Sie sind auf Seite 1von 56

SKRIPTA ZA ESEJ-2012

1. Camus, Albert, Stranac 2. Dostojevski, Fjodor Mihajlovi, Zloin i kazna 3. Dri, Marin, Dundo Maroje 4. Flaubert, Gustave, Gospoa Bovary 5. Goethe, Johann Wolfgang, Patnje mladog Werthera 6. Kafka, Franz, Preobrazba 7. Krlea, Miroslav, Gospoda Glembajevi 8. Krlea, Miroslav, Povratak Filipa Latinovicza 9. Marinkovi, Ranko, Ruke (novele: Ruke, Zagrljaj, Aneo, Prah) 10. Nehajev, Milutin Cihlar, Bijeg 11. Poe, Edgar Allan, Crni maak 12. Salinger, Jerome David, Lovac u itu 13. Sofoklo, Antigona 14. imi, Antun Branko, Preobraenja 15. oljan, Antun, Kratki izlet.

Camus STRANAC IVOTOPIS: Albert Camus (1913. 1960.), francuski je romanopisac, dramatiar i esejist. Ateist s duom kranina. Camus eli da se spase moralne i duhovne vrijednosti ovjeka: one za njega predstavljaju jedini smisao u apsurdnosti ivota. Dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine. itav se Camusov opus temelji na ideji apsurdnosti ljudske sudbine. Apsurdnosti svijeta, Camus suprostavlja stvaralaki akt koji tu apsurdnost porie (stvarati znai dvaput ivjeti). Istie poguban utjecaj grada na modernu civilizaciju koja je izgubila dodir s prirodom, sa istoom krajolika; umorna i neurotina, ne poznaje mir, vedrinu duha, blagost veeri. Modernog ovjeka naziva hladnim, cininim monstrumom. Nasuprot svijetu dananjice, evocira primjer stare Grke, koja je u svemu znala nai pravu mjeru. Poginuo je u automobilskoj nesrei. KNJIEVNOST 1929.-1952. -eksperimentira sa jezinim mogunostima -europski romani vezani su uz egzistencijalnu filozofiju -stalna tenja da se nadmae prethodnici -osporavanje tredicije KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman lika MJESTO RADNJE: Alir O DJELU: ''Stranac'' je kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad je saznao za smrt svoje majke pa do iekivanja vlastite smrti na koju je osuen zato to je bez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji se prethodno potukao s njegovim prijateljima. Svi ti dogaaji ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka, koji u tamnici, s podjednakim mirom i ravnodunou, govori o proteklim zbivanjima, kao i o smrti koja mu preostaje. Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama. Prema romanu je ''Stranac'' 1967. g. snimljen istoimeni film. Camusov ''Stranac'' jest roman s poprilino uskom usmjerenou, jednostavan je u svijetu punom nedokuivosti i ravnodunosti, dogaaji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni, kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu, Camus eli prikazati unutarnje napetosti, nelagode, osjeaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovim razmiljanjem u tim trenicima. ''Stranac'' se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici, koja ne govori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima, ve govori o neem posve drugom: o privatnim stvarima, zgodama i nezgodama jednog mladia, Mersaulta. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: MERSAULT: Sitni je bankovni inovnik koji ni od koga nita ne trai, i koji priznaje drugima pravo da rade to ele. Otuio se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom. Ona hoe da se oni vjenaju, no njemu je svejedno. On je ravnoduan, nezainteresiran za sve. Prepustio se ivotu. Nita ne poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suenju je takoer nezainteresiran, kao da se to njega ne tie. MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju.

RAYMOND: . Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen.. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. CELESTE, Mersaultova majka EMANUEL, nadstojnik i upravitelj starakoga doma ANALIZA JEZIKA I STILA: - epiteti: mrtvaka kola, bezuba usta, nehotini trzaji, ispupeni trbuh - usporedbe: kao da mama nije ni umrla, kao i obino, kao krv to se kotrlja po maminu lijesu, kao da se lutak razglavio KRATAK SADRAJ: Radnja se romana dogaa u Aliru. Glavni je junak mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja malih, beznaajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom: Danas je majka umrla. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu vlada, produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nain. Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici grada Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. Njegov prijatelj Raymond i on potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond kojeg je Arapin ranio noem. Kad su se strasti smirile i inilo se da je sve zaboravljeno, dolazi do preokreta. Mersault pitoljem ubija tog Arapina. Drugi se dio romana odvija u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i suenja, on sadri osjeanja i misli Camusova junaka, koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj postupak; isto tako ne moe pronai nijedan razlog pokajanja, niti se eli spasiti. Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodunou oito je uasavanje koje ovjek pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj. O majci: ''Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uope posjeivao. Pa i zato to bih tada izgubio cijelu nedjelju a da ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem kartu i putujem dva sata.'' Nakon majine smrti: ''... uostalom, nisam se imao zbog ega ispriati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi suut. Vjerojatno e to uiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit e to neto svreno i sve e poprimiti slubeniji izraz.''

ZLOIN I KAZNA ~ Fjodor M. Dostojevski Razdoblje: REALIZAM trajanje: od 30-ih do 80-ih i 90-ih god. 19.st. vodeu ulogu ima francuska, ruska i engleska knjievnost najprije se javio u Francuskoj, pod utjecajem drutvenih promjena (Francuska revolucija), ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma i pozitivizma i enciklopedista cilj to istinitije i to izvornije opisati svijet u kojem ovjek ivi, radi njegova poboljanja i napretka objektivno i bez osobne prisutnosti (objektivni pripovjeda er form) pojaano zanimanje za prirodne znanosti i jaanje pozitivistikih filozofija naglaavanje odnosa knjievnosti i zbilje roman glavni knjievni anr, zrcalo stvarnosti fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja; uzorno-posljedini odnosi jedini estetski kriterij realizma je istinitost Stendhal zaetnik realizma Crveno i crno usporedio roman s ogledalom koji nosi cestom obiljeja realistikog djela: kritinost (kritika drutevnih problema djelo na njih upozorava i nudi rjeenja), tipinost (opisani lik ima sve izvorne, autentine osobine koje imaju i ostali predstavnici njegove skupine npr. tipini graanin je promiljen, obrazovan, potuje zakon...), objektivnost (vidjeti svijet istinski, onakvim kakvim on zaista jest) Biografski podaci o autoru: Fjodor Mihajlovi Dostojevski 1821. 1881. -ruski romanopisac, uz Tolstoja najvei predstavnik ruskog realizma -sudjelovao u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskoga, zbog ega je osuen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir, gdje je proveo deset godina na poetku svog stvaranja kretao stopama Gogoljeva realizma i zastupao napredne drutvene poglede (roman Bijedni ljudi, 1846.) nakon povratka s robije (koju je opisao u Zapisima iz mrtvog doma, 1861.), naputa i osuuje revolucionarnu djelatnost (roman Demoni, 1871.), te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo mijenja se i tematika njegovih djela moralni aspekti ljudske egzistencije, pitanja dobra i zla, krivnje i odgovornosti zanimljiv kriminalni zaplet posluit e mu samo kao okvir u kojem e raspravljati o problemu zloina i kazne kao takvome, u elji da otkrije tajne pobude ljudskih postupaka prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe, a u traganju za odgovorima na pitanja koja ga mue, razvija dugotrajne rasprave i diskusije o moralnim, etikim i filozofskim problemima dvije vrste likova s jedne strane cinici i buntovnici protiv drutva, razvratnici i nemoralni tipovi, a s druge strane portvovne, nesebine linosti, koje su u ivotu odabrale put ljubavi, patnje i pasivne podlonosti snano djelovao na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20. stoljea glavna djela: PONIENI I UVRIJEENI, ZLOIN I KAZNA, IDIOT, BRAA KARAMAZOVI (sve romani)

ZLOIN I KAZNA SADRAJ: Prvi dio Mjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava u S. Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki plan. Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj dobroudnoj polusestri Lizveti koja radi za nju. Mladi je razvio teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak kovanja planova o ubojstvu i krai. Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u krmi je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu tunom priom o obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati i na njega. U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u gospodskoj kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena. SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui ruicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se kako on ne moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo razgovor trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu. Shvatio je da e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za ubojstvo. U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu kuicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu. Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima. Odjednom je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog umorstva." Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i shvatila da se zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi nakratko izgubio Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su mislili da je pijan. Vratio je sjekiru

na mjesto sve u bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi, ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadrati, koliko se god trsio.." Drugi dio Leao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je gazdarica traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom Petroviem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke - sruio se u nesvjest. U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao (uao kod Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu, a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno njegovao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili soboslikare! Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga. Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala... upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s predivnim plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu. Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest. Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije nita. Trei dio Razmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i odrao obeanje. Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod uvjetom da Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjivo. Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij se pokazao lukavac i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti ak i zloin ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim stanjem zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na

kraju ga je ak pitao je li vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a Razmihin se razbjesnio na Porfirija. Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je uzrujano i palhovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je bila tek bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na nju i ne mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile moje!" - ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana. Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov. etvrti dio Svidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neobino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin. U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj" djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da mu vrate trokove puta. Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan. Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode. Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat. Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu ivotu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice, pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako mu se vraa elja za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepatena. Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je u aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae malo iznenaenje?!" U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljnikova onu veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog

klevete i zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se jo ogledati." ree smjeei se pakosno. Peti dio Luin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati mukarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja pravei se duebrinik, ali joj je skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke, objesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u nekoj nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne li mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!" Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zloina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?" Znao je da ona misli na robilu, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio. Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je ak do nekog generala. Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prislukivao njihov razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u aci. esti dio "Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov. S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista, inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao ispriati zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret poinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino, mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe smatra

za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo aptom, duboko uvjerenim glasom." Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim. "Smanjit e mi kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da ga do tada nee prijaviti. Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj, pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i rekao neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti. "Ne voli me dakle? - tiho priupita. Ne. I ne bi mogla? Nikad? Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae." Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se do Male Neve (most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema mjesta. E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam otputovao u Ameriku." I ubije se. Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo teko, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu zemlju, sav proet nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio da e ostati s njim do kraja. Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je ugledao slabaan smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru inovniku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana. Epilog Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije kanjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog Marmeladova) dobio je samo osam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerovatno znajui za stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je pola u Sibir s njim. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane razbolio se od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin: samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju." Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i posjetama

kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je ugledao Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo dok je itao, neto se u njemu prelomilo. Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce drugog." Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni. "Raskoljnikov nije znao da nije dobio ivot na dar, nego da e ga jo i te kako skupo stajati, da e platiti za nj velikim pothvatom u budunosti... - ali to je ve nova pripovijest." najpoznatiji i do danas najitaniji roman Dostojevskoga anrovski teko odrediti kriminalistiki, drutveni, psiholoki, ali prije svega roman ideja, u kojem Dostojevski na vrlo itak nain raspravlja o pitanjima koja su ga muila nakon povratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom glavnom preokupacijom (problemi zloina i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde) sudbina siromanoga petrogradskog studenta Raskoljnikova, koji se iz viih ciljeva odluio na zloin (ubojstvo starice lihvarke ijim je novcem namjeravao pomoi svima potrebnima obitelji, Marmeladovoj obitelji...) realistiki vjerna drutvena slika bijede velegradske sirotinje i osiromaenog plemstva psiholoka razrada glavnog lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka, s teitem na raspravi o vjenim pitanjima, emu podreuje i likove i fabularnu osnovu djela na taj nain, kao i estom uporabom unutarnjih monologa Dostojevski anticipirao moderni europski roman 20. stoljea radnja se odvija u 9 dana snovi, halucinacije, bolesna svijest pretea modernog psiholokog romana toka svijesti Ne ubij! temeljna poruka romana evanelje

DUNDO MAROJE ~ Marin Dri Razdoblje: HRVATSKA RENESANSNA KNJIEVNOST pod utjecajem renesansne umjetnosti u Italiji

od sredine 14.st. do kraja 16.st. u razvijenim gradskim sredinama (Dubrovnik, Split, Zadar, Hvar) slobodna Dubrovaka Republika i mletaka Dalmacija oblikuje se u usporedbi s humanistikom knjievnom kulturom na latinskom jeziku usvojila mnogobrojne idejne i duhovne koncepcije humanizma afirmacija hrvatskog narodnog jezika naelo oponaanja estetski vrijednih uzora OSLANJANJE NA: klasinu antiku knjievnost (Vergilije, Plaut, Horacije, Ovidije...) klasine pisce talijanske renesanse (Dante, Boccaccio, Petrarca) suvremene talijanske knjievne autoritete iako je u suprotnosti sa srednjovjekovnim svjetonazorom, hrvatska se renesansa u nekim sastavnicama oslanja na srednjovjekovnu knjievnost i na tijekove domae usmene knjievnosti OKOLNOSTI: turska osvajanja tijekom 15. i 16.st., vlast Venecije i talijanski utjecaj na gradove uz more; u socijalnom smislu nositelji renesanse su pripadnici imunoga patricijsko-graanskog sloja primorskih gradova, sredita su tada jo pod mletakom vlau Biografski podaci o autoru: Marin Dri rodio se vjerojatno u Dubrovniku, 1508.g. u puanskoj obitelji klerik, trgovac i crkveni orgulja; nadimak Vidra u Dubrovniku polazio kolu, neko vrijeme proveo u toskanskom gradu Sieni nakon povratka u Dubrovnik, poeo pisati drame, najvie komedije u Firenci pisao urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu I. de' Mediciju pozivajui ga da svrgne vlast dubrovakog plemstva ostavi bez odgovora i odaziva na bunt, vratio se u Veneciju i nagodinu, 1567.g., umro (pokopan u crkvi sv. Ivana i Pavla) knjievni rad zapoeo kao lirik piui ljubavne pjesme u duhu petrarkizma, no ubrzo se posve posvetio drami (okuao se u svim tada poznatim dramskim vrstama: komediji, pokladnoj igri, pastorali i tragediji) najpoznatija djela: komedije DUNDO MAROJE, SKUP (prerada Plauta), pokladna igra NOVELA OD STANCA, tragedija HEKUBA (prerada Euripida) te pastirska igra TIRENA DUNDO MAROJE SADRAJ: Starac je Dundo Maroje sinu Marinu dao pet tisua dinara da ode u Firencu, no Maro odlazi u Rim i tu troi sav novac. Tada Dundo odlazi sa slugom Bokilom potraiti sina u Rim. Tu susretnu Tripeta koji im govori da moda zna Maru. Dundo ga moli da ostane s njima i primi ga kod sebe. On ih odlui upoznati s Rimom. U Rimu se nalazi Ugo Tudeak i njegov vjerni sluga Pomet. Ugo je strasno zaljubljen u Lauru, no ona ga mrzi. Maroje, Tripeta i Bokilo nali su Maru. Maroju zaboli srce kad uje kako njegov sin troi novac koji je on mukom stekao. U Rimu, Maru trai i njegova zarunica Pera, zajedno s Divom. Preruena je u mukarca. Divulin im govori da je i Dundo u Rimu, a Peru je strah da e naletjeti na njega. Kasnije, Petrunjela, Laurina slukinja, govori Pometu da je Laura s Marom i da ne eli uti za Uga. Pomet joj govori da kae Lauri da je stigao Marin otac i da je uasno ljut na njega. Mladi Dubrovani Niko i Pijero trae Maru i ele ii kod Laure. Dolazi i Vlaho, a Petrunjela im govori da je Laura njena gospodarica. Napokon do njih dolazi i Maro te ih s veseljem pozdravlja i hvali se kako je s Laurom te kako dobro ivi. Maroje iz krme primjeti

