pridjevak perzijskoga kralja Artakserksa. makrokefalija gr. (makro1... + kefale glava) velikoglavost, glavatost; makrokefal(os) ovjek velike glave, glavan, glavonja, makroklima gr. (makro1... + isp. klima) zbir svih podataka o podneblju. makrokolija gr. (makro1... + kolon ud) med. abnormalna veliina udova. makrokozmos gr. (makro1... + isp. kozmos) svijet, svemir, vasiona; prid. makrokozmikl (prot. mikrokozmos). makrolit, -ita gr. (makro1... + lithos kamen) velik kamen; makroliti veliko, teko kameno orue mezolitskih ljudi; sluilo umjesto sjekira, budaka i si. makromolekule (mn. . r.) gr.-lat. velike molekule sa svojstvima koloida, produkti polimerizacije i zgunjavanja velikog broja molekula (celuloza, krob, proteini, plastine mase, umjetna vlakna); prid. makromoleku-laran, -ma, -rno; makromolekularna kemija nova grana kemije koja se bavi prouavanjem spojeva sastavljenih od makromole-kula. makroni njem. (Makronen) kolaii od mljevenih badema ili ljenjaka.

makijaa franc. (maquillage) 1. sredstva za minkanje oiju, mazanje oiju (bojadisanje obrva, kapaka, trepavica, pravljenje podonjaka i si.); isp. make up. 2. obiljeavanje igraih karata znakovima. makimono jap. vrsta slike u obliku svitka (u istonoazijskoj umjetnosti), isto to i kake-mono. makina tal. (macchina) stroj, maina, sprava, orue, poimence u Dalmaciji obian naziv za ivai stroj, mainu za ivanje (Begovi); esto i naziv za avion, lokomotivu, automobil i dr. makinacija i mahinacija i v.J. makinalan i mahinalan (v.J. mak inja v. makina (D. Ivanievi). makjavelizam, -zrna naela politike koja je izloio talijanski historiar i politiar Nikola Machiavelli (14691527) u svojoj knjizi Vladar (1513); po tim se naelima smatra da su za stvaranje jake vlasti u dravi doputena sva sredstva nezavisno od ikakvog moralnog kriterija; makjavelist(a) pristaa makja-velizma; en. makjaveUstkinja; prid. ma-kjavelistikl veoma lukav, prepreden, podmukao, bezobziran u tenji za postignuem (politikog) cilja. Makka(h) v. Meka. makler njem. (Makler, Makler meetar) trgovaki posrednik; osoba koja za raun nekoga drugog posreduje pri ugovorima o kupovini ili prodaji robe, vrijednosnih papira, pri osiguranju, odailjanju ili prijevozu i to joj je stalno zanimanje; senzal, meetar, broker. maklura visoko drvo, podrijetlom iz Sjeverne Amerike, s krupnim liem i velikim plodovima nalik na limun; lie se upotrebljava za gajenje svilaca (svilene bube). mako (po Mako-beju, glavnom unapreivau uzgoja pamuka u Egiptu) vrsta egipatskog mekanog pamuka. makro1 ...gr. (makros velik) prvi dio sloe-nica koji znai: velik, dugaak, velikih razmjera. makro2, -6a, mn. -6i, 2. makroa franc. (maque-reau) svodnik; propalica koji ivi na raun ena lakog ponaanja; vlasnik javne kue; isp. kupler, sutener (kod Matoa: macroi tricike). makrobiotika, 3. -ci gr. (makro1... + bios ivot) nauka koja prouava sredstva i naine za to dulje odranje ljudskoga ivota, za postizanje to dublje starosti. makrociti (mn. m. r.) gr. veliki eritrociti (v.J. makrodaktilija gr. (makro1... + daktvlos prst) med. abnormalna veliina prstiju. makrofagi (mn. m. r.) gr. velike fagocitne stanice.
makroplazija

836

mi

makroplazija gr. (makro1... + plasma tvorevina) med. pretjerana razvijenost pojedinih dijelova tijela. makropodija gr. (makro1... -I- pus, 2. podos noga) med. abnormalna razvijenost nogu, nogatost.

makropoloaj gr.-hrv. poloaj geografskog mjesta prema njegovoj daljoj okolini.

makropsija gr. (makro1... + ops, 2. opos oko) med. smetnja vida kad oko vidi predmete veima nego u stvari jesu. makropteri (mn.) gr. (makro1... + pteron krilo) zool. ptice ili kukci s velikim krilima. makroregija gr.-lat. velika homogena cjelina agrarnog prostora sa svojim sveukupnim problemima; isp. mikroregija. makroreljef gr.-franc. (makro1... + isp. reljef) velike forme reljefa. makroskopski gr. (makro1... + skopeo gledam) koji se moe opaziti prostim okom (bez mikroskopa). makrospora gr. (makro1... + spora sjeme) velika spora iz koje se razvija enska klica (kod paprati i si.); makrosporangija dio biljke u kojem se razvijaju makrospore. makrostruktura gr.-lat. struktura nekog materijala vidljiva i bez optikih pomagala. makrotija gr. (makro1... + us, 2. otos uho) med. abnormalna veliina uiju, uhatost, ua-tost. makrotoponomastika, 3. -ci gr. (makro1... + isp. toponomastika) nauka o imenima i znaenjima imena velikih geografskih jedinica, kao gora, naseljenih mjesta, mora itd.; isp. mikrotoponomastika. makrourija gr. (makro1... + ura rep) dugorepost (npr. kod ptica kojima je rep dulji od nogu). makrulija gr. (makro1... + ulon desni, eljust) med. oteklina na zubnom mesu. maksad, 2. mn. maksada tur. (maksat) namjera, cilj, elja. maksi lat. (isp. maximus najvei) pojam u modi najnovijeg vremena suprotstavljen pojmu mini (v.). maksila, gen. mn. maksila lat. (maxilla) eljust, vilica, desni; maxilla inferior donja eljust; maxilla superior gornja eljust; maksilaran, -rna, -rno eljusni, vilini. Maksim lat. (Maximus) najvei, vrlo velik; Maksimilijan, -ana, 5. Maksimilijane sra-slica od Maksim / Emilijan. maksima lat. (maximus najvei, najvii, najvredniji) mudra reenica: pravilo za ivot, naelo, princip, lozinka, geslo. maksimafilija lat.-gr. (maximus na filia ljubav) sakupljanje dopisnih '. markom nalijepljenom na ilustrirano dopisnice koja prikazuje isti predmi sama marka; sama se dopisnic maksimumkarta.
makup

maksimala lat. (isp. maksimalan) najvi tena cijena nekom proizvodu; najvi gornja granica, plafon. maksimalan, -Ina, -Ino lat. (maximus) najvii; maksimalni termometar to koji pokazuje samo najveu tempera stanoviti razmak vremena; maksimah od dravne vlasti propisane ci odreene artikle robe koje se pod pri kazne ne smiju prekoraiti; maksimi gram v. program. maksimalizam, -zrna lat. (maximus najvii) postavljanje najviih zahtjeva ranost; maksimalist(a) tko trai pretjeranac; en. maksimalistkinja maksimalistiki. maksima, -aa (isp. maksimum) u ni doba stvoren naziv za posjednika mi ma zemlje koliko netko moe imati naim zakonima. Maksimilijan r . Maksim. maksimirati, -imTram (isp. maksimak odrediti najviu cijenu nekoj robi; m rane cijene v. maksimalne cijene. maksimum lat. (maximum) 1. najvea v najvea, krajnja koliina; najvii stu] najvie cijene za najpotrebnije prec normirana plaa, ustanovljena od kc za vrijeme francuske buroaske revo 18. stoljeu; isp. minimum; v. / progra maksum, 2. mn. maksuma tur. (masum' nevinace; Maksuma (ime) nevina grijeha; maksume, -eta djeteo maksumad, -adi. maksura tur. (maksure) daicama ogr povieni dio damije gdje obino stoje ne osobe pri bogosluju. maksuz v. mahsuz. maksvel (po engl. fiziaru J. C. Ma 1831 1879) jedinica za mjerenje tok netske indukcije; oznaka Mx. maktub ar. pisano je (izriaj muslim fanatizma i fatalizma, tj. vjerovanje u nu). makul tur. (makul pametan, smilje uman, razborit, primjeren); obino i makul uiniti dogovoriti se. makulatura lat. (maculare zaprljati, zi ti, nagrditi) 1. pokvareni (u tampi malevolencij a

837

listovi papira; nevaljali papir; knjige odreene za preradu u tvornicama papira; 2. prenes. netalentirana, bezvrijedna literatura, djelo bez ikakve vrijednosti; prid. makulaturni. makup v. mangup. mal, mala tur. (mal) imetak, blago; novac; gotovina; trgovaka roba; stoka, marva; mal-kaduna draga ena. mala v. mahala. malarija gr. (malakos mekan) omekanje tkiva pojedinih organa (npr. maloga mozga, kostiju) zbog bolesti ili nedostatka potrebne ishrane. malade imaginaire franc. (it. malad imainer) umiljeni bolesnik (po nazivu jedne Moliereove komedije), mala fide lat. (akc. mala fide) u zloj namjeri, zlonamjerno; prot. bona fide. malaga, 3. -gi, 2. mn. malaga vrsta slatkog i jakog vina (po luci Malagi u paniji). Malagasi v. Madegasi. malagenja panj. (malaguena) panjolska plesna pjesma srodna fandangu (prvotno u Malagi). Mala herba cito crescit lat. (it ____ krescit) Loa biljka (korov) brzo raste. Malahija hebr. (moj glasnik) posljednji od starozavjetnih biblijskih proroka, malahit, -ita gr. (malache sljez, sljezovaa) mineral svijetlozelene boje, po kemijskom sastavu bakrena sol, spoj ugljika i bakra;

poludragulj; prid. malahitskl. Malaja isto to i Indonezija; Malajac, -jca, 5. Malaje, 2. mn. Malajaca; en. Malajka;prid. malajski; Malajska federacija v. Malezija. Malajali (mn. m. r.) dravidski narod u indijskoj dravi Kerala. malakologija gr. (malakos mekan + logos rije, govor) nauka o mekucima (puevi, koljke, glavonoci); malakolog, mn. -zi tko se bavi malakologijom; prid. malakoloki. malakopteri (mn. m. r.) gr. (malakos mekan + pteron krilo) zool. ribe mekoperke. malambo panj. narodni ples argentinskih gaua (v.). mal-a-propos franc. (it. malapropo) u nezgodan as, u nevrijeme; neumjesna, neprikladna pojava. malarigen (-gen) tal.-gr. (isp. malarija + genos postanak, rod) koji stvara malariju, koji je donosi, izaziva. malarija1 tal. (mala aria lo zrak) kronina i povratna groznica koju prenosi komarac anofeles; prid. malarian, -na, -no; izv. malarinost, -osti; malariar komarac anofeles. malarija2 (isp. malati') slikarstvo,liilatvo (so-boslikarstvo). malati1, malam njem. (malen) 1. slikati; 2. bojadisati zidove, kreiti; isp. maler2. malati2 (mn. m. r.) lat. (malum jabuka) soli i esteri jabune kiseline.

Malavi republika u jugoistonoj Africi; glavni grad Zomba (u gradnji: Lilongve). malbaa, 2. mn. malbaa tur. (mahalbaa) starjeina jedne mahale; seoski starjeina. male njem. (Malz) slad, proklijali jeam; slui u proizvodnji piva i pirita; malc-bomboni vrsta bombona od slada; slue protiv kalja i uope za proiavanje grla. malcajt njem. (mahlen ruati, objedovati + Zeit vrijeme) vrijeme ruka, doba objeda (s pridjevom gesegnete [it. gezegnete] ili i bez njega upotrebljava se u znaenju: dobar tek, u slast vam ruak i si.). malanin, mn. malani stanovnik male, mahale ( v . J , mahaljanin; en. malanka, 3. -ki, 2. mn. -kl. malirati, maliram engl. (muleh) pokrivati tlo oko uzgajanih biljaka razliitim materijalom (slama, lie, ljunak, treset, pa i plastine folije i si.) u svrhu zatite korijena mladoga stabla. Maldoror glavni lik Lautreamontova djela Les Chants de Maldoror (Maldororov pjev); Maldoror je utjelovljenje pobune protiv ivota, drutva i Malezija 838

njegova boga; poto je spoznao besmisao patnje i postojanja, Maldoror postaje ruilaki demon koji obara i pogruje sve ljudske vrijednosti. Poput duha zla, on poprima sve oblike i opasuje zemaljsku kuglu (Leksikon Strani pisci) (Krlea). maldovanka bosanski naziv za kravu rumunjske pasmine (Moldavija). mal du sieele franc. (it_____ di sjekl) bol stoljea, romantiarski pravac u francuskoj knjievnosti prve polovice 19. st. maledetto tal. proklet, vraji. Maledivi republika na istoimenoj otonoj skupini (220 naseljenih otoka i otoia u Indijskom oceanu); glavni grad Male. maler1, -era franc. (malheur) nesrea, neprilika, nezgoda, smola; malerozan, -zna, -zno kome se dogaaju maleri; baksuz; izv. maleroznost, -osti. maler2 njem. (isp. malati) 1. slikar; 2. soboslikar i liilac; maleraj, -aja slikarstvo; slika, slikarija; soboslikarstvo. malevolencija lat. (malevolentia) zloba, zlora-dost, zavist, zlonamjernost; zlohotnost, pa-

maltuzi

kost; prid. malevolentan (isp. benevolencija). Malezija federativna drava u jugoistonoj Aziji; obuhvaa Malajsku federaciju na Ma-lajskom poluotoku (kopneni dio) i autonomna drave Sabah i Saravvak na otoku Borneu (otoni dio); glavni grad Kuala Lumpur. malformacija lat. (malus zao, lo + isp. forma) med. priroeno odstupanje od normalnih oblika u grai cijeloga tijela, pojedinih organa ili njihovih dijelova. Malgaka Republika afrika otona drava (Madagaskar), nezavisna od 26. lipnja 1960; glavni grad Tananarivo. mal gre v. bon gre, mal gre. malheur v. maler1. Malho po Bibliji sluga velikog sveenika Kaife; sudjelovao pri hapenju Isusa Krista u Getsemanskom vrtu, te mu je apostol Petar tom prilikom odsjekao uho; srednjovjekovna legenda njemu pripisuje svojstva koja se inae pripisuju Ahasverufv.J, tj. vjeito lutalatvo. Mali, -ija republika u zapadnoj Africi; glavni grad Bamako; Malijac, -fjca, 2. mn. Malijaca; en. MalTjka; prid. malijski. malicija lat. (malitia) zloba, zloradost, pakost, podmuklost, podvala, vragolija; maliciozan, -zna, -zno (franc. malicieux) zloban, zlorad, pakostan, zajedljiv, zlonamjeran, podmukao, uinjen s predumiljajem; izv. maliciozndst, -osti. maligan1 (po francuskom vinarskom strunjaku Malligandu) 1. sprava za odreivanje jakosti vina; 2. stupanj jakosti vina. maligan2, -gna, -gno lat. (malignus) tetan, poguban, zloudan, zlorad, opak, zao, kodljiv, opasan; prot. benigan. malimejit tur. (isp. mal + mejjit mrtvac) sudbena licitacija ostavtine iza pokojnika. malin, -ina v. imalin. mal-kaduna v. mal. malkontentan, -ma, -tno tal. (malcontento) nezadovoljan, neveseo. malleus lat. sakagija (v.). Malleus maleficarum lat. (it. maleus malefikarum) malj vjetica, inkvizitorski spis, sastavljen krajem 15. stoljea (1487, autori dominikanci: Henrik Institoris i Jakob Sprenger), u kojem su popisane upute za pronalaenje i kanjavanje vjetica. malminjat tal. (malmignatta) vrsta velikog otrovnog pauka (Sardinija, Korzika, Istra). malmudlr, -ira tur. financijalni nadzornik.

malocchio tal. (it. malokjo) zlo oko, urok; zloonik, zlopoglea, urokljivac. malon, -ona tvorniko ime za jedan < nae produkcije, malora tal. (akc. malora) propast, n nevolja, bijeda (esta kletva kod naih raca i Dalmatinaca). malpa(h)tl(a) njem. (malen slikati 4 chtel, Spatel lopatica) slikarska ala skidanje uljenih boja s platna i za mij( razmazivanje boja. maltok, mn. -ci, 2. maltoka njem. (mi slikati + Stock tap) tap na koji sli slikanju naslanja ruku. maltrdm njem. (Malstrom) 1. jaka struje nih vrtloga, vijavica, morska pijav prenes. bezizlazan poloaj (Krlea). Malta otona drava (republika) u zemnom moru (otoci Malta, Gozo i no); glavni grad Valetta;prid. maltski; anin, mn. -ani; en. Malteanka; malteki; malteki jezik arapski o proet talijanskim elementima; na Ma pored engleskoga status slu jezika; malteki red v. maltezer. malta njem. (Maut) 1. carina; carinarn mitnica; brklja, brana, rampa na ulazi nih cesta u grad (kod nas ukinuto); 3. gj maltarina pristojba koju su feudal spodari, gradovi, samostani i si. ubi robu i vozila kad su ova stupala na n zemljite ili kad su prelazila njihove vode; maltar, -ara carinik, troi osoba koja ubire maltu odn. maltarir malter, 2. mn. maltera njem. (Mortel, isp. tal. malta) buka; lijep, maz; smje vapna, pijeska i vode za lijepljenje cig gradnji; malterisati, -em mazati rom, bukati. maltezer (isp. Malta) 1. vrsta bijelog du kog psia, tzv. malteki psi; 2. katl umjesto ivanovac, johaniter, tj. prif reda tzv. maltekih vitezova (red os god. 1070. za njegu i zatitu palest hodoasnika [odjea: crni plat s 1 kriem]; poto su bjeei pred Seld promijenili nekoliko sjedita npr. Rod, ustalili su se god. 1530. na Mai nas se bave njegom bolesnika). Malthus v. maltuzijanizam. maltoza (isp. male) sladni eer, pr rastvaranja kroba (u pivarstvu), maltretirati, -tretiram franc. (maltraiter postupati, zlostavljati, muiti, kinjiti;

maltretovati, -ujem i maltretisati, maltuzijanizam, -zrna reakcionarna bi

-em

ska teorija koja kua dokazati da su sir

Maluku

839

mamuza kontrolno (rendgensko) snimanje dojke u svrhu pronalaenja eventualnih oboljenja od raka. Mamon aramej. 1. kod nekih starih naroda bog bogatstva, novaca; 2. prenes. lakomost, koristoljublje, novac, simbol pohlepe za materijalnim vrijednostima; mamonizam, -zrna oboavanje novca, tenja za obogaivanjem, robovanje materijalnim dobrima. mamudija v. mahmudija. mamur tur. (mamur) ureen, u dobrom stanju, dotjeran, lijepo namjeten; bogat; isto i ma-murli. mamurluk, mn. -ci tur. (mahmurluk) neugodno raspoloenje poslije neprospavane noi ili pijanke; isp. kacnjamer; prid. mamuran, -rna, -rno; izv. mamurnost, -osti. mamut, 2. mn. mamuta rus. (iz jakutskog jezika) 1. izumrla vrsta golemih slonova; fosilni ostaci njihovi dolaze i u naim krajevima, osobito u naplavinama Save i Drave; 2. prenes. neto golemo; mamutski ogroman, golem (Krlea); mamutovac, -ovca, 2. mn. mamutovaca isto to i sekvoja (v.). mamuza, 2. mn. mamuza tur. (mahmuz) 1. ostruga; 2. ronat izrastaj na nogama nekih ptica, osobito mujaka; 3. v. devermavi, mavinjak; umanj. mamuzica; mamuzati, -am

tvo i bijeda radnih masa u uvjetima kapitalizma posljedica djelovanja zakona apsolutne prenapuenosti. Zaetnik ove teorije Thomas Robert Malthus (17661834) engleski ekonomist, plemi, sveenik, tvrdi da siromatvo puka ne zavisi od socijalnih uzroka, nego se moe objasniti prirodnim zakonima. Po Malthusu se sredstva za egzistenciju poveavaju sporije (u aritmetikoj progresiji) nego porast puanstva (u geometrijskoj progresiji); stoga on predlae radnicima da se uzdravaju od braka i raanja djece. Maluku ime nekoliko otonih skupina u Malajskom arhipelagu; isp. Moluci. malum1 prid. indekl. tur. (malum) poznat. malum2 lat. zlo; malum necessarium potrebno zlo; malum omen zao znak, lo predznak (Begovi); malum nullum sine aliquo bono lat. (it __ alikvo...) nijedno zlo (nije) bez nekakva dobra (kod nas: svako zlo ima svoje dobro). malum malo proximum lat. (it ____ proksimum) zlo je zlu najblie, tj. jedna nesrea ne dolazi nikad sama. 'malvazija (akc. i malvazija) vrsta grkog vina iz Malvazije na Moreji; prid. malvazijskl. malverzacija franc. (malversation) pronevjere-nje, pronevjera, utaja. Mal vina germ. ljubiteljica govora (po keltskoj etimologiji: blaga, krotka). malvuta v. mavluta. maljati, maljam v. malati. mamaljuga rum. jelo od kukuruzna brana: palenta, kaamak, pura. mamba1 (i mambo) ivahan drutveni ples naega vremena; podrijetlom iz Latinske Amerike; partneri se ne dre, pleu izmjenjujui dva poskoka naprijed i dva natrag, sa suprotnim nagibom tijela; takoer brojne improvizacije. mamba2 (iz zulu-jezika) vrsta afrike otrovne zmije. mambo v. mamba1. Mamed v. Muhamed (Nar.). mameluk, 5. -e, mn. -ci ar, 1. nekada su mameluci bili (katkada pisano velikim slovom kao da su posebna narodnosna skupina) ratni zarobljenici (preteno turskog i erke-skog podrijetla) koje su egipatski vladari uvrtavali u svoju vojsku; u 13. st. toliko su se osilili da su se nametnuli za sultane u Egiptu; njihova je vlast, as jaa as slabija, potrajala do 19. st., kada ih je egipatski potkralj Muhamed Alija unitio pokoljem (1811); 2. pripadnik Napoleonove tjelesne strae; 3. slijepo odani sljedbenik politike nekoga monika: V hintovu srebrenom z esnaestemi vranci, Khuena sem videl z gardom i hajduki, Chavrak i Bresztyenszky i drugi mameliiki... su lajali vivat kak kurve i po-sranci, a narod je kak marha drezgetal v tali z lanci (Krlea); 4. uope slijepo odani sluga, lakaj, rob; zarobljenik; 5. primitivac, divljak; 6. potomak oca bijelca i majke Indijanke u Brazilu; prid. mameluki. Mamertinska tamnica zloglasna tamnica u antikom Rimu, u kojoj su bili zatvoreni i umoreni npr. Jugurta, Katilina, Vercingeto-riks, a po kranskoj je predaji robovao u njoj i apostol Petar (Mato). mamila, 2. mn. -ila lat. (isp. mamma sisa) bradavica dojke (kroz koju dijete sie). mamlaz, 2. mn. mamlaza mad. (mamlasz) glupan, blesan, luda, muha bez glave, blesa-vac, blesavko, bluna, budala, budala, bukvan, glupak, klebecan, klipan, klipeta, luda-ina, mahnitac, mahnita, mazgov, muurla, norc, sakaluda, sklata, mokljan, tikvan, zvekan. mammalia lat. (it. mamalija, od mamma sisa) sisavci, mamografija lat.-gr. medicinsko ispitivanje, tj.

mamzel udarati konja ostrugama, podbadati konja. mamzel franc. (mademoiselle) gospoica. -man gr. (mania 1. bjesnilo, 2. oduevljenje) kao drugi dio sloenice prikazuje ovjeka osobito, pretjerano, sklonog prema onome to pokazuje prvi dio rijei; isp. angloman. mana1 hebr. (manhu to je to?) 1. navodno rijei kojima su idovi izraavali svoje ude-njekad su jednoga jutra ugledali bijelo zrnje koje im je Jahve poslao s neba da ih u pustinji (na seobi iz Egipta u Zemlju obeanu) prehrani; misli se da su ta zrna bila ukruena sekrecija grmaTamarix mannifera koja nastaje ubodom nekih kukaca u stablo; 2. prenes. blagodat, uitak; neto neoekivano to dolazi (s neba) u dobar as; ukusno jelo ili pie; 3. izluina iz jasenove kore, vrlo dobro sredstvo za otvaranje stolice, ienje crijeva; jednako naziv i za neke druge biljne produkte koji pojaavaju rad probavnih organa. mana2 tur. (mahana) pogreka, manjkavost, neispravnost, nedostatak, zamjerka. mana3 polinez. tajanstvena snaga u ljudima, ivotinjama i predmetima koja uzrokuje izvanredne pothvate; pojmovno jedinstvo poznatih i nepoznatih, shvaenih i neshvaenih, protumaenih i neprotumaenih snaga to djeluju u prirodi i u drutvu, a kojima aktivnost ljudi osjeaju svakoga asa (religiozna predodba naroda oko Junog mora); isp. orenda. manager v. meneder. Manasija hebr. (drugim imenom Resava) utvreni manastir kraj Despotovca u Srbiji (iz 15. st.), u kojem je crkva oslikana vrijednim freskama (inae u lingvistici primjer puke etimologije, jer narod govori Namasi-ja. tj. daje graevina tako lijepa da nama ija)^ manastir gr. (monasterion) samostan, klotar, klaustar; prid. manastirski; umanj. mana-stiri, uve. manastirina. mancando tal. (it. mankando) muz. iezavajui. Mancha v. La Mancha. Manche v. La Manche. mancipacija lat. (mancipatio) sveani in kojim se prenosilo vlasnitvo sa prodavaa na kupca. Mana v. La Mancha. mana tal. (mancia) napojnica, baki; isp. trin-geld. mandal, 2. mn. mandala tur. (mandal) naprava za osiguranje vrata od provale; zasun, reza, kraun, zasovnica, skakavica, prijt isto i mandala; mandaliti, -im mandal, zabravljivati, zakraunava

840 mandant, 2. mn. mandanata v. manda mandarin, -ina, 5. mandarine sanskr. savjetnik, ministar) evropski i kineske najvie inovnike u vrijeme! carstva; prid. mandarinov; mandarin mandarina tal. (mandarino) 1. voka, rusa (v.J, a takoer i plod te vol mandannka, 3. -ki, 2. mn. manda (mandarina) kratki enski ogrta s mandarinizam, -zrna (isp. mandarin) i nim zemljama naziv za porok kojen jeu neki efovi, a koji se sastoji u to prave vanima i osobito mudrima ka sebe trae neke osobite povlastice. mandat, -ata lat. (mandare naloiti, p 1. nalog; punovlasna pogodba kojo stranka nalae drugoj da za nju izi posao, a druga to prihvaa; 2. dokun posvjedouje odreene punomoi do 3. naredba, nalog; 4. punomo, osob tenje koje narodni zastupnik prima c biraa na izborima da ih zastupa u p; tu; isto i period trajanja takve pune ovlatenje koje vladar daje nekoj c sastavi vladu; isp. mandatar / im mandat Lige naroda v. mandatne zei mandatar, -ara (isp. mandat) onaj ko punomo; opunomoenik (razlikuj tor, v.). mandatni koji se tie mandata; m komisija komisija za provjeravanj moi zastupnika ili poslanika i pra njihova izbora (na kongresima, konfe ma, u saboru); mandatni sistem glasd' sistem glasovanja kod kojega svaki moe imati nekoliko glasova, prema b stanju organizacije koju predstavlja ( kongresima engleskih strukovnih i mandatne zemlje bive njemake k( turski posjedi na koje su Velika Bi Francuska i neke druge zemlje dobile i (punomo) za upravljanje njima na mirovnih ugovora poslije prvoga sv rata, potvren od Lige naroda. U Organizacije ujedinjenih naroda biloj uvedeno staranje kao meunarodn uprave nad nekim kategorijama terit kao oblik nadzora nad njima; manda stupak kratak parbeni postupak u se bez raspravljanja i sasluanja done bena odluka; mandatna kazna glol se izrie i ubire na mjestu prekraja.

mandator

841

manevar

mandator lat. (isp. mandat) onaj koji daje mandat, punomo; opunomoitelj; mandant; prot. mandatar (v.). mandeji (mn. m. r.) (po imenu svoga Mesije Manda Djahija [hebr. spoznaja ivota] a koji je po nekim autorima identian s Ivanom Krstiteljem [biblijskim] vjerska sekta u Mezopotamiji, spoj istonjakih vjerovanja i gnosticizma, tj. idovstva i kr-anstva. mandibula lat. eljust, vilica (donja); mandibularan, -ma, -rno eljusni, vilini. Mandi'ngo skupina crnakih naroda u Africi, izmeu Senegala i Nigera. mandioka v. manioka. mandola tal. (akc. mandola) muz. instrument slian mandolini; isp. bandola. mandolat, -ata tal. (mandorlato) slatki od badema, bademovac, bademnjak, bajamo-vac; isp. mandulat. mandolina tal. (mandolino) glazbalo sa 5 pari ica ugoenih u kvintama; trza se trzalicom; isto i mandolin, -ina; prid. mandollnskl; mandolinist(a) svira na mandolini; en. mandolinistkinja; prid. mandolinistiki. mandolonelo (isp. violonelo) basova mandolina, mandolina s dubokim glasom. mandorla tal. (badem) aurela koja u obliku badema (ploda) okruuje lik Krista ili Bogorodice. mandra, 2. mn. mandara gr. (mandra staja, obor) 1. mjesto i koliba gdje se ljeti muzu ovce; 2. samostan, manastir. mandra, -aa tal. (mandracchio) 1. veoma mala luka; 2. zatieni dio luke. mandradija (isp. mandra) pastir, obanin na mandri; mandradiluk posao mandradi-jin, uvanje i munja stoke na mandri. mandragora tal. (mandragora, mandragola) bot. okoloep; bunovina; biljka s debelim, ovjekolikim korijenom (alrauna). mandrija tal. (mandra, mandria) 1. stoka, opor, krdo; 2. prenes. bagaa, fukara, olo. . mandril, -ila (lat. Mandrillus sphynx) vrsta uskonosog majmuna pavijana (Afrika). mandula lat. (amandula iz gr. amygdale, isp. amigdalin) 1. badem, bajam (stablo i plod); 2. krajnik, abica, tonzila. mandulat v. mandolat (bajam, med ili eer i bjelance) (D. Ivanievi) manda (akc. i manda) tal. (mangiare jesti) hrana, jelo.

mane/

Mandu mongolski narod srodan Tunguzi-ma (jezino) i Kinezima; Mandu-dinastija vladarska porodica koja je vladala istonom Azijom od 1644. do 1912; Mandurija zemlja naroda Mandu (jedan od prihvaenih oblika je i Mandur, -ura, mn. Manduri); danas sjeveroistoni dio Kine; Mandukuo ime Mandurije kao drave u doba japanske okupacije (od 1931. do 1945). Mandiiri sanskrt. bie koje je u nizu reinkarnacija najblie Budhi; simbol transcendentalne mudrosti. man-eater engl. (it. menlter) ljudoder, kanibal (Krlea, Zastave). maneken, -ena franc. (mannequin, zapravo flamanski: manneken [isp. njem. Mannchen] ovuljak, lutka, lutak) 1. figura od drveta ili papirmaea u obliku ovjejeg tijela za pri-mjeravanje haljina; 2. drvena lutka s pokretljivim udima koju upotrebljavaju umjetnici za skiciranje ljudskih poza; 3. osoba (muka ili enska) koja javno demonstrira modne novitete; isto (kao 3) i manekena manekenka, 3. -ki, 2. mn. manekenki. maneken-pis v. manneken-pis. maneros egipat. tualjka, zapijevka, naricaljka, isto to i kod starih Grka Unos (v.) (po Manerosu, sinu staroegipatskoga kralja Se-ba, lijepom mladiu koji je rano umro i bio dugo oplakivan). Manes v. manihejci. manestra. 2. mn. manestara tal. 1. v. menestra; 2. atr. posuda, porcija. mane-tekel-fares v. mene-tekel. manevar, -vra, 2. mn. manevara/rarcc. (manoeu-vre) 1. prebacivanje vojska u ratu na najzgodniji poloaj za rjeenje ratnog zadatka (isp. manevri); 2. prenes. okretnost, vjet zahvat, smicalica, spletka, trik, lukavtina, varka, pothvat ili postupak kojim se na zaobilazan i lukav nain eli postii neki prikriveni cilj; u sportskim igrama varka (obino tijelom) kojom se nadmudruje protivnik; finta; takoer i dio terena gdje se izvode kombinacije iz kojih se iznenada provaljuje u napad; manevri a) taktike vjebe velikih jedinica vojske (ili mornarice) u prilikama koje su sline ratnim okolnostima, pokusna bitka; b) pokreti lokomotive i vagona po kolodvorskim tranicama u svrhu sastavljanja vlakova, razvrstavanja vagona; c) u pomorstvu: svrsishodno upravljanje odn. pokreti brodom itd.; prid. manevarski; manevrite prostor gdje se vre manevri; manevrirati, -nevriram 1. izvoditi manevar, manevre; 2. prenes. djelovati okoliajui, izvlaiti se; isto i manevrovati, -ujem manevrisati, -em; manevarka, 3. -ci, 2. mn. -kl posebna 842 ljudeskare iz djejej>rie, koji guta vatru; u naim prijevodima Zderivatra (Ka-leb) odn. Vatroderac; isp. Pinokjo. mango, manga, mn. mangi malaj. (lat. Mangife-ra indica) sladak, mirisan plod istoimenog drveta; velik je kao jabuka, a cvate narana-stouto (tropska Azija); prid. mangov. mangold njem. blitva. mangolica v. mangulica. mangrove indijan. (engl. mangrove) zimzeleno raslinje na ravnim obalama tropskih mora; sastoji se od biljaka koje vole sol; mangrove--obala teko prohodna obala u tropima puna raslinja i grmlja. manguc, 2. mn. manguca (tal. mangusta) v. mungo. mangulica vrsta svinje dobre za tov; mangu-lac, -lca, 2. mn. mangulaca (krmak); umanj. mangule, -eta. mangup, 2. mn. mangupa tur. (mankup) 1 . nevaljao ovjek; skitnica, besposliar; 2. nestano eljade; nestaan djeak; vragolan; prid. mangupov; mangupski; en.

lokomotiva koja razvrstava vagone na nekom veem kolodvoru. mane, -ea franc. (manege) jahaonica, konjaniko vjebalite, kola jahanja, vjetina ukroivanja i dresure konja; isto i manea, -ee (. r. J . Manfred germ. zatitnik mira. mangal, -ala tur. (mangal) limena zdjelasta posuda sa stalkom; slui mjesto pei za grijanje; isto i mangale, mangala (mn. . roda). mangalica v. mangulica. mangan, -ana (barb.-lat. manganesium od magnet, magnesium), kem. element, atomska teina 54,93, tablini broj 25, znak Mn; metal sivkaste boje s crvenim preljevom, upotrebljava se za dobivanje specijalnih elika i u medicini; manganat, -ata sol manganske kiseline; manganin, -ina slitina (legura) bakra, mangana i nikla (upotreba u elektrotehnici, za pravljenje elektrinih otpornika); manganit, -ita crvenosmedi mineral, man-ganski hidroksid; manganizam, -zma kronino otrovanje manganom. mangara v. mangura. Mangiafuoco tal. (it. Mandafuoko, od mangia-re jesti + fuoco vatra, plamen) lik ogromnog

mangupica; umanj. mangupe, -eta; zbir. mangupad; uve. mangupina; manguparija 1 . nevaljal-stvo, objeenjatvo; 2. skup mangupa, faki-naa. mangura, 2. mn. mangura tur. (mangvr) vrsta sitnog novca. Manhattan (akc. Manhatan) ime dijeli New Yorka, u kojem su smjetene naj banke i gdje imaju svoje sjedite industrijskih poduzea. mani1, mana (mn. m. roda) lat. (mane starih Rimljana dobri duhovi podze svijeta; due pokojnika kojima su isk tovanje. mani2 prid. indekl. tur. (mani) zavidan, za protivan, koji neto spreava; isp. mi mani3 engl. (money) novac; esto u upo reenici time is money (it. tajm iz m; vrijeme je novac. Mani (Manichaeus) v. maniheizam. manica tal. (isp. mano ruka) muf (v.j manicure v. manikura. manifaktura v. manufaktura. manifest lat. (manifestus oit, jasan, dan) 1 . sveani pismeni proglas vi vlasti puanstvu; 2. pismeno saopenje drutvenih organizacija, politikih str; knjievnih grupa ili pojedinih osoba, s njem svojih nazora, programa, prije< odluka; Manifest Komunistike par program meunarodnog saveza korr to su ga od prosinca 1847. do sijenjj napisali
manijerizam

Marx i Engels; sadrava te naela naunoga komunizma. manifestacija lat. (manifestare otkriti, c ti)'javni masovni nastup u svrhu izraz odobravanja, solidarnosti ili protesta; festant, 2. mn. manifestanata ovj sudjeluje u manifestaciji; en. manifes nja (akc. i -antkinja); manifestirati, -fe - 1 . sudjelovati u manifestaciji; 2. poli ti; javno izraavati; oitovati; i manifestovati, -ujem. manifestan, -stna, -stno lat. (isp. manifest) oevidan, oit, oigledan, vidljiv. Manifestum non eget probatione (it __ probacione) Oevidna stvar ne dokaza. maniheizam, -zma pogansko-kransk ta, koju je osnovao Perzijanac Manes ( Manichaeus, 216276), propovjednil sac; on je nauavao da je od Krista p posljednji prorok, duh-tjeitelj; mnc progonjen i na kraju ubijen; pod Mane utjecajem bili su i nai bogumili; man -ejca, 2. mn. manihejaca pristaa m; zma; prid. manihejski. manihot v. manioka. manija, 2. mn. manija gr. (mania bje; bijes, ludilo, bjesnilo) bolesno psihiko s otrim prijelazima od uzbuenja do p 843
manliher(ka)

nosti i s usredotoenjem svijesti i osjeaja u jednom pravcu i na jednoj ideji; u obinom smislu rijei: snana, gotovo bolesna strast, zanos za neim (esto kao drugi dio sloenice, npr. grafomanija; isp. -man); manijak, 5. -e, mn. -ci ovjek koji ima neku maniju, koji boluje od nenormalnog jednostranog zanosa za neim; mahnitac, luak, zanesenjak; prid. manijaki; manijakalan, -Ina, -Ino obuzet manijom, usmjeren na jednu misao ili na jednu elju. manijerizam v. manirizam. maniker, manikir, manikirati v. manikura. manikdmij tal. (manicomio) ludnica (Janko Po-li Kamov, V. C. Emin). manikura franc. (manicure) specijalna njega ruku i nokata; isto i manikir, -ira; maniker, -era, 5. manikeru tko se bavi manikiranjem; en. manikerka; prid. manikerski; manikirati, -nikiram njegovati ruke i nokte, praviti manikuru. manila indonez. vlakna jedne vrste banana na Filipinima. Manila (otok Luzon) do god. 1948. glavni grad Filipina (danas je to Quezon City); prid. manilski, -a, -6; Manilski pakt v. SEATO. maniluk, mn. -ci tur. (isp. mani2) zavist. manilja, 2. mn. manilja panj. (manilla) 1. narukvica, grivna; 2. (obino u mno.) okovi, lisiine; 3. druga najjaa adutska karta u nekim kartakim igrama. maniman, -ana franc. (maniement, maniment) pipanje, opipavanje, upravljanje, nain rada, osobito rukovanje slikarskim kistom. manidka, 3. -ci port. (mandioca, franc. manioc) branom bogati korijen biljke Iatropha ma-nihot koja raste u Zapadnoj Indiji i Junoj Americi; daje veoma ukusan i zdrav kruh; isp. tapioka. manipul lat. (manipulus) 1. vojnika jedinica starorimske vojske, treina kohorte (200 pjeaka); 2. dio katolike sveenike misne odjee, tzv. narunik (prvotno rubac oko ruke); nosi se na lijevoj podlaktici. manipulacija lat. (manus ruka) 1. rukovanje, baratanje, postupak; 2. manje-vie sloen zahvat u runom radu za koji treba velika tonost (npr. kod pravljenja kompliciranih preparata, lijekova); 3. rukovoenje pri utovaru i istovaru tereta sa brodova; 4. prenes vjeto varanje, pravljenje smicalica, izvoenje podvala, spletkarenje; manipulant, 2. mn. manipulanata 1. rukovalac; 2. nii slubenik u nekim poduzeima ili uredima; 3. vjebenik, pripravnik za kapetana na rijenim brodovima; en.

manipulantica i manipu-lantkinja (akc. i -antkinja); manipulativac, -vca, 2. mn. manipulatlvaca inovnik koji radi nesamostalno, po direktivama, za razliku od konceptualca; isp. manipulant 2; manipulirati, -pulfram 1. rukovati, baratati, postupati s neim; 2. prenes. vjeto varati u poslu, udeavati, podvaljivati, spletkariti; isto i manipulisati, -em; manipulator mehanizam koji prenosi pokrete prstiju na predmete to ih ovjek ne moe (zbog udaljenosti) ili ne smije (zbog radioaktivnosti, zbog uare-nosti i si.) dodirivati. manipuri ind. stil plesanja u sjeveroistonoj Indiji u plesnim dramama (lirski i lagan). manira franc. (maniere) 1. nain kako se to radi; stil poslovanja; 2. vladanje (obino u mnoini: manire), ponaanje, dranje, dobri obiaji, pristojnost, uljudnost, taktino ophoenje; 3. navika, navada; A.pogrd. izvjeta-enost, usiljeno oponaanje toboe boljih uzora, rutinski tretman, oprean iskrenom, spontanom stvaralatvu; 5. u umjetnosti nain izraavanja karakteristian za pojedinog umjetnika, stil; isto i manir, -ira. maniriran franc. (isp. manirizam) nategnut, iz-vjetaen (Begovi). manirizam, -zma franc. (manierisme nategnutost, izvjetaenost) 1. umjetnost, stvaranje koje se kree u starim formama i tehnici, oponaanje uzora bez vlastite duhovne i likovne invencije; prevladavanje patosa, uznemirenosti, koloristikih kontrasta, izdu-enosti likova i si., afektiranost; 2. posebna stilska faza u umjetnosti izmeu kasne renesanse na izmaku i ranoga baroka na pomolu; iz Italije se proirila po cijeloj srednjoj Evropi; manirist(a) tko pie, slika ili vaja kipove u duhu manirizma; en. maniristkinja; prid. maniristikl. manisati, -em (isp. mana) nalaziti mane, kuditi, prigovarati, zamjerati. manistra v. menestra. manit, -ita (isp. mana1 2) glavni sastojak mane, slui za lijek. Manitu, -ua indijan. veliki duh koji vlada sudbinom svijeta, vrhovni bog sjevernoamerikih Indijanaca. manizam, -zma lat. (isp. mani1) tovanje pokojnika od straha pred zlim duhovima. nianko tal. (manco) nedostatak, manjak na robi ili u blagajni; pomanjkanje. manko tal. (manco, almanco) barem. manliher(ka) vrsta vojnike puke (isp. manliherica a.-u. vojnika puka koju je

Man muss.

844 Manta (Manto) u starogrkoj mit( slavnoga proroka Tiresije, i sama pr gradu Tebi; poslije oeve smrti preN Italiju gdje je s bogom rijeke Tibera nom) rodila sina Okna; Rimljani isticali da je po njoj nazvan grad (Mantova). mantala slatko koje se pravi od kuhanog vina kao gust pekmez (Vc mantati se v. mantrati se (S. Vueti). mantija, 2. mn. mantija gr (mandye, mantion, lat. mantelum kabank rok, dugaak plat; sveenika halji renda; 2. zool. kod mekuaca ko na lenoj strani; izgrauje koljku i tijelo; mantija, -aa, 5. mantijau mantiju, pop, sveenik; 3. v. mantijati, -am hodati brzo u ma tom mahati njome. mantika, 3. -ci gr. (manteia vraan nje, proricanje) arlatansko otkrivai budunosti po letu ptica, bacanjen tumaenjem snova itd.; vraarska gatanje, vraanje. mantil, -ila v. mantl. mantilja, 2. mn. mantilja panj. (mantili (obino od ipaka) to ga panjoh poput vela nose na glavi. mantiljica tal. (mantella) ogrta bez r mantinela franc. (mantinelle) 1. presvlat no zelena) na biljarskom stolu; ograt skog stola; 2. ograda klizalita za ledu. mantinjada tal. (mattinata) svirka uza piru, o svadbi). mantisa, 2. mn. mantisa lat. (mantissa tak, prilog) mat. dio logaritma iza nog zareza. mantl njem. (Mantel od lat. mantelum nica, a po nekima od imena tal Mantove gdje su nekada bili osobi krojai); 1. gornji kaput, ogrta, i vanjska guma na kotau automobila i si.; mantlklajd (Kleid haljina) h obliku kaputa, ogrtaa. manto, -6a, mn. -6i, 2. -6a franc. (man mantil, mantl. Manto v. Manta. mantoros v. mantija. manira sanskrt. hinduske molitve, magi mule, kojima se pripisuje osobita mo mantrati se gr. (Skok izvodi od n n muenik) vrtjeti se u glavi, magliti

konstruirao njemaki graditelj oruja Ferdinand Ritter von Mannlicher (18481904) (Krlea). Man muss vieles vtissen, um zu vvissen, dass man nichts weiss njem. (il. Man mus files visn, um cu visn, das man nihc vajs) Treba mnogo znati da se spozna kako se nita ne zna; isp. Oida hoti uden oida. manneken-pis bronana skulptura golog debeljkastog djeaia (60 cm) u trenutku mokrenja, postavljena na vodoskoku u Bruxellesu. mannequin v. maneken. Mannerheimova (Manerhajmova) linija utvrda kod nekadanje sovjetsko-finske granice na Karelijskoj prevlaci (po finskom maralu Carlu Gustavu von Mannerheimu, 1867 1951). manoleta (po imenu slavnog torera Manolete) korak torerov koji se sastoji u pribliavanju prema biku sve do na jedan metar razmaka od njega, zatim u zaustavljanju, pa daljem skraivanju razmaka (izbjegavajui bikov udarac rogom), da bi se ivotinja zaobila za etvrtinu kruga i odanle primila smrtonosni ubod. mano tal. ruka; mano destra (diritta, dritta) muz. desna ruka, desnom rukom! mano sinistra (manca, it. manka) lijeva ruka; lijevom rukom. manometar, -tra, 2. mn. manometara gr. (ma-nos rijedak, tanak, lak + metron mjera) sprava za mjerenje pritiska (elastinosti) zraka, pare ili plina u zatvorenom prostoru (npr. u kotlu), tlakomjer. Manon, Manone, 3. Manoni, 7. Manonom franc. hipok. prema Marija. manovra tal. isto to i manevar (Nehajev). mansarda /rane. (mansarde) potkrovlje, potku-plje, prostorija pod krovom, soba na tavanu (potkrovnjaa; Mato) (po imenu graditelja Francoisa Mansarda, 15981666); prid. mansardni. mansib v. mansub. Man spricht deutsch njem. (it. Man priht doj) (Ovdje) govori se njemaki (oznaka na poslovnim prostorijama kao obavijest muterijama da mogu biti posluene na njemakom jeziku). mansub, 2. mn. mansuba tur. (mansvb) poloaj, visoka funkcija, dostojanstvo u slubi; isto i mansib. Man v. La Manche. maneta, 2. mn. maneta franc. (manchette) krajnji donji dio rukava koulje, n orukvica, obavica.

Mantila

845

maquis manufaktura lat. (manus ruka + factura od facere raditi, stvoriti) rukotvorina, ruko-tvorstvo; 1. oblik kapitalistike proizvodnje koji je historijski prethodio krupnoj main-skoj industriji. Karakteristine crte manufakture jesu: sjedinjavanje rada radnika u radionici pod vodstvom kapitalista, gospodstvo runoga rada u proizvodnji, detaljna podjela rada u radionici. Manufaktura je gospodova-la u Zapadnoj Evropi priblino od 16. st. do kraja 18. st. Na manufakturnu podjelu rada prela je najprije tekstilna proizvodnja; 2. proizvodi tekstilne industrije, osobito gotova odijela u prodaji; prid. manufakturni; manufakturist(a) tko prodaje manufakturu ili tko ne izrauje odijela po mjeri, nego za prodaju u duanu. manumisija lat. (manumissio putanje iz ruku) davanje slobode robu u starom Rimu. manu propria lat. (akc. manu proprija) vlastoruno; skra. m. p. manus manum lavat lat. ruka ruku pere. manus mortus lat. (mrtva ruka) u feudalizmu oznaka za neotuivost vlasnitva nepokretnih dobara, prvenstveno onih koja je posjedovala crkva ili koja javna korporacija.

ivati se, osjeati vrtoglavicu; mantravica nesvjestica, vrtoglavica, mute u glavi; prenes. mamurluk. Mantua antiko ime za tal. grad Mantovu; isp. Manta. Manu u hinduskoj mitologiji ovjek kojemu se pripisuje ista uloga koju u Bibliji ima Noa (spasio se od opeg potopa na Himalaji, postao praotac ljudskog roda). manual, -ala lat. (manus ruka) 1. klavijatura na orguljama i embalu; 2. priruna knjiga, prirunik; molitvenik; dnevnik; spomenica. manu armata lat. oruanom rukom, vojnom silom; manu brevl kratkom rukom, tj. kratkim putem, brzo, bez daljnjega; manu forti silom nude; manu intrepida neustraivo, smjelo; manu militari vojnom silom, oruanom intervencijom. manuduktor lat. (manus ruka + ducere voditi) rukovoa, tj. pri katolikoj mladoj (tj. prvoj) misi sveenik koji vodi i upuuje mladomisnika. Manuel v. Emanuel. manuelac, -lca, 5. manuele, 2. mn. manuelaca lat. (manus ruka) radnik koji radi fiziki posao; rukotvorac; prot. intelektualac. manuelni radnik v. manuelac.

manuskript, 2. mn. mamiskripata lat. (manus ruka + scribere pisati) rukopis, ponajvie stari. manustupracija lat. (manus ruka 4- stuprare oskvrnuti, pogrditi) spolno samozadovoljavanje, onanija, masturbacija, ipsacija, sa-moblud. manx (it. menks) keltski jezik, gotovo izumro; govori se jo danas na britanskom otoku Manu. manzera tip jedrenjaka iz 18. st. kojim se prevozilo rogato blago (220 tona nosivosti, 612 vesala, 3 jedra); isp. kastrera. maneta v. maneta. manu (po francuskom filmskom glumcu Adolpheu Menjouu) uski potkresani brk (kakav je nosio spomenuti glumac u svojim ulogama). manjerka, 3. -ki, 2. mn. -ki rus. (manerka iz franc. mannee puna koara) vojnika posuda sa hermetikim poklopcima za dopremu tople hrane na borbene poloaje. manjetra v. manestra. manje v. mane. manjifiko tal. (magnifico) velianstveno (Bego-vi); inae i pridjevak Lorenzu Mediciju (II Magnifico), svestrano kulturnom vladaru Firence (14491492), pjesniku i knjievniku u doba renesanse.

maquisar d maquisard franc. {it. makizar) borac francuskog pokreta otpora (Front Francais de l'Interieur Francuska unutarnja fronta), francuski partizan. Mar1 u germanskoj mitologiji zao duh to ovjeka mui u snu; mora. Mar2 u hinduskoj mitologiji boanstvo smrti, neprijatelj Budhe. Mara asir. (marah) gorina (esto i kao hipokoristik prema Marija). marabu, -ua, mn. -ui, 2. marabua ar. vrsta velikih tropskih aplji; imaju snaan kljun, a hrane se leinama; ive u tropskoj Africi i junoj Aziji; takoer i (odjevni) predmet od marabuova perja (Krlea). marabut ar. 1. musliman starosjedilac ili svetac odn. asket; 2. muslimanski nadgrobni spomenik (kocka eera s ravnim krovom i zupasto naikanim rubovima, a iznad njih stri kupola kao krupna vapnena ljuska jajeta; S. Batui). marac, marca i mara, mara tal. (maro) mjesec oujak, mart; prid. marani i mareni oujski, martovski. Marakana 1. velika plaa u Rio de Janeiru i po njoj naziv velikog sportskog stadiona za 120.000 gledalaca (to je igralite kasnije prozvano Stadion Marija Filhe u ast nedavno preminulom junoamerikom novinaru, velikom strunjaku za nogometnu igru); 2. k nama prenesen prednji naziv kao ime novog velikog stadiona sportskog kluba Crvene zvezde u Beogradu. marama, 2. mn. marama tur. (mahrama) rubac, ubrus, facol; umanj. maramica (osobito u znaenju: rupi za nos); uve. marametina, maramina. Maranatha aram. Gospodine, doi! (zazivanje ponovnog Kristova dolaska na svijet pri zavretku prakranskih obreda) (Mato). marangun, -una tal. (marangone) tesar, drvodje-Ija. marani (mn. m. roda) panj. (marranos) pokrteni idovi i Mauri (u paniji); kranstvo su primili pod pritiskom inkvizicije (v.), ali su potajno ostali vjerni staroj svojoj vjeri. maraska, 3. -ski, 2. mn. maraska / maraski tal. (marasca) vrsta vinje; maraskln, -ina liker od maraske (tal. maraschino). maratina tal. (isp. amaro) vrsta bijeloga groa i vino od njega. Marathi narod u Indiji (na podruju drava Marashtra i Madhva Pradesh). maraton (akc. i maraton), -ona 1. utrka na dugu prugu oko 42 km; prema grkom selu

manjkati, -am tal. (mancare) 1. nedostajati, ne biti dovoljno, ne biti nazoan, odsustvovati, faliti; 2. crknuti, lipsati, krepati. manjoka v. manioka. manjurica lat. (po Skoku hibrid lat. minor i naega manji, koje isto znai) enska osoba koja nosi redovniko odijelo i ivi na redovniki nain, ali izvan samostana bez poloenog redovnikog zavjeta. maoizam, -zma ideje i politiko djelovanje Mao-Ce-Tunga, velikog kineskog revolucionara i narodnog voe (18931976); izv. maoist(a), maoistiki. maona v. mauna. Maori, Miiora (mn. m. roda) starosjedioci Nove Zelandije; isp. Mauri. MAP skra za Maghreb Arap Press (novinska agencija za Maroko, Tunis i dr.). mapa, 2. mn. mapa lat. (mappa, iz punskog jezika rubac) 1. geografska karta; 2. torba za spise ili crtee, aktntaka. maquereau v. makro2. maquillage v. makijaa. maquis franc. (it. maki) isto to i makija (v.J, a u drugom je svjetskom ratu u francuskom jeziku ta rije dobila znaenje: podruje u koje ne moe doprijeti ruka okupatora. 846

Maratonu kraj kojeg su Atenjani pr. n. e. pobijedili deset puta jae P Glasnik s vijeu o toj pobjedi, d( Atenu, sruio se mrtav; 2. prene. dugo traje; maratonac, -nca, maratonaca trka na maratons trka na duge pruge; dugopruj maratonski (akc. i maratonski) obinog znaenja jo i: dugotrajan ( vijeg vremena). maravan, -ana gr.-tal. (maragma, uzljueno, pokvareno vino (D. Iv maraz tur. (maraz) bolest, nemo (ko( a: ona bolest). marazam, -zma gr. (marainomai satrem se; ginem, venem) 1. oronu puna iscrpljenost, uvenulost organiz moglost; razvija se od starosti i kronine bolesti; 2. prenes. iistajalos cija. marazan, -zna, -zno (isp. maraz) (skroz-naskroz). marazluk tur. (isp. maraz) bolest, nen marazmatian, -na, -no gr. (isp. r nemoan, bolestan, malaksao, oroi pljen, iznemogao, marcato tal. (it. markato) muz. oznak ton valja izvesti naglaenije, istaknu valja osobito poentirati. Marcel v. Marko; en. Marcela. marcel, 2. mn. marcela vrsta venec novca iz 15. stoljea (po imenu due Marcella, koji ga je poeo kovati gc marehe aux puces/ranc. (it. mare o p buha, tzv. buvlja pijaca, buvljak kojem se prodaju stare stvari (S. marehe funebre franc. (it. mar finebr cia... marehese (it. markeze) v. markiz (Be marcia funebre tal. (it. mara funebre ni mar, pogrebna, alobna kora totnmar. Marcijal, -ala (Marko Valerije; 45 11 rimski pjesnik, poznat po duhovit nom satirinim epigramima, nenad u ostaloj svjetskoj literaturi. marcijalan, -Ina, -Ino lat. (martialis pripada Marsu, bogu rata) ratniki ran, silovit, borben; bojni, vojn smion, smjel, hrabar, odvaan. marcipan, -ana tal. (marzapane, iz ; jezika) kola od badema i eera (S svoj tuma dodaje: Na osnovi puk logije prekrojeno u Marci panis hljeb).

Marcuse Herbert

847

marimba

Marcuse Herbert (1898) njemaki filozof i sociolog, djeluje u USA i vri velik utjecaj na dananju omladinu u zapadnom svijetu. marani v. marac. Mar del Plata grad i kupalite na atlantskoj obali Argentine. Marduk glavno boanstvo starih Babilona-ca, tvorac svijeta i gospodar ivota. marela1 njem. (Marelle) 1. kajsija; 2. vrsta krupne vinje; isto i marelica. marela2 dijal. prema ambrela (v.J. marena, 2. mn. marena tal. (amarena) pie od vinjeva soka. marenda tal. (merenda) doruak, uina (u Dalmaciji); marendati, -ara dorukovati, ui-nati. marengo (po tal. gradu Marengu) 1. zagasita tkanina sa po kojom bijelom dlaicom, od eljanog ili grebenanog prediva; 2. zlatnik od 20 franaka, napoleondor (ustanovio ga Napoleon Bonaparte na uspomenu svoje pobjede nad Austrijancima kod Marenga 14. lipnja 1800); marengo-boja sivo ili smee s bijelim tokicama. mareografija lat.-gr. (mare more + grafo piem) opisivanje pojava u visini i opadanju morske vode (plime i oseke); mareograf aparat koji automatski biljei visinu morske vode, tj. plime i oseke; plimomjer; isp. li-mnograf; mareogram linija koja pokazuje rezultate mjerenja mareografom. Mare Serenitatis lat. More Vedrine; predio na Mjesecu izmeu Mora Tiine ( Mare Tranaui-litatis) i Mora kia (Mare imbrium) (Krlea). mareta tal. (maretta) lako talasanje mora, biba-vica, mrtvo more (Nar.). Margareta gr. biser; inae glavna enska uloga u Goetheovu djelu Faust, sinonim mladog, neiskusnog, naivnog djevojeta; Margaretinje dan sv. Margarete po katolikom kalendaru, 30. srpnja (Nehajev). margareta v. margerita. margarin, -ina sanskrt. (franc. margarine) umjetni maslac od biljnih i ribljih ulja ili samo od biljnih masti. margaritas ante porcos lat. (it. margaritas ante porkos) biserje pred svinje (ne treba bacati kad one ele kukuruza), tj. ne treba o uzvienim stvarima govoriti pred ljudima koji ih ne razumiju. marge v. mara. margerita franc. (marguerite) biljka krasuljak,

ivanica, bijela rada (alski). margetan, -ana 5. margetane njem. (Marketender) vojniki krmar, kantiner; en. margeta-nica; prid. margetanski. margidi v. sonoridi. margina lat. (margo, 2. marginis kraj, rub) bjelina sa strane tampanog sloga u knjizi, okrajak, ivica; prirubak; isto i margina!, -ala; marginalan, -Ina, -Ino postran, uzgredan, nebitan, nevaan (izv. marginalndst, -osti); marginalije (mn. . roda) primjedbe na rubovima knjige ili rukopisa, rubne zabilje-ke (Krsto Spoljar). Margita, Margot v. Margareta. Margus antiko ime za rijeku Moravu u Srbiji. marha mad. (iz althochdeutsch mariha) blago, stoka, marva. marhevan hebr. drugi mjesec idovske godine. Maria-Stern njem. (it.... tern) trapistiki samostan Marija Zvijezda u Delibainom selu kod Banje Luke i naziv poznatog sira trapista. mariaviti (mn. m. r.) asketsko-mistika kranska sekta u Poljskoj (druga pol. 19. st.). marifet tur. (marifet) vjetina, majstorija, umjetnost, okretnost, spretnost, prepredenost, lukavost; isto ('marifetluk, mn. -ci; marifetlija tko pravi marifetluke. marihuana v. marijuana. Marija hebr. po nekima opora trpka (isp. Mara), po drugima isto to i Mirjam (v.J, a po treima rije potjee iz staroegipatskog jezika i znai ona koju bog voli. Marijana popularan naziv za Francusku Republiku. marijas 1. stari novac (gro sa slikom bibl. Marije); 2. vrsta kartake igre (po franc. mariage enidba). marijaterezijanski pridjev (osobito u djelima M. Krlee) kojim se oznauje sve to se odnosi na doba i sistem vladavine austrijske carice Marije Terezije (17401780), odnosno sve ono to potjee iz toga doba. Marijska ASSR autonomna republika u sastavu RSFSR (SSSR), u porjeju srednjega toka rijeke Volge; glavni grad Nokar-Ola; stanovnici Marijci, Mari odn. eremisi, narod ugrofinskog podrijetla (i jezik im se rauna meu ugrofinske jezike). marijuana (it. marihuana) mehika biljka (lat. Cannabis indica indijska konoplja) od koje se proizvodi opojna droga slina opijumu; u USA esto i naziv za hai (v.J. marimba (iz bantu-jezika) crnako glazbalo, vrsta ksilofona (v.); sastoji se od drvenih 848

marina

mai

ploica koje pri udaranju o njih odjekuju kao rezonator (narodno glazbalo u Gvatemali), marina tal. (marina) 1. mornarica; pomorstvo; brodovlje; 2. meunarodni naziv za suvremene jahting-luke; luka za turistike plovne objekte i sluba iznajmljivanja amaca, glisera, jahti i si. s prateim uslunim i ugostiteljskim objektima; 3. u slikarstvu slika koja predstavlja more, morski pejza; 4. kao vi. ime (Marina) vladarica mora; mari-nac, -nca, 5. marine, 2. mn. marinaca pripadnik mornarike pjeadije u nekim vojskama, mornariki pjeak; marlnski mornariki. marinada tal. (marinare prirediti s octom i zainima) naroito konzervirana riba, zavara (usoljena i kisela); marinat, -ata salamura; isp. marinirati. mariner njem. (isp. marina) vojnik mornar; prid. marinerskl mornarski. Mariner ime amerikih svemirskih satelita.

marinera tal. odijelo na mornarsku (D. Ivani-evi); isto i njem. marinerancug. marinirati, -riniram tal. (isp. marinada) usoljeno ili sirovo (riblje) meso staviti u zainjen kuhani ocat i time konzervirati. marinizam1, -zma lat. (mare more) nastojanje drave za prevlau na moru. marinizam2, -zma napirlitani pjesniki stil koji se sastoji u gomilanju suvinih rijei i fraza; kieni stil (prema imenu talijanskog pjesnika Giambattiste Marinija, 1567 1625): marinist(a) 1. umjetnik koji slika morske pejzae (isp. marina); 2. pjesnik koji pjeva u duhu marinizma2. marioneta, 2. mn. marioneta franc. (marionette mala Marija) 1. lutka koja se pokree s pomou uzica ili konaca i igra razliite uloge u kazalitima lutaka; 2. prenes.

ovjek koji slui kao slijepo orue u tuim rukama, bezlian, nekarakteran ovjek; marionetski koji se odnosi na marionete; marionetska vlada, drava vlada, drava, koja je orue u rukama druge drave; marionetsko kazalite djeje kazalite, kazalite lutaka, u kome predstavljaju marionete. maristi (mn. m. r.) crkv. pripadnici Kongregacije za propagandu katolicizma u zemljama Junoga mora (organizacija osnovana 1824. u Francuskoj). maritiman, -mna, -mno lat. (maritimus morski, primorski) pomorski; koji se odnosi na more i pomorstvo. Marius franc. (it. Mariji's) glavno muko lice u trilogiji francuskog pisca Marcela Pagnola: Marius (1929), Fanny (1931) i Cesa 1936) u kojoj je opisana dirljiva ljubi u Mariusa i Fanny; inae tip simr. ulinjaka, inteligentnog i duhovitog r ka u francuskoj luci Marseille (is anegdotu: Hvalio se Marius da je ogromnu ribu. A koliko je bila upita netko. Nisam imao vagu pri snimio sam je. Sam snimak je teak marja v. marija. marjoneta v. marioneta (D. Ivanievi). Marjory engl. (it. Merdori) v. Marga marka1 (akc. i marka), 3. -ki, 2. mn. franc. (marque, tal. marca) 1. poti takseni znak razliite vrijednosti; 2. t\ ig, znak tvrtke, obiljeje; 3. prenes roba, pa i dobar strunjak, glasovit pc lac nekog pitanja; autoritet; 4. lice pismo (u nekim dijalektima; u i govorima stranja strana novca [tzi va] zove gospa; Kaleb); 5. marka (p litar.

marka2 (akc. i marka), 3. -ki, 2. mn. njem. (Mark) njemaka (100 pfeniga) (100 penija) novana jedinica. marka3 (akc. i marka), 3. -ki, 2. mn. \ njem. (Mark) 1. starogermanska seosl na; 2. u srednjovjekovnoj Njemakoj nino ili administrativno samostalno je kojim je upravljao markgrof (v.J. markacija (isp. markirati) obiljeivanje, vanje; biljeg, oznaka, obiljeje, nazni Markaj ime avolu (Skok izvodi oc makar kaj [bilo to], do kojega je d eufemistikih razloga kao npr. i ga sveti kri, daleko mu kua i si.) markale (indekl.) njem. (Markthalle) u starih Sarajlija jo i danas izraz koji o; sarajevsku trnicu (graena za vrije strijske uprave). markantan, -tna, -tno franc. (marquan knut, upadljiv, koji upada u oi, otar, vidljiv; izv. markantnost, -osti. markarnica tamparija maraka (pota markasit, -ita franc. (marcasite od ar. ma ljunak) sumporni ili eljezni oksid kemijskog sastava kao i pirit; upotrebi za proizvodnju sumporne kiseline i galice; slui i kao ukrasni kamen. markati, -am v. markirati 3. markazit v. markasit. market engl. (it. markit) trg, trite, vaar; trgovanje, poslovanje. marketender njem. (Marketender iz tal.

marketerija

849

marksizam

tante trgovac) prodava mjeovite robe vojnicima, vojni sitniar, vojni ivear; en. marketenderica; isp. margetan. marketerija /rane. (marqueterie) drveni mozaik, intarzija (v.), inkrustacija (v.). marketing engl. (it. markiting) trgovanje; prodaja robe na tritu, nalaenje proe; sve djelatnosti u vezi s boljim plasmanom trgovake robe; prid. marketinki. markez v. markiz. markgrof njem. (Markgraf) u feudalizmu velika, vladar jedne marke (isp. marka3), knez. marki, -ija, 2. mn. markija v. markiz. markirati, markiram franc. (marquer) 1. oznaiti, obiljeiti; 2. staviti marku, znak, ig, biljeg; 3. nemarno se odnositi prema svojim dunostima, zaputati svoj posao bez ozbiljnih razloga (u akom jeziku: ii kraj kole); 4. u kazalinom jeziku: (toboe) igrati ulogu nekog glumca kad je ovaj odsutan; isto i na manje vanim pokusima (kad npr. uskae nt.d novi glumac) igrati nemarno vlastitu ulogu, tek toliko da se naglase neki pokreti ili rijei; odatle (kod Begovia) znaenje: naznaiti, natuknuti, igrati neiskrenu ulogu; markirati loptu u nogometakom jeziku: zakriljivati loptu, ne dati nikom pristupa do nje; pokriti, prikriti, zauzeti za sebe, zagra-diti. markiting v. marketing. markiz, -iza, 5. markfefranc. (marquis) plemiki naslov, po rangu izmeu vojvode i grofa; prid. marklski; markizov; markiza, 5. markizo (marquise) 1. enska osoba prema markiz; 2. platneni krov, zatita od sunca pred prozorima, vratima, na terasama i si.; 3. niski tapetirani stoli ispred psihe (v.), tzv. pufnaf v.); umanj. markizica (osobito u poeziji Dragutina Domjania). markizet franc. (marquisette) 1. rijetka prozirna tkanina od kamgarna, pamuka ili svile; 2. laka prozirna svilena gaza (v.). Marko lat. roen u mjesecu martu (a budui da je taj mjesec bio posveen bogu rata Marsu, i: sin Marsov, ratnik); po drugima rije potjee od

indoevropskog korijena mar koji znai lomiti, kriti, prebiti. Markomani (mn. m. r.) starogermansko pleme, osobito poznato po svojim sukobima s Rimljanima; prvotno su bili nastanjeni oko rijeke Rajne, a kasnije su potisnuli Boje i nastanili se u dananjoj ekoj i Moravskoj; nakon dugih ratovanja pokorili su ih Rimljani krajem 2. st. n. e., a jedan se dio njihov pretopio u Bavarce (ime im se dovodi u vezu sa marka3, odakle kod nekih naih starijih pisaca za njih prijevod Krajinici). markotaa franc. (marcottage polaganje) nain razmnoavanja biljaka stavljanjem granice u zemlju. Markov pridj. prema Marko; Markov lav Venecija (krilati lav bio je simbol toga grada, a sv. Marko zatitnik) (Kranjevi). marksizam, -zma (po imenu osnivaa Karla Marxa, 1818. do 1883) nauka o zakonima razvitka prirode i drutva. Sastavni su dijelovi marksizma: dijalektiki i historijski materijalizam, ekonomsko uenje i teorija izgradnje besklasnog drutva. Jedno od velikih otkria marksizma jest prevrat koji je on izvrio u cjelokupnom shvaanju svjetske historije. Cjelokupno domarksistiko shvaanje historije, zasnivalo se na predodbi da posljednje uzroke svih historijskih promjena treba traiti u ljudskim idejama koje se mijenjaju, te da su od svih historijskih promjena opet najvanije politike promjene i da one vladaju historijom. Marksizam je dokazao daje cijela dosadanja historija historija klasnih borbi, da se u svim tim raznovrsnim i sloenim politikim borbama radi o drutvenoj i politikoj vlasti klasa. Ali, uslijed ega nastaju i postoje te klase? Uslijed datih materijalnih uvjeta pod kojima drutvo u dato vrijeme proizvodi i razmjenjuje svoja sredstva za ivot. S tog stanovita nauno se objanjavaju sve historijske pojave te predodbe i ideje svakog historijskog perioda. Historija je ovim uenjem prvi put postavljena na svoju stvarnu osnovu. Marksizam je pokazao da se sva dosadanja historija kretala u klasnim suprotnostima i borbama. Ovo isto shvaanje historije, koje na nauan nain objanjava klasnu vladavinu, dovodi i do svijesti o tome da je uslijed

tako golemog poveanja proizvodnih snaga dananjice nestalo i posljednjeg razloga za podjelu ljudi na vladajue i ugnjetene, daje vladajua buroazija odigrala svoju historijsku ulogu, te daje historijsko vodstvo prelo na proletarijat, na klasu koja se po cjelokupnom svom drutvenom poloaju moe osloboditi jedino tako da ukloni svaku klasnu markajde r

vladavinu i svaku eksploataciju. Drugo vano otkrie marksizma jest konano objanjenje odnosa izmeu kapitala i rada; marksizam je pokazao kako se u okviru kapitalistikog drutva vri eksploatacija radnika od strane kapitalista. To je objanjenje u ovome: kapitalistiki nain pro 850

izvodnje ima za pretpostavku postojanje dviju drutvenih klasa: kapitalista i proletera. Radnik u slubi kapitalista ne obnavlja samo vrijednost svoje radne snage koju mu kapitalist plaa, nego on proizvodi preko toga i viak vrijednosti koji najprije prisvaja kapitalist, a zatim se taj viak u daljnjem toku i prema odreenim ekonomskim zakonima dijeli na cijelu kapitalistiku klasu i stvara sva bogatstva koja neradne klase troe ili nagomilavaju. Time je bilo dokazano da se stjecanje bogatstva kapitalista sastoji u prisvajanju tueg, neplaenog rada i da se svi oblici eksploatacije razlikuju samo po nainu kako se prisvaja neplaeni rad (po F. Engelsu); na ovim dvjema vanim injenicama zasniva se znanstveni socijalizam; marksist(a), 2. mn. marksista pristalica, sljedbenik marksizma; en. marksistkinja; prid. marksistiki, markajder njem. (Markscheide mea, granica; razdvoj, razor, brazda) specijalist u geodetskom snimanju rudnika i podzemnih radilita. markttik(l) njem. (Markt sajam, vaar + Stuck komad) dar kupljen na sajmu, poklon sa sajma. markulab v. markgrof (Nehajev). Marlborough {it. marlbere) prezime jednoga britanskog vojskovoe iz 1718. st.; inae vrsta engleskih cigareta, poznata i kod nas. Marlena sraslica od Marija i Helena. marmelada franc. (marmelade; rije je zapravo portugalska i znai pekmez od dunja) vrsta pekmeza. marmorirati, -moriram lat. (marmor mramor) isprutati, uiniti slinim mramoru. marod prid. indekl. franc. (maraud) 1. iznemogao, bolestan, sustao, nesposoban za mari-ranje; 2. (kao imenica, akc. marod, -oda) bolesnik; maroder, -era (franc. maraudeur) vojnik koji (toboe kao bolestan) zaostaje za trupom, a u stvari se bavi pljakom u pozadini; uope: pljaka, kradljivac, hulja, nitkov; neki ga nai prevodioci zovu potragljivac (jer ide po tragu vojske i pljaka); maroderstvo, 2. mn. maroderstava marodersko djelovanje, pljaka; marodirati, -rodinim 1. biti marod, tj. biti bolestan, bolovati; 2. biti maroder, pljakati, krasti; marod vizi ta odn. marodna vizita lijeniki pregled bolesnika, lekarska (Cesarec) marof, 2. mn. marofa njem. (Meierhof) majur, stan, sala. maroken, -ena franc. (maroquin) 1. koa, vrsta safijana; fina i meka, oz na, a ne lakirana koa; 2. vrst tkanine (isp. krep-maroken).
mar

Maroko drava (kraljevina) u sjev noj Africi glavni grad Rabat; tu je i ( ca (arap. Dar al Baida); Marokana Marokance, 2. mn. Marokanac Maroanin, mn. -ani); en. M (Maroanka); prid. marokanski ; n maron, -ona tal. (marrone) vrsta pitomog jestivog kestena. maroniti (mn. m. r.) pripadnic katolike crkve u Libanonu, Siriji i je na elu antiohijski patrijarh (osu Maron u 6. st.; prvotno u otroj prema Rimu, ali kasnije su se gledii druge crkve uveliko pribliila). marota franc. (marotte) strast, pasiji ludovanje (isp. moja je marota d; nerado govorim o kazalitu; Ga Mars 1. staroitalski bog proljea mjesec mart, lat. Martus); 2. 1 Rimljana bog rata, isto to i starog otac Romula, osnivaa Rima; 3. planeta, najblii Zemlji; 4. naziv interplanetarnih sondi upotrijeblje tivanje planeta Marsa; prid. M; Marsijanac, Marsovac. marala vino iz sicilskog grada N marseljeza franc. (marseillaise) franci lucionarna pjesma (prvotno pjesm, skih dobrovoljaca); spjevao ju je go< u vrijeme francuske buroaske Rouget de Lisle; danas francuska Marsija (gr. Marsyas) u starogrl giji frigijski pastir, koji je pren pronaao frulu to ju je Atena svirajui u to glazbalo natjecao sc nom i pokazao se boljim frulaem Apolon mu je za osvetu ivome ode tijela. U Keleni pokazivahu jo kou, zavrava S. Senc stavku ( svom Grko-hrvatskom rjeniku. Marsijanac v. Marsovac. Marsilja tal. (Marsiglia) u nekim nai ma naziv za francusku luku Mars< marsiljan, -ana (vjerojatno po franc. seille) tip jedrenjaka iz 16. i 17. si etiri jarbola s krinim i latinskim Marsonija antiko naselje ha mjes nalazi dananji Slavonski Brod. Marsovac, -ovca, 5. -ove, 2. mn. Mar pretpostavljeni stanovnik Marsa Marsovka; prid. marsovski.

851

martirologi j naslov dobio je god. 1943. voa narodnog ustanka Josip Broz Tito; prid. maralov; maralski; maralat, -ata 1. zvanje i dostojanstvo marala; 2. ured marala. m iralka, 3. -ci, 2. mn. -kl vrsta utih rua. Maralov plan po prezimenu biveg amerikog ministra vanjskih poslova Marshalla nazvan ameriki program pomoi zapadnoevropskim dravama poslije drugoga svjetskog rata. mar-bataljon, -ona (isp. mar i bataljon) u staroj austrijskoj vojsci izraz za bataljon koji je bio odreen za polazak na bojite (isp. >mar-kumpanija). marberajt njem. (Marsch hod, mar + bereit pripravan) spreman za polazak (na putovanje). mare, -eta (v. marha) marvine, govee.

mar, mara franc. (marehe) 1. ritmiki ravnomjerni hod, stupanje, koraanje; 2. organizirano kretanje (mariranje) vojske u pjeadijskom ili konjikom stroju, a i s iskoriiva-njem zaprenih ili automobilskih vozila; 3. koranica, poputnica, muziko djelo koje odreuje ritam ovjejeg koraka (sveani, vojniki, alobni mar); 4. uzvik za tjeranje: odlazi!; 5. vojnika komanda: stupaj! naprijed!; 6. prenes. napredovanje, napredak. maral, -ala, 5. marale franc. (marechal) 1. najvie vojniko zvanje u vojskama nekih drava; vojskovoa, vojvoda; 2. maral Jugoslavije najvie vojno zvanje koje Narodna skuptina SFRJ podjeljuje istaknutim osobama iz najvieg komandnog kadra za izvanredne zasluge. Ovaj

marevati, -ujem v. marirati; isp. marovati. marevski (isp. mar) koji je u vezi s marem; marevska eta eta koja se otprema u svrhu popunjenja djelujue vojske. marirati, mariram (isp. mar) 1. stupati vojnikim korakom; 2. izbaciti, istjerati nekoga iz kue (uzvikom mar!); isto i marovati, -ujem (marevati, -ujem). mar-kolona (isp. kolona) eta na maru. mar-kompanija (-kumpanija) njem. u staroj austrijskoj vojsci izraz za etu koja je bila odreena za polazak na bojite (isp. marevska eta). mar-linija njem. poredak brodova ratne mornarice, brazda. mar-manevar, -vra (isp. mar i manevar) vei pokret vojnih jedinica. marovati, -ujem v. marirati; isp. marevati. mar-ruta franc. (isp. mar 4- route put) 1. pravac kretanja vojske, aviona, auta i si.; 2. tok putovanja; naputak za putovanje, a u prenesenom smislu i naputak za bilo kakvo drugo djelovanje. Mart v. Mars 1; mart, marta mjesec oujak (trei u godini; kod starih Rimljana prvi); prid. Martov; martovski oujski. Marta hebr. (asir.) gospodarica, gospoa; Marta i Marija dvije sestre biblijskog Lazara (v.), od kojih je druga paljivo sluala Kristove rijei, a prva nastojala kako bi ga to bolje podvorila; njoj je tada Krist uputio rijei: Marta, Marta, brine se i skrbi za mnogo, a samo je jedno potrebno. Marija je izabrala bolji dio koji joj se nee oduzeti. Odatle: Marta simbol dobre kuanice. martenka, 3. -ci, 2. mn. -kl martenovska pe (v. martenovski proces).
martirologija

marteno, -6a franc. (zapravo ondes Martenot Martenoovi valovi) po Francuzu E. Marte-notu nazvan visokofrekventni elektroaku-stiki muziki instrument (izumljen 1928). martenovski proces nain dobivanja livenog elika iz starog eljeza i sirovog gvozda u Siemens-Martinovoj pei (martenka) koju je izumio francuski inenjer Pierre Martin (it. Pjer Marten; 18241915), a izveli njemaki industrijalci braa Siemens (v. Siemens--Martinova pe). Martin lat. ratnik (isp. Mars); martin (smrdljivi) vrsta kukca koji neugodno zaudara (lat. Pentotome bacearum); Martin u Zagreb Martin iz Zagreba gdje si bio nigdje, to si radio nita (porugljiva reenica za onoga koji ne izvri oekivani zadatak); to je jedan Martin to je svejedno, to je jedno te isto. Martinje dan sv. Martina po katolikom kalendaru, 11. studenoga (uz taj su dan vezani neki obiaji, kao npr. krtenje mota u vino, blagovanje utovljenih gusaka, i neke uzreice, kao npr. Sveti Martin dojahao na bijelome konju pao je prvi snijeg, i si.). martir, -ira gr. (martvros 1. svjedok; 2. u kranstvu: muenik); muenik, patnik, rtva, stradalnik (osobito za vjeru); martirij, -ija (pored martirijum) 1. muenitvo, muka, patnja, stradanje za vjeru; 2. svetite posveeno mueniku, obino s grobom dotinog martira. martirizam, -zma isto to i martirij 1. martirologij, -ija gr. knjiga s opisom ivota i stradanja prvotno svetaca i muenika, a u prenesenom znaenju i drugih patnika i pro-gonjenika. 852

martirologija gr. istraivanje i ispitivanje ivota i stradanja kranskih muenika. martiromanija gr. ludilo u kojem ovjek eli da bude patnik ili da ga takvim smatraju, bolesna strast za podnoenjem muka (Krlea); prid. martiromanskl. martoloz tur. (martolos od novogr. harmatolos grenik) 1. ime kojim su u 16. i 17. st. Turci nazivali krane to su sluili kao vojnici u turskim pograninim gradovima; 2. openito: vojnik, vojniina (Krlea). Martov prid. prema Mart (Mars); Martovo polje (lat. campus Martius) 1. vojno vjebalite u starom Rimu; 2. bojite, ratite; 3. Champ-de-Mars u Parizu, nekadanje vojno vjebalite, a od 1867, mjesto na kojem se odravaju svjetske izlobe; tu je i Eiffelov toranj. martovski prid. prema mart, oujski; Martovske Ide dan 15. oujka, dan smrti Julija Cezara (Idibus Martiis); martovske pobune (oujske revolucije) zajedniki naziv za graanske revolucionarne ustanke u Berlinu (13. III. 1848) i u Beu (18. III. 1848) (Krlea). marturina srednjolat. (martor kuna) prvotno koa ili krzno kune, kunovina, a onda i porez koji se tim krznom plaao (ili zamjenjivao primjerenom svotom novca). marun, -una v. maron. Marus antiko ime za rijeku Moravu u SSR (odatle i njem. ime March). marva v. marha. Marx v. marksizam. Mary engl. (it. Meri) hipok. prema Marija. marvland engl. (it. merilend) naziv za vrstu amerikih cigareta (prema saveznoj dravi USA Maryland). mara franc. (marge rub, okrajak, ivica, isp. margina) 1. irina; 2. lakoa; 3. vrijeme koje ostaje da se neto naini; 4. sve ono to se daje da bi mjera bila potpuna (npr. mara na pakovanje); provizija, dobitak; razlika izmeu nabavne i prodajne cijene neke robe, izmeu cijena na razliitim tritima. mas kineska mjera i uteg (1/10 taela). MAS skra. za tal. motoscafo antisommergi-bile (protupodmorniki plovni objekt).

masa1, 2. mn. masa (akc. i masa, 2. mn. masa) lat. (massa tijesto, gruda) 1. u mehanici mjera inertnosti tijela u odnosu na silu koja na njega djeluje; teina tijela pri mirovanju; 2. koliina tvari nekoga tijela; 3. bezoblina tvar; neraspoznatljiv predmet; sirov materijal (ponajvie tekua ili polutekua smjesa, npr. papirna masa, rastaljena masaeljez; se izrauje neki proizvod; 4. mnotv ogromno, veliko, nejasno, velika neega; katkada mnotvo ljudi hrpa, skup; svjetina; 5. gromada, . batina; cjelokupna pokretna i nep imovina umrle osobe; 6. imovina ( poduzea koje je dospjelo pod stea nina, steajna gromada; 7. atr. 10( dinara (pored kukavica); isp. an i masa2 u crnakim govorima go> gospodar (isp. engl. master) masagran tal. (massagrano) crna kava diima leda i neto alkohola. masakr franc. (massacre) pokolj, kr\ klanje, ubijanje u masama; mi masakrirati, -sakrfram (massacrer) pokolj, poklati; poubijati, iznakaziti riti; iskasapiti; isto i masakrovati, -u masakurator lat. sudbeno odreeni u steajne mase odn. ostavine nekoga i masalan, -Ina, -Ino prid. prema mast obinije masovan). masat, 2. mn. masata tur. (masat, masa otrilo, belegija (v.); masatiti, -Im otriti. masaa franc. (massage) sistem mei djelovanja (npr. trljanje, glaenje, 1 protezanje itd.) na razliite dijelov s,vrhu lijeenja, stvaranja dobre konc prid. masani. masculinum v. maskulinum; masculini g gram. mukoga roda. masenl, -a, -5 prid. prema masa.

maser1, -era, 5. maseru franc. (mass' masaa) 1. ovjek koji vri masau, sira; trlja; 2. strunjak koji me djelovanjem nastoji oko sposobne taa za natjecanja; prid. masero> skl; en. maserka, 3. -ki, 2. mn. m. trljaica. maser2 (isp. laser) (skra. za engl. M i Amplification by Stimulated Emi Radiation mikrovalno pojaanje ranom emisijom zraenja) skupljn -valova, koristan za uspjeno djelov. ra ( v.)

mashed potato engl. (it, met pteito) krumpira, vrsta modernog plesa. masikot franc. (massicot) olovni oksid masirati', masiram franc. (isp. masaa) masau; trljati, trti tijelo; 2. prenes nekoga, dodijavati nekomu. masirati2, masiram franc. (masser, is usredotoivati (npr. vatru artiljerije

masiv

853

masovan maskirati, maskiram franc. (masquer) 1. staviti masku, obui karnevalsko odijelo; 2. prerui-ti, preobui; 3. kamuflirati, prikriti; 4. u kazalinom jeziku: urediti, naliiti, obojiti lice za predstavu; 5. vojn. poduzimati mjere i akcije da se izbjegne ili zavede u bludnju neprijateljsko izvianje sa zemlje ili iz zraka (maskiranje objekata, rasporeda i pokreta, izrada lanih objekata, lane i demonstrativne mjere i akcije i si.). masknbal njem. (isp. maska + Bali ples) maskiran, krabuljni ples, bal pod maskama; isp. maskerada. maskncug njem. (isp. maska + Zug povorka) povorka od svih kostimiranih sudionika nekog krabuljnog plesa koja na poetku priredbe sveano, uz bunu muziku, ulazi u dvoranu i prolazi njome; pokladna povorka. maskota, 2. mn. maskota franc. (mascotte) 1. dijete sree, sretnik; 2. amajlija, zapis, talisman; uope predmet (figurica, lutka, ivotinjica) to bi trebao da donese sreu ili da zatiti od nesree; 3. javna ena, ena lakog ponaanja; 4. u nekim vojskama: ivotinja koju dri i hrani neka jedinica kao svoje mezime, u pretpostavci da donosi sreu. maskulinizam, -zma lat. (isp. maskulinum) abnormalna pojava mukih karakteristika kod ena, uzrokovana hormonalnim poremeajima (brkovi, brada, dubok glas); isto i virili-zam. maskulinum lat. (masculinus muki) gram. imenica mukog roda; isto i maskulln. masli njem. (dijal. Massal) etvrt vra. mas-medlj v. mass-medium. masohizam v. mazohizam. masoni v. framazoni; prid. masonski; masonerija franc. (maconnerie) slobodno zidarstvo (fra-mazonerija); isto i masonstvo. masonlt, -ita po amerikom inenjeru W. H. Masonu nazvane ploe od preanih drvenih vlakana, prikladne za pravljenje izolacionih zidova, pokustva, krovova i si. (isp. lezonit). masora hebr. (masorah predaja, tradicija) kritika redakcija i interpretacija, starozavjetne Biblije u tenji za utvrivanjem tone i konane verzije; masoretifm. m. r.) redaktori Biblije u duhu sprijeda opisanog postupka (69. st. n. e.). masovan, -vna, -vno (isp. masa) koji se odnosi na masu, skupni, skupinski; u skupinama, u velikom broju, mnogobrojan; masovnost, -osti skupnost, brojnost, mnogobrojnost. 854 midijum) engl. (mass masa + medium sredstvo) sredstvo za informacije u najirim razmjerima (radio, televizija), mastab njem. mjerilo, razmjer (Cesarec). mast1 v. mot. mast2 v. must. mastaba ar. staroegipatska grobnica u obliku paetvorine s ravnim krovom i kosim stranama; mastabe su podizane u blizini piramida, a pokapali su u njima dostojanstvenike. mastalgija gr. (mastos sisa, dojka + algos bol) bol u grudima, u prsima, u dojkama.

na jedno mjesto (velike koliine, mase vojske, aviona i si.); nagomilavati, zbiti, grupirati, koncentrirati. masiv, -iva franc. (massif, isp. masa) 1. vrlo teka gromada; 2. veliki umjetni kamen koji se upotrebljava pri gradnji podvodnih objekata; 3. gorska uzvisina, razmjerno slabo razgranala, sa visoravnju na vrhu, na kojoj nema grebena; 4. veliki prostor neeg istovrsnog po tipu (npr. umski masivi, masivi polja itd.); masivan, -vna, -vno vrlo teak, teretan, zbijen, potpun; nezgrapan, trom, krupan, glomazan, vrst, jak, otporan; izv. masivnost, -osti. maska, 3. -ski i -sci, 2. mn. maski i maska franc. (masque) 1. krinka, obrazina, larva, krabu-lja, uvida, 2. prenes. poprimljena od nekoga neija maska, pretvaranje, licemjerno dranje; 3. osoba koja ima krinku; zakrabuljena osoba; krabulja; 4. naprava koja se stavlja na lice za zatitu od otrovnih plinova; 5. kamu-flaa; 6. naprava kroz koju se udiu anesteti-na sredstva pred operaciju; 7. u kazalinom jeziku: minkanje, naljepljivanje brkova i brade, teniranje itd., uope promjena vanjtine prema potrebama uloge; 8. u kozmetici: smjesa kojekakvih pasta i krema kojima se premazuje lice u svrhu stiskanja pora i pomlaivanja odn. poljepavanja lica; 9. automobilska naprava za zatitu motora u hladnim danima; posmrtna maska snimak lica 1 umrle osobe izraen u gipsu posebnim postupkom (primjenjuje se prigodom smrti kakve uvaene linosti, i to to je prije mogue nakon smrtnog asa). makara tur. ala, sprdnja, ismijavanje; maskar-!uk pored maskaraluk ruglo, neozbiljnost. maskarada v. maskerada. maskaron, -ona tal. (mascherone) velika maska, groteskan lik. Maskat i Oman sultanat na jugoistonom dijelu Arapskog poluotoka; glavni grad Maskat. masker, -era, 5. maskeru (isp. maska) kazalini strunjak za maskiranje glumaca; prid. ma-skerov; maskerskl. maskerada (franc. mascarade) 1. ples na koji sudionici dolaze maskirani, u karakteristinim i fantastinim kostimima; krabuljni ples, maskenbal; 2. maskirana povorka, skup ljudi pod maskama; isp. maskncug. maskerata (tal. mascherata) u teoriji knjievnosti naziv za pokladnu pjesmu. maskeron, -ona tal. (mascherone) ukras u obliku ovjejeg lica, obino groteskno moduliranog (na vodoskocima, na graevinama i si.).
masovik

masovik, -ika, mn. -ici rus. (massovik) dobar organizator, ovjek koji zna zanijeti ljude oko sebe, koji umije djelovati na narodne mase. masovka, 3. -ci, 2. mn. -V.\(isp. masa) u filmskom jeziku velika masovna scena, prizor u kojem nastupaju velike mase statista. masraf, 2. mn. masrafa tur. (masraf) troak, izdatak, rashod. masreglovati, -ujem njem. (Massregel mjera, uredba) otro postupati s nekim; kazniti (izraz iz nekadanje austrijske vojske). Mass. skra. za Massachusetts (drava u USA). Massilia antiko ime za grad Marseille u Francuskoj, mass-meium, mno. mass-media (it. mes-

mastel, 2. mn. mastela tal. (mastello)" abar, kabao, vedro, kaca, drvena posuda. master' engl. (akc. master) 1. gospodar, poslodavac, gazda, starjeina; 2. uitelj, majstor, strunjak; 3. vlasnik, osobito kuevlasnik, brodovlasnik; 4. ef, poglavar, ravnatelj, upravitelj, upravnik; 5. naslov kojim se slu-inad obraa mladom gospodinu, tj. gospodarovu sinu. master2 engl. (muster) smotra, pregled, popis, zbor, skup, sakupljanje. mastika v. mastiks. mastiks gr. (mastiche) smola od trilje, jedne vrste biljke smrdljike (upotrebljava se u kazalitima za lijepljenje brkova, brade, vlasulja itd.); isto i mastika, 3. -ci (koje znai i vrstu rakije zainjene mastiksom). mastiti, -Im (isp. mast) gnjeiti groe, praviti mot. mastitis (akc. i -itis) gr. (mastos sisa) upala dojke, obino za vrijeme dojenja. mastodinija gr. (isp. mastalgija) bol u dojki (ve i na sam dodir) i preosjetljivost prsne bradavice, obino za vrijeme menstruacije. mastodont, 2. mn. mastodonata gr. (mastos sisa, dojka + odus, 2. odontos prednji zub) vrsta pretpotopnog slona s kl gornjoj i donjoj eljusti (iljci kljova dojke). mastoid, -idagr. (mastos dojka, sis; lik, oblik) sisasti nastavak, sisast;-na sljepoonoj kosti lubanje; n -dna, -dno u obliku dojki mastoiditis (akc. i -itis) upala m mastokarcinom, -oma gr. (mastos ka + isp. karcinom) rak na dojci. masturbacija v. manustupracija. masul tur. (mahsul) dobitak, plod, koi dukt, ljetina, etva, berba, urod; ma< zgnjeeno groe, kom, trop. masa', 2. mn. maa lat. (missa) misa, sluba boja (u kajk. dijalektu); Vei

Velika Gospa, crkv. katol. blaj kolovoza; Mala maa Mala Go; rujna (Krlea). maa2, 2. mn. maa tur. (maa 1 klijeta, pinceta) oeg, vatralj, grn lopatica za prenoenje ari, hvataljk si. maa3 tal. (massa) mnoina, mnotvo skup; isp. masa (ali u jednom tekstu Smoje, koji glasi: _____ , ma da nas kovce) tukla koja prava maa, i deki...! [Vjesnik], mogla bi se rije u vezu sa njem. Mannschaft [it. koja znai momad, ekipa; u split govoru naime sauvano dosta njem raza za termine u nogometu, pa i s; fuzbal [njem. Fussball]). maala, 2. mn. maala tur. (me'ak zublja, lu, buktinja, palja, fitiljaa ca. maala(h) tur. (maaallah, maallah) 1 li ljepote!, kakva li iznenaenja! bravo!; 2. govori se i protiv uroka d; nakodi ljepoti; 3. zlatna ili srebrn koju djeca nose na kapi kao talism; maamoda franc. (marchande de mode) naim krajevima naziv za enu k eire; kitniarka, modistica, mo isto i maamotkinja. maanka, 3. -ci, 2. mn. -k! e. vrsta soi jabuke isto to i reneta; isp. muar maar (isp. maa1) ovjek koji je pris mai, tj. misi (Donevi). mae, maa (mn. . roda) v. maa maice, maica. maeta1 v. maeta. maeta2 tal. est naziv za steak (i krajevima).

maina

855

mater mana njem. (Masche) 1. petlja, zamka; oica (kod pletenja, na mrei); 2. vrsta kratke kravate, a negdje i kravata uope; 3. tekstilna traka (obino od finijeg materijala) koja svezana u petlju slui kao ukras na odjei ili u (enskoj) kosi. marik tur. (marik) istok. matel i matela, 2. mn. matela v. mastel; isto i mati I. matrafa, 2. mn. matrafa tur. (matrapa) limena zdjelica, posuda, vr, aa; tegla; isto i matrap, matrava. matral v. maestral (Nar.). maur v. meur. mauta, 2. mn. mauta tal. (maschiotta) djevojica (u Crnoj Gori). mat1 franc. (mat) bez sjaja, zagasit, taman, mutan; isp. matirati. mat2 perz. mrtav, utuen; u ahu: zavrni potez kojim se dotue protivnik; pobijeen, propao; isp. matirati. mataiti, -Tm tal. (matteggiare) ludovati. matador, -ora, 5. matadore panj. (matador ubojica, ubija, lat. mactare Ubiti) 1. glavni borac (toreador) u borbi s bikovima; zadaje biku smrtni udarac maem; 2. prenes. istaknuta osoba, veliina; pobjednik; utjecajan ovjek; 3. u kartama: glavna karta, adut. Mata Hari (pravo ime Margareta Gertruida Zelle) nizozemska plesaica, njemaka pi-junka (velikog stila) u prvom svjetskom ratu; strijeljana u Parizu god. 1917 (ima nekoliko filmova o njoj). natapan, -ana stari mletaki gro; slian su novac kovali i stari srpski vladari. matara, 2. mn. matara tur. (matara) kona, platnena ili limena posuda; utura, buklija. matassins (it. matasen) franc. (iz panj. mata-chin, a ovo iz arap.) komedijai, lakrdijai, plesai, pelivani; isto to i bouffons (v.).

maina franc. (machine od lat. machina od gr. mechane) 1. stroj uope; 2. lokomotiva; 3. u novije vrijeme naziv za razliita vozila: bicikl, motocikl, automobil, avion; 4. prenes. ovjek bez duha koji radi kao stroj, robot; skup takvih ljudi (glasaka maina, politika maina i si.); 5. u slikarskom argonu naziv za pompozne kompozicije usmjerene na dekorativno djelovanje (Mato); prid. malnskl. mainati, -am (isp. maina) vriti ito mainom vralicom (Krlea, J. Kozarac). mainerija franc. (machinerie) vie strojeva koji rade jedan posao; skup maina (i u prenesenom smislu) pogon, ustroj, mehanizam. maingever njem. (isp. maina + Gevvehr puka) strojna puka, strojnica, mainska puka, mitraljez; katkada i maingevera; isp. gevermaina. mainist(a) franc. (machiniste) strojar, strojovoa; radnik koji se brine oko stroja; tehniar koji gradi strojeve. mainizacija (isp. maina) mehanizacija; uvoenje strojeva u proizvodnju gdje je do tada vladao fiziki rad ljudi i ivotinja, npr. prijelaz na mehaniziranu proizvodnju u poljoprivredi, poveavanje uloge strojeva u bilo kojoj grani proizvodnje ili poljoprivrede ili u vojsci. mainka, 3. -ci, 2. mn. mainaka i mainki (isp. maina) automatska mainska puka, automat, strojnica; isp. maingever. makalcun, -una, 5. makalcune tal. (mascalzo-ne) nitkov, hulja, vucibatina, bitanga, neva-ljalac (Begovi). makara, 2. mn. makara tal. (maschera) v. maska 3. maklacun v. makalcun. makltn, -ina trnokop, budak, pijuk. masku! tal. (mascolo) mali top, muar, prangija; isto i makula (Nar.).

match v. me. mat de cocagne franc. (it. ma d'kokanj) v. Kokanja. mate indijan. vrsta junoamerike biljke (lat. Ilex paraguavensis) i aj od njezina lia (sadri kofeina i djeluje osvjeavno); u trgovini dolazi kao mate-aj, paragvajski odn. peruanski aj. Matej hebr. (matt ovjek + iahon bog) ovjek od boga, boji ovjek; po drugim autorima rije potjee iz aramejskog jezika gdje glasi maththai i znai muevan; Ma tek kajkavski hipokoristik prema Matej; matek u nekadanjoj austro-ugarskoj vojsci pomalo aljiv naziv za obinog vojnika bez ina (obino u uzreici: matek-soldatek). matematika, 3. -ci gr. (mathema, 2. -thematos materija

nauka, znanje) raunstvo; nauka o veliinama, tj. o kvantitativnim odnosima i prostornim oblicima stvarnog svijeta; prid. matematiki i matematski; matematiar tko se bavi matematikom; prenes. raundija; en. matematiarka; matematizirati, -iziram objanjavati uz pomo matematike, raunati, proraunavati. mater lat. majka, mati, roditeljka; mater certa, pater semper incertus lat. majka je sigurna, otac je uvijek nesiguran (tj. za majku se uvijek zna, dok je oinstvo problematino; stara pravnika uzreica); Mater dolorosa lat. (it. doloroza) tuna majka, majka alosna; v. 856 19. st. (Bacon, Hobbes, Locke, St Lomonosov, Diderot, Holbach, He Radiev, Feuerbach); materijalizam j na dosljedna filozofija, vjerna itavon prirodnih nauka, neprijateljska prazne licemjerstvu i si. (Lenjin). Materij prije Marxa bio je preteno mehaniki fiziki, meditativan, nije se irio u p drutvenih pojava. Marx i Engels st\ najvii oblik materijalizma dijal materijalizam (v.); proirivi materij na poznavanje drutva, oni su izradil du i sistem historijskog materijalizn Dijalektiki i historijski materijalizan teoretsku osnovu naunoga komuni promatranje ivota i svijeta s gledita tjelesnih uitaka i vlastitih ir materijalist(a) 1. pristaa materijali: u razgovornom jeziku sebinjak, tj. koji promatra sve s gledita vlastitih rednih materijalnih probitaka; en. m listkinja; materijalistiki koji se od materijalizam, koji mu je svojstven, kc na bazi materijalizma; materijalistik lektika v. dijalektika. materijalizovati v. materijalizacija. maternitet, -eta lat. (maternitas) mate majinstvo. mater pia v. pia mater. Marija v. Matej. Matilda germ. (Mechthild) jaka u I hrabra u ratu. matineja, 2. mn. matineja franc. (matinee podnevna priredba (koncert ili pred isto i matine, -ea, mn. -ei, 2. -ea. matirati, matiram (prema mat1) 1. uiniti nim, tamnim, zagasitim; 2. (prema pobijediti protivnika u ahu; 3. prene jediti, savladati, ukrotiti, onespose daljnji rad ili borbu, dovesti u bezi poloaj. matlase, -ea franc. (matelasse) sjajna tk; plastinim, reljefnim uzorcima, matoidan, -dna, -dno tal. (matoide) suh kast (isp. ___ stara matoidna svinjo! a: Aretej). matokit lat. (montem acutum iljasti vrhunac brijega, osobito iljast, otar mat-pozicija bezizgledan poloaj, pa. past, kapitulacija (v.). matra v. madron. matrac v. madrac, matrag (isp. andrak) avo, vrag. matrak, mn. matraci, 2. matraka franc. que) batina, kijaa, toljaga; pendre

Doloroza; mater dura, pia v. dura mater, pia mater; mater familias majka obitelji (isp. pater familias); mater gloriosa (it. glorioza) slavna majka (Bogorodica u rajskoj slavi); mater natura majka priroda; mater verbo-rummajka rijei (u srednjem vijeku naziv za rjenik latinskog jezika), materija lat. (materia, u vezi sa mater majka) 1. u filozofskom smislu objektivna stvarnost koja postoji izvan svijesti i nezavisno od nje i koja, djelujui na nae osjetne organe, izaziva osjete; 2. tvar, graa; tkanina; 3. uzrok, izvor, povod; 4. duevna grada; predmet, zadatak, tema, gradivo. materijal, -ala (isp. materija) 1. ono od ega je neto nainjeno, izraeno: graa, gradivo; sirovina; potreptine, pribor, oprema; 2. prenes. ono to slui kao izvor, osnova za istraivanje, prouavanje neega (npr. historijski materijal); uope skup spisa, dokumenata o nekom predmetu prouavanja. materijalan, -Ina, -Ino (isp. materija) 1. fil. koji se pojavljuje kao materija, koji pripada objektivnoj stvarnosti; stvaran, tvaran, fiziki, tjelesan; bitan; zemaljski; istinski, realan; 2. imovinski, novani, koji se odnosi na zaradu; materijalna kultura u etnologiji naziv za predmete kojima se kao specifino svojima slui neki narod, koji se smatraju karakteristinima za kulturu nekog naroda; materijalna sredstva novac; materijalno pomagati izdravati, podupirati novcem; materijalna istina pravniko naelo utvrivanja istinitosti injenica na temelju slobodnog sudakog osvjedoenja; prot. formalna istina. materijalist(a) v. materijalizam. materijalizacija lat. (isp. materija) 1. pretvaranje u materiju, osobito po vjerovanju spiritista mogunost da dozvani duh poprimi oblik svog nekadanjeg tijela; 2. ostvarenje zamisli u materijalnom sadraju; glag. materijalizirati, -izlram; isto i materijalizovati, -ujem. materijalizam, -zma lat. (isp. materija) 1. osnovni pravac u filozofiji, suprotan idealizmu. Materijalizam polazi od toga: a) da je svijet po svojoj prirodi materijalan; b) da materija, priroda, postoji izvan svijesti i nezavisno od nje, daje materija primarna i daje ona izvor osjeta, a spoznaja sekundarna, proizvedena; c) da se svijet i sve njegove zakonitosti mogu potpuno spoznati. Materijalizam kao filozofski smjer niknuo je jo u staroj Grkoj (Heraklit, Demokrit, Epikur); najvei razvoj postigao je u filozofiji 1718. st. i u poetku 857

matrica

Mauricije

matrica, 2. mn. matrica franc. (matrice od lat. mater majka) 1. tehn. kalup s urezanim udubljenjem ili otvorom, odgovarajuim obliku obraivanog predmeta u koji ulazi slovo (ig); 2. tipogr. matica, kalup, udubljeni oblik za lijevanje slova tipografskih

stereotipa; uope svaki predmet koji slui za pravljenje odljeva, prijepisa i si. matricida lat. (mater, 2. matris majka + occidere ubiti) ubojica majke, materoubo-jica; matricld, -ida materoubojstvo.

matrijarhat, -ata lat.-gr. (mater, 2. matris majka + archo vladam) forma rodovskog prvobitnog drutva kad je ena upravljala ivotom zajednice; prot. patrijarhat; matrijarhalan, -Ina, -Ino koji se tie matrijarhata, materinski. matrikula lat. (matricula od mater, 2. matris majka) 1. knjiga u koju se vre upisi (roenih, studenata itd.); matica, matina knjiga, matinjak; 2. isprava pomoraca za plovidbu; u naem starijem jeziku: moreplovnica; isp. imatrikulacija; matrikularan, -ma, -mo koji je u vezi s matrikulom, upisni, popisni. matrimonij, -ija {pored matrimonijum) lat. (ma-trimonium) brak, enidba, brano stanje, suprunitvo. matrimonijalan, -Ina, -Ino lat. (matrimonium brak) brani, supruki, enidbeni. matrona, 2. mn. matrona lat. (matrona supruga, ena) asna, odlina gospoa; ugledna starija ena; matronalan, -Ina, -Ino matronski. Matrona antiko ime za rijeku Marnu u Francuskoj. Matronalia lat. svetkovina (enska) 1. oujka u ast boginje Junone (u starom Rimu). matronej, -eja lat. (isp. matrona) u ranokranskim i srednjovjekovnim crkvama poseban prostor odreen za ene. matronimik, mn. -ci lat.-gr. (mater, 2. matris majka + onoma ime) prezime po majinom imenu (isp. metronimik, patronimik). matroz. -oza, 5. matroze hol. (matros) mornar, brodar; prid. matroski. matrun, -ima tal. (matrone, madrone) velika bol, gr u elucu; isp. madron. matuh tur. (matuh koji je podjetinjio) oronuli, izvjetreli starac; ishlapio, senilan ovjek; isp. matuiti. matun, -una tal. (mattone) cigla, opeka. matura lat. (maturus zreo, dorastao, sposoban) ispit zrelosti, vii teajni ispit kao zavretak srednje kole; u naem kolstvu imali smo veliku maturu nakon zavrene srednje kole, a malu maturu nakon zavrene osmoljetke; maturalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na maturu, koji je u vezi s maturom; isto i maturski; maturant, 2. mn. maturanata ak koji e polagati maturu;

uenik najvieg razreda srednje kole; en. maturantica i maturantkinja (akc. /-antkinja); prid. maturantski; maturirati, -turiram poloiti maturu, maturacija lat. (maturatio) zrenje, sazrijevanje, dozrijevanje; starenje, maturitet, -eta (isp. matura, maturacija) zrelost, dospjelost, maturski v. maturalan. matuiti, matulm (isp. matuh) starjeti, gubiti pamenje. Matiita u starorimskoj mitologiji boica svitanja, osvita. matutina lat. (matutinus jutarnji, rani) jutarnja sluba boja kod katolika; isto i matutin, -ina. Matuzalem v. Metuzalem. Maud engl. (it. Mod) hipok. prema Margareta. Maul halten und weiter ienen njem. (it. Maul haltn und vajter dinen) drati gubicu i dalje sluiti, nekadanja (osobito u doba bana Khuena Hedervarvja) uzreica koja je naroito vrijedila za inovnike u Hrvatskoj; unato svim nepravdama tadanje vlasti, morali su utjeti i pokorno podnositi sve to ih je stizalo u slubi (isp. kuenovtina). Mau Mau (sakriveni [u jeziku plemena Kiku-ju]) ime oslobodilakog pokreta naroda afrike zemlje Kenije; pokret je djelovao potajno i traio slobodu svoje zemlje i istjerivanje bijelaca. mauna tal. (maona) brod bez stroja i jedara, potpuno pokriven, da se teret ouva od nevremena; upotrebljava se za prijevoz robe na krae udaljenosti; teretni brod uope, teretnjak, teretnjaa, teglenica. maureska v. arabeska. Mauretanija republika u sjeverozapadnoj Africi; glavni grad Nouakchott (Nuakot); Mauretanac, -anca, 2. mn. Mauretanaca; en. M aure tanka; prid. mauretanski. Mauri, Matira (mn. m. roda) muslimanska plemena na zapadu Afrike, u Maroku, Aliru, Tunisu; nekad i u paniji; isp. Maori; maurski koji pripada Maurima; maurski ili arapski stil graevinski stil u kome zgrada opkoljuje dvorite sa stupovima, a zidovi su iskieni arabeskama (Alhambra u Granadi, Alkazar u Sevilji i dr.) (isp. Mavar). Mauricije lat. (Mauritius) Marokanac (tj.

Maurici us ovjek iz Mauritanije); znai i: tamni, smei, crni. Mauricius drava na istoimenom otoku (Indijski ocean) istono od Madagaskara; glavni grad Fort Louis. mauristi (mn. m. r.) kongregacija francuskih benediktinaca sa sjeditem u samostanu Saint-Germain-des-Pres (v.). mau hebr. (zapravo jidi: srodno sa Mojsije) vrsta hazardne kartake igre, isto to i friejire, raml, bato; maul siromaan idov; maulovati, -ujem n/em. (mauscheln) trgovati (ne ba poteno), meetariti, zelenaiti, lihvariti (Mato). mauvais gout franc. (it. move gu) lo ukus (Krlea). Mauthausen njem. (it. Mauthauzn) gradi na Dunavu (u Austriji), poznat u doba drugoga svjetskog rata jer je i u njemu bio jedan od zloglasnih nacistikih koncentracionih logora; isp. Dachau, Auschwitz. mauzer (po imenu konstruktora Mausera) sistem puaka i revolvera (brzometka). mauzolej, -eja gr. (maussolleion) monumentalna nadgrobna graevina (po karijskom satrapu Mausolu kome je njegova ena Artemizija oko 400. god. pr. n. e. podigla u Halikarnasu divan nadgrobni spomenik; taj se spomenik broji kao jedno od sedam svjetskih uda; isp. monumenta mundi). M. A. V. skra. za Magvar Allamvasut, tj. Maarske (dravne) eljeznice (v. Magvar-orszag i d.) Mavar, -vra, 2. mn. Mavara i Maur (v.); prid. mavarski (pored maurski), mavai-zuki jap. iznenadni udarac akom u lice, jedna od japanskih borbenih vjetina; isp. budo. maven, mavena, maveno, odr. mavenl, mavena, maveno v. mavi. mavez (isp. mavi) modri pamuk; tiftik. mavi prid. indekl. tur. (mavi, mai) plavetan, plav, modar, auran; mavipiruz, -uza plavi dragulj, safir, tirkiz; mavija, -aa golub plava perja.

85 8

mavi tur. (mafi) 1. vrsta poslastice od listova prena tijesta s jajima; 2. nema nita, prazan (Kazazovi); mavinjak, mn. -aci kotai za izrezivanje tijesta, kovrta, radi; isp. devermavi. maviti se, mavTm se (isp. mavi) plavjeti se, plavetnjeti se. Ma vlast e. Moja domovina, simfonija ekoga kompozitora Bedficha Smetane (1824 1884) (Krlea). mavluta tur. (malluta gornja haljir turske kabanice. mavragorita novogr. (maure crna trgovina) crnoburzijanac, vercei Mavro, 5. Mavro hipok. prema Ma maxima debetur puero reverentia / maksima... reverencija) najvee p duni smo djetetu, tj. valja paziti da jui ili radei neko zlo ne sablanjujer (Juvenal). maxwell v. maksvel. Maya (Maja) indijanski narod u ! Americi, sa visoko razvijenom civil (unitili ga panjolski i drugi osvaja Mayer Louis Burt (18851957) ; filmski producent; sa Samom Gok osniva (god. 1915) jedne od najpc svjetskih filmskih kompanija -Goldwyn-Mayer (skra. M-G-M). Mayerling selo u Donjoj Austriji postalo svjetski glasovito jer je u tai habsburkom dvorcu poinio samoi sin Franje Josipa Prvoga prestolon; Rudolf (god. 1889);

prije toga je ubi prijateljicu Mariju Veera (samoubc poinili jer su im dvorski propisi pri stupe u zakonit brak; ipak, njihova s nikada potpuno rasvijetljena, te se i d javljaju sumnje da li se ba radi o sai stvu). maz rus. automobil proizveden u tvom mobila u Minsku (Minskij avtom zavod). mazar, 2. mn. mazani tur. molba, alb ba; glag. mazariti, -Im. mazbata, 2. mn. -ata tur. (mazbat tokol, akt, pismena odluka, z izvjetaj. mazdaizam, -zma vjera starih Irana dijci, Baktrijci, Parti, Perzijanci i dl nauava dualizam, tj. borbu Dobra i Ormuzd, tj. Ahura-Mazda, Ahrim ratustra). mazgal tur. (mazgal) 1. pukarnica na malen otvor uope; 2. prazno mjesto gdje nije nita poniklo; isto i mazj roda). mazija tur. iz franc. (mazer pro eliiti) elik, ocal, nado; mazili -ocalan, ocjelan; isto i mazli. mazlum prid. indekl. tur. lud, naivan. mazohizam, -zma spolna abnormaln da ovjek spolno uiva samo ako trj

Mazovi 85 ja 9

mecosopr an zlostavljanja od svoga partnera (naziv po austrijskom knjievniku Leopoldu Sacher--Masochu, 1835. do 1895, koji je obraivao takve motive); isp. sadizam; mazohist(a) tko boluje od mazohizma; en. mazohistki-nja; prid. mazohistiki. Mazovija (polj. Mazowsze) pokrajina u Poljskoj (u njoj je Varava); Mazur Poljak iz Mazovije; en. Mazurka; prid. mazurskl; mazurka (polj. mazurek) vrsta poljskog ivahnog plesa u troetvrtinskom taktu; zavladao plesnim dvoranama poslije valcera; naroito u obiaju na oficirskim balovima (toptanje nogama, zveket ostruga); mazurek Dabroivskiego prvotno (u doba Napoleo-na) kompozicija u ast poljskog emigrantskog generala Dabrovvskoga (it. Dombrov-ski); poetne su joj rijei glasile: Jeszce Polska nie zginiela Jo Poljska nije propala; kasnije poljska himna; proirila se s istom (ili slinom) muzikom ali s rijeima Hej Slaveni, jote ivi rije naih djedova po svim slavenskim narodima, te je danas i nai narodi pjevaju kao svoju himnu; mazurenje u znanosti primljen naziv za karakteristiku mazurskih govora da mjesto , , , d, izgovaraju s, z, c, dz; pored ovoga naziva upotrebljava se i naziv cakavizam, jer i neki nai akavski govori imaju istu karakteristiku (ca mjesto a). mazul tur. uzalud. mazurij, -ija (pored mazurijum) (prema Mazur, v.) kem. element, znak Ma, isto to i renij, tehnecij. mazurka v. pod Mazovija. mazuka mad. (mazos od sla\. mazati, kalajisati) vrsta kalajisanog lonca; umanj. mazuica. mazut turkm. (preko rus.) ostaci od nafte koji se dobivaju pri destilaciji nafte, nakon odstranjenja benzina, petroleja i dijela ulja; pakura. Mazzini (Giuseppe; uzepe Macini; 1805 1872), talijanski revolucionar i borac za ujedinjenje Italije (Krlea). maza mad. (mazsa) mjera od sto funti, centa. maoretkinja franc.-engl. (isp. tambur-maor) djevojka koja obuena u ivopisnu odoru svira u paradnom orkestru, ili uz plesne korake u mimohodu rukuje velikom dirigentskom palicom maurana v. majoran. mb skra. za milibar (v.J. MB automobilska oznaka za Maribor. MC automobilska oznaka za Monaco. Mc v. Mac. MCS kratica za Mercalli, Cancani-Sie-berg, tj. za Merkalijevu ljestvicu uinka potresa (v. Merkalijeva ljestvica). Md skra. za Marvland (drava u USA). mea culpa lat. (it. mea kiilpa) moj grijeh; ja sam kriv; mea culpa, mea maxima culpa moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh (dio pokajnike molitve) (Krlea). mea gratia lat. (it __ gracija) 1. to se mene tie...; 2. meni za ljubav, meni za volju. mea memoria lat. koliko ja pamtim, prema mome sjeanju. meandar, -dra, 2. mn. meandaragr. (prema vrlo krivudavom toku rijeke Meandar [danas Menderes] u Maloj Aziji) 1. linija koja tee izlomljeno pod pravim kutom ili u spirali; 2. vijugavi tok rijeke; na izraz: krivaja; 3. uope: zavoj, vijuga, okuka; prid. meandri-an, -na, -no vijugav, zavojit, krivudav, s okukama; glag. meandrirati, -andriram vijugati, kretati

se zmijoliko, zavijati, praviti zavoje, okuke (rijeka, cesta). mea parvitas lat. moja malenkost. Mea res agitur, paries cum proximi ardet lat. (it __ kum proksimi...) O mojoj se stvari radi kad susjedov zid gori. mearif tur. (mearif) prosvjeta. mea tenuitas lat. moja oskudnost (isto to i mea parvitas). mebl franc. (meuble od lat. mobilis pokretan) pokustvo, namjetaj; meblirati, meblTram snabdjeti pokustvom, namjestiti stan, sobu i si.; mebltik njem. (Stiick komad) 1. komad pokustva; 2. prenes. stalni gost u neijoj kui, tako da se smatra lanom kuanstva; mebltof sukno za tapetiranje namjetaja; meblvagn (njem. Wagen kola) visoka natkrivena i iznutra dobro me 860 me, mea, 7. meom, mn. meevi engl. (match ogledati se, mjeriti se s kime) natjecanje u ahovskoj igri ili u nekom sportu; utakmica, takmienje, omjeravanje snaga, borba, dvoboj. me-bol engl. (match-ball) konana lopta, odluna za ishod igre kod tenisa. meet, 2. mn. meeta tur. (mesdid) omanji muslimanski hram, bogomolja, moeja, da-mijica; isto i meit. medalja, 2. mn. medalja franc. (medaille) 1. metalna ploica (uvijek okrugla, za razliku od plakete koja je etverouglasta) na vrpci, koja se izdaje za uspomenu ili se njom odlikuju zasluni vojnici i graani; odlikovanje; kolajna; zlatna, srebrna, bronana medalja prva, druga, trea nagrada na sportskim natjecanjima; 2. vrsta sitne plastike, umjetniko djelo, s portretom ili mitolokim ili alegorijskim ili historijskim prizorom, a kuje se u vezi s raznim proslavama; umanj. medaljica; medaljer, -era, 5. medaljeru umjetnik koji izrauje medalje; umanj. medaljon, -ona (franc. medaillon) 1. zlatarska izraevina u obliku male ovalne ili okrugle kutijice (za portret) koja se obino nosi oko vrata; 2. oval koji slui kao okvir za neku sliku, ukras, umjetninu; ovalni okvir, rama uope; 3. velika medalja; 4. kratka bio-bibliografska biljeka o nekom piscu, osobito u knjizi koja obuhvaa izdanje djela veeg broja autora; umanj. medaljoni. medan v. megdan (Nar.). Medardo germ. moni jakota; Medardovo dan 8. lipnja u katolikom crkvenom kalendaru; po praznovjerju: kakvo je vrijeme na taj dan, takvo ostaje i daljih etrdeset dana. Medeis ageometretos eisito gr. Nitko tko ne zna geometriju (tj. tko nije uen) neka ne ue (natpis nad ulazom u Platonovu kolu; isp. Nemo huc ingrediatur...) Medeja 1. u starogrkoj mitologiji ena argonauta Jazona koja mu se okrutno osvetila za nevjeru, ubivi njihovo dvoje djece; 2. prenes. ljubomorna, osvetljiva ena; Medejin kompleks u psihoanalizi naziv za mrnju prema vlastitoj djeci i za elju majke da ih pobije (iz osvete prema muu); medejski okrutan, osvetoljubiv (Mato). medekati v. medet.

tapetirana kola, takav kamion ili eljezniki vagon, za prijevoz pokustva (kod selidaba). mecel njem. (Metze) mjerov, vagan (starinska mjera). mecena bogat, dareljiv pokrovitelj znanosti i umjetnosti (po imenu rimskog bogataa Gaja Cilnija Mecenata koji je ivio u 1. st. pr. n. e., a koji se proslavio irokim pokroviteljstvom nad pjesnicima i umjetnicima); isto i mecenat, -ata, 5. mecenate, a kod starijih pisaca i mecen, -ena, 5. mecene; en. mecenatkinja; prid. mecenatski i mecenski; mecenatstvo pokroviteljstvo nad umjetnou, dareljivost prema umjetnicima. meclcij, -ija lat. (amicitia) prijateljstvo, ljubav, ljubakanje. mecosopran v. mezzosopran. i

meden agan gr. niega previe; reenica koja je pored reenice Gnothi seauton (v.J stajala kao natpis na hramu starogrkog boga Apolona u Delfima. medenijet tur. prosvjeta, kultura, civil (Kazazovi). Meden thaumazein gr. Niemu se ne uditi (odgovor starogrkog filozofa I re na pitanje: emu su ga nauila n razmiljanja); isp. Nil admirati. medesimo tempo (modo) v. modo preced medet tur. (medet pomo) obino kao u pomo, pomagaj!; medekati, medec vikati medet, zapomagati; svr. medi medeknem. media (mno. mediae) lat., gram. zvun npr. b; isp. tenuis. mediateur/ranc. (it. medij ater) posrednil u dviju drava u sukobu. media via lat. srednji put, zlatna sredina Media vita in morte sumus lat. Usred nalazimo se u smrti, tj. smrt nam je sta vratom (Luter). Medici v. mediejski. medicina lat. (medicus lijenik) 1. na ljudskom organizmu, o njegovim bole o spreavanju i lijeenju bolesti; 2. sredstvo, pomono sredstvo; 3. sve kojekakvim arolijama kod sjevern rikih Indijanaca; prid. medicinski; cinar, -ara, 5. medicinaru /' -are si medicine; en. medicinarka; prid. n narskl. mediinka, 3. -kl (isp. medicina) teka kc lopta (24kg), ispunjena krpama; si vjebanje u sportu. medicus v. medikus; medicus curat, natura (it. medikus kurat)...; lijenik lijei, pi ozdravljuje; medice, cura te (it _ kura...) lijenice, lijei sam seb meti najprije pred svojim vratima); tV male est, si nemini male est (it. medi Lijeniku je zlo ako nikome nije zlo; M< amicus et servus insanorum medikus...) Lijenik je prijatelj i sluga snih. mediejski koji je u vezi sa starom U skom aristokratskom porodicom Medii Medici) koja se istakla svojim

pomag; znanosti i umjetnosti, osobito u svome tu Firenci. medievlj, -ija lat. (medius srednji + aevi vijek) srednji vijek; isto i medie> medievalan, -Ina, -Ino koji se tie sred vijeka, srednjovjekovni; medievalistika, med 86 ij 1 medresa -ala tipogr. vrsta starinskih tamparskih slova. medij, -ija (pored medijum) lat. (medius srednji) 1. sredina (npr. u kojoj se netko kree), podruje u kojem se neto zbiva, sklop uvjeta pod kojima se neto dogaa; 2. osoba na kojoj se vre hipnotizerski i spiritistiki pokusi (slui toboe kao posrednik izmeu izvoaa i publike); 3. u grkoj gramatici srednje stanje, izmeu aktiva i pasiva; 4. tehn. radna tvar koja je nosilac energije u nekom radnom procesu (npr. para kod parnih strojeva); 5. sredstvo prenoenja komunikacija (govor, tampa, televizija, radio i si.); prid. medijalan, -Ina, -Ino. Medija prastara kraljevina u jugozapadnoj Aziji, koju je Kir Stariji (oborivi svoga tasta, medijskog kralja Astijaga) u 6. st. pr. n. e. pripojio Perziji. medijacija lat. (medius srednji) posredovanje tree drave u prijeporu dviju drava, nastojanje oko izmirenja njihovih interesa; uope: posrednitvo, meetarenje. medijalan v. medij. medijana lat. (medius srednji) sredinjica, centar, centrala, medijanta lat. (medius srednji) muz. srednji ton, trei stupanj tonske ljestvice; katkada i trozvuk iznad treeg stupnja, medijastinum lat. prostor u prsnoj upljini 1 izmeu dvaju plunih krila (u njemu se nalaze: srce, aorta, dunik, jednjak, prsna lijezda). medijatizacija lat. (medius srednji) pripajanje, prikljuenje, podvrgavanje malih dravica velikima (kao sreditima okupljanja); medijatizirati, -izlram provoditi medijati-zaciju; isto i medijatizovati, -ujem. medijator lat. posrednik, sudac, arbiter; isp. mediateur, medijacija. medijeval v. medievij (Krlea). medijum / medij (v.). medik v. medikus (Nar.). medikacija lat. (medicatio) lijek, lijeenje. medikament, 2. mn. medikamenata lat. (medica-mentum) lijek, ljekarija, melem, pomo, pomono sredstvo, medicina 2; m'edikamen-tozan, -zna, -zno ljekovit. medikaster tal. (medicastro) nadrilijenik, na-zovilijenik, lo lijenik uope. medikus lat. (medicus) lijenik. medina ar. 1. grad ili domorodaka etvrt u sjevernoj Africi; 2. zbir sukova (v.); glavno trite junog Maroka, permanentni sajam iz dana u dan, od jutra do noi (S. Batui). Meduza

prouavanje povijesti srednjega v medievisti 1. pisci, knjievnici sre vijeka; 2. historiari koji specijalno pr vaju srednji vijek; isto /medievalisti; med

Medina ar. (Al-Madina En Nabi = Prorokov grad; prije doseljenja Muhamedova zvala se Jesrib) grad u Arabiji gdje je grob Muhame-dov; iza Meke najvee muslimansko svetite; prid. medlnskl. medio tal. (medio) srednji dan u mjesecu, 15. u mjesecu, npr. medio juli 15. srpnja; isp. ultimo. medio flumine quaerere aquam lat. (it.... kverere akvam) usred rijeke traiti vodu, tj. zahtijevati vie nego treba odn. nositi drva u umu (Propercije). mediokracija (-kratija) lat.-gr. (medius srednji + krateo vladam) vladavina tzv. srednjeg stalea (trgovaca, inovnika i si.). mediokris v. mediokritet (Mato). mediokritet, -eta lat. (mediocritas) 1. sredina; osrednjost; neznatnost; prosjenost; 2. prenes. ovjek osrednjih i ogranienih umnih i duevnih sposobnosti; prid. mediokritetski. Mediolanum antiko ime za grad Milano u Italiji. medio tutissimus ibis lat. sredinom e najsigurnije ii, tj. srednji put je najbolji (Ovidije). medisn v. madison. meditacija lat. (meditari razmiljati, snovati) razmiljanje, udubljivanje u neki problem, duevno razmatranje; meditativan, -vna, -vno koji razmilja, duboko zamiljen, utonuo u misli, mislilaki, misaon; sklon razmiljanju; meditator ovjek koji razmilja; mislilac. Mediteran, -ana lat. (medius srednji + terra zemlja) Sredozemno more i zemlje oko njega; Sredozemlje; Mediteranac, -nca, 5. Mediterane, 2. mn. Mediteranaca ovjek iz Sredozemlja, Sredozemac; en. Medite-ranka; prid. mediteranski. meditirati, -ditlram (isp. meditacija) razmiljati, promiljati, umiljati, snovati, zadu-bljivati se u misli; isto i meditovati, -ujem. medium r. medij. medium aevum lat. (it evum) srednji vijek. medium tenuere beati lat. sredine se dre blaeni, tj. najbolji je srednji put odn. uvaj se krajnosti. medius terminus lat. u logici srednji pojam (u kojem se dva pojma povezuju da bi se mogao izvesti pravilan zakljuak). medoc (it. medok)/ranc. (po istoimenoj francuskoj pokrajini) vrsta francuskog crnog vina. medresa, 2. mn. medresa (akc. i medresa, 2. mn. medresa) tur. (medresa), 1. srednja vjerska kola kod naih muslimana; 2. fakultet sveuilita, visoka kola uope. 86 2 polip1); prid. Meduzin (meduzin); Meduzin pogled straan (okamenjujui) pogled; Meduzina glava med. splet ila oko pupka.

Meduza 1. u starogrkoj mitologiji jedna (najuasnija) od triju Gorgona (v.); 2, zool. (meduza) klobuk; slobodno plivajua vrsta mnogih morskih mjeinaca koja ima oblik zvona ili kiobrana (isp.

medzatinta tal. (mezzatinta) u slikarstvu naziv za srednju odn. prijelaznu boju, slikarski polu-ton, preljev. mededija v. medidija. medela tur. (medelle) osmanski graanski zakonik, slubena kodifikacija erijatskog obveznog i parnikog prava (kalji, isp. meele). Medid, -ida, 5. Medlde tur. asni, plemeniti (zapravo skraeno od Abdulmedid rob asnoga, tj. boga). medidija tur. (medidije) zlatna lira (turska); po sultanu Medidu (sredina 19. st.). medlis, 2. mn. medllsa tur. (medlis sjednica; skup, drutvo) 1. zakonodavna skuptina u nekim zemljama Istoka (npr. u Iranu, u Turskoj); 2. vjersko vijee muslimana u nekim zemljama. Mednun muslimansko vlastito ime (v. Lej-la). Medud v. Jedud. medusija perz. oboavalac vatre; idolopoklonik; prid. meduski. meele tur. turski graanski zakonik koji je vrijedio u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (Skok, pod natuknicom miraz; isp. medela). meer tur. (meger) 1. dakle; 2. prema tome; 3. bogme. meupnica v. maupnica. meeting v. miting. Mefistofeles (po nekima od gr. me ne 4fos, foto svjetlo + filos prijatelj, dakle neprijatelj svjetla) lik iz idovsko-kranske mitologije, bie koje ne vjeruje u dobro, zao duh, duh poricanja, pratilac Fausta (v.); isto i Mefisto; mefistofelskl avolski, ciniki, gadan, paklenski, satanski, sotonski. meg1 u govoru nae omladine prihvaena skraenica za magnetofon. meg2 v. mega. mega... gr. (megas, megale, mega velik) 1. kao prvi dio sloenice oznauje neto veliko, silno, golemo; 2. u fizici: milijun puta vee od znaenja osnovne rijei (isp. megatona), oznaka M. megacikl, 2. mn. megacikla v. megaher megaerg, mn. -zi gr. (mega + isp. erg) erga. megafon, -ona (akc. i megafon, -ona) g ga... + fone glas, zvuk) sprava za vanje glasa, zvuka; zvunik, glasnogc isp. lautpreher. Megatherium americanum

megaherc gr. (mega... + isp. herc) herca; znak MHz. megakolon gr. (mega + isp. kolon) pr ili steeno proirenje odn. poveanje dijela debelog crijeva. megallt, -ita gr. (mega... + lithos velika kamena gromada; megaliti su, stavlja se, sluili kao nadgrobni spoi rtvenici (nalazita u Engleskoj, Frar paniji i dr.). megalocelija gr. (mega... + koilia upljina, utroba) velik donji dio tijela na, trbuatost. megalodonti, -lodonataf'm/j. m. r.) gr. (i + odiis, 2. odontos zub) velike koljke s debelim ljuturama (iz doba megalofonija v. makrofonija. megalografija gr. (mega... + grafo slikanje u naravnoj veliini; megalo slikar koji se veinom bavi prikazi likova u naravnoj veliini. megalokefalija v. makrokefalija. megalomanija gr. (isp. mega... + : ludilo veliine, umiljenost u vlastitu v pretjerano uveavanje vlastite vrij( precjenjivanje sama sebe; golematin matvo, oholost; isp. grandoi megaloman, -ana, 5. megalomane koji o sebi ima pretjerano visoko m umiljena veliina; en. megalomank megalomanski. megalopolis gr. (isp. mega... + polis) velik grad, velika urbanizirana cjel nekoliko susjednih gradskih naselja, bacija (v.). megalosaur gr. (isp. mega... + saC guter) veliki pretpotopni guter iz dinosaura (bio dug preko 10 metara) mu se nalaze u jurskim naslagama. megapodi gr. (mega... + piis, 2. po noga) individui s velikim nogama. megaron gr. velika prostorija, dvorana, to u ranije doba namijenjena za oki mukaraca u prednjem dijelu kue g blagovalo; kasnije kua uope, a tal svetite, hram (u Delfima su u me dobivani odgovori proroita). 86 3 mehitaris ti dvoboju, duelant; prenes. razbija, kavgadija. Megera 1. jedna od triju Erinija (v.J; 2. prenes. (megera) zla, svadljiva ena: prid. Megerin. megeri jap. udarac nogom meu protivnikove noge, jedna od japanskih borbenih vjetina; isp. budo. Megi v. Maggie. megom, -oma (isp. mega... + om) elektrina jedinica za otpor: veliki om = 1 milijun oma; znak MO; megommetar, -tra, 2. mn. megommetara (megom + metron mjera) sprava za mjerenje veoma velikih elektri-i nih otpora. mehabet v. muhabet. mehaf, -afa tur. iznimka, izuzetak; povlastica, mehana, 2. mn. mehana tur. (mej vino + hane

Megatherium americanum gr.-lat. (isp. mega + ther zvijer) vrsta velikog sisavca kojemu su fosilni ostaci naeni u Argentini. megatona gr.-engl. (mega... + isp. tona) velika tona, milijun tona, milijarda kilograma; prid. megatonski (osobito doao u upotrebu u vezi s izrazom megatonska bomba). megavat (mega... + isp. vat) elektrina jedinica: veliki vat = 1 milijun vata; znak MW. megavoit (mega... + isp. volt) elektrina jedinica: veliki volt = 1 milijun volta; znak MV. megdan, -ana tur. (mejdan) 1. polje; trg; raskre; vaarite, sajmite; 2. bojno polje; pa i sam boj, dvoboj, borba; megdandija borac, osobito borac u

 kua) krma, gostionica; prid. mehanskl; umanj. mehanica; mehandija krmar, gostioniar; en. mehandijka, mehandinica. mehanicizam, -zma (mehanistiki materijalizam) gr. (isp. mehanika) antidijalektiko uenje koje u krajnjoj konzekvenciji svodi svu kvalitativnu raznolikost svijeta na mehaniko gibanje jednorodnih estica materije, a sve sloene zakonitosti razvitka na najprostije zakone mehanike. Mehanistiki materijalizam u 17. i 18. st. bio je napredna struja u nauci i filozofiji i borio se protiv idealizma i religije. Suvremeni mehanicizam je zastarjela, razvojem nauke premaena forma materijalizma koja filozofsku misao vue natrag od naunoga materijalizma, dijalektikog materijalizma. mehanika, 3. -ci gr. (mechane stroj, sprava, maina) 1. nauka koja prouava pojave pokretanja i ravnotee materijalnih tijela pod djelovanjem fizikih sila; 2. nauka o strojevima, spravama, mainama; strojarstvo, mainska tehnika; 3. nebeska mehanika znanost koja matematikim metodama prouava kretanja nebeskih tijela; mehaniar radnik metalne struke koji vri popravke strojeva i motora; mehaniki 1. koji se odnosi na mehaniku ili na mehanizam; 2. koji djeluje posredstvom mehanizma, samokre-tan, samopokretan; 3. prenes. bez veze sa svijeu, koji se dogaa bez sudjelovanja ovjeje volje; nehotian, ne mislei; mahina-lan (v.J; automatski (v.J; 4. izveden dodirom, pritiskom, silom. mehanisati, -em v. mehanizirati. mehanist(a) pristalica mehanicizma (v.J; prid. mehanistiki. mehanizacija gr. (isp. mehanika) 1. zamjena miine snage strojem, unoenje mehlem

strojeva u proizvodnju, a u najnovije doba i u kuan-stvp; 2. vojn. opskrba vojske bojnim oklopljenim vozilima tenkovima, oklo-pljenim automobilima i si. (isp. mainizacija i motorizacija); 3. strojni park, tj. svi strojevi to ih posjeduje neko poduzee; glag. mehanizirati, -iziram; isto i mehanizovati, -ujem i mehanisati, -em. mehanizam, -zma, 2. mn. mehanizama gr. (isp. mehanika) 1. unutarnje ustrojstvo stroja ili sprave koje ih stavlja u pokret; 2. skup stanja i procesa kroz koje prolazi neka fizika ili kemijska i si. pojava (npr. mehanizam neke kemijske reakcije, mehanizam izgaranja itd.). mehanografija gr. (isp. mehanika + grafo piem) upotreba strojeva za obavljanje uredskih poslova (pisae maine, raunala, strojevi za kopiranje i si.). mehanoterapija gr. (isp. mehanika + terapija) lijeenje tjelesnim vjebama s pomou posebnih sprava. mehema v. meema. Mehdija tur. (isp. Mahdi) koji je upuen na pravi put, voa. Mehemed v. Muhamed. mehet mad. (mehet moe ii) polazak, gotovo, u eljeznikom odn. tramvajskom prometu nekada uobiajen povik da vozilo moe krenuti (Krlea, Nui). Mehiko drava u junom dijelu Sjeverne Amerike; Mehikanac, -nca, 5. Mehikane, 2. mn. Mehikanaca; en. Mehikanka; prid. mehiki; isp. Meksiko. mehitaristi monaki red to gaje god. 1801. osnovao u Carigradu Jermenin Mechitar do Petro; pripadnici toga reda osobito su zasluni kao stvaraoci najljepih djela stare jer86 4 M Meissen (it. Majsn) grad u Demokratskoj Republici Njemakoj, poznat po izraevinama od porculana (u samoj okolici leita kvalitetne gline i kaolina) (Krlea). Meistersinger njem. (it. majsterzinger) majstor pjeva; njemaki pjesnik i pjeva iz redova gradskih stanovnika, poglavito obrtnika; majstori pjevai bili su udrueni u pjevake kole koje su nastale u poetku 14. st. (isp. Minnesinger); glasovita je opera Majstori pjevai njemakog kompozitora Richarda Wagnera, na koju aludira Krlea u romanu Na rubu pameti kad veli da se i nevine djevice rado daju spaavati po mladim vagne-rijancima; aluzija se odnosi na Evu, kerku zlatara Veita Pognera, koju osvaja VValther von Stolzing, mladi vitez iz Francuske, pobijedivi (uz pomo Hansa Sachsa) majstora pjevaa Sixtusa Beckmessera, inae gradskog pisara. mejana i si. v. mehana i si. mejdan, -ana v. megdan, mejhana v. mehana. mejit tur. (mejjit) mrtvac, pokojnik, le, leina, posmrtni ostaci.

menske knjievnosti (pa se kao takvi spominju i u djelima nekih naih starijih muslimanskih knjievnika; isp.: ... o lijepoj ermenskoj literaturi koja se pomou vaih papaza, takozvanih mehitarista, poela tako krasno razvijati; Kazazovi). mehlem v. melem. Mehmed v. Muhamed. Mehr Licht v. Licht. Mehrwert njem. (il. Mervert) viak vrijednosti (Novak); proletarijat vikom vrijednosti svoga rada stvara bogatstvo svojim gospodarima (Marx, Kapital). Meilihiosgr. (blag, prijazan, umiljat, ljubazan) jedan od pridjevaka bogu Zeusu, za razliku od Zeusa Gromovnika (Mato). meiningenovtina (it. majnin...) kazal. glumljenje na nain kako su to radili meiningenovci, tj. kazalina druina njem. vojvode Georga II. od Meiningena (u Tiringiji); odlikovali su se harmoninom skupnom igrom i stilskom opremom, a klonili su se virtuoznosti i isticanja pojedinaca (Begovi). Mein Kampf (it. Majn Kampf) njem. Moja borba, naslov poznate zloglasne knjige (prvi put objavljena god. 1925) njemakog nacistikog vode Hitlera u kojoj je iznio svoje poglede na politike probleme i razradio program nacionalsocijalistikog pokreta. me insciente lat. bez moga znanja.

mejkapirati, -kaplram kod nas stvore prema make up (v.J, naliiti, namin mejoza gr. (meiosis umanjivanje, sr nje) diobeni proces kojim nastaju stanice. Mejrema, Mejrima tur. (iz hebr.) Marij mejta tur. (isp. mejit + ta kamen) ki koji muslimani stavljaju nosila s mi prije ukopa (da klanjaju posmrtne n mejtef v. mekteb; mejtefar, -ara, 5. mej -are ak osnovne kole, puke osnovac. Meka, 3. -ki (arap. Makka) glav Saudijske Arabije, rodno mjesto Muh vo, najvee muslimansko svetite (v. ( prenesenom smislu: znamenito sredi nosti, umjetnosti i si.). mekam, -ama tur. (mekam) arija, napje\ dija, nain lijepog pjevanja. mekik, -ika tur. unak za tkanje. mekinto engl. (mackintosh) ogrta od moive gumirane tkanine (po izumi tkanine, kotskom kemiaru Maclnt prve polovice 19. st.). mekonij, -ija (pored mekonijum) gr. (me makova glavica, makov sok) 1. sok makove glavice (od njega se pravi opij crnozelenkasta (boje kao makov sok' na iz crijeva novoroeneta.

Meksiko (puno ime Ciudad de Mexi glavni grad Mehika (v.J; prid. meksi mekteb, 2. mn. mekteba tur. (mekteb osnovna kola kod muslimana. mekter, 2. mn. mektera tur. (mehter) muzika (svirai); mekterin, mn. mek svira, glazbenik, muziar; mekterb dirigent, kapelnik. mela v. melja. melain, -ina gr. (melas crn) crni pig tijelu sipe. melancana tal. (melanzana) plavi patlid balancana. Melanchthon njemaki teolog, najblii nik Luterov (prezime mu je zanimlj mjer renesansnog obiaja da se i prevode na grki odn. latinski: Melan znai na grkom crna zemlja, a znai i njegovo pravo, tj. njemak Schwarzerd); isp. metonomazija. melancolico tal. (it. melankoliko) muz. no, tuno, alostivo, sjetno. Melanezija gr. (melas crn +nesos naziv otoja u Oceaniji na sjeveru i Australije (Novi Hebridi, Nova Kalee Solomonski otoci); Melanezijac, -fjca,' 86 5 meliorist i melanterit gr. zelena galica. melanurija gr. (melas crn + isp. urin) izluivanje crne mokrae; crnomokranost. melan franc. (melange) 1. smjesa, mjeavina; 2. bijela kava, kava s mlijekom; 3. mijeani sladoled; 4. umuena jaja, kajgana. melasa gr. (meli med) 1. crni sirup, nuspro-dukt kod proizvodnje eera; 2. smjesa (Krlea). melbrosin, -ina lat.-gr. (mel med + bibrosko jedem) tvorniko ime za tzv. matini mlije. Mela tur. (isp. mele) aneo. meldovati, -ujem njem. (melden) javiti, javljati; isp. melde gehorsamst najpokornije (u najdubljoj pokornosti) javljam... (naim vojnicima bilo je teko pamtiti izraz gehorsamst pa su ga pojednostavili u orzam(st); meldovati se javiti se, prijaviti se, izai na raport (u nekadanjem vojnikom jeziku). Meleagar, -gra (gr. Meleagros) u starogrkoj mitologiji heroj koji je ubio kalidonskog vepra (v.J; brat Dejanire, ene Heraklove. mele, 5. meleu, 2. mn. melea tur. (melek) aneo. melee franc. (it. mele) tunjava, guva; u ragbi-ju: skupina igraa oko lopte na zemlji ili u oekivanju da lopta bude poloena na zemlju nakon prekida igre; isp. skrimid. melek, 5. -e, mn. -ci, 2. meleka v. mele. meleka 2. mn. meleka perz. (cvijet) ljubica (izraz se upotrebljava u Hercegovini: isp. meneka). melem, 2. mn. melema tur. (melhem) 1. lijek, ljekovita mast; pomada; 2. prenes. ublaavno sredstvo, pa i topla, prijateljska rije; mele-man, -mna, -mno ublaavan, ljekovit; melemiti, -Tm djelovati kao melem, ublaavati, lijeiti;

melan ge

2. mn. Melanezijaca; en. Melanezljka; prid. melanezijskl. melange v. melan. melanglosija gr. (melas crn + glossa jezik) med. pojave crnila na jeziku; crnojezi-nost. melanholija / melankolija I v.). Melanija (akc. i Melanija) gr. crna, melanin, -ina gr. (melas crn) crni ili smei pigment u krvi i dr.; osobito smei ili crni pigment koji se stvara na koi kao zatita od djelovanja sunanih zraka, melanit, -ita gr. (isp. melanizam) miner, crni granit ( v.J. melanizam, -zma gr. (melas, melaina, melan crn) pojava crne boje kod nekih ivih bia, uslijed nagomilavanja crnog pigmenta, to prouzrokuje jaa toplina, rasvjeta, pa i pojaana hladnoa; prot. albinizam. melankolija gr. (melas crn + chole u) 1. bolesno stanje koje se oituje u potitenosti, u slabljenju pokretnosti i u oteanom toku misli; 2. tuga, jad, briga, tuno raspoloenje, sjeta, nujnost, snudenost, turobnost; melankolian, -na, -no i melankoliki koji pati od melankolije; sjetan; tuan, turoban, nu-jan, snuden, potiten; melankolik, mn. -ci ovjek koji pati od melankolije; isto i melankolian en. melankolikinja; melanko-liarka (sve pored melanholija itd.). melanodermija gr. (melas crn + erma koa) crne pjege s gnojnim pritiima na koi (nastaju od taloenja melanina kod nekih bolesti). melanom, -oma gr. maligni tumor crne ili tamnosmee boje, koji sadrava melanin (v.J. melanoza gr. (isp. melanizam) crnokonost, pocrnjivanje tjelesnih organa i tkiva uslijed mijenjanja krvnog crvenila u materiju crne boje. Javlja se i kod biljaka, npr. na liu repe gdje je izaziva infekcija jedne gljive.

melemae, -eta (ake novac) ljekarina, plaa za lijeenje. melez, 2. mn. meleza tur. (melez) mjeanac, krianac, polutan, bastard; en. meleskinja; prid. meleski; meleziti, -Im kriati, ukrtavati. Melhior hebr. kralj svjetla. Melhisedek v. Melkisedek. Meliha tur. ljepotica. melija (lat. melia) rod drvenastog bilja; uzgaja se kao ukrasna raslina po parkovima i drvoredima, melik ar. vladar, poglavar, melinlt, -ita gr. (meline proso) snano eksplozivno sredstvo; isto i lidit. mel in ore, fel in corde lat. (it korde) med u melioriz am

ustima, u u srcu (kod nas: u ustima med, u srcu jed). melioracija lat. (melior bolji) poboljanje, usavravanje, popravljanje; u poljoprivredi temeljito popravljanje zemlje, vezano s promjenom sastava tla; suenje bara, uvrivanje pjeanih sipina, umjetno natapanje, drenaa itd.;prid. melioracijskl; melioracionl; meliorativan, -vna, -vno koji se odnosi na melioraciju; meliorirati, -oriram poboljati, provesti melioraciju; isto i meliorisati, -em. melioristi lat. (melior bolji) pristae pravca u filozofiji koji polaze od injenice da u svijetu

86 6

me i melodrama gr. (isp. melos + drama) u 18. stoljeu drama spojena s pjevanjem i glazbom; kasnije dramsko djelo koje se odlikuje lanom i deklamatorskom osjeaj-nou i redovito hepiendingom; isto i melo-dram; isp. singpil; prid. melodramski. melograf gr. (isp. melos + grafo p sabira i zapisiva narodnih melodija; grafija zapisivanje (danas i magnet sko snimanje) narodnih melodija. meloman, -ana gr. (isp. melos + man) str ni ljubitelj glazbe i pjevanja; zanesenj muzikom; en. melomanka, 3. -ki, 2. m melomanija zanesenost za muzikom melona njem. (Melone) dinja, kacurka; sul melona polucilindar (Krlea). melopeja gr. (isp. melos + poieo in skup melodija; 2. recitativ (v.); 3. nai gradnji melodije. meloplastika, 3. -ci gr. (melon lice, ob: plasso obrazujem, uobliujem) pl; lica, kirurka metoda za ispravljanje znosti obraza; prid. meloplastiki. melos gr. (melos pjesma, napjev) s pojam za znaajne osobine melodije, neke stilske epohe, neke narodnosne ski kompozicione vrste ili kompozitora; na melodiji. meloskl gr. prid. prema imenu grkog imenom Melos (novogr. Milo); isp. Vi meloterapija gr. lijeenje ivanih bok muzikim izvedbama. melting pot engl. lonac za taljenje, mjest se susreu i meusobno mijeaju ili si veoma razliiti elementi, obino u so kom smislu. Melpomena v. muza. melpajz njem. (Mehl brano 4- Spe hrana, jelo) tjestenina, kola. melta njem. (Mortel) mort, buka, malte Meluzina (franc. Melusine) 1. u staroft skoj prii vila (najada, brodarica) kc donji dio tijela svake subote pretva zmiju; udala se za grofa Raimonda d itiers uz uvjet da je nikada suboto pogleda; kad je mu prekrio obeanje vorila se u krilatu zmiju i nestala (Tin heraldici lik gole ene s jednim ili dva repa umjesto nogu. melja njem. (Mehl) brano.

postoji dobro i zlo i da stalnim naporom ljudskog razuma i volje ovjeanstvo moe postepeno otklanjati zlo i poveavati dobro i ivjeti sve sretnije. meliorizam lat. (melior bolji) 1. tenja za boljim; vjera u bolju budunost; 2. nauka meliorista ( v.). melirati, mellram franc. (meler) mijeati, smijeati, pomijeati; meliran mijean, mjeovite boje, sivkast, prosijed, progruan, aren. melisa gr. (melissa pela) biljka matinjak, vrsta usnaa (labijate); listovi miriu po limunu i slue u medicini. Melita1 gr. (isp. melisa) pela (ensko ime). Melita2 gr. (Melite) antiko ime: a) za otok Maltu u Sredozemnom moru; b) za na otok Mljet. Melius non incipient, quam desinunt lat. (it _ kvam...) Bolje je i ne zapoinjati nego stati na pola puta (Seneka). melizma gr. (melisma) muz. melodijski ukras, koloratura (v.); isto i melizam, -zma. Melkart boanstvo starih Feniana, zatitnik gradova Tira i Kartage. Melkisedek starozavjetni vladar Jeruzalema; doao u susret Abrahamu kad se ovaj vraao s jednog uspjelog bojnog pohoda; dao mu je hrane i blagoslovio ga, a Abraham je njemu podario desetinu plijena; simbol blagonaklonog sveenika (Tin). melodeklamacija gr.-lat. (isp. melos + deklamacija) itanje stihova ili proze uz pratnju glazbe. melodinost, -osti (isp. melodija) blagozvunost, blagoglasje, arioznost. melodija (akc. i melodija) gr. (isp. melos + ode pjesma) 1. skladan niz zvukova koji obrazuje stanovito muziko jedinstvo; motiv, napjev, arija: glas (isp.: stara pjesma na nov glas); 2. u nae doba naziv za vrstu pop--muzike kojoj kompozicije imaju za temu ljubav (jednostavne, lagane, esto stare nekoliko desetljea ali u novom aranmanu i obradi); prid. melodijski; melodian, -na, -no blagozvuan, ugodan za sluanje; isto i melodiozan, -zna, -zno; izv. melodioznost, -osti; melodika, 3. -ci 1. nauka o melodiji; 2. v. melos.

meljta v. melta. ni em v. memla. member engl. lan; Member of Parlianu lan parlamenta, narodni zastupnik, nik u Narodnoj skuptini, membera v. mimbera. membra v. disiecta. memento

membrana lat. (membrana koica, zmijski svlak) opna ili tanka, gipka m< ploica koja prenosi sve zvukovne (govora ili muzike) gotovo bez proi mena a

86 7 upotrebljava se kod svih aparata za odailjanje ili primanje zvukova (telefon, mikrofon i dr.); membranofoni instrumenti udaraljke kod kojih se ton proizvodi titranjem napete koe (bubanj, timpani, tamburin); isp. idiofo-ni instrumenti; membranozan, -zna, -zno nalik na membranu, koast, opnast. memento lat. (akc. memento) pamti!, sjeaj se! opomena, upozorenje, znak za podsjeanje; Memento, homo, quia pulvis es et in pulverem reverteris lat. (it. kvija...) Sjeti se, ovjee, da si prah i da e se u prah pretvoriti (Biblija); memento mori (akc. mori) sjeti se da e umrijeti; ivot je prolazan. Memfis prastari grad (nedaleko od Kaira) u Egiptu, najstarija rezidencija faraona (ime danas ivo, osobito kao marka finih cigareta); isp. Memphis. Memija v. Mehmed, Muhamed. meminisse iuvabit lat. (it. meminise juvabit) bit e korisno sjetiti se, tj. dobro je da, se zapamti; isp. forsan et haec... Memi v. Mehmed, Muhamed. memla tur. (memlu, nem) vlaga, trulina, vlanost, trule; mokrina; iistajao zrak, zasiena atmosfera; memljiv vlaan; truo, gnjio; isto i memlav i indekl. memli; memljivdst, -osti vlanost. memleet tur. (memleket) zemlja, postojbina; drava, kraljevina; rodni kraj, zaviaj. Memnon u starogrkoj mitologiji sin Zore (boginja Heos, lat. Aurora) i Titona, sina Laomedontova i brata Prijamova, kralj u Etiopiji; iako je imao oruje iskovano od samog Hefesta (Vulkana), pao je pod Trojom od Ahilejeve ruke; pria ga je povezala s egipatskim faraonom Amenhotepom III. iz 2. tisuljea pr. n. e., koji je dao ispred svoje (unaprijed pripremljene) grobnice postaviti dva ogromna kipa visoka 21 metar (Memnonovi kolosi kraj grada Tebe u Egiptu); ti su gorostasi (kasnije u potresu srueni) u rano jutro zveali i brujali, to se smatralo udesnom pojavom, no radilo se oito o fizikim fenomenima zbog razlike u temperaturi dana i noi. Memnuma tur. (memnun zadovoljan) zadovoljna. memoari (mn. m. roda) franc. (memoire) 1. sjeanje literarno djelo u obliku zapisaka o prolim dogaajima kojima je autor bio suvremenik ili u kojima je sudjelovao; 2. tampani radovi uenoga drutva ili ustanove; 3. spomenica, predstavka; isp. ed memoar; memoarist(a) pisac memoara.

memorandum lat. (memorandus spomena vrijedan, znaajan) 1. u meunarodnim odnosima spis u kojem su obraena pitanja koja su predmet diplomatskih razgovora; podsjetnik, spomenica, predstavka; memorandum se prilae uz notu da obrazloi njezin sadraj, ili se uruuje kao samostalan dokument bez peata i potpisa; 2. u trgovini pismo s podsjeanjem na neto; 3. referat ili obavjetenje neke ustanove; 4. slubeni li-stovni papir veliine polovice obinog slubenog papira. memorija lat. (memoria) 1. pamenje; sjeanje; 2. u elektronici: sposobnost elektronskog raunala da uva podatke od vanosti za njegovo funkcioniranje; spremite informacija, pamtilo; In memoriam (akc. In memoriam) U spomen; mea memoria po mome sjeanju, koliko se sjeam; memoria localis (it _ lokalis) lokalna memorija, tj. pamenje nekog teksta prema mjestu gdje se nalazi u knjizi; memoria verbalis pamenje nekog teksta prema stanovitim rijeima u njemu. memorijal, -ala lat. (isp. memorija) 1. pismeni podnesak s prijedlozima pretpostavljenom; podsjetnik, predstavka; 2. priredba (sportska) nekome u spomen; 3. popis dana kada se treba sjetiti nekoga pokojnika, podsjetnik na spomen-dane; spomen-spis, spomenica; 4. trgovaki dnevnik za biljeenje svakidanjih trgovakih poslova. memorirati, -moriram lat. (memorare) pamtiti; pametovati; uiti napamet; isto i memori-sati, -em. Memphis (it. Memfis) grad u saveznoj dravi Tennessee (USA); isp. Memfis. memps v. mumps. memur tur. (memur) inovnik, slubenik. Mena (MENA) novinska agencija sjeveroa-frikih arapskih drava. menade (mn. . roda) gr. (mainomai bjesnjeti, goropaditi se) u staroj Grkoj sveenice boga vina i veselja Bakha, (bijesne) bakhantkinje. menader v. meneder. menarhe gr. (men mjesec 4- arche poetak) prva menstruacija (v.J, poetak spolnog sazrijevanja ene. menaa franc. (menage) 1. kuanstvo; domainstvo; 2. prehrana vojnika ili oficira; menaa vojniki obrok o ruku ili veeri, sljedovanje na kazanu, minja. Od francuskog: menage, kuanstvo, gospodarstvo, hrana. Oficirska menza (Krlea); 3. stolni pribor na menaer ija 86 8

kojem su zajedno posudica za sol, papriku i papar, te boice za ocat, ulje i si.; isp. karafindl. menaerija franc. (menagerie) putujua zbirka (izloba) ivih ivotinja; zvjerinjak, zooloki vrt; prid. menaerijskl. menairati se, -nairam se (isp. menaa) hraniti se, jesti. menbera v. mimbera. menikov vrsta ogrtaa (ime po ruskom knezu Menikovu, ministru Petra Velikoga). menun, -una gr.-tal. vrsta ribe; isp. inun, minun. mendelevij, -ija (pored mendelevijum) novi kem. element, otkriven 1955, tablini broj 101; znak Md (ime po ruskom kemiaru Dimitriju Ivanoviu Mendelejevu, 1834. do 1907, sastavljau periodinog sistema kemijskih elemenata po atomskoj teini). mendelizam, -zma po ekom biologu J. G. Mendelu (18221883) nazvana zakonitost u prenoenju roditeljskih karakteristika na potomke (kod biljaka); isp. genetika. Menderes v. meandar. mendula v. mandula; isto i menduo, mendula(w. roda). menele v. mengele, menua v. minua. meneder engl. (manager) upravitelj, posrednik, poslovoa, prireiva, osobito sportskih priredaba; poduzetnik, preduzima; ravnatelj, direktor, rukovodilac uope; organizator; isp. tehnomeneder; menederska bolest (engl. Menager's desease) bolest koja nastaje zbog preoptereenosti ovjeka duevnim poslovima (prezauzetost dunostima, velikom odgovornou i si.). menehmi lat. blizanci, dvojad (po jednoj komediji starorimskog pisca Tita Makcija Plauta). menej v. minej. meneka v. meleka. Menelaj (akc. i Menelaj, -aja, 5. Menelaju) legendarni kralj u staroj Sparti, brat Aga-memnonov; zbog njegove se ene Helene vodio trojanski rat; nakon zauzea Troje pronaao je Menelaj svoju nevjernu enu i htio je ubiti, no Afrodita odlui drugaije i Helenina ljepota zavede ponovno ne samo mua nego i sve njegove podanike koji zaklju-ie da je zaista bilo vrijedno zbog ovakve ljepote toliko ratovati; Menelaj i Helena prema prii nisu umrli, nego su ona kao mendio 86 gij 9 mentova ti2 menologij, -ija (pored menologijum) gr. (men mjesec [dana] + logos rije, govor) pravoslavna crkvena knjiga s opisima ivota svetaca po pojedinim danima i mjesecima. menometastaza gr. (men mjesec + isp. metastaza) med. izluivanje menstruacije ( v.J kroz druge organe nego se to obino deava. menoniti vjerska sekta koju je u 16. st. u Holandiji osnovao Simon Menno; protive se nauci slubene crkve o sv. Trojstvu, negiraju Kristovo boanstvo, ne odazivaju

ki Zeusova, a Menelaj kao zet vrho1 boga doli napokon na Elizejske po na Otoke blaenih. Tomu u Odiseji p Protej (v.) rijeima (...nee umrijeti) u Elisij e tebe odvesti besmrtni b< jer ti je Helena ena i Zeusu zet si po n (IV, 569): prid. Menelajev (akc. i Mi jev). menestra tal. (minestra)juha sa gusto ukul rezancima, riom, zeleni i si., uzdo sira parmezana. menestrel, -ela franc. (menestrel) u sre< vijeku u Francuskoj i Engleskoj pu pjesnik-glazbenik. mene-tekel (zapravo mene-tekel-ufarsin) izbrojeno, vagnuto i razdijeljeno, tj. I izbrojio dane tvoje vladavine, odvagn pronaen prelaganim, tvoje e kralje biti razdijeljeno; rijei koje su babilon kralju Baltazaru (u novom prijevodu i Belarakaru) navijestile propast (prem; danju, pisala ih je ognjena ruka na danas prijetnja o skoroj propasti, u renje na opasnost. mengele, mengela (mn. . roda) tur. (menge prea) 1. procijep (u koji neki obrtnici st ju iglu za otrenje); 2. tipaljka, pinceta mengeli, mengela (mn. m. roda). menhiri kelt. prethistorijski spomenici iz neolita u obliku okomito postavljenih 1 nova ili stupova (isp. megalit); nalaze Skandinaviji, Bretanji, Engleskoj. Im; kultsko znaenje ili su bili nadgrobni sp nici. meni, -ija, mn. -iji, 2. menija franc. (menu) jela u restoranu, blagovaonici i dr.; jele jestvenik; isp. pajskarta. meniet v. menuet. meninge, m'eninga (mn. . roda) gr. (meni -ingos koica, osobito koa na elu) govne opne koje obavijaju mozak i modinu; meningitis (akc. i -itis) mozgovnih opna; meningokoki (mn. t uzronici epidemijskog meningitisa. menisk, 2. mn. meniska gr. (meniskos mjesec, polumjesec) 1. figura slina poli secu; 2. zajednika oznaka za konki -konveksne i konveksno-konkavne lei anat. srpasta polukruna hrskavica izi zglobova; meniskova stakla v. punktaln kla. menjou v. manu. meno tal., muz. manje; meno forte manje (od jakoga); meno piano manje tihi tihoga), tie.

se vojnoj dunosti i trae krtenje odraslih (S. Batui); v. anabaptizam. menopauza gr. (men mjesec + isp. pauza) prestanak menstruacije kod ena u klimakteriju (oko 50. godine ivota); menostanka (Novine). menora hebr. 1. sedmerokraki svijenjak u svetitu zavjetnog atora (nalazi se u grbu dananjeg Izraela); 2. osmerokraki svijenjak za svetkovinu i obred Hanuka (v.J. menoragija gr. (men mjesec + ragija od regnvmi kidam) nepravilnosti menstruacije; prejako krvarenje;

menorrhagia decolor (it.... dekolor) bezbojna, bljedolika men-struacija. menoreja, 2. mn. -reja gr. (men mjesec + rheo teem) isto to i menstruacija (v.J. menostaza gr. (men mjesec + stasis . stajanje) izostanak menstruacije. Mensch, argere dich nicht njem. (it. Men, ergere dih niht) ovjee, ne ljuti se (djeja igra). mense lat. (it. menze) u mjesecu..., mjeseca...; mense medio u sredini mjeseca. mensendicirati, -diciram provoditi (ensku) gimnastiku po metodi amerike lijenice Bess Mensendieck (svestrana izobrazba miija na temelju anatomsko-fiziolokih zakona enskog tijela, da se ukloni loe dranje i nedostatno disanje). mens legis lat. duh zakona, smisao. mens sana in corpore sano lat. (akc. mens sana in korpore sano) zdrav duh u zdravu tijelu (izreka starorimskog satiriara Juvenala koja nije izreena u vezi s gimnastikom, kako se danas krivo upotrebljava, nego je pisac mislio na ovjeka zdrava duom i tijelom uope, tonije: Treba se moliti [bogovima] da bude zdrav duh u zdravu tijelu Orandum est ut sit mens sana in corpore sano). menstruacija lat. (menstrualis mjeseni) sva-komjeseno luenje krvi iz maternice; perioda, mjesenica, ensko pranje, enski cvijet; krvotoina, krvotoje, pranica, ginekija, hajz; isp. menzes, menoreja, katamenija, mu-liebrija; prid. menstrualan, -Ina, -Ino (menstrualni ciklus); menstruirati, -strufram imati menstruaciju; isto i menstruisati, -em. menstrum lat. 1. med. menstruacija (v.J; 2. kem. otapalo, rastvorno sredstvo. Mensur, -ura, 5. Mensure tur. potpomognuti, pobjednik uz boju pomo. mennoj njem. (Mensch ovjek + Scheu plaljivost) strah od ljudi, zaziranje od

drutva, bojazan od javnosti (isp. agorafobija). menura, 2. mn. menura tur. (menur) ovlatenje, plemika povelja. menta lat. metvica. mentagra lat.-gr. (mentum brada, podvo-ljak + agra plijen) liaj na bradi. mentalan', -Ina, -Ino lat. (mens, 2. mentis dua, duh, razum, pamet) koji se odnosi na duh, duu; duhovan, duevan; miljen; umni; koji se nalazi u svijesti; mentalna rezervacija oitovanje s tajnim pridrajem, kada se drugom svjesno neto oituje to se zapravo nee; mentalna higijena v. psihohigijena. mentalan2 lat. (mentum brada, podvoljak) med. koji je u vezi s bradom, koji se na nju odnosi. mentalisati se, -em se v. mentovati se. mentalitet, -eta (isp. mentalan) nain miljenja; duevni karakter; skup duevnih dispozicija; duhovno ustrojstvo nekog ovjeka, neke skupine. mente captus lat. (it kaptus) duevno ogranien, slabouman, glup. mentem mad. (mente od njem. Mantel) vrsta maarskog ogrtaa; isto i menten (alski). menticid, -ida lat. (mens, 2. mentis dua + occidere ubiti) ubijanje due, naziv za psiholoko djelovanje na vei ili manji skup ljudi u svrhu terora i odravanja vlastitog utjecaja. mentol, -61a gr. (minthe, lat. menta metvica + lat. oleum ulje) glavni sastojak metvi-ina ulja; upotrebljava se u ljekovite svrhe (ispiranje usta; inhalacija; protiv migrene i si.). mentor gr. 1. voa, voditelj, nastavnik, odgojitelj (prema imenu legendarnog Mentora, odgojitelja i savjetnika Odisejeva sina Tele-maha); 2. prenes. nametljivi, dosadni savjeto-davac. mentovati1 se, -ujem se mad. (ment slobodan) otresti se, osloboditi se, rijeiti se. mentovati2, -ujem tal. (mentovare) spominjati, napominjati. m'entula 87 0

mentula lat.-*a medicini jedan od naziva za muki spolni ud; isp. penis, falos. menu v. meni. menuet franc. (menuet) vrsta starinskog plesa (udvoje). 1. drutveni ples iz 17. st., kraljica plesa na dvoru Luja XIV; ime po pas menu mali korak, jer se plee vrlo sitnim, profinjenim koracima i pokretima; mjera troetvrtinska s uzmahom ili bez njega; 2. muzika kompozicija, dio svite, a kasnije sonate i simfonije. menza, 2. mn. menza lat. (mensa stol) 1. u katolikoj crkvi oltar uz koji se obavlja obred; 2. javna blagovaonica; blagovalite; menza, -aa tko se hrani u menzi; prid. menzakl. menze! v. menzil. menzes v. menstruacija. menzil, -ila tur. (menzil) odmorite, postaja, stanica, etapa, pota; isp. mezil. menzola v. menzula. menzualan, -Ina, -Ino lat. mjeseni, koji se dogaa svakoga mjeseca. menzula lat. (mensula stoli) geodetski instrument (stol, daska na stalku) za

pravljenje fotografskih snimaka; stoli, podnoje, podupira, stalak; konzola (v.J. menzulana v. mezilana. menzura lat. (menura mjerenje) 1. mjera, mjerenje, udaljenost, duina, irina, obujam, mnotvo, veliina; 2. apotekarska ili laboratorijska posuda s oznaenom ljestvicom za tono mjerenje tekuina; 3. u studentskom govoru (nekad): dvoboj sabljama zbog uvrede asti; u Njemakoj odran do danas i doputen ukoliko se poduzmu sve mjere da borba ne zavri tekim ozljedama boraca; 4. stara mjera; pola pinte, poli; menzurabilan, -Ina, -Ino mjerljiv, izmjerljiv, koji se moe izmjeriti. menjevici (akc. i menjevici) rus. doslovno manjinai; manjina ruske socijaldemokratske stranke koja je poslije rascjepa (g. 1903) zastupala desno krilo socijaldemokratskog pokreta protiv revolucionarne politike boljevika; menjevici su pripadali II.

inter-nacionali; prid. menjevikl (akc. i menjevikl). meo voto lat. po mojoj elji. Me quoque fata regunt lat. (it kvokve...) I ja sam (Jupiter) podloan sudbini (Ovidije). mer, mera franc. (maire) gradonaelnik; osoba koja stoji na elu municipalnih ustanova, poglavar municipaliteta u nizu zemalja (npr. u Engleskoj, USA i Francuskoj). mera, 2. mn. mera tur. (mer'a) 1. opc zemlja, javni panjak; 2. ugodan, si obasjan kraj. meraba v. merhaba. meraja v. mera. merak, -aka tur. (merak) 1. volja za neim strast, udnja; 2. naslada, uivanje, u| raspoloenje; 3. melankolijaf v.J; merak ljubitelj koje stvari ili posla, strastven c valac (npr. duhana); isto i meragdija meraklljskl, meragdrjski; glag. mc meraim uivati, naslaivati se. meram, -ama tur. (meram) 1. elja, volja; namjera, naum. Meranija (Moranija) srednjovjekovni za primorsko podruje od Rijeke do I (po velikakoj porodici Merani, kojoj kada pripadalo). merc, merca njem. (Marz) isto to i ma mjesec oujak). Mercalli v. Merkalijeva ljestvica. Mercator (it. Merkator) pseudonin trgovac) Gerharda Kremera (1512 osnivaa moderne kartografije. Mercedes panj. (akc. Mercedes) v. IV mercedes (m. roda) marka vrlo mer 87 ez1 Merkur merez, 2. mn. mereza tur. (merkez) sredite, centar, sredinjica, centrala, sjedite. merdevine (mn. . roda) tur. (merdiven) ljestve; stube, stepenice; isto i merdivene. merdan, -ana tur. (merdan) koralj; Merdana Koraljka. Merdori v. Marjory, Margareta. mero naziv odmila za automobile marke mercedes (kao npr. fio prema fiat). meruo, merula, 2. mn. merflla zlatan irit, gajtan. meredov, -ova, 2. mn. -ova mad. mrea na drvenom okviru za vaenje ribe iz vode; janka (ova je rije po Skokovoj etimologiji u vezi s glagolom jati, jamiti uzeti, a i za meredov pretpostavlja isti lingvist da je slavenskog podrijetla). merhaba tur. (merhaba, meraba) pozdrav meu muslimanima: zdravo!, dobro doao, pozdravljam te (vas); smatram te prijateljem i kao takvog te rado vidim. .nerhamet tur. (merhamet) saaljenje, sauee, milost, milosre, smilovanje; dobrohotnost, prijaznost, sklonost. merhum tur. (merhum) pokojni, umrli. Meri v. Mary. mericizam, -zma v. ruminacija. meridijan, -ana lat. (meridies podne) geogr. podnevnik, podnevak; podnevna linija koja se dobiva na povrini Zemljine kugle, ako , (zamiljeno) prosijeemo Zemlju ravninom koja prolazi kroz oba pola; u svim tokama jednog geografskog meridijana podne biva u isti as; prid. meridijanski; meridionalan, -Ina, -Ino podnevni; juni. merifetluk v. marifetluk.

automobila (po imenu Mercedes Da kerke izumitelja); isp. mero. mercenar, -ara lat. (mercenarius) plaeni! mljenik; prenes. podmitljiv ovjek, pod vac, potkupljivac. merceologija lat.-gr. (merx, 2. mercis + logos govor) trg. poznavanje nauka o robi (kao predmetu trgovine^ mercerija lat. duan, trgovina; trnica; t duanima. mercerizacija (po imenu engl. kemiara . Mercera) obrada napetog pamunoj ca ili pree hladnom natrijskom luini dobije svilen sjaj; glag. mercerizirati, -i; isto i mercerizovati, -ujem. merchandising engl. (it. merendaizing) vanje zakonitosti i primjena u trgovac proizvodnom poslovanju; Merchant bs (it. merent benkers) engleske bank mjeninim poslovima i novanim zajmi financiraju osobito vanjsku trgovinu. merci v. mersi. Mercurv (po engl. it. Merkjuri, 2. -ija kozmikog broda koji je lansirna i Atlas 6-AM izbacila u orbitu (v.J 20. \ 1962. i kojim je ameriki potpukovnik Glenn za 296 minuta (4 sata i 56 min.) obletio Zemlju.

merija, 2. mn. merija (isp. mer) 1. gradska uprava; poglavarstvo; 2. prostorije, zgrada gradskog poglavarstva. merilend v. maryland. Merima v. Mejrima. merino panj. (merinos) vrsta svilorunih ovaca; isto i merino-ovca; merinovka; prid. merinski; izv. merinizacija krianje, ukrtanje ovaca obinih pasmina sa merinskim ovcama; glag. merinizirati, -izlram; isto i merinizovati, -ujem. meristem gr. (merizomai razdvajam se, dijelim se) biljno tkivo koje dijeljenjem stvara sve nove i nove stanice. meritati, -am tal. (meritare) zasluiti, zasluivati, biti dostojan. meritoran v. meritum. meritum lat. (meritum plaa, zasluga, vrijednost, valjanost; krivnja, zasluena kazna) 1. zasluga, vrijednost, odlika, vrlina; 2. ono to zasluuje glavnu panju; narav, bit, sr neke stvari; 3. pravn. glavni predmet spora o kome se sudi; zalaziti u meritum zalaziti u dubinu, u bit problema, udubljivati se u neko pitanje; meritoran, -rna, -rno koji se odnosi na bitnost (za razliku od formalnog), mjerodavan, stvaran, odluan; sutinski; nadlean, struan, pozvan da odluuje; pravovaljan; meritorno rjeenje rjeenje koje rjeava glavni predmet spora. Merkalijeva ljestvica (skala) sistem ocjena za izraavanje tete nanesene potresom (uinak zemljotresa); iskazuje se rimskim brojkama, i to: I. neosjetan potres; II. jedva osjetan potres; III. lak potres; IV. umjeren potres; V. dosta jak potres; VI.jak potres; VII. silan potres; VIII. tetan potres; IX. ogranieno razoran potres; X. razoran

potres, XI. pusto-an potres, XII. katastrofalan potres; isp. MCS; v. i magnituda. merkantilan, -Ina, -Ino lat. (merx, 2. mercis roba, ures, nakit; predmet trgovine) trgovaki, trgovinski, koji se odnosi na trgovinu; unosan; merkantilna roba roba izvjesne prosjene, srednje kvalitete. merkantilizam, -zma lat. (isp. merkantilan) ekonomska nauka i ekonomska politika to je odraavala interese trgovakoga kapitala epohe koja je prethodila industrijskom kapitalu. Nastao je u 15. st. (tzv. rani merkantilizam); osobito se razvio u 16. i 17. st.; pristalice merkantilizma pogreno su smatrali da je vrelo bogatstva kolanje novca, a bogatstvo su poistoveivali s novcem. Merkantilisti su smatrali da blagostanje drave zavisi od to veeg gomilanja

novaca (zlata i srebra) u zemlji i zahtijevali su prevlast izvoza robe u inozemstvo nad uvozom (aktivnu trgovaku bilancu); prid. merkantilistiki. merkantilizirati, -izlram (isp. merkantilizam) potrgoviti, proeti trgovakim, poslovnim duhom; isto i merkantilizovati, -ujem. merkaptani (mn. m. r.) v. tioalkoholi. merkati, -am njem. (merken) gledati, motriti (dovedeno u vezu s naim ekavskim meriti, tj. mjeriti [pogledom], pa odatle i znaenje zvjerati, zvjerkati). merkez v. merez. Merkur, -ura, 5. Merkure 1. u starorimskoj mitologiji bog krasnorjeivosti, trgovine, putova, glasnik bogova, isto to kod starih Grka Hermo; 2. planet najmanji od velikih i

merkurijaliz am najblii Suncu; 3. prenes. (merkur) vjesnik, poslanik; 4. prenes. ivo srebro, iva (isp. merkurijalizam); prid. Merkurov; Merkurov tap okrilaeni, zmijama ovijeni tap Merkura kao glasnika bogova, simbol trgovine; isp. kaducej. merkurijalizam, -zma (isp. merkur 4) otrovanje ivom. Merkurije lat. (Mercurius) v. Merkur. merli tal. (merlo) ipka (D. Ivanievi); isp. merlo; v. mirli. merlin1 njem. (Mohre, Mohrrube) mrkva. merlin2, -ina tal. (medino) tanki konop za uzdizanje zastave na jarbol (na lai). merlin3 germ. vrsta malenog sokola, sokol-lovac (ivi u sjevernoj i istonoj Evropi, a u srednju Evropu dolazi samo zimi); kod nas ga zovu i urica. Merlin4 poznati arobnjak na dvoru kralja Artura (u starobritanskim priama). merlo tal. zupci na vrhu tvravnih zidova, zupano krunite (Nar.). mermer tur. (mermer) mramor; prid. mermeran, -ma, -rno; isto i indekl. mermerli; mermer--avlija mramorom poploeno dvorite. merologija gr. (meros dio, zglob + isp. logija) nauka o zglobovima. meropija gr. (meros dio; red; zglob + opsis lice) med. djelomino potamnjenje lica. merops gr. (merops smrtnik) u srednjem vijeku slobodan seljak na feudalevoj zemlji koji nije bio kmet, ali je morao odreeni broj dana u godini obraivati zemljovlasnikove posjede i osim toga davati stanovite dae. Meros gr. (Meros) sveta gora u Indiji, na kojoj je prema legendi roen Dioniz Bakho; kako meros na grkom jeziku znai stegno, Mato na nekoliko mjesta apostrofira Bakha kao sin Stegna. merotopija gr. (meros dio; red; zglob + topos mjesto) med. namjetanje slomljenog ili iaenog zgloba. Merovinzi, -Tnga (mn. m. r.J prva franaka dinastija (vladala od kraja 5. do polovice 8. st. n. e.) koju su naslijedili Ka.rolmzi(v.); prid. merovinkl; merovinko pismo osobito stilizirano pismo kakvo se upotrebljavalo u kancelarijama kraljeva merovinke dinastije. Merry Christmas and happv new year engl. (it. Meri krismes end hepi nju jer) Sretan Boi i Nova godina. meri franc. (merci) hvala! zahvaljujem! meraum njem. (Meer more + Schaum pjena) morska pjena, tiva (Krlea). merteba, 2. mn. merteba tur. (mertebe panj, stepen, ast, rang) zasluga za nt muslimana, cijenjenost, potovanje i mertek, mn. -ci, 2. merteka tur. (mertel (etverouglasta), stup, traverza, din van. mertik, mn. -ci, 2. mertlka mad. (mertek mjera) 1. uplja mjera za poljske (ito, vino); 2. odreena mjera pio svota novaca to se plaala samostani / mertuk. merveilleuse franc. (it. mervejez) en, darka, gizdelinka u Francuskoj za direktoara (v.). merzer njem. (Morser) teko vatreno vrsta topa (kod nas u starini: muar. ja). mesalijani (mn. m. r.) kranska Mezopotamiji i Siriji; isp. euhiti. Mesalina trea ena starorimskogcar dija, vrlo razvratna i raskalaena, pc postala simbol za takvu enu uope t je utjecala i na vlast u dravi, pa je c; nastupao uz rijei: Ego Claudius impe deus et uxor mea Messalina Ja Klau i bog i ena moja Mesalina); smaknuti razvela i preudala. mesalliance v. mezalijansa. mesdid ar. (gdje se pada niice) i mesela, 2. mn. -ela tur. problem, piti ark). meselj mad. (messzely) v. sajtlik. meser tal. (messere) gospodin (ne skk npr. vidio sam meser Antonija). mesermit po njemakom konstrukto lyju Messerschmittu nazvan tip nje ratnih aviona (lovakih, razarakih, r;

87 2

itd.). mesidor, -ora franc. (messidor) deseti francuskog revolucionarnog kalendar sec etve (od 20. VI. do 19. VII). Mesija hebr. pomazanik koji ima donije ljevstvo boje na zemlju; spasitelj; kra mesijski; mesijanski; mesijanizam, -z vjera u spasenje po Mesiji, vjera u boansko poslanje; mesijanist(a) p mesijanizma; prid. mesijanistiki; M pjesniko djelo mesk 87 aI 3 metafizi k: meskal, -ala indijan. rakija od agave; meskalln, -ina alkaloid iz svilenastosjajnog meksikog kaktusa to ga Indijanci nazivaju pejotl; upotrebljava se kao opojna droga, a izaziva stanje potpune bezbrinosti uz ugodne vidne i slune halucinacije, izvan vremena i stvarnosti. meslien tur. isto to i bosiljak. mesmerizam, -zma lijeenje magnetizmom (po njem. lijeniku Franzu Mesmeru iz 18. st.; Mesmer je tvrdio da moe lijeiti ljude dodirom ruke, no znanstvena je medicina ustanovila da se pri tome zapravo radi o hipnozi). Mezopotamija i Mezopotamija ( v.). messa di voe tal. (it. mesa di voe) muz. diui i opadajui; postepeno pojaavanje i slabljenje glasa (kreendo i dekreendo). Messana antiko ime za grad Messinu u Italiji. messenger-boy engl. (it. mesinder-boj) glasnik, tekli, kurir, vjesnik; raznosa robe, dostavlja. messer v. meser. messidor v. mesidor. Messinski prolaz (isp. Messana) tjesnac izmeu Sicilije i Apeninskog poluotoka, antiki Tretum Siculum; isp. Skila i Haribda. mestang, mn. -zi engl. (mustang, iz panj. me-stengo) 1. poludivlji indijanski konj u sjever/ noamerikim prerijama; 2. tip amerikog aviona bombardera. mestic, 2. mn. mestica panj. (mestizo od lat. mixtus pomijean) krianac, mjeanac, izmeu bijelih i indijanskih roditelja, polutan, melez. mesto tal. (akc. mesto) muz. turobno, alosno, mestva 2. mn. mestava tur. (mest) vrsta kone obue s tankim potplatom, bez peta (isp. mokasin). Mesud, -uda, 5. Mesiide tur. sretni, 1 usreeni; en. Mesuda. mesa v. maa . meema, 2. mn. meema tur. (mehkeme) sudnica, sudite; prid. meemski. meetar, -ara, 5. meetaru i -are srednjolat. (messetus od gr. mesites) trgovaki posrednik (obino na burzi); senzal, makler, samsar (kod nekih naih pisaca: groiar); prid. mee-tarov (/' -arev); meetarski; meetarina plaa meetaru; meetariti, -etarim vriti posao meetara; prenes. politiki posredovati, mutiti zbog izbijanja vlastite koristi. mehur prid. indekl. tur. (mehur) poznat, znamenit, uven, glasovit.

o ivotu i djelovanj Krista kojega krani dre Mesijom. mesing njem. (Messing) uta mjed, slitina i cinka (u razliitim omjerima); prid. gan koji je od mesinga; mesingast poput mesinga, nalik na mesing. mesje v. monsieur.

metar, -tra, 2. mn. metara njem. (Meister od lat. magister) 1. majstor, obrtnik; 2. uitelj, nastavnik; 3. ef, poglavar; 4. umjetnik (visokog dometa); prid. metrov; metarski. met pteito v. mashed potato. metral, -ala metralin, -ina v. maestral. metrija (isp. metar) 1. alat, orue; 2. obrt, zanat; majstorija, majstorstvo; 3. vjetina, snalaljivost. metrinja (isp. metar) uiteljica, nastavnica. metrovica 1. ena metrova; 2. isto to i metrinja. meiige hebr. (jidi) lud, budalast, nastran. Met amer. skra. za Metropolitan-operu. meta1 lat. (meta) cilj, biljeg, koji treba postii u natjecanju, borbi i si. meta2...gr. (meta) dolazi kao prefiks u mnogim sloenicama i znai: usred, meu, s, sa, uz, pored, prema, iza, preko, iznad. metabaza gr. (metabasis prijelaz) 1. poet. figura kojom se pjesnik ili govornik obraa nenazonima ili kakvom neivom predmetu; isp. apostrofa; 2. logika pogreka prelaenja iz jednog pojmovnog podruja u drugo. metabioza gr. (meta iza + bios ivot) takav odnos u prirodi gdje jedna vrsta ili vie njih pripremaju uvjete za razvitak i razmnoavanje neke druge vrste (npr. kvasci stvaranjem alkohola od eera omoguuju razvitak i razmnoavanje octenih bakterija koje oksidiraju alkohol u octenu kiselinu). metabola gr. (metabole zamjenjivanje) igra rijei, poigravanje rijeima, kalambur (v.). metabolizam, -zma gr. (metabole zamjenjivanje) izmjena tvari u tijelu; fizikalna i kemijska prerada hrane u tijelu ime je omoguen rast, odravanje i itav normalan rad organizma; prid. metabolian, -na, -no promjenljiv; metabolit, -ita produkt metabolizma. metacentar, -tra, 2. mn. -centara gr.-lat. (isp. meta centar) geom. toka u kojoj se sijee pravac poloen teitem tijela (koje pliva u ravnotei) i vertikala sputena iz teita istisnute tekuine kada tijelo ne pliva u poloaju ravnotee. metadon, -ona gr. sintetiki narkotik i analgetik, primjenjuje se i u lijeenju narkomana. metafiza gr. dio kosti na prijelazu iz dijafize u epifizu (v.), na kojem kost raste u duinu. metafizika, 3. -ci gr. (meta2... + isp. fizika) 1. idealistika filozofija o prapoecima bivstvo-vanja, o biti svijeta, o predmetima nepristupanim osjeajnom iskustvu (o bogu, dui i dr.); metoda miljenja suprotna dijalektici

metaflogo za (v.J; metafizika promatra pojave ne u njihovu razvitku i uzajamnoj vezi, nego pojedinano, izolirano, u stanju mira i nepominosti, zastoja i nepromjenljivosti; 2. nadnaravnost, natprirodnost, neto iznad ovoga svijeta; prid. metafiziki koji se odnosi na metafiziku; nadnaravan, natprirodan, nadstvaran, koji nije od ovoga svijeta; metafiziar sljedbenik metafizikih nazora, metaflogoza gr. 2 (meta ... + flox, 2. flogos plamen, oganj, poar) med. najvii stupanj upale. metafonija gr. (meta2... + fone glas) gram. prijeglas; isp. mutacija 4. metafora gr. (metafora) figura u govoru: a) u irokom smislu svako alegorino, slikovito izraavanje pojma; b) u uskom smislu rije ili izraz koji se upotrebljava u prenesenom smislu na temelju neke slinosti, zapravo skrivena poredba u kojoj je isputeno ono u emu je slinost, tzv. tertium comparationis (v.J, npr. proljee ivota mladost, krov nad glavom kua; kod starijih pisaca inoslovka (Pari) prid. metaforian, metaforikl; meta-forskl. metageneza (akc. i -geneza) gr. (meta2... + genesis porod) mijenjanje generacija, tj. sluaj kad se neka ivotinja ili biljka naizmjenino mnoi spolno i bespolno. metagoga, 3. -gi gr. pridavanje karakteristika ivih bia neivim predmetima, vrsta metafore, npr. cijeli gaj se smije (lijepo je sunano vrijeme). metagogija gr. govorniko ponavljanje istih rijei na zavrecima razliitih reenica. metakarpus gr. (meta2 + karpos runi zglob) zapee, dio kostura ake. metakritika, 3. -ci gr. (meta2 + isp. kritika) kritika na kritiku, kritika kritike, utuk na utuk (kod naih starijih pisaca). metal, -ala lat. (metallum od gr. metallon) kovina; metalan, -Ina, -Ino koji je od kovine, kovni; metalast koji je slian metalu; metalac, -lca, 5. metalce, 2. mn. metalaca radnik oko kovine, kovinar; metali obojeni teke kovine osim eljeza, mangana i njihovih legura (slitina); metaliza-cija prevlaenje kovinom, oblaganje metalom ili metalnim slojem; metalizer, -era radnik oko metalizacije, vajser, zavariva; glag. metalizirati, -izlram; isto i metalizovati, -ujem. metalantropizam, -zma lat.-gr. (isp. metal + anthropos ovjek) sposobnost osjeanja kovina ili vode pod zemljom uz pon vilinih raalja; isp. radiestezija. metaloblanja, -aa radnik metalne koji radi na mainama blanjalicama metalofobija lat.-gr. (isp. metal + isp. med. bolestan strah od kovina. metalofon, -ona lat.-gr. muzika ud slina ksilofonu (v.J sa desetak razlici enih metalnih ploica. metalogian, -na, -no gr. (meta2... logika) koji je izvan logike sfere, poj neprihvatljiv, metalogloda, -aa radnik metalne koji izrauje mainske dijelove i zup pomou maine glodalice. metalografija lat.-gr. (isp. metal + gra pisati) 1. prouavanje sastava metala i nih slitina (legura) s obzirom na i fizika i kemijska svojstva; 2. postupa u tamparstvu) oko umnoavanja te slika i dr. pri kojem se sluimo mi (cinkom, aluminijem i si.). metaloidi (mn. m. roda) lat.-gr. (isp. m eidos lik, izgled) kemijski element por, duik i dr.) iji oksidi imaju s kiselina, za razliku od metala iji oksid bazina (lunata) svojstva. metalokeramika lat.-gr. postupci za predmeta od praha teko taljivih ko\ metalosavija, -aa (isp. metal) radnik ne struke koji runo savija metalne di limove; metalostrugar, -ara radnik ne struke koji na strugu obrauje n dijelove. metalskl, -a, -6 prid. prema metal, kovinast, a takoer i kovinarski metalskl radnik. metalurgija lat.-gr. (isp. metal + ergon posao, djelo) 1. nauka o industrijskim ma proizvodnje metala; talioniarstvo. niarstvo; 2. industrija koja proizvod obojene metale; metalurg, mn. -zi re metalurgiji; prid. metalurki. metamerija gr. (meta2... + meros -podjela ivotinjskog tijela na niz me' (segmenata), tj. jednakih lanova ustrojstva (npr. kod kolutiavaca). metamorfoza gr. (meta2... + morfe 1. promjena oblika, preobrazba, pretv transformacija; 2. zool. prijelaz iz stadija individualnog razvitka ivoti: inke) u drugi stadij u razvijenu i kc formu; metamorfan, -fna, -fno koji r oblik, promjenljiv; metamorfne stijc stijene nastale od eruptivnih ili sedim

me ts

87 nfeta metek 5 n stijena promjenama izazvanima tlakom, to- kristalaste stijene (tinjevi kriljci, gnajs, plinom, dodirom s magmom ( v.); isp. granit). kontak-tiliti; metamorfozirati, -ozlram metan, -ana franc. (methane iz. gr., isp. preobraavati, pretvarati, preobraati, metil) movarni plin, tj. plin koji se stvara preobratiti, mijenjati oblik, preobliiti, u movarama ili u rovovima, a nastaje od transformirati; metamorfizam, -zma gnjiljenja organskih tvari; sastoji se od skupina fizikih i kemijskih pojava koje u ugljika i vodika; moe gorjeti. dubokim slojevima Zemljine kore izazivaju metanastaza gr. (metanastasis pretvaranje materijala (npr. gline) u preseljivanje, seoba) seljenje, migracija, preseljivanje stanovnitva (obino iz

ekonomskih razloga); metanastazika oblast podruje u kojem je malo starinakog 'Stanovnitva a prevlauju doseljenici. metanija gr. (metanoia, metagnoia spozna-nje grijeha, pokora, kajanje) dubok, poboan, pokoran poklon pred viim; metanisati, -em 1. kajati se, klanjati se, kleati, initi pokoru; 2. prenes. ropski se ponaati, puzati pred monijim; isp. temenati. metanol, -61a (metil-alkohol) najjednostavniji alkohol, bezbojna, vrlo otrovna tekuina; dobiva se suhom destilacijom drveta ili sintej tik., upotrebljava se kao otapalo, u dobivanju plastinih masa, kao antifriz (v.j i si. metaplazija gr. (metaplasso pretvaram) med. pretvaranje jedne vrsti tkiva u drugu (npr. vezivnog tkiva u hrskavino) pri kroninim upalama, kod trajnih podraaja itd. metaplazma gr. (metaplasso preobraavam, pretvaram) 1. biol. dio stanice koji se sastoji od neive tvari; 2. gram. dodavanje ili izostavljanje glasova ili slogova u mijenjanju rijei; izvoenje kosih padea iz osnove koja je razliita od nominativne. metapsihika, 3. -ci gr. {isp. psiha1) okultistika nauka, itanje misli, telepatija i si. (Lesko-var); prid. metapsihiki. metar, -tra, 2. mn metara gr. (metron mjera, pravilo; obujam, duina) 1. osnovna jedinica metrikog sistema, uvedena gotovo u itavom svijetu nakon tzv. metarske konvencije koja je 1875. utanaena u Parizu gdje se i uva osnovni metar i osnovni kilogram {isp. eta-lon); 2. mjera slogova, stihova, isp. metrika1; 3. metar drva kubini metar nasjeenih drva (etiri idu u hvat); 4. atr. mjesec dana; 5. mjera uope; nebeski metar srednja udaljenost Zemlje od Sunca (150 mil. km); prid. metarskl; metriki. metarkilogram gr. jedinica za mjerenje rada (rad koji se izvri kad se 1 kg digne 1 m visoko); isto i kilogrammetar, krat. mkg; danas je uobiajeniji naziv kilopondmetar.

metar-kilogram-sekunda metriki sustav mjera zasnovan na metru, kilogramu i sekundi kao jedinicama duine, mase i vremena; skra. MKS. metarkilopond v. kilopondmetar. metasekvoja {isp. sekvoja) biljka iz roda etinjaa; raste u Kini. metasi'filis gr. {isp. meta2... + sifilis) bolesne pojave koje se javljaju poslije treeg stadija sifilisa, kao tabes, paraliza, upala i proirenje aorte. metastaza gr. (metastasis premjetanje, promjena) med. razvitak novog zloudnog tumora krvnim ili limfatinim putem na nekom drugom mjestu organizma; prid. metastati-an, -na, -no premjetajni, prijenosni, prenesen. metataksa gr. (meta2... + tatto stavljam) gram. premjetanje akcenta iste vrste sa sloga na slog (kako je npr. u naem dijalektalnom ena od starijeg ena [knji. ena]); prid. metataktikl / metataksiki. metateza gr. (metathesis premjetanje, preinaavanje, promjena) premjetanje (naroito slogova u rijei, npr. namastir mj. manastir); metateza likvida promjena mjesta tekuih suglasnika u slavenskim jezicima: Albona Labin, Scardona Skradin, germ. berg slav. breg. metatonija gr. (meta2... + isp. ton) gram. preinaenje, promjena intonacije pojedinih samoglasnika (na istom mjestu u rijei) kao to se zbiva npr. u naem jeziku, gdje iz starijega dvor (uzlazno) nastaje novije dvor (silazno), ili kad u nekim (kajkavskim) narjejima, umjesto mislim govore mislim. metatropizam, -zma gr. (meta2 + tropos obrat, okret) med. pojava da u spolnom odnosu mukarac preuzme ulogu ene a ena ulogu mukarca. metazoe (mn. i. r.) gr. ivotinje koje za razliku od praiva (protozoa) imaju tijelo sastavljeno od veeg broja stanica, tzv. vie-staninici. meteggr. {isp. metoh) imanje, zemljite, posjed, metehgr. {isp. metoh) kraj, granica, predio; isto i metej. metek, mn. -ci, 2. meteka gr. (metoikeo 87 6 i r zvijezda, duga i si.); 2. isto to i meteorit, -ita tvrdo tijelo koje pada iz svemirskog prostranstva na zemlju i koje kod padanja svijetli uslijed uarivanja od trenja o zemaljsku atmosferu; kod nekih naih pisaca: zvijezda padalica, krijesnica, proletua; prid. meteorski; meteoritski. meteorizam, -zma gr. (meteorizein dizati uvis, naduti) med. nadimanje trbuha (zrakom), nadim, nadutost, naduv; isp. flatulen-cija. meteorograf gr. sprava to automatski biljei pojedine meteoroloke pojave. meteorologija gr. (isp. meteor + logos rije, govor) nauka o fizikom stanju atmosfere i o pojavama koje se dogaaju u njoj; prouava promjene vremena i vremenske

metelic a

naselim se) inozemni naseljenik, stranac u staroj Ateni (u Grkoj). metelica slovenski pravopis kako ga je uredio Franc Serafin Metelko (1825), prvi profesor slovenskog jezika na liceju u Ljubljani (17891860); kasnije su Slovenci uveli gajicu pravopis Ljudevita Gaja. metelik tur. (iz gr. metallon kovina, metal) stari turski bakreni (sitni) novac s malom primjesom srebra. metempsihoza gr. (meta2... + en u + psvche dua) po mitologiji seljenje dua; vjerovanje da se dua nakon neije smrti nastani u nekoj ivotinji ili u nekoj biljci; isp. karma. meteo.. .gr. (isp. meteor) skraenica koja oznauje meteoroloki (npr. meteosluba meteoroloka sluba). meteor, -oragr. (meteoros visei, lebdei) 1. svaka brzo prolazna atmosferska pojava (npr. oluja, padanje

elemente (temperaturu, vlanost, tlak, sijanje sunca, oblanost, oborine, vjetar i si.); meteorolog, mn. -zi strunjak u meteorologiji; prid. meteoroloki; meteoroloki izvjetaj objavljivanje vremenskih prilika, naroito pred-skazivanje temperature, oborina i uope vremena za slijedei dan (ili i za due razdoblje); vremenska prognoza, napovijed; meteoroloki satelit umjetni Zemljin satelit koji dojavljuje podatke vane za meteorologiju; meteoroloki rat v. geofiziki rat. meteoropatija gr. (isp. meteor, meteorologija + pathos bolest) med. bolesne smetnje (obino glavobolja, trganje, neraspoloenost i si.) to ih u ljudima izazivaju promjene u atmosferi (npr. jugovina, vrijeme pred kiu itd.). meter1, -era, 5. meteru franc. (metteur koji sloene retke slae u strane, koji ] tiskarski slog, koji se brine oko v izgleda sloene strane; prelama. meter2 v. mekter (Bora Stankovi). meteriz tur. (meteris, metris) opkop, an meterizi v. joltasi; meteriziti, -Im og ti opkopom. methemoglobln, -ina gr. oksidacijski ol moglobina: nastaje u krvi kod nekih i nja. Metida gr. (metis, 2. metidos razum, starogrka mitoloka boginja mudros ena Zeusova, od koje potjee boginja (koja po drugim legendama n nikad u krilu majinom, ve iskoi i vinjem ocu svom; Eshil). metier v. metje. metil, -ila gr. (methy vino, opojno hyle drvo, uma; tvar) jednoatomi kal (v.) ugljikovodika, ostatak metai prid. metilni;

metilnl alkohol (metil-al alkohol koji se dobiva iz drveta i i bljava za gorenje; drvena esta, pirit metis, 2. mn. metlsa franc. (metis) 1. poto braka medu predstavnicima razliiti] skih rasa; obino naziv potomka bi Indijanaca (isp. mestic); 2. mjeavina razliitim vrstama ivotinja istoga rodi zacija (franc. metissage) ukrtavanj tinja razliitih vrsta, no istoga roda. metje, -ea, mn. -ei, 2. metjea franc. (i zanat, zanimanje, zvanje, struka; te sprema, radno iskustvo, majstorstvo, na, tehnika; prid. metjerskl. metoda gr. (methodos) nain istraivan rodnih pojava; pristupanje pojavama 1 prouavaju; planomjerni put utvrivar ne; uope nain djelovanja; sistem, p postupak za postignue nekog cilja na i praktinom ili teoretskom podruju; n stikoj dijalektikoj metodi temeljne s promatranje pojava: a) u njihovoj uzaj vezi i uvjetovanosti; b) u kretanju i m nju, obnavljanju i razvoju; c) u pretv; postepenih kvantitativnih promjena u kvalitativne promjene koje dolaze ] zakonitog prijelaza u vidu skoko jednoga stanja u drugo; d) u unuti proturjejima koja su svojstvena pojavi borbi suprotnosti, u borbi izmeu sta novoga, onoga to izumire i onoga raa; isto i metod, -oda (m. roda). metodian, -na, -no (isp. metoda) 1.1 dogaa po odreenom sistemu, bez ods

tetodi je

87 7

metrono m darodavci (ktitori) priloili veem manastiru; 4. svako imanje nekog manastira (ili crkve) koje se nalazilo udaljeno od njega; isto i metohija; prid. metohljskl. metonimija gr. (metonomazo nadjenem drugo ime, preimenujem) pjesnika figura u kojoj se neki predmet ili pojava naziva rijeima koje oznauju neki drugi predmet ili pojam, ali koji stoji u odnosu s prvim, npr. sto puaka = sto vojnika; sijeda kosa = starost; prid. metonimljskl; metonlmski. metonomazija gr. (metonomazo nadijevam drugo ime) promjena vlastitog prezimena prijevodom u neki drugi jezik (Ritter Vitezovi, Sturm Jurii). metopa gr. (metopon elo, proelje, prednja strana) svijetli meuprostor izmeu tnglifa (v.) na dorskom frizu (v.). metoposkopija gr. (metopon elo, prednja strana + skopeo gledam) tumaenje karakteristika pojedinog ovjeka na osnovu prouavanja forme ela, eonih brazda itd. metraa franc. (metrage) duljina neega, izraena u metrima; mjerenje metrom; roba koja se prodaje na metre (za razliku od robe koja se vae ili prodaje od komada); prid. metrau!. metr dotel, d' plezir v. maitre d' hotel, de plaisir. metresa, 2. mn. metresa franc. (maitresse) ljubavnica, prilenica, sulonica, konkubina (v.), prijateljica (Krlea).

nja od sistema (metodian rad); 2. koji se neodstupno rukovodi po unaprijed ustanovljenom rasporedu, planu, sistemu; planski, sistematski, sustavan, smiljen, promiljen; izv. metodinost, -osti. Metodije (akc. i Metodije) metodian ovjek, taktiar, sreeni, uredni. metodika, 3. -ci (isp. metoda) 1. svi naini svrsishodnog provoenja nekog posla; 2. dio pedagogike koji govori o pravilima, metodama predavanja; prid. metodiki; metodiar 1. strunjak u metodici; 2. nastavnik koji ima dobar nain postupanja s materijom to je predaje. metodizam, -zma (isp. metoda) anglikanska vjerska sekta, osnovana u 18. st.; trai tono (metodino) vrenje obreda i propisa anglikanske crkve i pripravu do stupnja posveenja; metddist(a) pristaa metodizma; en. metodistkinja; prid. metodistiki. metodologija gr. (isp. metoda + logos rije, govor) nauka o metodama naunog istraivanja. metodski v. metodian; metodska jedinica zaokrueno gradivo koje se u jednom predavanju moe obraditi u koli. metoh, mn. -si, 2. metoha gr. (metoche zajednica, zajedniko imanje) 1. manastirska zemlja koju su kalueri zajedniki obraivali; 2. u srednjem vijeku u Srbiji: mala crkva sa m ito obradive zemlje; 3. svaki manastir ili crkva to su ih

metrika centa v. kvintal. metriki sistem dekadski ili decimalni sistem mjera kojima je osnova metar; u Srbiji uveden 1873, u Hrvatskoj 1874, u Crnoj Gori 1903, u Bosni i Hercegovini 1911 (u krajevima koji su bili pod austrougarskom i turskom okupacijom 1869. odn. 1871); do onda su razliitim naim krajevima bile na snazi razliite mjere. ... metrija gr. (metreo mjerim) kao drugi dio sloenice oznauje mjeru, mjerenje (isp. geometrija). metrika1, 3. -ci gr. (isp. metar) 1. u literaturi nauka o razmjerima pjesama i o ritmu stihova; glavni elementi: broj i duina slogova, ritam, veliina i povezanost stihova, konfiguracija pjesme; 2. u muzici nauka o duini tonova, o njihovu nizanju; prid. metrian, -na, -no; metriki; metriar strunjak u metrici. metrika2, 3. -ci, 2. mn. metrika gr. (meter majka) izvadak iz matine knjige (o danu roenja, vjenanja, smrti). metrirati, metrlram (isp. metar) slagati u (kubine) metre, pri emu se obino misli na drva; isto i metriti, -im.

metritis (akc. i -itis) gr. (meter majka) med. upala maternice, zapahenje materice. metro, -6a, mn. -6i, 2. metroa franc. (krae mjesto metropolitain glavni, prijestolni) gradska podzemna (u tunelima) ili nadzemna (na estakadama) elektrina eljeznica. Metro-Goldwyn-Mayer v. M. G. M.; isp. Mayer. metrokolor (isp. M. G. M. i kolor) jedna od tehnika snimanja filma u boji. metrologija gr. (isp. metar + logos govor) nauka o mjerama; metrolog, mn. -zi inovnik struke kontrole mjera i dragocjenih kovina koji ocjenjuje tonost mjera i ispravnost dragih kovina. metroman, -ana gr. (isp. metar i -man) tko ima maniju pravljenja stihova, nadripjesnik, sti-hoklepac. metronimik gr. (meter majka + onoma ime) ime, prezime ili pridjevak izveden po imenu majke; isp. matronimik, patronimik. metronom, -oma gr. (metron mjera + nomos pravilo, red, zakon) u muzici sprava za mjerenje takta, taktomjer.

metropo la

87 8 roenje, blagdan roenja Muhamedova. MEX automobilska oznaka za Mehiko (Mexico). Mexico v. Mehiko i Meksiko, meza v. meze. mezalijansa, 2. mn. mezalijansa franc. (mesal-liance) 1. neprilian brak, tj. brak izmeu socijalno neravnopravnih ljudi (obino u kraljevskim porodicama, kad npr. neki princ uzima djevojku nekraljevske krvi); isp. mor-ganatika; 2. prenes. neprirodna mjeavina, nenaravan spoj uope. mezana tal. (mezzina) bakreni vr. mezanin, -ina tal. (mezzanino) malena nadgradnja nad kuom; nepotpun kat, meukat, polusprat, meusprat. mezaortitis (akc. i -itis) gr. upala sredn aorte (v.J, posljedica luesa (v.J. mezar, -ara tur. (mezar) grob, grobnica luk, mn. -ci groblje; isto i mezaristi mezarta (isp. ta) nadgrobni kamer meze, mezeta tur. (meze) jelo koje ljudi z rakiju; zakuska, prismok; isto i meze -ci (odmila i meza, en. roda); mezetit jesti meze; zalagati, zakusivati, pris prismoiti; isto i mezetisati, -em; m< sladokusac, ljubitelj mezeta. mezenhim, -ima gr. (mesos srednji + ulijem) spojno tkivo zametaka ki gostaninih organizama u ranim si njihova razvitka. mezenterij, -ija (pored mezenterijum) gr srednji + enteron nutrina) t crijevna opna, maramica, opornjak; teritis (akc. i -itis) upala mezentei

metropola (akc. i -pola) gr. (meter, 2. metros majka + polis grad) 1. u staroj Grkoj naziv drave-grada u odnosu prema naseobinama u inozemstvu koje je taj grad osnovao; 2. imperijalistika drava u odnosu prema svojim kolonijama, tzv. drava matica; 3. u novije vrijeme glavni grad neke zemlje; metropolija biskupija, nadbiskupija; metropolit, -ita, 5. metropolite biskup u glavnom gradu, nadbiskup; isto i metropolita; prici. metropoUtskl / metropolitanski; metropoliten, -ena v. metro (isp. mitropolija). Metropolitan-opera (it. Metropoliten..., skra. Mei) najvee i najuglednije ameriko operno kazalite u New Yorku (osn. 1883, a od 1966. u novoj zgradi u Lincoln Centeru); izvodi samo repertoar najvieg stila, a angaira najglasovitije pjevae i dirigente. metroragija gr. krvarenje iz maternice izvan vremena menstruacije. metteur v. meter; metteur en scene franc. (it. meter an sen) redatelj, reiser (Krlea). metula skra. od Methode Toussaint-Langenscheidt (/7. Tusen-Langnajt), tj. po metodi jeziara Toussainta i Langenscheidta sastavljeni prirunici za uenje stranih jezika (pitanja i odgovori, slike pojedinih predmeta, rjenici itd.). Metuzalem hebr. po biblijskoj prii ovjek koji je u vrijeme prvih ljudi ivio preko 950 godina; prenes. (metuzalem) vrlo star ovjek, starina, starekanja. MeV oznaka za megaelektronvolt (milijun elektronvolta). mevlevija tur. (iz ar. mevla gospodin, bog) pripadnik jednog dervikog reda osnovanog u 13. st. Mevlida tur. roena na mevlud (v.J. mevlud, 2. mn. mevluda tur. (mevlud roen)

mezet, 2. mn. mezeta tur. (muzajede) licitacija, javno nadmetanje. mezevo mad. (mezo polje) bojno pol te, ratite. mezheb tur. pravne nauke, pravni faku Mezija (lat. Moesia) rimski naziv za koji je nekad pokrivao dananju ! sjevernu Bugarsku; sjedite joj je dananjoj Sofiji (Serdica). mezil, 2. mn. mezila tur. (isp. menzil) p konju; prid. mezilski; mezildija kurir, glasnik; mezilana, 2. mn. mezi kua u kojoj je pota. mezmerizam v. mesmerizam. mezo... gr. (mesos srednji) kao p sloenice oznauje neto srednje, sre( mezoderm gr. (mezo... + erma srednji list zametaka mnogostaninih zama u

ranim stadijima njihova ra srednji listi u embriju iz kojeg se vezivno tkivo, kosti, hrskavica, miii dijelovi tijela. mezdffl gr. (mezo... + fyllon list) srei tkiva u listu biljke. mezofiti (mn. m. r.J gr. (mezo... + fy biljka, raslina) biljke prilagoene iv umjereno vlanim stanitima. mezognat, -ata gr. (mezo... + gnat! eljust, vilica) ovjek u koga su i neto malo naprijed izboene i zubi koso usaeni; prid. mezognatski; isp gnat, prognat. mezdkarpgr. (mezo... + karpos plod dio plodovog ovoja.

mezokefa lija

87 9

Michiga n se na periode: trijas, juru i kredu; prid. mezozojskl. mezul v. mezil. mezuza hebr. (vratnica) svitak pergamene s biblijskim citatima koji se pribija na desnu vratnicu ulaznih vrata u hebrejsku kuu i slui kao amulet (vj. mezzaro tal. (it. medzaro) ipkasti al to ga ene (na Korzici osobito) prebacuju preko glave. mezzatinta v. medzatinta. mezza voe tal. (it. medza voe) muz. priguenim glasom, podglas. mezzoforte tal. (it. medzoforte) muz. polujako; polujakim glasom; znak mf. mezzopiano tal. (it. medzopijano) muz. poluti-ho; polutihim glasom; znak mp. mezzosopran tal. (it. medzosopran) srednji enski glas, izmeu soprana i alta. menar njem. (Messner) crkvenjak, zvonar; en. menarica; menarija posao menara. menjar v. menar (Krlea). mezul v. mulj, miolj. mf znak za mezzoforte (v.J. mg skra. za miligram (v.J. Mg znak za magnezij (v.J. M. G. M. skra. za Metro Goldwyn Mayer (ime velikog amerikog filmskog poduzea). mgr. v. msgr. mgtsc. krat. za magnetoskop. MHAT skra. za rus. Moskovskij hudoestvennvj akademieskij teatr (Moskovsko umjetniko akademsko kazalite). MHz skra. za megaherc (v.J. mi1 nota u solmizaciji; pjeva se mjesto glasa e. mi2 dvanaesto slovo grkog alfabeta (p). mia cara tal. (it. mija kara) moja draga; mia carissima (it _ karisima) moja predraga, najdraa. mialgija g/r. (mys, 2. myos mi, mii + algos bol) boli u miiima od prenaprezanja, prehlade i dr.; isp. musklfiber. miatonija gr. (mys mi, mii + atonija) mlohavost miia. mica, 2. mn. mica njem. (Miitze) kapa. micare in tenebris lat. (it. mikare...) svjetluca-nje u mraku (Ciceron). micelija gr. (mykes gljiva) vegetativno tijelo gljiva, sastavljeno od razgranatih isprepletenih niti.

mezokefalija gr. (mezo... + kefale glava) srednjoglavost, oblik glave izmeu brahike-falije i dolihokefalije (v.J. mezoklima gr. prosjeno stanje atmosfere na manjim podrujima Zemlje; isp. makrokli-ma, mikroklima. mezolitik gr. (mezo... + Hthos kamen) srednje kameno doba, prethistorijsko doba koje dijeli staro kameno doba od mlaeg kamenog doba; prid. mezolitikl; mezolitskl. mezon1, -ona franc. (maison) kua (obino kao naslov nekih trgovina) mezon2 v. mezotron. mezopauza gr. gornji sloj Zemljine atmosfere (v. mezosfera), na kojem se pojavljuje polarno svjetlo. Mezopotamija (pored Mesopotamija) gr. (mezo... + potamos rijeka) zemlja izmeu dviju rijeka, dananji Irak koji lei izmeu Eufrata i Tigrisa (u starini Babilonija i Asiri-ja); isp. interamnij; hrvatska Mezopotamija podruje izmeu Save i Drave, uglavnom dananja Slavonija (Krlea). mezosfera gr. sloj Zemljine atmosfere na visini od 50 do 80 km. mezoskaf gr. (mezo... + skafos laica, amac) podmornica za mirnodopske svrhe, konstruirana u nae dane i iskuana u enevskom jezeru god. 1964; roni do 1000 metara i cmatra se preteom novih podmorskih bro' ova koji e ploviti na velikim dubinama pod povoljnijim prilikama nego na morskoj povrini i omoguivati vaenje podvodnih ruda i eksploataciju nafte koja se nalazi na velikim dubinama. mezosopran v. mezzosopran. mezotron, -ona gr. (mezo... + isp. elektron) fiz. teki elektron s masom priblino 200 puta veom od mase obinog elektrona; govori se i mezon (pronaen u Berkelevu u Kaliforniji 1948). mezozoe (mn. . r.) gr. ivotinjski parazitski organizmi sainjeni od nekoliko stanica, meu kojima postoji podjela rada, ali nema ni tkiva ni organa. mezozoik gr. (mezo... + zoon ivo bie) pretposljednja, srednja era u geolokoj historiji Zemlje; odlikuje se gospodstvom golemih gmazova, pojavom prvih ptica, sisavaca i mnogih morskih ivotinja; dijeli

micetologija v. mikologija. Mich. skra. za Michigan (drava u USA). Michel v. mihl. Michelangelo v. Buonarroti.

Michelsberg njem. (it. Mihlsberg) prethistorijsko naselje u jugozapadnoj Njemakoj (Baden-Wurttemberg), po kojem je nazvana jedna kultura kasnog neolitika. Michigan (it. Misigen) ime jezeru (jedno od pet 88 0 Mignon franc. (it. Minjon) ljubimic minjon. migracija lat. (migrare seliti) pres seljenje, seoba (stanovnitva, ivotinji migracijski; migracioni; isp. migrirati migrena franc. (migraine od gr. hemikr pola lubanje) bolest koja se oituje i dinim glavoboljama (ponajvie jedn vice glave), u munini i u poti migremn, -ina lijek protiv migrene; migreval, -ala. migrirati, migriram lat. (isp. migracija) Miguel panj.-port. v. Mihael. Mihael hebr. tko je kao bog?; jed biblijskih arhanela; prema Bibliji bor tiv paklenog zmaja (sotone), vojvoda nebeske; est umjetniki motiv. Mihajlo jedan od oblika hebr. imena 1 razvijen u naem jeziku; u Dubrovniki groblja (isp. kod I. Vojnovia pjesr Mihajlu). mihl njem. (Michel od Michael) nespr dobriina, ia, vabo. Miholje dan sv. Mihaela po crkv. kali (katolici 30. rujna, pravoslavni 14. li da). miholjica jedno od imena za biljku ci mihrab, -aba tur. (mihrab) oltar u damiji smjeten u pravcu Meke; prema mihn okrenuti vjernici za vrijeme molitve u < jimijar, -ara tal. (migliaio) hiljada, tisui broj. mijaza gr. parazitiranje liinaka razliit kaca (muha, trkova i dr.) u tijelu oi ivotinja. mijazam, -zma gr. (miasma skvrr kuno isparivanje (izraz koji se vie ns trebljava; dok jo nisu bile otkrivene 1 rije, dralo se da se zarazne bolest isparivanjem iz zahoda, movara itd.). mijelln, -ina gr. (mvelos modina, sri sti slina tvar od koje je uglavnom sasl na ovojnica ivaca; prid. mijelinskl; mi (akc. i -itis) upala lene modine; mi -oma oteklina kotane modine, o; na rebrima, glavi i na kraljecima; n blast poetni razvojni oblik leuk mijeloza degenerativna bolest modine, praena preosjetljivou u i ma, umorom i osjeajem teine u noj mijelografija medicinska metoda rendgenski prikazuje likvorski prosi podruju kraljenice, kime.

