Sie sind auf Seite 1von 680

MILJEVCI U PROLOSTI

(s pogledom u budunost) Visovac Drinovci, 2008.

Urednitvo: Ante GULIN Miroslav IVI Drago MARGU Marko MENUI ime SAMAC

Korektori: Marko MENUI Drago MARGU

Urednici: Marko MENUI Drago MARGU

Graka priprema: Medijska produkcija SD

Tisak: Slobodna Dalmacija d.d. Split???? Nakladnik: Miljevaki sabor

Naklada: 400

Za nakladnika: ime Samac

Lektor:??????

UDK ZNANSTVENI skup Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost) (2007 ; Visovac - Drinovci) Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost) : zbornik radova sa Znanstvenoga skupa Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost), Visovac - Drinovci, 15.-16. lipnja 2007. / [urednici Marko Menui i Drago Margu]. Visovac Drinovci : ???? Miljevaki sabor, 2008. str. : ilustr. ; cm ISBN

MILJEVAKI SABOR

MILJEVCI U PROLOSTI
(s pogledom u budunost)

ZBORNIK RADOVA SA ZNANSTVENOG SKUPA MILJEVCI U PROLOSTI


(s pogledom u budunost)

Visovac - Drinovci , 15.-16. lipnja 2007.

Grb Miljevakog sabora

Visovac Drinovci, 2008.

Miljevci 2008.

Miljevci 2008.

Miljevci 2008.

SADRAJ
Proslov .............................................................................................................................................................................................................. Rije urednika .............................................................................................................................................................................................. Goran MIHELI GEOLOKI I GEOTEKTONSKI ASPEKTI NASTANKA MILJEVAKOG PLATOA .........................................................11 Drago MARGU PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE MILJEVAKOG PLATOA...........................................................................15 Marko MENUI MILJEVCI U PRETPOVIJESTI...............................................................................................................................................................67 eljko MILETI O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE KOD MILJEVACA U RIMSKO DOBA.............................87 Vladimir SOKOL PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE......................................................................................................................103 Ante BIRIN POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG KOTARA PROMINE.......................................115 Damir KARBI NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI................................................................................................................................. Joko ZANINOVI i Davor GAURINA NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA KRKI I IKOLI.................................................................................................................... Ante SEKULI NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR I DRAVNIK ............................................................................... Kreimir KUI MILJEVCI U TURSKO DOBA (OD 1463. DO POETKA 18. STOLJEA) .......................................................................... Davor GAURINA MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE........................................................................................................................................... Zdravko DIZDAR UPA MILJEVCI OD 1900. DO 1950. GODINE ............................................................................................................................. Mirela SLUKAN ALTI PRIRODNI I KULTURNI PEJSAI MILJEVACA U AUSTRIJSKOM KATASTRU 1828.-1830........................................ Zoran LADI i Zrinka NOVAK NEKI ASPEKTI DEMOGRAFSKE I OBITELJSKE POVIJESTI UPE MILJEVCI U NOVOM VIJEKU PREMA MATINIM KNJIGAMA ROENIH (KRTENIH) ............................................................................................................................ Ankica ILA IMPRAGA MILJEVAKA PREZIMENA ....................................................................................................................................................................... Zdravko IVKOVI GRADITELJSTVO NA PODRUJU MILJEVACA ............................................................................................................................

Miljevci 2008.
Fra arko MARETI MILJEVANI RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA ............................................................................................................. Fra Jure BRKAN UPA MILJEVCI I NJEZINI UPNICI .................................................................................................................................................... Fra ime SAMAC FRANJEVCI IZ MILJEVACA ...................................................................................................................................................................... Zdravka GVERI KRATKI PRIKAZ IVOTA I DJELOVANJA REDOVNICA IZ UPE MILJEVCI...................................................................... Davor GAURINA i Joko ZANINOVI VODENICE NA ROKOM SLAPU S OSVRTOM NA VODENICE VISOVAKOG SAMOSTANA ............................. Josip PILI KOLSTVO I PROSVJEIVANJE U MILJEVCIMA........................................................................................................................... Josip Pili SLOBODNO VRIJEME I IGRE MILJEVAKE MLADEI U 20. STOLJEU .......................................................................... Boris DELALIJA ZAPISI O MILJEVAKOM ZDRAVSTVU U PROLOSTI I DANAS......................................................................................... Drago MARGU, Marko MENUI i Stipan IVI MILJEVAKE LOKVE PRIRODNA I KULTURNA BATINA .................................................................................................... Joko ALETA OJ, OVO J BILO NAE OBIAJNO U TRI ETRI ZAPIVATI ZAJNO TRADICIJSKO GLAZBOVANJE MILJEVAKOG PLATOA NA POETKU 21. STOLJEA ............................................................................................................ Marko GRABI RASELJAVANJE MILJEVACA I EMIGRACIJA.................................................................................................................................... Pako KULUI SJEANJA MILJEVANA NA LJUDE I POLITIKE DOGAAJE U MILJEVCIMA ......................................................... Fra Frane SAMODOL PRAZNICI 1953. ............................................................................................................................................................................................ Frane SAMODOL ETNIKI ZATVOR U KNINU.................................................................................................................................................................. Ivan BAI MILJEVCI U DOMOVINSKOM RATU I MILJEVAKA OLUJA ............................................................................................... Mijo GRABOVAC NAJSPORTSKIJE MALO MISTO NA SVITU ...................................................................................................................................... Miroslav IVI MILJEVAKI SABOR .................................................................................................................................................................................... Ivan BAI STOARSTVO I POLJOPRIVREDA U PROIZVODNJI LOKALNIH, AUTOHTONIH SEOSKIH PROIZVODA OKOSNICA BUDUEG RAZVOJA MILJEVACA............................................................................................................................. Fra ime SAMAC RIJEI POZDRAVA NA OTVARANJU ZNANSTVENOG SKUPA (Visovac, 15. lipnja 2007.)................................... PROGRAM ZNANSTVENOG SKUPA MILJEVCI U PROLOSTI (s pogledom u budunost) .............................................................................................................

PROSLOV

Mnogi istraivai i putopisci, od Plinija, Fortisa i Schia1 do danas, ostavie svoje zabiljeke o Dalmaciji, njezinim prirodnim osobitostima, povijesnim zgodama, narodnim obiajima i kulturi, i to ne samo o priobalnom urbanom podruju, nego i o njezinu kontinentalnom dijelu. U tim napisima nije manjkalo nenaklonosti i neobjektivnosti pa se esto na narod prikazivalo zaostalim i primitivnim. Podrugljivi i podcjenjivaki ton, obilje svakovrsnih izmiljotina i raznovrsnih legenda stvorili su, osobito o Zagori, itav niz ukalupljenih i iskrivljenih pogleda. Takva snana i dugotrajna propaganda djelovala je i na itelje dalmatinskog kra, nameui im osjeaj manje vrijednosti. No, kako jo pred sto godina zapisa Frane Madirazza, na narod pored svog siromatva pokazuje odlike snage, umnosti i ljepote, moda vie nego drugi narodi i narodnosti.2 Ta snaga i ilavost, krijepljena vjerskim arom i domoljubnim nabojem, osigurale su mu opstanak sve do danas unato ne samo prirodnim, nego i drutveno-politikim nepogodama, stalnim migracijama i ratnim stradanjima. Petnaesta obljetnica osloboenja Miljevaca u Domovinskom ratu, dogaaja koji se s pravom moe prispodobiti feniksovu vraanju iz pepela, bila je povod za jedan drugi, drimo vaan dogaaj: znanstveni skup u organizaciji udruge Miljevaki sabor, posveen jednom dijelu Dalmatinske zagore, a koji ima i ivi sve odlike cjeline. Skup je odran na Visovcu i u Drinovcima, 15-16. lipnja 2007. na temu Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost). Okupio je strunjake koji su raznolikim interdisciplinarnim prilozima u najirem smislu rasvijetlili prirodne, drutvene, gospodarske, povijesne, vjerske i ine vidove ovog ulomka hrvatskog bia. Znanstveni prilozi s tog skupa sabrani su u ovom zborniku radova. Tako, nasuprot opoj predodbi da je ovo jalov, pasivan, krki kraj, dio priloga osvjetljuje njegove geoloke aspekte, bogatstvo njegove ore i faune te pokazuje da je posrijedi krajolik apsolutne ljepote, koji zbog velianstvenih i najraznovrsnijih oblika zavrjeuju dignitet i zatitu u kategoriji nacionalnog parka. Ipak, nije rije samo o pukim geolokim formama pejsaa i njegovim biolokim dragocijenostima, nego i o prostoru koji se tisuljeima uz najvee napore humanizirao. Sauvane krhotine vjekovnog trajanja, oaravajui oblici kulturne batine koji su se na tom prostoru nataloili - niz arheolokih lokaliteta, izvanserijske utvrde, mlinice, puke i sakralne graevine, pokretno kulturno blago - svjedoe da je na svakom pedlju ovog prostora
1 2 Plinije Stariji, Zemljopis starog svijeta, Split, 2004; Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, Zagreb 1984; Theodor Schi, Iz poluzaboravljene zemlje, Split, 1997. Frane Madirazza, Storia e costituzione dei comuni dalmati, Split, 1911.

Miljevci 2008.
postojao ivot od prapovijesti, kroz antiko, starohrvatsko, tursko, austrijsko doba Tom aspektu Miljevaca posveeni su arheoloki i povijesni prilozi od kojih se dio njih posebno bavi hrvatskim velikanima iz ovoga kraja, a njih je uvijek bilo i ima ih. Naime, ovo je kamenita kolijevka kraljeva i knezova (Svaia, Nelipia, ubia), kardinala (Utiinovia, Drakovia), umjetnika i knjievnika (Ivan Metrovi, Jakov Gotovac; dovde seu korijeni i Antunu Gustavu Matou), kolekcionara (Ante Topi Mimara), brojnih teologa, narodnih uitelja i voa te mnogih drugih vrlih mueva i ena, sportaa... Njihova ete imena uz malo truda nai u ovom zborniku. Nisu zanemareni ni etnografski, demografski i gospodarski vidovi miljevake stvarnosti; uz to obraeni su takoer kolstvo, zdravstvo te sakralno i tradicijsko graditeljstvo. upa Miljevci, kao uostalom cijela Dalmatinska zagora, stoljeima je vrelo iz kojeg se odlijevaju generacije koje obnavljaju urbana sredita i maticu hrvatske kulture, nacionalni drutveni, politiki i vjerski ivot. Miljevakoj upi te redovnicima /redovnicama i portaima koji su ponikli iz ovog kraja posveeno je nekoliko priloga. Nije se moglo zaobii ni teme o stradalnitvu kroz miljevaku povijest pa su takoer obraeni progoni, raseljavanje i ratni biljezi na miljevakom licu posebice Domovinski rat, spletke meunarodnih centara moi te svjedoanstva o osobnom doivljaju zatoenitva u srpskom logoru u Kninu. Pored osvrta na prolost, prezentirane su, dakako, mogunosti i perspektive razvoja Miljevaca pred izazovima budunosti. Naalost, preesta ratna pustoenja brisala su tragove koje je ivot ostavljao, ali neki su gubitci posljedica i nebrige pa ponekad i prjezira prema vlastitoj batini. Nije malo naih sunarodnjaka koji lutaju po svijetu i dive se tuim prirodnim ljepotama, tuoj batini i tuim velikanima, a svoje niti poznaju niti cijene. Znanstvenim skupom i ovim zbornikom htjeli smo oteti zaboravu i skrenuti pozornost na neslueno prirodno i kulturno-povijesno bogatstvo miljevake kamene ravnice koja ivi u zagrljaju dviju krakih ljepotica Krke i ikole, pod budnim okom visovakih franjevaca i nadasve Gospe visovake. Htjeli smo ono to je sauvano sabrati, analitiki i studiozno to obuhvatnije obraditi kako bismo to bolje spoznali svoje korijene i svoje povijesno trajanje te to bolje vrjednovali svoju batinu. Objavljivanjem zbornika Miljevce, dakako, elimo predstaviti i iroj zajednici; vjerujemo da e njegovi sadrajni znanstveni prinosi ispuniti tu svrhu i doprinijeti boljem poznavanju i ugledu Miljevaca. Ovo je prva knjiga o naoj kamen-ravnici koja je uvijek bila prkosna i ponosna, nikom podana, a domovini uvijeka odana. Grae za nove radove i monograje, vidljivo je, ima u izobilju; ne dvojim da e biti i pregalaca koji e ih napisati. Naposlijetku u ime organizatora skupa i nakladnika izravam iskrenu zahvalnost svim sudionicima za trud koji su utkali u svoje priloge, koje vam sa zadovoljstvom u ovom zborniku podastiremo. Takoer zahvaljujemo pokrovitelju, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta, te sponzorima ijom pomou se zapoeti posao sretno i uspjeno priveo kraju. Hvala i svima koji u globalizacijskim vihorima cijene i uvaju nau batinu te tako pridonose ouvanju nae loze. Dr. fra ime Samac

10

RIJE UREDNIKA

Posljednih godina na naim se prostorima pojavilo nekoliko hvalevrijednih zbornika koji obrauju odreena podruja, najee u okviru upnih ili opinskih granica, a koji su rezultat znanstvenih skupova ili, pak, truda pojedinaca zaljubljenih u odreeni kraj. Njihov znaaj je golem, budui prostorno i tematski pokrivaju ono ime se visoka povijest ne bavi i ne ulazi u pojedinosti toliko znaajne za budunost ovoga naroda, jer otimaju zaboravu gotovo ve zaboravljeno, potiu zatitu onoga to je utkano u identitet hrvatskoga puka, bude nadu u bolju i svjetliju budunost, vraaju izvorima istrgnuto iz iskona. Upravo svjesni injenice da bez rasvjetljavanja malih, zaboravljenih, istrgnutih i zabaenih tema inimo ogromnu uslugu ouvanju identiteta naega ovjeka i domovine openito, posegnuli smo za pozitivnim primjerima i, uz pomo znanstvenika i zaljubljenika u Miljevce, nau krnu, kamenitu ravnicu, organizirali znanstveni skup na kojem se progovorilo o davno zaboravljenim temama, o povijesnim ali preuivanim injenicama, o tragedijama, o ivotu, o Bogu i ovjeku, o sadanjosti i budunosti, o svemu onome to ini kameni ukupne povjesnice hrvatske. A rezultat skupa je zbornik, ovaj pred vama, kao spomen na sve to je stoljeima gradila uljevita ruka, kao opomena svima to su nosili zlo i pogibelj nevinih, kao zalog za bolje sutra. Znanstveni skup Miljevci u prolosti (s pogledom u budunost), u povodu petnaeste obljetnice osloboenja Miljevaca u Domovinskom ratu, odran je na Visovcu i u Drinovcima 15. i 16. lipnja 2007. u organizaciji udruge Miljevaki sabor, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. Na otvorenju skupa bili su nazoni brojni uzvanici i uglednici iz javnog, politikog i crkvenog ivota ibensko-kninske upanije. Sudionike skupa i goste u ime organizatora prigodnim rijeima pozdravio je fra ime Samac, a rijei pozdrava tiskane su u dodatku ovog Zbornika. Na Znanstvenom skupu u dva radna dana usmeno je izloeno 33 priopenja (36 autora) iz prirodnih i humanistikih znanosti. Zbornik sadrava ??? priloga, ??? autora. Svi prilozi objavljeni su u obliku u kojem su ih autori predali za tisak, uz nunu lekturu i korekturu tekstova. Unato velikom trudu u pripremi ovog zbornika, svjesni smo da se ipak mogla

11

Miljevci 2008. potkrasti pokoja greka, koju nam, iskreno se nadamo, neete zamjeriti. Dugujemo zahvalnost svima koji su se odazvali pozivu na skup i svima onima (brojnima!) koji su na bilo koji nain pomogli njegovu organizaciju, kao i pripremu i tisak zbornika, jer bez svih njih, bez svih nas, ostalo bi sve na ideji, na elji i na nadi da e se jednom slino ipak dogoditi. A zbornik otvara vidike i podloga je buduim istraivanjima i, nadamo se, buduim zbornicima, kako miljevakim tako i inima kojima e biti uzorom i poticajem. Na kraju jo jednom zahvaljujemo pokrovitelju, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i porta, autorima priloga, sponzorima, predstavnicima medija, prijateljima Miljevaca i svima onima koji su svojim nesebinim radom i osobnim odricanjem omoguili da ova knjiga ugleda svjetlo dana. Urednici

12

GEOLOKI I GEOTEKTONSKI ASPEKTI NASTANKA MILJEVAKOG PLATOA


Goran Miheli

Kada govorimo o nastanku Miljevakog platoa neophodno je opisati regionalna i subregionalna zbivanja na podruju Vanjskih dinarida i rijeke Krke. Regionalno gledajui, kretanje Afrike kontinentalne megaploe prema Euroazijskoj megaploi dolo je do subdukcije Jadranske mikroploe i izdizanja Dinarida. Daljnjim tektonskim pokretima dolo je do nastanka tipinih dinaridnih struktura (bora i reversnih rasjeda) koje se pruaju u pravcu NW-SE. Te su strukture nastale pirinejskom (kasni eocen oligocen), a morfoloki oblikovane savskom (kasni eocen miocen) fazom. Krajem pliocena i poetkom pleistocena u irem podruju dananje rijeke Krke nastala je erozijska zaravan koja se protezala veim dijelom slivnog podruja rijeke Krke, iji se kanjon usijecao kao posljedica intenzivne kasno-pleistocenske glacijacije. Dio te zaravni je i dananji Miljevaki plato. O postanku zaravni postoje tri teorije. Jedna pretpostavlja postojanje velike, iroke i spore rijeke koja je erodirala reljef, dok druga nastanak zaravni tumai abrazijom izazvanom postupnim povlaenjem mora. Prema treoj teoriji zaravan je nastala istodobnim erodivnim djelovanjem velike antecedentne rijeke i abrazivnim djelovanjem mora, ije je povlaenje poelo prije otprilike 3 000 000 godina.
13

Miljevci 2008.

Uvod
Regionalno gledajui, podruje Dinarida, u kojem je usjeen kanjon rijeke Krke i na kojem se nalazi Miljevaki plato, nastalo je subdukcijom Afrike megaploe (Jadranske mikroploe) pod Euroazijsku megaplou, kao rezultat raspada i kretanja paleokontinenata Gondwana i Laurazija. U vrijeme taloenja prvih naslaga u podruju dnanjeg Miljevakog platoa, podruje Dinarida pripadalo je prostranom Tethys moru. Dezintegracijom Gondwane nastaje vie ploa, a u gornjoj juri poinje otvaranje Atlantskog oceana. U podruju Tethysa bilo je vie dubokomorskih korita, u pravilu s jakom vulkanskom aktivnou, odvojenih podmorskim plitkovodnim zaravnima ili karbonatnim platformama. Obiljeja takve platforme ovo podruje je imalo tijekom mezozoika i dijela paleogena. Za takva podruja karakteristina je dugotrajna, najee kontinuirana karbonatna plitkomorska sedimentacija, iji rezultat su oko 7000 metara debele mezozojske karbonatne naslage (vapnenci i dolomiti), a koje su prisutne u najveem dijelu ireg podruja Miljevakog platoa (Polak i dr., 1990.).

Stratigrafski odnosi u irem podruju Miljevakog platoa


Najstarije naslage podruja Miljevakog platoa su senonski vapnenci sa rudistima, koji se javljaju mjestimino i uglavnom u skupinama. Transgresivno na senonske vapnence nalijeu paleocenske i donjo-eocenske liburnijske naslage sa fosilima brakine sredine. Kontinuirano slijede donjo i srednjoeocenski foraminiferski vapnenci (miliolidni, alveolinski i numulitni). Srednjoeocenski i kontinuirano se nastavlja na foraminiferske vapnence, a ine ga preteito lapori. Najmlae naslage na terenu su kvartarne starosti, a ine ih zemlja crvenica (terra rossa) koja prekriva podruja rasprostranjenosti vapnenaca; ukasta zemlja nastala troenjem lapora; te, rijee, bree nastale cementacijom krja siparita (Miheli, 1985.).

Redoslijed geolokih zbivanja


Geoloko formiranje podruja Miljevakog platoa poinje sedimentacijom senonskih rudistnih vapnenaca. U senonu dolazi do lokalnih sputanja i izdizanja morskog dna, to je rezultiralo okomitom i lateralnom izmjenom facijesa. Krajem krede dolazi do laramijskih pokreta koji su rezultirali izdizanjem terena i regresijom. Izdignute povrine izloene su eroziji i nastaje blagi paleoreljef. Kopnena faza traje do gornjeg paleocena, kada dolazi do nove transgresije, te nastaju izolirani brakini sedimentacijski okolii u kojima se taloe liburnijske naslage. Ti su bazeni u poetku bili oslaivani, da bi kasnijim napredovanjem transgresije nastali marinski, neritsko-litoralni uvjeti, tako da se u donjem eo14

Goran Miheli: GEOLOKI I GEOTEKTONSKI ASPEKTI NASTANKA... cenu taloe miliolidni, u donjem i srednjem eocenu alveolinski, te u srednjem eocenu numulitni vapnenci. U gornjem dijelu srednjeg eocena dolo je do produbljivanja sedimentacijskog bazena, promjene u sedimentacijskom ciklusu, te taloenja ikih naslaga. Ilirskim pokretima, koji poinju krajem srednjeg eocena dolazi do ponovnog izdizanja terena i regresije, te kopnenog taloenja promina naslaga. Liticirani sedimenti se zbog intenzivnih posteocenskih tektonskih pokreta (savska faza) boraju i reversno rasjedaju, tako da mjestimice dolazi do navlaenja gornjo-krednih senonskih vapnenaca na foraminiferske vapnence i ike naslage (Herak, 1986). U neogenu dolazi do manjih tektonskih kretanja, pa nastaju brojni okomiti i subokomiti neotektonski rasjedi. Izdignute povrine izloene su eroziji, te troenjem starijih naslaga nastaju kvartarne terestrike naslage (Jurai, 1987.; Miheli i dr., 1990.).

Morfogeneza Miljevakog platoa


Krajem pliocena i poetkom pleistocena nastala je prostrana sjevernodalmatinska krka zaravan u kojoj se, kao posljedica intenzivne kasno-pleistocenske glacijacije tektonski i litoloki predisponiranim smjerovima usijecao kanjon rijeke Krke. Postoji vie teorija o nastanku zaravni: (1) Fluvijalna teorija, koja pretpostavlja postojanje velike, iroke i spore rijeke u geolokoj prolosti, koja je erodirala inicijalni reljef; (2) Abrazijska teorija temelji se na konceptu abrazije litoralne zone postupnim povlaenjem mora; (3) Fluvijalno-abrazijska teorija pretpostavlja da je postanak zaravni rezultat kompleksne interakcije erozije, ispiranja i korozije karbonata u toplim i vlanim paleoklimatskim uvjetima koji su vladali prije 3 000 000 godina.

Literatura
Cukrov, N., Branica, M., Barii, D., Lojen, S., Miheli, G., Roman, Z. (2002.): Geokemijska istraivanja sedrenih barijera u Nacionalnom parku Krka, Izvjetaj po ugovoru, Institut Ruer Bokovi Zagreb, 54. str. Feri, S. (2000.): Vodi rijekom Krkom i Nacionalnim parkom Krka (Margu, D. ur.), JUNP Krka, ibenik, 111. str. Fritz, F. (1972.): Razvitak gornjeg toka rijeke Zrmanje, Kr Jugoslavije 8/1, JAZU Zagreb, 1 16. Herak, M. (1986.): A new concept of geotectonics of the Dinarides, Acta geol. 16/1, Zagreb, 1 42. Horvatini, N., Srdo, D., Krajcar Broni, I. (1990.): Ispitivanje ekolokog stanja rijeke Krke i sedrenih barijera, Izvjetaj po ugovoru, Institut Ruer Bokovi Zagreb, 13. str. 15

Miljevci 2008. Jurai, M. (1987.): Mehanizmi sedimentacije u nekim estuarijima Jadrana, svojstva recentnih sedimenata i suspendirane tvari, Disertacija, Sveuilite u Zagrebu, 103. str. Lojen, S., Dolenec, T., Vokal, B., Cukrov, N., Miheli, G., Papesh, W. (2004.): C and O stable isotope variability in recent freshwater carbonates (River Krka, Croatia), Sedimentology 51, 361 375. Mamui, P. (1971.): Osnovna geoloka karta SFRJ, List ibenik, List Knin, List Drni, 1: 100 000, Savezni geoloki zavod, Beograd. Miheli, G. (1985.): Geoloki odnosi podruja Zatona u srednjoj Dalmaciji, Diplomski rad, Sveuilite u Zagrebu, 65. str. Miheli, G., Jurai, M., Kniewald, G., Beni, J. (1990.): Geoloki i geotektonski preduvjeti nastanka stvaranja rijeke Krke. Perica, D., Orei, D., Trajbar, S. (2006.): Geomorfoloke znaajke NP Krka, Neobjavljeni rad. Polak, A., Korolija, B., Fritz, F., Boievi, S. (1990.): Geoloka i hidrogeoloka obiljeja Nacionalnog parka Krka, Ekoloke monograje 2, Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 15 30. Stepinac, A. (1976.): Vodoprivredna osnova slivova Krke i Zrmanje, Knjiga 1, Hidrologija sliva Krke, I. dio (Stepnac, A. ur). Elektroprojekt, Zagreb, 148. str. egota, T. (1968.): Morska razina u holocenu i mlaem Wrmu. Geogr. Glasnik 30, Zagreb, 15 39. imek-koda, K. (1978.): Krka, Pomorska enciklopedija, JLZ, 4, Beograd, 137 138.

16

Bijeli lopo (Nymphaea alba)

PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE MILJEVAKOG PODRUJA


Drago Margu

U radu je izloeno stanje istraenosti ore i faune kraljenjaka miljevakog podruja. Do sada je zabiljeeno 420 svojti i podsvojti samoniklih papratnjaa i sjemenjaa svrstanih u 79 porodica, meu kojima je vie ilirsko-jadranskih endema, a 8 ugroenih uvrteno je u Crvenu knjigu vaskularne ore Hrvatske. Floristiki posebno su zanimljivi Roki slap i Visovako jezero jer se na njima, na malom prostoru, mogu promatrati biljke poplavnih uma, movara, vodenih stanita, stijena i kamenjara. U dijelu rijeke Krke na miljevakom podruju zabiljeeno je 16 riba svrstanih u sedam porodica. Meu
17

Miljevci 2008.

Piramidalni zvoni (Campanula pyramidalis)

18

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

zabiljeenim ribama tri su hrvatski endemi, etiri endemi jadranskog slijeva i jedan endem Sredozemlja, a u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske uvrteno ih je 12. Na miljevakom podruju zabiljeeno je sedam vodozemaca svrstanih u 5 porodica, 16 gmazova svrstanih u 6 porodica, 187 ptica svrstanih u 48 porodica i 33 sisavca svrstanih u 13 porodica. U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske uvrtena su 2 vodozemca i 5 gmazova, a ovjeja ribica ujedno je i endem dinarskog kra. U Crvenu knjigu ugroenih ptica Hrvatske uvrteno je 37, a u Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske 11 ugroenih svojti. Velik broj ugroenih svojti primjer je dobroga gospodarenja prostorom iji reim (obrada tla, konja livada, ispaa ovaca i sl.) treba zadrati na dosadanjoj razini i u buduem razvoju da bi se ouvala bioloka raznolikost svojti i stanita.

Uvod
Bogatstvo i raznolikost ore i faune miljevakog podruja uvjetovana je raznolikou i ouvanou stanita (biotopa). Na relativno malom podruju postoji veliki broj razliitih stanita (sedrene barijere Rokog slapa, vodena stanita s tekuom vodom, velike povrine stajae vode Visovakog jezera, manje movarne povrine, stijene, kamenjari, ume, i antropogena stanita) koji se odrazio i na obilje biljnih i ivotinjskih svojti. Ljepota ovoga kraja privlaila je pozornost brojnih prirodoslovaca te prve pisane podatke o biljkama i ivotinjama ovog podruja nalazimo u djelima ve u 18. stoljeu.1 Tijekom 19 st. vane pisane podatke o biljkama nalazimo u djelima R. Visianija,2 a o ivotinjama u vie djela zoologa G. Kolombatovia.3 Naalost, njihova je vrijednost umanjena jer autori za pojedine svojte ne navode podruje nalaza ve ih navode na temelju regionalne pripadnosti (Dalmacija) i/ili geomorfoloke slinosti podruja (kr). U 20. stoljeu istraivanja ore i faune doline rijeke Krke sve su brojnija.4 Unato tomu prva sustavna istraivanja ore i vegetacije
1 2 3 A. FORTIS, Viagio in Dalmazia, Preso Alvize Milocco allApolline, Venezia 1774. - Put po Dalmaciji, priredio J. Bratuli, (s talijanskog preveo Mate Maras), Globus, Zagreb, 303 str.; P. N. CHRISOGNO, Notizie per servire alla storia naturale della Dalmazia, Trevigi 1780. R. VISIANI, Stirpium dalmaticarum specimen, Typis Crescinianis, Pattavii/PADOVA 1826; Florae Dalmaticae (supplementum), Mem. del. R. Ist. Venezia 1872., XVI (I). G. KOLOMBATOVI, Mammiferi, anbi e rettili della Dalmazia e pesci rari e nuovi per lAdriatico che furono catturati nelle acque di Spalato, God. izvje. Velike realke u Splitu 1881./82., str. 1-35; Aggiunte ai Vertebrati pubblicati nei programmi degli anni scolastici 1879./80., 1880./81., 1881./82., God. izvje. Velike realke u Splitu 1883./84, str. 1-28; Imenik kraljenjaka Dalmacije, II. Dio, Dvoivci, gmazovi i ribe, God. izvje. Velike realke u Splitu 1885./86., str. 1-20. 4 Z. PAVLETI, Ekologija briota na slapovima rijeke Krke s posebnim osvrtom na taloenje sedre, (doktorska disertacija, PMF-Zagreb), Zagreb 1956., 197. str.; Izvjetaj o istraivanjima ekologije briota na slapovima rijeke Krke, Ljetopis JAZU, 62, Zagreb 1957., str. 297-307; Prilozi poznavanju ekologije briota na slapovima rijeke Krke u Dalmaciji, Rad JAZU 312, Zagreb 1957., str. 95-137; Sedreni slapovi rijeke Krke i njihov postanak, Kr Jugoslavije, 2, Zagreb, str. 71-98; I. MATONIKIN i Z. PAVLETI, Bioloka istraivanja na slapovima rijeke Krke, Ljetopis JAZU, 67, Zagreb 1960., str. 245-249; Biljni i ivotinjski svijet na sedrenim slapovima jugoslavenskih krkih voda, Bioloki glasnik, 14, Zagreb 1961., str. 105-128; Karakteristika biocenoza na sedrenim slapovima rijeke Krke u Dalmaciji, Kr Jugoslavije, 3, Zagreb 1962., str. 5-70; B. ULI, Contribution a letude de la repartition et de lecologie de quelques chauves-souris cavernicoles de Dalmatie, Mammalia, 25, Pariz 1961., br. 3, str. 287-313; M. KRPAN, Ornitofauna okolice ibenika, ibenik-Spomen zbornik o 900. obljetnici, Muzej grada ibenika, ibenik 1976., str. 569-

19

Miljevci 2008. Nacionalnog parka Krka, ukljuujui i miljevako podruje, provedena su u razdoblju 1989./91.,5 riba slatkovodnog dijela rijeke Krke 1988.,6 vodozemaca i gmazova 1989.,7 ptica 1988.8 i 2005.9 i sisavaca 1989. godine,10 a rezultati njihovih istraivanja i vlastitih opaanja11 prikazani su u ovom prilogu.

Flora
Na miljevakom podruju zabiljeeno je 420 svojti i podsvojti samoniklih papratnjaa (Pteridophyta) i sjemenjaa (Spermatophyta) svrstanih u 79 porodica (Tablica 1). Najveim brojem zastupljene su porodice Poaceae sa 49 taksona, Fabaceae sa 32 taksona, Lamiaceae sa 28 taksona, Cichoriaceae sa 25 taksona, Asteraceae sa 24 taksona i Brassicaceae sa 22 taksona. Prema tipovima vegetacije u kojima rastu 20,3% taksona nalazimo unutar razliitih tipova antropogene vegetacije naselja, prometnih puteva i poljoprivrednih kultura (korovna i ruderalna vegetacija) a 50,1% taksona u vegetaciji, stijena kamenjara, suhih kamenitih travnjaka, kamenjarskih panjaka, uma i ikara. Vegetaciji vlanih dolinskih livada i poplavnih rijenih travnjaka uz rubove rijene obale pripada 20,0% taksona, a u movarnoj i vodenoj vegetaciji nalazi se 9,6% taksona. U vegetacijskom pogledu miljevako podruje pripada listopadnoj ili submediteranskoj zoni sredozemne vegetacijske regije. Od ornih elemenata istiu se biljke mediteranskog i junoeuropskoga ornog elementa koje su zastupljene u svim dijelovima hrvatskog primorja i u podruju Sredozemlja. Zahvaljujui svom poloaju na miljevakom podruju mogu se nai opemediteranske biljke kao to su esmina (Quercus ilex), otroigliasta borovica (Juniperus oxicedrus), alepski bor (Pinus halepensis), smrdljika (Pistacia terebinthus), trlja (Pistacia lentiscus), cvena tetivka (Smilax aspera), drvolika pucalina (Colutea arborescens), okrugolisna vuja stopa (Aristolochia rotunda), plamenita pavitina (Clematis ammula), europski vranjemil (Plumbago europaea), vr586; J. ERVENY i B. KRYTUFEK, A contribution to the knowledge of the Bats of Central and Southern Dalmatia, Yugoslavia (Chiroptera, Mamalia). Bioloki vestnik, 36, Ljubljana 1988., str. 17-30; B. KRYTUFEK i N. TVRTKOVI, Insectivores and Rodents of the Central Dinaric Karst of Yugoslavia, Scopolia, 15, Ljubljana 1988., str. 1-59. 5 6 7 8 9 Lj. MARKOVI, Lj. ILIJANI, G. LUKA i V. HRAK, Kvalitativni sastav ore papratnjaa i sjemenjaa Nacionalnog parka Krka, PMF-Zagreb, Botaniki zavod, Zagreb 1993., 102. str. M. MRAKOVI, S. MIETI, D. URMANOVI, K. FAAI i . MATAIN, Ekoloka analiza stanja ihtiofaune unutar Nacionalnog parka Krka, Fakultet poljoprivrednih znanosti Zagreb, Istraivako razvojni centar za ribarstvo Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1988., 98. str. N. DE LUCA i B. ULI, Vodozemci i gmazovi Nacionalnog parka Krka, PMF-Zagreb, Zagreb 1989., 78. str. G. SUI, V. BARTOVSKY i D. RADOVI, Ptice nacionalnog parka Krka (preliminarna faunistika analiza, Zavod za ornitologiju JAZU, Zagreb 1988., 133. str. D. RADOVI, K. LESKOVAR, R. CRNKOVI, V. TUTI i J. KRALJ, Inventarizacija ornitofaune, kategorizacija i valorizacija ptijih vrsta i stanita Nacionalnog parka Krka, Zavod za ornitologiju HAZU, Zagreb 2005., 92. str. 10 D. KOVAI i B. ULI, Sisavci Nacionalnog parka Krka, PMF-Zagreb, Zagreb 1989., 107. str. 11 D. MARGU, Flora i fauna Nacionalnog parka Krka na prostoru upe Konjevrate, Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije: zbornik radova Znanstvenog skupa Sela ibenskog zalea upa Konjevrate i Mirlovi Zagora u prolosti, Muzej grada ibenika, 14.-16. studenoga 2002., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2005., str. 33-66.

20

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

uta perunika (Iris pseudacorus)

jesoliki sunac (Fumana ericoides), sredozemna rusomaa (Capsella rubella), trnoviti zeji trn (Ononis spinsosa subsp. antiquorum), okruglasta vija (Medicago orbicularis), bijela metla (Osyris alba), zidna zidarica (Valantia muralis), sredozemna braka (Reichardia picroides), primorska otrica (Dactylis glomerata subsp. hispanica). Meu malobrojnim zapadnomediteranskim biljkama istie se srebrnasta tila (Argyrolobium zanonii), a od istonomediteranskih grmoliki graar (Coronilla emerus subsp. emeroides). Od mediteransko-atlantskih biljaka na miljevakom podruju mogu se nai seoska kupina (Rubus ulmifolius), sjajna iglica (Geranium lucidum), talijanski kozlac (Arum italicum), kruta tvrdulja (Desmazeria rigida) i sredozemni ovsik (Bromus madritensis), od europsko-mediteranskih atika vlasnjaa (Poa trivialis subsp. silvicola) i mirisava (ljekovita) kadulja (Salvia ocinslis) i od mediteransko-pontskih biljaka primorski krin (Chrysopogon gryllus) i pustenasi dubaac (Teucrium polium). Junoeuropskomediteranskim biljkama pripadaju ljekovita slezenica (Ceterach ocinarum), primorska pavitina (Clematis viticella), junjaki koprivi (Celtis australis), kamenjarska kamnica (Aethionema saxatile), ukastozeleni ednjak (Sedum ochroleucum subsp. ochroleucum), tupa vlaska (Dichanthium ischaemum), sjajna smilica (Koeleria splendens), tornjasta guarka (Arabis turrita), ljekovita slezenica (Ceterach ocinarum), uskolisni trputac (Plantago holosteum), dugolisna kruka (Pyrus amygdaliformis) i obini bljut (Tamus communis). Nalaze se 21

Miljevci 2008. i neke junoeuropske-pontske biljke kao to su hrast medunac (Quercus pubescens), obina rujevina (Cotinus coggygria), raeljka (Prunus mahaleb), obini dubaac (Teucrium chamaedrys), sitna vlasulja (Festuca valesiaca), uta vuja stopa (Aristolochia clematitis) i neplodna zob (Avena sterilis). Na hladnijim i vlanijim stanitima (vlane livade, poplavne ume) nalaze se i neke europske i srednjoeuropske biljke kao to su obina kalina (Ligistrum vulgare), obina pavitina (Clematis vitabla), ljubiasti gavez (Symphytum ocinale), razmaknuti a (Carex distans) i rahlocvjetni kaun (Orchis laxiora subsp. palustris). Na vlanim stanitima u sjeni nalazimo i neke biljke euroazijskog rasprostranjenja kao to su vodena mokrica (Myosoton aquaticum), enjaa (Alliaria petiolata), bijela vrba (Salix alba), rakita (Salix purpurea), modrosiva kupina (Rubus caesius) i movarni maslaak (Taraxacum palustre). Od ilirsko-junoeuropskih biljka zastupljene su bjelograb (Carpinus orientalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), draa (Paliurus spina-christi) i jesenska aika (Sesleria autumnalis). Na miljevakom podruju posebno su vane ilirskojadranske biljke, a naroito ilirsko-jadranske endemine biljke, meu kojima nalazimo livadni procjepak (Scilla litardierei), piramidalni zvoni (Campanula pyramidalis), zvonika (Campanula lepida), oman (Inula verbascifolia), jadransku ljubicu (Viola adriatica), ilirsku peruniku (Iris illyrica) i vulfenovu mljeiku (Euphorbia characias subsp. wulfenii). Floristiki posebno su zanimljiva podruja Rokog slapa i Visovakog jezera jer se tu na malom prostoru mogu promatrati biljke poplavnih uma, movara, vodenih stanita kao i biljke stijena i kamenjara. Na stijenama iznad Rokog slapa mogu se promatrati endemine biljke zvonika (Campanula lepida), ilirska perunika (Iris illyrica), oman (Inula verbascifolia), piramidalni zvoni (Campanula pyramidalis), kao i neke druge zanimljive biljke kao to su kositernica (Ephedra fragilis), izverugana gromotulja (Alyssoides sinuata), mjeinasta gromotuljka (Alyssoides utriculata) i na sunanim stranama pojedinana stabla crnike (Quercus ilex). Uz obale Krke i Visovakog jezera u poplavnim umama i na rijenoj obali nalazimo bijelu vrbu (Salix alba), pepeljastu vrbu (Salix cinerea), krhku vrbu (Salix fragilis), rakitu (Salix purpurea), crnu topolu (Populus nigra), utu peruniku (Iris pseudacorus) i veliki a (Carex pendula), trska (Phragmites australis) i irokolisni rogoz (Typha latifolia). U vodi Krke istiu se bijeli lopo (Nymphaea alba), uti lokvanj (Nuphar lutea), tankolisni abnjak (Ranunculus trichophyllus) i obini borak (Hippuris vulgaris), a na vlanim livadama prevladava rahlocvjetni kaun (Orchis laxiora). U Crvenu knjigu vaskularne ore Hrvatske12 u kategoriju ugroene svojte uvrtene su jednoilna uka (Blackstonia perfoliata), rigasta bekmanija (Beckmannia eruciformis), mrkvasta podlanica (Caucalis platycarpos), razdijeljeni a (Carex divisa), obini borak (Hippuris vulgaris) i veliki abnjak (Ranunculus lingua), a u kategoriji osjetljive svojte dugi otrik (Cyperus longus) i perzijska djetelina (Trifolium resupinatum).
12 T. NIKOLI i J. TOPI (ur.), Crvena knjiga vaskularne ore Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2004., 693. str.

22

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

Tablica 1. Sistematska pripadnost i popis ore miljevakog podruja (Markovi i sur., 1993.)

PTERIDOPHYTA (PAPRATNJAE) 1. Porodica: Equisetaceae


1. 2. 3. 4. 5. 6. Eqiusetum arvense L. - poljska preslica Eqiusetum palustre L. - movarna preslica Asplenium onopteris L. - iljasta slezenica Asplenium trichomanes L. - smea slezenica Ceterach ocinarum DC. - ljekovita slezenica, zlatinjak Polypodium australe Fee - junjaki oslad

2. Porodica: Aspleniaceae

3. Porodica: Polypodiaceae SPERMATOPHYTA (SJEMENJAE) GYMNOSPERMAE : CONIFEROPSIDA 4. Porodica: Cupressaceae


7. 8. 9. 10. Cupressus sempervirens L. - zimzeleni empres Juniperus oxycedrus L. subsp. oxycedrus - otroigliasta borovica Juniperus phoenicea L. - fenika borovica Pinus halepensis Miller - alepski bor

5. Porodica: Pinaceae GYMNOSPERMAE : GNETOPSIDA 6. Porodica: Ephedraceae


11. Ephedra fragilis Desf. subsp. campylopoda (C.A. Meyer) Ascherson & Graebner - kositernica

ANGIOSPERMAE : DICOTYLEDONES 7. Porodica: Aceraceae


12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. Acer campestre L. - javor, klen Acer monspessulanum L. - maklen Acer negundo L. - negundovac Cotinus coggygria Scop. - obina rujevina Pistacia lentiscus L. - trlja Pistacia terebinthus L. - smrdljika Angelica sylvestris L. - umska anelika Berula erecta (Huds.) Coville /=Sium erectum Huds./ - uspravni greun 23

8. Porodica: Anacardiaceae

9. Porodica: Apiaceae

Miljevci 2008. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. Bupleurum baldense Turra subsp. gussonei (Arcangeli) Tutin (= B. veronense Turra) - osjavi zvinac Caucalis platycarpos L. /= C. daucoides L./ - mrkvasta podlanica Chaerophyllum temulum L. /= Ch. temulentum L./ - njiua krabljica Daucus carota L. subsp. carota - mrkva Eryngium amethystinum L. - ljubiastomodri kotrljan Hydrocotyle vulgaris L. - ljepuak Oenanthe stulosa L. - cjevasta trbulja Oenanthe lachenalii C.C. Gmelin - lanchenalova trbulja Oenanthe peucedanifolia Pollich Oenanthe silaifolia Bieb. /= O. media Briseb./ - movarna trbulja Orlaya grandiora (L.) Hom. - velecvjetna moraina Seseli montanum L. subsp. tommasinii (Reichenb. l.) Arcangeli - tomasinijevo devesilje Tordylium apulum L. - apulijska orjaica Tordylium ocinale - ljekovita orjaica Torilis arvensis (Huds.) Lk. - poljska ekinjavka Hedera helix L. - brljan Aristolochia clematitis L. - uta vuja stopa Aristolochia rotunda L. - okruglolisna vuja stopa Anthemis arvensis L. subsp. arvensis - poljski jarmen Anthemis tinctoria L. - bojadisarski jarmen Artemisia alba Turra /= A. lobelii All./ - bijeli pelin Artemisia vulgaris L. - obini pelin Bombycilaena erecta (L.) Smolj. - uspravna malica Carduus micropterus (Borbas) Teyber - uspravni striak Carduus pycnocephalus L. - sitnoglaviasti striak Carlina corymbosa L. - gronjasti kravljak Carthamus lanatus L. subsp. lanatus - vunenasti bodalj Centaurea calcitrapa L. - zvjezdasta zeina Centaurea spinosociliata Seenus subsp. cristata (Bartl.) Dostal - krestava zeina Centaurea spinosociliata Seenus subsp. spinosociliata trnovitotrepaviava zeina Chamomilla recutita (L.) Rauschert /= Matricaria chamomilla L. pro parte/ - prava kamilica Cirsium arvense (L.) Scop. - poljski osjak Crupina vulgaris Cass. - obini nosan Erigeron annuus (L.) Scop. subsp. septentrionalis (Fernald & Wieg.) Wagenitz

10. Porodica: Araliaceae 11. Porodica: Aristolochiaceae 12. Porodica: Asteraceae

24

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. Helichrysum italicum (Roth) G. Don l. subsp. italicum sredozemno smilje Inula brtiannica L. - britanski oman Inula verbascifolia (Willd.) Hauskn. subsp. verbascifolia Leucanthemum leucolepis (Briq. & Cavillier) Horvati - ljetna ivanica Onopordon illyricum L. - ilirski kravaac Pallenis spinosa (L.) Cass. subsp. spinosa - trnoviti uac Picnomon acarna (L.) Cass. - ikalina Tanacetum cinerariifolium (Trev.) Schultz Bip. - buha Buglossoides arvensis (L.) I.M. Johnston - bijela biserka Buglossoides purpurocaerulea (L.) I.M. Johnston /= Lithospermum purpurocaeruleum L./ - modra biserka Cerinthe minor L. - mala visika Cynoglossum columnae Ten. - jednogodinji pasji jezik Echium vulgare L. - obina lisiina Myosotis discolor Pers. /= M. collina Hom., M. versicolor Sm./ arena potonica Myosotis scorpioides L. /= M. palustris (L.) Hill./ - movarna potonica Onosma echioides L. /= O. javorkae Simonkai/ - rumenjaa Symphytum ocinale L. - ljubiasti gavez Aethionema saxatile (L.) R. Br. - kamenjarska kamnica Alliaria petiolata (Bieb.) Cavara & Grande /= A. ocinalis Andrz. ex.Bieb./ - enjaa Alyssoides sinuata (L.) Medicus /= Alyssum sinuatum L./ izverugana gromotulja Alyssoides utriculata (L.) Medicus - mjeinasta gromotuljka Alyssum minus (L.) Rothm. /= A. campestre auct./ poljska gromotulja Arabis hirsuta L. - otrodlakava guarka Arabis turrita L. - tornjasta guarka Capsella rubella Reuter - sredozemna rusomaa Cardamine graeca L. - grka reuha Cardamine hirsuta L. - otrodlakava reuha Cardamine impatiens L. - ukasta reuha Cardamine pratensis L. - livadna reuha Cardaria draba (L.) Desv. /= Lepidium draba L./ - streliasta grbica Coronopus squamatus (Forskal) Ascherson - puzava odra Hesperis glutinosa Vis. - ljepiva veernica Isatis tinctoria L. - bojadisarski vrbovnik Myagrum perfoliatum L. - proratena upljica Nasturtium ocinale R. Br. - potoarka 25

13. Porodica: Boraginaceae

14. Porodica: Brassicaceae

Miljevci 2008.

Rahlocvjetni kaun (Orchis laxiora)

26

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 89. 90. 91. 92. 93. Rorippa amphibia L. - ambijski grbak Rorippa silvestris (L.) Besser - umski grbak Sisymbrium ocinale (L.) Scop. - ljekoviti oranj Thlaspi alliaceum L. - smrdljiva estika Callitriche cophocarpa Sendtner /= C. polymorpha Lnnr./ abovlatka Campanula erinus L. - sitnocvjetna zvonika, zvoni Campanula lepida Feer /= C. fenestrellata Feer subsp. fenestrellata/ - prozorska zvonika, zvoni Campanula pyramidalis L. - piramidalna zvonika, zvoni Campanula sibirica L. subsp. divergentiformis (Jv.) Domin sibirska zvonika, zvoni Campanula trachelium L. - koprivastolisna zvonika, zvoni Humulus lupulus L. - hmelj

15. Porodica: Callitrichaceae 16. Porodica: Campanulaceae


94. 95. 96. 97. 98. 99.

17. Porodica: Cannabaceae 18. Porodica: Caprifoliaceae


100. Lonicera etrusca Santi - etruanska kozja krv 101. Sambucus ebulus L. - abdovina, bazga 102. Viburnum tinus L. - lemprika, udikovina

19. Porodica: Caryophyllaceae


103. Arenaria leptoclados (Reichenb.) Guss. - utozelena pjeskarica 104. Cerastium ligusticum Viv. subsp. ligusticum /= C. campanulatum Viv./ 105. Cerastium pumilum Curtis subsp. pallens (F. W. Schultz) Schinz & Thell. /= C. glutinosum Fries/ - ljepljivi roac 106. Dianthus sylvestris Wulfen subsp. sylvestris - umski karanl 107. Herniaria hirsuta L. - upava kilavica 108. Herniaria incana Lam. - sivkasta kilavica 109. Myosoton aquaticum (L.) Moench /= Stellaria aquatica (L.) Scop., Malachium aquaticum (L.) Fries/ - vodena mokrica 110. Petrorhagia saxifraga (L.) Link /= Tunica saxifraga (L.) Scop./ stjenoviti kameniak 111. Silene alba (Mill.) E.H.L. Krause subsp. divaricata (Rchb.) Walters - bijela puina, bijeli golesak 112. Silene vulgaris (Moench) Garcke subsp. angustifolia (Miller) Hayek - naduta puina

20. Porodica: Ceratophyllaceae


113. Ceratophyllum demersum L. - kruta voika

21. Porodica: Cichoriaceae


114. Chondrilla juncea L. - uta zveka 27

Miljevci 2008.

Fini zvoni (Campanula lepida)

115. 116. 117. 118. 119. 120. 121. 122. 123. 124. 125. 126. 127. 128. 28

Cichorium intybus L. - divlja vodopija Crepis foetida L. subsp. rhoeadifolia (Bieb.) elak - smrdljivi dimak Crepis neglecta L. - zanemareni dimak Crepis rubra L. - ruiasti dimak Crepis sancta (L.) Babcock - rascijepani dimak Crepis setosa Haller l. - bodljasotrepaviavi dimak Crepis vesicaria L. subsp. haenseleri (Boiss. ex DC.) P.D. Sell /= C. taraxacifolia Thuill./ - mjehurasti dimak Hieracium heterogynum (Froelich) Guterm. /= H. stupposum (Rchb.) Rchb. f./ - kuinasta runjika Hieracium hoppeanum Schultes subsp. troicum Zahn hopeova runjika Leontodon crispus Vill. subsp. rossianus (Degen & Lengyel) Hayek kovravi lavlji zub Leontodon hispidus L. subsp. danubialis (Jacq.) otrodlakavi lavlji zub Leontodon hispidus L. subsp. hispidus - otrodlakavi lavlji zub Leontodon taraxacoides (Vill.) Merat subsp. taraxacoides maslakasti lavlji zub Reichardia picroides (L.) Roth - sredozemna braka

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 129. 130. 131. 132. 133. 134. 135. 136. Rhagadiolus stellatus (L.) Gaertner - zvjezdasti kosvac Scolymus hispanicus L. - sikalina Sonchus asper (L.) Hill. subsp. glaucescens (Jordan) Ball - otri ostak Sonchus oleraceus L. - zeljasti ostak Taraxacum laevigatum (Willd.) DC. - glatki maslaak Taraxacum ocinale agg. - ljekoviti maslaak Taraxacum palustre agg. - movarni maslaak Urospermum picroides (L.) Scop. ex F.W. Schmidt - bijela babljaa

22. Porodica: Cistaceae


137. Fumana ericoides (Cav.) Gaud. - vrjesoliki sunac 138. Helianthemum nummularium L. Miller /= H. vulgare Gaertner/ obina sunanica 139. Helianthemum oelandicum (L.) DC. subsp. italicum (L.) Font Quer & Rothm. /= H. italicum (L.) Pers./ - sredozemna sunanica

23. Porodica: Convolvulaceae


140. Calystegia sepium (L.) R. Br. - obini ladole 141. Convolvulus althaeoides L. subsp. tenuissimus (Sibth. & Sm.) Stace /= C. elegantissimus Miller/ - otrodlakavi slak 142. Convolvulus arvensis L. - poljski slak 143. Convolvulus cantabrica L. - ruiasti slak

24. Porodica: Cornaceae


144. Cornus sanguinea L. subsp. sanguinea - svibovina, svib

25. Porodica: Corylaceae


145. Carpinus orientalis Miller - bjelograb 146. Corylus avellana L. - sivosmea lijeska 147. Ostrya carpinifolia Scop. - crni grab

26. Porodica: Crassulaceae


148. Sedum acre L. - iljati ednjak 149. Sedum hispanicum L. /= S. glaucum Waldst. & Kit./ modrozeleni ednjak 150. Sedum ochroleucum Chaix subsp. ochroleucum ukastozeleni ednjak 151. Sedum sexangulare L. /= S. boloniense Loisel/ - bolonjski ednjak 152. Sedum telephium L. subsp. maximum (L.) Krocker /= S. maximum Suter/ - veliki ednjak

27. Porodica: Cucurbitaceae


153. Bryonia cretica L. subsp. dioica (Jacq.) Tutin - dvodomni bljutac

28. Porodica: Dipsacaceae


154. Dipsacus fullonum L. - umska eljugovina 155. Knautia arvensis (L.) Coulter - poljska prenica 156. Scabiosa triandra L. /= S. gramuntia L./ - poljska zvjezdoglava 29

Miljevci 2008.

Ilirska perunika (Iris illyrica)

30

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

29. Porodica: Euphorbiaceae


157. Euphorbia characias L. subsp. wulfenii (Hoppe ex Koch) A.R.Sm. /= E. wulfenii Hope ex Koch, E. veneta sensu Hayek/ - vulfenova mljeika 158. Euphorbia fragifera Jan. - jagodasta mljeika 159. Euphorbia helioscopia L. - mljeika suncogled 160. Euphorbia spinosa L. - trnovita mljeika

30. Porodica: Fabaceae


161. Anthyllis vulneraria L. subsp. praepropera (A. Kerner) Bornm. pravi ranjenik 162. Argyrolobium zanonii (Turra) P.W. Ball - srebrnasta tila 163. Astragalus hamosus L. - kukiasti kozlinac 164. Astragalus melleri Steudel & Hochst. - krki kozlinac 165. Chamaecytisus spinescens (C. Presl) Rothm. - trnovita uica 166. Colutea arborescens L. - drvolika pucalina 167. Coronilla cretica L. - kretski graar 168. Coronilla emerus L. subsp. emeroides (Boiss. & Spruner) Hayek - grmoliki graar 169. Coronilla scorpioides (L.) Koch - korpionski graar 170. Genista sylvestris Scop. subsp. dalmatica (Bartl.) Lindb. dalmatinska utilovka 171. Lathyrus setifolius L. - bodljastolisna kukaviica 172. Lens nigricans (Bieb.) Gordon - crnkasta lea 173. Lotus corniculatus L. f. vulgaris Koch - roiava svindua 174. Medicago arabica (L.) Hudson - arapska vija 175. Medicago lupulina L. - hmeljasta vija 176. Medicago minima (L.) Bartal. - siuna vija 177. Medicago orbicularis (L.) Bartal. - okruglasta vija 178. Medicago prostrata Jacq. - polegnuta vija 179. Onobrychis arenaria (Kit.) DC. - pjearska grahorika 180. Ononis spinosa L. subsp. antiquorum (L.) Arcangeli - trnoviti zeji trn 181. Robinia pseudacacia L. - bagrem 182. Securigera securidaca (L.) Degen & Dorer - sredozemna sjekirica 183. Spartium junceum L. - brnistra, uka 184. Trifolium arvense L. - njivska djetelina 185. Trifolium campestre Schreber - poljska djetelina 186. Trifolium fragiferum L. subsp. bonannii (C. Presl) Sojak jagodasta djetelina 187. Trifolium patens Schreber - uta djetelina 188. Trifolium pratense L. - crvena djetelina 189. Trifolium repens L. - puzava djetelina 190. Trifolium resupinatum L. - perzijska djetelina 191. Trifolium scabrum L. - hrapava djetelina 192. Vicia peregrina L. - strana grahorica 31

Miljevci 2008.

31. Porodica: Fagaceae


193. Quercus ilex L. - crnika, esmina 194. Quercus pubescens Willd. - hrast medunac

32. Porodica: Gentianaceae


195. Blackstonia perfoliata (L.) Hudson - jednoilna uka

33. Porodica: Geraniaceae


196. 197. 198. 199. 200. 201. 202. 203. Erodium cicutarium (L.) LHer. subsp. cicutarium - kratkokljuni apljan Geranium columbinum L. - golublja iglica Geranium lucidum L. - sjajna iglica Geranium molle L. - mekana iglica Geranium phaeum L. - smea iglica Geranium purpureum Vill. - purpurna iglica Geranium robertianum L. - smrdljiva iglica Geranium rotundifolium L. - okruglolisna iglica

34. Porodica: Globulariaceae


204. Globularia meridionalis (Podp.) O. Schwarz - modra glavulja

35. Porodica: Haloragaceae


205. Myriophyllum verticillatum L. - prljenasti krocanj

36. Porodica: Hippuridaceae


206. Hippuris vulgaris L. - obini borak

37. Porodica: Hypericaceae


207. Hypericum perforatum L. /incl. H. veronense Schrank/ rupiasta pljuskavica

38. Porodica: Lamiaceae


208. Acinos arvensis (Lam.) Dandy /= Satureja acinos (L.) Scheele, Calamintha acinos (L.) Clairv./ - kamenjarska gorska metvica 209. Ajuga chamaepitys (L.) Schreber - uta ivica 210. Ajuga genevensis L. - ledinska ivica 211. Clinopodium vulgare L. /= Satureja vulgaris (L.) Fritsch/ obina gorska metvica 212. Lycopus europaeus L. - obina vuja noga 213. Marrubium incanum Desr. - bijela marulja 214. Marrubium vulgare L. - obina marulja 215. Melittis melissophyllum L. - medenika 216. Mentha aquatica L. - vodena metvica 217. Micromeria juliana (L.) Bentham ex Reichenb. - primorska bresina 218. Prunella vulgaris L. - obina celinica 219. Salvia glutinosa L. - ljepljiva kadulja 220. Salvia ocinalis L. mirisava (ljekovita) kadulja 221. Salvia pratensis L. - livadna kadulja 32

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 222. 223. 224. 225. 226. 227. 228. 229. 230. 231. 232. Salvia verticillata L. - prljenasta kadulja Satureja montana L. subsp. montana - primorski ubar Satureja subspicata Bartl. ex Vis. - planinski ubar Sideritis romana L. subsp. romana - sredozemni oist Stachys cretica L. subsp. salviifolia (Ten.) Rech. - kaduljasti istac Stachys palustris L. - movarni istac Stachys thirkei C. Koch Teucrium chamaedrys L. - obini dubaac Teucrium montanum L. - brdski dubaac, trava iva Teucrium polium L. - pustenasti dubaac Teucrium scordium L. subsp. scordioides (Schreber) Maire & Petitmengin - lukoviasti dubaac 233. Thymus pulegioides L. - obina majina duica

39. Porodica: Linaceae


234. Linum nodiorum L. - vorasti lan 235. Linum tenuifolium L. - tankolisni lan

40. Porodica: Loranthaceae


236. Arceuthobium oxycedri (DC.) MB. - imelica borovice

41. Porodica: Lythraceae


237. Lythrum salicaria L. - purpurna vrbica

42. Porodica: Malvaceae


238. 239. 240. 241. Althaea cannabina L. - kopljasti bijeli sljez Althaea hirsuta L. - rutavi bijeli sljez Althaea ocinalis L. - ljekoviti bijeli sljez Malva sylvestris L. - umski sljez

43. Porodica: Moraceae


242. Ficus carica L. /incl. var. capricus Risso/ - maloazijska smokva

44. Porodica: Nymphaeaceae


243. Nuphar lutea (L.) Sibth. & Sm. - uti lokvanj 244. Nymphaea alba L. - bijeli lipo

45. Porodica: Oleaceae


245. Fraxinus angustifolia Vahl. subsp. oxycarpa (Bieb. ex Willd.) Franco & Rocha Alfonso - uskolisni jasen 246. Fraxinus ornus L. - crni jasen 247. Ligustrum vulgare L. - obina kalina 248. Olea europaea L. /incl. var. silvestris Brot./ - maslina

46. Porodica: Oronbanchaceae


249. Orobanche gracilis Sm. - njeni volovod 250. Orobanche ramosa L. - razgranjeni volovod 33

Miljevci 2008.

Ljekovita kadulja (Salvia ocinalis)

34

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

47. Porodica: Plantaginaceae


251. 252. 253. 254. Plantago altissima L. - visoki trputac Plantago holosteum Scop. - uskolisni trputac Plantago lanceolata L. - suliasti trputac Plantago media L. - srednji trputac

48. Porodica: Plumbaginaceae


255. Plumbago europaea L.- europski vranjemil

49. Porodica: Polygonaceae


256. 257. 258. 259. 260. 261. 262. Bilderdykia dumetorum (L.) Dumort. - loboda Polygonum lapathifolium L. - kiseliasti dvornik Polygonum salicifolium Brouss. ex Willd. /= P. serrulatum Lag./ Rumex conglomeratus Murray - skupljena kiselica Rumex crispus L. - kovrava kiselica Rumex obtusifolius L. - tupolisna kiselica Rumex pulcher L. subsp. divaricatsu (L.) Arc. - lijepa kiselica

50. Porodica: Primulaceae


263. Anagallis foemina Miller /= A. coerulea Schreber/ - modra kriviica 264. Asterolinon linum-stellatum (L.) Duby - zvjezdolan 265. Cyclamen repandum Sibth. & Sm. - primorska ciklama

51. Porodica: Ranunculaceae


266. 267. 268. 269. 270. 271. 272. 273. 274. 275. 276. 277. 278. 279. 280. Anemone hortensis L. - vrtna umarica Clematis ammula L. - plamenita pavitina Clematis vitalba L. - obina pavitina Clematis viticella L. - primorska pavitina Nigella damascena L. - damaanska crnjika Ranunculus acris L. - abnjak ljuti Ranunculus bulbosus L. - lukoviasti abnjak Ranunculus caria L. subsp. calthifolius (Reichenb.) Arcangeli /=Ficaria calthifolia Reichenb./ - zlatica Ranunculus lingua L. - veliki abnjak Ranunculus millefoliatus Vahl. - tisuulisni abnjak Ranunculus neapolitanus Ten. - napuljski abnjak Ranunculus parviorus L. - sitnocvjetni abnjak Ranunculus repens L. - puzavi abnjak Ranunculus sardous Crantz - sardinijski abnjak Ranunculus trichophyllus Chaix - tankolisni abnjak

52. Porodica: Rhamnaceae


281. Frangula alnus Miller /= Rhamnus frangula L./ - truljika 282. Frangula rupestris (Scop.) Schur /= Rhamnus rupestris Scop./ kamenjarska krkavinka 283. Paliurus spina-christi Miller - draa 284. Rhamnus alaternus L. - vazdazelena krkavina 285. Rhamnus intermedius Steudel & Hochst. - srednja krkavina 35

Miljevci 2008.

Hrast medunac (Quercus pubescens)

36

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

53. Porodica: Rosaceae


286. 287. 288. 289. 290. 291. 292. 293. 294. 295. 296. 297. 298. 299. Agrimonia eupatoria L. - obina turica Crataegus monogyna Jacq. - jednovratni glog Filipendula ulmaria (L.) Maxim. - prava konara Geum urbanum L. - pravi blaenak Potentilla australis Kraan - juni petoprst Potentilla hirta L. - otrodlakavi petoprst Potentilla reptans L. - puzajui petoprst Prunus mahaleb L. - raeljka Prunus spinosa L. - trnula, trnina Pyrus amygdaliformis Vill. - dugolisna kruka Rosa canina L. - pasja rua Rubus caesius L. - modrosiva kupina Rubus ulmifolius Schott - seoska kupina Sanguisorba minor Scop. subsp. muricata Briq. - bodljiasta krvara

54. Porodica: Rubiaceae


300. Crucianella latifolia L. - irokolisni broevac 301. Galium aparine L. - ekinjasta broika 302. Galium corrudifolium Vill. /= G. adriaticum Ronniger/ mediteranska broika 303. Galium lucidum All. - sjajna broika 304. Galium mollugo L. - livadna broika 305. Galium palustre L. - cretna broika 306. Sherardia arvensis L. - sitni koljenac 307. Valantia muralis L. - zidna zidarica

55. Porodica: Salicaceae


308. 309. 310. 311. 312. Populus nigra L. - crna topola Salix alba L. subsp. alba - bijela vrba Salix cinerea L. - pepeljasta vrba Salix fragilis L. - krhka vrba Salix purpurea L. subsp. lambertiana (Sm.) A. Neumann ex Rech. l. - rakita

56. Porodica: Santalaceae


313. Osyris alba L. - bijela metla

57. Porodica: Scrophulariaceae


314. Chaenorrhinum minus (L.) Lange subsp. minus - mala zijevaljka 315. Gratiola ocinalis L. - ljekovita milica 316. Misopates orontium (L.) Ran. - poljska zijevalica 37

Miljevci 2008. 317. Pseudolysimachion barrelieri (Schott ex Roem. & Schult.) Holub barelevova estoslavica 318. Rhinanthus minor L. /= Alectorolophus minor (L.) Wimmer & Grab./ - mali ukavac 319. Scrophularia canina L. - uskolisni strupnik 320. Scrophularia nodosa L. - vorasti strupnik 321. Verbascum densiorum Bertol. /= V. thapsiforme Schrader/ velecvjetna divizma 322. Verbascum nigrum L. - crna divizma 323. Verbascum orientale (L.) All. /= Celsia orientalis L./ - istonjaka prosanica 324. Verbascum thapsus L. - sitnocvjetna divizma 325. Veronica beccabunga L. - potona estoslavica 326. Veronica hederifolia L. subsp. triloba (Opiz) elak - trokrpa estoslavica 327. Veronica persica Poiret - perzijska estoslavica

58. Porodica: Simaroubaceae


328. Ailanthus altissima (Mill.) Swingle - ljezdasti pajasen

59. Porodica: Solanaceae


329. Solanum dulcamara L. - paskvica 330. Solanum nigrum L. subsp. nigrum - crna pomonica

60. Porodica: Ulmaceae


331. Celtis australis L. - junjaki koprivi 332. Ulmus minor Miller /= U. carpinifolia G. Suckow, U. campestris auct., non L./ - poljski brijest

61. Porodica: Urticaceae


333. Urtica dioica L. - dvodomna kopriva

62. Porodica: Verbenaceae


334. Verbena ocianalis L. - ljekoviti spori

63. Porodica: Violaceae


335. Viola adriatica Freyn - jadranska ljubica 336. Viola hirta L. - rutava ljubica

64. Porodica: Vitaceae


337. Vitex vinifera L. subsp. vinifera - vinova loza

65. Porodica: Zygophyllaceae


338. Tribulus terrestris L. - zemaljski babin zub 38

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

ANGIOSPERMAE : MONOCOTYLEDONES 66. Porodica: Alismataceae


339. Alisma plantago-aquatica L. - obini aboun

67. Porodica: Amaryllidaceae


340. Leucojum aestivum L. subsp. aestivum - ljetni drijemovac

68. Porodica: Araceae


341. Arum italicum Miller - talijanski kozlac

69. Porodica: Cyperaceae


342. 343. 344. 345. 346. 347. 348. 349. 350. 351. 352. Carex distans L. - razmaknuti a Carex divisa Hudson - razdijeljeni a Carex elata All. subsp. elata /= C. stricta Good/ - kruti a Carex hirta L. - runjavi a Carex pendula Hudson - veliki a Carex spicata Hudson /= C. contigua Hoppe/ - bodljikavi a Carex tomentosa L. - pustenasti a Cladium mariscus (L.) Pohl - movarni ljutak Cyperus longus L. /= Chlorocyperus longus (L.) Palla/ - dugi otrik Eleocharis palustris (L.) Roemer & Schultes - movarna jezernica Scirpus holoschoenus L. /= Holoschoenus vulgaris Link/ obina glavica 353. Scirpus lacustris L. subsp. lacustris 354. Scirpus maritimus L. subsp. maritimus /= Bolboschoenus maritimus (L.) Palla/ - primorski rani

70. Porodica: Dioscoreaceae


355. Tamus communis L. - obini bljut

71. Porodica: Iridaceae


356. Iris illyrica Tomm. - ilirska perunika 357. Iris pseudacorus L. - uta perunika

72. Porodica: Juncaceae


358. Juncus compressus Jacq. - zbijeni sit

73. Porodica: Lemnaceae


359. Lemna minor L. - mala vodena lea

74. Porodica: Liliaceae


360. 361. 362. 363. 364. Allium avum L. - uti luk Allium sphaerocephalon L. subsp. sphaerocephalon - glavasti luk Asparagus acutifolius L. - otrolisna paroga Asphodeline lutea (L.) Reichenb. - uta zlatoglavica Muscari comosum (L.) Miller - kitnjasta presliica 39

Miljevci 2008.

Kitnjasta presliica (Muscari comosum)

365. Ornithogalum collinum Guss. /= O. tenuifolium Guss./ - tankolisno ptije mlijeko 366. Scilla litardierei Breistr. /= S. pratensis Waldst. & Kit./ - livadni procjepak 367. Smilax aspera L. - cvena tetivka

75. Porodica: Orchidaceae


368. Orchis laxiora Lam. subsp. palustris (Jacq.) Bonnier & Layens rahlocvjetni kaun

76. Porodica: Poaceae


369. 370. 371. 372. 373. 374. 375. 376. Aegilops geniculata Roth /= A. ovata L. pro parte/ - jajolika ostika Agrostis gigantea Roth Agrostis stolonifera L. - bijela rosulja Alopecurus rendlei Eig /= A. utriculatus auct ., non Solander/ mjeinasti repak Anthoxanthum odoratum L. - obina mirisavka Avena barbata Pott ex Lk. subsp. barbata - bradata zob Avena sterilis L. - neplodna zob Beckmannia eruciformis (L.) Host subsp. eruciformis - rigasta bekmanija

40

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 377. Brachypodium distachyon (L.) Beauv. - dvoklasiasta kostrika 378. Brachypodium retusum (Pers.) Beauv. /= B. ramosum Roemer & Schultes/ - razgranjena kostrika 379. Briza maxima L. - velika treslica 380. Bromus commutatus Schrader subsp. commutatus - zamijenjeni ovsik 381. Bromus erectus Hudson subsp. erectus - uspravni ovsik 382. Bromus hordeaceus L. subsp. hordeaceus - meki ovsik 383. Bromus madritensis L. - sredozemni ovsik 384. Bromus racemosus L. - grozdasti ovsik 385. Bromus squarrosus L. - strei ovsik 386. Chrysopogon gryllus (L.) Trin. - primorski krin, hrobrada 387. Cynodon dactylon (L.) Pers. - prstasti troskot, zubaa 388. Cynosurus echinatus L. - bodljasti krestac 389. Dactylis glomerata L. subsp. hispanica (Roth) Nyman /= D. hispanica Roth/ - primorska otrica 390. Dasypyrum villosum (L.) Borb. /= Haynaldia villosa (L.) Schur/ vlasnasta hajnaldija 391. Desmazeria rigida (L.) Tutin /= Scleropoa rigida (L.) Griseb./ - kruta tvrdulja 392. Dichanthium ischaemum (L.) Roberty /= Andropogon ischaemum L./ - tupa vlaska 393. Elymus elongatus (Host) Runemark /= Agropyron elongatum (Hosta ) Beauv./ - dugaka pirika 394. Elymus hispidus (Opiz) Melderis /= Agropyron intermedium (Host) Beauv./ - srednja pirika 395. Festuca arundinacea Schreber - trstasta vlasulja 396. Festuca trachyphylla (Hackel) Krajina /= F. duriuscula auct. p.p./ tvrtkasta vlasulja 397. Festuca valesiaca Schleicher ex Gaudin - sitna vlasulja 398. Hordeum murinum L. subsp. leporinum (Link) Arcangeli - stoklasa 399. Koeleria splendens C. Presl - sjajna smilica 400. Lolium perenne L. - viegodinji ljulj 401. Lophochloa cristata (L.) Hyl. /= Koeleria phleoides (Vill.) Pers./ jednogodinja smilica 402. Melica ciliata L. subsp. ciliata /= M. nebrodensis Parl./ - trepaviavi meku 403. Paspalum paspalodes (Michx) Scribner 404. Phragmites australis (Cav.) Trin. ex Steudel /= P. communis Trin./ trska 405. Poa annua L. - jednogodinja vlasnjaa 41

Miljevci 2008. 406. 407. 408. 409. 410. 411. 412. 413. 414. 415. 416. 417. 418. 78. 419. 79. 420. Poa bulbosa L. - lukoviasta vlasnjaa Poa palustris L. - movarna vlasnjaa Poa trivialis L. subsp. trivialis- obina vlasnjaa Poa trivialis L. subsp. sylvicola (Guss.) H. Lindb. l. - atika vlasnjaa Polypogon viridis (Gouan) Breistr. /= Agrostis verticillata Vill./ prljenasta rosulja Sclerochloa dura (L.) Beauv. - jednogodinja tvrdika Sesleria autumnalis (Scop.) F.W. Schultz - jesenska aika Setaria pumila (Poiret) Schultes /= S. glauca (L.) P.B./ crvenkasti muhar Setaria viridis (L.) Beauv. - zeleni muhar Vulpia ciliata Dumort. subsp. ciliata - trepaviavi brak Potamogeton crispus L. - kovravi mrijesnjak Potamogeton lucens L. - svjetlucavi mrijesnjak Potamogeton perfoliatus L. - prorasli mrijesnjak Porodica: Sparganiaceae Sparganium erectum L. - razgranjeni jeinac Porodica: Typhaceae Typha latifolia L. - irokolisni rogoz

77. Porodica: Potamogetonaceae

Fauna
Bioloki sustav rijeke Krke ine mediteranske i submediteranske ivotinjske zajednice. U zoogeografskom pogledu miljevako podruje pripada junoeuropskom (mediteranskom i submediteranskom) podruju, koje se zbog osebujnog poloaja te mozaikog rasporeda razliitih tipova stanita odlikuje izuzetno bogatom i raznolikom faunom.

Ribe
U dijelu rijeke Krke na miljevakom podruju zabiljeeno je 16 svojti riba svrstanih u sedam porodica (Tablica 2). Uzvodno od Rokog slapa dominiraju hladnovodne svojte kao to su potona pastrva (Salmo trutta m. fario), kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykis) i glavatica (Salmo marmoratus). Nizvodno od Rokog slapa i u Visovakom jezeru najbrojnije su drlja (Scardinius erythrophthalmus hesperidicus), otrulja (Aulopyge hugeli), ilirski klen (Leuciscus illyricus), svali (Leuciscus svallize), mren (Barbus plebejus), jegulja (Anguilla anguilla) i linjak (Tinca tinca). U veem broju zastupljene su rijena babica (Blennius uviatilis) 42

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

Rijena babica (Salaria uviatilis)

i gambuzija (Gambusia anis), a nalaze se i koljuka (Gasterosteus aculeatus) i visovaki glavoi (Knipowitschia mrakovcici). Visovaka pastrva (Salmo visovacensis), koja moe dosei teinu i do 14 kg, izuzetno je rijetka i njezin status je upitan jer u ihtiolokim istraivanjima 1988. godine nije zabiljeena. Od utvrenih svojti drlja, visovaki glavoi i visovaka pastrva hrvatski su endemi, glavatica, svali, ilirski klen i otrulja endemi su jadranskog slijeva, a rijena babica endem je Sredozemlja. Od 16 svojti kalifornijska pastrva i gambuzija alohtone su vrste unesene u tok Krke poetkom 20.st., a linjak i aran, koji su autohtone vrste Hrvatske u Krku su unesene 1949. godine. U Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske13 uvrteno je 12 svojti riba. U kategoriju kritino ugroene svojte uvrtena je glavatica, u kategoriju ugroene svojte mren, otrulja, aran, koljuka, visovaki glavoi i visovaka pastrva, u kategoriju osjetljive svojte potona pastrva, svali, ilirski klen i rijena babica, a u kategoriju gotovo ugroene svojte drlja.

Tablica 2. Kvalitativna struktura riba dijela rijeke Krke miljevakog podruja (Mrakovi i sur., 1988.)

1. Porodica: pastrve (Salmonidae)


1. 2. 3. 4. potona pastrva (Salmo trutta m. fario Linnaeus, 1758) kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss Walbaum, 1792) glavatica (Salmo marmoratus Cuvier, 1829) visovaka pastrva (Salmo visovacensis Taler, 1950)

13 M. MRAKOVI, A. BRIGI, I. BUJ, M. ALETA, P. MUSTAFI i D. ZANELLA, Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2006., 253. str.

43

Miljevci 2008.

2. Porodica: arani (Cyprinidae)


5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. svali (Leuciscus svallize sp. Heckel et Kner, 1858) ilirski klen (Leuciscus illyricus Heckel et Kner, 1858) drlja (Scardinius erythrophthalmus hesperidicus Heckel, 1843) mren (Barbus plebejus Bonaparte, 1839) otrulja (Aulopyge hugeli Heckel, 1842) aran (Cyprinus carpio Linnaeus, 1758) linjak (Tinca tinca Linnaeus, 1758)

3. Porodica: jegulje (Anguillidae)


12. (Anguilla anguilla Linnaeus, 1758)

4. Porodica: koljuke (Gasterosteidae)


13. koljuka (Gasterosteus aculeatus Linnaeus, 1758)

5. Porodica: gambuzije (Poecilidae)


14. gambuzija (Gambusia anis Baird et Girard, 1859)

6. Porodica: babice (Blennidae)


15. rijena babica (Salaria uviatilis Asso, 1801)

7. Porodica: glavoi (Gobiidae)


16. visovaki glavoi (Knipowitschia mrakovcici Miller, 1990)

Vodozemci
Traci ujezerenih dijelova toka, movare, poplavne livade i lokve, odvojene od glavnog toka rijeke Krke, na miljevakom podruju obiluju vodozemcima, a do danas zabiljeeno je sedam svojti svrstanih u pet porodica (Tablica 3). Najbrojnija je velika zelena aba (Rana ridibunda) koja je rasprostranjena na svim tipovima vodenih stanita. Na vlanim livadama, uz rubove uma i u tracima obitavaju umska smea aba (Rana dalmatina) i zelena krastaa (Bufo viridis Laurenti, 1768), uz rubove uma i u grmlju blizu vode, pod liem, u podzemnim rupama i u kronjama drvea, obina gatalinka (Hyla arborea), a u vlanim jamama uz rijeku krastaa (Bufo bufo). U umi hrasta medunca mogue je, iako rijetko, nakon kia vidjeti, lako prepoznatljivog po utim pjegama, pjegava dadevnjaka (Salamandra salamandra). Na desnoj obali rijeke ikole u pilji nasuprot Torka obitava najvea podzemna vodena ivotinja kra Dinarida, ovjeja ribica (Proteus anguinus). U NP Krka (pilja Miljacka II) prvi put je otkrivena 1989., a u pilji u kanjonu ikole 1999. godine. Od utvrenih svojti ovjeja ribica endem je dinarskog kra. U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske14 ovjeja ribica uvrtena je u kategoriju osjetljive svojte, a gatalinka u kategoriju gotovo ugroene svojte.
14 B. JANEV HUTINEC, E. KLETEKI, B. LAZAR, M. PODNAR LEI, J. SKEJI, Z. TADI i N. TVRTKOVI, Crvena knjiga vodozemaca i gmazova Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2006., 95. str.

44

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

Svali (Leuciscus svallize)

Glavatiica (Salmo marmoratus)

Otrulja (Aulopyge huegeli)

45

Miljevci 2008.

Tablica 3. Sistematska pripadnost i popis vodozemaca miljevakog podruja (De Luca i uli, 1989.; Grbac, 2006.)

Red: repai (Caudata) 1. Porodica: vodenjaci i dadevnjaci (Salamandridae)


1. 2. pjegavi dadevnjak (Salamandra salamandra Linnaeus, 1758) ovjeja ribica (Proteus anguinus cf. anguinus Laurenti,1768)

2. Porodica: ovjeje ribice (Proteidae) Red: bezrepci (Anura) 3. Porodica: krastave abe (Bufonidae)
3. 4. 5. 6. 7. krastaa (Bufo bufo Linnaeus, 1758) zelena krastaa (Bufo viridis Laurenti, 1768) gatalinka (Hyla arborea Linnaeus, 1758) umska smea aba (Rana dalmatina Bonaparte, 1840) velika zelena aba (Rana ridibunda Pallas, 1771)

4. Porodica: gatalinke (Hylidae) 5. Porodica: abe (Ranidae)

Gmazovi
Kamenjari s oskudnom niskom vegetacijom i/ili niskom grmolikom vegetacijom (garig) i rubovi uma na miljevakom podruju obiluju gmazovima, a do danas zabiljeeno je 16 svojti svrstanih u 6 porodica (Tablica 4). U mirnim vodama nalazimo barsku kornjau (Emys orbicularis), a uz bare i manje rukavce obinu anaru (Testudo hermanni). U osunanim umama, stjenovitim stanitima i suhozidima nalazimo beznogoga gutera, blavora Pseudopodus apodus), velikog zelembaa (Lacerta trilineata). Najbrojnija svojta koja nastanjuje sve vrste stanita, od movarnih stanita do suhozida je primorska guterica (Podarcis sicula), dok na suhim stanitima nalazimo manju krku gutericu (Podarcis melisellensis). U mirnim vodama obitavaju bjelouka (Natrix natrix) i ribarica (Natrix tessellata), a u ikarama i na kamenjaru ilac (Coluber najadum), ara poljarica (Coluber gemonensis), Eskulapova zmija (Elaphe longissima), etveroprugi kravosas (Elaphe quatuorlineata) i crvenkrpica (Zamenis situla). Na miljevakom podruju mogue je vidjeti i otrovnicu poskoka (Vipera ammodytes) i dvije poluotrovnice zmajura (Malpolon monspessulanus) i prca (Telescopus fallax). U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske, ribarica i crvenkrpica uvrtene su u kategoriju vjerojatno ugroene svojte, a barska kornjaa, kopnena kornjaa i veliki zelemba u kategoriju potencijalno ugroene svojte. 46

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

umska smea aba (Rana dalmatina)

Pjegavi dadevnjak (Salamandra salamandra)

47

Miljevci 2008.

Krastaa (Bufo bufo)

Kopnena kornjaa (Testudo hermanni)

48

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

ara poljarica (Coluber gemonensis)

Bjelouka (Natrix natrix)

49

Miljevci 2008.

Veliki zelemba (Lacerta trilineata)

Tablica 4. Sistematska pripadnost i popis gmazova miljevakog podruja (De Luca i uli, 1989.; Grbac, 2006.)

1. Porodica: barske kornjae (Emydidae)


1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 50 barska kornjaa (Emys orbicularis Linnaeus, 1758) kopnena kornjaa, anara (Testudo hermanni Gmelin, 1789) blavor (Pseudopodus apodus Pallas, 1775) veliki zelemba (Lacerta trilineata Bedriaga, 1886) primorska guterica (Podarcis sicula Ranesque, 1810) krka guterica (Podarcis melisellensis Braun, 1877) ara poljarica (Coluber gemonensis Laurenti, 1768) ilac (Coluber najadum Eichwald, 1831) bjelica ili Eskulapova zmija (Elaphe longissima Laurenti, 1768)

2. Porodica: kornjae kopnice (Testudinidae) 3. Porodica: puzai (Anguidae) 4. Porodica: guterice (Lacertidae)

5. Porodica: guevi (Colubridae)

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 10. 11. 12. 13. 14. 15. kravosas (Elaphe quatuorlineata Lacepede, 1789) crvenkrpica (Zamenis situla Linnaeus, 1758) zmajur (Malpolon monspessulanus Herman, 1804) bjelouka (Natrix natrix Linnaeus, 1758) ribarica, kockasta vodenjaa (Natrix tessellata Laurenti, 1768) crnokrpica (Telescopus fallax Fleischmann,1831)

6. Porodica: ljutice (Viperidae)


16. poskok (Vipera ammodytes Linnaeus, 1758)

Ptice
Na miljevakom podruju zabiljeeno je 187 svojti ptica svrstanih u 48 porodica (Tablica 5) od kojih 59 obitava na vodenim, a 128 na kopnenim stanitima. Najvei broj ptica na Visovakom jezeru i uu rijeke ikole utvren je u razdoblju od studenog do veljae, to ukazuje na izuzetnu vanost podruja za seobu i zimovanje ptica. Za proljetne i jesenske seobe na Visovakom jezeru mogue je promatrati veliki broj ptica selica. Najbrojnija zimovalica je liska (Fulica atra), este su krunata patka (Aythya fuligula), glavata patka (Aythya ferina), patka liarka (Anas clypeata), krulja (Anas crecca) divlja patka (Anas platyrhynchos) i patka pupanica (Anas querquedula), a mogue je vidjeti zvidaru (Anas penelope) i patku lastarku (Anas acuta). Uz jata pataka na jezeru obitavaju i jata gusaka: lisasta guska (Anser albifrons) i siva guska (Anser anser). Siva se aplja (Ardea cinerea) zadrava tijekom itave godine, a aplja danguba (Ardea purpurea), mala bijela aplja (Egretta garzetta), velika bijela aplja (Egretta alba), uta aplja (Ardeola ralloides), gak (Nycticorax nycticorax) i bukavac (Botaurus stellaris) mogu se vidjeti za proljetne i jesenske seobe. Tijekom jesenske i proljetne seobe na jezeru se zadravaju veliki vranac (Phalacrocorax carbo) i mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus), a brojni su bijeli ronac (Mergus albellus) i veliki ronac (Mergus merganser). U trsci plivajua gnijezda gradi ubasti gnjurac (Podiceps cristatus), koji svoje mlade nosi na leima, a na stabljikama gnijezda vjea trstenjak cvrkuti (Acrocephalus scirpaceus). Na poplavljenim livadama gnijezda gradi ria tijoka (Porzana porzana), a u visokom au mala tijoka (Porzana pusilla). Uz Visovako jezero i ikolu zimuje i rijetki crnoprugasti trstenjak (Acrocephalus melanopogon). Na liticama i stijenama u kanjonu Meu gredama i uzvodno od Rokog slapa mogu se promatrati svojte stjenovitih stanita kao to su modrokos (Monticola solitarius), kamenjar (Monticola saxatilis), gavran (Corvus corax), vjetrua (Falco tinnunculus), brgljez kamenjar (Sitta neumayer), zmijar (Circaetus gallicus), uara (Bubo bubo), uk (Otus scops), hridna lastavica (Ptyonoprogne rupestris) i bijela iopa (Apus melba). U kanjonu ikole gnijezdi se sivi sokol (Falco peregrinus), 51

Miljevci 2008.

Divlja patka (Anas platyrhynchos)

a od rijetkih svojti moe se vidjeti krki sokol (Falco biarmicus) i prugasti orao (Hieraaetus fasciatus). Na mjeovitim stanitima seoskih krajobraza miljevakog platoa gnijezde se crnoglava (Emberiza melanocephala), velika (Emberiza calandra) i crnogrla strnadica (Emberiza cirlus), dok na uu ikole zimuje movarna strnadica (Emberiza schoeniclus). Na kamenjarskim panjacima gnijezde se samotni parovi velike eve (Melanocorypha calandra), a u makiji crnoglave grmue (Sylvia melanocephala). U Crvenu knjigu ugroenih ptica Hrvatske15 uvrteno je 37 svojti. U kategoriju kritino ugroene svojte uvrteni su mali vranac, veliki ronac, prugasti orao, krki sokol, ljuka kokoica (Gallinago gallinago), crvenonoga prutka (Tringa totanus) i crnoprugasti trstenjak. U kategoriju ugroene svojte uvrtene su crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis), bukavac, uta aplja, velika bijela aplja, siva guska, patka lastarka, eja movarica (Circus aeruginosus), suri orao (Aquila chrysaetos), vlastelica (Himantopus himantopus), velika eva, brkata sjenica (Panurus biarmicus) i brezov zvidak (Phylloscopus trochilus). U kategoriju ugroene svojte uvrtene su riogrli gnjurac (Podiceps grisegena), veliki vranac, mala bijela aplja, patka liarka, patka njorka (Aythya nyroca), zmijar, sivi sokol,
15 D. RADOVI, J. KRALJ, V. TUTI i D. IKOVI, Crvena knjiga ugroenih ptica Hrvatske, Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb 2003., 179. str.

52

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

Bukavac (Botaurus stellaris)

mala prutka (Actitis hypoleucos), bjelobrada igra (Chlidonias hybridus) i drozd bravenjak (Turdus pilaris). U kategoriju nedovoljno poznate svojte uvrtene su ria tijoka, siva tijoka (Porzana parva), mala tijoka, ukavica (Burhinus oedicnemus) i golub duplja (Columba oenas). U kategoriju regionalno izumrle svojte koje su u Hrvatskoj samo preletnice, ubrajaju se buko (Pandion haliaetus), mala droplja (Tetrax tetrax) i crna igra Chlidonias niger).

Tablica 5. Kvalitativna struktura ptica miljevakog podruja (Radovi, 2005.)

1. Porodica: Gaviidae - plijenori


1. 2. 3. 4. 5. 6. Gavia arctica - crnogrli plijenor Podiceps auritus - uati gnjurac Podiceps cristatus - ubasti gnjurac Podiceps grisegena - riogrli gnjurac Podiceps nigricollis - crnogrli gnjurac Tachybaptus rucollis - mali gnjurac 53

2. Porodica: Podicipedidae - gnjurci

Miljevci 2008.

Uara (Bubo bubo)

3. Porodica: Phalacrocoracidae - vranci


7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 54 Phalacrocorax aristotelis - morski vranac Phalacrocorax carbo - veliki vranac Phalacrocorax pygmaeus - mali vranac Ardea cinerea - siva aplja Ardea purpurea - aplja danguba Ardeola ralloides - uta aplja Botaurus stellaris - bukavac Egretta garzetta - mala bijela aplja Egretta alba - velika bijela aplja Ixobrychus minutus - apljica voljak Nycticorax nycticorax - gak Anas penelope - zvidara Anas crecca - krulja Anas platyrhynchos - divlja patka Anas acuta - patka lastarka Anas querquedula - patka pupanica

4. Porodica: Ardeidae - aplje

5. Porodica: Anatidae - labudi, guske, patke

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. Anas clypeata - patka liarka Anser albifrons - lisasta guska Anser anser - siva guska Aythya ferina - glavata patka Aythya nyroca - patka njorka Aythya fuligula - krunata patka Bucephala clangula - patka batoglavica Cygnus cygnus - utokljuni labud Cygnus olor - crvenokljuni labud Melanitta fusca - patka kulaica Mergus albellus - bijeli ronac Mergus merganser - veliki ronac

6. Porodica: Accipitridae - buko, orlovi, lunje, kanci, jastrebovi, eje, strvinari


35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. Accipiter gentilis - jastreb Accipiter nisus - kobac Aquila clanga - orao klokota Aquila chrysaetos - suri orao Buteo buteo - kanjac Circaetus gallicus - zmijar Circus aeruginosus - eja movarica Circus cyaneus - eja strnjarica Hieraeetus fasciatus - prugasti orao Pandion halietus - buko Falco biarmicus - krki sokol Falco peregrinus - sivi sokol Falco subbuteo - sokol lastaviar Falco tinnunculus - vjetrua

7. Porodica: Falconidae - sokolovi

8. Porodica: Phasianidae - kokoke


49. Alectoris graeca - jarebica kamenjarka 50. Coturnix coturnix - prepelica 51. Perdix perdix - trka

9. Porodica: Rallidae - kokoice


52. 53. 54. 55. 56. 57. Fulica atra - liska Gallinula chloropus - mlakua Porzana parva - siva tijoka Rallus aquaticus - kokoica Porzana porzana - ria tijoka Porzana pusilla - mala tijoka 55

Miljevci 2008.

10. Porodica: Gruidae - dralovi


58. Grus grus dral

11. Porodica: Otidae - droplje


59. Tetrax tetrax - mala droplja

12. Porodica: Recurvirostridae - vlastelice, sabljarke


60. Himantopus himantopus - vlastelica

13. Porodica: Burhinidae - ukavice


61. Burhinus oedicnemus - ukavica

14. Porodica: Charadriidae - kulici, zlatari, vivci


62. Charadrius dubius - kulik sljepi 63. Vanellus vanellus - vivak

15. Porodica: Scolopacidae - alari, ljuke, muljae, pozviai, prutke


64. 65. 66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. Actitis hypoleucos - mala prutka Gallinago gallinago - ljuka kokoica Gallinago media - ljuka livadarka Philomachus pugnax - prljivac Scolopax rusticola - umska ljuka Tringa glareola - prutka migavica Tringa nebularia - krivokljuna prutka Tringa ochropus - crnokrila prutka Tringa totanus - crvenonoga prutka Larus cachinnans - galeb klaukavac Larus canus - burni galeb Larus minutus - mali galeb Larus ridibundus - rijeni galeb

16. Porodica: Laridae - galebovi

17. Porodica: Sterninae - igre


77. Chlidonias hybridus - bjelobrada igra 78. Chlidonias leucopterus - bjelokrila igra 79. Chlidonias niger - crna igra

18. Porodica: Columbidae - golubovi, grlice, gugutke


80. 81. 82. 83. 84. Columba livia - divlji golub Columba oenas - golub duplja Columba palumbus - golub grivnja Streptopelia decaocto - gugutka Streptopelia turtur - grlica

19. Porodica: Cuculidae - kukavice


85. Cuculus canorus - kukavica 56

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

20. Porodica: Strigidae - sove


86. Athene noctua - sivi uk 87. Bubo bubo - uara 88. Otus scops - uk

21. Porodica: Tytonidae - kukvije


89. Tyto alba - kukuvija

22. Porodica: Caprimulgidae - legnjevi


90. Caprimulgus europaeus - leganj

23. Porodica: Apodidae - iope


91. Apus apus - iopa 92. Apus melba - bijela iopa 93. Apus pallidus - smea iopa

24. Porodica: Alcedinidae - vodomari


94. Alcedo atthis - vodomar

25. Porodica: Upupidae - pupavci


95. Upupa epops - pupavac

26. Porodica: Meropidae - pelarice


96. Merops apiaster - pelarica

27. Porodica: Picidae - djetlii


97. Jynx torquilla - vijoglav 98. Dendrocopos major - veliki djetli 99. Dendrocopos minor - mali djetli

28. Porodica: Alaudidae - eve


100. Alauda arvensis - poljska eva 101. Calandrella brachydactyla - kratkoprsta eva 102. Galerida cristata - kukmasta eva 103. Lullula arborea - eva krunica 104. Melanocorypha calandra - velika eva

29. Porodica: Hirundinidae - lastavice, piljci, bregunice


105. Hirundo daurica - daurska lastavica 106. Hirundo rustica - lastavica 107. Delichon urbica - piljak 108. Ptyonoprogne rupestris - hridna lastavica 109. Riparia riparia - bregunica

30. Porodica: Motacillidae - pastirice, trepetljike


110. Anthus campestris - primorska trepteljka 111. Anthus pratensis - livadna trepteljka 112. Anthus spinoletta - planinska trepteljka 57

Miljevci 2008.

Mladi uk (Otus scops)

58

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... 113. Anthus trivialis - prugasta trepteljka 114. Motacilla alba - bijela pastirica 115. Motacilla cinerea - gorska pastirica 116. Motacilla ava - uta pastirica

31. Porodica: Prunellidae - popii


117. Prunella modularis - sivi popi

32. Porodica: Turdidae - slavuji, batii, crvenrepke, bjeloguze, drozdovi


118. Erithacus megarhynchos - slavuj 119. Erithacus rubecula - crvenda 120. Monticola saxatilis - kamenjar 121. Monticola solitarius - modrokos 122. Oenanthe hispanica - primorska bjeloguza 123. Phoenicurus ochruros - mrka crvenrepka 124. Phoenicurus phoenicurus - umska crvenrepka 125. Saxicola rubetra - smeoglavi bati 126. Saxicola torquata - crnoglavi bati 127. Turdus iliacus - mali drozd 128. Turdus merula - kos 129. Turdus philomelos - drozd cikelj 130. Turdus pilaris - drozd bravenjak 131. Turdus viscivorus - drozd imela

33. Porodica: Sylviidae - cvrkutue


132. Acrocephalus arundinaceus - veliki trstenjak 133. Acrocephalus melanopogon - crnoprugasti trstenjak 134. Acrocephalus palustris - trstenjak mlakar 135. Acrocephalus schoenobaenus - trstenjak rogoar 136. Acrocephalus scirpaceus - trstenjak cvrkuti 137. Cettia cetti - svilorepa 138. Locustella luscinioides - veliki cvri 139. Phylloscopus collybita - zvidak 140. Phylloscopus sibilatrix - umski zvidak 141. Phylloscopus trochilus - brezov zvidak 142. Regulus regulus - zlatoglavi kralji 143. Regulus ignicapillus - vatroglavi kralji 144. Sylvia atricapilla - crnokapa grmua 145. Sylvia borin - siva grmua 146. Sylvia cantillans - bjelobrka grmua 147. Sylvia curruca - grmua evrljinka 148. Sylvia hortensis - velika grmua 149. Sylvia melanocephala - crnoglava grmua 59

Miljevci 2008.

uk (Otus scops)

34. Porodica: Muscicapidae - muharice


150. Ficedula albicollis - bjelovrata muharica 151. Ficedula hypoleuca - crnoglava muharica 152. Muscicapa striata - muharica

35. Porodica: Timaliidae - drozdalji


153. Panurus biarmicus - brkata sjenica

36. Porodica: Aegithalidae - dugorepe sjenice


154. Aegithalos caudatus - dugorepa sjenica

37. Porodica: Remizidae - sjenice monjarke


155. Remiz pendulinus - sjenica monjarka

38. Porodica: Paridae - sjenice


156. Parus lugubris - mrka sjenica 157. Parus ater - jelova sjenica 158. Parus major - velika sjenica

39. Porodica: Sittidae - brgljezi


159. Sitta neumayer - brgljez kamenjar 60

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

40. Porodica: Troglodytidae - palii


160. Troglodytes troglodytes - pali

41. Porodica: Cinclidae - vodenkosovi


161. Cinclus cinclus - vodenkos

42. Porodica: Lanidae - svraci


162. Lanius collurio - rusi svraak 163. Lanius minor - sivi svraak 164. Lanius senator - rioglavi svraak

43. Porodica: Corvidae - vrane


165. Garrulus glandarius - ojka 166. Pica pica - svraka 167. Corvus monedula - avka 168. Corvus corone cornix - siva vrana 169. Corvus corax - gavran

44. Porodica: Oriolidae - vuge


170. Oriolus oriolus - vuga

45. Porodica: Sturnidae - vorci


171. Sturnus vulgaris - vorak

46. Porodica: Passeridae - vrapci


172. Passer domesticus - vrabac 173. Passer hispaniolensis - panjolski vrabac 174. Passer montanus - poljski vrabac

47. Porodica: Fringillidae - zebe


175. Acanthis cannabina - juriica 176. Carduelis carduelis - eljugar 177. Carduelis chloris - zelendur 178. Carduelis spinus - iak 179. Coccothraustes coccothraustes - batokljun 180. Fringilla coelebs - zeba 181. Fringilla montifringilla - sjeverna zeba 182. Serinus serinus - utarica

48. Porodica: Emberizidae - strnadice


183. Emberiza calandra - velika strnadica 184. Emberiza cia - strnadica cikavica 185. Emberiza cirlus - crnogrla strnadica 186. Emberiza melanocephala - crnoglava strnadica 187. Emberiza schoeniclus - movarna strnadica 61

Miljevci 2008.

Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros)

Sisavci
Na miljevakom podruju zabiljeeno je 33 svojte sisavaca svrstanih u 13 porodica i est redova (Tablica 6). Najvei broj svojti ivi na kultiviranim poljima i livadama oko urbanih naselja: umski mi (Apodemus sylvaticus), krki mi (Apodemus mystacinus), kuni takor (Rattus rattus), kuni mi (Mus musculus musculus), poljska rovka (Crocidura leucodon), vrtna rovka (Crocidura suaveolens) i bjeloprsi je (Erinaceus concolor). Neto dalje od naselja, na mirnijim stanitima, obitavaju kuna bjelica (Martes foina), lisica (Vulpes vulpes), jazavac (Meles meles) i poljski zec (Lepus capensis). U makiji i na rubovima uma mogue je vidjeti lasicu (Mustela nivalis) i aglja (Canis aureus). U umskim zajednicama hrasta i bijeloga graba obitavaju: ria vjeverica (Sciurus vulgaris), sivi (veliki) puh (Glis glis), vrtni puh (Eliomys guercinus), divlja maka (Felis silvestris) i divlja svinja (Sus scrofa), a zadnjih godina sve ee se pojavljuje i vuk (Canis lupus). Rijeka Krka jedno je od posljednjih mediteranskih stanita vidre (Lutra lutra), a zadnjih dvadesetak godina obitavalite je i bizamskog takora (Ondatra zibethicus), alohtone voluharice unesene iz Sjeverne Amerike. Na miljevakom podruju obitava 12 svojti imia, meu kojima se istiu u piljama i jamama dugonogi imi (Myotis capaccinii) i juni potkovanjak 62

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE... (Rhinolophus euryale), a u hrastovim umama velikouhi imi (Myotis bechsteini). U Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske16 u kategoriju ugroene svojte uvrten je dugonogi imi, u kategoriju rizine svojte juni potkovnjak i velikouhi imi, u kategoriju nedovoljno poznate vjerojatno ugroene svojte vidra i u kategoriju potencijalno ugroene svojte veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumeguinum), mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), rii imi (Myotis emarginatus), veliki imi (Myotis myotis), ria vjeverica, vrtni puh i vuk.

Tablica 6. Sistematska pripadnost i popis sisavaca miljevakog podruja (Kovai i ul, 1998.)
1. Red: kukcojedi (Insectivora)

1. Porodica: jeevi (Erinaceidae)


1. 2. 3. bjeloprsi je (Erinaceus concolor Martin, 1838) poljska rovka (Crocidura leucodon Hermann, 1780) vrtna rovka (Crocidura suaveolens Pallas, 1811)

2. Porodica: rovke (Soricidae)

2. Red: netopiri (Chiroptera)

3. Porodica: potkovnjaci (Rhinolophidae)


4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumeguinum Schreber, 1774) mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros Bechstein, 1800) juni potkovnjak (Rhinolophus euryale Blasius, 1835) povodni imi (Myotis daubentoni Kuhl, 1819) dugonogi imi (Myotis capaccinii Bonaparte, 1837) brkati imi (Myotis mystacinus Kuhl, 1819) rii imi (Myotis emarginatus Georoy, 1806) rojtasti imi (Myotis nattereri Kuhl, 1818) velikouhi imi (Myotis bechsteini Kuhl, 1818) veliki imi (Myotis myotis Borkhausen, 1797) otrouhi imi (Myotis blythi Tomes, 1857) savijev netopir (Pipistrellus savii Bonaparte, 1837)

4. Porodica: glatkonosci (Vespertilionidae)

16 J. ANTOLOVI, E. FLAJMAN, A. FRKOVI, M. GRGUREV, M. GRUBEI, D. HAMIDOVI, D. HOLCER, I. PAVLINI, N. TVRTKOVI i M. VUKOVI, Crvena knjiga sisavaca Hrvatske, Ministarstvo kulture RH, Dravni zavod za zatitu prirode, Zagreb 2006., 127. str.

63

Miljevci 2008.

Dugonogi imi (Myotis capaccinii)

3. Red: dvojezupci (Lagomorpha)

5. Porodica: zeevi (Leporidae)


16. poljski zec (Lepus capensis Linnaeus, 1758) 4. Red: glodavci (Rodentia)

6. Porodica: vjeverice (Sciuridae)


17. ria vjeverica (Sciurus vulgaris Linnaeus, 1758)

7. Porodica: puhovi (Gliridae ili Muscardinidae)


18. sivi (veliki) puh (Glis glis Linnaeus, 1766) 19. vrtni puh (Eliomys guercinus Linnaeus, 1766)

8. Porodica: voluharice (Arvicolidae ili Microtidae)


20. bizamski takor (Ondatra zibethicus Linnaeus, 1766)

9. Porodica: mievi (Muridae)


21. umski mi (Apodemus sylvaticus Linnaeus, 1758) 22. krki mi (Apodemus mystacinus Danford & Alston, 1877) 23. kuni takor (Rattus rattus Linnaeus, 1758) 64

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

Kuna bjelica (Martes foina)

24. kuni mi (Mus musculus musculus Linnaeus, 1758) 5. Red: zvijeri (Carnivora)

10. Porodica: psi (Canidae)


25. lisica (Vulpes vulpes Linnaeus, 1758) 26. vuk (Canis lupus Linnaeus, 1758) 27. agalj (Canis aureus Linnaeus, 1758)

11. Porodica: kune (Mustelidae)


28. 29. 30. 31. jazavac (Meles meles Linnaeus, 1758) lasica (Mustela nivalis Linnaeus, 1766) kuna bjelica (Martes foina Erxleben, 1777) vidra (Lutra lutra Linnaeus, 1758)

12. Porodica: make (Felidae)


32. divlja maka (Felis silvestris Linnaeus, 1758) 6. Red: dvopapkari (Artiodactyla)

13. Porodica: svinje (Suidae)


33. divlja svinja (Sus scrofa Linnaeus, 1758) 65

Miljevci 2008.

Vidra (Lutra lutra)

Zakljuci
U oristikim istraivanjima miljevakog podruja do sada je zabiljeeno 420 svojti i podsvojti samoniklih papratnjaa i sjemenjaa svrstanih u 79 porodica, meu kojima je vie ilirsko-jadranskih endema, a osam ugroenih uvrteno je u Crvenu knjigu vaskularne ore Hrvatske. Sa stajalita turistike valorizacije posebno su zanimljivi Roki slap i Visovako jezero jer se na njima mogu promatrati biljke poplavnih uma, movara, vodenih stanita, stijena i kamenjara. U faunistikim istraivanjima kraljenjaka do sada je zabiljeeno 16 riba svrstanih u sedam porodica, sedam vodozemaca svrstanih u pet porodica, 16 gmazova svrstanih u est porodica, 187 ptica svrstanih u 48 porodica i 33 sisavca svrstanih u 13 porodica. U Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske uvrteno je 12 svojti meu kojima su tri hrvatski endemi, etiri endemi jadranskog slijeva i jedan endem Sredozemlja. U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske uvrtena su dva vodozemca i pet gmazova, a ovjeja ribica ujedno je i endem dinarskog kra. U Crvenu knjigu ugroenih ptica Hrvatske uvrteno je 37, a u Crvenu knjigu sisavaca Hrvatske 11 ugroenih svojti. Velik broj ugroenih svojti primjer je dobroga gospodarenja prostorom iji reim (obrada tla, konja livada, ispaa ovaca i sl.) treba zadrati na dosadanjoj razini i u buduem razvoju da bi se ouvala bioloka raznolikost svojti i stanita. Ujedno, miljevako 66

Drago Margu: PREGLED RAZNOLIKOSTI FLORE I FAUNE...

Divlja svinja (Sus scrofa)

podruje, iako je u manjoj mjeri izmijenjeno antropogenim utjecajem, prema broju i sastavu kraljenjaka izuzetno je zanimljivo za provoenje prirodoslovnih, obrazovnih i turistikih programa (edukacija kolske djece i omladine, organizacija promatranja ptica za posjetitelje, ureenje edukativnih staza i sl.).

67

Miljevci 2008.

68

MILJEVCI U PRETPOVIJESTI
Marko Menui

Miljevaki prostor, smjeten u trokutu izmeu rijeke Krke, ikole i prominskoga podruja, jo uvijek je slabo arheoloki istraen, pa strunjacima ove znanosti predstavlja svojevrsnu tajnu, ali i izazov koji e, uvjereni smo, rezultirati vrlo skoro veim interesom arheologa, a to znai i rezultatima to e znaajnije osvijetliti njegovu prolost. Dosadanja arheoloka saznanja rezultat su nesustavnih rekognosciranja terena, sluajnih sporadinih nalaza te, ponajprije, provedenih istraivanja jednoga piljskog lokaliteta - Oziane peine - u kanjonu rijeke Krke. Budui su upravo istraivanja dala najvie podataka o dalekoj prolosti miljevakog prostora, a s obzirom da se radi o vieslojnom pretpovijesnom lokalitetu, tema ovoga priloga je upravo pretpovijest koja e, bez obzira na neravnomjernu pokrivenost podatcima, biti obraena, vie ili manje, kroz sva razdoblja.

Pod miljevakim prostorom podrazumijeva se krevita zaravan smjetena izmeu dubokih slikovitih kanjona rijeke Krke na zapadu, ikole na jugoistoku te prominskoga podruja na sjeveru, koji dijeli sedam sela Karali, iritovci, Bogati, Britane (gornje i donje), Kaoine, Klju i Drinovci, a jedinstvenom prostoru, u geomorfolokom smislu, pripada i istureni klin Nos Kalika koji oplakuju vode sutoka Krke i ikole (Sl. 1). Naoko sura i negostoljubiva, krevita i makijom zarasla zaravan ibana otrom burom koja na svom pohodu s Velebita nema prepreke, protkana je neopisivom ljepotom dvaju kanjona koji, svaki na svoj nain, predstavljaju prirodni 69

Miljevci 2008.

Sl. 1. Miljevako podruje snimljeno iz satelita

fenomen ikola sa strmim visokim liticama i tjesnacima i Krka s nevjerojatnim oblicima stijenja svoga kanjona i predivnim slapitima koja mame bezbrojne turiste, ljubitelje netaknute, iste prirode i znanstvenike razliitih prola, kao i umjetnike koji se nadahnjuju njezinom ljepotom. A tu je i Visovac, otoi franjevake duhovnosti, zacijelo jedna od najljepih oaza mira na svijetu. Priu o pretpovijesti ovoga prostora ne moemo bazirati samo na dosad uoenim materijalnim ostatcima minulih vremena i kultura. Moramo ju staviti u kontekst saznanja o irem podruju, u kojemu miljevako zacijelo nije bilo zaobieno. Naime, samo je pitanje vremena kada e se potvrditi pretpostavka (u nalazu materijalne kulture) da je ovjek, onaj prvi koji je kroio na ove prostore, prokrstario na svom pohodu i ovu zaravan i na njoj ostavio traga svoje davne nazonosti. Jer, poznati su nam kameni artefakti (najstariji dosad pronaeni na irem podruju) s nedalekog Prukljanskog jezera,1 koji svjedoe o ljudskom boravku pred vie od etrdeset tisua godina, u razdoblju paleolitika, u vrijeme ovjeka nomada, koji je lutao za ivotinjskim krdima, sakupljajui usputno sezonske divlje plodove. Zacijelo na svom krstarenju nije mogao za1 Z. BRUSI, Prethistorijski podmorski nalazi na podruju june Liburnije, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 24, 1977.,53, 57, 58; M. MENUI, Pretpovijesna arheoloka topograja prostora upa Konjevrate i Mirlovi Zagora, Konjevrate i Mirlovi Zagora upe ibenske biskupije (dalje: Pretpovijesna), HAZU, Zagreb 2005, 86.

70

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI obii ni iskonsku ljepotu i privlanost Krke i ikole koje su, usputno, nudile i obilje hrane i osvjeenja, pa tako ni ovu zaravan to ju danas (i odavna ve!) Miljevcima nazivamo. Posebice ne onaj koji je u vrijeme zadnje oledbe naao sklonite u peinama u Brini, u kanjonu ikole nedaleko Drnia, gdje je ostavio svoje primitivno kameno orue, ali i kosti razliitih ivotinja kojima se hranio (pred 18 20 tisua godina).2 Jednako tako je i za razdoblje mezolitika (okvirno izmeu 10 i 5 tisua godina pr. K.), vremena nakon zadnje oledbe, kad se ovjek postupno iz nomadskog naina ivota navikava na sjedilaki, koristei peine i zaklone kao stanita, te gradei stanita na otvorenom, ponajprije sojenika pored voda ili na njima. Najblii nalazi miljevakom podruju su oni u nedalekim Podumcima,3 u Mirlovi Zagori, desetak kilometara jugoistono od kanjona rijeke ikole, sasvim blizu da moemo zakljuiti kako je podumaki mezolitiar zacijelo pohodio i Miljevce. Je li na njima ostavio traga, ili je moda ovdje imao i roake, vrijeme e, i neka budua istraivanja, pokazati. Kao, uostalom, i za razdoblje paleolitika. Sasvim je druga situacija, pak, sa sljedeim razdobljem u razvitku ljudske zajednice neolitikom (okvirno 52 tisue godina pr. K.), iji su, vrlo jasni tragovi, otkriveni u Ozianoj peini,4 u kanjonu rijeke Krke ponad Rokog slapa, na podruju Bogatia. U ovom vrlo znaajnom, vieslojnom lokalitetu, pronaeni su nalazi koji pripadaju i razdobljima to slijede eneolitiku (bakarno doba 20001800 g. pr. K.) te bronanom dobu (do oko 1000 g. pr. K.), kojemu moemo pridruiti i tumule (grobne gomile) pored pristupnog puta k Ozianoj peini. eljeznom, pak, dobu, zadnjem razdoblju pretpovijesti, vremenu tijekom zadnjeg milenija prije Krista, pripadaju ostatci utvrenih ilirskih naselja (gradina) u Kljuu i Bogatiu, kao i kamena gomila (tumul) pored ceste to preko ikole povezuje Miljevce s Pakovim Selom. eljeznom dobu, njegovoj mlaoj fazi (latenu), pripadaju sluajni nalazi grobova (ili moda samo jednoga groba) pored istonog zida ematorija kod crkve Imena Isusova u Drinovcima. Pored nabrojenih lokaliteta, potencijalnim nalazitima mogli bismo drati i pojedine lokve na miljevakom prostoru, poglavito mislei pritom na mogue neolitike lokalitete, s obzirom na vodu kao osnovni uvjet sjedilakog naina ivota te usporeujui s nedalekim zasvjedoenim tragovima ovog pretpovijesnog razdoblja, primjerice kod lokve Novi u Podumcima,5 lokve u Dulibi u
2 . BATOVI, Prvi paleolitski nalazi u sjevernoj Dalmaciji, Diadora 3, Zadar 1965.,205; M. MALEZ, Paleolitska nalazita Hrvatske, Arheoloki vestnik 18, Ljubljana 1967., 274-275; ISTI, Rasprostranjenost paleolitika i mezolitika u irem pojasu nae jadranske obale, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 68, Split 1973., 14, 15; ISTI, Paleolitske i mezolitske regije i kulture u Hrvatskoj, Praistorija jugoslavenskih zemalja ANUBiH (dalje: Praistorija), Centar za balkanoloka ispitivanja, tom I, Sarajevo 1979., 205; ISTI, Rad na istraivanju paleolitskog i mezolitskog doba u Hrvatskoj, Praistorija, tom I, 224; M. MENUI, n. dj., 85-86. 3 4 5 M. MALEZ, n. dj., 249; M. MENUI, Drnika krajina u pretpovijesti, Povijest drnike krajine (dalje: Drnika krajina), Split 1995., 13; ISTI, Pretpovijesna topograja, 87. M. MENUI, D. MARGU, Oziana peina rezultati arheolokih istraivanja, Zbornik radova simpozija Rijeka Krka i Nacionalni park Krka: prirodna i kulturna batina, zatita i drivi razvitak, ibenik 2007., 277-284. M. MENUI, Neolitika naselja na ibensko-drnikom podruju, Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do srednjeg vijeka

71

Miljevci 2008.

Sl. 2. Oziana peina pogled s Rokog slapa

Mirlovi Zagori,6 lokve na Srimi7 u vodikom zaleu i drugih. K tomu, velika je vjerojatnost da su na prostoru srednjovjekovnih utvrda nad kanjonom rijeke Krke prvotno bile ilirske gradine, smjetaj kojih je upravo biran na slinim poloajima, a iji suhozidni bedemi su mogli biti upotrijebljeni u gradnji utvrda. Svakako, zasad najznaajniji lokalitet, sadraj kojeg daje najvie podataka za prouavanje i razumijevanje pretpovijesti miljevakoga prostora, jest Oziana peina (Sl. 2). Smjetena je na podruju sela Bogati, na lijevoj strani kanjona rijeke Krke, pri njegovu vrhu, sjeverno od Rokog slapa, odakle je prekrasan pogled prema ogrlicama i mostu preko slapa (Sl. 3). Prva saznanja o pilji kao moguem arheolokom lokalitetu dospjela su preko ulomka keramike posude pronaenog 1988. godine, kad su strunjaci Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu obili pilju u sklopu rekognosciranja podzemnih objekata oko Krke.8 Radilo se o posudi to je pripadala hvarskoj kulturi mlaeg neolitika (Sl. 4). Prole su, potom, godine Domovinskog rata i poraa, da bi uslijedio ponovni ulazak u Ozianu peinu (poetkom 2005.
(dalje: Neolitika naselja), Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 19, Zagreb 1998., 58; ISTI, Pretpovijesna topograja, 92. 6 7 8 Z. BRUSI, Prethistorijski i ranoantiki nalazi u ibenskoj okolici, Novija i neobjavljena istraivanja u Dalmaciji, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva 3, Zagreb 1978., 9, 25; M. MENUI, n. mj. ISTI, Neolitika naselja, n. mj. O. LUKI, B. JALI, N. TVRTKOVI, Speleoloke pojave Nacionalnog parka Krka, Hrvazski prirodoslovni muzej Zagreb, 1990., 90 str.

72

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI

Sl. 3. Pogled iz pilje na ogrlice

god.),9 kad su na svjetlo dana izili ulomci keramikih posuda jedne druge kulture danilske, to je bio jasan znak da je nuno provesti istraivanja ovoga lokaliteta. Pritom, sretna je okolnost bila to je Javna ustanova Nacionalni park Krka prepoznala mogui znaaj pilje kao kulturnog sadraja u turistikoj ponudi te bila spremna pruiti nancijsku potporu istraivakom projektu. Prva arheoloka istraivanja organizirana su 2005., a nastavak je slijedio u 2006., da bi svi terenski radovi bili okonani god. 2007 (Sl. 5, 6).10 Njima su prethodile opsene pripreme, prvenstveno u osiguranju pristupa pilji,11 iji ulaz je gotovo nedostupan, smjeten usred petnaestak metara visoke litice, zapravo na idealnom mjestu s aspekta njezina davnoga stanovnika ili korisnika, poglavito glede sigurnosti, ali i idealnom poloaju s obzirom na zatienost od vjetrova te na okrenutost suncu koje je davalo veim dijelom dana dovoljno svjetla dobrom dijelu unutranjosti pilje. pilja je tunelastog oblika u presjeku, prosjene irine 5-7, a duine 59 metara. Visina joj je cca 2,5 metara, s tim
9 Ovom prigodom u pilju je uao Teo Barii, proelnik SO HPK Sveti Mihovil i pripadnik HGSS stanice ibenik. Radovima je rukovodila Meri Opai pod vodstvom Joka Zaninovia iz Gradskog muzeja Drni i pisca ovog priloga, kao konzultanta, a istraivanja je nancirala Javna ustanova Nacionalni park Krka. 11 Pristupnu rampu su sagradili pripdnici HPK Sveti Mihovil iz ibenika. 10 Istraivanja je organizirao Gradski muzej Drni, uz angaman studenata arheologije iz Zagreba i Zadra te nekolicine zikih radnika.

73

Miljevci 2008.

Sl. 4. Ulomak keramike posude hvarske kulture

to se prema dubini objekta smanjuje s obzirom na sve deblji sloj imijeg izmeta to je to deblji to se zalazi dublje. Otprilike na 35 metara od ulaza prostor se gotovo pravokutno lomi nadesno, a u tom, zadnjem dijelu, u ve potpunom mraku, dva su visoka dimnjaka, gdje je mogue ispraviti se i, pri dobrom osvjetljenju, diviti se razliitim sigastim oblicima (Sl. 7). Inae, ostali dijelovi nisu bogati ukrasima, jer pilja je, izuzev nekoliko mjesta s prokapavanjem (Sl. 8) na svodu, gotovo suha. Na njezinu kraju ini se kao da se radi o svojevrsnom uruenju, pa gotovo da moemo nagaati kako joj tu moda i nije konac, nego se, mogue, prua i dalje u unutranjost zemlje, gdje krije tko zna kakva jo iznenaenja. Istraivanja su najprije usmjerena na prostor neposredno nakon ulaza u pilju, gdje je najjae svjetlo i gdje se, logino je, odvijao dnevni ivot njezinih davnih stanovnika. No prva sonda je bila gotovo sterilna, budui se ve na desetak centimetara iskopa nailo na liticu. Sljedei korak u istraivanju vodio je dublje u unutranjost, pa je dvadesetak metara od ulaza, gdje je imiji izmet znatno deblji, otvorena nova sonda. U nastavku se iskopavalo frontalno prema naprijed, etiri po etiri metra, itavom irinom pilje, a istraivanja je pratilo stalno dokumentiranje novih situacija i nalaza znaajnih za konaan rezultat. Debljina kulturnog sloja varirala je od 20 do 80, negdje i neto vie od 100 cm, a u presjeku (prolu) lijepo su se, razliitim bojama, ocrtavali pojedini sloje74

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI

Sl. 5. Istraivanja

Sl. 6. Istraivanja

75

Miljevci 2008.

Sl. 7. Sige u dimnjaku

76

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI

Sl. 8. Prokapavanje na svodu pilje

vi, koji gotovo pa predstavljaju vremensku ljestvicu ili, pak, razliite aktivnosti stanovnika pilje (Sl. 9). Tako npr. vrlo se jasno razlikuju najdonji, sterilni sloj od, primjerice, sloja zemlje pomijeane s garom, sloja s istim garom ili mjesta na kojima se u odreenom razdoblju u kojem ovjek nije ovdje boravio, prokapavanjem sa stropa nakupilo po nekoliko centimetara sigastog materijala. Rezultati istraivanja izuzetno su zanimljivi i pruaju nam dostatno materijala za rekonstrukciju ivota pradavnih stanovnika ovog lokaliteta i ovih prostora, ali i za vremensku odrednicu pojedinih razdoblja, odnosno pretpovijesnih kultura. Pronaeni su, tako, brojni ulomci keramikih posuda, kremeni artefakti (noii, strugai), ivotinjske kosti te ljuture pueva i koljaka (Sl. 10, 11, 12, 13,14). Posebice je ovdje znaajan nalaz keramike, koja nam po svojim oblicima, ukrasima, nainu peenja i kvaliteti izradbe daje i najvie podataka pa, ponajprije na osnovi keramikog materijala, zakljuujemo kako je ovjek Ozianu peinu koristio od oko 5 tisua godina do oko 1500 godina pr. K., ostavivi iza sebe tragove od starijeg neolitika pa sve do sredine bronanog doba (impresso kultura, danilska kultura, hvarska kultura, eneolitik odnosno bakarno doba te bronano doba). Nazonost razliitih kultura tijekom razdoblja duljeg od 3500 godina svjedoi i o koritenju pilje od strane razliitih populacija koje su se ovdje smjenjivale i koje su nastavale kako miljevako tako i ire podruje. 77

Miljevci 2008. Analiza ivotinjskih kostiju iz Oziane peine daje nam podatke o prehrani njezinih stanovnika, ali i o njihovu zanimanju, pa tako zakljuujemo da se hranio mesom ovce, goveda, jelenjim mesom i, zasigurno sezonskim plodovima, a sudei po nalazu dijela kamenoga runog rvnja, u prehrani je upotrebljavao i itarice. Bio je, prema tome, lovac, stoar, a vjerojatno i ratar: sve ono to je bio stanovnik ireg prostora tijekom neolitika (primjerice na Danilu,12 u Pokrovniku,13 na Konjevratima)14 i razdoblja koja slijede. Prastanovnik Oziane peine koristio je vatru, na njoj je pripremao hranu, uz nju se grijao, to nam potvruje obilan nalaz gara, posebice skoncentriranog na jednom mjestu u pilji, koje s pravom moemo nazvati ognjitem, oko kojeg se odvijao dobar dio svakodnevice i u blizini kojeg su pronaena dva djeja kostura (Sl. 15, 16), ukopana u dio tla ispod razine kulturnog sloja u ostalom dijelu lokaliteta. Iako nemamo materijalne potvrde, tj. predmeta iz groba koji bi to potvrdio, niti je obavljena analiza kostiju, drimo da se radi o ukopima u vrijeme srednjeg neolitika, odnosno danilske kulturne skupine, poglavito stoga to nalaz moemo usporediti s nalazima grobova na Danilu pred pedesetak godina15 i identinim nalazom istovremenim s naim na istom lokalitetu.16 Svaki put se radi o ukopima djece u zgrenom poloaju, poput poloaja u majinoj utrobi, poloenih na desni bok. Je li to ritualno pokapanje ili neto drugo, zasad je bolje ne izjanjavati se, budui arheoloka znanost, zbog vrlo turih podataka o kultu mrtvih u neolitiku, jo uvijek nije ponudila konaan odgovor na ovo pitanje. Moda e podrobnija analiza i naeg nalaza biti korak blie rjeenju. Nejasno je takoer je li Oziana peina tijekom pretpovijesnih razdoblja bila dugotrajnije stanite ili je ovjek u nju tek povremeno navraao, koristei ju kao sklonite u vrijeme razliitih pogibelji. Jer, promatrajui prol u kulturnom sloju, vidljive su pojedine, deblje ili tanje, sigaste naslage, koje su mogle nastati samo u vremenu tijekom kojeg u pilju nije nitko navraao. S druge, pak, strane, obilje materijala, posebice keramikog, govori o intenzivnoj upotrebi lokaliteta. No, i o tome vie, i odreenije, nakon obrade cjelokupne grae i sreivanja dokumentacije. Vidjeli smo na primjeru Oziane peine kako je ivot na podruju Miljevaca bio intenzivan tijekom vie pretpovijesnih razdoblja i tijekom vie od tri tisu12 J. KOROEC, Neolitska naseobina u Danilu Bitinju: rezultati istraivanja u 1953. godini (dalje: Neolitska naseobina), Zagreb 1958.; ISTI, Danilo in Danilska kultura, Ljubljana 1964.; M. MENUI, Danilo Gornje zatitno istraivanje, Obavijesti Hrvatskog arheolokog drutva 2/1993., 22-25; ISTI, Neolitika naselja, 48-50; O ostaloj literaturi o Danilu vidi u: K. KRNEVI . KRNEVI, Bibliograja arheolokih radova ibenskoga podruja, ibenik 1994, 93. 13 Z. BRUSI, Pokrovnik, Drni naselje impresso i danilske faze neolitika, Arheoloki pregled 21, Beograd 1980., 19-20; M. MENUI, Drnika krajina, 18; ISTI, Pretpovijesna, 90-92. 14 M. MENUI, Konjevrate ranoneolitiko naselje, Arheoloki pregled 1988., 46; ISTI, Neolitika naselja, 54-55; ISTI, Pretpovijesna, 88-90. 15 J. KOROEC, Neolitska naseobina, 25-26; O. RAK, Danilski riton, ibenik 2008., 47. 16 Tijekom istraivanja na Danilu 2004. i 2005. godine (M. Menui, A. Moore) pronaena su jo dva djeja groba, identina prethodnima ukupno pet; O. RAK, n. mj.

78

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI

Sl. 9. Detalj prola

Sl. 10. Ulomci keramikih posuda impresso kultura

79

Miljevci 2008.

Sl. 11. Ulomci keramikih posuda danilska kultura

Sl. 12. Ulomci keramikih posuda eneolitik

80

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI

Sl. 13. Kremeni artefakti

Sl. 14. ivotinjske kosti

81

Miljevci 2008.

Sl. 15. Grob 1

ljea. No prestankom upotrebe ovog znaajnog lokaliteta ne znai da ivot na ovim prostorima prestaje. Naprotiv, on nastavlja i dalje, samo na drugi nain i na drugim lokacijama. Jer, potkraj neolitika, oko 2000 godina pr. K., dogaa se prva velika seoba, koja zapljuskuje nae prostore, na koje doseljava novo, indoeuropsko stanovnitvo, donosi nove obiaje, posjeduje metalno orue i oruje izraeno od bakra, a i drutvenom smislu je drugaije organizirano. Zaposjeda podruje, stapa se s domorodcima i namee im svoje zakone i navade. Roeno je novo doba - metalno. Tijekom stoljea doseljenici prolaze svoju etnogenezu i na povijesnoj pozornici se, negdje u 12. stoljeu pr. K., pojavljuju kao narod. U grkim, a potom rimskim izvorima biljee se kao Iliri, a zemlja u kojoj ive kao Ilirik. Kako nalazi pokazuju, jo uvijek je, kojih petstotinjak godina, Oziana peina u funkciji stanita ili sklonita. Ali, postupno se formira novi tip naselja, zasnovan na novoj doktrini obrane i sigurnosti. Novodolice biraju poviene poloaje s prirodnim obrambenim svojstvima, s kojih je dobra vizualna kontrola okolia i dodatno ih utvruju jakim suhozidnim bedemima nasipima: formiraju se gradine, osnovni tip naselja tijekom bronanog i eljeznog doba od Trsta na sjeveru pa sve do Grke na jugu i duboko u unutranjosti Like, Dalmacije, Bosne i Hercegovine 82

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI

Sl. 16. Grob 2

Miljevaki prostor, budui se radi o zaravni, nema izrazito povoljne pozicije za formiranje gradinskih naselja, pa su se za njihovo podizanje mogli koristiti jedino vrhovi strmih kanjona Krke i ikole. Tako su i nastale gradine u Kljuu i u Bogatiu, koje su, ovom prigodom, zbog neistraenosti terena, jedine poznate. Posebice je znaajna, zbog monumentalnosti obrambenog sustava, gradina Klju (Sl. 17). Nalazi se, naime, nad liticama dubokog kanjona ikole, odakle je u potpunosti zatiena. S druge, pak, strane, gdje teren prelazi u zaravan, formiran je jaki polukruni suhozidni bedem, uloga kojeg je bila sprijeiti upad eventualnog neprijatelja u naselje, jednako kao to je sluaj i kod gradine u Bogatiu, koja se nalazi nad strminom Krkina kanjona. Ova gradina nema tako moan bedem pa je, mogue, mogla sluiti u prvom redu za zatitu stoke. Svakako, i jedna i druga, sudei po nalazu ulomaka keramikih posuda, bile su u upotrebi tijekom eljeznog doba, dakle kroz I. tisuljee pr. K., to ne iskljuuje mogunost da su se formirale i ranije, u nekoj fazi bronanoga doba, moda upravo u vrijeme naputanja Oziane peine kao stanita, a to e nam pokazati neka budua istraivanja. U preitke davno prohujalih vremena svakako treba ubrojiti i grobne gomile tumule, koji nam na najbolji nain mogu protumaiti kako su se pretpovijesni stanovnici miljevake zaravni odnosili prema svojim pokojnicima. Prema dosa83

Miljevci 2008.

Sl.17. Gradina Klju

danjim saznanjima, prilino turima zbog nedovoljne istraenosti, na Miljevcima imamo dvije vrste tumula, na razliitim lokacijama: pored puta iz Bogatia prema Ozianoj peini te nedaleko prometnice Miljevci - Pakovo Selo. Na prvoj lokaciji vie je grobnih gomila, najmanje desetak, razasutih u kru (Sl. 18). Razliitih su dimenzija, od oko 2 pa do 5-6 metara promjera, ali neznatne visine, jedva do pedesetak centimetara u sreditu, tako da su teko uoljivi u prostoru. Zamjetni su tek iskusnom oku arheologa. Iako nisu istraivani, na osnovi analogija dalo bi se zakljuiti kako se radi o paljevinskim ukopima, koji su bili dio pogrebnih obiaja bronanog doba, a s obzirom da su ostatci ovoga vremena pronaeni u nedalekoj Ozianoj peini, vjerovati je kako su oni pripadali upravo njezinim stanovnicima u vrijeme oko 1800-1500 godina pr. K. Formirani su od kamene jezgre na koju je nabacana zemlja sa sitnijim kamenjem, a sadre spaljene ostatke pokojnika te, gotovo u pravilu, ulomke keramikih posuda ritualno razbijanih prigodom pokopa. Potvrdu ovom, naravno, mogu dati samo arheoloka istraivanja. Drugoj skupini grobnih gomila pripada tumul veih dimenzija, promjera cca desetak metara, nad kanjonom ikole, u kru lijevo od ceste to vodi prema Pakovu Selu. Formiran je od neobraena kamena razliitih dimenzija (Sl. 19). Ovakvi tumuli pripadaju vremenu starijeg eljeznog doba (prva polovica I. milenija pr. K.), a s obzirom na blizinu gradine Klju, moemo ga, bez zadrke, 84

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI

Sl. 18. Bronanodobni tumul

pripisati upravo ovom utvrenom ilirskom naselju. Za razliku od bronanog doba, u ovoj fazi pretpovijesti pokojnici se, u pravilu, nisu spaljivali, ve su polagani na bok, u zgrenom poloaju, na zemlju, a potom oblagali kamenim ploama koje su tvorile neku vrstu sanduka, nad kojim se, nabacivanjem kamenja, formirala gomila. Ovakve gomile mogu biti doista impozantnih dimenzija, preko trideset i vie metara promjera te po nekoliko metara u visinu to je, po svemu sudei, odraavalo i status pojedinca u zajednici. No, nisu tumuli tijekom pretpovijesti bili jedini tip groba. Ukapalo se, naime, i u rake iskopane u zemlji, u grobove kako ih i danas poimamo. Pae, takav nain ukapanja sredinom I. milenija pr. K., tijekom mlaeg eljeznog doba, preuzima i primat, bez obzira radilo se o ritusu incineracije ili inhumacije. Takav grob, ili vie njih, uniten je istono od crkve Imena Isusova u Drinovcima, za vrijeme podizanja ogradnog zida ematorija. ak je nekoliko nalaza (bronane kariice, bronana narukvica) dospjelo na Visovac i danas su sastavni dio zbirke samostana Gospe od Milosti.17 Sve dosad navedeno rezultat je arheolokih istraivanja (Oziana peina) ili, pak, usputnih rekognosciranja na miljevaom podruju. Meutim, vjerovati je
17 Predmete je na zidu ematorija naao fra Milan Ujevi, informirao se o okolnostima nalaza i pohranio ih na Visovcu. I ovom prigodom mu zahvaljujem na informaciji.

85

Miljevci 2008.

Sl. 19. eljeznodobni tumul

da ovo nije niti djeli tragova prolosti to ih ovaj prostor uva, a koji e iz dana u dan zacijelo biti sve brojniji, sve dostupniji znanosti i koji e sve vie osvjetljavati prolost, pa i onu daleku, Miljevaca. Htio bih samo upozoriti, na osnovi dosadanjeg iskustva, na vjerojatne pretpovijesne lokalitete, na koje bi trebalo usmjeriti pozornost, a radi se, u prvom redu, o pojedinim lokvama oko kojih bi se mogli kriti, primjerice, tragovi neolitika, jer one su uvijek, zbog ovjekove potrebe za vodom, a posebice u krajevima kao to su nai, privlaile i nudile pogodnost za ivot i opstanak.18 K tomu, usudio bih se rei, postoji vrlo velika mogunost da su na poloajima gdje se nalaze srednjovjekovne utvrde, poglavito Kamiak i Bogoin, nekad mogle biti ilirske gradine, iji obrambeni sustav je nestao u obliku graevinskog materijala za podizanje potonjih. Jer, graditelji i jednih i drugih su se ravnali istom logikom: to tei pristup, to laka obrana, to bolja vizualna kontrola okolnog prostora. Dokaz za njihovo nekdanje postojanje mogao bi biti nalaz tzv. gradinske keramike, ali i pokoji tumul u blizini. Stoga, neophodno je sustavno rekognosciranje i, svakako, istraivanje. Sukladno navedenom, zakljuiti je kako, bez obzira na neistraenost prostora, miljevako podruje ipak nua dovoljno grae za preliminarno upoznavanje njegove prolosti u kontekstu razvitka ovjeka i ljudske zajednice openito.
18 Vidi u ovom zborniku prilog: D. MARGU, M. MENUI, S. IVI, Miljevake lokve prirodna i kulturna batina.

86

Marko Menui: MILJEVCI U PRETPOVIJESTI Vidimo da je ono bilo u ii njegova interesa kroz duga razdoblja pretpovijesti, posebice na primjeru Oziane peine, jedinog dosad istraenog lokaliteta, ali i na primjerima drugih lokaliteta (gradine, tumuli) o kojima moemo raspravljati, prije provedenih istraivanja, tek na osnovi analogija sa slinim, bliim ili daljim primjerima. Neizostavno je, naravno, u skoroj budunosti provesti najprije sustavna rekognosciranja, napraviti popis svih lokaliteta, a potom krenuti u istraivanja svakog pojedinano, ne samo onih koji uvaju ostatke pretpovijesnih vremena, ve i lokaliteta s preicima kasnijih razdoblja sve do naeg vremena. Tako, zbornik radova s ovoga skupa nee biti usamljen pridruit e mu se u budunosti jo mnogi prilozi i monograje, koji e sustavno osvjetljavati prolost naih Miljevaca.

87

Miljevci 2008.

88

O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE KOD MILJEVACA U RIMSKO DOBA


eljko Mileti

U radu se raspravlja o etnikoj pripadnosti stanovnitva rimskog doba na prostoru dananjih Miljevaca, teritorijalnom organiziranju i razgranienjima zajednica i njihovu statusu. Raspravu oteava gotovo potpuni izostanak arheolokih istraivanja. Krka kao granica Liburna i Delmata determinirana u vremenu delmatske ekspanzije izmeu 180. i 160. g. pr. Krista, a poslije tijekom njihove dugotrajne borbe s Rimljanima. Strabonove i Plinijeve navode o rijeci Krki kao razdjelnici izmeu Liburna i Delmata ne smijemo shvatiti doslovno. Liburnske zajednice pouzdano su vladale desnom obalom Krke, meutim pojedine od njih kontrolirale su obje obale to je bilo prijeko potrebno da bi se osigurale ceste, prijelazi preko rijeke i plovni putovi. Zapadne rubove dananjih Miljevaca uz rijeku Krku, u rimsko doba zaposjeli su veterani. Njihova imanja bila su dio golemog teritorija legijskog logora u Burnumu, a kasnije dio teritorija municipija Burnum. Juni i istoni dijelovi Miljevaca vjerojatno nisu pripadali nekom municipiju, nego su organizirani kao civitas peregrinorum, autonomna negradska zajednica domaeg stanovnitva. Istog statusa bila je jo jedna zajednica nepoznatog imena koja se pruala sjevernije, prema planini Promini, a ije je kultno starokransko sredite u kasnoj antici bila bazilika u Trbounju. Sjeveroistono, miljevaki prostor granii s teritorijem rimske Promone, koja je bila pagus i pripadala municipiju Magnum, iji teritorij odgovara dananjem Petrovu polju i njegovoj okolici.
89

Miljevci 2008.

Sl. 1. Skradin i rijeka Krka

90

eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE...

Susjedne liburnske zajednice Skardonitanaca, Varvarina i Burnista, kao i delmatskih Riditina postale su rimski gradovi razvojem iz domorodakih peregrinskih zajednica.
Na irem prostoru oko rijeke Krke arheoloka istraivanja provode se gotovo iskljuivo u znaajnijim rimskim gradovima, a ruralni kraj je zapostavljen. Stoga se malo zna o miljevakom prostoru na kojem u predrimskom i rimskom vremenu nije bilo veih sredita. Nemamo indicija da su naselja na tom prostoru prikljuena nekom municipalnom teritoriju. Susjedne liburnske zajednice Skardonitanaca, Varvarina i Burnista, kao i delmatskih Riditina postale su rimski gradovi razvojem iz domorodakih peregrinskih zajednica. Na prostoru Miljevaca, kako se ini, nije bilo gospodarski jakog sredita koje je moglo prerasti u municipij. Osim to u znanstvenoj literaturi nema podataka o brojnosti, statusu i razgranienjima zajednica, postoji i temeljna dvojba o etnikoj pripadnosti stanovnitva koje je nastavalo zaravan izmeu Krke i ikole. S. ae u kljunom radu o teritorijima zajednica oko rijeke Krke istie da je Krka kao granica Liburna i Delmata determinirana u vremenu delmatske ekspanzije izmeu 180. i 160. g. pr. Krista, a poslije tijekom njihove dugotrajne borbe s Rimljanima.1 Strabonove i Plinijeve navode o rijeci Krki kao razdjelnici izmeu Liburna i Delmata ne smijemo shvatiti doslovno.2 Liburnske zajednice pouzdano su vladale desnom obalom Krke, meutim pojedine od njih kontrolirale su obje obale to je bilo prijeko potrebno da bi se osigurale ceste, prijelazi preko rijeke i plovni putovi. Preko Skardone, luke duboko uvuene u kopno, opskrbljivale su se prekomorskom robom zajednice eljeznog razdoblja na gradinama Velika Mrdakovica, Dragii, Bribirska glavica, kao i delmatski Rider na suprotnoj obali (Sl. 1). Nalazi apulske, crvenoguralne, reljefne helenistike keramike, italske tere sigilate i druge uvozne keramike jasno ukazuju da je rijeno-morski promet bio intenzivan, pa je za njegovo nesmetano odvijanje bila nuna kontrola obala sve do otvorenog mora.3 Naselje najblie Krki koje sa sigurnou moemo pripisati Delmatima je Rider, udaljen oko 15 km zranom linijom od lijeve obale.4 Blie rijenoj obali na delmatskoj strani nema istraenih gradina. Prema tome, granica nije ila maticom rijeke Titius, ve su se Liburni, gledajui narod u cjelini nalazili s desne, a Delmati s lijeve, istone strane. U rimsko doba djelomice postaje manje vano gdje je granica izmeu Delmata i Liburna. Promjenu u teritorijalnim odnosima naselja oko Krke donijelo je stacioniranje XI. legije u novom logoru u Burnumu, koja radi vojnikih razloga zaposjeda sve kljune
1 2 3 4 S. AE, 59-61. Strabon, Geogr, 7, 5, 4; Plinije, NH, 3, 139. N. CAMBI, 2001., 146-147. Z. BRUSI, 1976., 115-118; Z. BRUSI, Tehnike, 1980., 11-13; Z. BRUSI, 1988., 28-30, tab. I-IV, VI-XVI; Z. BRUSI, 1989., 96-109; Z. BRUSI, 1990., 84-88; Z. BRUSI, 2000. 5 i 11-13; Z. BRUSI, 2000 a. CIL 3 2776, spominje se princeps Delmatarum

91

Miljevci 2008.

Sl. 2. Natpis iz Skardone, kojeg Neronu Cezaru podiu zajednice Liburnije

92

eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE... komunikacije toke oko rijeke.5 Znajui da Rimljani esto zadravaju zateene zemljino teritorijalne odnose, sasvim je mogue da se dio teritorija Skardone i dalje pruao na lijevoj delmatskoj obali. Skardoni je sjedite juridikog konventa japodsko liburnskog prostora, 6 mjesto okupljanja pokrajinskog koncilija i sredinje svetite pokrajinskog carskog kulta za liburnski prostor u kojem je postavljena ara Liburnorum (Sl. 2). 7 Vanost joj je jo porasla radi lukog prometa koji je znatno porastao za potrebe opskrbe legije i pomonih postrojbi u Burnumu.8 Tijekom nekoliko godina recentnih istraivanja u Burnumu, u sloju nasipa ispod amteatra otkrivena je golema koliina arheolokih artefakata, takozvanoga sitnog materijala.9 Opremu i oruje postrojbe su donijele sa sobom u novopodignute utvrde. Preko luke u Skardoni vojnicima su dopremani mnogi proizvodi iz Italije i provincija, poput keramikih i staklenih proizvoda. Najvaniji je prijevoz itarica, temeljne vojnike hrane. Brodski promet, prekrcaj i transporte do Burnuma osiguravale su vojne posade i benecijariji.10 Burnum koji je tijekom I. stoljea moda najvee naselje rimske Liburnije, ujedno je i vano trgovako mjesto. Michel Dabas iz francuskog udruenja Geocarta proveo je u Burnumu 2007. godine nedestruktivna pretraivanja metodom elektrine rezistencije izvedena u ARP tehnologiji. Dobivene podatke o prostoru uz legijski logor lanovi istraivakog tima protumaili su kao forum kanaba.11 To je prostor koji nije sluio samo potrebama Burnuma, ve i susjednim domorodakim zajednicama, ukljuujui i one na miljevakom prostoru. Trgovina se tu odvijala pod neposrednom vojnom kontrolom, ime se osiguravao mir kod autohtonog stanovnitva, koje je bivalo pod snanim dojmom golemih arhitektonskih zdanja poput legijskog logora, akvadukta i osobito amteatra u kojem su se odvijali spektakli.12
5 6 N. CAMBI et alii, 2007., 8-10. C. PLINIUS SECUNDUS MAIOR, Naturalis historia, 3, 139: populorum pauca eatu digna aut facilia nomina. conventum Scardonitanum petunt Iapudes et Liburnorum civitates XIIII, ex quibus Lacinienses, Stulpinos, Burnistas, Olbonenses nominare non pigeat. Na nedavno otkrivenom, jo neobjavljenom natpisu on se naziva conventus Scardonis. 7 CIL 3, 2808 (9879), natpis iz 28. na bazi kipa podignutog Neronu Cezaru, Germanikovom sinu. Tu se spominju civitates Liburniae (to je sinonim za liburnski koncilij). Na natpisu CIL 3, 2810 spominje se Ara Aug(usti) Lib[urn(orum)]. Natpis CIL 3, 2809: Praetoriu[m vetustate] / conlapsum [------- et (?)] / Burnistae [et(?) ---------]/ses ex pec(unia) [publ(ica) refecer(unt)] / Scapul[a Tertullus] / leg(atus) Aug(ustorum) p[rov(inciae) Dalmatiae] / restit[uit] / donosi vijest da je u Skardoni podignuta zgrada pretorija naporima triju zajednica. A. JAGENTEUFEL, 1958., col. 80, datira gradnju namjesnitvom legata provincije Skapule Tertula u doba Marka Aurelija u razdoblje od 179-181 (?). Lakuna u drugom i treem redu uobiajeno se nadopunja imenima dviju zajednica (Stulpini, Lacienses) koje Plinije (Nat. hist. 3,139) poimence izdvaja kao vanije meu 14 liburnskih peregrinskih, nemunicipalnih zajednica. O skardonitanskim institucijama i gradskom statusu M. ZANINOVI, 1998., 123 i d.; M. GLAVII, 2007., 251 i d. 8 9 N. CAMBI, 2001., 146-147. Nedavno je graevinskim radovima na poloaju Rokovaa uniteno luksuzno Kybelino svetite. Metroaki vjernici vjerojatno su pripadnici sloja stanovnitva koje obavlja trgovake, carinske i srodne poslove, vezane uz luku u uvali Rokovaa. N. CAMBI et alii, 2006., 26. I Adiutrix) iz Burnuma. O benecijarima kojiima je statio u Burnumu i Magnumu kod A. BETZ, 1938., 41 i J. J. WILKES 1969., 122-127, 142-144 11 Preliminarni rezultati bit e objavljeni u drugom broju asopisa Archaeologia adriatica Odjela za arheologiju Sveuilita u Zadru. 12 N. CAMBI et alii, 2006., 27-28. 10 CIL 3, 2364: Publije Kornelije Eporedienzije vojnik je XI legije na slubi u Skardoni; CIL 3, 2823 frumentarij I. legije Pomonice (legio

93

Miljevci 2008.

Sl. 3. Gradina kod Puljana sjedite liburnskih Burnista

Domorodaki Oppidum Burnistarum nalazi se na Gradini kod Puljana na lijevoj obali Krke (Sl. 3).13 Prije gradnje legijskoga privremenoga ljetnog (castra aestiva), a kasnije i stalnoga zimskog logora (castra hiberna) teritorij Burnista pruao se i na desnoj obali. Ne treba sumnjati u Plinijev navod o liburnskoj etnikoj pripadnosti Burnista.14 S. ae prihvaa Plinijeve podatke upravo na takav nain; meutim, radikalizirao je svoj stav o Liburnima i na istonoj obali Krke, istiui mogunost da se teritorij Burnista u predrimsko doba pruao samo na toj strani, a ne i na zapadnoj liburnskoj.15 Tako bi legijski logor Burnum bio sagraen na teritoriju neke imenom nepoznate liburnske opine ije bi sjedite mogla biti urina gomila u Raduiu, gradina istaknutog poloaja i zamjetnih dimenzija.16 Tu mogunost treba odbaciti zbog injenice da se legijski podignut na desnoj obali zove Burnum. Burnistae Plinije apostrora kao snanu liburnsku zajednicu te ih stoga navodi imenom. urina gomila je nama nepoznatoga liburnskog imena, to ukazuje da je pripadala zajednici Burnista ili je bila samostalna civitas, manjeg znaaja u odnosu na Burnum. Ta minornost bila bi posljedica izostanka kontrole nad rijekom Krkom i njezinim resur13 M. ZANINOVI, 1968., 119 i d; M. ZANINOVI, 2007., 127-128. 14 Plinije, NH 3, 143. 15 S. AE, 1989., 78-79 i 86. 16 Dua os gradine ovalnog oblika iznosi oko 220 m, a kraa oko 150 m, donosno povrine je nekih 3 ha.

94

eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE...

Sl. 4. Natpis na steli Aula Sentija

95

Miljevci 2008.

Sl. 5. Natpis Turanija Severa sa Rokog slapa

sima, pa je jedino znatnije ekonomsko uporite stanovnicima urine gomile bilo Mokropolje. U doba namjesnika Publija Kornelija Dolabele sagraen je stalni kameni logor umjesto privremenoga ljetnog, a legijski teritorij razgranien je prema drugim entitetima.17 Juno od Burnuma, a zapadno od prostora Miljevaca teritorij je Varvarije, sa sreditem na Bribirskoj glavici.18 Vaan izvor za raspravu o njihovim meusobnim teritorijalnim odnosima natpis je na steli iz Mratova, sela na istonoj strani Krke, na kojem se spominje veteran Aulo Sentije iz XI legije (Sl. 4).19 Legija jo ne nosi poasni naziv Claudia pia delis koji je dobila 42. godine, to znai da je Aulo Sentije bio aktivan vojnik prije tog datuma. Veteranov nadgrobni spomenik bio je podignut na njegovu imanju istono od Krke, gdje je otkriven sredinom 19. st. kod upne crkve sv. Martina u Mratovu. U tekstu se navodi da je veteran ubijen uz rijeku Krku unutar varvarinskih granica (na teritoriju) to je Suiu posluilo kao argument za tvrdnju da je poetkom 1. st. Varvarija posjedovala zapadnu obalu Krke, ak prelazila na suprotnu istonu
17 . MILETI, 2007., 185. 18 O Varvariji M. SUI, 1968., 21-38. 19 CIL 3, 6418=9896: A(ulus) Sentius A(uli) f(ilius) / Pom(ptina tribu) (domo) Arreti, / vet(eranus) leg(ionis) XI h(ic) s(itus) e(st). T(estamento) f(ieri) i(ussit). / Hic est occisus / nibus Varvari / norum in agello / secus Titum u/men ad petram / longam. F(ieri) c(uravit) her(es) / Q(uintus) Calventius L(uci) f(ilius) Vitalis. O okolnostima nalaza kod . LJUBI, 1867., 164 i d.

96

eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE...

Sl. 6. Pogled sa Visovakog jezera uzvodno prema Rokom slapu

stranu.20 Bez ikakve dvojbe, predrimska liburnska Varvaria je nadgledala obale Krke, sa glavnim prijelazom na Rokom slapu, koji je vana komponenta gospodarske snage zajednice. Meutim, nakon dolaska legija vojska zaposjeda obale oko Rokog slapa. Veterani koji su tu imali posjede i vodena postrojenja (mlinice, stupe) ujedno su kontrolirali prijelaz, kao vaan dio legijskog teritorija (Sl. 5). 21 Stoga se slaem s razmiljanjima da teritorij rimske Varvarije nije prelazio rijeku.22 Nizvodno od Rokog slapa pod kontrolom veterana je lijeva (istona) obala kod Britana. Meutim, rimskoj Varvariji ostaje desna obala Krke na Visovakom jezeru, gdje je vjerojatno stradao veteran Aulo Sentije. Naime, rije secus s akuzativom na Sentijevu natpisu ima znaenje prijedloga secundum du, uzdu, pored - pa bi sintagma iz natpisa in agello secus Tit(i)um umen ad petram longam znaila: na malom dobru (u poljacu) du rijeke (pored rijeke) kod duge stijene. Izrijekom nibus Varvarinorum odreena je strana rijeke na kojoj je polje. Kako drim da je taj teritorij ogranien na desnu obalu, zapadno od Krke i mjesto zloina bilo bi na toj obali, moda kod
20 M. SUI, 1962., 194-196. 21 CIL 3, 2816 pretorijanski evokat; CIL 3, 2817 centurion veteran leg. IV. Macedonicae; CIL 3, 2818 - veteran XI. legije; CIL 3, 9885 konjanik veteran XI. legije. 22 M. ZANINOVI, 1992, 38.

97

Miljevci 2008.

Sl. 7. Granini natpis iz Razvoa

sela Rupe iznad stijena kanjona, nad sjevernim obalama jezera s otoiem Visovcem (Sl. 6). Tu se na krevitom platou nalaze manje plodne povrine, na kojima su zasaene masline, koje tu uspijevaju najdublje u kontinentu zbog povoljne mikroklime koju zimi stvara relativno topla masa voda visovakog jezera. Terminacijsko kamenje naeno u Oklaju23 i u Razvou24 razgraniavalo je teritorije zajednica ili posjede vlasnika kojima na natpisima nisu sauvana imena. Meai su podignuti krajem tridesetih godina I. st. kada je namjesnik provincije Dalmacije bio Lucije Voluzije Saturnin (Sl. 7). M. Zaninovi iznio je odlian prijedlog da bi se razgranienje moglo odnositi na Burniste i Promonjane.25 Premda Burnisti nisu mogli postii municipalno ustrojstvo dok su tu boravile legije, oni su sauvali svoje zemlje, opsegom znatno smanjene zbog formiranja golemoga legijskog teritorija.26 Smatram da je prije demilitarizaci23 CIL III 9833 = JAGENTEUFEL, 17, br. 7: [L(ucio)] Volus[io] / [Satu]rnino [leg(ato)] / [pro] pr(aetore) C(ai) C[aes(aris)] / [Aug(usti) G] erm[anici]. 24 CIL III 9832 = JAGENTEUFEL, 17, br. 6: Vib]ullius t[rib(unus)] / [le]g(ionis) VII et L(ucius) Sal[vi/us] M(arcus) Sueto ce[n/t]uriones leg(ionis) X[I] / [iu]dices dati ex / [c]imventione (sic!) a / [L(ucio) V]olusio Satur/[n]ino leg(ato) pro pr(aetore) / [C(ai)] Caesaris Aug(usti) / [Ger]manici inter ..tine[s] e[t.. 25 M. ZANINOVI, 1968., 124. 26 O legijskom teritoriju M. ZANINOVI, 1985., 67 i d.; N. CAMBI et alii, 2007., 8-10. . MILETI, 2007., 186-187.

98

eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE...

Sl. 8. ikola i Torak s istoka omeuju Miljevce

99

Miljevci 2008. je koja nastupa oko 86. odlaskom IV. legije27 ager Burnista obuhvaao povrine samo istono od Krke. Sjeverna granica peregrinske zajednice Burnista dosezala je na sjever do ceste Burnum Promona, koja je segment magistrale Akvileja - Dirahij. Istona bi bila do Oklaja i Razvoa gdje je pronaeno granino kamenje. Mislim da, osim Promonjana, moemo predloiti jo dva entiteta s kojima bi tu graniili autohtoni Burnisti. Jedan su veteranski posjedi koji se prostiru od Rokog slapa barem do sela Mratova, sudei prema ranije spomenutom natpisu Aula Sentija. Drugi prijedlog je neimenovana autohtona opina na zapadnim padinama i pobru planine Promine. Tu mogunost snano podupire otkrie starokranske bazilike u Trbounju,28 koja je sigurno bila kasnoantiko sredite upe domorodake zajednice koja se razvila iz ranije civitas peregrinorum. Promatrajui zemljopisne karakteristike ovog kraja, ini se da juni dijelovi ove hipotetske zajednice dopiru sve do prostora dananjih Miljevaca. Juni i istoni miljevaki prostori tvorili bi jo jednu peregrinsku zajednicu, koja bi nosila neutralan statusni naziv res publica. Sve su ovo prijedlozi izvedeni ex silentio. Ipak, osobit geografski poloaj Miljevaca, otro odreen rijekama Krkom i ikolom, pouzdan izostanak nekoga veeg sredita u rimskom razdoblju, kao i osobito vana injenica da su kasnije kroz povijest Miljevci uvijek inili zatvorenu cjelinu sa sreditem koje se mijenjalo, argumenti su koji nas upuuju ba na takvu mogunost (Sl. 8). Stoga Miljevci nisu mogli biti niti pagus, termin koji se, pomalo neprikladno, u hrvatskom prevodi sa selo (bolje bi bilo kotar). Naime, pokazalo se da pagus u rimskoj terminologiji najee oznaava manju administrativnu cjelinu u ruralnom dijelu gradskog teritorija.29 Taj status ima Promona, sjeveroistoni susjed Miljevaca. Promona se spominje kao vana utvrena toka u kontekstu civilnog rata izmeu Cezara i Pompeja i u vezi osvajanja i ratova u Iliriku Oktavijana Augusta.30 Predrimska Promona politiki je pripadala Delmatima, a pod liburnsku ingerenciju u jednom trenutku mogla je dospjeti kao nagrada za lojalnost Rimu tijekom spomenutih ratova. Promona je predaleko da bi je Burnisti pripojili;31 vjerojatno je zadrala teritorijalni integritet i autonomiju, ali je nakratko izmijenila etniku sliku zbog naseljavanja liburnskog stanovnitva. Nemamo direktnog uporita u literarnim izvorima da je takav mehanizam primijenjen na Promonu, ali naini postupanja Rimljana sa domorodakim zajednicama i teritorijima daju kredibilitet ovoj hipotezi. Na nepotpuno sauvanoj mjedenoj ploi Promona se spominje kao pagus,32
27 M. ZANINOVI, 1968., 122. A. BETZ, 1938., 48. 28 Crkvu je istraio J. Zaninovi, o emu kod A. UGLEI, 2006., 44-47. 29 P. LEVEAU, 1993., 463-464. 30 J. J. WILKES, 1969., 39-40; M. ZANINOVI, 1974., 304-305; M. ZANINOVI, 1988., 55. S. AE, 1989., 87; S. AE, 1993., 2-14; 31 Vana liburnska naselja (Nedinum, Asseria, Varvarija) imala su teritorije radijusa do petnaestak kilometara. a sredinja opida Burnista i Promonjana dijeli udaljenost zranom linijom od oko dvadeset kilometara, emu treba dodati udaljene istone i sjeverne rubne dijelove promonskog teritorija. 32 CIL III 14969: /..]asi[../..]is esto[../..]iense pu[../..]es pagani prom[onenses?../..] ordinaria erit com[../..]rsum molis molit[../..]utendae aquae promo[nens../..o]rdinem utendae aquae [../..p]agi quandoque concili[../..u]minis aut ad villam fa[../..d]enuntiatum [e]rit qui[../..a]b hora secunda in[../..]ut videbi[tur../ Tekst se odnosi na statut ili uredbu s podruja Promone, u vezi s koritenjem vode za gospodarsku

100

eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE...

Sl. 9. Karta teritorija rimskih zajednica oko Miljevaca

to je termin za niu administrativnu jedinicu, manju cjelinu unutar municipalnog teritorija, u ovom sluaju potpuno neistraenog municipija Magnum, ije je sjedite u suprotnom, istonom kutu Petrova polja. Situacija u kojoj je krajnji sjeverozapadni dio municipalnog teritorija bio organiziran kao pagus
zgradu (villa), a mogue i za pogon vodenice.

101

Miljevci 2008. Promona, vjerojatno je reeks ranijeg stanja u kojem Promona nikad nije bila dio teritorija Burnuma (Sl. 9). Kako na cijelom prostoru prostoru Promine i Miljevaca nema urbanih cjelina arhitektonski objekti koje e aheologija ubudue registrirati pouzdano su seoske vile. Uvoenjem novih agrarnih mjera Rimljani uvode i vile rustike koji su sredinji gospodarski objekti na posjedima. Skromne obradive povrine, razasute po manjim krakim poljima nisu zanimljive bogatim posjednicima kakvi se javljaju u Histriji ili na teritoriju kolonije Narone. Stoga e i vile biti skromnijih dimenzija, a njihovi vlasnici bit e potomci veterana i gornji sloj lokalnog peregrinskog stanovnitva koji je podvrgnut procesu romanizacije stjecao graansko pravo.

Literatura:
A. BETZ, 1938. - Untersuchungen zur Militrgeschichte der rmischen Provinz Dalmatien, Wien. Z. BRUSI, 1976. - Gradinska utvrenja u ibenskom kraju, Materijali 113-126, Zadar. Z. BRUSI, 1980. - Tehnike grobne i stambene arhitekture na nekim gradinskim naseljima june Liburnije, Materijali, tehnike i strukture predantikog i antikog graditeljstva na istonom jadranskom prostoru, Zagreb 9-14. Z. BRUSI, 1988. Helenistika keramika u Liburniji, Diadora 10, 19-63. Z. BRUSI, 1989. - Reljefna sjevernoitalska terra sigillata iz Liburnije, Diadora 11, 93-158. Z. BRUSI, 1990. - Italska terra sigillata u Liburniji, Diadora 12, 79-105. Z. BRUSI, 2000. - Nekropola Gradine kod Dragiia, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 38(25), 1-15. Z. BRUSI, 2000. - Arauzona. Velika Mrdakovica, liburnski grad i nekropola, ibenik. N. CAMBI, 2001. I porti della Dalmazia, Strutture portuali e rotte marittime nellAdriatico di et Romana, [=Antichit Altoadriatiche XLVI], 137-160, Trieste Roma. N. CAMBI - M. GLAVII - D. MARI - . MILETI - J. ZANINOVI, 2006. - Amteatar u Burnumu. Stanje istraivanja 2003. 2005., Drni ibenik Zadar. N. CAMBI - M. GLAVII - D. MARI - . MILETI - J. ZANINOVI, 2007. - Rimska vojska u Burnumu. LEsercito Romano a Burnum, [Katalozi i monograje Burnum 2], Drni ibenik Zadar. S. AE, 1989. - Pogranine zajednice i jugoistona granica Liburnije u kasno predrimsko i u rimsko doba, Diadora 11, 59-91. S. AE, 1993. - Prilozi povijesti Liburnije u 1. st. prije Krista, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 35, 1-35. M. GLAVII, 2007. - O municipalitetu antike Skardone, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka. Prirodna i kulturna batina, zatita i odrivi razvitak - Zbornik radova sa simpozija odranog u ibeniku 2005., ibenik, 251-257. 102

eljko Mileti: O TERITORIJALNIM RAZGRANIENJIMA OKO KRKE... A. JAGENTEUFEL, 1958. - Die Statthalter der rmischen Provinz Dalmatia von Augustus bis Diokletian, Schriften der Balkankommision, Antiquarische Abteilung, XII, Wien. P. LEVEAU, 1993. Territorium urbis. Le territoire de la citt romaine et ses divisions: du vocablaire aux ralits administratives, Revue des tudes anciennes, 95/3-4, Bordeaux, 459-471. . MILETI, 2007. - Prostorna organizacija i urbanizam rimskog Burnuma, Rijeka Krka i Nacionalni park Krka. Prirodna i kulturna batina, zatita i odrivi razvitak - Zbornik radova sa simpozija odranog u ibeniku 2005., ibenik, 181202. . LJUBI, 1867. - Arkeologike crtice, Rad JAZU 1, 164 -173. M. SUI, 1962. - Municipium Varvariae, Diadora 2, Zadar, 179-198. M. SUI, 1968. - Bribir (Varvaria) u antici, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 10, 2138. A. UGLEI, 2006. - Ranokranska arhitektura na podruju dananje ibenske biskupije, Drni - Zadar, 2006. J. J. WILKES, 1969. - Dalmatia, London. M. ZANINOVI, 1968. - Burnum. Castellum municipium, Diadora 4, Zadar, 119-129. M. ZANINOVI, 1974. - Kninsko podruje u antici, Arheoloki radovi i rasprave 7, Zagreb, 301-319. M. ZANINOVI, 1985. - Prata legionis u Kosovom polju kraj Knina s osvrtom na teritorij Tilurija, Opuscula archaeologica 10, 63-79. M. ZANINOVI, 1988. - Liburnia militaris, Opuscula archaeologica 14, 43-67. M. ZANINOVI, 1992. - Od Ninije do Promone, Izdanja HAD-a 18, Zagreb, 3340. M. ZANINOVI, 1998. - Scardona i Rider avijevske fundacije, Podruje ibenske upanije od pretpovijesti do srednjega vijeka, [= Izdanja HAD-a 19], 123129. M. ZANINOVI, 2007. - Ilirsko pleme Delmati, ibenik.

103

Miljevci 2008.

104

PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE


Vladimir Sokol

Povjesniar Lujo Margeti nedavno je u jednom svom tekstu pretpostavio da naziv Mezija u tituli maarskog kralja Ladislava iz 1091. godine, koju je on samo jedamput koristio ali s dva spomena u tekstu, ne znai podruje dananje Srbije - rimske Mezije, gdje tada nema Maara, ve zapravo Medija od Medija provincija Anonima Ravenatskog. Dalje se napominje da je podruje od Une, Kozare te niza starohrvatskih nekropola od Gomjenice kod Prijedora do Klanica, Petoevaca, Mahovljana i Junuzovaca u dolini Vrbasa izmeu Panonije i Dinarida, u predrimsko i rimsko doba pripadalo velikoj autohtonoj grupaciji Mezeja, sa sreditima oko Sanskog Mosta i Kljua te dalje do Plive i Vrbasa, koja je bila po snazi populacije i kasnijem rimskodobnom broju teritorijalnih dekurija odmah do Delmata. Njihova zemlja - i ire od nje - bi dakle mogla biti Mezija, kao to je zemlja Delmata - i ire od njih Dalmacija, jer je koritenje antikih pojmova u ranom srednjem vijeku za hrvatska podruja, umjesto tadanjih suvremenih, poznato u brojnim primjerima. Za podruje Mezeja iznosi se postojanje povijesno dobro poznatih, pa do dananjih dana, velikih rudita eljeza, koja su u svim razdobljima predstavljala jaku ekonomsku mo, to sa sobom nosi i pluralizam razliitih politikih interesa. Takoer, raspravlja se o znaenju imena Gozd, Alpes ferrae Tome Arhiakona, kao i o pojavi posebnih tipova naunica bikoninih, odnosno ovalnih jagoda u XI. stoljeu, ogranienih na podruje rijeka Sane i Krke. Sve te injenice pribliit e nas mjestu pogibije kralja Petra u tim sjevernim krajevima, najbliim preko Krke i Miljevaca moru, kao i zemljopisno sredinjim hrvatskim prostorima.
105

Miljevci 2008.

Sl. 1. Starohrvatske nekropole

Mjesto pogibije kralja Petra (Svaia) i gubitak hrvatske dravne samostalnosti jedno je od najvanijih pitanja hrvatske historiograje koje je zanimalo mnoge autore, ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim zemljama. Odgovori su, kako emo vidjeti, bili preiroki i preopi i obino nisu obuhvaali rezultate drugih struka: danas je meutim to neophodni dio svake metode i samo oni daju dobre i dugoronije zakljuke. Stoga je svako preispitivanje ranijeg dobrodolo, jer se esto i u ve poznatoj grai mogu pronai novi elementi za raspravu. Upravo takve nove analize pronali smo u sljedeem radu. Povjesniar Lujo Margeti relativno je nedavno u jednom svom tekstu pretpostavio da naziv Mezija u tituli maarskog kralja Ladislava iz 1091. godine u pismu montekasinskom opatu Oderiziju, koju je on samo jedamput koristio ali s dva spomena u tekstu, ne znai podruje dananje Srbije - rimske Mezije kako se do tada mislilo, no gdje tada nema Maara, ve da bi taj naziv mogla biti Medija to je Medija provincija Anonima Ravenatskog iz njegove geograje nastale oko 700. g. (1997., 212; 2005., 39-40). Ona bi oznaavala, manjim ili veim dijelom, raniju antiku provinciju Saviju, dijela moda samo od otprilike Ljubljane (Atamine) do Siska, ako su to uope Anonimove Sikke, kako misli antiar J. ael (1970.-71., Sl. 1). M. ael Kos meutim u svojim recentnim istraivanjima (2002., 373, 382), a na temelju jednog novog natpisa kod Vrhnike, 106

Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE

Sl. 2. Predrimski narodi na podruju izmeu Jadrana i Panonije (katalog izlobe Keltoi 1984., Ljubljana - Zagreb)

utvruje da se Emona i njezino neto istonije podruje sigurno nije nalazilo u Panoniji Saviji, pa to relativizira izjednaavanje toponima Medije provincije i Siska kao reene Sikke, to je na prvi pogled vrlo zavodljiva slinost, usprkos silnih povijesnih korupcija tog teksta. Prihvatimo li ta istraivanja kao tono, oni tada nikad ne bi bili u istoj rimskoj provinciji, a taj dio dananje Slovenije s Ljubljanom oduvijek bi bio dio desete italske regije. Iz toga proizlazi takva lokacija Medije provincije kao malo vjerojatna, jer se na taj nain obino nisu reformirale regije koje nisu isto to i provincije, pogotovo to se u gotovo isto doba savijski biskupi na elu sa siscijskim (tako bi mogue otpale upravo Sikke?) 530. i 533. godine nalaze u Saloni, pod upravom gotskog komesa, na crkvenim Saborima kao pripadnici istog politikog tijela: Ilirika, ili prvobitne Dalmacije do Drave. Tako e je kasnije opisati u svojim geograjama Paulin (oko 800.; Raki 1877., 301/18), Alfred Veliki (oko 885.) i Konstantin Porrogenet (prije 948. g.; M. Matijevi Sokol V. Sokol 1999./2005., 20-21, 30). No problematika je, kako se ini, neto sloenija. Moramo naime napomenuti da je podruje od Une, Kozare te niza starohrvatskih nekropola smjetenih istono od Siska, od Gomjenice kod Prijedora do Klanica, Petoevaca, Mahovljana i Junuzovaca u dolini Vrbasa izmeu Panonije i Dinarida (Sl. 1), u predrimsko i rimsko doba pripadalo velikoj autohtonoj grupaciji Mezeja sa sreditima 107

Miljevci 2008.

Sl. 3. Povijesna rudita na podruju Mezeja (Basler 1972./1973.)

oko Sanskog Mosta i Kljua te dalje do Plive i Vrbasa, kako donosi istraiva tih krajeva Ivo Bojanovski, te da je po velini svoje populacije i kasnijem rimskodobnom broju teritorijalnih dekurija odmah do Delmata (1988., 266-278, 284287) (Sl. 2). Njihova zemlja - i ire od nje - bi dakle mogla biti Mezija, kao to je zemlja Delmata - i ire od njih - Dalmacija. Koritenje antikih pojmova u ranom srednjem vijeku za hrvatska podruja umjesto tadanjih suvremenih poznato je jo od Izidora Seviljskog, Annales regni Francorum, poznatog europskog teologa Saksonca Gotalka, Alfreda Velikog, Porrogeneta i mnogih drugih (Matijevi Sokol Sokol, 2005., 21, 32). *** Drugi znaajni problem povijesne topograje jest ubikacija mjesta pogibije kralja Petra 1097., ili 1100. godine (prema novim Margetievim istraivanjima, 2005., 45-50). Naziv Peturgoz za to mjesto prvi spominje tzv. Anonim Bele III. koncem XII. stoljea. On u svojoj kronici kae da su maarske vojskovoe Bulu i ostali na povratku nakon zauzimanja Splita (sic!), prije nego to ih je Oton Veliki pobijedio na Lekom polju 955. g., preli Kupu i zauzeli Zabrag, Posagu i Vlko, a u tim okvirima spominje se i gornji naziv Petrov G(v)oz(d) (Klai 1903., 3), kojeg bi po opisu preli s vojskom. Prema navedenim imenima voa dogaaj bi se mogao datirati sredinom X. stoljea, no kronika je ope kritiki 108

Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE ocijenjena kao nepouzdana, jer razliite vremenske slojeve brka, smjeta istodobno ili izmilja, pa tako i reeni toponim i tzv. zauzimanje Splita koji su mogli nastati samo poslije konca XI., smjeta u sredinu X. stoljea. Nakon njega, potkraj XIII. stoljea, imun de Keza u svom djelu Gesta Hungarorum (napisano izmeu 1282.-1285.) spominje mjesto pogibije kralja Petra i navodi ga kao Patur Gozdia, a jedini navodi kao njegovu prijestolnicu Knin (N. Klai 1971., 47). Splitski kroniar Toma Arhiakon u istom stoljeu spominje Alpes ferrae, mjesto gdje granie splitska i zagrebaka biskupija (Peri, Matijevi Sokol, Katii, 2003., 64, 84), a kao podruje koje je u poetku osvojio Ladislav navodi: itavu zemlju od rijeke Drave do planina koje se zovu eljezne. Ve ranije smo utvrdili da se prostor rimske provincije Panonije Savije poklapa s podrujem zagrebake biskupije (Sokol 1990., 194), to znai da prema jugu granii s antikom Dalmacije, a koja bi ila gore opisanim podrujem. Temeljem iznesenog ovdje se dalje postavlja vie pitanja: Gdje se nalazi Petrov G(v)ozd ? Gdje se nalaze Alpes ferrae ? Gdje je stvarno poginuo kralj Petar ? Ralanimo li etimoloki oba oblika mogla bi se, u kontekstu s drugim injenicama, pronai odreena rjeenja. Tako bi u rijei gozd mogli vidjeti staro praslavensko znaenje rijei drvo, uma (Skok 1978., I. knjiga) kako se to dosada uglavnom tumailo, no ako to poveemo s nazivom Alpes ferrae koje se spominju u istom kontekstu zbivanja borbi s Maarima, mogunosti se znaajno mijenjaju. Rije gozd ili gvozd moe naime imati i drugo znaenje: gvozdeno tj. eljezno - izraz koji prema Skoku nemaju drugi jezinoslavenski narodi (Skok, isto), a izveden je iz gornjeg znaenja i vremenski neto mlai. Otud podrijetlo imena mjesta Gvozdansko na Zrinskoj gori, gdje su se nalazili vani rudnici eljeza (i srebra) u srednjem vijeku te kovnica novca obitelji Zrinski. Spomenuti rudonosni slojevi nastavljaju se u puno veem opsegu dalje preko Une prema Japri, Ljubiji i - nota bene - rijeci eljeznici, ipovu i Jajcu do Vrbasa, ruditima osobito vanim u protohistorijsko (nalazi novca iz III.-II. st. prije Krista; Basler 1972./1973., 261-269) (Sl. 3), i antiko doba (Kasiodor ih spominje jo u Teodorihovo vrijeme VI. st., zatim nalazi novaca Justinijana i Foke do poetka VII. st.; kegro 1999., 18-35, 39) s jo danas vidljivim ogromnim stoljetnim, a po svemu sudei i tisuljetnim nakupinama ljake koje iznose vie od 2,000.000 tona, a sadre do 50% eljeza (!); prema takoer Bojanovskom (1988., 273-284). Povijesni rimski rudnici imali su u antiko doba status dravnih, tj. carskih imanja, za razliku od onih na drugoj strani u dolini Drine srebrenikih, koji su bili municipalnog karaktera (isti, 281); per analogiam, taj bi status mogli imati i u starohrvatsko doba: dakle bili bi dravni i kraljevski. to bi dodatno osvijetlilo mogui interes i pojavu kralja Petra, ali i Ladislava, ba ovdje. Oni su se zatim nastavili koristiti u srednjovjekovno i tursko doba, pa u Ljubiji sve do danas. Uzmemo li podatak da su u srednjem vijeku na istonoj strani dananje Petrove Gore pre109

Miljevci 2008. ma Gvozdanskom (!) postojali tek manji noviji rudnici eljeza (Gunjaa 1978., 133), a da je Ljubija sasvim u blizini Sanskoga Mosta prema ve spominjanom jednom od sredita Mezeja, te poveemo li te dvije injenice: G(v)ozd(eno) i Alpes (Mons) ferrae - tj. eljezne, s Ladislavovom Mezijom (a u tim je prostorima, vidimo, boravila velika antika grupacija Mezeja) mogli bi dobiti priblino mjesto hrvatsko-ugarskih borbi, pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra, ali i motive zato se sve to vjerojatno ba tu odigralo: eljezo je strateka sirovina i novac, a novac je vlast. Ladislav u istom dokumentu spominje da e dati bogate posjede montekasinskom opatu Oderiziju upravo u Meziji, a takoer u Sklavoniji i Ungariji; isto tako u tom dokumentu ne spominje se Regnum Croatiae i Dalmatiae. Mezija bi, sa sjevernim dijelom i u Panoniji, zapravo bila izmeu te dvije nekadanje rimske provincije, na neki nain ih povezujui, a dileme o pripadnosti Mezeja postojale su jo u antiko doba (Bojanovski 1988., 266). itav gornji prostor smjeten je na poznatoj kapitalnoj antikoj, pa zatim srednjovjekovnoj komunikaciji Salona - KNIN - SISCIA - Carnuntum (kod Bea; Bojanovski 1988., 281). U Annales regni Francorum za 821. godinu tu je negdje Ljudevitov put prema jugu iz Siska, odnosno osovina sjever-jug koja dolinom rijeke Sane ide samim sreditem hrvatske drave. Upravo tu, jer su se tu nalazila i vjerojatna kraljevska dravna imanja kao u rimsko doba, a opet ne tako daleko juno - zapravo relativno blizu Knina u kojem je kralj Petar stolovao (ii 1925., 612-623), trebalo bi traiti mjesto hrvatsko-ugarskog sukoba, moda negdje u blizini dananjeg Prijedora. Njegovo ime je u predtursko doba prema rasporedu hrvatskih dijalekata moralo glasiti Pridor, ili Predor (Mogu 1978.), a u irem smislu: prolaz; ako ne znai pred/v/or. Na ovom rijenom dolinom suenom ulazu prema jugu on se odista nalazi, desetak kilometara sjevernije od danas najveeg aktivnog rudnika gvoa-eljeza u ovom dijelu Europe, u Ljubiji, u podnoju Majdanske (turcizam u znaenju: rudnike) planine, a sasvim u blizini velike istraene starohrvatske nekropole Gomjenice Baltine bare, te junije kasnosrednjovjekovnog groblja i crkve u Aliiima. Takoer, jedan zanimljiv dokument iz 1269. godine opisuje granice upa Dubica i Vrbas, te izmeu donje Une i donjeg Vrbasa (upravo oko) oko Prijedora, prema do danas sauvanim toponimima, registrira postojanje nekog Gvozda (Gunjaa 1978., 121). Takvih toponima ima po istom autoru i drugdje, no, ovdje su dio i dopunjuju gornji kontekst. *** Podruje juno od rijeke Save jo je uvijek relativno slabo istraeno podruje, a takvim e jo dugo, dugo ostati. Nae razmatranje obuhvaa spomenuti prostor izmeu rijeka Sane (Vrbasa) i Krke, izvan toga u XI. stoljeu na sjeveru nemamo sustavno istraivanih starohrvatskih nekropola. Od zapada prema istoku tu su spomenute Gomjenica i Aliii kod Prijedora, Klanice kod Banja Luke, zatim sjeverno uz Vrbas Petoevci, Mahovljani i Junuzovci (Sokol 2006.). U zemljopisnom smislu prevladava prostor velikih i dugih rijenih dolina koje izviru u Dinaridima. 110

Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE Ne tako visoko, ali dosta dugo gorje Kozare daje tom podruju dodatne elemente u traganjima za naseljima toga doba, koja meutim jo nisu otkrivena. Oblast potkozarja i Sane e potkraj XI. stoljea veinom ui u novoosnovanu Zagrebaku biskupiju, odnosno dobrim dijelom u njezin kasniji dubiki arhiakonat (Klai 1976., 347-348) i upravo e tu prema jugu graniiti sa splitskom biskupijom. Poslije vojnog i politikog smirivanja situacije u Panoniji u drugoj polovini X. stoljea nakon uspjenih borbi hrvatskog kralja Tomislava (Ljetopis popa Dukljana, Perii 1991., 258) i stalnog prisustva hrvatske vojske u Slavoniji (Margeti 2002., 49) te na Zapadu cara Otona I., kojima je potpuno slomljena maarska vojna mo (Slovinje oko 924.; Augsburg 955.), stanje se u razmatranom podruju normalizira i tada u njemu poinje novi ciklus razvoja. Prvenstveno se to najbolje vidi u utemeljenju gornjih, posve novih grobita koja ranije nisu postojala, to u stanovitom opsegu mora znaiti i naselja. Praenjem razvoja materijalne kulture - artes minores - u grobljima koja smo spomenuli, zamjeujemo da se itav niz tih nekropola zasniva upravo u doba oko ili iza sredine X. stoljea i sva e ona, osim Mahovljana koje je neto mlae, u punom opsegu ui u XI. stoljee. Doba desetog, kao i ranije dijela devetog stoljea, ujedno e biti vrijeme najveeg uspona materijalne kulture u starohrvatskim grobljima, to taj nakit ini u ralambi reenog korpusa unutar cjelokupnog fundusa nekropola koliinom, likovnom koncepcijom i ljepotom, a veinom i suvremenim tehnikama, posebnim (Sokol 1997.). Prema porijeklu nalaza, a to je u najveem broju nakit-naunice i zatim prstenje, prevladavaju nalazi hrvatskoprimorske i hrvatskobjelobrdske kulturne skupine, bez primjetnijih vanjskih utjecaja drugih kultura. Na dijelu navedenih grobita: Gomjenici, Klanicama, Petoevcima i Junuzovcima (koja je zemljanim radovima razorena nekropola) najstariji nakit pripada primorskom faciesu, dok groblje u Mahovljanima pripada uglavnom bjelobrdskom izrazu starohrvatske materijalne kulture. Sve te nekropole, koje vremenski nejednako zapoinju veinom tijekom X. stoljea, osim Petoevaca ujednaeno se gase negdje na prijelomu XI. i poetku XII. stoljea. Taj proces nije meutim izvorno politiki upravljan, on je dio jednog europskog reformnog pokreta crkve tijekom kojeg se potkraj XI. stoljea irem Europe pristupa formiranju pravog upskog sustava u prostoru, u kojem prema Franzenu (1988., 162) sveenik naputa zajednicu u veem centru gdje ivi sa sveenicima uz biskupa i dolazi u lokalnu zajednicu; sustav kakav ostaje sve do danas. Upravo tad se naputaju groblja bez sakralnog objekta i smjetaju tamo gdje ga je bilo, ili ga se izgradilo: u junoj Hrvatskoj to su nekropole tipa Kai-Greda/Mravince, u Posavini gore spomenute, u Podunavlju Vukovar-Lijeva bara i eponimno Bijelo Brdo. U Karnioli, dananjoj Sloveniji, to su ona tipa Bled-Pristava II, dok su to u Maarskoj groblja poput Halimbe i Maj. U Panoniji taj e proces svojim odlukama poduprijeti Koloman i Bela II. (1131.-1141.; da se obvezatno napuste grobita bez crkvenog objekta, prema Franzenovoj reorganizaciji prvobitnih upa /Franzen 1988., 162/; te 111

Miljevci 2008.

Sl. 4. Jednojagodne naunice bikoninih jagoda, (Sokol, 2006.)

Sl. 5. Jednojagodne i trojagodne naunice bikoninih jagoda, Gomjenica (Mileti, 1966./67.)

Kolomanovoj uredbi o pokapanju uz crkve, Tomii 1999., 48), kada on ulazi u svoju konanu fazu, jer u zavrnim dijelovima ukapanja na istovremenim maarskim nekropolama tipa Halimba (Trk 1962.) i Maj (Kiss 1983.) uglavnom nalazimo novce do poetnog XII. stoljea, dok su najbrojniji upravo oni iz prethodnog XI.-og. Tog u prometu rabljenog novca, vrlo je vano, uope nema u prostoru izmeu Drave, Save te apsolutno juno od nje. Zanimljivi su nalazi razbijenih, nekompletnih dijelova odjee staromaarskog podrijetla u Petoevcima iz prve polovine X. stoljea, protumaive kao ratni plijen iz uspjenih obrambenih borbi, a davani djeci, jer to nije nonja odraslih Hrvata pa s njom nisu ni bili pokopani (Sokol 2006., 87). Oni svjedoe o ranim kontaktima Hrvata i Maara pod nepovoljnim okolnostima. Njih e potom, to je dosad bilo nepoznato, a u tri suvremena vrela otkriva ih Margeti (2000., 49), zamijeniti koalicijski odnosi pod vodstvom Hrvata, koji u ratne operacije za izgon Bugara iz istonih prostora nakon smrti cara Simeona ( 927), utjeruju osim Maara i druge narode: Hrvati i ostali (Georgije Monah, CSHB 904 te Simeon Magistar, 740), zatim Hrvati, Maari i ostali (Teofanov nastavlja, CSHB 357; itd.). Iza toga e slijediti dug i kontinuiran razvoj koji, kako smo vidjeli iz predstavljenog kompleksa nekropola i materijalne kulture, nee poremetiti prijelomni dogaaji krajem XI. i poetkom XII. stoljea, ve e se razvoj neprekinuto nastaviti 112

Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE

Sl. 6. Karta rasprostiranja

dalje. Tomu e osobito doprinijeti i osnivanje Zagrebake biskupije, gdje dokumenti sada pokazuju da praktiki sva naselja koja se spominju u XII. stoljeu na najveem dijelu prostora postoje i danas. Ono to materijalno posebno vee po toj zemljopisnoj osi sjeverno peripanonsko-dinarsko, uz kninsko i ibensko podruje, kao jo jedna zanimljiva, arheoloka poveznica, je u XI. st. pojava unikatanih oblika jednojagodnih (Sl. 4-6), (Sokol, II. hor./III. faza-br.22; 2006., 268-270) te trojagodnih (Sl. 7-8), (Sokol, II. hor./III. faza-br. 23) bikoninih jagoda naunica u Y obliku, debelih stijenki s krunim petljama na krajevima i tankom bronanom icom na obruu izmeu jagoda. Svojim posebnim izgledom u obliku spomenutog slova te s bikoninim jagodama debelih stijenki, u prostorima izmeu Alpa, Jadrana i Crnog mora jedinstvena su pojava, koja uspostavom zajednike ugarsko-hrvatske krune, nee doivjeti dalji razvoj. Kao da su se pogibijom Petra (Svaia) i one ugasile. Nalaze se na nekropolama smjetenim u dolinama spomenutih rijeka Sane i Krke, po osi sjever-jug, a izvan tih prostora nisu nam poznate. Osim Gomjenice i Mahovljana na sjeveru, naene su u Kninu (Biskupija-Crkvina) i Otonu, zatim u Smrdeljima i Donjem Polju kod ibenika (sve uope poznate; Sokol 2006., 271-274). Opisane naunice rijetke bikonine i Y forme naene samo u ta dva podruja, na neki nain povezuju ovdje pretpostavljeno mjesto 113

Miljevci 2008.

Sl. 7. Trojagodne naunice bikoninih i oblih jagoda Y oblika, (Sokol, 2006.)

pogibije Petra Svaia, s miljevakim (i zemljama zvanim svaice?). Kartiranje obaju modela, kako emo vidjeti dalje u prilogu, omoguuje nam postavljanje hipoteze, da je razvoj toga nakita, koliinski najbrojnijeg upravo na sjeveru, omoguilo jae aktiviranje povijesnih rudita, neko na prostoru starih Mezeja. Time na svojstven nain materijalno svjedoe o vrstim vezama kraja mogueg podrijetla kralja Petra i onoga na sjeveru gdje je, branei Hrvatsku i njezina rudita eljeza kao vane ekonomske resurse, oko 1100. godine nesretno poginuo. Koliko se prema izvorima zna, bez ope zemaljske politike podrke (Toma Arhiakon, 2003., XVII) ispravak tada vie nije bio mogu. Dananja Petrova Gora, toliko zapadno smjetena, a njezino ime je novijeg datuma (starije Slatska gora, Gunjaa 1978., 138, 154-156), posve je izvan svih za Hrvatsku, pa time i Maarsku, vanih unutarnjih prometnih pravaca. Poistovjeivanjem Petrova Gvozda pak s Velikom Kapelom kod Modrua, kako je novije miljenje autora (Gunjaa 1978., 192, 200; Raukar 1997., karta), Maari su vojskom eventualno jedino mogli doi u Vinodol, ili slinu periferiju drave - koja ne bi bila maksimalno branjena, a ne u njezina strateka sredita koja bi bila dobro branjena. Napomenut emo na kraju, da e velik dio prostora Gvozdenih, odnosno eljeznih brda u kasnome srednjem vijeku u crkvenom organizacijskom smislu pripasti dubikom arhiakonatu Zagrebake biskupi114

Vladimir Sokol: PETAR SVAI I MJESTO NJEGOVE POGIBIJE

Sl. 8. Karta rasprostiranja

je, koja po Tomi Arhiakonu ( 1268.) kako navodi upravo kod Alpes ferrae, ali dodajemo i stare davno nestale povijesne pokrajine Mezeja, granii sa splitskom nadbiskupijom; arhiakonat od koga danas nita ne osta.

Biljeke
Basler, . (1972/1973), Nalazi novaca iz predrimskog doba u Japri, Glasnik ZMBiH NS. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 261-269. Basler, . (1977), Rimski metalurki pogon i naselje u dolini Japre, Glasnik ZMBiH NS. XXX/XXXI, Sarajevo. Bojanovski, I. (1988), Bosna i Hercegovina u antiko doba, Sarajevo. Franzen, (1988, /1968/), Pregled povijesti crkve, Zagreb. Gunjaa, S. (1978), Gvozd u ratovima Arpadovaca u Hrvatskoj potkraj XI. stoljea, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji IV, Zagreb 99-203. Kiss, A. (1983), Baranya megye X-XI szzad srleletei, Budapest. Klai, V. (1903), Povijest Hrvata, Zagreb. Klai, N. (1971), Povijest Hrvata, Zagreb. Kos, M. . (2002), Mejnik med Akvilejo in Emono, Arheoloki vestnik, Ljubljana, 373-382. 115

Miljevci 2008. Margeti, L. (1997), Hrvatska drava u doba narodnih vladara, u: Rano doba Hrvatske kulture, Hrvatska i Europa, Zagreb, 197-214. Margeti, L. (2000), Zagreb i Slavonija, Zagreb-Rijeka. Margeti, L. (2005), Odnosi Hrvata i Maara u ranije doba, Starine, knjiga 63, Zagreb, 1-90. Matijevi Sokol, M. Sokol, V. (1999./2005), Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Zagreb. Mileti, N. (1966/67), Slovenska nekropola u Gomjenici kod Prijedora, GZM (A), N. S., XXI-XXII, Sarajevo, 81-154. Mogu, M. (1978), akavski dijalekt, Zagreb. Perii, E. (1991), Sclavorun regnum Grgura Barskog, Zagreb. Raki, F. (1877), Documenta, Zagreb. Raukar, T. (1997), Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb. Skok, P. (1978), Etimologijski rjenik, I. knjiga, Zagreb. Sokol, V. (1990), Panonija i Hrvati u 9. stoljeu, Izdanja HAD, sv. 14, Zagreb, 193195. Sokol, V. (1997), Arheoloka batina i zlatarstvo, Hrvatska i Europa I, Zagreb, 117-145. Sokol, V. (2006), Hrvatska srednjovjekovna arheoloka batina, Zagreb. ii, F. (1925), Pregled povijesti hrvatskoga naroda (III. izdanje), Zagreb. ael, J. (1970-71), Alpes Iuliana, Arheoloki vestnik 21-22, Ljubljana, 33-44. kegro, A. (1999), Eksploatacija eljeza u Bosni u rimsko doba, Prilozi, 28, Sarajevo, 17-45. Trk, G. (1962), Die Bewohner von Halimba im 10. und 11. Jahrhundert, Archaeologia Hungarica XXIX, Budapest. Toma Arhiakon (2003), Historia Salonitana, reprint: Povijest salonitanskih i splitskih prvosveenika; Peri, O., Matijevi Sokol, Katii, R., Split. Tomii, . (1999), Ranosrednjovjekovno groblje u Sv. Jurju u Trnju u Meimurju - prilog datiranju nalazita, Zagreb, 41-60

116

POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG KOTARA PROMINE


Ante Birin

Povijest srednjovjekovne Promine usko je povezana s velikakom obitelji Nelipia, obitelji koja je punih stotinu i pedeset godina, koliko se pouzdano moe utvrditi, vladala tim podrujem. Tu svezu jo bliom ini okolnost da je povijest Promine koja se u povijesnim izvorima dotad gotovo i ne spominje mogue pratiti tek od vremena vladavine Nelipia, a i injenica da je tijekom gotovo cijelog XIV. st. upravo Promina bila sjeditem jedne od dviju poznatih grana obitelji Nelipia. Osim toga, i jedini tvrdi grad koji se u izvorima izriito spominje kao njihov nasljedni grad Kamiak nalazio se na tom podruju.1 Kao njihov najstariji poznati batinski posjed, Promina je u rukama obitelji ostala sve do smrti kneza Ivania Nelipia (1435.), posljednjega mukog potomka obitelji, odnosno rata za batinu Nelipia (1436.). Nikad prije ni poslije jedna tako mona obitelj kao to su bili Nelipii nije vladala podrujem izmeu Krke i ikole.
*** Podrijetlom najvjerojatnije s podruja upanije Zmine2 gdje oko tvrdoga grada Breeva, smjetenog u selu Braeviu u ogradama Kapelice iznad od1 2 Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae [dalje: CD] 11 (Zagreb: JAZU, 1913.), dok. 192., str. 249-252 O podrijetlu Nelipia vidi: Ante Birin, Knez Nelipac i hrvatski velikaki rod Nelipia : doktorski rad (Zagreb: 2006.), str. 10-13. O problemu ubikacije ove upanije vidi: Lovre Kati, Starohrvatska upa Smina, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 50 (1928.1929.), str. 74-84.

117

Miljevci 2008. lomka polja Vrbe zvanog Kanjevaa3 treba traiti njihove prvobitne obiteljske posjede Nelipii su na podruje Promine, po svemu sudei, pristigli tijekom posljednje etvrtine XIII. st. ili neznatno prije toga. U slubi ubia jo od sredine istog stoljea kada je prvi poznati lan obitelji, Nelipac, kao saveznik ubia, sudjelovao u ratu izmeu trogirske i splitske opine4 Nelipii su, dolaskom u Prominu, postali njihovim neposrednim susjedom i jednim od glavnih oslonaca njihove vlasti. Kneza Nelipca, od kojega napokon moemo neprekinuto pratiti rodoslovlje obitelji, tako nalazimo uz bok bana Pavla kada je ovaj svojoj prijestolnici Skradin 1304. udijelio na uivanje graanske slobode, uzdignuvi ga time u rang autonomne gradske opine.5 Istodobno, ubii su drugim lanovima obitelji povjerili upravu nad Humskom zemljom, gdje se, u razdoblju od srpnja 1304. do svibnja 1306., kao knez Huma vie puta spominje Nelipev stric Konstantin, kojeg je, vjerojatno nakon njegove smrti, naslijedio Nelipev brat Izan.6 Svoj vrhunac Nelipii su, kao slubenici ubia, doivjeli u vrijeme Pavlova sina i nasljednika Mladena II., koji je Nelipca postavio za vojvodu, najvieg dunosnika u strukturi vlasti koju je uspostavio.7 Unato tome Nelipac se nije oklijevao okrenuti protiv svoga gospodara u trenutku kada su ugled i prevlast ubia poeli trpjeti udarac za udarcem. U zimu 1316./1317. on je zajedno s krbavskim knezovima Kurjakoviima ustao protiv bana Mladena II., koji je u tom trenutku bio umijean u neki sukob sa slavonskim velikaima Baboniima. Iako pojedinosti o tijeku njihove pobune nisu poznate, zna se kako je Mladen uspio uguiti pobunu te kako Nelipac, zbog svoje nevjere, nije pao u veu ili dugotrajniju nemilost.8 Ali ni ta dobrostivost nije sprijeila Nelipca da se pet godina nakon toga ponovno okrene protiv Mladena te se pridrui pobuni hrvatskih velikaa. Pobuna koju je, isto tako, iskoristio i kralj Karlo I. (1301.-1342.) kako bi u Hrvat3 Stjepan Gunjaa, Ubikacija srednjovjekovnog castruma Breevo, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti [dalje: JAZU] 311 (1957.), str. 234. Breevo se u vlasti Nelipia prvi put spominje u istoj ispravi kralja Ludovika iz 1345. kada im je kralj, prigodom darovanja upanije Cetine, potvrdio posjed i toga tvrdoga grada. Vidi: CD 11, dok. 157., str. 205-207; id., dok. 158., str. 207-208. 4 Vidi: CD 4 (Zagreb: JAZU, 1906.), dok. 207, str. 235-236; Ivan Lucius Lui, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Tra (Venetii: Curti, 1673.-1674.) Hrvatski prijevod: Povijesna svjedoanstva o Trogiru 1-2, prev. Jakov Stipii (Split: akavski sabor, 1979.), knj. II., gl. 15, str. 55-56 (id., I., str. 185). Prilikom citiranja djela hrvatske latinistike historiograje prva se paginacija odnosi na broj stranice u izvornom tekstu, a druga na broj stranice u hrvatskom prijevodu. 5 Kao jedan od uglednika koji su nazoili tom znaajnom dogaaju, Nelipac se navodi meu svjedocima u eshatokolu isprave i to neposredno iza skradinskog biskupa to jasno ukazuje na to da je u postojeem sustavu vlasti ubia zauzimao visok poloaj. Vidi: CD 8 (Zagreb: JAZU, 1910.), dok. 72., str. 76-77. 6 Iako se ovaj Konstantin u historiograji smatra Nelipevim neakom, pomnija analiza ipak upuuje na zakljuak kako je on zapravo bio stric brae Nelipca i Izana. Vidi: Mavro Orbini, Kraljevstvo Slavena. prir. Franjo anjek, prev. Snjeana Husi (Zagreb: Golden marketing : Narodne novine, 1999.), str. 451; Mihailo Dini, Comes Constantinus, Zbornik radova Vizantolokog instituta 7 (1961.), str. 5. 7 8 CD 8, dok. 402., str. 497-499. Vidi: CD 8, dok. 317., str. 388; id., dok. 365., str. 446; Lucius, Memorie, knj. III., gl. 7, str. 138 (id. I., str. 383); Dane Gruber, Nelipi, knez cetinski i kninski (Zagreb: Narodne novine, 1886.), str. 10; Vjekoslav Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347. (Zagreb: Matica hrvatska, 1897.), str. 113-114; id., Rodoslovje knezova Nelipia od plemena Svai, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva n. s. III. (1898), str. 1; Damir Karbi, The ubii of Bribir. A Case Study of a Croatian Medieval Kindred : disertacija (Budimpeta: 2000.), str. 83; Birin, Knez Nelipac, str. 18.