Maru i dolazi do njega viui iz sveg glasa. No, Maro se pravi da ga ne poznaje, a otac u bijesu nasre na njega noem. Kapetan i biri odvode Maroja u tamnicu jer remeti mir. Vlaho, Niko i Pjero odlue pomoi Maroju izai odande. Lihvar Sadi odlui ostaviti Lauri bisere i govori joj da e doi za sat-dva po novac. Bokilo upada u nevolju pa se odlui sakriti sve dok ne naie netko od njegovih, Pomet izvlai Maroja iz tamnice. Pomet susree Bokila i, nakon to ga prepozna, alje ga Popivi, dok Maro ali to se pojavio njegov otac i boji se da e izgubiti Lauru. Sadi dolazi po novac, no Maro mu govori da doe poslije. Laura pak govori Mari da je Maroje u Rim donio mnogo toga korisnoga. Sadi napokon dobiva svoj novac i Maro ga zatim tjera. Maro moli Popivu za pomo, a ovaj mu govori da se mora pred Laurom razmetati novcem. Tripet se kasnije udvara Petrunjeli, a tada dolazi Ugo Tudeak i svaa se s njima te kae Petrunjeli da nju i Lauru treba ubiti i nek' ih nosi vrag. Popiva govori Mari da je nagovorio Lauru da ne vjeruje Pometovim obmanama. Zatim Maro moli Lauru da odobri bankaru da na raun njenih dukata u banci da Sadiju jamstvo za svilu koju od njega kupuju. U meuvremenu, Pera se ali babi da nije uspjela nai Maru. K njima dolazi Petrunjela i na upit poznaje li Maru, ona odgovori da je on zaruen s njenom gospodaricom Laurom i Pera se na to rastui. Bankar napokon daje Sadiju jamstvo. Popiva savjetuje Maru da se pravi da ne poznaje Maroja i da ostavi Lauru na cjedilu. No Maro mu odgovori da nema anse da to uini Lauri, ali ocu Maroju ipak govori da ga prvi put vidi u Rimu. Maroje ga moli da mu ovaj spremi i uva njegovo ''blago''. Gulisav govori Pometu da je doao traiti Mandolijenu, izgubljenu ki Ondarda Tudeaka. Prije osam je godina otila s mladiem, te ju on eli nai, a i dat e nagradu onome tko ju nae. Pomet ju odlui nai i saznaje od Petrunjele da se Laurin otac preziva Tudeak, da je ivjela u Kotru i da se zvala Mandolijena. Za to vrijeme, Maro napokon shvaa da ga je otac pokrao, a Pomet prvi shvaa da je Laura bogata nasljednica. U meuvremenu, Pavo i njegov sin Grubia dolaze u Rim i trae Maroja. Petrunjela govori Lauri da je Maro zaruen za drugu i Laura se uasno razljuti. Tada dolazi Lessandro, trgovac svilom, i trai od Mare novac. Maro je duan na sve strane, a Pomet likuje. Petrunjela tjei Peru. Kamilo, Vlaho, Niko i Bokilo mole Maroja da oprosti svom sinu i da ga odvede natrag u Dubrovnik. Maroje se smeka te umjesto Mare plati njegove dugove. Sve se zavri Pometovim djelovanjem: Maro i Pera zavre zajedno, isto tako Laura i Ugo, a takoer i Pomet i Petrunjela. Dubrovani se vraaju u svoj grad. TEMA: ismijavanje ljudske pohlepe, sukob oca i sina, ludost zaljubljenih pet inova dva prologa (predgovora): 1.) Prolog Dugog Nosa, 2.) Prolog autora (govori o radnji komedije, likovima, mjestu radnje...) satiriki odnos prema vlastitoj sudbini, te prikrivena ili otvorena politika satira, osobito u Prologu Dugog Nosa, ali i u iskazima drugih likova (Pomet, Tripe) najvea Drieva inovacija i posebnost u komediografskom opusu tridesetak najrazliitijih likova vrlo opsena i dramaturki sloena komedija sukob oca (dundo Maroje) i sina (Maro troi kapital na kurtizanu Lauru) mjesto radnje Rim sredinji motivi: novac, sukob rastrone mladei i konzervativne, krte starosti Dri kritizira sveopu pokvarenost i lakomost Prolog Dugog Nosa dijeli ljude na LJUDE NAHVAO (nesposobna vlastela i dubrovaki senatori pohlepni, rastroni, razvratni...) i LJUDE NAZBILJ (bistri, duhoviti, snalaljivi, inteligentni ljudi)

POMET zaokupljen ovozemaljskim uicima renesansni ovjek; zaplee radnju, vodi likove (trjeba je bit vjertuozu, tko hoe renjat na svijetu tko hoe vladati, mora biti pun vrlina); gospodar smijeha u komediji afirmacija sposobnih i pametnih (sluge) pobjeda ovjekove inteligencije bogatstvo jezika dubrovaki, nedubrovaki, talijanski ismijava konvencije petrarkizma kurtizana LAURA

Flaubert - GOSPOA BOVARY


IVOTOPIS: Gustave Flaubert (1821.-1880.) francuski je pripovjeda i romanopisac. Nastojao je apsolutnom objektivnou prikazivanja evocirati (prisjeati se) u svojim djelima likove i prizore iz svakidanjeg malograanskog ivota koji ga je okruivao i odbijao, kao i sjajne slike i likove daleke prolosti, koja ga je neodoljivo privlaila. Djela: ''Madame Bovary'', ''Sentimentalni odgoj'', ''Jednostavno srce'', ''Bouvard i Pecuchet'', ''Salammbo'', ''Iskuenje sv. Antuna'', itd. -tipian predstavnik realizma-zbijen i saet stil-veliku panju posveuje strukturi reenica -prvi je upozorio na slinost ljenika i pisca -Madame bovaray izazvala sudski proces zbog nemoralnih djelova,osloboeni optuaba Razdoblje: REALIZAM trajanje: od 30-ih do 80-ih i 90-ih god. 19.st. vodeu ulogu ima francuska, ruska i engleska knjievnost najprije se javio u Francuskoj, pod utjecajem drutvenih promjena (Francuska revolucija), ali i pod utjecajem teoretiara racionalizma i pozitivizma i enciklopedista cilj to istinitije i to izvornije opisati svijet u kojem ovjek ivi, radi njegova poboljanja i napretka objektivno i bez osobne prisutnosti (objektivni pripovjeda er form) pojaano zanimanje za prirodne znanosti i jaanje pozitivistikih filozofija naglaavanje odnosa knjievnosti i zbilje roman glavni knjievni anr, zrcalo stvarnosti fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja; uzorno-posljedini odnosi jedini estetski kriterij realizma je istinitost Stendhal zaetnik realizma Crveno i crno usporedio roman s ogledalom koji nosi cestom obiljeja realistikog djela: kritinost (kritika drutevnih problema djelo na njih upozorava i nudi rjeenja), tipinost (opisani lik ima sve izvorne, autentine osobine koje imaju i ostali predstavnici njegove skupine npr. tipini graanin je promiljen, obrazovan, potuje zakon...), objektivnost (vidjeti svijet istinski, onakvim kakvim on zaista jest) KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: likovi: Emma Bovary, Charles Bovary, Leon, Rudolphe, Charlesovi roditelji, Emmin otac... EMMA BOVARY: Odrasla je u samostanu, a svijetu snova i mate, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospoa to se onesvijeuju u samotnim paviljonima i slinih romantinih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izaavi iz samostana i vrativi se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je ekala da ivot pone, da se matanja obistine. Kada je Charles zaprosi, ona pristaje mislei da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna. Kad je zahvati depresija oni se ak sele u Jonvil-l Abei. Ondje Emma raa, ali curica joj uope ne mijenja raspoloenje iako je voli. Budui da je dosta neuravnoteena, ona se zanosi svakakvima mislima; jednom se trudi da bude to bolja domaica i majka sve onako kako stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi eljenu sreu jer ona misli da ljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se sputa na ivot, otresa ga, upa volu kao lie i cijelo srce nosi u ponor... a ne zna da su prave ljubavi tune i da se vrlo rijetko dogaaju. ''Ona je bila tu, i za nju je postojao samo ples sve je ostalo pokrivala neka tama.'' ''Njezino je srce bilo nalik na njih: bogatstvo ga je dodirnulo i ostavilo je na njemu svoj neizbrisiv trag.'' CHARLES BOVARY: Vrlo dobar ovjek, prostoduan, ne prevelikih ambicija, slijepo oboava Emmu i kad na kraju sve saznaje o svojoj eni za koju je smatrao da je savrena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usreio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronala sreu. O DJELU: ''Gospoa Bovary'' je najpoznatiji Flaubertov roman, na kojem je radio pet godina. Fabula je romana vrlo jednostavna i ne obiluje uzbudljivim dogaajima, ve iznosi povijest ivota mlade Emme Bovary, djevojke koja je odrasla na bogatome seoskome imanju, odgojena u djevojakom internatu, udana za dobra i prostoduna seoskog lijenika Charlesa Bovaryja, s kojim provodi jednolian ivot u malograanskoj sredini provincijskih gradia. Nezadovoljna svojim ivotom, uputa se u dvije strastvene ljubavne avanture i, naputena od oba ljubavnika, konano se ubija. Sadraj djela ima podlogu u istinitom dogaaju. Roman je podijeljen na tri dijela, sva tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne junakinje. BOVARIZAM ''svojstvo drati se drugim nego to ovjek jest'': Lik se Emme Bovary pretvorio u simbol nemone enje osrednjih duhova prema visinama, melankoline volje za junatvom i poezijom u zatvorenoj kuli ugaenih elja, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdanje dosade... Emma Bovary rtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu domaicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog mua. Njezin se svijet, kojeg je tako paljivo sloila od detalja svoje mate, sruio i nestao. I zato, ispijanje je otrova maestralan zavretak sasvim u stilu Emme Bovary. KRATAK SADRAJ:

PRVI DIO Radnja zapoinje s Charlesom Bovaryem kao djeakom, nespretnim i nesnalaljivim uenikom, koji unato svemu tome u svome ivotu uspije doi do titule lijenikog pomonika s pravom lijeenja. eni se postarijom udovicom koja brzo umire i ne ostavlja mu prevelik imetak, iako se upravo zbog toga njome i oenio. Dok mu je ena jo bila iva, Charles upoznaje Emmu Rouault jer je dolazio lijeiti njezinog oca na selo. Bila je drukija, zato se zaljubio u nju i uskoro ju i zaprosio i oenio. Emma se, meutim, udala iz krivih razloga selo joj je bilo dosadno, a Charles joj se uinio kao zgodna prilika za bijeg. Mislila je da e srea doi sama od sebe, ali to se nikada nije dogodilo. Postaje ogorena i brakom i ivotom u Tostesu. Charles, s druge strane, uvijek jednako voli Emmu i ne primjeuje koliko je ona nezadovoljna. Ona poinje mrziti njegovu sreu, ispod prividnog mira u njoj bujaju bijes i udnja za drukijim ivotom. Zaputa kuu i mua, naposlijetku se razboli i Charles se zbog njezinog zdravlja odlui na selidbu iz Tostesa. Kada su odlazili, Emma je bila trudna. DRUGI DIO Dolaze u Yonville, zaputen pokrajinski gradi. Odmah prvu veer upoznaju Lona koji svojom pojavom i interesima u Emminim oima postaje idealni mukarac, a s time Charles sve dublje tone. Emma poinje gajiti osjeaje prema njemu. U to je vrijeme i rodila djevojicu Berthe, koju daje dojilji. Rastrgana je - izvana i prema drugima je draga i pristojna, ali ne moe se rijeiti mrnje i nemira u dui. Htjela je potraiti pomo kod upnika, ali on je tome nedorastao i zato ona odlazi. Lone odlazi u Pariz jer vie ne eli ekati da mu Emma uzvrati ljubav. Ona ostaje nesretna, ali ne zadugo jer se u njihovom ivotu pojavljuje bogati posjednik Rudolphe Boulanger. On zamjeuje Emmu i shvati da e ju vrlo lako osvojiti, to se i dogodi. Postaju ljubavnici, ak planiraju zajedno pobjei, ali to se naravno ne dogodi jer je on Emmu zapravo samo htio iskoristiti i nikada zbog nje ne bi naruio vlastiti ugled, a niti bi se vezao za cijeli ivot. Nakon to je ostavljena i od njega, pomilja na samoubojstvo, ali ga ipak ne poini. Slomljena je, zapada u teke i duge psihike krize. Uz sve ovo, napravila je ogromne dugove koji sada dolaze na naplatu. Kada je ozdravila, odlazi s Charlesom u kazalite u Rouen gdje nakon tri godine sree Lona. TREI DIO Ona ostaje u Rouenu s Lonom, a Charles putuje kui. Postaju ljubavnici. Tada Emmin ivot postaje mrea lai koje su vodile jednom cilju sastancima s Lonom. U to vrijeme nagovori Charlesa da joj omogui punomo nad njihovom imovinom, na to on pristaje. Tako se jo vie zaplitala u lihvarovu mreu, pravila sve vee dugove i sve ih vie odgaala. Zbog toga dolazi do pljenidbe i prodaje svih njihovih pokretnina. Emma ne eli da se to dogodi, moli za pomo sve koje poznaje, ali svi oni ju odbijaju. Lon se uplaio i pobjegao, ponovno ju ostavljajui. Jedini izlaz za Emmu bila je smrt. Proguta arsen i u sljedeih nekoliko sati umre. Charles pati, povlai se u sebe, kao da vie ne ivi. U kui pronalazi ljubavna pisma koja je Emma primala od svojih ljubavnika. Za sve krivi sudbinu. Umire.

