Sie sind auf Seite 1von 244

Bitka za Vukovar

I hi oo Davor Marijan - BITKA ZA VUKOVAR BIBLIOTEKA BIBLIOTHECA HRVATSKA POVIJESNICA CROATICA; SLAVONICA, POVIJESNA IZDANJA SIRMIENSIA ET BARANYENSIA HRVATSKI INSTITUT ZAPOVIJEST PODRUŽNICA ZA POVIJEST <*Sk SLAVONIJE. SRIJEMA I BARANJE, • SLAVONSKI BROD BIBLIOTEKA HRVATSKA POVJESNICA - POSEBNA IZDANJA BIBLIOTHECA CROATICA; SLAVONICA, SIRMIENSIA ET BARANYENSIA Hrvatski demokratski pokret i Domovinski rat, knjiga 3 Davor Marijan - Bitka za Vukovar Nakladnik Hrvatski institut za povijest, Opatička 10, Zagreb

Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Starčevićeva 8, Slavonski Brod Za nakladnika

Dr.

sc. Milan Kruhek

Dr.

sc. Mato Artuković

Urednik

Dr. sc. Milan Kruhek

Lektura i korektura Prof. Ivan Martinčić

Recenzenti

Dr.

sc. Zdenko Radelić

Dr.

sc. Ozren Zunec, red. prof.

Grafički urednik Ana Manzin CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 355.45(497.5 Vukovar) "1991" MARIJAN, Davor Bitka za Vukovar/Davor Marijan. -Zagreb : Hrvatski institut za povijest;

Slavonski Brod : Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2004. -(Biblioteka Hrvatska povijesnica. Posebna izdanja) (Bibliotheca Croatica; Slavonica, Sirmiensia et Baranvensia) Bibliografija. ISBN 953-6324-45-8 (Institut). -ISBN 953-6659-18-2 (Podružnica) I. Domovinski rat -Vukovar

II. Vukovar — Domovinski rat

440726054

Oblikovanje, grafička priprema i tisak Digitalni Tisak Dalmatinska 12, Zagreb Davor Marijan BITKA ZA

KO VAR ZAGREB - SLAVONSKI BROD, 2004. yjtBijilO'fiSQ Sadržaj Predgovor

Uvod

7

9

Bojno polje, sudionici i odnos snaga

Politička podloga 1990.-1991. godine

Vrijeme "tampon zona"

Sva sela "hrvatska i srpska, mještani su ogradili barikadama" 54 Osnivanje ZNG

63

"Bilo je mirno dok nije došla Armija"

14

39

50

Page 1

Put u

rat

Bitka za Vukovar

64

66

"Držimo i jednu i drugu stranu svili mostova koji se nalaze između Vojvodine i Hrvatske" 71 Prvi okršaji i širenje pobune

Napad na Mirkovce 22. srpnja

1991

"Tenkovi su krenuli u napad i izazvali pometnju u neprijateljskim redovima" 92 "Otprema se naša pšenica i stoka u Vojvodinu"

"Odgovoreno im je vatrom iz svih oruđa"

Početak "borbe za oslobođenje Vukovara"

"Upornom obranom grada nanositi agresoru što veće gubitke i spriječiti mu zauzimanje Vukovara"

77

88

99

100

108

120

"JNA nema nijednog tenka u okolici Vukovara"

"Ako nas biju ustaše zašto nas bije naša avijacija"

Vukovarska

brigada

"Zatišje" s kraja rujna

"Blokirati grad, a zatim energičnim dejstvima jurišnih odreda i grupa ovladati najznačajnijim delovima južno i severno od Vuke, posle čega pristupiti njegovom čišćenju i potpunom ovladavanju"

126

137

143

146

148

Zapovjedništvu obrane Vukovara - "nastaviti s upornom obranom grada" 152

"Neprijateljske OMJ selo" 155

"Svaki put neke jedinice odustanu i dovedu akciju u pitanje" 169

"Angažirati sve raspoložive snage od puta Vinkovci- Vukovar"

probili su našu obranu u rejonu s. Marinci, te ušli u

razbiti snage neprijatelja i odbaciti ga

176

"Stanje

je krajnje

kritično"

185

Divizija je očistila i "čvrsto drži prostor između Dunava i Bosuta" 190 "Težište borbenog djelovanja" imati "na obrani grada Vukovara sa najvišim stupnjem odsutnosti"

193

Stvaranje preduvjeta za "energičniji prodor duž Page 2

Bitka za Vukovar komunikacije" 196 Pad Tordinaca

203

Prijetnja

5

Županji

05

Sređivanje vinkovačke

bojišnice

"HV na ovom području nema udarnu pesnicu za napad" 211 "Stalno govore da šalju, ali to nitko nije vidio"

"Nedostatak municije ne dozvoljava režim vatre koji bi bio adekvatan odgovor agresoru" 217 "Selo Bogdanovci su pali u ruke agresora"

"U večernjim satima 12.11.1991. godine započele su borbe za proboj blokade Vukovara" 227 "Naknadne intervencije da se ljudstvo vrati na položaje nisu urodile plodom" 234 Plan s "Merčepom i tzv. starim Jastrebom (Dedaković) nije ni pokušan pod motivacijom da je proboj ka Vukovaru nemoguć"

"Krajnje vrijeme" je "da se shvati da je lijepa naša ugrožena baš na području Vukovara" 240 "Vlada Republike Hrvatske neće više pristajati na bilo kakve pregovore niti može dalje preuzimati odgovornost za garantiranje sigurnosti časnicima i vojnicima i njihovim obiteljima na teritoriju Republike Hrvatske"

2

208

214

223

238

254

"Vukovar nije osvojen grad. To je grad oslobođen najcrnjeg neofašizma i ustaške ideologije" 256 Djelatna obrana svih mjesta i gradova, "posebno Vinkovaca i Županje" 260 Posljednji udar Armije u Slavoniji

Okruženi

grad

266

268

"Ne želimo biti grad mrtvih heroja"

"I pored silne municije za" Vukovar "rezultati su nam mršavi" 279 Gubici i posljedice

84

"Slučaj Vukovara i istočnoslavonskog ratišta, služi kao očit dokaz o sprezi i istovjetnom radu KOS-a i HOS-a"

286

Završna

analiza

272

,

2

Page 3

Bitka za Vukovar

.293 Zaključak 315 Izvori 317 Literatura i memoaristika 319 Kratice 323 Kazalo 325 0 autoru
.293
Zaključak
315
Izvori
317
Literatura i
memoaristika
319
Kratice
323
Kazalo
325
0
autoru
337
6

Predgovor Prošlo je više od deset godina od bitke za Vukovar, a ona je i dalje nejasan i nedefiniran događaj suvremene hrvatske povijesti. U vrijeme kad ga je okružila i opsjedala Jugoslavenska narodna armija, Vukovar je postao spontani simbol i znak svehrvatskog otpora u teškoj 1991. godini. Njegovu obranu pratili su stalni prijepori o volji hrvatskog vrhovništva da da doprinos njegovoj obrani. Neutemeljenu tvrdnju o izdanom gradu protok vremena betonirao je u neupitnu istinu. To je u najkraćim crtama bila bit događaja koji sam pokušao obraditi kada sam se, nakon kraćeg rada o toj temi za drugi broj časopisa slavnoskobrodske podružnice Hrvatskog instituta za povijest, a na poticaj tadašnjeg ravnatelja dr. Mirka Valentića, prihvatio izrade ove studije. Izrada studije formalno je omogućena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 9. ožujka 2001. o pokretanju znanstvenog istraživanja Domovinskog rata. Od tadašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske gospodina Joze Radoša dobio sam suglasnost za rad, na osnovi koje sam mogao u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane Republike Hrvatske prikupiti građu koja mi je bila poznata nakon višegodišnjeg rada u tom arhivu. Kako se bližio kraj rada na rukopisu, rasli su problemi, karakteristični i za Vukovar i za dio Hrvatske 1990.-1991. 0 čemu se radi? Nije lako krčiti put k razumjevanju događaja 0 kojem je dostupan dio izvora, i to samo jedne strane, a koji je i danas zahvalna medijska tema. A mediji u Hrvatskoj priča su za sebe. Dio te priče samo sam ovlaš dotaknuo, jer drukčije i nije bilo ni moguće. Medijska slika bitke za Vukovar tema je za posebnu studiju koja bi opsegom vjerojatno bila veća i od ove. Mediji nažalost i dalje održavaju iz komunizma naslijeđeno parcijalno motranje povijesti kao specifičan način politiziranja i predstavljanja interesa pojedinih skupina. Događaj se "odsiječe" od cjeline i tada se može "dokazati" sve što se hoće. To je vidljivo i na primjeru Vukovara. Daljnji je problem nepostojanje bilo kakvih, nazovimo ih tako, apsorbiranih i utemeljenih analiza koje bi nam olakšale shvaćanje Vukovara. Stoga sam morao u početnom dijelu malo više obraditi istočnu Slavoniju da bih mogao objasniti u kakvu su položaju bili Vukovar i Vinkovci. Vinkovci s Vukovarom čine nerazdvojnu cjelinu, a od rujna 1991. postaju za analizu i važniji od Vukovara. Pogotovo od 1. listopada 1991. kad je Vukovar potpuno odsječen od teritorija Hrvatske koji je bio pod nadzorom hrvatskih snaga. No to je tek početni problem. Slijedi zatim kompleks vojnih i političkih pitanja koje sam pokušao objasniti da bi se mogao shvatiti završni dio bitke. Hrvatsko društvo nema tradiciju bavljenja suvremenim ratom, i to je velik problem. Zbog dva svjetska rata dvadeseto se stoljeće i naziva stoljećem rata. Hrvatska je uz to prošla još rat u 1990-im. Na kraju XX. stoljeća možemo reći da o ratnoj povijesti Hrvatske iz tog razdoblja znamo vrlo malo. Prvi svjetski rat potpuna je nepoznanica, Drugi je desetljećima bio zabran Komunističke partije i napose njezina militariziranoga dijela - JNA koji su ga neznatno osvijetlili i još više onečistili pristranim i nestručnim pristupom radi znanstvenog ozbiljenja partijskih legendi.

Problema društva u ratu nisam se dotakao dovoljno za neka važnija promišljanja. Usprkos okolnosti da je JNA o problemu rata ostavila iza sebe ogromnu knjižnicu Page 4

Bitka za Vukovar

prijevoda 1 osobnih viđenja, ona nije ni zagrebla u problem društva u ratu. To je danas ozbiljna prepreka u razumijevanju rata i stvaranju predodžbe koliko je rat različit od mira kao svoje općeprihvaćene suprotnosti.

7

Svakako će jednom trebati objasniti što je bilo hrvatsko društvo nakon pobjede višestranačja, što je vlast u njemu i koliko je ono povezano s organizacijom i svjetonazorom partijskog društva koje je smijenilo. Zahvaljujući između ostalog i konceptu pomirbe, novo društvo baštinilo je i kadrove bivšeg društva a koji su nedvojbeno unijeli i tragove staroga društva. Ta pitanja važna su za vojno-civilni kompleks 1991. i za odgovor na pitanje o međusobnoj povezanosti i utjecaju politike na vojsku na lokalnoj i državnoj (republičkoj) razini. Obični puk nazovimo ga tako, problematiku rata više prepoznaje no što je može artikulirati, a sve zbog činjenice da je posljedice rata osobno osjetio. Ah znatan dio akademske zajednice to ne želi ni pokušati. 0 razlozima možemo raspravljati, no takav pristup ne samo da nije prihvatljiv, već je izratit primjer intelektualne izdaje, a to u smislu da se u nas intelektualizam izjednačava s visokim akademskim stupnjem. Vojni kompleks pitanja također ima nedoumica i na poneke od njih pokušao sam

odgovoriti. S obzirom da sam prije prelaska u Hrvatski institut za povijest više godina radio u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane, prirodom svog posla imao sam temeljit uvid u arhivsko gradivo iz rata, što mi je, držim, dalo dobru osnovu da pokušam odgovoriti na ta pitanja. Tu je prvenstveno riječ o odgovora na dva pitanja. Prvo je, što je to Zbor narodne garde i Hrvatska vojska 1991. kao vojska u nastajanju, a drugo je pitanje međusobnog odnosa zapovjednih razina: strategijske, operativne i taktičke. Polazišna osnova za ta razmatranja jest nekadašnji istočnoeuropski, bolje rečeno sovjetski pristup vojništvu i ratovodstvu, koji je imala JNA, ah i HV, i to ne samo 1991. godine. Domovinski rat traži vojni pojmovnik sličan operativno-taktičkom rječniku JNA Časničkom koru JNA i TO koji je prešao u Hrvatsku vojsku, odnosno koji je prošao vojnu naobrazbu JNA pojmovnik JNA dobro je poznat. Štoviše, a što je normalno, rabili su ga i oni. Za istraživača problem nastaje pri pitanju: može li se taj pojmovnik primijeniti na Hrvatsku vojsku i Zbor narodne garde iz 1991. godine. Mislim da se ne može primjeniti. No i sada ga primjenjuju umirovljeni časnici HV, bivši oficiri i generali JNA koji imaju ambicije povijesnih tumača. Ne tako davno na jednog od takvih tumača kritički sam se osvrnuo, pokazavši da povijest treba ostaviti povjesničarima. General Špegelj, jer radilo se o njegovim predrasudama, i ovdje je dobio doličan prostor. Tek na razini jedne regije vidi se koliko je njegova shka rata neodrživa. Ni general Anton Tus nije mnogo vjerodostojniji, ah je od Špegelja nešto kultiviraniji. Kada se navedeni generali usporede s vojnim tumačima sa srpske strane, pukovnicima Sekulićem i Jovanovićem, vidi se preniska razina intelektualnog poštenja JNA Ne mogu se ne upitati, jesu li oni, bez obzira na kasniji različit znak na kapama, proizvod istog vremena i posredno svjedočanstvo zašto je Armija pretrpjela debakl na Vukovaru? Mislim da s takvim zapovjednim kadrom ništa drugo nije ni mogla postići. Na kraju bih se zahvalio svima onima koji su pomogli da ova knjiga nastane i počne svoj život. Pristup izvornoj građi iz tog razdoblja i njezinu uporabu omogućila su mi gospoda: Jozo Radoš, Orsat Miljenić, Ante Damjanović, Sendi Radić, Branko Mihaljević, Šimun Penava, Branko Turić. Dio tiska na temu Vukovara, ustupio mi je Vladimir Brnardić. Zdenko Radelić pedantno je pročitao rukopis i dao brojne primjedbe koje su dovele do konačnog izgleda ove knjige. Svima njima veliko hvala.

8

Uvod Za izradu ove studije bio mi je dostupan dio hrvatskih izvora, uglavnom vojnih, koji su pohranjeni u Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane Republike Hrvatske. To su arhivski fondovi različite potpunosti, neki nažalost tek fragmentarno sačuvani. Najcjelovitiji su fondovi Zapovjedništva Zbora narodne grade Republike Hrvatske odnosno Glavnog stožera Hrvatske vojske, Zapovjedništva Operativne zone Osijek i Zapovjedništva Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Građa vukovarske 124. brigade prvog sastava ne postoji. Sačuvano je tek nekoliko imenovanja sa zaglavljem 204. brigade HV. Ostale vojne skupine koje su bile u Vukovaru nisu ostavile dokumente o svom djelovanju. Stanje s arhivskim fondovima 3. brigade ZNG-a i 109. brigade HV tek je nešto bolje. U fondovima nadređenih zapovjedništava, prvenstveno u fondu Glavnog stožera HV i fondu Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, sačuvana je poveća količina

dokumenata 109. brigade HV. Fond 3. brigade ZNG-a iz 1991., odnosno njegov ostatak koji je preživio brojne promjene zapovjednika i mjesta lociranja, Page 5

Bitka za Vukovar dostatan je samo za svjedočenje da je brigada postojala. Za raščlambu bitke za Vukovar gotovo je nevažan. Vjerojatno najjvažniji dokument iz bitke, zapovijed zapovjednika Operativne zone Osijek za proboj prometnice Vinkovci - Vukovar od 11. listopada 1991. nije sačuvan u fondu ni jedne od postrojbi koje su sudjelovale u pokušaju proboja. Ovdje treba napomenuti da u Središnji vojni arhiv MORH-a nije predan ni jedan ratni dnevnik neke od postrojbi ih zapovjedništava Hrvatske vojske koja je sudjelovala u bici za Vukovar, kao ni jedan radni zemljovid iz razdoblja bitke. Osim vojnih izvora dobio sam uvid u pismohranu Odjela za terorizam i žrtve

Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. To su dokumenta policijskih uprava i postaja iz Vukovara i Vinkovaca, koji čine glavninu izvora iz Vukovara. Nisu mi izišli u susret ostali dijelovi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske kojima sam se obraćao za pomoć pri izradi studije, kao ni Vlada Republike Hrvatske (koja je i pokrenula projekt kojemu je ova studija dio)

i Ured predsjednika Republike Hrvatske. Nešto dokumenata iz Ureda Vlade Repubhke

Hrvatske za suradnju s međunarodnim sudom pravde dobio sam na uvid i uporabu 2000. godine prilikom rada na tužbi za genocid protiv Savezne Republike Jugoslavije. Manju količinu dokumenata, odnosno njihovih preslika, prikupio sam iz privatnog posjeda. To su dokumenti uz koje u navođenju ne stoji naznaka gdje

su pohranjeni. Djelovanje JNA pokušao sam rasvijetliti na doista skromnom materijalu do kojeg je bilo moguće doći. Do rujna 1991. sačuvan je poneki dokument Komande

Tuzlanskog korpusa, a nakon toga nedostaju dokumenti o djelovanju JNA što sam dijelom pokušao nadoknaditi njezinim službenim glasilom Narodna armija. Isto je

i s izvorima pobunjenih Srba koji od svibnju 1991. izgrađuju svoju vojnu

strukturu. Nedostatak njihove građe onemogućio je uvid u njihovo djelovanje i strukturu, a i u njihov pogled na djelovanje hrvatskih snaga. Usprkos nedostatku primarnih izvora držim da sam napravio znatan pomaku rasvjetljavanju djelovanja JNA Iako je u monografiji Bitka za Vukovar, autora Mile Dedakovića, Davora Runtića, Alenke Mirković-Nađ, na nekoliko dojmljivo

urađenih zemljovida dan obostrani raspored snaga, oni nažalost nisu "poslastica za stručna proučavanja bitke za Vukovar", kako to u predgovoru tvrdi umirovljeni general bojnik Hrvatske vojske Vinko Vrbanac. Dio postrojbi prikazanih na njima ne samo da nije sudjelovao u bici (395. motorizirana brigada), što više nije ni postojao (2. mješovita artiljerijska brigada), a dio je prikazan dva puta pod

9

različitim imenima (1. gardijska mehanizirana brigada i 1. mehanizirana brigada ista je postrojba, kao i 2. gardijska mehanizirana brigada i 2. mehanizirana brigada). Svakako je najveća zamjerka spominjanje među snagama za napad na Vukovar u studenom 1991. godine 158. mješovite protuoklopne artiljerijske brigade i 670. pontonirskog bataljuna, puna dva mjeseca nakon što su ih hrvatske snage zarobile u Đakovu i Slavonskom Brodu. Isto tako procjene brojnog stanja i naoružanja postrojbi JNA u većini slučajeva ne odgovaraju njihovoj ustrojbenoj stvarnosti. Mješovita artiljerijska brigada je npr. imala 54 topa, a ne 72, dok minobacača uopće nije imala, mehanizirana brigada imala je 12 minobacača a ne 36, oklopna brigada imala ih je samo šest a ne 36, a da ne govorimo da su sve oklopne i mehanizirane brigade imale višak tenkova i borbenih vozila pješaštva. Slika je donekle ublažena tvrdnjom 0 30 posto umanjenom stanju. Vukovar je dobro mjesto i za analizu odnosa između centra (Zagreb) i periferije (Osijek-Vukovar-Vinkovci) države u ratu, čega sam se ovlaš dotaknuo, jer je to

ipak tema za zasebnu studiju. Znatno je važnije etičko pitanje o izdanom gradu i njegovim vapajima za pomoć. I danas, više od desetljeća nakon bitke, čitanje zahtjeva i zamolbi za pomoć iz okruženoga grada ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Slika se mijenja tek na razini cjelokupne Hrvatske. U arhivskom fondu Glavnog stožera Hrvatske vojske iz 1991. zamolbe za pomoć poslane iz Vukovara čine najmanje dvije trećine svih sličnih dopisa. Tek tada je moguće postaviti racionalan odnos s ovom, i danas osjetljivom problematikom. Literatura o Vukovaru do danas je narasla na poveću biblioteku, pretežito memoarskih knjiga. Do sada je jedini znanstveni rad o Vukovaru kraći članak koji sam napisao za časopis Scrinia Slavonica} Bitku sam spominjao i u radovima o djelovanju JNA u ratu protiv Hrvatske, o njezinom oklopništvu i u prikazu stanja

u Slavoniji 1991. godine.2 Iako nije praćen znanstvenim aparatom, i rad Josipa

Jurčevića za monografiju o Vukovaru odlikuje se dobrim poznavanjem činjenica i događaja i ima znanstvenu vrijednost.3 Posebno mjesto čine dvije knjige u kojima je Davor Runtić prikupio sjećanja odabranih sudionika na bitku i borbe u Vukovaru.4 One će zasigurno dugo biti najbolji uvod za taj dio bitke koji je kod mene zbog nedostatka dokumenata dobio minimalan prostor. Može se samo žaliti što neka od kritičnih mišljenja pojedinih intervjuiranih sudionika nisu našlo mjesto

Page 6

Bitka za Vukovar

u knjizi Bitka za Vukovar.

Budući da je moja tema vojni aspekt bitke za Vukovar, zadržao sam se na samo nekoliko svjedoka, prvenstveno vojnika koji su dah svoje viđenje bitke. Od 18.

rujna 1991. kad je od predsjednika Republike Hrvatske pohvaljen za obranu

Vukovara, Mile Dedaković postao je i ostao miljenik medija u Hrvatskoj. U nekoliko mjeseci 1991. prošao je trnoviti put na kojem je bio nacionalni heroj, otpadnik, dezerter, uhićenik i lopov. Osim u knjizi kojoj je dao težinu svojim imenom na koricama, Dedaković je cijelo desetljeće tumačio svoje viđenje Vukovara. Vrlo kritično odnosio se prema političkom vrhu Hrvatske do jeseni 1996. a potom je na potpuno drugačiji način izražavao nezamjeranje, što je promovirano u knjizi Bitka za Vukovar. Nakon 3. siječnja 2000. ponovno se pojavljuju tonovi koji asociraju na "starog"

1 Davor MARIJAN, "Bitka za Vukovar 1991. godine", Scrinia Slavonica, Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, br. 2., 367-402, Slavonski Brod, 2002.

2 Davor MARIJAN, Smrt oklopne brigade. Naklada Zoro, Zagreb, 2002., 18-19, 56-60, 162-163,175-177.

3 Josip JURČEVIĆ, "Ratna agresija i herojska obrana u ljetu-jeseni 1991.",

Vukovar - vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Nakladna kuća "Dr. Feletar",

Koprivnica, Zagreb, 1994., 414-435.

4 Davor RUNTIĆ, Tako smo branili Vukovar, Vinkovačke jeseni, Vinkovci, 1995.; ISTI, 1991, Vukovar - Vinkovci, Neobična naklada, Vinkovci, 1999.

10

Dedakovića, kakav je bio dok nije 26. rujna 1996. promaknut u čin pričuvnog stožernog brigadira i odlikovan s nekoliko visokih državnih odličja za doprinos obrani Hrvatske.5 Bitka za Vukovar knjiga je kojom je Dedaković svrstan uz bok heroja na način kako je to desetljećima radila JNA Stvarni autori knjige nesumnjivo su Davor Runtić (u većem dijelu) i Alenka Mirković-Nađ (u manjom dijelu).6 Iako su im na raspolaganju bih svi dokumenti koje je imao Središnji vojni arhiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske s početka 1997. godine, kao i Glavnog stožera HV, autori su dali sterilan prikaz bitke, očišćen od svih kontroverzija koje su njezin sastavni dio. U idealiziranom prikazu našla je mjesto i poneka krupna

neistina, kao što je prikaz borbi oko Nijemaca. Time je dovedena u pitanje vjerodostojnost ogromne količine podataka prikupljenih razgovorima s pojedincima ai koji su najvrjedniji dio knjige. Osnovni je ton knjige: ne zamjeriti se nikome, pa je na taj način Dedaković izbjegao odgovor na gomilu pitanja, od nadnevka odlaska iz Vukovara do optužbe za pronevjeru novca namijenjena obrani grada. Knjigom je Dedaković, kako je to napisala jedna novinarka, "potrošio možda svoj najvažniji istup nakon Vukovara, zanijekavši osobnu patnju, progon i sud, ih, kako bi narod rekao, 'pokrivši se ušima"7 No je li doista tako? Nije h Dedaković "zanijekavši osobnu patnju" prešao i preko objašnjenja svojih postupaka i optužbi iz studenog 1991.? Nije li sam sebi skinuo status heroja za što danas neutemeljeno optužuje druge. "Uhićen sam jer sam smetao Tuđmanu: tada smo i ja i Vukovar bih prejaki i postojala je 'opasnosf da ga zasjenimo."8 Ah Dedaković najbolje zna što je bila svrha knjige. Drugi Jastreb, Branko Borković, ostao je dosljedniji ratnom, vukovarskom Jastrebu. Njegova knjižica izazovnog naslova Rušitelj ustavnog poretka malo govori o tom naslovu, koji bi bio primjereniji za Dedakovićevu knjigu da se on kojim slučajem iskreno želio pozabaviti svojom ulogom u Vukovaru i oko Vukovara.

U knjižici je Borković uz manja ali važnu selekciju, ponovio ono što je pisao u

izvješćima vrhovništvu, pa se može reći da je ostao dosljedan samom sebi. A to je u prvom redu urota Zagreba i Vinkovaca (kao institucionalne metafore) protiv Vukovara i njega osobno. Teško se oteti dojmu da nije sposoban dovesti u pitanje svoje viđenje bitke iz 1994., kad je nastala njegova knjižica, tako i sada desetak godina nakon nje. Najslabiji dio njegove knjižice dio je o 204. vukovarskoj brigadi. Nastala 25. rujna 1991. temeljem neovlaštene zapovijedi zapovjednika regionalnog ZNG-a, 204. brigada HV počela je živjeti nakon pada Vukovara. Do pada s njezinim imenom u zaglavlju dano je nešto zapovijedi koje su ostale čvrsto na lokalnoj vukovarskoj razini. Za ratnu Hrvatsku 1991. godine 204. brigada HV nije postojala. Vukovar su branih borci iz Vukovara, pa Varaždina i drugih mjesta Hrvatske, najvećim dijelom bez broja postrojbe, a ako je korištena numeracija, bila je to isključivo 124. brigada HV. Ustrojbeni dijelovi dovedenih postrojbi izgubili su se u metežu grada i teritorijalnoj organizaciji obrane. Vukovarska 204. brigada stvarno je potaknuta tek 12. veljače 1992. odlukom ministra obrane RH o okupljanju i popuni brigade "Vukovarskih veterana", u koju su mogli pristupiti

pripadnici svih postrojbi Hrvatske vojske

5 Darije PETKOVIĆ, "Ponovno sam zapovjednik 204. vukovarske brigade odgovoran Page 7

Bitka za Vukovar izravno ministru Šušku, dobio sam čin i odličja, sazidao sam farmu za 1000

svinja, učlanio se u HDZ i dovršavam knjigu!", Nacional, 4. 10. 1996., 52-53.

c Mile DEDAKOVIĆ-JASTREB, Alenka MIRKOVIĆ-NAĐ, Davor RUNTIĆ, Bitka za Vukovar, Neobična naklada, Vinkovci, 20 002. Prvo izdanje objavljeno je 1997.

7 Grozdana CVTIAN, Od čizama do petka, Stajer Graf. Zagreb, 2002., 81.

8 Vlado VURUŠIĆ, "Kriminalizaciju Domovinskog rata počeo je Franjo l\iđman kad me, 1991., dao uhititi", Globus, 6. 7. 2001., 44.

11

koji su sudjelovali u obrani Vukovara.9 A 204. brigadu iz 1991. godine "oživjela" je povrijeđena taština Mladog Jastreba, kojem dužnost načelnika stožera 124. brigade HV očito nije bila dovoljna. Dokument Političke uprave, na koji se poziva i koji je donio u faksimilu, samo je jedan u nizu o njoj, kao i o njemu, prije no što je pritisak javnosti postao toliko velik da je doveo do "ponovnog" osnivanja brigade koje nema u mobilizacijskom razvoju Hrvatske vojske iz 1991. godine. Zbog svega toga teško se oteti dojmu da je Borković i nakon odlaska iz grada ostao na spoznanoj razini svog podzemnog zapovjedništva u Vukovaru. Treba priznati da je za razliku od svog prethodnika pokušao nešto više saznati o JNA pa je pronašao točno operativno nazivlje skupina JNA koje su napadale grad.

Ambicije Freda Matica manje su od obojice Jastrebova, razmjerne njegovu mjestu u obrambenom lancu Vukovara. Oslikava atmosferu u Borovu Naselju i sudbinu zarobljenih branitelja u srpskim kaznionicama. Uz knjigu Alenke Mirković-Nađ, najbolji je način za ulazak u problematiku života i rada malog čovjeka na velikom bojnom polju. Kada se već odlučio za svjedoka povijesti i njezinog tumača, general Anton Tus, zbog položaja načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske na kojem je bio, mogao je dati izvanredan osvrt na bitku za Vukovar. U raznim intervjuima i prikazu rata koji je napravio za okrugli stol u Budimpešti 1998. važno mjesto dobio je i Vukovar.10 Analiza sa skupa u Budimpešti, održanog u rujnu 1998., zapravo je prerada intervjua koji je u studenom 1997. dao tjedniku Nacional}1 Na idućim stranicama dan je doličan prostor njegovim tumačenjima. Možemo reći da je i nakon umirovljenja u JNA i dolaska u HV ostao dosljedan pohtičkom svjetonazoru partijske vojske u kojoj je proveo radni vijek Njegove paušalne prosudbe i

suprotstavljeni iskazi osvjetljavaju ga kao osobu svjesnu svog vojnog i političkog mjesta. Zbog njegova ratnog položaja i kasnijeg ugleda u javnosti, ne može se zaobići jer ga znatan dio javnosti i danas tretira, doduše neosnovano, vrhunskim profesionalcem. Vukovar je samo dio hrvatskog ratišta za koji je Tus mogao dati, ali nije dao doprinos koji bi pomogao rasvjetljavanju. Prešućivanje problema u Hrvatskoj vojsci i ZNG, za koji snosi ne mali dio odgovornosti, jest luksuz koji si načelnik Glavnog stožera iz 1991. ne može dozvoliti. Osim sjećanja i prikaza nastalih iz pera vojnika, svakako je vrijedna pažnje i knjiga 91,6 MHz: glasom protiv topova, vukovarske novinarke Alenke Mirković, koja je možda i najbolja knjiga napisana o Vukovaru. Njezina je najveća vrijednost u opisu atmosfere u kojem je izbjegla ostrašćene nacionalne komentare koji su gotovo "prirodno" očekivani. Iako je vojnom povjesničaru od sekundarne koristi, njezine pojedine stranice nezaobilazne su pri razmatranju bitke, napose dio koji se odnosi na rad zapovjedništva obrane Vukovara i odlazak Mlađeg Jastreba s pratnjom iz grada.

S druge strane, one koja je napadala Vukovar, postoji neka vrsta romansiranog

opisa djelovanja majora Veselina Šljivančanina u bici za Vukovar.12 Major je predstavljen u samohvalisavoj crnogorskoj tradiciji "čojstva i junaštva",

odnosno kako se to šaljivo znalo

9 SVA MORH-fond Operativne grupe Vukovar (dalje SVA MORH-OGV): Ministarstvo

obrane RH, Personalna uprava, KL 8/92-01/17, Ur. br. 5120-13-92-39 od 16. 3.

1992., Okupljanje i popuna brigade Vukovarskui veterana

10 Anton TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog primirja", Rat u

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 1999., 79-86.

11 Srećko JURDANA "Svjedok Vukovara", Nacional, 19. 11. 1997, 15-17, 48.

12 Rada MILČANOVIĆ, Ovo je moja zemlja Glas javnosti: Vojnoizdavaćki zavod,

Beograd, 2001.

12

reći za JNA kao "čovjek, drug i starješina". Ocjeni Jednog srbijanskog novinara

da je knjiga "možda

krvnici predstavljaju ljigavim herc-poetskim likovima",13 teško da se može što dodati. Potpuno je utemeljena.

I na kraju, dostupna građa onemogućila je (iako nisam ni imao takvu namjeru)

stvaranje potpune slike o borbama za jedan grad. Držim da sam dao argumentiran prikaz vojnoga djelovanja, odgovorio na neka pitanja, i još više ih ostavio da

najbolji primer srpskog romantičnog ludila u kojem se

Page 8

Bitka za Vukovar

čekaju odgovor koji sada nije moguće dati. Stoga je ovo samo uvod u bitku za Vukovar.

13

Petar LUKOVIĆ, "Zločinački Harry Potter", Feral Tribune, 6. 10. 2001., 59.

13

Bojno polje, sudionici i odnos snaga Vukovar je grad koji je nastao i razvio se na ušću rijeke Vuke u Dunav. Zajedno

s Vinkovcima čini vukovarsko-vinkovačku regiju, koja se sastoji od zapadnog

Srijema, odnosno područja između rijeka Dunava i Vuke na sjeveru, Save na jugu, rječice Jošave na zapadu i granice sa Srbijom na istoku. Iz Vukovara se vidi susjedna Republika Srbija, odnosno njezina nekadašnja autonomna pokrajina Vojvodina. Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj 1990. godine Vukovar je bio jedan od dva grada koji su bili na samoj granici istočne Hrvatske. Drugi granični grad bio je Ilok tada također dio općine Vukovar. Za razliku od Vukovara koji je od Vojvodine dijelio široki tok Dunava, u Iloku postoji most, s čije je druge strane Bačka Palanka. Dunav je najvećim dijelom istočna granica općine, ali i Hrvatske, a i jugoistočna, kopnena granica općine. Vukovarsko je područje ravnica, u kojoj se maksimalne visinske razlike 170 metara. Najniži dio općine, s 80 metara nadmorske visine nalazi se uz Dunav, a najviši je dio iločko područje na zapadnim padinama Fruške gore i ima 250

metara.14 S općinama koje ga okružuju, Vinkovcima, Županjom i Osijekom, Vukovar zaprema dio prohodnog ravničarskog kompleksa koji je pogodan za uporabu oklopnih postrojbi, napose na području Vinkovaca, Osijeka i Đakova.

U Socijalističkoj Federativnoj Repubhci Jugoslaviji godinama je računato da je

na tom području moguć upad sovjetskih snaga iz Mađarske na putu prema sjeverozapadnom Jadranu. Područje uz rijeku Savu povoljno je za prodor prema Srijemu i Beogradu, ah i obrnuto, s pravca Beograda prema unutrašnjosti

Hrvatske.15

Od 84.189 stanovnika prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Vukovar, relativnu većinu s 36.910 stanovnika imah su Hrvati, a Srba je bilo 31.445. Ostale narodnosti bile su znatno manje zastupljene u odnosu na Hrvate i Srbi. U gradu je živjelo 21.065 Hrvata i 14.425 Srba.16 U nacionalnom sastavu općine uočljive su dvije prostorne cjeline, jugoistočni vukovarsko-iločki pojas i sjeverozapadni, srpski nacionalni pojas preko rijeke Vuke. U Vukovarsko-iločkom pojasu selo Negoslavci bih su jedino većinsko naselje srpskog stanovništva. Nakon Drugog svjetskog rata komunistička vlast kolonizacijom je i agrarnom reformom naselila Srbe na imanjima protjeranih Nijemaca, osobito u Vukovaru gdje

se zbog promjene stanovništva ime naselja Švapsko brdo mijenja u Petrova gora.17 Susjedna općina, Vinkovci, imala je 98.415 stanovnika, s apsolutnom hrvatskom većinom od 78.813 stanovnika, a drugi po broju bili su Srbi s 13.170 stanovnika.18 Županja je imala 49.026 stanovnika, s apsolutnom hrvatskom većinom od 42.960 stanovnika, a Srba je kao drugih bilo samo 1209.19 Općina Osijek, sa 165.253 stanovnika, bila je najveća slavonska

14 Andrija BOGNAR, "Na vukovarskoj lesnoj zaravni", Vukovar - vjekovni hrvatski

grad na Dunavu, Nakladna kuća "Dr. Feletar" Koprivnica, Zagreb, 1994., 36.

15 SFRJ, Regionalna vojna geografija, Privremeni materijal, Vojna tajna,

Poverljivo, Centar visokih vojnih škola KoV JNA Vojna akademija kopnene vojske, 1987, 63-64.

16 Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, Zagreb, 1992., 206-209,

prikaz XCVni.

" Nakon 1945. godine nije se dogodila neka drastična promjena stanovništva u

korist Srba, kao što to tvrdi I. Karaman. Po popisu stanovništva iz 1931. u

srezovima Vukovar i Ilok bilo je nešto više Srba no Hrvata. Igor KARAMAN, "Promjene nacionalne strukture pod utjecajem dvaju svjetskih ratova", Vukovar-vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 1994., 316, 318; usp.

Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske 1939 - 26. kolovoza - 1940, Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1940, 306-307, 326-327.

18 Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima, Republički zavod za

statistiku, Zagreb, 1992, 196-197, prikaz XC.

19

Isto, 214-215, prikaz CH.