118

Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... skoj obnovio sredinju vlast, zavrila je Mladenovim porazom i zarobljavanjem te slomom prevlasti ubia. No Mladenov pad, kako se ubrzo pokazalo, nije ispunio kraljeva oekivanja, nego je u Hrvatskoj umjesto predviene obnove sredinje vlasti dolo do njezina posvemanjeg uruavanja. Domai velikai, koji su vjerojatno oekivali kako e za novog bana biti izabran netko od njih, prevlast ubia nisu namjeravali tek tako zamijeniti jakom sredinjom vlau. Stoga je, neposredno nakon Karlova povratka u Ugarsku, uslijedila nova pobuna, tijekom koje je, u drugoj polovici studenog 1322., iz Knina bila prognana kraljevska posada. Sm Knin doao je u ruke vojvode Nelipca, koji je od njega uinio svoju prijestolnicu, iz koje je, tijekom punih dvaju desetljea, vladao poput samosvojna vladara. Pristup novoj prijestolnici titili su, s june strane, batinski posjedi Nelipia u Promini, gdje se u tvrdom gradu Kljuu nalazilo sjedite njegova brata Izana.9 Uspostavom novih politikih odnosa nakon sloma prevlasti ubia podruje Promine postalo je za Nelipie podrujem od iznimne strateke vanosti. Ono je, naime, sada postalo vanim pograninim podrujem prema dvama susjedima s kojima su tijekom sljedeih dvadesetak godina bili u trajnom ili povremenom sukobu. S jedne strane to su bili ubii, iji su se posjedi nalazili na desnoj strani rijeke Krke, a s druge strane Venecija, odnosno mletaki ibenik, iji se kotar pruao sve do lijeve obale rijeke ikole. Iako su u tom razdoblju Nelipii vodili vie ratova sa ubiima, Promina nikad nije bila neposrednim ratnim popritem tih sukoba. Njezin je znaaj, nasuprot tome, bio znatno vei u sukobu s mletakim ibenikom, jer da su se upravo s podruja Promine ibenskim graanima i opini nanosile velike tete i nepodnoljive povrede.10 Zbog ega su Nelipii uli u sukob s podanicima Venecije, svoga dojueranjeg saveznika u borbi protiv ubia, nije poznato. Veneciji, koja je u to doba svojim glavnim neprijateljem i dalje smatrala ubie, takav sukob zasigurno nije odgovarao pa je stoga i vjerojatnije kako su krivci za izbijanje sukoba ipak bili Nelipii. Razlog bi pritom mogao leati u naraslim ambicijama kneza Nelipca, koji je nakon dva uspjena rata sa ubiima i uvrenja svoje vlasti nastojao, na neki nain, podloiti ibenik i tako svojim posjedima otvoriti pristup otvorenom moru. U svakom sluaju, prvi sukob izmeu Nelipia i Venecije izbio je u proljee 1333., kada je knez Izan od Kljua opljakao i zarobio neke ibenske graane. Nastojanje Venecije da novonastali spor rijei mirnim putem zatraivi od Izana da ibenskoj opini nadoknadi nanesene tete, a zarobljenike pusti na slobodu nije urodilo uspjehom.11 Zatraenu odtetu Izan ne samo da nije
9 Vidi: ime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake republike [dalje: Listine] 1. (Zagreb: JAZU, 1868.) dok. DCIII., str. 406-408. 10 Listine 1, dok. DCIII., str. 406-408. 11 Vidi: Listine 1, dok. DCIII., str. 406-408; id., dok. DCVII., str. 409-410; Gruber, Nelipi, str. 37; Frane Dujmovi, Postanak i razvoj ibenika od 1066. do 1409. godine, u: ibenik. Spomen zbornik o 900. obljetnici (ibenik: Muzej grada, 1976.), str. 105-106; Birin, Knez Nelipac, str. 31-33.

119

Miljevci 2008. isplatio, ve je i zarobljene ibenane pustio na slobodu tek poto je dobio otkupninu od 1.500 libri. Da stvar za ibenane bude jo i gora, u sukob se ubrzo zatim ukljuio sm Nelipac, koji se negdje u ljeto iste godine domogao kule ibenskoga graanina Jurja Stipia, smjetene blizu ibenskih granica preko one rijeke (ikole, op. a.).12 Izanovi napadi, ini se, nisu prestajali ni tijekom sljedee godine; ibenski su naime poslanici, u oujku 1335., izvijestili mletako vijee i ponovno mu skrenuli pozornost na vanost Stipieve utvrde, koju je potrebno imati i povratiti kako bi sebe i svoje posjede sauvali od upada zlikovaca.13 Budui da je dotini Juraj u zamjenu za kulu traio osloboenje od kazne progonstva, na koju je bio osuen zbog poinjenog ubojstva, ibenani su, uz doputenje Venecije, udovoljili tom njegovu zahtjevu i na taj se nain, najvjerojatnije, domogli kule.14 Daljnje pogoravanje odnosa tada je izbjegnuto zahvaljujui izbijanju novog rata izmeu Nelipia i ubia, a zatim i njihovu zajednikom vojnom pohodu protiv bosanskog bana. Iz tih je razloga Nelipac bio prisiljen privremeno obustaviti svoja neprijateljstva s mletakim dalmatinskim gradovima i tako sauvati privid prijateljskih odnosa s Venecijom. Kako ni Veneciji, koja je u hrvatskim velikaima gledala predstrau reenih gradova, nije bilo u interesu naruavanje saveznikih odnosa s njime, to je sukob Nelipia sa ibenikom, a i onaj istodobni s Trogirom, bio brzo zaboravljen. No krajem zime 1341., kada je Nelipac, nakon spomenutih ratova i neostvarenog kraljeva vojnog pohoda na Hrvatsku osjetio da mu vie ne prijeti nikakva opasnost, sukob sa ibenikom bio je ponovno obnovljen. Povod sukobu bio je ovaj put ometanje slobodne trgovine ibenika sa zaleem, do ega je dolo nakon to je knez Konstantin od Kljua, Nelipev neak, po nalogu samog Nelipca, podigao na granici ibenika u jednom tijesnom prolazu katel, koji se stoga zvao Kljui, i tako ibenanima sprijeio slobodan prolaz, nametnuvi im uz to i plaanje poreza na promet robe (trgovine).15 Pokuaji Venecije da pregovorima, koji su se vodili pune dvije godine, izgladi spor i ishodi naknadu za tete poinjene ibenanima ni ovaj put nisu dali nikakva rezultata. Unato opetovanim obeanjima koja je davao mletakim poslanicima kako e u potpunosti nadoknaditi poinjenu tetu te sklopljenom
12 Ista se kula, koje su se ibenani htjeli domoi radi obrane od daljnjih napada, u Nelipevim rukama prvi put spominje u dokumentu datiranom 12. listopada 1333. (Listine 1, dok. DCXVI., str. 413-414) D. Gruber (Nelipi, str. 37) pretpostavlja kako on tu kulu nije zadobio silom ve da ju je dobio na uvanje od samog Jurja Stipia. 13 Listine 1, dok. DCLXI, str. 442-443. 14 Listine 1, dok. DCLXI, str. 442-443. S obzirom na to da izvori ne kazuju to se zatim dogodilo uz odreenu zadrku moemo prihvatiti pretpostavku D. Grubera (Nelipi, str. 38) kako se to valjda sbilo, te su tim ibenani doli do te kule. Gdje se ta kula tono nalazila nije poznato. Stjepan Zlatovi (Topograke crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim graevinama na kopnu od Velebita do Neretve [VI], Starohrvatska prosvjeta [dalje: SHP] 1 (1895.), str. 151) smatra kako je rije o utvrdi Laviac smjetenoj iznad skradinskoga buka (ili vodopada), gdje se ikola slieva u Krku, na lievoj strani, vide se povrh strma humca, ruevine staroga grada, i to samo temelji ograde i unutranjih sgrada. Narod po navadi, kad mu nezna imena, zove ga Babingrad. 15 Lucius, Memorie, knj. IV., gl. 4, str. 226-227 (id., I., str. 521-522). Vanost utvrde Kljui, koju treba razlikovati od Kljua (tj. dananje Kljuice), bio je u tome to je ona kontrolirala jedini trgovaki put koji je preko ikole (Poljica) i Petrova polja, povezivao ibenik s Kninom i Bosnom. (Dujmovi, Postanak, str. 107).

120

Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... dobrom i prijateljskom miru i bratstvu sa ibenikom,16 Nelipac nije pokazivao ni najmanje volje da svoja obeanja stvarno i ispuni. Dapae, knez Konstantin napao je u travnju 1343. ibensku utvrdu Gori (Gens), smjetenu na samoj granici kotara, u blizini rijeke ikole.17 Uvjerivi se stoga kako joj ne preostaje nita drugo, Venecija je odluila pribjei sili te je krajem ljeta iste godine utanaila savez sa knezovima ubiima i Grgurom Kurjakoviem na propast i unitenje kneza Nelipca, kneza Konstantina i njihovih ljudi.18 Suoen s mogunou udruenog napada svojih neprijatelja, spremnih da svaki tren udare na njegove zemlje, Nelipac se, kako bi to sprijeio, smjesta upustio u mirovne pregovore s providurima, prihvativi bez oklijevanja ranije mletake zahtjeve, tako da je 4. listopada 1343. na mjestu zvanom Slap na rijeci Krki, u blizini Skradina, izmeu dviju strana bio potpisan mir.19 Bez obzira na to to je njime bio prisiljen prihvatiti sve mletake zahtjeve, za Nelipca je taj mirovni ugovor znaio veliku diplomatsku pobjedu. Neprijateljski napad, koji je mogao zavriti njegovim tekim porazom i velikim teritorijalnim gubicima, bio je sprijeen, dok je obeano mu mletako graanstvo istodobno jamilo ponovnu uspostavu prijateljskih odnosa s Venecijom i na taj nain prisiljavalo ubie da slijede mletaku politiku. No, mir izmeu Nelipca i ibenika nije bio duga vijeka. Ocjena kako je razlog ponovnog izbijanja sukoba leao u isuvie tegotnim odredbama mira da bi ih Nelipac i Konstantin htjeli i mogli ispuniti,20 odve je pojednostavljena, osobito kada se uzme u obzir da je Nelipac tom prigodom ispunio svoje nancijske obveze. Vjerojatnije je stoga kako je pravi razlog obnove sukoba leao u injenici to on bez obzira na potpisani mir, na koji je ionako pristao iz nude, u biti nije namjeravao odustati od pretenzija prema ibeniku. Novi napadi Nelipia uslijedili su ve u proljee 1344., kada je knez Konstantin, provalivi iz Promine u ibenski kotar, poharao mjesto Brnjicu (Benicu), nakon ega je zajedno s Nelipcem udario na klikog kneza Mladena III. ubia. Obavijetena o tim napadima, Venecija je od ibenskog kneza zatraila da o tome provede istragu i uputi Nelipca da se pridrava mirovnog ugovora.21 Je li ovaj uspio izvriti povjerenu mu zadau, nije poznato, no, u svakom sluaju, daljnje je rasplamsavanje sukoba i mogui novi rat mjesec dana nakon toga preduhitrila iznenadna Nelipeva smrt. Nestanak glavnog inicijatora ovog sukoba, iju je smrt kralj Ludovik I. (1342.1382.) namjeravao iskoristiti kako bi njegovoj udovici, kneginji Vladislavi, silom
16 Listine 2 (Zagreb: JAZU, 1870.), dok. CCLIX., str. 152. Iako ovaj ugovor o dobrom i prijateljskom miru i bratstvu nije sauvan, njegov nam je sadraj poznat iz drugog izvora, tonije iz zahtjeva koji je mletako vijee 17. prosinca 1342. uputilo Nelipcu. Vidi: Listine 2, dok. CCLXIX., str. 161; Gruber, Nelipi, str. 48; Birin, Knez Nelipac, str. 46-47. 17 Listine 2, dok. CCLXXXII., str. 171; Gruber, Nelipi, str. 51; Dujmovi, Postanak, str. 107; Birin, Knez Nelipac, str. 51. 18 Listine 2, dok. CCCIX, str. 185-186; Gruber, Nelipi, str. 53; Birin, Knez Nelipac, str. 52-53. 19 Listine 2, dok. CCCXXXII., str. 196-200. Vidi takoer: Gruber, Nelipi, str. 55-58; Vjekoslav Klai, Povjest Hrvata II/1 (Zagreb: Matica hrvatska, 1899.900.), str. 79-80; Dujmovi, Postanak, str. 107-108; Birin, Knez Nelipac, str. 55-59. 20 V. Klai, Povijest II/1, str. 80. 21 Listine 2, dok. CCCLX., str. 214; Gruber, Nelipi, str. 58-59; V. Klai, Povjest II/1, str. 80; Dujmovi, Postanak, str. 108; Birin, Knez Nelipac, str. 61.

121

Miljevci 2008. preoteo Knin strateki vanu utvrdu koja je bila klju Hrvatske (clavis Sclavonie) i ije je zauzimanje bilo osnovni preduvjet na putu prema obnovi kraljevske vlasti doveo je do trenutnog prestanka neprijateljstava izmeu Nelipia i Venecije i punog zaokreta u meusobnim odnosima. Svjesna dalekosenih posljedica koje bi kraljev uspjeh mogao imati za njezine interese u Dalmaciji, Venecija je odluila prijei preko dojueranjeg neprijateljstva te je Nelipevoj udovici urno ponudila vojnu i svaku drugu pomo. Vladislava, kojoj je svaka pomo u tom trenutku bila dobrodola, nije oklijevala prihvatiti mletaku ponudu, odluna u namjeri da sauva obiteljske posjede za svoga maloljetnog sina. U takvim okolnostima nijednoj od strana nije odgovarao nastavak sukoba izmeu ibenika i kljukog kneza Konstantina, koji je u razdoblju nakon Nelipeve smrti pljakajui sela, stoku i druga dobra nanio ibenanima tete u vrijednosti od 4.500 malih libri i koji je, osim toga, protivno odredbama mirovnog ugovora iz 1343. u blizini sruene utvrde Kljui sagradio novu utvrdu, te je od trgovaca koji su ili u ibenik ili iz njega ubirao trgovinu. Vladislavi i njezinu sinu Ivanu Nelipiu mletako je vijee zbog toga, 17. veljae 1345., odluilo uputiti posebnog izaslanika koji se trebao poaliti na gore spomenuta nedjela te zatraiti naknadu nanesenih teta, ruenje novosagraene utvrde, ukidanje trgovine ili mitnice te oslobaanje dviju osoba koje je Konstantin bio zarobio.22 Ovisna o mletakoj pomoi, Vladislava nije ni pomiljala odbiti spomenute zahtjeve, tako da su njezini opunomoenici ve 20. oujka u ibeniku potpisali sporazum s predstavnicima mletake vlasti, koji je tri dana nakon toga u dvorani palae u kninskoj utvrdi, u njezinoj nazonosti, potvrdio i knez Ivan.23 Spornu prominsku utvrdu Nelipii, unato potpisanom sporazumu, ipak nisu sruili budui da su se nedugo zatim izmirili s kraljem i tako ponovno okrenuli protiv Venecije. Vladislava je, naime, suoena s napadom velike kraljevske vojske koja je u rujnu iste godine dola pod Knin, odluila postii dogovor s Ludovikom I. i na taj nain spasiti sebe i, prije svega, svoga sina od sigurne propasti. Kako je zbog toga bila spremna udovoljiti svim kraljevim zahtjevima, sporazum je bio brzo postignut. Oprostivi mu na zagovor svoje majke Elizabete i brata Stjepana i drugih prelata i baruna sve poinjene nepravde i napadaje koje su on sam ili njegovi predasnici, sami ili preko drugih u bilo koje vrijeme dosad nanijeli ili poinili, Ludovik I. je knezu Ivanu i njegovim nasljednicima, nakon povratka u Budim 11. studenoga, u zamjenu za gradove Knin, Poitelj, Srb, Ostrog i Unac s njihovim upanijama i pripadnostima, darovao i potvrdio kraljevski grad Sinj s njegovim kotarom zvanim Cetina i svim pripadnostima, zatim grad Breevo s poljem koje se zove Polje i svim njihovim pripadnostima,
22 Listine 2, dok. CCCXCII., str. 233; Dujmovi, Postanak, str. 108; Birin, Knez Nelipac, str. 66-67. 23 Listine 2, dok. CCCXCVIII., str. 237-239; id., dok. CCCXCIX., str. 239-240; Stjepan Gunjaa, Tiniensisa archaelogica-historica-topograca, SHP III ser. 7 (1960.), str. 45; Birin, Knez Nelipac, str. 67-68.

122

Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... selima, posjedima i njihovim stanovnicima ili narodima, Hrvatima i Vlasima, kao i njegov nasljedni grad Kamiak, koji je iznova sagraen na njegovu nasljednom posjedu.24 Batinske posjede u Promini Nelipii su tako i dalje zadrali u svojim rukama, nastavljajui odatle prijetiti mletakom ibeniku. Kljui je, u vezi s tim, predstavljao glavni problem koji je Venecija pod svaku cijenu htjela rijeiti. Zbog toga se 31. kolovoza 1346. tijekom opsade Zadra koji se bio odmetnuo od mletake vlasti izravno obratila knezu Ivanu, zatraivi od njega hitno ruenje prominske utvrde Kljui, koju je, protivno odredbama mirovnog ugovora, Konstantin bio ponovno sagradio.25 Kako se on ogluio o taj zahtjev, vijee je odluilo pribjei sili, zbog ega je tri tjedna nakon toga svome tamonjem poslaniku i uputilo nalog da se pobrine oko toga da ibenani i knez Mladen zajednikim snagama srue Kljui, dok je kapetanu kopnene vojske naredilo da im pritom pomogne svojim ljudima u onom broju koji mu se ini dovoljnim za izvrenje te zadae. No, zbog miljenja ibenskog kneza kako bi za sada bilo dobro okaniti se tog pothvata, kapetanu je 30. rujna bilo naloeno da, razmotrivi sve okolnosti, u vezi s tim uini onako kako mu se ini bolje bez obzira na prijanju zapovijed.26 Od te se namjere tada oito odustalo; Venecija se naime poetkom idue godine ponovno posvetila rjeavanju istog problema. Ureujui prilike u Zadru koji se nakon dvogodinje protumletake pobune u meuvremenu predao i ponovno priznao vlast Venecije mletako vijee nije zaboravilo na Kljui te je 4. sijenja 1347. naredilo svom kapetanu brodovlja da, prije nego li se vojska povue odanle, uniti tu utvrdu koja je prema sporazumu s Nelipcem bila razorena, no koju je Konstantin iznova sagradio kako bi mogao nanositi tetu mletakim podanicima.27 *** Preseljenje glavne grane obitelji u upaniju Cetinu, koja je tako postala novim sjeditem Nelipia, neizostavno se moralo odraziti na promjenu geopolitikog znaaja prominskog podruja. Iako su u njoj ostali stolovati potomci kneza Izana, Promina se sada nala na krajnjem, zapadnom rubu obiteljskih posjeda, to je, osobito nakon povratka ibenika pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja (1358.), pridonijelo znaajnom smanjivanju politike aktivnosti Nelipia u tom podruju. S obzirom na to ne udi nas injenica da se prominski Nelipii tijekom sljedeih etrdeset godina u izvorima spominju tek jedan jedini put.
24 CD 11, dok. 192., str. 249-252. Vidi takoer: Ferdo ii, Iz arkiva u eljeznom, Vjesnik kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog Zemaljskog arkiva 7 (1905.), dok. IX., str. 145-147; Nada Klai, Drutvo u srednjovjekovnoj Hrvatskoj s posebnim obzirom na njegov razvitak u Cetinskoj krajini u: Cetinska krajina od prethistorije od dolaska Turaka (Split: HAD, 1984.), str. 267; id., Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine (Zagreb: kolska knjiga, 1972.), dok. 146., str. 202-203; V. Klai, Rodoslovje, str. 2; id., Povjest II/1, str. 84; Birin, Knez Nelipac, str. 70-71. 25 Listine 2, dok. DCXII., str. 379; Birin, Knez Nelipac, str. 73-74. 26 Listine 2, dok. DCXX., str. 385; id., dok. DCXXVIII., str. 389; Dujmovi, Postanak, str. 110; Birin, Knez Nelipac, str. 74. 27 Listine 2, dok. DCLXXIV., str. 424; Birin, Knez Nelipac, str. 74.

123

Miljevci 2008. Vijest datira iz 1375., kada su se sinovi kneza Konstantina od Kljua ispriali Splianima kako ne mogu doi na svadbu na koju su bili pozvani.28 Knez Konstantin se, dodue, u isto tako neizravnu kontekstu spominje i u jednoj kasnijoj ispravi, tonije kupoprodajnom ugovoru iz 1421., u kojem se njegova nevjesta Jelena naziva plemenita gospoa zvana Jelena, udovica pokojnog Nelipca sina Konstantina od Nevena.29 Ovaj navod, unato svojoj oskudnosti, otkriva jednu znaajnu injenicu, a ta je da je Konstantin jo za ivota, premda se ne moe tono utvrditi kada i iz kojeg razloga, premjestio svoje sjedite iz Kljua u Neven. Iako je iz gore spomenute vijesti iz 1375. jasno kako je Konstantin imao dvojicu ili vie sinova, u izvorima je sauvan spomen na samo jednoga od njih kneza Nelipca od Nevena. Izmeu njega i nekog Hlapca Bolkovia vodio se 1377. u Splitu, pred tamonjim kaptolom, spor u vezi s darovanjem koje je potonjemu, prema njegovim rijeima, uinio sm Nelipac o polovici sela Ljublje (Luble) u Promini. No kako svoju tvrdnju Hlapac nije mogao dokazati, sud je 3. srpnja donio presudu u Nelipevu korist, odredivi da mu se u skladu s obiajem provincije i domovine dade puna vjera.30 Deset godina nakon toga Nelipac je bio postavljen za katelana Skradina, koji je kralj igmund poto ga je u lipnju 1387. preoteo iz ruku svojih protivnika, protudvorski raspoloenoga hrvatskog plemstva povjerio na upravu vjernim mu Nelpiima.31 Uzvieni knez Nelipac od Nevena, skradinski kapetan (magnici comitis Nelipcii de Neguen, Scardonen. capit(anei)) bio je jedan od glavnih protagonista obrambenog saveza, potpisanog 6. listopada idue godine u Skradinu, uperenog protiv bosanskog kralja Stjepana Tvrtka, vranskog priora Ivana Paline te svih ostalih neprijatelja i buntovnika protiv reene svete krune.32 Ovaj je Nelipac, koji se posljednji put spominje 1396.,33 bio zadnji muki potomak Izanove grane obitelji, tako da su batinski posjedi Nelipia u Pro28 Franjo Raki, Note cronologiche, Bullettino di archeologia e storia dalmata 4 (1881.), str. 136; V. Klai, Rodoslovje, str. 9; Stjepan Gunjaa, Cetinski knez Ivan I. Nelipi, Kalendar Napredak (1937.), str. 182; Birin, Knez Nelipac, str. 88 i 163. 29 Lajos Thalloczy - Samu Barabas. Codex diplomaticus comitum de Blagay (Budimpeta: Kiadja a Magyar Tudomanyos Akademia, 1897.), dok. CXLV., str. 259-260; Birin, Knez Nelipac, str.174. 30 Vladimir Rismondo, Trogirsko i splitsko zalee u nekim dokumentima iz druge polovine XIV. i poetka XV stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta Zadar 14-15 (1975.-1976.), str. 491-493. 31 Skradin se u u vlasti Nelipia prvi put spominje 7. svibnja 1388. kako se to vidi iz pisma koje je kralj igmund uputio banu Dioniziju i vjernim mu dalmatinskim gradovima i hrvatskim velikaima, meu njima i cetinskoj kneginji Margariti te njezinu katelanu u Skradinu Nelipcu. Vidi: CD 17 (Zagreb: JAZU, 1967.), dok. 107., str. 144; Gyrgy Fejr, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis [dalje: CD] 10/3 (Budapest: Collectiones Digitales Diplomaticae Hungariae 1.0, 2005.) dok. LXXV., str. 76-78; V. Klai, Rodoslovje, str. 10; Josip Ante Soldo, Cetina srednjovjekovna upanija i knetvo Nelipia, u: Sinjska spomenica 1715-1965. (Sinj: Franjevaki provincijalat, 1965.), str. 85; Birin, Knez Nelipac, str. 93. 32 CD 17, dok. 125., str. 168-169; DS, dok. 70., str. 148; Dominik Zavoreo, Trattato sopra le cose di Sebenico (ibenik: 1597.), str. 75-78; Lucius, Memorie, knj. VI., gl. 1, str. 342 (id., II., str. 754-755); V. Klai, Povijest II/1, str. 247-248; Ferdo ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.) (Zagreb: Matica hrvatska, 1902.), str. 66; Soldo, Cetina, str. 85; Birin, Knez Nelipac, str. 95. Kao knez i kapetan Skradina Nelipac se takoer spominje i 1393., kada ga je Ivan Mizeri imenovao za jednog od izvritelja svoje oporuke te 1394. kada se u protokolu oporuke Nikole sina Vukova iz roda ubia navodi kao comitis Nelipcii Constantini comitis et capitanei Scardone. Vidi: Miscelanea I. (Zadar: Dravni arhiv u Zadru, 1949), 8, str. 17; CD 17, dok. 408., str. 588-589. 33 Raki, Notae, str. 251.

124

Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... mini, nakon njegove smrti, pripali njegovu najbliem roaku, cetinskom knezu Ivaniu Nelipiu. Prominski su posjedi, zbog svoje blizine, bez sumnje sluili kao oslonac kratkotrajne Ivanieve vlasti nad Skradinom (prije 1405. - 1407.) i ibenikom (1409.) te ishodite njegovih napada na ibenik, nakon to je grad 1412. priznao mletaku vlast, premda o tome u izvorima nisu sauvani nikakvi izravni spomeni. Zapravo, prominski se posjedi za Ivania Nelipia spominju jedino u kontekstu njegovih nastojanja da kerki Katarini, s obzirom na to da nije imao mukog potomka, sauva u miraz sva obiteljska imanja. *** Iako su se na podruju Promine nalazili batinski posjedi Nelipia i utvrde koje su bile njihovim sjeditima, postojea su povijesna vrela, na alost, sauvala tek rijetke, posredne i oskudne vijesti, povezane uglavnom s politikom povijeu. Svi se ti spomeni pritom, izuzev reenoga prominskog sela Ljublje (Luble), odnose na neki od tri tvrda grada koje su Nelipii drali u svojim rukama. Grad Kamiak, podignut na lijevoj obali rijeke Krke, izmeu otoia Visovca i Rokog slapa, jedini je od tih gradova koji se u vrelima izrijekom navodi kao nasljedni grad Nelipia (castrum hereditarium). U njihovoj se vlasti prvi put spominje u ispravi kralja Ludovika I. iz 1345. kojom je Ivanu Nelipiu, meu ostalim posjedima, bio darovan i njegov nasljedni grad zvan Kamiak, iznova sagraen na njegovu nasljednom posjedu.34 A s obzirom na taj navod, jasno je kako je Kamiak, iznova potvren Nelipiima 1372.35 i 1406.,36 ve otprije bio u rukama obitelji iako se ne moe rei tono otkada. Svi preostali spomeni grada vezani su pak uz nastojanje Ivania Nelipia da obiteljske posjede osigura u nasljedstvo kerki Katarini, kojoj je stoga 1411. ustupio u miraz sva svoja imanja, ukljuujui i Kamiak.37 Slinu je stvar uinio i 1421. kada je iznova izdao ispravu o posinjenju svog zeta Ana Frankapana, kojem je, u sluaju ako ne bi imao mukog potomka, obeao dati svoje gradove,38 dok je 1422. njemu i Katarini, uz niz drugih gradova, ponovno ostavio i Kamiak.39 To je darovanje Ivani potvrdio i 1428. kada je Katarini, u ime zaloga od 3.000 dukata, predao gradove Kamiak i Klju te kotar Petrovo polje.40
34 CD 11, dok. 192., str. 249-252. 35 CD 14 (Zagreb: JAZU, 1916.), dok. 329., str. 440-442.; ii, Iz arkiva u eljeznom, dok. XV., str. 154-155. 36 Elemr Mlyusz, Zsigmondkori oklevltr 2 (Budapest: A kzpkori Magyarorszg levltri forrsai II., 2003.), dok. 4666., str. 573. 37 Raki, Note cronologiche (BASD 4) str. 87; ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. II., str. 170; Radoslav Lopai, Spomenici trakih Frankopana, Starine 25 (1892.), dok. XXXII., str. 322; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CC., str. 166-169. 38 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. IV., str. 170. 39 Lajos Thallczy Samu Barabs, A Frangepan csalad okleveltara : Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus (Budapest: Magyar Tudomanyos Akademia, 1910.), dok. CCXVIII., str. 189-191. 40 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XIII., str. 171; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCXXXIX., str. 211-213; id., dok. CCXL., str. 213; id., dok. CCXLI., str. 213-215; id., dok. CCXLIV., str. 225-226. Vie o Kamiku vidi: Zlatovi, Topograke crtice, (VI), str. 151; Bai, Grad Kamiak, Jadran 5 (1923.), br. 6, str. 2-3; br. 7, str. 2; br. 8, str. 2; br. 9, str. 2; id., Grad Kamiak, Jadranska vila god. II. (1929), br. 7, str. 105-106; br. 8, str. 118-120; br. 9, str. 135-137; br. 10, str. 151-153; br. 11, str. 167-171; br. 12, str. 184-187; Franjo Smiljani, Graa za

125

Miljevci 2008. Tvrdi grad Klju, odnosno dananja Kljuica, bio je prvobitno sjedite kneza Izana i najvei od sva tri prominska grada. Kao sjedite toga kneza Klju se prvi put neizravno navodi 1333. kada su se mletake vlasti, zbog njegovih pljakakih napada na podruje ibenske opine, obratile Izanu od Kljua (comiti Ysano de Clavi) sa zahtjevom da opini nadoknadi sve nanesene tete i zarobljene ibenane pusti na slobodu.41 Nakon njegove smrti Klju je ostao sjeditem i sina mu Konstantina, koji se 1337. spominje kao knez Kljua (Constantino comiti Cluci),42 dok se 1375. njegovi sinovi, koji se tom prigodom poimenino ne spominju, navode kao sinovi kneza Konstantina od Kljua43 Kao to je ve spomenuto, Konstantin je jo za ivota premjestio svoje sjedite u Neven, dok je Klju, ne zna se tono kada, no svakako prije 1408., prepustio svojim cetinskim roacima. Te je godine, naime, kralj igmund, prigodom njihova izmirenja te u ime novog darovanja, obdario kneza Ivania Nelipia, meu ostalim, gradom Kljuem u kotaru Promine (in districtu Oprominie).44 Poetkom 1420-ih Klju se vie puta navodi meu Ivanievim posjedima, kao npr. 1420., kada je bio ukljuen u primirje to ga je Ivani potpisao s Venecijom,45 odnosno 1421. i 1422., kada se navodi meu onim gradovima koje je po svojoj smrti odluio ostaviti svojim nasljednicima keri Katarini i zetu Anu Frankapanu.46 Svjestan ipak kako su sva ta njegova darivanja bez kraljeve potvrde pravno nevaljala te da bi posjedi, nakon njegove smrti, stoga mogli pripasti kruni, Ivani je naposljetku pribjegao novom rjeenju te je svoja dobra Katarini poeo pojedinano davati u zajam, u ime zaloga za viekratne, uglavnom ktivne novane posudbe. Tako joj je 1428., u ime zaloga od 3.000 dukata dao gradove Kamiak i Klju te kotar Petrovo polje,47 to je jo jednom uinio i 1434., kada joj je, neposredno pred svoju smrt, ostavio sva svoja pokretna i nepokretna dobra.48 Iako se u znanstvenoj i popularnoj literaturi utvrda Klju redovito poistovjeuje s utvrdom Kljui, koja je tijekom prve polovice 1340-ih bila predmetom spora izmeu Nelipia i Venecije, izvori ne daju temelja za takav zakljuak.
povijesnu topograju kninsko-drnikoga kraja u srednjem vijeku u: Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini (Zagreb: HAD, 1992.), str. 59; Stanko Feri, Krka. Vodi rijekom Krkom i Nacionalnim parkom Krka (ibenik: Nacionalni park Krka, 2000.), str. 71; Ante Juric, Gradovi, utvrde i sakralni spomenici uz Krku i ikolu (Skradin: Matica hrvatska Skradin, 2004.), str. 117-124; Birin, Knez Nelipac, str. 210. 41 Listine 1., dok. DCIII., str. 406-408. 42 CD 10 (Zagreb: JAZU, 1912.),, dok. 249, str. 326-327. 43 Raki, Note cronologiche, (BASD 4) str. 136. 44 ii, Iz arkiva u eljeznom, dok. XXVIII., str. 167-169. 45 Lucius, Memorie, knj. VI., gl. 5, str. 432-434 (id., II., str. 928-931). 46 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. IV., str. 170; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCXVIII., str. 189-191. 47 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XIII., 171; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCXXXIX., 211-213; id., dok. CCXL., str. 213; id., dok. CCXLI., str. 213-215; id., dok. CCXLIV., str. 225-226. 48 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XXV., str. 172; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCLXIII., str. 250-251. Vie o Kljuu vidi: Grgur Urli-Ivanovi, Klju. Grad Nelipiev u Kninskoj upaniji, Narodni koledar [Zadar] 18 (1880), str. 43-69; id., Kljui, grad Nelepiev u Kninskoj upaniji SHP 1 (1895.), str. 109-111, 174-182; Zlatovi, Topograke crtice, (VI), str. 150-151; Josip Ante Soldo, Miljevaki kraj djedovina Nelipia Miljevci 6/2 (11) (1982.), str. 23-27; Feri, Krka, str. 62; Juric, Gradovi, str. 203-208; Birin, Knez Nelipac, str. 199-202.

126

Ante Birin: POSJEDI NELIPIA NA PODRUJU SREDNJOVJEKOVNOG... Potonju je utvrdu, kako Lucius izriito tvrdi, dao sagraditi knez Konstantin iz Kljua, koji je po nagovoru svog strica, kneza Nelipca, podigao na granici ibenika u jednome tijesnom prolazu katel koji se stoga zvao Kljui, i tako ibenanima sprijeio slobodan prolaz, nametnuvi im uz to i plaanje poreza na promet robe (trgovine).49 Ovaj izriit spomen kako je knez Kljua dao sagraditi utvrdu Kljui, odnosno jasno toponimsko razlikovanje Kljua od Kljuia, a i injenica da se Klju redovito navodi kao tvrdi grad (castrum), a Kljui ee kao utvrda (fortilicia) ne ostavljaju mjesta dvojbi kako se ovdje radi o dvama razliitim mjestima. Naposljetku, trei tvrdi grad Nelipia u Promini bio je Neven, podignut na mjestu gdje je preko Krke prelazio put iz jugoistone Dalmacije prema Bukovici i Ravnim kotarima i gdje se vrio nadzor, naplaivala mostarina trgovcima pri prijelazu rijeke i mee koja je dijelila posjede ubia i Nelipia.50 Nema sumnje kako je Neven bio obiteljski posjed jo od vremena dolaska Nelipia na podruje Promine premda se grad u njihovoj vlasti prvi put spominje tek 21. rujna 1376. u ispravi kojom je knez Ivan, sin Nelipca Cetinskog odredio da se od svih desetina koje pripadaju njemu i njegovim potomcima od kmetova posjeda Promine, tj. sela koja pripadaju kneevim utvrdama Kamiak i Neven, kninskom biskupu ubudue plaa 8 solida od svake mjere itarica te 12 solida od svakog vjedra vina, i to dva puta godinje na blagdan sv. Martina i na Boi.51 U kasnijem razdoblju grad se za vladavine Nelipia spominje jo samo dvaput, i to 1388., kada se jedini imenom poznati Konstantinov sin, Nelipac, navodi kao uzvieni knez Nelipac od Nevena (magnici comitis Nelipcii de Neguen),52 i 1421., kada se njegova supruga Jelena navodi kao udovica pokojnog Nelipca sina Konstantina od Nevena (relicta condam Nelepech lii Kozthadini de Nechven).53 Zanimljivo je pritom istaknuti injenicu da se Neven, za razliku od druge dvije prominske utvrde, Kamika i Kljua, ni jedan jedini put ne navodi meu onim tvrdim gradovima i posjedima koje je Ivani Nelipi oporuno ostavljao i zalagao svojoj kerki Katarini. *** Na temelju starog zakona po kojemu su sva imanja iji bi vlasnici umrli bez mukih potomaka pripadala kraljevskoj kruni, igmund je, neposredno nakon
49 Dindi al poco tempo segui la guerra tra Sibenzani, & il Conte Constantino di Chgliuc, il quale hauendo col somento del Conte Nelipitio fratello di suo padre fabricato alli conni di Sibenico un Castello, che percio si diceua Chglucic, che vol dire chiaue piccola, & impedito il libero transito a Sibenzani, percio nati varii disgusti tra ambe le parti fu nalmente depredato il territorio di Sibenico,... Lucius, Memorie, knj. IV., gl. 4, str. 226-227 (id. I., str. 521-522). 50 Juric, Gradovi, str. 73. 51 Magyar Orszgos Levltr, DL 38493. Vie o Nevenu vidi: Grgur Urli-Ivanovi,Neven-kule. Starohrvatska tvrdjava u Kninskoj upaniji, SHP 1 (1895.), str. 95; Zlatovi, Topograke crtice, (VI), str. 151-152; Feri, Krka, str. 78; Juric, Gradovi, str. 73-82Birin, Knez Nelipac, str. 203. 52 Fejr, CD 10/3, dok. LXXVII., str. 80-81; Mlyusz, Zsigmondkori 1, dok. 722., str. 73. 53 Thallczy-Barabs, Blagay, dok. CXLV., str. 259-260.

127

Miljevci 2008. Ivanieve smrti (1435.), zatraio od bana Ana Frankapana da mu ustupi svu batinu svoje ene, tj. sve gradove i oblasti svoga pokojnoga tasta Ivania Nelipia. Kako ovaj za to nije htio ni uti, kralj ga je u sijenju 1436. proglasio buntovnikom i odmetnikom te ga je liio svih asti i imanja. Novoimenovanom hrvatskom banu Matku Talovcu povjerio je pak zadau da izvri taj njegov nalog, obeavi mu, u ime nagrade, predati sve one zemlje koje bi osvojio od Ana. Rat za batinu Nelipia koji je planuo u proljee 1436. potrajao je do samog kraja iste godine, kada je iznenadna Anova smrt prekinula neprijateljstva, odluivi ujedno i konaan ishod rata.54 Svjesna kako mu se ne moe suprotstaviti, Katarina se, posredstvom dvojice ibenskih plemia, odluila sporazumjeti sa igmundovim banom, s kojim je ve krajem sijenja 1437. postigla dogovor. Njoj i sinu joj Jurju ban Matko je oprostio njihovu nevjeru te joj je u kraljevo ime dodijelio tvravu Trac i varo Modru s pripadnostima, dok se ona, zauzvrat, odrekla svih prava na oevu batinu te je u svoje i Jurjevo ime predala banu sve gradove i zemlje koje bijae njezin pokojni suprug neovlateno prisvojio.55 Reeni dogovor bana Matka s kneginjom Katarinom kralj igmund je potvrdio 20. oujka, osobito istaknuvi pritom kako ona i njezin sin imaju biti uzdrani i branjeni u svim pravima.56 Batinski su posjedi Nelipia u Promini tako, zajedno s ostalim njihovim posjedima, pripali Kruni.

54 Listine 9 (Zagreb: JAZU, 1890.), str. 92. 55 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XXXIV., str. 173. Vidi takoer: Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCLXXXIV., str. 274-276; id., dok. CCLXXXV., str. 276-279; id., dok. CCLXXXVI., str. 279-282. 56 ii, Iz arkiva u eljeznom, reg. XXXV., str. 173; Thallczy-Barabs, A Frangepn, dok. CCLXXXIX., str. 286-288; Lopai, Spomenici, dok. LI., str. 324.

128

NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI


Damir Karbi

U radu se prikazuju meusobni odnosi ubia Bribirskih i Nelipia tijekom prve polovine 14. st., u razdoblju kada su se ove dvije velikake obitelji borile za vodei poloaj meu hrvatskim velikaima te pokuavale osigurati svoj to nezavisniji poloaj prema pokuajima ugarsko-hrvatskih kraljeva da ih podvrgnu svojoj vlasti.
Povijest Hrvatske u trinaestom i etrnaestom stoljeu obiljeena je djelovanjem hrvatskih velikaa iz roda ubia, koji su u prijelomnom trenutku izumra dinastije Arpadovia (1102.-1301.) neformalno, ali efektivno zamijenili kraljevsku vlast u hrvatskim zemljama i odigrali znaajnu ulogu u dovoenju nove dinastije, Anuvinaca (1291./1301.-1387./1409.), na vlast. Iako su 1322. doli u sukob s kraljevskom vlau te se od njezinih glavnih podravalaca pretvorili u otvorene protivnike, ubii su do sredine 14. st. (1347.-1356.) ostali najmonijim politikim faktorom u Hrvatskoj. U sukobima koji su karakterizirali to razdoblje, znaajnu je ulogu (od strane historiograje i precijenjenu) odigrao upravo knez Nelipac, iji su se posjedi s onim ubia razgraniavali upravo na Krki, a koji je od njihova ovjeka i pristae, prerastao u glavnog takmaca za vodei poloaj meu hrvatskim velikaima. Nakon sredine 14. st. kada vanost ubia opada, Nelipii preuzimaju vodeu ulogu te obiljeavaju razvoj Hrvatske u razdoblju do svog izumra tridesetih godina 15. st. Uspon Nelipia, plemike obitelji iz roda Svaia iz Zmine, bio je usko povezan s njihovom slubom najmonijim hrvatskim velikaima 13. i ranog 14. st., 129

Miljevci 2008. hrvatskim banovima Pavlom I. i Mladenom II., ali su podaci o tome fragmentarni. Vidljivo je da su lanovi obitelji imali unutar njihove pratnje vano mjesto, a ve prvi spomen nekog od pripadnika obitelji zabiljeen je na vrlo visokom poloaju. To je bila dunost humskog kneza koja je, nakon to su ubii uspostavili tamo svoju vlast u proljee 1302., bila povjerena odreenom Konstantinu, po svemu sudei stricu kneza Nelipca, a u prvom desetljeu 14. st. na tom se poloaju nalazio Nelipiev brat Ian.1 Nedostatak podataka onemoguava nam da vidimo kako se razvijao poloaj lanova obitelji gotovo do samog kraja vladavine bana Mladena II. Prvi novi spomen ve svjedoi da je najznaajniji lan povijesti obitelji, knez Nelipac, dosegnuo vaan poloaj meu hrvatskim velikaima. Zanimljivo je da se spominje u kontekstu pobune koju je podigao protiv bana zajedno s Kurjakoviima u zimu 1316./1317.,2 a koju je najvjerojatnije izazvao sukob koji je ban Mladen II. imao sa susjednim slavonskim velikaima, Baboniima.3 Uzrok sukoba s Baboniima nije poznat, ali je mogue da je podruje u sporu bila drenika upanija, sjeverozapadna granica teritorija ubia, ali ujedno i podruje s kojim je Nelipie vezao pokuaj kralja Bele IV. da im za neke posjede u primorju da posjede u Dreniku.4 U svakom sluaju, sukob Nelipca i Kurjakovia s Mladenom II. nije dugo trajao, a takoer nije bio s banove strane smatran veom pobunom, budui da ni Kurjakovii ni Nelipac nisu upali u nemilost, ili bar nisu dugo u njoj ostali. tovie, dvije godine poslije, Nelipac se u jednoj Mladenovoj ispravi prvi put spominje s naslovom njegova vojvode (Nelipchio voyuoda nostro) te je jedan od svjedoka izdavanju isprave.5 Ono to je vrijedno napomenuti jest da je Nelipac oito bio vrlo ponosan na taj naslov te ga je nastavio koristiti i nakon to se pobunio protiv Mladena i pridonio njegovu padu. Znaenje tog naslova nije potpuno jasno, ali treba primijetiti da se po svemu sudei radi o najviemu dvorskom dostojanstveniku banova dvora, vjerojatno sa irokim vojnim ovlastima te se iz toga moe zakljuiti da je uivao puno
1 Vidi Mihailo Dini, Comes Constantinus, Zbornik radova Vizantolokog instituta 7 (1961), str. 7-9. Dini je mislio da Konstantina treba identicirati s Nelipevim neakom Konstantinom, ali je malo vjerojatno da je on mogao drati tako vaan poloaj ve poetkom 14. st. kad je jo bio izrazito mlad (vjerojatno i maloljetan) prema svemu drugom to znamo o njemu. 2 Franjo Raki, Notae Joannis Lucii, Starine 13 (1881) (dalje: Raki, Notae), str. 229; Tadija Smiiklas et al., Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD) 8 (Zagreb: JAZU, 1910.) dok. 365, str. 446; Dane Gruber, Nelipi, knez cetinski i kninski (Zagreb: Narodne novine, 1886.), str. 10; Nada Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb: kolska knjiga, 1976.), str. 431; Miroslav Grani, Jadranska politika ubia Bribirskih, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (dalje: Radovi Zadar) 36 (1994.), str. 52. Nada Klai i Miroslav Grani pretpostavili su da ih je podravao kralj Karlo Robert, no to nije vjerojatno. 3 Raki, Notae, str. 228; Vjekoslav Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347. (Zagreb: Matica hrvatska, 1897.), str. 113-114; Gruber, Nelipi, str. 10; Ferdo ii, Pad Mladena ubia, bana hrvatskoga i bosanskoga. Istorika studija, Glasnik Zemaljskog muzeja 14 (1902.), str. 347-349; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 431. Ferdo ii ispravno je upozorio da je veina Babonia bila protiv kralja, ali je, mislei da je Mladen bio u loim odnosima s kraljem, zakljuio da su se pokorili neto prije tih dogaaja. Vjerojatnije je da je Mladen djelovao protiv njih kao saveznik kraljevskih snaga (koje je u tom trenutku ak vodio jedan od Babonia, slavonski ban Ivan). 4 5 upanija je dana 1253. obitelji kneza Nelipca od Bele IV. (V. Klai, Bribirski, str. 172, bilj. 10). CD 8, dok. 402, str. 497-499.

130

Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI banovo povjerenje. Sam naslov inae nije zabiljeen u hrvatskim srednjovjekovnim izvorima (to nije ni udno budui da niti jedan hrvatski velika osim ubia nije ni doao do stupnja organizacije vlastitog dvora), ali je identina poljskom naslovu za palatina (kraljeva zamjenika) te vrlo slinom naslovu erdeljskog (transilvanskog) vojvode. Nelipac se ponovno spominje i u kontekstu dogaaja koji su vodili do banova pada. Banove nevolje su poele u zimu 1321./1322. nakon guenja prologodinje ibenske pobune i njezina ponovnog rasplamsavanja.6 Pobuni se ubrzo pridruio i Trogir,7 a nakon pretjeranih represalija protiv ibenika pobuni su se pridruili i brojni hrvatski velikai meu kojima su se nalazili i Nelipii, hlivanjski Mihovilovii te Mladenovi bratii Kurjakovii, koje je ban optuio da mu rade o glavi.8 Jo jai uspon Nelipca poeo je nakon Mladenova poraza i zatoenja. Situacija u Hrvatskoj nije se smirila nego je zapravo nastupilo razdoblje nepostojanja centralne vlasti i podjele Hrvatske na podruja pod vlau razliitih velikaa slino stanju koje je vladalo u Slavoniji i Ugarskoj do 1321. godine. Odmah nakon kraljeva odlaska, hrvatski velikai sklopili su savez i uspjeli protjerati bana Ivana Babonia, no nijedan od njih nije bio dovoljno snaan da bi mogao uzeti naslov bana i nametnuti svoju prevlast ostalima.9 Pod kraljevom kontrolom, a i to na vrlo labav nain, ostali su jedino posjedi knezova Krkih (koncentrirani u sjeverozapadnom kutu Hrvatske). Drugi dijelovi zemlje (prostor pod neposrednom kontrolom banova Pavla i Mladena II.) uli su u razdoblje dezintegracije i unutranjih sukoba. Kurjakovii su zagospodarili krbavskom upanijom i dvjema susjednim upanijama istono od posjeda knezova Krkih. Stjepan II. Kotromani se domogao banskog poloaja u Bosni, a Branivojevii su uspjeli zauzeti Hum.10 Knez Nelipac i njegova obitelj su kontrolirali upanije Knin i Cetinu. Mihovilovii su zadrali svoje poloaje u hlivanjskoj upaniji, a Hrvatinii svoje u Donjim Krajima. Ostatak zemlje, ukljuujui gradove Skradin, Split (do
6 7 N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 436; Miroslav Grani, Jadranska, str. 57; CD 8, dok. 455, str. 556; Listine 1, dok. 489, str. 310311. CD 9, dok. 37, str. 46-48; V. Klai, Bribirski, str. 123-128; Gruber, Nelipi, str. 13 (POD 1321); ii, Pad, str. 355-356; Nada Klai, Trogir u srednjem vijeku: Javni ivot grada i njegovih ljudi, Povijest grada Trogira 2/1 (Trogir-Split: Muzej grada Trogira, 1985.), str. 231-233; Grani, Jadranska, str. 58. 8 Micha Madii de Barbazanis. Incipit historia edita per Micam Madii de Barbazanis de Spaleto de gestis Romanorum imperatorum et summorum ponticum pars secundae partis de anno Domini MCCXC, u: Ivan Lui [Iohannes Lucius], De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam: Blaeu, 1666.), cap. 17, str. 376-377; hrvatski prijevod u: Miha Madijev, Historija, prev. i prir. Vladimir Rismondo, u Legende i kronike, ur. Vedran Gligo i Hrvoje Morovi, Split 1977., str. 173-174; V. Klai, Bribirski, str. 130-132; ii, Pad, str. 357-359; N. Klai, Trogir, str. 233; Grani, Jadranska, str. 65-66. 9 Listine 1, dok. 520, str. 342-343; Gruber, Nelipi, str. 23, 31. Huma i Trebinja koristei slabljenje ubia u 1322. te unutranje sukobe unutar rake vladarske dinastije (nakon 1321.). No, njihova je vlast trajala samo vrlo kratko i ve 1326. su poraeni i uniteni od saveza koji su protiv njih sklopili bosanski ban Stjepan Kotromani i dubrovaka komuna, a koji su potom razdijelili meu sobom dio njihovih teritorija. Ostatak je opet pripojen Rakoj. Za Branivojevie vidi: Veljan A. Trpkovi, Branivojevii, Istorijski glasnik 1960., br. 3-4, str. 55-85; Baria Kreki, Uz jednu studiju o Branivojeviima, Istorijski glasnik 1963., br. 4, str. 95-97; Josip Lui, Nov podatak o Branivojeviima, Historijski zbornik (dalje: HZ) 31-32 (1978.-79.), str. 307-311; Josip Lui, Dopuna o Branivojeviima, HZ 35/1 (1982), str. 333. 10 Branivojevii su bili velikaka obitelj iz Trebinja, u to vrijeme u sastavu Rake, koji su uspjeli izgraditi svoju dravinu koja se sastojala od

131

Miljevci 2008. 1323.)11 i Nin ostali su pod vlau Mladenova brata kneza Jurja II., no niti on nije uzeo banski naslov, nego je samo nastavio koristiti onaj kneza dalmatinskih gradova. Glavni problemi s kojima se Juraj II. morao suoiti bili su oni povezani s ouvanjem ostataka vlasti nad irim podrujem. Glavni izazov za to dolazio je od kneza Nelipca i njegovih pretenzija za osvajanjem sredinje uloge za sebe. Taj se zahtjev poklapao s drugim, zapravo opasnijim, ali manje oitim. To je bila namjera Venecije da preuzme pod svoju vlast dalmatinske gradove koji su se jo nalazili pod Jurjevom vlau. Mleani su stoga podupirali, iako ne vrlo izravno, Nelipeve zahtjeve protiv Jurja. U lipnju 1324. Juraj je pokuao popraviti svoj poloaj iznenadnim napadom na kninsku tvravu, glavno Nelipevo sredite, ali je taj pokuaj vrlo loe zavrio za njega, dovrivi ujedno i njegove pretenzije za dominantnom ulogom u Hrvatskoj. Njegova je vojska rasprena, a on sam i neki njegovi blii suradnici poput Baiamontea Tiepola, Jurjeva bratia i mletakoga dravnog neprijatelja broj jedan, zarobljeni i drani kao zarobljenici u Nelipevoj tamnici.12 Mleane je taj razvoj oito oduevio te su probali nagovoriti Nelipca da im za nagradu izrui Baiamontea. Nelipac to nije prihvatio, moda zbog Baiamonteovih rodbinskih veza s njegovom suprugom Vladislavom (ona je bila ki jedne sestre bana Pavla I., a Baiamonte druge sestre), ali je ipak drao i njega i Jurja u zarobljenitvu otprilike godinu i pol.13 Mleani su probali i zauzeti Jurjev grad Skradin i tvravu Klis, ali je to sprijeila Jurjeva supruga, kneginja Lelka. Da bi ojaala svoj poloaj, ona je brzo zakljuila ugovor s Trogirom, zajamivi trogirskim trgovcima slobodan prolaz kroz teritorije ubia te privremeno zakljuila sukobe sa Splitom oslobodivi splitske zarobljenike.14 Za vrijeme Jurjevog tamnovanja, Nelipac i njegovi urjaci Kurjakovii uspjeli su preuzeti poloaje kneza i naelnika u Splitu.15 Juraj i Baiamonte su osloboeni, potonji pod uvjetom da prihvati poloaj kapetana Bologne, na koji je u meuvremenu izabran, i ode iz Hrvatske.16 Nelipac je vjerojatno time elio liiti
11 Split je tijekom 1323. odbacio Jurjevu vlast, ali se nije pokorio Veneciji. Komuna je uspjela na kratko zauzeti i Omi i pokuala napad na Klis, ali je splitska milicija pri tome potpuno poraena i unitena. Unato tom uspjehu knez Juraj nije uspio povratiti svoju vlast nad komunom, iako je ubrzo vratio Omi. Vidi: Micha Madii, cap. 21, str. 378; hrvatski prijevod: Miha Madijev, Historija, str. 177-178; V. Klai, Bribirski, str. 141; Gruber, Nelipi, str. 23-24. 12 Micha Madii, cap. 23, str. 379; hrvatski prijevod: Miha Madijev, Historija, str. 179-180; V. Klai, Bribirski, str. 142-143; Gruber, Nelipi, str. 25-26; Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. (Sarajevo: Napredak, 1942.), str. 253-254; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 594. 13 ime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake republike 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium 1 (dalje: Listine) (Zagreb: JAZU, 1878), dok. 526-527, str. 349-350, dok. 537, str. 363. 14 Micha Madii, cap. 24, str. 379; hrvatski prijevod: Miha Madijev, Historija, str. 180-181; Roberto Cessi-Paolo Sambin, Le deliberazioni del Consiglio dei rogati (Senato), serie Mixtorum 1, Monumenti storici pubblicati dalla Deputazione veneta di storia patria N. S. 15 (1960.) (dalje: Cessi-Sambin), dok. 55, str. 287, dok. 79, str. 289, dok. 84, str. 289; V. Klai, Bribirski, str. 143. 15 Listine 1, dok. 545, str. 368-372; V. Klai, Bribirski, str. 143. 16 Baiamonteov izbor dogovoren je s bolognskim poslanicima po nekim zadarskim graanima, posebice Franji de Civalellisu. Taj in jako je razbjesnio mletake vlasti, ali nisu poduzeli nikakve sankcije protiv Zadra ili Franje iako su o tome raspravljali. Vidi Listine 1, dok. 532-533, str. 360-361, dok. 537, str. 363. O Baiamonteovoj kasnijoj sudbini, vidi: Antonio Battistella, Lultimo ucio pubblico di

132

Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI Jurja jednoga sposobnog i uglednog pristae, izbjegavajui pri tom drastina rjeenja. Zarobljenitvo u Kninu oito je ozbiljno uzdrmalo Jurja. ini se da je njegovo zdravlje bilo uzdrmano, a njegov presti prema Trogiru i Splitu oslabljen te su gradovi poeli osporavati pogranina podruja. Ipak, ni Nelipev uspjeh nije bio dugotrajan. Nije uspio uspostaviti teritorijalnu poveznicu izmeu podruja pod njegovom vlau i svoje nove steevine, Splita, te je grad ubrzo odbacio njegovu vlast i predao se Veneciji u kolovozu 1327.17 Jurjev je poloaj ubrzo potom ponovno ugroen i s mletake strane, kada se Veneciji predao i posljednji obalni grad koji je tada drao, Nin. Ugovor izmeu Nina i Venecije sklopljen je u sijenju 1328.18 Ipak, Jurjev konikt s Trogirom i Splitom nije prerastao u otvorenu vojnu konfrontaciju, dijelom i zbog Jurjeva oslabljenog zdravlja. Sa Splitom je iste godine izvrena arbitraa granica,19 a ubrzo nakon toga, u prosincu 1328., Juraj je umro ostavivi svoje teritorije maloljetnom sinu Mladenu III., u ije je ime njima upravljala njegova majka Lelka.20 Mladen je bio pod Lelkinim skrbnitvom do sijenja 1333., kada je prvi put osobno sklopio ugovor sa Splitom.21 Ipak, i tada se zahtijevalo da se Lelka takoer zakune da e potovati isti ugovor. Drugi ugovor koji je ureivao odnose Klisa i Trogira Mladen je zakljuio u svoje, ali i ime svoje majke.22 Istodobno, Lelka je osobno zakljuila ugovor s knezom Nelipcem.23 Po svemu sudei, ona je imala vrlo vanu ulogu i u kasnijem razdoblju sve do svoje smrti. Posljednji je put spomenuta u travnju 1337. kada je Mladen opet pregovarao s Nelipcem,24 a vjerojatno je umrla ubrzo potom. U usporedbi s onom njegova strica Mladena II., pa ak i njegova oca Jurja II., inicijalni poloaj Mladena III. bio je prilino nesiguran. On je zadrao izravnu vlast nad knetvima Klisa, Omia i Skradina i njegova vlast tamo bila je vrlo vrsta. ini se da je, barem u tom trenutku, odustao od ideje obnove svoje vlasti nad dalmatinskim gradovima te nikad nije koristio oev naslov kneza dalmaBaiamonte Tiepolo, Nuovo archivio Veneto, N. S. a. 1, t. 2/1 (1901.), str. 5-34 i Giuseppe Praga, Baiamonte Tiepolo dopo la congiura, Atti e memorie della Societ Dalmata di storia patria 1 (1926.), str. 74-89. 17 Listine 1, dok. 545, str. 368-372; V. Klai, Bribirski, str. 144-145; Gruber, Nelipi, str. 31-32; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 95. 18 19 Listine 1, dok. 550, str. 373-376; V. Klai, Bribirski, str. 145-146; Gruber, Nelipi, str. 33; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 97. Svi navedeni autori datiraju dokument pogreno u 1329. godinu. Za Trogir: CD 9, dok. 238-239, str. 291-292; V. Klai, Bribirski, str. 143-145; N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 594. Za Split, vidi posebice Lovre Kati, Granica izmedju Klisa i Splita kroz vjekove, Starohrvatska prosvjeta, III. ser., 6 (1958.), str. 187-210. Vidi takoer: V. Klai, Bribirski, str. 145; Gruber, Nelipi, str. 32. 20 21 Arhiv Samostana sv. Frane u ibeniku, rukopis Necrologium Breberiense, fol. 1; V. Klai, Bribirski, str. 146 (pod 1330.); Gruber, Nelipi, str. 32 (poetak prosinca 1329.); N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom, str. 595 (pod 1330.). Dokument se nalazi u ostavtini Ivana Luia-Luciusa meu prijepisima cjelovitih dokumenata. Original ostavtine je u Kaptolskom arhivu u Splitu (scr. B, sv. 538, fol. 172-179), a rukopisni prijepis koji su pod rukovodstvom Mihe Barade izradili don Mate Hailo i Marin Bego uva se u Arhivu HAZU u Zagrebu (Ostavtina Ivana Luia-Luciusa, sv. 15, str. 24-43). Podaci iz Luciusove ostavtine ubudue e se citirati kao Lucius, Ostavtina s navodima splitske te potom zagrebake reference odvojenim kosom crtom (u ovom sluaju to bi bilo: Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 172-179/15, str. 24-43. 22 CD 10, dok. 39, str. 73. 23 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 184-184/15, str. 46-48. 24 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 335-335/4, str. 35-36.

133

Miljevci 2008. tinskih gradova. Razdoblje Lelkina skrbnitva i prve godine Mladenove samostalne vlasti bile su obiljeene borbom za odravanje njegova utjecaja u regiji i uspostavu nove ravnotee snaga. Prvo podruje sukoba bilo je u vezi problema sa Splitom i Trogirom. Lelka je oito bila nezadovoljna rezultatom arbitrae od 1328. godine, a ni Split se nije osjeao previe siguran. U sklopu tih dogaaja, u studenom 1329., predstavnici ibenika, Trogira i Splita sastali su se u uvali Sv. Arkanela u trogirskom distriktu te raspravljali o mogunosti sklapanja saveza sa Slavenima (liga Sclavorum), najvjerojatnije Nelipcem i njegovim saveznicima.25 Savez je najvjerojatnije bio uperen protiv Lelke, iako to nije izravno reeno u izvjetaju. Takoer je nejasno, je li savez ikad zaivio; najvjerojatnije nije. Unato tome, otvoreni sukob s Trogirom i Splitom poeo je 1331. kada je Lelka zatvorila ceste koje od tih gradova vode u unutranjost.26 Vrlo je vjerojatno da je Lelka sa Splitom imala ire planove, moda ak i namjeru preoteti grad Veneciji, a imala je i pristae u gradu te splitske nezadovoljnike koji su se sklonili na njezin teritorij i otvoreno sudjelovali u napadima na splitski distrikt.27 ini se da su Lelka i Mladen istodobno napali i podruja pod vlau kneza Nelipca, a to je onda ujedinilo njihove neprijatelje. U veljai 1332. knez Nelipac je s knezovima Splita, Trogira i ibenika zakljuio u uvali Stupin obrambeni savez protiv svih neprijatelja, osim protiv kralja i Venecije. Gradovi su se obvezali knezu Nelipcu protiv njegovih neprijatelja pruiti pomo od 400 ljudi (ibenik 160, Trogir 140, Split 100), a on je bio obavezan osobno voditi operacije.28 Nelipevi neprijatelji se ne spominju poimence, ali je, s obzirom na okolnosti, najvjerojatnije da se radi o ubiima. To moe objasniti i veliki broj vojnika koji je trebao dati ibenik. Oni su vjerojatno trebali omesti pomo koju bi Klisu mogli poslati ubii iz Skradina, Bribira i Ostrovice. Slijed vojnih operacija nije jasan. Saveznici i neki poimence nepoznati hrvatski velikai (najvjerojatnije Kurjakovii) su opsjeli Klis, ali ga oito nisu mogli zauzeti. Spliani su poeli graditi drugu utvrdu, Greben, kako bi je iskoristili protiv Klisa. U odreenom trenutku Mladenova braa Pavao III. i Juraj III. su zarobljeni. Vojna nadmo oito je bila na strani kneza Nelipca i njegovih saveznika, ali ni ubii nisu bili poraeni. ini se da su sjeverni dijelovi njihovih vojnih snaga, predvoeni Hranom Gradiniem, imali odreene uspjehe i pokuavali probiti opsadu. Odredi s juga, predvoeni omikim knezom Petrom Bogdanovim takoer su, kako se ini, djelovali uspjeno. Mnogi Spliani su bili zarobljeni i zatvoreni u Klisu. Sukob je konano zavren posredovanjem zadarske komune u sijenju
25 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 262-262/3, str. 55-56. 26 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 171/21, str. 70; Lucius, Ostavtina, sv. 536, fol. 207/21, 70; Ivan Lui [Iohannes Lucius], Memorie istoriche di Tragurio ora detto Tra (Venice: Curti, 1673.-74.), lib. 4, cap. 4; hrvatski prijevod: Ivan Luci, Povijesna svjedoanstva o Trogiru 1, prev. Jakov Stipii (Split: akavski sabor, 1979.), str. 490; Gruber, Nelipi, str. 32. 27 Listine 1, dok. 590, str. 399. 28 CD 10, dok. 6, str. 6-8; Gruber, Nelipi, str. 32-33.

134

Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI 1333. Sporazum sa Splitom zakljuen je u Klisu 18. sijenja,29 a onaj s Trogirom jedanaest dana kasnije u Trogiru.30 Vano je primijetiti da je ugovor sa Splitom mnogo razraeniji i sadri vie lanaka od trogirskog, to upuuje na to da je sukob s Trogirom bio sekundaran. Ugovor s Nelipcom nije sauvan, ali ga je zakljuila Lelka 15. sijenja. U njemu je na Nelipca prenijela svoja potraivanja na 5.000 libara koje je imala u Splitu i koje su mu trebale biti isplaene u pet rata kroz pet godina.31 Mogue je da je taj novac zapravo bio otkup za Pavla i Jurja, a ne dio mirovnog ugovora, no nita preciznije ne moe se rei. Ishod sukoba sa Splitom i Trogirom ini se da pokazuje da nijedna od strana nije postigla pravu dobit iz njega. Knez Mladen i njegova majka su vjerojatno odustali od ideje obnove svog utjecaja nad Splitom, to moe objasniti zato se nisu vie trudili osigurati bolji poloaj za svoje splitske pristae.32 S druge strane, Mleani su takoer morali prihvatiti injenicu da e Mladen biti prisutan na tom podruju i prestati pokuavati preuzeti njegove teritorije. Nitko nije imao teritorijalne dobitke, ali nitko nije pretrpio ni teritorijalne gubitke. Dugo osporavana granica izmeu Klisa i Splita nije ak ni spomenuta u tekstu ugovora. Jedini dobitak koji je postigao knez Nelipac, 5.000 libara, nisu mu isplatili ubii nego Split. Uvjeti ugovora su bili vie ili manje izbalansirani te je svaka strana mogla biti podjednako zadovoljna i nezadovoljna njime. Sredinja uloga koju je prilikom sastavljanja ugovora imao Zadar takoer je vrijedna spomena i svjedoi jo jednom o kontinuitetu dobrih odnosa koje su ubii imali s tim gradom. Novo podruje sukoba ubia i Venecije koje je pruilo Nelipcu priliku da se u njih ukljui bilo je ono oko Nina, koje je u Mladenovo ime, ali i iz osobnih interesa vodio Budislav Ugrini, takoer jedan od lanova roda ubia. Sukobi su poeli u jesen 1332. kada su Mladenove postrojbe s onima Grgura i Pavla II. poele pljakati ninski distrikt, a uskoro im se pridruila i Jelena, udovica Jurja Juria, takoer jednog od vodeih ubia.33 Mleani su u studenom iste godine prosvjedovali protiv tih napada te pokuali zadobiti potporu kneza Nelipca, Kurjakovia, kneza Jurja Mlatkovia u Poitelju34 te krkog kneza Frederika.35 Vrlo je vjerojatno da je prije spomenuti razvoj oko Klisa utjecao na slabljenje Mladenova interesa za Nin te vodea uloga u sporu prelazi na spomenutog Budislava Ugrinia.36 Situacija se za Budislava promijenila nakon to je Mla29 Vidi bilj. 21. 30 CD 10, dok. 39, str. 73-74; Gruber, Nelipi, str. 33. 31 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 184-184/15, str. 46-48. 32 33 U veljai 1333. splitska komuna ak je odluila raspolagati njihovom zaplijenjenom imovinom, a to nije izazvalo nikakav vidljivi protest s Mladenove strane (Listine 1, dok. 590, str. 399). Znaajno je da nisu opljakali nikakvu imovinu koja je pripadala zadarskim graanima u tom selu. Budui da su komune Zadra i Splita u tom trenutku imale stanovite pogranine probleme, mogue je da su Zadrani koristili te dogaaje kako bi oslabili svoje protivnike. 34 Juraj Mlatkovi bio je inae ovjek kneza Mladena III. Tako se moe zakluiti da su u to doba ubii jo uvijek imali neku vlast nad Likom. 35 Listine 1, dok. 580, str. 392-394; Gruber, Nelipi, str. 34. 36 Listine 1, dok. 593, str. 400-401; Gruber, Nelipi, str. 34; Listine 1, dok. 587, str. 397-398; Gruber, Nelipi, str. 35.

135

Miljevci 2008. den zakljuio mir s Venecijom te ga je to moda potaknulo na pribliavanje Nelipcu. Zapoeo je i separatne pregovore s Venecijom, ali nije niti oslobodio zarobljenike niti vratio opljakana dobra. Krajem veljae 1333. Mleani su zatraili i Nelipevo posredovanje i izjavili da e biti zadovoljni i samim oslobaanjem zarobljenika,37 ali neuspjeno, budui da su se pokuaji za pomirenjem nastavljali. Konani dogovor postignut je tek u listopadu, opet posredovanjem zadarske komune.38 Nakon spomenute inicijalne uloge Mladen nije bio ukljuen u sukobe s Ninom. ini se da je Budislav djelovao nezavisno, iako ni mogunost da su njegove aktivnosti poele kako bi odvukle dio mletakih snaga tijekom rata oko Klisa nije za odbaciti. U svakom sluaju, Budislavovo djelovanje nakon to je mir s Trogirom i Splitom zakljuen teko se moe povezati s Mladenovom politikom, kojoj je osnovni cilj bilo ouvanje njegova patrimonija od Nelipca i njegovih saveznika, ali i od Mleana. Budui da su Mleani bili u tom trenutku manje opasni protivnici, Mladen je s njima poeo odravati dobre odnose da bi ih pridobio na svoju stranu u sukobu, ili da bi barem osigurao njihovu neutralnost. Drugi razlog za to moglo je biti i pribliavanje sukoba unutar roda, koji se ve mogao osjeati, a koji e izbiti u zimu 1335./1336. U njemu su jednu stranu vodili Mladen i njegova braa te strievi Pavao II. i Grgur, a drugu Budislav Ugrini i Ivan Juri. Nelipac je, naravno, podravao Budislava i Ivana, a na njihovoj je strani bio i ve spomenuti Hrana Gradini. Slijed sukoba nije poznat, ali je jasno da su Nelipac i njegovi saveznici bili poraeni. Borbe su bile vrlo estoke, ukljuujui unitavanje sela i tvrava, a doivljeni su od suvremenika kao krvna osveta.39 Pregovori su poeli krajem veljae 1336. i drani su u Zadru, gdje je komuna igrala ulogu posrednika.40 Ugovor je zakljuen poetkom travnja i uvjeti su bili vrlo teki za Nelipca. Morao je ili predati svog neaka Konstantina u Ostrovicu za taoca ili kao zalog dati izuzetno veliku svotu od 20.000 libara do rujna. Jamci su mu bile komune Splita, Trogira i ibenika. injenica da je bio poraen moe se vidjeti i iz injenice da je prihvatio predati Konstantina u Ostrovicu, dakle jednu od glavnih tvrava ubia, a ne u neko neutralno mjesto to je bio obino sluaj u manje jasnim situacijama. Unato tome, Nelipac nije platio propisani iznos na vrijeme te su Mladen, Pavao II. i Grgur prosvjedovali u Zadru protiv kanjenja 13. listopada, no dalji razvoj nije poznat.41 Unato tom uspjehu, ini se da Mladen nije mogao eliminirati Budislavovu i Ivanovu frakciju unutar roda. Jedino je poznato da je Hrana Gradini bio zarobljen i zatoen u Klisu.42 Sukob je privremeno rijeen enidbom kneza Ivana
37 Listine 1, dok. 593, str. 400-403; Gruber, Nelipi, str. 35-36. 38 Listine 1, dok. 617, str. 414; Gruber, Nelipi, str. 36-37; CD 10, dok. 182, str. 247-248. 39 CD 10, dok. 224, str. 294-295. 40 Lucius, Ostavtina, sv. 538, fol. 183/15, str. 46. 41 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 327-328/4, str. 25-28. V. Klai (Bribirski, str. 147) i Gruber (Nelipi, str. 39-40), zavedeni od Luia - Luciusa (Memorie, str. 213-214) mislili su da su Banii privremeno izgubili Ostrovicu. To je utjecalo na svu kasniju povijesnu literaturu i dovelo do pogrenog zakljuka da je nakon svrgavanja bana Mladena II. (a posebice nakon ovog rata) vodei aristokrat u Hrvatskoj bio Nelipac, a ne i dalje lanovi roda ubia. 42 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 334-334/4, str. 34-35.

136

Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI za Mladenovu sestru Katarinu u sijenju 1337.43 Je li je Budislav na to pristao ili je privremeno morao napustiti Bribir nije poznato. ini se vjerojatnijim da je izbjegao k Nelipcu i Konstantinu. Nakon vjenanja, Hrana Gradini je osloboen iz tamnice pod uvjetom da se nee pridruiti Nelipcu, Konstantinu ili Budislavu. Kao jamci za Hranu nastupila su trojica Mladenovih glavnih ljudi: knezovi Stjepan Berislavi, Tvrtko Vladislavi i njegov brat Stjepan. Oni su takoer poloili i zalog od 300 libara za Hranu. Sukob unutar roda konano je rijeen meusobnim dogovorom Budislava, Nelipca i Konstantina s Mladenom i njegovom braom te Pavlom II. i Grgurom, koji je zakljuen u Skradinu u travnju 1337.44 Izgleda da je u meuvremenu Budislav uspio popraviti svoj poloaj, ali uvjeti samog ugovora nisu poznati. injenica da su pregovori voeni u Skradinu, gradu pod Mladenovom vlau, navodi na pomisao da je on jo uvijek bio jai u sukobu. S druge strane, i on je dao 2.000 libara kao zalog. Takoer se ini da je Pavao II. iskoristio priliku da za sebe i Grgura odcijepi zapadne dijelove dotadanje bribirske upanije i uspostavi Ostrovicu kao posebno knetvo. Razlozi za pregovore nisu jasni, ali su vjerojatno povezani s pojavom zajednikog neprijatelja, bosanskog bana Stjepana II. Kotromania, koji je upravo zapoinjao svoje irenje prema jugu. Ban Stjepan je svoje irenje na dotad hrvatske upanije Duvno i Glamo (neko upanija Tropolje)45 poeo poetkom tridesetih godina,46 da bi ubrzo iza 1335. pripojio i Livno, kojim su u tom trenutku dominirali Vladislavii (pristae ubia) i Mihovilovii (pristae Nelipca).47 Tako ban Stjepan nije samo doao na granicu podruja koja su drali Mladen III. i Nelipac, ve i zauzeo teritorije njihovih pristaa, to je vjerojatno bio i jak udarac njihovu prestiu i moi. ini se da je akcija protiv bana Stjepana voena od Nelipca. Da bi dobio jau podrku protiv Bosanaca, Nelipac je iskoristio vjersku situaciju u Bosni, optuivi bana pred papinskom kurijom za krivovjerje. U svibnju 1337. papa Benedikt XII. poslao je pisma Kurjakoviima, knezu Mladenu i njegovoj brai, knezu Pavlu II i jo nekim hrvatskim velikaima, potiui ih da podre inkvizitore i kneza Nelipca protiv bosanskih heretika.48 U kolovozu se Nelipac kraj ibenika sastao s knezovima Trogira, Splita i ibenika, kako bi obnovio svoj savez s njima.49 ini se da je Mladen ipak oklijevao s podrkom Nelipevim akcijama,
43 CD 10, dok. 224, str. 294-295; V. Klai, Bribirski, str. 146, 148. 44 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 335-335/4, str. 35-36; sv. 538, fol. 185-187/15, str. 48-53; Gruber, Nelipi, str. 40. 45 Tri kraka polja Duvno, Kupres i Glamo zajedno su inili upaniju Tropolje (Lat. Trium camporum) u 13. i poetkom 14. st. Tijekom 13. st. poloaj kneza Tropolja drao je hrvatski ban (banus maritimus), a poetkom 14. st. sinovi bana Pavla I. formalno su bili kneevi Tropolje. ini se da se podruje u tom razdoblju ili malo kasnije (tijekom vladavine bana Mladena II.) raspalo na vie upanija. Za saetak ranijih rasprava o pojmu Tropolja, vidi: Povijest hrvatskih, str. 242, bilj. 13. 46 Povijest hrvatskih, str. 256. 47 48 Mladen Ani, Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu (Zadar-Mostar: Zavod za povijesne znanosti HAZUZiral, 1997.), str. 133. CD 10, dok. 249, str. 326-327; Vladimir orovi, Historija Bosne [History of Bosnia], Pos. izd. SKA 129 (Beograd: Srpska kraljevska akademija, 1940.), str. 257; Povijest hrvatskih, str. 262. 49 Sadraj samog sastanka nije poznat, budui da je jedini dokument o tome onaj o izboru trogirskih poslanika (Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 336-337/4, str. 37-39).

137

Miljevci 2008. budui da nije poznato je li sudjelovao u tim pregovorima. Tek u sijenju 1338. zakljuio je mir sa Splitom u Klisu.50 Iako nije potpuno jasno je li taj ugovor bio izravno povezan s prethodnom Nelipevom akcijom, ini se da je neka vrsta saveza protiv Bosanaca zakljuen.51 Iako su podaci rijetki, ini se vjerojatnim da je savez ukljuivao Nelipca, ubie, Kurjakovie i dalmatinske gradove. Takoer se ini da je savez imao uspjeha, jer se ban Stjepan obratio za pomo svom senioru, kralju Karlu Robertu, to je kralju ponovno pruilo priliku da se umijea u hrvatsku politiku. Prvo je u oujku 1338. poslao pismo Trogiru traei na vrlo umjeren nain da grad prestane podravati buntovnike.52 Vjerojatno su slina pisma upuena i drugim gradovima, samo nisu sauvana. Takoer se ini da je kralj vojno pritisnuo Kurjakovie i natjerao ih da napuste savez i u travnju mu se zakunu na vjernost. I ubii su poeli pregovarati s kraljem, a Kurjakovii su igrali ulogu posrednika, no bez dubljih rezultata.53 U ljeto 1338. velika Bosanska vojska napala je Mladenove teritorije i opsjela Klis. Sukob je konano razrijeen sklapanjem saveza izmeu Mladena i bana Stjepana, a savez je utvren vjenanjem banova brata Vladislava i Mladenove sestre Jelene (budui roditelji bosanskog kralja Tvrtka I.).54 Mir je oito sklopljen potujui status quo, tako da je svaka strana zadrala to je imala s meusobnom granicom negdje na prostoru Cetine. Banu je koristila i veza sa ubiima zbog njihovih dobrih odnosa s papinskom kurijom kako bi se opravdao od optubi za krivovjerje, a niti gospodarski razlozi ne mogu biti iskljueni jer je bosanska trgovina prema moru ila kroz Klis. Budui da u tom trenutku nema podataka o novim sukobima izmeu Mladena i Nelipca, mogue je da je i on bio na neki nain ukljuen u ugovor s banom. Mladen i Nelipac su izgleda jo djelovali zajedno u rujnu 1339. kada su imali neki manji sukob sa splitskim nadbiskupom.55 Obojica su u tom trenutku vjerojatno bila svjesna da nijedan od njih ne moe drugom zadati odluujui udarac te se nisu usuivala unititi novouspostavljenu ravnoteu snaga. Slian stav moe se pretpostaviti i u sluaju Pavla II. i Grgura. Time je bivi dominij banova Pavla i Mladena podijeljen. ubii su i dalje drali njegov veliki dio i njihova je mo jo uvijek bila velika, ali i podijeljena te samo blijedi odraz bive moi. Mladen je u tom trenutku izgleda shvatio da se, barem privremeno, mora odrei pokuaja obnova stare moi, a njegovi protivnici, ukljuivo Ne50 Lucius, Ostavtina, sv. 536, fol. 207/21, str. 70. 51 Za suprotno miljenje vidi: Povijest hrvatskih, str. 263-264. 52 CD 10, dok. 279, str. 374-375; Gruber, Nelipi, str. 41. 53 CD 10, dok. 282, str. 382; V. Klai, Bribirski, str. 148; Gruber, Nelipi, str. 41. 54 Lucius, Ostavtina, sv. 542, fol. 346-353/4, str. 47-58. Budui da povjesniari nisu koristili sam dokument nego jedino njegov saetak koji je objavio Ivan Lui Lucius, taj dogaaj je drugaije interpretiran. V. Klai (Bribirski, str. 146) spominje samo vjenanje; orovi (Historija, str. 258, 261-262) jednostavno predlae obje mogunosti: prvu, da je bosanska vojska dola u Klis kao saveznika, i drugu, da ga je napala. Marko Perojevi (u: Povijest hrvatskih, str. 264), pak, smatrao je da je bosanska vojska dola u pomo Klisu kao saveznik protiv Nelipca. 55 Listine 2, dok. 86, str. 46-47; Gruber, Nelipi, str. 41.

138

Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI lipca, pokuaja da ga zamijene i preuzmu njegova podruja. To je posebice bilo naglaeno jer se u tom trenutku otvara novo razdoblje obnovom kraljevih pokuaja da uspostavi u hrvatskoj svoju stvarnu vlast, o emu e biti rijei u pisanoj verziji rada. Novi element u ravnotei snaga izmeu Mleana i hrvatskih velikaa u Hrvatskoj pojavio se kraljevim obnovljenim interesom za uspostavom njegove kontrole nad podrujem. ini se da je Karlo Robert ubrzo shvatio da mu uklanjanje Mladena II. nije donijelo znaajniju prednost i da je sredinja vlast jo uvijek bila previe slaba da bi mogla igrati neku odluniju ulogu u udaljenoj Hrvatskoj.56 Ipak, u kasnim tridesetim godinama 14. st., ini se da je kralj ponovno poeo razmiljati o tom problemu, a u etrdesetim godinama oito mu se inilo da se stanje popravlja u njegovu korist. Prve vijesti o kraljevim novim namjerama doli su u oujku 1340. godine. Svi hrvatski velikai (Nelipac, Kurjakovii, Pavao II., Grgur, Mladen III. i njegova braa) i njihovi pristae bili su oevidno uzbueni njima. Predloili su Mleanima savez s ciljem sprjeavanja kraljeva dolaska. Za posrednike su uzeli mletake knezove Nina, Zadra i Raba, a pregovarai sa strane hrvatskih velikaa bili su knez Pavao Kurjakovi (koji je predstavljao svoju brau i kneza Nelipca) i knez Pavao II. (koji je predstavljao svog brata Grgura i svoje neake). ini se da su velikai bili vrlo odluni u svojim namjerama. Predloili su razraeni plan operacija protiv kralja i njegove vojske te ustvrdili da su, ako ostanu ujedinjeni, s mletakom pomou sposobni sprijeiti kraljev ulazak u teritorije koje kontroliraju. Takoer su planirali da mu uskrate svaku opskrbu ivenim namirnicama te tako u potpunosti onemogue kraljev boravak u Hrvatskoj te da napadaju kraljevsku vojsku iz svojih utvrda i uvaju prolaze koji vode na njihove teritorije, ostavljajui kralju slobodne putove jedino za povratak na sjever. Knez Pavao II. ponudio je predati Mleanima jednu od svojih tvrava, a knez Grgur ak dvije.57 Nije poznato o kojim se tvravama radilo, no, budui da je prijedlog iznesen u Ninu, mogue je da su se nalazile negdje u blizini granice njegova distrikta. Jedna od njih mogao bi biti Novigrad (koji e kasnije postati kraljevska utvrda), a za druge nemam nikakav prijedlog. Naalost, podaci o tom podruju su za ovo razdoblje toliko rijetki da se ne moe dosei nikakav pozitivan zakljuak. Mleane su vijesti o kraljevskom dolasku takoer oito brinule, ali su ipak odluili da se ponaaju manje energino i nisu sklopili pravi savez s hrvatskim velikaima. Pregovori o utvrdama su takoer bili neuspjeni te su oni samo utvrdili svoje gradove i poslali u njih providure (provisores)58 da promatraju
56 Nakon Mladenova uklanjanja kralj je samo dva puta pokuao uplesti se u hrvatska pitanja: prvo, kroz intervenciju slavonskog bana Mikca u kasnim dvadesetim godinama, ali bez uspjeha. Pokuaji su obino zaustavljeni na sjevernim granicama teritorija Nelipca i Kurjakovia. U kasnim tridesetim godinama kralj je postigao neke privremene uspjehe, ali je jo uvijek bio nesposoban zadrati ikakvu stvarnu vlast nad Hrvatskom. 57 Listine 2, dok. 123, str. 63; V. Klai, Bribirski, str. 149. 58 Uobiajena metoda mletakog djelovanja u kriznim situacijama bio je prijenos sredinjih ovlasti na grupu strunjaka koje je vlast

139

Miljevci 2008. stanje. Najvjerojatnije su potaknuli i komune Trogira, Splita i ibenika u lipnju 1340. na obnovu njihova saveza iz 1327. godine.59 Venecija je takoer u Hrvatskoj novaila i plaenike za posade njihovih tamonjih utvrda. Vrijedno je napomenuti da su meu vojnicima u Zemuniku (tada pograninoj utvrdi zadarskog distrikta) bili i ljudi iz Bribira. Iako se ne ini da su meu njima bili lanovi roda ubia, mogue je (pa i vjerojatno) da su ih tamo poslali knezovi Pavao i Grgur.60 Poetkom svibnja 1340. knez Mladen je poeo i pregovore s Venecijom da im za vrlo veliki novac ustupi Skradin, no ne ini se da je prijedlog bio iskren i iz njega nije bilo nikakvog rezultata.61 Unato tome, odnosi izmeu ubia, Venecije, Nelipia i dalmatinskih gradova ostali su dobri tijekom 1340. i 1341., iako je polako postajalo jasno da do planirane kraljevske intervencije nee doi. Situacija se promijenila kraljevom smru u proljee 1342., a po svemu sudei njegov esnaestogodinji nasljednik Ludovik nije odmah doivljen kao stvarna i neposredna prijetnja, to je ponovo utjecalo da stara zapretana neprijateljstva meu hrvatskim velikaima ponovo dobiju na estini. Neposrednu mogunost za ponovni sukob pruili su napadi kneza Nelipca i njegova neaka Konstantina na ibenski teritorij u ljeto 1342. o kojima je vie rijei bilo u prilogu Ante Birina,62 a na koje je Venecija odgovorila pokretanjem iroke diplomatske akcije s ciljem pridobivanja Kurjakovia i obje grane ubia (ostrovike Pavla II.63 i kliko-skradinske Mladena III.64) na svoju stranu. Budui da se nita odluujue nije dogodilo, pripreme za otvoreni sukob s Nelipiem su nastavljene uz intenzivne kontakte Venecije i ubia te mletake vojne pripreme u ibeniku.65 Isto razdoblje obiljeavaju i pokuaji Mladena III. i Pavla II. na to vre pribliavanje Veneciji. Vjerojatno su osjeali da neaktivnost mladog kralja Ludovika nee dugo trajati te su eljeli ojaati svoj poloaj u Hrvatskoj eliminiranjem Nelipca, a moda i preuzimanjem njegovih podruja, to bi ih stavilo u mnogo snaniji pregovaraki poloaj nasuprot kralja. S druge strane, ak i ako njihovi
slala u ugroena podruja. Obino ih je bilo tri (iako je broj mogao biti i vei s obzirom na sloenost situacije) i imali su iroke ovlasti. Takoer su trebali biti u kontaktu sa sredinjim ustanovama u Veneciji (putem organiziranog pomorskog prometa brzoplovkama) informirajui ih i raspravljajui s njima sporne odluke. lanovi takvih povjerenstava bili su obino ljudi koji su prethodno ve bili proveli neko vrijeme na razliitim viim poloajima u Veneciji i podruju u pitanju (poput bivih knezova dalmatinskih gradova). 59 CD 10, dok. 393, str. 559-561. 60 CD 10, dok. 408, str. 580-581. 61 Listine 2, dok. 136, str. 69. Pregovori su se vukli do prosinca kad su otkazani, a iako je Mladen u studenom 1341. ponovio prijedlog, novi pregovori nisu ni zapoeti (Listine 2, dok. 175, str. 91, dok. 219, str. 130). 62 O itavoj operaciji vidi: Gruber, Nelipi, str. 46-58. Ipak, treba naglasiti da je uloga ubia u tim dogaajima u tom prikazu vrlo podcijenjena. 63 Stav drugih lanova roda koji su ivjeli u Bribiru prema tom sukobu nije jasan. Nitko od njih, ukljuivo najuglednijeg meu njima, Budislava Ugrinia, nije spomenut u dokumentima. Vrlo je mogue da je u to doba (od ugovora iz 1338.) Bribir bio pod vlau Pavla II., ali je takoer mogue da je Budislav Ugrini jo uvijek podravao kneza Nelipca. 64 Listine 2, dok. 249, str. 150-153. Venecija je takoer pregovarala i s ubraniima iz Vrhrike, Nelipevim istonim susjedima i po svemu sudei Mladenovim pristaama (Listine 2, dok. 250, str. 153-155; Gruber, Nelipi, str. 49). 65 Listine 2, dok. 282, str. 170-171; Gruber, Nelipi, str. 51.

140

Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI planovi nisu bili toliko dalekoseni, njihova kasnija djelatnost pokazuje da e otpor kraljevoj rastuoj vlasti postati njihov glavni cilj, a za njegovo je ispunjavanje Venecija bila jedini mogui saveznik. Napetosti izmeu Nelipca i ibenika trajale su do srpnja 1343., kada su Mleani jo jednom probali pregovorima rijeiti problem,66 a kad je i taj pokuaj propao, odluili zapoeti rat protiv njega. ini se da je knez Pavao, u svoje ime i ime svojih neaka, ve i ranije traio odlunu akciju. Pregovori izmeu Mladena i Pavla (koje mletaki dokumenti tog razdoblja sve ee zovu Banii, tj. potomci bana), Kurjakovia i Mleana bili su sve uestaliji. ini se da su Mleani bili manje odluni u vezi s ciljevima budueg saveza nego druga strana, koja je kao cilj budueg rata postavila smrt i unitenje kneza Nelipca i kneza Konstantina i njihovih ljudi. Unato mletakoj neodlunosti, pripreme za rat su smjesta zapoele. Pored uobiajenih mjera za skupljanje i organiziranje vojske, mletakim kneevima u Dalmaciji nareeno je da konsciraju Nelipevu i Konstantinovu imovinu u njihovim gradovima, a jedan poslanik poslan je i bosanskom banu Stjepanu da bi osigurao njegovu neutralnost.67 ini se da ni Nelipac nije mirovao te je ve u kolovozu uspio raskinuti savez Kurjakovia s Venecijom. U tom je trenutku vanost Bania za nju postala jo vea nego je to bilo ranije te je morala prihvatiti njihove uvjete. Mleani su im takoer podijelili svoje graanstvo i obeali im snanu vojnu podrku.68 Stvaranje saveza izmeu Venecije i Bania odmah je urodilo plodom.69 Nelipac se oito osjetio dovoljno ugroen te je odluio prihvatiti pregovore, koji su poeli u rujnu.70 Taj rezultat svakako nije bio ono to su Banii eljeli, budui da je na taj nain Nelipac ostao neporaen te samim time i dalje neprijatelj kojeg se nije moglo ne uvaavati. Bio je natjeran prihvatiti pregovore, ali je ipak primao i jamstva svojih protivnika. Ipak, ini se da je jamstvo za Banie morala isplatiti Venecija.71 Konani ugovor sklopljen je poetkom listopada blizu slapova Krke, na Mladenovu teritoriju i na pograninom podruju izmeu Nelipca i ibenika.72 To je zapravo bila Nelipeva diplomatska pobjeda. Njegovi su teritoriji, ukljuivo njegovo sjedite Knin, kljuna utvrda srednjovjekovne Hrvatske koja je kontrolirala glavni put iz Panonije prema Jadranu, ostali vrsto u njegovoj vlasti, a on i njegov maloljetni sin dobili su mletako graanstvo. ubii sigurno nisu bili zadovoljni s time, no bili su vezani netom zakljuenim savezom s Mleanima i nisu imali drugog izbora nego prihvatiti takav rezultat.
66 Listine 2, dok. 302, str. 181; Gruber, Nelipi, str. 52. 67 Listine 2, dok. 309, str. 185-186; Gruber, Nelipi, str. 53. 68 Listine 2, dok. 319, str. 190-191; Gruber, Nelipi, str. 54. Gruber ne spominje podijelu mletakog graanstva. 69 ini se da se tome pridruio i knez Grgur Kurjakovi, ali se ne ini da je aktivno sudjelovao. Poloaj njegove brae je jo nejasniji. Oni su oito igrali neku ambivalentnu politiku usmjerenu na balansiranje izmeu obje strane, to se moe lako razumjeti uzevi u obzir injenicu da su bili ogori kneza Nelipca te nisu mogli biti zapravo zainteresirani za njegovu eliminaciju. 70 Listine 2, dok. 327, str. 193-194; Gruber, Nelipi, str. 54. 71 Knez Grgur Kurjakovi je takoer ukljuen u pregovore na svoj osobni zahtjev (Listine 2, dok. 328, str. 194-195; Gruber, Nelipi, str. 55). 72 Listine 2, dok. 332, str. 196-200; Gruber, Nelipi, str. 55-57.

141

Miljevci 2008. Mletaka strana sa svoje je strane trenutno bila zadovoljna jer njezin cilj ionako nije bilo jaanje ubia nego odravanje ravnotee meu hrvatskim velikaima kako bi njihova podruja sluila kao tampon zona izmeu mletakih steevina i krajeva pod kraljevom upravom. Budui da se razdvojeni velikai nisu mogli ekasno suprotstaviti kralju, ta se politika u krajnjoj liniji pokazala tetnom i za Veneciju, jer je dovela do njezina potpunog poraza na istonom Jadranu 1358. godine, a i za ubie koji e u tom razdoblju izgubiti i posljednje ostatke svoje politike nezavisnosti, ali je u tom trenutku sluila mletakim interesima uz najmanju cijenu. U sklop ovih dogaaja pripada i zanimljiv ugovor iz studenoga 1343. kojim je sedam plemia (Stoja i Radeta Vukojevi, Hranislav erni, Veselko Dragini, Ratko Radoevi, Osore Kuilojevi i Milgost Dublani) jamilo za neke druge plemie iz roda Svaia (Draoja i Vuku, sinove Radoslava i Gojslava, sina Prode te njihove bratie) obealo zastupniku kneza Mladena III. i njegove brae Radi Miganiiu da e Svaii ouvati istu vjernost i nee otii u slubu kneza Nelipca, njegova sina ili neaka Konstantina. Jamci su se obvezali da e Svaie, ako ne izvre tu obvezu, zarobiti i izruiti knezu Mladenu unutar jednog mjeseca od prekraja ili platiti teku globu od 150 libara.73 U ovom je sluaju vano naglasiti da je i Nelipac bio lan roda Svaia te da je dokument sastavljen s namjerom sprjeavanja njegovih srodnika (podanika kneza Mladena) da ga podre u skladu s rodovskom solidarnou u moguem sukobu. Manji sukobi izmeu Mladena i Nelipca dogodili su se ve u svibnju 1344. kada su Nelipac i Konstantin nanijeli tete Mladenovim posjedima i ibeniku, ali ipak nisu eskalirali u otvorenu konfrontaciju,74 moda i zato jer je ubrzo nakon toga Nelipac umro u Kninu ostavivi svoje posjede svom malodobnom sinu Ivanu pod skrbnitvom svoje udovice i njegove majke Vladislave. Nelipeva smrt i neredi koji su se mogli oekivati omoguili su kralju Ludoviku da se ukljui u hrvatske dogaaje.75 To su oito predvidjeli i knezovi Mladen III. i njegov brat Pavao III. koji su u kolovozu 1344. poslali poslanstvo u Veneciju da osiguraju mletaku podrku.76 Nasuprot tim pripremama, kralj je u Hrvatsku poslao novog bana, Nikolu Lendavskog, koji je ubrzo primio zakletvu Kurjakovia na vjernost i poeo napadati Nelipeve posjede oko Knina. Vladislava se prvo opirala, ali se, vidjevi da su tete izazvane tim napadom teke, pristala pokoriti i ban se povukao od Knina, no im je to uinio, Vladisla73 Jakov Stipii and Ante Nazor, Spisi splitskog biljenika Ivana pok. ove iz Ankone od 1341. do 1344., Splitski spomenici, Dio prvi, Splitski biljeniki spisi, sv. 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium 53 (Zagreb: HAZU, 2002.), dok. 342, str. 204-205. Pojedinani iznosi precizno se navode u dokumentu. 74 Listine 2, dok. 360, str. 214; Gruber, Nelipi, str. 59. 75 V. Klai, Bribirski, str. 150-151. 76 Mletake vlasti prihvatile su najvei dio njihovih zahtjeva i naredile knezovima Splita, Trogira i ibenika da im prue potporu (Listine 2, dok. 371, str. 222-223; Dane Gruber, Vojevanje Ljudevita I. u Dalmaciji s hrvatskim velmoami i s Mleanima i t. d. (1342-1348.), Izvjee kralj. velike gimnazije u Poegi koncem kolske godine 1887./88. (1888.), str. 6). Mleani su takoer poduzeli korake da ometu kraljeve poteze. Poslali su u dalmatinske gradove novu grupu povjerenika te pokuavali ohrabriti Kurjakovie i kneginju Vladislavu da se odupiru (Listine 2, dok. 372, str. 223-224).