Goethe PATNJE MLADOG WERTHERA

IVOTOPIS: Johann Wolhgang Goethe (1749.-1832.) najvei je njemaki pjesnik, knjievnik i mislilac. -tei drugaijim temama od prethodnika -u meuljudskim odnosima tei iskrenosti -utemeljitelj drame u modernom smislu Roman "Patnje mladog Werthera" uinio ga je najpoznatijim i najslavnijim njemakim autorom. Prvi je njemaki pisac koji je postigao svjetsko znaenje. Djela: ''Faust'', '' Patnje mladog Werthera'', '' Rimske elegije'', '' Srodne due'', '' Naukavanje Wilhelma Meistera''... RAZDOBLJE-ROMANTIZAM -poetak 19.st -opreka klasicizmu -umjesto razuma romantiari nude duu -orginalnost -sloboda umjetnikog izraavanja KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman ANALIZA JEZIKA I STILA: - metafora: gutao one crne oi, kako su mi samo svjee njene usne i svjei osmjesi mamili duu - epiteti: crne oi, svjee usne, umni ovjek, istinska srea ZNAENJE ROMANA: Roman je pisan u epistolarnoj formi (forma pisanja koja pogoduje izraavanju misli i osjeaja). Znaenje je romana: 1. dokumentarno-socijalno - sklonosti su i tenje mladog Werthera djelomino sklonosti i tenje Goetheova vremena 2. psiholoko - opisana su Wertherova unutarnja promiljanja i tenja za slobodnim razvojem ljudske linosti DRUTVO -aristokracija-omalovaava ga,ne prihvaa,izolira -Goethe kritizira njihovo licimjerje i pokvarenost(problem klasnih razlika) -graanstvo-sve to Werther uini ef je nezadovoljan -problem karijerizma WERTHER KAO ROMANTIARSKI JUNAK: Werther je romantiarski junak kojim upravlja strast, a ne razum, sklon je matanju, uiva u prirodi, u opreci je s drutvom i esto pesimistian. Karakterizira ga hiperbolizacija osjeaja. WERTHEROV ODNOS PREMA LJUBAVI I SMRTI: Ljubav je za Werthera patnja, bolest koja mu onemoguuje racionalno prosuivanje. On joj se ne moe oduprijeti i jedini je izlaz iz te krize samoubojstvo. Smrt je za njega osloboenje od boli i patnje, ali i otvara nadu u ostvarenje sree s Lottom u nekoj novoj dimenziji postojanja. KRATAK SADRAJ: Mladi pravnik Werther dolazi u neki grad. Zadivljen je ljepotom krajolika, koju opisuje svome dragom prijatelju Wilhelmu. No, Werther opisuje i mnoge dogaaje vezane uz grad. U gradu na nekakvom balu susree pukovnikovu ker

Lottu, koja ga isti tren oara svojom ljepotom. No, ona je zaruena za Alberta, ali Werther ipak provodi dosta vremena s njom. Kako sam ja, za vrijeme tih razgovora, gutao one crne oi... Kako su mi samo svjee njene usne i svjei osmjesi mamili duu! Naravno, to se sve odvijalo dok je Albert bio na poslovnom putu. Werther je bio tuan znajui da Lotta nije njegova, no ona ga opet na neki nain voli, to Werthera ini jo depresivnijim. Ali, doao je i taj dan kada se Albert odluio vratiti kui i povui se iz posla. Werther se s njim ipak sprijateljio i svo troje provode sretne dane uivajui u bezazlenoj drutvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. On me smatra umnim ovjekom, i to me ini sretnim. Za roendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg oboava i vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kad su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jaa i on je bio sve tuniji jer je vidio da Lotta nikad nee biti njegova. Zar mora tako da bude? Ono to ovjeku predstavlja istinsku sreu, da mu to bude i izvor njegova jada? Tada Werther shvaa da mu vie nije tu mjesto i, kako ne bi naruio sklad meu zarunicima, on odlazi. Ne, ja ne mogu bez nje ivjeti, a ipak moram. Teko je, ali moram otii odavde, s ovoga groznog mjesta. Hotei se praktino zaposliti da bi izmakao mislima na Lottu, mladi se dade nagovoriti da primi mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teko podnosi slubu jer nije birokrat nego pjesnika dua. A kako njegov gospodar voli sitniavo zabadati, gubi volju za slubu koja ga nikad nije privlaila. Poslanik tui Werthera ministru, no ministar pokazuje vie razumjevanja i daje mladiu oinske savjete kako se u budue ima vladati. Werther podnosi ostavku i stupa u slubu nekog kneza kome na ladanjskom imanju kratiti vrijeme .Wertherov novi gospodar nije lo ovjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romantini mladi teko podnosi i doskora naputa slubu. Neuspio pokuaj da se zaposli i da u tom poslu nae zadovoljstvo pojaava potisnute osjeaje prema Lotti, koja se udala za Alberta. ne mogavi odoljeti elji da je opet vidi, Werther se vraa u gradi gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje neizdrivo. Albert s koji, se neko dobro slagao sada mu je omrznuo, a sve mu se ini da Lotta u tom braku nije srtna koliko bi zasluila. U drugu ruku Wertherova ekscentrinost vrijea trijeznog Alberta koji mutno nasluuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je dugo zavaravala samu sebe, poinje uviati da njezini osjeaji nisu bezazleni. Izmeu Werthera i njegove okoline nesporazumi se mnoe i Lotta bi se htjela izvui iz te situacije, ali sama ne zna kako. Da bi sprijeila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu nareuje da par dana izostane, a Werther kojeg ve due vrijeme salijeu misli o samoubojstvu izvrava sada posljednje pripreme. Vraa se jo jednom Lotti, pada joj oko vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutanog zanosa Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga vie ne eli vidjeti, Werther odlazi kui sav rastresen. poruivi Albertu da mu posudi pitolje jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blai misao da ih je sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Zlo sam ti za dobro vratio, Alberte, ali ti e mi oprostiti. Zbogom, Alberte! inim svemu tome kraj. Neka mi smrt bila na sreu! Pun je. udara dvanaest. Neka se dakle zgodi to treba! Lotta, zbogom, zbogom!! Jedan susjed vidio je kad je planuo barut, i uo je pucanj. Ali, kako je i dalje vladao mir, nije vie obraao panju. Sluga je te veeri otiao znajui da e se neto loe dogoditi. Werther je popio au vina, uzeo pitolj te opalio metak ravno u desnu sljepoonicu. Sluga ga je

pronaao ujutro jo ivog, no u tekom stanju. U podne je preminuo... Prije smrti, Werther je izrazio elju da ga pokopaju izvan groblja, tj. u blizini, izmeu dvije vitke lipe. Na posljednji poinak ispratila ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a sveenika nije bilo. Preminuo je u podne. (...) Nou, oko jedanaest sati, dao ga je on pokopati na mjestu koje je sam bio izabrao. Stari je sa sinovima iao za lijesom, Albert nije mogao. Bojali su se za Lottin ivot. Werthera su nosili obrtnici. Sveenik ga nije ispratio... LIKOVI: WERTHER: sanjar, romantini, idealni (lijep, obrazovan, uglaen, prilino bogat) mladi. Nositelj je svjetske boli u kojem itatelji vide ili ele nai sebe jer on je uzor kako treba osjeati. Gaji ljubav prema Lotti koja je od poetka osuena na propast. Ponaa se kao da ona nema zarunika te stvara iluzije o zajednikom ivotu s njom, ime se sve vie udaljava od stvarnosti. Njegov emocionalni svijet dominira njegovom osobom i on se, svjestan da mu Lotta nikad nee pripasti, liava ivota i kanjava drutvo. LOTTA: njena i iskrena djevojka koja dokazuje da je sposobna pridravati se moralnog kodeksa. U svojim osjeajima nije povrna, ali potuje Alberta i zadanu rije pa, iako pokazuje naklonost i moda ak ljubav prema Wertheru, nastoji je zatomiti i odbija ga. Osuena je na isprazan ivot u svakodnevnom ivotu malog gradia. ALBERT: stabilan i realan lik. Suprotnost je Wertheru. Voli Lottu, potuje njezinu obitelj, a ona je sigurna u njegovu ljubav. Cijeni je i potuje pruajui joj nadu i sigurnost za sretan i miran budui ivot. Time je to nije otjerao Werthera od Lotte dokazao da je ba on njena vrsta ruka koja je uva da ne prekorai konvencije drutva. O DJELU: Djelo ima uzorke iz pieva ivota. Prijatelj Jeruzalem se ubio zbog ljubavi, taj in ga je potaknuo na pisanje ove knjige. Lottu moemo podijeliti na dvije osobe iz Goetheova ivota, Charllotu i Maxa. Roman je pisan u pismima kako bi izgledao realniji i blii svakodnevici. Moemo ga podijeliti u dva djela. Prvi dio do njegova odlaska u grad, a drugi do njegove sahrane. Tema samoubojstva se oituje na kraju djela. ... kukavan je onaj koji sebi ivot oduzima, kao to bi bilo nepristojno rei da je kriv onaj, koji bi umro od kakve opake groznice. Trebao bi vidjeti kako glupim se inim kada se u drutvu govori o njoj! A kada me jo i upitaju kako mi se ona svia! - Svia! Smrtno mrzim tu rije. Kakav bi morao biti ovjek komu bi se Lotta samo sviala, komu ne bi ispunjavala sve misli, sve osjeaje! Svia!

PREOBRAAJ ~ Franz Kafka Razdoblje: MODERNA KNJIEVNOST posljednja velika knjievna epoha

politiko obiljeje koje je prethodilo modernoj knjievnosti ponajprije je niz revolucija koji je pratio povijest Europe vie od cijelog stoljea: od Francuske revolucije u 18.st., preko revolucija 1848. i 1871. do Oktobarske revolucije 1917. godine kulturni ivot obogaen Einsteinovom teorijom relativnosti, obnova olimpijskih igara, pokretanje svjetskih izlobi, stvaranje filmske industrije, razvoj radija znanost i tehnika do poetka 1. svjetskog rata izumljen je automobil, radio, avion, dananji sustav proizvodnje i distribucije elektrine energije te film i gramofon, tj. zapis slike i zvuka pojava apstraktnog slikarstva i atonalne glazbe nagovjetaji moderne knjievnosti prisutni su u poeziji Walta Whitmana, Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda, drami Henrika Ibsena, Augusta Strindberga i Alfreda Jarrya, prozi Henrya Jamesa i Fjodora M. Dostojevskog (u filozofiji to su bile zamisli F. Nietzchea i Henrya Bergsona, a u psihologiji nauk Williama Jamesa i Sigmunda Freuda) mijenja uvrijeene oblike knjievne komunikacije i opeprihvaene kulturne vrijednosti futuristiki manifest Pljuska drutvenom ukusu, 1912. mnotvo smjerova i strujanja unutar moderne knjievnosti, posebice poezije i drame (ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam, imainizam, vorticizam, akmeizam, simbolizam itd.) svjedoe da moderna knjievnost nije samonikli antitradicionalistiki odgovor prvih desetljea 20.st., ve sloena, vieznana kulturna pojava koja uspostavlja viestruko razliit odnos spram knjievne tradicije i svakidanjega drutvenog ivota AVANGARDA (franc. l'avant garde predstraa, prethodnica) knjievno-povijesna odrednica koja zajedniki oznaava neke smjerove i strujanja koja nisu vezana iskljuivo za jednu nacionalnu knjievnost (ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam) obiljeja: stalna tenja da se nadmae prethodnici isticanje individualnosti i originalnosti osporavanje tradicije ili njeno tumaenje na nov nain novi formalni postupci: odbacivanje vezanog stiha, interpunkcije i sintakse antiesteticizam depersonalizacija umjetnosti stapanje razliitih knjievnih anrova razbijanje sintakse dosadanjeg pjesnikog izraza fragmentarni tekstovi otvorene strukture MODERNA PROZA: strukturna sloenost naputanje tradicionalnog pripovijedanja s vrstim zapletom prikazivanje unutarnjeg stanja svijesti unutarnji monolog, pripovijedani monolog, struja svijesti junaci slijede unutarnju logiku svijesti, preputaju se mislima (snovi, sjeanja, uspomene, opisi...); esto im predmet/boja/okus slui kao povod za priu, retrospekciju vrijeme radnje je kratko, ali zbog usmjerenosti na svijest lika dogaajno iznimno bogato Biografski podaci o autoru: FRANZ KAFKA 1883. 1924. austrijski pripovjeda

roen u Pragu, u ortodoksnoj idovskoj obitelji nesretno djetinjstvo pod nesmiljenim autoritetom oca, koji e ostaviti neizbrisiv peat na njegovoj osjetljivoj psihi i slabom tjelesnom ustroju, te e do smrti ivjeti kao osamljenik opus sadri elemente ekspresionizma (osjeaj straha i usamljenosti, protest protiv drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske) i nadrealizma (halucinantne vizije) knjievnu ostavtinu sredio i veim dijelom objavio Max Brod djela imaju obiljeja aktualne drutvene kritike, ali prije svega odraavaju vlastiti Kafkin svijet, njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemo da nae mjesto u drutvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske vizije kojima je bio podloan ivim stranije od stranca. kristalno jasni stil i jednostavni realizam kojim opisuje graansku stvarnost, u koju smjetava fantastine dogaaje svojih junaka kafkijanstvo opi pojam za stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu DJELA: Preobraaj (1915.), Umjetnik u gladovanju (1922.), Proces (1925.), Dvorac (1926.), Amerika (1927.) PREOBRAAJ SADRAJ: Gregor Samsa jednog se jutra probudio preobraen u kukca. Gregor je po zanimanju trgovaki putnik i sve tee podnosi stres koji mu donosi posao, no ne moe ga promijeniti dok ne otplati dugove svojih roditelja. Nakon to shvati da kasni na vlak, na vrata mu pokuca majka, a on, odgovorivi joj, uplai se svog glasa i kojem se osjetilo nekakvo bolno jaukanje. Usto shvaa da se ne moe tako lako izvui iz kreveta. uenje i sumnja ukuana zbog zakljuanih vrata njegove sobe sve vie rastu, a uskoro stie i prokurist iz njegove tvrtke provjeriti zato Gregora nema. Zbog toga se Gregor mukom izvue iz kreveta. Uzbuenje pred vratima postaje sve vee i iako ih Gregor pokuava umiriti, to se ne dogaa jer mu je glas toliko promijenjen da ga ne razumiju. Iako je htio odgoditi trenutak pojavljivanja, prokuristovi otri prijekori natjeraju ga da se ipak pokae, nakon ega mu majka pada u nesvijest, a prokurist pobjegne od straha. Gregor krene za njim u namjeri da mu objasni sve, no otac ga tapom potjera nazad u sobu. Provlaei se kroz tijesna vrata bojei se udarca, Gregor se ozlijedio i tek se naveer probudio iz nesvjestice jer je namirisao svoju omiljenu hranu, koja mu vie ne prija. Pada no i njegova ga prostrana soba poinje ispunjavati strahom. Sutradan mu ujutro sestra, koja je jedina mogla podnijeti njegov novi izgled, primjetivi da nita nije okusio, donosi svakakve vrste jela da ispita njegov ukus. Gregor otkriva kako mu prijaju samo jela zahvaena truljenjem. Brigu o njemu preuzima sestra: donosi mu hranu, isti i prozrauje sobu, dok on lei pokriven plahtom kako ga ona ne bi vidjela. Iako ne komunicira s ostatkom obitelji, saznaje da je otac nakon sloma svog poduzea uspio spasiti neto novca koji e pomoi obitelji da se osovi na noge sad kad je izgubila svog hranitelja. to se tie Gregora, sestra je odluila isprazniti mu sobu kako bi mogao puzati po zidovima. I kada Gregor osjeti da mu oduzimaju sve to ga podsjea na njegovu ljudsku prolost, prvi put reagira agresivno. Oajniki se ustrao sobom pokuavajui spasiti bar neto, zbog ega njegova majka, uasnuta, pada u nesvijest. Tada dolazi otac i mislei da je Gregor poinio nasilje, ranjava ga jabukom, koja ostaje duboko zarivena u njegovom tijelu. Rana zbog koje Gregor teko pati urodila je ipak time da mu uveer otvaraju vrata da moe promatrati obitelj okupljenu u dnevnoj sobi. Gregor bi s nostalgijom promatrao oca, koji se ponovno zaposlio, te majku i sestru zabavljene

ivanjem. Postupno, obitelj sve vie potiskuje Gregora iz svoje svijesti. Unajmili su dvorkinju, koja ga je uivala vrijeati, da obavlja najtee poslove, dok bi sestra ostatke hrane iz njegove sobe uklonila jednim zamahom metle. Gregor gotovo vie nita ne jede, a u njegovu su sobu poeli stavljati sve suvine predmete. Roditelji uzimaju stanare pa vrata njegove sobe ostaju i uveer zatvorena. Jedne je veeri uo sestru kako svira violinu, a vrata su njegove sobe sluajno ostala otvorena te se on pribliio vratima kako bi ju vidio. Na nesreu, vidjeli su ga stanari, uspaniili se i poeli prijetiti tubom. Taj dogaaj pogorava Gregorov poloaj, a sestra izjavljuje da ga se moraju rijeiti. Poraen, Gregor se vraa u sobu uvi kako se za njim okree klju. Te noi, prisjeajui se obitelji, Gregor umre. Sutradan ga nalazi dvorkinja, a na njezinu je vijest da je umro svima laknulo. Proljee je. Otac, majka i sestra odlaze na izlet izvan grada razmiljajui o povoljnim perpektivama za budunost koje su im se otvorile Gregorovom smru. pripovijetka napisana u ranijoj fazi Kafkina stvaranja (1912.) jedno od malobrojnih djela objavljeno za njegova ivota otuen ovjek u svijetu otuenih ljudskih odnosa simbolinost kukca prikazuje abnormalnost tzv. normalnog graanskog drutva Je li ivotinja kada ga glazba toliko dira? zaudna pria in medias res: Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primjetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca. ukidanje prirodnoznanstvenih zakonitosti i uzrono-posljedinih odnosa osjeaj bespomonosti, osamljenosti i straha groteskna i halucinantna stanja prikazana realistiki vjernim i jezino jasnim iskazom pripovjeda u treem licu bacanje trupla na smetlite obitelj razmilja o budunosti osamljenost Gregora Samse naznaena ve u prvoj reenici slavenskim korijenom njegova prezimena (Sam sa) u tijeku radnje Samsa postaje svjestan da ga je odbacilo ne samo surovo drutvo otpustivi ga s posla ve da ga u sadanjem njegovu obliku ne prihvaa kao ljudsko bie ni njegova obitelj, za koju se cijela ivota rtvovao, a sada joj i sama njegova prisutnost postaje iz dana u dan teim bremenom, iako to nitko ne eli otvoreno priznati