Mickev Mouse

velikih!) i saveznoj dravi u USA; glavni grad Lansing. Mickev Mouse v. Mikimaus. micna, 2. mn. micna i micni v. mica. micoquien v. mikokjen. miman rus. (iz engl. midshipman) u predrevolucionarnoj Rusiji porunik korvete (najnii oficirski in u mornarici), mica, 2. mn. mica tal. (micchia) fitilj, stijenj, potpaljiva, mia tur. (mide) eludac, stomak. MTda (gr. Midas) mitski kralj u Frigiji; prema prii pretvarao u zlato ega se god dotakao. Midas (isp. Mida) ime amerikom umjetnom satelitu lansiranom 24. V. 1960, tekom 2.200 kg; zadatak mu je otkrivanje neprijateljskih projektila. Midem svjetski sajam gramofonskih ploa. mider njem. (Mieder) steznik, grudnjak, korzet (v). Midhat v. Mithat. midi engl. (mid srednji) jedan od (uvijek) modernih stilova odijevanja; karakterizira ga umjerenost, za razliku od mini i maksi (v.). midineta, 2. mn. midineta franc. (midinette) 1. mlada kitniarka, velja ili prodavaica (ime odatle to takve djevojke o podne [franc. midi] izlaze iz svojih radionica pa ih tada doekuju kavaliri); 2. djevojka lakog ponaanja; isto i midinetka, 3. -tki, 2. mn. midinetkT. midra hebr. (istraivanje) zbirka rabinskih tumaenja Biblije. midrati, -am njem. (miedern) stezati miderom midrijaza gr. (mvdriasis) proirenje zjenice; midrijatici (mn. m. r.) sredstva za irenje zjenice (atropin, skopolamin, kokain); utrcana u oi, proiruju zjenice (ali ih na kratko vrijeme i zasljepljuju) i pomau pri dijagnosticiranju onih bolesti; slue takoer i za uljepavanje jer se njima postizava i blista-vost oiju. midshipman engl. (it. mTipmen) vojn. in izmeu pomorskog kadeta i potporunika engleske ratne mornarice; isp. miman. mig (po imenima konstruktora A. J. Mikojana i M. J. Gurevia) naziv sovjetskog vrlo brzog lovakog i borbenog aviona. migma gr. (meigma, migma) 1. v. mikstura; 2. rastaljena silikatna tvar to nastaje u dubokim dijelovima litosfere (v.) pretaljivanjem sedimentnih stijena; migmatit, -ita stijena nastala djelovanjem migme na sedimente ili eruptivne stijene. mignon v. minjon.

mikad o1

88 1

mikrograf ija

mikado', -ada, mn. mikadi jap. japanski car (doslovno visoka vrata); danas uobiajeniji naziv tenno (v.J; prid. mikadov. mikado2 jap. 1. vrsta igre spretnosti tankim dugakim tapiima; 2. glavni tapi u toj igri. mikaist franc. (micaschiste) liskunoviti kriljac (vrsta kamena), mikcija lat. (mictio) mokrenjei uriniranje (v.J. mikelet franc. (miquelet hajduk) jedan od ratobornih gortaka u junim Pirinejima; Napoleon Bonaparte upotrebljavao ih je kao kontragerilu u svojim borbama u paniji; isp. geriljasi. Mikena grad u Argolidi u Grkoj, prijestolnica kralja Agamemnona; prid. mikenskl; mikenska kultura podruje egejske kulture na grkom kopnu. mi'ki, -ija v. miki-maja. Mikimaus (Mickev Mouse Miki Mi) popularni junak crtanih filmova amerikog umjetnika Walta Disneva (od god. 1926). miki-maja (zapravo niki prema Nikola, no kod nas se uvrijeio pribiljeeni izgovor) vrsta pulovera od barunastog materijala. mikimoto (po imenu japanskog otoja Mikimo-to) japanski umjetno nainjeni biser. mikokjen, -ena franc. (micoquien, po nalazitu La Micoque u Francuskoj) jedan od naziva za srednji paleolitik. mjkJogija gr. (mykes gljiva + logos rije, govor) nauka o gljivama odn. (u medicini) o gljivicama. mikoriza gr. (mykes gljiva + rhiza korijen) jedna od gljivinih niti (micelija) koje se razvijaju na korijenu (ili korijenju) viih cjevastih biljaka i pomau da korijenje usisava hranjive elemente iz zemlje; uope suivot korijena (neke druge) biljke i gljiva. mikoza gr. (mykes gljiva) bolest prouzrokovana gljivicama (za razliku od bakterioza koje su prouzrokovane bakterijama). mikro1 ...gr. (mikros malen, sitan, siuan, neznatan) u sloenicama oznauje odnos prema vrlo malenim predmetima ili prema spravama za promatranje i mjerenje malenih predmeta (npr. mikroorganizmi, mikroskop): u fizikim jedinicama oznauje mjeru, milijun puta manju od osnovne mjere (npr. mikroamper milijunti dio ampera). mikro2, mi'kra u filmskom jeziku naziv za mikrofon (v.) na oduljem metalnom tapu koji slui za hvatanje zvukova kada

se tehniar (mikroman) ne moe pribliiti izvoru zvuka koji valja snimiti; isp. irafa. mi'kroambulanta gr.-lat. (mikro1... + isp. ambulanta) zdravstvena ustanova odreena za lijeenje to manjeg broja pacijenata kako bi se lake i bre obavljali poslovi (kod nas uveden naziv u vezi s ukidanjem privatne lijenike prakse god. 1960; ima da zamijeni nekadanje lijenike ordinacije). mikroanalizagr. (mikro1... + isp. analiza) ralanjivanje do u najmanje sitnice. mikrob, -oba gr. (mikro1... + bios ivot) jedan od najsitnijih organizama biljnoga i ivotinjskog podrijetla koji se mogu razabirati samo mikroskopom (kod nekih naih pisaca sitnoiv); mnogi mikrobi izazivaju pojave vrenja, gnjiljenja i raspadanja organskih tvari, zarazne bolesti. inikrobar gr. (isp. mikro1...) milijunti dio bara (v.J; isp. milibar. mikrobarometar, -tra gr. (mikro1... + isp. barometar) barometar koji u uveanom mjerilu pokazuje male promjene stanja ivina stupca. mikrobiologija gr. (mikro1... -I- isp. biologija) nauka koja svestrano prouava najsitnija iva bia mikroorganizme ili mikrobe. mikrobus gr.-lat. (mikro1... + isp. autobus) mali autobus za 1015 ljudi, vrsta kombija (v.). mikrociti (mn. m. r.) gr. siuni eritrociti (v.J. mikroelektroanaliza gr. (isp. mikro1... + elek-tro... + analiza) odreivanje elektrinih naboja i struja u ivotinjskim i biljnim stanicama. mikrofarad (isp. mikro1... + farad) jedna milijuntina farada; znak pF. mikrofauna gr.-lat. (mikro1... + isp. fauna) najsitnije ivotinje, vidljive tek mikroskopom; isp. makrofauna. mikrofilija gr. (mikro1... + fyllon list) bot. pojava sitnog lia kod nekih biljaka, sitnoli-snatost. mikrofilm gr.-engl. (mikro1... + isp. film) fotografski film kojim se snimaju dokumenti veoma umanjeni radi lakeg spremanja i upotrebe (knjige, stari rukopisi i si.). mikrofon, -ona (akc. i mikrofon, -ona) gr. (mikro1... + fone glas, zvuk) sprava koja titraje zvuka pretvara u elektrine titraje; primjenjuje se u telefoniji i u radiofoniji. mikrofotografijagr. (mikro... + isp. fotografija) fotografska snimka s pomou mikroskopa. mikrografija gr. (mikro1... -I- grafein pisati) 1. opisivanje vrlo sitnih (mikroskopskih) predmeta; 2. med. pojava kada bolesnik mlkrogra m 88 2

poinje pisati sve sitnijim slovima, tako da mu na kraju pismo postane 1 sasvim neitljivo, mlkrogram gr. (isp. mikro ...) milijunti dio grama. mikroherc gr.-njem. (isp. mikro1...) milijunti dio herca (v.). mikrokamera gr.-lat. (mikro1... + isp. kamera) fotografski aparat vrlo malenog oblika. mikrokefalija gr. (mikro1... + kefale glava) maloglavost; priroena abnormalna nerazvijenost glave; obino uz to i

duevna nerazvijenost (idiotija); mikrokefal(os) maloglavac; sitnoglavac. mikrokemija gr. grana kemije koja prouava najsitnije koliine uzoraka i slui se vrlo osjetljivim pomagalima. mikroklima gr. (mikro1... + isp. klima) opisivanje prirodnih pojava na vrlo malenim

prostorima, prouavanje klime na usko odreenim sektorima. mikrokozmosgr. (mikro1... + isp. kozmos) 1. svijet malenih veliina, atoma, molekula i atomskih estica, za razliku od svijeta velikih veliina (planetnoga mjerila); prot. makroko-zmos; 2. ovjek u odnosu na makrokozmos (v.). mikrolit, -ita gr. (mikro1... + Hthos kamen) 1. sitni kristal vidljiv samo pod mikroskopom; 2. minijaturno orue prvobitnog ovjeka iz kamenog doba. mikrologija gr. (mikro1... + logos rije, govor) istraivanje sitnica, sitniarenje, interes za beznaajne stvari. mikroman gr.-germ. (mikro2 + man ovjek) tehniar koji pri filmskim i televizijskim snimanjima vodi brigu o smjetaju i djelovanju mikrofona, koji ukljuuje i2 iskljuuje, pribliuje i udaljuje itd. mikro (v.); isp. mikromanija (odn. mikroman). mikromanija gr. (mikro1... + isp. manija) 1. umanjivanje vlastite vrijednosti, skromnost, povuenost, stisnutost (u samoga sebe); 2. med. bolest pri kojoj ovjek misli i osjea kao da mu se tijelo smanjuje i konano nestaje; mikroman, -ana Matoev izraz za ovjeka sa svojstvima suprotnim megalomanu (v.). mikromelija gr. (mikro1... + melon sitna stoka) priroena nakaznost sa abnormalno malim udovima. mikrometar, -tra, 2. mn. mikrometara gr. (mikro1 ... + metron mjera) sprava za mjerenje veoma sitnih udaljenosti i kutova. mikrometeorologija gr. nauka o fizikalnim procesima u najniim slojevima zraka (na donjoj granici atmosfere). mikromilimetar v. mikron. mikrominijaturizacija gr.-franc. ten dernoj tehnici da se razliite napravi u to manjim oblicima a da nita n svoje djelotvornosti (npr. tranzisti mikron, -ona gr. (mikron maleno) mjera 0,001 mm; oznauje se gr vom p (it. mi). Mikronezija gr. (mikro1... + nesos otoje u Tihom oceanu istono od > (v.); 1458 otoka i otoia, npr. Mariani, Maralski mikroso 88 m 3 milerandiz am mikrosom, -oma gr. (mikro1... + soma tijelo) zrnce u protoplazmi ivotinjskih i biljnih stanica. mikrospora gr. (mikro1... + spora sjeme) sitna spora (v.) iz koje se razvija samo muki zametak (kod paprati i si.); isp. makrospora; mikrosporangija dio biljke u kojem se razvijaju mikrospore. mikroteritorij, -ija1 (pored -teritorijum) gr.-lat. (mikro ... + isp. teritorij) zajedniki pojam pod koji se mogu svrstati nazivi kao mikrorajon, mikroregija i si. koji oznauju prostore najmanjeg opsega. mikrotom gr. (mikro1... + tome sjeenje) med. sprava za rezanje vrlo tankih slojeva tkiva. mikrotopononiastika, 3. -ci gr. (mikro1... + isp. toponomastika) nauka o imenima i znaenjima imena pojedinih dijelova zemljita, kao njiva, livada, panjaka,

otoci i dr., med Bikini i Enivetok, poznati po pi nuklearnim orujem; prid. mikron mikroorganizam, -zma, 2. mn. -izama to i mikrob. mikropaleontologija gr. grana palei koja prouava siune fosilne objt dnjaci, upljikare, alge i si.). mikropila gr. (mikro1... + pyle -otvor na jajnim opnama nekih (koljki, kukaca i dr.); slui za di' njenje i oploivanje; 2. otvor na zametku biljaka kroz koji ulazi pi mikrorajon, -ona gr.-franc. (mikro1 rajon) sitna upravna jedinica kakvi! u pojedinoj gradskoj etvrti (rajon da bi se olakalo i ubrzalo rjeavan poslova. m'ikroregija gr.-lat. (mikro1... + / geogr. malena homogena cjelina prostora sa svojim posebnim probi mikrosekunda, 2. mn. -sekunda gr kro1... + sekunda, v.) milijunti di< isto i mikrosekund, 2. mn. -sekuna mikrosfiksija gr. (mikro1... + sfygm puls) med. slabo kucanje bila, slal mikroskop gr. (mikro1... + skopeo 1. optika sprava kojom se u obliku mogu promatrati maleni okom nevidljivi predmeti; poveav puta; 2. Mikroskop malo zvi junoj nebeskoj polutki, juno od Jarac; elektronski mikroskop povi 100.000 puta; na stari izraz: mikroskopski 1. izvanredno sita jedino mikroskopom; 2. koji se pr pomou mikroskopa; 3. prenes. ma' van po razmjerima, neznatan, mikroskopirati, -skopiram istra kroskopom. mikrosnimka gr.-hrv. (isp. mikro1...) ska snimka dokumenta s pomou ma (v.).

zaljeva, draga, draica itd.; isp. makrotoponomastika. miksakuza engl.-gr. (mix mijeati, opiti + akiio sluam) med. seksualna nastranost kad se neka osoba nastoji spolno zadovoljiti prislukivanjem obljube drugih ljudi; isp. miksoskopija. miksati, -am engl. (mixed) 1. mijeati, osobito u filmskoj tehnici i kod snimanja na radiju pretapati jednu sliku u drugu ili jedan glas u drugi; 2. mijeati, mijesiti, mutiti, lupati s ; omou miksera; miksaa mijeanje, pre-'tapanje. miksedem, -ema gr. bolest zbog nedovoljne funkcije lijezde titnjae (v. tiroidna lijezda), praena snienjem bazalnog metabolizma (v.); isp. hipotireoza. mikser engl. (mixer) 1. mjea pia u barovima; 2. aparat za mijeanje; 3. strunjak za mijeanje, pretapanje slika ili tonova na televiziji ili radiju.

miksomatoza gr. zarazna virusna bolest zeeva i kunia (smrtnost brza i vrlo velika). miksoskopija engl.-gr. (mix mijeati, opiti + skopeo gledam) med. seksualna nastranost kad se neka osoba nastoji spolno zadovoljiti gledanjem obljube kod drugih ljudi; isp. miksakuza. mikspult (isp. miksati i pult) aparat za mijeanje zvukova kod filma (govor je npr. snimljen na jednu magnetofonsku vrpcu, umovi na drugu, pucnjava na treu itd.); zadatak je mikspulta da sve te zvukove uskladi i sinkronizira sa slikom kako bi se kod konane izrade filma dobili na novoj, zajednikoj magnetofonskoj vrpci svi eljeni efekti. mikst debi v. mixed double. Miksteci, MTksteka (mn. m. r.) prastari indijanski narod u Mehiku (isp. Astek). mikstum kompozitum v. mixtum compositum. mikstura lat. (mixtura, mistura) 1. smjesa, mjeavina; tekui lijek iz smjese od nekoliko tvari; 2. zbrka, kaos, nered (Krlea). mikterofonija gr. (mvkter nozdrva + fone glas) govorenje kroz nos, hunjkanje, unj-kanje; isp. nazirati. mil (od lat. mille tisuu) sitna novana jedinica u nekim valutama (izraelska funta ima npr. 1000 mila). mila, mila tur. (miilk) gradilite. miladv v. miledi. milaneze tal. (milanese) 1. vrlo fina (katkad i zlatnim nitima ukraena) pletena roba prvotno iz tal. grada Milana; 2. v. ala milaneze. mil v. mila.

mile, -eta tur. (millet) ovjek, ljudski stvor (isp. milet). mileento tal. (mille tisua, hiljada + cento sto) popularni naziv za talijanski automobil marke Fiat (vei od fie), tzv. hiljadu i sto; miletreento jo vea i elegantnija kola, hiljadu i tristo; milekvatroento hiljadu i etiristo, mileinkveento hiljadu i petsto. miledi (indekl.) engl. (miladv) engleska plemki-nja; otmjena dama; milostiva gospoa; isp. ledi. milefjori tal. (mille tisua, hiljada + flore cvijet) jedna od tehnika pri pravljenju stakla. milefolje tal. (mille tisua + foglie list) 1. bot. stolisnik, hajduka trava, spori, kunia, kunji rep, ahileja (v.); 2. popularno jelo od nekoliko tavana tjestanihjufkif'v.J posutih mljevenim mesom. milenarizam, -zma lat. (mille tisua) v. hilija-zam; milenaristi (mn. m. r.) pristae uenja o buduem hiljadugodinjem kraljevstvu bojem na Zemlji. milenij, -ija (pored milenijum) lat. (mille tisua, hiljada) razdoblje od 1000 godina; 1000-godinjica; tisunica (Akad. rjen.); prid. milenijski (pored milenijumski). mileram njem. (Milchrahm) vrhnje, skorup, kajmak, pavlaka, smetana. milerandizam, -zma prema imenu Aleksandra Milleranda (it. Mileran: 1859-1943) koalicija socijalista s reakcionarnom buroa-skom vladom (francuski socijalist A. M. uao je god. 1899. u tadanju buroasku vladu); v. ministerijalizam.

miles gloriosus miles gloriosus lat. (it. miles gloriozus) hvalisa-vi vojnik, hvalia, razmetljivac koji se hvali junatvima to ih nije poinio (prema istoimenoj komediji starorimskog pisca Tita Makcija Plauta, oko 250 oko 184. pr. n e.); isp. Bramarbas. miles viatorius lat. u Vatikanskoj dravi (gdje se sve obavija na latinskom jeziku) saobraajac, prometnik. milet, 2. mn. mileta tur. (milet, isp. mile) 1. narod, nacija; 2. vjerska zajednica, vjera; milet-baa javni park. milezimalan, -Ino, -Ino lat. (mille tisua, hiljada) tisustruk, hiljadostruk; isp. decimalan, centimalan, mil fler v. mille fleurs. milhbrot njem. (Milch mlijeko + Brot kruh) vrsta kolaa, tzv. mlijeni kruh. mili... lat. (mille tisua, hiljada) u sloenica-ma oznauje tisui dio neke jedinice za mjerenje. miliamper, -era (isp. mili + amper) tisuina ampera; skra. mA. milibar lat.-gr. (mili... + isp. bar) mjera za tlak zraka, hiljaditi dio bara; znak mb. milicajac v. milicionar. milicija lat. (miles, -itis vojnik) 1. graanska ili narodna vojska (kad se itavo za oruje sposobno stanovnitvo od vremena do vremena poziva na vojniku izobrazbu); 2. stranaka vojna formacija; 3. posebna oruana formacija za odravanje reda u gradovima i po selima; prot. stajaa ili profesionalna vojska; prid. milicijski; milicionar, -ara, 5. milicionaru (' -are pripadnik milicije; stra-ar, redar, policist; isto i milicioner, -era, 5. mi'licioneru. milieu v. milje; juste milieu (it. ist milje) franc. zlatna sredina. m'iligram lat.-gr. (mili... + isp. gram) mjera za vrlo male teine: tisuina grama; skra. mg. milihhrot v. milhbrot. milijada lat. (mille tisua) 1. tisuljee; 2. 1000-godinjica; isp. milenij. milijarda, 2. mn. -arda i -ardi (akc. i milijarda, 2. mn. milijarda / -ardi) franc. (milliard) tisuu milijuna (pie se brojkom 1 sa 9 nula); prid. milijardskl; milijarder, -era, 5. milijarderu ovjek koji ima milijardu; vrlo bogat ovjek; isto i milijarda, -aa (Mato). milijarija (lat. milium proso) med. osip u obliku sitnih voria na izvodima lijezda znojnica. milijarna tuberkuloza (isp. milijarija) nastaje provalom tuberkuloznog arita u krvni op-

88 4

m i

tok. Krv je tada naplavljena golei jem bacila tuberkuloze koji putuju ne ile po itavom organizmu, i tal opa tuberkuloza u organima. Mil berkuloza ima svoje ime otuda itava plua posuta sitnim vori put prosa). milijun, -ima tal. (milione veliki zapravo po drugom krsnom imenu istraivaa Marka Pola, koje je gla lio, on je u priama o svojim put upotrebljavao vrlo velike brojke, pi vjerljivi ljudi sve takve cifre poel emilioni) tisuu tisua; broj: 1 prid. milijunski; umanj. milijiini; -aa, 5. milijunau ovjek koji in ne; vrlo bogat ovjek; isto i miliju en. milijunaica (milijunarka); pri naki / milijunarskl; milijunti r prema milijun; milijuntina milr isp. milion. milikerc fina bijela svijea (njem. beke tvornice kojoj je bio vlasn Milly; odatle u nekim naim kr; svaka druga svijea. mililitar, -tra, 2. mn. mililitara lat.-gri + isp. litar) mjera za vrlo male tekuine; tisuina litre; skra. ml. milimetar, -tra, 2. mn. milimetara lat. + isp. metar) mjera za vrlo ma tisuina metra; skra. mm.

milimikron, -ona lat.-gr. (mili... + kron) tisuina mikrona, tj. milijun metra; skra. m/x. milion, -ona i milijun (v.); prid. milionsl miUoni; milioner, -era, 5. mi'lioner juna; en. milionerka; prid. mi miliontlmilionitl milijunti; mili milijuntina. miliprot v. milhbrot. militantan, -tna, -tno lat. (militare s vojnik) koji vojuje, borben, bojovar ran. militar, -ara (isp. lat. miles, 2. militis -vojska; militarac, -arca, 2. mn. mili vojnik, vojni slubenik; militarskl -(alski). militarija (isp. militar) vojska (Josip i militarist(a) v. militarizam. militarizacija lat. (militare sluiti ka 1. provoenje sistema militarizmi prenoenje oblika i metoda vojne or je u podruje graanskih odnosa, f vojnih zakona, vojne discipline na i

militariz am nu narodne privrede (eljeznice itd.); povoj-nienje industrije; isp. militarizirati. militarizam, -zma lat. (isp. militarizacija) 1. politika naoruanja i pripremanja na rat, politika osobitog naglaavanja vojnog faktora u organizaciji drave i drutva; 2. prevlast vojske nad civilnim organima dravne vlasti; militarist(a) pristalica militarizma; prid. militaristiki. militarizirati, -izlram (isp. militarizacija) provesti militarizaciju; povoj niiti; isto i militari-zovati, -ujem. Militarv Police engl. (it. militeri polis) Vojna policija. militer, -era franc. (militaire) vojska, vojna sluba, vojnitvo. Militia est vita hominis lat. (it. Milicija...) ivot je ljudski borba (Biblija). milka atr. hiljadarka. mille e tre v. ma in Espagna. mille fleurs franc. (it. mil fler) 1. tisuu cvjetova, vrsta parfema (alski); 2. tkanina s uzorcima od raznobojnog cvijea, millefoglie v. milefolje. mille gratias lat. (it. mile gracijas) tisuu (puta) hvala (alski). mille grazie tal. (it gracije) tisuu puta hvala. mille miglia tal. (it.... milja) najvea automobilistika utrka u Italiji (na 1000 milja). nr'lieme franc. (tisui, hiljaditi) tisui dio tuniskog dinara. milly-svijea v. milikerc (alski). milonga panj. 1. argentinski ples, srodan tangu (tango-milonga); 2. ajanka, kuna zabava; isp. bilonga. mildnskl v. miloski. milord engl. (akc. milord) engleski plemi, otmjeni gospodin; isp. lord. miloski gr. prid. prema imenu grkog otoka Milo (isp. meloski; v. i Venera). milreis novana jedinica u Portugalu i Brazilu (= 1000 reisa). milim, -una tal. (mellone) dinja; isp. melona. milja, 2. mn. milja lat. (mille tisua, hiljada) mjera za duljinu puta, razliita u razliitim zemljama, npr. geografska milja ima 7420 metara, morska (nautika) milja 1852 metra; morska milja dijeli se na 10 kabela; engleska milja 1609m (1760 jarda); miljaa udaljenost u miljama. milja, milja v. mila. miljar, -ara tal. (migliaio) tisua, hiljada; karte od miljar! dijal. hiljadarke. milj v. mila. milje, -ea, mn. -ei, 2. miljea franc. (milieu) 1. sredina, okolina, drutvo, krug u kojem se netko kree; 2. mali stolnjak, vezen ili od ipaka. mim, mirna gr. (mimos) 1. glumac; 2. starogrka pjesnika vrsta koja u dijaloko--dramatskom obliku prikazuje prizore iz pukoga i seoskog ivota. mimalona gr.-maked. oboruana bakhantki-nja, pratilica boga Bakha. mimamsa sanskrt. jedan od est sistema indijske filozofije: raspravljanje ili interpretacija Veda (v.). mimar v. neimar. mimbera, 2. mn. -era tur. (minber) govornica, propovjedaonica u damiji. mimeograf gr. (mimeomai oponaam + grafo piem) naziv amerikog aparata za umnoavanje spisa, skripata i si. mimetizam, -zma gr. (mimeomai oponaam) isto to i mimikrija. mimeza gr. (mimesis) oponaanje, imitacija; isp. i mimikrija. mimika, 3. -ci gr. (mimeomai oponaam) 1. pokretanje miia, ponajvie linih, koje odgovara proivljavanim osjeajima i raspoloenjima; 2. umjetnost izraavanja osjeaja i misli pokretanjem linih miia i odgovarajuim gestama; prid. mimiki. mimikrija gr. (mimeomai oponaam) biol. pojava slinosti nekih ivotinja ili biljaka (ili pojedinih organa kod ovih posljednjih) po obliku ili po boji s drugim

mina 88 3 5

ivotinjama ili biljkama, ili s predmetima okolne prirode; mimikrija se stjee putem prirodne selekcije i korisna je u borbi za opstanak; isp. kamufla-a. mimoza lat. (Mimosa pudica, tj. srameljiva) netik, osjetnica; osjetljiva biljka koja uvlai listove im ih se neto dodirne; simbol pretjerane osjetljivosti; Mimosa sensitiva (it. mimoza senzitiva) osjetljiva mimoza. mimus v. mim. min skra. za minuta.

mina1 franc. (mine) izraz lica. mina2 franc. (mine) 1. podzemna galerija ili hodnik u rudnicima; 2. vojn. a) tane od eksplozivne tvari u specijalno prireenom omotau koje se sakriva pod zemlju, pod vodu itd. u svrhu da prouzroi eksploziju; b) tane koje se ispaljuje iz minobacaa; 3. vojno-pomor. lutajue ili na sidru privreno eksplozivno tane; prid. minski. mina3 njem. (Mine) uloak za umjetne olovke, srce pisaljke. mina4 88 6

mina4 gr. (mna) stari grki novac od 100 drahmi. mina5, 2. mn. mina tur. (mina emalj) brojanik na satu. Mina v. Vilhelmina, Hermina. minac, minca, 2. mn. minaca njem. (Miinze) novac (razliite vrijednosti u prolosti), minacija lat. (minatio gronja, prijetnja) opomena u starim listinama kojom se prijeti prekritelju naredbe u tekstu listine, minaret tur. (minare) toranj damije s kojega mujezin obavjeuje muslimane o vremenu molitve; isto i minare, -eta (sr. roda); isp. munara, minbera v. mimbera. minca v. minac; isto i mincac, -aa. minun v. menun. minderluk, mn. -ci tur. (minder) poivaljka i sjedalo kod orijentalaca; divan, seija; slam-njaa, duek; ujedno i platno to se upotrebljava za izradu mindera; isto i minder, 2. mn. m'indera. mindervertig njem. (... -wertig) koji je manje vrijednosti, ispod prosjeka (Krlea); mindervertigkajtsgefil njem. (Gefuhl osjeaj) tzv. osjeaj manje vrijednosti, inferiornosti (v.J, osjeanje u drutvu gdje ovjek spoznaje (obino neopravdano) da su drugi vredniji od njega. mindros rum. strogo ispitivanje, istraga. mina cig. (isp. tal. mingere mokriti) enski spolni organ. minua, 2. mn. m'mua tur. (mengu) naunica, obodac, rinica, unjak, grmjela, mrela, inuha; umanj. minuica. minej, 2. mn. m'ineja gr. (menaTon od men mjesec) crkvena knjiga kod pravoslavnih u kojoj su ivoti svetaca i slube za svaki dan u mjesecu; mjesecoslov; prid. minejski. minenverfer njem. (isp. mina2 + werfen bacati) vojn. minobaca. miner, -era, 5. mineru franc. (isp. mina2) 1. vojnik inenjerske ete koji se specijalizirao u postavljanju mina i u njihovu uklanjanju, tj. u pronalaenju i dezaktiviranju neprijateljskih mina; 2. u ratnoj mornarici specijalist za minsko naoruanje, za njegovu primjenu i borbu njime; 3. radnik koji vri miniranje, npr. u kamenolomima; prid. minerov; minerski. mineral, -ala franc. (mineral) ruda; proizvod prirodnih kemijskih procesa; u dananje je vrijeme poznato oko 2000 vidova minerala; veinom su to tvrda tijela, no ima ih i tekuih (npr. nafta); mineralan, -Ina, -Ino koji se odnosi na minerale; rudni; mineralna voda koja sadri u sebi ugljine kiseli soli; kiselica, kisela voda; radenska< ka,

jamnika i si.; mineralno ulj koje potjee iz zemlje (zemno ulje; i Mineralia sunt, vegetabilia vivunt et i animalia vivunt, crescunt et senti (it __kreskunt... sencijunt) Rude biljke ive i rastu, ivotinje ive, osjeaju (Linne, v.). mineralizacija lat. 1. proces pretvaranj; skih tvari u rude; 2. dodavanje mi tvari (soli) tlu, vodi za pie i s mineralizirati, -izlram; isto i mineri -ujem. mineralogija franc.-gr. (isp. mineral + rije, govor) nauka o mineralima, sastavu, svojstvima, podrijetlu i pr ma; mineralog, mn. -zi strunjak u logiji; prid. mineraloki. minerogen franc.-gr. (isp. mineral + j rod) koji je nastao iz anorganskih si dijelova, koji je rudnog podrijetla; m nija 1. razvitak, postajanje ruda mineralogije koji se bavi prouavan stanka ruda Miner va u starorimskoj mitologiji mudrosti, pokroviteljica znanosti, um i obrta (kod starih Grka Atem Minervin; Minerva invita v. Invita M minestra v. menestra. minet v. menuet. minezinger v. Minnensinger Ming kineska dinastija (1368164 znaajna za kulturni i trgovaki drave (sruila mongolsku vlast, i; Kineski zid itd.); oborena od dinastij du (v.J. Minhauzn v. Miinchhausen; minhauzen nevjerojatna pustolovina koju netko ] jeda sam o sebi. Minhen njem. (Miinchen) ime glavnog; Bavarske koje je postalo politiki pc oznaku dogaaja to su prethodili i svjetskom ratu (tamo su se naime i 1938. sastali predstavnici velikih ev sila, i to s engleske strane Neville Ch lain, s francuske Edouard Daladier, lijanske Benito Mussolini sa Hitleron voljili njegovim zahtjevima, stoje ovo poticaj da u daljim svojim nastojanjii porobljivanja Evrope postane jo dr; mini- lat. skra. od minimum na oznaka prvotno za modu vrlo kratk skih haljina (1966), a onda i za druge p

Mi88 ni 7

ministar te koji se upotrebljavaju u najmanjoj mjeri (m'ini-suknja, m'ini-moda); u naem se jeziku i poimeniilo: nom. mini, gen. mi'nija, mn. miniji, 2. mi'nlja itd.; isp. mini-mini. Mini v. Minnie, Mina. mini-bikini v. mini-mini. Minidom svjetski grad nedaleko od Dusseldorfa u Njemakoj s glasovitim graevinama iz itavog svijeta (kelnska katedrala, Eiffelov toranj, njujorki aerodrom itd.), sve u minijaturi: konstruktor je ing. Will Dom-mel, te se prvi dio njegova prezimena vidi u drugom dijelu naziva, a za prvi dio naziva vidi pod mini u ovom rjeniku; grad ima iskljuivo turistiku i zabavnu namjenu; isp. Disnevland, Madurodam, Minimundus. minifon, -ona lat.-gr. (minimus najmanji + fone glas) siuni aparat za biljeenje i prislukivanje; posebnom aparaturom biljei govoreni tekst i potom netko (tajnik) slua i tipka. minifundija lat. (minimus najmanji + isp. latifundij) za razliku od latifundija u zemljama Srednje i June Amerike onaj veliki broj sitnih i rasparanih poljoprivrednih imanja kojemu je glavno obiljeje da njihovi prinosi jedva zadovoljavaju ivotne potrebe obradi-vaa. minigolf lat.-engl. igra golf (v.) u malom; sve je j .sto kao kod pravoga golfa, samo su dimenzije igralita i rekvizite mnogo manje. minij, -ija (pored minijum) lat. (minium rumenilo) crveni olovni pigment sastava Pb304 koji se proizvodi oksidacijom rafiniranog olova u naroitim peima; upotrebljava se za pripravljanje uljene boje odreene za zatitu eljeznih predmeta od re; prid. minijev (pored minijumov). minijatura franc. (miniature) 1. nacrtan i (prvotno crveno, isp. minij) obojen ukras i starim rukopisnim knjigama; 2. slikarstvo malih razmjera i fine izrade na slonovoj kosti, metalu itd.; sitnoslikarstvo, sitnoslikarija; 3. malena skica ili pria; 4. prenes. neto u umanjenim razmjerima; minijaturan, -rna, -rno vrlo malen, siuan; minijaturist(a) a) slikar minijatura: b) u srednjem vijeku redovnik koji je rukopise ukraavao minijaturama; isto i minijator. nrinijaturizacija (isp. minijatura) usitnjivanje, umanjivanje (do najmanje mjere), cjepkanje. minika (isp. mini) u Zagrebu stvoren naziv za mini-suknju. ministeri jal minima de malis lat. najmanje izmeu zala, tj. izmeu dvaju ili vie zala valja birati manje odn. najmanje. minimalan v. minimum. minimalist(a) v. minimum. minimetar, -tra lat.-gr. (minimus najmanji + metron mjera) instrument za brzo mjerenje siunih komadia metala, npr. kuglica i si. mini-mini udvostrueno mini (v.) kao oznaka za kratkou u najmanjoj mjeri, tj. jo manje tekstila nego mini, gotovo nita (misli se obino na kupae kostime) minimum lat. (minimum najmanja veliina) najmanja vrijednost, najmanja koliina, najnia granica neega; prot. maksimum; minimum egzistencije sredstva koja su bezuvjetno potrebna za odranje golog ivota; v. i program; minimalan, -Ina, -Ino lat. (minimus) najmanji, najsitniji; najneznatniji, najneophodniji, najnuniji, najpotrebniji, najogranieniji; minimalac u novinstvu upotrebljavana rije za najnii dohodak odn. za radnika s najniim dohotkom; minimalni termometar toplomjer koji pokazuje samo najniu temperaturu za stanoviti razmak vremena; minimalist(a) tko pristaje uz minimalne ustupke, tko zahtijeva najmanje to se moe. Minimundus lat. (isp. minimum + mundus svijet) novoizgraen minijaturni gradi u Austriji na obali Verterskog jezera; u tom se gradiu nalaze u minijaturi izraene najznamenitije graevine u mnogobrojnim gradovima svijeta, npr. Eiffelov toranj, kosi toranj u Pisi i si.; sve, dakako, kako je u naravi, ali vrlo umanjeno; isp. Madurodam, Disnevland, Minidom. minirati, miniram (isp. mina2) 1. praviti rov sa svrhom da se neto baci u zrak, razori; 2. graditi minske prepreke, postavljati mine; 3. prenes. potkopati, podrovati, rovariti, pripremiti propast nekome. miniskop lat.-gr. (minimus najmanji + sko-peo gledam) vrsta (novopronaenog) siunog teleskopa (izraenog na principima prema kojima je izraen teleskop na brdu Palomaru [v. Mount Palomar]) koji pojaava vid za 200% i treba da povrati oni vid svim gotovo slijepim ljudima. ministar, -stra, 2. mn. ministara lat. (minister sluga, pomonik) 1. osoba koja stoji na elu ministarstva; 2. naziv nekih poslanika u inozemstvu; prid. ministrov; ministarski; en. ministarka; ministarstvo, 2. mn. ministarstava 1. najvia ustanova koja upravlja stanovi88 8 kasnije su mogli dobivati lena i postajati vazalima, dok nisu u 13. st. izjednaeni s vitezovima. ministerijalizam, -zma (isp. ministar) koalicija socijalista s reakcionarnom buroaskom vladom; isp. milerandizam. ministracija lat. (isp. ministrant) podvorba, sluenje, osobito

tom granom dravne uprave u nekim zemljama (npr. ministarstvo unutarnjih poslova, ministarstvo vanjskih poslova); 2. vlada neke zemlje, ministarsko vijee, kabinet. ministerijal, -ala franc. 1. pristaa vlade, vladi-novac, reimlija; isp. ministerijalizam; 2. u feudalizmu (franakom) zvali su se ministeri-jalima visoki dvorski slubenici zavisni od gospodara i prema tome neslobodni;

posluivanje sveenika kod katolike slube boje (Leskovar). ministrant, 2. mn. ministranata lat. (ministrare posluivati) djeak (a moe biti i stariji ovjek) koji posluuje kod katolikog bogosluja. ministre plenipotentiaire franc. opunomoeni ministar, diplomatski predstavnik visokog ranga (Krlea). ministrirati, -nistriram lat. (isp. ministrant) vriti slubu ministranta. ministrovati, -ujem lat. (isp. ministar) biti ministar, vriti slubu ministra. minisub lat. (minimus najmanji + submarina podmornica) podmornica za jednoga ili dva ovjeka, jedan od najnovijih izuma za kretanje pod vodom. mi'nivox lat. (it. voks) mali televizor, mini-ip franc. (isp. mini + jupe suknja) mini-suknja. mink skand. kanadska kuna i krzno od nje. Minnesinger njem. (it. minezinger) pjesnik i pjeva ljubavi u Njemakoj 12. do 14. st.; minezingeri su bili pjesnici vitetva nasuprot majsterzingerima (v.) koji su doli poslije njih. Minnie engl. (it. Mini) v. Mina. minobus (isp. mini i omnibus) autobus za manji broj putnika. minodetektor lat. sprava za pronalaenje mina. minojski, -a, -6 prid. prema Minos (v.). minor lat. 1. manji; 2. (terminus minor) nii pojam u logici (v.), tj. onaj koji je obuhvaen u viem (isp. major), druga premisa. minoran, -rna, -rno lat. (isp. minor) manje vrijedan, ispodprosjean, zanemarljiv, nepriznat, neuvaavan, malen, neznatan, beznaajan. minorat, -ata lat. (minor manji, mlai) pravo mlaeg (najmlaeg) lana obitelji da naslijedi imovinu ili dio imovine; prot. i prid. minoratski. minore tal.. muz. mol (v.); isp. maggio minorentan, -tna, -tno lat. (minor mlai + annus godina) malodoba ljetan, nepunoljetan, nedorastao; isp rentan.

minorit, -ita lat. (minor manji, mladi) nik franjevakog reda (Mala brai mindritski. minoritet, -eta lat. (minor manji, n manjina; 2. malodobnost, nedoraslo majoritet. minorizirati, -izTram lat. (isp. minor) pc vati, davati manju vrijednost, zanen ne priznavati, ne osvrtati se (na kc uvaavati. minorka, 3. -ci, 2. mn. -ki (prema imen Minorke [panj. Menorca]) vrsta pi kokoi, dobre nesilice. Minos 1. po starogrkoj mitologiji sin Europe, kralj na Kreti; uz Eaka i Rad jedan od sudaca u podzemnom sv: unuk prvog Minosa; otac Arijadni Fedrin (v.), koji je dao sagraditi labii prid. minoskl (minojski); minoska ku podruje egejske kulture na Kreti. Minotaur gr. (tauros bik) neman i mitologije, pola ovjek, pola bik; Ver priajui o Dedalovim umjetnikim nostima, posebno o slikarstvu i kipai spominje i ovo: Sa druge izvaja gorovitu u moru Kretu, | gdje protup ljubav sa bikom Pasifaja vodi, | pc njime ljubaka, da Minotaura rodi, | pola i bika, udovite dvostrukog lika Pasifajin Minos zatvorio je Minot labirint (v.) gdje je ivio i hranio se lj mesom, dok ga uz pomo Arijadnt ubio Tezej. minski prid. prema mina. mi'nstrel v. menestrel. mintan, -ana tur. (mintan) kratki kaput > uskim rukavima odn. gornja muka bez rukava. minucija lat. (minus manje) 1. u stari naziv za mali kalendar; 2. potankos robnost, iscrpnost. minuciozan, -zna, -zno franc. (minutieu uzima u obzir i najmanju sitnicu; toi se dri sitnica; pedantan; vrlo sitan; ban, potanki, iscrpan, iscrpljiv minucioznost, -osti. minuend, 2. mn. minuenada lat. (mini umanjiti) mat. broj od kojega se

mimi miralaj 88 ct 9 umanjenik; npr. 40 (minuend) 6 minutncajger njem. (isp. minuta + Zeiger (suptra-hend) = 34 (diferencija, razlika). kazaljka) kazaljka na satu koja pokazuje minuet tal. (minuetto) v. menuet (Vojnovi). minute; velika kazaljka. minuirati, -nuiram lat. (isp. minus) umanjiti. minjaa v. menaa. minus lat. (minus manje) 1. mat. znak minjon, -ona franc. (mignon) 1. ljubimce, () koji se upotrebljava za oznaivanje mi-ljene; 2. vrsta poslastice, kolaia; 3. oduzimanja ili za oznaivanje negativne svje-asta arulja (minjonka). veliine; 2. prenes. nedostatak, praznina, mio caro tal. (it.... karo) moj dragi; mio manjak, mana; isp. plus. carissi-mo (it. karisimo) moj predragi, minuskula lat. (minuscullus maljuan) najdrai. malo slovo; prid. minuskulni; prot. miocen gr. (meion manji + kainos majuskula. nov) minuta1 lat. (minutus malen, neznatan) 1. . razdoblje u razvoju Zemlje; etvrta epoha mjera za vrijeme; ezdeseti dio sata; as, ' tercijara; prid. miocenski. asak; skra. min; 2. ezdeseti dio stupnja; mio conto tal. (it.... konto) na moj raun. znak '; 3. neodreeno kratko vrijeme: tren, miodinija gr. (mys, 2. myos mii + as, hip, trenutak, asak, moment, odmah, odyne samo malo strpljenja i si.; isto i minut, bol) bol u miiima. -lita; prid. minutni. miofibril, -ila gr.-lat. vrlo tanko vlakance u 2 minuta v. menuet (Sterija). staniju organizma, miofobija gr. (mys, 2. myos mi + isp.

fobija) bolestan strah od mieva (osobito karakteristian za ene), miogeloza v. geloza. mioglobin, -ina gr.-lat. oksihemoglobin miia, najbri izvor kisika miiu, miografija gr. (mys, 2. myos mii + grafein pisati) opisivanje miija i miinih funkcija. midkard gr. (mys, 2. myos mii + kardia srce) srani mii; miokarditis (akc. i -itis) upala sranog miija, osrja, osrdaja. miolitikgr. (mios srednji + lithos kamen) srednje kameno doba. miologija gr. (mys, 2. myos mii + logos rije, govor) nauka o miiima. miom, -oma gr. (mys, 2. myos mii) izraslina, kvrga miinog tkiva, benigni tumor. miomantija gr. (mys, 2. myos mi + isp. mantija) vraanje, gatanje, proricanje s pomou mieva (npr. dresirani bijeli mievi ili takori izvlae iz veeg snopa sreaka ili slinih spisa onaj najsretniji). miopatija gr. bolest miia bilo koje vrste. miopija gr. (myops, myopos kratkovidan) kratkovidnost; miopian, -na, -no kratkovidan (Begovi). mio rispetto tal. moje potovanje (enoa). miositis (akc. i -itis) gr. (mys, 2. myos mii) med. upala miia, zapaljenje miija (obino na reumatinoj bazi). miotonija gr. (mys, 2. myos mii + tonos napon) poveanje napona miia, gr u miiima. mioza gr. (mys, 2. myos mi) med. stegnue i suenje zjenice, miozitis v. miositis. Miranda

mi-parti franc. podijeljeno napola, naziv za muku odjeu (u srednjem vijeku), kod koje je desna polovina bila u jednoj boji a lijeva u drugoj (katkada su se polovice razlikovale i krojem). mir1, mira lat. (murus) zid, osobito gradski zid, zidina. mir2, mira, lok. miru rus. 1. svijet; 2. hist. ruska seljaka zemljina zajednica; prid. mirskl svjetski, svjetovni; mirjanin, mn. mirjani, 2. mirjana svjetovnjak; svjetovni sveenik; en. mirjanka. mir3 perz. skupocjeni perzijski ilim s utkanim motivima palmova lia i si.; v. miri. mira v. mirha. mirabela, 2. mn. -ela franc. (mirabelle) okrugla uta ljiva, tzv. utica; isto i mirabelka, 3. -ci, 2. mn. -kl. mirabile auditu, dictu, visu lat. (it iktu... vizu) udnovato je uti, rei, vidjeti, mirac, mirca, 2. mn. miraca (umanj. od mir) zidi (Vojnovi). Mira Ceti lat. ime promjenljive zvijezde u zvijeu Kita (gr. Ketos, lat. Cetus); u 11 mjeseci promijeni svoj sjaj za 7 zvjezdanih veliina. mirahor tur. (mirahor) konjuar, konjunik. mirakl, 2. mn. mirakla i mirakla franc. (miracle) v. mirakul. mirakul lat. (miraculum) 1. udna stvar, udnovat dogaaj, udo; 2. vrsta srednjovjekovnog dramskog prikaza; crkvena drama, prikazanje; isto i mirakl (v.). miralaj, -aja tur. (mir zapovjednik, komandant, prvak, isp. emir + alaj puk) pukovnik; miralajevica ena miralajeva.

89 0 Miranda lat. vrijedna udivljenja; inae proizvodnju ilima). mirija, 2. mn. jedan mirija tur. (miri) 1. zemljite u od Uranovih satelita, miraz, miraza (akc. i vlasnitvu drave; 2. porez, danak, miraz, miraza) tur. (miras mirijadagr. (mvrias, 2. -ados nasljedstvo, batina) ono to ena donese 10.000) veliko, imetka u brak, eninstvo, prija, dota, nebrojeno mnotvo, bezbroj, alatu-ra; prid. mi razni (miraznT); miraija ; mirijagram gr. (myrioi 10.000 + mira-dija nasljednik, batinik; isp. gram) miraijka / miradijka udavaa od deset tisua grama, mirijalitar, -tra, bogatih roditelja koja ima mnogo miraza; 2. mn. mirijalitara 10.000 bogata batinica; dotarica; isto i mirazaa, litara. mirazua. mirijametar, -tra, 2. mn. mirijametara mira-zvijezde (isp. Mira Ceti) naziv za gr. (mypromjenljive zvijezde, tj. za nebeska tijela rioi 10.000) mjera za velike koja mijenjaju sjaj u odreenim rokovima duine; 10.000 i u odreenim zvjezdanim veliinama. metara; skra. Mm. mirijapodi (mn. miraz, -aa franc. (mirage) vrsta aviona m. r.) gr. {myrioi 10.000 + francuske proizvodnje. piis, 2. podos noga) zool. miraza franc. (mirage) 1. optika pojava koja stonoge. mirina, 2. mn. mirfna se javlja u pustinjama arkih zemalja i koja uve. prema mir1; stari se sastoji u tome to predmeti, sakriveni za porueni zid, stara zidina, poruena dalekim horizontom, postaju vidljivi kua, uslijed odraza u zraku; isp. fatamorgana; 2. ruevina (D. Ivanievi). prenes. varljiva prikaza; neto to se miriomorfdskop gr. (myrioi privida; varka, obmana, utvara, iluzija, 10.000 + morfe privid. oblik + skopeo gledam) isto to miradija v. miraz. i kaleidoskop ( v.). mirna ar. mirisna smola nekih tropskih miriopodi v. mirijapodi. stabala, miritati, -am tal. 1. v. meritati; 2. dragomast, izmirna. miriperz. (isp. mir3) raditi, poslovati, djelovati. uzorak od pravilno poredanih, pri vrhu Mirjani hebr. uporna; prkosna savijenih palmovih listova (za (isp. Marija). mirjanin v. mir2.

mirlica tal. (merletto) ipka. mirli v. merli; isp. mirlica. mirmekija gr. (myrmex. 2. myrmekos med. veinom bolne upalne bradi dlanovima i stopalima, mirmeko... gr. (myrmex, 2. myrmt mrav) kao prvi dio sloenice oznau mravima, mirmekofili (mn.) gr. (mirmeko... prijatelj) zool. mravlji prijatelji, k ji ive u mravinjacima (uz mrav mekofilija razliiti oblici suivo vi i nekih drugih kukaca. mirmekohorija gr. (mirmeko... + ch krug, kolo) bot. rasprostranjivanje sjemena, to ga vre mravi. mirmekologija gr. (mirmeko... + isp nauka o mravima. Mirmidonci, Mirmidonaca gr. (Myrn tesalsko pleme u Ftiji, Ahilejevi voji Trojom (ime im se izvodilo od myt mrav, jer su prema prii po mravi u doba Ahilejeva djeda Eaka) mir niks dir niks njem. (mir nichts nichts) meni nita tebi nita, tj. ne c se ni na to, bezbrino, neodgovorno, nita. miro gr. (myron mirisavo ulje, ] balzam, melem) u pravoslavnoj crkv eno ulje (sveto miro) koje slui za i mazanje.

mirodija novogr. (myrodia ugodan r miris; 2. neke biljke koje se upotrel kao zain (perun, kopar, vanilija, c papar, kim, cimet, klini, orai itd mirodija. miropomazanje (isp. miro) u pravoslavni pomazanje posveenim mirisnim ulje red koji se obavija poslije krtenja. mirski, -a, -6 v. mir2. mirta gr. (myrtos) vrsta mediteranske b zimzelenim listovima i bijelim cvjet mra, mrta; prid. mirtin; mirtov; mirt nac nevjestinski vijenac. mirza perz. (isp. emir + zade dijete) koji se dodaje uz imena Perzijanaca; imena znai uenjak, gospodin, a iza princ, knez, kraljevi; slui i kao v Mirza. mis engl. (miss) 1. gospoica (titula prezimena neudate ene); 2. naziv izal koja je na nekom natjeaju proglaer ljepom enom, npr. mis Francuski Univerzum ( v.). MIS skra. za engl. Menagement Inv

niis a

89 1

missing link miscelanea (mn. sr. roda) lat. (miscellus mjeovit) spisi; razliiti sastavci; biljeke razliitog sadraja, svatice. miscere iocis seria lat. smijeati aljivo s ozbiljnim, tj. pola u ali, pola u zbilji. mise en scene v. mizanscena. miser v. meser. miserabile dictu lat. (it. mizerabile d'iktu) vrijedno saaljenja. misera contribuens plebs lat. (it. mizera kontribuens...) bijedni narod to plaa porez, tj. prosti puk (za razliku od plemia koji nisu plaali poreza). Miserere lat. (it. mizerere) 1. poetak pokajnikog psalma (Smiluj se); 2. v. mizerere. misija, 2. misija lat. (missio slanje, odailjanje) 1. zadatak, poziv, poruka; poslanje; 2. diplomatsko predstavnitvo u nekoj zemlji; 3. specijalna delegacija; 4. misionarska organizacija (v. misionar); misije (mn. . r.) specijalne masovne pobonosti u katol. crkvi, pri kojima se dre naroito u tu svrhu pripravljene propovijedi, nastoji se to vie vjernika privui na ispovijed i priest, i uope se vre sve radnje kako bi se obnovio eventualno poljuljani interes za vjeru i crkvu; prid. misijski. misionar, -ara, 5. misionaru i -are lat. (isp. misija) osoba koja obino vri vjersku propagandu, osobito u kolonijama; vjerovjesnik; prenes. nosilac neke ideje i borac za nju; en. misionarka; prid. misionarski; misionarstvo 1. organizirana djelatnost vjerskih zajednica za obraanje pripadnika drugih religija na pravu; 2. uope: vjerovanje u svoje poslanje, u zadatak koji je nekome toboe od sudbine namijenjen (sve pored misioner itd.). Mislr, -ira turski i arapski (iz hebr.) naziv za

tion Service (agencija koja se bavi industrijskom pijunaom). misa,2. mn. misa lat. (missa poslana, tj. rtva bogu) 1. katoliko jutarnje bogosluje; 2. formular i muzika za to bogosluje; tiha misa (missa lecta, it. lekta, tj. itana) jutarnje bogosluje kad sveenik sve obrede obavlja tiho, bez pjevanja (vjernici mogu pjevati); pjevana ili velika misa jutarnje bogosluje kad i sveenik pjeva; pontifikalna misa (missa pontificalis, it. pontifikalis) jutarnje bogosluje koje vri biskup; mlada misa prvo bogosluje novozareenog sveenika; isp. primicije; srebrna misa jutarnje bogosluje koje obavlja sveenik u ast 25-godinjice svoje mlade mise; zlatna misa jutarnje bogosluje u ast 50-godinjice mladomisni-tva; dijamantna misa jutarnje bogosluje u ast 60-godinjice mladomisnitva; isp. Missa solemnis; prid. misni; misiti, -fm sluiti misu; misnik, 5. -e, mn. -ci sveenik koji slui misu; prid. misnikov; misniki; misnica dio odjee katolikih sveenika (oblai se za misu); misnitvo svojstvo i sluba misnika; sveeniko zvanje uope. misal, -ala lat. (missale) liturgijska knjiga u kojoj se nalaze molitve i pjesme koje se itaju kod katolikog bogosluja; Hrvojev misal glagolski kodeks izraen negdje u Dalmaciji u Splitu ili u Omiu) poetkom 15. st. za vojvodu Hrvoja Vukia Hrvatinia (1350 1416), ijim je grbom i likom ukraen; smatra se jednim od najljepih naih pisanih spomenika, pogotovo zbog izvanredno umjetnikih inicijala i minijatura; znatan je i Misal kneza Novaka iz godine 1368, koji je posluio kao predloak za tampanje glagoljskog misala 1483.

Egipat; Misirac, -rca, 5. Mislre, 2. mn. Mislraca; isto i Misirlija; en. Misirka; prid. misirski; misiraa bundeva; misirnjaa trahom ( v.). misis v. mistress. misiti, -Im v. misa. misk v. mi. miskal, -ala tur. (miskal) 1. mjera za teinu: podrug drama; 2. mjera za zlato: 24 karata. misket tur. (misket) vrsta mirisavog groa (mukat?). miskin, -ina, 5. misklne tur. (miskin) nevoljnik, siromah, sirotan; miskinluk guba (bolest); isto i misklnhastaluk. misni, -a, -6 (v. misa) 1. koji se odnosi na rimokatoliku jutarnju slubu boju; 2. missio in.

osobito dobar, biran, izabran (misno vino). 3. svean, blagdanski (misno ruho). misnik v. misa. mispet njem. (Mistbeet klijalite) umjetno gnojivo (alsTci). miss v. mis. Miss. skra. za Mississippi (drava u USA). Missa solemnis lat. Sveana misa (glasovito djelo Ludvviga van Beethovena). Missgeburt njem. (it. misgeburt) nedonoe; izmet, izrod; nakaza, neman. missing link engl. nepoznata karika, tj. nepro-naen prijelazni oblik izmeu ovjeka i majmuna, a u irem smislu izraza i svaki drugi nedostajui prijelazni oblik u ivotinjskom i biljnom svijetu. 89 2 2. prenes. tajanstven, zagonetan; izv. mistinost, -osti tajanstvenost, zagonetnost. mistifikacija gr.-lat. (isp. mistika + ... fikacija, v.) prevara, obmana, varka, namjerno zavoenje nekoga u bludnju, izazivanje zabune, zbunjenosti; mistificirati, -ficiram zavoditi u zabludu; varati, obmanjivati, zaluivati; isto i mistifikovati, -ujem; mistifikator osoba koja vri mistifikaciju; obma varalica, opsjenjiva (Krlea). mistik, mn. -ci, 2. mistika gr. (mystikos); nik, pristaa misticizma; isto i mistia mistika, 3. -ci gr. 1. v. misticizam; 2. neto tajanstveno, zagonetno, nadna nerazumljivo, neshvatljivo, nerazjanj ezoterina disciplina u katolikoj crk-raspravlja o najviim formama dui ivota; prid. mistian (v.J /' mistiki. mi'stkibl(a) njem. (Mist smee + isp. posuda za smee (u gradovima obin negdje u kui i iznosi se na ulicu r smetljarova zvona ako otprema smei drugaije organizirana); isto / mistkistn Kiste sanduk). mistral, -ala franc. (mistral) otar sjei sjeveroistoni vjetar u jugoistonoj F skoj; isp. maestral. mistress engl. (it. mi'stris) gospodarica;; a; skra. Mrs. (koje se ita misiz). mistrija, 2. mn. mistrija tal. (mestola) zidarska lica. mistaufl njem. (Mist smee + Schai lopata) lopata za smee, smetljara, i nik; smetnica (Goran); isto i misali misurato tal. (it. mizurato) muz. umjere m'i tur. (misk) mous (v.). miejinka v. misket. miija, 2. mn. m'iija tur. (isp. mi) vrst; mirisave kruke. mikulancija tal. (mescolanza) mjeavina, sa. mikula hrv.-tur. (mi + isp. kula) konj

missio in partes (infidelium) lat. irenje kranske vjere u neznaboakim krajevima. missis v. mistress (isp. misis). Mississippi (it. Misisipi), -ija 1. velika rijeka u Sjev. Americi (indijan. Otac voda); jedna od najduljih rijeka na svijetu; 2. savezna drava u USA; glavni grad Jackson (Deksn); prid. misisipskl. Missouri (it. Miziieri), -ija 1. najvei pritok Mississippija; 2. savezna drava u USA; glavni grad Jefferson City (Defersn siti); prid. misurski. mist1 gr. (mystes) ovjek upuen, posveen u starogrke eleuzinske i druge misterije (v.J. mist2 engl. laka magla, maglica, izmaglica. mistagogija gr. (mystes posveen + ago vodim) uvoenje i vjerske tajne, u religiozno arobnjatvo, u misterije; mistagog, mn. -zi kod starogrkih (eleuzinskih) misterija atiki graanin koji je, kao dobro upuen u vjerske tajne, druge u njih upuivao. mister engl. (akc. mi'ster) gospodin; skra. Mr. misterij, -ija (pored misterijum) gr. (mysterion) tajna, tajanstvenost; osobito vjerska tajna, boanska objava, dogma (v.); misterije 1. kod starih Grka i Rimljana tajne religiozne ceremonije, obredi, u kojima su sudjelovali samo posveeni; 2. religiozne drame u Zapadnoj Evropi u srednjem vijeku; crkvena prikazanja; prvobitno su bile dio katolikog kulta i izvodile su se u crkvama; kasnije se biblijski tekst dopunjavao umeci-ma iz legenda, farsama, alama; misterije su poprimile karakter masovne predstave i izvodile su se na gradskim trgovima; najvei razvitak postigle su u 14. i 15. stoljeu u sjevernoj Francuskoj, Flandriji i Engleskoj; misteriozan, -zna, -zno tajanstven, zagonetan, taman, nerazjanjiv, nerazumljiv, nejasan, nedokuiv; izv. misterioznost, -osti. misterioso tal. (it. misteriozo) muz. tajanstveno. misticizam, -zma gr. (mystikos, isp. misterij) vjera u tajanstveno, nadnaravno; sklonost prema tajanstvenom; mistian, -na, -no 1. koji se odnosi na misticizam ili na mistiku;

dlake, sivac, miling njem. (Mischling) mjeanac, mjei (osobito kao naziv za usjev od razliitih posijanih zajedno), mi-ma njem. (Mischmasch) zbrka, mje Misna hebr. (ana uiti opetovanjem) nik idovske usmene predaje (redigira god. 200). mipult (prema njem. mischen mije; mikspult.

miung, mn. -zi, 2. miunga njem. (Mise mjeavina, smjesa. mit1, mita, lok. mitu, mn. mitovi (kratka: n irtita) gr. (mythos rije, govor; povij pria, predajno vjerovanje starih nar< podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavai bogovima i legendarnim herojima; 2. p bajka, pria, izmiljotina, nevjerodos prikaz nekih dogaaja; prid. mitski (v. mitologija. 89 3 mitropol ija izmiljanju vlastitih ili tuih doivljaja; sklonost vjerovanju u mitove, tj. u prie o bogovima, o junacima, o slavnoj prolosti i si. (Krlea). mitos v. mit. mitoza gr. (mitos nit) anat. posredna dioba stanine, elijske jezgre. mitra, 2. mn. mitara gr. (mitra pojas; povezaa, rubac za glavu) 1. kruna orijentalnih vladara; 2. biskupska kapa kod (katolikog) bogosluja; isp. infula; 3. specijalan zavoj za ranjenu glavu (mitra Hipbkratova); mitronosan, -sna, -sno katoliki sveenik (opat) koji nije biskup, a ima pravo da nosi mitru. Mitra boanstvo sunca kod bramana (v.J; mitraizam, -zma religiozni kult Mitre, vrlo rasprostranjen u Rimskom Carstvu u prvim stoljeima nae ere; ozbiljan suparnik kranstva koje je od njega preuzelo neke znaajke (npr. priest); isp. mitreum. mitraljerka, 3. -ci, 2. mn. -kl v. mitraljez (puka mitraljerka, Cesarec). mitraljeta, 2. mn. -eta franc. (mitraillette) mali mitraljez, mainka, automatska puka, strojnica, majser. mitraljez, -eza franc. (mitrailleuse) viecijevno orue za neprekidno gaanje mecima; mainka; v. automat; prid. mitraljeski; mitraljezac, -sca, 5. mitraljee, 2. mn. mitraljezaca vojnik koji rukuje mitraljezom; mitraljirati, -traljiram pucati iz mitraljeza, zasipati neprijatelja mitraljeskom vatrom. mitrej v. mitreum. Mit Respekt zu sagen njem. (it. mit rep'ekt cu zagn) s doputenjem govorei; isp. con permesso. mitreum lat. (Mithraeum) podzemno svetite boga Mitre(v.J, vrlo esta pojava u starorim-skim naseobinama na Rajni i Dunavu. mitridatizam, -zma (prema imenu pontskog kralja Mitridata, velikog neprijatelja Rimljana, 13163. pr. n. e.) privikavanje organizma na otrov (Mitridat je, da bi se ouvao od otrovanja, privikavao svoje tijelo na razliite vrste otrova). Mitropa skra. za njem. Mitteleuropa Srednja Evropa (obino u nazivu za sportska natjecanja Mitropa-kup kup Srednje Evrope). mitropolija gr. (isp. metropola) 1. vea crkvena oblast sa nekoliko episkopija (u pravoslavnoj crkvi); 2. sjedite mitropolita; mitropolit najvie zvanje pravoslavnih episkopa; prid. mitropolitov; mitropolitski; mitropolitovati, -ujem biti mitropolit, vriti slubu mitropolita. mitski 89 4

mit2 njem. prijedlog s, sa (izjava u kartanju: pratim, sudjelujem, igram). mit allen Salben geschmiert njem. {it... gemirt) svim mastima namazan; lukav, prepreden. mitela, 2. mn. -ela lat. (mitella umanj. od mitra [v.] koja rije prvotno znai povezau, vrstu turbana) specijalan trokutast zavoj ovjeen oko vrata za podravanje bolesne ruke. miteser njem. (isp. mit2 + essen jesti) bubulji-ca, lojavica, sujed, sujedica, tustac, mozulji-ca; isp. komedon. mitgepek njem. (mit s, sa + Gepack prtljaga) u eljeznikom prometu (jo uvijek ivi) izraz za prtljagu koju putnik ne nosi sa sobom u svoj vagon nego po odreenom postupku predaje u posebna kola istoga vlaka gdje o njoj vode brigu eljezniki namjetenici i izruuju mu je na izlaznoj stanici. Mithat tur. hvala, pohvala; en. Mithata. mithema gr. najmanja strukturalna jedinica mita, atom mita (poljski pisac Kott analogijom na morfema [v.]); isp. tragema. miti, -ija u himalajskim planinama bie za koje neki smatraju daje na prijelazu izmeu majmuna i ovjeka; isp. uti, jeti. miting, mn. -zi, 2. mitinga engl. (meeting) 1. sastanak, zasjedanje, sjednica, zbor, javna skuptina u svrhu raspravljanja pitanja od opeg interesa, ponajvie politikih pitanja; 2. skup, slet, esto i umjesto aeromiting(v.J; mitingovati, -ujem u podrugljivom smislu: besplodno govoriti, drati predavanje, uvjeravati u neto poznato, dosaivati dugim govorom i si.; mitinga, -aa osoba koja rado hoda po mitinzima, nastojei da se tamo istakne; frazer, parola, katkada i politiki pekulant. mitizacija (isp. mit) pretvaranje u mit, u legendu; prikazivanje obine zemaljske stvari kao neke nadnaravne pojave. mitohondrija gr. (mitos nit 4- chondros hrskavica) zrno funkcionalne protoplazme fvj. mitologema gr. temeljna, mitoloka pria; mit uope. mitologija gr. (isp. mit1 + logos rije, govor) skup mitova, bajki o boanstvima i o legendarnim herojima; prid. mitologijski; mitolog, mn. -zi tko se bavi mitologijom, pripovjeda mitova, sakuplja bajki; prid. mitoloki. mitomanija gr. (isp. mit1 + isp. manija) med. bolesna sklonost laganju i

mitski gr. 1. pridjev od rijei mit (v.); 2. prenes. bajoslovan, bajan, izmiljen (katkada i velianstven, herojski, nadovjean, tj. kakav je u mitu). mitto tibi navem, prora et puppi carentem lat. (it... .karentem) aljem ti lau bez pramca i krme, obiajan pozdrav u pismima izmeu starih Rimljana: radilo se o rijei navem (lau) bez prvog i posljednjeg slova, tj. bez n i m, pa se imalo itati samo ave, to znai zdravo (pozdrav). miva tur. (mejva) 1. plod, voe (jazavija miva i jestivo, P. Koi); 2. vrsta pekmeza. mixed double (it. m'ikst dabl) engl. (mixed mijean, double udvoje; mijeani parovi) sport, u tenisu i ping-pongu igra uetvero u kojoj sa svake strane nastupa po jedan muki i po jedan enski partner (parovi mjeovito). mixed pickles engl. (it. mikst piklz) razliito povre, osobito krastavci, u octu; isto i mixpickles (it. mikspiklz). mixtum compositum lat. (it. mikstum kompdzitum) zbrka, mjeavina, miza lat. (isp. menza) mrtvaki odar (D. Ivanievi). mizagatija gr. (miseo mrzim + agathos dobar) mrnja na dobrotu, preziranje dobra. mizaletija gr. (miseo mrzim + aletheia istina) mrnja na istinu odn. strah od istine. mizandrija gr. (miseo mrzim + aner, 2. andros ovjek, mukarac) bolesna mrnja ena prema mukarcima. mizanscena franc. (mise en scene stavljanje na pozornicu) rasporeivanje glumaca na pozornici kazalita prema zahtjevima konstrukcije komada; scenski aranman; prid. mizanscenski. mizantropija gr. (miseo mrzim + anthropos ovjek) mrnja na sve ljude, zaziranje od ljudi, povuenost od svijeta, osobenjatvo; samoivstvo (Mato); mizantrop ovjek koji mrzi ljude; ovjekomrzac; osobenjak (kod Ivana Perkovca: ljudomrz, kod Matoa: samoivac); prid. mizantropski. Mizar srednja zvijezda u repu Velikoga medvjeda (alski). mizautija gr. (miseo mrzim + autos sam) mrnja na samoga sebe; isto i mizalautija. mizdrak, mn. -ci, 2. mi'zdraka tur. (mvzrak) 1. koplje; 2. prenes. klipan, spadalo, momina, zinzov; umanj. mizdrai; mizdraklija kopljanik, kopljonoa, suliar; 2. biljka roso-pas. mizer lat. (miser bijedan) u nekii (junim) krajevima naziv za betl (v. 89 mjestoimen 5 ije mobil-sknlpt ure mjestoimenije rus. zamjenica (kod starijih, osobito srpskih, gramatiara). mjeanstvo rus. graanstvo uope, a inae malograanstvo, malograantina, filistar-stvo, nazadnjatvo, natranjatvo, reakcio-narstvo (kod Otokara Kerovanija: antimje-anstvo). mjuzikl v. musical. mkg skra. za metarkilogram. mkp skra. za kilopondmetar (v.J.

mizerabilan, -Ina, -Ino v. mizeran; isto i (franc. miserable); mizerabilnost, -ost da, bijednost, jadnost, sirotinja, ubo nitavnost, kukavnost, nevrijednost jednost, bescjenost. mizeran, -ma, -rno lat. (miser) nitavai tan, bijedan, jadan, nevoljan, alostai plaan, kukavan, lo, nevrijedan, n siromaan, ubog, vrijedan prezi mizernost, -osti (isp. mizerabilnost). mizerere lat. (isp. Miserere) povraanje i kod uzetosti, zapletaja ili suenosti mizerija lat. (isp. mizeran) 1. bijeda, oskudica, nesrea, nuda, jad, tegob matvo, kukavnost; 2. prenes. prezin jan ovjek, nitkov, hulja, nitko i nit kolskom jeziku puka neznalica, dui jednik, lo ak, drugoreda, treo mizet, 2. mn. mizeta franc. (musette gajde. mizofobija gr. (mysos neistoa fobija) 1. strah od mikroba, gaei neistoom; 2. med. bolestan strah dira, od infekcije. mizogamija gr. (miseo mrzim + ga enim se) zaziranje od braka; mizo; mrzitelj braka, uporni neenja. mizogln, -ina gr. (miseo mrzim + g ena) ovjek koji mrzi ene; enomrza ziena (Josip Kozarac); mizoginija -sna mrnja mukaraca prema enam; mizokalija gr. (miseo mrzim + ki lijep) mrnja na ljepotu. mizokapnos gr. (miseo mrzim + kap dim) ovjek koji mrzi puenje, antinik mizokozmija gr. (miseo mrzim + /'. zmetika) mrnja na ukraavanje, na kienje. mizoksenija gr. (miseo mrzim + xe stranac, tuinac) mrnja prema stra prema tuincima. mizoneizam, -zma gr. (miseo mrzim nov) mrnja na sve novo, konzerva! (v.). mizopedija gr. (miseo mrzim 4- p paidos dijete) bolesna mrnja prem; Mizteki v. Miksteci. miati, -am tal. (mingere) mokriti, piati ( miolj, -olja tal. (dijal. muzul od lat. moi , aa; isto i miulj, -ulja; umanj. m miulji. mjenduo, -ula v. mandula (Vojnovi).

MKS oznaka za metar-kilogram-sekunda (v.). ml skra. za mililitar (v.J. mile skra. za franc. mademoiselle (v.J. mlrd skra. za milijarda. mm skra. za milimetar; mm2 skra. za kvadratni (etvorni) milimetar; mm3 skra. za kubni (prostorni) milimetar.

M. M. skra. za metronom (v.J, izum J. N. Malzela (it. Melcela; 17721838), tj. Mal-zelov metronom. Mm skra za mirijametar (v.J. M/J skra. za milimikron (v.J. mme skra. za franc. madame (v.J. MMS oznaka za magnetomotornu silu. Mn znak za mangan (v.J. mnemofilija gr. (mneme sjeanje, pamenje + isp. filija) sabiranje, sakupljanje spomen--peata, spomen-maraka. mnemonika, 3. -ci gr. (mneme sjeanje, pamenje) skup pravila i naina kako se omoguuje pamenje to je mogue veeg broja podataka, injenica; mnemonika se temelji ponajvie na zakonima asocijacije ideja; prid. mnemoniki. Mnemosina gr. (Mnemosyne) u starogrkoj mitologiji ki Uranova, boginja pamenja i sjeanja, majka svih devet Muza (otac im je Zeus). mnemotehnika, 3. -ci v. mnemonika; prid. mnemotehniki. mo skra. za maestro (v.J. Mo znak za molibden ( v.J; skra. za Missouri (drava u USA). MO automobilska oznaka za Mostar. MQ (it. MO, drugi znak je grko omega) skra. za megom (v.J. moa, 2. mn. moa v. moavka. Moab hebr. (me'ab potomak oev) prema predaji sin Lota i njegove starije keri, praotac Moabljana odn. Moabiana; stari su Hebreji ivjeli s njima as u neprijateljstvu, a as u najprisnijim vezama, kojima je najbolja potvrda u prekrasnoj prii o Ruti Moabljan-ki (v.J, a i sam je Salomon dao u Jeruzalem uvesti kult moapskog vrhovnog boanstva Kemoa (To uini za sve svoje ene tuinke koje su prinosile kad i rtve svojim bogovima; Biblija). moare, -ea franc. (moirepreljev, sjaj) tkanina sa sjajnim valovitim arama; moariran protkan moareom (Krlea). moavka austral. (moa) izumrla (oko 1840) ptica trkaica za koju je izraunano da je bila visoka preko tri metra; ostaci naeni u Novoj Zelandiji.

mob, moba engl. (mob) olo, gomila, svjetina, mnotvo, bagra, fukara, rulja. mobel (u vezi sa lat. mobilis pokretljiv) ronilako zvono koje se moe pod vodom kretati u svim smjerovima i sluiti za sve podvodne radove (izumitelj britanski konstruktor Joe Brooks [it. Do Bruks] u nae dane). mobil franc. (mobile) pokretna snaga, pokreta, pokretalo, pobuda, uzrok; isp. movens. mobilan, -Ina, -Ino lat. (mobilis) 1. pokretan, pokretljiv, nestalan, promjenljiv, pomian, gibak, nepostojan, povodljiv, prevrtljiv; 2. u stanju priprave za rat. mobili (mn. m. roda) lat. lagano oblikovana umjetnika djela (najee od kovine ili ice), sastavljena od pominih (mobilnih) dijelova koji se njiu djelovanjem zranoga strujanja. mobilijar, -ara lat. (isp. mobilan, mebl) pokretna imovina; pokretnine (osobito pokustvo). mobilizacija lat. (isp. mobilan) 1. prevoenje oruanih snaga drave iz mirnodopskog stanja u mobilno i dovoenje njihovo u potpunu bojnu gotovost; 2. u irokom smislu privlaenje odreenih grupa stanovnitva ili grana narodne privrede na izvrenje nekih zadataka koje zahtijevaju okolnosti momenta (npr. mobilizacija stanovnitva za javne radove na obnovi i izgradnji zemlje); isp. aktivizacija; prid. mobilizacljskl i mobili-zacidnl; mobilizator pokreta, poticatelj, podstreka; glag. mobilizirati, -izlram 1. dovesti vojsku u stanje bojne gotovosti; 2. staviti u pokret; pokrenuti (npr. narodne mase u svrhu vrenja nekih izvanrednih poslova); isto i mobilisati, -em i mobilizovati, -ujem. mobilnost, -osti lat. (isp. mobilan) pokretnost, pokretljivost, nestalnost, gipkost, gibljivost, promjenljivost, pominost, nepostojanost, povodljivost, prevrtljivost. mobil-skulpture (mn. . r.) lat. (isp. mobilan i skulptura) moderni kiparski radovi od kovi-

mo-bo ne (odbaeni dijelovi bicikla, ivae maine i si.), potpuno ili djelomino pokretni, ponekad su nalik na strojeve, ali to su prostorne kreacije prepune fantazije, apsurdni simboli mehanike civilizacije. mo-bo (sloenica od prvih slova rijei modern by) japanski izraz za mukarca koji se povodi za obiajima zapadnih naroda, osobito Engleza i Amerikanaca; isp. mo-garn. mobot skra. od mobilni robot, tj. robot koji se moe kretati; alju ga u unutranjost atomskih centrala gdje bi smrtonosne radijacije spreavale ovjeka da obavlja potrebne poslove; mobot vue za sobom kabel kroz koji prima naredbe, a o obavljenim poslovima obavjeuje nadzornika s pomou televizijskih kamera. moc1 v. moco. moc2 v. mods. MOC automobilska oznaka za Mozambik. Mocambique v. Mozambik. mdcartica zagrebaki naziv za muku frizuru svedenu u perin na zatiljku (po uzoru na poznatog kompozitora VVolfanga Amadeusa Mozarta, 1756-1791). mocca v. moka. mocija, 2. mn. mdcija lat. (motus pokrenut) 1. prijedlog (obino usmeni) u kakvoj skuptini; 2. kretanje, pokretanje, gibanje; 3. gram. promjena rijei, deklinacija odn. konjugacija; isp. fleksija. moco, mdca, mn. moi, 2. moca tal. (mozzo) najmlai od posluge na brodu, mali (od broda), mornarski poetnik. Mod v. Maud, Margareta. moda franc. (mode od lat. modus nain) ono to odgovara ukusu vremena, naroito u pogledu odijela i obiaja; uope obiaj, navika, adet, omiljelost, popularnost; prid. modni; isp. moderan.

89 6

modalan, -Ina, -Ino lat. (modus nain) gram. nainski; modalne reenice nainske reenice (s veznicima: kako, kao to, nego). modalitet, -eta lat. (modus nain) 1. nain kako se neto dogaa ili misli; uvjetovanost; 2. u logici stupanj sigurnosti nekog suda. modeblat njem. (isp. moda + Blatt list) asopis koji donosi slike i nacrte s novim uzorcima haljina, odijela, s njihovim krojevima i uputama kako se iju itd.; isto i modecajtung (njem. Zeitung novine; alski); u novije vrijeme prodire za te pojmove sve vie francuski izraz (modni) urnal. modedama franc.-njem. (isp. moda / dama) ena koja se vlada i oblai uvijek po najnovijoj modi, koja nastoji da u svom oblaer ne zaostane za najnovijim uzorcima i ma; pomodarka. modefest krae umjesto festival modi viji izraz za reviju modnih novosti, u u odijevanju). model, modela, 2. mn. modela (akc. i -ela franc. (modele) 1. obrazac, uzora izradba predmeta u naravnom, um; ili uveanom obliku; 2. osoba koj; pred umjetnikom; 3. kopija konf predmeta koji treba odliti, nain drveta, metala i dr. za izradu lijevar ka; 4. odjevni predmet (obino ens na) nainjen samo u jednom primjei kat; modelacija oblikovanje, izra< ga lika prema zadanom modelu; -bravar radnik metalne struke koj je metalne modele za livenje; m< -deliram vajati; oblikovati, stvaral praviti kip (od gline, gipsa, vosk izraivati po uzorku; isto i modelisat

modelovati, -ujem; modelar, -ara, 5. m / -are tko se bavi modeliranjem, iz oblikovatelj; modelarstvo 1. izrad; la; 2. izraivanje minijaturnih lei sportsko natjecanje njima. moderan, -ma, -rno franc. (moderne) najnovijem ukusu; koji odgovara naj vremenu; suvremen; dananji, sada je po modi; isp. moderna. moderaterka franc. (moderateur re; svjetiljka kojoj se plamen moe re petrolejska lampa (alski). moderato tal. (akc. moderato) muz. tempa: umjereno. moderator lat. 1. usporiva; 2. uskla moderirati, -deriram lat. (moderari) i obuzdati, smanjiti, susprei; svesti n; mjeru; usmjeriti; uiniti umjerenim, u utaiti, stiati; udesiti, urediti, upra\ stati umjeren, jenjati, smiriti se. moderna (isp. moderan) prvotni n naturalizam (v.); inae izraz kojim se < ju razni suvremeni knjievni i um smjerovi; u historiji nae knjievnosti ta je Hrvatska moderna oko god. 19 modernizam, -zma 1. isto to i modi suvremenost, duh sadanjeg vremena; vac u suvremenom katolicizmu koji < ske dogme dovesti u sklad s novijim skim strujama; modernist(a) prista dernizma; prid. modernistiki. modernizirati, -izlram franc. (moderniser viti; dotjerati prema suvremenoj mod

Modem Jazz naiti prema sadanjem ukusu; isto i moderni-zovafi, -ujem. Modern Jazz engl. (it. modem dez) oznaka za posljednje stilistike razvojne stupnjeve deza (v.J; ponajvie formalni eksperimenti s imitiranjem melodijske linije (otprilike od god. 1945). Modern Styl engl. (it. Modern Staji) u anglosa-skim zemljama naziv za secesiju, Modernu, fin de siecle itd. (v.J. Modest lat. edni. modifikacija lat. (modus nain + ... fikacija, v.) 1. preinaka, promjena oblika; svoenje na pravu mjeru, ogranienje, ublaivanje, dotje-ravanje, popravljanje, uoblienje; 2. biol. ne-nasljedna promjena svojstava i karakteristika organizma koja nastaje pod utjecajem promjenljivih faktora okoline; modificirati, -ficlram promijeniti, izmijeniti, preinaiti, svesti na pravu mjeru, pravilno usmjeriti, odmjeriti'kako valja, ograniiti, ublaiti, dotjerati, popraviti, uobliiti; isto i modifikovati, -ujem. modimperator lat. (modius mjera + imperator zapovjednik) isto to arbiter bibendi, tj. pri gozbama kod starih Rimljana (a i kasnije) nadzornik nad gostima, koji je propisivao kako e i koliko tko piti. modisteraj, -aja njem. (Modisterei) radionica enskih eira; isp. modisterija. modisterija tal. (modisteria) izrada enskih eira; kitniarstvo; modistica kitniarka; ena koja izrauje enske eire; isto i modistkinja. moditi se, modim se drati se mode, vladati se i oblaiti po modi. modl(a) njem. (Model) kalup za pravljenje kolaia i si.; umanj. modlica. modni prid. prema moda. modraperla tal. (madreperla) 1. koljka biserni-ca; 2. sedef (Mirko Boi); prid. modraperlast, -a, -o sedefast, sedefan,sedefli (isti pisac). mods engl. (it. modz) skra. od moderns, tj. moderni, a znai uglavnom isto to i njem. zartliche (v.J. modul, 2. mn. modula lat. (modulus mjera, mjerilo) u osnovi isto to i model 1, uz jo neka posebna znaenja, npr. osnovna mjera u graevinarstvu, logaritamski broj u matematici, kalup za pravljenje metaka, promjer kovanog novca, krojaki model itd., a u najnovije vrijeme: posebno konstruirana naprava (kabina) za sputanje astronauta na Mjesec (Mjeseev modul) odn. na druga nebeska tijela; isti naziv imaju i neke druge sline naprave, npr. komandni modul. modulacija lat. (modulari umjeriti, odmjeriti; skladno pjevati) 1. sputanje i dizanje glasa; prelaenje sjedne vrste tona na drugu; izvijanje, pregibanje glasom; prilagoivanje, usklaivanje glasa; 2. fiz. izmjenjivanje amplitude (v.J i istoe titraja (elektrinih, zvukovnih, svjetlosnih, mehanikih i si.).

89 mogori 7

modulator lat. (isp. modulacija) 1. prilagoiva, usklaiva, regulator; 2. naprava za ostvarivanje modulacije 2. modulirati, -duliram lat. (isp. modulacija) dizati i sputati glas, prelaziti s jedne vrste tona na drugu; izvijati, pregibati glasom; prilagoivati, usklaivati glas; isto i modulisati, -em. modum tenuere beati lat. blaenici su se drali mjere, tj. umjerenost donosi blaenstvo, sreu. modus lat. (modus nain) 1. oblik, vid, pojava, podvrsta; 2. nain, poredak; l.pravn. nain stjecanja nekog prava (npr. vlasnitva predajom stvari iz ruke u ruku); 4. mjera, drutveni takt, dranje, ponaanje; 5. jedna od vrsta silogistikog zakljuivanja u logici; 6. u srednjem vijeku naziv za muziku ljestvicu; modus vivendi, 2. modusa vivendi nain ivota; uvjeti koji barem privremeno omoguuju pravilne mirne odnose izmeu dviju (protivnikih) strana; modus procedendi nain postupanja, postupak; isp. procedura. Moenus antiko ime za rijeku Majnu u

Njemakoj. Moesia v. Mezija. mofeta, 2. mn. mofeta franc. (mofette) vrelo na vulkanskom terenu iz kojeg izlazi ugljina kiselina; zaguljivo mjesto (zbog opasnog isparivanja). mo-garn (sloenica od prvih slova rijei modern girl) japanski izraz za enu koja se povodi za obiajima zapadnih naroda, osobito Engleza i Amerikanaca; isp. mo-bo. mogigrafija gr. (mogeo muim se + grafo piem) gr od pisanja; isp. grafospazam, rajbkrampf. mogila, 2. mn. mogila rus. grob, jama, humak, gomila; isp. kurgan. mogilalija (gr. mogos muka, napor, + isp. lalija) teko govorenje, muno izraavanje, mucanje. Mogontiacum v. Magontiacum. mogori, -ia lat. (magarisium, no Skok izvodi iz arap. maharid) dubrovaki danak bosanskim kraljevima za vinograde na njihovu (bosanskom) teritoriju.

mogranj mogranj, 2. mn. mogranja tal. (melegrana) vrsta ipka, sladun, granat, nar (v.). mogul (po imenu naroda: Mongol) naslov vladara iz roda Timurova koji su od 1526. vladali u Srednjoj Indiji. Mohenjo Daro (it. Mohendo...) nalazite u Pakistanu sa veoma zanimljivim i vanim ostacima naselja iz treeg tisuljea pr. n. e. (eneolitika kultura Inda). moher, -era ar. (po engl. mohair) dlaka angorske koze i materijal od nje; angora-vuna. Mohikanac, -nca, 5. Mohikane, 2. mn. Mohikanaca pripadnik izumrlog plemena sjevernoamerikih Indijanaca; posljednji Mohikanac posljednji ovjek koji je ostao od nekog skupa (po istoimenom romanu angloamerikog pisca Fenimora Coopera [it. Ku-per] gdje su na dirljiv nain opisani posljednji dani posljednjeg Mohikanca); prenes. posljednji komad neega, posljednji dinar i si. moho u geofizici meunarodni naziv za nestalnu povrinu izmeu zemaljske kore (isp. sial) i zemaljskog plata (isp. sima); naziv po zagrebakom uenjaku Andriji Mohoro-viiu (1857-1936). moire v. moare. Moire v. Mojre. mojra gr. sudbina (Mato); Mojre u starogrkoj mitologiji tri boginje sudbine, tri sestre: Lahezis, Kloto i Atropos: u naim prijevodima: suenice (predstavljali su ih kao prelje koje predu nit ivota; isp.: Ovoj su tri ke predu na ivot. Lahezis tumai se dribnica, jer dribe mie ivota naega poteui icu. Klota vrtnica, jer vrti vreteno suui tu icu. Atropos tumai se: prez obraenja, jer se obratiti ne more mitom ni jednim da ne ini konac ivota naega icu tu pririzujui...; Maruli, Judita VI, 374); v. Parke. Mojsije hebr. (maah spaeni iz vode odn. mo voda + jses spaen; egipat. mo sin + e jezero; po biblijskoj prii Mojsija su da bi ga spasili od smrti koja je, po nalogu egipatskog faraona, morala stii svu idovsku muku djecu u prvim danima djetinjstva stavili u koaricu i pustili da plovi vodom; spasila ga je faraonova ki i on je kasnije doao do velikog_poloaja u Egiptu) biblijski prorok starih Zidova; izveo ih je iz egipatskog suanjstva i dao im zakone (tzv. Deset zapovijedi bojih); prid. Mojsijev; Moj-sijeva uda neobina djela to su ih uinili Mojsije i brat mu Aron dakako uz pomo Jahve ne bi li prisilili faraona da pusti narod izraelski iz ropstva. Najprije, ga je bacio Aron pretvorio se u zmiju, su egipatski vrai uinili isto, onda je . va zmija poderala sve ostale. Za Mojsije i Aron pretvorili nilsku vodu izazvali su najezdu aba, komaraca i m Egipat. Kad to nije koristilo, Jahve kugu na stoku Egipana, konu bo ljude, tuu koja je potukla sve bilje i d skakavce koji su pojeli sve ono to je od tue. Faraon i dalje nije poputac onda Jahve izazvao nad Egiptom tan je trajala tri dana, i na kraju po stoje bilo prvoroeno kod ljudi i stoke Mandi, Leksikon judaizma i krt Francuski redovnik Alexander Natali de Ordine Praedicatorum (1639172 plagas mnemotechnice sic describit Ic nedae mnemotehniki ovako opisuji ma rubens unda, ranarum plaga secund culex tristis, post muscas nocentio quinta pecus stravit, sexta anthraces < postea sequitur grando, post bruchu; nefando. Nona tegit solem, ultima j necat prolem; Mojsijeve knjige pet skih knjiga Staroga zavjeta u kojim; pored ostaloga materijala opisuje : vanje Mojsijevo; isp. tora, Pentateuh; i vac, -evca, 5. mojsijeve, 2. mn. mojs ' pripadnik idovske vjeroispovijesl elianin; prid. mojsijevskl; mojsijevak moka, 3. -ki sitnozrna arapska, javai brazilska kava (po Moki,

89 8

lukom g arapskoj pokrajini Jemen koji je poz izvozu kave). mokantan, -tna, -tno franc. (isp. mokii porugljiv, podrugljiv, podsmjeljiv. mokasin, -ina (engl. moccasin) kona (bez pete), opanak sjevernoamerikih naca (kod nas mestve, prema tur. n papua); mokasfnka vrsta moderni cipele, bez vezica. moket, -eta franc. (moquette) 1. areni pokustvo; 2. barunasta vuna, pa tkanina; nekad: briselski ilim. 89 9 moment tuno; 2. prenes. neto mutno, teko, sumorno, tugaljivo, turobno. mol2, mola tal. (molo) luki nasip; gat. mol3 tal. osli, vrsta morske ribe. mol4 skra. za grammolekul (molekulska teina izraena u gramima). MOL skra. za engl. Manned Orbital Labo-ratorv (laboratorij amerikog programa za svemirske letove s ljudskom posadom). mola lat., med. obamrli, nerazvijeni ljudski plod. molam tal. (molla pero) v. flam (izraz uobiajen u Dalmaciji). molaran,1, -rna, -mo lat. (molaris mlinski kamen, rvanj) koji slui za mljevenje; molarni zub (molar) kutnjak. molaran,2 -rna, -rno {isp. mol4) koji sadri jedan grammolekul neke materije. molasa morski i jezerski pjeenjaci i groma-de, nastali razaranjem novog ulanenog_gor-ja u zavrnoj fazi stvaranja planina. molati, -am tal. (mollare) pustiti, popustiti, odrijeiti (Nar.). Moldau njem. naziv za rijeku Vltavu u SSR. Moldavska SSR republika u jugozapadnom dijelu SSSR; glavni grad Kiinjev; Moldavci, Moldavaca (mn. m. r.) romanski narod, potjee kao i Rumunji od romaniziranih Daana. molekil v. molekul. molektronika lat.-gr. molekularna elektronika, novo podruje elektronike (v.) koje se bavi poluvodiima malenih dimenzija. molekul lat. (molliculus njean, sitan) najmanji dio tvari koji jo uva njezina kemijska svojstva; ponajvie se sastoji od nekoliko atoma, katkada od jednoga; uzajamnim djelovanjem i kretanjem molekula objanjuju se fiziko-kemijska svojstva tijela; isto i molekula (. roda); prid. molekularan, -rna, -rno. moler, 2. mn. molera v. maler2; moleraj v. male-raj. moleskin engl. (it. moulskin) gusta i teka pamuna tkanina nalik na jelenju kou (izraz zapravo znai: krtije krzno), tzv. engleska koa. molestirati, -lestiram lat. (molestus dosadan, neprilian) dosaivati, smetati, uznemirivati, dodijavati. moli v. moly. molibden, -ena gr. (molybdos olovo) kem. element, atomska teina 95,95, tablini broj 42, znak Mo; srebrnastobijeli metal; upotrebljava se za dobivanje specijalnih i magnetskih elika i slitina,

mokirati se, mokiram se franc. (moquer) se, ismjehivati, podsmjehivati se. moka sanskrt. u indijskoj filozofiji sr. prijelazom pojedinaca u druge oblike janja. mol1, mola, lok. molu, mn. molovi lat. (mi mek, tih, njean, blag) 1. jedan od dva tonska roda (drugi je dur); muziko ( molu zvui mutno, teko, sumorno, r

legura otpornih protiv kiselina; molibdenit, -ita glavna ruda molibdena, molibdenski sjajnik, sulfid molibde-na. molijereskan, -skna, -skno u stilu i na nain najveeg francuskog komediografa Molierea (16221673); molijerovski recept aluzija na lijenike arlatane kako ih u svojim djelima (npr. Umiljeni bolesnik) prikazuje Molie-re, a koji su bolesti veinom lijeili purgativi-ma i klistirima (Krlea). Molly Brovvn (it. Moli Braun) ime amerikog svemirskog broda kojim su kozmonauti Gris-son i Young neposredno nakon sovjetskog Voshoda II (v.) izvrili slian pothvat, ali su se u visinama zadrali svega pet sati i nisu izlazili iz kapsule; isp. Gemini. Molnija rus. Munja, naziv sovjetskog komunikacionog satelita; isp. Telstar. molo v. mol2. Moloh, 5. Moloe hebr. (molech kralj) 1. mitol. kod Feniana, Kartaana, Amonia-na, Moabiana i dr. bog sunca, vatre i rata kojemu su prinosili ljudske rtve; 2. neto to zahtijeva tekih rtava, neman koja sve prodire (npr. moloh rata); 3. (moloh, mn. -si) australski guter s tijelom pokrivenim bodljama. molos gr. (molossos, po epirskoj pokrajini Molosiji) poet. stopa u klasinoj metrici (od tri duga sloga) Molotovljev koktel (po sovjetskom dravniku Molotovu) eksplozivna ili zapaljiva granata rune izrade. molovati, -ujem v. malati. molto tal. mnogo; molto agitato (it. aditato) muz. vrlo uzbueno; molto allegro vrlo brzo, vrlo vedro; molto andante vrlo polagano; molto espressivo vrlo izraajno; molto sostenuto vrlo suzdrano, jako oteui; molto vivace (it. vivae) vrlo ivahno. Moluci, Moliika (mn. m. r.) franc. (Moluques) nekoliko otonih skupina u Malajskom arhipelagu (Indonezija); najznatniji su od otoka: Halmahera, Ceram, Buru; prid. molukl. moluski, moluska (mn. m. roda) lat. (moli mek, njean) mekuci; ivotinje bez kostiju; prid. molusknl (Krlea). moly (gr. moly) dobra trava, ustuk protiv arolija (osobito protiv moi vjetice Kirke; Odiseja X, 305). moment, 2. mn. momenata lat. (momentum) 1. asak, as, tren, trenutak; 2. vrijeme; prigoda, zgodan as; 3. okolnost, odluan razlog, pobuda, motiv; 4. ekaj! ekajte!; 5. v. moment musical; momentan trenutan, aso-

mom'entaufn ame mican, trenutaan, asovit, iznenadan; prolazan, letimian, kratak, brz, strelovit; isto i momentalan, -Ina, -Ino. momentaufname njem. (isp. moment + Aufnah-me snimka) fotografija snimljena u nekom odreenom (obino nepredvienom) trenutku; katkada moe posluiti kao vano dokazno sredstvo za ilustraciju nekog dogaaja; isto i moment-fotografija (Begovi); kod nas se govori i: trenutna slika, moment-snimka. moment musical franc. (it. moman mizikal) mala muzika kompozicija, ponajvie za klavir. mona tal. (monna) skra. za madona, tj. gospoa (isp. npr. Mona Liza, Mona Vana). Mona antiko ime za otok Man (Engleska). Monaco v. Monako. monada gr. (monas, 2. -ados) 1. organska jedinica; nedjeljivo bie; 2. fil. jednostavno duhovno bie. monah, monaha, 5. -e, mn. -si, 2. monaha (akc. i monah, -aha, 5. monae, mn. -asi, 2. monaha) gr. (monos sam) redovnik, kaluder, samostanac, inok; en. monahinja (akc. i monahinja) redovnica, kaluerica, duvna, vora; prid. monakl (akc. i monakl); monatvo (akc. i monatvo) redovnitvo; monah-katenat (isp. katenat) redovnik koji iz asketskih pobuda ivi stalno u okovima i obavlja sve djelatnosti sapet u lance (Krsto Spoljar). Monako (Monaco) kneevina na obali Sredozemnog mora; glavni grad Monaco (kod Rimljana je to bila Monekova kula Arx Monoeci; Monoecus od gr. Monoikos tj. koji stanuje sam bio je pridjevak Hera-klov; stanovnici: Monegaski. mon ami! franc. (akc. mon ami) moj prijatelju! monarh, 5. -e, mn. -si, 2. monarha (akc. i monarh, -arha, 5. monare, mn. -arsi, 2. monarha) gr. (monos sam + archo vladam) 1. vladar koji stoji na elu monarhiji (car, imperator, kralj i si.); 2. vrsta leptira; prid. monarhov (akc. i monarhov); monarki (akc. i monarki); monarhija kraljevina, carevina; oblik vladanja i drava kojom upravlja jedna osoba monarh ija je vlast doivotna i obino nasljedna; (Monarhija u knjievnosti sinonim za Austro-Ugarsku; M. Matkovi); neograniena ili apsolutna monarhija u kojoj vrhovna vlast pripada potpuno i nerazdjeljivo (neogranieno) caru... bez ikakvog uea naroda u zakonodavstvu i u kontroli upravljanja to je mone m monem, -ema gr. 1. u evropskoj lingvistici naziv za najmanji, dalje neralanljivi znaenjski jezini oblik. Kao leksike jedinice monemi se zovu leksemif v.J, a kao gramatike morfemi (v.J. Tako je npr. u rijei papiri monem papir-leksem, a monem -i je morfem sa znaenjem: mnoina mukoga roda; 2. u amerikoj se lingvistici monem naziva morfem (v.J. samovlae inovnika i policije i obe ljenost naroda (Lenjin); ogranie ustavna monarhija je monarhija u usporedo s monarhom postoji pari bez ije suglasnosti vladar nema izdavati zakone i odredbe opedrz karaktera; prid. monarhijski; monar -zma sistem monarhistike vlac monarhist(a) pristalica, privrenik n hizma; prid. monarhistiki; monarhof: faizam koji se tijesno oslanja nastiju; monarhofaist(a) pristalic narhofaizma; prid. monarhofaistiki. monarhomah, mn. -si gr. (isp. monarh chomai borim se) borac protiv v (monarhomasima su osobito nazivan 16. st. koji su pobijali apsolutnu vlast v i dokazivali da je narod nosilac vlasti monastir v. manastir; Monastir ime Bi vrijeme Turaka. monakl, monatvo v. monah. mon cher franc. (it. mon er) dragi moj; i chere. monchev engl. (it. moni) drutveni ples,: u Engleskoj oko 1965; svi se plesai i dre za ramena, prvi na ritam muzike bit) plee to i kako hoe, a drugi ga op< ju; kasnije taj odlazi na kraj, a si izmilja pokrete; ples vrlo populara mladei. mond vana figura u igri taroka (v.),i 21 poen (alski). monden, -ena franc. (mondain) ovjek 1 kree u visokom drutvu, svjetski " moderan u najviem smislu rijei; isp. van, veltman, dendi; en. mondenka mondenski; izv. mondenstvo. mon dieu franc. (it _ dje) boe moj! mondijalan, -Ina, -Ino franc. (mondial) s (Mato). mondi u zagrebakom govoru stvorer ma njem. uzoru) izraz za monden, mom Mondovizija tal. (mondo svijet) v. Mu zija. mondajnsonata njem. (Mondschein m na + isp. sonata; Mjeseeva sonata) po ni naziv za glasovitu Beethovenovu sonatu (isp. Krlea, Gospoda Glembaj mondur, -ura v. mundura (Novak). mondura v. mundura. monekian, -na, -no gr. (monos sam + oikia kua) bot. jednodoman (ni biljke koje na istom mjestu imaju m enske cvjetove); prot. dijekian. Monekova kula v. Monako. 90 1 monodra ma mon enfant franc. (it. mon anfan) dijete moje! monera gr. (moneres jednostavan) naziv to ga je stvorio njem. biolog Ernst Haeckel (it. Hekl; 18341919) za Oznaku najjednostavnijih (pretpostavljenih) bia koja da se sastoje samo od protoplazme (v.J iz koje se u toku razvitka organizma stvaraju stanice.

90 0

Monek oi

moneta lat. (monere opominjati, podsjeati) kovani novac; novanica (po nazivu staro-rimske boginje Junone Monete, tj. opominja-ice, dobre savjetnice; u njezinu su se hramu kovali novci); prid. monetnl; monetaran, -rna, -rno novani; monetizacija kovanje novca; pretvaranje u novac, unovivanje; stavljanje kovanog novca u promet; glag. monetizirati, -izlram; isto i monetizovati, -ujem. Monetium antiki naziv za dananje Brinje (Lika), monev v. mani.3 mon hire franc. (it. frer) brate moj! mong v. tugrik. mongolfijera naziv za balon punjen toplim zrakom to su ga krajem 18. st. konstruirali Francuzi braa Joseph Michel i Jacques Etienne Montgolfier. Mongolija a) drava (narodna republika) u srednjoj Aziji; glavni grad Ulan Bator; b) (Unutranja) Mongolija autonomna oblast u NR Kini; glavni grad Huhohaot'e; Mongol, -61a, 5. Mongole; (sinonim Tatarin, mn. Tatari poeo se upotrebljavati u doba Dingis-kana); en. Mongdlka; prid. mongolski; mongoloid, -ida ovjek slian Mongolu; prid. mongoloidan, -dna, -dno. mongolistika, 3. -ci nauka o Mongolima, njihovim jezicima, historiji i kulturi; mongolist(a) uenjak koji se bavi mongoli-stikom; prid. mongolistiki. mongolizam, -zma (naziv po tome to lice oboljele osobe podsjea na Mongola) patoloka anomalija kod koje bolesnik ima malenu lubanju, velik jezik, kose oi, rijetku kosu itd., a uz to pokazuje i znakove duevne zaostalosti (drugo ime: mongoloidna idioti-ja; Dovvnov sindrom). mongoloid v. Mongolija. mongoz, 2. mn. mongoza vrsta majmuna (v. lemur). moni v. mani. Monika, 3. -ki gr. (monos sam) osamljena, samotna, monist v. monizam. moniteur/rwc. (it. moniter) poduavatelj mlaih uenika, odgojitelj, nadstojnik, savjeto-davac. monofaz an

monitor1, -ora lat. (monitor opominja, savjetnik) 1. oklopljeni ratni brod plitkoga gaza, namijenjen za operacije uz morsku obalu i na rijekama; 2. trcalo, brizgalo; naprava koja podaje vodu uz silan pritisak; upotrebljava se kod hidraulikih radova (oko zlatonosnog pijeska, kamenog ugljena, treseta); 3. vrsta gutera. monitor2 lat. (isp. monitor1) 1. aparat u televizijskom studiju na kojem se glumci vide i popravljaju svoje pozicije prije prikazivanja ili snimanja, odnosno na kojem se provjerava ispravnost slika na televizijskom prijemniku; 2. slubenik koji stalno prati emisije stranih radio-stanica i izvjeuje o njima. monitum lat. opomena, ukor, prijekor. monizam, -zma gr. (monos sam, jedan) filozofsko uenje koje priznaje za temelj svih pojava u svijetu jedno naelo: ili materiju (materijalistiki monizam); ili duh (idealistiki monizam); suprotno: dualizam; isp. pluralizam; monist(a), 2. mn. monTsta pristaa monizma; prid. monistiki koji se odnosi na monizam; jedinstven. Monmartr v. Montmartre. mono...gr. (monos sam, jedan, jedini) kao prvi dio sloenice znai jedno, jedino (npr. monogamija). mono v. monofonija. monoandrija gr. (mono ...-+ aner, 2. andros mu) drutveni sistem u kome ena ima samo jednoga mua; jednomutvo; prot. poliandri-jamonoauralan, -Ina, -Ino gr.-lat. (mono... + aures ui) koji uje samo na jedno uho. monocentrian, -na, -no gr.-lat. koji imade samo jedno sredite, npr. velegrad sa samo jednim trgom, monociti (mn. m. r.) gr. leukociti nepravilna oblika, s velikom jezgrom, monodija (gr. mono... + aoide pjesma) jednoglasno pjevanje bez pratnje zbora ili instrumenata; solo-pjevanje; zborno pjevanje u jednom tonu, unisono, monodrama gr. (mono... + isp. drama) kazali-

90 2 boansku narav (bez ljudske); slubena je crkva proklela i izopila monofizite, ali se njihovo uenje zadralo u armenskoj, etiopskoj i koptskoj crkvi. monofobija gr. (mono... + fobeomai acam se, bojim se) strah od samoe, osamljenosti. monofonija gr. 1. jednoglasno pjevanje bez pratnje dubljim glasovima; isp. unisono; 2. tehnika reprodukcije zvuka koja ne daje utisak prostornosti, za razliku od stereofonije (v.); na elektronskim aparatima esto i u skra. obliku: mono; prid. monofonl i mono-fonski. monoftalmija gr. (mono... + ofthalmos oko) jednookost. monoftong (akc. i monoftong), mn. -zi gr. (mono... + fthongos zvuk, glas) gram.

ni komad sa samo jednim sudionikom; solo-scena; isp. mono-show. monofazan, -zna, -zno gr. (mono... + isp. faza) elektrotehn. jednofazan, monofazi(mn. m. r.) gr. (mono... + fagein jesti) 1. ivotinje koje su orijentirane samo na jednu vrstu (biljne ili ivotinjske) hrane; 2. biljke nametnice koje ive samo na jednoj vrsti domaina, mdnofilan, -Ina, -Ino gr.-lat. (mono... + finim nit) jednonitan, od jedne niti; isp. multifilan. monofiletizam, -zma gr. uenje da se ovjek razvio samo od jedne vrste prapredaka, a ne od vie njih; isp. polifiletizam. monofizlt, -ita gr. (mono... + fysis narav, priroda) pristaa ranokranskog (5. i 6. st.) uenja da Krist ima samo jednu, i to

jednoglasnik;prot. diftong; prid. monoftonkl (akc. i monoftonkl); monoftongizacija slijevanje dvaju samoglasnika u jedan; glag. monoftongizirati, -izlram; isto i monoftongi-zovati, -ujem. monogamija gr. (mono... + gameo enim se) brak s jednom enom odnosno s jednim muem, jednobranost; prot. poligamija; prid. monogamijski; monogamist(a) pristaa monogamije. monogeneza (akc. i -geneza) gr. (mono... + genesis postanak) 1. samozaee, bespolno razmnaanje; 2. postanak, razvitak neke pojave samo na jednom mjestu; prid. monogenetiki. monogenizam, -zma gr. (mono... + genesis postanak) nauka da je itavo suvremeno ovjeanstvo poteklo od jednog praizvora i da predstavlja jedan te isti bioloki oblik; prot. poligenizam. monoginija gr. (mono... + gyne -drutveni sistem u kojem mu im; jednu enu; jednoenstvo; prot. polij; monogonija gr. (mono... + gony 1 rod) razmnoavanje dijeljenjem, tj. b( dnje (isto dakle to i monogeneza 1) monografija gr. (mono... + grafo znanstveni rad koji obrauje neko p pitanje, jednu temu; monograf pis nografije; prid. monografski. monogram gr. (mono... + gramma splet od nekoliko poetnih slova u vijenca, vora, za oznaku imena i pre: obino znak vlasnitva ili autorstva. monohemera gr. (mono... + hemera med. bolest koja traje svega jedan d; nodnevna groznica. monohidrat, -ata gr. (mono... + isp. bezvodna sumporna kiselina; bezboji zima masna tekuina, dobivena iz su sumpornog monoklore tan

oksida i dr.; primjena u ra granama kemijske industrije. monohroman v. monokroman. monoideizam, -zma gr. abnormalno c stanje koje je poznatije pod imenom ideja (v.J, tj. kad jedna misao potisl druge i stalno progoni ovjeka. monokalam gr. svirala s jednim piskoi monokarpan, -pna, -pno gr. (mono... pt)s plod) jednoplodan. monokefalan, -Ina, -Ino gr. (mono... -I glava) koji ima jednu glavu, jedn monokeros gr. (mono... + keras jednorog, narval (v.J; 2. vrsta pua. monokini gr. (mono... + isp. bikini) odjevni predmet za kupanje koji ] samo donji dio tijela, dok su grudi otl isp. topless. monokl, 2. mn. monokla i monokla , (mono... 4- oculus oko; franc. m 1. optiko okruglo staklo zajedno o se stavlja u onu udubinu i upotreb mjesto naoala ili cvikera; stakak Donadini); urarsko povealo (Krle birozluk; 2. kir. ovoj na jednom najjednostavniji tip fotografskog ol od samo jednoga dvostruko ispupei kla; monokliranje gledanje s monol oima, zapravo hohtapliranje s mo (od obinog stakla), kakvo je bilo ra osobito meu oficirima i drugim tzv. svijetom u nekadanjoj Austro-U (Mato). monoklin gr. (mono... + kline krei koji ima pranike i pestie (tukove) 90 3 monop ol monoksld gr. oksid s jednim atomom kisika u molekuli. monoksil, -ila gr. (mono... + xylon drvo) amac izduben u (jednom) stablu. monokularan, -rna, -rno gr.-lat. (mono... + oculus oko) koji vidi samo jednim okom. monokultura gr.-lat. (mono... + kultura, v.) neprekidno uzgajanje jednogodinjih ili viegodinjih poljoprivrednih kultura na istom zemljitu kroz nekoliko godina. monolateralan, -Ina, -Ino gr.-lat. (mono... + latus, 2. lateris bok) jednostran; isp. bilateralan. monolatrija gr. (mono... + latreia sluba boanstvu) relig. pojava da se izmeu vie predmeta oboavanja neposredno tuje samo jedan, doputajui da drugi postoje, ali ne posveujui im istu panju (npr. kod katolika posebno tovanje Bogorodice, Srca Isusova i si.). monolit, -ita gr. (mono... + lithos kamen) 1. cjelovita kamena gromada; 2. spomenik, stup ili bilo kakav drugi objekt, isklesan iz jednog cjelovitog komada, kamena; 3. prenes. neto cjelovito, kao isklesano iz jednog komada; monolitan, -tna, -tno kao iz jednog kamena isklesan, jedinstven, cjelovit, nedjeljiv, nerazoriv, vrsto povezan; izv. monolitnost, -osti. monolog mn. -zi gr. (mono... + logos rije, govor) 1. govor jedne osobe,

cvijetu, dvospolan, hermafroditski; prid. monoklinskl kojemu je os nagnuta na jednu stranu; monok finski sustav kristalni sustav sa dvije nejednake osi i treom takoer nejednakom a na njima (koje se sijeku pod kosim kutovima) okomitom, monokloretan, -ana gr. etil-klorid, bezbojna tekuina, vri ve na 12,5C; primjenjuje se u anesteziji. monokolor gr.-lat. (mono... + isp. kolor) filmska tehnika u jednoj boji; prot. polikolor. monokoloran, -rna, -rno gr.-lat. (mono... + isp. kolor) jednobojan (npr. film); isp. mono-kroman. monokordan, -dna, -dno gr. (mono... + chor-de ica) koji ima samo jednu icu, jednoi-an (muziki instrument); monokord glazbalo s jednom icom. monokotiledone (mn. . roda) gr. (mono... + isp. kotiledone) bot. jednosupnice, tj. biljke kojima klice imaju samo jedan listi, kotile-don; v. dikotiledone. monokratija (-kracija) gr. (mono... + krateo - vladam, gospodujem) isto to i monarhija; mondkrat(a) samovladar, samodrac. monokroman, -mna, -mno gr. (mono... -f chroma boja) jednobojan, izveden, naslikan u jednoj boji; monokrom slika izvedena u jednoj boji ili u vie nijansa iste boje.

ponajvie u drami, upravljen sebi ili gledaocima, za razliku od dijaloga (v.); 2. govor nasamo sa samim sobom; prid. monoloki (i monologni; M. Matkovi). monom, -oma gr. (mono... + nomos red, pravilo, zakon) mat. jednolani broj; isp. binom; prid. monomskl. monomahija gr. (mono... +- machia borba) borba pojedinca s pojedincem, dvoboj. monomanijagr. (mono... 4- mania bjesnilo, ludilo) 1. bolesna sklonost prema jednoj jedinoj stvari; fiksna ideja; 2. neprestano isticanje samoga sebe kao najzanimljivije linosti, stavljanje samoga sebe kao primjer (duevna bolest); 3. bolesni nagon za besmislenim (esto opasnim) djelima u svrhu vlastitog isticanja, npr. piromanija, kleptomanija (v.); monoman, -ana tko boluje odmono-manije; en. monomanka. monometalizam, -zma gr. (mono... + isp. metal) novani sistem s valutom od jednog metala (zlata ili srebra); svaka druga moneta slui samo za razmjenu, i njezino je primanje kod plaanja ogranieno do stanovite sume. monopri x

monomorfija gr. (mono... + morfe oblik) jednooblinost. monopatija gr. (mono... + isp. patija) neosjetljivost za tue boli i osjeaje; prot. simpatija fv.j. monopetale (mn. . roda) gr. (mono... + petalon list) biljke s kruninim listiem; prid. monopetalan, -Ina, -Ino. monoplan gr.-lat. (mono... + aeroplan, v.) jednokrilac, jednoplonjak; avion koji ima jedan par krila (nosivih povrina), smjetenih u jednoj ravnini (v. biplan). monoplegija gr. (mono... + plege udarac) med. uzetost pojedine grupe miia ili samo jednog organa. monopodija gr. (mono... + piis, 2. podos noga) 1. u metrici: graa stihova s istim stopama (sami troheji, sami daktili i si.), jednostopnost; 2. u biologiji: pojava da neki organizam ima samo jednu nogu; jednono-nost; prid. monopodljski. monopol, -61a (dijal. akc. i monopol, -nopola; razvija se i akc. monopol) gr. (mono... + poleo prodajem, trgujem) 1. iskljuivo pravo (proizvodnje, trgovine, obrta itd.) koje pripada jednoj osobi, odreenoj grupi osoba 90 4 Teko onom koga mui muha, Tee onom koga grize buha: Teko biu kojemu se kuha Vjean ruak samo posna juha. Teko onom koji poput puha Vonja pored dame fina njuha'. Teko i onom to na rimu ruha Mora sricat uha, stuha, gluha. Svrivi sonet u poast potepuha. Princa Karnevala, Petra Kerempuha; ima takvih pjesama i kod drug snika, npr. kod Zmaja (Jednoj cu Tina (Cjeloviti cjelov i ti), a osobi, gestivan Krlein primjer iz romana / uj, o uj zlog vjetra glas, To pogan vjetar progoni nas ... uj, o uj zlog zvona glas, To crno zvono progoni nas... Sve karte crne, crni as, U noi crnoj dvanaesti as, Zlog vjetra glas, zlog zvona gl; U crnoj noi zlih konja kas... U crnoj noi jedini spas, Pogrebnog zvona pogrebni bas. monosem, -ema gr. (mono... + isp. sei jednoznanost; isp. polisem. mono-show gr.-engl. (it. mdnoou) nastup estradnog umjetnika; so solo-priredba; isp. monodrama. monosilabian, -na, -no gr. (mono.. silaba) jednosloan, koji se sastoji od sloga; isto i monosilabiki; monosilabi ci jezici koji imaju samo rijei od sloga kakav je npr. kineski monosilabizirati, -biziram govoriti slog (Begovi). monotajp v. monotip. monoteizam, -zma gr. (mono... + t bog) jednobotvo; religija koja priznt jednoga boga (prot. politeizam); mon ovjek koji vjeruje u jednoga bog; boac; en.

ili dravi; 2. uope iskljuivo pravo na neto; 3. kapitalistiki monopoli (akc. i monopoli) kapitalistika udruenja u obliku kartela, sindikata, trustova, kojima je cilj da bez takmaca zavladaju nekim granama privrede radi dobivanja vika vrijednosti. Vlast monopola jedno je od temeljnih obiljeja imperijalizma. Kapitalistiki monopoli ne uklanjaju konkurenciju nego je pootravaju i kompliciraju; monopolac, -lca, 5. monopole, 2. mn. monopolaca namjetenik kod monopola; en. monopolka; prid. monopolski (-polskl); monopolizam, -zma sistem monopola; monopdlist(a) 1. onaj koji se koristi pravom monopola; 2. openito onaj koji ima iskljuivo pravo na neto ili se ponaa kao da ga ima; en. monopolistkinja; prid. monopolistikl; monopolizacija uvoenje sistema monopola, preuzimanje pod monopol; monopolizirati, -izlram 1. stvoriti monopol; podvri monopolu; prisvojiti sebi neko pravo; 2. prenes. voditi glavnu rije, ne dati drugima do rijei, uzurpirati, nametnuti se, iskljuiti druge od povlastice; isto i mono-polisati, -em. monoprix gr.-franc. jedinstvena cijena, tj. sistem prodavaonica u kojima nema razlike u cijenama pojedinim proizvodima (kod nas je nekada bilo trgovina koje su se ak i nazivale Sve po sedam), monopteri (mn.) gr. (mono... + pteron krilo) zool. ivotinje s jednim parom krila, jednokrilci. monoraj gr.-engl. (mono... + rail tranica) vlak s jednom tranicom, monorlm gr. (mono... + isp. rima) pjesma u kojoj se rijei na krajevima stihova sriu na jedan te isti nain; takav je npr. Matoev sonet Lakrdija: Teko je kad ima mnogo duha, Jo je tee kada nema kruha; Teko sluhu kada je bez uha, Teko uhu kada je bez sluha.

monoteist kinja; prid. . stikl jednoboaki. monotip gr. (mono... + typos lik slagai stroj koji lijeva slog po p slovima; isp. linotip (esto i u engl. monotvpe, it. monotajp); monotipija ni otisak neke slike. monoton gr. (mono... + ton, v.) l.jc an; 2. prenes. jednolian, dosadan; nija jednolinost, dosada; monotonost, -osti. monotrol gr. -lat. (mono... + [amer.]i tramvajska kola) najmodernije sre javnom prometu koje se kree po t skim Mon repos

tranicama a pokree ga e' motor (bri, udobniji od obinog trai moe primiti i vie putnika; prikolic izravno vezana za karoseriju motorni monovalentan, -tna, -tno gr.-lat. (moi isp. valencija) kem. jednovaljan, jed dan. Monparnas franc. (Montparnasse, isp. dio Pariza koji je i kod nas pozi

90 5

Montecc hi. ljubavi i ljepote) tzv. Venerin brijeg (breuljak), dio enskog tijela oko spolovila: nai izrazi: bruik, bus. Mont. skra. za Montana u USA. Montana savezna drava u USA (na sjeverozapadu); glavni grad Helena. montanistika, 3. -ci lat. (mons, 2. montis gora, planina; montanus gorski, planinski) nauka o rudarstvu i rudnicima; montanist(a) 1. rudarski strunjak; 2. student montanistike; prid. montanistiki koji se tie rudarstva; rudarski. montanizam, -zma kranska sekta u prvim vjekovima nae ere; propovijedala najveu moralnu strogost, askezu, post i suzdravanje od tjelesnih uitaka; sekta je dobila ime po svome osnivau Montanu iz Frigije (2. st.) i vrlo se brzo proirila; slubena crkva osudila je montanizam na prvim svojim koncilima, jer je poricao hijerarhiju i time zaprijetio sveenikom staleu. montanja tal. (montagna) brdo, planina, gora (Nar.). montanjarifmn. m. roda) franc. 1. lijeve politike grupe u Nacionalnom konventu za vrijeme francuske revolucije koje su na sjednicama zaposjedale mjesta u najviim redovima klupa (la montagne gora); 2. krajnja ljevica u francuskoj Narodnoj skuptini 1848; isp. kordeljeri; prid. montanjarski. montaa franc. (montage, isp. montirati) 1. sastavljanje i postavljanje strojeva, ureaja i itavih poduzea po odreenim planovima i nacrtima; 2. u literaturi, muzici, radiju, fotografiji, graevinarstvu, grafici i drugim umjetnostima biranje pojedinih odlomaka, dijelova, crtea, slika itd. i sastavljanje u jednu cjelinu (u filmovanju se npr. snimi vie snimaka iste scene, pa se izmeu njih odabiru najbolje i naknadno montiraju); 3. prenes. sklop proizvoljno odabranih ili izmiljenih injenica u tobonju povezanu cjelinu, kako bi se dokazalo neto neistinito (npr. montaa svjedoenja na sudbenoj raspravi); u krajnjem smislu krivotvorina, falsifikat, podmet-nue, pakovanje; prid. montani. montaer, -era, 5. montaeru franc. (isp. montaa) 1. radnik koji vri montau filma; 2. student montae na umjetnikoj koli. Monte Carlo turistiko sredite u kneevini Monako (svjetski poznata igranica hazard-nih igara). Montecchi i Capuletti (it. Monteki i Kapuleti) prezimena dviju smrtno

stjecite meunarodne boemije (v. boema) i turista. Mon repos franc. (it repo) Moj mir (obino naziv ljetnikovcima). Monroeova doktrina (monroizam, -zma) princip, koji je god. 1823. postavio ameriki politiar James Monroe (it. Deimz Mon-rou), prema kome se Amerika nee mijeati u poslove evropskih drava niti evropske drave imaju prava da se mijeaju u poslove amerikog kontinenta: Amerika Amerikancima; monroist(a) pristaa monroizma; prid. monroistiki. Mons Sacer lat. Sveto brdo, breuljak istono od Rima, na koji su se god. 494. pr. n. e. povukli plebejci da od patricija iznude svoja politika prava; isp. secessio plebis. monsenjer, -era, 5. monsenjeru/rac. (monseig-neur) poasni naslov prinevima, biskupima i si. (milostivi gospodin, vae visoanstvo, vaa jasnost, vaa svjetlost, vaa svetost, pre-uzvieni, preosveeni i si.); isp. monsinjor. monsieur franc. (it. mesje) gospodin. monsinjor, -ora, 5. monsinjore, tal. (monsigno-re) naslov visokih crkvenih dostojanstvenika (preasni, presvijetli, preuzvieni, preosveeni); isp. monsenjer; skra. msgr. / mgr. monstranca, 2. mn. monstranca lat. (monstrare pokazivati) kod katolika crkvena posuda posebna oblika u kojoj se uva hostija; pokaznica, sakrament, svetotajstvo. monstre franc. (it. monstr, isp. monstrum) u sloenicama ogroman, divovski, vrlo velik, npr. monstre-proces ogroman velik proces (u kome ima vrlo mnogo optuenika). monstrum lat. (monstrum) udovite, izrod, nakaza, nakarada, neman, grdosija, nagrda, grdoba, rugoba, strailo; prenes. neovjek, neman od ovjeka; strano djelo, uasna stvar; monstruozan, -zna, -zno nakazan, grdan, straan, kao udovite; udovitan, strahovit, grozan, grozovit, jezovit, uasan, grdoban; golem, divovskih razmjera, ogroman, nakazno velik; neprirodan, nadnaravan, nenaravan, nevjerojatan, apsurdan; izv. monstruoznost, -osti. monsun, -lina ar. (mausin godinje doba) vjetar koji periodiki mijenja svoj pravac u zavisnosti od godinjih doba: zimi pue s kopna prema moru, a ljeti s mora prema kopnu; prid. monsunski. mons Veneris lat. (mons brijeg + Venus, 2. Veneris Venera, starorimska boginja

zavaenih porodica u Veroni, od kojih je montekop ter

prvoj pripadao 90 6 miramidni visei vrtovi u Babilon numentalan, -Ina, -Ino 1. moan: odlikuje idejnom dubinom u organs dinstvu sadraja i forme (o sporni arhitekture, o predmetima umjetnost 2. prenes. temeljit, solidan, ogroman, stven, golem, koji je trajne vrijednost boravan, koji ostavlja silan dojam, grandiozan, impozantan; monumenti perennius (it _ ere) spomenik traj mjedi; isp. Exegi. moped, -eda (skraenica orfmotoriziran vrsta novog tipa laganog motocikla mopi, mopija, mn. mopiji (isp. moped (djeji) automobil. mops, mopsa pasmina malih lu psia, kudrova, okrugle glave, kratki moqueurfranc. (it. moker) podrugljivac va (Mato); isp. mokirati se. mor prid. indekl. tur. (mor) ljubiast, tan dar (kod nekih pisaca i odjevni predm< boje, npr. mor = crne hlae u Neistoj Stankovia). mora1 lat. (akc. mora) 1. krzmanje; ot odgaanje, oklijevanje; 2. pravn. zaka nje u ispunjenju obveze; 3. lingv. o kratka doba u metrici, kratki slog; d tonskog akcenta. mora2 tal. (mora, morra) talijanska i prste, poznata i u naim primorskim 1 ma (jedan igra naglo sune rukom pol i stanovit broj prstiju na to mora : istodobno pokazati isto toliko prstiju i da dobije igru). morac, morca tal. (moro) dijal. crnac. moral, -ala lat. (mos, 2. mori obiaj pravila odreenog drutva i drutven^ sadraju i nainu meusobnih odnosa ljudskih zajednica; 2. ispravnost, pc estitost, krepost, vrlina, etika (v.J uo ist seksualni ivot, udorednost, uc 4. polet, zanos, svijest o disciplini, di raspoloenje, visok duh, spremnost n nje zadataka, hrabrost (npr. vojniki i 5. pouka, naravouenije, smisao ne e; 6. nain miljenja, duevni ivo prema ivotu; 7. moral insanitv eng moral inseniti) pomanjkanje etikog ! vanja i osjeanja, djelovanje bez il obzira; vrsta ludila s antisocijalnim n ma; moralan, -Ina, -Ino tko slijedi \ morala; estit, poten, ispravan, krep etian, seksualno ist, udoredan, disc ran, predan dunostima; duevni, du unutarnji; zakonit; moralna teta p( 90 moralisa morek a 7 ti

Romeo (v.J a drugoj Julija (v.J, tragini legendarni zaljubljenici (Begovi). montekopter lat.-gr. (isp. montirati / helikopter) novo (izumljeno u USA) univerzalno vozilo koje je istodobno helikopter, motorni amac i automobil. Montenegro tal. (monte gora + negro crn) talijanski i po tome internacionalni naziv za nau narodnu republiku Crnu Goru. monter, -era, 5. monteru franc. (monteur, isp. montirati) 1. sastavlja i ureiva strojeva; radnik metalne struke koji vri montae strojeva, ureaja i postrojenja; 2. atr. ginekolog ( v.J. Montez Lola (pravo ime Marie Dolores Gilbert, 18181861) engleska plesaica koja je dospjela na dvor bavarskoga kralja Ludviga I (vladao 18251848) i vrila velik utjecaj na kraljevu politiku: spominju je i neki nai pisci. Montezuma I. kralj Asteka u 15. stoljeu (obnovio kraljevsku prijestolnicu Tenochtit-lan, dananji Ciudad del Mexico); Montezuma II. kralj Asteka u doba panjolskih osvajanja; panjolci su ga god. 1519. na prevaru zarobili i prisilili na pokornost (ubili su ga vlastiti podanici kad ih je nagovarao da se ne diu na bunu protiv osvajaa). montgolfijera v. mongolfijera. montgomeri, -ija (po prezimenu britanskog marala Bernarda Lawa Montgomervja, umro 1976) naziv za odjevne predmete, npr. kape, koulje, ogrtae i dr., koji su nainjeni prema kroju kakavje u doba drugoga svjetskog rata nosio sprijeda spomenuti vojskovoa. montirati, montiram franc. (monter penjati se; dizati) vriti montau ili montiranje, sastavljati (stroj i si.), namjetati, sklapati; opremiti, urediti, snabdjeti, uiniti sposobnim za djelovanje, udesiti. Montmartre franc. (it. Monmartr) etvrt u sjevernom, najviem dijelu Pariza, poznato stjecite umjetnika svih struka, svih pravaca i svih boja itavoga svijeta, osobito u drugoj polovini prolog stoljea. Montparnasse v. Monparnas. montura v. mundura. monumen(a)t, -nta, 2. mn. monumenata lat. (monumentum) velik spomenik; veliko djelo; monumenta mundi svjetska uda, tj. sedam monumentalnih graevina antikog svijeta: Kolos na Rodu, Artemidin hram u Efezu, Fidijin Zeus u Olimpiji, piramide u Egiptu sa Sfingom kod Gizeha, svjetionik Faros kod Aleksandrije, Mauzolej u Halikarnasu, Se-

neijih interesa koja se ne odraava na imovini nego na osjeajima (uvreda asti, pretrpljeni strah, duevna bol); moralni pijedestal udoredno gledite, etika visina (Krlea); moralna odgovornost jamenje au za istinitost neke tvrdnje;

moralnolabilan slab, kolebljiv u moralu (Krlea); izv. moralnost, -osti. moralisati v. moralizirati. nioralist(a) i si. v. moralizam. moralitet, -eta lat. (isp. moral) starija srednjovjekovna vrsta drame u kojoj su lica predstavljala razliite kreposti i zloe.

moralizam, -zma nastojanje oko moralnog savrenstva, propovijedanje strogog morala; pretjerana moralna strogost; moralist(a) ovjek koji propovijeda strogi moral; ljubitelj moralnih pouka; en. moralistkinja; prid. moralistiki. moralizator (samozvani) propovjednik morala. moralizirati, -iziram (isp. moral) razmatrati o moralu; karati, koriti, propovijedati moral; drati moralne pouke; isto i moralisati, -em moralizovati, -ujem. moralka, 3. -ci nauka o moralu, etika (v.). morando tal., muz. krzmajui, zaostajui, zateui. Moranija v. Meranija. morast v. mor. moratorij, -ija (pored, moratdrijum) lat. (morari kasniti, oklijevati) 1. odgoda plaanja duga, odobrena duniku nesposobnom za plaanje; 2. odgoda plaanja ustanovljena od vlade na odreeni rok uslijed nastupa izvanrednih okolnosti. morbidan, -dna, -dno lat. (morbus bolest) bolestan, nezdrav, boleiv, boleljiv; slab i osjetljiv, mekan, njean; abnormalno sklon sumornim raspoloenjima; izv. morbidnost, -osti; morbiditet, -eta 1. bolesno stanje; 2. brojni odnos bolesnih prema zdravima; postotak oboljenja u nekom kraju, u nekoj skupini i si.; pobol. morbili, morbila (mn. m. roda) lat. (isp. morbus bolest) ospice, male boginje, bijele kozice, dobrac, mrase, sipanice, krzamak, pozolica. morbleu franc. (it. morble) do vraga, do avola (enoa). morbus lat. bolest; morbus sacer sveta bolest, nekada naziv za epilepsiju, padavicu, jer se smatralo da je izazivaju bogovi. mord (njem. Mord umorstvo, franc. mort mrtav) konana izjava u kartanju (osobito kod preferansa) da igra koji igra rauna na svoju pobjedu u svakom sluaju unato opetovanom osporavanju suigraa (kontra, rekontra, supkontra, hir, mord). mordent, 2. mn. mordenata tal. (mordente) muz. melodijski ukras, vrsta trilera pri kojem se

izvodioev glas sputa od glavnog tona, pa se die itd. Mordovska ASSR (Mordovija) autonomna republika u sastavu RSFSR (SSSR); glavni grad Saransk; stan. Mordvin, -ina; prid. mordvinski; mordvlnskl jezik spada u ugro-finsku jezinu porodicu. more1! (u starogr. more budalo!, u dananjem grkom blae, kao: dragoviu!) usklik neodobravanja ili hrabrenja kojim se iskazuje kao neko pokroviteljstvo ili velika prisnost. more2 lat. (ablativ imenice mos, mori) po obiaju; more consueto (it. konsueto) kako je uobiajeno; more majorum, patrum po obiaju praotaca, kako je od starine; more croatico (it. kroatiko) na hrvatski nain, po hrvatskom obiaju (Krlea). Moreja srednjovjekovni naziv za antiki (i danas opet prihvaeni) Peloponez. morendo tal. (akc. morendo) muz. sve polaganije i polaganije; umirui, gasei se, na umoru, izdiui (pjevati u operi). morene (mn. . roda) franc. (moraine) naplavlje-no kamenje; kamenje koje nagomilavaju ledenjaci, gleeri (v.); prid. morenski; isp. mur.2 mores lat. (mos, 2. mori obiaj, pravilo, zakon) obiaji (u prvom redu dobri), vladanje, red; nauiti (nekoga) mores dozvati k pameti, nauiti redu. moreka, 3. -ski, 2. mn. moreski franc. (maures-que) ornament u maurskom stilu; isp. arabe-ska. moreka, 3. -ci, 2. mn. morek! tal. (moresca) 1. ples dimnjaara u srednjem vijeku (u cijeloj srednjoj Evropi); nagaravljena lica, u orijentalnom kostimu, kao sjeanje na dolazak Maura u Evropu; visoki skokovi, prepletanje nogu, lupanje o pod, a u rukama peruke kojima su plesai oponaali ienje dimnjaka; 2. ples to ga i danas pleu studenti u Engleskoj, u slinim kostimima iz to. 1, s maramicama u ruci; kao stari ples spominje ga i Shakespeare; 3. narodni ples s otoka Korule, nastao nezavisno od dvaju sprijeda spomenutih, plee se s maevima u fantastinim kostimima, a simboliki prikazuje borbu protiv Maura; 4. salonski ples u 16. st., koji zadrava samo neke elemente plesova iz to. 1 i 2 (lupanje nogama, skokovi skapriolama). moreta 90 8

moreta, 2. mn. moreta tal. (moretta) krinka, obrazina, maska. Morfej 1. u starogrkoj mitologiji bog sna i sanja, sin noi; 2. prenes. smiriti se u naruju Morfeja zaspati, usnuti. morfem, -ema gr. (morfe oblik) 1. u amerikoj lingvistici najmanji neralanjivi jezini oblik s odreenim leksikim ili gramatikim znaenjem; najee je to jednostavna rije; 2. u evropskoj lingvistici morfem oznauje ono to bismo tradicionalno mogli nazvati gramatikim nastavkom; isto i morfema (en. roda); morfematika, 3. -ci nauka o morfe-mima; isp. semem. morfij, -ija (pored morfijum) gr. (isp. Morfej) alkaloid, glavni sastojak opijuma; tvar koja ublauje boli, uspavljuje i umiruje (jak otrov); isto i morfin, -ina; morfinizam, -zma

bolesna strast za morfijem jedan od oblika narkomanije (v.); isto i morfinomanija; morfinist(a) ovjek koji uzima morfij u svrhu uitka; en. morfinistkinja; prid. morfinistikl. morfogeneza (akc. i -geneza) gr. (morfe oblik + isp. geneza) stvaranje oblika, nain obrazovanja oblika; prid. morfogenetskl. morfografija gr. (morfe oblik + grafein pisati) nauka o oblicima tla, o povrini zemlje. morfokirurgija gr. (morfe oblik + kirurgija) grana kirurgije koja se bavi ispravljanjem nedostataka u izgledu, plastina kirurgija, estetska kirurgija. morfologija gr. (morfe oblik + logos rije, govor) nauka o

oblicima: a) anat. nauka o grai ivih bia ili njihovih organa; b) bot. nauka o oblicima, tj. o vanjskoj grai biljaka; c) lingv. dio gramatike koji prouava oblike rijei (padei, vremena i si.); prid. morfoloki. morfonologija gr. (morfe oblik + isp. fonologija) noviji izraz za etimologija; prid. morfonoloki. morga franc. (morgue) mrtvanica; zgrada u kojoj su se izlagale na uvid i prepoznavanje naene leine nepoznatih ljudi (Kumii: Neobini ljudi); isp. Morgue. Morgana vila arobnica (sestra legendarnoga kralja Artura) u vitekim romanima srednjega vijeka (Tresi Pavii). morganatika (lat. morganatica od starovisoko-njemakog markankepa, danas Morgengabe jutarnji dar to ga je mladenka primala od mladoenje nakon prve brane noi); morganatski brak u feudalnom pravu neravnopravan brak; kasnije brak osobe koja pripada vladarskom domu s osobo vladarske porodice (isp. mezalijansa su primala majino ime i nisu imala p prijestolje. Morgen, morgen, nur nicht heute! spre> faulen Leute njem. (it. mort hojte... prehn... lojte) Sutra, sutra, danas, govore svi lijeni ljudi (tc uiniti danas, ne odgaaj za sutra!). Morgenstunde hat Gold im Munde nje morgntiinde...) Jutarnji sat ima ustima (Tko rano rani, dvije sree Morgue v. morga (Mjesto gdje se izl roba u trgovinama bezimeni mrtvaci ljudsko iverje s kanibalskog pari ta; Mato: Ubio!). mori v. more. 90 mor 9 o

moribana v. ikebana. moribundus lat. onaj koji je na samrti, i Moric v. Mauricije; isto i Mori (franc. ce). morija1 gr. (moria tupoglavstvo. med. pojava da bolesnik i najozbiljni okree na alu, nesvjestan svoga tei nja. morija2 tal. (moria) kuga, pomor, epid morina tal. crnkinja, crnica (Donevi) Moriski, -iska (mn. m. r.) panj. Mauri' morituri te salutant lat. (akc. mo. salutant) pozdravljaju te umirui; kojim su gladijatori iz arene poze rimskoga cara. morizonske pilule nekada dosta upo vano sredstvo za reguliranje probave i sadravalo je aloja, kolokvintine, jak miguta i vinskog kamena (srijea), a ( lo je vrlo drastino (alski). Morlak, -aka, 5. Morlae, mn. -aci, 2. ^ (gr. mauros crn + Vlah) ime k (esto u pogrdnom smislu) nazivali st ke sjeverne Dalmacije (Zagore), nek are dinarskog soja; odnosilo se pod na pripadnike katolike i pravoslav en. Morlakinja; prid. niorlaki. mormoni (mn. m. roda) vjerska s Americi koja dozvoljava mnogo prid. mormonski (osniva Joseph S prvoj polovici 19. st.; objavio knjip njeg proroka Mormona iz 420. n. monska biblija] u kojoj govori o bi plemenima u Americi i o razliitim u otkrivenjima), mormorando tal., muz. mumljajui; isto morevole / mormoroso (it. mormoro;

mokat moro tal. (moro) 1. crn, crnac; 2. (Moro) Maur. nioronj, 2. mn. moronja v. dugong. morozan, -zna, -zno lat. (morosus) mrk, sjetan, zlovoljan, mrzovoljan, pedantan, udljiv, angrizav, angriljiv. mors, 2. mortis lat. smrt; Morsomnia aequat (it. ekvat) Smrt izjednauje sve; istog je smisla i reenica Mors victrix et nivelatrix Smrt pobjednica i izjednaiteljica, koju je Krlea stavio kao moto ispred balade Pogrebna pesem pilkov pod Siskom. Morse, -ea (it. Morze) ameriki slikar i fiziar (1791 1872); prid. Morseov; Morseovo pismo pismo koje se sastoji od toaka i crtica, a upotrebljava se za brzoja-vljanje i signalizaciju. mort, morta njem. (Mortel) lijep, buka, malter, maz; smjesa od ilovae, gipsa, vapna, cementa s pijeskom i vodom koja slui za vezanje cigala kod graenja. mortadela tal. (mortadella) vrsta debele salame od teletine i svinjetine, slanine i jezika s razliitim mirodijama. mortalitet, -eta lat. (mors, 2. mortis smrt) smrtnost, pomor, umiranje; broj smrtnih sluajeva (u usporedbi s cjelokupnim brojem stanovnitva); prot. natalitet. mortar, -ara tal. (mortario) muar, stupa, avan, prangija; starinski top. Mortem effugere nemo potest lat. Smrti izbjei ne moe nitko. morticola lat. stanovnik groblja, mrtvac, pokojnik (Mato; vjerojatno njegova tvorevina prema agricola seljak). mortifikacija lat. (mors, 2. mortis smrt + ... fikacija, v.) usmrenje, unitenje, razrjeenje, rastavljanje, podmirenje, umrtvljenje, amortizacija (v.); glag. mortificirati, -ficlram; isto i mortifikovati, -ujem. mortira hol. (mortier) muar, merzer; kratkoci-jevno artiljerijsko orue za ubacnu paljbu; isp. mortar. mortsezona franc. (morte-saison) mrtva sezona, vrijeme kada trgovaki poslovi slabo uspijevaju, kada svijet malo kupuje, poslovno mrtvilo (obino ljeti). mortubaka vrsta tikve, bundeve. mortus lat. (mortuus mrtvac, leina) atr. 1. mrtav-pijan, treten-pijan; 2. umoran, slomljen; 3. bez novaca; 4. preneraen, zaprepaten, zapanjen, ubijen. morula, 2. mn. morula lat. (morum malina, kupina) prvi embrionalni stadij u razvitku ivog organizma (skup stanica nalik na bobu maline, kupine); slijedei stadij razvitka je blastula (v~). moruna, 2. mn. moruna lat. (murena iz gr. myraina) vrsta ribe jesetre; naraste i do 9 metara a bude teka preko 1000 kg; ivi u Crnom i Kaspijskom moru i u njihovim pritocima; prid. morunjT; umanj. morunica.

mor rus. (iz finskoga) morski sisavac iz reda perajara, morski konj. Mosa antiko ime za rijeku Meuse u Francuskoj (u Nizozemskoj Maas). Mosella antiko ime za rijeku Moselle (Francuska, Njemaka; na njem. jeziku Mosel). mosflaa, 2. mn. mosflaa njem. (Massflasche) boca od litre i po, oka; nai stari izrazi: okanica, okanik. mdskar, -ara tal. (moscaiulo) lepeza (Vojnovi). moskiti (mn. m. roda) panj. (mosquito od lat. musca muha) zajedniko ime za sve komarce (u toplim zemljama) koji siu krv. Moskva glavni grad SSSR (u knjievnosti, osobito starijoj, Trei Rim zato to se Ivan III. Vasiljevi [14401505], veliki knez moskovski i svih Rusa, po eni Zoe [Grkinji] smatrao nasljednikom Istonorimskog Carstva i zatitnikom pravoslavlja nakon to su Turci god. 1453. zauzeli Carigrad, drugi Rim) prid. moskovski; Moskovljanin, mn. -ani stanovnik Moskve; en. Mosko-vljanka; Mdskovija stari naziv za Rusiju; Moskov, -ova, 5.

Moskove, 2. mn. Moskova Rus; prid. Moskovljev; moskovski; moskoviti, -Im ruiti, rusizirati, rusificirati. moskvl, -ia rus. (Moskvi Moskovljanin) ime jednoga tipa sovjetskog automobila (kakvi se sve vie javljaju i kod nas, a izgovaraju se s navedenim oblikom i akcentom). mosso tal. (it. moso) muz. ivahno, pokretljivo. most v. mot. mostir v. manastir (Nar.). mosur, mosura, lok. mosuru i mosuru tur. (masura) 1. cijev, cijevka, kalem, tkalaki unak, uklubak, pula; 2. klip kukuruza odn. neka druga stvar u obliku klipa, npr. ledenica to visi s krova, stalaktit u spilji i si.; 3. slina iz nosa, bala; 4. pougljeni fitilj svijee; 5. puranova kresta; 6. naprava za izvlaenje tekuine iz bureta, natega, cmrk; umanj. mosuri, uve. mosurina. moak, -ka v. mous. moeja njem. (Moschee, tal. moschea od meet, v.) damija, moitar v. mokavac. mokat v. mukat.

mokava c mokavac, -avca, 2. mn. mokavaca (isp. mous) bezrogi preiva iz porodice jelena. monja, 2. mn. moanja (odlat. marsupium, gr. marsipos kesa, vrea?) kesa, vrea, tobo-lac; kod starijih pisaca i naziv za muf (v.); umanj. monjica. mot, mota njem. (Most) mlado vino, kljuk, ira, mast, preevina (tj. vino ispod pree); isp. muselez. mosti crkv.-slav. v. relikvije. mous, moak (2. moka) gr. (moschos tele, mlad bik) sekret to ga izluuje mali preiva mujak moitar, iz ljezdane vreice blizu otvora spolnog organa; mous je tamnosme-a masa, nalik na mast, gorka okusa i karakteristina mirisa; upotrebljava se uglavnom u parfimeriji. mot tal. (motto) pokret, kretnja, gest, znak, mig, grimasa; initi mote davati znakove (D. Ivanievi). motel, -ela amerika skraenica od Motorists Hotel, tj. hotel za motoriste; oznauje svratiste spojeno s garaama i (katkada) popra-vljaonicama automobila. motet, -eta tal. (mottetto) crkvena skladba u vie glasova bez instrumentalne pratnje. motilitet, -eta lat. (motilitas) pokretljivost, po-kretnost miia. motiv, -iva lat. (motus kretnja, uvstvo) 1. poticajni razlog, povod, pobuda za neko djelovanje; misao vodilja; 2. razlog u korist neega; 3. tema, sie umjetnikog djela; snimljeni ili naslikani predmet (zimski motiv); 4. muz. melodija, napjev; isp. lajtmotiv; motivacija iznoenje motiva; obrazloenje; motivika, 3. -ci (isp. motiv) skup motiva koje neki pisac, slikar ili koji drugi umjetnik obrauje; motivirati, -tivlram obrazloiti, pruiti dokaze, motive, razloge, potkrijepiti dokazima; isto i motivisati, -em; motiviran (motivisan) potaknut nekim razlogom, naveden nekim opravdanjem; motiviranost, motivisanost, -osti obrazloenost, opravdanost. moto1 ...lat. (motus kretnja, gibanje)u sloe-nicama oznauje odnos prema gibanju, prema pokretnoj energiji, prema motoristici. 2 moto , mota, mn. moti, 2. mota tal. (motto) 1. otroumna, duhovita izreka; 2. kratki natpis na poetku knjige ili poglavlja; geslo, lozinka, epigraf, koji ukratko nagovjeuje smisao onoga to slijedi. motobai engl. (moto1... + bal lopta) sportska igra slina nogometu, u kojoj veliku loptu treba utjerati u gol vozei se na mo (pet igraa: golman, bek i tri napada motocikl, 2. mn. 1 motocikala / motocikla / (moto ... + kyklos krug, kota) motorno vozilo (bicikl, tricikl) osobiti koje se pokree ugraenim motorom tarnjim izgaranjem; motociklistika, 3 sport na motociklima; isto i motoci -zma; motociklist(a) voza motocik motociklistkinja; prid. motociklistikl. moto-cross v. moto-kros. 1 motodrom lat.-gr. (moto ... + dron cesta) trkalite za motoristike utrk motovelodrom). motokit lat. (montem acutum) brdo sa i glavicom (i kao ime nekim brdima, c na jugu, npr. u Vrgorcu, na Hvaru moto-kros engl. (moto-cross) natjecanje u motociklima po terenima izvan gr cesta; isp. kros. motokupe, -ea (motocoupe) novi tip automobila sa dva sjedala i s motori 250ccm; u kola se ulazi sprijeda, pc

91 0

izdigne poklopac zajedno s volanom. motonautika (akc. i -nautika), 3. -c moto1...; nautika) nauka o motorim vrsta, posebno o vonji i upravljanju i nim vozilima; plovidba na motornim < ma. motopark sva vozila (motorna) to ih duje neko poduzee ili ustanova. moto precedente tal. (it_ preedente) / prijanjem taktu. motor, -ora lat. (motus kretnja, giba stroj za pokretanje (elektrini motor ili s unutarnjim izgaranjem); 2. motocik torni amac; 3. prenes. pokreta, pol sila, pogoni; prid. motorni (v.); moi motoristika, 3. -ci sport na motoci motociklistika; motorist(a) 1. radni talne struke koji rukuje benzinskim m ma,

avionskim motorima, Diesel-motc plinskim motorima, plinskim generatc motornim dizalicama i si.; 2. voza na ciklu, motociklist; en. motoristkinja; motoristiki; motorizacija uvoenje : riivanje motora u vojsci, u poljoprh si.; isp. mehanizacija, mainizacija; motorizirati, -izlram; isto i motori? -ujem; motoriziran odn. motdrizovan posjeduje automobil ili neko drugo mo prijevozno sredstvo; motorizam, -zn skupno ime za sve sportove koji se motornim pogonom: automobilizam, i ciklizam, aeronautika i dr.

motorbic ikl motorbicikl v. motocikl; isto i motorbicikla (Ka-leb). motoriki v. motorika. motorika, 3. -ci lat. 1. sposobnost kretanja, ivahnost pokreta, dinamika, dinaminost; 2. nauka koja prouava funkcije pokreta; prid. motoriki. motorni, -ina tal. (motorino) motorni amac. motorni (isp. motor) 1. pokretni, koji stavlja u gibanje (o fiziolokim i psiholokim pojavama, npr. motorni centri); 2. koji se stavlja u gibanje motorom. motornjak, -aka motorni vlak ili brod. motoskaf (isp. motor + tal. scafo trup broda) motorni amac. motoskuter (isp. motor + skuter) 1.. motorizirani rolomobil; 2. motocikl na kome voza sjedi (a ne jae kao kod obinih motocikla). motovelodrom (isp. moto1... + velo... + dro-mos gr. cesta) trkalite za biciklistike i motociklistike utrke (isp. motodrom). motrix vis lat. (it. motriks...) pokretna sila, pogonska snaga. motto v. moto. motu proprio lat. (akc. motu proprio) iz vlastite pobude; bez vanjskog utjecaja, mouche-made franc. (it. mii...; mouche muha) umjetno nainjen made; isp. enhajtsflaster (Vojnovi). mounds eng. (it. maundz) doslovno: humci, breuljci, nasipi, a u geografiji naziv za prethistorijske gradine, uzvisine, mogile i si. iz pretkolumbovskog doba Amerike, mount engl. (it. maunt) brdo, planina. Mount Everest najvii gorski vrh na svijetu (omolungma), 8884 m; prid. mounteverestskl. Mount Palomar brdo u blizini San Diega (juna Kalifornija), poznato po velikoj i modernoj zvjezdarnici; prid. mountpalomar-ski. mousseline v. muselin. mousterien v. musterijen. mouvement franc. (it. muvman) kretanje, gibanje, promjena, pokret (Krlea). movati se, -am se tal. (muovere kretati) krenuti se, micati se, poi, polaziti, otii, odlaziti (u naim junim dijalektima). niovens lat. (movere kretati, gibati, micati) pokretalo; pokretna sila; ono to pokree; isp. spiritus movens. movibon, -ona lat. (movere kretati se + bonus dobar) naziv zajedno sredstvo koje pospjeuje smirenje ivaca i omoguuje dobar san, pa prema tome i duevnu i tjelesnu ravnoteu (preporuuje se i putnicima u brodovima, avionima), movie engl. (it. miivi) nijemi film; amer. kino; movieton vrsta zvunog filma, tonfilm; Movieland (it. Miivilend) muzej votanih figura filmskih zvijezda, to ga je uredila nekadanja glasovita filmska glumica Mary Pickford god. 1962. u Buena Parku, nekoliko kilometara juno od Los Angelesa (figure su izraene u naravnoj veliini, a prikazuju glumce u nekim od njihovim najznaajnijih uloga). moviola lat. (movere kretati) stol na kojem se montiraju filmovi i kopira tonska vrpca. mdviti se, -Im se v. movati se (Nar.). mozaik, mn. -ci tal. (mosaico, musaico, tj. koji potjee od Muza) 1. slika sastavljena od pojedinih, tijesno stisnutih bojadisanih ka-meaka odn. komadia stakla, metala, plastike; 2. prenes. arena smjesa; 3. u enigmatici: vrsta krialjke sa zadanim rijeima koje treba ukomponirati u lik; 4. bot. nejednolika obojenost povrine lista zbog razliite koliine klorofila; prid. mozaikalan, -Ina, -Ino (kod M. Matkovia: mozaikna slika); mozaiar radnik struke za proizvodnju graevinskog materijala, keramike i stakla koji slae staklene i porculanske djelie u svrhu stvaranja dekorativnih slika. Mozambik (Mocambique) republika u jugoistonoj Africi; glavni grad Lorenco Mar-ques; stan. Mozambianin, mn. -ani; en. Mozambianka, 3. -ki, 2. mn. -ki pored Mozambikanac, -anca, 2. mn. Mozambi-kanaca; en. Mozambikanka, 3. -ki, 2. mn. -kl; prid. mozambikl (mozambikanskl), -a, -6. Mozarapi (mn. m. r.) panj. (Mozarabes od arapskog mustarib poarabljen, arabiziran) poarabljeni panjolski krani u doba maurske vladavine nad panijom (711 1492); prid. mozarapskl. mozor v. mosur. moar v. muar. mp znak za mezzopiano.

mr 91 a1

m. p. skra. za lat. manu propria (vlastitom rukom, vlastoruno). M. P. skra. za engl. a) member of Parlia-ment lan parlamenta; b) (bez toaka: MP) Military Police (engleska i amerika vojna policija).

Mr. skra. za engl. mister; mr. skra. za lat. magister (akad. naslov svrenog studenta treeg stupnja); isp. mr. ph. mra, 2. mn. mra v. mirta.

mrela mrela, mrnela v. grmjela. mrgin, -ina lat. (margo, 2. marginis) mea, granica izmeu dvaju imanja; mrginja, -aa mea, susjed na njivi. mrkijenta tal. hrid, hridina, stijena na morskoj obali (kod . Vuetia: mrkenta). mrlin, -ina v. merlin2. mrmot(a), 2. mn. mrmota tal. (marmotta) zool. svizac (vrsta glodavca). mrnela v. grmjela; isp. mrela. mr. ph. skra. za magistar farmacije (ljekarnik). Mrs. skra. za engl. mistress. mirta, 2. mn. mfta v. mirta. MS automobilska oznaka za Mursku Sobotu (Slovenija). MS skra. za engl. motorship motorni brod. m/sek, m/s skra. za metar na sekundu, msgr. skra. za monsinjor (monsignore). MSI v. neofaizam. Mt. skra. za engl. mount (v.J u geografskim imenima, mtc skra. za metrika centa, mu, mila. 2. mn. mua kin. kineska mjera za povrinu zemlje, neto kao ral, jutro, mualakat ar. zbirka remek-djela beduinskog pjesnitva (sedam najljepih lirskih pjesama sedmorice najboljih arapskih predislamskih pjesnika). mualim tur. (muallim) uitelj; profesor; instruktor, nastavnik u mektebu fv.). mubare tur. (mubarek sretan, blagosloven, svet) blagdan, praznik; veselje, slavlje; muba-releisati, -em estitati blagdan. mubair, -ira, 5. mubalre tur. 1. (mubassvr) nadzornik, nadzira, uvar; 2. (mubair): a) poslanik, izaslanik, delegat; komesar, povjerenik; b) sudski vratar, podvornik; sudski izvritelj, ovrhovoditelj. Mubera tur. ista, nevina. Mucije lat. (mutus nijem) utljivi, mua-ljivi. nuicln, -ina lat. (mucus sluz, bale) sastojak sluzi i sline; isp. mukoidi. mudante tal. (mutande) gae; mudante od banja gaice za kupanje; isp. vimhozne. mudejar-stil ar.-gr. (izgovara se i mudear) po arapskim umjetnicima i obrtnicima (mudeja-rima) nazvan panjolski graevni stil od 12. do 16. stoljea (mjeavina maurskih i gotikih oblika). muderiz tur. (muderris) profesor na medresi; sveuilini profesor; velik strunjak. mudet, 2. mn. miideta tur. (miiddet) rol me. mudlr, -ira, 5. mudire tur. (mudir) ra upravitelj, upravnik, direktor (kole, si.), administrator; mudirluk uprav ruje mudirovo. mudras sanskr. vjetina prianja rukar Indijaca; postoji abeceda od pet poloaja ruku, tako da pripovjeda pokretima koji su svima lako razumlji ispripovijedati itave prie. mudelid tur. (miidellid, mudellit) knjij muf, miifa njem. (Muff) 1. dio enske tos krzna ili vatirane tkanine za grijanji isp. kolak / monja; 2. naglavak za s dviju cijevi. miifa tal. (muffa) pokvareno vino. mufeti tur. (miifetti) inspektor, nadzoi muffin engl. (it. mafin) vrsta okruglog, ajnog peciva, plosnat kolai koji pren i namazan maslacem. mufl njem. (Muffel) v. mufola; isto i muf roda). mufliz, -iza, 5. miiflize tur. (muflis) 1. ] ovjek, bankroter, trgovac pod stea bitanga, propalica. muflon, -dna franc. (mouflon) divlja, kn pa ovca (danas jo na Korzici i Sardin Maloj Aziji; u naoj ih zemlji ima de'setak, i to iznad Solave u Slovenij mufljuz v. mufliz. mufola njem.-engl. (engl. muffle, izg. mafl pljiva tava, lonac za topljenje, tj. posi ilovae, amota ili od lijevanog eljezi se zatvorena stavlja u posebne pei i s arenje, spaljivanje ili taljenje razliitih rijala. mufred tur. (mufred) 1. sam, osamljen, iz jednostavan; 2. gram. jednina, singuk mtifte v. mukte. muftija, 2. mn. muftija tur. (miifti) u -bogoslov kod muslimana; predstojni muslimanskim duhovnicima u jednom ueni pravnik; poznavalac zakona. muhabet tur. (muhabbet, mohabbet) raz: prijateljstvo, drugarstvo; ljubav; muhal ti, -em razgovarati; prijateljevati. muhadlr, -ira, 5. muhadfre tur. (muh iseljenik, preseljenik, doseljenik, izbji emigrant, bjegunac; musliman koji se vjernike zemlje seli u islamsku. muhafeza, 2. mn. -eza tur. (muhafaza) tvi utvreni grad; muhafiz zapovjednik r feze.

91 2

Muhame d

91 3

mula t

Muhamed (ar. slavljeni, proslavljeni) osniva muslimanske vjere (7. st. n. e.); prid. Muhamedov; muhamedanac, -nca, 5. muhamedance, 2. mn. muhamedanaca pripadnik islama, musliman; en. muhame-danka; prid. muhamedanski; muhamedanstvo v. islam. muhanat, -a, -o tur. osjetljiv; isto i muhanit. muhardar, -ara v. muhurdar. muhareba tur. (moharebe, muharebe) rat, bitka, boj, graanski rat, pomorska bitka i si. muharem ar. (muharrem) prvi mjesec muslimanske Mjeseeve godine; Muharem ime koje se nadijeva djetetu roenu u mjesecu muharemu (sauvan; zabranjen; svet). muhasera tur. (muhasara) opsada, podsjedanje. muhasil tur. namjesnik odn. predstavnik sultanov. muhbir, -ira, 5. muhbire tur. 1. izvjestitelj, referent, informator; 2. potkaziva, dounik, muhendis tur. (miihendis) inenjer. Muhiba tur. koja voli. muhimat tur. (muhimmat) 1. prtljaga, roba. oprema, osobito vojnika; 2. municija, streljivo. Muhjudin, -ina, 5. Miihjudlne tur. preporoditelj, oivotvoritelj vjere, islama. muhlet, 2. mn. muhleta tur. (miihlet) rok, termin, odgoda, poek. Muhsin tur. dobroinitelj. muhtad prid. indekl. tur. (muhtad) potreban, nudan; koji je u oskudici, koji treba pomo; muhtadluk potreba, nuda, nevolja, oskudica. muhtar, -ara v. muktar. muhten v. mukte. muhur, 2. mn. miihura tur. (miihur) ig, peat, tambilja; prid. indekl. muhurli peatni; muhurdar, -ara, 5. miihurdaru / -are 1. uvar peata; 2. osobni tajnik vezirov; muhur-leisati, -em peatiti; muhursahibija vrhovni uvar (dravnog) peata. imihzur tur. (muhzvr) sudski inovnik, uope izvrni organ vlasti. muid, -ida, 5. milide tur. (muid, muit) nadzornik uenika, pitomaca, korepetitor, prefekt, pomonik profesora, suplent (na medresi). mujasil v. majasil. mujezin tur. (miiezzin, mejzin) slubenik religioznog kulta kod muslimana koji s minareta poziva vjernike na molitvu; Mujezin poznata balada Petra Preradovia koja se esto citira zbog svoga mota Stalna na tom svijetu samo mijena jest; prid. mujezinov; isp. ezan. mulazim

mujirati, mujlram franc. (mouiller) kvasiti, vlaiti; gram. smekavati; jotovati (v.J. mukada tur. sultanov spahiluk, carski posjed. mukadem tur. (mukaddem prethodni, prednji) odlian, gospodski. mukaet, mukajet tur. (mukajjed) oprezan, paljiv, obziran, zainteresiran; dolazi redovito samo u frazi ni mukajet ni da pisne. ni rijei, niti se obazire i ne mari; mukajetisati, -em biti paljiv, pomnjiv, zainteresiran; isto i mukajetiti, -Im. mukata, 2. mn. mukata tur. (mukataa) zakup, najam; zakupnina, najamnina, kirija. muket, 2. mn. miiketa franc. (mouchette) votani stijenj svijen u klupko ili u spiralu. mukevit tur. (muhkem strogo, vrsto, tono) koji tono odreuje as molitve. mukoidi (mn. m. r.) lat.-gr. (mucus sluz) bjelanevinaste tvari iz grupe glikoproteina, sluzaste tvari nekih ivotinjskih organa i izluevina (oko, slina, sluz, bale, hrskavica). mukoza lat. (mucus sluz) sluznica; mukozan, -zna, -zno sluzav, balav. muktar, -ara, 5. miiktaru i -are tur. (muhtar) starjeina, naelnik, predstojnik (opine, grada, etvrti, rajona); upravni inovnik. mukte tur. (muft, miift) besplatno, badava; miiktadija ovjek koji bi htio sve besplatno (mukte); nametnik; parazit; koji ivi od tue muke; isto i mukta, -aa, 5. miiktau; prid. muktaev; muktakl; mukteevina badava steeno dobro, lako zaraen novac; pores (\\); isto i miikfi, -ia; muktariti, muktarim ivjeti mukte; isto i muktaiti, muktaim. mul,1 mula, 2v. mol2; umanj. muli, 2.mn. mulia. mul engl. (muli, it. mal) laka prozirna rijetko tkana pamuna tkanina, vrsta tankog muselina. mula1, 2. mn. mula tur. (milila) muslimanski sveenik, teolog, uenjak, doktor, sudac; prid. mulin; mulinica ena mulina; mulaluk, mn. mulaluci podruje slube jednoga mule. miila2, 2. mn. mula lat. (mula) krianac izmeu kobile i magarca; mazga; kod starijih pisaca oslokonj; prid. miilin; umanj. mulia; mule, miileta; zbir. miilad mlado od mule. mulajim prid. indekl. tur. (mulajim) blag, miran; mekan. mulaluk v. mula1. mularija tal. (mulo) djeurlija (transka rije, u upotrebi u naim primorskim krajevima), mulat panj. (mulato, isp. mula2) potomak iz

91 4 Vulkana (koji smekava tvrde kovine), miil v. mulk. mule v. mukte. mulet v. muhlet. muleta, 2. mn. -eta panj. crvena krpa kojom toreadori u tauromahiji (v.) drae bikove (Cesarec). muliebrija lat. (mulier ena) enske stvari uope, a katkada isto to i menzes (v.); isp. virilija; muliebritet, -eta enskost; enstvenost.

mijeanog braka izmeu bijelaca i crnaca; en. miilatkinja; prid. muiatski mulazim tur. (miilazvm) zamjenik, pomonik, pristav; u vojsci: porunik, mulaa/ranc. (moulage) 1. uzimanje otisaka; 2. anatomski dijelovi tijela napravljeni od voska i bojadisani; 3. odljevak u gipsu, mulch v. malirati. Mulciber (akc. Miil...) lat. pridjevak boga

mulier taceat in ecclesia lat. (it eklezija) ena neka uti u skuptini (kasnije: u crkvi), staro-rimska reenica koja je zahtijevala da se ene ne mijeaju u politiku. muline, -ea franc. (mouliner sukati; upresti svilu) 1. vrsta raznobojnog konca; 2. sukno predeno od mulinea (prskano). mulk tur. (mulk) nekretnina, posjed, imanje, dobro, svojina, vlasnitvo. mulkija, 2. mn. mulklja tur. (mulkive mektebi) visoka kola, sveuilite. multa tal. globa; isp. munta. Multa licet stultis, pictoribus atque poetis; Quam bene conveniunt haec tria namque simul: | Pingit enim pictor quod vult, fingit-que poeta, | Tertius amborum facta recenset iners | Et sua cum nequeat producere, ne nihil ausit, | Rodere subtili dente aliena solet (Tit Brezovaki) lat. Mnogo je toga doputeno luacima, slikarima i pjesnicima. Kako se samo to troje dobro slae: Slikar naime slika to hoe i pjesnik izmilja, a trei, besposlen, prosuuje njihova djela, i jer ne moe stvoriti nita svojega, da se sam nimalo ne izloi opasnosti, obino tankim zubom grize tue (prijevod: Radoslav Katii). multangulum lat. mnogokut, viekut; multan-gularan, -rna, -rno mnogokutan, vie-kutan; isp. poligon. multa nocent lat. mnogo (stvari) kodi, tj. niega previe. multa paucis lat. mnogo (reci) sa malo (rijei); isp. multum in parvo. Multatuli lat. pseudonim holandijskog pisca Eduarda Douwesa Dekkera (18201887), koji u svom romanu Max Havelh holandijsku kolonijalnu upravu n Javi; pseudonim znai mnogo sai tio. Multa tulit fecitque puer, sudavit et Mnogo je prepatio i radio kao djeca! jio se i nazebao (dok je neto ] (Horacije; citat kod Janka Jurkovis vijesti o Pavlu uturicu), multezim tur. (multezim) zakupnik, multi.../a/, (multus mnogi) kao pr mnogo, vie, mnogostruk (npr. mu na mnogostruki milijuna), miiltid'imenzionalan, -Ina, -Ino lat. koji i

go dimenzija, velik, ogroman, sveob muitifilan, -Ina, -Ino lat. (multi... + nit) mnogonitan, sa mnogo niti; isp. lan. multiforman, -mna, -mno lat. (multi. forma) mnogolik, mnogolian, mr an, sa mnogo oblika, raznolik. miiltikolor lat. (multi... -I- color tehnikolor; miiltikoloran, -rna, -rno gobojan, u vie boja (npr. film). miiltilateralan, -Ina, -Ino lat. (multi... 2. lateris strana, bok) mnogosti stran; isp. monolateralan, bilateral; miiltilokularan, -rna, -rno lat. mnogost struk. multimedijalan, -Ina, -Ina lat. viem koji se istodobno slui sa nekoliko reprodukcije i prenoenja komunik; multimilijuna, -aa lat. (isp. multi...) struki milijuna, vrlo bogat ovje multimilioner, -era; slino i multin -era posjednik mnogih milijardi. multinacionalan, -Ina, -Ino (lat.) vie lan, koji obuhvaa vie drava, ko u nekoliko zemalja; koji se sastoji naroda. miiltiokularan, -rna, -rno lat. (multi oko) koji ima mnogo oiju, mnc miiltiparan, -rna, -rno lat. (multi... + ] roditi) koji istodobno raa (koti) vii multipara ena koja je naraal; djece, vierotkinja, mnogorotka, e; multipl franc. (multiple) naziv za umjetr se proizvodi tvorniki odn. serijski djelo postalo pristupano to vee interesenata; takvo djelo, dakako, gi danju glavnu karakteristiku umje da bude unikat. mtiltiplan lat. (multi... + isp. aeropl mnogokrilac, avion sa nekoliko kri 91 5 Munchhau sen mjerenje jakosti elektrine struje; 3. ureaj za poveavanje sile, elektrine struje, broja okretaja (prot. reduk-tor); miiltiplum mat. viekratnik, mnogo-kratnik, sadratelj, tj. broj koji u sebi vie puta sadri drugi broj bez ostatka. multipolaran, -rna, -rno lat. (multi... + polus pol, stoer) koji ima mnogo polova, mnogopolaran, mnogostoeran (multipolar-ne stanice u biologiji). multipotentan, -tna, -tno lat. (multi... + isp. potentan) koji mnogo moe, moan. multiskribent, 2. mn. -skribenata lat. (multi... + scribere pisati) v. poligraf. Multi sunt vocati, pauci vero electi lat. (it. vokati...elekti) Mnogo je zvanih, ali malo izabranih ( Biblija). multivalentan v. polivalencija. miiltivitamin, -ina lat. ljekarniki pripravak koji sadri nekoliko (est) vrsta najvanijih vitamina.

multiple ks multipleks lat. u radijskoj i TV-tehnici: emisija koja ide uivo sa vie razliitih mjesta, viestruk izravni prijenos. multipleksan, -ksna, -ksno v. multipli. multipli lat. (multiplex) mnogostruk, viestruk, mnogovrstan, sloen; multiplicirati, -pliciram mnoiti, umnoavati; isto i multiplikovati, -ujem; multiplikacija 1. kinematografske snimke crtea ili lutaka koje pokazuju pojedine momente kretanja; 2. fiz. osobit nain mjerenja elektrinog naboja; 3. mat. mnoenje, mnoidba, umnoavanje; multiplika-tivan, -vna, -vno, koji umnoava, mno-ni, umnoni; multiplikand, 2. mn, mul-tiplikanada broj koji treba pomnoiti; mnoenik, npr. 5 x 3 = 15 (5 je multiplikand, 3 multiplikator, a 15 je produkt); multiplikator 1. broj kojim se mnoi; mnoitelj; umnoiva; 2. zavoj izolirane ice kod instrumenata za

multivlzor lat. (multi... + videre vidjeti) aparat koji ima sluiti za orijentaciju u velikim gradovima; na pritisak poluge projicira se na ugraeni ekran npr. traena ulica, putovi do nje i eventualno prometna sredstva do eljenog cilja (izum naeg zemljaka, elektrotehniara Antonija Mutavdia, koji je naiao na ope priznanje u svijetu). multum in parvo lat. mnogo u malom, tj. kratko ali jasno; isp. multa paucis. multum, non multa lat. mnogo, ne mnoga, tj. mnogo reci a da ne govori mnogo rijei. mulu, -ua, 5. miiluu tur. (miiluk) kralj, vladar. miim, muma tur. (vosak, svijea, svijenjak) svijea; isto i muma, 2. mn. muma; miimakaze (mn. . roda) kare (makaze) za rezanje fitilja na svijeama i svjetiljkama; useka, sekalo, okresa, tipnice, tipaljka; isp. naj-cer; v. mumdija. mumin prid. indekl. tur. (miimkun) koji je mogu, koji moe biti. mumdija, 2. mn. mumdija tur. (isp. mum) svjear, proizvoa svijea i ostalih predmeta od voska, voskar, votar; mumdinica 1. ena mumdijina odn. ena koja pravi svijee; 2. mumdijska radnja ili radionica, svjearnica i prodavaonica voska. mumija1 perz. (isp. tur. mum vosak) 1. od raspadanja sauvano i potpuno isueno ovjeje ili ivotinjsko tijelo koje se katkada ouvalo i kroz vie tisuljea; 2. prenes. ovjek nepokretan fiziki i umno, nesposo-

ban za jake osjeaje, ukoen u svojim shvaanjima; ishlapjeli i oronuli starac, ivi mrtvac; mumifikacija (isp fikacija) postupak za ouvanje mrtvaca od rastvaranja (balzamiranjem); mumificirati, -ficiram izvriti mumifikaciju, balzamirati; isto i mumizirati, -izlram; isto i mumifikovati, -ujem. mumija2 crvena boja koja se dobiva od otpadaka kod proizvodnje sumporne kiseline ili eljezne galice (eljezni karmin). mumin tur. (miimin) ovjek koji vjeruje, vjernik, pravovjerni, musliman; dolazi i kao vi. ime: Mumin. miimps (miims) engl. (Mumps) zaunjaci, za-uke, podunice, grnjaci; bolest kod koje jako oteku priune lijezde na jednoj ili na obje strane lica; isp. parotitis. munadija tur. (miinadi) oglaiva, izvikiva, telal. munadat tur. oda bogu, pohvalna pjesma boanstvu. munafik, mn. -ci tur. (miinafyk) 1. ovjek koji je samo prividno primio islam; 2. hipokrit, pretvaralo, smutljivac, licemjer, sija nesloge. munara, 2. mn. munara v. minaret. munasib tur. (miinasib) zgodan, prikladan, sho-dan, umjestan, povoljan, koji odgovara prilikama, oportun. Miinchen v. Minhen. Munchhausen (it. MTnhauzn) Karl Friedrich Hieronymus (1720 1797), njemaki barun u ruskoj slubi; o svojim je podvizima pripovijedao upravo nevjerojatne izmiljotine, tako daje postao sinonim simpatinog i dobro-

mund dunog laljivca i predmet nekoliko literarnih obrada; isp. minhauzenijada. mund v. otuz bin; isp. munta 2. miinddiare njem. (Mund usta + isp. dijareja) pogrdan izraz za veliku brbljavost; isp. logoreja. mundharmonika njem. (Mund usta + harmonika) usna harmonika. Mundial (izg. mundijal, -ala) lat. (mundus svijet) sportska natjecanja na kojima sudjeluju predstavnici pojedinih zemalja iz itavog svijeta (naziv potjee iz Urugvaja gdje su takva natjecanja bila god. 1968). mundir, -ira (isp. mundura) sveani vojniki kratki kaput. Mundobasket lat.-engl. svjetsko prvenstvo u koarci. Mundovizija (isp. lat. mundus svijet + televizija) poduzee za televizijske prijenose po itavom svijetu (isp. Eurovizija i si.). miindreklama njem.-lat. (Mund usta 4isp. reklama) preporuivanje nekog umjetnikog djela (knjievnog, kazalinog i si.) od usta do usta (esto ima uspjenije djelovanje nego najareniji i najbuniji oglasi). mundtik, mn. -ci, 2. mundtika njem. (Mund usta + Stiick komad) 1. pisak za glazbalo; 2. od razliite materije nainjen ibui za puenje cigareta ili cigara; u naoj literaturi: cigarluk, usnik, tulica, zarog; imati dobar mundtik biti govorljiv, lajav.

91 6 mundura franc. (monture) vojniko odijelo; odora, uniforma (v.). mundus lat. svijet; Mundus vult decipi, ergo decipiatur lat. Svijet eli da bude prevaren, pa neka i bude prevaren (papa Pavao IV, 1555-1559). munedim tur. (muneddim) 1. astronom, zvjezdoznanac; 2. astrolog. Munevera tur. svijetla. mungo1, miinga, mn. (po panj.) miingosi sanskrt. ivotinja iz porodice cibetki, ivi u Africi i Aziji; jedna vrsta indijskog munga udomaena je kod nas na dalmatinskim otocima, i to na Mljetu, Koruli, na poluotoku Peljecu; zatire zmije otrovnice (zovu ga i manguc prema tal. mangusta); isp. ihneumon. mungo2 engl. vrsta sukna. Munib, -iba, 5. Miinibe tur. (Miinib) koji se obratio bogu, koji se posvetio; en. Muniba. municija lat. (munitio utvrda, zaklon, bedem) naboji za puke i topove, streljivo, debana (v.); prid. municijski, municioni. municipij, -ija (pored municipijum) lat. (municipium gradi) grad sa samostalne skom upravom; miinicipalan, -Ina, koji se odnosi na gradsku samoupi

moupravni; mjesni, opinski, municipalna prava (lat. jura munici hrvatskoj povijesti esto upotrebljav u znaenju: samouprava, autonomiji municipalitet, -eta svi organi koji vaju mjesnu gradsku ili seosku samoi nekim zemljama; municipalizacija predaja prava vlasnitva na zemlj graevina privatnih osoba organima ili seoske samouprave; glag. municip -izlram; isto i municipalizovati, -ujen iminida v. munita. munificencija lat. (munificentia) dare velikodunost, dobrotvornost; munil -tna, -tno dareljiv, velikoduan, p razdaruan, dobrotvoran, iroke ri Munlr, -ira, 5. Mtinlre tur. (Munir) sjajni; en. Munira. munita tal. (isp. moneta) novac. muniz prid. indekl. tur. (munis) miran umiljat, skroman, koji ulijeva po' drutven, familijaran. miinka mad. (munkasz) 1. radnik, n rukotvorac; pripadnik radnog batE Maarskoj u doba drugoga svjetskoj u hrvatskoj knjievnosti prije prvoj skog rata pogrdan izraz za Maara nekim Skokovim izvodima moglo bi kao: naduveni abac, bahat, naduv ljen ovjek).

munta tal. (multa globa) 1. draba, li 2. atr. v. otuz bin; muntati, -am dr ti, licitirati, prodavati na drabi. munus lat. zadatak, dunost, sluba; mu missione borba bez prestanka, tj. torski dvoboj bez kraja, kad se prei borcu namjesto palog protivnika suprotstavljao drugi. miio, mula v. mol2. mur1, mura, mn. murovi v. muhur. mur2, mura, lok. muru engl. (moor) ma nakupljene u gorama (pomiu se natope vodom, kiom); isp. morene. mura1 blato s vodom, ugaeno; isp. miira2 v. mora2 (isp. igrati na kart< muru, A. Stipevi). Muradif tur. (Muradif) drug,suputi murafa, 2. mn. murafa tur. (murafaa, rr parnica, tuba, sudski proces, parba, \ nje; murafati se, -am se parniiti muraija tur. (murai) farizej, pretvaralic vorica, licemjer.

mur al

91 7

muselin peat; isto /murisati, -em (isp. muhurleisati). Mursa lat. starorimski naziv za Osijek. murtat(in), mn. murtati, 2. murtata tur. (murtad, miirted) odmetnik, rebel, izdajica, izdajnik; izv. murtatluk. murtela, 2. mn. miirtela tal. (mortella) mirta, mra; isto i murtila. Murteza tur. (m. ime) odabrani, mururija tur. (mururije) carina; cestarina; taksa za slobodan prolaz, murva lat. (Morus) dud (drvo i plod), murver, 2. mn. miirvera tur. (murver) bazga. zova. miis1 njem. (mussen morati) ono to se mora; per miis pod mora, prisilno, prinudno, silom, na silu. miis2 franc. (mousse) u kulinarstvu: pjena, pjeni-ca, krema od ulupanih bjelanjaka ili slatkoga vrhnja; lagana, pjenasta pateta. musa v. muza; Musa gloriam coronat, gloria Musam lat. (it __ koronat...) Muza kruni slavu, a slava Muzu (Pukin, Boris Godunov, uloga Samozvanca). Musa tur. (izhebr.) Mojsije (deki. Musa, Miise itd., ali u muslimanskim vjerskim knjigama: Musa, Musaa, Musau itd.). musaf, -afa tur. (Musaf) sveta knjiga (starozavjetni dio Kur'ana). musafir tur. (musafir) putnik, gost, namjernik; musafirhana gostionica. musaka, 3. -ki tur. (musakka) jelo od isjeckanog mesa, krumpira ili plavog patlidana i rie. musala, 2. mn. -ala tur. (musalla) mjesto u prirodi gdje muslimani na otvorenom prostoru zajedniki vre stanovite pobonosti. musalat tur. (musallat) dosadan nametljivac. musander tur. (musandvra) velik ormar za spremanje posteljine; isto i musandera (isp. due-kluk). musanif tur. (musannif) pisac, autor. miisati, -am njem. (mussen) morati; miisaj u jeziku nekadanjih graniara umjesto njem. muss sein (it. mus zajn) mora biti, mora se, nareeno je.

mural, -ala franc. velika zidna slika. murano-staklo (po Muranu, gradu tik pored Venecije) uveni proizvodi od stakla, zvani jo i venecijansko staklo (S. Novak). murasela tur. (miirasele) 1. isprava, doputenje; 2. sudbeni poziv; 3. korespondencija, pismena veza uope. Murat tur. (murad) elja. murdar, -ara, 5. miirdaru i -are tur. 1. neist, prljavtina; 2. prljavac; propalica; bitanga; prid. murdarov / -arev; murdarski; uve. mur-darina; murdara, 2. mn. miirdara -rprijavo ensko; isto i murdarua; murdarluk neistoa, zaputenost, gnusoba, smee, prljavost, prljavtina, gad; murdariti, murdarim prljati, gnusiti, gaditi, oneiivati, smetiti, poganiti i si. murdum tur. (merdum) ovjek, osoba. mureef tur. (miirekkeb) tinta, crnilo, mastilo; isto i mureep. murga, 3. -gi tal. (morchia, lat. amurca) talog od maslinova ulja; miirgast koji ima boju murge; isto i miirgovast. murija atr. (iz tal. mura zid?) 1. istrani zatvor; 2. milicija, policija; straar, redar, policajac, milicionar; isto imurja; murirant, 2. mn. -riranata zatvorenik, kanjenik; murirati, muriram biti u zatvoru, izdravati kaznu. murijatian, -na, -no lat. (muria rasol, salamura) koji sadri solne kiseline. murina (lat. Muraena helena) morska riba iz skupine jegulja (na nepcu ima otrovne lijezde). imiring engl. (mooring) sidrenje sa dva sidra. murirant, murirati v. murija. Muris tur. koji ostavlja u nasljedstvo, koji prenosi batinu na nova pokoljenja, murja v. murija. murlak, -aka, 5. miirlae, mn. -aci (isp. Morlak) nevrijednik, neotesanac, divljak, murleisati, -em (isp. mur1) zapeatiti, staviti

musaveda, 2. mn. musaveda tur. (musibet) bijeda, nesrea, napast; zanovijetanje; potvora, kleveta; isto i museveda; musavedati, -am zanovijetati, dosaivati, zapredati; bijediti, objeivati, ocrnjivati, panjkati, klevetati; isto i musavediti, -Im. Musca lat. (it. Muka) Muha, zvijee na junoj nebeskoj polutki izmeu Junoga Pola i Junoga Kria. Musej (gr. MusaTos) staroatenski mitski pjeva, prorok i sveenik, suvremenik Orfejev; pripisuju mu se pokornike i zavjetne pjesme, himne, vraanja i poezija

orfikog sadraja; Vergilije (Eneida VI, 667 i d.) opisuje ga kao blaenika u Eliziju i vodia Enejina na sastanak s ocem Anhizom. muselam tur. (musalemet mir) pozdrav meu muslimanima; mir s tobom; isp. selam. muselez tur. (muselles trostruk) 1. mot, ira; 2. staro i dobro vino (od tri godine?). muselim tur. (miisellem priznat od sviju, ovlaten) predstojnik, visoki turski inovnik; /)//(/. muselimov; muselimski. muselin, -ina franc. (mousseline) fina pamuna

museron

91 8 razvijenost, gipkost, jakost, s muskulatura svi miii u organizi je. Muslihudin, -ina, 5. Muslihudihe ti pridonosi ureenju vjere, islama; is slija. muslim, -ima, 5. muslime tur. musluman astan, poboan); n -ana, 5. muslimane pripadnik vjeroispovijesti; Musliman (velikin pripadnik jedne od etnikih zajt SFRJ; prid. mustimanov (Musliman slimanski; en. muslimanka (Musi muslimanstvo islam; isto i n / muslomanin (mn. muslomani); mansko bratstvo (ar. Ihvan el m arapska politika organizacija na podlozi koja je u svojim zahtjevima, za uklanjanjem svakog stranog utjei stupala otrije od samog Nasera (na 1 izvrila atentat, te je od 1954. zabr osim u Jordanu i Libanonu, u ostali skim zemljama djeluje ilegalno. muslln, -ina v. muselin. musolino, mn. -ini tal. napitak od po dijela vina, malinovca i sode. must1 (it. mast) engl. (iz perz. mast -riaziv (osobito u Indiji) za bjesnilo vremena do vremena zahvati slonovi kada i deve (samo mujake). miist2 v. mot. musta, -aa (/' musta, -aa) franc. (moi tal. mustacchio iz gr. spartanskog brk, brci, brkovi; isto i mustae, musti . roda); kod Matoa i mustafae. Mustafa tur. odabrani. mustafez tur. pozadinski vojnik, po7 posljednja obrana, treepozivac mustang v. mestang. mustap, 2. mn. miistapa v. kitnkes. mustapez v. mustafez. mustedir tur. (mustedir) zakupnik, z< kasnije (u doba austrougarske okuj Bosni): kmet. musterijen, -ena franc. (mousterien) ra razvitka Zemlje izmeu aelejena i ori na (v.J; isto i mustjer, -era. mustra, 2. mn. miistara njem. (Muster) rak, primjerak, primjer; proba, pokus sni primjerak); 2. katkada u poruj smislu i za ovjeka (ba si mi mustra). musulin, -ina v. muselin, muslin.

tkanina (ime po irakom gradu Mosulu, odakle potjee); prid. musellnskl. museron, -ona franc. (mousseron) vrsta jestive gljive, peurka. musette franc. (it. mizet) 1. drutveni ples popularan na dvoru Luja XIV. i XV, vrsta gavote (v.J uz pratnju instrumenata musette (tip 4 gajda; isp. mizet u ovom rjen.), mjera /4; 2. muzika kompozicija, samostalan dio svite ili kao naznaka uz gavotu ala musette. museveda v. musaveda. musibet tur. (musibet) nesrea. musical engl. (it. mjuzikl) opereta (v.J; muziko-scensko djelo u kojem se podjednako vanost pridaje glazbi, pokretu i rijei; ono ujedinjuje dramu, operu i balet, maksimalno angaira aktere i stimulira na igru, te se moe nazvati totalnim teatrom (V. te-fani). music-box (it. mjiizikboks) v. Juke Box. music-hall engl. (it. mjuzik-hol) dvorana ili kazalite u kojem se izvode muzike, akro-batske, baletne i druge toke, a takoer i vodvilji, komedije i si.; isp. varijete. mus in pice lat. mi u smoli, tj. (zapleo se kao) pile u kuine, u velikoj je neprilici, u bezizlaznom poloaju; slino je i mus in matella mi u loncu (kod nas: Vrti se kao pikor u loncu). musique concrete franc. (it. mizik konkret) konkretna muzika, francuski naziv za elektronsku muziku (tonsko stvaralatvo uz pomo elektriciteta). musirati v. muzirati. muskarln, -ina (isp. lat. musca muha) otrov gljive muhare (djeluje kao protuotrov atropi-nu). muskat v. mukat. muskatnl orah sjemenka tropskog zimzelenog drveta Myristica fragrans, nalik na orah i bogata eterinim uljem (slui kao zain, u parfimeriji, u industriji likera). musketar, -ara, 5. miisketaru i -are isto to i muketir ( v.J. musklfiber njem. (Muskel miica, mii + Fieber groznica) bolno otvrdnue miinih spletova nakon velikih napora ili nenaviklih pokreta (ustuk: topli oblozi, masaa, gimnastika). muskologija lat.-gr. (muscus mahovina + isp. logija) bot. nauka o mahovinama i slinom bilju. muskon, -ona v. mous. miiskul lat. (musculus) miica, mii (na tijelu); isto i muskula (. roda); muskulozan,-zna, -zno miiav; razvijen (tjelesno), an; muskuloznost, -osti, miiavi sna

mus ur

91 9

mutaf 2. razvilo se znaenje: prosac, udvara, zarunik, tj. onaj koji hoe djevojku; 5. nain, vjetina (u dijalektima, oito zamjenom sa rijeju majstorija). mutija, 2. mn. mutija v. mutva. miitikla v. mundtik. mustra, 2. mn. mutara njem. 1. v. mustra; 2. vojnika vjeba; egzercir, dril (v.); mutrati, am 1. vojniki vjebati; egzercirati; 2. otro postupati s nekim. mutuluk, mn. -ci tur. (mutuluk) nagrada donosiocu dobre vijesti; doglasnina; mutulugdija / mutulukija prvi glasnik radosne vijesti (kome se daje mutuluk). mutva, 2. mn. miitava tur. (muta) 1. udarac akom; 2. vrsta ila; 3. metalna kugla za obradu koe (u izmara i si.). muul, 2. mn. miiula tal. (mussolo) vrsta koljke; isto i muula (. roda); isp. mula. muulin, -ina v. muselin. muun, -ima tal. (masone, Skok) ivotinjska nastamba, obor, tor; kokoinjac; svinjac. muta1 tal. (mutare mijenjati) muz. uputa muziaru da promijeni registar (kod duhaih instrumenata, bubnjeva i si.). muta2 lat. (mutus nijem) lingv. stariji naziv za eksplozivne glasove (npr. p, b, t, d, k, g); muta cum liquida (it kum li'kvida) gram. skup od jednoga praskavog glasa i jednog tekueg (likvide), npr. tr, dr, pl, gl. mutab, -aba tur. (mutaf) pokrovac od kozje kostreti za pokrivanje konja i za prostiranje; isto i mutaf, -afa i mutap, -apa; mutabdija obrtnik koji od kostreti pravi pokrovce, torbe, sagove itd.; prid. mutabdijin; mutabdijski (sve pored mutavdija itd.). miitabilan, -Ina, -Ino lat. (mutare mijenjati) promjenljiv. mutabor lat. promijenit u se, izmijenit u se (arobna rije iz djeje prie). mutacija lat. (mutare mijenjati) 1. biol. nasljedno prenoenje promjena u organizmu; 2. promjena glasa kod djeaka do koje dolazi u vrijeme spolnog sazrijevanja; 3. pravn. pravni posao zamjene; 4. gram. prijeglas (isp. meta-fonija); mutacionizam, -zma teorija mutacija (autor holandski botaniar Hugo de Vries, 18481935) po kojoj do novih biljnih vrsta ne dolazi postepeno nego naglo, sluajno i u skokovima; mutanta, 2. mn. mutanta i mutanata individuum koji potjee iz mutacije. mutaf, mutap v. mutab.

musur v. mosur. musveda, 2. mn. musveda tur. (miisvedde) rukopis, sastavak, koncept. mii franc. (mouche) 1. tono sredite, strogi centar, pun pogodak; 2. muica, bradica ispod donje usne. miia atr. ensko eljade. muan, -ana atr. mukarac, ovjek. muauka (isp. maanka) vrsta jabuke (Krlea u Baladama tumai kao Moenchs Apfel njem. redovnika jabuka). musaveda v. musaveda. muavera, 2. mn. -era tur. (miiavere) dogovor, konzultacija. muebak, -pka, mn. -pci, 2. muebaka tur (miiebbeh koji ima reetku) drvena reetka na prozoru. muema, 2. mn. muema tur. (muamba) 1. votano platno (stolnjak); 2. nepromoiv ogrta, kina kabanica; prid. indekl. muema-li. mulr, -ira, 5. miiire tur. (miitir maral) vojvoda, Vrhovni zapovjednik. mukacona vrsta (suhog) kolaa, slatkia. mukat, 2. mn. miikata tal. (moscato) vrsta mirisavog groa i vino od njega; mirisavka; mukatl, 2. mn. mukatla biljka, isto to i pelargonija. mukatnjak v. muskatni orah. muketa, 2. mn. muketa tal. (moschetto) starinska vojnika puka na fitilj, poslije na ekrk; isto i muket, -eta; muketati, -am strijeljati osuenoga; muketir, -ira, 5. muketiru -Tre (franc. mousquetaire, tal. moschettiere) 1. vojnik naoruan muketom; prenes. jedan od trojice drugova (prema Dumasovu romanu Tri muketira); prid. muketirov; muketirski (sve pored musketar itd.). mula, 2. mn. mula njem. (Muschel) 1. koljka, ljutura; 2. izljev, izlivnik; umivaonik (u modernim kupaonicama), koljka (u engleskim zahodima) i si. mumula gr. (mespilon) voka iz porodice rua, podrijetlom iz Prednje Azije; plodovi, kao veliki smei ipci, jedu se napola istruli. murik, 5. -e, mn. -ci, 2. murika tur. (murik) neznaboac, mnogoboac, poganin; mu-rikluk neznabotvo, mnogobotvo, poganstvo. muta v. mutva. mutarda tal. (mostarda) slaica, goruica, senf, sinapis (vrsta umaka), mutedija v. mutulugdija. muterija tur. (muteri) 1. kupac uope; 2. ovjek koji stalno naruuje robu kod jednog te istog majstora; stalan kupac, konta (v.); 3. klijent, tienik; pacijent; 4. iz znaenja 1. i

mutatis mutandis mutatis mutandis lat. (akc. mutatis mutandis) promijenivi ono to treba promijeniti; s nunim izmjenama. mutato nomine de te fabula narratur lat. ako se promijeni ime, o tebi se govori (upozorenje nekome da se toboe govori o nekom drugom, a stvar se njega tie) (Horacije). muteber prid. indekl. tur. (muteber) ugledan, cijenjen, uvaen. mutekija tur. (mutteki) veoma poboan ovjek, onaj koji izbjegava svaki grijeh. muter, 2. mn. miitera njem. (Mutter majka) matica arafa.

92 0

mutesarif tur. (mutasarrvf) 1. posjednik, vlasnik; 2. upravitelj, predstojnik, guverner; 3. pukovnik; mutesarifat ured mutesarifa 2; mutesarifluk, mn. -ci podruje mutesarifa 2. muteselim tur. (miitesellim) inovnik, povjerenik, uvar (pohranjene stvari); v. i mutesarif; isp. muselim. mutevelija tur. (miitevelli) upravitelj vakufa (v.J. muti tur. (muti) pokoran, posluan, odan. mutilacija lat. (mutilare krnjiti, sakatiti) 1. osakaenje, unakazivanje, kljatrenje, krnje-nje, umanjivanje, kvarenje, nagrivanje; 2. amputacija (v.J. Mutina antiko ime za grad Modenu u Italiji. mutirati, mutiram (isp. mutacija) mijenjati, naroito mijenjati glas (kod djeaka u vrijeme puberteta kad mu glas postaje dublji). mutizam, -zma lat. (mutus nijem) med. pojava da bolesnik uti, ne odgovara na pitanja i uope se ne slui govorom iako inae ne postoje nikakve smetnje ni oteenja na govornim organima. mutlak tur. (mutlak) jamano, svakako, apsolutno, sigurno, doista, vrlo vjerojatno. mutmelj njem. (Mund usta + Mehl brano) najfinije brano. mutuacija lat. (mutuari uzajmiti, posuditi) posuivanje, posudba, zajam, pozajmljivanje; miitualan, -Ina, -Ino uzajaman, izmjenian, meusobni, zajedniki, obostrani; mutualizam, -zma 1. biol. jedan od vidova suivota (simbioze) organizama kad oba meusobno povezana organizma izvlae od svoga suivota uzajamne koristi; uope uzajamnost, meusobno pomaganje; 2. utopijsko uenje Proudhona (18091865) koji je matao o mirnom preobraaju drutva posredstvom posebnoga sistema zajmova bez vraanja s pomou kojega bi se njegovi sudionici uzajamno pomagali; Marx je ovo uenje podvrgnuo poraznoj kritici. mutuum lat. zajam; mutuum adjutorium jamna pomo. mutvak, mn. -ci, 2. miitvaka tur. (i mutfak, matbah) kuhinja. muvekit tur. vjerski slubenik u dan odreuje vrijeme pet dnevnih molita vekithana nastamba uz damiju o< za boravite i radno mjesto muvekit

mii vi ton v. movieton. muza, 5. muzo gr. (Musa) 1. u sta mitologiji svaka pojedina od devi nja, keri Zeusa i Mnemosine, bogin enja pokroviteljica znanosti i umj Talija pokroviteljica komedije, Ur astronomije, Melpomena tr Polihimnija lirske poezije, Erato -je, KITo historije, Kaliopa dekla Euterpa muzike, Terpsihora i svrhu lakeg pamenja imena svil stvorena je mnemotehnika rije: TI CCET tumpekcet); kao deseta uzima se u nae doba film (sedm tnost); 2. prenes. izvor pjesnikog hnua; 3. prenes. stvaralatvo pjes njegovim karakteristinim osobinam muzaera v. muzakera. Muzafer tur. pobjednik; en. Muzafe Muzaget, -eta, 5. Miizagetegr. (isp. mu: vodim) voa muza, pridjevak staro boga Apolona. muzajika, 3. -ci tur. (muzaveka) oskudica ica, neprilika, tegoba, tekoa, nud nomska nevolja, kriza. muzakera tur. (miizakere) zajedniko i propitivanje, korepeticija. muzej, -eja, instr. muzejem gr. (museloi nova koja u sebi usredotouje zbirke p da umjetnosti, predmeta historije, naina ivota i razliitih grana tehnike privrede i dr., rasporeene po odre sistemu, u svrhu njihova uvanja, prouavanja i propagande znanja mec kim masama; prid. muzejski; isto i mi -Ina, -Ino starinski, koji spada i muzeobus putujui muzej (kultui kovina najnovijeg vremena), tj. auti vrijednim izlocima i strunim os koje putuje od mjesta do mjesta i pri uz prikladno tumaenje vrijedne pn koji inae stoje u muzejima; muzen opisivanje muzeja i osobitosti i muzeologija nauka o muzejima i skim poslovima; muzeolog, mn. -zi njak u muzejskim poslovima; popi muzealac, -alca, 2. mn. muzealaca Muzej 92 N 1 A

benik u muzeju, kustos; muzealije (mn. i. r.) muzejski predmeti, starine, izloci u muzeju, rijetkosti; muzeotehnika, 3. -ci umijee ureivanja i voenja muzeja. Muzej v. Musej. muzevir, -ira, 5. muzevire i -Iru tur. (miizevvir) spletkar, smutljivac, zlobnik; laac, varalica; klevetnik, opada; zlikovac; isto i muzuvlr, -ira (dijal. i muzuvijer, -era); glag. muzu-viriti, -zuvlrlm. muzi bus autobus opremljen gramofonskim ploama, magnetofonima, muzikim instrumentima i drugim potreptinama koji uz pratnju strunog osoblja putuje od mjesta do mjesta i nastoji muziku pribliiti najirim slojevima (kulturna tekovina najnovijega vremena).

muzika, 3. -ci, 2. mn. muzika gr. (musike glazba; pjesnitvo, isp. muza) 1. glazba; tonska umjetnost; vokalna muzika pjevanje; instrumentalna muzika sviranje; konkretna muzika v. musique concrete; 2. sklad, melodija; 3. skup sviraa (npr. vojna muzika); 4. atr. spolna bolest kapavac, triper, gonoreja (v.J; prid. muziki, -a, -6; muzika drama opera; muzicirati, -ziclram izvoditi glazbena djela; svirati; pjevati; muziar glazbenik; glazbeni umjetnik (kompozitor, dirigent, svira, pjeva, nastavnik muzike i si.); en. muziarka; muzikalan, -Ina, -Ino koji ima nadarenosti za muziku; glazben; izv. muzikalnost, -osti sposobnost ovjeka da moe sluhom shvatiti, upamtiti i reproducirati, kao i emocionalno doivjeti muziku; muzikalije (mn. . roda) stvari koje spadaju u

muziku, naroito instrumenti i note; muzikant, 2. mn. muzikanata muziar, (veinom u prezirnom smislu i s akc. muzikant), svira, glazbar; isto i muzikus i muzikas, -aa, 5. miizikau (kod Krlee u Baladama spominju se frkljevaki muzikai u znaenju sajamski svirai, loa glazba, deraina, nesklad i si.; izraz je nastao prema njemakoj prii Bremer Stadtmusi-kanten [Braa Grimm: Kinderund Hausmarchen], u kojoj se pripovijeda kako su magarac, pas, maka i pijetao poli u grad Bremen da tamo prireuju koncerte; nai su stari umjesto Bremena uzeli Frkljevce, selo u blizini Poege). muzikologija nauka o muzici; muzikolog, mn. -zi strunjak u poznavanju muzike teorije; prid. muzikoloki. muzlr, -ira/rac. (mousser pjeniti se) pjena na pivu. muzirati, muzlram franc. (mousser) 1. dobivati pjenu, pjeniti se, pjenuiti se; 2. prenes. preuveliavati, napuhavati znaenje neega, pretjerivati u hvaljenju; 3. prevraati gore i dolje (Krlea).

muzolepsija gr. (isp. muza + lepsis hvatanje) obuzetost muzama, pjesniko nadahnue, oduevljavanje za umjetnost, muzomanija gr. (isp. muza + isp. manija) bolesna strast za umjetnostima, osobito za muzikom, muzur v. muhzur. muzuvlr, -ira, 5. miizuvfre i -Iru v. muzevir. muar, -ara njem. (Morserprekomad. mozsar) 1. avan, stupa; 2. prangija, vrsta topa, merzer; isp. mortar, mortira. mudedija v. mutulugdija. nuiik, 5. -e, mn. -ci, 2. muzika rus. seljak (u dananjem ruskom jeziku rije se smatra zastarjelom). Mv znak za kem. element mendelevij. MV skra. za mega volt (v.). MVA oznaka za megavoltamper (v). MW skra. za megavat (v.). Mx oznaka za maksvel (v.). my dear engl. (it. maj dir) dragi moj, draga moja! My house is my castle engl. (it. Maj haus iz maj kasi) Moja kua je moja tvrava (kod nas: Moja kuica, moja slobodica). mvnheer hol. (moj) gospodin. N

n likvidni (v.) suglasnik; devetnaesto slovo latinske abecede, a esnaesto irilske azbuke; skra. za nano (v.) i za neutron (v.); u matematici (ita se eri) oznaka za bilo koji broj to oznauje red, klasu ili potenciju (isp. enti); u gramatici skra. za neutrum (imenica srednjega roda).

N 1. meunarodna skraenica za sjever (North, Nord); 2. znak za kem. element duik (nitrogenium), zaneperfv.J, zanevvtonfv.J; 3. rimski znak za broj 900; automobilska oznaka za Norveku (Norge). NA automobilska oznaka za Naice; u internacionalnom prometu za Nizozemske Anti/e.

N a

922 Na znak za natrij (v.). naazar v. nazar. nabas dijal. krasan, lijep, valjan, nabaka v. baka. Nabatejci, 2. Nabatejaca {lat. Nabataei) moan arapski narod iz doba pr. n. e. oko Sinaja i na sjeveroistonoj obali Crvenoga mora; glavni grad Petra (pokorili ih oko god. 100. Rimljani i od njihova podruja stvorili provinciju Arabiju); prid. nabatejski (lat. nabataeus) znai (kod Rimljana) i: arapski, orijentalan, istonjaki. nabiflati, -am (isp. biflati) nabubati, nagruvati (nauiti napamet). nabizam, -zma (hebr. nabi prorok) pokret mladih umjetnika krajem 19. st., koji je nastojao oko regeneracije slikarstva, suprotstavljajui naturalizmu jednostavnost crtea i kolorita, dvodimenzionalnost i dekorativ-nost; predvodnik Paul Serusier (18651927) (Krlea). nabob, 2. mn. naboba ind. (navvab, isp. naib) 1. indijska plemika titula; upravnik, namjesnik, guverner, komandant; 2. gavan, bogata, osobito Evropljanin, koji se vratio obogaen iz Indije i ivi na istonjaki raskoan nain. Nabu babilonski bog, sin Mardukov. Nabukodonosor ime babilonskih kraljeva od kojih je najpoznatiji Nabukodonosor II. Veliki, koji je u VI. st. pr. n. e. odveo idove u tzv. babilonsko suanjstvo (noviji ga historijski prirunici vole nazivati Nebukadnezar, a oblik Nabukodonosor se uva u imenu Ver-dijeve opere Nabucco). nacajhnati, -am (isp. cajhnati) nacrtati, narisati. naci; nacifaizam, -zma v. nacionalan. nacija lat. (natio rod, svojta, pleme, skup) narod; historijski formirana stabilna zajednica ljudi, nastala na bazi zajednice jezika, teritorija, ekonomskog ivota i psihike konstitucije, a proeta svijeu o zajednikoj pripadnosti i cjelovitosti. nacional, -ala lat. (isp. nacija) formular za osobne podatke koji studenti ispunjavaju kod upisa na sveuilite i druge visoke kole. nacionalan, -Ina, -Ino lat. (isp. nacija) koji pripada naciji; narodni; narodnosni; nacionalna ekonomija v. politika ekonomija; nacionalni socijalizam, -zma (nacionalsocijalizam, nacizam, nacifaizam, hitlerizam) pokuaj spajanja nacionalistike i socijalistike ideologije koji se u Njemakoj (1933 1945) razvio u krvavu faistiku diktaturu i izazvao drugi svjetski rat; nacionalsocijalist(a) pristaa nacionalnog lizma, hitlerovac, nacist, nacifaisi nacionalsocijalistikl. nacionalizacija lat. (isp. nacija) 1. pc kada drava pretvara u dravno (pod nje) odnosno

narodno (ponaroenje) tvo zemljita, tvornice, poduzea, el banke koje su pripadale kapitalistima jama; proleterska nacionalizacija u ekonomsku bazu kapitalistikog goi stva i stvara materijalnu bazu za soci ko preureenje drutva. U SSSR provedena 191718, auSFRJ nakc boenja; 2. u kapitalistikim zemljam kup zemljita, poduzea, eljeznica i vri drava. Poslije drugoga svjetski nizu demokratskih zemalja Evrope bi tvarena nacionalizacija banaka i naj industrije; u tim se zemljama kapitali2 vie pretvara u dravni kapitalizam; n lizirati, -izlram vriti nacional podraviti, uiniti sredstva proizvodu tvenim vlasnitvom; isto i nacional -ujem. nacionalizam, -zma (isp. nacija) 1. / nacionalna svijest, vezana s borbom graanske klase protiv feudalizma oc apsolutizma. U to se doba nacionalna graanstva suprotstavlja feudalnom p; laiizmu i nadnacionalnoj organizaciji (Dante u Italiji, zatim Luther u Njer itd.); 2. poslije pobjede buroazije nac zam postaje agresivan i osvajaki slabijim Nadir 92 a 3 nahband Nadira tur. rijetkost. nadlicitirati, -citiram (isp. licitirati) pobijediti u licitiranju, dati vie nego daju drugi, oboriti sve druge natjecatelje, nadlukaviti, nadlisii-ti. nadolbati, -am tur. (dolmak puniti) nasmaga-ti. nadrealizam, -zma (isp. realizam) jedan od smjerova u umjetnosti poslije prvoga svjetskog rata koji se oslanja na psihoanalizu; nastavak dadaizma; tei k spontanom, nadrealnom, neracionaliziranom izlaganju podsvjesnih doivljaja (Krlea); nadrealist(a) pristaa nadrealizma; en. nadrealistkinja; prid. nadrealistikl. Nad Tatru sa bliska slova. Nad Tatrom se bliska (poetne rijei slovake himne). nadtutorstvo (isp. tutor) starateljska vlast to je vri dravna vlast nad malodobnicima i slaboumnima (meu ostalim i kontrolom nad starateljima tutorima). nadak, mn. -ci, 2. nadaka tur. (nadak) sjekiri-ca na dugom drku, s otricom na jednoj a ekiem na drugoj strani; vrsta buzdovana; budak, mlatilo, malj; nadak-baba svadali-ca, svadljivo ensko, otrokona (koja bije jezikom kao nadakom). Nadija tur. spaena. naevus v. nevus. naezber hrv.-tur. (prijei, na + ezber pamenje) napamet, bez gledanja u knjigu. nafa tur. (nafe) 1. ivotinjska, osobito lisija potrbuina; 2. prenes. lisac, lija, lukavac. nafaka, 3. -ci tur. (nafaka troak za hranu) 1. ono stoje ovjeku sueno da pojede za svoga ivota; 2. sudbina, usud, kob; 3. hrana uope; 4. hranarina, izdravanje, alimentacija. Nafija tur. korisna. nafilovan (isp. filati, filovati) ispunjen (da bi izgledao deblji nego zapravo jest) (Krlea). Nafiz tur. prodorni, probojni. nafora gr. (anafero uznosim, podiem) posveen kruh koji se u pravoslavnim crkvama dijeli vjernicima kao priest.

narodima, a prije svega prema nacionalizmu revolucionarnog rad; pokreta, te biva reakcionarna buri ideologija i politika; voljeti svoj narod, se za njegova prava i nezavisnost, znai ne samo svome narodu nego i svim nar i opem napretku; nacionalist(a) p nacionalizma; en. nacionalistkinja; nacionalistiki. nacionalnost, -osti (isp. nacija) narodno' padnost naciji. nacuglati se, -am se njem. (zulken -napiti se, nasisati se, navui se i vi). naefleisati se, -em se (isp. eif) navest Nadandjla ime jednoj od vila u nai pjesmi; isp. Jerusavlja, Ravijojla. naeda starost, nada, ufanje. Nadija tur. koji zove, koji vie; en. P nadir, -ira (ar. nadir) astr. najvioj toki (2 suprotna toka koja se nalazi na sup (donjoj) nebeskoj polutki.

nafta gr. (naftha kameno ulje) uljevita tamnosmea ili zelenkastosmea goriva tekuina koja se nalazi u dubini zemlje, a sastoji se od smjese tekuih ugljikovodika; od nafte dobivamo vie od stotinu vrijednih proizvoda (benzin, petrolej, maziva ulja, vazelin, pirite, benzol, toluol i dr.); prid. naften; naftonosan, -sna, -sno u kome ima nafte; naftalin, -ina (pored naftalen, -ena) ugljikovodik, tvrda tvar bijele boje, listiasto--kristalne grae s otrim mirisom, koja se dobiva iz kamenougljene smole; upotrebljava se za ouvanje krzna i vunenih predmeta od moljaca, u proizvodnji boja, umjetnih smola, eksplozivnih tvari i si.; prid. naftalinski; naftalinac, -inca, 5. naftaline, 2. mn. naftalinaca porugljiv naziv za oficire nekadanje austrougarske vojske koji su se reaktivirali za vrijeme okupacije u Hrvatskoj (1941 1945); kako su svi bili stari, rugali su im se da su izvaeni iz naftalina; naftalinijada vladavina naftalinaca, karakteristika vieg drutvenog sloja u NDH; isp. Nepobitno je da se sva ona krvava opereta izmeu 1941. i 1945., koja se odigrala u Zagrebu, a u kojoj su oni c. i k. oficiri, one krezube starake nakaze, odigrale svoju vampirsku ulogu, odvijala na crti glembajevskih nazora na svijet (M. Matkovi); naftalinar v. na-phtalinard; nafta, -aa u automobilistikom jeziku naziv za automobil koji vozi na naftu umjesto na benzin. Naftali v. Neftali. naften, -ena organski spoj po svojstvima slian parafinu (glavni sastojak nekih vrsta nafte). naftol, -61a derivat naftalina, meuproduktu sintezi organskih bojila. naftovod sistem elinih (ili od druge materije) cijevi (kanal, obino natkriven) koji slui za transport nafte na velike udaljenosti: od izvorita do mjesta utovara ili prerade; isp. pajp-lajn, pipeline, oleodukt. nagajka, 3. -ci, 2. mn. nagajki rus. viestruki bi s olovnim kuglicama na kraju; isp. knut. nagan, 2. mn. nagana krupnokalibarski revolver amerikog sistema.

nagana (iz Zulu-jezika) bolest koju izaziva muha ce-ce (v.); vrsta tripanosomijaze (v.). naganovac, -ovca, 2. mn. naganovaca v. nagan. Nagasaki, -ija grad i luka na zapadnoj obali japanskog otoka Kvushu (u II. svjetskom ratu rtva amerikog napada atomskom bombom 9. VIII. 1945; isp. Hiroima). nagili tur. (nakyly) vezen, izvezen; naaran, obojen.

Nagorno-Karabahska AO autonomna oblast u sastavu Azerbejdanske SSR; glavni grad Stepanakert. nagrajisati, -em v. ograjisati. nahaberiti, -Im tur. (isp. haber) najaviti. nahajat tur. nakrivo nasaen ovjek. naharmak v. harmak. nahband njem. (nach poslije + Band vrpca) prazan dio filmske vrpce koji se pri konanoj izradi filma projicira poslije slike

nahdatir ati (da bi se npr. na magnetofonu snimili eljeni zvukovi); isp. forband. nahdatirati, -datiram njem. (nach poslije + isp. datirati) v. postdatirati. nahgemak njem. (nach poslije + Geschmack okus) okus koji ostaje u ustima iza jela, prikus. Nahievanska ASSR autonomna republika u sastavu Azerbejdanske SSR; glavni grad Nahievan. nahija tur. (nahije) kotar; upravna jedinica u bivoj turskoj carevini; okrug, okruje;'prid. nahljskl. naho tur. neraspoloen, slab, nezdrav. nahsinkronizacija njem.-gr. (nach poslije 4-isp. sinkronija, sinkronizacija) postupak pri konanoj izradi filma da se pred glumcima u posebnim za to odreenim prostorijama projiciraju pojedine slike, a glumci izgovaraju svoje tekstove koji se snimaju na magnetofonske vrpce i uklapaju u film; katkada to biva i s drugim glumcima ako glumac koji igra glasovno ne odgovara ili ako je potrebno snimiti tekst na kojem drugom jeziku; glag. nahsinkronizirati, -izlram odn. nahsin-kronizovati, -ujem. nahthemd njem. (Nacht no + Hemd koulja) nona koulja, spavaica; isp. laf-hemd. nahtkastn njem. (Nacht no + Kasten ormar) noni ormari (pokraj kreveta). nahtopf njem. (Nacht no + Topf lonac) nona posuda, vrina, kahlica, nonik, kan-torica; isp. nokir (Krlea). nahtrag, mn. -zi njem. (nach poslije + tragen nositi) zaostatak, naknadna isplata; dodatak. nahtrekla njem. (Nacht no + isp. rekla) noni kaputi (enski); isp. lizeza 2; u Krlei-nim djelima i pomalo podrugljivo: nahtreklec (kajk.). nahuatl naziv za jednu sjevernoameriku jezinu skupinu domorodakih plemena u Mehiku (pripadali su joj npr. Asteci). Nahum hebr. tjeitelj (ime). nahur ind. srednjoazijska ivotinja, krianac ovce i koze. naib, 2. mn. nalba tur. (naib) 1. zamjenik; 2. sudac po muslimanskim zakonima, kadija. naidion gr. (naos hram) nadgrobni spomenik u obliku male crkvice. Nail tur. dobitnik, onaj koji je postigao eljeni cilj; en. Naila. Naim tur. mekani, njeni; vitki; en. Naima. naimar v. neimar. naiva skupno ime za umjetniko latvo naivaca; naivac, -ivca, 2. mn. slikar samouk, nekolovan u prvotno slikar ili kipar. naivan, -vna, -vno franc. (nai'f) prosi prirodan, neprisiljen, neskuen, d bezazlen, povjerljiv, neizvjetaen, iskren, neiskusan; prenes. priglup, og izv. naivnost, -osti; isto i naivitet, -Marjanovi); naivnik, 5. -e, mn. -ci ovjek; uve. naivina; odmila naivko; 3. -ki, 2. mn. nalvkl naivna ena; \ koja igra uloge naivnih djevojaka. naj perz. muziki instrument, vrsta fla naja, 2. mn. naja v. kobra. najade v. nimfe. naje pais v. rupija. najgirig njem. (neu nov + gierig -lakom) radoznao, znatieljan, ljubo najgvirc njem. (Neugevvurz) vrsta zain; papar, glaviice, piment. najida gr. (nais, 2. naidos) mala voden najkvirc v. najgvirc. Najla v. Naila. najlon, najlona (akc. i najlon, -ona) i postanku rijei v. pod nylori) umjetne proizvedeno u USA 1938, sintetina n se,dobiva polimerizacijom (v.) ugljen; i vode; vrlo vrsta i lako obradiva, i primjenjuje osobito u tekstilnoj in< prid. najlonski; najlonka arapa, k si. od najlona; najlon-plaa nu< plaa. najner, 2. mn. najnera njem. (neun -devetica, devetka (u kartama, tram devet i si.). najt-klub v. night-club. nakara tur. vrsta bubnja, talambas. nakarada tur. (nahakaretiti nainiti i od hakaret ponienje, sramota, 1 nakaza, nagrda; rugoba, grdoba; ne spremljena ili izvedena stvar; nakaradan, -dna, -dno; nakaraditi, -k praviti nakaradu, unakaziti, unai nagrditi, nagrivati; isto i naka -radujem. nakargati se, -am se (isp. kargo) nato (Nar.). nakas, -aa tur. (nakka) soboslikar, li nakniti, naknlm (isp. kna) obojiti (knom); part. pas. nakniven, -ena, -ei naknivenl, -a, -5. nakibendija tur. pripadnik muslimansl

92 4

Nal a

92 5

napa' vikog reda kome je osniva Muhamed Be-hauddin Nakibendi u 14. st. n. e. Nala junak jedne od najpoznatijih epizoda u Mahabharatif v.J, gdje se opisuje ljubav kralja Nale i kraljevne Damajanti, koji su saznali jedno za drugo preko glasnika plamenaca, zavoljeli se i vjenali; poslije se nie niz nevolja jednoga i drugoga od branih drugova, no na kraju supruzi se opet nau i ostaju sretni do kraja svoga vijeka; isp. Nalopa-khjana. nalanana^r Bantu-jezika) med. bolest spavanja. nalbanta tur. (nalbant) kova, potkiva; isto i nalbantin, mn. nalbanti; nalbantnica ko-vanica; nala potkova. nalet tur. (lanet) 1. prokletnik, nesretnik, avo; 2. prokletstvo; nalet ga bilo proklet bio. nalimanka, 3. -ci, 2. mn. -kl njem. puka njemake izrade; isp. alamanka. nalonj gr. (analogelon od analego itam) stalak u pravoslavnoj crkvi na kome stoje knjige i ikone; pijevnica; isto i nalonja (. roda); isp. analoj. Nalopakhjana sanskrt. Pjesma o kralju Nali (v. Nala). nalukavati se, -lukavam se (isp. lukati) navirivati se (Nar.); svr. natuknuti se, -em se. naluna v. nanula. nam, nama, lok. namu tur. (nam) ast, ugled, slava, slavno ime, reputacija, dobar glas; popularnost; nam benam poizbor, probrani; isp. namli. nama tur. (name) pismo, dopis. namaljati, namaljam (isp. malati) naslikati (Nar.). namastir v. manastir. namaz, -aza tur. (namaz) muslimanska molitva. namor, -ora, 5. namore tur. (namkor) a) licemjer, podmuklica, nezahvalnik, nevalja-lac; b) kao prid.: neizljeiv, naopak, zloudan, maligan (v.J; uve. namorina; namor-luk, mn. -ci svojstvo namora. Namibija zemlja u jugozapadnoj Africi (Junoafrika Republika); glavni grad Wind-hoek; iako bi prema odluci UN trebala da dobije nezavisnost, junoafriki se reim tome protivi. Namik tur. onaj koji pie, pisac, pisar, namir, -ira (po belg. provinciji Namur) geol. donji sloj srednjeg karbona (v.J. namli prid. indekl. tur. (isp. nam) na glasu, poznat, popularan, namolovati, -ujem v. namaljati. namurati se, -am se tal. (innamorarsi) zaljubiti se. namus tur. (namus) isto to i nam; namusli v. namli. nana ljekovita biljka, metvica; prid. nanin. Nana boginja plodnosti kod Sumeraca i Babilonaca, a kasnije i u itavoj Prednjoj Aziji. nanara, 2. mn. nanara vrsta morskog pua. Nancy engl. (it. Nensi) hipok. prema Ana. Nanika mad. v. Ana. nandu, -ua, mn. -ui, 2. nandua indijan. (rhanda ili vandou) vrsta junoamerikog noja. nang kazalite sjena, osobito razvijeno u Tajlandu (v.J; igre se izvode s pomou plosnatih likova iza osvijetljenog ekrana. nanin v. nana. nanizam, -zma lat. (nanus patuljak) med. pojava patuljastog rasta pri inae normalno razvijenim duevnim i seksualnim osobinama; senilni nanizam v. progerija. nanka tal. (neanche) ak ni. nankin (po kineskom gradu Nankingu) tanka pamuna tkanina, obino ute boje; slui za pravljenje perina (a isp. i kod Krlee: nanking-hlae). nano... lat.-gr. (nanus patuljak) kao prvi dio sloenice oznauje sasvim malu, siunu koliinu, a u fizikim mjerama jednu milijardinu navedene jedinice. nanosomija lat.-gr. (nanus patuljak + soma tijelo) v. nanizam. nanovaa (isp. nana) rakija s dodatkom nane. Nansenova putnica Poslije prvoga svjetskog rata u raznim se evropskim dravama naao velik broj izbjeglica. Da bi se na neki nain regulirao njihov poloaj dok ne dobiju dravljanstvo neke zemlje, odluilo je Drutvo naroda na prijedlog Norveanina Fritjofa Nansena, inae poznatog polarnog istraivaa (1861 1930), da im izda svoju putnicu. Ta je putnica nazvana Nansenovim imenom i

njom su se izbjeglice mogle kretati po itavom svijetu. Nanuk v. dokumentarni film. nanula, 2. mn. nanula tur. (nalyn) drvena obua; blatnara; sandala na kojoj je odozdo drvo, a koa samo iznad prstiju; enske papue; nanuldija tko pravi nanule. nkos gr. (naos) hram, crkva, osobito svetite u hramu gdje su bili smjeteni likovi boanstava. napa1, 2. mn. napa franc. (nappe, tal. mappa, venet. napa) 1. stolnjak, pokriva; 2. naprava u obliku irokog prema dolje okrenutog lijevka nad otvorenim ognjitem, koja hvata dim i odvodi ga u dimnjak; umanj. napica.

napa2 napa2 (po kalifornijskom gradu Napa) glase--koa, posebno preparirana kromom ili nekim biljnim sastojcima, tako da je omogueno njezino pranje. napakirati, -pakiram (isp. pakirati) obino u prenesenom znaenju: nametnuti nekome ne-uinjenu krivicu, lano optuiti (skupivi itav paket tobonjih zloinstava); isto i napakovati, -ujem. napalm-bomba poarna bomba koja pored ostalih sastojaka (spojevi nafte, olein) sadri natrijev palmitat (krae: napalm) i jednu itku i ljepljivu primjesu benzina; izaziva gotovo neugasive poare, razara ratni materijal, pa i oklopno (pancirno) oruje; na ovjeka djeluje strahovito, izazivajui pored svega drugog i uguenje zbog silnog dima i nestaice kisika. napare (isp. pare) nasitno. napenaliti, -penalim (isp. penal) namjestiti, tono udesiti, naciljati, upraviti (izraz stvoren u Zagrebu prema propisu da kod izvoenja penala valja loptu prije udarca postaviti na tono odreeno mjesto). napengati, -am lat. (pingere slikati) bojadisati (Vojnovi). naphtalinard franc. (it. naftalinar) u Francuskoj poslije osloboenja od nacistike okupacije naziv za oficire koji su u tekim asovima stajali po strani (uvajui uniforme u naftalinu) i stupili u akciju tek u posljednjim asovima rata. napica (isp. napa') stolnjai (dubr.). napikavati, -pikavam (isp. pikati udarati) nabadati; poigravati se (kao to to npr. rade nogometai prije ozbiljne igre nabadajui loptu). napirlitati, -am (isp. pirlit) ukrasiti, iskititi, uresiti. Napoleon, -ona, 5. Napoleone (imenu znaenje tamno; neki misle daje od tal. Napoletano Napuljac) ime francuskih vladara iz porodice Bonaparte; Napoleon I. vladao kao car od 1804. do 1815; njegov sin Napoleon II. ve od roenja (1811) odreen za kralja Rima; poslije sloma njegova oca proglaen od austrijskog dvora vojvodom od Reichstadta (majka mu je bila Marija Lujza, ki austrijskog cara Franje I., vjenana s Napoleonom godine 1810), ali je umro 1832, tako da nikada nije vladao; Napoleon III. (sin Loui-sa, brata Napoleona I) vladao Francuskom najprije kao predsjednik od 1848, a kao car od 1852; odrekao se prijestolja nakon poraza u njemako-francuskom ratu god. 1870/71; prid. Napoleonov; napoleonski; nape bradica u knjievnosti est izraz z nar d 92 7 nascitur us potoka i od te ljubavi umro na obali potoka; iz njegova tijela izrastao je cvijet koji je prozvan njegovim imenom; 2. prenes. ovjek koji je zaljubljen sam u sebe, koji stalno uiva sam u sebi; 3. (narcis, 2. mn. narcisa) lukoviasta biljka s mirisnim

92 6 kakvu je nosio car Napoleon III. (tzv bradica); napoleondor, -ora fr zlatnik od 20 franaka uveden 1803. leon d'or zlatni Napoleon); isto i ni -ona; Napoleonidi potomci Napol napoletanskl (prema tal. Napoli napuljski. napolijun, -una v. napoleondor. napolitanka (isp. tal. Napoli Napul okolade; kocke od nekoliko obla premazane okoladnom ili nekom < slatkom masom. napolitanski v. napoletanski. napora v. nafora. napulan (isp. tur. pul puce, kope, predmet) ukraen pulama, pucetima, cima, sitnim novcem i si. (Nar). napumpati, -am (isp. pumpa) 1. nalii pumpanjem; 2. napuhati gumu, balor prenes. izmamiti novac od nekoga. napuntati, -am (isp. puntati) podbuniti kati. nar, nara, lok. naru tur. (nar, enar) v. mogranj. nara tur. (nara) 1. vika, cika, dreka; 2. rzanje konja. naracija lat. (narrare priati, pripov pria, pripovijetka, pripovijest, priar povijedanje, izlaganje, prikazivanje. narana, 2. mn. narana, naranaa / i perz. (nareng) biljka to se zove Citrus tium i plod od nje; prid. naranin kc narane; naranast koji je poput n (obino za vrstu ute boje); narai -evca, 2. mn. naranevaca pie od n; na soka, orandada (sve pored narani naranina tal. (aranciata) aj od nar lia, vrlo dobar za smirivanje ivaca (' vi). Naranda v. Norne. narativan, -vna, -vno lat. (isp. naracija) vjedaki, pripovijedalaki, pripovjedi alaki; narativan predmet kolski pi koji se predaje samo prianjem, bez up knjige, ploe i drugih pomagala, npr. jest. narator (isp. naracija) ovjek sklon pripo1 nju, pripovjeda, prialac. narba, 2. mn. narba i narbl njem. (Nai njuka) eljezna alka zabijena u vrata se okvauje lokot. Narcis 1. u starogrkoj mitologiji n -ljepotan koji se zaljubio u svoju sliku

cvjetovima; isto i narcisa, 2. mn. narcisa sunovrat, ovica, zelenkada, turin-cvijet; dokoljen; narcisi-zam, narcizam, -zma zaljubljenost u sama sebe, autoerotizam; pretjerana panja koju netko poklanja svom vanjskom izgledu, samodopadna

samoivost (I. Hergei); Narcisov kompleks u psihoanalizi naziv za pojavu da se neka osoba stalno ogledava u zrcalo i da ne moe proi ni pored jednoga izloga a da ne provjeri miljenje o svojoj ljepoti. nard, narda, 2. mn. narada gr. (nardos) po-danak biljke odoljena (valerijana), u starom vijeku veoma cijenjen zbog mirisa; od njega su spremali nardovo ulje, nardovu mast. nargila, 2. mn. nargila perz. (tur. nargile) perzijska lula, staklena posuda napunjena vodom kroz koju prolazi ibuk presavijen nekoliko puta; isto i nargile, -eta (sr. roda). narihtati, -am (isp. rihtati) tono naravnati, udesi ti, namjestiti. narikverc v. rikverc. narkolepsija gr. (narke ukoenost, opijenost 4- lepsis hvatanje) napadaj kratkotrajnog neodoljivog sna, kad bolesnik u najnevjero-jatnijim situacijama najednom zaspi (npr. kod jela, pri radu, u razgovoru i si.). narkom, 2. mn. narkoma skra. za rus. narodnvj komissar, zvanje lanova vlade u SSSR do 1947, kada je zamijenjeno nazivom ministar (ruski akc. narkom); narkomat, -ata skra. za rus. narodnvj komissariat (rus. akc. narkomat). narkomanija gr. (narke ukoenost, opijenost + isp. manija) bolesna elja za upotrebom narkotika (v.J; narkoman, -ana tko boluje od narkomanije. narkoterapija gr. (narke ukoenost, opijenost + isp. terapija) med. metoda psihijatrijskog lijeenja kada se bolesniku daju (prema potrebi) jaa ili slabija sredstva za uspavljiva-nje (ako je predvieno osobito dugo spavanje, lijenici govore o zimskom snu). narkotik, mn. -ci (esto mn. po lat. u srednjem rodu: narkotika) gr. (isp. narkoza) otrovna uzbudljiva opojna tvar, ponajvie biljnog podrijetla (opijum); upotrebljava se u medicini u svrhu lijeenja kao sredstvo za ublaivanje boli i za uspavljivanje (npr. morfij, kokain, eter itd.); narkotian, -na, -no uspavljujui; opojan, omamljiv. narkotln v. noskapin. narkoza gr. (narke ukoenost, opijenost) s pomou narkotikih sredstava (v. narkotik) umjetno izazvan dubok san s gubitkom svijesti i nastupom potpune bezosjeajnosti; otu-pljivanje boli

udisanjem kemijskih tvari u plinovitom stanju; isp. anestezija; primjenjuje se kod operacija; narkotizirati, -izlram omamiti narkozom, uspavati; isto i narko-tizovati, -ujem. narodnjiki (mn. m. roda) narodnjaci; ruski malograanski revolucionari, znaajna politika snaga prije rasprostranjenja marksizma u Rusiji. Narona antiki grad kod Metkovia (danas Vid); ostaci bedema i graevina iz rimskog doba. narrata refero lat. iznosim kako je meni reeno, govorim kako sam uo; isp. relata refero. Narratur et prisci Catonis saepe caluisse virtus lat. (it. naratur... Katonis sepe kaluise...) Pria se da se esto raspalila i staloenost ozbiljnoga Katona, tj. nitko nije savren (Katon je u starom Rimu bio uzor estitosti, strogosti, mirnoe i staloenosti; isp. ceterum censeo). nartek, mn. -ci gr. (narthex, 2. narthekos) 1. trska biljke devesilja koja je sluila kao tirs (v.J starogrkom bogu Dionizu i bakhantima (v.J; 2. predvorje crkve; 3. kutijica za enske toaletne predmete; 4. daica, udlaga za podlaganje pod prelomljene kosti udova kad se stavljaju u gips; 5. u staroj Grkoj iba kojom su kanjavali uenike. narukvica atr. isplata honorara na ruku, a ne kako je propisano preko iro-rauna (u svrhu zavaravanja poreznih organa). narval, -ala ved. (narhval) vrsta kita, ivi u Sjevernom moru, a naraste do 6m; u gornjoj eljusti ima (mujak) 23 m dugaku zavojitu zasukanu kljovu, slinu slonovoj (odatle i naa imena: jednorog, zuban i kljovan). NASA skra. za engl. National Aeronautics and Space Administration Nacionalna (amerika) uprava za astronautiku (kozmonautiku) i svemirska istraivanja. nasada mad. (naszad) mala ratna laa; nasadai (mn.) brodari na nasadama (Nehajev). nascentan, -tna, -tno lat. koji se upravo stvara, koji ovoga asa nastaje, koji se raa, budui, nov; isp. status nascendi. nasciturus lat. (nasci roditi se) neroeni, zaeti, koji e se tek roditi (ali mu se ve prua Naser 92 8

zatita; o njemu se vodi rauna kao o subjektu prava, npr. kod nasljedstva); Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis eius agitur (it.... jam... kvocijens... komo-dis...) Zaeto dijete smatra se kao da je roeno, ako se radi o njegovoj koristi. Naser v. Nasir. nasib, -iba, 5. nasibe tur. (nasib, nasip) sudenik (sueni, namijenjeni momak); kao prid. indekl. sueni, suena. Naih tur. savjetnik; en. Nasiha. nasihat tur. (nasihat) savjet, nukanje, nagovor, opomena. Nasir tur. pomaga, pomonik. Nasredln-hoda poznata linost iz turskih aljivih pria, tip dobroudnog lukavca; isto i Nasradin, Nasrudin, -ina, 5. Nasradine, Nasredine odn. Nasrudine (znaenje imena: pomo vjere, islama).

nastija gr. karakteristino kretanje dijelova biljke pod utjecajem vanjskih faktora, akomodacija njihova promjenama svjetlosti, dana i noi itd., npr. skupljanje cvijeta u mraku; isp. kod Nazora: sklapa modre oi potoni-ca plava (Suma spava); prid. nastian, -na, -no. nastudirati, -studiram (isp. studirati) dobro prouiti i nauiti udubljujui se u neko umjetniko djelo i time stei mogunost izvanredne interpretacije. nastva, 2. mn. nastava v. mestva. nasuni starosl. svakodnevni, svakidanji, svagdanji. Naid tur. pjesnik.

naovati, -ujem njem. (naschen) sladiti se, oblizivati se, jesti poslastice. nanofati (-njofati), -am (isp. nofati) nanjuiti (Mato). natelovati, -ujem njem. (isp. telovati) namjestiti, naravnati. natuk, mn. -ci, 2. natuka njem. (Nachstuck) odmjena, zamjena, dodatna eta (u nekadanjoj Vojnoj krajini). nat, nata, lok. natu, mn. natovi njem. (Naht) av. natahmim hrv.-tur. (prijei, na + tahmin pretpostavka) po prilici, otprilike, vjerojatno. Natal, -ala pokrajina u Junoafrikoj Republici; glavni grad Pietermaritzburg. Natalis lat. roen na Boi; en. Natalija. natalitet, -eta lat. (natalis roen) broj poroda (u odnosu prema cjelokupnom broju itelja u odreenom razdoblju); prot. mortalitet. Natan hebr. dar, poklon; jedan od istaknutijih starozavjetnih proroka, savjetnik kralja Davida i odgojitelj kralja Salamor, nael boji dar. natapirati v. tapirati. nataro lat. (notarius) seoski biljen prid. nataroev; nataroki; natarok nataroeva. Nataa rus. v. Natalija. natema v. anatema. natenane hrv.-tur. (prijei, na + tenha jedini, cigli) 1. nasamo, bez svje< prenes. potanko, do pojedinosti, i polako, mirno bez uzbuivanja, (ispripovjediti); isp. tenhanluk; isto i (Begovi). naters hrv.-tur. (prijei, na 4- ters n naopako, naizvrat; natersume i otprilike, povrno. National anthem engl. naziv za dravni natipjerka v. natupjerka. natupijer92 ka 9 naturnicl (a) natupijerka, 3. -ci, 2. mn. -kl lat. (nux persica) kajsija, marelica. natura lat. (natura, isp. natus roen) 1. priroda; 2. narav, ud, uroeni temperament, karakter ovjeka; 3. ovjek koji pozira pred umjetnikom, model; 4. produkti, roba kao plateno sredstvo mjesto novca (npr. platiti u naturi); natura naturans stvaralaka priroda (kod nekih filozofa sinonim za boga); natura naturata stvorena priroda (kod nekih filozofa sinonim za svijet); natura non facit saltus lat. (akc. natura non facit saltus) priroda ne ini skokova, tj. u prirodi se sve razvija svojim redom. naturae convenienter vive lat. (it. nature konvenijenter...) iv! primjereno prirodi, tj. prema prirodnim zakonima. naturalan, -Ina, -Ino (lat. naturalis) 1. prirodan, naravan, priroen, ne umjetan; 2. prenes. neizvjetaen, jednostavan, prostoduan; naturalna obveza kuluk, obveza stanovnitva da slui dravi svojim osobnim radom ili imutkom (ne u obliku novca), npr. kolima i zapregom itd.; naturalna privreda privreda koja zadovoljava svoje potrebe predmetima vlastite proizvodnje, za razliku od robne, novane privrede koja proizvodi produkte za zamjenu, za prodaju; naturalna razmjena trampa, najstariji oblik trgovine, or (postoji i danas, kad npr.

natirel franc. (naturel) prirodno svoj rodni nain, kao u prirodi. natirlih njem. (nariirlich) naravno, prirodno, dakako, jasno. natirmort franc. (nature morte mrt' da) slikarsko predstavljanje predmet e upotrebe, cvijea, ubijene divljai, mrtvih objekata. nativizam, -zma lat. (nativus urodi en) nauka o uroenosti, priroeni predodaba, pojmova, istina (za r; iskustvom, odgojem steenih); nati pristaa nativizma; prid. nativistik NATO skra. za engl. North Atlanti Organization (Organizacija Sjevern skog pakta; krae: Atlantski pakt Sjedinjenih Drava, Velike Britanije, ske, Kanade, Belgije, Danske, Islar je, Nizozemske, Norveke, Luksei Portugala, sklopljen 4. IV. 1949; k mu pristupile Grka i Turska (rujan onda i Zapadna Njemaka (sviban suradnja drava potpisnica oituji samo na vojnikom nego i na polit socijalnom podruju; franc. Organis; Traite de l'Atlantic Nord. natrij, -ija (pored natrijum) lat. (natrii element iz grupe luina, atomsk 22,997, tablini broj 11, znak Na blistav metal; upotrebljava se u tehn privredi, medicini; prid. natrije-natrijumov); natrijskl (pored nati natrijev klorid kuhinjska sol; nat natrijev oksid, luina, soda; lije suvika kiseline u elucu.

putujui lonar ustupa kupcu recimo lonac, ako mu ga seljak dva puta napuni penicom). Naturale praesumitur, donec probetur contra-rium lat. (it.... presumitur... donek... kon-trarijum) Smatra se istinom ono stoje naravno, dok se ne dokae protivno. naturalia lat. (isp. naturalije) zajedniki naziv za spolne organe. naturalia non sunt turpia lat. stoje prirodno, nije sramotno. naturalije (mn. . roda) lat. (isp. naturalan) 1. prirodne stvari i potrebe; sirovine, potreptine za ivot, prirodna dobra; 2. preparirani ili konzervirani predmeti iz prirode (rude, ivotinje, biljke, fosili) za zbirke i muzeje. naturalist(a) v. naturalizam. naturaliter lat. naravski, naravno, prirodno (alski). naturalizacija lat. (isp. natura) 1. prilagoivanje novoj sredini, prihvaanje njezinih navika, stapanje s njome; 2. primitak u podanstvo ili dravljanstvo; naturalizirati, -izlram 1. uiniti domaim, udomaiti; 2. podijeliti dravljanstvo strancu; primiti u podanstvo; isto i naturalizovati, -ujem. naturalizam, -zma lat. (isp. natura) 1. pravac u literaturi i umjetnosti druge polovine 19. st., osobito 7080-ih godina; izjednauje

zakone prirode i zakone drutva i poistoveuje metodu umjetnika s metodom fiziologa; glavna mu je zasluga u smjelosti kojom je proirivao tematiku umjetnosti; prvak naturalizma bio je francuski knjievnik Emil Zola; isp. to je to naturalizam, kakva je to neman? To je povratak k izvoru, k naravi (E. Kumii, Hrv. vila 1883); 2. u obinom govoru: iznoenje najgrubljih strana ljudskoga ivota bez ikakvih obzira na stid i uvrijeene dobre obiaje; isp. naturalizam je ljubio blato, blatne ljude, blatna djela, blatne rijei (Mato, po Henriju Becqueu); naturalist(a) 1. prirodoslovac, uenjak koji se bavi prouavanjem prirode; 2. sljedbenik naturalizma u knjievnosti i umjetnosti; 3. u starijem jeziku: glumac koji se izobrazio sam od sebe, bez posebnog kazalinog kolovanja; nekolovan, od prirode obdaren umjetnik (isp. naturik); en. naturalistkinja; prid. naturalistiki. naturalizirati v. naturalizacija. naturalo tal. (naturale) naravno, naravski, svakako (Vojnovi). naturam expellas furca, tamen usque recurret lat. (it. naturam ekspelas fiirka, tamen iiskve rekiiret) prirodu pognaj

vilama, ona e se ipak neprestano vraati, tj. ne moe se nita protiv naravi (Horacije). naturel v. natirel. naturellement franc. (it. natirelman) naravno, naravski, svakako (Vojnovi). nature-morte v. natirmort. natUrizam, -zma lat. (natura priroda) 1. shvaanje da su prvotne religije osnovane na oboavanju prirodnih pojava; 2. lijeenje prirodnim lijekovima; 3. isto to i nudizam (v.J; 4. vrsta poezije koja se po svojoj metodi pribliava naturalizmu (v.J, ali po predmetu na koji se upravlja, sasvim od njega otpada; naturizam biljei unutranjost i openitost, a naturalizam spoljanjost i osobitost; 5. vezanost za prirodu uope; narurist(a) pristaa naturizma; prid. naturistiki. natiirlich v. natirlih. Naturmensch njem. (it. naturmen) ovjek prirode (M. Marjanovi o Anti Kovaiu). naturik, mn. -ci rus. (prema lat. natura) ivi model, maneken (kod nas veinom u znaenju naturalist 3, v.). naturnicl(a) njem. (Natur priroda, narav + isp. nicla) naravni odrezak (komad mesa

nauarh peen bez ikakvih dodataka, samo na vreloj masti). nauarh, 5. -e, mn. -si, 2. nauarha gr. (naus brod, laa + archo zapovijedam, vladam) zapovjednik brodovlja kod starih Grka. naukir, -ira gr. (naukleros) gospodar, zapovjednik broda (dijal. i naukijer, -era). Naum v. Nahum. naumahijagr. (naus brod + mache bitka) 1. pomorska bitka; 2. u starom Rimu: improvizirana predstava u vodom ispunjenom cirkusu, u kojoj su dvije zaraene strane izvodile pravu pomorsku bitku. naupatija gr. morska bolest. nauplijus gr. (po vlast, imenu Nauplios) liinka mnogih rakova (samo sa tri para nogu i jednim okom). Naum republika na istoimenom otoku u srednjem dijelu Tihog oceana; glavni grad Makva. nausea v. nauzeja. Nausikaja u starogrkoj mitologiji ki fea-koga kralja Alkinoja i ene mu Arete; njoj se javio Odisej kad su ga morski valovi naplavili na feaku obalu; motiv veeg broja pjesnikih obrada od Homera do naih dana. naut, 2. mn: nauta ar. (nahhud) biljka slanutak, slani grah; jednogodinja biljka iz porodice lepirnjaa (sjemenke slue za varivo i kao nadomjestak za kavu) (isp. leblebija). nautika (akc. i nautika), 3. -ci gr. (nautes, lat. nauta mornar) 1. nauka o pomorstvu; 2. pomorska kola; prid. nautiki (akc. i nautiki); nautika (nautika) milja (po)morska milja (1852m); nautiar (akc. i nautiar) 1. uenik pomorske kole; 2. strunjak u pomorstvu. nautilit, -ita lat.-gr. (isp. nautilus + lithos kamen) okamenjena laica, okamenjeni nautilus ( v.). nautilus lat. (isp. nautika) vrsta morskog meku-ca, laica; Nautilus 1. ime podmornice kojom je plovio kapetan Nemo, junak Ver-neova romana 20.000 milja ispod mora; 2. amerika podmornica kojom je H. VVilkins god. 1931. poduzeo oceanografsku ekspediciju u Sjeverno ledeno more; 3. ime prve podmornice na atomski pogon (koja je u prve dane kolovoza 1958. izvrila plovidbu ispod ledenog pokrova Sjev. Pola iz Tihog oceana u Atlantski ocean na dubini od oko 120 meta-ra). nautofobija gr. (nautes mornar + isp. fobija) med. bolestan strah pred vonjom na brodu; isp. nautomanija. nautofon, -na gr. (nautes mornar + glas) akustiki aparat instaliran u luk signaliziranje pomorcima u sluaju n slabe vidljivosti (kad kroz nju ne svjetlo sa svjetionika). nautomanija gr. (nautes mornar manija) med. bolestan strah od bn vode kod mornara; isp. nautofobija. nauzeja gr. (naus laa, brod) 1. i bolest, munina od putovanja, prvo dom, a onda i drugim prometnim sredf 2. povraanje, bljuvanje; 3. gaenje, c nost, grenje; nauzeozan, -zna, -zno dan, odvratan, ogavan; koji izaziva mi koji tjera na povraanje. nav,1 nava, lok. navu drugi svijet, blaenih u mitologiji Starih Slavena nav,2 gen. navi lat. (navis) vrsta neka ratnog broda. navaha, 3. -hi, 2. mn. navaha panj. (r panjolski dugaki sklopivi no koji si oruje. Navaho sjevernoameriko indijansko iz grupe Atabaska

93 0

(Arizona, Utah Mexico); esto i u (panj.) pluralnom Navahosi. navaka v. nafaka. navakat hrv.-tur. (prijei, na + vakat me) na vrijeme, u pravi as, u horu, dobno, pravovremeno, naval, -ala lat. (navis laa, brod; na\ brodski, morski) pomorska vozarina navalizam, -zma lat. (isp. naval) imperija! tenja za pomorskom moi, za prevla moru. navao v. navo. navar (rije skovana od navigacija i sprava za reguliranje zranog prometa trebljava se u Americi); radar (v.) sa ispituje nebo i na svom ekranu autoi registrira sve avione u stanovitom r zatim obavjeuje pilote u

vonji na sektorima, tako da oni znadu gdje istodobno u zraku nalaze drugi letaki ti. navdar, -ara, 5. navdaru (po Skoku nije nego je u vezi s glagolom bdjeti i prvotn nabdar) uvar, straar, pudar (Nazor) navegati, navegavati v. navigavati (Nar. navicert engl. (iz lat. navis brod certifikat) pismena potvrda jedne za strane, data nekom brodu kao jamst dotini brod ne podlijee pravu plijena njegov tovar ne sadri kriomareni materijal.

navigaci ja navigacija lat. (navigare ploviti, broditi) 1. vjetina upravljanja brodovima; brodarenje; nauka o nainima sigurne i tone plovidbe broda; 2. plovidba, moreplovstvo, brodarstvo; 3. razdoblje vremena kada je mogua plovidba (u nekom moru i dr.); u novije se vrijeme ta rije upotrebljava i u avijaciji; prid. navigacijski; navigacioni; navigacijski satelit umjetni Zemljin satelit koji dojavljuje podatke vane za navigaciju i aeronavigaciju. navigare necesse est lat. ploviti je potrebno (Ciceron). navigati, -am lat. (navigare) ploviti (dijal.). navigator lat. brodar, laar, pomorac, mornar, moreplovac; u novije vrijeme i avijatiar, zrakoplovac. navigavati, -vigavam (isp. navigati) broditi, brodariti, biti ukrcan na brodu kao mornar. navikula lat. (navicula) laica; posudica za tamjan pri bogosluju (Krlea, S. Novak). naviplan lat. (navis brod, laa + isp. aeroplan) jedan od najnovijih izuma u podruju plovnih objekata, konstruiran u Francuskoj; radi se o hidrogliseru (v.) brzom 100 do 150km na sat koji lako savlauje povisoke valove, klizi iznad vodenih povrina, juri po zaleenim vodama, a moe sletjeti i na obalu i kretati se po njoj. navo, navla, 2. mn. navala lat. (naulum) 1. vozarina za vonju robe laom; isp. naval; 2. brodski teret, pa i brod sam. navora v. nafora. Navpaktos grko ime za Lepanto (v.). nazal, -ala lat. (nasus nos) gram. nosni glas kome zvuk titra (vibrira) u nosnoj upljini (m, n); nazalan, -Ina, -Ino nosni; nazalno izgovaranje izgovaranje kroz nos; isto i nazalizacija razvijanje nosnih glasova, izgovaranje samoglasnika s dodatkom glasa n (npr. runka umjesto ruka, glanva umjesto glava; tu su mogunost iskoristili i na naoj televiziji i od Mede Medovia stvorili Mendu Mendovia; nazalizirati, -izlram izgovara-rati kroz nos; isto i nazalizovati, -ujem. nazar, 2. mn. nazara tur. (nazar) 1. urok; 2. v. nazir. nazaren, -ena (isp. Nazaret) 1. pripadnik vjerske sekte koja najveim zloinom smatra ubojstvo ovjeka, pa makar i u ratu i u samoobrani; zbog toga odbijaju nazareni sluenje u oruanim jedinicama; inae ne priznaju sveenike i sakramente, preziru tjelesne uitke, odbacuju zakletvu i sudovanje, priznaju samo internacionalizam (osniva Heinrich Frohlich u prvoj polovici 19. st.); 2. nazarenima su se zvali i pripadnici jedne grupe njemakih kranskih slikara koji su se pod vodstvom J. F. Overbecka god. 1810. organizirali u Rimu, oslanjajui se na predrenesan-snu umjetnost; en. nazarenka. Nazaret gradi u Palestini u kojem je, po Bibliji, poeo svoje djelovanje Isus Krist; prid. nazaretski; Nazareanin i (ee) Naza-renac, -nca, 5. Nazarene 1. isto to i Krist; 2. nazarenac (malim slovom) u poecima kranstva isto to i kranin; nazarenka, 3. -ki, 2. mn. -kl kranka (Krlea, Aretej); isp. i nazaren. na zdar! e. zdravo! (izg. nazdar). Nazia tur. profinjena, njena, elegantna. Nazif tur. isti; en. Nazifa. Nazim tur. pjesnik. nazir tur. (nazyr) nadglednik, nadstojnik, predstojnik, nadzornik, kontrolor. nazirati, naziram lat. (isp. nazalan) govoriti ili pjevati na nos, kroz nos. nazirejac, -ejca, 2. mn. nazirejaca hebr. (nazar posvetiti) zavjetovanik koji se obvezao Jahvi da nee strii kosu ni brijati bradu, da nee dodirivati mrtvo tijelo ovjeka ili ivotinje i da e se odricati groa i svakog pia proizvedenog od njega; takav je npr. bio i poznati biblijski junak Samson (v.J. nazitis (akc. i -itis) lat. (nasus nos) upala nosa; isp. rinitis. nazli prid. indekl. tur. (nazly) gizdav, koketan, ponosan; otmjen, dopadljiv, draestan; usiljen, namjeten, izvjetaen. nazor1 hrv.-tur. (prijei, na + zor, v.) silom, na silu, s mukom. nazor2 v. nazir. nazoreji (mn. m. r.) hebr. (nazir propovjednik) idovska sekta (u I. st. n. e.), kojoj su voe (proroci) stanovali u pustinjama i povremeno pozivali k sebi ljude da uju njihovu rije i da se krste (glas vapijuega u pustinji); krtenje je mogao, dakako, primiti samo onaj koji se prije toga pravednim ivotom rijeio svojih grijeha (nazorejima je pripadao i poznati biblijski Ivan Krstitelj); jedan oblik nazorejstva odrao se do danas u Iraku (v. mandeji). naveglan (isp. vegle) opijen, naljoskan, na-cvrcan, pijan Nb znak za niobij (v.).