142

Damir Karbi: NELIPII I UBII MEUSOBNI ODNOSI va je otkazala dogovor. Ovaj put kralj je osobno odluio ii u Hrvatsku s jakom vojskom i natjerati Vladislavu na poslunost, to je i izvrio u proljee 1345. Kao prethodnica poslana je neto manja vojska predvoena banom Nikolom i bosanskim banom Stjepanom. Posredovanjem Kurjakovia, Vladislavine brae, otvoreni sukob je izbjegnut, a Vladislava je osobno otila pred kralja u Biha i tamo mu se zaklela na vjernost. Za to je nagraena kraljevim oprostom za svog sina, potvrdom niza posjeda i darovanjem jo nekih posjeda u Ugarskoj. Ivan je dobio i status kraljevskog viteza i dvorjanika. Vladislava je ipak morala kralju predati Knin i neke manje utvrde u kninskoj upaniji, a to je trebalo biti nadoknaeno darovanjem nekih posjeda Mladena III. i njegove brae (klikom upanijom, ukljuujui samu tvravu Klis, te cetinskom upanijom).77 Iako je taj dogovor bio prilino povoljan za Nelipie i omoguio njihov budui ponovni uspon, u tom je trenutku ipak znaio i to da su oni za neko vrijeme prestali biti stvarno nezavisan faktor u hrvatskoj politici. S druge strane, tim dogovorom posjedi ubia doli su u izravan dodir s hrvatskim teritorijima pod kraljevom izravnom vlau. Ipak, niti Pavao II. i Grgur, niti Mladen III. i njegova braa nisu se eljeli pomiriti s kraljem, to je u tom trenutku uinila veina hrvatskih velikaa i plemia.78 Jedini znaajan lan roda ubia koji je kralju tada poloio zakletvu vjernosti bio je knez Budislav Ugrini,79 a za to je nagraen potvrdom njegovih posjeda (meu kojima je posebice istaknuta utvrda Rog na rijeci Krki) te pravom naslijeivanja posjeda koje je u Bribiru drao nedavno preminuli knez Ivan Juri, prijespomenuti Mladenov ogor i Budislavov bliski roak i saveznik.80 Iako Budislavovo prihvaanje kraljevskog autoriteta, kao i ono Nelipeva neaka Konstantina Kljukog, nije bilo vrlo iskreno niti trajno, omoguilo je kralju da zapone obnavljati svoju mo u Hrvatskoj i utjecati na ondanje prilike. To je zapravo i bio prvi trenutak kada se kraljevska vlast ponovo osjetila u Hrvatskoj i bila iroko prihvaena nakon 1322. godine, ime poinje novo poglavlje hrvatske politike povijesti 14. stoljea koje e s jedne strane dovesti do pada glavnih grana ubia, ali s druge i ponovnim ujedinjenjem hrvatskih zemalja, ovaj put pod kraljevskom vlau dinastije Anuvinaca, okrunjenim Zadarskim mirom 1358. godine i vrhuncem srednjovjekovnoga hrvatskoga drutvenoga, politikoga i gospodarskog razvoja.
77 Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 3-4 u: Branimir Glavii, Vladimir Vratovi, Miroslav Kurelac, Damir Karbi i Zoran Ladi (prir.), Opsada Zadra. Obsidio Iadrensis, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. 54, Djela pisaca hrvatske povijesti, sv. 6 (Zagreb: HAZU, 2007.), str. 121-128. Za vie detalja vidi: Gruber, Vojevanje, str. 4-9. 78 Ta je injenica naglaavana i od suvremenih kroniara (Obsidio Iadrensis, lib. 1, cap. 4, Opsada, str. 126-127; Cronaca Iadertina, cap. *** [Biblioteca Marciana, rukopis]); Gruber, Vojevanje, str. 9. Vrijedno je napomenuti da je upravo taj tekst iz djela Obsidio prvi sluaj kada se kod knezova Pavla II. i Mladena III. izriito kae da su od roda ubia, to je u tom trenutku jo uvijek bilo neuobiajeno za lanove glavne grane roda. Malo kasnije takva formula biti e uobiajena za sve lanove roda. 79 Vrijedno je spomenuti injenicu da je on bio meu svjedocima ugovora izmeu Nelipca i Mleana, ali nije jasno je li on jo uvijek bio u Nelipevoj slubi ili nazad na strani ubia. Sudei po njegovu djelovanju u tom trenutku, on je vjerojatno od 1338. ivio u nekoj vrsti izgnanstva u Nelipevoj slubi, a pokoravanje kralju moglo mu je dati mogunost da povrati svoj vodei poloaj u Bribiru. 80 CD 11, dok. 149, str. 197; Gruber, Vojevanje, str. 8; Nada Klai-Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, Prolost Zadra 2 (Zadar: Filozofski fakultet, 1976.), str. 217-218.

143

Miljevci 2008.

144

Utvrda Kamiak

NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA KRKI I IKOLI


Joko Zaninovi Davor Gaurina

Na prostoru grada Drnia (koji ukljuuje i podruje Miljevaca) i opine Promina danas se nalazi pet srednjovjekovnih utvrda koje su bile u posjedu velikake obitelji Nelipi: Neven, Bogoin, Kamiak na rijeci Krki, te Kljuica i drnika Gradina na rijeci ikoli. Prostor na kojemu se one nalaze, u hrvatskoj srednjovjekovnoj povijesti naziva se prominsko miljevaki. Njihova primarna funkcija bila je obrambena, ali slijedom povijesnih okolnosti drnika je Gradina postala uska jezgra buduega naselja, kakve poznajemo u nizu gradova koji su nastali oko fortikacija. to se tie njihove sauvanosti prednjai utvrda Kljuica, smjetena na desnoj obali rijeke ikole. Zahvalju145

Miljevci 2008.

jui nepristupanom terenu ona je ostala najveim dijelom sauvana. Neto manje sauvan je Neven, a najmanje ostataka arhitekture nailazimo na Bogoinu i Kamiku. Sve ove fortikacije, osim drnike Gradine, naputene su nakon zavretka Kandijskog rata (konac XVII. stoljea). Na njihovim ostacima danas je nuno provesti istrane i konzervatorske radove, jer unato povijesnim izvorima mi o njihovu ivotu veoma malo znamo. Arheoloko konzervatorska istraivanja poela su na Kljuici, a krajnji cilj je arheoloki istraiti kulturno povijesni sloj, te konzervirati i djelomino restaurirati zidove fortikacije. U konanici je treba staviti na raspolaganje NP-u Krka koji bi je trebao turistiki revalorizirati. Na drnikoj Gradini takoer su provedeni arheoloko konzervatorski radovi (1998. 1999.) u svrhu otklanjanja i sanacije ratnih oteenja, a unutar drnike Gradine provedena su i arheoloka istraivanja koja su rezultirala utvrivanjem kontinuiteta ivljenja od srednjega bronanog doba pa sve do poetka XIX. stoljea kada je utvrda naputena. Istu metodologiju koja se primjenjuje na Kljuici potrebito je primijeniti na utvrdama Neven, Bogoin i Kamiak.

Tloris utvrde Neven

146

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA... Srednjovjekovne utvrde (neke potjeu iz ranijeg perioda) na ikoli i Krki pripadaju sustavu utvrda koji su podigli hrvatski velikai Nelipii hrvatski knezovi i banovi, srednjovjekovni gospodari kninsko-drnikog (Knin i kninsko polje , Kosovo polje, Promina, Miljevci, Petrovo polje i Zagora) i cetinskog kraja da bi zatitili svoje posjede od brojnih neprijatelja. Nelipievska dominacija u Junoj Hrvatskoj dolazi do izraaja nakon slabljenja moi knezova Bribirskih (ubia) koji su bili banovi Hrvatske do 1322. godine( pad Mladena II ubia). Potpunu dominaciju u ovim krajevima Nelipii preuzimaju nakon pobjede nad Bribircima u bitci kod Knina 07. lipnja 1324. godine.

KAMIAK
Tvrava Kamiak nalazi se na lijevoj obali rijeke Krke, blizu Visovca , izmeu tjesnaca Meu gredama i Rokog slapa i relativno teko je dostupna s kopna. Naime, potrebno je urediti ostatke nekadanjih putova. Utvrda je jako devastirana, a sauvani su samo ostatci srednjovjekovne arhitekture. U blizini su, kon-

Grb obitelji Nelipi

147

Miljevci 2008.

Rodoslovlje obitelji Nelipi

cem 19. st. pronaeni i ostatci antike arhitekture. Ispod Kamika su oranice u narodu zvana Svaice, vjerojatno nazvane po posljednjem hrvatskom kralju Petru Svaiu koji se, kao i njegov brat Slavi, rodio u ovom utvrenom gradu kod Britana. Kula je nalik na orlovsko gnijezdo, a iz nje potjeu i knezovi Nelipii potomci Svaievih. U izvorima se spominje 1345. g. kao Kamichech, pa 1411. g. kao Kamichack, pa 1421. g. kao Kamichach te 1434. g. kao Camichach. Kamiak narod zove Utjeinovia grad, jer je tu bila utvrda, a nie dvori knezova Utjeinovia, koji su u 15. stoljeu bili gospodari Kamika. Tu se 1482. g. rodio kardinal Juraj Utjeinovi koji je po smrti kralja Ivana Zapolje 1526. g. bio skrbnikom njegova sina i upravitelj kraljevine Ugarske, velikovaradinski nadbiskup, dravni ministar i rizniar u Ugarskoj i Erdelju, a na kraju i rimski kardinal. Do svoje nasilne smrti 1551. bio je stvarna vlast u ostatku Ugarske i Erdelju usprkos turskoj i Habsburkoj sili. Valja spomenuti i brau Halapie koji su predstavljali Kamiak na izboru hrvatsko-ugarskog kralja Vladislava II Jagelovia. Iz Kamika je i Marko Miljenovi, Hrvatsko - primorski ban 1506. - 1508. g. Turci su ga zauzeli i poruili 1522. godine. U devetnaestom stoljeu, po opisima fra Stjepana Zlatovia i fra Petra Baia utvrda je bila donekle sauvana pa oni na temelju ondanjih ostataka opisuju izgled srednjovjekovne tvrave. 148

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA...

KLJU
Utvrda je registrirana kao spomenik u Upravi za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u ibeniku pod brojem 144. Utvrda Kljuica ili Klju nalazi se na desnoj strani kanjona ikole (Poljice), na prostoru sela Klju. Zauzima hrbat padine prema ikoli to je ini praktino neosvojivom. U blizini te utvrde je pretpovijesna gradina. Srednjovjekovna utvrda sastoji se od centralnog objekta, koji ima oblik nepravilnog etverokuta (dua strana duga je 70, a kraa 20 metara) u kojeg je uklopljena peterokatna okrugla kula na zapadnoj strani i ograenog podgraa. Unutar bedema nalaze se jo djelom sauvani zidovi trokatne palae, kue za strau i pomone prostorije prislonjene uz sjeverni zid. Ispod njih su cisterna i tamnica. Zid podgraa je najveim dijelom sauvan, kao i dvoja luna dvorina vrata, a djelom su sauvana i utvrena dvorina jugozapadna vrata. Nelipii su podigli Klju u prvoj polovini 14. st. da bi kontrolirali mletaku trgovinu iz ibenika sa zaleem i Bosnom. Na Poljici (ikoli) je bio most (Klju je bio mostobran) na putu za dalmatinsko zalee i Bosnu. Nelipii su naravno, tu naplaivali carinu. Nezadovoljstvo ibenana, zbog plaanja propisane carine urodilo je sukobom u kojem su oni osvojili i zapalili utvrdu. Tek to je pogoralo stanje, pa knez Nelipac i sinovac mu Konstantin nanose ibenanima poraz kod Rogoznice 1339. godine. Sukobi se nastavljaju, promjenjivom sreom, a zavravaju ipak na tetu Nelipia 1343. g. Nelipii se obavezuju na ruenja tvrave, do oujka 1344. godine, a kao jamstvo poloili su 10.000 libara. Za utjehu udijeljeno im je mletako graanstvo i vraeni posjedi izgubljeni u sukobima. Knez ili vojvoda Nelipac (Ivan I) ubrzo umire, a nasljeuje ga Konstantin. Tvrava nije sruena (ak je Konstantin bio dozidao neke nove tvravice), ali i on ubrzo umire 1345. g. Vojvodini nasljednici, Vladislava i njen malodobni sin Ivan II nisu bili u stanju suprotstaviti se hrvatsko ugarskom kralju Ludoviku (oduzima im Knin) i njegovu vazalu bosanskom banu Stjepanu II Kotromaniu. Nelipii gube Klju oko 1347. godine (njime u kraljevo ime upravlja katelan Ugrini) i tako postupno slabe. Nakon smrti Ivana II Nelipia 1379. g. okolnosti su dodatno pogorale poloaj Nelipiima jer su njihovi neprijatelji jaali (Venecija), a pojavili su se i novi (Turci) koji 1415. g. uz pomo Venecije rue Nelipia utvrdu Zvoniac i od tada povremeno napadaju i pljakaju po njihovu podruju. Stari, moda jo opasniji neprijatelj Nelipiima bila je Venecija i njeni interesi u oblinjim gradovima Skradinu, ibeniku, Trogiru, Splitu i dr. Ivani (Ivan III) Nelipi, Cetinski knez i hrvatski ban zadnji je imao pravu vlast u ovim krajevima. On, meutim nije imao mukih potomaka, a elio je zadrati u obitelji sve posjede to se protivilo feudalnom pravu (pravo nasljeivanja imali su samo muki potomci). Ivani zato, formalno, posuuje od zeta Ivana Frankopana i keri Katarini 50. 000 dukata, pa mu zauzvrat ostavlja Sinj, Omi, Klis, Klju, Kamiac, Travnik, 149

Miljevci 2008. Zvonigrad, avinu i kotar Posuje. Ugovor je potpisan u Klisu 1422. g. Drugu ker Margaretu udao je za kneza Kurjakovia. Pred kraj svoje vladavine 1434. g. morao je potpisati takav sporazum sa ibenanima (Venecijom) po kojem je bilo zabranjeno podizati nove mostove na Poljici, to je Nelipiima bio vrlo veliki prihod (mostarina). Nakon njegove smrti 1434. godine nasljedstvo pripada, za kratko njegovoj keri Katarini i posinku (zetu) Ivanu (Anu) Frankopanu. To nije bilo po volji Hrvatsko-ugarskom kralju igmundu koji veinu Nelipia posjeda dodjeljuje hrvatskom banu Matku Talovcu, a potom njegovoj bratu Perku, koji su ga zaduili pomaui mu u ratu protiv krbavskih knezova. Kasnije ban Talovac predaje bive Nelipia posjede obitelji Martinui, unato protivljenju vojvode Ivanca Novakovia. Kjuica nije izgubila na vanosti nestankom Nelipia, to se vidi iz ponude Venecije banu Talovcu (1450. g.) da je za njeno ruenje spremna platiti 1.000 dukata, a ako bude preputena ibenanima (njihovim podanicima) 200 dukata. Turci su zauzeli utvrdu 1546. i ostali u njoj sve do Kandijskog rata 1648. g. kada su iz nje istjerani. Od tada utvrda nije u funkciji.

NEVEN
Nalazi se na zapadnoj strani Promine, na rubu visoke brine nad Krkom. Utvrda i pripadajue joj dvorite zaprimaju 1 km prostora, a sa svih strana bila je opasan visokim zidovima od sitnog, loe tesanog kamena spojenog vapnom. Sjeveroistoni dvorini zid bio je odijeljen dubokim opkopom, a moda i pokretnim (diuim) mostom od ostatka tvrave. Zidovi su bili debeli preko 1 metar. Strmi juni zidovi, prema provaliji, bili su visoki do 15 metara i imali su pet katova. Sjeverna strana je sada puna razvalina, a na toj strani je velika starinska etvrtasta kula koja je takoer imala pet katova. Neven potjee, po Urliu-Ivanoviu, iz 9. stoljea, a ime je dobio, prema legendi, po nekoj lijepoj Neven djevojci koja je odbijala sva nasilja bribirskih velikaa i na kraju se otrovala. Pria, vjerojatno simbolizira neprijateljstvo ubia (uevo) i Nelipia (Neven). Bez obzira na neprijateljstva postojao je drveni most na drugu stranu Krke gdje su vladali ubii. Gospodari Nevena Nelipii bili su na vrhuncu svoje moi nakon propasti Mladena ubia II (1322. g.) kada se nametnuo kao glavna snaga u Junoj Hrvatskoj vojvoda Nelipac. O tome vidi pod Klju. Valja spomenuti jo jednu legendu vezanu za Neven, a ona glasi: ivjela neka jogunasta banica Lacka u Kninu, koja se borila s Maarima i s Bonjacima. Na Ljubotiu prominskom likovao jedan vlasteli, nepokoran banici gospodarici Knina i Nevena, a on je vodio tajne dogovore s banom bosanskim proti banici. Odjednom je vojska bosanska udarila na baniinu upu od Klju150

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA... a do Nevena, harajui i plijenei. Banica izleti sa crnom etom konjanika i na starom nevenskom megdanu zametne se boj i pokolj. Poginu banica Lacka, a Bonjaci slavodobitno odvukoe mrtvu banicu, bacie je u jamu Babadolsku, a poginule Bonjake zakopae na Krievu putu pod Ljubotiem. Na Nevenskom groblju posaen je jedan starinski kri, kao i na Ljubotiu. Ova legenda bi mogla imati veze s udovicom vojvode Nelipca Vladislavom, o emu je ve bilo rijei. Osim toga spominje se i legenda prema kojoj je pod nevenskom kulom bio zakopan ma, a na drku maa je alem kamen. Taj ma je bio od nekoga starog bana pa se ta gradina uevo nasuprot Nevenu i zvala Bani kulom. Turci su vladali Nevenom od 1522. do 1686. g. a sluili su se utvrdom i zateenim drvenim mostom preko Krke. U njihovo vrijeme tu su bili: dizdari, age, begovi i kadije, to govori o velikoj vanosti te utvrde odnosno grada jer je u njemu bilo sjedite upravne i sudske vlasti.

TROENJ
uevo ili Troenj nije Nelipika ve ubia utvrda koja se nalazi se nasuprot Nevenu na drugoj strani Krke. Ureenih pristupnih putova, do same tvrave zapravo i nema. Utvrda je imala veliko strateko znaenje nadzora viseeg mosta preko Krke koji je ubiima donosio velike prihode. Jo se vide ostatci kule jakih zidina koja je imala pet katova. Osim toga, tamo imamo i ostatke megalitnih pretpovijsnih zidina i keramike, ali i antikih nalaza. Utvrda je pripadala ubiima (Nelipievim suparnicima). Kao utvreno naselje Neven se spominje 1487. g. kao Nechwen. Na karti Matea Pagana iz 1527. g. uevo se spominje kao Zucea. Pod upravom Turaka grad je od 1522. do 1684. godine. Iz toga vremena ima jedna legendu, koja kae: Podrumi ove utvrde bili su u ta vremena puni nesretne kranske raje, pogotovo za vrijeme ozloglaenog Mehmeda Ljubunia koji je bio krki kapetan i sandak beg. Glavno imanje prostiralo mu se na desnoj strani Krke u Rupama sa sjeditem u tzv. Uzdah kuli, ali ga to nije sprjeavalo da ini zla i na miljevakoj strani. Njegova supruga je bila kranka Marija (Mejrima) iz oblinjeg sela Bogetia, koju je on oteo kada je imala 12 godina i poturio je. Taj ovjek je bio estok i krvoloan. Primao je mito i darove, a njegovi ljudi su nemilosrdno plijenili raju i zatvarali kad god im se to svidjelo. Njegova ena je pomagala jadnoj kranskoj raji, a kasnije pogotovo njen sin Alija koji se ak bio pokumio s Visovakim gvardijanom fra Mihom. Nakon Mehmedove smrti naslijedio ga je dobri sin Alija. Dolaskom Venecije i oslobaanjem ovog podruja od Turaka Troenj gubi svaki znaaj i preputen je propadanju. 151

Miljevci 2008.

BOGOIN-VILIN GRAD
Srednjovjekovna utvrda Bogoin nalazi se na lijevoj strani rijeke Krke , blizu prominskog sela Bogetia na izdvojenoj stijeni iznad provalije. Njena strateka vanost je kontrola Carigradske drage, a zauzimala je prostor od 1000m. Ime mu vjerojatno potjee iz poganskog vremena kada su se na njemu palile vatre u ast bogovima. U 9. st. bio je sijelo hrvatskih upana. Isprva su mu gospodari velmoe Martinuii, a kasnije gospoda Bogetii. U izvornoj grai spominje se 1486. g. kao Bogochin, a 1484. g. kao Bogachijan, dok je na karti Pagani iz prve polovine 16. st. oznaen kao Buguncic. O utvrdi imamo malo povijesnih podataka, a najzanimljivija je legenda o knezu Bogoju, koji je bio gospodar oblinjeg sela Bogetia. On je sagradio lijepe dvore za svoga jedinca Bogdana i njegovu nesuenu nevjestu Miljevu iz Kljua, oblinjeg sela na uu ikole. Njezina majka ika ponosna udovica Domagojeva, lijepo je opremila svoju kerku za udaju, a puno njenih prijateljica je takoer pripremilo darove. Na svadbu je dolo mnogo svatova, sedam banova i dvanaest upana. Kada su svatovi doli do Bogoina, ispod klisura kanjona rijeke Krke iznenada je doletio krilati zmaj i ugrabio mladu nevjestu te je odnio u jezero kod Brljana. Bijesan Bogdan baci se za svojom ljubavi u Brljan da je spasi, ali se utopi. Tuan mladoenjin otac razdjeli svoje bogatstvo hrvatskim banovima i sirotinji da ga spominju u narodu. Ostatkom novca sagradi samostan Aranelovac, na pogled Bogoinu da redovnici mole za njega i mlade nesretnike koji stradahu u Brljanu, a obzida uevo i Neven (dva nasuprotna grada na Krki). U njihove visoke kule uzida dvije sestre da danju i nou nariu za njegovim Bogdanom. Takoer je napravio mostove na Rokom slapu i Brljanu uz obavezu putnika da plaaju po dvije suze carine za prijelaz, za njegova Bogdana. Svoj Bogoin je razruio do temelja, a sam se netragom uputio u svijet. Banica ika sagradila je kulu prema Kljuu, da u njoj stalno gore svijee za spokoj due Miljeve i Bogdana. Od toga doba narod prozva Bogoin - Vilingradom, a potok pod Kljuem ikolom, brijeg (brinu) kod Kljua Miljevcima, Puniku dragu i Babin grad po jadnoj banici. Turci ga zauzee 1522. g. i poruie.

DRNI-GRADINA
Utvrda je registrirana kao spomenik u Upravi za zatitu kulturne batine, Konzervatorski odjel u ibeniku pod brojem 147. Prvi pisani spomen Drnia potjee iz 15. st. Naime, u spisu ibenskog notara Georgija q. Lorenza (Grgo pok. Lovre) zabiljeeno je da je 08. oujka 1494. Rada, ki pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenia, prodala 152

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA... jedan vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovia iz drnikog podgraa (sub urbum Dernis). To je dakle, za sada, krtenica Drnia koja otklanja mogunost dosadanjeg tumaenja postanka imena (etimologije) Dernis = vrata u polje (na perzijskom jeziku). Posredno Drni se prvi puta spominje pod imenom Kljui (po miljenju Frane Dujmovia, a na temelju Monumenta) oko 1340. godine. Drnika Gradina nalazi se na 334 m nadmorske visine, arheoloki ostatci potjeu od prapovijesti, a imamo zastupljena sva povijesna razdoblja gotovu u kontinuitetu do kraja 19. st. kada utvrda potpuno gubi na vanosti u AustroUgarskoj monarhiji. Ostatci sadanje tvrave su: na jugu ostatak srednjovjekovne tvrave (vlasnitvo Nelipia), a centralna kula i sjeveroistoni obrambeni zid su iz turskog vremena. U tursko doba, do pred poetak Kandijskog rata (1647. g.) Drni je imao, po nekim izvorima 200-300 domainstava koja su bila opskrbljena tekuom vodom s Promine, a na ikoli je bilo nekoliko mostova od kojih se jedan vidi i na Justerovoj veduti iz 1708. g. U to vrijeme Drni je imao status kasabe(varoi) i bio je sredite nahije ili sudske ispostave u kojoj se nalazio naib (zamjenik kadije odnosno ef sudske ispostave) koji je bio podreen kadiji u Skradinu. U Drniu je stolovao i dizdar (gradski katelan tj. zapovjednik posade u tvravi) kojem su bili podreeni vojvode i jasakije (turski nii zapovjednici). Venecija je zauzela Drni 1664. godine, ali ga je ubrzo vratila (1670. g.) da bi ga konano zauzela 1683. g. Mletaki general Leonardo Foscolo dao je, velikim djelom poruiti drniku utvrdu, ali su je ubrzo opet obnovili jer je sve do 1715. g. postojala opasnost od prodora Turaka. Prva drnika, u doba Venecije, opinska zgrada bila je takoer na Gradini (danas ruevine kue Naki Vojnovi). Venecijanska vlast uredila je posjedovne odnose (Mape Grimani) i organizirala odreeni stupanj samouprave (Drnika liga) na elu s guvernaturom (dravna vlast), serdarom (narodni predstavnik) te harambaom i sudcima koje bira narod, a drava ih potvruje. Oni su bili podreeni kninskom providuru. Prestankom turske opasnosti Drni se sputa sa Gradine, a prvi korak bio je izgradnja palazzina i kvartira 1786. g. Ti objekti su graeni u vojnoupravne svrhe, ali su oznaili poetak novog Drnia sa centrom na Poljani, gdje je i danas. Drni se najvie razvio u 19. st. kada nastaju dananje vizure grada obiljeene; kuom trkalj (istaknuti primjer klasicizma je njezin portal), kuom Kului, kua Miovi i kua Vilii nastale u prvoj polovini 19 stoljea. U drugoj polovini stoljea nastale su kua Skelin (stara glazbena kola), kua Grubii (stari hotel), kua Letica (eljezarija na starom raskriju), Kue Divni (preko puta opine), kua Pelicari (staro kino Biograd) itd. Izgled Drnia upotpunjavaju i crkve i to: Sv. Ante nadograena damija iz 17. st., minaret iz 17. stoljea, crkva sv. Roka, neoromanika upna crkva Gospe od Roarija, Pravoslavna crkva Uspenja Bogorodice i dr. 153

Miljevci 2008.

Utvrda Kljuica

Utvrda Neven

Utvrda Neven

154

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA...

Utvrda Troenj

155

Miljevci 2008.

Utvrda Troenj

156

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA...

Utvrda Kljuica

Utvrda Kljuica

Utvrda Kljuica

Utvrda Kamiak

157

Miljevci 2008.

Utvrda Kamiak

Utvrda Bogoin

158

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA...

Utvrda Bogoin

Utvrda Bogoin

159

Miljevci 2008.

Drnika gradina

160

Joko Zaninovi Davor Gaurina: NELIPIEVE UTVRDE NA RIJEKAMA...

Drnika gradina

Drnika gradina

161

Miljevci 2008.

Drni 1703.

162

NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR I DRAVNIK


Ante Sekuli

U radu se raspravlja o Jurju Utiinoviu Martinueviu, poznatom u povijesti i pod imenom Brat Juraj (Frater Georgius), koji je u sloenim drutvenim, dravnim i crkvenim prilikama XVI. stoljea svojim iznimnim dravnikim sposobnostima prinosio svoj obol borbi za mir i slobodu naroda, poglavito u Sedmogradskoj. Rad ima sljedea poglavlja: 1. Pristupne misli, 2. ivotni put Jurja Utiinovia Martinuevia, 3. Pripomene o pavlinima i njihovu prinosu naoj uljudbi, 4. Drutvene i crkvene prilike u prvoj polovici XVI. stoljea u Podunavlju, 5. Pavlin i biskup Brat Juraj u aritu zbivanja, 6. Ratnik i pomiritelj, 7. Nakon umorstva, 8. Zanimljive pojedinosti iz ivota i rada Brata Jurja, 9. Veliina i tragika Jurja Utiinovia, 10. Zakljuak, 11. Pregled pismohranske grae i literature.

1. Pristupne misli
Povijesni podaci o Jurju Utiinoviu Martinueviu, pavlinu, dravniku i crkvenom dostojanstveniku, potvruju istinu da suvremenici najee ne razumiju velike ljude, ali im zahvalno potomstvo die spomenike i velia djela. To potvruje arhivska graa i obilata literatura o jedinstvenom ovjeku koji je u sloenoj povijesnoj igri oko hrvatsko-ugarskog prijestolja nakon bitke kod 163

Miljevci 2008. Mohaa (1526.)1 i silovitih turskih vojnih naleta uspio sauvati Sedmogradsku kojom je upravljao, ostati dosljedan u uvjerenjima, sauvati plemenitost u okrutnom vremenu. Roen na naem hrvatskome, dalmatinskom kru, u Kamiku, Brat Juraj2 kako je sebe jednostavno, redovniki nazivao - nikada nije zatajio svoje podrijetlo, niti svoga naroda. Bio je za ivota i do muenike smrti: Frater Georgius, infans Croatiae3 - dijete Hrvatske, lijepe zemlje iz koje je krenuo krajem XV. stoljea u svijet preko zaviajnog kra, pitomih panonskih prostora sve do Sedmogradske; prvom pak polovinom XVI. stoljea potvruje da je natus de stirpe Croata.4 Svoju mladost i puninu ovjetva nosio je Utiinovi kroz velikake dvorove Hunyadijevih, s mnogim je ratnicima bio u bojnim okrajima, a zatim je u redovnikoj pavlinskoj sobici samostana sv. Lovre kraj Budima,5 te u jasnogorskom (Czstohowa) i ajoladskom (Sajld)6 stjecao svoju izobrazbu, uvrstio duhovno postolje, zacrtavao putokaze svoje dravnike djelatnosti. Ukljuen pak u drutvene i crkvene prilike svoga doba, Juraj Utiinovi je postao moni i uspjeni vlasnik zamkova i gradova, spretni upravitelj Sedmogradske,7 uvar katolike pravovjernosti u doba irenja protestantizma, nepomirljivi i lukavi brani protiv turskih nasrtaja, zatitnik nejakih ljudi, poglavito kmetova (jobbgyok). Ratnik na bojnom polju, redovnik u samostanskoj zajednici, Brat Juraj bio je pomiritelj izmeu Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburga.8 Vinuo se do stoernikog (kardinalskog) dostojanstva, bio je moni erdeljski gospodar, ali je uvijek ostao Brat Juraj. Podaci i zanimljive pojedinosti iz ivota i rada Brata Jurja svravaju meutim traginim umorstvom i njegovim vlastitim pitanjem u samrtnikom hropcu: to sam zla uinio. Ugarski su povjesniari raspravljali o njegovim dravnikim sposobnostima i zaslugama i ukljuivali su ga meu velikane povijesti. Zato je uputna rasprava o Jurju Utiinoviu, koji je iz hrvatskog vrletna zaviaja ponio irinu i dobrotu naega ovjeka sve do Alvinca (Vinice u Sedmogradskoj), gdje je umoren, trajno zauzet za slobodu i dobrobit naroda.
1 2 3 4 5 6 7 8 Vj. Klai, Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 71-312. - Kiss, K., Katona, S., Fehr, G., Szakly, F. Mohcs emlkezete, Budapest, 1979. M. Horvth, Utyeszenich Frter Gyrgy lete. Pest. 1872., 3: pedig mg akkor is, midn bbornoki kalap dszlett fejn, kznsgesen Frter Gyrgynek neveztk pae i onda kad mu je glavu resio kardinalski eir openito su ga zvali Bratom Jurjem. Na ulaznim vratima svoga dvorca u Szamosjvru uklesao je Utiinovi svoj grb i latinski natpis koji poinje: Frater Georgius infans Croatiae Brat Juraj dijete Hrvatske. Usp. Miljevci, V. (1981.), 2(9), 15. Ondje - Na pokrajnim vratima spomenutog dvorca uklesano je est latinskih stihova, u drugom je pak doslovce: ... natus de stirpe Croatia, Dakle, u natpisima na dva ulaza istoga dvorca istie Brat Juraj svoje podrijetlo. M. Horvth, nav. dj., 7: Buda mellett sz. Lrincz, zrdjban a plos remetk szerzetbe lpett - stupio je u pavlinski pustinjaki red u samostanu sv. Lovre kraj Budima - Samostana vie nema, iskopavanja jo nisu potpuno zavrena. Sajld (Lada na aju) naselje nedaleko od Miskolca. U njemu je pavlinska crkva sada upa - a dio nekadanjega pavlinskog samostana slui kao upni dvor. Usp. Szab, L., Utjeinovi u Madarskoj, Miljevci, IV. (1980), 2(7) 10-13. S. Szilgyi, Erdlyi orszggylsi emlkek. Budapest, 1876.-1898. - Somogyi, A., Historia rerum Hungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606. Scriptores rerum Transylvanicarum, II. Nagyszeben, 1797-184. M. Horvth, nav. dj., 71-73. - Jordky, L., Werbczi s Martinuzzi. Kolozsvr, 1945., 21-22.

164

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR...

2. ivotni put Jurja Utiinovia Martinuevia


Na svoj ivotni put prepleten povijesnim sudbonosnim lomovima krenuo je Juraj Utiinovi iz Kamika,9 u jednoj od dviju drevnih hrvatskih utvrda i dvoraca na podruju Miljevake upe.10 Uz spomenutu utvrdu ondje je i grad Kljuica, vlasnitvo velikake obitelji Nelipia (XVI. st.)11 dok je Kamiak bio prema nekim miljenjima rodno mjesto posljednjega hrvatskog kralja Petra Svaia, hrvatskog bana Marka Miljenovia (1506.-1508.) i Jurja Utiinovia.12 Kljuice su jo kako-tako sauvane, a od Kamika nije ostao gotovo ni kamen na kamenu.13 Kamiak pripada skupini vie desetina povijesnih i prirodnih znamenitosti uz Krku, a nalazi se pri kraju sela Britani, uz samu spomenutu rijeku, izmeu otoia i Rokog slapa.14 O Kamiku je prvi povijesni spomen iz god. 1345. Tada je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik (1342.-1382.) potvrdio batinu potomku iz plemena Svaia Ivanu, sinu vojvode Nelipia.15 Svaii su se naime u XIII. stoljeu iselili iz Trogira i nali su novo boravite izmeu rijeke Krke i pritoke joj Poljice (ikole), a to su podruje dobili od Bele IV., hrvatsko-ugarskog kralja, kao nagradu za pomo koju su mu pruili za tatarske provale. No, poput brojnih naih tvrdih gradova mijenjao je Kamiak svoje gospodare ovisno o njihovoj vojnikoj i gospodarskoj moi i utjecaju. Prema povijesnim istraivanjima, gospodari Kamika u XV. stoljeu su bili Utiinovii, jamano potomci starohrvatskih plemena Lapana.16 Meutim, tvrdi grad je poznat u povijesti kao rodno mjesto Jurja Utiinovia, a Stjepan Gunjaa pripominje da je poetkom XVI. stoljea (1506. i 1507.) gospodar Kamika bio Marko Hrvat Miljenovi, ban hrvatski.17 U opisima staroga Kamika (Stj. Zlatovi, O. Utjeinovi-Ostroinski, P. Bai, A. Vrani, A. Milin) svi su pisci sloni u tvrdnji, da je okruen veim i manjim brdima tako da se s nijedne strane ne moe vidjeti, nego kad se nadalj doe ili
9 Literatura o Kamicu (Kamiak): Og. Utjeinovi, ivotopis kardinala brata Gjorgia Utieinovia, prozvanoga Martinusius, Rad JAZU, br. 53, Zagreb 1880. - P. Bai, Kamiak (...) Jadran, Split, 1923., 6, 2; 7, 2; 8, 2; 9, 2. - K. Stoi, Rijeka Krka, ibenik, 1927. - N. Puli, Krkom uzvodno, ibenik, 1966., 177. - N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do god. 1526. Zagreb, 1972. 203. - A. Milin, Kamiak, Miljevci, III. (1979.), 2, 5-8. (A. Milin je pseudonim Anelka Mijatovia). - S. Gunjaa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, IV. Zagreb, 1978., 26-7, 193. 10 A. Milin, Kamiak, 5. 11 Usp. (***), Kratki pogled u povijest Miljevaca. Miljevci, I. (1977.), 1, 10. - usp. Ivan Dani, Samodol, Nelepii na Miljevcima. Miljevci, II. (1978.), 2, 10-11. J. A. Soldo, Miljevaki kraj djedovina Nelipia, Miljevci, 19-27. 12 Ondje. - A. Milin, nav. dj., 5. 13 Ondje. 14 A. Milin, ondje. 15 N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb, 1976., 601. - U povelji kralja Ludovika knezu Ivanu potvruje se da za vjeno dri i ima kao svoje nasljedno pravo (...) nasljedni castrum Kamiac, koji je nedavno sagraen na njegovu nasljednom posjedu ... 16 A. Milin, nav. dj., 6. 17 S. Gunjaa, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, IV. Zagreb, 1978., 26-7.

165

Miljevci 2008. podanj doveze (Stj. Zlatovi). Kamiak se sastojao od utvrde-dvorca, a naselje pod njim i groblje bili su vezani za ivot gospodara dvorca. Zanimljivo je upozoriti na podatak: Iz toga siela jednoga od najglasovitijih pokoljenja Hrvatske proizlazili su junaci i dravnici u sve krajeve drave hrvatske-ugarske, ter su radili i krvcu svoju prolijevali po Hrvatskoj (Lici i Krbavi), po Dalmaciji, Ugarskoj, Erdelju i Biogradu - sve na korist sveukupne domovine, osobito pako stare Hrvatske.18 O nazivu utvrde-dvorca nema tekoa: nazvan je prema mjestu na kome je sagraen (lapillum - kamiak, kameak), a P. Bai spominje u opisu ostatka utvrde: Tamo izvire iva voda iz vremena kad je grad Kamiak opstojao pod imenom Zamiten.19 No, iz toga opisa treba zabiljeiti podatke: Pred tobom na zapadu iroka rijeka Krka tee kroz granitne litice, koje se okomito diu u visine. Tamo, (je) Rogovo, stari grad plemia Martinuia koga narod zove Babingrad.20 Meu glasovitim ljudima iz Kamika na Krki svakako je najpoznatiji Juraj Utiinovi, dvorjanin i bojovnik, pavlin i samostanski prior, biskup velikovaradinski, rizniar kralja Ivana Zapolje, vrstan dravnik, vojvoda i vojskovoa, vrhovni sudac i stoerni crkveni dostojanstvenik. Obiteljsko ime Jurjevo razliito je zabiljeeno: Utissinovich, Utissenovich, Utisenovich, Utissinovich, Utyszenich, Utyesenich, Utisenovski;21 Martinuzzi, Martinisius...22 Tumaenja tolike raznolikosti u ispisivanju Jurjeva imena mogu biti razliita. Prezime Utiinovi dobili su jamano po Utienu (Utissen) ili Utjeenu, sinu Matije, koji se spominje god. 1412. kao vlasnik imanja u buanskoj upaniji pod Velebitom; u kninskoj pak upaniji spominju se u XV. stoljeu. U naim povijestima piu ga: Utiini, Utieni i sl.23 ini se, da bi prema Jurjevu zaviaju najpouzdanije bilo pisati Utiinovi, budui da se radi o ikavskom kraju oko Kamika, Miljevaca i Drnia. To, meutim, moe unositi tekoe i zabunu, jer u tom izvornom - po naem miljenju - obliku ne nalazi se u arhivskoj grai.
18 Utjeinovi-Ostroinski, O. ivotopis kardinala brata Gjorgja Utieinovia, prozvanog Martinusius, Rad JAZU br. 53; Zagreb, 1880., 10. 19 Usp. lanak spomenutog pisca u listu Jadran; Split, 1923., 6, 2; 7, 2; 8, 2. 20 Ondje (o piscu Petru Baiu usp. lanak pod istim naslovom u listu Miljevci, I. (1977.), 1, 13. autor je Ante ipi). 21 Usp. Haus-, Hof-, Staatsarhiv, Wien; Allg. Akten, Fasz. 75 - (Kratica StA + broj fascikla + str.). Najee se Juraj Utiinovi spominje kao Frater Georgius, zatim Martinuzzi. T. Heres, Utjeinovi ili Utiinovi? Miljevci, VI. (1982.) i (10). 19-20. Na str. 19. doslovce: Suvremenici Jurjevo prezime piu: MARTINSIUS (Thuanus, Baronius, Jovius Nucerinus), UTISENITIUS (Istvny), Utisenius (Antun Vrani), Utisenich (Arhiv Hrvatske u Zagrebu), Croatia delli UTISENOVICH (talijanski rukopis u bekoj carskoj dvorskoj knjinici iz god. 1552.-1553.), UTESENOVICH (obiteljski spomenici porodice Drakovi). Kasniji povjesniari piu ga: UTISENICS (Szalay, 1860), UTYESZENICH (M. Horvth, 1868.), UTYESENICH (I. Magy, 1865.), UTHYSENICSH (Fessler, 1823.), UTISSINOVICH (Kreli, 1770.), Georgius MARTINUSIUS alias UTISINOVICH Croata (F. Orosz, 1747.), UTISSINOVICH alias MARTINUSIUS (Benger, 1742.), UTISENOVICHIUS (Farlati), UTISENOVISKI (Bechet, 1771.), UTISSENOVICH (Siebmacher, 1730.), MARTINUZZI (J. v. Hammer-Purgstall, 1828.). U svojim pismima Juraj se obino potpisivao kao Frater Georgius Eremita (Brat Juraj Pustinjak} ili kao (eremitarum) Frater Georgius Episcopus Varadiensis. Pisma koja su drugi pisali Jurju naslovljena su bila samo na Brata Jurja (Frater Georgio) uz naznaku crkvenog dostojanstva. Juraj se, koliko je meni poznato, ni na jednom mjestu nije vlastoruno potpisao svojim prezimenom to je u njegovo doba bio opi obiaj. 22 Usp. Vat. arhiv, Acta vicecancellari, 7. Eubel, C, Hierarchia catholica medii aevi. Monasterii, 1910., 35. 23 Usp. Vj. Klai, Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 71-312.

166

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Uz obiteljsko ime Utiinovi prema ocu Grguru dodavao je Juraj i majino: Martinuevi. Ana, njegova majka, bila je iz staroga plemikog roda Martinuevi. Latinski i talijanski pisci skraivali su i preinaivali ovo prezime u Martinusius, Martinuzzi.24 Teko je pouzdano odgovoriti zato je Juraj pridavao majinsko obiteljsko ime oevu.25 Jamano mu nije trebalo isticati svoje podrijetlo, poglavito nakon drutvenog uspona. Spomen pak na majina brata Jakova Martinuevia, biskupa Skradinskog, nije uvjerljiv kao dokaz i razlog. U novije doba napisana je misao da je to prezime biljeio iz tovanja prema svojoj majci.26 Istina je, dodue, da je Juraj rano otiao iz roditeljske kue (nije imao ni deset godina)27 pa je moda spomen na majku ostao trajna enja budueg redovnika, uglednika i dravnika. No, teko je u ovom radu odluno potvrditi koje od tih miljenja, unato svjedoanstvu A. Vrania da oboje roditeljah bijahu jednako stara plemena, al ono s materine bijae sjajnije.28 Juraj Utiinovi roen je 1482.29 godine. Nepoznat je dan roenja, a L. Lkai u svom lanku o Utiinoviu spominje 24. travnja. Jamano je tako zakljuio prema krsnom imenu koje se u starije doba esto davalo prema svecu koji se slavio na dan djetetova roenja. Meutim, u hrvatskim krajevima novoroena djeca su dobivala takoer imena oeva, djedova ili pradjedova, pa se zakljuak o danu Utiinovieva roenja (24. travnja) ini veoma nepouzdanim. Nije se takoer nigdje u ivotopisima i raspravama o Jurju Utiinoviu mogla nai potvrda spomenutog miljenja. Jurjev otac Grgur bio je prema miljenju nekih pisaca osiromaeni plemi, bogat djecom,30 a prema Jurjevu pismu A. Vraniu poginuo je u borbi s Turcima. Jamano kao ratnik Ivana Korvina, hrvatskog bana.31 Majka mu je bila Ana - kako je spomenuto - iz roda Martinuevia. Jurjeva sestra Ana udala se za Bartolomeja Drakovia (iz Biline u Bukovici).32 Iz toga braka je Juraj Drakovi, biskup i kardinal oko ijeg se odgoja mnogo brinuo Juraj Utiinovi.33
24 Usp. Bilj. 25, 26. 25 M. Horvth, Utyeszenich Frter Gyrgy lete. Pest, 1872. 57: a Martinuzzi nevet melyet neki az jabb kor szeret adni, egykor okmnyban soha sem olvastam - prezime Martinuzzi koje mu se u novije doba rado daje, nisam u davnim ispravama nikad proitao. (Ovakvo miljenje ne moe se prihvatiti, jer doista u starim spisima vie puta je zabiljeeno Martinusius, Martinuzzi). 26 T. J. H. Mar, Stablo s dubokim korijenima. Miljevci V. (1981.) 2(9), 11-12. 27 Juraj Utiinovi imao je prema A. Vraniu osam godina kad je napustio zaviaj. Usp. Milin A., Juraj Utjeinovi (...); Miljevci, III. (1979.), 1,6.- prema A. Vraniu, Horvth, M., nav. dj., 6. 28 A. Huber, Die Enverbung Siebenbrgens durch Knig Ferdinand I. im Jahre 1551. und Bruder Georgs Ende. Wien, 1889., pie Sein Familienname ist Utessenich, wie wir aus einem Briefe an seinen Landsmann Verancius erfahren, der fters, zuletzt in Mon. Hung. SS. 9, 183 und bei Utieenovi aa. o. Urkundenbuch, S. 1 abgedruckt worden ist. Patrem habui Gregorium Wthyssenith, matrem vero Annam ex veteri et nobili prosapia Marthinesevitiorum natam (...) Veracius nent ihn in seinen Briefen immer mit lateinischem Ausgange Utissenisius. - Usp. Pray, G., Epistolae procerum, 2, 301. 29 M. Horvth, nav. dj., ondje, doputa dvije godine roenja: 1484. i 1482. - Meutim, Juraj Utiinovi se rodio god. 1482. to slijedi iz niza drugih djela, kao i iz slijeda drugih pouzdanih podataka iz njegova ivota. 30 Pismo L. Lkaija, prvostolnika maarskoga i ostrogonskog nadbiskupa nalazi se u upskom Arhivu na Miljevcima. 31 A. Milin, Juraj Utjeinovi, 5. - Horvth, A., nav. dj., ondje. 32 M. Horvth, nav. dj., 6. 33 L. Szab, Utjeinovi u Madarskoj. Miljevci, IV. (1980.), 2, 12.

167

Miljevci 2008. Tri Jurjeva brata bila su prema njegovim rijeima: Nikola, vrlo vjet vojnik; Matija, knjievno dobro pouen; i Jakov, koji se u obrani Beograda istaknuo kao jedan od zapovjednika tvrave i ondje poginuo. 1521. godine. Nikola i Matija su umrli naravnom smru.34 Jurjevi ivotopisci spominju da je veoma rano poao na dvor Ivana Korvina, hrvatskog bana.35 Razloge je teko pouzdano utvrditi, ali zasigurno je I. Korvin elio pomoi svome ratniku plemiu, Jurjevu ocu, u odgoju djece. Na Korvinovu dvoru ostao je 13 godina i obavljao je poslove navlastite svojoj dobi. Kad je pak 1502. godine preao na dvor Korvinove majke Hedvige, zabiljeeno je da se isticao pokornim, ednim i udorednim istim znaajem; a odlian je bio ve svojom osobom, svojim radom i ponaanjem svojim.36 U svojoj 22. godini ivota god. 1504. stupio je u slubu erdeljskog vojvode i kneza Ivana Zapolje.37 Pod vodstvom svoga kneza Juraj Utiinovi uvjeba se u znanosti vojnoj, te ubere za vojnom polju prve lovorike ... jer bijae srca junakoga i svagda na boj spremna (...), zamalo vremena napredovao (je) na zapovjednitvo sve veih vojnih odjelah te bijae ve zapovjednikom itava konjitva.38 Nema podataka u arhivskoj sauvanoj grai zato je Juraj Utiinovi napustio vojnitvo i povukao se u pavlinski samostan sv. Lovre u Budimu.39 Zabiljeeno je meutim u pavlinskim ljetopisima da je u samostanu Blaene Djevice Marije u Ladi na rijeci aju40 proveo godinu svoga redovnikog novatva i u dvadesetietvrtoj godini ivota (1506.) poloio zavjete.41 U taj samostan povlaio se Brat Juraj i kasnije.42 U ondanjoj matinoj kui pavlinskoj, u spomenutom samostanu sv. Lovre kraj Budima,43 svravao je Brat Juraj dio svojih nauka, a zatim je poglavarstvo reda postavilo ga za priora u Czstochowi.44 Ondje je stekao ugled, poglavito meu plemiima.45 Zatim je opet priorom u Ladi na aju.46 U tom samostanu susreli su se ponovno Ivan Zapolja i Brat Juraj, nakon to je Zapolja u borbi s Ferdinandom Habsburgom izgubio prve bitke te za34 Ista djela, ondje. 35 M. Horvth, ondje. - Milin, A., ondje (oba pisca preuzimaju podatke prema podacima A. Vrania). 36 O. Utjeinovi, ivotopis kardinala brata Gyorga Utieinovia (...). Rad JAZU, 53. - Milin, A., ondje (citati iz spomenutog djela). 37 Ivan Zapolja, erdeljski vojvoda i knez, podrijetlom iz Slavonije, nazvan tako po svome posjedu Zapolje. Nakon bitke kod Mohaa (1526.) jedan od dvojice izabranih kraljeva uz koga je bilo sitnije plemstvo. 38 Usp. Bilj. 28 39 M. Horvth, nav. dj., 7: Buda mellett sz. Lrincz zrdjban a plos remetk szerzetbe lpett - usp. Pray, G., Annal, V., 271. - Orosz, F., Synopsis annalium eremicenobitorum . eremitarum ordinis s. Pauli (...), 1747., Catalogus 388-392. - Barabs, S., Frter Gyrgy letrajza. Pozsony - Budapest, 1885., 2. 40 L. Szab, Utjeinovi u Madarskoj, Miljevci, IV. (1980.), 2(7), 10-12. - Ve je spomenuto da se naselje nalazi nedaleko Miskolca te da je spomenuti samostan star est stoljea. 41 Usp. L. Szab, nav. dj., ondje. - Kisbn, L., A magyar Plosrend trtnete. Budapest, I. (1938.), II. (1940.). 42 L. Szab, ondje. 43 M. Horvth, nav. dj., 8. Pisac ne spominje godinu. 44 Isto djelo, ondje. 45 Za boravka u Budimpeti, oujka 1982. dobrotom Szab Lszla vidio sam tlocrt samostana sv. Lovre kraj Budima, izraen prema iskopavanjima arheologa Zolny Lszla. Bio je to golemi samostan kojega su Turci zapalili i razorili. U njemu je boravilo izmeu 300500 redovnika. 46 L. Szab, Spomen na brata Jurja u enstohovi. Miljevci, IV. (1980.), 1, 14-17.

168

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... traio utoite u spomenutom samostanu.47 Uz pomo Brata Jurja krenulo je Zapolji na bolje i etrnaest godina vodio je spretni i vjeti redovnik poslovima Zapoljina dijela hrvatsko-ugarskog kraljevstva.48 Ivan Zapolja je u Bratu Jurju naao svoga suradnika i pomagaa, a on je pak uveden meu velikae (Johannes rex Fratrem Georgium imprimis ad ordinem magnicorum (...) evexit)49, stekao je slavno ime, veliki ugled.50 Nakon to je ubijen bio velikovaradinski (Nagyvrad) biskup Mirko ibak (Czibk Imre) god. 1534. imenovao je Ivan Zapolja za njegova nasljednika Brata Jurja, a takoer i svojim pokladnikom.51 U jednom pismu Ivana Wese, nadbiskupa lundenskog caru Karlu (Veliki Varadin, 20. kolovoza 1536.), zabiljeeno je da je Ivanov pokladnik u dobroj snazi te da ima s im, ako bude potrebno braniti dravu, dok Ferdinand vazda trpi oskudicu.52 U sukobu Ivana Zapolje i Ferdinanda oko prijestolja zaslugom Brata Jurja sklopljena je nagodba i mir (30 toaka ugovora), 24. veljae 1538.53 Kad je pak Ivan Zapolja umro 21. srpnja 1540. ostavio je iza sebe netom roena sina (rodio se dva tjedna prije oeve smrti) i udovicu Izabelu Poljsku. Oporuno je odredio za svoga graanskog nasljednika i titnika maloljetnu sinu Brata Jurja.54 Tako se sva graanska vojna i crkvena vlast nala u rukama Brata Jurja. Nakon dvadesetak godina samostanskog redovnikog ivota postao je Brat Juraj u bijeloj pavlinskoj odjei ne samo locum tenens thesaurarius, episcopus et iudex generalis, nego namjesnik i samostalni upravitelj Sedmogradske, koga su u sloenim i sumornim vremenima55 njegovi podlonici voljeli i bili mu odani.56 Vrstan ratnik i vojskovoa Brat Juraj je uinio sve to je znao i mogao da se ispune uvjeti sklopljenog mira izmeu Zapolje i Ferdinanda,57 zatim izmeu Izabele i Ferdinanda, te sauva zemlju kojom je upravljao od prolijevanja krvi. Njegova je zasluga to je dolo do pomirbe i nagodbe izmeu Izabele i mladog
47 Al. Huber, Die Enverbung Siebenbrgens durch Knig Ferdinand I. (...), 6: hatte er, als Johann im Frhjahr 1528 nach Polen vertrieben worden war, bei den Ungarn mit grssten Eifer fr die Wiederherstellung desselben gewirkt ... 48 M. Horvth, nav. dj., 29: volt ezentl a sarkpont, amely krl Jnos udvarnak s kormny politikjnak trtnelme forgott. - Szab, L., Utjeinovi u Madarskoj, 11. 49 G. Pray, Epist. proc, 2, 381. 50 N. lstvny, Hist. de rebus Hungaricis, XII., 1, 128. (Georgii monachi iam tum apud Johannem celebre nomen, magna auctoritas). 51 52 M. Horvth, nav. dj., 26. - Pray, G., Epist proc. 2, 48 u pismu Valentina Farkaa upuenom Tomi Ndasdyju: Nos fame perimus, quia bonus eremita non permittit fruges transire Danubium (...) Eo thesaurisante concietur infelix haec patria. M. Horvth, nav. dj., 26-27. - Pisma I. Wese kralju Ferdinandu (Vel. Varadin, 6. kolovoza 1536.) i caru Karlu (20. kolovoza 1536.) oko pomirbe izmeu I. Zapolje i Ferdinanda uvaju se u Arhivu u Bruxellesu. 53 Isto djelo, 71-73. Mir izmeu protivnika sklopljen je u Velikom Varadinu. Usp. Lanz, G., Correspondenz des Kaisers Karl V., - 2, 242, 246, 253. 54 A. Huber, nav. dj., 6 (486). Pisac biljei iz korespondencije cara Karla misao o misiji Brata Jurja ohne dessen Gegemvart in Reiche nichts geschehen knne, der allein alles vermge. 55 M. Auberman, Frter Gyrgy Alvinczen. Budapest, 1899., 4: szomor idben, szomor eljelek utn ... 56 57 J. Jordky, Werbcz s Martinuzzi. Kolozsvr, 1945., 22: A krnikk szerint a szkelyek nagyon szerettk t (Sekelji su madarski stanovnici Sedmogradske). A. Huber, nav. dj., 6-7: Georg setzte sich alles in Bewegung um die Unterhandlungen zu verteilen, welche Ferdinand mit Zapolya s Witwe Isabella von Polen ber die Ausfhrung des Grosswarderiner anknpfte.

169

Miljevci 2008. joj sina Ivana Sigismunda te kralja Ferdinanda prema kojima su jugoistona Ugarska i Sedmogradska dole u ruke Habsburgovaca.58 U sloenim prilikama, u spletu nesporazuma, neasnim spletkama, Brat Juraj je brino i znalaki obavljao svoje poslove: vojevao je protiv Turaka, trsio se oko boljeg poloaja kmetova te je gotovo sedam desetljea svoje ivotne dobi ispunio uspjenim podvizima. Priznanja to ih je stekao okrunjena su imenovanjem kardinalom. Ve se iz pisma poglavara pavlinskog reda (25. svibnja 1549.) moglo zakljuiti da ga Papa eli imenovati najviim dostojanstvenikom.59 I doista, imenovan je Brat Juraj kardinalom god. 1551., a vijest je primio na putu dok je s vojskom prolazio dolinom rijeke Moria.60 Naalost, kardinalskim grimizom nije se Brat Juraj nikada ogrnuo, jer je umoren 17. prosinca 1551. u svom gradu Alvincu.61 Na pitanje zato je Brat Juraj umoren, nije jednostavno odgovoriti. Neki misle da Utjeinovieva najvea krivica bijae, da je povjerenu zemlju erdeljsku suvie ljubio. On bijae najmudriji tadanji diplomat u Ugarskoj.62 Meutim, ini se takva prosudba dopadljivom, ali muenika smrt Brata Jurja ima dublje korijenje u drutvenim odnoajima njegova doba.63

3. Pripomene o pavlinima i njihovu prinosu naoj uljudbi


Brat Juraj je pristupio pavlinima, meu njima je stekao redovniku i opu izobrazbu, ugled je meu redovnikom subraom stekao uzornim ivotom i razboritim postupcima. Potrebno je stoga zabiljeiti nekoliko podataka o bijelim fratrima koji su punih pet stoljea djelovali meu Hrvatima. Neki pae dre da ih se moe prihvatiti kao crkveni red.64 Pavlini su crkveni red, najprije pustinjaki, zatim samostanski. Jamano je red nastao u golemom sudaru Zapada i Istoka, zapravo u samoobrani Zapada od nasrtaja azijatsko-tatarskih skupina. U to doba (XIII. st.) nalo se nekoliko ljudi, koji su potaknuti spoznajom o posvemanjoj besmislenosti vanjske borbe odabrali eremitski, pustinjaki ivot u gudurama oko Peuha, u Meek gorju (K. Dokal).
58 A. Somogyi, Historia rerum Ungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606. Scriptores rerum Transylvanicarum II. Nagyszeben 17991844. - Br, K., Kpek Erdly mltjbl, Kolozsvr, 1937. - Bucholtz, F. B., Geschichte der Regierung Ferdinand I (mjesto?) 1836., 7. 240-290. - Kosry, D., Hogyan kerlt Magyarorszg a Habsburg monarchiba? Historia II. (1950.), 3-4. 59 Grgur, poglavar Pavlina izmeu ostalog pie: (...) Consequutus nonque est eam dignitatem in hoc lapso passate, quando fama erat (non vana loquor) et Rev. Dom. Vestram cardinalem colari ..., usp. I A. Codex (...). 184. br. 117. 60 Usp. Pismo kralja Ferdinanda, 30. listopada 1551., iz tabora Jen Krolyi, Al, Codex (...), 319. 61 A. Bechet, Histoire du ministare du cardinal Martinusius (...). Paris, 1715., 416-418. 62 I. Kukuljevi, Glasoviti Hrvati i Zagreb, 1886., 77. 63 64 A. Huber, nav. dj., 5(485) u raspravi o Bratu Jurju istie da u povijesti ima razdoblja kad vrijedi naelo, da je doputeno sve to slui svrsi; ta su razdoblja u kojima se himba i krenje zadane rijei, te muko ubojstvo ne dre neasnim. Kultura pavlina 8...), Zbornik, Zagreb, 1986. - Miljenje o pavlinima kao hrvatskom crkvenom redu zastupa razliito Milan Kruhek, koji je prouavao pavlinsku batinu.

170

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Prvotna je, dakle, znaajka Pavlinskog reda: elja i tenja za pustinjakim ivotom. Neki pisci ne idu u prikazima povijesti dalje od XIII. stoljea, drugi pak ele pavlinske korijene nai i utvrditi u Starom zavjetu, a poglavito u starokranskom dobu. Meutim, ime reda svi pisci izvode od prvoga pustinjaka iz IV. stoljea - sv. Pavla (Paulus, primus eremita). Sv. Jeronim je takoer drao Pavla utemeljiteljem pustinjakog ivota. No, svakako je on utemeljitelj svojim primjerom i nainom ivota.65 Godina 1215. uzima se kao godina poetka pavlinskog reda. Spomenute godine peuki biskup Bartolomej skupio je pustinjake svoje biskupije, na brdu Patau nedaleko od Peuha, sagradio im je skromni samostan s crkvom sv. Andrije i napisao prva pravila (zajedniko stanovanje, molitve, blagovanje). Zajednici je pristupio ostrogonski kanonik Euzebije i na brdu je sagradio crkvu sv. Kria na brdu Piliu. Kanonikova je misao vodilja bila, da mnotvo bakalja spojenih u jednoj oganj bolje i jae svijetli.66 Od biskupskih samostansklh zajednica pavlini su postupno postali crkveni red. Najprije im je 1308. godine papinski legat kardinal Gentilis kad se naao u Budimu dao na njihovo traenje Pravilo (regulu) sv. Augustina. Jamano otuda poneka zabuna oko pitanja radi li se o augustinskom ili pavlinskom samostanu. Treba pripomenuti da su prve pavlinske zajednice doista utemeljene na zasadama pustinjakoga, eremitskog ivota: u piljama, u zavjetrinama i njedrima gorja, nedaleko od izvora, u samotnim zatonima morskih uvala.67 Pavline kao crkveni red nije potvrdio papa Urban IV., jer je mlada redovnika zajednica bila presiromana, ali papa Ivan XXII. slubeno je 1319. godine potvrdio pavlinska redovnika pravila i pribrojio ih crkvenim redovima.68 Red se vrlo brzo irio po Ugarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, zatim ekoj, Austriji, tajerskoj, Bavarskoj i drugim europskim zemljama. U Hrvatskoj je ve 1244. godine utemeljen samostan Blaene Djevice Marije u Dubici, zatim su slijedili u Remetama, Gariu, Bakvi (Donja Bukovica), na Petrovoj gori, zatim na Gvozdu kraj Modrua, Ljubotinju (kod Senja), Sv. Ivana na Velebitu, kod akovca, Ospu kod Novoga, Kamenskom, Lepoglavi, Sv. Petru u umi, Crikvenici, Klavaru, na jezeru epi u Istri i dr.69 O podizanju pavlinskih samostana u Hrvatskoj zanimljivo je pripomenuti da je u povijesnotopografskom pregledu znatniji njihov broj u sjevernoj i (istarsko) primorsko-velebitskoj Hrvatskoj nego onih koji su zemljopisno blii baranjskim poecima.
65 Usp. B. Boleslawski, Paulina eremus commentarius hystoricus in quo Ordinis fratrum eremitarum Sancti Pauli (...) referuntur. Jasnogorski arhiv, sign. 752. - A. Eggerer, Fragmen panis corvi proto-eremitici (...). Viennae Austriae, 1663. - G. Gyngysi, Declarationes Constitutionum. Romae, 1509. - E. Kisbn, A magyar plosrend trtnete. I . , II. Budapest, 1938., 1940. i dr. 66 Usp. J. Domi, Pavlini u Hrvatskoj. Miljevci 1982., 38. 67 K. Dokal, Graa za povijest pavlinskih samostana u Hrvatskoj. A HAZU, Sign. XVI., 29. 68 E. Kisbn, nav. dj., L, 15-23. 69 Nav. djelo, ondje.

171

Miljevci 2008. O pavlinskim samostanima i njihovoj gradnji u Hrvatskoj sauvali su podatke Boleslawski, Gyngysi te F. Orosz, A. Eggerer, N. Benger, E. Kisbn i K. Dokal, koji je skupio golemu grau (do danas neobjelodanjenu). Meutim, ve je krajem XIII. stoljea pavlinska, eremitska lozoja siromatva dijelom ustuknula pred redovnikim, samostanskim pragmatizmom to je omoguilo svestraniju djelatnost u prosvjeti, znanosti, umjetnosti i gospodarstvu. Pavlinski samostani su postali vaan imbenik i sudionik u feudalizaciji drutveno-gospodarskih odnosa u nas, a pavlini su kao redovnika zajednica postali prvorazredni subjekt u politikom ivotu Hrvata, povremeno su pae pripadnici Reda bili nositelji duhovno-crkvene i drutvenopolitike vlasti u nas (primjerice: imun Bratuli, Martin Borkovi i dr.). Priori, provincijali, vrhovnici Reda, biskupi, banski namjesnici i kraljevski savjetnici - bili su pavlini stupovi hrvatskog drutva, a suradnja s plemstvom i kraljevskim dvorom pridonosila je brojnim izdanim legatima pojedinim pavlinskim samostanima. Jamano je takav pragmatizam pomogao pavlinima da u okvirima crkvenoga ustrojstva i prava preuzmu zadau intelektualnog odgoja Hrvata u munim i pogibeljnim prilikama (larnentabile damnum). Duhovno pak umovanje pavlina oznaeno je kao meditatio et contemplatio, a kad im je povjereno duobrinitvo, djelovali su u vjerskim kontroverzama sasvim dosljedno protupatarenski, zatim gorljivo protuprotestantski. U promatranju ivota i duhovne izgradnje Brata Jurja treba imati na umu spomenute pripomene.

4. Drutvene i crkvene prilike u prvoj polovici XVI. stoljea u Podunavlju


Puninu drutvene, crkvene i dravnike djelatnosti Jurja Utjeinovia treba traiti u prvoj polovici XVI. stoljea, poglavito nakon bitke kod Mohaa (Mohcs) krajem kolovoza 1526. Zauzeem Beograda i prodorom u Podunavlje ratoborni Turci osvajali su postupno gradove i podruja pa je spomenuti sudar vojske kod Mohaa pokazao sve prednosti turske moi. ini se uputnim pratiti slijed dogaaja od kralja Matije Korvina do god. 1526., jer jakost hrvatskougarske drave nakon njegove smrti postupno je, ali osjetno opadala. Kad je Matija Korvin (Nagy Mtys) umro 1490. godine, sastali su se stalei 17. svibnja i za kralja izabrali Vladislava II. Jagelovia, koji je kraljevao od 1490. do 1526.70 godine. Neki maarski pisci misle da nije bio dorastao snagom i sposobnostima upravljati monom dravom pa je njezina nutarnja snaga bila nedovoljna oprijeti se turskim nasrtajima.71 Istina, taj kralj je proglasio Ba (1494.) kraljevskim gradom i njegovo stanovnitvo oslobodio plaanja carina te municipijske
70 F. ii, Pregled povijesti, 236 i dalje. 71 M. Horvth, nav. dj., 16.

172

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... vlasti velikog upana.72 U spomenutom gradu sazvao je u listopadu 1500. godine sabor na kojem su se okupili uglednici kraljevstva: Ivan Korvin kod kojega je u to doba bio mladi Juraj Utiinovi,73 zatim ostrogonski nadbiskup Tomo Baka.74 To zborovanje bilo je u doba rata izmeu Venecije i Turske, ali je primirje sklopljeno 22. veljae 1503. na sedam godina. No, u to doba javlja se i otpor i oporba protiv dvora, a kad se Vladislav II. ukljuio u kriarsku vojnu pape Lava X. protiv Turaka, buknula je 1514. o Uskrsu buna Jurja Dzse. Godina je bila veoma nemirna, u ognju su bila sela, vlastelinstva, nesiguran je bio imutak i ljudski ivoti.75 Kad je sljedee godine uguen spomenuti ustanak umro je Vladislav, a naslijedio ga je Ludovik II. (1516.-1526.). Prerano okrunjen mladi kralj je imao najprije skrbnike koji se nisu brinuli o kraljevstvu i kralju nego o svojoj osobnoj prevlasti, ugledu i moi. ini se, da moni velikai nisu vidjeli tursku snagu, niti su slutili svoju pogibelj.76 Kralj je dodue sazivao sabore u Tolni (1518.) i Bau (1519.), ali 1521. godine sultan Sulejman II. (1520.-1566.) osvojio je, kako je spomenuto, Beograd, abac i Zemun i napredovao je dalje. Novi bako-kaloki nadbiskup i upan Pavao Tomori77 postao je 1523. godine i vojnim zapovjednikom. U novanoj neprilici, jer mu dvor nije plaao nita, P. Tomori je nastojao skupiti vojsku, obnoviti utvrde, a esto je bio u Petrovaradinu, vanome vojnom uporitu na Dunavu. Meutim, sudar obaju vojski na Mohakom polju je pokazao nemo kranske vojske, a poraz je otvorio put Turcima gotovo nesmetanom pohodu bakom panonskom ravnicom.78 Budui da je kod Mohaa zaglavio kralj Ludovik II., trebalo je izabrati novoga hrvatsko-ugarskog vladara. Takmaci o prijestolje su bili Ferdinand I. Habsburg i Ivan Zapolja. Plemstvo se odluivalo za jednoga ili drugoga, mijenjalo svoje odluke i meusobno ratovalo. Razlike u odlukama pristaa imale su dublje korijenje, koje neki pisci trae ve u prilikama nakon kralja Matije Korvina. On je, naime, bio izrastao iz naroda, a njegov nasljednik Vladislav bio je podrijetlom izvan Ugarske, poljski kraljevi. Razlika je u svemu meu njima bila golema. K tome je i car Maksimilijan I. uspio enidbenim i nasljednikim pravima postati najmoniji gospodar pa je traio mogunosti da nakon Vladislava i sina mu postigne ugarsku krunu. U tomu je polagao nade osobito u domoljubno domae plemstvo koje je eljelo kralja domae, vlastite krvi. Jamano u tome treba traiti razlog zato je Ivan Zapolja stekao brojne pristae.79
72 Usp. A. Sekuli, Drevni Ba, Split, 1978., 31. 73 Ivan (Ivani), Korvin stolovao je najee u Krapini, gdje je 11. listopada 1504. umro, a pokopan je u Lepoglavi. Usp. ii, nav. dj., 237. (Zanimljivo je pitanje zato Utiinovi nije stupio k pavlinima u Lepoglavi, nego podaleko u samostanu kraj Budima). 74 Usp. A. Sekuli, nav. dj., ondje (i bilj. 144). 75 Pokret J. Dzse treba imati na umu kad se prosuuje rad Jurja Utiinovia kao upravitelja Sedmogradske te nastojanja da se ivot kmetova (jobbgyok) pobolja. 76 Usp. A. Sekuli, nav. dj., 31-32. (takoer bilj. 147-149 ondje). 77 Pavao Tomori bio je franjevac i nakon smrti Grgura Frankopana god. 1520. imenovao ga je kralj nadbiskupom i upanom, a god. 1523. na saboru postao je i vojnim zapovjednikom. - Usp. Sekuli, A., nav. dj., 32 (ondje i bilj., 150-155). 78 F. ii, nav. dj., 241. - Katona, S. Historia critica, XIX, 364. - Istvny, N., Libr. VIII, 74. - Vrani, A., Djela, II., 21-25. 79 M, Horvth, nav. dj., 16-17. (Pieve simpatije su u tumaenju dogaaja na strani Ivana Zapolje).

173

Miljevci 2008. Pripomenuti treba, da je nakon bitke na Mohakom polju jedan dio hrvatskog i ugarskog plemstva, pozivajui se na saborsku odluku na Rakokom polju iz 1505. godine, po kojoj tuinac u Ugarskoj i Hrvatskoj ne moe biti vladarom, izabralo je na saborima u Pounu 16. prosinca 1526. i 1. sijenja 1527. za kralja Ivana Zapolju, a manji dio Ugarske i kraljevina Hrvatska pak Ferdinanda Habsburga. U to doba Juraj Utiinovi, tada ve Brat Juraj, ulazi ponovno u splet povijesnih dogaaja prinosei golem obol slijedu povijesti. Godine 1528. naputa svoju samotnu eliju i pristupa svome negdanjem knezu, izabranom kralju Ivanu Zapolji. Tada je u zreloj dobi (46 godina), Ivanu Zapolji pristupio privreno, odano i s ljubavi.80 Iste godine skupio je oko 4000 bojovnika, pristae Zapoljine i sukobio se 25. rujna 1528. s Ferdinandovom vojskom kod Koica. Od tada njegov udio u zbivanjima postaje sve odluniji i znaajniji. Meutim, treba upozoriti da je osim turske opasnosti i unutranjih borbi oko prijestolja u to doba zanimljiv vjerski ivot, odnosno crkvene prilike.81 Tursko postupno zauzimanje gradova i podruja u Podunavlju, poglavito pak spomenuta odluna bitka kod Mohaa, potresli su temeljito vjerski ivot i crkveno ustrojstvo. Novi gospodari nosili su sa sobom svoju vjeru, shvaanje o nepomirljivosti izmeu islama i kranstva. Meutim, u poljuljanom i nesigurnom drutvenom ivotu javio se i irio protestantizam u Ugarskoj, to je utjecalo i na ivot u Podunavlju, njezinu sastavnom dijelu. U Sedmogradskoj protestantski utjecaj bio je jak, jer se dio velikaa iz svojih razliitih pobuda priklanjao novoj vjeri. Kako je pak Pavao Tomori, bako-kaloki nadbiskup poginuo na bojnom polju 1526., nije bilo nasljednika koji bi predvodio djelatnost u suzbijanju protestantizma. K tomu treba pribrojiti injenicu da je u spomenutom boju poginulo i niz ugarskih biskupa.82 Borba oko hrvatsko-ugarskog prijestolja izmeu Zapolje i Ferdinanda unijela je pometnju u crkvenom ustrojstvu posebice meu biskupe, budui da su ih kraljevi imali pravo imenovati, a potvrivala ih je Sveta Stolica. Tako je primjerice Ivan Zapolja ve 1526. godine popunio stolicu ostrogonskog nadbiskupa imenujui Pavla Vrdaija poglavarom te crkvene pokrajine. Bivi biskup u Egeru, istaknuti humanist, Vrdai nije bio u potpunosti dorastao upravi najistaknutije ugarske nadbiskupije niti drutvenim sloenim prilikama. Ve 1527. godine priao je Vrdai novom gospodaru Ferdinandu. Biskup u Nyitri Stjepan Podmaniczky83 najprije se okrenuo Zapolji, a zatim Ferdinandu. imun Erddy, zagrebaki biskup, priao je odmah nakon Ferdinandove krunidbe k Zapolji, jer
80 Usp. O. Utjeinovi, ivotopis kardinala (...) Utjeinovia, ondje. - Milin, A. nav. dj., 7. 81 82 H. Egyed, A katolikus egyhz trtnete Magyarorszgon 1914-ig. Mnchen, 1973. - Bunyitay V., A hitjts trtnetbl. Nagyvrad, 1887. Literatura: Blics, L., A rmai katholikus Egyhz trtnete Magyarorszgban. Budapest, 1885. - Katona, Historia critica regni Hungaiae, Budae - Colocae, 1778-1817. Isti, Historia metropolitanae ecclesiae Colocensis. Colocae, 1800. - Lefaivre, A., Les Magyars pendant la domination Ottoman en Hongrie (1526-1732). II. Paris, 1902. (Druga djela ve spomenuta u ovom radu). 83 Stjepan Podmaniczky, biskup u Nyitri, krunitelj oba kralja umro je god. 1528. Nakon njegove smrti nije ondje trideset godina bilo biskupa (pisanje grada Nytre, pie se u knjigama razliito: Njitra, Nitra. Nyitra i sl).

174

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... mu netom okrunjeni kralj nije dao ostrogonsku nadbiskupiju. Uz Ferdinanda dosljedno je izdrao vesprimski biskup Tomo Szalahzy, srijemski pak biskup Stjepan Brodari, ostao je uz Zapolju i bio je zagovornik pomirbe s Turcima. Kolebljivost crkvenih poglavara oko odluke o pristupu jednome ili drugome kralju moe se tumaiti eljom da uprava drave doe u to bolje i sposobnije ruke.84 Crkveni poglavari sudjelovali su u upravi dravom i zauzimali veoma istaknute poloaje. Tako su 1526.-1608. kraljevski upravitelji pojedinih pokrajina, njihovi zemaljski poglavari bili biskupi (osim trojice); zatim je izmeu 1526.1706. samo jedan dvorski kraljevski kancelar bio svjetovnjak, a svi ostali pak biskupi; takoer su izmeu 1528.-1608. upravitelji ugarske komore biskupi, a meu njima su samo dva svjetovnjaka.85 Takva zauzetost crkvenih poglavara u dravnim poslovima onoga doba sputavala ih je u veoj skrbi oko crkvenih potreba i suzbijanju jaeg irenja protestantizma. Ne smije se zanemariti injenica da je utjecaj svjetovne vlasti na izbor biskupa bio vezan uz posjede i druge povlastice to je nuno vodilo do imenovanja biskupima i onih osoba koje za tu slubu i poloaj nisu bili nikako prikladni.86 Gospodarski poloaj crkvenih poglavara nije meutim bio svugdje jednak, pa su zbog sporova oko posjeda i njihova otimanja neki od njih bili prisiljeni primati novanu pomo od komore ili su pak ivjeli na kraljevskom dvoru. Pripomenuti treba zanimljiv podatak, da je 1538. godine u Ugarskoj bilo samo tri posveena biskupa, zatim su slijedila imenovanja, a 1572. godine opet je bilo samo etiri biskupa od kojih su dvojica bili u tolikoj dobi da se nisu mogli pojaviti niti na kraljevoj krunidbi.87 Takoer treba imati na umu da pape nisu potvrivali sve do smrti Zapoljine biskupe koje je jedan od dva kralja imenovao. Takoer su nesporazumi izmeu Svete Stolice i pojedinih kraljeva Habsburgovaca oko imenovanja pojedinih biskupa bili esti i neugodni.88 Redovnitvo je u ono doba moralo podnijeti teret drutvenih lomova. U nemirima su propadale zajednice, jer su u opoj nesigurnosti zemaljski gospodari i pojedini velikai stavljali svoje ruke na samostansko-redovnika imanja, otimali ih i tako onemoguavali ivot veih zajednica.89 U Podunavlju se mora istaknuti posebice djelatnost franjevaca redodrave Bosne Srebrene (Bosna Argentina) koji su u prvoj polovici XVI. stoljea razvijali svoj duobriniki i kulturni rad ne samo izmeu Dunava i Tise, nego takoer u svim podrujima gdje
84 Usp. Egyed, H., A katolikus Egyhz trtnete Magyarorszgon 1914-ig. Mnchen, 1973., 209-210. 85 Ondje. 86 Primjerice: Martin Kecheti, nasljednik spomenutog Tome Szalahzyja, nije bio posveen biskup: utvrivao je svoje biskupske gradove i god. 1548. oenio se i ivio kao svjetovnjak. Usp. Egyed, H., nav. dj., 210. 87 Egyed, H., nav. dj., 211. 88 Zanimljiv je podatak - prema vlastitim biljekama 1978. - da od god. 1556. nije bilo katolikog biskupa u Alba Juliji (Gyulafehrvr) i Velikom Varadinu, a stolica ostrogonskih nadbiskupa bila je dvadeset i tri godine prazna (1573.-1596.). 89 Egyed, H., nav. dj. 12.

175

Miljevci 2008. su utjecaj i mo Brata Jurja bili golemi.90 Koliko je Brat Juraj pomagao radu i opstanku franjevaca na podruju kojim je upravljao jo je neistraeno, ali noviji podaci upuuju da ih je titio i pomagao im.91 - Meutim, redovnitvo u Ugarskoj onoga doba nema u svojim zajednicama redovnikog duha, nestalo je benediktinaca, a poznati samostan u Pannonhalmi je bio sekulariziran.92 I tako bi se moglo nizati podatke koji zbrojeni potvruju da je stanje u vjerskom i crkvenom ivotu bilo veoma teko.93 U izvjeima na Tridentinskom saboru slika Crkve u Ugarskoj bila je veoma tamna. U Sedmogradskoj se zauzimao za vjerski ivot i crkvenu stegu Brat Juraj koliko je god mogao. Ali ni on se unato svojoj elji, sposobnostima i zalaganjima nije mogao u potpunosti oduprijeti prodoru reformatorskog pokreta. Njegovim zalaganjem erdeljski stalei zakljuivali su o zabrani irenja protestantizma. Meutim, u posljednjoj godini njegova ivota, na dravnom saboru u Tordi (1550.) stalei su potvrdili slobodno ispovijedanje protestantske vjere, te da jedna vjera ne uznemiruje drugu.94 Nakon umorstva Brata Jurja bio je gospodarom Sedmogradske Ferdinand I. jo pet godina (1551.-1556.), ali prilike se nisu ni u emu izmijenile, a za Ivana Sigismunda (1556.-1571.) protestantizam se uvrstio, sam vladar se 1563. godine priklonio novoj vjeri. No, vladavina Ivana Sigismunda je izvan okvira ovoga rada.95

5. Pavlin i biskup Brat Juraj u aritu zbivanja


Juraj Utiinovi uao je veoma rano u drutveni ivot, sudjelovao je u njemu punim srcem i svim svojim umnim i tjelesnim sposobnostima. ivotopisac M. Horvth misli da su dvije znaajne crte u Utiinovievu ivotu: arko domoljublje i tenja za velikim djelima.96 ini se, meutim, da je Brat Juraj imao iznimno
90 Literatura: (***), Brevis memoria Provinciae Capistranae ab erectione sui de Provincia Bosnae Argentinae anno 1757. die 16. Augusti solenniter promulgata festum saecularae anno 1875. (...) Budae, 1857. Bukinac B., De activitate Franciscanorum in migrationibus populi croatici saeculis XVI et XVII, Zagreb, 1940. - Fermendin, E., Acta Bosnae potissimum ecclesiastica (...) Zagrebiae, 1892. - Isti, Cronicon observantis Provinciae Bosnae Argentinae (...), Starine JAZU, XXII. Zagreb. 1894. - Karcsonyi. J., Szt. Ferenc rendjnek trtnete Magyarorszgon 1711-ig, I-II. Budapest, 1922-24, - Unyi, B., Sokcok - Bunyevcok s a bosnyk ferencesek trtnete. Budapest, (1947). - Sekuli, A., Drevni Ba, Split, 1978. - Isti, Tragom franjevakog ljetopisa u Subotici, Split, 1978. (popis literature u zadnja dva spomenuta djela). 91 F. Levardy, Szeged - Alsvrosi templom. Veszprm. 1980. U prirunoj knjinici o segedinskoj donjogradskoj franjevakoj crkvi (nepaginirane su stranice) pisac izriito biljei (str. 4) da je Brat Juraj titio i branio bosanske franjevce u Lipi i itavom Erdelju (Lippn s egsz Erdlyben Frter Gyrgy tekintlye vdte ket ...) 92 H. Egyed. nav. dj., 212. 93 U Kolozsvru (Cluj) bio je god. 1574. samo jedan stolar koji je vjernicima o blagdanima proitao evanelje, a u Velikom Varadinu bio je neki franjevac koji se skrbio za vjerniki ivot; u cijeloj upaniji Kraszna bilo je samo tri katolika sveenika. 94 H. Egyed. nav. dj., 224. 95 Literatura: E. Jakab, Jnos Zsigmond lete s uralkodsa, Keresztny magvet, 1863. K. Szentmartoni. Jnos Zsigmond erdlyi fejedelem let s jellemrajza. Szkelykeresztr, 1934. - A. Harsny, Jnos Zsigmond, Protestns szemle, Budapest, 1889. - E. Vrady, Adatok Erdly mveldshez Jnos Zsigmond korban. Kolozsvr, 1902. - J. A. Schwicker, Martinuzzi und die Reformation in Ungarn und Siebenburgen. Be, 1867. - K. Szab, Szkely oklevltr. Kolozsvr, 1872. 96 M. Horvth, nav, dj., 14. - pisac misli da su arko domoljublje i arka tenja za velikim stvarima bili vrela i poticaji u svakom njegovu veem djelu.

176

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... tankoutan osjeaj za slobodu i pravdu. Sva njegova djela, zauzetost, napori i skrb imaju obiljeje goleme tenje za slobodnim i pravednim ivotom malih, bezimenih ljudi koji su pred naletom Turaka, u sukobima oko prijestolja ivjeli svoj skromni ivot, svagdanjicu, koja je traila iznimne napore da se proive dani s mnogo pogibelji a malo radosti. Jamano je Juraj Utiinovi ponio iz svoga krnoga dalmatinskog zaviaja suut prema stradalnicima i izotreni smisao za snalaljivou u vrtlogu zbivanja. Meutim, kad je obukao pavlinsku redovniku odjeu, kad je stekao lijepu naobrazbu, slovio je Brat Juraj ne samo kao vrstan prior u Czstohowi, Ladi na aju, nego i kao ovjek lijepa govora koji je poznavao osim hrvatskoga jo poljski, maarski, njemaki i rumunjski, a poglavito klasini latinski jezik. Svojim podrijetlom, privlanom pojavom i ugledom raspravljao je o bojevima, razgovarao o tekoama. Kad se pak ponovno susreo s Ivanom Zapoljom u Ladi, pred Bratom Jurjem otvorila se irom vrata u vrtlog povijesti.97 Kad ga je pak njegov negdanji knez, zatim okrunjeni vladar Zapolja imenovao biskupom velikovaradinskim, zapovjednikom vie gradova, savjetnikom i rizniarom, Brat Juraj je prihvatio svoju povijesnu ulogu s punom odgovornosti. Povjesniar Vj. Klai pak istie: Taj umni mu, koji je u jedan mah vrio slubu pokladnika, namjesnika i zemaljskog suca imao se boriti ne samo protiv vlastohlepne kraljice (udovice Ivana Zapolje, A. S.) ... nego i protiv njezina roaka Petra Petrovia, koji mu je zaviao i otimao se o njegovo mjesto.98 Juraj Utiinovi je doista uao u vrtlog povijesti ne kao rubni sudionik nego kao pokreta i graditelj; inio je udesa hrabrosti zaodijevajui se u boju elinim oklopom ili zelenom kabanicom vojnikom preko bijele mantije pustinjaka pavlinskog, kako je to zabiljeeno u njegovu ivotopisu.99 Silnim zamahom poeo je Brat Juraj drutveni rad u zreloj muevnoj dobi pribliujui se punom petom desetljeu svoga ivota, kako je ve spomenuto. Ukljuio se najprije u borbu oko prijestolja kao dosljedni privrenik Zapoljin, zatim se zalagao oko pomirbe i nagodbe izmeu kraljeva, a kad je umro Ivan Zapolja nastavljao je braniti probitke malodobnog Ivana Sigismunda i majke mu Izabele; no uvijek u pogibelji da Turci odluno uine Sedmogradsku turskim paalukom. U svim tim sloenim prilikama Brat Juraj djeluje veoma ivo, ali razborito, obuen u pavlinsku odjeu i s jednostavnim potpisom redovnika. ini se zato potrebnim odbaciti miljenje o tobonjoj tenji Brata Jurja da bude vladar i samodrac.100 Veina pisaca ne osporava istinu, da je kao velikovaradinski biskup i dravni rizniar ivio istim jednostavnim ivotom kao i dok je bio redovnikom. Vojnici koji su potjecali iz puka i svi obini ljudi tovali su ga; dodue, visoko plemstvo ga je ubilo, ali puk mu se molio.101
97 Ondje. 98 Vj. Klai, Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 230. 99 A. Milin, nav. dj., 6 prema ivotopisu Utjeinovia Ostroinskog Ognjoslava. 100 Usp. Archiv fr Kunde sterr. Geschichtsquellen, 22, 175. 101 L. Jordky, nav. dj., 22. - Isti pisac zakljuuje da je prema podacima Utjeinovievih suvremenika bio ovjek koga se dananjim rjenikom naziva demokratom.

177

Miljevci 2008. Meutim, treba najprije upozoriti da je bilo zabuna meu starijim piscima oko redovnike pripadnosti Jurja Utiinovia. Na to je upozorio Nikola Benger, koji je utvrdio odakle ta zabuna. Budui da su prvi pavlini odravali pravila sv. Benedikta102 ubiljeili su neki pisci Brata Jurja meu benediktince zanemarujui injenicu da su prvi pripadnici kongregacije sv. Pavla103 prvog pustinjaka utemeljene god. 1215. u Ugarskoj, prihvatili spomenuta benediktinska pravila. Pisac pavlinske povijesti N. Benger odluno odbacuje takvu zabunu (testes ejusce rei sunt patrii scriptores Istvanus (...), aliisque, tanto amplius dem meriti, quanto rerum patriarum magis gnari).104 Ve je spomenuto da je Brat Juraj bio redovniki poglavar u Czstochowi i Ladi na aju, ali u njegovu revnost oko redovnikog ivota i bogosluja treba pribrojiti znaajno djelo koje u silovitim gibanjima reformatorskog pokreta i irenja protestantizma reljefno istie redovnitvo i privrenost Crkvi pavlina i biskupa Jurja Utiinovia. To je rimski misal koji je objelodanjen god. 1537. u Veneciji pod naslovom: Missale novum, juxta ritum, modumque sacri ordinis fratrum eremitarum divi Pauli primi eremitae, a mendis omnibus expurgatum, accentibusque veris, et marginale cottacione locorum, aptis imaginum guris interpositus illustratum. Restitution autem ubi mutilium erat, impensis reverendissimi domini fratris diligentia excusum in gratiam ejusdem ordinis subnectitur dein Iconismo: Venetiis in ocina Lucae Antonii Juntae, anno a Christo nato 1537.105 U prvi mah moe se uiniti suvinim spominjati puni naslov misala. Ali ovo djelo ima iznimno znaenje kao bogosluni prirunik, ali vie pomae utvrditi koliko je Brat Juraj bio zauzet oko bogosluja u svome Redu: oistio je i provi102 Benedikt, sveti (Benedictus - blagoslovljen). Osniva benediktinskog reda u VI. stoljeu. U mladosti je poao meu pustinjake te je uzornim ivotom privukao mnoge uenike. Napisao je pravila za zajedniki ivot i razdijelio uenike u dvanaest samostana s opatom (nadstojnikom) na elu svakoga. Temeljno pravilo (Regula) napisao je u Monte Cassinu, a ono je bilo takoer vodi za veinu zajednica zapadnog monatva. Benediktinci su kao red osnovani god. 528. Uz uobiajena tri redovnika pravila polau i etvrti - stabilitas loci - stalnost mjesta - to znai da e ivjeti sav ivot u jednom samostanu. Geslo im je Ora et labora - moli i radi. U nas je prvi samostan osnovao knez Trpimir god. 852. u Rinicama iznad Solina. 103 Pavao Pustinjak, sveti (Paulus, primus eremita). Kao mladi ivio je u Egiptu, u Tebi (Tebaldi). Za Decijeva progonstva sklonio se u pustinju. Ondje je ostao devedeset i osam godina, a prema legendi za sve to vrijeme dolazio mu je gavran i donosio pola kruha. Pridruio mu se sv. Antun opat, a kad je Pavao umro, dva su lava prema predaji - pritekla u pomo Antunu da mu iskopa grob. Pavlini (paulini) su najprije pustinjaki, a zatim samostanski red. Osniva im je sv. Pavao Pustinjak, a jamano je najstariji samostan njihov u Hrvatskoj bio onaj u Dubici, osnovan god. 1244. Zaduili su hrvatski narod iznimnom kulturnom djelatnou. 104 N. Benger, Annalium eremi - coenobiticorum ordinis s. Pauli I. Eremitae, Posonii, 1742, str. 092 doslovce na latinskom jeziku: Quod autem Martinusium professione fuisse Benedictinum nonnulli scribant cum allegato Florimundo Raemundo, hic error inde probabiliter manavit, quod quidam sparserint (inter quos Ascanius Tamburinus tomo 2. de jure Abbatum, Disp. 24 quaest. 5.) congregationem S. Pauli primi Eremitae Patachii in Hungaria Anno 1215. plantatam, vivere sub regula S. Benedicti, atque ita decepi, MARTINUSIUM quoque PAULINAE professionis virurn putaverint ad Ordinem pertinere Divi Benedicti, Caeterum enim Purpuratum hunc Praesulem ex Ordine fuisse nostro, clariora sunt documenta, quam ut in dubium jure vocari queant. Nam praeter prisca Ordinis nostri monumenta, testes ejusce rei sunt patrii scriptores Istvanus. Author Purpurae Panonicae, aliique, tanto amplius dem meriti, quanto rerum patriarum gnari. Ex scriptoribus etiam exteris accuratiores idipsum testati sunt, eluti Onuphrius Panvinius in Historia Romanorum Ponticum. 105 N. Benger, nav. dj., 193. Pisac navodi puni naslov misala kao dokaz pripadnosti Brata Jurja pavlinskom redu: Argumentum insuper est proprium olim Ordinis nostri Missale impensis ejusdem Georgii Martinusti anno Christi 1537. Venetis excusum, quod hodieque in Monasterio Rannensi conservatum ...

178

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... dio potrebnim ispravcima tekst, uresio knjigu, a sve to uinio je kao pripadnik pustinjakoga pavlinskog Reda, koji je divino favore bio biskupom velikovaradinskim. Koliko se god inilo, da je u XVI. stoljeu bio obiaj uresiti naslovnu stranicu objelodanjene knjige brojnim podacima i osobnim pridjevcima, naslovima sastavljaa i nakladnika, u naslovu ovoga misala Utiinovieva suzdrano zabiljeeno je sve to potvruje njegovu revnost oko knjige i redovnikih bogosluja. Isticanje pak u naslovu biskupstva Brata Jurja ima svojevrsno znaenje i potvruje da je doista bio poglavar biskupije velikovaradinske. Neki su naime pisci postavili pitanje njegova biskupskog posveenja.106 Meutim, M. Horvth biljei da je svakoga dana pribivao misi, obdravao je crkvenu stegu, postove, redovito je molio asoslov, revno je propovijedao i bio je dobar ispovjednik.107 Potvrda o njegovu biskupsku posveenju nije zabiljeena u do sada poznatim ispravama, ali je iz svih podataka oito da je bio sveenikom uzorna ivota. Brat Juraj, pavlin i biskup, bio je u aritu zbivanja to potvruje i pismo pape Julija III. upuenog 20. srpnja 1551. iz Rima Bratu Jurju. Papa u njemu istie zauzetost i borbu Jurjevu in turbulentissimo istius provinciae tumultu, potvruje vjernost i postojanost u katolikoj vjeri: tua in catholica religione tuenda des atque constatia te razboritost u postupcima (tua prudentia).108 Na elu velikovaradinske biskupije bio je branitelj katolianstva ad ultimum usque spiritum tam armis, quam consiliis illibatam conservavit, sauvao je do zadnjeg daha vjeru savjetima i orujem, kako spominju pisci.109 Istiu pisci takoer, da se za ivota Brata Jurja razvijala vjera u onim krajevima (Quam diu Georgius Monachus vixit, una in ea regione vivit religio).110 U doba Brata Jurja trebalo je sauvati Sedmogradsku kojom je upravljao od Turaka. U nezavidnoj igri s vjetim i monim protivnikom upravitelj Erdelja u bijeloj redovnikoj odjei uspio je svoje podruje sauvati i zatititi puk pa ga onodobni latinski pjesnik velia, da je bio stup itavog kraljevstva i pobjednik kod Segedina. Qui columen regni totius hujus erat, Turcica tota manus Segedini moenia caepit ...111 U sukobu dva svijeta, dvije vjere, dvije vojske nali su se suelice dva ovjeka gozovoo istog zaviaja: Juraj Utiinovi, sin oskudnog dinarskog kra i
106 M. Horvth, nav. dj., 384. 107 Ondje. 108 A. Krolyi, Codex epistolaris fratri Georgii, str, 253. Nakon uobiajenih rijei pozdrava papa Julije III. pie: Cum antea perspecta nobis esset tua in catholica religione tuenda des atque constantia, non mediocriter quam de tua prudentia ac pietate opinionem semper habuimus, nuper conrmarunt litterae et nuncii, ex quibus intelleximus te in turbulentissimo istius provinciae tumultu cum charissimo in Christo lio nostro rege Romanorum (i.e. Ferdinando, A.S.) omnes vires opesque tuas ad optimam causam defendendam contulisse ... 109 N. Benger, nav. dj., 195. VIII. Georgius Martinusius Transylvaniam, vera in Deum religione Hungariae conjunctam, ad ultimum usque spiritum tam armis quam consiliis illibatam conservavit... 110 Ondje. 111 Isto djelo, 197. stihovi su Gapara Brushiusa u djelu Prmata de rebus Hungariae.