Krlea - GOSPODA GLEMBAJEVI

IVOTOPIS: Miroslav Krlea roen je u Zagrebu 07.07.1893., a umro je, takoer u Zagrebu, 1981. Poslije rata, politiki opredijeljen za komunistiku opciju, ivi uglavnom kao slobodni knjievnik, putuje u SSSR te Prag i Varavu. 1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do smrti. Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade Petrice Kerempuha'', ''Povratak Filipa Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'', itd. HRVATSKA KNJI. 1929.-1952. -smirivanje avandaristikih stilova -povratak realistinom konceptu knji. -brojnost stilova -borba za slobodu umjetnikog izraavanja KNJIEVNI ROD I VRSTA DJELA: drama u tri ina (psiholoko-socijalna) MJESTO RADNJE: Zagreb VRIJEME RADNJE: jedna kasnoljetna no, godinu dana prije rata 1914.-1918., od jedan do pet u noi (1. in: izmeu jedan i pola tri; 2. in: izmeu pola tri i pola etiri; 3. in: oko pet) O DJELU: Radnja se u drami odvija u 3 ina: 1. in: prikazuje sukob Leona s glembajevskom sredinom 2. in: sukob Leona i oca; Glembajeva smrt 3. in: Leone barunica Castelli Beatrice; baruniina smrt Drama je dio ciklusa o Glembajevima (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda) i temelji se na sukobu: Leone otac barunica Castelli Glembajevi su bogata aristokracija u ijim ivotima postoji dvojnost izmeu: PRIVIDA -> LA - bogatstvo - ljepota - srea - mo i SUTINE -> ISTINA - laljivci - kradljivci - ubojice - potvrena i u Barboczyjevoj legendi (Leone je ubojica, Glembaj je varalica, Charlotte je bludnica i ubojica...) *Barboczyjeva legenda svi su Glembajevi laljivci, kradljivci, prokletnici i ubojice Rasipnitvo, ludilo, ubojstva i samoubojstva rjeenja su svih glembajevskim krizama TEMA: Propast bogate i ugledne aristokratske obitelji Glembaj KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

IGNJAT GLEMBAY, bankar, direktor poduzea Glembay Ltd. (69 godina) BARUNICA CASTELLI-GLEMBAY, njegova druga ena (45 godina) Dr. LEONE GLEMBAY, sin Ignjata i prve supruge ro. Basilides-Danielli (38 godina) ANGELIKA GLEMBAY, udovica starijeg Glembayevog sina Ivana (29 godina) FABRICZY, bankar Glembaya, veliki upan (69 godina) Dr. PUBA FABRICZY, advokat, pravni savjetnik poduzea Glembay Ltd. (28 godina) Dr. med. ALTMAN, lijenik (51 godina) Dr. theol. et phil. SILBERBRANDT, baruniin ispovjednik (39 godina) OLIVER GLEMBAY, sin barunice Castelli i Ignjata Glembaya (17 godina) Sobarice, gosti LEONE i IGNJAT GLEMBAJ: Leone i otac su razliiti: Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik graanstva koji uiva u gomilanju i udobnosti, ovjek kojem je novac pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za Leonovo slikarstvo, smatra ga bezvrijednim kao i Leonov poziv, a Leoneu je kao umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa prema njegovoj majci. Svoju viziju oca Leone prikazuje crtajui oevu posmrtnu masku koju, na alost svih nazonih, unitava jer nije prikazao kako treba donju eljust koja je za njega materijalno obiljeje glembajevtine, toliko bitne u viziji oeva lika. Leone je sruio oevu viziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga Charlotte voli) razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak Glembajeva kraja. Krlea nam likove i njihove sukobe otkriva kroz dijaloge i didaskalije. Dijalozi su nositelji dramskoga jer kroz njih izbijaju osjeaji i unutranji sukobi i odnosi. U poetku su ti dijalozi kratki. Ton je prividno smiren, este su stanke, naglaavanje pojedinih rijei, ali kako se dogaaji odvijaju i temperatura raste, ton se povisuje pa se Krlea slui gradacijom u razvijanju dijaloga. KRATAK SADRAJ: Prvi in Crveni salon. Na zidovima se nalazi petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je puno gostiju. Na sceni stoji sestra dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete. Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembay. Ima prosijedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu. Leone poinje razgovarati o Kantu i Euleru, te o logici i matematici. Prvi put izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u to vjeruje u glembayevskoj kui. Govori joj da ju je gledao cijelu veer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i poinju razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o portretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale, Leone u njemu stalno nalazi pogreke. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za njom. Ona poinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy govori o njihovim dobroinstvima, Leone pria da je tono da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio zauen tim njegovim stavom. Dolazi Puba traei barunicu. Sav je razdraljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni dogaaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u novinama. Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni oituju se to treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da su ju oslobodili i da o tome vie ne govore jer ju uzrujavaju. Puba pita Glembaya to da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori da ju boli glava. Puba poinje itati lanak u kojem se sve objanjava: Sino se oko devet sati s treeg kata bankarove kue bacila krojaka radnica Fanika Canjeg,

zajedno sa sedmomjesenim djetetom, nakon to je bila izbaena iz Glembayeve kue. Prije toga njezinu je svekrvu pregazila barunica sa svojom koijom, ali bila je osloboena optube. lanak optuuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojaice. Glembay vie ne moe sluati i trai Pubu da prekine itati. Puba poinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve lanke u tisku. Glembay opet ustaje protiv toga. Leone im, cijelo vrijeme pozorno sluajui, govori da nikakvim rijeima ne mogu oivjeti mrtvu enu. Barunica se buni ne misli li on da je ona za to kriva. On prijee preko tog pitanja. Pone govoriti da je razgovarao s tom enom i da je ona traila samo jednu singericu (stroj za ivanje). On joj je rekao neka se ne poniava i neka ode. Kad je otila, otiao je i kupio singericu te poslao na njezinu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone to ne moe vjerovati. Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se uje grmljavina. Dolazi do svae izmeu Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govori da je uo razgovor izmeu Leonea i krojaice i da je uo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optuujui barunicu i njezino lano dobroinstvo. Silberbrandt ju poinje braniti, a Leone ga optuuje da je baruniin ljubavnik. To sve slua Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki od njih priaju o vezi Leonea i Angelike. Drugi in Zbiva se trideset minuta poslije, u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovege. Tu se nalazi i Silberbrandt. Optuuje Leonea da ga nije trebao optuiti pred svima. Da mu je to rekao u etiri oka, jo bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne, no Glembay ostane stajati. Silberbandt se ispria i povue iz sobe. Nastavlja se dijalog izmeu oca i sina. Poinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom ncessaireu, stalno izbjegavajui temu. Konano Leone upita zato je doao. Glembay mu govori da je uo svaku njegovu rije i pita je li to istina. Leone govori da je suvino da razgovaraju. Glembay eli da prijateljski razgovaraju, ali Leone to odbija. Glembay trai dokaze, a Leone kae da ih nema. Leone poinje razgovarati o obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis utopila jer je saznala da je mladi u kojeg se zaljubila baruniin ljubavnik. Takoer optuuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjea da je odmah sljedeeg dana barunica dola k njima s buketom ljubiica i psom i da nije ni izmolila Oena, a ve se prekriila i otila u salon. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leone optuuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je jo majka bila iva i da jo uvijek od njega uzima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica nauila ivjeti i da nema nikakva prava da ju optuuje. Tada se poinju svaati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Ponovno se vraaju na to kako je Leone optuio barunicu da ima ljubavnika. Leone Glembayu daje pisma, naena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana baruniinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tad Leone poinje vrijeati barunicu, to rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konano dva puta udari Leonea raskrvarivi mu lice. Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaya poinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je nai u sobi. Glembay postaje sumnjiav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slae da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: M-m-m-i-gre-na? U tom mumljanju padne. Barunica izvan sebe trai da netko donese leda.

Trei in Glembayeva spavaa soba. Na postelji lei Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, klei sestra Angelika. Leone slika oca. U naslonjau sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajui sastanke odbora. Fabriczy, Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti govori s medicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajalita. Leone nije zadovoljan skicom i pokida ju, a Puba uzima komadie i na stolu ih slae u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govorei da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva vie od pet milijuna. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom. Pita ga zato ju mrzi, to mu je skrivila. On uti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kui. Govori kako je njezin sin ve poprimio glembayevska obiljeja, kako se u njemu ve razvija zloin. Vraa se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraa se i govori barunici da ju treba direktor Trgovake banke. Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angelika ga dovodi do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori da postoji samo jedno rjeenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica poput luakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone ju tjera van. Ona mu govori da je ta kua njezino vlasnitvo, da ju nitko ne moe otjerati. Opet optuuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono to je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da uti. Barunica optuuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima kare i govori: Ni rijei vie! Barunica pone vikati to hoe od nje. Leone ju eli pograbiti, ali ona pobjegne. On potri za njom. uje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica vie: Pomo! Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.

Krlea - POVRATAK FILIPA LATINOVICZA IVOTOPIS: Miroslav Krlea roen je u Zagrebu 07.07.1893., a umro je, takoer u Zagrebu, 1981. Poslije rata, politiki opredijeljen za komunistiku opciju, ivi uglavnom kao slobodni knjievnik, putuje u SSSR te Prag i Varavu.

1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do smrti. Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade Petrice Kerempuha'', ''Povratak Filipa Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'', itd. HRVATSKA KNJI. 1929.-1952. -smirivanje avandaristikih stilova -povratak realistinom konceptu knji. -brojnost stilova -borba za slobodu umjetnikog izraavanja KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: monoloko-asocijativni roman; roman-esej VRIJEME RADNJE: razdoblje izmeu 1920. i 1930. g. MJESTO RADNJE: Zagreb i okolica KARAKTERIZACIJA LIKOVA: FILIP LATINOVICZ: lik intelektualca i umjetnika, nesigurnog u vlastiti identitet; on je prezrelo, neuravnoteeno dijete, iskompleksirana osoba. Najvie je bio zaokupiran enom, dodirom enina tijela, matanjem o eni. U odnosu je na svoje vrnjake znao vie. Preosjetljiv, snano je emocionalno doivljavao i dogaaje i ljude oko sebe. Njegovo je djetinjstvo bilo intenzivno, krvavo, traumatino, duboko proivljeno. Nakon dvadeset tri se godine vraa u domovinu. BOBOKA (KSENIJA): tip fatalne ili pak vatrene ene. Ona je u ranoj mladosti ve dola u dodir s mukarcima. Uvijek se poigravala mukarcima, unitavala im brakove, ivjela je ludo, nastojei zgrabiti to vie od onog to joj ivot prua. KRATAK SADRAJ: Filip se nakon dvadeset tri godine vraa u rodni grad, Kaptol. Sjea se svog djetinjstva dok prolazi ulicama i gleda zgrade. Prisjea se svoje majke i razmilja o tome kako ga je uvijek proganjala elja da sazna tko mu je otac. Govorilo se da mu je otac biskup, kod kojeg je njegov slubeni otac bio sobar. Sjea se jutra kad ga je majka izbacila jer joj je ukrao stotinjarku i potroio u bordelu. Sada ga majka zove da ju posjeti i on se premilja. Majka se sastajala s bivim velikim upanom Liepachom koji je materijalno propadao. Filip ga nije podnosio, no druio se s njim zbog majke. Filip je bio slikar i majka je htjela da ju on naslika. Filip pristaje, ali prekida rad jer s emajka bunila. Filipu se sviala Boboka za koju se svata prialo, pa i to da moe unititi brak Baloanskog koji se zaljubio u nju. Troio je sve novce na nju, iako je imao enu i djecu. Materijalno je propao pa mu se ena bacila kroz prozor, a on je zavrio u zatvoru. Filip i Boba se poinju sastajati, ali ona se viala i s drugim mukarcima. Dolazi Kyriales, Bobin stari prijatelj. Bio je inteligentan i uen, uvijek je dominirao u raspravama s Filipom. Govorio mu je da njegove slike nita ne vrijede te da nema smisla slikati. Filip ga je mrzio. Kyriales se ubio bacivi se pod vlak. Boba eli otii u Hamburg i trai od Filipa da joj posudi novac, no Baloanski dolazi k njemu i govori mu da joj ne posuuje. Dolazi i Boba te odlazi s Baloanskim, ali daje Filipu znak da e prije veere doi po novce. Filip ju eka i svaa se s majkom. Majka mu govori da mu je Liepach otac. Zatim dolazi Baloanski i govori da Boba nikamo ne ide, to je Filipu bilo sumnjivo i zato odlazi k njoj, gdje ju nalazi mrtvu. Baloanski joj je prerezao grkljan.