N 93 1e

N. B. skra. za lat. nota bene (v.J. Nd znak za neodim (v.J. N Ne f 93 E 2 NE meunarodna skraenica za sjeveroistok (engl. North-East). NEA skra. za engl. Nevvspaper Enterprise Association (jedna od amerikih novinskih agencija). neakordiran (isp. akord) neusklaen, neugodan (Begovi). neaktivan, -vna, -vno (isp. aktivan) koji nije aktivan; nedjelatan, neradin, pasivan i si.; izv. neaktivnost, -osti. Neandertal dolina rijeke Dussela kod Diisseldorfa u Njemakoj gdje je 1856. naena lubanja praovjeka (neandertalski praovjek ili neandertalac). neangairan hrv.-franc. (isp. angairati) 1. koji nije angairan (npr. glumac bez stalnog zaposlenja); 2. u posljednje vrijeme politiki izraz koji oznauje nevezanost za blokove, neutralnost, osobito nepovezanost ni s amerikom ni sa sovjetskom vanjskom politikom (neangairane zemlje); u novije vrijeme u tampi se sve vie upotrebljava izraz nesvrstane zemlje; isto i neangaovan. Neapolis (gr. Novi grad) antiko ime za Napulj (tal. Napoli). neartikuliran v. inartikuliran; isto i neartiku-lisan. Neb. skra. za Nebraska (drava u USA), nebaht (isp. baht) nesrea, nevolja, zla kob. Ne bis de eadem re sit actio lat. (it _ akcio) Neka se o istoj stvari ne zapodijeva sudski postupak dvaput, ne bis in idem v. non bis in idem. Nebraska savezna drava u USA; glavni grad Lincoln, nebua v. neput. Nebukadnezar v. Nabukodonosor. nebuloza lat. (nebula magla) maglovitost, mranost, zamagljenost, nejasnoa (Begovi); s dubr. akc. nebuloza (po tal. nebulosa) svemirska maglica (Vojnovi); kod naih astronoma: maglina. nebulozan, -zna, -zno lat. (nebula magla) maglovit, tmuran, mraan, oblaan, nejasan, mutan, zamagljen, neodreen; nerazumljiv; zakuast; smeten; izv. nebuloznost, -osti. nec, neca njem. (Netz) mrea; necati, -am plesti mreasto, mrekati; isto i necovati, -ujem. nec aspera terrent lat. (it. nek...) niti (me) potekoe zastrauju. Nec Caesar supra grammaticos v. Non Caesar... Ne cede malis lat. Ne plai se zla (v. Tu ne cede...). Necessitas non habet legem lat. Nuda m poznaje) zakona (Sila kola lomi).

Ne znak za neon (v.J.

Nec Hercules contra duos lat. (it. Nek H kontra duos) Ni Herkul protiv dvoji nas: Dva loa ubie Miloa). Nec locus ubi Troia fuit lat. (it lokus.. .Troja...) Ne vidi se ni mjesto bila Troja (tj. uniteno je sve bez glasa). ne cola lat. (it. ne kola) ne procjed lijenikim receptima). Ned engl. hipok. za Eduard, Edmund. Ne dederis mulieribus substantiam tuam daj enama bitnosti svoje (Matoev p reenice za koju pie da ju je izrekao pisac Bourget). Nederland (Nizozemska) v. Holandija. Nedlm, -ima, 5. Nedlme tur. drug, pu prijatelj. Nedad, -ada, 5. Nedade tur. spas. Nedd (arap.; po engl. pravop. Nejd) od sastavnih dijelova Saudijske Arab Nedib, -iba, 5. Nedlbe tur. plemeniti bra roda, izvrsni; en. Nediba i N nefaljeno (isp. faliti) bez iznimke, s\ (doi na neku priredbu i si.), nefas lat. (akc. nefas) grijeh, opaina, nep per nefas po nepravdi, nepravedne nefasti dies lat. nesretni, zlokobni dani (k do"bro zapoinjati nikakav vaniji pos se tako na te dane nije ni u sudu uredi isp. fasti dies. Nefela starogrka boginja, ena kralj manta, majka Friksova i Helina; poslal zlatorunog ovna koji ih je ponio na Ki isp. Hela, Helespont. nefer, 2. mn. nefera tur. (nefer) vojnik be obian vojnik, pjeak. Neferfiti egipatska kraljica, ena f; Amenofisa IV. (vladao 13751358. pr poznata po svom liku lijepe ene (pop razliitim interpretacijama; ime joj se j kod naih pjesnika (npr. Slavko Ba1 obliku Nefretete. nefes, 2. mn. nefesa tur. (neves) dah, i izdisaj; isto i nefez. nefija v. enfija. Nefili (hebr.) gorostasi, divovi, titani, 1 spominju u biblijskoj knjizi Postana boji sinovi koji su opili s ljudskim ki (zbog toga je Jahve i poslao na zemlj potop). Nefisa tur. fina, izvanredno lijepa. Ne fleetas dextrorsum (sinistrorsum) lat. (< flektas dekstrdrzum, sinistrorzum) Ne negro-spiritu al

nefoskop 93 3 desno, lijevo (u Vatikanskoj dravi, gdje se sve obavlja na latinskom jeziku, uputa vozaima motornih vozila), nefoskop gr. (nefos

oblak + skopeo gledam) sprava za mjerenje oblaka, oblako-mjer. Nefretete v. Nefertiti.

nefrlt1, -ita gr. (nefros bubreg) mineral, vrijedan kamen za preradu, upotrebljava se ponajvie za malene umjetnike izraevine, bubreni kamen; v. ad. nefrit2, 2. mn. nefrita tur. (nefret odvratnost, gaenje; isp. i nefs 2) duh, arobnjak. nefritis (akc. i -itis) gr. (nefros bubreg) med. upala bubrega. nefrolitijaza gr. bolest kamenaca u bubrezima; nefroskleroza skvrivanje bubrega, obino posljedica ateroskleroze. nefs, nefsa tur. (nefys) 1. strast, osobito seksualna, pouda, pohota; 2. dua, individuum, osoba; 3. bit, sutina. Neftali, -ija po Bibliji sin patrijarha Jakova, praotac istoimenog izraelskog plemena. negacija lat. (negare rei ne) 1. nijekanje, poricanje, protuslovljenje, tajenje, uskraivanje, odbijanje, otklanjanje, nedavanje, zabacivanje, zabrana, osujeivanje, nepostojanje; 2. gram. rije ne; negativ 1. u fotografiji slika predmeta na izazvanoj fiksiranoj ploi na kojoj su svjetlo i sjena rasporeeni obratno nego u naravi; 2. fotografska ploa ili film s obrnutom slikom; 3. otisak nekog predmeta, npr. u glini, gipsu, plastinom materijalu, u posebno prepariranom kartonu i si., nainjen u svrhu kasnije reprodukcije; negativan, -vna, -vno 1. koji se odnosi na negativ; 2. odrican, obrnut, nijean, obratan, nitavan, nevrijedan, neprijateljski, nekoristan, protuslovan, nepovoljan, lo, rav, nepoeljan; negativan broj broj manji od hule (oznauje se predznakom , tj. minus); izv. negativnost, -osti; negativac, -ivca, 2. mn. negatlvaca popularan kazalini odnosno filmski naziv za glumca koji igra uloge negativnih drutvenih elemenata (pokvarenjake, neprijatelje, gangstere i si.); isto i negativist(a); negativizam, -zma vrsta duevne bolesti pri kojoj bolesnik osjea defekt volje, otpor, odbojnost pri pokretima koji su potrebni za izvrenje odreenog ina; negator tko negira, nijekalac. negatron fiz. elementarna estica negativnog elektriciteta negativni elektron (isp. pozi-tron). neger tal. (negro, franc. negre, lat. niger) crnac; negresa, 2. mn. negresa crnica, crnkinja.

negirati, negiram lat. (negare) nijekati, poricati, odricati, protusloviti, proturjeiti, tajiti, osporavati, ponitavati i si. (v. negacija). negligencija lat. (neglegens nemaran, nebri-an, nehajan) 1. nebriljivost, nemar, nehaj, aljkavost, zanemarivanje, nepanja, nebriga, nepaljivost; 2.pravn. blai stupanj krivnje, tj. nepredvianje mogunosti nastupanja drutveno-opasne posljedice, iako ju je poinitelj bio duan predviati s obzirom na okolnosti i osobna svojstva. neglie, -ea, mn. -ei, 2. negliea franc. (neglige, isp. negligencija) 1. nemarna odjea, nemaran izgled; polugolotinja; 2. jutarnja kuna haljina; b'iti u neglieu biti neobuen, neureen, nedotjeran. negocijacija lat. (negotiatio trgovina) 1. prodaja jo nedospjele mjenice; 2. izdavanje javnog zajma putem banke; 3. trgovina, trgovaki posao, novarstvo, unovivanje, plasiranje novca, putanje u promet; 4. trgovako posredovanje, ugovaranje, pregovaranje, meetarenje, poslovanje; negocijant, 2. mn. negocijanata veletrgovac, trgovac koji na veliko posluje ponajvie s udaljenim zemljama; negotium lat. (it. negocijum) pravni posao; negotium claudicans ugovor po kojem malodobnik (ili i starija osoba s ogranienom pravnom sposobnou) prima neku obvezu (potrebno je naknadno odobrenje zakonskog zastupnika da bi takav akt dobio obveznu snagu); negotiorum gestor (it. negocijorum gestor) voditelj poslova (bez izriitog naloga onoga ije pravne poslove vodi). negresa v. neger. negrld, -ida (isp. neger) pripadnik nekog crnakog naroda, crnac. negrito, mn. negriti panj. (isp. neger) 1. prastanovnik Filipina; 2. patuljasti crnac. negroldan, -dna, -dno (isp. neger + gr. eidos lik, izgled) crnakog izgleda; negroidni narodi narodi koji imaju neke srodne znaajke s crncima, ali u nekim se znaajkama i razlikuju od njih. U Africi su to Hoten-toti, Bumani i patuljasta plemena, u Prednjoj Indiji Dravidi, u Indoneziji Negriti, na Novoj Gvineji Papue, na australskom kopnu domoroci, Maori. negromancija v. nekromancija. negro-spiritual engl. (it. nigrou-spiritjuel) religiozna kranska pjesma amerikih Crnaca s tekom sinkopiranom melodijom, tipian cr93 4 Nehemija hebr. (Jahvina utjeha) po Bibliji pe-harnik perzijskoga kralja Artakserksa I., a kasnije i njegov namjesnik u Palestini; obnovio Jeruzalem nakon povratka Izraelaca iz babilonskog suanjstva. Neho (Neko)egipatski faraon iz 76. st.pr. n. e., kome povijest biljei ime jer je prvi dao nalog da se oplovi itavo afriko kopno. nehuman (akc. i nehuman) (isp. human) neo-vjeanski, neljudski, bez milosra; izv. nehumanost (akc. /nehumanost), -osti ne-ovjenost, neovjetvo, nemilosrdnost.

negus'

naki ritual za vrijeme sluenja crkvenih obreda; negro-spirituals nastale su u doba ropstva (1819. st.) stapanjem elemenata duhovne muzike razliitih kranskih crkava i specifinog crnakog naina izvoenja; v. gospel. negus1 etiop. (okrunjeni) hist. vladar Etiopije (Abesinije); negus negesti car careva, car nad carevima; posljednji je bio Haile Se-lassie, koji je svrgnut god. 1974., i odonda je Etiopija republika. negus2 (po engl. pukovniku Negusu) pie nalik na pun (kuhano vino), vrlo omiljelo u Engleskoj. negve, negava i negvT (pl. t. . r.) mad. okovi, lanci, puta.

neimar, -ara, 5. neimare i -aru tur. (mimar) graditelj, arhitekt, graevinski inenjer; prid. neimarov (i -arev); neimarskT. ne istersum tur. (istemek htjeti) to hoe, to izvoli. Nejd v. Nedd. nejse v. hele. ne Jupiter quidem omnibus placet lat. (it kvi'dem...) ni sam Jupiter ne svia se uvijek svima (kod nas: taj se nije jo rodio tko bi svima ugodio). nek engl. (neck) stup od ovrsle vulkanske lave. Neko v. Neho. nekolegijalan, -Ina, -Ino (isp. kolegijalan) nedrugarski, nedrueljubiv; nekolegijalnost, -osti nedostatak kolegijalnosti, nedrugar-stvo, nedrueljubivost, nedruevnost, nedru-tvenost. nekompetencija (isp. kompetencija) nenadle-nost, neovlatenost i si.; prid. nekompetentan, -tna, -tno; izv. nekompetentnost, -osti. nekonzekventan (pored -sekventan), -tna, -tno (isp. konzekventan) nedosljedan; izv. nekonzekventndst (pored -sekventnost), -osti. nekorektan, -ktrta, -ktno (isp. korektan) neispravan, netoan; izv. nekorektnost, -osti. nekritian, -na, -no (isp. kritian) nema kritinosti; izv. nekritinost, -( nekro... gr. (nekros mrtav) kao sloenice oznauje vezu sa smru, s cima. nekrofilija gr. (nekro... + filia skl< nekromanija. nekrofobijagr. (nekro... + isp. fobija) mrtvaca, od leina. nekrofor, -oragr. (nekro... + foreus -ukopnik, pogrebnik, grobar (Krlea nekrolatrija gr. (nekro... + latreia oboavanje pokojnika. nekrolog, mn. -zi gr. (nekro... + logos govor) posmrtni govor ili novinski pokojniku; prid. nekrolognl (M. Ma nekultur an

nekromancija gr. (nekro... -Imanteia nje, proricanje) prizivanje duhova zam, arobnjatvo uope; nekroman nekromanata tko se bavi nekroma arobnjak, spiritist. nekromanija gr. (nekro... + isp. mani no oskvrnjivanje leeva (vrsta seksu; stranosti). nekromamija v. nekromancija. nekropola (pored nekropola) gr. (neki polis grad) 1. groblje, osobito vei graeno i ukraeno; 2. podzemna gr nektopsija gr. (nekro... + ops, opos pregledavanje mrtvaca; mrtvozorstv( nekroskopija gr. (nekro... + skopeo dam) v. nekropsija. nekrotomija gr. (nekros mrtav + t rezanje) med. operativni zahvat sa svr se odstrani neki obamrli dio kosti uklanjanje mrtvog djeteta iz majine (rasijecanjem). nekroza gr. (nekro...) obamiranje, pojedinih dijelova tijela zbog smetnja nom optoku, kod eerne bolesti, ovapnjenja ila itd.; zamrli dijelovi ot] nekrotian, -na, -no obamro, i osuen. neksus lat. (nexus) splet, veza, suvislost nost, vor; kauzalni neksus pravn. u veza, povezanost; neksum ugovor o ex nexu (it. eks neksu) izvan obv nektar gr. (nektar) 1. u starogrkoj mi pie bogova koje je davalo besmrti sladak sok koji izluuju biljke; nekta (pored nektarijum) organ cvijeta u k stvara nektar; na izraz: mednik. nekton, -ona gr. (necho, neo plivam za bia koja imaju sposobnost samo;

93 5

nemu ti koje nije lako dokazati ili utjerati; izv. nelikvidnost, -osti. nelimitiran (isp. limit) neogranien (naroito i cijena). I Nelly engl. (it. Neli) hipok. prema Helena, Magdalena, Eleonora i si. (kod nas Nela i prema Nevenka). nelogian, -na, -no (isp. logian) u kome nema logike, besmislen; izv. neloginost, -osti. / nelojalan, -Ina, -Ino (isp. lojalan) nevjeran, neiskren, nepoten, neispravan; nelojalna konkurencija nedoputena utakmica (u trgovini); izv. nelojalnost, -osti. nelson (po imenu jednoga amerikog rvaa) sport, u grko-rimskom rvanju zahvat koji se sastoji u uvlaenju podlaktice pod protivnikovo pazuho da bi se odande zahvatila ija i tako protivnik oborio na* pleke; srednji nelson (polunelson) zahvat jednom rukom; dvostruki nelson zahvat sa obje ruke (poznat i pod njemakim nazivom dopltnelson). Nelson-Mayerov test med. specifina reakcija za lues (v.); osniva se na specifinim imobili-zinima (antitijela koja ine nepokretnim uzronika luesa, blijedu treponemu [v.]). nelzon v. nelson.

plivanja i gibanja, npr. ribe; isp. plankton, bentos. nekulturan, -rna, -rno (isp. kulturan) u kome nema kulture; nenaobraen, divlji, neotesan, neuk, zaputen, zanemaren i si.; izv. nekulturnost, -osti. nekvalificiran (isp. kvalificirati) koji je bez kvalifikacija, neosposobljen za neki posao, nestruan, nekolovan; isto i nekvalifikovan. nelegalan, -Ina, -Ino (isp. legalan) nezakonit, skriven, podzeman; ivjeti nelegalno 1. sakrivati se, ivjeti pod tuim imenom; 2. ivjeti nevjenano, u divljem braku; isp. ilegalan. Nelej (gr. Neleiis) u starogrkoj mitologiji sin Posejdonov, kralj u Meseniji (jugozapad Pe-loponeza), osniva grada Pila i otac legendarnog Nestora. nelikvidan, -dna, -dno (isp. likvidan) koji se ne podaje likvidaciji, prodaji, realizaciji na tritu; koji ima potekoa u pogledu plaanja svojih obaveza; nelikvidno potraivanje potraivanje

nem, nema, lok. nemu skra. za lat. nutri-tionis elementum, tj. temelj hranljivosti (jednoga grama ili jednoga kubinog centimetra majina mlijeka) za izraunavanje prehrambene vrijednosti pojedinih ivenih namirnica u usporedbi s majinskim mlijekom. Ne maior poena quam culpa sit lat. (it.... major pena kvam kiilpa...) Neka kazna ne bude vea od krivnje (Ciceron). Nemeja (gr. Nemea) dolina u Argolidi, poznata po Zeusovu hramu i gaju, velikom stadionu, hipodromu i kazalitu, po nemejskim igrama svake tree godine (ta Nemeia), a i po nemejskom lavu kojega je ubio Heraklo; to je bilo prvo junako djelo Heraklovo, a izvrio ga je vrlo teko jer je zvijer bila gotovo neranjiva; kasnije je od koe nemejskoga lava Heraklo sebi izradio oklop, a od glave novu kacigu. Nemesis v. Nemeza. neme mad. (nemes) plemi; prid. nemeki; nemeag, -aga plemstvo. nemetali (mn. m. r.) njem.-lat. (ne skra. od prvih slova njem. rcicht isen, tj. ne eljezo + isp. metal) 1. kem. kovine koje nisu eljezo (metaloidi, fosfor, sumpor); 2. rudne tvari koje ne slue za proizvodnju kovina (pijesak, azbest, gips i si.). Nemeza u starogrkoj mitologiji boginja osvete; isto i Nemezis (Begovi); odatle: nemeza osveta uope. nemine contradicente lat. (it kontradicente)

bez iijeg prigovora, jednoduno, jednoglasno. neminem laede lat. (it lede) ne vrijeaj nikoga. neminem time lat. ne boj se nikoga. nem, nem soha (it. nem, nem soha) mad. (ne, ne nikada) maarsko nacionalistiko geslo (izmeu dva rata) protiv odredaba trianonskog mirovnog ugovora (v. Trianon) koji je, po miljenju maarskih nacionalista, Maarskoj oduzeo previe njezinih teritorija. nemo lat. (akc. nemo) nitko. Nemo ante mortem (obitum) beatus lat. Nitko nije sretan prije smrti. Nemo huc ingrediatur expers geometria lat. (it.... huk... ekspers...) Neka ovamo ne ue nitko tko ne zna geometriju (isp. Medeis...). Nemo iudex (aut testis) idoneus in propria causa lat. (it _ jiideks... kauza) Nitko nije prikladan sudac (ili svjedok) u vlastitoj stvari. Nemo propheta in patria lat. (it. nemo profeta in patria) nitko nije prorok u domovini. nemoral (isp. moral) neudoree, neudored-nost, nepotenje, iskvarenost, pokvarenost; prid. nemoralan, -Ina, -Ino; izv. nemoralnost, -osti. nemuti v. njemuti. 93 6 ne o neodim gr. (neo1... + didvmos dvojni, dvostruk) kem. element iz grupe rijetkih ruda; atomska teina 144,27, tablini broj 60; znak Nd; ukastobijela kovina. neofanska stakla (gr. neo1... + faino pokazujem) stakla naoala koja ne proputaju ute zrake, pa se kroz njih moe jasno vidjeti i kod slabog sunca. neofaizam, -zma gr.-tal. (neo1... + faizam) oznaka za politika miljenja i nastojanja koja se osobno ili stvarno oslanjaju na srueni talijanski faizam; nosiocima neofaizma smatraju se pripadnici talijanske politike organizacije Movimento Sociale Italiano (skra. MSI) Talijanski socijalni pokret (MSI se kasnije prekrstio u Destra naziona-le Narodna desnica); izv. neofaist(a); prid. neofaistiki. neofit, -ita gr. (neo1... + fyomai pc 1. tko je nedavno preao u nek novoobraenik; 2. novozareen sve mokatolike crkve; 3. novak, nova etnik uope. neofobija gr. (neo1... + isp. fobij bolesni strah i zaziranje od svega to dosad (bolesniku) nepoznato. neoformacija gr.-lat. (neo1... + isp. fo med. novotvorina, tumor. neogea gr. (nova zemlja) zoogeogra last koja obuhvaa juni Mehiko, i otoje i Junu Ameriku (oko 40 en porodica kopnenih kraljenjaka). neogen gr. (neo1... + genesis pc geol. drugi period kenozoikaf v.),

Nenac

Nenac, Nenca, 2. mn. Nenaca pripadnik jednog naroda na krajnjem sjeveru SSSR (zovu ih i Samojedi i Juraki); prid. nenaki. nenecki rus. prid. prema Nenci, nenaki; Nenec-ki nacionalni okrug podruje u Arhangel-skoj oblasti RSFSR, nastanjeno preteno Nencima; glavni grad Narjan-Mar. nenija, 2. mn. nenfja lat. (nenia) pogrebna pjesma, tubalica, tualjka, alostinka, alo-pojka, naricaljka, jadovanka. nenormalan, -Ina, -Ino (isp. normalan) koji nije normalan, nepravilan, neredovit; izv. nenormalnost, -osti. Nensi v. Nancy. neo1 ...gr. (neos nov) kao prvi dio sloenice oznauje novo... neo2 gr. (novo) naziv za najnoviji meunarodni jezik, izraen na temelju latinskog, talijanskog, francuskog, njemakog, engleskog i ruskog (predlaga talijanski lingvist Arturo Alfandri u nae dane). neobarok jedan od oblika neoklasike u muzici (osobito njeguje polifoniju). neobudizam, -zma nastojanje da se budizam prilagodi zapadnjakom nainu miljenja i prodre u Zapadnu Evropu i Ameriku. ncodarvinizam (vajsmanizam), -zma (isp. neo1 + darvinizam) evolucionistika teorija koja Darvvinov princip prirodnog odabiranja proiruje i na procese u samom organizmu (autor August VVeissmann, njemaki biolog, 1834-1914). Neodestur gr.-ar. (neo2... -I- isp. Destur) politika stranka u Tunisu koju za razliku od Destura vode mlae napredne snage, kolovane na Zapadu.

mia jar (v.J; dijeli se na miocen i plioce neogenskl. neogramatiari gr. (neo1... + isp. gra lingvistika kola (mladogramatii su je osnovali Nijemci Osthoff i Bri koja posebno istie vanost istraivai jezika te vanost fonetskih zakona, nije uspjela uzdii se do poimanja jez drutvene pojave (19. st.). neohegelijanizam, -zma (neo1...) su buroaski filozofski pravac koji pod f vraanja na Hegela objektivni id Hegelove filozofije zamjenjuje subje idealizmom, deformirajui hegelovs lektiku, kritizirajui sa svojih marksistiko-lenjinistiku materiji dijalektiku i podravajui u politici i narne teze. neohumanizam, -zma (neo1... + isp. I zam) prosvjetiteljski pokret 18. st. u I koj (ideal mu je bio stvaranje s\ linosti po uzoru na stare Grke).

neoimpresionizam, -zma (neo1...) m stiki smjer u slikarstvu to su g francuski i belgijski slikari koji por promatranja prirode vode rau rezultatima takozvanog znanstvenog rimentiranja; umjetnici (neoimpres rastavljaju lokalne tonove na osnovr boje i nanose ih na podlogu toi crticama ili sitnim mrljama; isp. poen neokantizam, -zma (neo1... + kantiz; struja buroaske filozofije druge polo\ st. koja je nastala pod geslom natra tu. Neokantizam je odbacio materija elemente Kantova uenja (stvar o iskoriujui njegovu idealistiku teori znaje i etiku za borbu protiv marki materijalistikog prirodoznanstva. N

neokatoliciz am

93 7

neoportu n neologizam, -zma, 2. mn. -gizama gr. (neo1... 4- logos rije, govor) nova rije, jezina novotvorina (obrat govora, gramatika osobitost). neomaltuzijanizam, -zma gr. (neo... 4- isp. maltuzijanizam) upotrebljavanje razliitih sredstava u svrhu ograniavanja poroda. neomicln, -ina gr. (neo1... + mykes gljiva) antibiotik, djeluje slino streptomicinu, osobito efikasan protiv tuberkuloze i crijevnih bakterija. neon, -ona gr. (neon novo) kem. element iz grupe plemenitih plinova, atomska teina 20,183, tablini broj 10, znak Ne; upotrebljava se u rasvjeti, u reklamnim i signalnim elektrinim aruljama; prid. neonski. neonacizam v. neofaizam. neonaturalizam, -zma gr.-lat. (neo1... + isp. naturalizam) umjetniki pravac potaknut biologistikom i behavioristikom (v. beha-viorizam) orijentacijom jednog dijela suvremene misli vie nego principima Emila Zole i stare naturalistike kole; obiljeen nastojanjem pojedinih umjetnika naroito amerikih knjievnika da to adekvatnije prikau bioloke slojeve bia, neonaturalizam se vie oslanja na psihoanalizu nego na psihologiju, vie se obazire na individualne instinkte i nastranosti (blud, pijanstvo, narkomanija, razliite psihofizike anomalije) nego na kolektivne probleme i opeljudske istine (Vlatko Pavleti). neonizirati, -izlram (isp. neon) osvijetliti neonskom rasvjetom. neonski, -a, -o prid. prema neon (v.); neonska cijev fluorescentna cijev ispunjena neonom pod niskim tlakom (izvor svjetlosti za reklame i signalizaciju). neopitek(us) gr. (neo1... 4- pithekos majmun) rod fosilnog (v.) majmuna iz tercijara (v.). Neoplanta gr.-lat. (neo1... 4- planta biljka, sad, nasad) jedno od starinskih imena Novoga Sada (pored njem. Neusatz, mad. Ujvidek). neoplatonizam, -zma (neo1...) mistini, reakcionarni filozofski pravac koji se pojavio u helenistikom razdoblju i

tizam je filozofski temelj revizionizma, teoretiara II. internacionale (Bernstein, Adler, Bauer i dr.). neokatolicizam, -zma (neo1...) socijalna doktrina katolianstva modernizirana uvoenjem nekih teza koje treba da priblie i da adaptiraju stare principe i teorije katolicizma na probleme suvremenog svijeta. neoklasicizam, -zma (neo1...) umjetniki pravac u 19. st. koji je sebi za uzor postavljao klasinu umjetnost i arhitekturu; osobitu vanost polae na to vee savrenstvo oblika. neokolonijalizam, -zma (neo1...) politika koju u slabo razvijenim zemljama i u bivim kolonijama vode imperijalistike zemlje posredstvom tzv. ekonomske pomoi koja se dodjeljuje sa svrhom da se te zemlje zadre u stanju zamaskirane politiko-ekonomske zavisnosti. neokonfucijanizam, -zma kineska filozofska kola 11. i 12. st. koja se borila protiv budistikog utjecaja i razvijala konfucijansku filozofiju. neokubizam, -zma gr.-lat. (neo... 4- isp. kubi-zam) pravac u umjetnosti, nastao neposredno iz kubizma, kao pokuaj da se zamrlo kubistiko slikarstvo oivi i osuvremeni na jedan nov nain {kubistika interpretacija ne naruuje njegovu prirodnu strukturu nego je blago stilizira na jedan konstruktivno jasan, u osnovi geometrijski nain). neolingvistika (neo1...) kola koju su stvorili talijanski lingvisti Bertoni i Bartoli (Breviario di neolinguistica, 1925); njihove se teorije temelje na idejama Vosslerova idealizma i na idejama lingvistike geografije. neolit {akc. i neollt, -ita) pored neolitik gr. (neo1... + lithos kamen) mlade kameno doba, drugo veliko razdoblje poslije paleolitika; nadovezuje se na mezolitik (u Evropi traje od 4. tisuljea do 1800. pr. n. e.; glavne karakteristike: sjedilaki nain ivota, zemljoradnja, uzgoj domaih ivotinja, proizvodnja keramike, pojava sjekire i bruenja kamenog orua;) (isp. paleolit); prid. neolitski (akc. i neolitski).

doivio svoj najvei procvat u doba dekadencije Rimskoga Carstva; prema njemu su materija i tijelo donje stepenice egzistencije u odnosu na duh, a do prave se spoznaje ne dolazi iskustvom i razumom nego s pomou mistine ekstaze. neoplazija gr. (isp. neoplazma) stvaranje novoga tkiva, stvaranje tumora. neopozitivi zam

neoplazma gr. (neo1... 4- plasma tvorevina) novotvorina u tjelesnom tkivu, novoraslica, zdravo ili bolesno stvaranje novih izraslina. neoportun (isp. oportun) koji nije oportun, nezgodan, neprikladan, neprilian, neumje-stan; kojemu nije vrijeme; nepravodoban, nepravovremen; izv. neoportunost, -osti. 93 8 neoterici (mn. m. r.) gr.-lat. skup stare pjesnika u prvom stoljeu n. e. koji _ pao nove knjievne pravce u svojim (Mato upotrebljava taj pojam pod i neoteros i prevodi ga kao modernista rian, -na, -no nov, neobian, i ski, koji ide za novim pravcima, donosi ili najavljuje. neotomizam, -zma (neo1...) od katolici podravana filozofska teleoloka c koja oivljuje idealistiki teleolok crkvenog uitelja Tome Akvinskoga se pokuava izmiriti znanost s religi neotropis gr. podruje faune i flore u tr dijelu zapadne Zemljine polutke (S Juna Amerika). neoverizam, -zma gr.-lat. (neo1... + i zam) nova nastojanja, osobito posliji ga svjetskog rata u Italiji, za stv; formalnom obnovom veristikih tem ajnih mogunosti u filmu, a i u umjetnostima. neovitalizam, -zma (neo1...) idealisti vac u biologiji koji se, toboe, princ razlikuje od vitalizma, jer je, kako : zamijenio staru ivotnu silu (vis viti vim pojmovima. neozoik gr. (neo... + zoon i\ najmlae razdoblje u razvoju Zemlje: i kenozoik, antropozoik; prid. neozo NF.P ruska skraenica za: nova eko politika; ekon. politika koja je u SSSI na 1921. poslije ratnog komunizma jaanja saveza radnika sa srednjim se u svrhu obnove privrede; isp. nepmi Nepal, -ala kraljevina u junoj Azij grad Katmandu. nepar (isp. par) koji nije par, koji ner nejednak; prid. neparan, -rna, -rno (r lihi broj: jedan, tri, pet, sedam it neparlamentaran, -rna, -rno (isp. pari ran) koji je protivan (parlamentarnim jima, nepristojan, nedostojan, neuo izv. neparlamentarnost, -osti. nepartijac, -jca, 5. nepartlje, 2. mn. nep tko nije lan partije (komunisti! simpatizira s njom; vanpartijac, ovji stranaka; prid. nepartijski vanstn nepentes gr. (nepenthes) 1. biljka koja kukcima i drugim ivim biima; mes biljka tropskih prauma; 2. kod stari sredstvo za ublaivanje boli, za r vanje duha, za rastjerivanje tuge (C

neopozitivizam, -zma (neo1...) pravac u suvremenoj buroaskoj ideologiji koji ni-jeui ulogu filozofije propagira zapravo idealizam u filozofiji i znanosti; pozitivnim injenicama, kojima treba da se bavi znanost o ivljenju subjekta, smatraju se senzacije, percepcije, ona stanja svijesti koja su otkinuta od objektivne realnosti, a istina se -smatra rezultatom arbitrarnog kombiniranja rijei i reenica. neopren (neo1...) vrsta sintetike gume dobivene polimerizacijom (v.). Neoptolem gr. (novi ratnik, mladi borac) u antikoj mitologiji sin Ahileja i Deidamije, toliko slian ocu da Sofoklo u drami Filoktet pjeva o dolasku mladoga junaka pred oev odar pod Troju: Opkolio me ovdje oca moga puk, i radostan ih sve je obuzeo klik Ahilejev da vide obnovljeni lik; drugo mu je ime bilo Pir (gr. Pyrros, lat. Pyrrhus). neora gr. (isp. ora, hora) nepravo doba, nedo-ba, nevrijeme (doi u nevrijeme). neorealizam, -zma gr.-lat. (neo1... + isp. realizam) umjetniki pravac zasnovan na nekim ponovno aktualiziranim principima realizma, ali proet nekim novim pogledima na ivot i umjetnost; naroito izrazito i teoretski razraen javio se neorealizam u poratnoj talijanskoj umjetnosti (prije svega u filmu, ali takoer i u knjievnosti i slikarstvu), inzisti-rajui na jednostavnom izrazu i istinitom, otvorenom prikazivanju ivotnih problema i suvremenih drutvenih odnosa (Vlatko Pa-vleti). neorganskl (isp. organski) koji nije organski, koji ne pripada organizmu, beivotan; u prenesenom smislu: nepovezan, neureen; neorganska kemija v. anorganska kemija. neoromantizam, -zma gr.-lat. (neo1... + isp. romantizam) 1. naziv za umjetnika ostvarenja koja nastoje u nae dane obnoviti preivjele zanose romantiara i stvarati na njihov nain; 2. u muzici: razdoblje kasne romantike u kome se trai da muzika uvijek odrazuje odreenu poetsku misao (to je doba djelovanja Richarda Wagnera, programske muzike i razvitka simfonije). neosalvarzan, -ana (isp. neo... -t- salvarzan) lijek protiv sifilisa. neoteben, -ena (sloenica od neo1 ...i tbc, v.) jedan od novijih (u prodaji od 1952) uspjenih lijekova protiv tuberkuloze. neotenija gr. (neo1... + tenein produiti) sposobnost nekih ivih bia da se razmnoavaju i prije nego to se razviju do spolne zrelosti (ovjeja ribica, aksolotl, i neotenian, -na, -no.

nep 93 er 9 neper fiz. po kotskom matematiaru Johnu Napieru nazvana jedinica za mjerenje elektrinih i akustikih titraja; znak N; isp. bel. neprnanifr. m. roda) privatni trgovci koji su u vrijeme NEP-a (v.) prigrabili u svoje ruke trgovinu manufakturom i sitnom robom te se time obogatili. neponjatan, -tna, -tno rus. nepojmljiv, neshvatljiv, nedokuiv (J. Ibler); neponjatnost, -osti nepojmljivost, neshvatljivost, nedokui-vost (Tresi Pavii). nepotizam, -zma lat. (nepos, 2. nepotis unuk, neak) protekcionako popunjavanje unosnih i visokih poloaja vlastitim roacima, svojim ljudima; zloupotreba poloaja u korist roaka i pristaa; nepotist(a) tko provodi nepotizam; prid. nepotistiki. Ne praetergrediaris lat. (it.... preter...) Ne pretjei! (u vatikanskoj dravi, gdje se sve obavlja na latinskom jeziku, odgovara naem: Zabranjeno pretjecanje). nepraktian (akc. i nepraktian), -na, -no (isp. praktian) koji nije praktian, nespretan, neprovediv, teko ostvarljiv, nesvrsishodan; izv. nepraktinost (akc. i nepraktinost), -osti. nepretenciozan, -zna, -zno (isp. pretenciozan) koji nije pretenciozan; neumiljen, nenadu-ven, nepreuzetan; izv. nepretenciozndst, -osti. neprikosnoven, -ena, -eno, odr. neprikosnoveni, -a, -6 starosl. nepovrediv, nedostiiv, neogranien, neograniiv, kome nema pogovora, neodstupljiv, koji nije podvrgnut obinim zakonima (najee vladar u monarhijama); izv. neprikosnovenost, -osti. Neptun, -una, 5. Neptune 1. mitol. starorim-ski bog mora; sin Saturna i Reje, brat Jupi-trov; isto to i grki Posejdon; 2. osmi planet Suneva sustava; prid. Neptunov; neptunij, -ija (pored neptunijum) kem. radioaktivni element (transuran) s brojevima mase 238 i 239 i tablinim brojem 93, znak Np; u prirodi ne postoji; dobiven je umjetno 1943. do 1944. kad je neutronima bio bombardiran prirodni uran; raspadajui se radioaktivno, neptunij se pretvara u drugi transuranski kem. element plutonij; neptunizam, -zma (isp. Neptun) geol. nauka o vanosti i utjecaju vode na stvaranje zemaljske kore (po drugima je bila vanija vatra, isp. vulkanizam); prid. neptunistiki. neput tal. (nipote) neak (ujaku), sinovac (stricu); bratanac; nepua neakinja, sinovica; unuka (Vojnovi); bratanica. ne quid nimis lat. (it. ne kvid ni'mis) ne previe; sve u granicama; da ne prevri mjeru (isp. meden agan).

nervik Ne quidquam sapit, qui sibi non sapit lat. (it.... kv'idkvam... kvi...) Nije pametan onaj koji sam za sebe nije pametan. neracionalan, -Ina, -Ino (isp. racionalan) koji nije racionalan; nerazuman, nerazloan, nerazborit, besmislen; izv. neracionalnost, -osti. nerc, nerca, mn. nerevi njem. (Nerz, Norz) mala ruska vidra i krzno od nje; isp. vizon. nerealan, -Ina, -Ino lat. (isp. realan) koji nije realan; nestvaran, neostvarljiv; neizvriv, nepraktian; izv. nerealnost, -osti. neregularan, -rna, -rno (isp. regularan) koji nije regularan; nepravilan, neredovit, neredovan, neuredan, nejednak, neujednaen, nesreen; nepropisan, protupropisan; izv. neregularnost, -osti. Nerej (gr. Nereus) u starogrkoj (i starorim-skoj) mitologiji morsko boanstvo, sin Ponta i Geje, vladar Egejskog mora; katkada se i on javlja s trozubom, inae simbolom Neptuno-vim (Posejdonovim); isp. npr. u Eneidi; ... a pjenom osuti Nerej j trozubom izvraa more i dno mu uzvitlava gore (II, 418, 419); sa enom Doridom imao je 50 keri, koje se po njemu zovu Nerejide; najznatnija je od njih Tetida, majka Ahilejeva. nerentabilan, -Ina, -Ino (isp. rentabilan) neuno-san, koji se ne isplati, koji ne donosi dobit. Nerimana tur. junakinja, hrabra. Neron, -ona, 5. Nerone (u jeziku starih Sabina-ca, po svjedoanstvu starorimskog pisca Sve-tonija, znai hrabri i odluni) rimski car u 1. st. n. e.; prid. Neronov; neronski. nertera gr. (nerteros donji, podzemni) podzemni dio biljke, korijen, podanak. nerterologija gr. (isp. nertera) nauka o pojavama i likovima mitolokog podzemnog svijeta. nerv, 2. mn. nerava lat. (nervus tetiva, ila) 1. ivac; organ u obliku niti koji prima osjete iz vanjskog svijeta i pobuuje pokrete tijela; 2. prenes. snaga, mo, jakost, hrabrost, odlunost hladnokrvnost; smionost, smjelost, odvanost, drskost; glavni pokreta, dua nekog pothvata; 3. smisao za neto, dar, darovitost, talent; 4. psihiko stanje, osjetljivost, osjeaj; 5. konast organ na listu biljke; v. nervus. nervatura lat. (isp. nerv) 1. anat. ivani sistem; ivevlje; 2. bol. rebra, ilice na liu; 3. rebra lae, broda, nervik, mn. -ci, 2. nervlka rus. (isp. nerv) ovjek kome izvanredno rade ivci, na koga sve djeluje, koji brzo i otro reagira, neuraste-

nervinu m nik, bolesno neuravnoteen ovjek, razdra-ljivac, nemirnjak, ivanolabilna osoba; ovjek koga svaka i najmanja sitnica ivotna gui u grkljanu i cakle mu se oi kao od neke neizrecive tuge (Krlea, Bitka kod Bistrice Lesne). nervinum lat. sredstvo za okrepljenje ivaca.

94 0

nervirati, nerviram (isp. nerv) uzrujavati; ii na ivce, initi nekoga nervoznim, ivcirati, draiti, razdraivati, uznemirivati, dosaivati. nervni (isp. nerv) ivan. nervoza (isp. nerv) stanje ivane napetosti i razdraljivosti, nestrpljivo iekivanje, nemir, stanje neizvjesnosti i nesigurnosti; isp. neurastenija; nervozan, -zna, -zno razdraljiv, slabih ivaca, kome sve smeta, rastrojen, lako uzbudljiv; nestrpljiv, uzbuen zbog neizvjesnosti i nesigurnosti, duevno nemiran; izv. nervoznost, -osti; nervozirati se, -voziram se (isp. nervirati, nervoza) uzrujavati se, uzbuivati se (Begovi). nervus lat. ivac; nervus probandi snaga dokaza, tj. osnovna misao dokazivanja; nervus rerum (gerendarum) sr, bit, pokreta (svih stvari, tj. novac). Nes u starogrkoj mitologiji kentaur kojega je ubio Heraklo kada mu je ovaj htio obljubiti enu Dejaniru; sama Dejanira pria o tome u Sofoklovoj drami Trahinjanke: Na Euenu je rijeci tad Kentaur taj | prenosio ko skelar s kraja na kraj svijet, ] pa i ja, kad sam oev ostavila dom, | da s muem odem rodnom kraju njegovom, | Kentauru za golem zasjela sam vrat, | dok Heraklo je bez njeg pregazio gaz. I Kad bjesmo nasred rijeke, tad Kentaur Nes f outio je za mnom grene strasti bijes | i stao da me dira, ali ja u krik, | na koji se okrenu Zeusa vinjeg sin, | te spazivi to biva, trgne s plei luk | i prostrijeli zloincu utrobu i grud. Nescimus horam neque diem lat. Ne znamo ni dana ni asa (svoje smrti) (Krlea). Nescis quid vesper serus vehat lat. (it ____________________________ kv'id...) Ne zna to kasna veer nosi (tj. zlo uvijek prijeti). Nescit vox missa reverti lat. (it ___ voks...) Izreena rije ne moe se povratiti, tj. ne uri se s objavljivanjem svojih knjievnih djela (Horacije; Krlea). neseser, -era franc. (neccessaire od lat. necessa-rius potreban) mali putni koveg (kofer) ili kutija s potreptinama za toaletu, ivanje i si. Nesi v. Nessie. Nesiba tur. plemenita, visokoroena. nesimetrian, -na, -no (isp. simetrian nije simetrian, koji nema simetrije; i lan; izv. nesimetrinost, -osti. Ne sistas lat. Ne zaustavljaj se! (u Vati dravi, gdje se sve obavlja na la jeziku, odgovara naem: Zabranjeni ranje).

nesistematian, -na, -no (isp. sistemat koji nema sistema, u kome nema nesustavan, loe rasporeen, nedc neskladan; izv. nesistematinost, -osi neskafe (po imenu vicarske tvornice nes-kava, ekstrakt kave u prahu (vi ugodno miriljiv napitak). neskrupulozan, -zna, -zno (isp. skrupule koji nema skrupula, koji je uinjen b pula; netoan, nebriljiv, nepedanta niav; nesusteljiv; neobziran, bezi izv. neskrupuloznost, -osti. nesolidan, -dna, -dno (isp. solidan) 1 solidan; netemeljit, nepouzdan, loe netrajan, neizdrljiv; prenes, neozt kojim se ne moe raunati, neupotreb nesolidnost, -osti. nesolidaran, -rna, -rno (isp. solidaran) nije solidaran; nedrugarski;koji je pr< nodunosti, nesloan; izv. nesolidarno Nessie eng. (it. Nesi) popularno ime z nju neman koja ivi u Loch Nesi Nessun maggior dolore che ricordarsi de felice nella miseria tal. (it.... mad rikordarzi... felie... mizerija) Nem boli nego u nevolji sjeati se nek sretnog vremena (Dante, Pakao: Fr da Rimini). nestabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. stabilan) n jan, nestalan, neustaljen, promjenlji prolazan; izv. nestabilnost, -osti. n'est-ce pas? franc. (it. nes pa) zar ne? Nestor u starogrkoj mitologiji sin (v.J, kralj u Pilu; Homer ga zove i Ger (gr. Gerenios) po naselju Gereniji u skom zaljevu gdje se Nestor rodio i. bjee pobjegao kad je Heraklo razva (Stj. Senc: Grki rjenik); biojenajst grkih vojskovoa pod Trojom, si sudjelovao u borbama, ali je mnoge gao svojim sunarodnjacima dobrim ma i mudrim mislima odn. kako s; karakterizira: I ja bih elio biti kak nekada bio, ali bogovi ne daju ljudim; sve zajedno. No kakav jesam da jesan u meu konjanicima, pomagat u il tom i hrabriti rijeima takva ast ] starcima (parafraza prema Ilija neurologi 94 ja 1 nestorijaniz am

318323); danas se pod tim nazivom (pisanim malim slovom) misli: mudar, iskusan, astan starac, najstariji i najasniji predstavnik neke ideje, drutva i si. (samo ime i znai: ovjek koji pamti, koji se sjea), nestorijanizam, -zma uenje carigradskog patrijarha Nestorija (5. st.) da je Krist imao dvije naravi: boansku i ljudsku (katolika crkva odbacila kao krivovjerje, uei da Krist ima samo boansku narav); nestorijanac, -nca, 2. mn. -ijanaca pristaa nestorijani-zma.

Ne sus Minervam (doceat) lat. Neka svinja ne pouava Minervu (boginju znanja); kod nas: pile hoe da se pravi pametnije od kokoi. ne sutor ultra crepidam lat. {it. ne sutor iiltra krepidam) neka cipelar ne ide dalje od cipele, tj. ne iznosi svoj sud o stvarima u koje nisi upuen! nepola tal. (nespola) bot. mumula (v.); isto i nepula. neter, 2. mn. netera tur. (neter) v. skalpel. net1 njem. (nett) ubav, lijep, ist, pristao, dopadljiv, uredan, zgodan, skladan.

net2 engl. (net) mrea uope, a u tenisu, ping--pongu i odbojci mrea koja dijeli igralite na dvije jednake pole; net-ball {it. netbol) sport. 1. sportska igra koja je kod nas poznata pod imenom koarka; 2. u tenisu: lopta u mreu (isp. nec). netaktian, -na, -no (isp. taktian) koji nema takta, koji nije taktian; nespretan, nepaljiv, neobziran; izv. netaktinost, -osti. Neti v. Netty. neting engl. (netting mrea) ljubavna igra od kose do nonog palca (ali bez koitusa). neto tal. (netto ist) 1. teina robe bez omota; 2. ista cijena robe nakon odbitka popusta; 3. isti prihod nakon odbitka svih rashoda; neto-balans 1. u vanjskoj trgovini jednakost uvoza i izvoza; 2. u raunovodstvu balans salda u odnosu na optjecajni balans; neto-kasa v. netto cassa. netolerantan, -tna, -tno (isp. tolerantan) koji nije tolerantan; netrpeljiv, nesnoljiv prema tuem miljenju; izv. netolerantnost, -osti; isto i netolerancija. neto-registar-tona engl. mjera za korisni prostor broda, tj. za onaj u koji se smjeta tovar (i putnici); skra. nrt. neto-tara teina vanjskog omota neke robe (isp. tara). netto v. neto; netto cassa tal. (it. neto-kasa) trg. u gotovu, bez ikakvih odbitaka (isplatiti). Netty engl. (it. Neti) hipok. prema Antoaneta. Neue Ordnung njem. (it. Noje Ordnung) novi poredak, naziv za skup nacionalsocijalisti-kih tenja da zavladaju itavom Evropom nad kojom bi Nijemci bili Herrenvolk ('v.J. neuma gr. (neuma mig) znak srednjovjekovnog notnog pisma; neume su se pisale crticama, tokicama i kvaicama iznad teksta te su oznaivale samo kretanje melodije, ne odreujui visinu tona (latinske) ili intervale (grke).

neur..., neuri..., neuro...gr. (neuron v. nerv) na poetku rijei oznauje odnos rijei prema ivanom (nervnom) sistemu. neuralgija gr. (neur... + algos bol) bolest koja se oituje napadajem boli u toku itavog ivca ili u pojedinim njegovim granama, ali bez vidljivih anatomskih promjena; prid. ne-uralgian, -na, -no ivan, ivevit, veoma osjetljiv, tanan, lako povredljiv; neuralgini punkt (-na toka) sredite nervoze, vorite ivanih napadaja. neurastenija gr. (neur... + asthenia slabost) rastrojenost ivanog sistema uslijed njegove iscrpljenosti, prezamorenosti ili uslijed pretrpljenih tekih bolesti; prid. neurastenian, -na, -no; neurastenik, 5. -e, mn. -ci tko boluje od neurastenije, ovjek slabih, rastrojenih ivaca; isp. nervik; en. neurasteniki-nja. neurektomija gr. (neur... + ektome izrezi-vanje) med. operativno uklanjanje dijela jednoga ivca u svrhu lijeenja neuralgije; ne-ureksereza (gr. exairesis vaenje) operativno odstranjenje oboljelog ivca. Neuri (mn. m. r.) antiki narod nastanjen u prvom tisuljeu pr. n. e. oko Dnjepra i junog Buga; zajedno s Budinima (Neuroi kai Budlnoi) spominje ih grki povjesniar Herodot (u znanosti se misli da su bili Slaveni). neurit, -ita gr. izdanak ivane stanice koji provodi nadraaj do organa koji reagira, ivano vlakno. neuritis (akc. i -itis) gr. (isp. neur...) upala ivaca. neurokirurgija gr. (neur... 4- isp. kirurgija) med. lijeenje ivanih bolesti operativnim putem. neuroleptici (mn.) gr. (neur... 4- lepsis hvatanje) medicinska sredstva za smirivanje ivaca. neurologija gr. (neur... + logos rije, govor) nauka o ivanim bolestima; neurolog, mn. -zi lijenik za ivane bolesti; prid. neuroloki.

neuroni neuroni, -oma gr. (isp. neur...) izraslina na ivcu koja prouzrokuje boli, a sastoji se od ivanog tkiva; na izraz: ivanik. neuron, -ona gr. ivana stanica,temeljni sastavni dio ivanog sistema (isp. neurit, den-drit). neuropatija gr. (neur... + pathos bolest) bolest ivaca; neuropat ovjek koji ima bolesne ivce; prid. neuropatskl; neuropatolo-gija nauka o ivanim bolestima; neuropa-tolog, mn. -zi lijenik za ivane bolesti, specijalist u neuropatologiji; prid. neuro-patolokl. neuropsihijatrijagr. (neur... + isp. psihijatrija) nauka koja se bavi prouavanjem, spreavanjem i lijeenjem ivanih i duevnih bolesti; neuropsihijatar, -tra, 2. mn. neuropsihijatara lijenik koji se specijalizirao u neuropsihi-jatriji. neuropteri(mn. m. r.) gr. (neur... + pteron krilo) zool. mreokrilci. neurotomija gr. (neur... + tome sjeenje) med. prerez, presijecanje ivaca. neuroza gr. (isp. neur...) naziv za oznaivanje bolesti razliitih organa, uvjetovanih funkcionalnim oboljenjem ivanog sistema bez vidljivih promjena u ivanom tkivu, nervoza, neurastenija, drugim rijeima: Neuroza je oboljenje kod kojega nastaju stanovite smetnje, a da kraj toga ne nalazimo nikakvih promjena u mozgu, na ivcima, ili u organizmu openito; prid. neurotian, -na, -no koji se tie ivaca, ivan. neurovegetativan, -vna, -vnogr.-lat. (neur... + vegetativan, v.) koji se odnosi na ivce organa za ishranu i disanje. Neustrija zapadni dio franake drave za vrijeme dinastije Merovinga (izmeu Loire, Bretagne, Calaisa; gradovi Pariz, Orleans). neutral, -ala (isp. neutralan) umjetni svjetski jezik kojim su god. 1903. pokuavali zamijeniti volapik ( v.).

94 2

neutralac, -alca, 2. mn. neutralaca neopredijeljen ovjek, objektivna osoba, ovjek koji ne podupire ni jednu od sukobljenih stranaka, koji stoji po strani, koji je nezainteresiran, nesvrstan. neutralan, -Ina, -Ino lat. (neuter ni jedan ni drugi) 1. nepristran; neopredijeljen, neodreen, nezainteresiran; objektivan, neumijean, ravnoduan, koji sauva neutralnost, koji ne sudjeluje u sporu; neutralna zona pojas zemlje izmeu granica dviju drava na kojem nijedna od njih nema pravo da dri vojsku; 2. kem. koji ne daje ni kiselinsku ni luinsku reakciju; 3. elektr. nenabijen; 4. bol. lan, aseksualan; neutralizacija 1. si neutralnosti (v.); 2. objava neke dr zauzima stav neutralnosti; 3. poseban narodni reim nekih teritorija ili v( kojem drava, koja njima upravlja prava dizati na njima utvrda, drati i naoruane snage, pretvarati ih u p ratnih dogaaja itd.; 4. kem. uni kiselih svojstava otopine s pomou bazinih svojstava s pomou kiselim neutralizirati, -izlram provesti nei ciju; prenes. osujetiti, onemoguiti, sobiti, ponititi; isto i neutralizovari, neutralisati, -em; neutralnost, neutralitet, -eta nepristranost, neoj ljenost, neodreenost, nezainteresiran mijeanje, osobito u tue sporove; ni nje u rat koji se vodi izmeu drugih i isto i neutralitat, -ati (prema tal. neu Vojnovi) i neutralizam, -zma; neutr pristaa neutralne politike; neutralisriki. neutri generis (isp. neutrum) gram. si roda. neutron, -ona lat. (isp. neutralan) fiz. elen na estica koja spada u sastav jezgre si atoma, a koja nema elektrinih naboja neutrona priblino je jednaka masi pr neutrum (umn. esto po lat. srednj. roda: i 2. neutra)//.(neutrum nijedno ni gram. srednji rod (u deklinaciji); nepi glagol (u konjugaciji). Nev. skra. za Nevada u USA. Neva rijeka u SSSR, na kojoj lei Lenji prid. nevski; Nevski prospekt jedna c glavnih ulica u Lenjingradu, danas Pr 25. oktjabrja. Nevada savezna drava na zapadu glavni grad Carson. nevada panj. snjena vijavica. nevakat, -kta hrv.-tur. (ne + isp. vakat) n me, nezgodan as. Ne varietur lat. Neka se ne mijenja (jo uobiajeno u diplomaciji kao bilje spisima na kojima se ne doputa : promjena teksta). nevazil tur. (nevazil) upala desni, mes zuba, gingivitis. nevera tal. (mlet. nevera, isp. neve -iznenadna oluja na moru, nepogoda, va; isto i neverln, -ina. neverija panj. (neveria) 1. naziv za kavan u svako doba godine ima leda, zi snijega nakupljenog zimi po brdima

nevus

943

nicht wahr?

mljenog u podrumima; 2. sladoledarnica; prodavaonica osvjeavnih napitaka. nevus lat. (naevus) made, znamenka. Nevzet tur. novoroeni; en. Nevzeta. new engl. (it. nju) nov (npr. New York). New Deal engl. (it. Nju DT1 novo poslovanje) program socijalnih i gospodarskih reformi to ih je provodila vlada USA pod predsjednitvom Franklina D. Roosevelta od god. 1932. New England (Nova Engleska) zajedniki naziv za est saveznih drava na sjeveroistoku USA (Maine, Vermont, New Hampshire, Massachusetts, Rhode Island, Conecticut). New Foundland otok u sjeverozapadnom dijelu Atlantskog oceana (Kanada); vaan u avionskom prometu. New Hampshire (Nju Hemer) savezna drava u USA (isp. New England); glavni grad Concord. New Jersey (Nju Derzi) savezna drava na atlantskoj obali USA; glavni grad Trenton. New Look engl. (it. Nju Luk) novi izgled, ameriki izraz za novu liniju npr. u modi odijevanja god. 1947. New Mexico (Nju Meksikou) savezna drava u jugozapadnom dijelu USA; glavni grad Santa Fe. New Orleans Jazz engl. (it. nju-6rllnz-dez) v. diksilend (po amerikom gradu New Orlean-su gdje su ameriki Crnci prvi put lansirali takvu muziku); isp. i hot. news engl. (it. njuz) novosti, vijesti. nevrton engl. (it. njiitn) po engl. fiziaru Isaacu Nevvtonu (1643. do 1727) nazvana jedinica sile koja je kod nas poznatija pod imenom din (v. din2). New York (Nju Jork) savezna drava na sjeveroistoku USA; glavni grad Albany (tu je i New York, najvei grad na svijetu). New Zealand (Nju Zilend) Novi Zeland, Nova Zelandija, otona drava u jugozapadnom dijelu Tihog oceana; glavni grad Wel-lington. nexus v. neksus. Ney Michel (Ne Miel, 17691815) francuski general, velik vojskovoa u

doba Napo-leona I.; poslije pada Napoleonova priao je vladavini Luja XVIII, ali se u doba Sto dana (v. Les Cent Jours) opet pridruio Napoleonu i zapovijedao gardom u bitki kod Waterlooa; poslije konanog sloma Napoleonova strijeljan; glasovita je njegova posljednja zapovijed vojnicima pri izvrenju smrtne kazne; Soldats, droit au coeur! (Vojnici, ravno u srce!) (citira Krsto poljar). nezainteresiran koji nema interesa, zanimanja za neto; ravnoduan, objektivan; izv. nezainteresiranost, -osti; isto i nezaintere-sovan; nezainteresovandst. Nezlr, -ira, 5. Nezlre tur. propovjednik, upu-iva na pravi put; en. Nezira. neenlrano (isp. enirati) bez sustezanja, ne ustruavajui se, slobodno (Begovi). NF automobilska oznaka za New Foundland. NG automobilska oznaka za Novu Gradiku. Ngvana (Svazi) ustavna monarhija (kraljevina na jugu Afrike; glavni grad Mbabane. ni trinaesto slovo grkog alfabeta (pie se v, ita se ri). NI automobilska oznaka za Ni. Ni znak za nikal. Niagara v. Nijagara; Niagara Falls Slapovi Nijagare, grad na istoimenoj rijeci (zapravo se radi o dva grada istoga imena, jedan pripada USA, a drugi Kanadi; spojeni su mostovima). nianko v. nanka. nibbling engl. (nibble griskati) hranjenje nekoliko puta na dan u manjim obrocima (umjesto: doruak, ruak, veera). Nibelunzi, -unga (po imenu kralja Nibelunga, tj. sina tame, magle, sjevera [isp. njem. Nebel magla]) prema germanskoj prii sjevernjako pleme patuljaka koje je posjedovalo silno blago; toga se blaga domogao mladi Siegfried (it. STgfrid) poto je ubio kralja Nibelunga i svladao vilinjeg vladara, uvara blaga, patuljka Albericha (it. Alberiha); kasnije se Siegfried oenio burgundskom kneginjom Krimhildom, no brat njezin Gunter, bur-gundski kralj, dade ga ubiti (ubojica je bio glasoviti Hagen

von Tronje); tako su se blaga domogli Burgunani, no Krimhilda se nato udala za hunskoga kralja Atilu (v.) i s njegovom se pomou osvetila svojim sunarodnjacima; u tim je borbama propalo i silno blago Nibelunga za koje pria kae da lei na dnu Dunava; prid. nibelunki; nlbelunka vjernost nepokolebljiva vjernost; Nibelungenlied njem. (it. -lid) Pjesma o Nibelunzima, naziv glasovitog staronjemakog epa u kojem se opisuju sprijeda izloeni dogaaji. NIC automobilska oznaka za Nikaragvu. NICAP Nacionalna (amerika) komisija za prouavanje zranih fenomena (letei tanjuri i si.) Nicaragua v. Nikaragva. nicht wahr? njem. (it. riiht var) zar ne?

Nick arter Nick arter (it. Nik Karter), slavni detektiv (kao i Sherlock Holmes) u kriminalnim romanima engl. pisca Conana Doylea(1859 1930) (Krlea). Nicosia (Nikozija) glavni grad otoka Cipra; drugo mu je ime Levkosia. nieanizam, -zma filozofski nazori njemakog pisca Friedricha Nietzschea (1844 1900); za nieanizam karakteristini su: krajnji individualizam, kult tzv. nadovjeka i nepriznavanje moralnih normi. niah, -aha, mn. -asi tur. (nikjah) 1. enidbeni ugovor; brak, vjenanje, enidba, udaja; 2. svota novaca, novana kaucija, to ju je kod muslimana morao isplatiti mladoenja mladenki kod vjenanja (za sluaj rastave); niah uiniti oeniti (Nar.). nider njem. (nieder dolje) u nekadanjoj austrijskoj vojsci komanda lezi! nidifuge(w. . r.) lat. (nidus gnijezdo + fuga bijeg) ptiici (guske, kokoi, trkaice) koji su pernati odmah poto se izlegu i istodobno sposobni da se sami hrane (isp. nidikole). nidikole (mn. . r.) lat. (nidus gnijezdo 4-colere - stanovati) ptiici (golubovi, vrapci, grabljivice) koji se izlegu goli, slijepi, bespomoni (hrane ih i njeguju roditelji); isp. nidifuge. Niara tur. lijepa kao slika, draga, ljubljena, niello v. nijelo. Niemandsland (it. Nimandsland) njem. (nie-mand nitko + Land zemlja) 1. tzv. niija zemlja, tj. podruje izmeu dviju neprijateljskih vojski (Krlea, Aretej); 2. nepoznata, neistraena zemlja, podruje bez gospodara. niente tal. nita. Nie pozvvalam polj. (it. nje pozvalam) ne doputam, zabranjujem (formula kojom su lanovi nekadanjeg poljskog Sejma najavljivali svoje veto [v.]). nifablepsija gr. (nifas snjean, snijegom pokriven + blepo gledam) sljepoa, zaslijepljenost od snjene bjeline. ni fallor lat. ako se ne varam. nife geoloka kratica za sredinju jezgru nae Zemlje za koju se pretpostavlja da se sastoji od nikla i eljeza (kem. formula Ni odn. Fe); isp. sial i sima; v. i mono. NIG automobilska oznaka za Nigeriju. niger lat. crnac (isp. neger). Niger republika u zapadnoj Africi (uz gornji tok rijeke Niger); glavni grad Niamey; Nigeranin, mn. -ani; en. Nigerank nigerskl. Nigerija republika u zapadnoj A donjem toku rijeke Niger i uz A ocean); glavni Nihil sciri. Nihil sciri potest, ne id ipsum quidem lat. (it _ kvi'dem) Nita se ne moe znati, pa ni to samo (tj. ni to, da se nita ne moe znati). grad Lagos; Nigerijac, mn. -gerijaca; en. Nigerijka; prid. ni night-club engl. (it. najt-klab) noni lol nihajet tur. (nihajet) 1. svretak, kraj, k kao prii: na kraju, na svretku, kon nihil lat. (akc. nihil) nita; nihilizam, -zr nain miljenja nihilista ( v.J; 2. prenes no negiranje svih naela, tradicija i us vjerovanja; nihilist(a) izraz koji je iroku upotrebu ruski pisac Turgenj mijenivi ga na junaka romana Oci Bazarova koji je odluno negirao sva tradicije plemike kulture; protivnici cionarne demokracije esto su pod i ma razumijevali uope sve revoh no raspoloene ljude; en. nihilistkinj nihilistiki. nihil agenti dies longus est lat. onome ti ne radi dan je dugaak. nihil est ab omni parte beatum lat. niti svemu blaeno, tj. nema potpune sre Nihil est annis velocius lat. Nita nije 1 godina. Nihil est in intellectu, quod non prius f sensu (nisi intellectus ipse) lat intelektu... kvod... senzu... nii ktus...) Nita nije u razumu ega p je bilo u osjeaju (osim razuma sarr sve se osniva na iskustvu (John Locke tak u zagradi potjee od Leibnitza). nihil ex nihilo v. ex nihilo nihil. nihil habenti nihil deest lat. tko nita nem nita ne nedostaje. Nihil habeo, nihil curo (timeo) lat. (it.. Nita nemam, nita se ne brinem (odn se ne bojim). nihil humani a me alienum puto lat. nit ljudsko ne smatram sebi nesvojstven homo sum... nihil novi sub sole lat. niega novog pod s ista reenica govorila se i: Nihil novi s Nita novog pod mjesecom, odn. si pod Jupitrom, tj. pod kapom neb nihil obstat lat. (it. nihil opstat) nita na putu, tj. doputa se, moe ii (fc obina u katolikoj crkvi, kojom se d objavljivanje odnosno tampanje nek la). Nihil probat, qui nimium proba (it _ kvi...) Nita ne dokazuje tko dokazuje.

94 4

Nih il

94 5

nil rem

ad

nihilum lat. (isp. nihil) nita (Josip Kozarac). Nijagara indijan. (grom-voda) dio Rijeke sv. Lovrinca u Sjev. Americi izmeu

jezera Erie i Ontario; ini uvene slapove od 50 m visine; prid. nijagarskl. nijansa, 2. mn. nijansa franc. (nuance) preljev, postepen prijelaz, jedva zamjetljiv prijelaz (u zvukovima, bojama, miljenjima); fina, jedva osjetljiva razlika; tananost, istananost, tanina; nijansirati, -jansfram pokazivati polagane prijelaze; isticati stupnjeve boja, praviti fine, tanane razlike; isto i nijansovati, -ujem; nijanslranost, -osti profinjenost, tananost, protkanost finim preljevima; isto i nijansovandst. Nijaz, -aza, 5. Nijaze tur. onaj koji eli, koji trai. nijelo tal. (niello iz lat. nigellum crnkast, sme) 1. gravira u srebru (ili u kojoj drugoj kovini); urezu se crte koje se onda ispunjavaju (crnom) mjeavinom nekih kovina (ruski: tula-srebro); 2. sama ta mjeavina (od bakra, olova, srebra ili sumpora). nijet tur. (nijet) namjera, namjena, nakana, naum, odluka, intencija, usmena izjava; glag. nijetiti, -Im. Nika gr. (nike pobjeda) starogrka boginja pobjede, isto to i starorimska Victoria; prid. Nikin. nikal, -kla ved. (njem. pisano Nickel; ime uzeto iz vedske mitologije u kojoj se tako zove jedan gnom [v.]; pronalaza nikla je naime vedski fiziar C. O. Cronsted [it. Kronsted] koji je ivio od 1722. do 1765) kem. element, atomska teina 58,69, tablini broj 28, znak Ni; blistavi srebrnastobijeli metal; upotrebljava se u slitinama i za oblaganje drugih metala u svrhu njihove zatite od re; prid. niklen. Nikaragva (Nicaragua) republika u Srednjoj Americi; glavni grad Managua. Nike v. Nika. ni'kerboker engl. (po rijei Knickerbocker, kako nazivaju Holanane koji stanuju u New Yorku) 1. kratke iroke hlae stegnute ispod koljena (kakve nose Holanani); popularno: nikerbokerice, pumperice; golf-hlae; 2. enske gaice slina kroja; 3. prenes. estoko pie (koje brzo omamljuje). Nikifor gr. (nike pobjeda + foros nosa) pobjedonosac. niki-maja v. miki-maja. nikl v. nikal; niklati, -am prevlaiti niklom; isto i nikliti, -Im i ni'klovati, -ujem. Nikobari (mn. m. r.) otona skupina u Bengalskom zaljevu (Indija). Nil de.

Nikodem gr. (demos narod) v. Nikola. Nikola gr. (nikan pobijediti + laos narod) pobjednik naroda. Nikolo, -6a njemaki (zapravo austrijski) izraz za dan sv. Nikole, Nikolinje (6. prosinca), pa i za ovjeka obuenog u odjeu toga sveca (koji obilazi i daruje djecu) odn. za figuru koja predstavlja takav lik. Nikomed, -eda, 5. Nikomede gr. (nikan pobijediti + medein misliti) pobjednik u miljenju. nikotin, -ina (po Francuzu Jeanu Nicotu, koji je 1560. unio duhan u Francusku) uljasta kapljevina bez boje, ima miris duhana u kojem se i nalazi; vrlo je jak otrov; 8 grama nikotina ubija slona; ljudski se organizam pri puenju navikava na taj otrov koji onda postaje strast i neodoljiva potreba; hladnokrvne ivotinje (zmija i aba) odmah padaju u nesvijest im im se u usnu upljinu duhne malo duhanskog dima; prid. nikotinskl; nikotinizam, -zma otrovanje nikotinom, puenjem, opuenje (esto se za taj pojam upotrebljava jo i njem. izraz; nikofin-fergiftung [njem. vergiften otrovati]); nikotinizirati, -izlram proimati nikotinom; isto i nikotinizovati, -ujem. Niko/i ja v. Nicosia. niks njem. (nichts) nita; niks daj (taj) njem. (isp. deutsch njemaki) nita njemaki (tj. ne zna, ne govori i si., redovito u pomalo podrugljivom smislu). nikan v. nian. niktalopija gr. (nyx, 2. nyktos no + ops, 2. opos oko, vid) danji nevid; kod nekih onih bolesti vide bolesnici nou (u tami) bolje nego danju, niktofobija gr. (nyx, 2. nyktos no + fobeomai bojim se) strah od noi, od mraka. nikturija gr. (nyx, 2. nyktos no + isp. urin) uestalo mokrenje nou (srani bolesnici, eerai, neurotian). Nil, Nila, 5. Nile poznata velika rijeka u Egiptu; prid. nilski; nilski konj v. hipopotam. nil (nihil) admirari (akc. nil admirari) niemu se ne treba uditi (na latinski jezik prevedena reenica Meden thaumazein (v.) starogrkog filozofa Pitagore; osim toga poetak jedne epistule starorimskog pjesnika Horacija. nil ad rem lat. to ne mijenja nita na stvari.

94 6 Nil de nihilo fit lat. Nita ne postaje od Nils skand. Nikola. niega (tj. nimand njem. (niemand) nitko, nitko sve ima svoj uzrok); Nil fit ad nihilum lat. i nita, ovjek bez znaenja i Nita ne postaje nita (tj. nita se ne moe utjecaja; katkada i propalica, nikogovi; Nimandsland v. posve izgubiti). Nil inultum remanebit lat. Nie-mandsland. Nita nee ostati nimb v. nimbus. neosveeno (nekanjeno). Nil medium est nimbostratus lat. vrsta kinog lat. Nema srednjega puta (Ili oblaka. ili!). nil mortalibus ardui est lat. nita smrtnicima nimbus lat. (nimbus) 1. pljusak; plaha kia, nepogoda; 2. krupan, (ljudima) nije teko, tj. nedostupno taman oblak iz kojega pada (Horaci-je). oborina; 3. svijetli krug oko glave niloti (mn. m. r.) pripadnici rase iz loze svetaca (isp. aureola, gloriola); 4. negrida (oko toka gornjeg Nila). prenes. velik (esto nezasluen) Nil posse creari nihilo lat. (it kreari) Nita ugled, slava; 5. prenes. se ne moe stvoriti od niega (Lukrecije Kar).

nepristupanost, nedostinost, kordon M. nimet tur. (nimet) 1. hrana, ive, kruh; 2. dar s neba, boji dar, boja blagodat, srea; dobroinstvo; korist, dobitak. nimfa gr. (nymfe) 1. u starogrkoj mitologiji boginja drugog reda; nimfe su predstavljale razliite prirodne sile; dijelile su se na umske (drijade), gorske (oreade), rijene (najade), morske (nerejide) i dr.; 2. lijepa djevojka, krasotica, ljepotica; 3. liinka, larva (v.), kukuljica, ahura kukca; 4. mala crvena usnica (stidnica) na enskom spolnom organu. nimfe], -eja gr. (isp. nimfa); 1. vilinska spilja; svetite nimfa; 2. enska kupaonica kod starih Grka i Rimljana. nimfeja gr. (lat. Nimphaea alba) biljka lokvanj, lopo (Mato). nimfolept gr. (nymfoleptos) od nimfa oduevljen, zanesen, zaluen (Mato u sonetu Mladoj Hrvatskoj). nimfomanija gr. (isp. nimfa / manija) spolna nezasitljivost; znak neuroze ili duevne bolesti; nimfoman, -ana mukarac s pretjeranim spolnim nagonom, enskar, lovac na suknje, suknjaro; nimfomanka ena koja luduje za mukarcima, spolno ena. nimfonanija gr. (isp. nimfa 4 + isp. ensko spolno samozadovoljavanje nimrod strastven lovac (po imenu babilonske drave Nimroda, koji j Bibliji velik lovac pred Gospoc ni mukajet v. mukajet. Nina v. Katarina. Ninon franc. v. Ana. Nioba u starogrkoj mitologiji, ki va, ena Amfionova; imala je sedan sedam keri te se time ponosila pi njom Letom koja je sa Zeusom im; dvoje djece (Artemidu i Apolona) dvoje poubija svu djecu, a Niobu Leta u hrid koja neprestano suzi pokazuju na gori Sipilu u Maloj Azij preko kojega stalno curi voda); pre mnogih obrada u knjievnosti i umjt naoj narodnoj poeziji donekle je si tiv u pjesmi Zidanje Skadra); prid niobij, -ija (pored niobijum) kem. atomska teina 92,91, tablini broj Nb; metal sive boje; niobizam, -zi psihopatologiji naziv za pojavu k osobe neprestano plau i nariu n. nevoljama, stalno se tue na svoju kukaju nad svojom sudbinom i si. nipofil, -ila, 5. nipoffle (isp. Nippon prijatelj Japanaca i svega japanskog; -oba, 5. nipofobe (isp. fob, fobija) telj Japanaca i svega to je japansl Nippon slubeni naziv Japana (etii nih otoka; Jezo, Hondo, Sikoku, I niponizam, -zma pokret i ideoli stike diktature u Japanu. Slino ka u Njemakoj, zapoeli su niponis aktivnost ubojstvom pisca Kobajari ukidanjem svih naprednih organi/ stova. nirvana sanskr. (ugasnue) u budistu giji stanje najvieg blaenstva, s kao osloboenje od svih ivotnih tenja, kao odricanje od svega osobn stapanje s boanskom prvobitnor nom, kao utonue u nitavilo; prene u nirvanu predati se stanju mirovanja; uope: praznina, nigdina; prid. nirvanski; nirvanizam vjerovanje u nirvanu (Tin). Nis v. Skila1. nian, -ana hebr. sedmi mjesec idovs skog kalendara (odgovara naem travnju; to je mjesec pashe).

nispulf 94 er 7

nivomet ar nispulfer njem. (niesen kihati + Pulver praak) praak koji izaziva kihanje, praak kihavac, burmut (v.J. nistagmus gr. (nvstazo kimati, drijemati) nehotimini pokreti onih jabuica kod nekih bolesti i podraaja. nia, 2. mn. nia franc. (niche) 1. arhit. udublje-nje u zidu za smjetaj kipova, vaza ili predmeta pokustva (kreveta i dr.); alkoven, panje-ga; 2. vojn. udubljenje pod prsobranom u anevima zatieno od kugala i krhotina metaka; obino se namjenjuje za uvanje manjih koliina municije. niador tur. (niadvr) salmijak (v.J. nian, 2. mn. niana tur. (nian) 1. biljeg, znak, cilj, meta; 2. naprava na puci za ciljanje, vizir, muica, sjenjaj; 3. odlikovanje, orden; 4. kamen nad grobom muslimana; niandija 1. vojnik, osobito u artiljeriji, zaposlen oko niana; ravna topa (Cesarec); 2. dobar strijelac; nianiti, -Tm ciljati (akc. i nianiti, -nianfm). nii v. nit. nieste, -eta tur. (niasta) 1. krob; 2. vrsta tjestenine, tarana. nit starost, ubog, siromaan. nitar, -tra gr. nitrin, luna sol. nitati, -am njem. (nieten) zakovati, privrstiti; isto.initovati, -ujem; nitna, 2. mn. nitna (njem. Niete) 1. zakov, zakovica, zakivak; avao; metalna spojka; 2. kovni ukras na odjei; nitner 2. mn. nitnera zakoviar; radnik metalne struke koji runo ili pneumatikim i elektrinim ekiem vri zakivanje konstrukcija; nitnerice (mn. . r.) sportske hlae ukraene kovnim naivcima, nitnama. nitimur in vetitum semper cupimusaue negata lat. (it _ kupimiiskve...) Stalno nastojimo oko zabranjenog i elimo to nam nije doputeno (Ovidije). nitna i si. v. nitati. niton, -ona lat. (nitere sjati, svijetliti se) kem. element, atomska teina 222, tablini broj 86, znak Nt (naziva se takoer emanacijom radija); plemeniti plin; isp. radon. nitovati v. nitati. nitracija lat.-gr. stvaranje nitrospojeva, zamjena vodika u organskim tvarima nitrogru-pom, tj. atomskom grupom koja se sastoji od jednog atoma duika i dva atoma kisika (ulazi u sastav nitrospojeva). nitrat i si. v. nitrogenij. nitrifikacija gr.-lat. pretvaranje amonijaka u nitrokiseline i nitrate (pod utjecajem bakterija u zemljitu). nitrilutkinja ena slobodnog ponaanja (po vlastitom imenu neke takve ene imenom Nitrilut). nitrogenij, -ija (pored nitrogenijum) gr. (nitron luina + genesis postanak) duik, azot (v.J; nitrat, -ata duikova sol; nitrid, -ida spoj elemenata s duikom; nitrit, -ita sol duiaste kiseline; nitrobenzol, -61a ut, otrovan, uljevit organski spoj (umjetno gorko bademovo ulje); slui za proizvodnju sapuna, anilina; nitroceluloza praskavi pamuk; bijela lako zapaljiva vlaknasta masa, celulozni nitrat, slui u proizvodnji koloida, celuloida, filmova, ljepila i bezdimnog baruta; nitroglicerin, -ina eksplozivno ulje od koga se pravi dinamit, a slui i kao lijek protiv stenokardije (v.); isto i nitroglicerol, -ola; nitrogrupa v. nitracija; nitrolakovi brzo suivi lakovi s nitrocelulozom kao glavnim vezivom; riitrospoj organska materija koja sadri nitrogrupu. nivacija lat. (nix, 2. nivis snijeg) procesi izmjene zemljita pod utjecajem snijega (otapanje, zagrijavanje i si.). nivalan, -Ina, -Ino lat. (nix, 2. nivis snijeg) koji se tie snijega, snijean. niveau v. nivo. nivelacija franc. (niveler ravnati, izravnati) 1. postupak kojim se postizava da svi dijelovi (npr. tla) budu u istoj razini, izravnavanje, poravnavanje; 2. prenes. izjednaivanje opreka; 3. u geodeziji: odreivanje razlike u visini izmeu razliitih toaka Zemljine povrine; odreivanje nadmorske visine; niveleta, 2. mn. niveleta (franc. nivelette) razulja, libela, ravnaljka, ravnjaa; nivelir, -ira sprava za odreivanje odnosnih visina razliitih toaka zemaljske povrine; nivelirati, -vellram 1. odreivati razliku u visini izmeu dviju ili vie toaka zemaljske povrine; 2. poravnavati, svoditi na jednu ravninu, izjednaivati, otklanjati razlike, svesti na pravu mjeru; isto i nivelisati, -em; nivelman, -ana (franc. nivelle-ment) mjerenje libelom ( v.J, niveliranje, izravnavanje, poravnavanje, izjednaivanje. Nives panj. snnena. nivo, -6a, mn. -6i, 2. nivoa franc. (niveau) 1. razina; 2. povrina vode; 3. stupanj na kome se neto nalazi; rang, poloaj; ispod nivoa ispod prosjenosti; na najviem nivou diplomatski izraz za postupak, razgovore i si. meu najviim predstavnicima pojedinih drava na najbiraniji nain. nivometar, -tra lat.-gr. (nix, 2. nivis snijeg + isp. metar) sprava za mjerenje debljine napa-

nizam dalog snijega; nivose franc. (it. nivoz) mjesec snijega, etvrti mjesec u francuskom republikanskom kalendaru (12. XII19.1), prvi zimski mjesec, nizani, 2. mn. nizama tur. (nizam red, pravilo) 1. nekadanja redovita turska vojska; 2. titula biveg vladara od Hajdarabada u Indiji; prid. nizamov; nizamski; nizamlija pripadnik nizama. N. J. skra. za New Jersev (drava u USA). NK automobilska oznaka za Niki. NKVD (izg. enkavede, 2. -ea) skra. za bivi sovjetski Narodnvj kommissariat vmitren-nych del (Narodni komesarijat unutarnjih poslova) koji je 1944. preimenovan u ministarstvo. NL automobilska oznaka za Nizozemsku (Holandiju, Nederland). Nm skra. za nautika milja (v.) iza njutnmetar (v.J. NM automobilska oznaka za a) Novo Mesto (Slovenija), b) Narodna milicija. N. M. (Mex) skra. za New Mexico (drava u USA). N. N. (izg. en-en) oznaka za nepoznatu osobu na adresama i si.; znai lat. nomen nescio ne znam imena, ili non nominatus neimenovani, ili Numerius Negidius (igra rijei: oznauje onoga koji se krati, tj. lat. negat, platiti, tj. lat. numerare, svoj dug. Tako se u fingiranim parnicama, to su ih prikazivali udbenici rimskoga prava, nazivao optuenik i obino navodio kraticom N. N.). NNE meunarodna skraenica za sjever--sjeveroistok (engl. North-North-East). NNW meunarodna skraenica za sjever--sjeverozapad (engl. North-North-West). no, noa jap. (umjetnost) 1. japanska kratka lirska drama (tijesno povezana s religioznom mitologijom) s pjevanjem i plesom; 2. japanska kazalina maska. NO meunarodna skraenica za njem. Nord--Ost (sjeveroistok). No 1. skra. za tal. numero (v.); 2. znak za kem. element nobellj. noa polinezijska rije koja etnolozima slui kao pojam suprotan pojmu tabu (v.). Noa (hebr. mir, odmor, poinak, pokoj) po Bibliji jedini ovjek koji je preivio potop spasivi se u svojoj arci; otac Sema, Hama i Jafeta i prema tome praotac svih ljudi (v. semiti, hamiti, jafetiti); prid. Noin; isto i Ndem, prid. Noemov; isp. noja. nobeija v. nobet. nobellj, -ija (pored nobelijum) po vedskom fiziaru Nobelu (isp. Nobelova nag zvan kem. element, jedan od trs znak No. Nobelova nagrada nagrada koju je ved Alfred Nobel (1833-1896) dinamita; namijenjena politiarima cima i umjetnicima itavog svijet; osobito istaknu na podruju kemi medicine, knjievnosti ili u borbi z; mir; od Jugoslavena dobili su I nagradu god. 1939. Lavoslav Ru kemiju i god. 1961. Ivo Andri za nost; god. 1975. dr. Vladimir F kemiju (u zajednici s britanskim zn kom Johnom Cornforthom); n -ovca, 5. nobelovce, 2. mn. nobeli nosilac Nobelove nagrade. nobe-eer tur. kandirani (uti) eer; dis. nobet, 2. mn. nobeta tur. (nobet) 1. straa; 2. utvren red, turnus, smjem ja 1. vojnik straar; 2. tko im slubu, deurni. nobil tal. (nobile) plemi, aristokrat (f nobilis lat. plemenit, odlian; plemi nobilis de lauro najbolji (po ue dent na sveuilitu (odlikovan lovo nobilitet, -eta lat. (nobilis plemenit, 1. plemstvo, plemiko podrijetlo; 2. yelmoe, plemii, velikai, magnati kracija; 3. plemiko ponaanje, vite; bilitacija podjeljenje plemikog proglaenje plemiem, uvrtenje u ai ciju. nobilizirati, -izlram (isp. nobilis) progl; miem, podijeliti plemstvo. nobl prid. indekl. franc. (noble) plem mjen, odlian, uzvien, blagorodan, velikoduan, sjajan, krasan, gospoc izvrstan, prvorazredan, dostojanstv ki; komp. noblijT (S. Sremac); nobles noblesa 1. plemstvo, tzv. vii, svijet, aristokracija, plemenitai; isp tet; 2. svojstvo onoga tko je nobl (v.) nost, plemenitost, profinjenost; nobl ge franc. (it. nobles obli) p obvezuje (na plemenita, otmjena djel veinom u podrugljivom smislu); odreeni drutveni poloaj nalae odgovarajue ponaanje, obrazovani vanje i si. nocija lat. (notio) spoznaja, pojam, mi nodar, -ara v. notar, nodozan, -zna, -zno lat. (nodosus) kvrg gast, vorast, vornovat.

94 8

ndd nomen 94 ul 9 nodul lat. vori. nauka o miljenju ili spoznaji; prid. noetiki; noetiar tko se bavi noetikom. nodus Gordianus (Gordius) lat. Gordijev Nofretete v. Nefertiti. vor nogirati, noglram atr. izbaciti nekoga M. udarcem u stranjicu (nogom); prenes. Noel franc. 1. Boi; 2. boina pjesma. istjerati, rijeiti se nekoga, prekinuti Ndem v. Noa. drutvenu vezu. noetika, 3. -ci gr. (noeo mislim, opaam) nohut v. naut. fil.

noja vrsta vinove loze i vina od nje; isp. direktor 3 (naziv po biblijskom Noi, za koga postoji pria daje prvi zasadio vinovu lozu). nojner v. najner. nojoz, -a, -o tal. (noioso) dosadan. nokaut engl. (knock udarac + out vani, napolju) 1. odluan udarac u boksu od kojega udareni borac ostane leati vie od 10 sekunda; skra. k. o.; dobiti nokaut biti poraen, pobijeen (i u duevnom smislu); zadati nokaut onesposobiti protivnika za dalju borbu, pobijediti, svladati, omamiti; ukloniti iz natjecanja; glag. nokautirati, -autlram; nokdaun (down dolje) snaan udarac koji omamljuje, smlavljuje, obara na zemlju; prenes. vijest koja izaziva zaprepatenje, koja zapanjuje, poraava; tehniki nokaut odn. nokdaun prekid borbe zbog iznemoglosti protivnika (ako i nije oboren na pod). nokle, nokllfrnn. . roda) njem. (Nocke) vrsta tjestenine, linjaci; umanj. noklice, nokllca trganci. noksa v. noxa. noksan prid. indekl. tur. (noksan) nepotpun, bez nekog dijela; noksanluk nepotpunost. nokir, -ira njem. (Nachtgeschirr) nona posuda, noni lonac, vrina, kahlica, kantorica; isp. nahtopf. nokta, 2. mn. nokata i nokti tur. (nokta) toka. noktambulizam, -zma lat. (nox, 2. noctis no) v. somnambulizam. nokturalan, -Ina, -Ino lat. (isp. nokturno) mraan, noni. nokturn lat. (nocturnus noni) nona molitva katolikih sveenika (obino se moli ve poslije podne). nokturno, -urna, mn. -urni, 2. -urna (nocturnus noni) 1. vrsta malenog lirsko-muzikog djela sa preteno sanjarskim motivima (obino za klavir); 2. umjetniko djelo (knjievno, slikarsko) koje predstavlja no, none prizore, nona raspoloenja. nolens-volens lat. (akc. nolens-volens) hoe--nee, htio-nehtio, milom ili silom.

Noli (Non) iurare in verba magistri lat. Ne treba se zaklinjati na rijei uiteljeve, tj. valja biti samostalan i ne skrivati se iza miljenja autoriteta. noli me tangere lat. (akc. noli me tangere) 1. ne diraj me! 2. biljka netik, osjetnica, mimoza (v.J (pie se i zajedno: nolimetangere). nolite jacere margaritas ante porcos lat. (it. nolite jacere margaritas... porkos) nemojte bacati biserje pred svinje; v. margaritas ante porcos. noli turbare circulos meos lat. (akc. noli turbare cirkulos meos) ne diraj moje krunice (uskliknuo je, prema legendi, grki matematiar Arhimed kada gaje nakon osvojenjaSi-rakuze, god. 212. prije nae ere, napao [i ubio] rimski vojnik dok je on u pijesku crtao geometrijske likove). nom gr. (nomos) vrsta starogrke obredne pjesme u ast Apolona. nomagr. (nome razdioba, dijeljenje) gangre-nozno raspadanje sluznice kod pasa, goveda i svinja, pa i kod slabunjave djece (u toku zaraznih bolesti). nomad, -ada gr. (nome paa, panjak) pripadnik naroda (Srednje Azije) koji nema stalnog boravita nego se sa svojim stadom seli u potrazi za boljom paom; skitalac, lutalac; prid. nomadski skitalaki, lutala-ki. nomadizam, -zma u psihijatriji naziv za nagon koji stalno tei za putovanjem i mijenjanjem mjesta; isp. poriomanija, dromoma-nija. nom de guerre franc. (it. nom d'ger) 1. ratno ime, tj. ime pod kojim se u ratu, osobito u revoluciji, bori ovjek koji ne eli da mu se znade pravo ime, odn. ime kojim bude od suboraca prozvan neki junak; 2. francuski izraz za pseudonim (v.J; nom de plume (it. nom d'plim) ime od pera (za pisanje), francuski izraz za pseudonim knjievnika. nomen lat. (akc. nomen) ime; nomen actionis (it _ akcionis) gram. u tvorbi rijei naziv za izraze koji oznauju radnju; nomen agentis naziv za rijei koje oznauju vrioca radnje; nomen est (atque, it. atkve) omen v. omen; nomenklator (calare zvati, nazivati) kod Rimljana rob koji je svojem gospodaru kazivao imena onih koje bi sretali; otuda popis imena bez ikakvog daljeg objanjenja; 95 0 non datui nadnica zarada, izraena u novcu, za razliku od realne nadnice; 4. gram. imeniki, imenski. nominalizam, -zma lat. (isp. nomen) pravac u srednjovjekovnoj skolastikoj filozofiji prema kome u stvarnosti postoje samo posebne, pojedinane stvari, a opi pojmovi ne oznauju realne stvari nego su samo apstrakcije ljudskoga uma ili relativne oznake (imena) skupa pojedinanih predmeta. Nominalizam je bio prvi izraz materijalizma (Marx) u srednjem vijeku.

nominac ija

registar imena; nomenklatura 1. skup ili popis naziva koji se upotrebljavaju u nekoj grani nauke, umjetnosti, tehnike i dr.; terminologija, nazivlje; 2. popis, spisak rauna otvorenih od knjigovodstva nekog poduzea; dvojna (binarna) nomenklatura sistem davanja dvaju imena biljkama i ivotinjama (npr. Fagus silvatica bukva; Felis leo lav); uveo Linne (v.j. nominacija lat. (nomen, 2. nominis ime) imenovanje; nominala cijena naznaena na bankovnom papiru, knjizi, robi i dr.; naziv-na vrijednost; nominalan, -Ina, -Ino 1. koji postoji samo po imenu, na papiru, a ne u stvarnosti; beznaajan, neznatan; 2. o cijeni v. nominala; 3. nominalna

Nomina stultorum scribuntur ubique locorum lat. (it. ub'ikve lokorum) Imena luda piu se svuda. nomina sunt odiosa lat. (akc. nomina siint odioza) doslovno imena su omraena, a znai: bilo bi nezgodno navesti ime: grijeh ti kaem, al'grenika neu. nominativ lat. (nominare imenovati) gram. prvi pade (na pitanje tko ili to?); prid. nominativni / nominatlvski. nomine et re lat. rijeju i djelom. nominirati, -miniram lat. (nominare) imenovati; nazvati. nomofilakes gr. (nomos zakon, fylax uvar) straari zakona, u staroj Ateni zbor od sedmorice ljudi koji su nadzirali vijee, narodnu skuptinu i inovnike, ispitivali zakonske prijedloge i uope bdjeli nad vrenjem zakona. nomografija gr. (nomos zakon + grafo piem) 1. pisanje zakona; 2. u matematici: nauka o mogunostima i znakovima za grafiko raunanje; nomogram grafika predodba nekog matematikog zakona; nomokanon (isp. kanon) zbirka zakona, zbirka crkvenih propisa, krmija. nomos gr. (zakon) u staroj Grkoj krai melodijski obrazac kojim su se sluili i recitiranju Homerovih stihova, non lat. ne (negacija). nona1, 2. mn. nona tal. (nonna) baka; nonica; nono, 5. nono djed; umanj nona2, 2. mn. nona tal. (nona) bolest sp nona3, 2. mn. nona franc. (nonne) red opatica, monahinja, duvna, koludrici (katol.). nona4, 2. mn. nona lat. (nonus deveti starih Rimljana deveti sat, rauna treeg sata ujutro, dakle: podne; '. deveti stupanj dijatonske skale; isp. '. nonagon, -ona lat.-gr. (nonus deveti koljeno, kut) deveterokut; nonag -Ina, -Ino deveterokutan.

nonalignment engl. (it. nonelaiment) ni nost, politika koja se zalae za ekon politiku i kulturnu suradnju svih : svijeta i za miroljubivu koegzistenciji blokova to ih okupljaju oko sebe tz\ sile. nonarija lat. (nonus deveti) starorimsl za prostitutku (jer se nije smjela poj; ulici prije devetog sata uvee). Non bene pro toto libertas venditur ai Sloboda se ne prodaje za sve zlato svijeta) (stari napis na dubrovakoj Lovrijencu). nonjbis in idem lat. (akc. non bis in id dvaput za isto, tj. nemogue je traiti pozivati na odgovornost dvaput za ist non Caesar supra grammaticos (it. nor siipra gramatikos) lat. nije Cezar izn matiara, tj. vladari ne treba da se mij gramatika pitanja (Cezar je prije c bitke s Pompejem [kod Farzala, g. 48 e. ] poslao u Rim glasnika s nalozima k se urede pitanja izuavanja latinskog non compos mentis lat. (it ____________________ kdmpos...' duevno nemoan, zaostao, pravno n voran. noncooperation engl. (it. nonkoperejn) < no nesuradnja; lozinka indijskog na nog pokreta koji je odbijao svaku sur; Engleskom, slina pasivnom otporu i tu engleske robe. Non cuivis (homini) contigit adire Corinth (it.... kui'vis... kontigit... Korintum svakome (ovjeku) dano doi u Korin raa se svatko pod sretnom zvijezdor racije). noncul tal. 1. redovniki iskuenik, samo; klerik (isp. novicijat); 2. crkvenjak, sak non datur tertium v. tertium non datur. 95 1 non scholae. Non fructificat autumno arbor, quae vere non floruit lat. (it frukfifikat... kve...) Ne donosi ujesen plodova drvo koje u proljee nije cvalo, tj. pitat e se starost: gdje je bila mladost (Petrarca). nonij, -ija pomono mjerilo za tonije itanje dijelova na ljestvici mjerila (po Portugalcu Pedru Nuhezu ili [latinizirano! ] Noniusu). nonijus (nonius) plemenit konj vrlo jaka kostura; dobar kao artiljerijski konj za vuu i jahanje. nonilijun, -una lat. broj (pie se brojkom 1 sa 54 nule); isto i nonilion, -ona. Non iurare in verba magistri v. Noli iurare... nonius v. nonijus. nonkonformizam, -zma lat. (non ne + isp. konformizam) neslaganje, neprilagodljivost, nepokornost, nepodvrgavanje nekim uobiajenim normama, otpadnitvo, opozicija uope, krajnji individualizam u politikim i socijalnim pitanjima, a posebno neslaganje engleskih protestanata s uenjem slubene engleske crkve; nonkonformist(a)

non dubitandum est

non dubitandum est lat. ne treba sumnjati. None, Nona (mn. . roda; isp. nona4) kod starih Rimljana deveti dan prije Ida, tj. peti dan u mjesecu, odnosno sedmi dan u oujku, svibnju, srpnju i listopadu (v. Ide), non entis nulla sunt praedicata lat. (it _ predikata) O onome ega nema ne moe se nita rei. Non est culpa vini, sed culpa bibentis lat. (it _ kulpa...) Nije krivo vino nego onaj tko pije. non est dubium lat. nema sumnje. nonet,-eta tal. (nonetto od lat. nonus deveti) 1. kompozicija za 9 solistikih instrumenata ili glasova; 2. orkestar od 9 instrumenata ili zbor od 9 pjevaa. Non existentis nulla sunt iura lat. (it _ egzistentis.. .jura) Koga nema, taj nema nikakvih prava (kod nas: Koga nema, ni dijela mu nema). non ex quovis ligno fit Mercurius lat. (it. non eks kvovis ligno fit Merkurijus) ne moe se od svakog drveta istesati Merkur, tj. nije sve za svakoga. Non fit saltus in natura lat. U prirodi nema skokova; isp. Natura non facit saltus.

otpadnik, opozicionalac, nediscipliniran lan neke zajednice. non liquet lat. (it. non likvet) nije jasno. non multa, sed multum lat. (akc. non multa sed multum) ne mnogo razliitih stvari, nego mnogo u jednoj stvari. non numeranda, sed ponderanda argumenta lat. dokaze valja vagati (prosuivati) a ne brojiti. non olet lat. ne smrdi (postoji predaja da je rimski car Vespazijan svome sinu Titu koji mu je prigovorio stoje uveo porez na zahode, stavio pod nos novac dobiven od toga poreza i rekao gornje rijei; upotrebljava se i danas kad se hoe rei da nije vano na koji je nain neki novac steen). non omne licitum est honestum lat. nije sve asno to je doputeno. non omnia possumus omnes lat. ne moemo svi sve. non omnis moriar lat. (akc. non omnis moriar) neu sav umrijeti, tj. ostavljam iza sebe djela po kojima e me spominjati (Horacije). nonparel, -ela franc. (nonpareil neusporediv) sitna tipografska slova sa keglom od 6 toaka. non paseran v. No pasaran. non plus ultra lat. (akc. non plus ultra) dalje se ne moe; neto to se ne moe nadmaiti; nenadmaiv, najvii, najvei, nedostiiv; Non plus ultra svjetska akcija za nagraivanje maliana koji

izvedu neki hrabri ili plemeniti pothvat; u toj akciji sudjeluje i naa zemlja. non procul a proprio stipite poma cadunt lat. (7... prokul... kadunt) ne padaju jabuke daleko od vlastitog stabla. non progredi est regredi lat. ne napredovati znai nazadovati. non quaero intelligere ut credam, sed credo ut intelligam/f.(z7.... kvero... kredam... kredo...) ne nastojim razumjeti da bih vjerovao, nego vjerujem da bih razumio. non qua itur, sed qua eundum est lat. (it _ kva...) ne kamo se ide, nego kamo valja ii, tj. ne onamo kamo nas elja vue, nego na prave putove (makar i protiv volje). non quam diu, sed quam bene vixeris, refert lat. (it _ kvam... vikseris) ne radi se o tome kako si dugo ivio, nego kako dobro. non quantum, sed quid lat. (it. kvantum, kvid) ne koliko, nego to (J. Pasari), tj. nije vana veliina (nekog knji. djela), nego ono to je i kako je napisano. non quis, sed quid lat. (it. non kvi's, sed kvi'd) ne tko, nego to, tj. vanija je izjava ili djelo nego osoba koja je to rekla ili uradila. Non ridere, non lugere neque detestari, sed intelligere lat. (it nekve...) Ne smijati se, ne tugovati niti proklinjati, nego razumijevati (Mato u feljtonu o Harambaiu). non scholae, sed vitae discimus lat. (it. non 95 2 Non videbis dies sancti Petri in sede apostolica lat. (it _ sankti...apostolika) Nee vidjeti dana svetoga Petra na apostolskoj stolici (formula koju su prigodom izbora svakoga pape govorili novoizabranom vrhovnom sveeniku rimske crkve, jer nijedan papa nije vladao dulje od Petrovih 25 godina; kad se to ipak dogodilo Piju IX, koji je svoju dunost vrio od 1846. do 1878, dakle 32 godine, ukinuta je spomenuta formula). non volat in buccas tuas assa columba lat. (it _ biikas... asa... koliimba) nee ti uletjeti u usta peena golubica. noologija gr. (noos razum, isp. logija) dio filozofije koji se bavi istim miljenjem, bez obzira na njegov sadraj. noosfera gr. (noos razum + isp. sfera) podruje ivota homo sapiensa, razumnog, misaonog ovjeka, koje zanima biologe: atmosfera, biosfera itd. nopal, -ala panj. (iz astekog jezika) vrsta smokve na kojoj ivi koenila (v.), -ina grimiz, crvena boja. No pasaran panj. Nee proi, lozii njolskih revolucionara u gradansk god. 19361939. kao poziv na i otpor protiv napredovanja faistil parolu je lansirala La Pasionaria (

nonsens

shole, sed vite di'scimus) ne uimo za kolu, nego za ivot. nonsens, 2. mn. nonsensa lat. (non ne + sensus smisao) nesmisao, besmislica, glupost, budalatina; nonsens-lirika vrsta humoristine ili parodistine poezije koja postie groteskno-komine efekte upotrebom izmiljenih rijei bez smisla, povezivanjem logiki nespojivih elemenata i si. non, si male nunc, et olim sic erit lat. (it _ nunk... sik...) ako je sada zlo, nee uvijek biti tako. non stop engl. (non-stop) neprekidan, koji ne prestaje; u novije vrijeme postaje imenica koja oznauje duan u kome se bez prekida posluje (kupiti u nonstopu); tako promijenjena i poimeniena, rije dobiva i na akcent; nonstop, 2. mn. nonstopa; kod nas i kao prilog: neprekidno, neprestano, stalno, bez zastoja. nonalansa franc. (nonchalance) nehaj, nehaj-nost, nemar, nemarnost, bezbrinost, ravnodunost; leernost, neusiljenost; nonalantan, -tna, -tno nehajan, nemaran, bezbrian, ravnoduan; leeran, neusiljen; izv. nona-lantnost, -osti. non testatum lat. nije provjereno (v. Ente). Non timor, sed admiratio et gratitudo deos fecit lat. Nije bogove stvorio strah nego divljenje i zahvalnost (Ciceron; Krlea, Glembajevi). nonum prematur in annum lat. neka se uva devet godina, tj. ne uri s objavljivanjem napisanog djela.

v.) je takoer uzeo istu parolu, ali uz p da nee proi marksizam, nee pro: no zidarstvo, nee proi separatizam rec, panjolski susreti); isp. Pasaren nor1 njem. (Narr) lud, budalast; kompli potpuno lud; nore gljive lude, gljive (Donevi); norc, norca, 5. nor ndraca glupan, budala, luak (u skom govoru); noreti (noriti), norim vati, budaliti; v. norija. nor2 (prema Noricum, lat. nazivu za isi pinske zemlje) geol. srednja period skog trijasa (v.). Nora, 5. Noro v. Eleonora. noradrenalin, -ina hormon srodan adi (v.), koji slui u medicini za odi normalnog krvnog tlaka (kod kolap ka). Norbert germ. sjaj sjevera. norc v. nor1; pri norcu pri vragu, na n tom mjestu (Donevi). nord germ. sjever (u internacionalnoj up Nordek nordijska ekonomska unija (I Finska, Norveka, vedska). Nordijac, -Ijca, 5. Nordije, 2. mn. N( (isp. nord) pripadnik jednoga od sj (skandinavskih) naroda (Danci, vec

vezani, Islanani); Nordijci u knji est naziv za sjevernjake pisce (Stri: Ibsen i dr.); en. Nordijka; prid. n (openito: sjevernjak, sjevernjakinja, njaki). nordistika, 3. -ci nauka o nordijskim ma, njihovim jezicima, historiji i 1 nordist(a), 2. mn. nordista tko : nordistikom; prid. nordistiki. Nordkapp norv. Sjeverni rt, najsjeverniji Evrope na norvekom otoku Magerc nordost rom.-germ. sjeveroistok. nordvvest rom. -germ. sjeverozapad. noreti kajk. (isp. nor1) v. noriti. Noricum v. Norik. norija1 (kajk. akc. norija) njem. (isp. nor vanje, ludost, budalatina, glupost, glu Norik, -ika lat. (Noricum) antika pokr; istonim Alpama, juno od Dunava, no u dananjoj Korukoj; glavni gri reia (moda dananji entvid); Norik s

95 nori nosrani 3 t 16. pr. n. e. osvojili Rimljani, a u osmom normalka, 3. -ci, 2. mn. normalki (isp. stoljeu prodiru onamo Slaveni i poinje se norma) stvarati Karantanija; prid. noriki. osnovna, puka kola, trivijalka (v.J. norit, -ita dubinska eruptivna stijena normalnost, -osti v. normalan. Norman, -ana sastavljena uglavnom od bazinih isto to i Nordijac (Nordmann plagioklasa i rompskih piroksena ( v.J. sjevernjak); isp. viking; u prolosti su se Normani istakli kao vjeti pomorci i noriti, -Im (isp. nor1) ludovati, budaliti, initi osvajai (9, 10. i 11. st. n. e.); prid. gluposti, izvoditi budalatine. normanskl. norma, 2. mn. norma (' normi lat. (norma) 1. pravilo, toan propis, uputa, naputak, Normandija pokrajina u sjev. Francuskoj (ime po Normanima, v.); Normananin, obrazac, mjerilo, odreena mjera, koliina mn. -ani; en. Normananka; prid. rada, razmjer neega, naelo rada; normandijski. propisani oblik, odreena teina, veliina i si. pojedinih proizvoda, standard; 2. normativ, -iva lat. (isp. norma) stvar koja odreuje pravilo, normu; normativi praznik na koji nema nikakva poslovanja utvrene (osim najnunijeg); 3. tipogr. skraeni naziv knjige pri dnu svakog tamparskog norme utroka materijala, radne snage, goriarka (v. npr. u svakoj knjizi na str. 17, 33. va, energije, zatim visina zaliha i potrebnih itd.); radna norma propisani radni sredstava na temelju kojih se izrauju proizvodni i financijski planovi poduzea i uinak radnika. Norma zvijee na junom nebu, juno od kojih se pri izvrenju zadataka valja pridravati; normativan, -vna, -vno koji korpiona (na naziv: Kutomjer). normala (isp. norma) \ .mat. okomica, tj. vrijedi kao norma; koji se osniva na normi, pravac koji s drugim pravcem zatvara koji slui kao pravilo; koji postavlja pravila; pravi kut; 2. redovito, pravilno, obino normativna gramatika gramatika koja propisuje jezina pravila (isp. deskriptivna stanje; prosjek. normalac, -lca, 5. normale, 2. mn. gramatika). normalaca (isp. normalka) ak normirac, -rca, 5. normlre, 2. mn. normlraca namjetenik u nekom poduzeu koji osnovne, puke kole, osnovac, odreuje i provjerava norme u radu; isp. pukokolac. poenter. normalan, -Ina, -Ino (isp. norma) 1. pravilan, propisan; kako treba da bude; normirati, normiram (isp. norma) postaviti pravilo; odrediti propis; normirani obian, uobiajen; redovit, redovan, trokovi od viih planskih organa prosjean, prirodan, naravan; 2. duevno propisani elementi cijene koji se stavljaju zdrav; priseban, pribran; izv. normalnost, u kalkulaciju u odreenom iznosu ili -osti. procentu (npr. doprinos za kadrove, normalizacija (isp. norma) 1. odreivanje amortizacija, prosjeni podvozni stav). norme, obrasca na temelju odgovarajuih izraunavanja; 2. dovoenje u normu, u Nome, Nrna (mn. . r.) boginje sudbine u skandinavskoj mitologiji, tri mudre normalno stanje; reguliranje; 3. u djevojke, izvanredne ljepote i industriji nepokolebljive ozbiljnosti (Urda, Naranda prijelaz na proizvodnju fabrikata i Skulda). jednoga tipa tipizacijom pojedinih dijelova fabrikata; 4. tehn. grijanje elika nortes panj. vjetar sjevernjak (veoma hladan), to pue zimi na obalama iznad kritike temperature, a zatim Meksikog zaljeva, nad Teksasom i hlaenje u uzduhu; ini elik sitnozrnim Floridom. te se lake podaje obradi; glag. normalizirati, -izlram; isto i north engl. (it. nort) sjever. normalizovati, -ujem i normalisati, -em.

North Carolina engl. Sjeverna Karolina, savezna drava u istonom dijelu USA; glavni grad Raleigh (it. Roli). norther engl. (it. norder) v. nortes. Norveka kraljevina na sjeveru Evrope (Skandinavija); glavni grad Oslo (biva Kri-stijanija); Norveanin, mn. -ni; en. Norveanka; prid. norveki; norveki rak v. kamp. nosce te ipsum lat. poznaj samoga sebe (isp. gnothi seauton). noscitur ex socio, qui non cognoscitur ex se lat. (it _ eks... kvi...) po drugovima e se poznati onaj tko se nee dati poznati po sebi (tj. reci mi s kim se drui, pa u ti rei kakav si). nostalgij a

noskapin, -ina jedan od glavnih alkaloida opijuma; djelotvoran protiv kalja; isto i narkotin. nosofobija gr. (nosos bolest + isp. fobija) med. bolesni strah od oboljenja, nosografija gr. (nosos bolest + grafein pisati) opisivanje bolesti, nosologija gr. (nosos bolest + logos rije, govor) nauka o bolestima, nosrani kod Arapa u sjeverozapadnoj Africi naziv za kranina, izveden od arapske rijei za pojam Nazareanin (tj. ovjek iz Nazareta, gdje je odrastao Isus Krist).

95 4 notafilija lat.-gr. ljubav prema banknotama, skupljanje novanica (stranih i onih iz optjecaja, za razliku od numizmatike koja obuhvaa samo kovane novce); izv. notafilist(a). nota infidelitatis lat. obiljeje nevjere. notalan, -Ina, -Ino (isp. note) koji se odnosi na note, kajde; koji je po notama. notalist(a) pjeva ili svira koji pri muziciranju gleda u note, koji pjeva odn. s notama a ne po sluhu (sluhist). notar, -ara, 5. notaru (' -are lat. (notari, starije doba slubena osoba ovlast sklapa i ovjerava ugovore, izdaje dokumente i si., uope da se bavi odvjetnikim poslovima (veinom osim zastupanja pri sudbenim raspra 2. biljenik, nataro, opinski tajnik. notaro v. nataro. notata (mn. sr. r.) lat. (notare b biljeke, pribiljeke, zabiljeke, prin napomene, opaske. note (isp. nota) 1. odreeni grafiki, (elipsastog oblika) za oznaivanje mi tonova; isp. kajda; nota quadrata li kvadrata) etverouglasta nota (oso starim crkvenim napjevima); 2. muzi lo (napisano ili tampano); v.i tironsk prid. notni. notes lat. (notare biljeiti; zapravo m francuske rijei note, tj. biljeka, koj obliku notes, tj. biljeke, stavljala na b ce) biljenica, zapisnica, podsjetnik, ( knjiica za sitne biljeke. notica, 2. mn. nofica (isp. nota) mala bi sitna vijest (osobito u novinama), este tuim akc. nofica (isp. tal. notizia vijest). notiffkacija (isp. nota + ... fikacija, v.) 1. jest, izvjetaj jedne drave drugoj o i meunarodnim aktima (objava bloka posjedanja novih zemalja); 2. obavije rovnika duniku o protestiranju izdan nice; 3. uope: obznana, objava, dava znanje, obavjetenje, saopenje, prioj najava, upozorenje, proglas; p notificirati, -ficiram izvriti notifil isto i notifikovati, -ujem.

nostalgija gr. (nostos povratak + algos bol) 1. velika enja za zaviajem, za domom; 2. uope enja za neim poznatim gdje smo ili s kim smo ve ivjeli; nostalgian, -na, -no koji se tie tuge za domovinom ili zaviajem; koji tuguje za rodnim krajem; eznutljiv, enjiv; izv. nostalginost, -osti. Nostradamus (franc. Michel de Notre-Dame) francuski astrolog i lijenik (15331566), autor knjige proroanstava (Centurije); citira se, tampa i komentira jo i danas, osobito u sudbonosnim trenucima ovjeanstva (svatko ga dakako tumai kako kome bolje odgovara). nostrifikacija lat. (noster na + ... fikacija, v.J postupak po kojem se neka u inozemstvu steena isprava (obino kolska) izjednauje s istovrsnom domaom ispravom; nostrificirati, -fiiram ponaiti, dati nekoj ispravi (obino kolskoj) pravovaljanost domae isprave; usvojiti, izjednaiti s naim; isto i nostrifikovati, -ujem. nostro conto tal. (it konto) trg. na na raun. nostromo, ndstroma, mn. nostromi tal. (nostro-mo) voa palube, glavar mornara najednom brodu. not v. nat. Not v. Notos. nota lat. (nota znak, znamenje, biljeka) 1. slubena pismena diplomatska predstavka jedne vlade drugoj; 2. muz. ton, glas, arija, melodija, napjev; v. note; 3. ocjena u koli; 4. u trgovini raun; 5. uope biljeka, primjedba, opaska, zapis, zabiljeka, napomena; obiljeje, prizvuk, karakteristika. nota bene lat. (akc. nota bene) pamti dobro!; ne zaboravi!; dri na pameti!; da se ne zaboravi; skra. N. B. notabilitet, -eta lat. (notabilis znatan) 1. uglednost, ugled, videnost, uvaenost, znat-nost; 2. ugledna, odlina osoba, uglednik, odlinik, linost, uvaen ovjek; 3. znaajnost, znamenitost, odlika, istaknuta osobina. notacija lat. (notatio) 1. biljeenje, oznaivanje, nain biljeenja; biljeka, opaska; oznaka; 2. muz. a) pisanje nota; b) notni sistem.

notirati, notiram lat. (notare) 1. zabi ubiljeiti, zapisati; 2. imati vrijedno; biljeen kao vrijednost na burzi, kotira notntender njem. (isp. note + tand stalak) stalak za note; isp. leturin. Notogea gr. (notos jug, ge zoogeografska oblast koja obuhvaa; sko i

polinezijsko podruje (karakte ivotinje: tobolari, kljunai, rajske kazuari). notoran, -rna, -rno lat. (notus pozn opepoznat; oevidan, oigledan; 2. oi en. Notos gr. Jug, juni vjetar, sin Astreja i junjak. 95 5 nox a noveento tal. (novecento devet stotina, tj. 20. stoljee) naziv za tzv. Novu stvarnost, tj. umjetniki (osobito likovna umjetnost, arhitektura, muzika) stil 20. stoljea; nove-entist(a) umjetnik iz noveenta. novela, 2. mn. novela (akc. i novela, 2. mn. novela) tal. (novella) 1. kratka pripovijest; pria; 2. pravn. kasnija izmjena ili dopuna prijanjeg zakona; noveleta, 2. mn. noveleta (novelletta) 1. mala novela, novelica (no-velica); 2. muz. klavirska kompozicija bez odreena oblika izgraena na veem broju tema; novelist(a) pisac novela; en. novelis-tkinja; prid. novelistiki. novembar, -bra, 2. mn. novembara lat. (novem-ber) mjesec studeni; prid. novembarski. novena tal. (nove devet) devetnica, katolika pobonost koja traje devet dana i obino je namijenjena u tono odreenu svrhu. novial, -ala skra. od nov mternational uxiliari /ingue (novi meunarodni pomoni jezik), kako je danski lingvist Oto Jespersen nazvao svoj umjetni jezik koji je predloio god. 1928; Jespersenov se prijedlog temeljio na rjeniku zasnovanom na grko-latinskim i novoromanskim rijeima i na jednostavnoj gramatici engleskog uzora, ali nije imao uspjeha. novlc, -ica lat. (novus nov) novajlija, poleta-rac; novak, iskuenik, redovniki kandidat; novicijat, -ata 1. vrijeme novatva, iskue-nitva, pripravnitva za redovniko zvanje; prenes. naukovanje, vrijeme naukovanja, egrtovanje; 2. nastamba za redovnike pripravnike. novilunium lat. mladi mjesec, mla, mlaak. novirati, novlram (isp. novacija) propisati neto novo, osobito donijeti novelu 2 (v.j. novitad, -adi tal. (novita) v. novitet (M. Smoje). novitet, -eta lat. (novitas) novina, nova stvar, novost, novota, novotarija; neobinost, udo. novokaln, -ina (isp. lat. novus nov + kokain) kristalan praak bez boje i mirisa; isto to i prokain; upotrebljava se u medicini. Novotel meunarodna organizacija hotelske slube, poslovna suradnja medu pojedinim hotelima (preporuivanje, olakice, osiguranje smjetaja i si.). novum lat. (novus nov) neto novo; pravn. okolnost koja, poslije ve zavrenog pravnog postupka, daje povoda pokretanju drugog postupka. noxa lat. (it. noksa) teta, kvar; u medicini

Notre-Da me

Notre-Dame franc. (it. notr-dam) Naa Gospa, tj. Bogorodica Marija (ime parike katedrale). noturno tal. (notturno) v. nokturno. notzic njem. (Not nuda + Sitz sjedalo) sjedalo za nudu (kad nema drugoga, npr. u kinematografima), pomono sjedalo. nougat v. nugat. noumen gr. (noos um, svijest; miljenje) u dualistikoj (v. dualizam) filozofiji Kantovoj stvar o sebi koja se toboe ne moe spoznati i primiti osjetima nego samo razumom zamisliti; suprotno fenomenu (r.). Dijalektiki materijalizam ui da postoje samo stvari koje na danom historijskom stupnju nisu poznate, ali koje e se spoznati s razvitkom nauke. Nous dansons sur un volcan franc. (it. Nu danson sir en volkan) Mi pleemo nad vulkanom (rijei jednoga francuskog diplomata francuskom prestolonasljedniku na plesu u poast napuljskom kralju [mislio je, dakako, na Vezuv]; rijei su se pokazale kao proroanstvo: dva mjeseca kasnije, god. 1830, oboren je francuski kralj Karlo X); slina je izreka Robespierreova u doba francuske revolucije: Nous marchons sur des volcans (it. Nu maron sir de volkan) Mi hodamo po vulkanima, tj. nemamo sigurne podloge u nogama. Nous sommes mobiles et nous jugeons des etres mobilesfranc. Sami smo nestalni, a sudimo o nestalnim biima (Sainte-Beuve, citira J. Pasari). Nous verrons franc. (it. Nu veron) Vidjet emo! Uvjerit emo se! nouveauriche v. nuvori (Krlea). nout v. naut. nova1 lat. (novus nov) u astronomiji naziv za zvijezdu koja zbog unutarnje eksplozije u sebi na kratko vrijeme vrlo jasno zablista. nova2 lat. (mno. od novum novo) u knjiarstvu: novosti, noviteti, nova izdanja. novacija lat. (novus nov) pravn. 1. obnova, obnavljanje; ugovor vjerovnika i dunika po kojem se stara obveza ukida time to na njeno mjesto dolazi nova; 2. prijenos obveze na novu osobu. novaka v. nafaka. novator lat. (novus nov) ovjek koji hrabro uvodi neto novo, unosi nove ideje u neko podruje, lomi stare predodbe, pravila, norme koje smetaju napretku; prid. novatorski; novatorstvo svojstvo novatora.

nozems

95 6

naziv za svakog uzronika ili za svako djelovanje koje izaziva bolest. nozems jedan od naziva za bitnike (v.J. Np znak za neptunij (v.J, oznaka za neper. Nr, Nro v. No. NR automobilska oznaka za Zambiju. nrt skra. za neto-registar-tona (v.). NS automobilska oznaka za Novi Sad. N. S. D. A. P. [izg. enesdeape) skra. za njem. Nationalsozialistische deutsche Arbeiterpar-tei (Njemaka nacionalsocijalistika radnika stranka), slubeno ime zloglasne nacistike stranke. NSU (izg. enesu) oznaka za njem. Vereinig-te Fahrzeugvverke (udruene tvornice vozila) Neckarsulm (grad Ulm na rijeci Neckaru). Nt znak za niton (v.). nuale ar. plastovi kukuruzovine (S. Batui). nuance v. nijansa. Nubija pokrajina u Sudanu; Nubijac, -ljca, 5. Nubije, 2. mn. Nubijaca; en. Nubljka; prid. nubijski. niibilan, -Ina, -Ino lat. (isp. nupcija) sposoban za brak. niibilaran, -rna, -rno lat. (isp. nubes oblak) oblaan, naoblaen; taman, crn; prenes. nepovoljan, neprijazan, nepogodan (Mato). micati, -am njem. (niitzen) upotrebljavati, rabiti (Donevi). micelus lat. (isp. nukleus) bot. zametna jezgra. nucleus v. nukleus. nuda proprietas lat. (golo vlasnitvo) pravna, ali ne i faktina vlast na nekoj stvari, puki naslov. nude, crude lat. (it _krude) golo i surovo, tj. dozlaboga loe. nude look engl. (odjevni predmet, npr. enske arape) u boji koe. nudist(a) v. nuditet, nudizam. nudi verbis lat. golim (suhim) rijeima, tj. bez zaobilaenja, neuvijeno, jasno, otvoreno. nuditet, -eta lat. (nudus gol, nag) golotinja, nagost, nagota; nudizam, -zma smjer koji propovijeda golotinju; kult golotinje; isp. naturizam 3; nudist(a), 2. mn. nudista pristalica golotinje; en. nudistkinja; prid. nudistiki. nudle, midla (mn. . roda) njem. (Nudel) rezanci (od tijesta, eerne repe i si.); umanj. nudlice; nudlbret daska za valjanje tijesta pri mije-enju; nudlvalger (Nudehvalker) valjalo, rasuka, valjak, sukalo, razvija, oklagija, takalo, trnica. nudo-camp engl. (it. niidokemp) krai nudistiki kemp.

nudofobija lat.-gr. (nudus gol, nag fobija) bolestan zazor od vlastite go osobito pred drugim osobama; nude (isp. manija) bolestan nagon za ho< bez odjee i uope za nudizmom (v.). nudus lat. gol. nag; nuda veritas gola istina. Nuevo Leon savezna drava u sjever nom Meksiku; glavni grad Monterre; nufus, -usa tur. (niifus) 1. stanovnitvo, osobe, lica, ljudi; 2. prenes. popis sta tva, matine knjige; nufus-teskera list; nufuija matiar. nufuz, -uza tur. (niifuz) utjecaj, upliv; do stvenost koja izaziva respekt; nufuzli -cajan, uplivan, koji izaziva respekt, res bilan. niigat franc. (nougat) tvorniki naziv za stie od eera, oraha ili badema i (pon kakaa. nugget engl. (it. nagit) veliki komad san nog zlata. Niih tur. (iz hebr.) Noa (v.J. nuit franc. no; oznaka na brzojavka) inozemstvo koja znai da se isporuk izvriti i u nono doba. nuklearac, -arca, 2. mn. nuklearaca (is kle"us) popularni naziv za osobu koja s nuklearnom fizikom odn. atomistikor nukleinske kiseline sloeni organski ke spojevi u jezgri biljnih i ivotinjskih ?( nosioci genetskih informacija svih iv ganizama. nukleoni (isp. nukleus) zajedniko ime za { i neutron (v.J. nukleotidi v. nukleinske kiseline. nukleus lat. (nucleus, nuculeus) 1. jezgr bit; 2. uporite, sredite; niiklearan, -rn; koji se tie jezgre, u nae doba o atomske jezgre; nuklearna elektrana termoelektrane, atomska elektrana; arna kemija grana kemije koja st proizvodnjom i primjenom tvari koje n u atomskoj jezgri; nuklearna fizika ska fizika; nuklearna energija atc energija; nuklearni reaktor napra tehniku provedbu cijepanja atomske ji za dobivanje energije koja se pri tom r; ili za dobivanje radioaktivnih izotopa neutrona (v.J; nuklearna tehnika mi procesi i sredstva to slue pri iskorii atomske energije; nuklearni rat oi sukob u kojem se upotrebljava riuki

ilomgka, hidrogens ka I ucajun. nUuvin ovjek: fp.ntila) vrlo sunu> koju niHvIia vilo malo jnuli, dokinuij, obezvrijed ili; isto i -irjeln: lafiBkfeia proglaenj e sitno ijc *ttanjc koja ostavrja vrlo mi

i,

.I]I pred nrvini poroajem, prvorotkiD jH. k din dm IIK> lai. (akt. nilla dyCl mic i imrojrtkom slikaru A o RlarABrc knm ilikani Aneksu koii

na bio prikladan (Til Livucl.

!> hi.

lUlnmavnij a miuca, muc i najdratovni jcm misni njeci. n 4 leti tu. UU. nulu pena ne U u Uzna (ne smije Izreci) bn zaton;

io djelo ako poinjeno djelo

ekKepcionej n krivino djelo ako poinjeno djelo

UM

o^e

ka

>rislila (Plinijt Slariji), proaMte diua *oaimy*

fnm

up.

tfava prije inace normalnofii poe-

WC. il-toUui (i*j>. nula)po&lnu toka bilo koje Ijemvicc, npr, kod toplomjeri . meridijan nekojeg poinje mjnarje pgraf-

numenm l>ro|. brojka: Ni:

krtu.

sloga imena

nri norr.

Itrnitri).

loga imena

mnork) novonorves kl je zapravo norveki narodni, puki jezik, ko u knjievnost i i javnom ivota ravnopmvj hokmaloDi fv^; isp. i rilsmal. laridcmal.

London).

apravo norvelki narodni, puki jezik ,'ki knjievnost i i javno

NJ
^rng}.
aji* ~t. ne, nije (Begovif,), njiceT rm. (nicego) niSla, ni&lttvilonjilaSmHj. tnvilas strijelac) pripadnik mi gnocchi) vujiiki, knedle, okruglice, liCnJK-i tanjamkim nfagrntao}. ja HIR/. (new) prcdmelak u geografski m imcni

NJ

NJ

ijelac)pripad nik i

(new) predm eiak u gcouru rikim

zdernu se. izjedati

te,

hranje nje: jelo. hrana.

njupi

TI.

(neane hej ni. nili (D. l\

. ne. nije (Becovi c).

rus.
(nicegn j rastavil o, srf. (nyuas strijela c) pripadi

- njeci koje poinju um gL .mmikl. uto (pnjedlo , npr. o ' .......... vrlupii unjnmj

nastojal a sprijeiti pravedn o

ili panju doba Vojne krajine. (D. Ivuuisevic). nbandijati v. obenijati. iran otisak ih dbataJtB.nl odljev cijele

njem.-franc. (I

obezrijatl se, -um se ti.rp. tal. m izbezumi ti se. dospjeli u stanje dute .pokoravati ini Jaj.. iroku

U) primjedb a, prigovor, pniekor. i

ero* k "prd gr bta Sd*'" (predikat) NJIVU uope predmet, (objekt); 3. ""
YPT. SELJAK(su ORE

,,

bjekt) bran a ipe kt); 1

UOPE

Hfictja objekt) jojenj a Phoslija i

iii.

(Uf.

pred met, pnCe stune llijekatski: objektu. iiom predmetu: sastoj t ( o b b g a r e oi)jetal*i; osjekmi.

peen;

(upotreblja va sc i e u za lijekova prasku razlicti pravljenje

ija;

2.

vrsta

vrijednosno g papira, v e z a n , s i t

obveznica, tat'
PRID-

obnticrjskl
I

'

oUlgactoOI ; oMgat an, -tna^tn o (

iost onakvu kakvajesl : objektiTniue 3rw. vanjska sirana krivinog djela ki ko djelovanj e pociiiiterj a (za razliku t g djela); 2. PRENETnepristra n, bez odr sanje iz pamenja , preavj

{AKC. obhgor obveza, u objtktr rlUt. -etn / bjekU vlzMJa v. mcnib. nekoga poduze t udaran ie peata na bi 'a iest; okjekH ni Min 3. MEDzacep ljenos t, zai (U^k akur ate) 2

lijckqrfnrdse, iHvtuli obiek nosi; ci opredmeti nbjektMzfcHja i od

prouava nja objektiv ne slvarn ta gledite

opravda vanja svega st su (ISP. objekt, objektiva

: nbjcktivl eu*) tko se sluzi objek-

te . lik. slika (Begavil. Oorii 6kuli) nj lol. (il. Oi.

srvemm djelima, obino ispod cn

glavar; 2. upravitelj, rav odaaija lur. (odadi) 1. podvornik : konobar. 2. engl.

*\ ke

sa

Oigamz (Kostar ika. :a posud a za dran je (odaivkj robinja odreena za I zabavu lan + dan

lellosv drug) o lizike geografij e ]

engleskog

rijeju oda tako su negda (po. 1

todalvkjrnl a; bijela robinja u " ' 'U. odiciou) engl. (odd prel drug) lan engleskog s: otrei-lajtnai K polpukovi

li

sklonost. nezadovoljs tvo, mrzovolja, zlo d^oM'* o]gne %. oddiolonj i up. a; gr. (Odraou, oda ) n
1

ili !k

Ja

gr.

jecanj kasnije vrijeme

(odu.., 2. udonlo: lake. I -Ma) gr. (odu*, 1.

U'N... .pekare...) dobri (ljudi) mrze na gnjeb v ljubavi prema kreposti.

Hialil^gUa tri. (odus. odom

ckdju; itp.dczo doralo r.

lik (Mfaej, Odijej*(B*c.ioi ^.-eja.5. Odiseju) -kgUnu kralj otoka Kake. jedan od najpopozoat sa svoje lukavosti i prepredenns ti; na njegov je prijedlog izgraen drveni konj (r. /Vo/B); prid. Oafeqer (ote. i Odbejevk (Hkina Njemakoj (granica je odredcja opisuje desetogo dinja hitanja rigl)

-im

{ap.

jedne pjesme
IKOA

nm i

odsunuti, rad, 'rotiram rotacija) k rur^odun drvo) I. smjt izbjegava m jen ipocetas evovlati naziv za pripadnika jodnog njeg) dijela lanova RSDRPfrJ koji mi IMS) zahtijevali da se iz Dravne ( (Isp. i

pjesnika

noracrjai. klliej,<>dfc <eia<atc. (OdML-cia. i.

Odiseju) otoka tedan

lepndarm Kran itue.

oa mtino-

(odak) ognjite, loiiSle; kula; Emilija, obitelj. dom. koljeno, rod; dinai

I, dl 3. \ 4.

ugledne

kue.

odaklii

a.

kol

tc

-"zZkzu
erslcd:

tip. 0.

OntlMI].

-na

{purul
Otendri jmu) ta

krivino -djelo koje drava progoni po si

6fir - daleku, arobnu zci

-formljujeni. Mdfib, -oha gt igra (kod nekih igara lopWpiricljf^rija}(;r<'. (fjchlos e u nedozvoljenom dijelu igra^ svjetina + kraieo ________________________________________ vlad ar igraa, a lopta je upuena 11 si. (Ogr izovi olici ja speci jalno ' oftalmologija (ofthauuos gr. i

krajevi, zapadne zemlje, r*cid*nta l, -ala (isp. okcident) jedan ta meunar odnog pomono g je: estonskiT iizenjer E. de Wahl (186 okcjdenla lan, -Ina. -Ino (isp. okcidenl koji je na zapadu, zapadnja ki. '' H ljakjmerf k. teMnu O^kgfc^^j era za i

ji' (ameriki izi u (lJfflkg); 1. mjeru

- oka) 1. predm et kou io posud a u koju stane jedi

okabAHt i, -kabffim (isp.

katnu) -

olihaifrJ, oaiosl

-Im

iiip- kahar)

p.

oka)

pflhka, okolnost, pogodan as za neki posao; 2. dogaaj: neugodna sluajnost; neprilika: 3.

boca koja sadri jednu Toki ^(ouiri venagod . l

1

^Tilovae' ) h il Oaj" ^ " " "' prebiranj e): pttd'jadUse? razljutiti Bjad Oklahorr, okazlja lit. (occasio) I prigoda, zgoda, sluaj, prilika, okolnost, pogodan as za neki posao; 2. dogaaj; neugodna sluajnost; neprilika; 3.

<

zatvora usne supbme dok trate i prid. oklmtlva a, -vna, -vno. okhlzli

jr

ojina mnogib hiljaki

ali podrava gorenje; upotrebljava se za

koji sadri kisika (isp. oksigen). okstk^Hija^rff ^ijrs ' oStar + kcfal
0

>&alis biljka kiselica )

st oksa lne kiseli ne trij a (topurin)

(Ochs vol) porugljiv moglav) stilska figura galeriju (dio gledahSta u kazalitu) spajaju dva protuslovna kser mgfloier ) iaka ograda 1 preprek e (prepon e! u jahaku (dvostru ka ograda sa stbliem na posljedn jem slogu; oksrtooe z* naglanvari|e njeci na pusTjcd njem slogu.

jm.

Bksengllerija njem. (Ocbs vol) porugljiv iupoelav) stilska figura

ft.

slogu rijeci;

otslton a rije e s

naglask vanje rijeci na posljed njem slogu. dijeluut kopake, petom; okswn|iz dksngafer

le prevlake iz oksida na povrini siroe) neenja, samac.

ija v. oksengale rija (

kosu u svjethju boju; istra i oksid) stranice jednako pravilni troknti. ugljikovo dik. kojemu se molekula s ro predaju kisik drugim tvarima (slue za zjnfckciju, za izvoenje oksidacije i si.); isto v. oktopo d.

-dzoblic od 5 <. iii'tansk' icmh

blagda

krupnih zemljoposje dnika, ustanovila vlasi sovjeta I uspostavila diktaturu proletarijat a:

na (Nehaj ev)

oktrojis atl. -Sem. okrnp Mrall.tUphiH ni 1, olijarb, !.-si iedna od vladaii MllCim eilll. Ireni mulin I

nillka, vrsta divlje mashi

. gospods ki, prcpotcr j ik, .

pobjednik na

-a ure.

enf- ZrSs k niTkipn Edenom

^^feL'^rJ *
P

Olimpl janin. , Ollmpt ja sr ((! iCircko j; po miSIfe-

vodm 2. zavojiti lijeb u

vodir, 2. zavojiti zhjeb u

$. SlogO/B je Hitiust ancima tal

doba kad je medu njegovim krajevi

omaijati

971

Omne trinum.

da on, po njihovu miljenju, razblauje i nebo i zemlju. Upotrebljava se u poetku ili na svretku nauke ili molitve. Odgovara po prilici onome to je kod idova i krana Amen (Fran Maurani); isp. Om mani... omaijati, -am (isp. maija) zaarati; omaijandst, -osti zaaranost, zaslijepljenost. omaganjiti, -Im (isp. maganja) zagaditi, opoga-niti. omagra gr. (omos plee, rame + isp. podagra) upala zgloba u ramenu. omama mad. (6 star) baka, baba; otata djed; isto i opapa. Oman jedna od dravica na arapskom poluotoku; glavni grad Maskat. omartritis (akc. i -itis) gr. (omos rame + arthron zglob) upala u pleima, ramenu, lopatici. omasoviti, -masovim (isp. masa) uiniti masovnim, okupiti mnogo ljudi, jako poveati, proiriti; nesvr. omasovljivati, -sovljujem. omatida gr. (omma, 2. -atos oko + eidos lik) jedno od mnogobrojnih oka koja sainjavaju sloeni vidni sistem u kukaca; svaka omatida prima vrlo tonu i istu sliku promatranog predmeta. omatuiti, -Im (isp. matuh) podjetinjiti od starosti, poseniliti; isto i omatuviti. ombrelin, -ina tal. (ombrellino) suncobran (Voj-novi). ombrometar, -tra, 2. mn. mbrometara gr. (mbros kia + metron mjera) kio-mjer; sprava za mjerenje oborina; pluvio-metar; isto i ombrograf. ombudsman ved. (zastupnik, povjerenik) predstavnik parlamenta kome od vremena do vremena biva povjerena kontrola nad radom izvrne vlasti (pored redovite kontrole). omega gr. (o mega veliko, dugako o) 1. posljednje slovo grkog alfabeta: znak Q,co (v. alfa); 2. jedna od najpoznatijih maraka za satove, simbol tonosti i preciznosti. omelette v. omlet. omen lat. (akc. omen) dobar (bornim omen) ili zao (malum omen) znak; predznak, koji na neto sluti; znamenje, slutnja, kob; omen faustum dobar predznak; nomen est omen (akc. nomen est omen) ime je znak; kae se kad netko imade ime koje neto naznauje (npr. netko se zove Dobria, a dobar je, nekome je ime Sreko, a sretan je); ominozan, -zna, -zno koji neto predskazuje; znaajan; koji na dobro ne sluti; zlokoban, zloslutan, sumnjiv, prijetei. omentum lat. (akc. omentum) anat. trbuna maramica.
Omne tulit.

Omer ime drugoga kalifa iza Muhameda. Omfala (gr. Omfale) u starogrkoj mitologiji lidijska kraljica kod koje je sluio Heraklo; po odredbi proroita morao je Heraklo tri godine odraditi kao rob bilo kod koga za kaznu to je ubio Ifita, sina ehalijskoga kralja Eurita, mislei daje mladi kriv to mu Eurit ne da za enu sestru mladievu Jolu; Heraklo je kao rob Omfalin i dalje inio junaka djela, no s vremenom se upustio u raskoan istonjaki ivot i oenio se svojom gospodaricom. Nakon nekoga vremena kraljica gaje poela prezirati, obukla ga u enske haljine i silila na enske poslove, npr. na predenje, a sama se odijevala u junakovu lavlju kou i nosila njegovu glasovitu kijau. omikron gr. (6 mikron malo o) petnaesto slovo grkog alfabeta (kratko, zatvoreno o). omindula v. mandula (D. Ivanievi). ominozan v. omen. omisija lat. (omittere premuati, ne spomenuti) propust, isputanje, izostavljanje, pogreka, omaka; prid. omislvan, -vna, -vno. omlet, 2. mn. omleta franc. (omlette) kajgana; vrsta jela od jaja. OMM skra. za franc. Organisation Meteo-rologique Mondiale (Svjetska meteoroloka organizacija). Om mani padme hum sanskrt. magijsko--religiozna formula u lamaistikom budizmu, koja se npr. u molitvenim mlinovima sveudiljno ponavlja; isp. Om. om-nictar, -tra, 2. mn. 6m-metara (isp. om) sprava za mjerenje elektrinog otpora; isto i omometar, -tra. Omne animal post coitum triste lat. (it___ koitum...) svaka je ivotinja poslije spolnog openja tuna (stara poslovica koja se katkada proiruje dodatkom: nisi mulier gallusque [it. nizi mulier galiiskve] osim ene i pijetla). Omne initium difficile est lat. (it ____ inicijum...) Svaki poetak je teak. Omne nimium nocet lat. sve stoje previe, kodi. Omne principium difficile (grave) lat. Svaki poetak je teak. Omne simile claudicat lat. (itklaudikat) svaka usporedba hramlje, tj. pristaje samo jednostrano; isp. Omnis comparatio... Omne trinum bonum (perfectum) lat. (it __ perfektum) Sve trostruko je dobro (savreno); kod nas: Trei put (Do tri puta) bog pomae. 972

Omne tulit punctum, qui miscuit utile dulci lat. (itpunktum kvi miskuit...) najbolje se svia (pobjeuje) onaj tko spaja korisno s ugodnim izraz potjee iz starorimskog naina glasovanja: glasai su uz ime kandidata stavljali toku; doslovan je prijevod: sve je toke odnio. Omne vivum e cellula lat. Sve ivo iz stanice (elije). Omne vivum e nucleo lat. (it ____ nukleo) Sve ivo iz jezgre. Omne vivum ex ovo (vivo) lat. (it _____ eks...) Sve ivo (potjee) od jajeta (od ivoga), tj. nita nije samo od sebe nastalo; izreka i teorija engleskog lijenika Harveva iz 16. st. Omnes manet una nox lat. (it ________ noks) Sve oekuje jedna no, tj. svi smo smrtni (Horaci-je). Omnes vulnerant, ultima necat lat. (it _____ nekat) Sve (ure) ranjavaju, posljednja ubija (uobiajeni natpis na javnim satovima u srednjem vijeku). Omnia laetissima in eunte anno lat. (aAc.Omni-ja let'isima in eunte ano) Sve najradosnije u slijedeoj godini (elim), tj. Sretna nova godina! Omnia mea mecum porto lat. (akc. omnija mea mekum porto) sve svoje sa sobom nosim, tj. pravo bogatstvo ovjeka je njegova unutarnja vrijednost (polatinjena reenica grkog mudraca Bijanta).

Omnia mutantur, nihil interit lat. sve se mijenja, nita ne propada. Omnia possideat, non possidet aera Minos lat. Sve moe posjedovati Minos, ali zrak ne (reenica koju starorimski pjesnik Ovidije pripisuje Dedalu [v. Ikar] kad je ovaj odluio pobjei sa Krete). Omnia praeclara rara lat. (it ________________________________ pre klara...) sve to je veoma lijepo, rijetko je. Omnia sunt fluxa et fragilia lat. (it ___________________________________f liiksa...) sve tee i lomi se, tj. propada (enoa). Omnia vincit amor lat. ljubav pobjeuje sve; reenica ima i nastavak: et nos cedamus amori i mi treba da se pokorimo ljubavi (Vergili-je). dmnibus lat. (omnibus svima, za sve) 1. velika kola s veim brojem sjedita (sluila su nekad za promet putnika); isp. autobus, inobus, trolejbus; 2. knjiga koja sadri cjelovitu zbirku manjih knjievnih djela jednoga pisca ili vie njih, sa istom

ili srodnom tematikom; omnibus-film film od nekoliko razliitih sadraja koji su povezani osnovnom idejom. omni asu lat. (it.... kazu) u svakom omni exceptione maior lat. (it.... e ne...) vii od svakog prigovora, mu zamjerke. omni modo lat. na svaki nain. omnipotncija lat. (omnis sav + \ -entis moan) svemo; svemogu monost; omnipotentan, -tna, -tno -an; svemogui. omniprezencija lat. (omnis sav + pri prisutan) svudanjost, sveprisutno; prezentan, -tna, -tno svuda svudanji, sveprisutan. omnis amans amens lat. svaki je zal lud. Omnis ars naturae imitatio est lat. umjetnost oponaanje prirode (Sene a). Omnis cellula e cellula lat. Svaka st; stanice, tj. sve ima svoj zaetak, omniscijencija lat. (omnis sav + znanje) sveznanje, sveznadarst\ Omnis comparatio claudicat(it... racio klaudikat) Svaka usporedba isp. Omne simile... Omnis spes in ferro lat. Sva je nada u : valja nam se boriti), omni tempore lat. u svako doba, uvije omnium lat. (omnis sav, 2. mn. orr

sviju, za sve) sport, konjska utrka sudjeluju svi natjecatelji bez obzira dob i podrijetlo. Omnium artium medicina nobilissi (it.... arcijum...) Od svihjevjei dicina najplemenitija, omnium consensu lat. (akc. omnijum k s pristankom sviju. Omnium rerum (mensura) homo lat. stvarima (mjerilo) ovjek; isp. Panto ton... Omnium vitiorum fundamentum avariti (it.... viciorum... avaricija) Svima _ ma osnova lakomost (Seneka). omnlvori (mn. m. r.) lat. (omnis sav derati) zool. svatojedci, svede: votinje koje se hrane svim i svai omofag, -aga, mn. -azi gr. (oms -nekuhan + fagein jesti) individi jede sirovu hranu, osobito meso. omofor gr. (omos plee, rame + nosim) naramnik; dio odede prav arhijereja koji se nosi preko rame kojeg se ne moe vriti nijedan bo in.

omometar

973

onomatologija

omometar i om-metar (v.). ONA skra. za engl. Overseas News Agency (jedna od amerikih novinskih agencija). Onaeum antiko naselje na mjestu dananjeg Omia. onager gr. (onagros divlji magarac) 1. perzijski, afganistanski, istonoindijski konj, vrsta divljeg magarca; 2. u starorimskoj vojsci ratna sprava za bacanje kamenja (isp. balista). onagrokracija (-kratija) gr. (isp. onager + krateo vladam) vladavina divljih magaraca (tako je talijanski filozof Benedetto Croce nazvao vladavinu talijanskih faista). onajz v. anis. onanija lat. samozadovoljavanje spolnog nagona podraivanjem spolovila; samoblud, masturbacija, manustupracija, ipsacija (po biblijskom Onanu sinu Judinu i unuku Jako-vljevu, koji se po leviratu (v.) morao oeniti bratovom udovicom; kako nije htio s njom imati djece, jer se po tadanjem zakonu ne bi smatralanjegovom,vrio je coitus interruptus ( v .j, a onanija je po njemu krivo nazvana); isto i onanizam, -zma; onanist(a) tko se spolno zadovoljava onanijom; en. onanistki-nja; prid. onanistiki; onanirati, -nanlram sam sebe spolno zadovoljavati, udarati majmuna po glavi (Josip Barkovi, Dolina djetinjstva); isto i onanisati, -em. onbaa tur. (on deset) desetar u vojsci. Ondas panj. valovi, zapravo radio-valovi, panjolska nagrada svjetskog znaenja, kojom se svake godine u Barceloni nagrauju najbolja ostvarenja u televiziji (tekst, gluma, reija, spikeri itd.); god. 1966. jednu je od spomenutih nagrada poluila spikerica Radio--Zagreba Gordana Bonetti, a god. 1967. imala je naa zemlja i svoga zastupnika u iriju (zagrebaki publicist Pero Zlatar). ondatra, 2. mn. ondatra indijan. bizamski takor (Kanada). ondes Martenot v. marteno. on dit franc. (it. on di kae se) govori se, pria se, rekla-kazala. ondulacija franc. (ondulation od lat. unda val) 1. talasanje, lelujanje, njihanje, ljuljanje; valovito gibanje; 2. kovranje kose, pravljenje uvojaka; glag. ondulirati, -duliram kovrati, brenovati;

prenes. dotjerati, popraviti, poljepati, frizirati (npr. neki tekst); isto i ondulisati, -em. oneiromantik v. oniromantija (Krlea, Aretej). one man show engl. solo-scena, samostalan nastup na javnoj priredbi (bez ikakvih suigraa). onerozan, -zna, -zno lat. (onus, 2. oneris teret) tegoban, neprilian, teak, teretan, spojen s dunostima; onerozm poslovi poslovi uz naplatu. onestep v. vanstep. ongarese tal. (it. ongareze) maarski; all'ongarese muz. na maarski nain. oniks, 2. mn. oniksa gr. (6nyx nokat) 1. vrsta kalcedona s crnim i bijelim prugama, dragi kamen; 2. zagnojenje ispod one ronice; 3. vrsta antilope; onihija uraslost nokata u meso; zanoktice; onihofagija gr. (fagein jesti) med. bolestan nagon za stalnim odgrizanjem vrkova nokata. oniomanija gr. (one kupovanje, kupnja + isp. manija) bolesni nagon za bezrazlonim kupovanjem svega i svaega. onirizam, -zma gr. (oneiros san, sanja) pomraeno psihiko stanje slino snu; obino se javlja kod duevnih bolesnika, ali i kod zdravih ljudi kad su im prenapeti ivci; prid. onirikl. oniromantija gr. (oneiros san, sanja + manteia gatanje, proricanje) tumaenje snova; oniromant, 2. mn. oniromanata tuma snova. onkl njem. (Onkel) tetak, ujak, stric (Josip Kozarac). onkogeneza (akc. i -geneza) gr. proces stvaranja tumora. onkologija gr. (onkos debljina, nadutost + logos rije, govor) nauka o oteklinama, tumorima. Onofrio de la Cava talijanski graditelj u doba gotike, koji je god. 14361443. boravio u Dubrovniku; od njega potjee vie graevina, a ime mu se uva u poznatim Onufrijevim esmama (velikoj i maloj). 6-noge v. o-fise; ovjek s o-nogama: raskoljen; en. rdskoljenka. onomastika, 3. -ci gr. (onomazo imenujem) nauka o znaenju i tvorbi (vlastitih) imena; prid. onomastiki; onomastikon 1. rjenik alfabetski poredanih imena; imenik; 2. leksikon koji nije obraen po abecedi nego po grupama predmeta (tzv. realni leksikon); 3. pjesma kao estitka za imendan ili roendan; 4. vlastito ime, ime ovjeka, geografskog predjela i si.; isto i onomastik, mn. -ci.

onomatologija gr. (onoma, 2. -atos ime + logos rije, govor) nauka o tvorbi i znaenju osobnih
onomatopeja

imena. 974

onomatopeja gr. (onoma, 2. -atos ime + poieo inim) pojava da rije svojim zvukom oponaa prirodu ili onoga koga oznauje, npr. grom, koko, cvrak; kao jedan od najpoznatijih primjera onomatopeje u svjetskoj poeziji spominje se stih iz Vergilijeve Eneide (VIII, 596): Quadrupedante putrem sonitu quatit ungula campum (u naem prijevodu: Klopou kopita konjska kroz kotlinu kopkaju krokom); kod nas se istie Nazorov stih: I cvri cvri cvrak na voru crne smre (pjesma Cvrak); isp. i: Zriu zrikavci zrik o zrelim zorama i zlatnim brezama (M. Frani-evi, O jarbolima i krvavom ljetu); prid. onomatopejskl. onomaziologija gr. (onomazo imenujem + logos rije, govor) lingv. nauka koja se bavi ispitivanjem na koji su nain stvari, bia i pojmovi dobivali (i dobivaju) svoja imena (u jezinom pogledu). onorevole tal. (akc. onorevole) potovan, dostojan tovanja (naslov talijanskih narodnih zastupnika). On parle francais franc. (it. On pari franse) Govori se francuski (oznaka na poslovnim prostorijama kao obavijest muterijama da mogu biti posluene na francuskom jeziku). Ontario pokrajina u Kanadi; glavni grad Toronto. ontikl gr. (on, 2. ontos ono to jest, bie) bitan, esencijalan (ontikd snaga; . Vueti). ontogeneza (akc. i -geneza), ontogenija gr. (on, 2. ontos ono to jest, bie + geneza, v.) historija individualnog razvoja ivog bia (za razliku od historije razvoja vrste filogene-ze) koja obuhvaa sve promjene to ih prolazi organizam od stadija oploenja jajeta do svretka individualnog ivota (terminom ontogeneza ponajvie se oznauje embrionalni period ivota organizma). ontologija gr. (on, 2. ontos ono to jest, bie + isp. logija) uenje o opim, fundamentalnim i konstitutivnim odreenjima bitka; prid. ontoloki. Onufrijeva esma v. Onofrio de la Cava. onus probandi lat. pravn. teret dokazivanja (u parnicama), oo...gr. (oon jaje) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s jajetom, s jajima, sa zaeem, ooforitis (akc. i -itis) gr. (oo... + foreiis nosilac) upala jajnika, oogamija gr. (oo... + gameo enim se) u botanici oplodnja viih algi, gljiva i niih stablaica; vri se u oogonijama ( v j .

oogeneza (akc. i -geneza) gr. proces i enske spolne stanice u jajniku i\ ovjeka. oogonija gr. (oo... + gone raanje stanica, elija kod gljiva. oolit, -ita gr. (oo... + lithos kamen) neralni sediment mlade jure (jajasta o vapnenac od zrnaca slinih ikri; na ikrovac; 2. razdoblje u razvitku Zemlje u krede i lijasa, v.); prid. oolitian, -n; oolitski. oologija gr. (oo... + logos rije, nauka o jajima; prid. odloki. oospora gr. (oo... + spora, v.) jajna sjt. klica. qp. skra. za lat. opus (v.). Opa lat. (ops, 2. opis obilje) staro boginja zemlje, ena Saturnova, mat skih plodova; isto i Ops (indeki). opal, -klasanskr. (upala kamen) drag kojemu se boje prelijevaju; opal Bal Baltikog mora) jantar; prid. opala -Ino; opalescencija prelijevanje boj; opalescentan, -tna, -tno; opalescirai sclram prelijevati se, ljeskati se, bli blistati se; isto i opalizirati, -lizlram; ( 1. vrsta koljke bisernice; 2. napola no bijelo staklo; opalograf vrsta r za umnoavanje pisanog teksta. opapS (isp. omama) djed. op-art skraenica, kovanica od po optiki i art, dakle vidna umjetnost il nost oka; jedna od najnovijih tendd suvremenoj likovnoj umjetnosti (katka zove nova tendencija) koja se na eg: nain bavi iskljuivo optiko-vizuelni zacijama koje predstavljaju osnovu sp plastinog svijeta; isp. pop-art. opat, 2. mn. opata aram. (abba otac) stojnik samostana u nekim katolikin vima (benediktinci, cisterciti); ima bis! ovlasti; prid. opatov; opatski; opatica glavarica enskog samostana; abatis; dovnica kod katolika; duvna; prid. 6 opatiki; opatija 1. samostan neki va; 2. dunost, poloaj i ast opata. opcigovati v. apcigati. opcija, 2. mn. opcija lat. (optio) 1. v. opta ugovor kojim se nekom daje pravo d neku stvar u odreenom roku. opeiti, -Im (isp. ef, e) razgledati, pre ti. OPD skra. za njem. Osterreichische P dienst Austrijska novinska sluba.

ope et consilio

975

opiomanij a financijskog, kreditnog, industrijskog, trgovakog, osiguravajueg, matematikog (etiri osnovne operacije: zbrajanje, odbijanje, mnoenje i dijeljenje) i dr.; 4. uope: rad, radnja, djelovanje, posao; spekulacija; nastojanje; prid. operacijski i operacioni; operaciona baza toka ili rajon odakle se vri popunjavanje aktivne vojske ljudstvom, municijom, oruem, hranom i dr.; operacioni pravac osnovni pravac po kome se razvija ratna operacija; operaciona sala dvorana u kojoj se vre kirurke operacije; operaciona godina godinji period djelatnosti (poduzea, ustanove). opera et studio lat. trudom i marljivou, svestranim zalaganjem. opera selecta lat. (it ____ selekta) sabrana djela. operat, -ata lat. (operari djelovati, poslovati, raditi) izradak, dovreno djelo; opsean spis, velik referat, iscrpljiva pismena radnja. operater, -era, 5. operateru franc. (operateur) 1. lijenik koji vri operaciju; kirurg; 2. ovjek koji snima

ope et consilio lat. (it.... konzilio) djelom i savjetom, zborom i tvorom. opel marka automobila (po osnivau tvornice Adamu Opelu). open-ticket engl. (it. oupn-ti'kit) avionska karta bez odreenoga datuma leta, otvorena karta; isto i open-flight (it. flajt = let). opera tal. (opera, od lat. opus, operis djelo) muzika drama (sve se uloge pjevaju); opera buffa (akc. biifa) komina opera; prid. operni; operskl. operacija lat. (operari poslovati, raditi) 1. kirurg, sve vrste mehanikih zahvata na tkivu i organima tijela koji se poduzimaju u svrhu olakanja bolesti ili osloboenja od nje (npr. kirurko otvaranje tjelesnih upljina i odstranjenje bolesnog organa ili njegova dijela); 2. vojn. djelatnost velikih vojnih formacija (armije, fronte ili nekoliko armija i fronta) u svrhu postignua odreenog cilja; operacija se sastoji od niza bojeva i bitaka; 3. izvrenje nekog zadatka:

odnosno projicira film (kino--operater); prid. operaterski. operatika, 3. -ci lat. dio strategije koji obuhvaa pripremu i izvoenje bojnih operacija. operativa lat. 1. izvrni organi neke radne zajednice (za razliku od teoretiara); 2. praksa, praktini radovi; operativac, -ivca, 2. mn. operatlvaca jedan od lanova operative, izvrni organ, terenac, praktiar. operativan, -vna, -vno (isp. operacija) 1. koji se odnosi na neku operaciju; koji je popraen operacijom; 2. prenes. koji podlei neodgodivom izvrenju; 3. prenes. koji umije izvoditi praktine zadatke; djelotvoran, djelujui, djelatan, izvrni; praktian. operativnost, -osti (isp. operativan) sposobnost za izvravanje praktinih zadataka, poduzetnost, poduzimljivost, aktivnost. operator 1. v. operater; 2. matematiki znak (predznak) kojim se obiljeuje nain izvoenja (matematike) operacije (plus, minus itd.) opereta, 2. mn. opereta tal. (operetta, isp. opera) veseo kazalini komad s muzikom (neke se uloge govore, a neke se pjevaju); prid. operetnl; pril. operetno kao u opereti, tj. lako, lagodno, sladunjavo, ugodno, aljivo, neozbiljno (Krlea). operirati, -perlram lat. (operari) 1. izvravati odreenu operaciju, raditi, initi, izvoditi, djelovati, poslovati, obavljati, baviti se, nastojati oko ega; 2. med. izvriti kirurki zahvat, sjei, rezati; 3. vojn.

nastupati, nadirati, napredovati uz borbu; 4. trg. trgovati, vriti spekulacije; isto i operisati, -em. opervaziti, -pervazfm (isp. pervaz) optoiti, ob-rubiti, oiviiti; nesvr. opervazivati, -vazujem. ophoblati, -am njem. (abhobeln) 1. odblanjati, odsjei blanjalicom; 2. (na prijei, ob-) obraditi drvo, izgladiti ga, optesati; 3. prenes. uljuditi, kultivirati, otesati. opica, 2. mn. opica njem. (Affe) majmun; isp. jopac. opijat, -ata uspavljujue sredstvo u kojem ima opijuma. opijum gr. (opos, umanj. opion sok od biljaka koji curi kad se razrezu, osobito sok iz makovih glavica) osueni mlijeni sok iz narezanih nezrelih makovih glavica; upotrebljava se u medicini kao sredstvo za ublaivanje boli i za uspavljivanje (odatle kod naih starijih pisaca i prijevod drijemak); u Kini i Indiji raireno je puenje opijuma koje je po svojim posljedicama jedan od najteih oblika narkomanije ( v.); prid. opijumski; Opijumski rat borbe to ih je Britanija poduzela protiv Kine kad je ova zabranila uvoz opijuma; rat je svrio mirom u Nankingu (1842), po kojem je Kina morala otvoriti svoje luke evropskoj trgovini i odstupiti Britaniji Hong--Kong. opinio communis lat. (it _____ komunis) sveope miljenje, javno mnijenje. opiomanija gr. (isp. opijum + isp. manija) uivanje opijuma, strast za narkoticima, posebno za opijumom; opioman, -ana uiva-

opistocelan

976

ops
pristaa buroazije u radnikom pokretu; en. oportunistkinja; prid. oportunistiki. oposum indijan. vrsta tobolara; ivi u Sjev. Americi, krzno mu se veoma cijeni; u naim prirunicima: naborua. opozicija lat. (oppositio, isp. oponirati) tuakcija; suprotstavljanje svojih nazo je politike nekoj drugoj politici, drugii rima; 2. stranka ili grupa koja vr: protuakciju; 3. astr. poloaj Sunca, P ili planeta gdje se za dva od njih, l gledamo sa Zemlje, eliptine duine re za 180, a stoje jedan nasuprot drugon opozicija Mjeseca i Sunca kad je pun \ 4. uope protivnost, protivtina, opre] lika, otpor, proturjeje, protuslovlje vljenje, zapreka, konkurencija, o] oporba, osporavanje, pobijanje, nai proturazloga, suprotnost, suprotar protustav;prid. opozicijski; opozicioni djeluje protivno, koji se nalazi u oj koji se odnosi na opoziciju; suprotar lan, protivan, razliit; opozicionalac, opozicionale, 2. mn. opozicionalaca vjek koji pripada opoziciji; kod nai) pisaca: oporbenjak; isto /

lac

opijuma,

droga,

narkoman,

narkotiar;

en.

opiomanka, 3. -ki, 2. mn. -kl. opistocelan, -Ina, -Ino gr. (opisthen straga +
koilia upljina) koji ima straga upljinu; opistocelnl kraljeci kraljeci koji su na stranjem kraju udubeni (konkavni). opistodom gr. (opisthodomos) stranja dvorana Atenina hrama na Akropoli, koja je sluila kao dravna riznica. opistograf gr. (opisthen straga + grafo piem) spis, rukopis, knjiga i si. s tekstom na naliju listova. opistokefal gr. (opisthen straga + kefale glava) zatiljak, ija. opit, 2. mn. opita rus. (6pyt) pokus, eksperiment; prid.

opitni. opium v. opijum. opodeldok v. opopanaks. opol gr. (hapalos mekan, njean) vrsta dalmatinske
loze i vino od nje (kod Dinka imunovia: rusika).

oponirati, -poniram lat. (opponere) pobijati; stavljati

prigovore, suprotstavljati se, protiviti se, navoditi protivne razloge, osporavati, opirati se, odupirati se, proturjeiti, protusloviti, zauzimati protivan stav; oponent, 2. mn. oponenata 1. protivnik u sporu; protivna stranka na sudu; 2. osoba koja izraava protivno miljenje referentu ili ovjeku koji brani svoju disertaciju (v.); zastupnik protivnog miljenja; isp. opozicija. opopanaks gr. smola jedne mediteranske biljke iz porodice titarki; na naziv korenica; upotrebljava se u parfimeriji i kao lijek; opodeldok (sloenica od opoponaks / bdelium palmina smola) sredstvo protiv reumatizma. oportun lat. (opportunus) povoljan, odgovarajui, prikladan, zgodan, podesan, shodan, svrsishodan, uputan, povoljan, pravodoban, pravovremen, koji je s ruke; izv. oportunost, -osti; oportunizam, -zma prilagoivanje, sporazumatvo, oportunizam u radnikom pokretu prilagoivanje i podvrgavanje klasnih interesa proletarijata interesima buroazije; oportunist(a) 1. ovjek koji se lako prilagouje prilikama, koji se kree po liniji najmanjeg otpora; sporazu-ma, kompromisler; 2.

opoziciona
5. opozicionaru i -are pored opozicione 5. opozicioneru. opozlt, -ita (isp. opozicija) 1. suprotnost, nost, protivtina; 2. u lingvistici: naziv suprotnog znaenja (npr. radost : isp. antonim; isto i

opozitum. Oppidum Berulia antiko ime za B

Dalmaciji).

opresija lat. (oppressio od opprimere -snuti)

1. tlaenje, podjarmljivanje, pi tiskanje, ugnjetavanje, zatiranje, zulur niziranje; 2. prenes. tjeskoba, nevolja, potitenost; prid. opreslvan, -vna, -vni oprinik, mn. -ci rus. pripadnik tjelesne (vojnopolicijskih odreda) ruskog cara Vasiljevia IV, zvanog Grozni; opri regrutirani veinom iz redova sitnog stva, a car ih je upotrebljavao u pothvatima protiv visoke i bogate ari cije (boljara);

oprinina sistem vla ruskog cara samodrca

Ivana Grozne oprobati, oprobam (isp. proba) o prokuati; oproban prokuan, pro iskusan, prekaljen; oprobanost, -osti -anost, prekaljenost, utvrenost, pr< nost, iskusnost. Ops v. Opa.

opscen lat. (obscenus) koji vrijea stid; be:

sramotan, besraman, ruan, gnusan, ] bludan, neukusan, nepristojan, ogava vratan, prost, prostaki; izv. opscenost opsedantan, -tna, -tno Jranc. (obsedan pastan, dosadan; neprekidan, nepi isp. opsesija.

opsekvije

977

optika

opsekvije (mn. . r.) lat. (obsequiae) sprovod, ukop, pogreb, pokop, sahrana; isp. egzekvije. opservacija lat. (observatio od observare motriti, paziti) opaanje, opaaj, promatranje, motrenje, posmatranje, osmatranje; pri-mjeivanje, primjedba, napomena, opaska; opaanjem steeno iskustvo; opservacionl promatraki; opservacidna toka toka promatranja s odreenim ciljem (medicinskim, naunim itd.); isp. opservator, opservi-rati. opservancija lat. (observans, 2. -antis koji pazi) odravanje regule; stalno ravnanje po nekom pravilu; paljivost, pomnjivost, vrenje dunosti. opservatorij, -ija (pored opservatorija, -ije i opservatorijum) (isp. opservacija) specijalno ureena zgrada za astronomska (zvjezdarnica), magnetometrika, meteoroloka, seizmika promatranja; prid. opservatorljskl i opservatorijumski; opservator tko vri opaanja, motrilac, promatra, opaa, osma-tra, ispitiva; opservirati, -serviram opaati; vriti opaanja, motriti, promatrati, osmatrati, posmatrati, gledati, primjeivati, utvrivati pojave; praviti opservacije, napominjati, izjavljivati. opsesija lat. (obsessio od obsidere zauzeti, obuzeti) 1. stanje onoga tko je opsjednut; opsjednutost, obuzetost neim (npr. milju, idejom), manija, mora, utvara, muenje, bje-somunost; spopadanje, salijetanje, dosaivanje; 2. opkoljenje, blokada; prid. opsesi-van, -vna, -vni. opsidijan, -ana la,t. vrsta vulkanskoga kremena koji ima izgled stakla za boce. opsignacija lat. (obsignare peatiti) sudsko zapeaenje (npr. neijeg stana ili si.); glag. opsignirati, -signiram. opsigovati, -ujem v. apcigati; isp. opcigovati. opsihiriti, -fm (isp. sihir) zaarati, urei, zamaijati, opiniti. opskuran, -rna, -rno lat. (obscurus) mrk, mraan, taman, zloglasan, potajan, skrovit, skriven, prikriven, nepristupaan; nejasan, nerazgovijetan, mutan, nerazumljiv, neshvatljiv, maglovit, neodreen; neznan, nepoznat, neznatan, neslavan, neugledan; izv. opskurnost, -osti; opskurantizam, -zma krajnje neprijateljski odnos prema nauci i prosvjeti; mranjatvo, zaglupljivanje; opsku-rant, 2. mn. opskuranata mranjak, neprijatelj nauke i prosvjete, natranjak, naza-dnjak. opskurizam v. opskurantizam (pod opskuran). opsoletan, -tna, -tno lat. (obsoletus) iznoen, optima fide i si.); prid. dptian, -na, -no i optiki koji se odnosi na optiku; svjetlosni, vidni; optika stakla konkavna ili konveksna stakla (lee) koja se upotrebljavaju za optike sprave; optika umjetnost v. op-art; optike sprave sprave koje su izraene na osnovi zakona o rasprostiranju svjetla ili na iskoriivanju svojstava svjetla, a koje promatrani predmet pokazuju oku priblien, uvean ili odraen; ovamo pripadaju sve vrste naoala, teleskop, durbin, dalekozor, mikroskop, fotografski aparat, projekcioni aparat itd.; optika varka varka oiju, fatamorgana, miraza (v.); optiar 1. specijalist u optici; 2. osoba koja pravi optike sprave ili trguje njima; optikus

ostario, zastario; svakidanji, prost, vulgaran (v.J. opsonini (mn.) gr. (opson hrana) supstancije koje ulaze u grau normalnih sastojaka krvi, a koje oslabljuju djelovanje zaraznih tvari i tim samim pomau fagocitima (v.). opstetricija lat. (obstetrix, 2. -icis primalja, babica) primaljstvo, babitvo, porodiljstvo; nauka o raanju (dio ginekologije, i\); kod naih starih kajkavskih pisaca: metnja pupkorezna; isto i opstetrika, 3. -ci. opstinatan, -tna, -tno lat. (obstinatus od obstina-re tvrdo odluiti) svojeglav, tvrdokoran, okorio, uporan, nepopustljiv, tvrdoglav, jo-gunast, zatucan, nepristupaan razlogu; u dobrom smislu: postojan, stalan, nepokolebljiv; opstinacija tvrdokornost, svojegla-vost, tvrdoglavost, nepopustljivost, jogun-luk, upornost, zatucanost; znai i dobra svojstva: postojanost, stalnost, nepokolebljivost. opstipacija lat. (obstipare nagnuti na stranu) zapeenost, zaepljenost, zapek, zaep; tvrda stolica, nemogunost ispranjivanja crijeva, odstranjivanja izmetina; opstiplran zapeen, zaepljen, s tvrdom, tekom stolicom. opstrukcija lat. (obstruere zagraditi, zatvoriti) vrsta protesta, metoda borbe, ponajvie parlamentarne; sastoji se u onemoguivanju nekog zasjedanja ili skuptine (izazivanjem buke, dranjem dugih govora koji se ne odnose na predmet raspravljanja); kemijska opstrukcija upotreba smrdljivih tekuina u svrhu onemoguenja sjednice, predavanja itd.; uope smetnja, zapreka, koenje, zakri-vanje, zavlaenje, zatezanje; opstruirati, -struiram zavlaiti, zatezati; voditi opstrukciju; smetati, spreavati, koiti rad, za-krivati, osujeivati: isto i opstruisati, -em. oplt v. abid. opteitije crkv.-slav. samostan, manastir. optacija lat. (optare izabrati, eljeti) izbor dravljanstva, dozvoljen stanovnitvu teritorija koji su pripali od jedne drave drugoj; optant, 2. mn. optanata osoba koja ima pravo na optaciju, koja eli prijei iz jedne drave u podanstvo druge zemlje; isp. optira-ti. optativ lat. (optare eljeti) gram. eljni nain, npr. (rado) bih vidio; optatlvan, -vna, -vno koji izraava elju, koji se tie optativa. optika, 3. -ci gr. (ops, 2. opos oko, vid) 1. dio fizike koji prouava svojstva svjetla; 2. sprave kojima se poboljava vid (naoale, dalekozor 978

vidni ivac. optima fide lat. (akc. optima fide) u najboljoj namjeri; s najboljom namjerom; ne mislei o zlu (isp. bona fide). >ptima forma lat. (akc. optima forma) u najboljem obliku. optimalan, -Ina, -Ino lat. (optimus najbolji) najpovoljniji, koji najbolje odgovara, izvrstan, odlian. optimat, -ata, 5. optimate lat. (optimus najbolji) u starom Rimu konzervativni aristokrat patricijskog i plebejskog roda, prema pripadniku radikalne puke stranke (populus); konzervativac; plemi, velika, povlatena osoba; prid. optimatskl.

optime lat. (akc. optime) najbolje, vrlo dobro, izvrsno, odlino. optimetar, -tra, 2. mn. optimetara gr. precizni aparat za mjerenje duljina i debljina. optimizam, -zma lat. (optimus najbolji) nazor proniknut ivotnom radou, bodrou, vjerom u budunost; promatranje ivota s njegove najljepe, ruiaste strane; prot. pesimizam; optimist(a) ovjek raspoloen optimistiki, pun optimizma; en. optimistkinja; prid. optimistiki / optimistian, -na, -no. optimum lat. (optimum najbolje) skup najpovoljnijih uvjeta; najvie to se moe postii; vrhunsko dostignue. Optimum condimentum fames lat. (it.... kondi-mentum...) najbolji zain je glad (tko je gladan, ne probire jelo). Optimum medicamentum quies est lat. (it. medikamentum kvijes...) Najbolji lijek je mirovanje. Optimus testis confitens reus lat. (it. konfitens...) Najbolji svjedok je optuenik koji priznaje, tj. priznanje okrivljenikovo najbolje je svjedoanstvo. optirati, dptiram (isp. optacija) izal neto glasovati; birati dravnu prif odluiti se zajedno dravljanstvo od r dvaju, opredijeliti se. optometrija gr. (optos vien + mi mjera) mjerenje vida, provjeravanje sposobnosti oka; dptometar, -tra sj mjerenje vida, za provjeravanje vidi sobnosti oka. opturacija lat. (obturare zaepiti, z; zaepljenje odvodnih kanala (mokra dunika, ila itd.) kamencima, zgr krvlju, stranim tijelima. opugnacija lat. (oppugnatio) navala, juri; napadaj rijeima, opiranje, prc

opulencija lat. (opulentus bogat) ob gatstvo; izobilje, imunost, luksus, sjaj, slast i last; prid. opulentan, -tr opuncija (lat. Opuntia ficus indica) ab ka iz porodice kaktusa, indijska sm< opus lat. (opus, 2. operis) djelo, pi knjievno, glazbeno, slikarsko djel citatum (akc. opus citatum) n; djelo, tj. djelo koje je u citiranju spomenuto, skra. o. c; opusHerculei opus Herkuleum) herkulsko djek za koji je potrebna divovska sna Herkul). opusatiti, -fm (isp. pusat) opremiti p snabdjeti, naoruati. Opus Dei lat. (Djelo boje) katoliki rana desniarska politika organi2 panjolskoj, tzv. katoliki i opusdeist(a) pripadnik organizaci Dei. Or. skra. za Oregon (drava u US/ Ore. Oreg. ora v. hora. oracija lat. (oratio) govor, besjeda, oraculum v. orakul. orada tal. (orata) vrsta morske ribe, podlanica, komara, lovrata. oraktiti, -fm (isp. raht) opremiti, okitit orakul lat. (oraculum) 1. kod starih Rimljana rec koji je na upite ' davao odgovore, toboe od boai takoer i hram u kojem su se vril otkrivanja i proricanja; prorok, prorc proroanstvo, prorotvo; 3. svaka za; ili dvosmislena izreka uope (isp. P: prenes. mudra glava, velik autori nepogreiv arbiter (v.). oralan, -Ina, -Ino lat. (os, 2. oris usta odnosi na usta, usni, usneni: orali
ordinalia

. orama

979

apotekarstvu: uzimanje lijekova kroz usta (npr. pilule, praci). ...orama gr. (horao gledam, horama prizor) pogled, vid; predstava (isp. diorama, panorama). oran, orna, orno tur. (isp. haran2) voljan, raspoloen, hoak, spreman, pripravan; orno rado, drage volje; ornost, -osti spremnost, volja, hokost, dragovoljnost. orandada v. oran. orangutan, -ana, 5. orangutane malaj. (orang uma + utan ovjek) ovjekoliki majmun, rasta kao u ovjeka, ivi u umama na otocima Borneu i Sumatri; prid. orangutanov; orangutanskl. oranija tur. (harani) velik kotao, kazan; isp. haranija. orant, 2. mn. oranata lat. (orans, gen. orantis onaj koji moli) u starokranskoj umjetnosti lik ovjeka s rukama uzdignutim na molitvu. mira. franc. (orange) 1. narana; 2. naranasta boja; oranada, orandada (franc. orangeade) pie od narane, naranevac; oranerija (franc. orangerie) staklenik, zgrada sa staklenim krovom i specijalnim grijanjem, ureena za gajenje bilja i raznih kultura koje vole toplinu i ne podnose klimatske prilike dotinog kraja; orankadmijskl naranastobjel-kast (Krlea). Oranje ime rijeke i pokrajine u Junoj Africi (Junoafrika Republika); glavni grad Bloemfontein. ora pro nobis lat. moli za nas (iz katolikih molitava). orar, -ara lat. (orarium ubrus) duga uska traka to je pravoslavni akoni nose preko lijevog ramena; isp. stola, epitrahilj. drar(fj) tal. (orario) 1. raspored sati, red nauka, satnica; 2. vozni red, red vonje, itinerer. Orate, ne intretis in tentationem lat. Molite, da ne padnete u napast (po Bibliji, Kristove rijei apostolima na Maslinskoj gori) (Krlea). orator lat. (orare govoriti; moliti se) 1. govornik, besjednik; ovjek koji dri govor, koji govori na javnom skupu; 2. ovjek koji je majstor u dranju

govora, retor; oratorskl govorniki, besjedniki, retorski. Orator fit, poeta nascitur lat. govornik (ovjek) postaje, a pjesnik se raa, tj. govornitvo se moe nauiti, ali pjesnik svoja svojstva donosi sa sobom na svijet. oratorij, -ija (pored oratorijum) lat. (oratorium od orare moliti se) 1. veliko muziko djelo za zbor, soliste-pjevae i orkestar, napisano na dramski sadraj (obino crkveni) i namijenjeno za koncertne izvedbe; 2. kapelica, soba za molitvu, bogomolja; 3. udruenje katolikih sveenika; prid. oratorljskl (pored oratorijumski). orbati, -am njem. (arbeiten) raditi (teak posao), kuluiti, argatovati. orbis lat. (orbis) krug; svijet; urbi et orbi (akc. iirbi et orbi) doslovno gradu (Rimu) i svijetu, (objaviti) cijelom svijetu, svima i svakome; orbis pictus(a7. o. p'iktus) naslikani svijet, svijet u slikama; prikazivanje predmeta iz prirode i umjetnosti u slikama; naslov poznate knjige za djecu koju je 1657. izdao Ceh Jan Amos Komensky, najvei pedagog svoga vremena i borac za vjersku slobodu; orbis terrarum (akc. o. terarum) Zemljina kugla, Zemlja, svijet. orbita, 2. mn. orbita lat. (orbita put) 1. astr. krivulja po kojoj se kreu nebeska tijela oko centralnog tijela; putanja, kolosijek, koloteina; 2. anal. onica, ona upljina, duplja u kojoj je smjetena ona jabuica; 3. prenes. krug, sfera utjecaja; tok, podruje djelovanja; 4. rub oko oka ptice ili kukca; isto i orbit (m. roda); prid. orbitalan, -Ina, -Ino. Orbiter (isp. orbita) jedan od amerikih programa za svemirske letove. orbitirati, -bitiram (isp. orbita) oblijetati. orbo tal. slijepac. ordaga, 3. -gi, 2. mn. ordaga (isp. ordija) komandant u turskoj vojsci.

ordalije (mn. i. roda) anglosas. (ordal) srednjovjekovni boji sud na kojemu su okrivljeni, da bi dokazali svoju nevinost, vadili stvari iz vrele vode ili nosili usijano eljezo. orden, 2. mn. ordena lat. (ordo red) osobit znak odlikovanja za vojnike ili graanske zasluge; odlikovanje, odlije, red; zbir. orden je; isp. kolajna. ordenati, -am tal. (ordinare) narediti, urediti, rasporediti, zapovjediti; isp. ordinirati. ordenje v. orden. ordinar ordinar, -ara lat. (ordinarius uredan, obian, pravilan) srednja visina vode u rijekama, zaljevima itd. kroz nekoliko godina. ordinaran, -rna, -rno lat. (ordinarius obian, pravilan) obian, svakidanji, redovan, redovit, pravilan, uobiajen, normalan, prosjean; prenes. prost, prostaki, vulgaran (v.), neotesan, neuglaen, neuljudan, nepristojan; izv. ordinarnost, -osti. ordinarijat, -ata lat. (ordinariatus od ordo, 2. ordinis red) 1. biskupski ured (kod katolika); 2. ast, dunost i poloaj redovitog sveuilinog profesora; ordinarij, -ija (pored ordinariju*, akc. i -arijus) 1. biskup (kod katolika); 2. redoviti sveuilini profesor; 3. lijenik zdravstvene ustanove koji samostalno vodi lijeenje, ponajvie koji vodi pojedini bolniki odio. ordinata lat. (ordo, 2. ordinis red) okomita os u koordinatama (v.); prid. ordinatnl. ordinati, -am (dubr.) v. ordenati, ordinirati. ordinirati, -dinlram (isp. ordinacija) 1. odrediti; propisati; 2. primati bolesnike na pregled i lijeenje; 3. zareivati, rediti sveenike (tj. klerike proizvoditi u in sveenika). ordo lat. red, stale; Ordo fratrum minorum Red manje brae, Mala braa (Krlea). ordonanc, 2. mn. ordonanca i ordonanaca franc. (ordonnance) vojnik dodijeljen komandantu ili tabu za prenoenje slubenih naredbi, za vrenje sitnijih pomonih kancelarijskih i drugih poslova (oficir u takvoj slubi: ordonanc-oficlr) (pored ordonans itd.); ordo-nancija naredba, zapovijed. ordovik, -ika (po imenu britanskog plemena Ordovika) jedna od geolokih formacija u razvitku Zemlje; odgovara donjem siluruf v.); isto i ordovicium. ore skand. (it. ere) vedska novana jedinica, stoti dio krune; isp. oer. oreadefm. i. roda) gr. (oros gora, planina) v. nimfe (planinkinje). orein, -ina tal. (orecchini) naunica, minua (Vojnovi). Oregon savezna drava u USA (na obali Tihog oceana); glavni grad Salem. oreljef, -efa (akc. i oreljef, oreljefa) franc. (haut--relief) visoki reljef; kiparska slika koja izlazi iz plosnate povrine vie nego polovicom svoga obujma, gotovo punim likovima; isp. bareljef. oremus lat. pomolimo se (rije vrlo esta u katol. bogosluju), orenda indijan. openita oznaka za nadnaravnu snagu u ljudima, ivotinjama i stvai mana3.

ordevr v. hors d'oeuvre. ordija, 2. mn. ordija tur. (ordu) tabor; vojska, obino turska; gomila, rulja; isp. horda. ordinacija lat. (ordinare vrstati, redati) 1. recept, propis, lijeniko propisivanje; takoer i prostorija za pregled bolesnika; 2. zareivanje, reenje sveenika; 3. nareenje, naredba, nalog; prid. ordinacijskl, -a,-6; isp. ordinirati. ordinalia lat. (akc. ordinalia) redni brojevi; ordinalan, -Ina, -Ino redni; isp. kardinalan. 980

oreol, -61a franc. (aureole) 1. svijetli kru znak, slian zrakama (npr. oko ! toke); 2. prenes. sjaj, slava, potov; nekoga okruuje, aureola (v.), niml oreop'itek gr. (oreios gorski + pit majmun) znanstveni naziv za ovjek; je kostur pronaen upravo u nat ugljenu rudnika Baccinello u Italiji na); pretpostavlja se da je to bi prije 12 milijuna godina. Orest (po znaenju gortak) legem kralja Agamemnona i Klitemestre, b nijin i Elektrin; prema prii, ubio i osveti oca; prid. Orestov; Orestov 1 pojam kojim se u psihoanalizi elja sina da ubije vlastitu majku; O zajedniko ime za Eshilovu trilogiji glavni nosilac radnje Orest: Aga rtva na grobu (Hoefore, Pokajnice nide. o revoar v. au revoir. oreziliti, orezffim (isp. rezil) osramotiti, ti, blamirati. orfana, 2. mn. orfana gr. (orfanos siroe) robinja; orfandtroffj, -ija orfanotrofijum) gr. (trefo hrani za siroad; sirotite; orfanotrofac nekadanjeg nadbiskupskog orfanc Zagrebu (duhovnik... na kojega dok jo bijae orfanotrofac; Mato Orfej 1. u starogrkoj mitologiji -koji je svojim pjesmama pokretao peine i krotio divlje zvijeri (isp. Eur prenes. pjeva ugodna glasa; prid. orfejskl; orfeum 1. lokal za muzik be; 2. zabavite; isto i orfej, 2. m, (Leskovar). orfikl gr. (orfikos) tajanstven, mi; (sprijeda spomenuti Orfej smatra st em misterija [v.] u Grkoj). orfizam, -zma pravac u francuskoi stvu pred prvi svjetski rat, prethoi straktnoj umjetnosti. organ, -ana gr. (organon orue, stroj; glazbalo; dio tijela) 1. dio tijel jeg, ivotinjskog ili biljnog), do s mjere odijeljen od drugih dijelova ti ima odreenu grau i izvrava c funkcije; 2. ustanova koja izvrava c zadatke u javnoj ili drugoj oblasti dn ivota (zakonodavni, sudski, sindil gan; narodni odbor organ narodn takoer i pojedinac koji vri takve fui

organac

981

orgsekretar

periodino tampano izdanje; glasilo; 4. ljudski glas, zvuk glasa i njegove mogunosti, njegov raspon; isp. organski. organac v. organet (alski). organdi, -ija; organdln, -ina franc. (organdi) fina pamuna tkanina, slina muselinu, vrsto tkana, jako apretirana. organet (isp. organ) male rune orguljice; vergl; organist(a) orgulja.

organika, 3. -ci gr. (isp. organ) 1. nauka o organskim tvarima; 2. organska povezanost, sklop, struktura. organist(a) orgulja. organizacija (isp. organ) 1. spajanje, ustrojstvo, ujedinjenje neega u jednu cjelinu; dovoenje u ureeni sistem; odatle: red, sustav, stvaranje, oblikovanje, sastav, sklop; 2. grupa ljudi sjedinjenih zajednikim programom, ciljem ili zadatkom; drutvena zajednica, dravna, partijska i si. ustanova;

drutvo, udruenje, udruga, skupina; prid. organizacijski; organizacioni; isp. organizirati. organizam, -zma, 2. mn. organizama (isp. organ) 1. ivo bie, tijelo organske prirode (konkretno biljka, ivotinja, ovjek) koje se odlikuje: izmjenom tvari, rastom, razmnaanjem, sposobnou reagiranja na podraaje, prilagodljivou ivotnim uvjetima, posebnim kemijskim sastavom koji stvara proto-plazmu; 2. esto isto to i organ, tj. ustroj, sastav, sklop, grupa ljudi povezanih u odreenu svrhu; upravni organizam inovnici i sve stoje s njima u vezi u pogledu upravljanja javnim poslovima (Josip Kozarac). organizator (isp. organizirati) 1. ovjek koji ureuje i vodi neku organizaciju; 2. ovjek koji ima sposobnosti za okupljanje ljudi i njihovo povezivanje u organizaciju; 3. ovjek koji se brine oko pripremanja neke priredbe, prireiva; en. organizator ka; prid. organizatorskl. organizirati, -iziram (isp. organ) okupiti u organizaciju; ustrojiti, prirediti, urediti, sistematizirati, stvoriti, oblikovati, povezati u cjelinu; isto i organizovati, -ujem; organizirati se : A to znai organizirati se pita Kro. To ti znai, drue, drati zajedno, zatititi se, boriti se zajedniki protiv onog ko te gnjavi. A trajkovati znai gotovo to isto, znai takoer borbu protiv poslodavaca koji ti nee da udovolji zahtjevima. A trajkbrehe-ri su svinje u ljudskoj spodobi, to je tvoj drug koji te izda u toj borbi (Hasan Kiki); organiziran (organizovan) u dnevnom govoru: ulanjen u SK; organiziranost, -osti povezanost, ustrojenost, ureenost, sustavnost, sistematinost; isto i organizovandst, -osti. organdgen (-gen) gr. (isp. organ + geneza postanak) koji potjee od organizma, koji je organskog podrijetla (npr. ugljen, vapnenac). organografija gr. (isp. organ + grafo piem) nauka o ustrojstvu organa.

orgulje

organologija gr. (isp. organ + logos rije, govor) 1. nauka o organima; 2. nauka o instrumentima za pomaganje pri poroaju. organon v. organ. organo pleno tal., muz. iz svih registara, punom snagom (na orguljama). organoterapija gr. lijeenje s pomou proizvoda od ivotinjskih organa (preparati jetre, guterae, jajnika). organski (isp. organ) 1. pridjev od rijei organ; 2. svojstven organizmu; uroen, osnovan, usklaen u svim dijelovima; 3. koji pripada ivotinjskom ili biljnom svijetu; organske tvari kemijski spojevi koji sadravaju ugljik; organski ostaci ostaci ivotinjskog i biljnog svijeta; organska kemija dio kemije koji prouava kemijski sastav ljudi i ivotinja (isp. anorganski); 4. iv, ivotan; vezan unutranjim vezama, pravilan, bitan, jedinstven; iskonski; organsko staklo plastina masa koja ima izgled i osobine stakla, ali je znatno otpornija na udar i na toplinu; organski mrziti ne podnositi nekoga bez ikakva razloga, mrziti iz dubine due; organski vezan neraskid-ljivo povezan. organtln v. organdin. orgastian v. orgazam. orgazam, -zma, 2. mn. orgazama gr. (orgao jedram, bujam; gorim od estine, strastveno nastojim, uspaljen sam) vrhunac seksualnog uitka, slast, pohota; zanos, veliko uzbuenje, razdraenost, uspaljenost; prid. orgastian, -na, -no strastven, pohotan; slado-strastan, pun zanosa. orgija, 2. mn. orgija gr. (orgia) raspojasana, razuzdana gozba, divlja pijanka, pomamna terevenka, raskalaeno plesanje, uope: divljanje u piu i zabavi; orgijati, -am slaviti orgije, bijesno baniti, divljaki se zabavljati, ludo pijanevati i si.; orgijazam, -zma razuzdanost, raspojasanost, bijesno bane-nje, divljaka zabava, ludo pijanevanje;prid. orgijastian, -na, -no. orgsekretar krae umjesto organizacioni sekretar. 982 nauci: istoni, istjeni, naslijeen (lat. macula originalis istoni grijeh); 4. prenes. udnovat, naroit, udan, nastran, osebujan, ekscentrian (v); izv. originalnost, -osti. Original Creole Jazz Band engl. (it. Oridinel kri'oul dez bend) meu Francuzima u New Orleansu organizirani ogranak Olvmpia Banda (v), koji je klasini stil deza proirio izvan New Orleansa (19121917). Original Dixieland Jazz Band engl. cjeloviti naziv diksilenda (v.). orija, -aa, 5. orijau mad. (orias) 1. div, din, gorostas, kolos, gigant; 2. atr. selo, naselje; prid. orijaki. drijent lat. (oriens, 2. -entis od oriri d izlaziti, roditi se, rasti) 1. istok; 2 umjesto Simplon-orijent-ekspres (v.); zemlje na istoku od Evrope osobit nja Azija i sjeverna Afrika; orijentala -Ino koji je iz istonih zemalja; istonjaki; prenes. koji je kao na O raskoan, bogat, obilan, sjajan, blist jentalac, -lca, 5. orijentale, 2 orijentalaca ovjek iz istonih z istonjak; en. orijen talka; prid. orije orijentalistika, 3. -ci nauka o is narodima i njihovim jezicima; orijenl poznavalac kulture i jezika istoni da; en. orijen talistkinja;prid. orijenta orijentalizam, -zma, 2. mn. orijentaliz osobitost istonjakih jezika; istonj; raz u nekom zapadnjakom jeziku; ist ki obiaj prenesen u neku drugu srec orijentacija (isp. orijent) 1. odreivar sta svojega nahoenja u odnosu prem toki

orgulje, orgulja (mn. . roda) gr. (isp. organ) muziki instrument kojemu se komplicirani mehanizam sastoji od sistema duhakih truba, zranih sisaljki, klavijature i registarskih ruki; orgulje su po opsegu zvukova jednake potpunom orkestru; orguljar, -ara, 5. orguljam i -are tko pravi orgulje; orgulja, -aa, 5. orguljau svira na orguljama; isp. organist; orguljati, -am svirati na orguljama; orguljice 1. dem. prema orgulje; 2. muzika automatska sprava, popularno zvana i vergl. Orhan tur. (or opkop, anac) vladar (han, kan) opkopa, anca. orhestar / orkestar (v.). orhestrion v. orkestrion (Begovi). orhideja gr. (orchis mudo, jaje + eidos lik, izgled) vrsta ukrasne biljke; kaun, kaunak, salep. orhitis (akc. i -itis) gr. (orchis mudo, jaje) upala jaja, testitis (v.); orhitomija (gr. tome sjeenje) isto to i kastracija (v.). orilno, -ala (u dubrovakom govoru) isto to i original 5. origani jap. umjetnost izraivanja najrazliitijih figura od papira (modeliranjem, izrezivanjem i si.), vrlo razvijena na Dalekom Istoku. original, -ala lat. (origo, 2. -inis zaetak, postanak, podrijetlo) 1. izvornik, za razliku od kopije: 2. rukopis sa kojega se slae tipografski slog; 3. umjetniko djelo izraeno od samog umjetnika (za razliku od kopija koje mogu izraditi uenici, epigoni i si.); 4. knjievno djelo na jeziku na kojem je napisano (nasuprot prijevodu); 5. prenes. osebujan ovjek, udak, osobenjak; originalan, -Ina, -Ino 1. pravi, izvoran, nepatvoren, prvobitan, ist, bez primjesa, prirodan, uroen, poetni, najraniji, samonikao, iskonski; 2. prvotan, nov, jedinstven, neovisan, stvaralaki, samostalno izraen; 3. u kranskoj

(prvobitno- u odnosu prema i snalaenje; 2. prenes. znanje snai se nostima; snalaljivost; 3. prenes. usn djelatnosti na odreenu stranu; pravac dijeljenost, stav, posveenost, okn (prema neemu); prid. orijent orijentacioni 1. koji slui za orijenU priblian, koji daje samo openite prec orijentir, -ira 1. sprava za pokai pokaziva; toka ili predmet u nekor koji se iskoriuje za odreivanje prav kod kretanja, kod bitke); 2. prenes. djelovanja, orijentacije; orijentirati, -je pomagati nekome da se snae, d pravac; uputiti, upuivati nekoga; us prilagoditi; orijentirati se 1. odred; sto svoga poloaja; snai se, snalazit prenes. snai se u prilikama i okolne obavijestiti se o situaciji, uputiti se u isto i orijentisati, -em.

orijentalan i si. v. orijent. orijentirati (se) v. orijentacija. 6ringle(/nn. i. r.) njem. (Ohr uho -I- Ri kolut) naunice, oboci, unjaci, rinici due, inuhe, grmjele, mrele, oreii orinjasijen, -ena franc. (aurignacien) na razdoblje gornjeg paleolita ili miolitit dnjeg kamenog doba, po redu etvrto litsko razdoblje (po mjestu Aurignac-v. cuskoj gdje su naeni ostaci iz toga c Orion 1. u starogrkoj mitologiji di lovac, ljubimac Zore; 2. najljepe zvije sjevernom nebu; nai izrazi; Kosci, Stapi, tapovi.

oriz

983

ornamen( a)1

oriz gr. (6ryzon) ria. orjatin v. horjatin. Ork lat. (Orcus) mitol. 1. podzemlje, podzemni svijet, svijet mrtvih; isp. Tartar; 2. bog podzemlja. orkan, -ana (iz govora na otoku Haiti) 1. silan vihor, ciklon; u tropskim oceanima i morima brzina mu je 40 m/sek i vea; vrlo poguban; u Sjevernoj Americi hurricane, u Japanu i Kini tajfun; isp. uragan; 2. prenes. silan zanos, oduevljenje, razbuktalost, ushuktalost, za-huktanost, gnjev velike mase naroda; prid. orkanov; orkanski. orkestar, -stra, 2. mn. orkestara gr. (orchestra) 1. mjesto za kor u starogrkom kazalitu, tj. izmeu pozornice i gledalita; 2. skup svih sviraa koji sudjeluju u sviranju neke kompozicije; 3. u kazalitu prostor pred pozornicom, odreen za svirae; prid. orkestarskl; orkestralan, -Ina, -Ino (sve pored orhestar itd.). orkestra v. orkestar 1. orkestracija v. instrumentacija; glag. orkestrirati, -kestriram instrumentirati (pored orh...). orkestrion, -ona (isp. orkestar) 1. mehaniki muziki instrument (na runi ili elektrini pogon) s jakim sviralama, koje imitiraju sviranje itavog orkestra; isp. duboks; 2. orguljice, vergl (pored orh...). orkestrirati v. orkestracija. drko tal. (orco pakao) u talijanskim psovkama (estim i kod naeg svijeta u primorskim krajevima) eufemistika (v.) rije umjesto porko ( v.). 6r konkur v. hors consours. Orlando (dubr. akc. Orlando) v. (za znaenje Roland; Orlando furioso (it. Orlando fu-riozo) poznati ep talijanskog pjesnika Ludovika Ariosta (14741533) o bijesnom (u novijim prijevodima: mahnitom) Rolandu, junaku iz doba Karla Velikoga (8. st. n. e.); Roland se osobito istakao u borbama protiv Maura i baskijskih gortaka koji su ga i ubili; glasovit je i po svome rogu Olifantu i mau Durlindani; prid. Orlandov (dubr. Orlandov); Orlandov stup poznati kip s likom Orlanda, dar ugarsko-hrvatskog kralja igmunda (poetkom 15. st.) gradu Dubrovniku; predstavlja simbol sudake vlasti nad tritem (Orlandovi stupovi, zvani i Rolandovi, postavljali su se i u drugim gradovima na glavnim trgovima kao simbol autonomije srednjovjekovnih gradova). orlean, -ana 1. (prema francuskoj formi imena panjolca Fr. Orellane) vrsta lijepe crvene boje;
ornat

dobiva se od biljke Bixa orellana, a upotrebljava se za bojadisanje tkanina i mlijenih preraevina (sira, maslaca, margarina); 2. (prema franc. gradu Orleansu) vrsta laganog, sjajnog pamunog sukna slinog listeru (v.). Orlean, -ana grad u Francuskoj (Orleans) na rijeci Loari; prid. orleanskl; Djevica Orleanska seljaka djevojka Jeanne d'Arc (an d'Ark, 1412. do 1431) francuska narodna junakinja; u svojoj 17. godini stala na elo demoralizirane francuske vojske i kod Orlea-na pobijedila Engleze; ovi su je kasnije uhvatili i spalili kao vjeticu; predmet obrade mnogih knjievnih djela (najpoznatije Sveta Ivana Bernarda Shavva). Orleans franc. (it. Orlean) vojvodski naslov sporednih linija francuske vladarske kue (po istoimenoj vojvodini koja im je pripadala); najpoznatiji Louis Philippe (Luj Filip), koji se pod imenom Louis Egalite pridruio francuskoj revoluciji; njegov sin, takoer Louis Philippe, bio je francuski kralj god. 1830-1848. orlinge v. oringle. orlon u USA umjetno stvorena rije za jedno od imena za izraevine od plastine materije (isp. najlon, perlon, pan4). ormagan v. armagan. orman1, 2. mn. ormana tur. (orman) uma. drman2, -ana v. ormar. ormanica tal. (isp. ormati) brod, un, ajka, brodica, laka senjska laa (Nar.). ormar, -ara franc. (armoir) 1. dio pokustva, uspravan, povisok (oko dva metra) sanduk s vratima (uglavnom za spremanje rublja); 2. prenes. visoka i debela ena, enetina; umanj. ormari, ormari. ormati, -am tal. (armare) oruati, spremati. ormenica v. ormanica. Ormuzd perz. (Ahura Mazda) po nauci Zaratu-strinoj duh dobra; prot. Ahriman. ornamen(a)t, -nta, 2. mn. ornamenata lat. (orna-mentum od omare kititi, resiti) 1. slikovni, grafiki ili skulpturni ukras; primjenjuje se u arhitekturi, slikarstvu, za ukraivanje odjee, predmeta svakodnevne upotrebe i si.; ukras, ures, ara, nakit; 2. prenes. ukraivanje melodije, trileri i si.; ornamentalan, -Ina, -Ino ukrasni; dekorativan; ornamentalist(a) slikar ornamenata; en. ornamentalistkinja; or-namentacija ukraivanje; kienje, uresiva-nje, pravljenje ara, aranje; ornamentirati,

984 -mentiram snabdjeti ornamentima; iskiti-ti. uresiti, ukrasiti; isto i ornamentisati, -em; ornamentika, 3. -ci skup ornamenata na nekom umjetnikom predmetu ili na predmetu svakodnevne upotrebe.

orti

ornat, -ata lat. (ornare kititi, resiti) sveana odjea sveenika kod bogosluja, dostojanstvenika i dr. ornitofauna gr.-lat. sve ptice nekog podruja, ptije carstvo.

ornitofdbija gr. (ornis, 2. ornithos ptica + isp. fobija) med. bolestan strah od ptica. ornitoldgija gr. (ornis, 2. ornithos ptica + lgos rije, govor) dio zoologije koji prouava ptice; ornitolog,/, -zi strunjak u ornitologiji; prid. ornitoloki; ornitdza zarazna bolest (obino upala plua) koju prenose ptice, osobito golubovi; srodna je psitakozi (v.). oro1, ora gr. (choros) kolo (ples). oro2...gr. (oros gora, brdo) kao prvi dio sloenice oznauje vezu s gorama, brdima, planinama. orogenija gr. (oro2... + genesis postanak) nauka o postanku gorja; isto i orogeneza (-geneza); prid. orogenetskl. orografija gr. (oro2... + grafo piem) znanstveno opisivanje planina; prid. ordgrafski. orometrija gr. (oro2... + metron mjera) nauka o mjerenju visine planina, ordnimgr. (oro2... + onoma ime) ime brda, planine, gore (u lingvistici), ordslan, -ana mad. (oroszlan) 1. lav (isp. arslan); 2. u nekim govorima (analogijom na oroz) pijetao, ordspija v. rospija. oroz, 2. mn. oroza tur. (horoz) 1. pijetao, kokot; 2. odapinja, kokot na puci, obara, upalja, okida; isto i ordzan; umanj. orozak, -ska, 2. mn. orozaka; isto i ordi. drpington (po istoimenom engleskom gradu) vrsta ivadi (patke, kokoi) pogodne za tovljenje; prid. orpingtdnski; izv. orpingtonka (patka, koko). drsag, -aga, mn. -azi mad. (orszag) drava, zemlja. drsan, -ana tal. (arzana, arsenale) u primorskim krajevima: 1. brodogradilite, kver (v.); 2. arsenal (v.) drestar v. orkestar (Mato, po toboe francuskom itanju). drt1 jedinini vektor (v.) u matematici. ort2 njem. (Ort) mjesto (radio sam na tri orta; iz izjave jednog naeg gastarbajtera ra). drta, 2. mn. orta /' orti tur. (orta) 1. sr sredite; 2. prenes. pozornica; 3. janji odred od 400 vojnika, bataljon. ortak, -aka, 5. ortae, mn. ortaci (akc. i ortaka, 5. -e, 2. mn. ortaka) tur. (ortak' osobito poslovni, kompanjon;
ortogenez a

suvl zajednik; prid. ortakov i drtakov; dr ortaki; en. ortakinja; ortakluk, mn. -c udruivanje dviju ili vie osoba u voenja nekog privrednog poduzea; 2. ivanje u svrhu vrenja krivinih djela ortatvo, drtatvo; drtakovati, -ujem -ortak s nekim, drugovati; isto i drtaiti (akc!) ortaiti, ortaim. ortaluk tur. (ortalvk) strop, tavanica. drtikon (orthicon, isp. orto...) jako osj elektronska analizatorska cijev za ispit slika u televizijskoj kameri; usavre ikonoskopa ( v. J . orto...(odgr. orthos ravan, pravi) ka dio sloenica oznauje ispravnost, pravi ortodoksan, -ksna, -ksno gr. (orto... + vjera, slava) pravovjeran; koji s skretanja dri temelja neke odreene n vjerski zadrt; pravi, istinit, pravosl ispravan; ortoddksija postojano nepc bljivo ustrajanje uz principe i stanja us vijena na nekom podruju; pravovje pravovjerje, pravoslavlje; isto i ortodok -osti. ortoddntika gr. (orto... + isp. odontol grana stomatologije koja se bavi pron njem nepravilnog razvoja zubi i elj popravljanjem pronaenih nepravilnos toddntija njegovanje pravilnoga r; zdravlja zubi. ortddroma gr. (orto... + dromos cests linija koja najkraim putem spaja dva n odn. najkraa udaljenost izmeu dvije na zemaljskoj povrini (avioni npr. le ortodromama); isp. loksodroma. ortoepija gr. (orto... + epos rije) p uzornog izgovora; prid. ortdepski pn izgovoren, lijepo i ispravno naglaen. ortofdnija gr. (orto... + fone zvuk, isto to i ortoepija; prid. ortofonski. drtofonometar, -tra gr. (orto... + fone -+ metron mjera) sprava za liji mucavosti (na temelju promatranja i kc le disanja i izgovora pojedinih glasova ortofrenija gr. (orto... + fren dua) i koja se bavi prouavanjem redovitosti c nog razvoja.

985

osella

ortogeneza (-geneza) gr. (orto... 4- genesis postanak) razvoj koji tee normalnim, suvislim tokom; prid. ortogenetiki; isp. halmato-geneza. ortogenija gr. pravilan prirodni prirataj stanovnitva, kontrola raanja. ortognat, -ata gr. (orto... + gnathos eljust, vilica) ovjek u kojega su eljusti i zubi u njima uspravni; isp. mezognat, prognat; prid. ortognatski. ortogon, -ona gr. (orto... + gony kut, koljeno) pravi kut; pravokutnik, paralelo-gram; ortogonalan, -Ina, -Ino pravokutan, pravougaoni; okomit. ortografija gr. (orto... + grafo piem) pravopis openito primljen i jednoobrazan sistem naina pisanja svih rijei nekoga jezika; prid. ortografski pravopisni, po pravopisu, pravilno napisan, bez pogreaka. ortohromatski i ortokromatskl (v.). ortoid, -ida gr. (orto... + eidos lik) geom. etverokut. ortoklas gr. (orto... + klasis lomljenje) feldspat (v.) sa meusobno paralelnim pravcima lomljenja; dragulj, glinenac. ortokromatskl (-hromatski) gr. (orto... + chroma' boja) u fotografiji naziv za sposobnost ploe da tono prima boje spektra i da ih tono prenosi. ortopedija gr. (orto... + paideia odgoj) dio medicine koji prouava poznavanje, spreavanje i lijeenje nepravilnosti ili iskrivljenja ljudskog tijela,

osobito nogu; ortoped, -eda lijenik, strunjak u ortopediji; prid. ortopedski. ortopteri (mn. m. r.) gr. (orto... + pteron krilo) zool. ravnokrilci (red kukaca). ortotona gr. (orto... + tonos glas) u grkoj gramatici enklitika koja je u reenici dobila akcent; ortotonija pravilno naglaavanje rijei. Ortruda germ. junakinja na mau, koja se bori maem. ortskomanda njem. (Ort mjesto + komanda) komanda mjesta (za vrijeme okupacije, osobito u Srbiji). ortulan, -ana {lat. Emberiza hortulana) vrsta ptice pjevice. OS automobilska oznaka za Osijek. Os znak za osmij. os1 lat. {gen. ossis) kost; os coccygis (it. kokcigis) trtina kost (Krlea); os frontale eona kost; os ilii bona kost, crijev-nica; os ischii sjedna kost; os occipitale (it. okipitale) zatiljna kost: os parietale tjemena kost; os pubis stidna kost; os sacrum sveta kost, krstana, krina kost; os sepiae sipina kost; os temporale sljepoona kost. os2 lat. (gen. oris) usta; cavum oris usna upljina; isp. per os. osa v. hosa. osima v. hosana.

o sancta simplicitas! lat. (akc. 6 sankta simph'citas) o blaena gluposti! (uzviknuo je Jan Hus kada je stojei na lomai vidio kako neki seljak prinosi njegovoj lomai cjepanice); O sveta Gluposti! uzdie Hus gledajui babu kako pobono nosi cjepanicu pod njegovu lomau (Mato: Dunosti publike); govori se i danas kad se eli upozoriti na neiju umnu ogranienost spojenu s velikom gorljivou. osanma tur. (usanma) dosada, dosaivanje; osa-nisati, -em dosaditi, ugnjaviti. osari (mn. m. roda) (isp. franc. hausser povisiti, podii) valovite uzvisine ljunka i pijeska u sjevernoj Evropi zaostale nakon otapanja diluvijalne ledene mase. osarij, -ija (pored osarijum) lat. (os, 2. ossis kost) kosturnica, grobnica. Oscar humanus lat. lutka u liku odraslog ovjeka na kojoj se iskuavaju posljedice automobilskih nesrea; v. oskar. oscilacija lat. (oscillare titrati) 1. titranje, titraj, kolebanje, njihanje, njihaj, treptanje, treptaj,

mijenjanje, promjene; 2. prenes. kolebanje, nestalnost, uspon i pad; prid. oscilacijski, oscilacioni i oscilatoran, -rna, -rno; oscilirati, -scilfram titrati, kolebati, njihati se, treptati, treperiti, simotamovati (Mato), simtamati (Krlea); isto i oscilo-vati, -ujem; oscilator1. (svako) tijelo koje (moe da) titra; 2. aparat koji proizvodi oscilatorno kretanje; oscilograf (gr. grafo piem) sprava za biljeenje vremenskog toka izmjeninih struja; oscilogram grafiki crte dobiven na oscilografu (pokazuje razvoj titraja); osciloskop instrument koji na fluorescentnom ekranu ini vidljivima promjene elektrinih veliina. oscitacija lat. (oscitatio) zijevanje. osehiriti, -fm (isp. sehir) razmotriti, razgledati, uivati gledajui u neto (akc. i osehiriti, osehirim). oseln, -ina lat. (os, 2. ossis kost) glavni sastojak kotanog tkiva, osella tal., hist. venecijanski novac; osella d'oro zlatnik; osella d'argento srebrnjak.

Osetija

986

osteoe

Osetija historijsko podruje u srednjem dijelu Kavkaza; danas podijeljeno na Severo--Osetinsku ASSR u sastavu RSFSR (s glavnim gradom Ordonikidze) i na Juno--Osetinsku Autonomnu Oblast (gl. grad Chin-vali) u sastavu Gruzijske SSR; stanovnici Oseti, narodno im je ime Ironi. osfresiofilija gr. (osfresis miris, vonj + fileo volim) bolesna zainteresiranost za mirise; osfresiofobija (isp. fobija) bolestan strah od mirisa i vonjeva; osfresiolag-nija (gr. lagneia tjelesno uivanje, blud) pojava razliitih bolesnih ideja u vezi s osjetom mirisa. osiijati, -am (usp. siija) 1. oboljeti od suice; 2. prenes. uiniti da se netko pone za neto gristi, izjedati; isto i osiijaviti, -ijavim. osifikacija lat. (os, 2. ossis kost + ... fikacija, v.) pretvaranje, u kost, stvaranje kotanog tkiva, okotavanje. Osijan mitski bard iz kotske, sin keltskog kralja Fingala; navodno u svojim pjesmama opjevao junaka djela svoga oca; te su pjesme u svoje doba (krajem 18. st.) snano djelovale na poeziju u Evropi. osinoriti, osinorirn (isp. sinor) ograniiti, omeiti. Osiris v. Oziris. O, si sic omnia lat. (it ____ sik...) O, kad bi tako (bilo) sve! oskar 28 cm visoka pozlaena bronana figura (predstavlja viteza oslonjenog o balak maa) koju od oujka 1929. Academv of Motion Picture Arts and Sciences u Holly-woodu podjeluje kao nagradu za najvie amerike umjetnike uspjehe u filmu za prethodnu godinu, i to za najboljega glumca, za najbolju glumicu, za najbolju muku i ensku sporednu ulogu, za najbolji igrani film, kratki film, crtani film, dokumentarni film, za najbolju reiju, za najbolju reijsku knjigu, za najbolju filmsku glazbu, najbolji filmski lager itd.; u novije je vrijeme (1956) uveden oskar i za najbolji neameriki film koji je dotada dobivao samo poasnu diplomu; ime prema anegdoti po tome to je prigodom prvog aijeljenja nagrade uoena sluajna slinost figure s nekim producentom imenom Oskar (isp. Bambi; v. i Oscar hu-manus). Oskar germ. koplje bogova. oskulacija lat. (osculum poljubac) dodir dviju krivulja ili dviju povrina u vie toaka; oskulirati, oskulifam dodirivati, priljubljivati. oskultacija v. auskultacija. Os Lusiadas v. Luzijade.

Osman tur. mladune divlje guske, m e adaje ili zmije; Osman II. turski (roen 1604, vladao 1618-1622), ko opjevao Gunduli u svome poznato istoga imena. osmanizam, -zma ovinistika doktrii skih buroasko-spahijskih krugova u koja je ila za nasilnim poturivanjem tenih naroda u tadanjoj Turskoj Cai Osmanlija 1. Turin (po imenu Osrr osnivaa turske drave); 2. (osmanlija turskog sedla; prid. osmanlijski. osmanluk, mn. -ci tur. sjenica od lia, 1 odrina, ardaklija. osmanski, -a, -o osmanlijski, turski. osnuj, -ija (pored osmijum) gr. (osme vonj) kem. element, atomska teina tablini broj 76, znak Os; tvrdi, k neobino teko topljivi metal; upotrebi kao katalizator, a u slitini s iridijem vrkove naliv-pera i za osovine u sate prid. osmijev (pored dsmijumov). osmologija gr. (osme miris + logos -govor) nauka o mirisima. osmometar, -tra, 2. mn. osmometara : za mjerenje osmotskog tlaka. osmoza gr. (osmos od otheo guram, ti spesobnost mijeanja rastopina kroz koicu; prid. osmotian, -na, -no i osn osram (sloeno od prvog sloga rijei c drugog rijei wolfram, v.) naziv za predmete u elektrotehnici (npr. c -arulje). ost njem. (Ost) istok (katkada u meunaro prometu, pored engl. east). ostealgija gr. (osteon kost + algos -boli u kostima, kostobolja. ostentativno lat. (ostentare pruati, n pokazivati) jasno, oigledno, demons no, navlas; jasno pokazujui namjeri metljivo, hvalisavo, upadljivo, vidljiv metljivo. ostenzibilan, -Ina, -Ino lat. (ostendere zati) koji je vrijedan da bude pokazan ostenzorij, -ija lat. (ostendere pokaz; monstranca. osteoblaste (mn. i. roda) gr. (osteon k blastos klica) tvorne stanice kot tkiva (od njih postaje kotano tkivo osteodistrofija gr. (osteon kost + isp. c fija) bolesne promjene na kostima (sn vanje, deformiranje i dr.). osteoektomija gr. (osteon kost + ekto

osteogen

987

OTC

izrezivanje) med. operativno odstranjenje kosti. osteogen gr. (osteon kost + genos rod) koji stvara kosti; osteogeneza (-geneza) stvaranje kosti, okotavanje; osteogenija nauka o razvitku kostiju. osteologija gr. (osteon kost + lgos rije govor) nauka o kostima; prid. osteolokl. osteomalazija gr. (osteon kost + malatto umekam) med. omekavanje kostiju; isto i osteomalacija. osteomijelitis gr. upala kotane modine. osteopatija gr. (osteon kost + isp. patija) boli u kostima. osteoplastika, 3. -ci gr. (osteon kost + isp. plastika) med. operativno nadomjetanje kostiju. osteoporoza gr. atrofija kosti, smanjenje gustoe kotanog tkiva (pojava obino u starosti), nsteopsatiroza gr. (osteon kost + psathvros mekan) slabost, krhkost, lomljivost kostiju. osteotomija gr. (osteon kost + tome rezanje) med. djelomino sjeenje kostiju, osterija v. otarija (Begovi). otija v. hostija. ostinato tal. (uporan, tvrdoglav) muz. oznaka za stalno vraanje jedne fraze ili teme. ostitis (akc. i -itis) gr. (osteon kost) upala kostiju. Ostland njem. (Ost istok + Land zemlja) ime kojim su njemaki nacisti nazvali Estoniju, Letoniju, Litvu i Bijelu Rusiju kao administrativnu jedinicu za vrijeme okupacije 1941-1945. ostracizam, -zma gr. (ostrakon crepi za glasovanje) izgon, progonstvo; u staroj Ateni izgon ljudi za koje se smatralo da bi se mogli nametnuti za tirane (njihova su imena pisali na crepie, tadanje glasovnice). ostrakodefm. . roda) gr. (ostrakon ljuska, crijep) red malih rakova s tijelom neralanje-nim i oklopljenim sa dvije ljuture. ostrakon gr. glineni crijep na kome se pisalo, ploica; isp. ostracizam. Ostraum njem. (Ost istok + Raum prostor) nacistiki naziv za istonoevropske zemlje kojima su htjeli zavladati. ostriga, 3. -gi, 2. mn. ostriga gr. (ostreion, tal. otrica) kamenica; vrsta jestivih morskih ili rijenih koljaka. Ostrogoti (mn. m. r.) njem. (iskrivljeno od Austragoti sjajni Goti) naziv u historiji za Istone Gote; isp. Vizigoti. Otelo

osuarlj v. osarij. osunetiti, -Im (isp. sunet) izvriti sunet, obre-zati. Osvald germ. koji vlada kao bog. Ovfiecim polj. (it. Ovjenim) grad na rijeci Visli u junoj Poljskoj, poznat po strahovitom logoru smrti i nacistikim zvjerstvima u drugom svjetskom ratu; isp. Auschvvitz. dacovati, -ujem (isp. acovati, ecovati) ocijeniti, odmjeriti vrijednost, procijeniti, odvagati. oamariti, -Im (isp. amar) opaliti uku, zaunicu, pljusku, pljusnuti, unuti. oap v. hoab, hoaf. oela, 2. mn. oela lat. (assula iver, treska) otpaci kod blanjanja drveta; v. hoblinje (Vojno vi). decovati v. oacovati. oiariti se, -iarlm se (isp. iar) okoristiti se, zaraditi, postii dobitak, uariti. oindija tur. (houndu) osveta, revan, odmazda. opedo, -ala (dubr.) i opital, -ala tal. (ospedale) bolnica, pitalj (Begovi). otanjati, -am tal. (stagnare kalajisati) oma-zati, obojiti, ocrniti (Nar.). otarija tal. (osteria) krma, gostionica, birtija; otarija, -aa, 5. otarijau krmar, gostioniar; isto i otar, -ara, 5. otaru; en. otarica. otija tal. (ostia) v. hostija (inae ta rije dolazi kao vrlo esta kletva u naih Primoraca i Dalmatinaca, osobito kao izraz uenja, prijekora). ostriga v. ostriga (dolazi i kao zamjena za otija, pa i pojaano otrigeca; S. Novak). otro lat. (auster, tal. otro) naziv na naem Primorju za juni vjetar; jug, jugo, iroko, jugovina, junjak. ovanjiti, ovanjim njem. (isp. Schvvein svinja) osramotiti, obrukati, nanijeti sramotu, zasvinjariti! Ovjenim v. Owiecim. otagra gr. (us, 2. otos uho + agra plijen) bolest u usnim kostima, usna kostobolja. otalgija (us, 2. otos uho + algos jad, bol) bol uha, uhobolja. OTAN v. NATO. otata (isp. omama) djed. otatlisati, -em tur. (tatly sladak) osladiti. OTC skra. za engl. Organization for Trade Corporation (Organizacija za trgovaku suradnju). 988 hominis vivi sepultura Dokolica bez knjige je smrt i pogreb ivog ovjeka (Seneka). otlukhana, 2. mn. -hana tur. (isp. ot trava + hane kua) sjenik, sjenjak, sjenara. Otmar germ. koji sja po svome posjedu, imetku. Oto germ. imuni. otoento tal. (ottocento osam stotina; devetnaesto stoljee) umjetnost 19. stoljea. Otokar germ. hrabri branitelj vlasnitva; isp. Edgar. otoliti (mn. m. r.) gr. (us, 2. otos uho + lithos kamen) kristalii u unutranjem uhu; slue za osjet ravnotee. otologija gr. (us, 2. otos uho -I- logos rije, govor) nauka o bolestima uha; otolog, mn. -zi lijenik, specijalist za bolesti uha, aurist, otijatar (v.); prid. otoloki. otoman, otomana (akc. i otoman, -ana) ar. mekan istonjaki divan s jastukom, bez naslona, poivaljka, kanabe Otoman, -ana (akc. i Otoman, -ana) tur. Turin, Osmanlija; prid. otomanski (akc. i otomanski); Otomansko Carstvo jedan od naziva za nekadanju Tursku. otopedal, -ala franc.-lat. (isp. auto [it. c pedal) najnovije vozilo, gotovo dje toliko, da moe

Otelo ljubomoran mu (po glavnoj osobi istoimene Shakespeareove tragedije); otelo vrsta vinove loze. o tempora, o mores! lat. (akc. 6 tempora, 6 mores) o udnih li vremena, udnih li obiaja!; o, pokvarenog li svijeta (Ciceron u prvom govoru protiv Katiline). O terque quaterque beati! lat. (it ___________ terkve kvaterkve...) O triput i etiri puta blaeni! (uzvikuje Eneja u Vergilijevoj Eneidi usred velike bure za one koji su poginuli pod Trojom, pa ne moraju doivljavati to to on doivljuje); reenica se danas obinije upotrebljava kad se nekome hoe rei daje osobito sretan. otflkariti, -Im hrv.-tur. jednim mahom odsjei, otijatrija gr. (us, 2. otos uho + iatros lijenik) lijeenje usnih bolesti; otijatar, -tra, 2. mn. otijatara lijenik specijalist za usne bolesti; isp. otolog, aurist. Otilija germ. mala posjednica, otitis (akc. i -itis) gr. (us, 2. 5t6s uho) upala uha. otium lat. (it. ocijum) dokolica; nerad, besposlica; odmor; otium cum dignitate (it __ kum...) dokolica s dostojanstvom, (mogunost za) dostojanstven nerad, tj. za bezbrian ivot, u kojem bi umjetnik mogao nesmetano stvarati (Ciceron, Mato); Otium sine litteris mors est et

nositi i odrasla ovjek je lagano pa se u sluaju velikog pr moe skloniti na trotoar. otorinolaringologija gr. (us, 2. otos u ris, 2. rinos nos + larynx, 2. larinj grlo, grkljan + logos rije, govor) n< bolestima uha, nosa i grla (u skra. i otorino popularan naziv za otorinc goloki odio u bolnicama); otorinolarin mn. -zi lijenik specijalist za bolest nosa i grla; prid. otorinolaringoloki. otoskleroza gr. (us, 2. otos uho -skleroza) progresivna nagluhost koja p nakon puberteta, a obino (oko ez godine) zavrava potpunom gluhoc tekom nagluhou, prezbiakuzijom. otoskopija gr. (us, 2. otos uho + skoj gledam) pregled vanjskog i srednjeg i pomo eonog zrcala i posebnog me' ljevia (otoskop). otrok, mn. -ci, 2. otroka starosl. 1. kme ga, rob; 2. dijete; prid. otroki. ottava rima v. stanca. otur1 tur. (oturmak sjesti, sjedati) sj sjedi!; dturak,-urka,wi. -ci, 2. oturaka ono na emu se sjedi ili na emu je postavljeno; 2. stranjica; mar; otu -em sjesti. otur2 ar. ulje; otur el vard ruino ulje; c jasamin jasminovo ulje.
outla

otuz bin tur. (otuz trideset + bin hi neka kartaka igra, osobito omiljela atrovcima (zovu je i munta). Oaugadougou (it. Vagadugu) glavni afrike republike Gornja Volta. ou est la femme? franc. (it. u e la fam) ena? (esto umjesto cherchez la femn oui franc. (it. uj) da (potvrdna estica langue d'oil. ouks v. oaks. OUN skra. za Organizacija ujedii naroda (v. UNO). ounce engl. (it. auns) mjera za teinu u anj skim zemljama; v. unca. O urbem venalem et mature (brevi) peritur; solum emptorem invenerit lat. O podmit li grada, koji e uskoro propasti, samo i nae kupac (po starorimskom povjesr Salustiju rijei numidskoga kralja Jugur ih je rekao odlazei iz Rima gdje mu je u; podmititi mnoge ugledne i utjecajne os out v. aut.

989

ozon

outlavv engl. (it. autlo) ovjek izvan zakona, koga svatko moe ubiti; isp. eksleks, foglfraj. outsider v. autsajder, ouverture v. uvertira. ovacija lat. (ovatio maleni trijumf) oduevljeno i dugotrajno odobravanje i pozdravljanje, aklamacija, javno i glasno iskazivanje poasti. oval, -ala lat. (ovum jaje) 1. jajast, jajolik lik figura omeena krivuljom jajolika oblika; elipsa; 2. predmet u obliku elipse, npr. eliptian okvir slike (slika u ovalu); ovalan, -Ina, -Inojajastog oblika; jajolik, elipsast, eliptian; izv. ovalnost, -osti. ovaplotiti, -vaplotim rus. (plot' pik, tijelo) utjeloviti, otjeloviti, poosobiti, uobliiti, uputiti; ovaploenje utjelovljenje, lik, slika, ostvarenje, opredmeenje, oivljenje. ovariektomija (gr. ektome izrezivanje) operacija vaenja jajnika u svrhu onemogui-vanja oplodnje; isp. salpingektomija, ovario-tomija. ovarlj, -ija (pored ovarijum) lat. (ovum jaje) jajnik, jajnjak, ajertok; prid. ovarijalan, -Ina, -Ino; ovariotomija operacija jajnika. ovarisati, -em tur. (vari brzo shvaanje) uputiti se u emu, stei vjetinu; pogoditi. ovaritis (akc. i -itis) lat. (isp. ovarij) upala jajnika. ovasar golem duh u ljudskoj spodobi (D. Ivanievi). ovataniti se, -Im se tur. (vatan domovina) nastaniti se. ovenizam, -zma jedna od teorija utopijskog socijalizma (v.) koja pripada engleskom javnom radniku Robertu Owenu (1771. do 1858). over-booking engl. (it. ouver-biiking) izdavanje vie mjesta ili rezervacija nego to avion moe primiti putnika ili hotel gostiju. overdrive engl. (it. ouverdrajv) pretjeranje, pri-jegon, pretjeranost, stanje kad netko u neemu pretjera, ode predaleko. overnjanac, -anca, 2. mn. overnjanaca (isp. Au-vergne) malograanin (ogranieni), palana-nin (niskog duevnog stanja); v. abderianin. overol engl. (overall) radno odijelo od jednog komada koje se navlai preko obinog odijela, obino kod sportista, mehaniara i si. (isto i overal, -ala). Ovetum antiko ime za dananji grad Oviedo u paniji. Ovldije (znaenje u vezi sa lat. ovis ovca, dakle ovar, uzgaja ovaca) starorimski pjesnik iz I. st.; car August prognao

ga na Crno more, gdje je napisao Epistulae ex Ponto; prid. Ovldijev. ovidukt, 2. mn. ovidukata lat. (ovum jaje + ducere voditi) med. jajovod, oviparan, -rna, -rno lat. (ovum jaje + parere roditi) koji se lee iz jaja; prot. vivi paran, ovoidalan, -Ina, -Ino lat.-gr. (ovum jaje + eidos lik) jajolik; isto i 6voldan,-dna,-dno. ovomaltine tal. (ovo, uovo jaje + malto slad) trgovako ime za hranljivu supstanciju koja se sastoji od jaja, jemenog slada i kakaa. ovoviviparan, -rna, -rno lat. (isp. oviparan + vivus iv) koji lee jaja u kojima je mladune ve sasvim ili donekle razvijeno. OVRA skra. za tal. Opera Volontaria per la Repressione delf Antifascismo (dobrovoljni rad na suzbijanju antifaizma) naziv organizacije (na dobrovoljnoj bazi) koja je u faistikoj Italiji vrila iste poslove kao i u nacistikoj Njemakoj zloglasni Gestapo (v.); umjesto volontaria (dobrovoljna) neki piu i vigilanza, tj. nadzorna (sluba). ovula lat. (ovulum) jaje, jajna stanica, zametak, klica; ovulacija (lat. ovulatio) 1. noenje, leenje jaja; 2. izluivanje sazrelih jaja iz jajnika. ovum lat. jaje. Owen v. ovenizam. oz krat. za ounce (v.). ozelot v. ocelot. ozena gr. (ozo miriem, vonjam) hunjavica, kihavica; upala nosa s balama neugodnog vonja. Oziris kod starih Egipana bog plodnosti, zatim bog sunca; ena mu je bila Izida; simbol Ozirisa bio je bik Apis. ozokerlt, -ita gr. (ozo miriem + keros vosak) ruda zemni vosak; sastavljen od krutih ugljikovih vodika; od njega se dobiva cerezin, vazelin, parafin i dr. ozon, -ona gr. (ozo miriem) plin karakteristinog ugodnog mirisa, molekula od triju atoma kisika; dobiva se kod elektrinih pranjenja; jak izaziva oksida, upotrebljava se za ienje vode i uzduha, a takoer i u tehnici za bijeljenje; ima ga osobito u umskom i morskom zraku te svuda poslije oluje; prenes. proiena atmosfera koja unosi ivota, koja razvedrava; prid. ozonski; ozdnator 1. kem. sprava za dobivanje ozona iz uzduha, djelovanjem

elektrinog ispranjivanja; 2. sprava za ozoniranje ozuuriti

uzduha; ozonirati, ozonlram 990 ozuhuriti, -Im tur. (zuhur pojava) poks pojaviti se. oeldum v. hoeldum. oelanda tal. (venet. oselanda, Skok) lov i (pjevice), ptiarenje (D. Ivanievi).

istiti vodu ili uzduh ozonom; pretvarati u ozon, impregnirati (v.); isto i ozonizirati, -iziram. ozuuriti, -Tm tur. (zugurt siromaan) osiromaiti, pasti u bijedu.