14

općina, u kojoj su Hrvati s 110.934 žitelja bili najbrojniji, a drugi po broju, kao i u ostalim spominjanim općinama, bili su Srbi - bilo ih je 33.146.20

Gospodarski je istočna Hrvatska najMljednije poljoprivredno područje u Hrvatskoj

i njezin je najveći agrarni proizvođač. Na području vukovarske općine nalazi se

kombinat za proizvodnju gume i obuće "Borovo", u kojem je do rata radilo oko 20 tisuća ljudi. Ilok je vinogradarsko-poljoprivredno područje s poznatim vinskim podrumima. Županjski kraj važan je zbog velikog kompleksa Spaćvanskih šuma koja su bile podloga za razvoj drvne industrije u Vinkovcima, Županji i Vrbanji. Osim drva, u Vinkovcima je bilo nafte i zemnog plina, s nalazištem u području sela

Page 9

Bitka za Vukovar Deletovci, koje se počelo iskorištavati 1984. godine. Od cestovnih prometnica najvažnija je Zagreb - Beograd. Na najvažniju željezničku prometnicu, Zagreb - Beograd, u Vinkovcima se priključuje nekoliko poprečnih pravaca, što je od grada stvorilo najveće željezničko klizište u

Hrvatskoj. Riječni promet Dunavom i Savom također je bio znatan. Vukovar je bio jedna od najvećih riječnih luka za promet suhim teretom. Županja je riječna luka sa znatnim prometom šljunka i pijeska. Prema vojno-teritorijalnoj podijeli Vukovar je, kao i ostale istočnohrvatske općine, do kraja 1988. bio u području nadležnosti 7. armije Jugoslavenske narodne armije sa sjedištem u Sarajevu. Dugo je istočna Slavonija bila vrlo važan dio obrambenog sustava SFRJ. Nakon sovjetske agresije na Afganistan 1979. godine u istočnoj Slavoniji pojačana je sigurnost prema Mađarskoj. Strah od iznenadnog sovjetskog napada potakanuo je usmjeravanje najvećeg dijela oklopnog

i mehaniziranog potencijala Zagrebačke, Sarajevske i Beogradske armije na

operativno-strategijske pravce iz Mađarske prema Jugoslaviji. U istočnoj Slavoniji i sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini ustrojena je 12. motorizirana divizija A klasifikacije od postojećih postrojbi u istočnoj Slavoniji i dijelu Bosanske Posavine.21 U vinkovačku vojarnu, do tada intendantske službe, kao dio nove 12. motorizirane divizije smješten je 12. mješoviti artiljerijski puk22 U

Vojvodini je istovremeno ustrojen 12. mehanizirani korpus sa zapovjedništvom u Novom Sadu.23 Preustrojem JNA iz 1988. po planu "Jedinstvo" dokinute su dotadašnje armije i

zamijenjene s tri vojne oblasti, odnosno vojišta. U 1. vojnu oblast sa sjedištem

u Beogradu, odnosno Centralnom vojištu po ratnom ustroju, spojena je 1. i 7.

armija, a u 5. vojnu oblast, odnosno Sjeverozapadno vojište ušle su 5. i 9. armija. Preustroj je proveden radi izbacivanje republika i autonomnih pokrajina iz sustava zapovijedanja oružanim snagama, kao i promjene statusa Teritorijalne obrane koja je podređena zapovjedništvima JNA iako je to bio protuustavan postupak. Obilježje preustroja bio je prelazak na korpuse brigadnog sastava, koji su zamijenili dotadašnje divizije.24

20 Isto. 146-147., prikaz LXH.

21 SVA MORH, fond Komande V armije JNA DT br. 5-3 od 9. 3. 1980.: SSNO, GŠ JNA,

I uprava D.T. br. 854-25 od 29. 2. 1980., Zaključci sa završnog sastanka na

referisanju o b. g.

22 Neprihvatljiva je tvrdnja bivšeg mlađeg oficira JNA Marjana Horvatiča o

velikosrpskim razlozima prenamjene vinkovačke vojarne iz intendantske u

topničku, što prenosi Davor RUNTIĆ, 1991. Vukovar - Vinkovci, Neobična naklada, Vinkovci, 1999., 15.

23 Koncepcija, doktrina i sistem opštenarodne odbrane, edicija Razvoj oružanih

snaga SFRJ 1945-1985., knjiga 1, Vojna tajna, Interno, VINC, Beograd, 1989.,

338-339.

24 SVA MORH, fond Komande 5. vojne oblasti: SSNO. GŠ OS SFRJ, I. uprava SP. br.

532-1 od 14. 3.1989., Dogradnja i razvoj rukovođenja i komandovanja u oružanim snagama; Više o tom preustroju JNA kod Davor MARIJAN, "JEDINSTVO' - posljednji ustroj JNA', Poiemos, 11-12, Zagreb. 2003.

15

Novi je ustroj zaživio u prosincu 1988., kada su od zapovjedništva armija zapovijedanje preuzela zapovjedništva vojišta.26 Slavonija, Baranja i sjeveroistočna Bosna po vojno-teritorijalnoj podjeli spojene su u područje nadležnosti Tuzlanskog (17.) korpusa. Najbrojnija postrojba u korpusu, 12. proleterska mehanizirana brigada glavninu snaga imala je u Osijeku i Našicama, a

u Vukovaru je bio njezin inženjerijski bataljun s oko 150 ljudi.26 Osim

mehanizirane brigade na području Slavonije bila je 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada u Đakovu, 12. mješoviti artiljerijski puk i 17. laki artiljerijski puk PZO u Vinkovcima, a 670. pontonirski bataljun bio je u Slavonskom Brodu. Južno od Save u Derventi bile su 327. motorizirana i 454. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada. Protuoklopna brigada bila je pod izravnim zapovjedništvom Komande 1. vojne oblasti iz Beograda. U Brčkom je bila 395. motorizirana brigada, a u korpusnom središtu Tuzli 92. motorizirana brigada. Korpusu je pored 11. i 38. partizanske divizije u Doboju i Bijeljini bio podređen i 51. granični bataljun u Belom Manastiru, koji je osiguravao granicu prema Mađarskoj. U okruženju Slavonije najjača operativna postrojba bio

je Novosadski (12.) korpus u zapadnom dijelu Vojvodine s jakim posadnim mjestima

u Subotici, Somboru, Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici u kojima je zbog Mađarske i sovjetskog vojnog kontingenta uvijek bila velika koncentracija ljudstva i tehnike. Prema ratnim planovima oružanih snaga SFRJ, napose prema varijanti "Sutjeska-2", međuriječje Drave i Save bilo je područje ratnog angažmana Novosadskog korpusa JNA, što znači dobro poznat teritorij.27 Snage JNA u istočnoj Hrvatskoj imale su različito mirnodopsko stanje. Page 10

Bitka za Vukovar Mirnodopska armija imala je sustav klasifikacije koji se temeljio na brojnom stanju pripadnika postrojbe. Kroz 1980-te postrojbe su imale tri stupnja, A klasifikaciju imale su postrojbe sa 60 do 100 posto, B od 15 do 60 i R do 15 posto popunjenosti po ratnom ustroju postrojbi. Koncem 1989. usvojeno je stajalište da bez pozadinskih (logističkih) bataljuna brigade A klasifikacije imaju najmanje 4 bataljuna (divizijuna), a rodovske brigade 3 divizijuna (bataljuna) A klasifikacije. Brigade B klasinkacije trebale su imati 2 ih 3 bataljuna (divizijuna), a rodovske brigade 2 i iznimno jedan divizijun (bataljun) A klasifikacije, a brigade R klasifikacije trebale su imati samo

minimum potrebnih vojnika za održavanje naoružanja i opreme s kojim je postrojba bila opremljena. Svi bataljuni (dMzijuni) A klasifikacije u sastavu brigada (pukova) trebali su imati 100 postotnu popunu ljudstvom po mirnodopskom ustroju.28 U dijelu Tuzlanskog korpusa A klasifikaciju uz 12. proletersku mehaniziranu brigadu imao je i 51. granični bataljun. B klasifikaciju imala je 158. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada u Đakovu, 12. mješoviti artiljerijski puk u Vinkovcima i 670. pontonirski bataljun u Slavonskom Brodu. Ostale snage

25 SVA MORH, K-đa 5. armije, DT br. 17-3 od 15. 11. 1988.: SSNO, GŠ OS SFRJ, I

uprava, DT Br. 374-184/87 od 10. 11. 1988. Dopuna Naređenja SSNO; SVA MORH, K-da

5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I. uprava, SP. br. 532-1 od 14. 3. 1989., Dogradnja i razvoj rukovođenja 1 komandovanja u oružanim snagama.

20 Vlada Republike Hrvatske, Ured za suradnju s međunarodnim sudom pravde i

međunarodnim kaznenim sudom (dalje VRH-USMSP): MUP RH, Policijska uprava Virovitičko-podravska, Odjel kriminalističke policije, Br. 511-16-04/1-7-2068/5-95 od 25. 4. 1991., Službena zabilješka.

27 SVA MORH, kutija s nesređenom građom JNA i TO SRH iz Osijeka: Komanda

Centralnog vojišta, DT Br. 2-2 od 23. 2.1989., Direktiva komandanta CV za

dejstvo CV kao strategijske rezerve VK, Izvod za ZnŠTO Osijek

28 SVA MORH, Komanda 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, DT br. 1487-42 od 13. 10. 1989.,

Stavovi po predlozima i zahtevima komandi vojnih oblasti i RV i PVO za dalje

planiranje dogradnje JNA u miru i ratu u periodu od 1990 do 1995. godine.

16

bile su R klasifikacije. U Vojvodini, u sastavu Novosadskog korpusa A klasifikaciju imale su mehanizirane brigade: 36. u Subotici i 453. u Sremskoj

Mitrovici.29

Ovdje valja objasniti neke oblike vojne organizacije, prvenstveno brigadu i bataljun, odnosno divizijun. U građanstvu, pogotovo ovakvom kao što je Hrvatska, nedugo nakon svršenog rata, riječ je o pojmu, koji je koliko poznat i jasan, toliko i težak pri pokušaju bližeg određenja. U vojnom rječniku JNA brigada se objašnjava kao viša združena taktička postrojba, sastavljena od "nekoliko jedinica koje opredeljuju rodovsku pripadnost, jedinica za podršku, borbeno i inžinjerijsko obezbeđenje, komandovanje, vezu, i pozadinsko obezbeđenje".30 Krugovima izvan vojske takvo određenje nije zapravo jasno, a nisu im jasnija ni određenja u najraširenijim rječnicima u Hrvatskoj. U KMćevom Rječniku stranih riječi brigada je "vojnički sastav koji sjedinjuje dijelove jednog ili više rodova vojske" i koji se sastoji od "nekoliko pukova, bataljona ili diviziona".31 U Anića brigada je "jedinica sastavljena od dva ili tri puka" ili "dva ih više bataljona".32 Objašnjenja su nedostatna i traže dodatno listanje rječnika i traženje natuknica bataljun i divizijun, četa, baterija, vod i desetina. U KMća možemo pročitati da je bataljun vojna postrojba "koja se sastoji od nekohko četa (obično 3-4)" i da mogu biti različiti: tenkovski, pješački, inženjerijski i slično.33 Četa je "vojna jedinica koja se sastoji od tri voda", piše Anić, a vod se sastoji obično od tri desetine. Tek na razini desetine dobivamo i prvu konkretnu brojku, deset vojnika.34 Divizijun je pak (na stranu Klaićevo nesnalaženje između pojmova strategijski i taktički) postrojba "od 2 do 3 baterije u artiljeriji".35 Baterija (danas bitnica) je topnička postrojba s 3-6 topova.36 Tako dolazimo do određenja da je brigada (npr. s tri bataljuna) skupina koja se sastoji od oko 1000 vojnika koji kao potporu mogu imati divizijuna od 12 do 18 oruđa. No, brigade s kojima će se čitatelj susretati na idućim stranicama bile su ipak veće i s većim brojem rodova, a ne samo s pješaštvom i topništvom. Za 45 godina mira vojna sila bivše Jugoslavije, JNA a od 1968. i Teritorijalna obrana razvile su oblike vojne organizacije u kojoj je brigada bila gotovo konstanta s razhčitim stupnjem zastupljenosti. U odnosu na brigadu, koja je obuhvaćala združivanje raznih rodova u jednu kompaktnu bojnu cjelinu, pukovi su redovno percipirani kao vojna skupina s naglašenom zastupljenošću jednog roda koji je određivao njegov naziv i namjenu. Krajem 1980-ih, a od 1990. puk u JNA

pretežno je bio postrojba za potporu. Pješački puk uglavnom je bio dio divizije kopnene vojske, što znači da je bio dio jedne cjeline koja je učinkovito Page 11

Bitka za Vukovar

funkcionirala tek sa svim svojim dijelovima. Brigada je pak pretendirala na samostalnost, čak i ako je bila u sastavu divizije, a u završnici postojanja JNA postala je prevladavajuća forma više taktičke združene postrojbe.

29 Procjena na temelju: SVA MORH, Komanda 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, DT br.

1487-42 od 13. 10. 1989., Stavovi po predlozima i zahtevima komandi vojnih oblasti i RV i PVO za dalje planiranje dogradnje JNA u miru i ratu u periodu od 1990 do 1995. godine; SVA MORH - K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br. 11-1 od 17. 4.1990., Radni materijal za sednicu Vojnog savjeta, Prilog 2,

Pregled sastava KoV-a "A', "B" i "R" klasifikacije na ratištu; D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 146-148.

311

31

Zagreb, 1985., 195.

32

33

34

35

30 ISTI, 152.

17

Krajem 1980-ih brigade JNA imale su sličan organizacijski okvir, što znači približna brojna stanja, osigurano i uskladišteno naoružanje i vojničku opremu. Najbrojnija je bila pješačka ili motorizirana brigada. Početkom 1990-ih bilo ih je 50-tak Načelno se sastojala od komande, komande stana, izvidničke čete, čete vojne policije, četiri motorizirana bataljuna (ih tri motorizirana bataljuna i jednog oklopnog bataljuna), haubičkog artiljerijskog divizijuna, mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna, lakog artiljerijskog divizijuna protuzračne obrane, inženjerijskog bataljuna, čete veze, voda ABKO i logističkog (pozadinskog) bataljuna. Postignuta razina, iako ne i željena, bila je rezultat dugog razvoja, a cilj je bio uravnotežen odnos između raznih rodova radi vođenja samostalnog boja. Motorizirana ili pješačka brigada imala je oko 5000 ljudi koji su bih naoružani uglavnom automatskim oružjem. Brigada s četiri motorizirana bataljuna u svom je arsenalu imala: oko 4000 automatskih i 30-ak poluautomatskih pušaka, 123 snajperske puške, oko 580 raznih pištolja, 161 puškostrojnicu, 153 strojnice, 35 ručnih bacača, oko 2000 ručnih bacača "Zolja", 96 ručnih bacača "Osa", 24 minobacača 82 mm, 24 minobacača 120 mm, 48 netrzajnih topova 82 mm, 30 lansera protuoklopnih raketa "Maljutka", 18 haubica 105 mm, 20 protuavionskih jednocijevnih topova 20 mm, 24 trocijevna protuavionska topa 20 mm i 21 lansirni mehanizam za rakete "Strijela-2M".37 Motorizirana brigada s oklopnim bataljunom, kao prevladavajuća formacija, imala je nešto manje brojno stanje i za 25 posto manje pješačkog naoružanja (uključno s minobacačima, netrzajnim i protuavionskim topovima), ali imala je 31 tenk T-55 ili T-34.38 Bataljun kao osnovna združena taktička postrojba pješaštva, odnosno divizijun za potporu u pješačkim (motoriziranim) brigadama i divizijun u topničkim pukovima ili brigadama također traži kraći osvrt. Motorizirani bataljun JNA u 1980-im

godinama doveden je na razinu koja mu je omogućavala samostalan boj. Sastojao se od: komande bataljuna, desetine veze, tri motorizirane čete (oko 150 ljudi svaka), minobacačke baterije 120 mm, protuoklopne čete, minobacačkog voda 82 mm, lakog artiljerijsko raketnog voda protuzračne obrane i logističkog voda. Brojčano: oko 700 vojnika naoružanih s 550 automatskih pušaka, 29 puškostrojnica, 33 strojnice, 500 "Zolja", 24 "Ose", šest minobacača 82 mm, šest minobacača 120 mm, 12 netrzajnih topova 82 mm, šest protuoklopnih lansirnih kompleta vođenih raketa, četiri jednocijevna topa 20 mm i tri lansirne rampe za protuzračnu obranu "Strijela-2M". Bataljun je obuhvaćao združivanje rodova koje ga je trebalo činiti sposobnim za protupješačku i za solidnu protuoklopnu i protuzračnu borbu. Haubički artiljerijski divizijun brigade sastojao se od: zapovjedništva divizijuna, zapovjedno-izvidničke baterije, tri haubičke baterije 105 mm (negdje

122 mm) i pozadinskog voda. Ukupno je to bilo do 380 ljudi, 18 haubica, 350

automatskih pušaka, tri puškostrojnice, 18 strojnica i tri lansirna mehanizma "Strijela-2M". Mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun motorizirane brigade sastojao se od: zapovjedništva divizijuna, zapovjednog voda, desetine "Strijela-2M", dvije samohodne protuoklopne artiljerijske baterije 90 mm, jedne raketne protuoklopne baterije i pozadinskog voda. Ukupno je to bilo 220 ljudi,

Vojni rećnik Državni sekretarijat za narodnu odbranu, Beograd, 1967, 38.

Bratoljub KLAIĆ, Rječnik stranih reči, Nakladni zavod Matice hrvatske,

Vladimir ANIĆ, Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, 1991., 50.

B. KLAIĆ, Rječnik stranih reči, 152.

V ANIĆ, Rječnik hrvatskog jezika 79,101, 811.

B. KLAIĆ, Rječnik stranih reči 313.

160

automatskih

37

VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFPJ, 1987., Formacija broj 311.260, Motorizovana

brigada "B". Riječ je o 140. motoriziranoj brigadi kojoj je formacija propisana

17. rujna 1987.1 nekoliko puta dopunjavana. Ovdje je navedeno stanje s početka 1990. Može se uzeti kao osnova za prikaz i ostalih motoriziranih ili pješačkih Page 12

Bitka za Vukovar

brigada sa četiri motorizirana (pješačka) bataljuna. Razlike u brojnom stanju i naoružanju bile su vrlo male. 38 Kao primjer može se navesti 73. motorizirana brigada iz Koprivnice koja je po ratnom ustroju imala 4605 ljudi. VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFPJ, 1990., Formacija broj 311.462, Motorizovana brigada "R".

18

pušaka, dvije puškostrojnice, tri strojnice. 11 ručnih bacača, 12 samohodnih protuoklopnih oruđa 90 mm, šest protuoklopnih lansirnih kompleta i tri lansirna mehanizma "Strijela-2M". Dio brigada (veći najvjerojatnije) imao je taj divizijun s vučnim protuoklopnim topovima 76 mm umjesto samohodnih oruđa 90 mm. Takav divizijun s oko 360 ljudi je imao nešto veće brojno stanje.39 Topovski ili haubički divizijuni u mješovitim artiljerijskim pukovima imali su uglavnom haubice 152 ili 155 mm i top-haubice 152 mm. Pored dva do tri takva divizijuna u puku je bio i divizijun višecijevnih lansera raketa 128 mm "Plamen" (češće) i "Oganj" (rjeđe). U mješovitim artiljerijskim brigadama kao vojišnim postrojbama osnovno topničko oruđe bio je top 130 mm. Brigada je imala tri divizijuna tih topova i divizijun višecijevnih lansera raketa 128 mm "Oganj". Svi topnički divizijuni imali su po 18 topničkih oruđa, a divizijuni višecijevnih lansera raketa imah su po 12 takvih oruđa.40 Možemo zaključiti da je ratna brigada kopnene vojske JNA, ovisno o rodu, obuhvaćala od 2000 do 5000 ljudi s područje jedne, ih više susjednih općina, koja je imala svoje ime, određenu tradiciju i, što je u ratu važno, naoružanje i opremu za tu skupinu. Rat će pokazati da je na dnu borbene vrijednosti bila brigada R klasifikacije, znači pričuvna - ratna brigada, koja je miru imala djelatnu jezgru od 10 do 700 ljudi. No bitku za istočnu Hrvatsku na strani JNA obilježile su mehanizirane i oklopne brigade, a ne motorizirane brigade. Iz obitelji motoriziranih brigada u bitci za Vukovar važna je bila jedina brigada JNA koja nije imala redni broj, Gardijska motorizirana brigada iz Beograda. Ta brigada je bila izravno podređena Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu. Za života Josipa Broza Tita brigada je bila zadužena za njegovo osiguranje, kao i za osiguranje najužeg političkog i vojnog vrha Jugoslavije. Nakon Titove smrti zadržala je istu funkciju. O njoj se u javnosti malo zna, u odnosu na ostale motorizirane brigade imala je različitu formaciju jer je imala bataljun a ne četu vojne pohcije. Je li bilo još kakvih ustrojbenih razlika nije mi poznato. Bila je A klasifikacije i čini se sastavljena isključivo od ročne vojske. S obzirom na njezin opseg zadaća, od

sigurnosnih i protokolarnih, možemo utemeljeno pretpostaviti da je bila najbrojnija mirnodopska brigada u JNA Važno je napomenuti da je to brigada koja je u hrvatskim medijima poistovjećena s 1. proleterskom gardijskom mehaniziranom brigadom, kojoj je mirnodopsko sjedište također u Beogradu, a koja je bila sastavni dio 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije. Mehanizirane postrojbe JNA je počela razvijati krajem 1960-ih godina. One su trebale učinkovitije premostiti nedostatakugašenih i preglomaznih oklopnih divizija i slabu pokretljivost pješačkih divizija. Mehanizirana brigada zamišljena je kao spoj pješaštva i oklopništva, s naglaskom na pješačkoj komponenti, pojačanoj velikom vatrenom moći oklopništva. Prve mehanizirane brigade JNA ustrojene su krajem 1968. godine u Osijeku, Subotici i Pančevu nakon vojne intervencije zemalja Varšavskog ugovora na Čehoslovačku. Od tada je istočni blok držan većom opasnošću od zapadnog za sigurnost Jugoslavije, a koncentracija oklopnih i mehaniziranih postrojbi JNA prema zemljama Varšavskog ugovora bila je strategijska postavka SFRJ do kraja osamdesetih godina. Proces mehanizacije JNA u 1980-im obilježen 311VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFRJ, 1987., Formacija broj 311.260. Motorizovana brigada "B"; VSA MORH: Pregled narastanja (pristizanja ljudstva) u mobilizaciji 221. mtbr IRJ 4527); Kopnena vojska JNA edicija Razvoj oružanih snaga SFRJ 1945-1985., knjiga 3/H, Vojna tajna Interno. \TNC. Beograd, 1987, 351. 10 Kopnena vojska JNA 3/n., 352-353.

19

im rastom mehaniziranog postroja. Za vojni vrh JNA mehanizirana brigada bila je

'ormula više združene vojne postrojbe: žilavo, pokretno i vatrom dojmljivo

pješaštvo, to odraz megalomanskog zahtjeva da SFRJ ima "respektivne oklopne i

mehanizovane jedinice

pojedinim susjedima". Vrhunac mehanizacije bilo je stvaranje Mehaniziranog korpusa u Vojvodini 1981. (od 1988. Novosadski korpus), kao prve operativne postrojbe tog ranga.41 U 1990. godinu Armija je ušla s 11 mehaniziranih brigada i planovima za njihovo daljnje povećanje. Sedam brigada bilo je A tri B i samo jedna R klasifikacije, što znači da su rodovski bile najbrojniji dio A postroja

oružanih snaga SFRJ. Istu klasifikaciju u pješaštvu imalo je samo pet od 33 motorizirane brigade i dvije od 20 pješačkih brigada.42 Page 13

koje po svojim dimenzijama ne mogu bitno zaostajati za

Bitka za Vukovar Bilo je logično da u svibnju 1990. postrojbe A klasifikacije, većinom oklopne i mehanizirane, budu odabrane da nose teret sukoba s Hrvatskom.43 Do 1990. Armija je po iskustvima Prištinskog korpusa na Kosovu standardizirala ustroj svojih brigada, pa tako i ustroj mehanizirane brigade. Koncipirane su po načelu: dva mehanizirana i dva oklopna bataljuna, jedan mješoviti artiljerijski divizijun, mješoviti protuoklopni artiljerijski divizijun, laki samohodni raketni divizijun PZO, inženjerijski bataljun, pozadinski bataljun, a podstožerne postrojbe uz komandu i komandu stana činile su: izvidnička četa, četa veze, četa vojne policije i vod ABKO.44 Ustrojbeno su imale 81 tenk i 80 borbenih vozila pješaštva ih oklopnih transportera. Osim njih, mehanizirana je brigada u naoružanju imala: tri izvidnička tenka, pet tenkova za izvlačenje, četiri tenka nosača mostova, 25 oklopnih transportera za potrebe inženjerije, 12 samohodnih ili vučnih haubica 122 mm, 12 dvocijevnih samohodnih protuzračnih topova 57 mm gusjeničara ih 12 protuzračnih topova 20 mm na kotačima, šest lakih samohodnih protuzračnih sustava "S-1M", šest višecijevnih bacača raketa 128 mm "Plamen", tri izvidnička oklopna vozila, 12 minobacača 120 mm, 12 samohodnih topova 90 mm, šest samohodnih borbenih vozila POLO M83 i 21 lansirni mehanizam "Strijela-2M". Imala je i oko 680 motornih vozila raznih vrsta. Od pješačkog naoružanje imala je oko 2700 automatskih pušaka, 70 poluautomatskih pušaka, devet snajperskih pušaka, 209 strojopuški, 21 strojnicu, oko 900 raznih pištolja, 45 ručnih bacača, 682 ručna raketna bacača jednokratne uporabe "Zolja" i 70 protuoklopnih ručnih bombi.45 Od sredine 1990. oklopni bataljun imao je dvije čete tenkova i mehaniziranu četu, a mehanizirani bataljun dvije mehanizirane i tenkovsku četu, sve sa 13 tenkova, odnosno borbenih oklopnih vozila. Oklopni bataljun s dvije čete tenkova i mehaniziranom četom imao je 40 borbenih vozila, od čega 27 tenkova i 13 borbenih vozila pješaštva. Isti je omjer, ah u korist borbenih vozila pješaštva, bio u mehaniziranom bataljunu.

41

12

Radni materijal za sednicu Vojnog savjeta, Prilog 2, Pregled sastava KoV-a "A", "B" i "R" klasifikacije na ratištu.

43 "Smatralo se da će, u ratu na prostorima bivše Jugoslavije OMJ

(oklopno-mehanizirane postrojbe, o. a. D. M.) biti u stanju da samom svojom pojavom na bojištu spriječe krvave događaje", riječi su koje govore o percepciji oklopništva kod starješina i vojnika JNA pred rat i na početku rata. Dragan VUKDVIĆ, kapetan I klase, "Za savremenije organizovanje OMJ", Novi glasnik godina II, br. 5-6, septembar-decembar 1994., 41.

44 SVAMORH-Komanda 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, Br. 1487-171/89 od 15. 5.

1990., Naređenje.

45 VSA MORH: SSNO, GŠ OS SFRJ od 17. 9. 1987., Formacija broj 314.213,

Mehanizovana brigada A SVA MORH- K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br.

11-1 od 17. 4. 1990., Radni materijal za sednicu Vojnog savjeta, Prilog 4„ Predlog OFD OMJ.

20

Mješoviti haubički divizijun mehanizirane brigade imao je 12 samohodnih ili vučnih haubica 122 mm i šest višecijevnih lansera raketa 128 mm. Protuoklopni divizijun imao je 12 samohodnih oruđa 90 mm i šest samohodnih lansera protuoklopnih raketa (BOV M-83). Samohodni laki artiljerijski raketni divizijun PZO u prije ustrojenim mehaniziranim brigadama imao je 12 dvocijevnih samohodnih topova 57 mm, odnosno 12 samohodnih trocijevnih topova 20 mm u kasnije ustrojenim brigadama, a sve su u divizijunu imale i šest smohodnih lansera protuzračnih raketa "S-l". Za razliku od strukture, brojno stanje svih mehaniziranih brigada nije bilo isto, ovisilo je o broju oklopnih borbenih vozila i njihovom tipu. Brigada s tenkovima M-84 ih T-72 imala je manje ljudi od brigade s tenkovima T-55 zbog različitog broja članova posade. Brojno stanje mehanizirane brigade kretalo se od oko 3500 do 3800 vojnika po ratnom, odnosno oko 1400 do 1500 pripadnika po mirnodopskom ustroju, što je ovisilo o dijelu brigade s A klasifikacijom.Je U krugovima bivših časnika JNA takva brigada držala se malom divizijom. Tri takve brigade bile su rodovski dio mehanizirane divizije, kojoj je uloga u agresiji na Hrvatsku i bici za Vukovar nezaobilazna. Kada je 1987. počeo proces preustroja JNA po planu "Jedinstvo", bio je to kraj divizijske strukture, koja je obilježila cjelokupni mirnodopski razvoj JNA Pred preustroj Armija je imala

19 divizija kopnene vojske, od čega 11 pješačkih, šest motoriziranih i dvije

mehanizirane. Tijekom 1987. većina ih je preustrojena u korpuse, a od pet preostalih, četiri su ugašene 1990. godine. Ostala je samo 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija kao mobilan taktički postroj velike vatrene moći. U ljeto 1990. prevedena je iz B u A klasifikaciju. S njom ne treba

D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 142-143, 149-151.

SVA MORH-K-da 5. VO: SSNO, GŠ OS SFRJ, I uprava, DT Br. 11-1 od 17.4.1990.,

Page 14

Bitka za Vukovar miješati lake, odnosno partizanske divizije malog brojnog stanja i skromne vatrene moći, njihovo postojanje i zadaća bilo je odraz gerilske tradicije iz Drugog svjetskog rata, a koje su u JNA zamijenile brdske brigade. Mehanizirana divizija bila je mirnodopska sljedbenica 1. proleterske narodnooslobodilačke udarne divizije. Sastojala se od tri mehanizirane brigade, mješovitog artiljerijskog puka, mješovitog protuoklopnog artiljerijskog puka, lakog artiljerijskog puka protuzračne obrane, inženjerijskog bataljuna i nekoliko manjih postrojbi. U Beogradu je bila glavnina divizije: Komanda s podstožernim postrojbama, 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada, 1. proleterski gardijski mješoviti protuoklopni artiljerijski puk i 1. proleterski gardijski laki artiljerijski puk protuzračne obrane. U Valjevu je bila 2. a u Požarevcu 3. proleterska gardijska mehanizirana brigada. U Kragujevcu je bio 1. proleterski gardijski mješoviti artiljerijski puk, koji je godinu dana prije bio proglašen najboljom rodovskom postrojbom JNA U svoje tri mehanizirane brigade divizija je imala 252 tenka i 289 borbenih vozila pješaštva i oklopnih transportera, 36 haubica 122 mm, 18 višecijevnih lansera raketa 128 mm, 36 protuzračnih topova raznog tipa, 18 samohodnih protuzračnih lansera raketa "Strijela-1", 36 samohodnih protuoklopnih topova 90 mm, 18 samohodnih lovaca tenkova s protuoklopnim raketama i 36 minobacača 120 mm. Možemo sa sigurnošću

pretpostaviti da je divizijska potpora bila na raznu korpusne. Artiljerijski puk divizije imao je 18 haubica 155 mm, 18 top-haubica 152 mm "Nora" i 12 samohodnih višecijevnih lansera raketa 128 mm "Oganj". Protuoklopni puk imao je 24 protuoklopna topa 100 mm, 12 samohodnih protuoklopnih lansera raketa i šest trocijevnih samohodnih topova 20 mm. Puk PZO imao je 40 višecijevnih protuzračnih topova

46 Kao orijentir može poslužiti 140. mehanizirana brigada A Zagrebačkog korpusa

koja Je 1. siječnja 1991. imala 1453 pripadnika po mirnodopskom, odnosno 3838 po

ratnom ustroju. VSA MORH: SSNO, GS OSFRJ, HI uprava, Januar 1991., Brojni pregledi - 397, Formacijsko brojno stanje mirnodopskih jedinica - 5. vojna oblast, 26; VSA MORH: SSNO, GŠ OSFRJ, JU uprava, januar 1991., Brojni pregledi - 398, Formacijsko brojno stanje ratnih jedinica - Severozapadno vojište, 24.

21

20

i 30 mm. Po ratnom ustroju brojno stanje brigadnog i pukovskog dijela

divizije bilo je oko 15.000 oficira, mlađih oficira i vojnika.47

U veljači 1991. divizija je po nalogu Štaba Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ

dodijeljena Komandi 5. vojne oblasti (Sjeverozapadnom vojištu) pri razradi novog

ratnog plana "Sutjeska 2" po scenariju obrane u slučaju napada NATO pakta. Pored divizije pridodana je i 252. oklopna brigada iz Kraljeva.48

U JNA su oklopne brigade bile dio zajedničkog roda s mehaniziranima, a sličan im

je bio i ustroj. Ustrojbeno su imale 104 tenka i 61 oklopni transporter, odnosno borbeno vozilo pješaštva. Stvarna popunjenost bila je od 90-94 tenka. Brigada se sastojala od Komande, Komande stana, tri oklopna bataljuna, mehaniziranog bataljuna, mješovitog artiljerijskog drazijuna, lakog samohodnog raketnog divizijun PZO, inženjerijskog bataljuna, pozadinskog bataljuna, izvidničke čete, voda ABKO, voda veze i voda vojne policije. Od ukupno 581 vozila 182 su bila borbena i zapovjedna vozila, a 399 neborbenih vozila. Brigada je imala 94 osnovna borbena tenka (T-55, T-72 ili M-84), tri izvidnička tenka PT-76, pet tenkova za izvlačenje, četiri tenka nosača mostova, 12 samohodnih haubica 122 mm, 12 samohodnih dvocijevnih protuzračnih topova 57 mm, šest lakih samohodnih sustava za protuzračnu borbu "Strijela-IM", 66 oklopnih transportera i borbenih vozila pješaštva, šest višecijevnih bacača raketa 128 mm "Plamen", sedam oklopnih zapovjednih vozila, tri izvidnička oklopna vozila, šest zapovjednih topničkih vozila, tri zapovjedna vozila topničko-raketnih postrojbi, šest minobacača 120 mm, četiri jednocijevna protuzrakoplovna topa 20 mm i 58 protuoklopnih lansirnih oruđa POLO 9K11.49 Brojčano, 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija s 252. oklopnom brigadom imala je 748 oklopnih borbenih i oko 1200 neborbenih vozila.50 O dojmu koji je neka od njezinih brigada ostavljala svjedoči ushićena izjava jednog pričuvnog kapetana o 1. proleterskoj gardijskoj mehaniziranoj brigadi koja je nakon pokretanja s čelom kolone ušla u Sremsku Mitrovicu, a "začelje je tek prelazilo Gazelu na Savi u Beogradu".51 Inače se po tisku može naći sličnih opisa postrojbi čija se teorijska i tehnička vatrena mogućnost ocjenjuje po broju kilometara hodne kolone, kao i u slučaju 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade i "koloni dužoj od 80 kilometara".52 Protivnik s kojim je ratovala JNA u Republici Hrvatskoj, Zbor narodne garde, odnosno Hrvatska vojska od kraja rujna 1991. također je imao brigadu kao najvišu združenu postrojbu. Brigada ZNG sastojala se od zapovjedništva, ureda zapovjedništva, izvidničkog voda, voda veze, tri bataljuna, protuzračnogvoda, inženjerijskog voda, voda RBKO i logističke (pozadinske) čete. Brojčano je brigada ZNG-a (HV) imala 1930 ljudi, 20 automatskih pištolja, 552 pištolja, 1393

Page 15

Bitka za Vukovar

automatske puške, 162 poluautomatske puške, 81 snajpersku pušku, 100 puškostrojnica, devet strojnica, 137 ručnih bacača, 12 minobacača 60-82 mm, dva jednocijevna protuzračna

47 Procijenjeno na osnovi brojnog stanja istorodnih postrojbi Varaždinskog

korpusa JNA VSA MORH: SSNO, GŠ OSFPU, IH uprava, januar 1991., Brojni pregledi - 398, Formacijsko brojno stanje ratnih jedinica - Severozapadno vojište, 28-30.

48 SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik OONF, bilješka od 16.

2.1991.; SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik Oklopnih jedinica",

bilješka od 17. 2. 1991.

49 Prikaz naoružanja i opreme dan je na temelju 4. oklopne brigade Iz

Jastrebarskog. VSA MORH: Komanda 10. korpusa, Str. pov. br. 12/34-650 od 17. 11.

1991., Izvešće.

50 SVA MORH-K-da 5. VO: Radna bilježnica "Načelnik Oklopnih jedinica", bilješka

od 17. 2. 1991.; D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 186-187.