O DJELU: Osnovni je motiv u romanu motiv povratka. Radnja se romana odnosi na razdoblje izmeu 1920. i 1930. Vremenski, sam roman obuhvaa nekoliko mjeseci proljee, ljeto, jesen. Sve se vrti oko povratka i radnja je njegova posljedica. Javljaju se pitanja koja su povezana uz glavni lik Filipa Latinovicza: pitanje identiteta, pitanje pripadnosti drutvu, pitanje umjetnosti i ljubav. Obraen je Filipov povratak. Nakon dvadeset tri se godine vraa u mjesto gdje je proveo djetinjstvo. Povratkom on oivljava stvari, lica i dogaaje vezane uz njegovo djetinjstvo. Za razvoj ovakve radnje kaemo da je simultana radnja. Kada se u isto vrijeme odvija radnja iz prolosti i sadanjosti, npr. zid sa reklamama je onda i sada, i onda je bio pekarski pomonik i sada je, straha kada je dolazio kui nakon bordela strah i sada to e zatei kod kue, vrt sada i vrt onda... ''Povratak Filipa Latinovicza'' teak je, gust i sloen tekst. U liku je Filipa pokrenuto nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti mutno Filipovo porijeklo, njegov neprestani psiholoki kompleks u odnosu na oca, njegov sukob s majkom, izostanak iz kue i bijeg u inozemstvo. Roman i zapoinje retrospektivom: Filip se vraa u rodni grad, zajedno s njime vraaju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomene za koje mu se inilo da su otile u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati. itav je Filipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak Leonea Glembaya u roditeljski dom), upravo za razliku od Leonova, jedan tihi monolog, solilokvij koji se odvija uz pomo neobine, upravo udesne orkestracije uspomena to naviru kroz ustreptala osjetila. Pretee, naravno, koloristika komponenta: sve to vidi i sve ega se sjea Filip instinktivno pretvara, prevodi u boju, u slikarski izraz uope; ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost potpuno otvorena svim dojmovima; zvukovi, mirisi, davno videne boje; ugledni prizori, okus jela i dodir predmeta njihova hladnoa i hrapavost, sve to vraa se silovito u dramatske noi, ovdje pratimo korak po korak, u nastajanju i u sve snanijem rastu. Krlein ''Povratak Filipa Latinovicza'' treba prije svega shvatiti kao roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarova povratka izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije osnovne komponente gotovo je nemogue dokuiti sav domaaj ovoga veoma paljivo komponiranog teksta. Stoga emo tekst najpotpunije razumjeti zamislimo li ga kao jednu golemu, neprestanu izlobu slika: to je intimni zakon ovoga teksta i glavni nain njegova postojanja. ''Povratak Filipa Latinovicza'' nije, naravno, samo to. On je i mnogo vie. On je, ponajprije, organski dio Krleine goleme freske o Glembajevima i o glembajevtini kao tipu ivota. U njemu se, pred raspadom, kree isti taj svijet koji je ocrtan u dramama Gospoda Glembajevi, Leda i U agoniji, zatim u nenadmanim proznim fragmentima o Glembajevima. To propadanje klase koja je ve posve trula i koja se pred nama posve razjeda, to je - u irem smislu - tema ove knjige. NARUENA SLIKARSKA VIZIJA SVIJETA: I upravo tu gdje misli da proiruje dijapozon doivljavanja i da pojaa ''govor'' svojih slika, tu Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog asa kad sumnja da je boja kadra izraziti sve to nije boja, im hoe boji da dade samo ono to je njeno, da je ''ponizi'' na njenu ulogu u stvarnosti, time je naruio slikarsku viziju svijeta: no u tome i jest njegova kriza, odnosno tematika ove knjige. SIMBOLIKA POVRATKA:

Dramatina toka u kojoj roman poinje jest superiorno odabrana koincidencija meusobno suprotstavljenih junakovih nemira: povratak fiziki i povratak psihiki, potraga za izgubljenim vremenom i za svjeinom prvih emocija (koje preteno i nisu emocije nego psihike traume), neobian moment sumnje u vlastitu linost i u vlastite stvaralake sposobnosti, i u isto vrijeme duboka svijest o tome kako bi zapravo trebalo slikati; a to dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovog povratka znai: kako bi trebalo poivjeti da ivot bude cjelovit, smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zamiljen tako; bar ga je junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije promijenilo uglavnom. Stoga je taj povratak zamiljen kao predah, kao ispunjenje odisejske potrebe da se lutalac vrati polazitu i da ostvari najveu radost ovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim ognjitem i ponovo zauje davne zvuke djetinjstva. Toj romantinoj potrebi prinosi Filip rtvu u asu povratka: ''osjetiti se doma'', outjeti negdje vrsto tlo pod nogama, uroniti u simbole koji su i nai i opi (ili bar iri od naih linih), to je enja Filipova. USPOREDBA FILIPOVOG I FLAUBERTOVOG POSJETA BLUDNICI: Flaubertov doivljaj: Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu Novembru (jednom od najljepih tekstova Flaubertovih) zapravo je ista romantika. Njemu je javna ena izvor patetine ljubavne strasti, ak simbol ulne ljubavne iskrenosti, drutveni problem on u njoj ne vidi. ''Tek kad je legla pokraj mene, izloila je pred mojim oima s ponosom kurtizane, sav sjaj svog mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde i uvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja njen trbuh od sedefa s udubljenim pupkom, njen gipki i greviti trbuh, tako mekan da u nj zagnjuri glavu kao u uzglavlje od tople svile. Imala je divne bokove, prave enske bokove kojih linije prelazei u okrugli but, podsjeaju uvijek u profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije i zloduha; znoj od kojega je njena koa bila vlana, inio ju je svjeom i ljepljivom, u noi su njene oi sjale upravo strano, a narukvica je od jantara, koju je nosila na desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta.'' Filipov doivljaj: Umjesto romantike prikazana je itava jedna ljudska tragika. Filipu je javna ena gruba drutvena istina i, u isto vrijeme, odvratna mora jednoga djetinjstva. ''U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen, tapajui u potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica s prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice na stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neiji glas da pristupi blie k postelji. Tu obasjana snopom svjetlosti to je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploi, leala je ena, a trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei hljeb kada lei na pekarskoj lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan i naginjio kao kvasac pod prstom, da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika to mu je ostala u pameti sasvim ivo i neizbrisivo.'' I slikarski je izraena razlika izmeu ova dva dogaaja. Kod Flauberta sve je to svijetlo i isto, nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska, a kod Krlee je sve trulo, naduveno i prijesno. Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac? Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj realizaciji bez

zvukova i bez mirisa! Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino. emu bi ovim ljudima bile potrebne slike? Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi...

Ranko Marinkovi: RUKE IVOTOPIS RANKA MARINKOVIA: > Roen je u Visu 1913., a umro 2001. godine u Zagrebu. > Osnovnu kolu polazio u rodnom mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, a Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. > Poslije Drugog svjetskog rata radi u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao direktor Drame HNK u Zagrebu.

> Od 1951. profesor na zagrebakoj Akademiji za kazalinu umjetnost > Bio je redovni lan HAZU O DJELU: - Novela - Pripada razdoblju druge moderne (1952.-1969.) -U vrijeme pisanja novele Marinkovi je bio antifaist, u djelu indirektno preferira lijevu ruku. -Dosljedno je razvijena metafora ivota kao glume i svijeta kao kazalita; to je ivot u malom sa svim svojim registrima raspoloenja, ali pripovjedaeve oi uvijek su usmjerene prema apsurdnim detaljima i crnohumornim situacijama. Zbirka novela Ranka Marinkovia Ruke jedna je od najboljih, a svakako i najslavnija i najee pretiskivana novelistika knjiga jednoga hrvatskog pisca u poslijednih pedest godina. Prvo izdanje, iz 1953.god, sadravalo je deset novela, ali su dvije od njih naknadno postale sastvani dio romana Kiklop, a jedna je ula u knjigu novela ranije Marinkovieve fraze. Sadrak zbirke, s osam tekstova, definitivno je oblikovan 1962.god, kada je na uvodno mjesto uvrtena novela Samotni ivot tvoj. Kada su se pojavile Ruke, Marinkovi je ve bio afirmirani pisac, ali ga je ta knjiga uinila prvim imenom poslijeratne hrvatske novelistike. Pisana rukom skeptinog intelektualca sklonog raznoj ironiji, discipliniranog Mediteranca s analitikim nervom i pisca sposobnog da naoko obine, trivijalne teme uzdigne na univerzalnu razinu, nadasve nenadmanog stilista, ta je umjetnost otvorila u suvremenoj hrvatskoj knjievnosti nove vidike i postavila joj vrlo visoke kriterije. Mnogi aspekti Marinkovieve proze, pa i tekstova iz zbirke Ruke, mogu se danas tumeiti u sklopu poetike postmoderne; npr. metaliterarnost novela Samotni ivot, Aneo i naroito Zagrljaj, u kojoj je autor u prvi plan doveo stvaralaki in i pievu muku da iz kaosa grae stvori umjetniko djelo. Realistiku podlogu od koje u svojim novelama uvijek kree, pisac razara brojnim narativnim postupcima-inverzijom slike svijeta, neuobiajenim spajanjem razliitih anrovskih obrazaca i stilova, impostiranjem likova kao ambivalentnih karaktera, ironijskim pomakom, groteskom. SADRAJ RUKE: ovjek hoda prekrienih ruku na leima. "Lijeva se nalazi u naruju desne, spretnije, snanije, pametnije, ozbiljnije."Tu nastaje dijalog izmeu lijeve i desne ruke. Stalno se svaaju koja je pametnija, korisnija i sl. "Ja barem znam listati knjigu, a ti ni to ne zna. Ti zna samo drati knjigu dok ja listam. On ita, ja listam, a ti, kao stalak-dri.". U svai je lijeva ruka okrivila desnu da je ubojica, da ju je htjela ubiti: "Ja nisam ubojica! To bi ti uinila. Uostalom, jednom si ve i pokuala to uiniti.", smatra se robom desne ruke: "Dok se gola prostituira u kojekakvim rukovanjima, ja drim tvoju rukavicu, kao rimski rob." Na kraju dolazi do preobrata prie. ovjek pomiluje rukom djeaka po glavi i kvrcne ga po nosu, mali vrisne kako ga je ovaj udario. Dolazi djeakov otac...."tada se makne i Lijeva. Strelovito se digne i zgrabi Oca za koulju na prsima. To je drugim rijeima bio mig Desnoj: udri!"....Pod sobom ostave krvave otiske na ploniku. No one se nisu osvrtale..." Lijeva ruka je druga strana ljudske linosti, ona je njenija, osjeajnija, iskrenija i spontanija, ali ima podreenu ulogu. Ona uvijek ima ulogu pomonice, hvataljke, pseudopodija koja mora

potovati zakon jaega. No, u sluaju opasnosti i Njegove ugroenosti one surauju i sposobne su zajediko nedjelo. U sceni tue s djeakovim ocem one se udruuju ne bi li obranile Njega, ime je naglaena slika ovjeka kao nedjeljivog stvorenja. Zadnja scena je groteskan prikaz pljuvanja obraza ne bi li oprao ruke od blata i krvi.

Prah Otoanin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se uspomena na Anu koju je jo uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog geometra. Sada ive u Splitu. Laskalo mu je to ga Ana nije zaboravila, ve od njega trai uslugu tj. pomo. eli krstiti sina ali tako da njezin mu nita ne zan za to. Poslije proitanog pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajednike ljubavi i odmah se odluio da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je doekala Ana jo uvijek za njega vrlo privlana lijepa, ali nedostina. U kui su ga lijepo primili i sve te okolnosti su ga skrhale. Kad se naao sam u sobi pokuao si je oduzeti ivot tako to se je objesio na konopi na prozor. Apsurd je u tome to su tim konopiem tj. uzicom bila vezana njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila stavivi ih ispod njegovog jastuka. U kui su uli njegov pad. Dotrali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama naalio? He?. Prisutnost ironije, tako drage Marinkoviu, osjea se ve u samom naslovu novele : iluzije o srei i ljubavi pretvaraju se u prah.U ovoj psiholokoj noveli tema je neuzvraena ljubav i elja za osvetom.Radnja se dogaa u Splitu i na Visu poslije II. svjetskog rata.Tonko je bio ludo zaljubljen u Anu (u njenom je opisu vana simbolika bijele boje, znaka iste, neuprljane ljubavi, kako ju je Tonko zamiljao - moe se vui paralela simbolike bijele boje s Matoevom novelom Cvijet sa raskra ). Ali Ana ga je ostavila i udala se za geometra, komunistu( Tonko plemeniti Jankin pripada drugom, prolom svijetu). Jedanaest je godina prolo kako je Ana otila ivjeti u Split, a Tonko je ostao na otoku ( vjerojatno na Visu). Kada je stiglo nakon 11godina Anino pismo u kojem ga moli da bude krsni kum njezinom sinu, ali to njen mu ne smije znati radi svojih uvjerenja, Tonko smilja osvetu. Umotava u dar za dijete bombu, ali odustaje od svega. Kad na kraju u Aninoj kui pokuava izvriti samoubojstvo, umjesto kao tragedija, pria zavrava kao komedija.Simbolika kljua ( Tonko skuplja kljueve )- za njega je klju simbol raja kojim e otkljuati vrata sree i Anine ljubavi.

ANEO Mjesto radnje: Radnja djela je smjetena u Zagreb, u kuu bolesnog majstora Alberta Kneza, koji umire. S njim ive njegova druga ena Frida te njegov egrt Lojz. Kratki sadraj:

Majstor Albert je, prije nego to ga je shrvala bolest, isklesao velikog anela za svoj grob i eli ga dovriti. Kako majstor sve vie obolijeva, u njegovoj se glavi raaju sve mranije misli. Boji se da Lojz ne dovri anela, poinje o njemu razmiljati kao o ovjeku koji mu prieljkuje smrt. Njegova nada sve vie tone u more mranih misli. Osjea se usamljenim, naputenim, poinje sumljati da mu ena voli Lojza. Jedne noi ustaje, skupivi zadnje snage i potvruje svoju sumnju. Nakon toga dovrava skulpturu svoga anela i umire. Aneo je simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva, i eli ga dovriti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke.

U ovoj alegorijskoj noveli izreena je opomena ovjeku da se srea uvijek moe preokrenuti u nesreu i ivot u smrt. Tek ostaje slika mranog dvorita na kraju novele u kojo vie nema staze posute zvijezdama, nego tek slijepe neispisane nadgrobne ploe koje ekaju svoje vlasnike.

Bijeg - Milutin Cihlar Nehajev Bijeg - Milutin Cihlar Nehajev Milutin Cihlar Nehajev roen je 1880. godine u Senju, u doseljenikoj ekoj obitelji. Njegov otac kao uitelj, doao je u Kraljevicu i oenio se Ludmilom Poli iz ugledne kraljevike obitelji. Gimnaziju je pohaao u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije zavrio u Beu, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i knjievnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika Drutva hrva tskih knjievnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine. On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatiar, knjievnik i kazalini kritiar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan intelektualac (poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti). U trideset godina knjievnog rada stvorio je pozamaan broj djela (novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj lanaka). Zanimao se i za hrvatsku politiku prolost. Nehajev pripada elnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejistiko-kritikim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj knjievnosti u kojemu dolazi do znaajne defabularizacije, pri emu se pisac posluio modernom tehnikom pisanja, pokuajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme ovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija. HRVATSKA MODERNA -1891.-1916. Dvije faze u razvoju moderne: 1. faza prevladavaju kritiarska djela. Djeluju beka i praka skupina pisaca koji su bili okupljeni oko svojih knjievnih asopisa. BEKA skupina mladi ideolog Milivoj Deman Ivanov asopis Mladost cilj = stvoriti ljepotu (estetska funkcija) PRAKA skupina stari ideolog Milan ari, asopis Hrvatska misao cilj = da knjievnost popravlja svijet (utilitarnost) 2. faza nastaju najpoznatija djela hr. moderne. Izlazi Vidrieva Zbirka pjesama, nastaju Matoeve pjesme. Izlazi Kozarev roman uka Begovi. Znaajke: pisci se okreu svojoj unutranjosti i ele izraziti ono nedokuivo, podsvjesno i neistraeno. Prate se dogaanja u ovjeku. Pjesnitvo je osjeajno, ali puno boja, zvukova, mirisa i nastojanja da se to to preciznije, efektnije i bolje izrazi. Zajednika je znaajka: otpor tradiciji, ukljuivanje u europske kulturne i knjievne tokove, kritinost, sloboda umjetnikog stvaranja. U hrv. knjievnosti moemo govotiti o pluralizmu stilova: odjeci realizma, impresionizma, naturalizma i simbolizma. Tema: Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti. Problematika koja se obrauje: - Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim zbivanjima.