179

Miljevci 2008. beglerbeg Mehmed Sokolovi, dijete bosanskog vilajeta; obojica iznimno sposobni, graditelji povijesti u sudaru i lomovima. Juraj Utiinovi Martinuevi sauvao je u sebi djedovsku vjeru i ponio je sobom kroz ivot prihvaajui redovnitvo112 i crkvene slube i asti, Sokolovi je pak djetinju vjeru zamijenio novom i kroz rodni zaviaj proao kao predvodnik osvajalakih eta. Meutim, Brat Juraj je u sukobima i okrajima s Turcima bivao pobjednikom dok ga zavist Ferdinandovaca nije pokosila u vlastitom domu; Turci se nisu domogli njegove glave, ali su ubojice poslali kralju Ferdinandu redovnikovo odrezano uho.113 Prema Ivanu Zapolji sauvao je Brat Juraj svoju odanost do kraja kraljeva ivota,114 a kad su opi probici bili u pogibelji, odluno je zagovarao pomirbu izmeu suparnika oko prijestolja.115 Kada je pak Zapolja umro, Brat Juraj se odluno zalagao za prava kraljice Izabele i malodobna joj sina Ivana Sigismunda.116 Nije ta zauzetost bila bez tekoa, ali u tome je ostao uporan, dosljedan.117 Brat Juraj nije bio pristaa Ferdinanda Habsburga118 i priao mu je nakon to je razmislio o kraljevoj vojnoj snazi koja bi mogla jamiti sigurnost Ugarske i Sedmogradske.119 Kad je odluio prii Ferdinandu uinio je to s punom odgovornosti i poduzeo je sve da ga erdeljski stalei priznaju kraljem,120 te se svi zajedniki odupru turskim osvajaima. Ali Brat Juraj ni tada ne zaboravlja da je skrbnik Zapoljina sina Ivana Sigismunda pa u posljednjoj godini ivota (4. veljae 1551.), svjestan obveza iz velikovaradinskog ugovora, eli znati: quid Majestas vestra cum lio regis facere velit.121 Meutim, sprega s Ferdinandom nije bila uspjena: nepovjerljiv i sumnjiav kralj nije vjerovao Bratu Jurju, u spletkama i zavisti nije razluio istinu od potvore to je sve vodilo k povjerljivom nalogu Ivanu Krst. Castaldu da se Fratra ukloni, ako se stvari inae ne moe pomoi.122 Tako je u dvije godine (1550. i 1551.) glava sedamdesetgodinjaka bila odreena za rtvu. Izriito ju je zatraio sultan svojim fermanom upuenom krajem srpnja 1550. kraljici Izabeli, velikau i roaku joj Petru Petroviu i staleima. U
112 Usp. Benger, N., Nav. dj., Appendix, Catalogus patrum generalium, XXXIII. 113 M. Horvth, nav. dj., 361. - S. Barabs, nav. dj., 27. 114 N. Istvny. Lib. XII. 1, 128. - (Takoer u ve spomenutim djelima Bengera, Barabsa, Vrania i drugih pisaca). 115 M. Horvth, nav. dj., 71-73. 116 Vj. Klai, nav. dj., 231. 117 Ondje: - L. Jordky, nav. dj., 21. - Pray. G. Epist. proc, 2, 48, 313, 381. - Huber, A., nav. dj., 4 (484). 118 A. Huber. nav. dj., 6: Dieser (d.h. Frater Georgius, A. S.) hatte zu den entschiedensten und thtigsten Gegnern Ferdinands von sterreich gehrt. 119 A. Huber, nav. dj., 7: Der Mnch wollte oenbar die Entscheidung hinausschieben bis sich herausstellte, ob der Knig eine Macht zusammenbrachte, welche hinreichend wre, Ungarn und Siebenbrgen gegen die Trken zu behaupten. 120 Na saboru u Weissenburgu (Karlsburgu) u studenom 1547. na prijedlog Brala Jurja upueni su poklisari caru Karlu V. i kralju Ferdinandu. koji su tada bili u Augsburgu, neka uine to mogu za spas Ugarske. - Usp. Krolyi, A., Codex ep., p. 174. Monum comit Transylvaniae, I, 230-238. 121 G. Pray, nav. dj., 230. 122 Usp. Vj. Klai. Nav. dj., 233. (Ako se inae stvari ne moe pomoi neka fratra (Jurja) pretee i neka ga radije makne s puta nego da eka kako e ovaj izvesti svoje namjere protiv njega Ferdinanda A.S.) na tetu drave i cijelog kranstva).

180

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... njemu optuuje Brata Jurja za proigrano povjerenje; spreman je mladoga princa uiniti monim kraljem (Ivana Sigismunda), ali trai glavu redovnikovu.123 U dvadesetak godina svoga dravnikog djelovanja bio je Brat Juraj u aritu zbivanja: u sukobima oko hrvatsko-ugarskog prijestolja, u otporu i vojnim pohodima protiv Sulejmanovih prodora i osvajanja, u borbi za to puniju nezavisnost Sedmogradske i bolji ivot iteljstva na podruju kojim je upravljao. Meutim, u krianjima raznih interesa, u nemilosrdnim sukobima brat Juraj uzdigao se do veliine graditelja povijesti svojim iznimnim sposobnostima, ratnom vjetinom i uspjenom, spretnom ulogom pomiritelja. Znaajna je zato Papina izjava na glas o umorstvu Brata Jurja: Je li mogue (...) da bi redovnik, sveenik, biskup o kome se svagda znalo, da je estit, poboan, savjestan: sad najedared zadnjih dvajuh mjeseci svoga 70-godinjeg ivota zloincem postao.124

6. Ratnik i pomiritelj
Odlukom svojom da pomogne Ivanu Zapolji u borbama oko prijestolja ukljuio se kako je ve spomenuto - Brat Juraj u neobino sloeni politiki ivot kroz koji je trebalo proi u ratnikoj opremi prebaenoj preko redovnike odjee. Nuno je bilo vjeto sudjelovati u pregovorima, razgovarati sa sugovornicima, uvjeravati prijatelje i neprijatelje o istoi nakana, o uvjetima ivota na podunavskom podruju. Uz pristup Ivanu Zapolji zabiljeili su pisci izjavu Brata Jurja: Kad si me ve udostojao da me pozove - u slubu svoju u nesrei svojoj, ne htjedoh da ti doem praznoruk, nego evo ti donesoh ovo (10.000 cekina, A.S.) i mene glavom, a da sam mogao vie, ja bih ti donio.125 Sadrajno ova izjava koju je Brat Juraj priopio Ivanu Zapolji tumai njegovu neposrednu i predanu slubu svome negdanjem knezu, ali je istodobno i poetak njegova ratnikog i pomiriteljskoga ivotnog puta kroz povijest. Ve je spomenuto da je Brat Juraj sa svojim etama se sukobio s Ferdinandovom vojskom kod Koica (1528.), zatim je 1530. godine branio Budim od Ferdinandove vojske i zauzimao se oko gospodarskog ivota i dohotka drave, sreivao je sudstvo i upravu.126 Budui da je svojim radom postao prvi ovjek u Zapoljinu dijelu Ugarske, nastojao je urediti to vre ustrojstvo drave.127 U neposrednoj pogibelji od turskih provala inili su se napori oko nagodbe izmeu dvojice okrunjenih kraljeva, a Brat Juraj nastojao je postii to bolje uvjete za gospodara kojemu je sluio. Uz sudionitvo brojnih posrednika bio je sklopljen sporazum, svojevrsna nagodba (30 toaka) izmeu Ivana Zapolje
123 G. Pray, nav. dj., 2, 258. - Huber, A., nav. dj., 14-15. - Monum. comit. Transylvaniae, 1, (30.) 124 A. Milin, nav. dj., 8 (prema Ognj. Utjeinoviu Ostroinskom). 125 Ondje. 126 N. Istvny, Lib. XII., 1. 128. - G. Pray, Epist. proc. 2, 48. 3. A. Huber, nav. dj., (483) 127 G. Krones, Handbuch der Geschichte sterreichs, 3, 329. .

181

Miljevci 2008. i Ferdinanda.128 Sporazum je sklopljen 24. veljae 1538. u Velikom Varadinu i Ferdinand je prema njemu priznao Zapolji pravo kraljevanja u njegovu dijelu Ugarske, a zauzvrat Zapolja se odrekao naslova nad hrvatskim zemljama dok je poslije smrti njegova kraljevina trebala pripasti Ferdinandu.129 Ve je spomenuto da je Zapolja imenovao 1540. godine Brata Jurja skrbnikom svoga netom roenog sina Ivana Sigismunda. To se protivilo odredbama sporazuma pa je nastavljena borba. U svibnju 1541. Brat Juraj predvodi ete protiv Ferdinandove vojske u borbama oko Budima. S koliko je ara vodio bitku potvruje biljeka, da e prije priznati Proroka (Muhameda) nego grad predati Nijemcima.130 Boj je bio estok i pod kraj kolovoza potuene su bile Ferdinandove ete. Ali, tada je pod Budim stigao sultan Sulejman. Brat Juraj je shvatio ozbiljnost poloaja i u prvoj polovici petog desetljea ini sve to mu je dostupno oko pomirenja Ferdinanda i Zapoljine udovice Izabele Poljske. To je bilo potrebno uiniti zbog zajednikog otpora prema Turcima.131 Vlastohlepna i nestalna kraljica Izabela nije se slagala s Bratom Jurjem u nainu voenja dravnih poslova, uskratila mu je naslov sedmogradskog gubernatora.132 Podrku je nalazila u roaku Petru Petroviu, tada upanu temivarskom i vrhovnom zapovjedniku Ugarske. Meutim, unato spletkama Brat Juraj je na saboru u Tordi (1. kolovoza 1544.) izabran za vrhovnog vojskovou i potvren je za pokladnika i vrhovnog suca.133 Njemu se pak inila pogibeljnom od borbe za vlast turska sila koja je drobila europsko tlo, postupno prodirala i osvajala drevne drave, pokoravala stoljetna kraljevstva i mrvila carstva. Napokon, sultan takoer nije prijaznim okom gledao monog Brata Jurja, jer mu je mogao smetati da Erdelj polagano skui i od vazalne kneevine uini ga turskim paalukom.134 I dok je sultan utvrivao Segedin i traio da mu se izrue gradovi Temivar, Bekerek i Beej, dotle je Brat Juraj slijedom svoga ivota ubaen u jugoistonu Ugarsku, u Sedmogradsku, pomiljao je o nagodbi s Ferdinandom, jer je veina erdeljskih stalea voljela se prikloniti Ferdinandu nego neprestance ivjeti u strahu i bojazni od Turaka. ini se takoer da je i kraljica Izabela eljela vie biti posve samosvojna i slobodna s manjim prihodima nego se kititi pukim naslovom kraljice Ugarske i Erdelja i vlasnicom krune sv. Stjepana, simbolom ugarskog kraljevstva. Povjesniar Vj. Klai tumai raspoloenje Brata Jurja u to doba rijeima: njemu je zgodnije bilo da upravlja Erdeljem u ime Ferdinandovo, nego da vazda strepi od Turaka, ili da ga zbace kraljica Izabela i njezini privrenici.135 No, pouzdanijom se ini misao, da je Brat
128 M. Horvth, nav. dj., 71-73. 129 Ondje. 130 Ondje - L. Jordky, nav. dj., 21 i sl. 131 L. Jordky, nav. dj., ondje; Brat Juraj je doznao da Ferdinand kriomice pregovara s Turcima i obea im danak, ako mu pomognu da cijelo kraljevstvo bude njegovo (god. 1538.). 132 Vj. Klai, nav. dj., 230. 133 M. Horvth, nav. dj., 280 si. - L. Jordky, nav. dj., 21-24. 134 Vj. Klai, nav. dj., 230. 135 Ondje.

182

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Juraj htio u povijesnim spletkama i podvalama sauvati nezavisnost i samostalnost zemlje kojom je upravljao.136 Franjo (Ferenc) Forgch pak pie, da je Brat Juraj bio izniman mu, koji se jednako isticao u ratu i miru te se zalagao za opstojnost Erdelja i Ugarske.137 Ve u studenome 1547. godine pobudom Brata Jurja erdeljski su stalei na svom saboru u erdeljskom Biogradu (Alba Julia) zakljuili da se poalju zasebni poklisari njemakom caru Karlu V. i kralju Ferdinandu u Augsburg, gdje su boravili na njemakom saboru, neka ih sklone da se nagode s kraljicom Izabelom i neka se dignu za osloboenje Ugarske. No, takav poticaj Ferdinand nije odmah prihvatio, jer se bojao pogaziti nedavno sklopljeni mir s Turcima pa je zato tek 8. rujna 1549. sastao se njegov opunomoenik Nikola Salm s Bratom Jurjem u Nyrbtoru Jugoistono od Tokaja. Pregovaralo se o odteti na koju bi Izabela sa sinom Ivanom Sigismundom ustupila kralju Ferdinandu svoj dio Ugarske i Erdelja.138 Meutim, nije se stiglo do ikakva sporazuma, a poloaj Brata Jurja postao je sve sloeniji, jer su ga protivnici, a poglavito Petar Petrovi, oklevetali pred sultanom da Sedmogradsku kani predati kralju Ferdinandu. Ve je spomenuto da je sultan fermanom upuenom Izabeli, P. Petroviu i staleima traio Jurjevu glavu.139 Tada je Brat Juraj pregnuo svim silama da svoju nakanu ispuni i uvrsti svoj poloaj u prepletenim zbivanjima,140 a Nikola Salm imao je pravo, kad je izvijestio Ferdinanda o svojim pregovorima s Bratom Jurjem da je sve u rukama ovog redovnika, jer kraljica osim naslova nema nikakve moi.141 Meutim, Brat Juraj nasluuje, da se odlaganje sporazuma s Ferdinandom moe pretvoriti u pogibelj koju e turski sultan i beglerbeg Sokolovi uspjeno iskoristiti. Zato je u sijenju 1551. Brat Juraj izjavio pred erdeljsko-ugarskim staleima u Velikom Varadinu da ni on niti kraljica ne mogu se vie odrati pa e im zato potraiti drugog gospodara.142 Izjava je doista izvirala iz nezavidnog poloaja, ali je bila zainjena s prizvukom potrebe da se im prije uini, poduzme neto. Ve 3. veljae iste godine sastao se u Diszegu (sjeverno od Velikog Varadina) s velikim upanom Andrijom Bthorom i Erazmom Teufelom, zapovjednikom lakog konjanitva u Ugarskoj pa im je predlagao neka Ferdinand to prije dade mladom Ivanu Sigismundu prikladnu odtetu za Sedmogradsku, Izabeli pak naknadu za miraz pa neka pripremi jaku vojsku s kojom e zauzeti spomenutu zemlju.143 Istodobno poslao je Brat Juraj zaostali danak sultanu kako bi ga primirio i uvjeravao ga je o svojoj odanosti.144
136 L. Jordky, nav. dj., 21-22. 137 F. Forgch, De statu reipublicae Hungaiae Ferdinando, Johanne, Maximiliano regibus ac Johanne secundo principe Transylvaniae commentarii 1540-1572. Monumenta Hung, hist, II. Scriptores, Tom. 16; Pest 1866. 138 M. Horvth, nav. dj., 120-180. - A. Huber, nav. dj., 6-7 - Vj. Klai, nav. dj., 231. 139 F. Forgch, nav. dj., 7. - G. Pray, nav, dj., 2, 208. - Mon. comit. Transylvaniae, 1, 307. 140 Usp. Archiv fr Kunde ster. Geschichtsquellen, 22, 175. Huber, A., nav. dj., 6. 141 Djela, ondje. 142 Klai, Vj., nav. dj., 231. 143 Usp. Pray. G., nav. dj., 230. - Huber, A., nav. dj., 7, 15. 144 O odnoajima brata Jurja s Portom usp. A. Huber. nav. dj., 3(483) gdje je zabiljeeno da je Brat Juraj spoznao nemogunost otvorene

183

Miljevci 2008. Ferdinandova vojska (6 do 8 tisua momaka) ula je krajem svibnja u Erdelj pod zapovjednitvom Ivana Krstitelja Castalda, koji je bio u kraljevoj slubi i na glasu kao vrstan vojskovoa.145 Vojska je 1. lipnja stigla u Cluj (Kolozsvr), a 4. lipnja poklonili su se zastupnici erdeljskih stalea Ferdinandu kao svome kralju. Posao oko nagodbe izmeu Izabele i Ferdinanda preuzeli su Tomo Ndasdy, Iv. Krstitelj Castaldo i Brat Juraj. Oni su poli 14. lipnja kraljici Izabeli u Szsz-Sebes kamo se bila sklonila jo u svibnju. Izabela je dugo bila neprijateljski raspoloena prema Bratu Jurju, ali je ovaj u pregovorima elio postii to povoljnije uvjete, da nagodba bude to prihvatljivija.146 Otegli su se pregovori, a kad je stigao glas da se primiu turske ete, utanaena je nagodba i potpisana 19. srpnja 1551. u erdeljskom Biogradu. Izabela je u ime svoje i svoga sina ustupila caru Karlu V. i Ferdinandu (Habsburgovcima) kao i njihovim potomcima sve to je do tada drala u Ugarskoj i Erdelju, uz to im je predala ugarsku krunu sv. Stjepana. Ferdinand je pak Ivanu Sigismundu i njegovim mukim potomcima predao lesku vojvodinu Opolje kao eko leno i zajamio mu je godinji prihod od 25.000 dukata. Budui da je ta vojvodina bila zaloena sve dok ne bude iskupljena od brandenburkog markgrofa Jurja Friedricha, preuzet je imala Izabela i sin joj grad Koice s istim dohotkom. K tomu e Ivan Sigismund uzeti za enu jednu Ferdinandovu ker. Prema ugovoru Petar Petrovi predao je svoje gradove Lipu, Temivar, Bekerek i druga mjesta u jugoistonoj Ugarskoj. Ve 6. kolovoza napustila je kraljica Izabela grad Kolozsvr sa sinom i svojim pristaama, te je otila u Koice, a erdeljski stalei proglasili su Ferdinanda svojim kraljem.147 Brat Juraj je uspjeno obavio poslove oko pomirbe i nagodbe izmeu Zapolje i njegove udovice i sina mu Ivana Sigismunda te kralja Ferdinanda. Tako je ba Juraj Utieni najvie pridonio da je Erdelj s jugoistonom Ugarskom u kolovozu 1551. doao u vlast kralja Ferdinanda.148 Posebnom svojom ispravom Brat Juraj priznao je Ferdinanda zakonskim kraljem Ugarske i obeao mu vjernost, a kralj je njemu i svim pristaama Izabele potpuno oprostio sve to su uinili u prolosti protiv njemu; Bratu Jurju
borbe protiv Turske pa je bio potreban pravi ovjek za takvu igru i prava sredstva za spas zemlje. Unato svome redovnitvu i svjetonazoru traio je mogunosti da sauva Sedmogradsku. 145 Ivan Krstitelj Castaldo, podrijetlom panjolac, roen u Italiji, stupio je u slubu Ferdinanda Habsburga. Neprijateljski je bio raspoloen prema Bratu Jurju, posebice ga sumnjiio za suradnju s Turcima. ini se, da je bio zavidan i eljan Jurjevih posjeda i imetka. Nakon ubojstva napustili su ga vlastiti vojnici pa je kriomice morao napustiti Sedmogradsku. - U ispravama spominje se pod imenom Castaldo, Castaldus, Johannes Baptista, Johannes Bapt.Castaldus. Usp. L. Gross, Die Reichsregisterbcher Kaiser Karls V. - Wien Leipzig, 1930., 95, 131, 139, 140. 146 A. Krolyi, Codex epist. fratri Georgii, 41 sq - A. Huber, nav. dj., 71. - Vj. Klai, nav. dj., 231. 147 Literatura: F. B. Bucholtz, Geschichte der Regierung Ferdinand I. (Mjesto?), 1836., 240-290. - M. Hatvani, Utyeszenich Frter Gyrgy (Martinuzzi bbornok) lete. Trtnelmi zsebknyv. Rajzok a Magyar trtnelembl. Pest, 1859., 81-462. (ime pievo je pseudonim Horvtha Mihlya). - Somogyi, A., Historia rerum Ungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606, Scriptores rerum Transylvanicarum II. Nagyszeben, 1679., 1840. - Szilgyi, S., Erdlyi Orszggylsi emlkek. Budapest, 1876.-1818. - Endes, M., Erdly hrom nemzete s ngy vallsa autonmjnah trtnete. Budapest, 1935. Vrani A., De Georgii Utissenii fratris appellati vita et rebus commentarius. - Utjeinovi, O., Lebensgeschichte des Cardinals Georg Utieinovi, Wien, 1881. Klai, Vj., Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973. 148 Vj. Klai, nav. dj., 232.

184

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... pak priznao je kralj biskupstvo velikovaradinsko, poloaj pokladnika Ugarske i sve posjede to ih je imao od Zapolje, k tome ga je imenovao vojvodom erdeljskim. Uz pomo i zalaganje cara Karla V. predloio je Ferdinand papi Brata Jurja za kardinala i prvostolnika Ugarske.149 Unato sklopljenoj nagodbi i preuzimanju Erdelja ipak Ferdinand nije posve vjerovao Bratu Jurju. Nepovjerenje su obilato poticali Jurjevi zavidnici poglavito pak I. Castaldo.150 Spletke, klevete i sumnje, koje veoma esto pokreu i usmjeravaju povijesna zbivanja jamano su odluivale kad je Ferdinand jo 20. srpnja podijelio tajni nalog Castaldu neka s Bratom Jurjem uini to trai kraljev probitak, u sluaju ako zamijeti da redovnik to snuje na propast kraljevstva.151 Ali snaga je Brata Jurja poivala na odanosti stanovnitva Sedmogradske, na vjernosti puka koji je u njemu gledao istinskog skrbnika i zatitnika.152 Prilike su se znatno pogorale kad je i Sulejman Velianstveni pregnuo obnoviti i uvrstiti svoje vrhovnitvo u Sedmogradskoj. Brat Juraj je doznao da je Ferdinand unato njegovim savjetima ve 18. lipnja poklisaru Malvezziju u Carigradu, naredio neka Porti priopi otvoreno sve to se zbilo u Erdelju. Zemlja se, naime, priklonila njemu, Ferdinandu i on je njome zavladao, a zapravo da nikad i nije bila pod turskom upravom nego je njome vladao jo od smrti Ivana Zapolje. Ferdinand je k tomu bio spreman plaati sultanu ono to su mu davali kraljica Izabela i Brat Juraj. Takav postupak uvjerio je Jurja da je Ferdinand teio samo za vladavinom nad dravom, ali da nije sposoban orujem se suprotstaviti Turcima.153 Brat Juraj je sasvim drukije postupio. Najprije, nastojao je obeanjima i isprikama opsjeniti sultana; poslao mu je u ime Ivana Sigismunda danak, kao da je potonji jo uvijek gospodar Sedmogradske; beglerbega Mehmeda Sokolovia uvjeravao je o vjernosti sultanu te da Erdelj i juna Ugarska pripadaju jo uvijek Ivanu Sigismundu, koji je otiao u Koice da se vjena s kerkom rimskoga kralja (Ferdinanda, A. S.).154 Meutim, sultan je ve zapovjedio Mehmedu Sokoloviu, rumelijskom beglerbegu,155 neka udari na Ugarsku i Sedmogradsku. U doba kad je Brat Juraj pismima uvjeravao Sokolovia o svojoj vjernosti, stajao je beglerbeg s vojskom kod Petrovaradina.156
149 A. Krolyi, Codex (...), 41 sq - A. Huber, nav. dj., 7(487) Vj. Klai, nav. dj., ondje. 150 G, Pray, Epist. proc. 2, 314. - S. Katona, nav. dj., XXI. 1103 - Horvth, M., nav. dj., 6-7. 151 Usp. Vj. Klai nav. dj., 232. 152 A. Huber, nav. dj., 16: Aber der grsste Theil der Siebenbrger, besondcers die Sachsen und Szkler wie die Adel des Landes ostlich von der Theiss harrten and Georg Seite an. Jordky, L., nav. dj., 22. 153 Usp. Vj. Klai, ondje - L. Jordky, nav. dj., 21. - M, Horvth, nav. dj., 250 i dalje. 154 A. Krolyi, nav. dj., 310 si. - Barovius, J. D., Commentariorum de rebus Ungaricis (...). Monumenta Hung, historica, II. Scriptores. Tom. XVII.; Pest 1866; u djelima Forgch, F., Thury. J., Frankni, V. i drugih pisaca ve spomenutih djela. 155 Beglerbeg - tur. beylerbeyi, sultanov namjesnik u najveoj vojno-upravnoj oblasti Usp. abanovi. H., Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI. stoljea. Godinjak Drutva historiara Bosne i Hercegovine, XI. Sarajevo, I960., 174-184. 156 Poklisar Malvezzi bio je nakon priopenja Ferdinandove poruke uhien i baen u kulu na Bosporu (jer poklisari jame za rije zadatu od svojih gospodara).

185

Miljevci 2008. Budui da je Ferdinand uputio njemake vojnike u Sedmogradsku,157 mislio je Sokolovi da mu Brat Juraj moe pomoi u ienju podruja od spomenute vojske. Prvih dana rujna 1551. preao je Sokolovi s vojskom (oko 40 tisua momaka) Dunav kod Petrovaradina, a zatim Tisu, pa je uz neznatne otpore zauzeo Beej, Bekerek, anad i Lipu, a ve je 15. listopada bio pred Temivarom. Grad je branila posada panjolskih i njemakih vojnika, a zapovjednik Stjepan Losonczy veoma je uspjeno izvodio obranu te je Sokolovi izgubio mnogo ljudi i napokon je 27. listopada uzmaknuo prema Tisi.158 Vijesti o vojnom pohodu i uspjesima Turaka zabrinule su bile Ferdinanda, poduhvat nije bio izvediv; markgrof Sforza Pallavicini doveo je sobom u Erdelj hrvatski ban Zrinski mogao poduzeti etovanje u bosanskim krajevima i tako svratiti pozornost Sokoloviu, budui da su se potonjem pridruile brojne slavonske i bosanske ete pod zapovjednitvom Ulama-bega. Ferdinand je u svoju zamisao upleo slavonskog zapovjednika Luku Sekelja, senjskog kapetana Ivana Lenkovia (tada je poeo graditi tvravu Nehaj). Meutim, takav poduhvat nije bio izvediv; markgrof Sforza Pallavicini doveo je sobom u Erdelj krajem listopada nekoliko tisua vojnika, a Brat Juraj je digao puki ustanak u samoj zemlji.159 Svu tu vojsku protiv Turaka vodili su Brat Juraj, I. Castaldo i T. Ndasdy prema Lipi (du rijeke Moria). Beglerbeg Sokolovi bio je povjerio obranu spomenutog grada i tvrave hrabrome Ulamu-begu. Posadu grada su inili 5000 momaka, a slabo utvreni varo zauzeli su ljudi Jurjevi i drugih zapovjednika na juri i poeli su opsjedati tvravu u koju se bio sklonio Ulama-beg s preostalih 1500-2000 vojnika.160 Meutim, dolo je do spora izmeu Brata Jurja s jedne i Castalda te drugih zapovjednika s druge strane.161 Posljedica je jamano bila kobna i krvava, jer pisci (meu njima i Vj. Klai)162 misle da je opreka buknula pod Lipom zavrila ubojstvom Brata Jurja u prosincu iste godine.163 Razlika je bila veoma oita u shvaanju borbe protiv Turaka openito: Brat Juraj je digao mnotvo Erdeljaca na noge za obranu zaviajne zemlje i slobode, Castaldo je pak plaeniki pristupio bojnim pohodima; Utiinovia je tjerala u bojeve e157 Juraj Utiinovi je u pismima M. Sokoloviu tumaio da su njemaki vojnici u Erdelju samo radi nemira koje su potakli nezadovoljnici. Pripomenuti treba da je sva pisma Sokoloviu Brat Juraj napisao sporazumno s T. Ndasdyjem i I. Castaldom. 158 A. Krolyi, nav. dj., pismo od 30. rujna 1550. - usp. u djelima: M. Marczali. Erdly trtnete. Budapest, 1935. - Pascu, St., Istoria Transilvaniei. Nagyszeben, 1944. - Kaspar, B., De bello pannonico {...), Vidobonae, 1762. - Bucholtz, F. B., Geschichte der Regierung Ferdinand I. (mjesto?). 1836., 240-2290. - Pray, G., nav. djelo. 159 usp. Ognj. Utjeinovi. Izprave ka ivotopisu kard. brata Gjorgja Utjeinovia prozvanog Martinusiem. Starine, JAZU, knj. XII. Zagreb, 1880.,42, 128. - Isti, ivotopis kardinala brata Gjorgia Utjeenovia, Prozvanog Martinusius. Rad JAZU, knj. LIII, str. 1-93. J. Lwencklau, Histohae musulmanae Turcorum de monumentis ipsorum exscriptae libri XVIII. Francofurti, 1591. - H. Oertl, Chronologia oder historische Beschreibungaller Kriegsemprungen und Belagerung der Stdte und Festungen in Hungern, Siebenbrgen mit Trken (...). Nrnberg. 1602. 160 Usp. A. Krolyi. Codex epist., pismo od 30. rujna 1551. - Utjeinovi, Ognj., Lebensgeschichte des Cardinals Utieenovi. Wien, 1881., 35 i dalje. - Klai, Vj., nav. dj., 233. 161 A. Lukinich. Geschichte Siebenbrgens von E. G. Tschernembl. Bcsi Magyar Trtnelmi intzet vknyve, Bcs, 1931. 162 Vj. Klai, nav. dj., 233. 163 M. Horvth, nav. dj., 363. - Pray, G., Epist. proc. 2.

186

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... lja da svijet povjeren njegovu upraviteljstvu ivi mirnije, sigurnije na rodnom tlu, a Castaldo je prislukivao potvore, spletke, koje su krijepile njegovu zavist. Uznemireni Ferdinand, osjetljiv na svako izvjee koje nije bilo sukladno s njegovim zamislima, ve je imao povjerljiv nalog neka se Fratra makne s puta, ako ini to protiv njega, to poistovjeuje s pogibeljima za dravu i kranstvo.164 Ve od 16. listopada posluao je I. Castaldo potvoru biveg tajnika Jurjeva (Pesty) da Brat Juraj eli izruiti Ferdinandove ete Turcima te s pomou sultanovom sam zavladati Sedmogradskom. Ferdinand je pak k tomu pribrojio slinu potvoru nekog mletakog trgovca koji se bio navodno povratio iz Carigrada. Nikola Benger meutim s pravom istie, da je jedini Ivan Castaldo proglasio Brata Jurja izdajicom (Unicus Joannes Castaldus proditorera armat, a quo ceteri nimium creduli hanc turbidem hauserunt opinionem).165 Tako se Brat Juraj naao silno osamljen: za Ferdinanda i njegove pristae bio je izdajicom, krivokletnikom,166 a Turci su pak traili njegovu glavu ili neka im ga se izrui u okovima (Hinc illae irae Solymanni, quibus dedit in mandatis Proceribus Transylvaniae, ut Georgium quovis occasione e medio tollendum curent, aut captam et catanis oneratum ad se mittant).167 Kad je 22. studenog zapovjednik tvrave Ulama-beg ponudio predaju pod uvjetom da ga puste slobodno proi s posadom, Brat Juraj je zagovarao ponudu predaje, jer bi se tada prije zime Ferdinandove ete mogle usmjeriti protiv Sokolovia u nadi da bi se mogli povratiti izgubljeni gradovi u Potisju. Ostali zapovjednici nisu to htjeli uti pae su drali da je takav postupak Jurjev dokaz u prilog njegove tobonje izdaje. Meutim, kad su nakon nekoliko dana poele duge ravniarske kie, a vojsci je ponestalo hrane,168 dok su se neredovite erdeljske ete poele razilaziti, nije se moglo odlagati ponudu Ulama bega. Proulo se takoer da je u pomo Lipi krenuo Mehmed Sokolovi i budimski paa Ali-beg, pa je I. Castaldo pustio 28. studenog Ulama-bega slobodno otii iz grada. No, napetost i nesnoljivost prema Bratu Jurju nije popustila. Prema nekim vijestima169 Juraj se potajno sastao s Ulama begom nakon predaje Lipe kako bi ga sklonio da se vrati preko Beeja i Bekereka. Zapravo je htio tako ostvariti zamisao da progonei Turke vrati spomenute gradove. Nakon dogaaja oko Lipe gdje se Brat Juraj istakao svojom sranou170
164 Prema madarskim i njemakim piscima Vj. Klai je u svome djelu sir. 233 zabiljeio ponovljeni nalog Castaldu: Ako se inae ne moe stvari pomoi, neka fratra (Jurja, A. S.) pretee i neka ga radije makne s puta nego da eka kako e ovaj izvesti protiv njega na tetu itave drave i cijeloga kranstva. 165 N. Benger. Annalium eremi - coenobitorum (...). Posonii, 1742., 195-196. 166 Pismo I. Castaldu kralju Ferdinandu; Szszsebes, 16. listopada 1551. - Pray, G., Epist. proc. 13; - pismo S. Pallavicinija kralju Ferdinandu, Lipa 30. studenoga 1551. - usp. Pray, G., nav. dj., 2, 314. 167 N. Benger. nav. dj., 196. Istvny, N., nav. dj., 182 (ad annum 1550.). 168 Ferdinandova vojska nije imala niti tekih topova za uspjenije napade. Tlo je bilo raskvaeno, natopljeno zbog dugih kia pa je pokret momadi bio veoma otean kao i doprema hrane. 169 Usp. Vj. Klai, nav. dj., 233. - J. Lwneklau, Histoiae muslimanae Turcorum de monumentis (...), Froncoforti, 1591. - Krolyi, A., Codex, epist, 342 st. 170 A. Milin. nav. dj., 7 (prema podacima iz djela Ognj. Utjeinovia).

187

Miljevci 2008. treba za razumijevanje Jurjeve osobnosti i postupaka spomenuti dva pisma. U prvom pismu 4. prosinca 1551. pie kralju Ferdinandu: Zato mi nakon predaje Lipe nismo neprijatelja progonili te smjesta poli osvajati Beej i Bekerek, doznat e vae velianstvo u svoje vrijeme. Sada su nae ete zbog dugotrajne podsade i nepogode vrlo izmorene, te su vojnici koji su ovaj put dugo sluili, puteni svojim domovima. Hoe li nastaviti rat ili ne, zavisi o odluci vaeg velianstva; ako bi se htjelo ratovati, morala bi se podii nova vojska i to prije sazvati sabor na koji treba vae velianstvo doi osobno.171 Dva dana zatim, 6. prosinca opet u pismu kralju potie ga, neka to prije sazove ugarski sabor i odredi gdje bi se kralj mogao sastati s njime; javlja mu da je urekao erdeljski za 21. prosinca, a uskoro e skupiti takoer sabor za istonu Ugarsku.172 (Bio je to sabor na koji saziva nije stigao nikada). Zanimljivo je takoer, da je 7. prosinca poslao Brat Juraj svu svoju korespondenciju s Mehmedom Sokoloviem.173 Ferdinand je 14. prosinca (iz Graza) odgovorio Bratu Jurju da se slae sa svim to je uinio i iznosi njegovu razboritost. Car Karlo V. je takoer uputio pismo Bratu Jurju kao odgovor na zahvalnicu Jurjevu to ga je preporuio papi za kardinala. Car mu pie: Ti se istie svojim duhom nad sve sveenike ovoga vijeka, jer ti brani kranstvo svojim savjetom i miicom protiv bijesu nevjernika.174 Naalost, ni jedno od spomenuta dva vladarska pisma Brat Juraj nije proitao, nisu ga zatekla iva. Ostali su arhivska graa. Prema biljekama i postupcima Brata Jurja u prosincu 1551. motritelj moe lako utvrditi da je veliki ratnik i pomiritelj, veliki dravnik svoga doba i zatitnik svoga naroda elio urediti raune. Kao da je naslutio skori dan svoga skonanja. Svoj banderij od 1500 momaka to ga je vodio kao erdeljski vojvoda raspustio je Brat Juraj nakon predaje Lipe. Uza se je zadrao tek svoju tjelesnu strau i spremio se na put na ureeni sedmogradski sabor u Vsrhely. Prema predaji bio je smiren, a usput je elio svratiti u svoj grad Vinicu175 (Alvincza, Vintu de Jos). Ondje je doekao i primio kao goste I. Castalda i S. Pallavicinija koji su vodili svoje ete u zimske stanove.176 Kardinal jo neogrnut grimizom i gospodar Sedmogradske primio je goste, pa je elio susret proslaviti i dolino ugostiti svoje posjetitelje u nedalekom erdeljskom Biogradu (Alba Juliji). Neoprezan, onamo je poslao radi pripreme doeka najvei dio tjelesne strae i sluinadi.177
171 A. Krolyi, nav. dj., pismo od 4. prosinca 1551. 172 Isto djelo, pismo od 6. prosinca 1551. 173 SfA, Fasz. 75. - Krolyi. A., isto djelo. - Klai. Vj. nav. dj., 233. 174 Ista djela, ondje. 175 Vinica (Alvincz, Vintu de Jos) bio je Jurjev grad na lijevoj obali rijeke Moria. Brat Juraj je rado boravio ondje. 176 Prema arhivskim izvorima i miljenjima pisaca I. Castaldo i S. Pallavicini su trebali dogovoriti se i ugovoriti zimovnike za vojsku. No jamano je urota prije skovana pa je nezatiena kardinala najlake bilo umoriti u njegovu domu gdje nije bilo ni strae ni sluinadi. 177 Opis doeka i raspoloenja u Vinici usp. Gy. Lissk. Aranykgy. Budapest, 1970., 9-59. Roman je pisan prema arhivskoj gradi i objelodanjenim ivotopisima Brata Jurja.

188

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Urotnici i zavidnici odluili su skonati Brata Jurja u njegovu vlastitom domu. Jutrom 17. prosinca178 ulo je 150 Talijana i panjolaca kroz otvorena vrata u grad, zauzeli su sve ulaze i vrata. Pallavicini je pak sa dva panjolska i est talijanskih asnika uao u predsoblje erdeljskog gospodara. Marko Antonije Ferrari, tajnik Jurjev uao je sa spisima u ruci u kardinalovu radnu sobu. Prema M. Horvthu, kardinal je stajao ispred radnog stola na kojemu je bio otvoren asoslov, dnevnik, pribor za pisanje i pjeana ura (jamano je prije polaska na put molio sveenike hore - asove).179 Pozvao je tajnika neka mu prie i preda spise,180 a kad se u njih zadubio, zadao mu je Ferrari bodeom dva udarca u zatiljak. Krepki starac bacio je napadaa pod stol. Ali provalili su ostali urotnici s Pallavicinijem te su ga ranili na vratu i licu. Prema nekim piscima Brat Juraj je uzviknuo: Brao, to radite?,181 dok mu trei stavljaju u usta: to sam zla uinio?182 Prostrijeljen s lea Brat Juraj se sruio na tlo zazivajui: Isuse ... Marijo ....183 Jedan od sudionika umorstva (Mercada) odrezao je mrtvome kardinalu desno (dlakavo) uho,184 da ga poalju kralju. U svome izvjeu Ferdinandu I. napisao je I. K. Castaldo: A placido a dios de quitar del mundo a fray Giorgio (Svidjelo se Bogu da Brat Juraj napusti svijet);185 no zaboravio je spomenuti istinu, da je kao urotnik pogazio i prekrio temeljno, ljudsko pravo gostoprimstva. Mrtvo tijelo kardinalovo lealo je na istome mjestu umorstva kroz 70 dana,186 a tek onda su ga kanonici187 albajulijskog kaptola zakopali u grobnici stolne crkve. Na grobnom kamenu napisano je: Omnibus moriendum est (svi moraju umrijeti).

7. Nakon umorstva
U skladu sa svojim makijavelistikim ponaanjem Ferdinand Habsburg je potpisao Utiinovievu smrtnu osudu u pismu od 20. srpnja 1551. koje je
178 Usp. A. Bechet, Histoire du ministre du cardinal Martinusius (...) Paris. 1715., 405. biljei da je umorstvo bilo 19. prosinca, to je pogreno. Horvth M., nav. dj., 361. - Svi pisci ivotopisa Brata Jurja suglasni su da je ubojstvo uinjeno 17. prosinca, to potvruje pismo 1. Castalda kralju Ferdinandu istoga dana. - Usp. Krolyi, A., nav. dj., pismo 17. prosinca 1551. 179 M. Horvth. nav. dj., 361. 180 Vj. Klai, nav. dj., 235. 181 U ivotopisima Ognj. Utjeinovia. - usp. Milin A., nav. dj., 8. 182 Gy. Lissk, nav. dj., 65. 183 Svi su ivotopisci sloni u tome, da su spomenute rijei bile posljednje Jurja Utiinovia. Smrt je bila muenika: pojedinosti o ranama, o udarcima se dopunjuju, ali potvruju okrutno umorstvo. 184 Od djetinjstva imao je Juraj Utiinovi dlakavo (rutavo) uho. Madarski pisac Kuban E., dao je naslov svome romanu: Fratar rutava (dlakava) uha. (Kuban, E.. A szrs fl bart (...). Timisoara, 1942. - Usp. Horvth, M., nav. dj., 361. - T. J. H. Mar, Posmrtnica o muenikoj smrti kardinala Jurja Utiinovia, VI. (1982.), 1(10), 14-18. 185 A. Krolyi, Codex epist. Pismo I. K. Castalda, 17. prosinca 1551. Horvth, M., nav. dj., 362. 186 Usp. A. Bechet, nav. dj., 418. - L. Szab, Spomen brata Jurja u enstohovi. Miljevci, IV. (1980.), 1, 15. - U svih pisaca ivotopisa Brata Jurja koji su spomenuti u ovom radu potvren je podatak da je mrtav leao 70 dana neukopan. 187 Usp. Mar, T.J.H., nav. dj., str. 17. pisac spominje posebice naddekana albajuliskog Mirka Vegedija.

189

Miljevci 2008. uputio vojskovoi markizu Giambattistu Castaldu. U njemu doslovce pie: (...) premda se nadamo da e se Frater Georgius dobro i vjerno ponaati kako i dolikuje dobru ovjeku, uza sve to ti ipak poruujemo i nalaemo, ako sigurno dozna, da on neto snuje na nau oitu propast, da onda u tom sluaju protiv njega postupi i poduzme ono to bude zahtijevala nuda naega kraljevstva i naih vjernih podanika: (time) e izvriti nad njim Nau volju.188 Nema nikakve sumnje da je spomenuta kobna uputa dovela do krvave prosinake noi u Alvinczu.189 Treba se prisjetiti da je Ivan Zapolja (Zapoljski) izvukao Brata Jurja iz pavlinskog samostana u Ladi na aju (Saj-Ld) 1527. godine. Trinaest sljedeih godina bio je Brat Juraj najboljim savjetnikom i suradnikom Zapoljinim. Od god. 1534. Utiinovi je velikovaradinski biskup (Nagyvrad) i rizniar ugarske kraljevine. Poslije smrti Ivana Zapolje (1540.) postao je skrbnikom i odgojiteljem mladog Ivana igmunda. Na saboru u Tordi (1544.) izabran je za glavnog zapovjednika vojske, rizniara i vrhovnog suca. Uspon redovnika mogao je i morao izazvati u neslonu kraljevstvu, meu zlobnim i krivokletnikim velikaima zavist koja je bujala do osvetoljubivosti. Poglavito kad je ugovorom u Mhlenbachu 15. sijenja 1551. odstupio Utiinovi u ime kralja Ivana Sigismunda kralju Ferdinandu Ugarsku i Erdelj.190 Kralj Ferdinand I. jamano u znak zahvalnosti predloio je papi Juliju III. neka proglasi Brata Jurja kardinalom. Predloio ga je 4. kolovoza 1551., a Papa ga je 12. listopada iste godine uinio stoernikom Crkve.191 Kraljeva nagrada stoernikim grimizom bila je jamano himbena, jer ne ogrnuvi grimiz Brat Juraj je ezdeset i est dana poslije promaknua ubijen. Novi je kardinal poginuo pod udarcima maeva i bodea ubojica koje je poslao zahvalni kralj Ferdinand I. Trebalo je pripomenuti poneto o slijedu dogaaja kako bi se moglo upitati: to se dogodilo u kralju i oko njega te je naglo promijenio svoje miljenje i ponaanje prema Utiinoviu? Psiholozi bi moda utvrdili da je kralj bio labilna osoba, oteen u psihikom ivotu. Jednostavniji bi ljudi mogli zakljuiti da je bio prevrtljivac, nedostojan kraljevskog poloaja i moi. No, domiljanja mogu biti zanimljiva, ali sigurno Ferdinand I. nije vjerovao Jurju Utiinoviu: moda mu je bio zavidan (Brat Juraj je bio doista sposoban, poznat i priznat medu iteljima Sedmogradske), moda ga se bojao (bio je moan i sposoban vojskovoa), moda ga je pohlepa uputila zloinu (prialo se o bogatstvu poglavara Sedmogradske), moda... Koliko je osjetljivost kraljice Izabele, Zapoljine udovice, pridonosila kraljevoj sumnjiavosti moe biti zanimljivo, ali mrtva stoernika ne moe oivjeti.
188 O. Utjeenovi, ivotopis kardinala brata ora Utieenovia, prozvanog Martinusius, Rad JAZU 53. Zagreb, 1880., 88. 189 Alvincz, mad.; Viritu de Jos. rumunj.; Vinica, hrvatski. 190 E. Laszowski, Utjeinovi Martinuevi uro (Utiessenovich-Martinuzzi). Znameniti i zasluni Hrvati (...), 71. 191 Gulik-Eubel, Hierarchia catholica Medii et Recentioris aevi. III. Mnster. 1923., 32, nota 6.

190

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Ve je spomenuto, da je Brat Juraj u politikoj igri izmeu Sulejmana nazvanog El Kanuni (Zakonodavac) i Ferdinanda Habsburga vrlo umijeno, oprezno i spretno poszigao slobodu Erdelja, stanovitu neovisnost. Primao je dodue turske asnike, aue, izaslanstva. Ali esto je postupao u dosluhu s Ferdinandom. No, u razmatranju umorstva Brata Jurja nehotice se namee razloito pitanje: koja je razlika u postupcima kranskog, zapadnoeuropskog vladara i muslimanskih vlastodraca? O ozbiljnom pitanju rasprave nisu moda uvijek usklaene, ali treba upozoriti na nekoliko injenica: unutar turske drave moglo (je) biti isto kranskih autonomnih krajeva i upa: u Poljicima u Dalmaciji izmeu Splita i Omia mogao je od muslimana stanovati samo emin (ubira poreza),192 a slino je bilo oko Letnice (skopska Crne Gore) i drugdje. K tomu treba imati na umu da su Turci imali vazalne drave koje su ostale kranske bez ikakva islamiziranja tamonjeg iteljstva: Vlaku (od 1411. do 1877.), Moldavsku (od 1504.) i s Papinim doputenjem Dubrovaku Republiku (od 1526. do 1806.). Polumjesec je imao u tome psiholoku prednost pred protivnikom sa Zapada, koji je u ime raznih kranskih smjerova (primjerice protestantskih) meusobno obraunavao vrlo okrutno. K tomu, Habsburg je osim obrane kranstva branio dinastike, osobne, centralistiko-kraljevske probitke i ciljeve. Razmiljanja o dva teokratska sustava: Respublica christiana i Respublica islamica u nae vrijeme su uistinu zanimljiva i pouna.193 Treba se nadati da e povijesni sluaj Utiinovi pomoi znanstvenim istraivanjima protumaiti sloenost odnoaja izmeu krana (familia Christiana) i islamskih upravljaa tijekom stoljetnog suivota na hrvatskim i srednjoeuropskim podrujima. Papa Julije III. bio je silno iznenaen umorstvom Brata Jurja i razloito se upitao: Je li mogue da je vjerojatno na golo svjedoanstvo kletih ubojicah, da bi redovnik, sveenik, biskup, o kome se svagda znalo da je estit, poboan, savjestan: sad na jedared zadnjih dvajuh mjesecih svoga 70 godinjeg ivota zloincem postao?194 Papa je o umorstvu govorio u konzistoriju 18. sijenja 1552. te kralja Ferdinanda i ostale sudionike u zlodjelu udario kaznom excommunicatione maiore.195 No, caru Karlu V. i kralju Ferdinandu I. uspjelo je zadrati proglas bule izopenja. No, ve je 30. sijenja 1552. bio ad cautelam apsolviran dok se sluaj ne proui.196 Zatim je ustrojeno posebno povjerenstvo na elu s bekim nuncijem Jeronimom Martinegnom. No, pravniki je postupak bio nepravilan (prouavanje spisa upuuje na takav zakljuak), ali je Papa u listopadu 1553. odrijeio kralja Ferdinanda i sudionike u ubojstvu od izopenja najprije pod uvjetom (ako su optube istinite), a 14. veljae 1555. sasvim (nullas censuras nullasque poenas incurrisse neque mereri ...).197
192 St. Stanojevi, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatska-slovenaka. III. Zagreb. 1928., s. 562 (lanak Poljica) 193 R. Mantran. Histoire de la Turquie. Paris, 1968. (Que sais-je? 539) - J. Bainville. Histoire de la France, Paris, 1962. - P. Beli, Atentat na kardinala Utiinovia i sveti Ignacije Lojolski. Zbornik Synthesis theologica. Zagreb. 1994., 545-576. i dr. 194 O Utjeenovi. nav. dj., rad JAZU 54., 34. 195 A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium, II. Zagreb. 19875., 15, 17, 20, 21, 23-27. 196 L. Freihern von Pastor. Geschichte der Ppste seit dem Ausgang des Mittelalters, I-X. Freiburg. 1962, 1965. - GP. 6, 128. n. 6. 197 O Utjeenovi, Izprave k ivotopisu kardinala br. ora Utieenovia prozvanog Martinusiem. Starine 12. Zagreb. 1880., doc. 17, str. 127.

191

Miljevci 2008. Naviru, dakako, vrlo razliite misli o tobonjoj krivnji kardinala Utiinovia i o pravnoj valjanosti Martinegnova istranog postupka. No, Brat Juraj je bio lano osumnjien za veleizdaju, urotu protiv Habsburga. Ne treba biti Hrvat i braniti Brata Jurja, jer Ludwing von Pastor izriito pie, da je 12. listopada 1551. der kroatische Paulinermnch Georg Utissenich bio imenovan stoernikom Crkve, ali der seine Wrde nur kurze Zeit genoss, da er am 17. Dezember 1551 unter dein falschen Verdachte, mit den Trken verrterische Verbindungen zu unterhalten, von den Bevollmchtigten Ferdinands I. ermordet wurde ...198 Slina uvjerenja napisali su brojni drugi, poglavito maarski znanstvenici (primjerice K. Juhsz) spomenuti u popisu literature. O istranom postupku u sluaju Brata Jurja, posebice o udjelu isusovakog zaetnika sv. Ignacija Lojolskog objelodanjena je nedavno vrlo znaajna rasprava Predraga Belia. Osim arhivske grae iz isusovakih zbirki, Beli je unio u raspravu niz vrlo zanimljivih razmiljanja o prilikama onoga doba. Tragina osobna i politiko-dravnika sudbina Jurja Utiinovia potresla je onodobne uglednike, ali poglavito itelje Sedmogradske. Potakla je smrt Brata Jurja brojne spisatelje i umjetnike. Napisani su o njemu romani,199 tragedije,200 naslikani su pojedini prizori iz njegova ivota.201 Sauvane su bile u nas Utiinovieve slike u franjevakom samostanu na Visovcu, zatim u pavlinskom samostanu u Kamenskom,202 a znaajan je portret u Drakovievu dvorcu u Trakoanu. U Hrvatskoj su prikazali Brata Jurja akademski slikar Bruno Buli i kipar Kruno Bonjak.203 Meutim, ve je na skupu u Miljevcima u svibnju 1982. bilo istaknuto da bi uputno bilo pokrenuti postupak za beatikaciju. Posebice se za to zaloila Smiljana Rendi, istiui da bi trebalo uznastojati oko proglaenja blaenim i svetim fra Jurja Utiinovia, Hrvata, biskupa, pavlina, kardinala, ugarskog dravnika iz XVI. stoljea (...).204 Uz prisjeanja na velikana svjetske povijesti generala de Gaulla iju je svetost vojskovoe i dravnika osloboditelja Francuske isticao kardinal Jean Danilou i usporeivao ga sa sv. Lujom, francuskim kraljem, i svete Jeanne dArc. Razvila je spisateljica svoja razmiljanja o svetoj kruni ugarskoj koju je Juraj Utiinovi, hrvatski plemi i ugarski dravnik, predao kralju Ferdinandu Habsburkom prema ugovoru izmeu istog Ferdinanda i tada ve
198 L. Freihern von Pastor, nav. dj., ondje. 199 Primjerice: Gy. Lissk, Az aranykgy. Budapest, 1970. - L. Passuth. Vz tkrre krnikt vinni. Budapest. 1980. i dr. 200 Primjerice: J. Drvai. Martinuzzi (Gyrgy). Gyngys, 1921. - L. Cselfei, Utyeszenics bbornok. Budapest, 1938. i dr. 201 U Czstochowi u pavlinskom samostanu redovnici su slikarski zabiljeili mueniku smrt svog subrata i priora Brata Jurja. Imena slikara nisu poznata. Od madarskih umjetnika koji su slikali Utiinovia treba spomenuti Lajosa Hidka, Gyulu Krolya, Than Hrona i dr. U nas se u dvorcu Trakoanu, gdje je ivjela Jurjeva sestra Ana, nalazi vrlo lijepi portret Kardinalov (ulje na platnu). Ana je bila udata za grofa Bartolomeja Drakovia. 202 H. G. Jurii. Kardinal Juraj Utiinovi u umjetnosti. Zbornik Miljevci, str. 87-93. - U lanku je pod 12. opisana slika Gy. Krolya na kojoj je lik Brata Jurja koji dri Misal pavlinskoga reda to je Utisinovi dao tiskati 1537. Slika je velika 85x65 cm. A uvala se do domovinskog rata (1991.) u Kamenskom. 203 Nav. dj., ondje. 204 S. Rendi, to bi se potvrdilo kanonizacijom Jurja Utiinovia, Zbornik Miljevci, 94. Nav. dj., ondje.

192

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... pokojnog kralja Ivana Zapolje (o emu je ve bilo spomena); podsjetila je takoer da je ta kruna od 1102. do 1918. bila i vrhovni znak hrvatske dravnosti.205 S. Rendi razmilja o plemikoj vjernosti Jurja Utiinovia, o posebnom milosnom daru bratstva, o teologalnoj kreposti ljubavi njegovoj u okrutnom vremenu, poglavito o njegovoj pokornikoj i redovnikoj strogoi. U posljednjim godinama ivota isticao se u Brata Jurja osjeaj pravednosti i milosra to potvruju njegova pisma Ferdinandu (rujan 1551.). Svoja razmiljanja o Bratu Jurju i poticaj za pokretanje postupka za beatikaciju saela je Smiljana Rendi u etiri toke: najprije bi se potvrdilo da katolika svetost nije izvanpovijesna, zatim da sveti dravnici i vojskovoe nisu nikakve deformacije nego rastu iz srca katolikog osjeaja vjere; priznalo bi se da zemlje Jagelonskog pojasa u kojima je djelovao Brat Juraj (Hrvat, pavlin u Poljskoj, biskup i dravnik u Ugarskoj) jesu tvrdi granini izrazi formacije nacionalnih bia i - konano - potvrdilo bi se da Crkva ima svoja evaneoska mjerila kojima sudi i povijesne grijehe naroda i istaknutih pojedinaca meu njima.206 Brat Juraj je sasvim pouzdano zasluio svojim ivotnim djelom, poglavito muenikom smrti priznanje, odlije koje pripada ugodnicima Bojim i velikanima duha, kreposti u svagdanjoj ivotnoj borbi.

8. Zanimljive pojedinosti iz ivota i rada Brata Jurja


Meu zanimljivim pojedinostima iz ivota i rada naega Brata Jurja treba najprije istaknuti njegov osjeaj pripadnosti narodu iz kojega je potekao. Ve je spomenuto u radu kako je za ivota i muenike smrti bio infans Croatiae te da je uvijek priznavao, da je natus de stirpe Croata. Uklesao je to priznanje u kamen iznad ulaza u svoj dom neka namjernik i gost ne bude u zabludi.207 Budui da su neki pisci krivo biljeili o podrijetlu Jurjevu (Georgii hujus Cardinalis Fratrem Germanum), pavlinski ljetopisac N. Benger je odluno utvrdio podrijetlo i narodnu pripadnost Brata Jurja spomenutim uklesanim natpisom na ulaznim vratima u dvorcu u Szamos jvru.208 Brat Juraj je, dakle, bio na hrvatski sunarodnjak koji je u mladoj dobi krenuo u svijet da svoju mladost, muevnu i zrelu dob daruje u slubi velikim idealima u ivotu koji mu nije bio sjajan. Takav je ostao do kraja ivota, do posljednje rijei koju je izgovorio. U prilog tome treba zabiljeiti da su u Bekome dravnom arhivu (sterreich, Staatsarchiv, StA Wien) sauvani zapisnici sasluanja
205 Prvi ostrogonski nadbiskup eh Rudla, benediktinskim imenom Askerik, donio je spomenutu krunu iz Rima od pape Silvestra II. Svako se pak njeno odnoenje s ugarskoga dravnog podruja dralo protuzakonitim. 206 Usp. S. Rendi, nav. dj., 115. 207 Na ulaznim vratima u svome dvorcu u Szamos jvru uz klesani grb Brata Jurja latinski je natpis: Frater Georgius infans Croatiae, Episcopus varadiensis et thesaurarius regae majestatis. MDXXXX. Hrvatski slobodni prijevod vidi Miljevci, V. (1981.). 2 (9) 15. Ondje je objelodanjen puni latinski tekst s pokrajnih vrata istoga dvorca kao i hrvatski prijevod. - Ovaj drugi latinski natpis objelodanio je Nikola Benger, nav. dj., 194. 208 N. Benger. nav. dj., 194-195.

193

Miljevci 2008. na Jurjevu dvoru nakon njegova umorstva. Ondje je zabiljeeno, da je tuma prevodio ispitivaeva pitanja na hrvatski jezik (in lingua dalmatica) kako bi sasluane osobe mogle razumjeti.209 Oito je Brat Juraj do kraja svoga ivota bio okruen u dalekoj Sedmogradskoj svojim sunarodnjacima i zemljacima kojih se nije stidio. Spomenuto je takoer u ovom radu da je Brat Juraj ostao do kraja jednostavni pavlin koji je zrelom odlukom obukao redovniku odjeu i nosio je neprestance za ivota u svim prigodama: preko nje je navlaio oklop, u njoj je odlazio na pomirbene pregovore, u njoj je predsjedao vijeanjima i saborima. Obavljao je redovnike slube samostanskog priora, ali nikada nije bio generalom svoga Reda na to je takoer upozorio N. Benger.210 Iz pavlinskoga samostanskog razdoblja ivota Brata Jurja posebice treba istai spomen sauvan u jasnogorskom samostanu u Czstochowi (Poljska).211 Na zidovima iznad glavnog ulaza u samostan sauvane su slike iz ivota Brata Jurja. Sedam ih je, a istraivanja poljskih povjesniara umjetnosti upuuju na zakljuak da su naslikane sedamdesetak godina nakon Jurjeva ubojstva. Pet slika raeno je na zidu, a dvije su na platnu. Sadrajno tri su slike vezane za tragini Jurjev svretak, ali L. Szab misli da nisu povijesno pouzdane.212 Na prvoj slici prikazan je Brat Juraj meu braom, na drugoj predaje ugarsku krunu Ferdinandu I. u nazonosti kraljice Izabele, na treoj pak papa Julije III. s obje ruke dri kardinalski eir nad glavom Brata Jurja; umorstvo Jurjevo je naslikano na etvrtoj a na petoj je Brat Juraj na odru. - Na drugom katu czstohowskog samostana dvije su slike sadrajno vezane za ivot Brata Jurja. Na jednoj je prikazan Brat Juraj kao skrbnik kraljevia Ivana Sigismunda, na drugoj pak opet naslikano je umorstvo Brata Jurja. Spomenute dvije slike su raene - kako je spomenuto - na platnu.213 Zavidnici i zlobnici Brata Jurja mislili su ne samo o njegovu usponu na drutvenoj ljestvici,214 nego da je i veoma bogat. Budui da je bio kraljevski namjesnik, velikovaradinski biskup i dravni rizniar takve primisli mogle su biti u glavama njegovih protivnika. Meutim, kad je nakon umorstva uinjen popis imetka i sadraj pojedinih pretinaca njegova radnog stola iznenadio se i I. Castaldo i popisivai. Zapisnik o svemu to je bilo in ladula propria Reverendissirni Domini Varadiensis ... in camera sua habuit, fuerant repositi... nije
209 StA, Wien, Fasz. 75, zapisnici o sasluanju Katarine, sestre Jurjeve, Nikole, katelana, Franje qui fuit capitaneus, Ivana i drugih. 210 N. Benger, nav. dj., Catalogus patrium generalium (appendix) XXXIII. i XLIII, - Doslovce latinski: P. Stephanus - eo nomine quartus, cognomento de Lorandhaza, ex Gyengyessino cap. 66, ad Annum 1484. electus anno 1496. et secunda rursus vice anno l506. quo GEORGIUS MARTINUSIUS Ordini Proto-Eremitico in Monasterio Ladensi nomen dedit. juxta P. Eggerer pag. 306. Demum pretiosa morte (cujus seriem refert memoratus Eggerer pag. 276) oblit anno 1512. P. Gregorius - ejus nominis quartus, electus 1551. Quo itidem anno exeunte Eminentissimus Cardinalis GEORGIUS MARTINUSIUS gladiis impiorum, thesauris ejus inhiantium, indigna caede subilatus est, anno vero sequenti 1552. B. Peter Stanislaus Oporovius transiit ad Superost. 211 L. Szab, Spomen na brata Jurja u enstohovi, Miljevci, IV. (1980.) i (6). 14-17. 212 Ondje. 213 Opis pojedine slike vidi u spomenutom lanku L. Szaba. 214 Horvth, M., nav. dj., 3: az alacsony sorsbl magasra emelkedettek ...

194

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... potvrdio nade urotnika, jer je bila neznatna koliina veih i manjih zlatnika (numismata magna auera aliquot), prstenovi biskupovi, novii i serpens aureus - zlatna zmija, po kojoj je roman Gy. Lisska dobio svoj naslov.215 I. Castaldo u pismu kralju Ferdinandu I. upuenom 30. sijenja 1552. (umoreni Kardinal jo nije bio ukopan) izvjeuje o preuzimanju imutka Brata Jurja i priznaje kako je iznenaen koliko je malo posjedovao pokojnik, a bile su kruile glasine o njegovu silnu bogatstvu.216 - Brat Juraj bio je vrstan gospodar pa je kao pokladnik ozdravio gospodarski dravu to mu priznaju suvremenici (Valentin Farka u pismu Tomi Ndasdyju, 1534.),217 ali nita nije uinio protiv estita i potena rada za ope dobro. Meu zanimljive podatke iz ivota i rada Brata Jurja treba spomenuti njegov postupak prema ljudima, poglavito prema vojnicima. Nedavno je to saeto zabiljeeno rijeima: Suvremenici ga nisu voljeli. Dapae, mnogi su ga mrzili i klevetali. Juraj se, naime, uvijek najbolje osjeao u drutvu siromanih i prezrenih kmetova, premda bijae visoki crkveni dostojanstvenik. Posjeivao je svoje vojnike, rado je sluao njihove pjesme, dapae esto sudjeluje u njihovim borbama i vjebama. Ferdinand poruuje da je kransko plemstvo krivo za katastrofu kraljevstva. Turci su obeavi kmetovima slobodu zadobili njihove simpatije.218 Juraj je svojom vidovitou za nekoliko stoljea pretekao miljenje svoga doba.219 Mislim, da je u prvim reenicama zanemarena istina koja je ve spomenuta u ovom radu; velikai, visoko plemstvo teko je podnosilo Jurja Utiinovia koji se svojim zalaganjem i sposobnostima vinuo iznad onih koji su roenjem i batinom bili visoko na drutvenoj ljestvici. Istina je meutim to je takoer ve spomenuto da su puk, vojnici i asnici iz naroda, nie plemstvo gledali u Bratu Jurju svoga zatitnika i zagovornika. Zanimljivo je takoer miljenje o Bratu Jurju i razlozima njegova umorstva to ga je nedavno napisao ve spomenuti Gy. Lissk, postavljajui pitanje: zato je kralj ubio Jurja: Zato to je Brat Juraj god. 1551. traio i zahtijevao osloboenje kmetova. Traio je neka se odmah ozakoni osloboenje i objavi na dravnom saboru Te godine, 24. rujna pisao je Castaldu, vojskovoi carskih i kraljevskih vojska, neka zajedno s Ndasdyjem pie kralju i poure osloboenje seljaka220 Jamano je i to mogao biti razlog, ali ne jedini, umorstvu Jurjevu. Brat Juraj, davno roeni ovjek na naem kru, borio se poput svih lanova svoje obitelji protiv Turaka. Njihovim pravim saveznikom nikada nije bio, ali bio je takoer protiv Habsburgovaca i njihove politike. Protegnut na kotau
215 StA. Fasz. 75 Anotacio bonorum qui erant in ladula episc. Varadiensis, nr. 12 - Usp. pismo Iv. Castalda kralju Ferdinandu 30. sijenja 1552. o preuzimanju imetka Brata Jurja. 216 StA. Fasz, nr. 14/5: (...) vere miror et stupefactus remaneo quomodo tam pauca reperxa sint respectu multorum quae fama erat hie asaervata esse ... 217 Usp. Pray, G., Epist. proc. 2, 48. - Papp, G., Vaj mely csodlatos vala blcsessge, Npszabadsg, srijeda 27. sijenja 1982., str. 7. 218 Misao koja je ovdje istaknuta zabiljeena je u pismu Brata Jurja upuenom kralju Ferdinandu 31. oujka iz Enyeda. Govori o Rascianima - koji su se priklonili Turcima. - usp. Krolyi, A., Codex epist., pismo br. 142. 219 L. Szab, Utjeinovi u Madarskoj. Miljevci, IV. (1980.) 2 (7), 12. 220 Gy. Lissk, S Utjeinoviem u Rumunjskoj. Miljevci, V. (1981), 1 (8), 19.

195

Miljevci 2008. povijesti izmeu dvije velike sile olikotvorene u Sulejmanu II. i Karlu V. pokuao je Brat Juraj nai svoje mjesto i prostor.221 ini mi se, da je nepatvoreno ist u svojoj predanoj, gotovo zaljubljenikoj slubi dobroti i slobodi Brat Juraj umom i miicom gradio svijet i povijest na rubovima gdje su se sukobljavale ljubav i mrnja, sloboda i nasilje. Bio je uvjeren da se Sedmogradska moe odrati nezavisnom i samostalnom ako u njoj ne bude ni Turaka ni Nijemaca. U tom smislu je djelovao ne bez pogibelji, ali ne i makijavelistiki, kako misle poneki pisci.222 Reljefno oblikovani pavlin nosio je u sebi vrsto naelo: Dominus adjutor et protector meus, quem timebo?223 koje je imao uklesno supra portam vero majorem interioris praesidii.224

9. Veliina i tragika Jurja Utiinovia


U prilikama prve polovice XVI. stoljea lik Brata Jurja posebice se istie u oblikovanju povijesnih zbivanja, poglavito u Podunavlju. a) Veliinu Brata Jurja ne treba traiti u njegovu drutvenom usponu od sina hrvatskog malog plemia do kraljevskog namjesnika Sedmogradske i kardinala rimske Crkve, nego u naporima i pregnuima oko slobodnog razvitka i boljitka naroda, jer prema rijeima A. Vrania, nije u ono doba bilo tko bi se za vjeru, domovinu, slobodu i dobrobit suoio i usprotivio Turcima kao Brat Juraj. Jedva je uspio sklopiti velikovaradinski mir meu zavaenim kraljevima, ve se uvjerio da se Ferdinand nee moi oprijeti turskim napadima.225 Ta spoznaja potie i usmjeruje Brata Jurja na ustrajan rad i bojeve za obranu naroda i zemlje. b) Na pitanje kakav je ovjek bio Juraj Martinuevi odgovara pisac L. Jordky, da je u politici postupao znalaki i pripominje, da je narodne probitke u svim prigodama stavljao iznad velikakih.226 U zalaganju za dobrobit puka predlagao je i traio - kako je ve spomenuto osloboenje kmetova.227 Spomenuto je ve takoer da je za vojnih pohoda bio meu vojnicima, sluao njihove razgovore i pjesme, bio im blizak. Jednostavnost i demokratinost pribliile su ga puku, sedmogradskim jednostavnim ljudima, a kroniari biljee da su ga Sikulci voljeli (A krnikk szerint a szkelyek nagyon szerettk t),228 a tragina, nasilna smrt Brata Jurja snano se je dojmila puka.229 Unato velikim dostojanstvima i ugledu, ostao je Brat Juraj primjeren i skroman ovjek u ivotu i ponaanju;230 uvijek redovnik - pavlin: Brat Juraj.
221 Gy. Papp, nav. dj., ondje. 222 L. Szab, nav. dj., ondje. 223 N. Benger, nav. dj., ondje. 224 Ondje. 225 L. Jordky. nav. dj., 21. 226 Ondje, 22. A nemzet rdekeit minden krlmnyek kztt a nagybirtokos osztly rdekei fl helyezi. 227 Ondje, 4. 228 Isto djelo, 22. 229 Horvth, M., nav. dj., 362. - Erszakos hallnak hre nagy benyomst tett a npre. 230 Isto djelo, 3.

196

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... c) U radu je bio veoma savjestan, brian i sustavan pa je zabiljeeno: Svi suvremenici povjesnici isticahu, da su na dan umorstva nali na njegovu stolu osim brevijara i ure takoer i njegov dnevnik, u kojem bje sve upisano, to bi uinio i to bi raditi imao. Kad bi dakle njegovi neprijatelji ita nali bili, to se za onako duga vremena njegova ministarstva ne bi slagalo bilo s estitosti i religijom, zar ne bi oni bili (...) na vidik iznijeli ...231 d) Iz razboritosti i sustavnosti u radu potekla su djela Brata Jurja u drutvenom ivotu. Nikola Benger, Nikola Istvny, Ladislav Turczy, Baltazar Kreli, Mihovil Horvth, Martin Szentivnyi, Ognjoslav Utjeinovi i drugi pisci istiu dravniku mudrost i spretnost Jurja Martinuevia Utiinovia da na razmeu svjetova, u Podunavlju, od preuzimanja uprave nad Sedmogradskom sauva svoje podruje nezavisnim i samostalnim. Podrijetlom iz hrvatskog plemstva i mladenakom slubom blizak Ivanu Zapolji prihvatio je Brat Juraj 1528. godine slubu u upravi kraljevstvom. Uinio je to odluno i razborito u doba kad su se velikai i crkveni uglednici priklanjali kraljevima prema svojim potrebama i mijenjali ih prema svojim raunicama.232 Brat Juraj je ostao vjeran Ivanu Zapolji do kraljeve smrti, ali je u trenucima sve jae turske opasnosti uinio koliko je god mogao da se kraljevi pomire. Velikovaradinski ugovor 1538. djelo je Brata Jurja. Oko ostvarenja odredaba spomenutog ugovora brat Juraj se uporno zalagao kao i oko pomirbe udovice Zapoljine Izabele i Ferdinanda I. Iskusni ratnik i vojvoda u redovnikoj odjei Brat Juraj nije vodio samo ete protiv Ferdinanda nego je sudjelovao u bojevima s Turcima. Vojniki nejak ratovati s golemom turskom silom Brat Juraj je povjerovao u pomo i suradnju kralja Ferdinanda. Priznavao je dodue tursko vrhovnitvo, ali je inio sve kako bi Sedmogradsku sauvao od pretvaranja u paaluk. Premda u sauvanim pismima beglerbegu Mehmedu Sokoloviu ima izjava odanosti sultanu, Brat Juraj nikada nije bio - kako je spomenuto - saveznikom turskim. Teko je shvatiti odakle tolika snaga, pokretljivost, snalaljivost, umijenost i spretnost u Jurja, ovjeka koji je iza sebe ve imao zrelu dob. On je tada odluan pokreta povijesti,233 ovjek bez kojega se ne moe nita u dravi,234 odgovoran za zbivanja ikad se u njima ne spominje njegovo ime.235 U nesigurnim i nestalnim vremenima Brat Juraj obnaao je najodgovornije slube: pokladnik je, namjesnik i vrhovni sudac (thesaurarius, locamtenens et judex generalis), a postupno je primio i druge: postao je velikovaradinski biskup, gospodar Erdelja, kardinal.236 Neki pisci spominju da je bio ostrogonski nadbiskup, prvostol231 A. Milin, nav. dj., 8 - citat iz ivotopisa to ga je napisao Ognj. Utjeinovi. 232 A. Huber, nav. dj., 5. 233 M. Horvth, nav. dj., 24, 29. 234 A. Huber, nav. dj., 6 prema Lanz G.. Correspondenz des Kaisers Karl V. - 2. 242, 253. 235 M. Horvth, nav. dj., ondje. 236 Gy. Lissk, Na grobu kardinala Utjeinovia, Miljevci, V. (1981.), 2 (9), 19.

197

Miljevci 2008. nik ugarski. Meutim, ve je N. Benger upozorio, da jamano nije za ivota bio potvren spomenuti prvostolniki naslov, odnosno izbor.237 Ako maarski pisci priznaju i danas Brata Jurja da je bio najvei politiar svoga doba,238 tvorac samostalnog Erdelja,239 onda imajui na umu osobne odlike i znaajke Brata Jurja treba povjerovati piscima koji misle, da je graditelja povijesti svoga doba poticala nutarnja, duboka i iskrena elja za opim probitkom i slobodom.240 U radu oko toga kao da nije znao za zapreke. Veliina Brata Jurja u nesebinom, predanom i iskrenom radu za ope dobro pretvorila se u osobnu tragiku. Golemih poteza i irokih zamaha u sloenim prilikama nakon mohake bitke (1526.) Brat Juraj preao je daleko crtu ogranienosti i skuenosti svojih suvremenika. To je rodilo zavist i zlobu, presudne znaajke ljudi skromnih sposobnosti koji su bili upueni suraivati s njim. U doba pak poljuljana drutvenog morala ubojstvo se inilo jednostavnim rjeenjem. Za nepovjerljiva Ferdinanda I. i njegove suradnike jednostavnost obrauna i zlodjela nije predstavljalo optereenje za savjest. Dodue, optubom isprikom pokuao je Ferdinand umiriti Papu i javnost. Zapisnici o sasluanju svjedoka nisu ni danas dokazna graa protiv Brata Jurja, nego potvrde dalekosenosti spletaka, zavisti i himbe. Posebice treba upozoriti na pisma Sforze Pallavicinija kralju Ferdinandu (Lipa, 30. listopada 1551.)241 i Ivana Krst. Castalda upueno kralju iz Szszsebesa, 16. listopada 1551.242 Obojica ele kralja uvjeriti kako je Brat Juraj nestalan: istodobno se smije i plae, obeaje i porie (S. Pallavicini), a Castaldu je teko prosuditi komu je Brat Juraj sliniji Judi u izdaji ili Luciferu u nezahvalnosti. Obojica meutim su ubojice jedinstvena ovjeka na razmeu svjetova i panonskih prostora. Svjedoanstvo je pak o zloinu to su ga Ferdinand, S. Pallavicini, a poglavito I. Castaldo uinili zabiljeeno u arhivskoj gradi i povijesnim knjigama. Spomenuti N. Benger pie: Caesus est Georgius Monachus Cardinalis per siccarios, opera Castaldi ducis, ejus divitiis imminentis ...243
237 N. Benger, Annalium (),192: ... Is igitur fuit Frater GEORGIUS UTISSINOVICH alias MARTINUSIUS dictus. Sacrae Romanae Ecclesiae Cardinalis a Julio III. creatus, et ArchiEpiscopus Strigoniensis a Ferdinando Hungariae Rege constitutus. Licet enim in cathalogo Arhi-Episcoporum Strigoniensium a P. Szentivanio non collocetur, ex eo fortase, quod conrmationem ejusdem nondum acceperat, tamen hanc dignitatem MARTINUSIO collatam scribit author Purpurae Panonicae, Florimundus Raemundus, 1. 4 de ortu haeresum c. 7 Historia Universitatis Viennensis ad Annum 1551 et ipse P. Szentivanius in alio opere, videlicet Miscellaneorum decadis 2., parte 3., synopsi 9. ad Annum 1550. 238 Papp, G., nav. dj., ondje (Mohcs utni negyedszzad legnagyobb magyar politikusa). 239 Isto djelo. 240 StA, Fasz. 75 (ukupno 216 stranica). 241 G. Pray. Epist. proc, 2, 314. - Horvth, M., nav. dj., 3. 242 Isto djelo, 313. 243 N. Benger, nav. dj., 197: Postremo vel unicum hoc abude persuadet, innoxium GEORGIUM per inquissimam caedem sublatum essem quod Coelum ipsum vidicaverit famam Viri Clarissimi, dum de singulis necis authoribus memorabile supplicium sumpsit, ut refert Masenius in Vita Caroli V. et Ferdinandi Nicolasu Istvanus 1.17 saepius citata Purpura Pannonica et alii. Nominatim Castaldus Transylvanis invisus, decientibus etiam ab ejus Imperio Hispanis militibus, amissa Praefectura ingloriosus ex Hungaria recedere debuit. Atque et testatur laudatus Comes Natalis 1.14 repentina illum mors oppressit Mediolani Anno 1563. Claudat demum narrationem P. Philippus Brietius Soc. Jesu ad Annum Christi 155. haec scribens: Caesus est GEORGIUS MONARCHUS CARDINALIS per siccarios, opera Castaldi ducis ejus divitiis imminentis. Qui ejus attigare spolia, omnes male perierunt, quodque luctuosum magis, in Hungariam et Transylvaniam inducta haeresis, ejus industria hactenus eas Regiones subire prohibita. Quare ostendit GEORGIUS morte sua quan-

198

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... U zakonicima takvo ubojstvo obiljeeno je kao razbojnitvo. Veina je pak pisaca zabiljeila posljednje rijei Brata Jurja, njegovu mueniku smrt kao osobnu, najveu rtvu za ope dobro.

10. Zakljuak
Arhivska graa i brojne knjige, rasprave i lanci pomogli su u raspravi o Bratu Jurju Utiinoviu Martinueviu najee poznatom u povijesti pod imenom: Brat Juraj (Georgius Monachus, Frater Georius). Krenuo je u ivot s hrvatskoga dalmatinskog kra, iz Kamika, pa je u sloenim drutvenim crkvenim (protestantizam, islam) i dravnim (prodor Turaka, borba izmeu Ivana Zapolje i Ferdinanda) prilikama XVI. stoljea iznimnim dravnikim sposobnostima prinosio obol miru i slobodi narodu poglavito u Sedmogradskoj. Brat Juraj nije zatajio svoga podrijetla niti naroda kojemu je pripadao. Svojim radom vinuo se meu velikane povijesti, jedan je od hrvatskih kardinala rimske Crkve (uz J. Drakovia, Jurja Haulika, Josipa Mihalovia, Alojzija Stepinca, Franju epera, Franju Kuharia i Vinka Puljia). Jednostavan u ivotu, redovniki reljefno oblikovan, nesebino je radio oko pomirbe zavaenih kraljeva, ali je srano sudjelovao u bojevima kad je bilo potrebno. U sloenoj i pogibeljnoj politikoj igri izmeu kraljeva kao i dvije velevlasti koje su imale svoje raunice sa Sedmogradskom, Brat Juraj je uvijek teio za nezavisnou i slobodom zemlje i puka koji su mu bili povjereni. U prethodnim poglavljima ovoga rada nije iscrpljena graa o Bratu Jurju. Ipak se ini da sve to je ovdje zabiljeeno upuuje na zakljuak, kako je Juraj Utinovi bio na ovjek, uzoran redovnik i poglavar; crkveni i dravni dostojanstvenik i uglednik koji je ravno stupao ivotnom stazom, uvjeren da treba ispuniti svoje povijesno poslanstvo. Svoj rad i uvjerenje zapeatio je smru; muenikom smru.

11. Pregled pismohranske grae i literature


U raspravi o Jurju Utiinoviu Martinueviu koritena je arhivska graa: ona je bogata premda je nepotpuna, a dijelom je pristup k njoj jo uvijek teak.244 Najbrojniji su spisi uvani o Bratu Jurju u Beu, dok je njihov broj u ostalim arhivima znatno manji to je uvjetovano iznimnim drutvenim i ratnim prilikama u XVI. stoljeu.
tum Regi suo, quantum Ecclesiae, quantum Christianitati necessarius esset, omnibus iis illo sublato pessumdatis. 244 Izvan domaaja pisca ovoga rada ostala je arhivska graa u Rumunjskoj, dok je najvie koritena sva koja je sauvana u Bekom dravnom arhivu (ster. Haus-, Hof-, Staatsarchiv Wien). Posredno sam uspio neto pribaviti, ali jo uvijek nedostatno za puno razumijevanje rumunjskih povjesniara i njihova pristupa Sedmogradskoj.

199

Miljevci 2008. a) HAUS-, HOF-, UND STAATSARCHIV, WIEN Hungarica, Allgemeine Akte, Fasz. 33-74, (1538-1554). Fasz. 75 (1551-1555). Miscellanea. Fasz. 421-424. (1255-1776) b) ARHIV HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI ZAGREB Hungariae et Transylvaniae chronicon ab ann. 1143-1571. IIc81. c) NACIONALNA I SVEUILINA KNJINICA, ZAGREB Articuli dominorum praelatorum, barorum, magnatum et nobilium statuum et ordinum regni Hungariae.R 3425. d) VATIKANSKI ARHIV; ARCHIVUM VAT. ACTA VICECANCELLARI, ROMA Meu knjigama, objelodanjenim raspravama i lancima posebno su zanimljive zbirke isprava skupljene i uinjene prema arhivskoj grai. Medu njima su najznaajnije: Barabs, S., Codex epistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio (15341602). I-II. Magyar Tudomnyos Akadmia. Budapest, 1898-1899. Barovius, J. D., Commentariorum de rebus Ungaricis libri qui existant. Monumenta Hungariae historica, II. Pest, 1866. Bernhard, K., De bello pannonico libri decem. Ex codicibus manus exaratis Caesareis nunc primum in lucem prolati (...). Vindobonae, 1762. Engel, J. Chr., Geschichte Ungarns, II., III. Halle, 1798. Eubel, C, Hierarchia catholica medii aevi, vol. III. Monastei, 1910. Forgch, F., De statu reipublice Hungariae Ferdinando, Johanne, Maxlmiliano regibus ac Johanne secundo principe Transylvaniae commentarii 15401572. Monumenta Hungariae historica, II. Pest, 1866. Gross, R., ster. Staatsvertage. Frstentum Siebenbrgen. Be, 1911. Istvny, N., Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV. Coloniae Agripinae, 1622. Kroly A., Codex epistolaris fratrii Georgi Utyesenovics (Martinuzzi dicti). Budapestini, 1881. Kovachich, M. G., Scriptores rerum Hungaricarum minores hactenus inediti, synchroni aut proxime coaevi. Budae, 1798. Leunclavio, J., Annales sultanorum Othomanidarum a Turcis sua lingua scripti (...) latine redditi. Francofurti, 1596. Pray, G., Epistolae procerum. Archiv fr Geschichte Siebenbrgens, 1853., 280. Somogyi, A., Historia rerum Ungaricarum et Transylvanicarum 1490-1606. Scriptores rerum Transylvanivarum, II. Nagyszeben, 1797-1840. Szab, K., Szkely oklevltr, II. Kolozsvr, 1872. Szilgyi, S., Erdlyi Orszggylsi emlkek. Budapest, 1876-1898. Theiner, A., Vetera monumenta historica Hungaria sacram illustrantia, I.-II. Romae, 1859-1862. Theiner, A., Vetera monumenta Slavorum meridionalium historicam illustrantia. I., Romae, 1862.; II., Zagreb, 1875. 200

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Popis slinih knjiga jamano treba dopuniti novim prouavanjem i itanjem literature i arhivske grae o Bratu Jurju i drutvenim prilikama do sredine XVI. stoljea. Meutim, osim arhivske grae postoji obilata druga literatura koja je potaknuta povijesnim izvorima, a sadrajno je u rasponu od rasprave do romana, poeme i igrokaza. Veina takvih knjiga je na maarskom i njemakom jeziku, dijelom samo na poljskom i rumunjskom. Djela o Jurju Utiinoviu i njegovu dobu koja su koritena u izradbi ove rasprave abecednim nizom su sljedea: Acsdy, J., A magyar nemzet trtnete, V. Budapest, 1897. Barabs, S., Frter Gyrgy letrajza. Pozsony - Budapest, 1885. Benger, N., Historia epitomes de regno et natione Illyrica (...). Rukopis u Arhivu Hrv. akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb, Br. I a 657. Bechet, A., A Histoire du ministre du Cardinal Martinusius. Paris, 1715. Beli, P., Atentat na kardinala Utiinovia i sveti Ignacije Lojolski. Synthesis theologica. Zagreb, 1994., 545-576. Br, V., Erdly belgyi fejldse a fejedelemsg megalakulsa korban. Kolozsvr, 191.. Brutus, J. M., Ungaricum rerum libri qui exstant. Monumenta Hungariae historia, II. rom. 12-14. Pest, 1863-1876. Buchholtz, F., Geschichte der Regierung Ferdinand I. Wien, 1831-1838. (I.-DC). Cseltei, L., Utyeszenics bbornok. Drma. Budapest, 1938. Drvai, J., Martinuzzi (Gyrgy), Szomorjtk. Gyngys, 1921. Engel, T. Chr., Geschichte Ungarns, II.-III. Halle, 1978. Gross, R., sterreichs Stattsvertrge. Frstentum Siebenbrgens. Be, 1911. Hatvani, A., (Horvth, M.), Frter Gyrgy lete. Trtnelmi zsebknyv. Pest. 1859. Horvth, M., Utyeszenich Frter Gyrgy lete. Pest, 1872. Horvth, M., Erdly llapotrl s Izabella viszonyairl Frter Gyrgy halla utn. Trt. zsebknyv. Pest, 186fe. Huber, Al., Die Erwerbung Siebenbrgens durch Knig Ferdinand im Jahre 1551. und Bruder Georgs Ende. Wien, 1889. Hunyadi, F., Sztesett orszg. Mdasdy Tams r s Frter Gyrgy regnye. Budapest, 1937. Jablanovi, L, Juraj Utieni, dravnik (1482-1551) Hrvatska misao I. Sarajevo, 1943., 1-2, 45 ss. Jansco, B., A romn nemzetisgi trekvsek trtnete. Budapest, 1896. Jszay, P., A magyar nemzet napjai a Mohcsi vsz utn. Pest, 1846. Jkai, M., Frter Gyrgy. Trtnelmi regny. Budapest, 1893. Katona, S., Historia critica regni Hungariae, I-XV1I. Budae-Kalacsa, 1778-1817. Kisbn, E., A magyar Plosrend trtnete, I.-II. Budapest, 1938., 1940. Klai, Vj., Povijest Hrvata, V. Zagreb, 1973., 71-312. 201

Miljevci 2008. Komatar, F., Die Teilnahme Hans Katzianers an dem Kampfen gegen Zapolya im Jahre 1527. Jahrensbericht der k.k. Staatsoberschule in Laibach 1901/2, 1-23. Kosry, D., Bevezets a magyar trtnelem forrsaiba s irodalmba, I. Budapest, 1941., 92, 226, 250, 301-303. Kisbn, E., A szrsfl bart. Utyeszenich-Martinuzzi Gyrgy letregnye. Temesvr, 1942. Kultura pavlina (...). Zbornik. Zagreb, 1986. Lissk, Gy., S Utjeinoviem u Rumunjskoj. Miljevci, V. (1981.), 1(8), 16-19. Lissk, Gy., Na grobu kardinala Utjeinovia. Miljevci, V. (1981), 2(9), 16-20. Lissk, Gy., Az aranykgy. Budapest, 1970. Lexicon fr Theologie und Kirche, 7. Freiburg, 1962., 126-127. Makkai, L., Erdly trtnete. Budapest, 1945. Marczali, M. Erdly trtenete. Budapest, 1935. Mar, T. J. H., Dome moj, Miljevci, IV. (1980.), 2(7), 14-18. Mar, T. J. H., Stablo s dubokim korijenima. Miljevci, V. (1981.)- 2(9), 10-14. Milin, A., Kamiak, Miljevci, III. (1979.), 2(5), 5-8. Oertl, J., Chronologia oder historische Beschreibung aller Kriegsemprungen und Belagerungen der Stdte und Festungen in Hungarnm Siebenbrgen mit den Trken von 1935. bis auf heutige Zeit. Nurnberg 1602.245 Pajewski, J., Wgierska polityka Polski w polowie XVI. wieku. Krakow, 1932. Passuth, L., Vz tkrre krnikat vinni. Rgeny. Budapest, 1980. Rkai, N., Gyrgy Bart. Zenedrma. Budapest, 1910. Schuller, J. K., Die Verhandlungen von Mhlbach im Jarhe 1551. und Martinuzzi s Ende. Hermannstadt, 1862. Sebeszta, K., Frter Gyrgy lete. Mramaros Sziget (1904.) Sekuli, A., Juraj Utiinovi tragini graditelj povijesti. Zbornik Miljevci, (1982.), 44-88.-2, Zagreb, 1996. Sekuli, A., Pavlinski prinosi hrvatskoj knjievnosti. Zagreb, 1997. Somlyai, L., Frter Gyrgy. Trtnelmi sznm. Kolozsvr 1970. Stephens, Gy., The manuscript of Erdly. A romancy (...). London, 1836. Szab, K., Szkely oklevltr. Kolozsvr, 1872. Szab, K., Spomen na Brata Jurja u enstohovi. Miljevci, IV. (1980.), 1(6), 14-17. Szab, K., Utjeenovi u Madarskoj. Miljevci, IV. (1980.) Szadeczky, L., Izabella es Jnos Zsigmond Lengyelorszgban 1551-1556. Budapest, 1888. ii, F., Pregled povijesti hrvatskog naroda. Zagreb, 1962., 268-277. Voinovich, G., Gyrgy Brat (Martinuzzi). Budapest, (?) Vrani (Verancsics), A., De Georgii Utesenii, Fratris appelati, vita et rebus commentaris. Budae, 1798.
245 Jeronim Oertl (1524.-1614.) rodio se u Augsburgu i sa 15 godina doao je u Be. Bio je notar i dvorski prokurator. Kad je pristao uz protestantizam protjeran je god. 1580. iz Austrije. Nastanio se u Nrnbergu gdje je ostao do smrti. Svoje djelo Cronologia (...) izradio je na poticaj Ivana Siebmachera.

202

Ante Sekuli: NA PAVLIN JURAJ UTIINOVI, CRKVENI POGLAVAR... Vramec, A., Kronika vezda znovich zpravljena kratka szlovenzkim iezikom (...). Ljubljana, 1578. Znameniti Hrvati 925. - 1925. Zagreb, 1925. Osim spomenutih rasprava i lanaka treba imati na umu jo djela Ognjoslava Utjeenovia: 1. Isprave k ivotopisu kard. brata Gjorja Utjeenovia prozvanog Martinusiem. Starine JAZU, knj. XII. Zagreb, 1880., 42-128. 2. ivotopis kardinala brata Gjorgia Utjeenovia, prozvanog Martinusius. RadJAZU, knj. 53, 1-93. 3. Lebensgeschichte des Cardinals Georg Utieenovi, genannt Martinusius. Mit Bentzung der Akten des k.k. geh. Haus-, Hof- und Staatsarchivs. Wien, 1881. Druga djela u kojima se spominje razdoblje ivota i rada Jurja Utiinovia veinom su povijesni kolski prirunici u Maarskoj. Neki su pak noviji lanci napisani u povodu 500. obljetnice Utiinovieva roenja, kao primjerice 27. sijenja 1982. u maarskim novinama Npszabadsg.246

Na velikan graditelj povijesti Juraj Utiinovi Martinuevi (1482.-1551.)


U raspravi o Jurju Utiinoviu Martinueviu, koji je u literaturi poznat i pod imenom Brat Juraj, raspravlja se na temelju dostupne arhivske grae i literature. Najprije je prikazan ivotni put potomka hrvatske plemike obitelji, koji je roen u Kamiku, na miljevakom podruju. Rano je krenuo iz zaviaja, postigao je uspjenost primjerenu svome podrijetlu. No, doskora je plemiku viteku odjeu zamijenio redovnikom u pavlinskom samostanu sv. Lovre u Budimu. Stekao je lijepu onodobnu naobrazbu, napredovao je u redovnikim slubama, pa je bio ugledni prior poznatoga pavlinskog samostana u Jasnoj Gori. U sloenim drutvenim i vjerskim prilikama XVI. stoljea, u sukobima Ferdinanda I. i Ivana Zapolje oko prijestolja Brat Juraj se priklonio Zapolji i ostao mu je dosljedan suradnik sve do smrti. Iznimno sposoban, odluan i razborit Brat Juraj se uspeo do najviih poloaja u kraljevstvu. Bio je stvarni gospodar Sedmogradske. Revnovao je za pravovjernost katolianstva, vjeto je izmicao turskoj pogibelji. Moan i utjecajan izazivao je i poticao zavist velikaa i Ferdinanda I. Napokon je kralj naruio umorstvo. Papa Julije III. imenovao gaje
246 G. Papp, Vaj mely csodlatos vala blcsessge. Npszabadsg, srijeda 27. sijenja 1982. (Budapest). (Dnevnik Npszabadsg je glasilo Komunistike partije u Madarskoj).

203

Miljevci 2008. stoernikom Crkve u listopadu 1551., a nekoliko dana prije nego toje trebao primiti grimiz, 17. prosinca 1551. okrutno je umoren. U radu se istie kako se Brat Juraj nikada nije stidio ili odricao svoga hrvatstva, nikada nije uinio tetu svome narodu niti podlonicima koji su mu bili povjereni. Posebne su stranice posveene tumaenju lika pavlinskoga redovnika, velikovaradinskog biskupa, gospodara Sedmogradske, stoernika Crkve i velikoga vojskovoe. Uzoran ivot, iznimne sposobnosti, poglavito muenika smrt Brata Jurja zasluuju pozornost znanstvenika, istraivanje njegova ivota i tragine, muenike smrti.

204

MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683.


Kreimir Kui
... Jao, zemljo naa ... 1

Miljevci su prije turske vladavine pripadali jugozapadnom dijelu Kninske upanije. Prirodne granice su im odredili kanjoni Krke i ikole na kojima su hrvatski plemii podigli utvrde Kamiac i Klju. Nakon viedesetljetnih borbi Turci su osvojili Miljevce neposredno nakon pada Knina 1522., te su ih uklopili u nevensku nahiju u sastavu Klikog sandaka. Zbog velikih demografskih gubitaka, turske vlasti su organizirale naseljavanje sela stanovnitvom koje je imalo vlaki status najvie iz prostora Hercegovine i Cetinske krajine, a u tvrave su doveli posade iz Bosne. U cilju poboljanja drutvenog statusa jedan dio puanstva preao je na islam, ali je ipak veina ostala vjerna kranstvu, zahvaljujui ponajvie vjerskoj skrbi koju su preuzeli i vodili franjevci s Visovca. Prva prigoda za osloboenje pruila se tijekom Kandijskog rata 1647., ali zbog loega mletakog voenja, Turci su ponovno zaposjeli kraj. Miljevci su konano osloboeni tek nakon to su Turci istjerani iz Knina 1688. godine. U novom valu doseljavanja dobar dio puanstva doao je s prostora susjedne Zagore, o emu nam svjedoe istovjetna prezimena u oba kraja. Mleani su seljacima potvrdili njihove posjede, a istaknutije pojedince su dodatno nagradili zemljitima i mlinovima. Nakon to je 1709. sve upisano u katastar, miljevaka sela: Bogeti, Britane Gornje, Britane Donje, Karali, iritovci, Drinovci, Klju i Kaoine ostala su, kao i cijela Dalmacija, u vlasti Mletake Republike do 1797. godine.
1 Zoraniev uzdah kroz usta pastira. Vidi: Petar Zorani, Planine, Zagreb, 1988., str. 230., 233.

205

Miljevci 2008. U sadanju upu Miljevce ubrajamo sljedea sela: Bogeti (koji u neposrednoj blizini imaju istoimeno selo prominske upe), Britane Gornje, Britane Donje, Karali, iritovce, Drinovce, Klju i Kaoine. 2 U vrijeme pada Bosne 1463. godine Miljevci kao ime i zasebna teritorijalna cjelina nisu postojali, nego su bili juni dio kotara Oprominje, odnosno jugozapadni dio Kninske upanije sredinjeg dijela Hrvatskoga Kraljevstva. 3 Zapadnu i dijelom sjevernu granicu tog kotara odredio je duboki kanjon Krke, jugoistonu meu inio je nita manji prolom ikole, a istona granica se protezala po istaknutom hrptu strme planine Promine (tt 1147 m). Koristei takve povoljne reljefne preduvjete, hrvatski plemii su podigli od 14. do 15. stoljea niz utvrda, koje su im bile i obiteljska sjedita, ali i obrambena uporita u povremenim arkanjima. Dakle, na miljevakom prostoru sa zapadne strane nalazi se utvrda Kamiac (pripada selu Britanima), a sa jugoistoka Klju (pripada istoimenom selu), dok je izvan Miljevaca istoni pristup uvao Drni, a na sjeveru su bdjeli tvrdi gradovi Bogoin i Neven. 4 Pred vie od sto i deset godina, Zlatovi je donio njihov izgled. Vrijedi ga ponoviti, kako bi tadanje stanje mogli komparirati sa sadanjim: 5 ... Kljuice. Pod selom Klju u drnikoj obini upe Miljevaca, prama selu Goriu, s desne strane ikole, na strmoj klisuri stoji liep i prostran grad Kljuice sa visokom oblom kulom, gospodskimi dvorovi i velikimi kuami, opasan visokom ogradom. ... Kamiak. Pri iztonom kraju tjesnaca, izmedju visovakog jezera i rokoga slapa, na kraju sela Britani miljevake upe, drnike obine, povrh samograda oble klisure vide se ostanci gradia Kamika s lieve strane nad riekom. ... Jo su mu cieli temelji ograde i etvrtasta kula s jugozapadne strane. Klisura, na kojoj je sagradjen, tako je nepristupna, da je uza nju u ivu kamenu usjeen uzak prolaz. ... Meutim, sve te fortikacijske graevine pokazale su se nedovoljne i neotporne za specini nain ratovanja koji su nametnuli Osmanlije, a jo je neuinkovitija bila vojna organizacija u tadanjoj Hrvatskoj. Naime, Turci su, elei osvojiti neku susjednu kransku zemlju, provodili taktiku iznenadnih pljakakih pohoda. U tu svrhu drali su brojno lako konjanitvo koje je, koristei svaku povoljnu prigodu, munjevito upadalo na protivniki teritorij. Na utvrde se nisu obazirali, nego su unitavali otvorena sela i seljaka materijalna dobra, pljakali ljetinu i stoku, a najgore od svega odvodili su sve uhvaeno i preivjelo stanovnitvo u ropstvo. Tek nakon to bi posve iscrpili protivnika, poduzimali
2 3 4 5 Petar K. Bai, upe Franovake provincije Presvetog Odkupitelja u Dalmaciji, Sinj, 1901.-1924., (digitalizirani prijepis, 2006.), str. (81-82.) 49. Franjo Smiljani, Teritorij i granice Kninske upanije u Srednjem vijeku, Radovi Filozofskog fakulteta Zadar 27, Zadar, 1988., str. 139-142. Franjo Smiljani, Graa za povijesnu topograju kninsko-drnikoga kraja u srednjem vijeku, Arheoloka istraivanja u Kninu i Kninskoj krajini, Znanstveni skup Knin 13-15. X. 1987., Zagreb, 1992., str. 55-63. Stipan Zlatovi, Topograke crtice o starohrvatskim upanijama u Dalmaciji i starim gradovima na kopnu od Velebita do Neretve, Starohrvatska prosvjeta II./3, Knin, 1896., str. 150-151.