P
p bilabijalni suglasnik; dvadeset i drugo slovo latinske abecede, a devetnaesto irilske azbuke; skra. za piano (u kurzivu p), za pagina (v.) i para1 (v.J, znak za poaz (v.J, pond, piko. P znak za fosfor (lat. phosphor); oznaka za piona u ahu; rimski znak za 4.000; automobilska oznaka za Portugal. pa skra. za panjolski novac pezetu. Pa skra. za prima, znak za protaktinij (v.), skra. za ameriku dravu Pensilvaniju. PA automobilska oznaka za Panevo; u internacionalnom prometu za Panamu. PAA skra. za engl. Pan American Airways (Sveameriki aerotransport). Pablo pan/., v. Pavao. pabulatori (mn. m. r.) lat. (pabulari ii po hranu) skupljai hrane, naziv za stanovnike nekih krajeva u 3. st. koji su svoju hranu traili po umama, idui goli, kao ivotinje. pabulum vitae lat. (it ___ vite) ivotna hrana, tj. svje zrak. pac, paca, lok. pacu njem. (Beize) 1. salamura, marinat, rasol; 2. prenes. neugodna situacija, teak poloaj; paati, -am / pacovati, -ujem moiti u salamuri; isp. i bajcati. pacast njem. (patzig) gnjecav (npr. kruh). pace v. peis. pacem lat. etvrti pade imenice pax (v.) mir: 1. u katol. crkvi naziv za lik janjeta na poklopcima kalea ili posuda u kojima se dre hostije za priest; 2. lik Krista ili kojeg sveca na novcu; 3. lagani udarac po obrazu krizmanika kojim biskup pri krizmi (v.) zavrava obred uz rijei Pax tecum ( v. J .Pacem in terris Mir na zemlji (naziv nedavno odrane konferencije za svjetski mir, kojoj su prisustvovali i nai izaslanici). pace-maker v. pejsmejker. pacer1 2. mn. pacera njem. (Patzer) eprtlja, petljanac, neznalica, nesolidan radnik, ne-spretnjakovi (izraz naroito kartaki, ali i vojniki; Krlea). pacer2 v. peiser. pace tua lat. s tvojim doputenjem.
pacta conventa

Pachacamac (it. Paakamak) naselje ne od Lime (gl. grad Perua) kraj kojeg se velike ruevine iz vremena prije otkrii rike (bedemi, graevine, grobite), tj. ture Chima i Inka. Pacifik lat. (isp. pacifikacija) Tihi oceai pacifiki; pacifika eljeznica velika noamerika eljeznica to spaja obalu ka s obalom Atlantskog oceana; Pi pakt v. ANZUS-pakt. pacifikacija lat. (pax, 2. pacis mir + . cija, v.) umirenje kaznenim mjerama i ka, narodnog negodovanja); usposta mira, stiavanje, smirivanje, pon pacificirati, -ficiram uspostaviti mir ti, stiati, izmiriti, pomiriti; isto i pacifi -ujem; pacifikator miritelj, miro miroljubiv ovjek. pacifizam, -zma (isp. pacifikacija) mii stvo, politika struja koja se rodila u i noj Evropi na kraju 18. i u poetku istupa protiv svakog rata i propagira rj nje sporova mirnim putem; pacifist pristalica pacifizma; en. pacifistkinja pacifistiki. pacijencija (dubr. akc. pacijencija) lat. (] tia) strpljivost; imati pacijenciju pacijenciju) dijal. strpjeti se, priel pacijent, 2. mn. pacijenata (akc. i pacijent, pacijenata) lat. (patiens, -entis od pat trpim) 1. bolesnik; osoba na lijeenju; > nik; 2. muterija pedikera,.zubotehi en. pacijentica / pacijentkinja (akc. ; nja); pacijentela svi pacijenti lijenika odn. zdravstvene ustanove. paciscent, 2. mn. paciscenata lat. (paci ugovoriti) ugovornik, ugovarajua sti ugovorna strana, strana ugovorni pakt. pack engl. (it. pek) 1. omot, zaveljaj, sn svitak vune, lana ili konoplje odreene ne odn. teine; 2. navala momadi kod ja-

991

pagoda paati se, -am se tal. (impacciarsi) mijeati se u to, upletati se, dirati u to. paaura tur. (paavra) 1. krpa, dronjak, sudoper; 2. prenes. beznaajan ovjek, smee; isto i paavra. pae, paa, 3. paama (mn. . r.) tur. (paa ovja noga) goljenica, hladetina, drhtalica, pihtije, aspik, sulc, mrzletina, luenje. paiti, -fm tal. (impacciare) smetati, prijeiti; koditi, uditi; sablanjavati. pamaga v. pamag. pana, 2. mn. pana / pani (isp. bokore) papua od valjane vune; isto i pona. pauli, -ija ind. mirisna indijska biljka (Plec-tranthus graveolens) i miomirisno ulje dobiveno iz te biljke; slui za parfeme. pa prid. indekl. tur. (pak) ist; isp. paiti, paluk. pael mad. (patvol koprena, veo)dijal. nevje-stin veo, kojim se pokriva idui na vjenanje; paeliti, -Im zastirati paelom.

pacta conventa lat. (it. pakta konventa) zakljueni sporazumi, ugovor o personalnoj uniji izmeu maarskih i hrvatskih feudalaca g. 1102 (kralj je zajamio plemenske posjede, neplaanje dabina, a svako se pleme obvezalo na sudjelovanje u ratu sa barem 10 naoruanih konjanika); dravna zajednica, stvorena na taj nain izmeu Hrvatske i Maarske, trajala je do 1918; u novije vrijeme neki historiari poriu taj dogaaj. pacta sunt servanda lat. ugovore valja potivati, tj. moraju se izvravati. paaluk, mn. -ci tur. (paalvk) 1. nogavica na hlaama; 2. vrsta gamaa. paanga novi (1961) drutveni ples koji u sebi sadri elemente starih kubanskih plesova kao i elemente sambe i arlstona. paariz tur. (paariz prepona, prepreka) teta, kvar, neprilika, nezgoda, nevolja.

pai v. pa. paiti, palm tur. (isp. pa) istiti. paluk tur. (isp. pa) istoa. paddle engl. (it. pedi) kratko veslo s uskom lopaticom, paddock v. padok. paddv1 engl. (it. pedi) 1. neoljutena ria (jo ovijena pljevom); 2. riino polje, riite. Paddv2 engl. (it. Pedi) hipok. prema Patrik (v.). padela, 2. mn. padela tal. (padella) tiganj, tava, kastrola, prosulja, erpenja, rajndlika; na padelu ujuad, ajmokac, ajngemahtes (v.). padiah, vok. padiah(u), mn. -si perz. titula orijentalnih vladara (veliki ah), suveren, sultan, car, vladar, padok, mn. -ci, 2. padoka engl. (paddock) ograda na livadi za okupljanje konja pred utrku. Padova grad u Italiji (starorimski Patavium); prid. padovski; Padovanac, -nca, 5. Padovane, 2. mn. Padovanaca; en. Padovanka; prid. padovanski, padre tal. 1. otac; 2. sveenik, osobito redovnik, padrone tal. (akc. padrone) gospodar, majstor, vlasnik, poslodavac, gazda; domain; en. padrona. Padus antiko ime za rijeku Po (Pad) u Italiji. paenija gr. rabota, kuluk, tlaka, osobito kao obveza prema nekom manastiru; paenija, -aa kuluar, rabotnik. paf njem. (paff) iznenaen, preneraen, zapanjen, oamuen. Pagva Pagva v. Pugvvash. paha, 3. -hi tur. (pah, paj) kraj, rub, obrub (na odjei). pahali prid. indekl. tur. (pahalv) skup, skupocjen, vrijedan. Pahang drava (i ime rijeke) u Maleziji; glavni grad Kuantan. pahiderm gr. (pachys debeo, tvrd, krut + erma koa) ovjek debele koe, debelo-koac. pahimeninks gr. (pachys tvrd,'krut, jak + isp. meninge) drugo ime za dura mater (v.). pahlavi perz. novana jedinica u Iranu (Perziji): sadri 100 riala (1 rial 100 iranskih dinara). pahohilija gr. (pachys - krupan, debeo, mesnat + cheilos usna) med. priroena odebljalost usana. pain franc. (it. pen) 1. kruh; 2. vrsta (nekog drugog) peciva; 3. kola od mesa, tjestenina nadjevena mljevenim mesom. pair1 v. per. pair2 franc. (it. per) paran (broj); pair et impair (it. per e emper) par-nepar (igra na sreu). paj, paja, lok. paju tur. (paj) dio. paja1 tur. (paje) poloaj, in, ast, stupanj, stepen. paja2 linija, pruga, traka. pajac, pajaca, 2. mn. pajaca tal. (pagliaccio) 1. cirkuski klaun, komiar; 2. lutak (djeja igraka) (katkada i u njem. formi pajacl, 2. mn. pajacla); isp. bajaco. pajanta, 2. mn. pajanata / pajantl tur. (pajanda podupira, potporanj) letva, ioka. pajcovati, -ujem v. bajcati. pajdak, mn. -ci, 2. pajdaka tur. (pajtak) 1. pion, pjeak u ahu; 2. kratak ibuk. pajda, -aa, 5. pajdau mad. (pajtas, iz tur.) drug, drugar, prijatelj, istomiljenik, kame-rad, jaran; prid. pajdaev, pajdaki; en. paj-daica; pajdatvo drugarstvo, prijateljstvo; isto i pajdaija (kajk. akc. pajdaija). pajdlovati, -ujem njem. (beuteln prosijati) mljeti brano na osobito fin nain (prosijavanjem). pajkan, 2. mn. pajkana atr. (prema tur. pajimal zlostavlja?) andar, policajac, pajkeles hebr. (peie) dugaki uvojci u ortodoksnih (poljskih) idova; poinju na sljepooici i sputaju se niz ui do vrata. pajnkrt, 2. mn. pajnkrta njem. (Bankert) izvanbrano dijete, kopile, fauk; u zagrebakom govoru: dijete uope (porugljivo).

pafta, 4. paftu, mn. pafte, 2. pafta, 3. paftama tur. (pafta kovna ploica) 1. karika; griv-na, sponka, spojka; 2. pojas; umanj. paftica, 2. mn. paftica; paftalija ploicama okovana puka. pag. skra. za pagina (v.). paga tal. (paga) plaa (u naim primorskim krajevima). pagadur, -ura tal. (isp. paga) inovnik (prvotno onaj koji isplauje) (Krlea). paganio, paganjela v. faganio. paganizam, -zma lat. (paganus seljak, neuk ovjek) neznabotvo, mnogobotvo, poganstvo, bezbotvo; paganin, mn. pagani, 2. pagana neznaboac, mnogoboac, poganin, bezboac; en. paganka; prid. paganskl neznaboaki, mnogoboaki, poganski; paganstvo isto to i paganizam. pagar, pagara / piigra, 2. mn. pagara (lat. Pagrus vulgaris) morska riba (tvrdoperka) slina zubacu. pagat, -ata tal. (pagare plaati) najvia karta u igri taroka (nosi oznaku rimskog broja I); pagat ultimo posljednji pagat. pagina, 2. mn. pagina lat. (pagina) strana (u knjizi); skra. p., pag.; paginacija oznaivanje brojevima, obrojavanje, numeracija na stranama rukopisa ili knjige i same te brojke; paginirati, -giniram oznaiti brojevima strane u knjizi, rukopisu i si., obrojati. pagliaccio tal. (it. paljao) v. pajac. pagoda sanskrt.-malaj. (sveta kua) 1. hram Hindusa i Kineza (isp. stupa); 2. figura u tom hramu, idol (mala figura sjedeeg boanstva s pominom glavom); 3. zlatni novac, koji se nekada upotrebljavao u Indiji. 992

pajol, -61a tal. (pagliolo) pomina daska na dnu lae, podnica. pajpa engl. (pipe) cijev, pipa, slavina (Krlea). pajpers engl. (pipers svirai) je naziva za bitnike (v.). pajp-lajn engl. (pipe cijev + line crta) cjevovod, kanal, osobito naziv z i dugake cijevi kroz koje tee nafta o< do mjesta utovara ili prerade; isp. oli pajl njem. (Bauschel, Beuschel) ive utroba, pluica, bijela digerica. pajta, -aa v. pajda. pajton, -ona v. faeton. paj van, 2. mn. pajvana tur. (pajvant) ui se konjima na pai veu noge; sapon, isp. ustek. paj van ta v. pajanta. pajzl njem. (Beisel) krma. pak1 (omot; navala kod ragbija) v. pacl pak2 (hokejska ploica) v. puck. pak3 skra. za njem. Panzerabvvehrl (protuoklopni top). PAK automobilska oznaka za Pakis Pak v. Puck. Pakalije lat. (isp. pax) sveanost opeg : nja kod starih Rimljana. pakard vrsta luksusnog automobila (P Motor Car Company). pakbo v. paquebot. pakebot v. paquebot (Tresi Pavii). paker njem. (Packer) 1. tko pakuje robu, tar; 2. stroj za pakovanje; 3. igra ( nogometu) kojemu je dunost da suigraima (finierima, realizatorima) ] mi ansu za pucanje na protivnika pakeraj, -aja prostorija u velikim p cima gdje se vri pakovanje i otprerm paket, -eta Jranc. (paquet) sveanj, si omot, ovea poiljka; prid. paketni; paketi; paketar, -ara v. paker 1; pak -ketlram v. pakirati; paketntreger (Trager nosa) nosa paketa; na kr ma osobnih automobila posebna m (koja se moe i skidati) to slui za sr manjih tereta, krovni nosa (Novin pakfong kin. v. argentan; isto i pakfon, prid. pakfonski. pakirati, pakiram njem. (packen) 1. o omotom, paketirati, pakovati, praviti ( v.); 2. prenes. podmetati, optuivati (1 upisivati u krivnju neto nepoinjeno.

pakirer v. paker 1; en. pakirerka, 3. -ci, -ki. Pakistan republika u junoj Aziji; glavr Islamabad; ime od prvih slova rijei Per Afganija [ili Asam] i Kamir.

pakl njem. (Packel) paketi, zamotljaj, za ljak; isto i paklo (sr. roda); umanj. \

paklati

993

palarizacij a vitez iz njegove pratnje; prenes. borac, zatonik, brani, pobornik; isp. pala-tin. palador, -ora (isp. paladij + franc. or zlato) slitina, legura zlata i paladija (primjena u zubarstvu). palafiti (mn. m. r.) franc. (palafitte) stanovi na kolcima, sojenice, tj. kue na drvenom kolju (na sohama), obino graene u vodi zbog zatite od (ljudskih ili ivotinjskih) napadaja s kopna; prid. palafitski" (Dedinac); isp. palifi-kacija. palais franc. (it. pale) palaa, dvorac; Palais de 1' Elvsee (it. Pale d'lelize) Elizejska palaa (sjedite predsjednika republike u Parizu); Palais Roval (it. Pale roajal) kraljevski dvorac u Parizu sa vrlo ljepim parkom; osnovao ga Richelieu. palamar, -ara tur. (palamar) 1. ue (brodsko), gumina; elo, grlin; 2. debeo gvozden klin. Palamed, -eda u starogrkoj mitologiji sin eubejskoga kralja Nauplija, istaknuti junak u trojanskom ratu; predaja mu pripisuje izum pisma, brojanog sistema i astronomije i uope veliku domiljatost, pa i to daje otkrio Odisejevo tobonje ludilo kad se ovaj ustruavao da poe pod Troju; za osvetu, Odisej mu je kasnije pripisao da je podmien od Prijama, te su ga Grci kamenovali. palamida tal. (palamita) vrsta morske ribe, polanda. palanaki v. palanka. palanceger njem. (barmherzig milosrdan) u starom Zagrebu uobiajeni naziv za pripadnika laikog reda Milosrdna braa (bavili se njegom bolesnika i imali svoju bolnicu na dananjem Trgu Republike; sruena 1930). palananin v. palanka. palandra v. flandra. palanga, 3. -gi, 2. mn. palangi tur. (odgr. falanx prvotno: okrugao komad drva, panj, valjak; isp. falanga) motka, poluga, ozib, vag, debeo kolac, kolina. palanka, 3. -ci, 2. mn. palanaka / palanki tur. (palanka tvravica opkoljena jarkom) 1. gradi, varoica; kasaba; 2. straarnica, kula straara; prid. palanaki malograanski; umanj. palanica; palananin, mn. -ani stanovnik palanke, malograanin, malova-roanin; prenes. ovjek ograniena duevnog vidokruga; isp. abderianin, overnjanac; en. palananka, 3. -ki, 2. mn. -ki; prid. palananski. palankin, -ina ind. nosiljka u Indiji i Kini; isp. tetrivan. palarizacija metoda zagrijavanja mlijeka parom, jedan od najmodernijih postupaka za 994 pale

(kajk. paklec, od njem. Packlein; Krlea). paklati, -am v. paktirati (pod pakt); isto i paklovati, -ujem. pakn njem. (Bake) tehn. kona papua; isto i pakna. pakovati, -ujem v. pakirati; pakovni koji slui za pakovanje; pakovni papir isto to i pakpapir, tj. vrsta tvreg papira u velikim arcima koji se upotrebljava za pakiranje. paksijan v. peksijan, peksin. pakt, pakta lat. (pactum od pacisci ugovoriti) meunarodni ugovor, obino krupnog politikog znaenja; pogodba, sporazum, nagodba, utanaenje, savez; paktirati, paktiram pregovarati, biti u sporazumu s nekim, sporazumijevati se, utanaivati, ugovarati, nagaati se, pogaati se; praviti pakt. pakung, mn. -zi, 2. piikunga njem. (Packung) 1. pravljenje paketa, pakovanje, nain pakova-nja; 2. smotak, svitak, paket (Krlea). pakvon, -ona v. pakfong, argentan. pala,1 2. mn. pala tur. (pala) dugaak bojni no, sabija. pala2 lat. (haljina rimskih ena) 1. u katolikoj liturgiji pokrivalo kalea; 2. u crkvenoj umjetnosti ploa s reljefima na prednjem dijelu oltara raena preteno na drvu. palac, palaca, 2. mn. palaca tal. (palazzo od lat. palatium) velika kua, dvorac. palae franc. (it. palas) palaa (osobito kao naziv za raskoni hotel). palaa, 2. mn. palaa (isp. palac) 1. dvorac; velika i lijepa reprezentativna zgrada; 2. najvea soba u nekadanjoj gospodskoj (feudalnoj) kui (alski). palainka, 3. -ki, 2. mn. palainaka i palainki mad. (palacsinta, a ovo od lat. placenta, gr. plax, gen. plakos, srodno s naim ploa; Skok) vrsta jela od mlijeka i brana; prevrta. Palada grc. pridjevak boice Atene ( v.J, kao jake i hitre djevice; prid. Paladin. palada i (akc!) palada tal. lukobran. paladij, -ija (pored paladijum) gr. 1. (prema planetoidu imenom Palas) kem. element, at. teina 106,7,tabl. broj, 46, znak Pd; srebrna-stosivi metal; upotrebljava se u tehnici u vidu slitina i kao katalizator; 2. (prema Paladiju, kipu boice Atene kao zatitnice glavnoga grada Helade, tj. Grke), utoite, zatita, okrilje, jamstvo, svaka zatitna svetinja. paladin, -ina, 5. paladlne lat. (palatinus koji pripada dvoru, vladaru) dvoranin Karla Velikoga (8. st.), pala

konzerviranje svjeeg mlijeka na dulje vrijeme. pala v. palo. palata / palaa I v.). palatal, -ala lat. (palatum nepce u ustima; svod) gram. nepani suglasnik (, , d, , , , j, lj, nj); isp. velar; palatalan, -Ina, -Ino nepan; koji se tvori na nepcu u ustima; isp. velaran; palatalizacija smekavanje glasova, izgovaranje glasova na nepcu; glag. palatalizirati, -iziram; isto i palatalizovati, -ujem Palatin, -ina lat. 1. jedan od rimskih breuljaka, najstariji dio Rima; 2. starorimska carska palaa, slubena vladarska rezidencija (Krlea). palatin, -ina, 5. palatfne lat. (palatinus koji pripada dvoru, vladaru, isp. palac) hist. najvei dravni dostojanstvenik u Maarskoj (zamjenik kralja), nadvornik (Ivan Mau-rani); prid. palatinov;

palatinski; palatinat, -ata ast i dostojanstvo palatina; isp. paladin. palatografija lat.-gr. (isp. palatal + grafo piem) gram. prouavanje i objanjavanje tvorbe glasova s pomou palatograma, tj. dijagrama (v.) koji pokazuje dio ili dijelove nepca to ih jezik dodiruje kod tvorbe pojedinih glasova. palatum artificiale lat. umjetno nepce (u zubar-stvu). palavorda tur. (palavra la, lakrdija, hvalisanje) 1. razmetljivac, hvalisavac, hvalia, hva-stavac; 2. nitkov, hulja, bekrija. palavra tur. (palavra 1. upletanje u svata; 2. hvalisanje) 1. eljade koje mnogo govori i

rijei po selu raznosi, brbljavac, klepetalo; 2. podvala, varka, la. Palazzo Chigi tal. (it. Palao Ki'i) zgrada u Rimu u kojoj se nalazi talijansko Ministarstvo vanjskih poslova (u novinarskom jeziku katkada naziv za slubenu politiku talijanske vlade). palazzo ducale tal. (it. palao dukale) dudeva palaa u Veneciji (Nehajev). Palazzo Venezia tal. (it. Palao Venecija) nekada slubeno sjedite Benita Mussolinija kao predsjednika talijanske vlade, pa odatle u novinarskom jeziku i naziv za slubenu politiku faistike Italije. paldum, 2. mn. palduma tur. (paldim) 1. v. kuskun; 2. koni ili platneni pojas kojim se utiskuje kila (hernija) da ne ispada; spustiti paldum podvaliti. pale ale engl. (it. peil eil) bijelo, svijetlo isp. ale, eil. Palearktik gr. zoogeografska regija koj hvaa Evropu, izvantropski dio A sjevernu Afriku, paleglaj vrsta drutvenog plesa udvo nekoliko parova (oko god. 1940). palenke (palenque) porodina nastamba ( rodaca u Srednjoj Americi, palenta tal. (polenta; u naoj rijei glas a ; gijom na na glagol paliti) jelo od kuku brana, ganci, pura, kaamak. paleo... gr. (palaios star, negdanji, dl u sloenicama oznauje staro..., pi paleoantropologija gr. (paleo... + isp. ; pologija) nauka koja prouava ljudske prethistoriji, paleobioldgija gr. nauka o prilagoivanju nizma na ivotne prilike u geolokoj p
paleozoik

sti. paleobotanika, 3. -cigr. (paleo + isp. bol; dio paleontologije koji se bavi prouav fosilnih ostataka izumrlih biljaka. paleocen gr. (paleo... + kainos nov) najstarija epoha paleogena (v.); paleocenskl. paleofitologija gr. (paleo... + isp. fito logos rije, govor) nauka koja i rekonstruirati biljne oblike iz prethi skog doba na temelju sauvanog matei ostataka; isp. fitopaleontologija. paieogen gr. (paleo... + genesis posl prvi period kenozojske ere ili najdor treeg perioda u razvoju Zemlje; paieogenski. paleografija gr. (paleo... + grafo [ nauka o raznim vrstama pisma u sta srednjem vijeku; paleograf strun paleografiji; prid. paleografski. paleoklimatologija gr. nauka o klimatski likama u pojedinim razdobljima geol razvoja Zemlje. paleolit, -ita gr. (paleo... + lithos k stari period kamenog doba; karakteri2 neobdjelano kameno orue; isto i pale prid. paleolitski. paleomastodont gr. (paleo... + isp. r dont) izumrli slon iz oligocena. paleontologija gr. (paleo... + on, 2. on bie + logos rije, govor) nauka o i lim ivotinjama i biljkama to se proui po njihovim iskopanim ostacima (oka ma); prid. paleontoloki. paleotropis gr. biljna oblast pod koju se s va gotovo itavo podruje staroga svi
Palinur

995

paleozoik gr. (paleo... + zoon ivotinja) stara era u geolokoj historiji Zemlje; u toj su se eri zbivali intenzivni procesi stvaranja planina; ivotinjski svijet razvio se od primitivnih vodenih kraljenjaka do suhozemnih gmazova; dijeli se na pet perioda; kambrijski, silurski, devonski, kamenougljeni i permski; prid. paleozojski. paleozoologija gr. (paleo... + isp. zoologija) dio paleontologije koji prouava fosilne ivotinje, okamine. Pales starorimska boica, zatitnica stada i pastira; isp. Palilije. Palestina jedan od starih naziva za Izrael; u biti isto to i Filisteja; zemlja koju je Izrael primio u batinu dobila je ime po zakletim neprijateljima Izraela Filistejcima (Peli-tim) (Bon. Duda, Biblija); isp. i Kanaan; prid. palestinski. palestra, 2. mn. palestara gr. (palaistra) rvalite i kola za rvanje u staroj Grkoj; vjebalite, bojite, borilite, igralite (kod naih starih pisaca: bornica). paleta franc. (palette, tal. paletta) 1. tanka daica s otvorom za nadijevanje na palac lijeve ruke, slui slikarima za razmazivanje, rastiranje, uzimanje i mijeanje boja; 2. prenes. skup izraajnih, stvaralakih sredstava umjetnika, pisca; stil; 3. vrsta ambalae od mekanog lima koja se moe primijeniti za pakovanje naj'razliitije robe (od dijelova za strojeve do tekuina); 4. vrsta teretnog eljeznikog vagona (bez ograde ili s ogradom od narijetko usaenih okomitih dasaka ili eljeznih kolaca); 5. (franc. palet) plosnat kamen; paletizirati, -tizlram pakovati u palete; paletizacija 1. pakovanje u palete; 2. zbijanje sitnih ruda u komade (aglomeracija, briketiranje). paletot v. palto. Palevropa gr. (paleo...) geol. stara Evropa, tj. evropski krajevi prije devona (v.). pali danas izumrli i samo u knjigama sauvani dijalekt sanskrta (v.).

palifikacija lat. (palus kolac + facere initi) utvrivanje, sondiranje tla kolcima, kolenje, okolivanje (Tresi Pavii). paligrafija gr. (palin opet, ponovno + graf piem) med. bolesna pojava ponavljanja pojedinih dijelova napisanog teksta. palij, -ija (pored palijum) lat. (pallium) 1. vrsta grke kabanice; plata; nosili su ih i Rimljani; 2. dio odjee katolikih biskupa, znak njihova dostojanstva i duhovne vlasti; isp. omofor. palijaa v. pagliaccio, pajac (A. Muradbegovi). palijata lat. (isp. palij) starorimska komedija sa sadrajem iz starogrkog ivota i u grkoj odjei; isp. togata. paiijativ lat. (palliatus ogrnut kabanicom, isp. palij) sredstvo koje privremeno ublauje boli ili popravlja zlo, ali ih ne unitava u korijenu; polovina mjera, nedovoljno sredstvo, trenutna pomo, privremeno rjeenje, prividan izlaz iz tekog poloaja; zabauriva-nje, zatakavanje, prikrivanje, uljepavanje, izlika, isprika, izgovor; prid. palijativan, -vna, -vno. palijum v. palij. palikar, -ara gr. (pallekari mlad junak) isto to i kleftedija, klefta (v.). palilalija gr. (palin opet, ponovno + isp. lalija) med. bolesna pojava ponavljanja istih reenica (obino sve bre i bre). Palilije (mn. . r.) lat. (isp. Pales) seoska svetkovina u ast boice Pales; svetkovali su je pastiri 21. travnja (dan utemeljenja Rima). palilogija gr. (palin opet, ponovno + logos rije, govor) poet. 1. v. anadiploza; 2. v. antiteza (slavenska). palimbakhej gr. pjesnika stopa od dva naglaena sloga i jednog nenaglaenog; isto to i antibakhej. palimpsest gr. (palimpsestos) pergament s kojega je stari tekst ostrugan, da se napie novi (u doba oskudice na pergamentima). palindrom, -oma gr. (palin natrag + dromos

 put) vrsta zagonetke; rije koja se moe itati i naopako, a da zadri isti smisao (npr. ratar, potop); kod naih enigmata obo-smjerka; isp. sator-formula; /?r/.palindrom-ni; palindromni rebusvrsta rebusa kod kojega se rjeenje ita naopako; palindromna reenica npr.: Savo, i mae jede jeam i ovas; palindromoid, -ida zagonetka nalik na palindrom, kod naih enigmata: obrtaljka, drugosmjerka. palingar, -ara v. parangal. palingeneza (-geneza) gr. (palin opet, ponovno + genesis postanak) ponovno raanje, uskrsnue,
palir

preporod, obnova, obnavljanje, preobraaj; pojavljivanje osobina predaka kod novih generacija; isp. atavizam, karma. palinodija gr. (palin natrag + aoide pjesma) poricanje, opozivanje porugljive pjesme novom pohvalom; poricanje, opozivanje uope. Palinur kormilar Enejin, jedna od najsimpatinijih figura u Eneidi; iako je sigurnim rukama vodio trojanske lae, u jednom je asu voljom bogova klonuo i San se

996

P;

nadvije nad njim i ii more bistro ga rine | s krmarskom napravom cijelom i jednim od palube dijelom; njegovu smrt oplakuje Ene-ja ovako: Odve u nebo i more, Palinure, imo si vjere, | zato sad neznana zemlja u pijesku ti leite stere (V. pjevanje); na zapadnoj obali Lukanije (jugozapadna Italija) ima i danas Palinurov rt (Capo di Palinu-ro). palir, -ira, 5. palife njem. (Palier od lat. polire gladiti) graevni poslovoa, starjeina nad zidarima (prvotno je izglaivao neravnine i si.). Pallrije v. Palilije. palisada franc. (palissade od lat. palus kolac) 1. prepreka od zailjenih stupova zabijenih u zemiju; 2. ograda od kolja; isto i palisad, -ada; prid. pallsadni. palisander-drvo (palisandrovina) brazil. (preko francuskog) brazilsko purpurno drvo, vrsta veoma finogvdrveta ljubiaste boje (i mirie na ljubicu), koje pod utjecajem zraka mijenja boju (upotrebljava se za fine stolarske radove, za muzike instrumente). palizirati, -izlram franc. (palisser) mlado drvee vezati tako da raste u odreenom pravcu. palliata v. palijata. pallium v. palij. pall-mall engl. (it. pel-mel) 1. stara kotska igra loptom (slina kroketu); 2. (Pall-Mall) ulica u Londonu (u kojoj se negda igrala ta igra); 3. vrsta amerikih cigareta. pallone- v. faustbal. palma lat. (od gr. palame dlan, ruka; snaga) drvo s lepezastim ili perastim listovima; raste ponajvie u junim tropskim krajevima; plodovi razliiti (kokosov orah, datula); prid. palmin; palmov; palmina (paunova) granica znak mira i pomirenja; palmik, -ika, mn. -ici gaj u kome rastu palme. Palma-gumipeta svojedobno mnogo reklamirana gumena potpetica koja se lijepila ili zabijala na konu petu (Krlea). palmaroza-ulje eterino ulje (miris po ruama) to se dobiva destilacijom jedne trave (Afrika, Indija). Palmarum lat. krae umjesto Dominica palma-rum Nedjelja palmi, Cvjetna nedjelja, posljednja nedjelja prije Uskrsa kod katolika. palmerston teko, dvostruko tkano, valjano sukno za zimske kapute (po lordu Palmersto-nu, 1784-1865). palmeta, 2. mn. palmeta franc. (palmette) ornament u obliku palmina lista ili granice, lepezast ukras. palmipedif m. r.) lat. (palma ruka, d pes, 2. pedis noga) ljudi sa sklopom na nogama kao u nekih ptica (npr. sa prsta).
pamflet

Palmira 1. oaza s ruevinom antikog g Sirijskoj pustinji, sjeveroistono od 1 ska; u starom vijeku glavni grad i kraljice Zenobije (v.), razoren od Rii (car Aurelijan) god. 273 (danas ru grandioznih spomenika arhitekture); naziv razliitih trgovakih predmeta, o kozmetikih. Paloci (mn. m.r.) etnika grupa u Mad i Slovakoj (Polovci); zapravo su to pc Kumana (v.), potpuno maarizirani nekim svojim osobitim karakteristik; dijalektu, nonji i obiajima. palocija mrava svinja (po maarskoj ] jini Palocz odakle su ih uvezli svinjski t koje su takoer nekada zvali palocija: Palomar v. Mount Palomar. Palos (de la Frontera) luka u jugozar. paniji; iz nje je Kolumbo isplovio m prvo putovanje (3. kolovoza 1492). palo, pala tur. (isp. pala, preko mad. ] dugaak i teak ma, krvniki ma; paloina. paloterapija gr. (pallein tresti + isp. I ja>metoda lijeenja koja se sastoji u uv< mehanike energije u ivani sisten vibroterapija. palpabilan, -Ina, -Ino lat. (palpare g opipljiv, rukopipateljan; prenes. razj tan, oit, jasan, oigledan, oevidan, ljiv, razumljiv; palpacija (palpatio) i vanje bolesti opipavanjem bolesnika gled bolesnika pipanjem; glag. pa palpiram. palpitacija lat. (palpitare trzati se) mjerno (nervozno) kucanje srca, sn; pojaano udaranje bila; prenes. dri treperenje, titranje; uzbuenost. palto, -6a, mn. -6i, 2. paltoa franc. (pale muki, veinom crni ogrta, saiven u s ovratnikom od baruna; 2. ogrta paluza tur. (p'aluze) 1. vrsta hladetine od i kroba; 2. gust kompot od treanja, v: ribizla i dr. palja, 2. mn. paljaa tal. (pagliaccio) v. (Vojnovi). parna opasna otrovna zmija (lat. But fasciatus). Pamfilije gr. (pan sve + filos pr prijatelj svima.

997

panavizija pampa panj. iroka travnata ravna stepa u umjerenom pojasu June Amerike; isto i pampas; pampero hladan juni vjetar u junoamerikim pampama. pampidi (isp. pampa) rasni predstavnici domorodakog stanovnitva u Junoj Americi. pamplmus franc. (pamplemousse) francuski izraz za engl. grape jruit (v.). pampur, -ura (od franc. tampon) ep, zapua, vranj, topl, peurka, gljiva. pamuk tur. (pamuk) poznata biljka iz porodice sljezova i materija to se dobiva od njezina ploda; prid.

pamflet, -eta engl. (pamphlet) pisano djelo (lanak, broura, letak i si.) s aktuelnom temom koje u otroj, optuujuoj formi ismjehuje neku osobu ili pojedinu pojavu u drutvenom i politikom ivotu; pamfletist(a) pisac pamfleta; prid. pamfletistiki na nain, u stilu pamfleta. pamjat crkv.-slav. spomen, uspomena, sjeanje; vjenaja pamjat vjena uspomena (kod pravoslavnih u upotrebi kao kod katolika poivao u miru, pokoj vjeni).

pamuan, -na, -no koji je od pamuka; isto i indekl. pamukli; pamuast koji je poput pamuka; isto i pamukovit; pamuika, 3. -ci biljka pamuk; pamuklija pamukom podstavljeni odjevni predmet; pamuklija, -aa, 5. pamuklijau trgovac pamukom; isto i pamuar. Pan1, Pana u starogrkoj mitologiji bog uma, pokrovitelj stada i pastira; prid. Panov. pan2, pana, mn. panovi e. i polj. gospodin, gospodar; velika, plemi. pan3...gr. (pas, pasa, pan sav, sva, sve) prefiks koji oznauje sve, potpuno, sveobuhvatan (npr. panamerike konferencije sastanci predstavnika USA i republika Latinske Amerike). pan4 (umjetno stvorena rije od polvacrilnitril) jedno od imena za izraevine od plastine materije (u Americi est naziv za orlon, v). pana, 2. mn. pana tal. veo na panakamilavci (vj. Panaceja gr. (Panakeia) u starogrkoj mitologiji ki Asklepijeva (znaenje imena koja sve lijei). panaceja gr. (pan3... + akeomai lijeim) sredstvo koje toboe lijei sve bolesti, sveli-jek; isp. arkanum. panada tal. (panata od pane kruh) popara, juha s ukuhanim kruhom. panaur gr. (panegvris svean zbor) sajam, vaar, pazar, dernek; panaurite (akc. i panaurite) sajmite, vaarite, pazarite. panafrikanizam, -zma pokret sa svrhom da se afriki narodi i drave okupe u jednoj politikoj zajednici. panagija gr. (pan3... + hagios svet) sve-sveta, tj. bogorodica; lik bogorodice koji pravoslavni vladika nosi na prsima; isp. golfi-ja, golpion. panahija gr. (pan3... + achos tuga, alost) 1. koljivo; kuhana, zaeerena penica koja se jede prilikom izvjesnih obreda (npr. pogreb) kod pravoslavnih; 2. atr. (panajija) zlatne i srebrne stvari ukradene iz crkve.
panazijatizam

panakamilavka, 3. -ci, 2. mn. -kl (isp. pana) kamilavka (v.) s velom, florom. Panama republika u Srednjoj Americi; glavni grad Panama; panama (akc. i panama) 1. velika prevara uz podmiivanje slubenih osoba (termin je nastao u svezi sa slomom francuskog drutva za prokop Panamskog kanala god. 1889. do kojega je dolo uslijed ogromnih zloupotreba); 2. ljetni eir irokog oboda, nainjen od vlakana palme; 3. vrsta platna, zapravo platnenog veza kod kojega se nekoliko niti potke ispreplee s istim brojem niti osnove, te tako u tkanini nastaju kvadra-tii (panama-vez); prid. panamski (akc. i panamski). panamerikanizam, -zma tenja za ekonomskom, politikom, kulturnom itd. poveza-nou Sjeverne i June Amerike. panar, -ara tal. iroka koara za lovljenje riba. panarabizam, -zma (isp. pan3...) tenja za ujedinjenjem ili za politikom suradnjom svih arapskih naroda; prid. panarapski svea-rapski. panaricij lat. (panaricium) akutna gnojna upala na prstima ruke, tzv. kukac. panairati, -nalram franc. (panacher) arati, kititi, ukraavati; panairan list bijelo isprugan list (biljke); panairanje izborni sistem po kome izbornik moe sam sastaviti listu od kandidata raznih stranakih lista. panata v. panada. Panateneje, -ejafm. . roda) velika svetkovina u staroj Ateni; slavila se svake etvrte godine rtvama, ophodima i igrama (natjecanjima) u slavu boginje Atene; prid. panatenejski. panaugija gr. (pan3... 4- auge svjetlo) openito osvjetljenje nekog pitanja, objanjenje sa svih strana. panavizija gr.-lat. jedan od najnovijih naina snimanja filma, koji nastoji da se sve vidi; katkada i u engl. obliku panavision (it. panavin).

998 pandan, -ana franc. (pendant) stvar koja se moe staviti uz bok drugih stvari; to spada uz neto; par, drug, slika i prilika, neto jednako, isto. pandekta, pandekata, 3. pandektima (mn. sr. roda) gr. (pan3... + dechomai primam, razabiram, sadrim) dio Corpus iuris civilis, zbirke u kojoj je za rimskog cara Justinijana (6. st. n. e.) sakupljeno cijelo rimsko klasino pravo; kasnije, u srednjem vijeku, naziv za rimsko pravo koje se u praksi primjenjivalo; isto i pandekte, pandekata, 3. pandektama (mn. . roda); pandektist(a) strunjak u pandektima. pandemija gr. (pan3... + demos narod) vrlo rairena epidemija (poast) koja zahvaa cijelu jednu zemlju; pandemian, -na, -i koji zahvaa itav narod, opi, sveop pandemonlj, -ija gr. (isp. pan3... + isp. d u starih Grka ime za skup zlih duhe nadljudska bia; u doba krana c sotone (Tresi Pavii). pandijatonika, 3. -ci gr. potpuno sic upotreba svih tonova dijatonske ljestvi obzira na njihove meusobne funkci odnose (u modernoj muzici). pandil, 2. mn. pandila tal. (isp. panno kno) enska haljina, suknja. pandipanj tal. (pan di Spagna pa kruh) vrsta suhog kolaa od brana, jaja i oraha; isto i pandipanja. pandit sanskrt. (pandita) naziv za uene Indiji (kao kod nas doktor). Pandora gr. (od sviju obdarena) u st; koj mitologiji prekrasna ena koju je Hefest, a svi bogovi obdarili najbo darovima; Zeus je Pandoru poslao na kao kaznu za

panazijatizam, -zma tenja za ujedinjenjem svih azijskih naroda. panbeotija gr. sveope poprostaenje (Beoane su stari Grci smatrali prostacima i surovim ljudima) (Mato). panca tal. (pancia) trbuh (Nar.). pancer, 2. mn. pancera tal. (panziera) 1. vojn. oklop za zatitu vojnikova tijela; 2. metalna obloga ratnih laa; 3. zool. tvrdi vanjski pokrov nekih ivotinja (kornjaa, kukaca, pancirnih riba); 4. oklopljeno vozilo, oklopni vlak, tenk; isto i pancir, -ira (dijal. pancijer, -era); prid. pancirni. pancerfaust njem. (Panzer oklop + Faust pesnica, aka) vrsta njemakog protuoklop-nog topa u drugom svjetskom ratu; isp. bazuka. pancerica (isp. pancer) isto to i gojzerica (v.). panceta tal. (pancetta) slanina s mesom, trbui-na, tzv. carsko meso, kajzerflaj. pan njem. (Pansch, Pantsch) mjeavina, patvoreno pie, bukuri, loa kava i si.; panati mijeati, praviti neki lo napitak ili jelo, patvoriti;panati se mijeati se, petljati se, paati se u neto nepozvan (taj se z vetrom pana kak osel od La Mana; Krlea); isto i panovati, -ujem. pana1 v. panda. . pana2 v. panca. Panatantra sanskrt. uvena staroindijska zbirka pripovijedaka (peterostruko tkanje). pandrank v. punch-drunk. panen-lama v. tai-lama. paningbol engl. (punchingball) lopta za vjebanje u boksu. panovati v. pan. panda himalajska ivotinja nalik na medvjeda, himalajski medvjed, mesoder.

Prometejevu (v.) otii vatre i dao joj jednu posudu u kojoj sakrivena sva zla; brat Prometejev E] uzme je, protiv svih Prometejevih opi za enu i otvori posudu iz koje izletj bolesti, nesree i druga zla, a kad su ki posudu uspjeli zatvoriti, ostala je u nje - nada; odatle za Pandoru i znaenje siteljica nesree, a za Pandorinu ] (kutiju) dar koji uzrokuje nevolji e. pandur, -ura, 5. pandure mad. (panc straar, oruani uvar; 2. vrilac slijepi sluga despotizma; prid. pai pandurski. pandura v. bandura. pandusfranc. (pente douce, it. pant dus -nagib) kosa ravnina koja zamjenjuje s ce (npr. u viekatnim

garaama za silaz automobila iz jednoga kata u drugi). panda tur. (pende) nokat ptice grabili beljive ivotinje; apa, kanda. Pandab (engl. Punjab) sanskrt. (pana zemlja sa pet rijeka (porijeje rijeke savezna drava u sjeverozapadnom Indije; pandabi novoindijski jezik se govori u Pandabu. panegirik, mn. -ci gr. (panegvrikos) starih Grka i Rimljana govor u koje veliali podvizi predaka, mo naroda sebno vrline vladara itd.; 2. prenes. spjev, prekomjerno hvaljenje neega il ga, slavopojka; prid. panegiriki; pan
pankratija

panegoizam

999

1. sastavlja panegirika; 2. prenes. ovjek koji prekomjerno hvali neto ili nekoga. panegoizam, -zma gr. sveopa sebinost, elja za posjedovanjem svega to postoji. panel, 2. mn. panela engl. 1. isto to i trotoar; 2. drvena obloga, oplata ili obojeni donji dio zida, stropa, vrata, unutar zgrade; 3. rudar. dijelovi sektora u rudniku, pravokutni ili kvadratni, koji su jedan od drugoga odijeljeni monolitima rude koja se kopa; 4. elektr. vodi od generatora struje; panel-diskusija organizirana javna diskusija uz sudjelovanje publike; panel-ploa iarana drvena ploica; drvena ploa sastavljena od slijepljenih letvica, oblijepljena s obje strane furnirom; panelirati, -nellram oblagati panel--ploama, oplatiti, ukrasiti umecima; razdijeliti na mala polja, male povrine. panela, 2. mn. panela tal. (pannello) uzica o kojoj visi udica; povlaka; isto i panel; panela-ti, -am loviti ribu panelom. panem et circenses lat. (akc. panem et circenzes) kruha i zabave, tj. cirkuskih igara (treba dati narodu da bude miran); geslo vladajuih krugova u carskom Rimu (izreka potjee od rimskog pjesnika Juvenala). panenteizam, -zma gr.-lat. religijsko uenje koje nastoji spojiti teizam i panteizam (v.J. Panevropa (gr. pan3... + Evropa) naziv za ujedinjenu Evropu, kakva bi se imala stvoriti; prid. panevropski. panevropelzam, -zma (isp. Panevropa) 1. ideja o zajednici svih evropskih naroda i drava (ideolog R. Coudenhove Kalergi); 2. u lingvistici izraz koji se upotrebljava po itavoj Evropi bez obzira kojem jeziku prvotno pripada. panfobija gr. (pan3... + isp. fobija) med. bolestan strah od svega i svaega, od svih stvari i dogaaja. pangaloz, -oza v. bangaloz. panganet, -eta v. bajonet. Pangea gr. 1. naziv za pretpostavljeno jedinstveno kopno u doba paleozoika koje se kasnije raspalo u dananji oblik Zemlje; 2. ideja da se itav svijet ujedini u jednu jedinstvenu politiku formaciju. pangermanizam, -zma (isp. pan3... + German) tenja za politikim ujedinjenjem svih Germana, odnosno za prevlau Njemake; politika njemake ekspanzije u koju je svrhu krajem 19. st. osnovan Alldeutscher Bund (Svenjemaki savez);

pangerman, -ana pristaa pangermanizma; prid. pangerman-ski. pangolin, -ina ind. zool. jedan od najprimitivnijih sisavaca, bezub i pokriven ljuskama; ivi na jugu Azije i u Africi; na izraz: ljuskavac. panhagija v. panagija. panhelenizam, -zma (isp. pan3... +- Helen) tenja za ujedinjenjem svih Helena (Grka); panhelen, -ena pristaa panhelenizma; prid. panhelenski. paniberizam, -zma (isp. pan3... + Iberija) tenja za ujedinjenjem panije i Portugala (zemalja na Iberskom poluotoku) a i tenja junoamerikih drava za oslonom na pani-ju i Portugal (nekad svoje matine zemlje) kako bi sprijeile utjecaj USA. panica, 2. mn. panica starost, (isp. e. panev) zdjela, inija, prosulja, tava, tiganj. panian v. panika. paniar v. panika. paniariti, paniarim (isp. panika) 1. ivjeti u strahu, bojati se, strahovati, strepiti; 2. iriti paniku, zastraivati. panihida gr. (pannvchis, 2. -idos nona sveanost) opijelo nad mrtvacem u pravoslavnoj crkvi. panijer, -era franc. (panier) iroka suknja s obruem. panika, 3. -ci, 2. mn. panika gr. (po imenu boga Pana koga su smatrali izazivaem straha) 1. uas koji iznenada zahvati ljude; bezglavost, uzbuna, zabuna, strava; 2. nagli preokret raspoloenja na burzi uslijed nenadane krize, alarmantnih vijesti i si.; uslijed toga prenagljena tendencija prodavanja; prid. panian, -na, -no i paniki; paniar ovjek koji iri paniku, straljivac, plaljivac, kukavica; isto i paniker; panikirati (se), -nikTram (se) v. paniariti. panirati, paniram franc. (paner, isp. lat. panis kruh) jelo odreeno za prenje umoiti u razmueno jaje i uvaljati u brano ili mrvice (prezle, v.J. panislamizam, -zma (isp. pan3... + islam) tenja za ujedinjenjem svih naroda koji ispovijedaju islam. pank1 njem. (Bank klupa) strug (stolarski i dr.). pank2 v. punk. pankalizam, -zma gr. (pan sve, kalos lijep) uenje koje osnovnom kategorijom cjelokupne stvarnosti smatra ljepotu. pankert v. pajnkrt. pankl (isp. pank) postolarski radni stoli. Pankracije gr. (isp. pankratija) sveborac. pankratija gr. (pan sve + kratos snaga, jakost) starogrko rvanje i akanje (boks) 1000 p

pankreas ujedno; atletska disciplina uvedena na 23. antikim olimpijskim igrama; katkada i pan-kration. pankreas gr. (pan3... + kreas meso) lijezda guteraa, glavna probavna lijezda u trbuhu koja izluuje sokove vane za probavu hrane; zovu je i eludnjaa, podeludnjaa; prid. pankreasni. pankristijanizam, -zma gr.-lat. tenja za jedinstvom svih kranskih crkvi; isto i ekumenizam.

pankroatizam, -zma gr.-lat. 1. u historiji tenja za ujedinjenjem svih zemalja u kojima ive Hrvati; 2. u lingvistici rije ili izriaj koji se upotrebljava na itavom podruju gdje ive Hrvati. panmelanizam, -zma gr. (pan sve + melas crn) ideja koja se iri u Americi i

u Africi, a koja propovijeda estok otpor crnaca protiv bijelaca. pan metron ariston gr. u svemu treba biti umjeren (sve sos mera Kir Janja u istoimenoj drami Jovana Sterije Popovia). panmiksijagr.-lat. (pan3... + mixtus izmijean) neogranieno meusobno mijeanje i ukrtavanje pripadnika svih slojeva puanstva i svih rasnih grupa; isp. homogamija. pano, -6a, mn. -6i, 2. panoa franc. (panneau) 1. povrina na zidu, stropu i si. uokvirena na neki nain; 2. slika veih razmjera na platnu (za razliku od freske) koja zauzima taj prostor ili koja je odreena za taj prostor. panon, -ona naziv za neogene naslage Panonske nizine, taloene na prijelazu iz miocena u pliocen. Panonija stari naziv za zemlje izmeu Dunava i Save; sinonim za ravnicu, nizinu; Panonac, -nca, 5. Panone, 2. mn. Panonaca stanovnik Panonije, ovjek iz ravnice (Slavonije, Srijema, Vojvodine); en. Paiionka;prid. panonski. panoptikum gr. (pan3... 4- ops, 2. opos vid, oko) muzej votanih figura i razliitih znamenitosti; prenes. smjesa arolikih predmeta. panorama (akc. i panorama) gr. (pan3... + horao vidim, horama prizor) 1. lik kraja koji se nadaleko prostire; 2. slika smjetena na unutarnjem zidu okrugle, odozdo osvijetljene zgrade, koja gledaocu podaje iluziju realnog oblika; 3. slika koja se gleda kroz povealo, tako da se predmeti vide u naravnoj veliini; sajamski ator sa nekoliko okruglih ,prozora' (kao na lai) kroz koje su muterije plativi ulazninu mogle gledati kojekakve predmete, prizore ili pejzae u naravnoj veliini (pretea dananj matografa) (Krlea); 4. prenes. iv, jasan prikaz (obino knjievni, pa ime razliitim asopisima); 5. vojn. sprava koja sainjava dio nianskil kod orua; omoguuje da se eljer vidi na 360 uokolo orua i da se kutovi na terenu; prid. pam panoramske orgulje buna sajam zba kojom su vlasnici panorama muterije (Krlea,

Kraljevo); panoran vlasnik bioskopa) (Nui); panoi -ramiram filmski izraz za sniman rame, tj. za polagano otkrivanje rom) pojedinosti u nekom odreeno renom ili zatvorenom prostoru, panos gr. (fanos lu, zublja) svjetlost fitiljaa. pandvati, panujem (isp. pan1) ivjeti ka din, vladati, gospodariti, gospodova pan-pan-restoran (isp. engl. pan tav; ran u kojem se jela prireuju pre gostiju i odmah serviraju. panpsihizam, -zma gr. uenje da sve t( ima duu, da je sve oduhovljei panseksualizam gr.-lat. psihoanalitiki da u psihikom ivotu ovjeka p djelatnostima prevladavaju kao pot sualni motivi. pansinusitis (-itis) gr. (isp. pan3 + opa upala sinusa. pansion ; penzion (v.J. panski, -a, -6 1. prid. prema Pan; prema pan1, tj. gospodski, velikaki. panslavizam, -zma (isp. pan3... + Sla tenja za politikim ujedinjenjem svil skih naroda; sveslavenstvo; panslav pristaa panslavizma; prid. panslavis to i panslaven, -ena; prid. panslavens pansofija gr. (pan3 + isp. sofija) sveob prikazivanje svega ljudskog znanja, nje; pansof, 2. mn. pansofa sve sveznadar (Mato). pant njem. (Band veza) eljezna na koju se vjeaju vrata; spojka, arka, b zglobnica. panta, 2. mn. panti v. pajanta. pantagana tal. (pantegana) takor, pai Pantagruel (it. Pantagrijel) sin Ga (v.), jednako kao i otac nezasitan i bt prodrljiv; glavno lice Rabelaisova Pantagruel, roi de Dipsodes, 153 pantagrueliki pohlepan, poma jelom, neutaiv, nezasitan, beskrajno ljiv. panzion

pantakan

1001

pantakan, -ana gr. jedno od sredstava za unitavanje gamadi (slinog sastava kao i diditi, v.). pantale, pantala (mn. . r.) v. pantalone. pantalon, -ona tal. (Pantalone) tip stare venecijanske komedije (npr. u Goldonijevoj komediji Lukava udovica): bogat, a priglup otac ili zaljubljeni starac koga svi varaju (redovito je obuen u dugake crvene hlae, pantalone; odatle mu i ime); takoer lakrdija, aljivi-na; prevrtljivac; pantalonada lakrdija, komedija; pretvaranje. pantalone (mn. . roda) franc. (pantalon) 1. dugake hlae; 2. otvori kesona (v.) za izbacivanje pijeska i drugog iskopanog materijala. panta rhei gr. (it. panta rei) sve tee, sve se mijenja (izreka starogrkog mudraca Hera-klita); reenica ima i nastavak: panta kineTtai kai uden menei sve se kree i nita ne ostaje neizmijenjeno. pantaruo (pantarul), pantarula tal. (punteruolo ilo) vilica, viljuka. panteizam, -zma gr. (pan3... + theos bog) religiozno-filozofsko uenje koje poistoveu-je boga s prirodom i prirodu razmatra kao oitovanje boanstva; u 1617. st. pod krinkom panteizma gajile su se katkada sasvim materijalistike i ateistike ideje (Giordano Bruno, Spinoza); danas je panteizam jedan od oblika obrane vjere; panteist(a) pristalica panteizma; prid. panteistiki. Pantelejmon, -ona, 5. Pantelejmone gr. (zapravo Pantaleon, tj. panta sve + leon lav) u svemu lav. panten v. pantin. panteon, -ona (akc. i panteon) gr. (pan3... + theos bog) 1. u starini hram posveen svim bogovima; 2. zgrada u kojoj se uvaju ostaci istaknutih ljudi

(npr. pariki panteon); 3. u historiji religija naziv za skup boanstava u nekom politeistikom vjerovanju. pantera gr. (panther) krvolona zvijer iz porodice maaka, leopard; isto i panter, -era; prid. panterski. pantera, -aa v. patrontaa. pantere (mn. . r.) (isp. pantera) katkada naziv za sve snane pripadnike porodice maaka (Pantherinae): lav, tigar, leopard, puma, jaguar. pantigan v. pantagana (Senj). pantin franc. (it. panten) 1. lutka, pajac (na konopcu); 2. prenes. povodljivac, prevrtljivac, nestalan ovjek (... odbio se kao pantin od gume, Krlea, Aretej). pantina /rane. (pantine) cipela s drvenim potplatom, drvenjak. pantlika, 3. -ci njem. (Band, Bandel preko austr. Pantel) vrpca, traka; umanj. pantliica; pantliara glista trakavica (sve pored pant-Ijika itd). panto. . . gr. (pas, 2. pantos sav; isp. pan ...) isto to i pan3. pantofag, -aga, mn. -azi gr. (panto... + fagein jesti) svedera, bie koje ne bira hranu nego jede sve (i mesnato i biljno). pantofle, pantoflafra. . roda) njem. (Pantoffel) papue; pantoflriter vitez papue, mukarac kome gospodari ena, koji je pod papuom, slabi, papuar, papui; isto i pantoflheld (njem. Held junak). pantofobija v. panfobija. pantograf gr. (panto... + grafo piem) 1. stroj za mehaniko precrtavanje uzoraka, crtea i si.; 2. vrsta dizalice, rodin kljun. Pantoj (Panthous, Pantus) u starogrkoj mitologiji sin Otrijev, otac Euforbov, sveenik Apolonov u

Troji; njemu pripisuje Vergi-lije poznatu reenicu Fuimus Troes...(v.). pantokrator gr. (panto... + krateo vladam) svevladalac, svedritelj, svemogunik i si. (naziv za vrhovnog boga u razliitim vjerama). pantole v. pantalone. pantomima gr. (panto... + mimos glumac) kazalina predstava u kojoj se osjeaji, misli i djelovanja prikazuju samo tjelesnim pokretima i mimikom; prid. pantomimikl i pantomimski; pantomim, -ima glumac koji izvodi pantomimu (u novije vrijeme i pantomimiar). Panton hrematon metron ho anthropos gr. Svima je stvarima mjerilo ovjek (Pitagora); isp. Omnium rerum ... / Homo mensura ... panja1

pantrv engl. (it. pentri) prostorija za posue i ae, za serviranje hrane prije donoenja na stol. panturanizam, -zma tenja za ostvarenjem suradnje svih turanskih naroda (Turci, Maari. Azerbejdanci, Turkmeni, Uzbeci itd.). panula v. panela. Panurge franc. (it. Panir) uz Pantagruela (v.) drugo glavno lice Rabelaisova romana: tip duhovitog, promeurnog i ne odvie hrabrog junaka. panvitalizam, -zma gr.-lat. (pan sve, vita ivot) filozofski nazor po kojem je ivot bitak svijeta, odn. da u svakoj pojavi ima ivota. panzion v. penzion. 1002 papaz, 2. mn. papaza tur. (od gr. pap otac) 1. pop, sveenik; 2. kralj u kartama; uve. papazina; papazjanija / paz + jahni, v. jahnija) 1. orbasto mesa i raznog povra, lonac (is podrida); 2. prenes. smjesa svega i s zbrka. papendekl njem. (Pappendeckel) v. kart Papenov lonac eljezni lonac to ga struirao Francuz Papin (it. Papen); priarafljeni poklopac toga lonca ima doputa razvijanje velike temperat ega se jela u tom loncu vrlo brzo kuha nas u najnovije vrijeme dobiva ime >: prema skraenici imena tvornice Pre Tito, Sarajevo koja proizvodi takve 1 zovu ga i ekonom (u znaenju tec paperta lat. predvorje, prednji dio crk preprata). papiamento jezik, koji se govori na c nizozemskih Antila; nastao je mije panjolskog i portugalskog jezika s j doseljenih crnaca iz Afrike. papiga v. papagaj. papile, papila (mn. . roda) lat. (papili; bradavice, na jeziku organi okusa, organi opipa; papilaran, -rna, -bradavian, bradayiav. papillon franc. (it. papijon) leptir (nai nfa kravate) (Krlea). papilom, -oma (isp. papile) resiasti tumc nom benigan) na sluznici ili na koi; njuje se kirurkim zahvatom; papilo pojava papiloma u veoj mjeri isto papilota, 2. mn. papilota franc. (papillo madi papira ili kovine oko kojega se kosa da bi ostala kovrava; isto i papif mn. -lotna / -lotnl. papir, -ira gr. (isp. papirus) poznata mat pisanje i dr.; u obinom govoru poj druga znaenja, npr. legitimacija (p< mi vae papire), svjedodba (treb; papire), u kazal. jeziku: tekst bez vriji za sadraj drame (to je papir); bi papir napisati. papirkorb njem. (isp. papir + Korb 1 koara za papir (uredniki ko). papirmae, -ea franc. (papier papir + savakan) papirna masa pomije ljepilom, kredom, gipsom i dr. od 1 izrauju razliiti predmeti; ljepenka, p; na. papirnat, -a, -o 1. koji je od papira, pap koji postoji samo na papiru ali se ne o: je, bezvrijedan, nepraktian, nestvara

panja1 atr. (iz tal. pagnotta glava kruha) kruh; jelo; panjati, -am jesti; panjoka hljeb od 1 kg, glava kruha, itav hljeb; isto i panjota, 2. mn. panjota (Tresi Pavii). panja2 polj. (pani) gospoda, dama (Mato). paoma v. palma. paor njem. (Bauer) seljak; prid. paorov; paorski; paorenda seljaina, prostak; paorkinja seljakinja; isto i paorua (porugljivo); paorija seljatvo, seljaci; paorluk 1. v. paorija; 2. grubo neotesano ponaanje, prostatvo. PAP skra. za Polska agencia prassovva Poljska novinska agencija. papa1 1. u djejem i familijarnom jeziku: zbogom, zdravo, do vienja; 2. otac, tata. papa2 tal. (otac) vrhovni poglavar katolike crkve; crni papa general isusovakog reda (navodno utjecajniji od samog pape); prid. papin; papinski; papski; Papinska drava Vatikan (v.); papinstvo dunost, ast, vladavina pape (pontifikat). papa3 tal. (pappa) kaa (Nar.); v. pappa in bocca. papabilan, -Ina, -Ino lat. (papabilis) koji ima najvie izgleda da bude izabran za papu. papabile tal. papabilan (v.). papagaj, -aja, 5. papagaju njem. (Papagei, tal. pappagallo iz ar. babadha) 1. isto to i papiga (poznata zelena ili arena tropska ptica srodna naoj kukavici); 2. vrsta klijeta po izgledu nalik na papagajsku glavu odn. kljun; prid. papagajski; papagajska bolest vrsta upale plua, prelazi s papiga na ljude; isp. psitako-za; papagajstvo oponaanje, imitiranje, podraavanje (papige imaju to svojstvo); glag. papagajisati, -em ponavljati neto bez razumijevanja (papige naime mogu nauiti neke rijei). papagaio v. pappagallo. Papageno ovjek-ptica (sav u perju), ptiar iz Mozartove opere arobna frula; Papagena partnerica Papagenova. papago, -ala, 5. papagale dubr. papiga (Vojno vi ). papaja (lat. Carica papava) voka tropskih krajeva; soni okruglasti plodovi s mirisom na mokat; papaln, -ina ferment iz mlijenog soka papaje; slui u medicini za omekavanje ilavog mesa. papak atr. cipela. papalina tal. (venet.) vrsta sardele. papas v. papaz. papata, -aa v. popada. papaverin, -ina lat. (papaver mak) jedan od alkaloida opijuma; spazmolitik (v.).
papirologija

1003

parabola

malistiki, neupotrebljiv (pa prema tome i nepotreban), papirologija gr. (isp. papirus + logos govor, rije) nauka o papirusima (v.). papiros v. papirus. papirosa, 2. mn. papirosa rus. cigareta.

papirus gr. (papvros) 1. tropska mnogogodinja biljka od koje se u starini (prvobitno u Egiptu) izraivao papir za pisanje; 2. svitak od tog materijala s tekstom na njemu. papisa, 2. mn. papisa (isp. papa) ena papa; papisa Ivana prema legendi iz 13. stoljea ena koja je,

preruena u mukarca, studirala pod imenom Johannes Angelicus i bila izabrana za papu god. 855. pa pista mad. papist, katolik; isto i papi-tanac, -anca, 2. mn. papitanaca. papizam, -zma papinstvo, vladavina pape; papist(a), 2. mn. papista pristaa papizma; prid. papistikl. pappagallo tal. (it. papagalo) 1 . papiga, papagaj; 2. jedno od imena za talijanske frajere, tediboje (v.). pappa in bocca tal. (it. papa in boka) hrana u usta; prenes. pitanje u kojem se nalazi i odgovor (npr. koliko je trajao tridesetogodinji rat?); openito: pomo, dobar savjet shvatljiv u prvom momentu. papreg (isp. papir / impregnirati) jedno od (amerikih) imena za plastinu masu koja se dobiva od papira impregniranog specijalnim smolama (1945). papricirati, -priciram (isp. paprika) papriti, zapapriti, zaljutiti. paprika, 3. -ci, 2. mn. paprika mad. poznata biljka (vrtna) iz porodice pomonica (plodovi zeleni ili crveni, obli ili duguljasti, blagi ili ljuti, upotrebljivi za ljudsku hranu, ponajvie kao zain [mljeveni!]); paprika, -aa (akc. i paprika, -aa) juasto (orbasto) jelo od mesa s jakom primjesom paprike (svjee ili mljevene). paprikapek njem. (Speck slanina) trgovaki naziv za slaninu posutu sa mnogo crvene paprike. papstlicher als der Papst (it. pepstliher...) njem. papinskiji od pape (upotrebljava se za oznaku eljadeta koje je revnije u nastojanjima oko nekih ideala nego oni koji su te ideale iznijeli; odgovara donekle naoj poslovici: poturica gori od Turina). papta v. pafta. Papua drava u jugoistonom dijelu otoka Nova Gvineja; glavni grad Port Moresbv; Papuanac, -anca, 2. mn. Papuanaca; en. Papuanka; prid. papuanski. papua, 2. mn. papua tur. (pabu, papu) 1. vrsta lagane i udobne obue, isto to i panto-fla, patika, slapa, natikaa; 2. nogostup, daska kao stuba na vratima nekog vozila (papua automobila); 3. konica to se podmee pod kota da se sprijei parabulij a parabulija gr. (para2... + bule volja) med. smetnje volje (jedan se voljni impuls sasvim zaustavi i bude zamijenjen drugim, suprotnim). par accident franc. (it. par aksidan) sluajno; isp. per accidens. Paracelzus njemaki lijenik i filozof (14931541), stvaralac nove medicine na iskustvima pukog lijeenja i kemije, izv. iatrokemije (puno ime: Paracelsus Theophra-stus Aureolus Bombastus ab Hohenheim). parachute v. parait. paraesik tur. (isp. pare komadi, djeli + kesmek sjei) na komadie, na dijelove, malo-pomalo. parada franc. (parade) 1. sveana smotra vojske; 2. prenes. sveana povorka, sveanost uope; 3. sjaj, blistavost, bljetavilo, isticanje, pokazivanje; 4. sveana odjea (isp. franc. en pleine parade u punoj paradi, najsveanije odjeven); 5. efektno zaustavljanje konja u trku; 6. u maevanju, rvanju i boksu zahvat ili udar, izveden u zatitu kao odgovor na neki protivnikov zahvat; kod nogometa: elegantan skok golmana, efektan nain obrane gola; 7. atr. suenje, sudbena rasprava; 8. vulg. menstruacija; prid. paradan, -dna, -dno; paradirati, -radiram praviti paradu, sudjelovati u paradi; pokazivati se, isticati se (odijelom, znanjem, umijeem), kooperiti se, gizdati se; isp. parirati. paradajz njem. (Paradiesapfel rajska jabuka) vrsta povra, rajica, jabuica, pomidor, to-mat, patlidan; paradajz-baron u starije vrijeme prezirni naziv za plemia koji se bavio seoskim gospodarenjem (isp. krautjun-kerstvo); paradajz-flaica u staroj

nepoeljno pomicanje ili klizanje; 4. mukarac koji robuje eni, papuar, papui; umanj. papuica; pa-pulija tko pravi papue; isto i papudija (en. papudinica); jednako i papuar (v. i pantoflriter). papula lat. bubuljica, osip; papulozan, -zna, -zno - bubuljiav, pristav. paquebot franc. (it. pakbo) parobrod, putniki transatlantik (Tresi Pavii). par, para, lok. paru, mn. parovi, parova i parova (2. mn. i pari) njem. (Paar od lat. par jednak) 1. dvoje neega to spada zajedno, npr. brani par, par cipela; 2. simetrino, dva po dva rasporeeni dijelovi neega, npr. pauci imaju etiri para nogu; 3. onaj koji je s nekim jednak, npr. taj ovjek tebi nije par; 4. broj koji se moe podijeliti sa 2; paran broj; 5. nekoliko, npr. napisati nekome par rijei; 6. u kolskom govoru: ti si moj par s tobom zajedno idem u redu; 7. vrnjak, vrsnik, godini; mi smo parovi mi smo istih godina. para1, 2. mn. para tur. (para od ar. bara srebro) sitan novac, novi; u naoj zemlji stoti dio dinara; pare, para, 3. parama (mn. . roda) novac, novci uope. para2... gr. (para kod, uz, iz, pred, protiv, prema i si.) kao prvi dio sloenice oznauje pogreku, prekoraenje, suprotnost, preobraaj, dodavanje, i si. para3 krae umjesto paraitist (v.). parabaza gr. (parabasis) vrsta pjesme, interme-co, u antikoj komediji (nije bila u vezi s radnjom, nego upravljena gledaocima). parabelum lat. (parare pripravljati, spremati + bellum rat) sistem pitolja velikoga kalibra; isto i parabelu. parabola gr. (parabole) 1. usporedba, poree-nje; 2. izmiljena pria; 3. mat. vrsta krivulje; fiz. putanja u vakuumu; 4. pria u kojoj se jedna pojava isporeuje s drugom naoko potpuno razliitom (u parabolama je npr. nauavao Isus Krist, isp. Kraljevstvo je nebesko kao ovjek sija koji posije dobro sjeme na polju svojem...); prid. parabolian, -na, -no; paraboloid, -ida (parabola + eidos lik) geometrijsko tijelo koje nastaje kad se parabola okrene oko svoje osi. 1004

Austriji naziv za kadeta (kadeti su nosili crvene hlae); paradajzer vojnik kanonir, topnik, artiljerac, koji su takoer nosili crvene hlae (Krlea, Smrt Florijana Kranjeca). paradan, -dna, -dno v. parada. paradentoza gr.-lat. (para2... + dens, 2. dentis zub) kronina bolest zubne aice i desni. paradigma (akc. i paradigma), 2. mn. paradigama, paradigmi i paradigma) gr. (paradeigma od paradeiknvmi pokazujem) uzorak, uzor, primjer, obrazac. paradirati, -radiram v. parada. paradiz, -iza gr. (paradeisos odstaroperz. pa-iridaeza perivoj) raj, mjesto blaenstva po nauci mnogih vjera; isp. denet, nav; prid. paradiski (Mato). paradoks, 2. mn. paradoksa gr. (par; neoekivan) 1. originalno miljeni otro razlikuje od openito usvojen nja i koje protuslovi (katkada sam ski) zdravom smislu (npr. i gol i bo mu je zima; mi smo presiromani di mo jeftine stvari; ili ovi stihovi: S miso slobodnijeg daha..., Ali sp rak za tri druga vrijedi..., Okovi si se bre leti... (Kranjevi: In tyran i: Majko, zastoje hladno u naoj so nema ugljena, sine. A zato nema Jer tata nema posla. A zato t; posla? Jer ima previe ugljena. vi, Ljudi iz unjare); 2. u nauci -vana pojava koja ne

odgovara obh dodbama; paradoksalan, -Ina, -Ino protivan usvojenom miljenju, udn oekivan, neobian, protuslovan, an, suprotan opem shvaanju, naoko besmislen, osebujan; isto / pa; -ksna, -ksno; izv. paradoksalnost, - i paradontoza gr. (para2... + odus, 2. zub) v. paradentoza. parado mad. koji slui za paradu (parat paradni koija). paradik, mn. -ci tur. (isp. pare) koi paraf, -afa franc. (paraphe, paraf) potpis kao prethodno odobrenje efa rjeenje; poslije parafa ide spis u j onda se opet vraa efu da stavi sv itav potpis. parafazija gr. (para2... + fasko j med. poremeaj govora pri kojemu osoba zamjenjuje pojedine rijei ili g govoru. parafilija gr. (para2... + fileo voli od naziva za seksualnu perverziju (

parafimoza gr. (para2 + isp. fimo; oteklina, otok i zbog toga suenost p <v.). parafin, -ina franc. (paraffine) bijela tv vosku; dobiva se od nafte i produl destilacije mrkog ugljena, treseta idi pravljenje svijea, votanog papira voska za podove i si.; prid. p parafiner, -era radnik kemijske si rukuje instalacijama za dobivanje i parafirati, -rafiram franc. (parapher, staviti paraf (v.), naroito potpisati (ponajvie meunarodni) poetnim imena i prezimena (inicijalima), u prethodnog sporazuma do ratifikaci parafiza gr. (parafvsis sporedan i sporedno biljno vlakno, mladica, iz<

parafraza

1005

paralelizam

parafraza gr. (para2... + isp. fraza) 1. prepriavanje svojim rijeima, prepriavanje tuih tekstova, misli i si.; 2. razrada tue muzike teme, protkivanje tue muzike teme vlastitim varijacijama; prid. parafrastian, -na, -no; parafrazirati, -fraziram kazati neto drugim rijeima; prepriati; isto i parafrazo-vati, -ujem. parafrenija gr. (para2... + fren srce, dua) med. bolest starijih osoba koje pate od umi-ljanja da ih svi progone, da su sa svima u svai i si. paragnost gr. (para2... + gnostes znalac) u parapsihologiji (v.) naziv za medija (v.) s telepatskim (v.) i prorokim sposobnostima. paragoga, 3. -gi gr. (paragein dovoditi) lingv. dodavanje glasova na kraju rijei (kad npr. umjesto dakle kaemo daklem). paragon, -ona tal. (paragone usporedba) 1. kamen kunje; 2. tipogr. vrsta pisma (manje od tercije, v.): paragon-blok trg. kopija rauna (koja se izdaje za sluaj reklamacije). paragraf gr. (para2... + grafo piem) 1. dio teksta kojim se poinje nova stavka samostalnog znaenja; obiljeuje se znakom ; nai izrazi: lan, lanak; 2. sam znak ; prid. paragrafski; paragrafirati, -grafiram razdijeliti tekst u paragrafe; isto i paragrafisati, -em; paragrafnrajter (paragraf + njem. Rei-ter jaha) inovnik koji slijepo slijedi slovo zakona i rjeava spise bez obzira na ivotne prilike oko sebe; beamter, birokrat; isto i paragraflija. paragrafija gr. (para2... + grafo piem) med. smetnje u pisanju, isputanje pojedinih rijei, zamjenjivanje rijei i ubacivanje nerazumljivih izraza i itavih reenica. paragram gr. (para2 + grafo piem) 1. pripis, umetak u tekst; 2. promjena slova u nekoj rijei da bi se izazvao komian efekt (npr. umjesto lat. Tiberius Biberius, tj. pijanica). paragramatizam, -zma gr. (para2 + isp. gramatika) med. bolesne smetnje pri primjenjivanju gramatikih pravila u govoru. paragun, -una tur. 1. grimiz, skrlet; 2. vrsta puke. Paragvaj republika u srednjem dijelu June Amerike; glavni grad Asuncion. Paraiba savezna drava u istonom Brazilu; glavni grad Joao Pessoa. parajlija tur. (isp. parali) bogata, imuan ovjek.
paralelogram

parakinezija gr. (para2... + kineo kreem) med. smetnje u kretanju (kretnje postaju uglate, nezgrapne, neobine), paraklet, -eta gr. (parakletos) brani, odvjetnik; tjeitelj, pomaga; crkv. Duh sveti (Mato). paraklis gr. (paraklesis dozivanje; utjeha) 1. molitva koja se nad nekim moli; 2. u pravoslavnoj crkvenoj arhitekturi bogomolja, kapelica, crkvica prislonjena uz veu crkvenu zgradu ili uklopljena u nju (za posebne namjene npr. kao grobnica, krstionica i si.); isto i paraklisa; paraklisar, -ara crkvenjak u pravoslavnoj crkvi, crkovinar, crkovnjak, zvonar, poletar (u Boki); isto i paraklisara. parakdmandosgr.-to. (isp. para2... + komandos) borac koji je posebno izvjeban za borbu protiv komandosa, koji se bori istim sredstvima i na isti nain kao i komandos. parakuzija gr. (para2... + akuo sluam) med. iluzije sluha (esto i kod normalnih osoba, kad umorne legnu pa uju kojekakve umove koji u stvari ne postoje). paralaksa gr. (parallaxis promjena) astr. 1. kut pod kojim se s nekog nebeskog tijela vidi promjer Zemlje ili Zemljine putanje; 2. promjena prividnog mjesta nebeskog tijela; prid. paralaktiki. paraleksija gr. (para2... + lego itam) med. smetnje u itanju, krivo itanje rijei ili reenica kao posljedica oteenja modane kore. paralela, 2. mn. paralela gr. (parallelos usporedan) 1. mat. usporednica; linija ili ravnina koja je na itavoj svojoj duljini jednako udaljena od druge linije ili ravnine i nikada se s njom ne sijee; 2. geogr. usporednica, uporednik; svaka od zamiljenih krunica na zemaljskoj kugli kojoj su sve toke jednako udaljene od ekvatora; 3. anac, rov, spojnica uzdu tvrave; 4. u gimnastici: rue, razboj; 5.prenes. usporedba, poreenje, srav-njenje; slian sluaj, pandan ( v . ) , slaganje, podudaranje, analogija (v.); paralelan (akc. i paralelan), -Ina, -Ino 1. usporedan; koji ima svojstva paralele, koji je jednako udaljen od svih toaka; 2. koji ide usporedo, koji je suputnik; odgovarajui, podudaran, slian, analogan, jednak; izv. paralelnost (akc. i paralelnost), -osti. paralelistiki (isp. paralelizam) poredbeno, komparativno (Krlea). paralelizam, -zma (isp. paralela) 1. mat. jednaki razmak linija i povrina; 2. postojanje ili zbivanje u isto vrijeme dvaju nizova poja 1006 paralelopiped gr. (isp. paralela + epipedos ravan) tijelo oblika cigle (kvader). parali tur. (isp. para) imuan, bogat, pun novaca (v. parajlija). paralipofobija gr. (paraleipo proputam, zanemarujem + isp. fobija) med. napadaj

va; usporednost; 3. analogija, slaganje, podudaranje, zajednica karakteristinih crta. paralelogram gr. (isp. paralela + grafo piem) mat. etverokut kod koga su suprotne strane meusobno jednake i paralelne; pravokutnik, usporednjak (-ednik).

tjeskobe kod nekih duevnih bolesnika ako izostave neku od radnja to su zamislile da ih moraju izvriti. paralipomena (mn. sr. roda) gr. (paraleipo proputam, zanemarujem) 1. dopunjci, dodaci (nekom knjievnom djelu), ispravljanje propusta, pogreaka; 2. prenes. knjievna ostavtina. paraliza gr. (paralyo oduzmem) 1. ukoenost, uzetost, kljenut, uzma, uzetinja; bolest koja neki organ liava sposobnosti da vri obine funkcije (npr. sposobnosti pokretanja, opipa); 2. prenes. stanje ukoenog zastoja, nedjelatnosti, nemo, bespomonost, slabost, nesposobnost; progresivna paraliza duevna bolest, posljedica sifilisa; prid. paralitian, -na, -no; paralitiki; paralitik, mn. -ci ovjek koji boluje od paralize; isto i paralitiar; en. paralitiarka; paralizirati, -lizlram slabiti, obesnaivati, prekidati neiju djelatnost, liavati sile, izazvati uzetost, onesposobiti, onemoguiti, ukloniti, predus-resti, sprijeiti; isto i paralizovati, -ujem / paralisati, -em; paraliziranost, -osti stanje onoga to je paralizirano, ukoenost, osla-bljenost, onemoguenost, malaksalost, umrt-vljenost, sprijeenost, zaprijeenost, uzetost, unitenost; isto i paralizovanost / paralisanost, -osti. paralogija gr. (para2... + isp. logos rije, govor) med. smetnje u logici i zdravom rasuivanju pri govorenju (bolesnik na jednu misao ne nadovezuje drugu koju oekujemo po loginom slijedu, nego neku treu koja je s drugom u nekoj asocijativnoj vezi). paralogizam, -zma, 2. mn. paralogizama gr. (paralogizomai krivo raunam) nehotian, pogrean zakljuak iz krivih ili nepotpunih pretpostavaka (npr. 1. ako se u sobi ne loi, u njoj je hladno; 2. u sobi se ne loi; zakljuak: dakle je u sobi hladno, a to ne mora biti, jer u pretpostavci nije reeno, radi li se o zimi ili o ljetu). paraluman, -ana slitina, legura od ali magnezija, paraman rum. komad krpe, rita, cunja, d paramagnetizam, -zma pojava da maj polja slabo privlae neke tvari, npr. al mangan. paramecij, -ija (pored paramecijum) gi

paramecium caudatum) zool. papuic na (vrsta trepljara, praiva). paramenti, paramenata (mn. m. roda) lat re pripremati) crkveni ukrasi, misn la i slino. parametar, -tra, 2. mn. parametara gr ra2... + metron mjera) 1. veliina ovisi funkcija ili oblik krivulje; 2. t aritu presjeenog stoca, okomita n nu os; 3. karakteristina veliina u tehnolokom procesu; prid. param (npr. matemat. parametarska jednadi paramimija gr. (para2... + mimeomai naam) neodgovarajui odnos izmei lica i pravog raspoloenja (bolesnik nekom tunom dogaaju, a pri tom se iako je to bolesna pojava, prvotn shizofrenika, nalazimo je i kod zdravi pa se i u naem narodu govori da plae od radosti ili pjeva od tuge< paramitija gr. (para2... + mythos zabavna pjesma, pjesnika pripovijest, basna, vrsta parabole koja neku misao jeva u mit iz ivota bogova. paramnezija gr. (para2... + mimnes sjeam se) med. smetnje u pamenju (bc mijea sjeanje na stvarne svoje dozi' kojekakvim fantastinim izmiljotinai esto nije ni svjestan je li neto < izmislio ili stvarno doivio). Paramount Pictures Corporation engl Peremaunt pi'kerz korporejn) jec najveih amerikih filmskih poduze; 1916), sa sjeditem u Millbrooku i s at ma u Los Angelesu, Hollywoodu i Islandu. paramparad, -adi tur. (parampara) siti lovi, komadii, tisuu komadia. paran, -rna, -rno v. parni. Parana savezna drava u junom B glavni grad Curitiba (inae je Parana i u Junoj Americi i argentinski grad na i rijeke). paranak, -anka, mn. -ci, 2. paranaka tal. (\ co) sprava kojom se to die ili vue, ko nik, ekrk, dizalica, vitao; isp. kran. parangal, -ala tal. (paranco - konop, <

parangun

1007

par avance

vitao) vrsta ribarske sprave od niza udica na dugakom konopu; na izraz: strukovi. parangun, -una v. paragun. paranoid, -ida (isp. paranoja) isto to i paranoik (v.), tj. udak, luak, manijak; paranoidan v. paranoian; paranoidno luaki (Krlea). paranoja gr. (paranoia ludost, ludilo) su-mahnitost proganjanja; duevna bolest kod koje bolesnik umilja da je neka veliina i da ga svi progone; isp. ferfolgungsvan; prid. paranoian, -na, -no lud, sumahnit; paranoik, 5. -e, mn. -ci osoba koja boluje od paranoje; isp. paranoid. paranormalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (para2... + isp. normalan) pojam iz parapsihologije (v.) kojim se oznauju sve pojave to se ne mogu objasniti prirodnim putem. paranthropusgr.-ta. isto to i australopitekus. parapareza gr. (para2... + isp. pareza) slabost, a ne i potpuna klonulost donjih udova, parapet tal. (parapetto) 1. ograda, pregrada uzdu neega; naslon koji uva od pada; priruje; 2. vojn. nasip za zatitu od neprijateljskih metaka, grudobran, zaklon, prso-bran. paraphrasis poetica gr.-lat. (it. parafrazis poetika) slobodan pjesniki prepjev (umjesto prijevoda); isp. parafraza, parapitek gr. najstariji poznati fosilni ovjekoliki majmun iz oligocena. paraplegija gr. (para2... + plege udarac) uzetost obiju nogu ili ruku; paraplegija infe-

rior (doslovno: donja) uzetost obiju nogu; paraplegija superior (doslovno: gornja) uzetost obiju ruku. parapluie franc. (it. parapli) kiobran (isp. parasol). parapodiji gr. (para2 + pus, 2. podos noga") panoice, lane, tobonje noice, ureaji za gibanje na tijelu crva i mnogoekinjaa. parapraksija gr. (para2... + pratto radim) omaka, pogreka. parapsihologija gr. (isp. para2... + psihologija) podruje psihologije koje se bavi pojavama to se zasnivaju na neodreenim i jo neprouenim psihikim i intelektualnim procesima, okultizmom (v.J, telepatij6m (v.J i si. parasanga, 3. -gi, 2. mn. parasanga i -s^nglgr. (iz perz.) starogrka mjera za duinu; imala je 30 stadija (oko jedan sat puta). paraselen, -ena gr. (para2... + selene mjesec) svijetli krug oko mjeseca. parasimpatikusgr. (para2... + isp. simpatikus) dio autonomnog ivanog sistema koji upravlja vegetativnim funkcijama organa, tj. radom organa kojima ne moemo upravljati svojom voljom (srce, eludac, crijeva), parait / parazit (v.). Paraskeva gr. dan spremanja za blagdan, dan uoi subote, tj. petak, osobito Veliki petak (kod pravoslavnih sveta Petka, isposnica, ivjela oko god. 1000. nedaleko od Carigrada).

parasnik mad. (paraszt odslav. prost) seljak; en. parasnica seljakinja. parasol (i parazol), -61a franc. (parasol) suncobran (kod nas se upotrebljava i za kiobran). parastok (isp. parasnik) seljaine, prostaci (Stenja). parastos gr. (parastasis stajanje uz nekoga) crkvena sluba za mrtve kod pravoslavnih; pomen, zadunice; isp. panihida, rekvijem. parasuz tur. (para novac + syz bez) siromah, tko nema novaca. paraa rus. 1. kabao, abar, kibla (za izmetine u zatvoru); 2. prenes. la, lana alarmantna vijest, izmiljotina; isp. latrina, Latrinen-nachrichten. parait jranc. (parachute) 1. padobran; naprava u obliku velikog kiobrana koji se u zraku otvara i omoguuje lagano sputanje iz aviona na zemlju; 2. rudar, mehanizam koji ne doputa da dizalica padne ako doe do prekidanja ueta; paraitist(a) padobranac; paraitizam, -zma teorija i praksa iskorijvanja padobrana; padobranski sport.

parataksa (akc. i -taksa) gr. (parataxis vrstanje, svrstavanje) 1. gram. usporednost, naporednost reenica; 2. knji. usporedba; prid. parataktian (-taksian), -na, -no. parati tal. (parere) initi se, izgledati; para mi se ini mi se, izgleda mi, mislim, smatram. paratifus gr. (para2... + isp. tifus) zarazna bolest slina tifusu, a uzrokuju je bacili koji se nalaze naroito na pokvarenom mesu. paratiroidne lijezde etiri male lijezde s unutranjim izluivanjem, smjetene iza lijezde titnjae (isp. tiroidna lijezda); reguliraju metabolizam kalcija i fosfora. paravan, -ana franc. (paravent vjetrobran) 1. pomor, naprava za vaenje mina, dragira-nje, travliranje (pardvanski drdger, tr'avler) ili za uvanje brodskog trupa od sudara s minom (pardvanski zatitnik); 2. zaslon kod pei, pokretni zaslon uope; panjolski zid, zaklon. par avance/ranc. (it. par avans) unaprijed; isp. avans.

par avion

1008

pt

par avion franc. (akc. par avion) oznaka na potanskim poiljkama koja znai da se otprema ima izvriti avionom. parazit gr. (parasiteo jedem zajedno s nekim) 1. nametnik; ivotinja ili biljka koja ivi u tijelu (endoparazit) ili na tijelu (ektopa-razit) ovjeka, ivotinje ili biljke; 2. prenes. ovjek koji eli ivjeti na raun drugoga; nametnik, gotovan, ankoliz, badavadija, dembel, mukta; mastibrk (J. edomil za Kovaieva kumordinara ora); prid. parazit ni; parazitski; parazitirati, -itlram ivjeti kao parazit, troiti tuu muku, dem-belisati, ljenariti (sve pored parait itd.). parazitizam, -zma (isp. parazit) 1. biol. pojava koja se sastoji u tome da jedan organizam ivi na povrini ili u nutrini drugog organizma, hranei se sokovima njegova tijela ili sadrajem njegovih probavnih organa; 2. prenes. ivot na raun tuega rada; badavadenje, nametnitvo, dembelisanje, gotovanstvo, muktatvo (pored parasitizam). parazitofobija gr. (isp. parazit + isp. fobija) med. bolestan strah od nametnika na ljudskom tijelu (bolesnik se stalno pere, isti, trijebi od uiju, i boji se bilo to dotai da ne bi obolio od umiljenih parazita na dotaknutim predmetima). parazitologija gr. (isp. parazit + logos rije, govor) nauka o parazitima (ivotinjskim ili biljnim) (pored parasitologija). parazlama, 2. mn. -ama tur. prsten, karika kao okov na puanoj cijevi. parazol / parasol (v~). parbleu! franc. (it. parble) bogme, bogami, sto mu gromova, do vraga! Pare des Princes franc. Park prineva (perivoj u Parizu, gdje je smjeteno i nogometno igralite to se esto spominje u tampi). Pare v. Parke. parcela, 2. mn. parcela franc. (parcelle od lat. pars dio) sasvim malen komad zemlje, gradilite; glida; parcelacija komadanje zemljita na parcele; parcelaran, -rna, -rno sitan, iskomadan, podijeljen na parcele; parcelator ovjek koji vri parcelaciju, komada; parcelirati, -celfram vriti parcelaciju, dijeliti zemljite na manje dijelove; isto i parcelisati, -em. Pare mihi, Domine, quia Dalmata sum lat. Oprosti mi, Gospode, jer sam Dalmatinac (reenica se pripisuje sv. Jeronimu). parcere subiectis et debellare superbos lat. (it. subjektis...) pratati pokornima i obarati ohole (geslo starorimske politike; Vergilije).

Pare tempori! lat. tedi vrijeme (tj. buc tak). parcijalan, -Ina, -Ino lat. (pars, 2. partis -1. djelomian, nepotpun; 2. koji nekon stranu, pristran, neobjektivan. parcijalnik, mn. -Ici lat. knjiga tekuih rai kojoj svaki poslovni partner ima svoju: (partiju). par-ci, par-la franc. (it. parsi...) tu i kojegdje. parcours v. parkur. pare, -eta, mn. pareta, 2. -eta (pored par piiria); zbir. parad tur. (para) koma umanj. parence, -enca / -enceta; para komadati; isto i paretati, -am; pa -ara poslenik koji radi od komada parivati, parivam tal. (partire) putovati ziti, polaziti na put. pardal gr. (pardalis) isto to i pantera, pardessus franc. (it. pardesi) ogrta, kaput (Vojnovi). pardieu franc. (it. pardje) doista! zbilja! zi par distans franc. (par distance) izdalel razmaku; ne intimno, na odstojanju, n daljinu, otueno, pardon, -ona franc. (pardon) 1. opro: poteda; milost, pomilovanje; 2. opre izvinite!, ne ljutite se!; bez pardona milosti, bez iznimke; pardonirati, -do J . rei pardon i time zamoliti neki kratak prekid u dosadanjem poslu; 2. titi kaznu, pomilovati (osuenika). pardus, 2. mn. piirdusa gr.-lat. isto to i ] ra. pareci (mn. m. r.) gr. (paroikos sus staroj Grkoj naziv za doseljenike ko; imali graanskih prava. pareati v. pariati (Nar.). par egzampl v. par exemple. par ekselans franc. (parexellence) osobito, ito, izvanredno, u prvom redu, iz odlino, u pravom smislu rijei, pravo, cato, prvorazredno, bez premca; isi egzohen. paremijagr. (paroimia) poslovica; paremi ja izuavanje, prouavanje poslovk pareneza gr. (parainesis) opomena, mc pouka, preporuka, savjet, svjetovanje, propis, bodrenje, sokoljenje, potican dobra djela; prid. parenetian, -na, - parenhim, -ima gr. (para2... 4- enehi ulijem) 1. biljno ili ivotinjsko stanino bez osobita oblika; nalazi se u svim o ma; 2. bitni sastojak lijezda; na ljezdovina.

Parentalije

1009

parirati

Parentalije (mn. . r.) lat. (parentes roditelji) starorimska svetkovina u ast pokojnim roditeljima i roacima. parentela lat. (parentes roditelji) rodbina, rod, srodstvo, srodnici, roaci, obiteljska loza. parenteralan, -Ina, -Ino gr. (para2... + enteron crijevo, utroba) med. koji se unosi u organizam zaobilazei probavile organe, tj. vakcinacijom (v.), injekcijama (v.), trljanjem itd. parenteza gr. (para2... + entithemi umet-nem) 1. uklopljena, umetnuta rije ili reenica; 2. okrugla zagrada; 3. umetak u umjetnikom djelu, intermeco, meuin, meuigra, digresija, epizoda; 4. meuvrijeme, interval, vremenski spacijum; isp. incizija; prid. paren-tetian, -na, -no umetnut, uklopljen, zagraen, koji je u zagradama; ubaen, sporedan, uzgredan, usput spomenut, mimogred reen. parere tal. (akc. parere) struno miljenje; mnijenje strunjaka; pismeni struni izvjetaj. parerga, 2. parerga, 3. parergima (mn. sr. roda) gr. (parergon uzgredna stvar, sitnica) manja i sporedna djela nekog pisca. Pares cum paribus facillime congregantur lat. (...kum...kongregantur) Jednaki se s jednakima najlake nau (Ciceron); kod nas: Par para i u crkvi nae. parestezija gr. (para2... + aisthanomai osjeam) preosjetljivost na povrini tijela pri dodiru, a i bez njega (trnci, peenje, utrnulost, svrbe i si.). par et impar lat. par-nepar (vrsta igre na sreu). par exellehce v. par ekselans. par exempie franc. (it. par egzampl) na primjer. pareza gr. (paresis otputanje) utrnue, omlitavljenje, neosjetljivost (dijelova tijela), djelomina uzetost; kljenut; prid. paretian, -na, -no. parfem, -ema franc. (parfum od lat. per fumum - kroz dim, tj. kroz tamjan) miris, miomiris, vonjic, mirisava vodica; parfimerija 1. proizvodnja kozmetikih sredstava; 2. prodavaonica kozmetikih sredstava; parfimirati, -fimiram namirisati; isto i parfimi-sati, -em. par force franc. (it. par fors) silom, forsirano, usiljeno, nasilno; parforce-lov hajka s konjima i psima. par forfait /rane. (it. par forfe) po krivici; u sportskom jeziku naziv za kaznu zbog nedolaska momadi na utakmicu ili zbog bezrazlonog prekida igre (u nogometu 3:0 u korist protivnika; u novije Pari

se vrijeme kod nas sve vie upotrebljava za ovaj pojam skraenica b. b. bez borbe), parfum v. parfem. pargal, -ala/rane. (percal) vrsta gustog pamunog platna; isto i pargalin, -ina / pargulin, -ina i pargar, -ara (Nar.). parhel(ij) gr. (para2... + helios sunce) odraz sunca na oblacima, pasunce. parhet, parheta (akc. i parhet, -eta) njem. (Bar-chent od arap. barrakan) pamuna tkanina s dlaicama s jedne strane. pari v. al pari. parica' (isp. para) umanj. prema para, sitan novac, novi krajcarica. parica2, 2. mn. parica (isp. par) vrnjakinja, parnjakinja, kolska drugarica, paricid, -ida lat. (parricidium) ubojstvo roditeIja.

paricija lat. odaziv, izvrenje naloga; prid. parici jski (paricioni); pariijskirok odreeni rok u kome je osueni duan izvriti inidbu (ako ne izvri, dolazi do ovrhe, pljenidbe). pari, 2. mn. parica tal. (parecchio) malo veslo. pariati, -am tal. (apparecchiare, venet. pari-chiar) 1. spremati, gotoviti, pripravljati; 2. (isp. pari) veslati malim veslima. Parici, -ida tal. (Parigi) kod nekih dalmatinskih pisaca (npr. Begovi) umjesto Pariz. parifikacija lat. (par jednak + \.. fikacija, v.) izjednaenje. parija, 2. mn. parija ind. (parevera branin, gortak) 1. neist i prezren stanovnik (prvotno) gorskih predjela Indije koji ne pripada nijednoj kasti; 2. bespravan, odbaen, potlaen, prezren ovjek uope; prid. parijin; parijski. parimenti tal. takoer, na isti nain, parimija v. paremija parip, 2. mn. paripa gr. (parippos) 1. konj, kljuse; konjusina; 2. atr. a) naivan ovjek; b) miran putnik; umanj. paripe, -eta; uve. paripina. pari passu lat. jednakim korakom, ravnomjerno. parirati, pariram (isp. parada 5) 1. odbiti udarac u maevanju i u drugim vrstama sporta; 2. prenes. odbijati napadaje ili dokaze protivnika u sporu; 3. uope: odbiti, sprijeiti, predusresti, otkloniti, zaustaviti, osporiti, pobijati, uzvratiti, odgovoriti (na udarac udarcem).

1010 Pari sin trojanskog kralja Prijama, uzronik trojanskog rata( v.) jer je ugrabio Menelajevu enu Helenu. Parisienne franc. (it. Parizijen) 1. Parianka; 2. (malim slovom) tipogr. vrsta sitnih slova od pet toaka; 3. vrsta fine sitno uzorkovane tkanine; 4. jedna francuska revolucionarna pjesma iz god. 1830. parisilaban, -bna, -bno lat. (par jednak + svllaba slog) jednakosloan, koji ima isti broj slogova. Parisius lat. pripadnik galskog naroda; Lutetia Parisiorum staro ime grada Pariza. parisizam, -zma pariki izraz, izriaj karakteristian za govor u gradu Parizu (Krlea). pariki, -a, -6 prid. prema Pariz (pored pariki); komp. pariskiji (O, tamo sam ja sanjao o Parizu, i oni moji snovi bili su pariskiji od itavoga Pariza; Krlea, Hodor-lahomor Veliki); Parika komuna v. komuna. paritas votorum lat. jednaki broj glasova, neodluen ishod glasovanja. paritet, -eta lat. (par jednak) 1. jednaka vrijednost; odnos meu zlatnim valutama; 2. jednakost, jednaki odnos, jednaki poloaj, ravnopravnost, istovrijednost,

pari istovetnost; prid. paritetni; na paritetnim principima na principima jednakosti, jednakog predstavnitva stranaka. pariti1, parim (isp. par) zdruivati, sparivati, sastavljati u parove;povrat, pariti se, parim se (kajk.) druiti se, drugovati. pariti2 v. parati (initi se, izgledati). Pariz, -iza, 5. Parize glavni grad Francuske; Parianin, mn. -ani (zast. Parilija i Parizlija); en. Parianka; prid. pariki i pariki. parizer njem. vrsta fine kobasice (telee i svinjsko meso mijeano); isto i parizervurt (njem. Wurst kobasica). parizijen v. Parisienne. parizomanija zanesenost za Parizom (Krlea, Hodorlahomor). park, parka engl. 1. velik dekorativan vrt, perivoj, umica s putiima za etanje, s malim trgovima za igre i dr.; 2. mjesto za stajanje i popravak eljeznikih, tramvajskih vagona, autobusa, aeroplana; 3. skup vozila neke grane transportne privrede

(npr. automobilski park, auto-park svi automobili kojima raspolae neko poduzee); 4. vojn. a) skup bornih kola (npr. tenkovski park svi tenkovi koji su na raspolaganju); b) stalno ili pokretno stovarite vojnotehnike imovine (obino artiljerijske) ukljuujui ponekad i radionice za popravak; c) organizaciona jedinica u sastavu transportnih (vozarsk lova, na koju spada prijevoz municije vojnotehnike opreme; Park prineva des Princes. Parke, Parki (mn. . roda) u staro mitologiji boginje sudbine, isto t Mojre (v.); one predu preu ivota, dolazi ljudima usud i smrt. parket, -eta franc. (parquet) 1. pod, nai neobojadisanih daica (ponajvie vih), vrsto sloenih u obliku geon figure, a takoer i same te daic kazalitima i kinematografima dio gl izmeu orkestra i balkona; isto to i prid. parketni; parketski; parketira tiram stavljati parkete, poditi parketovati, -ujem; parketar, -a parketaru i -are radnik graevinsk koji polae parketne duice i ploe ivo i rubne letve, strue parketn ine, namazuje parkete voskom. parking, mn. -zi engl. (parking) 1. parkir smjetanje vozila (obino automot javnim povrinama; 2. mjesto odrec (privremeni) smjetaj motornih voz parking-plac (njem. Platz), parkirali
parlamentar

Parkinsonova bolest degenerativna centralnog ivanog sustava; uzrol znat, a glavni simptom drhtanje (n engleskom lijeniku Jamesu Park 1755-1824). parkirati, parkiram jranc. (parquer) 1. park; pretvoriti neku zemljinu pov perivoj; 2. ostaviti auto (ili koje drugo na ulici po odreenim propisima; park -parkiram se u novijem (ulinom) ] nai se na nekom mjestu, ekati nek dogovoru, nacrtati se. parkle (mn. . r.) kajk. nokti, aporci; ruke, udovi; isto i parkli (mn. m. r.). parkometar, -tra, 2. mn. parkometara (ii + gr. metron mjera) poseban sat, u gradovima, koji pokazuje koliko se na neko vozilo nalazi na mjestu na k plaa parkiranje; predugo zadravan lijee kazni. parkur, -ura franc. (parcours) put, staza pruga, linija; vonja. parlak tur. (parlak sjajan) lak, pokosi koa. parlamen(a)t, -nta, 2. mn. parlament (parlare govoriti) 1. u ustavnim dri izborni najvii zakonodavni orga ima razliita imena; u Engleskoj ment, u USA kongres, u veds
parodija

1011

riksdag, u Norvekoj storting, u Turskoj medlis itd. (kod nas narodna skuptina, sabor, sobranje); 2. hist. u Francuskoj prije buroaske revolucije u 18. st. najvia sudbena ustanova; prid. parlamen(a)tski. parlamentar, -ara, 5. parlamenta / -are led. (parlamentario) osoba, opunomoena od jedne ratujue strane za voenje pregovora s drugom; pregovara, izaslanik, opunomoenik. parlamentarac, -rca, 5. parlamentare, 2. mn. parlamentaraca lan parlamenta, narodni zastupnik, skuptinar. parlamentaran, -rna, -rno tal. (parlamentare) 1. koji se odnosi na parlament; 2. koji se ponaa kao u parlamentu, tj. snoljivo, koji se ne uplee drugome u rije, koji eka svoj red da kae to eli; pristojan, utiv, uljudan, s kim se moe dostojno razgovarati; izv. par-lamentarnost, -osti. parlamentarizam, -zma (isp. parlament) dravno ureenje u zemljama u kojima po ustavu pripada parlamentu vodea uloga u sistemu dravnih organa. parlamentirati, -mentiram (isp. parlament) pregovarati, razgovarati; raspravljati (besmisleno). parlando tal. (akc. parlando) muz. govorei; u kominoj operi nain pjevakog iznoenja slian brzom govoru, bitno razliit od recita-tiva; dolazi osobito u brzim arijama. parlati, -am tal. (parlare) govoriti (stranim jezikom). parlatorij, -ija lat. (parlatorium) razgovornica, prostorija za sastanke i razgovor zatoenih osoba s posjetiocima; isto i parlatorija. parlirati, parlfram v. parlati. parlog, mn. -zi mad. (parlag od slav. prelog) zaputen, zarastao, divlji, nekultiviran vinograd; pusta, neobraena zemlja; zaleaj; par-loiti, -Im zaputati vinograd, zemlju, initi parlog. parlograf tal.-gr. (parlare govoriti -t- grafo piem) diktafon; stroj koji na tonsku vrpcu zapisuje izgovorene rijei u svrhu njihove kasnije reprodukcije. parlor, -ora engl. (parlour soba za razgovor) prostorija za dnevni boravak na brodu (Tre-si Pavii). firmanjem. (Barn jasle, stog)itnica, tagalj; kamara, stog. parmaa, 2. mn. parmaa v. parmak. parmak, mn. -ci, 2. parmaka tur. (parmak) 1. prst; 2. palac u kotau; 3. reetka; 4. letva, kolac, daska za ogradu; 5. otvor na odjei. paroh

raspor, rastri, prorez, rastvor, lic; umanj. parmai; parmakluk, mn. -ci ograda od kolja. parmelija (lat. Parmelia) vrsta biljke liaja (raste po drveu i stijenama). parmenka, 3. -ci, 2. mn. -kl vrsta jabuke. par metier franc. (it. par metje) po zvanju, od zanata (enoa). parmezan, -ana tal. (parmigiano) polumasni tvrdi talijanski sir (po gradu Parmi); jedno mu je od glavnih svojstava da se razvlai u tanke niti kad doe u doticaj s toplinom (na tu injenicu misli Begovi u jednoj svojoj noveli); prid. parmezanski. Parnas 1. visoka gora u Grkoj na kojoj je po vjerovanju starih Grka stanovao Apolon, bog umjetnosti, s muzama; 2. prenes. svi pjesnici neke zemlje, nekog naroda; popeti se na Parnas (katkada s primjesom ale, ironije) postati pjesnikom; prid. parnaskl; parnasovac, -ovca, 2. mn. parnasovaca pripadnik skupine francuskih pjesnika koji su se u drugoj polovini 19. st. okupljali oko edicije Le Parnasse contemporain (suvremeni Parnas); iako su se u mnogoemu razlikovali meu sobom, vezala ih je zajednika tenja za visokim umjetnikim ciljevima. parnasijanizam, -zma v. Parnas, parnasovac (Krlea). par-nepar igra na sreu, pri kojoj muterija vue iz vreice brojeve, pa ako je broj paran, dobiva zgoditak, i obratno (dakako da su brojevi montirani tako da gazda obino su to koeveri (v.) ne moe izgubiti) (Krlea). parni prid. prema par; parni brojevi brojevi djeljivi sa dva: 2, 4, 6, 8, 10 itd. (takt brojevi). parnjak, -aka, mn. -aci (isp. par) 1. vrnjak, vrsnik, godini; jargang; 2. drug, onaj tko je s nekim u istom redu; en. parnjakinja. paroda gr. (parodos) nastupna (ulazna) pjesma zbora u starogrkoj drami; isp. eksoda. parodija (akc. i parodija) gr. (parodeo krivo pjevam; podrugujem se) 1. aljivo ili smijeno oponaanje nekog literarnog djela uz uvanje vanjske forme i tona ovog posljednjeg; isp. travestija; 2. vanjsko oponaanje uz iskrivlji-vanje bitnosti; 3. unakazivanje, iskrivljivanje, nagrivanje, nagrda, nakarada uope; parodirati, -rodlram 1. napisati literarnu parodiju na nekoga, na neto; 2. ismjehivati, predstavljati u smijenom obliku, unakaziva-ti. nagrivati, iskrivljivati; isto i parodisati, -em; parodist(a) pjesnik ili pisac parodije. 1012

paroh, 5. -e, mn. -si, 2. paroha (akc. i paroh, -oha, 5. paroe, mn. parosi, 2. paroha) gr. (parochos suputnik; lat. parochus nabavljao, opskrbljiva na usputnoj stanici) upnik; isp. plebanu, plovan; prid. parohov (akc. i parohov); paroki (akc. i paroki); parohija upa (pravoslavna ili katolika); prid. parohijski i parohijalan, -Ina, -Ino; parohijanin, mn. -ani upljanin; en. parohijanka. parok v. paroh. parokija v. parohija. paroksitonon gr. (isp. para2 + isp. oksitonon) otar akcent na pretposljednjem slogu; paroksitona rije koja ima naglasak na pretposljednjem slogu, parokslzam, -zma, 2. mn. paroksizama gr. (paroxysmos draenje, ljutina, ogorenje) 1. otar nastup, poetak bolesti; pogoranje bolesti koje nastupa iznenada; 2. otra forma proivljavanja nekog osjeaja (npr. paroksizam gnjeva, oaja), vrhunac, kulminacija nekog uzbuenja uope; prid. paroksistiki. parola franc. (parole rije, govor, jezik) 1. lozinka, geslo, krilatica; saeta reenica propagandnog karaktera; 2. vojnika oznaka pripadnosti odreenoj jedinici; latica (Stj. Mihali); parole d'honneur franc. (it. parol doner) asna rije, potena rije; isto i tal. parola d'onore (enoa). parola, -aa, 5. parolau (isp. parola) ovjek koji se u javnom djelovanju slui parolama, koji ih citira, izvikuje ili uope upotrebljava kao podlogu za sudjelovanje u diskusijama; parolatvo svojstvo parolaa i uope politiko djelovanje svedeno na upotrebu parola. paron, -ona, 5. parone tal. (patrono) gospodin, gospodar, brodovlasnik; zatitnik, pokrovitelj; parona (akc. i parona) gospoa; zatitnica, pokroviteljica. paranim gr. (para2... + onoma ime) 1. rije izvedena od istog korijena kao i druge rijei, izvedenica, npr. reirok izricati rije; 2. rije po obliku i pravopisu slina drugoj rijei, ali razliitog znaenja, to esto dovodi do krive upotrebe, npr. predvidjeti umjesto previdjeti, presjesti umjesto prisjesti i si.; isp. homonim, sinonim; paronimija stilska figura koja se sastoji u povezivanju rijei istoga korijena (izrei rjeitu rije). paronomazija gr. (para2... + onomazo imenujem) retorika figura u kojoj se niu rijei istog ili slinog korijena, pr. Sinj sinje selo sred Sinjajevine (Nazor); prid. paronomastiki. par ordre franc. (it. parordr) po nak zapovijedi.

pardsmija gr. (para2... + osme mir smetnje mirisa (bolesnik osjea prom ili posebne neopisive mirise). parotidagr. (isp. parotitis) velika parna slinovnica u udubini izmeu uha eljusti, tzv. poduna lijezda (tj. koji uhom). parotitis (akc. i -itis) gr. (para2... + us, uho) v. mumps. parovnjak, -aka, mn. -aci v. parnjak, par pistole franc. (p. pistolet) ne podh ruke (u biljaru); slobodnom rukom, par renommee franc. (akc. par renoi uvenju po (dobrom) glasu, ugledu (pc ti nekoga), parricida lat. (isp. paricid) ubojica oca djece, roaka itd., pa i ubojica uop Pars iranska novinska (obavjetajna cija. parsek gr.-lat. (skra. od paralaksa / se astronomska mjera za udaljenost svjetlosnih godina); skra. pc. Parsenavesta sanskrt. sveta knjiga Parsi su etnika skupina u Indiji, potomci { zoroastrizma, oboavaju vatru, izlau nike u tornjevima utnje). Parsifal legendarni junak starogen prie, jedan od lanova Okruglog ste kralja Artura; kod Wagnera, u iste operi, ista, tj. nevina luda (to i zna< ime) koja odolijeva arima lijepe za\ Kundry i tako spaava Gralove vite* Gral) od propasti i sam postaje njiho isp. Lohengrin). parski mramor vrlo lijep bijeli mra grkog otoka Para (Paros). pars pro toto lat. (akc. pars pro toto) dio cjeline; govornika figura, npr. Oj mjesto kua. part lat. (pars, 2. partis dio) glas, -vieglasne skladbe, npr. tenorski par parta1 v. partecetl. parta2 mad. (parta iz njem. Borte obrub); 1. nakit na glavi djevojke, 1 oznaka djevojatva; 2. djevojka, ue stara parta stara djevojka, usidjel: partaja njem. (Partei) 1. stanar; 2. s partija; prid. partijski; partajian, -n stranaki, stranarski; partajinos stranarstvo. partecetl njem. (Partezettel od franc. fai obavijestiti + njem. Zettel c osmrtnica; crno (za djecuplavo.kodm

partecust

1013

partijnost

na i zeleno) uokvirena tampana objava o neijoj smrti; stavlja se obino u izloge trgovina cvijeem i alje svima koji su bili u vezi s pokojnikom; krae: parta. partecust lat.-gr. (partus raanje, porod, akiio ujem) novi izum koji u odlunim trenucima poroaja nadzire rad srca djetetova u majinoj utrobi, a ujedno i rodiljine trudove (na pokretnoj vrpci ispisuju se krivulje koje lijeniku signaliziraju eventualna odstupanja od normale). partenij, -ija gr. (parthenios djevianski) starogrka lirska pjesma koju je pjevao zbor djevojaka. partenogeneza (-geneza) gr. (parthenos djevica + genesis postanak) nain razmnaanja kod kojega se jaje razvija u ivo bie, a da nije bilo oploeno od muke generativne stanice. partenokarpija gr. (parthenos djevica + karpos plod) nastajanje besjemenih plodova bez oploivanja; partenokarpno bez oploivanja, bez sjemena.

Partenon gr. hram boice Atene na atenskoj Akropoli (graen u drugoj polovici 5. st. pr. n. e.). Partenopej (gr. Parthenopaios, lat. Partheno-paeus) 1. u starogrkoj mitologiji sin Ata-lantin (v.), jedan od Sedmorice protiv Tebe; 2. antiko ime dananjeg Napulja (po jednoj od sirena kojoj su tamo zamiljali grob); Partenopejska republika kratkotrajna vladavina napuljskih revolucionara, koji su god. 1799. uz pomo Napoleona oborili vlast panjolskih Burbona (nakon nekoliko godina ovi su se vratili i izvrili straan pokolj nad preko 400 pristaa revolucionarnih ideparter, -era franc. (par terre pri zemlji) 1. mjesta u gledalitu, smjetena u ravnim redovima ili izmeu pozornice i suprotnog zida; isp. parket 2; 2. prizemlje; 3. u rvanju poloaj kada se rva nalazi oboren na zemlji, no jo se odupire rukama o zemlju i ne da se prebaciti na lea; 4. biti parter biti nera-spoloen, nujan, potiten. partes adnexae lat. (it _____ adnekse) pridruene

strane (naziv za krajeve pripojene nekoj dravi). partes aequales lat. (it ____ekvales) jednaki dijelovi. parti, -ija engl. (party) priredba, posijelo, zabava, ajanka (isp. gardn parti). Parti, Parta fm, m. r.) gr. (Parthoi, ParthiaToi) turanski nomadi, naseljeni u Perziji gdje su imali monu dravu i u starom su vijeku bili poznati kao vrsni konjanici i izvanredni strijelci; nepomirljivi neprijatelji Rimljana (razvili su veliku kulturu, od koje postoje mnogi arhitektonski ostaci). particija lat. (pars, 2. partis dio) podjela, razdioba, dioba na dijelove, ralanjivanje; dijeljenje, razdjeljivanje, pregraivanje. particip, -ipa lat. (participium) gram. glagolski pridjev (npr. itao [aktivni], itan [pasivni]); prid. particlpski. participacija lat. (participare biti dionik) sudjelovanje, sudionitvo, uee, udio, uestvovanje, zajedniko uivanje nekog dobra; participirati, -cipiram udionitvovati, imati udjela u neemu; sudjelovati, uestvovati, biti dionikom, zajedniki uivati neko dobro, zajedniki s nekim snositi trokove; isto i participovati, -ujem; participant, 2. mn. -cipanata tko sudjeluje u participaciji, sudionik, udionik, uesnik. partija, 2. mn. partija franc. (parti) 1. (politika) stranka; dio klase, ujedinjen u politiku organizaciju, partikla

koji brani interese te klase i vodi njezinu borbu s drugim klasama; 2. grupa ljudi sabranih ili odreenih za neki cilj (npr. partija rudara); 3. izvjesna koliina predmeta, veinom u vezi s otpremom, dolaskom (npr. nova partija knjiga); 4. itava igra od poetka do kraja (npr. partija aha); 5. muz. dio vieglasnog muzikog komada, odreen za jedan instrument ili glas; isp. part; 6. u buroaskom drutvu brak koji se prvenstveno sklapa iz rauna (npr. dobra partija); enik, udavaa; 7. protivnika stranka u sporu; 8. stavka u raunu, u budetu; 9. uope: dio, odsjek, etapa; prid. partijski koji pripada partiji, koji se odnosi na partiju, stranaki; partljni koji dosljedno slijedi liniju partije (v. partijnost); partijac, -jca, 2. mn. partijaca lan komunistike partije, tj. osoba koja priznaje program i statut partije, radi u jednoj od njenih organizacija, podinjava se odlukama partije i plaa lanarinu (danas zastaruje, jer je ime Komunistikoj partiji promijenjeno u Savez komunista); en. partijka. partijalnik v. parcijalnik. partijnost, -osti zastupljenost marksizma u pojedinoj drutvenoj disciplini, proetost idejama marksizma-lenjinizma, svestrano beskompromisno zastupanje proleterskih klasnih gledita, nain miljenja i djelovanja u duhu interesa radnike klase, pristupanje svim pojavama javnog ivota sa stanovita 1014 partizana njem. (staronjem. Barte sjekira + Eisen eljezo?) starinsk slino helebardi (v.). partizanka 1. ena partizan; 2. trorc (troroka) kakve su (po ruskom uzoi neki partizani u Narodnooslobodila tu (Donevi). partner, partnera, 2. mn. partnera partner, -era) engl. (partner) 1. s suuesnik u igri; suigra; 2. uope kompanjon, suvlasnik, suradnik; 3 drug, mu, suprug, ljubavnik; en. pa partnerka. partokal v. portokal. partologija lat.-gr. (isp. partus) med. : porodiljstvu. Parturiunt montes, nascetur ridiculus (it __ ridi'kulus...) Tresu se brda, a se smijeni mi (Horacije); kod nas: brda, rodio se mi (Mnogo vike ni; partus lat. porod; isp. partologija. partvi, 2. mn. partvia njem. (Bartu bartvi) dugodlaka mekana etka m kom dralju; upotrebljava se uglav metenje soba (parketa) i uklanjanje nai izrazi: pahalica, pahaljka. party engl. (it. parti) 1. stranka, pa d/utveni skup, zabava, sijelo, posiji redba, ajanka (u privatnom stanu). parulis gr. (para2... + ulos pogube ir na zubnom korijenu. parum refert lat. malo je vano. parun, -una, 5. parane (isp. paron) zape broda. parusija gr. (parusia nazonost, dol po kranskom vjerovanju ponovni i Kristov na svretku svijeta; 2. po '. prisutnost ideja u njihovim pojavan pravoslavnih: novac sveeniku da ob litvu. parva lat. (parvus malen) u starom naziv za prvi razred gimnazije; parvi mn. parvTsta prvokolac, prvogin lac. Parva, sed apta mihi lat. Malena, a prikladna, ugodna (napis na kuama, iz skromnosti vlasnikove). Parvati u hinduskoj mitologiji bogii drosti, ena boga ive. par veni, -ija, mn. -iji, 2. parvenija franc. nir doi, stii) skorojevi, skorost vjek koji se probio u privilegirane ili slojeve i nastoji ih oponaati; isp.

to ih nauava i trai Savez komunista; komunistika ideoloka izgraenost, podvrgavanje naelima partije, stranaka poslunost i disciplina. partikla njem. (Barttuchlein) omanji komad tkanine (platnene, gumene, polivinilske i si.) koji se vee djeci pod bradu umjesto servijete; oprnjak, bavarin, siperak (v.). partlkula lat. (particula djeli, komadi, mrvica) estica; gram. prilog, prijedlog, veznik, uzvik. partikularan, -rna, -rno (isp. partikula) 1. osobit, naroit, poseban; 2. koji se odnosi na jedan dio, djelomian; 3. koji je izveden u pojedinostima, toan, potanak, iscrpljiv, opiran, detaljan. partikularizam, -zma (isp. partikula) tenja pojedinih dijelova, podruja drave za to veom nezavisnou od sredita, za nepovredivou mjesnih, privatnih prava, privilegija, na tetu opedravnih, openacionalnih interesa; separatizam, ekskluzivnost; partikula-rist(a) pristaa partikularizma; prid. par-tikularistiki. partit, -ita tal. (partito) 1. prilika za enidbu, udaju, partija; 2. politika stranka. partita, 2. mn. partita (dubr. akc. partita) tal. (partita koliina, partija; igra) muz. v. svita. partiti, -Tm tal. (partire) otputovati, otii (D. Ivanievi); isp. parivati. partitivan, -vna, -vno lat. (pars, 2. partis dio) dioni, dijelni; koji odjeljuje; partitivni genitiv drugi pade koji pokazuje dio cjeline, npr. aa vode, komad kruha. partitura tal. (partitura) skup partija (v. partija 5) vieglasnog muzikog djela (za orkestar, zbor itd.) koje se piu jedna ispod druge na odreenom notnom sistemu po rasporedu glasova. partizan, -ana, 5. partizane franc. (partisan pristaa, pristalica, privrenik, gerilac, stran-ar); partizani borci snaga narodnooslo-bodilakog pokreta koji formirani u posebne jedinice djeluju samostalno ili u suradnji s jedinicama regularne vojske; njihovi zadaci mogu biti: politiko djelovanje u vlastitim narodnim masama i kod neprijatelja, zatita naroda od nasilja, unitavanje neprijatelja i dezorganizacija njegova komandiranja i pozadine, suradnja sjedinicama na fronti (izvianje, prepadi, napadi na izolirane dijelove, komunikacije, aerodrome itd.) s krajnjim ciljem da se neprijatelj oslabi, uniti i protjera s okupiranog ja; en. partizanka; prid. partizanski

parvist

1015

pasirati

nuvori; en. parvenijka (Cesarec); prid. parvenijski; parvenizirati se, -iziram se probiti se u bolje krugove (parvenizirana bordelska madame; Krlea). parvist v. parva. pas, pasa, lok. pasu, mn. pasovi lat. (passus korak, stopa) 1. v. paso; 2. korak, naroito plesni; 3. tijesan prolaz, klanac, tjesnac; 4. u maevanju ispad, skok prema protivniku; 5. u nogometu i u slinim igrama dobaaj, dodavanje lopte suigrau; 6. u kartanju izjava da igra ne eli sudjelovati u dotinoj igri, da igra proe bez njega. pasabilan, -Ina, -Ino lat. (passabilis) prilian, osrednji, kakav-takav, podnoljiv, koji se moe podnijeti, koji se (za nevolju) moe prihvatiti. pasah v. pasha. pasakalja v. pasaccaglia. pasant, 2. mn. pasanata (isp. pasati1) prolaznik, pjeak. pasara, 2. mn. paisara tal. (passara) 1. un, laica, ami; 2. (lat. Platessa passer) vrsta ribe; umanj. pasarica (Nehajev). Pasaremos panj. Proi emo; geslo panjolskih revolucionara 19361939. kao poziv na odlunu borbu protiv faista; isp. No pasaran. pasati1, -am tal. (passare) proi, prolaziti. pasati2, -em v. pasovati. pasati3 (mn. m. roda) tal. (passare proi, prolaziti) stalni sjeveroistoni vjetrovi u sjevernoj i jugoistoni u junoj polutki koji puu u podruju izmeu suptropskoga pojasa i ekvatora; prid. pasatni. pasatizam, -zma tal. (isp. pasati1) v. konzervati-zam; isp. paseizam; pasatist(a) pristaa onoga to je prolo, pristalica starinskih ideja, konzervativac; prid. pasatistiki. pasavati, pasavam v. pasati1 (prolaziti). pasa, -aa franc. (passage) 1. prolaz, prolazak, tranzit, prijelaz, prelazak; 2. natkrivena ulica, prolaz ispod kue iz ulice u ulicu; isp. oktogon; 3. odlomak, stavka, stavak, pasus u knjizi, u muzikom djelu; isto i pasaa (Begovi). pasair, -ira franc. (passageur) putnik, prolaznik; prid. pasairov; pasairski. pas de deux franc. (it. pa de de) ples, balet to ga izvode dva plesaa; pas de trois (it. pa d'troa) ples utroje; pas de quatre (it. pa d'katr) ples uetvero; pas de cinque (it. pa d'senk) ples upetero; pas de grace (it. pa d'gras) graciozni balet. pas double franc. (it. pa dubi) korak karakteristian za sve drutvene plesove iz doba renesanse; sastoji se od tri koraka i jednog prikljunog na etvrtom taktnom dijelu; isto i tal. passo doppio.
pasiv

pase franc. (passer proi) proao, prolo, nema nita od toga. paseizam, -zma franc. (passer proi) slavljenje prolosti, tradicionalizam (Mato); isp. pasatizam. pasent franc. (po njem. izgovoru) pogodan, prikladan, koji odgovara, koji pristaje neemu, koji pae, pasira. pasha, 3. -hi, 2. mn. pasha hebr. (pesah) jedan od glavnih idovskih blagdana; slavi se u proljee (14. niana); prid. pashalan, -Ina, -Ino. pasica franc. (passant) prstenast komad koe koji klizi po remenu i kroz koji se provue slobodni kraj pojasa kad se zakopa, gajka. Pasifaja u starogrkoj mitologiji ki Helijeva, sestra Kirkina, ena kretskoga kralja Minosa, kojemu je rodila Androgeja, Arijad-nu i Fedru; rodila je i Minotaura (v.). pasiflora lat. (pati trpjeti + flos, 2. floris cvijet) biljka povijua bijelih cvjetova, gospodinova kruna, kristov cvijet. pasigrafija gr. (pas sav + grafein pisati) pismo za sve, tj. pisanje znakovima razumljivim svim ljudima (umjesto slova). pasija, 2. mn. pasija franc. (passion) 1. strast, elja, udnja, sklonost, nagon, enja, pohlepa, hlepnja, zanos, nagnue, ar za neim, estina, hobi; 2. muka, patnja, stradanje; 3. jako uzbuenje, uzrujanost, gnjev, srdba, jarost, bijes; 4. muz. vokalno-instrumentalna kompozicija na tekst Evanelja (o muci Kristovoj). pasijans franc. (patience strpljivost) igra kartama bez partnera, slaganje, sparivanje i odlaganje jednakih karata. pasion, -ona v. pasija; pasioniran strastven, oduevljen, zagrijan, zanesen za neim; pasionske igre religiozne predstave koje prikazuju scene iz ivota Kristova i njegovu smrt (svjetski su najpoznatije takve igre u Oberammergauu u Bavarskoj). pasidnal, -ala franc. (isp. pasija 2) 1. srednjovjekovna crkvena knjiga sa ivotopisima Krista, Bogorodice i svetaca (muenika za vjeru); 2. najvea zbirka njemakih legendi iz srednjega vijeka; isto i pasionar, -ara. Pasionaria v. La Pasionaria. pasioniran v. pasion. pasionske igre v. pasion. pasirati, pasiram (isp. pas) 1. kod kartanja ustegnuti se od sudjelovanja u jednoj igri ili

1016 napustiti igru; 2. prenes. predavati se, priznavati se pobijeenim; 3. prolaziti pokraj, proi kroz; 4. dogoditi se; 5. protiskivati kroz sito; 6. u nogometu i slinim igrama dodati loptu suigrau; 7. v. pasati2 / pasovati. pasiv lat. (passivum od pati trpjeti), gram. trpno stanje glagola (npr. biti bijen). pasiva (isp. pasiv) svi dugovi i obveze jednog poduzea (prot. aktiva). pasivac, -vca, 2. mn. paslvaca (isp. pasivan) homoseksualac koji u spolnom odnosu ima ulogu ene. pasivan, -vna, -vno (isp. pasiv / pasiva) 1. gram. trpni; 2. koji strpljivo podnosi, ravnoduan, bezvoljan, nedjelatan, nepokretan, koji se ne opire, koji ne odgovara na pritisak (prot. aktivan); 3. koji se nalazi u pasivi, koji ne donosi dobitak; pasivna trgovaka bilanca prevladavanje uvoza nad izvozom; pasivno birako pravo pravo biti biran u narodno predstavnitvo za razliku od aktivnog birakog prava; pasivna rezistencija specifian oblik

pa politike borbe koji se oituje u potpuno pasivnom (neaktivnom) odnosu prema svemu to vlasti nareuju; pasivnost, -osti nedjelatnost, nerad; stajanje po strani od nekog posla; nepokretnost; neopiranje, nesudjelovanje, povuenost, strpljivo iekivanje, bezvoljnost, ravnodunost, neproti-vljenje; isto i pasivitet, -eta ; pasivlzam, -zma; pasivizacija povlaenje od javnog djelovanja, umrtvljenje djelatnosti; glag. pasivizirati, -izlram; isto isto i pasivizovati, -ujem. pasivati, paslvam v. pasavati. Paskal, -ala, 5. Paskale hebr. (isp. pasha) koji slui pashu. paskurica v. prosfora. paskvil, -ila (tal. Pasquino ime kipa u Rimu na koji su se obino smjetali stihovi s aktuelnim sadrajem) sastavak klevetnikog karaktera, gruba satira, pogrdan ili podrugljiv spis, javna uvreda istaknute linosti;

paskvilant, 2. mn paskvilanata pisac paskvila. paskvin, -ina v. paskvil (Begovi). pasmandija tur. (pazvant) noni straar, noobdija. pasometar v. pedometar. paso (isp. pas) 1. putnica, putna isprava; legitimacija kojom se putuje u drugu dravu; 2. isprava kojom se dokazuje vlasnitvo stoke (na sajmovima), marvinska putnica, propusnica za stoku; prid. pasokl. pasovati, -ujem njem. (passen) pristajati, dolikovati, odgovarati eljama, bit prikladan. paspalj, -alja gr. (paspale) 1. prah koji kad se ito melje; 2. otpaci kod greber ili konoplje, pozder. paspartu, -ua, mn. -ui, 2. paspartua (passe-partout prolazi svuda) 1. klju koji otvara vie vrata; 2. irok o Ijepenke za slike koji se otvara str slobodna ulaznica na koje bilo mje slobodna putnica za neku dravu; P: linost iz romana franc. pisca Vernea Put oko zemlje za 80 dani snalaljiv ovjek, koji iznalazi izlaz i; neprilike. paspoal, -ala franc. (passepoil) porub, ispust na haljini, gajtan na hlaama ( me, livreje); paspoalirati, -allram porubljivati, opivati, praviti ispuste n ni; gajtaniti. paspor, -ora pored pasport, pasporta, pasporata franc. (passeport) v. paso. paspiial, paspul v. paspoal. paspulirati v. paspoalirati. passablefranc. (it. pasabl) 1. prilian, do koji se moe podnijeti, umjestan, prih osrednji, podnoljiv; passo doble 1017

zadovoljavajui -tako; 2. prolazan, prohodan, kuda s< proi, pristupaan. passacaglia tal. (it. pasakalja) 1. drutve panjolskog podrijetla (vjerojatno od cdlle ulina pjesma) iz 17. i 18. troetvrtinskoj mjeri, tekih dubokih k 2. vrsta polagane muzike kompozicij passage a tabac franc. (it. pasa a mlaenje, devetanje, batinjanje; passe bac biti isprebijan, ispremlaen (M passamezzo tal. talijanski drutveni promi ples iz 16. st., popularan u Engleskoj, F skoj i Njemakoj; plesao se na dvor< mjera troetvrtinska, plesai se sami pjesmom; kasnije se zove: pancir. passati tempi v. tempi passati. Passato il pericolo, gabbato il santo ta ... perikolo...) Prola je opasnost, zabc se svetac, tj. dobroinitelj (Mato: > kune iza opasnosti). passe pied franc. (it. pas pje) drutveni f dvorovima u 17. st.; ivahnija varijaci nueta, mjera troosminska, noge se kr otvaraju kliuim korakom. passe-port franc. (it. paspor) v. paso. passim lat. (it. pasim) ratrkano, tu i ovdje-ondje, amo-tamo, ovda-onda, i cano, razasuto, na sve strane, ispremiji bez razlike. pas simple franc. (it. pa sempl) jednos

pastela

prikljuan korak karakteristian za sve drutvene plesove u doba renesanse; isto i tal. passo sempio. passo doble panj. junoameriki drutveni ples, jednostavan u melodici, ritmian i ivahan. passo doppio v. pas double. passo sempio v. pas simple. pasta, 2. mn. pasta tal. (pasta tijesto) 1. masa slina tijestu (npr. zubna pasta, pasta za cipele, za parket i si.) 2. v. pata. pastel, 2. mn. pastela tal. (pastello) 1. mekana slikarska boja u obliku malih tapia s minimalnim sadrajem vezivnog sredstva; 2. slika, nacrtana takvim olovkama, tj. suhom bojom; arolika, oku ugodna; 3. knjievni opis koji svojom svjeinom djeluje na itaoca slino utisku neke slike; isto i pastela, 2. mn. pastela; prid. pastelni; pril. pastelno kao prvi dio sloenice oznauje svjeinu i mekou boje ili ega drugoga to prikazuje drugi dio sloene rijei, npr. pdstelnoplav, pdstelnopr'dziran i si. Paster, -era (Louis Pasteur) francuski uenjak (1822. do 1895) koji se osobito istakao izumom lijeka protiv bjesnoe; prid. Paste-rov; pasterizacija zagrijavanje organskih tekuina, u svrhu njihova raskuivanja, do temperature pri kojoj pogibaju mikroorganizmi (tj. do 55 70") kod ega ostaju sauvani vitamini i druga korisna svojstva tekuina: glag. pasterizirati, -iziram; isto i pasterizova-ti, -ujem. pateta v. pateta. pastila, 2. mn. pastila lat. (pastillus kuglica) sitna plosnata tableta u ljekarnitvu. pasti, 2. mn. pastia franc. (pastiche) loe imitirano umjetniko djelo, krivotvorina, nadomjestak, patvorina, krparija; isto i pastia (en. roda). pastor lat. (pastor pastir) protestantski sveenik; evangeliki upnik; prid. pastorov; pastorski. pastoral, -ala lat. 1. biskupski tap; 2. nauka o vrenju slube katolikih sveenika; 3. v. pastorala. pastorala lat. (pastoralis pastirski) djelo (ponajvie dramsko) koje u idilinom obliku prikazuje jednostavni pastirski ivot; isp. idila; prid. pastoralan, -Ina, -Ino 1. u stilu pastorale, pastirski, seoski, ladanjski, idilian; 2. pastirski, pastveni, u smislu slube katolikih sveenika, duhovniki, duobri-niki.

pastorizacija lat. (pastor pastir) vrenje sveenike (obino upnike) slube; duobrinitvo. pastourel franc. (it. pasturel) v. pastorala (Begovi). pastozan, -zna, -zno tal. (pastoso tjestav. gnjecav) slikan u debelim naslagama boje da bi se dobio to plastiniji izgled; nabrekao, naduven, obilan, bogat (isp. impasto). pastrma tur. (pastvrma) 1. usoljena i osuena govedina ili ovetina; 2. dijal. riba pastrva. pasulj, -ulja lat. (phaseolus) grah; isp. faol. pasus lat. (passus korak, stopa) 1. stara rimska mjera za duinu, korak (pet rimskih stopa); mile passuum rimska milja, 1478 metara; 2. stavka, stavak, odlomak; mjesto u knjizi; isp. pasa 3. pasvandija v. pasmandija. pa1 tal. (passo) korak (Nar.). pa2 franc. (pas jednak) 1. jednak broj tokica na vie kocaka; 2. kod domina ( v . ) : kocka s jednakim brojem tokica na obje strane. paa, 2. mn. paa (akc. i paa, 5. pao, 2. mn. paa) tur. (paa) 1. visoki turski civilni i vojni in; general; 2. turska plemika titula (pie se iza imena uz koje se vee kratkom crticom, npr. Ali-paa); 3. prenes. bezobziran, nabusit gospodar; paa hazretleri svijetli pao!; prid. pain; painski; painica ena paina; pai pain sin; pasovati, paujem vladati kao paa (uglavnom se misli okrutno, tiranski); paaluk, mn. -ci 1. podruje kojemu je na elu paa; vlast i dostojanstvo pae; 2. prenes. podruje gdje se vlada okrutno i samovoljno: 3. u tursko doba kontingent vojske koji se mogao sakupiti u oblasti jednoga pae; paalija momak u slubi painoj. paaport (prema tal. passaporto) v. paso, paara v. pasara (riba), paaer v. pasair. paenog v. badanak. pakanat, -ata lat. (pastinaca) biljka pastrnjak (titarka sa utim cvjetovima, slui kao zain, jer joj je korijen vrlo aromatian). paskvil v. paskvil. pamag, mn. -zi, 2. pamaga tur. (pamak) vrsta obue, papua, cipela, sandala; isto / pamaga (. roda). pata tal. (pasta) tijesto, tjestenina, rezanci, makaroni i si.; pata uta (pasta asciuta) tjestenina prelivena sokom ili inae zainjena; pata faol, faol (pasta fagiolo) tjestenina s grahom.

pastela (isp. pata) vrsta meke: Malo brana pomijeanog sa sirom, malo salamure (vode od pateta pateta tal. (pastetta) smjesa od usitnjena mesa, jetara, masti, zaina (u kutijama i u tubama). paticjer, -era tal. (pasticciere) (po)slastiar (u primorskim krajevima). pato jedan od naziva za afganski jezik. pat franc. (ukoen) takav poloaj figura u ahovskoj igri kada igra koji je na potezu ne moe pomaknuti ni jednu figuru a da ne doe u ah: igra zavrava bez odluke. Pat engl. (it. Pet) hipok. prema Patrik. Pat i Pataon (-ona) dva vrlo popularna komina tipa predratne filmske industrije, Pat dugajlija, a Pataon gotovo patuljak; simboli drugarstva dvojice po prirodi razliitih ljudi. pata tur. pozdrav rukom na elo (A. Muradbe-govi). Patagdnija najjuniji dio June Amerike (istoni pripada Argentini, a zapadni ileu); prid. patagonski (pingvin patagbnsk'i). pata-karte (isp. tal. far patta namiriti se, izravnati se) u kartakoj igri tablonet stanje sa jednako nepovoljnim izlazom za sve partnere. patakulin, -ina novarka (okolina Mostara). patakun, -ima tal. (pataccone) 1. vrsta starinskog mjedenog novca; 2. prenes. prljavac, prljavko, zamazanac, musavac, zamusanac. patancija mad. (pattantvu) 1. vrsta topa; 2. eksplozija topa, odjek grmljavine topovske (Krlea). Patani (mn. m. r.) naziv za Afgance u Pakistanu. pataren, -ena tal. (patareno, paterino) naziv za vjersku sektu bogumila, babima, koja je u 12. st. n. e. bila rairena i kod nas. patarica novogr. (pateritza) 1. tap, palica, batina, toljaga; 2. episkopski tap, vladiino ezlo (kao znak duhovne vlasti kod pravoslavnih); 3. okrilje, zatita; 4. potporna gredica, daska, preka, letva. patarice, patarica (mn.i.roda)drugi dan nakon krsne slave u pravoslavnih, pojutarje. patas vrsta majmuna. Patavium antiko ime grada Padove u Italiji. patclmork engl. (it. pevork) 1. pokriva, prostirka ili odjevni predmet od meusobno spojenih raznobojnih komadia tkanine ili pletiva, krpara; 2. tampana tkanina koja oponaa takav runi rad. patefon, -ona v. gramofon. patela v. patella. Patelin (it. Patlen) ime lukavog varalice iz jedne starofrancuske drame. patella lat. 1. iver, aica, pokretna prednje strane koljena; 2. priljepak rod primitivnih jestivih pueva; pa -rna, -rno iverski, aini; patelarn

slanih sardela), sve to smijeati i zgnjeiti. 1018

trzaj potkoljenice izazvan udarcei ivera (obino ga izvodi lijenik mali em), vaan u dijagnostici ivanih 1 patena. 2. mn. patena lat. (patella) pl zdjelica pri katolikom bogosluju. patent, 2. mn. patenata lat. (patens, 2. -otvoren) 1. dozvola koja se izdaje izi za pravo iskljuivog iskoriivanja iz dozvola za pravo voenja obrta ili ti 3. povelja, povlastica, privilegij, dek redba vlasti, odluka, rjeenje; diplon dodba; 4. prenes. iskljuivo pravo n; 5. prenes. praktina stvar, duhovit p zak; prid. patentan (akc. i patentan), -t 1. koji se tie patenata (patentni u zgodan, praktian, upotrebljiv, duho\ en, izvrstan, sjajan; patentirati, -tent 1. proglasiti neto patentom, uzeti pa neto; prisvojiti neko pravo; 2. o povlastiti, privilegirati; isto i pate -ujem. patenta tal. (isp. patent 5) cilindar, tvrdi otmjeni eir (Vojnovi); naziv odati bio patent, tj. mogao se sklapati npr. pod pazuhom; isp. klak1. pater lat. (akc. pater, gen. patra ipats otac, roditelj; 2. naslov nekih ka sveenika (osobito redovnika). pater diabolicus (it ___ dijabolikus) v. ad diaboli. pater est is, quem nuptiae demonstrs (it....kvem niipcije...) otac je om pokazuje enidbena veza. pater familias lat. otac obitelji. Pater, ignosce, peccavi lat. (it _____ pekai oprosti, sagrijeio sam (iz biblijske izgubljenom sinu). pater Langsam lat.-njem. (langsam -porugljivi naziv za sporog ovjeka. paternalizam, -zma (isp. pater 2) n nastojanje poslodavaca, osobito velik niara pa i katolike crkve, da svojo gom za dobrobit radnika i namje odvoje ove od njihovih sindikata c borbe za radnika prava; prid. paterna paternitet, -eta lat. (paternus oinsk stvo, pravni odnos oca prema djeci. paterno lat. socioloki izraz koji ozna jam meu iseljenicima kad djed (dos govori hrvatski, sin nee da tako gc

paternoster

1019

patrica

unuk bi htio govoriti hrvatski jer je ponosan na svoga djeda. paternoster lat. (Oena) dizalo kod kojega su koarice ili posude nanizane u jednakim razmacima (upotrebljava se osobito kod zidanja visokih kua), elevator, kran. pater patratus lat. naelnik fecijala (v.) koji je izvravao njihove odluke (patrare izvravati, ispunjavati). pater patriae lat. (it ___ patrije) otac domovine (poasni naslov osobito zaslunim osobama u slubi domovine). patetika, 3. -ci v. patos; patetian, -na, -no strastven, pun osjeaja, koji uzrujava, pun patosa, zanesen, zanosan, svean, dostojanstven, dirljiv, ganutljiv, uzbudljiv, potresan; u govornitvu vrlo izraajan i pretjeran; koji tei da pobudi uzviena uvstva; izvjetaen.

patetizam, -zma v. patos1. Pathet Lao progresivni pokret u Laosu. pathlinder engl. (it. patfainder) ovjek koji trai put (u besputnim krajevima), vodi, provodi; naziv za crvene i zelene svijetlee grozdove, tzv. boina drvca, krizbaume, tj. za divovske baklje u obliku gljiva, to su ih avioni nou putali u drugom svjetskom ratu da rasvijetle predio koji je trebalo bombardirati. patience v. pasijans. patientia v. pacijencija. . . . patija gr. (pathos nesrea, zlo, trpljenje) kao drugi dio sloenica oznauje: bolest, npr. neuropatija). patika, 3. -ci, 2. mn. patika tur. (patik) isto to i papua. patina lat. (patina zdjela, tava) 1. vrsta oksidacije, zelenkasta ra koja se razvija na nekim kovinama

(plemenita ra); 2. pfenes. prevlaka starine; patinirati, -tinfram prevui neto bojom slinom ri; biti patiniran prenes. imati prevlaku starine, dostojanstva, ugleda. patinavari, patinajem tal. (patinare) latiti, glancati. patinette franc. rolomobil ( v j . patio panj. dvorini prostor unutar stambene kue (Cesarec). patirati, patlram (isp. pat) dovesti u pat-poziciju (u ahu) patiserija franc. (patisserie) slastiarnica, kolaarnica. patiah v. padiah. patipalj, -alja i patipanj, -anja v. pandipanj. Patlen v. Patelin. patlidan, -ana tur. (patlvdan) rajica, paradajz; plavi patlidan vrsta biljke iz roda iz kojeg je i krumpir, ima velike tamnoplave plodove. patn njem. (Patte) zalistak na depu, posuvratak; isto i patna. patoa v. patois. patofiziologija gr. grana medicine koja prouava fizioloke promjene organizma to nastaju zbog bolesti. patofobija gr. (pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje + isp. fobija) v. hipohondrija. patogen (-gen) gr. (pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje + genesis postanak) koji izaziva bolest, zarazan; patogeneza (akc. i -geneza) nain razvoja bolesti; prid. pa-togenetiki. patognomian, -na, -no gr. (pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje + gnome spoznaja) koji je pa trice

karakteristian za neku odreenu bolest (npr. izgled lica, dranje tijela, hod, kretnje i si.); isto i patognostian, -na, -no. patografija gr. (pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje + grafo piem) opis svih bolesti to ih je neki bolesnik prebolio u toku svog ivota (dio anamneze [v.], tzv. medicinska biografija). patois franc. (it. patoa) pokrajinsko narjeje, seljaki govor. patologija gr. (isp. patogen) nauka o bolesnim procesima i stanjima u organizmu; poznavanje bolesti; patolog, mn. -zi tko se bavi patologijom; prid. patoloki 1. koji se odnosi na patologiju; 2. bolestan, abnormalan ( v.). patos1 gr. (pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje; strast, uzbuenje) strastveno oduevljenje, zanos, ar, uzbuenost, polet, uzvie-nost, silna i visoka osjeajnost (sve to kao karakteristika tzv. plemenitog patosa); pretjerani i neumjesni patos smatra se naduve-nou; isp. grandomanija, grandilokvencija. patos2, 2. mn. patosa gr. (patos put, staza) pod (osobito daani); patosati, -em po-diti, popoditi, poploiti, stavljati patos. patres lat. djedovi, oevi, prei; ad patres (otii) umrijeti. patres conscripti lat. (it. patres konskri'pti sabrani oci) poasni naziv za lanove senata u starom Rimu. patria lat. (akc. patnja) domovina, otadbina. Patria o muerte panj. Domovina ili smrt! patria potestas lat. oinska vlast. patrica, 2. mn. patrica (isp. pater) 1. kalup iz koga se liju matrice; 2. spiralno svrdlo. 1020 patriot(a) v. patriotizam. patriotard franc. (it. patriotar) rodoljub na jeziku, rodoljubac, domoljubac. patriotizam, -zma lat. (isp. patria) rodoljublje, ljubav prema domovini, otadbini, otadbe-nitvo. domoljublje; patriot(a) rodoljub, ovjek koji ljubi domovinu, otadbe moljub ( u ilirsko vrijeme domi en. patriotkinja;prid. patriotski /pat -na, -no; patriotika, 3. -ci rod pjesnitvo (nekog pisca, nekog dot knjievnosti). patristika, 3. -ci lat. (isp. pater) uenje c otaca i nauka o njima i njihovu djelc smjeru spajanja antike filozofije i skog nauavanja; prid. patristiki; pa literatura sva kranska knjievne stoljea (koju su pisali crkveni o Augustin). patrocinij, -ija (pored patrocinijum) lat. cinium, isp. patron) skrbnitvo, zati zatita, okrilje, zagovor, obrana. Patroklo u starogrkoj mitologiji si nauta Menetija, najbolji prijatelj A. jedan od najjunanijih boraca pod ' kad vie nije mogao gledati Ahilejevi benost, jer je ovaj bio u zavadi s Agai nom, zamoli prijatelja da mu dad oruje i opremu, pa da navali na 1 koji e misliti da se u borbu upus Ahilej; tako opremljen poe u bitku svu silu junakih djela, ali su se i umijeali Zeus i Apolon koji dopustii bu, sinu Pantojevu (v. Pantoj), da 1 probode junaka; Euforbovo djelo dc Hektor; Patrokleja pjesma o ji smrti Patroklovoj (16. pjevanje Ilijai patrola franc. (patrouille) izvidnica, stra: zor; maleni oruani odred koji obilaz krajem zbog nadzora nad tim krajei odravanja reda i zbog provjeravanja sti straara; prid. patrolni; patrold vojnik u patroli, straar; noobdija patrolac, -lca, 2. mn. patrolaca; pat -troliram obilaziti u svojstvu uvai ara; vriti patrolnu slubu; isto i pat -em; patrolnica straarnica; ost doba Vojne krajine kada su na ista mjestima u selima bile podignute str kuice koje su, osim za

patrice, patrica (mn. . roda) lat. (pater noster oe na) krunica, islo, brojanica, roarij, oenai kralijei (niz od pet puta po deset zrnaca, uz koja se mole odreene molitve). patricij, -ija lat. (patricius, isp. pater) 1. u starom Rimu osoba koja je pripadala privilegiranom staleu politiki punopravnih graana koji su sebi suprotstavljali plebejce; 2. u kasnorim-skom i bizantskom carstvu naslov najviih graanskih i vojnih upravljaa i poasni naslov koji su bizantski carevi podjeljivali stranim vladarima (pa i starohrvatskim kraljevima); 3. u srednjem vijeku osoba koja je pripadala gradskoj (trgovakoj) aristokraciji; en. patricijka (akc. i patricijka), 3. -ki, mn. -kl; prid. patricijski (akc. i patricijski); patricijat, -ata plemstvo. Patrick (5. st.) irski biskup, misionar, pisac na latinskom jeziku, zatitnik Irske (v. Patrik). patrijarh, 5. -e, mn. -si, 2. patrijarha (akc. i patrijarh, -arha, 5. patrijare, mn. -arsi, 2. -arha) gr. (patria pleme 4- archos voa) 1. praotac; rodonaelnik (patrijarsi praoci idova: Abraham, Izak, Jakov); 2. glava roda u rodovskom drutvu (v. patrijarhat); 3. glava autokefalne (samostalne) pravoslavne crkve; 4. prenes. ugledan starac, asni starina; prid. patrijarhov / patrijarhov; pa-trijarki / patrijarkl. patrijarhalan, -Ina, -Ino 1. svojstven patrijarhatu (v.); 2. koji se pridrava starih tradicija; pradjedovski, starinski, starovremenski, prastar, drevan; koji izbjegava sve stoje moderno, konzervativan; izv. patrijarhalnost, -osti. patrijarhat, -ata (isp. patrijarh) oblik rodovske zajednice u kojoj je osnovna drutvena jedinica oev rod, grupa povezana srodstvom po mukoj liniji (isp. matrijarhat). patrijarija (akc. i patrijarija) (isp. patrijarh 3) najvia crkvena oblast kod pravoslavnih koja se sastoji od nekoliko episkopija; prid. patrijarijski (akc. i patrijarijski). Patrik engl. (od lat. Patricius) plemi od starine. patrimonij, -ija (pored patrimonijum) lat. (patri-monium) oevina, oinstvo, nasljedstvo, batina; patrimonijalan, -Ina, -Ino rodovski, nasljedni, oinski, batinjen po ocu, batin-ski.

straarsku sluile i kao zborno mjesto seljaka su se, osobito nedjeljom poslije jutar be boje, okupljali stanovnici sela d; aju zapovijed, tj. oglase i naredbe jedei tjedan (Donevi). patrologija v. patristika.
patrona1

patron, -ona, 5. patrone lat. (patronu starom Rimu patricij-pokrovitelj dnjaka i klijenata plebejaca i njihov z; na sudu; 2. gospodar poduzea; gaz slodavac; 3. prenes. pokrovitelj, za 1021
pavlovna

pomaga, zagovornik, odvjetnik, branitelj; 4. u srednjem vijeku osniva crkve, zadubine i si.; 5. crkv. svetac, svetitelj; 6. v. patrona2. patrona1 (isp. patron) zatitnica, pokroviteljica, zagovornica, odvjetnica, hraniteljica; ugledna gospoda u poodmaklim godinama; isto i patronesa, 2. mn. patronesa; v. i ledi. patrona2 franc. (patron) 1. kod vatrenog oruja kapsla, naboj i metak sastavljeni i zatvoreni u ahuru; 2. zatitni omota cilindrinog oblika od kartona ili metala; 3. na tokarskom ili builakom strugu naprava za uvrivanje predmeta koji se obrauje (a nekada i alata), za dio struga koji se okree (vreteno); 4. dio elektrinog rasvjetnog pribora u koji se uarafljuje arulja zbog njezina spajanja s mreom; 5. obrazac, kalup, ablona, uzorak (pored patron, -ona). patronat, -ata (isp. patron) zatitnitvo, pokroviteljstvo, zatita, okrilje; isto / patronaa; prid. patronarii. patronesa v. patrona. patronim, -ima, patronimik, mn. -ci gr. (pater otac + onoma ime) prezime izvedeno po imenu oca, npr. Pavlovi po ocu Pavlir, prid. patronimian, -na, -no i patronimiki; isp. matronimik. patronka, 3. -ci, 2. mn. -ki v. patrontaa. patrontaa njem. ( v . patrona2 + Tasche torba, dep, kesa) konata torba za dranje metaka, isto to i fieklija, nabojnjaa. patrula v. patrola. patrun, -lina, 5. patrune lat. (patronus) zapovjednik broda (isp. parun). pattes d'oie franc. (it. pat d'oa) bore oko oiju (zapravo guje noice). patvarist(a) (vjerojatno iskvareno od komptoa-rist [v.]) pisar (S. Sremac). pauca, se bona lat. (it. pauka...) malo, ali dobro. pau(h)flek v. bauhflek. paulatim lat. pomalo; paulatim longius itur polako (idui) doe se dalje. paulin, -ina tal. (prema imenu Paolo) vrsta starinskog novca. pauper lat. (pauper siromaan, oskudan) bijedan ovjek, lien svih sredstava za ivot, siromah, bijednik, prosjak, ubogar; pauperi-bus date lat. udijelite siromasima; pauperizam, -zma siromatvo, siromati-na, bijeda, oskudica, ubogarstvo, ope osiromaenje nekog naroda, sirotinja; pauperizacija masovno osiromaenje, materijalno propadanje; pauperizirati, -izlram pavor' 1022

osiromaiti, pasti na prosjaki tap, upasti u bijedu, obuboati; isto i pauperizovati, -ujem; Pauper ubique iacet lat. (it....ubikve jacet) Siromah svuda lei, tj. svuda je na podu, svuda stradava, paur v. paor. paus-papir, -ira njem. (pausen prerisati) vrsta prozirnog papira, za umnaanje rukopisa, kopiranje, presnimavanje. paual, -ala njem. (austr. Pauschale; postanje rijei nije jasno; misli se da dolazi od njem. fraze in Bausch und Bogen sve u svemu, sveukupno, osjekom, uture) svota odreena otprilike, popreno: prid. paualan, -Ina, -Ino odreen otprilike, poprijeko; poprean, osjean; uture; paualist(a) porezni obveznik koji plaa paualan iznos poreza. pauza, 2. mn. pauza lat. (pausa, gr. pausis) 1. odmor, prestanak, prekid, vremenska stanka, predah, zastoj; 2. u muzikom pismu znak koji odreuje duinu prekida zvuka; pauzirati, pauziram odmarati se, praviti pauzu, prekinuti se, zaustaviti se, ekati na svoj red (u izvedbi muzikog djela). pavana tal. (isp. pavone paun) dostojanstven koraan svean ples iz 16. st., u poetku rezerviran samo za kraljeve i njihovu pratnju (u posebnim tekim odorama); kasnije ples kojim su se otvarale sve dvorske sveanosti, sa itavom ceremonijom kompliciranih poklona (pavoneggiarsi pauniti se, epiriti se); etverodobna mjera, ples prate pjevai uz udaranje bubnja. Pavao, Pavla, 5. Pavle lat. (paulus) maleni. pavijan (njem. Pavian od tal. babbuino) vrsta velikih majmuna kojima je glava slina pseoj. paver, 2. mn. pavera tal. stijenj, fitilj (petrolejske svjetiljke) (M. Boi). paviljon, -ona franc. (pavillon od lat. papilio leptir) 1. natkrivena laka graevina u vrtovima, parkovima; 2. prostorija u kojoj su smjeteni izlobeni predmeti na izlobama; 3. prostorija, specijalno ureena za snimanje scenskih slika (kino-paviljon); 4. dio kue sa strane, krilo kue s krovom u obliku atora; umanj. paviljoni. pavlin, -ina redovnik katolikog reda pustinjaka Pavla (bilo ih je nekad i u Hrvatskoj, te ih spominje Senoa u pjesmi Fratarska oporuka; red je ukinuo car Josip II. god. 1786; zvali su ih bijeli fratri (zbog bijele haljine) i svrakari (zbog crnog ogrtaa); prid. pavlinski. pavlovna pored pavlovnija tzv. carsko drvo, deset do petnaest metara visoko ukrasno

stablo, podrijetlom iz Japana, s ljubiastim grozdastim cvjetovima; evropsko ime po Ani Pavlovnoj, keri ruskoga cara Pavla I, 1754-1801 (alski). pavor1 lat. strah; pavor diurnus (dnevni strah) napadaj straha kod maloga djeteta za vrijeme poslijepodnevnog sna: dijete se probudi uz silan krik, pa nastavlja s plaem i vrlo ga je teko umiriti; ako se takav sluaj dogodi nou, imamo pavor nocturnus (it. noktiirnus noni). pavor2 v. paor. pavta v. pafta. pax, 2. pacis lat. (akc. paks, 2. pacis) mir, mirovanje, pokoj; pax aeterna (it. paks eterna) vjeni mir; Pax Cererem nutrit (it. Paks...) Mir hrani CererufvJ,u doba mira moe se bez opasnosti obraivati zemlja; pax hominibus bonae voluntatis (it bone...) mir ljudima dobre volje (Biblija);

pax huic domui et omnibus habitantibus in ea (it.... huik...) mir domu ovome i svima to prebivaju u njemu (Biblija); pax sempiterna vjeni mir; pax tecum (it. paks tekum) mir s tobom; pax vobiscum (it. paks vobi-skum) mir s vama (esti pozdravi meu katolicima) (Kranjevi). pavsage v. pejza. Pays Bas franc. (it. Pei Ba) Nizozemska, Holandija. Pays de cocagne franc. (it. Pei d'kokanj) v. Kokanja. pazar, -ara perz. (bazar) 1. trgovaki posao, trgovina, trgovanje; 2. sajam; sajmite; trg, trnica, trite; 3. utrak, novac za prodanu

robu; 4. trgovaka roba to se prodaje na vaaru; 5. pazarni dan; 6. nedjelja; prid. pazarni; pazarski; pazar-bula tur. trgovkinja, prodavaica; pazar-arija trg, trite; pa-zardija, pazarlija ovjek koji je kao prodava ili kupac na pazaru, vaardija, sajmar; pazarija pazarska roba; pazarina trgovanje; pazarite trg, pijaca, sajmite, vaarite; pazariti, pazarim trgovati, prodavati, poslovati (trgovaki); kupovati. pazija tur. (pazy) blitva; isto i pazjak, -aka. pazi v. puzzle. pazmati, -am gr. (spasma gr) klonuti, malaksavati, (o)slabiti; enuti, pomjeriti pameu. pa, paa, mn. paevi franc. (page) 1. hist. mladi iz plemike obitelji koji se nalazio u slubi istaknute ili okrunjene osobe; kod naih pisaca: pleme, titonoa; 2. pitomac tzv. paevskog korpusa, vojnog odgojnog zavoda za djecu povlatenih stalea i danjoj carskoj Rusiji; prid. paevski. paur, -ura (po vlast, imenu) teko sr nepouzdan prijevod s klasinih jezik* na prostom papiru i slabo uvezan. Pb znak za kem. element, olovo (lat bum). pc skra. za parsek (parsec) (v.). Pd znak za paladij (v.). PD automobilska oznaka za Prijee pe, pea, 2. mn. pea (isp. lat. pes brazilska i portugalska stopa (0,33 u PE automobilska oznaka za Pe (Kos u internacionalnom prometu za Peru peak engl. vrh, vrak, vrhunac; isp. pik pean, -ana gr. (paian poklik radosti lijenik bogova kod Homera) 1. ] nika popijevka; zanosna pedagogij a 1023

pjesma zah\ hvalospjev; 2. u peanu etverodijelna neodreenim brojem duina; 3. k sprava za zaustavljanje istjecanja prerezane krvne ile; hemostatika ta. pebl njem. (Pobel od franc. peuple) s' prosti puk (pogrdno). peceavi, ignosce lat. (it. pekavi...) sa; sam, oprosti! pectorale lat. (it. pektorale) 1. v. pekti medicinsko sredstvo za izbacivanje si pecufiia lat. (it. pekunija) novac; pecui males (it. pekunije...) novac od dii starinski porez dimnica, dimina, di podimina, podimni dukat, ognjiir hajev); pecunia non olet novac ne z (v. non olet). pea1, 2. mn. pea tal. (pezzo) 1. komad, dio; 2. velik, naoit ovjek, ljudina, ju (obino u frazi pea od ovjeka samostalno); 3. pjenez panjolski nato (Vodopi). pea2, 2. mn. pea tur. (pee) ili njem. Batze preko mad. paesa) 1. enska po za glavu; amija; 2. konjska obrazina rima za oi; umanj. peica. pea3 lat. (petia) vrpca, traka. pealba 2. mn. pealba maked. nadnica, nje, argatluk; putovanje trbuhom z hom; pealbar tko ide na pealbu; ar, teak, argatin; gastarbajter; pe ti, -albarim ii na pealbu, nai teaiti, argatovati. peariz v. paariz. pevork v. patchwork. pedagogij, -ija (isp. pedagogija) 1. odgo vod; 2. pedagoka kola; isto i pedago

pedologija '

pedagogija gr. (pais, 2. paidos djeak + ago vodim) nauka o obuavanju i odgoju novog pokoljenja; pedagog, 5. -e, mn. -zi odgojitelj, uitelj, nastavnik; prid. pedagoki. pedagogika, 3. -ci nauka o pedagogiji, praktina pedagogija, didaktika (v.). pedal, -ala franc. (pedale od lat. pes, 2. pedis noga) 1. poluga koja se pokree nogom (na strugovima, automobilima, biciklima i dr.), papua; 2. kod orgulja, klavira i harfe poluga, spojena s mehanizmom koji proizvodi zvuk; dovodi se u djelovanje pritiskiva-njem nogama; ima za cilj da mijenja karakter zvuka; 3. eljezn. poluga ugraena u tranice koja kod prolaenja vlaka zatvara ili otvara elektrinu struju za signalizaciju; 4. poluga sa slinom svrhom u cestovnom prometu; nai izrazi: papuica, podnonik; isto i pedala (en. roda). pedalati, -am (isp. pedal) nogama okretati pedale, tj. tjerati bicikl; isto i pedalirati, -dallram. pedant, 2. mn. pedanata franc. (pedant) ovjek savjestan do sitnica, koji uporno pazi na formalnosti; sitniar, cjepidlaka; tko trai dlaku u jajetu; umiljen uenjak, nadriue-njak; pretjeranac; formalist; pedantan, -tna, -tno uredan, sitniav, pretjerano savjestan, toan, cjepidlaki; pedanterija sitniava tonost, pretjerana savjesnost, cjepidlaenje, sitniarenje; isto i pedantizam, -zma i pedantnost, -osti. pedatrofija gr. (pais, 2. paidos dijete + isp. atrofija) neishranjenost djece, djeja suica. peddvcab v. pedikeb. pedel, 2. mn. pedela njem. (Pedell) kolski, osobito sveuilini podvornik. pedepsa, 2. mn. pedepsa gr. (paideiio odgajam) kazna; pedepsati, -em kazniti, kanjavati. pederastijagr. (pais, 2. paidos djeak + erao ivo elim, udim) homoseksualno spolno openje mukaraca, osobito starijih, s djeacima; pederast mukarac odan pederastiji, homoseksualac, pigist, uranist, tuba; u dnevnom govoru i peder. Pedi v. Paddv.

Pedibus timor addidit alas lat. Strah dodaje nogama krila (starodubr. drama Pijero Mu-zuvijer). pedicelarije (mn. . r.) lat. (pedicellus noica) zool. tipaljke na bodljama nekih bodljikavih ivotinja, npr. morskih bodljokoaca; slue za ienje i za obranu. pedigree engl. (it. pedigri, gen. pedigrija; uvrijeio se i tobonji francuski izgovor: pedigre, gen. pedigrea) rodoslov, rodovnik, loza, rodoslovno stablo, genealogija, podaci o podrijetlu (ljudi i ivotinja, osobito plemenitih pasa i trkaih konja, a jednako i bilja); pedigrirati, -digrlram 1. snabdijevati pedi-greeom; 2. provjeravati pedigree. pedijatrija gr. (pais, 2. paidos djeak, dijete + iatreia lijeenje) nauka o bolestima djece; prid. pedijatrijski; pedijatar, -tra, 2. mn. pedijatara lijenik, strunjak za pedijatriju; prid. pedijatrov; pedijatarskl. pedikacija lat. (paedor smrad, neist) spolni odnos per anum (v.), obian meu mukim homoseksualcima. pedikeb lat.-engl. (pes, 2. pedis noga + cab koija, fijaker) nova rije u engleskom jeziku: oznauje prijevozno sredstvo koje je zamijenilo nekadanje rike (v.); sada vlasnici pedi-keba tjeraju svoja kola pedalima, a ne vuku ih sami. pediklr, -ira v. pedikura. pedikura lat. (pes, 2. pedis noga + cura briga, nastojanje) njega nogu, sjeenje nokata, izrezivanje kurjih oiju, uklanjanje uljeva i si.; pediker, -era, 5. pedikeru radnik medicinske struke koji skida uljeve s nogu i ureuje nokte na nogama, koji se bavi pedikurom; en. pediker ka; prid. pedikerskl; pedikirati, -diklram njegovati i ureivati noge, baviti se pedikurom. pedinter v. bediner. pedipulator lat.-engl. (pes, 2. pedis noga + pull napor, trud) novokonstruirano vozilo koje ima kabinu i dvije dugake ruke i dvije dugake noge; u kabini se nalazi ovjek i ako eli npr. da neto teko digne ili da korakne on uini pokret

kao da to uistinu radi, a stroj (tj. ruka ili noga) izvri radnju bolje i bre nego bi to mogao uiniti ovjek (digne vei teret ili zahvati nogom vei prostor). pedi v. paddle. pedler engl. (pedlar) pokuarac, torbar, trgovac sitnarijama, sitniar; isp. hauzirer, kueber, klajnikar.

pedofilija gr. (pais, 2. paidos djeak, dijete + fileo volim, ljubim) spolna nastranost, seksualna sklonost prema djeacima, odnosno uope prema djeci istog ili protivnog spola. pedogeneza (-geneza) gr. partenogenetski razvoj jaja kod spolno nezrelih ivotinja (u stadiju liinke). pedologija1 gr. (pais, 2. paidos djeak, dijete +logos rije, govor) dio pedagogije koji

pedologija2

1024

pej kritizirati (u ali su ga i ijekaviz pijeglati); pegler, 2. mn. peglera kojemu je peglanje zanimanje, glaa telj, gladilac; en. peglerica; isto i pegl -ci, 2. mn. -ki; pegleraj, -aja glac glaaonica rublja. pegmatlt, -iVd gr. (pegma, 2. pegmatos -veza) vrsta rude iz novije faze razvoja ske kore; prid. pegmatitski. pegola tal. 1. smola,paklina; 2. prenes. r smola, peh (v.), maler (v.); isto i peh, peha njem. (Pech) nezgoda, maler. la; imati peh biti malerozan, d neuspjeh bez svoje krivice; imati i pehist(a), 2. mn. pehlsta tko ima koga prati zao udes, baksuz; isp. peh pehametar, -tra aparat za potenciomi odreivanje pH-vrijednosti (v.). pehar, pehara (akc. i pehar, -ara) njem. (E tal. (bicchiere) vr, krag, pokal, aa; umanj. pehari. pehblenda njem. (Pechblende) miner, i smolinac, vrlo vana ruda u nauci i jer se iz nje dobiva najvie radioa materija. pehfogl njem. (isp. peh + Vogel ptica) koga prati smola, baksuz, nesretnik velj, pehist. pehiagra gr. (pechys lakat + agra bgl u laktu. pehist(a) v. peh. pehlevi stari jezik u zapadnoj Perziji, n na perzijskog i semitskog. pehllvan, -ana v. pelivan, peignoir v. penjoar. peik, 5. -e, mn. -ci, 2. pelka tur. (peyk) pratilac, ulak, tekli, glasnik, satelit, peis engl. (pace korak, koraaj) vrst; skog hoda, tzv. trupkalica; peiser kc ide laganim korakom, koji trupka. peismeiker v. pejsmejker. Peitho, Peithe, 3. Peithi gr. (peitho na starogrka boginja nagovora, dobrog (kod naih prevodilaca; Uvjera, M prid. Peithonin (Mato). pejasi v. pajkeles (isp. pejesi). pejeracija lat. (pejerare, perjurare k: zaklinjati) vjerolomstvo, krenje rijei prisega. pejesi v. pajkeles (isp. pejasi). pejgamber tur. (pejgamber) poslanik bo rok. pejoracija lat. (isp. pejorativan) pogora pejorativan, -vna, -vno lat. (peior gori' koji pogorava, koji daje ruan smisa

nas upoznaje s tjelesnim i duevnim razvitkom djeteta; pedolog, mn. -zi strunjak u pedologiji; prid. pedoloki. pedologija2 gr. (pedon tlo + logos rije, govor) nauka o poznavanju osobina tla; tloznanstvo; pedolog, mn. -zi strunjak u pedologiji; prid. pedoloki. pedometar, -tra, 2. mn. pedometara lat.-gr. (pes, 2. pedis noga + metron mjera) aparat za mjerenje koraka, pjeice prevalje-nog puta, krokomjer, korakomjer. pedomorfoza gr. (pais, paidos dijete + morfe oblik) neoteniji (v.) slian razvitak organizma, samo stoje ovdje razvoj sporiji te se po tom takav organizam razlikuje od svojih predaka koji su se bre razvijali. pedopsihijatrija gr. (pais, 2. paidos dijete + isp. psihijatrija) prouavanje i lijeenje duevnih bolesti djece. pedopsihologija gr. (pais, 2. paidos dijete+ isp. psihologija) psihologija djeteta, djeja psihologija. pedot, 2. mn. pedota tal. (pedotto) krmilar. Pedro panj.-portug. v. Petar. peer v. per.2 Peer Gynt tip slabia i lutalice, kako ga je opisao norveki dramatiar Henrik Ibsen (18281906) u svojoj istoimenoj drami; konano smirenje nalazi Peer Gynt u zagrljaju ene koja ga voli unato svim njegovim slabostima (isp. Solvejg). peerless-band engl. (it. pi'rlis-bend) neusporedivi sastav, dez-orkestar sastavljen od samih crnaca u New-Orleans-Jazzu (v.). pe-fau skraenica od njemakih rijei politisch verddchtig (politiki sumnjiv), mnogo upotrebljavana u nekadanjoj Austro-Ugarskoj za osobe nepoudne reimu (skra. p. v.). Peg engl. hipok. prema Margareta. Pegaz 1. u starogrkoj mitologiji krilati konj Zeusov (iskoio iz trupa Meduze); pod udarom kopita Pegazova izbio je udesan izvor (Hipokrene) iz kojega je voda nadahnjivala pjesnike; 2. prenes. pjesniko nadahnue; 3. veliko zvijee sjeverne polutke; zajahati Pegaza, sjesti na Pegaza propjevati, postati pjesnik. pegel njem. (Pegel) letva u vodi s podjeljcima za mjerenje vodostaja; vodomjer. Peggy engl. (it. Pegi) hipok. prema Margareta. pegla, 2. mn. pegla / pegala njem. (Biigel) glaalo, utija ( v j ; isto i peglajz, 2. mn. peglajza (Biigel + Eisen eljezo); peglati, peglam 1. glaati, utijati; 2. prenes. u starijoj hrvatskoj knjievnosti est izraz za

pejoti

1025

Pelazgi

nagruje; isp. deterioran; pejorativ runa, nagrdna rije (esto augmentativ), npr. babe-tina, babuskera. pejoti v. meskalin. pejs v. pajkeles. pejsa v. pejza. pejsiki v. pajkeles. pejsmejker engl. (pace-maker) aparat na baterije koji, smjeten u tijelu bolesnika, stimulira i regulira rad sranog miia. pejza, -aa franc. (pavsage predio) 1. prikazivanje prirode na slici, na crteu; isto to i landaft; 2. vid

prirode; pejzaist(a) umjetnik koji slika pejzae; en. pejzaistkinja; prid. pejzaistiki. pejzovi v. pajkeles. pek v. pack. peka orah indijan. plod hikorija (v.). pekari, -ija, mn. -iji indijan. (engl. peckarv) vrsta junoamerike divlje svinje sa zakrljalim repom; iz jedne lijezde na leima izluuje tekuinu po mirisu nalik na mous ( vj/bizam-ska svinja, mokatni prasac.

pekatifobija lat.-gr. (peccare grijeiti + isp. fobija) med. bolestan strah od grijeha. peke tur. (pekala, peki) dobro!, vrlo dobro!, dakako!, pristajem!, rado! vrijedi! slaem se! pekinezer (isp. Peking) siuan pas kineske rase. Peking glavni grad NR Kine; Pekinanin, mn. -ani; en. Pekinanka; prid. pekinki; pekinki ovjek (Homo erectus pekinensis) neandertalcu (v.J slian tip ovjeka kojemu je kostur pronaen nedaleko od Pekinga. peklati v. petljati; peklar prosjak; peklarica prosjakinja; isto i pekljar i si. pekmez, 2. mn. pekmeza tur. (pekmez) gusto ukuhano slatko voe; pekmezast nalik na pekmez, ljepljiv; prenes. slab, neizdrljiv. pekmeza (isp. pekmez) mazno ensko eljade, maza. peksijan v. peksin. peksimit tur. (peksimet) dvopek, kruh prepeenac; isp. cvibak. peksin prid. indekl. tur. (peksi) 1. neist, zamazati, prljav; 2. prenes. (kao imenica) ovjek druge vjere (za muslimana), nevjernik, poganin, kaurin, aur; isto i peksinjav; peksijan, -ana, 5. peksijane neist ovjek, neisnik, prljavac, poganin; peksinluk, mn. -ci neistoa, prljavtina. peki v. peke. pektin, -ina elatinozne tvari u zrelom vou. pektoral, -ala lat. (pectus, 2. pectoris prsi, grudi) tzv. naprsnik, tj. kri, tit ili kakva relikvija to je visoki sveenici nose o lancu oko vrata te im pada na grudi. pektoralan, -Ina, -Ino lat. (pectus, 2. pectoris prsi, grudi) prsni, grudni. pekulijaran, -rna, -rno lat. (peculiaris) osobit, od drugih stvari razliit, osebujan, svoj vlastit. pekunijaran, -rna, -rno lat. (pecunia novac) novan; koji se tie novca. PEL skra. od podvodni elektrini lokator, tj. naprava za ustanovljivanje mjesta gdje se nalazi neki objekt ispod vode (podmornica, jato riba) i za
pelc

ispitivanje dna (obino emisijom i primanjem reflektiranih ultrazvunih valova); isp. sonar. pelagiki gr. (pelagos more) oceanski, morski, puinski. Pelagija gr. (pelagos more) umna, ustreptala (kao more). pelagijal, -ala gr. (pelagos more) 1. podruje otvorenog mora, granii s litoralom i benta-lom; 2. biljke i ivotinje koje plivaju u vodi aktivno ili pasivno, koje putuju u moru i nisu vezane za dno; isp. benfos. Pelagijskl otoci talijanska otona skupina juno od Sicilije. Pelagdnija starogrka pokrajina u sjevernoj Makedoniji; danas naziv za Prilepsko--bilolsku kotlinu. pelagdnija v. pelargonija. pelagra tal. (pellagra od lat. pellis koa + gr. agra plijen) kona (avitaminozna) bolest rairena u junim zemljama kod ljudi koji se hrane iskljuivo kukuruznim kruhom i gan-cima; uzrok je bolesti nedostatak vitamina B2 u hrani; manifestira se ljutenjem i otpadanjem koe, eluanim i crijevnim poremeajima, proljevom i povraanjem te duevnim rastrojstvom; prid. pelagrozan, -zna, -zno. pelard slitina, legura platine i bakra sa neto srebra ili neke druge kovine; od njega se izrauju dijelovi za satove. pelargonija gr. (pelargos roda) ukrasna biljka lijepih bijelih cvjetova s plodovima nalik na ptije kljunove. Pelazgi, -azga (mn. m. roda) (gr. Pelasgoi) starogrko pleme, starosjedioci grki; iz svoga prastarog sjedita oko Dodone u Epiru raselili su se i rairili po Peloponezu, Atici, Tesaliji, na otoku Lemnosu itd., ali su se medu kasnije nadolim naseljenicima izgubili ili preli u Trakiju, Malu Aziju i drugamo; Pelazgija ili Pelazgida naziv za Heladu (Grku) u prastara vremena; prid. pelazgiki i pelazgijski. 1026 radio-stanice radio-pelengatorom; 3. odreivati mjesto izvora zvuka, uz pomo hvataa zvukova; isp. radar. pelerina tal. (pellegrina, isp. lat. peregrinari putovati) iroka (kina) kabanica bez rukava; ogrta (prvotno za putovanje). pelikan, -ana, 5. pelikane gr. (pelekanos) 1. ptica nesit, gem; sakatua; velika ptica plivaica s dugakim vratom i ogromnim kljunom kojemu na donjem dijelu ima rastezljivu kou; ivi u toplim krajevima, izvrsno pliva, hrani se ribom; 2. instrument za vaenje zubi; 3. svjetski poznata vrsta naliv-pera. pelikula lat. (pellicula koica) vanjski plazma tiki sloj trepetljikaa (praivi). pelir-papir franc. (pelure ljuska, koici bita vrsta finoga papira. Pelitim hebr. Filistejci, stanovnici Fer Palestine, zakleti neprijatelji starih Hi peliti (mn. m. r. j gr. (pelos glina, il geol. glinasto kamenje sastavljeno od mulja. pelivan, -ana, 5. pelivane tur. (pehliv akrobat: plesa na uetu; cirkuski ar borac, rva, junak; vitez; 3. kom lakrdija; 4. vrstan jahai konj; prid. p ski; pelivanstvo 1. posao peliva prenes. prevrtljivost, nedosljednost, po akrobacija; komedijatvo, lakrdijatvc pelmel v. pele-mele. Pelop u starogrkoj mitologiji sin Tat unuk Zeusov; otac ga zaklao i priredio vima za hranu ne bi li iskuao jesu li sve i; bogovi spoznae zloinstvo te rasko ne dijelove djeaka bacie u kotao, a su Kloto izvadi iz kotla djeaka ljepega r prije bio; Tantal je

pelc, pelca njem. (Pelz; isp. lat. pellis koa) preraeno ivotinjsko krzno; bunda od tog krzna; pelc-mantl krzneni kaput, bunda od krzna; kouh, krznenjak. pelcati, -am (isp. pelcer) 1. cijepiti, oiti, kalemi-ti, okulirati; 2. v. vakcinirati; isto i pelcovati, -ujem. pelcer, 2. mn. pelcera njem. (Pelzer) kalem, cijep; pelcovati, -ujem cijepiti, kalemiti; oiti, okulirati. pelc-mantl v. pelc. pelcovati v. pelcati. pelda mad. (pelda iz njem. Bild lik, slika) primjer, uzor. pelegrin, -ina, 5. pelegrlne lat. (peregrinus) putnik, hodoasnik, hadija, romar. pelegrinka, 3. -ci, 2. mn. -ki vrsta smokve. Pelej (gr. Peleus) u starogrkoj mitologiji sin Eakov, mu Nerejeve keri Tetide (na svadbi su bili svi bogovi), otac Ahilejev (isp. poetak Ilijade: Srdbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina). pele-mele franc. (it. pelmel) mjeavina, kaos, zbrka, nered, jedno preko drugog, neuredno, nabacano, sve i sva, kojetarije, darmar, mi-ma, svatice, po hrvatski: riet (Mato). peleng hol. (peling) 1. kut izmeu pravca kom-pasne igle i pravca u kojem se vidi neki predmet; 2. avij. stroj ili bojni red u kojem se avioni ili eskadrile postrojavaju jedna za drugom stepenasto (pod kutom); pelengator 1. pomor, naprava, nainjena na kompasu, za odreivanje pelenga razliitih toaka na obali ili predmeta na moru; 2. v. radio-pelengator. pelengir, -ira v. pranger. pelengirati, -lengiram (isp. peleng) 1. pomor. odrediti kut izmeu pravca kompasne igle i pravca na vidljivi predmet; 2. odreivati mjesto nahoenja emisione

bio baen u Tar Tantalove muke), a Pelop je postao i vladar (sinovi su mu Atrej i Tijest); po je nazvan Peloponez (v.). Pelopidi (mn. m. r.) nasljednici Pelopovi rod Pelopov (od Atreja preko Agamem Menelaja do Oresta). Peloponez, -eza gr. (Pelopov otok) stai dananjeg grkog poluotoka Moreje; P neanin, mn. -ani; en. Peloponeanka peloponeski; peloponeski ratovi boi meu Atenjana i Spartanaca za pre\ Grkoj; trajale od 431. do 404. pr. : svrile pobjedom Spartanaca. pelot franc. (pelote kugla, klupko, sportska igra malom loptom i zavi ljebastim udaraem (3040cm); lo] udara prema zidu od kojega se od

igralite dugako 60 i iroko 18 rr brojenje je slino brojenju u tenisu; igra nas gotovo nepoznata, no u Franc paniji i Americi (Junoj i Sjevernoj omiljela. pelota 2. mn. -ota franc. (pelote) 1. kl kugla, gruda, lopta; 2. jastui za igle. pelta, 2. mn. peha gr. (pelte) malen, 1 mjesecu slian tit starih Grka, ponajv pletera presvuena koom; peltast, 2 peltasta vojnik koji je nosio peltu, ti a. pelte, -eta tur. (pelte) slatko (hladetini dunja, peluche v. pli.

pelud

1027

penetracija

pelud e. (pel, pyl; nastavak -ud dodao je na eku rije Bogoslav ulek; Akad. rjen.) fini uti praak u pranicima biljki; polen; peludna groznica alergija (v.) na cvjetni prah (ljudi dobiju hunjavicu pa kiu im pomiriu cvijet, a katkada i samo kad se nau u blizini rascvalog cvijea). peluza franc. (pelouse) trava, tratina, ledina, zemljite pokriveno gustom kratko podia-nom travom. pembe prid. indekl. tur. (pembe) crvenkast, rumenkast, ruiast; Pemba (en. ime) ruiasta. pemfigus gr. (pemfix dah) kronina kona bolest s gnojnim mjehuriima; uzronik nepoznat; moe trajati i mjesecima, pa i godinama. pemikam indijan. (engl. pemmicam) 1. vrsta koncentriranja hrane, uobiajena kod sjevernjakih Indijanaca; ivene namirnice kojima je putem isuivanja, isparivanja ili na koji drugi nain oduzeta vlaga i teina, ime im je smanjen obujam, a sauvana hranjiva svojstva i vitamini; ovakav oblik ivenih namirnica danas se veoma esto upotrebljava u polarnim ekspedicijama; 2. prenes. jezgrovit i kratak prikaz, saeti sadraj nekog djela; kratak pregled. Pemska (donekle porugljivo) ime za eku (njem. Bohmen); Pemac, Pemca, 5. Peme, 2. mn. Pemaca eh; Pernica, 2. mn. Pernica ekinja; pemski cirkl eki estar, u vulgarnom jeziku isto to i kraa. pemzl v. pimzl; pemzlanje slikanje, mazanje (Mato). pena1 tal. kazna, globa (Nar.). pena2 tal. (penna) pero; perjanica. penal1, -ala lat. (poena kazna) 1. sport. kazneni udarac (najstroi) (kod nogometa tzv. jedanaesterac, elver [v.]); isp. penaltik; 2. trg. penali ugovorena odteta, globa; penalan, -Ina, -Ino kazneni, krivian, kanjiv. penal2, -ala lat. (penna pero) 1. pernica, aka spremnica za pisai pribor; isp. piksl; 2. u nekadanjem akom jeziku naziv za viu kolu. penalizam, -zma (isp. penal2 2) na nekadanjim sveuilitima nasilna vladavina, tiranija starijih studenata nad mlaima. penaltik, mn. -ci engl. (penalty kick) sport. slobodni kazneni udarac kod nogometa zapravo sa 11 metara, no kod nas se upotrebljava za udarac sa 16 metara daleko od gola, tzv. esnaesterac, frajtos; isp. penal. penati (mn. m. roda) lat. (Penates) kod starih Rimljana bogovi, pokrovitelji domaeg ognjita; prenes.
penez

rodni penati rodni dom, domae ognjite, stan, kua; isp. lari. pence v. penny. pendant v. pandan. pendeljiti, -im njem. (Pendel njihalo) gegati se (u hodu). pendentan, -tna, -tno lat. (pendere visjeti) 1. koji visi, lebdi; neizvjestan, neodreen, neodluan, nedovren, nerijeen; 2. pravn. koji se nalazi u postupku, a nije jo sigurno kakvo e biti rjeenje ili presuda; 3. trg. koji jo nije zreo za knjienje. pendente lite lat. u toku parnice, za vrijeme sudbenog postupka (dok stvar jo nije rijeena). penevi v. penevi. pendisati, -em tal. (pendere) visjeti. pendl njem. (od lat. pendulum) sideriko njihalo, jedna od naprava koje se upotrebljavaju u radiesteziji (v.);glag. pendlati, -am. pendl-iir njem. (Pendel njihalo + Uhr sat) sat sa etaljkom, zidni sat. pendrek, mn. -ci, 2. pendreka njem. (Barendreck ovrsnuli sok biljke sladia od kojeg se prave eerni tapii, ipke) policijska gumena palica; pendreiti, -im tui pendrekom. pendula v. panela. Pendab v. Pandab. pende, -eta, mn. pendeta, 2. pendeta tur. (pene medu ostalim znaenjima i noga, apa) potplati, potkrpa na cipelama, on, tumple; pendetirati, -etiram pooniti, nabiti potplate, potumplati. pender tur. (pendere) prozor; prid. penderski; umanj. penderak, -rka, mn. -rci, 2. penderaka; isto i pender()i / pendere, -eta; pendera, -aa putujui staklar. pendetirati v. pende. penati, -am tal. (spendere) troiti. penevi, -ia tur. vrsta jela (sasjeckana i poprena iznutrica braveta); vrsta proste kobasice. Penelopa gr. 1. ena starogrkog mitskog heroja iz trojanskog rata Odiseja (v.) koja je ostala vjerna svome muu za vrijeme njegove dvadesetogodinje odsutnosti; 2. prenes. vjerna ena; prid. Penelopin. peneplen engl. blago valovita povrina zemlje. penetracija lat. (penetrare provaliti, prodrijeti) 1. prodiranje; probijanje; 2. polagano imperijalistiko prodiranje neke drave u drugu; neprimjetno osvajanje; 3. pronicanje, pronicavost, otroumnost, bistrina, sposobnost rasuivanja; penetrantan, -tna, -tno 1.
pen

1028 prodoran, probojan, koji proima, ispunjava, obuzima; 2. prodiran, pronicav, otrouman, koji prozire; penetrirati, -netrlram prodirati, prodrijeti, probijati, provaljivati, pronicati, proimati, obuzimati, prozirati, prozreti; ulaziti duboko u problem, otroumno rasuivati; dokuiti, shvatiti, penez staronjem. (Pfenning, danas Pfennig) novac.

pengati, -am tal. (isp. lat. pingere slikati) bojiti, bojadisati, farbati, maljati. pengo (it. penge) mad. (koji zvei, zvonko) bivi maarski novac (do 1946) koji je sadravao 100 filira (u naoj deklinaciji: 2. penga, mn. pengi, 2. penga itd.).

penholder engl. 1. dralo za pero; 2. nain dranja reketa u stolnom tenisu kao to se dri dralo pri pisanju, ne primjenjujui ni forhend ni bekhend(v.); esto i naziv za igraa koji tako igra. peni, -ija v. penny. penicilin, -ina lat. ekstrakt iz plijesni Penicil-lium notatum koji se upotrebljava kao lijek protiv gnojnih i upalnih bolesti jer spreava razmnaanje velike veine bakterija (pronalaza prof. A. Fleming, London 1928); jedan od prvih i najvanijih antibiotika (v.); prid. penicilinski. Penija gr. (penia oskudica) u starogrkoj mitologiji boginja siromatva, penis lat. (akc. penis) muki spolni ud, kita, falos (v.). penisa, 2. mn. penisa franc. (peniche) v. tanker. penitencljar, -ara, 5. penitencijaru i -are lat. (paenitere kajati se) crkv. posebno odreeni ispovjednik koji ima pravo odrijeiti od najveih grijeha (u katolikoj crkvi); penitencijaran, -rna, -rno pravn. koji se tie kazne, kazneni. penkala vrsta umjetne olovke, katkad i naziv za naliv-pero (po imenu proizvoaa Zagrepanina Penkale). PEN"-klub engl. (skraenica za Poets, Play-wrights, Essayists, Editors, Novelists pjesnici, dramski pisci, esejisti, urednici, romano-pisci) meunarodno udruenje kulturnih radnika na Zapadu (osnovano god. 1921). Pennsylvania savezna drava u sjeveroistonom dijelu USA; glavni grad Harrisburg. pennv, mn. pence engl. (it. peni, pens) sitni novac u Engleskoj i u nekim drugim zemljama; oznaka d (prema lat. denarius) (deki. 2. penija, mn. peniji, 2. penija). penologija lat.-gr. (poena kazna + isp. logija) nauka koja se bavi prouavanjem djelovanja kazne na kanjenike. pens, 2. mn. pensa engl. (zapravo mn. od p sitan bakreni novac, pensa lat. u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i ska jedinica (40 denariusa). pensati, -am tal. (pensare) misliti, mariti ( pension v. penzion.

pensionsfahig njem. (it. penzionsfejig) oni ima pravo na penziju, mirovinu (Mate pens-ne v. pince-nez. pensum v. penzum. penta marka motora za amac, a esto i amani motor uope, pentada gr. (pente pet) razdoblje c dana, mjeseci, godina, pentaedar, -dra, 2. mn. pentaedara gr. (pe pet + hedra sijelo, osnova, strana) lan peterokutnik; tijelo omeeno sa pet na. pentaeteris gr. (pente pet, etos gc razdoblje od etiri godine i svetkovina 1< slavila na poetku svake pete godine; pentaetija. pentagon, -ona gr. (pente pet + go koljeno, kut) peterokut; Pentagon (kat akc. Pentagon) Ministarstvo narodi rane USA (zgrada izgraena na petei nom tlocrtu); u novinarskom jeziku na slubenu politiku amerikih vojnih krv pentagram gr. (pente pet + gramr slovo) peterokutni lik; petokraka zvije pentakord gr.-lat. (pente pet + isp. a muz. 1. instrument sa pet ica; 2. suzv pet tonova. pentalogija gr. (pente pet + logos govor) pet romana ili pet dramskih jednoga pisca, povezanih jedinstvom zamisli; isp. trilogija, tetralogija. pentametar, -tra, 2. mn. pentametara gr. ( pet + metron mjera) stih od 6 c skih stopa u kojem trea i esta stopa samo arzu (v.); isp. heksametar; v. ; ek distih. pentan, -ana najlaki tekui parafin; slu: otapalo. pentangulum gr.-lat. (pente pet + anj kut) peterokut; pentangularan, -rna peterokutan. pentapolis gr. (pente pet, polis grad staroj Grkoj: a) savez od pet gradova; 1 Jonjana: okolina pet gradova: Linda, J Kamira, Kosa, Knida; 2. u srednjem i (Pentapolis) bizantski posjed pet prime biskupskih gradova u Italiji: Rimini, Pi Fano, Senigallia, Ancona.
per1

pentarhija

1029

pentarhija gr. (pente pet, archo vladam) vladavina petorice. pentastih gr. kitica od pet stihova. Pentateuh gr. (pente pet + teuchos sprava, posuda) pet knjiga Mojsijevih, tzv. petoknjije u starozavjetnoj Bibliji; isp. tora. pentatlon gr. (pente pet + athlon borba, natjecanje) petoboj; naziv za potpunu gimnastiku vjebu u starih Grka: skok (halma), koplje (akon), disk (diskos), tranje (podokeia, tonije: brzonogost), rvanje (pale); danas lakoatletsko natjecanje u pet disciplina. pentatonika gr. muziki sustav koji se temelji na nizu od pet tonova. Pentecoste lat.-gr. (it. Pentekoste) crkv. blagdan Duhovi (gr. pentekoste hemera pedeseti dan [poslije Uskrsa]). Pentej (gr. Pentheus) u starogrkoj mitologiji sin Ehionov i Agavin, kome je ostarjeli Kadmo (v.) jo za svoga ivota predao vladavinu nad Tebom; razderale su ga menade (v.) jer se protivio uivanju vina, tj. kultu boga Dioniza Bakha. pentemimeres gr. (pente pet) odmor, cezura, stanka iza pete polustope u heksametru, tzv. cezura iza tree jaine (muka cezura). Pentesileja (gr. Penthe sileia) amazonska kraljica, ki Aresova, koja se u trojanskom ratu borila protiv Helena; poginula od ruke Ahile-jeve nakon dramatskog dvoboja u kojem Ahilej jednim udarcem koplja probode konja i jahaicu (prije toga bjesnjela je u bitki kao lavica meu stadom goveda).

pentoda gr. (pente pet + hodos put) elektrotehn. lampa sa pet elektroda. pentoze gr. monosaharidi sa pet C-atoma u molekuli; pentozani polisaharidi, sastavni dijelovi pentoza. pentri v. pantrv. penultima lat. (paenultimus pretposljednji) pretposljednji slog u rijei, penzevek v. pezevenk. penzija (akc. i penzija, 2. mn. penzija) lat. (pensio plaanje) mirovina, emeritura, kvijescen-cija, dohodak to ga prima namjetenik poslije prestanka aktivne slube ili radni invalid dok se opet ne osposobi za rad; po posebnim propisima primaju penziju i lanovi obitelji umrlog namjetenika; prid. penzioni mirovinski; penzioner, -era, 5. penzioneru ovjek u penziji, umirovljenik, emerit; en. penzionerka; prid. penzionerski; penzionirati, -oniram umiroviti, staviti u penziju; isto i penzionisati, -em. penzion, -ona franc. (pension) 1. stan i opskrba; 2. privatni hotel ili ustanova koja daje stan i opskrbu (vrsta internata); isto i penzionat, -ata; penzionatkinja djevojka odgojena u penzionatu (sve pored pansion itd.). penzum lat. (pensum) zadaa, uloga, odreena koliina rada; prilog nekoga nekom (zajednikom) poslu. penjoar, -ara franc. (peignoir, isp. peigner eljati) enski ogrta koji se oblai poslije kupanja te kod eljanja i uope kod pravljenja toalete. peon1 gr. (paion) pjesnika stopa od etiri sloga, tri kratka i jedan (bilo koji) dugaak:

---- U U w | w ------ K J

KJ

\ K J K J ------ o | o U U --------

|.

peon2 -ona, 5. peone, panj. (nadniar, poljski radnik) seljak, poljodjelac u Junoj Americi, ropski ovisan o poslodavcu, peonija lat. (Paeonia) bot. isto to i bour. peotilomanija gr. (paid udaram + tillo upam + isp. manija) v. tanbiljar. pepein, -ina vrsta praka protiv gamadi, pepermint lat. (Menta piperita) vrsta bombona za osvjeenje usta i grla (s primjesom paprene metvice). peping engl. (pep uzbuditi) ljubavna igra od kose do pojasa (isp. neting). pepita, 2. mn. pepita panj. (po imenu jedne plesaice iz doba bidermajera, v.) 1. krupnije zrno ili grumen istog zlata; 2. tkanje prepletanjem crnih i bijelih niti ili niti drugih dviju boja ime nastaju male etverouglaste forme. peplosgr. (peplos) enska haljina u starih Grka i Rimljana. per 1030 per2, pera, mn. perovi franc.-engl. (pair, peer) u srednjem vijeku titula pripadnika najvieg plemstva; sauvala se u Engleskoj gdje pripadnici visokog plemstva imaju nasljedno pravo da zasjedaju u Gornjem domu ili da u nj alju svoje predstavnike; lan Doma lordova; velika, plemi uope. per abusum lat. (it ___ abuzum) po zloupotrebi, nepravilno, protupravno. per accidens lat. (it. per akcidens) sluajno. per acclamationem lat. (it. per aklamacionem) jednoglasnim odobravanjem; bez pojedinanog glasovanja; isp. aklamacija. Peracti labores iueundi lat. (it. perakti... jukundi) Dovreni poslovi (su) ugodni. peractisperagendis lat. (it. peraktis...) dovriv-i to je valjalo dovriti, tj. poslije svrenog posla. perald slitina, legura platine i bakra sa neto srebra i neke druge kovine; slui za pravljenje dijelova na satu. per alvum lat. (alvus trbuh, eludac) med. putem stolice (izluiti neto); isp. per sedes. per ambages lat. (ambages obilazak) zaobilazno, zagonetno, natucajui (govoriti); okoliajui. per amica silentia lunae lat. (it __________ amika silencija lune) uz prijateljsku utnju mjeseine, tj. zatien tamom (Vergilije, Mato). per amorem dei lat. za ljubav boju, zaboga (enoa). peranalno v. per anum. per analogiam gr.-lat. po analogiji, tj. po uzoru na prijanja iskustva. per angusta ad augusta lat. kroz uske (putove) do uzvienih (mjesta), tj. preko potekoa do slave, po trnju do zvijezda: isp. per aspera. per annum lat. (it. anum) godinje, na godinu. per anum lat. (isp. anus) u medicini naziv za davanje lijekova kroz izlazno crijevo; isto i peranalno (isp. perkutano, peroralno). per aria tal. (it. per arija) u zrak, uvis (Vojno-vi). per aspera (ardua) ad astra lat. (akc. per aspera [ardua] ad astra) po trnju (strminama) do zvijezda, tj. borbom do pobjede. per associationem idearum lat. po udruivanju misli, povezujui misli jednu s drugom; isp. asocijacija. per aval franc. (akc. per aval) uz jamstvo, kao jamac. per aversionem lat. (it. averzionem) ne brojei, okruglo, otprilike, per Bacco tal. (it. per Bako) tako mi Bakha, tj. boga vina i pijanstva, zakletva koja odgovara naoj ublaenoj: bora mi, broda mi, mi i si. (Novak, enoa). per capita lat. (it.... kapita) po glavan osobama.

Pepo v. Josip. pepsi-cola (it. pepsikola) amer. (pep dobro raspoloenje + isp. kokakola) vrsta slatkog osvjeujueg napitka. pepsin, -ina gr. (pessd, futur: pepso kuham; pepsis kuhanje, varenje) ferment u eluanom soku koji rastvara bjelanevine i time pomae probavu hrane; peptian, -na, -no koji pospjeuje probavu; peptoni tvari koje sadre duik; nastaju iz bjelanevine kod probave; proizvode se i tvorniki za lijeenje. pepstliher v. papstlicher. peptian v. pepsin. peptidi gr. spojevi od dviju ili vie aminokiseli-na. peptizacija gr. prijelaz koloida iz stanja gelaf v.) u stanje koloidnih otopina; prot. koagulacija (v.). peptoni v. pepsin. per1 lat. kroz, s pomou.

per cassa tal. (it. per kasa) isplata u j novcu. per casum obliquum lat. ( i t . . . A obfikvum) krivim putem, stranputicor percent, 2. mn. percenata v. procent. percepcija lat. (percipere primiti u se, miti) opaaj, opaanje, primanje ul poimanje, shvaanje; zamjeivanje, pri vanje; percipirati, -ciplram opaziti, ( ti, shvatiti, shvaati, primati utiske, pc zamjeivati; isto i percipovati, percipijent, 2. mn. percipijenata om prima (umom), primatelj, opaalac. percepteur franc. (it. persepter) poreznik ski). per chartam lat. (it ___ kartam) po papiru pismenoj punomoi, per comptant franc. (it. per kontan) za novac. perche tal. (it. perke) zato. per consensum lat. (it. per konsenzur sporazumu, sporazumno, po dogovor konsenzus. per conto tal. (it. per konto) na raun. percovka rus. (perec biber, papar) es zabiberena rakija. per crucem ad lucem lat. (it _____ krucem.. kriu do svjetla (kranska varijanta : rimske poslovice Per aspera ad astra, perln, -ina tur. (percem) 1. pletenica, kik kose; 2. prenes. pera, listovi luka; u perlni; isp. cof; perinlija tko nosi p perda, 2. mn. perda tur. (perde) 1. za zastor; 2. veo, koprena; 3. membrana, (prema tome i djevianstvo, spolna ii nevinost); 4. pregrada, razdvojni zid, s bedem; 5. u modernom turskom jeziku: sko platno; isto i perde, -eta (v.). perdaiti, perdalm tur. (perdah sjaj, pol brijanje) istezati, rastezati kou, da mogla oistiti od dlaka i izgladiti. perde, -eta tur. 1. v. perda; 2. mrena na ol pojedina od pregradica na vratu nekih nih glazbala za oznaku odreenog (pritiskom na icu). perdendo tal. (akc. perdendo) muz. sve tie gubei se; isto i perdendosi (it. perdenc per descensum lat. (it. per descenzum) p dolje, silazno. per diletto tal. za alu, za zabavu.

per directum

1031

pergamen(a)t

per directum lat. (it. per direktum) izravno; isto

i tal. per diritto. per dio tal. zaboga. perditio tua, Israel, ex te lat. (it. perdicio tiia, Izrael, eks te) propast tvoja, Izraele, po tebi, tj. sam si kriv svojoj propasti. Per dominum nostrum Jesum Christum lat. Po gospodinu naem Isusu Kristu (zavrni dio katolikih molitava) (Krlea). pereat lat. (akc. pereat) neka propadne, dolje; v. apcug, a bas, a basso; ako se radi o mnoini, onda: pereant, tj. neka propadnu. perec, -eca njem. (Brezel, preko mad. perecz) pecivo od isprepletenih kolobara kuhanog tijesta (poput skrtenih ruku; njemaka se rije izvodi od lat. bracellum, a ovo od brachium ruka). peregrinus lat. stranac, tudinac; isp. pelegrin. per ekstenzum lat. (per extensum) u tamparstvu slog koji se tampa kroz nekoliko stupaca, nairoko (naslovi, vane vijesti). Pere-Lachaise franc. (it. Per-Laez) glavno pariko groblje (osnovano god. 1804); ime po Francoisu d'Aix La Chaiseu, francuskom isusovcu (16241709) ispovjedniku Luja XIV. peremptoran, -rna, -rno lat. (peremptorius) gotov, odluen, rijeen, koji se ne da izmijeniti, konaan, izvjestan, siguran, koji ne trpi prigovora, uporan, bezuvjetan, neodgodiv, presudan. perena lat. (perennis trajan, stalan) biljka trajnica (to se mnoi bez osobite njege). per esempio tal. (it. per ezempjo) na primjer (Vojnovi). per excellentiam lat. osobito, u prvom redu i si.; v. par ekselans. peretak, -etka, mn. pereci, 2. peretaka v. perec. per exemplum v. par exemple. per fas et nefas lat. (akc. per fas et nefas) po pravu i protiv prava, tj. svim doputenim i nedoputenim sredstvima; milom ili silom. perfectum est lat. (it. perfektum...) gotovo je! svreno! perfekcija lat. (perfectio od perficere dovriti) svretak; dogotovljenje; pravomonost (nekog posla s pravne strane); usavravanje, besprijekornost, upotpunjivanje, najvii domet; prenes. zrelost, kruna, vrhunac, izvrsnost, odlinost, bespogrenost, majstorstvo, savrenstvo, savrenost, dotjeranost; perfekcionirati, -oniram usavriti, podii na najvii stupanj, razviti do najviih mogunosti.

perfek(a)t, -kta, 2. mn. perfekata lat. (perfectum dovreno) gram. pravo prolo vrijeme (npr. radio sam); prid. perfekatski. perfektan, -ktna, -ktno (isp. perfekcija) potpun, sasvim gotov, svren, savren, kome nema prigovora, besprijekoran, bespogrean, bez mane, uzoran, toan, cjelovit, okretan, vjet, zreo, vrhunski, izvrstan, odlian, majstorski; izv. perfektnost, -osti. perfektivan, -vna, -vno lat. (isp. perfekt) gram. svren, trenutan (npr. perfektivan glagol: skoiti, prema imperfektivnom trajnom, nesvre-nom: skakati); izv. perfektivndst, -osti. perfektuirati, -uiram lat. (isp. perfekcija) dogotoviti, izvriti, izvesti; zakljuiti (neki posao), uspjeno obaviti; privesti kraju (pregovore), utanaiti, dokonati, dotjerati (u prenesenom smislu), urediti, ostvariti, postii, poluiti; isto i perfektuisati, -em. perfidan, -dna, -dno lat. (perfidus nevjeran, nepoten) lukav, himben, podmukao, nevjeran, vjeroloman, izdajniki, laan, laljiv, neiskren, zloban, zlomislen, koji ima zadnje misli; perfidni Albion himbena Engleska (uzreica nastala u Francuskoj sredinom prolog stoljea kad su 15. srpnja 1840. Engleska, Rusija, Austrija i Prusija zakljuile savez protiv Francuske); perfidija lukavost, him-ba, podmuklost, laljivost, neiskrenost, zloba, zlomislenost, prikrivanje zadnjih misli; isto i perfidnost, -osti. perforacija lat. (perforare probuiti) 1. probijanje, buenje rupica, rupianje; 2. rezultat buenja: rupa, rupica, prodor, proboj, otvor, probuina, provrt; 3. provaljivanje upljih tjelesnih organa uslijed bolesti; 4. umjetno otvaranje upljina u tijelu; perforirati, -fo-riram probiti, probuiti rupice, proru-pati, rupiati (npr. papir za marke je perforiran); prodrijeti, poderati, prokinuti, provrtjeti; perforator aparat za perforira-nje, builo, builica, vrta, vrtilo, probojac, zumba (v.). performansa jranc. (performance) 1. uspjeh, dostignue, rezultat; 2. u mno.: a) radne karakteristike; b) tehniki podaci, parametri (v.); 3. vrhunski sporta, as. perfuzija lat. (perfudere pokvasiti) med. prskanje krvi izazvano na umjetan nain. Pergam (gr. Pergamon, lat. Pergamus) 1. tvrava u Troji; 2. antiki grad u Maloj Aziji (Mizija), danas Bergama. pergamena v. pergamen(a)t. pergamen(a)t, -nta, 2. mn. pergamenata (po azijskom gradu Pergamu) 1. materijal od

pergar

1032

pe

ivotinjske koe, obraen na osobit nain; upotrebljavao se za bubnjeve, za duhan-kese i si.; u starini je sluio za pisanje; 2. prenes. dokument na takvom materijalu; 3. vrsti papir koji ne proputa mast i vlagu i koji izgleda kao pergament (tzv. pergdmentpdpir); prid. pergamentni, pergamentski. pergar v. pargal (Nar.). pergola tal. (pergola) 1. sa svih strana otvoren trijem; sjenica od vinove loze, brajda, odrina, ardaklija, osmanluk; 2. vrsta vinove loze. perhidrol, -61a lat.-gr. (per po, prema + hydor voda) tridesetpostotna otopina vodikova superoksida; slui za dezinfekciju. perhorescirati, -resclram lat. (perhorrescere prepasti se) otkloniti sa zgraanjem; protrnu-ti od straha, uasavati se; gaditi se, grustiti se od ega; pravn. traiti izuzee nekog suca zbog pretpostavke da bi mogao biti pristran. peri...gr. prijedlog: oko, okolo, kod (esto kao prvi dio sloenica). perianalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (peri... + isp. anus) koji se nalazi oko izlaznog crijeva, okolomaran. periant v. perijant. periarktiki gr. (peri... + isp. Arktik) koji se nalazi u krajevima oko Sjevernog pola.

peribolos gr. sveto zemljite s hramom; smatralo se utoitem pribjegara. peribranhijalan, -Ina, -Ino gr. koji se nalazi okolo kfga, okolokrnT, okokrnl. pericentar gr.-lat. toka na putanji nebeskog tijela najblia sredinjem tijelu oko kojega se kree. periciklusgr. (peri... + isp. ciklus) bot. vanjski stanini (elijski) sloj centralnog cilindra kod korijena. pericistitis (akc. i -itis) gr. (peri. . . + kystis mjehur) upala trbune opne. periculum in mora lat. (it. perikulum in mora) opasnost je u odgaanju, oklijevanju, zavla-enju (treba brzo raditi). peridentitis (akc. i -itis) gr.-lat. (peri. . . + dens, 2. dentis zub) upala koice zubnog korijena. periderma gr. (peri. . . + erma koa) vanjsko zatitno tkivo drvne kore koje zamjenjuje epidermu na izdancima, granama i korijenju; kod nekih niih ivotinja (hidrozoe) hitinski ili vapneni zatitni omota. peridija gr. (peridyo okolo svlaim) ovoj ploda kod nekih gljiva.

periferija gr. (perifereia krug, obilaenje) 1. mat. zatvorena krivulja koja omeuje dio povrine; obodnica; 2. vanjski dio nekog predmeta za razliku od njegova cent dijela; 3. predgrae (za razliku od gra sredita; kod naih starijih knjievnika dnica grada); prid. periferijski; per -rna, -rno koji je na periferiji, obodni, granini, vanjski, izvangradsk redan, usputan, dalek od pravih misli peri fraza v. parafraza; perifrastian, -m pun opisa; opisni, prepriavalaki, vaki; gram. koji se tvori s pomonim lom (sloena vremena). perigej, -eja gr. (peri. . . + ge zemlja Zemlji najblia toka planetove (Mjes putanje; prot. apogej. perigon, -ona gr. (peri. . . 4- gone ] potomak) cvat gdje su sve latice meu jednake i oblikom i bojom, npr. kod lj ocvijee. perihel, -ela gr. (peri... 4- helios poloaj Zemlje ili drugih planeta ki nalaze najblie Suncu (Zemlja oko 3. nja); isto i perihelijum; prot. afel. perijant gr. (peri..., anthos cvijet) oc vanjski dio cvijeta. perijek, mn. -ci gr. (perioikos) 1. okolni s nik, susjed; 2. u geografiji: perijeci s nici iste geografske irine; 3. u staroj Sp pokoreni seljaci, starosjedioci bez pol prava, ali osobno slobodni.

perika, 3. -ci, 2. mn. perika franc. (peri vlasulja, lana, tua kosa (obino kod j ca u predstavama); alon-perika v. alc perikard gr. opna srca, osrje, osrdaje,! ca vanjske povrine miokarda. perikarditis (akc. i -itis) gr. (peri. . . + kai srce) upala osrja, zapaljenje srane k perikarp gr. (peri. . . + karpos ploc omota oko ploda, sjemeni omota izraz: usploe. periklas gr. magnezijev oksid, rijetka, be2 ili tamnozelena ruda. Periklo / Perikle (isp. peri... + kleos dakle okruen slavom) starogrki dri (500429. pr. n. e.); za njegova se VIE visoko razvio kulturni ivot u staroj prid. Periklov. perikopa gr. (perikope okresivanje, kl nje) 1. crkv. ulomak Sv. pisma za itai bogosluju; 2. knji. pjesniko djelo u n ki nejednakim kiticama; 3. ulomak re uope. perimetar, -tra, 2. mn. perimetara gr. (per metron mjera) 1. geom. opa duljin strana ravne figure, obujam, obim, op aparat za okulistike pretrage i ispit

perimizij

1033

peritonitis

vidnog polja; perimetrian, -na, -no opsean, obiman, perimizij, -ija (poredperimizijum) gr. (peri... + mys mi, mii) vezivna ovojnica oko miinih vlakana, perinatalan, -Ina, -Ino gr. (peri..., natus roen) koji se dogaa oko poroaja, per inductionem lat. (it. per indukcionem) po indukciji, tj. idui od pojedinanih sluajeva na openiti zakljuak (Senoa). perinej gr. medica, prostor izmeu spolovila i analnog otvora, per interim lat. predbjeno, privremeno, za neko vrijeme. period gr. (periodos obilaenje) 1. razmak vremena koji obuhvaa neki dovreni proces; u historiji vrijeme neke historijske pojave; u geologiji dio ere koji se opet dijeli na epohe; 2. mat. grupa brojeva koji se ponavljaju u periodikim razlomcima; 3. lingv. velika sloena reenica, reenini sklop; fraza; 4. muz. zaokrueni dio kompozicije; 5. uope: razdoblje, vrijeme, doba, vremenski odsjek; faza u razvitku; ponavljanje nekih pojava u odreenim vremenskim razmacima; prid. periodski, periodiki; periodian, -na, -no koji se ponavlja u odreenim razmacima vremena; koji ponovno nastupa; periodinost, -osti redovito ponavljanje neega, periodino vraanje, obraanje, ponavljanje u odreenim vremenskim razmacima; isto i periodicitet, -eta; perioda 1. v. menstruacija; 2. isto to i period. periodik, mn. -ci gr. tampano djelo to izlazi od vremena do vremena (mjeseno, dvomjeseno, etvrtgodinje, polugodinje) asopis uope; za mno. esto i po lat. periodika (sr. roda), 3. periodicima. periodizacija (isp. period) dijeljenje historijskih procesa na osnovne periode; vremenski raspored. perioha gr. kratak saetak, pregledan sadraj nekog knjievnog djela. periorbita gr. opna iznad one upljine. periorhitis (akc. i -itis) gr. (peri... + orchis mudo, jaje) med. upala jajne opne. periost gr. (peri... + osteon kost) pokosni-ca; opna koja obavija kost; kod prijeloma sudjeluje u stvaranju nove kosti; periostitis (akc. i -itis) upala pokosnice. peripatgr. (peri... + patos stupanje, korak) vrsta stonoge. peripatetik, mn. -ci gr. (peripateo obilazim, eem) uenik ili pristalica Aristotelove filozofske

kole; naziv je nastao od toga stoje, po tradiciji, Aristotel imao obiaj predavati svoju filozofiju za vrijeme etnja; isto i peripatetiar; prid. peripatetikl. peripetija gr. (peripeteia preokret) obrat; iznenadna promjena u ivotu; neoekivan zaplet, zapletena okolnost, udan sluaj, nepredviena zgoda, nagao okret sudbine na dobro ili zlo, prijelom, preokret, rasplet (osobito u drami); peripetije zgode i nezgode, prikljuenija. periploka, 3. -ci gr. 1. uvijanje u govoru (o stvarima koje se ne smiju otvoreno rei); 2. poet. hotimino zapletanje, okolianje, zamr-avanje glavne misli, zamagljivanje. periplus gr. brodarenje, broenje, oplovljiva-nje, plovidba uz obalu neke zemlje i opis te plovidbe (u antikoj geografiji). periproktitis (akc. i' -itis) gr. (peri... + proktos mar) upala debelog crijeva. peripter gr. tip antikog hrama sa sve etiri strane okruenog stupovljem. periskop gr. (peri... + skopeo gledam) optika sprava za promatranje predmeta koji se nalazi izvan neposrednog podruja gledanja (npr. sprava za promatranje iz uronjene podmornice onoga to se zbiva unaokolo na povrini vode). perisperma gr. (peri... + sperma sjeme) v. perikarp. perispomenon gr. (perispomene) gram. dug akcent na posljednjem slogu; perispomena rije s takvim akcentom. peristaltika, 3. -ci gr. (peristaltikos koji obuhvaa, koji saima) od volje nezavisno gibanje eluca, crijeva i drugih upljih organa s pomou stezanja miinih vlakana; svrha je peristaltike da se sadraj spomenutih organa (hrana) pomie; prid. peristaltikl. peristil gr. (peristylos okruen stupovima) predvorje sa stupovima; prostor sa stupovima; trijem, hodnik sa stupovima, red stupova oko zgrade; isp. kolonada. perian prid. indekl. tur. (perian) 1. nesreen, razbacan, ratrkan; neuredan; 2. (kao imen.) vrsta ukrasne igle za nakit na glavi. peritecija gr. (peritheo naokolo trim) plod gljive mjeinarke. peritiflitis (akc. i -itis) gr. (peri... + tyflos slijep) upala slijepog crijeva (stariji naziv za apendicitis, v.). peritoneum gr.-lat. potrbunica.

peritonitis

(akc.

-Itis)

gr.

(peritonaion

potrbunica) upala potrbunice, trbune opne. 1034

Pen

perivoj

perivoj gr. (starogr. peribolos ograda; novogr. periboli vrt) javni park, umica, gaji, nasadi (npr. Maksimirski perivoj u Zagrebu); rije je vrlo rano (16. st.) ula u na jezik te se i ne osjea kao tua; isp. perivojnik vrtlar (orevi, Uzdasi Mandaljene pokornice). perkal, -ala v. pargal. per kasa v. per cassa. pierkelt mad. (porkolt pirjano meso) telei paprika; isp. gula, perkolacija lat. ekstrakcija materijala (obino iz bilja) s pomou organskih otapala; perkolator cijev u kojoj se vri perkolacija. per konto v. per conto. per kopf njem. (Kopf glava) 1. po glavi (stanovnika), po pojedincu; 2. naglavce. perkusija lat. (percutere udarati, lupati) 1. med. nain lijenikog pregleda kuckanjem po tijelu, osobito nad grudima i trbuhom; bolesne promjene u organima oituju se u promjeni zvuka koji nastaje kucanjem; 2. naziv za grupu udaraljki u dez-orkestru; prid. perkusionl; perkutirati, -kutiram vriti perkusiju, tuckati, lupati, kuckati; isto i perkutovati, -ujem; perkustiki instrument muz. udaraljka. perkutano lat. (per1 + cutis koa) med. kroz kou, injekcijom (isp. peroralno). perkvirirati, -kviriram lat. (perquirere) sudbeno istraivati, izvriti premetainu. peri franc. (perle) tipogr. jedno od najsitnijih tipografskih pisama (od pet toaka). perla franc. (perle) 1. biser, zrno bisera; 2. prenes. neto jedinstveno u svojoj vrsti, neto uzorno (govori se katkada i ironino); perl-muter njem. (Perlmutter od lat. perlarum mater tj. majka bisera) unutarnji biserasti sloj koljke; sedef. perlan, -a, -o (isp. perla) biseran, tj. koji je od perla. perlast,-a,-o (isp. perla) biserast, tj. koji je kao perla. Perl Harbour (it. Perl Harber) amerika ratna luka na otoku Oahu, u Havajima; pojam poznat iz drugoga svjetskog rata (7. 12. 1941. japanske pomorske i zrane snage potopile su ili onesposobile cjelokupnu ameriku pacifiku flotu koja je bila usidrena u luci, iako USA formalno nisu bile zaraena strana; taj je dogaaj uzrokovao stupanje USA u rat). Perlis drava na Malajskom poluotoku; glavni grad Kangar. per litteras lat. slovima, pismeno, putem pisama. perlmuter v. perla. perlon sintetika tekstilna sirovii elastina i vrsta; upotrebljava se za arapa, rublja, odjee i tehnikih tkiv naena 1942).
prnazalan

per longum et latum lat. (akc. per loi latum) nadugo i nairoko. perlustracija lat. (perlustrare pregK otvaranje i itanje pisama bez znanj santa; uope: uhoenje, uhodarenje. ranje, istraivanje, izvianje. perm (po ruskom gradu Permu) v. pale era; prid. permski. per maiora (vota) lat. (it. per majora. nom glasova. per mandatarium lat. po opunomoenil permanencija lat. (permanere ostati) trajanje, neprekidnost, stalnost, trajr stojanost; permanentan, -tna, -tno dan, stalan, trajan, postojan, nepron vrst, siguran; izv. permanentndst, -o per me lat. to se mene tie; per me licet -mene tie, neka bude, ne protivim st: permeabilan, -Ina, -Ino lat. (permeare ] ti kroz) koji proputa (npr. vodu), p ljiv, promoiv; koji (se) moe probiti, jan; izv. permeabilndst, -osti; pern vodljivost magnetskog kruga, rec vrijednost magnetskog otpora. permes, 2. mn. permesa tal. (permesso) ti nje, dozvola (Vojnovi). per mese tal. (it ___ meze) za mjesec, m (dana). Per me si va nella citta dolente tal. (it... Po meni (odn. kroz mene) se ide u gi (natpis nad vratima pakla u Dantet anstvenoj komediji). per mille v. promile. per mio (conto) tal. (it ____ konto) za me permisija lat. (permittere pustiti) i doputenje, pristanak, privola; per -vna, -vno 1. doputen, dozvoljen dan, dopustiv; 2. gram. isto to i c: koncesivan ( v.). per modum lat. na nain; posredstvom. permski, -a, -6 prid. prema perm (v. per miis v. mus. permutacija lat. (permutare promijei mjena, zamjenjivanje, pretvorba, pi slijeda odreenog broja stvari, prem permutirati, -mutiram mijenjati, i vati; isto i permutovati, -ujem. Pernambuco savezna drava u sjevc nom dijelu Brazila; glavni grad pernambiiko vrsta brazilskog dr

1035

per rollam

koga se pravi crvena boja; u naim rjenicima: varzilo, varzilovo drvo. prnazalan, -Ina, -Ino lat. (per1... + nasus nos) kroz nos; isto i per nasum (it ___ nazum). per nefas lat. (akc. per nefas) neopravdanim nainom, nedoputenim putem (isp. fas et nefas). perniciozan, -zna, -zno lat. (perniciosus) poguban, zlokoban, kodljiv, opasan, tetan, pogibeljan, razoran, ubitaan. per obitum lat. zbog smrti. per obliquum lat. (it. obli'kvum) zaobilazno. per occasionem lat. (it. okazionem) po prigodi, prigodice. peroksid lat.-gr. (per1 + oksid, v.) oksid sa vie kiseline nego drugi oksidi; peroksidaza ferment koji iz peroksida oslobaa kisik. per omnes modos et casus lat. (Cit ____ kazus) na sve naine i mogunosti, tj. u svakom smislu.

per omnes passus et instantias lat. (it.... in-stancijas) pravn. na svim putovima i ustanovama, tj. poduzevi svuda sve stoje mogue. per omnia saecula saeculorum lat. (it ____ sekula sekulorum) na sve vijeke vjekova. peron, -ona franc. (perron) 1. na eljeznikim kolodvorima platforma kojoj prilaze i od koje odlaze putniki vlakovi; 2. niska kamena terasa uz zgradu; prid. peronski. peronizam, -zma politika biveg argentinskog predsjednika Juana Perona i njegovih sljedbenika; isp. justicijalizam. peronospora (akc. i -spora) gr. (peronion avli + isp. spora) gljivica koja prouzrokuje bolest vinove loze ili krumpira; na izraz: plamenjaa. peroracija lat. (perorare raspravljati) 1. javni govor; kolski govor (radi vjebanja); 2. zakljuak, zavretak govora; perorirati, -ori-ram opirno, patetino govoriti; razla-gati.

per ora tal. za (ovaj) sat, za sada. peroralno lat. (v. per' + os, 2. oris usta) kroz usta; peroralno uzimanje lijekova /uzimanje lijekova kroz usta; isp. perkutano. rorirati v. peroracija. per ornamento tal. za ukras; toboe, prividno, per os lat. kroz usta (davati lijek); isp. peroralno. per otium lat. (it. ocijum) za dokolicu; u besposlici, u ljenarenju, per parenthesim gr. (it. per parentezim, isp. parenteza) usput, uzgred (napomenuti), per pedes apostolorum lat. (akc. per pedes apostolorum) nogama apostola, tj. pjeice, pjeke, na noge (kako su putovali biblijski apostoli); esto i samo per pedes. perpendikulara lat. (perpendiculum visak, ravnalo) okomica; pravac koji obrazuje pravi kut s nekim pravcem ili povrinom; perpendikularan, -rna, -rno okomit, uspravan; koji se pojavljuje kao perpendikulara; strm; vertikalan (v.). perper, 2. mn. perpera gr. (hyperpyron) 1. nekadanja novana jedinica u Crnoj Gori (100 para); isto / perpera (en. roda); 2. novac uope; 3. u srednjem vijeku openit naziv za bizantski novac (u starom Dubrovniku vrijedila je perpera 12 dinaria). Perpetua lat. vjena, nepromjenljiva (naziv za domaice u katolikim upnim dvorovima). perpetuirati, -tuiram lat. (perpetuus vjean) uiniti trajnim; ovjekovjeiti, spasiti od zaborava, neprekidno odravati, nastavljati, obnavljati, uiniti besmrtnim, obesmrtiti. perpetuum mobile lat. (akc. perpetuum mdbile vjeno pokretljivo) zamiljeni, osnovnim zakonima

fizike suprotni, praktino neostvarivi vjeni motor koji bi bio stalno u pokretu bez djelovanja ikakve sile na njega (knjievnik Stanko imi upotrebljava pojam perpetuum slabile vjena ukoenost, vjeita stalnost). perpetuus lat. vjean, trajan, neprestan, postojan, neprekidan. Per piu vie si va a Roma tal. Svi putovi vode u Rim. perpleksan, -ksna, -ksno lat. (perplexus zapleten, zamren) 1. zabezeknut, zaprepaten, zbunjen, zapanjen, smeten, smuen, preseneen; 2. neodluan, kolebljiv, koji ne zna to bi, koji je u neprilici; 3. zapleten, spleten, zamren, teko shvatljiv, nerazumljiv, nepojmljiv, kompliciran; izv. perpleksnost, -osti. per procuram lat. (it. per prokuram) po opuno-moenju; isto tal. per procura; per procurato-rem lat. (it. prokuratorem) po opunomoeniku, po zastupniku. per rectum lat. (it. per rektum) isto to i per anum (v.). per representationem lat. (it.... reprezentacionem) zbog ugleda (enoa). per ricapito tal. (it. per rikiipito) po otpremi odn. po dostavi. Per risum multum debes cognoscere stultum lat. (it __ rizum... kognoscere...) Po mnogom e smijehu prepoznati luaka (kod nas: Luda se po smijehu poznaje), per rollam lat. (akc. per rolam) po krugu; naziv koji se u velikim uredima upotrebljava za nain rjeavanja jednog spisa, kad ga

per saldo

1036

persi

predstojnik alje od referenta do referenta da dadu svoje miljenje umjesto da ih sve sazove na sjednicu (u naem starom administrativnom jeziku zvao se ovakav postupak: okolo-vanje). per saldo tal. (akc. per saldo) razlika, nastala izravnanjem dugovne i potrane strane konta (v.). per saltum lat. skokom. per scontro tal. (it. skontro) po obraunu. per se lat. po sebi, iz sebe, sam od sebe, automatski, per sedes lat. putem stolice; isp. per alvum. Persej ; Perzej (v.) persekucija lat. (persequi progoniti) 1. proganjanje, gonjenje, progon, tjeranje, potjera, lovljenje, hvatanje; 2. muenje, dosaivanje, uznemirivanje, ikanacija; 3. tjeralica, potjernica. persenning hol. nepromoiva tkanina za jedra, za atore i si., jedrenina. perseverancija lat. (perseverantio ustrajnost) 1. pravn. naziv za injenicu da zloinac ponavlja zloin uvijek na isti nain; 2. med. automatsko ponavljanje zapaanja u okolini (bolesnik stalno ponavlja istu radnju, kretnju, rije, stalno ostaje vezan za jednu te istu misao i si.). per si lat.-njem. (v. per' + sie vi); biti s nekim per si govoriti nekome vi, vikati se s nekim; prot. per tu. Persica, piscis, poma, suinum requirunt bonum vinum lat. (it. perzika... rekvi'runt...) Bres-kva, riba, jabuka, svinjetina trae dobro vino (tj. na ta jela ne valja piti vodu). persiflaa franc. (persiflage) duhovito ruganje; ismijavanje na fin nain; persiflirati,-sifliram izrugivati se; uiniti neto smijenim, ismijavati. Persija i Perzija (v.). persijana tal. (persiana) aluzija (v.), rebrenica, alufa (v.), grilje ( v.). persistencija lat. (persistere ostati pri emu) ustrajnost, nepopustljivost, postojanost, izdrljivost, tvrdokornost, tvrdoglavost; persistirati, -sistiram ustrajati, izdrati, tvrdoglaviti se, ne poputati, ostajati pri svome, biti uporan.

persona lat. (persona) linost; osoba; ad perso-nam (akc. ad personam) samo za jednu osobu, samo za dotini sluaj; in persona (akc. in persona) osobno, lino; persona grata (akc. persona grata) osoba koja kod nekog dobro stoji; uvaena linost (katkada i pojaano: gratissima osobito uvaena); persona non grata nepoeljna linos poudna osoba; persona ingrata osi nemilosti; persona infamis bestidna glasna osoba; persona miserabilis mizerabilis) bijedna osoba, vrijedna ljenja, bijednik, jadnik; persona publie; publika) javni radnik; persona sacros (it. sakrosankta) nepovrediva osoba sveenik u vrenju slube); persona sus (it. suspekta) sumnjiva osoba, sumn persona turpis sramotna osoba, osrai na linost; personal, -ala 1. osobni s nik vladara (alski); 2. osoblje neke us ve, poduzea; personalan, -Ina, -Ino ni, lini; personalna unija spajanje drava u jednu dravnu cjelinu preko lii vladara; personalna unija iigarsko-hfv; sklopljena god. 1102. izmeu hrvats ugarskih feudalaca protiv volje naroi pacta conventa; personalac, -lca personalce, 2. mn. personalaca persc referent u nekoj ustanovi, podi personalije (mn. i. roda) osobni p (ime, prezime, dan i mjesec roenja i si. generalije; personaa (franc. personnaj lice iz dramskog djela, romana, filma personifikacija (isp.... fikacija) olienj osobljenje, utjelovljenje; predstavljani straktnog pojma ili ideje u liku o personificirati, -iciram utjeloviti, pot ti, prikazati u liku ovjeka; i: personifikovati, -ujem. Personencultus lat.-njem. (it. personenk tzv. kult linosti (v. kult), per sorte tal. sluajno, per sortem lat. po sudbini, perspektiv, -iva lat. (perspicere vidjet zabrati) dalekozor, dogled, durbin, perspektiva lat. (perspicere vidjeti, raza 1. slikarsko prikazivanje predmeta na p ni tako kako se oni

predstavljaju oku p traa po svom poloaju, veliini, obr boji i jasnoi (linijska, zrana itd. pen va); ablja perspektiva gledano oc ptija perspektiva gledano odozgi rakurs; 2. dio nacrtne geometrije koji pi va pravila prikazivanja tijela s pomou va centralnog projiciranja na povri: pogled u daljinu, na daleke

predme iroke prostore; vidik, izgled; 4. prenes. di za budunost, nade za postignue cilja; vjera u uspjeh, pouzdanje; 5. op toka gledita, gledite, stajalite, stani perspektivan, -vna, -vno 1. koji se c na perspektivu; 2. koji se odnosi na h

perspiracija

1037

pervertTt

nost, osobito u koga se polau velike nade, od koga se mnogo oekuje, koji svojim sposobnostima mnogo obeava. perspiracija lat. (perspiratio) znojenje, ispariva-nje, znoj, disanje kroz kou; p'erspiratoran, -rna, -rno koji se odnosi na znojenje, znojni, koji pospjeuje znojenje. per stirpes lat. po roacima, po srodstvu (naslijediti). persuadati, -am tal. (persuadere) dubr. uvjeriti, nagovoriti; isp. persuadirati. persuadirati, -adiram lat. (persuadere) nagovarati, uvjeravati, osvjedoi vati. persuazija lat. (persuadere nagovarati, uvjeriti) nagovaranje, uvjeravanje, savjetovanje; persuasio dolosa (it. persuazio doloza) zlonamjeran savjet; prid. persuazioni; persuaziona terapija medicinska metoda, primjenjivana najee u psihoterapiji (v.), koja se sastoji u tome da lijenik nastoji bolesniku razjasniti odakle potjeu simptomi bolesti i pozivajui se na razum savjetuje bolesniku putove i naine kako se valja protiv tih simptoma boriti. per sub- et obreptionem lat. (it. per sub [repcionem] et obrepcionem) lukavtinom, prevarom. persuflacija lat. (flare duhati, puhati) propu-hivanje. per svllogismum lat.-gr. (it ______ silog'izmum) po logikom zakljuku (enoa). per iib (up) v. ub. per tacitum consensum lat. (it. konsenzum) uz muki pristanak, tj. utnjom (npr. prihvatiti neki prijedlog). Pertef tur. sjaj, svjetlost; isto i Pertev. pertinaks lat. (pertinax) 1. tvrdoglav, tvrdokoran, uporan, postojan, jogunast; 2. (kao imen.) izolacijski materijal iz skupine tvrdih papira s vezivom od neke smole, npr. elaka lv.). pertinencija lat. (pertinere dopirati, ticati se koga) 1. pripadnost, uzgredne stvari koje imaju sluiti nekoj drugoj (glavnoj) stvari, npr. poljoprivredni alat uz zemljite i kuu; 2. to pripada dobrom ponaanju; dolinost, primjerenost, prikladnost, valjanost; 3. djelokrug, nadlenost; pertinentan, -tna, -tno pripadan, prikladan, primjeren, pravodoban, umjestan; odnosan, nadlean. per tertium lat. (it. tercijum) po treemu, tj. posredstvom tree osobe. per testamentum lat. po oporuci. pertl njem. (Bortlein, isp. borta) traka, gajtan, uzica, vezica (osobito za cipele); nur.
perverzija

nora, niranac; isto i pertla, 2. mn. pertla (i. r.) per tot discrimina rerum v. per varios casus. per traditionem lat. (it. tradicionem) po tradiciji, usmenom predajom. pertraktirati, -traktiram lat. (isp. traktirati) raspravljati (temeljito, do kraja). per transennam lat. (it. tranzenam) kroz reetke, tj. netono, povrno (gledati, promatrati). per transito lat. (it. tranzito) u prolazu, uz put, povrno. per tu lat. (per1... + tu ti); biti s nekim per tu govoriti nekome ti, tikati se s nekim; prot. per si. perturbacija lat. (perturbare smutiti, pobrkati) 1. naruenje poretka koje izaziva zbrku, naruenje normalnog toka pojave; pometnja, pometenost, zabuna, nered, nemir, uzbuna, darmar, smetnja, smutnja, uznemirenje, poremeaj; 2. astr. naruenje pravilnog kretanja planeta pod utjecajem privlane sile drugih planeta. per turnum lat. po redu, u turnusu (v.). pertusis lat. (isp. tussis) hripavac, rikavac, magarei kaalj, plavi kaalj; isp. kajhustn. Peru, -ua, 3. -uu republika u Junoj Americi na obali Tihog oceana; glavni grad Lima; Peruanac, -nca. 5. Peruance, 2. mn. Peruanaca; en. Peruanka; prid. peruanski, peru-balzam smolast, tamnocrven i mirisan (po vaniliji) sok od kore jednog peruanskog drveta (Myroxylon pereirae, iz porodice lepirnjaa); slui u medicini i kozmetici. peruka v. perika. per ultimo tal. (akc. per iiltimo) na kraju mjeseca. per unanimia (vota) lat. jednoglasno, jednoduno. Perusia antiko ime za grad Perugiu (Perua) u Italiji. per varios casus, per tot discrimina rerum lat. (it.... kazus.. .diskrimina...) Kroz razliite dogaaje, kroz tolike nevolje (Vergilije). pervaz, -aza tur. (pervaz) okrajak, ivica, rub (haljine), obod, okvir, ograda, optok, oblo-aj; naslon na prozoru, prozorska daska, ograda, prsobran, grudobran; pervaziti, pervazlm rubiti, obrubljivati, optakati, iviiti, ograditi, uokviriti pervertirati, -vertlram lat. (isp. perverzija) izokrenuti, izopaiti, pokvariti. pervertit v. perverzija. 1038
Perzej, -eja (/ Persej, -eja) 1. junak starogr-

perverzija lat. (perversio izokrenutost, izopa-enost,

naopakost) seksualna nastranost, spolna abnormalnost, protuprirodno zadovoljavanje spolnih nagona; perverzan (akc. i perverzan), -zna, -zno spolno nastran, abnormalan, protuprirodan u seksualnom pogledu; perverznost, (perverznost), -osti isto to i perverzija; jednako i perverzitet, -eta; pervertTt, -ita spolno nastran ovjek; en. pervertltkinja spolno nastrana ena. per viam lat. putem..., posredstvom...; per viam actionis (it. akcionis) putem tube, tubom; per viam appellationis (it. apelacionis) putem apelacije, prizivom na vii sud; per viam exceptionis (it. ekscepcionis) izuzeem; per viam supplicationis (it. suplikacionis) putem molbe, molbom. per vostro tal. za va raun. per vota maiora lat. veinom glasova. Perzefona v. Prozerpina.

kih mitolokih pria (ubio Meduzu [v.], hesperskoga kralja Atlasa pretvorio u goru, oslobodio na stijenu privezanu Androme-du itd.); 2. zvijee na sjevernom nebu (najsjajnija zvijezda Algol); prid.
Perzejev (i Per-sejev). perzer, 2. mn. perzera v. perzijaner. Perzija zemlja u Aziji, danas (od 1935) slubeno: Iran; Perzijanac, -nca,

5. Perzijane, Perzijanaca;

mn. en. Perzijanka; prid. perzijski (sve pored Persija

2.

itd.).
perzijana v. persijana (Begovi).

perzijaner krzno od posebne pasmine kovra-ste

pesticid, -ida lat. (pestis kuga + occ ubiti)

perzijske janjadi (jedva okoene, u dobi od 3 do 14 dana); slui za zimske kapute (enske) i za ilime; u dnevnom govoru: 1. krzneni kaput (od perzijanera); 2. perzijski sag. perzijanistika v. iranistika. perzistirati v. persistirati. perun v. prun (Nar.). pes lat. 1. stopa, stara rimska mjera za duinu (0,29m); 2. stopa u stihu, pa i stih sam. pesah v. pasha. pesar, -ara lat. (pessarium) okrugla naprava od kauuka ili metala za ispravljanje iskrivljene maternice ili za zatvaranje ua maternice da se sprijei zaee. pes equinus lat. (it ____ ekvinus) konjska noga, skvreno stopalo. peseta v. pezeta. pesimizam, -zma lat. (pessimus najgori) 1. filozofski nazor, proet sumornou, beznadnou, nevjerovanjem u budunc optimizam); 2. sklonost vidjeti sve nom svjetlu, zlogukost, zloslutnost. nje samo zlih dogaaja; pesimist(a) sklon mranom gledanju na ivot, pi pesimizmom (prot. optimist), zloguk nik; beznadnik, crnoglea (ob to); en. pesimistkinja; prid. pesir -na, -no / pesimistiki mraan, si beznadan, crn, zloguk, zloslutan, zl< na ivot gleda samo sa zle strane. pesin i si. v. peksin i si. peskarija tal. (pescheria) ribarnica, proc ca riba, riblji trg. peso novana jedinica Argentine, kanske Republike, Filipina, Ki Meksika, Urugvaja, Kube (svuda je centavo, osim u Urugvaju gdje je cen isp. pezeta. pestelj, -elja v. pistelj.

kemijski spoj koji ima svoj unitava bolesti na biljkama (isp. ins fungicidi, herbicidi i dr.). pestilencija lat. (pestilentia) kuga, zaraz; mija; nesrea, propast. pe',pea, mn. peevi tur. (pe) 1. pre haljine, skuti kaputa; 2. rub korita, z hvata kad se nosi. 2 pe ,pea tal. (pesce) vrsta ribe, glavi pee v. peke. peikan, -ana tal. (pescecane) morski j ak, ajkula. peskarija v. peskarija. peke, 2. mn. pekea tur. (peke) dar pekir, -ira tur. (pekir) runik, linjak servijeta; prid. pekirski; umanj. peki / pekir()i; uve. pekirina. pekun, -una tur. (pekun) mali okrug petahta, 2. mn. petahta tur. (petahtu vrsta pulta, stalka za itanje, pisanje,. si.; isp. leturin, notntender; pete, klupa. petemalj, -alja tur. (petemal) plahta, p arav (osobito za ogrtanje poslije ki Pet v. Pat peta kolona v. kolona. Petar, Petra (akc. i Petra) gr. (petra kamen) stijena, peina, hrid kao kamen; prid. Petrov; Petrov obrnut kri (apostol Petar je, po Bi' razapet glavom dolje). petarda franc. (petard, tal. petardo) 1. s eksplozivni naboj koji se upotreblji razaranje mostova i dr.; 2. neopasna

pete

1039

petrohemija

od baruta, kartona i omotnog ueta za izazivanje pucnjeva, detonacija; zovu je i pucaljka, praskavica, abica (za vatromet), pete, peta (mn. . roda) vrsta nakita na enskoj glavi u Dalmaciji (postanje nije jasno, no moda je u svezi sa tal. pettine ealj). petee, petea (mn. . r.) tal. (petecchie) med. crvene pjege na koi, osobito kod pjegavog tifusa (tal. tifo petecchiale); isto i petekije, 2. peteklja. petegola tal. (pettegolo brbljav, jeziav) brbljavica, blebetua, jeziara, lajavica, tra-lerica (R. Marinkovi). petent, 2. mn. petenata lat. (petere moliti, traiti) molitelj, molilac, podnositelj molbe; en. petentkinja (akc. i petentkinja); peticija (akc. i peticija) kolektivna molba koja se podnosi ponajvema najvioj vlasti; uope molba, molbenica, traenje, zahtjev. petere licet lat. moliti je doputeno (a hoe li dobiti...). Peter Pan (/7. Piter...) lik djeaka vilenjaka iz prie (kasnije drama, balet, film) kotskog pripovjedaa i dramatiara Jamesa Matthe-wa Barriea (1860-1937). Petersburg Petrograd, danas Lenjingrad. peticija v. petent. petici, petica (mn. m. r.) tal. (isp. petee) crne kozice, velike boginje; mrase, ospice. petikout engl. (petticoat donja suknja, skuti) naziv za ensku podsuknju (u svim bojama, veinom od perlonske svile; ima zadatak da daje i odrava eljenu liniju haljine kao nekad krinolina). petirin, -ina sintetski analgetik, zamjena za morfin. petit1, -ita franc. (petit malen) tipografsko pismo od 8 toaka; petit point v. pti-poen; prid. petltnl. petit2, -ita (isp. peticija) sadraj, jezgra, bit molbe, peticije. petit beurre franc. (it. pti ber) vrsta slatkog, sipkog keksa; isp. petits fours.

petit-bleu (it. pti'-ble) franc. (petit malen + bleu plav) brzojavka za unutranji gradski promet u Parizu (zbog plave boje tiskanice). petitio principii lat. (it. peticio principiji traenje naela) argument, osnovan na izvodu koji jo valja dokazati. petit mal franc. (it. pti...) med. slabi napadaj padavice, bez pravih greva. petits fours franc. (it. pti fur) a) minjoni (v.); b) slino to i petit beurre (v.). petitum lat. (isp. petit2) pravni zahtjev to ga tuitelj postavlja u tubi traei od suda da usvoji zahtjev kao pravilan i da ga uvrsti u dispozitiv presude. petler, 2. mn. petlera njem. (Bettler) prosjak; isp. peklar, petljar. petljar njem. (Bettler) prosjak; en. petljarica. petljarka njem. (isp. petljati) atr. novarka, lisnica; petljaro depar, kradikesa, depo-kradica. petljati, -am njem. (betteln) prositi, moliti milostinju, prosjaiti. petrahilj, -ilja v. epitrahilj. petrara tal. 1. kamenolom; 2. kamenjar, uzvisina puna kamenja. petrarkizam, -zma pjesnikovanje na nain talijanskog pjesnika Francesca Petrarke (13041374) koji je u duhu trubadura (v.) stvorio svoj posebni pjesniki stil (ljubavna lirika, soneti); petrarkist(a) tko pjeva u duhu petrarkizma; prid. petrarkistiki. petraevci (mn. m. r.) lanovi tajnih kruoka to ih je po Rusiji osnivao Mihail Vasiljevi Petraevski, socijal-utopist, nepomirljivi protivnik carskog samodravlja (god. 1849. osuen na smrt, ali je pomilovan na doivotnu robiju; umro je u Sibiru); petraevcima je pripadao i Dostojevski i njihove je nazore izloio u Zapisima iz mrtvog doma i u romanu Ponieni i uvrijeeni (Krlea). petrefakt v. petrifikacija. petrifikacija gr.-to. (petra stijena, kamen + facere stvarati, initi) okamenjivanje, ska-menjivanje,

pretvaranje u kamen; petrifici-rati, -ficiram 1. okameniti, skameniti, pretvoriti u kamen; prenes. a) zastarjeti; b) uiniti nepromjenljivim, ustaliti, uvrstiti; petrefakt, 2. mn. petrefakata okamenjena ivotinja ili biljka; okamina, okamenina, okamenotina; prenes. neto vrlo staro, zastarjelo; isp. fosil; prid. petrefaktan, -ktna, -ktno. petrodolar dolar zaraen prodajom petro-leja odn. prihod od iskoriivanja naftnih buotina. petrokemij a

petrofitifrmz. m. r.) gr. (petra stijena, kamen + fyton biljka) v. litofiti. petrogeneza (-geneza) gr. nauka o postanju stijenja, kamenja. petrografija gr. (petra stijena, kamen + grafo piem) dio geologije nauka o vrstama rudaa koje sve zajedno obrazuju tvrdu zemaljsku koru; petrograf - strunjak u petrografiji; prid. petrografski. petrohemija v. petrokemija. 1040

petrokemija gr. (petra kamen + isp. kemija) grana tehnike kemije koja se bavi kemijom zemnih ulja i plinova te proizvoda iz tih sirovina. petrol, -61a v. petrolej. petrolasfalt vrsta tvar koja se dobiva kod destilacije nafte (po svemu slian prirodnom asfaltu, pa se i upotrebljava u iste svrhe). petrolej, -eja {poredpetroleum) gr.-lat. (petra stijena, kamen + oleum ulje) kameno ulje, isto to i nafta (v.); isp. kerozin; prid. petrolejski {pored -leumski); petrolejka, 3. -ci, 2. mn. petrolejki svjetiljka na petrolej; petrolizacija polijevanje petrolejem; petroler, -era 1. vlasnik petrolejskih izvora, krupni kapitalist; 2. jedan od pripadnika Parike komune (v. komuna 5) koji su god. 1871. petrolejem polijevali javne zgrade i palili ih; revolucionar-palikua. petroleter {isp. petrolej i eter) destilat nafte sa vrlo niskim vrelitem; slui kao otapalo za masti, smole, gumu. petroleum {akc. i petroleum) v. petrolej. petrologija gr. isto to i petrografija (v.). petroljaa v. petrolejka; isto i petrdljka, 3. -ci, 2. mn. -kl. Petronije Arbiter ugledan i bogat Rimljanin u doba cara Nerona; zvali su ga arbiter elegan-tiarum, tj. propisiva ukusa, jer se uvijek osobito ukusno oblaio. Petronila en. prema Petar. petroship engl. brod to prevozi petrolej, naftu. petroulje v. petrolej (Begovi). petroil, -ila lat. (petroselinum preko njem. Petersil) perun; / petrusln, -ina. petticoat v. petikout. petulantan, -tna, -tno lat. obijestan, vragolast, raskalaen, razuzdan, estok, neobuzdan^ silovit (Begovi). petunija indijan. junoamerika biljka krasnica, slina duhanu. peturin, -ina tal. (pettorina) v. plastron. peu a peu franc. (it. pe a pe) malo-pomalo, postepeno, polako. peugeot (it. peo) marka automobila francuske proizvodnje (ime po osnivau tvornice Armandu Peugeotu). pevvter o. (it. pjutr) slitina od kositra, antimona i bakra, engleski tvrdi kositar (i razliiti predmeti od njega). pevotl v. meskalin.

peza (akc. i peza) tur. (isp. peze, pezevenk) svodilja, svodnica, podvodaica, pezevenku-a. peza, -aa jranc. (pesage) sport, mje hipodromu gdje se vau jahai prije peze v. pezevenk (...kojemu spretno C brzo postane vrstom tajnika, prijatelj bavnog agenta (ili peze, kako vele Bec ni, ljubitelji snanih izraza; Mato, M sko tijesto). pezeta, 2. mn. pezeta (akc. i pezeta, pezeta) panj. (komadi) novana j< u paniji i Junoj Americi (Argentim Urugvaj i dr.); sadri 100 centavosa, mosa. pezevenk, 5. pezevenku (ovakav vokat Bora Stankovi), mn. -ci, 2. pezeven svodnik; pezevenkua svodilja; pi kluk svodstvo, svodnitvo. pezo(s) v. pezeta. Pezzo dei ciel caduto in terra tal. (it. peco kaduto in tera) Komad neba to je ] zemlju (tj. grad Napulj po tal. pj Jacopu Sannazzaru, 1458 -1530). peo, -6a v. peugeot. pj muz. oznaka za pili forte (v.). pF znak za pikofarad (v.). pfajferica vrsta svinje (krianac izmei itih pasmina; ime po uzgajau Pfei okolice Osijeka). pfajler v. fajler. Pfd. St. skra. za funta sterlinga I Sterling). pfenig, mn. -zi, 2. pfenlga njem. (Pfennij njemaki novac, Vioo marke; isp. pen pfifikus (latinizirano iz njem. pfiffig domiljat, dosjetljiv) previjanac, lukav miljan; isp. luftikus. pfostna v. fostna. PG skra. za franc. prisonnier de guer prizon'je d'ger) ratni zarobljenik; isf PW. ph znak za fot (v.). Ph za fon1 2. pH znak za koncentraciju vodikovih pH-vrijednost (pe-ha) negativni log; koncentracije iona vodika, mjera za k odn. bazinost vodenih otopina; isp. pe tar. Philippe Egalite v. Orleans. phimosis v. fimoza. Phlegeton v. Flegeton. phoenix v. feniks. Phrvne v. Frina. Phthia i. Ftija. pi slovo p grkog alfabeta; pie s< Ludolfov broj. PI automobilska oznaka za Filipine.