- Retrospekcija dogaaja glavnog lika iz dana kolovanja. - Opis unutranjeg ivota glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez silnih dogaaja sa mladenakim dobom jakih kriza koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet. - Raanje sumnje da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. - Opis Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva). - Opis nastupa inferiornosti prema ivotu koja se dade izvrsno sloiti u apsolutno istinite ideje. - Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz rune sadanjosti. - Smijena istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duevnih funkcija. - Sjeanje na posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize. - Napola rezignirani ovjek prisjea se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. - Prevladava moderna pripovjedaka tehnika (autoanaliza). - Psiholoka razmatranja i prieljkivanje kraja ivota i smrti. Struktura djela: Roman kao pripovjedako sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i slui se pismom i dnevnikom u oblikovanju romana. Roman naeg vijeka, psiholoki, realistiki, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove knjievne forme defabulativni roman. Knjievna vrsta: Roman. Inspiracija iz slinog djela: U svojim djelima se osjea utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utuenih ljudi u malograanskom ivotu, sa vjeno istim brigama i nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budunosti. Netko za sve ivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je istina da se ivot ne da strpati u formule. Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova djela. Veoma su mu se dojmila djela Tolstoja iju je formu pisanja i on koristio. Mjesto i vrijeme radnje: U Trstu krajem sijenja 1909. godine. Likovi: uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da postane doktor. Njegov lik odraava raspoloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim prilikama, ve je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast talentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On u svojoj dui nosi klicu sloma svojom jako razvijenom prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjenu linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni biolokih uvjeta, da aktivnou ispuni ivot. Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici. Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavolio je uru kao svoje dijete i pomagao mu u kolovanju koliko je mogao.

Teta Klara je ukazivala da e od ure postati veliina i da se od majine strane sva obitelj sastojala od duevno silno razvijenih ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Rekla je da e od djeaka biti ili neto ili nita. Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u D. Stasita i kotunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito. Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri, darovita, zavrila gimnaziju, nauila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drutvu znala besprijekorno voditi konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim oima. Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u tekoama. Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, otar brk inili su crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom. Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krmi, to je bila prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego to se na prvi pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ivot. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vie nego siromano. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo. Kratka biljeka o djelu: Roman o mladom darovitom intelektualcu uri Andrijaeviu, koji pie pismo prijatelju Toi i u tom oprotajnom pismu saima temeljne odrednice njegova ivota i koji se u sudaru sa ivotnom zbiljom slama, predaje se piu i zavrava samoubojstvom. Sadraj: Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja putovao kui, pa se tako prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih obiaja kada se kretao izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beu i kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na to i ne odgovarajui na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svriti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beu se govorilo da je svaki ak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je ekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici Veri upravo nepristojno hladan, to mu je ona u pismu prigovorila. uro je odgovorio i muio se da joj objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao da nae pravih rijei. Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad ivota koji nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom svijetu nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda jo iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo viao, koji je na kratko dolazio kui i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala sluba pomorskog

kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene formalnosti. im je sin dorastao do puke kole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospoa Nina Hrabarova nije jo dugo vremena mogla da razumije Andrijaevievo ponaanje. Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno raunali da e kao doktor doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da e oni pomisliti da on bjei od njih, a osobito stara e imati pravo. Bojao se da jo nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduenu kuu, a svi su mislili da e iza njega ostati imetak. Andrijeevi je sve svoje misli izraavao rijeima, tako je i sada misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom. U dnu due je znao da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da o tome ovisi njena srea. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inae pred ljudima sve mora ostati tajno. Predoio si je kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu plau i da li bi im ona bila dovoljna za ivot, jer profesorske plae su male. Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievni pokuaji i pokazivao se kao sigurna budua veliina. U Vijencu je izaao njegov prvi vei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je imao taj poetnik. Opinila ga je elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi dali su njegovom miljenju novi pravac. Praznike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji je preko ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao gospoicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka. Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta uro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni kretao se izmeu dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, portvovna i brina. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito. uro je iz poetka osjeao neku antipatiju prema njoj i nije mu se svialo to ona tako mukaraki govori i radi. Instinktivno je osjeao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili. uro je Zori itao pjesme i druga knjievna djela i nakon raspredanja sve se svrilo u ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav ar naglo roene ljubavi. Nakon par dana su otili Zora i njen brat i uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o tome kako je postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj je pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei. U velegradu se Andrijaevi preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog zavretka ove druge ljubavi doe pokajanje. ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi to je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razoaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u

prezir, da ga ona dri kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je doao as ozbiljnih obaveza. Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine da sam sebe ponizi jo gore, mislei da vie nije vrijedan ivota. Osjeao se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u dui i tijelu, kretao se u najgorim akim drutvima i doao na glas pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se da su i do njih doprli glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su materijalne brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noi u no, da svoj nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao. Ipak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti u to je protratio dvije godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste. Otiao je kod prijatelja Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih loih navika. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju to ga je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je posluao savjet i treu godinu studija upisao u Zagrebu. Poeo je objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se u glazbenu kolu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove ene. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga je odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie stezala i urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak je uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana si je ponavljao isu frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao zloinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici muti spokojnost due? Napisao je i objavio pjesmu u ijim stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se pri pomisli da e Vera razumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju. Stiglo je pismo na brzinu napisano: Ako vjerujete u me da mogu biti tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna. Tako je uro otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja. Sluajno je u novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da je Zora Marak, uiteljica vie puke kole premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teko je pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to mui. Runo je misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon dogaaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga otac eli nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer bi se onda dva susjedna imanja sloila u jednu cjelinu. No on se zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa stalnom plaom i ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta srea, ako se ima hrabrosti. Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa Hrabar zna da uro treba poloiti profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e biti u dvadeset osmoj i nema vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je uro upravo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan ve etiri semestra i poao na filozofiju samo da bre zavri.

No razmiljali su ako i zavri studije treba se zaposliti. No imala je Vera i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u drutvu duhoviti, muzikalni. Svi su mukarci ivjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi. Andrijaevi nije bio ovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaao svoje rijei. Kod Vere rije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ena i genijalnih mueva, njeno poznanstvo s urom, umnikom i knjievnikom, dobivalo je za nju posebnu aureolu. urine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale su se kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka pomalo dobiva navike gospoice koja vie nije mlada. Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu mladu gospou, udatu za mua koji joj moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve je vie vidjela kako se udaljava od te budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popusti i svoju ker oslobodi od upliva Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku iz kole, klonila drutva, a on nema nikakvih obaveza. Nije zavrio studij, pripovijedao je o imetku od kojega nema nita. Moe rei da ga nije briga i onda e draga kerka ostati neopskrbljena i biti velika alost roditeljima pod stare dane. Andrijaevi je stigao u kuu Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila da je njena ker za udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne zavri ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kui suvian, te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budunosti. Pomislio je da to prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve. Njemu ne odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji, pretvara te u drugog ovjeka, trgne iz rune sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija. Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio u dim od cigarete, gledajui sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe, srdba, oaj, lakovjernost, sulude snove. Stigao mu je odgovor na molbenicu, da je namjeten za suplanta u Senj. Nije javiti Veri, nego da ona vijest proita iz novina. , te se uputi u svoje novo boravite. U koli je mnogo ljepe nego je oekivao, ima mnogo dosadnih i suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim dunostima (filozof sa ibom!). Bio je previe fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana je rjeavao statistike i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake navike i sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali ono je bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi se osjeaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograanski ivot. Preporuili su mu da ne predaje u razredima previe pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. Teko je vjerovati u vrijednosti onoga to sam stvara, a radi za druge. Od plae koju dobije nije se moglo ivjeti, pa je posudio od matere jo novaca. I kako sada da se oeni, tj. da bjei iz zla u jo gorje. Mladi ljudi zaljube se i oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad. enja za Verom morila ga je jae nego ikada. Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je preuzeo na sebe obeavi da joj se nee pribliiti dotle dok ne poloi ispite. Uviao je da e do tada proi vie vremena nego je mislio. Svako dan donosio mu je nova razoaranja, jer je u koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom i drati se suhe ablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige su ga titale svaki dan sve jae. Pomisao da e Vera biti njegova svakim danom se sve vie udaljavala od njega. Gledao je oenjene drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviao da ne moe sada, a nee ni kasnije moi drati se na povrini sa plaom koju dobiva. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo bie, lagodan ivot u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si priute luksuza, te je uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve tee shvaala njegove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje noge. Odlazila je sve vie u crkvu i udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo mu je pismo od matere u kojem ga obavjetava, da

misli da je on zavrio nauke i da mu vie ne treba slati novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer ima svoje zaposlenje i prima plau. Zato je odluila Tominu kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je opatice hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas njene due. Poeo je prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo obilazio mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i zato je traila utjehu u crkvi. Ako je kua poklonjena, ne moe traiti gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to. Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo oaj, zahvati mu itavu duu. Andrijaevi se u svojim osjeajima pribliavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s Verom. Napola rezignirani ovjek prisjeao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. uro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve uzrujanosti, da mu se inilo da to nee moi izdrati i da e poludjeti. Traio je kod svojih kolega novaca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji sa ve zaloenim mjenicama. Pokuao je kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova za predujam, te ga nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon uzaludnog tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba, da se nije mogao niim rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je svoj ivot, ali je pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko ferija mora uiti za ispit, te je pisao rijei ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale ispod pera i napokon ju molio da se strpi. List je poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobije natrag. Napisao je pismo prijatelju Toi da ode u Zagreb i da preda pismo Veri, jer je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga vratila natrag. Molio ga je da ide odmah, jer je bolestan od nemira i oekivanja. Dobio je pismo od Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego kod oca koji se pomirio sa Ankom jer je rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak. Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je etao sa dvjema uiteljicama Darinkom i Minkom. uro se na nagovor prihvatio posla da bude redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake zabave. aci su u njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je zadovoljavalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja ga je uvjeravala o vlastitoj vrijednosti i popunjavala prazninu u dui. U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u zadrugu radi popularizacije kulture i sa imenima prireivaa. Iz toga nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji hoe ruiti temelje nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu tome izruga. Napisao je komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su se redale same od sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo izmeu aba i mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a u treem inu mu je pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu sliku malograanskog ivota i bez zavretka. Tako je komedija ostala u ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog odjeka sve do biskupa. Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u drenju koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera, ali kada je proitao nepovoljne kritike , jako se razoarao i upravo radi Vere bilo mu je strano. Misao da neto radi, da se trgne iz mrtvila, dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui. Stiglo je pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio obaveze za njegovu ker i da mu vraa njegova pisma natrag i da to isto on uini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. uro je zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati se. Vino je bolje od ene, kua ga i ako ti se ne svia, izbaci, a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili vjerovnici. Gazdarici je bio duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije davao, hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru je rijetko mislio, to je ona

morala pretrpjeti radi njega, prije nego je pola za drugoga. alio je za izgubljenim ivotom i opijanje mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da nije udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube namjesnog uitelja. Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krmi iz milosti daju piti. Postao je propalica. Vera se udala, a on od ivota ne moe pobjei. Too je doao u Novi da pokopa prijatelja, ali lea mu nigdje nisu nali, valjda ju je bura odnijela u dubine mora.

Poe - CRNI MAAK IVOTOPIS: Edgar Allan Poe rodio se 1809. Ameriki je pripovjeda i lirik. Rano je ostao bez roditelja, pa je odrastao u kui bogata trgovca. On ga je kolovao nekoliko godina u Engleskoj. Poslije ivi od knjievnog i novinarskog rada. Bio je sklon neurednom ivotu, uz to boleljiv, pa nakon smrti mlade supruge ubrzo i od umire, gotovo na ulici. Poeove su prie nastale pod utjecajem engleskog "romana jeze". Redovito opisuje mistine teme te jezovita djela i zloine. Smatraju ih prethodnicama suvremene prie, posebno kriminalistike. Veina ih je u dvjema knjigama: "Groteskne pripovjesti i arabeske" (1840) i "Pripovjesti" (1845). Kao pjesnik, bio je manje plodan. Pisao je pjesme mistino-romantinog ugoaja i bizarnih motiva. Najpoznatije mu je pjesma "Annabel Lee", a najpoznatija poema ''Gavran''. Ostala djela: ''Tomerlan'', ''Groteskne pripovijesti i arabeske'', ''Pripovijesti''. RAZDOBLJE-ROMANTIZAM -poetak 19.st -opreka klasicizmu -umjesto razuma romantiari nude duu -orginalnost -sloboda umjetnikog izraavanja KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: pripovijetka O DJELU: Pripovijetka prikazuje ljudsku sklonost zlu, nanoenje zla bez pravog razloga. Nastranost i zlo su najiskonskiji porivi ljudskog srca, a ovdje se javljaju u razliitim oblicima: kao mrzovoljnost, razdraljivost, bezobzirnost, okrutnost i, na kraju, hladnokrvno ubojstvo. Crni je maak materijalizacija pripovjedaeve zle udi i u njemu se javlja elja da je uniti. Vjeala na makovom trbuhu ga upozoravaju da je zloinac, ali i da e biti kanjen. Maak pobjeuje, ali i pravda - zlo e biti kanjeno jer policija, zahvaljujui maku, otkriva pripovjedaev zloin. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: likovi: pisac, njegova supruga, maak PISAC: Uvijek je bio poznat kao popustljiv i njean ovjek, oboavao je ivotinje i svoju suprugu, no u jednom je trenutku ivota neto puklo u njemu i postao je hladnokrvni ubojica. ''Od djetinjstva bijah poznat po popustljivosti i ovjenosti svoje udi. Njenost moga srca bijae toliko uoljiva da je izazivala porugu mojih sudrugova. Posebno sam volio ivotinje, i moji su mi roditelji ugaali nabavkom najraznolikijih mezimaca. S njima sam provodio gotovo sve vrijeme, i nikad nisam bio sretniji no kad bih ih hranio i milovao.'' ''... objesih ga zato to sam znao da me ljubi, i zato to sam znao da se nije niim o mene ogrijeio - objesih ga zato to sam znao da time inih grijeh - smrtni grijeh...'' KRATAK SADRAJ: Djelo poinje tako to Poe opisuje ivot svog junaka koji voli ivotinje. On se rano oenio, imao je punu kuu kunih ljubimaca, ali najdrai mu je bio jedan crni maak po imenu Pluton. Njihovo je prijateljstvo trajalo nekoliko godina dok nije poeo piti i mijenjati raspoloenje. U to je vrijeme sve ivotinje muio osim Plutona, sve do jedne veeri kad se

vratio pijan kui i kad je, ne prepoznavajui samog sebe, maku iskopao oko. Zbog toga je bio dosta potresen, ali nije stao dok jednog jutra nije hladno maku stavio omu oko vrata i objesio ga u vrtu na stablo. No nakon zloina zapalila mu se kua i, kada je drugi dan doao da vidi kuu, na zidu njegove sobe, koji je jedini ostao, bio je otisnut veliki crni maak, a on je mislio da mu je to kazna za zlodjelo. Nakon tog je dogaaja je vie vremena provodio u krmama, sve dok jedne veeri nije na vrhu jedne bave ugledao crnog maka. Odmah je odluio da e ga uzeti, a njegova je ena bila jako zadovoljna. Maak je bio isti Pluton, nije imao jednog oka kao i on, samo to je ovaj imao bijelih dlaka na prsima. Neko se vrijeme slagao s tim novim makom, ali odjednom mu se maak poeo gaditi i poeo ga je mrziti, a ona bijela mrlja na prsima poela je dobivati oblik jedne stvari koju on nije mogao podnijeti - oblik vjeala. Puno mu se puta maak zaplitao izmeu nogu, ali ga nikad nije udario. Sve do jednog dana kad je odlazio u podrum i skoro se spotaknuo na maku. U tom je trenutku uhvatio sjekiru i htio ubiti maku, ali je dola njegova ena i htjela ga zaustaviti i on je sjekiru zabio njoj u glavu. Sad je ostalo samo pitanje kamo sakriti le. Dolazile su mu mnoge ideje na pamet. U jednom mu je trenutku palo na pamet da moe sakriti le u zid u podrumu i da nitko nee primjetiti. I tako je on iskopao rupu u zidu i stavio tamo le svoje ene. Kad je dola policija, bio je miran jer je znao da ga nee moi otkriti. I bilo je tako, sve do jednog dana kad je policija opet dola. Kad su pregledavali podrum, on je u elji da dokae nevinost, pokucao bambusovim tapom ba po mjestu gdje je bio le njegove ene i iz zida se javi neka vika, nekakvi glasovi. Kad su policajci prokopali zid, u zidu su nali le njegove ene i crnog maka bez jednog oka. Volio sam naroito ivotinje i roditelji bi me osobito obradovali kad bi mi donijeli u kuu neke od tih maih stvorenja. itave mjesece me u snovima proganjala slika onog maka. Bijae to ona nedokuiva enja due da samu sebe izjeda - da vri nasilje nad vlastitom prirodom - da ini zlo samo radi zla sama - koja me tjerae da nastavim i da napokon okonam zlo koje nanesoh nedunoj ivotinji.