51

52

22

topa 20 mm, 30 protuavionskih lansirnih oruđa "Stri]ela-2M", 29 borbenih vozila i 27 oklopnih transportera.53 U odnosu na ustrojbeni pregled veći broj brigada

ZNG-a imao je četiri, a ne tri bataljuna. Bataljun ZNG-a zamišljen je kao postrojba od 540 ljudi, naoružanih sa 154 pištolja, četiri automatska pištolja, 27 snajperskih pušaka, 372 automatske

puške, 54 poluautomatske puške, 32 puškostrojnice, tri strojnice, 45 ručnih bacača, šest protuavionskih lansirnih oruđa "Strijela-2M", četiri minobacača 60 ih 82 mm, devet borbenih vozila i devet oklopnih transportera.51 Brigada ZNG nastala je po uzoru na partizansku brigadu JNA55 i TO56, iako je u odnosu na njih u pojedinim segmentima naoružanja bila inferiorna. Za razliku od njih, predstavljala je zamisao u dugotrajnom procesu stvaranja vojske. Za razliku od partizanskih brigada imala je iznimno naglašeno protuzračno obilježje, koje je, što se ne smije zaboraviti, bila samo zamisao, a ne realno stanje. Armija je partizansku (laku) brigadu u svojim pravilima uporabe predviđala na pomoćnim pravcima manevarskog (prohodnog) zemljišta kao dio borbenog poretka više taktičke (brigada ili divizija kopnene vojske) ili operativne postrojbe (korpus). Na zahtjevnom prostoru taj tip postrojbi nije uopće držan sposobnim za samostalno djelovanje. Tek na gorsko-planinskom području takva je brigada, kao dio lake (partizanske) divizije mogla dobiti glavnu ulogu na nekom pravcu koji bi u općoj slici bojišta ih ratišta bio

periferan.57

Brigade Zbora narodne garde i Hrvatske vojske do kraja rujna 1991. bile su lakopješačke postrojbe, slabo i nerazmjerno, zapravo samo simbolički popunjene naoružanjem većih kalibara. Zarobljavanjem Varaždinskog korpusa i nekoliko brigada i pukova iz 5. i 1. vojne oblasti JNA počinje naoružavanje postrojbi oružjem većeg kalibra. Dvije zarobljene protuoklopne brigade

D. LAZAREVIĆ, "Moćni i odlučni", Narodna armija, 17. 7. 1991., 17.

D. GLIŠIĆ, "Nema mira u Mirkovcima", Narodna armija, 19. 10. 1991, 8.

33

SVA MORH: Osobna formacija brigade ZNG, 100.200. :" Isto.

55

Partizanska brigada JNA sastojala se od zapovjedništva zapovjedništva stana,

izvidničkog voda, voda veze, tri partizanska bataljuna minobacačke čete 120 mm, baterije lakih raketnih bacača 128 mm, mješovitog protuoklopnog voda lakog artiljerijskog raketnog voda protuzračne obrane, pionirskog voda i logističke (pozadinske) čete. To je u brojkama iznosilo: uglavnom 1670 ljudi, 917 automatskih pušaka, 340 poluautomatskih pušaka, 84 snajperske puške, 240 raznih pištolja, 96 puškostrojnica, 27 strojnica, pet ručnih bacača 78 ručnih bacača

"Zolja", 49 ručna bacača "Osa", 108 protuoklopnih ručnih bombi, 18 minobacača 60 mm, 18 minobacača 82 mm, šest minobacača 120 mm. 12 lakih raketa bacača 128 mm,

18 netrzajnih topova 82 mm, četiri protuoklopna lansera raketa "Maljutka",

četiri protuavionska jednocijevna topa 20 mm i tri lansirna mehanizma za rakete "Strijela-2M". Partizanski bataljun JNA sastojao se od zapovjedništva desetine veze, tri partizanske čete, protuoklopnog voda, voda minobacača 82 mm i logističkog voda. Brojčano: oko 420 ljudi, 254 automatske puške, 50 poluautomatskih pušaka, 27 snajperskih pušaka, 60 raznih pištolja, 29 puškostrojnica devet strojnica 24 ručna bacača "Zolja", 15 ručnih bacača "Osa",

36 protuoklopnih ručnih bombi, šest minobacača 60 mm, šest minobacača 82 mm i

četiri netrzajna topa 82 mm. SSNO, GŠ OS SFRJ, Formacija broj 311.534, Partizanska brigada "R", 1991.

56 Brigada TO sastojala se od zapovjedništva zapovjedništva stana, izvidničkog

voda, voda veze, voda vojne policije, tri bataljuna TO, lake minobacačke artiljerijske baterije 120 mm, mješovite protuoklopne baterije, lakog artiljerijskog raketnog voda protuzračne obrane, pionirskog voda i logističke (pozadinske) čete. U jeziku brojki brigada TO imala je oko 1420 ljudi, 515 automatskih pušaka, 579 poluautomatskih pušaka, 84 snajperske puške, 320 raznih

Page 16

Bitka za Vukovar

pištolja 88 puškostrojnice, 82 ručna bacača "Zolja", 43 ručna bacača "Osa", 18 minobacača 60 mm, 18 minobacača 82 mm šest minobacača 120 mm, 10 netrzajnih topova 82 mm četiri protuoklopna lansera raketa "maljutka", četiri protuavionska jednocijevna topa 20 mm i tri lansirna mehanizma za rakete "Strijela-2M". Bataljun TO sastojao se od zapovjedništva, desetine veze, tri ćete TO, minobacačkog voda 82 mm i logističkog voda Brojčano je to bilo: 354 pripadnika, 125 automatskih pušaka, 148 poluautomatskih pušaka, 27 snajperskih pušaka 84 razna pištolja 27 puškostrojnica 26 ručnih bacača "Zolja", 13 ručnih bacača "Osa", šest minobacača 60 mm šest minobacača 82 mm i dva netrzajna topa 82 mm. SRH, Republički štab Teritorijalne obrane, Ratna formacija broj T-411.371, Partizanska brigada Teritorijalne obrane, 1988.

57 Pravilo: Brigada, (pešadijska, motorizovana, brdska, planinska, mornaričke

pešadije i laka), Vojna tajna Interno, SSNO, GŠ JNA Uprava pešadije, 1984., 15.

23

i

jedan protuoklopnl puk JNA usitnjene su i podijeljene širom zemlje, čime je

povećana opća sposobnost protuoklopne borbe. Isto je bilo i s oklopništvom i topništvom, koje se također usitnjava, uglavnom u vodove i čete, odnosno baterije, bataljune, odnosno divizijune, te se pridodaju većim postrojbama (brigadama i operativnim zonama). Do masakra u Borovu Selu, Vukovar je bio mirnodopska lokacija inženjerijskog bataljuna 12. proleterske mehanizirane brigade JNA S obzirom na A klasifikaciju brigade imao je oko 150 ljudi. U Vinkovcima su bila dva topnička puka, 12. mješoviti artiljerijski i 17. laki artiljerijski protuzračni. Prvi je bio B klasifikacije a drugi R klasifikacije. Početkom svibnja oko Vukovara je

angažirana mehanizirana skupina 12. proleterske mehanizirane brigade iz Osijeka

i mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade iz Sremske Mitrovice. U

Vinkovce je doveden mehanizirani bataljun 36. mehanizirane brigade iz Subotice. Tada je na širem području Vukovara JNA imala do tri mehanizirana bataljuna A klasifikacije s oko 1000 vojnika i oko 100 oklopnih borbenih vozila. U tom vremenu započeo je ustroj snaga pobunjenih Srba po dotadašnjoj prostornoj strukturi Teritorijalne obrane RepubUke Hrvatske. Broj pobunjenika po srpskim selima vjerojatno je bio ekvivalentu jačoj partizanskoj brigadi TO (oko 2000 pripadnika), iako nema dokaza da su bih združeni na taj način. Tijekom sukoba u Sloveniji na šire područje Sida dovedene su 453. mehanizirana brigada iz Sremske Mitrovice i 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada iz Beograda. Nasuprot Erduta dovedena je 51. mehanizirana brigada iz Pančeva. Nekoj

od tih brigada pridodavani su bataljuni drugih sastava. Pored njih treba računati i sa snagama potpore Novosadskog korpusa, 16. mješovitim artiljerijskim pukom iz Rume i 12. lakim artiljerijskim pukom protuzračne obrane iz Novog Sada. Te su snage donijele potpuno novi odnos snaga. Broj angažiranih vojnika JNA na širem području Vukovara i Vinkovaca do sredine srpnja iznosio je oko 10.000 ljudi i oko 450 borbenih vozila, oko 70 haubica i topova kalibra iznad 122 mm, te 20-ak višecijevnih lansera raketa. Kasnije se zbog izmjene pričuvnika u postrojbama ta brojka smanjila. Sredinom rujna 1991. zbile su se nove promjene. S pravca Sida prema Vinkovcima postupno je uveden preostali, veći dio 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije. Ona je u borbama sudjelovala sa svoje tri mehanizirane brigade, mješovitim artiljerijskim pukom, mješovitim protuoklopmm artiljerijskim pukom, lakim artiljerijskim pukom protuzračne obrane i manjim podstožernim postrojbama. Divizija je u različitim intervalima ojačavana 46. partizanskom divizijom bez jedne brigade, 252. oklopnom brigadom, 453. mehaniziranom brigadom, 130. motoriziranom brigadom, s nekoliko brigada i odreda TO Republike Srbije i dobrovoljačkih skupina.58 Od skupina Teritorijalne obrane Republike Srbije može se identificirati združeni odred Teritorijalne obrane iz Uzica. Odred je bio angažiran oko Srijemskih Laza, oko Nijemaca i na osiguranju mješovitog artiljerijskog divizijuna 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade.59 U studenome su posadu Cerića činili pripadnici Teritorijalne obrane Republike Srbije iz Smedereva i Smederevske Palanke.60 U sastavu divizije može se identificirati i dio 402. pontonirskog bataljuna iz Šapca.61 Iako je divizija imala stalan problem s pričuvnim 5S Aleksandar S. JOVANOVIĆ, Poraz - koreni poraza, LDIJ, Veternlk, 2001.,

248-249.

59 M. PANTELIĆ, R. POPOVIĆ, "Užičani osvetlall obraz", Narodna armija, 20. 11.

1991., 7; Ti divni ljudi, mladi ratnici (2)", Narodna armija, 25. 12. 1991., 13.

00 Petar BOŠKOVIĆ, "Ratnici iz senke", Narodna armija, 22. 12. 1991., 29.

ei Mladen MAPJANOVIĆ, "Premošćene sve reke", Narodna armija 5. 3.1992., 21. sastavom, može se pretpostaviti je da njezino brojno stanje s ojačanjima nikad

nije palo ispod 10-12 tisuća ljudi. Snage usmjerene na Vukovar podijeljene su na dvije operativne grupe, "Jug" i Page 17

Bitka za Vukovar

"Sjever". Operativna grupa "Jug" dobila je zadaću zauzimanja Vukovara. Njezina osnova bila je Gardijska motorizirana brigada Saveznog sekretarijata za narodnu obranu s ojačanjima: 20. partizanskom brigadom iz Leskovca62 i snagama Teritorijalne obrane, dobrovoljačkim postrojbama i lokalnim pobunjenicima.63 Pored Gardijske motorizirane brigade posebno je istaknuta, za sada neidentificirana "jedinica majora Stupara iz Prve vojne oblasti", iako nije nemoguće da je i ona bila ustrojbeni dio Gardijske motorizirane brigade.64

U sastavu Operativne grupe "Jug" u prvim danima listopada bila je i 453.

mehanizirana brigada, koju je zamijenila postrojba JNA pod zapovjedništvom potpukovnika Lukasa.65 Iz sastava Teritorijalne obrane Srbije bile su skupine iz Indije, Sremske Mitrovice i Kragujevca. U okolici Vukovara, na pravcu prema Mitnici bila je angažirana minobacačka baterija 120 mm iz Indije, koju je u listopadu smijenila TO iz Sremske Mitrovice.66 Iz Beograda, Novog Sada, Rume, Sombora, Smedereva, Smederevske Palanke i Rogatice bile su dobrovoljačke postrojbe.67 U 2. dobrovoljačkoj četi, prema svemu sudeći, u sastavu 1. jurišnog odreda, bili su dobrovoljci iz Uzica i Prijepolja.68 Od lokalnih pobunjenih Srba sudjelovale su skupine iz Negoslavaca i Vukovara.69 Posebno je skupina TO Petrova Gora isticana kao primjer skupine velike borbene vrijednosti.70 Po izjavi majora JNA Vesehna Šljivančanina na području Operativne grupe "Jug" "nije

bilo nezavisnih dobrovoljačkih formacija, već su svi uključeni u regularne jedinice JNA i delovali su pod komandom JNA'.71 Topničku potporu Operativnoj grupi pored formacijskog topništva angažiranih brigada pružao je i haubički divizijun 155 mm iz sastava 1. proleterskoga gardijskoga mješovitog artiljerijskog puka.72 Operativna grupa "Sjever" sastojala se od Novosadskog korpusa s dijelom ustrojbenih postrojbi i pridodanim ojačanjima. Skupina je imala dvije zadaće:

napad na sjeverni dio obrane Vukovara, Borovo Naselje, i djelatnu obranu prema

Osijeku. Iz sastava Novosadskog korpusa mogu se identificirati: 36. mehanizirana brigada iz Subotice, 18. proleterska motorizirana brigada iz Novog Sada, 16. mješoviti artiljerijski puk iz Rume, 16. mješovita protuoklopna artiljerijska brigada iz Bačke Topole, manji dijelovi 544. motorizirane brigade iz Šabca, 12. laki artiljerijski puk protuzračne obrane iz Novog Sada, 12. bataljun Vojne policije iz Novog

02 Milorad GONČLN, "Svanuće jutro slobode", Narodna armija, 9. 11. 1991., 14;

Pukovnici JNA Jovanović 1 Sekulić govore o 20. partizanskoj diviziji, što vjerojatno nije točno. A S. JOVANOVIĆ, Poraz - koreni poraza, 250; Milisav SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, NIDDA Verlag GmbH, Bad Vilbel, 1997., 234-235, 261. Leskovac je doista bilo mirnodopsko sjedište jedne, ali 54. partizanske divizije. Petar ŠTULOVIĆ, "Iskustva i pouke

sa izvedene ZTV sa partizanskim jedinicama", Bilten Generalštaba JNA br. 58, jul 1987., 121.

63 M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala 234-235,

261.

64 M. PETROVIĆ, "Između realnosti i mirnodopskih zabluda". Narodna armija, 23.

1. 1992., 27.

65 N. OSTOJIĆ, R. KOSTOV "Pobeda je sasvim izvesna", Narodna armija 19. 10.

1991., 12.

m D. GLIŠIĆ, "Srušen mit o Mitnici", Narodna armija, 2.10.1991., 22. Bateriju je

logistički osiguravao "sremskomitrovaćki pešadijski odred". Iz reportaže nije jasno je 11 to postrojba TO ih JNA iako je vjerojatnije da je postrojba TO zbog odredske strukture.

67 Milorad GONČIN, "Svanuće jutro slobode", Narodna armija 9. 11.1991., 14;

"Udahnuti život gradu", Narodna armija 7. 12. 1991., 21; "Predanost obuci", Vojska, 18. 3. 1993., 21.; "Sačuvali srpsku zemlju", Srpska vojska, 15. 7.

1993., 13.

68 Milorad GONČIN, 'Vukovar u rukama oslobodilaca", Narodna armija. 20. 11.

1991., 11. 6'J TO Negoslavci imao je oko 350 ljudi pod zapovjedništvom kapetana Miloša Bibića. Milidar BAKARIĆ, "Doprinos TO Negoslavci u oslobađanju Vukovaru",

Narodna armija. 7. 12. 1991

70 M. PETROVIĆ, "Između realnosti i mirnodopskih zabluda". Narodna armija, 23.

1.1992., 27.

71 S. RISTIĆ, "Ženevsko primirje pod okriljem UN", Narodna armija. 28. 11.

1991., 6.

72 M. PANTELIĆ, R, POPOVIĆ, "Promašaja nije bilo", Narodna armija. 23. 11.

1991., 17.

25

Sada. Iz sastava Kragujevačkoga korpusa bila je ojačana 51. mehaniziranom brigadom iz Pančeva i 80. motoriziranom brigadom iz Kragujevca. Iz Niskog

26.

Page 18

Bitka za Vukovar korpusa bila je 211. oklopna brigada iz Niša.73 Iz sastava Komande obrane grada Beograda bila je 505. motorizirana brigada dovedena u studenome na vukovarsku bojišnicu na dio Karadžičevo - Gaboš -

Ostrovo - Markušica -Tordinci.74 Pored nje u borbama za Vukovar sudjelovala je i četa 813. inženjerijskog puka.75

U priopćenju od 6. studenoga Komanda Novosadskog korpusa posebno je istaknula

djelovanje triju dobrovoljačkih skupina sastavljenih od "žitelja Novog Sada i okoline i kragujevačkog regiona".76 U odredu su pored Srba, tvrđeno je, bili i "Mađari, Slovaci, Rusini, čak i Itahjani i Grci, ljudi koji, inače, žive na prostorima gde se sada ratuje".77 Najpoznatija dobrovoljačka skupina koja je ratovala u sastavu Novosadskog korpusa bila je Arkanova Srpska dobrovoljačka

garda, koja je od ljeta 1991. bila na području Slavonije.78 Djelovanje četničkog 1. srpskog dobrovoljačkog letećeg odreda "Dušan silni", kojemu je sjedište bilo

u Sremskoj Mitrovici, zabilježeno je još u svibnju 1991. u Borovo Selu.79 Prema

tvrdnjama beogradskog tjednika Intervju u borbama za Vukovar sudjelovala su dva bataljuna Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja i 35 dobrovoljaca Srpske

garde.80

Od topništva 1. vojne oblasti angažirana je 152. mješovita artiljerijska brigada iz Ćuprije, a njezinu su nazočnost u studenome utvrdila vojnoobavještajna tijela

Operativne zone Osijek81 iako je na istočnoslavonskoj bojišnici bila od druge polovice rujna.82 Krajem hstopada ih početkom studenog na bojište je doveden

310. srednji samohodni raketni puk protuzračne obrane iz Kragujevca, kojem je

bila zadaća da prekine noćne letove hrvatskog zrakoplovstva.83 Zrakoplovnu potporu pružao je 172. lovačko-bombarderski avio-puk iz Titograda

koji je u srpnju izmješten u Tuzlu. Puk se sastojao od dvije lovačko-bombarderske eskadrile, 239. s avionima "Supergaleb" i 242. s avionima "Orao".84 Pored njega bio je angažiran i 204. lovački avijacijski puk iz Batajnice s nadzvučnim lovcima MIG-21 i MIG-29.85 Izravnu

73 VRH-USMSP, MC-000000/XI-5-i4: Nedatirani plan veza Novosadskog korpusa;

VRH-USMSP: MUP RH, PU Slsačko-moslavaćka od 20. 3. 2000, Službena zabilješka; M.

PANTELIĆ, "Tinja izvesna nada", Narodna armija 30. 1. 1992, 26; A S. JOVANOVIĆ, Poraz, korem poraza 250; M. SEKULIĆ, Jugoslaviju mko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 235, 257-259.

74 D. GLIŠIĆ, "Osluškivanje pretnji otadžbini", Vojska, 18. 2. 1993, 53; M.

SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 263.

75 R POSA "Inžinjerci na prvoj liniji", Narodna armija, 20. 2. 1991, 25.

761. MARKOVIĆ, "Devalvirano primirje, revalvirana smrt", Narodna armija, 9. 11.

1991, 7.

77 Zapovjednik 1. dobrovoljačkog odreda bio je potporučnik Vladimir Mandič.

Risto KOSTOV, "Borovo Naselje pred konačnim padom", Narodna armija, 9. 11. 1991,

11.

78

VSA MORH: MORH, SIS, Odjel Sinj, Br. 1080-183/1-1994 od 10. 9. 1994, Službena

bilješka o informativnom razgovoru; VRH-USMSP: MUP RH, PU Bjelovar, Policijska stanica Grubišno Polje, Br. 511-02-41- /92. V. Z./ M. A od 20. 9. 1992, Službena zabilješka; Simo ŽIVKOVIĆ, "Lovci na jelene", Intervju, 24. 1. 1992, 9-10.

79 Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, pismohrana Odjela za

terorizam i žrtve (dalje MUP RH-OTZ): PU Vinkovci, Depeša br.

511-15-03/1-3729-91 od 15. 5. 1991.; Momčilo PETROVIĆ, "Dobrovoljci ne ratuju za stranke", Intervju, 24. 1. 1992, 6-7.

80 Momčilo PETROVIĆ, "Dobrovoljci ne ratuju za stranke", Intervju, 24. 1.1992,

6-8.

81 SVAMORH-GSHV: ZHVOZ Osijek, Str. pov. br. 525-130/7 od 9. 11. 1991,

Obavještajno izvješće.

82

POA Republika Srpska Krajina, Glavni štab Srpske vojske, Pov. br. 45/3-9 od

11.

83

9. 1993, Predlog za vanredno unapređenje Gruborović Nikole, majora.

N. OSTOJIĆ, "Pobedili i nebo i blato", Narodna armija, 9. 11. 1991, 16.

84

MUP, Služba za zaštitu ustavnog poretka, Ispostava Slavonski Brod od 15. 6.

1992, Službena zabilješka o informativnom razgovoru (kapetan I klase Vlado Jurić).

85 S. NEDELJKOVIĆ, "Za život dostojan čoveka", Narodna armija, 22. 12. 1991, 28;

S. NEDELJKOVIĆ, "Između dva miga", Narodna armija 30. 12. 1991, 15.

26

Štab Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ Komanda 1. vojne oblasti

I

I— Operativna grupa "Sjever' —* 36. mehanizirana brigada

12.

proleterska mehanizirana brigada

211.

oklopna brigada

Page 19

Bitka za Vukovar

18.

proleterska motorizirana brigada

505.

motorizirana brigada

16.

mješoviti artiljerijski puk

12.

laki artiljerijski puk PZO

12.

bataljun vojne policije

->51. mehanizirana brigada

Teritorijalna obrana Republike Srbije Riječna ratna flotila paravojne skupine Operativna grupa "Jug" Gardijska motorizirana brigada

20. partizanska brigada «-

divizijun haubica 1. prol. gardijskog mješovitog artiljerijskog puka

453. mehanizirana brigada (tjedan dana)

Teritorijalna obrana Republike Srbije paravojne skupine

152.

mješovita artiljerijska brigada

310.

srednji samohodni raketni puk PZO

1. proleterska gardijska mehanizirana divizija

1. proleterska gardijska mehanizirana brigada

2. proleterska gardijska mehanizirana brigada

3. proleterska gardijska mehanizirana brigada

252. oklopna brigada

«-

1.

proleterski gardijski mješoviti artiljerijski puk

1.

proleterski gardijski mješoviti protuoklopni artiljerijski puk

1.

proleterski gardijski laki artiljerijski puk PZO

46.

partizanska divizija

130.

motorizirana brigada

453.

mehanizirana brigada

Teritorijalna obrana Republike Srbije

paravojne skupine

Shema zapovjedanja oružanim snagama SFRJ u operaciji "Vukovar" topničku potporu, kao i prijevoz ljudstva pružali su brodovi Riječne ratne flotile. Od svibnja je dio Flotile bio angažiran oko potpore kopnenoj vojsci i za osiguranje mosnih i drugih prijelaza.86 Pričuva JNA, koja se otpuštala nakon 45 dana, otežava procjenu brojnog stanje

angažiranih vojnika. Prihvatljiva je brojka od 30.000 vojnika stalnog sastava. Prema tvrdnjama iz srpskih vojnih krugova u operaciji je angažirano oko 1600 oklopnih borbenih vozila, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima.87 Brojci treba pridodati i 60-ak zrakoplova i nekoliko brodova Riječne ratne flotile. Osim Gardijske motorizirane brigade i 211. oklopne brigade, sve angažirane snage bile su iz sastava 1. vojne oblasti JNA, a njezina je Komanda bila odgovorna za operaciju. Operativni razvoj u istočnoj Hrvatskoj proveden je u vrijeme zapovijedanja general-pukovnika Aleksandra Spirkovskog, kojeg je u rujnu zamijenio general-potpukovnik Života Panič.88 Nakon masakra u Borovu Selu pri Policijskoj upravi Vukovar ustrojena je četa ZNG-a od 150 ljudi. Do kraja lipnja glavne snage ZNG-a bile su ipak dovedene iz unutrašnjosti Hrvatske. Skupina od oko 30-tak pripadnika specijalne postrojbe ZNG-a "Zrinski" bila je na području Vukovara u hpnju i srpnju.89 Skupina 1. brigade ZNG-a od 110 gardista razmještena je u lipnju u iločkom dijelu općine.1"' U ljeto je počelo ustrojavanje djelatne 3. brigade ZNG-a određene za područje istočne Hrvatske. Ona je u lipnju imala 600 naoružanih ljudi, a za 1300 ljudi nedostajalo je oružje. Bila je u potpunosti bez sredstava potpore.91 Četiri pričuvne brigade ZNG-a mobilizirane su 28. lipnja 1991. Osim Osijeka, na području kojega je bila 106. brigada ZNG-a, ostale su predviđene za ustroj s dvije ih više općina. Za temu ovog rada svakako je najzanimljivija 109. brigada ZNG, koja se trebala ustrojiti od vojnih obveznika s područja Vinkovaca, Vukovara i Županje. Kao i ostale brigade ZNG-a u Hrvatskoj u to vrijeme i 109. brigada bila je naoružana isključivo lakim naoružanjem. Dan nakon mobilizacije njezino ljudstvo imalo je 1886 raznih automatskih pušaka, 20 poluautomatskih pušaka, 20 ručnih bacača, od kojih 10 višekratne namjene, i veći broj "privatnih karabina i lovačkih pušaka".92 Bez oruđa za potporu, kao što su minobacači i topovi, bila je potpuno lakopješačka postrojba. Ostale brigade ZNG-a u Slavoniji bile su još slabije naoružane. Na području Osijeka 106. brigada ZNG-a imala je

29. lipnja 727 pripadnika naoružanih raznim pješačkim naoružanjem vojne i

civilne namjene. S oružjem za protuzračnu obranu nije raspolagala, a za protuoklopnu 86 L. NIKOLIĆ, "Odjekuje neka druga pesma", Narodna armija, 7. 8. 1991., 11;

«-

Page 20

Bitka za Vukovar

Nikola OSTOJIĆ, "Zadaci se sustižu", Narodna armija, 28. 11. 1991., 29.

87 A S. JOVANOVTĆ, , Rat Srba i Hrvata 1991., 175, 178; U drugoj knjizi, koja je

zapravo proširena prva knjiga Jovanović govori o 116 "artiljerijskih oruđa većeg

kalibra, bez minobacača 60 i 82 mm". A S. JOVANOVIĆ, Poraz - koreni poraza, 452. Tvrdnja je neprihvatljiva jer je samo u Mehaniziranoj diviziji i dva mješovita artiljerijska puka bilo oko 120 topova, haubica i vlšecijevnih lansera raketa.

88 "Kadrovske promené u vojnom vrhu", Narodna armija, 14. 5. 1992., 5.

89 S. SUČIĆ, "Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit 18. 11. 1999

Davor RUNTIĆ, Tako smo branili Vukovar, Vinkovačke jeseni, Vinkovci, 1995., 76;

Jedini dokument koji sam uspio naći, a koji se može dovesti u vezu s postrojbom "Zrinski" izvješće je Sekretarijata za narodnu obranu Vukovar od 29. lipnja 1991., u kojem se spominje njezin zapovjednik Ante Roso. SVA MORH-GSHV: [SNO] Vukovar od 29. lipnja 1991., Izvještaj.

90 Marko MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, Drugo izdanje, Tiskara Impress, Zagreb,

2000., 29; Stjepan SUČIĆ, "Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit, 18. 11. 1999., 6.

01 SVA MORH-GSHV: Organizacija i formiranje brigada i bataljona Zbora narodne

garde rezervnog sastava od 26.6. 1991.; SVA MORH-GS HV: Zapovjedništvo 3. br„ Stanje u jedinici. Nadnevak stvaranja dokumenta nije upisan, a na prijamnom

pečatu primaoca (Zapovjedništva ZNG-a) upisan je 23. lipnja 1991.

92 SVA MORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. brigade ZNG, Str. pov. br. 04-8/1-91

od 29. 6. 1991., Izvješće o stanju, aktivnostima 1 popunjenosti 109. br NG.

28

ss

Glavni stožer Hrvatske vojske Operativna zona Osijek

6;

106.

brigada HV

108.

brigada HV

122.

brigada HV

130.

brigada HV

132.

brigada HV

107.

brigada HV

Operativna grug a Vukovar,

Vinkovci i 2

Aipanja

121.

brigada HV

109.

brigada HV

123.

brigada HV

124.

brigada HV

131.

brigada HV

105.

brigada HV

«-

101.

brigada HV

3. brigada ZNG Shema zapovjedanja oružanim snagama RH Operativnoj zoni Osijek borbu imala je četiri ručna bacača.93 Na području Đakova, Našica, Valpova i Donjeg Miholjca mobilizirana je 107. brigada ZNG. Bataljun u Đakovu imao je 29. lipnja 484 pripadnika, od čega je 275 bilo naoružano pješačkim naoružanjem i bez oružja za protuoklopnu borbu. Usprkos stopostotnom odzivu bataljun iz Našica raspustio je ljudstvo jer nije raspolagao "nikakvim oružjem". Bataljun u Valpovu imao je oko 430 ljudi od kojih je samo 10 imalo vojno automatsko naoružanje, a ostali su raspolagali različitim tipovima dugog i kratkog civilnog naoružanja. Bio je bez sredstava za protuoklopnu borbu. Bataljun u Donjem Miholjcu imao je

oko 240 ljudi, od kojih je oko 70 bilo naoružano. Ni on nije imao oružje za protuoklopnu borbu.91 Na brodsko-posavskom području mobilizirana je 108. brigada ZNG-a s 1991 vojnim obveznikom, od kojih je 1046 bilo bez naoružanja i opreme pa su stoga pušteni kućama95 Obrana grada Vukovara do ustroja 124. pričuvne brigade Hrvatske vojske funkcionirala je prema načelu naoružanog naroda. Krajem srpnja hrvatske snage u Vukovaru i Borovu Naselju sastojale su se od 800 ljudi, od čega 400 nenaoružanih. Brojka u Vukovaru postupno je rasla, kao i u ostahm dijelovima Slavonije, pa je cjelokupni ZNG-e u regiji do 20. kolovoza narastao do 7894 pripadnika.96 U srpnju je počeo ustroj 4. bataljuna 3. brigade ZNG-a. Na području Vinkovaca i Županje bio je glavni postroj 109. brigade ZNG-a, organizirane na rnilicijskom

93 SVA MORH-GSHV: Zap. 106. br ZNG, Str. pov. br. 1-41/91 od 29. 6. 1991.,

Izvješće.

94 SVA MORH-GSHV: Zap. 107. brigade ZNG, KL 814-05/91-01/01, Ur. br.

2185-04-01-91-21 od 29. 6. 1991., Izvještaj o popunjenosti 107. brigade sa MTS;

SVA MORH-GS HV: Zap. 107. brigade ZNG, KL 814-05/91-01/01, Ur. br. 2185-04-01-91-22 od 29. 6. 1991., Izvješće. Page 21

Bitka za Vukovar

10

SVA MORH-GSHV: Komanda brigade ZNG, br. 01/91 od 29. 6. 1991., Izvješće.

w

SVA MORH-GSHV: Popuna jedinca (osobni sastav), Slavonska regija na dan 20. 8.

1991.

29

principu, odnosno na podlozi strukture nekadašnje Teritorijalne obrane. Pričuvne snage ZNG u Vukovaru u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske vođene su kao 4. bataljun 109. brigade ZNG, za što nema potvrde u suvremenim izvorima iz istočne Hrvatske. Vojno-teritorijalni ustroj na operativnoj razini oživio je u srpnju ustrojem regionalnih zapovjedništava. Zapovjedništvo ZNG-a za istočnu Slavoniju od sredine srpnja promijenilo je nekoliko imena, a krajem rujna postalo je

Zapovjedništvo Hrvatske vojske Operativne zone Osijek ili Zapovjedništvo 1. operativne zone. Nakon neuspješnog pokušaja deblokade Vukovara sredinom hstopada 1991., u sastavu Operativne zone ustrojena je Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja, pod zapovjedništvom dotadašnjeg zapovjednika obrane grada Vukovara, potpukovnika Mile Dedakovića - Jastreba. U sastav operativne grupe ušle su pričuvne postrojbe Hrvatske vojske iz navedenih općina.

U listopadu je počelo dovođenje snaga i naoružanja i opreme iz unutrašnjosti.

Početkom mjeseca obrambene snage pojačane su s borbenom tehnikom i ljudstvom iz

Varaždina. Zbog pokušaja deblokade Vukovara iz Zagreba su sredinom hstopada stigle četiri čete dragovoljaca. Od njih je kasnije ustrojen 83. samostalni zagrebački bataljun HV. Na taktičkoj razini promjene su provedene na širem

području Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, ustrojem 131. brigade HV u Županji te dovođenjem iz Bjelovara 105. brigade HV u šire područje sela Nijemci. Brojno stanje policije prema dostupnoj građi ne može se pratiti. U Vukovaru je pored lokalnih policajaca stalno bio velik broj pripadnika Policijske uprave Varaždin.97 U sastavu obrane Vukovara od kraja rujna bila je i skupina od 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, HOS-ovaca, od kojih je 14 bilo u sastavu posade Bogdanovaca.98 Postupnim dopremanjem oružja, broj branitelja Vukovara narastao je na oko 1800 boraca. Snage na području Vinkovaca od oko 2500 ljudi s početka rujna iz sastava 109. i 3. brigade ZNG narasle su ustrojem Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja na oko 5000 ljudi.99 Terminologijom JNA Vukovar i njegovo uže područje branile su snage lake (partizanske) brigade JNA a zadaću deblokade dobila je pješačka brigada kopnene vojske, koja je uz to branila teritorij dviju općina, Vinkovaca i Županje. Pribavljanjem novog oružja pojedinim brigadama ZNG-a i HV dodavani su novi organizacijski elementi, koji su dio njih pretvarali u mješavinu brigade TO i pješačke brigade JNA Krajem 1991. godine A brigada ZNG-a bila je modificirana i brojno znatno manja postrojba nastala po uzoru na motoriziranu brigadu JNA No, ovdje je predmet našeg interesa brigada ZNG-a i HV 1991. Može U se brigadom držati skupina ljudi, uglavnom s područja jedne općine (iznimka su četiri A brigade ZNG-a), naoružana ispod ustrojbene razine, slabo ili nikako izobražena i načelno nesklona bojnom djelovanja izvan matične općine? Problem nastaje pri pokušaju odgovora na pitanje: mogu li te skupine funkcionirati po zahtjevima koji se traže od brigade. Nazvati ih brigadom i bataljunom nije problem i one izvrsno funkcioniraju na papiru, a osobito na stožernim zemljovidima. Dobar je primjer 4. bataljun 109. brigade ZNG kojeg je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske 26. rujna dodjelilo za ustroj 124. brigadi HV, iako nema naznaka da je doista postojao.100 Dvadesetak dana kasnije ponovno je 4. bataljun 109.

97 M. DEDAKDVIĆ-JASTREB, D. RUNTIĆ, A MIRKOVIĆ-NAD, Bitka za Vukovar, 293-300.

98 ISTI 175.

99 Nekoliko godina kasnije pukovnik JNA Sekulić priznat će da je brojno stanje

HV znatno manje. "Na ovom prostoru Hrvatska će do polovine oktobra 1991. godine

imati 14. korpus, a posle toga obrazuje se Osijećka operativna zona sa 8 brigada Zbora narodne garde (ZNG) sa najviše 3000 vojnika i 5.000 domobrana. Jedinice hrvatske vojske u Istočnoj Slavoniji svojim naoružanjem i opremom bile su inferiorne, i JNA je imala apsolutnu nadmoćnost i mogla je, po potrebi, na određenim prostorima i pravcima ostvarivati svaku procenjenu i realno potrebnu nadmoćnost." M. SEKULIĆ, Jugoslaviju niko nije branio a Vrhovna komanda je izdala, 258. 100 SVAMORH-GSHV: Ministarstvo obrane, DT 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-34 od 26. 9. 1991., Zapovijed.

30

brigade HV određen za ustroj druge brigade HV u Vinkovcima. Dobila je broj 131, spomenuti 4. bataljuna 109. brigade, a ostala dva bataljuna trebala su se popuniti ljudstvom bivše vinkovačke brigade TO. Od zamisli se odustalo nakon što

je iz Osijeka u Glavni stožer HV odaslana informacija da 4. bataljun 109. brigade HV uopće ne postoji. Stoga je 131. brigada "prebačena" na postrojavanje Page 22

Bitka za Vukovar

u Županju.101

Medijski najutjecajnije osobe iz Hrvatske vojske s kraja 1991. godine ne dvoje da je u toj godini Republika Hrvatska imala ustrojenu vojsku. Njihovo se stajalište prihvaća, iako je potpuno neodrživo.102 Time se otvara veliki problem neutemeljenih stajališta oko Domovinskog rata, koja su danas čak i zaoštrenija no što su bila do 2000. godine. Od 65 brigada i nekoliko samostalnih bataljuna HV i ZNG na kraju 1991. teško da ih je pet moglo ispuniti zahtjev za pokretom izvan matične općine a da se to porazno ne odrazi na njihov borbeni moral i mogućnosti. Osim toga ni jedna postrojba HV/ZNG-a nije bila ustrojbeno naoružana, što je već dovoljno da je dovede u pitanje kao brigadu. To je zajedničko svim postrojbama HV dovedenim iz unutrašnjosti Hrvatske u istočnu Hrvatsku do kraja bitke za Vukovar ah i kasnije. Na području Operativne zone Osijek za status brigade u obzir dolazi 108. brigada ZNG-a, a potom 123. brigada HV. Ne treba zaboraviti da je 123. brigada HV najveće uspjehe u 1991. postigla u sukobu s naoružanim skupinama pobunjenih Srba i Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a ne u sukobima s JNA Uostalom, na idućim stranicama uvehke se opisiju upravo problemi tih postrojbi. Stoga pri spomenu brigade ih bataljuna ZNG-a (HV) to treba uvjetno prihvatiti i ne držati brigadu snagom od 3 do 4 tisuće ljudi ih bataljun snagom od 300 do 500 ljudi i

minobacačkom baterijom od šest oruđa 120 mm, nego skupinama od 800 do 2500 ljudi za brigada i 100 do 300 za bataljun, a da se njihova reakcija na dobivenu zapovijed nije sa sigurnošću mogla predvidjeti. Zapovjednik Operativne zone Osijek u svojoj procijeni od 9. listopada 109. brigadu HV iz Vinkovaca i Županje ustrojbeno je opisao kao "gotovo potpuno na nivou jedinica Narodne zaštite".103 Zahtjev Kriznog štaba općine Županja od 14. listopada Glavnom stožeru HV za ustroj samostalne postrojbe HV potvrđuje mihcijsku razinu vojne organizacije u Vinkovcima.104 Stanje 105. brigade HV iz Bjelovara, kao prve veće postrojbe dovedene u istočnu Slavoniju iz unutrašnjosti Hrvatske, potvrda je prevladavajućeg stanja. Bila je predviđena za prodor u Vukovar, a nakon dolaska pokazala se nesposobnom i za zadaće obrane.105

S druge strane postrojbe JNA uglavnom su ispunjavale ustrojbeni uvjet

naoružanja, mogle su otvoriti vatru po svojim pravilima uporabe i udžbenicima taktike. Tb su uostalom i radile. Njihovo topničko djelovanje obilježilo je

operaciju zauzimanja Vukovara. Slična mjerila (kao na brigade) možemo primijeniti i na operativne sastave (korpuse i operativne grupe). Korpus JNA nasuprot Operativnoj zoni HV operativna je skupina, koja i privremeno ima jasne elemente borbenog dijela i potpore. Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja vezivala je za sebe snage JNA ekvivalenta ojačanog korpusa, kojemu je "" SVA MORH-GSHV: GSHV KL DT 801-01/91-102, Ur. br. 5120-34-91-1 od 18. 10. 1991., Zahtjev za formiranje novih jedinica; SVA MORH-GSHV: MORH, KL DTbr. 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-192 od 19. 10.1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: ZOSISD3, Str. pov. br. 525-124/88 od 20. 10. 1991.; SVA MORH-GSHV:

MORH, Kl. DT br. 801-02/91-01/01, Ur. br. 512-06-02-91-213 od 27. 10. 1991., Zapovijed.

m A TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog prlrnirja", 77; Martin ŠPEGELJ, "Prva faza rata 1990-1992: pripreme JNA za agresiju i hrvatski

obrambeni planovi", Rat u Hrvatsko] i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk: Dani, Zagreb-Sarajevo, 1999., 60-63.