206

Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. su s dobro organiziranim snagama osvajanja manjih i veih tvrava, odnosno glavnih gradova. 6 Prvi pljakaki pohodi Osmanlija iz 1415. i 1432. godine bili su samo ispitivanje snaga i izgleda da su zaobili Miljevce. 7 Slino je bilo i u razdoblju od 1468. do 1478., kada je stradala okolica ibenika i Zadra. 8 Moe se pretpostaviti da su turski konjaniki odredi izbjegavali ovaj prostor zbog ogranienja u prilazu i izvlaenju koje su im nametali spomenuti kanjoni, dakle, zbog reljefnih nepovoljnosti. Sljedee razdoblje poelo je nakon katastrofe na Krbavskom polju 1493. godine i okonano je tridesetak godina kasnije potpunim slomom hrvatske obrane. Razorne napade 1499. i sljedeih godina vodio je i organizirao bosanski sandakbeg Skender, a malobrojnim hrvatskim snagama zapovijedao je ban Ivani Korvin. Jednu od rijetkih pobjeda nad turskim akindijama zabiljeio je u svom dnevniku mletaki ljetopisac Marin Sanudo, dobivi na uvid pismo koje je u veljai 1499. napisao Korvin mletakim upraviteljima u Zadru: ... pred sada minulu svetkovinu Oienja djevice slavne (2. veljae 9) prilikom dolaska u grad kninski saznali smo da dvije vojske Turaka plijene i pljakaju u okolici. Jedna vojska harala je u vladanju Presvjetlog gospodstva vaeg na teritoriju ibenskom, a druga turska vojska opustoila je gotovo itav kotar Oprominje. Nakon to su skupili plijen i roblje, poveli su ga sa sobom. To su saznali nai vojnici oklopnici i husari te su poslani protiv reenih Turaka istog dana kad smo doli ovamo u Knin. Napokon, voljom Svemogueg Boga i s pomou Bojeg milosra pobijedili smo i jednu i drugu vojsku reenih Turaka koje su opustoile teritorij va ibenski i potom slino opljakale podanike nae, tako da je jedva neki Turin iz reenih vojski iv umakao, a sve kranske zarobljenike i takoer sav drugi plijen oslobodili smo ... 10 Unato sklopljenom primirju upadi Osmanlija nisu prestajali, tako da je tragian kraj bio neizbjean. Ono malo preivjelog seljatva izbjeglo je ponajvie u primorske gradove i na otoke, a najvei dio plemstva preselio se u tada sigurniju sjevernu Hrvatsku. Tamo se, naime, osim ope poznatih Martinuevia i Miljenovia, spominju i Halapii te ueljii. 11 U takvim okolnostima utvreni gradovi su morali pasti i samo se ekao zavrni udarac. Izveo ga je bosanski sandakbeg Husref doavi 28. svibnja 1522. pod Knin s vojskom od 25.000 vojnika opremljenom topovima. Ponajprije je osvojio sve okolne manje utvrde, ukljuujui i one na Miljevcima. Ostavi tako odsjeen i bez ikakvih izgleda,
6 7 8 9 Mirko Valenti, Turski ratovi i hrvatska dijaspora u XVI. stoljeu, Senjski zbornik 17, Senj, 1990., str. 45-52. Ivan Kukuljevi Sakcinski, Kratki ljetopisi hrvatski, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku 4, Zagreb, 1857., str. 65.; Fran Gundrum, Rukopis sveenika Dalmatinca iz petnaestog stoljea, Vjesnik hrvatskoga arheolokoga drutva, n. s. VI., Zagreb, 1902., str. 213. Bogumil Hrabak, Turske provale i osvajanja na podruju dananje sjeverne Dalmacije do sredine XVI. stoljea, Radovi Instituta za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu 19, Zagreb, 1986., str. 71-73. Jakov Stipii, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 1985., str. 202. 10 Marino Sanudo, Diarj, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku V., Zagreb, 1859., str. 25-26. 11 Stipe Gunjaa, Tiniensia archaeologica-historica-topographica 2, Starohrvatska prosvjeta, n. s. III./7, Zagreb, 1960., str. 78., 85., 87., 90.; Emil Laszowski, Monumenta Habsburgica 3, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 40, Zagreb, 1917., str. 420.

207

Miljevci 2008. Knin se predao na prvi juri, a na vijest o tome i Skradin. Sanudo o tome prenosi izvjee ibenskog kneza kako 28. svibnja ... ovi iz Skradina bijahu svi pobjegli i doli putem uz rijeku u ibenik da se spase ... , a u drugom pismu knez navodi da su pobjegli i drugi iz okolnih sela. 12 Nakon to su 1522. godine Osmanlije dovrili osvajanje Kninske upanije i, neposredno nakon toga, susjednih upanija preko rijeke Krke, prostor Miljevaca uao je u sastav vilajeta kojemu je sredite bilo u Kninu. Njegove vojvode, od kojih je najpoznatiji Murat-beg Baji ili Tardi, bili su podreeni bosanskom sandakbegu, ali s odreenim irim ovlastima. Nakon to je i Klis osvojen 1537., u njemu je osnovan novi sandak kojemu su Miljevci pripadali do kraja turske vlasti. 13 Osmanlije u naelu nisu mijenjali staru upravnu i graninu podjelu u novoosvojenim krajevima, pa su tako postupili i u ovom sluaju. Budui da se organizacijski u prvom redu udovoljavalo vojnim zahtjevima, utvrda Neven je postala sredite nahije kojoj su pripali Miljevci, a utvrde Bogoin, Kamiac i Klju nakon ruenja nisu se vie popravljale. U Nevenu su 1530. godine bila smjetena 24 mustahza (tvravska posadnika) na ijem elu je bio dizdar (zapovjednik tvrave), ehaja (njegov zamjenik), bevab ili kapidija (vratar), debedija (oruar), tufekdija (pukar), dva topnika, te ostali neferi (obini vojnici). Prvi poznati dizdar zvao se Omer. On i njegovi vojnici za svoju slubu su dobili posjede na Miljevcima i po iroj okolici. U isto vrijeme susjedni Drni imao je samo devet posadnika. Za razliku od njih u Skradinu je bilo 107, a u Kninu 38 ulufedija (plaenika).14 Po sudskoj podjeli pripadali su do kraja 16. stoljea Skradinskom kadiluku, a od tada Krkome. 15 Iako su demografski gubici nakon ezdesetogodinjih osmanlijskih navala bili vie nego teki, ipak je jedan dio puanstva preivio sve nedae. Oni, vjerojatno nisu doekali Turke, nego su se privremeno povukli u nepristupanije planine ire okolice. O kome je rije? Vukui analogije iz stanja u susjednoj Zagori, moe se sa sigurnou ustvrditi da su to bili potomci hrvatskih srednjovjekovnih Vlaha koje susreemo u dokumentima jo od polovice 14. stoljea. 16 Upravo zahvaljujui njima sauvalo se razmjerno mnogo toponima iz srednjovjekovnog razdoblja. Vlasi su u poetku bili organizirani po plemenskom, a ne
12 Marino Sanudo, Diarj, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku VIII., Zagreb, 1865., str. 150-151.; B. Hrabak, Turske provale ..., str. 83-87.; Josip Alaevi, Cronaca dignoto, Bullettino di Archeologia e Storia Dalmata V., Split, 1882., str. 189-190. 13 Hazim abanovi, Bosanski paaluk postanak i upravna podjela, Djela XIV Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo 1959., str. 176., 209.; F. Smiljani, Teritorij i granice ..., str. 147. 14 Aladin Husi, Tvrave Bosanskog sandaka i njihove posade 1530. godine, Prilozi za orijentalnu lologiju 49, Sarajevo, 2000., str. 220221., 227. Posjede su ponekad zadravali i nakon premjetanja u druge novoosvojene tvrave. Neki Sinan i Mehmed, pripadnici posade utvrde Vrane (kod Biograda) imali su 1550. iuk na podruju Nevena. Vidi: Fehim D. Spaho, Splitsko zalee u prvim turskim popisima, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 13, Zagreb, 1986., str. 84-85. 15 H. abanovi, Bosanski paaluk ..., 1959., str. 208-209.; F. Smiljani, Teritorij i granice ..., str. 147. 16 Miha Madijev Barbazanis, Historija (preveo Vladimir Rismondo) u: Legende i kronike, Split, 1977., str. 174.; S. Gunjaa, Tiniensia archaeologica ... 2, str. 76.; Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., str. 138-139.

208

Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. teritorijalnom naelu budui da su se bavili bisesilnim stoarstvom te su ljeti odlazili na planine Dinaru i ator. 17 Osmanlije su im priznale poseban status i na temelju njega su bili duni plaati luriju, tj. godinji porez od jednog dukata. Zauzvrat su morali sudjelovati u ratnim operacijama kao neredovita vojska tzv. martolozi, a u mirnom razdoblju uvali su klance i prijelaze. 18 U vojnom pogledu zapovijedali su im harambae, to je osmanlijska titula, a znai voa hajduka. Na elu jednog ili vie manjih sela nalazio se knez, a iznad njih su bili veliki knezovi. Nema razloga da sumnjamo da je tako bilo i u Miljevcima. Ve sami nazivi Miljevci za cjelinu, kao i iritovci, Drinovci te Bogetii za sela, ukazuju na plemensku pripadnost. Nakon zavretka ratnih zbivanja naseljenost je bila nezadovoljavajua, pa su Osmanlije forsirale doseljavanje hercegovakih Vlaha bilo izravno, bilo etapno preko Cetine i Zagore. 19 Karakteristian je jedan pripadnik Burmaza, kojima je izvorna postojbina Hrasno u junoj Hercegovini. 20 Kako, naalost nisu transkribirani i prevedeni osmanlijski defteri, tj. katastarski popisi, za podruje Miljevaca, kao to je to uraeno za Zagoru i Cetinu, 21 uskraeni smo za poimenine popise stanovnika pojedinih sela. Iz njih ne bismo dobili samo antroponimijske podatke, nego bismo utvrdili i vjersku pripadnost puanstva, odnosno stupanj islamizacije, kao neizbjenu posljedicu neravnopravnog statusa krana u Turskom Carstvu. Na Miljevcima je nakon stotinjak godina 1640. godine, broj pomuslimanjenog puanstva bio prilino velik, sudei prema Pavlu Rovinjaninu koji govori da su krani ivjeli pomjeani s muslimanima, doslovno: ... jedna kua je turska, a druga u blizini kranska ... 22 Takvo stanje vladalo je i u okolici pa imamo Smoljana evrskovia i ehaju Osmana evrskovia iz evrsaka te harambau Juru Jelovca i subau Mehmeda Jelovca iz Bobodola. 23 Tu je i spomenuti musliman Burmaz, koji je imao kuu na Rokom slapu, a krane istog prezimena nalazimo u susjednoj Zagori. 24 Kako navodi fra Petar Bai i cijeli kraj je dobio ime po muslimani17 Josip Kolanovi, Spisi kancelarije ibenskoga kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441-1443, Povijesni spomenici ibenika i njegova kotara 3, ibenik, 1989., str. 65., 198., 230-231.; Stipan Zlatovi, Franovci drave Presvetog Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888., str. 170. 18 Vidi npr.: Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji IV, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 47, Zagreb, 1964., str. 41., 46-47.; Hazim abanovi, Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XVI. stoljea, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine XI, Sarajevo, 1961., str. 218-219. 19 Vidi: Kreimir Kui, Prilog biograji nekih Kaievih vitezova te podrijetlu stanovnitva njihova kraja, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 47, Zadar, 2005., str. 191-224. Glede problematike Vlaha/vlaha o tome je mnogo pisano. Vidi: Kreimir Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997., str. 70., 89-90. 20 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68v; Bogumil Hrabak, O hercegovakim vlakim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovanina Divana Pripinovia, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s. XI, Sarajevo, 1956., str. 30. 21 Fehim Spaho, Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. godine, Acta historico-oeconomica Iugoslaviae 12, Zagreb, 1985., str. 21-116.; F. D. Spaho, Splitsko zalee ..., str. 47-85. 22 S. Zlatovi, Izvjetaj o Bosni ..., str. 14. 23 Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka I, Zbornik SAN za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda XIII, Beograd, 1950., str. 52-53., 65.; Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka II, Zbornik SAN za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda XIII, Beograd, 1951., str. 174. 24 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68v; Kreimir Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split, 1997., str. 199., 205., 211.; Radoslav Lopai, Spomenici hrvatske krajine 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 15, Zagreb, 1884., str. 83. Della villa Chotoragna (...) Bilof Mustapich, turco.; F. D. Spaho, Splitsko zalee ..., str. 72., 74-76.; Ivan Erceg,

209

Miljevci 2008. ma Miljevcima ili Miljeviima, ija se kua u Kninu navodi 1689., a zna se da su imali i druge posjede u okolici. 25 Meutim, gotovo je sigurno da su oni, kao i prethodno navedeni, imali kranske roake, jer se jednome Miljeviu kerka vjenala 1674. u ibeniku. 26 Osmanlije nisu imali povjerenja u svoje kranske podanike, pa su za nadzor zaduili kranske otpadnike. Mnogi sluajevi vidljivi iz katastarskih popisa govore u prilog pretpostavke da su pojedini islamizirani Vlasi imali zadau nadziranja svojih suseljana. Na taj nain bilo kakvo urovanje seljana s Mleanima ili uskocima bilo je oteano ili onemogueno. U zagorskim ili ravnokotarskim selima bliima moru, uskoci su, za vrijeme svojih 80-godinjih aktivnosti, dobivi informacije od seljaka vrebali na te dounike, te su se nemilosrdno s njima obraunali, tako da je tamo islamizacija bila efemerna pojava. 27 Miljevaka sela bila su u daleko gorem poloaju bili su okrueni osmanlijskim utvrdama mimo kojih se uskoci nisu usuivali prodirati, a vei kranski gradovi bili su relativno daleko. injenica je da nigdje nije zabiljeeno da su uskoci u nekoj od svojih brojnih operacija u ibenskoj okolici prodrli do Miljevaca, a najblie su im bile one kod Skradina oko 1607. i 1613. godine. 28 Da je kranstvo ostalo sauvano jedina zasluga lei na visovakim franjevcima. Uz nezamisliv samoprijegor i portvovnost, unato svim zlostavljanjima i ratnim opasnostima, njima je uspjelo obraniti katoliku vjeru, ne samo u miljevakom kraju, nego i na na mnogo irem prostoru. Upravo zbog vjere katoliko puanstvo pod Turcima imalo je kakav-takav osjeaj zajednitva s pukom pod Mleanima. To nam potvruje dragocjeno Foscarinijevo svjedoenje kako ih Turci ... silom nagone u vojsku ... 29 Zacijelo su tako, protiv volje, sudjelovali u tursko-mletakim ratovima 1537.-1540. i 1570.-1573. (Sl. 1). Mora se priznati da su Osmanlije tolerirali franjevako postojanje na Miljevcima bliskom otoiu Visovcu, usred jezera i rijeke koja je bila granica dvaju sandaka, Klikoga i Krkoga, ali to je bila smiljena odluka. Bojei se da odlazak franjevaca ne izazove posvemanji bijeg puanstva, vie osmanlijske vlasti nastojale su ih tititi od pojedinih razuzdanih muslimana. Meutim, o jednakim pravima nije bilo rijei. Svaki pokuaj povratka muslimana u kranstvo, mogao je zavriti s teTurska osvajanja i organizacija proizvodnje u Dalmaciji i njihov odraz na privredni ivot Hrvatske, Zbornik Cetinske krajine 4 Sinj i Cetinska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Sinj, 1989., str. 22. 25 P. Bai, upe Franovake provincije ..., str. (81.) 49.; Josip Ante Soldo, Samostan Majke od milosti na Visovcu, Visovaki zbornik Zbornik radova simpozija u prigodi 550. obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445.-1995., Visovac, 1997., str. 93.; Seid M. Tralji, Drni esnaestoga i sedamnaestoga stoljea, Radovi Instituta JAZU u Zadru 19, Zadar, 1972., str. 400. to se tie turskog jezinog utjecaja, Karali je toponim motiviran turskim rijeima kara crn i mukim imenom Alija. Ime sela iritovci takoer dolazi od arapsko-turske rijei rit traka priivena kao ukras na narodnoj nonji. Vidi: Abdulah kalji, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989., str. 88., 394., 587. 26 Ante upuk, O prezimenima, imenima i jeziku starog ibenika, ibenik, 1981., str. 84. 27 Npr. u okolici Trogira 1573. Vidi: Karlo Horvat, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia 1, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 32, Zagreb, 1910., str. 8-9. 28 Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji VI, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 49, Zagreb, 1970., str. 140.; Karlo Horvat, Monumenta historiam uscocchorum illustrantia 2, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 34, Zagreb, 1913., str. 122. 29 Ivan Grgi, Opis Klikog sandaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572., Zadarska revija V./4, Zadar, 1956., str. 257.

210

Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. kim kaznama. 30 Strpljivo ekajui da sazriju prilike za pokretanje oslobaanja, franjevci su brinuli neumorno za povjereni puk. Mleanima pak, poslije Ciparskog rata nije bilo ni na kraj pameti sukobljavanje s Osmanlijama, nego su sve poduzimali kako bi potaknuli trgovinu. Vjerojatno su i Miljevani sudjelovali u izvozu ita, stoke, sira i vune, kao najeih proizvoda Klikog sandaka, koji su dopremani u ibenik i Skradin, a onda dalje preko mora. 31 Unato ometanjima uskoka, razmjena je bila tolika da su se Drni i ibenik razvili u dva najvea grada tog vremena, a u Drniu se spominju kao posjednici Terzibalii, Atlagii, Kositerovii i drugi. 32 Zanimljivo je da se 40-ih godina 17. stoljea utvrde oko Miljevaca ne spominju u sastavu tvrava Klikoga sandaka s plaenikom posadom. 33 Kandijski rat, koji je izbio osmanlijskim napadom na otok Kretu ili Kandiju 1645., imao je uvod koji su dobrim dijelom izazvali Turci drskim svojatanjem prekograninog zemljita u okolici Trogira. Oslukujui zbivanja, franjevci su shvatili da je kucnuo as. Nakon to je Mustafa-paa Tekeli morao prekinuti iscrpljujuu opsadu ibenika u rujnu 1647., fra Nikola Rui, fra Pave Sirotkovi i fra imun Brajinovi u dogovoru s Mleanima nagovorili su narodne glavare da u dogovoreni trenutak evakuiraju svoja sela te da prijeu u primorje. Od njih est koji su potpisali 17. prosinca 1647. u ibeniku ugovor s mletakim knezom o prelasku na stranu Sv. Marka, iz Miljevaca ili okolice bili su harambae Ivan Lovri i imun Pavkovi. 34 General Lunardo Foscolo, pripremajui se za oslobaanje Drnia i Klisa, poslao je vojsku koja je sruila most preko Krke na Rokom slapu, a onaj kod Nevena ve je ranije bio sruio don Stipan Sori, tako da Turci nisu mogli doi u pomo preko Miljevaca. 35 Osiguravi se na taj nain, mletaka vojska, sastavljena od odreda kojima su zapovijedali Sori, kapetan Theodosio, Begna i Geremija, krenula je 18. veljae 1648. po zagorskoj strani ikole. Putem joj se pridruio dio Miljevana. Turci su pokuali sprijeiti napredovanje, ali su odbijeni, te su se povukli u Drni. Nakon kraega estokog otpora, Tekeli se izvukao
30 Sulejman Bajraktarevi, Turski dokumenti u splitskom Arheolokom muzeju i u Franjevakom samostanu na Visovcu, Starine JAZU 44, Zagreb, 1952., str. 51-59. 31 G. Novak, Mletaka uputstva i izvjetaji IV, str. 399-400.; Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji V, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 48, Zagreb, 1966., str. 227. 32 Grga Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji VII, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium 49, Zagreb, 1972., str. 249.; S. M. Tralji, Drni esnaestoga ..., str. 398-399. 33 Fehim D. Spaho, Organizacija vojne krajine u sandacima Klis i Krka u XVII stoljeu, Nauni skupovi SANU XLVIII - Vojne krajine u jugoslovenskim zemljama u Novom veku do Karlovakog mira 1699., Beograd, 1989., str. 101-113. 34 Bai je napisao da su Lovri i Pavkovi iz Miljevaca, iako se iz dokumenta koji je donio Desnica ita, da je Lovri iz Bogetia, a Pavkovi iz Lukara. Vjerojatno se za Lovrie poveo injenicom da su oni u njegovo vrijeme bili iz iritovaca. Vidi: Petar K. Bai, Kratka povijest Franovakoga samostana Visovca na rijeci Krki, Visovac, 1917.-1919., 53., 54.; B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1646-1684, sveska I, str. 27-28. 35 Franjo Difnik, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji (preveli Smiljana i Duko Kekemet), Split, 1986., str. 162., 164.

211

Miljevci 2008. i mletaka vojska ula je u grad. 36 Tek tada, nakon to je uklonjena turska opasnost, ostali Miljevani su prihvatili zatitu odreda Danijela Divnia te su se preko improviziranog drvenog mosta na Rokom slapu povukli preko Krke na teritorij pod mletakom kontrolom odvodei tisue grla stoke. Radi sprjeavanja mogueg svojevoljnog povratka, a i radi unitavanja gospodarske osnove opstanka Turaka, Divni je zapalio sve kue u Miljevcima. 37 Meutim Mleani nisu pokuali uvrstiti svoje sjajne taktike uspjehe. Iako su, dakle, Drni dobili bez velike borbe, a Knin bez ispaljenog metka, odustali su od utvrivanja tih kljunih mjesta zadovoljivi se samo njihovim ruenjem. To su iskoristili Turci te su se povratili uzimajui prazne posjede. Nedugo nakon to su franjevci izbjegli u ibenik, neki Salih-aga zauzeo je njihov posjed Kuelj s miljevake strane jezera. 38 U daljem tijeku rata koji je zavrio 1669. godine sve je bilo svedeno na povremene unitavake pohode kako naih, tako i osmanlijskih snaga. Koliko su u njima sudjelovali izbjegli Miljevani teko je objektivno kazati, ali zahvaljujui svom poloaju, Miljevci su bili po strani od glavnih prodora koji su se dogaali po Bukovici ili Zagori.39 Golema strategijska pogreka nezaposijedanja tvrava, imala je za posljedicu da Mleani u konanici, u mirovnim pregovorima izgube sve ono to su dobili orujem.40 Suoeni s tim neki Miljevani su se vratili u rodni kraj, a neki su ostali u primorskim mjestima. Ovaj dugotrajni i krvavi rat privukao je veliku pozornost onodobne Europe, pa se tako u estom svesku niza Theatrum Europaeum, u kojem su opisana zbivanja od 1647. do 1651. godine, nalazi zemljovid ibenske okolice, na kojem je oznaeno Opromigne obuhvaajui i Miljevce (Sl. 2). 41 Nezavisno od zbivanja u Podunavlju, novi rat koji je poeo 1684. imao je pomalo udnovatu predigru. Nakon pokolja koji se 1682. dogodio u Zemuniku, u Kotarima se sve podiglo protiv Turaka, ali to Mleani nisu gledali s odobravanjem. Kotarci su tada krenuli preko Krke, te su krajem studenog 1683. skupa s Miljevanima, Prominjanima i Petropoljcima oslobodili Drni. 42 Mleani su tek u travnju 1684. navijestili rat Osmanskom Carstvu. U meuvremenu se kao glavni vojni zapovjednik nametnuo harambaa Mate Naki-Vojnovi. On je u dogovoru s franjevcima i glavarima predloio Mleanima prelazak cjelokupnog puanstva na mletaki teritorij, to je uz manje tekoe i ostvareno. 43 U popisima izbjeglikih skupina mogu se prepoznati, uz odreenu dozu zadrke
36 Pavao Andreis, Povijest grada Trogira I (preveo Vladimir Rismondo), Split, 1977., str. 274.; F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 167-170. 37 F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 172. 38 S. Bajraktarevi, Turski dokumenti ..., str. 54. 39 F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 200-201. 40 F. Difnik, Povijest Kandijskog rata ..., str. 196-198. 41 Johann Philipp Abelinus, Theatrum Europaeum VI, Frankfurt/M, 1663., str. 215. 42 Karlo Kosor, Drnika krajina za turskoga vladanja, Kai XI., Split, 1979., str. 166. 43 K. Kosor, Drnika krajina ..., str. 167-170.; B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1646-1684, sveska I, str. 295-296., 311-313.

212

Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. i miljevaka prezimena. 44 Pod zapovjednitvom harambae Filipa Sunare bio je Petar Ivanievi s 10 lanova obitelji. On je 1686. bio privremeno smjeten u Skradinu. U grupi harambae Mate Nakia bili su Tadija Juri, sam, i Mijo Juri s 4 lana obitelji. Sinovi ove trojice ivjeli su 1709. godine u Britanima (vidi katastarski popis!). Stipan Breulj iz Drinovaca i Marko Brali, iji se sin kasnije navodi u Karaliu, bili su u skupini kapetana Mije Stipievia-Perajice. Ivan Radni, takoer iz Drinovaca, zabiljeen je 1684. s 4 lana obitelji u sastavu zbjega harambae Ivice Silova u Mandalini. Iz popisa je vidljivo da su neki glavari sa svojim obiteljima mijenjali ili naputali prvobitne skupine, vjerojatno voeni borbom za preivljavanje. Dakle, pobojavi se za svoje interese u Dalmaciji, Mleani su ovaj put odluili braniti osloboeni Drni, ali nije se stalo samo na tome. Koristei se borbenim duhom domaih krana Mleani su preuzeli inicijativu. Poticali su razorne konjanike pohode u dubinu Bosne, a u njima, kao i u borbama oko Sinja, nema sumnje da su sudjelovali i Miljevani. 45 Tijekom priprema za oslobaanje Knina, Skradinjani su bili duni uvati utvrdu Neven, a onda je nakon dvotjedne opsade naa vojska ula u grad. 46 Opet su franjevci odigrali znatnu ulogu. Po savjetu fra Andrije Resice vojska opeg providura Girolama Cornara prela je preko Miljevaca do Knina gdje je u rujnu 1688. nakon estokog otpora istjerala Turke iz grada. Fra Petar Bai navodi kako se vojska s topovima i ostalim naoruanjem prevezla preko Krke, te se preko britanskih kosa popela na Miljevce, a odatle, preko Promine, osvanula nasuprot Kninu. 47 Dok je trajala opsada, hercegovaki Selman-paa pokuao je prodrijeti preko Drnia, ali je tamo pretrpio ljut poraz. Od prosinca 1690. godine vojni zapovjednik, ne samo za Miljevce, nego i za Prominu, Petrovo polje, Kosovo i Zagoru bio je Mate Naki Vojnovi. Meutim, zbog dolaska velikog broja pravoslavnog puanstva, Mleani su izdvojili sjeverni dio, pa je Nakiu ostala drnika okolica, a novi guvernadur je postao Toma Zavorovi. 48 Sljedeih godina borbe su se vodile od Grahova preko Glamoa do Vrgorca, a onda je 1699. godine sklopljen mir. U to doba (1698.), miljevaki harambae bili su Pave Ivi i Luka Vukorepi. 49 Osmanlije su tijekom opsade Sinja 1715. godine pokuali prodrijeti i opljakati drniku okolicu, ali su denitivno razbijeni i po novome mirovnom ugovoru odbaeni na dananju granicu na Dinari i Kamenici. 50
44 K. Kosor, Drnika krajina ..., str. 183-192.; Dravni arhiv Zadar, Katastri Dalmacije XVII. i XVIII. stoljea, k. 14., 12rv, 13r 45 B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1684-1749, sveska II, str. 126-127., 142., 182., 196., 203. 46 B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka 1684-1749, sveska II, str. 205.; K. Kosor, Drnika krajina ..., str. 174. 47 Petar K. Bai, Nekrolog Spomen knjiga svih pokojnih Franovaca Provincije Presv. Odkupitelja u Dalmaciji, od davnijih godina, do god. 1925., Sinj, 1924. (digitalizirani prijepis, 2006.), str. (299.) 221. 48 Karlo Kosor, Drni pod Venecijom, Kai VII., Split, 1975., str. 26., 29. 49 Josip Ante Soldo, Crkveni ivot na proirenom podruju ibenske biskupije nakon uzmaka Osmanlija, Sedam stoljea ibenske biskupije Zbornik radova sa znanstvenog skupa ibenska biskupija od 1298. do 1998., ibenik, 22. do 26. rujna 1998, ibenik, 2001., str. 325. 50 K. Kosor, Drnika krajina ... str. 175.

213

Miljevci 2008.

NASELJAVANJE I PODJELA POSJEDA


Mleani su nastojali po svaku cijenu i u to kraem roku naseliti osloboene krajeve, osobito ako su ostali polupusti zbog iseljavanja, kako kranskog tako i muslimanskog puanstva. S druge strane za ratne zasluge nagraivali su zapovjednike domae vojske. Tako je serdar Mate Naki Vojnovi za junatvo dobio 1689. godine mlinicu na Rokom slapu, koja je prije pripadala ati Miljevaninu, a harambai Pavi Iviu je za ratne zasluge dodijeljena takoer jedna mlinica. 51 Isto tako, Toma Zavorovi dobio je mlinicu Terzibalia s pet kola na Rokom slapu. 52 Jednu mlinicu na Rokom slapu dobio je i Grgo Radni. 53 Obini vojnici, ako su bili starosjedioci dobivali su potvrde vlasnitva posjeda koja su ranije obraivali, a ostali doseljenici dobivali su vea ili manja zemljita u mjestima gdje su se naseljavali. Tako su 1697. godine Marko Breulj i Nikola Baloban dobili potvrdu posjeda koji su ve mnogo godina uivali i obraivali. Breulj je imao trideset kanapa, tj. oko 110.000 m2, a Baloban dvadeset kanapa, tj. oko 73.000 m2. 54 Granice su bile: sa istoka lokva Meia, sa zapada selo Bogeti, sa sjevera selo itluk, a sa juga crkva sv. Pavla. 55 Od samog poetka mletaka je vlast davala zemlju na uivanje, a ne u vlasnitvo, a u nasljee su je mogli dobiti samo sinovi.

51 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68r. 52 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alessandro Molin, k. 57/II, l. 68v. 53 K. Kosor, Drni ..., str. 22. 54 Za padovanski kamp ili kanap vidi: Zlatko Herkov, Prinosi za upoznavanje naih starih mjera za duinu i povrinu, Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb, 1977., str. 189. 55 Dravni arhiv Zadar, Spisi generalnih providura, Alvise Mocenigo, k. 65/IV, l. 289v.

214

Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. Prema prvom popisu koji je napravljen 1709. godine u vrijeme glavnog providura Vincenza Vendramina, u Britanima je bilo sljedee posjedovno stanje: 56 Veliina posjeda itelja Britana: 57 Toteri Josip, pok. Martina 11 0 Benkovi Martin, pok. Ilije 8 1 Kii Mijo, pok. Ivana 9 1 Juri Mate, pok. Mije 12 1 Bai Mate, pok. Mije 14 0 Deranjin Martin, pok. Ilije 12 3 Sui Boo, pok. Jure 31 3 Perii Petar, pok. Mate 16 0 Pilji imun, pok. Mije 23 3 Ivanovi Toma 0 2 Sui Toma 1 2 Juri Ivan, pok. Tadije 38 0 Ivanievi Ivan, pok. Petra 11 3 Samodol Ivan, pok. Petra 28 1 Opinsko zemljite : javno neobradivo movara panjak Posjednici iz drugih sela: Omren Andrija, Bogeti Bai Grgo, Drinovci Prnjak Ilija, Bogeti Relanovi Nikola, Drinovci Ciza Nikola, Drinovci Ivi Pave, Drinovci Vii Petar, Drinovci Dunjak Petar, Drinovci Breulj Petar, Drinovci Merzal Stipan, Drinovci Breulj Stipan, Drinovci Bai Tadija, Karali Radni Ivan, Drinovci Brali Jure, pok. Marka, Karali
57

55 69 190 169 102 83 118 30 99 159 47 34 125 120

= 40450 m2 = 30460 m2 = 34640 m2 = 45515 m2 = 51620 m2 = 46970 m2 = 116570 m2 = 59635 m2 = 87250 m2 = 2520 m2 = 5690 m2 = 174340 m2 = 43500 m2 = 103790 m2 = 7305 m2 = 81460 m2 = 52450 m2 = 18130 m2 = 9060 m2 = 43760 m2 = 1915 m2 = 5250 m2 = 5700 m2 = 4410 m2 = 2445 m2 = 4070 m2 = 3860 m2 = 17200 m2 = 11710 m2 = 8240 m2 = 33370 m2

2 22 14

1 1 1

18 28 105

4 2 11 0 1 1 1 0 1 1 4 3 2 9

3 1 3 2 1 2 0 2 0 0 2 0 2 1

176 191 184 20 156 49 172 141 95 46 172 170 23 34

56 Dravni arhiv Zadar, Katastri Dalmacije XVII. i XVIII. stoljea, k. 14. Mleani su u premjeru zemljita kao osnovnu jedinicu upotrebljavali padovanski kanap koji je iznosio oko 3655,45 m2, a sastojao se od 4 kvarte po 210 tavola ili pertika. Vidi: Zlatko Herkov, Prinosi za upoznavanje naih starih mjera za duinu i povrinu, Zbornik Historijskog zavoda JAZU 8, Zagreb, 1977., str. 189.

215

Miljevci 2008. Ukupna povrina Britana u privatnom vlasnitvu iznosila je 1063725 m2, a od toga je oranica bilo 267 padovanskih kanapa, 1 kvartu i 89 tavola, tj. 977300 m2. Vinograda je bilo 1 kanap, 3 kvarte i 101 tavolu (6840 m2). Livada je bilo 2 kanpa, 2 kvarte i 93 tavole (9545 m2). Nekorisno je bilo 19 kanapa i 134 tavole (70040 m2). Kad tome pribrojimo opinsko zemljite (panjak, movaru i nekorisno) onda proizlazi da je selu Britanima pripadala povrina od oko 1205000 m2, podijeljena u 203 estice. Vidimo da se u Britanima na samo dvije estice uzgajala vinova loza. Jedan vinograd je pripadao Ivanu Juriu s povrinom od 2980 m2, a drugi od 3860 m2 zajedniki su obraivali Petar Perii i imun Pilji. Broj dua i blaga: 58

Biljeka o duama u Britanima


GLAVA KUE 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 13 Sui Boo, pok. Jure Kii Mijo, pok. Ivana Perii Petar, pok. Mate Juri Ivan, pok. Tadije Benkovi Martin, pok. Ilije Pilji imun, pok. Mije Deranjin Martin, pok. Ilije Juri Mate, pok. Mije Ivanievi Ivan, pok. Petra Toteri Josip, pok. Martina Samodol Ivan, pok. Petra Brali Jure, pok. Marka Bai Mate, pok. Mije UKUPNO MUKIH OD ORUJA 3 1 2 4 2 3 3 3 3 1 2 2 1 30 DJEAKA 7 2 3 3 2 4 5 2 1 3 1 4 6 43 ENSKIH 3 2 2 6 2 3 2 3 1 2 2 1 1 30 DJEVOJICA UKUPNO 7 0 5 6 2 2 3 1 3 2 4 2 3 40 20 5 12 19 8 12 13 9 8 8 9 9 11 143

58

Popis se kronoloki vee na popis istog karaktera napravljen u okolici ibenika i Skradina. U iitavanju i pisanju prezimena bilo je dosta problema i nedoumica, budui da su poesto neke osobe zapisivane nedosljedno, tj. na nekoliko naina mletakom grajom. Stoga sam nastojao ispraviti te greke na nain da sam zadravao onodobni izgled prezimena (primjerice: Deranjin, Toteri). Izrazit primjer nedosljednosti je prezime BAI iji su nositelji Mate i Tadija, osim u jednom sluaju kao BACHICH, dosljedno upisivani kao BAGNICH ili BAGICH. To bi se trebalo itati kao BANJI ili BAI, to je neprihvatljivo, osobito u prvoj verziji.

216

Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683.

VLASNIK 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 13 Sui Boo, pok. Jure Kii Mijo, pok. Ivana Perii Petar, pok. Mate Juri Ivan, pok. Tadije Benkovi Martin, pok. Ilije Pilji imun, pok. Mije Deranjin Martin, pok. Ilije Juri Mate, pok. Mije Ivanievi Ivan, pok. Petra Toteri Josip, pok. Martina Samodol Ivan, pok. Petra Brali Jure, pok. Marka Bai Mate, pok. Mije UKUPNO

KONJA ZA SEDLO 1 0 2 1 1 1 1 1 2 0 0 0 1 11

KONJA ZA SAMAR 2 0 2 5 1 3 3 2 3 2 1 0 1 25

VOLOVA 5 0 3 6 2 5 4 4 2 2 3 0 3 39

KRAVA 4 4 4 4 4 4 3 3 4 4 4 1 2 45

TELADI 3 4 4 4 2 4 1 3 3 4 3 1 2 38

OVACA 120 0 80 120 40 100 110 20 80 0 0 0 30 700

Barem dva izvora govore nam da porijeklo jednog dijela stanovnika Miljevaca moramo traiti u susjednoj Zagori. Fra Bonaventura Biloglav u svojoj matici krtenih voenoj na podruju Zagore od 1679. do 1686. godine biljei sljedea prezimena kojima u zagradama pridruujemo miljevaka sela, kao mjesta gdje se ona kasnije spominju. To su: Brali (Karali?), Ivi (Drinovci), Juri (Britani), Malenica (Drinovci, Klju), Vlaji (Kaoine), Vukorepa (Klju). 59 U mletakim katastarskim knjigama nalazimo da je 1709. godine na ibenskom dijelu Zagore, u selu Uneiu posjed imao Ivan Delalija, a 1711. na podruju Trogira, u Pribudama, Ilija Vetei, Stipan Breulj, u Ogorju Grgo i Petar Malenica, Grgo Vlaji te isti Ivan Delalija, a u Vinovu Gornjem harambaa Pave Ivi i Mate Ivi pok. Rade. Osim njih i neki Prominjani su bili povezani sa Zagorom, to samo pojaava ovu tvrdnju. 60 Nezahvalno je ipak, bez izriitijih podataka donositi bilo kakve dalje zakljuke, pa odgovor treba traiti u arhivskoj grai.

59 Kreimir Kui, Povijest ..., str. 198., 200-202., 204-208., 210. 60 Kreimir Kui, Povijest ..., str. 217., 219., 223., 226-227., 229.

217

Miljevci 2008. Glede crkvenih razgranienja i prava duobrinitva, mletake vlasti su imale zavrnu rije. Tako su prema odluci opeg providura Daniela Dolna iz 1695. franjevci u ibenskoj biskupiji nakon zavretka rata, izmeu ostalih, dobili i Miljevce, a tako je ostalo i nakon zavretka rata 1699. godine. Odlukom franjevakih vlasti 1700. odreeno je da svaki upnik vodi matine knjige krtenih, vjenanih i umrlih. Na Miljevcima su, meutim, matice voene jo od 1692. godine. upna crkva sv. Pavla bila je u iritovcima, a prema spisu iz 1693. na njoj su se jo vidjeli tragovi poara. Druga crkva, u Drinovcima, bila je posveena Imenu Isusovu, i jo 1698. je bila pokrivena slamom. 61 Kao znak posebne asti, harambaa Pave Ivi dobio je 1707. godine od samostana pravo na grobnicu kod oltara sv. Frane. 62

OPISI MILJEVACA I OKOLICE


Prvi opis putovanja Krkom i Visovakim jezerom podno miljevakih utvrda i sela ostavio nam je zadarski bainac Petar Zorani. Ono to je vidio teko ga je pogodilo. Njegove rijei sve govore: ... I tako plovui , s live i desne strane katele, polae i sela nigda obila i bogata, a sad rasuta prez izma vijahu se. ... Tad grad Neven s live, a uevac s desne ukaza mi i jini razliki kateli i polae i sela. ... 63 U izvjeu opeg providura Dalmacije Giacoma Foscarinija, podnesenog 1572. godine, navodi da je ... Drni, tvravica u Petrovu polju iznad ibenika, nema neku vanost; Neven, blizu rijeke Krke na brijeiu, ne ba jak i bez topnitva ....64 ibenani, Frane Butrii i Ivan Divni, na povratku iz Bosne 1574. preli su preko jednog mosta na ikoli nizvodno od Drnia vjerojatno kod itnia. 65 Iz njihova pisanja vidi se da se ve u drugoj polovici 16. stoljea srednjovjekovna Poljica nazivala ikola. 66 Pedesetak godina kasnije, Atanazije Jurjevi, za Neven biljei da je ... neto manje veliine od Drnia, mjesto nenastanjeno, ima tvravu dosta jaku s nekoliko perijera (vrsta topa, primj. a.) ili topova te vrste; blizu vanjskih zidina ima podgrae s oko 80 kua, u kojima ivi otprilike sedamdeset ili osamdeset dua, od kojih su
61 Josip Ante Soldo, Crkveni ivot na proirenom podruju ibenske biskupije nakon uzmaka Osmanlija, Sedam stoljea ibenske biskupije Zbornik radova sa znanstvenog skupa ibenska biskupija od 1298. do 1998., ibenik, 22. do 26. rujna 1998, ibenik, 2001., str. 324. 62 Josip Ante Soldo, Samostan Majke od milosti na Visovcu, Visovaki zbornik Zbornik radova simpozija u prigodi 550. obljetnice franjevake nazonosti na Visovcu 1445.-1995., Visovac, 1997., str. 84. 63 P. Zorani, Planine, str. 230., 232. 64 G. Novak, Commissiones et relationes Venetae / Mletaka uputstva i izvjetaji IV, str. 6., 43. 65 Franjo Raki, Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga paalika, Starine JAZU XIV, Zagreb, 1882., str. 191., 195. 66 F. Raki, Prilozi za geografsko ..., str. 191., 195.

218

Kreimir Kui: MILJEVCI ZA VRIJEME TURSKE VLADAVINE 1522.-1683. veim dijelom dobri vojnici. Ne previe daleko je oko deset sela, koja mogu skupiti otprilike dvije stotine dua s dobrim udjelom vojnika. Nema ni age, ni drugog sudca, nego sandakov kapetan koji katkada doe. ... U blioj okolici osim Drnia, spominje i Hotibli. 67 Pavao iz Rovinja navodi da je 1640. godine kameni most na Rokom slapu imao 22 luka. 68 Vizitator G. B. de Vietri navodi 1708. da upa Miljevci pripada samostanu Svete Marije od Visovca te da broji ... 6 sela s vrlo malo obitelji, usred kojih je crkva posveena sv. Pavlu Apostolu ... 69

Zemljovidi:
Sl. 1: Lijeva gornja etvrtina zemljovida ibenika iz Izolara G. F. Camocija iz 1571. Nema nijednog toponima, ali je prepoznatljiv karakteristini miljevaki trokutasti oblik izmeu Krke i ikole. Zanimljivo je navoenje starog imena za ikolu Polisca f., tj Poljica te prikaz turske vojske, to povezujemo s ratnim operacijama tijekom Ciparskog rata. Ostali detalji pokazuju jaku ispremijeanost toponima i prostornu neproporcionalnost (npr. Tina, tj. Knin na mjestu je Britana). 70 Sl. 2: Lijeva gornja etvrtina zemljovida iz Theatrum orbisa M. Meriana iz 1663. Ima dvojezini latinskonjemaki naslov Situs particularis Comitatus Sebeniciani, qui est pars Dalmatiae / Sonderbare Situtation und gelegenheit der Graschat Sebenico, so ein Theil ist der Provints Dalmatia. Kljuna pogreka je postavljanje Opromigna na desnu obalu Krke, to je posljedica izostavljanja ikole, kao njezina lijevog pritoka. Ipak broj toponima je mnogo vei, pa tako, osim Opromigne, imamo: Camicaz, na pogrenoj, desnoj strani Krke, prikazan kao utvrda s tri kule na brijegu, daleko od rijeke, zatim je, ponovo s krive, lijeve strane Krke, Zucea, tj. uevo, takoer s tri kule, ali na obali. Rog, s tri kule, na krivoj je strani, a uz to je ucrtan nizvodno od Kamika.

67 Mijo N. Batini, Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti, Starine JAZU XVII, Zagreb, 1885., str. 140. 68 Stipan Zlatovi, Izvjetaj o Bosni god. 1640 o. Pavla iz Rovinja, Starine JAZU XXIII, Zagreb, 1890., str. 11. 69 M. N. Batini, Njekoliko priloga ..., str. 90. 70 Hrvatski dravni arhiv Zagreb, Kartografska zbirka, D.XIV.40, Giovanni Francesco Camocio, Isole famose

219

Miljevci 2008.

Sl. 1. Zemljovid ibenika iz 1571.

Sl. 2. Zemljovi ibenika iz 1663.

220

MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE


Davor Gaurina

Miljevci su skup sela smjetenih izmeu rijeka Krke i ikole te planine Promine. Stanovnici ovih sela uglavnom su potomci stanovnitva koje je nakon Kandijskog rata (1647. -1669.) bilo pobjeglo na Venecijanski teritorij (ostaci ibenskog distrikta) i doseljenih Morlaka (Vlaha) koji su napuili ovaj prostor za vrijeme Morejskog rata (1683.-1699.). Novodoseljeno stanovnitvo dobilo je zemlju na plodouivanje uz obaveze: obraivanje, vojnu slube i plaanje 1/10 poljoprivrednih prinosa. Zemlju i obaveze nasljeivali su iskljuivo muki potomci. Oko 1750. g. pojavila se potreba za revizijom zemljinih investitura i to na nain da svaka obitelj zaista i dobije do tada zajamena dva padovanska kanpa po glavi. Gospodarske prilike i uvjeti ivota na Miljevcima u 18. i 19. stoljeu nisu bile povoljne. Razloge za to treba traiti u dugotrajnom ratnom razdoblju od sedamdesetak godina u kojem je jako nazadovalo stoarstvo, a osobito poljoprivreda zbog velikih migracija stanovnitva i teta koje su nanosile razne vojne i paravojne formacije. Kraj Venecije te Prva austrijska uprava (1797.-1806.) pa Francuska uprava (1806.-1813.) i Druga Austrijska uprava ne donose puno novosti u ivotu Miljevakih sela.

Miljevci su skup sela smjetenih izmeu rijeka Krke i ikole te planine Promine. Po legendi, ime su dobili prema Miljevi kerki gospodara grada (utvrde) Bogoina, kneza Andrije i ene mu ike. Ta nesretna djevojka se utopila u Poljici koja se od tada zove ikola. Miljevci se sastoje od osam sela (sedam 221

Miljevci 2008. katolikih i jedno pravoslavno) i sljedeih prezimena: Drinovci (Bai, Ivi, Kozi, Devi, Stipandija, keljo, Skelin, Tetlo, Mazalin); Britane (Bai, Benkovi, Deronja, Gveri, Jurain, Kisi, Malenica, Novak, Perii, Pili, Pletikosa, Runi, Samac, Samodol, Sui, ostera); Bogati (Duilo, Gali, Mamut, Mazalin); Karali (Delalija, Karlo, Stojanovi, Vatavuk); iritovci (Bubalo, Grabi, Lovri, Malenica, Perin, Skelin, Sunko, Vatavuk, Vlai, Vranjkovi); Kaoine (Bai, Ivi, Kului, Lovri, Malenica, Sulje, arac, Vlai ); Klju (ipi, Delalija Kului, Malenica, Skelin, Tetlo, Vii, Vukorepa) i Nos-Kalik (Zeljak, Kalik i Skoi).1 Stanovnici ovih sela uglavnom su potomci stanovnitva koje je nakon Kandijskog rata (1647. -1669.) bilo pobjeglo na Venecijanski teritorij (ostaci ibenskog distrikta) i doseljenih Morlaka (Vlaha) koji su napuili ovaj prostor za vrijeme Morejskog rata (1683. 1699.). Morlako stanovnitvo je dolo pod vodstvom franjevaca iz BiH i u dogovoru s Venecijom. Oslobaanje od Turaka bilo je istodobno i zauzimanje zemljinih posjeda od strane novih doseljenika, a pod vodstvom seoskih zapovjednika (harambaa). Venecijanska vlast (generalni providur Dalmacije) uglavnom je ozakonio faktino stanje odmah nakon prvog smirivanja stanja. Novodoseljeno stanovnitvo dobilo je zemlju na plodouivanje uz obaveze: obraivanje, vojnu slube i plaanje 1/10 poljoprivrednih prinosa. Zemlju i obaveze nasljeivali su iskljuivo muki potomci. Ako zemlju ne bi obraivao dvije godine ili ne bi plaao porez, seljak je gubio posjed. ene (udovice) samo su iznimno dobivale posjed, ako su mogle zadovoljiti navedene uvjete. Navedeni uvjeti vaili su na cijelom prostoru Nove Steevine (Acquisto Nuovo) pa dakako i u Miljevcima. Organizacija venecijanske vlasti potovala je lokalnu samoupravu na elu sa seoskim starjeinama i sucima, njima su bili nadreeni drniki serdar i guvernatur, a njima opet ibenski knez i kninski providur, a svima generalni (opi) providur iz Zadra. Zasluni pojedinci dobili su puno vie od zajamenog minimuma zemlje i uz to razne druge privilegije. Tako je npr. postalo gotovo pravilo da sinovi dunosnika preuzimaju oevu dunost. 2 Ve 1709. g. zaslugom Cosme Faventinija ureeni su posjedovni odnosi u miljevakim selima Britane i Klju. 3 Primjer funkcioniranja (subordinacije) mletake vlasti imamo iz perioda tzv. Malog rata. Miljevaki harambaa Pavao Ivi (visovaki prokurator) je 14. rujna 1713. g. po zapovijedi vojnikog asnika Spaara odvezao u Drni 105 konja drva i 1152 panja. 4
1 Glavni razlog za to smanjenje broja stanovnika je epidemija panjolice od koje je 145 Miljevana 1889. godine, a godinu dana kasnije 154 osobe. Najvie je umrlo Baia (29), Ivia i Samodola po 25, a Puljia, Skelina, Suia i Stojanovia po 9 osoba; Nikola Adija, Rukopis, Gradski muzej Drni. 2 3 4 Mirela Slukan-Alti, Komparativna analiza kulturnog pejsaa ruralnih naselja Mletake i Habsburke krajine, Triplex connium )1500.1800.): Ekohistorija, str. 73. Lovorka orali, Agrarno-proizvodni odnosi na podruju kninskog distrikta potkraj 18. i na poetku 19. stoljea, Kninski zbornik, Zagreb 1993., str. 170. Fra. Josip-Ante Soldo, Samostan Majke od milosti na Visovcu, zbornik Kai, Split 1969., str. 178.

222

Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE Nakon konanog protjerivanja Turaka iz Dalmacije 1718. g. poinje dugotrajni mir i zaivljava redovna Mletaka uprava. Slabo razvijena poljoprivreda i nedostatak vode (samo u Britanima postoji izvor, a u ostalim selima bilo je malo seoskih bunara) bili su uzroci estim gladnim godinama. Zbog svega toga seljaci su postajali rtve lihvara i pohlepnih zakupaca poreza, a to je onda dovodilo do este pojave hajduije. Osobito gladne godine su bile 1715.-1716. Ve tada poinje iseljavanje stanovnitva u Slavoniju, pa ak i Ugarsku. Druga velika glad poznata je u godinama 1732. i 1733. nakon velike kuge koja je pokosila cijeli drniki kraj 1731. g. Zbog smanjivanja broja stanovnika, ogranienog kretanja ljudi i robe, glad je poprimila apokaliptine razmjere. Koliki je bio oaj naroda ilustrira podatak da je samostan Visovac 1733. g. u Zadru zaloio sve crkveno srebro za 600 cekina ime je u dva navrata kupovano narodu brano i kruh da ne bi poumirali od gladi. Daljnje sreivanje imovinsko-pravnih odnosa u ovom kraju moemo zahvaliti Petru Ciganiu koji je u razdoblju od 1735. do 1737. godine sredio posjedovne odnose i u ostalim miljevakim selima. 5 Ipak oko 1750. g. pojavila se potreba za revizijom zemljinih investitura. Rezultat te potrebe je tzv. Grimanijev zakon donesen 25. travnja 1756. godine za Kninsku krajinu. Zakonom je predvieno da svaka obitelj zaista i dobije do tada zajamena 2 padovanska kanpa ( 7300 m ) po mukom lanu obitelji. Ostalim obiteljima koje su imale nelegalni viak zemlje, posjed je smanjen. Opa obaveza za sve posjednike bila je: posaditi na svakom kanpu zemlje po etiri masline, murve, bajama, kestena, oraha, ljive ili vinje maraske; gajenje lana ili konoplje; dranje pela; sadnja luka (kapule) i enjaka. U cilju promicanja spomenutih kultura drava se na dvadeset godina odrekla poreza. Bogatije obitelji morale su drati jednoga konja za potrebe drave. Zakon takoer regulira i kolonatske odnose ( unajmljivanje privatne zemlje za obradu od primarnih korisnika ) i zabranjuje zloupotrebu poloaja i zabranu pljenidbe oraih volova i drugih prijeko potrebnih stvari za uzdravanje posjeda. U zakonu se posebna panja posveuje seoskim bunarima i putovima. 6 Kontinuirano kretanje broja stanovnika moemo pratiti od 1765. g. kada je na Miljevcima po fratarskim popisima bilo 150 katolikih i tri pravoslavne obitelji. Ako je prosjena obitelj brojila pet lanova, to je sluaj dvadesetak godina kasnije, onda je na Miljevcima ivjelo 825 stanovnika navedene godine. Godine 1786. u upi je ivjelo 187 obitelji i 1012 stanovnika. Podijeljeno po selima: Drinovci -36 obitelji i 176 stanovnika; Britani -36 obitelji i 204 stanovnika; Karali - 26 obitelji i 139 stanovnika; iritovci 37 obitelji i 202 stanovnika; Klju 52 obitelji i 291 stanovnik. Sljedei popis iz 1798. g. pokazuje poveanje
5 6 Fra Stipan Zlatovi, Franovci Drave presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji u Dalmaciji, Zaostrog, str 229. Fra Josip Ante Soldo, Grimanijev zakon, Zagreb 2005., str.78.

223

Miljevci 2008.

Karta irenja Venecije u ratovima protiv Turskog Carstva. ( Zelenom bojom je prikazana Nova Steevina )

broja stanovnika na 1122 . Tada su Donji Britani imali 92 stanovnika, Gornji Britani - 149, Bogeti 71, Karali 82, iritovci 186, Kaoine 150, Klju 197, Drinovci 195.7 Kraj venecijanske uprave 1797. godine ne donosi osobite promjene na ovom prostoru jer u periodu Prve Austrijske uprave vlast nije uspjela ni zaivjeti, pa tako ni promjena posjedovnih odnosa. Godina 1806. kada francuski generali Lauriston i Molitor zauzimaju cijelu Dalmaciju donosi promjene koje znaajnije utjeu na ivot stanovnitva. Francuzi odmah poinju s novaenjem za daljnje osvajake ratove po Europi i prisilnim javnim radovima npr. izgradnja puta preko Rokog slapa na relaciji Split - Zadar. Velike promjene dogodile su se i u posjedovnim odnosima jer je seljak postao vlasnikom zemlje, iako je i dalje plaao desetinu. Za vrijeme Francuza poinje se sa sadnjom krumpira, iako se ta kultura ustalila tek sredinom 19. st. Znaajna je civilizacijska steevina odvajanje sudstva od uprave to je tekovina Fancuske revolucije. Veliki nered Francuzi su unijeli u narod uvoenjem izravnih i neizravnih poreza i svojim od7 Fra Ante avka, Povijest Drnike krajine (zbornik); Fra Stanko Bai, Uloga Visovakih franjevaca u Drnikoj krajini od XVI. stoljea do 1830. godine, str.262. Split 1995.

224

Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE nosom prema sveenstvu, naroito namjerom da isele fratre s Visovca i da na njemu postave skladite streljiva. Napoleonovim porazom u Rusiji i zauzimanjem ovih krajeva od Austrije krajem 1813. godine poinje dugogodinje doba mira za vrijeme Austrije odnosno Austro-Ugarske (od 1867. g.) do kraja Prvoga svjetskog rata. Gospodarske prilike i uvjeti ivota na Miljevcima u 18. i 19. stoljeu bili su nepovoljni. Razloge za to treba traiti u dugotrajnom ratnom periodu od sedamdesetak godina (osloboenje od Turaka) u kojem je jako nazadovalo stoarstvo, a osobito poljoprivreda zbog velikih migracija stanovnitva i teta koje su nanosile razne vojne i paravojne formacije. Stanovnitvo je uglavnom bilo orijentirano na uzgoj ovaca jer su one dobro podnosile oskudne prilike uzgoja i nisu bile oporezivane od mletake vlasti kao poljoprivredni proizvodi. Osim ovaca uzgajale su se i druge ivotinje i to goveda, konji (u znatno manjoj mjeri) i domaa perad, a svinje vrlo slabo jer nije bilo dovoljno hrane ni za ljude. Prodajom drva i vikovima u uzgoju stoke (od jaja i peradi do janjaca) seljaci su kupovali ono to im je bilo nuno. Seoske potrebe su bile vrlo skromne jer su im domainstva bila organizirana kao samodostatna (odjeu su sami pravili od vune svojih ovaca) pa se kupovalo samo najnunije npr. sol, poljoprivredne alatke koje se nisu mogle napraviti u kuanstvu i nakit za djevojke. Poljoprivredni prinosi koriteni su za osobnu prehranu i vrlo esto nisu bili dostatni za potrebe stanovnitva. Od itarica sijao se jeam, pir, ra, penica i proso. Glavna hrana Miljevana (i cijele drnike okolice) toga doba, bio je kruh od jema, pira, rai ili penice. Vrlo esto kruh se pravio od mijeanog brana (napolica). Uz kruh jelo se mlijeko (kao sir, maslo, svjee i kiselo mlijeko) i razno zelenje. Svjee ili dimljeno meso jelo se u sveanim prigodama, na sedmini ili u vrijeme velikih poljskih radova. Vinogradarstvo je takoer bilo relativno dobro razvijeno, a vlasti su poticale uzgoj masline i murve. Zanimljivo je da se do kraja Venecije ne spominje uzgoj kukuruza i krumpira. Poljoprivreda na Miljevcima, kao i u ostatku drnikog kraja, nije se osobito razvijala. Slabo se gnojilo i vodilo rauna o plodoredu. I dalje se oralo uglavnom drvenim plugom (odnosno ralicom ili supluicom) na kojem je metalni dio bio samo leme, u koji su bili upregnuti slabi domai volovi laki od 500 kg. Takav plug je zapravo samo grebao zemlju brazdom 5-6 cm. Samo bogatai su nabavili eljezne plugove. ito se sijalo runo, zatim bi se zatrpavalo drljaom koja se sastojala od granja povezanog vrbovom ibom i vezanih za drvo poloeno poprijeko. njelo se srpom ili kosilo kosom, a od slame se zrno odvajala na gumnu (od zbijene ilovae) mlaenjem tapom koji se zvao cip ili ee konjima (vridba). Prvo bi konji vezani za stup u sredini gazili snopove, pa kada bi se odvojila slama ito se vijalo( bacalo u vjetar ) da se odvoji pljeva. Mljevenje ita najee se obavljalo u vodenicama na Rokom slapu koje su uzimale znaajan ujam ( dio od samljevenog ). Od poljoprivrednih alata jo se vrlo esto koristio laun ili malin 225

Miljevci 2008.

Pietro Santini: ZEMLJOVID SREDNJE DALMACIJE, detalj, Venecija 1780. godine (Povijesni arhiv Zadar)

226

Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE

Pietro Santini: ZEMLJOVID SREDNJE DALMACIJE, Venecija 1780. godine, detalj

(kojim se krilo novo obradivo zemljite) motika, malj, poluga, eki i kosir, za koenje trave sluila je kosa. 8 Tijekom 19. stoljea poinje se sijati kukuruz koji se obraivao s puno vie panje, ali u potpunosti runo, motikom i ienjem od korova. Zreli kukuruz
8 Nataa Baji, Blago Hrvatske iz arhiva mapa za Istru i Dalmaciju (zbornik); N. B., Drni u katastru prve polovice XIX. stoljea, str. 63-75.

227

Miljevci 2008.

Pietro Santini: ZEMLJOVID SREDNJE DALMACIJE, Venecija 1780. godine, detalj

se eo srpom i dopremao na gumno gdje bi se komuao (odvajanje klipa ), a kasnije se mlatio dugim mlatilom. Duhan se najkasnije poeo saditi i to pod strogom dravnom kontrolom. Naime, moralo se posaditi minimalno 2000 komada (struka) i prodavati ga dravi po propisanim cijenama. Proizvodnja duhana bila je jo najmukotrpnija jer je uz veliki ziki rad (okopavanje) zahtijevao i zalijevanje vodom koje je 228

Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE uvijek nedostajalo. Ubrani duhan je trebalo odvajati i suiti to se opet radilo runo i u neadekvatnim prostorima. Takve mjere zapravo su poticale nelegalnu trgovinu (verc) duhana koji se na crnom tritu mogao prodati skuplje od propisane cijene. Stoka je i dalje bila domae pasmine i slabo hranjena to je rezultiralo slabim prinosima (mlijekom, vunom, mesom) i estim ugibanjem veeg broja ivotinja.9 Sljedei popis iz 1823. godine pokazuje neveliko poveanje stanovnitva za samo 78 osoba, odnosno na Miljevcima je tada ivjelo 1200 stanovnika. Razloge vjerojatno treba traiti u Napoleonskim ratovima i oskudnim uvjetima ivota. Po podacima iz 1830. godine u Bogtiima i Karaliu je ivjela -201 osoba, iritovcima -269, Kaoinama -200, Drinovcima - 241, Nos-Kaliku - 104, Kljuu - 211 i Britanima 259 stanovnika. Zanimljiv je podatak stanje stonog fonda te 1830. godine. Tako je u Bogetiima i Karalicu bilo 1200 ovaca, 15 konja, 94 komada goveda (2 bika, 80 muznih krava 13 volova) i 13 svinja; iritovci su imali 280 ovaca, 10 konja, 22 magarca, 65 goveda (1 bik, 50 muznih krava i 14 volova), 10 magaraca i 19 svinja; Kaoine su imale 880 ovaca, 87 goveda (1 bik, 72 muzne krave i 14 volova), 25 magaraca, 10 konja i 10 svinja; Drinovci i Nos-Kalik imali su 1100 ovaca, 137 goveda (4 bika, 104 krava i 32 volova), 33 konja, 12 magaradi i 10 svinja; Klju je imao 1510 ovaca, 185 goveda (5 bikova, 140 krava i 40 volova), 57 konja, 23 magarca i 50 svinja; Britane su imale 440 ovaca, 174 goveda (4 bika, 130 krava i 40 volova, 57 konja, 20 magaraca i 28 svinja. 10 Najvei broj stanovnika (u 19. stoljeu) Miljevci su imali 1857. godine i to 2773 stanovnika. Tada su Drinovci imali 592 stanovnika, Britane - 485, iritovci - 468, Klju - 418, Kaoine - 414, Bogati - 216 i Karali - 180 stanovnika. 11 Unaprjeenjem stoarstva i poljoprivrede bavila se dravna i opinska vlast, pa je tako 1869. godine u Drniu osnovan Poljodjelski odbor koji je imao za cilj popravljanje pasmina ovaca i goveda, ali i unaprjeenje voarstva i uope popravljanja sjemena biljaka to je trebalo rezultirati poveanim prinosima. Poveanje broja stanovnika, este sue i slaba ljetina dovodili su do estih nestaica hrane i gladi i to gotovo svakih nekoliko godina. Osim toga, nedostatak vode prisiljavao je stanovnitvo da pije neistu vodu to je uzrokovalo este bolesti (groznica, tifus, arlah, difterija i ospice), a to je onda rezultiralo velikim brojem umrlih, pogotovo djece. Ovako loi uvjeti rezultirali su iseljavanjem stanovnitva, najprije u Banat i Slavoniju (od 1865. g.), a kasnije i u Ameriku.12
9 Dalmacija iz djela Austro-Ugarska monarhija, Naklada F. Maria, Split 1892, str. 163-188. 10 HAZ, Razni spisi namjesnitva, sv. 21. 11 Stanovnitvo 1857.- 1961. po naseljima i dijelovima naselja Split, Republiki zavod za statistiku SRH, Zagreb 1964., str. 57-60. . 12 Fra Ante avka, Povijest Drnike krajine (zbornik); Fra Karlo Kosor, Drni pod Venecijom, Split 1955., str. 234-240.

229

Miljevci 2008. Zbog toga se stanovnitvo Miljevaca do 1869. g. smanjilo za vie od 750 stanovnika. Tada je u svim selima bilo 2016 stanovnika. Od toga u Drinovcima 462, Britanima - 376, iritovcima - 328, Kljuu - 266, Kaoinama - 254, Bogatiu - 204, Karaliu - 126. Znaajan dogaaj za Miljevce bio je otvorenje puke kole u Drinovcima 1873./1874. godine u kui Mazalin. Prvi uitelj bio je Marko Frani, a nadzornik mu je bi drniki upnik i dekan. kolske godine 1875./1876. uitelj je bio imun Fabbrio. kola, naalost nije imala sree s uiteljem, pa je tako 1878. godine drinovaki uitelj otputen zbog loeg rada. Problemi tu nisu prestali, pa se ve poetkom 1880. godine miljevaki upnik alio da kola ne radi etiri mjeseca. Izgleda da je kola ipak nastavila s radom sljedeih godina, ali u skuenom prostoru. Iako je Jela Mazalin ponudila da e osobnim sredstvima sagraditi kolsku zgradu, kola nije radila 1884.-1886. godine. Kasnije je kola ipak radila jer imamo podatak da joj je 1906. godine opet prijetilo zatvaranje. Ovakvo stanje na Miljevcima rezultat je nebrige opinskoga kolskog vijea, a to potvruje i podatak da je drnika opina po broju kola bila posljednja u Dalmaciji. Za cijeli drniki kraj vrlo vano je djelovanje nadumara Nikole Veia koji je od 1877. godine u Drniu i okolici vrlo predano radio na poumljavanju goleti i sadnji bajama, vinje maraske i kestena. 13 Po sljedeem popisu iz 1880. godine Miljevci biljee lagani porast broja stanovnika. Sedam sela imalo je 2141 stanovnika. Pojedinano, u Drinovcima - 540, iritovcima - 381, Britanima - 339, Kljuu - 299, Kaoinama - 263, Bogetiu - 188 i Karaliu 131 stanovnika. Najvea poast zahvatila je Miljevce 1887. godine kada je dvadesetak ljudi bilo zaraeno ospicama. Zaraza je vjerojatno izazvana pijenjem prljave vode jer je bila velika sua. Kakvi su bili razmjeri ei govori podatak da est sela (kapitanija) na Miljevcima nije imalo vode. Iako su bogatai Skelini bili zakupili kopanje bunara u Drinovcima to nisu napravili, ali su zato mnoge obitelji uinili svojim kmetovima jer su im zbog malog duga preoteli imanje. Po sljedeem popisu iz 1890. godine vidimo opet smanjenje broja stanovnika i to oko 170 stanovnika, odnosno tada je na Miljecima ukupno ivjelo 1969 stanovnika. Pojedinano, u iritovcima - 399, Britanima - 341, Drinovcima - 336, Kaoinama - 288, Kljuu - 248, Bogatiu - 220 i Karaliu 139 stanovnika. Kraj stoljea (1900. g.) Miljevci su doekali s 2284 stanovnika. Pojedinano, iritovci - 442, Drinovci - 431, Britane - 416, Kaoine - 363, Klju 262, Bogati - 216, Karali - 154 stanovnika. 14

13 Fra Karlo Kosor, Drni u ogledalu tiska za hrvatskoga Narodnog preporoda u Dalmaciji (1860. 1921.), separat zbornika Kai, Split 1976., str.100. 14 Isto kao 14, str. 79.-82.

230

Davor Gaurina: MILJEVCI OD 1710. DO 1900. GODINE

UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE


Zdravko Dizdar

Autor na osnovi izvorne grae i literature daje u osnovnim crtama prikaz stanja i dogaaja na podruju miljevake upe u razdoblju od 1900. do 1950. godine.

UVOD
Rimokatolika upa Mijevci ibenske biskupije u razdoblju od 1900. do 1950. dijelila je u svakom pogledu sudbinu okolnoga drnikog podruja te svoje Biskupije pa i ire.1 To razdoblje prema politikim i drutvenim promjenama te ljudskim i materijalnim stradanjima, predstavlja jedno od najtraginijih u viestoljetnoj povijesti ove upe. Ovaj rad eli ukazati samo na neke od najkarakteristinijih zbivanja iz toga razdoblja koji oslikavaju navedeno stanje.

UPA MILJEVCI OD 1900. DO 1950. GODINE


a) upa Miljevci u razdoblju Austro-Ugarske monarhije (1900. - 1918.)
1 Prikazani rezultati u radu proizili su i iz znanstvenog projekta Poloaj i razvoj Hrvatske 1918.-1941. koji se provodi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske. Ukratko o dogaajima na podruju ibenske biskupije, a koji su velikim dijelom imali odraza i na zbivanja na podruju upe Miljevci vidi: Dr. fra Petar Bezina, ibenska biskupija kroz dva rata, ibenik, 1998., str. 285-287.

231

Miljevci 2008. upa Miljevci smjetena je zapadno od Drnia na i oko prometnice DrniRoki slap izmeu donjeg toka rijeke ikole do njezina utoka u rijeku Krku i Krke uzvodno do Bogatia. Obuhvaala je sedam naselja i to: Drinovce, kao sjedite upe, te naselja Bogeti, Britane, Kaoine, Karali, Klju i iritovce. U tim naseljima je 1900. ivjelo 2307, a deset godina potom 2434 stanovnika uglavnom sve katolika Hrvata, dok je u miljevakom naselju Nos Kaliku, koje je nekada ulazilo u sastav Drinovaca, 1900. ivjelo 174, a deset godina potom 189 pravoslavnih Srba. U administrativnom pogledu podruje upe ulazilo je u sastav drnike gradske opine. U samom Drniu (s najuom okolicom) 1900. zabiljeeno je 1769, a deset godina zatim 1784 stanovnika.2 U tom kratkom vremenu na elu miljevake upe izmijenilo se ak pet upnika.3 Poetak 20. stoljea na drnikom podruju (u koje je ukljuena i upa Miljevci) koje je brojalo 20.000 stanovnika od kojih su Hrvati inili , a Srbi stanovnika, obiljeen je pojaanim politikim kretanjima te veoma tekom gospodarskom situacijom. Pri izborima za Carevinsko vijee, Dalmatinski sabor i opinsku upravu hrvatski birai uglavnom su se opredjeljivali za Hrvatsku narodnu stranku i Stranku prava (koje su se 1905. ujedinile u Hrvatsku stranku), te istu stranku prava i Puku naprednu stranku, a srpski birai za Srpsku narodnu stranku. Tako su primjerice na izborima 1901. za narodne zastupnike Drnia izabrani Marko Skelin, iz Hrvatske narodne stranke, koji je postao i drnikim naelnikom te dr. Ivan Buji Kovaevi, iz Stranke prava. Kod opinskih izbora 1903. Hrvati i Srbi sporazumno su izabrali opinske vijenike.4 Te 1903. bansku Hrvatsku zahvatio je iroki narodni pokret protiv maarizacije, koju je provodio ban Khuen Hdervry, to je imalo odraza u Dalmaciji tako da su i u Drniu odrana dva protestna mitinga protiv Khuenovih represalija. Novoosnovana Hrvatska stranka sporazumila se sa Srpskom narodnom strankom o zajednikom istupu na izborima 1905. za Dalmatinski sabor, sukladno politici novog kursa budue Hrvatsko-srpske koalicije. No, tome su se tijekom izbora suprotstavili pristalice iste stranke prava i drugi oporbenjaci s hrvatske i srpske strane, to se iskazalo na izborima, tako da je predstavnik Hrvatske stranke, uz niz nepravilnosti i naputanjem izbora od strane oporbe, pobijedio tek sa 171 glasom vie. U opinsku upravu Drnia, koji je tada imao 1665 stanovnika (od kojih sedam Talijana), izabrana su uz pet Hrvata i dvojica Srba, tako da je prema pisanju tadanjeg tiska (pr. splitske Slobode, organa Puke napredne stranke), Drni prvi oivotvorio ideju sloge Srba i Hrvata.5
2 3 4 Mirko Koreni, Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske 1857 .- 1971., Djela JAZU, knjiga 54., Zagreb, 1979., str. 212-213. Granice drnike opine, a s njima i broj stanovnika se mijenjao, posebice s prikljuenjem Drniu nekadanje opine Promina. Bili su to: fra Mijo Broni iz Promine (1890.-1900.), fra Stipan Bosani iz Dugopolja (1900.-1903.), fra Andrija Vukievi iz Radonia (1903.-1906.), fra Kaimir Tomasovi iz Kuia kod Omia (1906.-1908.) i fra Stanko irli iz Radoia (1908.-1921.) Opirnije o politiko-gospodarskim i kulturnim kretanjima na podruju Drnia, pa i miljevake upe, u razdoblju od 1900. do 1921. vidi: Dr. fra Karlo Kosor, Drni u ogledalu tiska za hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji, Kai, god. VIII., Split, 1976., str. 47130., prema kojem se ovdje dalje veinom iznose osnovni podaci o Drniu i Miljevcima. 5 Hrvatska stranka je ve u proglasu o sjedinjenju poetkom svibnja 1905. uz ostalo istaknula kako smatra da su Hrvati i Srbi jedan narod, po krvi i po jeziku, nerazdruivo spojeni zemljitem, na kojemu obitavaju, te e prema tome raditi, da se uklone i onemogue raz-

232

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE Dvije godine zatim 1907. odrani su izbori i za Carevinsko vijee u izbornom kotaru Drni-Trogir-Promina, s izrazitom brojnou hrvatskog puanstva. Pobijedio je dr. Vicko Ivevi, iz Hrvatske stranke s vie od 80% glasova. No, na novim izborima za Carevinsko vijee 1911., na kojima je kandidat narodnjaka i demokrata bio dr. Vicko Ivevi, predsjednik Dalmatinskog sabora, a pravaa dr. Ivan Krstelj, ibenski naelnik, situacija se promijenila znatno u korist oporbe. Tadanji naprednjaci u svome listu Sloboda zato su najvie krivili i napadali franjevce upnike Drnike krajine. Pravai su odgovarali na predizbornim skuptinama i putovanjem po Drnikoj krajini. U Drniu je Krstelj dobio duplo vie glasova od Ivevia (2.617:1.252), ali je na kraju u cjelokupnom izbornom kotaru pobijedio Ivevi sa 721 glasom vie (5.672:4.906 glasova). No, na opinskim izborima iste godine pobijedili su pravai, prethodno se sporazumjevi s narodnjacima, tako da se u drnikoj opinskoj upravi nalo pet pravaa, jedan demokrat i jedan predstavnik Srba. Ali protivnika strana nije mirovala i uspjela je ve 1912. da se pravaka opinska uprava raspusti te je postavljen komesar. Zato je izborna borba 1913. bila otra i estoka. Biralo se 36 vijenika za iduih est godina. Miljevci su tada 1913. godine imali 436 obitelji i 2490 stanovnika. Pravai, koji su nastupili samostalno pod geslom: Sve za Narod i za Hrvatsku, odnijeli su pobjedu u dva, a narodnjaci u jednom upravnom tijelu. Rad uprave se odvijao oteano, uz opstruiranje od strane narodnjaka te pod raznim pritiscima opozicije, a poetak rata 1914. jo je vie oteao rad drnike opinske uprave. Uz politika kretanja stanovnitvo miljevake upe daleko vie su morile brige i nedae svakodnevnog ivota. Stanovnitvo se uglavnom bavilo poljoprivredom sa stoarstvom, a tek mali broj ih je bio zaposlen u rudarstvu i industriji Drnia i ibenika. Ovo podruje s nedovoljno obradive rasparcelirane zemlje i obiteljima s vie lanova bilo je od poetka stoljea snano izloeno suama, nedostatku vode, nerodicama, lihvarskim pritiscima i dugovima kod trgovaca i bogatijih seljaka, velikim nepravednim porezima i taksama, bolestima i nebrigama vlasti. Stanovnitvo je jedva sastavljalo kraj s krajem, a mnogi su stradavali od gladi, bolesti ili drugih uzroka. Tako je primjerice sua i nerodica 1904. i 1905. donijela pravu katastrofu drnikom kraju. Zadarski Narodni list poetkom 1905. o tome uz ostalo izvjeuje: U naoj krajini, gospodarski i zdravstveno zaputenoj, ovogodinjom nerodicom oteenoj i kamatnikom zlobom unitenoj, narod se sada nalazi u oajanju. Po selima siromani puk skapa od gladi i od svake nevolje. Muki umire, a ne tui se nikome. Tako su tijekom prosinca 1904. i sijenja 1905. umrle od gladi i groznice 44 osobe na drnimirice, a da se uvrijei ljubav meu njima, na osnovu zdravog samo krupnog rada za opi narodni boljitak. A u izbornom proglasu dva mjeseca potom poruuje narodu Drnike krajine da je ona prva im se poela probuivati hrvatska sviest, razvila hrvatsku trobojnicu, a ona je eto i prva, koja je poprimila napredne ideje, pojimala svoje prijatelje i neprijatelje, probila led, drei se one narodne: Brat je mio koje vjere bio pruila ruku pomirnicu svom bratu, te zaigrala opet staro slono kolo Srba i Hrvata.Narodni list, glasilo Narodne stranke, god. XLIV, br. 35. i br. 57. Zadar, 5. V. i 20. VII. 1905. Vidi i K. Kosor, Drni, n. dj., str. 50.

233

Miljevci 2008. kom podruju.6 Takvih godina je bilo esto i puno. Problem opskrbe vodom po mjestima bio je odavno vrlo akutan i na Miljevcima, a i u samom Drniu je tek 1908. otvoren vodovod. esto se u selima udaljenijim od rijeke Krke, morala piti zagaena voda iz lokava iz kojih je pilo i blago, to je utjecalo na bolesti i poveanu smrtnost stanovnitva, poglavito djece. Vrlo rijetke su bile obitelji koje su se mogle same prehraniti. Sve ostale su bile primorane da se zaduuju kod lihvara, trgovaca i bogatijih seljaka kako bi kupile prijeko potrebnu hranu. U Drniu je postojalo organizirano udruenje lihvara iji lanovi su se dogovorili da seljaku koji je bio zaduen kod kojeg od lanova udruenja drugi lanovi ne smiju pomoi. Tako su mnogi seljaci propadali i stradavali od lihvara esto vie nego od bolesti i gladi, dok su se lihvari enormno bogatili. ak 90% stanovnika Drnike krajine je, prema postojeim podacima iz 1914., tada bilo u dugu, a na Miljevcima taj postotak je bio i vei. Nije ni potrebno naglaavati da su opinski porezi enormno rasli, pa su primjerice 1906. narasli za oko 100%, a 1912. ve gotovo za 300%, a uz to nepravedno rasporeivani, to je opet dovodilo do propadanja seljaka. Smanjenjem za podruja ispae na bosanskim planinama od strane bosanske vlade 1907. jako su pogoeni drniki seljaci iji se stoni fond rapidno smanjivao. Seljaci su imali sve manje mogunosti da prodajom stoke podmire svoje sve vee obveze i dugove. Tako su se mnogi seljaci ostavi bez iega pretvarali u radnike i naputali rodna mjesta u potrazi za poslom. I oni s dugovima odlazili su takoer u potrazi za poslom kako bi dugove vratili. Dakle, kao posljedica gladi i bolesti, dugova i nebriga vlasti, nestaice vode i hrane silili su veinu stanovnitva na iseljavanje u potrazi za hranom i zaradom. U to vrijeme osim sezonskih odlazaka uglavnom u Slavoniju i Srijem na rad imamo sve vie i onih na zapadu posebice u Ameriku. Taj njihov rad bio je skopan s mnogim tekoama, te ih je tek manji dio uspijevao, dio ih se vraao natrag, ali su mnogi tamo trajno ostali. Kako je 1891. u iritovcima otkriven i poeo se kopati ugljen, a 1906. drutvo Dalmatia iz Veluia otkrilo tu nove naslage ugljena to je mali broj Miljevana radio u rudniku opskrbljui ugljenom za loenje Drniane. Vezano za rudokope Monte Promina u Siveriu i Dalmatia u Veluiu radi rasvjete i pogona u rudnicaima zatraena je 1902. dozvola za izgradnju hidroelektrane na Rokom slapu te je za njihove potrebe 1909. godine ona i podignuta. Od pamtivijeka je preko ovoga Rokog slapa vodila cesta koja je povezivala Miljevce s Bukovicom. O zaputenosti miljevake upe govori i podatak da je na njezinu podruju postojala samo puka kola u Drinovcima (od 1873./74.). Meutim i ona je bila vie zatvorena nego to je radila. Tako se 1906. navodi kako bi je trebalo zatvoriti jer se u jednoj prostoriji nastava nije mogla dalje izvoditi te je trebalo sagraditi novu kolu. Drugih udruga nije bilo, pa se najvaniji drutveni ivot vezan za upu i odvijao u crkvama posebice prigodom blagdana. upnici su tijekom gladnih godina i u drugim tekim prilikama esto intervenirali traei
6 Narodni list, god. XLIV, br. 19., Zadar, 8. III. 1905. Vidi i K. Kosor, Drni ..., n. dj., str. 68.

234

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE pomo od drave i drnike opine za najugroenija sela svojih upa, u emu su ponekad i uspijevali, kao primjerice 1905. dijelei pristiglu pomo siromanima i gladnima. Oni su nastojali da spasu narod od beskurpuloznih lihvara i osnivanjem 1907. Hrvatske seoske blagajne u Drniu, nastojanjem dekana fra imuna Perkovia, zbog ega su bili izloeni napadima suprotne strane, a udrugi je oteavan rad. Miljevani su dijelom bili ukljueni i koristili usluge postojeih udruga u Drniu kao to su: Puka tedionica (1904.), Vinogradarsko-vinarska zadruga (1910.) i rudarske drutvene asocijacije, kao npr. Unija rovokopaa (1911.). U takvim drutveno-politikim i gospodarskim prilikama ovaj kraj je doekao Prvi svjetski rat 1914. - 1918. koji je samo poveao nevolje i stradanje tamonjeg stanovnitva. Mobilizacijom vojnih obveznika 1914., kojih je samo s podruja drnike opine /znai i upe Miljevci/ bilo oko 5000, ostala je poljoprivreda bez najsposobnije radne snage, to se jako osjetilo na prihodima koji su gotovo prepolovljeni. Tako su mnogi opet bili izloeni stranoj gladi. Dio ljudi stupio je u Narodnu gardu koja je tada ustanovljena u Drniu kao ispomo andarmeriji. Pristupanjem Italije silama Antante i njezinim stupanjem u rat u svibnju 1915., a s obzirom na njezine neskrivene aspiracije na naa jadranska podruja, ukljuujui i drniko podruje s podrujem upe Miljevci, porasla je zabrinutost i na ovome podruju, a pratile su je rasputanje talijanskog udruenja Lega nazionnale i protutalijanske demonstracije, kao primjerice ona u Drniu. I na podruju drnike opine 1916. zatraen je i odobren ratni zajam to je opet najvie pogodilo one najsiromanije slojeve naroda. Potkraj te godine umro je Franjo Josip I. to je dodatno uznemirilo stanovnitvo. Veina vojnika s ovoga podruja upuena je na talijansko ratite, a kako je dosta bilo poginulih, ranjenih ili zarobljenih dezerterstvo (zeleni kadar) je postalo masovnija pojava. Posebno teke godine za stanovnitvo su bile 1917. i 1918. kada je u ovim krajevima bila strana glad. I ovaj put su se pojedinci okoristili podiui cijene kukuruzu. Hrvatskom solidarnou dio djece upuen je u sjeverne hrvatske krajeve kako bi se spasila od gladi.7 b) Miljevaka upa u Dravi Slovenaca, Hrvata i Srba (1918.) Kako se nazirao raspad Austro-Ugarske to je u Zagrebu 5. i 6. X. 1918. osnovano Narodno Vijee Slovenaca, Hrvata i Srba sa ciljem ujedinjenja svih podruja Monarhije u kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi. Hrvatski Sabor je 29. X. 1918. raskinuo sve dotadanje dravno-pravne sveze s Austro-Ugarskom te nekadanje Kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju sa Rijekom, proglasio neovisnom dravom prema Ugarskoj i Austriji te odluio da ona pristupa u
7 K. Kosor, Drni..., n. dj., str. 70. i 30. travnja /1918./, Napretkov tiskani prigodni materijal povodom Zrinsko-Frankopanskog spomendana u kojem se poziva na sabiranje priloga za siroad iz Dalmacije, Istre i Bosne i Hercegovine koje je u tijeku, uz iskaz kotareva uglavnom sjeverno od Save od Zagreba do Zemuna u kojima je ve smjeteno iz navedenih krajeva 12.653 djece i osigurano jo mjesta za 3.378 djece (str. 3).

235

Miljevci 2008. zajedniku suverenu Dravu Slovenaca, Hrvata i Srba, koja je osnovana istoga dana sa sjeditem u Zagrebu, priznajui Narodno vijee za vrhovnu vlast u novoosnovanoj dravi. Zadau vlade obavljalo je Predsjednitvo Narodnog vijea SHS-a, koje je odmah imenovalo Zemaljske vlade, a ove potom opinske odbore Narodnog vijea. Vlada Drave SHS izvijestila je vlade SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Italije i Srbije o nastanku Drave SHS, te da se ne nalazi u ratnom stanju s tim dravama, kao i da je spremna stupiti u zajedniku dravu sa Srbijom i Crnom Gorom. Vladu Drave SHS priznala je vlada Kraljevine Srbije, iji su predstavnici nakon razgovora oko ujedinjenja od 6. do 9. XI. 1918. izdali zajedniku enevsku deklaraciju.8 No, Italija, nije htjela priznati Dravu SHS i pozivajui se na tajni Londonski sporazum iz 1915. kojim su joj za pristupanje silama Antante iste obeale hrvatska i slovenska podruja, meu kojima i podruje Drnia i ibenika. Zato je Italija odmah, nakon slubene kapitulacije Austro-Ugarske, 3. XI. 1941. i Njemake osam dana potom, ime je zavrio Prvi svjetski rat, poela u ime Antante od 4. XI. 1918. okupirati ta podruja Drave SHS. Istodobno, sile Antante bile su spremne Kraljevini Srbiji dati veinu preostalih hrvatskih podruja u koja je ve ulazila srpska vojska. Na taj nain bila je ugroena opstojnost hrvatskoga naroda, pa se vodee politiare Drave SHS pourivalo na ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. Izabranom izaslanstvu izraen je Naputak o ujedinjenju koje je bilo uvjetovano ravnopravnou i zahtjevom da o svemu odluuje Ustavotvorna skuptina dvotreinskom veinom. Zbog ope situacije i razliitih pritisaka, situaciju je iskoristila Srbija i 1. XII. 1918. regent Aleksandar Karaorevi bez ikakvih uvjeta proglasio je ujedinjenje Drave SHS s Kraljevinom Srbijom u zajedniku dravu Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. nazvanom Kraljevina Jugoslavija sa sjeditem u Beogradu. Sve to je imalo snanog odjeka na ovome podruju posebice u Drniu i okolici. Tako je primjerice u Drniu 26. X. 1918. odran zbor predstavnika politikih stranaka i izaslanika sela, meu kojima i onih s podruja miljevake upe, s kojega je objavljena izjava u kojoj se izraava potpuna vjernost Narodnom Vijeu SHS u Zagrebu kao svojoj vrhovnoj vlasti i spremnost na izvravanje njegovih zakljuaka. Na tome zboru izabran je Odbor Narodnog Vijea.9 Zemaljska vlada za Dalmaciju osnovana je 2. XI. 1918. u Splitu. Talijani su 6. XI. okupirali ibenik, a kad su pokuali bez borbe prodrijeti u Drni, Drniani su ih zaustavili i povratili u ibenik. U meuvremenu dok su Talijani prikupljali vojne snage za okupaciju Drnia, Drniani su traili da prije njih u grad stigne srpska vojska. Tako je 20. XII. 1918. u Drni stiglo samo 20, a u Siveri 40 srpskih vojnika, kojima su Drniani organizirali prikupljanje novanih priloga.10 Talijani
8 Tom deklaracijom, od 9. X. 1918., obadvije strane se obvezuju da obavljaju poslove svaka na svome dravnom podruju, dok Konstituanta (zajednika skuptina) izabrana opim tajnim glasovanjem, ne propie denitivno ustrojstvo drave. No, do toga nije dolo najvie istupanjem srpskih i talijanskih ekspanzionista, a na tetu novoosnovane drave i njezinih naroda. 9 Novo Doba, br. 143., Split, 30. X. 1918. 10 Novo Doba, br. 187., Split, 13. XII. 1918. Tom prigodom je prikupljeno 21.756,80 kruna.

236

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nakon to su prikupili u itniu oko 8000 vojnika sa znatnim brojem tenkova i oklopnih vozila uli su u zoru 29. XII. 1918. u Drni, gdje su ih graani doekali zatvorenih kua i prozora. Odmah su raspustili opinsku upravu u Drniu i postavili svoga civilnog komesara te uspostavili sjedite Zapovjednitva brigade Gaeta i Zapovjednitvo mjesta (Comando brigata Gaeto e Presidio Militare Drnis), uspostavili stalnu posadu u Razvou, te za zatitu rudnika u Veluiu (u okviru kojega i onaj u iritovcima) te prominskih u Mratovu dvije pjeadijske ete. Na putu Drni-Knin Talijani su imali 30. i 31. XII. 1918. nekoliko oruanih sukoba s drnikim bjeguncima i srpskim vojnicima, s oko desetak mrtvih i oko dvadesetak ranjenih, ali su nakon pristiglih svojih pojaanja i povlaenja bjegunca i srpskih vojnika u Vrliku, okupirali Knin. Odmah su u Kninu uspostavili i svoj prijeki vojni sud za podruje kninskog kotara u iji sastav je ulazila i drnika opina.11 c) Miljevaka upa pod talijanskom okupacijom (studeni 1918. - travanj 1921.) U studenome 1918. i na podruju upe Miljevci bila je uspostavljena talijanska okupacija koja e potrajati do travnja 1921. godine. Ona je popraena potpunom uspostavom talijanske okupacijske vlasti, koja se iskazivala kroz brojne konskacije (ukljuujui tu i drnike rudnike), zatim strogu kontrolu kretanja, zabranu politikih aktivnosti te otputanje namjetenika iz dravne slube, protjerivanje, uhienje i deportiranje mnogih njima nepoudnih osoba, meu kojima su se posebice nali sveenici i upnici.12 Tako je fra Leonard Baji, drniki upnik u rujnu 1919. bio udaljen iz Drnia i protjeran iz talijanske okupirane zone, a isto tako i njegov nasljednik fra Ivan Tomasovi, kasniji miljevaki upnik, bio je u veljai 1920. takoer udaljen iz Drnia preko granice. Isto se dogodilo i sa tri njihova upna pomonika. Po selima su smijenili stare i imenovali druge glavare, lugare i poljare. Budui da je to podruje zahvatila strana sua, Talijani su iskoristili dodjelu pomoi seljacima u hrani za politike svrhe. Tako su primjerice glavarima po drnikim selima zapovjedili da popiu najsiromanije seljake kojima je potrebna pomo, pa su potom te popise objavili priopivi lano kako su to oni koji trae pripojenje Dalmacije Italiji. Kad su se mnogi zbog toga pobunili zapovjedili su poglavarima da potpiu peticiju za aneksiju Dalmacije Italiji, ili su po selima slali svoje plaenike da skupljaju potpise od ljudi na ist papir, nudei im po 50 kruna i 50 kg hrane, a uglednijim ljudima po selima i tisue kruna, koje su opet lano objavljivali kao potpise onih koji trae aneksiju Dalmacije Italiji.13 No, spoznaja o gladi, te reimu talijanske
11 Opirnije o tome vidi: ime Perii: Prilog poznavanja talijanske okupacije Dalmacije od 1918. do 1923. Radovi JAZU, br. 20. Zadar 1973. Prema podacima koje iznosi Perii (str. 17) na tome talijanskom okupiranom podruju Dalmacije ivjelo je samo 14.028 Talijana nasprama 290.641 Jugoslavenom (tj. Hrvata i Srba) i 1706 ostalih. 12 Tako su npr. meu prvima bili uhieni u Drniu i deportirani Josip Regner, tajnik drnike opine, I. Smoli, inovnik reije duvana i Danilo Modri (Novo Doba, br. 65., Split, 1919.). 13 K. Kosor, Drni ..., n. dj., str. 63.-64.

237

Miljevci 2008. okupacije na ovim podrujima postupno je preko zborova predstavnika opina okupirane Dalmacije, te potpisanog Apela naroda sjeverne Dalmacije, koji je posebna delegacija u travnju 1919. predala tajnitvu mirovne konferencije u Parizu, dolazila je do tadanje jugoslavenske, ali i svjetske javnosti, posebice preko pojedinih novinara koji su o tome izvjeivali, to je u konanici utjecalo na povlaenje Talijana.14 Rapalskim ugovorom od 12. XI. 1920. utvrena je granica izmeu Italije i Kraljevstva SHS. Tim ugovorom podruje Drnia, a to znai i miljevake upe pripalo je Kraljevstvu SHS, kao i najvei dio okupirane Dalmacije, dok su Italiji preputeni hrvatski krajevi: Zadar te otoci Palagrua, Suac, Lastovo, Cres i Loinj te Istra (bez opine Kastav). Za Rijeku je bilo dogovoreno da bude samostalna i neovisna drava. Sporazum o talijanskoj evakuaciji Dalmacije potpisan je u Splitu, 7. III. 1921. Nakon toga poetkom travnja 1921. Talijani naputaju ovo podruje, a u njega ulaze postrojbe Kraljevstva SHS, kao primjerice u Drni 5. travnja 1921.15 Tako je zavrila tadanja talijanska okupacija i na podruju miljevake upe. d) Miljevaka upa u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslavije (1921. -1941.) Nakon odlaska Talijana vlasti Kraljevine SHS poduzeli su potrebne mjere za ustroj svoje vlasti na tome podruju i njegovu integraciju u sastav drave i to neposredno. Tako je u travnju 1921. za opinskog upravitelja u Drniu bio imenovan Mato Kulii, a u svibnju su bili imenovani i opinski odbornici. U to vrijeme velikosrpska elita, okupljena u prvom redu oko Narodne radikalne stranke i Demokratske stranke, oslanjajui se na dvor, srpsku vojsku i policiju uvela je centralistiki u osnovi velikosrpski poredak na elu s kraljem. Ustav od 28. VI. 1921. (na Vidovdan) donesen je nezakonito, bez predstavnika hrvatskoga naroda, te bez kvalicirane dvotreine veine, kako je bilo enevskim dogovorom i potom Naputkom predvieno. Osim to su izgubili dravnost, Hrvati su bili izvrgnuti odnaroivanju, te onemoguavani u politikom, gospodarskom i kulturnom razvitku. Zato e njihovi poetni izrazi nezadovoljstva u Kraljevini SHS ubrzo prerasti u organizirani sve jedinstveniji politiki otpor. U obrani svoje politike volje i cjelovitosti pa i samog opstanka hrvatski se narod najvie okupljao oko Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS, od 1924. Hrvatske seljake stranke HSS) sa Stjepanom Radiem na elu. Istodobno, kroz cijelo to vrijeme Katolika crkva i njezini sveenici te asne sestre bili su im
14 Novo Doba, Split, 23. IV. 1919. 15 Novo Doba, br. 77., Split, 5. IV. 1921. Na elu vojske Kraljevine SHS-a nalazio se general Milivojevi, a pri ulasku u Drni pozdravili su ga uz opinskog upravitelja Mate Kuliia, jo u ime Hrvata katolika drniki dekan fra Ivan Tomasovi i u ime pravoslavnih Srba pop Vukovi (najvjerojatnije je to bio paroh Savatija Radei kako navodi i dr. fra Karlo Kosor, u radu Drnika krajina izmeu dva svjetska rata, http://www.visovac.hr/Hrvatski %20jezik/download/cavka/drnis%2..., st. 1. U ovom vrlo vrijednom radu mogu se proitati sva vanija dogaanja na podruju Drnike krajine (ukljuujui i one na Miljevcima) u tome razdoblju koja je dr. fra K. Kosor smatrao vrijednima i za koje je imao podatke, ali na alost za iste nije naveo izvore iz kojih su uzeti podaci te ih je potrebno provjeriti iz drugih izvora to sam za Miljevce i uinio.

238

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE glavni moralni, duhovni, nacionalni, karitativni pa dijelom i politiki najvri oslonac. Tako e biti na ovom drnikom podruju. Kninski kotar (opine Drni, Knin i Promina) potpao je 1922. pod Pokrajinsku upravu za Dalmaciju u prijanjim granicama te je do 1923. bilo ureeno na novim zakonskim osnovama izbor kninskoga kotarskog i opinskih vijea (meu kojima i drnikog) i njihovo konstituiranje. Podruje miljevake upe ulazilo je i dalje u sastav drnike opine, a ona u sastav kninskog kotara. Novi upnik u Miljevcima od 1921. do 1926. bio je fra Ivan Broni, a od 1926. do 1940. fra Lui Jurenovi, obojica iz susjedne Promine. Od 1940. do 1948. upnik je bio fra Ivan Tomasovi. Meu Miljevanima posebno je bio obljubljen fra Luii Jurenovi, koji je i danas u ivom sjeaju starih ljudi. U isto vrijeme djelovala su i etvorica vrlo vrijednih, uzoritih sveenika Miljevana: fra Petar Bai, fra Pavao Perii, dr. fra Petar Grabi i fra Pako Bai ml., koji su svojim samoprijegornim uspjenim radom, ivotom i smrti, ostavili neizbrisiv trag u naoj povijesti crkve toga doba, a kad je bila bilo kakva prigoda bili su na Miljevcima meu svojim narodom.16 Potrebno je posebno istaknuti franjevaki samostan Visovac, zasigurno jedno od najveih duhovnih sredita u Dalmaciji s od 10 do 20 sveenika u razdoblju koje ovdje obraujemo, koji je ulazio u sastav upe Miljevci, trajno zraio i vrstim duhovnim nitima povezivao Miljevane. Organizacijska strukutura i rad opinskih i kotarskih uprava (ukljuujui i one u Drniu i Kninu) te ostalih organa vlasti (sudstva, policije itd.) bili su obino orue centralistiko-monarhistikog ureenja Kraljevine SHS i u funkciji iskljuive zatite interesa vladajuega jugoslavenskog (u biti uglavnom velikosrpskog) reima s kraljem na elu. To se odmah iskazalo npr. u zamjenama novanica na ovome podruju (kruna za dinare) koja je bila na tetu stanovnitva.17 Istodobno ratna stradanja ostavila su duboke tragove u ivotu stanovnitva ovoga podruja. Bilo je potrebno i do desetak godina da bi se dostigao predratni broj stanovnitva i to zahvaljujui tradicionalnom vrlo visokom prirodnom prirataju stanovnitva u svim naseljima. Pa iako 1921., zbog talijanske okupacije, nije vren slubeni popis stanovnitva, na podruju miljevake upe, na osnovi upskih podataka, broj katolika Hrvata je spao na njih oko 2300. Slubeni popis stanovnitva 1931. iskazao je u sedam sela miljevake
16

Fra Petar Bai (Britani, 1847. Visovac, 1931.) poznati profesor na Franjevakoj klasinoj gimnaziji u Sinju i duhovnik sjemenita, od 1925. je na Visovcu, poznat i kao istraiva povijesti; fra Pavao Perii (Britani, 1868. - Visovac, 1952.) gvardijan na Visovcu u ovom meuratnom razdoblju i upnik potom na vie upa; dr. fra Petar Grabi (iritovci, 1882. Split, 1963.) poznati kao profesor bogoslovije u Makarskoj i odgajatelj klerika, bio tri puta provincijal (pa i u ovom meuratnom razdoblju), osnovao je 1922. i ureivao desetak godina Novu reviju, drao niz konferencija i propovijedi te suraivao u nizu asopisa. Uhien od OZNE 1947. i u Zagrebu osuen zbog ruenja dravnog poretka na 14 godina robije koju je izdravao u Staroj Gradiki. I fra Pako Bai ml. (Drinovci, 1894. Mirlovi, 1946.) bio upnik na vie upa i zadnji put u Mirlovi Zagori gdje su ga komunisti 1946. ubili pred upnom kuom, potvrdivi tako svoju vjeru i muenikom smru. Pokopan je u Miljevcima na groblju Imena Isusova.
Doba, br. 230., Split, 5. X. 1923.