JEROME DAVID SALINGER: LOVAC U ITU Moderna proza -roman pripada kasnom modernizmu -SUVREMENI ROMAN-u sreditu je glavni lik -njegova svijest i podsvijest -pripovjeda u 1. licu -fabula je reducirana -likovi su okrenuti prema unutranjem svijetu Proza u trapericama -pripovjedanje iz perspektive lika -likovi mladih buntovnih ljudi -argon u pripovijedanju Analiza glavnog lika: Lik Holdena prikazan je kao lik prosjenog tinejdera. On ima svoje probleme i gleda na svijet na svoj nain. Pomalo je problematian. Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne moe pruiti ono to on eli. U biti nije lo. esto bjei od problema i uplie se u svakodnevne gluposti. Rekao bih da je on jedan prosjean tinejder sa svojim vlastitim problemima i vlastitim vienjem svijeta. Izgubljen je i ne zna to trai tako da je podosta podloan raznim glupostima. ivot lika: Iz romana moemo zakljuiti da je Holden rastao u relativno dobrim uvjetima ivota. Otac mu je bio pravnik i prema njegovim rijeima mlatio dosta love. Imao je sestru i brau. Problemi poinju smru njegovog brata Alleja to je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet i ljude. Vidimo da on nije lo ali ba zbog toga to je izgubljen i ne zna to hoe a kritizira sve ivo postaje problematian, te ga neprestano izbacuju iz kola to njegovim roditaljima stvara poprilina muke. Zadnja kola koju je Holden pohaao bila je kola u Pecnayu. Svi su je hvalili ali on je u njoj vidio samo licemjere. I tako je pao godinu i bio iskljuen iz kole. Roditeljima je bilo upueno pismo da je izbaen. Holden se je trebao vratiti kui u srijedu. Kad je na kraju sagledao sve svoje prijatelje i svoj ivot, odluio je da ode odmah iz Pecnaya i provede ostatke vremana (do srijede) u New Yorku, jer ga je Pecney umarao opet pogreka. Otiao je u New York ali sve to je uspio napraviti je to da je potroio brdo novaca, bio pretuen, pijan, upustio se u sve i svata te se posvaao sa nekim svojim prijateljima. Na kraju ga je samoa svladala te se zaputio svojoj mlaoj sestri kui u nadi da ga roditelji nee uhvatiti, uostalom bilo mu je svejedno. Holden zapravo nikad od Allijeve smrti nije bio pravo sretan. Otiao je da bude jo do srijede kod svog nastavnika a on mu je podijelio neke savijete, da se trgne i odlui to eli od ivota. Doao je jo jedan ok za Holdena njegov bivi nastavnik se pokazao kao perverznjak uasno i to ga je jo vie zbunilo. Razmiljao je da pobjegne od svega u neku zabit. Njegova sestra mu je poremetila planove jer je htjela poi s njim tako da su se posvaali oko toga i Holden joj je obeao da nikuda

nee ii mislim da je shvatila kako je to besmisleno. I sada dolazi trenutak kada je Holden osjetio neku toplinu u svome srcu kada je vidio svoju sestru kako se vrti na vrtuljku htio je vikati od sree. Na kraju se vratio kui i sada opet mora u novu kolu on ni sam ne zna to da misli o svemu tome Da li je postao razboritiji obogaen ovim iskustvom tko zna priekajmo lovca u kukuruzu. Simbolika naslova: Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u itu. Zec je malen i lovac ga vjerojatno nikada nee uloviti. Tako je i sa Holdenom on trai neto, a ni sam ne zna to a to je tako nedostino trai smisao ivota izgubljen je nita mu se ne svia na kraju pronalazi sreu u svojoj sestri Pheobe da li je sada naao ono to trai? Biljeke o piscu: Jerome David Salinger je ameriki knjievnik, roen 1919. godine. Meunarodni uspjeh je doivio romanom "Lovac u itu". Tim romanom je postao idol jedne generacije amerike omladine. Napisao je zbirku novela "Devet pria" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey". Mjesto radnje: Opisuju se razliiti dogaaji koje je Holden doivio na razliitim mjestima (od New Yorka do njegove kue), no on sve to zapravo govori u bolnici. Vrijeme radnje: Predboino vrijeme Tema: ivot Holdena Caufielda O djelu: Kroz priu postupno saznajemo o njegovu ivotu, obitelji, prijateljima, uiteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojeih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspjean u Hollywoodu i mlau sestru Phoebe koju voli vie nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie je umro od leukemije to je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega. Holden je izbaen iz tri kole. Na kraju ga izbacuju i iz kole Pencey Prep, zbog nerada i neuspjeha. Iz kole je trebao otii poetkom boinih praznika, u srijedu, no on odluuje otii ve u subotu, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tunjave s cimerom Stradlaterom. Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kui nego u hotel u New Yorku. Tu se suoava s nonim ivotom: s taksijima, turistima, barovima i sl., ak i s prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susree bivu djevojku Sally koja ga nikako ne moe shvatiti. Takoer posjeuje svoju malu sestru Phoebe. Spreman je otii na zapad, ali se prije toga eli oprostiti sa sestrom. Ona eli poi s njim pa se oni posvaaju. Nakon svae oni odlaze u zooloki vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreu. Tim prizorom zavrava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno

izraava o oekivanjima o budunosti i mogunosti prilagoavanja svijetu. U romanu se mnogo panje posveuje Holdenovom unutarnjem monologu, njegovim razmiljanjima o ivotu, svijetu, ljudima koji ga okruuju, budunosti... Vrlo su izraeni njegovi osjeaji prema obitelji, koli, prijateljima i sestri Phoebe koju voli vie od svega. Holden ne zapoinje priu uobiajenim dugakim uvodom s mnogo opisa ve samo napominje neke vane injenice koje su vane da se razumije nadolazea radnja. Ve na samom poetku romana Holden napominje da ta pria nije autobiografija u pravom smisli rijei: "Ako ve zaista elite da vam priam o sebi, prva stvar koju ete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo, ime su se bavili moji roditelji prije nego sam doao na svijet i sve ono uobiajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam raspoloen da se uputam u te stvari. Osim toga, nije mi ni na kraj pameti da vam sad ovdje priam itavu svoju autobiografiju ili neto slino." Holden nam na poetku objanjava kako se zapravo naao u bolnici: "Priat u vam samo o onoj ludnici kroz koju sam proao tamo oko prolog Boia, upravo prije nego sam neto kao iznuo, pa su me dogurali ovamo da se malo smirim." Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u bolnici: "S druge strane, porastao sam u toku prole godine esnaest i pol centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doi ovamo na sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inae sam posve zdrav." Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teko vratiti kui nakon to je izbaen iz kole. Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi: "...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po komadu kad bih pokuao da kaem neto poblie o njihovom privatnom ivotu. To su dobri, fini ljudi i sve ne kaem nita ali zaista su preko svake mjere osjetljivi." Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja: "Od smrti mog brata Allieja ona nije ba naroito zdrava. Strano je nervozna." Allie je bio Holdenov mlai brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa. "Bio je dvije godine mlai od mene ali zato valjda pedeset puta inteligentniji. Bio je fantastino inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu djeaka kao to je Allie. Stvar, meutim, nije bila samo u tome da je bio najinteligentniji lan obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo naina. Nije se

nikad ljutio ni na koga. Openito se smatra da se riokosi ljudi veoma lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riu kosu." Holdenu je takoer vana njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo najbolje stvari. Nakon to je napustio kolu, ponekad mu padne na pamet da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji. Holden se stalno usporeuje sa Phoebe i Alliem. esto govori za sebe da je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspjean. "Trebalo bi da je vidite. U ivotu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojicu. Zaista je bistra. Hou da kaem, otkad je pola u kolu, imala je uvijek odline ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve to god hoete, a moj drugi brat Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista tup." Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane Gallagher. Za Stradletera kae da je pametan i dobar ovjek, ali da je veliki enskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga prijateljica, ak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, ak i njen nain kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman. Holden mnogo govori o svojim razmiljanjima, ali o izgledu vrlo malo. "esto govorim "ljudi moji", prilino esto. Dijelom zato to mi je rijnik vrlo siromaan, a dijelom zato to se ponekad ponaam kao da sam mlai nego to jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponaam kao da imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u kosi imam dosta sijedih vlasi." U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo lae. To potvruje i citatom: "Samo da prestanem lagati. Kad jednom ponem, u stanju sam lagati satima." Holden openito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inae potpuno nevanih tema, npr. kako se drati s djevojkom za ruke. Takoer se esto susree s temama koje voli prokomentirati. esto poinje govorit o neemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s poetnom tvrdnjom, a onda se vraa na prijanju temu, podsjeajui itatelja gdje je stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost proistjee iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan. U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Moda se ini neprikladnim, no on je itekako toan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim eljama, o onome to voli ili ne voli. Tako je Holden jednom priao Phoebe o tome to bi elio postati. Rekao je da eli biti lovac u itu, ali takav lovac kojemu bi bila dunost da lovi malu djecu koja se sluajno zatravaju u provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz

ito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u itu. Radnja ovog romana ne tee kronoloki nego ovisi o subjektivnim doivljajima lika, a tijek se radnje prekida razmiljanjima i monolozima. Pisano je argonom mlade generacije. Holden koristi mnoto potapalica i fraza, npr. "to jest jest, bilo je oito da se doista osjea bijedno to me morao sruiti. Zato sam navio staru plou. Rekao sam mu da sam pravi pravcati degenerik i sve to uz to ide." esto je taj argon posluio za unos humora u tekst: "Poeo sam kicati one tri vjetice za susjednim stolom." Holden takoer koristi ironine usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty bilo je isto kao vui Kip slobode za sobom po podu." Tom usporedbom je elio rei da Marty ne zna plesati, ali je to uinio na prilino smijean nain i mislim da nema osobe koja nije shvatila znaenje te usporedbe. Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira na njihove godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slae se s njima, pa ih tako pokuava izbrisati sa zidova u koli koju Phoebe pohaa. "Lovac u itu" je moderan roman, iji je stil neoubiajen u odnosu na druga djela u kolskoj lektiri. Nain opisivanja i razmiljanja u prvom licu je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potie nas da itamo dalje. Takoer nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja zato netko umire mlad, kako pronai ljubav, probao je cigarete i alkohol, a dobio je i odgovor na pitanje zato se mora ii u kolu. To su sve pitanja o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino tipino djeje pitanje Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central parku?

Sofoklo ANTIGONA IVOTOPIS: Sofoklo je ivio od 496. do 406. g. prije Krista. Grki je pisac tragedija rodom iz Atene. Napisao je 123 dramska djela, a u cjelini je sauvano samo sedam tragedija: ''Ajant'', ''Elektra'', Kralj Edip'', ''Antigona'', ''Trahinjanke'', ''Filoktet'' i ''Edip na Kolonu''. Obiljeja Sofoklovih djela: pojaava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi treeg glumca, smanjuje partije kora i poveava broj njegovih lanova na 15, pie prve sadrajno nepovezane trilogije te stvara formu grke drame; junaci drama vie nisu titanske linosti kojima upravljaju usud i volja bogova, ve stvarni ljudi koji sami odluuju o svojoj sudbini; harmonina kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki etiki principi i duboka humanost. Zbog svega je ovoga Sofoklo najvei i najsavreniji antiki tragiar. KNJIEVNI ROD: drama VRSTA DJELA: tragedija u sedam inova VRIJEME RADNJE: razdoblje stare Grke MJESTO RADNJE: Kreontov dvor TEMA: Antigona pokapa svoga brata IDEJA: Treba potovati one zakone koji ne ugroavaju ljudski moral i ljudsko dostojanstvo. KOMPOZICIJA: 1. uvod: Eteoklo i Polinik umiru u dvoboju 2. zaplet: Kreont zabranjuje pokapanje, ali Antigona ga ne slua 3. kulminacija: Kreont osuuje Antigonu na smrt 4. obrat: bogovi govore Kreontu da mora potedjeti Antigonu 5. rasplet: umire Antigona i Kreontova ena i sin KARAKTERIZACIJA LIKOVA: ANTIGONA i IZMENA, sestre, Edipove keri KREONT, njihov ujak, tebanski kralj HEMON, Kreontov sin, Antigonin zarunik TIRESIJA, prorok EURIDIKA, Kreontova ena straar glasnici zbor tebanskih starjeina pratnja KREONT: grub vladar, podanici ga ne sluaju i boje ga se, odluan je, vjeran je zemaljskom zakonu zbog kojega kri boanski zakon, na prvom mu je mjesto domovina, a to iskazuje mrnjom prema neprijatelju, u svim ga ivotnim odlukama vodi mrnja i na taj nain ostaje bez obitelji. ANTIGONA: na sebi nosi prokletstvo svoje obitelji, nije joj toliko stalo do sebe same koliko do boanskih zakona, zbog kojih kri zemaljske, na prvom joj je mjestu obitelj i u svim je ivotnim odlukama vodi ljubav.

JEZIK I STIL: Uzvien stil pripovijedanja, koriteno je mnotvo epiteta i aforistinih misli. ELEMENTI TRAGEDIJE: Tragini junak: Antigona potuje svoja naela i eli pokopati brata Tragika krivnja: zbog njezinih ju naela osuuju na smrt Tragini zavretak: Antigona umire Dramski sukob: odvija se izmeu dobrog Antigone i loeg Kreonta IZVANTEKSTOVNI ODNOSI: Izvantekstovne odnose "Antigone" sadri drama "Kralj Edip" koja je (kao to je ve opisano u fabuli) usko povezana sa samom "Antigonom". U djelu se "Kralj Edip" opisuje sukob Edipovih sinova i taj se sukob kasnije odraava na radnju "Antigone". Sami se motiv "Antigone" nalazi u "Kralju Edipu" u mrnji novog kralja Kreonta prema Antigoninom bratu Poliniku, kojeg Kreont optuuje za izdaju i zabranjuje njegov pokop. Moe se ak rei da je "Antigona", na neki nain, nastavak drame "Kralj Edip". KRATAK SADRAJ: Radnja je ovog djela usko vezena s dramom "Kralj Edip". U njemu se (izmeu ostalog) opisuje sukob Edipovih sinova. Naime, jedan od njih, zvan Polinik, odlazi iz Tebe jer mu njegov brat Eteoklo nakon godinu dana vladavine ne preputa vlast po dogovoru. Ovaj se vraa nakon nekog vremena s namjerom da pokori Tebu. Uskoro dolazi do sukoba same brae koji u isti trenutak, jedan drugome, probadaju maem tijela, te obojica umiru. Vlast dobiva brat Edipove ene Kreont, koji nareuje da se Eteoklovo tijelo dostojno pokopa, a Polinikovo tijelo zbog njegove izdaje ostavi bez obredna pokopa. Tada poinje radnja same "Antigone" u kojoj istoimena djevojka, Edipova ki, govori svojoj sestri Izmeni da namjerava tajno pokopati svog voljenog brata Polinika. Izmena odbija sudjelovati u tom inu i pokuava odgovoriti Antigonu od njezina nauma. Antigona, unato sestrinoj zabrinutosti, svjesna posljedica, odlazi do mjesta gdje joj lei mrtvi brat, te neprimjetno posipa neto praha po bratovu tijelu i izvrava uobiajeni obred. Kad straari uvide to je uinjeno protiv kraljeve naredbe, jedan od njih odlazi rei kralju. Kreont, uznemiren i zaprepaten, nareuje da se nae krivac ili e se okriviti straari. U meuvremenu, straari maknu prah s mrtvog tijela, te ubrzo nekon toga nalaze uplakanu Antigonu kraj mrtvog brata. Tada ju odvode Kreontu koji ju osuuje na smrt. Antigona svjesno stoji iza svog djela i objanjava Kreontu da ona voli svoju mrtvu brau jednako, te da se moraju, prije svega, potivati Boji zakoni o pokapanju mrtva ovjeka. Unato njezinom objanjenju, Kreont Antigoni ne oprata. Nakon toga njegov sin Hemon, koji je ujedno i Antigonin zarunik, dolazi Kreontu molei ga da oprosti Antigoni. Kreont mu se usprotivi, te nareuje da se Antigona pokopa u kraljevsku grobnicu, te da joj se da piti i jesti tek toliko da ne umre. Dok ju odvode u grobnicu u stijeni, Antigona se jada obraajui se Tebancima i svemonim bogovima. U Tebu nakon toga dolazi Tiresija, slijepi prorok s djeakom u pratnji. On razgovara s Kreontom, te mu govori da e ga snai gorka sudbina ako ne oslobodi Antigonu i smjesta ne pokopa mrtvo Polinikovo tijelo. Nakon to Tiresija odlazi, Kreont se uplai onoga to mu je ovaj rekao i nareuje da se smjesta krene i tajno pokopa Polinikovo tijelo, te da se oslobodi Antigona.