Pia

1041

pierrot

Pia v. Pija. piacevole tal. (it. pjaevole) muz. ugodno, milo, dopadljivo, pia desideria lat. (it. pija
deziderija) pobone elje, puste elje; porugljivo: eljice, prieljkivanja. piae memoriae lat. (it. pije memorije) blage uspomene, pokojni. pia mater lat. (pius poboan; blaen, svet; ljubazan, njean + mater majka) mekana ovojnica oko mozga; prenes. pamet, razum, um; isp. dura

mater; pia mater spinalis mekana ovojnica hrptenjae. piangendo tal. (it. pjanendo) plano, plaljivo. pianino v. pijanino. pianissimo tal. (it. pijanisimo) muz. vrlo tiho, vrlo slabo; znakpp; pianissimo quanto possibi-le (it. kvanto) to je mogue tie; pianississi-mo jo tie od pianissima; znak ppp. pianist v. pijanist. piano tal. (akc. pijano) 1. v. pijanino; 2. mn. polako, tiho; znak p.

pianoforte v. klavir (Begovi). pianola v. pijanola (pod pijanino). pia opera lat. dobra djela. piaster v. pijaster. piatti tal. tanjuri, inele . Piave (Pijava) rijeka u sjevernoj Italiji, mnogo
spominjana u naoj knjievnosti kao bojite u prvom svjetskom ratu. piazza v. pijaca; piazzetta (it. pjaceta) tal. mali trg, tri. pica1 lat. (it. pika) svraka; vjerojatno stoga to svraka pojede sve do ega doe, u medicini naziv za prohtjev nekih gravidnih (v.J ena za razliitim, esto i vrlo neobinim jelima; isti se naziv primjenjuje i na slinu pojavu kod djece koja jedu ugljen, glave od ibica, vapno i si. pica2 v. pizza. picajzla, 2. mn. picajzla njem. (Filzlaus) 1. vrsta ui koja se ponajvie javlja na dlakama po tijelu; nai izrazi: pljotica, zlau, irokalj, stidna u; 2. prenes. dosadan nametljivac. pical, -ala tal. uziica s uzlom, visi na krokuf v.J; njome se vee ue od mree da se lake vue (D. Ivanievi). piccolo v. pikolo. picerija tal. (pizzeria) ugostiteljski lokal u kojemu se pee i posluuje pizza (v.J. picigamorat, -morta tal. (pizzicare prenes. zaudarati na... + morte smrt) grobar, ukopnik, pompfinebr (u naim primorskim krajevima). picikarul, -ula tal. (pizzicagnolo) trgovac delikatesnom robom (Marin Dri). picikato v. pizzicato. picikerija tal. (pizzicheria) prodavaonica delikatesne robe (Mato). picilj, -ilja tal. (pizzo) ipka. pick-up engl. (it. pik-ap) prijenosnik zvuka s elektrinog gramofona na radio-zvunik; na izraz: zvunica. Picokenland aljivi naziv za jedan dio Podravine (oko Virja), navodno zbog toga to umjesto kajkavskog picek (pile) govore pi-cbk (K. poljar).
Pieta

picot franc. (it. piko) iljast predmet, ukrasna igla s

podebelom glavicom (Ozlijedila ga iz eira dugaka igla od elika... Izvue picot iz eira; Mato, Iglasto eljade). pictorial o. (it. piktorijel) u USA naziv za novine koje donose samo slike s potpisima ispod njih, a bez ikakva drugog teksta; ilustrirane novine.

Pictoribus atque poetis quidlibet audendi semper fuit aequa potestas lat. (it. piktoribus
atkve... kvi'dlibet... ekva...) Slikari i pjesnici uvijek su se smjeli odvaiti na to mu drago; Horacije; kod nas: Janko Jurkovi). pictus masculus lat. (it. piktus maskulus) na-kinureni ovjeac, naslikani mukarac; upotrebljava se podrugljivo u znaenju: lutka u tuim rukama (kod enoeumno.: picti masculi). pipajn engl. (pitch smola + pine bor) crvenkastouto drvo sjevernoamerikog bora osobito dobro za pokustvo, za brodogradnju i dr. pidgin-english v. pidin-ingli. pidama engl. (pvjamas, pavamas, iz perz., a tamo iz urdu-jezika gdje glasi paedama, tj. pae noga i dama odjea) kuna i spavaa lagana odjea koja se sastoji od hlaa i irokog kaputa. pidin-ingli engl. (pidgin-english, prema kineskom izgovoru rijei business, tj. biznis [v.]) kinesko-engleski jezik kojim se govori u kineskim lukama kao sredstvom sporazumijevanja azijskih naroda s Englezima i dr. piece v. pijesa. pied-a-terre franc. (it. pjetater) svratiste, ko-naite (Krlea). piedestal v. pijedestal. Pierre franc. (it. Pjer) v. Petar. pierrot (it. pjero, 2. pjeroa, mn. pjeroi, 2. pje-roa) jranc. (Petrica) 1. lice iz francuske pantomime; 2. vrsta krabuljne odjee (bijelo odijelo s crnim velikim dugmetima i obra-

1042 Pigmej, -eja, 5. Pigmeju gr. (pvgmaios palac dugaak; patuljak) 1. pripadnik jednoga afrikog patuljastog naroda; 2. (pigmej) patuljak, ovjek vrlo malena rasta; kepec; 3. prenes. malen, nitavan, neznatan, beznaajan, siuan ovjek; prid. pigmejski. pigment, 2. mn. pigmenata lat. (pigmentum boja) 1. jiziol. tvar koja daje boju tkivima ivotinja, biljaka i nekim bakterijama; 2. tehn. tvar koja bojadie; prid. pigmentu!; pigmentski; pigmentacija postojanje ili nastajanje pigmenata; pigmentirati, -men-tiram obojiti, dati boju, bojadisati, isto i pigmentovati, -ujem. pigmidi (mn. m. r.) (isp. pigmej) rasu negroida oko ekvatora u Africi. pignus lat. (pignus) runi zalog, jamst\ pigra masa lat. (piger lijen + isp 1. nepomina gomila; trom, n^ tan, spor ovjek; lijenina; 2. prene mna, neprosvijetljena masa (Krlea) pihtije v. piktije. piis manibus lat. dobrim duama pol (rtvovati, posvetiti i si.). pija1 v. rupija. pija2 (lat. pia) pobona. pijaca, 2. mn. pijaca tal. (piazza) trg, biivlja pijaca v. marche aux puces; isto pijaca, 2. mn. pijaca (m. roda); prid. pij trni, trini; pijacovina taksa stoje prodavai za mjesto na pijaci, tzv. mjes (u Zagrebu: placovina); pijaar pr na pijaci, sajmar. pijade indekl. tur. (pijade) pjeak (vojnik pijanino, -ina, mn. pijanini tal. (pianinc vrsta klavira s nizom metalnih ica, r vertikalno; isto i pijano, -ana, mn. pijanist(a) muziar koji svira na k pijaninu, pijanu,

tno; na glavi iljast, dugaak eir); en. pierrette (pjereta, 2. mn. pjereta). Pieta tal. (pieta milost, milosre, saaljenje) naziv za slike ili druge umjetnine koje prikazuju Bogorodicu s mrtvim sinom (Kristom) u krilu (rije se ne sklanja i zadrava mjesto stranog akcenta, ponaeno u Pijeta). Pietro tal. v. Petar. piezoelektrika gr. (piezo tiskam, priti-tem + elektrika) elektrine pojave na kristalima kad na njih djeluje nekr pritisak. Pigalle franc. (it. Pigal) trg u Parizu, sredite nonog ivota. pigeon-english v. pidin-ingli. pigizam, -zma gr. (pyge stranjica) jedan od naziva za (muki) homoseksualizam (v.J; pigist(a), 2. mn. pigista homoseksualac, pederast, uranist (v.J. Pigmalion, -ona, 5. Pigmalione (akc. i Pigmalion) 1. kralj u Tiru, brat Didonin (v.J neovjean silnik, mrzio je mua svoje sestre Siheja i ubio ga, eljan njegova bogatstva, zbog toga Didona naputa domovinu i osniva Kartagu; 2. bajoslovni kralj otoka Cipra koji je prema prii iz slonove kosti izrez-bario lik ene i zaljubio se u nj; zamolio je Veneru da mu tvorevinu oivi, i kad je boginja to uinila, oenio se tim oivljenim kipom; 3. poznato djelo G. B. Shawa, u kojem se pisac zalae za fonetizaciju engleskog pisma, ali i duhovito prikazuje englesko drutvo svoga vremena (veza s prvotnim Pigmalionom: profesor eli kultivirati ulinu prodavaicu cvijea i uvodi je u tzv. visoko drutvo); prid. Pigmalionov (akc. i Pigmali-onov); pigmalionizam, -zma 1. zaljubljenost u osobu koju je netko izvukao iz nie sredine, odgojio i tako stvorio linost koja mu u svakom pogledu odgovara; 2. spolni uitak (erekcija i ejakulacija, v.) kod promatranja i dodirivanja kipova.

klavirist; en. pija pijanistkinja; prid. pijanistiki; pijan mn. pijanola (tal. pianola) mehaniki slian fonoli (v.J. pijanisimo, mn. pijanisimi v. pianissimo. pijarist(a) pripadnik katolikog crl reda (bave se uglavnom uzgojem omi: prid. pijaristiki. pijastar, -stra, 2. mn. pijastara, pijaste pijastera tal. (piastra ploa) srebrni raznih zemalja na Istoku. pijat v. pjat (Nar.). Pijava v. Piave. pijedestal, -ala franc. (piedestal) 1. po kipa, postolje spomenika ili stupa; 2.; stanovite, stajalite, gledite; 3. visol tveni poloaj, priznata visina i vc autoritet; izdii na pijedestal veliat ti.

pijeglati v. pegla (pijeglao..., kako bi Karadi; Mato). pijelitis (akc. i -itis) gr. (pyelos 1 posuda) upala bubrene zdjelice, pijelografija rendgenski pregled bub mokraovoda, pijemija gr. stanje ope zaraenosti bak ma putem krvi (uz brojne apscese u raz organima). Pijemont pokrajina u sjev. Italiji (Pien odigrala veliku ulogu u ujedinjenju (polovicom 19. st.); u prenesenom

pijena

1043 arite, ishodite prvotno pokreta za osloboenje, a onda i svake druge korisne javne djelatnosti; Pijemontez, -eza, 5. Pijemontezu stanovnik Pijemonta; en. Pijemonte-skinja; prid. pijemontski; princ od Pijemonta naslov bivih talijanskih prestolonasljednika. pijena lat. (poena) kazna. pijerka gr. (perke) morska riba, kanjac. pijesa franc. (piece) dramsko ili muziko djelo, drama, gluma. pijetet, -eta lat. (pietas pobonost) duboko potovanje prema nekom; pun potovanja odnos prema nekome ili neemu, strahopotovanje, ljubav, pobona odanost (osobito prema mrtvima). pijetizam, -zma lat. (isp. pijetet) 1. religiozna struja koja je nikla meu protestantima Zapadne Evrope krajem 17. i poetkom 18. st., uperena protiv prosvjetiteljske filozofije; pijetizam je propovijedao religiju osjeaja i religiozno-moralno usavravanje; 2. lana, prijetvorna pobonost, pobonjatvo, licemjerje; pijetist(a) pristaa pijetizma; en. pijetistkinja; prid. pijetistiki. pik1, pika franc. (pique) jedna od boja (crni list) u igraim kartama; prid. pikov. pik2 franc. (pic) 1. iljast, gol vrh visoke planine; 2. krajnji uglasti prostor u krmi i u kljunu broda. pik3, pika njem. (Pike koplje); dolazi u frazama: 1. fom pik auf (njem. vom Pike auf, tj. od koplja navie, kako se nekad govorilo za vojnu slubu, tj. od obinog vojnika pa do npr. generala), od poetka do kraja, od glave do pete i si.; 2. imati pik na nekoga imati nekoga na zubu, imati na nekoga zub, progoniti nekoga. pik4, pika u djejoj igri hvatanja ili sakrivanja mjesto spasa, odmora, gdje hvata nema prava na rtvu; uope: toka! dosta! gotovo! svreno! ne vrijedi! ne vai! pik5 tal. (picco) kosa greda na jarbolu o koju je privreno sono jedro; sonjak. pika1 v. pica1. pika2 tal. (picca) 1. start, polazna toka natjecanja; 2. meta, biljega, cilj. pikada panj. (picada) udarac kopljem, strelicom i si.; ubod. pika-don jap. nova rije u japanskom jeziku (pika munja, blijesak + don bum! tres!) kojem se oznauje sav onaj uas stoje stvoren udarom prve atomske bombe na grad Hiroi-mu 6. kolovoza 1945.
piketiranje

piket

pikador, -ora, 5. pi'kadore panj. (picadore kopljonoa, kopljanik) u borbi s bikovima borac s kopljem (obino na konju); drai bika sulicama zabadajui ih u njega. pikantan, -tna, -tno franc. (piquant) 1. ljut, otar, rezak, estok, jako zainjen, ugodan za okus; 2. izazivaki, sablanjiv, koji pobuuje interes, zanimljiv, privlaiv, zajedljiv, peckav, bockav, kakljiv, golicav, primamljiv, dopadljiv, duhovit; 3. suvie slobodan u pogledu pristojnosti, seksi; uzbudljiv, zavodljiv; pikanterija duhovita, malo nepristojna ala, obino dvosmislena i kakljiva; isto i pikante-ska, 3. -ski, 2. mn. pikanteska i pikanteskl. p'ik-ap v. pick-up. pikareska, 3. -ski, 2. mn. -ski panj. (isp. pikaro) prvenstveno panjolska knjievna vrsta koja obrauje ivot pustolova i ostalih slinih tipova za razliku od one knjievnosti koja je prikazivala dostojanstvene vitezove i njima sline tipove; pikareskan, -skna, -skno u stilu pikareske, pustolovan; isto i pikarski. pikaro panj. (picaro) skitnica, pustolov, luta-lac, danguba; objeenjak, lukavac, preprede-njak, vragolan; lupe, vucibatina (Slaviek). pikart (od lat. beghardus lan nekih pobonih srednjovjekovnih sekti) naziv za husite i eku brau; isp. Rudolf (Habsburgovac) je panjolac i u akama je panjolskim. eke pikarte progoni, austrijskomu protestantskomu plemstvu se grozi... (enoa, Zlatarovo zlato). pikat, 2. mn. p'ikata tal. (fegato) jetra i plua zajedno, drob, ivotinjska iznutrica. pikati, -am (isp. pikpapir) 1. biti ljepljiv, lijepiti se (npr. za prste); 2. dijal. (njem. picken, franc. piquer) bosti, nabadati, udarati, gurati nogom (npr. loptu vrhom kopake). pikavac -avca, 2. mn. pikavaca (isp. pikirati) popularan naziv za avion koji pikira, obrua-va, strovalnik (drugo je pikavac ik, opuak). pike, -ea, mn. -ei, 2. mn. pikea jranc. (pique) vrsta pamune tkanine prugaste ili jednobojne (bijele). piket, -eta franc. (piquet) 1. vojn. pokretna patrola izvidnica, malen straarski odred; 2. u kapitalistikim zemljama odred radnika trajkaa koji deuraju kod vrata poduzea da bi upozorili na trajk i da ne bi pustili na rad trajkolomce; 3. toka nekog kraja kojoj se visina odreuje kod geodetskog snimanja; najvii vrh; 4. vrsta kartake igre (32 karte, 2 igraa); 5. koli, motkica za premjeravanje zemljita. 1044 pikir-bod jranc.-lirv. (piquire) nain ivanja ili vezenja pri kojemu nit ini neprekidnu liniju s gornje i s donje strane tkanine. pikniki tip gr. (pvknos gust, debeo, zbit, vrst) tip ljudi zbijene grae tijela i sklonih gojenju; pikniar pikniki tip. piknik, mn. -ci, 2. piknika engl. (picnic) zabavni izlet u drutvu izvan grada; teferi;

piketiranje organiziranje piketa 2. pikirati, pikiram franc. (piquer) 1. bosti, bockati, peckati, ljutiti, draiti koga, izazivati neije neraspoloenje, vrijeati, dirati u ivac; 2. avij. vrlo brzo letjeti prema zemlji prednjom stranom aviona, gotovo pod kutom od 90; strovaljivati se, obruavati se, obarati se; 3. baciti oko, htjeti, prieljkivati.

kuna zabava pri kojoj svatko pridonosi neki udio za potroak; isp. refena; piknikovati, -ujem biti na pikniku, zabavljati se u prirodi; teferi-iti. piknolepsija gr. (pvknos razuman, pametan + lepsis hvatanje) med. bolest djece karakterizirana napadajima kratkotrajnog (ali katkada vrlo estog) suenja svijesti (dijete izvre oi prema gore, udovi mu omlohavljuju i si.). piknometar, -tra gr. staklena boica odreenog obujma s kapilarom u zatvarau; upotrebljava se za odreivanje specifine teine tekuina i krutih tijela. piknja (isp. pikati 2) dijal. toka; umanj. piknjica. piko... u fizici rije koja kao prvi dio sloenice oznauje bilijunti dio osnovne rijei. pikofarad (isp. piko... + farad) bilijuntina farada (v.). skra. pF. pi'kola tal. (piccolo malen) 1. vrsta malene usne harmonike; 2. vrsta malene flaute; 3. mala djevojica, pikolo, pi'kola, mn. pikoli tal. (piccolo) 1. malen; 2. konobarski naunik, uenik u privredi ugostiteljske struke; 3. mala flauta (isp. pikola). pikov, -a, -o prid. prema pik1 (pikov as, pikova dama). pikpapir (njem. pichen mazati smolom) papir s jedne strane namazan ljepilom. pikrati (mn. m. r.) soli pikrinske kiseline. pikrin, -ina gr. (pikros gorak, ljut, otar) gorka tvar iz biljke Digitalis purpurea; prid. pikrinov; pikrinski; pikrinska kiselina kem. trinitrofenol, kristalina tvar ute boje koja se dobiva nitriranjem fenola; vrlo jako eksplozivno sredstvo. piks kai laks gr. rukama i nogam; snagom. piksa, 2. mn. piksa njem. (Biichse; gr kutija (uglavnom okruglog oblika); 2 glava (u vulgarnom govoru); isto i p mn. piksla i piksli. piksida, 2. mn. piksida gr. (pyxis, 2. py kod starih naroda mala okrugla k dranje ljekovitih masti, kozmetik stava, nakita itd.; 2. kod krana posebnog oblika za posveene h( svrhu bogosluja).

plkslnjem. (isp. piksa) pernica, aka s-za pisai pribor; isp. penal3. piksla v. piksa.; isto i plksna. Pikti, Pikta drevni narod u sjevern skoj, hrabri borci protiv Rimljana protiv njihovih napadaja morali poseban sistem utvrda nazvan Hc zid); potisnuti u kasnijim stoljeima c i Sasa, povukli su se u brda i si kotima. piktije, pi'ktlja (mn. . r.) tur. (pyhty zgruano, kondenzat) hladetina, d mrzletina, dre, pae, aspik, sulc, elatin; prid. piktijast hladetinas' piktografija lat.-gr. (pictus od pingere + grafo piem) 1. pismo u slikovno pismo; isp. ideografija; 2 umnoavanje teksta preslikavanjen gram slika predmeta kao simbol i rijei (u najranijem obliku pisma). piktorijel v. pictorial. piktura lat. (pictura) slikarstvo. pikturalan, -Ina, -Ino lat. (pictura slikanje; slikarstvo) 1. slikarski; 2. s izraen slikama, ilustriran, pikula (tal. piccolo?) 1. pekula, kliker novac (nemam ni pikule); pikulati s pekulati se, igrati se klikerima pik-zibner njem. (isp. pik1 + sieben pikova sedmica, najslabija karta u pi i u nekim drugim kartakim igram;i bljava se ponajvie u prenesenom si oznaka za sitnog, bezvrijednog i kojega se nitko ne osvre, za zadnji, svirali. pil1, pila, lok. pilu gr. (pilos p pusteni (filcani) putni eir starih G su samo na putovanjima nosili ei pil2 v. piloni. Pilad gr. sin kralja Strofija u Fo starogrkoj prii prijatelj Orestov ( v. je proivio sve njegove nevolje; sim

pilaj

1045

pinca

nog prijateljstva; oenicuse sestrom Oresto-vom Elektrom. pilaj, -aja v. pilav. pilastar, -stra, 2. mn. pilastara tal. (pilastro) etverobridni stup koji stoji uza sam zid ili je jednim dijelom svoje debljine ugraen u zid; polustup. Pilat Poncije (akc. i Pilat, -ata, 5. Pilate) ime biblijskog suca Kristova; dolazi i u frazama: 1. ii od Poncija do Pilata traiti, lutati za nekim ciljem, obijati pragove; ii od nemila do nedraga; 2. dospjeti kao Pilat u Vjerovanje sluajno se negdje nai (Pilat se naime spominje u molitvi Vjerovanje); 3. oprati ruke kao Pilat skinuti sa sebe odgovornost (po Bibliji je Pilat, osudivi Krista, oprao ruke da pokae kako nije kriv za sve to e se dalje dogoditi); isp. pilatski peru ruke (Veernji list). pilav, -ava tur. (pilav) 1. jelo od rie s mesom, riot na istonjaki nain; 2. gozba, sveanost, pir, svadba (negda je takvom prilikom pilav bio glavno jelo). piidovati, -ujem v. bildovati; pildung njem. (Bil-dung) vjeba, obuka, naobrazba, izobrazba (Krlea). piligrin, -ina, 5. pilignne lat. (peregrinus tu, stran) 1. putujui bogomoljac, hodoasnik, poklonik; 2. putnik uope. pilko, plika, mn. pi'lki, 2. plika lat. (vespillo mranjak) grobar za ubogare koje su u rimsko doba i u srednjem vijeku pokapali nou. pilokarpin, -ina alkaloid iz jedne droge koja se dobiva od junoamerike biljke Pilocar-pus; slui u lijeenju glaukoma (v.J. piloni (mn. m. roda) gr. (pylon velika vrata hramova i palaa) 1. dvije plosnate zarublje-ne piramide na ulazu u egipatske hramove; 2. stupovi na kojima visi ili poiva most.

piiorus gr. (pyloros vratar) donji otvor eluca; na izraz: vratarnik; prid. pilorian, -na, -no. pilot, 2. mn. pilota (akc. i pilot, -ota, 5. pilote) franc. (pilote) 1. specijalist u upravljanju avionom ili drugim letakim aparatom, voa aviona, diriabla ili aerostata; avijatiar; ae-roplanski krmilar (Mato); 2. luki peljar; osoba koja dobro poznaje uvjete plovidbe na stanovitom dijelu mora, rijeke, jezera, koja dobro poznaje pristupe k luci itd. i koja peljari brodove na svom podruju; kormilar, provodi brodova; 3. prirunik s uputama za sigurnu plovidbu u odreenim vodama; 4. u graevinarstvu: drevni, betonski ili gvozdeni stup koji slui za prenoenje optereenja konstrukcije na vrsto tlo; ip; 5. kao prvi dio sloenice oznauje neto to slui kao uzor, kao primjer, za ogled; en. pilotkinja; prid. pilotov (pilotov); pilotski (pilotski); pilotaa vjetina upravljanja avionom, jedrilicom, diriablom; via pilotaa vjetina izvoenja zapletenih figura na letalu (mrtvih uzlova, lupinga, strelovitih zaokreta, spirala i si.); kormilarenje, peljarenje, voenje; pilotirati, -lotiram upravljati avionom; peljariti lau. pilotyzam, -zma pojam prema Piloty (Karl; 18261886), profesor na umjetnikoj akademiji u Miinchenu; odigrao je znaajnu ulogu ne samo u njemakoj nego i u evropskoj umjetnosti i stvorio kolu romantino--historijskog slikarstva (Krlea). pilula lat. (pila lopta, pilula loptica) kuglica od neke osnovne mase s dodatkom ljekovite tvari; tableta, draeja, prenes. gorka pilula vrlo neugodan doivljaj. piljar, -ara, 5. pi'ljaru v. filarka; en. piljarica. plme, pima. (mn. . roda) rus. (pymy) v. valjenke.

piment franc. (piment crvena paprika) vrsta zaina, isto to i najkvirc. pimpinela lat. (Pimpinella magna) bot. bedreni-ca, divlji kim1 (v.). pimplati, -am njem. (pimpeln) maziti se, prenemagati se; u sportskom jeziku (vulgarnom) izraz za suvino, sitniavo, beskorisno driblanje (v. dribling); isto i pimplovati, -ujem; pimpler igra koji voli pimplati; pimpleraj, -aja suvino driblanje, beskoristan nogomet. pimzl njem. (Pinsel) kist, kiica (u slikara); pi'mzlovati, -ujem mazati kistom, slikati, oslikavati; isp. pemzl. p'ina lat. (pina vrsta koljke odn. pinna pero) 1. vrsta duguljastih koljki; 2. perjanica na ljemu
pince-nez

konjanika; 3. sitan avli bez glave (i onaj na kome u kompasu stoji magnetska igla); 4. malen iljast tap u geodeziji (v.). pinakoteka, 3. -ci gr. (pinax, 2. pinakos ploica, slika + theke spremnica) galerija slika. pin-ap-gerl v. pin-up-girl. pinas indijska tkanina od lika ili od vlakana ananasova lia, pinasa, 2. mn. pinasa franc. (pinasse) boni amac na ratnom brodu sa vie od 14 vesala: dugaka uska laica, pinca tal. (pinza) tipaljka, kvaica; na filmu: manji reflektor snabdjeven tipaljkom, koji se moe privrstiti bilo gdje. 1046 Lorenzinija (Collodija) koji je postig; sku slavu te je preveden na mnog jezike (kod nas u prijevodu Vjekosla ba doivio nekoliko izdanja), pinokot gr. navice, koritace (za n kruha). pi'nsovati, -ujem franc. (pincer) krnjiti mladice na voki, obrezivati, potkn pinta engl. (pint) 1. mjera za tekuinu ga , tj. 0,47 litre); politrenjak; kc e vins'ka mjera od dvije holbe, to polica, to jest litra; takoer i mjer; he tvari (oko pola litre); 2. mali vjekovni trgovaki brod; 3. nekac. za veselo drutvo feudalne vlastele ( Ti slavni plemenitaki fakulteti traji laska Turaka pak sve do konca 18. s Per pintas multas diu vivat clara faci Po mnogim pintama neka dugo i fakultet (Krlea). pinteks lat. (isp. pinija /' tekstil) proi crnogorinih iglica i nekih drugih k materija koji slui za izradu lakih tkanina (pronaen 1943). pinter, 2. mn pi'ntera njem. bavar, kaa pintar. pin-up-girl (it. pin-ap-gerl) engl. (pin privrstiti, pribosti + girl djevojk; riki izraz koji oznauje djevojku ljepote, upadljivu krasoticu (naime kojoj se fotografije objavljuju u filn slinim asopisima odakle ih mladii i i pribijaju na zidove). pinxit (it. pi'nksit) lat. (pingere naslikao (stavlja se na slike ispred potpisa slikara); esto i skraeno: pi pinj, pinja tal. pinija (v.). pinja, 2. mn. pinja tal. krtac, tvrdica, c pinjal, -ala tal. (pugnale) bode. pinjata, 2. mn. pinjata tal. (pignatta) kotli. pinjol, -61a tal. (pignolo) sjemenka pin va). Pio, Pija, 3. Piju, instr. Pi'om lat. (pius) ni, potovalac svetinja. piodermija gr. (/.v/>. pioreja) gnojna ko: lest (folikulitis. furunkul). Piombi tal. (piombo olovo) dravn. u dudevoj palai u Veneciji, sa zk optoenim olovom (zbog toga zimi sti ljeti nepodnoljivo vru) (V. C. Emi pion, -ona franc. (pion) 1. pjeak u ahu rac; 2. prenes. osoba kojom se netko s svojoj volji, kao ahovskom figurom; sni sudionik, ovjek kojega netko

pince-nez (it. pens-ne) franc. (pincer tipati + nez nos) cviker (v.). pinceta, 2. mn. pinceta franc. (pincer tipati) elastina tipaljka sa dva elina elastina kraka za prihvaanje sitnih, klizavih i krhkih predmeta; upotrebljava se u medicini, u tehnici, u laboratorijima; hvataljka, maice. pincgavski konj, pincgavsko govedo oplemenjene ivotinje iz krajine Pinzgau u Austriji. pinche panj. (it. pine) vrsta malog junoame-rikog majmuna. pin, pina engl. (pincher) vrsta psa takoraa iz grupe pica. pin-efekt engl. (pinch pritisak) poveavanje gustoe elektrine struje ili magnetskog toka u slojevima bliima sreditu; isp. skin-efekt. pineapple engl. (it. painepl) ananas. pinel, 2. mn. pinela tal. (pennelo) 1. kist, ki-ica; 2. prenes. majstor slikar. pinen, -ena najvaniji terpentinski uglikovo-dik, glavni sastojak terpentinskog ulja. pinez v. penez (Begovi). pinga popularno za ping-pong (Novine). ping-pong engl. 1. tenis na stolu, stolni tenis; 2. u drami: dijalog u kratkim, odsjenim, duhovitim reenicama: isp. Hvala vam. Hvala vama. estitam vam. Mi estitamo vama... ivjeli! ivjeli vi! Tik-tak! Ping-pong! (M. Matkovi, Premijera). Pinguentum antiko ime za na Buzet u Istri. pingvin, -ina lat. (pinguis debeo, tucan, zdepast) 1. ptica koja ivi uz morske obale june polutke; ne leti, ali izvrsno pliva i roni; kod nekih naih pisaca: tunjak (valja napomenuti da Mato djelo A. Francea Lile des pin-gouins prevodi sa Otok pljenora, no u Benei-evu rjeniku su pingvin i plijenor dvije razliite ptice; strunjaci plijenora [ikav. plinor] zovu gnjurac, njorac, kormoran); 2. vrsta modernog plesa. pinija lat. (pinus omorika, bor) 1. vrsta crnogorice s kronjom poput kiobrana; 2. stup od vodene pare i dima koji izlazi iz drijela vulkana i poprima oblik pinije; prid. pinijin. Finkerton prezime dvojice (Alan, Nat) detektiva iz kriminalnih romana izmeu dva rata; sinonim za dovitljivog i snalaljivog detektiva (isp. Sherlock Holmes, Rip Kirby). pinkl njem. (Bundel) zaveljaj, zamotljaj, naramak, omot, kofer. Fino tal. hipok. prema Josip (Giuseppino). Pinocchio tal. (it. Pinokjo) zapravo sjemenka pinije, a inae ime glavnog junaka istoimenog djejeg romana talijanskog pisca Carla 1047

Pioneer

pireks

umjesto sebe u neku (obino neasnu) akciju, slijepo orue. Pioneer (isp. pionir) jedan od naziva amerikih umjetnih satelita (pored npr. Explorer, Vanguard i dr.): Pioneer I lansiran 11. X. 1958, teak 37kg, prvi pokuaj odlaska na Mjesec; isp. Score.

pionir, -ira, 5. pionire i -Iru franc. (pionnier) 1. kritelj novih putova na nekom podruju; posebno su pionirima bili nazivani prvi nase-ljenici na novim teritorijima Sjev. Amerike; 2. vojnik pionirske ete kojoj je dunost da kopa rovove, popravlja i gradi putove, podie mostove i utvrde, vri miniranje itd.;

opkopar; 3. u naoj zemlji lan djeje organizacije koja obuhvaa djecu u dobi od 7. do 14. godine; en. pionirka; prid. pionirski. pioreja gr. (pyom gnoj + rheo teem) gnojna upala, gnojenje zubnog mesa, istjecanje gnoja uope. pipa1, 2. mn. pipa tal. (pipa) lula. pipa2 lat. slavina; dojti na pipu kajk. postati rtva (Krlea). pipa3 kin. kineska lutnja sa 4 ice. pipa4 vrsta bezrepog vodozemca u Brazilu; enka odlae jaja u udubine na vlastitim leima, gdje mladi proivljavaju metamorfozu. pipe engl. (it. pajp) 1. cijev, kanal; 2. sloj, naslaga rude u obliku cijevi; 3. bure, bava (od 477 lit.); pipe-line v. pajp-lajn. pipeta, 2. mn. pipeta franc. (pipette) kapalo, kapaljka; uska staklena cjevica s gumenim nastavkom za uvlaenje malih koliina tekuine i za isputanje tekuine u kapljicama. pipitr, 2. mn. pipitra franc. (pupitre) naslon, pult, stalak, podloak za knjige, note i dr. u obliku nagnute daske, privrene na nogari-ma; isp. leturin, notntender, petahta. pipser engl. (pip pijukati, cijukati) pijukanje, cijukanje i slini umovi koji se katkada (bez potrebe) pojave pri snimanju zvukovnih efe-kata na magnetofonsku vrpcu; isp. krakser. pipiin gr. (pepon od sunca skuhan, zreo) dinja. Pir, Pira 1. ime epirskog kralja koji je u 3. st. pr. n. e. pobijedio Rimljane, ali je sam pri tom pretrpio velike gubitke; 2. ime Ahilejevu sinu (Pir Neoptolem); prid. Pirov; Pirova pobjeda sumnjiva pobjeda koja ne opravdava pretrpljene rtve i donosi vie tete nego koristi pobjedniku, pir, pira, 5. pire, mn. pirovi tur. (pir) 1. starjeina jednoga dervikog reda; 2. starjeina esnafa (cehmetar). piraja (pirana) indijan. vrsta junoamerike ribe sa zubima otrim poput noa; opasna grabe-ljivica, ivi pri dnu tropskih junoamerikih i afrikih rijeka u velikim jatima (nae li se u vodi ovjek ili ivotinja, slete se na rtvu i za nekoliko trenutaka oglou je do kostiju); zove se i kariba.

piramida gr. (pyramis, 2. -idos) 1. geom. tijelo omeeno plohama kojemu je jedna ploha (osnovica) mnogokut, a druge plohe trokuti sa zajednikim vrhom; 2. golema kamena etverostrana graevina slinoga oblika (spomenik starih Egipana) koja je sluila kao grob egipatskim vladarima (faraonima); piramide su pravili i stari Mehikanci; 3. u fiskulturi akrobatska figura sastavljena od ljudi koji stoje jedan na drugom u nekoliko katova i koja se prema vrhu suava; 4. biljarska igra; 5. drvena ili eljezna graevina na vrhu planine, vidikovac; 6. vrsta zagonetke; sastoji se u tome da se jednoj rijei dodaje novo slovo, a sva se slova premeu u slijedeu zadanu rije; piramidalan, -Ina, -Ino koji ima oblik piramide; prenes. sjajan, ogroman, velianstven, divovski, gorostasan, golem. piramidon, -ona (isp. piramida) sredstvo za sniavanje temperature i za ublaivanje boli. Piram i Tizba mitol. dvoje njenih zaljubljenika o kojima se pria da su vodili ljubav kroz pukotinu jednog zida; zbog nekog nesporazuma poinili samoubojstvo, mislei jedno za drugo da su mrtvi (predmet nekoliko umjetnikih obrada). pirana v. piraja. pirandelizam, -zma po talijanskom piscu Luigiju Pirandellu (18671936; nobelovac 1934) nazvani pravac u knjievnosti koji obrauje teme na njegov nain (sklonost paradoksima, opreka pojedinac drutvo itd.); pirandeleskan koji je u stilu Pirandel-la (N. Batui). piranha v. piraja. piranometar, -tra gr. instrument za mjerenje intenziteta Suneva zraenja na povrinu Zemlje; isto i solarimetar. piranja v. piraja. pirargirit, -ita gr. vana srebrna ruda. pirat, 2. mn. pirata (akc. i pirat, -ata, 5. pirate) gr. (peirates) morski razbojnik, gusar; prid. prfatski; piraterija gusarstvo, pire, -ea, mn. -ei, 2. pirea franc. (puree) kaa (obino od krumpira, kestena, jabuka itd.). pireks gr.-lat. (pyr vatra + ex izvan) industrijsko ime specijalnog (vatrostalnog)

piren

1048 stakla koje slui za predmete to dolaze u izravni doticaj s vatrom (osim toga i za teleskope i si.), piren, -ena aromatski ugljikovodik, slui u organskim sintezama. Pireneji v. Pirineji. piretici (mn. m. r.) gr. (pyr vatra) sredstva za pojaavanje tjelesne temperature. piretoterapija gr. (pyretos groznica, ognjica + isp. terapija) lijeenje umjetno izazivanim pojavama temperature, groznice, vruice, ognjice (koja ubija klice nekih bolesti). piretrin, -ina gr. prirodni insekticid (v.) derivat izoprena; dobiva se iz cvjetova dalmatinskog buhaa. pirg, pi'rga gr. (pyrgos) toranj, kula, tvrava, zaklon (isp. burg). pirgast, -a, -o mad. pjegav, aren, prugast; isto i pi'rgav. pirheliometar gr. (pyr vatra, helios sunce) v. aktinometar. piridin, -ina gr. (isp. pyr vatra) kem. isparljivi, smrdljivi, otrovni, bezbojni organski spoj u katranu kamenog ugljena, topljiv u vodi i alkoholu; primjena vrlo iroka (denaturacija pirita, ubijanje tetoinja, proizvodnja nekih lijekova i dr.). piridoksln, -ina gr. vrsta vitamina B, kristalna tvar koja se nalazi u itaricama, mesnim proizvodima i u kvascu.

pir Piriflegetont (/// Flegeton) gr. (pyr vatra, flego gorim, plamtim) jedna od rijeka u starogrkom mitolokom podzemnom svijetu, tzv. Vatrena rijeka (tvori veliko jezero to kipi vodom i muljem): Tartarskih oko zidova Flegeton propinje pjenu, | rijeka to kamenje valja u arkom i hunom plamenu (Eneida VI, 550, 551). pirih, mn. -si, 2. p'irlha gr. (pyrrichion) pjesnika stopa od dva kratka (odn. nenagla-ena) sloga. pirija, 2. mn. pinja tal. (venet. piria) lijevak, trahtur. pirija2 gr. pe. pirina, -Ina tur. (pirind) 1. ria; 2. atr. biser, perle; prid. pirinan; pirinev; pirinana, 2. mn. -ana tvornica u kojoj se obrauje ria i priprema za prodaju, riana; pirin-lte polje gdje se uzgaja ria, riite. pirind tur. (pirind) uta mjed, bronza, tu. Pirineji (mn. m. roda) gorje na francusko--panjolsk.oj granici; prid. pirinejski; pirinejit, -ita vrsta granata (v.) naenog na Pirine-jima. pirlt, -ita gr. (pyrites) sumporno-eljezr a; prid. piritnl. Piritoj u starogrkoj mitologiji sin (v.J, kralj Lapita u Tesaliji; na n svadbi zapodjela se

bitka izmeu I Kentaura; bio pratilac i pomonik Ti pothvatu da ugrabe Prozerpinu (v.J. pirjan, -ana tur. meso kuhano u pari za krumpirom i riom; pirjati, -am i p pirjanim kuhati, dinstati; isp. tt pirla v. pirija. pirlit tur. (pyrylty) nakit, ukras; pirlitati. kititi, krasiti, resiti, piro...gr. (pyr, 2. pyros vatra) kao ] sloenice oznauje vezu s vatrom, pirofillt, -ita gr. mineral masna opipa, a jev silikat, pirofobija gr. (piro... + isp. fobija bolestan strah od vatre, piroforan, -rna, -rno gr. zapaljiv (vatro pirog, mn. pirogi, 2. piroga rus. (pirog) t na, kola, punjen mesom, zelenjem, piroga, 3. -gi, 2. mn. piroga indijan. ma mac Polinezijaca izdubljen u jednom k drveta. pirogen (-gen) gr. (piro... + genesis nak) koji uzrokuje vruinu; pirogena si daju se nekim bolesnicima da bi se i bolesti lijeile umjetno izazvanom vri od koje ugibaju uzronici dotinih I isp. piretoterapija.

pirografija gr. (piro... + grafein slikarska tehnika pri kojoj se slike, oso drvetu, dobivaju utiskivanjem vreloga u materiju; slikanje gorenjem. piroksilin, -ina gr. (piro... + xylon praskavi pamuk; eksplozivna tvar V dobiva obradom staninog tkiva srik ta s pomou sumporne i duine k upotrebljava se za miniranje i za pra bezdimnog baruta. pirolatrija gr. (piro... + latreia s oboavanje vatre. piroliza gr. (piro... + lysis razrjea razgradnja tvari pod utjecajem toplin piroluzit, -ita gr.-lat. manganov dioksid, manganova ruda od koje se dobiva bo no staklo. piromanija gr. (piro... + isp. manija) 1 nagon nekih duevnih bolesnika za po( njem poara; piroman, -ana, 5. pirom podmeta poara, palikua. piromantija gr. (piro... + manteia g; vraanje) proricanje po plamsanju odn nju vatre.

pirometar

1049

pipek

pirometar, -tra, 2. mn. pirometara gr. (piro... + metron mjera) sprava za mjerenje visokih temperatura (iznad 500' C). piromis gr. (iz egipat. pi-romi ovjek) lijep i dobar ovjek, skladno bie (isp. kalokagatija). pironizam, -zma krajnji skepticizam (v.); po imenu starogrkog filozofa Pirona (Pyrr6n, 340270. pr. n. e.) iz Elide koji je nauavao da je sve na svijetu relativno i da se treba uvati svakog izvjesnog suda; izv. pironist (Hrv. vila 1883). pirop, -opa gr. (pvropos koji je ognjena lica) miner, crveni granat (v. J , dragulj. piroplazmoze gr. bolesti domaih ivotinja to ih uzrokuju neki praivi, nametnici u eritrocitima konja i goveda, ovaca i pasa; prijenosnici bolesti su krpelji. pirosfera gr. rastaljena unutranjost Zemlje, ispod vrste kore litosfere (v.J pirosoma gr. (piro... + soma tijelo) svijet-lea morska ivotinja sa gotovo providnim hrskavinim tijelom. piroki, piroaka (mn. m. roda) rus. (piroki) utipci punjeni slanim nadjevom; isp. pirog. pirotehnika, 3. -ci gr. (piro... + isp. tehnika) grana tehnike koja se bavi pravljenjem eksplozivnih i zapaljivih smjesa, signalnih kre-sova, vatrometa, raketa; prid. pirotehniki; pirotehniar radnik kemijske struke koji radi na proizvodnji pirotehnikog materijala; isto i pirotehnik, mn. -ci. Pirova pobjeda v. Pir. piroza gr. (pyr vatra) 1. garavica; 2. crvenilo lica, zaplamljeni obrazi. pirozi prid. indekl. tur. otvorenoplav, zelen-kastoplav; isp. piruz. pirueta, 2. mn. pirueta franc. (piruette) 1. kruni okret tijela na prstima kod plesa; okret oko sebe na jednoj nozi; 2. kod jahanja okret konja na stranjim nogama. pirim, -ima novogr. (peinini) vilica, viljuka. piruz, -uza v. mavi-piruz. p'is prid. indekl. tur. (pis) prljav, pogan, neist. Pisae (mn. . r.) antiko ime grada Pize (tal. Pisa) u Italiji. pisang, mn. -zi malaj. banana. piscem natare doces lat. ribu ui plivati, tj. radi nepotreban posao (kod nas: nosi drva u umu). Pisces lat. Ribe, jedno od zvijea u Zodijaku, piscina lat. (akc. piscina; isp. piscis riba) 1. ribnjak; 2. rezervoar za vodu u rimskim Pista

kupalitima, bazen, pisliar njem. (bisschen malo, preko austr. bissel) 1. sitniar, groiar, trgovac na malo, kramar; 2. prenes. angrizalo; prid. pisli-arov / -arev; pisliarski; pisliariti, -slia-rlm raditi kao pisliar. pisluk tur. (isp. pis) prljavtina, neistoa. pisoar, -ara franc. (pissoir) zahod, nunik, klozet (za mukarce). pista, 2. mn. pista franc. (piste) trag, staza, trkalite, trkaa staza; u novije vrijeme: dio aerodroma sa kojega uzlijeu odnosno na koji slijeu avioni. pistacija lat. (pistacium) biljka morski ljenjak, prava trlja; plod slian bademu ili ljenjaku, ukusan i pun ulja; raste po junoj Evropi i na Istoku; kod nas ga zovu i pista i pistak. pistacit, -ita v. epidot. pistelj, -elja tal. (pastello tuak, vjerojatno zbog oblika) morski krastavac, trp. pistilj, -ilja tal. (isp. pistelj) keramiki tapi kojim se neto drobi. pistol, -ola franc. (pistole) stari dukat, zlatan novac razliitih vrijednosti (ime navodno po talijanskom gradu Pistoji, gdje su ga kovali). piston, -ona franc. (piston) 1. metalna aica s malenom koliinom eksplozivne tvari koja slui za paljenje barutnog punjenja u patroni (v. kapsla); 2. kod duhakih muzikih instrumenata jeziac koji prekriva zvune otvore; sapnica; 3. visoka trompeta s ventilima. pierdija tur. (piirmek pei, kuhati) pekar; pierma, 2. mn. pierma plaa za peenje kruha. piinger vrsta kolaa (torta) i slatkia (po imenu proizvoaa), pikota tal. (biscotto) vrsta slatkog vrlo sipkog kolaa. pila, 2. mn. pila njem. (Biischel) sveanj, vezica, baglja, kita, rukovet (cvijea, nekoga povra, npr. peruna). piman prid. indekl. tur. (piman, piiman, pe-iman) 1. onaj koji se kaje, koji ali za neim, koji se predomislio, koji je odustao; 2. lakom za neim, eljan ega, mahnit na neto; pimaniti se, pimanim se kajati se, predomiljati se; pimanluk, mn. -ci 1. pokajanje, kajanje, aljenje, predomiljaj; 2. globa koju plaa onaj tko se predomislio (kod naih [starijih] pravnika: odustatnina). pimdtj, -olja tal. (pesce molo) puko ime za ribu ugoticu (vrsta oslia). pipek mad. (piispok) biskup. 1050

Fita mad. (Pista) 1. v. Stjepan; 2. katkada i (poneto podrugljiv) naziv za Maara uope, pitamalj v. petemalj. pistelj, -elja v. pistelj. pitola gr. crkvena poslanica, epistola (enoa). pitolj, -olja (pistola od e. pit'ala svirala, frula; cijev) malo runo vatreno oruje, revolver; isto i pitolja; prid. pitoljskl; umanj. pitolj()i; uve. pitolj()ina; pitolj-film porugljiv izraz za vestern (v.). piurma, 2. mn. -urma tur. (piirme) plaa pekaru za peenje domaega kruha u pekari; isp. pierdija. Pit (gr. Pytho) staro ime za Delfe (v.). pita, 2. mn. pita tur. (pite od gr. petta) vrsta jela (kolaa) od tijesta i razliitih slatkih ili slanih dodataka (isp. supita, sultipita). Pitagora gr. jedan od velikih starogrkih filozofa (582500. pr. n. e.) kojemu je princip svijeta bio broj i sklad; prid. Pitagorin; Pitagorin pouak poznato matematiko pravilo da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad objema ka-tetama; Pitagorin magarei most pomono nastavno sredstvo za pamenje teko pamtljivih stvari; pitagorizam (pitagoreizam), -zma uenje Pitagore i njegovih nastavljaa: strogi propisi o nainu ivota na koje su se obvezivali pripadnici pitagorovakih zajednica; pitagorist(a) pristaa Pitagorina nauavanja; isto i pitagorovac, -ovca, 5. pi-tagorove. 2. mn. pitagorovaca Pitak (gr. Pittakos) iz Mitilne, jedan od sedmorice starogrkih mudraca (651569. pr. n. e.); dao rodnom gradu novi ustav, poto je protjerao tirane. pitar, -ara tal. (pitale) zemljana posuda (za none potrebe, vrina, kahlica), tegla (za uzgajanje cvijea i si.); isp. saksija. pitchpine v. pipajn. pitekantrop gr. (pithekos majmun + anthropos ovjek) fosilni praovjek, znanstveno: pitecanthropus erectus lat. (it. pi-tekantropus erektus) uspravni pitekantrop, naziv za tzv. javanskog ovjeka, izu-mrlu vrstu ovjekolikih majmuna koji su hodali uspravno i uope bili vrlo nalik na ovjeka (lubanja pronaena na otoku Javi i prema njoj rekonstruiran itav tip). Piter u starijoj ruskoj knjievnosti esta zamjena za Petersburg (Petrograd, Lenjin-grad). pithi e apithi gr. pij ili odlazi (isp. aut bibas, aut abeas). Piter Pan v. Peter Pan. pite en njem. (bitte schon) molim lije
piu

pitigrilizam, -zma po talijanskom p nu Segreu) Pitigrilliju (1893) nazva literature koja obraduje motive m pornografske (osobit razvoj u c 1920-1930). Pitija gr. 1. u staroj Grkoj s1 -proroica u Apolonovu hramu u sjedila je na tronoku iznad pukotint iz koje su se dizale omamljujue pa utjecajem tih para govorila nesuvi koje su u zagonetnoj, dvosmislen sveenici tumaili kao proroanstv od najpoznatijih ovakvih dvoznani anstava bilo je znamenito Ibis redit a nije loe ni ovo: Aio te, Aeacida, i vincere posse, koje se moglo tuma kaem da ti, Eakoviu, moe p Rimljane, i kao:... da Rimljani mogi diti tebe (takav je odgovor dobio epii Pir koji je kao Eakov potomak nos Aeacides [it. Eacides] Eakovi); 1 osoba koja pravi nejasne, dvosmis kljuke; 3. proroica, vraara, gatar pitijski 1. nerazumljiv, neshvatlj smislen, tajinstven, dvoznaan, ne< zagonetan; 2. isp. piton; 3. pitijske pitijada igre i natjecanja slina sjcim; odravane su od 586. pr. n. e kraja 4. st. n. e. u ast Apolona u I pitije v. piktije. piti-piti njem. (bitten moliti) u djeje ru: molim (lijepo) (karakteristika i njeg dobrog odgoja); isp. pite en pitirijaza gr. (pityra mekinje, posiji bolest (sitno ljutenje, veinom uzrc gljivicama), pojaano perutanje. piton, -ona (gr. Pyth6n velika zm Delfa, koju je prema prii ubio. odatle mu nadimak pitijski; po drugi] maje to ime zmaja, uvara delfijskog ta) vrsta zmije iz roda udavki; pedi pitoreskan, -skna, -skno franc. (pittc slikovit, aren, ivopisan, aroli pitoresknost, -osti. pitos gr. (pithos) velik, odozgo otvoi vr, krag, barilo za vino; spremali s druge stvari, a katkada je upotrebljav tamnica (u naoj ih zemlji ima jo u N niji). pitospora gr. (lat. Pittosporum tobira) dbun koastih listova (S. Novak). pitur, -ura, 5. pi'ture tal. (pittore) 1. si soboslikar i liilac (isp. antrajher); p

1051

placidan

1. slikarstvo; 2. boja; piturati, -am bojadi-sati. piu tal. (it. pjii) vie; piu forte muz. jo jae, jo snanije; piu piano jo tie; piu presto jo bre. pilim corpus lat. (it. korpus) zadubina, zaklada za dobrotvorne svrhe. pium desiderium lat. pobona elja (v. pia desi-deria). piurija gr. pojava gnoja u mokrai (npr. kod pijelitisa). piuttosto tal. (it. pjutosto, dubr. akc. pjutosto) radije (Vojnovi). pivot engl. (pivot okrenuti se) udarac, skok--ut u okretu (kod koarke), tzv. rauba (v.). pivotmen engl. (pivotman) najvaniji ovjek, sredinja linost, prvak npr. u nekoj momadi, as, onaj u koga se polau najvee nade, glavni borac. piz1 kelt. vrhunac brda. piz2 tal. (peso) teina, teret, tovar, uteg. piza v. piz2. pizati, -am (isp. piz2) biti teak, teiti, vagati. pizetan, -tna, -tno tal. (pesante) teak (Vojnovi). pizmagr. (peisma) neprijateljstvo, mrnja, zloba, pakost, omraza; prid. pi'zmen.

pizza tal. (it. pica) vrsta jela: tanko peeno tijesto sa sirom i rajicama (omiljelo jelo u Italiji); pizzeria v. picerija. pizzicarol v. picikarul. pizzicato tal. (it. picikato, -ata, mn. picikati, 2. picikata) muz. izraz koji oznauje trzanje ice prstom, piama v. pidama. piul (dubr. piuo), piiila tal. (poggiolo mala uzvisina) kameno sjedite, klupa (e-gedin). PJ automobilska oznaka za Podujevo (Kosovo). pjaca v. pijaca; pjaceta, 2. mn. pjaceta mali trg. pjas stoti dio kjata, novane jedinice u Burmi. pjastra (isp. pijastar) novana jedinica u Vijetnamu (100 centa). pjat, pjata tal. (piatto) tanjur, plitica; isp. pijat. pjatanca tal. (isp. pjat) posluenje jelom, ruak, gozba (Begovi). pjatiljetka, 3. -ki, 2. mn. pjatiljetki rus. razdoblje od pet godina; petoljetka; petogodinji plan socijalistike izgradnje odnosno socijalistike privrede. pjedestal v. pijedestal. pjekse, pjeksafmn. . roda) fin. specijalna obua, uglavnom za hodanje na skijama (s vrhovima

uzvrnut im prema gore), pjenez v. penez; pjeneznic a blagajna, osobito d r a v n a ( u s t a r o

m jeziku). Pjer franc. (Pierre) v. Petar, pjero, pjerot v. pierrot. pjover tal. (isp. piovere kiiti, dadjeti) cisterna (Korula), pjutr v. pevvter. PKV skra. za polukvalificiran (radnik), pl. skra. za plural (v.). PL automobilska oznaka za Poljsku. plac, placa, instr. placem, mn. placevi njem. (Platz) 1. trg, trite; sajmite; 2. gradilite; 3. mjesto, poloaj, prostor; javna povrina; igralite (Ajdukovo u Splitu; M. Smoje); isp. pijaca. placa, 2. mn. placa tal. (piazza) trg; isp. plac. placagent, 2. mn. placagenata njem. trgovaki posrednik na trnici. placangst njem. (Platz trg + Angst strah) v. agorafobija. placarina (isp. plac) taksa za upotrebu prodajnog mjesta na trnici; isp. pijacovina. placdarm 2. mn. placdarma franc. (place d'armes) 1. mostobran; utvreni rajon koji slui za razvrstavanje trupa u svrhu prijelaza u napad protiv neprijatelja; 2. teritorij to ga neka drava upotrebljava kao bazu za spremanje napadaja na drugu dravu; 3. obrambeni poloaj na suprotnoj obali rijeke ijim se dranjem osigurava prostorija (osnovica) potrebna za nesmetan razvoj i uvoenje u borbu glavnine pri forsiranju (v.) rijeke. placebo lat. (isp. placet) 1. sviat u se; 2. med. naziv za tobonji lijek, tj. za potpuno nedjelotvornu supstanciju, koja se katkada daje bolesnicima (umjesto pravog lijeka) da bi se izazvalo autosugestivno djelovanje (bolesnik oekuje da e mu lijek pomoi, pa mu i pomogne); 3. dvoranin, pridvorica; dvorski laskavac, ulizica. placement v. plasman. placenta lat. (placenta kola) 1. posteljica, plodva; organ koji se stvara u maternici za vrijeme trudnoe; raste usporedo s razvitkom ploda i slui za njegovu ishranu; 2. bot. sjemenik. Placentia antiko ime za grad Piacenzu u Italiji. placet lat. (placere sviati se) potvrda, odobravanje, odobrenje, privola, pristanak, suglasnost. placidan, -dna, -dno lat. (placidus) miran, tih. blag, spokojan.

\
Placido 1052 djela pod svojim imenom; plagijtor ovjek koji ini plagijat; en. plagijatorka; prid. plagijatorski; plagirati, plagiram initi plagijat, pokrasti tuu literarnu svojinu. plagioklas gr. (plagios kos, poprean + klasis lomljenje) feldspat (v.) sa kosim pravcima lomljenja. plagirati v. plagijat. plagoskop gr. (plagos strana + skopeo gledam) 1. vjetrulja, tj. sprava koja pokazuje smjer vjetra; 2. sprava koja pokazuje strane svijeta. plahta njem. (Plache) ponjava, prostirka, plaid v. pled. plaidover v. pledoaje, plaisir v. plezir. plajhati v. blajhati. plajtey'(VY/(pleite, iz rotvela blede sein) potpuno bez novaca, bankrot, totalno vorc, propao (M. Matkovi). plajvaz njem. (Bleivveis olovno bjelilo) olovka; isto i plajbas. plakar, -ara franc. (placard) 1. ormar ugraeni ormar; 2. oglas, plakat; 3. (v. J ; 4. drveni ukras iznad vrata; 5. parski stupac, palta (v.). plakat, -ata hol. (placken lijepiti) 1 oglas, izvjeen na sveope itanje; < proglas, afi; 2. tampani kazalini pr plakatirati, -katiram objaviti plal afiirati. Placido lat. mirni, tihi, blagi; en. Placida. placinspektor (kajk. akc. placinspektor) trni nadzornik; isp. placmajster. plackarta njem. (Platz mjesto) u beogradskoj tampi sve ei izraz za voznu ispravu kojom se osigurava rezervirano mjesto u vlaku, u autobusu i si. plackomandant njem. komandant mjesta (u nekadanjoj Vojnoj krajini). placmajster njem. (isp. plac + Meister majstor, vjetak) trni nadzornik (u govoru starih Zagrepana); isp. placinspektor. placmuzika njem. koncert na javnom mjestu (Krlea). placovina (kajk. akc. placovina) v. placarina; placovina, -aa ubira placovine, porezni organ na trnici (Mato). pladanj, -dnja, lok. pladnju, mn. pladnjevi gr. (plathanon) tanjur, zdjela, posluavnik, taca; pladanjka, 3. -ci, 2. mn. -ki posluavnik, taca. plafon, -ona franc. (plafond) 1. strop, svod, tavanica; 2. prenes. najvia toka, najvii domet, doseg, vrhunac; probiti plafon prijei najviu doputenu (uobiajenu) granicu cijena, plaa i si.; plafonirati, -fdniram utvrditi gornju granicu, limitirati; prid. plafonski najvii, vrhunski, maksimalan. plagijat, -ata lat. (plagium otmica ovjeka) literarna kraa; prisvojenje tuega autorstva; izdanje tueg

plaketa, 2. mn. plaketa franc. (plaquette) reljefom; spomenica, plakir, -ira tal. (piacere sviati se, m goditi) veselje, radost, naslada (dijal. jer, -era). plakirati, plakfram franc. (plaquer) 1. c limenim ploicama; 2. pozlatiti, posn plan, plana, lok. planu, mn. planovi franc 1. nacrt, program, namjera, osnova, tloris, projekt, zamisao, crte, prikaz kraja; 2. red, poredak; stupanj, stepen, pozicija, poloaj; 3. ravnina, razina, r; nivo, povrina; v. planski. planer, -era franc. (planeur) 1. jedrilica; 1 torni aparat za letenje; lebdi u zraku i ujui uzlazne zrane struje; planeri, avionima, upotrebljavaju se kao trans sredstvo (npr. za prebacivanje zrani! nata); 2. zvanje onoga koji planira (v. p ti); planerizam, -zma 1. teorija i upravljanja planerima; 2. planerski jedriliarstvo. planet, -eta gr. (planetes lutalac) 1. ni tijelo koje dobiva svjetlo i toplinu od S kree se oko njega; nai

izrazi: ophc pokretnica; isto i planeta (. roda) (i devet: Merkur, Venera, Zemlja, Mars ter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton); 2 sreke; isp. Vukli su (one mistine) te, a Hodorlahomor je izvukao na r ceduljici jednog crnog asirskog maga vakom glavom i nekim mistinim zn ma (Krlea); obino planete izvlai iz < smotka papiga ili bijeli takor; prid. pli planetski; planetaran, -rna, -rno koji cijelog naeg planeta, svjetski; planetar irenje neke pojave na itav svijet; pl rij, -ija (poredplanetarijum {prema mac netariom ]) 1. kolska sprava koja pr no prikazuje ustrojstvo planetnog si; kretanje planeta oko Sunca i satelita ol neta; 2. sprava koja na kupolastoj p prikazuje sliku dnevnoga kretanja net svoda s najvanijim zvijezdama i zvije zorno prikazujui kretanje planeta i ( nebeskih tijela; 3. zgrada gdje se uz p

planfilm

1053

plastifikatori

takvih aparata vri prosvjetiteljski rad na podruju astronomije; zvjezdarnica, opservatorij; 4. astroloka sprava koja pokazuje ljudske sudbine kako one piu u zvijezdama, isp. Incipit keta planetarioma oberta-ti se vezda (Krlea); isto i planetar, -ara; planetoTd, -ida gr. (planet + eidos lik, oblik) mali planet, asteroid (Ceres, Palas, Vesta, Juno i hiljade drugih; neki nose i naa imena: Croatia, Srbija, Nova Jugoslavija, jer su otkriveni od naih astronoma ili su nazive dobili u poast naim astronomima); prid. planetoidni. planfilm film u obliku plohe veliine jednoga snimka, za razliku od rolfilma (v.J.planiglob lat. (planus ravan + isp. globus) geografska karta cijeloga svijeta; predoiva nje zemaljske kugle u ravnini, planigrafija lat.-gr. (planus ravan + grafo piem) snimanje povrina na geografsku kartu. planikari u kajk. govoru veoma iskrivljena njem. rije Kleinigkeiten (it. klajnig-kajtn), tj. sitnice, sitne stvari, pojam koji Krlea inae oznauje kao sitne potrijeI bice (uglavnom predmeti osobne higijene). \ planimetar, -tra, 2. mn. planimetara lat.-gr. (planus ravan + metron mjera) sprava za mehaniko izuavanje povrina omeenih i zatvorenim likovima. K planimetrija lat.-gr. (planus ravan + metron mjera) dio geometrije u kojemu se izuavaju likovi poloeni u ravnini; prid. | planimetrijski. I planirati, planiram (isp. plan) 1. sastavljati, razraivati planove, projekte; svjesno usmjeravati proces drutvene proizvodnje ili razvoja radne organizacije u skladu s ciljevima i zadacima osnovnih nosilaca ekonomske politike; 2. oznaivati, mjeriti, poravnavati neko mjesto po odreenom planu (u geodeziji, u vrtljarstvu), izgladiti; 3. sputati se lagano na avionu sa zaustavljenim motorom ili na pla-neru (v.J; 4. prenes. namjeravati, kaniti. planisfera lat.-gr. (planus ravan + sfalra kugla, lopta) isto to i planiglob (v.J. planita tal. (pianeta) 1. dijal. planet; 2. misno ruho sveenika, misnica. planka, 3. -ki, 2. mn. plankl njem. (Planke) ra- vno izdjelana daska, protac; plankaa, 2. mn. plankaa sjekira za tesanje planki. plankton, -ona gr. (planktos tumaralo, skitnica) organizmi koji se kreu u vodi bez svoje volje; plutaju pasivno noeni strujama i valovima plastik

(fitoplankton biljke; zooplankton ivotinje, tj. praivi, spuve, mekuci, puevi). planski (isp. plan) prema nacrtu, unaprijed smiljen i zasnovan; planska privreda dravna privreda u kojoj se proizvodi prema potrebama drutva (po planu), a ne zbog profita. planta lat. 1. biljka (isp. se te plante neeju ni maki; Krlea); 2. taban, potplat; plantast, -a, -o nezgrapan, trapav, s ravnim tabanima; isto i plantav. plantacija v. plantaa. Plantation Songs engl. (it. planteinsongs) pjesme crnaca zaposlenih na amerikim plantaama (jedan od izvornika dez-muzike). plantaa franc. (plantage od lat. planta biljka) veliko poljoprivredno gospodarstvo u kome se uzgaja neka specijalna kultura (npr. eerna trska, pamuk, kava, duhan, voke itd.); prid. plantani; plantaer, -era vlasnik plantae; isto i plantator. planula lat. liinka arnjaa i spiiava. planum lat. poravnana i ureena povrina kao podloga za ceste i eljeznike kolosijeke (dakle sama cesta odn kolosijek i slobodan uski prostor zdesna i slijeva). planja v. blanja. planjka v. planka (Josip Kozarac). plasirati, plasiram franc. (placer) 1. smjestiti, postaviti na neko mjesto; 2. uloiti (novac); 3. dobro prodati (robu); plasirati se uspjeti, postii, stei ugled, poloaj i si.; plasman, -ana (placement) 1. smjetanje, smjetaj; 2. ulaganje (novca); 3. prodaja, proda (robe); 4. poloaj, ugled. plastelin, -ina tal. (plastilina) meka glini slina smjesa za modeliranje (ne sui se). plastenik, -ika, mn. -ici kod nas stvorena rije prema staklenik, tj. vrt u kojem se umjesto stakla uzme neka plastina materija. plasticirati, -sticlram (isp. plastik) izvriti atentat plastinom bombom; plastiar pored pla-stiker u naoj tampi upotrebljavana rije za atentatora plastinim bombama, prvenstveno za francuske oasovce (v.J. plastian v. plastika. plastidi (mn. m. r.J v. kromatofori plastifikacija 1. pravljenje proizvoda od plastinih masa; 2. prevlaenje plastinom masom, osobito u svrhu postizanja nepro-pusnosti, otpornosti na vlagu i si.; glag. plastificirati, -ficiram. plastifikatori esteri nekih kiselina, omekiva-i, tvari to se dodaju krutim umjetnim masa 1054

ma i lakovima radi omekavanja i poveanja elastinosti. plastik, mn. -ci, 2. plastikagr.-franc. (plastique) u Francuskoj stvoren izraz za vrlo snaan eksploziv rastezljive i guste mase, koji je ljepljiv poput gume za vakanje, a moe se formirati u najrazliitijim oblicima; vrst je i neosjetljiv na udarce i vruinu, kao i na trljanje (frikciju); aktivira se samo s pomou detonatora, a upotrijebljena koliina eksploziva odreuje snagu efekta; u najnovije vrijeme izraz se prouo po djelatnosti organizacije OAS (v.) (definicija prema parikom tjedniku l'Express od 24. kolovoza 1961); isp. (nie) plastine mase. plastika (akc. i plastika, isp. dubr. bd plastike i splitsko Jugbplastika), 3. -ci gr. (pla-sso tvorim, oblikujem) 1. umjetnost pravljenja likova od neke mekane mase (isp. plastelin); 2. vjetina usavravanja dijelova tijela u svrhu da im se dade ljepota i izrazitost; takoer i kip, izvajan lik; svi kiparski radovi jednog umjetnika (naroda, epohe); 3. popularni naziv za plastinu masu uope i za predmete od nje; 4. kiparstvo uope; 5. plastina kirurgija; prid. plastiki; plastian, -na, -no 1. sposoban da prima i sauva dani oblik; 2. reljefan, pregledan, slikovit, ivopisan, jasan, uoljiv, vidljiv; 3. koji ima lijepe i gipke forme; skladan, fin, lak, harmonian, umjetniki izraen, dotjeran; 4. prenes. koji se moe oblikovati, podatljiv, povodljiv; plastina bomba v. plastik; plastina kirurgija med. operativni postupak kojim se unakaenom dijelu tijela nastoji dati njegov prvobitni oblik; isp. transplantacija; plastina umjetnost a) kiparstvo, skulptura, reljefno rezbarenje u drvetu; b) plesna umjetnost; plastine mase (plastici) umjetni materijali koji se dobivaju od organskih tvari s primjesama (glina, gips, pijesak, strugotine od drveta) i koji imaju sposobnost da primaju i sauvaju dani oblik; zamjenjuju u industriji metal, porculan, drvo, kauuk i druge tvari, a upotrebljavaju se za izradu posua, gramofonskih ploa, etaka, odjevnih predmeta, izolacionog materijala, jednom rijeju svega i svaega, od boica za novoroenad do avionskih dijelova; jedna od najupotrebljivijih plastinih masa jest polivinil; plastinost, -osti vitkost, gipkost, sposobnost poprimanja raznih oblika pod djelovanjem neke vanjske sile, slikovitost, ivopisnost; isto i plasticitet, -eta. plastmasa krae umjesto plastina plastika.

plastron, -ona franc. (plastron) 1. zatitni kod maevanja (oklop, koni prslu prsa kod haljina i kod mukih koi trbuni oklop kornjae; plastron-krav; kravata koja svojim donjim dijelom pi itavu irinu prsiju ispod vrata (Begovi peturin. plata (hladna) 1. v. kalte plate; 2. cigaretni papir. platana gr. (platanos istoni javor, od irok, golema tijela) makljen, inar; i (do 40 metara) i granato drvo glatke si kore i krupnog irokog lia; isto i p -ana. plateja, 2. mn. -eja franc. (platee) 1. puna; 2. prenes. mnotvo, masa; 3. arhitekt.\ platereskni stil panj. (estilo plateresco) stil (ukrasi od cvijea i lia) u panj arhitekturi rane renesanse (spoj goti maurskih elemenata). platforma franc. (plate-forme) 1. zara\ padina; podij; uzvisina od dasaka tranica na eljeznikim stanicama; 2.: dan prostor sa oba kraja vagona (na kod otvorenih kola); 3. prenes. pri rada; najblii praktini zahtjevi neke sti grupe; 4. podloga koja omoguuje preg ili sporazume; polazna toka, osno suradnju. platfus njem. (Plattfuss) ravna stopala, r nogost; dustaban, ota; platfusar tk platfus (izraz iz NOB). platillos voladores panj. meksiki naziv za tanjure; plativolitis bolesna psiho svatko vidi letee tanjure (takoer r kanski izraz). platina panj. (platina) kem. element, atc te. 195,23, tablini broj 78, znak Pt; stobijeli plemeniti metal, uvelike se p njuje u tehnici; prid. platinast koji je platine; platinski koji je od platine koji je u vezi s platinom; platinski met grupa metala koji u prirodi obino dok platinu, sa slinim kemijskim i fizikim stvima (rutenij, rodij, paladij, osmij, i platinenblau njem. (blau plav) bi zlatne kose; isto i platinenblond. platka njem. (platt plitak) bankrot, pr plitka depa; isp. plajte. plato, -6a, mn. -6i, 2. platoa franc. (plate iroka uzvisina s ravnom ili valoviton vrinom; omanja visoravan, zaravanak, ravnjak; 2. teretni vagon koji ima samo

Platon

1055

pledoaje

niske ograde; 3. kola s velikom ravnom povrinom za prijevoz pokustva i si.; 4. plitka zdjelica, plitica, posluavnik, pladanjka. Platon (akc i Platon, -ona, 5. Platone) gr. nadimak Aristokla, uenika Sokratova (uitelja Aristotelova), jednoga od najveih starogrkih filozofa (427347.pr.n. e.); tako su ga nazvali zbog vrlo irokih (platos gr. irina) lea; u filozofiji tvorac idealizma, zamislio idealnu dravu u kojoj bi vladali mudraci; prid. Platonov (Platonov); platonski (platonski) 1. osnovan na posve duhovnoj privlanosti bez primjese ulnosti (o osjeaju ljubavi); nadsjetilan, nadulan, idealan; 2. koji se ne ostvaruje, koji se ne izraava praktiki, stvarno nemogu, neostvarljiv, neizvediv (Krlea); platonizam, -zma 1. uenje Platonovo i njegovih sljedbenika; 2. idealna, nepraktina, neseksualna ljubavna veza. plattdeutsch njem. (it. platdoj) sjevernonje-mako narjeje. Platzangst v. placangst. plaudite lat. pljeite! pljeskajte! (nekada uobiajen zahtjev glumaca gledaocima pri svretku predstave); Plaudite, acta est fabula (it __ akta...) Pljeite, pria je svrena.

plaumontag v. blaumontag. plaurita dijal. v. pleura, pleuritis. Plaut lat. najpoznatiji starorimski komediograf (250184. pr. n. e.) u koga su se ugledali Moliere i Shakespeare (i na Marin Dri) i drugi, noviji pisci; prid. Plautov; plautovski. plauzibilan, -Ina, -Ino lat. (plausibilis) koji se moe prihvatiti, uvjerljiv, prihvatljiv, vjerodostojan, vjerojatan; odobriv, vrijedan pohvale, usvojiv. play engl. (it. plej) igra; u tenisu upit suigraa je li spreman na igru (odgovor je ready, it. redi, tj. pripravan, spreman, gotov). play-back (it. plej-bek) engl. (ponovna igra) isto to i nahsinkronizacija (v.). playboy engl. (it. plejboj) neodgovoran, uivanju odan mladi (jedan od izraza za frajera u Engleskoj). plavmaker v. plejmejker. plazma gr. (plasma tvorevina) 1. materija u jako ioniziranom stanju; v. protoplazma; 2. itki dio krvi bez bijelih i crvenih krvnih tjeleaca; prid. plazmatian, -na, -no i plazmatiki. plazmodlj, -ija (pored plazmodijum) gr. (isp. plazma) jednostanino ivo bie, protozoon; najpoznatiji plazmodiji su uzronici malarije. plazmogamija v. singamija.

plazmoliza gr. (isp. plazma 4- lysis razrjeavanje) skupljanje i odvajanje protoplazme (v.) ive biljne stanice djelovanjem hiperto-nine otopine soli, eera i si. plaa franc. (plage) otvorena, ravna obala, pogodna za kupanje (u moru, rijeci, jezeru); kupalite; trand, lido, igalo, al. please engl. (it. pliz) izvolite, molim, ako vam je po volji i si. (izrazi utivosti pri nuenju, nukanju itd.). pleba njem. (Blaue) plavilo, plava boja za ispiranje rublja; isp. fleba, veplav; plebati, plebam plaviti rublje. plebanu srednjolat. (plebanus svjetovni sveenik, isp. plebs) upnik, paroh; plebanija upa, parohija; isp. plovan. plebejac, -jca, 5. plebeje, 2. mn. plebejaca (isp. plebs) 1. u starom Rimu pripadnik slobodne (koja nije bila u ropstvu), ali politiki bespravne mase stanovnitva, protivno od privilegiranih patricija; 2. u srednjem vijeku i kasnije pripadnik irokih slojeva gradske sirotinje; 3. openito: ovjek niska podrijetla, puanin, prostak; en. plebejka; prid. plebejskl koji pripada puku, puki, prosto-narodni; plebejstvo pripadanje plebsufv,); u prenesenom smislu: prostatvo, pleh ve; 2. pismeni sastav (lanak) koji brani ili osobito zanosno zastupa neku ideju. pleh, pleha njem. (Blech) 1. lim; 2. tepsija; 3. krae umjesto: limeni instrumenti (u orkestru, za razliku od trajha, v.); 4. v. blokej, picpleh; prid. plehan limen; isto i plehnat; plehmuzika limena glazba (u kojoj svi glazbenici sviraju u limene duhae instrumente); plehere (njem. Schere kare) kare, makaze za rezanje lima. plein-air v. plener. plein pouvoir franc. (it. plen puvoar) neograniena punomo. pleistocen gr. (plelstos najvii + kainos nov) razdoblje u razvoju Zemlje (poslije tercijara); diluvij (vj. plej v. play. Plejada (isp. Plejade) krug od sedmorice francuskih pjesnika iz 16. stoljea (prema sedam Plejada) koji su sebi stavili u zadatak osobitu pomnju u njegovanju francuskog jezika; prema tome nazivu kasnije openito plejada grupa osoba istaknutih u nekom pravcu i povezanih u svojoj djelatnosti zajednikim zadacima, zajednikim pogledima (bez obzira na broj; obino se, tovie, misli na veliku grupu). Plejade(mn. . roda) gr. u starogrkoj mitologiji: ime sedam keri titana Atlanta koje je prema prii poslije njihove smrti Zeus uzdigao na nebo kao zvijee; kod nas: Vlaii. plej-bek v. play-back. plejboj v. playboy. plejmejker engl. (playmaker) graditelj igre, zaetnik akcija, najbolji igra, dirigent, organizator. pleksi-staklo (lat. plexus pleten) osobito vrsto staklo koje se pravi od nekih naroitih smjesa; upotrebljava se za ostakljivanje automobila i aviona. pleksus lat. (plexus pleten) splet ivaca ili krvnih ila; pleksus solaris sunani splet; ivani splet u trbuhu u predjelu liice; udarac u sunani splet moe prouzrokovati nesvjesticu; zabranjen je kod boksanja. plektron gr. (pletto, plesso udaram) trzalica (za tamburu i si.), terzijan (v.). plena potestas lat. punomo; isp. plenipotencija. plena proprietas lat. neogranieno vlasnitvo. plenaran, -rna, -rno lat. (plenus pun) potpun, opi, kome prisustvuju svi lanovi (sastanak). plener, -era franc. (plein-air) puno svjetl' raena u punom svjetlu, pod vedrim (ne u atelijeru); plenerlzam, -zma i slikanja izravno u prirodi; pleneris slikar koji slika u pleneru; prid. plenei

neodgoje-nost, grubost, neotesanost; plebejizam, -zma 1. izraz iz plebejskog govora u nekom knjievnom djelu, puki, prostonarodni izraz; 2. poputanje pukim, plebejskim obiajima uope; izv. plebejtina (Krlea). plebiscit, -ita lat. (isp. plebs 4- scitum odluka, zakljuak) svenarodno glasovanje, referendum (v.J; prid. plebiscitaran, -rna, -rno 1. izglasan plebiscitom; 2. masovan, u masama, silan, zamaan, u kome sudjeluje itav narod, jedinstven, jednoglasan. plebs lat. (plebs, 2. plebis narod, puk, graani) 1. v. plebejci; 2. pogrd. prosta svjetina, olo, fukara, rulja; misera contribuens plebs lat. sirotinja, jadni puk to plaa porez (za razliku od aristokracije, koja takvih obveza nije imala) (Verboczv). pled, pleda, lok. pledu, mn. pledovi engl. (plaid) 1. kockasti vuneni ogrta u obliku etvero-kutnog komada materije koji nose kotski gortaci; 2. veliki debeli al. pledirati, plediram franc. (plaider) zastupati neku stvar pred sudom; braniti neku stvar; uporno zahtijevati u govoru; zauzimati se za neto. pledoaje, -ea, mn. -ei, 2. pledoajea franc. (plai-doyer) 1. obrambeni govor, govor javnog tuioca i branitelja, obino zavretak raspra 1056

plenilunium (kod nas katkada i plenilui pun mjesec, utap. plenipotencija lat. (plenus pun 4- isp. p ja) punomo, neograniena mo, aps vlast; plenipotencijar, -ara opunom pleno choro lat. (it. koro) itav zbor, grla. pleno iure lat. punim pravom, punopra-v plenopskir franc. (pleine obscure) puna enost (Mato). pleno organo lat. iz svih registara na orgi pleno titulo lat. (akc. pleno titulo) punim vom; skra. P. t. (na adresama). plen puvoar v. plein pouvoir. plenum lat. (plenus pun) sastanak ili z; nje lanova neke organizacije ili izl organa u punom sastavu; isp. plenan plenus venter non studet libenter lat. (akc. venter non studet libenter) pun trbuh i ui, tj. situ ovjeku sporo radi mozak pleofonija gr. (pleos pun + fone j polnoglasije. pleonazam, -zma, 2. mn. pleonazama gr. nazo imam napretek) suvino gor istoznanih rijei u govoru (npr. vidje jim vlastitim oima; vratiti se natrag); | stian, -na, -no suvian, pren; izrazima istog znaenja; isto i pleonas plereza franc. (isp. pleureuse) 1. vrba a tuna vrba, strmogled; 2. znak ale pokojnikom (na odjei), flor; 3. na (Tin). pleroma gr. (pleroo punim, ispunjav gnostikoj filozofiji punoa, bit boan koje proizlazi sve dobro. Pleseck sovjetski raketodrom, ju. Arhangelska. plesioanthropus gr. (plesios blizak -I hropos ovjek) junoafriki prao\ pliocena (v.). plesiopija gr. (plesios blizak + ops med. jedan od oblika kratkovidnosti. plesiosaur gr. (plesios blizak + safir guter) velika pretpotopna ivotinja ( guteru) iz mezozojske ere (veinom ak vrat, malena glava, ogroman trup plet v. pled. pieta (gr. plethos obilje, bogatstvo starinski sitan novac, cvancika, pet sre

pletar

1057

pluraliza m plomba franc. (plomb olovo, lat. plumbum) 1. komadi olova s peatom, tvornikom markom i si. koji se privruje na robu, na zatvorena vrata, sanduk i si.; 2. vrsta masa od cementa, amalgama ili porculana kojom se ispunja upljina pokvarenog zuba ili neka druga upljina (npr. u kosti); plombirati, plombiram 1. peatiti plombom,oloviti; 2. upalj zub (ili kost) ispuniti plombom; plombirer radnik prometne struke koji plombira kola nakon utovara i vodi kontrolu o plombama. plot, gen. ploti rus. 1. pik, koa, tijelo (isp. O prokletstvo krvi, ludila i ploti; Krlea); 2. ljubavna strast, putenost; 3. ten, boja koe; prid. plotan, -tna, -tno i plotski, -a, -6 puten, tjelesan, seksualan, ploton, -ona v. plotun. plotun, -ima tal. (plotone) 1. eta, vod (vojske); 2. istodobno opaljivanje vatrenog oruja: puanog, topovskog itd.; salva; prid. plotunski. plovan, 2. mn. plovana tal. (piovano) upnik, paroh; plovanija upa, parohija (isp. pleba-nu, plebanija). plumbum lat. (akc. plumbum) olovo; kem. element, metal, atomska teina 207,21, tablini broj 82; znak Pb; primjena svestrana. plumeau v. plimo. pliimp njem. (Plump) nezgrapno, glomazno, kao naduveno eljade. plumpudding engl. (it. plampuding) kola s groicama. plundre, plundara(w. . roda) njem. (Pluderho-sen) iroke hlae, dimlije. plural lat. (pluralis od plures mnogi, vie njih) gram. mnoina; isp. singular, dual; prid. pluralski; pluralni ( v.). plurale tantum, mn. pluralia tantum (it. plurale, pluralija tantum) lat. (isp. plural + tantum samo) gram. imenica koja ima samo mnoinu, npr. Vinkovci, gusle, hlae, vrata; isp. singulare tantum. pluralis majestaticus lat. (it. pluralis majestiitikus) mnoina velianstva, tj. obiaj da carevi i kraljevi za sebe govore mi umjesto ja; pluralis modestiae (akc. pluralis modestije) obiaj da autori iz (katkada tobonje) skromnosti govore za sebe mi umjesto ja. pluralitet, -eta lat. (isp. plural) mnoina, mnogostrukost, mnogostranost (Tin). pluralizam, -zma lat. (isp. plural) 1. idealistiko uenje koje za razliku od monizma pretpostavlja vie principa bitka, principa 1058
pr

groa: velika pieta cijela cvancika; mala pieta pola cvancike. pletar, -tra, 2. mn. pletara gr. (plethron) mjera za povrinu (jutro, ral) i duinu (100 stopa, petinastadija, oko 30 metara) u starih Grka. pletizmograf gr. (plethos obujam + grafo piem) instrument koji biljei kolebanje volumena jednoga organa. pletora gr. (plethore) 1. obilje, bogatstvo, zasienost, pretek; 2. punokrvnost; pletorian, -na, -no preobilan, punokrvan. pleura gr. (pleura) poplunica, pogrudnica, porebrica, pluna maramica; opna koja pokriva povrinu plua i unutranju povrinu prsnoga koa; pleuritis (akc. i -itis) upala pleure; nai izrazi: probadi, protisli, provor; isp. sandije. pleureuse franc. (it. plerez) vrba alosna, tuna vrba; isp. plereza. plexiglas v. pleksi-staklo. plezanterija franc. (plaisanterie) ala; plezir, -ira (plaisir) uitak, uivanje, zabava, elja. plima, -aa franc. (plumage) ukras od perja na kacigama nekih vojski; perjanica. plimo, -6a, mn. -6i, 2. plimoa franc. (plumeau) velik jastuk punjen pahuljicama, slui za pokrivanje. plimutka v. plvmouth. ph'ndrati, -am njem. (plundern) pljakati, plijeniti (u vulgarnom govoru). plinta gr. (plinthos opeka, cigla) 1. pravokutna ploa kao podloga stupa, donji dio pijedestala; 2. uska letva koja prekriva pukotinu izmeu drvenog poda i zida; isto i plintus, 2. mn. pli'ntusa. pliocen gr. (pleion vie + kainos nov) razdoblje u razvoju Zemlje, gornji sloj tercijara; prid. pliocenski. plise, -ea, mn. -ei, 2. plisea franc. (plisse) pravilni nabori na enskim haljinama; nabor, bora uope; plisirati, plisiram uivati, utiskivati nabore u (enske) haljine; plisiran nabran; s naborima. Plisten gr. (Pleisthenes) u starogrkoj prii sin Atrejev, otac Agamemnonov i Menelajev; rano je umro, pa mu je sinove odgojio djed njihov Atrej, po kome se ee nazivaju Atridi nego Plistenidi. pri, plia franc. (peluche) kadifa; barunasta tkanina; samt; prid. plian; pli-garnitura pokustvo presvueno barunom, samtom (Krlea). pliz v. please. plokata tal. trg. slobodan prostor. pluralni

svijeta ili praelemenata, koji se ne mogu svesti jedan na drugi, niti izvesti jedan iz drugoga, a ne mogu se ni obuhvatiti u jedinstvu; 2. seksualna nastranost koja se sastoji u izvravanju spolnog akta sa vie partnera ili u prisutnosti veeg broja ljudi, grupni seks; 3. uope: veina, prisutnost mnoine, mogunost da se neka pojava oituje u vie likova; pluralist(a) pristaa pluralizma; prid. pluralistiki. pluralni (isp. plural) mnoinski; pluralni votum u nekim dravama pravo biraa da ima nekoliko glasova to ovisi o njegovu imovinskom cenzusu, o obrazovanju i si. pliirilateralan, -Ina, -Ino lat. (plures mnogi + isp. lateralan) v. multilateralan. Plurima vota valent lat. Veina glasova odluuje. pluripara lat. (plus vie -I- parere roditi) v. multipara. pliis, plusa, mn. plusovi lat. (plus) 1. mat. naziv znaka za zbrajanje ( + ) vie ili fiz. oznaka za pozitivnu veliinu; 2. prenes. premo, prednost, nadmo, prvenstvo, pozitivna veliina, vrijednost; viak,

dobit; 3. dodatak; 4. kao prilog: uz to, pored toga, k tome; isp. minus. pluskvamperfek(a)t, -kta lat. (plus vie + quam nego + perfekt) gram. davno prolo vrijeme kojemu se radnja zbila prije druge prole radnje (bijah radio, bio sam radio); prid. pliiskvamperfekatskT. pliis-minus lat. vie-manje, otprilike. plutej, -eja lat. (pluteus krov, zaklon) 1. streha, nadstrenica, ograda izmeu dvaju stupova, isto to i gelender, v.; 2. liinkasti (larvalni) oblik morskih jeinaca i zmijokra-kih morskih zvijezda. plutokracija (-kratija) gr. (plutos bogatstvo + krateo vladam) politika vlast bogatih ljudi; vladavina bogataa; plutokrat(a) ovjek koji ima utjecaj i politiku vlast zahvaljujui svojemu bogatstvu; en. plutokratki-nja; prid. plutokratski.

Pluton (akc. i Pluton, -ona, 5. Pliitone) 1. u starogrkoj mitologiji: bog podzemlja (blai izraz mjesto Had); 2. astr. deveti i od Sunca najudaljeniji planet Suneva sistema, pronaen 1930 (s druge strane Plutonove staze postoji vjerojatno jo jedan planet koji se u teoriji zove Transpluton); 3. ime simpatinom golemom psetu u djelima Walta Dis-neya; prid. Plutonov (Plutonov); plutonski (piutonski) geol. vulkanski, podzemni, koji je nastao u ognju, duboko u zemlji. plutonij, -ija (pored piu toni jum) lat. (isp. ] kem. radioaktivni element (tran broj mase 238 i 239, tablini broj 94, zi u prirodi ga nema; dobiven je u 19431944. iz takoer umjetno dol kemijskog elementa neptunija koji dioaktivno raspada; plutonij je stekao no vanu primjenu kod dobivanja a energije; prid. plutonijev (pored plutoni plutonijski (pored plutonijumski). plutoniti (mn. m. r.) dubinske eri stijene. plutonizam, -zma (isp. Pluton) uenj Zemlja nastala djelovanjem podzemn renih masa a ne djelovanjem vode, ka neke druge teorije; isp. neptunizam, v zam; plutonist(a) pristaa plutc prid. plutonistiki. pluvijal, -ala lat. (pluvialis kini) 1 kabanica; 2. dio sveenike bogoslur e kod katolika (sprijeda otvoreni plat); u crkvenom jeziku kinik. pluviograf v. pluviometar. pluviometar, -tra, 2. mn. pliiviometara / (pluvia kia 4- metron mjera) kii sprava za mjerenje visine
pneumatika

oborina; om tar; pluvionivometar (lat. nix, 2. n snijeg) sprava za mjerenje oborina ko nn kao kia i snijeg. pluviose franc. (it. plivioz) mjesec kie sijenja do 18. veljae) u francuskom i cionarnom kalendaru. Pluvius lat. kini, pridjevak vrhovnon rimskom bogu Jupitru kao nosiocu, d kie. plymouth engl. (it. plimut) vrsta grah kokoi (po istoimenom engleskom gi pljiiga atr. cigareta; pljugati, -am pi p. m. skra. za promil (v.j, za post m< (v.), za propria manu (vj. pm skra. za pondmetar Pm znak za kem. element prometij ( pneuma... pneumato... pneumo... gr. (p dah, disanje) u sloenicama 02 odnos prema pluima, disanju ili djelo pomou zgusnutog zraka. pneuma gr. 1. u stoikoj filozofiji ivoti cip i pokreta sveukupne prirode; dal nje, duh, dua; miljenje; 2. katkada nim za anela, pa i za Isusa Krista pneumotoraks (umjetni). pneuntatik, mn. -ci (isp. pneuma...) 1. j kota napunjen zrakom (kod auta, 1 aviona i dr.); 2. v. pneumogram.

1059

podesta

pneumatika, 3. -ci gr. (isp. pneuma...) dio mehanike koji prouava zakone kretanja plinova, njihovu gustou, elastinost i pritisak, a takoer i principe ustrojstva pneuma-tikih strojeva; prid. pneumatikl; pneumati-an, -na, -no zrani, uzduni, koji se odnosi na zrak, koji djeluje s pomou zraka; ispunjen zrakom; isp. pneumatski. pneumatoza gr. (isp. pneuma...) med. naduve-nost, nadim, nadam; prekomjerno nakupljanje zraka ili drugih plinova u ljudskim i ivotinjskim organima. pneumatski prid. prema pneumatika; pneumatska konica naprava za koenje u kojoj se sila potrebna za izazivanje trenja prenosi s pomou stlaenog zraka (usporava odn. zaustavlja teka vozila, npr. kamione); pneumatski eki naprava na pogon stlae-nim zrakom; slui za zakivanje, rezanje, buenje kamena, nabijanje zemlje i si.; pneumatski pogon pogon s pomou energije stlaenog (komprimiranog) plina (zraka ili zrane struje). pneumoencefalografija gr. (pneuma... + enke-falos mozak + grafo piem) med. postupak u ispitivanju stanja u mozgu, pri kojem se iz stanovitih prostora (na utvreni nain) ispusti odreena koliina likvora (modane tekuine) i zamijeni zrakom ili kojim drugim plinom; tada se vri rendgensko snimanje i prostori ispunjeni zrakom jasno se vide na snimci (pneumoencefalogramu); u bolnicama je za takav postupak uobiajen naziv en-ce, 2. en-cea itd. pneumdgraf gr. sprava koja biljei irenje prsnoga koa pri disanju; medicinski aparat za registriranje dinoga ritma; pneumogram 1. grafikon dobiven na pneumografu; 2. pisana vijest (karta, pismo i si.) poslana pneumatikom potom (u velikim gradovima postoje potanski ureaji koji u dugakim cijevima otpremaju lokalnu potu s pomou zranog potiska). pneumokok, mn. -ki gr. (pneumon plua + isp. kok) loptasta bakterija, najei izaziva upale plua. pneumokonioze gr. (pneuma... + konia prah, praina, pijesak, pepeo) zajedniko ime za silikozu, siderozu, aluminozu, tj. za bolesti koje nastaju udisanjem kovne ili kamene praine i njezinim taloenjem u pluima.

pneumoliza gr. (pneuma... + lysis rjeavanje) operativno odstranjenje priraslica izmeu poplunice i porebrice.

)
pneumonija gr. (pneumon plua) upala plua. pneumotoraks gr. (pneumo... + isp. toraks) med. nagomilavanje zraka u upljini pleure (v.J; umjetni pneumotoraks nain lijeenja plunih bolesti (ponajvie nekih forma tuberkuloze) viekratnim uvoenjem plinova (npr. duika) ili zraka u upljinu pleure u svrhu pritiskivanja plua to utjee na zaraivanje tuberkuloznih arita i kaverna. Po znak za polonij (v.). PO automobilska oznaka za Poarevac. poali v. poilu. poanta v. poenta. poaz franc. (poise) jedinica u CGS-sistemu (v.J za mjerenje dinamine viskoznosti tekuina (naziv po franc. fiziaru Jeanu Poiseuilleu, 1799-1869); oznaka P. pobaka v. baka. pocket engl. (it. pokit) vrea, kesa, dep; pocket-book (/7, pokit-biik) biljenica, notes; novarka, lisnica; pocket-edition (it. ein) malo, depno izdanje neke knjige; po-cket-dictionary (/7, ikenri) depni rjenik; pocketing (/7, pokiting) jako apre-tirana tkanina za izradu depova, tzv. depovina. poco tal. (it. poko) muz. malo; poco a poco malo-pomalo; poco-largo neto malo laganije. pocovati, -ujem v. pucati (Nar.). pocukati, -am (isp. cukati) poupati, pokidati, potrgati; pocuknuti, -em potegnuti, pocukrati, -am (isp. cukar) posuti eerom, poeeriti, zasladiti, poculum caritatis lat. (it. pokulum karitatis) aa ljubavi, milosra, po njem. (Patsche) u djejem jeziku: udarac dlanom o dlan. pona v. pana. pova rus. tlo, zemlja, zemljite; osnova, temelj, baza (Krlea); povenik ovjek vezan uza zemlju, uz rodnu grudu (Cesarec). podagra gr. (pus, 2. podos noga + agra plijen) ulozi, giht; kostobolja; podagram tol-lere nescit

medicina lat. kostobolju izlijeiti ne zna medicina (ruga se Krlea u Baladama [Scherzo] i dodaje: Ak te iga v kostmi, popij pehar vina); isp. hiragra, gona-gra, ishiagra. omagra; prid. podagrian. -na,
podex

-no / podagrozan, -zna, -zno; podagrik, mn. -ci tko boluje od podagre. podesta tal. (na akc. podesta; rije se ne sklanja) gradski naelnik, predsjednik opine; kod Nehajeva: podestat, -ata, 5. podestate; kod 1060 1. naglasiti, podvui, istaknuti (osobito u govoru), skrenuti panju, upozoriti, pc piti (isp. poanta); 2. dobiti, zabiljeit (v.j. poenter engl. (pointer) 1. ovjek koji ustai je poene; 2. pas ptiar, prepeliar; 3. ni ja; 4. slubenik koji u radionici biljei < ne podatke o izvrenom radu radn svrhe operativne evidencije i obraun; mirac; 5. uope: kazalo, kazaljka, pok; putokaz. poentilizam, -zma franc. (point toka) nje crticama i tokicama; poentilist slikar pristaa poentilizma. poentirati v. poenta; isto i poentovati, -u poeta gr. (poietes, lat. poeta) pjesnik; isto -eta (akc. i poet, poeta); poeta laureat lovorom ovjenani (slavni) pjesnik; nascitur v. Orator fit...; prid. poetski poetski) pjesniki; poetaster (tal. stro) nadripjesnik, nazovipjesnik, klepac, piskaralo; poetesa, 2. mn. p (franc. poetesse) pjesnikinja; poetiks 1. nauka o umjetnikoj knjievnosti ja literature; 2. teorija poezije; isp. meti skupnost i sistem umjetnikih naela i i rada nekog pravca ili nekog pjesnika razred gimnazije u starom kolstvu: poetian, -na, -no i poetiki, -a, pjesniki, zanosan; poetik, -a, -o tal. (pc pjesniki nastrojen (Vojnovi); poetiza davanje pjesnikog oblika nekoj stvari, u pjesnikom stilu, idealizacija; poetizirati, -izlram uiniti pjesn uzvienijim, dati pjesniko obiljeje, u ti; isto i poetizovati, -ujem; poezija ritmian slikovit govor u stihu, pjes (suprotno prozi); 2. sva pjesnika djela naroda, vremena, nekog pjesnika ili pjesnika; 3. prenes. ljepota, divota, podruje mate, fantazije; 5. anga poezija pjesnitvo s tendencijom (v poetika i si. v. poeta. poetis omnia licent lat. pjesnicima je sve teno (enoa). poetizam, -zma (isp. poeta) pjesniki izrt Poetovio lat. antiko ime za Ptuj u Slove poetrijat, -ata rije nainjena u P( analogijom na proletarijat, a trebalo znai pjesniki, knjievniki stale ( je o diktaturi poetrijata). poezija v. poeta. pofaliti, -Im (isp. faliti) 1. nestati, uzmanjk promaiti (Josip Kozarac). pofezne(w. i. r.) ry'ewi.(Pofesen) 1. popec

Nazora: podetat, -ata; podetarija nael-stvo opine, gradska uprava. podex lat. (it. podeks), stranjica, zadnjica; isp. popo. podij, -ija (pored podijum) gr. (podion, lat. podium) uzdignuti dio poda; povieno mjesto za govornika, glumca; podnoje, postolje, u starim cirkusima: balkon za odlinije osobe. podjaprit (isp. japrit) vicearhiakon (al-ski). podologija gr. (piis, 2. podos noga + logos rije, govor) nauka o nogama, podometar, -tra gr. (piis, 2. podos noga + metron mjera) broja koraka, korako-mjer, krokomjer. podozrenje rus. sumnja, sumnjienje; podozrije-vati, -dozrijevam sumnjati, sumnjiiti; podozriv sumnjiv, sumnjiav, nepovjerljiv. podramiti, podramlm dramatizirati; podramljen dramatiziran (Mato). podrum, 2. mn. podruma gr. (hypo ispod, dromos cesta, put) 1. podzemna prostorija (obino ispod kua); 2. vinara, konoba, krma, taverna, pivnica; 3. drvarnica, spremite za kruto gorivo; 4. staja, konjunica (zapravo prizemlje u kuama koje su graene tako da im najdonje prostorije slue za smjetaj stoke). podprajcati, -am (isp. njem. spreizen) poduprijeti, podboiti, podmetnuti, podstaviti (u zagrebakom govoru). podumenta, 2. mn. podiimenata lat. (fundamen-tum) temelj. podvig rus. pothvat, djelo, napor, trud. podzol rus. (zola pepeo) vrsta tla; karakterizira vlane i svjee klime, tlo siromano rudnim sastojcima; na izraz: pepeljua; prid. pod-zolnl; podzolirati, -zollram pretvoriti u podzol, nainiti neto slinim podzolu. poda, 2. mn. poda tal. (poggia) pomor, zateg, zatega (vrsta ueta). poema gr. (poiema spjev, pjesma) 1. literarno djelo epskoga karaktera u stihovima (katkada i u prozi); 2. naziv nekih muzikih djela; 3. prenes. neto lijepo, cjelovito, skladno, savreno, pjesma; isto i poem, -ema (Vlad. Kuan). poen, -ena franc. (point) bod, toka (u sportu i dr.), jedinica to se broji u uspjeh. poenologija v. penologija. poenta, 2. mn. poenta franc. (pointe) iljak, otrica, aoka, alac (npr. dosjetke); istaknuta toka; glavna misao; naglasak reenice, smisao, svrha izlaganja; poentirati, -entlram pofl 1061

polakikoproz a

masti) od zemiaka ili od bijela kruha; 2. mozgom punjeno peeno tijesto, pofl v. bofl. pofrajati, -am pojesti i popiti (M. Smoje). pofrigati, -am (isp. frigati) popriti, popei, potpei. poftoriti, poftorim rus. (povtorit') ponoviti, opetovati, repetirati. pofumati, -am (isp. fumati) popuiti. pogan1, pogani lat. (paganus seoski, neuk) 1. gad, gnus, neistoa, neist, prljavtina; izmetine, balega; 2. prenes. mrska, nedraga osoba, uope sve to izaziva gaenje, odvratnost. pogan2, pogana, pogano lat. (isp. pogan1) 1. prljav, neist, ruan, sramotan; pokvaren, zao, rav, opak, gadan, ruan, sramotan; 2. bijesan, goropadan, silovit; 3. krivovjerski, nekranski, bezboan. poganin, mn. -ani, 2. pogana v. paganizam; en.

poganka; prid. poganski; poganstvo neznabotvo. pogoda polj. lijepo vrijeme (kod naih starijih pisaca). pogrom, 2. mn. pogroma rus. (pogrom) organizirani napadaj na neoboruano stanovnitvo; masovno strijeljanje; hajka na ljude; pogroma, -aa organizator pogroma ili sudionik u njemu. pogruen rus. (pogruit' utonuti, zadubiti se) skruen, utonuo u misli na svoj teki poloaj, pokajniki, potiten, utuen, slomljen, deprimiran, klonuo, pokoran, krotak, ponizan, tih u ponaanju; izv. pogruenost, -osti. pohasiti se, pdhaslm se (isp. asi) osiliti se, uzobijestiti se, ponijeti se. pohati, -am njem. (backen pei) priti na osobit nain (poto e meso ili to drugo umoi u jaja,

brano ili mrvice); isto i pohovati, -ujem; pohanac, -anca, 2. mn. pdhanaca pile prikladno za pohanje; isto i pokenes (gebackenes). Pohjola sjeverna zemlja, Laponija (isp. Kale-vala). pohovati, -ujem v. pohati. poikiloferman, -mna, -mno gr. (poikilos arolik + isp. terme) koji je promjenljive temperature (tjelesne), prilagodljiv toplini okoline; isp. homeoterman, heteroterman. poilu franc. (it. poali, 2. -ija) nadimak za francuskog vojnika (upavac, rutavac); poilu d'Orient (it. poali d'Orjan) francuski vojnik koji se u prvom svjetskom ratu borio na Solunskom frontu; Solunac. poinatiti se, -inatim se (isp. inat) posvaati se (Nar.), point v. poen. pointe v. poenta. pointer v. poenter. points de Venice franc. (it. poen d'Veniz) venecijanske, mletake ipke. poiroiti se, -Im se (isp. iro) postati iro, kico, pokicoiti se, izvesti kakav gest na nain bekrije, lole. pojordamiti se, -jordamim se (isp. jordam) uzoholiti se. pokabast, -a, -o (isp. kabast) poteak, nezgrapan, glomazan, nesklapan, nespretan. pokal, -ala franc. (bocal, njem. Pokal) pehar, bukara, bokal, vr; u nae vrijeme openito primljen izraz (pored pehar, kup) za posudu od drage kovine, umjetniki izraenu u obliku kalea, koja se daje pobjednicima u (sportskim) natjecanjima kao trofej. polakisurija 1062

pokarabasiti se, -rabasim se (isp. karabasan) povampiriti se. pokenes v. pohati. pdkenport v. baknbart. poker engl. (poker) hazardna kartaka igra, amerikog podrijetla. poklisar, -ara, 5. poklisaru i -are gr. (apokrisia-rios) 1. diplomatski predstavnik visokog ranga, poslanik u inozemstvu, ambasador; 2. uope izaslanik, emisar (s nekim osobitim zadatkom, s vanom porukom); 3. u prolosti: saborski zastupnik; poklisarstvo poslanstvo visokog ranga, ambasada; prid. poklisara v i -arev; poklisarskl. pokost, gen. pokosta e. lak; pokostar laki-rer; pokostiti, pokostlm lakirati; pokocen lakiran. pokulirati, -kullram lat. (poculum vr; pijanka) pijaniti, pijanevati. pokumport v. baknbart. pol, pola, lok. polu, mn. polovi gr. (polos os, osovina) 1. krajnja toka zamiljene zemaljske osi, sjeverna i juna (geografski pol) magnetski polovi dvije toke Zemljine povrine na kojima magnetska igla stoji vertikalno; 2. svaka od dviju krajnjih suprotnih toaka, suprotnosti; 3. dio elektrinog stroja na koji se obino stavljaju krajevi voda. polaa v. palaa. polakikoproza gr. (pollakis esto + kopros gnoj, kal, blato) med. preesto tranje na zahod kod nekih duevnih bolesnika (pa i kod zdravih ljudi u stanovitim psihozama).

pol
polarnost, -osti (isp. polaran) 1. sposobnost nekih tijela da na nekim tokama svoje povrine (polovima) pokazuju neka svojstva intenzivnije nego na drugim tokama (npr. kod magnetiziranih tijela); 2. posjedovanje dvaju suprotnih polova; 3. prenes. opn suprotnost, protivtina. polaroid, -ida specijalno staklo koj svojstvo da niti odbija svjetlo, niti ablji polderi, poldera (mn. m. roda) hol. (r. plodni dijelovi kopna koji se nalaze n morske razine; ograeni su branama izbjegnu poplave) i ispresijecani kai (zbog isuivanja); uope nizine uz obalu Sjevernoga mora, tlo oteto moi Poldo, 5. Poldo v. Leopold. polelej, -eja v. polijelej. polemika, 3. -ci gr. (polemeo ratujem, se) otar spor, dugotrajna prepirka u na skuptini i si. o nekom pitanju; izu dokaza i protudokaza u energinom o esto u uljivom tonu; prid. polemiar -no i polemiki svadljiv, 2 polemiar ljubitelj, sudionik polemil tak u polemici; vjet diskutant, d< polemizirati, -izlram voditi polemik pirati se; isto i polemizovati, -ujem / pol ti, -em. polemologija gr. (polemeo ratujem + znanstveno istraivanje rata kao drul fenomena, nauka o ratovanju, njegov rocima i posljedicama. polen lat. (pollen prah od brana u 1 pelud, cvjetni prah. polena v. pulena. polenta v. palenta. poleografija gr. (polis grad + gri piem) nauka o gradovima (u zemljt isto i poleogeografija. poleta v. epoleta. polezan v. polza. poli...gr. (poly mnogo) u sloen oznauje mnotvo i uestalost (npr. pol a u najnovije

polakisurija gr. (pollakis esto + isp. urin) preesto izluivanje mokrae (znak neke bolesti mjehura, prostate, bubrega ili i obine prehlade); isto i sihnurija. polanda tal. palamida, vrsta skue; polandara mrea za hvatanje polandl. polara gr. (isp. pol) geom. okomica na promjeru kruga. polaran, -rna, -rno gr.-lat. (isp. pol) 1. koji se odnosi na pol, koji se nalazi na polu, koji je svojstven polu; 2. prenes. suprotan, oprean; polarni krugovi (sjeverni i juni) paralelni krugovi, udaljeni od ekvatora na sjever i jug za 66 32' 47'', koji se smatraju granicama polarnih podruja; polarne zemlje podruja koja se nalaze izmeu pola i polarnog kruga; polarno svjetlo sjeverno svjetlo koje se vidi za tamnih vedrih noi u sjevernim i junim polarnim zemljama; Polarna Zvijezda (lat. Alpha Ursae Minoris) zvijezda je-vernjaa; najvea zvijezda u zvijeu Maloga Medvjeda odn. Malih Kola (v. alfa); polarni medvjed sjeverni, bijeli medvjed; polarna lisica lisica s dlakom promjenljive boje (zimi bijela, inae siva ili smea); ivi visoko na sjeveru; zovu je i srebrna lisica,plava lisica; polarna fronta ploha koja rastavlja hladni polarni zrak od toploga tropskog zraka. Polaris ime amerikih raketa s atomskom glavom (obino se lansiraju s plovnih objeka-ta). polaritet, -eta v. polarnost. polarizacija (isp. polarnost) 1. prenoenje, stjecanje polarnosti (v.); polarizacija svjetla sastoji se u tom to se svjetlosni titraji vre (potpuno ili preteno) u nekom istom pravcu; u prirodnom (nepolariziranom) svjetlu pravac titraja izmjenjuje se brzo i neuredno; polarizacija svjetla nastaje kod proputanja svjetla kroz kristale s dvostrukim prelamanjem; elektrina polarizacija izazivanje elektrinih naboja u nevodiu s pomou vanjskog elektrinog pola; 2. kolebanje izmeu dviju suprotnosti; v. polarnost 3; prid. polarizacioni; glag. polarizirati, -izlram; isto i polarizovati, -ujem. Polarnica isto to i Polarna Zvijezda (v. polaran). polarnik, mn. -ci isto to i polarni krug (v. polaran).

vrijeme i kemijske proi dobivene polimerizacijom( v.), osobito nima raznih plastinih masa i sintetski kana. Poli v. Polly. poliandrija gr. (poli... + aner, 2. andi mu) mnogomutvo, viemutvo, brak ene sa vie mueva istodobno; isp. poli ja.

poliant, 2. mn. polianata gr. (poli... + i cvijet) biljka krasnica iz Centralne A ke sa mnogo miomirisnih cvjetova, tub poliarhija gr. (poli ____ + archein vi vladavina mnogih, demokracija. poliartritis (-itis) gr. upala zglobova, rei zam u zglobovima.

poliban

1063

polifonl je ve kao grka robinja na putu prema Heladi saznala za sinovu traginu sudbinu i uz pomo svojih pratilja izbola oi trakome kralju Polimesto-ru i pobila mu djecu (Euripidova drama Hekuba). poliedar, -dra, 2. mn. poliedara gr. (poli... + hedra sijelo, osnova, strana) geom. tijelo ogranieno mnogim ravnim plohama, mno-goplonjak. poliesterske smole umjetne smole koje se dobivaju zgunjavanjem vievalentnih alkohola s viebazinim karbonskim kiselinama (slue za proizvodnju lakova i umjetnih vlakana, npr. terilena). polietaan, -na, -no franc. (polyetage) viekatan, viespratan; viestepen, viestupnjevit. polietilen, -ena gr. (poli... + isp. etilen) plastina sintetina materija s pomou koje se dobivaju prozirne i gipke membrane potrebne u kirurgiji. polifag, -aga, mn. -azi gr. (poli... + fageln jesti) mnogojedac, mnogoder, svatojedac, svatoder. Polifem, -ema, 5. Polifeme ime jednookog diva iz starogrke mitologije; kod njega se sklonio Odisej na svojim lutanjima od Troje prema kui; div je Odiseju prodro nekoliko drugova, a Odisej ga je oslijepio. polifenija gr. genetika pojava kad jedan gen kontrolira vie svojstava. polifiletizam, -zma gr. bioloko uenje koje postojee oblike ivota izvodi iz vie filoge-netskih praoblika. polifilija gr. (poli... + fyllon list) u evoluciji izraz za razvitak ivog svijeta na odvojenim putovima (poput stabala u umi), tj. evolucija biljaka odvojena je od evolucije ivotinja; ribe su u toku svoga razvitka prole odvojeno od vodozemaca, sisavci od ptica itd. pollfleks gr.-franc. (polyflex) cijev od plastinog materijala. polifobija gr. (poli... + isp. fobija) med. bolestan strah od mnotva pojedinih stvari. polifon, -ona gr. (isp. polifoni) novi muziki instrument, izum sovjetskog muzikologa Jev-genija Mursina, u kome jedna oktava ima 72 intervala, te instrument moe izvoditi zvukove koji u prirodi i ne postoje (polifonom je, meu ostalim, izvedena i muzika u sovjetskom filmu Put prema zvijezdama, dokumentarnom filmu o uspjesima sovjetske astronautike). polifonl gr. (poli... + fone glas, zvuk) vieglasan, mnogoglasan; isto i polifonian.

poliban gr.-franc. (poli... + bain kupka, kada) prostorija sa vie naprava za pranje (tuevi, kade, koljke). polica, 2. mn. -ica (akc. i polica) tal. (polizza) priznanica, isprava o osiguranju, izdana od osiguravajueg drutva osiguraniku. policajhund njem. (isp. policija + Hund pas) policijski pas; policajef ef policije (Krlea). policeman v. polismen. policentrizam, -zma gr.-lat. (poli... + isp. centar) ralanjivanje na vie sredita, tj. izla-enje neke inae jedinstvene pojave iz vie centara (u najnovije vrijeme politiki termin koji oznauje mogunost pravilnog tumaenja marksizma i neovisno o uenju komunistikih lidera okupljenih u socijalistikom lageru). policija gr. (politeia ureen dravni ivot) 1. ustanova to se brine oko javnog mira i poretka u dravi, redarstvo; 2. skup policijskih slubenika; 3. policijska zgrada; prid. policijski ; poticajni; policist(a) pripadnik policije, redarstveni inovnik; straar, redar; isto i policaj, -aja, 5. pSlicaju; isto i policajac, -jca, 5. policajce, 2. mn. policajaca. policitemija gr. (poli... + kytos mjehuri + haima krv) poveanje broja eritrocita (v.) praeno crvenilom u licu, povienim krvnim tlakom, glavoboljom i zujanjem u uima. polidaktilija gr. (poli... + daktvlos prst) mnogoprstost, priroena nakaznost koja se oituje sa po vie od pet prstiju na jednoj ruci ili nozi. Polideuk v. Poluks. polidipsija gr. (poli... + dipsa e) med. jaka i neutaiva e (bolesno stanje povezano i s izluivanjem velikih koliina mokrae). Polidor gr. (poli... + doron dar) mnogo-vrijedni, mnogocijenjeni, sa mnogo darova; inae jedan od sinova trojanskoga kraljevskog para Prijama i Hekube; o njemu pjeva Vergilije: Tog je Polidora Prijam, izgubivi vjeru i nadu | da e se opsadi Troja odrvati orujem svojim, | potajno s tovarom zlata do trakoga poslao kralja | ne bi 1' na sigurnom mjestu sauvao trojansko blago. | Ovaj kad vidje da Troju sudbina naputa sretna, | s pobjednom sloi se stranom i s Agamemnonom kraljem, | pogazi zakone stare, Polidora lii ivota | i nae prisvoji blago. O prokleta udnjo za zlatom, | na to li navodi ljude i na to li sili im due. (Eneida III, 4957). Polidorovu smrt ljuto je osvetila majka Hekuba, koja

-na, -no /' polifoniki; polifonija viegla-sno pjevanje ili sviranje; vieglasnost, mnogo-glasnost, mnogozvunost; prid. polifonijskl. poligamija gr. (poli... + gameo enim se) mnogobranost; ponajvie se upotrebljava u smislu mnogoenstva; isp. poliandrija i poli-ginija; prid. poligamian, -na, -no; poligamist(a) pristaa poligamije.

poligenizam, -zma gr. (poli... + genesis postanak) antropoloka teorija da razliite ljudske rase odgovaraju ivotinjskim vrstama i da potjeu od razliitih prapredaka te da su ponikle na razliitim mjestima zemaljske kugle neovisno jedna o drugoj; prot. mono-genizam.

poliginija gr. (poli... + gyne ena) mnogo-enstvo, vieenstvo; brak jednog mukarca sa vie ena istodobno; isp. poligamija. poliglot gr. (poli... + glotta jezik) ovjek koji vlada mnogim jezicima; poliglotskl u vie jezika, viejezian (Begovi). poligon, -ona gr. (poli... -t- gony koljeno, kut) 1. geom. mnogokut, viekutnik; 2. vojn. a) artiljerijsko strelite; b) specijalno ureena prostorija za ispitivanje tehnikih sredstava borbe i za kolsko vjebanje tehnikih rodova vojske (npr. inenjerski poligon, kemijski poligon); prid. poligonskl; poligonalan, -Ina, -Ino mnogokutan, mnogougaoni. poligraf gr. (poli... + grafo piem) 1. pisac koji pie mnogo o svemu i svaemu, svatar, mnogopisac; 2. aparat koji se hvataljkama prislanja na ruke i grudi ispitanika i posebnim sistemom znakova biljei duevne doivljaje koji nastaju u mozgu ako ovjek ne govori istinu; isp. detektor lai; 3. stroj za umnaanje tekstova. poligrafinost, -osti gr. (poli... + grafo piem) poznavanje vie pisama i njihova istodobna upotreba (npr. kod nas: glagoljica, irilica, latinica). poligrafija gr. (poli... + grafo piem) 1. grana tehnike; industrija koja obuhvaa sve oblike proizvodnje tamparske produkcije; grafika industrija; 2. knjievno svatarstvo, pisanje o svemu i svaemu, obino povrno i bez poniranja u sr problema; isp. poligraf. Polihimnija v. muza. polihistor gr. (poli... -I- isp. historija) sveznadar, sveznalica; strunjak u mnogim nauka-ma. polihromija / polikromija (v.). polijelej, -eja gr. (poli... + elaion ulje) 1. vrsta velikog svijenjaka u pravoslavnoj crkvi; 2. vrsta pravoslavne crkvene (psalam). polikalam gr. (poli... + isp. kalam, svirala sa vie piskova, polikarpan, -pna, -pno gr. (poli... + kai plod) estoplodan, mnogoplodan (kao to ime Polikarp ovjek sa mno
polikultura

tomaka). poliklinika, 3. -ci gr. (polis grad ili p mnogo + isp. klinika) zdravstvena us za davanje kvalificirane medicinske p bolesnicima ambulantnim (v.) lije prid. polikDniki. Polikrat {gr. Polvkrates) moan vlac grkom otoku Samosu (vladao 5385 n. e.), velik dobrotvor kulture; okup' svom raskonom dvoru umjetnike i u meu kojima je bio i poznati pjesni kreont; pogubio ga je (nabijanjem na perzijski satrap, vojskovoa kralja Da Oret, u Magneziji; lijepu mu je uspe ostavio njemaki pjesnik Schiller p snom baladom Der Ring des Pol}'krate kratov prsten). polikromija gr. (poli... + chroma 1 mnogobojnost, viebojnost, raznob arolikost; 2. tampanje u nekoliko polikromatian, -na, -no mnogo afolik, aren; isto i polikromat polikroman, -mna, -mno (sve pored polil ja itd.); prot. monokromija. Poliksena (gr. Polyxene) gostoljubiv., Prijama i Hekube; kad su Heleni na poi iz osvojene Troje stigli na obalu Trakij se nalazio grob Ahilejev, pojavio s junakov i zatraio da mu se kao ui dalju sretnu plovidbu prinese na Poliksena, koju su zajedno s majkom bom vodili u ropstvo; Heleni su ud Ahilejevu zahtjevu, a izvritelj rtveno bio je sin Ahilejev Pir Neoptolem; ovaj ( dogaaj opisuje Euripid (drama Ht ovako: Ahilejev o sine, evo moja g probodi je, ne tedi, otar zarij ma, | a me klati, evo grkljan bijel, | presijeci, j spremna tvoj outit no. | A on ko stoji, saaljenja pun, | jer zadat bi jo neznatan tek bol, | pa zato iljkom noi sjeknu rez, | tek da joj sprijei daha ivo put. 11 iknu krv, a djeva ne misli na smi dostojanstvo pazi, za nj je mori skr nastoji da bude pristojan joj pad, pred dima mukim enski krije sram (uloga | ka Taltibija).

1065

polisaharidi

polikultura gr.-lat. uzgajanje vie kulturnih biljaka na odreenom podruju, polilej v. polijelej. poli lema gr. (poli... + isp. dilema) kolebanje izmeu vie mogunosti. polimerija gr. (polvmeres mnogostruk) med. pojava veeg broja jedinica u nekom tjelesnom organu (est prstiju, tri bubrega i si.). polimerizacija gr. (polvmeres mnogostruk) kemijska reakcija kod koje se iz dviju ili iz nekoliko molekula jedne te iste tvari dobiva spoj istog sastava ali vee molekularne teine; igra ogromnu ulogu u tehnici; polimeran, -rna, -rno koji ima mnogo sastavnih dije-i lova, mnogolan, mnogodijelan. i Polimestor kralj u Trakiji u doba trojanskoga rata; prvotno saveznik Trojanaca, a kasnije preao na stranu Helena (kako i zato, opisano je pod natuknicom Polidor). polimetalan, -Ina, -Ino gr.-lat. (poli... + isp. \ metal) koji sadrava nekoliko metala. polimetrian, -na, -no gr. (poli... 4- isp. metrika1) poet. pisan u mnogostrukom metru, u razliitom ritmu. polimitija gr. (poli... + mvthos pria) vie i manjih pria u jednoj veoj. I, polimorflja gr. (poli... 4- morfe oblik) javljanje nekih pojava u mnogo oblika; mno-gooblinost; polimorfan, -fna, -fno mno-gooblian; koji se javlja u mnogo oblika; polimorfizam, -zma u biologiji pojava da se neka ivotinjska vrsta oituje u vie oblika ili da u jednoj generaciji tokom godina mijenja svoj oblik. polineuritis (akc. i -itis) gr. (poli... 4- isp. neuritis) med. istodobna upala veeg broja ivaca.

| Polinezija gr. (poli... 4- nesos otok) skup od velikog broja otoka u Tihom oceanu (Juno more) istono od Filipina sve do zapadnih obala Sjeverne Amerike; najznaajniji otoci; Havaji i Samoa; Polineanin, mn. -ani; I Polineanka; prid. polinezijski. I Polinik (gr. Polvneikes) sin Edipa i Jokaste, brat Eteokla, Antigone i Izmene; poveo Sedmoricu protiv Tebe i poginuo u dvoboju s bratom (ostalo v. pod Antigond). polinom, -oma gr. (poli... 4- nomos red, pravilo, zakon) mat. mnogolan, vielan broj; isp. binom, monom; prid. polinomski. polioencefalitis (akc. i -itis) gr. (polios siv, bjelkast 4- isp. encefalitis) upala sivoga tkiva velikoga mozga, poliomijelitis (akc. i -itis) gr. (polios siv, bjelkast 4- isp. mijelitis) upala sivoga tkiva lene modine, djeja kljenut, djeja uzetost (zarazna bolest koja zahvaa osobito malu djecu za vrijeme velikih ljetnih vruina ili neposredno nakon njih); katkada se upotrebljava i u skra. obliku: polio, 2. polija, 3. poliju, instr. poliom. poliopsija gr. (poli... 4- opsis gledanje) pojava da ovjek s normalnim vidom vidi od jednog predmeta dva ili vie njih. polioze v. polisaharidi. polip, 2. mn. polipa gr. (polypus mnogonog) morska ivotinja, beskraljenjak, sa mnogo krakova; hobotnica, mrk (mrka [polipa] smo vidjeli; Fran Maurani); prenes. neto to isisava; polipi a) zool. oblik mjeinaca koji ive privreni najednom mjestu, koralji (isp. meduza 2); b) med. petljasta

izraslina sluznice ili koe (najee u nosu, crijevu i maternici). poli-pak ovijanje robe u polivinil. pollpar, -ara gr. mjesto u vodi gdje ive privreni polipi. polipedija gr. (poli... 4- pais, 2. paidos dijete) pojava mnogobrojnosti djece u nekih roditelja, mnogodjetnost. polipeptidi (mn. m. r.) gr. (poli... 4- v. peptidi) kemijski spojevi od vie aminokiselina. polipnjak, mn. -aci vapnena materija u obliku razgranatog drveta, nastala izluivanjem polipa oko koje se razvijaju dalji polipi. poliptih, mn. poliptisi gr. (poli... 4- ptvche naslaga) antikna knjiga ili umjetnina sa vie nego tri ploe, strane, slike (isp. diptih, triptih). pollr, -ira v. palir. polirati, poliram lat. (polire gladiti) 1. uglaati da se sjaji; 2. popraviti, dotjerati; izobraziti, profiniti, utanati,

istanati; polirer glaar; radnik metalne struke koji glaa metalne predmete. poliritmija gr. istodobno zvuanje veeg broja razliitih ritmikih obrazaca i vrlo esto izmjenjivanje kontrastnih metrikih formula (karakteristika dez-muzike); raznovrsnost ritmova u nekom glazbenom djelu. polis gr. (polis) grad-drava, tj. grad opasan zidovima, sa samostalnom upravom; takvi su npr. u antikom svijetu bili Atena, Teba, Sparta, kod nas u starini Dubrovnik, a uza nj u Evropi jo npr. Venecija, Hamburg, Bre-men i d. polisaharidi gr. ugljini hidrati s molekulama sastavljenim od veeg broja molekula mono-saharida; netopljivi su u vodi i nemaju sladak okus.

Polisario

1066

Polisario oslobodilaka fronta zapadne Sa-hare. polisemija gr. (poli... + semeion znak) lingv. mnogoznanost, vieznanost, svojstvo neke rijei da ima vie znaenja (npr. rije glava moe oznaivati dio tijela, zatim pametnog ovjeka [to je glava!], poglavara kue, tj. starjeinu, nadalje moemo rei: glava kupusa, glava brijega, glava eera, glava avla itd.); isp. monosem. polisilabian, -na, -no gr. (poli... + isp. silaba) mnogosloan, viesloan. polisindet gr. (poli... + svndeo veem) gomilanje veznika u reenici; npr. Kakav bjee Rizvan-aga silni i na sablji i na koplju vitu, i na puki i na nou ljutu i na aci / na dobru konju (Ivan Maurani); isto / polisindeton. polisinteza gr. (poli... + isp. sinteza) povezivanje vie dijelova u cjelinu. poliskopgr. (poli... + skopeo gledam) vrsta stakla kroz koje se predmet vidi u vie jednakih oblika. polismen engl. (policeman) policajac u Engleskoj i u USA. polistirol, -61agr. (poli... + isp. stiraks) jedna od sintetikih materija, vrsta termoplastika (v.) u razliitim oblicima obraivanog i mnogostruko primjenljivog. poliinel, -ela franc. (polichinelle) komiar, komina figura zapadnoevropskih kazalita lutaka ili karnevala; grbavac, prevrtljivac; isp. pulinela. politbiro, -6a, mn. -6i, 2. politbiroa politiki ured, vrhovni politiki organ nekih komunistikih partija. politehnika, 3. -ci gr. (poli... + isp. tehnika) visoka ili via srednja tehnika kola, podijeljena na odjele po razliitim strukama tehnike; prid. politehniki; politehniar uenik politehnike. politelzam, -zma gr. (poli... 4- theos bog) mnogobotvo, vjerovanje u vie bogova (prot. monoteizam); politeist(a) mnogobo-ac; en. politeistkinja; prid. politeistiki. politesa franc. (politesse) uljudnost, pristojnost, bonton, utivost, otmjenost, profinjenost, uglaenost, dobar odgoj, fino ponaanje; istananost ukusa. politika, 3. -ci gr. (polis drava; politikos graanski, dravni, javni) 1. djelatnosti u vezi s dravom, dravni poslovi, upravljanje, rukovoenje dravom; 2. sve mjere usmjerene na obranu klasnih interesa, na osvajanje i jaanje klasne vlasti ili na stvaranje pogodnih uvjeta za borbu za vlast u dravi; 3. od smjer i metode rada drave, partije, ust ili pojedine osobe; 4. prenes. lukavost, nje, prepredenost, smiljenost, pron nost, raunica;

politiki 1. koji politike; 2. dravniki, dravni, javni, i ni, graanski, upravni; 3. kao prilog -dro, pametno, razumno, oprezno, h razborito, promiljeno, smiljeno; po ekonomija v. ekonomija; politiar ( koji se bavi politikom (obino kao pi nom vjetinom); prenes. dobar taktia: dar rukovodilac (isp. politiki 3); polit 2. mn. politikanata tko se bavi poli radi politike, nadripolitiar, demagc trigant, spletkar; pekulant s nebitnin tikim pitanjima, svjestan zamagljiva ] problema; isto i politikaster (tal. politici politikologija v. politologija. politirati v. politura, polirati; politirer nik, strunjak za politiranje. politisch verdachtig njem. (it. poli'ti ferd politiki sumnjiv, u staroj Austriji ozn; politiki nepoudne osobe (Begovi, man); isp. p. v. i pe-fau. politizirati, -tizlram (isp. politika) 1. politiku, razgovarati o politici, prepira politikim pitanjima; 2. postupati lul promiljeno; 3. dati neemu politiko o je, uiniti politikim, popolitiiti (od imenica politizacija); politizirati se politiko obiljeje. politkom sovjetska skraenica za po komesar. politologija gr. nauka o politikim pojav postupcima, izuavanje politike kao z sti; politolog, mn. -zi strunjak u pol giji; prid. politoloki. politonija gr. vieglasnost, mnogoglasnc todobno zvuanje veeg broja razliitih liteta; isp. polifonija, poliritmija; politonalan, -Ina, -Ino. politura (isp. polirati) 1. tekui prozin rastopina smole u vinskom piritu; u] bljava se pri zavrnoj obradi (polii drvenih izraevina; 2. prenes. v. polite vanjski sjaj, lijep spoljanji izgled, lal ka, la, prevara; politirati v. polirat poliuretan, -ana gr. umjetna smola dob polimerizacijom, vrsta plastine mase i ili plastina pjena od nje koja slui naje pravljenje krevetskih uloaka. poliurija gr. (poli... 4- isp. urin) med. izli nje prevelikih koliina mokrae (bolest dijureza, oligurija, anurija, polakisurij

polivalencija

1067

polupansio n polivalentan, -tna, -tno; polivalentnost, -osti isto to i polivalencija.

polivalencija gr.-lat. (poli... + valere vrijediti, valjati) mnogovrijednost, mnogovalja-nost; priid.

polivinfl(-kldrid), -ila gr. (poli... + isp. vinil) kem. bijeli fini praak bez mirisa i okusa; dobiva se iz vinila (polimerizacijom) dodatkom nekih kemijskih tvari; vrlo teko gori i ne otapa se u vodi, a otporan je prema kemikalijama i prema utjecaju kisika; prerauje se na vie naina, a najira mu je primjena u izradbi kinih kabanica, potplata (P-potplat), kovega i drugih predmeta iroke potronje; ti se predmeti proizvode i kod nas (jugovinil); prid. polivlnilski; v. plastine mase (pod plastika). pdlka, 3. -ki, 2. mn. polka i polki e.-polj. ivahan ples u dvoetvrtinskom taktu, nastao oko god 1830. (jedni mu izvode ime od Polka Poljakinja, a drugi od e. pulka polunota, pola takta, polukorak); iz eke gdje je nastala, polka se brzo nala u Londonu i Parizu, gdje je daJa ime ak i stilu pokustva i odijevanja, a postala je prava napast kao npr. danas rok i tvist; plee se u parovima uz obavezne poskoke; polka--mazurka kombinacija ovih dvaju plesova; od polke se razlikuje troetvrtinskim taktom, a od mazurke akcentom na treoj dobi umjesto na drugoj. pollice verso lat. (it. police verzo) obrnutim palcem; gesta u rimskom amfiteatru kojom se pobijeenom gladijatoru uskrauje milost; znai: nema milosti, ubij ga! Polly engl. (it. Poli), hipok. prema Apolonija. polnoglasije rus. punoglasje; lingv. pojava, osobito znaajna za ruski jezik, da prema praslavenskim glasovima el, er, ol, or izmeu dvaju suglasnika nastaje ele, ere, olo, oro (za razliku od npr. naeg jezika gdje u takvim sluajevima imamo le, re, la, ra) npr. prasl. berg. rus. bereg, nae breg (brijeg) odn. prasl. gord, rus. gorod, nae grad; isp. pleofonija; v. / metateza. polo1 engl. (iz indijskoga) vrsta igre loptom (na konjima, biciklima); igrai udaraju dugakim tapovima malu lopticu. polo2 sportska koulja ili majica otvorena ovratnika. poloneza franc. (polonaise) 1. vrsta plesa nasta-log u Poljskoj u 16. st., koji je postao popularan u ostaloj Evropi u toku 18. st.; plee se u parovima, u povorci, kliuim koracima u troetvrtinskom taktu; 2. muzika za taj ples; 3. vrsta starinske enske haljine; isto i polonez, -eza. polonij, -ija (pored polonijum) lat. (Polonia Poljska) kem. radioaktivni element, at. teina 210, tablini broj 84, znak Po (otkrila ga Marija Sklodowska Curie, Poljakinja). Polonije (Polonio) brbljavi, pomalo smijeni dvorski slubenik visokog ranga (prema istoimenom licu iz Shakespeareove tragedije Hamlet). polonistika, 3. -ci (lat. Polonia Poljska) nauka o poljskom jeziku i knjievnosti; polonist(a) ' strunjak u polonistici, tko se bavi poloni-stikom; en. polonistkinja; prid. polonistiki; polonizam, -zma, 2. mn. polonizama izraz iz poljskog jezika u nekom drugom jeziku; polonizirati, -izlram uiniti Poljakom, popoljaiti; isto i polonizovati, -ujem; polonofil, -ila prijatelj Poljaka i svega to je poljako; prid. polonofilski; polonofob, -oba neprijatelj Poljaka i svega to je poljako; prid. polondfdpskl. polos gr. (pelo kreem se, miem se) vrsta sunanog sata (okrugla ploa s okomitim prutiem kojemu je duina sjene oznaivala doba dana). Polovci, Polovaca (mn. m. r.) v. Kumani; prid. polovjecki, -a, -6 (prema ruskom jeziku; na bi prid. bio: polovakT). poltron, -ona franc. (poltron) nitarija, kukavica, straljivac, ulizica, laskavac, puzavac, gmizavac (pred jaim), beskimenjak, podre-pa, ankoliz, ulaica, ulagiva, udvorica, orbolok, pripuz; prid. poltronski; poltronija-da hvalospjev nekom monom ovjeku ili drugom kojem faktoru u svrhu ulizivanja; poltronstvo svojstvo poltrona, ulizitvo, puzavost, beskimenjatvo, udvoritvo i si.

poltrona tal. (poltrona) naslonja, stolica s naslonom, fotelj, sjedite u gledalitu; u prenesenom smislu: lijena ena. polucija lat. (poluere opoganiti, uprljati, oskvrnuti) 1. neizazvan izljev ljudskog sjemena za vrijeme spavanja; 2. zagaenje, oneienje npr. zraka u velikim gradovima, ovjekove okoline; isp. polutant; glag. polucirati, -ucfram; polucionizam, -zma seksualna nastranost pri kojoj mukarac postie vrhunac spolnog zadovoljenja kad odjeu ene uprlja izluenim sjemenom. poluknuti, -em (isp. lukati) poviriti (Nar.). Poluks lat. (gr. Polideuk) jedan od Dioskura, sin Zeusov, brat Kastorov (v.J. polupansion (-penzion) hrv.-franc. pretplata na boravak u hotelu pri kojoj gost iznajmljuje

samo sobu, eventualno s dorukom, a ostale obroke uzima a la carte ili se hrani izvan hotela. polutani, 2. mn. polutanata (isp. polucija 2) osoba ili industrija koja zagauje okolinu, polza, 2. mn. polza crkv.-slav. korist, hasna, dobitak, uspjeh; polezan, -zna, -zno koristan, hasnovit; polzovati, -ujem koristiti, hasniti, pruditi. poma dubr. palma, paoma (v.); Nedjelja od Poma Cvjetna nedjelja, prva pred Uskrsom (Vojnovi). pomada franc. (pommade od lat. pomum voe) mirisna mast za njegu lica, kose itd.; krema (prvotno od vonih sokova), pomadora (dubr.) v. pomidor. pomagranata lat. granatna jabuka, mogranj, nar, morski ipak (Krlea). pom-ip v. ips 2. pomerium lat. (pomoerium, murus zid) u starom Rimu pojas posveene zemlje sa obje strane gradskih zidina, zazie i predzie, prazan prostor koji se nije smio zagraditi, brisani prostor, istina; isp. glasi. pomfrit, 2. mn. pomfnta, kod nas uvrijeeno i pomfrT, -ija, mn. -iji, 2. pomfrija franc. (po-mme de terre krumpir + frit pren) na tanke ploice ili prutie izrezan krumpir i peen na vreloj masti. pomidor, -ora tal. (pomodoro) paradajz, rajica, patlidan, tomat. pomizantropiti se, -antropim se hrv. -gr. (prijei, po + isp. mizantrop) postati mizantrop, povui se iz ljudskog drutva (Mato). pomiati, -am (isp. miati) pomokriti, popisati (Nar). pommes chips v. ips 2. pommes frites v. pomfrit. pomokultura lat. uzgoj voa, prvotno jabuka, voarstvo, jabuarstvo. pomologija/aJ.-gr. (pomum voe + logos rije, govor) poznavanje voa, nauka o vou, voarstvo; pomolog, mn. -zi tko se bavi pomologijom; prid. pomoloki. Pomona lat. (pomum voe) u starorimskoj mitologiji boica vrtova i voa. pomorana, 2. mn. pomoranaa tal. (pomaran-cia) v. narana. pompa gr. (pompe) sjaj, sveanost, rasko, sraunana na vanjski efekt; isto i pomp (m. r.: Vlad. Kuan); v. pompozan. pompadur, -ura franc. 1. stil (enske odjee, pokustva itd.), povezan s imenom markize Pompadour, miljenice francuskog kralja Lu-ja XV (18. st.); 2. francuski salonski ples 19. stoljea; 3. vrsta enske rune torbu Krlee; pompadur ka); pompadurski (kao u doba markize Pompadour; pompe funebre v. pompfinebr. Pompej, -eja, 5. Pompeju lat. (Pompeiu; eol. pempe pet) peti (ime koje se petom djetetu! Pompeji (mn. m. roda) v. Herkulanun

pompejski. pompozan v. pompozan, pompfinebr franc. (pompe funebre pc sveanost) pogrebnik, namjetenik nog zavoda, ukopnik. Pompilije v. Pompej. pompon, -ona franc. (pompon) ukrasmi na odjei, gomba, kianka, traka, n Pomponije v. Pompilije, Pompej. pompozan, -zna, -zno tal. (pomposo) 1 pun pompe, raskoan, efektno-svea anstven; 2. prenes. izvjetaen, m gizdav, razmetljiv, pretjerano kien, paran, bombastian (stil, govor, pos ponamus lat. (ponere postaviti) recimc mo, pretpostavimo, poncho v. pono. Poncije v. Pilat, pono panj. (amer.; poncho) 1. indijan; ta satkan u jednom komadu s otvo glavu u sredini; 2. injel, vojnika ka pond lat. (pondus teret) jedinica za n snage i teine; znak p; isp. kilopond. ponderabilije (mn. . roda) lat. (pon ponderis uteg; teina, teret) 1. one moe vagati; 2. stvari i dogaaji mogu predvidjeti i unaprijed pro ponderabilan, -Ina, -Ino koji se izmjeriti, izvagati, predvidjeti, prora procijeniti izmjerljiv, predvidiv, pn ljiv, procjenjiv; izv. ponderabilnost, pondmetar, -tra (isp. pond) rad to ga iz od jednoga ponda na putu od jednoga skra. pm. ponehari hrv.-tur. (po, tj. poslije + tu dan) poslije dana, tj. prekasno, ponestra v. ponistra (Nar.), ponetra v. ponistra (Nar.), pongidi (mn. m. r.) (lat. Pongidae) no ziv za antropoide (v.); isp. pongo. pongo orangutan; pongidski m orangutana, majmunolik (u antropoli razliku od pojma ovjekolik). poni, -ija, mn. -iji, 2. ponija engl. (pony) veoma niskih, malih konja koja se goji vie u Engleskoj; 2. vrsta sloivoga b malim kotaima; prid. ponijev; pomjsk

ponistra

1069

poplen

-ekspres nekadanja (osnovana 1860) potanska sluba u Sjevernoj Americi (jahai na brzim konjima koji su prenosili potu od mjesta gdje se brzojavna veza zavravala u Missouriju do Kalifornije, preko divljih i besputnih krajeva). ponistra, 2. mn. ponistara tal. (finestra) prozor, okno, pender. pons asinorum lat. (it _____ azinorum) magarei most, naziv za knjigu ili za drugo nastavno sredstvo to slabijim uenicima olakava shvaanje teksta koji je normalnim uenicima na prvi pogled shvatljiv; isp. Pitagora. Pont gr. (Pontos, lat. Pontus) stari naziv za Crno more i zemlje oko njega; Pontus Euxi-nus Crno more; Ex Ponto Sa Crnog mora; u prenesenom smislu: iz progonstva (v. Ovidije); takav naslov nosi ijedno djelo naeg pisca Ive Andria; prid. pontski crnomorski. ponta tal. (punta) rt, vrh, vrak. Ponte dei sospiri tal. Most uzdisaja u Veneciji; spaja dudevu palau s tamnicom, i tko je njime proao, rijetko bi opet ugledao slobodu (alski). Ponte Rosso tal. Crveni most (naziv za poznatu trnicu u Trstu). pontifeks lat. (pontifex) veliki sveenik u starom Rimu; pontifeks maksimus (pontifex maxi-mus) 1. vrhovni sveenik u starom Rimu; 2. danas titula pape; isto i pontifik, 5. -e, mn. -ci; pontifikalan, -Ina, -Ino vrhovno-sveeniki, papinski, nadbiskupski; ponti-fikal, -ala 1. u katol. crkvi bogosluje to ga slui vrhovni sveenik; 2. ceremonijal, obrednik za takvu slubu (Pontificale Roma-num) slubena katolika obredna knjiga; pontificirati, -ficiram sluiti pontifikal; pontifikat, -ata vrhovno sveenstvo, prvo-sveenstvo; vrijeme vladavine jednog pape, papovanje, papinstvo. ponton, -ona franc. (ponton) 1. niz drvenih ili metalnih amaca koji se stavljaju kao podloga za privremene mostove (pontonske mostove) , npr. za prijelaz trupa; 2. barka, teglenica s plosnatim dnom i vodonepropusnim pregradama na koju se postavljaju naprave za vaenje zlatonosnog pijeska iz rijeke; slui i za druge svrhe u lukama; 3. elina, buretu slina naprava koja se upotrebljava kod radova oko dizanja brodova; keson (v.), zvono; prid. pontdnski; pontonir, -ira, 5. pontoniru / -ire franc. (pontonnier) vojnik pontonirske jedinice, specijalist za pravljenje pontonskih mostova. pontus v. Pont.
poplon

pony v. 1. poni; 2. vrsta enske frizure (kratko rezani uvojci, poeljani na elo). ponol, -61a tal. (poggiolo) prozor, balkon; mala uzvisina (Nar.) isp. piul. ponjatije rus. pojam, shvaanje, razumijevanje (kod starijih naih pisaca: ponjae). pool v. pul. poona v. bedminton. pop1 njem. (Pappe) kaa, ljepilo (isp. klajster). pop2 amer. skra. za popular narodni, sveopi. popadac, -aa tal. (pappataci) sitna muica to prenosi groznicu (ivi oko Sredozemnog mora); nai izrazi: am, palac, nevid. pop-art (katkad i po franc. izgovoru popar [popar],2.popara) skra. od engl. popular art, tj. popularna umjetnost, jedna od najnovijih tendencija u suvremenom umjetnikom oblikovanju; zapoeta u anglosaksonskom kulturnom krugu (u godinama 19551960), rairila se brzo po itavom svijetu, a izraava reakciju na apstraktno slikarstvo i obnovu osjeaja za predmetni svijet i figurativnu umjetnost, pa neki slikari svoja djela grade tako da u sliku umeu i originalne predmete, npr. stare prozore, punjene ptice, cijevi i si.; jedan od modernih slikara definirao je taj novi pravac ovako: pop-art je popularna (masama namijenjena) potrona roba (lako se zaboravlja), prolazna (kratkorono rjeenje), jeftina, mlada (namijenjena mladima), duhovita, seksepilna, puna trikova, blistava, veliki biznis; popartist umjetnik koji radi u duhu pop-arta; prid. popartistiki; isp. op--art; snob-art. popatosati, -em (isp. patos2) popoditi, staviti pod, parketirati. popcorn v. popkorn. popeitelj rus.-slav. ministar; popeiteljstvo grana dravne uprave, ministarstvo, resor, po pelin v. poplen. popenati, -am (isp. penati) potroiti, spiskati (novac). popimaniti se, -pimanTm se (isp. piman) odustati od neega (obino od kupnje), promijeniti odluku, pokajati se. popita, 2. mn. popita tal. (pipita) 1. bolesna izraslina na kokojem jeziku; 2. zanoktica. popkorn engl. (pop-corn) kokica, pucanica; dijal. trenta, purek (peeno, iskokano kukuruzno zrno); isp. kitir. poplen, -ena franc. (popelin) polusvilena sjajna tkanina; fino platno od pamuka, vune ili svile; prid. poplenski.
por

1070

poplon, -ona nova tkanina za muke koulje od sintetikog vlakna; lako se pere i ne mora se glaati. poplun novogr. (paploma) jorgan, pokriva; poplunar, -ara, 5. poplunaru i -are tko pravi poplune, jorgandija. pop-muzika krae umjesto popularna zabavna muzika, najmlaa muzika oblast koja u svom izrazu upotrebljava najrazliitije instrumente (od klasinih do elektrinih) i sredstva, skladno uklopljena, za postizanje eljenog zvuka (vrste: beat, ritam-bluz, soul, folk, protest, beat-chanson); isp. popsong. popo, -6a, mn. -6i, 2. popoa njem. (u djejem jeziku iz lat. podex stranjica) stranjica, zadnjica, starka. popolana tal. (popolo narod) puanka, ena iz naroda (Begovi). popsong engl. (pop amer. skra. za popular narodni + song pjesma) puka popijevka amerikih Crnaca i mjeanaca na jugu USA;

popsinger pjeva i pjesnik popsonga: osnovna im je karakteristika da su za napjeve svojih pjesama uzeli melodije amerikih narodnih pjesama i crnakih bluzova (v. bluz), dakle pjesama koje izraavaju pobunu, nezadovoljstvo i patnju potlaenih; tim napjevima oni su dali nove tekstove koji odgovaraju prilikama naega vremena (Novine). popukati, -kam i -em (isp. pukati) povaditi, poupati, potrgati. populacija lat. (populus narod) 1. stanovnitvo, puanstvo, iteljstvo, ljudstvo; 2. nastanjivanje, naseljivanje, napuivanje; 3. biol. bilje i ivotinje u prirodi kao predmet genetikih istraivanja; prid. populacioni. popularan, -rna, -rno lat. (popularis narodni, puki) 1. opeshvatljiv, izloen na lako pojmljiv nain, jasan, razgovijetan, jednostavan,

razumljiv, prostonarodan, puki, narodski, pisan za najire slojeve, priprost; 2. koji je poznat, koji ima uspjeha u irokim krugovima ljudi, voljen, mio svima; popularnost, -osti 1. omiljelost kod naroda; 2. rairenost meu narodnim masama, rasprostranjenost; isto i popularltet, -eta; popularizacija 1. izlaganje zamrenog pitanja u opeshvatljivom obliku; 2. iroko raspro-stranjivanje nekih ideja; popularizirati, -izlram 1. izlagati neko zamreno pitanje u opeshvatljivom obliku; 2. iriti neku ideju i si. meu irokim masama, initi neto poznatim; isto i popularizovati, -ujem i popularisati, -em. populati, -am (isp. pula, pulija) ukrasiti k kolutiima i drugim slinim ukrasima: rati, iarati, obojiti, obojadisati. populizam, -zma lat. (populus narod) st knjievnosti koja nastoji da prikae n; ivot i njegove probleme; populist(a) stasa populizma; en. populistkinja; populistiki. populus lat. narod, puk. poputik rus. (suputnik) naziv kojim se u obiljeuju pisci koji u svojim djelii polaze s marksistikog stajalita, ali sii ziraju tekovine Revolucije i negiraju t na kojima je izgraeno buroasko c (lojalni vanpartijci). pora gr. (poros prolaz, tjesnac) najsitnija rupica, razmak izmeu djeli tvari; 2. anat. malen otvor znojne lije povrini koe; 3. uope: upljina, r pukotina, otvor; isp. porozan. porat, porta, 2. mn. porata v. port. porcelan, -ana v. porculan.

porcija, 2. mn. porcija lat. (portio) 1. dio, obrok, est, estica, komad, odmjeren; ina; 2. jelo; 3. u vojsci posuda za je inae posuda (rajndlika) odreena o' veliine prikladna za prenoenje hr vee udaljenosti (odatle: porcijalnik i va za noenje porcija); 4. dijal. porez (c porcija, -aa porezovnik, porezni znik). Porcije prema imenu jednoga staron plemena (gens Porcia); en. Porcija. Porcijunkula lat. maleni dio, djeli. porculan, -ana tal. (porcellana) 1. fina gli posude od fine (kineske) gline; porculanski; porculanaa zemlja od k pravi porculan; kaolin (v.J. porelana tal. (porcellana) porculan (Vojn porfir, -ira gr. (porfyra) 1. vrsta k-vulkanska ruda s krupnim kristalima; . zni kamen; 2. v. purpur; grimiz; isto i p (. roda); prid. porfirni. Porfirijegr. (isp. porfir) porfirni, grim Porfirogenet gr. (isp. porfir + geneti roeni, sin) u grimizu roeni, prid bizantskoga cara Konstantina VII (v od 912. do 959) koji je u svojim knjie djelima iznio i vane podatke o junim 5 nima. porga njem. (Borgen) zajam; veresija (diji porihtati, -am (isp. rihtati) poravnati, po (Donevi). poriomanija gr. (poreuomai putujem dam + isp. manija) med. bolestan nag

poriv

1071

portir crkveno dvorite kod pravoslavnih crkava; 3. vratarnica, tj. zasebno ograeno mjesto za vratara na ulazu u velika poduzea i ustanove;. Porta aurea Zlatna vrata; Porta lapidea lat. (lapis kamen) stari naziv za zagrebaka Kamenita vrata. porta2 v. borta. portabl /ra/jc. (portable od lat. portare nositi) 1. nosiv; koji se moe nositi; 2. pisai stroj vrlo pogodan za prenoenje, putovanje itd. portafolj, -olja tal. (portafoglio) v. portfelj. portal, -ala (isp. porta) 1. bogato izraen ulaz u veliku zgradu; glavna vrata, velika vrata, glavni ulaz (npr. u crkvu); 2. v. portel. portamento di voe tal. (it _____ di voe) 1. muz. nosivost glasa; 2. noenje jednoga tona prema drugom (slijedeem); isp. legato. portantina tal. (portare nositi) nosiljka. portapak tal. isto to i paketntreger (v.J. Port Arthur staro ime dananjega kineskoga grada Lushunkou. portativ, -iva lat. male prenosive orgulje u srednjem vijeku (est rekvizit na slikama renesansnih majstora). p6rtativan,'-vna, -vno v. portabl. portato tal. noeno muz. nain artikulacije tonova manje povezano nego u legatu, ali ni sasvim odijeljeno kao u staccatu. portavoe tal. (portare nositi + voe glas) 1. lijevak za pojaavanje glasa, doglasalo, megafon (v.J; 2. prenes. neiji predstavnik, glasonoa, zastupnik (koji govori u neije ime, koji prenosi neije misli). portefeuille v. portfelj. portel engl. (portal) ulaz, vrata, otvor (Bilo bi najbolje zatvoriti sve portele i zaspati; Joa Horvat). porte-monnale v. portmone. porte-parole franc. (port-parol) govornik u ime drugih. portepeja, 2. mn. portepeja franc. (porte-epee) 1. uprta, remen (preko ramena ili oko pojasa) za noenje hladnog oruja, revolvera ili lovake torbe; 2. temnjak; resa oko balaka sablje; isto i portepe, -ea, mn. -ei, 2. portepea.

putovanjem, za stalnim mijenjanjem boravita; isp. dromomanija, nomadizam. poriv rus. zanos, polet, oduevljenje, izljev, estina, snaga, nagon, instinkt, naglo oitovanje osjeaja, raspoloenje; porivan, -vna, -vno zanosan, poletan (alski). porkarija tal. (porcheria) svinjarija (Vojnovi). porket, -eta v. parhet; prid. porketni, porketski. porko tal. (porco) 1. svinja, prasac; 2. gadan, grdan, proklet (u naih Primoraca i Dalmatinaca esto kao prvi dio kletve); isp. orko. porkulab njem. (Burggraf) u starije doba naziv za razliite dunosti: 1. sudac; 2. zapovjednik; namjesnik, upravitelj kakvoga grada ili tvrave, katelan; 3. sudski glasnik. pornografija gr. (porne bludnica + grafo piem) bestidna, tetna, razvratna literatura, nepristojni, bludni crtei, slike i si.; pornograf tko se bavi pornografijom; prid. pornografski; pornografomanija (isp. manija) med. bolestan nagon za pisanjem pisama sa skliskim sadrajem. pornolagnija gr. (porne bludnica + lagneia tjelesno uivanje, blud) med. bolesna sklonost za spolnim openjem samo s prostitutkama. pororoko (panj. pororoco) plimni val na rijeci Amazonki, visok 45 metara, koji se iri uzvodno te se manji brodovi moraju sklanjati u sporedne rukave. Poros u starogrkoj mitologiji boanstvo domiljatosti. porozan, -zna, -zno (isp. pora) rupiast, upljikav; koji ima malene otvore; propust-ljiv; poroznost (akc. i poroznost), -osti propustljivost, upljikavost; svojstvo krutih tijela da kroz njih probijaju kapljevine i plinovi. porporela tal. (venet.) lukobran. porridge engl. (it. porid) u Engleskoj omiljela kaa od zobenih pahuljica i mlijeka. Porsena, Porsenna v. Porzena. port lat. (portus) luka; pristanite; isp. porto franko. porta1 lat. (porta) 1. ulaz, vea, kapija, vrata; Visoka Porta biva sultanova vlada u Carigradu; 2.

porter1 engl. (nosa) 1. crno, teko pivo, nekada omiljelo pie londonskih nosaa; 2. u Americi pratilac spavaih vagona. porter2, -era franc. (porteur) donosilac; vlasnik vrijednosnih papira. portfelj, -elja franc. (portefeuille) 1. lisnica; 2. torba za spise; 3. posao jednog ministarstva (resor); 4. iznos vrijednosnih papira i novca jednog novanog zavoda. portfolio engl. v. portfelj. portlandsk T portirski; portirka vratarica; portirnica vratarova sobica, vratarnica; isp. porta 3. portlandskT prid. od Portland, grad i poluotok u junoj Engleskoj gdje su znameniti kamenolomi; odatle: pbrtlandski cement. portmone, -ea, mn. -ei, 2. portmonea franc. (porte-monnaie) novarka, novanik, kesa. porto tal. (porto) 1. vozarina, potarina, osobito potansko-telegrafska taksa koju plaa primalac ako poiljka u polazitu nije dovoljno frankirana (plaa se dvostruka vrijednost); 2. vrsta vina; isp. portvajn; v. portski. portofon, -ona lat.-gr. (porta vrata + fone glas, zvuk) telefonski ureaj za razgovor izmeu stana i ulaznih vrata zgrade. porto franko tal. (porto franco) luka ili primorsko podruje koje ima pravo bescarinskog uvoza i izvoza robe; slobodna luka. portokal, -ala tur. (portakal, od Portugalce/- su ih odanle dopremali) narana, pomorana; portokalada orandada, naranevac. porto-marka (-marka) tal. kaznena marka za nefrankirano pismo. porto morto tal. mrtva luka (u koju vie ne mogu ulaziti brodovi). Portorico v. Puerto Rico. portorika, 3. -ci naziv za vrstu fine cigare (po otoku Porto Rico u Velikim Antilima gdje se uveliko gaji duhan). portret, -eta franc. (portrait) 1. slika neke osobe, osobito poprsje; 2. vjeran opis, ivo ocrtavanje, zoran prikaz neke linosti, nekog karaktera u knjievnom djelu; 3. velika slinost, istovetnost; tip; prid. portretski; portretist(a) slikar portreta; en. portretistkinja; portretirati, -tretiram 1. naslikati (osobu), praviti portret; 2. vjerno opisati, ivo ocrtati, zorno prikazati, potanko oslikati, rijeima doarati neku linost, neki karakter u knjievnom djelu; isto i portretovati, -ujem. portski prid. prema Porto /'//' Oporto (grad i luka u sjeverozapadnom Portugalu gdje je znamenito vinogradarstvo; odatle: portsko vino). Portugal republika u jugozapadnoj Evropi (zapadni dio Pirinejskog poluotoka); glavni grad Lisabon (portugalski: Lisboa, it. Liboa); isto i Portugalija; Portugalac, -lca, 5. Portugalce, 2. mn. Portugalaca; en. Portugalka;/)//, portugalski (/portugalski); zastarjelo Portugiz, -iza; ipak portugizac, -sca vrsta vinove loze i vina. Portugalska Gvineja v. Gvineja Bissao. portulak lat. (Portulaca oleracea) bot. tuak.

portijera franc. (portiere) 1. vrataca na zatvorenoj koiji, na vagonu; 2. zastor nad vratima. portik, mn. -ci, 2. portika lat. (porticus) trijem; natkrivena galerija sa stupovima, priljubljena uza zgradu. portikla v. partikla. portir, -ira, 5. portiru i -Ire franc. (portier) vratar, kljuar, pazikua; prid. portirov i -irev; 1072

portulan, -ana tal. (portolano) 1. knji; sadri opise morskih obala, pomorske sve informacije potrebne pomorcima vidbi (u upotrebi od 13. do 17. st.); '.peljar, pilot (v.). portun, -una tal. (portone) velika kuna vea, kapija. portvajn engl. (portvvine) portugizac (vii portvi v. bartvi. Porzena etrurski vladar koji je opsjedi u nastojanju da na prijestolje vrati pi nog rimskog kralja Tarkvinija Super Klelija, Koklo; uspomena na Porzemi naslikana i na Enejinu titu to mu g Hefesta izmolila majka Venera: Tu i I Porzena Tarkvinija vratiti kani, | go napada silom i opsadu namee grad Enejina loza slobodu junaki brani, | na slici lijepo Porzena u bijesu i jadu, zbog sruenog mosta na Kokla jun gnjevi | i to je uspjelo rijekom utei djevi (Eneida VIII, 646-651). posaliati, -am (isp. salid) poploiti, p( miti, potaracati (Nar). Posejdon, -ona, 5. Posejdone gr. u staro mitologiji: bog mora; isto to i rims! ptun; oruje mu je trozub (s kojim se slikaju i ostala morska boanstva, npr. Triton); prid. Posejdonov. poseniliti, posenillm (isp. senilan) osta ogfupavjeti od starosti, ogreznuti u st; duevnu slabost, podjetinjiti. poses lat. (possessus) posjed (Nar.). posesija lat. (possessio) posjedovanje, j imutak, imanje, vlasnitvo, svojina; z zemljite, nekretnine; posesioni posj ki, posjedovni. posesivan, -vna, -vno (isp. posesija) 1. koji svojine; 2. gram. posvojni, prisvojni. posesoran, -rna, -rno lat. (possessor vi posjedniki, posjedovni; vlasniki. posibilan, -Ina, -Ino lat. (possibilis) n prihvatljiv, izvediv, sposoban, podnos posibilizam, -zma (isp. posibilan) 1. rel stike i oportunistike struje meu fi skim socijalistima potkraj 19. st. (nast da se ostvari ono to je u danim situac mogue); 2. praktinost, gipkost, prilaj vost, udeavanje svoga rada prema prili i sredini u kojoj netko radi; oportuniz Posldon, -ona, 5. Posidone v. Posejdon; Posidonov. posilni (2. posilnoga) rus. (posyljnyj) u srpskoj i bivoj jugoslavenskoj vojsci ofi sluga, sluak, momak, pur.

positione longa

1073

posti jer

positione longa (svllaba) lat. (it. pozicione...) lingv. slog dug po poloaju, npr. u naem jeziku glas ispred suglasnikog skupa u kojem je na prvom mjestu jedan od sonanata (v. sonant 2); u imenicama starac, novac akcenti su kratki, ali u deklinaciji, kada nestankom nepostojanog a doe do sugla-snikih skupova -rc-, -vc-, glasovi se pred tim skupovima produljuju, pa imamo npr. genitiv starca, novca. posito sed non concesso lat. (it. pozito... konceso) pretpostavljeno ali ne i doputeno, tj. pretpostavimo

da je tako, premda ja ne vjerujem; isp. dato sed non concesso. poskura v. prosfora; umanj. poskurica. Posonium lat. srednjovjekovno ime za Poun, dananju Bratislavu (glavni grad Slovake). post1 lat. (post poslije) u sloenicama oznauje iza, poslije, straga. post2 engl. (post) motka, greda, stup, kolac (osobito na trkalitu sa strane).

postament, 2. mn. postamenata lat. (postamen-tum) podnoje, podloga stupa ili spomenika, postolje za veliku stvar (kip, vazu itd.); temelj, osnova. post bellum lat. poslije rata. post Christum natum lat. (it. post Hristum natum) poslije Kristova roenja (formula za oznaivanje kranskog brojenja godina); isp. ante Christum. post coenam stabis aut (seu) passus mille meabis lat. (it __ cenam...) Poslije jela treba stajati ili tisuu koraka proetati; obratno: Post coenam iace et pausa, nec i nec sta sine causa (it.... cenam jace... pauza, nek... kauza) Poslije jela lei i poivaj, niti hodaj niti stoj bez razloga (kod nas: Svako jelo gazdu klelo, to ne legne da se slegne). postdatirati, -datiram lat. (post1 + isp. datirati) na ispravi ili pismu staviti kasniji datum; prot. antedatirati. postdebit franc. (poste pota + debit prodaja) otprema novina potom uz snienu potarinu; potanski debit; izgovara se: pozdebi, pozdebija. postdentalan, -Ina, -Ino lat. (post1 + dens, 2. dentis zub) gram. koji se tvori iznad zuba, izazubni, zazubni (glas). postdiluvij, -ija (pored post dilu vi juni) lat. (post1 + isp. diluvij) geoloko razdoblje iza potopa; izapotopni, poslijepotopni. postdiplomski lat.-gr. (post1 + isp. diploma) koji se studira poslije zavrenog kolovanja, poslije poluene diplome, treostupanjski; postdiplomski studij specijalizacija u struci; trei stupanj. posteija tur. (posteki) neostriena bravlja koa na kojoj muslimani sjede ili obavijaju molitve; isto i postekija. postehana tur. (isp. hana) potanski ured (Kaza-zovi). poster engl. 1. oglas, plakat (obino s uveanom slikom reklamiranog objekta, pa odatle katkada i velika slika uope, npr. Na obalama Seine moglo se za 5 franaka kupiti velike postere koji su prikazivali studentske barikade; Novine); 2. u ragbiju: navala na gol. postila

poste restantefranc. (it. post restant) ostaje na poti; pismo koje ostaje "na poti dok ga onaj na koga je adresirano (adresat) ne podigne. posterioran, -rna, -rno lat. (posterior potonji, kasniji) koji se dogodio poslije ega drugoga, kasniji, pozniji; stranji, zadnji; posteriori-tet, -eta zaostalost u poloaju, podinjenost; isp. prioritet; posteriorndst, -osti kanjenje, zakanjavanje, zaostajanje. post factum lat. (it.... faktum) poslije (svrenog) dogaaja, prekasno; isp. ante factum. postfah njem. (Post pota + Fach pregra-dak, pretinac) potanski pretinac, potanski fah (poduzea ili privatnici koji primaju mnogo potanskih poiljaka imaju na poti svoje sanduie odakle sami diu svoje poiljke). post faktum v. post factum. post festum lat. (akc. post festum) poslije svetkovine; prekasno; isp. ante festum. postgalenski (isp. lat. post poslije i galenski) oznaka za pojave u medicini nastale poslije djelovanja lijenika Galena (Krlea, Aretej). postglacijal (post1 + glacijal) geoloko razdoblje nakon ledenog doba; prid. postgla-cijalan, -Ina, -Ino. post hoc, ergo propter hoc lat. (it. post hok, ergo propter hok) poslije ovoga, dakle zbog ovoga; pogreno zakljuivanje kad se iz vremenskog slijeda zakljuuje na uzronu vezu. post hominum memoriam lat. poslije ovjejeg pamenja, tj. otkada ljudi pamte, od pamti-vjeka, od ljudskog pametara. posthumus v. postumus. posticipando lat. (posticus zadnji; tal. postici-pare odgoditi) unatrag, naknadno (npr. dizati plau unatrag, na kraju mjeseca); isp. anticipando; posticipacija zaostatak u plaanju, plaanje unatrag. postijer, -era, 5. postijeru dubr. potar; postjerica potarica.

1074 postnumerando lat. (post1 + numerare broji-ti, raunati) plaa nakon obavljena posla, plaanje unatrag. post obitum lat. poslije smrti, posmrtno. postoperativan, -vna, -vno lat. (post + isp. operacija) med. koji se dogaa poslije izvrene operacije (postoperativni tok bolesti). post partum lat., med. poslije poroda. postpliocen (post1 + pliocen) geoloko razdoblje poslije pliocena. postponirati, -ponlram lat. (postponere) 1. metnuti poslije neega, zapostaviti, podrediti, podloiti; 2. odgoditi, odloiti; 3. zakasniti, kasnije nastupiti; postpozicija zapostavljanje; metanje iza neega, a ne pred neto; podreivanje, podlaganje; odgoda; zakanjenje; prid. postpozitivan, -vna, -vno gram. koji ima stranji poloaj (npr. prijedlog radi kad stoji iza imenice: bolesti radi ili iza zamjenice: toga radi; prepozitivno 1 radi bolesti, radi toga); isp. prepozicij post prandium lat. poslije jela, poslije gc puna eluca, post quem v, terminus post quem. postscenij, -ija (pored postscenijum) lat.-g proscenij) prostor iza pozornice, u scene. postskriptum lat. (post scriptum poslij sanoga) pripis dovrenom i potpisan srnu koji se obino oznauje kraticor postpostkriptum dodatak iza posts ma. post tenebras lux lat. (it. luks) poslije svjetlo.

postila, 2. mn. postila lat. (post illa verba poslije ovih rijei, tj. poslije evanelja) 1. crkvena knjiga s propovijedima za svaki blagdan; 2. biljeke, napomene, opaske, komentari uz rub stranice u knjizi (poslije proitanoga); isto to i marginalije (v. J ; postilirati, -stillram pisati (govoriti) postilu, komentirati (I. Frange). postiljon, -ona, 5. postiljone franc. (postillon) potanski momak; koija potanskih kola; jaha na jednom od prednjih zapregnutih konja; postillon d'amour (it. postijon d'amur) ljubavni glasnik, posrednik izmeu dvoje zaljubljenih. postirati, postlram franc. (poster) postavljati, postaviti; namjetati, namjestiti. post jusculum purum lat. (it _______jiiskulum...) poslije juhe isto (tj. vino valja piti) (alski). postludij, -ija (/postludijum) lat. sviranje (obino bunije) na orguljama pri zavretku slube boje (isp. preludij). postmajstor njem. upravitelj pote (alski). post meridiem lat. poslije podne. postmolari (mn. m. r.) lat. zubi kutnjaci (isp. premolaran). postmortalan, -Ina, -Ino lat. med. koji se zbiva poslije smrti, posmrtni. post mortem lat. poslije smrti. postnatalan, -Ina, -Ino lat. med. koji se zbiva poslije poroda, poslijeporoajni. postnomlnal, -ala lat. (post poslije + nomen ime, imenica) glagol izveden od nekog gramatikog imena, denominativ (v.J. post nubila Phoebus lat. (post niibila Febus) poslije kie sunce, tj. poslije pretrpljenih muka dolaze bolji dani.

post tot discrimina rerum lat. (it. p< diskrimina rerum) nakon toliko n (uspjeti u neemu, sastati se i si.) (Ve postulat, -ata lat. (postulare traiti, zal ti) 1. sud do kojega se ne dolazi po vk iskustvu, nego se prima kao polazna bez dokaza; tvrdnja; pretpostavka 1 sama po sebi tako oita da je ne dokazivati; isp. aksiom; 2. zahtjev, tr postulirati, -stuliram 1. ustanovljiv stulat, primati kao polaznu toku; 2. i vati, traiti. postumus lat. posmre; posmrtene; dijet no poslije oeve smrti; dijete udovice, i; postuman, -mna, -mno 1. roen oeve smrti; 2. objavljen (neki spis) smrti pisca. post urbem conditam lat. (post lirbem kon nakon sagraenja grada, tj. Rima mula kojom su Rimljani brojili godir ma se 753. godina prije n. e.).

postustavan, -vna, -vno lat.-hrv. u naem stvu stvoren izraz za oznaku razdoblja izglasanja ustava. postverbal, -ala lat. (post poslije + \ glagol) imenica izvedena od glagc verbativ (v.J. poa tur. (pu vrsta turbana; pu pokriva, omot) 1. isto to i turb ovratnik, vrsta kravate na staroj r narodnoj nonji; isto i poe, -eta. poemeriti, -Im mad. (se ne + merr kojem smjeru?) pomrsiti, poremetiti, p ti. poe v. poses. poiziti, poizlm glagol koji je na: najnovije vrijeme, najprije u frajerskc voru, a kasnije uao i u knjievni, u rijeju izofrenija (v.J; znai neto kac djeti, poeti ludovati, gubiti ivce i si.

pokercati

1075

potestata

pokercati, -am tal. (isp. scherzo ala) poaliti se (Nar.). polihtati, -am (isp. njem. schlichten) slagati, poslagati, naslagati, poredati. poodrati v. potosati. pot tal. (posto) v. pota2. pota1, 2. mn. pota (od lat. posita statio postavljena stanica gdje su se u staro vrijeme izmjenjivali ili odmarali glasnici ili unajmljivali odmorni konji i si.) 1. dravna ustanova za prijenos pisama, paketa, vijesti, za telefonsku slubu itd.; 2. potanska zgrada; 3. predmeti koji se (potom) alju ili primaju; 4. otprema i doprema poiljaka; 5. hist. potanska kola, diliansa; prid. potanski; potar raznositelj pote, listonoa, pismonoa; potanski inovnik; en. potarica; potarina taksa za potanske usluge. pota2 tal. (posto) lovite, osobito ribarsko. potosati, -am (isp. tosati) u prostakom jeziku: I obljubiti, uzeti spolnim openjem, f pot engl. 1. velika svota, hrpa novaca (u kartanju: ulog, banka); 2. sport, oklada; nagrada za pobjedu, obdulja; pogodak izbliza; 3. u obinom govoru debeo trbuh, trbuina; 4. prenes. vana i utjecajna linost. ^ potalpiti, -im (isp. mad. talp dno, osnova) obloiti daskama, oplatiti, popoditi, patosa-ti. I potaman hrv.-tur. (prijei, po + isp. taman) 0 upravo kako treba, komotno, udobno, potamofobija gr. (potamos rijeka + isp. fobija) med. bolestan strah i zaziranje od rijeka i voda tekuica uope, potamografija gr. (potamos rijeka + grafo piem) nauka o rijekama, opisivanje voda tekuica. potamologija gr. (potamos rijeka + isp. logija) nauka o vodama tekuicama. 1 potamski gr. (potamos rijeka) rijeni, potaa njem. (Pott lonac + Asche pepeo) kalijev karbonat; dobiva se iz pepela i iz soli nakon isparivanja vode u kojoj je prana vuna; nai izrazi: pepeljaa, pepeljika. pota, -aa franc. (potage) francuska juha (sa mnogo zelenja). potekar1 v. apotekar (Nar.). potekar2 tur. (isp. tekrar) ponovno, iznova. Potemkin (zapravo Knjaz Potemkin Tavriev-ski) oklopnjaa ruske crnomorske mornarice na kojoj su u lipnju 1905. pobunjeni mornari preuzeli vlast (Lenjin je tu pobunu smatrao pokuajem stvaranja jezgre revolucionarne armije); drugi je Potemkin onaj po kojem je nastao naziv Potemkinova sela (v.J. Potemkinova sela prazan sjaj, predoivanje lanih injenica kao da su istinite (po imenu Potemkina [it. Patjomkin],ministra i ljubavnika ruske carice Katarine Potior visa.

II, koji je ovoj, prigodom njezina putovanja po Krimu god. 1787, s pomou kulisa i drugih naprava pustu stepu prikazao kao naseljen, bogat i napredan kraj). potenani v. natenane. potencija lat. (potentia) 1. mogunost, sposobnost, posjedovanje dovoljne snage za izvrenje nekog djelovanja, neke djelatnosti; 2. mat. izraz koji nam kae koliko je puta neki broj pomnoen sam sa sobom: 2 x 2 x 2 , dakle 23 dva na treu (potenciju) potencijal, -ala (isp. potencija) 1. veliina koja karakterizira elektrino polje i koja je odreena radom premjetanja elektrinog naboja u njemu; diferencija potencijala izraava se u vatima (v.J; 2. stupanj snage (skrivenih mogunosti) u nekom odnosu (npr. ratni potencijal neke zemlje, tj. skup njezinih sredstava za voenje rata); energija koju netko ili neto ima u sebi; 3. gram. isto to i kondicional. potencijalan, -Ina, -Ino (isp. potencija) mogu, koji postoji u potenciji; skriven, latentan, koji se ne oituje ali se pretpostavlja; eventualan, virtualan (v.); potencijalna energija fiz. energija tijela u mirovanju koja nastaje na raun rada utroenog na dovoenje toga tijela u dotini poloaj; takva je npr. energija podignutog tijela (potencijalna energija teine), energija stisnute opruge (potencijalna energija elastinosti). potenciometar, -tra, 2. mn. potenciometara lat.-gr. (potencija snaga + metron mjera) naprava za mjerenje elektrine pogonske sile, za jakost elektrine struje ili otpora. potencirati, potenciram lat. (isp. potencija) 1. pojaati, poveati; 2. mat. odrediti vrijednost potencije. potentan, -tna, -tno lat. (potens, 2. potentis) silan, moan, snaan, jak; sposoban za izvrenje nekog djelovanja; u kome ima potencije. potentat,-ata tal. (potentato) onaj u ijim je rukama sila i vlast, mogunik, vlastodrac, vladar, samodrac, velmoa, car, kralj, knez. potentes potenter tormenta patientur lat. (itpacijentur) nasilnici e nasilno pretrpjeti muenje; tko se slui silom, od sile e i poginuti (enoa). potesta, 2. mn. potesta v. podesta. potestata tal. velika, mogunik. 1076

Potior visa est periculosa libertas quieto servitio lat. (it. pocior viza est perikuloza... kvijeto servicio) Bolja je opasna sloboda nego mirno robovanje. Potius sero quam numquam lat. (it. pocijus sero kvam niimkvam) Bolje ikada nego nikada.

potkajtiti, potkajtimnrv.-?/-. (isp. kajt) potpisati, potvrditi. potkantiti v. potkajtiti. potkubati, -am atr. podmititi. potkurtati, -am (isp. kurt) skratiti, potkratiti.

potkusuriti, -kusurim hrv.-tur. (prijei, pod + isp. kusur) podmiriti, izravnati (raun); ne-svr. potkusurivati, -surujem. potkiivetiti se, -Im se (isp. kuvet) potkrijepiti se, okrijepiti se (hranom, piem), ojaati. poto, potoa, mn. potoi vrsta majmuna, isto to i lori 2. Potomac engl. (it. petoumek) 1. rijeka u USA na kojoj lei Washington, glavni grad Sjedinjenih Drava; 2. ime lai na kojoj su ameriki predsjednik Franklin Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill za vrijeme plovidbe Atlantskim oceanom donijeli i 14. VIII. 1941. potpisali Atlantsku povelju (v.). potprig hrv.-njem. (isp. frigati) zaprka, zapr-ak; v. zafrig. potpuri, -ija, mn. -iji, 2. potpurija franc. (pot-pourri) 1. muz. kompozicija sastavljena od ulomaka razliitih muzikih djela; kariik; 2. prenes. mjeavina. potrefiti, -im hrv.-njem. (isp. trefiti) pogoditi. Potsdam grad u Njemakoj Demokratskoj Republici, jugoistono od Berlina (ime se izvodi od slavenskog polapskog pod damby, domby, tj. pod dubovima, hrastovima); tu je god. 1945. odrana konferencija Saveznika radi demilitarizacije i denacifikacije hitlerovske Njemake. potura, 2. mn. potura mad. (poltura od polj. poltora podrug) stari bakreni novac od pola groa. poudre de riz franc. (it. pudr d' ri) riino brano, fini mirisni prah od riina kroba koji se upotrebljava za prahanje kose ili lica. poujadisme v. puadizam. poularde v. pulardi. pound engl. (it. paund) v. funta. pour acquit (it. pur aki) v. akitirati. pour epater le bourgeois franc. (it. pur epate l'buroa) da se zaprepasti graanin, da se opsjeni prostota (Mato). Pour feliciter franc. (it. pur felisite) nekada napis na posjetnicama (vizitkartama) ako posjetioci nisu domaina nali kod ki sam zaeljeti sreu, estitati (katkada kratica: p.f). pour le merite franc. (it. pur 1' mer zasluge, ime starog pruskog viteko odlikovanja (osnovao ga Fridrih II 1740). Pour passer le temps franc. (it. pur pas< da proe vrijeme (trla baba lan).

pour sept franc. (it. pur set) za si umjesto sedam; drutvena igra v sudionici redom broje pa umjesto br dam odn. svakog brojaukojem dolazi (17, 27, 37 itd.) i broja djeljivoga dam (14, 21, 28, 35 itd. sve do 70) pur (kod nas se govori bum ili pouvoir v. plein pouvoir. poveiliti, -Im (isp. veil) ovlastiti, opuno povero tal. jadan, siromaan, bijedan (Be poverissimo vrlo siromaan, sasvii maan ovjek, veliki bijednik (Nehaje verissimo scrittore prebijedni pisac a). povinovati se, -ujem se crkv.-slav. pokc podloiti se emu, posluati, prilagod povtoriti, povtorlm v. poftoriti. power-play engl. (it. pauer-plej) igra snage, u hokeju izraz za silovitu nav petorice navalnih igraa na protivnici poza franc. (pose) 1. dranje, poloaj ti prenes. naduvenost, neiskreno ponaa vjetaeno dranje, afektacija; isp. pozirati. pozamanterija v. pozamenterija. pozamenterija franc. (passementerie) 1. r; ca gajtana, vrpca, traka, ipaka, dug si.; 2. gajtani, vrpce, trake, ipke, dug si.; pozamenter, -era gajtanar, radn stilne struke koji izrauje vrpce, traki meta i dr. pozaptiti, pozaptim (isp. zapt) pohapsiti, varati; pozapljenjivati. pozauna, 2. mn. pozauna njem. (Posaune limenog glazbala osobite grae s por registrima; isp. trombon; pozaunist(a) ra u pozaunu. pozdentalan v. postdentalan. pozejtiniti, -Im (isp. zejtin) pouljiti, n zamastiti. pozer, -era, 5. pozeru (isp. poza) ovji se izvjetaeno dri, koji ima namj dranje, koji mnogo dri do vanjskog svoga ponaanja i svojeg govora, koj zauzima pozu, glumac; pozerstvo

pozicija

1077

pragmatik a

taeno dranje, namjetenost, afektacija; isp. pozirati. pozicija (akc. / pozicija) lat. (positio) 1. poloaj, raspored; 2. mjesto rasporeda trupa u bitki (npr. artiljerijske pozicije) ili prije bitke (polazne pozicije); 3. u maevanju poloaj naoruane ruke i oruja; 4. u plesovima polazni poloaj za neku plesnu figuru; 5. muz. raspored prstiju na icama kod gudakih instrumenata; 6. raspored figura u igri (ah, mlin); 1. prenes. gledite, odnos prema nekom djelu, pitanju, polazna toka,- stajalite, stanovite, miljenje; 8. pozitivan stav, jasnost, potvrdnost (Mato); 9. knjigovodstvena stavka, najnia stavka raspodjele novca u budetu (isp. partija i pozicija); prid. pozicijski i pozicioni; pozicioni rat tzv. rovovski rat (jer se vojska ponajvie zadrava u rovovima), tj. rat u kojem obje strane, iskoriujui snagu suvremenih vatrenih sredstava i inenjerskih obrambenih objekata, oblikuju neprekidnu liniju utvrene fronte; u uvjetima pozicionog rata katkada se na dugo vrijeme ustali poloaj uzajamne ravnotee. pozirati, poziram (isp. poza) 1. zauzevi odreeni poloaj, sluiti umjetniku kao model i kao objekt za slikanje; 2. prenes. napuhavati se, zauzimati pozu, glumiti, praviti se vaan. pozitiv lat. (positivus) 1. fotografska slika, otisak, kopija dobivena s negativa (v.J; 2. gram. prvi stupanj pridjeva (oblik u kojem se pridjev obino govori,

npr. nov, mlad, dobar); isp. komparativ, superlativ; 3. korist, dobitak, aktiva (v.J. pozitivan, -vna, -vno lat. (positivus) 1. prid. od pozitiv (v.J; 2. jestan, potvrdan, afirmativan, zbiljski, istinit, siguran, jamaan, toan, neoboriv, utvren, pouzdan, ustaljen, ustanovljen, osnovan na faktima, injenian, utemeljen na iskustvu, stvaran; isp. pozitivan nalaz (kod pretrage krvi) utvren sifilis (Krlea); pozitivno pravo skup pravnih propisa koji su na snazi u vrijeme kada se citiraju; 3. koji je sklon napretku, napredan, trijezan, koristan; 4. mat. koji je vei od nule; 5. koji nema gubitaka (pozitivna bilanca); izv. pozitivnost, -osti. pozitivizam, -zma lat. ~ uenje koje se zadovoljava utvrivanjem injenica, datosti; odbija svaku metafiziku, a izbjegava objanjenje i stvaranje hipoteza, ograniujui se na obino opisivanje injenica; pozitivist(a) pristaa pozitivizma; prid. pozitivistiki. pozitron fiz. elementarna estica pozitivnog elektriciteta pozitivni elektron; isp. nega-tron. pozitura lat. (positura) poloaj, dranje, stav tijela; isp. poza 1. Poun, -una (srednjovjek. lat. Posonium, mad. Pozsonv, njem. Pressburg) historijsko ime slovakog glavnog grada Bratislave; Pou-nac, -unca, 2. mn. Pounaca1. stanovnik Pouna; 2. (pounac) stara mjera za ito (40 oka) ili vino (jedna oka); prid. pounski.

pp skra. za pianissimo, pp skra. za prima prima, primissima oznaka za robu izvanredne kvalitete. p. p. skra. za lat. per procuram (v.J. p. p. c. skra. za franc. pour prendre conge (it. pur prandr kone), tj. za oprotaj, za pozdrav pri rastanku i si. (stavlja se na posjetnicu ako posjetilac prigodom oprotajnog posjeta nije domaina naao kod kue). ppp znak za pianississimo (v.). Pr znak za prazeodim (v.J. PR automobilska oznaka za Pritinu. praca, 2. mn. praca njem. (Pratze) apa, panda. prado panj. (akc. prado) livada, etalite, park, perivoj; el Prado gradsko etalite u Madridu; tamo je i glasovit muzej slikarstva i kiparstva. praeceptor lat. (it. preceptor) uitelj. Praesente medico nihil nocet lat. (it. prezente mediko...) U prisutnosti lijenika nita ne kodi (poslovica koja obiljeuje estu pojavu da se pragmatiza m enski lan dinastije to dotada nije bilo mogue; po tom je zakonu zasjela na prijestolje Marija Terezija (17401780) jer mukih Habsburgovaca nije bilo. pragmatizam, -zma gr. (pragma rad, djelovanje) 1. smjer u suvremenoj idealistikoj filozofiji koji porie spoznaju objektivne istine i priznaje za istinu ono to je praktiki korisno; 2. u historiji pravac koji se ograniuje na izlaganje dogaaja u njihovoj vanjskoj vezi i slijedu bez traenja zakona razvoja; pragmatist(a) pristaa pragmatizma; prid. pragmatistiki. Praha e. Prag, glavni grad SSR; ime se izvodi od praiti, priti, tj. mjesto je izgraeno na paljevini ume (kao nae Poega, Poarevac). prahistorija hrv.-gr. pretpovijest, drevna povijest, razdoblje razvitka ivota na zemlji prije poetka pisane povijesti; isto i praistorija; prid. prahistorijski (praistorfjski). prairial franc. (it. prerijal) trei proljetni mjesec francuskog revolucionarnog kalendara, mjesec livada (20. svibnja do 18. lipnja). Prajs v. Prajz; Prajska Pruska, Njemaka. prajskurant njem.-franc. (Preiscijena + cou-rant tekui) cjenik, iskaz cijena i vrsta robe. Prajz, 2. mn. Prajza njem. (Preusse) Prus, Nijemac (Josip Kozarac). prajzelber njem. (Preiselbeere) bot. borovka, borovnica, brusnica. prajzerica njem. vrsta (hrskave) zelene salate (Donevi). prakanton hrv.-franc. jedan od prvih triju kantona (v.) u vicarskoj (Schwyz, Uri i Untervval-den) koji su god. 1291. sklopili vjeni savez i tako postali osnovica za okupljanje drugih kantona. prakaratur, -ura v. prakatur. prakatur lat. (procurator obavlja tuih poslova, zastupnik) crkveni posluitelj, crkve-njak, sakristan (kod pravosl. paraklisar). praker, 2. mn. prakera njem. (Pracker) v. klop-fer. prakrt (staroind. prakrita) jedan od staroin-dijskih dijalekata (odnosno vie njih), puki jezik, za razliku od sanskrta (v.). praksa, 2. mn. praksa gr. (praxis rad, radnja, in, poduzee, posao, injenica, stvar, dogaaj, razvoj, stanje) 1. vjeba, izvjeba-nost, iskustvo; 2. primjena, vrenje, ostvarivanje, uobiajeni nain poslovanja, provoenje u djelo, uobiajeni postupak, metoda, obiaj, navada, vjetina djelovanja; 3. djelokrug rada, djelatnost nekog lijenik kata i si., kao i

bolesnik u prisutnosti lijenika najednom prestaje loe osjeati). Praestat sero, quam numquam lat. (it. prestat sero kvam numkvam) Bolje kasno nego nikada. Prag v. Praha. Praga 1. predgrae Varave; 2. u poljskom jeziku ime ekog grada Praga (za razliku od varavske Prage obino govore Praga czecho-slowacka). pragmatik, mn. -ci praktian politiar, tj. pristaa svakog reima (Krlea). pragmatika, 3. -ci gr. (pragma rad, djelovanje) 1. slubeni red, postupnik za poslovanje, poslovnik; 2. propisi koji odreuju meusobne odnose izmeu dviju ugovornih strana (npr. poslodavci i posloprimci); 3. poznavanje opekorisnih znanosti; prid. pragmatiki; pragmatika sankcija u starini naziv za temeljni zakon koji regulira dravna pitanja od najvee vanosti; hrvatska pragmatika sankcija zakljuak hrvatskog sabora od 1712. po kojem moe na prijestolje doi i 1078

skup njihovih p; klijenata itd.. praksinoskop gr. optiki aparat, prele skog projektora. prakticirati, prakticizam, praktiar, pri si. v. praktika. praktika, 3. -ci isto to i praksa; pra -iclram 1. vjebati se, uvjebaval cati iskustvo; 2. primjenjivati, vriti ti, initi, izvoditi, ostvarivati, provo lo, obiavati, obino postupati; 3. profesionalni posao, djelovati kao advokat i si.; isto i praktikovati prakticizam, -zma 1. isto to i pr (v.); 2. smisao za asovite potrebe, principa (v.J; prakticist(a) prista izma, praktiar; prid. prakticistiki an, -na, -no 1. koji se tie praks primjenjuje u praksi, svrsishodan, spretan, prikladan, ostvarljiv, pri izvriv, upotrebljiv, izvediv, izvodlji\ div; 2. koji ima prakse, iskusan, vje izvjeban, uvjeban, isproban, upu kuan; 3. koji postoji u praksi, zbiljs ran, pravi, istinit, ivotan; 4. koji praksom, djelatan, djelotvoran, po< koji primjenjuje teoriju; 5. snalazi vodi rauna o zbivanjima oko se praktinost, -osti; praktiar 1. poe vjet, vian, iskusan, snalaljiv, spn vjek, vjetak u struci, dobar primjen orije, vrilac slobodnog zvanja (lije vokat), uope ovjek djela; 2. poklo praktine politike, tj. prilagodavanj stava svakoj promjeni, snalaljivac, nist (Krlea); isp. pragmatik; isto i nik, mn. -Tci; praktikus praktiar, ovjek; isto i (kod kajkavaca) p< praktikabl franc. (praticable up kazal. praktian sanduk specijalne t slui kao dio pozornikog ureaja z. pozornike slike. praktikant, 2. mn. praktikanata (isp. pr; vjebenik; prid. praktikantov; prakti en. praktikantica / praktikantkinja -antkinja). praktikum (isp. praksa) vjebe (na kolama). praktikus v. praktika. praline, -ea, mn. -ei, 2. pralinea franc. ( vrsta okoladnih bombona, badem eeru i si. (po francuskom mari Plessis-Praslin, iji ih je kuhar prvi p

prameristem

1079

precipitando

prameristem hrv.-gr. (prefiks pra + meristem)

v. meristem. pranger njem. (Pranger) u srednjem vijeku stup

na javnom mjestu za koji su vezali zloince, tzv. stup sramote, sramotni stup, sramotite; prenes. staviti na pranger izvri ruglu, javno igosati. prangija, 2. mn. prangija (za postanje misli se da je u vezi sa Franak, tj. francuski) mali top, muar. praporik, 5. -e, mn. -ci rus. (prapor zastava) zastavnik (najnii oficirski in). pras gr. (prason) vrsta povra poznatog pod imenom poriluk; isto i prasa, prasiluk, praz i praziluk. praseodim v. prazeodim. praaj v. proaj. pratar v. fratar. Prater park s razliitim zabavnim ustanovama u Beu (odatle izraz preao u druge jezike). pratika tal. (pratica) v. praksa, praktika (Nar), pratvurt v. bratvurt. pravilea(wn. sr. roda) lat. (isp. privilegija) stare knjige, knjige starostavne, povlastice, praviteljstvo rus. vlada, ministarsko vijee, praz v. pras. prazem gr. (isp. prazeodim) vrsta kremena zelene boje. prazeodim gr. (prasinos zelen kao poriluk + didvmos dvostruk) kem. element, jedna od rijetkih rudaa, atomska teina 140,92, tablini broj 59, znak Pr; metal ukaste boje. prazopal, -ala gr. (isp. prazeodim) vrsta zelenog opala (v.). prcknedl (isp. knedl) stari zagrebaki izraz za malo, sitno eljade, osobito za muko dijete. prija, 2. mn. prija gr. (proix, 2. proikos) 1. vjenani dar, miraz, dota, eninstvo; djevojaka oprema, vijeno, alatura; 2. vlastita imovina nekoga lana (stare) zadruge; osebu-njak, osoptina; prija, -aa, 5. prijau miradija, bogat nasljednik; en. prijaica mirazua, miradljka, mirazaa, dota-rica, bogata udavaa. pre1. . . lat. (prae naprijed, sprijeda) u sloeni-cama oznauje pred, prije (npr. prethistorija). pre2 tal. (prete sveenik) titula ispred imena katolikih sveenika u nekim krajevima; isp. fra, don. preambula franc. (preambule uvod, predgovor) uvodni dio meunarodnog ugovora koji objanjuje njegove ope stavke; predgovor, uvod, uope; prenes. okolianje, zaobilaenje

(u govoru), zatezanje, predigra; glag. preambulirati, -buliram praviti (dugaak) uvod, okoliati, zaobilaziti, zatezati, dugo pripremati. preanimizam, -zma lat. teorija po kojoj je najprimitivniji oblik religije vjerovanje u tajanstvenu bezlinu silu. prebanu v. plebanu (Nar.). prebenda lat. (praebere dati na upotrebu) crkveni posjed koji ima na uivanje neki vii sveenik; sveeniki prihod od toga imanja; na stari izraz nadarbina; isp. komenda; prebendar, -ara, 5. prebendaru / -are posjednik prebende; nadarbenik. precedens lat. (praecedere ii naprijed, pretei) sluaj koji se prije dogodio i koji slui kao primjer ili opravdanje za kasnije sline sluajeve; isp. presedan; prid. precedentan, -tna, -tno. precedirati, -cediram lat. (praecedere) uiniti prije, pretei; isp. precedens, precesija. precept, 2. mn. precepata lat. (praeceptum) savjet, uenje, pouka, propis, pravilo; nalog, naredba, zapovijed; preceptizam, -zma nain miljenja i rada prema unaprijed odreenim pravilima i propisima; preceptor (lat. praeceptor) uitelj, instruktor, pouavatelj, odgojitelj. precesija lat. (praecessio) prethoenje, hodanje ispred koga, prednjaenje; astr. precesija ekvinocija premjetanje toke proljetnog (ili jesenskog) ekvinocija uslijed laganog zakretanja pravca zemaljske osi zbog ega se Sunce svakoga dana vraa u tu toku, ime ono zavrava svoj puni obrat po ekliptici (v.). prechelleen v. preelejen. precioza franc. (precieuse) 1. kaiperka; u 17. stoljeu naziv za enu koja se odlikovala dostojanstvenim i istim jezikom (lane pre-cioze ismijao je Moliere u svom djelu Les precieuses ridicules i odatle dananje znaenje: ena pretjerana u oblaenju, ponaanju i tobonjoj uenosti); 2. dragulj, dragocjenost. preciozan, -zna, -zno lat. (pretium cijena, vrijednost) 1. dragocjen, skupocjen, skup, neprocjenjiv, vrlo vrijedan; 2. prenes. drag, mio (isp. precioza); 3. izvjetaen, usiljen, neprirodan, nenaravan, afektiran, kaiper-ski, pretjeran, umiljen. precipitacija lat. (praecipitatio) kem. stvaranje, taloga, taloenje iz rastopina pod utjecajem fiziko-kemijskih uzroka (isp. precipitat). precipitando tal. (it. precipitando) muz. ubrzavajui. 1080

precipitat

preegz

precipitat, -ata lat. (praecipitare strmoglaviti se; biti na kraju) 1. stoje palo na dno, talog; 2. oborina, padalina (kia, snijeg i si.). precipitozan, -zna, -zno lat. (praeceps, 2. praeci-pitis strmoglav) 1. strm, strmenit, vrletan; 2. prenes. nagao, nesmotren, navrat-nanos, prenagljen, nepromiljen. precisamente tal. tono, upravo tako (Vojno-vi); isp. precizan. precizan, -zna, -zno franc. (precis) toan do u najmanje sitnice, odreen, opredijeljen, najpravilniji, jasan, savjestan, razgovijetan; precizna mehanika izrada veoma tonih, obino sitnih aparata i strojeva; izv. preciznost, -osti; precizioni koji treba da se radi s precizijom, tj. s preciznou, tono, bez greaka, sitniavo (Begovi); precizirati, -izlram tono odrediti, jasno utvrditi, u tanine izloiti, pregledno saeti, pedantno formulirati, pravilno naznaiti; isto i precizo-vati, -ujem. precvikati, -am (isp. cvikati) probuiti (npr. kondukter eljezniku voznu kartu); isto i precvikovati, -ujem. preoriti, preorim (isp. oriti) prespavati; osobito: provesti ljubavnu no. predela tal. (predella podnoje) donji dio poliptiha ili oltarne pale (v.J; dijeli se na vie polja s umjetnikim motivima sadrajno vezanim uz gornju glavnu sliku.

predestinacija lat. (praedestinare unaprijed odrediti) predodredba, predodreenje; uenje da je ovjeku sudbina unaprijed odreena; uope: sudba, sudbina, usud, udes; predestinirati, -inlram unaprijed odrediti, namijeniti, predodrediti, predopredijeliti, predodabrati, prednaznaiti; isto i predesti-novati, -ujem. predeterminacija lat. (pre... + isp. determinacija) predodredba, predodreenjem unaprijed stvorena odluka ili zamisao; isp. predestinacija; predeterminirati, -miniram unaprijed odrediti, odluiti, predodrediti, namijeniti; isto i predeterminisati, -em. predij, -ija (pored predijum) lat. (praedium) 1. zemljite, poljoprivredno dobro; imanje koje se davalo na nasljedno uivanje; 2. uivalac predija koji je imao obvezu na vojnu dunost pod zastavom darodavca. predika, predikalnica v. prodika. predikat, -ata (akc. / predikat) lat. (praedicare oitovati) 1. logiki prirok; ono to se u sudu kazuje o predmetu; 2. gram. rije koja govori o subjektu, koja kazuje to subjekt radi, odnosno u kakvom je stanju; na izraz: prirok; 3. titula, naziv, poasno im

predikativan, -vna, -vno; pre (predikatni); predikatski (predikatski] predikati, -am lat. (praedicare) govoriti povijedati, razgovarati. predikatizacija (isp. predikat) dodje (najobinije nekom filmu) naslova od ne, vrednovanje filma, npr. dobar, vrli izvrstan; predikatizaciju vri posebna ja i po njezinoj se ocjeni raniraju fi preporuuju za izvedbu odn. nagradi predikatur, -ura, 5. predikature tal. (pre re) propovjednik (Vojnovi). predilekcija franc. (predilection) osobit nost, osobita naklonost, unaprijed pc miljenje o nekome ili neemu predimenzionirati, -onfram (isp. dim preuveliati, pridati neemu vee zi nego to zasluuje. predispozicija (pre... 4- isp. dispozicija) prema; 2. sklonost, naklonost, nastro osjetljivost, naginjanje (npr. na neku 1 predisponiran sklon, naklon, osjeti neku bolest), predodreen, unaprijed mljen, uinjen spremnim, sposobnim predisponovan. predistorija v. prahistorija, prethistorija. predohrana rus. (predohranif sprijeit zoriti na opasnost) predobrana, pro (v$,

prevencija(vj,osiguranje od opa sauvanje, izbavljenje, predusretnue ta, spreenje. predominacija (pre... + isp. dominaciji vlast, nadmo, pretenost, pretega, pre vanje, prevaga, prvenstveno; predomin -tna, -tno nadmoan, prevlastan vladljiv, pretean, prvenstven, (naj)zr (naj)vaniji; predominirati, -miniram nadmoan, imati prevlast, prevladava spodovati, pretezati, biti jai, m snaniji, vaniji, znatniji. predostroan, -na, -no rus. (predosterej opominjati) oprezan, obziran, koji p opasnost; predostronost, -osti oprt zir. predrafaelovci v. prerafaelitizam. predriblati, -am (isp. driblati) prijei c njem; u vulgarnom jeziku: prevariti, n; driti, udesiti; nadigrati; isp. Jer en ne bi bilo dobro kad su nas tako majs predriblali (. Vueti, Pjesma mog zn. predestvenik rus. predasnik, prethodnik tea. preegzistencija lat. (prae prije + isp. stencija) vjerovanje da dua postoji

prefabrikat

1081

prekardaiti

roenja tijela, tj. vjerovanje u neko ranije postojanje na svijetu, prefabrikat, -ata hrv.-lat. (isp. fabrikat) preraevina. Prefacija lat. (praefatio predgovor) dio katolike mise; u naim prijevodima; Predslavlje. prefek(a)t, -kta, 2. mn. prefekata lat. (praefec-tus) 1. u starom Rimu naziv niza administrativnih i vojnih slubi (poglavar, naelnik, nadstojnik, zapovjednik, inovnik uope, namjesnik, upravitelj); 2. u Francuskoj (prefet) i u drugim zemljama najvii upravni inovnik u departmanu, u provinciji i okrugu; 3. naziv upravitelja gradske policije u nekim zemljama; 4. odgojitelj u konviktu; prid. prefektov; prefekatski; en. prefektica; prefektura 1. sluba i zvanje prefekta; 2. kancelarija prefekta; 3. djelokrug prefekta; 4. vrijeme slubovanja prefekta. preferans franc. (preference, isp. preferencija) vrsta kartake igre (tri igraa, 32 karte); preferansirati, -ransiram igrati preferans. preferencija lat. (praeferre prednjaiti, vie cijeniti) prednost, povlastica, olakica, pretpostavljanje (nekoga nekome), davanje prvenstva, vea ljubav, vea sklonost (prema nekome); preferencijali (mn. m. roda) 1. ugovori izmeu dviju drava kojima jedna drugoj daju stanovite povlastice koje ne moraju dati treoj dravi; 2. povlatene tarife; preferencijalan, -Ina, -Ino koji ima prednost, prvenstvo; povlaten, pretpostavljen, vie cijenjen; preferirati, -ferlram davati prednost, vie voljeti, pretpostavljati, najvo-ljeti, povlaivati; isto i preferisati, -em. prefiks, 2. mn. prefiksa lat. (praefigere sprijeda uvrstiti) gram. predmetak; rijeca koja se stavlja pred neku rije da bi nastalo novo znaenje, npr. sugraanin, zaraivati; v. sufiks; prefiksacija nain tvorbe rijei uz pomo prefiksa. prefinjen, -a, -o (isp. fin) uglaen, osjetljiv, pretjerano fin, dotjeran; izv. profinjenost, -osti.

preformacija lat. (isp. forma) preoblikovanje, predrugojaenje, preustrojstvo; glag. preformirati, -formiram; isto i preformisati, -em. preformulirati, -muliram lat. (isp. formula) izmijeniti prvotnu formulaciju, preraditi stari tekst, dati neemu drugaiji izgled; isto i preformulisati, -em. prefrigan (isp. frigati) previjan, lukav, prepreden; prefriganac, -anca, 5. prefrigane, 2. mn. prefriganaca prepredenjak, previjanac, lukavac, ovjek namazan svim mastima; en. prefriganka, 3. -ki, 2. mn. -kl. pregat tal. (pregare moliti) lan Vijea Umo-ljenijeh (Consilium Rogatorum) u starom Dubrovniku. preglacijal lat. (pre... + isp. glacies) razdoblje prije ledenog doba u razvoju Zemlje (v. postglacijal); prid. preglacijalan, -Ina, -Ino. pregnantan, -tna, -tno lat. (praegnans trudan, nosei) 1. vaan, znatan, znaajan, bogat sadrajem; 2. kratak i jezgrovit, saet, pun smisla, koji mnogo kazuje, duhovit, otrouman; izv. pregnantnost, -osti. pregruntati, -am (isp. gruntati) promisliti, razmisliti (Donevi). pregrupacija (isp. grupacija) reorganizacija grupe, presvrstavanje; glag. pregrupirati, -grupiram; isto i pregrupisati,-em. prehistorija (poredpreistorija) lat.-gr. (pre... + historija, v.) prahistorija, prethistorija, pretpovijest; razdoblje u razvitku ljudskoga roda od pojave ovjeka na Zemlji do prvih pisanih spomenika; prid. prehistorijskl (pored preistorijskl). preispodnji, -a, -6 crkv.-slav. najgori, krajnji, najnii, najdonji, pakleni; isto i preispoljni. prejiidic, -ica lat. (prae prije + judicium sud) prethodni (moda i krivi) sud, preduvje-renje, pretpostavka (tetna), predrasuda; sudski zakljuak na koji se stranke pozivaju u kasnijim slinim

sluajevima; prejudicirati, -diciram unaprijed odrediti; uiniti neto to e biti obavezno za budunost, odnosno to e znaiti novo pravilo; ispuniti predrasudama, tetno djelovati (izriui neki sud unaprijed). prekambrij, -ija geoloko razdoblje prije kambrija (v.). prekancerozan v. prekarcinomatozan. prekantariti, -kantarlm (isp. kantar) pretjerati, prevriti mjeru. prekaran, -rna, -rno lat. (precarius izmoljen, isproen) privremen, prolazan, nesiguran, nestalan,

jadan, lo, slab, ovisan o tuoj volji, ovisan o sluaju; nezgodan, opasan (poloaj); pravn. opozovljiv, koji se moe opozvati; prekarlj, -ija (pored prekarijum) preputanje stvari drugome na upotrebu do opoziva. prekarcinomatozan, -zna, -zno lat.-gr. (pre... + isp. karcinom) med. koji prethodi oboljenju od raka; isto i prekancerozan, -zna, -zno. prekardaiti, -kardalm (isp. karda) pretjerati, zabrazditi, dopustiti sebi vie nego je doputeno prijatelju.

prekluzija

1082

pren

prekluzija lat. (praeclusio) 1. iskljuivanje, odbijanje od nekog traenja, uklanjanje, zaprei-vanje, spreavanje, stajanje na put; 2. mn. posebnim propisom ustanovljen prestanak nekoga prava, poto su svi zakonski rokovi proli a nita nije uinjeno da se takvo pravo sauva; prekluzlvan, -vna, -vno koji iskljuuje, spreava, odbija; prekluzlvnl rok zaporni, neodgodivi, iskljuivi, konani, posljednji, zadnji rok do kojega se neto mora izvriti; prekluzivna presuda presuda kojom se netko odbija od nekog zahtjeva, traenja i si. prekoncipirati, -cipiram lat. (pre... + isp. koncipirati) uobraziti neto unaprijed; prekonce-pcija unaprijed stvoren zakljuak, predrasuda. prekurzor lat. (praecurrere naprijed trati i tako doi pred drugoga) pretea, prethodnik, predasnik. prekvalifikacija hrv.-lat. (prijei, pre + isp. kvalifikacija) naputanje dosadanjeg zanimanja i osposobljenje za neko drugo zvanje; glag. prekvalificirati (se), -ficiram (se); isto i prekvalifikovati (se), -ujem (se). prelat, -ata, 5. prelate lat. (praelatus odpraeferre v. preferencija) naziv visokog crkvenog dostojanstvenika (biskup, opat); prid. prelatov; prelatski; prelatura ast, sluba i poloaj prelata. prelekcija lat. (praelectio preditavanje) javno predavanje; prelegent, 2. mn. prelege-nata predava. preler njem (Preller) varalica. prelevman franc. (prelevment) naplata, uzimanje unaprijed, predujam. prelid franc. (prelude) v. preludij. preliminaran, -rna, -rno franc. (preliminaire) pripremni, prethodni, uvodni; preliminarni mir privremeni mir (prije sklapanja pravog mirovnog ugovora); preliminari (mn.m. roda) pripreme, prethodni radovi, uvodne stavke sporazuma, predugovor, predradnje; uvod u pregovore; privremeni sporazum za voenje daljih pregovora. prelobati, -am (isp. lob) prebaciti loptu iznad protivnikog igraa; isto i prelobovati, -ujem. prelogian, -na, -no (isp. logian) prethodan loginome (u psihologiji ili u vremenskom smislu). preludij, -ija (/wr/preludijum) lat. (praeludium) 1. uvodni dio muzikog djela, predigra; malena slobodna muzika fantazija; katkada i u francuskom obliku prelude (it. prelid); 2. prenes. pristup, uvod, poetak, predznak, prvi znak, najava, priprema, nagi predobjava; glag. preludirati, -ludi svirati preludij; prenes. prebirati po i (klavira, orgulja itd.).

premati, -am tal. (premere) 1. pritiskati, 2. biti stalo, npr. to ti to prema? Z do toga stalo? (Vojnovi). premeditacija lat. (praemeditari ui razmiljati) predumiljaj, razmiljar ina, prethodno smiljanje; nakana, r naum, zla nakana, umiljaj. premija lat. (praemium) 1. nagrada, ] nagrada, dopunska plaa, nadoplata redoviti novani ulog osiguravajui tvu to ga plaa osiguranik; 3. glavr tak na lutriji; premijati, -am n (Nar.); v. premijski, premirati. premijer, -era, 5. premijeru franc. ( prvi) predsjednik vlade, minist sjednik; prid. premijerov; premijerski premijera franc. (premiere) prva nekog jo nikad neizvedenog umje (kazalinog, muzikog) djela; prai prid. premijernl, premijerski. premijski (isp. premija) koji se od premiju; premijski sistem nadnice -plaanja kod kojega su ustanovljene ne norme; ako ih radnik prekorai, i: mu se dopunska nagrada (premija rjdreene nadnice (npr. za snienje { dne cijene, za ekonomiju materijala, enje kvalitete rada, za ispunjenje pia roka itd.). premirati, premlram lat. (isp. premija) r ti, podijeliti nagradu. premisa, 2. mn. premisa lat. (praem praemittere naprijed poslati) je barem dvaju sudova iz kojih se izvodi ak; pretpostavka, propozicija. premolaran, -rna, -rno lat. (pre... + isp ran) koji je prije kutnjaka, tj. koji j lica, lini; dentes praemolares zubi'. premonitoran, -rna, -rno lat. (pre... + opominjati) koji unaprijed upo premonicija prethodna opomena, renje unaprijed. premonstratenci, -stratenaca (mn. m. franc. samostanu Premontre) pri katolikog crkvenog reda osnovano stoljeu. premortalan, -Ina, -Ino lat. (pre... + n mortis smrt) predsmrtan. premudati, -am (isp. lat. mutare m promijeniti, zamijeniti; pretvoriti (Ni premukome v. promukomu.

prenatala n

1083

prerafaelitiza m

prenatalan, -Ina, -Ino lat. (pre... + natus roen) koji se zbio prije poroda; pretporoaj-ni; prenatalna faza doba djejeg razvoja u materinoj utrobi. prenebregavati, -bregavam rus. (prenebregat') zanemarivati, zaputati; svr. prenebregnuti (prenebrei), -nebregnem zanemariti, zapustiti.

Prensa Latina latinskoamerika obavjetajna agencija, osnovana 1959; sjedite u Havani na Kubi. prenumeracija lat. (pre... + isp. numeracija) predbrojka, pretplata, predbiljeba, abon-man; prenumerirati, -meriram predbiljeiti, unaprijed platiti, pretplatiti se, abonirati se; isto i

prenumerisati, -em; prenumerant, 2. mn. prenumeranata ovjek koji se prenu-merirao za neto; predbrojnik, pretplatnik, abonent; en. prenumerantkinja (akc. /-antki-nja). preokupacija lat. (praeoccupare ranije zapre-miti) zabrinutost; briga; rastresenost; preop-tereenje, zaokupljenost (poslom), zauzetost, obuzetost; glavna djelatnost; zanimanje; predrasuda; pristranost, preduvjerenje; preokupirati, -kuplram zadavati brige, zabrinuti, preopteretiti poslom, zaokupiti. preorijentacija (isp. orijentacija) promjena orijentacije, usmjeravanje nekog rada u novom pravcu; glag. preorijentirati, -entiram; isto i preorijentisati, -em. preparacija lat. (praeparare unaprijed pripraviti) priprava, prireivanje; pismena domaa zadaa (za kolu); uope priprema, pripravnost, spremanje, spremnost; v. preparirati. preparandija (isp. preparacija) uiteljska kola; preparandist(a) uenik uiteljske kole; uiteljski pripravnik; isto i preparand, 2. mn. preparanada; en. preparandistica i preparan-distkinja. preparat, -ata (isp. preparacija) 1. kem. tvar, pripravljena za istraivanje; 2. kemijski ili farmaceutski spoj, izraen u laboratoriju ili u tvornici; pripravak; 3. dijelovi ivotinjskog ili biljnog organizma, pripravljeni za anatomsko, histoloko (v. histologija) i si. istraivanje, a takoer i za zornu obuku. preparator (isp. preparacija) suradnik laboratorija, pokusne stanice, koji se bavi prepariranjem, pripravljanjem preparata; priprema; prireiva. preparatoran, -rna, -rno (isp. preparacija) prethodni, pripravni, pripremni, uvodni, poetni. preparirati, -pariram (isp. preparacija) 1. prirediti, pripremiti, pripravniti, zgotoviti, opremiti, izraditi; v. autopati; 2. prenes.; nagovaranjem pridobiti za neto, preraditi; isto i preparisati, -em. prepodoban, -bna, -bno rus. 1. svet, presvet; estit, pravedan; 2. prenes. lano svet, pret-vorljiv, prijetvoran; prepodobije (rus. akc. prepodobije) titula pravoslavnih sveenika (vae, njegovo).
prerija

preponderancija lat. (praeponderare preteg-nuti) pretenost, preteitost, nadmo, prevaga, pretega, vei utjecaj, vei broj; premaaj; preponderantan, -tna, -tno pretean, preteit, nadmoan, izvanredno utjecajan, jai, vaniji, odluujui, odluan; preponderirati, -deriram pretegnuti, prevagnuti, biti nadmoan, nadvladati, prevladati, premaiti, nadmaiti. prepot tal. (preposto od lat. praepositus pretpostavljen) poglavar katolikog samostana; prior; starjeina kanonika; isto i prepozit, -ita. prepotencija lat. (praepotens veoma moan) 1. nadmo, vea sposobnost; 2. nadutost, drskost, silovitost, bahatost, nasilje, zulum, oholost, samovolja; 3. umiljena veliina; prepotentan, -tna, -tno 1. prejak, nadmoan; 2. drzak, nadut, silovit, bahat, nasilan, ohol, samovoljan, tko se vlada kao tiranin, siledija, zulumar; 3. umiljen u svoju veliinu. prepozicija lat. (praepositio) gram. prijedlog (npr. do, na, kod, pokraj); prepozitlvan, -vna, -vno koji je stavljen sprijeda, koji (u reenici) stoji kao prepozicija. prepozicional, -ala lat. (isp. prepozicija) gram. pade koji dolazi samo s prijedlozima, tj. lokativ (Veber-Tkalevi). prepozit v. prepot. prepozitlvan, -vna, -vno v. prepozicija. preprata (rus. papert') predvorje pravoslavne crkve, tzv. enska crkva; isp. paperta. preproban hrv.-njem. (isp. proba) kazalini izraz za stanje kad je neki komad ve toliko uvjeban da bi mogla biti premijera, a jo joj nije doao najavljeni rok. prepucij, -ija (pored prepucijum) lat. (praepu-tium) kona kapica na vrhu mukog spolnog uda, naglavnik. prerafaelitizam, -zma slikarska kola u Engleskoj oko god. 1850. koja je priznavala vrijednost samo slikarstvu prije talijanskog slikara Rafaela; obraivali su veinom literarne teme, legende i historijske dogaaje (kao uzori sluili su im produhovljeni izrazi talijanskih majstora rane renesanse); 1084

prerafaelit, -ita pristaa prerafaelitizma; (Mato ih zove predrafaelovci); prid. prerafaelitski. prerija franc. (prairie) iroka stepa u Sjev. Americi, prostrana travom obrasla nizina; prid. prerijski. prerogativi (mn. m. roda) lat. (praerogare prvi glasovati) povlastice, posebna prava; iskljuiva prava, prednosti povezane s visokim poloajem. presa franc. (presse) 1. dnevna, periodika tampa (asopisi, novine), novinstvo, tisak; 2. stroj za umnoavanje, za kopiranje (izvui na presu); 3. v. prea; presa, -aa radnik u proizvodnji graevinskog materijala, keramike i stakla koji radi na stroju za preanje stakla. presaldumiti, -saldumfm tur. (saldvrmak baciti, hitnuti) prebaciti se, prekrcati se, prijei na drugu stranu; promijeniti miljenje; ne-svr's. presaldumljivati, -dumljujem. presantan, -tna, -tno franc. (pressant) 1. prean, uran, hitan, neodgodiv, prijeko potreban; 2. prenes. nasrtljiv, dosadan, nametljiv, koji hoe neto ispreati. presar, -ara (isp. prea) 1. radnik prehrambene struke koji vri nadzor nad preama za kvasac, za ulje; 2. radnik metalne struke koji oblikuje komade mehanikim i hidraulinim preama. presbiopija v. prezbiopija. presbiro, -oa, mn. -oi, 2. presbiroa franc. (isp. presa + biro) ustanova kod vladinih ili drugih organa za davanje informacija tampi i javnosti, a takoer i za objanjivanje tekuih dogaaja; novinska agencija. presedan, -ana franc. (precedent) v. precedens. presenij, -ija pored presenijum lat. (pre... + senex starac) doba ljudskoga ivota pred starost.

presenilan, -Ina, -Ino lat. (isp. presenij) predsta-raki, koji se javlja pred starost. presenning v. persenning. presentati, -am hrv.-tur. (isp. sent) 1. skloniti nekoga da promijeni prvotno miljenje, pridobiti koga; 2. promijeniti stav, prijei na drugu stranu, prevjeriti, preveslati. presidijum v. prezidij. presi ja, 2. mn. presija lat. (pressare pritiski -vati) pritisak, nasilje, prisila, prinuda, prisiljavanje, prinuivanje, nagonjenje, natjeravanje, primoravanje, pourivanje, salijetanje; presirati, presiram vriti pritisak, pritiskivati, stiskati, stezati, tjerati, pourivati, goniti, navaljivati (da se neto uini), prisiljavati, prinuivati, primoravati, pourivati, ti, upinjati se, uprijeti, nametati sve odluno traiti. presing engl. (pressing koji salijee, sportskim igrama naziv za pritisak a osobito za taktiku salijetanja, moguivanja protivnikih napada zaetku striktnim pokrivanjem igra stojanjem da se protivniku to prije lopta. presirati v. presija. pres-konferencija franc. (isp. presa / koi ja) sastanak uvaenih linosti s prei ma tampe i objava vanih gledita ka linosti tako i za javnost uope; naziv: konferencija za tampu. preskriptivan, -vna, -vno lat. (praescri propisivati) koji propisuje i odredu preskriptivna gramatika prema de noj, v.).

presovati, -ujem v. preati. pres-papje, -ea franc. (presse-papiers, / ser pritisnuti 4- papir) 1. pritisk predmet od bronce, mramora i si stavlja na papire da se odre na od mjestu; 2. potreptina pisaeg priboi ku letvice s privrenim listovima press engl. (it. pres) 1. tampa, tisak, no 2. oznaka slubenih novinarskih kok sno novinara na zadatku; Press I Prensa Latina. prestabilizirati, -izlram lat. (pre... + /' lan) unaprijed, utvrditi. prestacija lat. (praestatio) snabdijevan nje; naknada; podavanje, porez, daii usluga; prestacija u naturi kuluk, tlaka. prestidigitateur franc. (it. prestidiitati troprsti) v. prestigijator (Krlea).
presu ponirati

prestigijator lat. (praestigiae opsjena rija) sljepar, varalica, opsjenar, magi dioniar, arobnjak, ongler; isp. e ter. prestissimo tal. (akc. presfisimo) m brzo; isp. presto. presti, -ia franc. (prestige) ugled, n utjecaj, uvaavanje, dobro ime, po^ via vrijednost, presto tal. (akc. presto) muz. brzo; isp. \ mo. presumirati, -sumiram lat. (praesumere prijed pomiljati) 1. pretpostaviti, pre vati, drati, misliti, uzimati kao vjt. nagaati, oekivati; nasluivati; 2. p, vati, umiljati, biti umiljen, uobr;

1085

prevalemus

presumpcija 1. pretpostavka osnovana na vjerojatnosti; vjerojatnost, predmnijevanje, nagaanje, oekivanje, nasluivanje, mogunost, eventualnost; 2. precjenjivanje, umilja-nje, uobraenje, umiljenost, uobraenost, preuzetnost, obijest, drskost, nadutost; 3. pravn. priznanje injenice pravno vjerodostojnom dok ne bude dokazano protivno; presumptivan, -vna, -vno vjerojatan; koji se pretpostavlja, oekuje, nasluuje, nagaa; presumptuozan, -zna, -zno 1. umiljen, uobraen, preuzetan; 2. obijestan, drzak, nadut, prpoan. presuponirati, -ponlram v. presumirati. prea, 2. mn. prea lat. (pressus tlak, pritisak) 1. mehanizam ili stroj za proizvoenje pritiska u svrhu zguivanja ili zbijanja tvari, promjene oblika tvari, istiskivanja tekuine itd.; tijesak; 2. urba, uurbanost, hitnja, hitnost, sila, vreva, guva, navala, stiska, mete; 1. prean (prena, preno) uran, kome se uri, hitan; potreban, vaan; 2. prean (preana, preano) dobiven preanjem; preati, -am 1. tijetiti, tiskati pod preom, gnjeiti, cijediti, iscjeivati; 2. prenes. tiskati, tjerati, gaziti, navaljivati, salijetati; iznuivati, pljakati. prealtati, -am hrv.-njem. (isp. ualtati) preko-pati, prespojiti, izmijeniti struju, prebaciti (npr. telefonsku liniju); prealtati se preorijentirati se, prijei na neki drugi posao, presaldumiti (v.), izmijeniti stav, promijeniti dosadanje dranje. preegati, -am (isp. ega) prepiliti, prerezati pilom, testerom. preelejen, -ena franc. (precheleen) najstarije doba ljudske prethistorije (prije aelejena); prid. preelejenski. preiti, -Im (isp. prea) hitjeti, uriti. prepan njem. (Presspan) preane drvene strugotine (za grau) (Brezovaki, Krlea). pretepati, -am (isp. tepati) sve prositi; isto i pretepovati, -ujem. pretiman, -a, -o kajk. (isp. pretimavati) cijenjen, potovan, astan. pretimavati, -timavam (isp. timati) cijeniti, potovati, imati visoko miljenje o nekome. pretekst, 2. mn. preteksta lat. (praetextus) izgovor, izlika. preteksta lat. (praetexta) grimizom optoena toga (v.J. pretekstirati, -tekstlram lat. (isp. pretekst) izgovarati se, izmotavati se, opravdavati se. pretenciozan, -zna, -zno franc. (pretentieux) koji mnogo zahtijeva, trai, iziskuje; koji ima o sebi pretjerano visoko miljenje; umiljen, preuzetan,
prevalencija

naduven, uobraen; izv. pre-tencioznost, -osti. pretendent v. pretenzija. pretenzija lat. (praetendere naprijed pruiti) zahtjev, tenja, elja, traenje, svojatanje, isticanje prava na neto; pretendirati, -tendiram zahtijevati, teiti za neim, eljeti, traiti, svojatati, isticati svoja prava; isto i pretendovati, -ujem (dijal. i pretendati, preten-ati, -ara); pretendent, 2. mn. pretendenata ovjek koji istie zahtjeve, koji tei za neim; en. pretendentkinja (akc. i -entkinja). preterirati, -terlram lat. (praeterire) zaobii, mimoii, zapostaviti, baciti koga u pozadinu, zanemariti, izostaviti, ne spomenuti, ne oba-zreti se, napustiti, zapustiti, propustiti, zaboraviti, preutjeti, premuati; proi, minuti. preterit (isp. preterirati) prolo vrijeme; upotrebljava se naroito za imperfekt u njem. i engl. gramatici; prid. preteritski i preteritnl; preteritoprezent sadanje vrijeme koje oznauje prolu radnju zavrenu u sadanjosti, a kojoj posljedice jo traju, npr. mrzim, tj. zamrzio sam, poinjem, tj. poeo sam; sjeam se, tj. sjetio sam se; prid. preteritoprezentskl. pretermisija lat. (praetermittere proputati) isputanje, izostavljanje, previd, zanemare-nje, propust. prethistorija v. prahistorija, prehistorija. pretium affectionis lat. (it. precijum afekcio-nis) afekciona vrijednost, osobita vrijednost koju neka stvar imade za ljubitelja. pretor lat. (praetor starjeina, naelnik, poglavar, vojvoda) u starom Rimu prvotno visoki inovnik koji je upravljao poslovima unutarnjeg poretka i prava; kasnije prvenstveno predstavnik najvie sudbene vlasti; prid. pretorov; pretorski; pretorijanac, -nca, 5. pretorijane, 2. mn. pretorijanaca 1. jedan od tjelesnih straara pretora i starorimskih imperatora; pretorijanci su igrali veliku ulogu u dvorskim prevratima, postavljajui i obarajui careve; 2. prenes. vojnik koji slui kao potpora nasilnikoj, na gruboj sili temeljenoj vlasti; prid. pretorijanev; pretorljanski; pretura 1. ast i vlast pretora; 2. sudnica, sud, sudite. pretur, -lira, 5. preture tal. (pretore) sudac (Vojnovi, imunovi); isp. pretor. pretura v. pretor. preur v. prior (Nehajev). prevalemus (rije nainjena na latinski nain od naeg glagola prevaliti) u starije vrijeme zajedniki izvrena (aka) kazna nad krivcem 1086
prez

(kolskim drugom) protiv opeg dobra (krivca bi prevalili preko klupe i svatko ga je morao udariti); neka vrsta linovanja (kod Matoa i: duhovni prevalemus).

prevalencija lat. (praevalere biti jak) nadmo, preteitost, prevaga, prevlast, otimanje maha, vea sila, veina; utjecaj, uspjeh, jaa vrijednost; prevalentan, -tna, -tno nadmoan, utjecajan, koji prevladava,

opi, openit; prevalirati, -valiram biti nadmoan, nadvisivati, vie valjati, prevladavati, pretezati; uvjeriti, skloniti, nagovoriti, navesti, imati uspjeha, pobijediti, pridobiti, osvojiti. Prevali antiki naziv za teritorij oko Skadarskog jezera. prevashoditeljstvo rus. nekada titula visokoj gospodi: preuzvienost, ekscelencija; isp. pre-vashodstvo. prevashodno rus. 1. osobito, preteno veinom, izrazito, premono, nadmono; 2. sjajno, divno, izvrsno, odlino. prevashodstvo rus. (prevoshodstvo) 1. odlika, izvrstan uspjeh (u starom kolstvu); 2. nadmo, premo, prednost; 3. visost, preuzvienost, ekscelencija (kao titula u starije vrijeme). prevencija lat. (praevenire pretei) predusret-nue, predusretanje, prethodna zatita, spreavanje, izbjegavanje unaprijed (bolesti); generalna prevencija pravno naelo po kojem se poinitelji krivinih djela kanjavaju da bi ta kazna opeodgojno djelovala na druge lanove drutva u svrhu odvraanja od krivinih djela; specijalna prevencija pravno naelo po kojem se poinitelj krivinog djela kanjava radi unitenja njegove drutveno-opasne djelatnosti, radi odvraanja i spreavanja da ne ini krivina djela; uope: oprez, mjera opreza, pa odatle i: zatvor, pritvor. prevenirati, -enlram lat. (isp. prevencija) pretei, doskoiti, unaprijed obavijestiti, zatititi, predusresti, odvratiti. preventer, -era franc. spreava, zatiiva, osigura; naprava za zatitu pri radu, osobito kod buotine; isp. Tu su i preventeri protiv eventualne erupcije nafte (Matko Pei). preventlv, -iva lat. (isp. prevencija) sredstvo za spreavanje zaea, zatita, predohrana, pre-dusretnue (Begovi). preventiva (isp. prevencija) sve mjere opreza, svi pothvati da se neto predusretne, sprijei. preventivan, -vna, -vno lat. (isp. prevencija) zatitni, koji neto spreava, predusree; preventivna medicina djelatnost zdravstvenih ustanova po izreci: bolje je bolest s, ti nego lijeiti; preventivna mjera opreza; postupak za predusretanje ne dogaaja; preventivni rat dobro ] vljen rat kojim se izbjegava rat u nepov prilikama; preventivna

sredstva sr koja uvaju od neke zaraze ili onemo] zaee; preventivna cenzura predci (cenzura prije tampanja djela); prevt zatvor istrani zatvor. preventorlj, -ija (pored preventorijum) la prevencija) zavod za preventivnu (anti kuloznu) medicinu. prezbiakuzija gr. (presbvs star, vreme akiio ujem) staraka nagluhost. prevoik, mn. -ci rus. (isp. izvoik) prev prijevoznik, fijakerist. preza tal. (presa) 1. prstovet, prstohvat, kc to se moe uhvatiti meu prste; up kamen ili eljezni stup na obali o koji s brodovi. prezbiopija gr. (presbvs star, vreme ops, opos oko, vid) dalekovidnost se javlja u starijoj ljudskoj dobi). prezbiter gr. (presbyteros stariji, starj sveenik; prezbiterij, -ija (pored \ terijum) prostor iza glavnog olt katolikim crkvama (obino u kate ma) odreen za sveenike koji prisu; bogosluju; isp. sanktuarij. prezbiterijanizam, -zma (isp. prez reformirano-evangelika crkva (osob Engleskoj) koja ne priznaje vlast bi nego, samo niega sveenstva (i svjetc ka); prezbiterijanac, -anca, 2. prezbiterijanaca pripadnik prezbite ske vjeroispovijesti. prezencija lat. (praesentia) nazonost, p nost; broj prisutnih osoba. prezent1,2. mn. prezenata (akc. i prezent prezenata) lat. (praesens) gram. sadan jeme, sadanjost; prid. prezentski (c prezentski). prezent2, 2. mn. prezenata franc. (present poklon. prezentabilan, -Ina, -Ino franc. (presen reprezentativan, ugledan, koji se moe ] zati, preporuljiv, koji pristojno izgledi oit; izv. prezentabilnost, -osti. prezentacija/raHC (presentation) 1. podno pokaz, predoenje plative mjenice (m koju valja iskupiti); 2. predstavljanje, stava, izvedba, prikazivanje; 3. dari\ poklanjanje, predaja dara (isp. prezent podnoenje prijedloga, predlaganje.

prezentan

1087

Prijap

prezentan, -tna, -tno (isp. prezent1) nazoan, priruan, sadanji, prisutan, koji postoji u svijesti, koga se sjeamo. prezentant, 2. mn. prezentanata (isp. prezentacija) 1. predoitelj (plative mjenice); 2. podnositelj prijedloga, predlaga. prezentat, -ata (isp. prezent1) prijamni ig neke ustanove koji posvjedouje dan primitka izvjesnog podneska. prezentirati, -zentlram (isp. prezent1 i prezent2, prezentacija) 1. pokloniti, darovati, obdariti, dati, predati; 2. predstaviti, prikazati, pruiti, predvesti; 3. predoiti mjenicu na prihvat; 4. iznijeti, podnijeti prijedlog, predloiti, preporuiti; 5. vojn. pozdraviti pukom ili sabljom, iskazati potovanje i poast; isto / prezentova-ti, -ujem. prezentlzam, -zma lat. (isp. prezent1) to intenzivnije osjeanje sadanjosti (Matoev prijedlog za pravac u knjievnosti nasuprot futuri-zmu); isp. paseizam. prezentnost, -osti lat. (isp. prezentan) prisutnost, nazonost. prezervativ, -iva lat. (praeservare unaprijed uvati) v. kondom; prid. prezervativan, -vna, -vno zatitni, obrambeni. prezes lat. (praeses naelnik, poglavar) predstojnik, nadstojnik, predsjednik. prezident, 2. mn. prezidenata lat. (praesidere sjediti na proelju) 1. izborni (na odreeni rok) glavar demokratske republike; predsjednik republike; 2.

osoba izabrana za rukovoenje drutvom, ustanovom, predsjednik organizacije i si. prezidij, -ija (pored prezidijum) lat. (praesidium, isp. prezident) 1. predsjednitvo; skup osoba izabranih za rukovoenje sastankom, skuptinom, zasjedanjem; 2. rukovodei organ neke organizacije, neke ustanove; organ dr. vlasti; 3. kabinet, ured (s osobljem) visokog inovnika; isto i prezidijal, -ala (ovo osobito u znaenju predsjednitvo vlade); pre-zidijaian, -Ina, -Ino predsjedniki, koji potjee iz predsjednitva; prezidirati, -zidl-ram predsjedati. prezle, prezla (mn. . roda) njem. (broseln mrviti) mrvice od samljevenog isuenog kruha ili zemiaka; upotrebljavaju se prvenstveno za oblaganje mesa prije prenja; isp. semlprezle. prezviter v. prezbiter. prezvurt njem. (pressen tlaiti, tiskati + Wurst kobasica) vrsta kobasice (svinjski eludac ispunjen sjeenim mesom); nai izrazi: tlaenica, tlaenka. prina, 2. mn. prina / prini njem. (Prit-sche) drvena klupa za spavanje, drveni leaj (obino u zatvorima), neka vrsta irokog minderluka iz golih dasaka (Mato, Pereci, friki pereci...). priderija franc. (pruderie) tobonja ednost, skromnost; prenavljanje, prenemaganje, ne-kanje, cifranje. prifiks v. prix.

prifung njem. (Priifung) ispit, kuanje (Krlea). prig engl. umiljen, tat ovjek, drski neznalica: nova rije za snob (Mato). priganica (isp. frigati) 1. preno jelo od jaja i brana; 2. utipak, lepinja; 3. palainka, omlet, prigati v. frigati priglbok njem. (Priigel batina + Bockjarac) naziv za jarca otkupitelja (lat. ca-prum expiatorum) na kojega je hebrejski veliki sveenik na Dan pomirenja (isp. Jom Kipur) prenosio sve grijehe idovskog naroda, nakon ega bi ivotinju potjerali u pustinju da tamo pogine zajedno s grijesima. priglholc njem. (Priigel toljaga, batina + Holz drvo) oblo tanko drvo za loenje, oblica; isp. rundholc. prigl-jude njem. (Priigel batina + Jude idov) idov koga batinaju (isp. priglbok); u srednjovjekovnom kolstvu praksa da umjesto gospodskog djeteta koje je zasluilo batina izbatinaju neko siroe ili idove (Mato).
prikljuenije

Prijam trojanski kralj u doba trojanskog rata, mu Hekubin, otac Hektora, Parisa, Deifoba, Kasandre, Poliksene, Polidora, Polita, i mnogih drugih (50 sinova i 12 keri); ubio ga Ahilejev sin Pir Neoptolem, nakon to mu je starac sav ogrezao u krvi sina Polita kojega je netom ubio Pir prigovorio da Ahilej nije bio tako okrutan, jer mu je asno vratio tijelo mrtvoga Hektora. Njemu odgovori Pir: ,Ko glasnika aljem te sada | ocu Ahileju s time, pa umri i njemu porui | kakav mu izrod je sin i to Neoptolem to stvara.' | Ree i k bojem oltaru potresenog Prijama vue, | koji posre jadan u rumenoj sinovoj krvi, | ljevicom splete mu kosu, a desnicom laa se maa | i sve do balaka samog zabode ga u grudi njemu (Eneida II, 547-553). Prijap 1. u grkoj mitologiji sin Dioniza Bakha i Afrodite, bog muke plodnosti, bog plodnosti vrtova i vinograda, simbol rasploivanja; 2. (prijap) isto to i penis, falos; 3. prenes. pohotan ovjek, bludnik, razvratnik;

1088

prin

prid. Prijapov; prijapski bludan, pohotljiv, razvratan; prijapizam, -zma trajna ukruenost mukog spolnog uda bez ikakva nadra-aja (bolest); prijapitis (akc. i -itis) upala mukog spolnog uda. prikljuenije rus. dogaaj, doivljaj, sluaj, zgoda, pustolovina. prikolati, -am (isp. kola2) prilijepiti. prim, prima, lok. primu lat. (primus prvi) 1. prvo glazbalo u muzikom sastavu, osobito tambura bisernica odn. prva violina; isp. prima 4; 2. prvi borbeni stav (u maevanju); 3. isto to i aio. prima lat. (isp. prim) 1. muz. prvi ili osnovni zvuk ljestvice; 2. isto to i unisono; 3. prva ica na violini, violonelu; 4. prva violina, flauta itd.; 5. najbolja kvaliteta neke robe, odabrana vrsta, uzor, najvii stupanj savrenstva; 6. u nekadanjem kolstvu naziv za najnii, a negdje i za najvii razred gimnazije; 7. u maevanju: udarac odozgo dolje. primabalerina tal. prva balerina. prima causa lat. (itkauza) prvi razlog, prauzrok. prima classis lat. (it _____ klasis) prvi red, prolazna ocjena u starom kolstvu; isp. secunda. primadona, 2. mn. primadona tal. (prima donna prva gospoda) pjevaica koja pjeva prve, glavne uloge u operi ili opereti; glumica koja glumi glavne uloge u drami; prvakinja, prota-gonistkinja; prenes. (enska) umiljena veliina; prima donna assoluta pjevaica (ili glumica) kojoj se moraju povjeravati samo glavne uloge; prid. primadonski; primadon-stvo pojava medu glumicama da hoe samo glavne uloge a odbijaju sporedne. prima elementa lat. prve osnove, poeci, uvod, pristup (u neku nauku). prima furia lat. u prvom bijesu (bez hladnokrvnog odstojanja), nepromiljeno, udar na udar. primae lineae lat. (it. prime linee) prve crte, osnova, poeci (isp. prima elementa), primae viae lat. (it. prime vije) prvi, izravni putovi (izluivanja iz tijela), eludac i crijeva, crijevni kanal, prima facie lat. na prvi pogled, otprve. Prima lex historiae, ne quid falsi dicat lat. (it.... historije... kvi'd falzi dikat) Osnovni je zakon povijesti da ne govori neistine, prima luce lat. o prvom svjetlu, u osvit, u cik zore, u praskozorje, prima-mjenica naziv za prvu mjenicu ako je na istu svotu izdano vie mjenica (sekunda-mjenica, tercija-mjenica). prima nota tal. (prima nota prva b trgovaka knjiga u koju se unose poslovi.