17 Omjer se kretao od 1:4 u korist dinara kod sume do 10.000 kruna pa do 1:16 u korist dinara kod sume od vie od 500.000 kruna. Novo

239

Miljevci 2008. upe ukupno 2686 stanovnika, dok su u Nos Kaliku, gdje su ivjeli iskljuivo Srbi, bila 173 stanovnika. Do poetka rata 1941. bilo ih je najvjerojatnije oko 3000. No, ivot tamonjeg stanovnitva nije se bitnije mijenjao. Gotovo cjelokupno stanovnitvo se izdravalo od poljoprivrede i stoarstva. Tek je vrlo mali broj bio zaposlen u industriji, rudarstvu, dravnim slubama te trgovini i to uglavnom u Drniu i ibeniku i rudnicima i tvornicama u njihovoj okolici.18 Uostalom slina je situacija bila i na podruju drnike opine, u iji je sastav ulazila miljevaka upa.19 Iako se nakon rata postupno obnavljalo poljodjelstvo, posebice vinarstvo i voarstvo, kao i stoarstvo, no to, uz naslijeene probleme agrarne prenaseljenosti, usitnjenosti seoskih gospodarstava, gotovo nikakve tehnike opremljenosti, visoke dravne poreze i razne dae (- troarine, kolarine, travarine, kuarine, vinarine, pazarine, stoarine i sl.), nije bilo dovoljno, te je podmirivalo tek dio osnovnih potreba stanovnitva. Kao najtei problem postavljao se problem ishrane. To se nastojalo rijeiti na razne naine kao primjerice prodajom stoke, sezonskim radovima, zaduivanjem, upoljavanjem u rudnicima i industrijskim i slinim pogonima te emigriranjem, posebice u obje Amerike. Ali sve to veini nije pomoglo i nastavio se proces daljeg osiromaenja, zaduivanja i propadanja mnogih seoskih gospodarstava na tome podruju. Stanje su pogoravale jo i este sue te druge prirodne nedae, kao i prezaduenost stanovnitva. Trajno gladovanje i emigriranje postale su bitne karakteristike stanovnitva ovoga kraja.20 Istodobno je ovo podruje zaostajalo i u kulturno-obrazovnom pogledu jer jedina miljevaka kola u Drinovcima nije radila jer nije imala uvjete (ostajala je jedino ona u Drniu i Trbounju), pa je broj nepismenih bio vrlo velik, a svakako vei od prosjeka koji je na podruju kninskog kotara iznosio 30,7 %.21 Zdravstvene prilike su zbog opih prilika (posebice gladi, siromatva i nepismenosti) bile nezadovoljavajue. Na tome podruju nije bilo nikakvih zdravstvenih ustanova i za sve se trebalo ii u Drni ili ibenik, iako je broj bolesnih, posebice djece, bio znatan, od kojih je stalno bilo i izvjestan broj smrtnih sluajeva.Uz Krku i ikolu harala je povremeno malarija.22 Investiranja u infrastrukturu (kao npr. u putove, vodovod i uree18 Broj zaposlenih u drnikim rudnicima ugljena i boksita u iritovcima, Kalunu (kod Trbounja), Veluiu, Promini, Siveriu i Kljacima, oscilirao je kreui se tada prosjeno neto vie od tisuu. S vremena na vrijeme on raste ili pada. Tako je primjerice 1935. u drnikim rudnicima boksita bilo zaposleno 1500 radnika, ali su njihove nadnice bile stalno ispod svakog minimuma i uvijek nie od odreenih uredbama o minimalnim nadnicama. Vidi: Mira Kolar-Dimitrijevi, Sjevernodalmatinski boksit i Njemaka od Prvoga svjetskog rata do 1944. godine, Zbornik IHRPD, 4, Split, 1978., str. 948. 19 Tako je primjerice prema popisu stanovnita 1931. na podruju drnike opine na 658.84 km ivjelo 27.231 stanovnik, od kojih je prema vjeroispovijesti bilo: 20.220 rimokatolika, 6941 pravoslaniih, 1 idov i 69 ostalih. Od poljprivrede je ivjelo njih 23.560, od industrije (rudarstva) i obrta 2482 (od kojih 247 od odijevanja, 155 hrane, 134 kovina, 83 drveta i kosti i 31 graevinskih obrta), od trgovine 220, od prometa 401, od javnih slubi 375, od kredita 13 i drugih zanimanja 180. Godinjak banske vlasti Banovine Hrvatske 1939. 26. kolovoza 1940., I., Zagreb, 1940., Prisutno stanovnitvo prema popisu od 31. III. 1931., str. 308-309. 20 Dr. Ivo Belin, Problem pasivnosti Dalmacije, ibenik i Dalmatinska zagora, Zagreb, 1932., str. 36-44. 21 Dalmatinski glasnik, IV, br. 5., Split, 18. I. 1922. 22 Opirnije o tome vidi: Vladimir dr. Lebedev, Oajne zdravstvene prilike severne Dalmacije, Severna Dalmacija nekad i sad, Beograd, 1939. Od bolesti posebno je harala tuberkuloza, malarija, tifus, proljevi te skorbut (iskljuivo kao posljedica slabe i jednostrane prehrane).

240

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nje nekolicine bunara po selima) bila su minimalna i nedostatna za potrebe stanovnitva. Crkveni objekti su traili obnovu. Tako je npr. miljevaki upnik 1922. traio zajam od 50.000 kruna za dovrenje radova na crkvi sv. Pavla u iritovcima. Kako bi potaknuli obnovu i jaanje vjerskoga ivota nakon rata u Miljevcima je 1926. bila osnovana Bratovtina presvetog Roarija te obnovljen Trei red. Biskup dr. Jeronim Mileta je pohodio Miljevce u lipnju 1923. i u travnju 1928. godine. Ulaskom u sastav Kraljevstva SHS i na podruju miljevake upe obnovljen je politiki ivot i poela su snana politika kretanja, koja su izazvala politiku, a i nacionalnu polarizaciju. Podruje kninskog i ibenskog kotara i grada ibenika inili su ibenski izborni kotar. Vano je istaknuti da se ovdje pojavljuju nove stranke ija su sjedita u Beogradu i Zagrebu, u prvom redu Narodna radikalna stranka (NRS) Nikole Paia i Hrvatska republikanska seljaka stranka (HRSS) Stjepana Radia. Organizacije NRS-a na ovome podruju poinju se osnivati 1921. te je 1922. u Kninu bio osnovan kotarski (sreski) odbor, a 1923. u ibeniku i okruni odbor, a mjesni odbori u vie mjesta na tome podruju. NRS zbog svoje izrazite monarhistike orijentacije i velikosrpske hegemonistike koncepcije uglavnom je obuhvaala Srbe, a od Hrvata jugoslavenske nacionaliste, pa tako i u Drniu. Ona je 1929. formalno prihvatila ideju jugoslavenstva (nacionalnog unitarizma) kako bi osigurala centralizam, koji se u praksi iskazivao kao velikosrpski hegemonizam.23 HRSS, glavna oporbena stranka, trai priznavanje hrvatske drave na njezinu politikom teritoriju (Hrvatska,. Slavonija, Dalmacija, Meimurje, Kastavtina i otok Krk) i zadranje njezine potpune unutranje samostalnosti s hrvatskim Saborom te konfederativan odnos sa Srbijom sa zajednikim poslovima koje treba odrediti slobodnom odlukom hrvatsko narodno predstavnitvo, te tako ubrzo postaje najznaajnija hrvatska politika stranka na tome podruju. Na elu joj se nalazio Mate Goreta, seljak iz Kadine Glavice. Tada 1922. i 1923. osnovani su i prvi odbori HRSS-a u pojedinim selima drnike opine, pa i na Miljevcima.24 Od novih politikih stranaka svoje organizacije na ovome podruju osnivaju Zemljoradnika stranka (ZS) i Demokratska stranka (DS), a od prijanjih stranaka jak je utjecaj meu hrvatskim stanovnitvom bio Pravake
23 Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, Zagreb, 1961., str. 281-283. NRS se pritom otvoreno izraavao i za amputaciju Hrvatske (izuzev dijela oko Zagreba, Krapine i Varadina) koja bi, zajedno sa Bosnom i Hercegovinom i svim prostorima na istoku i jugu, ula u sastav njezine zamiljene velike Srbije, te zastupala uglavnom desniarsku doktrinu. 24 HRSS je do travnja 1923., prema pisanju Dalmatinskog glasnika /IV., br. 27., , Split, 4. IV. 1923./, na podruju ibenskoga izbornog okruga imala 2347 pristalica. HDA, Fond: br. 1574. Republiki sekretarijat unutranjih poslova Socijalistike republike Hrvatske Sluba dravne sigurnosti (dalje RSUP SRH SDS), Serija (ifra) - 01. red. br. 43. Elaborat: Bive graanske stranke na kotaru ibenik - Opinski odbor HSS-a Drni, str. 59-63. U njemu se navodi i 17 Miljevana koji su bili lanovi toga odobra, ali uglavnom 30-ih godina. To su: Ivi Mate pok. ime i Kozi Pajo pok. Joke obojica iz Drinovaca i obojica su bili i lanovi Kotarskog odbora HSS-a Knin. Zati su to: Gali Nikola pok. Paka i Gali Joso pok. Paka iz Bogetia, Skelin Mio pok. Ivana i Vranjkovi Petar pok. Martina oba iz iritovaca, Stojanovi Krste pok Paka iz Karalia, Vlaji Stipe pok. Joke, Kului Jakov pok. Pake i Kului Mate pok. Nikole sva trojica iz Kaoina, Gveri Mate pok. Boe i Samac Frane pok. Paka obadvojica iz Britana, Malenica Marko pok. Mije iz Kljua, Bai Ivan pok. Mije, Mazalin Joso pok. Juga i Skelin Ante pok. Kate, sva trojica iz Drinovaca. Tu su dani i krai osobni podaci i sudbine svakoga od njih.

241

Miljevci 2008. stranke Mate Drinkovia. Na ovome podruju postojala je i Organizacija jugoslavenske nacionalne omladine (ORJUNA) koja je, u slubi vladajueg reima, izvela nekoliko teroristikih napada uglavnom po selima nastanjenim hrvatskim stanovnitvom.25 Kao svojevrsna protutea ORJUNI tada se 1922. i 1923. i na podruju drnike opine osnivaju odbori Hrvatske nacionalistike omladine (HRNAO) sa slinim metodama. Politika sueljavanja su poela ve 1921. Drniki radikali odmah na poetku su pokuali prigrabiti svu vlast u svoje ruke, izvodei u svibnju 1921. zike napade na zemljoradnike zastupnike u Drniu, te drei skuptine na kojima agitiraju i prikupljaju po selima potpise za Veliku Srbiju, organiziraju sveanu proslavu Vidovdana (29. VI. 1921.) na kninskom Kosovu, ali ometaju i vrijeaju govornike na skuptini Hrvatske puke stranke u Drniu (16. VIII. 1921.), trgaju jednom seljaku s prsiju hrvatsku zastavu, a neke nazone i ziki napadaju. Tako e slino biti i 1922. godine.26 Posebno javno politiko sueljavanje, uz represivne mjere, bilo je na izborima za Narodnu skuptinu Kraljevine SHS 18. III. 1923. Drnikim radikalima, meu kojima je bio prilino velik broj imunijih Hrvata (ukljuujui predsjednika dr. Nikolu Grubiia i potpredsjednika Josu Nakia) doao je u pomo u Drni 9. III. 1923. ministar Ljubomir Jovanovi te odrao politiki govor, a nakon njega je govorio i dr. Milo Marti, advokat iz Beograda, kandidat RNS-a za drniki izborni kotar (iji je zamjenik bio dr. Nikola Grubii, lijenik iz Drnia). I predstavnici Hrvatske puke stranke odrali su nekoliko zborova na drnikom podruju meu kojima i one u Miljevcima, Drniu i Promini. Istodobno je na drnikom podruju bilo uhienja i napada na pojedine radievce noevima i orujem, tako da hrvatski tisak evidentira kako je u Drnikoj krajini zavladalo nasilje, teror, mrcvarenje hrvatskih republikanaca. Uz sve te pritiske na drnikom izbornom kotaru pobijedila je lista udruenih Hrvata sjeverne Dalmacije s Matom Goretom, teakom iz Kadine Glavice i dr. Matom Drinkoviem, lijenikom, te dobila 2994 glasa, dok su Radikali, tj. lista NRS-a dobila 1364 glasa, a slijede DS sa 191, HPS sa 161 i ZS sa 13 glasova.27 No, na podruju ibenskoga izbornog okruga (sa est izbornih kotareva), u koji je ulazio i drniki izborni kotar, pobijedili su radikali, ispred pravaa.28 Dravne vlasti su u Drniu vladale preko svojih opinskih komesara ne potujui volju naroda na izborima. Tako je M. Kuluia 4. III. 1922. zamijenio komesar Vje25 Opirnije vidi: Branislav Grigorijevi, Organizacija jugoslovenskih nacionalista (Orjuna), Istorija XX. veka, Zbornik V, Beograd 1963. Tada 1922. na elu Orjune na tome podruju srednje Dalmacije nalazio se Mirko Korolija, knjievnik iz Kistanja, kojega je tih dana u Beogradu primio kralj Aleksandar i Nikola Pai, predsjednik vlade. 26 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 1 i 2. Kosor navodi: Drniki Hrvati, osobito pristae Radieve, osjeali su na svakom koraku diskriminaciju: u davanju dozvola za lovaku puku ili otvaranje krme, u dijeljenju hrane ili namjetanju u slube. Radikali i njihovi privrenici znali su im dobaciti: Mi smo sada gospodari ! Bunjevce valja nauiti sluati. Mi smo drava! A kada se dijelila hrana: Eno vam Radi pa nek vam dade!. 27 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 4. 28 Na ibenskom izbornom okrugu od 52.029 upisanih biraa glasovalo je samo njih 35.655. NRS je dobio 14.913; Hrvatska stranka prava Mate Drinkovia 10.414, Zemljoradnika stranka 4466, Demokratska stranka 3477 i HSS 2347 glasova. Dalmatinski glasnik, IV, br. 27., Split, 4. IV. 1923. Za narodne poslanike izabrani su dr. Niko Novakovi i dr. Uro Desnica te Mate Goreta.

242

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE koslav Naki, njega dva mjeseca potom Ivan Romi Ljubi, zatim u kolovozu 1924. Petar Bonetti, u prosincu 1924. Petar Monti i u srpnju 1925. Stevo Ostoji. Zbog neuspjeha na izborima 1923. nakon toga za komesara Ljubia opinski odbornik Duan Miovi 1925. predloio je da se drnika opina, koja je tada imala 659.13 km, 5289 kua, 24.445 itelja, od ega 12.951 mukih i 11. 494 enskih te 17.402 katolika i 6540 pravoslavnih, podijeli na etiri manje opine: Drni, Miljevce, Rui i Unei. Po tom prijedlogu u najznaajnijoj opini Drni Srbi bi inili veinu, dok bi Miljevakoj opini, osim miljevakih sela pripalo i selo Trbounje. Opinski komesarijat je odluku prihvatio, ali na albe protiv diobe s vie strana ona je ponitena.29 Nakon izbora 1924., s izdvajanjem skupine oko Svetozara Pribievia i osnivanja Samostalne demokratske stranke (SDS) te stvaranja vlade Pai-Pribievi, i na ovome podruju dolazi do politike homogenizacije reimskih, uglavnom srpskih snaga (NRS i SDS) iskazane osnivanjem odbora Samo sloga Srbina spaava30 te pojaanog terora nad politikim protivnicima, posebice nad pristaama HRSS-a nakon njezina rasputanja i zabrane rada (23. XII. 1924.). Posjeta kralja Aleksandra I. i kraljice Marije Drniu 7. VII. 1924. i istoga dana i Visovcu, samo su dalje potakli njegove pristae i organe vlasti da nastave s represijom. Tako je policija i ovdje vrila uhienja i sasluanja lanova HRSS-a i njihovih pristaa, a bilo je i zikih napada i oruanih obrauna. Istodobno se kanjavala svaka druga aktivnost.31 To je nametnulo spoznaju Hrvata i na podruju Drnia o potrebi okupljanja na nacionalnoj osnovi. HRSS je nastojao pomoi seljacima i osnivanjem zadruga. Tako je u Drniu 28. VIII. 1924. bila osnovana Hrvatska seljaka zadruga za nabavu i unoenje domaih proizvoda, a svrhom da promie tednju meu zadrugarima i pobolja njihovo prosvjetno i gospodarsko stanje. Meu prvim njezinim lanovima bio je Pako Kozi iz Drinovaca, kasnije bio predsjednik Kotarskog odbora HSS-a Knin Drni. Ovdanji franjevci zazirali su od politike rukovodstva HRSS/HSS-a32 to su javno iskazivali, a to e se dijelom iskazati i na rezultatima izbora. Sve je to imalo svoga odraza i na Miljevcima. To se vidi i kod izbora za Narodnu skuptinu 8. II. 1925. na kojima su Miljevani
29 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 10-11. 30 Jovan Marinkovi, Savez zemljoradnika i seljaki problemi sjeverne Dalmacije, s.l., 1927., str. 29. 31 Dr. fra Petar Bezina, Ljetopis samostana sv. Lovre u ibeniku, Split, 1966., str. 20. Tako su primjerice andarmerija i vojska s bajonetima rastjerala demonstrante, meu kojima je bilo i onih s drnikog podruja, u ibeniku 5. svibnja 1924. koji su demonstrirali pred talijanskim konzulatom, gdje su se bili skupili domai talijanai i skupina prispjela posebnim talijanskim brodom iz Italije, meu kojima i konferencijer, koji je trebao odrati predavanje o 50. godinjici smrti Nikole Tommasea (roen u ibeniku 1802., a umro u Firenzi 1874.). Uz nekolicinu ranjenih bilo je uhieno i 16 gimnazijalaca, koji su nakon tri dana kanjeni izgonom na deset dana iz kole. Pritom je komentirajui kazne uenicima ljetopisac jo pribiljeio: udnovato!? Ovo se moe samo u naoj S.H.S. dogaati da dangubom uenika kazniti i to uenike Hrvate koji su pokazali drugima kako treba visoko dizati i cijeniti svoje hrvatsko uvjerenje i pravo. Dana 10. svibnja 1925. vlasti su zabranile acima gimnazije i preparandije u ibeniku svako sudjelovanje na sveanoj akademiji Hrvatskog katolikog Orla povodom 1000-godinjice hrvatskog kraljevstva, pod prijetnjom izgona iz kole, ali se zato u znak protesta sve to se osjea katoliki i hrvatski bijae sleglo do kazalita. 32 Takav je bio Radiev pristup Seljakoj internacionali u Moskvi 1924., a nakon izbora (u veljai 1925.) njegovo priznanje monarhije i Ustava od 1921., to se iskazalo i promjenom naziva stranke u Hrvatsku seljaku stranku (HSS) te rezultiralo i njegovim sporazumom s Paiem i njegovim ulaskom 1925. u vladu.

243

Miljevci 2008. glasovali u iritovcima gdje je za predsjednika birakog odbora bio imenovan Nikola Grego, sudac. Na tim izborima HSS je pobijedio na podruju Drnia (s kotarskim kandidatom Matom Goretom) dobivi 2992 glasa, ispred Nacionalnog bloka (NRS i SDS) s 1689 glasova. Ipak je Nacionalni blok, nakon uvjerljivih pobjeda na podruju kninskog i benkovakog kotara, uvjerljivo pobijedio i na podruju cijelog izbornog okruga.33 I tada su drniki radikali predloili podjelu drnike opine na etiri manje opine kao i 1923. (meu kojima je i miljevaka), ali se nakon nekoliko predstavki upuenih iz Drnia s raznih strana ministrima i narodnim poslanicima u Beograd od toga odustalo. Nakon sporazuma RadiPai, kada je ibenska opina, u kojoj je HSS imao veinu, 20. XII. 1925. slavila 1000. godinjicu Hrvatskog Kraljevstva, na proslavu je doao i Stjepan Radi, tada ministar prosvjete, sa suprugom i narodnim zastupnikom HSS-a Rudolfom Bianiem, nezadovoljstvo je jo vie poraslo. U znak protesta proslavi su odbili prisustvovati lanovi ibenskih katolikih drutava, na zahtjev pojedinaca iz uprave tamonjeg Orla.34 Radi je tada na ibenskoj obali pred masom svijeta iz grada i okolice (ukljuujui i neke Miljevane) odrao jedan od svojih poznatih govora.35 U 1926. stvoreni su uvjeti da se provede izborni zakon za dalmatinske opine iz 1922. prema kojemu stranke s najveim brojem glasova na izborima u ovom drnikom sluaju HSS i NRS zajedniki tvore opinski odbor. Tako je 1. IV. 1926. Mate Goreta postao komesar drnike opine, ali je brzo razrijeen te je komesar postao radikal Krste Bibi. Politika aktivnost se zahuktala uoi opinskih izbora koji su odrani 16. V. 1926. Na njima je u drnikoj opini HSS dobio 2787 glasova, a radikali 771 glas. Slijede HPS sa 282, SDS sa 149, federalisti sa 121 i DS sa 118 glasova. U Opinskom vijeu Drni HSS je dobio 25 mjesta, radikali sedam, HSP dva i ostali po jedno mjesto. Na osnovi tih izbora nova opinska uprava s Matom Goretom kao naelnikom preuzela je opinu 27. V. 1926. U njoj su bili i predstavnici HSS-a s podruja Miljevaca i to: Pako Kozi pok. Jure iz Drinovaca i Nine Mazalin kao prisjednici te Frane Samac pok. Pake, Mate Skelin pok. Marka, Ilija Gali i Joso Skelin pok. Nikole. Kako takvim sastavom opine nisu bili zadovoljni radikali i demokrati jer su time toboe Srbi u drnikoj opini zapostavljeni te su poduzeli sve kod viih vlasti da se opinsko vijee raspusti to je i uinjeno 20. VIII 1926. odlukom velikog upana Splitske oblasti
33 Drava, glasilo Okrunog odbora NRS, god. II, br. 85., Split, 11. II. 1925. Tada je Drinkovieva stranka na drnikome izbornom kotaru dobila tek 65 glasova, a Hrvatska puka stranka 129 glasova dok su ostale stranke dobile: DS 68, ZS 19 i Savez radnika i seljaka 3 glasa. Podaci iz hrvatskog tiska su neto drukiji i to: HRSS 3002 glasa, radikali 1586, HPS 120, DS 73, dr. Drinkovi 65 i radnici 4 glasa. K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 5. 34 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 34. 35 Radi je tada govorio okupljenima o kralju Tomislavu i tisuu godina starome hrvatskom kraljevstu. Za poznatu nau ibensku (i miljevaku) crvenu kapu istaknuo je kako je ona znamen stare kulture i nastavio: Ta je crvenkapa znak ne krvi, ne boja, nego ljubavi, veselja i rada. Gledajte zoru, to je naa crvenkapa. Gledajte zapad sunca, to je naa crvenkapa. Gledajte crvene obraze i usnice naih djevojaka, to je naa crvenkapa. To nije krv. To je ljubav, veselje, ivot, to je duh koji daje gospodin Bog u zametku zore i veernjeg zapada. U posebnom govoru elnicima ibenske opine Radi je naglasio: Vladati ne znai globiti, jer to zna svaki osel (magarac). Zatvarati zna svaki andar, nego vladati znai gdje je pusto poumiti, gdje je neukost prosvijetliti, gdje je plaljivost ohrabriti, da ovaj narod bude svoj na svome. Vidi: Hrvoje Matkovi, ibenska upanija, Zagreb, 1995., str. 39-40.

244

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE te imenovan komesar Ante Nikoli. Nikoli je odmah smijenio sve lugare i glavare, sve andare i aue i opinskog umara koje je postavio HSS.36 Novi odnos snaga i biraa pokazali su oblasni izbori u Splitskoj oblasti 23. I. 1927. na kojima je bio jedinstven kninski kotar (s opinama Knin, Drni i Promina). Tada ja na listi Demokratske stranke bio Petar Skelin, posjednik iz iritovaca. Pobijedili su radikali sa 3647 glasova ispred HSS-a sa 2527 glasova, samostalnih demokrata sa 1357, nezavisnih nacionalista 699, federalista sa 213 i Dalidovievih demokrata sa 98 glasova.37 Nakon istupanja iz vlade HSS razmilja o okupljanju cjelokupnog seljatva u dravi te na tom programu odrao u Drniu 20. V. 1927. veliki skup kojem je prisustvovalo oko 5000 ljudi iz sjevernodalmatinske Zagore.38 Voe HSS-a Mate Goreta, Krste Radas i Stipe Jeli odrali su u Mratovu 14. VIII. 1927. pouzdaniki sastanak, ali su ih na povratku politiki protivnici napali kamenjem. Poetkom rujna 1927. Stjepan Radi je pri posjetu Dalmaciji odrao politiku skuptinu HSS-a u drnikom Gracu pred 2-3 tisue, i u Miljevcima pred oko 4000 ljudi koje je prozvao Republikom.39 No, to nije pomoglo, pa je na izborima za Narodnu skuptinu u rujnu 1927. HSS na podruju sjeverozapadne Dalmacije dobio gotovo za polovicu glasova manje nego na onim izborima od prije dvije godine. Iako je HSS na drnikom izbornom kotaru dobio 2359 glasova ili 633 glasa manje nego prije dvije godine, ipak je pobijedio glavnog konkurenta NRS koji je dobio 1399 glasova. Zato je znatnije porastao broj glasova Hrvatske puke stranke na 443, a i disidenti HSS-a su dobili 172 glasa. Opet je za narodnog zastupnika HSS-a izabran Mate Goreta.40 No, na opinskim izborima 6. XI. 1927. HSS, koji je razjedala nesloga, dobio je u drnikoj opini 1997 glasova, a radikali 1341 glas, slijedi HPS /na dvije liste/ sa 849, DS sa 185 i federalisti sa 173 glasa. Od 37 vijenika HSS je dobio 18 (prije 25), radikali 12, HPS 4, demokrati 2 i federalisti 1 vijenika. Za drnikog naelnika opet je izabran Mate Goreta, a meu opinskim vijenicima i nekoliko Miljevana kao npr. P. Kozi pok. Jure iz Drinovaca. No, ve 25. XI. 1927 veliki upan je ponitio njihov izbor, te je za naelnika izabran Nine Z. Adija, a u opinskom vijeu, iz kojega su ispali mnogi HSS-ovci, nalo se nekoliko predstavnika Miljevana HSS-ovaca (npr. Mile Skelin pok. Nikole iz iritovaca i Frane Samac pok. Pake iz Britana).41Tako ostaje do diktature 1929. godine. Nakon izbora 10. XI. 1927. HSS i Pribieviev SDS (kasnije najznaajnija politika stranka Srba u Hrvatskoj) osnovale su Seljako-demokratsku koaliciju (SDK), udruivi vodstva, dok su njihove organizacije na terenu ostale samo36 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 11-12. 37 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 6. Mandate su dobili od NRS-a Duan Novakovi i Mile Monti, od HSS-a Mate Goreta i Krste Radas i od SDS-a Ile Jovii. 38 Narod, god. III, br. 23., Split, 26. V. 1927. 39 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 6 40 Drava, god. IV., br. 324., Split, 14. IX. 1927. Ostale stranake dobile su na drnikom izbornom kotaru sljedei broj glasova: SDS 149, ZS 118 i Disident dr. Niko Novakovi 49 glasova. 41 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 13.

245

Miljevci 2008. stalne, sa ciljem zajednike borbe protiv centralizma i velikosrpskog hegemonizma, za priznavanje ravnopravnosti drugim narodima. Bila je to glavna oporba vladajuem beogradskom reimu na elu s kraljem, koju e on nastojati ukloniti. To su uinili 20. VI. 1928. na drastian nain ubojstvom dvojice i ranjavanjem trojice narodnih zastupnika HSS-a u Narodnoj skuptini u Beogradu, meu kojima i Stjepana Radia koji je ubrzo 8. VIII. podlegao ranama. Vodstvo stranke preuzeo je dr. Vladko Maek. Saalnice stradalima i vodstvu stranke u ime Kotarskog odbora HSS-a Drni-Knin uputili su Pako Kozi (iz Miljevaca) te Zvonko Alrevi Naki i Martin Sui. Ovaj atentat je u Hrvatskoj doivljen kao napad na cijeli hrvatski narod, te je izazvao zgraanje i osudu. Uslijedile su prosvjedne demonstracije, od kojih je na onima u Zagrebu bilo oko 100.000 demonstranata, a andarmerija i policija pri rastjerivanju demonstranata ubili su trojicu, ranili 60 i uhitili 120 demonstranata. Na sveanim misama zadunicama za poginule zastupnike HSS-a odranim poetkom srpnja 1928. u Drniu pred oko 5000 ljudi, sudjelovali su i brojni Miljevani. Na vijest o smrti S. Radia drnika opina izdala je prigodan oglas.42 Pri sprovodu S. Radia u Zagrebu 12. VIII. 1928. bilo je nazono oko 100.000 ljudi iz svih krajeva pa i sa drnikog podruja (uz posebnu delegaciju s naelnikom N. Adijom i oko 60 seljaka). Deset dana potom u Drniu je odrana komemoracija za pokojnog S. Radia. Neki do tada rukovodei Radikali Hrvati u Drniu zbog atentata istupili su iz Radikalne stranke. Zastupnici SDK su odbili dalje sudjelovati u Narodnoj skuptini u Beogradu, gdje se ubijaju njihovi lanovi, a odbili su i daljnju suradnju sa politikim strankama koje podravaju srbijansku hegemoniju. Traili su promjenu Ustava, federaciju i autonomiju Hrvatske. Svetozar Pribievi, jedan od kljunih politiara koji je sudjelovao u donoenju Vidovdanskog ustava 1921. i provodio ga u djelo, nakon krvavih demonstracija u prosincu 1928. izjavljuje: Ja sam prije rata uvjeravao i Hrvate i Srbe u Hrvatskoj, da je u Beogradu reim idealne slobode, a sada se stidim i pred jednim i pred drugima to se u ovih 10 godina pokazalo da je doista Beograd jedna tamna toka u Europi i da tu caruje samo reim reakcije i nasilja.43 Nakon toga uslijedio je 6. I. 1929. dravni udar tako to je kralj Aleksandar ukinuo Ustav, raspustio Skuptinu i uveo samovlae (diktaturu). Uz navedene politike dogaaje i napetosti stanovnitvo miljevake upe u tome razdoblju pogodila je ve treu godinu zaredom nezapamena sua i nerodica.44 Problem nabave ivenim namirnica bio je posebno akutan, a to su
42 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 8. Tu je cjelokupni tekst oglasa. Kako Miljevani trajno obiljeavaju spomen na njega citiram tek sljedei dio: Stie nam iz Zagreba tuna vijest, da je preminuo predsjednik HSS i predsjednik SDK. Umro je najvei Hrvat, veliki Slaven Stjepan Radi. Premiuo je voa Hrvata, voa svih estitih Jugoslavena: Srba, Hrvata i Slovenaca. Preminuo je u asu kada ga je na narod, Hrvatska, naa drava najvie trebala. Brao, alosna ova vijest potresla je srca svih Hrvata, zaprepastila je svakog koji eli svom narodu, svojoj dravi dobro, jer je nestalo kormilara, koji je jedini bio sposoban, da zalutali brod privede u luku spasa. Brao, smrt naeg velikog Voe, koji je rtva velike ljubavi za svoj narod, za svoju milu Hrvatsku, za cjelokupnu nau dravu, nek nas nae spremne, nak nas nae ujedinjene, vrste da dademo i nae ivote, kao to je on dao, za dobro, za spas svoga naroda. Neka je vjena slava velikom Hrvatu Stjepanu Radiu !. 43 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 9. 44 Novosti, Zagreb, 2. IX. 1928.

246

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE koristili neki lokalni trgovci, politiari i inovnici za osobno bogaenje. To je izazivalo opravdani bunt stanovnitva, ali su najee glavni krivci ostajali nekanjeni.45 Istodobno su ga pogaale i druge elementarne nepogode te bolesti kao npr. krupa Britane i Karali 1925., malarija miljevaka sela uz Krku i ikolu 1925., 1926. i 1927. i strana glad na cijelim Miljevcima 1928. godine. Pojedini Miljevani su se ukljuivali uglavnom u hrvatska drutva u Drniu te sudjelovali u njihovu radu kao npr. Hrvatsko katoliko omaldinsko drutvo Svai, Hrvatska itaonica, Hrvatski sokol i Gimnastiko-prosvjetno drutvo Orao. S uvoenjem kraljeva samovlaa (diktature), 6. I. 1929. drava je promijenila naziv u Kraljevina Jugoslavija i podijeljena je na devet banovina, preteno sa srpskom veinom, ime je hrvatski etniki i povijesni teritorij bio raskomadan. Podruje miljevake upe ulo je u sastav Primorske banovine, sa sjeditem u Splitu. Strogo je zabranjeno spominjanje narodnoga imena, isticanje zastava i drugog znakovlja, to se u praksi uglavnom odnosilo na Hrvate, ali ne i na Srbe,46 kao i zabrana slobode govora, uvedena je cenzura, te pootreni zakoni prema hrvatskim rodoljubima i domoljubima. Zavladalo je vojno-policijsko nasilje, a mnogi su Hrvati utamnieni, osueni na smrt i ubijeni (sa i bez presuda). Uz brojne hrvatske ekonomske emigrante sve je vie bilo i politikih, po emu drniki kraj zauzima vrlo visoko mjesto. Sve to je ujedinilo hrvatski narod oko HSS-a, koji u 1930-im godinama prerasta u hrvatski nacionalni pokret. Tako je bilo i na ovome podruju. Da bi ojaao utjecaj svojih pristaa kralj Aleksandar je na svom putu po Dalmaciji u srpnju 1929. posjetio i Drni.47 I ban dr. Ivo Tartaglia posjetio je u travnju 1930. Drni ali to nije nita pomoglo stanovnitvu drnike opine. Tako je npr. drnika opina 1932. bila odredila da se gradi kola u Drinovcima za Miljevce koji nisu tada imali nijedne kole, ali zbog svae izmeu obitelji Kozi i Mazalin do gradnje nije dolo do poetka rata. Zemlju je u to vrijeme zahvatila i svjetska gospodarska kriza, koja je strahovito pogodila najire puanstvo, ali i gospodarstvo u cjelini, a propadanju hrvatskoga gospodarstva pripomogla je i prema Hrvatskoj svjesno nepovoljna beogradska gospodarska politika. To stanje se osobito odrazilo na drnikom i okolnom irem podruju sredinom tridesetih godina, o emu postoji niz lanaka i dokumenata. Najprije ga je pratio pad cijena poljoprivrednih proizvoda i stoke, te smanjenje proizvodnje u rudarstvu i industriji i broja zaposlenih, to
45 Opirnije o tome vidi: Josip Kosor, Uspavana drnika Zagora, Gospodarski kalendar, X, Zagreb, 1928. 46 I dok su Hrvati kanjavani pa i ubijani za isticanje bilo kakve hrvatske zastave, Srbi su u naelu mogli bez problema isticati svoju srpsku. Najee su to inili pravoslavni sveenici i politiari, a zatim i drugi. Tako je primjerice na sv. Savu 27. I. 1933. vladika na svoju kuu u ibeniku izvjesio srpsku zastavu, a nitko protiv toga ne smije proslovit inae posto bi komunista, protudravan, a katolikom biskupu ne samo da mu ne bi dopustili ve bi mu se svata moglo dogoditi. Kroniar alosno pita: Jadni hrvatski narode ta doeka? Turin, Mlei, Austrija svak ti je priznavao barem toliko prava, da se zove svojim imenom, da danas ne smije ni to, jer bi to bila buna, revolucija. U Drniu je bilo isto. Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 67. 47 Slubeni glasnik Primorske banovine, br. 55. i 168., Split, 9. VII. i 23. VIII. 1929. Kralj je tada posjetio Knin, Vrliku, Kistanje, manastir Krku i Benkovac. Oito zadovoljan prireenim doekom u Drniu odlikovao je Josipa Blajlegana, tajnika drnike opine Ordenom Belog orla V. reda.

247

Miljevci 2008. se odrazilo na porast stanovnitva. Pojedine ustanove koje su pomagale seljaku kao npr. Poljoprivredna, Hrvatska seljaka i Kreditna zadruga u Drniu gase se.48 Kako se kriza produbljivala, ljudi su poeli u veem broju emigrirati, ali to se stanje krize ne rjeava te ona 1935. doivljava na ovom podruju vrhunac. Kao to je esto bio sluaj do tada i ovaj put vrhunac krize pratila je sua koja je i te godine unitila prirod. Tada je pokrenuta ira akcija u Zagrebu, za pomo izgladnjelima te je organizirano preselenje izgladnjele djece i njihov smjetaj kod slavonskih seljaka. Tako je bilo i na podruju miljevake upe i okolnih mjesta gdje ih je prikupljao ime Belamari, povjerenik Seljake sloge, koji ih je iz ibenika vlakom doveo u Zagreb, odakle su dalje upuena u Slavoniju.49 U tisku se uglavnom istie teko stanje hrvatskoga seljakog naroda u pasivnim krajevima (meu kojima u sam vrh spada i Dalmatinska zagora) kojemu je prijeko potrebno pomoi. Posebno se apelira na bogatiju gospodu u gradovima koja ivi lagodnim ivotom, a nije nikada dolazila u sela niti poznaju probleme seljaka.50 Reim je pronalazio naina da stanovnitvu ovoga kraja to manje pomogne, kanjavajui ga tako za njegovo plebiscitarno opredjeljenje za HSS, to e ono pokazati i na izborima 1935. te 1938. godine. Otpor je poeo i ranije. Naime, kako nametnuti kraljev Ustav iz 1931. nije ukinuo diktaturu, jer je kralj i dalje imao vrhovnu vlast, a politiki ivot nije bio slobodan, to su pokazali i izbori 8. XI. 1931. na kojima je bila samo vladina lista Jugoslavenske radikalne demokracije na elu s predsjednikom vlade generalom P. ivkoviem. Na toj listi kandidat je za kninski kotar bio dr. Nikola Suboti, bivi ministar nancija iz ibenika koji je izabran za narodnog poslanika. Jedno od izbornih mjesta bilo je i u iritovcima. Svoj otpor Miljevani su pokazali velikom apstinencijom na izborima. Iskazujui svoj otpor dikatruri vodstvo SDK je 1932. donijelo Zagrebake punktacije. U ovom dokumentu sadran je hrvatski nacionalni program, osuen unitarizam, centralizam i bilo koja prevlast jednog naroda nad drugim te predloen federalizam. Reim je odgovorio utamnienjem dr. Vladka Maeka na tri godine. No, vlasti su zbog vanjskih pritisaka i unutarnjih problema morale poputati. Za razliku od izbora 1931. kada je na njima bila jedino i naravno pobjednika dravna lista, bez obzira na velike apstinencije
48 Zadrugar, Glasilo Zadrunog saveza, XX, br. 1., Split, 1930., str. 69. i Zadrugar, XXI, br. 5, Split, 1. V. 1931., str. 53. U godinjim izvjeima za 1932. i 1933. ove zadruge se vie ne navode zbog prestanka rada. 49 Novosti, Zagreb, 4. I. 1936. Belamari konstatira kako je tamonje stanovnitvo nerodica unitila, istie kako su pobrali kod seljaka svu malu djecu sa svim potekoama oko njihova odvajanja od obitelji i obratno obitelji od njih te poduzeli potrebne mjere da ih putem prehrane, pri emu su pomogli mnogi hrvatski ljudi i domoljubi, a na poetku oni u ibeniku. Tako su u ibeniku dobili vie od 100 kg kruha, 40 kg mesa te neto tjestenine tako da djeca putem nisu gladovala. Prije polaska asne sestre su im u katolikom domu u ibeniku priredile ruak, dok su djeca za put imala jabuke i salame, pa je u vlaku bilo i veselja uz pjevanje hrvatskih pjesama. U Zagrebu su u prostorijama Hrvatske ene djeca doekana od njezine predsjednice Marije Kumii, knjievnice i gospoe Horvat, nahranjena, obuena i potom upuena u Slavoniju. 50 Hrvatski dnevnik, Zagreb, 28. rujna 1936. Ivo Skokandi tu dalje istie: U Zagori nema kola (koliko bi ih trebalo), nema puteva, bunara i kua i svega onoga to je jednoj civiliziranoj sredini apsolutno potrebno. Seljak je preputen zelenaima, paucima, korteima, koji svi skupa idu samo zatim, da ga izrabe koliko to samo mogu.

248

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE glasaa, na opinskim izborima mogle su nastupiti i druge stranke sa svojim listama. Tako su raspoloenje stanovnitva pokazali opinski izbori na podruju kninskog kotara u listopadu 1933. Na njima su kandidati HSS-a na podruju drnike opine, u iji sastav je ulazilo podruje miljevake upe, i gdje se biralo 36 vjenika i toliko zamjenika, pobijedili sa 4102 glasa kandidate JNS-a koji su dobili 2176 glasova.51 Ipak je za naelnika Drnia izabran kandidat JNS-a Nikola Adija. Miljevani su glasali u iritovcima (iz sela Bogetia, Britana, Drinovaca, Kalika, Kaoina, Karalia, Kljua i iritovaca). Potrebno je istaknuti kako se reim, pored oslonca na vojsku i policiju, oslanjao i na brojna nacionalistika velikosrpska udruenja i organizacije, meu kojima su se etnika udruenja posebno isticala nasiljem i zlostavljanjem, a nisu prezali ni od ubojstava mnogih Hrvata tih godina. Djelovala su u vie od 200 mjesta u Hrvatskoj, meu kojima u miljevakom okruenju, kao npr. u Drniu (za podruje drnike opine), Kninu, Kistanjama, Skradinu i ibeniku.52 Reim je nastojao osnovati i svoje politike stranke koje bi okupile sve one koji su bili na njegovoj strani. Tako je poetkom 30-ih nastala Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS)53 ije organizacije ubrzo nastaju i na podruju Drnia, a 1935. veinom od istih ljudi, ali s novim rukovodstvom Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ).54 To je izazvalo ne samo omraenost reima, njegove politike i njegovih eksponenata, ve i organiziranu protudjelatnost. Tako je kao jedan od odgovora na ubojstvo Stjepana Radia i niz drugih, te brojna dravna nasilja nakon uvoenja diktature 1929., dolo do osnivanja ilegalne ustake organizacije na elu s dr. Antom Paveliem, s ciljem stvaranja samostalne i neovisne hrvatske drave izvan sastava Kraljevine Jugoslavije. Paveli i veina vodstva djeluje u susjednim zemljama, ali i irom Europe i u Americi. Istodobno ustae osnivaju organizacije i uporita u Hrvatskoj i izvode prve akcije, kao to je bio 1932. Velebitski ustanak. U ustakom pokretu u inozemstvu nalazila se nekolicina ljudi sa drnikog i okolnih podruja, a u drugoj polovici 1930-ih godina ustae uspostavljaju svoja uporita i u Drniu.55 Istodobno i ilegalna Komunistika partija Jugoslavije (KPJ), izloena estokom teroru reima, naputa vlastitu unitarnu koncepciju ureenja jugoslavenske drave, izjasnivi se za razbijanje monarhistike Jugoslavije i stvaranje nezavisnih republika, meu
51 Politika, Beograd, 12. X. 1933. 52 Podatke o njima donosi Jugoslovenska straa, zvanini organ Glavnog odbora Udruenja etnika za slobodu i ast otadbine, Beograd, 1934.-1939. ini se da su se i pojedini Srbi iz Nos Kalika sudjelovali direktno ili indirektno u radu navedenih etnikih odbora, poglavito onoga u biti opinskoga u Drniu (npr. o. Nikanor Kalik lan uprave Jugoslavenskog sokola u Drniu 1935., a tijekom rata jedan od najistaknutijih etnikih rukovodilaca na podruju Dinarske etnike divizije i Dinarske etnike oblasti 1942.-1944.). 53 Ona je osnovana u prosincu 1931., a odobrena 15. X. 1932. kao Jugoslavenska radikalna seljaka demokracija, tj. koncentracija pristalica svih politikih stranaka koje je ukinula kraljeva diktatura, a koje su bile spremne sluiti interesima reima. Na svom kongresu 20. VII. 1933. izmijenila je ime u JNS. F. ulinovi, n. dj., str. 283-285. 54 HDA, Fond: br. 1574. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 01. red. br. 43. Elaborat: Bive graanske stranke na kotaru ibenik - Opinski odbor JNS, odnosno JRZ Drni, str. 81-83. Tu su dani i krai osobni podaci o njima. Vidi i:F. ulinovi, n. dj., str. 285. 55 Bogdan Krizman, Paveli i ustae, Zagreb, 1978., str. 564-573. Meu popisom tu navedenih ustaa u Italiji nemamo nikoga s podruja Miljevaca, ali su bila dvojica ustaa s ostalog podruja Drnia i po etvorica s podruja Promine i Skradina (3 iz Rupa i 1 iz Dubravica).

249

Miljevci 2008. kojima i Sovjetske Hrvatske, na temelju prava porobljenih naroda na samoodreenje do otcjepljenja. No, to shvaanje KPJ 1936. reducira na stvaranje jugoslavenske federacije. Na toj osnovi su i osnovali 1937. Komunistiku partiju Hrvatske (KPH) u sastavu KPJ. KPJ je na podruju Drnia (te Knina i ibenika) u drugoj polovici 30-ih godina imala svoje ilegalne organizacije. Na podruju miljevake upe nemamo ni ustake ni komunistike organizacije, ve jedino ponekog pojedinca koji je u kontaktu s nekim od lanova ustakog pokreta i KPH u Drniu (i drugdje npr. ibeniku). U to vrijeme bilo je vie dogaaja na podruju miljevake upe, u Drniu i ibeniku, te u okolici u kojima je sudjelovalo tamonje stanovnitvo ili su imali snanog odjeka kod njega. Spomenut emo samo neke kronolokim redom. Svakako prvi je Euharistijski Kongres u ibeniku od 25. do 27. VII. 1931. na kojem su sudjelovali, uz provincijala Miljevanina dr. fra Petra Grabia, mnogi vjernici miljevake upe predvoeni upnikom fra Luiijem Jurenoviem, te Miljevaninom fra Pavlom Periiem, tada gvardijanom samostana na Visovcu.56 Nakon ustakoga Velebitskog ustanka u jesen 1932. uslijedila su brojna uhienja sumnjivih, meu kojima oko desetak upnika, gvardijana i sveenika na podruju sjeverne Dalmacije. Tako ljetopisac samostana sv. Lovre poetkom 1933. biljei: Ovdje u ibeniku i po Sjevernoj Dalmaciji ve vie mjeseci bjesni teror najgadnije vrsti. Pod izlikom nekakva ustanka i revolvera (kao da je revolverom mogue dignut ustanak) ljudi se na stotine zatvaraju, mue tuku, ubijaju, kako nije ni za Turina. Turin bi ubio i svrila stvar, a ovdje se mui, samo da se mui i to samo katolike, navodei sedam sveenika. Pitajui se: Zato?. Te zakljuuje: Narod je osvjedoen da je muen i proganjan, jedino jer su katolici i zbilja tako jest. Kako je represija potrajala u lipnju 1934. opet konstatira svoje zapaanje: Silno smo ugroeni od politikog sistema u vjeri i narodnosti. Hrvati izdiu i nalaze se u agoniji. Samo ih katolika vjera preko svojih biskupa moe spasiti. No, i crkvene sveanosti nisu mogle proi bez uhienja.57 Oni rijetki Miljevani koji su radili u rudnicima bili su izloeni nemilosrdnoj eksploataciji i represiji, posebice u rudniku u iritovcima, a nisu smjeli imati svoje organizacije, to je izavalo njihov opravdani otpor te ih natjeralo 27. VII. 1934. da su stupili u trajk traei poviicu plae i bolje radne uvjete. Poduzee Monte Promina je otpustila s posla 87 radnika i nastojalo preko svojih agenata slomiti trajkae. trajkai se nisu dali, uputili su banu delegaciju s predstavkom o uzrocima trajka, te je posredstvom Radnike komore iz Splita i politikih vlasti trajk likvidiran 27. VIII. 1934. uz udovoljenje radnikim zahtjevima i primanjem na posao otputenih radnika. ini se ni malo sluajno da je toga dana ujutro poginuo Ivan Mati Vidaek, tajnik Saveza rudarskih radnika, poznati revolucionar iz Splita i organi56 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 52-55. O tadanjem miljevakom upniku vidi: Fra Lui Jurenovi miljevaki duobrinik, uitelj i lijenik, Miljevci, list upe Miljevci, g. V, br. 1 (8.), Drinovci 1981., str. 24-26. 57 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 67-68, 73 i 74. Tako je bilo i sa skupinom do 650 vjernika ibenana koji su 1. VII. 1934. hodoastili u Split Gospi od Zdravlja, gdje su lijepo doekani. No, na povratku u Trogiru reim im je preko andara i policije lano podmetnuo da su vikali protudravne poklike te je 4-5 omladinaca nevinih policija osudila na zatvor.

250

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE zator URS-ovih sindikalnih organizacija, koji je iz Veluia iao za iritovce gdje je trebao zastupati trajkae na mjeovitoj konferenciji. Kako su u drnikim rudnicima bile brojne nesree to je Radnika komora osnovala komisiju koja je krajem 1934. pregledala i rudnik u iritovcima i ustanovila niz nepravilnosti u radu, ali se one nisu ni u budue otklonile. HSS je nastojao utjecati na radnike te je 1937. osnovana u Drniu Podrunica Hrvatskoga radnikog saveza (HRSa) koja od tada uglavnom posreduje u sporovima rudarskih radnika u upravi rudnika.58 Uprava rudnika u iritovcima zatvorila je na izvjesno vrijeme rudnik, da bi ga ponovo 1940. otvorila. Plae ovih miljevakih radnika bile su takve da niti jedan radnik nije mogao uzdravati sebe i svoju obitelj te je morao nakon posla u rudnicima raditi i na svom posjedu. Zbog toga iscrpljujueg rada, slabe ishrane, nehigijenskih uvjeta ivota mnogi radnici i lanovi njihovih obitelji bili su izloeni raznim bolestima te je i mortalitet bio velik. Dio njih potraio je izlaz u radovima u drugim krajevima ili u inozemstvu. Kralj Aleksandar ubijen je 9. X. 1934. u Marseilleu, kamo je doao da uz pomo Francuske ojaa svoj meunarodni poloaj. Atentat su obavili ustae u suradnji s rukovodstvom Vnutranje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO), iji ga je lan ostvario. To je imalo za posljedicu pojaanu protuhrvatsku represiju od strane reima koji esto okrivljuje cijeli hrvatski narod za taj atentat. Svake godine imamo desetke ubijenih, stotine ranjenih i pretuenih Hrvata te mnogo zatvorenih po kaznionicama i zatvorima, a neki su i sa drnikog podruja. U tim nasiljima isticala su se razna nacionalistika udruenja, posebice udruenje etnika, koje osniva niz novih organizacija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U etnikom tisku iz poetka 1935. pa dalje, uz etniko udruenje u Kninu, navodi se i ono u Drniu, pa je najvjerojatnije tada i osnovano, dok se o radu etnikog udruenja u ibeniku opirnije pie u prvoj polovici 1937. godine. Ono je obuhvaalo etnike ne samo iz Drnia ve i sa podruja drnike opine (npr. itnia) Uglavnom su to bili bivi lanovi NRS-a i JNS-a, a potom JRZ-a, te prijanje ORJUNE ili drugih jugoslavenskih i srpskih nacionalistikih organizacija i udruenja, koja su s diktaturom prestala s radom.59 Meu stanovnitvom ovoga podruja jae politiko gibanje osjetilo se obnovom starih i osnivanjem novih organizacija biveg HSS-a te izborima 5. V. 1935. na kojima je nasuprot vladine liste Bogoljuba Jeftia nastupila opozicijska lista na elu s dr. Vladkom Maekom i dobila uz sav teror 1,076.345 glasova postigavi tako izvanredan rezultat. Na kninskom kotaru Maekova lista je dobila 5882, a vladina 8566 glasova. Najvie glasova HSS je dobio na podruju drnike opine, a za poslanika je izabran dr. Niko Novakovi s Jeftieve liste. Na ibenskom kotaru Maekova lista je tada dobila 8660 glasova, a vladina lista 5395 glasova. Ipak je za poslanika izabran dr. Marko Koul s liste B. Jeftia,
58 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 40-41. i 43. 59 Jugoslovenska straa, zvanini organ Glavnog odbora Udruenja etnika za slobodu i ast otadbine, br. 3. i 5., (Drni, Knin i Kistanje), Beograd, 20. I. i 3. II. 1935. br. 121., Beograd, 16. V. 1937. (za ibenik).

251

Miljevci 2008. zbog izborne makinacije jer je Jeftieva lista pobijedila na dravnoj razini.60 Protiv progona hrvatskoga naroda uoi i tijekom izbora ustao je zagrebaki nadbiskup dr. Antun Bauer u memorandumu koji je u Beogradu tijekom posjeta 25. V. 1935. uruio knezu Pavlu, a u kojem su navedeni brojni primjeri progona, muenja i ubojstava Hrvata.61 Na elu vlade u srpnju 1935. doao je dr. Milan Stojadinovi i poeo odmah s osnivanjem nove stranke Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) ije organizacije se poinju osnivati i na ovome podruju, u koje ulaze uglavnom lanovi prijanje NRS-a i JNS-a, ime se i politika borba jo vie zaotravala. Teror i zloini prema Hrvatima su se nastavili te je dovoljno navesti sibinjske, vrbljansko-ruike i senjske rtve 1935. - 1937. godine, u kojima je ubijeno oko 20 Hrvata. Dr. V. Maek je na godinjoj skuptini Gospodarske sloge 1936. izjavio kako borba hrvatskoga naroda ima dvostruki karakter. izvojevati hrvatskom narodu politike slobode i izvojevati sebi i svojoj djeci socijalnu pravicu na bazi potpune jednakopravnosti Srba i Hrvata, pozvavi sve pristae na dalji organizirani zajedniki rad za postizanje toga cilja.62 U to vrijeme imamo jau i raznovrsnu aktivnost i na drnikom podruju u koju su ukljueni i mnogi Miljevani. Dio njih ukljuen je u tadanje drnike organizacije kao to je npr. Katolika akcija (u okviru koje su bile i posebno organizirane seoske djevojke i seoski mladii), Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Radniko drutvo sv. Roko, ili pojedine manifestacije kao to je npr. Euharistijski kongres u Drniu 4. X. 1936. na kojem je sudjelovao biskup dr. Jeronim Mileta.63 Ve na opinskim izborima u studenom 1936. na kninskom kotaru uoljiva je jaa homogenizacija Hrvata oko HSS-a, a time i novi omjer snaga. Od 18.254 upisana glasaa glasovalo je njih 11.467 i to tako da je HSS dobio 5466 glasova, JRZ 4684 glasa, Udruena opozicija 812 glasova i lista neopredijeljenih 405 glasova.64 Na podruju drnike opine od 8265 upisanih biraa glasovalo je 5282 biraa, od kojih je za listu HSS-a (kandidat Zvonko Alrevi Naki) glasovalo 4223, za listu JRZ-a (kandidat dr. D. Miovi) 354 i za nezavisnu listu (kandidat N. Adija) 405 glasova. Naelnik je postao Zvonko Alrevi Naki. Ova pobjeda izazvala je veliko oduevljenje pristaa HSS-a koji su masovno 18. XI. 1936. u povorkama s hrvatskim zastavama uz sviranje hrvatske glazbe pohrlili u Drni estitati novom naelniku i upravi.65 Miljevani su se posebno masovno okupljali na pojedine upske blagdane kao na Ime Isusovo i na Sv. Pavla i blagdan Gospe od Milosti te na Veliku Gospu na Visovcu, a sudjelovali su i na pojedinim hodoaima. Kod tih blagdana bila je zabranjena
60 Dr. Tomo Janikovi, Hrvati u izborima 11. prosinca 1938., Zagreb, sijeanj 1939., str. 43. 61 Tekst memoranduma vidi u Rudolf Horvat, Hrvatska na muilitu, Zagreb, 1992., str. 548-554. 62 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 32-33. 63 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 47.-49. Prema podacima koje iznosi fra Kosor 1939. brojno stanje drutva Katolika akcija u Drniu, jednog od najaktivnijih drutava u koje su ukljueni bili i Miljevani, bilo je: 86 kat. mueva, 122 kat. ena, 97 kat. djevojaka, 81 kat. mladi, 83 lana enskog kat. podmlatka i 83 mukog kat. podmlatka, 210 lanova posebno organiziranih kat. seoskih djevojaka i 132 seoska kat. mladia te 26 glazbara glazbe KA ili sveukupno 920 lanova. 64 Drava, god. VII, br. 41., Split, 19. XI. 1936. 65 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 36.

252

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE upotreba hrvatskih zastava na crkvenim barjacima, ve samo jugoslavenskih, iako su drniki Srbi bez posljedica isticali i nosili srpske barjake, to su miljevaki rodoljubi iskazivali odvanost i uz kazne isticali svoj hrvatski barjak. Tako su npr. na blagdan Gospe od Milosti 1937. skupina Miljevana, i pored prijetnji 10-ak naoruanih andara, uz odobravanje i veliko oduevljenje naroda, skinula je sa zvonika jugoslavenski i postavili hrvatski barjak te sprijeila andare da ga skinu (prema nekim podacima meu pobunjenim Miljevanima tada se istie Mika Stojanovi). Tada 1937., prema crkvenim podacima, miljevaka upa je imala 2493 vjernika, a drnika 10.057 i prominska 6912 vjernika.66 Kako je Stojadinovieva vlada odmah nakon konstituiranja potpisala u Rimu konkordat ugovor o poloaju Katolike crkve u Jugoslaviji to su najvii vrh Srpske pravoslavne crkve i sveenstvo organizirali antikonkordatske demonstracije, zahtijevajui od vlade da se ne izvri njegova ratikacija. Dolazak patrijarha Varnave Rosia u ljeto 1935. u sjevernodalmatinsku Zagoru potaklo je tamonje pravoslavno sveenstvo na elu s dr. Irinejom oreviem, dalmatinskim episkopom (ibenik), pobornikom velikosrpskog hegemonizma, na odravanje protestnih zborova protiv konkordata na ovom podruju i slanja telegrama i pisama u Beograd. Na tim zborovima te u proglasima i pismima esto je posebno naglaena protukatolika i protuhrvatska velikosrpska retorika, kojom se Hrvatima prijeti dravom i tjeranjem u granice izvan velike Srbije, koje su im prije naznaili Nikola Pai i etnici i drugi velikosrbi kad su im nakon atentata na S. Radia prijetili amputacijom Hrvatske.67 Demonstracije su se jo intenzivnije nastavile 1937. nakon to je konkordat usvojen u Narodnoj skuptini, zbog ega je 1938. morao biti povuen. To je uzdrmalo reim te je morao pribjei izborima i promjenama kako bi smirilo stanje u dravi, ali je znatno zaotrilo meunacionalne odnose openito, a posebice na ovome podruju. U tome razdoblju posebno su zamjetna dva procesa. Jedan je homogenizacija Hrvata oko HSS-a i daljnje jaanje hrvatskoga narodnoga pokreta. HSS reorganizira svoje odbore tako da ih je sredinom 1938. na podruju sjevernodalmatinske Zagore bilo 3 opinska i 56 seoskih odbora, a radi zatite zborova i sastanaka lanova stranke, od nacionalistikih jugoslavenskih i srpskih lanova i skupina, osnivaju se i mjesne organizacije Seljake zatite, koje se postupno neto kasnije i naoruavaju.68 Drugi proces je povezivanje i aktivnost svih onih jugonacionalistikih i velikosrpskih snaga (posebno onih na vlasti, u vojsci i policiji, koje su imale privilegiran poloaj u dravi i drutvu) neposredno uoi, a posebno nakon izbora 1938., nezadovoljni njihovim rezultatima (tj. izvanred66 K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 53-55. 67 HDA, Grupa XVI, br. 1030/1935. Izvjee Sreskog naelstva Knin, pov. II/1682. od 2. XII. 1935. Pravoslavni sveenici sjeverne Dalmacije su pod predsjedanjem episkopa orevia u svezi aktivnosti protiv konkordata odali 11. XI. 1935. u manasturu Krka sabor te obvezali sve sveenike da rade u tom pravcu o emu su im uputili proglas. Na saboru je, prema izvjeu sreskog naelnika, episkop orevi prijetio da ukoliko se konkordat ozakoni drava e morati zadrati rimokatoliku ekspanziju na liniji Senj-Ogulin-Virovitica ili Naice. 68 Dalmatinska zagora, god. I., br. 3. , Split, 29. srpnja 1938.

253

Miljevci 2008. nim uspjehom HSS-a i Udruene oporbe u cjelini), poduzimaju niz aktivnosti kako bi otklonili njihov uinak. Posebno su nastojali zaustaviti daljnje jaanje hrvatskog narodnog pokreta predvoenog HSS-om te onemoguiti bilo kakve mogue promjene. Tako su uoi izbora uslijedili u nizu mjesta pouzdaniki sastanci Jugoslavenskih nacionalista (uz ostala mjesta i u ibeniku, na koje dolaze njihovi istomiljenici i s podruja drnike opine) na kojima su zahtijevali od svih jugoslavenskih nacionalistikih organizacija stvaranje jedinstvenoga jugoslavenskog fronta pod zajednikim motom jedan Kralj, jedna nacija, jedna drava i jedno autoritativno narodno i dravno vodstvo.69 No, izbori za Narodnu skuptinu od 11. XII. 1938. donijeli su izvanredan uspjeh HSS-a i Udruene opozicije u cjelini, koji su i pored svih pritisaka i malverzacija dobili 45% glasova na dravnoj razini, a jo vei uspjeh su zabiljeili na ovome podruju. Tako je na kninskom kotaru lista V. Maeka dobila 7855 glasova, od kojih HSS 7014 glasova, a lista M. Stojadinovia (tj. JRZ dr. Niko Novakovi) 5882 glasa, dok je lista ZS-a (Veljko Pokrajac) dobila 674, JNS-a (Mihajlo Popovi) 175 i lista D. Ljotia (Duan aki) 176 glasova. Za narodnog zastupnika izabran je M. Goreta.70 Miljevani su glasovali u Drinovcima, gdje je imenovani predsjednik birakog odbora bio Ante Kului, uitelj, i u iritovcima, predsjednik odbora dr. Marko Skelin, lijenik, i naravno glasovali su za HSS. Nakon tih izbora djelatnost protivnikih snaga sve vie uzima velikosrpsko obiljeje. Tako je jedna od tih djelatnosti bila osnivanje srpskog drutva Krajina 10. II. 1939. s privremenim sjeditem u Zagrebu.71 Drutvo je trebalo svojim radom obuhvatiti veinom Srbe u Savskoj banovini (juno od rijeke Save i Kupe), zatim u zapadnom dijelu Primorske banovine (sjeverna Dalmacija, meu kojima je i kotar Knin to znai i podruje drnike opine, ukljuujui tu i podruje miljevake upe) i zapadnom dijelu Vrbaske banovine ili ukupno 25 kotareva.72 Ovo djelovanje nailo je na jedinstven otpor hrvatskih kao i manjeg dijela srpskih politiara, posebice onih iz SDS-a.73 Brzo se na tome podruju trai stvaranje nove politike jedinice Srpske krajine, kojoj bi sjedite bilo u Bihau. Time se htjelo onemoguiti mogue promjene i tadanje zahtjeve HSS-a za rjeavanjem hrvatskog pitanja u okviru Kraljevine Jugoslavije, koje je veliko69 HDA, Grupa VI, dok. inv. br. 1535. Izvjee Uprave policije Zagreb. 70 T. Janikovi, n. dj., str. 43. Tada je na podruju Dalmacije od 195.199 upisanih biraa za HSS glasovalo 116.305 glasaa, a Maekovu listu Bloka narodnog sporazuma 123.751 glasa. Vladina lista M. Stojadinovia dobila je 30.101 glas. Ipak je zahvaljujui izbornom sustavu vladina lista dobila tri, a Maekova lista dva poslanika. No, bez obzira na to bio je to ipak kraj dominacije JRZ-a i njezina unitaristikog koncepta Kraljevine Jugoslavije, te e se morati prii rjeavanju hrvatskog pitanja. 71 HDA, Grupa VI, dok. inv. br. 2970. Zapisnik s osnivake skuptine udruenja Krajina, odrane u Zagrebu 10. II. 1939. godine. 72 Krajina. Srbi u naim sjeverozapadnim pokrajinama, (Zagreb, 1939.). Uz ciljeve i program rada u brouri je tablica i karta podruja s brojem i postotkom Srba u navedenom podruju Krajine. U njezin sastav su ulazili i kotarevi Knin i Benkovac. No, to je oito prva faza poto se primjerice tablici meu srpskim naseljima nalaze i ona sjeverno od Save pa i Zagreb, to samo za sebe dovoljno govori o namjerama pokretaa ove akcije. Pobunjeni kninski Srbi su se 1991. pozivali na ovaj projekat nazivajui svoju tadanju akciju njezinim nastavkom. 73 Posebno je odjeknuo lanak Save N. Kosanovia: Osnivanje drutva Krajina koji je objavila zagrebaka Nova rije od 2. oujka 1939., str. 12., a prenijeli drugi listovi, nakon ega su uslijedili brojni napisi u vezi s Krajinom.

254

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE srpski monarhistiki reim, zbog zaotravanja meunarodnih prilika u Europi i opasnosti raspada zemlje, ipak morao uzeti u obzir i dijelom uvaiti. Tako je sporazumom Dragie Cvetkovia, novog predsjednika Vlade i dr. Vladka Maeka, predjednika HSS-a, 26. VIII. 1939. nastala zasebna upravna cjelina Banovina Hrvatska u sastavu Kraljevine Jugoslavije, s vlastitom banskom upravom, te zakonodavnom, upravnom i sudskom autonomijom, koja se dopunjuje 1941. tako da se bez pristanka Hrvatske nije mogla oduzeti ni smanjiti.74 Podruje miljevake upe, kao i podruje Dalmacije, uli su u sastav Banovine Hrvatske. U Drni je 24. XI. 1939. doao i dr. Ivan ubai, ban Banovine Hrvatske, gdje ga je doekalo vie tisua graana i seljaka (meu kojima su bili i brojni Miljevani) te je bio upoznat s nevoljama i potrebama Drnike krajine. Uspostava Banovine Hrvatske naila je na estok otpor gotovo svih srpskih krugova, a poglavito nacionalistikih i velikosrpskih. Ta se pojava nazirala u pokretanju srpskog pitanja u Jugoslaviji i u Banovini Hrvatskoj i pod sloganom Srbi u opasnosti stvaranju poznatoga velikosrpskog pokreta Srbi na okup, zatim u osnivanju raznih odbora, komisija pa i etnikih postrojbi s ciljem obrane i zatite srpskog stanovnitva i na ovome podruju.75 Oni zahtijevaju ukidanje Banovine Hrvatske, a ako to ne bi uspjelo, stvaranje posebne dravne zajednice pod nazivom Srpske zemlje, u koju bi trebala ui cijela srpska Bosna i Hercegovina, i najvei dio dananje Hrvatske, ukljuujui podruje miljevake upe, odnosno podruje Drnia u cjelini.76 etnici i drugi srpski nacionalisti su tim srpskim zemljama dali jedinstven naziv velika Srbija. Taj pokret nije mimoiao ni drniko podruje, kao ni okolna podruja Dalmacije, ve je tu razvio znatnu aktivnost. Promicala su ga glasila pokreta.77 Na podruju kninskoga kotara, u iji sastav je ulazila i drnika opina (sa upom Miljevci) glavni nositelji pokret Srbi na okup bili su uglavnom velikosrpski politiari iz redova JRZ-a te pripadnici etnikih udruenja na poticaje i potporu takvih krugova iz drugih krajeva drave, posebice onih iz Beograda. Tako se, prema pisanju Srpskoga glasa tijekom studenoga i prosinca 1939. u akciji Srbi na okup meu Srbima kninskog kotara i bive Primorske banovine razvio vrlo jak pokret za otcjepljenjem i za izdvajanjem iz Banovine Hrvatske, a za pripojenje Banovini Vrbaskoj, odnosno Srbiji, a to potvruje i do tada s tom svrhom prikupljeni potpisi oko
74 Opirnije o tome vidi: Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi-Maek, Beograd, 1965. 75 Vidi: Ivan Jeli, O nekim odjecima sporazuma Cvetkovi-Maek meu Srbima u Banovini Hrvatskoj, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, br. 3, Slavonski Brod, 1965. 76 HDA, Grupa XXI, dok. inv. br. 6129. Izvjee: Predmet: Ocjepljenje i odvajanje pojedinih srezova od banovine Hrvatske u vezi sa pokretom Srbi na okup od 13. IV. 1940. i zaprimni ig Banske vlasti Banovine Hrvatske Odjeljak za dr. zatitu, Zagreb, br. 21.422 od 26. IV. 1940. Tu su izvjea upravnih vlasti s podruja Banovine Hrvatske, ukljuujui i ona s podruja kninskog kotara, o aktivnostima pokreta Srbi na okup koje su one uspjele prikupiti. 77 Tako se beogradski Srpski glas, ije je slogan bio Jako Srpstvo Jaka Jugoslavija, a kojega je glavni urednik bio Dragia Vasi, jedan od ideologa etnikog pokreta tijekom Drugoga svjetskog rata, 7. XII. 1939. posebnim lankom obraa Srbima sjeverne Dalmacije. Tjedan dana potom (14. XII.) u listu se otvoreno iznosi navedeni velikosrpski program u lanku: Gde god je Srba tu je Srbija, tj. od Suaka do evelije i od Subotice do ibenika, bez obzira na plemensko administrativne podele ve izvrene ili koje e se izvriti, odnosno srpske su zemlje i Kordun i Lika i delovi Dalmacije i delovi Slavonije, koji su danas u sastavu banovine Hrvatske, kao to su srpske i Vojvodina i Bosna.

255

Miljevci 2008. 5000 Srba (glava obitelji) s podruja kninskog kotara po mjestima (ukljuujui i one iz sela drnike opine) u ime lanova svojih obitelji upueni raznim instancijama u Beogradu.78 Te aktivnosti su pojaane tijekom 1940. posebice uoi i tijekom opinskih izbora u Banovini Hrvatskoj 19. svibnja, koji su samo potvrdili i uvrstili pobjedu HSS-a, pa tako i na drnikom podruju, ali su ukazali i na znatnu apstinenciju biraa i odreeno raslojavanje.79 Tako su odrani javni zborovi u Kninu, Kosovu i Kistanjama, na kojima je bilo i Srba s podruja Drnia, te bila osnovana posebna Komisija spasa Srba sjeverne Dalmacije. Ta komisija nastavlja prikupljati potpise srpskog puanstva na tome podruju za otcjepljenje i prikljuenje Srbiji te s istom svrhom slati izaslanstva i peticije u Beograd. Vrhunac te aktivnosti bilo je u jesen 1940. osnivanje u Kninu uz pomo vojske etnikog tzv. Petog komitskog odreda, pod zapovjednitvom etnikog vojvode Vlade Novakovia. Iako su vlasti Banovine Hrvatske zvanino 11. XI. 1940. ovaj etniki odred zabranile, on kao policijska poluvojnika organizacija nastavlja djelovati do poetka rata nastojei osnovati vodove izvan Knina u Strmici, Kosovu, Tepljuhu, Kistanjama i evrskama. Ova strujanja i aktivnosti, posebice velikosrpskih nacionalista, inicirali su okupljanje i aktivnosti pojedinih lanova i pristaa ustakog pokreta na podruju Drnia i izvan njega gdje su se nalazili u to vrijeme. Nakon osnivanja Banovine Hrvatske oni su se izjasnili (posebice putem letaka) protiv njega. Naime, smatrali su da je Sporazum dao Hrvatskoj siunu administrativnu autonomiju bez ikakvog jamstva, te da su Maek i HSS, pridonosei na takav nain unutarnjem sreivanju i jaanju Kraljevine Jugoslavije, izdali ideju o stvaranju Hrvatske kao samostalne i neovisne drave, za to se oni zauzimaju i zbog ega
78 HDA, Zbirka XVIII letci 33/1505 i 1515. Izborni letak dr. Nike Novakovia Kninskim Srbima s podruja kotara, tj. i drnike opine je zanimljiv za razumjevanje tadanje atmosfere. On glasi: BRAO SRBI! Srbi Kninske Krajine hoe da budu slobodan narod u svojoj slobodnoj dravi. Za Srbe Kninske Krajine uvijek je bila, jeste i bie mjerodavna nacionalna politika Srpstva i Srbije. Srbi Birai! Glasajte za Srpsku narodnu listu, kojoj je na elu Dr. NIKO NOVAKOVI. Kad glasate za Srpsku narodnu listu dokazaete svima i svakome da Srbi Kninske Krajine ne ele i nee da odvoje svoju sudbinu od ostalih Srba i Srbije. BIRAU! Kad glasa za Srpsku narodnu listu glasa proti nametnute Optinske uprave. GLASA PROTI MAEKOVA KOMESARA, GLASA PROTI MAEKOVE DIKTATURE, GLASA PROTI RASPARAVANJA JUGOSLAVIJE. SRBINE BIRAU! GLASAJ ZA LISTU, JER GLASAJUI ZA SRPSKU LISTU, GLASA ZA PRAVU NARODNU SAMOUPRAVU, GLASA ZA JEDINSTVO SVIH SRBA, GLASA ZA JEDINSTVO SVIH JUGOSLOVENA, GLASA ZA JEDINSTVENU I NEDJELJIVU JUGOSLAVIJU. Kninski Srbi. (33/1505). Tada je u ime jugoslavenskih nacionalista iz svih krajeva Banovine Hrvatske posebnim letkom Srbima Banovine Hrvatske obratio 5. svibnja 1940. i senator iz Gospia dr. Petar Zec, jedan od istaknutih aktivista pokreta Srbi na okup iji je odbor postojao i u Kninu, za kniski kotar te organizirao nekoliko akcija. Zec u zakljuku uz prosvjed zbog raspisivanja izbora u letku uz ostalo navodi: Srbi u Banovini Hrvatskoj izlaze na izbore ujedinjeni sa parolom: za pravu narodnu samoupravu, i za jaku Jugoslavensku narodnu dravu, a protiv Maekove diktature i protiv rasparavanja Jugoslavije. Inae liste s potpisima glava obitelji po mjestima kninskoga kotara sa navedenim zahtjevima nalaze se u bivem Arhivu Jugoslavije, sada Arhivu Srbije, u Beogradu, a kopije nekih od njih kod autora. 79 Novo Doba, XXIII., br. 115. i br. 119., Split, 17. i 22. V. 1940. Tada su se na opinskoj izbornoj listi opine Drni nalazili sljedei kandidati: Zvonko Alrevi Naki kandidat HSS-a, Pako Skelin kandidat vanstranake hrvatsko-srpske skupine, Milan Jovi kandidat vanstranake srpske skupine i fra Petar Berkovi, kandidat katolike crkvene skupine. Od 8063 upisanih glasaa, glasovalo je njih 4202 ili 52,11 %, to se objanjava da je Banovina Hrvatska bila ve izborena, u Drniu pobjeda osigurana i nije postojala potreba za opim izbornim plebiscitom. No, izborni rezultati ukazuju i na odreeno raslojavanje. Tako je za HSS glasovalo 3050 glasaa i od 36 osvojio je 31 vjenika, dok je dr. P. Berkovi osvojio 2, M. Jovi 2 i P. Skelin 1 vijenika. U opinskoj upravi od Miljevana navode se Luka Bubalo pok. Jakova iz iritovaca kao lan uprave i Toma Kului pok. Tome iz Kljua kao odbornik. (Vidi: K. Kosor, Drnika krajina , n. dj., str. 36-37. U Drnikim opinskim vijeima prema postojeim podacima bilo je izabrano 17 HSS-ovih vijenika s podruja Miljevaca, ija imena i prezimena sam ve naprijed naveo.

256

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE su protiv toga Sporazuma. Zato su neki zavrili u zatvorima ili u novosnovanom logoru u Lepoglavi. lanovi ilegalne KPJ/KPH na podruju Drnia, takoer se okupljaju i aktivno djeluju (posebice meu radnitvom). Sukladno svome programu, pozdravili su stvaranje Banovine Hrvatske, kao poetak stvaranja federativne drave, ali ne i ulazak u njezin sastav dijelova povijesne Bosne i Hercegovine, koja po njima treba biti zasebna federalna jedinica budue federativne Jugoslavije koju su komunisti zamiljali kao onu u SSSR-u. Istodobno su bili protiv reima Cvetkovi-Maek iz politikih i klasnih razloga. Nekolicina i njih je zbog svojih aktivnosti zavrila u zatvorima ili u logoru u Lepoglavi.80 Sve ta politika kretanja nisu znaajnije pomogla teak ivot stanovnitva miljevake upe. U tisku se tijekom 1939. istie stari problem stanovnitva okolice Drnia (gdje su prilike bile najtee) oko pribavljanja hrane i vode, te zaduenosti seljatva.81 Ljudi su da bi podmirili obveze (porez, dug, odjeu, hranu i sl.) iz nude morali prodavati stoku i hranu u jesen ubrzo nakon etve ili branja groa. No, trgovci su se dogovorili oko cijene tako da je cijena itarica, groa i mota te drugih seljakovih proizvoda kod kupnje uvijek bila nia, a kada ih je seljak kasnije morao kupiti za prehranu onda im je cijena bila znatno skuplja. Tako su primjerice seljaci u okolici Drnia u jesen 1938. prodali trgovcima kukuruz, glavni tamonji prehrambeni proizvod, najvie za 0,80-0,90 dinara po kilogramu, a u proljee 1939. kod tih trgovaca plaali 1,50-1,80 dinara po kilogramu, dok su istodobno cijene penici bile obino 2,50 dinara, a negdje i do 3 dinara, premda se ve prodaje nova penica, koja je u Slavoniji duplo jeftinija. Istodobno, kvaliteta im je u Drniu uglavnom loa, a u Drniu je i brano uvijek skuplje nego npr. u ibeniku. Zato trgovci hranom u Drniu za par godina grade velike kue. HSS je preko Gospodarske sloge nastojao pomoi seljacima i osnivanjem nabavljako-potroakih zadruga, prije svega u Drniu, a kasnije je planirano njihovo osnivanje i u pojedinim selima, gdje bi seljak uvijek mogao kupiti hranu po povoljnijim cijenama. Neke od planiranih zadruga su i osnovane, ali su zbog ratnih neprilika prestale s radom. to se tie organiziranosti ljudi u Gospodarsku slogu ona je biljeila znatan uspjeh, Tako je primjeriice krajem 1940. Gospodarska sloga imala na podruju kninskog kotara 69 povjerenika i 2049 lanova, od 10.529 domainstava, to znai tek 19,5 %.82 Poloaj malog broja radnika koji su prije svega radili u rudnicima (iritovci, Kalun i Bogati) nije bio puno bolji. Zbog toga su radnici nastojali svoje stanje popraviti trajkom kao npr. 1936. No, vlasti su raznim mjerama trajkove nastojali onemoguiti kao i sindikalno organiziranje u Ursove sindikate pod utjecajem KPJ vlasti, sluei se i ubojstvima pojedinih aktivista.83 Omoguavale su jedino
80 Mirko Peren, Lepoglava, Zagreb, 1963., str. 114. 81 Kalendar Gospodarske Sloge za 1940., Zagreb, 1939., str. 125-127. lanak: Narodu u nerodnim krajevima treba osigurati kruh. Dalji navedeni podaci su iz toga izvora. 82 Kalendar Gospodarske Sloge za 1941., Zagreb, 1940., str. 146. Tablica: Pregled broja povjerenitava i lanova Gosp. Sloge (1940). 83 Vidi: Ivan Leko, Sjeanje na Drni 1941., Almanah revolucije 1941.-1961., Zagreb, 1961., str. 163.

257

Miljevci 2008. neto kasnije organiziranje u HSS-ov Hrvatski radniki savez (HRS) koji potom koordinira u njihovim trajkovima do poetka rata. Ispostava Banske vlasti Banovine Hrvatske iz Splita 1940. od javnih radova nacirala je ureenje atrnja u Drinovcima (25.000) i iritovcima (200.000 dinara). e) Podruje miljevake upe u razdoblju Drugoga svjetskog rata (1941. 1945.) S poetkom Drugoga svjetskog rata 1. rujna 1939. i Kraljevina Jugoslavija se nalazila pod pritiskom da se mora izjasniti. S uspjesima sila Osovine u Europi tijekom 1940. pritisak se i pojaao. U meuvremenu jugoslavenske vlasti vre svojevrsne pripreme za sluaj da se i Jugoslavija nae na udaru. Tako se primjerice zove u rezervu sve s reda pa tako i sve rezerviste s podruja miljevake upe.84 Jugoslavija je 25. III. 1941. pristupila Trojnom paktu, ali je dio politikih i vojnih krugova u Beogradu, prozapadno, ali i protuhrvatski (za ruenje Banovine Hrvatske) usmjerenih i pomaganih od britanske diplomacije i tajne slube, izveo nou 26/27. III. 1941. dravni udar. Srueni su vlada i Namjesnitvo, malodobni kralj Petar II. Karaorevi proglaen je punoljetnim, a general Duan Simovi imenovan mandatarom nove vlade. U zemlji se irio val demonstracija, pa i u nekim mjestima sjeverozapadne Dalmacije. Istodobno je poela opa moblizacija i na tome podruju. Nijemci su odmah odluili, sa saveznicima, napasti, zauzeti i raskomadati Jugoslaviju. Prije toga ponudili su Maeku da bude na elu izdvojene i osamostaljene Hrvatske, to je on odbio i 4. IV. 1941. otputavao u Beograd, stupivi u Simovievu vladu, kao njezin potpredsjednik, smatrajui da se jo moe izbjei rat. Nijemci su se tada okrenuli istaknutim pripadnicima ustakog pokreta pripremajui s njima in proglaenja Hrvatske kao samostalne drave. Istodobno se hrvatskom narodu i hrvatskim vojnicima u jugoslavenskoj vojsci s proglasima preko radija 5. IV. 1941. iz Italije obraa poglavnik ustakog pokreta dr. A. Paveli, najavljujui osloboenje Hrvatske kao gotovu stvar. Rat protiv Kraljevine Jugoslavije Njemaka je s Italijom i Maarskom zapoela 6. travnja 1941. i nakon 12 dana, bez ikakvog jaeg otpora jugoslavenska vojska je kapitulirala, a zemlja okupirana i raskomadana. U Zagrebu je 10. travnja 1941., nakon ulaska prethodnica njemake vojske, proglaena Nezavisna Drava Hrvatska (NDH). Odmah je poelo i ustrojstvo njezine vlasti tako to su privremeno ostavljeni postojei upravni organi vlasti bive Banovine Hrvatske uz ustake povjerenike po kotarevima. S dolaskom dr. A. Pavelia 15. IV. 1941. u Zagreb, on preuzima svu vrhovnu vlast u NDH, imenujui prvu hrvatsku dravnu vladu, u kojoj je on bio predsjednik i ministar vanjskih poslova, a imala je jo potpredsjednika i 10 ministara. Istoga dana NDH su priznali Trei Reich i Italija, koje su 21. travnja 1941. dogovorile opseg njezina teritorija i odredile demarkacijsku crtu svojih podruja u njoj. Granica
84 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 89.

258

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE izmeu NDH i Italije odredit e se Rimskim ugovorima 18. V. 1941. koje su potpisali B. Mussolini i dr. A. Paveli.85 Navedeno stanje kao i oni dogaaji u neposrednoj okolici, prvenstveno u Drniu, ibeniku, Bukovici i Kninu, imali su snanog odraza i na podruju miljevake upe. Vrlo je vano da su preko ovoga podruja prolazile neke od vrlo znaajnih prometnica prvenstveno prometnica Drni-ibenik, ali i ona preko Miljevaca Drni-Roki slap-Bukovica, zbog ega su se uoi poetka rata na ovom prostoru nalazile razmjetene postrojbe jugoslavenske vojske. Vojska je i u ibeniku u povodu dravnog udara manifestirala novom kralju, dok su se talijanski i njemaki podanici s ovoga podruja morali seliti jer Srbi prijete da e ih sve poklati ako nastupi rat.86 Od 8. do 12. travnja 1941. imamo svakodnevno bombardiranje pojedinih objekata i brodova u ibeniku i okolici. Rasulo je sve vie zahvaalo jugoslavensku vojsku kako su stizale vijesti o njemakim prodorima, te to su i talijanske postrojbe iz Zadra ujutro 11. IV. prele u protunapad prema Benkovcu, a tamonje postrojbe Jadranske divizije dobile zapovijed za
85 Za razumijevanje daljih zbivanja i na podruju miljevake upe tijekom rata smatram da je potrebno ovdje najkrae rei o NDH sljedee. Dr. Ante Paveli je 17. IV. 1941. potpisao i prvi zakonski akt Zakonsku odredbu za obranu naroda i drave, jedan od temeljnih akata na kojemu e se zasnivati represivna vlast njegova reima sve do propasti 1945. godine. Svim politikim strankama zabranjen je u lipnju 1941. rad, osim Ustai hrvatskom oslobodilakom pokretu. Ustroj civilnih vlasti proveden je tijekom lipnja i srpnja 1941. ustrojem velikih upa na elu s velikim upanima koje je imenovao Paveli, te dalje kotarevima i kotarskim ispostavama te gradovima i opinama. Istodobno usporedno ustrojena je i vlast ustakog pokreta, a po uzoru na modele organizacije vlasti i politike prakse u Njemakoj i Italiji. Tako je 10. V. 1941. osnovan Glavni ustaki stan (GUS), kao vrhovna vlast u NDH, na elu s dr. A. Paveliem, kao poglavnikom, koji je imenovao njegove lanove i bio naredbodavac i organizator politike koja se provodila u NDH. Na terenu su ustrojene po teritorijalnom naelu ustake organizacije na elu s ustakim dunosnicima i to za podruje opine tabornik, kotara logornik i velike upe stoernik, kojega opet imenuje poglavnik. Pored redovite vojske domobranstva, ustrojena je i posebna Ustaka vojnica, a uz redovitu policiju orunitvo, ustrojena je i Ustaka nadzorna sluba. Istodobno su doneseni mnogi zakonski akti o ustrojstvu i radu dravnih vlasti i institucija, ali i o nacionalnoj i rasnoj iskljuivosti te o mjerama represije, pod koje se, pored Srba, idova i Roma, moglo ukljuiti i sve protivnike ustakog reima, posebice one iz redova Hrvata (prvenstveno lanove KPJ/KPH i rukovodstava HSS-a), ija primjena u praksi ubrzo zapoinje, kako putem redovitih tako i novoosnovanih izvanrednih i pokretnih prijekih sudova sa irokim ovlatenjima, pogaajui tako mnoge graane NDH. Kako su presude navedenih sudova uz smrtne najee bile i osude na viegodinji boravak u zatvoru i u logoru to su osnovani mnogi zatvori i logori irom NDH. Glavni i najvei logor bio je u Jasenovcu, osnovan u ljeto 1941. i postojao do travnja 1945., koji se zbog reima u njemu i masovnih likvidacija od nekoliko desetaka tisua stradalih (konani broj jo nije utvren i kree se od oko 49 do 69.000 poimenino stradalih), postao i ostao do danas svojevrsni simbol reima, za koji je i dr. A. Stepinac kazao po. 1943. da je sramotna ljaga itavi Jasenovac za Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Naime, svi Hrvati, osim nekoliko izuzetaka, eljeli su svoju samostalnu i neovisnu hrvatsku dravu. No, mnogi se nisu mogli pomiriti s praksom totalitarnoga ustakog reima, kao ni njezinim poloajem, poglavito gubitkom znatnih dijelova hrvatskog prostora koje je anektirala Italija i njezinom reokupacijom II. i III. zone u NDH, iako su bili spremni i do kraja braniti hrvatsku dravu i njezinu opstojnost. Tako od poetka imamo otpor dijela stanovnitva protiv ustakog reima, te talijanskih okupatora i njihove politike talijanizacije, koji sve vie jaa. Uz to NDH se od samog osnivanja nala u izuzetno sloenoj opoj i politikoj, meunarodnoj i unutarnjoj situaciji koja je kontinuirano dovodila u pitanje sam njezin opstanak kao drave. S jedne strane je problem reokupacije NDH od njezinih saveznika, faistike Italije (1941.-1943.) i potom nacistikog Treega Reicha (1943.-1945.) s uspostavom njihove okupacijske vlasti, a s druge strane problem pobune i ustanaka Srba i komunista te borbe i rata protiv njezine opstojnosti od komunistikog partizanskog pokreta predvoenog KPJ/KPH (multietikog sastava, a za programsku obnovu federativne Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda i socijalne pravde te uspostavu svoje vlasti revolucionarnim putem po uzoru na SSSR) i velikosrpskog etnikog pokreta (sastavljenog uglavnom od Srba, koji vodi rat i za unitenje hrvatskog naroda sa podruja njegove zamiljene velike Srbije (samostalne ili u okviru velike Jugoslavije s kraljem na elu i etnikom diktaturom) koja ostavlja Hrvatskoj tek uzak pojas oko Zagreba, Krapine i Varadina) podranog od Saveznika do pred kraj rata, a sve to sa stranim posljedicama za stanovnitvo. Opirnije o NDH vidi: Hrvoje Matkovi, Povijest Nezavisne Drave Hrvatske, Zagreb, 1994. 86 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 91.

259

Miljevci 2008. povlaenje preko Rokog slapa i Drnia u Mu. Kako je bila proglaena NDH to je dolo do aktivnosti postojeih ustakih skupina u Drniu i ibeniku. Oni su 11. IV. u Drniu preuzeli vlast i uspjeli da im se preda 12. pjeadijski puk Jadranske divizije jugoslavenske vojske s generalom Pavloviem (koji su predani Talijanima), ali ne i predaju dijela snaga od Rokog slapa do Knina (54. puk na elu sa zapovjednikom Brkom, inae lanom etnike organizacije u Graacu od 1937.), koje se s ostacima Jadranske divizije povlae preko Knina u B. Grahovo i Drvar, gdje se predaju Nijemcima na elu sa zapovjednikom generalom Jovom Kukaviiem. Pri povlaenju 54. puka preko Miljevaca i Promine bilo je pucanja na civile te uhienja jednog broja Hrvata koje su poveli sa sobom u Knin i koji su se jedva spasili. Tako su 11. IV. 1941. njegovi pripadnici iz puaka ranili u Rokim Dragama obanice Anu (Jakova) Kisi (17 god.) i Mariju (Ante) Benkovi (16 god.) obje iz Britana.87 U ibeniku je situacija bila takoer napeta jer se tijekom bombardiranja dio vojske poeo osipati i odlaziti kuama, posebice vojnici Hrvati meu kojima je bilo i Miljevana, pa su ostajali uglavnom Srbi, a istodobno je ustaka skupina, pozivajui se na proglaenje NDH i besmislenost daljega rata, nastojala preko policije i gradskog Poglavarstva preuzeti upravu u gradu. Komanda ibenika jugoslavenske vojske nastojala je to sprijeiti prijetei 11. i 12. IV. proglasima stanovnitvu vojnim sudom i strijeljanjem. Graani su bili u velikom strahu, te su smatrali da su ih spasile vijesti o talijanskom ulasku u Benkovac i nadiranju prema ibeniku, jer da toga nije bilo Srbi-etnici bili bi sve poklali.88 Da su te bojazni bile opravdane pokazuje i napad vojnika-etnika u Siveriu na civile Hrvate, niim izazvani, kojom prilikom su ubili jednu djevojicu u dvije ene.89 Tada je zapovjednik u ibeniku dozvolio vojnicima da idu kui, ime se obrana grada praktiki raspala. Istodobno, ustae 13. IV. i u ibeniku postupno preuzimaju vlast razoruavajui pojedine skupine preostalih vojnika. No, tu vlast nee stii ni uvrstiti, jer su je morali predati Talijanima. koji su 16. IV. 1941. u ibeniku uspostavili svoje okupacijsko Vojno zapovjednitvo ibenik. Do 21. IV. 1941. preuzeli su cjelokupnu politiku i vojnu vlast u ibeniku, o emu su oglasom izvijestili stanovnitvo, uveli nadzor nad kretanjem i prehranom stanovnitva, a 25. IV. razoruali su i razjurili ustae, te postavili svoju vlast. Poetkom svibnja zabranili su graanima hrvatske novine, osim novopokrenutog lista u Splitu San Marco, na talijanskom i hrvatskom jeziku, koji je 9. svibnja 1941. donio predstavku bivih srpskih politiara koji trae u ime 100.000 pravoslavnih Srba iz sjeverne Dalmacije da Italija anektira Dalmaciju. U Drni su Talijani doli 17. travnja 1941. smjestivi u njega dva bataljuna vojske te su uspostavili svoju vojnu okupacijsku vlast, doputajui pod svojim
87 HDA, Fond: Vodno oruniko zapovjednitvo Knin. (dalje VOZ Knin) Izvjee Orunike postaje iritovci , taj. br. 37. od 11. srpnja 1941. 88 Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 97. 89 Ante avka, Graa za suvremenu povijest Drnike krajine 1941.-1994., Split, 1995., str. 23-25. itatelji tu mogu kontinuirano i opirno pratiti tijek zbivanja na tome podruju tijekom rata i poraa, te se i moji opi podaci za opinu Drni u cjelini te mirloviku upu u tome razdoblju prvenstveno odnose na ovaj izvor, a dalje u tekstu navodim ga samo kod citiranja ili naglaavanja nekog vanijeg dogaaja.

260

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nadzorom egzistiranje na tome podruju i vlasti NDH. Kako je Trei Reich bio posebno zainteresiran za ovo podruje zbog eksploatacije njemu neophodne boksitne rude i rudnika ugljena, to je podruje Drnia ulo u sastav NDH. To je i slubeno regulirano Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941.90 Rimskim ugovorima podruje miljevake upe je postalo dio novoosnovanog kotara Drni i dio NDH (tzv. II. talijanske zone) i njegove granice na Krki i ikoli postali su slubeno novouspostavljena dravna granica izmeu NDH i Kraljevine Italije. Ona podruja preko Krke u Bukovici kao i ona preko ikole do mora sa Skradinom i ibenikom anektirana su i postala dio Kraljevine Italije (tzv. I. talijanske zone), odnosno novoosnovanog Guvernatorata za Dalmaciju i njegove Prefekture u Zadru. Tako su se oni Miljevani koji su radili u Tvornici za proizvodnju aluminija u Lozovcu i gospodarstvu ibenika, neki tamo i ivjeli, od tada bili u sastavu Italije koja je sve do njezine kapitulacije u rujnu 1943. odluivala o njihovoj daljnjoj sudbini.91 Svrha aneksije ovih hrvatskih prostora nije bila samo u njihovom pripojenju Italiji ve i potpuna talijanizacija domaeg puanstva u to kraem roku ili njegov progon s toga podruja, kako je to istaknuo Mussolini u svom govoru u Rimu 10. VI. 1941. nazivajui ga inorodnim i neprijateljskim. Tom cilju imalo je da poslui niz propisa i uredbi od ovdje novouspostavljenih okupacijskih civilnih i vojnih vlasti izdanih od druge polovice 1941. godine.92 Sve ovo je izazivalo ope ogorene i svekoliki otpor stanovnitva, koji e pod vodstvom komunista prerasti i u oruani otpor i partizanski rat. Zato e od druge polovice 1941. talijanskim faistikim okupatorima, uz nazonost brojnih oruanih postrojbi i aparata civilnih vlasti, masovni teror, zloini i koncentracijski logori postati glavna sredstva talijanizacije ovih hrvatskih podruja. Za to su ustrojili i zasebno sudstvo, zatvore i logore.
90 Opirnije o njima vidi: Neva Scotti-uri, Odnosi izmeu Italije i NDH 1941. Nastanak i posljedice Rimskih ugovora, Zbornik IHRPD, br. 2., Split., 1972., str. 85.-132. 91 HDA, Fond: NDH S, kut. 520., dok. inv. br. 1283 /(1943.). Veleobrt na novo prisajedinjenim primorskim krajevima Hrvatske. 92 Najprije se nastojalo da ova podruja svojim vanjskim izgledom dobiju talijanska obiljeja, uklanjajui hrvatske zastave i istiui svugdje na javne objekte pa i druga mjesta talijanske zastave. Uklanjaju se i druga hrvatska istaknuta obiljeja. Talijanski jezik postaje slubeni jezik pred vlastima, a dozvoljeno je irenje samo talijanskog tiska, a pokrenute su dvojezine novine u Splitu i Zadru. Te novine postaju vani nositelji promidbe talijanstva i faizma. Uslijedila je talijanizacija toponomastike tako da su promijenjeni stari nazivi kraja, mjesta, naselja, ulica i putokaza na cestama koji su dobili nova talijanska imena ili prevoena u talijanski oblik. Istodobno su sustavno mijenjana hrvatska imena i prezimena u talijanska. Zatim je 19. VII. 1941. uslijedila zapovijed kojom su rasputena sva udruenja, ustanove i stranaki organi koji nisu organizirani u sklopu faistike stranke. Tako su u ibeniku prestala s radom brojna hrvatska drutva i itaonice, odbijajui da nastave rad kao talijanska drutva. Zatim se prilo uvoenju faistike nastave u kolama, a postojee hrvatske kole morale su biti u roku od dvije godine talijanizirane i postati arita talijaniziranja omladine. Odmah su uslijedila otputanja uitelja i nastavnika, a na njihova mjesta od jeseni 1941. dovoeni su uitelji i nastavnici iz Italije koji preuzimaju rukovoenje i nastavu u osnovnim i srednjim kolama. Sljedei u procesu talijanizacije bili su dravni namjetenici u administraciji i javnim slubama koji se na razne naine otputaju, a na njihova mjesta takoer dolaze kadrovi iz Italije. Ve do oujka 1942. uklonjena je polovica namjetenika, a taj proces traje sve do kapitulacije Italije. Talijanske faistike asimilacijske akcije uslijedile su i protiv hrvatskog sveenstva i u odgoju njegova podmlatka. Istodobno je uveden potpun nadzor u privrednim poduzeima, ali i u privatnim slubama, a industrijskim radnicima je zasebnom zapovijedi zabranjen trajk. Naravno da je sve to izazvalo antifaistiki otpor stanovnitva koji je prerastao u rat za osloboenje tih anktiranih podruja od faistike Kraljevine Italije, a to je imalo snanog odjeka i na miljevakom podruju Opirnije o tome vidi: Zdravko Dizdar, Talijanska politika prema hrvatskim prostorima i njezine posljedice tijekom Drugoga svjetskog rata, Zbornik radova s Meunarodnog znanstvenog skupa; Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918. - 1943.), Zagreb, 2001., str. 639.-691. Navedeni podaci uglavnom su iz rada, a tu su navedeni u biljekama izvori i literatura, ukljuujui i one koji se odnose na drniko podruje.