103 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-32/91 od 9. 10. 1991., Izvješće.

104 SVA MORH-GS HV: Krizni štab općine Županja, KL 210-02791-01/1, Ur. br.

2212-01-01-91-1 od 14. 10. 1991.

105 SVA MORH-ZOZO: ZHVOZ Osijek Str. pov. br. 525-123-178/91 od 18. 11. 1991.,

Ocjena stanja na sektoru OG Vinkovci, Županja i Vukovara 17. 11. 1991.

31

vatrena moć bila veća od cjelokupne Hrvatske vojske. U usporedbi s JNA Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja bila je tek taktička skupina koja je dobila operativnu zadaću. Mirnodopska JNA bojnu vrijednost određivala je na ideološko-političkoj procjeni

i odnosu pripadnika Armije prema Partiji i njezinoj politici.106 Relevantna

procjena moguća je ipak samo u ratu. Postrojba je dobivala zadaću na osnovi svojih borbenih mogućnosti, a to je bilo brojno stanje, naoružanje, oprema (uključuje kvalitetu tehnike i naoružanja) i izobrazba. Status elite u JNA imale su postrojbe A klasifikacije. U istočnoj Hrvatskoj koncentrirao se najbrojniji

dio tih sastava.107 Prema mjerilima JNA dvije su postrojbe ipak odskakale od ostalih. Gardijska motorizirana brigada imala je poseban status u JNA bila je izravno pod zapovjedništvom Saveznog sekretarijata za narodnu obranu. Bila je mirnodopski sljedbenik Pratećeg bataljuna Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Mehanizirana divizija bila je sljedbenik 1. proleterske Page 23

Bitka za Vukovar narodnooslobodilačke udarne divizije. Za određenje elite u JNA sasvim dovoljno. Krajem studenoga 1991. te su postrojbe malo što imale ubilježiti u svoj ratni put. Njihov vrhunac bilo je zauzimanje slavonskog sela i neprimjereno dug boj s lokalnim mjesnim zajednicama. Nakon zauzimanja Vukovara JNA je hrvatske snage u gradu procijenila na "četiri do pet hiljada ljudi" naoružanih

"najsavremenijim streljačkim naoružanjem, velikim brojem minobacača 60 i 82 mm, minobacačima 120 mm, malim raketnim lanserima 128 mm, kao i oruđima kalibra 76 i

105 mm. Njihovo dejstvo podržavano je vatrom artiljerije i minobacača iz s.

Bogdanovaca i s. Nuštra (Vinkovci). Visok intenzitet vatre minobacača i artiljerije pokazao je da su hrvatske snage pravovremeno, očigledno pre izbijanja oružanih incidenata, dovukle u grad velike količine municije."108 No to je bila tek jedna od nesuvislih tvrdnji i opravdanja za predugu kampanju zauzimanja grada kojem u kolovozu ista Armija nije davala nikakve šanse za

obranu. Za razliku od morala, koji ne možemo matematički ih statički predočiti,

a koji je uz brojne slabosti bio na hrvatskoj strani, to možemo pokušati učiniti

za naoružanje. O nesrazmjernom odnosu na tom području najviše govori osvrt na hrvatsko oklopništvo i topništvo tijekom bitke za Vukovar. Prva oklopna postrojba Hrvatske vojske ustrojena je u rujnu u Slavonskom Brodu

od tenkova M-84 koji su sklapani u tvornici "Duro Daković". Zarobljavanjem dvije mehanizirane brigade Varaždinskoga korpusa, njihovo naoružanje i oprema razdijeljena je širom Hrvatske. Na području gdje su bile mirnodopske lokacije oklopništva JNA potaknut je ustroj oklopnih bataljuna u lokalnim brigadama Hrvatske vojske. U sastavu Operativne zone Osijek zarobljena tehnika 12. proleterske mehanizirane brigade u Našicama određena je za ustroj mehaniziranog bataljuna 3. brigade ZNG. 1W Strategija oružane borbe, Vojna tajna, Interno, Savezni sekretarijat za narodnu odbranu, Centar za strategijska istraživanja GŠ JNA, 1983, 74; Miroslav HADŽIĆ, Sudbina partijske vojske, Samizdat B92, Beograd, 2001, 180.

107 Dio brigada koje su sudjelovale u napadu na Vukovar godinama su bile u vrhu

kopnene vojske JNA na izborima za najbolju postrojbu, kao npr. 51. mehanizirana (1977. i 1987.) i 211. oklopna brigada (1976. i 1988). M. ĐUKIĆ, Spomenica pedesetprvoj mehanizovanoj brigadi 1991-1992., 9; Milan MIHAJLOVIĆ, "Koje 'pucao' u tenkiste", Vojska, 4. 6. 1992, 36.

108 M. PETROVIĆ, "Između realnosti i mirnodopskih zabluda", Narodna armija, 23.

1. 1992, 26.

32

Na prijelazu iz rujna u listopad JNA je za operaciju Vukovar koncentrirala sedam mehaniziranih i dvije oklopne brigade JNA koje su manje ih više bile angažirane

u provedbi operacije zauzimanja grada. Na dijelu od Vukovara do Vinkovaca i

Županje bila je početkom listopada 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija, 211. i 252. oklopna brigada (možda bez jednog bataljuna). Ustrojbeno su imale oko 820 tenkova i borbenih vozila pješaštva (oklopnih transportera). Čak i uz pretpostavku da je znatan dio tehnike bio izvan operacije (30-50 posto), to je i dalje ogromna brojka. Tu nije uračunato ostalo oklopništvo angažirano u području Vukovara iz 12. proleterske, 36. i 51. mehanizirane kao i Gardijske motorizirane brigade SSNO-a. Nasuprot njima Operativna zona Osijek 31. listopada imala je 27 tenkova T-55,14 tenkova M-84,14 borbenih vozila pješaštva M-80,13 oklopnih transportera M-60, jedan laki tenk PT-76, četiri tenka za izvlačenje i jedan zapovjedni oklopni transporter. Najviše oklopa bilo je u 3. brigadi ZNG, oko 30 posto po ustroju, a u 108. i 109. brigadi HV bile su tenkovske čete. Dio tehnike imao je nekompletnu opremu 1 manje nedostatke.109 Prema ustrojbenim mjerilima JNA bile bi to tri tenkovske i dvije mehanizirane čete, odnosno ojačani oklopni bataljun. Način njihove raspodjele i uporabe takav je da se može govoriti poglavito o psihološkom obilježju a ne snazi koja izaziva respekt protivnika. Hrvatsko topništvo u istočnoj Hrvatskoj tek je od sredine rujna počelo dobivati konture. Do tada ga je bilo malo, a i to što je postojalo nije se moglo pratiti. Uglavnom je to bilo oruđe skinuto s jedne željezničke kompozicije JNA koja je krajem kolovoza na putu iz Slovenije zaplijenjena u Vinkovcima, a količina oružja ostala je nepoznata regionalnom zapovjedništvu ZNG u Osijeku. Snage ZNG u Vinkovcima na prijelazu iz rujna u listopad imale su u svom naoružanju: četiri haubice 122 mm, četiri haubice 105 mm, četiri minobacača 120 mm (jedan je bio neispravan), četiri protuoklopna topa 100 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, tri gorska topa 76 mm (jedan je također bio neispravan), šest netrzajnih topova 82 mm, šest protuzračnih raketa "Strijela-2M", jedan samohodni dvocijevni protuzračni top 30 mm "Praga", dva trocijevna samohodna protuzračna topa 20 mm i

jedan jednocijevni protuzračni top 20 mm.110 Obrana Vukovara pred kraj rujna imala je: četiri haubice 155 mm, 27 minobacača, Page 24

Bitka za Vukovar

od čega devet kalibra 120 mm, 15 kalibra 82 mm i tri od 60 mm, zatim pet gorskih

topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm, dva laka lansera raketa 128 mm, dva jednocijevna protuzračna topa 20 mm, jedan trocijevni top 20 mm, jedan

protuzračni top 40 mm, šest lakih protuzračnih lansera raketa "Strijela 2 M", 11 ručnih bacača, dva lansera protuoklopnih raketa "Osa", 20 jednokratnih raketnih bacača "Zolja" i 14 pultova za rakete "Maljutka".111 '"'J Tenkova T-55 bilo je: 13 u 3. brigadi ZNG-a, jedan u 107. brigadi HV, osam

u 109. brigadi, dva u 123. brigadi, jedan u 136. brigadi i dva u Zaštitnoj četi Zapovjedništva Operativne zone Osijek Tenkova M-84 bilo je: 12 u 108. i dva u

109.

brigadi, borbenih vozila pješaštva M-80 bilo je: tri u 3. brigadi, šest u

109.

brigadi, dva u 123. brigadi, jedan u 136. brigadi i dva u Zaštitnoj četi

Zapovjedništva Operativne zone Osijek Oklopnih transportera M-60 bilo je tri u 3. brigadi, pet u 106. brigadi, dva u 108. brigadi, jedno u 136. brigadi i dva u Zaštitnoj četi Zapovjedništva Operativne zone Osijek Kod njih je bio i jedan laki tenk-amfibija PT-76, a četiri tenka za Izvlačenja (od čega dva neispravna)

i jedno zapovjedno oklopno borbeno vozilo BTR-50PKbili su u 3. brigadi ZNG-a

SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-117 od 31.10. 1991., Izvješće o stanju OMJ u OZ Osijek

"" SVA MORH-GSHV: Zap. 3. br. ZNG Vinkovci od 24. 9. 1991.; SVA MORH-122. br.

HV: Zapovjedništvo oružanih snaga općine Đakovo, Br. 2121-06-91-02 od 27. 9.1991., Izvješće; SVAMORH-ZOZO: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-241/1-91 od 3. 10. 1991., Izvješće; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Br. 04-264/1-91 od 7. 10. 1991., Izvješće. 1,1 SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Zapovjedništvu ZNG RH. Nadnevak nastanka izvješća nije upisan, a dostavljen je telefaksom 25. rujna u 1

sat, na upit Zap. ZNG RH br. 5120-02-91-1 od 23. rujna 1991.; SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 2-5 od 29. 9. 1991.

33

listopad je vrijeme povećanja topničkih oruđa u Slavoniji. Operativna zona Osijek je 11. listopada u svom sastavu od topništva za potporu i protuoklopnu borbu imala: pet top-haubica 152 mm (od kojih su dvije bile neispravne), šest

haubica 155 mm (od kojih dvije neispravne), top 130 mm s dotrajalom cijevi, osam haubica 122 mm iz razdoblja Drugog svjetskog rata, četiri haubice 105 mm, U gorskih topova 76 mm (od kojih četiri neispravna), 22 protuoklopna topa 76 mm (od kojih 8 neispravnih), 22 protuoklopna topa 100 mm, 12 samohodnih protuoklopnih topova 90 mm (9 neispravnih), 38 netrzajnih topova 82 mm (8 neispravnih), 86 minobacača 120 mm (10 neispravnih), 76 minobacača 82 mm, 36 minobacača 60 mm, 19 lakih raketnih lansera 128 mm, jedan višecijevni lanser raketa 128 mm "Plamen", 54 protuoklopna lansera vođenih raketa i devet samohodnih protuoklopnih lansera vođenih raketa. Dan ranije Operativnoj zoni pridodana je bitnica s pet samohodnih haubica 122 mm "Gvozdika" sa samo jednom posadom. Znatan dio oruđa (95 topova, minobacača i protuoklopnih lansirnih oruđa) bio je u sastavu 108. brigade HV, koja je bila na novogradiškoj

bojišnici.112

Terminologijom JNA Operativna zona Osijek je na crti od granice s Mađarskom do rijeke Save imala 38 oruđa, od čega 17 topničkih oruđa brigadne razine, 11 topničkih oruđa korpusne razine i jedno armijske razine. Ukupno je imala 29 oruđa iznad kalibra 105 mm. Ostalo je bio kalibar 76 mm. Divizijun JNA načelno

se sastojao od tri baterije od po šest oruđa, što je ukupno 18 oruđa.

Protuoklopništvo je raspolagalo s 47 topničkih oruđa, što je bilo bhzu topničkoga dijela protuoklopnog puka, ali s tri različita kalibra i stupanjem suvremenosti oruđa. Minobacača 120 mm bilo je dostatno za 10 pješačkih bataljuna

ih lakih brigada. Do kraja bitke broj oruđa znatnije je praćen protuoklopnim

sredstvima. Glavni stožer HV 4. studenog zapovjedio je Zapovjedništvu Operativne zone Bjelovar da iz mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna

Virovitica izdvoji jednu bateriju samohodnih protuoklopnih lansera raketa i da

je s posadama uputi uy Đakovo. Baterija je dodijeljena Zapovjedništvu Operativne

zone Osijek radi ustroja protuoklopnog divizijuna 3. brigade ZNG, koja se tada prikupljala oko Vinkovaca.113 Uz to je po nalogu Glavnog stožera HV od 2. studenoga iz sastava Operativne zone Zagreb izdvojena protuoklopna baterija 76

mm i određena za slanje u Vinkovce u sastav Operativne grupe Vukovar, Vinkovci,

Županja.114 Taj potez treba držati prije umirujućom gestom prema hrvatskom vrhovništvu nego svrhovitom pomoći Vinkovcima i Vukovaru. Bateriju je nakon dolasku iz Zagreba u Osijek Zapovjedništvo Operativne zone dodijelilo 135. brigadi HV u Osijeku.115

No vratimo se Vinkovcima i topništvu na području općine, onom dijelu koji je

podržavao obranu Vukovara. Vinkovačka je brigada 21. hstopada imala po četiri haubice 105 i 122 mm, jedan višecijevni lanser raketa 128 mm, po četiri

protuoklopna topa 76 i 100 mm, šest samohodnih topova 90 mm, šest netrzajnih topova 82 mm, četiri minobacača 120 mm i tri 82 mm.116 Iz sastava Operativne Page 25

Bitka za Vukovar

zone bile su tri haubice 152 mm, a iz 122. brigade HV iz Đakova: četiri haubice

122

112

SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-41 od 11. 10.1991., Stanje art.

sredstava, Izvješće. U pregledu je netočno naveden broj haubica 155 mm u

Vukovaru. Bile su četiri a ne dvije. Usp. SVA MORH-GSHV: ZOO Vukovar, Br. 2-5 od 29. 9. 1991.

113 SVA MORH-GSHV: GSHV Kl. 8/91-01/207, Ur. br. 5120-25-91 od 4. 11. 1991.,

Zapovjed za pretpočinjavanje artiljerije.

114 SVA MORH-GSHV: GS HV, Kl. 8/91-01/201, Ur. br. 5120-25-91 od 2. 11.1991.,

Zapovijed.

115 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525/145-9 od 5.11. 1991., Prihvat

baterije 76 mm M-42 "ZIS".

110 SVA MORH-ZOZO: Pregled imajućeg stanja po artiljeriji u OZ Osijek

Telefaksirano u Zagreb 21.10. 1991. u 20.35. Po podacima od 26. listopada

brigada je imala: četiri haubice 105 mm, po četiri protuoklopna topa 76 mm (od kojih dva ispravna), pet protuoklopnih topova 100 mm, jedan Ispravan gorski top

76 mm, osam netrzajnih topova 82 mm i pet minobacača 120 mm. SVA MORH-109. br

HV: Zap. 109. br HV, Str. pov. br. 109-375-02/91 od 26. 10. 1991.

34

mm

i šest protuoklopnih topova 100 mm. U posjedu 124. brigade HV u Vukovaru bile

su

četiri haubice 155 mm, pet gorskih topova 76 mm, tri protuoklopna topa 76 mm,

devet minobacača

120

mm, 15 minobacača 82 mm i tri minobacača 60 mm.117 Pet samohodnih haubica

122

mm "Gvozdika" nije bilo uračunato iako su bile na području Vinkovaca. Na

području Vinkovaca bila su još četiri višecijevna lansera raketa 128 mm, jedna

haubica 155 mm, šest gorskih topova 76 mm, 15 minobacača 120 mm, 10 minobacača

82 mm i jedna haubica 105 mm, kojoj je vlasnik bio "nepoznat", a ona sama nisu

imala pisani trag dovođenja. Broj minobacača 60 mm na uporabi pri MUP-u nije bio poznat.118 Je li tvrdnja bila točna i što se kasnije dogodilo s ovim oruđima nije mi poznato. Prema jednom pregledu od 3. studenoga topništvo na vinkovačkoj bojišnici sastojalo se od pet haubica 152 mm, pet samohodnih haubica 122 mm, pet minobacača 120 mm, baterije protuoklopnih topova 100 mm, baterije samohodnih topova 90 mm, baterije protuoklopnih topova 76 mm i dva višecijevna lansera raketa 128 mm "Plamen".119 Iako nije navedena u popisu na području grada tada je bila i baterija od četiri haubice 105 mm. Pri ocjeni djelovanja hrvatskog topništva ne smije se zaboraviti, kao što je to jednom prigodom istaknuo načelnik topništva Operativne zone Osijeka, da je ono djelovalo u uvjetima "apsolutne prevlasti neprijatelja u zračnom prostoru i u dometu nep. artiljerije zbog čega smo prinuđeni sve radnje obavljati pretežno noću".120 Uloga topa M-46 kalibra 130 mm u obrani Vukovara zaslužuje zaseban osvrt. On je zasigurno najbolji pokazatelj odnosa snaga i stvarnih hrvatskih mogućnosti. Top

130 mm ima domet od 27 kilometara i bio je topničko oruđe s najvećim dometom u

JNA Veći domet od njega imah su samo višecijevni lanser raketa "Orkan" i raketa zemlja-zemlja "Luna". U kopnenoj vojsci JNA 130 mm bio je vojišni top, što znači Izvan korpusa, a pod izravnom nadležnošću komandi vojnih oblasti. Svaka od tri vojne oblasti imala je dvije mješovite topničke brigade, od kojih je svaka imala

54 takva topa. Po podacima koje je Glavni stožer HV prikupio u listopadu od

podređenih postrojbi, 24 takva topa ostala su u vojarni Borongaj nakon odlaska JNA iz nje. Ni jedan nije bio kompletan, a procjenjivano je da će se tijekom vremena 16 moći dovesti u ispravno stanje.121 Kakav je to bio problem govori procjena pomoćnika ministra obrane RH da nijedna od istočnoeuropskih zemalja

nije sama imala dovoljnu količinu pričuvnih dijelova za dovođenje u ispravno

stanje 24 topa 130 mm.122 Četiri ispravna topa 130 mm imala je 113. brigada HV

iz Šibenika.123 Jedan ispravni top s dotrajalom cijevi bio je kod 3. brigade

ZNG, koja je relativno rano došla do njega.124

Na koncu 1991. godine Hrvatska vojska u svom topništvu imala je 10 takvih

ispravnih topova.125 S obzirom na njihov domet u HV imah su operativnu važnost. U zahtjevu Zapovjedništva Operativne zone Osijek upućenom 28. hstopada Glavnom stožeru HV traženo

117 SVA MORH-ZOZO: Pregled imajueeg stanja po artiljeriji u OZ Osijek.

Telefaksirano u Zagreb 21. 10. 1991. u 20.35.

118 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV, Str. pov. br. 04-358-01/91 od 23. 10.

1991., Stanje artiljerijskog oružja u zoni Vinkovci.

119 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-145-3 od 3. 11. 1991., Raspored

art. jedinica u obrani Vukovara 12,1 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-41 od U. 10. 1991., Stanje art. sredstava izvješće.

121 SVA MORH-GSHV: GSHV, Načelnik artiljerije od 23. 10. 1991., Stanje art.

oruđa i municije, izvješće.

122 SVA MORH-OSHV: Ministarstvo obrane, Kl. 213-01/91-01/78, Ur. br. 512-08-91-2

Page 26

Bitka za Vukovar

od 10. 11. 1991., Mogućnost dovođenja u ispravno stanje artiljerijskih oruđa 130

i 155 mm, Informacija

123 SVA MORH- fond Zapovjedništva Operativne zone Split: Zap. OZ Split, KL Str.

pov. 803-05/91-01/01, Ur. br. 512-01-01-91-13 od 27. 10. 1991., Referiranje o stanju art. jedinica OZ Split

124 SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-41 od 11. 10. 1991., Stanje

art. sredstava izvješće.

123 SVA MORH-GSHV: GSHV od 29. 12. 1991., Izvješće o stanju popune postrojbi HV

oružjem i streljivom.

35

je devet topova 130 mm i nova cijev za top koji su imali.126 Šest topova dovedeno je do uporabne razine pa je 28. listopada određeno da se po dva upute u Novu Gradišku, Sisak i Vinkovce.127 Ali upućen je samo jedan top jer je jedan ipak bio neispravan. Zbog toga je Glavni stožer HV 3. studenoga naredio slanje topa 130 mm iz Nove Gradiške s jednim borbenim kompletom streljiva.128 Zajedno s postojećim topom u Osijeku Operativna grupa Vukovar, Vinkovci, Županja, u prvim danima studenoga imala je na raspolaganju jedan129, odnosno dva topa 130 mm za topničko djelovanje po zahtjevu obrane Vukovara.110 Iako je broj i vrsta topničkih oruđa angažiranih na pravcu Vinkovci - Vukovar za

tadašnje hrvatske prilike bio vrlo velik ne treba zaboraviti da nije praćen dovoljnom količinom streljiva. U dnevnom izvješću Zapovjedništva Operativne zone Osijek od 19. listopada dani su podaci o angažmanu topništva na vinkovačko-vukovarskoj bojišnici i količini raspoloživog streljiva. Od haubičke baterije 152 mm "Nora" bio je angažiran samo vod (dva oruđa) jer se raspolagalo samo s 43 metka. Baterija od četiri haubice 122 mm iz 122. brigade HV imala je jedan borbeni komplet streljiva (48 metaka po oruđu). Baterija haubica 122 mm 109. brigade imala je 118 metaka, a baterija 105 mm imala je dva borbena kompleta (60 metaka po oruđu). Baterija topova 76 mm imala je po jedan borbeni komplet, a tohko su imala i minobacačka oruđa. Sličan je odnos bio i s protuoklopnim topništvom.131 U odnosu na stanje od 19. listopada, topništvo je 23. listopada bilo u boljem položaju. Četiri haubice 105 mm imale su oko 1000 projektila a tri ispravne haubice 122 mm imale su oko 100 projektila.132 Kada je 8. studenoga eksplodirala samohodna haubica 122 mm prilikom otvaranja vatre, preostale četiri samohodne haubice "upućene u radionicu na pregled, a posade poslane na odmor". Topništvo je tog dana imalo 64 metaka za pet haubica

152 mm, 105 metaka za dva topa 130 mm, od čega samo pet s jakim punjenjem, 200

metaka za četiri haubice 105 mm, 180 metaka (od kojih 40 s upaljačima) za privremeno neuporabljive samohodne haubice 122 mm, 400 projektila za sedam minobacača 120 mm, 250 mina za pet minobacača 82 mm, 280 metaka za sedam samohodnih oruđa 90 mm, 150 metaka 100 mm bez upaljača, 15 metaka za šest netrzajnih topova 76 mm, 120 metaka za šest protuoklopnih topova 76 mm, kao i 80 metaka 155 mm. Za devet haubica sovjetske proizvodnje 152 mm nije bilo ni metaka ni posluga, kao ni za četiri haubice 122 mm.133

I na problem odnosa snaga osvrnut ćemo se u najkraćim crtama. Odnos se snaga drži kompleksnim i zahtjevnim problemom pri planiranju borbi, a posebno u

napadu. Načelno je stajalište, ne samo u JNA nego i u inozemnim razmatranjima, da je za napad na pravodobno

126 SVAMORH-ZOZO: ZOSISB, Pov. br. 525-123-99 od 28.10. 1991., Načelniku

artiljerije GS HV

127 SVA MORH-GSHV: GSHV, KL 803-05/91-03/147, Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 28. 10.

1991., Raspored art. oruđa 130 mm M-46.

128 SVA MORH-GSHV: GSHV, KL 803-05/91-03/186, Ur. br. 5120-25/22-91-1 od 3. 11.

1991., OGVVŽ.

129 SVA MORH-GSHV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-223/91 od 15. U. 1991.,

Trenutno stanje artiljerijske podrške Vukovaru 15. 11. 1991. Prema ovom izvješću postojao je samo jedan top 130 mm.

130 SVA MORH-GSHV: GSHV KL 803-05/91-03/188, Ur. br. 5120-02/22-91-1 od 3. 11.

1991.; Izvješće govori o dva topa

130

mm kao i M. DEDAKOVIĆ-JASTREB, D. RUNTIĆ, A MIRKOVIĆ-NAD, Bitka za Vukovar,

189.

131

SVA MORH-ZOZO: ZOSISB, Str. pov. br. 525-123-77 od 19. 10. 1991., Izvješće.

132

SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br HV Str. pov. br. 04-358-01/91 od 23. 10.

1991., Stanje artiljerijskog oružja u zoni Vinkovci.

133 SVA MORH-ZOGV: ZOGVVŽ, Str. pov. br. 525-122-162/91 od 8.11.1991., Dnevno

izvješće. Na izvješću je naknadno intervenirano upisivanjem novih brojki. Pored

250 mina za pet minobacača 82 mm dopisano je 22 70, uz 280 granata za sedam

samohodnih oruđa 90 mm dopisano je 364, za 150 protuoklopnih granata 100 mm

dopisano je da su bez upaljača, a za četiri haubice 122 mm dopisana je brojka

124.

Page 27

36

Bitka za Vukovar

organiziranu obranu potreban omjer 3: l.134 Na zapovjedno-stožernoj ratnoj vježbi "Romanija-88" JNA je koristila priručnik za izračunavanje odnosa snaga

koji je napravljen usporedbom svojih mogućnosti i mogućnosti potencijalnog

protivnika. Postrojbe su uspoređivane na osnovi numeričkih vrijednosti. Pješački, odnosno motorizirani bataljun JNA imao je numeričku vrijednost 1,5 kao

i partizanska brigada JNA Topnički drvizijuni imah su različit raspon

vrijednosti: od 0,4 za divizijune haubica 105 mm i haubica 155 mm Ml, pa 0,5 za minobacački divizijun 120 mm, divizijun haubica 122 mm M-38, 0,7 za divizijun haubica 122 mm D-30, 0,8 za divizijun samohodnih haubica 122 mm 2S1 "Gvozdika", do 1 za haubice 152 mm D-30. Najveću numeričku vrijednost u topništvu za potporu, 1,1 imao je top 130 mm M-46, odnosno 3 u slučaju divizijuna višecijevnih bacača raketa 128 mm "Oganj". U topništvu za protuoklopnu borbu na dnu je bio divizijun protuoklopnih topova 76 mm M-42 s 0,1, a na vrhu s 0,5 bio je mješoviti divizijun s dvije baterije topova 100 mm MT-12 i baterijom samohodnih protuoklopnih lansera raketa POLO M-83. Najveću numeričku vrijednost imalo je ipak oklopništvo: oklopni bataljun tenkova M-84 s 2, oklopni bataljun tenkova T-72 s 1,5 i oklopni bataljun tenkova T-55 s 1. Numerička vrijednost mehaniziranog bataljuna s oklopnim transporterima M-60 bila je 1,5, a s borbenim

vozilima pješaštva M-80 čak 3.135 Primjenom priručnika na Operativnu grupu Vukovar, Vinkovci, Županja dolazimo do zaključka da je imala približnu numeričku vrijednost tek nešto veću od jednog mehaniziranog bataljuna i mješovitog artiljerijskog divizijuna 3. proleterske gardijske mehanizirane brigade iz Požarevca, glavnina koje je od druge polovice rujna bila u širem području Vinkovaca. Stotrideset prva brigada HV iz Županje imala je 23. studenoga 1991. godine 2146 vojnika, 19 minobacača, od čega 12 kalibra 60 mm, dva 82 mm, pet 120 mm, sedam topova 76 mm, jednu haubicu 105 mm, 13 lansirnih pultova za protuoklopne rakete, dva netrzajna topa 62 mm, pet 82 mm, tri protuavionska topa 20/3 mm, jedan 20/1 mm, i dva lansirna mehanizma za protuavionske rakete "Strijela 2M" s osam raketa.130 Sredinom studenoga ona je imala nasuprot sebe 252. oklopnu brigadu JNA koja joj bez većih borbi uzela dio općine. Njezino naoružanje dovoljno govorio o njezinim borbenim mogućnostima i može poslužiti za većinu naoružanih skupina koje su zvane brigadom HV u toku 1991. godine. Na kraju, također u obliku informacije, osvrt na sustav logističke potpore (pozadinskog osiguranja). S preustrojem iz kraja 1980-ih JNA je prešla na nov sustav logističkog osiguranja. Komande vojnih oblasti bile su nositelj logističkog osiguranja na području svoje nadležnosti, što se provodilo putem logističkih baza. Te su baze načelno pokrivale područje korpusa kopnene vojske (iako nisu bile u njegovu sastavu) i opskrbljivale ga svim što je bilo potrebno za život i nesmetan rad postrojbi, od pričuvnih dijelova, do hrane i streljiva.137 Usprkos financijskih problema koji su ozbiljno mučili Armiju, njezin logistički sustav učinkovito je funkcionirao u toku bitke za Vukovar. Hrvatskim snagama to je bio stalni problem, ponajprije u opskrbljivanju streljivom, naoružanjem i drugom vojnom opremom. Za razliku od Armije, na hrvatskoj strani logistički sustav postojao je tek u konturama i tijekom 1991. se mijenjao. Početak je bio oslonac na civilne logističke kapacitete, a približavanjem kraju godine rasla

134 Čedomir GLLANOVIĆ, "Odnos naga i tempo napada (Neka strana razmatranja)",

Teorija i ratna praksa, Interno, Časopis Centra visokih vojnih škola KoV JNA, br. 17, 1989., 71-80.

i:i5 povremen priručnik za izračunavanje odnosa snaga. Vojna tajna strogo poverljivo, GŠ OS SEFU, I uprava, februar 1988.

136 SVAMORH-ZOGV: Zap. 131. br. HV, Pov. br. 9-16/91 od 23. 11. 1991., Pregled

stanja Jedinice.

137 Pravilo: Pozadinsko obezbeđenje oružanih snaga SFRJ u miru, Vojna tajna

Poverljivo, SSNO, 1990., 86, 93-95.

37

je važnost Sektora logistike Ministarstva obrane. Do kraja kolovoza 1991. godine

109. brigada ZNG-a (uzeta kao primjer) logističko osiguranje (uključujući i sanitetsko) rješavala je osloncem na Skupštinu općine Vinkovci. Mjesečni planovi potreba hrane, pogonskoga goriva i financijskih sredstava nisu rađeni. Tek 26. kolovoza brigada je iz Zagreba dobila naputak financijske službe za rad u tom dijelu.138 Sudeći po izvješću Kriznog štaba općine Vinkovci od 27. listopada 1991. do tada se ništa nije promijenilo u odnosu općine prema brigadi, a kasnije

i Operativnoj grupi Vukovar, Vinkovci, Županja. Općina je po radnoj obvezi

mobilizirala 40-tak poduzeća koja su najvećim dijelom imala zadaću logističke potpore hrvatskim oružanim snagama. Znatan dio voznog parka tih poduzeća bio je mobiliziran za potrebe Hrvatske vojske, što je uzrokovalo smanjenje njihove

Page 28

Bitka za Vukovar učinkovitosti "do krajnjih granica".139 Vukovar je u tom pogledu bio specifičan. Dolaskom novog zapovjednika obrane u rujnu potpuno je prešao na ratni način življenja. Intendantski dio logistike riješen je tako da je roba iz gradskih trgovina prikupljena u četiri skladišta

iz kojih se kasnije distribuirala. Opskrbljivanje je organizirano na tri razine:

za borce, mjesne zajednice skladišta. Na prvoj razini bili su borci kojima se kuhana hrana dovozila na crtu bojišta. Na drugoj razini bile su mjesne zajednice, koje su opskrbljivane preko njihovih povjerenika za logistiku. Treću razinu činila su četiri velika skladišta, koja su također posebno

opskrbljivana.140

Sredinom listopada Glavni stožer HV u vidu okružnice dao je zapovijed za logističku potporu. Odjel logističke podrške pri zapovjedništvima operativnih zona bio je dužan združiti bojne potpore svih postrojbi u zoni. Pri upućivanju zahtjeva za pomoć i opskrbu upućenom Glavnom stožeru traženo je da budu "realni

i usklađeni sa materijalnim mogućnostima Republike Hrvatske". Polazište

logističke potpore bih su kapaciteti teritorija, a moralo se voditi računa o potrebama lokalnog stanovništva. Najveći problem bio je trajni nedostatak streljiva pa je odobren dnevni utrošak od 0,25 bojnog kompleta. Prvi na listi prioriteta za popunu dan je postrojbama Operativne zone Osijek141

Iz istog razdoblja postoji jedno izvješće Zapovjedništva Operativne zone Osijek

o logistici iz kojeg su razvidni znatni intendantski problemi, od nedostatka zimske opreme, pribora za jelo, pribora za izuzimanje hrane za osnovne

postrojbe, posuda za vodu, što je u konačnici onemogućavalo osamostaljenje postrojba u intendantskom smislu. To je pak vezalo gotovo sve postrojbe u tom pitanju za naseljena mjesta.142

138 SVAMORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. brigade ZNG, Str. pov. br.

04-111/1-91 od 27. 8. 1991., Izvješće o stanju jedinica 109. brigade ZNG.

139 SVA MORH-GSHV: Krizni štab Općine Vinkovci, Br. 10-141/1.1991. od 27.10.

1991., Izvješće.

140 Ines SABALIĆ, "Kako sam ratovao i platio", Nedjeljna Dalmacija 26. 12.

1991., 13.

141 SVA MORH-GSHV: GS HV Kl. 8/91-03/139, Ur. br. 5120-37-91 od 17. 10. 1991.,

Zapovijed za logističku podršku.

142 SVAMORH-ZOZO: ZOSISLB, Str. pov. br. 525-123-59 od 15. 10. 1991., Pozadinsko

izvješće za 15. 10. 1991.

38

Politička podloga 1990.-1991. godine Nakon što je u svibnju 1980., umro predsjednik SFRJ, vrhovni zapovjednik oružanih snaga i predsjednik SKJ, Josip Broz Tito ubrzano je rastakanje Jugoslavije. U drugoj polovici 1980-ih bila su jasno uočljiva dva žarišta političke krize, Srbija i Slovenija, njihove su intelektualne elite prve javno iskazale nezadovoljstvo položajem svojih naroda u Jugoslaviji. U Sloveniji je Jugoslaviju osporila skupina nezadovoljnih intelektualca, a u Srbiji je intelektualno nezadovoljstvo iskazala najuglednija nacionalna institucija, Srpska akademija nauka i umjetnosti, svojim poznatim i nedovršenim

Memorandumom.143

Prijepor se sveo na budućnost Jugoslavije, unitarnu ili konfederalnu. Srbija je grubom uporabom sile na Kosovu nakon nemira Albanaca, memorandumskom politikom intelektualne i crkvene elite i na kraju pohtikom masovnog okupljanja naroda srušila politička vodstva Vojvodine i Crne Gore.144 Zaokruživši Srbiju "od tri djela" i s pridodanom Crnom Gorom, srpski režim je na kraju osamdesetih težište djelovanja prenio na područja Hrvatske gdje su većinski i u znatnijem postotku živjeli Srbi. Proces se odvijao u sjeni raspada komunističkog poretka u središnjoj i istočnoj Europi, gdje je privođena kraju dotadašnja bipolarna

podjela svijeta. Odraz tih događanja bila su i politička kretanja u Jugoslaviji,

u kojoj su 1989. počele nicati prve nekomunističke stranke.