Prima pioggia d'agosto rinfresca mare ( tal. (it ___ pjoa... rinfreska... bosko kia u kolovozu osvjeuje (ohlauje) umu. prima primissima (it. prima primi'sim oznaka za robu koja je prima (v. prin najviem smislu, od koje bolje nema i n biti; isto i prima primanim. prima principia lat. prva naela, poeci, o temelj; isp. prima elementa. primar, -ara lat. dio elektrinog transforn svitak kroz koji tee struja u sekundi primarac, -arca, 2. mn. primaraca lat. (pri prvi) prvokolac gimnazije; gimnazija primaran, -rna, -rno lat. (primarius jec prvih, osobit, glavni) prvoredan, i; poetni, prvi, bitan, najraniji, prve osnovan, temeljni, originalan, nepat elementaran; glavni, najznatniji, prvo' najvaniji, najbolji, najodliniji, prve dan, prvoklasan. primarij, -ija / primarijus (akc. i primanju primaran) prvi, glavni lijenik (u b< predstojnik itave bolnice ili jednoga 1 kog odjela, arhijatar, protomedikus. primarnost, -osti (isp. primaran) prvotno vobitnost, bitnost, nepatvorenost; n< glavna vanost, prvorazrednost. prima rudimenta v. prima elementa. primas lat. (primus prvi) najvii c dostojanstvenik u nekoj zemlji. prima lat. (primus prvi) prvi violinist ske muzike kapele; primaica 1. tambure; 2. glavna pjevaica ili svira nekom enskom muzikom ansamblu primat, -ata lat. (primus prvi) prve prvenstveno znaenje, glavarstvo; pred nje, rekord. primati r mn. m. roda) lat. (isp. primat) najv sisavaca ukljuujui polumajmune, ma i ovjeka. primator lat. (primus prvi) gradski na predsjednik velike gradske opine, prima vice lat. za prvi put. primaviolina tal. prva violina, svira m instrumentu. Prima virtus est vitio carere lat. (it. vicio k Prva je vrlina: izbjegavati pogreke, t bez mane. prima vista tal. (prima prvi + vis pogled) na prvi pogled; muz. izvod pjevati bez prethodnog poznavanja ko

prima volta

1089

princip'

zicije ili bez priprave (s lista); isp. vom Blatt. prima volta tal. (akc. prima volta) muz. prvi put; isp. seconda volta. primicerij, -ija lat. poglavar, starjeina, prvak (Mato); isp. prmancir. primicije (mn. . roda) lat. (primitiae prvine, prvi plodovi; prvi pokuaj) 1. prvi plodovi, prvine (Begovi); prvoto (Vodnik za Pre-radovieve Prvence); 2. kod katolika naziv za prvu misu stoje slui novozaredeni sveenik, za tzv. mladu misu; primicijant, 2. mn. -cijanata novozaredeni katoliki sveenik, mladomisnik. primidi franc. prvi dan dekade (v.). primipara lat. (primus prvi + parere roditi) ena koja prvi put raa, prvorotkinja. primissima v. prima primissima. primitiv lat. (primitus prvi put) gram. prvotna, osnovna rije. primitiva (primitivna umjetnost) v. naiva. primitivan, -vna, -vno lat. (primitus prvi put) 1. prvobitan, prvotan, iskonski, osnovni, prastar; 2. neugladen, sirov, surov, neciviliziran, starinski, staromodan, jednostavan, prost, obian, priprost, na niskom stupnju kulture, nerazvijen, duevno ogranien; izv. primitivnost, -osti; primitivac, -vca, 5. primitivce, 2. mn. primitivaca primitivan ovjek, osobito ovjek ogranien, neobrazovan, mozgovno plitak, priprost, oskudnih duevnih sposobnosti; uve. primitivina (Krsto poljar); en. primitivka; primitivizam, -zma 1. isto to i primitivnost; 2. smjer u likovnoj umjetnosti koji nastoji imitirati umjetnost egzotinih, osobito afrikih, naroda i umjetnost djece; primitivist(a) pristaa primitivizma; en. primi ti vistkinja; prid. primitivistiki. primo tal. prvi, prvo; isp. prim. Primo tal. prvi (ime koje se daje prvom sinu). primo cantante tal. (it ___ kantante) prvi pjeva, nosilac glavne uloge u operi; isp. primo uomo. primogenitura lat. (primus prvi + genitus roen) pravo prvoroenog sina na nasljedstvo prijestolja; prvorodstvo; isp. sekundoge-nitura. primo intuitu lat. na prvi pogled, pod prvim dojmom. primo loco lat. (it ___ loko) na prvom mjestu. primo movens, ultimo moriens lat. to se prvo pokree, a posljednje umire (srce), primordijalan, -Ina, -Ino lat. (primordium poetak) prvobitan, praiskonski, prapoetan, praosnovan; najglavniji, najosnovniji, najhitniji. princip2 1090

primo uomo tal. prvi ovjek, tj. nosilac glavne uloge u nekom muzikom djelu, osobito prvi tenor; isp. primo cantante. primula lat. (primulus koji se javlja u osvit) biljka jaglac, jagorika (javlja se u osvit proljea). primum mobile lat. prvi pokreta. primum vivere (esse), deinde philosophari lat. (it. primum vivere, deinde filozofari) najprije ivjeti, a onda mudrovati, prastara poslovica koja preporuuje prvotno brigu za svagdanji kruh, a umjetnost i filozofiju stavlja na drugo mjesto (ako je kruh osiguran). primus lat. (primus) 1. prvi (isp. primitivan, primogenitura); 2. kuhalo na pirit (po imenu tvornike marke). primus inter pares lat. (akc. primus inter pares) prvi meu jednakima. primus omnium lat. prvi izmeu sviju. princ, princa, 5. prine, mn. prinevi lat. (prin-ceps prvi; poglavar) knez prestolonasljednik; sin monarha, carevi, kraljevi, kneevi; prid. prinev; prinevski; princeza prestolo-nasljednica; carevna, kraljevna, kneginjica; princ-regent knez-namjesnik (zamjenik vladara). prince of Wales engl. (it. prins of Vels) princ od Velsa, naslov engleskog prestolonasljednika. princeps lat. u antikom Rimu odlinik uope, a kasnije naziv cara kao najvieg odlinika; princeps senatus prvi na popisu senatora, najodliniji lan senata, prvak, lider. princeugenska ajkaa vojnika kapa kojoj je kroj uzet prema dunavskim ajkama (laicama) u doba kada je princ Eugen Savojski pobijedio Turke pod Beogradom (god. 1717) (Krlea). princeza 1. v. princ; 2. posebna stolica (fotelj) s ugraenim posudama u svrhu vrenja nude nepokretnih bolesnika (njem. Leibstuhl, it. lajbtul; franc. chaise percee; v.); kod Krlee sunani lonac u vezi s njegovim prijevodom izraza Le roi soleil (v.) jer je Luj XIV. bolovao od neke crijevne bolesti i po itave dane morao sjediti, te je tako primao i poslanstva, ministre i dr . princip1, -ipa lat. (princeps, 2. principis prvi; prvak) openito polazna toka, rukovodea ideja, osnovno pravilo ponaanja; naelo, poelo, poetak, temelj, izvor, osnova, osnovni uzorak, podrijetlo, podloga; iz principa naelno, nikako, svakako (prema smislu reenice); u principu u opem, u

pri

osnovnom smislu, uglavnom, u polaznom misaonom postupku, u prvotnom pogledu, naelno, principijelno. princip2, principa, 2. mn. principa (isp. princ) glavar, poglavar, vladar, vladalac, gospodar, car, kralj, knez; prid. principov; principski; principovina u starijem jeziku: zemlja kojom vlada princip, kneevina. principal, -ala, 5. principale lat. (principalis prvi, glavni) gospodar, ef vlasnik, glavar, predstojnik, nadstojnik, upravitelj, direktor, rukovodilac. principat, -ata lat. (isp. princip2) 1. hist. doba vladavine prvih rimskih careva; forma vladavine u starom Rimu: carstvo sa zadranim republikanskim organima; uveo ga je August, koji je sebe prozvao princepsom, tj. prvim ovjekom u dravi; isp. dominat; 2. vlast, vladavina, ast i poloaj principa; care-vanje, kraljevanje, knezovanje. principiis obsta lat. u poetku se odupri (zlu, jer je kasnije uzalud sezati za lijekom), odupri se zarana, lijei se dok je vremena (Ovidije). principijelan, -Ina, -Ino (isp. princip1) koji odgovara principu, dosljedan, staloen, naelan; isto i principski; izv. principijelnost, -osti. Principium dimidium totius lat. (it ______ totijus) Poetak je polovica cjeline (pola posla).

prinev, prinevski v. princ. prinipesa tal. (principessa) kneginja, princeza (Vojnovi). printed engl. (it. printid) tampano (stavlja se kao biljeka na knjigama, npr. Printed in England tampano u Engleskoj). prior lat. (prior po vremenu i redu prvi) 1. poglavar samostana kod nekih katolikih redova; 2. izabrani gradski poglavar u srednjovjekovnim talijanskim komunama; prior vranski poglavar samostana Vrane (kraj Zadra), nekada jedna od najuglednijih i najutjecajnijih osoba meu crkvenim i svjetovnim dostojanstvenicima; od 1651. taj naslov nosi jedan od zagrebakih kanonika, ali samo simbolino; en. priorica. priora, priora(mn. sr. roda) lat. (isp. prior) stoje bilo prije, osobito prijanji, stariji spisi o nekom predmetu; priorirati, -orlram rjeavajui neki predmet pregledavati starije spise o njemu i tako se upoznavati s prijanjim stanjem stvari; u znanosti: upoznavati se s prethodnom literaturom o predmetu o kojem se pie neka rasprava i si.

priorica lat. (isp. prior) nadstojnica enskog samostana (Kumii, Urota). priorirati v. priora. prioritet, -eta (isp. prior) prvenstvo, nost, prvenstveno pravo; starjeinstvo prioritetni, prior tempore, potior iure lat. (it. prior te pocior jure) prvi po vremenu, jai po tko prije doe, prije melje, tko prvi ci, njegova je djevojka, pripad e. (pfipad) sluaj; pripadom tu i tamo, sluajno (alski). priprata v. preprata; isp. nartek 2. Priscila umanj. prema Priska (v.). Prisko lat. (priscus drevan) najprv Priska. prismotra rus. (prismotr) paska, nadzor. priarafiti, -arafim (isp. araf) 1. pri arafima, vijcima, zavrtnjima; 2. prenes snuti neprilikama, pritegnuti (discipl: si.). priieldija hrv.-tur. (glag. prii + di doao je) doljak, pridolica. pritan, -ana, 5. pritane gr. (prytanis nik, poglavar) u staroj Ateni jedan od \ torice dravnih vijenika koji su prekc predstojnika upravljali narodnom sk nom i brinuli se za red u njoj; isto su tak od njih upravljali i bojnim igrama; pri -eja ustanova u

staroj Ateni u kojoj hranili pritani a i drugi zasluni graai Matoa u znaenju: vijee). priteslimiti, -Im tur. (isp. teslim) predati. privacija lat. (privatio) liavanje, oduzii gubitak; oskudica, nevolja; odricanje. privatan, -tna, -tno lat. (privatus lini osobni, lini; koji nema slubeni ka nesluben, nezvanian, tajni, skrovit, povjerljiv, kuni, domai, iskljuiv; i en, nejavan, zatvoren; privatni doce nauno zvanje predavaa na visokoj privatno vlasnitvo vlasnitvo pojec kojim neogranieno raspolau (isto i pri svojina); privatno osobno, lino, z; ime, kod kue, doma, neslubeno, n itd.; isto/privat/privatim; privatier fra* privatje) v. privatnik; isto i privatije (Novak); privatist(a) ak koji ne kolu, nego samo polae ispite na kolske godine; en. privatistkinja / priv ca. privativan, -vna, -vno lat. (privare poricati) koji liava, odrie, iskl privativno alfa u grkom jeziku al. koje rijei daje odrino znaenje (npr. \ an apolitian); na izraz: liavno alfi a, in.

privatizacija

1091

probatum est

privatizacija (isp. privatan) svojatanje, uzimanje pod svoje, shvaanje daje neka javna funkcija privatna stvar pojedinca koji je obavlja; glag. privatizirati. privatizirati, -izlram (isp. privatan) 1. ivjeti bez slube, bez stalnog zanimanja, biti privatan ovjek; 2. v. privatizacija; isto /privati-zovati, -ujem. privatje, -ea franc. (privatier) v. privatnik. privatnik, mn. -ci (isp. privatan) 1. ovjek koji nema zvanja ili koji nije ni u kakvoj slubi nego ivi od svoje imovine; 2. ovjek koji ne radi u nekom poduzeu nego sam (kao poduzetnik); 3. ovjek koji turistima iznajmljuje sobe svoga stana; en. privatnica (u naoj staroj terminologiji zvali su ihposebnik, posebnica). privatno v. privatan. privilegij, -ija (pored privilegija, -ije) lat. (privile-gium od privus pojedinac + lex, 2. legis zakon) iskljuivo pravo, prednost, povlastica, pogodnost, slobotina; privilegirati,-legl-ram povlastiti, dati nekome vea prava nego drugima, pretpostaviti nekoga nekome; privilegiran povlaten; isto i privilegovati, -ujem / privilegisati, -em; privilegovan, privilegisan. prix franc. (it. pri) cijena; nagrada dosuena pobjedniku u nekom natjecanju; grand prix (it. granpri) prva nagrada; prix fixe (it. prifiks) stalna cijena; a tout prix (it. a tu pri) pod svaku cijenu, bilo kako bilo. priza franc. (prise) zarobljeni neprijateljski ili kriomarski brod s tovarom. prizma, 2. mn. prizama gr. (prio pilim, reem) 1. geom. mnogokutnik kojemu se dvije strane (bone) paralelogrami; na stari izraz: bridnjak; 2. optika prizma prozirno tijelo (ponajvie od stakla ili od kvarca), omeeno ravnim stranama; zraka svjetla, prolazei kroz prizmu, mijenja svoj pravac; veliina otklona ovisi o boji zrake; zato' se snop bijeloga svjetla, prolazei kroz prizmu, raspada u spektar; gledati kroz (npr. svoju) prizmu promatrati neto sa svoga vlastitog stajalita, zauzimati gledite i si.; prizmatian, -na, -no koji je u obliku prizme. prizmatold, -ida gr. (isp. prizma + eldos lik) geom. tijelo nalik na prizmu, bez obzira na njegovu veliinu (npr. obelisk, v.).

prizrak rus. vienje, prikaza, privienje, utvara, neto zamiljeno, stvoreno u mati. prjamolinejnost, -osti (prjamaja linija) rus. izravnost, direktnost, neposrednost, otvorenost, pravocrtnost (Krlea). prkelati, -am tal. (perche jer; zato) govoriti stranim jezikom, osobito talijanskim (u kojem se esto uje perche); prkela, -aa, 5. pfkelau ovjek koji prkela (prkelai: oni koji govore talijanski, a po talijanskoj rijei perche; imunovi); isp. bosokterija. prmancir, -ira (isp. primicerij) kanonik. prnjavor gr. (od proneios koji je pred hramom ili od pronoia u bizantsko doba zemlja dana, kao leno, na uivanje) manastir-sko selo, dobro, imanje (kod nas, oito u vezi s rijeju prnja, krivo stvoren pojam: blatno, prljavo, neuredno selo, selendra); isp. pronipro lat. za; u novije vrijeme kao prvi dio sloenica, npr. profaist, prosovjetski i si., oznauje simpatian odnos prema pojmu to ga predstavlja osnovna rije; v. pro i kontra. pro anno lat. za godinu (tu i tu). pro ari et focis lat. (akc. pro aris et focis) za oltare i ognjita (Ciceron). pro arte lat. za umjetnost. Prdb(o) lat. poteni, estiti. proba lat. (probare ispitivati, razgledati) 1. pokus, kuanje; ispit, ispitivanje; kunja; vjebanje, priprema za izvoenje; opit, ogled; generalna proba glavni pokus, posljednja vjeba prije izvedbe; 2. uzorak, mustra; prid. probni pokusni, ogledni, opitni. probabilan, -Ina, -Ino lat. (probabilis) vjerojatan; mogu, koji ima izgleda, koji je po svoj prilici; probabilizam, -zma tvrdnja da je svaka spoznaja samo vjerojatna; jezuitsko naelo da ovjek bez grinje savjesti moe poduzimati sve, ako misli da je odreeni posao dobar i koristan; probabilist(a) pristaa probabilizma. probacija lat. (probatio) 1. ispitivanje, istraivanje; 2. u redovnitvu: iskuenitvo, kunja. proband, 2. mn. probanada i probanda lat. (probandus koga treba iskuati) osoba na kojoj se vre eksperimentalna (v.J ispitivanja.

probantan, -tna, -tno lat. (isp. proba) dokazni, potvrdan; uvjerljiv, provjeren. probati, probam (isp. proba) 1. kuati, pokuavati, ispitivati, pretraivati, provjeravati kakvou, sposobnost, okus, svojstva, upotrebljivost; 2. ponavljati i uvjebavati uloge s glumcima, muziarima i drugim izvodioci-ma. probanim est lat. (akc. probatum est) ispitano je (pa se preporuuje kao dobro formula kojom se odobravaju lijekovi za upotrebu).

probeharati

1092 procesirati se, -ceslram se (isp. proces) iti se, parbiti se, voditi sud, pravdati procesualan, -Ina, -Ino (isp. proces) 1 odnosi na sudbenu parnicu; procesuah vo pravila kojima se odreuje sude nain postupka pri suenju. procedija v. proces. pro copia lat. (akc. pro kopija) vrijec prijepis; isp kopija. Procul a love, procul a fulmine lat. (it kul...) Daleko od Jupitera, daleko o< ma, tj. ne treba se bojati poara tko je od vatre (drugim rijeima: stoje tko n; poloaju, ivot mu je u veoj opasno Procul estote lat. (it. prokul estote) i budite! Otale! procul negotiis lat. (it. prokul negocijis) c od (dravnih) poslova (iz jedne Hon epode koja poinje stihovima Blaei koji daleko od politike svojim vol obfauje djedovske njive); isp. Beatus Procul, o procul este profani lat. (it. prdi Daleko, o daleko budite, neposveeni! gilije). proaja v. proi. proces tal. (processo) v. proces (Vojnovk proesijun, -una tal. (processione) v. prc (Vojnovi). proi crkv.-slav. ostali, dalji, daljnji; pro; ostalo, dalje, daljnje; i proaja i tako u proaja dovijeka, zauvijek; ubudi prodekan lat. (pro... + isp. dekan) zan dekana na sveuilitu, obino bivi de prodlgij, -ija (pored prodigijum) lat. (proi udo, udovite, nakaza, strailo, n( neobina, silna, ogromna, zaudna p( prodigiozan, -zna, -zno udnovat, g ogroman, izvanredan, neobian, silan dan, udovitan. prodigus lat. (akc. prodigus) rasipnik, r; nik, raskonik. prodika, 3. -ci lat. (praedicatio) propovi crkvi, izlaganje i tumaenje kranske n obino prije bogosluja; u prenesenom si psovanje, spoitavanje, prigovaranje, kor, bukvica, levite; prodikator

probeharati, -am (isp. behar) procvasti, procvjetati. probirati, probiram v. probati. problem, -ema gr. (problema, 2. -atos od pro-ballo spominjem, predlaem) teoretsko ili praktino pitanje koje zahtijeva rjeenje; nauni ili politiki zadatak; zadaa uope, prijeporno pitanje, zagonetka; problematian, -na, -no mogu ali nedokazan, pretpostavljen, sumnjiv, zamren, nerjeiv ili teko rjeiv, zagonetan, prijeporan, sporan, koji je u pitanju; izv. problematinost, -osti; problematika, 3. -ci skupnost problema; problematizirati, -izlram praviti (od neega) problem; postavljati problem. problemist(a) (isp. problem) ahovski strunjak koji se bavi prouavanjem i rjeavanjem zamrenih poloaja u ahovskoj igri (a obino nije praktian igra). probni v. proba. pro bono publico lat. (it ______ publiko) za ope dobro. probortati, -am (isp. bortati) probolovati; pro-amiti. probuati, -am (isp. bua) probuiti, proupljiti (M. Smoje). procede franc. (it. prosede) isto to i procedura (v.). ' procedura lat. (procedere ii naprijed, napredovati) nain rada, postupak; tok razmatranja, prosuivanja, izvrenja niza postepenih djelovanja ili mjera u nekom zamrenom poslu (npr. sudska procedura); isp. procede, prosede; proceduralan, -Ina, -Ino v. procesua-lan. procent a) t, -nta, 2. mn. procenata lat. (pro za + centum stotina) 1. postotak; stoti dio neke koliine ili broja; oznauje se znakom %; 2. naplata za iskoriivanje tueg kapitala; prid. procentni; procentni papiri vrijednosni papiri, zadune obveze koje donose odreeni procent na uloeni kapital; procentualan, -Ina, -Ino postotni, izraen u procentima, koji nosi procente. procentomanija umjetno povisivanje vrednovanja akih ocjena zbog postizanja to boljeg prosjeka (u korist nastavnikova pedagokog ugleda). proceres lat. gospoda, plemii, plemstvo (Novak). proces, 2. mn. procesa lat. (processus napredak, rastenje) 1. dosljedna izmjena stanja, tijesna veza zakonomjerno uzastopnih stadija razvitka ili rada koji predstavljaju neprekidno jedinstveno kretanje; 2. sudska rasprava; 3. tok bolesti u razvitku; 4. uop<, tijek, razvoj, razvitak, napredovanje postupak, nain rada, nastajanje, post prid. procesniparnini, parbeni; pro ja ovjek koji se rado parnii, prav procesija lat. (processio napredovanje sveani masovni ophod, isto to u prav nih litija (v.j; prenes. povorka, niz vreva.

prodiskutirati

1093

profesija

povjednik; prodikovati, -ujem drati propovijed, propovijedati; prodikaonica mjesto s kojega sveenik propovijeda, propovjedaonica. prodiskutirati, -skutlram (isp. diskusija) raspraviti, pretresti, izmijeniti miljenja; isto i prodiskutovati, -ujem. pro domo lat. (akc. pro domo) 1. za svoju (vlastitu) kuu; za sebe; sebi u prilog; 2. u velikim uredima spis koji ostaje kod kue, koji ne izlazi u javnost. prodrijes v. prudijes (Nar.). prodrdm, -oma gr. (prodromos koji uri naprijed, predstraa) med. predznak, vjesnik, najavljiva, prvi simptom (v.) neke bolesti. producent, 2. mn. producenata lat. (producere izvesti; umnoiti) 1. proizvoa; onaj koji proizvodi; proizvoditelj; 2. engl. reiser; producirati, -diiclram 1. tvoriti, stvarati, praviti, proizvoditi, izraivati; 2. donositi plod, biti koristan, roditi (plodovima), davati priplod, priploivati; 3. producirati se pokazivati svoju vjetinu, izvoditi, prikazivati, iznositi na vidjelo, isticati se, predoivati, predstavljati; isto i produkovati (se), -ujem (se); produkcija tvorenje, stvaranje, proizvoenje, proizvodnja, izrada; izraevina, tvorevina, fabrikat, djelo; plod, plodina; izvoenje, izvedba, predstava, koncert (osobito mladih umjetnika); u najnovije vrijeme osobito kod prosvjetnih radnika: rad u nekom poduzeu (za razliku od rada u koli, npr. vie zaradim u produkciji nego u koli); prid. produkcijski; produkcioni proizvodni; produkcidne snage snage koje sainjavaju sredstva za proizvodnju i ljudi sa svojim sposobnostima i iskustvom; produkcioni odnosi odnosi u kojima se ljudi jedan prema drugom nalaze u procesu proizvodnje; produkt, 2. mn. produkata 1. proizvod, rod, prinos, prirod, plod, djelo, izraevina, tvorevina, fabrikat, rezultat, uinak; 2. mat. rezultat dobiven mnoenjem, umnoak; prid. produktni: produktivan, -vna, -vno koji stvara, koji proizvodi, plodan, rodan; produktivan rad rad koji stvara vrijednost; produktivnost, -osti plodnost u radu, proizvodnost, stvaralaka snaga, mogunost proizvodnje, kapacitet, izdanost. Pro Ecclesia et Pontifice lat. (it. pro eklezija et ponti'fice) za Crkvu i papu (vrsta visokog odlikovanja to ga podjeljuju rimski pape). proemlj, -ija (pored proemijum) lat. (proemium iz gr. prooimion) pristup, uvod, predigra. predgovor; poetak; proemijalan, -Ina, -Ino pristupni, uvodni, poetni.
profesor

proesapiti, -esaplm tur. (isp. hesapiti) proraunati, promisliti. pro et contra v. pro i kontra. prof. skra. za profesor ( v .J. profan lat. (profanus) 1. savreno neposveen, neupuen u neku stvar, nevjet u nekom podruju; 2. koji nije svet, koji nije crkven, nego je svjetovan; 3. obian, prost, vulgaran; 4. bezboan, poganski, svetogrdan, bogohulan; profanacija neutiv, nemaran odnos prema neemu to se smatra dostojnim potovanja; nepotivanje, oskvrnue, svetogre, hula, huljenje, obesveenje, zloupotreba, bez-bonost, obeaenje, poniavanje; izvrgavanje ruglu, sramoenje; profanirati, -fa-nlram oskvrnuti, upotrijebiti u niske svrhe, huliti, obesvetiti, obeastiti, zloupotrijebiti, poniziti, povrijediti svetinju; isto i profanisati, -em. profanum vulgus lat. prosta svjetina (enoa po Horaciju: Odi profanum vulgus Mrzim prostu svjetinu). profaizam, -zma lat.-tal. (pro... + isp. faizam) simpatian odnos prema faizmu i hitlerizmu; profaist(a) pristaa profai-zma; en. profaistkinja; prid. profaistiki. profesija lat. (professio zanat, posao) stalno zanimanje; vrsta djelatnosti, vrsta zanimanja koja slui kao izvor egzistencije; zvanje, sluba; struka, stale; profesional, -ala ovjek koji je neto izabrao za svoje stalno, osnovno zanimanje: osobito se ovaj izraz upotrebljava za sportske igrae koji se sportom bave za novac; prot. amater; isto i profesionalac, -lca, 2. mn. profesionalaca; en. profesionalka; profesionalan, -Ina, -Ino zanatski, staleki, struan; koji radi neto jer mu je to profesija; profesionalna orijentacija savjetovanje pri izboru zvanja; profesionalna tajna tajna koju ovjek sazna u vrenju svoga zvanja; slubena tajna; profesionalne bolesti bolesti koje nastaju kao posljedica uvjeta rada u nekim zanimanjima, npr. silikoza (v.J plua kod radnika u kamenolomima, otrovanje olovom slagara u tiskarama, reumatizam pralja itd.; profesionalizam, -zma 1. u sportskom jeziku naziv za pojavu plaanja igraa koji se prema tome ne bave sportom iz ljubavi (v. amaterizam) nego za novac kao namjetenici nekoga kluba; 2. u lingvistici izraz za rije poznatu i upotrebljavanu unutar neke profesije; profesionist(a) kvalifici-

1094

progn

rani radnik, pripadnik slobodnog zvanja, strunjak. profesor lat. (professor) sveuilini, a kod nas i srednjokolski nastavnik (s fakultetskom naobrazbom); prid. profesorov; profesorski; en. profesorica, profesorka; profesorrina podrugljiv izraz za tobonja profesorska svojstva: usmjerenost samo u jednom pravcu, sitniavost, uskogrudnost, zaboravljivost; profesura sluba profesora, katedra na sveuilitu ili na kojoj drugoj visokoj koli. profet, -eta, 5. profete gr. (profetes) prorok, gatar, vra, vidovnjak; profetski proroki, proroanski, vidovito, vidovnjaki; pro-fetizirati, -izlram prorokovati, proricati; nagovjeivati. profi, -ija, mn. -iji skra. prema profesionalac, profesionalan ( v.J. profijant v. provijant.

profil, -ila franc. (profil) 1. izgled lica ili predmeta sa strane; 2. u crtanju, geografiji, geologiji, tehnici vertikalan presjek (npr. graevine, dijelova zemaljske kore itd.); 3. prenes. skup osnovnih tipinih crta privrede (ekonomski profil), specijalne kvalifikacije, uope: prosjek, pregled, lik, obris, kontura i si.; prid. profitni; v. profilirati. profilaksa gr. (profvlattomai uvam se) zatita, uvanje od bolesti; predohrana, preventivna medicina; profilaktian, -na, -no zatitni, koji spreava bolest; preventivan; isto i profilaktiki; profilaktik, mn. -ci sredstvo za uvanje od neke bolesti, preventivno sredstvo. profilirati, -filiram (isp. profil) dati prosjenu sliku nekoga ili neega, prikazati u presjeku, u

glavnim crtama, sa strane, ocrtati; isto i profilisati, -em. profilometar, -tra (isp. profil i metar) sprava koja slui za mjerenje srednje visine neke nepravilne povrine. profiniti, profinim (isp. fin) proeti finoom, uiniti finim, oplemeniti. Profinterna skra. za rus. Professional'nvj Internacional (Internacionalna sindikalna organizacija). profircati, -am (isp. firc) prositi. profit (akc. i profit) franc. (profit) prednost, dobitak, zarada, korist; viak vrijednosti; profitabilan, -Ina, -Ino franc. (profitable) koristan, koristonosan, unosan, koji donosi profit; profiter, -era, 5. profiteru ovjek koji iz svega eli izbiti korist; pekulant koji nastoji obogatiti se na raun drugih; iber; profiterstvo pekulacija, nastojanje iz svega izbiti korist, elja za bogaenjem na drugih, iskoriivanje, tenja za lakom dom (esto i na neastan nain); prof -fitTram izvui korist, imati korist, > titi se, zaraditi, uariti, uiariti; uspji pijevati, napredovati; profitizam,-zma to i profiterstvo; isto i profitantizam. profondan v. profundan. Proforije gr. (isp. proforos) starogrke s nosti u ast boginje Demetre kao zat raanja. pro forma lat. (akc. pro forma za prividnost, izvrenje neega samo n forme radi, toboe, pro foro externo lat. (it. pro foro eksterr vanjsku upotrebu, za javnost; pro foro in (akc. p. f. interno) za domau upotre kuu, za nas. proforos gr. voda to izlazi iz porodiljina

pred poroaj, profoz tal. (profosso) tamniar, kljuar u i ci; nadzornik vojnog zatvora; prid. pro profsojuz skra. za rus. professional'nvj (savez strukovnih organizacija, isto to nas sindikat), profunat, -tinta, 2. mn. profunata tal. (pn da) 1. v. provijant; 2. vojniki kruh, k tajin; isto i profunta (i. roda), 2. profunata. profundan, -dna, -dno lat. (profundus) d temeljit; podzemaljski; taman, nejasai nes. misaono dubok, uen. uman, bog drajem. profunt v. profunat. pro futuro (akc. pro futuro) lat. za budut ubudue, profuz v. profoz. progastridion gr. (isp. gaster) jastuk za tri svrhu da glumca prikae debljim nej: jest); isp. vaton. progen, -a, -o gr. (progeneios s ispru podbratkom) isturen prema naprijed \ a). progenitura lat. potomstvo, nasljednici, p budue pokoljenje, progerija gr. (pro naprijed, pred + gi star) zastoj u rastu i znaci ranog stan najranijem djetinjstvu, progimnazija gr. nia gimnazija, proglotid, -ida gr., zool. lanak tijela trai proglotidi su vrlo labavo spojeni i za svaki od njih posebna ivotinja, prognatizam, -zma gr. (pro sprijeda + thoseljust) svojstvo izboene efi prognat, -ata ovjek u kojega su elju
Pro iuventute

prognosticirati

1095

e isturene naprijed i zubi u njima koso usaeni (isp. mezognat, ortognat); prid. pro-gnatski. prognosticirati v. prognozirati. prognoza gr. (prognosis znanje unaprijed) predvianje, proricanje, nagovjeivanje, osnovano na stanovitim podacima (npr. prognoza vremena, prognoza toka i ishoda bolesti); predznak, predskaz. slutnja, znamenje, nasluivanje, napovijed, zakljuivanje unaprijed; prognostiki koji se odnosi na prognozu; prognostiar tko se bavi prognozama, predskaziva, proricatelj; isto i prognozer, -era; prognozirati, -gnozlram izraivati, praviti prognozu, predviati, proricati, predskazivati, nagovjeivati. program, 2. mn. programa gr. (prografo prije piem; propisujem) 1. plan predviene djelatnosti; nacrt, osnova rada (u najnovije vrijeme plan operacija to ih ima izvesti neki automatski stroj, npr. za pranje rublja, za raunanje i si.); 2. izlaganje temeljnih zadaa i ciljeva koje slijedi politika stranka (partijski program) ili drutvena organizacija; zadatak svakog programa jest da utvrdi ciljeve odreene svjesne akcije ljudi kao i putove i sredstva za ostvarenje tih ciljeva; 3. raspored, popis pojedinih toaka koje se izvode na priredbi, koncertu, cirkuskoj predstavi i si.; 4. kratak sistematski pregled sadraja kursa neke discipline koji pokazuje razdiobu osnovne metodske jedinice, njen metodoloki smjer; program maksimum dio programa politikih stranaka koji sadrava njihove konane zahtjeve, konani cilj; program minimum popis najneophodnijih i najbliih zadataka i zahtjeva; prid. programski koji se tie programa; programatskl koji je po programu, osobito po programu 2. programer, -era strunjak za pripremu i obradu programa elektronskih raunala, kompjutora. programirati, -gramiram (isp. program) nainiti program, prireivati sve potrebno za rad automata, za gibanje letjelica, projektila i si.; uope: predvidjeti programom, izvriti neto prema programu.

progredirati, -gredlram lat. (isp. progres) napredovati, razvijati se (isp. progresirati). progres, 2. mn. progresa lat. (progressus napredovanje, razvoj) napredak, pokret prema naprijed, prema savrenijem stanju, promjena nabolje, prijelaz na vii stupanj razvitka; poboljanje, razvijanje, irenje, jaanje, uspjeh; usavravanje, rast, rastenje; progresija mat. niz brojeva ili veliina koje se postepeno poveavaju ili umanjuju po odreenom pravilu; aritmetika progresija red brojeva gdje se svaki slijedei broj dobiva od prethodnoga dodavanjem jednoga te istoga broja, npr. 2, 5, 8, 11 itd.; geometrijska progresija red brojeva od kojih se svaki slijedei dobiva od prethodnoga mnoenjem sa stalnim brojem, npr. 2, 4, 8, 16; progresirati, -gresiram 1. kretati se naprijed, postizavati uspjehe, napredovati, pomicati se, prodirati naprijed, popravljati se, poboljavati se, usavravati se, razvijati se, uspijevati, rasti; 2. pojaavati se, poveavati se (npr. bolest progresira, to moe znaiti i: pogorava se); progresist(a) pristalica progresa, naprednjak; en. progre-sistkinja; prid. progresistiki; progresivan, -vna, -vno 1. koji surauje u progresu; napredan; naprednjaki; koji vodi k usavravanju; 2. postepen, koji se postepeno razvija; rastui; progresivni porez porez koji raste u procentualnom odnosu prema visini porasta sume prihoda to podlei porezu; progresivna paraliza ludilo (s raspadom linosti), kao posljedica oboljenja od sifilisa; progresivnost, -osti naprednost; isto i progresizam, -zma. Progressive Jazz engl. (it. progresiv dez) napredni dez, jedna od razvojnih faza klasinog svinga s naglaenim osloncem na tonalne i harmonijske karakteristike moderne evropske muzike. prohesapiti, -hesapim (isp. hesap) promisliti, proraunati. prohibicija lat. (prohibere spreavati) obustava, zabrana, osobito zabrana proizvodnje i prodavanja alkoholnih pia; isto i prohibicionizam, -zma;

prohibicidnist(a) pristaa prohibicije i prohibicionizma; en. prohibicionistkinja; prid. prohibicionistiki; prohibirati, -hibiram prijeiti, zabranjivati, spreavati, obustavljati, ne doputati; prohibitivan, -vna, -vno koji obustavlja, spreava, zabranjuje; prohibitivna carina carina koja svojom visinom onemoguuje uvoz strane robe. prohiron gr. (proheiros koji je pri ruci) pravni zbornik bizantskih vladara iz 9. st.

Prohor gr. koji napreduje, koji uspijeva. pro hospite lat. kao gost. proiguman (isp. iguman) bivi iguman. pro i kontra lat. (pro et kontra) za i protiv. Pro iuventute lat. Za omladinu (napis na vicarskim potanskim markama koje se izdaju svake godine u korist istoimene organizacije za izobrazbu i opskrbu mladei).

proizvolja n

1096

proizvoljan, -ljna, -ljno rus. (proizvol'nvj) samovoljan, svojevoljan, hotimian, uinjen na vlastitu ruku, bilo koji, koji god. projekcija lat. (projicere baciti pred koga; pruiti) 1. geom. nacrt nekog predmeta na ravnini; projekcija toke na pravac ili na ravninu je osnova okomice, sputene iz neke toke na dotini pravac ili ravninu; 2. uveana reprodukcija neke slike dobivene na ekranu s pomou svjetlosnih zraka; 3. filmska izvedba, kinematografska predstava; prid. projekcijski; projekcioni koji se odnosi na projekciju; projekcioni aparat, projekcioni svjetiljka v. projektor; projek(a)t, -kta, 2. mn. projekata 1. razraeni plan (ureaja, stroja); 2. prethodni, koncipirani tekst nekog akta, dokumenta i si.; 3. plan, zamisao, osnova, nacrt, skica; 4. prenes. prijedlog, nakana, namjera, naum; prid. projektni; projektant, 2. mn. projektanata izraiva, sastavlja projekta, plana; en. projektantica / projektantkinja (akc. i -antkinja); prid. projektantski; projektil, -ila metak, kur-um, tane, zrno, granata; projektirati, -jektl-ram nainiti plan, nacrt, projekt; nacrtati, snovati, zasnovati, planirati, smisliti, zamisliti; isto i projektovati, -ujem; prdjektivan, -vna, -vno koji se bavi projekcijama (npr. projektlvna geometrija); projektor 1. svjetiljka koja se sastoji od jake elektrine (lune) arulje i ugnutog zrcala i koja baca svjetlo uskim trakom na veliku daljinu; isp. reflektor, epidijaskop, episkop, dijaskop; 2. isto to i projektant; kinematografski projektor (kinoprojektor) pogonski ureaj za pokretanje filmske vrpce kombiniran s ureajima (tonskim, magnetofonskim) za istodobnu reprodukciju zvuka; projicirati, -jiclram 1. providnu sliku s pomou projektora baciti na platno; 2. prikazati u ravnini. prokaln, -ina gr. isto to i novokain, tj. vrlo djelotvoran lokalni anestetik (v.). prokatalepsa gr. (prokatalambanein prije drugih grabiti, pretei) vjetina antikih govornika da predvide i ve unaprijed pobiju prigovore eventualnih protivnika koji bi se mogli javiti za rije. prokator v. prokurator. prokimen gr. (prokeimai leim ispred) kratak stih iz psalama to se pjeva prije itanja evanelja u pravoslavnoj crkvi. Prokion gr. (pro sprijeda, kyon pas) najsjajnija zvijezda u zvijeu Mali Pas (lat. Antecanis; isp. ante prije, canis pas). proklamacija lat. (proclamare vikati) ano objavljivanje, proglaenje; 2. leta najvie ilegalan;

tampani proglas agi nog karaktera; 3. uope: oglas, proglas, va, naredba, obnaroivanje; proklai -klamlram oglasiti, proglasiti, ob obznaniti, navijestiti, obnarodovati; proklamovati, -ujem. prokliza gr. (proklino stavim naj gram. poloaj jedne rijei ispred dr reenici; proklitika, 3. -ci prislonjeni rije bez akcenta koja se prislanja o slij rije, npr. prijedlozi: na, u, od itd., vezn da, ni itd.; prid. proklitiki. Prokna u starogrkoj mitologiji ki Pandiona, sestra Filomelina( v.), majka va (v.). prokonzul (akc. i prokonzul) lat. (procons bivi konzul koji je namjesnik u provin staroj rimskoj dravi); 2. u doba fran revolucije civilni komesar kod vojnih j< ca; 3. proconsul africanus (afriki pn zul) predak ovjekolikih majmuna. Prokopije gr. (pro sprijeda + kop udaram) prvoborac. prokopsati, -pem gr. (prokopto naj pomiem) 1. dobro proi, uspjeti; u: (Stenja, KirJanja); 2. ispitujui saznati, iti. prokrejicija lat. (procreatio) stvaranje i ra potomstva; prokreator otac, roditelj Prokrida u starogrkoj mitologiji ki at ga kralja Erehteja; iznevjerivi se muu I lu, otila je na Kretu Minosu; nakon ne vremena vratila se kui, no kako se ski po umama, ubio ju je u jednom lovu 1 mislei da je divlja. Prokrustova postelja 1. krevet starogr mitskog razbojnika Prokrusta na koji stavljao svoje rtve, te bi onima koji si dulji od kreveta, odsijecao noge, a one k< bili krai, istezao je na nakovnju; 2. pr umjetna mjera kojoj netko eli da i nasilno prilagodi. proktitis (akc. i -itis) gr. (proktos zadi stranjica) med. upala zadnjeg crijeva; ktoskop (gr. skopeo gledam) spra pregled zadnjeg crijeva kroz analni ( v.J o prokula v. brokula; isto i prokulica. prokura lat. (procurare obavljati polo ime drugoga; upravljati) openita trgc ka punomo za voenje poslova; opunt enje, punovlast, opunovlatenje; zastup; zamjenjivanje; upravljanje uope; isp. procuram.

prokurativ

1097

promenada

prokurativ, -iva lat. javna zgrada, sjedite pro-kuratora, tj. dravnog tuioca (Nehajev). prokurator lat. (procurator) 1. u starom Rimu upravitelj; visoki inovnik koji je upravljao carskim zemljama u ime cara; 2. opunomoenik, opunovlatenik, namjesnik, zastupnik; upravitelj, upravlja, obavlja tuih poslova, posrednik; 3. crkveni tutor, fabrici-jerfv.).

prokuratura lat. (procuratura) javno tuilatvo, pravobranilatvo, dravno odvjetnitvo. prokurist(a) lat. (isp. prokura) poslovoa neke firme ili banke (koji punopravno zastupa firmu). prokuror (isp. prokuratura) 1. rukovodilac ili operativni inovnik prokurature, npr. u oblasti, rajonu, odjelu; 2. tuilac u sudbenoj raspravi.

prokuiti, -Im (isp. kuiti) progledati (neije namjere), shvatiti (neije namisli), proitati (. Vueti, Nada Prekrija). prolacija lat. (prolatio) 1. navoenje, napomi-njanje; 2. rairivanje, proirenje, osobito produenje tona u muzici; 3. odgoda, odgaanje, odlaganje. prolafiti, -Im tur. (isp. laf) progovoriti, popriati, pozabaviti prianjem. prolaps lat. (prolapsio popuzivanje, ruenje) med. nepravilan poloaj nekog organa zbog pomaka ili sputanja miia odn. poputanja sveza koje ga dre. prolegati, -am tal. (isp. legati) proitati (Vojno-vi). prolegomena (mn. sr. roda) gr. (prolegein naprijed rei) predgovor, uvod, prethodne napomene (nekom knjievnom djelu). prolepsa gr. (prolepsis preotimanje) 1. lingv. u gradnji reenice povlaenje reeninog dijela naprijed gdje mu inae nije sintaktiko mjesto, npr. Jesi li vidio Petra Petrovia kako je ostario? umjesto: Jesi li vidio kako je ostario P. P.; 2. poet. spominjanje pojava koje e se tek dogoditi kao da su se ve dogodile: ti u Lavinij e doi (Eneida VI, 85), a taj e grad Enej'a istom sagraditi; isp. anticipacija, prokatalepsa ( v . ) ; prid. proleptiki. proletarac, -rca, 5. proletare, 2. mn. proletaraca v. proleter. Proletarier aller Lander, vereinigt euch njem. (it. proletarijer aler lender, ferajnigt ojh) Proleteri sviju zemalja, ujedinite se! (Marx, Engels). proletarijat, -ata (isp. proleter) osnovna klasa u kapitalistikom drutvu klasa najamnih radnika, lienih vlasnitva na sredstva proizvodnje i prisiljenih da prodaju svoju radnu snagu vlasnicima sredstava za proizvodnju klasi kapitalista koja ugnjetava i eksploatira radnike, prisvaja viak vrijednosti to ga oni proizvode. proletarizacija (isp. proleter) stvaranje proletera, zapadanje u stanje proletera, osiromaenje.

proletarizirati, -izlram uiniti proleterom, osiromaiti, obeskuiti; isto i proletarizovati, -ujem. proleter, -era, 5. proleteru lat. (proletarius graanin najnieg razreda) pripadnik najsiromanije klase u starom Rimu; u kapitalistikom drutvu najamni radnik, lien sredstava za proizvodnju; ovjek koji pripada proletarijatu; prid. proleterov; proleterski; en. proleterka. proletkult skra. za proleterska kultura tenja za stvaranjem posebne proleterske kulture i zabacivanje svega to toj kulturi ne odgovara (pravac u sovjetskoj knjievnosti i umjetnosti otprilike do god. 1922, kada gaje otro kritizirao Lenjin). pro libito lat. po volji, slobodno, kako elite; isp. ad libitum. proliferacija franc. (proliferation) 1. nicanje. klijanje, bujanje, umnaanje; 2. u novinarskom jeziku: irenje nuklearnog oruja na zemlje koje ga nemaju; proliferirati, -ferlram nicati, klijati, bujati, umnoavati se; prolifik (franc. prolifique) vrsta penice koja brzo raste. proliksan, -ksna, -ksno lat. (prolixus) dugaak, razvuen, opiran, dosadan, okoliajui. prolog, mn. -zi, 2. pr615ga gr. (prologos) 1. predgovor, predigra, u literarno-umjet-nikom djelu uvodni dio koji govori o dogaajima koji su prethodili onome to sainjava sadraj glavnoga djela (prot. epilog); 2. glumac koji govori prolog ( u starodu-brovakih pisaca: isklad). prolongacija lat. (pro... + longus dugaak) produivanje (npr. meunarodnog ugovora, mjenice), odgoda; prolongirati, -longiram produljiti, produiti, odgoditi, otegnuti, odloiti na kasnije vrijeme. promemorija lat. (pro memoria za sjeanje) biljeka, spomenica; slubeno pismo u kojem se nekome izlae to bi trebalo uiniti; podsjetnik; isto i promemorlj, -ija. promenada franc. (promenade) 1. etnja, eta-nje; 2. etalite, perivoj; prid. promenadnl; promenirati, -menlram etati (po promenadi). 1098 pr

promenoa r

promenoar, -ara franc. (promenoir) 1. trijem, hodnik za etanje (npr. u kazalitu); 2. stajae mjesto u kazalitu. promesa, 2. mn. promesa tal. (promessa obeanje) 1. obveznica; isprava kojom se izdatnik (banka) obvezuje da e eventualni dobitak na sreki odstupiti imaocu promese; 2. sreka. Prometej, -eja, 5. Prometeju (pored Prometej, -eja, 5. Prometeju) u starogrkoj mitologiji jedan od titana; prema mitu, ukrao je s neba vatru i nauio ljude da se njome koriste ime je potkopao vjeru u mo bogova; svoja dobroinstva ljudskome rodu nabraja sam Prometej u istoimenoj Eshilovoj tragediji Okovani Prometej ovako: Plamiak sitan uzeh i u trske tap | uvukoh ga i tako ovjek posta vjet | umijeima i stee silno blago tim, pa dalje: kraj zdravog svoga vida ovjek bjee slijep | i pokraj zdravog sluha isto tako gluh, ] a sav je ljudski ivot mutan bio san | maglovit i bez reda, lud i pobrkan. 11 ovjek nije znao stoje zidan dom] sunanom svijetlom zrakom divno obasjan, | ni to je drvodjeljstvo, ve ko sitan mrav | u peinama mranim traio je stan. | Ni pramaljeu cvjetnom nije znao dob, | ni zimi, niti ljetu kada zrije plod, | bez ikakva je reda vrio svoj rad sve dok mu ja ne otkrih sjajnih zvijezda put | i vrijeme kad je ishod i kad zalaz njin. 11 ponajbolji izum ljudstvu naoh broj, | nauih ga na slova pisanoga mo, | i pamenje mu dadoh, majku znanja svih. | I prvi ja ujarmih divlju nekad zvijer | i ljudstvu dadoh stoku da mu vue plug | i da mu smjena bude teret nose tvrd. | Na uzde ja priuih onaj konjski skot | da ljudstvu bude pomo i bogatstva znak. \ Brodaru snabdjeh lau jedrom lanenim | da bre moe plovit morem irokim... I

Boljetica kad kakva sruila bi kog, | ljekovitu tad nitko nije znao mast, | ni jelo kakvo krepko, ni napitka kap, | ve nelijeene ljude nosila je smrt. | A tad ih ja nauih kako e i im | i kakvim e se sredstvom dobro smijeanim | posluit da im lijei povredu i bol. | I jote im podarih proroanstva vid, | tumait ih nauih to im znai san, | tajnoviti objasnih svaki njima zvuk | il znamenje sa staze kud ih vodi put. | Krivonoktih im ptica protumaili let, | da desno znai dobru, lijevo lou kob, | prikazah kako ptice ivot ive svoj, | da mrze se i ljube kao i sav svijet. 11 kakve boje mora rtvi biti drob | i utroba, da njoj se obraduje bog, | i kakav oblik treba da imade u. | Ja mnogoj rtvi spalih salom ovit kuk | i poza stegno, da bih smrtni stvor | uputio i kako ognja ar | pri rtvovanju znai ili pad...; za kaznu ga je Zeus ( Prometej prikazuje kao mrzioca o^ stva) prikovao o peinu na Kavkazu; s dan dolijetao orao i kljuvao mu jetra l preko noi opet narasla; Prometej ip; htio moliti milost i Zeusovom izas Hermu odgovara ovako: Ko 6 brijeg zalud morski bije val, | od mene takc odbija se rije, [ i znaj da nikad neu ; primit ud | i k Zeusu pruit ruke promijenit stav... 11 zato nek munja c klih ar | treska po meni, nek tutnji zra ori se bijes i gromova trijes, | nek lj zemlji i temelj sam, | nek vihori hu pjeni se val | i die do zvijezda na n svod, | neka u bezdan, u Tartar mrk | s ovaj se izmuen trup, | nek okrutne suc vrtloi vir, | no mene,Prometeja, uas t pobijediti nee, ja

vjeno sam iv Prometejev (pored -ejev); Prometejev oj neugasiva unutarnja tenja za postig visokih ciljeva; talent, nadarenost metejski koji je poput Promete junaan u podnoenju muka, prkosan i mljiv, koji odolijeva svim potekoan nosan i nesavladiv (isp. prometejski prfitiv reda stvari; M. Matkovi); | tejstvo borba protiv sile i nep predvodnika uloga u naprednim i bodilakim tenjama, uloga luonoe, lonoe, prvoborca za neku spaso ideju; isto i prometeizam, -zma. prometi], -ija (pored prometijum) ket ment, otkriven 1945, redni broj 61, znc Prometlja pretpostavljena trilogija e meteju (analogijom na Orestija); m (u znanosti) da je postojala, ali dva dijela nisu pronaena.
promiscue

promil, 2. mn. promila lat. (pro mille tisuu) tisui, hiljaditi dio, potisual procent); biljei se znakom %0. promincla, 2. mn. promincla / promincli (Pfefferminze) vrsta bombona s ukusor vice. prominent, 2. mn. prominenata lat. (proi izdizati se, striti uvis) istaknut stru ugledan i priznat javni radnik, od prominentan, -tna, -tno koji se znatan; vodei, upadljiv, odlian, nadn izv. prominentnost, -osti isticanje, nost, nadmonost, vanost, visoka stru priznata veliina.

1099

propagandi

promiscue lat. (it. promi'skue) pomijeano, bez razlike, mjeovito (isp. promiskuitet). promisija lat. (promittere obeati) obeanje, obreknue, stavljanje u izgled, davanje rijei, jamenje, jamstvo, pobuivanje nade. promiskuitet, -eta lat. (promiscus pomijean) 1. slobodno spolno openje (izmeu vie osoba); 2. pomijeanost, smjesa, zbrka, mjeavina, mjeovitost, mijeanje, zajednica. Promissa cadunt in debitum lat. (it. . . . ka-dunt...) Obeanja padaju u dug. tj. obeanja valja izvravati. promocija (akc. i promocija) lat. (promovere naprijed micati) 1. podjeljivanje akademske asti (npr. doktorske); 2. promaknue, unapreenje, prijelaz iz niega stanja u vie, imenovanje na vii poloaj; 3. promocija piona u ahu ulazak kraljice kad kraljica zamjenjuje piona; 4. u najnovije vrijeme: prva izvedba filma, stavljanje u promet nove gramofonske ploe, knjige i si.; promotio per saltum unapreenje skokom, tj. izvanredno promaknue; promotor 1. unapreiva; zaetnik, pokreta; 2. profesor sveuilita koji po ceremonijalu uvodi nekoga u ast doktora (u najnovije vrijeme i u druge najvie stupnjeve visokokolskog obrazovanja, npr. podjeljenje zavrnih diploma, magisterija); promovent, 2. mn. -movenata tko treba da bude promoviran, kandidat za doktora ili za koji drugi najvii akademski stupanj; promovirati, promoviram 1.podijeliti doktorsku ast; 2. unaprijediti, promaknuti, imenovati na vii poloaj, uzdii, uzvisiti; isto i promovisati, -em; promoveatur ut amoveatur lat. (akc. promoveatur ut amoveatur) neka bude unaprijeen da bude uklonjen (naelo po kojem se neka istaknuta osoba, koja je postala nezgodna na svom poloaju, unapreuje da bude maknuta; to se naelo, dakako, primjenjuje da se prikrije pravi razlog promjene). promontorij, -ija (pored promontorijum) lat. (promontorium) 1. rt; uzvisina; predgorje; 2. anat. prirodno ispupenje na nekom dijelu tijela. promotor, promovirati i si. v. promocija. promptan, -tna, -tno lat. (promptus) gotov, hitar, brz; toan, spreman, pripravan, okretan, io, lak, poskoan; koji ne oklijeva, ne odgaa, koji se odmah izvruje, koji se smjesta plaa; prenes. dovitljiv, duhovit, dosko-ljiv, otrouman, pronicav. promulgacija lat. (promulgare javno oglasiti) proglaenje nekog dravnog akta, objava, obnarodovanje, obznana, razglaenje; promulgirati, 1100 propagandistiki; propagatorski; propagirati, propagiram vriti propagandu, iriti ideje, rasprostirati ih, rasprostranjivati i promicati; obavjetavati ljude, upuivati ih, nastojati pridobiti; isto i propagovati, -ujem. propan, -ana plin koji u smjesi s butanom (v.j dolazi u promet (kao tekuina u eljeznim bocama) i

-mulgiram objaviti (npr. zakon), proglasiti, obnarodovati, obznaniti, razglasiti, raznijeti glas; isto i promulgovati, -ujem. promukomu veliki upan (u govoru naih starijih seljakih generacija koje su tako shvatile lat. supremus odn. primus comes, tj. vrhovni odn. prvi knez). pronacija lat. (pronus sagnut, nagnut, niz-brdit) poloaj ake kad je dlan okrenut prema dolje; isp. supinacija. pronaos gr. (pronaos) trijem, predvorje hrama. pro nihilo lat. za nita, ni za to, uzalud. pronija, 2. mn. pronija gr. (pronoia) u bizantsko doba zemlja dana u leno (v.) vojnicima ili duhovnicima da se od nje izdravaju (nije se mogla naslijediti); pronijar, -ara obraiva pronije; pronijari su darodavcu bili obvezani na vojnu ili kakvu drugu javnu slubu; isp. prnjavor. pronomen lat. (pronomen, 2. pronominis) gram. zamjenica; prid. pronominalan, -Ina, -Ino zamjeniki. prononsiran franc. (prononce) oit, odreen, izrazit; naglaen, opepoznat, jasno izraen, snano istaknut, tono obiljeen; izriit, otvoren; glasovit. prontozil, -ila v. streptazol. pro nunc lat. (it ___ niink) za sada, predbjeno, privremeno. pronunciamento (akc. pronuncijamento) panj. (proglas, obino protiv vlade) u paniji i u Latinskoj Americi oznaka za dravni vojniki prevrat, a takoer i poziv na prevrat. pronuncijacija lat. (pronuntiatio) izgovor, izgovaranje, proslovljivanje, izricanje, izraavanje. pronja i si. v. pronija i si. propaganda (akc. i propaganda) lat. (propagare rasprostraniti) plansko irenje uenja i principa (vjerskih, revolucionarnih itd.); svrha je propagande da ljudi potpuno shvate neki novi nazor o svijetu i da ga prihvate kao svoj za due vrijeme, za razliku od agitacije (v.) koja znai pridobivanje to veeg broja ljudi, pa makar i za kratko vrijeme, u svrhu postizanja jednog pojedinanog politikog cilja; uope: irenje, rasprostiranje, mnoenje, rasploivanje, rasprostranjivanje, obavjetavanje, upuivanje, reklama, populariziranje; prid. propagandni; propagandist(a) ovjek koji se bavi propagandom; iritelj, promicatelj; pobornik; isto i propagator; en. propagandistkinja, propagatorka; prid.

propali

pro

upotrebljava se za gorivo u kuanstvu, za pogon motora i za rasvjetu. proparoksitonon gr. (isp. oksitonon, paroksito-non) kratak akcent na treem slogu od kraja; proparoksitona rije koja ima naglasak na treem slogu od kraja.

prop-art lat.-engl. (isp. propaganda -f art umjetnost) reklamna umjetnost, vjetina reklamiranja (osobito likovnog). pro patria lat. (akc. pro patnja) za domovinu. propedeutika (pored -devtika), 3. -ci gr. (propaideia prethodna pouka, prvi nauk) pripravno obuavanje (u logici, psihologiji) za znanstveni rad na sveuilitu; prednaobra-zba, predkola, uvod u neku nauku. propeler, -era lat. (propellere naprijed tjerati) zrani vijak; naprava za postizavanje sile tee u zraku i za pokretanje aviona, helikoptera, diriabla, aerosaonica, glisera; sastoji se od 2, 3 ili 4 lopatice, privrene na osi; vijak za pogon broda; isto to i elisa (v.) properispomenon gr. (isp. perispomenon) dug akcent na pretposljednjem slogu; properispomena rije koja ima dug akcent na pretposljednjem slogu. pro persona lat. po osobi, po ovjeku. Propileji (mn. m. roda) gr. (propylaia predvorje) ulaz na Akropolu u staroj Ateni; prid. propilejskl. propodjel odio za propagandu (u narodnoo-slobodilakim jedinicama) (Donevi). propolis gr. jedan od rezultata pelinjeg marljivog rada; materija koja pelama slui za zatvaranje otvora na konici, za poliranje votanih elija i dr.; ljudi je upotrebljavaju u razliite tehnike svrhe, a pokazala se korisnom i u medicini i u veterini. proponirati, -ponlram lat. (proponere postaviti pred, izloiti) 1. predlagati, predloiti, iznijeti prijedlog, staviti na diskusiju; 2. nakaniti; naumiti, praviti planove, snovati, smiljati; isto i proponovati, -ujem; proponent, 2. mn. proponenata predlaga; podnosilac prijedloga; isp. propozicija. Propontida gr. (Propontis, gen. Propontidos) more ispred Ponta ( v . ) , stari naziv za Mramorno more. proponjati, -am lat. (proponere) v. propo (Vojnovi). proporcija lat. (proportio) skladnost, i razmjer, stanovit odnos dijelova med bom; omjer, veliina, koliina, odrede] mjera, opseg; mat. jednakost dvaju od proporcionalan, -Ina, -Ino koji ima ] lan odnos dijelova prema cjelini; razm odgovarajui; koji se

nalazi u stane odnosu prema nekoj veliini; proporcic veliine veliine koje ovise jedna o d na taj nain to se s uveanjem znaenja od njih nekoliko puta razmjerno isto 1 puta uveava i znaenje druge (dire -proporcionalna veliina), ili se ono raz no umanjuje (obrnuto-prbporciondlnd na) ; proporcionalni porez porez koji s a razmjerno prema dohotku (za razlil progresivnog poreza); proporcio predstavnitvo sistem izbornog pn nekim zemljama u kojem se glasuje po ma pri emu svaka lista dobiva ma razmjerno (proporcionalno) prema brc nju predanih glasova (prot. majoritetno stavnitvo); izv. proporcionalnost, -os razmjer, razmjernost, jednakost odnosi i proporcionala; proporcionirati, -onlra uskladiti, odmjeriti (svakome jednako staviti u pravilan razmjer, svesti na ] mjeju, udesiti. propos de table franc. (it. propo d' tabl) b: rije, akule, ogovaranja za stolom (Ma propozicija lat. (propositio, isp. proponirs prijedlog, predlaganje, ponuda; 2. u izreka, tvrdnja, sud; 3. pretpostavka, p sa, osobito u logici; 4. naum, nakana, n; ra, plan, pothvat; 5. skup uvjeta u ni natjecanju (tko moe nastupiti, duljina i kakve su nagrade i si.). pro praesenti lat. (it.... prezenti) za sadai za nazonu osobu. pro praeterito (it. pro preterito) lat. za pro to se tie prolosti. proprefekt lat. osoba na elu papinske ko gacije, ministar u vatikanskoj vladi. propretor lat. (propraetor) u staroj rir dravi bivi pretor koji je namjesi provinciji. propria manu v. manu propria. proprijetet, -eta lat. (proprius svoj, vi vlasnitvo, vlastitost, svojstvo, svojstve odlika, osobina, osebujnost; imanje, ir na, dobro, zemljini posjed. pro primo lat. (akc. pro primo) u prvom prvo; prije svega; isp. pro secundo.

proprio

1101

prosperira ti

proprio tal. ba, upravo. proprio Marte lat. vlastitom snagom, vlastitom borbom, sam, bez tue pomoi. proprio motu lat. vlastitom pobudom. propulzija lat. (pro... naprijed, sprijeda + pul-sus potisnut) 1. med. pojava da se bolesnik pri hodanju zanosi prema naprijed; isp. late-ropulzija; 2. pogonska sila potiebna za pokretanje nekog tijela (kroz kapljevine, plinove ili prazan prostor); propulzor naprava koja izaziva propulziju (vijak, elisa, propeler). prorajtati njem. (isp. rajtati) potroiti, upropastiti, zapiti, propiti, probaniti (Josip Koza-rac). pro rata (parte, proportione) lat. (it. . . . pro-porcione) razmjerno, prema proraunu. pro rata temporis lat. na dan tono (npr. isplatiti). pro rato et grato lat. kao vrijedno i ugodno (npr. uzeti, drati). prorektor lat. (prorector) pomonik ili zamjenik rektora, obino bivi rektor. pro re nata lat. prema stanju stvari, primjereno okolnostima, prema prilikama. prorex lat. (it. proreks) zamjenik kralja, potkralj; u starijoj hrvatskoj povijesti isto to i ban. prorogacija lat. (prorogatio produivanje) odgoda nekog roka. pro saldo tal. kao ostatak (od posljednjeg obrauna).

proscenij, -ija (pored proscenijum) gr. (proskenion) prednji dio pozornice, sasvim blizu publike, izmeu zastora i orkestra; isp. postscenij. pro secundo lat. (it. pro sekundo) u drugom redu; drugo; isp. pro primo. prosede, -ea franc. (procede) isto to i procedura
(*)

prosekhira lat. (prosecare odrezati, rasporiti) ustanova gdje se seciraju leine (obino na medicinskim fakultetima i u bolnicama); prosektor ovjek koji radi u prosekturi. prdsekutiv lat. naziv za pade instrumental kad oznauje prostorne odnose, npr. idem ulicom, doli istim putem, zabranjeno hodanje prugom. proselit, -ita v. prozelit. proseminar, -ara (isp. seminar) predsemi-nar, raniji stadij sveuilinog seminara kome je cilj uvjebavanje sluaa u nekoj odreenoj disciplini (da bi kasnije mogli raditi u seminaru); prid. proseminarski. prosfora gr. (prosfora prinos, dar; uzimanje jela; blagoslivanje) posveen kruh u pravoslavnoj crkvi; dijeli se vjernicima kao priest; isto i proskura (poskura, paskurica, nafora). prosilogizam, -zma gr. u logici zakljuak koji je u nizu zakljuaka premisa kasnijem (eventualno konanom) zakljuku. prosit lat.(od glag. prosum, prodesse koristiti, prijati) sretno!; nazdravlje!; ivio! (kod pia); isp. reprosit (ne valja izgovarati prozit).

proskineza gr. (proskynesis boansko tovanje, klanjanje) u staroj Grkoj padanje niice pred vladarom ili pred boanstvom; kod krana dubok poklon klecanjem na oba koljena; isp. elobitije, prosternacija. proskomidija gr. 1. crkv.-pravosl. pripremanje hljeba i vina za slubu boju (priest); 2. obla udubina oltara u kojoj se priprema priest. proskripcija lat. (proscribere pismeno oglasiti; prognati, protjerati) u starom Rimu javna osuda za prestupak, ponajvie politiki, s objavom da se krivci nalaze izvan zakona i s unoenjem krivaca u (javne) prdskripcibne listine; oglaivanje zapljene imutka, izgon, izopenje, progonstvo; prijetnja ubojstvom; javno igosanje; proskribirati, -skribiram 1. javno igosati; 2. upisati nekoga meu one koje treba zatvoriti, prognati, ubiti; staviti izvan zakona; staviti nekoga na crnu listu, na popis nepoudnih; isto i proskribovati, -ujem. proskura v. prosfora. prosoiti, prosoim (isp. sok) odati vlastima, prostaglandi ni cvat, cvjetanje, napredak, napredovanje, razvijanje, stanje kad je netko sretan u poslovanju, kad mu sve polazi za rukom, blagostanje, uspjeh, srea. prostaglandini (mn. m. r.) gr.-lat. masne kiseline koje se stvaraju u ljudskom tijelu i imaju jako fizioloko djelovanje (primjenjuju se kao sredstva za sniavanje tlaka, kao aborti-vi, za kontracepciju). prostata gr. (prostates koji naprijed stoji) lijezda predstojnjaa (spolna lijezda) kod mukaraca; izluuje sekret koji je sastavni dio sperme (v.); prostatitis (akc. i -itis) upala prostate. prosternacija lat. (prosternere baciti se na zemlju) padanje na koljena (iz poasti prema nekome), klanjanje do crne zemlje; isp. proskineza, elobitije, prostracija. prosternirati, -sterniram (isp. prosternacija) 1. pasti na koljena, iskazivati (puzavu) poast; 2. slabiti, malaksati (v. prostracija). prosti! gr. (pro sprijeda + stvlos stup) hram sa stupovima bez zida s jedne i druge strane; vrata sa stupovima sprijeda; prid. prostilan, -Ina, -Ino. prostitucija lat. (prostituere javno izvri na blud) 1. bludnitvo kao zanimanje; bludnie-nje; 2. oskvrnjivanje, sramoenje; obeae-nje; 3. potkupljivost, podmitljivost, beznael-nost, besprincipijelnost; kurvarluk; prostituirati, -tufram 1. navesti na blud, izvrgavati bludu; 2. izvrgavati sramoti, osramotiti, oskvrnuti, obeastiti, poniziti, sramotno iznakaziti; prostituirati se prokur-vati se; prenes. sebe, svoja naela i svoje tijelo prodavati za novac; isto i prostitiiisati (se), -em (se); prostitutka, 3. -tki, 2. mn. prostitutki bludnica od zanata, javna ena, uliar-ka; prid. prostitutski. prostracija lat. (prostratus od prosternere povaliti, oboriti) med. potpuni gubitak snage, krajnja iznemoglost, iscrpenost, klonulost, malaksalost, omlohavjelost; izmorenost; po-titenost, slabost, bespomonost. proaj(te) rus. (it. praaj[te]) pozdrav pri rastanku: zbogom; isp. zdravstvuj. proecija, proencija v. procesija. proek, mn. -ci, 2. proeka tal. (prosecco) vino od suenog groa ili od ukuhane ire. prokomu v. promukomu. pronjofati, -am (isp. njofati) 1. pronjuiti, pretraiti; 2. atr. razumjeti, shvatiti. protepati, -am (isp. tepati) prositi, protkati koncima (u prenesenom smislu i im drugim); isto i protepovati, -ujem. protopati v. protepati; isto i protopov prota, 5. proto gr. (protos prvi) kod j

prokazati, izdati, prosodija v. prozodija. prosoliditi se, -solidim se (isp. solidan) postati solidan, popraviti svoje ponaanje, prestati s bearenjem, trajno se otrijezniti. prosopoplegija i si. v. prozopoplegija i si. prospek(a)t, -kta, 2. mn. prospekata lat. (pro-spectus pogled, vidik) 1. pisano ili tampano izlaganje plana nekog poduzea ili izdanja; nacrt; 2. tampana reklama u obliku letka ili broure; 3. ravna, dugaka i iroka ulica u gradu (znaenje uobiajeno u ruskom jeziku); 4. kulisa u dubini pozornice kao tobonje produenje scenske slike, slikana pozadina, pogled u dubinu pozornice (Krlea); prospektivan, -vna, -vno dalekovidan, koji umije predviati budue dogaaje. Prosper lat. sretni. prosperirati, -sperlram lat. (prosperare usreiti) uspijevati, napredovati, razvijati se, imati sreu; isto i prosperisati, -em; prosperitet, -eta uspijevanje, dobar tok poslova, pro 1102

slavnih starjeina nad parohijalni! enstvom; prid. protin; protinica protina. protagonist(a) gr. (protagonistes) 1. rogrkoj drami glumac koji je igrao j ulogu; 2. danas prvak drame, n radnje u knjievnom djelu (drami, ron glavni junak, pokreta zbivanja, prve pobornik; en. protagonist kinja; protagonistiki. protaktinij, -ija (pored protaktinijum) (protos prvi 4- isp. aktinij) kem. ra< tivni element, atomska teina 231, t; broj 91, znak Pa. protalija gr. (pro prije 4- thallos granica, mladica) bot. proklinica (i k uope); isto i protalij ( m . r .J. protargol, -61a gr. (protos prvi 4- arj srebro) srebrni preparat, lijek proth reje (Novak Simi, Braa i kumiri). protaza, 2. mn. protaza gr. (protasso s naprijed) 1. gram. u sloenoj reenici: z; reenica koja stoji pred glavnom; 2. uvodni dio drame; 3. u govornitvu: mom poetku istaknuto pitanje; prot. a za. Protazije gr. (protos) prvi. prote^ze (mn. . r.) gr. (isp. proteinj (enzimi, fermenti) koje u organizmu cij bjelanevine na aminokiseline. protein, -ina gr. (protos prvi) bjelance isp. albumin. Protej, -eja (pored" Protej, -eja, 5. Proteju) starogrkoj mitologiji morsko boa kojemu se pripisivala sposobnost da ] lik razliitih ivotinja i udovita; u O govori Menelajo njemu: Tad mi ci na nj zaletimo se'i ruke na njeg | bacimc se svog umijea lukavog starac | s lavom on se dugogrivim pretvori od | zmajem i pardalom zatim i velikim s se veprom | vodom tekuicom po drvetom, uvis to lista (IV, 454 i d.); 2. tej) prenes. nekarakteran ovjek, pre' vac; 3. repata vodozemna ivotinja, vrst tera; ribica ovjeja; prid. protejski. protekcija lat. (protegere pokriti, zakl zatititi) pokroviteljstvo koje neka utje osoba nekomu iskazuje; okrilje, obrana tita, potpora, pomo, preporuivanje t tienika; izv. protekcionizam, -zma tem mjera ekonomske politike kapitalist zemalja koje su usmjerene na uvoei

protektor

1103

proteza

zemlji velike industrije i na njenu zatitu od inozemne konkurencije; na podruju poljoprivrede usmjerene su te mjere na povienje prihoda poljoprivrednih imanja; u te mjere spadaju takoer: visoke carinske pristojbe na inozemnu robu da se smanji njen uvoz, jaanje izvoza sniavanjem izvoznih carina, davanje novanih potpora pojedinim kapitalistima itd.; protekcionizam je nastao u 17. st. u Engleskoj i vrlo se rairio u epohi industrijskog kapitalizma; 40-ih godina 19. st. Engleska je prela na politiku slobodne trgovine (freetrade); 2. podjeljivanje unosnih poloaja tienicima utjecajnih osoba i si.; v. favoriti-zam; protekcionatvo isto to i protekcionizam 2; protekcidnist(a) 1. pristaa protekcionizma 1; 2. ovjek koji uspijeva u ivotu sluei se protekcijom i protekcionizmom 2; isto i protekciona, -aa, 5. protekcionau {njem. protekcionskind); en. protekcionistkinja ili protekcionaica; prid. protekcionistikiili protekcionaki; isp. proteirati. protektor (isp. protekcija) 1. pokrovitelj, zatitnik; 2. u meunarodnom pravu drava koja uzima nad nekom zemljom protektorat; 3. tehn. pojaani po debljini i trajnosti dio vanjske povrine poklopca pneumatikog obrua; 4. gumeni kotaii, nasaeni na motke za buenje zemlje koji kod krunog buenja spreavaju trenje motki o umetnute cijevi; prid. protektorov; protektorski; en. prorektorica i protektdrka; protektorat, -ata pokroviteljstvo, zatiivanje, okrilje, obrana uope, a osobito: 1. formalno pokroviteljstvo jae drave nad slabijom; faktiki pokroviteljstvo je oblik zavisnosti koju imperijalistike drave nasilno nameu drugim zemljama; 2. naziv ovako okupirane zemlje; isto i protektorstvo. pro tempore lat. (akc. pro tempore; isp. pro + tempus, 2. temporis vrijeme) za sada; privremeno. pro tentokrat e. (akc. protentokrat) za ovaj puta, za sada, privremeno (zbog slinosti toga izraza sa rijeju protektorat njime su ehoslovaci izrugivali njemaki protektorat uveden nad SR poetkom drugoga svjetskog rata). proteoliza gr. (isp. protein + lysis razrjeavanje) cijepanje bjelanevina u organizmu djelovanjem proteaza ( v.). pro tertio lat. (it. pro tercio) tree, u treem redu; isp. pro primo, pro secundo. protest, 2. mn. protesta lat. (protestari protiviti se) 1. energian prigovor, prosvjed, istup protiv neijeg

djelovanja koje se smatra nepravilnim; ustajanje protiv ega, izraavanje negodovanja, isticanje protivnih zahtjeva; mjenini protest slubeno, sudsko utvrenje da mjenica nije u roku plaena; 2. nova vrsta muzike (pop-muzika), nastala prije nekoliko godina u Greenvvich Villageu u New Yorku, bazirana prvenstveno na tekstu koji je maksimalno angairan, koji izraava neslaganje s odreenim politikim ili socijalnim pojavama i kritiku njihovu, dok je sama muzika jednostavna (obina tradicionalna gitara, usna harmonika); fenomen roen u Americi iz jedne autentine psiholoke i socijalne situacije, danas postao pokret svjetskog znaenja; prid. protestni. protestacija lat. iskazivanje protesta (v.), protestiranje. protestantizam, -zma (isp. protest) openit naziv za sva kranska vjerska uenja koja su se odijelila od katolicizma u doba reformaci-je u 16. st. (naziv od toga to su tada Luterovi pristae protestirali protiv odluka katolike crkve); protestant, 2. mn. protestanata pristaa protestantizma; en. protestantka / protestantkinja (akc. i -antkinja); prid. protestantski; protestantstvo isto to i protestantizam. protestavati, -testavam tal. (protestare) v. protestirati (Vojnovi). protestirati, -testiram (isp. protest) prosvjedovati, ne odobravati; izraavati negodovanje, ogoreno i glasno izjavljivati svoje neslaganje, prigovarati, ustajati protiv ega, dizati glas protesta; protestirati mjenicu slubeno utvrditi da mjenica nije plaena; isto i prote-stovati, -ujem. protestor lat. protestiram, prosvjedujem, ne pristajem (Nehajev). protest song v. protest 2. protetika, 3. -ci gr. (isp. proteza) dio medicine koji se bavi zamjenjivanjem izgubljenih, oboljelih ili dotrajalih tjelesnih organa novima, umjetnima (u najnovije vrijeme i prirodnima sa druge osobe); protetiar 1. lijenik koji se struno bavi protetikom; 2. strunjak u izraivanju proteza. proteus anguinus v. protej 3. proteza gr. (prothesis stavljanje naprijed) 1. mehanika naprava ili aparat koji nadomjeta va izgubljeni dio tijela; drvene i metalne noge, umjetni zubi i dr.; 2. lingv. glasovi koji se razvijaju ispred nekih vokala, npr. oko

Protezilaj

1104

pro

joko; uzda vuzda; eto neto; prid. protetiki. Protezilaj (gr. Protesilaos) u starogrkoj mitologiji sin Ifiklov iz Filake u Tesaliji; pri iskrcavanju helenskih eta pod Trojom prvi iskoio na kopno i pao od trojanske ruke (po jednima ga je ubio Eneja, a po drugima Hektor); njegova zarunica Laodamija, koja je svoga junaka s velikim strahom i brigama pustila u rat, zamolila je bogove da joj zarunika barem na tri sata vrate iz podzemnog svijeta; molba joj bude usliana, ali se nakon izminua roka ona sama ubila da bi zauvijek ostala zdruena s draganom; Prote-zilaju je bio posveen grad Elaius u trakom Herzonezu; tamo je blizu svoga groba imao hram te je davao proroanstva i lijeio bolesti. protee, -ea, mn. -ei, 2. proteea franc. (protege) osoba koja se nalazi pod neijim pokroviteljstvom, neiji tienik, protekcionist, protek-ciona; proteirati, -teiram iskazivati protekciju, biti neijim pokroviteljem, podupirali, tititi, pomagati, preporuivati (moda i nevrijednu osobu za visoki poloaj). prdtfan njem. (braten pei /// Brot kruh + Pfanne tava) tava, tiganj, prosulja, tepsija, pleh (v.J. protfi njem. (Bratfisch) peena riba.

protimesis gr. prednost, prvenstvo; jus protime-seos lat.-gr. pravo prvokupa, tj. ako se prodaje neko imanje, prvenstveno pravo na kupnju ima najblii susjed. protiron gr. (prothvron) u starogrkoj arhitekturi predvorje izmeu vanjskih i unutarnjih vrata graevina (odgovara rimskom vestibu-lu). protisti, protista (mn. m. r . ) gr. (protistos najprvi) suvremena iva bia na najniem stupnju razvoja (virusi, bakterije, amebe, biai i dr.), svi jednostanini organizmi, biljke ili ivotinje (naziv potjee od E. Hae-ckela i danas zastaruje). proto1 v. prota. proto2 tal. 1. poslovoa (Nazor); 2. komandant broda, metar prvi na karu (M. Vodopi); za mno. isp. proti bi se grabili na njemu kada bi s mora doo doma poinuti ( Tuna Jele). protoantrop gr. (protos prvi + anthropos ovjek) zajedniki naziv za pojam praovjeka (pod koji se svode svi ostali slini izrazi, npr. pitekantrop, sinantrop i si.).

protobionti, protobionata (mn. m. r.) gr. (protos prvi + bios ivot) prvi ivi organizmi u razvitku ivih b Zemlji. protoakon gr. (protos prvi, prednji akon) prvi meu akonima; isp. arhic protohistorija gr. prijelazno razdoblje ii prethistorijskog i historijskog doba. protojerej, -eja, 5. protojereju gr. (pro prvi + jerej, v.) prvi meu sveen protopop, paroh, upnik; isp. prota. protokleft gr. (protos prvi + isp. 1 poglavica hajduka u Grkoj, haramb protokol gr. (protos prvi + koll. lijepim) 1. zapisnik; 2. zapisnik diplon konferencije; rjeenja donijeta na t; konferencijama; 3. pravila ceremonijal se primjenjuje u diplomatskim odnosi slubenoj prepisci i pri sastancima pre< nika raznih drava itd.); 4. odsjek u mit stvima vanjskih poslova koji se bavi sp no tim poslovima; ef tog odsjeka protokola; protokolacija unoenje u snik, zaprimljenje nekog spisa, uvoen sa u urudbeni zapisnik (djelovodni j kol), prijava nove firme vlas protokolaran, -rna, -rno koji se odn protokol, zapisniki; protokolarni posje diplomaciji uobiajeni izraz za prvi ] nekog novog stranog diplomate u upoznavanja s domaim diplomatskin.

stavnicima i u svrhu registr protokolarna lista popis uglednik; nekoj ustanovi) koji se slubeno poziv; razliite priredbe, kojima se moraju e: sveanosti, izraavati suut i si.; tokolirati, -kollram provesti pro laciju, unijeti u protokol, zaprimiti spis, sti u knjigu, urudbirati; protoko firma tvrtka prijavljena kod vlasti i brena od njih; isto i protokolisati, -em; protokolisan. protolkovati, -ujem v. tolkovati. protomedikus gr.-lat. (protos prvi -+ medikus) prvi lijenik, primarijus, arhi protomoteka, 3. -ci gr. (protome popn theke spremnica) u arheologiji naz zbirku razliitih poprsja, bista. proton, -ona gr. (protos prvi) fiz. j atoma vodika, elementarna estica s po nim nabojem elektrike; protoni se zaje< neutronima nalaze u sastavu atomske je Proton 1 / Proton 2 sovjetske nt svemirske stanice lansirane u toku god. protonema gr. (protos prvi + nema -vlakno, prea, tkanje) prvotna nit l

ugrabi Pronfp rau. Zato je si

Donje V isle i Njeme na; poti: 511 (Tezeja je nik

DJ

neke

Ik

linosti, abeced a i.nim

(prsop sknplu ud ni

Itfr, -Ini igri. psalten on)

IU pod psiliogri fljit grr. ipsiho... j>bopo + giafo -

n.|>

g' la

Dsmoto Stu |iih0A4 alii[i

ihoteraplji + isp

cir.

Ipsiho...

gAlhiHonlk,, leieteg a guter a i

ia, letenje m (plero daklil (plero. .. os Ihlhrojllgljagrt. {psjohros + diktyl

>janje spada>u i pteraaodon i ptertntaktil(v.l. ptijiIli,-mar?. lprtalon pljuvaka) fe

geograf iz AJcksand nje I oko ntakza gn. ijisittakos papigaj t. papagajdonskoga, osnivao j ika bolest P,uL PtoJ*-. tokc. i PMnafgeT); Pt' tonjiza rc. (psdia svrab, ngal cvona na jenc (o&r.i PIolMijenf) -- pripadnik laktoviraa^koljeninia i glavi, koji IluSje mejeve dinasuje: pUilemjsk* Mpottf odeliliohnrm Kopemikl Ikrleal-

irargu glave, grdnja ma.

maio poamgiji vo. puc^,

UJ

kod mukarcii ene:pri^pot httAi^lin hir dletak u pubertetu: isto i pubnltlija u nje^upubcr lclu:utoi>i> ertWt>-. u k-'medi"

.t; udar, prepad ; pAcbtl a), Krajf bjeuloTpJp; P jadniji doza imder (kod Krleie ima i pOdirttal}; H^*-

vrat: udar. prepad ; piffat

1$, P4*S

ildlng . i padiBg). mu. -zi (pudding)

engl.

noponu uiin pnanu ma. i

nog, pouljiv og psa; kudrov; umunj. pMHca. udloviti, -ujcin entf. (puddle) pr posebni m pubbka ajuma: t iiisac ti uiiiHiur .......................hiiii ickini niiiiniin La. iv

la, 1. mi. pudrera franc. (poudret i

 na

frI''|Hdu;

>iVI'"iC'

"""^

....

Strn i

pulpeta

tal.
Ipulpuu nl] v. puli. p
tOZ J

td
^

alja

opipati pute pogodn i i

m. IPiunp ho&c) 6iroke. pod ka

pimim)

mad.

(puntjr) j HMpimzone ) ig, zljebotroa. stani punchih gliall v. paneuiK bol. predmet spora; 'II panctoCm. inpunkto) u tekVcinaf probalomapunkma ra; ounkto) kl
LJ

Punian afKarta ana,

lol

poscto

in

tekuina

^^^^^^^^^
ne

rmtclon
za. oale koje daju jasne

moKtMottt

|/wv>rpd/fl/w (cif. pun^M ^l'uTnkt fiks Jvrst punktumdolcns) ^ (ne^fakd^UU "''tom tor. (pune-

iSnB

^'^^H

"

^^^^pflihl -

^^^H H
^^^^^^

kvestioms) bit pitanja, sr problema. na rubovima

pfckt, pOnkla lijp. punc'lio^^(pu\^-toka.bS,2.bti5 puncti P , ! r *^o^Xjc ^d raj"p^^po tc 1 P "tu^piDrf? k ^sredi2-toka, tokast znak. tokasta udu

^^^^^

^^H

^^^^^H

^^^B

*^@|P^*$E^-^
salm

^^Hi
pilnkluni punkurSm
a

puKtam

Ji.

sanjens)^ (isp.

ial.

pmfctiijrj, luka

pu^^^^^Hf'WMijM 43l(<i'' oko koje se sve

^^Hj

punetum. glavna osnovna

ininctum saJiois (&l. pnnktum salijens) lat. pmiklfraii, punktiram (p. punetum,

^^^^^H

vrti.

najvanije toke modela na kamenu: 2 )ffe.'- . pua engl. IpuDch odsanjtkri. paneha pel.jer lijeenja: 1. stavljali toke vriti puilk ima toliko sastojakaj pice od aja. ruma. vma tockati. (stokatl

.^^^^^^BiWJi ^^^^^^H ^Kl

*ivar, osovina, suStina, bit neega. tekuuw?7 tijela da se odredi b.'l.-v i' puneojrV. (puncu od sanskrt. paneha jtetjer lijeenja; 3. stavljali toke. " * 1 a* *^ ima toliko sastojaka)pieodaja. ruma. vma Locirati, ulokati.

^^^^3

^^IBt

.^^^^^^B, puaiuiHjfl

neko pice koje sc spommje u naih reeninih znakova 1 toke zareza ild slanb pjesnika, ali se ne zna pravo znaenjem goivamc: nauka o reeninim 7ii:ik

^^H|

^KI ^^^^HHHJBI

^^^^^^^^^^^gi

^^^^^pP

^^^^^^^^^^^^^^^^B

1: ulo i pfcnl r punta njaL

'an.pi mjesto grije se pokojni ci^nis cu^ot popa,2.. pupan/f-m. (Puppe) I. lutka. beba. . -na purluLaio rrjnni *ta ga" i

papila, 2. pupila (pupula popn!* -rna, -rno

ma. la!. prm.

pnplaizfcrji (po imenu naeg zci Piipnia [I8S1-H34] prolev

LMipil, z. pupOa (puplllus

mu. lal.

IT^atol.^ru s-eist.. ^ u punledu morala: engleska prot

1.

brtuika); iako jc nastao iz posvt privrednili LOliva, pokret teii i za viim pohtiokm! ljevima (pu!/u4Lne smatraju danas neke

(u jednom spisu pape Pavla VT).

ime

gM-maj i :a

Que Qnae

uglastucki

^fo'tm bijeSjoS prcostajc Trtje]

kej; Q " Onaj Ke d' Orsj) -rsejska obala u Parim, gdje se nalazi franF.

 gost elio. Zato je

koje jc gost *elio. Zato je receptima kao naputak ljekarniku da| najbrdjc vuin. gost je rekao Uualls Ktnei

receptima kao naputak ljekarnik u da

OnUtsart thi'pereo ta. (rit. kv; (Jterfn oi. Kaki QMfc .ir. tmte , Kakav ovjek. Qulfci vita, tema tr Jram: (/1, kartje)

Im.
kvalis,

fara (a.

Uskrsa (kod nas: Bijela

nedjelja) pren nom psalmu koji poemje g prijevodu :--------------- '-land nretuAri. [cit. kvanU nreciji) knhkoi sitnica, tnua; isp. quahte negllgeabl e.

Sto koristi pogledTna neito) akouijc < sten uitak (toga IO se gleda). U. Koga Omd leEts

dolazi nebo; tko pije, u Krista (KegloiirManaj

u dakk: dobro dolazi nebo. u Baladama

i (po Vergiliju, rijei trojanskog sveenika

morepmtu vusczlejati,[ aj lehkobudcm ogel spali. Gdo dobro spi, broz greha projde, a

quEcfcstun v. kvikstep. agatur kvi

uuid

hi- (il-

Quem rs

ag.

"^J^
4em

deus..

Quos

pvnkre

vull i .

Ouos deiK perdere vuh v. Quem

zaReaumu r rirna, no (preporu eno) pismo, zd fe"s^ polumjer kugle; jiz. a. Rab nir. (Rahb) bog, gospod. boija). '
P

na

rr. (Rabb ) bog, gospo d play); ^eomrr r. kirijai (

(oploinje

za lai.

ribali v. rebek. ribmlHjl lur. (arabndi) vozar, najan

biljka; prasak, linklura snup pod^ jaanje apelita ienje ka i te i od

recommended

(rj; teletu,

repel

kopevonTglavomV deki. obini

Rac, ipkam a, a osobito byeb ukt

ma.

Raca (Raczl

Srbin: RacklB

ien.

ipkama, a osobitn bijeli uSkrobljem smk,obicnn razdijeljen na dvije trake. i._ r_ na prsima nose francuski sna. odvjetnici. 1 racija . . . sveemaidr. pn vrenju slnbenm dunosti, pljakaki pohod; 2. rabata, 2. mu. rabata fimc. (raballre izgladi-

rabfjfl ml(rabbia) bijes, bjesnilo. Rablja lur. Bproljecc* (fen. ime), nbuaa (up. rabijatai i) bijesan, gi

ovje k (S. dose jedan gram Ivan kad se koji tl mela ratbaiton absorbed

ia)

po

starogrkoj mitologiji kralj i moru svijetu (jred Baka i Miniraj. ittranjem ultrakrar jrih radio-val ova u i njihovim hvatanje m nakon odbnania od predmeta u njuu

,0. tekom 20kg(prvi to. (radi. l-icis-k

ratijaun. -rna. -Ino ta. (p. radiju*) 1. k. obliku polumjera, zraka, slian zra

neke locke od pola: radiju-

u nekog shvaanj a odu. neodstu

radkgiml (Vojnovi ); radlmg, mn. -n (njem. Radierun g) shka ili

noiem): 3. sakati iglom

m (bakr opis. bakr odov itlji v; prenes. izvj profinjen, e , uglaen; isl ugl ae nost, piEtjeranost; mudncenj nos e. tnudrijase l nje. cjepidlae nje; Isto i rananvati , -ujem i

adoH. -oua - - kim. radioaktivni element: plesnog (raadas) dodatak, pniog. mad.

rafijs, 2mn. rauja (madagask.r lal. Raphu rufha) - bko jedne alnke palme: sluzi zi povezivanje u voarstvo, za pletenje kosara s ienja neke sirovine i njenih sastojak a 1 obino nekon-Ig odmh): rafinaaa proie n raflsfciiri, -fuurSm 1

raflja. im.

raBja

(madagask.:

lal.

nost, pretjeran ost: mudncen je. mudi ~m: pnd. raflncmi a /rafin

Rapma Sluh

neugodnih);

rafiaadfl

prociserl

u.

(Rad

kota,

toak)

kotai za

.udi radiruoge. bakrorezac, bakropisac; radEguma guma za brisanje napisanog Icksta (trljanjem), brisalo, brisahea, katkada i u njem. obliku

1(ragazz ok djeak.

e, lisaja (na rashuj u).

raga, 2. mn. ragaa u

ve pukotine na tvrdoj i suhoj koi(obic m iRajahstanl si hi fnr. stelaa, polica, St Bnia mji). ragbe t. 2. mit. ragbc ut lur. (lagb ct) elja, udnj a. v o : p o t o v a n j e , u v a a v a n j e , v r i j e d n o s t , i j e ' d o h a r e n e s a n s e : p ' i d . t a f u f c m l . m . r a l a l a / r a n e . ( r a f a l c l 1. ncprekidi

Rifid hebr. bog lijeifl; kace u slikarstvu i klije se esto uzima umjesto Raffaello Sa (1483-1520) . glasoviti talijanski slikar i g "vedskoj (tsp. engt. r. izgrednik). i. ragast rjva mad(ragas z ta n<r(r aghet) ielja^ iidnj a. gby. po imenu engl. grada

Rafael hebr. ubog bjcci, inae u slikarstvu koje se esto uzima umjesto Raffaello Si (14831520),gl asoviti talijanski slikari |
r

^veskoj engl. r:

(irp. kit,

ljepilo)

1. okvir*; n. r&gbeta (ragbel) elja, i ragM, -ija engl. (rugby, p

obinog /i.nskog kapula, propast svima u nordijsk oj rr ragtilK v. rcgtaun.

pokrajina na-5iauji i njeni glavni grad: ragazn-ati. ragtizirlrafrtmc. (raguser) iznevje-

st ko|a se rajf. rajfa r,

rajhsl ie (Rclc hstag ) ia,plodono s-lostiv (pokoj

negdje podruju Rajne:

Rijner %erm. mudri junaka (po jcdnon skom nadvojvodi loga rmena zvala Kajnhanl %erm. mudn sav|etlukv-r ajnnjnnfran . (Rhein Rajna + Wdn rajnsko vino Inz rijeku Rajnu uNjcm giasoviu vinogradi). ulovanj em. nelago dan osj

podruja; rasporedlU

iwirajsbrela njem. (Rcissbr etr)

m. (RHssfed ert crtae pero za em. (Reissvcr schluss) zupani za-ivarac na polfig; smicakH (u Liit.

na pozornic i najblie publici, z.

dan na podu pored osvjetl jenje, a lakoi

eljeznik i slubenik koji rukuje ramj

u basni Ikoja ril lal. aba se u videi basni (koju vida na nije raspukla j. se se

kraju

//A
rapsooslu; rapsuhui iaxc. I rflpgtfljai

krugu jedno oko c na jednu pa na drugu Hranu (moe se plesaice

svojom lijevom i taki oa lenu pa na drugu stranu |mo

di pepl franse) Okup francus ko:

o osjetio udobno, voljko i rastocn* ms. raspikua. tetoini.

okupir anog jfodru ja od [

raspa drutveni ples iz pedesetih gr* naeg stoljea, u 4 /d taktu: plesai je ikom filmu Rusbomon (reiser

pitali. ^ rapa; i. sufionm.

...

fJTem'.

Suh siruenu ..r,!!^ .,

ktah. l.lvm ^('Z. I. UCUlIIIICMkf:. 1. Uirtl s srog hoda no KDicga tom slupa nap
UVIIVK

iflioanniio mru ........................................ n apcnom

isinro inu Zapadu): aiiiuisoneiU ioi uaru-'i'iija mnicvniiB

aeiuuia 11: minsko. iiiiiuiuiLi UDEinnn [mnujumic

uvirsa svrnom ukololkog

aic, turtkak hrt*. ItiU) Kuiiug. ilobilak. car. pro K god. (Dokato, u aicn Aleksandar Draga im aladanan 1 0 redna Mite*. Kod kue, Plot prvi njiiev-rftalaai top. babnsl dovoenje u popovi rvnoremije ; i%. iiiallml -Umirim tfatkui. -um /. inhambire) podjcliniiii.

bl opor. mrgodan iMaia rckaojk log. ml. ribaucrc odbili i odbuaDK morskih1

Draobrakaui i ouuou laonill masa b duhu uciJBli^inHa: us kMDXvaik ivo Kozaitaom wc k

god iiosTkiM^c ^k^ia^ovit k*: 'Ima VMIU; "O CovkKu. zbog lovjeta i a ovjeku; stjedbemk realizma u

"ooiciviihc sr. postii, poha-

Siimci.

izvesti,

leorcncaia ion IO lim mlatu i-

kmrc\iu>

preko polovin e tijela, padanj e m

vanje, ispravlj anje; 1 uredni tvo novina ih

lsbcke ustanove preporuu ju dotini hotel tjizblrhmj mi gostima lai. (ni. (obino su na ploici rekteets lstave razliitih tn kte> drava). pravi ) pravilni je. U. rekcijus

otpor vode dizanju . ' Iju fnmc. (rcdm arcatio n. 3 iij>. re ... -kacija) novo postavl janje pogran ico t k u p i t e l j .

d kojeg su potrebn e bi

spasitel j) pripad nik katoh kog

-6na jedno

3taglaSemm slogovi ma kod nekih jezika); 4. lanjenj c, ngrani enje broja radnik a, inov-k a i si.; 5. uope: smanje nje, ograni enje.

upla eno g pore za. fektorij. -ija [pored refektnrr jmnl lal-

namjetanje ilcascnih zglobova; ortopeds postupak oko tjelesnih nedostataka, oko iskrivljenih, prelomljenih mki

tedre&aja, tj. ispr . , . namjetanje iscasenih zglobova; postupak oko tjelesnih nedostataka, nar oko iskrivljenih, prelomljenih j slijedeem dijeljer -rijednosl. refektorfj, okreta kod predam vala k drugom. " " td. (ridoudan za) preobilje.

od imena a -Ia/. vrln kratak galop ( 0/r enik aTBl i,o

r

-ija {pored r.

(Vojno J vi resfer mgl {dl. nfer)

p o k r e t a o d j e d n o g a

n; Kflkmt, 2. mn. K olitelj, natjec atelj; kupao ; reflektor lai. fiz. svjetlosni h zraka, bi 1. odbijac svjetla; refleks) tfleitor lal. (Isp. (isp. 1. m refleks)

to da postign e (opi. namjefa. metalno stakleno konkavno zrcalo za odraavanje svjetlosnih zraka, odhijac svjetla: baca sviet-

di

Rimi, -ika, Rfice ni.

5.

lanjski podraaj; razlikujemo pri tokom ivota i koji predia temelju bezuvjetnog refleksa: uvjetni drugog valovitog gibanja) od ravni prihode od seljaka i obrtnika (najee se

io n capite ct n mtnbrls ta. ( relormacio iri.kapitc... ) preoblikov anje, p vladavinu zapoeo papa Grgur (107310 85); cesto i u nbinom ivotu ka, (Kranjevi ); Isp. hildebraud izam. klinijs

zajjoe o papa Grgur

Itelj. obnovitdTotaavUac*'1' ^

reform a) prevoditelj retor-preo hrazitelj. preurediva c. poriravhac . iriacilelj. obnovitelj, obnavljac. '. iisp. reiorma) provodile!) reforreliigiiinfcf.(a.. _ ^_ me. jneobrazuelj. preurearvu. popravlja zaklon, pnbjcisle. azd: p

toji nigdje dnigdic nc mogu miti gtug. rt se provodne na temelju klasne suradnje ii (od drugog pred^

ijomine bi dirale

temelje

kimali-pravo iti krivo bila plaena u .kog slatkog reisi? expsbi ta rafinaciji ha. (rcfutarc pobijati) dio i iKim^iev refim v relul.

mlsL-gn \_cii. reftaktadozis)manjaforiclj (refutare nekog lijeka (npr.prelomljeiia table-besjede- pobijanje opovrgavan jMre
1

-I- IVacliis

/frtnz n.refunja lal. \t.y> relun

refrakl or v. refrakc ija.

nepokoregalali, -ara lal. (regalait

friktaraB, -rno sva

-rna. lal. ran.

(refraefanus neosjetljiv, uepnjeniljiv . na kojega v. se frdnor

refrakcija. ponavljaju iza svake kitice ili iza svakog kupleta; pripjev: prenes. neto Sto ovjek neprestano ponavlja, na to se uvijek vraa. regalan, poklon regiHj. cigara marke Regaltlas. rtfraktariii. -ma, s -mo lal. (refractariu svat ran, nrosjeujiv. nepnjemljiv . na kojega
E

-am lal.

(regalare) -

se refralUor refrakcija. refren, -enajrjmc. (refhun) stih stihovi s pnpjcv; neto

v.

lh koji prene*, Sto kupleta,

coy|e ski. vladarski, regahul.-am lal. Iregalarc) pokloniti, da Sto i dobra regahjai (Ilrv. \ila 18B; godine: regahje rusu bas najbolje ctg krunska prava: znakovi oasti. za bladenj c ujela (u svrhu hji

2.
egahra, -olTram Iranc. Iregaler) |

gubl jenu ! djjel oi

irem) kraljica voli :>ju boju (ahovsko pravilo da kraljicu valja poetnom poloaju postavljati oa |Xilje

registarska (um tona.

vijanj rntur a

mjesto gdje: u: glas) ureaj ubiljei : (i jneslu avanje li, I telelons kib upisan, tiknjiil i

e pregle da, popisa : red graa nskim vlasna regfat ered engt. d p

iv pomlad ak) nt

zapnrnm spis: registrirati se vjenali se. iisp.

rtgislrufoa. -ona. rsgiiBmortu s krtujevska bolesnuuca ). rcglajs Jrmc. lal. tai.-gr-

registrirati

(reglage) dovoenje u pravilan

k ra lj ev dj el uj e su jn o t

n az

stalnom kud tu: karovali: poputtjnva u nove pristae, vrbovati: Kgrflttrati avljanje prijanjih prava; o 3. med. vojne

voJnidm a:ammpredobiv ati otro srnko puani m nlm< ^upvka . osobno fizikih.

poja-

igula) pravilo, mjerilo, propis,

alan i tur. (rehin) zalog, hipote pravi, potpun, valjan, pravilan; rtg^ara* tr^e inipe koje imaju pravima vojniku organrzacij n i obrvajd pLuumjcm u vojnic-ku ohuku {za razuku od ncrcgulamih k redovna vojska, stajaa vojska; r;v.Kpflarregatas. -asa 1- dijat. regrut fvj: 1 vojnik regularne vojske, redovi! vojnik, pripadnik regataH, -am (isp. regula) opraviti, usmjeriti. raan omjc IBnj e i dijel jenje velik ih broj eva anal turm U'tt. rajlBp nsi) drtavn a posta mosl u c i dnebenje velikih brojeva. nvofna kon ni

zalog, bipolc-

(i organi koji to provode):

ral

*gani koji 1o provo de): ic i dijelje nje veh'ki h broje va.

njrm. tflt. rljhsral ) carevin sko njece staroj Austriji odl8n7.doi msavcn u iarnent sa sjedilte m u Beu. u koji tu svoje carskoj knim. pa iako i na&a Dalma cija. aug '. rajhsta g. rrape i rupe koje muju praviln u vojmek u '

ktaUi

r.

rajhslag. i taft. (rai'd)l.putli

>rgani7acuu

dobivai u plane mjernu vojniku obuku m razliku od nercgui anun); rc-.lovn a vojska. HHJa a vojska: ,;r.rea l*rrfEaUl, -din i. dao/regrut I* J : Z. voimk icgubm c vojske, rcdovii vojnik, pripad nu redovni h oruani h inaga. iirianf, -am (isp. regula) upravn i, usoljen u. urediti (Nar.), rtceahf h. -iva tat. ttt/t. regala) I. propis, uredba ; iiivrde ni poslovn i red. poslovn ik, praviln ik; ro e nj e (i o r g a ni k oj i to p r o v o d e) : n os i r a d-

prodor konnckih

IL tn.

reerirau, -guBrum lal usklaiva ti, udetavanrinkaeij a U . prilagoival i, podelav

(ig/. rnider) vojnik jedinu ctnitil injenj e neega stvarn . -gulTra m mr. itip. regula 11, podvrg movito m poretk u, pravilu ; svodni n tok, ureiva ti, uikladi vati. udeiav

X. zahtjev mmfiaHi rati, -n aaenje. nsziaenj e: z. ponovno po-

roroms ki propag andist

u sc. proiesiirab, izraavali neoodoV! refclamofrucdai-fcrinjai M

s lojom ima aoueuno

se u

m podruj u rada. najvee jednome jnpire na one, lako da sel

c i j e ( p o d r e e n p r e f e k t u .

iivrdin locnos ! i isprav m

optubom, svaljivali kn vn l^ nagoga.

na

ni papiri po naredbi p

rekreatlvan , -vi je (Dodreden prefektu, egzarhu).

ne. p02ljedivanjc za

loaj, dostojans tvu i sluba r

n. (relatio) 1. pripovijedanj

urte n iniiimviu milenu u< za kazalinu predstavu sportsku igra tores. Kopake. (plus oda. m preznaKom nema pravne -snage; takoer i potanke porelanMtet, -e rkje. nekog ugovora; isio itektUrta (. roda); nost, nizm rekvfauha:, -era, 5. rekviziteru namjetenik kama tem

VOJStvo jtotpu-

posjeduje

tijela, odjea dio kojeg ih mosti}; 2. odjee

osobito poitovana draga u

magni et Inkfiti legni Kr ikaeionili Sdiukoj Uu SlUiHi erkontin en ulnih i transoce anskui (relegara otpravili) I. iikljuce-lo, onobilo ii visoke, r rujnu; izgon, '>njc;< progonstvo, odstranjivan je loiih HI rcfcnrjnn, -Icgliim izagnati, prognali, odstranili, iskljuili, protjerali; Uto i rtkguralk rel*t,-eja. mn. rttijijrtmc. ca (rcraU) I. prepregu. a cmjcmi djelovanja magne napomena , biljeka, zaprege i dr; nrjena uope. a koja kad na Ui slabe elektrine w ik. poja avalo: 3tclekn -koji omog uuje emisij u Up. Relayl ;prid.iTirj a; igkm (vrkom) dotakao, rj. pogodio i

iznaujc njezinu nMhtet(a) subjektivno mei.religiozi st; i. divnih istina u njihovu razvoju na ama istina. (Lcann) koja pravilno i avetr a relativizma; prid. y atgl. (il. riljj naziv aktivnih amerikih ^komunikac ionih salehu koji nu slutili za uvaene ili drage
]

prista-

L'

koji preostaje nakon

kvije; u aij ograda oko r*Jqala reugulan m utua aucni et frcry Croatlee lm. (*''reuVvije relikvijar ui magni cl inkliU regni Kroacfje) oslaci ka nekada velike i davne kraljevine Hi

refegfcad, -l*girani izagnali, prognali, odHrvatska od koje .lanije i^-eja.J.mr.reJ^7

(Begovik

primjedba , didasks itTjcfa. 2. mn. rttjela (mir. i reljef. fnmc. (reSeT) 1. iirjgfieno si. ispupena

ju, mn. reHiji ettgl. (ndly) I. skup. ta nisret; sportsko natjecanje, takmie ka motornim vozilima na duge sta

elloftakT vjenki. vjerolspovjc dni; redglnzan, -nia, -zno predan vjeri, pobojali, bogomoljak i. bogobojazan : tev.

idisaljki; erende. irenda, gratakez;

isp.

procvat nauke. knjievnos ti umjetnosti elemente grcko-rims ke arhitektur e; isto i i

je samo prepor oditelj m

r renleka r)

i lim. ringa?) tial.

^posud i k aziv za poduze e si rennjtr. -era. 3. rentijer u koje

toja ivi od postotak a kapitala, da rt Kl jer ka.

ft

mi tur. (rengj bojo, tit reojt, -ujka. renklo d* v. imelo.

_ al.<rc\. + nume ponovn o plaanj e, vraanj e n :nosu

popularM, jc dobra kop na

repuiac glasu, ua. glasovit; siava, i. odgovor

na odgovor, n-nmije niti nabolje; ni isto ixi prihod od itonosa kapital a, tnkoji n, doo< % gledita : koji st pronu do) odrekmic c, ot .rednng gledita: kon se isplati: ir. (rcnnntia

, tuitelj doka

mora

donijeti

repatrijacija ini- (re'... + patria dom< povratak ratnih zarobljenika, graansk robljenika, bjegunaca, lirum; isto i rtorijeatfc atl, -sem. rctakopgn' - (rbeos -raseljenih osobi to tee, struja gledam) pokaziva struje, stru odbija; naziv za sredstvo koje odbija koi svojim za njih neugodnim mirisom (j lat. repettere odagnali u upotrebi je i reaeknil opoi naziv za proizvod ko rcpartlan, -Ina. -Lno tat. re (isppai znakovima snalaenja, pa 1a ratom, koju pobjedniku dar; 2. odjekivanje, razlijeganje uopCe: popravlja(svjetla, zvnka); 4. rtoiz. ponavljanje isu ipravljac. opravljao, otkupitelj, pomiponovljeno nal vredu; 3. popravak, placa poodjek,

radi.

ija izvodi pjeva, muziar , ro

1 prepeglati. preglasati; 2. pr lenata 1. uitelj koji s di

siva. znaili, bili znaajan, doslojanscv en.

1 J

resp. - arac, g respektive r p.f. nm. oivit. uomiKii'mu. umou. Hiian 1/ vjiiiiji'. riT^trkifibilaiL li];L. Ino 111 11. posicote u. sliou: ura 1 respeh

111 ponua Kraueva rcNpklJVBt, ^r

lu

i. (nr\.. + stipulaci

isp.

L.

toku da opet dobiju izgled kakav

iizm.|etii no moljenje (pye

1 ob uk a te ge nc at. po vr at ak ;

lefters hane. (rcchcrc ac) tra

^u-In gova rJ. -ujc m.

reUke engl. rttejk) po nMIJic rJ.to.frcJ... + u .. u i u h'in w*HJil. n>liainil. LI;I/C

INIH

na.

11
L

01

rta obliku

postotak kugle. 9

dugakim grLjkom svrnutu organizacije retorzJja &u. ne

Wretorquere okrenuti, uzvr

-polno inilnvoljenie gledanjem u ensku noRerra(Rcthral srednja pu II L cipelu Ipo traricuskom odgojitelju Relibalticko-polapskih i - Alpe {kp. Cenl - .Vupina r Javan |e dijelov a ujeia ko;

u spadale gramadkaail

Kvn, pogle d unatr ag.

reprodukciji; "vso j usavravanje dojma, uklanjanicni ili od

an od dijela dobitka i odreen za polit Hnalnih gubitaka: rezervu efkir ci

(rezati) stat, sram, , skanda l; srame ljivo-ze rdelija.

inabdij evanje i opskrb u: pi

ovod, rbuda; smisao; 2. um, pai

ui ukastim plodovima u rideaiiut lat

mu za glavu, rubac, povezaca. mcsnau dio ispod goveeg orla. sportskog klub* HA^KI. ndeadoca gtfgarvm oreslal. lfir....fcai i rnbizla; sportskog khiba HAKI

,-ujrm/ rB,

mijesi

|elo od prekrupe gersl) bljcmm prednju

jecmene |isp. l limenim

rmum m Ima........................int tlmi

doirac. trljam rublje pn pranju (tlo naih

^^^SdruSt venfpl'cfu 17. i 1S. st., proizasuo iz narodnog plesa ladara u Provan-si (pripisuju mu i talijansko pa i portugalsko NinlHMP. liiiriiiici rtu rihlungnjem . (Richlung)p ravac, smjer(Krlez al rijisel lur. (niasctj zgrada muslimansk og vjcr. rikambio (ncainliinl povratna mjenica koji lal.

...uru.iui ; MIO 1 IIBUHIva. nkoe. -ca jWc. (ncocheO odskok, odbacaj.

pjegavi tiflis (pjegav acj iQ.gr.

konela pnncin nelnost :

/orstvu rtatlafS rinffaj.

,.

prstenje pod zlatno, ringeralt njem. (Ringclrcih en) ho4odjeja nugb njem (Ringel kolulj eljezni

iKm. (Rinne) oluk. (oke r-

bjeb. tlnrtfs

Rio Unmde (tu Nurit) velika hjeka u Sjevernoj

Rip Kjrbj (il. Kirbi) snalalljivi pr

riSp .

v.

respckt {Begovi .

post oje )hio. e njei i USA): odbacu je i

ialoEr rioEaJ[ abrla (P.i /.(ir.r oringfo itizjuzb urt

engl. ieil. ronng foruz) uzburka ta podruja mora izmeu 39. i 50. stupnj une zemljopisn e ume fkod nas vjetrom

korijen ) podze mna slablji-

pus. pudos nogal zo ri rMn ^'frhba '- 'korij usta) mol. morsko plue (vrs

Robui hipak.prema Robert: Rubin Hod) legendar ni junak cnglcsk za kon|en) podzemn a stablu2.

Uu^et^ eske^od r

'tirMrijp'&f.
(rhrza^ -'kon

kareCa Capeka) umjelm ovjek, covjek-

uih kraicva. pogodna za

toplih operaci iek loBoI-p ortnl

ljudski

ISiSpvfv. c^Jel"

muziku zu klasinoj, a tore za svoje sadraje, , ir ma. lree se ak rock-o usporedo s peta vt ozbiljn ak ou uspored leme i o s problemat roallelfr ikom koji i, -

osuta ovjeka (pronaeni god. 1931) iz rokMa^ rokadu i ireftttaf i.l.

....----a za,,,)^^. sjis^nui RMaJja ) cgl. (Sr. Raki Mauniinz)

Rodrfga pan), (u esrni. Rodench Rogate 4. naziv za peiunedieliii n katolikoj crkveno] godim i

na motociklima, 1 rok pen.tv. oajoslovui

se oblae u crne koni vjeiru

elcnim gljivica ma pkjctni (po

mic. (rocacol naziv za smjer drvena lb platnena zavjesa u obu

6(jam izravnava li rublje (roljom) n ga u trubu i otiskujui odn. 0 podlogu {kao priprava za kasnije RomKko d^Matos a: ihana hrana koju neki preporu u-mje kao bolju od kuhane brane maljski plodovi, voe. orasi. Ijes isnogreu dalizma (druge polovikapak od valovitog hma (na du

rulati . Rom, &6ma, mi stima l. irolle n valja n. roegt patsk og pi-rorm. koje je znai lo ao za etniku grupu Cigana (vjerojatno od

\s) kosi paralelogram J v.>:pritl.

mi) jezikom; 2. mumljali, valja valovi ot

Romni po slarorimsboj Iradiciji: osu prvi kralj Rima (pt> njemu tat. Roma Reje Silvijc (r J i boga Marsa ("vj.vlad

Ij^^rjd ' ' ' ^" 1 1 01 6 11 ' '* " 80 1 0 5 1 n P " Ierapiii

3 1 1 3 1

1 11 0 1 6 1

"'

niililju

Rosenfcreuzcrrtfem. RoznkrnjcerJ pripadniRola Romana (glavna dvorar a tajnih teozofsko-mjKtlCriih i reformatorobloena je okruglim ploica!

rr. Roznk rojcer J pnpad nicr tajnih teozofsko-ri

Z. prenes. kljuse. kljuslna. r&acioMstrojI stroj za ft.

rrnej kljnsc. kljusma. rotacioni stroj)

prelae nje glasa s u glas r. rndluj. panjols ku trska (v. pan ingl. (rotary koji^ SI pepela): up. rotilj. (roasl peen, pren -Ibeef ist pepela): isp. rofitnj. nap ola peeno govee ta n/fm. (Rostbr aten) przolica (od gove

prelafe nie gtasa s a glas,

jednoga predstav nika sv

In-atn n/em. (Roslbra tcnj przolica

pra^ju^ gla^mor ri

TOr^roh ada i rakaaljranc. (rochade)

da (pored rokada i rokadaj/ra nc. (roehadc) premjetan je kraha i kule n Sahu (pod anovinm uvienma. t|. ako kral] nije u Sahu i anje kralja i kule u sahu (pod r&tator &f (rt Siram {pored nakn-ab l pisaem str

(poet ak godine ) idovsk i

premje tanjem stijena pretvar a nalik na one u spavai m vago stilj, -lija n/em. (dttalroschtl preko mti-odn. loisla uope, na koji sc stavlja gorivo 1 ctrila (Hl. Rotsild) piezmi f:i

Ro-hasaaa hehr. (poelak godmeiO idnvski blagdan Nove godine koji se slavi I. usrija ij; od toga dana poinje razdoblje pokore od deset dana. koje se zavrava blagdannm rustuj, -dja mem. (doal. roschtl preko mad. rostelv) 1. razanj: 2. donji reetkasti dio peci kroz koji prolazi uzduh: isp. rost; 3. prenosiva

iremjest anjem stijena p

rutlauf

mem.

predvodn ik rote. n. (Rotlaul) grozniav a upala koe.

(Rollaufj grozniav a tftfp. roEa') upal inDtiijster

vrtjeti, okretati ! 1. pokret ni

se dijamanti ): 3. vrpca ordena (nosi s

i* /#*
njske. poiudinc slike, pi olonijaj otkad su 1 prvom svjetskom ratu tau zaposjeli Bdgijan-o ^br vi su te zenuje suz zadizah kan plai mandatno iruje Lige a l-nu naroda, poslije drugoga stskog rata kao starateljski organ Ujedi-mb naroda; god. 1962. Ruanda" i Umndi plail molm 85.48. tablim broj 37. r. srebrn astobije h metal (uiie if.su/ra ne. repond ez St a u s p e k t r u . t . J ; p r u t . I i prijet nja, srd ba, bijes. rubal j. jc u prvom svjetskom ratu zaposjeli Belgijanci, ovi su tc zemlje zadrali kao mandatno podruje Lige naroda, a poslije drugoga svjetskog rata kao slaratcljski organ Ujedinjenih naroda; god. 1962. Ruanda"! Uiundi uzima u speklru. v.l: pud ir. (rubijej vrsta maloga dl staralel ni^ , pr^ jski Ribi organ Ujedii l

JNk

poetna slova, natpise, poglavlja si. ljak. razdjcL podrazdje neega, stupa

'diram senatu; to je hio poetak gn

p r e a o J u l i j i i C e z a r s a s v o j i m l e g i j a m a z a b r a m s e n a t a ; t o j e b i o p o e t a k g r a d r a t a . n a k o n k o j e g a j c C e z a r z a v l a d I s t o n u A f r i k u ( n j e m . k linije izmeu knjui ce se n

poetna slova, natpise, poglavlja jak. razdjel. podrazdjcl neega, sru

. kam

 gledajt el gledajie sini: po |Odjuu ^Jakov ljevi^ u gledajt e} gledajt e sin!: j

rukoVab, -ujem (njem. einrucken) stupiti u vojsku na odsluenje kadrovskog roka (u jeziku starijih ljudi kon su si rojsau): ap. ajnnkau.

vojskuj: isp. ajnnkau.

Rugger) slavno koplje".

kntom: 2. nauditi, nakodit i zdravlju : a 2. od jedan 32

razdjclik a rj 1930): se

plee, u

parovim a. vaSm

2. pripadni): lenog ogranka ukrajinskog naroda n Jugoslaviji, osobito u Srijemu i Vojvodini: neki se od njib deklanraju i kao

ljatcljic a: prema hihlij-

%ri|eiiiu i koja odgovara naSoj nna mjestu volj a]u i kao govoru sranjih ljudi koji su sluMi neki ,kl). zen rtria frartc. truute) putputovanje: diu etapa, pravac putovanja; isp. marsnit na ruski tal. {Ruta gravcnlcns) biljka rutva. Ruta, 5. Ruto hebr. bpnjateljioa: prema
1

> o, gmbosl ; jedno ponaa nje, seljaki izgled: o. grubost ; jednost avnost; rnu

u, sprdnje} udo pokor: velika guva.

i ie m Teli), roanja : isp. ruzanj. ubio Wnhcl

li
bu potkupljivanja), milo

kojega je ubio Wilhelr 1 a

na biljka (grm s prugast u

R Njema ke: glavni vrzemei ibpnoni cjc i

l.SsbL njanka a(Sabin ciH su Rimlja ni podvrg li sv< Dje

iako je dokazana njihova nevinost, smaknuti su (1927) na elektrinoj stolici, jer su bili nepoudni vlastima; njihova su imena postala simbol boraca za ljudska prava i posluila

se Talmu dom r 1. protuz akonite rase pee kruh; pckv a. i spornir ge)

le privred ne politike ; 2

Sno; 3. zdrobljene sjemenki

provod iti sabota u.

irska mrea koju pritezu prema d

ncntum ) 1. pg ni krans koj rva milost boja (krtenj e, prit n. lur. sala (sala) alobno uenje

minar eta kao objava neije s -Sali*, -ina. 5.^ladTn ear.spas vjere, i junaki protivnik Rikarda Lavljega Sr 10 kransk o* nauci san-, s. mn. sala mi. t:

a_ bogohu ljenje, hczbo nic

naih starijiJi pisaca [npr. kod Ante Kovai-

J at^Mtj i

cvijea; peka, tegla; w saksole a,-na(

flic.ij*ks lelju A. Sam + gn. onijim perzijsk un god. 480. pr.

pci) depna maramic a, rupi tur. svojom Nakon glasnik z saktisati, -Sem (sakyt propi notom toga elndnp,ino,T zatvorili. ir. (sakyt propao, urute -

naslat|ijaKr5tarilisatakocij

//A
nikako na uzmak ili tajm bijeg. ^A kada jod saUudar, -ara gr. I& zatnibf glasan bojni ^rog. 1 Heleni divnun stmia sto se davala vidik na. nalet prvi krenu desni njihov dana] L_._ ---------------- ------>rodonibrod. f ---------------- "-" ---

\jj

la" helenskog. ene, Ojecu i svoj don, 11 svojih kuna prag i saungana i-locnomunMtj lasmiuj ,t svaki bou hram. | trake svojih predal Nikad calia esculencaj. ko|a no|a ucsuvai zm kao sad! | A s naSe strane jeknu glas nagradi od hlatk-imaslih n 5kln11 surah ^ tflrTl a s fcnikim se^^rc^sltr^huf li ^iv^tunknl ^ ^ ^ nas nas nagna gn|ev, ] gdje |edan dragom saHi, -asa {akc. i salas, -asa) mad \sa pomne ne moease brod, I od razvoja za boj ne nnanje s gospodarskim zgradama (rrl

umiranja knk, Tno Grci dalje tuku kao nj* knjiga; sahrdjrri Irimc. zdjela za sal

m.
(Salzsta ngel slam klipi (I

Ipored smlamu^;salantunskosto hekontistla) inovnik, knjigovoa, i ksagram li.) Sesterokraka zvijezda dva ^,it.._ saldiram - zukljuit isp'rvj^irdstu^ii^ruoetuka'i ^jeJrSnUunc. zbrajati obraun: izvoditi saktera starogrkog filozofa Pitanorc. akpiili! ^aTmr 'T^^cbacivati na d

salebdija

1189

salon

salebdija v. salep. Salem v. alim. salep tur. (salep) vrsta gomolja koji kuhan u vodi daje omiljelo (zimsko) pie na Balkanu; salebdija prodava salepa; salebdinica salebdijina radionica i prodavaonica. saler njem. (Seiler, dijal. Saler) uar; isp. sajla. salernitanska kola (lat. schola Salernitana) slavna medicinska kola, osnovana u talijanskom gradu Salernu god. 1150. saletl, 2. mn. saletla (isp. sala) sjenica u vrtu. saleuka v. salauka. salezijanac, -nca, 5. salezijane, 2. mn. salezijanaca pripadnik katolikog crkvenog reda; en. salezijanka (ime po Franji Salekom, biskupu enevskom, 1567 1622). salfalada v. safalada. salfeta v. salveta. salgija, 2. mn. salgija tur. (salgi) njihalo, klatno, etaljka (u zidnom satu). salhana, 2. mn. salhana tur. (salhane) klaonica. salicll, -ila lat. (salix, 2. -icis vrba) bijeli kristalasti prah koji spreava vrenje i truljenje; organski spoj koji se dobiva iz fenola, a upotrebljava se i u medicini za dezinfekciju i sniavanje temperature; takoer i za dobivanje boja, ljepila, elatina itd.; isto i salicilna kiselina. salid, -ida tal. (venet. saliso) kaldrma, plonik; kameni pod, betonirani dio ulice. Salih tur. dobri; en. Saliha. salijci1, salijaca (mn. m. r.) starorimski sveenici boga Marta (Salii Palatini) i boga Kviri-na (Salii Collini). Salijci2, Salijaca (mn. m. r.) ime glavnog plemena starih Franaka (zaposjeli velik dio Galije); prid. salijskl; salijskl zakon narodno pravo Salijaca, zapispno krajem petog stoljea, glavni izvor za poznavanje staroger-manskog prava; kad se danas govori o tom zakonu, obino se misli na njegov lan 62. po kome su keri iskljuene od nasljedstva uope, a od prestolonasljednitva napose. alim tur. zdravi. salina lat. (obino pl. t. salinae, -arum) solana, solara, rudnik soli. salinitet, -eta lat. (sal, 2. salis sol) stupanj slanoe, slanost, slanina. salitra tal. (salnitro od sale sol + nitrogeno duik) soli duikove kiseline s lakim kovinama (upotrebljava se za umjetno gnojivo i za pravljenje baruta).
Salona

saliva lat. slina, pljuvaka; salivacija izluivanje sline, slinjenje; slinavost; salivancija (lat. salivantia) sredstva za pojaavanje izluivanja sline; salivirati, -liviram sliniti, izluivati pljuvaku, sahz v. salid. salkija, 2. mn. salkija tur. (salky nabran, smeuijan) pogreka u tkanju; salkijav labav, nezategnut, nabran, smeuran (tkanje). salkum, 2. mn. salkuma tur. (salkvm grozd, snop) vrsta starinskog topa koji je istodobno izbacivao vie (snop) zrna; isto i salkum-top. Sally engl. (it. Seli) hipok. prema Sara. sauna', 2. mn. salma tur. (salmak baciti, hitnuti) topuz, buzdovan (s gvozdenom kuglom na lancu). salma2, 2. mn. salml tal. mjera za povrinu zemlje. Salmakida jedna od nimfa u starogrkoj mitologiji (v. Hermafrodit). salmijak lat. (sal sol + isp. amonijak) amonijakov klorid; upotrebljava se za lota-nje, kalajisanje, proizvodnju boja i kao lijek; isp. niador. salmonele, 2. mn. -ela (po amer. biologu Salmo-nu) bakterije koje izazivaju neke crijevne bolesti; salmoneloze (mn..r.) crijevne zaraze (trbuni tifus, paratifus, svinjska kuga) kojima su uzronici salmonele. salmonide (mn. . r.) lat. (salmo pastrva) ribe visinskih voda, pastrve, mladice; isp. ciprini-de; prid. salmonldski. salnama tur. (salname) godinjak, almanah, kalendar. salnitar, -tra tal. (salnitro) v. salitra (Vojnovi). saloa, 2. mn. siiloa tal. (salotto) mala dvorana; soba za primanje, salon. Salom starije ime za Jeruzalem (Kranjevi). Saloma hebr. (miroljubiva) idovsko ensko ime: tako se zvala ki kralja Heroda koja je (po Bibliji) kao nagradu za svoje izvanredno plesanje ishodila od oca glavu Ivana Krstitelja koji je odbio njezine ljubavne ponude. Salomon v. Salamon. salon, -ona franc. (salon) 1. dvorana; soba za primanje; 2. prostorija za periodike izlobe slikarskih i kiparskih djela; 3. naziv razliitih politikih i literarno-umjetnikih kruoka u buroaskim zemljama, obino sasvim ogranienog i zatvorenog sastava; 4. prenes. finoa, takt, dobro ponaanje, otmjenost; 5. poslovna prostorija osobitog karaktera (salon za dame u frizerskbm obrtu, modni salon u krojakom obrtu); 6. katkada i naziv za salontik (v. dalje); prid. salonski; salonski orkestar mali gudaki ansambl s klavirom 1190
salus pi

(za izvoenje zabavne muzike); salonski politiar ovjek koji se bavi politikom samo u salonu, u drutvu, koji besplodno bistri politiku, a s narodom nema veze; salonski remi (salon-remi) dogovoren neodluen ishod ahovske igre izmeu dvojice jednakih takmiara; salonska kola na poseban nain ureeni eljezniki vagon koji stoji na raspolaganju ministrima i drugim visokim dravnim funkcionerima; salonska muzika povrnoj publici dopadljiva, lagana, nepretenciozna, zabavna muzika (evala osobito u 19. st.); salon-bombon vrsta finog, lako topljivog bombona, obino umotanog u mekan i tanak (salonski) papir; salonrok njem. (isp. salon -f Rock kaput) salonski kaput, svean crni lagani kaput do koljena (kod M. Krlee i mnoina: salonro-ci); salontik (isp. njem. Stiick komad) kazal. naziv za dramsko djelo (u kazalitu ili na filmu) sa sadrajem koji se zbiva u tzv. otmjenim krugovima i odigrava se ponajvie u zatvorenim prostorijama; salon-vagdn v. (gore) salonska kola. Salona antiko ime za na Solin. salonit, -ita (po lat. imenu mjesta Solina, tj. Salona) proizvod smjese od azbestnih vlaka-naca, obinog

cementa i vode (iroka primjena u graditeljstvu: valovite ploe, crepovi, ljebovi, razliite cijevi). salonka, 3. -ci, 2. mn. -kl (isp. salon) cipela uz veernju odjeu, za sveane prilike. saloon engl. (it. salun) u USA-jeziku naziv za gostionicu, toionicu, bar; isp. salon salun. salopan, -pna, -pnofranc. (salope) prljav, neist, neuredan, zamazan; sablastan, mutan. salpa lat. 1. vrsta mekuca plataa (salpe su prozirne ivotinjice, nalik na bavice); 2. vrsta ribe kotunjae; na izraz zlatopruica; isto i opa. salpati, -am tal. (salpare) dizati sidro, mreu iz vode i si.; otploviti, odjedriti, otputovati. salpingektomija gr. (salpinx, 2. salpingos truba, cijev, vod + ektome izrezivanje) operacija vaenja enskog jajovoda; operacija prerezivanja i podvezivanja enskih jajovoda u svrhu spreavanja trudnoe; isp. ova-riektomija; salpingitis (akc. i -itis) 1. upala jajovoda; 2. upala usne trube.

salse dictum lat. (it. salze diktum) domiljato reeno. salt tur. (salt) samo, jedino, pojedinano. SALT skra. za engl. Strategic Armament Limitation Treatv (Pregovori o ograniavanju stratekog naoruanja). salta1, 2. mn. salta i salti tur. (salta; misli se c skra. od Santo Marco Sveti Ma patron Venecije; takve su naime kapute n mletaki mornari) vrsta kratkoga ka] (rukavi do iznad lakata). salta2, 2. mn. salta / salti tal. (saltare skal vrsta igre na dasci, sline ahu. saltadija tur. (isp. salt) voza koji vozi s; ljude a ne robu, prtljagu. saltanatluk tur. (isp. salt) 1. samoa, osan nost; 2. objeenjatvo. saltanet tur. (saltanat) sjaj, rasko, pon velianstvenost; luksus; prid. indekl. salta li. saltarello tal. (saltare skakati) vrsta plesa Talijana i panjolaca, podrijetlom jo starog Rima (od glagola saltare skal jer se sastoji od skokova i ivahnog temp 6/8 ili iU mjeri). salte v. salt. saltlr, -ira v. psaltir. saltimbanque franc. (it. saltembank) plesai uetu, klaun, pajac, pelivan. salto, salta, mn. salti, 2. salta tal. (salto) si saltomortale, 2. -ala, mn. -ali (mortak smrtan) 1. skok pri kojem se tijelo pre u uzduhu; tzv. smrtni
salut

skok; 2. prenes riskantan, oajniki korak; b) sudbonc preokret, politiki zaokret u potpuno sup nom'pravcu; c) neoekivan, neuobiajen hvat (alski); prid. saltomortalskl. salubritet, -eta lat. (saluber zdrav) 1. zd stveno stanje; 2. pogodnost (npr. klii probitanost, blagotvornost, korisnost, voljnost, ljekovitost. salun, -lina engl. 1. v. saloon (Pero Bui Tiina! Snimamo!) 2. (tal.) dubr. sob primanje, salon, tzv. kamara od posjedi gdje se sjedi s gostima (Vojnovi). salupi v. solufe. Salus lat. Zdravlje, starorimska boginja z vlja i blagostanja. Salus aegroti suprema lex medicorum (it. . . . egroti... leks medikorum) Spas b snika najvii je zakon za lijenike. Salus populi lat. (spas naroda) dan u korizm: kad je doputen kao neki mali preda krutosti posta (naziv u vezi s jednom posl com na misi koja sadri i gornje rijei). salus publica lat. (it. salus publika) J dobrobit; salus publica suprema lex suprema leks) javna dobrobit najvi: zakon; slino i: salus rei publicae supremi esto (it ___ piiblice... leks...) spas drave ka bude vrhovni zakon.

1191

Samarija

salut, -uta franc. (salut iz lat. salus) u sveanim zgodama pozdrav na osobit nain: slijepim mecima iz topova, iz puaka, sputanjem zastave (na brodu) itd.; salutirati, -lutiram 1. pozdraviti (vojniki, tj. dotaknuvi se desnom rukom kape); 2. odati poast paljbom iz topova. Salut (rus. Saljut) ime nekim sovjetskim svemirskim laboratorijima. salva, 2. mn. salva / salvi franc. (salve) 1. pojava koja dolazi najedanput u veoj koliini; 2. poasna paljba iz puaka ili topova (vie orua najednom), plotun; 3. prenes. istodobna provala osjeaja veeg broja ljudi (obino: salve smijeha). salva autoritate lat. uvajui dostojanstvo. Salvador republika u Srednjoj Americi; glavni grad San Salvador. salvaomini tal. (salvo spaen, uomo ovjek) pojas za spaavanje (. Vueti). salva reverentia lat. (it ___ reverencija) uz duno potovanje. salvarzan, -ana lat. (salvus zdrav + isp. arsen) lijek protiv sifilisa (poznat jo pod imenom izumitelja Ehrlich-Hata 606); upotrebljava se i protiv malarije, povratnog tifusa i drugih bolesti. Salvation Army engl. (it. salvein armi) Vojska Spasa, na vojniki nain organiziran ogranak metodista (v. metodizam) koji se bavi socijalnom i karitativnom djelatnou, esto na buan i originalan nain (npr. iznenadan koncert limene glazbe na ulici uz prigodan govor i si.; osniva Englez William Booth, god. 1865, u Londonu. salvator lat. (isp. salvus zdrav, spaen) spasitelj. salva venia lat. (akc. salva venija) s doputenjem, ako je slobodno rei, dopustite da kaem i si. (isp. sit venia verbo). salve (akc. salve) lat. (salvere biti zdrav) pozdrav pri dolasku: zdravo, zdrav bio, dobro doao; pri odlasku: zbogom, sretno poao; ako je vie osoba: salvete (akc. salvete); salve in aeternum zbogom zauvijek, posljednji pozdrav; isp. vale. salvet, -eta tal. (salvietta) v. servijeta; isto i salveta. salvija, 2. mn. salvija lat. (isp. salvus zdrav) bot. kadulja, alfija, ku, pelin, salvirati, salvfram lat. (salvus zdrav, itav) ouvati, spasiti, izbaviti, ozdraviti, salvis ommissis lat. uz mogunost propusta, tj. ne odgovaram za eventualne pogreke (isp. salvo errore...).

salvo errore calculi lat. (it _______ kalkuli...) uz mogue pogreke u raunanju (tj. ne odgovaram za eventualnu zabunu u brojevima i si.). salvo errore et omissione lat. (akc. salvo erore et omisione) uz pridranje pogreke, tj. ne odgovaram za eventualnu pogreku (npr. za tonost brojaka u novinskim izvjetajima o klasnoj lutriji); skra. S. E. & O. salvo honore lat. (akc. salvo honore) bez povrede asti, tj. oprostite! salvo recursu lat. (it ____ rekiirzu) pravn. s pravom na albu. salvo respectu lat. (it. respektu) uz puni obzir, potovanje. salvus conductus lat. (it. salvus kondiiktus) sigurna pratnja: 1. obeanje nesmetanog prolaza i zatite; 2. sprovodno (zatitno) pismo. Saljut v. Salut. Sam engl. (it. Sem) hipok. prema Samuel; Ujak Sam v. Uncle Sam. sama luk tur. (samanlvk) pojata, sjenik, tagalj. saman, 2. mn. samana tur. (saman slama) neke vrste erpia koji se prave od slame pomijeane s glinom i u srednoj se Aziji upotrebljavaju za gradnju kua. samar, -ara novogr. (samarion) 1. drveno sedlo; tovar, tovarnica; 2. podloga na kojoj nosai nose teret; 3. sljeme na krovu; umanj. sama-ri; uve. samarina; samariti, samarim 1. stavljati na ivotinju samar, sedlati, osedla-vati; osamarivati magarca, konja, mazgu, opremati za jahanje odn. za noenje tereta; 2. praviti magarca iz nekoga, varati, zaluivati; samardija radnik struke koe i gume koji vri krojenje koe, ivanje, bojadisanje i apre-tiranje; sara, sedlar, remenar; prid. samar-dijin; samardijskl; samarua igla kojom se iju samari; isp. uvalduz. samarlj, -ija (pored samarijum) kem. element, rijetka plemenita kovina, znak Sm (ime po rudi samarskitu, iz koje je izluen, odnosno po ruskom mineralogu Samarskom koji je otkrio samarskit); prid. samarijev (pored samarijumov). Samarija pokrajina u staroj Palestini; kad su idovi odvedeni u babilonsko suanjstvo, stanovnici Samarije ostali su kod svojih kua i u toku vremena izmijeali se s novonaselje-nim mnogobocima; zato su ih ostali idovi, nakon povratka iz suanjstva, strano mrzili; po biblijskoj prii jedan je Samaritanac na najvee zauenje ostalih idova

 ukazao pomo nekom stradalniku iako inae s samariti

njim nije imao nikakve veze; odatle samaritanac, 1192 rov i -arev; samsariti, samsarim meetari ti, posredovati u trgovini; samsarina pi ja samsaru, meetarina. samsara sanskrt. vjeiti tok svjetskog krt (u budistikoj filozofiji). Samson hebr. (jaki ili sunce) po bibl prii vrlo jak i hrabar idov kome je bila u kosi; iz neopreznosti odao je to I, skoj djevojci Dalili koja ga je oiala upropastila; simbol neopreznog junak; nazirejac. samsov, -ova, 5. samsove, 2. mn. samso\ (samsun) 1. mesarski pas, buldog; uope; 2. prenes. glupan, blesan; ki ljudeskara, klipanina; prid. samsovljev; samsovina. samt, samta njem. (Samt, isp. aksamit) b pli, kadifa; prid. samtan barunast, fen; samtkragn u krojakom jeziku za ogrlicu, obino na zimskom kaputu, pravi od baruna u istoj ili slinoj boji kaput. Samuel hebr. od boga usliani ///' b usliao. samum, -lima ar. (samum otrovni) pji bura u pustinjama Afrike i Arabije. samim, -una v. somun. samur, 2. mn. samura tur. (samur) zool lasice, zrdav, zibelin; sobolj; prid. samu koji pripada samuru; indekl. samurli od samura; samurovina samurovo k hermelin; samurlija kapa od samun samuraj, -aja, vok. samuraju jap. privileg plemika vojnika kasta u feudalnom Ja do revolucije 1868; prenes. japanska sol ska, japanski imperijalisti, ratobc stranka u Japanu; samuraji su se pridi posebnoga kodeksa asti, a osobito si kult rata, koji je po njima postao i te kamen ideologije japanskog militarizm. buido. san1, sana v. sahan; mn. sanovi mi tanjuri, inele (v.). san2, sana tur. in, ast, dostojanstvo. San tal.-panj. (iz lat. sanctus) svet, sv geografskim i dr. imenima, npr. San 1 dor); isp. Saint, Sankt, Sant, Sao, Sen Sana glavni grad Jemena. SANA sirijska novinska agencija, sanabija tur. vrsta crvene jabuke (po Sinopi na Crnom moru), sanac, sanca, 2. mn. sanaca puki izr; franc. sans atout (it. san atu) bez adut preferansu); isto i sans, san adu ( v . ) . sanacija lat. (sanatio lijeenje) izlje ozdravljenje (i u privrednom smislu), p

-nca, 5. samaritane, 2. mn. samaritanaca milosrdan ovjek, dobrovoljni bolniar; en. samaritanka; prid. samaritanski (milosrdni-ki, sauestan, ovjekoljubiv; Krlea); samari-tanstvo (pomaganje u nevolji, milosre, ovjekoljublje); isto i samarianin, mn. -ani; en. samarianka (milosrdno ensko eljade; Krlea); prid. samarianskl. samariti v. samar. samarkand (po istoimenom gradu u Uzbekista-nu, SSSR) vrsta ilima na vorie, ponajvie ute boje s medaljonima, to ga tkaju azijska nomadska plemena. Samavida druga od vedskih knjiga (sadri melodije i nain recitiranja svetih pjesama sabranih u Rigvedi, v.). samba, 2. mn. samba vrsta modernog plesa; podrijetlom iz Brazila, rairio se poslije drugoga svjetskog rata i po Evropi; vrlo brz, plee se s figurama, npr. balansiranje, dama solo, promenada itd., te uz neke osobite instrumente za naglaivanje ritma. sambo, samba, mn. sambi, 2. samba potomak iz mjeovitog braka Indijanaca i Crnaca u Latinskoj Americi. samet v. samt; prid. sametni / sametskl; sametast barunast, plian, kadifen. amija tur. visoki, uzvieni; en. amija. samisen, -ena jap. vrsta japanske gitare sa tri ice kojoj je glasnjaa (zvuno tijelo) ovijena majom koom. samit v. summit. Sammy (engl.) (it. Semi) hipok. prema Samuel. Samoa i Sisifo otona drava u Tihom oceanu; glavni grad Apia. samodravlje rus. oblik carske vlasti u bivoj carskoj Rusiji; v. apsolutizam. Samojed pripadnik uraloaltajskog nomadskog naroda u podruju sjevernog U rala; Samojedi su poznati po uzgoju sobova i lovu na krznae; isp. Nenci; prid. samojedski. Samos (it. Seimos) ime amerikom umjetnom, vjerojatno izviakom satelitu lansiranom 31. sijenja 1961, tekom 1850kg; isp. Polaris. samovar, -ara rus. prenosiva naprava (esto vrlo lijepo izraena) za kuhanje aja. sampan, -ana portug. (champana) kineska i malajska laica za stanovanje, sampjero, sampjera, mn. sampjeri tal. (pesce San Pietro) riba kova, ampjer. samsar, -ara, 5. samsaru i -are tur. (sansar) posrednik, meetar, senzal (v.); prid. samsasanadia

1193

sangvinik

sanje, sredenje; prid. sanacijski; sanacionl; isp. sanator, sanirati, sanadia (tal.?) vrsta ribarske mree, san adu franc. (sans atout) u kartakoj igri preferansu izjava jednoga od igraa da ima tako jake karte da su mu aduti nepotrebni; isp. sanac. sanae mentis lat. (it. sane...) pri zdravom razumu, pri punoj svijesti. sanator lat. ustanova, fond, SIZ, koji financira sanaciju loe stojeega poduzea. sanatorij, -ija (pored sanatorijum) lat. (sanato-rium od sanare lijeiti, ozdravljati koga) zdravstvena ustanova, namijenjena za bolesnike kojima je ponajvie potrebno lijeenje dijetom, sreenim nainom ivota, prirodnim faktorima (klima, mineralni izvori, kupke) i fizikim metodama; ljeilite, bolnica; prid. sanatorijskl (pored sanatorijumskT). Sancho Panza (it. Sano Pansa) nespretni titonoa Don Kihota (v.), tip seljakog lukavca,

prosjenog praktiara i prozainog snalaljivca (opreka svome gospodaru). sancta sanctorum lat. (it. sankta sanktorum) svetinja nad svetinjama; nekada latinski naziv za najtajnovitiji dio idovskog hrama; u obinom govoru (katkada i s primjesom ironije) mjesto kamo imaju pristup samo najodabranije i najpovlatenije osobe (Voj-novi). Sancta Sedes lat. (it. sankta...) Sveta Stolica (sjedite papinske vlasti; katkada i Apostolska Stolica Sedes Apostolica [it. apostolika]). sancta simplicitas lat. (it. sankta simplicitas) blaena ogranienost, glupost (isp. o sancta simplicitas); katkada i sanctissima simplicitas (it. sankti'sima...) presveta... (alski). Sanctitas lat. (it. sanktitas) Svetost (titula pape). Sanctus lat. (it. sanktus svet) dio katolike miset u naim prijevodima Svet. ani v. sahan (sahani). sanim tur. (sanki) toboe, kao da..., bajagi.

sandal1 ar. (sandel) fino crveno drvo iz Istone Indije, slui za dobivanje ulja i za pravljenje boja. sandal2 tur. (sandal) vrsta polusvilene tkanine, sandala (isp. sandal1) vrsta lake plitke ljetne obue (prvotno od sandalova drveta). sandal-gae (mn. . r.) tur.-hrv. (isp. sandal2) gae od tkanine sandala (nose se ispod dimlija). sandalija tur. (isp. sandal1) stolica, sandalije (mn. . r.) v. sandal-gae. sandalovina (isp. sandal1) sandalovo drvo. sandarak-smola sanskrt. biljna smola koja slobodno curi iz ispucale kore jedne vrste sjever-noafrikog crnogorinog drveta slinog empresu; upotrebljava se za izradu firnisa, kita, laka i flastera. sandhi sanskrt. spajanje, vezanje; u lingvistici poznati naziv za glasovne promjene na kraju rijei koje u reenici slijede jedna za drugom, npr. otac gleda izgovara se otadzgle-da; u knjievnim jezicima ove se pojave u pravilu ne biljee. sandika, 3. -ci, 2. mn. sandlka (lat. Sandyx) vrsta biljke koja puta crvenu boju, pa odatle i crvenilo, grimiz. sandolina tal. (sandolino) vrsta plitkog i uskog amia, lastavica. sanduk, mn. -ci, 2. sanduka tur. (sandyk) koveg, krinja, kufer, velika kutija; ormar; kod puke: arer; umanj. sandui, sandue, -eta sanduak, -ka, mn. -ci, 2. sanduaka; uve. sanduina; sanduara neto u obliku sanduka: pe, blagajna.

sandwich v. sendvi; sandwichman engl. (it. sendvimen) ovjek s reklamom na prednjem i stranjem dijelu tijela (isp. sendvi 2). sandak, mn. -ci, 2. sandaka tur. (sandak) 1. zastava; 2. pokrajina, upravna jedinica za vrijeme turske vladavine i predstojnik te jedinice (sandak-beg); 3. vojna jedinica; sandakat, -ata sandak 2 i 3; sandaktar, -ara, 5. sandaktaru i -are barjaktar, zastavnik; sandaki-erif, -ifa hist. crna (ne zelena) sveta zastava Muhamedova. Sandak podruje u Jugoslaviji (u sastavu Srbije i Crne Gore); glavni grad Novi Pazar; Sandaklija ovjek iz Sandaka; en. San-dakua; prid. sandaki. sandije, sandlja (mn. . roda) tur. (sandi) 1. unutarnja bol, iganje u tijelu, probadi, proti-sli, pleuritis, heksenus; 2. poroajne boli; 3. grevi u trbuhu, kolika. sanforizirati, -izfram engl. (sanforize, po izumitelju Sanfordu) preparirati tkaninu da se ne skuplja u pranju. sangvln, -ina lat. (isp. sanguis, 2. -inis krv) crvena kreda, naroito upotrebljavana u 18. st. za izvoenje crtea. sangvina lat. (sanguis, 2. -inis krv) 1. boja krvi, crvena boja; 2. crvena zemlja (S. Ba-tui); 3. crte izveden crvenom bojom. sangvinik, 5. -e, mn. -ci lat. (sanguis, 2. sangui-nis krv) okretan, ivahan, snaan ovjek; ovjek koji se rado zanosi, koji je vatrenog temperamenta; razdraljive i estoke udi;

sangvinofobij a en. sangvinikinja; prid. sangvinian, -na. -no / sangviniki. sangvinofobija lat.-gr. strah od krvi, od operacije. sanhednn, -ina v. sinedrij. sanirati, saniram lat. (sanare, isp. sanacija) 1. lijeiti, ozdravljivati nekoga; 2. vriti sanaciju (v.). sanitar, -ara (isp. sanirati) pripadnik sanitetskog osoblja, higijeniar; isto i sanitarac, -arca, 2. mn. sanitaraca; en. sanitarka, 3. -ki, 2. mn. -kl. sanitaran, -rna, -rno zdravstveni, higijenski; sanitarni vor dio stana (ili zgrade) u kojem se nalaze prostorije s ureajima za odravanje osobne higijene (obino se misle kupaonice i zahodi); isto i sanitarije (mn. . r.j; katkada i (prema franc.) saniter, -era. sanitet, -eta lat. (sanitas zdravlje) 1 . javne ustanove za ouvanje zdravlja; zdravstvo; 2. vojnik bolniar (u starije doba i sanitec, -eca; Krlea, Cesarec); isto i sanitetlija; prid. sanitetski. sankcija, 2. mn. sankcija lat. (sanctio sveana naredba) 1 . odobrenje nekog ina nie vlasti koje daje via vlast; prihvat, dozvola, potvrda, doputanje; uzakonjenje; 2. kazneni dio zakonskog paragrafa koji odreuje pravne posljedice povrede toga zakona; 3. sankcije sistem kaznenih mjera ekonomskih, financijskih, vojnikih, koje se primjenjuju na kritelja meunarodnih ugovora; sankcionirati, -onlram doputati, dozvoljavati, davati neemu sankciju, prihvaati, uzakoniti; isto i sankcionisati, -em. sankilot franc. (sansculotte) u vrijeme francuske buroaske revolucije 18. st. naziv za revolucionara koji je nosio dugake hlae od grubog materijala, za razliku od plemia i bogataa koji su nosili kratke, ipkama ukraene hlae od baruna (franc. culotte, it. kilot); prenes. krajnji revolucionar, junak, gorljivi rodoljub; proleter (kod Matoa: sankiloti goladija). Sankt lat. (sanctus svet) prvi dio nekih geogr. i dr. imena (npr. Sankt Gallen); isp. Saint, San, Sao, itd. sanktifikacija lat. (sanctus svet + facere initi) posveenje; proglaenje svetim. sanktoral, -ala lat. (sanctus svet) crkv. liturgijski sadraj (Vj. tefani).

1194

Petersburg Sveti Petrograd (nekadanji naziv za dananji Lenjingrad); prid. sanktpetersburkl (Krlea). sanktuarij, -ija (pored sanktuarijum) lat. tus svet) 1. svetite u katolikoj < mjesto za uvanje relikvija f \<J; 2. skn nepristupano mjesto (osim za odi osobe); isp. prezbiterij. sanovnik,mn. -ci tur. (isp. san2) dostojanst osoba na visokom poloaju, u visokoni sanpjero v. sampjero. sans 1. kartaka igra vrlo slina j ransu, ali bez figure zvane betl 2. v. san adu. ansa (tal. sassola?) ispolac, palj; d lopatica kojom se ispuljava voda iz an vino iz posude i si. sansar, 2. mn. sansara tur. (sansar) kuna b sansculotte v. sankilot. sanseg tal. (od lat. sancusus, sampsuchus) maurana, sans-gene franc. (it. san en) bez ustrua bez ustezanja, neprisiljeno. sanski v. saanska koza. sanskrit v. sanskrt. sanskrt (ureen) drevni jezik Hinda na \ je napisan vei dio njihove literature narodni jezik izumro est stoljea prij ere, ali se kao jezik uenjaka jo danas i pie u Indiji; prid. sanskrtski; sanskr poznavalac i istraiva sanskrta; sanskrtolog. Sans souci franc. (it. san sus'i) Bez b naziv dvorca pruskoga kralja Fridri blizu Potsdama kraj Berlina (pozna omiljelo boravite Voltaireovo). Sant v. Sankt (npr. tal. Sant Angelo); en.1 v. Santo. santal v. sandal1. santi...v. centi. santim, -ima franc. (centime) sitan novac dio franka, santina franc. (sentine) dno, slijev, korito Santissimo tal. Presveto; sakrament, sve stvo, monstranca (I. Vojnovi). Santo tal.Jpanj., port. svet, sveti (kac dio nekih geogr. imena, npr. Santo Di go); isp. Saint, San, Sao, Sen, Sint. santonin, -ina tvar koja se vadi iz neko; Sankt

(herba santonica), a upotrebljava se uspjeno sredstvo protiv glistavosti. santorln, -ina 1 . osobiti vulkanski vap upotrebljava se za podvodne gradnje; i se na grkom otoku Santorinu odakf 1195

ime; 2. vrsta grkog vina. Santos luka u junom Brazilu, pozm izvozu kave (odakle i ime jednoj vrst proizvoda).

santrac

sarabanda

santra, -aa tur. (santvra) 1. sveanj prua, faina, ibaa; 2. karirano platno, kockasta ara; 3. igra ah; 4. ograda, okvir; 5. donja daska na suknarskoj stupi; 6. vrsta ranja, rotilj, gradela; 7. okolica, okolina; 8. drvena ograda oko bunara, tenj. santur, -ura tur. (santur) vrsta istonjakoga glazbala slinog cimbalu. Sao u portug. jeziku isto to i San, Sant, Santo (v.); npr. Sao Paolo. Saorstat Eireann slubeno ime Slobodne Drave Irske. Sao Silvester portug. Sveti Silvestar (isp. Silve-strovo) tradicionalna ulina utrka u brazilskom gradu Sao Paolo; start je tono u pono uoi Nove godine. Sao Tome i Principe otoci nedaleko od zapadne obale Afrike, 125 km (donedavna portugalska kolonija, danas lan Ujedinjenih Naroda). sap, sapa tur. (sap) 1. drak, dralo, dralje, ruica (kiobrana i si.); 2. stabljika, struk, peteljka cvijeta. sapa, 2. mn. sapa franc. (sape) zemljani rov koji se kopa radi postepenog ili skrivenog pribliavanja opkoljenoj tvravi ili neprijateljskim rovovima; primjenjuje se u pozicionom ratu; podzemni hodnik koji vodi u tvravu. S.A.P.A. skra. za engl. South African Press Association (Junoafrika obavjetajna agencija). saper, -era, 5. saperu franc. (sapeur) vojnik inenjerskih trupa koji izvrava razliite vojno-inenjerske radove fortifikacione (izgraivanje poljskih utvrda), kamuflane, cestovno-mostovne i druge poslove koji osiguravaju ratne akcije; opkopar, lagumar; isp. miner, oontonir, pionir; prid. saperov, saperskl. sapere aude lat. usudi se biti mudar (Horacije), imaj snage da se poslui vlastitim razumom (Kant), pokuaj biti pametan (kod nas: Sad, popo, budi ovjek!). Sapfa v. Faon. Sapha i Sapfo bolje nego Safa i Safo (v.); sapflzam, -zrna drugi naziv za lezbijsku ljubav (v.). sapienti sat lat. (akc. sapijenti sat) pametnomu dosta. Sapientis est mutare sententiam in melius lat. (it....sentencijam...) Mudrac treba da misao okrene na bolje (I. A. Brli). sapindaceje (lat. Sapindaceae) porodica biljaka dvosupnica (neke od njih sadre saponine, treslovine, kofein i narkotike).

Saraceni

sapijencijalan, -Ina, -Ino lat. (sapientia mudrost) mudrostan, koji se odnosi na mudrost, koji je sadrava. sapiti, sapim v. hesapiti. sapodila (lat. Achras sapota) ameriko zimzeleno drvo (mlijeni sok, koji se dobiva zarezivanjem, slui za proizvodnju vakae gume). saponiilkacija lat. osapunjivanje, kemijsko stvaranje sapuna. saponini (mn. m. r.) lat. glikozidi (v.) koji pomijeani s vodom proizvode pjenu (ima ih npr. u plodu divljega kestena). saprlot njem. (sapperlot, sackerlot, a to odfranc. sacre proklet) sto mu muka, do vraga, do avola, prokletstvo (kao uzvik). saprobiji gr. (sapros truo, bios ivot) ivotinjski i biljni organizmi u sredinama koje obiluju organskim tvarima u raspadanju. saprofiti (mn. m. roda) gr. (sapros truo + fyton biljka) paraziti koji bujaju na uginulim organizmima, trule, gnjile; biljke koje se hrane neivom organskom hranom, npr. gljive. saprogen (-gen) gr. (sapros truo + genos rod) koji izaziva truljenje. sapropel gr. talog od organizma u raspadanju koji se javlja na dnu voda stajaica; zbog nedostatka kisika ne moe se raspasti potpuno nego polagano prodire u zemaljsku koru gdje se iz njega razvija nafta. sapun, -una gr. (sapon) poznato tvrdo sredstvo za uklanjanje neistoa (staro mu je ime midlo odn. milo od glagola miti, umivati, kako jo danas imaju gotovo svi slavenski jezici; rije ima bezbroj izvedenica, pa se gotovo i ne osjea kao tuica). Sar pseudonim franc. knjievnika Josephina Peladana (1859-1918). sara mad. (szar cijev, kost cjevanica) 1. gornji dio izme to se nazuva do ispod koljena; 2. uplji valjak; 3. kutija, futrola. Sara, 5. Saro hebr. kneginja; inae ena Abrahamova, majka Izakova, pramajka Hebreja; Sara Bernhardt (izg. Bernar) najuvenija dramska umjetnica svoga vremena (1844--1923). sarabanda franc. (sarabande, panj. zarabanda iz perz.-ar. sar-e-bend s turbanom) 1. otmjeni stari panjolski i francuski puki ples polagan i patetian, nalik na menuet (v.); podrijetlo mu je arapsko-maursko, mjera 34, tempo razvuen, ritam karakteristian; u Spaniji ga izvode plesaice kao solo-ples sa 1196 gria,dizenterija;2. sakagijafv.J; 3. skrofuloza ( v.). saradik v. siridik. saraf, -afa, 5. sarafe tur. (sarra0 mjenja, bankar; prid. sarafov, sarafski; sarafluk, mn. -ci mjenjanica, banka; sarafiti, sarafim zamjenjivati jednu valutu drugom, prenov-ivati. sarafan, -ana rus. gornji haljetak ruskih seljanki, bez rukava, s poramenicama; see do ispod koljena, a ima velik izrez (dekolte) oko vrata. sarag, sarga (lat. Sargus Rondeletti) vrsta morske ribe. saraga, 2. mn. saraga vrsta sitne i suhe slatkovodne ribe, ukljeva; isp. skorana; sa-ragast, -a, -o nalik na saragu, tj. sitan, suh, mrav.

ulnim, raskalaenim pokretima (za vrijeme Filipa II. bio je god. 1589. zabranjen zbog razuzdanosti); kao paradoks moe se spomenuti da se sarabanda do danas zadrala u Toledu u mozarapskom (v.) bogosluju kao ples s kastanjetama u Velikom tjednu (pred Uskrs); 2. u Francuskoj u 16. i 17. st. vrlo svean i dostojanstven ples za jedan par (s kastanjetama); 3. muzika kompozicija, dio svite u 17. i 18. st. Saraceni ('mn. m. roda) ar. (arkin istonjaci) naziv za Arape u paniji; u doba kriarskih vojni naziv za muslimane uope; prid. saracenskl. arac, -aa, 5. sarau tur. (sarad) remenar, sedlar, koar, samardija (v.); prid. saraev; sarakl; saraluk sedlarski zanat; saranica sedlarska radionica; saraana, 2. mn. -ana spremite za sedla, oruje i si.; uope: ostava, odlagaonica. sarada tur. (sarade, svrade) 1. srdobolja,

araj, saraja, 2. mn. saraja tur. (araj) dvorite, dvor, osobito kraljevski dvor, vladarska palaa; zgrada ministarstva; nekada: itava sultanova posluga, straa, harem, uope carska kua. Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine; Sarajlija ovjek iz Sarajeva; en. Sarajka, 3. -ki, 2. mn. -kr; prid. sarajevski. Saraj-ovasi tur. polje oko dvora, u osmanlij-sko doba naziv za dananje Sarajevo. sarak, sarka v. sarag. saransah tur. enjak, bijeli luk; isto i saransak. saraor tur. (salahhor) ovjek osloboen od poreza, ali obvezan na javne radove (odravanje cesta, graenje utvrda, davanje strae i si.), kuluar; saraorina gradnja, kuluk. Saravak (Sarawak) autonomna dr; Maleziji na sjeverozapadu otoka Bo glavni grad Kuching. Sard (gr. Sardeis, pl. t.) tvrava (c Sart) antiki grad u Lidiji, prijestolnica k darnog kralja Kreza; lei na zlatonosnoj Paktolu ispod planine Tmola (danas B02 koja je takoer bila bogata zlatom. sardana panj. brzo i veoma zamreno nan kolo u Kataloniji. Sardanapal jedan od voa avola; in dovodi u vezu s Asurbanipalom, vlad Asirije u 7. st. pr. n. e. (Krlea). sardela, 2. mn. sardela vrsta sitne morske iz porodice sleeva (haringe); ime po o Sardiniji; na naziv: srdjela. sardelnbuter njem. zdrobljene srdjele pomi ne s maslacem i nekim drugim dodac slino i sardelnpasta.

sardina (isp. sardela) trgovaki nazi srdjelu konzerviranu u ulju i spremljei prikladne kutije. Sardinija otok u Sredozemnom m Sardinac, -nca, 5. Sardine, 2. mn. Sardir en. Sardlnka; prid. sardlnski. sardoniki v. sardonski. sardoniks gr. (isp. oniks) 1. poludragulj, \ kalcedona; 2. tamnocrvena boja. sardonski lat. (risus sardonicus) zlobno pod ljiv, zajedljiv; sardonski smijeh gre cinian smijeh (ime se izvodi od gr. Sard Sardinija, gdje je navodno rasla trava iznakazivala crte lica). sarf, sarfa tur. (sarf) 1. troak, rashod, izda 2. upotreba, obiaj, navada; 3. prom pravca; 4. gramatika, morfologija (v.). sarf2 v. surf. sarfalada v. safalada. sargaso (lat. Sargassum bacciferum hal morska trava koju more nosi i koja s< mirnim mjestima Atlantskoga oceana plja i pokriva velike povrine (Sarga -more). sargija, 2. mn. sargija tur. (sargy) povoj, m ma, rubac, osobito depni rupi; trak; omote; platno za vree; korice, tok za sal sarho tur. (sarho) pijanica, bekrija, lola, v ljak. sari, -ija, mn. -iji sanskrt. umjetniki izra plat koji pokriva i glavu (nose ga Indij isp. zar. sariluk tur. (sary ut) bolest utica, sarin, -ina vrsta njemakog bojnog otn pronaen 1944, ali nije upotrijebljen; dje na ivce.

sarkazam

1197

satanizam

sarkazam, -zrna, 2. mn. sarkazama gr. (sarx meso) zlobna, ljuta, zajedljiva, zagriljivo--pakosna, otra i gorka poruga (koja grize u meso); pojaana ironija; uljivost; prid. sarkastian, -na, -no pun sarkazma, pakosno-podrugljiv, zlobno-zajedljiv, za-griljiv; isto i sarkastiki; sarkast, 2. mn. sarkasta sarkastian ovjek, zagriljivac, zajedljivac, zlobnik, pakosnik. sarkoda gr. (sarkodes od mesa, mesnat) biol. stanina supstanca, protoplazma (v.). sarkofag, -aga, mn. -azi gr. (sarx, 2. sarkos meso + fageln jesti) u starini kameni grob od jedne vrste vapnenca koji je imao svojstvo da brzo izjeda meso pokojnika; danas a) spomenik u obliku groba; grobnica; b) raskono izraen mrtvaki lijes, krinja. sarkolema gr. (sarx, 2. sarkos meso + lemma neto primljeno) ovoj miinih vlakana. sarkom, -oma gr. (sarkoma mesnata izraslina) med. maligna oteklina vezivnog tkiva; rak. sarma, 2. mn. sarma i sarmi tur. (sarmak uvijati, omotavati) mljeveno meso uvijeno u kupusovo ili lozovo lie. sarmat, -ata (isp. Sarmatija) jedan od naziva za gornji miocen (v.). Sarmatija stari naziv za dananju junu Rusiju izmeu Visle i Volge; Sarmat, -ata, 5. Sarmate pripadnik naroda koji je u poetku nae ere ivio u prostoru od Baltika do Crnoga mora; prid. sarmatskl. sarong, mn. -zi malaj. (pokrov) sastavni dio narodne nonje Malajaca; dugaka pamuna ili svilena traka koja se ovija oko pasa; negdje i kaputi usko priljubljen oko pasa. saronska rua (po imenu pokrajine Saron u Palestini) lijepa djevojka; u katolikoj crkvi esto sinonim za Krista. sarosgr. astronomski ciklus od 6585 i 1/3 dana (odn. 18 godina i 10, .a u prijestupnim godinama i 11 i i /3 dana), poslije kojega se istim redom ponavljaju Suneve i Mjeseeve mijene. saro v. sarho; saroiti, -Im pijaniti, tereven-

iti, bekrijati. Sarpedon sin Zeusa i Laodamije, voa Likijaca pod Trojom, saveznik Trojanaca, poginuo u borbi s Patroklom. sarsaparila v. sasaparina. sartije, sartlja (mn. . roda) gr. (exartaomai visim, vezan sam) vrlo jaka brodarska uad; pripone (Deanovi). sartorela tal. (isp. lat. sartor kroja) krojai-ca, velja. saruk, mn. -ci, 2. saruka tur. (saryko<i sarmak uvijati, omotavati) al ili tanko platno savijeno oko kape na glavi, nalik almi; turban, ahmedija, imam; uve. saruina. sarusofon, -ona (po izumitelju francuskom vojnom kapelniku Sarrusu [it. Sari] -I- gr. fone glas) god. 1863. konstruirana vrsta duhakog instrumenta. SAS skra. za Scandinavian Airlines System Skandinavsko poduzee za zrakoplovni promet (Skandinavski avionski sistem). sasafras pan), drugo ime za sasaparina (v.). sasaparina panj. vrsta lovora (lat. Smilax sarsa-parilla); korijen sadrava eterino ulje koje se primjenjuje u medicini i parfumeriji. Sasi (mn. m. r.) germansko pleme sjeverno od rijeke Labe; Saska (Saksonija, njem. Sach-sen) pokrajina u sastavu Njemake Demokratske Republike; u imenima naselja podosta slavenskih ostataka: Dobra, Jessewitz (oito Jeevicd); grad Dresden nai su stari zvali Draani, Meissen bio im je Mianj (esi postupaju tako jo i danas). saskva indijanski naziv za sjevernoameri-kog snjenog ovjeka, kojemu se opis slae s pojmom obraenim pod jeti (v.); navodno div visok oko 2,50 m, dlakav, ovjekolik; isp. almast. sasluk tur. (saz trska) vrsta trske. sat, sata, lok. satu, mn. sati i satovi, 2. sati / satova tur. (saat) sprava za mjerenje vremena i samo vrijeme od 60 minuta (isp. ura); plavi satovi sumrak, suton, predveerje (Krlea). satana, 2. mn. -ana hebr. (haschatan protivnik) avo, vrag, zao duh; prenes. zao ovjek, paklenjak; isp.

sotona; prid. satanskl; satanist(a) 1. poklonik satane, oboavatelj avla; 2. knjievnik koji pie u duhu satani-zma ( v.). satang novana jedinica u Tajlandu (ide ih 100 u baht). satanizam, -zrna (isp. satana) 1. avolsko djelo, pakleni in, strahota, uas; 2. dijabolizam,
satara

oboavanje avla; 3. crna magija, vraka arolija; 4. knjievni smjer koji istie i slavi najvie zlo i najokrutnije grozote, koji iznosi ivot u pakosno podrugljivoj formi, koji svjesno izaziva sablazan i zgraanje i buni se protiv svih graanskih etikih i moralnih normi, brutalno-naturalistiki senzuali-zam (Przybyszewski). 1198 satirian -no; izv. satirinst, -osti; satiriar 1 koji pie satire; 2. uope ovjek ko izrugivati druge ljude i dogaaje; isto i i 5. -e, mn. -ci. satirijaza (isp. satir) bolesno pojaan nagon kod mukaraca; u naim rjei preblud; isp. nimfomanija. satlrskl prid. prema satir; satirska vesela, vedra, groteskna starogrka kt kojoj se zbor sastojao od satira (poi stvom Silena), a izvodila se poslije uob trilogije s ozbiljnim sadrajem. satisfakcija lat. (satis dosta + fac initi) zadovoljtina; zast. u feu -plemikom ivotu zadovoljtina 1 davala uvrijeenom u obliku dvoboja, zahtijevati satisfakciju izazivati n boj; satisfakcionsfahig (-fejig) njem. jan da dade zadovoljtinu, drutveno pravan (Mato). sati njem. (Sattel sedlo) dio odjee na r; ma, poramak. satler njem. (Sattler) sedlar, sara (v.j. satljik v. sajtlik. sator-formula lat. palidrom (v.) sastavlj rijei ator Arepo tenet opera rotas Arepo s mukom dri kola); kad se re ita s kraja, glasi isto kao i itana s poe starini se mislilo da ta formula ima a mo. satrap, 2. mn. satrapa gr. (satrapes iz star kshatrapavan zatitnik drave) 1. u Perziji punovlasni carski namjes provinciji; 2. prenes. okrutan i samo poglavar, despot; prid. satrapski ok samovoljan, ohol, despotski, tiranski pija pokrajina kojom je upravljao (osobito kao izvor iskoriivanja na i duniji nain). satung stoti dio bata, tikala (v.). satura, 2. mn. satura tur. (satyr) redak u k u pismu. saturacija lat. (saturare nasititi koga) 2 nje, zasienost, punina, proetost; satur mn. saturanata radnik prehrambene ke koji vri saturiranje sokova do odi kvalitete; saturator sprava za zasi tekuine plinovima (npr. kod pra\ soda-vode); saturirati, -turlram 1. n; ti, proeti, zasititi; 2. kem. neutralizira ku rastopinu). Saturn 1. u starorimskoj mitologiji vremena i plodnosti (kome se pripisiv;

satara, 2. mn. satara tur. (satyr) mesarska sjekira sa duim sjeivom i kratkim drkom; bradva, sjecavica. satara (isp. satara) vrsta jela od isjeckanog luka, svjee paprike i dr. satelit, -ita, 5. satelite lat. (satelles, 2. -itis) 1. nekad naoruani najamnik koji je pratio svoga gospodara; 2. slijepi sljedbenik, privr-enik, podloni pristaa; 3. prenes. suuesnik, skutonoa; pomaga u zloinu, ortak u zlu, osobito drava koja se slijepo pokorava vladi druge (jae) drave; 4. astr. pratilac planeta (npr. Mjesec satelit Zemlje); u nae su doba izumljeni umjetni sateliti i prvotno pod nazivom sputnjik (v.) i explorer (v.) a onda (s posadom ili bez nje) i pod drugim imenima (Discoverer, Early Bini, Kosmos, Molnija, Syncom, Telstar, Vostok, Voshod, Van-guard, Mercury, Gemini, Sojuz, Saljut, Ti-ros); lansirani u svrhu izuavanja svemirskih letova; prid. satelitski. satem-jezici istona skupina indoevropskih jezika (indo-iranski, armenski, albanski, slavenski, baltiki) u kojima dolaze piskavi suglasnici na mjestima gdje zapadna skupina (kentum-jezici) ima velarne suglasnike, npr. avestsko: satem (odatle i ime), nae: sto prema lat.: centum (it. kentum), nae zlato prema njem. Gold; isp. kentum-jezici. saten, -ena franc. (satin) svilena tkanina veoma sjajna na jednoj strani; glot; prid. satenskl. sati sanskr. (dobra ena) stari barbarski obiaj u Indiji po kojem su enu spaljivali zajedno s tijelom preminulog mua. satiagraha sanskr. pasivni otpor, neodupiranje nasilju nasiljem (glavno naelo politike nauke Mahatme Gandhija). satin, -ina v. saten. satinirati, -tinlram franc. (satiner) ugladiti papir; davati sjaj; glaati; isto i satinisati, -em; satinaer, -era radnik struke proizvodnje papira, rukovalac strojeva za glaanje, za rezanje, za premotavanje, za krepovanje papira, kao i za izradu bobina. satir, -ira, 5. satire gr. (Satyros) 1. u starogrkoj mitologiji jedno od niih boanstava koje se odlikovalo pohotljivou; satiri su prikazivani kao kozonogi i dlakavi demoni upave kose, tupa uzvinuta nosa, zailjenih uiju i konjskoga ili kozjega repa; na glavi im je bio vijenac, a u rukama tirs (v.) i frula; 2. prenes. pohotljiv, razbludan ovjek; prid. satirov; satlrskl (v.). satira, 2. mn. satira lat. (satura, satira mjeavina, smjesa, kariik) vrsta umjetnike literature koja jetko ismijava negativni ve stvarnosti; prid. satiriki /

Saudijska Arabija

1199

sc. emirate Nedd i Hedas i proglasio se kraljem god. 1926, a dravi dao svoje ime god. 1932. saueraj, -aja njem. (Sau krmaa) svinjarija, nepristojno djelo, prostaki govor i si. saugas njem. (saugen sisati + isp. gas) upojni plin; saugasmdtr motor na upojni plin. Saul hebr. eljeni; po Bibliji prvi kralj Izraela; isp. Savao. sauksati (se), -em (se) tur. (savulmak) umiriti (se), svladati (se), saum tur. (savm) post. sauna, gen. mn. sauna fin. prvotno drvena kupaonica uz finsko seljako gospodarstvo; kasnije nain kupanja u specijalnoj finskoj parnoj kupelji (uareno kamenje prelijeva se vodom; kupa lei na posebnoj dasci i lagano iba uznojeno tijelo brezovim granicama

jede vlastitu djecu); 2. astr. esti planet Suneva sistema; 3. kod alkemiara naziv za olovo; 4. ime amerike rakete koja se izrauje za pogon predvienih letova u kozmos; prid. Saturnov, saturnskl; Satiirnalije (mn. . roda) 1. u starom Rimu sedmo-dnevni veseli narodni blagdan u ast Saturna poslije svretka poljskih radova; 2. prenes. raspojasana pijanka, raskalaena zabava, divlja orgija; saturnalrjska braa veselo drutvo, pijana bratija (Senoa); saturnizam, -zrna (isp. Saturn 3) otrovanje olovom (kod radnika koji rade s olovom, prouzrokovano npr. olovnim bjelilom). Saudijska Arabija kraljevina u jugozapadnoj Aziji (na Arapskom poluotoku); glavni grad Riyad (ime drave po Abdul Azisu ibn Sau-du, koji je ujedinio

ime pojaava krvotok, poslije se tuira hladnim mlazovima vode ili se trlja snijegom); danas svaka parna kupelj. sauriji gr. (sauros guter) skupno ime za izumrle (obino divovske) gmazove. sautanc njem. (Sau krmaa + Tanz ples) svinjokolja, svinjska daa, klanje, kolinje, fure. savak, savaka i savka, 2. mn. 2. mn. savaka tur. odvodni kanal, cijev; lijeb, jaz. savana, 2. mn. savana panj. velika ravnica u podruju tropa (u Africi, Junoj Americi), pokrivena travnatim raslinstvom, ponajvie korovom (do 1 m visokim), sa rijetko razbacanim dbunjem i niskim drveem; stepa, travnik; prid. savanskl. Savao, Savla v. Saul; od Savla uiniti Pavla preobratiti nekoga (po Bibliji se apostol Pavao prije svoga obraenja na kranstvo zvao Savao, tj. Saul). Savaot i Sabaot (v.). sa vat, 2. mn. sa vata tur. (sa vat) 1. crte na srebru (npr. na srebrnoj vazi); 2. gled, emalj; prid. indekl. savatli 1. graviran; 2. emaljni; savatleisati, -em pogleiti, pocakliti, emajlirati. savate franc. (it. savat) nain boksanja nogom (Mato). Save our souls v. SOS. savija ar. boravite nekog islamskog pustinjaka (isp. sufija) odn. naselje nekog muslimanskog bratstva. savio tal. mudrac, savjetnik, vijenik, ministar u nekadanjoj Veneciji (Nehajev). savoir vivre franc. (it. savoar vlvr) znati se lijepo ponaati, znati pravila drutvene pristojnosti.

Savoja pokrajina u jugoistonoj Francuskoj; Savojac, -ojca, 5. -oje, 2. mn. Savojaca; en. Savojka; prid. savojskl. Savonarola (Girdlamo) dominikanac iz Firence (druga polovina 15. st.); vrstan propovjednik, crkveni reformator, protivnik pape, vjerski revolucionar, organizator nekoliko ustanaka protiv slubene crkve; u jednom oruanom sukobu s protivnicima uhvaen i spaljen na trgu u Firenci; prid. savonarolskl (Krlea). savoneta, 2. mn. savoneta fran. (savonnette) 1. okrugao sapun za brijanje; 2. kutija za sapun; 3. poklopac preko stakla na depnim satovima. savornja, savura tal. (zavorra) v. balast. Savrovo dan koji ne postoji u kalendaru; izriaj ob Savrovem ili na Savrovo ima u kajkavskom govoru isto znaenje kao u tokavskom na Sveto Nikada odn. na Kukovo ljeto (Krlea); isto i na Nigdarjevo. saxa loquuntur lat. (it. saksa lokviintur) kamenje govori (tj. iz starovremenskih kamenova u kojima su bili uklesani razliiti napisi, moe se mnogo toga nauiti). saz, saza tur. 1. cijev, grlo; 2. vrsta istonjake mandoline; 3. orkestar; sa/lija, 2. mn. sazlija onaj koji svira na saz. sb v. stilb. SB automobilska oznaka za Slavonski Brod. Sb znak za kem. element antimon (stibium). sbiten' rus. zbitenj, vru napitak od meda, alfije i razliitih mirodija, sbornaja v. zbornaja. sc. 1. skra. za lat. scilicet (razumije se; to jest; naime); 2. skra. za lat. sculpsit (it. skulpsit) koju stavljaju kipari na kip ili

Sc

1200 bakroresci na bakrorez uz svoje ime, a znai izvajao je, izdjelao je. Sc znak za skandij (scandium). s. c. skra. za tal. suo conto (it. suo konto) na svoj raun. scabies lat. (it. skabijes) svrab. Scaevola lat. Ljevoruki, pridjevak junakom Rimljaninu Gaju Muciju, koji je pokuao ubiti Porzenu (v.), te je sebi kad je pri pokuaju bio uhvaen spalio desnicu. Scala (it. Skala) tal. (slubeno: Teatro alla Scala) poznata opera u Milanu, najvee sredite talijanske (a donekle i svjetske) operne umjetnosti. Scaligeri (it. Skalieri) talijanska plemika porodica iz koje je poteklo nekoliko istaknutih vojskovoa; grad Scaligerlja Verona, kojom su vladali gotovo itavo 14. stoljee (Begovi). Scapin v. Skapen. scaramuccio tal., scaramouche/ranc. v. kara-mu. Scardona lat. (it. Skardona) antiko ime za dananji Skradin (gradi na rijeci Krki u Dalmaciji). scena gr. (skene) 1. pozornica; mjesto za nastupanje glumaca i drugih izvoaa u kazalitu; 2. prizor, pojedini dio ina (akta) u drami i si.; 3. pojedina epizoda u romanu, pripovijesti, prii, koja prikazuje radnju, sukob linosti; 4. prenes. dogaaj, epizoda, otar razgovor, svaa; 5. prenes. podruje djelatnosti, poprite; 6. kulise, pozornike dekoracije; 7. slika, krajolik; nainiti scenu izazvati neugodan dogaaj prigovaranjem, prenemaganjem, nastupom bijesa, histerinim napadajem i si.; prid. scenski. scenarij, -ija (pored scenarijum) (isp. scena) 1. popis osoba koje djeluju u drami i si., s naznakom vremena njihova izlaenja na pozornicu; 2. plan dramskog djela, nacrt kazalinog komada, opis dramske radnje; 3. u kinematografiji sadraj kinematografskih slika s navodom metoda kako ih valja oblikovati (kino-scenarij); skup svih elemenata koji tvore neki prizor, npr. drvee, trava, grmlje itd. (ako se scena zbiva u prirodi); scenarist(a) 1. pisac scenarija; 2.

Schulb

negdje i osoba koja vri iste poslove kao i kazalini inspicijent (v.). scenerija (isp. scena) 1. sva oprema pozornice, osobito dekoracije, kulise; inscenacija; 2. prenes. namjetanje, vanjski okvir nekome dogaaju (Josip Kozarac). scenizacija v. dramatizacija, ekranizacija. scenografija gr. (isp. scena + grafo p svi poslovi, osobito slikarski, koji se o< na pripremu pozornice za predstavu; s graf kazalini slikar; en. scenograf prid. scenografski. scenopegija gr. (skene ator, natkr mjesto + pegnvmi gradim) grki za' hebrejski (idovski) Blagdan sjenica scenski (isp. scena) 1. pozorniki, svoj sceni; 2. koji ima svojstvo da sa scene i eljeni utisak (npr. scenski efekti); 3. k ni, dramski, teatarski; scenska muzi) posebno komponirana glazba koja prai vanja na sceni i pojaava djelovanje dra radnje (zvuna kulisa). sceptar v. skeptar. Scevola v. Scaevola. schabig v. ebig (Mato). Schaffhausen (njem. it. afhauzn) j grad istoimenog vicarskog kantona, p tog po proizvodnji veoma preciznih s; (prema tome i naziv za osobito fin i sat). Schaukelstuhl v. aukltul. Schaumburg (it. aumburg) palaa u B u kojoj je sjedite zapadnonjemakog k lara (u novinarskom jeziku katkada na: slubenu politiku Zapadne Njemake) scherzo v. skerco; scherzando v. skercandi Scherben bringen Gliick njem. (it. erbn b glik) krhotine nose sreu (uzreica k neto razbije). Schicht njem. (it. iht) nekada i koi poznati tvorniar sapuna (imao je tvorr Osijeku; dananja Saponia) (Krlea).

schilling v. iling. Schmutztitel v. muctitl. Schnepfendreck njem. (it. nepfndrek) u od ljuke (velika poslastica) (Krlea). schola cantorum lat. (it. kola kantorum) la pjevaa, naziv za neke osobito ista crkvene pjevake zborove. Schonbrunn njem. (it. enbriin) barokni d na periferiji Bea, biva ljetna rezidt austrijskih careva (spominje se esto u evnosti, osobito jer je tamo 2. XII. umro Franjo Josip Prvi).

Schdngeist v. engajst. schottisch v. oti. Schreibkrampf njem. (it. rajbkrampf) gi pisanja, ukoenost ruke od grevitog dr pera ili olovke. Schulbeispiei njem. (it. ulbajpil) kolsi mjer, klasian model, na prvi p uoljiva pouna pojava (U. Donadini)

Schiirzenjager

1201

Se

Schiirzenjager v. ircnjeger (Krlea). Schuster, bleibe bei deinem Leisten njem. (it. iister, blajbe baj dajnem lajstn) obuaru, dri se svoga kalupa, tj. ne mijeaj se u stvari koje ne razumije. (Vjenc. Novak). Schutzbund njem. (it. ucbund zatitni savez) organizacija radnike obrane koja je bila obrazovana za vrijeme revolucije 1918. u Austriji pod vodstvom socijaldemokrata; 1934. poraena od vladine vojske. Schutzkontakt njem. (it. uckontakt) zatitni kontakt (u elektrotehnici); isp. uko. Schwanenlied njem. (it. vanenlid) poznata pjesma o labudu iz Wagnerove opere Lohengrin. Schwarmlinie njem. rojna pruga, streljaki lanac; novi oblik vojnikog kretanja na terenu, uobiajen tek za napoleonskih ratova (Krlea); isp. varmlinija. schwarz auf weiss njem. (it. varc auf vajs) crno na bijelo. Schweinfurt njem. (it. vajnfurt) ime grada na rijeci Majni u istonom dijelu Savezne Republike Njemake (ime i kod nas poznato po vajnfurtergrinu; v.). science fiction-roman v. sajens fikn-roman. Scientia potestas est lat. (it. scijencija...) Znanje je mo (Bacon). scijentizam, -zrna lat. (scientia znanje) 1. filozofski nazor koji zastupa tezu o svemoi znanstvene metodologije na svim podrujima ljudskoga ivota; 2. amerika vjerska sekta, mjeavina kranskih, filozofskih i fantastinih ideja; nauava meu ostalim da se bolesti mogu lijeiti molitvom. scil. v. sc. 1. Sci'la / Skila (v. Skila i Haribda). scilicet lat. dakako, naravski, razumije se. scintigrafija lat.-gr. (scintilla iskra + grafo piem) med. prikaz pojedinih organa i patolokih pojava u njima nakon ubrizgavanja radioaktivnih tvari (izotopa) u krv; scintigraf aparat za otkrivanje radioaktivnih tvari. scintilacija lat. (scintilla iskra) blistanje, iskrenje, sijevanje; treperenje zvijezda. Scio me nihil scire lat. Znam da nita ne znam; isp. Oida... Scire leges non hoc est verba earum tenere, sed vim ac potestatem lat. (it _______ hok...ak...) Poznavati zakone ne znai drati se njihovih rijei, nego smisla. scirocco v. iroko. scolatura v. skolatura. scooter v. skuter. SE

scopitone v. skopiton. score v. skor, Score naziv amerikog umjetnog satelita, lansiranog u svemir 18. XII. 1958, s porukom predsjednika USA Eisen-howera; isp. Discoverer. scotch engl. (it. sko) kotski ime razliitim proizvodima (rakija, ljepilo za papir i dr.). scotchterrier engl. (it. skoterijer) kotski lovaki pas; isp. terijer. Scotland-Vard engl. (it. Skotlend-Jard)centralna uprava engleske policije u Londonu (izraz zapravo znai kotski dvor, tj. dvorac u kome su nekad ivjeli kotski kraljevi koji su preli u Englesku; pored toga dvorca bila je policija i odatle ime). scoubidou franc. (it. skubidu) pravljenje kojekakvih likova od vrstih plastinih niti, svojedobno vrlo omiljela zabava u zapadnoj Evropi. scout v. skaut. scraper v. skrejper. scriba odn. scribax vulgaris lat. (it. skriba, skribaks) pisar obini, piskaralo (porugljivo za najnie inovnike). Scribere necesse est lat. Pisati je potrebno (Krleina parafraza Ciceronove reenice Navigare necesse est; v.). Scribitur ad narrandum, non ad probandum lat. (it. skribitur...) Pie se radi pripovijedanja, a ne radi dokazivanja (Kvintilijan o zadatku historije). scrimmage v. skrimid. scrip engl. (it. krip) obveznica. scripta manent lat. (it. skripta...) stoje napisano ostaje (isp. verba volant...). scriptgirl v. skriptgerl. scriptor lat. (it. skriptor) pisac, autor; pisar. scriptura mi\ta lat. (it. skriptura mi'ksta) mijeano pismo, vrsta latinikog pisma u ranom srednjem vijeku (68. st.), mjeavina uncija-le i rimske kurzivne minuskule (v.), poluunci-jala. scrotum v. skrotum. scull engl. (it. skal) lak sportski amac jednosjed; isto i scullboot (it. skalbut). sculp. v. sc. 2. Scupi (it. Skupi) antiki naziv za dananje Skopje. scusate tal. (it. skuzate) oprostite! pardon! SD automobilska oznaka za Smederevo. SDA skra. za njem. Schvveizerische Depe-schenagentur (vicarska obavjetajna agencija); isp. ATS. Se znak za selen (v.).

1202

sectio c

SE 1. skra. za engl. South East (= jugoistok); 2. u medicini oznaka za sedimentaciju eritrocita ( v.). Sead. -ada, 5. Seade tur. sretni. seansa, 2. mn. seansa franc. (seance) sjednica, zasjedanje uope, a osobito naziv za spiritistiki sastanak. SEATO skra. za engl. South East Asia Treatv Organisation (Obrambena organizacija jugoistone Azije): taje zajednica stvorena 8. IX. 1954. u Manili kao antikomunistika alijansa, a obuhvaa

Australiju, Filipine, Francusku, Novu Zelandiju, USA, Pakistan, Tajland, Veliku Britaniju; sjedite Bangkok; krajem god. 1975. stvoren zakljuak da se rasformira, to je provedeno 30. VI. 1977. Sebaot v. Sabaot. sebar, -bra, 2. mn. sebara rob, teak, kmet. Sebastijan (akc. / Sebastijan, -ana, 5. Sebastijane) gr. asni; inae kranski svetac i muenik (250288); njegovo golo

tijelo izranjeno strelicama est motiv u slikarskoj umjetnosti (bio je oficir pretorijanske garde cara Dioklecijana, 239313; ubijen poto se deklarirao kao kranin). sebep v. sevep. seboreja lat.-gr. (sebum loj 4- rheo teem) stvaranje prhuta na glavi i pretjerano izluivanje masti na drugim dlakavim dijelovima tijela uslijed nepravilnog funkcioniranja lijezda lojnica; kosa od toga ispada; nai izrazi: tjemenjaa, grinta. sec1 franc. (it. sek) suh, oznaka za tampanje sa mnogo alkohola radi brzoga suenja. sec2 skra. za sekans (v.). sec3 (it. sek ampanjac s dodatkom manje koliine eera. secans v. sekans. secati, -am njem. (setzen) 1. stavljati na kocku, igrati lutriju, kladiti se na neto; tipovati (v.); 2. (povrat.) staloiti se, slegnuti se, sjesti (tekuina); isto i secovati, -ujem. secco tal. (it. seko) suh; secco-slikanje slikanje na suhu zidu (prot. fresko), secer v. zecer. secesija lat. (secessio od secedere odmai, udaljiti se) 1. seljenje; odjeljivanje (osobito u politikom pogledu); razdruivanje, rascjep, prijelaz drugamo, odcjepljenje; 2. pokret u umjetnosti Srednje Evrope koncem 19. i poetkom 20. st.; protiv akademizma i historijskih stilova razvija oblike u dekorativnost, dok sadrajno ostaje bezidejan; secesija je ponajprije 'borba protiv kola uope', a zatim 'borba protiv kola dosadanje nosti'. Ona nije jedinstveni smjer negc tendencija kojima je zajedniki cilj: st\ nove umjetnosti i novoga stila. Secesi pagira demokratizaciju umjetnosti, pa i kozmopolitska (Josip Bogner); secesijski; secesionizam, -zma odjelj odcjepljivanje (u USA odcjepljenje 11 drava i osnivanje njihove konfede secesionista) pristaa secesionizmi secesionistikl; secesionistiki rat (186 rat izmeu junih i sjevernih drav; radi ukidanja crnakog ropstva. sectio divina

secessio plebis lat. iseljenje naroda, pv. Sacer Mons). sechzener njem. (it. zehcener) 1. pri] esnaeste regimente (Krlea), 2. v. ner. secirati, seciram lat. (sectio od secare rezati) 1. parati, razuivati; anatomsl parirati; v. sekcija 3; 2. prenes. pomno ] dati i analizirati; sitniavo prou ralanjivati, razglabati. seclrmeser (njem. Messer no) no za nje, kirurki no. secmaina v. zecmaina. secnuti, -em svr. prema secati, secov seconda volta tal. (it. sekonda volta) muz put (u izvoenju muzikog djela oznak neki, obino zavrni stavak pri pona' izvodi drugaije nego prvi put); isp. volta. second-empir franc. (it. zgondampir) ampir, umjetniki stil iz doba oko Second Empire Drugo Carstvo, vlai Napoleona III, poto se (od 1848. pn nik republike) proglasio carem (1852 secondo tal. (it. sekondo) drugo. second time engl. (it. sekend tajm) druge vrijeme; isp. first time, buli time. secondoficir franc.-njem. (it. sekonc1 podreeni oficir (Krlea). secovati, -ujem v. secati. secretaire v. sekreter. Secret Service engl. (it. S'fkrit Servis) en tajna sluba; v. Inteligence service. sectio aurea lat. (it. sekcio aurea) zlatni geometriji naziv za podjelu duine dijela, tako da se vei dio odnosi manjem kao itava duina prema dijelu (zovu ga i sectio divina bo rez). sectio caesarea lat. (it. sekcio cezarea) rez, kajzernit; operativno otvaranje tr maternice radi vaenje ploda (djete

1203

sef

sluaju velike suenosti zdjelinih kostiju; navodno je Cezar, rimski vojskovoa (v.), prema jednoj, dodue sumnjivoj, legendi, bio izrezan iz tijela svoje majke, pa su kasnije njegovo ime tumaili rijeju caesus izrezani; kako se iz rijei Cezar razvila oznaka za cara, dolo je do veze izmeu pojma car i pojma poroaja pomou reza, pa je tako nastala oznaka carski rez" (Jiirgen Thor-wald, Stoljee kirurgije, Stuttgart, 1956); po drugim izvorima dolazi taj naziv od jednog zakona u doba Julija Cezara (lex Caesarea Cezarov zakon) po kojem je bilo obavezno otvoriti trbuh eni koja je umrla u poodma-klom stanju trudnoe. sectio divina v. sectio aurea. secunda v. sekunda. secunda vice lat. (it. sekunda...) drugi put. secunda volta v. seconda volta, secundo loco lat. (it. sekundo loko) na drugom mjestu. secundum artem lat. (it. sekiindum...) po (svim pravilima) umjetnosti, kako treba. secundum gratiam lat. (it. sekiindum gracijam) po nadahnuu (tj. bez obzira na secundum artem, v.J. secundum ordinem lat. (it. sekiindum...) kako trai red, kako mora biti. secundum verbum tuum lat. (it. sekiindum...) po tvojoj rijei, secundum voluntatem lat. (it. sekiindum...) po volji. securitas publica lat. (it. sekiiritas publika) javna sigurnost. seento tal. (seicento) kultura i knjievnost 17. stoljea; barok; seentist(a) talijanski pjesnik iz seenta; seentizam, -zrna pretrpan, napirlitan stil talijanskih knjievnika 17. st. seija, 2. mn. seija tur. (seki sjedalo od kamena) poiroka, uza zid postavljena klupa prostrta ilimima (za leanje, sjedenje).

seini tur. ukast. sedativ, -iva lat. (sedare umiriti, utiati) sredstvo za umirenje ivaca, za staloivanje uzrujanosti; za postizavanie uravnoteenosti; isp. trankvilajzer; sedatlvan, -vna, -vno umirujui; koji djeluje kao sedativ. sedec lat. (sedecim esnaest) tipogr. oblik, format esnaestine (arka, knjige). sedef, 2. mn. sedefa tur. (sedef) 1. blistava masa kojom je obloena nutrina koljke i kuice nekih pueva; isp. perlmuter; 2. koljka biser-nica; 3. bot. ruta, rutvica (isto i sedefot, isp. tur. otu trava); prid. sedefan, -fna, -fno 1. koji je od sedefa; 2. koji sjajem i blistavou podsjea na sedef; isto i indekl. sedefli; sede-fast koji je poput sedefa; sedeflija predmet optoen sedefom, npr. puka, tambura (u nar. pjesmi). sedentaran, -ma, -rno lat. (sedere sjediti) koji sjedi, koji je stalno negdje nastanjen, koji je naviknut na mnogo sjedenje (npr. u svom zvanju), nepokretan; strpljiv; sedentarnost, -osti sjedilaki nain ivota. sedepli v. sedefli. Sedes Apostolica v. Sancta Sedes. sedevli v. sedefli. Sed fugit interea, fugit irreparabile tempus lat. Ali bjei meutim, bjei nezaustavljivo vrijeme (Vergilije, Georgike). sedia gestatoria lat. nosiljka papina prigodom sveanih nastupa. sedij, -lja, mn. -iji, 2. sedija franc. (cedille) kukica u francuskom pismu ispod slova c (c) da bi se glas c itao kao s, a ne kao k (npr. facon fason, francais franse). sediment, 2. mn. sedimenata lat. (sedere sjesti, sjedati) talog, naslaga, mulj; prid. sedimentski;

sedimentacija taloenje; sedi-mentacija eritrocita (krat. SE) mjerenje brzine taloenja crvenih krvnih tjeleaca u krvi izvaenoj iz vene; sedimentaran, -rna, -rno taloni; isto i sedimentni. -a, -6; sedimentne stijene kamenje nastalo taloenjem mineralnog materijala koji potjee od razaranja povrinskih dijelova Zemlje; sedimentirati se, -mentiram se taloiti se, sjedati; isto i sedimentisati se, -em se. sedisvakancija lat. (sedes, 2. sedis sjedite + vacare biti prazan, nepopunjen) vrijeme kad nema vladara, meduvlae. sedra (isp. sadra) vrsta vapnenca, tzv. vapneni maak; siga; isp. travertin, tuf. sedukcija lat. (seductio) 1. odvoenje u stranu, sef2

zavoenje, navoenje na zlo, nagovaranje, podmiivanje; 2. zavodljivost, ar, privlaivost, seksepil. sedada tur. (seddade) mal' =ag za klanjanje kod molitve muslimana, sedda, 2. mn. sedda i seddi tur. (sedde) poloaj muslimana kad se licem priklanja k zemlji kod klanjanja; padanje niice. S. E. e. O. skra. za lat. salvo errore et omissione (v.). Seehund njem. (it. zehund) tuljan (i krzno od njega). seP, sefa engl. (safe) 1. neizgorivi metalni ormar ili sanduk u banci za uvanje novaca, vrijednosnih papira i dragocjenosti; 2. prostorija u 1204 s nje stanica (elija) cijepanjem; na brazdanje; isp. metamerija; glag. s< tirati, -mentiram; isto i segmentovati, segras njem. (See more + Gras travnate biljke u morskoj vodi; haluge; ne slue za punjenje jastuka, za stelj (morska trava). segregacija lat. (segregare razluiti, rai 1. odjeljivanje, odvajanje, razluivanje, vijanje, razdruivanje (rasna segrega isto to i rasna diskriminacija, v.); 2. vlastelinskih uma i panjaka prigodon dacije kmetskih odnosa; segregacionis pristaa segregacije; segregat, -ata odvojeno, udaljeno, odstranjeno; segn -gregfram izvriti segregaciju, oc odijeliti, razluiti, rastaviti, razdruiti, ti, odstraniti. segue tal. (it. segve) slijedi, nastavlja se i oznaka pri dnu strane notnog papii uputa da valja okrenuti jer se nastavlja seguidilla panj. (it. segidi'lja) panjolsl ples u 3 /4 ili 3/8 taktu s kastanjet pratnjom gitare. sehara tur. (syhri, sahare) krinja mlad njezinom opremom. sehciger v. zehciger. sehir, 2. mn. sehlra tur. (seyir) razma gledanje; zabava, razonoda; prizor, { neto vrijedno da se vidi; udo; sehird gledalac, promatra, posmatra; sehir (akc. i sehiriti, sehlrim) gledati, n sehum, 2. mn. sehuma tur. (sehim) dio. sehur, 2. mn. sehura tur. (sehur) rani dor doba ramazana. seiche v. se. seiento v. seento. Seid tur. sretni. Seidenbonbon njem. (it. sajdnbombon) (blistavo pocakljeni) bombon (Krlea seigneur franc. (it. senjer) feudalni gospe senior. seir v. sehir. seisana, 2. mn. seisana tur. (sejisane) 1. t( teglea ivotinja, obino konj; 2. vodi e ivotinje; seisanka kesa u koji svata kao u tovaru na seisani. seiugis (tj. currus kola) lat. esteropn seiz, 2. mn. seiza tur. (sejis) konjuar; seizl nadglednik nad konjuarima; seiziti, sluiti kao seiz. seizmicitet, -eta gr. (seismos potres) prirodne potresne aktivnosti nekog po

banci u kojoj se nalaze takvi sanduci; 3. spremnica uope (npr. za hranu). sef2 tur. (sehiv) nehotina pogreka, zabuna; isp. sefiti, sefluk. sefaeldija tur. (safa, sefa istoa, nevinost, mir + gelmek doi) dobrodolica, sefard, 2. mn. sefarda idov podrijetlom iz panjolske; isp. akenaz (ime navodno po jednom predjelu u paniji). sefaret v. sefir. sefer, 2. mn. sefera tur. (sefer) 1. put, putovanje (u modernom turskom jeziku: smjer vonje tramvaja i si.); 2. vojni pohod, ratna ekspedicija, borba uope, rat. Sefer v. Safer. seferih, -ina engl. (sovereign) engleski zlatni novac od 20 ilinga, dukat uope. sefir, 2. mn. sefira tur. (sefir) konzul, ambasador, poslanik u inozemstvu, poklisar; sefaret konzulat, ambasada, poslanstvo. sefiti, -Im (isp. sef2) pogrijeiti, zabuniti se, pomesti se u raunanju ili miljenju; smetnuti s uma, zaboraviti. sefluk, mn. -ci, 2. sefluka (isp. seP, sefiti) pometnja, zbunjenost, zabuna. sefte, -eta tur. (seftan) 1. poetak rada; prvi novac koji trgovac u jednom danu primi od (prvog) kupca; 2. kao pril.: prvi put; seftedija prva muterija ujutro; sefteleisati, -em uiniti sefte, prodati prvu robu rano ujutro, primiti prvi novac; isto i sefteisati, -em. Segesta lat. (seges usjev) 1. starorimska boginja proljetnih usjeva; 2. antiki grad na sjeverozapadnoj Siciliji, starogrka kolonija (zove se i Acesta, gr. Akeste, po osnivau kralju Akestu, sinu boga Krimista i Trojanke Egeste). Segestica lat. (it. Segestika) starorimski naziv za Sisak (isp. iscia). segl njem. (Segel jedro) jedrenina (vrsta tkanine od koje se prave jedra, a upotrebljava se i za podstave mukih odijela); isto i segltuh (njem. Tuch sukno), segmenin v. sejmenin. segment, 2. mn. segmenata lat. (secare sjei, odsjei) 1. geom. odsjeak, dio kruga, omeen lukom i njegovom tetivom (ravni segment); 2. sfernl segment dio kugle koji nastaje presijecanjem kugle ravninom; 3. anat. kod nekih ivotinja (kina glista, stono-ga, kukci, crvi i dr.)jedan od lankovitih dijelova tijela, smjetenih uzdu glavne osi; lanak, koluti; segmentirani mogu biti i pojedini organi (npr. kraljenica); prid. segmentni; segmentacija dijeljenje na odsjeke, cijepanje; kalanje; u biologiji:
seizmiki

1205

sekrecija

u odreenom vremenskom razmaku; isto i seizminost, -osti. seizmiki gr. (seismos potres) koji se odnosi na potrese, koji ih prati; seizmograf (gr. grafo piem) sprava za biljeenje potresa; prid. seizmografski; seizmogram krivulja

koju zacrtava seizmograf; seizmologija (gr. logos rije, govor) nauka o potresima u zemaljskoj kori; seizmologija daje takoer i nove metode za istraivanje zemaljske grae i za nalaenje korisnih ruda u nutrini Zemlje; seizmolog, mn. -zi strunjak u seizmologiji;

prid. seizmolokl. Sejda tur. gospoa. Sejdalija tur. (m. ime) gospodin Alija. Sejfiidln, -ina, 5. Sejfudlne tur. ma vjere, islama. Sejfulah, -aha tur. boji ma, boja sablja, sejir v. seir, sehir. sejisana v. seisana. sejiz v. seiz. sejlan, -ana tur. (sejlani, tj. cejlonski, sa otoka Cejlona) zrnce, perla, proupljena kuglica. sejmpolj. (sejm, isp. nae sajam zbor, skup) 1. ime zakonodavne skuptine, parlamenta u nekim zemljama; 2. staleko-predstavniki sabor u Poljskoj i Litvi u 1418. st. sejmenin, mn. sejmeni, 2. sejmena tur. (segmen) psar, psetar; vojnik (janjiarskog puka); pjeak; vojnik koji je vrio redarstvenu slubu, pandur, redar, straar. sejrek prid. indekl. tur. (sejrek) rijedak. sejsana v. seisana. Sejelskl Otoci (engl. Sevchelles) otona drava (republika) u Indijskom oceanu; (86 otoka); glavni grad Victoria (Viktorija). sejugis v. seiugis. sejunkcija lat. (sejunctio) dijeljenje, razdvajanje. sek1 skra. za sekunda (v.J. sek2 v. sekt. seka, 3. -ki, 2. mn. seka tal. (secca) 1. pliina, pjeani prud; 2. podvodni greben. sekans lat. (secare sjei, rasjei) u goniometri-ji omjer izmeu hipotenuze i prileee katete; znak sec; sekanta, 2. mn. sekanta pravac koji sijee neku krivulju; sjeica. sekantan, -tna, -tno tal. (seccante) dosadan, koji zanovijeta, neugodan, nesnosan, nepodnoljiv; lako uznemirljiv, nervozan, zagriljiv, svadljiv, angrizav; isp. sekirati; izv. sekantnost, -osti. sekati, -am tal. (seccare suiti) ispljuskivati vodu npr. iz barke; isto i sekavati, sekavam. sekatlv, -iva v. sikativ. sekatura (dubr. akc. sekatura) tal. (seccatura) dosaivanje, zanovijetanje, gnjavaa, smetanje, sekiranje. sekavati v. sekati. sekcija, 2. mn. sekcija lat. (sectio od secare sjei, rezati, komadati) 1. odjeljenje, odsjek (ustanove, sekret sekret, -eta lat. (secretus rastavljen, izluen; tajan, skriven) 1. tajna, tajinstvenost, zagonetka; 2. tajni peat; 3. izluevina (lijezda); 4. zahod, nunik, klozet, stanovito mjesto (isp. sekret); v. sekrecija; prid. sekretni. sekretar, -ara, 5. sekretaru /-are lat. (isp. sekret); 1. tajnik; pisar, zapisniar; 2. u nekim zemljama: ministar (dravni sekretar); 3. katkada isto to i sekreter (v.) (alski); 4. afrika ptica sokolovka; domorodci je pripitomljuju i upotrebljavaju za unitavanje otrovnih zmija; prid. sekretarov / -arev; sekretarski; en. sekretarica ;prid. sekretariin; sekretarstvo ast i dunost sekretara; sekretarijat, -ata ured sekretara, tajnitvo; ministarstvo (npr. sekretarijat za unutranje poslove). sekreter, -era franc. (secretaire) pisai stol. sekretin, -ina crijevni hormon. seks v. seksus; seks-bomba u novije vrijeme (iz Amerike) proireni naziv za osobito lijepu i privlanu enu, obino filmsku glumicu (punu seksepila, v.). Seksagezima v. Sexagesima. seksagezimalan, -Ina, -Ino lat. (sexagesimus ezdeseti) koji se tie broja ezdeset i svih brojeva djeljivih sa ezdeset; danas se primjenjuje u podjeli sata na 60 minuta, minute na 60 sekunda, a jednako i u podjeli kutnih stupnjeva. seksagdn, -ona gr. esterokut; seksagonalan, -Ina, -Ino esterokutan. seksan tur. (seksen) osamdeset; seksan-seksiz (seksenseksiz osamdeset i osam) vrlo mnogo, udo jedno! seksana v. seisana. seksangulum lat. esterokut; seksangularan,

organizacije, drutva itd.); 2. tehn. jedan od nekoliko dijelova u sistemu kanala, cijevi, elektrinih mosurova itd. nekoga stroja ili tehnikog ureaja; 3. med. paranje leine, razudba, obdukcija, seciranje; 4. rajon u Parizu i drugim veim gradovima za vrijeme francuske buroaske revolucije g. 1789; 5. dio puta ili pruge, komunikacijske veze, prometnice, ceste, zemljine cjeline, smanjena slika, crte, kroki (v.) nekog terena s ucrtanim ili naznaenim pojedinostima koje mogu dobro posluiti pri vojnim operacijama, sektor; prid. sekcljskl; sekcionsef poglavar nekog upravnog odsjeka u staroj austrijskoj dravnoj administraciji, naelnik odjela, proelnik odsjeka, predstojnik (Feld-man). sekelji-giilas ma. poznato, u Maarskoj omilje-lo jelo od kisela kupusa i komadia svinjskog mesa; isp. Sikulijanci. seke ma. (szokes) pogrdan naziv za stara ovjeka, koji se vrti oko mladih djevojaka. Sekefehervar ma. (szekes rezidencija, katedrala, feher bijel, var grad) grad u Maarskoj koji se u naoj povijesti esto spominje pod imenom Stolni Biograd (Krlea); krunidbeno mjesto maarskih kraljeva. sekija v. seija. sekil, -ila, 5. seklle tur. (sekil) dosadan, teak (za podnoenje) ovjek, sekiracija v. sekatura. sekirati, sekiram tal. (seccare) zanovijetati, dosaivati, dodijavati (komu), gnjaviti (koga); ljutiti; gristi, srditi (koga), uzrujavati (koga). sek/m oznaka za broj prevaljenih metara u jednoj sekundi. seko v. secco. sekond tal. (secondo) druga violina (Begovi). sekrecija lat. (secretio rastavljanje, razdvajanje) proces izluivanja specifinih za ivoto-tvornu djelatnost organizma neophodno potrebnih produkata (npr. znoja) koji se stvaraju u specijalnim organima lijezdama; vanjska sekrecija vri se preko izvod-nog kanala u upljinu nekog organa (npr. iz lijezda slinovnica); unutarnja sekrecija vri se neposredno u krv (iz endokrinih lijezda). 1206

-ma, -rno esterokutan, seksen v. seksan. seksenTj, -ija i seksenijum lat. razdoblje od est godina. seksepil engl. (sex-appeal, tj. sex spol + appeal zvati) naziv za erotsko-seksualnu dra neke osobe; spolna privlaivost, simpatija (pojam doao u upotrebu oko god. 1930). sekser, 2. mn. seksera njem. (sechs est) 1. novac u Austro-Ugarskoj (prvotno 6 novia, krajcara, a poslije 20 filira); estak, odn. dvadesetak; 2. malena koliina, sitnica. seksfaher njem. (sechsfach esterostruk) dalekozor koji est puta poveava (Feldman). seksi engl. (sexy spolno uzbuen) u najnovije vrijeme esto upotrebljavan pridjev za oznaku seksualne zavodljivosti, npr. seksi--djevojka, seksi-bar (lokal s lakim enama), seksi-moda (nain oblaenja sa svrhom vanja na seksualne osjeaje), seksikini, -ija (isp. seksus i bikini odn. mov rije nastala u Francuskoj u nae \ kad je policija zabranila monokini; modni kreatori lansirali su dvodijelne kupae kostime sa to je manje n tekstila tek toliko da se policiji zama nazvali ih gornjim imenom. seksizam (isp. seks + isp. rasizam) tenj poslovi i uloge u drutvu strogo odi muke i enske, segregacija na temelju seksologija lat.-gr. (isp. seksus 4- logija) koja se bavi prouavanjem seksualnih p i seksualnih odnosa; seksolog, mn. strunjak u seksologiji; prid. seksolol

seksomanija lat.-gr. pomama, ludovar seksom, nezadriva spolna strast; isp. n manija. Sekst i Seksto (v.). seksta, 2. mn. seksta lat. (sextus esti) 1 interval izmeu 6 tonova; esti stupar tonske skale; 2. esti razred neke kol sekstni; sekstakord akord sa (ter sekstom iznad osnovnog tona. sekstant, 2. mn. sekstanata lat. (sextans, 2 esti dio) kutomjerni instrument za nomska i navigacijska mjerenja; upoi va se u pomorstvu za odreivanje p> breda; sastoji se od l/6 kruga, dvaju > malene cijevi. sekstet, -eta lat. (sextus esti) 1. komp. za est instrumenata ili za est ljudskih va; 2. skupina od est sviraa ili pjev; sekstilijun, -una lat. (sextus esti) broj i brojkom 1 sa 36 nula); isto i sekstilidn sekstina v. estina.
sektor

Seksto (pored Sekst) lat. (sextus) esti koje se nadijeva estom djetetu), sekstola, 2. mn. sekst51a lat. (sex est est nota za njih etiri ili osam (isp. ti sekstuplirati, -tupllram lat. uesterostrui esterostruiti. seksus lat. (sexus) 1. muki ili enski s] spolni nagon, spolnost; seksualan, -ln spolni; koji se odnosi na spolni seksualna revolucija razuzdanost i nim odnosima (svatko sa svakim, seks i si.). sekt franc. (sec suh) prvotno naziv za 1 suha groa, proek; danas: pjenuav ampanjac. sekta, 2. mn. sekta i sekata pored sekti lai trag, put, pravac od sequi slije religiozna grupa koja se odcijepila od

1207

sekvestrotomija

jue crkve; na izraz: sljedba; 2. prenes. zatvorena grupa koja se otuuje od irokih masa; sekta, -asa, 5. sektau 1. lan sekte; 2. uski doktrinarac; prid. sek taki; sektatvo 1. skup razliitih vjerskih sekta koje se ne slau sa slubenom crkvenom organizacijom; 2. izdvojenost, zatvorenost uskih grupa istomiljenika (politikih, literarnih); sektaiti, sektasim voditi sektaku politiku, tj. odvajati se od linije koju podrava veina, stvarati podvojenost, grupaiti, izdvajati se, zastranjivati. sektor lat. (secare sjei, rezati) 1. geom. isjeak, dio kruga omeen lukom i dvama polumjerima (ravni sektor); dio kugle, izrezan iz nje unjem kojemu se vrh nalazi u sreditu kugle (kuglin sektor); 2. pododjel, odsjek, grana, ogranak, podruje djelovanja, dio zemljita, puta ili pruge. sekularan, -rna, -rno lat. (saeculum vijek, stoljee) 1. stoljetni, stogodinji; 2. svjetovni, necrkveni; sekularni sveenik sveenik svjetovnjak, tj. duhovnik koji ne pripada nikojem crkvenom redu; apsolutni sekularni minimum (odn. maksimum) najnia (odn. najvia) temperatura u jednom stoljeu. sekularizacija (isp. sekularan 2) 1. izuzimanje neega ispod crkvenog vodstva i predaja svjetskom, graanskom vodstvu (npr. sekularizacija kolskog odgoja); 2. pretvaranje crkvenog i samostanskog vlasnitva u dravno vlasnitvo; 3. prenes. osloboenje od crkvenog utjecaja; posvjetovljenje; glag. sekularizirati, -izlram; isto i sekularizovati, -ujem. sekunda, 2. mn. sekunda, sekundi i sekunada lat. (secunda druga) 1. asak (60. dio minute ili stupnja; znak "), hip, tren; 2. drugi glas u muzici, druga violina i si.; isto i sekund (m. roda), 2. mn. sekunada; 3. u nekadanjem kolstvu, a i danas u nekim zemljama: drugi razred srednje kole, gdjegdje i pretposljednji (isp. prima); 4. tzv. drugi red, nekadanji naziv za slabu, nedovoljnu ocjenu u koli (isp. sekundija); prid. sekundnl; sekunda-mjenica oznaka za drugu mjenicu ako je na istu svotu izdano vie mjenica (isp. prima--mjenica). sekundant, 2. mn. sekiindanata lat. (secundare zgodno, povoljno urediti) 1. posrednik i svjedok jednoga od boraca u dvoboju, djever; 2. sport, pomonik boksaa za vrijeme borbe; pomonik ahovskog majstora za vrijeme turnira.
sekvoja

sekundaran, -rna, -rno lat. (secundarius po redu drugi) drugi, drugorazredan, drugotan, drugoredan, sporedan, uzgredan, podreen, zavisan, pomoni, neoriginalan, izveden; isp. primaran. sekundarijus (akc. i sekundarijus) lat. (isp. sekundaran) drugi lijenik u bolnici; pomonik i zamjenik primarijusa (v.). sekundija, -aa (isp. sekunda 4) drugoreda, ak koji je propao u razredu, ponavlja, i ponovac, repetent. sekundirati, -kundlram lat. (secundare zgodno, povoljno urediti) 1. povlaivati nekome; 2. pomagati, podupirati, potkrepljivati nekoga, ii nekome na ruku; 3. biti svjedok kod dvoboja (isp. sekundant); 4. pratiti dubljim glasom kod pjevanja; isto i sekundovati, -ujem. sekundncajger njem. (Sekunde sekunda -f Zeiger kazaljka) kazaljka na satu koja pokazuje sekunde (obino na manjem broj-aniku). Sekundo lat. (secundus) drugi (ime koje se nadijeva drugoroenom sinu). sekundogenitura lat. (secundus drugi f geni-tus roen) pravo drugoroenog sina i njegovih potomaka na nasljedstvo; prot. pri-mogenitura. sekurit, -ita lat. (securus bezbrian, pouzdan, siguran) vrsta vrlo vrstog, na osobit nain pripravljenog stakla; ako se ipak, pod pritiskom sile razbije, raspada se u sitne neopasne komadie. sekvenca, 2. mn. sekvenca lat. (sequi slijediti, pratiti) 1. muz. ponavljanje nekog motiva na razliitim stupnjevima ljestvice; sljednica; 2. u filmskom jeziku izraz za nekoliko kadrova (v. kadar1 3) povezanih u zaokruenu cjelinu; sekvencija 1. isto to i sekvenca; 2. crkvena himna; 3. pjevani dio katolike mise. sekvestar, -stra, 2. mn. sekvestara lat. (sequester posrednik) 1. pravn. upravlja imovine koja je stavljena pod sekvestraciju; 2. med. umrtvljeni dio tkiva (npr. kosti) koji se odijeli od organa; sekvestracija 1. pravn. privremeno oduzimanje uprave nad cjelokupnom imovinom ili nad jednim dijelom imovine osobi protiv koje se vodi krivini postupak; 2. med. stvaranje sekvestra 2; sekvestrator isto to i sekvestar 1; sekvestrirati, -kve-striram staviti pod sekvestraciju; isto i sekvestrovati, -ujem. sekvestrotomija lat.-gr. (isp. sekvestar 2 + tome rezanje) operativno odstranjenje umrtvljenog tkiva; isp. nekrotomija. 1208 Seladon, -ona, 5. Seladone (Celadon) 1. ime glavnog junaka starog francuskog romana Astree iz 17. st. (radnja se zbiva u 7. st.), tip eznutljivog, postojanog ali srameljivog, bojaljivog, neodlunog zaljubljenika; 2. vrsta kineskog porculana sa zelenom ili

sekvoja, 2. mn. sekvoja indijan. (po imenu jednog poglavice; lat. naziv biljke Sequoia gigantea) vrsta amerikog crnogorinog drveta; neke sekvoje dostignu visinu od 150 metara a ima ih kojima je starost prorauna-na na 3.000 godina; na izraz: mamutovac.

plavozele-nom glazurom; 3. svijetlozelena boja (prema boji odijela u kakvo je bio odjeven Seladon u sprijeda spomenutom romanu) (pojam 2. i 3. dakako malim slovom). selam, -ama tur. (selam) pozdrav; mir (v. alejkum-selam). selamet tur. (selamet) sigurnost, srea, uspjeh, zdravlje, spas, osloboenje, pravi put. selamluk, mn. -ci tur. (selamlyk) 1. soba za primanje posjeta; dio muslimanske kue odreen za mukarce; soba za dnevni boravak; prot. harem; 2. hist. ceremonija pri dolasku sultana u damiju na molitvu u petak. selbstverstandlich njem. (it. selbstfertendlih) razumljivo samo po sebi, prirodno, jasno, oito. selekcija lat. (selectio od seligere odabirati, izbirati) izluivanje, odabiranje, probir, prije-bor, izabiranje, izbor uope, a osobito praktini naini izraeni od uzgajivaa ivotinja i bilja da bi se odnjegovale to bolje vrste domaih ivotinja i kulturnog bilja putem odabiranja najboljih individua, sjemena, krianjem itd.; prid. selekcijski i selekcionl; selekcidna teorija Darvinova teorija prirodnog odabiranja po kojoj ostaju na ivotu i mnoe se ivotinje i biljke koje se najbolje prilagouju sredini, a nesposobne izumiru (v. darvinizam); selekcidna stanica poljoprivredna ogledna ustanova koja prouava pitanja selekcije bilja; selekcionar, -ara ovjek koji se bavi selekcijom, koji prouava pitanja selekcije; selekcionirati, -oniram vriti selekciju, odabirati, izabirati, izluivati bolje od loijega; isto i selekcionisati, -em. selekcionizam, -zrna v. selekciona teorija (pod selekcija). selekta, 2. selekta / selekata (mn. m. roda) lat. 1. izabrana, probrana tiva i si.; 2. u nekadanjem kolstvu razred koji se formirao od najboljih aka. selektivan, -vna, -vno (isp. selekcija) k( svojstvo selekcije, koji dobro odabire, uje, osobito (radio-aparat) koji ne stanice, koji ima ist i toan p selektivnost, -osti svojstvo radio-a] da otro razluuje stanice po duini v selektor lat. (isp. selekcija) 1. onaj ko selekciju, odabira, probira; 2. u spor jeziku funkcionar koji
selijan

ima dunost d; razvitak i formu pojedinih igraa i predlae u momad koja e biti odred* utakmicu; 3. odabira kazalinih ili i kakvih umjetnikih izvedaba za neki fe smotru i si. selembet v. silembe. selen1, -enagr. (selene mjesec) kem. ek atomska teina 78,96, tablini broj 34 Se, metaloid; upotrebljava se u tehnii najvie u televiziji; prid. selenov; selem selen2 v. celer. Selena gr., mitol. grka boica Mjese Luna. selenlt, -ita, 5. selenlte (isp. Selena) 1. n; (pretpostavljenog, u ljudskoj mati zai nog) stanovnika Mjeseca; 2. u naj vrijeme i naziv za ovjeka koji se spremi na Mjesec odn. koji je bio tamo. selenografija gr. (isp. Selena + grafe pisati) opisivanje Mjeseca (kao neb tijela). selenologija gr. grana astronomije koja sebno bavi prouavanjem Mjeseca, selfaktor engl. (self sam + actor n stroj za fino predenje pamuka, selfgovernment engl. (self sam + goven uprava) samouprava, autonomija, p ka samostalnost, self-help engl. samopomo (Mato), sami jativa. selfmademan engl. (it. selfmejdmen) sai ovjek koji se vlastitom snagom, bez uzdigao do visoka poloaja ili znanja, stvorio neto svojom vlastitom sposobi self-service engl. (it. selfservis) samoposl nje, samousluga, samoposluga (trgov kojoj se kupci sami posluuju, tj. sami c ru ve pripravljenu i pakovanu hranu, plaaju je na izlasku iz duana, ili restc kojem gosti sami uzimaju hranu i nost stolove). selheraj, -aja njem. (selchen suiti u dii kobasiarnica, trgovina suhomesnato bom; 2. kod nas i naziv za suhomesnatu osobito za kobasice. Seli v. Sally.