Tada glasnik izvjesti Tebance i Kreontovu enu o sudbini koja je snala Kreonta. Glasnik opisuje kako je Kreont otiao sa slugama osloboditi Antigonu, te tamo zatekao svog sina kraj objeene djevojke. Sin je ogoren krenuo ubiti maem oca, ali mu je ovaj pobjegao, te si je sin od bijesa zabio ma u tijelo. Nakon to je glasnik to rekao, u Tebu ulazi ogoren Kreont i uje vijest da mu se i ena Euridika maloprije ubila. Kreont se tada pokaje, ali kasno - oskvrnue je boanskog naela strmoglavilo u propast i dinastiju i grad. "Za njega gradu evo ja proglasih sad, da grob mu nitko ne spremi nit oali, bez groba nek mu tijelo pusti pticama i psima da ga deru grdno pogledat!" ''Za nemoguim ne valja posizati.'' "...a ja iz prikrajka ti sluat mogu to, tu djevu kako ali grad, to s najgorom sad smru gine zbog ina predivnog, a od svih ena najmanje to zavrijedi..." "Pa neete l' je bre voditi? Grobu je Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je Bez ikoga vi pustite, nek ili mre Il' iva pod onakvim krovom poiva! Ta mi smo isti to je do te djevojke; A s nama tu na svijetu nee boravit." "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se objesila i omom rupca platnena njega stegnu..."

PREOBRAENJA ~ A.B.imi

Razdoblje: HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914. DO 1929. kraj hrvatske moderne 1914., smrt A.G. Matoa (do 1916. djeluju Matoevi sljedbenici) 1914. - HRVATSKA MLADA LIRIKA antologija koju je izdalo Drutvo hrvatskih knjievnika; zastupljeno dvadesetak pjesnika roenih oko 1890.: Ivo Andri, Vladimir erina, Fran Galovi, Janko Poli Kamov, Nikola Poli, Tin Ujevi, Ljubo Wiesner... svi (osim Kamova) ostvaruju kult forme; prevladava pejsana lirika novi se narataj kritiki postavlja prema tradicionalnom stvaralatvu, posebno prema modernoj dvije struje: 1. skupina jugoslavenski orijentiranih knjievnika okupljeni oko Vladimira erine (asopisi Val i Vihor) nezadovoljni tadanjom hrvatskom kompromiserskom i neuinkovitom politikom (Vladimir Nazor, Ivan Metrovi) vie politikopolemiki nego knjievni karakter 2. znaajnija pojava pisaca koji su glasno, uglavnom programskim lancima i manifestima, poeli javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u hrvatskoj knjievnosti, njezinom neplodnou i nemoi poslije Matoeve smrti borbeno i buntovno su se postavili prema svemu to je u tom trenutku predstavljalo pisanu rije; predstavnik: Ulderiko Donadini (izdava i urednik asopisa Kokot, 1916.) Dolje estetike! suprotstavlja se graanskom umalom udoreu Biografski podaci o autoru: ANTUN BRANKO IMI 1898. 1925. roen u Drinovcima u Hercegovini osnovnu kolu zavrio u rodnome mjestu, gimnaziju polazio u irokom Brijegu, Mostaru, Vinkovcima i Zagrebu kolovanje naputa nakon to je objavio prvi broj asopisa Vijavica (1917.) bilo je zabranjeno izdavati vlastite novine od 1915., kada se preselio u Zagreb, bavi se iskljuivo knjievnou aktivist pokreta katolike mladei sredinji predstavnik novih knjievno-programskih intencija; najznaajniji pjesnik ekspresionistike faze* hrvatske knjievnosti na poetku stvaralatva negirao tradiciju i bilo kakvu povezanost knjievnosti s drutvenim problemima svoje programatske tekstove objavljivao u vlastitim asopisima: Juri (1919.), Knjievnik (1924.) gotovo istovjetan s Donadinijevim stavovima o umjetnosti umjetnost po imiu ne tei ni za im, ona tei jedino da bude umjetnost shvaa ju kao realizaciju neeg tipino ljudskog u smislu spiritualnog, kao poseban, duboki unutarnji doivljaj svega onoga to je vezano za ovjekovo osjeanje ivota i svijeta, ali svijeta koji je lien svega to je nevano, nestvarno ili banalno trai bit,

ovjeka i svijeta, dublji smisao ovjekova postojanja, a ne neku apstraktnu ljepotu *STILSKA OBILJEJA EKSPRESIONIZMA: krtost izraza, racionalizacija rijei, odbacivanje deskriptivnog dojam krika, napetosti, unutranje dinamike i pokreta to se ostvaruje naglaenom uporabom glagola, reeninih nizova, eliptinim izrazom slobodan stih, iezavanje interpunkcije vizualan izgled, grafika forma pjesme postaje sadrajno vana koloristinost jake i jarke boje, boje svjetlosti, koloristiki kontrasti boje dobivaju vrijednost simbola, osobito plava boja koja otvara obrise metafizikoga svijeta najee stilske figure sinestezija, hiperbola, metafora uranjanje u sadraje svijesti: vizije, halucinacije, slutnje, nestvarne slike... PREOBRAENJA prva i jedina pjesnika zbirka (1920.) prepustio magiju poetske rijei govoru boje, zvuka i ritma; unio u hrvatsku poeziju slobodni, nevezani stih, a izostavljajui interpunkciju, dao i vizualnu snagu svojim lirskim motivima vie misaon nego emocionalan pjesnik (zaetnik pojmovne umjesto slikovne poezije) spustio se u mukotrpno i bolno traenje smisla ljudskog postojanja i na relaciji krajnjih ovjekovih polova ivot smrt; pokuao prodrijeti u dubinu, u beskrajno unutra ljudskoga bia nemoni revolt protiv neumitnosti pronalaenja neobino saetim izrazom u temama ljubavi i smrti pokuao je tipinim egzistencijalnim motivima naslutiti neke osnovne ljudske tajne i nemoan da dokui bit pobunio se protiv svega sputanog i nedoreenog u ovjeku TEHNIKA PJESME: dva ritma u lirici: mehaniki i ekspresivni za ekspresivni ritam najpriliniji je slobodni stih ritam jo nije ekspresivan ako je svaka rije u pjesmi ritmiki na svom mjestu rimovati treba ono to se rimuje nije svejedno koja e se rije rimovati, koja e zazvuati najjae u stihu, kao to nije ni svejedno koja e se rije s kojom rimovati rima jae djeluje ako je rjea to je neto rjee, to je vrjednije PRIMJERI PJESAMA IZ ZBIRKE: PJESNICI Pjesnici su uenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oi pjesniko umijee (ars poetica) uenje slobodni stih

velike i nijeme rastu pored stvari Naslonivi uho na utanje to ih okruuje i mui pjesnici u vjeno treptanje u svijetu

prvi stih izdvojen zasebna ritmika, znaenjska i sintaktika cjelina odsutnost interpunkcije

OPOMENA ovjee pazi da ne ide malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe proe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za im ne ali kad se bude zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prei sav u zvijezde! uzvienost duha temeljni motivi ovjek, svjetlost, prah funkcionalnost rijei zvijezde kao simbol uzviene duhovnosti usklinik nakon motiva zvijezde pjesniki krik paljivo grafiko (geometrijsko) organiziranje pjesme

SMRT I JA Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog poetka: sa mnom raste u svakom asu Jednog dana ja zastanem a ona raste dalje u meni dok me cijelog ne proraste i stigne na rub mene. Moj svretak njen pravi je poetak: kad kraljuje dalje sama individualni, subjektivni doivljaj smrti i smrtnosti slobodni stih izostanak interpunkcijskih znakova na kraju smrt i dalje vlada odnos i jedinstvo ivota i smrti

MOJA PREOBRAENJA Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i pogledima plivam preko polja livada i voda Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj puta grafiki organizirana pjesma izostanak interpunkcijskih znakova ovjekova tenja za

i bezbroj puta uskrsnem O boe daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba nou sjati u crne muke nonih oajnika

stalnou i unutarnjim mirem bijeg od svakodnevnih promjena

RUAK SIROMAHA Jedno pred drugim stide se da sjednu za takav ruak i dokle jedu boje se da ne bi jedno drugom ivot pojeli. Kad ustanu od stola tiina i teina Gaenje pred samim sobom unakazi obadvoma lica i svako misli da je drugomu ubica i da je krv to tee kroz njegovo tijelo krv drugog (kao da je jedno drugo jelo)

POVRATAK Ti i ne sluti moj povratak i moju blizinu U noi kad umi u tvom uhu tiha mjeseina znaj: ne koraa mjeseina oko tvoje kue Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne stane preplaena krikom udne tice znaj: to krik je moga srca s blizih obala I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se mie s onu stranu mrke mirne vode znaj:

HERCEGOVINA Ja koracam livadama plav od sutona Na rubu livada je kua parnog mlina Iz daljine to je krvlju namrljana uglasta i gruba slikarija na nebu I togod blie stiem sve glasnije viu nebrojene uasne opeke Tko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu Ispod breuljaka crni vlak se vue odmjereno udara i vriti svoj dolaz jo daleko nevidljivoj stanici No i ja na brdu Poda mnom na as izrone iz mraka kue stabla dvorite i njive

ja koracam uspravan i svean kao pored tebe

I opet utonu u mrak ko u svijesti Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora: ko nekoliko bijelih sveanih asova iz crnog ivota ljudi

Kratki izlet Antun oljan Pisac priu zapoinje opisom svog prijatelja Roka za kojeg govori kako je jedna osebujna linost; ovjek sa devet ivota koji je uvijek spreman za akciju. Pisac kree na ekspediciju sa grupom ljudi koju predvodi Roko kreu u potragu za freskama u mjesto Gradina. Ime Gradina je zapravo izmislio jer je zaboravio pravo ime mjesta. Gradina bi se trebala nalaziti u unutranjosti Istre pa ekspedicija jednog dana kree autobusom prema kamenjaru i ikari. Usred tog kamenjara pokvari im se autobus te jedan dio ekspedicije ostaje u autobusu ekajui pomo, a drugi dio kree dalje pjeke, predvoen Rokom. Roko cijelo vrijeme tvrdi kako je siguran kamo idu no nakon nekog vremena skoro da mu vie nitko i ne vjeruje. Njihove sumnje se pokau ispravnima kad jednom prilikom gotovo da ne zavre u provaliji. Napokon pronalaze neko naseljeno mjesto tj. kue, ali ini se da ljudi ba i ne ive u tim kuama. Na jednom prozoru ugledaju dvije ogromne ene koje im se zavodniki smijee pozivajui ih k sebi. Ekspedicija na nagovor Roka kree dalje no Petar se vraa k enama i tamo ostaje. Ekspedicija gubi jo jednog lana kad Vladimir ostaje pijan u konobi tj. u podrumu nekog zlobnog starca. Treeg lana ekspedicija gubi kad Ivan kupuje kuu u ikari i ostaje tamo ivjeti. Dvije

posljednje lanice ekspedicije odlue vratiti se do autobusa pa Roko i na pripovjeda ostaju sami. U sumrak dolaze do uruenog samostana i tamo upoznaju fratra koji im govori kako su stigli prekasno. Prema fratrovoj prii, on je dugo godina uvao sve freske i biblioteku no unato njegovom trudu, sve je propalo. Kad se uvjere u istinitost te prie Roko odluuje vratiti se natrag slijedeeg jutra. Fratar govori kako e on ostati umrijeti u samostanu. Na pripovjeda odlazi podzemnim hodnikom u nadi da e ipak neto pronai. Pothodnik ga na kraju dovodi do mjesta od kuda su i krenuli sa ekspedicijom. lanove ekspedicije vie nikad ne uspijeva pronai kao ni samostan sa starim fratrom. U romanu se zapravo radi o mladim ljudima u potrazi za identitetom i za smislom ivota. Odgovor je da ga se ne moe pronai i da se stalno vrtimo u krug. No nije rjeenje odustati ve treba i dalje stalno pokuavati. BILJEKA O PISCU: Antun oljan roen je u Beogradu 1932. godine, a umro je u Zagrebu 1993. godine. Ovaj pjesnik, novelist, romanopisac, dramatiar, esejist, prevoditelj i antologiar pojavio se u knjievnosti ranih pedesetih sa skupinom pisaca okupljenih oko asopisa Krugovi. Po tom e asopisu taj cijeli narataj biti prozvan krugovakim. Zajedno sa Ivanom Slamnigom, Zvonimirom Golobom, Vlatkom Pavletiem, Slavkom Mihaliem i drugima, oljan je svojom spisateljskom energijom uvelike pridonio radikalnoj promjeni hrvatske knjievnosti. oljan za svoja djela odabire novu tematiku, drugaiji izbor likova (tzv. antiheroj umjesto ratnog heroja), no esto oni koji neto tako drastino mijenjaju plaaju i cijenu za to. Nakon govora u povodu 50. obljetnice Matoeve smrti ostao je trajno politiki sumnjiv vladajuim strukturama to e uvelike obiljeiti i njegovo stvaralatvo i poloaj u drutvu. Objavio je sedam zbirki pjesama; neke od njih su Na rubu svijeta (1956. g.), Baca kamena (1985. g.), Prigovori (1992. g.). petnaest dramskih tekstova za radio, kazalite, TV. Napisao je i etiri romana: Izdajice (1961. g.), Kratki izlet (1965. g.), Luka (1974. g.), Drugi ljudi na mjesecu (1978. g.). U Hrvatskoj je roman Kratki izlet kao knjiga tiskan tek 1987. god. Kad se pojavio, roman je doivljavan kao politika alegorija koja kritizira politiki sistem. Dananji itatelj, koji ne zna politiki sistem u kojem je nastao roman, nee ga ni doivjeti na taj nain. Pisac je naknadno i sam zanijekao da mu je namjera bila napisati politiku alegoriju.