Naznake nacionalne nesnošljivosti u Vukovaru i Vinkovcima pojavile su se početkom 1990., najprije kao grafiti na zidovima. U Vukovaru su se pojavile parole: "Poklat ćemo svu hrvatsku djecu", "Bog čuva Srbe", "Srbija" i "više navijačkih 'sportskih' parola" s političkim i nacionalnim konotacijama. Osim pisanih parola, bilo je i crtanih sa znacima kukastog križa i slova U, kako u Vukovaru, tako i na Vinkovcima.145 Stanje su dodatno podgrijali stanovnici srpskih sela Trpinja, Bobota, Bršadin i Pačetin sa zahtjevom za održanje "mitinga istine" u Vukovaru radi potpore Srbima na Kosovu. Predsjedništvo Općinske konferencije Saveza socijalističkog radnog naroda Hrvatske za Vukovar, od kojeg su stanovnici navedenih srpskih sela tražili da bude organizator, odbilo je zahtjev s obrazloženjem da "ne prihvaća masovna okupljanja građana kao

sredstvo političkog djelovanja".146 Zahtjev za održanje mitinga ubrzo je poduprla i Mjesna zajednica Borovo Selo. "Dileme izgleda više nema: u 'crvenom' Page 29

<*

Bitka za Vukovar Vukovaru pred radničkim domom gdje je održan Drugi vukovarski kongres KPJ u nedjelju će ipak biti održan miting za Jugoslaviju", objavio je dnevnik Borba u broju od 13. veljače. Predstavnici srpskih mjesnih zajednica odbili su spekulacije o zakulisnim igrama oko mitinga kao jednonacionalnog okupljanja.

"Mi na miting pozivamo sve narode i narodnosti Vukovara, a njih je 23, kojima je na srcu i u duši Jugoslavija, njen napredak i još uspješniji razvoj, a ne nikakve podele koje sada forsiraju republička rukovodstva, a pre svega naše partijsko u Republici i deo državnog rukovodstva Hrvatske." Predstavnik Skupštine Mjesne zajednice sela Bobota otišao je dalje u iznošenju optužbi na račun republičkog vodstva Hrvatske zbog "otvorene podrške" separatističkoj politici na

143 Olivera ]VI1IX)SAVLJEV1Ć, "Jugoslavija kao zabluda", Srpska strana rata,

Republika, Beograd, 1996., 62-65.

144 Osnovne informacije o tom razdoblju kod Dušan BILANDŽIĆ, Hrvatska modema

povijest, Golden marketing, Zagreb, 1999., 749-764 i 0. MTLOSAVLJFA'IĆ, "Jugoslavija kao zabluda", 60-88.

143 M. FLEGO, "Stravične parole", Večernji list, 10. 2. 1990. (T), "Odobrenja

(zasada) nema", Večernji list, 10. 2. 1990.

39

Kosovu. Zamjereno je na stajalištu o mjestu ćirilice u Hrvatskoj i nereagiranju na pojavu Hrvatske demokratske zajednice i sličnih stranki. Stav organizacije SKH u Vukovaru bio je da miting "podstiču pojedinci iz Vojvodine".147 Pitanje

organizacije i održanja mitinga obilježilo je drugu polovicu veljače u Vukovaru. Na glasovanju sa 23 glasa za, 17 protiv i 7 uzdržanih, Socijalistički savez Vukovara odbio je preuzeti organizaciju mitinga. Odbijanje je obrazloženo tvrdnjom da bi miting mogao "uznemiriti višenacionalnu sredinu u kojoj, bar za sada, nema ozbiljnijih poremećaja".148 No, poremećaja je već bilo jer su upravo to bili znaci poremećaja. Svakako su sociolozi najpozvaniji da istraže propast zajedništva u miješanim sredinama i krvavi ratni kraj. Uz sve manjkavosti koje je jugoslavensko društvo imalo nakon Drugog svjetskog rata, postupno je stvoren supstrat zajednice, kako to naznačuje sociolog Josip Županov, koja je u gradovima bila slična onome što se u selima naziva "komšiluk".149 Vukovar je dobar primjer socijahstičke multikulturalnosti koja se počela razarati kad je srpski dio zajednice prihvatio projekt nacionalne homogenizacije iz Socijalističke Republike Srbije, kojemu su najprepoznatljiviji dio bih jednonacionalni "mitinzi istine". Preko kosovskog problema, o kojem su i autori koji nisu previše opterećeni srpstvom prihvatili apsurdnu tvrdnju da se Srbima 1980-ih događao genocid,150 stvoreno je uporište za međusobnu srpsku, a dijelom i pravoslavnu homogenizaciju. Stajahšte koje je odbijalo prihvatiti tvrdne o ugroženom srpstvu, odnosno o neravnopravnosti Srbije u Jugoslaviji, ih je pokušavalo biti kritično prema takvim tvrdnjama tretirano je neprijateljskim ili nekorektnim. U Hrvatskoj je 1989. i 1990. takva masovna potpora hrvatskih Srba politici Slobodana Miloševića, od većinskih Hrvata prepoznata kao izravna ugroza.151 Sve ostalo bilo je predvidljiv shjed međunacionalnog udaljavanja i ratnog približavanja. Dugogodišnja "hrvatska šutnja" kako je nazivano nepostojanje prepoznatljivog stajališta komunista u Hrvatskoj, stvorila je pogodno tlo za srpsku politiku. Usprkos činjenice da je Hrvatsku počeo ugrožavati srpski nacionalni pokret, Republički sekretarijat za unutarnje poslove SRH sigurnosno stanje u republici u prvoj polovici 1989. godine ocijenio je ovako: zbog krize u Jugoslaviji sve "neprijateljske grupacije" pojačale svoje djelovanje, a da je "osobito ( negativan utjecaj na stanje sigurnosti imala eskalacija nacionalizma".152 Za krute i višestranačju nesklone komunističke vlasti dolazilo je do tada nepojmljivo razdoblje u kojem su protivnici režima, odnosno unutarnji neprijatelji po sigurnosnom poimanju vlasti, počeh otvoreno tražiti pravo glasa

i promjene. Hrvatski su nacionahsti "pokušavali formirati i zloupotrebom

demokratskih procesa legalizirati razne oblike političkog organiziranja, temeljeći ih na poznatoj platformi maspoka", ocjena je Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SRH iz rujna 1989., a srpski su nacionalisti u Hrvatskoj

prozvani da u "sprezi i na poticaj glavnih inspiratora izvan Republike, na tezi

o asimilaciji i ugroženosti", pokušavaju u "javnosti stvoriti dojam o potpunom kršenju nacionalnih građanskih prava i sloboda Srba u Hrvatskoj".153

147 R STEVIĆ, "Za miting u svakom slučaju", Borba, 13. 2. 1990.

148 Protiv mitinga su uglavnom bili delegati iz mjesnih zajednica s većinskim

hrvatskim stanovništvom. R SUBOTIĆ, D. USTIĆ, "Savez socijalista Vukovara ne prihvata organizaciju mitinga", Borba, 1. 3. 1990., 17.

149 Josip ŽUPANOV, Poslije potopa, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., 39.

150 Dušan PAVLOVIĆ, Akteri i modeli: Ogledi o politici u Srbiji pod Miioševićem,

Samlzdat B92, Beograd, 2001., 130.

)

Page 30

Bitka za Vukovar

151 O. !VmX)SAVLJEVIĆ, "Jugoslavija kao zabluda", 79.

152 SRH, Republički sekretarijat za unutrašnje poslove, Br. Str. pov. 29/1-1989,

od 7. 9. 1989, Informacija o stanju sigurnosti u SR Hrvatskoj u prvom

polugodištu i ljetu 1989. godine.

153

Isto.

40

U

nacionalnom gibanju kod hrvatskih Srba na prijelazu iz 1980-ih u 1990-te mogu

se prepoznati dvije etape. Obilježje je prve etape zakašnjeh odjek općeg srpskoga gibanja u Jugoslaviji. Dio je djelovao kroz institucije SR Hrvatske, a njegov je smisao bio pokušaj pritiska na neodlučne pohtičke vrhove komunista u Hrvatskoj da podrže srbijansku politiku, odnosno da prihvate koncept unitarne federacije. Ta su nastojanja izgubila smisao uvažavanjem promjena u svijetu od hrvatske politike i njezinim otvaranjem prema višestranačju. Srpska politika u Hrvatskoj tada dobiva institucionalno obilježje kroz političke stranke,

ponajprije kroz Srpsku demokratsku stranku, a nakon izbora kroz lokalne državne ustanove u područjima gdje su pobijedili u izborima. Od ljeta 1990. po nacionalnom ključu počeh su pokušaji širenja SDS-a na štetu Saveza komunista Hrvatske - Stranke demokratskih promjena.154

U siječnju 1990. na 14. kongresu SKJ u Beogradu partija se raspala na nacionalne

organizacije, a nekoliko mjeseci kasnije u zapadnim dijelovima SFRJ komunizam je

i politički poražen. U proljeće 1990. u Hrvatskoj su održani prvi demokratski

izbori na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica s platformom nacionalnog pomirenja. Njezinu pobjedu mediji u Srbiji prikazali su kao pobjedu ustaštva.155 Za takvo stajalište u Srbiji kroz 1980-te stvorio je pretpostavke znatan dio srpske pohtičke, crkvene, intelektualne i znanstvene elite.156 Jedna od općina u kojoj je pobijedio reformirani Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena bio je i Vukovar.157 Vrlo brzo, već u ljeto 1990.

postao je vruća međunacionalna točka na zemljovidu Hrvatske. "Nad Vukovarom koplja ukrštaju i sve brojnije stranke sa nacionalnim predznacima koje se utrkuju u zaštiti pripadnika svoje nacionalnosti od 'terora' onih drugih", pisao je u srpnju 1990. novinar beogradskih Večernjih novosti. Rušenje partizanskog spomenika kod Bobote i nadgrobnih spomenika na pravoslavnom groblju u Iloku, te "otkriće' liberala o partizanskim zločinima u Tovarniku", neki su od razloga koji su "privukli na vukovarsko područje sve veći broj novinara iz svih redakcija, pa nije ni čudo što se o ovom kraju sve više piše".158 Ubrzano podvajanje po nacionalnoj osnovi u Vukovaru nije bila lokalna specifičnost nego odraz općeg trenda u Republici Hrvatskoj. S jedne strane, pobjednička Hrvatska demokratska zajednica ubrzano je vodila prema samostalnoj državi, a s druge strane, srpsko političko vodstvo iz Hrvatske ubrzano je trasiralo put prema velikoj Srbiji. Dugogodišnji trend srpskog nacionalizma prelio se iz Srbije u Hrvatsku, nagovješćujući neizvjesnu budućnost.159 Politički predstavnici srpske zajednice zauzeli su nepomirljivo stajahšte prema promjenama koje je pokretao HDZ, pa tako i u Vukovaru. Na njegovu primjeru mogao se pratiti proces transformacije srpskog dijela SKH - SDP u Srpsku demokratsku stranku. Na

154 Ivan GRDEŠIĆ, Mirjana KASAPOVIĆ, Ivan ŠIBER, Nenad ZAKOŠEK, Hrvatska u

izborima '90, Naprijed, Zagreb, 1991., 38-41.

155 D. BILANDŽIĆ, Hn'atska modema povijest, 770, 772, 777; Dejan JOVIĆ,

Jugoslavija: država koja je odumrla, Promete], Zagreb, 2003., 479. ir* Radrnila RADIĆ, "Crkva i 'srpsko pitanje". Srpska strana rata, Republika, Beograd, 1996, 269-288; Olivera MILOSAVLJEVIĆ, "Zloupotreba autoriteta nauke",

Srpska strana rata, Republika, Beograd, 1996, 305-322; D. PAVLOVIĆ, Akteri i modeli, 124-152. IK Hrvatska u izborima '90. Naprijed, Zagreb, 1991, 210; Josip ESTERAJHER,

"Izbori u Vukovaru 1990. godine", Vukovar - vjekovni hrvatski grad na Dunavu. Nakladna kuća "Dr. Metar" Koprivnica, Zagreb, 1994, 406-408.

158 J. ČEHAJIĆ, "Amandmani ubrzali podele", Večernje novosti, 21. 7. 1990.

159 Srbijanski javni pogled na položaj Srba u Hrvatskoj, kao i političkih i

crkvenih predstavnika Srba iz Hrvatske u ljeto 1990. ilustrira specijalno

izdanje beogradske Duge iz srpnja 1990."Srbl u Hrvatskoj", (1), Duga Juli 1990.

U dnevničkim zapisima Borisava Jovića tada predsjednika Predsjedništva SFRJ

razvidno je da je i najviši srbijanski politički vrh imao sličan pogled. Borisav JOVIĆ, Poslednji dani SFRJ, Prizma, Beograd, 1996, 160-161,168.

41

sjednici Skupštine općine Vukovar odbijeni su amandmani na ustav SR Hrvatske kojima je brisana riječ "socijalistički" iz Ustava. "Upravo ta rasprava je i potvrdila da su amandmani još više ubrzali podele ne

samo među odbornicima u skupštinskim klupama, već i među ljudima na vukovarskim

prostorima",

Page 31

Bitka za Vukovar zaključio je jedan od novinara - dopisnika iz Vukovara. Amandmane su odbili odbornici SKH-SDP-a i SDS-a, a predstavnici HDZ su "učinili sve kako bi amandmani prošli". Rezultat glasovanja bio je 40 protiv, a 28 za.160 Odlazak predsjednika skupštine općine Vukovar Slavka Dokmanovića na srpski sabor u Srb, održan 25. srpnja 1990., povećao je međunacionalne tenzije. Predstavnici HDZ-a, Hrvatske socijalno-liberalne stranke i Hrvatske demokršćanske stranke reagirali su mnogobrojnim zahtjevima za Dokmanovićevom ostavkom, kako zbog nazočnosti skupu, a još više zbog njegova izbora u Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj i potpisa na deklaraciji o autonomiji Srba u Hrvatskoj. U izjavi za Radio Vukovar Dokmanović je objasnio svoj postupak tvrdeći da je u Srb otišao na "zahtjev srpskog naroda koji živi na području općine Vukovar", te da je njegovo članstvo u Vijeću isključivo u funkciji smirenja tenzija i unapređivanja međunacionalnih odnosa. U izjavi je posebno naglasio da je član višenacionalnog SKH-SDP-a, a ne SDS-a.161 Problem Dokmanovićeva članstva u Srpskom nacionalnom vijeću obilježit će cijeh kolovoz 1990. i skinut je s dnevnog reda tek 28. kolovoza povlačenjem Dokmanovića iz Vijeća, zbog čega je lokalni HDZ odustao od zahtjeva za njegovom smjenom.162 Nakon gradonačelnikova slučaja slijedio je novi politički sukob oko izbora gradskog predsjednika i članova Izvršnog vijeća. Promjena Poslovnika Skupštine

Vukovar zbog njihova izbora bio je razlog da hrvatske stranke početkom hstopada napuste skupštinsko zasjedanje čime su izazvali prekid rada Skupštine općine.163 Njihov postupak nije bilo u funkciji smirivanja strasti, kao što to nije bio ni protestni skup Srba zapadnog Srijema i istočne Slavonije, koji je 2. hstopada

1990. održan u Vukovaru, a zbog akcije hrvatske pohcije protiv širenja srpske

pobune na Banovini.164 Ipak je, u usporedbi s potezima koja su pobunjeni Srbi vukli u zapadnom dijelu Hrvatske, u Slavoniji vladao razmjeran mir. Osim javnih, neskrivenih znakova međunacionalnih podjela u istočnoj Slavoniji

zamijećeni su i teže uočljivi i uznemirujući znaci. U drugoj polovici kolovoza

1990. zamijećene su straže u dijelu srpskih sela oko Osijeka.166 Zamijećeno je i

da srpsko stanovništvo naoružavaju oficiri JNA i Teritorijalne obrane.166

Prilikom ilegalnog referenduma o autonomiji Srba u Hrvatskoj na području Sekretarijata unutarnjih poslova Vinkovci uočene su seoske straže u gotovo svim mjesnim zajednicama gdje su Srbi bili većina.167 U rujnu su i Hrvati počeli postavljati

160

J. ČEHAJIĆ, "Amandmani ubrzali podele", Večernje novosti, 21. 7. 1990.

101

Miroslav FLEGO, "Sporan put u Srb", Vjesnik, 3. 8. 1990.; S. PETKOVIĆ,

"Traže svog ćoveka", Expres politika, 4. 8. 1990.

162 R SUBOnĆ, "Gradonačelnik sačuvao glavu", Expres politika, 29. 8. 1990.;

Krunoslava BANIĆ, "Dokmanović istupio iz Srpskog vijeća", Vjesnik 29. 8. 1990.

163 Krunoslava BANIĆ, "Predsjednička kriza", Vjesnik, 6. 10. 1990.; D. VESELČIĆ,

"Vukovarsko klupko problema", Večernji list, 31. 10. 1990.

164 Časlav OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", Republika Srpska Krajina, SKD "Sava

Mrkalj", Topusko, SKD "Zora", Knin, Knin-Beograd, 1996., 411.

165 VRH-USMSP: SUP Osijek Depeša broj 511-07-02-505-5405/90 od 21. 8. 1990

166 VRH-USMSP: SUP Osijek Depeša broj 511-07-01-610/90 od 21. 8. 1990.

167 VRH-USMSP: SUP Vinkovci, Depeša broj 511-15-02/1-1052/90 od 27. 8. 1990.,

Provođenje referenduma -Obavijest.

42

stražarske punktove po naseljima, a u listopadu je u Osijek stiglo oko 650 automatskih pušaka, od kojih je 100 odvojeno za Vukovar.168 Dio poslova oko srpskog referenduma vodio je Goran Hadžić, koji je dijelom i koordinirao zadaće za njegovu provedbu među srpskim stanovništvom.169 Na zahtjeve djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova RH članovi SDS-a na pojedinim su područjima skinuli izvješene plakate, što je izazvalo negodovanje i proteste dijela Srba koji su ftTdili "da oni nisu ravnopravni s ostalima".170 Na području općine Vukovar u selima Bobota, Negoslavci, Ludvinci, Trpinja, Pačetin, Vera, i u naselju Lužac, referendumi su održani od 19. do 23. kolovoza. U Borovu Selu referendum je planiran za 23. i 24. kolovoza, a na području Vinkovaca za 25. i 26. kolovoza,171 što je i obavljeno uz velike mjere tajnosti. U izvješću upućenom u Zagreb iz Sekretarijata za unutarnje poslove Vinkovci priznato je da je referendum proveden na visokoj razini uz jaku disciplinu i hijerarhijsku povezanost "unutar organa SDS-a koji se stavio u ulogu organizatora". Iako je SUP Vinkovci planirao bez uporabe sile onemogućiti referendum, na kraju se od toga odustalo zbog nepovoljne sigurnosne procjene o čemu je izvijestio Sektor za operativne poslove Ministarstva unutarnjih poslova:

"Procijenili smo obzirom na organizaciju, način provođenja aktivnosti, kao i na samu zaštitu, da bi sprečavanje referenduma izazvalo u prvoj fazi uznemirenost

građana srpske nacionalnosti, okupljanje u velikom broju, narušavanje javnog reda i mira u većem opsegu, a u slijedećoj fazi i ugrožavanje života ljudi, Page 32

Bitka za Vukovar odnosno imovine. Nakon ovakvih procijena odustali smo od privremenog oduzimanja materijala za provođenje referenduma motivirani maksimalnom zaštitom života i sigurnosti ljudi".172

Dobra sigurnosna procjena SUP-a Vinkovci potvrđena je u noći 1. na 2. listopada

1990. širenjem glasine o uhićenju Gorana Hadžića. Na zahtjev Stanice javne

sigurnosti Vukovar, Hadžić je telefonom kontaktirao mjesne zajednice u kojima su

Srbi bili većina i demantirao glasinu. Prema mišljenju načelnika Stanice javne sigurnosti Vukovar svrha glasine bila je uznemiriti srpsko pučanstvo i eventualno izazvati okupljanje ispred stanice javne sigurnosti. Iste su noći

pohcijske ophodnje u selima Trpinja, Bobota i Pačetin uočile dežurstva u mjesnim zajednicama i "dežurstva na ulazno-izlaznim pravcima navedenih mjesta koja nisu bila naoružana niti su postupala prema bilo kom učesniku u prometu".173

U odnosu na mirnu 1990. nova 1991. godina počela je podmetanjem eksplozivne

naprave koja je 5. siječnja 1991. oštetila vrata na pravoslavnoj crkvi u Mirkovcima.174 Idućeg je dana tajnik Mjesne zajednice Mirkovci predao policiji zahtjev za zaštitu "svojih svetinja, imovine i života". Ako zaštita bude izostala, najavljeno je samoorganiziranje "što bi moglo imati tragične posledice". Osim uznemirenja u Mirkovcima i najava mitinga, isto se ponovilo i u Berku, selu s nacionalno miješanim stanovništvom, a u kojem je "već ranije

dolazilo do konflikata između stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti".175 "is Dano TOPIĆ, Davor ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, Glas Slavonije, Osijek, 1992., 206-207, 230-241, 253-255.

169 VRH-USMSP: SJS Đakovo, Dep. br: 02-SP-48/90. SM. od 22. 8. 1990.,

Ministarstvu unutrašnjih poslova

170 VRH-USMSP: SUP Osijek, Depeša broj 511-07-09-5480/90 od 22. 8. 1990.

17! VRH-USMSP: SUP Vinkovci, Depeša broj 511-15-02/2-1053/90 od 23. 8. 1990

172 VRH-USMSP: SUP Vinkovci, Depeša broj 511-15-02/1-1052/90 od 27. 8. 1990.,

Provođenje referenduma-Obavijest.

173 VRH-USMSP: SJS Vukovar, Depeša broj 511-15-10-2906 od 2. 10. 1991.

174 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od 6.1.1991, Eksplozija ispred ulaznih vrata

pravoslavne crkve, obavijest o vještačenju.

175 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci, Depeša broj 511-15-09/3-76/91 od 6. 1. 1991,

Eksplozija ispred ulaznih vrata pravoslavne crkve-Obavijest.

43

U siječnju 1991. i u istočnoj Hrvatskoj, nakon sjeverne Dalmacije i Like, počeo je proces stvaranja države pobunjenih Srba. U Šidskim Banovcima 7. siječnja

1991. osnovano je Srpsko nacionalno vijeća za Slavoniju, Baranju i zapadni

Srijem.17" Vijeće je potporu dobilo od srpske inteligencije, privrednika i domaćina s područja općine Vukovar na zboru održanom 24. siječnja 1991. u Trpinji. Njihovo priopćenje objavljeno je u Vukovarskim novinama. U priopćenju je pozvan "sav srpski narod da se organizuje u zaštiti svojih političkih i ekonomskih

interesa, očuvanju i unapređenju svoje kulturne baštine, jezika, pisma, identiteta i ukupnog bića srpskog naroda podržavajući programe koje donese Srpsko nacionalno veće i da dade svoj puni doprinos u njihovoj izradi i

realizaciji".177

Na mitingu podrške održanom 2. veljače 1991. na Trgu Republike u Vukovaru ispred gradske banke okupilo se oko tisuću građana, uglavnom srpske nacionalnosti. Podržane su mjere iz naredbe Predsjedništva SFRJ od 9. siječnja 1991. za razoružanje paravojnih i drugih ilegalnih naoružanih sastava, zahtijevano je pokretanje krivičnog postupka prema onima koju su ugrozili mir i sigurnost građana u Hrvatskoj i Jugoslaviji zbog krivičnih djela protiv osnova državnog uređenja i sigurnosti Jugoslavije, od Vlade Republike Hrvatske traženo je vraćanje sjedišta SUP-a u Vukovar i vraćanje na posao svih radnika SUP-a srpske nacionalnosti, prestanak napada na srpske intelektualce i rukovodioce te povrat pokretne i nepokretne imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi.178 Miting je održan usprkos zabrani Policijske uprave Vinkovci i u dijelu srbijanskog tiska prikazan je uz netočne tvrdnje da je policija intervenirala prema prosvjednicima.179

U veljači 1991. političke stranke hrvatskog predznaka ponovno su zatražile

smjenu gradonačelnika Dokmanovića. Razlog je bio njegovo sudjelovanje u jednoj

od emisija Televizije Beograd u kojoj je predstavljeno Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem.180 Vijeće je 26. veljače 1991. proglasilo Deklaraciju o suverenoj autonomiji Srpskog naroda Slavonije, Baranje

i Zapadnog Srema, a kojom se Srbi u navedenim područjima proglašavaju

neodvojivim dijelom "suverenog srpskog naroda koji živi u Jugoslaviji". U točki 2. deklaracije piše da se "Ostvarivanje suverenih prava srpskog naroda u Slavoniji, Baranji i Zapadnom

Sremu ispoljava

uredbodavnu, izvršnu i sudsku vlast u stvarima autonomije".181

u suverenoj autonomiji, koja podrazumjeva vrhovnu

Page 33

Bitka za Vukovar Pod obilježjima autonomije podrazumijevan je jezik, obrazovanje djece i omladine, prosvjeta, bogoslovlje (bogoštovanje), zdravstvena zaštita, zaštita prirode, čovjekove sredine i spomenika kulture, briga o narodnom blagostanju,

zaštita javnog reda, mira i sigurnosti "kao i druge stvari u neposrednoj vezi s njima, a koje se utvrđuju Statutom autonomije ih

176 Č. OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", 417.

177 Dimenzija zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine, Poglavarstvo Grada

Vukovara, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., 10-11.

178 Isto, 11-12; Protestni skup održan je Istog dana i u Belom Manastiru. Č.

OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", 418.

179 K B., "Ni palice, ni 'marice", Vjesnik, 5. 2. 1991.

180 Krunoslava BANIĆ, "SDP brani Dokmanovića", Vjesnik 12. 2.1991.; M. FLEGO,

"Janus u općinskoj fotelji", Večernji list 19. 2. 1991.

181 "Deklaraciju o suverenoj autonomiji Srpskog naroda Slavonije, Baranje i

Zapadnog Srema", Službeni glasnik Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, 19.12. 1991, 1.

44

autonomnom uredbom". Tijela autonomije financirala bi se prorezima i drugim trošarinama (dažbine) koje bi sama propisivala. Završna, 10. točka Deklaracije govorila je da "srpska autonomija Slavonije Baranje i Zapadnog Srema postoji i djeluje u sastavu sadašnje Republike Hrvatske samo pod uslovom da Jugoslavija postoji kao savezna država. Ukoliko takva Jugoslavija prestane da postoji ili se preobrazi u skup samostalnih država, ova autonomija nastaviče da postoji kao dio matične države srpskog naroda".182 Postupna izgradnja srpske države u Hrvatskoj bila je dio djelovanja srpskog i vojnog vrha na rušenju demokratski izabranih vlasti u Hrvatskoj i Sloveniji.183 Jedan od načina na koji se to htjelo postići bilo je uvođenje izvanrednog stanja, što se pokušalo provesti preko srpske pobune u Pakracu. Područje Vukovara dobilo je također svoj dio uloge u projektu rušenja hrvatske vlasti. Vukovar je bilo mjesto preko kojeg je dio srpskog stanovništva

demonstrirao ugroženost i sklanjalo se u Srbiju. Zbog glasina o napadu na sela s većinskim srpskim stanovništvom oko Osijeka, Bijelo Brdo, Tenja i Palača, skupina je mještana 3. ožujka 1991. svoje obitelji preko Vukovara poslala u Vojvodinu.184 Ta, za srpske medije efektna predstava bila je jedan od učinkovitijih načina za potvrdu u Srbiji raširene teze o povratku povampirenog ustaštva i ugroženosti Srba u Hrvatskoj.185 U izvješću od 5. ožujka 1991. Policijska uprava Vinkovci opisala je stanje u selima s većinskim srpskim stanovništvom na području Vukovara i Vinkovaca:

"U vremenu od 2. 3. 1991. godine od 20,00 sati pa do 4. 3. 1991. godine do 20,00 sati zapažene su pojave, koje otežavaju, već ionako vrlo složenu pohtičko-ekonomsku situaciju, na područjima ove P[okcijske]U[prav]-e. Na području općine Vukovar u mjesnim zajednicama, i to: Bobota, Borovo Selo, Negoslavci, Pačetin, Trpinja, Vera, Berak Bršadin, Čakovci, 'Jovica Brandajz' Borovo naselje i 'Bratstvo i jedinstvo' Borovo naselje, te u mjesnim zajednicama općine Vinkovci, i to: Mirkovci, Sremske Laze, Orolik Šidski Banovci, Podrinje, Karadžićevo, Markušica, Gaboš, Ostrovo i Mlaka, zapaženo je djelovanje usmjereno na stvaranje psihoze straha i uznemirenosti srpskog pučanstva, što je prouzrokovalo stvaranje panike i evakuaciju djece, žena i staraca, s područja ovih mjesnih zajednica, u SR Srbiju (Bačku Palanku, Šid i dr.). Zapažene su, za ovo vrijeme, tokom noći, u sehma naoružane straže, koje su u više slučajeva zaustavljale građane, i to: po jedan put u Negoslavcima, Boboti i Mirkovcima, ali u vezi s istim nije prouzrokovan nikakav eksces, a po dolasku pripadnika policije, straže bi se uklonile."186 Policija je zabilježila i da je i na njezinu pojavu u "navedenim mjestima, građanstvo isprva negodovalo i pokušavalo

verbalnim putem i gestikulativnim radnjama isprovocirali intervenciju

u čemu

nije uspjelo". Uočen je i veći broj vozila s registarskim oznakama Šibenika, Novog Sada, Osijeka, Vukovara i Sremske Mitrovice. Prikupljene informacije govorile su

182 Isto.

183 B. JOVIĆ, Poslednji dani SFPJ. 276-277.

I8J VRH-USMSP: Policijska uprava Osijek Depeša broj 511-07-02/11-1807/90 od 4. 3. 1990.

185 Kronologija rata 43.

186 VRH-USMSP: RH, MUP, PU Vinkovci, Odjel za operativne poslove JS od 5. 3.

1991., Izvješće.

45

"da je pučanstvo u navedenim selima naoružano, i to uglavnom oružjem domaće

proizvodnje, za koje se pretpostavlja da potiče od JNA

kontakti osoba zaposlenih u JNA sa stanovništvom sela Mirkovaca, Negoslavaca,

Zapaženi su i česti

Page 34

Bitka za Vukovar

Berka i Bobote. Za napomenuti je, da se u ovo vrijeme, a i prije, u svako kritično vrijeme, vojska u garnizonima u Vukovaru i Vmkovcima stavlja u punu pripravnost, a posebno u Vinkovcima učestale su vježbe, pa i u samom gradu, gdje se provode vježbe pucanjem iz oružja (poligon u gradu)".187 Nacionalnu nesnošljivost i srpsku homogenizaciju pojačali su i održavah predstavnici četničke Srpske radikalne stranke, predvođeni Vojislavom Šešeljom na mitinzima održanim 9. ožujka 1991. u selima Bobota, Mirkovci, Trpinja, Borovo Selo i drugima.188 Srpsko nacionalno vijeće nakon toga je u Borovu Selu 31. ožujka 1991. donijelo odluku o pripajanju Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem Republici Srbiji. Skupština Republike Srbije njihovu je odluku odbacila 2. travnja 1991.189 Bila je to očito koordinirana akcija s istovjetnom odlukom donesenom od Vlade SAO Krajine iz Knina.190

U travnju 1991. u Borovo Selo stigle su prve pošiljke oružja, za koje je kasnije

Vojislav Šešelj tvrdio da potječu iz skladišta TMtorijalne obrane Republike Srbije, i da je dopremljeno u organizaciji milicije Repubhke Srbije. Uz oružje u selo su stizale i manje skupine četnika Srpske radikalne stranke.191 0 tome je javnost beogradska Politika upoznala u broju od 4. travnja 1991.192 Na jednom sastanku Srpskog nacionalnog vijeća za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem održanom u svibnju 1991. "kategorično je rečeno da Srbija nema udela u bilo

kakvom pokušaju oružanog sukoba" u istočnoj Hrvatskoj, te da nije bilo potrebe za naoružavanjem zbog pouzdanja u Armiju u koju "ovo veće ima puno poverenje". Vijeće se "ogradilo od nekih neodmerenih izjava samozvanih lidera i grupacija o tobožnjoj pomoći koju oni pružaju preko svojih naoružanih grupa, odnosno jedinica", te da to "samo pogoršava ionako težak položaj Srba u ovom delu

zemlje".193

U travnju je sigurnosno stanje u općini Vukovar dobilo obilježje drame. Povod je

bilo uhićenje članova istočnoslavonskog SDS-a Gorana Hadžića i Borivoja Savića 31. ožujka 1991. prilikom intervencije hrvatske pohcije na Plitvicama.194 Dan kasnije stanovništvo srpskih sela iz okolice Vukovara blokiralo je grad, što je bilo lako ostvarivo zbog njihova povoljnog zemljopisnog položaja.195 Prema zapažanjima djelatnika Policijske postaje Vukovar postavljanje barikada organizirali su bivši policajci koji su otkazali poslušnost MUP-u RH i koji su bih u sastavu straža koje su čuvale te barikade. Pored njih na barikadama su

"uočeni i bivši radnici koji su dah otkaz, a potom se zaposlili u Pokrajinskom SUP-u Vojvodine i SSUP u Beogradu".196 Nakon puštanja Hadžića i Savića barikade nisu uklonjene. Istočna

187 VRH-USMSP: RH, MUP, PU Vinkovci, Odjel za operativne poslove JS od 5. 3.

1991., Izvješće.

188 Mitinzi su, osim navedenih, održani u još tri sela u kojima po Šešeljevun

tvrdnjama "Bukvalno, dižemo narod na ustanak" i pozivaju "narod na otpor Tuđmanovu režimu". Mirjana BOBIĆ-MOJSILOVIĆ, 'Veći sam nego ikada", Velika Srbija, Novine Srpske radikalne stranke, maj 1994., 37.

189 Č. OCIĆ, "Hronika Srpske krajine", 418.

190 Isto.

191 "Veći sam nego ikada", Velika Srbija, maj 1994., 37.

192 Mark THOMPSON, Kovanje rata, Hrvatski helsinški odbor - Građanska

inicijativa za slobodu javne reći, Zagreb, 1995., 70.

193 M. STANIfflVIĆ, "Uprkos imunitetu, priveden sudija Slavoljub Sremac",

Politika 25. 5. 1991.

194 Jelena LOVRIĆ, "Ići ćemo i na Knin", Danas, 9. 4. 1991, 18; Dimenzija

zločina počinjenih u Vukovaru 1991. godine, 12.

195 Kronologija rata, 46-47.

196 VRH-USMSP: Policijska stanica Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2232/91 od 5.

4. 1991, MUP-u RH.

46

Slavonija tih je dana bila na korak do oružanog sukoba. Osim kod Vukovara, i u

Vinkovcima je zabilježen incident na željezničkoj postaji između pripadnika JNA

i građana Intervencijom vinkovačke policije obračun je spriječen.'97 Nekoliko

održanih sastanaka između predstavnika pobunjenih sela i vukovarske općine nisu donijeli pomak Učinak nije imao ni dogovor na kojemu je sa službene hrvatske strane bio zamjenik republičkog ministra unutarnjih poslova Slavko Degoricija. Usprkos srpskim obećanjima, barikade nisu uklonjene.198 0 atmosferi u Vukovaru tih dana pisao je 11. travnja 1991. novinar sarajevskog Oslobođenja:

"Noćne straže već su postale uobičajena praksa gotovo svih 2 7 sela vukovarske opštine, bez obzira na to da li u njima žive Srbi ih Hrvati. Stoga nije ni malo čudno što sa pojavom prvog mraka život zamire, a u kuće se uvlači strepnja, neizvjesnost i strah. U Naselju Olujnica u Vukovaru prvi put se zaključavaju svi

ulazi u višespratnice, iako se one nalaze u gotovo strogom gradskom centru. U kućama na periferiji i u selima to se već poduže čini. Poslije noćašnjeg Page 35

Bitka za Vukovar oružanog incidenta199 dramatična situacija na području vukovarske općine doseže opasnu tačku, kada svaka nepromišljenost može pokrenuti lavinu nepoželjenih događaja. Stoga nije nimalo čudno što dobro obaviješteni u Vukovaru smatraju da se vlast otrgla podjednako iz ruku HDZ-a i SDS-a, što je krajnje opasno, jer je očigledno da su se i u srpskim i u hrvatskim kućama nagomilale velike količine različitih vrsta pa i najmodernijeg naoružanja."200 Dojmljiv pokazatelj pogoršanih međunacionalnih odnosa između dvije najbrojnije etničke zajednice u Vukovaru bila je ubrzana gradnja prometnice Marinci - Bogdanovci, kojom je hrvatsko pučanstvo nastojalo zaobići "blokade na prilazima srpskim naseljima".201 Smirenju nacionalnih tenzija nije pogodovao zahtjev vukovarskoga gradonačelnika Dokmanovića koji je 9. travnja 1991. od Predsjedništva SFRJ zatražio da se JNA postavi kao tampon-zona između mještana na barikadama u Borovu Selu i policije u Vukovaru. "Ukoliko Predsjedništvo to ne učini, podnosim ostavku na mjesto predsjednika općine, jer ne želim snositi odgovornost za krvoproliće koje može uslijediti svakog časa Predsjedništvo zemlje mora shvatiti svu dramatičnost situacije. Ovo nisu Phtvice, ovdje je narod spreman ginuti. Ako vojska ne postavi tampon-zonu, napuštam mjesto predsjednika općine i idem u moje rodno selo Trpinju da dižem

barikade."202

Podjela je produbljena 12. travnja prekidom sjednice Skupštine općine Vukovar na kojoj se trebao obilježiti dan oslobođenja Vukovara. U ime skupine hrvatskih vijećnika Željko Fekete predložio je raspuštanje Općinske skupštine i uvođenje privremenih mjera do sazivanja novih izbora, jer nastalo stanje ne omogućava demokratski i parlamentarni rad. Zastupajući stajalište mjesnih zajednica s većinskim srpskim stanovništvom Vera Dukarić istaknula je da

197 Zoran DASKAUMĆ, "Bećarac s pucanjem", Danas, 9. 4. 1991., 20-22. 19S

Krunoslava BANICI, "Dokmanović priziva JNA', Vjesnik 11. 4. 1991.