1209

semiologij a

selijan, -ana v. sejlan. Selim tur. zdravi, isti, neokaljani. Selkirk Alexander (1676 1721) kotski mornar koji je kao brodolomac proivio nekoliko godina na pustom otoku; njegove doivljaje opisalo je vie pisaca, od kojih je kod nas najpoznatiji Daniel Defoe sa svojim djelom Robinson Crusoe (v. robinzonada). Selma1 v. Anzelma. Selma2 en. prema Selim. Selman, -ana, 5. Selmane v. Selim. selon les circonstances franc. (it. s'lon le sirkonstans) prema prilikama, s obzirom na okolnosti. selters naziv za mineralnu vodu koja sadri kuhinjske soli i ugljine kiseline (ime po izvoru Niederselters u Njemakoj). selva v. selvija. selvasi (mn. m. roda) panj. (selva uma) guste, vlane tropske ume June Amerike (Amazonske nizine). Selver v. Server. Selveta tur. utjeha. selvija, 2. nm. selvija tur. selvi, servi)empres; isto i selva, 2. mn. selva / selvi. seljar v. eljar. Sem1 hebr. glas, slava; po Bibliji najstariji sin Noin; po njemu su dobili naziv Semiti. Sem2 v. Sam. semafor, -ora gr. (sema znak + foreus nosa) 1. signalni stup na eljeznikoj pruzi sa svjetiljkama i krilima odozgo; poloaj krila odnosno boja svjetla obavjeuje strojovou da li mu je put

slobodan; isto i ulini stup s obojenim svjetlima (uto, crveno i zeleno) za reguliranje cestovnog prometa; isp. blinker 4; 2. signalna postaja na breuljku uz obalu s jarbolom i signalnim zastavama za prenoenje vijesti izmeu brodova i obale; 3. elektronski ili mehaniki ureaj na stadionima ili u velikim sportskim dvoranama, na kojemu se objavljuju rezultati i druge informacije o toku igara, o igraima i si.; semaforizirati, -iziram postavljati semafore (Novine). semahana tur. prostorija za obrede (uz derviku tekiju). semang-rasa negroidna skupina na Malaj-skom poluotoku i na Filipinima (u planinskim predjelima). semantem, -ema gr. (isp. semantika) lingv. rije kao uputa na stvarnost, tj. kao oznaka pojma koji prikazuje. semantika, 3. -ci gr. (semaino dajem znak, znaim, oznaujem) 1. isto to i semaziologija (v.); 2. znaenje (rijei, obrata govora i si.); prid. semantiki; semantiar strunjak u semantici. semaziologija gr. (semasia oznaivanje + logos rije, govor) dio leksikologije koji se bavi prouavanjem znaenja rijei; semazio-log, mn. -zi strunjak u semaziologiji; prid. semazidloki. semejografija v. semiografija. Semela gr. (po nekim etimolozima u vezi sa slav. rijeju zemlja) u starogrkoj mitologiji ki Kadmova, mati Dionizova po Zeusu, koji se na njezine molbe jednom u svom sjaju kao bog pojavio i

time je svojim munjama ubio (Senc, Grko-hrvatski rjenik). Semel scriptum, decies lectum lat. (it.... skrip-tum... lektum) Jedanput pisano, deset puta proitano (tj. budi oprezan u pisanim djelima). semel pro semper lat. jednom za uvijek, semem, -ema gr. (isp. semantika) znaenje najmanjeg ralanljivog oblika jezika (v. morfem). semestar, -stra, 2. mn. semestara lat. (semestris od sex est + mensis mjesec: estomjeseni) vrijeme od pola (kolske) godine, polugodite, poljee; semestre aestivum (it.... estivum) ljetni semestar; semestre hi-bernum zimski semestar; prid. semestarski /semestralan, -Ina, -Ino estomjesean, polugodinji. struga, 2. mn. -gi vrsta ribe iz porodice lososa. semi.../'. u sloenicama znai: pol, napola; semiotika

polu-; djelomino. Semi v. Sammy. Semianin v. Semit. semifinale, -ala, mn. -ali lat. (semi... + fini svretak) polufinale (izluno natjecanje pretposljednjih parova u sportskim takmienjima). semikolon lat.-gr. (semi... + isp. kolon2 2) toka i zarez (;). seminar, -ara lat. (seminarium rasadnik) 1. oblik praktinih vjebi studenata na visokim kolama ili lanova nekog naunog kruoka; 2. sjemenite, bogoslovija; prid. seminarski; seminarist(a) sjemenitarac, student teologije, bogoslov; isto i seminarac, -arca, 2. mn. seminaraca. semiografija gr. (semeion znak + grafo piem) nauka o muzikim znacima, notama i dr.; pisanje nota uope. semiologija gr. (semeion - znak + logos rije, govor) 1. med. dio medicine koji pro 1210 semper lat. (akc. semper) uvijek; semp ubique (it. ubikve) uvijek i svuda; st excelsior (it ____ ekscelzior) uvijek uvijek prema gore; semper fidelis i vjeran, tvoj odani... (u zakljuku pis semper idem (akc. semper idem) isto; uvijek isti; semper paratus spreman; Semper dic verum, vacuai crimine vitam Fer patienter onu sapienter opus lat. (it ____ dik... vakuan krimine... pacijenter... fak...) Uvijek g istinu, ne ini zlih djela, strpljivo po teret, razumno radi posao. semplice tal. (it. semplie) muz. jednosta sempreviva tal. vjeno iva, biljka uv a, stolistka, gromovnik (po nar. vjeri uva kuu od groma). semsuz tur. (sen ti + syz bez, doslovn tebe) sebinost, nepristupanost, odbi isp. sensuz. sen1, sena, 2. mn. sena japanska i sjeven rejska novana jedinica, stoti dio jena vone (v.). sen2 skra. za lat. senior (v.). Sen franc. (saint svet) esto kao pr geografskih imena, npr. Sen Nazer Nazaire). sena (Cassia senna) biljka iz istonih k to se mnogo upotrebljava kao sreds ienje crijeva; prid. senov (sinovo lii Sena1 rijeka u Francuskoj (Seine) na lei Pariz; prid. senski. Sena2 antiko ime za grad Sienu u Itali Syene. senabija v. sanabija. senar, -ara lat. (senarius) stih od est jam stopa; isp. trimetar. senat', -ata lat. (senatus od senex stav najvie dravno vijee u staroj rimskoj blici; 2. gornji dom parlamenta u m zemljama u USA i drugdje; 3. vijee, (npr. sudski, sveuilini itd. senat); senatski; senator lan senata, vij, savjetnik; u nekim zemljama i visok ine ki poloaj; prid. sena toro v; senatorskl. senat2, senta v. sent. senatur, -lira, 5. senature v. senator (Vojn senatus consultum lat. (it. senatus konzu zakljuak senata u starom Rimu k stvarno imao snagu zakona. Senatus Populusque Romanus lat. (it. Se Populiiskve Romanus) Senat i Narod R (naziv rimske drave); skra. SPQR. sendvi, 2. mn. sendvia engl. (sandwich) od dva sloena komada kruha s mas

uava znakove, simptome bolesti, isto to i simptomatologija; 2. uope nauka koja prouava ponaanje razliitih znakova unutar drutva. semiotika, 3. -ci gr. (semeiotike) u logici i lingvistici opa teorija znakova; ona se bavi svime to spada u komunikaciju, jezikom, pokretima, nainom odijevanja, mitovima i ritualima, pravilima razliitih igara, poezijom i umjetnou. Ljudi komuniciraju znakovima, ne samo rijeima, a znakova kojima se komunicira moemo nai svuda. Zato je semiotika tako iroka znanost (Umberto Eco, tal. teoretiar kulture). semipermeabilitet, -eta lat. polupropusnost, tj. sposobnost stanovitih naprava da neke tvari proputaju a neke zadravaju. Semiramia (asir. Sammuramat koja voli golubove) legendarna asirska kraljica kojoj se pripisuju visei vrtovi u starom Babilonu (sagradio ih je kralj Nebukadnezar) i osnutak samoga grada Babilona. semi njem. (samisch) 1. mau uinjena koa divokoze, jelena, srne; 2. prid. indekl. svijetlo-sme, blijedout (u boji jelenje koe). Semit, -ita (po imenu biblijskog Sema, najstarijega od sinova Noinih) pripadnik nekoga semitskog naroda; obino se misli na Zidove; prid. semltski; semltski jezici grupa jezika u koju spadaju babilonski, asirski, starohebrej-ski, feniki, aramejski i sirski, novosirski dijalekti, djelomice jezik Ajsora, arapski, stari etiopski (gejez), amharski jezik suvremene Etiopije i neki drugi etiopski jezici; dananji izraelski zove se ivrit; semitizam, -zrna 1. pojave karakteristine za Semite, za njihove jezike, civilizaciju, kulturu itd.; 2. tenja za okupljanjem Semita (misli se uglavnom samo na Zidove) i za njihovim meusobnim pomaganjem; semitologija (gr. logos rije, govor) nauka o semitskim jezicima, o ivotu i kulturi Semita. semiton lat.-gr. (semi... + isp. ton) poluton, poluglas. semivers lat. (semi... + isp. vers) polustih. semivokal, -ala lat. (semi... 4- isp. vokal) gram. poluvokal, poluglas. Semka, 3. -ki hipok. prema Rasema ( v .J. semlknedle(mn. . r.) njem. (Semmel zemika + isp. knedl) jelo od tijesta i ve gotovih zemiaka umijeenih zajedno i oblikovanih u okruglice. semlprezle njem. (Semmel zemika + isp. prezle) mrvice od isuenih i samljevenih zemiaka.

sendir

1211

sentimen(a) t

kobasicama ili drugim zakuskama izmeu njih; 2. prenes. ovjek koji istodobno nosi dva plakata; jedan na prsima, a drugi na leima; iva reklama

(sandvvichman); 3. u sportskom jeziku: stisak, kripac, klijeta, kare, vie igraa na jednoga (... po trojica

igraa gostiju drala su jednoga naeg u sendviu; Novine). sendir v. sindir. sener v. sergen. seneblet njem. (Senneblatter) senovo lie, v. sena. senectus lat. (it. senektus) starost; senectus ipse morbus lat. (it. senektus...) starost je sama (po sebi) bolest. Senegal republika na zapadnoj obali Afrike; glavni grad Dakar; Senegalac, -alca, 2. mn. Senegalaca; en. Senegalka; prid. scncgalskl. senes lat. starac, senescencija lat. starost. seneal, -ala (od lat. senescalcus) upravitelj kraljevskog dvora, imanja i ceremonijala u nekadanjoj Franakoj; kasnije u Francuskoj visoki dravni funkcionar razliitog poloaja i znaaja. senet, 2. mn. seneta tur. (sened) pismena potvrda, ovjera, ovjerovljenje; isprava, dokument; senetiti se, -Im se dati na ovjeru. senex lat. (it. seneks) starac. senf, senfa njem. (Senf, isp. sinapis) goruica, gorica, slaica, mutarda (vrsta umaka); Senffest njem. kuharsko natjecanje, festival kulinarstva. senlj, -ija pored senijum lat. (senium) starost, staraka slabost. Senija tur. 1. prednji zub, sjekuti; 2. klanac, breuljak. senilan, -Ina, -Ino lat. (senilis od senex starac) staraki, osobito staraki djetinjast, podjeti-njio, oronuo, malaksao, ishlapio; senilnost, -osti staraka bolest (tjelesna i duevna) djetinjastost, oronulost, malaksalost, ishla-pjelost, ostarjelost; isto i senilija. senior lat. (senior komp. od senex) 1. stariji ovjek; pretpostavljeni starjeina; 2. za vrijeme feudalizma krupni zemljoposjednik, koji je u biti imao vlast vladara nad stanovnitvom koje je ivjelo na njegovoj zemlji; 3. stariji lan neke zajednice (sportske, kolske i si.); prid. seniorov; seniorski; en. seniorka, 3. -ki, 2. mn. -kl; seniorat, -ata 1. nasljedni red po kome imovinu (prijestolje) batini najstariji; isp. majorat; 2. grupa starijih u nekoj drutvenoj zajednici; prid. senioratskl koji pripada najstarijem sinu po nasljednom pravu. senium praecox lat. (it _____ prekoks) prerano
sentina

javljanje starakih pojava u dobi kad se takve pojave obino ne javljaju, senkfus njem. (senken spustiti, sniziti, ugnuti + Fuss noga) sputeno stopalo; isp. platfus. senkrub njem. (Senkgrube) jama, rupa za zahodsku ili stajsku neist, latrina. senon, -ona (po departmanu Senones u Francuskoj) geol. stepenica gornjokredne formacije u razvoju Zemlje (po francuskoj razdiobi). se non e vero e ben trovato tal. (akc. se non e ve-ro, e ben trovato) ako nije istinito, a ono je dobro smiljeno (izreka Giordana Bruna). senor panj. (it. senjor) gospodin, gospodar; seiiora gospoa; seiiorita gospoica. sens commun franc. (it. sans komen) zdrav razum, ope shvaanje; isp. sensus commu-nis. sensimonizam, -zrna uenje francuskog socijalista-utopista Saint Simona (1760. do 1825) i njegovih sljedbenika (v. utopijski socijalizam). sensus communis lat. (it. senzus komunis) zdrav razum, ope shvaanje; isp. sens commun. sensu stricto lat. (it. senzu strikto) u uskom smislu; sensu strictissimo (it. senzu strikfisimo) najsaetije, u najuem smislu. sensuz tur. (isp. sent + syz bez) naokolo, zaobilazno, stranputice, nepravim putem; isp. semsuz. sent tur. (semt) kraj; predjel; domovina, zaviaj; pravac, put. Senta germ. pomagaica. sentencija lat. (sententia) 1. izreka moralnog sadraja, mudra pouka; poslovica, gnoma; 2. pravn. rjeenje, odluka, presuda; 3. mnijenje, misao, smisao, znaenje; pojam; isto i sentenca, 2. mn. sentenca; prid. s'entencio-nalan, -Ina, -Ino pouan, mudar, misaon, jezgrovit, pun smisla, bogat pametnim mislima; isto i s'entencidzan, -zna, -zno. sentimen(a)t, -nta, 2. mn. sentimenata lat. (senti-re osjetiti) osjeaj, uvstvo, osjeajnost, uvstvenost; duboko duevno proivljavanje; sentimentalan, -Ina, -Ino uvstven, osjeajan, sklon duevnim izljevima; sladunjavo--njean, podloan boleivim raspoloenjima; izv. sentimentalnost, -osti; sentimentalka, 3. -ki, 2. mn. -kl glumica koja predstavlja mlaahne sentimentalne djevojke; sen-timentalizam, -zrna 1. sentimentalnost: 1212

2. knjievni smjer u zapadnoj Evropi koji se u drugoj polovici 18. st. javio kao reakcija na racionalizam (\\); istie osjeajnost kao mjerilo za karaktere i njihove postupke: sentimentalizirati, -izlram ponaati se sentimentalno, biti u sentimentalnom stanju, odnositi se prema drugoj osobi osjeajno, plaljivo, uvstveno; voditi ljubav bez tenje za seksualnim zadovoljenjem; isto i sentimcntalisati, -em. sentina tal. v. santina. senti u zagrebakom govoru esto (poneto podrugljiva) zamjena za sentimentalan ( v .j; sentinik uivalac droga (pada u sentiment). senfitvanskl v.' Szent Istvan. Senum est studere hortis et quaerere viridaria lat. Starci neka obrauju vrtove i uzgajaju parkove (Mato). senza tal. bez (prijei.); senza dubbio bez sumnje; senza fiori muz. bez ukraavanja; isto i senza ornamento; senza replica (it... .replika) muz. bez ponavljanja; senza rigore di tempo muz. bez stroge podjele na taktove. senzacija franc. (sensation, isp. lat. sentire osjeati, utjeti) 1. osjeaj, osjet, dojam, utisak uope; 2. silan utisak koji je neki dogaaj proizveo u javnosti; 3. dogaaj, vijest, koja izaziva nemir, uzbuenje, zanimanje, pozornost, zaudenje; senzacionalan, -Ina, -Ino koji pobuuje senzaciju, koji je proraunan na senzaciju, koji izaziva ivo zanimanje; uzbudljiv, dojmljiv, zapanjiv; izv. senzacio-nalndst,

-osti; senzacionalistiki, -a, -6 senzacionalan pod svaku cijenu, sraunan iskljuivo na skandale, uzbuenja, izazivanje pa i stvaranje senzacija (ako ih nema). senzal, -ala, 5. senzale tal. (sensale) meetar: burzovni posrednik; isp. samsar; senzaliti, senzalim raditi kao senzal, meetariti, trgovaki posredovati. senzibilan, -Ina, -Ino lat. (sensus osjeanje) veoma osjetljiv na fizike i moralne utiske, tankoutan, njean, prijemljiv, osjeajan, uvstven; izv. senzibilnost, -osti; isto i senzibilitet, -eta; senzibilist(a) ovjek pun senzibilnosti. senzibilizatori (mn. m. r.J lat. kemijske tvari to neke druge tvari osposobljuju za neku foto-kemijsku reakciju. senzitTvan, -vna, -vno lat. (sensus osjeanje) osjetljiv; lako uzbudljiv; izv. senzitivnost, -osti. senzitometrija lat.-gr. mjerenje osjetljive tografskog materijala na svjetlost; senzi tar, -tra sprava kojom se vri to mje senzorian, -na, -no lat. (sensus osje osjetan, sjetilan, ulan; isto i senzoran -rno; izv. senzornost, -osti. senzualan, -Ina, -Ino (sensus osjeanje) lan, utilan, ulan; koji ima sklonost za uitke; puten, tjelesan, razbludan, slad stan; izv. senzualnost, -osti; senzualizam 1.

filozofsko uenje koje za jedine spoznaje priznaje osjete; ako se osjeti i traju kao odraz objektivne stvarnosti, senzualizam vodi k materijalizmu; a osjeti otkidaju od objektivne realnosti matraju kao sasvim subjektivna stanj; sti, senzualizam se izrouje u subje idealizam; 2. ulnost, strastvenost, isto senzualnost. senjer, -era v. senjor. senjor, -ora panj. (senor) gospodin, gos] senjora gospoa, gospodarica; senjoi gospoica; isp. sinjor. Sep njem. (Sepp) v. Josip. separabilan, -Ina, -Ino lat. (isp. separacija se moe odvojiti, odvojiv, rastavan, i vljiv, razdvojan, razluljiv. separacija lat. (separatio od separare ra ti, rastaviti) odjeljivanje, odcjepljenje, i ivajije, rastava, rastavljanje, rastanak druivanje. razdvajanje, odjelitost. nost, odvojenost, razdvojenost, izolii osamljenost. separat, -ata lat. (separatus izdvojen, izl poseban otisak nekog lanka iz revi knjige. separatan, -tna, -tno (isp. separacija) iz. odijeljen, izdvojen, odjelit, zaseban, odv izoliran; separata! mir mir to ga zar; drava zakljui odijeljeno od svojih sa ka; separatcug lat.-njem. (Separatzug) ban vlak (Krlea). separatizam, -zma lat. (isp. separacija) tei odcjepljenjem, za izdvojenjem, otpadni rastavom i izlaskom iz neke (dravne, ske) zajednice; separatist(a) pristaa ratizma: en. separatistkinja; prid. s> tistiki / separatistian, -na, -no. separator lat. (isp. separacija) aparat za n niko odjeljivanje tvrdih estica iz it (npr. za odjeljivanje vrhnja od mlijeka, i iz saa); centrifuga, vrcaljka; odjelj odvaja, rastavlja, razluiva, luilac. separe, -ea, mn. -ei, 2. separea franc. (s] zasebna prostorija u nekom lokalu za j

separirati

1213

serahor

koji ele biti nesmetani (isp. chambre separee). separirati, -pariram lat. (separare) odijeliti, razluiti, rastaviti, odcijepiti, razdruiti, razdvojiti, izolirati, osamiti, odstraniti, ukloniti; isto i separisati, -em. sepet, 2. mn. sepeta tur. (sepet) ko, koara, koarica, koi, kotarica, korpa, korpica, krbulja, krto, rudnjak, saura, sprtva, tavnik, vretenara; isto /sepetka, 3. -ki, 2. mn. sepetkT; umanj. sepeti /sepetak, -tka, 2. mn. sepetaka; uve. sepetina; sepetli-sanduk koveg od iblja pleten kao sepet; sepetar, -ara, 5. sepetaru nosilac sepeta (obino u berbi groa), putunjdija. sepija1 (akc. i sepija) gr. (sepia) 1. sipa (morska ivotinja); 2. crvenosmea slikarska boja koja se dobiva od sipe; prid. sepijin (akc. i sepijin). sepija2,2. mn. sepija tur. (sepi) 1. strojenje koe; 2. kaca za strojenje koe; lunica. sepolkristiki tal. (sepolcro - grob) grobni, mrtvaki. sepsa, 2. mn. sepsa gr. (sepsis) ope zaraenje organizma zaraznim mikroorganizmima koji cirkuliraju po krvi; otrovanje krvi; isp. septi-an. septagon, -ona lat.-gr. isto to i heptagon (v.j. septakord lat. (septem sedam + isp. akord) akord od osnovnog tona, terce, kvinte i septime ili iz tri terce (sa septimom). septana lat. groznica koja se povraa svaki sedmi dan. septangulum lat. sedmerokut; septangularan, -rna, -rno - sedmerokutan. septem artes liberales lat. sedam slobodnih umjetnosti; v. artes liberales. septembar, -bra, 2. mn. septembara lat. (septem-ber) mjesec rujan; deveti mjesec u godini (po znaenju lat. rijei septem zapravo je sedmi, no valja naglasiti da su stari Rimljani do god. 153. pr. n. e. godinu raunali od mjeseca marta, oujka; prema tome je i oktobar prvotno bio osmi mjesec, novembar deveti, a decembar deseti; prid. septembarski rujanski. septemvir, -ira, 5. septemvire lat. (septem sedam 4vir mu) lan Stola sedmorice, nekad najvieg suda u Hrvatskoj; prid. septemvirov; septemvirski; septemvirat, -ata ast i poloaj septemvira. septenalan, -Ina, -Ino lat. (septem sedam + annus godina) sedmogodinji. septenar, -ara lat. (septem sedam) stih od sedam slogova, sedmerac. septenat, -ata lat. (septem sedam 4- annus godina) razdoblje od sedam godina, sedmo-ljee. septenij, -ija (pored septenijum) lat. isto to i septenat (v.).

septentrionalan, -Ina, -Ino lat. (septem sedam 4triones volovi, naziv za zvijea Veliki i Mali Medvjed na sjevernom nebu) sjeverni. septet, -eta lat. (septem sedam) 1. kompozicija za sedam instrumenata ili za sedam ljudskih glasova; 2. skupina od sedam sviraa ili pjevaa. septian, -na, -no gr. (isp. sepsa) koji gnjije, koji je u svezi sa zaraznim mikrobima gnjilje-nja, koji stvara trule, gnoj, otrovanje; isto i septiki. septidi franc. sedmi dan dekade (v.). septilijun, -ima lat. (septimus sedmi) broj (pie se brojkom 1 sa 42 nule); 70 / septilion, -ona. septima lat. (septima sedma) muz. sedmi stupanj dijatonske skale. Sepfimije lat. (septimus) sedmi (ime koje se nadijeva sedmom djetetu), septina lat. (septem sedam) poet. kitica od sedam stihova, septola lat., muz. figura od sedam tonova koja ima vrijednost etiriju, est ili osam tonova. Septuagesima lat. (it. Septuagezima) deveta nedjelja (otprilike 70 dana) prije Uskrsa; kod nas: Sedamdesetnica. Septuaginta lat. (sedamdeset) grki prijevod Svetoga pisma (Starog zavjeta) nastao u 3. st. n. e. u Aleksandriji (prema legendi izvrila su taj posao 72 uenjaka i po tome tom djelu ime). septum lat. opna. pregrada; septum auris bubnji u uhu. septuplirati, -tupliram lat. (septem sedam) usedmerostruiti. sepulcri violatio lat. (it. sepiilkri violacio) povreda, oskvrnue groba. Sequana lat. (it. Sekviina) antiko ime za rijeku Seine u Francuskoj. sequens lat. (it. sekvens) slijedei; mno. sequen-tes (it. sekventes). ser1 v. sir. ser: krae umjesto meser (v.). seraf, 2. mn. serafa hebr. (gorui, plameni) aneo najvieg reda (sa tri para krila) izmeu devet korova aneoskih (po nauci crkve); isto i serafini, -ima, 5. serafime /' serafin, -ina, 5. serafine; prid. serafski i serafiki, serafimskT i serafinski. serahor v. saraor.

seraj

1214 serf v. surf. serge v. ser. sergeant v. serant. Sergej v. Sergije. sergen, 2. mn. sergena tur. (sergen, sergin ormar u kojem se dri posteljina. sergija, 2. mn. sergija tur. (sergi) 1. sve prostrto po zemlji, npr. sag, ilim, pro 2. privremena prodavaonica na otvor 3. izloba. Sergije lat. straar. serhat, 2. mn. serhata tur. (serhad) mea. ca, granina oblast, krajina, pogranini ruje; serhatlija graniar, krajinik serhatlijski (pored serat, seratlija, serat serigrafija lat.-gr. nain tampanja s pc svilene tkanine. serija lat. (series red, vrsta, povorl skupina ili niz predmeta savreno istoli takvih koji imaju neka zajednika obi uzastopni niz neega; uope: red, spoj, slijed, grupa, lanac, skup, povezani sloj< niz (televizijskih) filmova povezan isti: siocima radnje ili istom tematikom; isp )alprid. serijski nainjen u serijan odreenom standardu, nanizan, u si ulanen, lanan, povezan, slojevit, po: serijski film film u nastavcima. serijal, -ala engl. (serial) knjievno djelo, r -emisija, televizijska izvedba u nastavci serijelna muzika kompozitor najprij tvrduje oblik "serije', tj. konstruira niz va odreujui sve njihove znaajke (v ritmiku vrijednost, boju, stupanj dii ke i dr.). U toku kompozicije ta se seri da ponavlja u razliitim kombinacij (Leksikon JLZ); jedan je od prvih s< nu tehniku primijenio poljski kompc Tadeusz Baird god. 1955. serio tal., muz. ozbiljno, teko, mirno. seridzan, -zna, -zno lat. (serius zb ozbiljan, svean, trijezan, trezven, pr ljen, sreen, smiren, staloen; znaajan an; pravi, istinit, zbiljski; kome se mo rovati; izv. serioznost, -osti. serkl franc. (cercle) 1. krug, drutvo, udruenje; drati serkl skupiti uzv oko sebe i razgovarati s njima; 2. prvi n parketa (u kazalitu). sermija, 2. mn. sermija tur. (sermave) 1. im

seraj v. araj. Serapionova braa (Serapionovy brat'ja) ruska knjievna grupa osnovana god. 1921. (najpoznatiji lanovi: Vsevolod Ivanov, Mi-hail Zoenko, Nikolaj Tihonov); lanovi su joj se prvotno odupirali podreivanju umjetnosti neposrednim zadacima klasne borbe i praktine politike, no oko god. 1930. grupa se raspala; ime po pustinjaku Serapionu iz djela Serapionova braa (Sera-pionsbriider) njemakog romantiarskog pisca E. Th. A. Hoffmanna (17761822), koji je nadahnuo i francuskog skladatelja (njemakog podrijetla) Jacquesa Offenbacha (18191880) za operu Hojfmannove priie Serapis egipatsko boanstvo podzemnih dua; serapej hram Serapisov. serasker tur. (isp.perz. ser glavar + tur. asker vojnik) 1. vojskovoa, vojvoda, vrhovni komandant; 2. ministar vojske u Turskoj; isto i seraer. serat, seratlija (pored serhat, serhatlija i ) . serbez (poredserbes) tur. (serbest) slobodan, bez straha, bezbrian; nezavisan, samostalan; is-to i serbezan, -zna, -zno; serbestvo bezbri-nost, sigurnost; slobodno ponaanje, neusi-ljenost, odvanost, neustraivost. serbus v. servus. serdar, -ara, 5. serdare i -aru tur. (serdar) 1. zapovjednik, vojskovoa, vrhovni komandant; 2. nekad engleski zapovjednik egipatske vojske; 3. nekad u Crnoj Gori zapovjednik ete ili nahijski starjeina; glavar, poglavar uope; 4. za vrijeme mletake uprave u Dalmaciji poasni naslov za zasluge steene u borbama protiv Turaka; takoer i nii oficirski in; prid. serdarov / -arev; serdarskl; uve. serdarina; serdarica ena serdarova; serda-rija podruje jednog serdara; serdarstvo ast i poloaj serdara. serdada, serdaza v. sedada. seren tur. (sergen) 1. stolica; 2. v. sergen; isto i serer. Serena lat. vedra, jasna. serenada tal. (serenata) 1. u poeziji srednjovjekovnih trubadura pozdravna veernja pjesma koja se pjevala na otvorenom; 2. u Italiji i paniji serenada je poprimila karakter ljubavne pjesme i pjevala se uz pratnju icanog instrumenta; 3. muziko djelo koje ima karakter takve pjesme; 4. u obinom govoru isto to i podoknica, tendhen (v.j. Serenissima lat. (akc. Serenisima) hist. titula Mletake Republike (Prejasna, Preve-dra; u naim starim aktima). sereanin, mn. -ani franc. (sergeant) a nekadanjoj Vojnoj krajini; u irem i vojnik uope (kod Krlee: vojniina); k poljski uvar, poljar.

sermo

1215

servis

imovina; kapital; 2. blago, stoka, domae ivotinje uope. sermo lat. govor; sermo pedestris pjeaki govor, tj. govor u prozi; sermo plebeius (it.... plebejus) obian, puki govor; sermo rusticus (it.... riistikus) seljaki govor; sermo urbanus gradski govor; sermo vulga-ris obian, prost, nekultiviran govor. serologija lat.-gr. (isp. serum + logos rije, govor) nauka o biologijskim svojstvima seruma; prid. serdloki. seroterapija lat.-gr. (isp. serum + terapija) lijeenje serumima. serotonin, -ina lat.-gr. (isp. serum) prirodni sastojak krvi i razliitih tkiva, osobito modanog, koji vri vanu fizioloku ulogu. sero venientibusossa (akc. sero venijentibus osa) lat. v. tarde venientubus ossa.

seroza lat. tanka koica na unutarnjim organima odn. na tjelesnim upljinama. serozan, -zna, -zno lat. (serum surutka) 1. koji je od surutke; 2. slian serumu (v.J; 3. nalik na sukrvicu, sukrvian, sukrviav, vodnjikav. Serpens lat. Zmija, zvijee na junoj nebeskoj polutki. serpent, 2. mn. serpenata lat. (serpens, 2. serpen-tis zmija) vrlo stara glazbena duhaljka (zmijastog oblika). serpentarij, -ija (pored serpentarijum) lat. (serpens, 2. -entis zmija) poseban odjeljak u zoolokim vrtovima i si. gdje se uzgajaju zmije; zmijinjak. serpentfn, -ina lat. (serpens, 2. -entis zmija) ut, prljavozelen ili sme mineral (kamen); upotrebljava se uglavnom za gradnju (ime po zmijolikim vijugama kojima je proet); bijele vlaknaste vrste slue kao vatrostalni materijal (azbest). serpentina lat. (serpens, 2. -entis zmija) 1. vijugava (uska) staza na gorskim obroncima; zmijolik put za

laki uspon na uzvisinu; u naim rjenicima: zavojica; zavijavnik; 2. klupko uske raznobojne papirne trake koja se baca meu plesae za vrijeme plesa, maske-rada ili karnevala u svrhu stvaranja to vee guve; kod nas u upotrebi i prijevod: zmija. serpes v. herpes. sersam, -ama tur. konjska orma; isto i sersan, -ana. serso, -6a, mn. -6i, 2. sersoa franc. (cerceau obru) igra obruima koji se tapiem bacaju uvis, a drugi ih igra doekuje na isto takav tapi; istim se imenom nazivaju i obrui i tapii kao potreptine za tu igru. sertprid. indekl. tur. (sert) tvrd, vrst; otar, jak, estok, ljut (npr. duhan); opor, hrapav, grub, surov; strog, nagao, prijek, nabusit; nemiran, uzburkan (npr. more); isto i sertli. serti engl. u govoru starijih ljubitelja (i igraa) tenisa isto to i thirty (v. terti). sertifikat, -ata v. certifikat. serum lat. (serum surutka) 1. surutka krvi; sukrvica; tekui dio krvi, mlijeka ili dr. ivotinjskih sokova nakon zgruavanja; 2. krvna voda ivotinja ili ljudi poslije infek-cioznih bolesti; preparirana slui kao lijek koji se daje injekcijama u krv; prid. serumski; serumska bolest v. anafilaksija. Servacije lat. spaeni. serval, -ala lat. vrsta velike afrike make, sline leopardu, servej v. survev. serventeza v. sirventeza. server engl. (server) igra koji servira kod tenisa,
servisirati

ping-ponga i si.; isp. servis 2. Server tur. gospodin, starjeina, velikan, service v. servis. Servije v. Servacije; Servije Tulije legendarni kralj u starom Rimu (pripisuje mu se razvr-stanje graana prema imovinskom cenzusu). servijeta, 2. mn. servijetafranc. (serviette) ubrus, salveta. servilac, -lca, 5. servile, 2. mn. servilaca (isp. servilan) u najnovije vrijeme stvoren izraz za ropsku duu, puzavca, ljigavca, gmizavca, udvoricu itd. servilan, -Ina, -Ino lat. (servilis od servus rob) robovski, ropski; puzav, ponizan, pokoran, podloan, podlo-udvoran; servilnost, -osti ropska poniznost, niska udvornost, ropska uslunost, ropska puzavost; isto i servilizam, -zrna. servi pro nullis habentur lat. robovi se dre za nita (po antikom zakonodavstvu servus est res rob je stvar i s njim se postupa kao sa stvarju). servirati, serviram lat. (servire sluiti, biti na slubu) 1. prostrijeti stol; 2. posluiti (jelom), podvoriti; iznijeti posudu na stol; 3. izvriti servis 2. (kod tenisa, ping-ponga), poinjati igru. servirka, 3. -ki, 2. mn. -kl ena koja servira, konobarica, kelnerica, ankerica. servirti njem. (isp. servirati + Tischstol) stoli za posluivanje pri jelu (manji stoli koji se stavlja pored velikog da se na njemu rasporeuje hrana prije nego se stavi na stol). servis, -isa (akc. i servis, servisa, 2. mn. servisa) franc. (service) 1. posluivanje, usluga, slue 1216

nje, sluba; 2. dvorba, dvorenje kod stola i nagrada za taj posao (npr. konobaru); 3. stalna sluba prometnih sredstava na nekoj pruzi (auto-servis); 4. poetni udarac lopte (u tenisu, ping-pongu); 5. v. serviz; baka-servis pomalo aljiv naziv, stvoren u posljednje vrijeme, kao oznaka da mladi brani parovi ne mogu jer su oboje zaposleni odgajati i uvati svoju djecu, nego tu dunost preuzimaju bake; prid. servisni (servisna sluba, servisna radionica i si.). servisirati, -vislram dati automobil na propisani pregled u servisu odn. dati ga na popravak, pranje, podmazivanje i si.; ovo se znaenje proiruje i na sve druge sline poslove s kuanskim aparatima. Serviticium lat. antiki naziv za Bosansku Gradiku. servitut, -lita lat. (servitus, 2. -utis od servire sluiti) pravn. pravo slunosti, tj. pravo upotrebe tue stvari u izvjesnom pravcu, tako: servitut prolaza, provoza preko tueg zemljita, ili pravo ograniavanja vlasnika u potpuno slobodnom vrenju njegovih prava, npr. zabranom da vie podigne kuu, da zastre pogled ili svjetlo itd.; prid. servitutni, servitutski. serviz, -iza (isp. servis) garnitura, potpun broj pribora za jelo, za aj i si. (obino est noeva, vilica i lica, est alica i tanjuria itd.). servomehanizam, -zrna lat.-gr. ureaj za upravljanje nekim mehanizmom, ponajvie uz istodobno pojaanje upotrijebljene snage (primjena u kibernetici, automaciji, u upravljanju tekim motornim vozilima). servomotor, -ora pomoni motor (sa svim potrebnim dodacima) koji se automatski ukljuuje u upravljanje i reguliranje pogona. servus lat. (akc. servus) 1. rob, sluga (servus humillimus preponizni, najponizniji sluga); 2. a) vrsta (intimnog) pozdrava; b) blagonakloni odzdrav; 3. kao pril. krasno! divno! (u ironinom smislu isp.: No, servus...//;': To ti je servus-drutvo). servus est res v. servi pro nullis... servus servorum Dei lat. sluga slugu bojih (tako pape nazivaju sebe u slubenim spisima). ser franc. (serge) rebrasta tkanina za postavu mukih kaputa. serant, 2. mn. seranatafranc. (sergent) podoficirski in u nekim vojskama, narednik. ses tur. (ses) glas. sesam v. sezam.

sesija, 2. mn. sesija lat. (sessio sjedenje) 1. period rada, zasjedanja predstavnikih organa, suda, znanstvenih ustanova, druta\ se sastanci odravaju periodiki (npr. ^ Narodne skuptine, javna sesija suda, is| sesija); 2. zemljite, posjed, imanje; sesijski; sesija, -aa posjednik, ui sesije 2. sesilan, -Ina, -Ino lat. (sessilis) sjedilaki; prirastao uz podlogu (isp. bentos). sestercij, -ija lat. (sestertius) sitan nov. starom Rimu, 2 i 1/2 asa (isp. semis tertii pola treega). sestetto tal., v. sekstet. estina tal. (estina) 1. kitica od est stihe pjesma od est kitica. se franc. (seiche) periodina promjena n vode u jezerima ili morima, tzv. stojni va jednoj se obali jezera povrina vode uzdi na suprotnoj opada); isto i tiga. set, seta engl. (set) 1. odsjek igre u tenisu, f -pongu i dr.; 2. mala servijeta kao pod ispod tanjura umjesto stolnjaka; 3. konst cija izgraena za snimanje filma, obine jednoga zida (filmska scena); 4. garnii komplet, pribor, zbirka; 5. tipografski s Set 1. u staroegipatskoj mitologiji bog ta zla, ubojica brata Ozirisa; 2. prema B etvrti sin Noin (umjesto Hama). sete bandijere (kod Krlee tal. sette bandiei bandijera. seteento tal. (settecento) knjievnost i kul 18. stoljea; seteentist(a) knjievn umjetnik iz doba seteenta. setemana tal. (settimana) sedmica, tjedan, djelja dana (Vojnovi). seter engl. (setter) vrsta dugodlakih lov. pasa (ptiar); ime odatle to se mogu n, da se ukoe (engl. set ukrutiti se) primijete divlja. setlment engl. (settlement) gradska etv kolonijalnoj zemlji gdje stanuju i k upravljaju stranci; naseobina, naselje, i nija. settecento v. seteento. SEV skra. za rus. Sovjet ekonomi vzajmopomoi, tj. Vijee za ekonoi. uzajamnu pomo; organizacija za ostvar nje ire ekonomske suradnje meu zemlji tzv. Istonog bloka i usklaivanje dugo nih planova razvoja zemalja lanica osnutka god. 1949. lanice su:

SSSR, Bu ska, Maarska, Poljska, Rumunjska i S a kasnije su pristupile Albanija i Demok ska Republika Njemaka).

sevap, -apa (pored sevab, -aha) tur. (sevar dobroinstvo, zadubina, zasluno d

sevast

1217

sferifan

bogougodni in; 2. boja nagrada za dobro djelo; prid. sevapli; sevaplija dobroinitelj, izvritelj zaslunog djela, dobrotvor, sevast gr. (sebastos) uzvieni, titula koja je kod Grka odgovarala rimskoj tituli augu-stus i pridijevala se imenima bizantinskih careva; kasnije i naslov visokih dravnih slubenika. sevastokrator gr. (sebastos uzvien, carski + krateo vladam) 1. u srednjem vijeku visoki dravni dostojanstvenik (u Srbiji, Bizantu); 2. zapovjednik stanovitog dijela vojske. Sevda tur. crna, garava. sevdah, -aha, mn. -asi tur. (sevda) ljubav, milovanje, ljubavna enja, strast, zanos, vatrena elja, duboko nagnue, arka sklonost; ljubavna patnja, uzdisanje; karasevdah, -aha sjeta, tuga, potitenost, turobnost, snude-nost, melankolija; sevdalija 1. zaljubljenik; 2. pjeva sevdalinki; prid. sevdalijskl; sevdalinka, 3. -ci, 2. mn. sevdalinki i sevdalinaka ljubavna pjesma tugaljivog i eznutljivog ugoaja (sa snanim istonjakim muzikim motivima); sevdaluk zaljubljenost; sevdi prid. indekl. voljeni, ljubljeni, zaljubljeni; sevdisati, -em biti zaljubljen; gorjeti ljubavnom enjom; uzdi-sati; isto i sevdalisati, -em i sevditi, -Im. sevep, 2. mn. sevepa tur. (sebep, sebeb) uzrok, razlog, povod; kao pril.: poradi, zbog; sevepli sretne ruke, kome sve uspijeva, severln, -ina v. seferin. Severui, -ina, 5. Severlne lat. strogi. sevli prid. indekl. tur. vitak, uzrastan, visok. Sevlija tur. (en. ime) empres (isp. selvija). sevrskl porculan vrsta finog porculana kakav se izrauje u gradu Sevresu (izmeu Pariza i Versaillesa); sevrskl ugovor mirovni ugovor Antante s Turskom poslije prvoga svjetskog rata (1920); Turska je ratovala na strani Centralnih sila (v.). sevte v. sefte. Sexagesima lat. (it. Seksagezima) osma nedjelja (otprilike 60 dana) prije Uskrsa; kod nas: Sezdesetnica; isp. seksagezimalan. sex-appeal v. seksepil. sex horas dormire sat est iuvenique senique, septem do pigris, nulli concedimus octo lat. (it. seks...juven'ikve senikve... koncedimus okto) est je sati spavanja dosta mladu i staru, sedam nek lijenina spi, nikom ne doputam osam. sextidi franc. (it. sekstidi) esti dan dekade (v.). sextilis lat. (it. sekstilis) esti (kasnije osmi) mjesec starorimskog kalendara (odgovara naem kolovozu). sexus v. seksus. sex-writer engl. (it. seks-rajter) pisac ljubavnih romana. sexy v. seksi; sexy-shop engl. (it. seksi op) kazalino djelo sa skliskim sadrajem, drama porni. Sevchelles v. Sejelski Otoci. sezam, sezama, 2. mn. sezama gr. (sesamon, tur. susam) orijentalna biljka s jajolikim utim sjemenom; slui (kuhana ili prena) za jelo i za proizvodnju masnog i slatkog (seza-movog) ulja, nalik na bademovo; Sezame, otvori se! arobna formula iz istonjakih pria 1001 no za otvaranje vrata do tajnog blaga. sezanizam, -zma po francuskom slikaru Paulu Cezanneu (18391906) nazvan impre-sionistiki pravac u slikarstvu. sezona franc. (saison) 1. godinje doba; dio godine; 2. glavno vrijeme rada (u kazalitu, u trgovini itd.); sezonski dobni, koji se odnosi na sezonu; sezonski pogon u izvjesno doba godine poveana potreba radne snage; sezonski rad rad koji se vri

samo u odreeno godinje doba (poljski radovi, zidarski posao itd.); odatle: sezonac, -onca, 2. mn. sezSnaca sezonski radnik (u etvi, u berbi i si., u hotelijerstvu). SF automobilska oznaka za Finsku (Suomi, Finland). sf muz. skra. za sforzando, sforzato (v.J. sfalerit, -ita gr. (sfaleros kodljiv, opasan) miner, cinkov sulfid. sfera gr. (sfalra lopta) 1. kugla, povrina kugle; 2. prenes. podruje, domaaj, domena, djelokrug, sredina, okolnosti; 3. poet. nebo, nebesa; nadzemaljski svjetovi, krajevi (tzv. vie sfere); sfera utjecaja teritorij ili dio teritorija poluzavisne drave koja se faktino nalazi pod politikim i ekonomskim utjecajem imperijalistike drave; 4. kao drugi element u sloenicama oznauje zonu, pojas, sektor, podruje, oblast i si. (atmosfera, stratosfera itd.); prid. sfernl, -a, -6; sferna duina najkraa spojnica dviju toaka kugline povrine; sferna geometrija dio stereometrije koji prouava kuglinu povrinu i njezine elemente (lukove, sferne kutove, trokute) kao i njihove meusobne odnose. sferian,-na, -no (isp. sfera) obal, okrugao, kuglast, krugolik, poput kugle, smjeten na povrini kugle; sferina stakla prozirna

sferoid

1218 stakla, omeena okruglim povrinama; isto i sferiki. sferoid, -ida gr. (isp. sfera + eidos lik, izgled) tijelo slino kugli (npr. zemaljska kugla nije sfera nego sferoid, jer je splotena na polovima); prid. sferoidan, -dna, -dno. sferokristali (mn. m. roda) gr. (isp. sfera + kristal) homogene kristalne tvorevine s radijalnim (zrakastim) ilicama i okruglastom povrinom; sastavni dijelovi sferolita (v.). sferoliti (mn. m. roda) gr. (isp. sfera + lithos kamen) okrugle rudne tvorevine razliitih imena (s obzirom na grau ili narav sastavnih dijelova). sferometar, -tra 2. mn. sferometara (isp. sfera + metar) 1. u geometriji: sprava za pronalaenje promjera kugle; 2. u optici: sprava za odreivanje oblika lee, soiva. sfigmograf gr. (sfvgmos bilo + grafo piem) sprava za mjerenje bila, pulsa; pulzi-metar; sfigmomanometar, -tra (isp. manometar) sprava za mjerenje krvnog tlaka. sfinga, 3. -gi gr. (sfinx, 2. sfingos) 1. u starom Egiptu kamena figura leeega lava s ovjejom glavom; 2. mitol. kod starih Grka bajoslovno krilato (ensko) bie, sprijeda djevojka, straga lav, koje je davilo i morilo ljude; pria je smjeta na prilaz gradu Tebi, gdje je od svakog prolaznika traila da rijei njezinu zagonetku; obino nije dobivala pravog odgovora, pa je odgonetaa prodirala; kralj Kreont proglasi da e onoga tko Tebu rijei te nevolje oeniti svojom sestrom Joka-stom i uiniti ga tebanskim kraljem; naiao je Edip (v.) i uspjeno rijeio zagonetku, na to se neman sruila s hridine i ubila (po drugim priama ubio ju je Edip); zagonetka je glasila: Ujutro ide na etiri noge, o podne na dvije, a podvee na tri; od svih stvorova jedini taj mijenja broj nogu, u upravo kad ih ima najvie, najmanja je snaga i brzina njegovih udova; odgovor Edipov glasio je: Tvoja je zagonetka ovjek; on ujutro svoga ivota, dok je jo slabo i nejako dijete, hoda na svoje dvije noge i dvije ruke (puzi); kad ojaa, onda o podne svoga ivota hoda samo na svoje dvije noge; pod veer svoga ivota, kao starac, uzima u pomo tap kao treu nogu; 3. prenes. zagonetno bie; zagonetka uope; 4. vrsta velikog leptira; isto i sfinks, sfinksa (m. roda); sfingoidan, -dna, -dno nalik na sfingu (Krlea); sfingovit zagonetan (Ma-to). sfinkter gr. (sfingo steem, zatvaram) mii steza, zatvara (na mjehuru, na gu crijevu). sforzando tal. (akc. sforcando) muz. poj naglaeno; skra. sf i sfz; isto i sforzat< sforcato). sfragida, 2. mn. sfragldagr. (sfragis, 2. -ic peat) kratka autobiografska biljeka k u

nekoliko zavrnih stihova kakve 2 svojih pjesama davali o sebi antiki pj (na taj su nain kao udarali peat svome i ostavljali zapise o sebi). sfragistika, 3. -ci gr. (sfragis, 2. -idos \ pomona historijska disciplina koja pr va peate; isp. sigilografija; prid. sfragij sfumato tal. (akc. sfumiito) u slikarstvu nej mutno, s postepenim prijelazima; osjen sfundati, -am (isp. fundati) ubiti, uni sfuariti, sfiiarim (isp. fuer) pokvariti, up titi; isto i sf uati, -ara. SGP automobilska oznaka za Singapi sgrafito tal. (it. zgrafito) slika ugrebe buku ili u gips. 's Gravenhage nizozemsko ime za grad 1 sh skra. za shilling. shake engl. (it. ejk) tresenje, drmanje, c nje; drutveni ples nastao u Englesk Americi i proirio se na itav svijet; ple paru ili individualno u grupi, partneri dre, pokreti su impulsi kroz itavo tijek se tjza u svim moguim pravcima; po improvizacija, bez odreene sheme ko na beat-muziku (slino kao u plesovim mitivnih naroda dolazi do ludila, mal nja i besvijesti). shakehands engl. (it. ejkhendz) ruko (Mato). Shakespeare, -ea (it. ekspir, -ira ili < ekspira) najvei engleski i jed najveih dramatiara svih vremena (. 1616); prid. Shakespeareov (ekspir 'eksplrov); ekspirski; ekspirski (v.). shampoon i\ ampon. shamrock engl. (it. emrok) ukasta dje (osobito kao znak u irskom grbu). shangtung r. antung. shariti, -im (isp. har) potroiti. shavvl v. al. shelf v. elf. shema gr. (schema, 2. -atos lik, c dranje, vanjtina) 1. slika ili opis u op tim, osnovnim crtama; 2. prethodna * nacrt, plan, obris; 3. apstraktan, pojt stavnjen prikaz ili izlaganje neega; 4. rak, ablona, obrazac; predloak; prid. matian, -na, -no / shematski 1. prik

shemograf

1219

sibarit

u opim crtama; koji daje samo openitu sliku; 2. koji ima oblik ili karakter sheme; shematizam, -zrna 1. pojednostavnjenje prikaza; 2. sklonost miljenju u gotovim shemama: 3. v. ematizam; shematizirati, -izlram razmatrati neto u opim, osnovnim crtama, prikazivati neto u pojednostavnjenom obliku; svoditi neto na shemu, a-blonizirati, sistematski poredati; isto ishema-tizovati, -ujem. shemograf gr. univerzalna pisaljka (pie po svim materijalima: keramici, staklu, celofanu, plastici, kovini, drvetu). Shenvang novo ime grada Mukdena (Man-durija). shere v. keri. sherif v. erif. Sherija kod Homera izmiljeno ime za otok na sjeverozapad od Odisejeve Itake (stanovnici Feaani); misli se da je rije o Krfu (u staro doba Kerkira). Sherlock Holmes (it. Serlok Holmz) ime nosioca radnje u kriminalistikim romanima engleskog pisca Conana Dovlea; sinonim nedo-stiivog detektiva, najveeg majstora u svom poslu; isp. Rip Kirby; prid. sherlock-holmski (Vlad. Cerina). sherry engl. (it. eri) bijelo vino (po engl. izgovoru grada Xeresa odn. Jereza u panjolskoj pokrajini Andaluziji) (Begovi). shilling v. iling. shimmy v. imi. shimnik, mn. -ci gr. (isp. shema, novogr. schi-ma) monah koji je primio shimu, tj. vii monaki stupanj koji od posveenoga zahtijeva izvravanje strogih asketskih pravila. shire engl. (it. ajer) grofovija, administra-tivno-teritorijalna jedinica u Engleskoj (npr. Hampshire, Yorkshire). shistosomijaza v. bilharzija. Shiva v. iva. shizma i . izma. shizofrenija gr. (schizo cijepam + fren dua, razum) duevna bolest koju karakterizira postepeno opadanje umne djelatnosti i naruavanje povezanosti psihikih procesa, rascjep linosti, raskidano miljenje, poremeaji u raspoloenju i osjeajnom ivotu; javlja se u mladenakoj dobi i esto oznauje nazivom mladenako ludilo; shizofrenik ; shizofreniar tko pati od shizofrenije; en. shizofrenikinja / shizofreniarka; prid. shizofreniki; shizoid, -ida (isp. gr. eidos oblik,
sibernetik a

lik) duevno rastrojen ovjek, nalik na shizofrenika; prid. shizoidan, -dna, -dno (Krlea). shizotlman, -mna, -mno gr. (isp. shizofrenija + thymos ud) med. koji je sklon shizofreniji ali jo nije obolio. Shkodra (it. kodra) albansko ime za grad Skadar. sholastika v. skolastika. sholije, sholija (mn. . roda) gr. (scholion tumaenje) primjedbe, tumaenje, objanjenje, napomene uz tekst (govori se i skolije); sholijast sastavlja sholija, komentator. shoran (it. oren) skra. za engl. Short Range Navigation plovidba na malim udaljenostima, vrsta radarskog daljinomjera za plovidbu. short engl. (it. ort) 1. u kinematografiji naziv za kratak film; 2. v. ore. short story (it. ort stori) engl. (short kratak, story povijest, historija, pria) novela, osobito moderna amerika i engleska pripovijetka u stilu E. Hemingwaya i S. Maugha-ma. show engl. (it. ou) 1. umjetniko-zabavna priredba; 2. prenes. spektakl (v.), zanimljiv dogaaj; shovv-business (it. du-b'iznis) poslovi koji se tiu shovva, zabavno-muzike djelatnosti uope, estrada; shovtman (it. oumen) izvodilac shovva, glumac zabavnog kazalita; en. shovvgirl (it. ougerl). shunt v. ant. Shvlock (it. ajlok) ime glavnog junaka Shake-speareove drame Mletaki trgovac koji je od svoga dunika nemilosrdno zahtijevao povratak duga ma i uz cijenu dunikova ivota; simbol bezobzirnog vjerovnika, zelenaa, ucjenjivaa, lihvara. si1 sedmi glas u solmizaciji (v.), pjeva se mjesto glasa ha. si2 tal. da, tako je. Si znak za kem. element kremik (silicij). SI automobilska oznaka za Sisak. sial (slo. od kem. formula Si silicij, kremen ;' Al aluminij) vanjski omota Zemljine kore koji se sastoji preteno od kremena i aluminija; litosfera (v.); isp. sifema, sima. Siam v. Tajland; isp. sijamski blizanci. siambok ind. toljaga, pendrek, nainjen od spolnog uda nosoroga (u Indiji). sibarit, -ita ovjek koji ivi u ljenarenju i raskoi: mekuac, mekoputnik. razvratnik, bonvivan, razbludnik (po imenu starogrke kolonije Sibaris u Donjoj Italiji iji su stanovnici bili glasoviti zbog bogatstva, raskoi i razvrata); prid. sibaritskT; sibari 1220

tizam, -zrna mekoputnost, mekutvo, razmaenost, raznjeen ivot, rasko, raz-vrat, razvratnost, ljenarenje, oblomovtina (v.). sibernetika prema francuskom itanju isto to i kibernetika (v.). Sibila 1. ena proroica (u klasinoj starini); pratilja Enejina kroz podzemni svijet; njihov prvi susret Vergilije opisuje ovako: Jedva pristupie k pragu, Sibilu uju gdje veli: | 'as je proricanja moga, u sebi osjeam boga'. | Tada najednom joj lice drugaiju poprimi boju, | kosa se raskutra njena, a nadmu se grudi i njedra, | srce joj pomamno bije i vea je vidjet no prije, j nadljudskim govori glasom, jer sva je pod vlau boanskom. | Proroica se, meutim, otima Apolonu, ali >>A vidovnjakinja dotle i dalje u peini divlja. jo se odupire Febu i kipti u bijesu i gnjevu, | eli ga stresti iz grudi, no ovaj je dri na uzdi, usta i srce joj kroti i svojoj podvrgava volji (Eneida VI); 2. prenes. gatalica, gonetalica; vjetica, babetina; prid. sibilski /' si bi Unski proroki; vjetiji; nejasan, nerazumljiv, taman, zagonetan, tajanstven. sibilant, 2. mn. sibilanata tal. (sibilare pitati, siktati) piskavi, utavi suglasnik, utavac (c, z, s).

sibilarizacija lat. pretvaranje velarnih glasova (k, g, h) u sibilante (c, z, s) ispred glasa i (u stanovitim pozicijama i sluajevima), npr. vojnici umjesto vojniki, nozi umjesto nogi, (pod) pazusima umjesto (pod) pazuhima; glag. sibilarizirati, -izlram. sibilinskl, -a, -o prid. prema Sibila (v.); Sibilinske knjige zbirka proroanstava i sentencija na grkom jeziku. sibilus auris lat. zvonjenje u uima. Sibir, -ira (Siblrija) azijski dio SSSR izmeu Urala i Tihog oceana; u prenesenom znaenju: a) podruje u koje se premjetaju nepoudni dravni inovnici (prema praksi u nekadanjoj carskoj Rusiji); b) podruje u kojem vlada stroga zima (po klimi kakva najveim dijelom godine vlada u Sibiru);prid. sibirski. Sibirea croatica lat. (it. sibirea kroatika) bot. hrvatska sibireja, vrsta biljke iz porodice sibireja (pronaao je i opisao maarski botaniar Degen, v. degenia). sibjan, -ana tur. (svbjan) djeca, nedorasli ukuani

sibonktlv franc. (subjonctif) naziv za konjun-ktiv (v.) u francuskoj gramatici. sic' lat. (it. sik) tako; u tekstu oznaka u ili tekstualnog navoda neke greke. sic2, sica njem. (Sitz) sjedalo, sjedite (o pojastueno sjedite u kolima, automo i si.); isp. zic. sicbad njem. (Sitzbad) kupanje sjedeke; su kada za kupanje sjedeke; sicflaj (; sjediti + Fleisch meso) strplj ustrajnost u (umnom) radu, sposobno ovjek ugrije stolicu. sic dicta lat. (it. sik di'kta) tako rei. rekavi). sicer njem. (Sitzer) podvala; namjestiti (nek sicer podvaliti kome, nasaditi koga sic est lat. (it. sik...) tako je. sic est in fatis lat. (it. sik...) tako je si takva je sudbina. Sic eunt fata hominum lat. (it. sik...) Ta ljudske sudbine, tj. tako je to na svije Sicilija talijanski otok u Sredozemnon ru; glavni grad Palermo; Sicilijanac, -n Sicilijane, 2. mn. Sicilijanaca; Sicilijanka; prid. sicilijanski i sicilski; si veernja (tal. i Vespi siciliani) p Francuza na Siciliji (zapoet u asu zvor na veernju 30. III. 1282) kojim je zap protjerivanje Anuvinaca (v.) sa Si sicilijana 1. stari talijanski polagani | polagani stavak u muzici.
s'i

sic itur ad astra lat. (it. sik itur ad astra) se ide do zvijezda, tj. do slave i ai Macte animo... sic me servavit Apollo lat. (it. sik...) tako sauvao Apolon, tj. tako sam se spasii si componere magnis parva mihi fas c (it.... komponere ...) akomijedopi usporediti maleno s velikim (v. si lio sic satis lat. (it. sik...) toliko je dosta. sic transit gloria mundi lat. (it. sik tranzit g miindi) tako prolazi slava svijeta, tj. na svijetu prolazno (te rijei izgovara kanski metar ceremonija novoizabi papi i pri tome spaljuje kuinu). sicung njem. (Sitzung) sjedenje, poziranje i niku kao model kod slikanja ili modei kipa (alski). sic volo, sic jubeo lat. (it. sik...) tako hou nareujem; reenica se govori i proirei pro ratione voluntas (it.... racione.. umjesto razloga neka bude volja (kara stika samovoljna ovjeka). sian, siana tur. (syan mi) arsen, mii siija, 2. mn. sicija (lat. siccus suh?) ^ tuberkuloza; tiika, ftiza. jektika; sii

1221 suiav, tuberkulozan, jektiav; siijati, -jam izjedati kao suica, isuivati. si, sica lat. (situla) bakreni sud za vodu, isto to i romijena. sid (franc. sud, njem. Suen) u meunarodnom prometu: jug; isp. south. sidecar v. sajdkar. sideracija lat. zaoravanje biljne mase posebno uzgojenog usjeva u svrhu gnojidbe. siderian, -na, -no lat. (sidus, 2. sideris zvijee) zvjezdan, koji se odnosi na zvijezde; siderina godina vrijeme ophoda Zemlje oko Sunca (365 dana, 6 sati, 9 min., 9 sek.); siderini mjesec vrijeme ophoda Mjeseca oko Zemlje (27 dana, 7 sati, 43 min. i 11 sek.); isto i sideralan, -Ina, -Ino. siderit, -itagr. (sideros eljezo, elik) eljezni meteorit, vrsta eljezne rudae od koje se dobiva izvrstan elik. siderizam, -zrna 1. (prema lat. sidus, 2. sideris zvijee) uenje o utjecaju zvijezda na ivotinje i bilje; 2. vjera u takav utjecaj; 3. (prema gr. sideros eljezo, elik) tobonji utjecaj metala, vode i dr. na ovjeka; 4. sposobnost ovjeka da osjeti gdje ima pod zemljom metala i vode; isp. radiestezija. siderodromofobija gr. (sideros eljezo + dromos put + isp. fobija) med. bolestan strah od tranica i eljeznica. siderografija gr. (sideros eljezo, elik, nado + grafo piem) urezivanje slika u elinu plou i otisak tih slika (podvrsta bakroreza, pa ga i zovu nadorez). siderolft v. siderit. sideroza gr. (sideros eljezo, elik, nado) ogvoivanje plua (bolest koju dobivaju metalci od udisanja gvozdene praine); isp. pneumokonioza, aluminoza, silikoza. siderurgija gr. (sideros eljezo, elik) metalurgija eljeza. sidi ar. gospodin. si diis placet lat. ako se svia bogovima. Sidik, 5. SidTe tur. vrlo iskreni; en. Sidika, 3. -ki. sidol, -61a nekad popularno sredstvo za svjetlanje kovnih predmeta (Krlea). Sidon stari feniki grad, esto spominjan pored Tira (danas Sayda u Libanonu); Sidonka katkada umjesto Didonafv.); isto

sifilis

i Sidonjanka. Sidonija ena iz sirskog grada Sidona. si duo faciunt idem, non est idem lat. ako dvojica ine isto, nije isto. sidvester njem. (Sudwest jugozapad) kina mornarska kabanica (po Siid-Westu, vjetru jugozapadnjaku, koji donosi kiu), sidade, -eta v. sedada. sidil, 2. mn. sidila tur. (sidil od lat. sigillum peat) sudbeni protokol, sudski zapisnik, sidim, 2. mn. si'dima tur. (sidim) ue, vrpca, konopac, jedek (v.); sidimka 1. umanj. prema sidim: 2. propis da se psi imaju drati na lancu. Siegfried germ. (it. Sigfrid) koji pobjedom ostvaruje mir (inae junak germanske prie, isp. Nibelunzi). Siegfriedova iinija njemaka utvrena fronta (600 km) prema Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj, graena od 1938. do 1945. (poslije drugoga svjetskog rata poruena). Sieg-Heil njem. (it. Zig-Hajl) neto kao ivjela pobjeda, zloglasna lozinka nacistikih masa. siemens v. simens; Simens-Martinova pe pe s regenerativnim loitem, koju su konstruirali njemaki industrijalci braa Siemens (Wilhelm - 1823. do 1883. i Friedrich -1826. do 1904) za proizvodnju elika po postupku francuskog inenjera Pierrea Mar-tina (v. martenovski proces), siena v. sijena. sierra (it. sijera) panj. (pila) gorski vijenac, planinski lanac (npr. Sierra Nevada). Sierra Leone republika u zapadnoj Africi na Atlantskom oceanu; glavni grad Freetown (it. Fritaun). siesta tal. (it. sijesta) podnevni poinak; spavanje poslije objeda (dubr. pobjed, posjed). Si etiam omnes, ego non lat. (it _______ ecijam...) Ako svija ne (rijei apostola Petra kojima prema Markovu evanelju uvjerava Krista: Ako se svi sablazne o tebe, ja se neu nikad sablazniti). si fabula vera (est) lat. ako je pripovijest istinita. sifat tur. (syfat) ovjekova narav, moralna kvaliteta; izgled, lice; svojstvo, atribut. sifema (slo. od kem. formula Si silicij, kremen, Fe lat. ferrum, eljezo i Ma magnezij) u geologiji naziv za sastavni dio vanjskog omotaa Zemljine kore izmeu siala (v.) i nife (v.J; isp. i sima. sifilis (naziv se izvodi iz imena Syphilus [a to od gr. sys svinja + filos prijatelj], kako se zvao glavni junak latinskog spjeva talijanskog lijenika

Fracastora iz 16. st. gdje se obrauje tema o sifilisu) teka, najopasnija, zarazna spolna bolest, lues, francuska bolest (pojavila se najprije u vojsci
sifon

francuskog kralja Karla VIII. u 15. st.), franc, vrane, frenga, 1222

vrenjak; prid. sifilism i sifilitian, -na, -no; sifilitiar bolesnik od sifilisa; en. sifilitiarka; sifilidolog, mn. -zi lijenik specijalist za sifilis; sifilofobija med. bolestan strah od sifilisa, sifon, -ona gr. (sifon cijev, teglica nategaa) 1. boca za dranje i izlijevanje pjenuavog pia (obino soda-vode); katkada i naziv za samu soda-vodu, npr. Donesite litru vina i sifon (u gostionikom jeziku); 2. cijev u obliku poloitog slova S; koljeno cijevi; 3. odvodna cijev za plinove i tekuine; prid. sifonskl. sifondfore (mn. . roda) gr. (sifon cijev + fero nosim) zool. cjevaste meduze; cijev-njaci. Si fractus illabatur orbis, inipavidum ferient ruinae lat. (it.... fraktus ... ruine) Kad bi se slomljen sruio svijet, ne bi me zaplaile ruevine (Horacije). sifraetkinja v. sufraizam. siga, 3. -gi, 2. mn. siga lat. figura u peinama nastala taloenjem vode cijednice; smugor, kapnica (v. stalagmiti, stalaktiti); si'gast, -a, -o pun siga (Krlea). sigban (po vedskom fiziaru Georgu Siegbah-nu, 1886) jedinica za mjerenje duine rendgenskih zraka i gama-zraka. sigilarije (mn. . r.) lat. okamenjena biljna vrsta iz karbonske formacije (v. karbon); ime odatle to su sigilarije imale koru naboranu i punu kvrica koje svojim oblikom podsjeaju na otiske peata (lat. sigillum peat). sigilografija lat.-gr. (sigillum peat + grafo piem) nauka o peatima. Sigismund v. Sigmund. sigla lat. (sigillum peat, znak) u stenografiji znak sastavljen od jednog ili vie slova kao skraenica za rijei ili slogove; sigle su i nazivi drava kao npr. SFRJ, USA, SSSR, pa i NOB i si.; isp. logogram. sigma grki naziv za slovo s; sigma-estice v. hiperoni; prid. sigmatski; sigmatizam, -zrna 1. med. pojava da se pri izgovoru pojedinih glasova nepotrebno upotrebljava i glas s; 2. pogreno izgovaranje glasa s kao / ili englesko th, tj. izmeu zuba umjesto iza njih. Sigmund germ. (njem. Siegmund) pobjedonosni zatitnik. signal, -ala lat. (signum obiljeje, znak) svjetlosni ili zvuni, zastavni ili optiki znak odreenog znaenja, znamenje, upozorenje, poziv na djelatnost, na opreznost; prid. signalm; signalist(a) 1. davalac znakova, znaar; 2. truba; bubnjar; signalizacija davanje signala, upozoravanje na signalizirati,

-iziram davati signale, i ravati, opominjati, javljati, saopivati mou signala; isto i signalizovati, -uje; signalizam, -zrna (isp. signal) umjetnik evni) pokret koji nastoji odreenu prikazati odn. pokazati ne rijeima razliitim aranmanima slova i simbo me razbiti okvire koje stvaraocu n pjesnika, semantika, sintaktika, pisna i druga pravila; pored toga upotrebljava i neverbalni materijal k, se potpuno izrazio. signatar, -ara, 5. signataru i -are lat. (sigr znak) potpisnik, svjedok, jamac; signataran, -rna, -rno potpisniki, van; signatarne vlasti drave pot nekog ugovora. signatura lat. (signare biljeiti, oznai papirna naljepnica s kopijom lijenici cepta koju apoteka stavlja na lijek; 2.1 donjem dijelu prve (i tree) stranice : tampanog arka knjige koji pokazuji broj arka zbog rukovoenja kod kn kih radova; 3. papirna naljepnica na j prednjoj korici knjiga, ili na hrptu oznauje smjetaj knjige u knjinici; A nito: znak, oznaka, obiljeje, potpi biljeg, peat, osobito potpis umjetn swome djelu. signe de temps franc. (it. sinj d' tan] vremena (pojava znaajna za neki dobije); isp. signum temporis. signeta franc. (signet) 1. mali peat; 2. uvezana u knjigu za oznaku strane ({ prestalo itati, odn. gdje valja poeti njem). signetur suo nomine lat. neka oznai : imenom, tj. neka potpie. signifikantan, -tna, -tno lat. znatan, zna vaan; jasan, razgovijetan, izrazit, rjei signifikativan, -vna, -vno. signirati, signiram lat. (signare) 1. obi naznaiti; 2. potpisati, staviti peat, pa tif v.); 3. dodjeljivati posao stavljajui o referenta na spis (u velikim uredima). signore tal. (it. sinjore) gospodin; signoi sinjora) gospoa; signorina (it. sinj gospoica. Signoria tal. (it. sinjorija) est naziv za \ ju kao dravu; isp. Serenissima. signum lat. (akc. signum) znak; signum ex< tionis (it ___ eksklamacionis) znak u odobravanja, uzvinik, usklinik; sign terrogationis (it____ interogacionis)

Sigrid

1223

Sikiilci

pitanja, upitnik; signum laudis (akc. s. laudis) znak zahvalnosti (naziv odlikovanja, ordena u nekadanjoj Austro-Ugarskoj); signum temporis znak vremena (isp. signe de temps). Sigrid germ. koja jae u susret pobjedi (i. ime). sigrTje, sigrija v. sagrije. sigur, -a, -o v. siguran. siguran, -rna, -rno lat. (securus) bezbrian, pouzdan, neustraiv, bez straha; stalan, uvjeren, vrst; zatien; nepromjenljiv, odan, istinit, stvaran, toan, nesumnjiv; neizbjean, neumitan, nepokolebljiv, odluan; pril. sigurno zacijelo, s velikom vjerojatnou, svakako, jamano, (gotovo) stopostotno (rije se i ne osjea kao tuica, pa ostale izvedenice nije potrebno navoditi). Sigurata lat. dubrovaka transformacija rijei transfigurata, tj. preobraena (tie se crkvice Preobraenja Bogorodiina). Sigurd skand. v. Siegfried. Si'gvard germ. uvar pobjede.

sihat tur. (svhhat) zdravlje. siherung v. ziherung. sihir, 2. mn. si'hira tur. (sihir) aranje, ari, arolija, vraanje, magija, uroci; ini; sihirbaz, -aza, 5. sihirbaze arobnjak, vra, gatar; en. sihirbazica. sihnurija gr. (svchnos est + isp. urin) v. polakisurija. sihrobaz, -aza, 5. sihrobaze v. sihirbaz. ija prid. indekl. tur. (sijah) crn, mrk; sijaluk, mn. -ci crno janjee krzno od kojeg se prave kape. sijamski blizanci dva brata blizanca ang i Eng Bunkes, roeni 1811. srateni iznad pupka; po njima se tako zovu svi slini sluajevi sratene dvojadi. sijaret tur. (isp. sejran putovanje) hodoae, hadiluk na grobove svetaca. sijaset tur. (sijaset) 1. (m. roda) kazna; bijeda, napast, buka, galama, neprilika, pogubljenje, smaknue; 2. (pril.) mnogo, vrlo mnogo, sva sila (u dananjem turskom jeziku i: politika, diplomacija).

sijena smea rudna boja (po talijanskom gradu Sieni). sijenit, -ita (po egipatskom gradu Syeni, Asuanu) egipatski granit; dubinska eruptivna stijena koja se sastoji uglavnom od orto-klasa, biotita ili amfibola; dolazi i kod nas u Srbiji i Makedoniji, a upotrebljava se kao graevni materijal. sijera v. sierra. sijesta v. siesta. s'ika, 3. -ki, 2. mn. sika v. seka. sikal, -ala hebr. (shekel preko gr. siglos ;" siklos) srebrn novac, srebrnjak (u Judeji za vrijeme Isusa Krista; odatle u Krlee: za trideset Judinih sikala); isp. gera2. Sikanci, Sikanaca (mn. m. r.) stanovnici Sicilije, italski narod koji se na Siciliju doselio iz Hispanije; isp. Sikulijanci. sikatlv, -iva lat. (siccare suiti) kem. tvar kojom se postizava brzo suenje masti, boja i lakova; suilo. Sikkim (akc. S'ikim) kraljevina na podruju Himalaje, istono od Nepala; glavni grad Gangtok. sikofant, 2. mn. sikofanata gr. (svkofantes u vezi s rijeju sykon smokva; o postanju te rijei pie na Janko Jurkovi: Sikofanti zvali su se oni koji bi koga radi zabranjena iz Atike izvoza smokava tajno prijavili. Poslije je to ime preneseno i na one koji bi prokazivali i druge stvari nego to su smokve, te se zovu denuncijanti) 1. pijun, dounik, klevetnik, sikur

denuncijant, potkaziva; 2. ulizica, udvorica, puzavac, laskavac; 3. grabeljiv kukac zelene boje. sikom, -oma gr. (sykon smokva + oma oko) med. izraslina u obliku smokve, osobito na unutarnjoj strani onih kapaka. sikomora gr. (sykomorea) divlja egipatska smokva i njezin plod. sikoza gr. (sykon smokva) med. bolest koe, stvaranje smokvastih bradavica. Sikstina krai naziv za Sikstlnsku kapelu u Vatikanu koju je dao sagraditi papa Siksto IV. god. 1473; oslikali su je Perugino, Pintu-ricchio, Botticelli, Signorelli, Ghirlandaio, Roselli i kao najvaniji Michelangelo Buonarroti (njegov Posljednji sud na zidu iza oltara smatra se jednim od najznaajnijih umjetnikih ostvarenja renesanse); sikstinski soprani djeaci s lijepim visokim glasovima, nalik na one kakvi pjevaju u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu (nekad su takve djeake kopili, da bi zadrali svoje glasove) (Krlea). Siksto v. Seksto. sikter tur. (siktirmek potjerati) odlazi, nestani, izdiri, goni, napolje, mar!; sikterisati, -em izbaciti, istjerati napolje; sikterua crna kava (druga) koja se daje gostu kao znak da moe otii (sikter-kdva). Sikulci, Sikulaca odn. Sikulijanci, Sikulijanaca (mn. m. r.) jedno od najstarijih imena za Sicilijance (isp. i Sikanci) od kojih su neki kao pustolovi doli u Maarsku (Erdelj, Transil 1224 silembe, -eta tur. (sinebend) remen na prsima jahaem konju, oprsnica. Silen, -ena, 5. Silene jedan od pratilaca boga Bakha, Dioniza iv.J; veseo, elav starac, vjeno pijan; simbol staroga bekrije (atributi: brljanov vijenac, tap obavijen liem loze [isp. tirs] i vinski mijeh). silence (it. sajlens) engl. (isp. silentium) tiina, mir! (isto i franc, s izgovorom . silentium lat. (it. silencijum) mir, utnja pozor! panja! tiina! Silent leges inter arma lat. U ratu ute : (Kad je rat, nitko nikom nije brat). silenzio tal. (it. silencio) v. silence, sile silepsa 2. mn. si'lepsa gr. (syllepsis gral lovljenje, zatvaranje) 1. gram. nesk nepodudaranje meu sastavnim dijel reenice (npr. upotreba jednog predik vie subjekata, a predikat pripada jednom subjektu: Udarie bubnji i s [svirale ne udaraju]); 2. stezanje dvaju va u jedan. siler lat. vrba iva. Silesia lat. leska, lezija. silex (it. si'leks) marka stroja za kul naziv za sam takav stroj. silfi, silfa (mn.m. roda); silfide, -ida (mn. mitska, lagana, uzduna bia muk enskoga roda, koja su predstavljala uzduha; duhovi uzduha; vilenjaci, vili nes. njene ene; isto i silfe, silfa (, roda); prid. silfidski. silhueta v. silueta. silibgr. (sillybos) u staro doba knjizi prid pruga od pergamene na kojoj je bio n naslov djela ili ime pisca; isto i sitib. Si licet parva componere magnis (it __ kompdnere...) Ako je doputer le stvari usporeivati s velikima (re koja se katkada upotrebljava i kao izra: skromnosti) (Vergilije; slina je i Ov: reenica: Si licet exemplis in parvis gra uti Ako se u malom smijemo sluiti v primjerima). silicij, -ija (poredsilicijum) lat. (silex, 2. sil kremen) kemijski element kremik ( lijepim odsjajem, velike tvrdoe); zn prid. silicijev (pored silicijumov). silidik, mn. -ci tur. daica kojom se prig mjerenja poravnava ito na mjerici; na raz.

vanija) i tamo se trajno nastanili kao posebno pleme Szekely; vie Sikulijanaca igralo je razliite uloge i u naoj povijesti (Banovi Sekula, Sibinjanin Janko, tj. Hunjadi Jano, i dr.) (Krlea). sikur, -a, -o tal. (sicuro) siguran; sikuro pril. sigurno, razumije se; sikurisim sasvim siguran, najsigurniji (M. Dri). sil, sila engl. (seal) tuljan; isp. silskin. sila, 2. mn. sila v. sile. silabgr. (syllabos) popis, izvod, pregled; osobito popis svih filozofskih i politikih nauka koje su osudili pape u svojim enciklikama od 1846-1907. silaba gr. (syllabe) gram. slog; (zast.) slovka; silabian, -na, -no koji se odnosi na slog; koji tvori slog; slogovni, slovani; silabian stih stih koji se mjeri iskljuivo po broju slogova (duina i naglasak ne uzimaju se u obzir); isto/silabikwsilapski;silabarij, -ija (pored silabarijum) poetnica, bukvar; silabizacija sustav ritmikog mjerenja prema broju slogova u jednom stihu. silabus v. silab (enoa). silaf v. silah. silan, -aha tur. (silah) 1. oruje; 2. panjaa, pojas u koji se zadijeva oruje; isto i silaj, -aja i silav, -ava; silahdar, -ara, 5. silahdaru i -are oruar na sultanovu dvoru; silahor, -ora, 5. silahore pripadnik dvorske strae na sultanovu dvoru, orunik. silav v. silah. silaa1 (isp. silos) 1. stavljanje krme u silose; 2. konzervirano krmivo u silosima. silaa2 franc. (sillage brazda broda u vodi) brzina plovidbe nekoga broda, silberbetek njem. (Silber srebro + Besteck pribor za jelo) srebrni pribor za jelo (Krlea). silberfuks njem. (Silber srebro 4- Fuchs lisica) sjeverna lisica sa srebrnastim krznom, srebrna lisica (i krzno od nje); isp. blaufuks. silbertane njem. (Silber srebro 4- Tanne jela) jela sa poveim srebrnastim iglicama, osobito cijenjena za novogodinje kienje, srebrna jela. sile, -eta tur. (sille) uka, pljuska, amar. siledek, mn. -ci tur. (siledek) veliki ogrta za omatanje poslije kupanja, bademantl.

silifikacija lat. (isp. silicij 4- facere t pretvaranje u ljunak; glag. silificira ciram; isto i silifikovati, -ujem. silika-gel v. silikael.

silikati (mn. m. rodaj lat. (isp. silicij) soli k nih kiselina; silikate nalazimo u prii obliku mnogobrojnih minerala; umjeti kati na veliko se primjenjuju u teh: obliku stakla, porculana, glazure, kera

silikael

1225

sima'

oporih tvari (npr. rastvorljivo staklo natrijeva sol kremikove kiseline) itd.; prid. silikatnl. silikael lat.-franc. (silex, 2. silicis kremen + gel mraz, studen, led) porozna bijela masa, po sastavu kremenov dioksid, ima veliku sposobnost adsorpcije; upotrebljava se u kemijskoj industriji za suenje i ienje plinova, masti, naftnih proizvoda i si. silikol, -61a lat. (isp. silicij 4- oleum ulje) slitina, legura silicija s malim primjesama eljeza, aluminija i dr. elemenata; upotrebljava se za izradu obojenih metala koji sadravaju kremi k. silikoni (mn. m. r.) lat. (isp. silicij) organski derivati silicija sa vrlo razliitim svojstvima (nepropustljivost, nesprovodljivost, nesagor-ljivost i si.); primjena svestrana (sintetike tkanine, crepovi, nakiti itd.). silikoza lat. (isp. silicij) profesionalna bolest kopaa dijamanata u junoj Africi; sastoji se u proimanju tjelesnih tkiva, osobito plua, kremenom prainom koju kopai stalno udi-u; isp. pneumokonioza, aluminoza, sidero-za. siliktar, -ara v. silahdar. silirati, silfram stavljati u silos (v.J, spremati (hranu) za zimu; isp. ansilirati. si'lk engl. (silk) svilena nit, svilena prea (slui i kao povraz kod ribolova), silkvtorm engl. (it. silkvorm) 1. dudov svilac, svilena buba; 2. kirurki konac, sili engl. (it. sil) geol. sloj, naslaga, sillabub engl. (it. si'lebab) hladan napitak od tuenog vrhnja, vina, eera i zaina. Sillv-simfonija engl. (silly luckast) naziv za niz crtanih filmova Walta Disneva u kojima se prikazuju nemogue, luckaste, ali aljive dogodovtine (glume i ljudi i ivotinje i stvari), silo v. silos. silogistika, 3. -ci gr. 1. nauka o silogizmima (v.); 2. prenes. besplodno, prazno, jalovo umovanje, domiljanje, doumljivanje. silogizam, -zma, 2. mn. silogizama gr. (syllogi-smos) logiki zakljuak koji se izvodi iz dviju ili vie pretpostavki (npr. etverokut ima etiri strane kvadrat je etverokut, prema tome kvadrat ima etiri strane); kod starijih logiara: doumak; prid. silogistiki. silon, -ona jedan od naziva za sintetina vlakna (isp. najlon, perlon, orlon i si.). silos panj. (zapravo mnoina od silo) 1. ureaj (jama, trap, rov ili toranj) za uvanje i ukiseljivanje stone krme (lia, zelenja, stabljika razliitih hranjivih biljaka itd.), a takoer i krma, dobivena na taj nain (silosiranje, siliranje krme); 2. graevina, kula ili skladite, za uvanje ita, snabdjeveno spravama za provjetravanje, hlaenje, suenje, ienje, sortiranje, vaganje i automatsko punjenje u vree; isp. silaa1, siliranje. silskin engl. (sealskin) tuljanovo krzno. S'ils n' ont pas de pain qu'ils mangent de la brioche franc. Ako nemaju (tj. gladne mase) kruha, neka jedu kolaa (reenica koja se pripisuje francuskoj kraljici Mariji Antoane-ti, eni Luja XVI, s kojim je zajedno smaknuta u doba francuske revolucije god. 1793). silueta, 2. mn. -eta (po E. de Silhouetteu, ministru Luja XV, sredinom XVIII. st., koji je, zbog tednje, navodno preporuivao jednobojno slikanje umjesto pravljenja minijatura u bojama koje su bile vrlo skupe) 1. tamno na svijetloj podlozi ili obrnuto;

jednobojna konturna povrinska slika ovjeka, predmeta, narisana ili izrezana iz papira, furnira, tkanine i si.; 2. prenes. mutan vanjski obris neega koji se vidi u tami, u magli; sjena, prilika, tamna pojava. silumin, -ina legura silicija i aluminija. silur, -ura (po imenu Silura, starih stanovnika Walesa u Engleskoj gdje ima mnogo naslaga iz toga perioda) geol. drugi period paleozoj-ske ere (dijeli se na ordovicium i gotlandium). siluriran tal. svrgnut, zbaen, onemoguen (V. C. Emin) Silva v. Silvija. silvan, -ana lat. nie boanstvo u antikoj mitologiji, koje ivi po umama. silvanac, -anca vrsta mnogo cijenjenog groa i vina. si'lver engl. srebro (u posljednje vrijeme rije dola mnogo u upotrebu za jednu vrstu britvica, ileta). Silvestar, -stra (po znaenju isto to i silvan, Silvije) ime to se biljei posljednjeg dana godine u katolikom kalendaru; odatle: Silvestrovo Stara godina, zapravo doek Nove godine (Krlea). Silvije lat. (isp. silvan) stanovnik ume; en. Silvija (v. Reja). silvikultura lat. (silva uma + isp. kultura 3) gajenje uma, umarstvo, silvin, -ina (po imenu nizozemskog lijenika Franca Sylviusa) miner, kalijev klorid, s'il vous plait franc. (it. silvuple) ako vam je po volji, tj. izvolite! sima1 tur. (sima) put, ten (v.).

1226 sima2 (slo. od kem. formule za silicij / magnezij) u geologiji naziv za unutranji sloj Zemlje u kojem prevladavaju elementi silicij i magnezij (isp. sial, sifema ; nife); prid. simatski, simatiki. sima3 gr. u antikoj arhitekturi naziv za zavrni rub trijema, esto ukraen obojenim ornamentima. simaruba rod amerikih tropskih drvenastih biljaka (od nekih se vrsta dobivaju lijekovi protiv proljeva i zmijskog otrova). simba u nekim afrikim plemenima izraz za lava, a inae i naziv za borca za slobodu Konga. simbioza gr. (syn s, sa + bios ivot) bio/. dugotrajan, tijesan suivot dvaju organizama; najee se upotrebljava u smislu mutua-lizma (v.); ivotna zajednica u ivotinjskom i biljnom carstvu koja donosi koristi jednom i drugom biu; prid. simbiozan, -zna, -zno; simbiont, 2. mn. simbionata biljka ili ivotinja to ivi u simbiozi. simbol, -61a, 5. simbole gr. (symbolon) 1. u starini ugovoreni predmet kao znak raspoznavanja za lanove neke grupe, tajnog drutva i si.; 2. materijalni ili apstraktni znak koji ili oznauje neki pojam ili na njega podsjea; lik koji sadrava prikriveni smisao; utjelovljenje; 3. znak kemijskog elementa, izraen jednim ili dvama poetnim slovima njegova latinskog imena (npr. natrij simbol Na); 4. uope: znak, znamen, znamenje, skup svih oznaka, olienje svih karakteristika. simbolika, 3. -ci gr. (isp. simbol) 1. predstavljanje ideja, pojmova ili osjeaja s pomou ugovorenih znakova (simbola); 2. skup simbola; prid. simboliki 1. slikovit, pun simbolike; 2. koji ima karakter simbola, koji simbolizira, nestvaran, koji ne predstavlja pravu vrijednost, koji je naoko, tobonji; isto i simbolian, -na, -no; izv. simbolinost, -osti. simbolizacija (isp. simbol) oznaivanje s pomou ugovorenih znakova simbola: utjelovljivanje, oliivanje, visoko znaenje; simbolizirati, -iziram oznaivati, prikazivati u simbolima, utjelovljivati u sebi, oli-ivati npr. neku ideju, predstavljati visoku vrijednost; isto i simbolizovati, -ujem /' simbo-lisati, -em. simbolizam, -zma (isp. simbol) struja u umjetnosti i knjievnosti koja je nastala u Francuskoj krajem 19. stoljea; teila je da slikovitim nainom izraavanja i zvunim rijeima stvara stanovita raspoloenja i da s pomou simbola izrazi osjeaje i apstr pojmove; simbdlist(a) pristaa, sijed simbolizma; en. simbolistkinja; simbolistiki. Si medicamenta non sanant, ignis sanat, s non sanat, ferrum sanat lat. (it... dikamenta...) Ako lijekovi ne izlijet jei vatra, ako vatra ne izlijei, lije ljezo; isp. Quae medicamenta non s; simens (po njem. fiziaru vVerneru Siei 1816 1892, izumitelju dinamo-stroja) dinice za mjerenje elektrine vodlji reciprona vrijednost oma; oznaka S il (tj. obratno od ohm, kako se u orij pie om) (nekadanje pogone tvrtke Sit u Zagrebu preuzelo je i izvanredno r; nae poduzee Rade Konar). simentalski (po dolini rijeke Simme Sin tal u vicarskoj); simentalski) govedo -menita vrsta goveda vicarskog podr simentalac, -alca bik simentalske pa: (Kolar); simentalka simentalska kn Simeon, -ona, 5. Si'meone hebr. uslianjc simering njem. vrsta zapuaa, brtvila. simetrala gr. (syn s, sa + metron n geom. os simetrije, tj. pravac koji dijeli c1 ili kut na dva potpuno jednaka dijela simetrija gr. (symmetria pravi raz sklad, mjera) 1. harmonija, razmjet sklardnost, zakonomjerni rasporeaj ka ili dijelova predmeta u prostori ega je jedna polovica predmeta kao zrcalni odraz druge polovice predmeta jamna podudarnost, sukladnost; 2. bic stav tijela organizma iz potpuno jed dijelova (npr. desna i lijeva strana ljuds tijela); prid. simetrian, -na, -no k odnosi na simetriju, razmjeran, skladan monian, suglasan, sukladan; izv. trinost, -osti. simfflija gr. (syn s, sa + filia prijatelj pojava da neke ivotinje ive u zajedi drugima od kojih imaju osobite koristi npr. mravi dre u mravinjacima neke ui kojima se hrane siui ih, a krot podnose na sebi ptice koje im ak > zube; simffl, -ila ivotinja koja simfiliji; isp. sinehtrija. simfiza gr. (symfysis) sraslost kostiju: simfistiki. simfonija gr. (symfonia suglasje, gla: sklad) veliko muziko djelo za ork< sastoji se obino od 4 stavka koji se mei no razlikuju tempom i karakterom; simfonijski; simfonijski orkestar ork

simidija

1227

simplicizam

koji sainjavaju svirai na gudakim, duhakim, trzakim (harfa) i udarnim instrumentima; simfonijeta, 2. mn. simfonijeta mala simfonija; simfoniar 1. muziar koji komponira simfonije; 2. muziar koji svira u simfonijskom orkestru, simidija v. simit. simili, -ija lat. (similis slian) staklena imitacija dragulja. similia ad similia lat. slino uza slino, svoj k svome (Nehajev). similia similibus cognoscuntur lat. (it... . kognoskiintur) slino se po slinom poznaje, similia similibus curantur lat.(it.... kurantur) slino se lijei slinim, similis similem appetit lat. slian slinoga trai, vrea trai zakrpu, similis simili gaudet lat. (akc. similis si'mili gaudet) slian se slinom veseli, tj. svoj k svome. similor, -ora lat.-franc. (similis slian + or zlato) slitina, legura bakra i cinka, nalik na zlato. simiologija lat.-gr. (simia majmun + isp. logija) nauka o majmunima, simit tur. (simit) bijeli kruh; isto i simita (i. roda); umanj. simiti; simidija pekar; simidinica pekarnica. Simon v. Simeon. simonija trgovanje crkvenim stvarima, funkcijama i slubama; naziv po Simonu Magu, zaetniku gnosticizma (v.), koji je htio od apostola kupiti tajnu stvaranja udesa; isto / simonizam, -zrna; simonist(a) osoba koja vri simoniju. simp nova sintetika masa koja slui za oblaganje podova, zidova i fasada, nepropusna za vodu i masnoe, vrlo dobra zamjena za linoleum (v.). simpatektomija gr. presijecanje ivca simpati-kusa (v.) ili operativno odstranjenje njegovih ganglija, u svrhu lijeenja nekih bolesti. simpateticna tinta kemijska tinta kod koje pismo, pisano njome, postaje vidljivo tek poslije izvjesnoga djelovanja (grijanje, kemikalije i dr.). simpatija gr. (svmpatheo saaljujem, osjeam suut) 1. suosjeanje, suut, sauee, suuvstvovanje; sklonost, privlana snaga; duhovna srodnost, razumijevanje, slaganje; 2. djelovanje tjelesnih organa jednih na druge; 3. prenes. naklonost, ljubav; predmet naklonosti (dragi, dragan, dragana, ljubavnica); prid. simpatian, -na, -no
simplifikacija

1. koji izaziva simpatiju; mio, drag, privlaiv, koji dira osjeaje, koji pobuuje sklonost, ugodan, ljubazan; 2. koji izaziva protudjelova-nje (isp. simpatija 2); koji se kao odraz pojavljuje na drugom, simetrino i usporedo smjetenom kraju (npr. ako nas boli jedan zub, osjeamo boli i u drugim usporednim zubima): i:r. simpatinost, -osti. simpatikus (isp. simpatija 2) vegetativni ili autonomni ivani sustav, dio ivevlja; opskrbljuje ivcima probavne organe, lijezde, krvne ile, srce; njegov rad nije zavisan od nae volje. simpatisati v. simpatizirati. simpatizer, -era (isp. simpatija) ovjek koji je neemu naklon, npr. netko tko ne sudjeluje aktivno u nekom pokretu, ali prati njegov rad i razvoj sa simpatijom; pristaa; navija; en. simpatizerka. simpatizirati, -iziram gojiti simpatiju, osjeati naklonost, suosjeati s nekim, voljeti nekoga, slagati se u miljenju s kim; isto i simpatisati, -em. Simplegade gr. dva otoia na ulazu iz Bospora u Crno more; prialo se da su pomini i da se jedan drugome pribliuju kad naie neka laa i da je nastoje satrti; meutim, poto je kroz njih prola laa Argo s Argonautima, uvrstili su se na svojim mjestima. simpl (isp. simpleks) bedaek, duevna sirotinja. simpla v. simplica. simpleks lat. (simplcx) 1. jednostavan, iskren, bezazlen, poten, naivan; 2. luak, budala; 3. gram. samostalna, nesloena rije (bez prefiksa i dr.). simplica njem. (Simperl od slame ispletena zdjela) okrugla koarica u koju se stavlja kruh prije peenja (da se digne); isp. sau-ra. SimplTcije lat. (isp. simpleks) jednostavni, bezazleni, iskreni. simplicist(a) lat. (isp. simpleks) 1. povran ovjek; 2. osoba koja u sebi nosi karakteristike simplicizma (v.). simplicitet, -eta lat. (isp. simpleks) 1. jednostavnost, prostota; 2. bezazlenost, prostodunost, naivnost; isp. i simplicizam. simplicizam, -zrna lat. (isp. simpleks) jednostavnost, prostodunost, lakovjernost, bezazlenost, naravnost, prirodnost; u daljem razvitku rijei: duevna ogranienost, glupa-vost, glupost, primitivnost (v.); zatim pripro-stost, nekienost; prozirnost,jasnoa, razumljivost, pristupanost, laka shvatljivost; prid. simplicistiki. 1228

simplifikacija lat. (isp. simpleks + ...fikacija) pojednostavnjenje; simplificirati, -ficfram ujednostavniti, pojednostavniti, olakati, uiniti razumljivim; isto i simplifikovati, -ujem; simplifikator ovjek koji vri simpli-fikaciju, pojednostavnjiva. olakava (razumijevanja). simplist(a) v. simplifikator. simplizam, -zrna v. simplicizam (Krlea). simploka, 3. -ci gr. (svmploke spletanje, zagrljaj) poet. stilska figura u kojoj je povezano nekoliko figura ponavljanja (isp. anafora, epifora) u istoj reenici ili u reeninom nizu (npr. Od istoka haralije jau Vode golu na repovijeh raju Od zapada haralije jau Vode golu na repovijeh raju Jau zmaji s sjevera i s juga Golu raju na repovijeh vode [Ivan Maurani], odn. Stoje vano za pripravljanje rata? Novac! Stoje potrebno za voenje rata? Novac! to je najnunije za dobivanje rata? Novac! [Iz jedne emisije londonskog radija pred drugi svjetski rat]). Simpldn, -ona oko 20 km dugaki tunel u vicarskim Alpama; prid. simplonski; Simplon-orijent-ekspres naziv vlaka koji je saobraao izmeu Londona i

Carigrada (prolazio i kroz nau zemlju); ukinut god. 1976, poslije pune 93 godine postojanja: krae: simpldn, -ona (dananji Simplon--ekspres polazi iz Pariza). simpodija gr. (syn s, sa + piis, 2. podos noga) sraslost nogu. simpozijum ((' simpozij, -ija) gr. (symposion) gozba; skup, sastanak; danas najee u znaenju: sastanak strunjaka s odreenom temom za raspravljanje. simptom, -oma gr. (symptoma, 2. -atos sluaj, dogaaj; nezgoda, nesrea) 1. obiljeje, znak neke pojave (npr. bolesti); 2. prenes. predznak, nagovjetaj, pretea; simptomati-an, -na, -no osnovan na vanjskim obiljejima, koji slui kao simptom, karakteristian, koji se moe smatrati kao znak. pretea, nagovjetaj neke pojave; nagovjeta-valaki, znaajan; simptomatino lijeenje lijeenje usmjereno na odstranjenje simptoma bolesti, a ne na njezin osnovni uzrok; sim-ptomatologija (gr. logos rije,

govor) nau-kao simptomima bolesti, semiologija (v.J. sims v. atula. simsija, 2. mn. si'mslja tur. (sipsi duhan /'//' simsi srebrnast) lula (okovana srebrom). Simson hebr. malo sunce, simulacija lat. (simulatio) zavaravanje, himba. pretvaranje, prevara, glumljenje, prene nje, licemjerje (v. simulirati). simulakrum lat. (simulacrum) slika, slika ka, kip, kumir; privienje, utvara, s avet. simulant v. simulirati. simulator lat. (isp. simulacija, simulirati) ni ureaj u kojem su stvorene takve kakve su inae u prirodi, npr. napra\ slui za vjebanje pilota, osobito astro u letakoj kabini umjetno stvoreni ra uvjeti letenja i ivota izvan zemaljske i si.; u simulatorima, koji po svemu odg ju raznim dijelovima buduih kozmiki dova, meu ostalim i tehniari i in odjeveni u svemirska odijela izvode pol popravke koje e jednom morati obavi vrijeme letova u svemir; isp. stratokan simulirati, -muliram lat. (simulare) pre se, prenemagati se, predstavljati lane stvar, hiniti, praviti se lud, nastojati za\ glumiti npr. neku bolest (a biti zdrav) zabuavati; simulant, 2. mn. simulani ovjek koji se pretvara, prenemae; pr< ca, prenemagalo, licemjer, laac, gh vojn. zabuant.

simultan lat. (simul zajedno, skupa, doba) istodoban, istovremen; isp. sini an^ simultana pozornica pozornici koje su odmah u poetku izgraene sve i vidljive su publici za vrijeme trajanja izvedbe (npr. u srednjovjekovnim p< skim igrama); izv. simultanost, -osti -dobnost, istovremenost; isto i simuh -eta; simultanka, 3. -ci, 2. mn. simi ahovska igra jednog igraa prot protivnika na vie ploa, istodobno simultanizam, -zrna lat. 1. isto to i sii nost, simultanitet, odn. kako kae I< jedno u drugom, jedno pokraj dru jedno nad drugim, u meteu, u bunilu, vrsta kubizma ( v.), jedan od modernih p ca u knjievnosti i umjetnosti. simun v. samum. simvol v. simbol. sin1 skra. za sinus (v.). sin2 gr. (syn s, sa) prefiks koji oznauj su, zajedno, skupa, npr. sinhro sinabija v. sanabija. sinadelfus gr. izrod sa etiri ruke i etiri sinagoga, 3. -gi gr. (synagoge skup. sabiranje) idovski hram, templ, zboi zborite, bogomolja. Sinaj, -aja planina na Sinajskom polu* sinel

sinaksar

1229

na njoj je, po Bibliji, Mojsije primio od boga Deset zapovijedi, sinaksar, -ara gr. (svnago skupim) pravoslavna crkvena knjiga s kratkim ivotopisima svetaca poredanim po kalendarskim datumima. sinalagmatian, -na, -no gr. (svnallage izmjena, razgovor, pomirenje) dvostran (npr. ugovor), obavezan za obje strane. sinalefa gr. (svnaleifo zajedno namaem) gram. spajanje dvaju dugih samoglasnika u jedan slog; isp. kraza. sinaletika fotografija gr. umjetna, po opisu nainjena slika. sinalko lat. (sine bez) tvorniko ime za jedan bezalkoholni, dobro gazirani voni napitak. Sinan tur. koplje, rt koplja sinantrop (srednjolat. Sinna Kitaj, Kina + gr. anthropos ovjek), tonije: sinanthro-pus pekinensis znanstveni naziv za prastari tip ljudske rase, naen u diluvijalnim naslagama kod Pekinga u Kini, srodan pite-kantropu ( v.). sinapisgr. (sinapi) goruica, slaica, mutarda, senf; isto i sinap. sinapsa gr. (synapsis sveza) med. spojno sredstvo dviju ivanih stanica. Si natura negat, facit indignatio versum lat. (it __ indignacio verzum) Ako priroda uskrauje, gnuanje stvara stih, tj. ako i ne postoji talent, ovjek e od gnuanja propjevati rugalicu (Juvenal). Si natus non fuissem homo ille lat. da se (barem nikad) nisam ni rodio, ja ovakav ovjek... sincere et constanter lat. (it _____ konstanter) iskreno i postojano. sineritat, -ati tal. (sincerita) iskrenost; sinero iskreno (Vojnovi). sindaktilija gr. (syn s, sa + daktylos prst) sraslost prstiju (kod nekih ivotinja normalna pojava, a kod ovjeka abnormalna). SIndbad junak pomorakih arapskih pria, osobito u zbirci Tisuu i jedna no (Sindbad-Pomorac, Moreplovac). sindetikl gr. (syndeo sveem) koji vee, povezuje, vezivni, spojni. sindetikon gr. (syndeo sveem) vrsta ljepila. sindezmologija gr. (syndesmos vez, sveza + logos rije, govor) dio anatomije koji prouava spojeve medu kostima.

sindicirati, -dicfram (isp. sindik /' sindikat) 1. ujedinjivati poduzea u sindikate, udruivati, uzadruivati; 2. vriti slubu sindika, biti neiji pravni zastupnik. sindijazmiki brak (isp. gr. syn s, sa + dia raz) brak mukarca s jednom enom (monogamija, v.), ali tako da poligamijaf v.) i prigodne nevjere ostaju pravo mukarca. sindik, mn. -ci, 2. sindika gr. (syndikos odvjetnik, zastupnik) 1. u staroj Grkoj branitelj na sudu; 2. u nekim zemljama Zapadne Evrope predstavnik neke ustanove, opine ili korporacije, opunomoen da vodi njezine poslove; pravni zastupnik, pravni savjetnik, opunomoenik. sindikalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na sindikalizam (v.) ili na sindikat (v.). sindikalist(a) 1. lan sindikata(v.j; 2. pristalica sindikalizma ( v.J. sindikalizam, -zrna (isp. sindikat) sitnobur-oaska struja u radnikom pokretu (u Francuskoj, Italiji, paniji i dr.); odnosi se negativno prema svakoj dravi, pa i prema proleterskoj dravi i diktaturi proletarijata; porie neophodnost postojanja partije radnike klase. Sindikalizam je protiv udjela strukovnih saveza (sindikata) u politikoj borbi i smatra da je samo strukovni pokret i ekonomska borba pravi proleterski oblik klasne borbe (v. anarhosindikalizam). sindikat, -ata (isp. sindik) 1. zvanje i sluba sindika; 2. struna organizacija radnika, radniki strukovni savez; 3. jedan od oblika monopolistikog udruenja poduzetnika, vii oblik kartela; stvara se radi dobivanja vika vrijednosti postavljanjem monopolskoga gospodarstva na tritima prodaje. Sindikat uzima na sebe prodaju robe sindiciranih poduzea, oduzimajui im trgovaku samostalnost; prid. sindikatni. sindrom, -oma gr. (syndrome) skup simptoma; stjecaj, suradnja; gomilanje. sindada v. sedada. sinder, 2. mn. sindera perz. postava na suknji odozdo iznutra, sindilat, -ata (isp. sidil) sudska potvrda; sindilatiti, -dilatlm potvrditi, sindlr, -ira tur. (zendir, zindir) lanac; verige, okovi; umanj. sindiri; prid. indekl. sindirli; sindirlija stari turski zlatni novac; sindirlije (mn. . roda) kuglice povezane

laniem kojima su se nekad punili puani naboji. sinel, 2. mn. si'nela gr. (isp. sin2... + kellion elija) pravoslavni monah s viom bogoslovnom sine anno sine anno lat. (akc. sine ano) u bibliografiji bez naznake godine (kada je knjiga tampana); sine anno et loco (it _______ loko) bez naznake godine i mjesta (gdje je knjiga tampana). sine appellatione lat. (it. sine apelacione) bez priziva (enoa). sineast franc. (cineaste) kinematografski strunjak. Sine Cerere et Baccho friget Venus lat. (it __ Bakho...) Bez Cerere i Bakha smrzava se Venera, tj. bez kruha i vina nema ljubavi, ljubav ide kroz eludac; isp. Die Liebe geht durch den Magen. sine die et consule lat. (it ______ konzule) bez naznake dana i konzula (stari su Rimljani godine odreivali prema imenima konzula). sine dispensatione lat. (it. sine dispenzacione) bez doputenja (enoa). sinedrij, -ija (pored sinedrijum) gr. (svnedrion sijelo, sjednica; senat) najvia sudbena ustanova u staroj Judeji, duhovni i svjetovni sud. Sine furore magnus poeta non potest lat. Ne moe (ovjek) biti velik pjesnik bez nadahnua. sinegdoha, 3. -hi gr. (svnekdoche) poet. preneseno znaenje rijei kod kojega se zamjenjuju imena pojmova koji znae vie ili manje od onoga to se njima obino kae, npr. glava = ovjek (pars pro toto, v.) ili zatita = zatitnik (totum pro parte); prid. sinegdohi-an, -na, -no. sinehtrija gr. (syn s, sa + echthros neprijatelj) u zologiji naziv za iskoriiva-nje ivotinja od drugih ivotinja (osobito o kukcima koji ive u mravinjacima i termitnja-cima, te im mravi i termiti jedu jaja i drukije ih izrabljuju); isp. simfilija. sine ira et studio lat. (akc. sine ira et studio) bez mrnje i naklonosti, tj. nepristrano, objektivno, pravedno. sinekija gr. (syn s, sa 4- oikia kua) sustanarstvo, pojava da npr. mravi stanuju na biljkama; isp. simbioza, simfilija; sinekizam, -zma u starom vijeku okupljanje svih nezavisnih oblasti Atike oko Atene. sinekura lat. (sine cura bez brige) dobro plaena sluba koja ne zahtijeva nikakav ozbiljan rad. sine loco lat. (akc. sine loko) u bibliografiji bez naznake mjesta (gdje je knjiga tampana); sine loco, anno vel nomine bez naznake mjesta, godine, pa ak i imena. sinemaskop v. kinemaskop.

spremom, dodijeljen episkopu (ime odatle to sindeli stanuju s episkopom i imaju svoje elije).

1230

sine nomine lat. (akc. sine nomine) u biblioj bez naznake imena pisca (koji je k napisao). sine qua non v. condicio sine qua non. sinerama (akc. i sinerama, isp. panorarr kinerama. sinereza gr. (synairesis) gram. slivanje samoglasnika ili dvaju slogova; prot. d za; isp. siniceza. sinergija gr. (syn s, sa + ergon suradnja nekoliko organa ili mii;: vedbi nekog pokreta ili neke radnje. sinestezija gr. (synaisthanomai zajedm am) suosjeanje, tj. sposobnost je nenadraenog osjetila da osjeti podra; kog drugog osjetila; pojava da zvuk iz kod sluatelja osjeaj boje, svjetla i si., o zvuka izaziva dakle osjeaj vida (sa sine jom je u vezi tzv. sluanje boja, m boja, pa boja glasa itd.); sinestez jedan od uinaka halucinogenih droga LSD; sinestetian, -na, -no suosje sine tempore lat. bez akademske etvrti zakanjavanja, tono u odreeno vr (isp. cum tempore). sine titulo lat. bez naziva. sinfonia v. simfonija; sinfonia concertant (it. konertante) visestavana kompo za dva ili vie solistikih instrumen orkestar. Singalezi (mn. m. r.) indoevropski nar indoiranske grupe, uglavnom na otoku Ionu. singamija gr. spajanje dviju gameta u prc oplodnje. Singapur republika na jugu Malajsko; luotoka (na vrhu poluotoka Malake) vanosti stratekog poloaja zovu ga ski Gibraltar); glavni grad Singapur gapore). singerica naziv za ivau mainu m Singer (po imenu amer. industrijalca Is Merrita Singera, 1811 1875, osnivaa s ske industrije ivaih strojeva). singerie /rarce. (it. senri) kreveljenje, cerei likovnoj umjetnosti naziv za motive s fi, ama majmuna (aluzije na ljude), ukra stijenama, paravanima, na tekstilu i si. Singidunum lat. staro ime Beograda (, Graeca). Singing fool v. Sonny-boy-arija. singl, 2. mn. singla engl. (single sam, po naan); 1. igra tenisa ili ping-ponga u k nastupaju samo dva protivnika (po jeda svake strane); 2. jednosmjerna eljezn

singlica

1231

sinkretizam

karta (za razliku od povratne karte) (Krlea, Zastave); 3. u pomorskom i eljeznikom prometu brodska kabina ili kupej spavaih kola samo za jednu osobu. singlica (isp. singl) u govoru naih pjevaa lake muzike izraz za gramofonsku plou na kojoj je snimljena samo po jedna pjesma sa svake strane (za razliku od long-plejke); isp. long plav. singlton engl. (singleton) u igri brida izraz kad neki igra ima samo jednu kartu neke boje. Sing-Sing 1. ime uvene kaznionice u amerikoj dravi New York; 2. sinonim za modernu inkviziciju (v.), pa i za jednu kuu u Jandrie-voj ulici u Zagrebu, koju su Zagrepani nazvali tim imenom jer su u njoj okupatori vrili svoja muenja. singsong kin. kazalite. singpil njem. (singen pjevati + Spiel igra) igrokaz s pjevanjem i muzikom, nekada (18. stolj.) popularna forma kazaline umjetnosti, osobito u zemljama gdje se govorilo njemaki; isp. melodrama.

singular lat. (singularis) gram. jednina; prot. plural; prid. singularan, -rna, -rno 1. koji se odnosi na singular, jedninski; 2. osobit, poseban. singulare tantum, mn. singularia tantum (akc. singulare, singularija tantum) lat. imenica koja ima samo singular, jedninu, i ne moe dolaziti u mnoini, npr. Zagreb, Jugoslavija; isp. plurale tantum. singularizam v. monizam. sinhron v. sinhronian. sinhronija gr. (syn s, sa + chronos vrijeme) 1. suvremenost, istodobnost, isto-vremenost, vremenska usklaenost, uspored-nost; 2. u lingvistici promatranje jezinih promjena u odreenom vremenskom razdoblju bez obzira na stanje jezika prije toga; v. dijahronija; sinhronian, -na, -no koji se zbiva u isto vrijeme, suvremen, istodoban, istovremen; sinhronina tablica tablica koja prikazuje istodobne historijske dogaaje; izv. sinhroninost, -osti; sinhronizacija usklaivanje

zvukova (govora, muzike, pjevanja) sa snimljenim filmskim slikama, tako da se dobije tonfilm; isp. nahsinhronizacija; sinhronizirati, -iziram uiniti da se neto dogaa istodobno (npr. slika i govor kod tonfilma); vremenski uskladiti; isto isinhroni-zovati, -ujem; sinhronizam, -zrna 1. istodobnost; vremensko podudaranje; 2. tehn. podudaranje hoda dvaju mehanizama; podudaranje faza i broja okretaja dvaju di-namo-strojeva izmjenine struje. sinhrotron, -ona gr. veliki stroj slian ciklo-tronu (v.), za pospjeivanje brzine atoma. siniceza gr. (synizo sjedam) stezanje dvaju vokala u jedan slog, npr. u istinu izgovoreno ujstinu; veliku vanost ima u poeziji, isp. npr. iz Matoeve pjesme Srodnost: Boju (i) svjei miris snijega (i) mlijeka ima, Nevin bijel i ist ko edo suza (i) krin. sinidi (mn. m. r.) kineska rasa. sinigle, sinigala (mn. . roda) gr. (isp. siringa 3) uljevi, hemoroidi, zlatna ila; prid. siniglav. sinija, 2. mn. sinlja tur. (sini) niski stol za blagovanje (bakrena ili bronana ploa na tronogu); umanj. sinijica. Sinis u starogrkoj mitologiji zloglasan razbojnik koji je putnike namjernike vezao o krajeve dviju svinutih jela i putao uvis tako da su se raskidali; ubio ga je Tezej na isti nain. sinistra mano tal., muz. lijevom rukom, sinistroid, -ida lat.-gr. (sinister lijevi + eidos
sinkroni ja

lik, oblik) u zapadnim zemljama naziv za ovjeka koji naginje idejama ljeviarskih stranaka, sinizeza v. siniceza (M. Franievi). sinklinala gr. (synkliniai nagnut poloaj, nagib) geol. korito; uleknuti dio nekoga sloja; v. antiklinala. sinklit, 2. mn. si'nkllta gr. (synkletos sazvan) u staroj Grkoj skuptina najviih inovnika; senat. sinkopa, 2. mn. sinkopa gr. (synkopto zajedno tuem, zajedno izbijem) 1. gram. izbacivanje sloga u sredini rijei (npr. dr'te mjesto drite); 2. med. nesvjestica uslijed zastoja kucanja srca; srana kap; 3. muz. spajanje druge polovine jednog takta u jedan ton s prvom polovinom drugog takta, zanos; 4. neoekivana pojava koja poremeti prirodan tok stvari; sinkopirati, -kopiram pjevati ili svirati u sinkopama. sinkrazija gr. (synkrasis) stapanje, mijeanje, smjesa. sinkretizam, -zrna gr. (synkretismos sjedinjenje) 1. jedinstvenost, neralanjivost, koja karakterizira prvobitno, nerazvijeno stanje (npr. sinkretizam prvobitne umjetnosti u kojoj su ples, pjevanje i svirka morali dolaziti zajedno); 2. u filozofiji vrsta eklektizma, spajanje raznovrsnih, protuslovnih nazora, nespojivih meu sobom; 3. gram. pojava u kojoj jedan gramatiki oblik prima na sebe vie funkcija, npr. u dananjem naem jeziku 1232 Ivanova evanelja koje se u nekim pojedinostima razlikuje). sinoptika, 3. -ci gr. (isp. sinopsis) n; vremenu i o predskazivanju vreme meteorologije; prid. sinoptikl sa-pregledan; koji daje pregled svih sloene cjeline; sinoptike karte gei karte na kojima su oznaeni pregledi tati promatranja razliitih vremenski!. nata, ispitivanih istodobno u razliitin vima; slue za predskazivanje vr sinoptiar meteorolog koji studir; tike karte (v.), strunjak u progni vremena. sinor, -ora, 2. mn. sinora tur. (synir, synoi synoron) mea, granica; sinoriti, -Im aiti, graniiti. sinosel novoizumljeni njemaki kemij izvod, za koji se tvrdi da omoguuje u rast penine stabljike unato svim 1 skim nepogodama (vlati ne polijei sindvija gr. (synoche veza) zglobu, spojnica; prid. si'novijalan, -Ina, -Ino; s (-itis) upala zglobne spojnice (javlja bolna oteklina). sinsija v. simsija. Sint u nizozemskim i belgijskim geog imenima isto to i Saint, San, Sank Sao, tj. sveti (isp. Sint Niklaas, j Flandriji). sintagma, 2. mn. sintagma gr. prvotno i sintaksa (v.); danas: cjeloviti dio r skup od dviju ili nekoliko rijei koje u ine cjelinu za sebe i kao takvi, kat imaju znaenje u reenici, a svaki t svoju vrijednost tek u spoju s drugim d ma reenice; prid. sintagmatski. sintaksa 2. mn. sintaksa gr. (syntaxis od i to sastavljam, sreujem) dio grai koji izuava reenicu i njezine dijelove, nje i namjetanje rijei u reenici, v jednih reenica s drugima u jednu c upotrebljavanje vrsta rijei i upotrebi i padea i glagolskih oblika (kod nai: gramatiara: skladnja); prid. sin ta I sintaksiki. sinteriranje engl. stapanje razmrvljene vrstu masu grijanjem bez taljenj, sinterlrana glina). sintetian, sintetizirati v. sinteza. sintetika (isp. sinteza) izraz koji se u vrijeme upotrebljava za oznaku tekstil izvedenog kemijskim putem (isp. sint vlakna).

jednaki oblik za dat., lok. i instr. plurala: nekad je bilo npr. dat. narodom, lok. narodih, instr. narodi, a danas imamo za sva tri padea djelovanjem staroga dualskog oblika za ta tri padea (narodoma) ujednaeno: narodima. sinkronija i si. v. sinhronija i si. sinle, -eta v. sile. Sinn-fein ir. (it. i'n fein mi sami) irska revolucionarna nacionalistika stranka, osnovana 1905, a prestala djelovati osnivanjem Slobodne Drave Irske (1921). sinod, sinoda, 2. mn. sinoda (akc. i sinod, -oda) gr. (synodos sastanak, sabor) crkveni sabor; u pravoslavnim crkvama vijee koje upravlja autokefalnom crkvom; sinodalan, -Ina, -Ino koji se odnosi na sinod; isto i sinodski. sinodian, -na, -no gr. (isp. sinod) astr. koji se odnosi na vidljivi poloaj nekog nebeskog tijela prema Suncu; sinodiki mjesec vrijeme od jednoga mlaaka do drugog (29,53 dana). sinojkizam, -zrna v. sinekija. sinologija (srednjolat. Sinna Kitaj, Kina + logos rije, govor) struka orijentalne filologije koja se bavi izuavanjem kineskog jezika i knjievnosti; sinolog, mn. -zi specijalist u kineskom jeziku i literaturi; prid. sinolokl. Sinon v. Quae nunc tellus... si non e vero...v. se non e vero... sinonimi (mn. m. roda) gr. (svnonimos imenjak) istoznanice; slinoznanice (kod Matoa: istovetnice); rijei, razliite po zvuku, no iste ili vrlo bliske po znaenju (npr. hrabar i odvaan, cesta i put, plamen, vatra i oganj); prid. sinoniman, -mna, -mno; sinonimija pojava sinonima, istoznanost; suznanost, slinoznanost; si-nonimika, 3. -ci nauka o sinonimima. sinopedija (po engl. itanju) v. scenopegija. sinopsis (akc. i sinopsis) gr. (synopsis pregled) 1. nacrt, skica, pregled, opi osvrt; zbirka djela razliitih autora o jednom te istom predmetu; zbornik razliitih materijala o istom pitanju; usporeivanje takvih materijala; 2. u filmskom jeziku saet nacrt sadraja budueg filma kao podloga za izradu scenarija (v.). sinoptici (mn. m. r.) gr. pisci triju evanelja (Matej, Marko i Luka), koji pokazuju stanovite slinosti i podudarnosti u svojim obavjetenjima (za razliku od

sinteza gr. (synthesis sastavljanje) 1. n prouavanja predmeta u njegovoj cje jedinstvu i uzajamnoj svezi

njegovih dij

sintiman

1233

sirat

sinteza je u procesu naune spoznaje povezana s analizom (v.);2.u idealistikoj dijalektici Hegelovoj najvii stupanj razvitka koji razrjeava protuslovlja prethodnih stupnjeva (v. trijada); 3. dobivanje sloenih kemijskih spojeva iz jednostavnijih ili dobivanje spojeva izravno iz elemenata; 4. uope: spajanje, sastavljanje, spoj, skup, najvii domet; sintetian, -na, -no osnovan na sintezi, koji se dobiva putem sinteze; sastavljen, uopen, ujedinjen; proizveden na umjetni nain, dobiven kemijskim putem (hrana, kauuk, plastine mase); sintetini jezici jezici koji u stvaranju izvedenica ili sloenica daju prednost nastavcima a izbjegavaju kombinacije s prijedlozima (na jezik spada npr. meu sintetine); sintetina muzika spaja ljudske glasove i tonove muzikih instrumenata sa umovima i efektima elektronske ili konkretne muzike; sintetina vlakna kemijska vlakna; sintetizirati, -iziram spojiti u cjelinu; sastaviti, skupiti sve u jedno; izvriti sintezu; umjetno proizvesti, dobiti kemijskim putem; isto i sintetizovati, -ujem. sintiman, -mna, -mno gr. (syn s, sa + thvmos ud) koji izvire iz opeg raspoloenja; isp. katatiman. sinton gr. (syn s, sa + isp. ton) med. koji se harmonino uklapa u svoju okolinu. sintonija gr. (syn s, sa + isp. ton) sklad, suzvuk, sloga, sukladnost; sintonizator u radio-tehnici: usklaiva tonova; sintogram - tabela s imenima stanica na nekom radio-aparatu. Sint ut sunt, aut non sint lat. Neka budu kako jesu, il neka ih ne bude (odgovor jezuitskog generala Riccija [1703 1775] papi Klemen-tU 'XIV. na papin prijedlog za izmjenu nekih stavaka u ustavu isusovakog reda). sinuitis v. sinusitis. sinuozan, -zna, -zno lat. (sinuosus) naboran, nabran, s naborima; krivudav, vijugav, zavojit, valovit. sinus lat. (sinus) 1. zavoj, nabor, vijuga; 2. zaton, zaljev (Sinus Quaternarius latinski izraz za na Kvarnerski zaljev; Krlea); 3. mat. omjer katete koja je nasuprot kutu, i hipotenuze; 4. med. kut, ugao, duplja, upljina, slivnica, kesica s gnojem; sinusi a) kanali tvrde mozgovne opne, ispunjeni venoznom krvlju; b) upljine nekih lubanjskih kostiju; prid. sinusov; sinusni; sinusitis (akc. i -itis) med. upala sinusa, s glavoboljom i curenjem upalnog sekreta kroz nos.
sirbaz

sinusoida lat.-gr. krivulja koja prikazuje promjene sinusa (isp. sinus 3) u zavisnosti s promjenom kuta. sinjal, -ala v. signal. sinjati, -am tal. (signare) obiljeiti, oznaiti. sinjor, -ora, 5. sinj ore tal. (v. signore) gospodar, gospodin; sinjora gospoa; sinjorina (akc. i sinjorina) gospoica; sinjorija (signoria) 1. gospodstvo, vlast; gospoda; 2. kneevina u Italiji 14. i 15. st.; Sinjorija est naziv za Veneciju; isp. Serenissima. Si omnes consentiunt, ego non dissentio lat. (it ___ konsencijunt... disencio) Ako se svi slau, ne protivim se ni ja (Schiller, Razbojnici). Sion, Siona (akc. i Sion,-6na) hebr. brdo kraj Jeruzalema u Izraelu gdje je bio glasoviti Salamonov hram; prenes: velika svetinja, uporite vjernih, sijelo nade (svjetlo sa Siona u Jami I. G. Kovaia); zovu ga i Cion; sionizam, -zrna v. cionizam. sipah, mn. -si, 2. mn. si'paha (tur. i ar. sipah vojska; perz. sepahi vojnik) 1. kolonijalna vojska od lokalnog stanovnitva u (bivim) indijskim posjedima Britanskog Imperija; 2. konjika garda turskih sultana; isp. spahi. Si parla italiano tal. Govori se talijanski (oznaka na poslovnim prostorijama kao obavijest muterijama da mogu biti posluene na talijanskom jeziku). si parva licet componere magnis lat. (akc. si parva licet komponere magnis) ako se smije maleno usporediti s velikim; isp. si licet... sipciger v. zipciger. siperak, -perka, mn. -ci, 2. siperaka tur. (siper) v. partikla, bavarin. Sipil gr. (Sipylos) ogranak planine Tmola u Maloj Aziji; danas Sipuli-dag; isp. Nioba. Si quid fecisti, nega lat. (it.... kvid...) Ako si to uinio, nijei, ne priznaji! Si quid movendum est, move lat. (it.... kvid...) Ako to treba maknuti, makni (Hipokrat). sir engl. (it. ser) 1. gospodine! cijenjeni gospodine! (oslovljavanje muke osobe); 2. plemiki naslov (uvijek uz ime i velikim slovom; ne deklinira se); isp. sire. sirada, 2. mn. si'rada ar. (sirat) isto to i iritfv.J; siraditi, -Im naivati siradu. Siradudin, -ina, 5. Siradudlne tur. svjetlo vjere, islama. Sirano d'Bererak v. Cyrano de Bergerac. sirat tur. (syrat) put, cesta, ulica; hod, hodanje; sirat-uprija (syratkopriisu) po vjerovanju muslimana most izmeu dehenema (v.J i 1234

deneta (v.J kojim je teko proi, a mora njime proi musliman da bi doao u raj; uope: opasan, teak i muan put. sirbaz, -aza, 5. sirbaze v. sihirbaz. sirce, -eta tur. (sirke) kvasina, ocat; prid. sirce tnl. sire franc. (sir) izraz za oslovljavanje careva i kraljeva; Vae Velianstvo. sirealizam, -zrna franc. (surrealisme) v. nadrealizam; sirealist(a) pristaa sirealizma; en. sirealistkinja; prid. sirealistiki. siren, -ena (Siren lacertina) vrsta repatog vodozemca to ivi u junoj Karolini i u Teksasu (naraste do 70cm, ima trajne krge, a nema stranjih nogu). sirena gr. (Seiren, Siren) 1. u grkoj mitologiji morska nimfa koja je svojim pjevanjem zavodila pomorce na opasna mjesta gdje su pogibali; 2. prenes. zavodljiva no bezduna ena; 3. fiz. sprava za izvoenje glasova razliite visine i za mjerenje brojeva zvunih titraja; 4. signalna sprava s jakim, otrim zvukom; upotrebljava se na brodovima, u

slubi protuavionske obrane, na tvornicama, automobilima; 5. zool. dugong, lamantin, morska krava; sisavac prilagoen ivotu u vodi; prednje noge pretvorene u peraje, a stranjih nema; ivi u tropskim morima i rijekama; 6. med. nakaza sraslih nogu; prid. sirenski koji se odnosi na sirenu; prenes. zamaman, zavodljiv, privlaiv, aroban, dra-estan, ali opasan. Si replica tal. (it ____ replika) muz. Ponavlja se! Ponovi! siridik tur. (svrada) arsenovo bjelilo (otrovno); upotrebljava se za spravljanje pudera. Sirija1 tur. (m. ime) tajanstveni. Sirija2 republika na istonoj obali Sredozemnog mora u jugozapadnoj Aziji; glavni grad Damask (Dimashq), koji se smatra jednim od najstarijih gradskih naselja na svijetu; Sirijac, -Ijca, 2. mn. Sirijaca; prid. sirijski.

Sirijus lat. (iz gr. seirios vru) najsjajnija zvijezda u zvijeu Psa (gr. seirios kyon pasja zvijezda). siringa, 3. -gi gr. (syrinx, 2. syringos) 1. svaka cijev, a iz toga se razvilo znaenje: svirala, osobito pastirska ili Panova svirala (prvotno od sedam povezanih tranih cijevi nejednake duine); 2. organ za pjevanje (pjevalo) u ptica; 3. u medicini: a) isto to i fistula ( u starogrkom mn. syringes krvne ile); b) panjolska groznica. siringitis (akc. i -itis) gr. upala Eustahijeve cijevi ( v .J. sirje crkv.-slav. to jest, naime, zapravo, sirk v. cirk. Sirmium lat. glavni grad rimske Donje Pa (Pannonia Inferior), dananja Srijemst trovica. sirplas/raHe. (sur place) u biciklistikom s vonja na mjestu. sirpriz franc. (surprise) iznenaenje, neoekivano; neoekivani dar i si. sirup tal. (siroppo, u vezi sa tur. erbe, a ar. arab pie, napitak) gusto u eerni sok; lijek protiv kalja; prid. si - poput sirupa, gust. slatkast. sirvant v. sirventeza. sirventeza franc. (sirventes) vrsta truba pjesme u ast svetaca ili vladara (katk; satirinom notom). sisal (lat. Agave sisalina; po mehikom li gradu Sisalu) bot. vrsta agave koja o uspijeva na otoku Javi; od njezinih gipkih vlakana izrauju se izvrsna u vrste vree (sisal-konoplja).

sisana v. seisana. Siscia keltski naziv za dananji Sisa* Segestica. Si segue tal. (it _____ segve) muz. Nasta\ Nastavi! Sisif v. Sizif. Si socius mingit, mingas, si non potes, i fingas lat. Ako prijatelj mokri, mokri i ne moe, pretvaraj se da mokri studentska aljiva poslovica), sistar, -stra, 2. mn. sistara v. sistrum (Ni sistem, -ema (poredsistema, -emt) gr. ( ma,2.-atos) 1. sustav, poredak, uvje planskim, pravilnim rasporedajem dijel odreenoj vezi (npr. strog sistem rat skup principa koji slue kao temelj nauke; 3. oblik drutvene organizacije dravni sistem): 4. skup dijelova, pov( opom funkcijom (npr. ivani sistei oblik, nain ustrojstva, organizacije i (npr. izborni sistem); 6. skup privr jedinica, ustanova, organizaciono uje nih u jednu cjelinu; 7. uope: sastav, c skup, zbor, ureenje, pravilnost, skladnost, rasporeenost, sreenost, . ziranost, povezanost, svrsishodnost; si tican, -na, -no 1. rasporeen po ol nom planu; koji stvara neki sistem; 2. s dosljedan, skladan, sustavan; 3. koji se vlja; neprekidan, stalan, postojan, vrs sistematinost, -osti; sistematiar tk( po sistemu, tko pazi na sistem, tko si sistema; sistematika, 3. -ci 1. dovodi

sistirati

1235

sivrije

sistem, klasifikacija i grupiranje predmeta i pojava; 2. biol. nauna disciplina koja prouava organizme sa gledita njihove slinosti i razlika i koja ih rasporeuje po grupamaP sistematskim kategorijama (vrste, rodovi, porodice, razredi, klase, tipovi), kategorijama koje su podinjene jedna drugoj, tj. sline vrste sainjavaju rodove, slini rodovi porodice itd.; sistematizacija razvrstavanje u odreeni sistem (npr. sistematizacija slubenika), sustavno sreivanje ega: sistematizirati, -iziram dovoditi u sistem, svrstavati u odreeni red, ustanovljivati odreenu postupnost, sustavno srediti; isto i sistematizovati, -ujem; sistematski, sistemski v. sistematian. sistirati, sistlram lat. (sistere) zaustaviti, obustaviti; prekinuti, sprijeiti, ukinuti; prestati s nekom akcijom. sistola gr. (svstole stezanje, stiskanje; ogra-niivanje) stezanje sranog miia sa smanjivanjem sranih upljina; isp. dijastola. sistrum lat. {od gr. selstron) zveka, egrtaljka; instrument u obliku obrua s metalnim prutiima i praporcima na kome se glas izvodi drmanjem (upotreba kod starih Egipana pri slubi boginji Izidi i u dananjoj Etiopiji). Si tace tal. {it.... tae) muz. uti se. Tiho! Ne sviraj! Ne pjevaj! si tacuisses, philosophus mansisses lat. (it. si takui'ses, filozofus, manzi'ses) da si utio, ostao bi filozof, tj. pametnije bi bilo da si utio. sital, -ala nova vrsta stakla sovjetske produkcije (tvre od elika). sitar ind. tradicionalni indijski muziki instrument sa icama i pominim kobilicama; donekle nalik na evropsku citru (Mihajlo Patar-ec, Republika, br. 4, 1968). Siti, Sitija v. City. sitib v. silib. Sit illi (tibi, vobisi terra levis lat. Neka mu (tebi, vama) zemlja bude laka! sitirama (akc. i sitirama) engl.-gr. (isp. City + horama pogled, pi izor) najnoviji tip autobusa za turiste; kola (na kat) sva su u staklu te je otvoren pogled na sve strane, a putnici, vozei se gradom, sluaju tumaenja sa magnetofonske vrpce koja je sinhronizirana prema objektima uz koje kola prolaze.

sitroen, -ena v. citroen; isp. spaek. Sit tibi terra levis! lat. Neka ti bude laka zemlja! Sitting Buli engl. Sjedei Bik (originalno: Tatanka Yotanka), poglavica Sioux-Indijanaca (18341890), legendarna linost, junak pria, romana i filmova, jer je pobijedio amerikog generala Georgea Custera na rijeci Little Bighorn u junoj Montani (1876). sitting-room engl. (it. sitingrum) soba za boravak preko dana, danja soba, prekodanka. situacija lat. (situs poloaj, mjesto) I. poloaj, prilike, stjecaj okolnosti, stanje, smjetaj; 2. u geodeziji skupni naziv za zemljine objekte (vode, gore, ume, naselja i si.) ucrtane na kartu utvrenim i dogovorenim znacima; prid. situacioni; situaciona komika kazal. nehotina komika u kojoj neki ozbiljni ili svakidanji dogaaj u sluajnom sukobu razliitih okolnosti s nosiocem uloge izaziva smijeh (komedija situacije): izv. situacio-nist(a); situacionisti pripadnici organizacije Internacionalni situacionizam koja se nedavno pojavila u Francuskoj (sveuilite u Strasbourgu) s karakteristikama koje donekle nalikuju na karakteristike bitnika, provo-sa, tinejdera i si. Situacionisti o svom programu kau meu ostalim i ovo: internacio-nala situacionista angairat e se u korjenitoj kritici svega postojeeg u modernom svijetu, u svim vidovima i koordinirati sve protestne pokrete koji postoje u svijetu; situirati, -tulram smjestiti, postaviti, poloiti, dati poloaj: situiran tko je na dobru poloaju, tko ima veliku plau, bogat, imuan, dobro stojei. sitiila lat. posuda uope, a osobito unjasta vedrica od kovine, obino umjetniki ukraena (esta na etrursko-venetskom i istonoalp-skom podruju). situs lat. poloaj; situs obliquus uteri (it __ obli'kvus...) med. kosi poloaj maternice. sit venia diminutivo lat. neka bude slobodno upotrijebiti deminutiv ( v .J, neka mi bude doputeno da se najblae izrazim. Si vis esse sanus, saepe lava manus lat. eli li biti zdrav, peri esto ruke. sit venia verbo lat. (akc. sit venia verbo) s oprotenjem, s doputenjem (govorei), neka bude doputeno kazati; isp. salva venia. Si vales, bene est, ego valeo lat. Ako si zdrav,

dobro je, ja sam zdrav (formula u starorimskim pismima), si vis amari, ama lat. eli li biti ljubljen, ljubi! si vis pacem, para bellum lat. ako hoe mir,

pripravljaj se na rat. sivrije, sivrija (mn. i. r.J tur. (sivri iljast) klijeta sa iljastim vrhom, cvikcange, burunlije (v.J.

Six Days

1236

Skan

Six Days engl. (it. siks dejs) sport, utrka u trajanju od est dana. sizeler v. cizeler. sizeren, -ena. 5. sizerene franc. (su/erain) 1. u feudalno doba najvii senior ( v . J , gospodar zavisnih vazala; 2. drava koja ima suverenitet nad nekim teritorijem; prid. size-renov, sizerenski; sizerenitet, -eta vrhovno pravo sizerena nad vazalom, vlast i dostojanstvo sizerena. Sizif sin boga vjetrova Eola, kralj u Korintu; imao je pristup stolu bogova, ali je tu poast iskoriivao i odavao ljudima boanske tajne; zbog toga je bio kanjen ovako: Ondje i Sizifa vidjeh gdje estokih muka se mui, rukama obadvjema gromoradnl miui kamen, | rukama on se mnogo i nogama napinju tura | kamen na brijeg gore, i kada ga hoe prebacit f brijegu preko vrhunca, teina pogna ga natrag, | niz brdo u taj se par skotrlja hridina grdna. | Onda se napree opet i tura, iz svih mu uda | izvire znoj i prah se nad glavom njegovom die (Odiseja XI. 593600); Sizifov posao zamoran i besplodan, teak i uzaludan rad bez smisla i svrhe, vei-drijei; Sizifov kompleks u psihoanalizi naziv za osjeaj straha od eventualnog neuspjeha upravo u asu kad treba postii odreeni cilj; Sizifov sin prialo se da je Odisejeva majka Antikleja, putujui iz rodne Arkadije na Itaku gdje ju je oekivao enik Laert, zatrudnjela sa Sizifom kod kojega je odsjela u Korintu (taj je epitet bio najvea uvreda za Odiseja); prid. sizifovskl. sizigijagr. (syzygia veza, tijesna povezanost) 1. gram. konjugacija, sprezanje glagola; 2. brana veza, brak; 3. astr. konjunkcija (v.J i opozicija (v.J Sunca i Mjeseca (mladi Mjesec, pun Mjesec, Mjeseeva mijena); 4. u starijoj metrici (v.J spoj od dviju stopa, dipodija. sia lat. vrsta, struka, sorta. sie, -ea, mn. -ei, 2. siea franc. (sujet) osnovna tema umjetnikog djela, sadraj, saetak, glavna misao. sjambok v. siambok. sjaraniti se, sjaranlm se (isp. jaran) sprijateljiti se, zdruiti se, uortaiti se. sjea, 2. mn. sjea v. kozaci. sjeuniti, sjeunim tur. (isp. jeun) zbrojiti, sabrati. sjeguran v. siguran. SK automobilska oznaka za Skopje; u meunarodnom prometu za Sarawak (v.J. skabijes lat. (scabies) svrab. skabiofobija lat.-gr. (isp. skabies i fobiji bolestan strah od svraba. skabioza lat. glavinac (biljka).

skadanj, -dnja, 2. mn. skadanja njem. u vjetrenjai, hambaru onaj dio u 1 sipa ito ili u kojem se dri brano ( skadenca, 2. mn. skadenca tal. (scadenza) jee; rok isplate trabina, istek rok dospijea, dospjelosti. skafandar, -dra, 2. mn. skafandaragr. (si korito, laica 4- aner, 2. andros i posebno odijelo za ronioce pri podv radovima (na izraz ronilo), i tako avijatiare stratonaute koji se diu u slojeve atmosfere (s ureajem za disa skaj umjetna koa. skajdeker v. skyjacker. Skajlab v. Skylab. skajlajt v. skylight. skala lat. (scala) 1. ljestvica s podjeljci spravama za mjerenje; 2. glazbena ljest skale; isp. i Scala. skalar, -ara lat. (isp. skala) mat. veliina z; odreenje dovoljno zadati samo njezir jevno znaenje bez odreivanja prave obujam, masa itd.), za razliku od v (v.J; prid. skalaran, -rna, -rno. skaldi, skaldii (mn. m. roda) skandi majstori pjevai; isp. majsterzingeri. skale, skala (mn. . roda) lat. (scalae, stube, stepenice; isto i skaline, skalir jedn. scalino, prema emu i skalin, -stuba, stepenica); skalinata stubite, nite (Krlea, Aretej). skalp, skalpa engl. (scalp tjeme lubanji s kosom, zguljena s glave pobijeenog jatelja, nekad trofej kod necivilizirani! da (Skiti, Gali, Indijanci). skalpel 2. mn. skalpela lat. (scalpellur skalp) maleni kirurki no (ponajv otricom u obliku luka), lanceta. skalpirati, skalpiram lat. (isp. skalp) o zguliti kou s glave. skalupiti, -fm (isp. kalup) svesti na isti sloiti, sastaviti, skupiti, sklopiti, zbiti pomalo podrugljivom smislu). Skamandar (gr. Skamandros) rijeka u di, drugim imenom Ksanthos Mendere-Su); mnogo spominjana u // kasnije i u Eneidi, gdje Vergilije go obiaju lutajuih Trojanaca da rijek krajevima u koje dolaze nadijevaju tro imena. Skamandrije drugo ime Hektorov; Astijanaksa (Hektor je njega Skaman

skamija

1237

skautizam

zvao, a Astijanaks zvahu ga drugi; Ilijada VI). skamija, 2. mn. skamija lat. (scamnum) stolica, klupa, osobito kolska klupa. skamp, skampa, 2. mn. skampa tal. (scampo) vrsta morskog raka, norveki rak. skandal, -ala gr. (skandalon) bruka, sramota, sablazan; uzbuna koju izaziva sramotan in; zgranjivanje, zgraanje; smutnja, ogorenje, negodovanje, ljutnja, srdba; galama, vika, smetnja, nered; skandalizirati, -iziram sa-blanjavati, zgranjivati, izazivati zgraanje, uasavati; skandalizirati se negodovati, izraavati ogorenje, zgraati se, izjavljivati gnuanje, gnuati se, grstiti se, uasavati se, ljutiti se; isto / skandalizovati, -ujem; skandalozan, -zna, -zno sablanjiv, sramotan, odvratan, gnusan, koji izaziva

ogorenje, negodovanje, koji stvara bruku (isp. chronique scandaleuse); i:v. skandaloznost, -osti. skandlj, -ija (pored skandijum) (prema rijei Skandinavija) kem. element, atomska teina 45,10, tablini broj 21, znak Sc (scan-dium); metal iz grupe rijetkih ruda. Skandinavija zajedniki naziv za vedsku, Norveku i Dansku; Skandinavac, -vca, 5. Skandinave, 2. mn. Skandinavaca; en. Skandinavka (skandinavka skandi--krialjka vrsta zagonetke, krialjka u kojoj su traeni pojmovi upisani ili uslikani u samoj krialjci); prid. skandinavski; skandinavski jezici sjevernogermanski jezici: vedski, danski, norveki, islandski.

skandirati, skandiram lat. (scandere penjati se, uzlaziti) poet. itati stihove jasno istiui stope, podvlaei ritam; u prozi: povisivati glas, jasno naglaavajui svaku rije: skanzija skandiranje! skanirati, skaniram engl. (scan) 1. pozorno motriti, otro promatrati; 2. snimati za televizijski prijenos. Skapen, -ena (franc. Scapin) tip previjanog sluge u francuskoj komediji; prid. Skapenov. skapular,-ara v. kapular. skapulati se, -am se tal. (scapolare) osloboditi se, izbaviti se, pobjei od opasnosti, sauvati se, spasti se. skar v. keri. skarabej, -eja lat. (scarabeus, gr. karabos kukac) 1. vrsta kukca, kornjaa (koji je u starom Egiptu bio posveen bogu Sunca); nai nazivi: balegar, kotrljan (jer od izmetina pravi kuglice i kotrlja ih u svoje podzemne nastambe za prehranu liinaka); nosoroac obini, zujak, govnovalj; 2. amulet u obliku skarabeja. skaradan v. skaredan. skarambe, -ea (lat. cerambyx cerdo, a to od gr. vlastitog imena Kerambos; prema prii bio je K. za vrijeme Deukalionova potopa pretvoren u kukca rogaa) ohar, buba-vaba. skaramii franc. (scaramouche) tip iz stare talijanske i francuske komedije; razmetljiv kuka-velj, hvalisavac i nametljivi laac; nabusit straljivac, uvijek obuen u crno panjolsko odijelo; zapravo je to pofrancueni oblik talijanske rijei Scaramuccio (isp. scaramuc-cia arkanje, okraj) pod kojim je imenom uveni talijanski glumac Tiberio Fiorelli dugo vremena igrao u Francuskoj zajedno s Moliereom. skaredan, -dna, -dno rus. (skarednvj) odvratan, gnusan, neist, prljav, smradan, ruan, gadan, ske

dronjav, nakazan; lakom, pohlepan, krt; izv. skarednost, -osti. skarifikator lat. (scarificare zasjeci, bocnuti) ratilo za okomito rezanje zemlje noevima. skarlatina v. arlah. skarpena vrsta otrovne ribe u australskim vodama, kart v. kart. skas tal. (scossa) 1. udarac; 2. strmina, strmenit put (Nar.). skaska, 3. -ski, 2. mn. -skl rus. pria, bajka. skastiti, -Im tur. (isp. kast) naumiti, odluiti. skat tal. (scatto) kartaka igra sa 32 karte (za 24 osobe). skatofagija gr. (skor, 2. skatos izmet, neist + fagein jesti) med. pojava da neki duevni bolesnici jedu ljudske ili ivotinjske izmetine; isp. koprofagija; skatofilija med. vrsta perverziteta koja oznauje sklonost nekog individuuma da ivi u prljavtini i neistoi; skatol, -61a (isp. lat. oleum ulje) kem. spoj vrlo neugodna mirisa (nastaje pri truljenju bjelanevina, a nalazi se npr. u izmetinama); skatologija med. bolesna sklonost za govorom o ljudskim izmetinama; skatomanija pojam koji u sebi sadrava sprijeda navedene pojmove: skatofagiju, ska-tofiliju, skatologiju, sve pojaano do najvee mjere. skautizam, -zrna engl. (scout izvidnik, izvia; uhoda) nain uzgoja omladine u zapadnim zemljama kojemu je cilj da gradsku omladinu dovede u vezu s prirodom (logorovanja): skaut, 2. mn. skauta pripadnik skautske organizacije; izvidnik; oblae se na

1238 mu je ime kod nas poznato po jednoj vrsti albanskog konjaka (Skender--bej, Skender-beu). skepsa, 2. mn. skepsa gr. (skepsis razmatranje, razmiljanje) sumnja, nevjerica, nepovjerenje; isp. skepticizam. skeptar, -ptra, 2. mn. skeptara gr. (skeptron) ezlo, znak vladarske asti i vlasti (pored skiptar itd.). skepticizam, -zrna gr. (isp. skepsa) opi sklonost sumnji, sumnja u sve, sumnjii nepovjerenje, nepovjerljivost; u filozoj dizanje sumnje do principa, naroito si u siguran kriterij istine, poricanje mogui sigurnih tvrdnji o biti stvari, a ti poricanje mogunosti spoznaje: skep -na, -no - proet skepticizmom: koji sumnja; nepovjerljiv; skeptiki sum nepovjerljivo, sumnjiavo, sa skepsom; tik, 5. -e, mn. -ci,2. skeptika 1. pris skepticizma; 2. nepovjerljiv ovjek koji sumnja, sumnjalo, sumnjiavac. skerco, skerca, mn. skerci, 2. skerca tal. (sc ala) maleno muziko djelo u iva brzom tempu; prid. skercdzan, -zna, skercando u duhu skerca, ivahno, vragolasto, kao aljivo; isto i skercozo. skerepiti, -Im (isp. kerep) spojiti, zdruiti ( ne objekte u kerep). skeri v. keri; isp. skar. skerlet tur. (iskerlet) 1. grimiz, a katk; odjea od ohe u grimiznoj boji; 2. crvt crven, rumenilo, rumen; 3. skarlatina, (v.J; skerletan, -tna, -tno grimizan; si titi se, -Im se crvenjeti se, rumenjeti sketch v. ske. ski, skija norv. vrsta sporta na snijegu; ski mn. skija dugaka uska daska (pos izraena) koja se privruje na nogu (ol nu u posebne cipele) i slui za klizan snijegu; smuka; skijati se, skijam se k se na skijama, smucati se; skija, -a skijau kliza na skijama, smuar: skijaica; prid. skijaki. ski-bob engl. vrsta saonica na skijam; obliku i nainu upravljanja slinih bic odnosno triciklu.

nain pustolova sa Divljeg Zapada tzv. vestmana ( v . ) , na glavi nose eire sa irokim obodom; en. skautkinja; prid. skaut-skl. ske, skea, instr. skeom, mn. skeevi engl. (sketch) 1. skica, obris, nacrt, crte; 2. kratko dramsko djelo, ponajvie u jednom inu, izgraeno veim dijelom na vanjskim scenskim efektima; igrokaz; 3. kratko knjievno djelo u prozi, crtica, kratka pripovijetka; 4. kratak glazbeni komad. skeda tal. (scheda) listi, cedulja uope, a napose u kartoteci; skedarlj, -ija (pored skedarijum) kartoteka, zbirka skeda. Skejska vrata (gr. l'Kaiai ni>"/.au lat. Scaea porta) zapadna vrata trojanska, mnogo spominjana u Ilijadi, a isp. i u Eneidi: Ondje pak huda Junona kod Skejskih stoji kod vrata, sva u oruju blista i ete savezne svoje s brodova ovamo zove (II. pjev., 611613). skela, 2. mn. skela tur. (iskele) 1. mjesto na vodi (rijeci) gdje se vri prijevoz; katkada i luka, pristanite; 2. laa na kojoj se vri prijevoz preko rijeke; kompa (v.J, traget (v.J, splata, splav; 3. skele drvena stajalita oko novogradnje (u novije vrijeme i metalne cijevi), na kojima stoje zidari i potreban im pribor; lazila, grut; isp. kasela; prid. skelski; skeledija prijevoznik, brodar; radnik prometne struke koji obavlja slubu na skeli i rukuje njezinim ureajima, brine se za odravanje istoe, reda i sigurnosti skele; isto i skelar, -ara; skelarina plaa za prijevoz na skeli. skelet, 2. mn. skeleta gr. (skeletos) 1. kostur; 2. okosnica, sr, bit, shema, plan;prid. skeletan, -tna, -tno mrav, kost i koa; isp. ...fratri... debeli i skeletni... (S. Vueti, Nada Prekrija). skeleton engl. (skeleton) niske saonice za jednog vozaa koji lei potrbuke i upravlja nogama, skemlija (prema tur. iskemle) v. skamija. skena v. scena. Skender tur. ( i z gr.) Aleksandar ( v . J . Skender-beg tursko ime ura Kastriotia. opjevanog borca protiv Turaka (1403 1468); danas

skica, 2. mn. skica tal. (schizzo) 1. proviz nacrt na brzu ruku, crte (jednostavan, i u glavnim linijama); 2. krae knjievno c crtica; priica; isp. ske; skicirati, skicira napraviti skicu, prikazati u glavnim crt; skicist(a), 2. mn. sk'icista -slikar koj svom djelu samo nabacuje karakteris dijelove, ne uputajui se u njihovu razr skicnbuh (njem. Buch knjiga) ali blok za skiciranje (u koji slikari biljee > ideje,

nabacuju svoje nacrte da ih ka razrade); skicozan, -zna, -zno u ol skice, u glavnim crtama, nabaen. skif engl. (skiff) lagan uzak amac za jec veslaa, jednosjed (po jedno veslo sa s strane ili samo jedno veslo po krmi); sai skifist(a), 2. mn. ski'fista voza na sk

skifostoma

1239

skleroza

skifostoma gr. (skyfos posuda 4- stoma usta) zool. vrsta polipa (v.). skifuni, -ija u vicarskoj naziv za velike saonice koje na principu iane eljeznice vuku skijae uzbrdo; isp. ski-poni. skija1 v. ski. skija2 v. skija. skijagram gr. (skia sjena 4- grafo piem) rendgenska snimka. skije, skija v. ski; skijering norv. (skikjoring) vonja na skijama s konjskom zapregom ili s motornom vuom. Skila1 u starogrkoj mitologiji ki megarsko-ga kralja Nisa; kada je Minos opsjeo Megaru, Skila se zaljubi u njega, i da bi mu pomogla zauzeti grad, odsijee svom usnulom ocu purpurni uvojak uz koji je bila vezana Nisova besmrtnost (kod nekih pisaca radi se o zlatnoj vlasi). Nakon Nisove smrti Minos osvaja grad, no ne uzima Skilu za enu, ve je kao izdajnicu vee za krmu broda i vue kroz morske valove. Skila2 (pored Scila) i Haribda po vjerovanju starih Grka dvije nemani na obalnim peinama Mesinskog zaljeva (svaka s jedne strane) koje su gutale pomorce; Skila je zapravo opasna litica, a Haribda pogibeljan vir, vrtlog, ponor, bezdan; prenes. izmeu Sk'ile (Sile) i Haribde poloaj kada opasnost prijeti sjedne i s druge strane, kada se dospijeva sa zla na gore (lat. incidit in Scyllam, qui vult vitare Charybdim upada u Skilu tko eli izbjei Haribdi); tu latinsku misao lijepo je izrazio na pjesnik Ignjat urevi ( Uzdasi Mandaljene pokornice IV) strofom: tako i srna po planini | po sve strane zateena | za ute lovce lava kleta, | za ute lava lovce sreta. ski-maraton (isp. maraton) skijaka utrka na stazi od 50 kilometara. skin-efekt engl. poveanje gustoe izmjenine elektrine struje na vanjskim povrinama vodia s frekvencijom s obzirom na unutranjost, to ima za posljedicu poveavanje otpora; isp. pin-efekt. skinijagr. posveeno mjesto, svetite, svetilite; elija, ator. skioptikon gr. (skia sjena 4- ops, 2. opos vid, oko) aparat za projiciranje; laterna magi-ca, projektor. skip1 engl. (skip) skakutanje, poskakivanje visoko diui koljena (kako to ine npr. nogometai kad se zagrijavaju prije utakmice).
skockan

skip2 engl. dizalo u obliku krletke (u rudnicima). skiper engl. (skipper) 1. gospodar odn. kapetan malog trgovakog broda; 2. sport, kapetan momadi. Skipetar v. ipetari; isto i Skiptar. ski-poni (isp. ski i poni) naroiti propeler s motorom, postavljen na skiju; motor ima dvije poluge (rude) za koje se dri skija; stavljen u pogon, motor pokree skiju i vue skijaa brzinom od 50km na sat. skiptar, -ptra (po novogr.) i skeptar (v. j . Skir, Skira, lok. Skiru (gr. Skyros) otok u Egejskom moru, istono od Eubeje, jedan od Sporada ( v . ) ; na njemu je kod vladara Likomeda majka Ahilejeva Tetida sakrila sina obuenog u enske haljine i dala ga odgojiti s djevojkama kako bi izbjegla njegov odlazak pod Troju jer je znala za proroanstvo da e junak tamo poginuti (raskrinkao ga je Odisej); na Skiru je odrastao i Neoptolem, sin Ahilejev, uz majku Dei-damiju (kerku Likomedovu), te su i njega poslije smrti Ahilejeve Odisej i Diomed odanle odveli pod Troju; isp. iro. skiroler kombinacija skija i rolomobila (pomagalo za obuku u skijanju kad nema snijega). Skiron gr. (Skiron, Skeiron) u starogrkoj mitologiji razbojnik koji je izmeu Megare i Atike na jednoj hridini ivio i prisiljavao putnike namjernike da mu peru noge u moru, pri emu je svakoga gurnuo u more da se utopi; ubio ga je Tezej na isti nain. Skiti (mn. m. r.) iranska nomadska plemena u stepama dananje june Rusije (od Dnjestra do Aralskog jezera); u starom vijeku poznati kao dobri strijelci i vjeti konjanici (u drevnoj su Heladi unajmljivani za vrenje straarske slube, ne samo mukarci nego i ene); en. Skitkinja; prid. skitski. sklambe, -eta tur. pojas koji se opasuje konju oko grudi, konjski oprnjak. sklerenhim, -ima gr. (skleros tvrd 4- en-che5 uspem, ulijem) mehaniko tkivo biljnih stanica koje daje vrstou pojedinim dijelovima biljke. sklerocija gr. (skleros tvrd, suh) klupko gljivnih vlakana. sklerodermija gr. bolest koja se javlja kao otvrdnue i atrofija koe (uzronik nepoznat). skleroza gr. (skleros usahnuo, suh; tvrd) 1. otvrdnue, odebljanje, ovapnjenje (kalcifika-cija) nekih organa kod ivotinja ili ljudi koje nastaje uslijed zamjene njihovih tkiva vezivnim tkivom; skleroza dovodi do razliitih

1240 prenes. besplodno umovanje: formalno znanje otkinuto od ivota i prakse; nabubanost; isto i skolasticizam, -zrna; skolastikl 1. svojstven skolastici, koji ima obiljeje skolastike; 2. formalan, otkinut od ivota, sklon praznome mudrovanju, pedantan, kolski, mudrijaki; skola-stik, 5. -e, mn. -ci 1. srednjovjekovni filozof, pristalica skolastike; 2. knjiki crv; ovjek koji je primio samo vanjsku, formalnu stranu neke nauke; isto i skolastiar. skolatura tal. (isp. scolo otjecanje, curenje) likovni postupak est kod informalea ( v . ) , kad slikar puta da se boja stavljena na platno slobodno cijedi.

bolesnih pojava (npr. do poremeenja krvotoka kod arterioskleroze); 2. odrvenjenje, otvrdnue stijena biljnih stanica; sklerotian, -na, -no koji boluje od skleroze; ovap-njen, otvrdnuo; sklerotik, mn. -ci bolesnik od skleroze; isto /' sklerotian en. sklerotiarka, sklerotikinja. skockan atr. dobro odjeven, elegantan. sko engl. (Scotch) 1. kotski jezik; 2. kotski viski (ili kakav drugi proizvod). skolar lat. (schola kola) naziv za studenta u srednjem vijeku. skolastika, 3. -cigr. (schole kola) 1. filozofija srednjeg vijeka. To je filozofija u slubi teologije, crkveno uenje. Skolastika tei da zasnuje i uvrsti jedan pogled na svijet u smislu crkvenog uenja; 2.

skoleks gr. (skolex, 2. skolekos crv, glista) glava, prednji dio gliste; skolekijaza bolest kad netko ima gliste u crijevima, glistavost. skolije, skdllja gr. (skolios krivuljast) pjesme poanice koje su stari Grci pjevali kod gozbe uz liru preko reda; isp. sholije. skolioza gr. (skolios krivuljast, kriv, iskrivljen) iskrivljenje (u stranu) kraljenice, kime. skolop v. pijarist. skolopendra gr. (skolopendra) stonoga, striga, skorak, klupara (Krlea). skomhar, -bra, 2. mn. skombara lat. (scomber od gr. skombros) morska riba skua, lokarda, plavica, v'rnut, goli, ljulja, skompleksirati se, -pleksiram se (isp. kompleks) zamrsiti se, zaplesti se, oteati, izazvati komplekse, uglavnom isto to i komplicirati se (v.J. skoncentrirati v. koncentrirati (ali vrlo esto skoncentrirati se sabrati se, snai se i si.). skonto, skonta, mn. skonti tal. (sconto) popust na cijenu ako kupac unaprijed plaa, redovito 2% kad se odbije rabat; skontirati, skontlram raunati, obraunavati sk dati popust. skontracija tal. (scontro) usporeivanje, gled; preraunavanje; obraun meu vakim poduzeima i plaanje ra skontro, -tra, mn. skontri 1. obrauna skontracijom; 2. knjiga trgovakog ki vodstva; glag. skontrirati, skontriram. skontradura tal. (venet. scontradura) suda kob (Vojnovi); sukob vjetrova, nagli ui vjetra to se javi iz suprotne strane 0 Pavii). skontrirati v. skontracija. skontrum lat. (scontrum) pravn. odred ostavljanju nekog spisa u evidenciji d< stignu neki podaci kada e se spis kor rijeiti.

skop u filmskom jeziku skra. za kin skop, totalskop i sline rijei kojima je element skop. skopa tal. (scopa) vrsta kartake igre (A Emin). skopac v. kopac. skopati, -ara atr. shvatiti. skopija gr. (skopeo gledam) kao drug sloenice oznauje gledanje, promatr prouavanje itd. (isp. npr. daktilosk( cistoskopija i si.). skopiton engl. (scopitone) duboks f v.J s i nornna kojemu se, dok se vrti izabrana p prikazuje kratak film kao ilustracija glazbe (isp. gr. skopeo gledam, to glas). skopofilija gr. (skopeo gledam + file volim) 1. uivanje u gledanju erotinih ( i pornografskih) prizora ili fotografij elja za gledanjem seksualnih organa di osoba (aktivna skopofilija) odn. elja pe zne osobe da drugi gledaju njezine sr organe (pasivna skopofilija). skopolamin, -ina gr. (skopelos greben, ski vrh + isp. amini) vrlo otrovan alki velebilja gorskog (beladona); u manjim c ma sredstvo za umirenje teke uzbuen skor, skora, lok. skoru, mn. skorovi engl. (s< 1. uspjeh, srea; 2. omjer golova na uta ama, broj bodova, stanje igre, postij rezultat u natjecanju. skorana, 2. mn. skoranaa tal. (venet. scora ukljeva, bojana, vrsta ribe u Skadars jezeru. skorbut lat. (scorbutus) vrsta avitaminozi zla, cinga; kvarenje krvi; poljaina, nepc nik, gnjilac; bolest koja se razvija us ishrane siromane vitaminima (osobite

Skordisci

1241

skila

Ujed pomanjkanja svjeeg povra); prid. skori) ulnl. Skordisci, Skordiska ( m n . m . r . ) keltsko pleme, u antiko vrijeme na podruju Mora-ve u Srbiji, a kasnije oko Save, Drave i Dunava. skorovaa r . skarabej; isp. i skarambe. korpija v. korpion. korpion lat. (Scorpius) zvijee u Zodijaku (na junoj nebeskoj polutki); isp. korpion. skortati, -am (isp. skor) zabiljeiti uspjeh na sportskoj utakmici, poluiti zgoditak. skotizam, -zma pravac u filozofiji i teologiji zasnovan na uenju Dunsa Scotusa (v.J. Skotlend-Jard v. Scotland-Yard. skotofobija gr. (skotos tmina, mrak + isp. fobija) med. bolestan strah od mraka. skotom, -oma gr. (skotos tmina, mrak + omma oko, pogled, vid) med. dio vidnog polja na kome se oituje potpuna ili djelomina sljepoa. skovija tal. kapa; isp. skuvija. SKP(b) skra. za Svesavezna komunistika partija (boljevika); kod nas tako uobiajeno, dok je u ruskom VKP(b), tj. Vsesojiiz-naja kommunistieskaja partija (boljevi-kov). skrab engl. (scrub) biljna zajednica suhih ikara u sjeveroistonom dijelu Australije; gutara, gutik. skrahirati, skrahiram (isp. krah) propasti, slomiti se, pasti pod steaj (kod Matoa: skrahati, -am). skram engl. (scramble) jagma, otimanje oko lopte (u ragbiju). skrejper engl. (scraper) 1. stroj za zemljane radove pri gradnji cesta, kopanju kanala, zidanju karpa itd.; 2. u rudarstvu: odozdo i sprijeda otvoreni eljezni sanduk, ovjeen o eline lance, kojim se doprema korisna ruda iz kopa do mjesta utovara u vagonete; 3. stroj za ienje ulica, osobito od snijega; struga, strugalo; skrejperist(a) radnik na skrejpe-ru. skriba v. scriba. skribent, 2. mn. skribenata lat. (scribere pisati) pisar, piskaralo, krabalo, kriban.

skribomanija lat.-gr. (scribere pisati + isp. manija) isto to i grafomanija (v.J, svrab neka za pisanjem (Janko Jurkovi). skrimid engl. (scrimmage) u ragbiju isto to i melee (\\). krinja, 2. mn. krinja lat. (scrinium) 1. sanduk uope; 2. mrtvaki sanduk, lijes; 3. ormar; isp. krinja. skripta, skripata, 3. skriptima (mn. sr. roda) lat. (scribere pisati) 1. spisi; ono stoje napisano; 2. biljeke po neijim predavanjima; 3. predavanja visokokolskih profesora umnoena za upotrebu studenata. skri'ptgerl(a) engl. (scriptgirl) pisarica, zapisni-arka, osoba (redovito enska) koja vodi sve pismene radnje pri snimanju filma (ako te poslove vri mukarac, zovu ga skfiptboj). skriptor lat. (scriptor) pisac, pisar. skriptorij, -ija (;' skriptorijum) pisarnica, kancelarija, ured (u kancelarijskom jeziku: kancel, prijepis). skriptura lat. Biblija. skrlet, 2. mn. skfleta (isp. skerlet) v. arlah; isto i skrletina. skrofule, skrofula (mn. . roda) lat. (scrofula krmaica) med. oticanje vratnih lijezda (na tuberkuloznoj ili drugoj bazi), guke, 6t5ci na vratu, praii, kripi; isp. gliza; skrofuloza kripavost, tuberkuloza lijezda, guka-vost, ivice, oteenost vratnih lijezda; skrdfulzan, -zna, -zno koji boluje od skrofula, koji ima skrofulozu, gukav, iviav, kripav; izv. skrofuloznost, -osti. skrotum lat. (scrotum) kesa, monja (u kojoj su smjeteni testisi, v.); prid. skrotalan, -Ina, -Ino. skrupula lat. (scrupulus) 1. sumnjivost, nemir zbog sumnje, dvojba, dvoumica, sumnjiavost, premiljanje; 2. zabrinutost zbog slubenih dunosti, bojaljivost, velika tonost, savjesnost, zdunost, sitniavost, pedantnost; obzirnost, grinja savjesti; 3. oklijevanje, sustezanje, kolebljivost, neodlunost; 4. kamiak, zrnce, mali uteg; skrupulozan, -zna, -zno

 zduan, krajnje savjestan, pomnjiv, briljiv, toan, pedantan, sitniav; bojaljiv, obziran, oprezan; susteljiv, sumnjiav, kolebljiv, neodluan; izv. skrupuloznost, -osti; skrupulant, 2. mn. -pulanata skrupulozan ovjek, pedant. skrutimj, -ija (/w/Wskrutinijum) lat. (scrutari istraivati, raspitati) 1. utvrivanje rezultata izbora, brojenje i provjeravanje predanih glasova; 2. skuda skuda v. kuda. skiija, 2. mn. skuja v. skuvija. skujisati, -em tur. skapati, poginuti, lipsati. skiila v. kola. Skiilda v. Norne. skulptor lat. (sculpere sjei, tesati, rezati) kipar, vajar; umjetnik koji od kamena, drva, a takoer i od gline i si. pravi likove ljudi, ivotinja itd.; prid. skiilptorov; skiilptorski; skulptura 1. kiparstvo, vajanje jedan od oblika prostornih umjetnosti; prikazivanje figura isklesivanjem iz kamena, izrezivanjem iz drveta i dr., a takoer i modeliranjem iz gline, voska itd. i lijevanjem iz metala i dr.; 2. umjetniko djelo izraeno na sprijeda opisani nain; kip, statua; prid. skulpturnl. skuner v. kuner. skiinks indijan. (engl. skunk) 1. vrsta tvora, ameriki jazavac (koji neugodno zaudara); 2. krzno amerikog jazavca (skiinksovina); 3. prenes. smrdljivac. skurllan,-lna, -Ino lat. (scurrari lakrdijati) smijean, isceren, udan, lakrdijaki; prostaki aljiv, sramotan; trivijalan (v.). skuevati, -iijem (isp. kuevati) izljubiti, iscjeli-vati (Nar.). skuta tal. (scotta) provara, provareno mlijeko, gruevina, grualina, surutka; mladi ovji sir, jo neukalupljen. skiiter engl. (scooter) 1. isto to i rolomobil (v.); 2. krae umjesto motoskuter (v.) 3. mali automobil. skuvija, 2. mn. skuvija tal. (isp. kufijica) vrsta kape. skua tal. (scusa) ispriavanje, isprika, izgovaranje, izgovor, izlika; u frazi: svaka skua ima mua sve ima svoj uzrok, svako zato ima svoje zato; sklizati, -am (scusare) - oprostiti, opravdati; namiriti. skuiran atr. dobro odjeven, elegantan; isp. skockan. skvadra tal. (squadra) 1. v. eskadra; 2. odio, odred, momad, ekipa, grupa, skupina. skvadrist(a), 2. mn. skvadrista tal. (squadra odred) lan prvih faistikih borbenih odreda u Italiji; faistiki prvoborac. skvair engl. (squire) 1. titula koja se dodaje uz prezime veleposjednika u Engleskoj, znai otprilike: vlastelin, plemi, plemeniti, posjednik i si.; 2. u USA a) titula sudaca i mjesnih upravnih slubenika (isp. Esquire); b) kavalir, pratilac dame. skvater v. skvoter. skver, skvera, lok. skveru, mn. skverovi engl.

ispitivanje kandidata prije stupanja u neko zvanje, audicija; skrutator ispitiva, istraiva; brojitelj glasova (kod glasovanja); isp. diribitor. skiia norv. vrsta velikog galeba (raspon krila do 2m); od svih ivih bia ivi najblie Junom polu (orao Antarktika), a jedna vrsta boravi i blizu Sjevernog pola; ptice su vrlo grabeljive, hrane se ribama, ali napadaju i pingvine i njihova jaja. 1242

(square) malen javni park, najee trga u velikim gradovima (v. kver). skveter v. skvater. skvilibrirati, -libriram tal. (squilibrare) metiti ravnoteu, zaluditi (V. C. Emin skvo v. skvou. skvo v. squash. skvot engl. (squat) bespravno se naseliti n teritorij; protuzakonito ui u stan; si (squatter) osoba koja bespravno zapos tue zemljite, zgradu ili stan; inae (os u Australiji) zakupnik na veliko, stoai posjednik. skvou indijan. (engl. squaw) indijanska Indijanka (indekl.). skvjacker engl. (it. skajdeker) zrani j otmiar aviona (prisiljava pilota za vt leta da skrene u pravcu kamo otmiar Skvlab engl. (it. Skajleb) skra. od sky la tory nebeski laboratorij, amerika sv ska stanica za ispitivanje uvjeta ive dugotrajnom besteinskom stanju. skvlight engl. (it. skajlajt) svjetlost t brodovima dolazi kroz prozor na krovu stropu. S. L. skra. za lat. sigilli loco (it. sigi'li mjesto peata (naa kratica: M. P.) slabing engl. snaan valjaoniki strug za do nje ravnih pravokutnih elinih koi (slabova), za razliku od bluminga, koji uje kvadratno obrezane komade elika move). slacks engl. (it. sleks) dugake, iroke ( hlae. slajd engl. (slide) projekcija, dijapozitiv, sn prikazana na ekranu. slajding, mn. -zi engl. (slidingseat) poki sjedalo u sportskom amcu. slalom norv. oblik natjecanja u skijanju: sp nje (vijuganje) s uzvisine, pune prirod umjetnih zapreka (vrata); izraz se primje i u veslakim natjecanjema kad treba an proi to vie umjetnih i prirodnih zap pa i u nogometu za prodor jednoga ij vjetim driblingom kroz protivniku ob u kojoj mu se suprotstavlja nekoliko bra slalomas, -aa skija koji izvodi slak slam engl. (slum) gradske etvrti najbjed stanovnitva (npr. u Londonu); zabitne glasne prljave uliice. slamp v. slump. slang engl. (slang) goVor pojedinih skupina (struka, zanimanja) koji samo oni razui upotrebljava obine i svima razumljive r ali im daje prenesena znaenja (npr. u

slap

1243

smaragd

frajerskom govoru krov eir, koa odijelo, papci cipele i si.); isp. argo, kent, argon, atra. slap engl. (it. slep) drutveni ples, nastao u Engleskoj nakon 1960, na pop-muziku (beat); plee se individualno i u paru, plesai se ne dre, ruke na leima ili slobodno uz tijelo, mjera 2 4 ili 44; za. vrijeme plesa svatko improvizira kako hoe, nema odreene sheme pokreta, a cijelo se tijelo trese u ritmu muzike gore-dolje, slino naem drmeu. slashing engl. (it. sleing) prekraj, faul u hokeju na ledu. slavenofil, -ila, 5. slavenofile (isp. fil1) prijatelj Slavena; v. slavjanofilstvo; en. slavenofilka; prid. slavenofilski; izv. slavenofilstvo. slavenofob, -oba, 5. slavenofobe (isp. fob1) neprijatelj, mrzitelj Slavena, slavenoder; prid.

slavenofopskl; slavenofobija mrnja na Slavene, neprijateljstvo prema Slavenima. slavika, 2. slavlka, 3. slavicima (mn. sr. r.) lat. knjige i spisi na slavenskim jezicima (npr. u nekoj knjinici). slavina lingv. slavenski jezik (bilo koji), rije iz slavenskih jezika (Skok). slavistika, 3. -ci nauka koja prouava slavenske jezike i literature; slavist(a), 2. mn. slavista 1. uenjak koji se bavi slavistikom; 2. student slavistike; en. slavistica / slavi-stkinja; prid. slavistiki. slavizacija nastojanje da se neto neslavensko pretvori u slavensko, poslavenjivanje; glag. slavizirati, -iziram poslaveniti, posla-venjivati.

slavjanofilstvo idejna struja meu ruskom inteligencijom 40-ih godina prolog stoljea; u poetku su slavjanofili istupali kao protivnici kmetstva i despotizma, prouavali su narodni ivot i skupljali narodni folklor; kasnije su stali na pozicije reakcionarnih branitelja kmetstva skrivajui svoje pravo lice pod krinkom tobonje narodnosti. slavofil, -ila v. slavenofil. sleeping-car engl. (it. slipingkar; sleep spavati + car kola) isto to i vvagon lits (v. vagon); isp. dining-car. sleks v. slacks. sleng v. slang. slep v. slap. sleing v. slashing. slide v. slajd. sliding v. slajding. slip1 engl. (uzica, trak) vrsta uske kravate (alski). slip2 engl. kosina u brodogradilitu na kojoj se grade ili popravljaju brodovi. sliper engl. (slipper) 1. lagana enska cipela, papua; 2. lagani ogrta. slipingkar v. sleeping-car. slipington engl. (sleep spavati + isp. ton) u Japanu konstruirani zvuni aparat koji oponaa monotoni zvuk kie ili ravnomjernih valova; slui protiv besanice. slipon, -ona engl. (slip on brzo navui) vrsta laganog mukog sportskog ogrtaa (rukavi kao na raglanu, v.). slips engl. (slips) vrlo kratke gaice za kupanje (u obliku trokuta), kod nas nazvane francuske gaice. slogan engl. (kotski bojni pokli; parola, lozinka) uspjela i privlaiva reklamna reenica (obino rimovana); propagandna parola, deviza.

sloop v. slup. sloufoks, engl. (slow-foxtrott polagani foks-trot) vrsta prvotno amerikog polaganog modernog plesa udvoje, nalik na bluz (oko 1927). sloumoun engl. (slow polagan, spor + motion kretanje) usporeno kretanje, usporena filmska ili televizijska snimka (kod ovoga posljednjeg osobito u opetovanju neke akcije u sportskim prijenosima). slovesan, -sna, -sno crkv.-slav. razuman, razborit; slovesnost, -osti 1. razumnost, razboritost; 2. pismenost, knjievnost. slow fox v. sloufoks. slovvmotion v. sloumoun. slum v. slam. slump engl. (it. slamp) nagli pad cijena ili smanjenje privredne djelatnosti, ekonomska kriza; pad ugleda uope; isp. besa (baisse). slup engl. (sloop) sportska jedrilica (jedan jarbol s jednim jedrom i prekom); isp. ljupka. sljuda rus. rusko staklo, lapis specularis, ti-njac, liskun. Sm znak za samarij (v. J . SIVI automobilska oznaka za Sremsku Mi-trovicu; u internacionalnom prometu za Surinam. Smail v. lsmail. Small band engl. (it. smolbend) mali orkestralni sastav, osobito za stil svinga (v.J. smaltin, -ina mineral, kobaltov arsenid, vaan za dobivanje kobalta. smaragd, 2. mn. smaragda / smaragada gr. (smaragdos) vrsta berila, skupocjeni dragi kamen zelene boje; prid. smaragdan, -gdna, -gdno; Smaragd - ime francuske svemirske

smarlama

1244

rakete koja je 13. svibnja 1965. uspjeno lansirana u svemir iz saharske baze Hamma-gui (poslije svega etiri minute raketa je dostigla visinu od 180 km), smarlama, 2. mn. smarlama tur. (ysmarlama) nareenje, narudba, porudbina; ureena stvar; smarlaisati, -em naruiti, narediti, urediti. smart engl. (it. smart) spretan, okretan, vjet, lukav, duhovit, dosjetljiv, prepreden; svje, ivahan, krepak; elegantan, po najnovijoj modi, otmjen, kicoki; smart set elegantno, pomodno drutvo (Tin). sme engl. (smash; pravilnije je sme) sport. otar udarac po lopti (u tenisu, u odbojci) s ciljem da se lopta pored mree obori na polje protivnika; smeer, 2. mn. smeera igra koji se osobito istie u izvoenju smeeva odn. koji u igri dobije zadatak da ih izvodi; glag. smeirati, smeiram; isto i sm'eovati, -ujem. smegma gr. sirasti produkt lojnih lijezda na glaviu penisa. Smeralda v. Esmeralda. smerakovtina izvedenica prema prezimenu Smerdakov, kako se zove jedan pokvarenjak u romanu Dostojevskoga Braa Karamazovi (ubojica oca Karamazovih) (Krlea). sme v. sme. smile engl. (it. smajl) smijeak, osmijeh, prijazan pogled (M. Matkovi). Smintej (Smintije, gr. Smintheus) jedan od pridjevaka starogrkog boga Apolona, ta-manitelj poljskih mieva (gr. sminthos voluharica), zatitnik usjeva. smirak, smirka v. mirgl. smirna gr. (smyrna) mirta, mra; mirtova smola (upotrebljavala se za kaenje, mirisanje, balzamiranje i kao melem za rane); isp. izmirna, mirha. Smirna grad u Maloj Aziji (tur. Izmir), poznat po proizvodnji ilima; prid. smirnski; smirna-sag

sag (s velikim uzorcima) iz Smirne ili izraen na smirnski nain. smithijanizam, -zrna (po engl. ekonomistu i filozofu Adamu Smithu, 17231790) apoteoza rada i ekonomije, moralnoga ivota i obraivanja zemlje (Petar Skok u eseju o Josipu Kozarcu). smitsonit, -ita (po engl. mineralogu Jamesu Smitsonu, 17651829) mineral, cinkov karbonat. smog engl. rije sastavljena od prvih dvaju slova rijei smoke dim i od posljednjih dvaju slova rijei fog magla, a oznauje gustu neprozirnu maglu od dimova i drugih ii vanja ponad industrijskih gradova; isp. ja. smoking, mn. -zi, 2. smokinga engl. (smo -jacket kaput koji se nosi za vr puenja) kaput od crnog sukna (u t< krajevima: od lagane bijele tkanine) s n ma opivenima svilom; sveano veernji jelo. Sn znak za kemijski element kositar, (prema latinskom nazivu stannum). SN automobilska oznaka za Senegal. snack-bar (it. snek-bar) engl. (snack ; ska, meze + isp. bar) automatski bife, 1 sanaf v.J, restauracija sa samoposluivai katkada i samo snack. snajper engl. (sniper) 1. izvrstan strijelac dobro vlada vjetinom gaanja, maskin opaanja; 2. vrst puke s durbinom. snak-bar v. snack-bar. snast, snasti rus. (snasf) oprema broda, jec snek-bar v. snack-bar. snob, snoba engl. (snob, navodno od lat. nobilitate bez plemstva) porugljiv nas beskorisne ljude koji se u svemu povo( modom i slijepo se klanjaju pred obi tzv. viih krugova, osobito pretjeruji oboavanju umjetnosti; isp. bildunj star (kod Matoa:

snobijac); prid. snobo snobizam, -zma manire, vladanje svoj no snobu; snob-art varijacija izraza -art ( v . J , kako su tu pojavu shvatili zagrebaki umjetnici uklonivi iz umjet: literaturu, zatim sadraj pa obje najposlije subjekt, tj. samoga auto stvorivi tako besubjektnu umjetn moda je najbolju karakteristiku toga j ca dao jedan posjetilac izlobe snob koji je rekao: Trebalo je oito raditi mnogo da se ne uini nita. so njem. (it. zo) tako! SO - automobilska oznaka za Sombor

soanjiran franc. (soigner njegovati, p; njegovan, dobra izgleda, dotjeran, bri ureen; izv. soanjlranost. soap engl. (it. soup) sapun. soareja, 2. mn. soareja franc. (soiree) ves priredba, veerinka; sijelo, posijelo; /'. soare, -ea, 2. mn. -ea (sr. r., npr. brilja soare kod J. Duia). sob, soba e. (sob) sjeverni jelen; los, irvas; sobovlji. sobet tur. (sohbet) 1. razgovor, posijelo, zab primanje, gozba; 2. dogovor, vijee, sa\ sobitije rus. dogaaj.

sobolj

1245

soda

sobolj e. (sobol) zrdav, samun (vrsta kune); isto i sobol; sobolovina krzno od sobola, samurovina, kunovina. sobor rus. saborna crkva, stolna crkva, katedrala (Begovi); inae i crkveni sabor, koncil, a u prolosti i sabor velikaa; Uspenskij sobor katedrala u Moskvi (Begovi). sobranje makedonska narodna skuptina; isto i bugarski parlament (bug. akc. sobranje). soccer (socker) engl. (it. seker) ameriki izraz za nogomet. Societas Jesu lat. Druba Isusova, slubeni naziv isusovakog (jezuitskog) reda. societas leonina lat. lavlje drutvo, tj. takvo u kojem jedan za sebe uzima sve, a drugima ne daje nita (po Ezopu). societe anonvme franc. (it. sosijete anoni'm) dioniko drutvo (zapravo: bezimeno drutvo). socijala 1. popularni naziv za socijalno osiguranje, za njegove ustanove i za pomo koju ono prua; isto i socijalno (imenica s pridjevskom deklinacijom); 2. socijalistika problematika u knjievnosti (A. Stama). socijalan, -Ina, -Ino lat. (socius drug) drutven; koji se odnosi na klase, na drutveno ureenje; uope: druevan, drugarski; koji ima osjeaja za zajednicu, razumijevanja za tue potekoe (socijalni osjeaj); socijalni revolucionari v. eseri; socijalna medicina grana medicine koja se bavi prouavanjem i suzbijanjem socijalnih bolesti, tj. oboljenja koja nastaju zbog loih drutvenih prilika (siromatvo, slaba hrana i si.); socijalno osiguranje pravni propisi koji reguliraju sustav materijalne i zdravstvene zatite stanovnitva (u naoj zemlji obuhvaa zdravstveno, invalidsko i mirovinsko osiguranje); biti socijalno osiguran imati pravo na zdravstvenu zatitu. socijaldemokracija v. socijaldemokratske stranke. socijaldemokratske stranke radnike stranke II. internacionale; u poetku svoga formiranja stajale su na principima marksizma; kasnije iznevjerile stvar internacionalizma. To se naroito oitovalo u vremenu koje je prethodilo prvom svjetskom ratu, kamenu kunje za sve partije i struje koje su se nazivale socijalistikima. socijalist(a) v. socijalizam. socijalizacija lat. (socius drug, drugar) po-drutvljenje, pretvaranje privatne svojine u zajedniku, drutvenu; ureivanje drutvene zajednice po naelima socijalizma (v.); glag.

socijalizirati, -iziram; socijalizirati se s (novom) sredinom prilagoditi se; isto i so-cijalizovati, -ujem. socijalizam, -zrna lat. (socius drug, drugar) drutveno ureenje zasnovano na podrut-vljenim sredstvima za proizvodnju, u kojem u procesu osloboenja rada i raspodjele svakome prema radu drutvenom proizvodnjom upravljaju zainteresirani neposredni proizvoai i u kome se, pod rukovodstvom radnike klase koja se kao klasa i sama mijenja, svi drutveni odnosi postepeno oslobaaju klasnih suprotnosti i svih elemenata iskoriivanja ovjeka od strane ovjeka (iz Programa SKJ); socijalist(a) pristaa socijalizma; en. socijalistkinja; prid. socijalistiki; socijalistiki realizam v. realizam. socijalovinisti v. socijaldemokratske stranke. socijativ lat. (socius drug, drugar) gram. naziv za instrumental s prijedlogom s, sa koji oznauje drutvo (eem s bratom, sa sestrom), za razliku od pravog instrumentala koji oznauje sredstvo i dolazi bez prijedloga s, sa (piem perom); isp. komitativ. socijeter, -era franc. (societaire) dioniar, lan dionikog drutva (Begovi). socijetet, -eta lat. (societas drutvo, zadruga) ortatvo, ortakluk, drutvena pogodba, drutvo, zajednica, zadruga, udruga, udruenje. socijus lat. (socius drug, drugar) 1. drug, ortak, pratilac, sudrug; 2. sporedno (stranje) sjedalo na biciklu, motociklu. socio-drama lat.-gr. psihodrama (v.) izvoena od veeg broja osoba. sociologija lat.-gr. (socius drug, drugar + logos rije, govor) nauka o ljudskom drutvu i o zakonima njegova razvitka; sociolog, mn. -zi ovjek koji se bavi sociologijom; prid. socioloki. sociometrija lat.-gr. pravac u sociologiji koji se bavi prouavanjem i utvrivanjem razliitih odnosa u malim drutvenim skupinama (obitelj, kola, poduzee). socius v. socijus. socrealizam krae umjesto socijalistiki realizam ( v . realizam); izraz je ve 1936. u naoj knjievnosti upotrijebio Ivo Kozaranin u eseju o Krleinim Baladama. soiti v. sok. soda tal. (soda, vjerojatno iz arap. suvvvvad prvotno: ime jedne mediteranske biljke, a kasnije: soli koje su se dobivale iz pepela te biljke) 1. natrijev karbonat (upotrebljava se u fabrikaciji stakla, sapuna, papira itd.); 2. u obinom govoru naziv za a) sredstvo za

sodalicija

1246

so

pranje rublja; b) soda-voda (v. dalje); soda--b'ikarbna natrijev bikarbonat, bijeli praak; slui kao lijek za probavu; soda-voda obina voda sa slobodnom ugljinom kiselinom; sodar, -ara, 5. sodaru / -are proizvo-ditelj soda-vode; en. sodarka; prid. sodarov / -arev; sodarski.

sodalicija lat. (sodalitas druba, drutvo) religiozno udruenje kod katolika, isto to i kongregacija 3; sodalist(a) lan sodalicije, kongreganist; en. sodalistkinja; prid. sodalistiki. sodalitet, -eta lat. (isp. sodalicija) bratstvo.

sodat v. soldat (Vojnovi). sodlj, -ija (poredsodijum) (engl. sodium) isto to i natrij. sodolln, -ina ime jednog umjetnog tkiva (tekstila). sodoma (isp. Sodoma i Gomora) blud, raz-vrat, nemoral; isto i sodom ( m . r.). Sodoma i Gomora prema Bibliji dva staroizraelska grada grijeha i razvrata u najranije doba razvitka ovjeanstva (bog ih je atro ognjem i na njihovu je mjestu danas Mrtvo more); openito: najgnusniji drutveni kal, ivot bez ikakvih moralnih principa (enoa, Josip Kozarac); izraz se katkada upotrebljava i umjesto homoseksualizam; prid. sodomski; sodomski grijeh ili sodomija spolno openje sa ivotinjama, esto kod duevno zaostalih; skotolotvo; sodomit, -ita ovjek optereen sodomijom, skotoloac. sodbina v. sok. sofa 2. mn. sofa tur. (sofa) 1. vrsta poivaljke; minder(luk) na sredini sobe; prostrti ilimi s duecima; kanape, divan, otoman; 2. prostor pred damijom za klanjanje; 3. spojni hodnik izmeu pojedinih prostorija, trijem; 4. sjenica, npr. u vrtu; 5. drvena ili kamena klupa uope, a osobito ona na koju su morale lijegati osobe odreene za javno batinanje, pa se odatle razvilo i znaenje: batina, toljaga. sofija gr. (sofia) mudrost (i kao vi. ime: Sofija). sofioni (mn. m. r.) tal. izvori vrele vodene pare i borne kiseline (esti u tal. pokrajini Toskani). sofist(a) v. sofizam. sofita, 2. mn. sofita tal. (soffitta tavan, potkrovlje) oslikani svod pozornice (prikazuje nebo, oblake itd.); gornji dio pozornice uope; inae i: tavan, potkrovlje, mansarda. sofizam, -zma, 2. mn. sofizama gr. (sofisma lukavstvo, zavaravanje) namjerno nainjeni, lani, obmanjivi zakljuak koji se naoko ini formalno pravilnim; sofizam se osniva na dvosmislenosti pojmova, na dokazivanju s pomou nepotpunih pretpostavki; isp. logizam; sofist(a), 2. mn. soffsta 1. u : Grkoj prvobitno mudrac, mislilac; k je uitelj filozofije i govornike umjet 2. filozof iz grupe starogrkih prosvje druge polovine 5. st. i poetka 6. st. (Pro ra, Gorgija i dr.); 3. ovjek koji se

sofizmima; mudraina, nadrimudrac, m ja, cjepidlaka, izvrta istine, zanoviji zanovjeta; en. sofistkinja; prid. sofistk izvitoperen, (hotimino) izvrnut u si varljiv, krivotvoren, cjepidlaki; sofisti -ci ///sofisterija prvotno: nauka sofist ja je na temelju zdravoga razuma po tzv. kolsko znanje, krute forme mi i predrasude; kasnije primjena lanih manjivih dokaza, sofizama; mudrolije, calice u govoru koje zavode u zab izvrtanje istine. Sofoklo (pored Sofokle), Sofokla grki matiar iz 5. st. pr. n. e.; prid. Sofoklo' sofomanija gr. (sofos mudar, pameta isp. manija) vrsta megalomanije (v.) ovjek stalno istie svoju izvanrednu mu< (pri emu, dakako, nastoji negirati vrijec drugih osoba). Sofonija jedan od manjih proroka u L (oko god. 600. pr. n. e.). Sofoni(z)ba (3. st. pr. n. e.) ki kartaan vojskovoe Hazdrubala (brata Hanibah ena zapadnonumidskog kralja Sifi preudata za istononumidskog vladara sinisu; otrovala se poto je Scipion raz Kartagu, da ne bi morala sudjelova trijumfalnoj povorci; motiv mnogih ur nikih obrada. sofra, 2. mn. sofra i sofara tur. (sofra) trpeza, sinija. Sofronije gr. mudri, pametni, razboi razumni. soft v. saft. softa, 2. mn. softa tur. (softa) student islar teologije i prava, uenik medrese: softinski. softball (it. softbol) engl. (soft mek 4- ba lopta) sport, vrsta beizbola ( v . ) , samo se igra mnogo veom a mekom lopt softver v. softvvare; isp. oglas za vodi kolskog softvera objavljuje Zavod za mjenu elektronikih raunala (Novine). software engl. (it. softver) programi i na upotrebe elektronikog raunala, sve one u funkcioniranju kompjutera ovisi o ovj za razliku od hardvvarea (v.).

sogan

1247

solarimetar

sogan, 2. mn. sogana tur. (sogan) crveni luk; sogan-dolma (isp. dolmak puniti) samljevenim mesom i razliitim dodacima punjeni luk. sdhbet v. sobet. sohta v. softa. soi disant franc. (it. soadisan) tobonji, takozvani, samozvani. soignirati v. soanjiran (Krlea). soiree v. soareja; soiree causante (it. soare kozant) literarno vee; soiree dansante (it. s. dansant) plesno vee; soiree intime (it. s. enfim) veernje drutvo za najbolje prijatelje; soiree litteraire et musicale (it s. literer e mizikal) veernje drutvo uz itanje knjievnih radova i izvedbe muzikih kompozicija. soisati, -em tur. (sojmak) 1. opljakati; 2. napasti, prilijepiti se kao napast uz nekoga, saletjeti nekoga. soj, soja tur. 1. rod, pleme, narod, koljeno; 2. vrsta, klasa, kov, bagra, fajta, sorta, pasmina; 3. drutveni poloaj, stale, podrijetlo; 4. osobina, karakteristika; sojlija ovjek od dobra soja, koljenovi. soja (iz mandurskog jezika) jugoistonoazijska jednogodinja biljka ije sjemenke sadravaju mnogo bjelanevine i masnoga ulja, pa je zato najhranjivija od svih soiva; prid. sojin. sojtar, -ara, 5. soj tare (' -aru tur. (sojtarv) aljivac, lakrdija, komiar, harlekin, pajac; sojtarija isto to i sojtar, a u posebnom znaenju i dvorska luda; sojtariluk, mn. -ci ala, lakrdija, ludorija, neozbiljnost.

sojiiz rus. savez; Sojiiz 1. krae umjesto Sojiiz Sovjetskih Socijalisfieskih Respublik (SSSR); 2. naziv serije sovjetskih svemirskih brodova za ispitivanje mogunosti izgradnje Zemljinih orbitalnih stanica. sojuziti, sojuzim rus. spojiti, pripojiti, povezati (u nekadanjem kancelarijskom jeziku). sojiiznik rus. saveznik. Sojuz njeruimvj respublik svobodnvh rus. Savez nepobjedivi republika slobodnih... (poetne rijei sovjetske himne). sok, soka tur. (sokmak umijeati se u neto; oklevetati; po nekim izvorima rije dolazi i u staroslavenskom jeziku, te ne bi morala bili turska) prokaziva poinitelja, dounik; u nekim naim krajevima i svjedok; soiti, -im biti sok, pronalaziti poinitelja; sodbina nagrada soku. soka, -aa ma. (szakacz) kuhar, sokak, -aka, mn. -aci tur. (sokak) ulica, cesta, put; prid. sokackl; umanj. sokai / sokae, -eta; sokaara ena koja je stalno na sokaku i zanemaruje kuu. sokl njem. (Sockel) arhit. donji neto deblji, prema vani ispupeni dio zida koji slui kac osnovica zgrade, graevine; podnoje, posto-lje. sokhn, -ina lat. (sacculus) vreica. sokna, 2. mn. sokna i soknl njem. (Socke) kratka arapa do iznad glenja; umanj. sdknica, 2. mn. soknlca; soknhalter (sokna + halten drati) podvezica; isp. ligamba.

Sokrat starogrki filozof (469399. pr. n. e.) koji se ponajvie bavio problemima ovjeka kao predmeta filozofskog razmatranja; optuen da kvari mlade i da ne vjeruje u dravne bogove (tuitelji Melet, Anit i Likon), ponosno se branio na sudu te je bio osuen da popije vr otrova to je s najveim mirom i uinio; po njemu nazvana sokratika, 3. -ci metoda pouavanja (kakvom se on sluio) koja se sastoji u tome, da se uenik pitanjima i odgovorima navodi na vlastito stvaranje zakljuaka (v. majeutika). sokratskl, -a, -5 kao Sokrat, miran, sabran, staloen. sokter v. bosokterija. sol1 peti glas u solmizaciji, pjeva se mjesto glasa ge. sol2 panj. sunce (novana jedinica u Peruu, sadri 100 centavosa). solad, solda, 2. mn. solada tal. (soldo) sitan. novac, novi, krajcara, stoti dio austrijske forinte (u Dalmaciji); isp. soldat, soldin,
solari/acija

soldo. solak, 5. -e, mn. -ci, 2. solaka tur. (solak) 1. ljevoruk ovjek, ljevak; 2. pripadnik posebnog gardijskog janjiarskog korpusa u sultanskoj Turskoj. solar1, -ara krae umjesto pleksus solaris (v.). solar2, -ara v. solarij. solaran, -rna, -rno (solaris) sunev, sunan; prot. nubilaran; solarna godina sunana godina (traje otprilike etvrt dana dulje nego graanska godina). solarij1, -ija (/?o/Ws61arijum)/ar. (sol sunce) 1. sunanik, sunani sat; 2. med. prostorija sa staklenim stijenama za uzimanje sunanih kupelji, sunalite; prisoj uope, trijem izloen suncu, loa. solarij2, -ija (pored solarijum) lat. (solum njiva, polje, zemljite) godinje plaanje za zakup ili najam, zakupnina, najamnina; porez na zemljite. solarimetar, -tra lat.-gr. instrument za mjerenje

1248

sc

intenziteta Suneva zraenja na povrinu Zemlje; piranometar. solarizacija lat. (sol, 2. soli sunce) 1. prejako osvjetljenje fotografske ploe; predugo eksponiranje (v.); 2. izlaganje suncu, sunanje, osunavanje; glag. solarizirati, -iziram; isto i solarizovati, -ujem. sold v. solad. soldat, soldata {pored soldat, -ata, 5. soldate) isp. solad) prvotno: plaenik uope, danas; vojnik; prid. soldatov (-atov); soldatski (soldatski); umanj. soldati; uve. soldaina /' soldatina; soldaija 1. vojna sluba; 2. skup vojnika; soldatua 1. ena kojoj je mu u vojsci; 2. ena koja ljubaka s vojnicima; soldateska, 3. -ski, 2. mn. soldateski neodgovorna, razularena vojnika rulja. Soldats, droit an coeur v. Ney Michel. soldin, -ina v. solad; isto i soldo, mn. soldi, 2. solada, solda / soldi ( u mnoini i: novac uope). solecizam, -zrna, 2. mn. solecizama gr. (soloiki-smos) 1. pogreka protiv jezinih zakona, protiv pravilnog izgovora i sintakse (v.); 2. prenes. prekraj protiv prirodnih zakona, protiv pravila dobrog ponaanja (prema imenu stare atike kolonije Soloi u Kilikiji iji su stanovnici svoj materinski jezik iskvarili tuinskim utjecajima). solemniter lat. sveano (npr. protestirati). solemnitet, -eta lat. (solemnis svean) 1. sveanost; 2. sveano, ozbiljno dranje. solenne tal. (it. solene) muz. sveano. solenoid, -ida gr. (slen cijev, lijeb, prokop + eidos izgled, lik) ica savita u zavojnicu, elektromagnet. solfatare (mn. . roda) tal. (solfo sumpor) izvori na vulkanskim terenima iz kojih izlaze preteno pare sumpora i sumpornih spojeva; naslage, leita sumpora. solfeggio tal. (it. solfeo, 2. solfea, mn. solfei, 2. solfea) vokalne vjebe u svrhu razvijanja sluha i stjecanja znanja u pjevanju po notama bez pratnje instrumenata (vjeba se bez rijei, mjesto kojih se izgovaraju samo imena nota); v. solmizacija; solfeirati, -feiram pjevati solfeo, vjebati se u pjevanju solmizacije. Solferino selo u Italiji kraj Mantove (24. VI. 1859. udrueni Sardinci i Francuzi pobijedili austrijske ete); est motiv u naoj knjievnosti, a osobito je lijepa pjesma Lavoslava Vukelia (1840 1879) KodSolferina, u kojoj umirui krajinik uzdie nad mrtvim protivnikom: Na krajini moja zipka stala, f
solilokvij

Franceska je njemu ivot dala, | a Talija oh ma grob. solgabirov, -ova ma. kotarski naelnik, ski. solicitirati, -citiram lat. (sollicitare uzd uzbuniti) traiti pravni lijek, interv kod oblasti i suda, voditi parnicu; solic prvotno: voditelj parnice; parniar; c advokatski namjetenik bez pravnik obrazbe (za razliku od koncipijenta i parsista, v.). solid, -ida lat. (solidus trajan) jedan od r za starorimski zlatnik. solidan, -dna, -dno lat. (solidus) 1. tvrd, valjan, siguran, temeljit, pouzdan, s siguran, postojan, izdrljiv, jedar, z krut, masivan; 2. prenes. ozbiljan, tri trezven, pravi, istinit, estit, umjeren, r rit, koji razumno ivi, koji se ne opij; bani; koji ima siguran drutveni pc materijalno osiguran; isp. solidnost. solidaran, -rna, -rno franc. (solidaire) povi nekim zbog zajednikih nazora, djelo' odgovornosti; drugarski, suglasan, zaj< ki, uzajamno odgovoran, sloan, jedi an, jedinstven, jednoglasan, sug solidarne obaveze obaveze vie duni ispunjenje iste inidbe; svaki dunik od ra za cijelu obavezu, izvrenje jednog baa druge od obaveze prema vjero\ solidarnost, -osti jednoglasnost, < snost, slonost, jednodunost, jednak* ljenje; zajednica interesa, uzajamna i vornost, svijest o potrebi zajednikog > vanja; solidarizirati se, -iziram se suj se, sloiti se s nekim u nekom pitanju, i nju itd., izjaviti svoju solidarnost, jedi no glasovati; isto i solidarisati se, -e solidarizam, -zrna uenje o drutvu osnovnim principom izgradnje odre grupacija smatra uzajamnu povezanos lanova zajednice. solideo, -ea, mn. -ei, 2. solidea lat. (soli di samom bogu) kapica visokih katoliki! enika, biskupska ljubiasta kapica (ski samo pri bogosluju). solidnost, -osti (isp. solidan) 1. tvrdoa, tvr vrstoa, vrstina, valjanost, trajnost, 1 ljitost, pouzdanost, stalnost, sigurnost stojanost, izdrljivost, jedrina, zbijenost tost, krutost, masivnost; 2. prenes. ozbilj trijeznost, treznoa, trezvenost, est umjerenost, razboritost, razumnost; mi staloen ivot (bez opijanja, banenja i
soltaak

1249

solilokvij, -ija (pored solilokvijum) lat. (solus sam + loqui govoriti) razgovor sa samim sobom; v. monolog; solilokvist(a) tko govori ili razgovara sam sa sobom glasno (esta pojava kod ivano rastrojenih ljudi). Solimais(Solimaida) lat.-gr. Pjesma o Jeruzalemu (autor ibenanin Ivan Polikarp Severi-tan). Solingen grad u SR Njemakoj (Rheinland, Porajnje), poznat po proizvodnji metala, osobito pribora za jelo; prid. solingenskl; isp. Blistala je solingenska ocjel njinih kvrgavih balta i satara (Krlea, Djevojka medu zvijerima). solipsizam, -zrna lat. (solus sam, jedini, cigli + ipse sam glavom) 1. subjektivni idealizam, dosljedno izveden do krajnjih zakljuaka; priznavanje vlastite spoznaje (vlastitog ja) jedinom realnou, negiranje postojanja vanjskoga svijeta; nauka i sva ljudska iskustva i praksa dokazali su besmislenost solipsizma; 2. sebinjatvo, egoizam; solipsist(a) pristaa solipsizma; en. solipsistkinja; prid. solipsistiki. solirati, soliram (isp. solo) raditi sam, nepovezan s okolinom, izvoditi solo-akcije (izraz osobito uobiajen u nogometu za igrae koji tvrdoglavo nastoje sve uiniti sami, bez obzira na kombinatornu igru). solist(a), 2. mn. solista (isp. solo) 1. umjetnik koji izvodi solo; 2. prenes. svatko tko se uputa u pojedinane akcije, ne osvrui se na potrebu skupnog rada (esto porugljivo); en. solistkinja / solistica; prid. solistiki. solitar, -tra v. salitra. solitaran, -rna, -rno lat. (solitarius) koji ivi samakim ivotom, samotan, nastran, ne-druevan, povuen, osamljen, pustinjaki. soliter, -era franc. (solitaire, isp. solitaran) 1. trakavica, parazitski trakasti crv u crijevu ovjeka i ivotinje; 2. veliki briljant (uglavljen [jedan] u prstenu); 3. u graevinarstvu naziv za visoku kuu, stambeni neboder, toranj (obino osamljen izmeu drugih niih graevina); 4. u USA-jeziku isto to i pasijans (kartaka igra koju igra pojedinac sam sa sobom); 5. ivotinja koja ivi sama za sebe (isp. npr. vuk samotnjak); 6. prenes. visok mukarac, dugajlija. solitrejen, -ena franc. (solutreen) odsjeak gornjeg starog kamenog doba, izmeu orinjasije-na i

magdalenijena (v.); naziv po mjestu Solutre u Francuskoj gdje su naene iskopine iz toga doba. solmizacija (isp. solfeggio) muz. metoda pamenja tonske ljestvice; pjevanje slogova ut ili do, re, mi, fa, sol, la, si (ili ti) umjesto c, de, e, ef, ge, a, ha, kako bi se pjeva priuio na to raznolikije formiranje glasova; solmizaci-ju je u 10. st. uveo talijanski muziar Gvido Aretinski prema prvim slogovima stihova latinske pjesme benediktinskoga redovnika Pavla akona u ast svetom Ivanu Krstitelju, zatitniku pjevaa (druga polovina 8. stoljea): Ut queant laxis /tesonare fibris Mira gestorum Famuli tuorum. Sohe poluti Labii reatum. Sancte /oannes (prijevod: Da uzmognu tvoje sluge glasno pjevati o udesnim tvojim djelima, oisti im usne od svake gnusobe, sveti Ivane), solo, sola, mn. soli, 2. sola tal. (solo sam) 1. muziko djelo (ili njegov dio) namijenjeno za izvedbu muzikog ili vokalnog programa samo jednim instrumentom ili glasom; 2. izvedba muzikog ili vokalnog programa, plesa ili scene samo od jednog izvoditelja; 3. uope: sam, pojedinaan, bez pratnje i si.; solo-mjenica mjenica izdana samo u jednom primjerku, vlastita mjenica, mjenica samica (isp. sekunda-mjenica); solosajfer (njem. saufen lokati) i solotrinker (njem. trinken piti) pijanica koji se (kod kue) opija sam (smatra se najgorom vrstom pijanevanja); solo-scena kazalini komad pisan samo za jednu osobu kao izvoaa; solo solissimo sasvim sam; isp. solist. Solomun, -ima, 5. Solomune i Salamon (v.). Solon jedan od sedam mudraca staroga svijeta i atenski zakonodavac (76. st. pr. n. e.); prid. Solonov (medu sedam mudraca raunaju se pored Solona iz Atene jo i Pitak iz Mitilene, Tales iz Mileta, Hilon iz Lakede-mona, Bijant iz Prijene, Kleobul iz Linda, Perijandar iz Korinta). solsticij, -ija (pored solsticijum) lat. (solstitium od sol sunce + sistere stati, zaustaviti) suncostaj, Suneva prekretnica, vrijeme najduljih dana (ljetni solsticij dugodnevica) ili najkraih (zimski solsticij kratkodnevica); jedno oko 21. lipnja, a drugo oko 21. prosinca; isp. bruma; prid. solsticijski (pored solsticijumski). soltaak, 5. -e, mn. -ci tur. (sol lijevi + taak 1250
somnaii

solubleta

mudo) prirepak, nametljivac koji se ne otkida od svoje rtve, solubleta, 2. mn. -eta franc. (soluble rasto-pljiv, rastvorljiv) u apotekarstvu naziv za tablete koje se pri lijeenju upotrebljavaju u rastopljenom, rastvorenom stanju (npr. bu-rov, v.). solucija lat. (solutio od solvere rijeiti, razve-zati) 1. rjeenje, kao izlaz iz neke zamrene situacije; razjanjenje, objanjenje; prekid sumnjivog stanja; odluka; 2. kem. rastapanje, rastvaranje, rastopina, otopina, rastvor. solufe, solufa (mn. . roda) tur. (ziiliif) uvojci, zalisci, zulovi(v.J; isto i solufi, solufa(mn. m. roda). soluk tur. (soluk) dah, sapa, disanje, duak. Solun, -ima grad i luka u Grkoj; Solunac, -nca, 5. Solune, 2. mn. Solunaca 1. stanovnik Soluna; 2. borac sa Solunskog fronta ( v . ) ; en. Solunka; prid. solunski; Solunski proces rasprava inscenirana u lipnju 1917. u Solunu (gdje je privremeno bilo sjedite srpske vlade) protiv grupe srpskih oficira okrivljenih za tobonje organiziranje atentata na regenta (kasnijeg kralja) Aleksandra; glavni optuenici pukovnik Dimi-trijevi-Apis, major Ljubomir Vulovi i emigrant iz Hrvatske Rade Malobabi bili su osueni na smrt i odmah strijeljani, dok su ostalim optuenicima dosuene dulje ili krae vremenske kazne (Krlea); Solunski front bojna linija Antante i Centralnih sila u prvom svjetskom ratu oslonjena na Egejsko more; proboj toga fronta (u

rujnu 1918), pri kojem su glavnu ulogu odigrale srpske ete, znaio je svretak rata; solunstvo pojam koji se razvio poslije prvoga svjetskog rata u staroj Jugoslaviji, a koji je sluio kao oznaka za tenju da borci sa Solunskog fronta iskoriste svoje ratne zasluge za prigrabljivanje to boljih i unosnijih poloaja u graanskim zvanjima; solunaiti, -lunaim razmetati se svojim zaslugama u ratu (prvotno na solunskom frontu, a kasnije i u proirenim znaenjima). solupi v. solufe. solus lat. sam: solus cum sola (it ____ kum...) sam sa samom, udvoje, strogo odvojeni (muko i ensko) od ostaloga svijeta. solutreen v. solitrejen. S61vejg(a) tip vjerne i odane ene kako ju je opisao norveki dramatiar Henrik Ibsen (18281906) u svojoj drami Peer Gynt. solvencija lat. (solvere rijeiti, razvezati) 1. plaevna sposobnost, aktivnost bilance nekog poduzea; 2. sredstvo za iskalj solventan, -tna, -tno 1. koji moe plateno sposoban, koji ima aktivnu l 2. kem. koji topi, otapa, rastvara, ras solvirati, solviram 1. razmrsiti, ra razrijeiti; 2. isplatiti, oduiti se,

ni udovoljiti obvezama, izvriti, ispui kem. rastvoriti, rastopiti. somad ind., punim imenom brahmoson indijska sekta koju je potaknuo Ram 1 Roy (1827); ta vjera nema ni crkve, i kvog bogosluja; na praznike se ita Avesta, Evanelje i Koran, pa se izabire o emu e se razmiljati u s; (definicija Frana Maurania). Somalija republika u istonoj Africi; grad Mogadi (Mogadishu); Somalac, Somale, 2. mn. Somalaca; en. So prid. somalskl. soman, -ana vrsta njemakog bojnog (pronaen 1944, ali nije upotrijebljen i somatian, -na, -no gr. (soma, 2. -a tijelo) tjelesni, koji se odnosi na tijelo; tine stanice stanice svih tkiva tijek spolnih; isto i somatski; somatogen gr geneza) uvjetovan tjelesnim pojavama; togeneza (-geneza) prikaz uzroka, ra toka bolesti ili simptoma koji se poj; pod tjelesnim utjecajima; isp. psihog somatoldgija (gr. logos rije, gov nauka o ivotinjskom (i ovjejem) somatolog, mn. -zi strunjak u soma ji; prid. somatolokl.

somatomantija gr. (soma tijelo + isp. i ja) drugi izraz za korpodivinaciju ( v . J . sombrero, sombrera, mn. sombreri panj. bra sjena) panjolski eir sa i obodom (zbog zatite od sunca); pravi palmovih vlakana ili slame, rjee od \ somer-salama njem. (Sommer ljeto -salama) vrsta mesne preraevine (kob odreene prvenstveno za potronju lj( se tee kvari, tzv. ljetna salama; ko popularno: somerica. somerprosne njem. (Sommer ljeto -I- 5 izdanak) v. efelidi. somet v. samt. Something is rotten in the state of Denmark Neto je trulo u dravi Danskoj (Shakc re, Hamlet). somnambulizam, -zrna lat. (somnus s; ambulare etati) med. hodanje u popraeno katkada i vrenjem niza slo djelatnosti; nalazi se ponajvie kod bolesne od epilepsije i histerije; mjeseca

somniki

1251

sonoridi

lunatizam; somnambul mjesear, lunatik, hipnobat; en. somnambula; prid. somnam-bulnT; isto i somnanibulist(a), somnambu-listkinja; prid. somnambulistikl. somniki lat. (somnus san) koji se tie sna, sanjanja. somnilokvija lat. (somnus san + loqui govoriti) govorenje u snu; isto i somnilokvizam, -zrna. somnolencija lat. (somnus san) pospanost, spavljivost, dremljivost. somot v. samt; prid. somotnl; somotski. somun, -una tur. (somun) bijeli okrugli pekarski kruh, natrenik; glava kruha (itav hljeb); umanj. somun()i; uve. somun()ina; somun-dija pekar i prodava somuna. son tur. (son) kraj, svretak; talon (v.j; isp. ne bacaj dvojku na son (u igri andara; Nui). sonant, 2. mn. sonanata lat. (sonare zvuati, jeati) gram. 1. samoglasnik (isp. konsonant); 2. glasnik, tj. glas, koji je zvuan (zvonak)i nema bezvunog para (j, 1, U, m, n, nj, r, v);prid. sonantni; sonantskl. sonar, -ara skra. za engl. Sound Navigation and Ranging navigacija i odreivanje udaljenosti uz pomo zvuka; akustiki aparat na principima slinim radaru (v.), tzv. ultrazvuni lokator, koji slui za oslukivanje zvukova (brodskih elisa) ispod vodene povrine i za odreivanje poloaja neprijateljskih brodova. sonata tal. (sonata zvonjenje, svirka) muziko djelo za jedan ili za dva instrumenta; obino od 3 do 4 dijela razliita tempom i karakterom; sonatina mala sonata. sonda, 2. mn. sonda franc. (sonde) 1. medicinski instrument koji se uvodi u dubinu tkiva zbog istraivanja rana, proirenja kanala i dr.(npr. nazalna [nosna] sonda tanka gumena cijev koja se bolesniku provue kroz jednu od nozdrva i gurne do eluca; na taj se nain hrane bolesnici koji nee ili ne mogu uzimati kroz usta); isp. buija; 2. svrdlo za buenje artekih zdenaca, za istraivanje dubokih slojeva zemaljske kore; 3. malena zrana kugla u kojoj se nalazi aparat koji sam biljei neke pojave; slui za meteoroloka opaanja u visokim slojevima atmosfere; 4. izmjerena dubina mora (protivno od kote) i naprava za mjerenje dubine; dubinomjer; sondaa ispitivanje, istraivanje sondom; mjerenje dubine; prenes. kuanje, probanje, ispitivanje terena, ogledanje, anketa; sondirati, sondiram 1. istraivati sondom; 2. mjeriti dubinu mora; 3. prenes. istraivati, ispitivati, izviati,
sonorizacija sonorizacija lat. (sonus glas, zvuk) pozvui-vanje (tj.

prethodno razjasniti neto, pripravljati teren, ispipavati miljenje, sonentih njem. (Sonne sunce + Stich ubod) med. sunanica (lat. insolacija), sunani udar, bolest od neposrednog i dugotrajnog djelovanja sunanih zraka na glavu (glavobolja, omaglica, nesvjestica, a u teim sluajevima i smrt). sonet, -eta (pored sonet, soneta, 2. mn. soneta) tal. (sonetto, isp. sonare zvoniti, zvuati, zveati) pjesma od 14 stihova; prve dvije kitice sastoje se svaka od po etiri stiha i imaju dvije rime; daljnje dvije kitice od po tri stiha imaju slobodan raspored rima (dakle: dvije kvartine i dvije tercine); nai stari izrazi: zvonjelica, zunopojka; prid. sonetni (pored sonetni) / sonetski (pored sonetski); sonetni vijenac petnaest soneta povezanih istom idejom i spojenih magistralom(v.); svaki novi sonet treba da zapone zavrnim stihom prethodnog soneta. son et lumiere franc. (it. son e limjer) nona priredba na kojoj se zvunim i svjetlosnim efektima oivljuje neki kulturni ili povijesni spomenik. song engl. (song pjesma, pjev, spjev) popijevka lakeg stila, slina crnakoj; katkada i socijalno-kritinog zajedljivog karaktera, muziki bliska dezu (uveo Berthold Brecht). Songhai (/' Sonrhai) novo ime Nigerije (po istoimenom crnakom plemenu uz srednji tok rijeke Nigera). SONNA novinska agencija Somalije. Sonny-boy-arija pjesma o mrtvom djeaku imenom Sonny iz jednoga od prvih tonfilmo-va (Singing fool engl. Pjevajua luda) (Krlea). sono na elektronskim aparatima skra. za sonorizacija (razglas, ozvuenje, megafon) na utinicama. simometar, -tra lat.-gr. (sonus glas. zvuk + isp. metar) aparat za ispitivanje sluha, za mjerenje jakosti zvuka. Sondra jedna od saveznih drava u zapadnom Meksiku (spominje se u poeziji Lj. Wiesnera); v. sonoridi. sonoran, -rna, -rno lat. (sonus glas, zvuk) puna, ugodna zvuka; zvuan, glasan, zvonak, nosiv (glas); gromoran, jak, prodoran; izv. sonornost, -osti zvunost, zvonkost; isto i sonoritet, -eta. sonoridi (mn. m. r.) sonoridska rasa, ogranak amerikanidske rase, domorodaka plemena u sjeveroistonom Mehiku i Kaliforniji; isto i margidi. 1252

pretvaranje bezvunih elemenata u zvune; u kinematografiji: pretvaranje nijemog filma u

tonfilm); takoer i: ozvuenje, razglas; glag. sonorizirati, -iziram. Sonrhai v. Songhai.

sontagsjeger njem. (Sonntag nedjelja + Jager

lovac) lovac koji ide u lov samo nedjeljom, nedjeljni, paradni lovac; u prenesenom smislu: smijean lovac, lo gaa. sootagsrauher njem. (Sonntag nedjelja + rauchen puiti) ovjek koji pui samo nedjeljom, tj. rijetko, od zgode do zgode (rije nainjena analogijom na sontagsjeger). onja v. Sofija. sopa1, 2. mn. sopa tur. (sopa) motka, batina, kijaa, pendrek; sopadija batina, pendre-ka, nasilnik, razbija, siledija sopa2 v. salpa. sopka, 3. -ci, 2. mn. sopki rus. (sopka) 1. visoka gora s golim vrhom u Sibiriji; 2. vulkan. sopor lat. tvrdi san; smrt; u psihijatriji naziv za jak stupanj opeg poremeenja svijesti. sopra1 v. sofra (Nar.). sopra2 tal. iznad; sopra una corda (it ________ korda) muz. na jednoj ici. sopran, -ana tal. (soprano od lat. supremus najvii) muz. 1. najvii enski ili djeji glas; isp. diskant; 2. pjeva(ica) s takvim glasom; prid. sopranov; sopranski; sopranist(a) djeak koji pjeva sopran; sopranistica i sopranis-tkinja pjevaica koja pjeva sopran; prid. sopranistiki. sopraporta tal. (soprapporto) slika ili plastika iznad vrata, nadvratnik. sor1, sora vrsta panjolskih groica, rozina bez kotica. sor2 bolest male djece na sluznici obraza i jezika. sorbet, 2. mn. sorbeta tal. (sorbetto) sladoled (Vojnovi). sor bit1 lat. esterovalentni alkohol, biljni vitamin. sorbit2 (po engl. istraivau A. C. Sorbvju) sastavni dio elika. Sorbona pariko sveuilite (ime po osnivau Robertu de Sorbon [1201 1274] koji je ustanovu osnovao kao dom za studente i profesore teologije); prid.
sorbonski. sorbul tal., u frazi: jaje u sorbulu na umak, na

posrk, mekano kuhano, rovito jaje (akc. dubr.).

sordina tal. (sordo gluh, mukao, priguen) prigunica,

tuilo, muziki ealj, dempfer; naprava za priguivanje, oslabljenje muzikih instrumenata; pod sordinom po sno, tiho, kriom, potajno; sordinantan. -tno priguen, mukao, potmuo, prin 1253

bezvuan, bezglasan, bez zvonkosti (s nantan ton, sordinantna zvonjava; K i Aretej). sordomutizam v. surdomutizam. soredija gr. (soreuo gomilati, zgrtati) organ razmnoavanja kod liajeva. sorgo tal. (sorgo sijerak) biljka koja r; toplim zemljama Azije i Afrike, najva itarica onih krajeva; slui takoer za izr; eera, za stonu hranu, za izradbu m (od stabljika), sorgu, 2. mn. sorgua tur. (sorgu) perja elenka. sorlt, -ita gr. (soros gomila) u logici naz silogizam izveden iz vie pretpostavaka misa) od kojih su neke isputene, je razumijevaju same po sebi. sorok rus. etrdeset; sorokovoj, -oja etrd nik, ruska mjera za tekuinu (40 vedar 49,9711). soror lat. sestra, redovnica (Krlea). sororat, -ata lat. (soror sestra) obiaj udovac oeni sestrom svoje preminule (isp. levirat). sororijacija lat. razvijanje enskih grudi. sorpcija, 2. mn. sorpclja lat. (sorbtio od sor sricati) gutanje jedne tvari koje vri d tvar; razlikujemo apsorpciju, adsorpciju mosorpciju ( v.j. sorta, 2. mn. sorta / sorti tal. (sorta) vrsta odlika, kov; prid. sortni, -a, -6 vrs izvrstan, od prave sorte, probran, b odabran; sortno vino vino od istoga gr (a ne od mijeanoga); sortiman, -ana (fi assortiment) 1. veliki izbor razliite r 2. kolekcija; skladite; 3. detaljni knjii posao; sortirati, sortiram svrstavati, ra stavati (robu, novac), razreivati, odabi izabirati, odjeljivati, odvajati; sortlrnic mjesto gdje se vri sortiranje robe; sort -aa svrstava, sreiva, odabira; s ka, 3.-ci 2. mn. -kl stroj za razvrstavi sos, sosa, lok. sosu, mn. sosovi franc. (sauc umak (jelo); 2. prenes. a) mjeavina sve svaega; duga razvuena pria; b) neugc poloaj, teak zaplet, kripac, neprilika, volja. SOS (izgovori: es-6-es) 1. skra. za engl our souls (it. seiv aur soulz) spasite nae , (po nekima treba treu rije itati kao . dakle: spasite na brod); znak krajnje < snosti brodova ili aviona koji se alje ra

Sosigen

spakirati soul engl. (dua) vrsta pop-muzike (muzika due), popularna od god. 1964; u biti nita novo, to je modna varijanta, modifikacija izvornog bluesa, gospela, deza i rocka. soupe odn. souper v. supe. sousaphon v. suzafon. souterrain v. suteren. south engl. (it. saut) jug. South Carolina (engl. it. Saut Kerolajn) savezna drava u USA (Atlantsko primorje); glavni grad Columbia. souvenir franc. (it. suvenir) sjeanje, uspomena, spomen, zapamenje. sovereign engl. (it. sovrin) stari engleski zlatnik (sadravao 20 ilinga). sovhoz, 2. mn. sovhoza skra. za rus. sovjet-skoe hozjajstvo (sovjetsko gospodarstvo); sovhoznik, mn. -ci pripadnik sovhoza; isp. kolhoz. sovjet, 2. mn. sovjeta (pored sovjet, 2. sovjeta) rus. vijee; naziv za vijee radnika, seljaka i vojnika u Rusiji; organ dravne vlasti u SSSR; prid. sovjetski (pored sovjetski); Sovjetski Savez krae umjesto Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika: Sovjeti u novinarskom jeziku esta zamjena za SSSR, pa i Sovjet za dravljanina SSSR. sovjetizam, -zrna ruski neologizam koji oznauje razdoblje vladavine sovjeta (tj. dananje doba). sovra v. sofra.

telegrafskim putem Morseovim znakovima: tri toke, tri povlake, tri toke (po nekima taj znak nema spomenutog znaenja nego je izabran to je najlake izvediv na aparatima; 2. dozivanje u pomo, zapomaganje, vapaj. Sosigen astronom iz Aleksandrije(I.st. pr. n. e.); autor reforme kalendara koji se po Juliju Cezaru zove julijanski (uveo prijestupnu godinu). sospirando tal. (akc. sospirando) muz. jecajui, sostenuto tal. (akc. sostenuto) muz. oteui, suzdrano. sotadeskl, -a, -6 u duhu Sotadesa, starogrkog pjesnika skliskih stihova (Mato). soteriologija gr. (soter spasitelj + isp. logija) religiozno nauavanje o spasenju ljudi od vjene propasti, od pakla (kod Zidova i krana takvo spasenje ima donijeti Mesija). sotija, 2. mn. sotija franc. (sode) lakrdija, satirina drama, ludost, budui da su glavna lica lude koje mogu govoriti bez dlake na jeziku a da im se to ne zamjeri. Sotir gr. (soter) spasitelj. sotis franc. (sottise) glupost, ludorija: uvreda, grdnja. sotona, 5. sotono, 2. mn. sotona hebr. (isp. satana) avao, vrag, zao duh; prenes. zao ovjek, paklenjak; prid. sotonin; sotonski. sottise v. sotis. sotto tal. ispod; sottovoce (it. sotovoe) muz. prigueno, poluglasno, tiho, podglas. sou v. su.

sovrnja, 2. mn. sovrnja tal. (zavorra) v. balast. SP automobilska oznaka za Slavonsku Poegu, a u meunarodnom prometu za Somaliju. spaclj, -ija (pored spacijum) lat. (spatium) 1. prostor, mjesto; 2. tipogr. razmak (izmeu slova ili redaka) i tanke olovne ploice kojima se pravi taj razmak; duina jednoga tipografskog znaka; jedinica duine jednoga tampanog retka; 3. vremenski prostor, vrijeme, rok, doba, razdoblje; spacionirati, -onlram nainiti spacij 2, prorijediti slova, tampati razmaknuto (spacionirano). spaek sloven. izrod, izmet, nakaza; aljivo ime za francuski automobil marke citroen (si-troen); zovu ga i runo pae prema Ander-senovoj prii o labudiu koji se izlegao meu paiima. spaka, 3. -ki, 2. mn. -kl (isp. spaek) zbrka, smetnja, neprilika. spada tal. (spada) 1. kratak ma; vrsta bodea; 2. u tal. kartama: pik: isp. spada. spahi (isp. sipah) vojnici-konjanici iz uroeni-kih trupa u francuskim kolonijama.

spahija, 2. mn. spahija tur. (sipahi, isp. sipah) 1. turski feudalni konjanik; 2. zemljoposjednik, feudalni posjednik zemlje, vlastelin, veleposjednik, bogat ovjek, bogata; prid. spahijin; spahijski i spahinskl; spahinica ena spahi-jina; spahiluk, mn. -ci feudalni posjed, feud, leno (v.); veliko imanje, veleposjed, vlastelinstvo. spaho, 5. spaho tur. 1. hipok. prema spahija; 2. djever. spahoglanin tur. (isp. spahija + oglu sin) 1. pripadnik posebnih konjanikih jedinica u nekadanjoj turskoj vojsci; 2. prenes. nasilnik, tiranin. spajdaiti se, spajdaim se (isp. pajda) zdruiti se, sprijateljiti se, uortaiti se. spajder engl. (spider) automobil sa dva sjedala. spajk engl. (spike) klinac na zimskoj automobilskoj gumi. zimska guma s avlima. spakirati, spakiram (isp. paket) 1. nainiti omot, potrpati stvari u koveg, koaru ili u kakvu drugu spremnicu, obino u svrhu putovanja ili transporta; 2. spremiti nekome niz otea-

spalacija

1254

spei'

vajuih okolnosti, lano nekoga optuiti, zamijesiti, zakuhati, natovariti (nekome); isto i spakovati, -ujem. spalacija engl. (spali raskoliti) nuklearna reakcija koja najee nastupa poslije fisije ( v . J , a pri kojoj se iz jezgre oslobaa stanovit broj subatomskih estica (obino neutrona). spanati se, -am se (isp. pan, panati) splesti se, sprijateljiti se, zdruiti se (obino u nepotene i nedostojne svrhe), srepiti se. spanijel engl. (spaniel) pas prepeliar, lovaki pas svilene dlake i klopavih uiju. sparing engl. (spar vjebati se u boksakim pokretima bez protivnika); sparing-partner protivnik kod treninga; sparingovati, -ujem biti sparing-partner: isto i spari-rati, spanram. spariti, sparim (isp. par) spojiti (dvoje), zdruiti, povezati, sjediniti. paroga v. paroga. Sparta glavni grad Lakedemona u staroj Grkoj, prijestolnica Menelajeva; Spartanac, -nca, 5. Spartance, 2. mn. Spartanaca (pored Sparanin, mn. -ani) 1. graanin Sparte iji su se stanovnici stalno nalazili na vojnim vjebama; 2. prenes. ovjek strogog naina ivota koji se odrie raskoi i drugih suvinih stvari; en. Spartanka (pored Sparanka); prid. spartanski (isp. Lakedemonija, Lakoni-ja i si.). Spartak, 5. Spartae (lat. Spartacus) voa velikog ustanka robova i gladijatora u starom Rimu (7371. pr. n. e.);prid. Spartakov; Spartakijada u poast Spartaku nazvana velika sportska i fiskulturna manifestacija u SSSR, po uzoru na Olimpijadu (1935); Spartakus-savez ilegalna komunistika organizacija koju su za vrijeme prvoga svjetskog rata osnovali Karl Liebknecht, F. Me-hring i Roza Luxemburg u Njemakoj; spartakist(a) lan Spartakus-saveza; en. spartakistkinja; prid. spartakistiki. Spartam et Mart ham lat. Spartu i Martu, uzreica koja odgovara naoj: ti hoe i ovce i novce. sparto panj. (esparto) bot. vrsta trave, ilavo kovilje (konasti listovi slue za pravljenje hasura, za sukanje konopa, za zavijanje cigara, u produkciji papira i si.). spat njem. (Spat) kalav kamen, lisnik (isp. npr. feldspat). spazma, 2. mn. spazma / spazama gr. (spa-sma, 2. -atos) stezanje miia kao refleksni pokret; trzaj, gr, napadaj (npr. kalja); prid. spastian, spazmatian / spazmodian,

-na, -no pored spastikl, spazma spazmodiki grevit, koji se tie j koji se javlja na mahove, neredov prekidano; spazmofilija (gr. fileo miini grevi, osobito kod male spazmolitik, mn. -ci (gr. lyo razrjei oslobaam) sredstvo protiv greva spazmolitian, -na, -no. spazmati, -am ( u vezi sa gr. spasmos podjetinjiti, pobenaviti, duevno mak SPD skra. za njem. Sozialdemokn Partei Deutschlands Socijaldemok partija Njemake. S. P. D. skra. za lat. salutem plurima izraava najsrdaniji pozdrav. speaker v. spiker. species lat. (akc. specijes) 1. rod, vrsta; pc vrsta, osobitost; 2. u farmaciji: smjesa vitih ajeva. specificirati v. specifikacija. specifian, -na, -no lat. (isp. species) svojstven iskljuivo jednom predmetu javi; poseban, znaajan, iskljuiv, od izvjestan, osobit, naroit, svoje\ specifina teina broj koji kazuje ko puta neko tijelo tee odn. lake od volumena vode; teina 1 m3 nekog tijel ena u gramima; specifina toplina na topline potrebna da se temperatura ga grama neke tvari povisi za lc C specifinost, -osti. specifikacija lat. (isp. species + ... fikac nabrajanje pojedinosti na koje valja oi pripaziti; 2. razrada detalja ili pojedine dokument koji sadri opis dijelova mi zrna, stroja itd., ili koji potanko nabra tehnike uvjete kojima mora udovol dovreni ili narueni predmet; specifi -ficiram pojedinano navesti; razv poblie oznaiti, imenovati, opisati, na ti, detaljirati ( v . ) ; isto i specifikovati, specifikum lat. (isp. species) neto speci posebnost, osobitost, naroitost, nete jevrsno. specija lat. (isp. species) 1. droga, ljek mirodija, naljuta i nakisela, ugodna za 2. trpkost, oporost. specijalan, -Ina, -Ino lat. (isp. species) pos osobit, naroit; potanki, podrobni, pc koji ide u pojedinosti, pojedini, pojedin izvanredan, izvrstan, odlian; odreei an, struan; isp. specijalitet i specijaln specijalist(a) lat. (isp. specijalan) 1. strunj lijenik koji se posvetio jednoj nar< medicinskoj struci (npr. specijalist za

specijalitet

1255

spektrometar

tranje bolesti); en. specijalistica i specijalis-tkinja; prid. specijalistiki. specijalitet, -eta lat. (isp. specijalan) 1. osobina, osobitost, posebnost, naroitost; 2. izvanredan proizvod svoje vrste; posebna vrsta neke robe; 3. glavna struka znanosti ili umjetnosti kojoj se netko iskljuivo posveti. specijalizacija lat. (isp. specijalan) 1. stjecanje osobitih znanja u nekom podruju; struno usavravanje; 2. podjela rada na pojedine operacije; raspodjela, detaljiranje; 3. usmjeravanje neega samo u odreenom pravcu, na pojedine grane; 4. v. specifikacija; 5. specijalizacija proizvodnje ogranienje proizvodne djelatnosti poduzea na izradbu stanovitih (usko specijalnih) izradaka i detalja; specijalizirati, -iziram v. specificirati; specijalizirati se naroito se izobraziti u nekoj struci, struno se usavriti; isto i speci-jalizovati (se), -ujem (se) /' specijalisati (se), -em (se); specijalizant, 2. mn. -izanata osoba (obino mladi lijenik) na specijalizaci ji; en. specijalizantica i specijalizantkinja. specijalka, 3. -ci, 2. mn. -kl (isp. specijalan), geografska karta sa vrlo potankim prikazom nekoga kraja s ucrtanim najsitnijim zemljinim pojedinostima (Donevi). specijalnost, -osti (isp. specijalan) struka; posebnost; strunost; v. specijalitet, specifikum. specijes v. species (Krlea). specimen lat. (specimen) ogled, pokus, proba, uzorak, primjerak, spectabilis lat. (it. spektabilis) uvaeni, ugledni, uzoriti (nekada titula sveuilinih dekana), spectator v. spektator. spedicija v. pedicija. speech v. spi. speed-gun engl. (it. spid-gan) brzinski pitolj, elektronska sprava za daljinsko mjerenje brzine trkaa, "skijaa i si. speed-meth (it. spid-met) engl. (speed dobra srea, uspjeh) vrsta droge koju uivaju ameriki hipiji; u velikim koliinama razvija osjeaj goleme tjelesne snage, djeluje kao seksualni stimulans koji se rasplinjuje u halucinacijama, izaziva osjeaj manije gonjenja (u manjim koliinama lijek za ublaivanje depresija poslije tekih trovanja sredstvima za spavanje). speedway v. spidvej. spektabilis v. spectabilis. spektakl, 2. mn. spektakla / spektakla lat. (spec-taculum, spectaclum) 1. skandal, buka; vika;

2. prizor (uzbudljiv, zapanjiv), puka predstava; kazalite, gluma; spektakularan, -rna, -rno izvanredan, golem, napadan, neobian, sraunan na efekt, osobit, sjajan, velianstven, prvorazredno zanimljiv, spektar, -ktra, 2. mn. spektara lat. (spectrum) 1. fiz. raznobojna pruga svjetla koja se dobiva pri prelamanju zraka bijelog svjetla kad ono prolazi kroz staklenu prizmu; sunani spektar spektar zraka koje dolaze od sunca (tzv. dugine boje: crvena, naranasta, uta, zelena, svijetloplava, tamnoplava, ljubiasta); potpun spektar spektar koji ima neprekidan prijelaz boja od jedne u drugu (npr. spektar usijanoga tvrdog tijela); prugasti spektar koji se sastoji od pojedinih obojenih zraka; 2. raspored elemenata neke sloene cjeline; 3. slika, privienje, vizija; isp. spektralan. spektator lat. (spectator od spectare gledati, motriti) gledalac, promatra, motritelj, mo-trilac, posmatra, osmatra, oevidac; prid. spektatorov; spektatorski. spektralan, -Ina, -Ino (isp. spektar) koji se odnosi na spektar; koji se nalazi u spektru; spektralna analiza odreivanje sastava tijela putem prouavanja njihovih spektara; spektralne boje v. spektar (sunani). spektrofobija lat.-gr. (spectrum slika, odraz; ogledalo + isp. fobija) med. bolestan strah od pogleda u zrcalo. spektrofonokardiograf gr. (isp. spektar + fone glas, zvuk + isp. kardiograf) aparat koji biljei otkucaje srca u vidnom i slunom obliku. spektrofotometrija gr. fotoelektrino mjerenje koliine svjetla to ga neka tvar apsorbira na odreenoj valnoj duini (primjenjuje se u kemijskoj analizi aparatima koji se zovu spektrofotdmetri). spektrograf gr. (isp. spektar + grafein pisati) optika sprava za fotografiranje spektra; zapravo je to spektroskop u kojem je okular zamijenjen fotografskom kamerom; spektrogram fotografija spektra nekog nebeskog tijela ili neke kemijske tvari (u laboratoriju). spektroheliograf gr. (isp. spektar + helios sunce + grafein pisati) specijalni spektrograf (v.) za fotografsko snimanje Sunca; spektroheliogram fotografija Sunca dobivena s pomou spektroheliografa. spektrometar, -tra, 2. mn. spektrometara gr. vrsta spektroskopa (v.) s osobitim ureajem za odreivanje poloaja pojedinih linija spektra (v.J. 1256 sp

spektrdskop

spektrdskop (isp. spektar +- gr. skopeo gledam) aparat za spektralnu analizu, spektrum v. spektar. spekulacija lat. (speculatio: a) istraivanje, ispitivanje; b) umovanje, miljenje) l.fil. tenja da se doe do istine putem apstraktnog umovanja; razmiljanje, dovijanje do istine, kombiniranje u mislima, mozganje, teoretiziranje; 2. trg. nastojanje da se razliitim (doputenim i nedoputenim) trgovakim mahinacijama doe do brze i lake dobiti (za ovaj je pojam danas sve ei oblik pekulaci-ja). spekulant, 2. mn. spekiilanata onaj tko se bavi spekulacijama (isp. pekulant); prid. spekulantski. spekulativan, -vna, -vno 1. koji se odnosi na spekulaciju, koji ima karakter spekulacije; 2. sraunan na brzu i laku zaradu; 3. fil. apstraktan, osnovan na apstraktnom miljenju, dalekom od iskustva i prakse; teoretski, teorijski (v.); sklon mozganju, umovanju, misaon, dovitljiv; spekulativnost, -osti 1. u filozofiji ista teoretska spoznaja, nasuprot akciji i praksi; 2. u obinom govoru rezoniranje koje nema nikakve osnove u praktinom iskustvu, prazno i beskorisno umovanje, mudrovanje, mudrijaenje.

spekulirati, -kuliram 1. praviti, izvoditi spekulacije (v.); 2. umovati, mozgati, razmiljati, razmatrati, teoretizirati; u prezirnom smislu: mudrovati, mudrijaiti, smiljati nepodoptine; isto i spekulisati, -em. spekulum lat. medicinski instrument za promatranje tjelesnih otvora i upljina. speleofauna lat. ivotinjski organizmi prilagoeni na ivot u spiljskim uvjetima (tama, polutama, zbog ega zakrljalost vida, bjelkasta koa bez pigmenata i si.). speleologija gr. (spelaion peina, spilja + logos rije, govor) nauka o peinama i spiljama; speleolog, mn. -zi strunjak u speleologiji; prid. speleoloki. spelovati, -ujem engl. (spell) sricati; izgovarati svako za sebe pojedina slova neke rijei; slovkati; npr. rije ratar speluje se: er, a, te, a, er; isp. buhtabirati. spelunka v. pelunka. spene, spena (mn. . roda) tal. (spendere troiti) novac, troak; spenati, -am potroiti; isp. penati.

spenga, 3. -gi tal. (sponga, spugna) spuva; spengati, -am izbrisati spuvom. SPENTskra. zasloven. Svetovno prvenstvo v namiznem tenisu (Svjetsko prven stolnom tenisu). spenza lat. (expensa) 1. novac, troak za i ii u spenzu ii u kupovinu, osobi ivene namirnice (Vojnovi); 2. hrana 3. ostava, smonica, pajza; isp. spi; Speranca tal. (sperare nadati se) nad sperma, 2. mn. sperma i sperama gr. (sp biol. 1. muko sjeme; sjemena tekuina izluuju muki spolni organi; bljuc sjeme uope, usjev. spermacet gr. (isp. sperma + ketos -vosku slina itka masna bjelkasta t glave kita uljeure; upotrebljava se u m ni, parfumeriji i za proizvodnju svijea; cetaceum; na izraz: vrvanj (iz rus. vo v.). spermatitis (akc. i -itis) gr. (isp. sperma) sjemenovoda. spermatofinVmn. m. r.) gr. (isp. sperma + biljka, raslina) bot. sjemenjae (biljke se razmnoavaju sjemenjem), spermatogeneza (akc. i -geneza) gr. (isp. sp i geneza) tvorba sjemenih stanica, spermatoreja gr. (isp. sperma 4- rheo U curim) v. polucija. spermatozoe, spermatozoa (mn. i. r.) gr. sperma + zoon ivo bie) sjemene st

(zrele muke spolne stanice), tzv. sjemeg spermrji, spermija (mn. m. r.) gr. (isp. spe isto to i spermatozoe. spero meliora lat. nadam se boljemu, spert engl. (spurt) kratak i velik napor, upin iz svih sila u takmienju, osobito u zav natjecanja, spes lat. nada (isp. in spe); Spes saepe vai fallax est (it ____sepe... ak falaks...) Na esto isprazna i varava, speude bradeos gr. (speiide bradeos) isto lat. festina lente (v.). pica lat. (it. pika) Klas, najsvjetlija z\ u zvijeu Virgo (Djevica), spiccato tal. (it. spikato) muz. jasno odvi. jedno od drugoga (izvoditi tonove na gi kim instrumentima) (Mato). spi, spia, lok. spiu, mn. spievi engl. (sp( 1. javni govor, obino na banketu, prigo kakve sveanosti; zdravica; 2. kazal. o pasus u glumakoj ulozi; isp. monolog, spiarija tal. (spezieria) ljekarna, apoteka, gerija; spiar, -ara, 5. spiaru / -are lje nik, apotekar, drogerist. spider v. spajder. spid-gan v. speed-gun. spid-met v. speed-meth.

spidometar

1257

spiritus

spidometar, -tra 2. mn. spidometara engl. (speed brzina + gr. metron mjera) sprava koja pokazuje brzinu kretanja automobila i broj prevaljenih kilometara; brzinomjer, mjera brzine; isp. tahometar. spidvej engl. (speedway) trkaa staza (za automobile i dr.). pijun v. pijun. spike v. spajk. spiker engl. (speaker) 1. govornik; 2. namjetenik radio-stanice odn. televizije koji objavljuje program i govori pred mikrofonom odn. sa malog ekrana, objavljiva, najavljiva; 3. predsjednik britanskog parlamenta; en. spikerica ; spikerka; prid. spikerski; spikirati, spiklram govoriti u svojstvu spikera. pila v. spilja. spilja, 2. mn. spilja gr. (spelaion) 1. peina, upljina (obino u zemlji, u kamenu); 2. prljava, neuredna prostorija, jazbina, krma najgore vrste; isp. pelunka. spin engl. okretanje, vrtnja, rotacija (v.J. spinaker engl. vrsta jedra (dodatno jedro kod jedrenja u krmu), spinalan, -Ina, -Ino lat. (spina kraljenica) hrpten. hrbatni, kraljeni, kimen. spinel, 2. mn. spinela franc. (spinelle) blijedocrveni rubin (v.J. spinet, 2. mn. spineta tal. (spinetta) starinski muziki instrument na ice, pretea klavira; isto i spineta, 2. mn. -eta. spinitis (akc. i -itis) lat. (spina kraljenica) upala lene modine. Spinne im Morgen Kummer und Sorgen njem. Pauk ujutro (vien, znai) alost i brige (poslovica). spinterizam, -zrna gr. (spinther iskra) 1 bacanje iskara, vrcanje varnica; 2. med. vienje iskara (sve zvijezde). Spira, 5. Spiro hipok. prema Spiridion (v.J. spirala gr. (speira sve to je uvijeno) 1. mat. uvojnica, zavojnica, vijuga, krivina, zavojak; krivulja koja ini niz sve veih zavijutaka oko jedne toke ili osi; 2. ica ili pruina, savijena u vidu takve krivulje; spiralan, -Ina, -Ino koji ini spiralu; koji je u obliku zavrtnja, zavojit, uvojit, vijugav; spiralne maglice astr. Galaksija; spiraloidan, -dna, -dno nalik na spiralu.

spiranti, spiranata (mn. m. roda) lat. (spirare duhati, disati) gram. glasovi koji se mogu izvoditi dok nam traje daha, za razliku od eksplozivnih glasova koji se zavre u trenutku kad su izgovoreni (npr. h, f, v, s, z, , prema p, b, k, g, d, t); u naoj gramatikoj terminologiji postoji za spirante naziv: struj-nici ili preduni glasovi; prid. spirantski. Spiridion, -ona, 5. Spiridione gr. (speirein sijati) sija. pirit, -ila (isp. spirala) bakterija spiralnog oblika. pirit lat. (spiritus duhanje, disanje, dah, duh) 1. duh, dua, utvara, prikaza; duhovitost, dosjetljivost, espri; 2. esta (alkohol) dobivena destilacijom vina, piva, voa itd.; isp. pirit; prid. spiritni. spiritizam, -zrna lat. (isp. pirit) praznovjerno vjerovanje u zagrobni ivot duhova umrlih ljudi i u mogunost openja s njima; isp. medij, okultizam; spiritist(a) tko se bavi spiritizmom; en. spiritistkinja; prid. spiritistiki; spiritizirati, -iziram baviti se spiritizmom, odravati spiritistiku seansu, zvati duhove. spirito tal. duh; con spirito (it. kon spirito) zanosno, vatreno, nadahnuto. spiritual1, -ala, 5. spi'rituale lat. (isp. pirit) nadzorni sveenik u katolikom novicijatu (v.), duhovnik, duhovni voa, ispovjednik, duobrinik; isto i spiritualac (alski). spiritual2 v. negro-spiritual. spiritualan, -Ina, -Ino lat. (isp. pirit) duhovni, duevni, nadahnut, netjelesni, nadosjetni, nadzemaljski, vanzemaljski, boanski, svet. spiritualizam, -zma lat. (isp. pirit) idealistika filozofija koja otvoreno priznaje duhovnu bit svijeta i porie stvarnost materije; spiritualist(a) pristaa spiritualizma; en. spiritualistkinja. spiritualizirati, -iziram lat. (isp. pirit) 1. nainiti spiritualnim (v.J, oduhoviti, produhoviti, nainiti to duevnim, dati duevni znaaj, tumaiti u duhovnom smislu; 2. dati neemu nadzemaljski lik, prikazati neto (ili nekoga) kao duha, kao anela; 3. pretvoriti u alkohol, izvui iz neega alkohol, alkoholizirati; isto i spiritualizovati, -ujem. spiritualnost, -osti produhovljenost. spirituals v. negro spiritual. spirituoso tal. (it. spirituozo) zanosno, vatreno. spirituoze (mn. . roda) lat. (isp. pirit) alkoholna pia; prid. sp'irituozan, -zna, -zno alkoholni, zasien mirisom alkohola.

spiritus lat. (spiritus) 1. duh, hak, dah, disanje, duhanje; 2. osobit znak u grkoj gramatici koji oznauje treba li neki glas itati sa hakom ili bez njega, npr.' = a (spiritus lenis, blag) ili = ha
spirohete

(spiritus asper, otar); 3. v. pirit 2; prid. spiritusni; spiritus agens (lat. agere raditi) ili mdvens (lat. movere 1258 koje ne hajem. Nita me na svije veseli. Dosadilo mi, dojadilo mi a t ne ivot! (Fran Maurani). spodij, -ija (pored spodijum) gr. (spod pepeo) kotani ugljen (dobiva se pou njem kostiju, a upotrebljava za ienje nog soka). spoiler engl. kvaritelj, prednji ili strau duetak pri dnu automobilske karo koji kvari aerodinamiku, ali kojim se p bolje prianjanje automobila uz koli velikim brzinama. spollj, -ija lat. (spolium oderana koa; \ dio neke stare graevine uzet kao mater neku novu graevinu (kameni blok, sti stup i si.). spolijacija lat. (spoliare svlaiti; pli pljakanje, plijenjenje, pljenidba, otin otimaina. spondej, -eja, 2. mn. spondeja gr. (spon poet. dvoslona stopa od 2 duga si naglaskom na prvom ili na drugom; spondejski. spondilus gr. (spondvlos) kraljeak, ki< prljen; spondilartritis (akc. i -itis) (/ arthron zglob) upala zglobova; sj lartroza ukoenje zglobova kralje posljedica spondiloze; spondilitis (akc. upala kraljeaka; spondiloza iskriv kraljeaka; spondilozoa (gr. zoon nja) kraljenjaci, kimenjaci; isp. vert ta. spongija, 2. mn. spongija lat. (iz gr. spe spuva; spongioza spuvasta kotani stancija u kostima. spontan lat. (spontaneus od svoje volje od sebe, izazvan unutarnjim uzrocin pobudama, osnovan na automatskim njama, iz vlastite pobude, voljan, dob ljan, nehotian, prirodan, naravan, neus nepripravljen unaprijed, samonikao, iz: dan; spontanost, -osti svojevoljnost brovoljnost, samodjelatnost (kad se dogaa samo od sebe, iz vlastite pob sposobnost djelovati sam od sebe, pi nost, neusiljenost, samoniklost, narav isto i spontane! tet, -eta. sponzalije (mn. i. roda) lat. (sponsalia) za vjeridba. sponzor engl.-lat. (sponsor) 1. pokrovitel titnik; 2. poduzee koje je osiguralo m jalna sredstva za RTV-priredbe i poja se kao pokrovitelj (dakako u svrhu vi; reklame); 3. jamac; 4. kum.

kretati) duhovni pokreta, zaetnik neke akcije, poticatelj na djelatnost, dua nekog nastojanja; spiritus rektor (lat. regere upravljati, vladati) vodea misao, misao vodilja, ivotvorna snaga; Spiritus promptus est, caro autem infirma (it______ karo...) Duh je bodar, ali je tijelo slabo (po Matejevu evanelju Kristove rijei apostolima koji su na Maslinskoj gori zaspali dok se on u molitvi pripravljao za poetak svoje muke; upotrebljavaju se i danas kad bi ovjek neto htio, ali ga objektivne okolnosti spreavaju). spirohete (mn. . roda) gr. (speira sve to je uvijeno + chaita kosa, vlas) mikroorganizmi koji ine prijelaz izmeu bakterija i protozoa, dakle izmeu biljnih i ivotinjskih mikroorganizama. Imaju oblik zavojnice (spirale). Neke su uzronici tekih bolesti, kao npr. sifilisa (Spirochaeta pallida). spirometar, -tra, 2. mn. spirometara lat.-gr. (spirare disati, duhati + metron mjera) sprava za mjerenje koliko se zraka izdie iz plua. spitfajer engl. (spitfire naprasito eljade, naprica) vrsta lakog aviona. spiza v. spenza; pored toga jo i zaliha hrane, pa i prostorija gdje se uva hrana (isp. pajza), a i ostale vrijedne stvari. spjegati, -am tal. (spiegare) objasniti. splanhnologija gr. (splanchnon drob, utroba 4logos rije, govor) nauka o utrobi, o unutranjim organima. spleen v. splin. splen, splena, lok. splenu gr. (splen) slezena; splenski koji se tie slezene, slezenski; splenitis (akc. i -itis) upala slezene, slezeno-bolja. splendidan, -dna, -dno lat. (splendidus) svijetao, sjajan, krasan, divan, slavan, veliajan, velianstven, blistav; izvanredan; dareljiv, izdaan, velikoduan, podaan; splendid isolation engl. (it. splendid aisolein) sjajna osamlje-nost (nekada politika struja u Engleskoj, koja je bila protiv sklapanja bilo kakvog saveza). splenektomija gr. operativno odstranjenje slezene, splenitis v. splen. splin, splina, lok. splinu engl. (spleen) tuga, jad, dosada, sumornost, mrzovoljnost, zlovolja, nujnost, udljivost; fjaka: Sada bar znadem stoje taj nesretni spleen! Neto me mori, a ne znam to. Vue me, a ne znam kamo. Dua mi je puna neizvjesne neke enje, srce nepoznate neke tuge. Na misao mi dolaze ljudi na koje inae nikad ne mislim; i dj< za

spoon

1259

sputnjik

spoon v. spun. spopati, -am (isp. pop) kajk. slijepiti (Krlea). spora gr. (spora sijanje, sjetva, usjev) biol. truska, klica; vrlo sitna, obino jednostani-na (katkada i samo dio stanice) jedinka koja slui za bespolno razmnaanje bescvjetnih biljaka (paprati, mahovina, gljiva, vodenih biljaka i dr.) i nekih jednostaninih ivotinja. Sporadifmn. m. roda) gr. (sporas, 2. -ados rasut) mnogo (grkih) otoka i otoia u Egejskom moru koji su kao rasijani amo--tamo (za razliku od Kiklada koji su u krugu). sporadian, -na, -no gr. (isp. Sporadi) koji se pojavljuje od sluaja do sluaja, koji nije svudanji, neregularan, neredovit, mjestimian, rasut; pojedinaan, osamljen, usamljen, rijedak; sporadino tu i tamo; isp. passim. sporan engl. (sporran, iz gaelskog jezika) kona torbica s prednje strane kilta (v.J, ukraena krznom.

sporangija gr. (isp. spora + angos posuda, spremnica) bot. malen sjemeni sudi; malen ovoj ploda. sporociste (mn. . roda) gr. (isp. spora + kystis mjehur) zametne liinke metilja; spore kod sporozoa (vj. sporofit, -ita gr. nespolna generacija biljaka, zavrava stvaranjem spora. sporozoefm. . roda) gr. (isp. spora + zoon ivo bie) ivotinjice koje se razmnaaju sporama (v.J, truskovci, trusnjaci. sport engl. (sport) 1. fizike vjebe, igre i natjecanja (nogomet, plivanje itd.) kojima je svrha razvijanje i ojaanje organizma; 2. prenes. zabava, razonoda, razbibriga; prid. sportski (pored osnovnog znaenja, jo i astan, poten, viteki); sportsman engl. ovjek koji se sistematski bavi nekim sportom; isto i sporta, -aa, 5. sportau; en. sportaica; isto i

spdrtist(a), 2. mn. sportlsta; en. sportistica i sportistkinja. sportula lat. u starom Rimu omiljela brza bitka gladijatora (v.J gdje su se svi borili protiv sviju. spot engl. 1. predvianje, osobito (kod nas) izraz za sportsku prognozu; 2. kratka reklamna emisija; 3. reflektor, svjetlost reflektora, svjetlosni krug na pozornici. SPQR skra. za lat. Senatus Populusque Romanus ( v.J. sprav engl. (it. sprej) trcaljka, rasprh, raspri-va, kropilo; praina neke tekuine odn. i sama tekuina u trcaljki. sprej v. spray; glag. sprejirati, sprejlram. spreliiknati kajk. (isp. luknja) probuiti, ispro-buivati (Donevi). spri'nkler engl. (sprinkler kanta za zalijevanje; kropilo) 1. protupoarni vodovod koji djeluje automatski im se u prostoriji temperatura digne iznad odreenog stupnja; 2. pumpa napunjena neizbrisivom tintom kojom policija u nekim zapadnim zemljama rastjeruje demonstrante. sprint engl. (sprint) sport, tranje na kratke udaljenosti, tranje na brzinu, brza kratka utrka; sprintati, -am trati otro na malu udaljenost, trati na kratkoj pruzi; isto i sprintova ti, -ujem; sprinter trka na kratke udaljenosti, kratkopruga; dobar trka uope; sprinterice (mn. . roda) posebne cipele (papue) s dugakim k zemlji okrenutim avlima (za trkae i uope za lakoatletiare).
sputum

sprit lat. jaki isti pirit (katkada zamjena za benzin ili za koje drugo pogonsko gorivo). sprue engl. (it. spru) kronina tropska bolest usne upljine i probavnog trakta. spiiga (isp. spongija) spuva; spiigast spu-vast (D. Ivanievi). spun engl. (spoon) 1. palica za golf; 2. zaljubljenik, udvara. spunerizam, -zrna engl. (spoonerism, po imenu W. A. Spoonera, profesora oksfordskog sveuilita) gram. zamjena glasova u dvjema uzastopnim rijeima (npr. bol i gos umjesto gol i bos, kaji maalj umjesto maji kaalj), pa i samih rijei (iz svoje kazaline prakse biljeim u drami O mievima i ljudima daje glumac rekao: Sad moram ii kruhom za trbuhom [umjesto trbuhom za kruhom], a upravo klasian primjer imam iz drame Sedam godina vjernosti gdje je reeno: Kad ja gledam na televiziji, mene pere vie ljudi nego je Saru Bernhardt pralo u itavoj njezinoj karijeri, a trebalo je rei: Kad ja perem na televiziji, mene gleda vie ljudi... spuntati, -am (isp. punta) podbuniti, pobuniti, uzbuniti (Nar.). spiirjanin, mn. -ani, 2. sptirjana tal. (spurio) izvanbrano dijete, kopile; isto i spurjane, -eta; zbir. spurjanad. spurt v. spert. sputnjik, mn. -Ici rus. (sputnik suputnik, pratilac) ruski naziv za umjetni satelit (v.J ; Sputnjik I. krenuo je na kruenje oko Zemlje 4. listopada 1957; bio je teak 83,6kg i kretao se na visini od 230 do 930 km, a jedan krug oko Zemlje nainio je za 96 minuta; nestao u sijenju 1958; isp. Lunjik, Vostok. 1260

sputum lat. (sputum) slina, pljuvotina, pljuvaka, ispljuvak. square v. skver. squash engl. (it. skvo) jedna tenisu slina igra u Engleskoj i Americi. squat v. skvot. squaw v. skvou. squire v. skvair. Sr znak za stroncij (v.). SR skra. za eseri (v.). SR automobilska oznaka za Rodeziju. sraz e. sudar, sukob. sra, 2. mn. sra (akc. i sra, 2. mn. sfa) tur. (syra) 1. staklo; 2. stakleno zrnce; srali prid. indekl. staklen, od stakla; sre, -eta staklenka, boca, flaa. srdar v. serdar. srdela v. sardela. srdada v. sedada. srefeniti se, -Im se (isp. refena) zdruiti se, uortaiti se. srg tur. (syryk) dugaka motka ovjeena uzicama o strop (slui, meu ostalim, i za vjeanje odjee); starohrv. izraz drug u tom znaenju izgubio se iz knji. jezika oito zbog istozvu-nosti s rijeju drug [prijatelj, kolega] i zbog broja drugi; primili su ga Maari i vratili kao durunga, \\). Sri Lanka v. ri Lanka. srklet, 2. mn. >rkleta tur. (syklet) 1. kazna, muka patnja; prijetnja kaznom; 2. tegoba, potekoa, nevolja, uzrujanost, nervoza; prid. indekl. srkletli. srma, 2. mn. srma tur. (syrma) 1. srebro; 2. srebrni konac koji se upotrebljava za filigranske radnje i za vez; isp. filigran; prid. indekl. srmajli, srmali, srmari; isto i srmen; srmajlija, srmalija srebrom okovana puka (ili koji drugi predmet). sirt tur. (syrt) leda, hrbat ivotinje; hrbat planine (kod nas veinom u znaenju orepina, tj. lisije krzno od sredine lea do repa [i sam rep]). SS (izgovor; es-es) oznaka za njemake oruane faistike formacije (Schutzstaffel zatitni odred), namijenjene za izvravanje specijalnih zadataka, kao to su istrebljenje puanstva okupiranih krajeva, vrenje kaznenih ekspedicija, uvanje zatoenika u logorima itd.; isp. esesovac. S/S skra. za engl. steamship (it. stimip) parobrod. SSE skra. (jugo--jugoistok). za engl. South-South-East

SSSR (izgovor: es-es-es-er) skra. za sovjetskih socijalistieskih respublik Sovjetskih Socijalistikih Republika) SSV skra. za lat. sub signo veneni -znakom otrova (tj. ljekarna smije izdati s naljepnicom na kojoj pie otrov) SSW skra. za engl. South-Soutli (jugo-jugozapad). St. meunarodna skraenica za sankt. si. (= sveti; upotrebljava se u geogra imenima); isto i oznaka za stoks (v.). s. t. skra. za lat. sine titulo (bez nasl ST automobilska oznaka za Split. Stabatmater lat. (Stajala je majka) likovi kaz Bogorodice i njezine enske pratnje Kristova kria (prema katolikoj crk pjesmi: Stabat mater dolorosa juxt cem lacrimosa dum pendebat filius, naem prijevodu glasi: Stala majka pc spelom pod raspetim sinka tijelo zaplakala gorki pla). Stabija (lat. Stabiae, pl. t. . r.) antiki t Kampanji kraj Napulja (uz Pompeje i h lanum zasut od vulkana Vezuva). stabil, -a, -o v. stabilan (M. Smoje: vri me). stabilan, -Ina, -Ino lat. (stabilis) postojan, s vrst, koji se ustalio na odreenom sti koji se ne mijenja, ustaljen, nepromjf staflovit, stamen, trajan, vjean; sta' -eta postojanost, ustaljenost, trajno stoa, stalnost, otpor protiv poremeen notee, nepromjenljivost; isto i stabi -osti; stabilizacija ustaljenje, uvr dovoenje u stalan poloaj; u cestogr sloj na koji dolazi asfalt; u ekonomistic za uspostavljanje ravnotee u narodn vredi ili u njezinim dijelovima izmed elemenata ekonomske strukture; stabilizacidnl; stabilizator 1. napn odravanje ravnotee elektrinih veli kod automobila i aviona naprava za i vanje okomitih udaraca; 3. dodatak treba da spreava raspadanje kemijski! jeva; 4. tekuina koja spreava zgruav slui za konzerviranje krvi; stabili -iziramustaliti,

uvrstiti, uiniti tr stabilizirati se ustaliti se; isto / stabil (se), -ujem (se). staccato tal. (it. stakato) muz. odsjeen kav, otar i odijeljen (po slogovima) izvoenja pojedinanih tonova; isp. st; rati.
stacionar

starija lat. (statio od stare stajati) staj; postaja, stanica, zastanak.

