Enkaustika

Enkaustika dolazi od grke rijei enkaiein, to znai paliti, iako se u enkaustici nita ne spaljuje. Spaljivanje se, prema Pliniju, koristilo za graviranje u kosti zagrijanim metalnim iljkom, a u nastala udubljenja utiskivala se boja pripremljena voskom. Enkaustika je jedna od najstarijih slikarskih tehnika. U enkaustici je vosak vezivo boja. Poznato je da su stanovnici mjesta El Fajuma, dananjeg sjevernog Egipta, na poklopcima poklopcima sarkofaga slikali portrete pokojnika u tehnici enkaustike (ali i u tehnici votane tempere). Tehnikom enkaustike slikane su i prve ikone. Kao samostalna tehnika javlja se u etvrtom stoljeu p. n.e.. Poznate su zidne slike u Pompejima raene u enkaustici. Vosak je amorfna tvar, ve pod toplinom ruke omekava, a u tekue stanje prelazi na oko 650C. Hlaenjem ponovo ovrsne. Tvrdoa voska nije velika, moe se zaparati noktom. vrstoa voska je razliita. Najvri je egipatski vosak, zatim grki, pa onda ruski. Svojstva voska ovise o biljkama i cvjetnim sokovima kojima se pele hrane. Vosak je jako postojan kad je ist, ne oksidira, ne uti, ne poveava volumen, niti puca. U hladnoj vodi se ne otapa, niti u njoj bubri kao premazi ulja, pa je premaz voska odlina zatita protiv vlage. Vosak se koristio za zatitu zidnih dekoracija, mramornih skulptura, slika izraenih vezivom od gume, tutkala, jaja i sl. pod imenom Ganosis. To je tehnika premazivanja rastopljenim voskom koji se kasnije polira. U pravoj enkaustici vezivo je vosak koji se tali na temperaturi 64 660 C i mijea s pigmentima direktno na slici ili se oblikuje u kockice ili kuglice koje se zagrijavaju na potrebnu viskoznost na metalnoj paleti. Temperaturu treba regulirati. Ako je visoka, vosak e se razdvajati od boje, a pigmenti neotporni prema zagrijavanju (oker) promijenit e ton. Da bi boja ostala to due u tekuem stanju nanosi se na zagrijanu podlogu. Enkaustike boje se sue, im se vosak stegne. Ugrijanim noevima i raznim iljcima (cestrum) vrile su se naknadne korekcije. Slika se na kraju polirala mekanom krpom da bi dobila sjaj. Po jednom starom nainu rada koristio se metalni zagrijani alat kojim se na odgovarajuoj podlozi vie modeliralo nego slikalo. Kako je topli nain enkaustike kompliciran, slika se i voskom u hladnom stanju. Vosak se otapa u terpentinu i prelazi u mekanu pastu u koju se umijeaju pigmenti. Mogu mu se vosku dodati smole i smolni lakovi zbog poveanja tvrdoe. Vosak se moe osapuniti, a votani sapun emulgirati tutkalom, gumiarabikom, jajem itd. Enkaustika se moe izvoditi na svim podlogama: dasci, platnu, zidu, papiru, metalnim ploama. Enkaustikom se je slikalo na slonovai i glinenim ploicama. Danas se koriste papiri gramature iznad 200 g/m2 koji su u pulpi zasieni tutkalom. Prije slikanja, moe se podloga jednakomjerno prekriti voskom ili se moe slikati direktno bez pripreme podloge. Na drvenim ploama koristila se i tutkalno kredna preparacija. Drvo se moe premazati disperzivnom impregnacijom i preparacijom. Enkaustika dobiva vei znaaj i u novije doba primjenom savremenih elektrinih ureaja. Votani zgrafito je moderna enkaustika tehnika kod koje se na ohlaenu enkaustiku boju, nanesenu u vie slojeva, strue, urezuje i sl.