199 Riječ je o noćnom pucanju na kuću u Ulici Svetozara Markovića u kojoj je

stanovala jedna srpska obitelj. "Nisam ni aktivista SDS-a, niti sam se kome zamjerio, ali jasno mi je ko puca", izjavio je vlasnik kuće. D. VUUK, "Rafali po

Perinoj kući", Oslobođenje, 12.4.1991.

200 Isto.

201 Ista, Ivan MATKOVIĆ-LASTA "Bogdanovci u domovinskom ratu", Bogdanovci,

Gradski muzej Vukovar, Zagreb, 1998., 111.

202

Krunoslava BANIĆ, "Dokmanović priziva JNA', Vjesnik 11. 4. 1991.

47

i

i

"srpski narod ne može i neće prihvatiti Jednostranost politike Hrvatske, neće prihvatiti optužbe na račun srpskog naroda, čime se svaki pokušaj za dijalog praktično onemogućava. Neće se tolerirati fizičko maltretiranje Srba, a neće prihvatiti ni da se srpski narod naziva teroristima, banditima i slično".203 Predstavnici lokalnog HDZ-a burno su reagirah, nakon čega je sjednica prekinuta. Njihov predsjednik Tomislav Merčep odbio je neargumentirane napade iz redova srpskog naroda, tvrdeći da u općini Srbi maltretiraju Hrvate, a ne obrnuto. "Osim toga", naglasio je Merčep, "pokazalo se tko u vukovarskoj općini posjeduje oružje".204 Njegov zahtjev za osudu takva ponašanja nije urodio plodom jer su predstavnici lijevog bloka napustili dvoranu.205 Iste je večeri s predstavnicima svih lokalnih stranaka razgovarao predsjednik Vijeća općina Sabora Republike Hrvatske Luka Bebić. "On je pozvao na aktivan doprinos stranaka smirivanju situacije i izlasku iz nastale blokade pregovorima protiveći se ponašanju onih koji bi, kako je rekao, htjeli zapaliti vatru a da se potom sami povuku bez gubitaka". Načelnik policijske postaje u Vinkovcima Josip Džaja pozvao je sela s većinskim srpskim stanovništvom da se pridržavaju dogovorenih zaključaka, kao što je to radila policija.206 Na zajedničkom sastanku održanom 13. travnja 1991. između predstavnika političkih stranaka, odnosno predstavnika Skupštine općine i Policijske uprave Vinkovci postignut je dogovor o normalizaciji putnog i željezničkog prometa. Barikade u Borovu Selu sklonjene su pa je nakon dužeg vremena noć 13. na 14. travnja protekla bez incidenata No tako nije bilo 14. travnja. U Borovu Selu održan je miting na kojem su govorili Vojislav Šešelj, Milan Paroški, Goran Hadžić i predsjednici vojvođanskih skupština općina Bačka Palanka, Odžaci i Sombor. Domaćin, Vukašin Šoškoćanin, predsjednik SDS u Borovu Selu pozvao je Hrvate da naprave "korak prema Srbima i da srpski narod nema ništa protiv hrvatskog, ali će na svaki pokušaj agresije svaka kuća, svaka ograda biti barikada".207 Traženi prvi korak Hrvati su brzo napravili. Dolazak Josipa Boljkovca, ministra, i Slavka Degoricije zamjenika ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske u

Vukovar 15. travnja 1991. bio je u funkciji smirenja i pokazatelj dobre volje Republike Hrvatske. U gradu je održan sastanak koji je bio zatvoren za javnost, Page 36

Bitka za Vukovar

a na kojem su prisustvovali predstavnici policijskih

I

TOMISLAV MERČEP, ORGANIZATOR OBRANE VUKOVARA

203

Krunoslava BANIĆ, "Mogući i novi izbori?", Vjesnik 13. 4. 1991.

204

Isto.

206

206

D. VESELČIĆ, "Uskoro novi izbori", Večernji list. 13. 4. 1991., 4.

[D. VESELČIĆ], "Pregovorima do smirivanja", Večernji list 13. 4. 1991., 4.

207

B. BERTOK, "Postupno smirivanje", Borba, 15. 4. 1991.

48

uprava Vinkovci i Osijek Skupštine općine Vukovar, političkih stranaka i sela s većinskim srpskim stanovništvom. Postignuto je suglasje za šest od osam zahtjeva vukovarskog SDS-a. Jedan od zahtjeva bio je i da nacionalni sastav policajaca odgovara nacionalnom sastavu stanovništva. 0 zahtjevu za vraćanje u Vukovar sjedišta policijske uprave i osnivanje policijskih postaja u pet sela s većinskim srpskim stanovništvom još se trebalo razgovarati. U obraćanju novinarima nakon sastanka Stavko Degoricija držao se stajališta o upitnosti mijenjanja sjedišta pohcijske uprave prije izmjene lokalnih samouprava te da Borovo Selo može dobiti policijsku postaju, a ostala sela ne. Sudionici proteklih vukovarskih događanja politički su abolirani. Na zahtjev Gorana

Hadžića da se izjasni o njegovu uhićenju, Degorcija je odgovorio da je to u nadležnosti Javnog tužilaštva Republike Hrvatske koje se već oglasilo o tome, a da "on osobno zahvaljuje Hadžiću na korisnim djelima koje učinio u posljednje

vrijeme".208

Osim s vukovarskim čelnicima predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova Repubhke Hrvatske održali su 15. travnja 1991. u Bačkoj Palanci sastanak s Radmilom Bogdanovićem ministrom unutarnjih poslova Republike Srbije, zastupnicima u Skupštini Srbije i potpredsjednikom Narodne skupštine Srbije. Tema razgovora bilo je smirivanje napetosti na graničnom području Hrvatske i Srbije. Zaključeno je da će se obje strane maksimalno angažirati na sprječavanju međunacionalnih problema Dogovoren je prekid tada već ustaljenog običaja po

kojem su pojedinci mimo zakona i Ustava tražili egzil u drugim sredinama209 Odmah nakon tih sastanaka predstavnici lokalnih Srba ustvrdili su da im se stalno prijeti, da ima pojedinačnih ispada ekstremista HDZ-a "začinjenih bojevim pucnjavama po srpskim stražama i srpskim kućama", što je prenio dopisnik beogradske Folitker10 Uz barikade, i pucnjava je postala dio slavonske stvarnosti. Noću 9. na 10. travnja napadnuta je Policijska stanica u Dalju,2" a noću 20. travnja pucano je na policijsku ophodnju koja je nadzirala promet na raskrižju cesta Vukovar - Osijek i sela Vera - Bobota. U izvješću Policijske stanice Vukovar upućenom u Zagreb zabilježeno je da je tijekom pucnjave

"putem telefona nepoznati muški glas nazvao

operativno dežurstvo ove PS i

rekao 'povucite patrolu sa raskršća, hitno ili ćemo ih poubijati".212 2118 D. VESELČIĆ, "Korak k miru". Večernji list, 16. 4.1991.; B. B. "Samo dva

sporna pitanja", Borba, 17. 4.1991 2°'J D. V. "Smirivanje napetosti", Večernji list 16. 4. 1991.

210 D. DRAGIČEVIĆ, "Pucnji na Srbe ne prestaju", Politika, 19. 4. 1991.

211 VRH-USMSP: PU Osijek, Depeša broj 511-07-02/11-210-783-3052/91 od 10. 4.

1991.; VKH-USMSP: PU Osijek, Depeša broj 511-07-02/9-3022/91 od 10. 4. 1991. 2,2 VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-12/3-2433/91 od 21. 4. 1991., Pucanje na policijsku patrolu, Obavijest.

49

Vrijeme "tampon zona"

Ubrzo će verbalne prijetnje iz travnja postati stvarnost. Verbalni sukob dvojice šezdeseto-godišnjaka u Bršadinu, Srbina i Hrvata, 1. svibnja 1991. završen je ubojstvom jednoga od njih, po nacionalnosti Srbina. Nedugo nakon ubojstva u Bršadinu su podignute barikade prema Vukovaru i Nuštru. Barikade su čuvah naoružani stražari zbog kojih se nije mogao obaviti policijski uviđaj. Vukovarska je policija kontaktirala s Goranom Hadžićem "radi smirivanja napetosti i omogućavanja izvršenja uviđaja i da bi se sprechi

međusobne

netrpeljivosti, a ne zbog različite nacionalne pripadnosti".213 Umjesto da smanji, noć je pojačala napetost. U Savulji, naselju blizu Borova Sela gdje je krajem travnja 1991. zamijećena skupina četnika koji nisu dopuštah kretanje prema svom logoru,214 u prvim satima 2. svibnja napadnuta je pohcijska ophodnja Pohcijske stanice Vukovar, "pri čemu su lakše ozlijeđena dvojica policajaca, dok su drugu dvojicu zajedno sa vozilom zadržali okupljeni mještani".215 Jedan mlađi oficir JNA koji se zatekao u Borovu Selu, dao je oficiru sigurnosti 350. raketnog puka protuzračne obrane iz Vrhnike izjavu da je napadu prethodio

mogući međunacionalni sukobi, pošto je i u osnovi sukob izbio zbog

pokušaj policijskog skidanja jugoslavenske zastave u Borovu Selu 1. svibnja 1991.216 Tvrdnju nisam uspio provjeriti. Raširena je, iako nedokazana, i tvrdnja Page 37

Bitka za Vukovar

o napadu ručnim raketnim bacačem na Borovo Selo od Gojka Šuška, tada ministra iseljeništva i zamjenika ministra obrane Republike Hrvatske, i Vice

Vukojevića.217

Zarobljene policajce mještani su pretukli pa prebacili preko Dunava i predah srbijanskoj miliciji u Novom Sadu.218 Ne znajući za njihovu sudbinu, skupina pohcajaca iz Vukovara prijepodne 2. svibnja 1991. otišla je u Borovo Selo,

namjeravajući na mjestu događaja obaviti uviđaj i vratiti otete policajce. Oko

podne na njih je "otvorena

kuća u Borovu Selu", zabilježeno je u kratkoj kronologiji događanja koju je 3. svibnja 1991. izradila hrvatska policija.219 U sukobu koji je slijedio poginulo je dvanaest pripadnika hrvatske policije a ranjeno ih je petnaest.220 Napadnuti

policajci zatražih su pomoć, koja je ubrzo stigla. Iz Pohcijske uprave Osijek stigla je skupina od 164 pohcajaca, a potom još jedna skupina od 150 pohcajaca. Obje skupine zaustavljene su jakom vatrom na prilazima Borovu Selu, a potom su napadnute s leđa iz pravca sela Bobote i Trpinje, na što je pohcija odgovorila uzvraćanjem vatre, nakon koje su se napadači razbježah.221 Borbe su

213 MUP RH-OTŽ: SZUP Centar Osijek, Ispostava Vinkovci od 1. 6.1991.; MUP

RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12/4-2560/91. K I. od 1. 5. 1991., Lnić Stevan, ubojstvo.

jaka vatra iz utvrđenih rovova i bunkera te iz

214

VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV i PVO, Organ bezbednosti, SR Br. 6-369 od

14.

215

5. 1991., Zapažanja o stanju na terenu SO Vukovar.

MUP RH-OTŽ: Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija),

Zagreb, 3. 5. 1991.

216

VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV i PVO, Organ bezbednosti SP. Br. 6-369 od

14.

217

5. 1991., Zapažanja o stanju na terenu SO Vukovar.

Usp. Boris DEŽULOVIĆ, "Deset godina poslije", Playboy, svibanj 2000., 104;

Paolo RUMLZ, Maske za masakr, Durieux, Zagreb, 2000., 97; Đurđica KLANCnt,

"Josip Boljkovac: Htio sam uhapsiti Šuška", Globus, 18. 5. 2001., 36-37.

218

D.

219

Zagreb, 3. 5. 1991.

220 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od 2. 5. 1991., Spisak poginulih radnika MUP-a PU

Vinkovci; JVIUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od 2. 5. 1991., Spisak ranjenih radnika PU Vinkovci; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2572/91 od 3. 5. 1991.

221 MUP RH-OTŽ: PU Osijek Depeša br. 511-07-01-995/91 od 3. 5.1991.; MUP RH-OTŽ:

Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija), Zagreb, 3. 5. 1991.

MUP RH-OTŽ: PU Osijek, Depeša br. 511-07-01-995/91 od 3. 5. 1991.; D. TOPIĆ,

ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, 17-18.

MUP RH-OTŽ: Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija),

50

ARMIJA NA PRILAZU BOROVOM SELU prekinute dolaskom oklopne skupine 12. proleterske mehanizirane brigade iz Osijeka, pod čijem je nazočnošću izvršeno izvlačenje pripadnika MUP-a.222 Nakon kontakata s hrvatskom pohcijom srbijanska milicija je na večer 2. svibnja 1991.

na mostu kod Bogojeva predala hrvatskoj strani dva zarobljena policajca, po koje se 1 bilo došlo u Borovo Selo.223 Zajedno s nekoliko ranjenika iz Osijeka, 2. svibnja 1991. u Borovu Selu bio je ukupno ranjen 21 policajac.224 Masakr u Borovu Selu opisao je Srđan Mitrović, zrakoplovni vodnik JNA iz 711. protuoklopne helikopterske eskadrile Lučko u izjavi koju je dao zapovjedniku VP

7660/7.

Njegovu izjavu nadležnima je proslijedio oficir sigurnosti 289. bataljuna veze 5. korpusa Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane iz Zagreba:

"Mitrović je 02. 5.1991. g. bio u poseti kod kumova u Borovo selo kada su oko 12,00 časova čuli pucnjavu i rafale iz automatske puške. Pucnjevi su se čuli iz pravca sela. Zajedno sa sinom od kuma popeo se na tavan kuće sa kog je video da

iz autobusa Vinkovačkog 'POLETA-a' izlaze pripadnici MUP-a i pucaju iz automatskog i drugog oružja u pravcu kuća iz kojih je uzvraćana vatra iz lovačkog i automatskog oružja. Slobodnom procenom Mitrovića, pripadnici MUP-a su upali u dobro režiranu i smišljenu klopku jer vatra koja je otvarana iz okolnih kuća bila je pravilno raspoređena. Pripadnici MUP-a su se utvrdili u kafiću 'San Marino' i u kući nasuprot kafića, ostavljajući mrtve i ranjene pripadnike MUP-a. Nakon 4 časa iz pravca Vukovara

222

MUP RH, OTŽ: PS Vukovar. Depeša br. 511-15-10/1-2570/91 od 2. 5. 1991

MUP

RH.

223

D.

MUP RH-OTŽ: PU Osijek Depeša br. 511-07-01-995/91 od 3. 5. 1991.; D. TOPIĆ,

ŠPIŠIĆ, Slavonska krv, 17-18. 221 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br.

511-15-10/1-2572/91 od 3. 5. 1991., Operativnom štabu MUP-a RH.

51

u

Borovo Selo je ušla JNA, jedinica vojne policije i tenkovske jedinice.

Postavili su se na glavnoj cesti između ambulante i okolnih kuća odakle je

Page 38

Bitka za Vukovar otvarana vatra na pripadnike MUP-a i između kafića i okolnih kuća. Preko razglasa čulo se 'Ovdje JNA naređujemo vam da obustavite vatru'. Ubrzo zatim obustavljena je vatra osim što se čulo par pojedinačnih puškaranja. Iz jednog oklopnog vozila JNA su izašli par oficira u pratnji vojnika da pregovaraju o primirju, nakon čega su pripadnici MUP-a /preživjeli ranjeni i ubijani/ uz pratnju vojske prebačeni do izlaza iz sela gde su ih preuzeli snage MUP-a koje nisu ušle u Borovo selo već su vršili napad preko okolnih polja i to iz pravca Vukovara, Dalja i Osijeka. Po uspostavljanju primirja veća grupa građana uzimala je oružje odbačeno u borbi i sa ubijenih pripadnika MUP-a, municiju i pancir odjela i odnosili svojim kućama".225 Vodnik Mitrović vidio je i "grupice četnika naoružane automatskim oružjem i kod jednog od njih po ličnom mišljenju, brada je bila lažna da bi se sakrio identitet".226 Srpska strana priznata je smrt jednog državljanina Srbije iz Stare Pazove i ranjavanje četiri osobe. S obzirom da je poginuli nađen na obali Dunava kod Bača, hrvatski tisak spekulirao je o većim gubitcima pobunjenika zbog pretpostavke da su "mrtvi odmah prebacivani preko Dunava kako se ne bi znalo odakle su".227 Masakr u Borovu Selu bio je dio dramatične polovice svibnja 1991. u cijeloj Hrvatskoj. Intervencija Armije donijela je kratkotrajno zatišje na području Vukovara. Uprava za moralno vaspitanje SSNO u informaciji dostavljenoj

podređenima napisat će da je u Borovu Selu "prema nepotpunim podacima pao najveći broj ljudskih života koji je u čitavom posleratnom periodu u jednom danu zabeležen na teritoriji SFRJ u oružanom sukobu" te da bi žrtve "bile daleko veće da jedinice JNA nisu intervenisale i razdvojile sukobljene strane".228 Način na koji je JNA intervenirala već je bio viđen u zapadnim dijelovima Hrvatske. Oklopništvo 12. proleterske mehanizirane brigade iz Osijeka pojavilo se na mjestu sukoba, razdvojivši, kako je to Savezni sekretarijat za narodnu obranu imenovao, "sukobljene" strane.229 Pokušaj Armije da sa 18 tenkova i oklopnih transportera preko Bogdanovaca uđe u Vukovar spriječili su 5. svibnja 1991. mještani tog sela.230 Tvrdnju Hrvatske informativne novinske

225

VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV i PVO, Organ bezbednosti, SR Br. 20-524 od

24.

5. 1991., Izjava vodnika Srđana Mltrovlća iz VP 7660/7 Lučko od 18. 5. 1991.

Dio Mitrovlćeva izvješća objavljen je pola godine kasnije u hrvatskom tisku. "Policija upala u izrežiranu klopku!", Slobodni tjednik, 31. 10. 1991, 10;

Viđenje Vojislava Šešelja posve je suprotno. Prema njegovim tvrdnjama, hrvatsku policiju u Borovu Selu tog dana nisu očekivali. "Veći sam nego ikada", Velika Srbija, maj 1994, 37-38.

226

VSA MORH: Komanda 5. korpusa RV 1 PVO, Organ bezbednosti, SR Br. 20-524 od

24.

227

5. 1991, Izjava vodnika Srđana Mitrovića iz VP 7660/7 Lučko od 18. 5. 1991.

D. VESELČIĆ, "Barikade u selima", Večernji list, 6. 5. 1991.

228

VSA MORH: Komanda 5. vojne oblasti, Pov. br. 25/295-36 od 4. 5. 1991. To je

prijepis brzojavke (informacije) Uprave za moralno vaspitanje SSNO Pov. br. 6-16 od 3. svibnja 1991.; Početkom lipnja Narodna armija čitateljstvu je servirala "neke nepoznate pojedinosti" oko sukoba u Borovu Selu: "Posle prekida vatre", prema svjedočenju vojnika Edima Jahlća "na 'bojnom polju' mnogi ranjeni i zarobljeni pripadnici MUP-a u vojsci su videli jedinu nadu za spas. Ljubili su šlemove vojnika i nazivali ih braćom, objašnjavajući da su ili njihovi pretpostavljeni na prevaru dovukli tu. Navodno, pošli su u Vinkovce da gađaju iz

ličnog oružja U ambulanti je Jabić naišao na redarstvenika koji je u rukama imao ručni bacač i na nišanu držao decu". N. STEVANOVIĆ, "Bilo, ne ponovilo se", Narodna armija, 6. 6. 1991, 9.

229 "Gdje je vojska tu je 1 mir", Narodna armija, 9. 5. 1991, 12-13.

230 1. IvlAncOVIĆ-LASTA "Bogdanovci u domovinskom ratu", 112. drži da je to bio

pokušaj zaposjedanja raskrižja Bogdanovci - Lužac - Vukovar.

52

agencije da su u "oružanom sukobu protiv snaga MUP-a Republike Hrvatske učestvovali i pripadnici JNA" Komanda 1. vojne oblasti, odbacila je ocijenivši je kao "potpunu izmišljotinu i tešku optužbu, sračunatu na izazivanje

antiarmijskog raspoloženja i diskreditaciju JNA a Hina to ne čini prvi put".231

«

"Pripadnici JNA u Borovu Selu nisu ispalili ni metak", Narodna armija 9. 5. 1991., 9.

53

Sva sela "hrvatska i srpska, mještani su ogradili barikadama" Nakon Borova Sela počela je masovna pobuna i odmetanje sela naseljenih srpskim stanovništvom u vukovarskoj i vinkovačkoj općini, što je izazvalo adekvatnu reakciju naselja s većinskim hrvatskim stanovništvom. Već 2. svibnja 1991. sva sela "hrvatska i srpska, mještani su ogradili barikadama".232 Na području općine Vinkovci "situacija se naglo pogoršala 1 u općini Vinkovci, te je MUP RH izgubio kontrolu u 10 mjesta općine Vinkovci nastanjenim pretežno srpskim življem, što

Page 39

Bitka za Vukovar doslovno znači da policijska patrola nesmije ući u ta mjesta jer na nju se smjesta otvara vatra", opis je stanja od predsjednika općine.233 U Berku i Srijemskim Lazama zamijećeno je okupljanje pripadnika SDS-a i građana srpske nacionalnosti, a prenijela se i glasina o Šešeljevu dolasku na područje Vinkovaca ih Vukovara.234 Ozračje je pogodovalo širenju glasina na obje strane. Među lokalnim Srbima proširila se dojava o skorom dolasku ljudstva iz Đakova i Osijeka radi napada na Borovo Selo i ostala naselja s većinskim srpskim stanovništvom.233 U izvješću Policijske uprave Vinkovci od 4. svibnja 1991.

zabilježeno je da su predstavnici "gotovo svih sela koja su nastanjena Hrvatima

dolazili u PU Vinkovce i zahtijevali oružje radi eventualne obrane", te da

se u "većini sela nastanjenim srpskim stanovništvom građani

selima, naoružani su, a u nekim od tih sela postavljene su barikade na ulazima i izlazima iz sela (Mirkovci, Markušlca, Bršadin, Bobota)". Na području Vinkovaca

u noći 273. i 3/4. svibnja nije bilo mira. Na nekoliko zgrada razbijena su

prozorska stakla, čuo se poneki pucanj, a lakše je oštećeno nekoliko automobila

s beogradskim registracijama. U seoskim naseljima najveći izgred zbio se u

Bršadinu, kroz koji je zabranjeno prometovanje vlakovima na liniji Vinkovci-Dalj.236 Djelovanje hrvatske pohcije na Dunavu spriječila je Riječna ratna flotila JNA, koja je 4. svibnja 1991. uzaptila brod Pohcijske uprave

Osijek Postupak je pravdan tvrdnjom da je nepropisno označen pa je uz pratnju vraćen do ušća Drave u Dunav.237

U svibnju je u odnosu na travanj uznapredovala teritorijalna organizacija koja će na kraju 1991. biti nazvana Republika Srpska Krajina. U pojedinim srpskim selima, kao u Mirkovcima, osnovani su ratni štabovi,238 i postrojbe

Teritorijalne obrane.239 Razmještajem mirnodopskih i novouvedenih snaga JNA onemogućeno je uredovanje hrvatskih snaga protiv nove uprave i njezine oružane sile. Slijedilo je podizanje barikada na obje strane, a dio Srba iselio se u Srbiju, odnosno Vojvodinu. Područje je ulazilo u ratno življenje, potpunu nesigurnost, otežanu opskrbu najosnovijim prehrambenim artiklima, iskapčanja struje 1 vode.240 Ponašanje srpskih

232 MUP PvH-OTŽ: Događaji u Borovu Selu od 2. svibnja (kratka kronologija),

Zagreb, 3. 5.1991.

233 SVA MORH-GS HV: Skupština općine Vinkovci od 5. 7. 1991, Izvješće o stanju

općine Vinkovci.

234 MUP RH-OTŽ: Općina Vinkovci, CO, Kl. 08-478/1-91 od 2. 5. 1991, RCo; MUP

RH-OTŽ: Općina Vinkovci, CO, KL 08-495/1-91 od 2. 5. 1991.; MUP RH-OTŽ: Općina

VinkovcL CO, KL 08-501/1-91 od 2. 5. 1991, COb RH.

233 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 125/6, CO Osijek Poslano telefaksom u Zagreb 3.

svibnja 1991. u 18.38. 23,1 MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci, Depeša br. 511-15-08/2-3549-91 od 4. 5. 1991.

237 MUP RH-OTŽ: [PS Vukovar], Operativnom štabu MUP RH, Bespravno uzapćenje

broda, Obavijest. Preslika dokumenta je bez zaglavlja Iz potpisa ovlaštene osobe

razvidno je da je nastao u Policijskoj stanici Vukovar, a po sadržaju da je nastao 5. svibnja 1991.

238 MUP RH-OTŽ: Ratni štab Mirkovci od 17. 5. 1991, Poziv. Poziv je u privitku

Dnevnog operativnog biltena PU Vinkovci od 17. svibnja 1991.

239 VRH-USMSP: Republika Srpska Krajina Opširna Mirkovti, Štab TO Orolik Br.

] [

okupljaju u

01-2/2-1992 od 27.11.1992, Potvrda Iz dokumenta je razvidno postojanje jedinice TO Orolik od "njenog osnivanja pa do dana kada je informirana tj. od 4. maja 1991. godine do 18. maja 1992. godine".

240

D. VESELČIĆ, "Barikade u selima", Večernji list, 6. 5. 1991.

54

seoskih straža iz korijena se promijenilo. U središtu Mirkovaea 4. svibnja 1991. pucali su na osobno vozilo koje se kretalo prema Vinkovcima, a koje se nije zaustavilo na njihovo traženje. Vozač i suvozač teže su ranjeni.241 Istog dana sličan incident dogodio se i u Sotinu, gdje je ubijen predsjednik lokalnog SDS-a. Na mjesto događaja stigli su pripadnici JNA koji su proveli uviđaj. Istražni sudac iz Osijeka nije došao jer mu Armija nije dala pratnju kroz srpska sela u zapadnom dijelu vukovarske općine. Policijska ekipa iz Vukovara tek je predvečer uspjela prikupiti nekoliko mformacija o tom ubojstvu.242 U Vukovaru je dan protekao u povremenom puškaranju, eksplozijama i uznemirujućim, ah uglavnom neprovjerenim dojavama, a njihova se vjerodostojnost uglavnom nije mogla ni utvrditi jer policijske ekipe nisu mogle izići na očevid.243 U Mirkovcima je 5. svibnja povrijeđen u prometnoj nesreći vozač hrvatske nacionalnosti koji je pokušao izbjeći naoružane straže i barikade. Prevezen je u Medicinski centar Vinkovci prvim vozilom koje je naišlo, no prethodno je i opljačkan.244 Postavljanjem barikada prema Beogradu i Nuštru Vukovar je potpuno prometno

izoliran.245 Gradski je prijevoz u Vukovaru 5. svibnja 1991. normaliziran, a prigradski i međuopćinski prijevoz ostao je potpuno prekinut.246 Prometna Page 40

Bitka za Vukovar

izoliranosti najteže je pogodila Ćelije, selo s većinskim hrvatskim stanovništvom, okruženo srpskim selima vukovarske i osječke općine. Vezu sa svijetom održavah su uz pomoć lokalne radio-stanice. Preko nje su 7. svibnja

1991. poslali obavijest da im je sasvim ponestalo hrane.247

Zbog postavljanja barikada na Vinkovačkoj cesti i okupljanja veće skupine građana hrvatske i srpske nacionalnosti u Vukovaru je 5. svibnja 1991. gotovo

izbio sukob. Na barikadu je postavljen veći broj plinskih boca, vreća s pijeskom

i balvana, što je vodilo otvorenom sukobu. Policijska postaja iz Vukovara u

suradnji s posadom JNA iz gradske vojarne "uspjela je uspostaviti kontakt sa pučanstvom obiju nacionalnosti te iste uvjeriti u nepotrebnost poduzimanja navedenog, nakon čega su se isti dogovorili da zajednički porazgovaraju te pronađu zajednički jezik u cilju prevladavanja nastalog stanja".248

Sukob u gradu tada je izbjegnut pa se stanje donekle normaliziralo.249 Miniranja objekata i povremene pucnjave i dalje je bilo.250 "Predstavnici Borova Sela, Bršadina, Bobote i drugih srpskih sela ne žele da uklone barikade zbog, kako kažu, naoružanih civila čije se prisustvo još zapaža na prilazima Vukovaru, pa i

u samom gradu", izvijestio je novinar Politike, "kao i zbog incidenta koji se danas pre podne dogodio u selu Bršadinu u čijem je pravcu oko 10 časova iz

susednog sela Nuštra ili Bogdanovaca neko ispalio dve tromblonske mine".251 0

241 VRH-USMSP: PU Vinkovci, Odjel za operativne poslove JS, Depeša br.

511-15-03/1-3554-91 od 4. 5. 1991., Antić Miodrag i Šekulin Zvonimir, Ranjavanje

vatrenim oružjem, Obavijest. Nacionalnost ranjenika nije navedena, no po njiliovim imenima i imenima očeva može se zaključiti da su bili Srbin i Hrvat.

242 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/2586/91 od 4. 5. 1991., Oružam

sukob. Dopuna obavijesti; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12/2588/91 od 4. 5. 1991., Oružam sukob. Dopuna obavijesti.

243 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/2587/91 od 4. 5. 1991.,

Sigurnosna saznanja. Obavijest.

244 VRH-USMSP: PU Vinkovci, Odjele za operativne poslove JS, Depeša br.

511-15-09/2-3555-91/91. H.T. od 5. 5.1991, Jurišić Dragan, laka tjelesna povreda, Obavjest.

245 MUP RH-OTŽ: CO Vuk Telefaksirano 4. svibnja 1991. u 12.28.

246 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, br. 127/4, RCO Zagreb. Telefaksirano 4. svibnja

1991. u 8.34.

247 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 129/6 od 7. 5. 1991, RCO Zagreb.

248 VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2593/91 od 5. 5. 1991,

Postavljanje barikada, Obavijest. 24il M. STANKOVIĆ, "U srpskim selima i dalje barikade", Politika, 8. 5. 1991.

250 VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2596/91 od 6. 5. 1991,

Obavijest o eksploziji; VRH-USMSP: PS Vukovar, Depeša broj 511-15-10/1-2597/91 od 6. 5. 1991, Pokušaj ubojstva Obavijest.

251

M. STANKOVlC, "U srpskim selima i dalje barikade", Politika, 8. 5. 1991.

55

tom napadu Policijska postaja u Vukovaru ništa nije znala.252 Stanovnici Bršadina nisu joj dopustili da provede istragu, nego su inzistirali da to učini

Armija.253

Ipak je najviše pažnje privukao masovan odlazak žena i djece srpske nacionalnosti s desne na lijevu obalu Dunava poslijepodne 6. svibnja 1991. Prijevoz je organiziran u Borovu Selu, Sotinu i s kraja Dunavske ulice u Vukovaru, a obavljen je čamcima i motornom skelom. "Tokom prijevoza nije bilo paničnog ponašanja i nereda, niti je ko isti ometao", zabilježeno je u izvješću Policijske stanice Vukovar.254 Već uhodano načelo da se na Vukovar reflektira pogoršano sigurnosno stanje iz drugih dijelova Hrvatske nije izostalo ni nakon demonstracija u Splitu ispred zgrade Komande Vojnopomorske oblasti JNA a o čemu je pisala beogradska Politika:

"Jučerašnje popodne, kada je putem mahh ekrana javno prikazana slika splitskog bezumlja i antiarmijske euforije, i kada se saznalo za ubistvo i ranjavanje mladih vojnika, egzodus žena, dece i nejači kao da se odjednom udvostručio. Nekoliko desetina uplašenih porodica pohitalo je prema kasarni vukovarskog garnizona JNA da glave nedužne dece stavi pod zaštitu vojnika koji su juče, po ko zna koji put, sramno napadnuti i do poniženja vređani najpogrdnijim recima kao da to nisu deca ove zemlje".255 Međunacionalni odnosi već tada su bili toliko narušeni da su izbijali incidenti i zbog najbezazlenijih povoda, poput susreta u mjesnim gostionicama, kao što se 6. svibnja 1991. dogodilo u Mohovu, i što je bilo dovoljno za incident.266 Armija s dovedenim rezervistima, koji su građanstvo Vukovara pozdravljali s uzdignuta tri prsta, također nije mogla

garantirati provedbu samoproklamiranih obveza.257 Pogotovo to nije mogla u vrijeme povjerljive dojave da mobilizirani dijelovi JNA u Beogradu i Vojvodini Page 41

Bitka za Vukovar

imaju zadaću noću 8/9. svibnja ih 9. svibnja "izvršiti okupaciju odnosno preuzimanje vlasti na području Vukovara, Vinkovaca i Baranje".258 Demonstracije u Splitu poslužile su Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu kao povod da 6. svibnja podigne bojevu spremnost JNA259 Otpust naraštaja novaka iz svibnja 1990. prekinut je 7. svibnja naredbom načelnika Generalštaba oružanih snaga SFRJ o njihovom zadržavanju na vojnoj vježbi nakon što odsluže redovni vojni rok.260 Za Armiju je to bila još jedna prilika da s pozivom na savezne zakonske propise pokuša riješiti "problem" Hrvatske. Podržana je od Saveznog izvršnog vijeća, koje je 8. svibnja zatražilo osiguranje pravne sigurnosti građana, poštivanje ljudskih prava i sloboda svih naroda. Na cijelom području Republike Hrvatske zahtijevano je poštivanje pravnog poretka, te je naglašeno da se neće dopustiti "pokušaj prekrajanja Jugoslavije", a ni "promjene unutrašnjih ili spoljnih granica zemlje". Zatražena je demobilizacija pričuvnog sastava policije, odnosno

252 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, br. 129/5 od 7. 5. 1991., RCO Zagreb.

253 Mirko STANKOVIĆ, "Noć protekla bez pucanja", Politika, 9. 5. 1991.

254 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/2600/91 od 6. 5. 1991.,

Evakuacija žena i djece, Obavijest.

255 M. STANKOVIĆ, "U srpskim selima i dalje barikade", Politika, 8. 5. 1991.

256 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 129/6 od 7. 5. 1991., RCO Zagreb.

257 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2614/91 od 8. 5. 1991.

258 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2615/91 od 8. 5. 1991.,

Sigurnosna saznanja, Obavijest. 25» "p0(jjći borbenu gotovost JNA', Narodna armija, 9. 5. 1991, 5.

260 POA Komanda 32. korpusa Str. Pov. Br. 25-45 od 9. 5. 1991, Otpust vojnika

partije maj 1990. godine.

56

milicije, i organiziranje povlačenja oružja od građana i njegovu pohranu u skladišta koja će nadzirati nadležna tijela. Od Armije je traženo da sukladno s Ustavom SFRJ i saveznim zakonima provodi svoje osnovne funkcije, "zaštitu granica Jugoslavije, a u ovoj situaciji i da sprečava međunacionalne oružane

sukobe".201

Armija je tada pokrenula prethodno pripremljen postupak operativnog razvoja snaga uvođenjem u Hrvatsku manjih postrojbi iz Srbije i Bosne i Hercegovine.262 Događanja u Borovu Selu bila su dobra kulisa za uvođenje novih snaga JNA na područje Vukovara i Vinkovaca radi pojačanja postojećih mirnodopskih snaga

Tuzlanskog korpusa. Iz sastava Novosadskog korpusa 4. svibnja 1991. uveden je na područje Vukovara 1. mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade iz Sremske Mitrovice,263 a 2. mehanizirani bataljun 36. mehanizirane brigade iz Subotice na područje Vinkovaca.264 Manja borbena skupina iz 36. mehanizirane brigade 6. svibnja je stavila pod nadzor most na Dunavu između Batine i Bezdana.265 Dan kasnije i most između Iloka i Bačke Palanke stavljen je pod nadzor Armije.266 Od tri mosta na Dunavu dva su bila pod nadzorom Armije, koja je tim potezima stvorila pretpostavke za neometano uvođenje novih snaga u Hrvatsku.267 GENERAL ARMIJE VELJKO KADIJEVIĆ, SAVEZNI SEKRETAR ZA NARODNU OBRANU SFRJ

261 Stavovi Saveznog izvršnog veća od 8. 5. 1991. povodom aktuelne

političko-bezbedonosne situacije u zemlji, a posebno u Republici Hrvatskoj, Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, Vojnoizdavaćki zavod, Beograd, 2002., 274-276. 2,12 A TUS, "Rat u Sloveniji i Hrvatskoj do Sarajevskog primirja", 68-69; Kao zanimljivost valja navesti da je Policijske uprava Osijek u prosincu 1990. imala

Infomaciju o skorom dovođenju oklopnog bataljuna iz Srbije u Vukovar. MUP RH, OTŽ: PU Osijek, Depeša br. 511-07-01-1457/90 od 11. 12. 1990., MUP-u RH. 2IB To se može zaključiti na osnovi dojave koja je u Štabu MUP-a RH zaprimljena

4. svibnja 1991. u 21.30. Dojava u fondu MUP RH-OTŽ:.Iz jednog novinskog natpisa

iz Politike moglo bi se zaključiti da je bataljun doveden u prvim satima 6.

svibnja 1991. Mirko STANICOVIĆ, "Odjekuju eksplozije pale se objekti", Politika,

7. 5.1991., 7; Nikola OSTOJIĆ, "Prva prepreka ustaškoj agresiji", Vojska, 22. 4.

1993., 20.

204 B. D., "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16. 4. 1992, 19; Netočna je

tvrdnja pukovnika Jovanovića da je posada Vinkovaca pojačana mehaniziranom četom 36. mehanizirane brigade s osam oklopnih transportera i četiri tenka T-55. Riječ je o dijelu mehaniziranog bataljuna koji je ostao u Vinkovcima

nakon ranijeg odlaska dijela u Ilok Đakovo i Mirkovce. Aleksandar S. JOVANOVIĆ, Rat Srba i Hrvata 1991., Politika, Beograd, 1994, 37. 2lii Mladen MARJANOVIĆ, "Opstajavaju vojnički mostovi", Narodna armija 20. 7. 1991, 23; D. TOPIĆ, D. ŠPIŠIĆ,

Page 42

Bitka za Vukovar

Slavonska krv, 23-24.