1261

stanca

stacionar, -ara lat. (isp. stacija) 1. ovjek koji je u slubi na nekoj stanici (kod nas npr. u stanicama za hitnu lijeniku pomo); 2. ime i vrsti manje zdravstvene ustanove u kojoj bolesnici mogu leati (za razliku od ambulante u koju bolesnici dolaze i nakon savjetovanja s lijenikom odmah odlaze); 3. vrsta djejeg vrta; v. i stacioner. stacionaran, -rna, -rno (isp. stacija) nepokret-ljiv, stalan, nepromjenljiv, koji ostaje na svom mjestu, koji miruje, utvren, vrst, nepomian; stacionarno lijeenje lijeenje u postelji, za razliku od ambulantnog lijeenja. stacioner, -era. franc. (stationnaire) brod koji se stalno nalazi u nekoj luci; straarski brod; v. stacionar. stacionirati, -onlram (isp. stacija) namjestiti, postaviti; imati postaju; ustaliti se, stajati, mirovati (odreeno vrijeme). stadhouder v. stathouder. stadij, -ija (pored stadijum) gr. (stadion) 1. period, stupanj, stepen, faza u razvitku neega; 2. starogrka mjera za duinu: 178 metara; olimpijski stadij(um) 192,25 m. stadion gr. (stadion) igralite, trkalite, mjesto za sportske utakmice (nogomet, tranje itd.) i za prireivanje velikih fiskulturnih sveanosti (amfiteatralno izgraeno gledalite). stadona tal. (stagione godinje doba, vrijeme) 1. sezona, osobito kazalina u Italiji; 2. povremeno gostovanje strane kazaline, osobito operne druine. staf v. stuff. stafaa v. tafaa. tafeta v. tafeta. stafilokoki (mn. m. roda) gr. (stafvle grozd + isp. kok) okrugle bakterije koje se sakupljaju u obliku grozda i uzronici su irova i raznih gnojenja; prid. stafilokokni. stafilm, -oma gr. (stafvle grozd + omma oko) djelomina ispupenost oka, posljedica upale ili ozljede. stafilomikoza gr. bolest mlade ivadi (uzrokuju je stafilokoki). stagflacija kod nas stvorena kovanica od stagnacija (u privrednom razvoju) i (istodobna) inflacija (Novine). stagiona v. stadona. Stagiranin katkada umjesto Aristotel (v.j, koji je bio rodom iz Stagire; isto i Stagirita. stagli, -ia v. tiglic. stagnacija lat. (stagnare ustaviti) 1. ekon. zastoj, pomanjkanje razvitka (u industriji i si.), nepokretnost, mirovanje, zastalost; 2. prenes. tromost, mlitavost,

mrtvilo; stagnantan, -tna, -tno 1. stajai, koji stoji, koji izaziva stagnaciju; 2. prenes. labav, ustajao, zastao, zakoen, u zastoju, nepokretan, mrtav; stagnirati, stagniram stati, zastati, umiriti se, zaustaviti se, biti u zastoju, zapeti, umrtviti se. stahanovskl pokret po imenu sovjetskog rudarskog radnika Alekseja Grigorjevia Stahanova pokret sovjetskih radnika kojemu je svrha pojaati produktivnost rada u SSSR; stahanovac, -ovca, 5. stahanove, 2. mn. stahanovaca radnik koji se osobito istie u pojaavanju produktivnosti rada; udarnik velikog stila. Stahlhelm v. talhelm. staimi v. stimy. stajling engl. (styling) dizajn (v.) kako ga veinom shvaaju potroai koji gledaju uglavnom na izvanjski dopadljiv izgled i pomod-nost. stakatirati, -katlram raditi (pjevati, svirati itd.) u tempu staccato (v.j; sjeckati, odvajati, rastavljati. stakes engl. (it. steiks) 1. kolci koji kod starta na konjskim utrkama osiguravaju tonost polaznih pozicija; 2. ulozi u oklade na konjskim utrkama, a katkada i same utrke. stalag, mn. -zi njem. skraenica za Stammlager (osnovni logor) kako su Nijemci od 1939. do 1945. (u drugom svjetskom ratu) nazivali zarobljenike logore za vojnike bez inova i za podoficire; isp. oflag. stalagmlt, -ita gr. (stalagma kap, kaplja) siga, kapljanik; proizvod vapnenca koji se u obliku velike ledenice die uvis sa dna spilje; nastaje od kapljica vode zasiene vapnencem; nai izrazi: muk, strunica; stalaktit, -ita proizvod vapnenca koji u obliku ledenice visi sa stropa spilje; nai izrazi: curak, mosur. stalaa v. stelaa. stalum lat. (stallum) klupa, tezga; stalum agendi, 2. staluma agendi dozvola za voenje advokatske prakse. Stambol i Stambul tur. (Istanbul od novogr. is tin polin u grad) naziv za Carigrad u narodnim pjesmama i priama; Stambolija Carigradanin; en. Stambolka; prid. stam-bolskl. stampedo panj. 1. naglo bjeanje preplaene stoke uz zaglunu buku; 2. prenes. bezglavo brzo kretanje mase ljudi. stanca tal. (stanza) 1. soba, stan, mjesto boravka; 2. stroj za rezanje ili preanje lima ili drugih mekih kovnih predmeta; 3. slika na zidu: 4. poet. kitica od 8 stihova (jedanaeste-

standard

1262

stat

raca), tzv. otava rima (tal. ottava rima); isp. tanca. standard engl. (standard) 1. tipini oblik proizvoda; klasini primjerak; 2. norma, obrazac, mjerilo, pravilo,prosjek, razina, osnovna mjera ili teina po kojoj se odreuju druge mjere ili teine; 3. uobiajena, normalna cijena; 4. zakonom odreena novana stopa; 5. ukupnost ivotnih uvjeta (dohodak, stan, prehrana, kulturne potrebe, zabava); 6. prenes. uzor, ideal, stupanj, stepen; standardan, -dna, -dno koji se odnosi na standard, koji odgovara njegovim uvjetima; tipian, jedno-tipan, normalan, klasian, uzoran, temeljni, osnovni, uobiajen, openito primljen, mjerodavan. standard-book engl. (it ______ buk) standardna knjiga; standard of life (it _______ lajf) ivotni standard; standard-vvork standardno djelo.

standardizacija (isp. standard) svoenje mnogih oblika proizvoda na manji broj tipinih obrazaca (standarda) stanovite kvalitete, forme, razmjera, teine itd.; normiranje, prilagoivanje odreenom uzorku, izraivanje po jednom obrascu; glag. standardizirati, -iziram; isto i standardizovati, -ujem. standarta, 2. mn. standarta engl. (standard) stijeg, zastava, barjak, grb, znak (obino poglavara drave); uskrsna standarta figura Krista s pobjednikom zastavom u ruci; stavlja se na oltare o Uskrsu (Krlea). stand-in (it. stendi'n) engl. (tand in stajati) dvojnik, zamjenik (filmskog) glumca u teim zadacima, dubler ( v.).

Standing Group engl. (it. stending grup) vojniko vodstvo NATO (v.). staniol, -61a lat. (stannum kositar, kalaj; olovo) tanko listasto olovo ili kositar; upotrebljava se ponajvie za omatanje produkata hrane (okolada, konfeti, sir itd.). Stanislavski (Konstantin Sergejevi, 1863 1938; pravim prezimenom Aleksejev) sovjetski glumac, redatelj, teatrolog i kazalini pedagog, osniva Moskovskog hudoe-stvenog teatra; jedno od najveih imena scenskog realizma. stante pede lat. (akc. stante pede; od stare stajati, pes 2. pedis noga) odmah, smjesta, iz ovih stopa. stante sessione lat. (akc. stante sesione; od stare stajati, sessio sjednica) dok sjednica jo traje, tj. smjesta, odmah. stantmen v. stuntman, dubler. Stanza tal. (soba) u Vatikanu naziv za prostorije oslikane Rafaelovim umjetninama (iz Sikstine) (Krlea). stanjol v. staniol. stapel hol. (stapel) 1. vlaka brodogradilita kojoj se grade brodovi; 2. navoz na ko izvlae brodovi radi popravka; 3. navo. izvlaenje hidroplana iz vode; 4. pomo naprava za montiranje aviona. star1, stara, mn. starovi engl. 1. zvijezda; prenes. glasovita kazalina ili filmska glum ili glumac (prvotno u Americi, a kasnij drugdje). star2, stara, lok. staru, mn. starovi lat. (sev rius, tj. esti dio starorimskog contagii mjera za ito od 120 Mletakijeh lit; (Broz-Ivekoviev rjenik); dem. stari, 2. starica. starizam, -zrna (isp. star) pojava da s kazalitu ili u filmu istiu starovi, a ne pa, na skupnu igru (v. meiningenovtina).

starleta tal. (starletta) prema engleskoj rij star (filmska zvijezda, isp. star1 2) nain izraz za filmsku glumicu manje vrijednosti stara, dakle zvjezdica. starosta slav. u staroj Rusiji seoski kne ekoj predsjednik; starjeina; u Polj plemi, vojvoda, namjesnik; u naim i jevima predsjednik nekadanjeg sokols drutva. Stars and Stripes engl. (it. stars end straj zvijezde i crte (zastava USA i americ nacionalna pjesma). start, starta engl. (start) 1. sport, as poi sportskog natjecanja; 2. polazna toka, p zite pri utrkama i si.; 3. prvi nastup u nel-natjecanju; 4. polet, odlet aviona; 5. na-na loptu (npr. kod nogometa); startati, 1. polaz.ti, poi, krenuti; 2. postaviti s i start za poetak utrke, zapoeti utrku poletjeti (avion); 4. poduzeti neki pothvai nastupiti na loptu (kod nogometa i si.); is startovati, -ujem; starter \.sport. koja daje znak za poetak natjecanja sprava za pokretanje avionskog, autonu skog motora bez pomoi ruke za navija isp. anlaser; 3. nogometa koji ima di start; startni poetni, polazni. stasim(on) gr. (stasimon melos) u starogn drami korska pjesma koju zbor u orkc pjeva stojei na mjestu, stajaa pjesm stataran, -rna, -rno lat. (statarius) zastajkuji koji polako napreduje; miran, nepomi (izraz se upotrebljava obino za kols zastajkivanje pri itanju da bi se objasn tea mjesta u prevoenju stranih pisaca)

statarijalno

1263

stavrofor

statarijalno lat. malo-pomalo (Krlea). State Departement engl. (it. stejtdipartment) Ministarstvo vanjskih poslova USA. stat ei in corde silex lat. (it ______ korde s'ileks) u srcu mu je kamen, on je srca kamenoga. stater gr. 1. antika mjera za teinu (oko 8 grama); 2. zlatan ili srebrn novac visoke vrijednosti u nekim antikim zemljama (meu ostalim odgovarao je idovskom sikalu. stathouder hol. namjesnik, guverner (isp. Statt-halter). statika, 3. -ci gr. (statos postavljen, stojei) 1. dio mehanike, nauka o ravnotei sila; 2. stanje mirovanja u stanoviti moment; prot. dinamika; statian, -na, -no koji se odnosi na statiku; nepokretan; promatran u stanju mirovanja i ravnotee (a ne u pokretu); isto i statiki; statiki organi organi osjeta za poloaj tijela u prostoru (kod kraljenjaka se nalaze u uhu, kao tzv. centri za ravnoteu). statim lat. odmah, brzo. statirati, statlram (isp. statist) 1. kazal. biti statist, igrati ulogu bez rijei (obino u masovnim scenama); 2. prenes. beskorisno stajati, ne znaiti nita, figurirati. statist(a), 2. mn. statista gr. (statos postavljen, stojei) 1. osoba koja na pozornici igra uloge bez rijei (obino u masovnim scenama); 2. prenes. beznaajan ovjek "o ijem miljenju nitko ne vodi rauna; neiji eksponent koji radi po nalozima drugih; en. statistica i statistkinja; statisterija sve to se odnosi na statiranje i statiste, na ureaj pozornice i si.; v. komparserija. statistika, -ci lat. (status stanje) 1. nauka koja prouava koliinske promjene u razvitku ljudskog drutva, narodnog gospodarstva i koja se bavi obraivanjem rezultata tih prouavanja u naune i praktine svrhe; 2. iskaz o koliini masovnih pojava; prid. statistiki; statistiar tko se bavi statistikom. stativ, -iva lat. (stativus postojan) 1. stalak za razliite sprave u laboratorijima; 2. sloivi tronoak s

ploicom na vrhu za postavljanje i privrivanje fotografskog aparata, geodetskog instrumenta i si. stativa1 (isp. stativ) vratnica, tj. jedna od dviju okomito usaenih greda koje obiljeuju vrata (gol) kod nogometa i slinih igara; isto to i goltanga (gornja stativapreka). stativa2 {isp. stativ) jedna od greda na tkalakom stanu, pa i sam tkalaki stan. stator lat. (stator ustavlja) 1. elektromagnetski dio dinama ili elektrinog motora koji se ne okree; nepomini dio stroja; prot. rotor; 2. u antiko doba: sluga prokonzulov u provinciji; 3. (Stator) pridjevak vrhovnog rimskog boga Jupitra kao zaustavljaa neprijateljskih napada odn. uvara postojeeg stanja, branitelja domovine, straara nad dobrom naroda. statoskop lat.-gr. 1. instrument koji biljei male varijacije atmosferskog tlaka; 2. instrument za toan nadzor visine letenja. Stat sua cuique dies lat. (it ____ kuikve...) Svakome doe njegov as (Vergilije). Statthalter njem. (it. tathalter) namjesnik. statua lat. (statua) kip; skulpturni prikaz lika ovjeka, grupe ljudi ili ivotinja; statuaran, -rna, -rno poput kipa, nalik na kip; statue-ta, 2. mn. statueta franc. (statuette) mali kip, kipi. statucija lat. sveano uvoenje obdarenika u posjed darovanog dobra (u nekadanjoj hrvatsko-ugarskoj dravnoj zajednici). statuder (po franc. itanju) v. stathouder (O. Kerovani). statuirati, -tulram lat. (statuere) postaviti, odrediti, utvrditi, odluiti. statiira lat. (statura) struk, stas, rast, uzrast, veliina. status lat. (status stanje) 1. stalni sastav slubenika neke ustanove; 2. pravn. pravni poloaj slobodnog graanina sa svim njegovim graanskim i politikim pravima; 3. sadanje stanje, poloaj, prilike; status kvo, 2. statusa kvo poloaj kakav je bio prije, prvobitno stanje; status quo ante bellum (akc. status kvo ante belum) poloaj kakav je bio prije poetka rata; status nascendi (akc. status nascendi) as

raanja, tj. poetno stanje, nastajanje nekog posla; status in statu (akc. status in statu) drava u dravi; status praesens (it. prezens) med. sadanje stanje bolesti; status localis(c"(7. lokalis) stanje bolesti na oboljelom mjestu, izgled rane, ozljede i si.; status privilegiatus lat. povlateni poloaj (enoa); status rerum stanje stvari; statusni koji se odnosi na status; statusna prava prava

koja sainjavaju pravni poloaj punopravnog graanina. statut, -lita lat. (statutum) pravilo, propis; pravilnik, propisnik, ustav, zakon; prid. statut-ski i statutaran, -rna, -rno. stauroteka gr. (stauros kri) relikvijarij (v.), obino u obliku raspela, za uvanje estica Kristova kria. stavrofor, -ora gr. (stauros kri + foreus nosa) 1. u pravoslavnoj crkvi vii sveenik

staza

1264

stei

(protojerej, protoprezviter) odlikovan pravom da o vratu nosi zlatan kri; protojerej--krstonosac, krstonosni protoprezviter; 2. nosa kria pri crkvenim sveanostima, staza gr. (stasis) zastoj, zaustavljanje, usporenje. stazim v. stasim(on). sta, staa, lok. stau, mn. staevi franc. (stage) 1. rok slube, trajanje djelatnosti na nekom podruju rada: industrijskom, partijskom ili drutvenom; 2. rok obvezatnog slubovanja za stjecanje praktinog iskustva; pripravni-tvo, vjebenitvo; stairati, stalram biti na stau, odsluivati sta, sluiti kao pripravnik, vjebenik; staist(a), 2. mn. staista pripravnik, vjebenik; osoba na stau; isto i staer, -era; en. staistica i staistkinja; prid. staistikl. steak v. stek. steam engl. (it. stim) para; steamer (it. stimer) 1. parobrod; 2. posuda u kojoj se hrana kuha s pomou pare; 3. vatrogasna trcaljka na parni pogon. stearin, -ina gr. (stearloj)glavni sastojak loja i drugih vrstih masti; upotrebljava se u proizvodnji svijea; prid. stearinski; stearinka svijea od stearina, lojanica (alski, Krlea). steatit, -ita gr. (stear, 2. steatos loj, riblja mast) vrsta guste i masne milovke (v. talk); nai izrazi: masnik, slaninac, salovac, lojo-vac. steatopigija gr. (stear, 2. steatos loj + pyge stranjica) pojava velikih naslaga sala na stranjici, razvijena osobito kod ena u nekim crnakim plemenima; steatopigidi (mn. m. r.) crnaka plemena koja se odlikuju steatopigijom (osobito Bumani i Hotentoti). steeplechase v. stipleis. Steepler v. stipler. Stefan v. Stjepan. stefanistif mn. m. r.J popularno ime za igrae i navijae sportskog kluba Saint-Etienne u istoimenom francuskom gradu (ime i znai Sveti Stjepan, odn. Stefan). stegokefali (mn. m. r.) gr. najprimitivniji vodozemci (ivjeli od gornjeg devona do donjeg trijasa). stegosaurus gr. (stegos kua + saflros guter) vrsta izumrlih dinosaura (v.j sa veoma malenom glavom. stehiometrija gr. (stoicheion poelo, element 4metron mjera) podruje kemije koje obraduje odnose koliina kod kemijskih reakcija; prid. stehiometrijski. Stehparterre v. teparter. Stejtdipartment v. State Departement. stek engl. (steak) odrezak mesa (isp. b

ramstek i si.), steka, 2. mn. steka tal. (stecca) vlakno tc dva ivca. stela1 gr. (stele) stup, monolitni nad] kamen s likom pokojnika ili natpise pravno postavljen; steak. stela2 lat. (stella) zvijezda (/' kao vi. ime: Stella Polaris lat. Sjeverna (Polarna) > da, Sjevernjaa; stelaran, -rna, -rno dan. stelaa franc. (stellage) niz polica u m katova, npr. u knjinicama za kn skladitima, u radionicama za smje mainskih dijelova, instrumenata i si. stematografija gr. (stemma, 2. -atos vi ovjenane djedovske slike; rodoslov grafo piem) opisivanje grbova i ro vlja; isp. heraldika. stend engl. (tand) 1. stalak za dijagrame, grame i dr.; podnonik; 2. mjesto za is] nje novoproizvedenih strojeva (u tvo ma). stendin v. stand-in. stenija gr. (sthenos jakost, snaga) kre snaga, tjelesna jakost; isp. astenija; stenikl / stenian, -na, -no; stenikl af u psihologiji oznaka za duevnu radnji pojaava rad organizma (npr. radost, lje); na izraz: pojani, pojaajni afekt stenodaktilograf gr. (isp. stenografija i da graf) namjetenik koji izgovorene rije stenografijom i to onda prepisuje na pi: stroju; en. stenodaktilografkinja. stenografija gr. (stenos uzak, tijes; grafo piem) nain pisanja osobitin kovima i mnogim kraticama (isp. sigla omoguuje brzo biljeenje usmenog ge brzopis; stenograf tko pie stenogra! brzopisac; en. stenografkinja; stendgrafski; stenografirati, -grafiram sati stenografijom; isto i stenografisati, stenogram stenografske biljeke. stenokardija gr. (stenos tijesan, UZ kardia srce) v. angina pektoris. stenotermija gr. (stenos uzak,tijesan, terme) karakteristika nekih organizan ive u usko ogranienim prostorima ne nosei promjene u temperaturi (irafe, v konji, stanovnici toplih odnosno hl; voda i si.); prot. euritermija. stenotipija gr. (stenos uzak, tijesan + lik, slika, znak) pisanje na osobiton

stenoza

1265

sterilizacija

nografskom) pisaem stroju na kojem se mogu tipkati slogovi ili itave rijei; stenoti-pist(a) stenograf koji stenogram prepisuje na pisaem stroju; en. stenotipistica /' stenotipistkinja; prid. stenotipistikl. stenoza gr. (stenos uzak, tijesan) suenost, suenje kanala i krvnih ila. stentando tal. (akc. stentando) muz. sporo; isto i stentato (akc. stentato). stentorgr. 1. ovjek vrlo jaka glasa po imenu jednoga od Homerovih junaka, koji se isticao snanim glasom i mogao da nadvie 50 ljudi; 2. zool.

vrsta infuzorija s tijelom u obliku lijevka; prid. stentorskl gromoglasan, gromovit. step engl. (step) 1. ples kome je glavna karakteristika lupkanje razliitih ritmova o pod petama i nonim prstima naizmjenino; 2. krae umjesto vanstep (v.); stepati, -am plesati, izvoditi plesne korake na sprijeda opisani nain; isto i stepovati, -ujem; steper plesa stepa. stepa, 2. mn. stepa rus. (step') u sunim krajevima prostrane ravnice obrasle travom koja podnosi suu; prid. stepski.

stereo1 ...gr. (stereos ukoen, tvrd, vrst) kao prvi dio sloenice, oznauje ukoenost, tvrdou, vrstou, krutost, gustou, jakost, prostornost i si. stereo2 skra. prema stereofonija, odn. stereo-fonski. stereofonija gr. (stereo1... + fone glas) reprodukcija glasova koja nastoji postii utisak o prostornom rasporedu (udaljenosti) izvora tih zvukova; prid. stereofonski. stereofotogrametrija gr. fotografska metoda snimanja terena i izrade topografskih karata iz stereoskopskih (v.) fotografskih snimaka. stereognozija gr. (stereo1... + gignosko spoznajem) sposobnost ocjene oblika i veliine nekog predmeta opipom; stereoagnozija nesposobnost stereognozije. stereografija gr. (stereo1... + grafo piem) 1. perspektivno slikanje povrine kugle i drugih geometrijskih tijela; 2. istodobno snimanje nekog objekta dvjema kamerama, stereokamera gr.-lat. fotografski aparat sa dva objektiva. stereokemija (-hernija) gr. (stereo1... 4- isp. kemija) nauka o prostornom razmjetaju atoma u molekulima i kristalima. stereokromija (-hromija) gr. (stereo1 + chroma boja) vrsta zidnog slikarstva kod koga se, na prepariranom suhom sloju maltera, izrauju slike obinim vodenim bojama. stereometrija gr. (stereo1... 4- metron mjera) dio geometrije koji sadrava nauku o tijelima i o uzajamnom poloaju linija, ravnina i tijela u prostoru; prid. stereometrijski. stereoplanigrafija gr. (stereo1 4- isp. planigrafi-ja) geogr. izrada karata sa stereografskih snimaka (vri se stereoplanigrafom). stereoskop gr. (stereo1... 4- skopeo gledam) optika sprava u kojoj se predmet, predstavljen na dvije slike, prikazuje oima u obliku jednoga reljefnoga perspektivnog lika; prid. stereoskopski. sterini stroj za steriliziranje; sprava za unitavanje tetnih mikroorganizama kuhanjem, vodenom ili formalinskom parom ili suhom vruinom; isp. autoklav; sterilizirati, -iziram 1. uiniti neplodnim, ojaloviti, ujaloviti; 2. unititi bakterije i druge klice; isto / sterilizovati, -ujem; sterilnost, -osti neplodnost, jalovost, stanje bez klica, nerodnost; oskudnost, uzaludnost, beskorisnost; isto i sterilitet, -eta. sterini v. steroli. sterkoralan, -Ina, -Ino lat. (stercus, 2. stercoris izmetina, govno) koji se tie izmetina; sterkoralna apoteka primitivni nain lijeenja primjenom (ivotinjskih) izmetina (Krlea). sterling engl. (sterling nepatvoren, koji ima standardnu istou ili vrijednost); funta sterllnga novana jedinica u Engleskoj (= 20 ilinga); prid.

stereotip, -ipa gr. (stereo1... 4- typos lik, znak) 1. tipogr. metalna ploa, odlivena sa matrice koja predstavlja tonu kopiju tipografskog sloga; slui za tampanje drugih izdanja ili veih tiraa; 2. ujednaen, uvijek isti postupak, svakidanjost, nepromjenlji-vost, neoriginalnost, banalnost, otrcanost, ukalupljenost; stereotipan, -pna, -pno 1. koji se odnosi na stereotip; odtampan sa stereotipa; 2. prenes. neizmjenljiv, koji neto tono oponaa; otrcan, banalan, ukalupljen, uvijek isti; stereotiper, -era radnik grafike struke koji lijeva ploe i dotjeruje ih za tampu; stereotipija 1. proces izrade stereotipa i prostorija u kojoj se vri taj proces; 2. med. govor, misli, kretnje, radnje, poloaj i si., to se stalno na isti nain ponavlja; stereotipirati, -tipiram izliti plou na stereotipu i obraditi je za tampanje. sterigma, 2. mn. sterigma gr. (sterigma potporanj) sporedna, pokrajna granica u biljaka. Sterijada popularni naziv za novosadsku svakogodinju kazalinu priredbu u ast velikog srpskog dramatiara i komediografa Jovana Sterije Popovia, 18061856 (po uzoru na Olimpijada, Spartakijada, Makabi-jada i si.). sterilan, -Ina, -Ino lat. (sterilis neplodan, jalov, prazan, uzaludan) 1. osloboen od mikroorganizama, oien od bakterija i zaraznih klica; 2. obesploen; lien sposobnosti za oploivanje, jalov, neplodan, nerodan; pust, siromaan, oskudan; umao, umanut; 3. prenes. prazan, uzaludan, besplodan (raspravljanje), beskoristan. sterilizacija lat. (isp. sterilan) 1. unitenje mikroba s pomou visoke temperature ili kemijskih sredstava; 2. obesploivanje, ojalovljivanje, liavanje ovjeka ili ivotinje sposobnosti oploivanja (odstranjenjem spolnih lijezda, rendgenskim zraenjem ili si.); prid. sterilizacijski ; sterilizacidni; sterilizator 1266

sterlinki. sternum lat. prsna kost. steroidi (mn. m. r.) gr. kem. hidroaromatski spojevi

sa vie prstena u molekuli, koji dolaze u svim ivim stanicama i imaju vanu fizioloku ulogu (kolesterol, ergosterol, kortizon, una kiselina, spolni hormoni, srani gliko-zidi). steroli 1. v. steroidi; 2. alkoholi steroidne kiseline, sterini. stetoskop gr. (stethos prsa, grudi; unutranji organi tijela + skopeo gledam) slualica u obliku lijevka kojom lijenik slua umove u unutranjosti tijela, osobito u podruju srca i plua; isp. fonendoskop; stetoskopija pretraivanje unutranjih organa sluanjem, oslukivanjem. Stevan v. Stjepan. stevard engl. (stevvard) v. stjuard. stevra njem. (Steuer) porez, daa, dabina; isp. tibra. stevvard v. stjuard. stibij, -ija (pored stibijum) lat. (stibium) kem. element, atomska teina 121,76, tablini broj 51, znak Sb; stibij je poznat od davnine; srebrnastobijeli

krhki metal; primjenjuje se u slitinama; isto to i antimon. stigijski gr. (isp. Stiks) jezovit, grozan, straan, uasan, paklenski. stigma, 2. mn. stigma /" stigama gr. (stigma, 2. -atos ubod. ig. znamen) 1. znamenje, znak, toka, obiljeje, ig, biljeg, brazgotina, oiljak; 2. prenes. ljaga, sramota, ruglo; 3. med. bolesno mjesto na koi koje krvari od vremena do vremena; 4. zool. dini otvor kukaca; 5. bot. dio cvijeta koji prima pelud; njuka na pestiu; isto i stigmat, -ai matizacija 1. utiskivanje znaka (i igosanje; 2. med. tobonje pojave K rana na ljudskom tijelu (kod jakih hi i vjerskih fanatika, osobito kod djev glag. stigmatizirati, -iziram; isto i st zovati, -ujem. stih, stiha gr. (stichos red, vrsta) r pjesmi, tj. niz veeg ili manjeg broja r povezanih pjesnikih stopa (naglaen naglaenih slogova); umanj. stihi i s mn. sfihla, sfiia); isp. vers. stihar, -ara gr. (sticharion) odeda pra nog sveenika za slubu boju (d bijela koulja). stihija 2. mn. stihija gr. (stoicheion pratvar, element) 1. kod starogrkih osnovni elementi prirode: vatra zemlja i zrak; 2. prirodna pojava, kia nepogoda i si.; neodoljiva snaga prir prenes. omiljeli, dobro poznati pos spontano, nekontrolirano, elementari lovanje prirodnih sila i drutvenih zak razliite (esto i razorne) poremeaje: no, slijepo, podsvjesno osjeanje, instinkt; 6. razularenost, nestegnutost, tvo, nekontroliranost postupaka, p nutost ukorijenjenim navikama i s timi otpor prema svemu novome i naprec stihijski 1. elementaran; onakav kai u prirodi; snaan;

praiskonski; vrlo r neoboriv, nesavladiv, nerazoriv; 2. ko e od prirodnih sila (v. stihija 2); 3. pri, no na drutvene pojave neorganizira potjee bez svjesnog, politikog, par rukovodstva (v. spontan); isto i (po stihijni; izv. stihljnost, -osti; isp. stihiz stihira gr. vrsta pravoslavne crkvene posveene svecima. stihizam, -zrna (isp. stihija) djelovanje po i nuu, bez strune spreme, bez znar podloge, bez priznavanja autoriteta, s; go vjere u vlastite uroene vrednote; s stoga unaprijed odbacuje kritiku, zad> je sam sa

sobom, po emu je neg drutvena pojava; prot. profesionaliz; stihomitija gr. (isp. stih + mvthos -nadgovaranje u stihovima, tj. dij, kojem se izmjenjuju itavi ili polovini vi, osobito u estoko uzbuenim pri drame (pisane u stihovima). stihova ti, -ujem izraavati se u stih slagati stihove, verzificirati, pjesnike sti'k engl. (stick) jahaki bi; isp. rajtpaji

Stiks

1267

stimulacij a

Stiks gr. (Styx, 2. Styg6s) u grko-rimskoj mitologiji jedna od rijeka u podzemnom svijetu preko koje je Haron prevozio due preminulih; uope: oznaka podzemnog svijeta i smrti; sve gadosti i odvratnosti dolaze ljudima od Stiksa, a i znaenje rijei je: mrska, omraena; isp. Leta; prid. stiski / stigijski ( v.). stil, stila, lok. stilu, mn. stilovi gr. (stylos drak, pisaljka) 1. skup karakteristinih djela, arhitekture, literature, a takoer i umjetnikog ili literarnog pravca, kole, epohe; stil je povezan s idejnim sadrajem djela, s nazorom na svijet umjetnika i s razvitkom umjetnikog smjera nastalog u stanovitim socijalno-ekonomskim i literarno-historij-skim uvjetima; isp. Stil je estetika sugestija rijei poredanih po njihovoj plastinoj i muzikalnoj vrijednosti (Mato, Knjievnost i knjievnici); Stil nije kalup, nego izraen oblik izraaja neke mislene, osjeajne, voljne ili opaajne sadrine (M. Marja-novi); 2. nain pisanja nekog pisca (ili pismenog sastava: poslovni, slubeni stil); 3. nain, metoda rada. igre, izvoenje; 4. prenes. obiaj, navika, ponaanje, uglaenost, profinjenost, otmjenost; 5. raunanje vremena: stari i novi stil v. julijanski i gregorijanski kalendar; stil 1900. jedan od naziva za umjetnike pokrete na prijelazu iz 19. u 20. stoljee (isto to i art nouveau, modem styl, Jugendstil, secesija); stil novo (dolce stil novo) tal. (njeni) novi stil, naziv za skupinu talijanskih pjesnika koji su djelovali od god. 1280. do 1320 (amo se ubraja i Dante); prid. stilski. stilbgr. (stilbein zasjati) jedinica za mjerenje osvjetljenja na nekoj povrini; znak sb; isp. apostilb. stilem, -ema gr. (isp. stil) lingv. elemenat stila, stilska osobina (nekog pisca); isto i stilema (: roda). stilet, 2. mn. sti'leta tal. (stiletto) malen bode s trokutnom otricom; kama. stilistika, 3. -ci (isp. stil) nauka o stilu; prid. stilistiki; stilist(a), 2. mn. stilista tko poznaje umjetnost knjievnog stila, tko pie dobrim stilom, tko se trudi oko dobrog i lijepog naina izraavanja; en. stilistkinja. stillt, -ita gr. (stylos stup) jedan od kranskih asketa u 5. st., koji su po uzoru na sirijskog monaha Simeona vei dio ivota provodili na platformama visokih stupova. stilizacija (isp. stil) 1. davanje djelu neke vlastite manire, stanovitog stila; oponaanje nekog stila; 2. lijepo oblikovanje reenice, dotjerivanje u duhu jezinih pravila; 3. dotjerana izrada nekog predmeta;
stimulus

glag. stilizirati, -iziram; glag. prid. stiliziran izraen kao imitacija nekog stila; izraen u odreenom stilu; jezino dotjeran i pravilan; isto i stilizovati, -ujem; prid. stilizovan. sfilklajd njem. (isp. stil + Kleid haljina) stilizirana haljina, enska haljina nainjena prema motivima neke narodne nonje. Stilleben njem. (it. til-leben) tihi ivot; u slikarstvu naziv za tzv. mrtvu prirodu (v. natirmort); isp. Slikari naeg (francuskog) impresionizma suzili su svoj vidokrug do stolova, do tihog ivota, do riba i zlatnih ribica... (Krlea: Predgovor Podravskim motivima Krste Hegeduia). Stillicidi casus lapidem cavat lat. (it.... kazus ...kavat)Ono to pada sa strehe, tj. kaplja, dube kamen (Lukrecije Kar); isp. Gutta cavat lapidem. sfilo, 2. mn. stila gr. (stylos) dralo, prvotno obino za uvlaenje pera za pisanje, kasnije i sinonim za naliv-pero. stilobat, -ata gr. u starogrkoj arhitekturi ploha od kamenih blokova na kojoj izravno poivaju stupovi graevine. stilofor, -ora gr. (stylos pisaljka + foreus nosa) ukoso osovljena (bakelitna ili dr.) pomina cjevica na neto iroj bazi; slui da se u nju stavlja svojim vrkom otvoreno naliv-pero kad se na krae vrijeme prekida pisanje (da se ne isui tinta). stilski (isp. stil) izvedeno u stilu, tj. lijepo, dotjerano, uredno, dopadljivo, kako treba, prema uzorku, profinjeno, otmjeno. stilus lat. metalna pisaljka starih Rimljana (kojom se urezivalo u tvrdu ili votanu podlogu); sprijeda je bila iljasta, a straga plosnata, da bi se napisano moglo poravnati, tj. izbrisati. stilus curiae lat. (it_____ kurije) kurijalni, kancelarijski nain izraavanja u spisima. stiljaga rus. jedan od izraza za huligan, frajer ( v.) pored tunjejadec, brodjaga. stima tal. (stima) tovanje, potovanje; procjena, procjenjivanje; stimati, -am tovati, cijeniti; procjenjivati; isto / stimavati, stimavam. Stimmung v. timung. stimulacija lat. (stimulare podbadati, nagoniti) pobuivanje, poticanje, podstrekivanje na rad, podbadanje, podraivanje, nadraiva-nje; bodrenje, sokoljenje; sfimul(ans) poticaj na djelovanje, podstrek, poticajni uzrok, pobuda, sredstvo za bodrenje, poticalo, po-draivalo; stimulativan, -vna, -vno poticaj 1268 stipendija, -ije (pored stipendij, -ija) lat. (stipen-dium plaa) mjesena novana potpora, ponajvie acima i studentima; stipendist(a) osoba koja je dobila stipendiju, koja prima stipendiju; en. stipendistica / stipendistkinja; stipendirati, -pendfram podupirati stipendijom, kolovati na svoj raun; stipenditor tko daje stipendiju.

ni, podraajni, koji izaziva, koji pobuuje; stimulirati, -muliram pobuivati, podstre-kivati, podbadati, podraivati, nadraivati, bodriti, sokoliti; sluiti kao poticajni uzrok; isto i stimulisati, -em. stimulus v. stimulans (pod stimulacija). stimy engl. {it. staimi) u golfu: poloaj u kojem se protivnikova lopta nalazi izmeu igraeve lopte i rupe (zapravo vrlo nezgodan poloaj). sfint anglosas., zool. vrsta lososa.

stipleis engl. (steeple toranj + chase tranje, hajka) prvotno: tranje kojemu je bio cilj neki toranj; danas: konjska ili pjeaka utrka s preponama, zaprekama. stipler engl. (steepler) konj specijalno treniran za utrke sa zaprekama. stipsa gr. (styfo ukruujem, skupljam) kiseli kamen (alaun); nai stari izrazi: slanac, ko-celj; stipsati, -am mazati, prevlaiti stipsom, stezati, zatvarati rane, zaustavljati krv. stipulacija lat. (stipulatio zadana vjera) pogodba, ugovor, uglavak, zakljuenje sporazuma, pristanak, obeanje; stipulirati, -pii-liram pogoditi se, utvrditi, ugovoriti, uglaviti, ustanoviti uvjete, zakljuiti sporazum, pristati, obeati; isto i stipulisati, -em. stiraks gr. (styrax, 2. -akos) vrsta smole, po mirisu i upotrebi sline ambri. stirator lat. okvir za rastezanje papira, vrsta pree. stirnerovski v. tirnerijanac. stirol, -61a gr. (isp. stiraks) kem. ugljik, poetni proizvod za mnoge umjetne materije (buna, polistirol itd.). stiropor, -ora gr. (isp. stiraks, stirol) vrsta krute, porozne i lagane plastine mase. stii v. stih. tiva1 tur. (istife) morska pjena, kristalina, rijetko vlaknasta ruda, bijele, sive ili ukaste boje, mutna sjaja, neprozirna i slabo topiva; upotrebljava se za izradu pribora za puenje (lule i si.); prid. stiven. tiva2 tal. (tiva) tovarni prostor na brodu, brodsko spremite za teret. Stjepan gr. (stephanos vijenac, kruna) ovjenani, okrunjeni. stjuard engl. (stevvard) prvotno: u anglo1 velikakim kuama majordom (v.); \ posluitelj, konobar na brodu, u avio danas: osoba koja se brine oko smj\ udobnosti putnika; en. stjuardesa, stjuardesa (za stjuardesu u avionu uj naeg svijeta izraz: pratilja, pratiljka) stoa gr. trijem sa stupovima, hodnik, g; dvorana; osobito je poznata stoa poik makrd) areni
stokirati

(veliki) trijem u Ateni nauavao filozof Zenon (v.J; i sama n kola zove se katkada stoa; isp. stok Stobi (mn. m. r.) antiki grad u Maki na uu Crne reke u Vardar; veliko na ostataka klasine kulture; prid. stobijs stock v. stok. stoicizam, -zrna (isp. stoa) 1. smjer u ai (grkoj i rimskoj) filozofiji koji se k< izmeu materijalizma i idealizma (Z< Hrisip u Grkoj, Seneka, Epiktet, I Aurelije u Rimu). Po stoicizmu, zad mudraca da spozna razumnu vezu i, tost stvari i da ivi po uzoru na | oslobaajui se od pritiska strasti; p ovakva definicija: smjer grke filozofi se sastojao u ovim mislima: budui ljudi imaju razum, svi su djeca boja; { samo jedno pravo, treba da postoji jedna drava i jedno ovjeanstvo, stoici zagovarali jednu svjetsku dravi politiku kozmopolitizam; zbog toga : uavali ravnodunost, hladnokrvnost i nje duevnog mira; 2. prenes. vrstoa, janost u ivotnim nesreama i kur ravnodunost, hladnokrvnost, mirno pokolebljivost, neuzrujavanje, neuzb nje; stoik, 5. -e, mn. -ci, 2. stoikii pristaa stoicizma 1; 2. prenes. ovjek dri stoicizma 2; prid. stoikov; stoiki svojstven stoicima, stoicizmu; 2. / vrst, muevan, koji mirno podnosi nje, ravnoduan, hladnokrvan, nep bljiv, postojan, strpljiv, neuzbudljiv. stok engl. (stock) 1. zaliha robe u sklad temeljna glavnica dionikog drutva, na, imovina; Stock Exchange (it. s eind) nekada ime londonske danas samo efektna burza; stockjobb stokdober) na londonskoj burzi < za trgovca koji smije zakljuivati r samo za svoj raun. stoker engl. (stocker loa) aparat za i niko nagomilavanje goriva na rotilj ta.

1269

stragula

stokirati, stokiram (isp. stok) stvarati zalihe, uskladitavati, magazinirati. stoks engl. (stokes) jedinica viskoziteta (v.); krat. St (1 St lcm2/sek.). stola gr. (stole haljina, odjea) 1. naramenica u katolikih sveenika bez koje ne mogu vriti nijedan bogosluni in; isp. epitrahilj, orar; 2. sam bogosluni in (alski); 3. krzneni ovratnik, boa (dio enske odjee to se nosi oko vrata iznad haljine); 4. plaa sveeniku za izvreni bogosluni in (krae umjesto stolarina). stoma gr. (stoma, 2. -atos) usta, otvor, ulaz, ue. stomak, -aka, 5. stomae, mn. stomaci gr. (stomachos) eludac; prenes. trbuh (osobito u debelih ljudi); prid. stomani; umanj. stoma-i; uvei. stomaina; stomaklija rakija s primjesama koje dobro djeluju na probavne organe. stomanja, 2. mn. stomanja tal. (venet. stamegna, stamigna) koulja. stomatitis (akc. i -itis) gr. (stoma, 2. -atos usta) upala usne upljine; isp. afte. stomatologija gr. (stoma, 2. -atos usta + logos rije, govor) nauka o bolestima organa usne upljine, eljusti i susjednih dijelova tijela; u najuem smislu: zubarstvo kao znanost; stomatolog, mn. -zi strunjak u stomatologiji; visokokvalificirani zubar, dentist; prid. stomatoloki. stomatopodi (mn. m. roda) gr. (stoma, 2. -atos usta + piis, 2. podos noga) vrsta rakova kojima dva para nogu (pored usta) slue kao organi za hvatanje plijena.

stomp engl. 1. afro-ameriki ples; 2. u dezu melodijsko-ritmika tehnika kod koje tekuoj melodiji kao osnova slui jedna ritmika formula. stone engl. (it. stoun) engleska mjera za teinu (14 funti, oko 6,35kg). stoneheng engl. (stone kamen + hang visjeti, biti objeen) kameni spomenik iz bronanog doba; sastoji se od tri masivna kamena, dva uspravna i jednog poprenog iznad njih. stop engl. (stop) 1. stoj, zaustavi, stani, prekini; 2. u telegrafiji znak nove reenice, reeninog znaka (toke, zareza, usklinika i si.); isp. auto-stop, non-stop; stopirati, stopiram zaustaviti, zadrati, prekinuti (npr. promet). stopanin, mn. stopani, 2. stopana (balk.) domain, domadar, gazda; pastir; en. stopanica. stoper engl. (stopper, isp. stop zadravati, zakrivati) u nogometu igra (obino centarhalf) koji ima zadatak da zaustavlja protivnike napade i tako omoguuje svojim suigraima da zauzmu bolje pozicije za prijelaz u vlastiti napad, stoperica v. toperica. stoping engl. (stopping) sport, zaustavljanje lopte ili protivnika; isp. topati2. stopirati v. stop; isp. i topati2. stdpist(a) isto to i autostopist (v.). stop-time engl. (it. stoptajm) u afro-amerikoj muzici ritmika tehnika koja se sastoji u naglom prekidanju beata (v.). stora franc. (store) zastor, zavjesa od prozirne tkanine u irini prozora. storaks v. stiraks.

store engl. (it. stor) skladite, spremite, magazin; duan, prodavaonica, trgovina. storija, 2. mn. storija tal. (storia, engl. story) pripovijest, pria, gatka, bajka, anegdota, opis, dogaaj, izvjetaj, historijat i si. storijun, -una tal. (storione) riba jesetra (M. Deanovi). stormovik rus. tip sovjetskog borbenog aviona. stornel, 2. mn. stornela tal. (stornello) talijanska puka popijevka (obino u tercinama, v.). storno tal. (storno) 1. u knjigovodstvu ispravljanje pogreno uknjiene stavke otpisom i pripisom; prijenos na drugi raun; 2. obustava, ukidanje, ponitenje, razvrgnue; stornirati, storniram 1. knjigovodstveno ispraviti odnosno ukinuti ve knjieni stavak; prenijeti na drugi raun; 2. obustaviti, dokinuti (neki postupak); ponititi, razvrgnuti. storting norv. norveki parlament koji se sastoji od gornjeg doma l'agtinga i donjeg doma odelstinga. stramboto

story v. storija. stotinka bugarska novana jedinica (ide ih 100 u lev). stout engl. (it. staut) crno jako englesko pivo s naglaenim okusom hmelja, strabizam, -zrna gr. (strabon razrok, kiljav) razrokost, kiljavost. straca, 2. mn. straca tal. (strazza) trgovaki dnevnik, knjiga primitaka i izdataka, strada tal. cesta, drum, put. stradioti v. stratioti. st radi vari, -ija violina koju je izradio znameniti talijanski graditelj gusala Antonio Stra-divari iz Kremone (16441736). strafotizam, -zrna tal. (strafottersi ne mariti) nemaran odnos prema pojavama, ba-me--briga-odnos. stragula lat. (stragulus prostira) imitacija linoleuma (v.J.

1270

stre

stramboto tal. (strambotto) vrsta starinske ljubavne pjesmice (potjee sa Sicilije, a sastoji se od osam jedanaesterakih stihova; osobito bila popularna u trubadurskoj poeziji); strambotajo {tal. strambottaio) pjesnik strambota. stramin, -ina lat. (stramen stelja) reetkasto tkanje koje se najveim dijelom upotrebljava za unakrsni vez, za vezenje s kriiima. strangulacija lat. (strangulare zadaviti) davljenje, guenje; priguivanje, potiskivanje. stranj tal. (stragno od lat. subterraneum, isp. suteren) pivnica, konoba, podrum. strapada v. estrapada. straps engl. podvezica za arape (isp. trumpf-halter). strateg, -ega, 5. stratee, mn. stratezi (akc. i strateg, stratega, 2. mn. stratega) gr. (stratos vojska + ago vodim) vojskovoa, voditelj ratnih operacija velikih vojnikih masa na bojitu; prid. strategov (akc. i strate-gov); strateki (akc. i strateki). strategema (isp. strateg) odredba vojskovoi-na, osobito lukava; ratna lukavtina, djelovanje koje neprijatelja zavodi u bludnju; prenes. lukavstvo, majstorija, mudrolija, varka, smicalica uope. strategija gr. (isp. strateg) ratna vjetina, nauka o voenju rata; nauka koja istrauje i izrauje u uzajamnoj vezi politike, ekonomske i specijalno ratne elemente pripravljanja i voenja rata; odgovarajua praktina djelatnost vrhovne komande; prid. strategijski; strategiar tko se bavi prouavanjem strategije. Stratford-upon-Avon engl. grad na rijeci Avonu, gdje je rodna kua Shakespeareova (danas njegov muzej) i njegov grob; isp. avonski labud. stratifikacija lat. (stratum sloj, naslaga + ... fikacija, v.) taloenje u slojeve, nataloe-nost, slojevitost, naslaganost. stratigrafija lat.-gr. (isp. strato... + grafo piem) nauka o geolokim naslagama, koje tvore litosferu (v.). stratioti gr. (stratiotes vojnik) lako naoruani konjanici u nekadanjem Bizantu i u naim krajevima (jednako i u Albaniji i Moreji) koji su potpadali pod mletaku vladavinu. strato... lat. (stratum sloj, naslaga) 1. kao prvi dio sloenice oznauje neto zgrudano, naslagano, slojevito; 2. u novije vrijeme oznauje u sloenicama vezu sa stratosferom. stratokamera gr. (isp. stratosfera i kamera) komora u kojoj su stvoreni uvjeti kakvi su u stratosferi; slui za privikavanje astro: za letove u svemir; isp. simulator.
streptokoki

stratokumulus (isp. strato... + cumuh hrpa, gomila) vrsta niskih oblaka u o sloja plosnatih gruda; v. kumulus. stratonautika (-nautika), 3. -ci i si. (isp. stra ra + gr. nautes brodar) v. kozmona i si. stratopauza lat.-gr. sloj zraka na granici u stratosfere i mezosfere. stratoplan, -ana (isp. stratosfera i aero avion za let u stratosferu, stratosfera (isp. strato... 4- sfaira 1 kugla) sloj atmosfere iznad 1011 kn povrinom mora; prid. stratosferski. stratostat, -ata (isp. stratosfera (' aerostat) stat sa hermetiki zatvorenom i po* opremljenom gondolom za let u strato strato-tvrava ameriki teki bombard mlazni pogon (od 1955). stratovizija gr.-lat. (isp. stratosfera i tele\ ameriki projekt za televiziju kojoj emisione stanice nalazile u avionima k lebdjeli u stratosferi, stratum lat. pokriva, prostira; u geog sloj, naslaga, stratus lat. (stratus od sternere prosi vrsta oblaka u obliku jednolinog sloja, oblak uope, stravagante tal., muz. nastrano, muiave strazza v. straca. strametar, -tra, 2. mn. strametara straa 4isp. metar) podoficirski i nekadanjoj austrijskoj vojsci. streaking engl. (it. striking) tranje goli ulicama u svrhu demonstracije; str (striker) goli trka. stre v. streteh. strefopod gr. (strefo obraam, okree piis, 2. podos noga) med. ovjek s isk tom nogom. strender engl. (stranger) tuinac, stranac zemac. strepitoso tal. (it. strepitozo) muz. buno, no, uzbudljivo. streptazol, -61a (isp. strepto...) vrlo efil lijek protiv streptokoka i veine drugil kroba; primjenjuje se osobito kod s kod upale plua, kod gripe, angine i si. strepto... gr. (streptos pleten, sukan, u1 ogrlica, lanac) kao prvi dio sloenice ( uje odnos prema streptokokima (v.). streptocid, -ida (isp. strepto... + lat. oceide ubiti) medicinski preparat vrlo uspje: borbi protiv streptokoka.
Strofadi

1271

streptokoki (mn. m. roda) gr. (isp. strepto... + kok) okrugle bakterije nanizane kao lanac; uzrokuju gnojenja i otrovanja krvi; prid. streptokokni. streptomicin, -ina gr. (isp. strepto... + mykes gljiva) vrlo efikasan antibiotik protiv tuberkuloze, a primjenjuje se i kod tifusa, dizenterije, gonoreje i dr. (pronalaza S. A. Waksman 1944). streptotrihoza gr. zarazna bolest domaih ivotinja (osobito goveda i pasa). stres engl. (stress napor, pritisak; povienje tlaka od duevne uzbuenosti) duevno ili tjelesno preoptereenje organizma i odatle iscrpljenost (termin uveo kanadski lijenik H. Selye); prid. stresni (npr. stresna situacija; Novine). srreta, 2. mn. streta tal. (stretto tijesan, uzak, zbijen) muz. brzi zavrni odsjek stavaka koncerata, opernih ansambla ili arija. stretch engl. (it. stre) tanke rastezljive arape. Strich durch die Rechnung njem (it. trih durh di rehnung) kri preko rauna, tj. pokvareni planovi; isp. trih. stricte lat. (it. strikte) strogo, tono, stricto jure lat. (it. strikto...) strogo po zakonu; stricto strictissimo sensu (it. strikto striktisimo senzu) u najstroem smislu (rijei). stridendo tal., muz. resko, prodorno, stridor lat. um pri disanju kod kojega se uje zvidanje. stridulacija lat. oglaivanje nekih kukaca mehanikim putem (npr. turci taru prednja krila, cvrci cvre s pomou napete koice na poetku zatka). strigil lat. (strigilis) strugalo kojim su antiki atleti poslije natjecanja skidali prljavtinu s tijela ili glumci ulje kojim su pravili masku. strihnin, -ina gr. (strychnos velebilje, bela-dona) alkaloid iz sjemena velebilja, gorkosla-da, paskvice i nekog drugog bilja; vrlo jak otrov, ve u najmanjim koliinama izaziva ukoenost miia i smrt. strija lat. (stria pruga, brazda) 1. geol. brazgotina prouzroena zadiranjem tvrde stijene u meku, obino trag kretanja odn. gibanja ledenjaka; 2. med. isprekidane pruge na koi, este na trbuhu i bedrima trudnica; prid. strijaran, -rna, -rno. strika njem. (isp. trih) pruga, crta, trak. strike v. trajk. striktan, -ktna, -ktno lat. (strictus) toan, strog, jasno odreen, izrican; otar, budan, poman. striktura lat. (strictura od stringere stegnuti, sapeti) med. suenje nekog kanala (npr. mokrane cijevi, crijeva) u ljudskom tijelu. stromentat o 1272

string engl. vrpca, traka, uzica; vrsta enskoga kupaeg kostima od veoma uskih komadia tkanine. stringendo tal. (it. strindendo) muz. ubrzano. stringentan, -tna, -tno lat. (stringere stegnuti, sapeti) obvezatan, obavezan, utvren, bezuvjetan, strog, otar, jasan, uvjerljiv. strip, stripa engl. (strip pruga, traka) 1. pojedina slika iz jedne pripovijetke u crtanim priama gdje se slike niu jedna za drugom; 2. cijela takva pripovijetka, tj. pripovijetka u slikama sa vrlo malo teksta, tzv. crti; stripovati, -ujem izraditi pripovijetku u stripovima; stripfilni isto to i dijafilm (v.). striptiz engl. (strip svlaiti + tease draiti) 1. plesaica koja se uz pratnju glazbe (u nekim barovima) svlai dogola; 2. lokal u kojem se izvodi takvo svlaenje; 3. sama toka programa u kojoj nastupaju spomenute plesaice; 4. prenes. razgolienje, otkrivanje potpune istine, iskreno priznanje i si. (osobito u vezi: duevni striptiz); striptizeta, 2. mn. -eta ena koja izvodi striptiz; isto i striptizerka, 3. -ki, 2. mn. -kl. strisciando tal. (it. striando) muz. zavlaei, klizei. Striving to better oft we mar what's well engl. Traei neto bolje esto gubimo i ono to je dobro (Shakespeare, Kralj Lear). strizzi v. stric. Strjelka i Bjelka imena dviju kujica koje su u drugom svemirskom brodu lansirane u svemir 19. kolovoza 1960. strobila gr. (strobilos zvrk, igra, unj) zool. razvojni stupanj meduze. stroboskop gr. (strobos vrtlog, vrtnja + skopeo gledam) sprava za utvrivanje frekvencije (v.) titranja ili vrtnje npr. motora u pokretu (s pomou svjetla). strofa gr. (strofi; okret, obrat, vrtnja; prvotno okret zbora prema rtveniku u starogrkim dramama) 1. kitica; odreeni broj od nekoliko stihova (najmanje od dva) koji se sastavljaju po rimama ili po ritmu u jednu cjelinu; 2. u starogrkoj tragediji sveana povorka kora i pjesma koja se pjevala tom prilikom (uz antistrofu i epodu). Strofadi (mn. m. r.) gr. (Strophades) otoje u Jonskom moru; ime je vezano uz rije strofa (v.) okret, odn. uz mitoloku priu o Harpijama i trakome kralju Fineju; ovaj je

stii

naime odavao tajne bogova, pa ga je Zeus oslijepio i odredio da mu Harpije otimlju i zagauju svaku hranu, tako da nije mogao u miru pojesti nikakvo jelo; sasvim omravje-log i iznemoglog zatekli su ga sinovi Borejevi Zet i Kalais kad su se vraali s argonautskog pothvata (po nekima, kad su polazili na put); odluie da mu pomognu, pa kad su Harpije opet naletjele, srnue na njih, ali bez uspjeha; uz pomo Zeusa koji im je dao krila, pognae na to Harpije u zranim visinama; gonili su ih sve do spomenutog otoja, no ovdje su se morali okrenuti (gr. strefo okreem) i vratiti jer im Zeus u svojoj konanoj odluci nije dopustio da ih poubijaju; odredio je samo da Finej bude spaen, a Harpije da se stalno nastane na Strofadskim otocima. stromentato tal., muz. s instrumentima. stroncij, -ija (pored stroncijum) (po predjelu Strontian u kotskoj) kem. element, atomska teina 87,63, tablini broj 38, znak Sr; metal; upotrebljava se u pirotehnici. strongiloza gr. (strongylos zavinut) bolest domaih ivotinja (kopitara) koju uzrokuju neki crvi. strop engl. (strop) 1. pomor, jednostavna naprava od metalnih ili konopljenih ueta (troso-va) u vidu prstena ili vorova za obuhvaanje tereta i za njegovo

vjeanje na kuku dizalice pri utovaru; 2. avij. ueta kojima se gondola vjea o diriabl, aerostat, ili kojima se padobran privruje na ovjeka; isp. strop. stroak v. trozak. struggle tor life engl. (it. stragl for lajf) borba za opstanak, za ivot; slino i struggle for existen.ce (borba za egzistenciju, za odranje). striiks engl. vrsta tkanine; isp. cvilih. struktura lat. (structura od struere slagati, sklapati; zidati) graa, ustroj, sastav, sklop, raspored, nain gradnje; graevina, zgrada, tvorevina; organizam; prid. strukturalan, -Ina, -Ino / striiktiiran, -rna, -rno; strukturalna lingvistika ili strukturalizam, -zrna nova struja u nauci o jeziku koja se bavi prouavanjem unutranje grae jezika s obzirom na fonoloki, gramatiki i leksiki sistem, ne uzimajui u obzir znaenja rijei; strukturalisti prilaze jeziku spoznajnoteoretski te zato trae da se pojmovi strogo definiraju drugim pojmovima dok se ne doe do aksioma koji se dalje ne mogu definirati; slue se metodom opozicije i

komutacije, tj. jezine pojave iz pojedinih gramatikih kategorija stavljaju u opoziciju ili komutiraju da dou do strogo definiranih jjojmova (slobodno prema Dr. Sreten Zivkovi, Uvod u opu lingvis struma lat. gua; poveanje titne lijezde pomanjkanja joda u organizmu ili zbog dova (v.); strumektomija (gr. ektome rezivanje) operativno odstranjenje strumitis (akc. i -itis) upala striimozan, -zna, -zno guav. STT skra. za Soumen Tietotoimh Finska obavjetajna agencija (inae i skra. za bivi Slobodni teritorij Trsta) Stuart (it. Stjiiart) kotska dinastija, vi; i Engleskom i Irskom u 17. st.; stuart -ovca. 2. mn. stiiartovaca pristaa stije Stuart; stiiart-kragn stuartovska lica, visoka i iroka, kakvu je nosila nes kotska kraljica Marija Stuart (15421 stucco v. tuk. stiicka njem. (Stutzglas) zemljan vr, \ pehar, posuda (Donevi). stud. skra. za student, npr. stud. phil., med. (student filozofije, medicine). student, 2. mn. studenata lat. (studere nastojati oko nauke) uenik, ak, slu; visokim kolama; prid.

studentov, studei en. studentica / studentkinja (akc. i stud nja). studenteska, 3. -ski tal. (studentesca) stu aci-, sveuilitarci, visokokolci, pc podrugljivo kao nekad studentarija nainjena prema soldateska). studij, -ija (pored studijum) 1. nastojanje nauke, uenje; prouavanje, znanstven traivanje; 2. polaenje visoke kole. studija lat. (studium) 1. znanstvena, n rasprava manjeg opsega; 2. crte u gl; konturama kao priprava za veliko umj ko djelo; skica, model, pripravni ra studije naukovanje na sveuilitu studij 2). studio, studija, instr. studiom, mn. studij (studio) 1. radionica umjetnikova (slik; kiparska); 2. umjetnika ustanova za p manje umjetnikih kadrova i za prou;; noviteta u umjetnosti; 3. prostorija iz k izvode radio-emisije i televizijski prot studio-film kratki, pouni, uski fi svrhe pouavanja i eksperimentiranja. studiosus lat. (it. studiozus) student, studiozan, -zna, -zno tal. (studioso) dul prouen, uenjaki, izraen s akribijom. ko struan, znalaki, revnosno napisan izv. studioznost, -osti.

studirati

1273

sub dio

studirati, studiram lat. (studere) 1. briljivo izuavati neto, razmiljati, paljivo promatrati, udubljivati se u problem, prouavati; 2. uiti na visokim kolama, spremati se za ispite. stuff engl. (it. staf) opojna droga, stukatura v. tukatura. stultorum infinitus est numerus lat. broj luaka je neizmjeran (Biblija). Stundenhotel njem. (Stunde [it. tiinde] sat) hotel u kojem se sobe mogu iznajmiti na satova (za ljubavne sastanke) (Krlea). stuntman engl. (it. stantmen) u amerikoj filmskoj industriji naziv za dublera (v.). stupa sanskrt. vrsta budistike bogotovne graevine (prvotno polukuglasta grobnica s ogradom); isp. pagoda. stupidan, -dna, -dno lat. (stupidus) glup, tup, tupoglav, priglup, budalast, blesav; izv. stupidnost, -osti. stiipor lat. neosjetljivost, bezosjeajnost, tupost, umna ukoenost, suenje svijesti (bolesnik nikako ili vrlo ogranieno reagira na vanjske podraaje); stupor dentium (it. dencijum) utrnue zubi. stiiporozan, -zna, -zno lat. (isp. stupor) ukoen, neosjetljiv, preneraen, zaprepaten, bez razumijevanja. stuprum lat. (akc. stuprum) preljub, spolni od-noaj, obljuba; stuprum sub spe matrimonii obljuba s obeanjem enidbe; stuprum violen-tum nasilna obljuba; silovanje; stuprum voluntarium obljuba uz pristanak ene; stuprata (nasilno) obljubljena ena; stuprator izvritelj (nasilne) obljube. Sturm und Drang (it. Sturm und Drang) njem. (bura i prodor) period mladenakog previranja u knjievnosti koji ide za ruenjem svega starog i dotrajalog (po istoimenom knjievnom pokretu u Njemakoj 18. st.); Stiirmer v. tirmer (Mato). stvling v. stajling. stvlites v. stilit; isp. Onaj drevni svetac... Stvlites... ivio kao osovljeni kip na visokom stupu,..., Rusi prevedoe ga Stolp-nik (Tin, Zvjezdan). su, siia, mn. siii, 2. sua franc. (sou) sitan francuski novac od 5 santima (1/20 franka). SU automobilska oznaka za Suboticu, a u meunarodnom prometu za Sovjetski Savez (Sovjetska Unija). su prefiks koji se po fonetskim zakonima naega jezika razvio od latinskoga sanctus svet, te se

nalazi u nekim geografskim imenima, npr. Supetar (Sveti Petar), Supilip (Sveti Filip), Sustipan (Sveti Stjepan), pa i u splitskom Sudamnja, tj. svetkovina svetoga Dujma); isp. sut. Suad v. Sead; en. Suada. Suada lat. starorimska boginja nagovaranja, dobrog savjeta (isp. Peitho); prenes. govorlji-vost, rjeitost, dobar jezik. Suae quisque fortunae faber est lat. (it. Siie kviskve fortiine...) Svatko je kova svoje sree. suahili jezik iz grupe istonih bantu-jezika (Kenija, Tanganjika, Mozambik, Zanzibar); u novije vrijeme sve se vie razvija i iri kao knjievni jezik. sual v. suval. suarija v. suvarija (Nar.). sua sponte lat. svojom voljom, samo od sebe. suaviter ac feliciter lat. (it ______ ak...) ugodno i sretno (osjeam se). suaviter in modo, fortiter in re lat. u nainu blago, a u stvari nepopustljivo. sub...fer. u sloenicama oznauje da se neto nalazi dolje, ispod neega, da je neto podinjeno (pred bezvunim suglasnicima: sup...). sub alia forma lat. u drugom obliku, pod drugom prilikom. subalternacija lat. (sub pod + alter drugi) podreenost, zavisnost, podinjenost; sub-alteran, -rna,'-rno podreen, zavisan, podinjen; subalternirati, -terniram podrediti, podiniti, uiniti zavisnim. subarenda (isp. sub... 4- arenda) predaja ve zakupljenog imanja nekom drugom u aren-du; podnajam, podzakup. subarktiki (isp. sub... + Arktik) koji se nalazi u blizini polarnih krajeva, na prijelazu iz umjerenoga u arktiki pojas. siibaa tur. (subav) 1. nadzornik poljoprivrednog imanja; odatle kod nas: poljski uvar, poljar; 2. ef policije (u beogradskom paalu-ku u 19. st. predstavnik turske vlasti u jednom selu); siibaovati, -ujem biti suba-a. siibatomske estice temeljni djelii materije i antimaterije, sitniji od atoma (leptoni, anti-leptoni, mezoni, nukleoni, hiperoni). sub auspiciis v. auspicij; sub auspiciis regis -pod kraljevim pokroviteljstvom (formula pod kojom su

nekada promovirani na ast doktora kandidati koji su sve ispite poloili s najboljim ocjenama).

sub condicione lat. (it. sub kondicione) pod uvjetom. sub dio v. sub divo.

sub divo

1274

sub obligi

sub divo lat. pod otvorenim nebom (zapravo pod bogom); isp. sub Jove. suberit, -ita lat. (suber pluto) umjetno pluto nainjeno od usitnjenoga pravoga pluta i ljepila. siibfebrilan, -Ina, -Ino lat. (sub... + febris groznica) grozniav, gripozan, tko ima temperaturu (ali jo nije ozbiljno bolestan). sub fide nobili lat. na asnu (plemiku) rije. sub hac voe lat. (it. hak...) pod ovom rijeju (potrai npr. u rjeniku). subhastacija lat. (isp. sub... + hasta koplje) prisilna javna prodaja, draba, munta (pod kopljima, tj. uz policijsku asistenciju). Subhija v. Suphija. sub hodierno (die) lat. pod dananjim danom (datumom), sub ictu lat. (it....Tktu) u opasnosti, subitamente tal., muz. iznenada, najednom, subito tal. (akc. siibito) 1. smjesta, odmah; 2. muz. brzo, naglo, urno, subjekat v. subjekt. subjekcija lat. (subjectio podlaganje, podmetanje) 1. podlonost, podinjenost; 2. retoriko pitanje ( v.) na koje govornik odmah i sam odgovara. subjek(a)t, -kta, 2. mn. subjekata lat. (subjectum od subjicere podmetnuti) 1. bie koje spoznaje i djeluje, nasuprot vanjskom svijetu kao objektu spoznaje i djelatnosti; nosilac svojstava i doivljaja; 2. logiki podmet; pojam koji predstavlja predmet prosuivanja; 3. gram. podmet; rije o kojoj se u reenici govori; 4. pravni subjekt fizika ili pravna osoba, tj. pojedinac ili drutvo, kao nosilac prava i obveza; prid. subjektov, subjektni, subjekatskl, subiekatni. subjektivan, -vna, -vno (isp. subjekt) 1. lian, osoban, privatan, svojstven samo jednoj osobi, subjektu; 2. suprotan objektivnom, pristran, jednostran; 3. gram. koji se tie subjekta; isp. subjektivnost. subjektivizam, -zrna fil. 1. subjektivni idealizam vrsta idealistike filozofije koja porie postojanje vanjskoga materijalnog svijeta i tvrdi da je svijet sadraj nae svijesti; 2. u buroaskoj sociologiji smjer koji tvrdi da razvitak drutva ne odreuju objektivne zakonitosti nego subjektivni faktori, volja, tenje pojedinih linosti; 3. v. subjektivnost; subjektivist(a) pristaa subjektivizma; prid. subjektivistiki. subjektivnost, -osti (isp. subjektivan) odnos prema neemu odreen osobnim nazorima, interesima ili ukusima subjekta; pristrai jednostranost,

neobjektivnost, sub Jove lat. (akc. sub Jove pod Jupiti pod otvorenim nebom, na otvorenor prirodi. sub judice lat. (akc. sub jiidice) pod suceri stvar jo nije presuena, sub jugum mittere lat. poslati pod jaram (j< ponizujua kazna u starom Rimu), siibjunior lat. (isp. sub... + junior) u sports jeziku izraz za djeaka do 1415 godina se aktivno bavi sportom (danas se sve vi tom znaenju upotrebljava izraz pionir) sub kondicione v. sub condicione. Sublata causa tollitur effectus lat. (it.... uza... efektus) Uklonjen uzrok uklanja nak. sublimacija lat. (sublimare uzvisiti) 1. pre ranje vrste tvari neposredno u paru i pa vrstu tvar; 2. u psihoanalizi skretanje ne nagona s njegova primarnog objekta na objekt vieg reda; sublimat, -ata proc sublimacije; jak ivin otrov (ivin sublin siibllman, -mna, -mno lat. (sublimis) vi velik, uzvien, velianstven, plemenit, mjen, dostojanstven, divan, prekrasan, i zemaljski. sublime tal. uzvieno, velianstveno. sublimirati, -blimiram lat. (sublimare uz ti) 1. vriti sublimaciju; 2. pretvoriti u n vie, nedohvatno, uzvieno, proistiti primjesa), oplemeniti; uzdizati, kovati u jezde; isto i sublimisati, -em. sub littera lat. pod slovom (tim i tim, ; potrai u rjeniku ili gdje drugdje). submarina lat. (isp. sub... -I- mare m podmornica, sumaren (v.j. submisija lat. (submittere, summittere po iti; popustiti) 1. pokornost, poslunost, c nost, podinjenost, poniznost, krotkost, tovanje, podvrgavanje; 2. pravn. javna nuda, prijedlog; prid. siibmisivan, -vna, -\ submobil, -ila lat. (sub... + isp. automobil novi aparat za sputanje aviona u slu< nesree; u roku od petnaestak minuta pol sag od pjenaste gume, dugaak jedan kilo tar, na koji avion moe aterirati i trbuhor uvuenim kotaima, a da se ne oteti runi aparat, to ga pomiu dvije baterij slui za sputanje u vodu do 50 m dubin sub numero lat. pod brojem (tim i tim). sub obligatione (odn. offerto) ad reciproca (it ___obligacione... reciproka) uz obv na protuuslugu.

suborbitalan

1275

Sudeti

suborbitalan, -Ina, -Ino lat. koji je ispod orbite (v.). subordinacija lat. (isp. sub... + ordo, 2. ordinis red) podinjavanje mlaega starijemu; vrenje pravila slubene discipline, podinjenost, podreenost, podlonost, podvrgnu-tost; subordinirati, -diniram podiniti, podrediti, podloiti, podvrgnuti. subotnik rus. (it. subotnjik) dobrovoljni rad kakav se u cijelom SSSR vri svake subote sredinom travnja u ast Lenjinova roendana (radni praznik rada za razliku od 1. maja kada se takoer slavi praznik rada, ali kao slobodan dan). siibperiodizacija lat. podjela na manja (kraa) razdoblja od periodizacije. sub petito remissionis lat. uz povrat (tj. poiljka treba da se vrati).

subpleuralan, -Ina, -Ino (sub... + isp. pleura) koji je ispod plua, potpluni. sub poena lat. (it... .pena) pod (prijetnjom) kazne. siibpolaran, -rna, -rno (sub... + isp. pol) koji je ispod pola. sub praejudicio legali lat. (it _____ prejudicio...) pod prijetnjom zakonskih posljedica, sub praetextu lat. (it ___ pretekstu) pod izlikom, uz izgovor. sub quocumque titulo lat. (it.... kvokumkve...) pod bilo kojim naslovom, bilo iz kojeg razloga. sub ratione lat. (it. racione^ s gledita, siibregija lat. manje podruje od regije (v.). subreta, 2. mn. subreta franc. (soubrette sobarica) pjevaica (sopran) veselih uloga u operi i opereti, sub rosa lat. (it. sub roza) pod ruom (kao

simbolom utljivosti); povjerljivo, u povjerenju, tajno, subsidium v. supsidij. sub sigillo lat. pod peatom, sub signo lat. pod znakom (v. i SSV). sub sole lat. pod suncem, na otvorenom (isp. sub Jove); Sub sole nihil perfecr-im lat. ((7....perfektum), Niega savrenog (nema) pod suncem (pod kapom nebeskom); v. i nihil novi sub sole. subsonian, -na, -no lat. manji od brzine zvuka; prot. hipersonian, supersonian (v.). sub specie aeternitatis lat. (it. sub specije eternitatis) sa gledita vjenosti, sub spe matrimonii lat. u nadi na (obeani) brak. sub spe rati lat. u nadi na naknadno odobrenje (u diplomaciji), substantia v. supstancija. sub tecto coeli lat. (it ____tekto celi) pod krovom neba, pod kapom nebeskom; isp. sub Jove. subtropi v. suptropi. sub una specie lat. pod jednom prilikom; isp. utrakvizam. subungulati(mn. m. r.) lat. (sub... + ungula kopito) zool. polupapkari. sub utraque specie lat. (it ______ utrakve...) pod obje prilike; isp. utrakvizam. subvencija lat. (subvenire pritei u pomo, pripomoi) oblik financijske potpore koju drava daje stanovitim ustanovama, odreujui specijalno za to se novac moe upotrijebiti; subvencionirati, -oniram davati subvenciju, novano podupirati; isto i subvencio-nisati, -em. subverzija lat. (subvertere sruiti, unititi) potajni rad na ruenju, obaranju, unitenju postojeeg politikog stanja; prevratniki, revolucionarni rad; Siidost

subverzivan, -vna, -vno prevratniki, ruilaki, razoran. sub voe lat. (akc. sub voe) pod rijeju (u rjeniku); vidi tamo; skra. s. v. subway engl. (it. siibvej) 1. podzemni hodnik, prolaz; 2. podzemna eljeznica, metro. succubus v. sukub. Suche dich und die Dinge zu begreifen njem. (it. Ziihe di'h und di Dinge cu begrajfn) Nastoj da shvati sebe i stvari (oko sebe) (Goethe, cit. J. Pasari). Suche die Buche, weiche die Eiche v. Weiche die Eiche. sucre (it. siikre) novana jedinica u Ekvadoru (100 centavos); naziv po junoamerikom borcu za nezavisnost Antoniju Joseu de Sucre (17951830), suradniku Bolivarovu i prvom predsjedniku nezavisne Bolivije (1826 1828); Sucre 1. savezna drava u Venezueli; glavni grad Cumana; 2. glavni grad Bolivije. suija v. siija. sud franc. (it. sid) jug. sudacija lat. (sudor znoj) med. znojenje; sudorifer sredstvo za izazivanje znojenja. Sudamnja crkveni god u Splitu (od Sanctus Domnius, tj. Sveti Duje) (D. Ivanievi). Sudan, -ana republika u sjeveroistonoj Africi, glavni grad Kartum; Sudanac, -anca, 2. mn. Siidanaca; en. Sudanka; prid. sudanski, sudar v. gosudar. Sudeti (mn. m. roda) gorje na sjevernoj granici ehoslovake (prema Njemakoj); prid. sudetski; Sudetska kriza politika kriza u Evropi pred drugi svjetski rat; u 1276 ima vika, koji ne moe sve potroiti pa moe izvoziti. sufija ar. (sufi) asket, pustinjak; isp. sufizam. sufiks, 2. mn. siifiksa lat. (suffigere pribiti, prikovati) gram. dometak, dodatak, nastavak; dio rijei izmeu korijena i promjenljivog (flektivnog) zavretka (npr. -iv- u obliku: dovik-iv-ati); nastavak uope. sufita v. sofita. sufizam, -zma (isp. sufija) mistiki (asket; smjer u islamskim knjievnostima. siifle1, -ea. m n. -ei, 2. -ea franc. (souffle) vr kolaa, nabujak, povarak. siifle2, -eta tur. (siifli) bezobraznik, prostak; i suflija, 2. mn. siiflija. sufler, -era, 3. sufleru franc. (souffleur) apt aptalac; namjetenik kazalita koji glurr, ma ape rijei njihovih uloga; za vrije kazaline predstave nalazi se u specijali kuici kraj rampe ili iza kulisa; prenes. potl ziva, dounik; en. suflerka; suflernica aptaeva kuica. suflija v. siitle2. suflirati, sufliram franc. (isp. sufler) biti sufi doaptavati. sufokacija lat. (suffocare uguiti, zadavi uguenje, zadavljenje; zaguljivost. sufragan, -ana lat. (suffragari glasovati) svaki katoliki sveenik koji ima pravo pris stvovanja i sudjelovanja (glasa) u neko skupu duhovnika; 2. nadbiskupu podrede biskup. sufraizam, -zma lat. (suffragari glasovati) Engleskoj u poetku 20. st. enski pokr (v. feminizam) koji je iao za ravnopravnost s mukarcima u pogledu birakog prav sufraetkinja (engl. suffragette) pobornii sufraizma; isto i sufraistkinja. sufur1 v. sehur. siifur2 tur. (syfyr) nula, nitica, sufurin, -ina v. seferin. sugestija lat. (suggerere svesti pod neti priaptavati, savjetovati) 1. mo utjecanja n drugu linost, utjecanje na neiju volju; '. predodba,

Sudetima je naime bilo dosta Nijemaca, koji su iako su imali sva graanska prava u tadanjoj ehoslovakoj zahtijevali pripojenje Njemakoj; u tome im je pomagao Hitler, pogotovo zato stoje SR u Sudetima imala izgraen obrambeni pojas protiv zavojevaa sa zapada; Sudetski Nijemci uspjeli su sa svojim zahtjevima, te je Sudetenland pripojen Njemakoj (v. Minhen). Siidost njem. (it. si'dost) jugoistok; Siidvvest njem. (it. sidvest) jugozapad. sudra v. udra. suduk, mn. -ci, 2. siiduka tur. (suduk) kobasica od ovjeg ili goveeg mesa. Siiec / Suez (v. J . suerte panj. smrtonosni udarac kojim toreador ubija bika u borbi. Suez grad u Egiptu; prid. sueski; Sueski kanal (/' krae samo: Suez) prokop dugaak 160km izmeu Crvenog i Sredozemnog mora, koji od 1869. ini nepotrebnom munu plovidbu oko Afrike; po zamisli inenjera Negrellija izgradio ga Francuz Lesseps (sve pored Siiec, siiecki); u nae doba bio je Sueski kanal izvorite tekih meunarodnih zapletaja: egipatski predsjednik Naser proveo je nacionalizaciju toga pomorskog prolaza god. 1956, na to su Francuska, Vel. Britanija i Izrael zavojtile na Egipat; u tzv. treem arapsko-izraelskom ratu 1967. prestao je svaki promet kanalom i to je stanje potrajalo sve do 5. lipnja 1975, kada ga je egipatski predsjednik Anvar el Sadat ponovno osposobio za plovidbu i predao prvotnoj namjeni. sufara, 2. mn. sufara tur. (supara) poetnica, bukvar; prva itanka. sufet, -eta, 5. sufete lat. (sufes, 2. -etis od hebr. ofet sudac) jedan od dvojice najviih nosilaca vlasti u staroj Kartagi. suffragette v. sufraizam. suffrage universel franc. (it. sifra iniversel) ope pravo glasa (alski). suficit lat. (sufficere dostajati; dotjecati) pretek, pretiak, viak (kod rauna); prot. deficit; prid. suficitan,-tna, -tno / suficitaran, -rna, -rno koji

radnja, in ili tjelesna promjen izazvana duevnim utjecajem druge osobe; hipnoza; 3. prijedlog, savjet, nagovor, navc enje na neto, poticaj, pobuda, utjecaj, mi; sugestivan, -vna, -vno 1. utjecajan, upi van, sposoban da izazove neke predodbe; 'i med. povezan sa hipnozom, sa sugestijom; 1 koji nastoji da utjee (npr. sugestivno pitanj pitanje u kojem se krije i odgovor), ko; moe utjecati (sugestivna linost), kome j svrha da utjee (sugestivna terapija u

psihote rapiji); sugerirati, -gerlram duevno utje cati na neije miljenje, volju ili uvstva nametnuti svoju volju; nagovarati, naputiti savjetovati; nadahnuti, navesti na neto; isto sugerisati, -em i sugerovati, -ujem (P. Skok) suharija v. suvarija (Ivo Andri). suhuf, 2. mn. siihufa tur. boja zapovijed. suicid, -ida lat. (sui sebe 4- occidere ubiti

sui generis

1277

suma

samoubojstvo, samounitenje; suicida samoubojica, samoubica. sui generis lat. {akc. siii generis orfsuus svoj, genus rod) svoje vrste, poseban, svojevrstan, osobenjaki, osobit. sui juri lat. po svom pravu, punopravno. suita v. svita. sujet v. sie. sujeta rus. (sueta) tatina, nastojanje za isticanjem samoga sebe, pohlepa za slavom, slavi-nost, slavoljublje, astohlepnost, ambicija; prid. sujetan, -tna, -tno. siijoldija tur. (su voda + jol put) limar i uvoditelj vodovoda. suk ar. duan, niz duania, robna kua, obino otvorena i velika, tako da njome mogu prolaziti i ivotinje, magarci natovareni kojekakvom robom (S. Batui). suka v. soka (alski). sukcesija lat. (successio od succedere ii za kim, slijediti) slijed, red, niz, uzastopnost; nasljeivanje, nasljedstvo, naslijee, ostavtina; sukcesivan, -vna, -vno uzastopan, postepen, postupan, vremenski jedan iza drugoga, neprekinut, koji je u slijedu, u nizu; izv. sukcesivnost, -osti; glag. sukcedirati, -cedi-ram; sukcesor nasljednik. sukcinati (mn. m. r.) (isp. sukcinit) soli i esteri jantarne kiseline. sukcinit, -ita v. jantar. sukija, 2. mn. suklja tur. krpica kojom su nekad privrivali metak u puci. Sukoth hebr. Blagdan sjenica, staroidovska svetkovina zahvalnosti za etvu; slavila se devet dana u mjesecu tirijuf v.); naziv potjee odatle to su za vrijeme trajanja blagdana vjernici morali stanovati u kolibama od granja u spomen na nomadski ivot u pustinji prije nego su idovi zaposjeli Palestinu. sukub, 2. mn. siikuba tal. (succubo) 1. enski vampir; enski demon koji spolno opi s usnulim ljudima; 2. prenes. onaj tko je podlegao, rob; dolazi i kao imen. . r.: siikuba,2. mn. siikuba. sukulenta, 2. mn. sukulenta i sukulenata lat. (sucus, sok, sr) biljka sa sonim, mesnatim stabljikama i liem koje sadri vlagu (aloji, agave); prid. sukulentan, -tna, -tno. sukurs, 2. mn. siikiirsa lat. (succurrere pritrati, doi u pomo) pojaanje, pomo. sukus lat. (sucus) 1. sok; 2. sr, bit; snaga, jedrina. siikusoran, -rna, -rno lat. (succutere drmati, tresti) koji potresa; siikusdrno kretanje potresa

okomiti udarci potresa (odozdo prema gore); isp. undulatoran. siil tur. (sui, sulh) nagodba, pomirenje, poravnanje. sulajisati, -em tur. (sui poravnanje) ugladiti, uglaati, oistiti npr. pe. zid. Siilamit hebr. djevojka iz Sulema; ime pjesnikove dragane iz Pjesme nad pjesmama (isp. Salamon); simbol ljubavnice. Sulavvesi indonezijsko ime za otok Celebes. siilc njem. (Sulze) hladetina, drhtalica, aspik, piktije (v.); isp. ulica. Sulejman tur. (iz hebr.) Salomon. Sulet dalm.-rom. (Solenta) drugi naziv za otok oltu. sulfamidi (mn. m. roda) lat. (sulphur sumpor) medicinski preparati slini streptocidima: sulfatijazol, sulfidin, sulgin, disulfan i dr. sulfat, -ata lat. (sulphur sumpor) kem. sol sumporne kiseline. sulfatijazol, -61a (isp. sulfamidi) vrlo efikasan lijek protiv infekcija prouzroenih streptoko-kima, gonokokima, stafilokokima i si.; zove se i cibazol. sulfid, -ida lat. (sulphur sumpor) kem. spoj metala sa sumporom, sulfit, -ita lat. (sulphur sumpor) sol sumporaste kiseline, sulfonamidi v. sulfamidi. sulfonati (mn. m. r.) soli sulfonske kiseline, slue kao deterdenti. sulfurast lat. sumporni (Krlea). Sidhija tur. (isp. sui) pomirljivi. suligen tur. (sulugen) cinober, minij (v.J. sultan, -ana, 5. sultane ar.-tur. 1. titula monarha nekih muslimanskih drava (u Turskoj naziv vladara od 13. st); 2. ukras od perja ili od konjske strune na kapi (isp. sultana 1); prid. sultanov; sultanski; sultanat, -ata 1. zemlja nad kojom vlada sultan; 2. ast i dostojanstvo sultana; sultanija ki sultanova, princeza, carevna. sultana, 2. mn. -ana 1. ukras od perja ili od konjske strune na kapi; 2. vrsta (turske) enske haljine, sultipita (metatezom od sutli mlijean + pita) v. supita. sulu, 2. mn. siilua tur. (suluk) smjer, pravac puta; pokret, sulundar, -ara tur. (iz gr. kylindros, v. cilindar) cijev u pei kuda izlazi dim; dimnjak, dimovod, dimovuk. suma, 2. mn. suma lat. (summa) 1. zbroj, svota, zbir, iznos; 2. prenes. najvii domet, vrhunski doseg; isp. summa summarum.

siimak

1278

sunja

siimak tal. (sommacco) bot. 1. ruj, rujevina (Rhus coriaria); 2. sredstvo dobiveno od usitnjenog rujevog lia (suhog), slui za tavljenje finih, lakih koa. sumandi, sumanada /' siimanda (mn. m. roda) lat. (isp. suma) pribrojnici, adendi; brojevi koji se zbrajaju (npr. u operaciji 3 + 5 + 6=14 brojevi 3, 5, 6 su sumandi).

umar, -ara lat. (isp. suma) opi pogled na neki pothvat, pregled itavog rada, kratak sadraj, izvadak, saetak. sumaran, -rna, -rno (isp. suma) dobiven kao zbroj, kao rezultat zbrajanja; uopen, sveukupan, saet, zbit, zbijen, skraen, kratak, pregledan. sumaren, -ena franc. (sous-marin) podmornica,

submarina (kod Matoa: podvodnjaa). sumbul v. zumbul. Siimer prastara drava u junoj Mezopotamiji; Siimerani (Sumerci) bili su narod na visokom stupnju kulture; pripisuje im se izum klinova pisma, glasoviti ep Gilgame i mnoge druge vrednote koje se obino smatraju babilonskima (osniva babilonskog carstva Hamurabi pripojio je Sumerane, koji su se neto prije toga etniki stopili s Akadijcima, svojoj dravi, oko god. 1700. pr. n. e.). sumirati, sumiram (isp. suma) 1. zbrajati, zbrojiti; 2. praviti zakljuke, uopivati. summa lat. srednjovjekovni teoloki prirunik koji je obuhvaao ili itavo kransko uenje ili zaokruene kompendije moralne teologije (Vj. tefani). summa cum laude lat. (it. suma kum laude) s najveom pohvalom (izvrsno kao ocjena na sveuilitu). summa cum pietate lat. (it. suma kum pijetate) s najveim potovanjem. summa observantia lat. (it. suma opservancija) uz najvie potovanje. summa summarum lat. (it. suma sumarum) sve u svemu, sve ujedno; ukupan zbroj; sveukupno. summit engl. (it. samit) vrak, vrhunac; u novinarskom jeziku: konferencija na vrhu, vrhunska konferencija (najviih predstavnika nekih drava). summum bonum lat. najvee dobro. summum jus, summa injuria lat. (it. siimum jiis, suma injurija) najvee pravo, najvea nepravda, tj. pretjerano tumaenje prava moe sadravati najteu nepravdu. Summum mundi trinum: Mulier, tabacum, vi-num, | Et qui curat de pluribus, Maximus est asinus i lat. stara popijevica koja slavi svjetovne uitke, a znai prema naei der starom prijevodu: Tri na svije stvari: | Duhan, vino, ena; | Tko zi to jo mari | Obina je bena; Kt Baladama) govori o istim stvarima kaj Trojstruni dar od boga dan | su ensl i duhan. | Gdo z tega hoe ziti van, | ta i zgubidan. summus episcopus lat. (it.... episkopus) ni biskup, tj. papa.

sumpor lat. (sulphur) kem. element, a teina 32,06, tablini broj 16, znak S; r strano se primjenjuje samorodan i u ! ma; u prirodi se nalazi u obliku sun spojeva i u nekim vanim rudama. I tami sumpor ute je boje, specijalna vrlo krhak; prid. sumporov; sumporni: raa ibica u kojoj ima sumpora sumtibus petentis lat. na troak molitelja bus publicis na dravni troak. silna ar. (obiaj, navika) predanje, p obiaj; kod muslimana vjerska i shvaanja Muhamedova (sve stoje on preporuivao da se radi) koja su se sa predajom i obvezna su jednako kao an; isp. suniti; v. / hadis. siind norv. morski tjesnac, kanal. suner, 2. mn. siinera tur. (sunger) s umanj. suneri; sunerast spuvas siinija, 2. mn. siinfja tur. (siingii) bajoneta. sunet, 2. mn. suneta tur. (siinnet) 1. obrezivanja muke djece kod muslim 13. godini); 2. isto to i suna; suneti ti, obrezivati, izvriti sunet 1; sunedija vri suneenje; isto i sunetlija. SUNFED skra. za engl. Special \ Nations Fund for Economic Develo (Specijalni fond Ujedinjenih naroda / nomski razvoj). sungija v. sundija. suniti (mn. m. roda) ar. (isp. suna) pri veina muslimana kojima kao izvor slui Kur'an, suna Muhamedova i prvih etiriju kalifa; v. ijiti. sunjatsenizam, -zma kineski narodnoo dilaki pokret kojemu je osniva k revolucionar-demokrat Sun-Jat-Sen (1 1925); nauka Sun-Jat-Senova bila novana na tri principa; 1. nacionalna visnost (koja je u njegovoj nauci bila del na pod izrazom: nacionalizam); 2. us vljenje demokratske republike (demo ja); 3. ostvarenje socijalnih reformi

Sunt certi.

1279

superoksid

olakavaju ivot narodnih masa (narodno blagostanje); v. Kuomintang, demizam. Sunt certi denique fines lat. (it _______ denikve...) Svemu, napokon, postoje granice (Horacije; citira J. Pasari). sunt pueri pueri v. puer. sunuf, 2. mn. siinufa tur. (sunuf, synyf) razred, osobito kolski; vrsta, kategorija; drutvena klasa, drutvo, udruga, esnaf. suo conto tal. (it ____ konto) na svoj raun. Siiomi, -ija fin. (barovita zemlja) Finska;prid. siiomijski. suo tempore lat. u svoje vrijeme, svojedobno, svojevremeno. supa, 2. mn. supa njem. (Suppe) juha, orba; siipar nekad u vojsci obveznik koji je sluio preko roka, tj. ne za plau nego samo za supu, i nastojao da se uenjem probije u podoficirske a katkada i u oficirske inove; isto i siiparo (isp. vajterdinender). supe, -ea, mn. -ei, 2. supea franc. (souper) veera; isp. supirati; apres souper (it. apre supe) poslije veere (npr. pozvati neko drutvo ne na veeru, nego na paveeru). super.../ar. (super gore, odozgo, nad, iznad, povrh, vie) u sloenicama oznauje najvii, vrhovni, gornji, koji je iznad neega. superarbiter (-arbitar) lat. (isp. super... + arbi-ter) predsjednik pomirbenog suda, izabran od sudaca jedne i druge strane, koji u sluaju nesuglasnosti medu sucima ima konano rijeiti spor.

superarbitracija lat. (super... + arbiter) natpre-gled, osobito lijeniki pregled vojnika pred drugom, viom komisijom; superarbitrirati, -bitrlram izvriti superarbitraciju; biti superarbitriran u vojnikom jeziku: biti otputen iz vojske nakon superarbitracije, biti pronaen potpuno nesposobnim za vojnu slubu. superbe franc. (it. siperb) divno, krasno (Voj-novi). superbija lat. (superbia) oholost (Nar.). siiperdrednot lat.-engl. (isp. super... + drednot) teki ratni brod. superet umanj. prema supermarket (v.j. siiperfemmina tal. nad-ena, ensko bie izvanrednih sposobnosti (V. C. Emin). superficies lat. (akc. superficijes) zgrada sagraena na tuem zemljitu; uope: vanjska strana, vanjtina, spoljanjost, povrina. Superflua non nocent lat. Pretiak ne kodi (kod nas: Od suvika glava ne boli). superfosfat, -ata lat. (isp. super 4- fosfat) umjetno gnojivo, nainjeno od korisnih rudaa u kojima ima fosfora (fosforiti, apatiti), putem obrade njihove sumpornom kiselinom. superi lat. vinji, bogovi. siiperintencionalan, -Ina, -Ino lat. (isp. super... 4intencija) preko umiljaja (kada su posljedice krivinog djela tee od onih koje je poinitelj htio).

superintendant lat. (isp. super i intendant) vrhovni zemaljski poglavar evangelike crkve u bivoj Austro-Ugarskoj. superior lat. (vii) predstojnik katolikog samostana. superioran, -rna, -rno lat. (superior vii) 1. jai, nadmoan, preteniji, vii, premoan, gornji, bolji, istaknutiji, izvrstan, koji nadilazi druge, koji nadmauje, natkriljuje; 2. prenes. otmjen, uzvien, visoko naobraen, katkada i nadut, ohol, koji gleda s visoka; superiornost, -osti 1. nadmo, pretega, nadmonost, pretenost, prednost, preimu-stvo, prvenstvo, prevlast, prevaga, nadilaenje, nadmaivanje, natkriljivanje; 2. prenes. otmjenost, uzvienost, visoka naobraenost; nadutost, oholost, gledanje s visoka; isto i superioritet,-eta (Begovi). superiority-kompleks engl. kompleks (v.j nad-monosti, prevlasti (Krlea). superis deorum grati et imis lat. ugodni nadzemaljskim i podzemaljskim bogovima (pri-dvorice, laskavci; kod nas: Dobar dan, ari-jo, na sve etiri strane!).
superpozicija

superlativ lat. (superlatus pretjeran) gram. trei, najvii stupanj pridjevskog poreenja (npr. velik ima superlativ: najvei); v. komparativ, pozitiv; siiperlativan, -vna, -vno 1. koji se odnosi na superlativ; 2. prenes. krajnji, pretjeran, izvanredan, vrlo velik, nenatkri-ljiv, nenadmaiv, najbolji, najvei, najvii, kome nema premca. superman engl. ovjek izvanrednih sposobnosti, vie nego ovjek, nadovjek (u naoj se tampi rije pojavila kao karakteristika kojom su Amerikanci obiljeili Johna Glenna, svoga prvog astronauta koji je obletio Zemlju 20. veljae 1962). supermarket engl. (isp. super 4- market trgovina) velika, svim i svaim opskrbljena, trgovaka kua sa samoposluivanjem. siipermini v. mini-mini. superoksid, -ida (isp. super... 4- oksid) kem. stupanj oksidacije jednog metala koji sadri vie kisika od baze, a manje nego kiselina toga metala. 1280

superpozicija lat. stavljanje, slaganje jednoga na drugo, naslojavanje; leanje jednoga na drugome, naslojenost; glag. superponirari, -pomnim. superprelevman, -ana lat.-franc. (isp. prelevman) ekon. vrsta zatite domaih proizvoda, tj. ubiranje vrlo visokih taksa na proizvode iz uvoza kako bi se zatitila domaa proizvodnja. superrevizija lat. (isp. super... + revizija, v.) ponovna revizija, natpregled; tipogr. posljednji pregled sloga prije tampanja; superrevidirati, -vidiram vriti natpregled, ponovno pregledati i dati odobrenje za tampanje; superrevizor vrhovni nadglednik, osobito naziv za inspicijenta (v.J na televiziji. siipersenzibilan, -Ina, -Ino lat. (super... + isp. senzibilan) 1. preosjetljiv, preosjeajan; 2. koji nadilazi ljudska osjetila, nadosjetan, nadulan. superskop v. totalskop. supersonian, -na, -no lat. (super... + sonus glas, zvuk) iznad zvuka, bri od zvuka, nadzvuan; supersonini avion avion bri od zvuka; supersonina brzina brzina vea od brzine zvuka (otprilike 340m/sek ili 1200 km/sat pri normalnim okolnostima); najvea avionima dostignuta brzina iznosi dosad 2500 km na sat, a raketama 8000 km na sat (avion ujemo kad je ve proao). supersticija lat. (superstitio) praznovjerje, suje-verje; siipersticiozan, -zna, -zno praznovjeran, sujevjeran. superstrat, -ata lat. (super... + isp. supstrat) lingv. mladi (vii, gornji) sloj jezika na nekom geografskom podruju (po terminologiji zagrebakog uenjaka Petra Skoka: nadstrojka, no nalazi se i izraz: nadgrada); isp. supstrat. superstruktura lat. (super... + isp. struktura) gornji dio graevine, nadgradnja, nadziiva-nje, vii sloj. supertvrava (isp. super) tip velikog ratnog aviona, bombardera, veeg i jaeg od prvotne letee tvrave. super vizor lat. nadglednik, nadzornik. Suphija tur. rani, jutarnji; en. Suphija. supin, -ina lat. (supinum) u latinskoj gramatici glagolska imenica koja ima samo dva oblika (na -um i na -u); prvi ima uglavnom namjerno znaenje, a drugi se (uz pridjeve) shvaa obino kao dativ svrhe. supinacija lat. (supinare izvrnuti nauznak) poloaj ake kad je dlan okrenut prema gore; isp. pronacija. supirati, supiram franc. (isp. supe) veera siipita tur. (zapravo sut-pita, isp. tit m

+ pita) vrsta pite od umuenih jaja i ml supkonjunktiva lat. (sub... + isp. konjun med. podspojnica; supkonjunktivalan, -Ino podspojnini. supkonscijentan, -tna, -tno lat. (sub p conscientia svijest) podsvjestan (V vi). siipkontra lat. (isp. sub i kontra) neto dublje ili snanije od kontre (v.), supkontraoktdva u muzici (za oktavu c ljestvica od kontraoktave) ili supkonti licitaciji u preferansu (v. mord). siipkonzum lat. opadanje, smanjenje potr supkutan lat. (isp. sub... + cutis potkoan; supkutana injekcija inj< utrcana pod kou; v. intravenozan. suplement, 2. mn. suplemenata lat. (suppk tum) 1. dopunjak, dopuna, nadopuna log, dodatak; 2. dopunski svezak, nak: dodaci (obino rjeniku, leksik suplementaran, -rna, -rno dopunski, i punjujui, naknadan, dodatan; isto i i mentan, -tna, -tno. suplencija lat. (supplere dopuniti, nakn zamijeniti) zamjenjivanje redovitog nasi ka na satu predavanja; suplent, 2. supjenata zamjenik (naziv za profeso vjebenika u dravnoj slubi); pomon telj (i na visokim kolama); prid. supli suplentski; en. suplentica ; suplentkinja /' suplentkinja); isp. suplirati. suples, 2. mn. siiplesa franc. (souplesse kost; savitljivost; pokornost) u rvanj hvat, tzv. stranji pojas, kad protivnik hvatimo straga i sasvim priljubimo k si mu tako sprijeimo mogunost obrane suplefivan, -vna, -vno v. suplementaran; < tiv gram. dopunski oblik, tj. obli! rijei koji nije od istog korijena (np zamjenice ja ostali su oblici: mene, men ili od glagola biti prezent glasi jesan imenice ovjek mnoina je ljudi; od pri dobar komparativ je bolji). siipletoran, -rna, -rno v. suplementaran. suplika, 3. -ci, mn. siiplika lat. (supplica ponizno moliti) 1. molba, pronja; 2. m nica, pismena molba; suplikant, 2. suplikanata molitelj, molilac, pod lac molbe. suplirati, siipllram (isp. suplent) zamij zamjenjivati, zastupati, nadopuniti, nad njivati.

supntopf

1281

supstitucija

supntopf njem. (isp. supa + Topf lonac) zdjela za serviranje juhe, inija (u naem starijem trgovakom jeziku: junik).

suponirati, -poniram lat. (supponere podlagati, podmetati) pretpostaviti, pretpostavljati, predmnijevati, nagaati, nasluivati, uzeti kao da

jest..., smatrati moguim, zamiljati, vjerovati, drati; isp. supozicija. suport, 2. mn. suporata franc. (support) 1. podloga, nogari, stalak, potporanj, podmeta, oslonac, leite, leaj; 2. naprava na tokarskoj tezgi za uvrenje dlijeta; podupira. supozicija lat. (suppositio, isp. suponirati) pretpostavka, predmnjeva, predmnijevanje, zamiljanje, vjerovanje, nagaanje, nasluiva-nje. supozitorij, -ija (pored supozitorijum) lat. (supponere podmetnuti, podloiti) med. naziv za malen, iljast epi od topljive materije koji se stavlja u izlazno crijevo radi izazivanja stolice (kod otvrdnua, hemoroida i si.). suppresso nomine lat. uz potisnuto ime, tj. preutjevi autora. supradentalan, -Ina, -Ino lat. (supra gore, iznad + dens, 2. dentis zub) gram. koji se tvori iznad zuba, nadzubni (npr. glasovi d i t tvore se dentalno, ali se moe jezik pomai i prema nepcu, i onda imamo supradentalnu artikulaciju). supranaturalizam, -zma lat. (supra gore, iznad + natura priroda) vjera u nadnaravno, natprirodno, boansko; nadnaravnost, vrhunaravnost, apstrakcija (B. Vodnik). supraporta lat. (supra iznad + isp. porta) ukras nad vratima do stropa (slika ili plastika), nadvratnik. siiprarenalan, -Ina, -Ino lat. nadbubreni. supremacija lat. (supremus najvii) 1. prvenstvo, vrhovna vlast; 2. nadmo, nadmonost, premo, prevlast, prevaga; supremat, -ata vrhovna vlast, vrhovni nadzor. suprematizam, -zma lat. smjer u slikarstvu, nastao pod utjecajem kubizma i futurizma (prva pojava u Moskvi god. 1913). supremum vale lat. posljednji pozdrav. supremus lat. najvii, vrhovni; supremus comes (it. komes) vrhovni poglavar nekadanje upanije (vee teritorijalne jedinice koja je obuhvaala nekoliko kotara), veliki upan (dijal. i: supremukome, premukome, pro-mokomo i si.). su presi ja lat. (suppressio) zatajenje, zaeplje-nost, potisnue, potisnutost, zadranost, za-tomljenost; isp. suprimirati. supre tal. (soppressa) pegla, glaalo; isp. um-pre. suprimirati, -primiram lat. (supprimere) potisnuti, ukloniti, ponititi, izbrisati; preutjeti, premuati,
supstrat

zatomiti, sakriti; ukinuti, iskljuiti, povui (npr. naredbu). supsldij, -ija (pored supsidijum) lat. (subsidium) novana pomo, potpora, pripomo; supsidijaran, -rna, -rno pomoni, koji dolazi u drugom redu u obzir, drugostepen, drugoredan, sporedan. supsignirati, -signiram lat. (isp. sub... + signum znak) potpisati. supskripcija lat. (subscriptio od subscribere potpisati) 1. predbrojka, pretplata; 2. potpisivanje imena za preuzimanje dionica, obveznica i si.; supskribirati, -skribiram potpisati; isto i supskribovati, -ujem; supskribent, 2. mn. supskribenata potpisnik. siipspecijalnost, -osti lat. (sub... + isp. specijalnost) podstruka, sporedna struka. supstancija lat. (substantia) \ .fil. prabit, sr, bit svih stvari i pojava; prema naunom materijalistikom shvaanju supstancijom se smatra vjeno-pokretna i vjeno promjenljiva materija; idealizam smatra supstancijom duh, ideju; 2. tvar uope jezgra, sutina, bitnost, stvarnost, zbilja, sadraj, tema, osnova, temelj; isto i supstanca, 2. mn. supstanca; siipstancijalan, -Ina, -Ino bivstven, bitan, osnovni, temeljni, sutinski, koji se odnosi na supstanciju; stvaran, tvaran, zbiljan, zbiljski; znatan, vaan, vrijedan, pouzdan, jezgren; supstancijalizam, -zma filozofski nazor po kojemu se stvarnost sastoji od postojanih bia, supstancija. supstantiv lat. (substantivum) gram. imenica; prid. siipstantivan, -vna, -vno imeniki; isto i siipstantlvski; supstantivacija poimenie-nje, tj. pretvaranje drugih rijei, npr. pridjeva, u imenice; supstantivirati, -tiviram poimeniiti, uiniti imenicom, dati znaenje imenice (u reenici een kau hladi prid. een ima znaenje imenice, on je supstantivi-ran); isto i supstantivisati, -em. supstitucija lat. (substituere staviti mjesto koga) 1. nadomjetanje, zamjena, zamjenjivanje, naknada, nadoknada, zastupanje; 2. oporuno naznaenje drugog nasljednika ako prvi ne bi mogao stupiti u nasljedno pravo; 3. lingv. zamjena jednoga glasa drugim; 4. mat. uvrtavanje, zamjena nekog elementa drugim prema stanovitim pravilima; 5. kem. reakcija u kojoj se atomi ili atomske skupine u nekoj molekuli zamjenju-

1282

surn

ju drugima; supstituirati, -tulram nadomjestiti, zamijeniti, staviti neto na mjesto neega, naknaditi, nadoknaditi, zastupati; isto i supstituisati, -em; supstitut, -iita 1. zamjenik, zastupnik, osoba koja zamjenjuje drugu osobu po supstituciji; 2. nadomjestak (npr. sintetini kauuk supstitut prirodnog kauuka). supstrat, -ata lat. (substratus podloen, podastrt) 1. JU. jedinstvena materijalna osnova razliitih pojava ili procesa; 2. hranljiva sredina (ponajvie za mikroorganizme); 3. u lingvistici stariji sloj jezika na nekom geografskom podruju, npr. keltski supstrat u francuskom jeziku (po terminologiji zagrebakog uenjaka Petra Skoka: podstrojka, no nalazi se i izraz: podgrada); isp. superstrat; 4. uope: podloga, osnova, temelj. supstrukcija lat. (sub... -I- struere slagati, sklapati; zidati) podgradnja, podzide, temelj, osnova. supsumpcija lat. (sub... + sumere uzeti) podreivanje pod vii pojam, obuhvaanje, ukljuivanje, svrstavanje pod zajednike oznake, sadravanje, podrazumijevanje; supsumirati, -sumiram podrediti, uvrstiti pojedinane pojmove pod opa pravila, obuhvatiti, ukljuiti, svrstati pod zajednike oznake, sadravati u sebi, podrazumijevati. siipisla njem. (isp. supa + Schiissel zdjela) zdjela za serviranje juhe; isp. supntopf.

suptilan, -Ina, -Ino lat. (subtilis) njean, tanak, krhak, fin, profinjen, tankoutan, duboko osjeajan, vrlo osjetljiv; izv. suptilnost, -osti. suptrakcija lat. (subtrahere maknuti ispod ega, ukloniti) mat. oduzimanje, odbijanje (vrsta rauna); suptrahirati, -trahlram oduzimati, odbijati; isto i suptrahovati, -ujem; suptrahend, 2. mn. suptrahenada broj koji se odbija; umanjitelj (npr. u operaciji 43 = 1 broj 3 je suptrahend); v. minuend. siiptropi (mn. m. roda) lat.-gr. (isp. sub... + tropi) podruja koja se pribliavaju tropima, koja su po klimi bliska tropskom ili arkom pojasu; prid. suptropski. supuracija lat. (suppuratio) gnojenje, zagnoja-vanje. sur v. vur. Sur dananje ime antikoga grada Tira (grad i luka na junoj obali Libanona). sura ar. (sure) red, glava, odjeljak, poglavlje Kur'ana (v.). surahija tur. (surahi) boca s debelim trbuhom a dugakim i uskim grliem. surdina v. sordina. surditas lat. gluhoa; isto i surditet, -eta. Surdo fabulam narras lat. Gluhome pria (tj. ne razumije te to mu eli rei); koi baca bob o stijenu, surdoma ma. (sziir-dolmanv od slav. su

vrsta seljakog ogrtaa; surdomar, -ara pravi surdome. surdomutizam, -zma lat. (surdus gli mutus nijem) gluhonijemost. surdopedagog, mn. -zi lat.-gr. (surdus + isp. pedagog) odgojitelj gluhih, nast; u koli za gluhe, surduk, mn. -ci, 2. siirduka tur. jaruga, pro izmeu dva brda, klanac, sutjeska. surdum, 2. mn. siirduma v. surdoma; i surduma. sure, -eta tur. (suret) slika, surf engl. (it. serf) 1. udaranje mora o b ve i stajanje na dasci koju vue motori mac, uope skijanje na vodi (isto i sui surfoboarding, surfriding); 2. moderni ( drutveni ples na pop-muziku (beat i R . plee se u paru, individualno ili u grup plesu se nogama opisuje slovo S, mjer improvizacije, surgati, -am lat. (surgere dii) 1. dii, diz; spustiti, sputati (sidro; zbog injenice sidro i die i sputa, dolo je vjerojatn potpuno oprenog znaenja latinskom g

lu). surgun, 2. mn. siirguna tur. (siirgiin) 1. pro stvo, izgon, zatoenje, konfinacija; m progonstva; 2. prognanik, izagnanik; si nisati, -em prognati, izagnati, istjt protjerati; zatoiti; isto i surisati, -em. gunleisati, -em. surla tur. (sur truba) njuka, rilo (u s\ slona). Surinam drava na obali June Ami (nezavisna od 24. XI. 1975; prije toga i nomni teritorij pod vlau Nizozem glavni grad Paramaribo. surma tur. (siirme) antimonov preparat, ra (v. stibij); slui kao crnilo za obrve i trepa surmedan, -ana posuda u kojoj se surma. surogat, -ata lat. (subrogatus stavljen m drugoga) 1. zamjena, nadomjestak; prei koji djelomino zamjenjuje neki drugi f met s kojim ima neka zajednika svojstv nema njegove kvalitete (npr. saharin m eera, cikorija mjesto kave i si.); 2. patvoi patvoreni, falsificirani proizvod. surplace v. sirplas. surrealizam v. sirealizam.

sursabov

1283

Sutor, ne supra.

sursabov ma. (isp. surdoma / sabov) isto to i surdomar. sursum corda lat. (it. siirzum korda) gore srca! (zaziv pri katol. slubi bojoj, koji se i inae primjenjuje u znaenju; ne dajmo se, budimo hrabri!). surudija tur. (surudu) 1. voza, koija; 2. tekli-konjanik, kurir, glasnik, telal; potar. suruntija tur. (suriintii) neto staro, zastarjelo, otrcano, pohabano. survev engl. (it. servej) nacrt, plan, mjerenje, procjenjivanje zemljita; pregled, izvjetaj (...regionalni survev Donjeg Luksemburga, Geografski glasnik). survevor engl. (it. servejer) nadzornik, nadglednik, mjera, jedno od imena za amerike programe svemirskih istraivanja. siirvival engl. (survive preivjeti, nadivjeti) ostatak iz prolosti koji se jo danas vidi u narodnim obiajima i vjerovanjima (rije se sve vie upotrebljava umjesto folklor). susak, -aka, mn. -ci tur. (susak) velika zaimaa, lica za vaenje vode iz duboka suda. susam v. sezam. susceptancija lat. u elektrotehnici naziv za recipronu vrijednost reaktancije, tj. jalova vodljivost. susceptibilan, -Ina, -Ino lat. osjetljiv, razdraljiv; susceptibilnost, -osti omjer intenziteta magnetiziranja neke tvari i jakosti magnetskog polja koje ju je magnetiziralo. Sus Minervam docet lat. Svinja ui Minervu (boginju znanja); reenica slavnog starorim-skog govornika Cicerona, koja odgovara naem: Hoe pile da bude pametnije od kokoi; isp. hys ten Athenan. suspektan, -ktna, -ktno lat. (suspectare sumnjati) 1. sumnjiv, podozriv, u koga valja sumnjati; 2. koji sumnja, sumnjiav, koji zazire, zazirljiv. suspens engl. (it. saspens) napetost, neizvjesnost radnje u romanu, filmu i si. suspensio a divinis lat. zabrana vrenja crkvenih obreda nekom sveeniku (isp. interdikt). suspenzija lat. (suspendere objesiti, staviti neto da lebdi, ostaviti neodlueno) 1. privremeno uklanjanje (od slube); privremeno obustavljanje, odgoda, odgaanje; neizvjesnost, neodlunost; 2. fino razmuljene estice vrste tvari u otopini; disperzni sistem u kojem se nalaze rasprene u tekuoj fazi mikroskopski sitne estice vrste tvari (tzv. suspenzoid) kao nutarnja faza (uljena boja je po svojoj sloenosti suspenzija); suspendirati, -spendiram privremeno obustaviti, privremeno ukloniti od slube; odgoditi, odloiti, prekidati,
sutra

proglasiti zasada nevaeim; isto i suspendovati, -ujem; siispenzivan, -vna, -vno koji zaustavlja, odgaa; odgodan, odlo-an; siispenzivni veto pravo glavara nekih drava (monarha ili predsjednika republike) da otklone potvrdu zakonskog projekta to ga je primio parlament, no s time da taj zakonski projekt ipak postaje zakonom bez obzira na nesuglasnost glavara drave ako ga parlament ponovno prihvati; suspenzorij, -ija (pored suspenzdrijum) med. pojas s vreicom za monju (nosi se zbog opasnosti od upale jaja, kile i si.). susaue deque lat. (it. siiskve dekve) gore-dolje, tamo-amo, manje-vie. sustentacija lat. (sustentare podupirati, tititi) potpora, podupiranje, pomaganje (u hrani, u novcu i si.). sutine lat. suspregni se! (Ante Kovai); sutine et abstine lat. izdri i suzdri se (tj. pretrpi!). sut prefiks koji se razvio istim putem kao i su- (v.) i zadrao glas / ispred vokala, npr. Sutivan (Sveti Ivan), Sutomore (Sveta Marija), Sutilija, Sutulija (Sveti Ilija); u Suurac, Suuraj i si. imamo dakako Sut-Ju-rac odn. Sut-Juraj. sutana, 2. mn. sutana tal. (sottana) odjea katolikoga sveenstva koja se nosi izvan bogosluja; reverenda, mantija, talar; sutane-la, 2. mn. -ela sutana koja see samo do koljena. sutener, -era franc. (souteneur; isp. soutenir podupirati, biti oslonac) ljubavnik prostitutke koji ivi na njezin raun; isp. makro. suteren franc. (souterrain) 1. podrum, dio zgrade ispod prizemlja; 2. podrumski stan. Sute staroegipatski bog rata (Cesarec, Izlazak). suti v. sati (kod nas se fonetski pie i suti prema neispravnom itanju engleskog suttee kako su Englezi transkribirali tu sanskrtsku rije). Siitla tur. (en. ime) poput mlijeka, bijela (isp. sutlija). sutlija, 2. mn. sutlija tur. (siit mlijeko) ria kuhana s mlijekom; isto i sutlijas, -aa (sutlu + a hrana, jelo). Sutor, ne supra crepidam lat. (it ______ krepidam) Obuaru, ne vie od obue (citat iz Plinija Starijega koji pie da je tako rekao grki kipar Apeles nekom obuaru koji mu je uinio nekoliko umjesnih zamjerki na raun obue na jednom njegovom kipu); isp. ne sutor ultra crepidam. 1284

sutra sanskrt. (uputa) vrlo kratki aforizmi (dvije-tri rijei) koji slue da uenika podsjete na neko filozofsko, vjersko ili knjievno pravilo (potjeu iz velike starine). suttee v. sati i suti. suum cuique lat. (it. siium ku'ikve) svakome svoje; Suum cuique decus posteritas rependit (it.... dekus...) Svakome njegovu ast odaje potomstvo; Suum cuique placet Svakome se svoje svia; Suum cuique pulchrum (it __ pulhrum) Svakome je svoje lijepo; Suum cuique tribuere Svakome (treba) dati to je njegovo. suval, -ala tur. (sual) pitanje, upit; suvaldija po muslimanskom vjerovanju sudac (jedan od anela, meleka) koji poslije smrti ispituje preminuloga o njegovim zemaljskim djelima. suvarija tur. (siivari) 1. konjanik, andar na konju; 2. kapetan broda; prid. suvarijski. suvat, 2. mn. siivata tur. (savat, suvat pojilo) planinski panjak, ispasite. suvenir, -ira franc. (souvenir sjeanje, uspomena) dar za uspomenu; stvar koja je u vezi s uspomenom. suveren1, -ena, 5. suverene franc. (souverain) nosilac vrhovne vlasti, vladar, neogranieni gospodar, samodrac, monarh (v.J. suveren2 (akc. i suveren), -ena, -eno franc. (souverain najvii, najvei) samostalan, nezavisan o drugoj dravi; vrhovni, vladarski, neogranien; suverenitet, -eta 1. vrhovna prava prava suverena; 2. samostalnost, nezavisnost drave o drugim dravama u njezinim unutarnjim poslovima i u vanjskim odnosima; isto i suverenost (akc. (suverenost), -osti. suzafon, -ona (izumitelj najpopularniji ameriki kompozitor marevaJ. Ph. Sousa [it. Suza]) basova limena duhaljka srodna helikonu (osobito se upotrebljava u dezu). Suzana hebr. ljiljan. suzeren v. sizeren. s. v. skra. za sub voe (v.J. SV automobilska oznaka za Svetozarevo (Srbija; prije Jagodina). svahili v. suahili. svarabaksa sanskrt., lingv. naziv za umetanje samoglasnika u nezgodan suglasniki skup, npr. araf umjesto raf (prema njem. Schrau-be, it. raube), narav prema starijem nrav; katkada se samoglasnik dodaje sprijeda, npr. ostren umjesto slren; prid. svarabaktiki (/' -baksiki); isp. anaptiksa. svastika, 3. -ci, 2. mn. svastika sanskrt. znak u obliku jednakokrakog kria s krajevima savijenim pod

pravim kutom jedan od h skih religioznih znakova (oznauje Su plodnost); njemaki faisti uinili su sva (v. hakenkrojc) svojim amblemom. Svaziland drava (monarhija) u junoj A glavni grad Mbabane; stanovnici Svaz grupe Bantu). S. V. B. E. E. V. skra. za lat. Si vales, est, ego valeo (v.J. Sven ved. ovjek. Svengau' ime veoma poznatog arobnj; (izmeu dva rata), pod kojim se krio SI nac Leo Skerbinc. sveter, 2. mn. svetera engl. (svveater) 1. ph sportski gornji dio odjee (veliine koi debela vunena maja; 2. izrabljiva radr krvopija (v. sveting-sistem). sveting-sistem engl. (sweat znoj; muka, nja, napor) vrsta radnog odnosa u kon izmeu poduzetnika i radnika pojavlji trea osoba (v. sveter 2) koja od poduzet uzima posao po ugovorenoj cijeni i nasto mu radnici izvre taj posao to jeftinije. svilaj, -aja v. silah. sving engl. (swing zamah; njihanje, zib; slobodan, elastian hod i si.) 1. snaan strani udarac iz vee udaljenosti (u boksi v. swing1; svingati, -am plesati svving; i svingovati, -ujem. svit engJ. (sweet sladak) naziv za zaba muziku koja oponaa dez, ali ublauje i slaima njegove elemente. svita, 2. mn. svita franc. (suite) 1. pr; istaknute linosti; pratnja; 2. geol. skup r itih slojeva rudnih vrsta, povezanih za nikim imenom, starou, svojstvima; 3. t muziko djelo, sastavljeno od uzastoj samostalnih pijesak v.J, povezanih jedinsti zamisli. sviter v. sveter. SW skra. za engl. South-West (jugozap SWA automobilska oznaka za Jugozapc Afriku (Sudwestafrica). Svvan of Avon engl. (it. sven of Evn) Avo labud ( v.J. svveater v. sveter. svveating-sistem v. sveting-sistem. swell engl. 1. otmjen gospodin, kico; 2. kaiperka; 3. istaknuta linost, velika ZA ka (Mato). svvim engl. (it. suim) plivati; drutveni (nastao u Engleskoj oko 1960) na f -muziku; plee se u parovima koji se ne d individualno improvizirano kretanje t oponaa plivanje; mjera 4/4, tempo umje

swing'

1285 swing' engl. (it. suing) 1. stilsko razdoblje u dez-muzici od 1930. do 1945. u kojem se isprepleu elementi crnake i evropske muzike (veliki sastavi uz istaknute pojedince koji su slobodni u improvizacijama); 2. drutveni ples crnakog podrijetla, popularan poslije prvog svjetskog rata, osobito u Americi i Engleskoj (na muziku dez); plee se jo i danas (zovu ga i swingfox). swing2 engl. (it. suing) granica kredita kod bilateralnih trgovakih ugovora. Svvissairfranc. (it. Sviser; air zrak) vicarska avionska kompanija. switch engl. (it. svi skretnica; skrenuti; biti skrenut) vrsta prometa kad se roba ne upuuje

ah

izravno iz jedne zemlje u drugu nego se prevozi preko tree zemlje ili preko vie njih. SY automobilska oznaka za Seycheli (isp. Sejelski Otoci). Syene antiki naziv za grad Sienu u Egiptu. svllaba v. silaba; isp. i positione longa. Svmposion gr. Gozba, djelo starogrkog filozofa Platona (427347. pr. n. e.) o ljubavi. Svncom engl. (it. Sinkom) jedan od naziva za amerike telekomunikacione satelite; isp. Telstar. SYR automobilska oznaka za Siriju. Szekesfehervar v. Sekefehervar. Szent Istvan mad. (it. Sent Itvan) Sveti Stjepan, osniva i prvi kralj maarske drave (na njezinu dananjem teritoriju); prid. sent-itvanskl, -a, -6 svetostjepanski, tj. onaj koji se tie maarske drave i dravnosti (dakako, historijski gledano) (Krlea). Szlask polj. (it. ljonsk) leska, lezija.

S
palatalni suglasnik; dvadeset i peto slovo latinske abecede, a trideseto (posljednje) irilske azbuke. A automobilska oznaka za abac. abaka, 3. -ci, 2. mn. abaka tal. (sciabica) vrsta mree i barke za ribolov. aban, 2. mn. abana tur. (aban) osmi mjesec muslimanske Mjeseeve godine; aban ime djetetu roenom u mjesecu abanu. abes hebr. subota. abeso vrsta nekadanjeg bezalkoholnog osvjeavnog napitka; isp. kabezo. ablona njem. (Schablone, franc. echantillon) 1. kalup, obrazac, uzorak, mustra, tip, model za izradu neega; isp. terak; 2. prenes. jednom za svagda primljen obrazac koga se netko slijepo pridrava; slijepo oponaan uzor, jednolik postupak; otrcana, banalna forma izraavanja misli i si.; isto /ablon, ->na.(m. roda); isp. trafaret; ablonski po abloni; po nekom uzorku; mehaniki; jednostavan (rad); abloni/Iran koji je uinjen po abloni; ukalupljen; isto i ablonizovan. abraka, 3. -ci, 2. nm. abraka tur. 1. ukraen konjski pokriva to se mee ispod sedla; 2. porugljivo za otrcanu, odbaenu staru stvar, pa i za tronu i ruevnu zgradu. acovati, -ujem njem. (schiitzen) ocjenjivati, procjenjivati; isp. secovati. air tur. zahvalni; en. aira. adrvan, -ana v. edrvan.
ahin

afar njem. (Schaffner) upravitelj, ekonom na imanju, afhauzn v. Schaffhausen. afolj njem. (Schaff) v. kaf. afot, 2. mn. afota franc. (echafaud) stratite, gubilite. afran, 2. mn. afrana tur. (zafran) biljni rod jednosupnica iz porodice perunika; plod se upotrebljava kao zain (od najstarijih vremena) a slui i u bojadisarstvu (rije se i ne osjea kao tuica i ima vei broj izvedenica). agren, -ena franc. (chagrin) 1. fino izraena kozja koa (safijan); 2. fino izraena koa konja, magarca, morskog psa; 3. uope iz-brazdana ili zrnkasta koa; prid. agrenski. ah, aha, 5. ahu perz. 1. monarh u Iranu (titula mu je ah-in-ah odn. ahanah ah nad ahovima); isp. ahinja; 2. igra sa 32 figure na dasci razdijeljenoj na 64crno-bijela polja; 3. u ahovskoj igri napadaj neke figure na protivnikog kralja; drati u ahu ne dati kome da se makne, zaokupiti; prid. ahov; ahovski; ah-mat kralj je mrtav svretak ahovske igre; ahinja, 2. mn. ahinja ena ahova; ahirati, ahiram 1. davati ah, stalno napadati kralja u ahovskoj igri; 2. igrati ah; ahist(a), 2. mn. ahista igra aha; en. ahistkinja; prid. ahistiki. 1286

ahin tur. (ahin) sokol (ptica), osobito dresiran za lov na druge ptice; ahina sokolia; / kao vi. ime: ahin; en. ahina. ahinja perz. (ahbanu) ena ahova. ahit, 2. mn. ahfta tur. (ahid) svjedok, oevidac. ahrazada (ki ahrijarova) v. eherezada. Sahsivar, -ara, 5. Sahsivare tur. vjet i okretan jaha. ahta, 2. mn. ahta njem. (Schacht) 1. rov, grotlo, okno u rudniku; mjesto vaenja korisnih ruda; 2. vertikalni (ili kosi) hodnik pod zemljom u rudnicima, ugljenokopima i dr. s izlazom na povrinu; slui za vaenje iskopanog ugljena ili rudae, za sputanje i dizanje radnika, za ventilaciju uope za vezu podzemnih radova s povrinom. ahter, 2. mn. ahtera hebr. (njem. Schachter) idovski ritualni mesar, kla. ain v. ahin. air tur. (air) pjesnik. ajak tur. (ajak) vrsta grubog sukna, ohe; prid. ajan / ajen; isto i indekl. ajakli. ajba njem. (Scheibe) 1. okno, prozor; 2. (zapravo cilajba) nian, meta (Krlea); ajbati, -am u vulgarnom jeziku: nianiti, gaati, pucati u nian, udarati, zadati udarac i si. (isp. tak se ajba to je pravi nain; Donevi). ajeta, 2. mn. ajeta tal. (saetta) strijela, strelica (Nehajev). ajit v. ahit. ajlok v. Shvlock. ajn njem. (Schein sjaj, svjetlost; priznanica) stari austrijski papirni novac (npr. 10 forinti ajna); isto i ajnara, 2. mn. ajnara. ajser, 2. mn. ajsera njem. (scheissen izluivati izmetine, vriti veliku nudu) pogrdno: kukavica, straljivac, seronja, onemoali starac. ajtl njem. (Scheitel) razdjeljak, razljub (kose), ajtoflin v. rajtoflin. ajtov, -ova, 2. mn. ajtova ma. (sajto) vijak, zavrtanj, araf. ajvan, -ana tur. (isp. sajfan) lepeza (Mato: hladnik). akal ind. agalj. akir, akira v. air, aira. aklaban tur. (aklaban) aljivina.

akul tur, (akul, avul) visak, olovnica (zidarska potreptina za ustanovljivanje okomitosti zida); isp. kalamir, lot. al, ala, lok. alu, mn. alovi engl. (shawl od perz. al vuna) koprena, veo, velika marama. ala, 2. mn. ala njem. (Schale) koljka ( ska); isp. mula; v. i olj. alabahter ake biljeke (na nokti donjim dijelovima rukava i si.) u varanja ispitivaa. alabakter (isp. njem. Scharteke) knjiga bez vrijednosti; kupusara. alabazati, -labazam tur. lutati, vrludat salami ja njem. (Schalmei) gajde, mjenict dvojnice, duduk. alan, -ana franc. (chaland) teglenica, laa, lep, skela, teretna laa. alapolke, alaporke v. alufe, alukatre, i (Nar.). alica, 2. mn. alica njem. (Schale) i posuda (limena, porculanska), s d obino za kavu; ako je bez drke, i fildan ( v.J. alin, -ina tal. (scialino) kratak al (Voj alina, 2. mn. alina (isp. al) velik al, n (Nar.), salitra, allntra v. salitra, almaj, 2. mn. almaja franc. (chalumeau la, frula. saloni (mn. m. r.j franc. (chalon tkanina; 2. ribarska mrea /// od jak alon] letva) prvotno tekstilni zasi prozorima (od sprijeda spomenute tk; a kasnije svaki zastor, pa esto iste aluzije (osobito u Srbiji); isp. alufe. alter, 2. mn. altera njem. (Schalter) 1. pr elektrine struje, ukljunik, sklopka, : ka; 2. prozori (na kolodvorima, po malim prodavaonicama, u bankama kroz koji slubenik saobraa s pub altva v. alamija. alufe (mn. . roda) v. aluzije; isto ; ahik alukatri (od austr. Schabegatter; u n rijei prvi dio prema franc. jaloux [it.

alupa, 2. mn. alupa franc. (ehaloupe) 1 amac na brodu; 2. omanja laica, s alus populus iskv. prema Salus pop (Novak). alvare, alvara (mn. . roda) tur. (alvar) turske hlae, naroito suknene; isp. umanj. alvarice; uve. alvarine, alvs

am, ama tur. 1. Sirija; 2. glavni grad Damask; amlija stanovnik amalada (isp. alada) damast, tj. t iz Damaska. amada franc. (ehamade) vojn. trubni il njarski znak da jedna zaraena stran pregovore o obustavi vatre.
an

aman

1287 aman, 2. mn. amana tur. arobnjak-vra kod zaostalih naroda sjeverne i srednje Azije, a takoer i Amerike, Afrike, Oceanije i Indonezije; amanizam, -zma spiritistiko--magijski oblik religije kod nekih primitivnih naroda (kod Krlee: amanstvo). amar, -ara tur. (amar) uka, pljuska, zauni-ca, zauak, priuak, zamlatnica; uve. amar-ina; amarati, -am ukati, pljuskati; amarnuti, amarnem unuti, pljusnuti, prilijepiti zaunicu. amatorje v. cintor (Tin). ambek1, mn. -ci, 2. ambeka tur. (janbeki) okuka, zavoj, krivina. ambek2, mn. -ci, 2. ambeka tal. (sciabecco, stambecco) ime vrsti morskoga broda sa tri jarbola (Akad. rjen.j. ambelan, -ana franc. (chambellan) komornik, sobar (Krlea). ambok v. siambok. ambr separe v. chambre separee. amdud tur. (isp. am) vrsta duda podrijetlom iz Sirije, sirijski dud. amija tur. (ame; podrijetlom iz ama) marama ovijena oko glave udatih ena (na Balkanu); umanj. amijica. amla, 2. mn. amla njem. (Schemel, isp. skamija, skemlija) klupica, podnonjak, mala niska sjedalica bez naslona; umanj. amlica, 2. mn. amlica. amlijanka, 3. -ci, 2. mn. amlijanki (isp. am) sabija demeskinja. amot, 2. mn. amota franc. (chamotte) zemlja porculanaa; osobita vrsta gline od koje se prave vatrostalne opeke za gradnju pei; prid. samotni. ampanjac, -njca, 2. mn. ampanjaca franc. vino iz Champagne; pjenuavo vino; pjenuac; prid. ampanjski; isto i ampanjer, -era; ampanjizirati, -iziram piti ampanjac, lumpovati uz skupa pia. ampinjon, -ona franc. (champignon) peurka, vrsta gljive. ampion, -ona, 5. ampione franc. (champion) prvak, pobjednik u nekom sportskom podruju; prid. ampionov; ampionski; ampionat, -ata prvenstvo, prvenstveno natjecanje. ampjer, -era v. sampjero. ampon, -ona engl. (shampoo) sapun u prahu ili u tekuini za pranje glave. ampus v. ampanjac. amrl, 2. mn. amfla v. amla. amrolna v. aum. an1 tur. (an) slava, dobar glas, reputacija, popularnost, ugled; dostojanstvo, velianstvo; vanost, znatnost, zamaaj; vanjski izgled, vid, lik. an2 ma. (sam) kalup, model; andaska, 3. -sci, 2. mn. andaskl daica to se stavi u sredinu kalupa (za saru) kad se izme nabijaju na an. sanak, anka v. ank (isp. Branko Copi, Krtenje sinovca Branka: ... odmah tu uz birtaki sanak . . .). andela, 2. mn. -ela franc. (chandelle svijea) 1. u nogometu: let lopte gotovo okomito u visinu, tzv. svijea; 2. u avijaciji: gotovo okomit uzlet aviona. andor mad. v. Aleksandar. andud v. amdud. angir, -ira v. ankir.

ank njem. (Schank krma, toenje) dio gostionice, krme ili kavane gdje se toe pia i dijele jela, gdje su konobari, kuhinja, blagajna itd.; tezga; kod naih starijih pisaca: toionik; ankbur posluitelj na anku, toilac, toitelj, pipniar; isto i anker, 2. mn. ankera (u Srbiji: anko). ankr v. ankir. ansa,2. mn. ansa i ansi franc. (chance) vjerojatnost, mogunost uspjeha, sree; dobra prilika, prava (iva) zgoda. ansona franc. (chanson) pjesma aljivog ili ozbiljnijeg sadraja; pjesma za pjevanje, popijevka; danas osobito u znaenju: popularna pjesma s lakom muzikom, obino ljubavna; isto i anson, -ona; ansonjer, -era pjeva ansona; en. ansonjerka, 3. -ki, 2. mn. -kl ili ansoneta, 2. mn. ansoneta; isto i ansonetki-nja. ant engl. (shunt) elektrotehn. sporedni prikljuak, otpornik to se ukljuuje u elektrini krug u paralelnom spoju s nekim drugim elementom, pri emu se u ovom drugom smanjuje jakost struje. antan v. kafeantan. antav mad. (santa) epav; antavac, -avca, 2. mn. antavaca epavac; antati, -am epati. antaa franc. (chantage) runi in u svrhu da se doe do neega (npr. ucjena, iznuivanje zastraivanjem i prijetnjama); antaist(a) iznuiva, ucjenjiva, izrabljiva, iskorii-va (kod Krlee: antaer). antol lat. (santulus) kum; antola kuma. antung (po istoimenoj kineskoj pokrajini) 1. tkanje od sirove svile; 2. sintetino tkanje s neravnom povrinom. an franc. (change) mijenjanje, promjena (nov-

anan

ca), prenovivanje; aner, -era mjenja, bankar. anan franc. (changeant) 1. vrsta tkanine (koja se prelijeva); 2. poludragulj; anirati, aniram izmijeniti, prelijevati se (boja ili sjaj kod tkanine); 1288 mijenjati novac {isp. an). aner 1. v. an; 2. v. arer. strumentima, npr. lupanjem u lonce, n ap tur. (ab) stipsa, alaun (v.J. poklopaca jednoga o drugi, snom vikom apirograf (po imenu izumitelja, ruskih tampara svrhu poruge) urnebes, buka, dernjava, Schapiro [18/19. st.] + gr. grafo piem) sprava za ark ar. istok; ark mesela istono umnoavanje spisa i crtea; hektograf; (problemi to su se u toku 19. st. nag ok apirografirati, -graffram umnoiti na opstanka turske dravne vlasti na nu). apirografu; isto i apirografisati, -em. arkanj mad. (sarkanv) zmaj, a apka, 3. -ci, 2. mn. apka i apkl tur. (apka eir) arkija, 2. mn. arkija v. sargija. vrsta vojnike kape; kapa tanjuraa, ravnjaa; isp. aroj. arlagan tur. (vrlagan) susam telerkapa. ulje. apo-klak, apo-melon v. chapeau. arlah njem. (Scharlach, tal. scarlatto, ar, ara, lok. aru rus. kugla, lopta; balon. opasna zarazna, uglavnom dje les ara, 2. mn. ara alb. (sharre) pila, testera. crven, arenica; itavo j( osuto arada franc. (charade duhovit razgovor, askanje) tokicama; 2. ivahna boja, grimiz. zagonetka u kojoj se zadana rije dijeli na dijelove od arlatan, -ana, 5. arlatane franc kojih svaki ini posebnu rije, npr. broj sto i lar opsjenjiva; varalica, opsjenar, (rimsko boanstvo) = stolar; na izraz: spajaljka; nadrilijenik; prid. arlatanski; izv aradoid, -ida (gr. eidos lik, izgled) krnja arlota v. Karolina. arada. arm franc. (charme) dra, draest, araf, -afa njem. (Schraube) vijak, zavrtanj; vrtanj; dopadljivost, privlaivost, sir umanj. arafi; arafiti, arafim uvrtati araf; u armantan, -tna, -tno divan, mio prenesenom smislu: vriti stanoviti pritisak; zavijati umilan, dopadljiv, dra oaravajui, p (u elucu). simpatian, armirati, armiram arage, araga (mn. . roda) njem. (Schragen) ko u zanijet titi, odueviti, zadiviti, kolima, zadnji dio kola; isto i araglje, araglja. pribav patiju; armer, -era mu arampov, -ova, 2. mn. arampova mad. (sorom-po) svojstvo da armira, zavodnik. anac, opkop; ograda, barijera; umanj. arampovi. arnlr, -iva franc. (charniere) spojnice aroj, 2. mn. aroja tur. (arkoj Pirot) pirotski i na vratima; pantovi, arke, zg ilim. arpelj, 2. mn. arpelja franc. (echarpe arf njem. (scharf) otar, jasan (izraz uobiajen pri na desnom ramenu, uvijen, tkanine k projiciranju filmova za dobro vidljivu sliku; isp. spreava da puka sk ramena; 2. selj unarf); imati arf na koga biti bijesan, kivan, kona torba to preko ramena, jand nabruen na nekoga; arfirati, arfiram uiniti arpija, 2. mn. arpija franc. (charpie) jasnim, izotriti (npr. filmsku projekciju). vanjem tkanine dobivena vlakna (ne arga mad. (sarga ut) ukasta, rida ivotinja; upotrebljavala za zavijanje rana); na argarepa mrkva. svilaa, svilac, ija, eljanica, oina sargija, 2. mn. sargija tur. (arki) 1. orijentalno art tur. (art) uvjet, uslov, klauzula, za glazbalo s veim brojem (7 8) ica; vrsta tambure pridraj, osnovna stvar, bitn nat. sline bugariji; 2. pjesma, popijevka; isto i arkija. arteka v. alabakter. arijat v. erijat. artrez, -eza franc. (chartreuse) vrsta arirati, ariram franc. (charruer vui plug) praviti (najprije pravljen u samostanu C C brazde, brazdati. u Francuskoj); isp. kartuz arivari franc. (charivari) maja deraa (neskladna arturina tal. (sartore kroja) muzika izvoena kojekakvim inkrojaij a. arvale v. alvare. arvincla v. ervincla.

ar

1289 ar franc. (charge) preuveliavanje, prikazivanje neega u iznakaenom, karikiranom obliku, pretjerivanje, karikatura; isp. arirati. ara franc. (charge) 1. in u vojsci, visok poloaj; 2. municija, meci, naboji, streljivo; 3. tovar, breme; 4. punjenje (puke); 5. tehn. odreena koliina sirovina koja se obrauje u jednoj radnoj operaciji. arer, -era franc. (chargeur tovara, puni-telj) metalni nosilac vie metaka za brzometno oruje; magazin. arirati, arlram franc. upadati u ar (v.) u prikazivanju, izlaganju neega; pretjerivati, karikirati. asija, 2. mn. asija franc. (chassis) 1. okvir automobila (donji postroj) sa svim njegovim mehanikim ureajem, osim karoserije; 2. dio aviona koji mu omoguuje kretanje po zemlji (prije uzleta ili nakon sputanja) i koji je udeen za ublaivanje udaraca pri sputanju; uz asiju su privreni kotai, skije ili plovke. aa lat. (saxum) hrid, stijena, kamen. aav tur. (aal) luckast, budalast. aijast tur. (ai) razrok, kiljav. airisati, -em tur. (avrmak) zapanjiti se, zbuniti se, izbezumiti se od straha, aka, 3. -ci, 2. mn. -kl rus. lako zakrivljena kozaka sablja (krivoija). ake, 2. akif mn. . roda) rus. (aki) vrsta igre na ahovskoj dasci, dama, akin, 2. mn. akina tur. (akvn) nevaljalac, lakoumnik, nestako, glupan, blesan, smetenjak, smuenjak, aavac; bitanga, atisati, -em tur. v. airisati. at mad. moda, valjda (Sterija). saten, -ena franc. (chatain sme, kestenjast) ovjek tamne, zagasite puti (isp. blondin, brinet). atika tal. (sciatica) iijas (v.). atirati, atlram njem. (Schatten sjena) sjeniti, osjeniti; nijansirati, ato v. sodo. atobrijan v. chateaubriand. ator, atora, 2. mn. atora (zast. akc. ator, atora, 2. mn. atora) tur. (adyr) nastamba osobita oblika od vrsto impregnirane tkanine; slui za stanovanje na otvorenom; isp. jurta, vigvam; prid. atorski (zast. atorski); atdrje skup od vie atora; atra u obliku atora natkrivena tezga na vaarima (sajmovima); atrae, -eta (tur. ake novac) pristojba za postavljanje atre na sajmu, sajmarina. atra (isp. atrovac) atrovaki govor, slang, argon, argo.
edevr

eer atriti, atrim proricati, gatati, vraati. atronda tur. (atrand igra ah, ahovska daska) zatvor, buhara, uze, haps, ret (veza sa ahom su reetke na prozorima koje podsjeaju na ahovsku dasku; isp. tal. vedere il sole a scacchi gledati sunce kroz reetke u zatvoru); isto i atronada (u atr. govoru). atrovac, -ovca, 5. -ove, 2. mn. atrovaca (vjerojatno u vezi s prethodnom rijeju) skitnica, varalica, lopov, lupe; umanj. atrovi; prid. atrovaki; atrovaki jezik v. argo, slang, argon. aukltul njem. (Schaukelstuhl) stolica za njihanje, stolica-ljuljaka (Krlea). aum njem. (Schaum) pjena, na pari olupani bjelanjci; aumguma pjenasta odnosno spu-vasta guma ili plastina masa; aumrol(n)a (isp. rolna) kola od cjevastoga peenog tijesta ispunjenoga pjenom od bjelanjaka; aumleger (isp. lag) lupalica, umuiva za lupanje bjelanjaka, slatkoga vrhnja i si. auau njem. (schauen gledati) gle-gle, vidi--vidi! (Mato). aupiler njem. (schauen gledati + spielen igrati) glumac. av lagan v. arlagan. i, ija, instr. ijem rus. juha od kisela kupusa ili od zelenja. avet tal. (schiavetto slavenski) prvotno: slavenskim pismom pisane crkvene knjige; kasnije: naziv za hrvatski puki (akavski) govor glagoljake liturgije, avo tal. (schiavo) rob, podrugljiv talijanski naziv za Hrvata, Slovenca, Slavena uope (D. Ivanievi). ilititi, -im tur. (isp. ilit) zabraviti, zakataniti, zaklopiti. cipetar alb. Albanac, Arnaut; isto i ciptar; en. ipetarka; iptarka; prid. ipetarski, iptarski. ebek, 5. -e, mn. -ci, 2. ebeka tur. (ebek) vrsta majmuna. ebig prid. indekl. njem. (schabig) otrcan, pono-en, polovan. eboj, -oja, 2. mn. eboja tur. (ebboj) biljka krasnica iz porodice krstaica; cvjetovi uti, zlatni (negdje i ljubica, mauhica). ecko jedno v. vecko jedno. secovati, -ujem njem. (schatzen) ocjenjivati, odmjeravati (Kolar); isp. acovati. ean tur. eer, slatki. eer, 2. mn. eera tur. (eker) poznati slatki proizvod iz (eerne) repe, (eerne) trske itd., 1290 mn. efica; isto i efovica (efovica); ef-redaktor glavni urednik (novina, asopisa i si.). ef2 njem. (schopfen crpsti) teglica, nategaa, cmrk; sprava za izvlaenje tekuine iz bureta. efaik geldum tur. dobro te naao, zdravo! (Nar.). efak, efka tur. (afak) prelijevanje boja; preljev, preliv, nijansa, odsjev, odsjaj, sjaj uope, jutarnje ili veernje rumenilo na obzorju; efak sabah cik zore. efaluk v. ifaluk. efija, 2. mn. efija tur. (efi)prvi susjed; prid. efijski; efijsko pravo pravo prvokupa, tj. prvi susjed ima prvenstveno pravo da kupi susjedno imanje ako je na prodaju; isto i

kemijski spada meu ugljine hidrate; kod nas se jo zove i slador, cukar; prid. eerni i indekl. eer li; eerlema isto to i bombon; eerdzija prodava eera; isto i eerlemdija; eer-bajram muslimanska sveanost o zavretku ramazana, edevr franc. (chef-d'oeuvre) uzorno djelo, vrhunac umjetnosti, remek-djelo, majstertik (v.), urnek (v.). edija tal. (sedia) 1. stolica, stolac; 2. sjednica. edfvan, -ana tur. (advrvan) vodoskok; bazen, osobito uz damiju za uzimanje abdesta (v.). eduta tal. (seduta) sjednica, zasjedanje, sastanak (M. Smoje). edera, 2. mn. -era tur. (edere) rodoslovno stablo (isp. pedigri). ef, efa (akc. / ef, efa), mn. efovi franc. (chef) naelnik, glavar poduzea, ustanove, starjeina, poglavar, pretpostavljeni; prvak, kolovoa; prid. efov (efov); efovski, (efovski); en. efica, 2.

efiluk; isp. ufa. efik, -ika, 5_. efice tur. milostivi, samilosni; en. efika, 3. -ki. efiluk v. efija. efket v. evket. efkija v. evkija. efla njem. (schopfen crpsti, grabiti + Loffel lica, kaika) velika lica za grabljenje jela, zaimaa, kutlaa, varjaa; isto i eflefla. eftelija tur. (eftali) breskva; efteli-sokak, -aka ulica s drvoredom bresaka. ega1, 3. -gi (njem. Sage, tal. sega) pila, testera; egati, -am piliti, testerisati. ega2 tur. (aka) 1. obiaj, navada; 2. himbenost, prevara; 3. ala, komedija, smijena stvar; isto i egaina; glag. egaiti se, egaim se (tjerati egu), egrt, 2. mn. egrta tur. (akirt, agirt) uenik, ak, poetnik (kod nas se upotrebljava za naunika, uenika u privredi; u S ; krajevima zvali su egrta deko< egrtov, egrtski; en. egrtica; umanj -eta; zbir. egrad; hipok. egro, 5 egrtarija skup egrta; egrtluk, m 1. stanje u kojem je egrt, vrijeme u nata, nauk; 2. egrtska nepodopt grtovati, -ujem biti egrt, uiti zai egun, -ima (isp. ega) velika pila, teste eh 1. izraz za napad na kraljicu u a igri; 2. isto to i dervi (isp. ejh). ehab, -aba, 5. ehabe tur. odvani ni. ehadet tur. (ehadet, ahadet) 1. svjee svjedoanstvo, potvrda, dokaz; 2. s bojnom polju u borbi protiv nevjerni koje musliman odmah dolazi u raj (isp eher tur. (ehir) grad, varo; prid. indekl gradski; eher-ehaja (-ehaja) naelnik, poglavar grada;

eherljan -ani (pored eherlija) graani eherljanka. eherezada perz. (kneginja, princeza) pi aia pria u 1001 noi; svojim zs vim pripovijedanjem otklanja smrtn snost. ehislam, -ama v. ejhul-islam. ehit, -ita tur. (ehit muenik) pog boju, onaj koji je zasluio ehadet enitluk, mn. -ci 1. skup ehita; 2. spi ehitima, ehitsko groblje, ehr tur. (ehr) mjesec (kalendarski), ehrije, ehrija (mn. . roda) tur. (ehrije i, rezanci, tanki pageti, bigule. ehvet, 2. mn. ehveta tur. (ehvet) stras ehzada tur. (eh, ah 4- zade dijete, princeza, kneginja, careva ki (isp. e da), eih v. ejh. eik, 5. eie, mn. eici v. ejh. eiana v. eana. ej, seja, lok. seju tur. (ej) roba, stvar. ejh, ejha, 5. ejhu ar. (starac, astan ( starjeina plemena, sela; poglavar manske vjerske zajednice, sekte, ejh-ul-islam, -ama vrhovni n vrhovni poglavar muslimanske vjers jednice u sultanskoj Turskoj. ejk v. shake. ejtan, 2. mn. ejtana (akc. i ejtan, - i ejtane) tur. (ejtan) 1. avao, sotona, \ prenes. vragolan, objeenjak, dovitljiv; friganac; prid. ejtanov (ak. i ej ejtanski (akc. i ejtanski); ejtanluk, i

ekajik

1291

erefa

himba, pakost, zloba, podlost; vragolija, objeenjatvo i si. ekajik, mn. -ci tur. (ekajvk) bour. ekel v. sikal. ekerlama v. eerlema. sekret, -eta lat. (secretus tajni, sakriven) u vulgarnom jeziku: zahod, nunik; prid. ekretski; ekretfrau posluiteljica u javnom zahodu, prostaki izraz za finije" klo-zetfrau (v.) (K. poljar). ekspirski (akc. i ekspirski) u duhu Shake-spearea (v.), na njegov nain; esto i: mrtvaki, grobni (Krlea); ekspirologija nauka o Shakespeareu i njegovoj dramatici; ekspiro-log, mn. -zi tko se bavi ekspirologijom; prid. ekspiroloki. ekucija, ekiitor v. egzekucija, egzekutor. el njem. (Schelle) bundeva, karo (kod nekih kartaa, osobito u Srijemu). elak hol. tvrda smola od indijske smokve (upotrebljava se za lakiranje pokustva, politure, gramofonske ploe, za izolaciju). elejen, -ena franc. (chelleen; po imenu nalazita helles nedaleko od Pariza) najstarija faza paleolitika u razvoju Zemlje; isto i abbevil-lien. elf engl. (shelf) podvodni greben, vodoravna izboina klisura, podmorski sprud. elman njem. (Schelm) lupe, objeenjak; elma-rija lupetina, objeenjatvo. ema v. shema. eman, -mna, -mno v. en. ematizam, -zma, 2. mn. ematizama gr. pregled, popis, imenik (v. shematizam). emizet franc. (chemisette) 1. kouljica, prslui; 2. ormari za rublje. emluk v. enluk. empio tal. (isp. inenpjan) luak, glupan, budala (Nar.). empre tal. (sempre) uvijek, svagda; upravo (Nar.), emrok v. shamrock. emsa v. emsudin. emsija tur. (emsije, isp. ar. ems sunce) suncobran; kiobran (akc. i emsija, 2. mn. emsija).

emsudin, -ina, 5. emsudine tur. sunce vjere, islama; en. emsa. emeta, 2. emeta (mn. sr. r.) tur. (iz ar. ems sunce) kope (zlatne, ute) izraene u obliku sunca; vrsta nakita. en, ena, eno tur. (en) veseo, radostan, ivahan, dobro raspoloen, nasmijan; isto i enli (indekl.). senat, -ata v. senat. engajst njem. (schon lijep + Geist duh) ljubitelj knjievnosti i umjetnosti; belespri, estet, profinjeni duh, umjetniki oduhovlje-no bie (Krlea), a isp. i: Taj suiavac, to je gorljivi nieovac, 'lijepa dua i plava arapa'u intelektualnom smislu (Krlea, Veliki metar sviju hulja); izv. engajsteraj, -aja. enhajtsfeler njem. (Schonheit ljepota + Fehler pogreka) nedostatak u ljepoti, mana, pogreka koja nije osobito teka, ali kodi ljepoti; enhajtsflaster (isp. flaster 1) sitan, okruglo izrezan komadi crnog flastera koji se lijepi na lice (obino na koji od obraza ili iznad usnica) da bi se postigla vea dra lica i imitirao prirodni made. eniti, -im njem. (schon machen initi neto lijepo) loviti, sjediti na stranjim nogama i dizati prednje uvis kao na molitvu (obino o psima, a za ovjeka u prenesenom smislu: puzati pred viim, moliti sitnu milost i si.). enkati, -am njem. (schenken) darovati, pokloniti; isto i enkovati, -ujem. enli v. en. enluk, mn. -ci, 2. enluka tur. (enlik) veselje, vesela priredba, zabava; enluiti, -Im biti na enluku, radovati se, veseliti se, zabavljati se. eni (od engl. gentrv, dentri) sloj seoskih eksploatatora u Kini (maloposjednici, zele-nai itd.). ent lat. (sanctus svet [u prenesenom znaenju]) vrag, avo; entati, -am proklinjati, kleti. e'ol hebr. podzemno carstvo smrti u idovskoj mitologiji (tamo vlada tmina, praina i crvi); sii u Seol umrijeti.

eping, mn. -zi, 2. eplnga engl. (shaping) vrsta stroja za blanjanje kovina. eptelija v. eftelija. er1, era v. eher. er2, era, ero tur. (er) 1. zao, opak, pakostan i si.; 2. (kao imenica) zlo, smutnja, zloa. erbet, 2. mn. erbeta tur. (erbet) osvjeujue slatko pie; medovina, medica; isto i erbe, -eta (sr. roda); erbedija prodava erbeta; erbetae, -eta
ereg

(erbet + ake novac) napojnica, nagrada, podmita, tringeld. erbl njem. (Scherbe crijep, lonac) nona posuda, kahlica, vrina, kantorica, nokir. erbn bringn glik v. Scherben... ercl njem. (Scherzel) korica, okrajak kruha, krajka. erefa, 2. mn. erefa tur. (erefe) galerija na minaretu (v.j; veranda (v.J; isto i erefet. 1292 ervincla njem. (Schervvenzel, navodno iz < jezika) prvotno donjak, deko u kai a potom i neka kartaka igra (u s pisaca). er v. ser. est, -a, -6 /estan, -sna, -sno tal. (esto) u: skladan, lijep, zgodan (M. Smoje); ean, -na, -no (D. Ivanievi). esti, esti (mn. . r.) tal. (esto) djetinjai eana, 2. mn. eana tur. (e est, jer jo cijevi ima est ljebova) vrsta puke, ka ka; isto i eara, 2. mn. eara. e-be tur. (est-pet) igra s kockama, k nje, triktrak. eula, 2. mn. eula tal. (sessola) lopat: ispuljavanje vode iz amca, ispolac, p; etland engl. (Shetland) tkanina od me eljane pree u sivozelenkastim nijan ev v. ef2. evak v. efak; evaklija krijesnica, eval, -ala tur. (evval) deseti mjesec musi: ske Mjeseeve godine; evala ime dje ci roenoj u mjesecu evalu. eviot engl. (cheviot; po mjestu Cheviot gdje se uzgajaju mnogo cijenjene ovce) t na od vune eviotske ovce (zapravo bi tr bitueviot, no kod nas se uvrijeio izj kakav je naznaen). evket tur. jakost, hrabrost. evkija tur. koji ezne za neim, koj neemu. evkuna tur. (iz ar. evke snaga, sila) : bio! nazdravlje! ivio! (u nazdravljanju evro, -6a, mn. -6i, 2. evroa franc. (chev koza) kozja koa za cipele. evrolet vrsta automobila (po vicarcu 1 su Chevroletteu koji je u Americi osn istoimenu automobilsku tvrtku. evtelija v. eftelija. ezlong /rane. (chaise-longue) pojastuena valjka s osloncem za glavu. I automobilska oznaka za ibenik. ibati, -am njem. (schieben) turati, gurati, p cati; isto ii'bovati, -ujem; isp. ibedah, il ibedah njem. (schieben micati, prenosi Dach krov) pomini krov (kod auton la), krov na pomak, na posmik. iben v. imen. iber njem. (Schieber) 1. zakutni trgovac, kr ar i pekulant robom i valutom; vara crnoburzijanac (izraz zapravo potjee glagola schieben prenositi iz jedne bu<

ereg, mn. -zi mad. (sereg) niz, red, mnotvo, skupina, hrpa, vojska, eta. eret tur. (irret) 1. prid. indekl. lukav, prepreden; neiskren, podmukao; 2. imen. lukavac, prepredenjak, nestako, vragolan; prid. eretskl; uve. ereina (akc. i ereina); eret-luk, mn. -ci lukavstvo, prepredenost; neiskrenost, podmuklost; nestaluk, vragolija, vragolanstvo; eret-budala prepredeni glupan, previjanac; lukavac. ereanin, mn. -ani v. sereanin (ali isp. i ereg, tj. vojnik, koji slui u eregu). eribrendi v. cherry-brandy. eri, -ia, 5. erlu tur. (erik) drug, kolega, ortak. erif1, 2. mn. erifa engl. (sheriff) najvii (administrativni i sudski) inovnik grofovije, drave, okruga ili mjesta u Engleskoj i USA; prid. erifov; erifski. erif2 tur. (erif) 1. plemenit, uzvien, odlian, ugledan, otmjen, astan, potovan; 2. (erif, -ifa) izravni potomak Muhamedov; 3. nekada titula emira u Meki; / kao vi. ime: erif, -ifa, 5. erife; en. erifa. erijat, -ata ar. (tur. eriat zakon) skup muslimanskih vjerskih, krivinih i graanskih zakona, osnovanih na Kur'anu, za razliku od adeta, osnovanog na obiajnome pravu; prid. erijatski. erik, -ika, 5. erie v. eri. erit v. irit. erkroperi (mn. m. roda) engl. (sharecroppers) siromani seljaci napoliari koji rade na amerikim veleposjedima. erluk, mn. -ci, 2. erluka tur. (isp. er2) zlo, smutnja; zloba; pakost, opakost, vragolija. erman (po imenu konstruktora Sherman) vrsta velikog tenka (iz drugoga svjetskog rata). ermeser njem. (Schermesser) britva (Mi u stranjoj nastambi morali smo ermeserima, sjekirama i pijucima navaliti... [Iz jednog izvjetaja o provali zatoenika iz jasenova-kog logora]). ermluk v. enluk (Nar.). erpa1, 2. mn. erpa i erpi njem. (Scherbe crijep, lonac) niska posuda, rajndlika, kozica, padela, kastrola, rukaica; isto i erpe-nja, 2. mn. erpenja; umanj. erpica, erpenji-ca. erpa2, 2. mn. erpa (er-pa narod Istoka [erparska se zemlja nalazi na istonom dijelu himalajskog gorja]) pripadnik mongoloidnog stanovnitva u pokrajini Solo Khumbu na junoj strani Mont Everesta; erpe su se istakli kao vodii i no osvajanju najviih himalajskih vrhova ( i erpa nosa).

ibetir

1293

ildburani n

ske stavke u drugu, virmanirati, i bio je prvotno berlinski naziv za posrednike koji su izvodili virmane, tj. posredovali u nepotenim trgovakim poslovima, a da nisu mogli biti kanjeni, jer su poznavali rupe u zakonima; u prvom svjetskom ratu izraz se proirio na ljude koji su unato strogim naredbama o ratnoj privredi pronalazili mogunosti za kriomarenje ivenih namirnica, podizanje cijena i za verinu trgovinu); 2. katkada i krae umjesto rehniber (v.J.

ibetir njem. (schieben micati, prenositi + Tur vrata) vrata na pomak, na po-smik (isp. ubtir). ibovati v. ibati. ica, 2. mn. ica njem. (Schiitze) puka; i'car strijelac, gaa. icngrabn njem. (Schiitze strijelac + Graben jarak) vojn. streljaki rov, jarak. iar, -ara tur. (ikar) 1. dobit, dobitak, korist; 2. plijen, lovina (s ovim [perzijskim] znaenjem mogla bi biti u vezi i atrovaka rije za novac

 lova, tj. ono to je ulovljeno); 3. blago, imutak; iardija tko tri za iarom, lakomac, tko u svemu trai zaradu; iariti, iarim koristiti se, zaraivati, uspjeno trgovati. idet, 2. mn. ideta tur. (iddet) estina, jakost; prid. indekl. idetli. if1, ifa, lok. ifu, mn. ifovi franc. (chiffe krpa, komad) v. palta. iP (akc. kao kod prethodne rijei) njem. Schiff) laa, brod (isp. ifkarta). if3 prid. indekl. njem. (schief) kos, naheren, grbav, neravan; ide mi if ide mi naopako, loe stojim (u poslovima), nita mi ne uspijeva, sve mi se iskrivljuje. ifaluk, mn. -ci tur. (ifalyk) ozdravljenje, iscjeljenje. ifkarta njem. (Schiff laa, brod + isp. karta) putna karta za vonju na brodu (u naem se narodu redovito misli na voznu kartu za put preko oceana). sifon, -ona franc. (chiffon) tanko bijelo platno. ifonjer, -era franc. (chiffonier) ormar za spremanje rublja i drugih sitnijih stvari (s ladicama). ifra, 2. mn. ifara franc. (chiffre od ar. sifr, isp. cifra) 1. ugovoreni znakovi za tajno pismo; 2. poetna slova vlastitih imena; monogram; ifrirati, ifriram napisati ifrom na ugovoreni nain; prid. ifriran; isto i ifrovati, -ujem; prid. ifrovan. ihta, 2. mn. ihta njem. (Schicht) 1. skup materijala koji se prerauje u metalurgijskom procesu; ihta se sastoji od rude, komada metala, koksa i ostalih primjesa, uzetih u odreenoj proporciji, i trpa se u (visoku ili martenovsku) pe; 2. smjena, odmjena, sloj; skupina radnika koja se na radu izmjenjuje s drugom skupinom; radno vrijeme jedne skupine radnika. i'htenrajber njem. novinar (odn. pisac uope) koji pie za honorar po retku, te prema tome nastoji da napie to vie, bez obzira na smisao (Mato). sijati, -am tal. (sciare) voziti, veslati natrag. ijatika v. iijas; isp. atika. iler kao Grci Abderianima (v.J ili Francuzi Overnjanima (v. Auvergne). iler, 2. mn. ilera njem. (Schieler) vrsta vina od bijelog i crnog groa; opol; ilerast boje poput ilera (rumene). iling, mn. -zi engl. (shilling) 1. engleski novac (jedna dvadesetina funte sterlinga); 2. austrijska novana jedinica (Schilling); sadri 100 groa. ilok, -oka, mn. -oci, 2. -oka tal. (mlet. sciloco) v. iroko; uve. iloina. ilt, ilta njem. (Schild) 1. tit, titnik (na kapi); kod Matoa: okobran; 2. cimer, natpis, znak poduzea; iltkapa kapa sa titnikom, kaket. ilte v. iljte (Nar.). ilj, ilja, mn. iljevi njem. (Schill) riba smu. iljak atr. cigareta. iljbirt njem. ovlateni gostioniar (Schildbirt jer je smio istaknuti cimer, njem. Schild, isp. ilt). iljbok, -oka, 5. iljboe, mn. iljboci njem. (Schildwache straa) straar, uvar, pazi-telj; iljboiti, iljboim uvati strau, straariti, paziti; iljbokana, 2. mn. -ana straara, straarnica. iljer v. iler. iljet v. iljte. iljte, -eta tur. (ilte) malen vunen jastuk to se stavlja na duek, imati v. imlati. imatdrija v. cintor; isto i imatorje; isp. amatorje. imera v. himera. imfati, -ara njem. (schimpfen) psovati, ruiti, grditi; imfar psova, grdilac, kuditelj (A. Radi); imfarija psovka, grdnja, pokuda (Mato). imi, i'mija, mn. i'miji engl. (shimmv) vrsta amerikog drutvenog plesa (slinog fokstro-tu, na dez-muziku) poslije prvoga svjetskog rata; imi-cipele dugake i uske, iljaste cipele kakve su bile u modi oko god. 1920. (tada je uope sve bilo

ije-ete tal. (sei-sette est-sedam) v. mora, mura (igra na prste) (D. Ivanievi). ijlt, -ita ar. pripadnik muslimanske vjerske sljedbe koja priznaje samo Kur'an i odbacuje usmenu predaju (v. suna); dijele se na zaidite, imamite i izmailite; ijitizam, -zma uenje ijita; isto i ijizam, -zma. ijun, -ima tal. (scione) vihor, jak vjetar; ijunada (venet. sionata) vijavica od vjetra, vrtloni vihor, morska pijavica, neisti duh to uznemiruje more (D. Ivanievi). ik1, sika franc. (chic) 1. dobar ukus, smisao za dobar ukus, gizdanje; 2. prid. indekl. zgodan, ljepukast, ukusan, dopadljiv, elegantan, pristao, pomodan, otmjen; ikati se, -am se dolikovati, pristajati; isto i ikovati se, -ujem se. ik2, ika, lok. iku tur. (yyk sjaj, svjetlost) suho zlato, varak (v.J; isp. klobodan; ikli od suha zlata; iklisati, -em prevui ikom, pozlatiti; isto i ikosati, -em. ikana franc. (chicane) 1. zloba, kinjenje, pakost; zlobno zadirkivanje; 2. progonjenje, pravljenje neprilika, spletkarenje protiv nekoga, ometanje neijeg mirnog ivota; isto i ikanacija; ikanirati, -kaniram 1. zlobno zadirkivati; 2. stvarati kome tekoe iz pakosti, pakostiti nekome, progoniti, premjetati (osobito iz politikih razloga); prid. i'kanozan, -zna, -zno (npr. ikanbznd postupanje). ikati se v. ik1. ikli, iklisati v. ik2. ikosati v. ik2. ikovati se v. ik1. ikutor v. egzekutor; isp. ekutor. ilbok v. iljbok (Nar.). ild v. ilt; isp. iljbirt. ildburanin, mn. -ani njem. (Schildbiirger) jedan od stanovnika grada ilde (danas Gneisenau-Stadt u Istonoj Njemakoj), il-anin; Nijemci im pridaju iste karakteristike 1294

imi); ta se moda ponovila i u nae vrijeme (kada je za imi--v^olc r.astao novi popularni izraz imike). irr.ija, 2. mn. imija tal. (scimmia) majmun. imla v. indra. imlati, -ara atr. {njem. Schimmel konj) bjeati; trati; isto i imlovati, -ujem. impanzo {akc. i impanzo) v. impanza, imeta v. emeta. imik, 5. -e, mn. -ci, 2. imlka tur. (imek) munja, grom. imir, 2. mn. imira tur. (imir, imir) vrsta zimzelene biljke; na izraz: zelenika; prid. imirov i indekl. imirli; imin imirovo drvo, vrlo tvrdo i korisno imirlik tur. dvorana oruja, soba prineva (u sultanskoj Turskoj), imula v. indra. imun v. Simeon. ina, 2. mn. ina njem. (Schiene) 1. tran ine pruga, kolosijek); 2. dugaak profiliranog elika koji slui kao n< eljezni obru na kotau; 4. med. vrst nog zavoja. inbajnicer njem. (Schienbein cjeva schiitzen tititi) u nekim sportskim (nogomet, ragbi) koni titnik za cje indelbratn njem. (Schindel daica, ( drvce + Braten peenka) svinjetin na na ranjiu (u novije vrijeme e peenica). indra njem. (Schindel) otesana da pokrivanje krova; slui umjesto crijep indrika, 3. -ci, 2. mn. indrika; indri kua pokrivena sindrom. ine, 2. ina v. ina. inik v. cinik. ink ma. (sink) lakat (stara mjera za d inkerica njem. (Schinken unka) kc nadjevena samljevenim mesom od inknbajn (njem. Bein - kost) u m esi jeziku kost od

unke (na kojoj je ost malo mesa te se tako prodaje); ink (mn. . r.) (njem. Flecken krpica) trganci sa sitno samljevenim mesom c ke; inknvurt (njem. VVurst kobasic to i inkerica. inobus njem. (Schiene tranica + 1 autobus, omnibus) motorni vlak, ai na tranicama s pogonskim uredajen zaem u prvom vagonu (nema lokom inik v. imik. inter, 2. m n. i'ntera njem. (Schinder) 1. i strvoder; isp. macakan; 2. prenes. gul kaiar; prid. interov;

interski; intern ivodernica, strvodernica, kafilerija, > raj. intoizam, -zma (i samo: into) starojap vjera koju jo i danas obdravaju J; (pored budizma); meu ostalim nauav predaka i oboavanje japanskog cara, da^ v.J. sinja v. ina. injel, 2. m n. injela rus. (inel') vojnika k ca. injon, -ona franc. (chignon zatilja

injor

1295

kapini

puna, ugra; 2. tue vlasi kojima ene dopunjuju svoju frizuru. injor, injora, sinjorina v. sinjor itd. (Begovi). ior i si. v. jor i si. ip engl. (ship) laa, brod (isp. if). iparij, -ija tal. (sipario) zastor, zavjesa (na pozornici) (D. Ivanievi). iper franc. (Chvpre, tj. grki otok Cipar) vrsta poznatog parfema. ipit tal. (insipido) 1. bezukusan, neslan, bljutav, lud; 2. prenes. (kao imen.) dosadan ovjek, bez duha, blesavac. Iptar v. ipetar. ira tur. (ira mot) 1. slatko vino; 2. kom, sok od provrelih ljiva, od kojega se pee rakija; 3. loa, nakisela rakija. irajzl njem. (schuren ariti, raspirivati + Eisen eljezo, gvoe) ara, vatralj, oeg, arilo, prljaa, grn, grnjaa, popeak; isp. irhakl. ircl njem. (Schiirze) pregaa, kecelja. ircnjeger njem. (Schiirze pregaa + Jager lovac) enskar, suknjaro. ir prid. indekl. tur. ruan, iret v. eret. irhakl, irhakn njem. (schuren ariti, raspirivati + Hake kuka) isto to i irajzl (v.). irit, 2. mn. i'rita tur. (erit, irit) trak koji se priiva na odijelo; rojta, obrub, vrpca, traka, gajtan. irk tur. (irk) mnogobotvo, politeizam. irm njem. (Schirm) kiobran, suncobran, obod (na eiru); titnik (na lampi). iro tal. (Sciro) grki otok Skir (v.) u Egejskom moru (isp. Koraljka od ira kod Gundulia). iroko tal. (scirocco, od ar. ark istok) vru vjetar u Sjev. Africi i Junoj Evropi koji pogubno djeluje na biljke i ivotinje; jugo, jug, jugoistonjak, ilok. i, ia tur. (i) 1. gvozdeni raanj; 2. koplje (maleno i vrlo iljasto za bodenje, npr. u lovu); 3. velika igla za pletenje; 4. prulja, prionik, naprava za prenje kave (limen bubnji na eljeznoj ipci). ia1 / (akc.) ia v. ie. ia2, 2. mn. ia tur. potkrovlje, tavan; strop, iak, -aka ma. (sisak) 1. kaciga, ljem; 2. prenes. ija. iana v. eana. iarta njem. (Schiesscharte) strijelnica, pu-karnica, otvor kroz koji se puca iz utvrenog postava (Krlea). kapular

ievap tur. (i + evap) na iu nanizani komadii mesa i glavice luka. ie, -eta, tur. (ie) 1. boca, staklenka, butelja; isto i ia; 2. tavanica, strop, tavan; isto i ia, 2. mn. ia. iijati, -am govoriti talijanski (veneto) i i, tj. da, da, dadakati, ropski potvrivati, biti posluan (D. Ivanievi). iman, 2. mn. ismana tur. (iman) debeljko, trbuast ovjek; hipok. iko; imanluk debljina, korpulentnost. itat njem. (Schiesstadt) Streljana, Strelite, stari naziv za jedan dio Osijeka (J. Benei, Jagoda Truhelka). iva (Shiva) u hinduskoj mitologiji glavno boanstvo, stvoritelj i razaratelj svijeta (s Brahmom i Vinuom sainjava trojstvo). ivelija tur. (ive kienost, elegancija) predmet nakien ukrasnim privjescima. iveta, iveta (mn. sr. roda) tur. (ive kienost) kosa upletena na turski nain, perini s ukrasima, privjescima. iza u popularnom jeziku isto to i izofrenija (v.); iziti, izim u najnovije vrijeme nainjen glagol (najprije u frajerskom govoru, ali ulazi i u knjievnost) prema rijei izofrenija (shizofrenija); znai: biti izofrenian, ludovati; izika isto to i izofrenik. izma, 2. mn. izama gr. (schizo cijepam) raskol, rascjep (osobito crkveni); krivovjerje; izmatik, 5. -e, mn. -ci raskolnik, otpadnik; heretik; prid. izmatiki. izofrenija i si. v. shizofrenija i si. jor, jora (od tal. signore) gospodin, gospodar; jora gospoa, gospodarica. kadron, -ona v. eskadron (enoa). kaf, kafa lat. (scaphium) 1. neduboka drvena posuda, obino za vodu (sa dva uha za noenje); nai nazivi: uhaa, abrica, abri, avnjak (prema ava napoj); 2. pokrov na lai. kafefina tal. (isp. scaffale) polica, raf. kaja tal. (scaglia) ljuska, iver, ploasto sitno kamenje (Tresi Pavii). skala v. scala. kalja v. kaja. kama (isp. skamija) nizak okrugao stoli, kamp v. skamp. kancija, 2. mn. kancija tal. (scansia) polica, raf, stelaa (D. Ivanievi). skandal v. skandal, kanicl v. karnicl. kanjet, 2. mn. kanjeta tal. (scagnetto) podno-nik, stoliica, klupica, amlica (Begovi). kapini, -ina (mn.) tal. (scapino) kratke arape (Vojnovi). 1296 kare, kara (mn. . r.) njem. (skari, Schere) 1. poznata dvokraka naprava za rezanje, sjee -nje i si., noice, makaze; 2. u nogometu udarac nogom po lopti, pri emu se igra baca na tlo, a loptu upuuje preko sebe; 3. u istoj igri nepravilna navala dvojice na jednog igraa, tzv. sendvi; 4. u kartanju v. gabula; 5.

kapular, -ara tal. (scapola plea, lopatica) dvije platnene svetake sliice spojene uzicom; nose ih poboni katolici kao amajliju (navlai se preko glave te je jedna slika na grudima, a druga na pleima). kar, kara v. kver. karam, karma, 2. mn. karama tal. (scalmo) palac, vilica na amcu o koju se privruje veslo. karambe v. skarambe.

zrane kare dvije jake zrane struje koje puu u suprotnim smjerovima. karnicl, 2. mn. karnicla (isp. tal. scartoccio i njem. Stanitzel) u zagrebakom argonu papirna vreica (danas i najlonska); isp. tanicla. karpa tal. (a scarpa koso) kosa podgradnja klizavog terena, betonirani jarak i si. karpina v. krpin. kart tal. (scarto izdvajanje, otpadak) manje vrijedna ili neupotrebljiva roba, odbaene stvari; prenes. ovjek koji nije ni za to, osobito za vojsku trajno nesposoban regrut; kartirati, kartiram izdvojiti, odbaciti to je neprikladno, pokvareno i neupotrebljivo (u nekoj robi i dr.); iskljuiti; ukloniti; proglasiti nesposobnim (regruta). karteka lat. (chartae theca ovitak spisa) v. alabakter. kartoc, 2. mn. kartoca tal. (scartoccio) v. karnicl (D. Ivanievi). katulja, 2. mn. katulja tal. (scatola) kutija; cfna katulja prikriveni ureaj na velikim putnikim avionima koji tokom leta automatski registrira razgovore u pilotskoj kabini kao i ispravnost rada motora (vano istrano i dokazno sredstvo u sluajevima nesrea); katuljica kutijica. kembe, -eta tur. (ikembe) burag, eludac; fileci, tripe, lapaci (jelo); prenes. trbuh, trbu-ina; umanj. kembii, kemblafmn. m. roda; akc. i kembii); kembav trbuast (atr. kembava treba trudna ena); kembo, 5. kembo trbonja; isto i kembonja. keri, kera (mn. m. roda) ved. (shere) maleni peinasti otoci, nadvodne i podvodne peine uz razvedene obale fjordovskog tipa (Skandinavija, Finska, kotska, panija). kic, skica (isp. njem. Skis) karta u i (v.); kec. skica v. skica, skija v. ekija. kina tal. (schiena) leda, hrbat. kinkati, -am tal. (schincare) iaiti, si prelomiti, skrhati (D. Ivanievi). kipetar v. ipetar. klafeta u zagrebakom govoru na stari, otrcani eir.

koda1 njem. (Schade) teta, kvar, utrb; l -dna, -dno tetan, koji je na tetu; kodljiv; koditi, -Im tetiti, nanositi koda2 tip ehoslovakog automobila kola lat. (schola) 1. uilite, uevni z uionica; 2. razred, klasa (u koli, isp sedme kole); 3. pouka, iskustvo; 4. n sustav pouavanja; 5. djeja igra (izbac odn. istjerivanje nekog sitnog predmeta uci na jednoj nozi, iz razreda nacrtai tlu); 6. rasadnik (biljaka), priuavanje ; vo na zemljine uvjete i priprema za pri vanje (rije je toliko odomaena da si smatra tuicom). kolj, kolja (akc./kolj, kolja, lok. kolji (scoglio) otok; greben, hrid, litica (u n umanj. kolji. kombar, -bra v. skombar. skontracija v. skontracija. kop v. op. kopac, -pca, 2. mn. kopaca rus. (sk pripadnik tajne vjerske sekte u carskoj 1 (davali su se kopiti kako bi umrtvili sel ne nagone, a enama su odstranjivali c takve su operacije nazivali ognjeno 1 nje; zvali su se izmeu sebe bijeli goli korovaa v. skorovaa. korpion, -ona, 5. korpione gr. (skorpit tipavac, klijetavac, jakrep, purak, otr ivotinja iz razr. pauka sa iljastim stra; dijelom tijela kojemu se na kraju nalazi i ivi u toplim krajevima; Mnogo se pref va bajka da se tipavac sam ubija k; opkoljen neprijateljima ili krugom vatre meutim, samo svojim zatkom estoko tara na sve strane, pa se katkada priin da i sebe hoe da ubode (Brehm, Kake ivotinje); 2. astr. zvijee na junom (korpion); isto i korpija, 2. mn. ko (prenes. zla ena, krvopija). kota, 2. mn. kota (scotta) ue za upravi jedrom, zatega. kotska zemlja na Britanskom otoku; gl grad Edinburgh; kot, kota stano kotske; en. Skotkinja; prid. kotski (i

kovaca

1297

lajbok

koanin, mn. -ani, 2. koana; en. koanka pored kotlananin, mn. -ani, kotlananka). kovaca tal. smee; kovacera (venet. scovazzera) smetlarica, pometaica (D. Ivanievi). krabati, krabam njem. (schreiben) pisati, piskarati; rkati, arati, drljati. krapa, 2. mn. krapa (njem. Schratte, tal. crepaccio) pukotina, osobito u ledenjaku, lijeb u kru; rov, spilja, kriban, -ana, 5. kribane tal. (scrivere pisati) 1. pisar, piskaralo; 2. upravni inovnik (Donevi); isto i skrivan, -ana. krima tal. (scrima) maevanje; krimati se, -am se maevati se. krinja v. krinja, kflet v. arlah (isp. skerlet). krofule / krofule (v.j; krofuloza / krofuloza [v.). krpin, -ina tal. (scorfano, lat. scorpaena) riba bode, bodeljka. kruta (moda u vezi sa kripta, v.) mrtvaka krinja, lijes (Glina), kuda lat. (scutum tit, grb; tal. scudo) nekadanji dubrovaki i mletaki srebrni novac, talir; isp. eskudo. kufijica tal. (scuffietta) enska kapica (Vojnovi). kuna hol. malena dvojarbolna ili trojarbolna jedrenjaa; isto i kuner (engl. schooner).

kur', kura tal. (scuro) kapak na prozoru. kur2, kura, kuro, odr. kuri tal. (scuro) taman, mraan; kuribanda tama, tmica, mrak. kiirica tal. (scurezza) tama, tamno mjesto, kurija, 2. mn. kurija tal. (scure) 1. sjekira; 2. bi, kandija (A. Stipevi). skuta v. skuta (S. Novak), kutor lat. ovrhovoditelj, egzekutor, kvadra atr. (isp. skvadra) drutvo, kval, kvala engl. (squal) iznenadni jaki udar vihora na moru; zapuh vjetra, bura. kver, kvera engl. (square) brodogradilite; isp. skver. labekati, -am njem. (schlabbern) 1. brbljati; labrati; 2. natucati njemaki; isto i labekovati, labekujem. lalcimer njem. (sehlafen spavati + Zimmer soba) spavaa soba, spavaonica, lafgust atr. (njem. sehlafen spavati + isp. gust) plaeno spavanje s bludnicom, lafhemd, 2. mn. lafhemda (sehlafen spavati + Hemd koulja) spavaa koulja, spavaica;w/7. nahthemd. lafkapa, 2. mn. lafkapa njem. (sehlafen spavati + kapa) kapa za spavanje, nona kapica. lafkupe, -pea v. lafvagn. lafmitl njem. (sehlafen spavati + Mittel sredstvo) sredstvo za uspavljivanje, hipnotik (isp. laftrunk). lafrok, mn. -ci, 2. lafroka (sehlafen spavati + Rock kaput) kuna haljina, kuni kaput; umanj. lafrekl (Krlea).

laftrunk njem. (sehlafen spavati f trinken piti) napitak za uspavljivanje (isp. lafmitl). lafvagn njem. (sehlafen spavati +- Wagen kola) eljeznika kola za spavanje, spavaa kola, vagon-li (dijeli se na lafkupee). lag, laga, lok. lagu, mn. lagovi njem. (Schlag) 1. kap, udar kapi, apopleksija, guta, guula, damla; 2. kov, soj, vrsta (ovjek staroga laga); 3. tueno vrhnje (lagobrst); 4. udarac uope; iz laga jednim hicem, na licu mjesta, od uba, otprve (ubiti) (Krlea). laganfal njem. udar kapi, kap (Krlea). lager njem. (Schlager) 1. kazalini ili filmski komad koji je upalio; 2. laka pjesma s pripjevom u ritmu modernih plesova; 3. jaka, snano naglaena rije, govor; 4. jeftina roba, osobito ona to je upravo u modi; 5. uope: neto privlaivo, zanimljivo, dopadljivo; isp. hit. lagfertig njem. (Schlag udarac f fertig gotov) koji odmah nalazi zgodan, parirajui odgovor;
lajdrati

duhovit, doskoljiv, otrouman, lako snalaljiv u diskusiji, dovitljiv, domiljat, dosjetljiv. lagiran (isp. lag) udaren od kapi, uzet. lagverk njem. (sehlagen udarati + Werk djelo, rad) 1. bilo, mehanizam za izbijanje u satu; 2. muz. zajedniki naziv za udaraljke; od toga i: lagverkist(a) lan orkestra koji rukuje udaraljkama. lagvort njem. (Schlag udarac + Wort rije) 1. krilata rije, krilatica; zgodan odgovor, geslo, parola; 2. v. tihvort; doi na lagvort kazal. doi u pravi as ili upravo kad se o dotinoj osobi govori (Mi o vuku, a vuk na vrata), lahecki polj. prid. prema lahta (v.) (isp. lahecka Poljska; O. Kerovani). lahta v. ljahta. lahter, 2. mn. lahtera njem. (schlachten klati) v. ahter. lajbok, mn. -ci, 2. lajboka njem. (Schreibbuch) prvotno biljenica, notes; kasnije lisnica, novarka, novanik, tobolac (isp. rajtoflin). 1298 legl njem. (Schlegel) but, butina, lendrijan njem. (Schlendrian) 1. neure nemarnjak, gegavac, lampavac; 2. aljkavo poslovanje, labavost, javaluk a). lep, lepa njem. (Schlepp) 1. skut, dl povlaka na enskim haljinama; 2. t brod bez motora, tegljen od drugoga teglenica; lepara, 2. mn. lepara bn vue lepove, remorker, teglja; isto i 2. mn. lepera; lepati, -am 1. (prvotno kao lep 2, a kasnije i openit kamion lepa pokvareni auto); 2. atr. > ti s nekim, ljubovati; isto i lepovati, leska podruje u porjeju gornje i s Odre (glasoviti ugljenokopi i rudni Bochnia i Wieliczka); danas itava u p Poljske, no u prolosti su se za nju o Pruska i Austrija, a izmeu dva rata vjeiti predmet smutnji izmeu Pol ehoslovake (izmeu kojih je bila po na). lezer njem. leski ugljen (izvanrednih kva' lezija drugo ime za lesku; lezani lezani; en. leskinja. lic, lica njem. (Schlitz) razrez, prorez, (na enskim haljinama, na mukim hla na-kaputima; isp. parmak. liue, li'ua (mn. . r.) njem. (Schlitten + Schuh cipela) klizaljke (malene t saone to se privrste na potplate cif slue za klizaki sport); u starijih ledenjaci, lif, lifa njem. (Schliff) glatkost, ugla finoa, takt u ponaanju, izbruenos Ufati, -am njem. (isp. lif, lajfati) 1. c brusiti; glaati, tesati; 2. uiti nekoga p nom ponaanju, uglaivati. lifer, 2. mn. lifera njem. (schlupfen : se, skloniti se, zavui se; puznuti, provi platnena navlaka za krevetske pokr osobito jorgane, poplune, lifovati, -ujem v. lifati. lika-paka u djejem govoru izriaj po prkosa (pri emu prkonjica tare ka jedan o drugi), linga, 2. mn. linga njem. (Schlinge) ] oma. lingati, -am njem. (schlingen) vesti; lingovati, -ujem; lingeraj, -aja v vez, ipka, liperi, lipera (mn. m. roda) engl. (sl< eljezniki pragovi, drvene ili eljezne i

lajdrati, -am njem. (schleudern) klizati, zanositi, bacati amo-tamo, grepsti (kotaima po cesti), posrtati (u vonji), koiti. lajer, 2. mn. lajera njem. (Schleier) veo, koprena, prijevjes. lajfati, -am njem. (schleifen) 1. klizati; 2. otriti; isto i lajfovati, -ujem; lajfer, 2. mn. lajfera brusa, otra. lajfna, 2. mn. lajfna i lajfni njem. (Schleife) 1. vrpca, traka; 2. tipogr. palta, if; 3. u filmskom jeziku naziv za filmsku vrpcu na koju je snimljena stanovita sekvenca (v.); lajfna spojena uokrug (v. forband i nahband) projicira se prema potrebi vie puta, osobito pri magnetofonskom snimanju zvukova (govora, umova i si.) dok se uhvati pravi as za nahsinhronizaciju (v.J eljenog zvuka. lajm, lajma njem. (Schleim) sluz, hrakotina, ispljuvak; isp. balgan. slaka v. ljaka. lamastika, 3. -ci hebr. (jidi) zbrka, prkarija, neugodnost, kaa. lampav njem. (schlampig) aljkav, neuredan, nemaran; ljotav; isto i lampast; lampavac, -avca, 5. -ave, 2. mn. lampavaca aljka-vac, neurednjak, nemarnjak; en. lampavica; lamperaj, -aja aljkavost, neurednost, nemarnost, lampavost. lank prid. indekl. njem. (schlank) vitak, tanak. slapa, 2. mn. slapa njem. (Schlappe) 1. mekana, plitka, kuna obua, papua, patika; 2. prenes. prostak, neodgojen ovjek (prvotno u frazi prost kao slapa, a poslije i sama imenica). lapruk, mn. -ci, 2. lapruka njem. (schlachten klati + Briicke most) klaonica, lar v. lajer (Nar.). larafija njem. (Schlaraffe lijenina, besposliar) umiljena zemlja dembelija gdje nitko nita ne radi, a svi ive u izobilju; gdje peene race i pilii lete u usta ovjeku, po livadama pasu prasci i odojci na ranju, a srebrne ure i lanci vise po drveu (Krlea, Bitka kod Bistrice Lesne); isp. Eldorado, Kokanja; laraf lan larafije; katkada i naziv za klub besposliara i bonvivana (Josip Kulundi). lask (it. ljonsk) poljski oblik za lesku (v.J (isp. Szl^sk). latati, -am atr. pipati, opipavati, agresivno milovati. lauh, lauha njem. (Schlauch mijeh, mjeina; cijev) 1. gumena cijev za polijevanje bae, za vaenje vina iz bureta i dr.; 2. gumeni umetak za naduhavanje kone lopte (na izraz ca).

fisali

1299

mizla

ge kao podloga za eljeznike tranice; vele-ri; lipera, -aa radnik koji izrauje lipere. lisati, -am njem. (Schliissel klju) zakljuavati, zabravljivati, hvatati (brava). liser njem. (Schliesser, isp. lisati) vratar uope, a kod nas veinom samo kljuar, zatvorski straar, uzniar, apsandija. lof(i)njak atr. {njem. sehlafen spavati) krevet, postelja, leaj, konaite, prenoite. ldfkapa v. lafkapa. slog v. lag. logati, -am njem. (aufschlagen) vraati u karte, gatati iz karata, bacati karte; logerica ena koja sloga, vraara, gatara, kartara (kod Donevia: logarica). loprog v. lapruk. los njem. (Schloss) tvrava, grad, zamak (Josip Kozarac). loser, 2. mn. losera njem. (Schlosser) bravar. liik njem. (Schluck) gutljaj, srk. lus, lusa, lok. lusu njem. (Schluss) 1. kraj, konac, svretak, zakljuak; 2. struk, pas (sredina ljudskog tijela); luskrenchen (Schluss + Kranzchen vjeni; posijelo) zavrna priredba na zavretku teaja za uenje plesa, zakljuni plesni vjeni. ljahta polj. (szlachta, od njem. Geschlecht rod, koljeno, pleme) poljsko malo plemstvo; ljahti plemi u nekadanjoj Poljskoj. ljaka njem. (Schlacke) 1. talog, zgura, troska, kovaina, otpaci, nusprodukt kod metalur-gijskog procesa taljenja; ohlaujui se, ljaka stvara tvrde slitine mineralnih spojeva koji se uvelike primjenjuju u industriji cementa, u poljoprivredi (kao gnojivo), u cestogradnji itd.; 2. atr. rad, posao (ljakati, -am raditi, biti zaposlen). ljam, ljama, lok. ljamu njem. (Schlam) mulj, blato, glib; u prenesenom smislu: olo, baga-a, svjetina, ljudi sa dna ivota. ljem njem. (Helm) kaciga; plavi ljemovi -ete Ujedinjenih naroda (koje se u sluajevima potrebe i opasnosti od meunarodnih sukoba odreuju izmeu vojnih snaga pojedinih drava lanica UN i alju na ugroene teritorije); ljemofon, -ona (isp. fonija) slualica i mikrofon radio-prijamnika ili odailjaa ugraena u ljem. ljonsk v. Szl^sk, leska. ljiipka, 3. -pci, 2. mn. ljupka /' ljiipkl engl. (sloop, isp. alupa) amac ratnih brodova, za est veslaa. majhlati, -am njem. (schmeicheln) ulagivati se, laskati; isto i majhlovati, -ujem.
Smok

majser, 2. mn. majsera njem. (schmeissen baciti) vrsta kratke puke u njemakoj vojsci u drugom svjetskom ratu. marn njem. (Schmarren) 1. jelo od jaja, brana, mlijeka i eera; drobljenac, mrvice; 2. prenes. nevrijedna stvar, sitnica, trica, triarija, nita, brus. marocer njem. (Schmarotzer) tko ivi na tui raun, mukta, parazit, gotovan, ankoliz. mekati, -ara njem. (schmecken) prijati, imati okus, ii u tek; isto i mekovati, -ujem (ne mekati, ne mekovati ne podnositi, ne trpjeti, nerado gledati [nekoga] u svojoj blizini). mendefer1, -era franc. (chemin de fer) eljeznica, vlak (kod starijih ljudi u Bosni, jer su tamo neke eljeznice gradili Francuzi); isto i mendufer, -era. men de fer2 franc. (chemin de fer) kartaka igra bakara (v.J u kojoj svaki igra naizmjenice dri banku (Krlea, U agoniji). mer, mera, lok. meru njem. (Schmer) salo; merkifla (Schmerkipfel) kola sa salom, sa-lenjak. minka, 3. -ki njem. (Schminke) boja, liilo za lice; minkati, -am udeavati lice minkom; minkati se atr. javno se pokazivati, izigravati, hohtaplirati (v. J ; minker, 2. mn. minkera 1. poseban kazalini ili filmski namjetenik koji se bavi minkanjem glumaca; 2. atr. dobro odjeven ovjek; prenes. hohtapler, ovjek koji se nastoji prikazati neim drugim nego to jest. mir, mira, lok. miru njem. (Schmiere) mast, mazivo, kolomaz; isp. mirati. mira njem. (Schmiere, isp. mir) 1. putujue (loe) kazalite; 2. neto loe izvedeno. mirati, miram (isp. mir) 1. mazati, podmazivati; 2. bacati pune karte u kartanju; 3. prenes. mititi, podmiivati; 4. (isp. mira) loe glumiti, osobito ugaajui najniim instinktima gledalaca. mirgl njem. (Schmirgel) smirak, prosti korund (v.J; smrvljen u prainu i pomijean sa kvar-cem i eljezom slui za ienje i glaanje kovina (i drveta u stolarstvu); mirglati, -am istiti, glaati, svjetlati mirglom; isto i mi'rglovati, -ujem; mirgl-papir, -ira smir-kov papir. mirvuTt njem. (isp. mir -t- Wurst kobasica) kobasica od samljevenih jetara (mae se na kruh); isto i lebervurt (v.J. mizla franc. (chemisette) vezena koulja (Akad. rjen. koji dodaje: U Osijeku su porugljivo 1300

nazivali mizla i ensko eljade koje nosi mizlu, tj. koje je pomodarka i koketna). smok njem. (Schmock) 1. nametljiv novinar, piskaralo (Krlea); 2. prenes. glupan, nespret-njakovi (od toga i mokljan). monces hebr. (jidi) blebetanje, brbljanje, trabunjanje, glupost, prazan, glup govor, brbljarija, akule. mucig njem. (schmutzig) 1. prljav, neist, gadan; 2. prenes. duevno prljav, krt, sebian. muctitl njem. (Schmutztitel) krai naslov knjige na listu pred glavnim naslovom. mucve njem. (Schmutzwasche) prljavo rublje. mugler, 2. mn. miiglera njem. (Schmuggler) 1. kriomar; 2. prenes. varalica; 3. tvrdica, krtac; 4. pohlepnik, prodrljivac; muglati, -am kriomariti, osobito preko granice, bez carine; varati uope; isto i miiglovari, -ujem. muk, mukan/.(Schmuck)nakit,ukras,ures. najcer, 2. mn. najcera njem. (Schneuzer) naprava za gaenje svijea, za obrezivanje fitilja, mumakaze, useka. najder, 2. mn. najdera njem. (Schneider) kroja; prid. najderov; najderski; en. najderica krojaica, velja; najdera), -aja krojai-ja, krojatvo, krojaki obrt; krojanica. nala njem. (Schnalle) spona, sponka, kopa, predica, gvozdac.

naps njem. (Schnaps) rakija. napsl (igra uz rakiju, isp. naps) kartaka igra za dvije, tri i etiri osobe sa 20 karata, ezdeset i est; napslati, -am igrati napsla; isto i napslovati, -ujem; napsler igra napsla; napslkenig {njem. Konig kralj) pobjednik u igri napsla. naucer, 2. mn. naucera njem. (Schnauze gubica) vrsta pasa (dugodlaki pin), gu-biar. ne, nea njem. (Schnee) snijeg (umueni i izlupani bjelanjci za kolae). nelcug njem. (Schnellzug) brzi vlak. nelfotografija njem. (schnell brz + fotografija) fotografija izraena odmah nakon snimanja. nelpolka njem. (schnell brz + isp. polka) brzopolka (kod starijih pisaca). nelsider njem. (Schnellsieder) kuhalo na pirit, reo, piritijera; isto i nelzider; nelsiderkiirs kurs, teaj na brzu ruku (prezirno), nenokle, nenokla (mn. . r.) njem. (Schnee --

snijeg + Nocke valjuak) valjuci od tuenih bjelanjaka preliveni slatkim sokom. nepfndrek v. Schnepfendreck (Krlea). neue, neuaf/rc. . roda) njem. (Schneeschuh) cipele za snijeg, snjeke. nicla, 2. mn. nicla i nicli njem. (S tanko odsjeen i na masti pren mesa; odrezak; isto i nicl (m. r.). nirati, niram njem. (schniiren) 1. stez njati (uzicom, miderom i si.); 2. u s, jeziku: duhovitim kombinacijama z protivnika; isp. nur. nirbodn njem. (Schniirboden) gornji d. nice na kojem visi (zaniran) dio k izraz: nadstroplje. ni't, ni'ta njem. (Schnitt) rez, kroj, pos krojaki nitovi; Donevi); nita, 2. i (Schnitte) krika, komad kruha; nan basice, ploka krumpira i si. nitling njem. (Schnittlauch) vrsta lii kao zain); na izraz: vlasac (luk d lat. Allium schoenoprasum. nofati, -am v. njofati. nola v. nala. nora v. nur. niiftikla njem. (Schnupfen hunja Tiichlein rupi) maramica za nos rupi (v. saktihla). nur, nura, lok. nuru, mn. miro (Schnur) 1. uzica, vrpca, traka, kono| tan, pertl; 2. ulog (novani) pri \ (isp. njur); isto / nura ( . roda).

nurbart njem. (Schnurrbart) brko\ barthelter (isp. njem. halten brkovez (posebno konstruirana t naprava koja se stavlja na brkove, preko noi, i vee oko uiju, da bi se s eljena forma brkova. njofati, -am njem. (schnupffeln) njuiti ti; zabadati nos, uhoditi, u njofanac, -anca burmut (v.). njur 1. v. nur; 2. ukupna svota n i je uloe igrai u igru, a tako su nek. pobjednika u igri koji je dobio ita\ oc, oca njem. (Schatz blago) dragi, ljubavnik; oca, 5. oco draga, <' ljubavnica ( u vulgarnom jeziku). oder njem. (Schotter) sitan kamen, ljunak, gruha; isto /odar, -dra (S. odrovati, -ujem posipati odei ljunivati. sodo, -6a. mn. -6i, 2. odoa franc. (chai pun sa jajima; 2. preljev za kolae o mlijeka, jaja i eera (kod nas u posv miranom obliku ato). odron franc. (chaudron kotao) u sli naziv za zagasito bakrenu boju. odrovati v. oder. ofar, 2. mn. ofara hebr. vrsta trube od (

ofer

1301

ou

goveih rogova (jo i danas uobiajena u sinagogama; inko). ofer, -era, 5. oferu (akc. i ofer, ofera, 2. mn. ofera) franc. (chauffeur loa [jer je nekad automobil pokretala vodena para iz kotla koji se loio drvima]) 1. upravlja automobila, voza (kod Matoa: loa); 2. atr. depar; prid. oferov (akc. i oferov); oferskl; ofirati, ofiram upravljati automobilom. ogor mad. (ogor iz njem. Schvvager) urjak, ura, svak, svojak, djever, zet, paanac; en. ogorica urjakinja, urnjaja, svast, svastika, nevjesta, jetrva, zaova. ogun, -una jap. nasljedni naslov vrhovnog zapovjednika japanske carske vojske u prolosti (od 1192. do 1868, kada je tu vlast, ogunat, preuzeo sam mikado). ok1, oka franc. (choc) teko ope poremeenje svih funkcija organizma, izazvano duevnim potresima i tjelesnim ozljedama; udar, potres, nesrea, napad, sudar, sukob; sablazan, prepast, zgraanje; v. okirati; ok-soba u bolnicama naziv za prostoriju u kojoj smjetaju najtee bolesnike (koji su u oku, kojima je potreban posebno obziran postupak). ok2, oka njem. (Schock) prvotno mjera od 60 komada; kasnije mnogo, vrlo mnogo, velika koliina, hrpa, gomila. oka, 3. -ki, 2. mn. oka tal. (sciocca) luda, budala; okati, -am govoriti gluposti. okantan, -tna, -tno franc. (choquant) koji izaziva ok1 ( v . J , odvratan, sablanjiv, uvredljiv. okeca, 2. mn. okeca tal. (isp. oka) glupost, budalatina (Vojnovi). oking engl. (shocking) uzvik negodovanja: sa-blanjivo!, nepristojno!, grozno!, strano! okirati, okiram (isp. ok1) uzrujavati nekoga svojim ponaanjem, preziranjem openito primljenih forma pristojnosti, sablazniti, zgranuti, uasnuti, uvrijediti, ogoriti, oa-mutiti, preneraziti, presenetiti. okolata v. okolada. ol1 (po izumitelju, engl. ortopedu Shollu) tip drvenih nanula. ol2 u mesarskom jeziku: dio stranjega buta, tzv. rua, olad, olda v. solad. olta v. Sulet. olj, olja, lok. solju, mn. oljevi v. alica; isto i olja (isp. i ala); umanj. oljica. on (on) stoti dio hvana, novane jedinice June Koreje, sonati, onam njem. (schonen) uvati, paziti, tedjeti, poteivati.

oner njem. (Schoner) isto to i kuner (v.). sonet tal. oglas, obavijest. op njem. (Schaub) snopi slame (kod nas za pokrivanje krovova na starinskim seljakim kuama), ritak (isp. ritek, gen. ritka kajkavski naziv za snop slame kojim se pokrivaju krovovi; Krlea); isp. opiti. op, opa v. opovi. opati, -am njem. (schoppen) kljukati, toviti, silom hraniti nadebelo gusku, purana itd. oping engl. (shopping) kupovanje po duanima. opiti, -im pokrivati kuu opom. opovi, opSva (mn. m. r.) porugljiv naziv za Bugare u okolini Sofije (Akad. rjen., koji dodaje: Nije nemogue da ime Sop proizlazi od junonjem. Schwabe i da se pojavilo s njem. rudarima u zapadnoj oblasti Bugarske; Skok dodaje da bi moglo biti i od tur. sopa batina, kijaa, motka, a i od Sofija). or, ora ma. (sor red, niz, linija, serija) ulica, sokak; v. oriti. orak, orka, mn. orci, 2. oraka lat. (sors) drijeb, kocka; isp. bruket ore engl. (shorts) kratke hlae, ores jidi prevarom steen dobitak; isp. pores oriti. -im (isp. or) graditi kue tako da budu u oru (za razliku od amo-tamo razbacanih kua, kako se nekad gradilo). ort v. ore. ort stori v. short story. os, sosa, lok. sosu, mn. sosovi njem. (Schoss materino krilo; skut) suknja, oseja, 2. mn. -eja franc. (chaussee) cesta, kolnik (Feldman). ooni (mn. m. r.) jedno od sjeveroamerikih indijanskih plemena (danas ive u rezervatima). otar v. uster; otar-kalendar, -ara nekad u Zagrebu kalendar Zagrebaki otar s literaturom najpopularnije, esto i bezvrijedne vrste (M. Matkovi). ot ar. gorsko jezero (ponajvie u Atlaskom gorju u Africi) ispunjeno slanim muljem. ote jidi budala, blesan. oti njem. (schottisch) kotska karirana tkanina; oti-pcilka vrsta starinskog plesa. oto tal. (sotto) ispod (isp. puija san oto lunbrele puio sam ispod kiobrana; M. Smoje). oto njem. (isp. oti) tanko lako platno, bez. ou v. show; ougerla v. shovvgirl; oumen v. shovvman.

oven oven, -ena v. ovinizam. ovinizam, -zma (po imenu franc. vojnika Chau-vina, poklonika Napoleonove osvajake politike) reakcionarna politika progonjenja, istrebljivanja, ugnjetavanja drugih naroda; raspaljivanje nacionalne mrnje, propovijedanje nacionalne iskljuivosti; ovinist(a) ovjek zadojen ovinizmom, propagator, pristalica ovinizma; en. ovinistkinja; prid. ovinistiki. ovran tat. (sovrano, a to je isto to i franc. souverain, engl. sovereign) dukat, cekin, zlatnik; isp. seferin. pacakamin, -ina tal. (spazzare istiti) dimnjaar (D. Ivanievi). pacir, -ira v. pancir; pacirtok tap, palica (za etnju). spada tal. (spada) ma, sablja; isp. spada. pagat, -ata njem. (iz tal. pago) uzica, konopac; isto i paga (fen. roda), a u Dalmaciji pag, paga (m. roda); pagerice (mn. . roda) cipele s potplatom od page. pageti, pageta (mn. m. roda) tal. (spaghetti) vrsta tankih makarona koji nisu uplji. paher v. parherd (dubr. izraz). pahtl(a) v. malpahtl. pajhl(a) njem. (Speichel slina) zubarska alatka za crpljenje sline, pljuvake iz usne upljine (kad se nakupi pri obradi bolesnog zuba). pajs njem. (Spass) ala (Nar.). pajsan, -sna, -sno njem. (Spass ala) aljiv, smijean, zabavan, neprilian, nezgodan. pajscimer njem. (speisen jesti + Zimmer soba) soba za blagovanje, blagovaonica. pajskarta njem. (Speise hrana 4- isp. karta) 1. jelovnik, jestvenik, meni/v.J; 2.prenes. red, niz, poredak (osobito u ulinoj frazi kleti sve po pajskarti kleti sve odreda). pajza, 2. mn. pajza njem. (Speise jelo, hrana) spremnica za hranu (obino pored kuhinje), smonica, ostava; isto /pajz, pajza (m. roda). pajzevagn njem. (Speise hrana + Wagen kola) kola za ruanje, vagon-restoran. paletne, paletna i paletni (mn. . roda) tal. (spaletta ograda) v. aluzije. palir, -ira njem. (Spalier) redovi (vojske) sa svake strane puta kojim prolazi osoba kojoj se odaje (vojnika) poast. palmata tal. (spalmata) udarac (uiteljev) ibom po dlanu (aka), tzv. packa. palta njem. (Spalte) 1. novinski stupac; 2. otisak tampanog sloga prije nego se prelama u strane; if; korektura; spakirati, paltTram sloiti u palte i otisnuti korekturu, pan, pana (po ma. ispan od slav. panjulet

1302 nadstojnik nad kmetovima u feudalne gospodarski inovnik na feudalnom i pana, 2. mn. pana njem. (Spane) ma: industrijsku obradu kovine (u metalos stvu). panac i si. v. panjolac i si. panati, -am njem. (spannen) nategnuti, natezati, rastezati, napinjati; prezati volove u kola, u plug; isto i panovati, pancir, -ira njem. (Spazier) 1. etnja passamezzo; pancirati, panfram pandle, pandllipandlaYww. . r.) njem. Spane) strugotine, trijee, iverje. panferkl njem. (Spanferkel) u mesarsko ku: odojak, prase (isp. friling). panga, 3. -gi njem. (Spange) 1. kopa, sponka; 2. atr. koni obru s iglama k vode opasni zlikovci; 3. pange, { panga (mn. . r.) vrsta srednjovjel muila. panija (od lat. Hispania) drava na 1 skom poluotoku; glavni grad Madric panjolska (v. J . panijel v. spanijel. panier rajter njem. (spanisch pai Reiter jaha) v. panjolska, pa jahai (Krlea, U logoru); pa nie vani (Wand zid) v. panjolski zid. panovati v. panati. panirol, -61a njem. (spanisehe Rohre) njolska trska. panung njem. (Spannung, isp. panati) tost, napon, nestrpljivost, radoznalost janost, zategnutost. panja tal. (Spagna) panija, panjolski novi). panjolet tal. (spagnoletta; Talijani si cigarete dobili od panjolaca) cigareti panjoleta, 2. mn. -eta. panjoleta tal. (spagnolata) 1. hvastanje, sanje, nadmetanje rijeima; 2. figura u kom plesu (Nar.). panjolska (prema tal. prid. spagnolo, espanol) v. panija; panjolac, -1 panjolce, 2. mn. panjolaca; en. pai prid. panjolski; isto /panac, -nca, 5. 2. mn. panaca; en. pankinja; prid. ] panjol, -61a panjolski idov, sefa panjolka panjolska groznica (vrs gripe); panjolske izme vrsta sred kovnog muila; panjolski dobrovol pripadnik jedne od internacionalnih b

1303

perhakl

u panjolskom graanskom ratu 1936 1939; kod nas popularno: panac, panjolac; panjolski jahai (konji) vrsta iane prepreke; na izraz: krstila; panjolski zid pomina sklopljiva stijena od (raznobojne) tkanine napete na okvir (slui za zakrivanje ili odjeljivanje pojedinih dijelova neke prostorije); ograda, pregrada, zastor, paravan (v.J; panjolska sela potpuno nepoznata stvar, potpuno neznanje o neemu; panjolska muha v. kantrida; panjolska trska stabljika palme rotang (Malaja), vrlo vrsta i savitljiva; upotrebljava se za batinjanje. panjulet v. panjolet. par, para, mn. parovi tal. (sparo) vrsta ribe (Sargus annularis). parati, param njem. (sparen) uvati, tedjeti; sparan, -rna, -rno tedljiv, uvaran (drugo je sparan, -ana, -ano teen, uteen); isp. parkasa. paret v. parherd. parga; pargla v. paroga.

parherd njem. (sparen utedjeti + Herd ognjite) tednjak, tj. ognjite koje je ograeno da se ne rasipa snaga vatre. parkasa njem. (Sparkasse) tedionica, banka; isp. parati. parmajster njem. (isp. parati + Meister majstor) tedia, tedljivac, tecikua. paroga, 3. -gi, 2. mn. paroga njem. (Spargel, od gr. asparagos) biljka iz porodice ljiljana; pripravlja se i za jelo (poznata i pod nazivom kdlenac). partati, -am njem. (Sparte odjeljak) crtati okomite i vodoravne linije (za laku preglednost nekih podataka i si.). pas njem. (Spass) ala, zabava, razonoda (Nar.); isto ipa (Nar.); pasferderber (njem. verderben kvariti) osoba koja svojim nezgodnim ponaanjem odn. nedrutvenou kvari zabavu (u amalovievu rjeniku: kva-riala). pat v. spat.

peceraj, -aja lat.-njem. (species, Spezerei mirodija) 1. mjeovita roba; ive; ivene namirnice; 2. trgovina ivenim namirnicama (kupila sam u peceraju); prid. pecerajski. pecija i si. v. specija i si. pedicija tal. (spedizione) 1. otpravljanje, otprema, otpremanje robe; 2. otpremnitvo; poduzee za prijevoz robe, seljenje i si.; pediter, -ra, 5. pediteru otpremnik; prid. pedite-rov; pediterski. pehati, -am njem. (spahen) vrebati, uhoditi, pijunirati; isto i pehovari, -ujem. pek, peka, njem. (Speck) slanina; pekati, -am popunjavati, nadijevati krto meso slaninom; isto i pekovati, -ujem; isp. pikati; pekvurt kobasica slaninjaa. pekcija atr. (isp. inspekcija) straa koju a-trovci postavljaju za vrijeme kartanja, kockanja ili u asu kad izvode svoje pothvate. pekjeger atr. (njem. Speck slanina + Jager lovac) prosjak. pekula lat. (specula) sitna kuglica od stakla, peene gline i si. kojom se igraju djeca; kliker, frenga, bajsa, pigla; pekulati se, -am se igrati se pekulama. pekulacija lat. 1. v. spekulacija 1; 2. nastojanje oko to lake zarade u trgovakim poslovima; iarenje, biznis (isp. spekulacija 2); 3. pravn. prestupak koji se sastoji u (jeftinijoj) kupnji i (skupljoj) preprodaji (sa svrhom bogaenja) poljoprivrednih proizvoda i predmeta iroke potronje; pekulant, 2. mn. pekulanata (isp. spekulant) iardija, ra-undija, mudrija, crnoburzijanac, kombinator, perholc

prepredenjak, vjet trgovac; biznismen; en. pekulantica i pekulantkinja (akc. / -antkinja); prid. pekulantski; pekulirati, -kullram baviti se pekulacijama, mudrijaiti; isto i pekiilisati, -em. pekvurt v. pek. pelunka, 3. -ci, 2. mn. pelunki/a/. (spelunca peina, spilja) mraan i prljav stan ili krma; jazbina, gnijezdo. penadla njem. (Spenadel) pribadaa, igla s glavicom, gumbanica, mjedenka, ioda, za-badaa, zabodaa, bumbaa, pioda, bocka, babljaa, baenka, pridjevaa, balija (v.J (kod Matoa: puenka); isp. toplija. pencer, 2. mn. pencera engl. (spencer [po lordu Spenceru] kratak kaput) seljaki kratak (vunen) kaput; isto i pencle, -eta. pendirati, pendiram njem. (spendieren, tal. spendere) darovati, pokloniti, obdariti, udijeliti; potroiti, potratiti; isto i pendati, -am. pendlati, -am (isp. penadla) privrivati pri-badaama, spajati (privremeno, povrno). pengler njem. (Spengler) limar, klamfer. pera njem. (Sperre) 1. popularno za pertunde (v.J; 2. tehn