2lili M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 27.

287 U svojim sjećanjima te poteze JNA general Špegelj je prešutio i stavio ih

potkraj kolovoza 1991, a Dedaković ih je koristio za obraćim s Merčepom držeći

ga odgovornim što nije porušio mostove, iako to nije bilo u Merčepovoj nadležnosti. Martin ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika Znanje, Zagreb, 2001, 191; Mladen PAVKOVIĆ, "Nikad nisam ocjenjivao kako Merčep gradi svinjce i kokošinjce, pa neka on ne ocjenjuje mene kao profesionalnog vojnika", Za dom. List Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata, br. 8/9, Zagreb, lipanj-srpanj 1994,

15.

57

Uvođenje mehaniziranih bataljuna iz Vojvodine bio je dio doktrinarnih postupaka iz područja izvanreclnih prilika, što je dvije godine kasnije umirovljeni

general JNA i tadašnji savezni sekretar za narodnu obranu Veljko Kadijević ovako

objasnio:

"Radi izvršenja postavljenog zadatka ojačati jedinice JNA u Hrvatskoj i oko Hrvatske. Imati dvije vrste formacija. Veći broj oklopnomehanizovanih sastava jačine čete do bataljona smjestiti što bliže mogućim mjestima sukoba, tako da mogu brzo intervenisati. Odgovarajući broj oklopnomehanizovanih jedinica brigadnog sastava i jačih, postaviti na odgovarajućim pmiktovima u Hrvatskoj i oko Hrvatske, tako da se mogu angažovati za veće intervencije."268 Tu vrstu angažmana u Hrvatskoj Armija je počela u svibnju 1990. kada je Generalštab

oružanih snaga SFRJ zapovjedio preustroj nekoliko postrojbi kopnene vojske ranga brigade na teritoriju 1. i 5. vojne i Vojnopomorske oblasti, povećavajući im klasifikaciju iz R u A ih B, te im je tako povećao broj vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka. Dio preustrojenih motoriziranih brigada pojačan je i ugradnjom oklopno-mehaniziranih bataljuna.269 Dovođenje postrojbi JNA iz drugih dijelova Jugoslavije u Republiku Hrvatsku ili u njezino neposredno susjedstvo počelo je u travnju 1991. nakon akcije specijalne postrojbe MUP-a Republike Hrvatske na Plitvicama. Na Plitvice je iz Banje Luke doveden oklopni bataljun 329. oklopne brigade, a u Prijedor oklopni bataljun 51. mehanizirane brigade iz Pančeva. Sjeverna Dalmacije i dio Like tada su po planu oružanih snaga za izvanredne prilike "Radan" pretvorene u "tampon zonu". Razmještajem snaga 5. vojne i Vojnopomorske oblasti kninska krajina zatvorena je za uredovanje legalnih snaga Republike Hrvatske.270 Nakon srpskih napada na hrvatsku policiju

u Borovu Selu Armija je sličnu "tampon zonu" napravila i u istočnoj Slavoniji.

Istovjetan postupak nije mogla napraviti zbog etničke nekompaktnosti teritorija

i prevelike izmiješanosti stanovništva. Zajednička politička odluka između

vojnog i srpskog vrha o "zaštiti srpskog stanovništva" u Repubhci Hrvatskoj donesena je 5. travnja 1991. na sastanku kod predsjednika Predsjedništva SFRJ Borisava Jovića. Uz Slobodana Miloševića, predsjednika Srbije, sastanku je prisustvovala vodeća dvojka Armije, generali Veljko Kadijević i Blagoje Adžić.271 Bilo je to logičan potez Armije, njezin prvi vojnik krajem veljače 1991. predsjedniku Joviću iznio je stajalište i planove za rušenje političkih snaga koje su "protiv Jugoslavije".272 Poligon za uporabu oružanih snaga po načelima eliminiranja izvanrednih prilika

Armija je usavršila na Kosovu. Tamo je njezina demonstracija sile početkom 1981.

i 1989. bila vrlo uspješna. U naučene lekcije s Kosova pripadalo je i

isključenje teritorijalne obrane iz zadaća eliminiranja uzročnika izvanrednih prilika, a i slaba suradnja s "društvenim subjektima i snagama", odnosno tijelima legalne javne uprave.273 Ta dva zahtjeva za svoje djelovanje u

Hrvatskoj Armija je sama stvorila. Teritorijalnoj obrani oduzela je oružje u svibnju 1990., a prema legalnim tijelima vlasti odnos je sveden na zahtjev za ispunjavanje hrvatskih obveza

268 Veljko KADIJEVIĆ, Moje viđenje raspada, Politika, Beograd, 1993., 127.

269 D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 154-156.

270 Davor MARIJAN, "Oružane snage SFRJ u izvanrednim prilikama", ČSP, 34., br.

2., Zagreb 2002., 372; N. ĆURAK, "Tenkovi u Prijedorskom polju", Bosanski pogledi, Sarajevo, 18. 4. 1991, 7.

271 B. JOVIĆ, Poslednji dani SFRJ, 317.

272 ISTI, 277.

273 Upotreba oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama, Centar Visokih vojnih

škola OS "Maršal Tito", institut za strategijska istraživanja, Beograd, 1990,

82-83.

58

te

<4i

Zemljovid br. 2 paravojna srpska skupina (pobunjeni Srbi i srpski dobrovoljci)

Page 43

Bitka za Vukovar

L~i7 17. laki artiljerijski puk PZO R

]'2

1^36 2. mehanizirani bataljun 36. mehanizirane brigade A ii

HHI12

]12 inženjerijski bataljun 12. proleterske mehanizirane brigade A

12. mješoviti artiljerijski puk B

borbena skupina 12. proleterske mehanizirane brigade A

HI]453

1. mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade A i*

ix]

četa ZNG

PU1

sjedište policijske uprave (Pll)

PP

sjedište policijske postaje (PP)

čuvari "tampon zona" prema Armiji kao saveznoj instituciji, odnosno da se obavljaju redovne uplate za njezino financiranje i šalju novaci za služenje vojnog roka. Novouvedeni mehanizirani bataljuni, uz postojeće snage 12. proleterske mehanizirane brigade u Osijeku, Našicama i Vukovaru, dobili su kao osnovnu zadaću demonstraciju sile "radi ostavljanja utiska na spoljne i unutrašnje neprijatelje o snazi, sposobnosti JNA i odlučnosti da brani ustavni poredak".274 "Sila se demonstrira pokretima jedinica, izvođenjem vežbovnih aktivnosti i posedavanjem određenih rejona i objekata", jedan je od najvažnijih zahtjeva u postupanju Armije u slučajevima izvanrednih prilika, a što je razrađeno u

njezinom strogo povjerljivom priručniku za te zadaće iz 1988. godine.275 Pod demonstracijom sile podrazumijevan je

"(

)

organizovan pokret kolone u jednom ih više pravaca (jedinica može da

kruži i da dolazi uvek iz drugog pravca). Najmanja jedinica za demonstraciju sile jeste oklopno-mehanizovani ili motorizovani bataljun, a zavisno od

konkretne situacije i masovnosti - može biti i do brigade (oklopne, mehanizovane, motorizovane). Najbolje je pokrete uskladiti sa upotrebom aviona i helikoptera u niskom letu".276 Na području Vukovara i Vinkovaca demonstraciji sile prvotno je bila svrha zaposjedanje odabranih područja. Preferirana je statična uloga zbog strategije Armije koja se temeljila na zahtjevu da oružane snage Repubhke Hrvatske prve napadnu. Taktikom razdvajanja 2;j prfmčnjk za rad komandi, štabova i jedinica oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama, SSNO, GŠ OS SFRJ, Vojna tajna, Strogo poverljivo, 1988, 12. 275 Upotreba oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama, 95-96. 27« poručnik za rad komandi, štabova i jedinica oružanih snaga SFRJ u vanrednim prilikama 13.

59

"sukobljenih strana" Armija je imala stalan izvor nemira i nesigurnosti, a razmještaj njezinih snaga onemogućavao je hrvatskim snagama uklanjanje izazivača nemira. S druge strane, pobunjenim Srbima je dala odriješene ruke za izazivanje sukoba i teritorijalno širenje pobunjenih područja.277 Svoje djelovanje u javnosti predstavljala je kao razdvajanje sukobljenih strana tako što je stvarala "tampon zonu". Uz dovođenje oklopnih i mehaniziranih postrojbi u Hrvatsku dio Armije mobiliziran je prema ratnom ustroju. Među njima bila je i većina snaga koje su kasnije sudjelovale u napadu na Vukovar. Kompletan pričuvni sastav 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije pozvan je u postrojbu.278 U Sremskoj Mitrovici domobilizirana je 453. mehanizirana brigada,2™ a u Nišu 211. oklopna brigada.280 Bio je to dio prvog vala mobilizacija JNA u 1. i 3. vojnoj oblasti, koji je protekao bez problema 1 vrlo velikim odzivom, od 95 do 105 posto, što je jasno svjedočilo o velikom raspoloženju pričuvnika JNA za sukob s Hrvatskom i

Slovenijom.281

Provodeći u život naredbu Komande 1. vojne oblasti od 13. svibnja, Komanda Tuzlanskog korpusa dan je kasnije naredila podređenim i pridodanim postrojbama da poduzmu mjere za potpuno osiguranje svih vojnih objekata u svom pojasu nadležnosti. U slučaju napada na njih trebalo je odgovoriti "po institucijama koje organizuju ova dejstva", to jest institucijama legalne javne uprave i sjedištima hrvatskih stranaka. S naredbom su upoznate "samo posebno izabrane starešine". Snage predviđene za uporabu na području Slavonije i Baranje trebale su biti u "trenutnoj gotovosti". Intervenciju prema skladištu Dergaj i vukovarskoj vojarni dobila je 12. proleterska mehanizirana brigada i pridodani 1. mehanizirani bataljun 453. mehanizirane brigade. U području Vinkovaca interventne snage bile su iz sastava 12. mješovitog artiljerijskog puka sa snagama 17. lakog artiljerijskog puka PZO i 2. mehaniziranog bataljuna 36. mehanizirane brigade.282 Minobacačka baterija 120 mm 2. mehaniziranog bataljuna 36. mehanizirane brigade zadržana je u vinkovačkoj vojarni do 24. svibnja 1991.,

kada je pojačala snage JNA koje su držale pod nadzorom most između Iloka i Bačke

Palanke.283

Page 44

Bitka za Vukovar

Oko smirivanja stanja u Vukovaru angažirah su se i visoki predstavnici savezne i republičke razine. U gradu je 9. svibnja 1991. održan sastanak na kojem su sudjelovali: savezni premijer Ante Marković, savezni sekretar za unutarnje poslove Petar Gračanin, zamjenik saveznog sekretara za narodnu obranu admiral Stane Brovet, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Josip Manolić, ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac i njegov zamjenik Slavko Degoricija, pomoćnik ministra obrane Josip Perković i ministar uprave i pravosuđa Branko Babac. Uz lokalne predstavnike nazočan je bio i gradonačelnik Dokmanović, koji nakon 2. svibnja nije dolazio na posao jer je zahtijevao da mu pohcija garantira sigurnost.284 Gledišta sudionika na stanje bila su različita pa je postignut dogovor o osnivanju koordinacionih skupina "koje će

277 Primjer kod Nikolina ŠAJN, "Zbog spomena četnika časniku JNA zabranili

pristup u operativni stožer", Jutarnji list, 10. 4. 2003., 15.

278 B. POPOVIĆ, "Pregršt lepih iskustava", Narodna armija, 4.7.1991,22; "Ti

divni ljudi, mladi ratnici", Narodna armija, 22.12. 1991, 20.

279 B. POPOVIĆ, "Prekaljeni tenkisti i artiljerci", Narodna armija, 10.

7.1991,18.

280 Milan M1HAJLOVIĆ, "Ko je 'pucao' u tenkiste", Vojska, 4. 6. 1992, 36.

281 Zdravko VIĆENTIĆ, "Iskustvo i praksa", Novi glasnik Beograd, juli-avgust

1993./3, 71.

282 HIC: Komanda 17. korpusa, DT. br. 11/1-93 od 14. 5. 1991, Naređenje;

Prijepis kod D. MARIJAN, Smrt oklopne brigade, 264-266.

283 B. Đ, "Jedinica bez izdajica", Narodna armija, 16. 4. 1992, 19.

284 "Razgovori iza zatvorenih vrata", Politika, [Tanjug], 10. 5.1991.; MUP

RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 131/3, CO OMPMO Osijek Telefaksirano u Zagreb 9. svibnja 1991. u 12.38.

60

razmotriti tragična zbivanja u istočnim delovima Hrvatske". Premijer Marković zauzeo se za demokratski dijalog uz "onemogućavanje nasilnog prekrajanja unutrašnjih i spoljnih granica zemlje". Tražio je povratak na put reformi i razoružanje nelegalno naoružanih, što je trebalo značiti da vjeruje da se problem može riješiti razoružanjem hrvatske policije i pobunjenih Srba te provođenjem njegova ekonomskog programa. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske izjavio je da nisu "doneli mir u torbama" jer njega "moraju učiniti ljudi ovog dela Hrvatske". Naglasio je da u istočnu Slavoniju nemir donosi 'ono što dolazi sa strane".285 Manolićevo stajalište, što će se pokazati nekoliko dana kasnije, bila je najava osude ponašanja Republike Srbije u hrvatskoj krizi. Vlada Republike Hrvatske 14. svibnja 1991. u prosvjednoj je noti prozvala Republiku Srbiju zbog sudjelovanja njezinih državljana u narušavanju sigurnosnog stanja u Hrvatskoj, i zbog uporabe srbijanskog teritorija u pripremama za oružane akcije protiv Republike Hrvatske. Zahtijevano je da se takve aktivnosti prekinu.286 Nakon sastanka saveznih predstavnika s republičkim i lokalnim predstavnicima u Vukovaru i Borovu Selu nastalo je izvjesno zatišje.287 Barikade su uklonjene, osim kod Negoslavaca i Trpinje, a njihovi su stanovnici za siguran odlazak u Vukovar tražili garancije i izostajanje s posla bez sankcija do 13. svibnja 1991.288 U Vukovar je prestao dolaziti i dio učenika iz Bršadina, koji su školsku godinu odlučili nastaviti u Srbiji u osnovnoj škoh u Šarbanovcima kod Bora.289 Iz Srbije su se pak 13. svibnja 1991. počele vraćati izbjeglice "koje su tokom poslednjih desetak dana u strahu napuštale grad i okolna sela i masovno preko Dunava bežale u Vojvodinu".290 Dan kasnije na temelju zaključaka Predsjedništva Skupštine opštine Vukovar dužnost gradonačelnika od Stavka

Dokmanovića preuzeo je potplsdsjednik Skupštine općine Marin Vidić zvani Bih.291 Njegovo imenovanje bilo je dio procesa preuzimanja općinskih tijela iz srpskih u hrvatske ruke. Tijekom sukoba u Borovu Selu 2. svibnja 1991. članovi Hrvatske demokratske zajednice preuzeli su Radio Vukovar i preimenovali ga u Hrvatski radio Vukovar.292 No najveću pažnju, ali i negodovanje srpskog pučanstva, izazvalo je imenovanje Tomislava Merčepa sekretarom za narodnu obranu, umjesto dotadašnjeg sekretara Živka Sekulića. Lokalni dopisnik beogradske Politike o njegovu imenovanju napisao je:

"Inače Tomislav Merčep pripada onima koji su svojim činjenjem poremetili mir na ovim prostorima i uneli dodatnu zabrinutost među pripadnike srpske nacionalnosti. Ovaj građevinski inženjer u Jugoslovenskom kombinatu 'Borovo',

285 "Treba razoružati nelegalno naoružane", Politika, [Tanjug], 10. 5. 1991.; V.

MRKIĆ, "Spriječiti dalje krvoproliće", Oslobođenje, 10. 5. 1991. Vlada Republike Hrvatske, KL 021-03/91-06/08, Ur. br. 5030113-91-1 od 14. 5. 1991, Prosvjedna nota -"7 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 131/6, GO OMPMO Osijek Telefaksirano u Zagreb 9. svibnja 1991. u 16.43; Prema neprovjerenoj vijesti

novinara Oslobođenja navečer 9. svibnja između Borova i Borova Sela tri naoružana civila napala su policijsku ophodnju i tom prilikom ranjeni su po Page 45

Bitka za Vukovar

jedan policajac i napadač. Napadači su do jutra uhićeni. V. MRKIĆ, "Ponovo mrtvi

i ranjeni", Oslobođenje, 10. 5. 1991. Za tu tvrdnju nisam našao nikakvu drugu potvrdu.

288 B. BERTOK, "Smirivanje s podozrenjem", Borba, 11.-12. 5. 1991, 5.

289 M. M, "Učenici iz Bršadina već uče u Šarbanovcima", Politika, 14. 5. 1991.

290 M. STANIfflVIĆ, "Izbeglice se polako vraćaju", Politika, 15. 5. 1991, 11.

291 D. VESELČIĆ, "Noć donosi neizvjesnost", Večernji Ost 15. 5. 1991.

292 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, CO Osijek Telefaksirano izvješće 3. svibnja 1991. u

1.06. U privitku je proglas koji je 2. svibnja čitan na Radio Vukovaru; MUP

RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2 5 76/91 ođ 3. 5. 1991, Zaposjedanje Radio stanice Vukovar, postupanje, traži se; M. STANKOVIĆ, "Čistke uz blagoslov HDZ", Politika, 11. 6. 1991, 12.

61

prema svedočenju Srba u ovom kraju, najveći je mutivoda u klupama opštinske

Skupštine".293

"Iako je na vukovarskom području srpski narod u većini", pisao je prije nekoliko dana bez imalo skrupula isti novinar, etnička "metla u Vukovaru pomela je već toliko ljudi da se stiče utisak da radi non-stop. Uklanjanje 'nepodobnih' uzelo je maha kao u doba Informbiroa".294

293 M. STANKDVIĆ, "Čelnik HDZ sekretar odbrane", Politika, 15. 6. 1991. 29J M.

STANKOVIĆ, "Čistke uz blagoslov HDZ", Politika, 11. 6. 1991., 12.

62

Osnivanje ZNG

U svibnju 1991. hrvatska ministarstva obrane i unutarnjih poslova privela su

kraju rad na stvaranju hrvatskih oružanih snaga. U sklopu Ministarstva unutarnjih poslova RH sredinom travnja 1991. osnovan je Zbor narodne garde. Njegova zadaća bila je provedba obrambeno redarstvenih poslova pod zapovjedništvom Ministarstva obrane.295 Na temelju zajedničkog dogovora između ministara obrane i unutarnjih poslova od 6. svibnja 1991. donesena je odluka o postavljanju smjernica za rad oko ustroja Zbora narodne garde kroz institucije MUP-a dok se ne donesu svi potrebni zakonski propisi nužni za rad ZNG-a.29,i Ustroj postrojbi počeo je nekohko dana prije toga. Na području Policijske uprave Osijek planirane su dvije pričuvne brigade narodne garde, 8. za području Našica, Đakova, Orahovice i Podravske Slatine, i 9. za područja općina Osijek Beli Manastir, Valpovo i Donji Miholjac. Na području Policijske uprave Vinkovci planirana je 10. brigada s bataljunima u Vinkovcima, Županji, Nuštru, Bogdanovcima i Otoku. Na području Policijske uprave Slavonski Brod planirana je 7. pričuvna brigada Narodne garde u općinama Slavonski Brod, Nova Gradiška i Slavonska Požega.297 U svibnju će se ipak odustati od ustroja 4. bataljuna 10.

brigade Narodne grade na području Vukovara.298 Zbog nedovoljnog broja pričuvnika planiran je ustroj jedne čete od 150 ljudi pri Policijskoj postaji Vukovar.299

«*

Uz planirane pričuvne brigade postrojena je djelatna 3. brigada ZNG-a za cijelo područje Slavonije, a s bataljunima u Osijeku, Vinkovcima, Erdutu i Podvinju. Brigada je u početnoj fazi ustroja imala problema s novačenjem, odnosno usklađivanjem nadležnosti s pohcijskim upravama, kao i s naoružavanjem ljudi.

Imala je oružje za 600 ljudi, a za 1300 ljudi oružje je nedostajalo. Uz probleme

s

pješačkim naoružanjem brigada uopće nije imala sredstava potpore.300

U

hpnju 1991. na područje Vukovara stiglo je prvo pojačanje Zbora narodne garde.

U Principovac iznad Boka 10. lipnja stiglo je 110 pripadnika 1. brigade ZNG.301 Pet dana kasnije, 15. lipnja u Vukovar je stigla i skupina od 30 pripadnika

specijalne postrojbe ZNG-a "Zrinski", koja je smještena na Opatovcu.302 Tih dana

i pohcija je promijenila svoj teritorijalni ustroj. Vukovar je 19. lipnja postao

središte policijske uprave.303 Nova uprava pojačana je rukovodećim ljudstvom, a 26. lipnja i skupinom od oko 100 pohcajaca Policijske uprave Varaždin. Skupina je zadržana do 13. srpnja, kada je zamjenjena novom iste jačine i iste policijske uprave.304 2!i:' Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjim poslovima od 18. 4. 1991, Narodne novine, 23. 4. 1991. m SVA MORH-GS HV: Ministar obrane - Ministar unutarnjih poslova od 6. 5.1991, Odluka -,J7 SVA MORH-GSHV: Štabu Narodne garde, Izvješće o formiranju komandi i jedinica Narodne garde. Izvješće nema nadnevak i čini se da je napisano 1. ili 2. svibnja 1991.; Ratni album 109. brigade HV Vinkovci, Privlačica, Vinkovci, 1992, 5. 2* Ratni album 109. brigade HV Vinkovci. 5. 2M SVA MORH-GSHV: Organizacija i fonniranje brigada i bataljona Zbora narodne garde rezervnog sastava od 26. 6. 1991. 3'"' SVA MORH-GSHV: Organizacija 1 fonniranje brigada i bataljona Zbora narodne

garde rezervnog sastava od 26. 6. 1991.; SVA MORH-GS HV: Zapovjedništvo 3. br. (od 23. 6. 1991.), Stanje u jedinici.

Page 46

Bitka za Vukovar

M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 29; Prema tvrdnjama brigadira Hrvatske vojske S. Sućića 3. bataljun 1. brigade ZNG stigao je u Ilok tek 25. lipnja Stjepan SUČIĆ, 'Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit 18. 11. 1999, 6. 302 S. SUČIĆ, "Poraz Vukovara - pobjeda Hrvatske", Velebit, 18.11.1999, 6; Davor RUNTIĆ, Tako smo branili Vukovar, Vlnkovaćke jeseni, Vinkovci, 1995, 76.

301 Vlada Republike Hrvatske, Kl. 200-01/91-02/05, ur. Br. 5030115-91-2 od 19.

lipnja 1991, Uredba o sjedištu i području na kojem se osnivaju policijske uprave, Narodne novine, 21. 6. 1991. (CD-ROM izdanje 1999.)

63

"Bilo je mimo dok nije došla Armija" Ilok su najviše ugrozile mjere koje je Armija u svibnju 1991. poduzela na granici Hrvatske i Srbije, napose zbog stavljanja pod nadzor obiju strana mosta na Dunavu. U jednom upitu s kraja svibnja lokalni odbor HDZ-a osvrnuo se na stanje koje je nastalo nakon dolaska Armije na područje grada:

"Mi građani Iloka molimo odgovor, kako treba da se ponašamo i što treba da činimo po pitanju obrane Hrvatske i našeg grada Iloka. U Iloku živi miješano stanovništvo: Hrvati, Slovaci, Srbi i ostati. Do sada smo imali dobre odnose. Svi skupa smo vodili računa da nam se ne ubaci nekakva banda sa strane te unese nemir. Bilo je mirno dok nije došla Armija, navodno za čuvanje mosta '25 Maj', između Iloka i Bačke Palanke. U Bačkoj Palanki cijevi od vojnog naoružanja stoje okrenute prema Doku, a na iločkoj strani nisu okrenute prema mostu, niti Bačkoj Palanci, nego opet prema Iloku i iločkoj policiji".305 Službenim tijelima vlasti i snagama reda u Vukovaru i Vinkovcima, Armija je 10. svibnja postavila nekoliko zahtjeva. Policijska postaja Vukovar upozorena je od zapovjednika JNA u gradskoj vojarni da će Armija bez upozorenja oboriti svaku letjehcu koja bez odobrenja uđe u zračni prostor općine Vukovar. Dalje je prijećeno da će se bez upozorenja uništiti sve prepreke koje se "postave pred vojna vozila ih kolone". Tražen je i povrat pištolja nekolicini oficira JNA koje su im 4. svibnja na barikadi u Tovarnlku oduzeli naoružani pripadnici lokalnog HDZ-a.306 Ništa manje težine nije bio ni zahtjev pukovnika Petra Grahovca, zapovjednika 12. lakog artiljerijskog puka PZO, koji je na punktu pohcijske ophodnje Ilok tražio skidanje hrvatske zastave postavljene na jednom putokazu, a i udaljavanje policije 300-400 metara od mjesta gdje se namjeravala stacionirati skupina od nekoliko oklopnih borbenih vozila JNA Policija je zahtjev odbila. Od nadležnih je zatražila naputak o postupanju u takvim i sličnim situacijama. Posebno ih je zanimalo "dali vojska ima ovlaštenja da premješta i uklanja

zastavu hrvatskog naroda".307 Zapovjedništvo Garnizona JNA 10. svibnja od predsjednika općine Vinkovci tražilo je provedbu mjera za razoružanje svih civila, uklanjanje barikada, sprječavanje djelovanja protiv Armije, zabranu promatranja vojnih objekata, prekid medijskih napada na Armiju i povrat oduzetog osobnog naoružanja pripadnicima JNA "kako Komanda Garnizona ne bi to morala raditi sama".308 U odgovoru na postavljene zahtjeve Armije, Policijska uprava Vinkovci 14. svibnja 1991. konstatirala je da poduzima sve što je u njezinoj moći da razoruža građane koji bespravno posjeduju naoružanje. Pronašla je i vratila osam oduzetih pištolja. U područjima u koja je policija imala pristup barikade i naoružane straže su uklonjene, za razliku od sela u koja policija nije mogla doći, iako su snage JNA bile u nekima od tih sela. Iako to nije bilo izrijekom rečeno, bilo je nedvojbeno da su to srpska sela. Naglašeno je da 31,4 M. DEDAKDVIĆ-JASTREB. D. RUNTIĆ, A MffiKOVIĆ-NAĐ, Bitka za Vukovar,

298-299.

3(6 MUP RH-OTŽ: Odbor HDZ-a ogranak Ilok, Centru za obavještavanje Zagreb, Upit. Telefaksirano 24. 5. 1991. u 21.25.

306 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2640/91 od 10. 5. 1991.,

Vojni ultimatum, Obavijest.

307 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-13-2642/91 od 10. 5. 1991.,

Operativna informacija.

308 MUP RH-OTŽ: Komanda Garnizona Vinkovci. Pov. br. 27 od 10. 5. 1991., Zahtevi

Komande Garnizona Vinkovci organima vlasti opštlne Vinkovci.

64

na području djelovanja Policijske uprave nije zabilježeno otvaranje vatre na vojne osobe ili objekte, bilo od policije ili građana.309 Idućih nekoliko tjedana prijetnje, prekidi prometa, razbojstva, dnevna i noćna puškaranja, postavljanje eksplozivnih naprava po privatnoj i društvenoj imovini

postat će vukovarska i vinkovačka svakidašnjica. Visok stupanj napetosti održavale su oklopno-mehanizirane ophodnje Armije, koje su bile sigurna brana srpskim pobunjenicima od pokušaja uspostave ustavnog poretka ovlaštenih tijela Republike Hrvatske.310 U odnosu na ostale aktere, Armija je bila privilegirana jer se njihova vozila nisu provjeravala, a hrvatska strana sumnjala je da to Page 47

Bitka za Vukovar Armija zlorabi za pomoć lokalnim Srbima.311

U ljeto 1991. Slavonija je bila potpuno podijeljena po nacionalnoj crti. Dvije

skupine ljudi, podijeljene prema naciji i vjeri, a mogli su se uglavnom međusobno razlikovati po imenima, postali su međusobni neprijatelji. Postajala je i nekakva nacionalna sredina, malobrojna, koja je nastala miješanjem jednih i drugih, i koja se, ako je željela ostati dio sredine u kojoj je živjela, morala

izjasniti za jednog od roditelja. Miješani brakovi, nekadašnja blagodat i osnova jugoslavenstva, postali su obiteljsko prokletstvo.312 Dijelili su sudbinu zemlje koju je dokrajčio ponovno uskrsli duh velike Srbije. Mnoštvo osobnosti pretvaralo se u homogenu zajednicu, kojoj je ona druga zajednica postala smrtni neprijatelj. Taj je proces, prema svemu sudeći, završen napadom na policijsku ophodnju u Borovu Selu. Povratka natrag više nije bilo, uzroci i povodi ostali su potpuno nevažni. Ostalo je neprijateljstvo koje je čekalo iskru koja će ga pretvoriti u trajni rat.

m MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci, Br. 511-15-02/2-3274/4-91 od 14. 5. 1991.,

Poduzimanje mjera u cilju smirivanja situacije na teritoriji, Obavijest.

310 SVA MORH-GSHV: Događaji vezani za Vukovar od 08. 05. 1991. godine, Načelniku

GSHV. To je nedatirana kronologija događanja oko Vukovara od 8. svibnja do 26. studenog 1991. Vjerojatno je rađena za izvješće o borbama za Vukovar; MUP

RH-OTŽ: Općina Vinkovci, SNO, CO, Ur. br. 08-644/1-91 od 12. 5. 1991., Izvješće; CO Vukovar, Br. 136/2 od 14. 5. 1991., RCO Zagreb; MUP RH-OTŽ: PU Vinkovci od

16. 5. 1991., Informacija; MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 145-1991 od 24. 5. 1991.;

MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-2920/91 od 26. 5. 1991., Eksplozija

u kiosku "Drave", Obavijest.

311 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-2678/91 od 13. 5. 1991.,

Operativna informacija. 3,2 Josip ŽUPANOV Poslije potopa. Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., 12.

65

Put u rat Vukovarski sudac Slavoljub Sremac bio je prva osoba koja je uhićena zbog sumnje

da je sudjelovala u pobuni, odnosno da je organizirala pobunu protiv Hrvatske. Uhićen je 24. svibnja 1991. pod optužbom daje 2. svibnja 1991. sudjelovao u napadu na pripadnike hrvatske policije.313 Srpska reakcija bila je brza. U Borovu Selu 25. svibnja podignute su barikade, a promet je nadziran.314 Dan kasnije naoružani mještani oteh su autobus "Čazmatransa" i pretukli vozača (Hrvat) i suvozača (Srbin), koji su išli u "Borovo Selo kod svojih zajedničkih

prijatelja".315

Zadnje dane svibnja, 30. i 31., obilježili su brojni incidenti, od skidanja hrvatskih zastava u Berku i Čakovcima istaknutih povodom dana državnosti,

pucanja širom općine povodom jedne nogometne utakmice, kao i tri slučaja pucanja

u privatne kuće i objekte na području Vukovara kojima su vlasnici bili Srbi.316 Na području Iloka pripadnici vojvođanske policije uhitili su i priveli u Šid četvero mladih Iločana pri postavljanju srušene oznake Republike Hrvatske. Pušteni su na slobodu nakon mjesec dana.317

I prvi dani hpnja 1991. protekli su u sličnom tonu. U Čakovcima je 1. lipnja

pucano ispred ugostiteljske radnje, pri čemu su ranjene dvije osobe srpske nacionalnosti. U istom je selu navečer pucano na kuću Hrvata, djelatnika Policijske stanice Vukovar.318 Reakcija na pucnjavu u Čakovcima bila je podizanje barikada u Negoslavcima i puškaranje u Berku u toku istog dana.319 U noći 3. hpnja u Berku je pucano na pet kuća kojima su vlasnici bile osobe hrvatske nacionalnosti, i u jednom slučaju i na kući vlasnika srpske

nacionalnosti.320

Stalnu nesigurnost na području Vukovara i Vinkovaca u stopu je pratilo djelovanje političkog vodstva pobunjenih Srba. Nakon objave da će u Hrvatskoj

biti proveden referendum o suverenosti i samostalnosti, Srpsko nacionalno vijeće

10. lipnja donijelo je odluku o provođenju svog referenduma o izjašnjavanju

srpskog naroda o njegovu položaju u budućoj jugoslavenskoj zajednici. Referendum

o životu u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom održan je 23. lipnja

1991.321 Nakon uspjeha referenduma Velika Narodna Skupština Srba iz Slavonije,

Baranje i zapadnog Srijema na zasjedanju u Borovu Selu 25. hpnja donijela je "Odluku o položaju srpskog naroda iz Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema

313 MUP RH-OTŽ: Općina Vukovar, Predsjednik Skupštine općine, KL

021-05/91-01/30, Ur. br. 2196-01-91-1 od 24. 5. 1991, Obavijest o privođenju Sremac Slavoljuba, Traži se objašnjenje; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-11/1-2876/91 od 24. 5. 1991, Sremac Slavoljub, Lišenje slobode, Obavijest; M. STANKOVIĆ, "Uprkos imunitetu, priveden sudija Slavoljub Sremac", Politika, 25. 5. 1991.; ISTI, "Sudiji Sremcu produžen pritvor", Politika, 27. 5.

1991.

314 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 146/5, RCO Zagreb. Telefaksirano 25. 5. 1991. u

Page 48

Bitka za Vukovar

12.28.

315 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar od 26. 5. 1991, Kežić Ivica i Tomanić Zdravko,

protupravno lišenje slobode 1 druga krivična djela Obavijest.

316 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 151/2 od 30. 5. 1991, RCO Zagreb; MUP RH-OTŽ: PS

Vukovar od 30. 5. 1991, Skidanje i otuđivanje zastava Republike Hrvatske u mjestima Berak i Čakovci, Obavjest; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar od 30. 5. 1991,

Zaprimljene obavijesti; MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-11/1-3044/91 od 31. 5. 1991, Pucanje u dvije privatne kuće i ugostiteljski objekt, Obavijest. 3,7 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar od 3. 6. 1991, Barošević Dubravko i dr, nadopuna; M. MALOVIĆ, Ostajemo u Iloku, 27-28.

318 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-10/1-3087/91 od 1. 6. 1991,

Pucanje iz vatrenog oružja, Obavijest; MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 155/1 od 3. 6. 1991, RCO Zagreb.

319 MUP RH-OTŽ: CO Vukovar, Br. 153/3 od 1. 6. 1991, RCO Zagreb.

32(1 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3107/91 od 3. 6. 1991, Operativnom štabu MUP RH, Pucanje u privatne kuće, Obavijest.

321

66

PI-

Č. OCIĆ, "Hronika Srpske krajine, 28. februar 1989-19. decembar 1991.", 419.

ivan petrinović, zapovjednik 3. brigade zng

u jugoslovensko] državno] zajednici". Odluka je značila pripremu secesije tih

područja od Republike Hrvatske i trebala je postati punopravna na dan "otcjepljenja, odnosno razdruživanja Hrvatske od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije".322

U sigurnosnom pogledu nije bilo promjena tijekom priprema i provođenja hrvatskog

i srpskog referenduma Noću 17. hpnja 1991. u Lužcu se zbio oružani sukob između

više građana hrvatske i srpske nacionalnosti.323 Noć kasnije, u blizini Bršadina

napadnuta je policijska ophodnja iz Vukovara.324 U Borovu Selu naoružani mještani 19. hpnja oduzeh su automobil od osobe srpske nacionalnosti pod izlikom da "raspolažu informacijama da se navedenim automobilom prevozi oružje za ustaše".325 Dva dana kasnije, 21. lipnja 1991., postrojba JNA kod mosta u Iloku spriječila je policijsku ophodnju da utvrdi identitet dvije osobe koje su na nacionalnoj osnovi provocirale hrvatske građane i policiju.326 Istog dana u Vukovaru je pucano na zgradu Doma tehnike u Borovu Naselju.327 Idućeg dana četiri naoružane i maskirane osobe ranile su kod Sotina osobu koja je prevozila dnevni tisak iz Beograda u Slavoniju.328 Noću 23724. lipnja minirana je

željeznička pruga kod Bršadina.329 Blizu Bršadina bio je i silos VUPIK-a, u kojem su bile smještene dvije trećine pričuva žitarica Republike Hrvatske. Silos je zbog toga bio pod stalnim nadzorom.330 Do 25. hpnja 1991. silos su osiguravah pripadnici Policijske uprave Vukovar,331 kada su osiguranje preuzeli pripadnici Zbora narodne garde. Skupina gardista 26. lipnja pokušala je provjeriti dojavu da se na ulazu u Bršadin nalazi strojničko gnijezdo pobunjenih Srba. U pokušaju izviđanja ranjena su dvojica pripadnika ZNG-a, a dvojicu su uhitili pripadnici Armije, koji su u međuvremenu stigli na mjesto okršaja.332 Dva dana kasnije, 2 7. hpnja, skupina vojnih vozila JNA blokirala je silos i zahtjevala "da pripadnici Zbora narodne garde predaju naoružanje zbog navodne ekspertize" jer je prema tvrdnjama josip matić, zapovjednik 109. brigade zng

322 "Odluka o položaju srpskog naroda iz Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u

jugoslovensko] državnoj zajednici", Službeni glasnik Srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, 19. 12. 1991, 2.

323 MUP RH-OTŽ: Općina Vukovar. CO, Br. 170/3 od 18. 6.1991, RCO Zagreb; MUP

RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3341/91 od 18. 6. 1991, Pucanje u privatne kuće, poduzete mjere, obavjest.

324 MUP RH-OTŽ: Općina Vukovar, CO, Br. 171/2 od 19. 6. 1991, RCO Zagreb.

325 MUP RH-OTŽ: PS Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3355/91 od 19. 6. 1991,

Stefanović Jovan, razbojništvo, Obavijest.

126 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, PS Ilok Depeša br. 511-15-13-3393/91 od 21. 6. 1991,

Sprečavanje u obavljanju službene radnje od strane pripadnika JNA Obavjest.

327 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 24. 6. 1991, Dnevni

operativni bilten.

328 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Operativno dežurstvo od 22. 0. 1991, Dnevni

operativni bilten.

329 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar. Operativno dežurstvo od 24. 6. 1991, Dnevni

operativni bilten

330 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar od 13. 7. 1991, Napadi vojnih zrakoplova, obavijest.

331 Policijska uprava Vukovar osnovana je 19. lipnja 1991. Vlada Republike

Hrvatske, Kl. 200-01/91-02/05, Ur.br. 5030115-91-2 od 19. 6. 1991, Uredba o sjedištu i području na kojem se osnivaju policijske uprave, Narodne novine, 21.

Page 49

Bitka za Vukovar

6. 1991.

332 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-12/7-3438/91 od 26. 6. 1991,

Oružana pobuna u Bršadinu. Nisam našao podatak što se dalje dogodilo s

pripadnicima ZNG.

67

Armije "netko pucao sa 'silosa' na prolazeću vojnu kolonu". Pripadnici ZNG-a RH odbili su zahtjev Armije i spriječili njihov pristup silosu. Incident je prevladan oko ponoći, kada su "oklopna vozila prekinula blokadu i uputila se u vukovarsku kasarnu".333 Inače je 27. lipnja burno protekao u Hrvatskoj. Na Banovini je napadnuta policijska postaja, a u Osijeku je pri tenkovskoj "hodnji" 12. proleterske mehanizirane brigade po gradskim ulicama ranjeno 17 nenaoružanih osoba te počinjena znatna materijalna šteta.334 Bile su to reakcije na hrvatsko proglašenje neovisnosti. Vrhovno državno vijeće Republike Hrvatske na sjednici održanoj noću 27. na 28. hpnja preporučilo je podizanje borbene spremnosti snaga unutarnjeg reda, uključujući i njihovu djelomičnu mobilizaciju u kriznim područjima. Planirao se postaviti zahtjev Armiji da se povuče u vojarne.335 Put u neovisnost Republike Slovenije i dugogodišnja netrpeljivost s Armijom krajem hpnja 1991. došli su u završnu fazu. Pokretanjem JNA prema granici

Slovenije i Italije 28. hpnja 1991. i Hrvatska se našla na pragu rata. Proveden je prvi val mobilizacija Zbora narodne garde, u sklopu kojeg su mobilizirane i pričuvne brigade u Slavoniji.336 U pojasu nadležnosti 109. brigade ZNG-a iz Vinkovaca mobilizacija je provedena isključivo po mjesnim zajednicama. Zbog nacionalno miješanog područja, u s naseljima Korođ, Orolik, Antin, Slakovci i Tordinci, mobilizirani dijelovi brigade nisu mogh stupiti u međusobni dodir. Veza između njih održavana je putem centara za obavještavanje.337 Brigada je mobilizirana u kombinaciji manevarske (pokretne) i prostorne (nepokretne i lokalne) strukture na štetu manevarske. Samo je 1. bataljun mobiliziran po mobilizacijskom planu, a ostah dijelovi brigade mobilizirani su po matičnim mjesnim zajednicama. Brigada je odmah na samom početku postojanja dobila prostorno obilježje koje će je pratiti do u kasnu jesen 1991.338 Na mobilizacijski poziv odazvalo se 1681 osoba s oružjem i 642 osobe bez oružja.339 U odnosu na ostale pričuvne brigade ZNG-a u Slavoniji: 106., 107. i 108., bila je brojnija i bolje naoružana.340 Nakon mobilizacije pričuve stigla je 29. lipnja 1991. zapovijed zapovjednika ZNG-a za zaprečivanje341 u svim općinama "koje graniče sa Republikom Srbijom na

Dunavu ili kopnu". Za provedbu te zapovijedi planirano je angažiranje cjelokupnog naroda i svih raspoloživih snaga ZNG-a. Prepreke je trebalo postaviti na mjesta koja su se teško mogla obići i koja su se mogla braniti pješačkom i drugom vatrom. Zaprečivanje je trebalo kombinirati s protupješačkim, protuoklopnim i drugim minsko-efcplozivnim sredstvima. Za provedbu zadaće općine su

333 SVA MORH-GSHV: Općina Vukovar, Centar za obavješćivanje, Br. 181/1 od 28. 6.

1991.

334 VRH-USMSP: PU Osijek, Depeša br. 511-02-07/9- /91. RM od 13. 7. 1991.

335 Priopćenje sa 11. sjednice Vrhovnog državnog vijeća; Kronologija rata, 71.

336 SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6. 1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG

od 28. 6. 1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6.1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6.1991., Zapovijed; SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG od 28. 6. 1991., Zapovijed.

337 SVA MORH-109. br HV: K-da 109. br ZNG od 28. 6.1991., Pripremno naređenje

br. 2.; SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-14/1-91 od 30. 6.1991., Izvještaj.

338 Ivan Petrinović, kao prvi zapovjednik brigade, nije objasnio razloge zbog

kojih je brigada razvijena prema prostornom načelu, ograničio se samo na

konstataciju da se "dogodilo nešto čudno, nešto što će se negativno odraziti na buduća djelovanja ove brigade". Ratni album 109. brigade HV Vinkovci, 5.

333 SVA MORH-109. br HV: Zapovjedništvo 109. brigade ZNG, Str. pov. br.

04-8/1-91 od 29. 6. 1991., Izvješće o stanju, aktivnostima i popunjenosti 109.

br NG.

a« Pfggigj naoružanja dan je u poglavlju o bojnom polju, odnosu snaga i sudionclma.

341 Pod zaprečivanjem se podrazumijeva izrada umjetnih i pojačavanje postojećlli

prirodnih prepreka, kojima je svrha usporavanje ili onemogućavanje napredovanja protivnika. Postavljanje minskih polja i mmsko-eljsplozivruh prepreka, fortifikacijskih prepreka, miniranje, rušenje, plavljenje i si. neke su od mjera pri zaprečivanju, ovisno o raspoloživim sredstvima i obilježjima zemljišta na

kojem se zaprečivanje primjenjuje.

68

Page 50

Bitka za Vukovar

trebale uporabiti sva raspoloživa sredstva koja su imala, a pomoć od Zapo^edništva ZNG-a trebala se tražiti samo u krajnjoj potrebi. Težište zaprečivanja stavljeno je, između ostalih, i na pravce u širem području Vukovara

i to Šid - Vukovar i Bač - Borovo Selo.312 Provodeći zapovijed iz Zagreba od 29.

lipnja Zapovjedništvo 109. brigade istog je dana zapovjedilo poduzimanje mjera za zaprečivanje, pojačano promatranje teritorija, prikupljanje obavještajnih podataka, kao i druge shčne mjere uz "usku suradnju sa mjesnim stanovništvom".343 Zaprečivanje republičke granice počelo je brzo, pa je već 1.

srpnja Zapovjedništvo ZNG-a u Zagrebu obaviješteno o intenzivnom radu na izradi priručnih inženjerijskih sredstava u općinama Vinkovci i Županja344 Prve rezultate bilježila je i zapovijed o pojačanom promatranju teritorija. Mještani Lipovca potvrdili su 29. lipnja Sekretarijatu za narodnu obranu Vukovar vijest da se na graničnom području Srbije i Hrvatske prema Županji stacioniraju snage

JNA345

Dok je trajala mobilizacija 109. brigade ZNG-a, zabilježeno je pojačanje provokacija na području sela naseljenih srpskim stanovništvom. Prednjačila je zajednica u Mirkovcima, njezini su naoružani stanovnici u noćnim satima 28. ih 29. lipnja 1991. otvarali vatru po istočnim dijelovima Vinkovaca.346 Južno od sela Berak u prvim satima 30. lipnja podmetnuta je eksplozivna naprava na

naftnim postrojenjima INE. Noćne čarke i otvaranje vatre postajale su stalne, a osobito su bile intenzivne u istočnom dijelu Vinkovaca prema Mirkovcima347 Najkrupniji incident 30. hpnja dogodio se u Sotinu, gdje je skupina naoružanih civila napala ophodnju Policijske uprave Vukovar. Uz pomoć postrojbe ZNG-a uhićene su tri naoružane osobe srpske nacionalnosti.348

U noći, 30. lipnja na 1. srpnja, izmjenjivanja je puščana vatra između

pripadnika policije i ZNG-a u Vukovaru, s jedne strane i pobunjenika iz Borova Sela s druge strane, pri čemu su ranjena dvojica srpskih pobunjenika, od kojih

jedan teže, zbog čega je prebačen u novosadsku bolnicu.349 Noćni sati i dalje su bih omiljeno vrijeme u kojem se iz pobunjenih sela otvarala vatra po hrvatskim selima, kao noću 30. lipnja na 1. srpnja iz Bršadina prema Nuštru. Prvi srpnja bio je mirniji, a obilježen je intenzivnim pokretom postrojbi JNA iz vinkovačke vojarne po širem području grada. U Centar za obavještavanje cijelog su dana stizale dojave o djelovanju i kretanju pobunjenih Srba, dijelom u tradiciji četničke ikonografije.350

U Vukovaru je 2. srpnja 1991. civil srpske nacionalnosti nakon verbalnog sukoba

ubio jednoga, a ranio drugog pripadnika ZNG-a.351 Dnevno izvješće Zapovjedništva

ZNG govorilo je o nesigurnom danu u kojem su "četnici i drugi

bili aktivni na

širem području Vukovara". Puškaralo se do prvih sati 3. srpnja na pripadnike ZNG

i MUP-a, čija su dva pripadnika

342 SVA MORH-GSHV: Ministarstvo obrane od 29. 6.1991., SNO Vukovar.

343 SVA MORH-109. br HV: K-da 109. brigade ZNG od 29. 6. 1991. u 15.00,

Naređenje.

344 SVA MORH-GSHV: Zap. ZNG RH od 29. 6. 1991., Zapovijed; SVA MORH-109. br HV:

Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-18/1-91 od 1. 7. 1991., Izvještaj.

345 SVA MORH-GSHV: [SNO] Vukovar od 29. lipnja 1991., Izvještaj.

346 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. brigade NG, Str. pov. br. 04-11/1-91 od 29.

6. 1991., Izvještaj o aktivnostima na teritoriju.

347 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. brigade ZNG, Str. pov. br. 04-14/1-91 od 30.

6.1991., Izvještaj.

348 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3495/91 od 30. 6. 1991.,

Oružana pobuna, Obavijest.

349 M. S1ANKOVIĆ, "Granate iznad grada", Politika, 3. 7.1991,13. Isti je optužio

pripadnike oružanih snaga Republike Hrvatske za noćno pucanje i podmetanje eksploziva po kućama stanovnika srpske nacionalnosti.

350 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-18/1-91 od 1. 7.1991,

Izvještaj; Općina Vinkovci, SNO, CO, Kl. 08-1268/1-91 od 1. 7. 1991, Izvješće.

351 MUP RH-OTŽ: PU Vukovar, Depeša br. 511-15-12-3541/91 od 2. 7.1991, Ubojstvo

Katić Franje i ranjavanje Ivanović Damlra, obojica pripadnici ZNG - obavjest.

69

smrtno stradala, a jedan je cMl ranjen.115- Najvažniji događaj 2. srpnja u istočnoj Slavoniji bilo je ubojstvo načelnika Policijske uprave Osijek Josipa Reihl-Kira i njegova dva pratioca u blizini Tenje, kamo su išli na

pregovore.1153

Selo Korod u vinkovačkoj općini, naseljeno uglavnom Mađarima, dobilo je ultimatum da do 9 sati 3. srpnja predaju oružje sastavima pobunjenih Srba ili Armiji.1154 Sličan ultimatum dobilo je i selo Ćelije u vukovarskoj općini iz sela Bobote, jednog od srpskih sela koja su ga okruživala.355 Željeznički vagon u Vinkovcima, u kojem je 3. brigada ZNG 2. srpnja pronašla i zadržala za sebe hranu i sanitetski materijal za selo Mirkovce, postao je povod

Page 51

Bitka za Vukovar

za sukob većih razmjera.350 Ne mireći se gubitkom pošiljke, naoružani stanovnici Mirkovaca istog su dana zatvorili plinovod koji je opskrbljivao vinkovačku bobicu i tvornicu građevinskog materijala "Dilj", prouzroćivši na taj način veliku štetu. Na inicijativu predsjednika Skupštine općine Vinkovci, a uz posredovanje zapovjednika JNA u Vinkovcima, održani su pregovori u Mirkovcima, u kojima su pobunjenici uvjetovah protok plina "povratkom vagona sa sanitetskim i drugim vojnim materijalom, koji su zaplijenili vinkovaćki željezničari, a koji je bio namijenjen Teritorijalnoj obrani' u selu Mirkovci". Predsjednik općine zahtjev je odbio. Zapovjednik 109. brigade predložio je tada Zapovjedništvu ZNG-a u Zagrebu da se 3. srpnja provede totalna blokada Mirkovaca. Uz to je zatražio i naputak o postupanju u konfliktnim slučajevima,1157

352 SVA MORH-GSHV: Kratki zbirni Izvještaj ? djelovanju 2/3. 7. 1991. godine.

35:t "Ubijen šef osijećke policije". Borba, 3. 7.1991., 10; Sofija ZECEVIĆ,

"Razoran učinak suverenosti", Borba, 3.7.1991., 13; D. TOPIĆ. D. ŠPIŠIĆ,

Sla\vnska krv, 40-47.

™ SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-20/1-91 od 2. 7. 1991., Izvješće.

355 SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO. CO, Br. 797 od 2. 7. 1991., Izvješće.

m SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-20/1-91 od 2. 7. 1991.,

Izvješće.

357 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-20/1-91 od 2. 7.

1991., Obavijest; Novinar Usta Borbu tvrdi da je 2. sq)n|a pucano na Mirkovce s

krova vinkovaćke bolnice. B. I_^\ZTJKIĆ. "Vatru s krova bobiice". Borba, 3. 7. 1991., 7.

70

patrolni čamac riječne ratne flotile jna pored mosta kod batine 'TDržiino i jednu i drugu stranu svih mostova koji se nalaze između Vojvodine i

Hrvatske" Zahtjev Zapovjedništva 109. brigade ZNG-a za provođenje blokade Mirkovaca na kratko je ostao u sjeni razmjestanja mehaniziranih snaga JNA na republičkoj granici Hrvatske i Srbije u noći 2. srpnja i ranim jutarnjim satima 3. srpnja 1991. Dio pričuve JNA 1. vojne oblasti koji je mobiliziran krajem Lipnja pokrenut je prema Hrvatskoj.1)58 Prije izlaska JNA na republičku granicu u Hrvatsku su stizale dojave o mobilizaciji pričuvnika. Jedna od takvih dojava, koja je govorila je o dolasku mobiliziranih pričuvnika iz Beograda u Borovo Selo, zabilježena je 2. srpnja/559 U jutro 3. srpnja počeo je razmještaj

glavnine mehaniziranih postrojbi 1. vojne oblasti JNA na granici Hrvatske i Srbije. Njihov dio kasno poslijepodne 2. srpnja stavio je pod nadzor obje strane mosta između Erduta i Bogojeva kao posljednjeg nezaposjednutog mosta na

Dunavu.3"0

Sremska Mitrovica bila je mjesto mirnodopskog razmještaja 453. mehanizirane brigade koja je pojačana dolaskom 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade iz Beograda, pa su :i:,s Izjava general-potpukovnika Marka Negovanovlća, člana Štaba Vrhovne komande ud 29. 6. 1991., Zbornik dokumenata iz oblasti odbrane i bezbednosti Jugoslavije 1990-1991 godine, 292-293. T™ MUP RH-OTŽ: Službena zabilješka sastavljena dana 2. 7. 1991. u prostorijama PU Bjelovar, a u vezi dobivenih Informacija od dana 2. 7. 1991. SVA MORH-GS HV: Općina Osijek, SNO, CO, Br. 808 od 2, 7, 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: Kratki zbirni izvještaj o djelovanju 2/3. 7. 1991.; RVA MORH-GSHV:

Zap. 3. br. ZNG, Sir. pov. br. 01-25/1-91 od 3. 7. 1991., Dnevno Izvješće; SVA MORH-GS HV: Zap. 106. br od 3. 7. 1991., Izvješće; SVA MORH-GSHV: Zap. 3. br. ZNG od 4. 7. 1991., Dnevno izvješće.

71

Vukovar i Vinkovci dobili još jednog neugodnog susjeda Obje mehanizirane brigade razmještene su u širem području Sida361 Dvojica pričuvnika JNA potvrdila su policijskoj ophodnji iz Županje, koja ih je 10. srpnja zaustavila i uhitila da se dio oklopno-mehanizirane skupine jačine bataljuna iz Rume od 30. lipnja 1991. nalazi na ekonomiji u Adaševcima kod Šida.313- Most na Dunavu između Iloka i Bačke Palanke od svibnja je bio pod nadzorom dijela 12. lakog artiljerijskog puka protuzračne obrane iz Novog Sada, koji je ojačan dijelom 12. bataljuna vojne policije Novosadskog korpusa i minobacačkom baterijom 120 mm iz sastava 36. mehanizirane brigade.303 Sjeveroistočno od Vukovara most na Dunavu između Erduta i Bogojeva držala je pod nadzorom 51. mehanizirana brigada iz Pančeva, kojoj je glavnina razmještena u području Apatina, Odžaka i Crvenke bila u pripravnosti za intervenciju u istočnu Slavoniju.3111 Brigada je ustrojbeno pripadala 24. korpusu iz Kragujevca. Most

na Dunavu između Bezdana i Batine pojačan je novim snagama 36. mehanizirane brigade iz Subotice, koja je dio snaga uvela i razmjestila u Baranji.305 Page 52

Bitka za Vukovar Koncentracijom mehaniziranih brigada Armija je demonstrirala silu, kojom je hrvatskim oružanim snagama naglašen nerazmjer u količini i vrsti naoružanja. Naglašena dopuna prijetnje bilo je zauzimanje posljednjeg nezauzetog mosta na Dunavu. Zauzimanjem mostova Armija je poslala signal da Dunav, kao prirodna

prepreka koja je odvajala Hrvatsku od Srbije na većem dijelu republičke granice, više nije prepreka koja dijeli srpske tenkove od Hrvatske i daje pred njima samo nepregledna tenkoprohodna slavonska ravnica. Zapovjednik Novosadskog korpusa general-major Mladen Bratić početkom srpnja izjavio je za Narodnu armiju da su

imah

"dosta najava nekih ekstremista da će srušiti most i na taj način nas sprečiti u izvršavanju zadataka u sprečavanju međunacionalnih sukoba. Zato držimo i jednu i drugu stranu svih mostova koji se nalaze između Vojvodine i Hrvatske".3titi Uz mostove JNA je nadzirala i riječni tok Dunava. Od svibnja 1991. dio Riječne ratne flotile je, kako je pisala Narodna armija,

osiguravao "prelaze i mostove i mirnu plovidbu Dunavom od Bezdana do Iloka". Flotila je uz to imala i zadaću da "podrži združene sastave koji u tom delu naše zemlje sprečavaju međunacionalne sukobe i obezbeđuju vitalne objekte".367 Na širem području Osijeka Našica i Vukovara, u pojasu mirnodopskog razmještaja

12. proleterska mehanizirana brigada uz utvrđivanje u vojarnama, intenzivirala

je i kretanje u borbenim skupinama zaposjevši prometnice koje izvode iz grada tvrdeći "da je takva zamisao navodne vežbe".3fitl Njezin postupak uočio je civilni i vojni vrh Osijeka, koji je o tome poslao obavijest Ministarstvu obrane

u Zagreb.

** Petar BOSKOVIG Izdaja nara otvorila oči". Narodna armija, 13. 7. 1991.,

20-21; Ti divni ljudi, mladi ratnici". Narodna armija, 22. 12. 1991

MUP RH-OTŽ; Službena zabilješka od 10. 7. 1991. 363 R POPOVIĆ, M. PETROV1Ć.

20.

"Čuvari vojničke etike", Narodna armija, 17. 7. 1991

12-13; B. D

11; M. M„ "Odbijen treći "Jedinica bez izdajica",

napad". Narodna armija, 31. 7. 1991

Narodna armija, 16.4. 1992., 19. m Milan ĐTJTGĆ. Spomenica pedesetprmj

mehanizovanoj brigadi 1991-1992

Mladen MARJANOVIĆ, "Prvo ratno iskustvo", Narodna armija, 31. 7. 1991., 12-13; Jedan od dva formacijska oklopna bataljuna bio je od svibnja 1991. na Banovini pridodan motoriziranoj brigadi u Petrinji. Nisam mogao provjeriti je li taj oklopni bataljun bio već tada zamijenjen oklopnim bataljunom iz neke druge postrojbe JNA x:' Mladen MARJANOVIĆ'. "Opstajavaju vojnički mostovi", Narutlna armija, 20. 7,1991., 23. m M. PETROVIĆ, R POPOVIĆ, "Mupovci svakodnevno

provociraju vojnike", Narodna armija, 13. 7.1991., 15. 367 L. NIKOLIĆ, "Odjekuje

neka druga pesma", Narodna armija. 7. 8. 1991

sustižu", Narodna armija, 28. U. 1991

308 Milorad PANTEUĆ, Petar BOŠKOVIC. "Trijumf sa malo gorčine", Vojska, 16. 7. 1992., 18.

72

"U Osijeku okbr (oklopna brigada, o. a) dijelovima se utvrđuje u rejonu kasarne sa minobacačima usmjerenima ka centru grada. Sa ostalim jedinicama jačine voda do čete posjeda i razmješta se na komunikacije koje izlaze iz grada".30" Prema priznanju Narodne armije pored JNA "aktivirani su i sastavi teritorijalne

odbrane koji su se izvanredno uklopili u rad jedinica JNA'.370 Uz kopnenu vojsku

i Teritorijalnu obranu Srbije u bliskom području Slavonije, na aerodromu u Tuzli

stacioniran je 7. srpnja 1991. godine 172. lovaćko-bombarderski avio-puk iz Titograda. Puk se sastojao od 239. lovaćko-bombarderske eskadrile, sa 17 aviona "Supergaleb" i 242. lovačko-bombarderske eskadrile, sa 22 aviona tipa "Orao".

Doveden je kompletan, osim tri aviona tipa "Orao", koji su ostali neispravni u Titogradu.371 Najkasnije krajem kolovoza 1991. lokacija lovačkog puka bila je poznata Zapovjedništvu ZNG-a koje je o tome obavijestilo Zapovjedništvo ZNG u istočnoj Slavoniji i Baranji*72 Za razliku od zrakoplova, pokret oMopno-meharnziranih snaga JNA mediji su zamjetno popratili, a Zapovjedništvo ZNG-a raspolagalo je netočnim podacima o tim snagama, koje je procijenilo na motoriziranu brigadu iz Valjeva, "koja je zastala kod Beograda" i oklopnu brigadu iz Kikinde, "koja je u toku 2/3. 7. dijelom snaga prošla desnu obalu Dunava u istočnoj Slavoniji", i koje je glavnina očekivana u toku 3. srpnja373 U oba slučaja prepoznavanje je bilo

pogrešno, motorizirana brigada iz valjeva bila je zapravo mehanizirana a oklopna brigada iz Kikinde stvarno je bila 51. mehanizirana brigada iz Pančeva Ulaskom

Vojna pošta 2875 Panćevo, Panćevo. 1998., 13;

11; Nikola OSTOJIĆ, "Zadaci se

29.

36. mehanizirane brigade u Baranju, koja je također netočno nazvana oklopnom

brigadom, a koja je uz mirnodopski sastav bila popunjena pričuvnicima iz Vojvodine, oružane su snage SFRJ, prema ocjeni zapovjednika Zbora narodne garde RH Martina Špegelja "praktički okupirali naš teritorij", pa je predlagao da se u

Baranju uputi 1. djelatna brigada ZNG iz Zagreba.371 Špegelj je predsjedniku Republike Hrvatske također predložio da se postrojbe ZNG-a oslobode statičkih Page 53

Bitka za Vukovar zadaća i stave u funkciju napadnih djelovanja Statične zadaće, odnosno poslove osiguranja prema Špegeljovu mišljenju trebala je preuzet" policija,375 Zaosjedanje mostova i granice mehaniziranim brigadama "na takozvanim administrativnim granicama Hrvatske i Srbije", Narodna armija, je opravdavala

tvrdnjom da se želi spriječiti "bratoubilački rat" i zaštititi granice Jugoslavije, ah i uključiti u "borbu protiv paravojnih formacija koje su na tom području sve prisutnije".370 Sličnu priču o zadaći postrojbe kojom je

m SVA MORH-GS HV: Predsjedništvo općinske skupštine. Zapovjedništvo 106. brigade

od 3. 7. 1991. Izvješće je telefaksirano za Zagreb u 6. sati 111 minuta istog dana a potpisali su ga predsjednik Skupštine općine Osijek Zlatko Kramarić 1 predstavnik 106. brigade ZNG Franjo Cebić. m Petar BOŠKOVIĆ, "Izdaja nam otvorila oći", Narodna armija, 13. 7.1991., 20. :,:| Puk se u Tuzli zadržao do 10. listopada 1991. Eskadrlla "Orlova" od 11. do 29. kolovoza bila je u Titogradu, a eskadrila "Supergalebova" kratko Je izbivala od 20. do 22. rujna. MUP. Služba za zaštitu ustavnog poretka, Ispostava Slavonski Brod od 15. fi. 1992., Službena zabilješka o informativnom razgovoru (Kapelan I klase Vlado Jurić). :iTJ SVA MORH-ZOZO: Zap. ZNG, KL Str. pm', br. 833-05/91-03/03, Ur. br. 5120-30-91-1 od 29. 8. 1991., Obavještajna informacija broj 3.

r! SVA MORH-GSHV: Kratki zbirni Izvještaj o djelovanju 2/3. 7. 1991. godine. Deset godina kasnije Martin Špegelj Je neistinito ustvrdio da je Novosadski korpus ušao u Baranju tek potkraj kolovoza 1991. Na taj naćin njegova navodna zapovijed za rušenje dunavskih mostova od 18. srpnja 1991., a koju je osobno zabranio predsjednik Tuđman dobiva potpuno drugaćljl smisao. Prešućivanjem nazoćnostl Armije ne bi bilo ni sukoba s njom. M. ŠPEGELJ, Sjećanje vojnika,

191.

3"' SVA MORH-GSHV: Zbor narodne garde od 4. 7. 1991., Predsjedniku Republike

Hrvatske, Priopćenje o vođenju borbe sa četnicima dana 4. srpnja 1991.

376 Petar BOŠKOVIĆ. "Izdaja nam otvorila oči", Narodna armija 13. 7.1991., 20.

73

zapovijedao ponovio je u prosincu 1991. i zapovjednik 1. proleterske gardijske

mehanizirane

brigade pukovnik Milorad Vučić.

"Brigada je 3. jula u 2 sata krenula iz kasarne pravcem Beograd - Sremska Mitrovica i razmestila se u tom delu Srema. Njen osnovni zadatak bio je da svojim prisustvom utiče na odustajanje od sulude ideje bratoubilačkog rata, koji se sve češće rasplamsavao pod uticajem agresivne politike vrhovništva Hrvatske. Borbeni zadatak jasno je ukazivao na to da ona nije došla radi toga da prvenstveno oružjem rešava probleme međunacionalnih odnosa, već da pokuša urazumiti ostrašćene militantne grupe fašistoidnih nasilnika da odustanu od primene sile i nasilja. Tvrdim da smo sve učinili da doprinesemo mirnom rešenju sukoba političkim sredstvima, iako smo raspolagali moćnim oružjem".*77 Što je doista bio razlog izlaska mehaniziranih brigada na granicu Srbije i Hrvatske i ulazak u Baranju? Odgovor na to pitanje u ovom stupnju spoznaje još je upitan. Sudionici rata nude različita mišljenja ih jednostavno šute. Mehanizirane snage na granicu su izišle u trenutku kada je sukob u Sloveniji privođen kraju, a Hrvatska, usprkos dogovoru sa Slovenijom, nije intervenirala. Da jest, u jurišu na vojarne imala bi u zaleđu gotovo polovicu mehaniziranog potencijala JNA37* Mehanizirane brigade u Srijemu i Baranji umjesto udarnog dijela Armije koji je trebao razriješiti sukob u Sloveniji, a time sasvim jasno

i sudbinu Hrvatske, ostale su u srpnju 1991. samo nerealizirana prijetnja Nije

ispunjen osnovni preduvjet za njihov angažman, hrvatski napad na dijelove JNA u Hrvatskoj. Armija je tada kraju privodila dvojbu, za i protiv Jugoslavije. Prevagu je odnio srpski koncept zadržavanja dijelova Hrvatske koje je svojatao srpski politički vrh, a što je upravo u istočnoj Slavoniji ubrzo postalo nedvojbeno. No, nakon što se Armija u sukobu u Sloveniji odrekla jugoslavenstva na hrvatskim granicama ostale su mehanizirane brigade ekvivalenta mehaniziranog korpusa. Zajedno s 12. proleterskom mehaniziranom brigadom iz Osijeka, Našica i Vukovara početkom srpnja u istočnoj Slavoniji, Baranji, Srijemu i prigranićnom području Vojvodine bilo je oko 350 tenkova, nešto više borbenih vozila pješaštva ili oklopnih transportera uz odgovarajuća sredstva brigadne potpore. Sve u svemu bilo je tu oko 900 raznih oklopnih borbenih vozila na gusjenicama i kotačima. Sudeći prema izvješću Zapovjedništva 109. brigade ZNG-a od 3. srpnja 1991. Zapovjedništvu ZNG u Zagrebu, pojava nekoliko stotina tenkova i oklopnih borbenih vozila izazvala je konsternaciju u postrojbi, no njihovo zaustavljanje na republičkim granicama doprinijelo je ubrzanom prevladavanju šoka "od nailaska

tenkova" i porastu odlučnosti za borbu kod J~ Ti divni ljudi, mladi ratnici", Narodnu armija, 22. 12. 1991., 20. Page 54

Bitka za Vukovar 3T* Iako je 1991. u Hrvatskoj obilovala drainatičnim i za političko vodstvo i narod teškim danima. 3. srpanj 1991., vjerojatno je bio prvi medu kritičnim nadnevcima Taj je dan. prema svemu sudečl. rješavana sudbina Hrvatske, a dio koji je bio u moći hrvatskog vrhovništva riješio je osobno predsjednik Republike odbijanjem da ude u sukob s Armijom, lako je to bio prijedlog' zapovjednika ZNG generala Martina Špegelja. Godinama iza rata, to jest danas Špegelj nema dvojbe, Hrvatska se trebala uključiti u sukob i napasti JNA u Hrvatskoj. M. ŠPEGELJ. Sjećanje ivjnika 227-239. Kritički prikaz Špegeljevili sjećanja kod D. MARIJAN, Smrt oklojme brigade, 207-243. Pogled na rat Kadijevleeva prethodnika umirovljenog admirala flote Branka Mamule znatno je intrigantniji i za sada jedini koji daje kakvu-takvu informaciju o vremenu u koje treba staviti mehanizirani korpus u Srijemu, koji je 3. srpnja osvanuo na granici Hrvatske i Srbije. Mamula je u Generalštabu oružanih snaga SFRJ krajem lipnja 1991.

predlagau da "JNA izbije na državne granice Slovenije i oćuva integritet SFRJ na

njima". Branko MAIVIULA, Slučaj Jugoslavija, CID, Podgorica, 2000

217-223.

74

pripadnika brigade.3™ U takvim okolnostima postrojbe ZNG-a, kao što je učinio zapovjednik 109. brigade, mogle su samo nemoćno pitati Zapovjedništvo ZNG-a RH što da rade "u koliko dode do pokreta jedinica JNA na našu teritoriju i kada po vašem naređenju postavimo prepreke, dali iste braniti do sada raspoloživim sredstvima".;,sft U drugom izvješću od 3. srpnja 1991., Zapovjedništvo brigade je Zapovjedništvu ZNG proslijedilo "jezivu sliku", kako je izražen dojam jednog austrijskog turista koji je prošao kraj glavnine 1. proleterske gardijske mehanizirane brigade zaustavljene na cesti Beograd - Šid.381 Kod Lipovca su hrvatski mještani postavili barikade na ulazu u selo s pravca autoceste, zbog čega je Centar za obavještavanje iz Vinkovaca, bojeći se sukoba, od Zapovjedništva ZNG RH tražio naputak o daljnjem postupanju.38- Prema informacijama koje su o stanju u Srijemu prikupljene u Vinkovcima, oklopništvo JNA bilo je raspoređeno u skupinama jačine čete u selima Berkasevo, Kukujevci, Branjevine i Gibarac. Glavnina, procijenjena na oko 100 oklopnih vozila, bila je šumi pored sela Adaševci.383 Dolazak JNA oklopništva najviše je ugrozio dio 1. bataljuna 3. brigade ZNG, koji je bio u Erdutu jer se našao "odsječen, slabo popunjen oružjem i municijom".384 Na temelju dotadašnjeg angažmana postrojbi JNA 1. vojne oblasti, Komanda Tuzlanskog korpusa je zapovijedila 5. srpnja podizanje mjera borbene priprave

radi učinkovitijeg izvršenja dobivenih zadaća. Na popisu obvezatnih zadaća bila je i provedba priprema "za savlađivanje prepreka svih vrsta". U slučaju napada na njih zapovijed je glasila "odlučno svim sredstvima odgovoriti snažnun udarom, tako da protivnik bude razbijen i uništen".385 Dolazak oklopništva JNA u Srijem i Baranju promijenio je dotadašnje djelovanje Armije protiv Hrvatske. Iskazivala se izrazita agresivnost i nastojalo se teritorijalno širiti područje koje su kontrolirali pobunjeni Srbi i njihovi pomagači izvan Republike Hrvatske. Cilj je bio postupno postizanje vojne i etničke crte razdvajanja koju je strategijom "tampon zona", a pod motom razdvajanja sukobljenih strana, od travnja 1991. zaposjedala Armija. Novo razdoblje angažmana JNA počelo je krajem lipnja 1991. bezobzirnim napadima na hrvatske policijske postaje u Banovini, a potom se nastavilo demonstracijom sile

i rušilačkim pokretima dijelova 12. proleterske mehanizirane brigade po

Osijeku.380 U istočnoj Slavoniji na području Osijek - Vukovar - Vinkovci pobunjeni Srbi i njihovi pomagači svoje su teritorijalno proširenje provodili na

isti način. Iz jakog uporišta u neposrednom susjedstvu grada, u kojem je bio garnizon JNA prijetnjama i izravnim oružanim akcijama postupno je čišćena okolica grada prije no što i sam grad dođe na red.387 Udio Armije kretao se od psihološke potpore do sustavne demonstracije silu stalnim pokretima oklopnih i mehaniziranih skupina. Čišćenje područja dijelom se odvijalo i iseljavanjem, koje je u pojedinim trenutcima imalo značajku međusobne razmjene stanovništva, iako to nije bilo. Samo je 3. srpnja 1991. iz Borova Sela

210. 215.

379

SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br NG, Str. pov. br. 04-22/1-91 od 3. 7

1991

Izvješće.

35,1 SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG. Str. pov. br. 04-21/1-91 od 3. 7. 1991. u 16 sati. Zap. ZNG.

m SVA MORH-109. br HV: Zap. 109. br ZNG, Str. pov. br. 04-25/1-91 od 3. 7.

1991 Dnevno izvješće.

™ SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci. CO. Ur. br. 08-1236/1-91 od 3. 7.1991.; SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci

CO, Ur. br. 08-1237/1-91 od 3. 7. 1991

383 SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci. CO, Ur. br. 08-1275/1-91 od 3. 7. 1991.,

Izvješće.

Ispravka.

Page 55

Bitka za Vukovar

391 SVA MORH-GSHV: Izvješće sa sastanka održanog s PK PO [pomoćnicima

zapovjednika za pozadinu o. a. D. M]

1. 2, 3. 4 1 108. brigade dana 3. 7. 91. po pitanjima materijalnog osiguranja

Jedinica Zbora NG.

385 HIC: Komanda 17. korpusa, Pov. br. 1085-18 od 5. 7 1991

b/g za efikasnije izvršenje zadataka.

Naređenje. 3S0 Kronologiju rata, 71.

3*7 Održivo razmatranje o tom odnosu kod Davor DOMAZET-LOŠO, Hrvatska 1 veliko ratište, Udruga Sv. Jurja, Zagreb. 2002., 54-56.

75

preko Dunava prešlo 378 osoba i 54 vozila, a iz Bačke je u Hrvatsku stiglo 257 osoba i 56 vozila. Iz Bršadina je u Vukovar stiglo 26 osoba hrvatske

nacionalnosti koje su bježale iz sela u kojem su Srbi bih u izrazitoj većini.388 Iseljavanja Hrvata iz Vojvodine najvećim su dijelom bila izazvana pritiscima, a iseljavanjem Srba prvenstveno se o pripremao teren za skori sukob pa je uklanjana populacija za koju je ocijenjeno da bi više smetala no koristila.389

m SVA MORH-GS HV: Općina Vinkovci. CO. Ur. br. 08-1279/1-91 od 3. 7. 1991. Veza:

RMr "Borovo Selo"

m 0 položaju Hrvatu u Srijemu tijekom 1991. kod Milan BK'ANIC, Srijem krvavu krilo Hrvatske, Mladost, Zagreb,