261

Miljevci 2008. I nakon Rimskih ugovora talijanske snage i dalje ostaju na drnikom podruju, ali sada kao posadne, iako e se one i dalje ponaati i tu kao okupacijske snage. Potkraj svibnja 1941. tu zapoinje ustroj vlasti NDH. Tako su krajem svibnja 1941. u Drniu i Siveriu, a potom i u iritovcima uspostavljene orunike postaje, a 26. lipnja osnovana i Kotarska oblast Drni (u iji sastav su ulazile drnika i prominska opina /koja je 28. kolovoza 1941. odvojena i prikljuena Kotarskoj oblasti Knin/), koja je ulazila u sastav Velike upe Bribir-Sidraga, osnovane 10. lipnja 1941. sa sjeditem u Kninu na elu sa velikim upanom dr. Antom Nikoliem iz ibenika. Istodobno se prilo ustroju ustake organizacije tako da je 9. lipnja 1941. osnovan Ustaki tabor Drni, dok je istoga dana za podruje velike upe ustrojen Ustaki stoer Velike upe Bribir-Sidraga, sa stoernikom Markom Room iz ibenika. upska redarstvena oblast u Kninu osnovana je od MUP-a NDH 20. lipnja 1941. na elu s Jucom Rukavinom, a zatim je u njezinoj nadlenosti osnovano Opinsko redarstveno povjerenitvo u Drniu na elu s Nikolom Herakoviem, koji su se trebali brinuti o redarstvenoj slubi na svojim podrujima. Istodobno je u Kninu poelo novaenje i osnivanje postrojbi hrvatskog domobranstva, iako su Talijani oduzeli i zaplijenili gotovo sve oruje, streljivo te imovinu i priuvu bive jugoslavenske vojske na tome podruju (blizu 3500 vagona materijala). Talijani su i na druge naine ( kao npr. onemoguavanjem pozvanih da se odazovu pozivu u domobranstvo) nastojali onemoguiti ustroj redovitih postrojbi NDH. Istodobno su se i dalje ponaali kao okupatori ne potujui NDH. Tako su primjerice kupovali i iznosili na podruje svoje I. zone i obratno gotovo sve to su htjeli, uglavnom bezvrijednim novcem zaplijenjenim tijekom rata (dinarima Kraljevine Jugoslavije sada stavljenim u promet na podruje NDH, koja je bila primorana otkupiti ih), a da nisu plaali ni carine ni troarine i bilo koje druge propisane dadbine NDH. Takvo stanje je utjecalo da je samo u prva tri mjeseca (do kraja srpnja) promet robom te proizvodnja boksita opali vie od pedeset posto. To je i razlog da se s podruja Velike upe Bribir-Sidraga do 23. srpnja 1941. dobrovoljno prijavilo na rad u Njemaku 1617 radnika, od kojih 364 rudara, veinom s drniko-prominskog (tj. i miljevakog) podruja, od kojih veina tamo i odlazi. U Kninu se prilo ustroju domobranskih postrojbi NDH te je Kninsko popunidbeno zapovjednitvo tijekom lipnja i srpnja uputilo vie od 1700 poziva novacima za vojsku i na podruju drnike opine, ali ih se zbog raznih razloga nije odazvala niti treina.93 Meu odazvanima u domobranstvo NDH bila je i skupina Miljevana. Na ovome veoma sloenom podruju ivot se odvijao s nizom potekoa. Napad nacistike Njemake i njezinih saveznika 22. VI. 1941. na SSSR snano je odjeknuo meu stanovnitvom ovoga podruja, kako komunistima tako i meu Srbima. Dodatni poticaj za radikalizaciju meunacionalnih odnosa na tome podruju pa i osvetu daje Juco Rukavina svojim javnim nastupima u Drniu, Oklaju i Siveriu u lipnju 1941., zatim pokretanjem istrage u vezi s etni93 HDA, Fond. Velika upa Bribir- Sidraga 1941., fasc. 9/12.

262

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE kim predratnim i ratnim zloinima, posebice onoga u Siveriu, te uhienjima jedne skupine nepoudnih, veinom Srba (ali i nekoliko Hrvata komunista), preteito pripadnika predratnih velikosrpskih i reimskih stranaka te etnikog udruenja (od ustaa uglavnom oznaenih skupnim pojmom etnici), od kojih je veina izgubila ivot, to e kasnije imati tragine posljedice za stradanje tamonjih Hrvata. Tako su u Nos Kaliku od ustaa 20. VI. 1941. kao etnici bila uhiena trojica tamonjih Srba i to: Sava (Ilije) Skoi, Simo (Marka) Kalik i Nikola (Tode) Zeljak odvedena Ustakom taboru u Drniu te su prema nekim podacima potom stradali. Dva dana potom Hrvati Drinovaca su onemoguili nekolicinu svojih mjetana da sudjeluju u nasilju protiv Srba u Nos Kaliku.94 Za uhiene u Drniu intervenirao je tamonji upnik dr. fra Petar Berkovi, te su neki puteni, kao primjerice Pavao eni, trgovac u Drniu, jedan od predratnih funkcionara Radikalne stranke, zatim JNS i JRZ te etnikog udruenja koji se isticao kao velikosrbin ispoljavajui veliku mrnju prema Hrvatima.95 U svim tim zbivanjima zasigurno je bila znaajna uloga Talijana radi ostvarivanja svojih politikih ciljeva slabljenja NDH i okupacija to vie njezina teritorija (a razmiljalo se 1942. i o okupaciji cijele NDH). Oni potiu mnoge Srbe na izbjeglitvo na njihovo anektirano podruje pred ustaama (kao primjerice prof. Radovana, poznatog iridentista i prijanjeg talijanskog civilnog komesara u Drniu) prebacujui ih i pomaui im oko smjetaja, ali i politikog organiziranja protiv NDH, sa svrhom da itava Dalmacija pripadne Italiji. Dio prebacuju preko Miljevaca do Rokog slapa gdje su imali karabinjersku postaju i kontrolnu ispostavu u okviru kistanjske karabinjerske ete. Tako se broj izbjeglica stalno poveava, a poveava se i aktivnost Talijana kao i velikosrpskih politiara. Uz to aktivni su i komunisti koji takoer rade na pripremama za pobunu i ustanak. Tako primjerice Orunika postaja Oklaj 23. VI. 1941. izvjeuje Vodno oruniko zapovjednitvo u Kninu da u srpskom pravoslavnom manastiru Aranelovac, nalazi se oko 50 Srba koji su iz okoline Knina i Drnia , a u Kistanjama bivi ministar dr. Niko Novakovi-Longo i Pave eni, trgovac iz Drnia, koji rade na organizaciji srpskih etnika. Dana 22. VII. 1941. prelo je preko Krke na prominsku stranu na podruje NDH 30 talijanskih vojnika i zauzelo Hidrocentralu Manojlovac, a sutradan im se prikljuilo jo 60 talijanskih vojnika.96 U to vri94 HDA, VOZ Knin) Izvjee Orunike postaje iritovci , taj. br. 37. od 11. srpnja 1941. U izvjeu se navodi da je 22. VI. 1941. nekoliko seljaka iz sela Drinovci pokuali napraviti nasilje nad pravoslavnim iteljima u selu Nos Kalik, ali su odustali bez posljedica, te su prijavljeni kotarskom sudu u Drniu. 95 HDA, Fond: br. 1574. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 01. red. br. 43. Elaborat: Bive graanske stranke na kotaru ibenik - Opinski odbor JNS, odnosno JRZ Drni eni Pavao, str. 83. Tu je dalje navedeno kako se on za vrijeme rata odmah opredijelio za etniki pokret kojega moralno i materijalno pomae do studenog 1944. kada je bio uhien od NOV i kao suradnik etnika po kratkom postupku likvidiran. 96 HDA, NDH, Glavno zapovjednitvo orunitva 1941. - 1944. (dalje GZO), fasc.: Orunitvo Knin 1941. -1944. kut. 2. Iz postojeih izvjea mogu se dalje pratiti akcije pobunjenika i talijanskih snaga te vlasti NDH na tome podruju. Navedeni podaci su iz izvjea Orunike postaje Oklaj VOZ Knin od 23. i 25. VI. 1941. O etnikim zloinima u Promini vidi: Zdravko Dizdar, Zloini etnika u Promini tijekom Drugoga svjetskog rata, Prominski glasnik, asopis za povijest, kulturu i gospodarska pitanja prominskoga kraja, br. 2., Zagreb, svibanj 1994., str. 15-28. Tu je i poimenini popis etnikih rtava.

263

Miljevci 2008. jeme imamo i prvu akciju kada je skupina od pet etnika upala nou 27./28. VI. 1941. u selo Rupe te zaklala imu Manduia, ustau povratnika iz Italije i oca mu Antu Manduia, starca od 73 godine, to je odjeknula meu okolnim hrvatskim puanstvom na podruju NDH, posebice Miljevanima koji granie s Rupama. Kako je prijetila opasnost da talijanski vojnici zaposjednu i otok Visovac, iako je on pripadao NDH, zbog toga su vlasti NDH na njega 24. VII. 1941. uputile 20 vojnika kao posadu.97 Prema obavjetajnim podacima vlasti NDH od 25. srpnja 1941. organiziranje etnika je bilo i u ibeniku, gdje je evidentirana i organizirana aktivnost komunista, zatim u Zadru, Obrovcu i jo nekim mjestima na anektiranom podruju, uz zakljuak kako se moe svaki as oekivati napad na na teritorij.98 Da su Talijani znali za pobunu Srba, kojom su nastojali izvriti reokupaciju svog podruja u NDH, potvruje dolazak njihove vojske 26. srpnja 1941., iz Konjevrata, tj. s anektiranoga talijanskog podruja u Drni te upozorenja talijanskih asnika istoga dana pojedinim Hrvatima da se s toga podruja uklone, kao to je to npr. rekao talijanski pukovnik Giovani Bidau u Drniu Nikoli Herakoviu kad jo pobune nije bilo. Pobuna Srba protiv terora, zloina i postupaka ustaa, kako su sami isticali, koja je 27. VII. 1941. izbila u Drvaru, i na ijem su elu stajali komunisti, nakon nekoliko dana proirila se i na podruje Knina, Bukovice i Drnia (na podruju kojega je bilo tek 7 komunista u Drniu /od kojih su 4 bila uhiena od ustaa/ i 4 u Siveriu), zahvativi gotovo sva sela nastanjena Srbima, poprimivi zbog vrlo malog broja komunista na tome podruju velikosrpski etniki karakter. Pobunjenici su unitili malobrojne oruane snage i vlasti NDH na tim i okolnim podrujima, ali su istodobno poinjeni strani zloini nad Hrvatima kojih je samo u tih nekoliko dana od njih oko 5.000 koji su ivjeli na tome podruju stradalo oko dvije tisue, a ostali su,
97 Vojni arhiv Vojnistorijskog instituta, Beograd, Srbija (dalje VA VII), Arhiva NDH, kut. 134., dok. br. 7/4-1. Izvjee Zapovjednitva Jadranskoga divizijskog podruja od 24. VII. 1941. Zapovjednitvu kopnene vojske NDH. 98 HDA, Fond: MUP NDH, Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost, kut. 1. Izvjee o organiziranju i sjelovanju etnika na podruju Dalmacije, Zagreb, 25. srpnja 1941. Iz izvjea se vidi da je veina izbjeglih Srba s podruja Drnia smjetena u ibeniku i okolici te Kistanjama.U dijelu izvjea od 12. VII. uz ostalo stoji: Ovo skupljanje Srba u drugom dijelu Dalmacije izgleda da ima slinu svrhu i da je saobrazno dogaajima u Hercegovini Nekog dana poznati etnik pop Kojo Krstanovi drao je u crkvi u ibeniku propovjed u kojoj se najee oborio na Hrvate i Ustae nazivajui ih ubojicama, koje e stii zasluena kazna. Na sve to talijanske vlasti nita ne poduzimaju. Uz dio izvjea od 14. VII. stoji: Openito se govori da na tom drugom djelu Dalmacije da je N.D.H. duna hraniti itavu Dalmaciju, te ako to ne bude da e talijanska vojska itavu Dalmaciju okupirati, ime se daje povoda Srbima da jo slobodnije postupaju protiv Hrvata. Isto tako komunisti su poduzeli veliku akciju meu narodom i talijanskom vojskom navjeujui skori ustanak komunista u itavom svijetu, pa i u ovom dijelu Dalmacije. U predjelu oko Vodica i Zatona i otoka Prvia sakupljaju se po noi komunisti iz tih mjesta i vjebaju orujem, irei meu narodom propagandu da e jedino pobjedom Rusije ovaj dio pripasti velikoj Slaviji. Kako iz svega ovoga proizlazi vidi se da u ovom dijelu Dalmacije najmanju vlast imadu talijanske vlasti, a da vladaju Srbi i komunisti oekujui da putem revolucije preuzmu vlast. Talijanske civilne vlasti veoma dobro susreu one osobe koje sa ovog podruja dovoze njihova vojna lica veinom su to lanovi obitelji etnika, koji su pobjegli i danas ive na tom dijelu Dalmacije. Srbi i etnici neprestano su u drutvu sa predstavnicima faistike organizacije graanskih i vojnih vlasti kako u ibeniku tako i u Splitu. Napose treba upozoriti na izjavu njegove Exselencije Marala De Bona dane popu Koji Krstanoviu prigodom dolaska u ibenik. Tom prilikom je isti izjavio da e svi Srbi koji su izselili iz podruja N.D.H. biti primljeni kao talijanski graani i kao takvi vraeni svojim kuama u N.D.H., a da to odgovara istini moglo se vidjeti iz uvjerenja koje talijanske vlasti ve izdavaju takvim osobama. Neprestano se ire glasovi da e u najskorije vrijeme talijanske vlasti u zajednici sa Srbima etnicima izvriti napadaj na nae podruje i to na predjelu od ibenika sve do Rokog slapa. U tu svrhu Talijani iz ovih krajeva odvlae Srbe i Jugoslavene na svoje podruje, te ih naoruavaju u svrhu zajednike borbe koja bi imala skoro uslijediti protiv ovih krajeva.

264

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE osim nekolicine veinom u Drvaru, morali izbjei u okolna mjesta pod nadzorom vlasti NDH (prije svega u Knin i Bos. Petrovac, a dio i na drniko podruje) kako ne bi bili ubijeni.99 Tako se u Kninu tada nalo oko 2000 izbjeglica s pobunjenog podruja i to sve Hrvati, koji su pobjegli pred etnicima, a dio ih je stigao i na drniko podruje s vijestima o etnikim zloinima i stranim stradanjima kojih su bili oevici. Ustae iz Drnia krenuli su 27. VII. prema pobunjenicima i Kninu, ali su Talijani sprijeili njihovu akciju, a istodobno nisu pruili potporu vlastima NDH u Kninu, iako su u Kninu imali oko 5000 vojnika, pa su se vlasti NDH pred pobunjenikom opasnou nou 29./30. VII. povukle u Drni. ini se da su to Talijani i ekali poto je general Furio Monticelli sa stoerom odmah stigao iz ibenika u Knin i 1. VIII. 1941. preuzeo vojnu i civilnu vlast u Kninu i tome podruju s ime su se pismeno morali suglasiti predstavnici vlasti NDH koji su se povratili iz Drnia. Talijani su zabranili svaku akciju oruanih snaga NDH protiv pobunjenika, stavivi ih pod svoj nadzor, dok su se ustake organizacije morale raspustiti, a ustae napustiti to podruje. Tada je i skupina ustaa s Miljevaca u sastavu Dalmatinske ustake satnije pod zapovjednitvom Josipa Duvania, dotadanjog ustakog tabornika u Promini, napustila to podruje. Istodobno, Talijani nastoje ukloniti znaajnije ljude koji bi im mogli smetati. Tako su u Drniu uhitili i odveli u Zadar te u Italiju u internaciju dr. fra Petra Berkovia, koji im nije htio dati kljueve od vojnog skladita oruanih snaga NDH u Drniu i ustau Roka ivkovia, gdje su u internaciji ostali vie od mjesec dana, kada su nakon intervencije puteni. ivkovi je odmah napustio Drni, a Talijani su mu ubili oca Matu zbog posjedovanja lovakog oruja koje je njihovom zapovijedi bilo zabranjeno. No istodobno, pobunjeni Srbi su mogli nesmetano nositi oruje i na podruju Drnia iako se i na njih odnosila ista zapovijed. Kako je zbog toga ubojstva uglednog Hrvata i katolika prosvjedovao fra Berkovi, to se pred ponovnim talijanskim uhienjem 31. VIII. 1941. spasio bjekstvom i naputanjem Drnia.100 To je vrijeme intenzivnog djelovanja komunista ibenika na pripremama za oruanu borbu protiv talijanskih okupatora i njihove politike faizacije i talijanizacije posebice prikupljanjem oruja i streljiva, promidbom meu stanovnitvom101, obuavanjem lanstva u rukovanju orujem i za borbu te osnivanjem prvih vojnih postrojbi do kojih je posebno vano osnivanje Prvoga
99 Opirnije vidi: Zdravko Dizdar, etniki zloini nad Hrvatima jugozapadne Bosne tijekom rata 1941. -1945., Hrvati Dinare: ivot, opstojnost, stradanje, nauk i pouka, Zbornik radova, Bosansko Grahovo-Zagreb, 2000., str. 121-287. 100 VA VII, Bgd., Srbija, Arhiva NDH, dok. br. 42/1-1 do 16., kut. 234. Izvjee Davida Sinia dr. A. Paveliu o dogaajima u Kninu od 26. VII. do 9. VIII. 1941., Zagreb, 12. VIII. 1941. Sini izmeu ostalog zakljuuje. U svemu se osjea elja, namjera. da se Srbi zatite, uvjeren sam s tom svrhom, da u sadanjoj situaciji, uvjereni da Hrvati idu s Njemakom, ele imati Srbe u Hrvatskoj uza sebe, da mogu uvijek preko njih Hrvate ucjenjivati i podravati ih za svaki sluaj kao neku petu kolonu proti Hrvata. A. avka, n. dj., str. 32-33. 101 Jedna od tih aktivnosti bilo je razbacivanje KPH po ibeniku, kao to je bilo 10. VII. 1941. na hrvatskom i talijanskom jeziku, kojima pozivaju radnitvo na ustanak, na koji poziva i londonski radio. Na to su talijanske okupacijske vlasti proglasile svojevrsno opsadno stanje u gradu uhiujui mlade gotovo s reda, tko imalo mirie na komunizam ili druka za Engleze, kanjavajui ih specijalnom kaznom nasilnim zalivanjem s aom ili vie aa ricinusova ulja, ovisno od krivice. Uhienja su se nastavljala, a meu uhienima nali su se i pojedini upnici koji su takoer tueni, a neki i osueni. Vidi: Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 110.-111. i 112.-114..

265

Miljevci 2008. ibenskoga partizanskog odreda od 32 borca (13. VIII. 1941.).102 Odred je istoga dana od sela Danila krenuo prema Konjevratima, pa se spustio prema kanjonu ikole gdje se zadrao nekoliko dana dok ga nisu otkrili Talijani. Zato su 16. VIII. odluili krenuti preko Miljevaca prema Promini, te je u Kljuicama poginuo ime ivkovi. Sutradan su napadnuti od Talijana i orunika kod iritovaca, a potom i kod Razvoa. Tri skupine su se uspjele probiti i deset boraca je nakon osam dana stiglo u Drvar. etvrta skupina je imala jednoga poginulog i dva ranjena u borbi te nekoliko zarobljenih, od kojih su njih devet Talijani 20. kolovoza 1941. strijeljali u Drniu.103 Orunika postaja iritovci izvjetavajui o toj borbi 18. VIII. 1941. u iritovcima njezinih orunika i talijanskih karabinjera protiv komunista pridolih iz ibenika i ibenske okolice, navodi kako s podruja te postaje, tj. Miljevaca ima lica koja su naklonjena komunizmu, ali ne ive u svom rodnom mjestu ve u ibeniku.104 Talijani su iskoristili situaciju te su na osnovi sporazuma u Zagrebu od 26. VIII. 1941. izmeu Italije i NDH poetkom rujna izveli ponovnu okupaciju cijele II. zone, pa i miljevake upe i drnike opine, koja se morala demilitarizirati radi smirivanja ustanka. NDH je bila duna iz nje povui sve stranake ustake organizacije (ukoliko to ve nije uinila), izuzevi brojano smanjene domobranske postrojbe te neke orunike postaje podreene talijanskim zapovjednitvima i stoerima. Istodobno je sporazumom predvieno, radi politike smirivanja ustanka, da se nacionalisti-pobunjenici (etnici) mogu koristiti u borbi protiv komunistikih bandi. Tada preostale ustake snage naputaju drniko podruje, a do 6. IX. 1941. Talijani su raspustili u drnikoj opini ustake organizacije, a u Drniu uspostavili karabinjersku postaju s tridesetak karabinjera i vojnika, s talijanskim asnikom na elu. Takoer su preko Kninskoga popunidbenog zapovjednitva omoguavali uz povremene zapreke odlazak ljudi u domobranstvo, uglavnom izvan ovoga podruja, pa tako i Miljevani odlaze u domobranske postrojbe. Dijelu domobrana prema vlastitoj prosudbi omoguavaju ostanak na ovom terenu kao pojaanje orunikih postaja. Istodobno su u Drniu imali blizu dva bataljuna vojnika. Od oruanih postrojbi NDH ostale su na podruju Drnia orunike postaje u iritovcima, Drniu, Siveriu i Ruiu, svaka s tridesetak orunika te jo na kninskom podruju orunike postaje u Oklaju, Kosovu i Kninu sa sveukupno 253 orunika. No, bile su
102 Opirnije o tome i dogaajima tijekom rata vidi: Gojko Lambaa, ibenik u narodnooslobodilakoj borbi, Zbornik IHRPD, br. 4., Split, 1978., str. 539.-552. 103 U knjigama: Narodnooslobodilaka borba u Dalmaciji 1941. - 1945., Zbornik dokumenata, knjiga 1 (1941.) do 10 (veljaa 1944.), IHRPD, Split, 1981.-1986., objavljeni su i mnogi tematski izabrani znaajni dokumenti. Oni osvjetljavaju mnoge dogaaje te stanje, osnivanje i djelatnost organizacija NOP-a, ali i djelatnosti talijanskog i njemakog okupatora, vlasti NDH i etnika na podruju Drnia, a u njihovu okviru miljevake upe, u tome razdoblju. Na neke dokumente upozoravam u daljem tekstu. O imenima strijeljanih u Drniu vidi: A. avka, n. dj., str. 92. 104 HDA, VOZ Knin 1941. Izvjee orunike postaje iritovci od 4. IX. 1941. VOZ Knin. VOZ Knin u svom izvjeu br. 885/41. za kolovoz 1941. navodi sljedee: Na reonu postaje iritovci upotrebljena je talijanska vojska sa naim orunicima protiv vee grupe komunista gdje je u borbi 18. VIII. 1941. poginuo 1 orunik-domobran, a ranjena 2 orunika-domobrana.

266

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE potinjene talijanskim okupacijskim vlastima.105 Bilo je talijanskih nastojanja da i pojedini dijelovi miljevake upe kao npr. sela Bogati, Britani i Drinovci, prikljue anektiranom dijelu Italije, to su oni i na nekim svojim kartama i ucrtavali.106 Od tada pa do kapitulacije Italije poetkom rujna 1943. Talijani su apsolutni gospodari na ovome podruju i bez njihova odobrenja ne moe se izvesti nikakva akcija. Uz talijansku pomo velikosrpski elementi na ovome podruju (pa i ire) preuzimaju zapovjedne pozicije u ustanikim postrojbama, poinju uvoditi naziv etnici, osnivati etnike postrojbe (kao primjerice puk Onisim Popovi, sa sjeditem u Biskupiji s Pajom Popoviem kao zapovjednikom, s oko 600 etnika, meu kojima su bili i oni s podruja drnike opine) te sve otvorenije legalizirati svoju suradnju s talijanskim okupacijskim vlastima, potpisavi s njima u Kninu 29. X. 1941. pismeni sporazum. Time je Talijanima omoguena nesmetana komunikacija iz Knina prema Drniu i ibeniku, te preko Promine i Mljevaca te Rokog slapa prema Skradinu i Benkovcu i obratno. Istodobno srpski nacionalisti u svakoj prilici ne zaboravljaju da optue sve Hrvate, za sve srpske nedae u prolosti, to e ubrzo dovesti do etnikih pljaki, maltretiranja i ubijanja Hrvata najprije na podruju kninske, a ubrzo i na podruju drnike opine, iako je to sporazumom s Talijanima izriito bilo zabranjeno. Tako su od kraja kolovoza 1941. etnici P. Popovia upadali u selo tikovo, na podruju drnike opine, pljakali stoku tamonjih katolika Hrvata, uhiivali ih i prijetili im raznim prijetnjama da bi im zapovjedili da se svi moraju pokrstiti i prei u Srpsku vjeru. Kada su ih orunici pokuali zatititi napali su ih, a od Hrvata koji nisu uspjeli pobjei 11 su na grozan nain ubili, blago i kue opljakali, zatim zapalili kue i pomone zgrade.107 Iz pojedinih etnikih dokumenata proizlazi kako su Miljevci bilo zaokrueni gotovo sa svih strana etnikim postrojbama. Prema etnikim dokumentima krajem 1941. godine, postojale su pored etnika juno od Knina do Drnia, jo etnike skupine u Veluiu, Kalunu i Nos Kaliku, uz one u Bukovici preko Krke i na skradinskom podruju preko ikole. Ipak, zahvaljujui svome smjetaju i kompaktnosti hrvatskog puanstva, postojanju orunike postaje i talijanskih karabinjera i vojnika, prostor miljevake upe bio je poteen njihovih upada, pljaki i zloina. Izvjea Orunike postaje iritovci od rujna do prosinca 1941. moemo vidjeti njezine glavne aktivnosti, ukljuujui tu i mjere radi zatite od napada etnika i komunista. Tako se pomno prate dogaaji preko Krke u Bukovici te u ibeniku, poglavito ubojstva i strijeljanja pojedinih Hrvata, pa je npr. u izvjeu
105 VA VII, Beograd, Srbija, A NDH, Izvjee Velike upe Bribir-Sidraga u Kninu od 7. X. 1941. upa je imala jo Redarstveno ravnateljstvo u Kninu s deset policajaca, te dvije kotarske oblasti (Drni i Knin) te tri opinska poglavarstva (Drni, Knin i Promina u Oklaju) s malim brojem neophodnih namjetenika. David Sini imenovan je 27. XI. 1941. za velikog upana. 106 VA VII, Beograd, Srbija, A NDH, kut.236, dok. br. 5/3-5. To proizlazi iz saopenja pukovnika Bidaua u Drniu 20. IX. 1941. opinskom povjereniku Drnia dr. Nikoli Grubiiu kako Kraljevini Italiji imaju pripasti sela drnike opine Bogati, Britani i Drinovci, a preko ikole sva sela juno od itnia, Sedrania, Mosea, Umljanovia i Kljaka. Ali do toga nije dolo. 107 Z. Dizdar-M. Sobolevski, Preuivani etniki zloini u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1941.-1845. , Zagreb, 1999., str, 176-177. i 223-228.

267

Miljevci 2008. Orunike postaje iritovci za prvu polovicu studenoga 1941. zabiljeeno da je: 27. listopada 1941. bio u ibeniku od strane italijanskih vlasti strijeljan Sunko Nikola pok. Marka iz iritovaca, da narod u Miljevcima zbog vrlo slabih gospodarskih prilika jedino ivi o zaradi, da su usjevi slabi i promet slab, da su odnosi s karabinjerima u iritovcima dobri te da su u selu Kaoine zaplijenili 52 konja i 3 drijebadi od trgovca Mehe abanovia iz Livna koji ih je htio potjerati u ibenik i predali Carinarnici u Drniu.108 Talijani su dopustili etnicima boravak i dolazak u rubna sela drnike opine nastanjena Srbima, pa i u sam Drni. Ubrzo e im omoguiti ustroj postrojbi i njihov razmjetaj po selima pa i na prometnice (npr. u itniu i Konjevratima). Tako su se na udaru etnikog terora, pljaki i zloina postupno od jeseni 1941. nalazili Hrvati iz okolnih sela drnike i ibenske opine, nasuprot Miljevcima preko ikole. Predstavnici velike upe Bribir i Sidraga, u prvom redu veliki upan, iako bez stvarne vlasti, koriste obvezu NDH da skrbi za prehranu tamonjega cjelokupnog stanovnitva kako u okupiranom tako i u anketiranom podruju, kao i plaanje talijanske vojske na tome podruju. Stoga pokuavaju manevrirati izmeu Talijana i etnika, a u korist tamonjeg hrvatskog stanovnitva. Tako su se u ime dravne nude sastajali s predstavnicima tamonjih etnika radi kupovanja mira, zajednike suradnje u borbi protiv komunista i u nadi ponovnog uspostavljanja vrhovne vlasti NDH na pobunjenim podrujima. U proljee 1942. radi organiziranja borbe protiv partizana udovoljavano je etnikim zahtjevima za materijalnom, nancijskom i drugom pomoi i uspostavljena suradnja uz njihovu obvezu da nee napadati hrvatska sela ni domobrane ni orunike. Sve ovo u jesen 1941. utjee na sve jau diferencijaciju u ustanikim postrojbama, u kojima zajedniki sudjeluju i komunisti i nacionalisti, posebno na crti borbe za i protiv talijanskog okupatora. Taj proces e se zavriti na ovome podruju u proljee-ljeto 1942. godine, ustanike snage su se podijelile na partizanske (koje predvode komunisti) i etnike, a od 18. III. 1942. poele su i prve oruane borbe izmeu njih i trajale do kraja rata. Talijani etniki pokret na ovome podruju pomau politiki, organizacijski i materijalno, kako bi ih suprotstavili partizanskom pokretu, organiziranom i predvoenom od komunista koji sve vie jaa, posebice od sredine 1942. godine. Od rujna pa do kraja 1941. uspostavljaju se pokidane ilegalne veze izmeu komunista Drnia i ibenika te onih u partizanskim postrojbama u Bukovici, a na terenu uspostavljaju obavjetajni punktovi od pojedinaca i manjih skupina simpatizera i suradnika NOP-a i u pojedinim drnikim i prominskim selima. Talijanske okupacijske vlasti na ibenskom anektiranom podruju, sukladno Mussolinijevoj zapovjedi od 3. X. 1941. da se svatko tko na tome podruju poini djelo sa tenjom da okrnji jedinstvo, nezavisnost i integritet Drave, te propagira ili vodi oruanu borbu protiv dravne vlasti kazni smru, zapoele su s osnivanjem sudova (najprije izvanrednog u listopadu 1941., a potom mjesto njega specijal108 HDA, VOZ Knin. Izvjee Orunike postaje iritovci taj. br. 125/41. od 17. XI. 1941.

268

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE nog suda u studenom 1941. i koji djeluje do kraja 1942.) uhienjima i sudskim procesima tisuama politikih krivaca (posebice pripadnika partizanskih postrojbi, komunistike partije i svih ostalih koji su iskazivali otpor i bore se protiv postojeeg stanja) te presudama na smrt (nekoliko stotina) i na viegodinje robije (vie tisua ljudi). Meu njima je i kao to smo naveli bilo pojedinaca s podruja miljevake upe koji su ivjeli ili radili u ibeniku ili na anektiranom podruju, od kojih su neki bili osueni na smrt i strijeljani. O tome okupatorskom teroru govore i mnogi sauvani dokumenti prema kojima je primjerice kroz ibenske zatvore za vrijeme talijanske okupacije prolo 6243 pritvorenika (i to 1941. 1632 pritvorenika; 1942. 3079 pritvorenika i 1943. 1532 pritvorenika) iz ibenika i okolice, ukljuujui i neke rodom s podruja Drnia.109 Sve to, bez obzira na brojnost talijanskih okupacijskih snaga i razne oblike terora i zloina, ne samo da nije zaustavilo otpor tamonjeg stanovnitva i akcije na podruju koje neposredno granii s Miljevcima, ve ih je pojaalo. Prve skupine ibenskih boraca partizana odlaze u Liku meu tamonje partizane (prva od njih 130 ve krajem 1941., a druga njih oko 60 u veljai 1942.) gdje su uvjeti za borbu bili povoljniji i od kojih se osniva Prva dalmatinska partizanska eta. U proljee 1942. oko 300 novih ibenskih boraca odlazi uglavnom u Sjevernodalmatinski partizanski odred, iji dijelovi aktivno djeluju u irem zaleu ibenika. U irem okruenju Miljevaca i Drnia, uz djelovanje rukovodstva KPH, djeluju jo Bukoviki, Dinarski i Svilajski NOP odred, pod rukovodstvom KPH. U iritovcima je postojala Orunika postaja NDH sastavljena od jednog doasnika i 15 orunika, podreena talijanskim karabinjerima vojnicima, koji su bili smjeteni u iritovcima i Bogatiu (zaselak Popovi), odakle su se sredinom lipnja 1942. po zapovijedi prebacili na Roki slap.110 Pojedini njihovi dijelovi se tijekom 1942. prebacuju iz Bukovice preko Krke u Prominu ili djeluju na istonim dijelovima drnike opine, provodei pojedine znaajnije akcije i tako utjeu na irenje partizanskog pokreta, a to rezultira osnivanjem novih partijskih rukovodstava (npr. Okrunog komiteta KPH Knin 18. VIII. 1942., koji pokriva i podruje Miljevaca, Drnia i Promine) i drugih organizacija NOP-a (npr. organizacija SKOJ-a, NOO-a, AF-a). Neki od tih dogaaja imali su odjeka na Miljevcima. Tako je odjeknulo uhienje 7. III. 1942. uitelja Puke kole u Trbounju Ivana Leke (u Oklaju) i Vinka Lalia (u Kninu) kod kojih je pronaen komunistiki materijal.111 Zatim brojna uhienja u Drniu i okolici sredinom lipnja 1942. na osnovi iskaza odbjeglog partizana s vie od 50 uhienih, meu
109 Tomislav Erak, Kronika zloina talijanskog faistikog okupatora u ibeniku i njegovu kraju 1941.-1843., Zbornik IHRPD 2, Split, 1972., str. 263. Erak u tome radu kronoloki navodi one najkarakteristinije zloine, od kojih su mnogi, zbog blizine, imali odjeka i na Miljevcima. 110 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 2, sijeanj-srpanj 1942., Split, 1982., str. 702, 745, 770 i 781. 111 HDA, Fond: br. 1561. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 013. 2.78. Izvjee Kotarske oblasti Drni br. 1502/42. od 9. III. 1942. o uhienju uitelja Ivana Leke i Vinka Lalia iz Trbounja za irenje komunizma. Tu je priloen u prijepisu i zaplijenjeni komunistiki materijal pronaen kod Leke.

269

Miljevci 2008. kojima i ime Ivia, opinskog inovnika u Drniu.112 No, posebno je odjek meu Miljevanima imalo ubojstvo 28. VI. 1942. u itluku fra Pavla Silova, prominskog upnika, rodom iz susjednih Rupa, kojega su mnogi poznavali kao vrsnog katolikog sveenika i hrvatskog domoljuba, od strane boraca Partizanskog bataljuna Bude Borjan Sjevernodalmatinskog odreda, koji se preko Krke prebacio u Prominu.113 Oko 60 orunika i domobrana pred partizanima, kojih je bilo 170, povuklo se iz Oklaja u iritovce i Drni bez opaljena metka. Partizani su tu zaplijenili velike koliine hrane i manji dio u itluku (ukupno oko 8 vagona kukuruza, bijelog brana, eera) to su tijekom dana prebacili preko Krke, gdje se pod borbom prebacio i bataljun. Talijani su 30. VI. 1942. u iritovce prebacili svoja dva bataljuna vojnika koji su zajedno s oruanim snagama NDH prili pretraivanju terena.114 Sve ove partizanske akcije izazvat e niz represivnih mjera talijanskog okupatora, posebice na anektiranom podruju juno i zapadno od Miljevaca, meu kojima se, uz brojna uhienja, istiu strijeljanja talaca radi odmazde te osnivanje koncentracijskih logora i u njih masovno interniranje stanovnitva iz ugroenih podruja.115 Na drnikom podruju talijanske okupacijske vlasti, zbog opeg jaanja partizanskog pokreta poetkom 1942. pa i na ovome podruju Dalmacije, a na crti zajednike borbe protiv komunista i partizana, nastojale su, s jedne strane, od kraja 1941. jae organizirati etnike postrojbe na sjevernodalmatinskom podruju i potom ih kao dio svojih snaga staviti pod potpuni nadzor, dok su s druge strane od kraja 1942. omoguile, pod svojim nadzorom, ustroj seoskih ustakih milicija, ukljuujui i onu na podruju Miljevaca, Drnia i Promine. Tako je poetkom 1942. ustrojena Dinarska etnika divizija. Zadatak divizije odredio je njezin Stoer 25. III. 1942. sljedeim rijeima: to jaa organizacija srpskog naroda u ovim krajevima radi uspostavljanja srpske vlasti u danom momentu, radi obrauna sa Hrvatima i na koncu radi ienja Hrvata i Muslimana iz Like, Severne Dalmacije, Bosne i Hercegovine i stvaranja jedne homogene i isto
112 VA VII, Beograd, Srbija, A NDH, kut. 195., reg. br. 15/6-1. Izvjee Velike upe Bribir i Sidraga u Kninu V.T. br. 16/198. od 19. lipnja 1942. 113 Isti je pokopan u Visovcu. U ljetopisu sv. Lovre u ibeniku je 30. VI. 1942. zabiljeeno i sljedee: Pomonika mu o. P. Baia nisu toboe kreali, osim to su ga drali vezana i zatvorena u jednoj sobi dok su oni pljaakali. Meutim tko zna to bi i od njega bilo da nije nekako migao i doao vas ustravljen na Visovac. Dr. fra P. Bezina, Ljetopis , n. dj., str. 128. 114 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 2, sijeanj-srpanj 1942., Split, 1982., str. 386-488. i 801. Izvjee taba Sjevernodalmatinskog NOP odreda od 6. VII. 1942. G Hrvatske o borbama i akcijama bataljuna Bude Borjan i Izvjee Kvesture Zadar od 9. VII. 1942. Bataljun se prema zadatku trebao preko Promine spojiti s Prvim bataljunom koji je operirao oko Svilaje i zajedno unititi rudnik u Siveriu. No, koncentrirane talijanske, etnike i snage NDH napale su ga na Promini kod Lukara, nanijele mu osjetne gubitke (samo etnici su ubili deset i zarobili deset partizana koje su predali Talijanima) te se morao pod borbom povui u Bukovicu. 115 Tako su talijanski okupatori bili poeli s nizom represivnih mjera protiv tzv. ribela ustanika (iji se popisi javno obznanjuju) i njihovih obitelji (koje se smatraju taocima) s podruja I. zone. Bilo im je primjerice pod kaznom strijeljanja zabranjeno udaljavanje iz mjesta boravita i bilo kakva potpora pobunjenicima, to daje mogunosti za mnoga strijeljanja i uhienja ljudi, te pljaku i unitenja sela. A za svaku akciju partizana strijeljana je u znak odmazde skupina talaca. Za smjetaj tih brojnih uhienika na jednom mjestu osnivaju se i logori. Tako je 27. VI. 1942. osnovan Koncentracijski logor Molat, na istoimenom otoku kod Zadra. Na njemu je do kraja 1942. samo iz ibenika i okolice, Skradina i Biograda bilo internirano 2067 lica. Uslijedit e osnivanje niza drugih logora, a kako e se NOP iriti i na drniko podruje to e i s njega u te logore biti interniran izvjestan broj stanovnika.

270

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE pravoslavne srpske drave, oslanjajui se na Srbiju i Crnu Goru.116 Taj program stvaranja velike Srbije s kraljem Petrom na elu, u kojoj ima iskljuivo iveti pravoslavno stanovnitvo i na ovim hrvatskim prostorima ienjem Hrvata ostali su trajno opredjeljenje etnika tijekom rata, koje su nastojali ostvariti, najprije uz potporu Talijana, a zatim Nijemca. To je uzrok mnogih etnikih zloina i stradanja hrvatskog stanovnitva i na podruju Drnia i Promine, ali sreom ne i na podruju miljevake upe (ako manje pljake blaga izostavimo na rubnim podrujima), jer NOP nije do kraja rata na tome podruju uhvatio vreg korjena te nije bilo nekih veih njegovih akcija koje bi etnicima bile opravdanje za pothvate protiv Miljevana. A orunici i ustaki milicioneri na Miljevcima bili su ipak zapreka i etnicima. To ne znai da takva opasnost nije trajno bila prisutna s obzirom na nazonost veih etnikih snaga u okruenju Miljevaca. Tako od sredine 1942., kada etnici kao Milizia volontaria anticomunista (MVAC) postaju sastavni dio talijanskih postrojbi, pojedine etnike postrojbe se smjetaju na drnikom podruju, najprije u Tepljuhu, a zatim u itniu i Drniu te odmah zapoinju pljake, teror i zloine nad pojedinim tamonjim Hrvatima. etnici od 20. VII. 1942. i u ibeniku s Talijanima ine red. Talijani istodobno nisu dozvoljavali naoruavanje Hrvata te su vrili ope premetaine i na Miljevcima (ukljuujui i Visovac), kao npr. 22. VIII. 1942.117 Ali zbog sve teeg poloaja i pojaane aktivnosti partizana Talijani od rujna 1942. doputaju s dosta potekoa ustroj tzv. seoske ustake milicije po drnikim selima nastanjenim Hrvatima radi borbe protiv partizana i kao svojevrsnu protuteu etnicima. U ustaku miliciju na podruju drnike opine predstavnici vlasti NDH upisivali su sve prisutne Hrvate vojne obveznike te ih je do prosinca 1942. bilo upisano 900. Od njih je bila ustrojena Deveta ustaka pripremna bojna, ali je bilo naoruano tek njih 73 smjetenih u Drniu, dok su ostali bili kod svojih kua. Meu njima nalazili su se i ustaki milicioneri s podruja miljevake upe. Istodobno, Talijani omoguuju djelovanje i ustakih pouzdanika pod svojim nadzorom. To su bili Ivica Jui, pouzdanik Ustakog logora Drni i Jakov Barii, pouzdanik Ustakog tabora Drni. U to vrijeme na ovome podruju osniva se ibensko-drnika partizanska eta (od listopada 1942.) koja ulazi u sastav Sjevernodalmatinskog NOP bataljuna (od prosinca 1942.) u ijem sastavu su jo bile Primorska i Primorskobukovika partizanska eta, te borbeno djeluje na okolnim podrujima Drnia, Promine, Bukovice i ibenika gdje su aktivne i druge organizacije NOP-a. Talijani su na podruje ibenika i Drnia rasporedili znatne oruane snage.118 Tako je u Lozovcu bila rasporeena jedna talijanska posadna eta zbog Tvor116 HDA, Zb. br. 41/1160. Broura: Izdajniko i reakcionarno vodstvo HSS-a i Narodnooslobodilaka borba, izdanje Vjesnika JNOF Hrvatske, s.l., prosinac 1942. Dokument je objavljen na str. 11, a naen je u Biskupiji u etnikom stoeru pukovnika Paje Popovia, kada je isti u napadu partizana u lipnju 1942. ubijen. 117 Fra Celestin Belamari, Visovac poslije II. svjetskog rata, Visovaki zbornik, Visovac, 1997., str. 3. 118 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 3, kolovoz-rujan 1942., Split, 1982., str. 485-497.

271

Miljevci 2008. nice aluminija koja je radila za ratne potrebe i centrale na rijeci Krki koja ju je opskrbljivala elektrinom energijom. U Drniu se nalazilo zapovjednitvo jednoga talijanskog bataljuna i njegove dvije ete na podruju opine Drni (Siveri i Unei), zatim zapovjednitvo legije crnokouljaa te jednoga bataljuna i jedne ete, zapovjednitvo mobilne teritorijalne pukovnije i jednog bataljuna za osiguranje eljeznike pruge s dvije ete na podruju drnike opine (Siveri i itni). Od vojnih postrojbi Divizije Zara dva voda su bila smjetena na Rokom slapu i dva voda u Manojlovcu kod centrale na Krki. Istodobno je u Drniu bilo 125 pripadnika oruanih snaga NDH ( i to:15 aktivnih i 50 pomonih orunika, 50 vojnika kao ojaanje orunika i 10 nanca), u Orunikoj postaji iritovcima 18 orunika i vojnika (2 doasnika, 4 orunika i 12 domobrana kako pojaanje orunitvu), a u Oklaju 48 orunika i vojnika.119 Potkraj 1942. Talijani su etnicima na podruju oko Drnia podijelili vie stotina puaka, a etnicima u itniu i dva bacaa mina.120 Talijani su na zajednikom sastanku poglavara svih drnikih sela (ukljuujui i ona miljevaka), predstavnika vlasti NDH i etnika poetkom rujna 1942. zahtijevali njihovu suradnju u borbi protiv partizana. Odmah su poeli ustrojem ustake milicije u Drniu, gdje je bilo upisano i organizirano 200 milicionera grupiranih u jednom satu ustake pripreme bojne (ali bez za sve potrebitog oruja), te u Oklaju i Kninu, ali istodobno i s daljim organiziranjem etnika na tome podruju.121 I sami poduzimaju pothvate rastrellamenta (ienja), kao to je bilo nakon sabotae u elektrinoj centrali na Krki 31. X. 1942. kada je nestalo struje u ibeniku, a onesposobljena je privremeno bila i Tvornica aluminija u Lozovcu i 9. studenog kada je ibensko-drnika partizanska eta sruila 60 elektrinih stupova izmeu Lozovca i ibenika, a sutradan jo 200 tt. stupova dalje prema Drniu. Talijani su sa etnicima tijekom ienja toga podruja Konjevrate-LozovacDubrava-Danilo pa do granice s Miljevcima na ikoli uhitili 446 osoba (koje su uglavnom zatim upuene u logor Molat) i ubili 32 osobe, dok su sela opljakali i dijelom unitili.122 Partizani su do poetka studenoga 1942. svladali brojano slabe i nedovoljno naoruane orunike i ustake milicionere, kojima Talijani nisu pruili pomo, te zauzeli sela drnike opine na istoku i jugoistoku izbivi samo nekoliko kilometara od Drnia. Talijani tada, radi zatite prometnice prema ibeniku, uz etniku posadu u itniu uspostavljaju u Konjevratama svoju posadu, a gotovo sve tamonje sposobne mukarce Srbe organiziraju u etnike.123 Od tada na tom podruju oko prometnice Drni-ibenik nasuprot Mi119 Isto, str. 527. U ostalim Orunikim postajama na podruju Drnia bilo je u Siveriu 44, Ruiu 28 i Uneiu 25 orunika i vojnika. 120 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 4, listopad-prosinac 1942., Split, 1983., str. 734. 121 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 3, n. dj., str. 524 i 655. 122 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 4, listopad-prosinac 1942., Split, 1983., str. 16-17, 179 i 476-477. Karabinjeri su ustvrdili da su sabotau izveli radnici elektrine centrale: Antun Konjevod i Frane upe iz Konjevrata, te ime Gulin i ime Slavica iz Lozovca koji su pobjegli i sakrili se sa svojim obiteljima. 123 HDA, Fond: br. 1561. RSUP SRH SDS, Serija (ifra) - 013. 2.78. Izvjee Kotarske oblasti Drni br. 1502/42. od 30. XI. 1942. U njemu navodi kako je bilo uhieno 28 osoba u Drniu zbog irenja komunistike promidbe, od kojih je 8 puteno. Dalje navodi kako su gotovo svi mukarci Srbi s podruja drnikog kotara organizirani u etnike kao MVAC uz napomenu da oni uglavnom pljaakaju i ubijaju Hrvate, a ne partizane, nego naprotiv svi pravoslavci uruju s partizanima, to se najbolje vidi po tom, da partizani u pljaki po hrvatskim selima ba su predvoeni po pravoslavcima.

272

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE ljevcima iz ovih posada tijekom 1943. slijede brojne pljake, uhienja, strijeljanja i upuivanja u logore hrvatskog stanovnitva pod optubom da su komunisti, odnosno partizani.124 No, ni miljevaka strana drnike opine nije ostala poteena partizanske aktivnosti. Okruni komitet KPH Knin, osnovan 18. VIII. 1942. nastoji ojaati organizacije NOP-a posebice na podruju Promine, i iz nje djelovati i na podruje Miljevaca, a tome je trebala pomoi i aktivnost partizanskih snaga. Tako se Prominsko-bukovika eta, sa tabom novosnovanog Sjevernodalmatiskog bataljuna (osnovan 31. XII. 1942. u drnikom Gracu) prebacila u Prominu u Nemen, odakle su oko dva mjeseca izvodi manje akcije. Tada je na podruju Miljevaca od organizacija NOP-a zabiljeena samo jedna simpatizerska grupa od 4 lana. eta je 6. I. 1943. iz Manojla tijekom noi iznenada napala i razoruala Oruniku postaju u iritovcima smjetenu u kui Branka Skelina, suradnika NOP-a, dok su pripreme za samu akciju izvrila braa Kozii iz iritovaca. Orunici su bili iznenaeni te je zarobljeno 8, ubijen jedan i ranjen jedan oruniki priuvnik, dok je zaplijenjeno 10 puaka, jedna strojnica, dva pitolja i neto ratne opreme.125 Nakon ovoga Talijani su se suglasili sa daljim osnivanjem ustake pripreme na drnikom kotaru u koju se prijavilo 260 organiziranih ustaa, meu kojima i oni s podruja Miljevaca, a koja se ukljuuje u borbu protiv partizana (npr. prema Ruiu i Gradcu u pravcu Svilaje). No, nisu ih naoruali sve kako su se obvezali. Istodobno, Talijani su dodijelili oko 100 puaka za naoruanje priuvnog orunitva u Promini ime je njezina sigurnost protiv partizana i protiv etnika postala uspjenija. Zatraeno je od Talijana da se i tu u Promini organizira ustaka priprema. Talijani su istakli spremnost naoruati, osim ustake pripreme u Drniu jo daljnjih 500 Hrvata katolika u obliku priuvnog orunitva za koje se na podruju velike upe u Kninu prijavilo 861, od kojih 167 ustaa s podruja Drnia te 191 priuvni orunik s podruja Oklaja.126
124 Tako je prema dokumentima, primjerice 1. II. 1942. prilikom talijanskog ienja zone jugoistono od Konjevrata uhieno 46 sumnjivih, 1 ranjen, a 3 ubijena pri pokuaju bjekstva; u zoni Konjevrata 4. IV. pokupljeno je 35 sposobnih ljudi, 7. IV. u zoni Lozovac zarobljen jedan ustanik i 9 partizanki, svi su streljani; 23. IV. u Konjevratima po nalogu politike vlasti strijeljano je 8 talaca kao odmazda za ubojstvo 4 civila u noi izmeu 1. i 2. (IV.) u Pokrovniku; 8. IV. zapalili su nekoliko kua u Gradini i jo neka manja sela okolice Konjevrata, koja su prethodno opljakali te uhitili 32 seljaka: 14. VI. uhitili su skupinu od 250 radnika iz Lozovca i odveli u logor Molat; kao odmazdu za oteenje stupova koji prenose struju za ibenik nou 26/27. VI. najprije je topnitvo gaalo selo Gori poruivi u njemu nekoliko kua, a 30. VI. na osnovi zapovjedi da se unite sve stambene zgrade u polupreniku 5 km od mjesta gdje je ovo djelo izvreno, zapadno od puta Lozovac-ibenik zapaljeno je 160 kua i privedeno 20 osoba radi provjeravanja, tada je i u Konjevratima popaljeno 3 vagona ita i 20 kua. Sve su to mjesta samo nekoliko kilometara od Miljevaca, koje akcije su oni mogli i vidjeti. Do sredine 1943. Talijani su izveli desetak javnih strijeljanja 40 osoba u Lozovcu i Konjevratima, veinom mjetana iz tih i okolnih sela, te nekoliko iz ibenika i Skradina. Tako je meu strijeljanima 23. IV. 1943. u Konjevratima bio i Nikola Skoi pirin, Srbin, 33 godine star, iz miljevakog Nos Kalika. Tvornicu aluminija u Lozovcu Talijani su opljakali, a strojeve rastavili te s ostalim materijalom odnijeli u Italiju.Vlasti NDH bezuspjeno e pokuati posredstvom Nijemaca strojeve vratiti i obnoviti rad tvornice. Rad Tvornice obnovljen tek nakon rata. Vidi: NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 5, sijeanj-oujak 1943., Split, 1983., str. 445.; NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 6, travanj-lipanj 1943., Split, 1984., str. 55, 290, 359, 367 i 456.; NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 7, srpanj-kolovoz 1943., Split, 1984., str. 85, 530, 341-342 i 854. T. Erak, n. dj., str. 281-290. i Dokumenti o zloinima talijanskog okupatora, Zemaljska komisija Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, ibenik, 1945., str. 57-59. i 118-119. Tu su i imena strijeljanih. 125 eta se u dokumentima naziva Primorska i Primorsko-Bukovika, da bi je zbog djelovanja u Promini i sastava ljudstva (i iz Promine) borci u sjeanjima zvali Prominsko-Bukovika partizanska eta. Vidi: Zbornik NOR-a, tom V, knj. 11, Borbe u Hrvatskoj 1943., Beograd, 1955., str. 194. i Milan trbac, Promina u NOB-u, Poruka borca, Split, 1.V. 1983., str. 19. 126 HDA, Fond: MVP NDH, Politiki odjel IV., Taj. 34/43. Izvjee Velike upe Bribir i Sidraga iz Knina od 4. II. 1943. Opem vojnom povjereniku kod Superslode o oruanim postrojbama NDH na podruju upe.

273

Miljevci 2008. Jaanje NOP-a u susjednoj Promini omoguilo je osnivanje prve elije KPH u Puljanima, a potom u oujku 1943. i osnivanje Opinskog komiteta SKOJ-a Promina te odlazak skupine Prominaca u partizane. Istodobno jedna manja partizanska eta sada Splitskog NOP odreda, sastavljena uglavnom od Prominaca i Bukoviana, prelazi rijeku ikolu i izvodi manje akcije na srednjem toku rijeke Krke (skradinskom kraju, Bukovici i Promini, gdje se rasporeuje), a druge dvije partizanske ete istog odreda izvode nekoliko akcija istono i jugoistono od Drnia. Talijani protiv njih angairaju, uz svoje snage i snage NDH, posebno etnike koji im osiguravaju komunikacije, tijekom kojih pothvata stradavaju i pojedini lanovi KPH i aktivisti NOP-a. U takvoj situaciji NOP u Promini je trenutno najjai te zbog toga Okruni komitet KPH Knin odluuje da se od drnikog sektora odvoje sela Velui i Trbounje te podruje Miljevaca i prikljue prominskom sektoru, kako bi se uz pomo NOP-a s toga podruja stvorili uvjeti za irenje NOP-a prema Miljevcima i drnikom sektoru gdje su trenutni uspjesi neprijatelja najjai.127 Dalje tijekom ljeta nemamo nekih veih vojnih aktivnosti na tome podruju te se pristupa ustroju novih organizacija NOP-a i njihovih aktivnosti, kao npr. osnivanje partizanskih udarnih grupa i NOO-a te ustroj partizanske obavjetajne slube. No, kod ocjene rada NOP-a konstatira se kako se na Miljevcima vrlo malo uspjelo. Dogaaji uoi i tijekom kapitulacije Italije dali su trenutno snaan zamah NOP-u. Tako je udarna grupa iz Puljana i Mratova izvela 19. VIII. 1943. diverziju na rudniku boksita Mratovo te ga demolirala i onesposobila za rad.128 Zatim je 8. IX. 1943. udarna grupa (od 4 lana) na Hidrocentrali Manojlovac zarobila i razoruala talijansku posadu od 96 vojnika i 3 asnika s cjelokupnom opremom. Ustae su ve 9. IX. dol iz Drnia i zauzeli Hidrocentralu Manojlovac i rudnik Mratovo i u njih smjestili posadu od po 60 ustaa u svakom objektu.129 Italija je kapitulirala 9. rujna 1943. dio njihovih postrojbi na ovom podruju razoruali su partizani, a glavninu Nijemci. Vlasti velike upe Bribir i Sidraga, ije je sjedite premjeteno u ibenik, ocijenili su talijansku vladavinu na ovom podruju sljedeim rijeima: Za vrijeme talijanske vladavine u ovom kraju talijanske vlasti i graanske i vojnike sve su poduzele da bi unitile hrvatsko puanstvo, te u tu svrhu progonima svih vrsta: ricinusovim uljem, batinama, zatvaranjem, internacijama, unitavanjem imovine i ubijanjem ljudi u prvom redu dovele su do oaja cielo puanstvo, s tim sredstvima, natjerale ga da bjei u ume i na taj nain omoguile da taj pitomi narod postane u umi plijenom komunistikih-partizanskih agenata, poduprtih od Moskve i Londona. Jasno je da je veina puanstva, koje je ostalo kod svojih kua gajilo simpatije prema onima koji su otili u umu kao i dravama nama neprijateljskim, jer su u Talijanima uslijed njihovog
127 HDA, KP-310/3245. Mjeseno izvjee (15. III.-15. IV. 1943.) Okrunog komiteta KPH Knin upueno 17. IV. 1943. Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju. 128 HDA, KP-310/3270. Izvjee Okrunog komiteta KPH Knin upueno 2. IX. 1943. Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju. 129 HDA, Fond: 1491/ OZNA Hrvatske. ifra 11. (Podruje Dalmacije) 70.

274

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE neovjenog postupka gledali svoje najgore neprijatelje, koji su sebi postavili kao zadatak unitenje hrvatskog naroda u ovom kraju.130 Prema prikupljenim podacima Zemaljske komisije za ratnu tetu Hrvatske poetkom 1946. talijanski okupatori su sa podruja kotara Drni tijekom rata odgovorni za smrt 54 partizanska borca i 248 civila, meu kojima je nekoliko njih i s podruja miljevake upe.131 Oekujui kapitulaciju Italije njemaka 114. lovaka divizija stigla je poetkom rujna 1943. u Drni. Na vijest o kapitulaciji Italije blokirala je Drni i isposlovala bezuvjetnu predaju tamonjega talijanskoga garnizona. U ibenik je upuena jedna bojna koja je sa skupinom vojnika NDH stigla u grad uveer 11. rujna 1943. Partizani su se pred Nijemcima povukli bez borbe, a preostali Talijani u garnizonu su se predali. Nijemci su i ovdje preuzeli okupacijsku upravu preko svojih brojnih vojnih i posebnih policijskih okupacijskih snaga, a radi snanoga partizanskog pokreta na ovome podruju. Vlasti NDH iji ustroj Nijemci potpomau, na ovome podruju imaju samo savjetodavni karakter i potinjene su, kako u vojnom tako i u politikom pogledu, njemakom zapovjedniku divizije u Drniu. One nastoje, uz ustroj civilne strukture vlasti, ustrojiti i jae hrvatske oruane postrojbe, u emu nisu uspjele. Kako su na ovome podruju bile neznante oruane snage NDH, to su se Nijemci u borbi protiv snanoga partizanskog pokreta i njegovih vojnih postrojbi, koristili etnikim snagama. Nakon to je dogovorena suradnja132, Nijemci su preustrojili i ojaali etnike postrojbe i rasporedili ih veinom uz glavne prometnice i znaajnije objekte, pa tako i du ceste Drni-ibenik, ali i na Miljevcima susjednom prominskom i skradinskom podruju. Vlasti NDH su se alile njemakim vlastima na drnikoibenskom podruju zbog upotrebe etnika u ovim isto hrvatskim krajevima gdje progone hrvatsko puanstvo po selima i tako ga primoravaju da ide u partizane. Istiui kako to etnici svjesno rade jer dok postoje partizani oni e biti potrebni Nijemcima za borbu protiv njih.133 No, Nijemci se nisu obazirali na ove albe, promatrali su stvarno stanje na terenu te podupirali preustroj etnikih vlasti (npr. osnivanje etnikog Kosovskog kotara /sreza/ s kaluerom / redovnikom/ Nikanorom Kalikom kao zapovjednikom kotara, i predsjednikom etnikoga prijekog suda) i preustrojem postrojbi (koja je izvedena poetkom prosinca 1943. ustrojem est korpusa, od kojih I. Dalmatinski etniki korpus pokriva podruje Drnia i ibenika) i njihov razmjetaj na ovome podruju, nastojei pomoi i ustroj ustakih postrojbi (Sedmog ustakog stajaeg zdruga u
130 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Dopis Velike upe Bribir i Sidraga u ibeniku od 23. XI. 1943. zapovjedniku njemake pjeake divizije u Drniu i najstarijem zapovjedniku njemake vojske u ibeniku. 131 HDA, Zemaljska komisija za ratnu tetu Hrvatske 1945.-1946., kut. 95. Registar lienih ivota i nestalih (tablica). 132 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 8, rujan-listopad 1943., Split, 1985., str. 1095.-1108. Izvod iz zabiljeki popa Stevana Prostrana sa sjednice etnikog odbora za sjevernu Dalmaciju u ibeniku od 15. XI. 1943. stanju etnikoj organizaciji na podruju sjeverne Dalmacije tijekom rujna i listopada 1943. i stavljanju pod zatitu i na raspolaganje njemakoj oruanoj sili za zajedniku borbu protiv domaih izroda i krvopija. 133 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Dopis Velike upe Bribir i Sidraga u ibeniku od 23. XI. 1943. zapovjednicima njemakih postrojbi u Drniu i u ibeniku.

275

Miljevci 2008. Drniu) i ustake milicije po selima drnikoga podruja. To ini i general Albin Nacke, zapovjednik 264. njemake pjeake divizije, pristigle u studenome 1943. Bila je posebno obuena za gerilski rat, a stoer joj je bio smjeten u Drniu.134 U listopadu 1943. osim jaih njemakih snaga u Drniu (1000 Nijemaca i 200-250 ustaa) i ibeniku ostale snage bile su rasporeene na prostoru kod Miljevaca i to: na Rokom slapu posada od 150 vojnika Nijemaca i ustaa; kod Rudnika Mratovo 80 ustaa; kod HE Manojlovac 170 ustaa; kod Tvornice u Lozovcu 70 Nijemaca; u Skradinu 200 Nijemaca i 120 etnika te kod tamonje HE Krka 80 etnika kojima Nijemci zapovijedaju; u Konjevratima stalna etnika posada (koja je krajem 1943. imala 165 etnika) i u itniu tab Drnike etnike brigade sa skupinom od 120 etnika.135 U sastav ove Drnike etnike brigade bila je upuena Splitko-ibenska aka etnika eta sastavljena od Hrvata jugoslavenskih nacionalista iz Splita i ibenika i okolice iji su oevi veinom bili bivi pripadnici ORJUNE. Ona e prerasti u bataljun i bit e rasporeena veinom na susjednom skradinskom podruju.136 U Drniu se od ustake milicije po pojedinim drnikim selima nastanjenim Hrvatima, pa i u nekima miljevake upe, iako s dosta tekoa, postupno ustrojava Sedmi ustaki stajai zdrug. Iz njegova sastava na Rokom slapu nalazila se tada posada do 150 ustaa, dok su se Nijemci nalazili u Skradinu (njih oko 200) i isto toliko u Kistanjama. Ove postrojbe sudjeluju s Nijemcima i pod njihovim zapovjednitvom u pothvatima protiv partizana. etnike snage, kojima broj oscilira od pothvata do pothvata, a koje viestruko nadilaze snage NDH, koriste svaku prigodu za pljaku te zloine nad tamonjim hrvatskim puanstvom.137 Kapitulacija Italije snano je ojaala partizanski pokret, posebice na susjednom ibenskom podruju gdje je u desetak dana nakon toga dogaaja iz ibenika u partizanske postrojbe otilo oko 1500, a iz njegove okolice jo oko 3000 ljudi (u 19., 20. i 9. diviziju NOVJ i Mornaricu NOVJ). U proljee 1944. u ibeniku je u rukovodstvima organizacija NOP-a bilo oko 1200 ljudi dok je u selima postojalo vie od 30 NOO-a. Zbog toga, a i zbog opeg stanja i aktivnosti komunista i partizanskih skupina i postrojbi, jaa u to vrijeme partizanski pokret u Drniu i njegovoj okolici, iako vrlo teko i sporo na podruju Miljevaca. Situacija se sve vie zaotravala i u neposrednoj okolici Miljevaca ustrojem
134 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 9, studeni-prosinac 1943., Split, 1985., str. 839-841. Iz izvjea Stoera 264. pjeake divizije od 7. XII. 1943. Zapovjednitvu XV. Brdskoga armijskog korpusa o vojnopolitikoj situaciji u Dalmaciji. Tu se navodi kako NDH nedostaju osnovni preduvjeti za preuzimanje stvarne vlasti na ovome podruju koje joj je pripalo nakon kapitulacije Italije poto nije odstranjen banditizam i uspostavljen siguran promet. Budui da vlastite snage i ustae nisu dovoljne za osiguranje ovako velikog prostora, jo se ne moe odustati od suradnje s etnicima, a istodbno se nastoji ustanoviti teritorijalnu obranu (mjesna milicija), da bi se aktivirala samoodbrana od partizanskih pljakaa. 135 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 9, studeni-prosinac 1943., Split, 1985., str. 118-120.; HDA, etnici, dok. inv. br. 96. (krajem 1943.). Pregled razmjetaja, brojnog stanja i naoruanja Dinarske etnike divizije iz kraja 1943. godine. NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 10, n. dj., str. 1652. 136 O njihovu osnivanju, djelovanju te zloinima na tome podruju opirnije vidi: Nikola Puli, Sinovi ORJUNE, Zagreb, 1971. 137 NOB u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 8, rujan-listopad 1943., Split, 1985., str. 372.; HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945. (etnici), kut. 21. Poelo se najprije s pljakama (okolica itnia te Konjevrate i njihove okolice), ali istodobno i s ubojstvima pojedinaca ili manjih skupina seljaka Hrvata u okolnim mjestima (Bilice, Skradin i dr.).

276

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE i aktivnosti Prominske etnike brigade, Prominske partizanske ete i aktivista NOP-a te ustakih snaga. Svi oni usmjeravaju svoju aktivnost i na Miljevce. Peta brigada XIX. divizije NOVJ i Sjevernodalmatinski NOP odred 23/24. I. 1944. prelaze rijeku Krku, zauzimaju ustaka uporita kod HE Manojlovac i rudnika boksita Mratova i napadaju Oklaj. No, iznenadni prodor Nijemaca iz Knina u Kistanje primorao ih je da napuste opsadu Oklaja i 24. I. prebace se u Bukovicu. Sa sobom su poveli dvojicu narednika orunika i skupinu od est Hrvata iz Oklaja koji su potom ubijeni od partizana u D. Erveniku.138 Ta akcija je pokazala snagu partizana i dijelom utjecala na dalje jaanje tamonjih snaga NOP-a. Do tada je, prema izvjeu Okrunog komiteta SKOJ-a Knin upuenog 15. I. 1944. Pokrajinskom komitetu SKOJ-a za Dalmaciju, na promiskom sektoru bio osnovan Kotarski komitet SKOJ-a Promina-Miljevci, zatim Opinski komitet SKOJ-a Promina sa seoskim rukovdstvima SKOJ-a u 5 sela te aktivima u 10 sela uz konstataciju da za opinu Miljevce nemaju ni opinskog komiteta ni uope SKOJ-evske organizacije na podruju te opine. to se tie USAOH-a navodi se da postoji Kotarski odbor USAOH-a Promina-Miljevci, Opinski odbor USAOH-a Promina i seoski odbori u 12 sela te opine, dok se za opinu Miljevci navodi da postoji samo Seoski odbor USAOH-a u Drinovcima od tri lana te da je radom obuhvaeno 9 lanova i u Britanima uporite USAOH-a od dva lana te da se radi na stvaranju uporita i u drugim selima. Dok je na prominskoj opini bilo 11 odbora AF-a, na podruju Miljevaca nije bilo niti jednoga odbora AF-a. Stanje se nije promijenilo ni tijekom veljae 1944.139 Ni stanje organizacija KPH u to vrijeme nije bilo bolje zbog ega je 1. II. 1944. osnovan Kotarski komitet KPH Promina-Miljevci od etiri lana s Ivanom Lekom kao sekretarom. Na Miljevcima tada poetkom oujka 1944. nije postojala niti jedna organizacija niti koji lan KPH, dok je na podruju Promine postojao Opinski komitet KPH Promina i u osam sela elije KPH. Udarne grupe su bie aktivne te su na podruju kotara Promina-Miljevci ubile est ustaa, jednog etnika, razoruale 45 ustakih milicionera, zapalili kuu vlasnika koji je ubio jednog lana udarne grupe, zarobili 15 i jo nekoliko razoruali domobrana.140 Kako su vlasti NDH 14. III. 1944. pozvali sve sposobne mukarce na vojnu vjebu u Drni to je oko 400 seljaka Hrvata iz Promine pobjeglo i pridruilo se partizanima koji su do tada oko 100 njih bili na silu odveli sa sobom ime su osobni i imovinski ivot tamonjeg nacionalnog diela puanstva ugroen od tih bandi. Partizani su sa sobom odveli i 38 Srba iz Promine. Prema miljenju zapovjednika drnikoga
138 NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 10, sijeanj-oujak 1943., Split, 1985., str. 334-338. i 1561-1564. Izvjee taba XIX. divizija NOVJ od 29. I. 1944. Glavnom tabu NOV i PO Hrvatske o akciji na Prominu 23. i 24. I. 1944. godine i Izvjee Kotarske oblasti Knin GRAVSIGUR-u NDH od 11. II. 1944. o napadu partizana na Oklaj. Prema ovom izvjeu u samoj Orunikoj postaji Oklaj u vrijeme napada nalazilo se 39 orunika i domobrana. 139 HDA, SKOJ-31/3501. i SKOJ-32/3570 te AF-12/1527. Izvjee Okrunog komiteta SKOJ-a Knin upueno 16. III. 1944. Pokrajinskom komitetu SKOJ-a za Dalmaciju o radu tijekom veljae 1944. godine i Izvjee Inicijativnog odbora AF-a za kotar Knin od 3. XII. 1943. godine. 140 HDA, KP-310/3348. Izvjee Okrunog komiteta KPH Knin upueno 16. III. 1944. Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju o radu tijekom veljae 1944. godine.

277

Miljevci 2008. orunikog voda koji ovo izvjeuje do svega ovoga je dolo zato to su etnici dvi godine napadali, pljaakli i harali sela Prominske opine, pa seljaci da bi se oslobodili toga, jer im nae vlasti nisu mogle osigurati osobnu i imovinsku sigurnost, dobavili su jednu partizansku satniju koju su uzdravali i uvali, a ona je iskoristila priliku provodei svoju promidbu pa mase pridobila za sebe.141 U oujku 1944. od Prominaca pristiglih u partizane pri Kninskom partizanskom odredu osnovan je Prominski partizanski bataljun od tri ete s 20-30 boraca u svakoj, od kojih je jedna eta bila upuena u Prominu, a druga u Miljevce.142 Za komandira ete upuene na Miljevce postavljen je Miljevanim ime Kului, zbog poznavanja tamonjih prilika. Okruni komitet KPH Knin joj je stavio u zadatak u prvome redu da likvidira pijune na optini Miljevci i na taj nain da otvori put naem politikom djelovanju i mobilizaciji.143 Uz aktivnost ovih eta, mobilizaciju oko 120 mladia u Promini te odlazak 66 tamonjih SKOJ-evaca u partizane 27. III. 1944. osnovan je Prominski partizanski odred i Komanda mjesta Promina.144 I etnici su se na podruju Promine, koji su potkraj 1943. bili osnovali Trei etniki bataljun I. Prominske etnike brigade od 167 boraca etnika, sa sjeditem u Razvou, koji je imao tri ete (I. obuhvaala Razvoe, II. Bobodol, Lukar i Suknovce i III. Bogatie i Mratovo), nastojali organizacijski izgraditi ustrojem andarmerijskih stanica, opina, seoskih odbora i sl. provesti mobilizaciju te se oruano aktivirati u borbi protiv partizana.145 Tako je bila ustrojena etnika Srpska opina Promina, zatim andarmerija, seoski odbori te Kolo srpskih sestara, a prilo se i mobilizaciji. Pritom su se oslanjali na susjedne etnike snage I. Kosovskog etnikog korpusa (ostali bataljoni Prominske te Drnike etnike brigade (posebice u Vrbniku, Veluiu, i Drniu). Zbog tih etnikih aktivnosti partizani i udarne grupe, uz pomo lanova KPH i SKOJ-a, pokuali su likvidirati zapovjednike ovoga etnikog bataljuna i eta. Tako je likvidiran zapovjednik ete u Bobodolu, a uhieni glavni organizatori i rukovodioci etnikog bataljuna i vlasti u Razvou te mobilizirani u partizane, ali su neki odmah puteni da pobjegnu, dok su i ostali iz partizana ponovno preli etnicima te su nastavili po starom, posebice s osloncem na etnike iz Prominske i Drnike etnike brigade (prvenstveno one u Veluiu i Vrbniku, ali i one u Konjevratima /130/, Skradinu /407/ i kod HE Krka /87/). Tako je od izdvojenih
141 HDA, RSUP SRH SDS, III-119/1087.(st. sig.). Izvjee Zapovjednirva Orunikog voda Drni od 20. III. 1944. upueno Vojnom uredu ministra za osloboene krajeve Dalmacije u Splitu o bjegstvu puanstva u partizanske redove i ugroenju nacionalnog dijela istog. 142 HDA, KP-310/3345. Izvjee taba Kninskog partizanskog odreda upueno Kotarskom komitetu KPH Knin od 14. III. 1944. godine o osnivanju Treeg bataljuna. 143 HDA, KP-310/3352. Dopis Okrunog komiteta KPH Knin od 19. III. 1944. tabu Grupe Sjevernodalmatinskih odreda. 144 HDA, KP-310/3347 i 3357; SKOJ-32/3570 i DO, br. 1354-15. NOB u Dalmaciji , n. dj., knj. 10, II-III. 1944., Split, 1986., str. 247, 337 i 1110; Milan trbac, Promina u NOB-i, Poruka borca, Split, 1. V. 1983., str. 19. i 4. VII. 1983., str. 16. Zapovjednik prve ete bio je tada Miljevanin Mile Lovri, a njegov zamjenik Dinko Jelini dok je politiki komesar bio ime Validi, a njegov zamjenik Tomislav Broni, obojica iz Promine. U drugoj eti zapovjenik je bio Ivan-Cijo Perica, zamjenik Vice Selak, politiki komesar Sako kari, zamjenik Ante Rudi. Miljevanin ime Kulii koji je bio zapovjednik ete preao je u zapovjednitvo bataljuna. 145 HDA, DO, br. 1351-8. kut. 10. Spisak boraca III. bataljona I. etnike Prominske brigade; SKOJ-32/3570.

278

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE istaknutijih prominskih etnika u Razvou uspostavljena Komitska, a od 19. VI. 1944. slubeno nazvana Letea etnika eta Treeg bataljuna.146 Ovdje je potrebno istaknuti da se dio Srba iz miljevakog Nos Kalika ukljuio u etnike postrojbe bilo na podruju susjednog Skradina ili one na Kosovu.147 U drugoj polovici 1944. i u Nos Kaliku postoji etnika postrojba od 35 etnika na elu sa zapovjednikom mjetaninom Bogdanom eljakom.148 O stanju javne sigurnosti Kotarska oblast u Drniu 22. I. 1944. izvjeuje Glavara Graanske Uprave u Splitu: Prema tome od dolaska saveznike Njemake vojske do danas stanje javne sigurnosti na podruju ove Kotarske oblasti Drni pogoralo se za 75 %. Njemake saveznike vlasti bez ikakvog sporazuma sa Hrvatskim vlastima naoruale su oko 2000 etnika koje oni jednim dijelom i uzdravaju, etnici zlorabe dano im povjerenje na tetu obe Hrvatske stvari, jer umjesto da vre povjerenu im vojniku dunost, sa primljenim orujem ubijaju, pljakaju, zlostavljaju vrijeaju i siluju Hrvatsko puanstvo. Od izvrenih 121 teko kazneno djelo samo etnici su poinili 105, a partizani i ostalo puanstvo 16. Hrvatsko orunitvo ne moe uredovati protiv takovih etnika, kojih ima naoruanih preko 2.000 (dvije tisue), a orunika 130, te etnici otvoreno i javno izjavljuju da su njih naoruali i primili pod svoje okrilje Njemake vojne vlasti, pa da ih na odgovornost mogu samo oni pozvati i nitko drugi, jer da oni ne priznaju N.D.H, njene zakone niti njene vlasti.149 Oruniki vod Drni je precizniji te navodi da je do 7. III. 1944. na tome podruju broj orunika i priuvnih domabrana opao na 110, a broj etnika pod orujem poveao se na 2507. U razdoblju od 1. X. do 31. XII. 1943. oni su nad katolikim puanstvom poinili preko 200 teih kanjivih djela ukljuujui i ubojstva.150 To su nastavili i poetkom 1944., o emu iz Drnia 29. IV. 1944. izvjeuje Velika upa Bribir-Sidraga Ministarstvo vanjskih poslova NDH u Zagrebu navodei glavne etnike pothvate, pljake i zloine nad Hrvatima drnikog, skradinskog i ibenskog kotara od 3. I. do 14. IV. 1944. kao i partizanske akcije u tome razdoblju. (meu kojima i partizanska eta koja je djelovala na prostoru Miljevaca).151 Posebnu pozornost na Miljevcima su imali pojedini etniki pothvati iz postaja itni, Konjevrate i Skradin te onih iz Kosova prema Promini toboe
146 HDA, DO, br. 1351-3 i 7, kutija 10; KP-310/3347.; ZKRZ GUZ 2362/4-45, etnici, kutija 21 i ZKRZ GUZ 1107/45. (Spisak etnika /i drugih/s podruja opine Promine iz po. 1945.). NOB-a u Dalmaciji 1941.-1945., knj. 10, n. dj., str. 1718-1719. Pregled brojnog stanja etnikih postrojbi pod rukovodstvo etnikog zapovjednitva u ibeniku 10. III. 1944. 147 Jovo Popovi, Mirko Loli i Branko Latas, Pop izdaje etniki vojvoda Momilo uji, Zagreb, 1988., str. 52, 161, 186 i 334. Meu najistaknutijim etnikim voama bio je jo od kolovoza 1941. kaluer Nikifor Kalik, najprije suradnik Talijana, a zatim Nijemaca. Zapovjednik etnika na Kosovu sredinom 1942., due vrijeme predsjednik ujieva stalnog Vojno-etnikog prijekog suda Dinarske oblasti (osn. 31. XII. 1942.), zatim od sredine 1943. nacionalni povjerenik Kosovskog etnikog korpusa, pa Ljotiev delegat za Dalmaciju, a u oujku 1944., s uspostavljanjem etnikog kotara na Kosovu, bio je postavljen od ujia za kotarskog predstojnika (sreskog naelnika). 148 HDA, Fond. br. 1491/OZNA Hrvatske, 11. Podruje Dalmacije. 70. Opunomostvo OZNE Kninskog podruja od 21. VIII. 1944., str. 35. 149 HDA, ZKRZ GUZ 2362/4-45, etnici, kutija 21. 150 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Izvjee Zapovjednitva 7. orunike pukovnije od 17. III. 1944. Glavarstvu graanske uprave u Splitu o teroristikom postupanju etnika prema hrvatskom puanstvu na podruju Orunikog voda Drni. 151 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21.

279

Miljevci 2008. protiv partizana, to im je samo bilo opravdanje pred njemakim vlastima za pljakanje, zlostavljanje te ubijanje hrvatskog stanovnitva, uglavnom nezatienih staraca, ena i djece. Tako primjerice 22. veljae 1944. preduzeli su etnici (iz navedenih postaja) akciju proti partizana u katolikim selima: Dubrava, Danilo Kraljica, Radoni i Gori (juno od Miljevaca, preko ikole), a ove etnike predvodio je njemaki asnik sa nekoliko njemakih vojnika koji govore na jezik i koji u Drniu slue kao tumai. U toj akciji ubijeno je oko 30 civilnih osoba (od djeteta od 18 mjeseci do staraca od 80 godina), a vie od toliko je zlostavljano, vei broj kua je zapaljen, opljakana je ukuanima rubenina, posteljina, dragocijenosti, novac, duhan, vino rakija i sve to se moglo nositi. Ti pothvati navedenih etnikih postrojbi nastavljali su se tako da imamo gotovo svakodnevne pljake (veinom blaga) i zlostavljanja Hrvata u Goriu, Konjevratima i Radoniu te okolnim selima. Zato se puanstvo tih i okolnih sela obratilo pismenom molbom orunitvu u Drniu da ih zatiti od etnika jer su u protivnom primorani da bi spasili svoje i svojih porodica ivote da napuste domove i pou u umu, da bi barem kod partizana nali pomoi za sebe i svoje porodice. O tome su usmeno i pismeno obavijeteni Nijemci u Drniu, ali osim usmenih obeanja da e sve uiniti da se to vie ne dogaa nije se nita dogodilo pa su etnici nastavili s nasiljem poto im je ba cilj i svrha da hrvatsko puanstvo otjeraju u umu.152 Slino se obratila i Kotarska oblast u ibeniku povodom proglasa skradinskih etnikih postrojbi od 20. III. 1944. protiv partizanskog pokreta i njegovih pomagaa (kojima se prijeti prijekim sudom, ime su uzurpirali vlast). U izvjeu se zakljuuje da s obzirom na dosadanju praksu to biva upereno samo na Hrvate i sve to je hrvatsko jer se pod nazivom partizanstvo u oima etnika skrivalo hrvatstvo. Tako etnici mogu lako /kao i do sada/ da imputiraju partizanstvo bilo kojem pa i najboljem Hrvatu, analogno proglasu, biva unapried na smrt osuen i upropatena sva njegova imovina.153 I etnici na podruju Promine vre upade, pljakaju i ubijaju tamonje stanovnitvo. Tako je 4. IV. 1944. 1200 etnika Kosovskog etnikog korpusa pod zapovjednitvom Sime Radia i Boka Asanovia dolo u Nemen sa 24 ustae posade Razvoe, te su etnici ubili 9 osoba, 15 kua zapalili i vie vina prolili i potom su otili za Kistanje. Oko 100 osoba se spasilo bijegom u kanjon Krke te se pod zatitom Prominskog partizanskog odreda prebacilo preko Krke i smjestilo u zbjeg u Bukovici, meu koji nekolicina i s graninog miljevakog podruja. Meu ubijenim Hrvatima bila je jedna djevojica od 8 mjeseci i starica od 85 godina, to je posebno odjeknulo u Promini, ali i na susjednim Miljevcima. Kotarski NOO Promina-Miljevci je proglasom informirao stanovnitvo o tom zloinu, navodei i podatke o rtvama, upozorivi
152 Isto. 153 VA VII, Bgd., A NDH, Fond: Ministarstvo za osloboene krajeve, dok. reg. br. 24/1-2., kut. 267. Izvjee Glavarstva graanske uprave za Dalmaciju u Splitu od 23. III. 1944. Ministarstvu za osloboene krajeve u Zagrebu o izvjeu Kotarske oblasti u ibeniku u kojem izvjeuje o uzurpiranju vlasti po etnikim postrojbama u Skradinu. Tu se dodaje jo kako etnici iz svoga biesa i svoje mrnje Hrvate obenito nazivaju svakim imenima, pa ak i da su partizani, a prave partizane, pa bilo koje, nazivaju ustaama i tako to serviraju njemakim vlastima.

280

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE ga i ovim primjerom kako etnike bande ujia i kralja Petra spremaju krvavu budunost cijelom hrvatskom narodu pozvavi ih da stupe da se orujem u ruci suprotstave etnicima u sastavu Prominskoga partizanskog odreda. etnici su imali jo nekoliko slinih upada te su do poetka srpnja 1944. ubili u Promini 22 Hrvata i 2 Srba.154 Nakon tih akcija partizani su izvjeivali kako na opini Promina 85% naroda je uz nas, do su za opinu Miljevce konstatirali kako na njoj imaju ustae utjecaj i mi tamo slabo djelujemo radi tekoe prodiranja s time da i HSS ima takoer utjecaja u Miljevcima.155 Potrebno je spomenuti da su miljevaki ustae pozorno pratili aktivnost Partizanske ete koju je predvodio ime Kului nakon njezine akcije u Razvou (gdje su rastjerali ustaku miliciju, 31 milicionera odveli sobom i ugnijezdili se u selu) i Veluiu gdje su kod oba napada bili odbijeni od tamonje ustake milicije. Prikupii podatke da se Prominski partizanski odred, uz vodstvo ime Kuluia sprema napasti ustaku miliciju u Pakovu selu, njezin zapovjednik i zapovjednik III. sata I. Ustake bojne u Rokom slapu poduzeli su 14. IV. 1944. pothvat protiv partizana. Kod Kljua blizu obale ikole dolo je do borbe u kojoj je Kului, koji je bio u izvidnici poginuo sa jo jo trojicom partizana, dok su dvojica zarobljena, a trojica ranjena, kojom prilikom su ustae imale dva mrtva i trojicu ranjenih 156 Partizani su odmah reagirali i prema izvjeu novouspostavljenog Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 5. V. 1944., jedna udarna grupa P(romiskog) P(artizanskog) O(dreda) ubila je ustakog pijuna, glavara sela u Drinovcima - Miljevci.157 U takovoj situaciji Nijemci nastoje ojaavanjem svojih snaga, objedinjavanjem protupartizanskih snaga (etnika i oruanih snaga NDH) pod svojim zapovjednitvom te uvrivanjem poloaja i objekata osigurati svoje glavne opskrbne prometnice Drni-Roki slap (koja im postaje vrlo bitna zbog prometa prema Benkovcu i Zadru), Drni-ibenik i Drni-Unei-Perkovi-Split, primjenjujui odmazdu za svoje ubijene asnike i vojnike. Vlasti NDH su nastojale ojaati svoje oruane snage mobilizacijiom u ustaki zdrug ili ustaku miliciju (i na podruju miljevake upe), etnici takoer to nastoje mobilizacijom pravoslavnog stanovnitva i dovlaenjem novih snaga. Partizanski pokret nastoji promidbom, pojedinim akcijama te osnivanjem i aktivnou svojih organizacija na tome terenu onemoguiti sve navedene i ojaati svoj poloaj, uspostaviti nadzor nad pojedinim selima te u njima uspostaviti svoju vlast. Rukovodstvo KPH procjenjuje kako hrvatsko stanovnitvo u opina Miljevci, Drni i Zagora (prema komunistikom ustroju) smatra NDH jo i danas svojom dravom, te se
154 Z. Dizdar, Zloini etnika u Promini , n. dj., 22-24 i 26-27. 155 HDA, SKOJ-32/3571.Mjeseno izvjee Okrunog komiteta SKOJ-a Knin upueno 18. IV. 1944. Oblasnom komitetu SKOJ-a za Dalmaciju o radu. Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. (Izvjee Velike upe Bribir-Sidraga iz Drnia 29. IV. 1944.). U njemu se navodi kako je na mjestu borbe naeno est ubijenih partizana. 156 HDA, KP-311/3373. Izvjee Kotarskog komiteta KPH Promina-Miljevci od 17. IV. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin o stanju na podruju kotara. Partizanski i ustaki podaci o broju ubijenih i ranjenih u toj akciji su razliiti od navedenog u gornjem izvjeu . 157 HDA-KP-311/3404. i 3472. Kotarski komitet KPH Drni-Promina osnovan je odlukom OK KPH Knin 20. IV. 1944. i sastojao se tada od: Rade Ivaza, kao sekretara i lanova. Zlatka Sinobada, sekretara Kotarskog NOO-a, Jukica Brai, Dane Cvetkovi i Ivica Brai, sekretar Kotarskog komiteta SKOJ-a.

281

Miljevci 2008. odazvalo u potpunosti ustakom pozivu i doli na mobilizacijski pregled u Drni, ali su potom vraeni kuama jer jo nisu stigla odijela. To je bio razlog da su komunisti na tome podruju imali relativno malo svojih organizacija i uporita.158 Uz garnizon u Drniu postojale su tada znatne snage u Trbounju (do 300 ustaa VII. U.Z. i oko 60 milicionera), Oklaju (80 ustaa), Razvou (40 ustaa, oko 50 etnika i 35-40 milicionera), iritovcima (28 ustaa i 20 andara) i Rokom slapu (oko 110 ustaa) uvaju centralu koja opskrbljuje sve rudnike oko Drnia i grad sa svjetlom i most preko Krke koji su Nijemci, nakon saveznikog bombardiranja i razaranja, popravili jer im je ovo nakon saveznikog ruenja mosta u Skradinu jedina linija Drni-evrske-Benkovac. U to vrijeme radio je i rudnik u iritovcima s oko 80 radnika, a radi sumnje da surauju s partizanima ustae su uhitile est ljudi iz iritovaca i zatvorili ih u Drniu. Ustako zapovjednitvo na Rokom slapu zabranilo je svako kretanje u irem rajonu nakon 21 sata. Sredinom lipnja stigla su pojaanja od po 50 Nijemaca u iritovce i na Roki slap kao osiguranje kolona koje iz Drnia prolaze preko Rokog slapa, kojima su ustae garantirale sigurnost prometa. Saveznici su bombardirali Roki slap u vie navrata (npr. 16. i 17. VI.) i uspjeli potom unititi centralu tako da su drniki rudnici prestali raditi. Dok su partizani postavljanjem mina na cestu Drni-Roki slap nastojali omesti promet njemakih kolona, jedan je njemaki kamion naiao na partizansku minu i bio zaustavljen, a nou 16./17. VI. naiao je na minu i jedan njemaki motocikl s prikolicom kod iritovaca te su 2 njemaka asnika bila ubijena i vojnik koji ih je vozio.159 Nijemci su traili da se za odmazdu na istom mjestu objesi est mjetana. Ustae su na to bile uhitile Antu, Paju i Stipu Kozia, Jandru Malenicu, te Ivana i Josu Galia. Posljednja dvojica su sluajno uspjeli pobjei te su Nijemci objesili ostalu etvoricu na telegrafske stupove na mjestu eksplozije mine, a 25. VI. dovedeni su iz zatvora u Drniu i objeeni jo Stipe Kozi pok. Pake s Miljevaca te bivi uitelj na Miljevcima Leaji. Traili su da se u miljevakim selima ustroji milicija koju e oni naoruati, a koja e osiguravati cestu (tako da na svaki kilometar bude rasporeeno po est milicionera). Ako seljaci ne uzmu puke i osiguravaju cestu, a cesta bude minirana Nijemci su prijetili da e ih vjeati na telegrafske stupove.160 Prema izvjeu Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina upuen 23. VI. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin, situacija na Miljevcima je nakon stradanja brae Kozia teka.161 Imamo zabiljeena i neka dezertiranja Miljevana iz partizana poetkom srpnja 1944. kao npr. jednoga Galia.162
158 HDA, KP-311/3472. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 18. VI. 1944. Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju o politikoj situaciji, organizacijskom stanju i radu. 159 HDA, 1491/OZN-a Hrvatske; 11.70. Izvjea Rajonskoga obavjetajnog centara Knin (ROC Knin) br. 33, 34 i 36. Glavnom obavjetajnom centru Hrvatske od 10, 13 i 20 VI. 1944. godine. 160 HDA, 1491/OZN-a Hrvatske; 11.70. Izvjea ROC Knin od 30. VI. i 3. VII. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin. Na kartonu stavljenom na prsa objeenog Leajia na zahtijev Nijemaca ustae su napisale: Ovako e biti onome koji se usudi da ih skida ili ta radi i ukoliko budu postavljene mine na cestu da e proslijediti i u budue. 161 HDA, KP-311/3485. 162 HDA, KP-311/3520. Obavijest Okrunog komiteta KPH Knin od 8. VII. 1944. Kotarskom komitetu KPH Drni-Promina.

282

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE Ocjenu politike situacije na sektoru Miljevaca dao je Gojko Jakovev, rukovodilac KPH u Prominskom partizanskom odredu, u svom izvjeu od 30. VI. 1944. upuenom Okrunom komitetu KPH Knin. On konstatira kako se politika situacija na Miljevcima izmijenila na tetu partizana zbog nedostatka uporita NOP-a i nedovoljnoga politikog rada na tome terenu. Uz to Nijemci su, nakon nekoliko diverzantskih partizanskih akcija (na cesti Drni-Roki slap) u znak odmazde, objesili najprije etvero, a zatim jo dvojicu suradnika NOP-a na telegrafske stupove. Jakovev dalje istie kako tim terorom uz svoju politiku aktivnost, Nijemci i ustae uspijevaju mase na tom podruju Miljevaca pasivizirati prema partizanima, primorati ih da prime oruje, ustroje se kao milicija te uvaju sela od partizana i tako osiguravaju nesmetan njemaki promet kroz to podruje, uz spremnost za borbu s partizanima ukoliko se tu pojave. Jakovev konstatira kako se veina tamonjih seljaka rukovodi politikom HSS-a uvanja glave te odlaenja u domobrane u Drni koje ni Nijemci ni etnici ni partizani ne diraju. Da bi se takvo stanje prevladalo, Jakovev smatra da je prijeko potreban koordiniran rad svih snaga NOP-a te organiziranje uinkovite informativne slube. U vezi s tim napominje kako oekuje izvjetaj od druga Tomaevia, kojeg nam je juer obeao poslati sa terena Miljevaca kojega e po prijamu proslijediti Komitetu.163 ini se da zbog njemakih prijetnji Miljevani nisu imali izbora te 5. srpnja 1944. u selima iritovci, Klju, Kaoine i Karali primili su seljaci puke za uvanje ceste Drni-Roki slap koju na smjene uvaju po noi. Nijemci su im zaprijetili ako njemaki kamion naie na minu da e objesiti 6 milicionera i 4 partizana ili talaca iz zatvora.164 Seljaci ipak nisu mogli osigurati cestu od partizanskih mina te ve 8. VII. njemaki vojnici ponovo su objesili u iritovcima (Miljevci) tri drugarice i to dvije seljanke iz Miljevaca i jednu ne zna se odakle je. Takoer su istoga dana na drugom mjestu izvan Miljevaca objesili 7 drugova i drugarica.165 Okruni komitet KPH Knin u svome mjesenom izvjeu obavjetava 15. VII. 1944. Oblasni komitet za Dalmaciju i o situaciji na podruju Miljevaca sljedee: U Miljevcima su Nijemci od naih mina imali mrtvih nekoliko viih ocira. U znak represalija objesili su na telegrafske stupove 6 ljudi koji su tako visili nekoliko dana. Narod Miljevaca, vrlo slabo obavjeten o situaciji u svijetu i kod nas, podlegao je strahu i prijetnjama ustaa i ponovo formirao miliciju. Ovog mjeseca mi smo na toj opini osnovali Opinski komitet i poeli prodirati sa naom tampom. Dalje navode kako taj Opinski komitet Miljevci ine ime Ivi, Stipe Tomasovi i Marko Gveri. Nakon partizanskog zauzimanja Oklaja 2. VIII. 1944. u kojem se nalazilo oko 150 ustaa (te neto domobrana i orunika) milicija u Miljevcima vratila je oruje te odbila da i dalje uva cestu kako su im Nijemci zapovjedili. Partizanski objavjetajac prosuuje da je razlog u tome to je tijekom borbe
163 HDA, KP-311/3499. 164 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee ROC Knin od 10. VII. Okrunom komitetu KPH Knin. 165 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja br. 55 od 20. VII. 1944 OZNI VIII. korpusa Hrvatske.

283

Miljevci 2008. u Oklaju poginulo i nekoliko domobrana, te su Miljevani osjeali da nai nee mnogo u akcijama voditi rauna da li su milom ili silom primili oruje.166 Tada je u iritovcima bilo 28 ustaa i 20 orunika, u Rokom slapu 120 ustaa i 15 ustaa u jednom bunkeru iznad Slapa, na Visovcu 8 ustaa, u Nos Kaliku 35 etnika, na Miljevcima 70 ustakih milicionera prisilno mobiliziranih od Nijemaca za uvanje ceste Drni-Roki slap, u Trbounju 300 ustaa, u Veluiu etnici i u Razvou 40 ustaa.167 U pojedinim mjestima taj broj je oscilirao. U drugoj polovici 1944. situacija je i u neposrednoj okolici Miljevaca postajala sve sloenija, koncentracija snaga sve vea pa i pljake i teror nad stanovnitvom sve vei. Tako je oko 200 etnika iz Konjevrata i Skradina vrilo 2. VII. 1944. pretraivanje podruja izmeu ibenika i Skradina i rijeke Krke, pri emu su pljakali i zlostavljali hrvatski ivalj, posebice u Bilicama, ubivi dvojicu mjetana. Nakon nekoliko dana Nijemci su za odmazdu zbog partizanskog napada u Konjevratima objesili 8 drugova i drugarica, a zatim su i etnici iz inia 29. VII. saekali i napali troje ljudi iz Pakova sela, od kojih su ubili dvoje, dok se jedan uspio spasiti bijegom.168 Treba kazati da su se tada u okviru etnika u Skradinu nalazila etnika skupina i na podruju Miljevaca u Nos-Kaliku, drei tu uglavnom strau. S obzirom na ope prilike obavjetajni Odsjek II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH prosuivao je da politike prilike na podruju drnikog kotara zadovoljavaju. To je zato to se vei dio iteljstva nalazi u raznim ustakim postrojbama na podruju kotara, gdje su po raznim selima osnovane seoske milicije pod zapovjednitvom VII. Ustakog zdruga u Drniu, tako da seljaci sa orujem u ruci uvaju svoje domove od prepada partizana i etnika. Istodobno je na tome podruju ustaki pokret bio djelatan, a u Drniu je bila djelatna i ustaka mlade. Dio pasiviziranih pripadao je bivem HSS-u, a oni su oekivali promjenu i svoj dolazak na vlast. to se tie komunizma i partizanskog pokreta, priznato je da oni ovdje imadu meu narodom vrlo slabu ili skoro nikakovu podrku, te da se tek neznatan broj itelja nalazio u raznim partizanskim jedinicama izvan podruja drnikog kotara, u koji se katakad zalijeu iz okolnih podruja i ponovo povlae to dokazuje da nemaju podrke meu puanstvom. Istodobno se pravoslavno puanstvo listom opredijelilo za etnike te se veinom mukarci nalaze u etnikim redovima na podruju kotar Drni, i tek manji dio je otiao u umu te se nalazi u partizanskim redovima. Starokatolici iz Kriaka zbog blizine jaih okolnih etnikih organizacija opredijelili su se za etnike. etnici dijelom vre osiguranje ceste ibenik-Drni, a i ceste Drni-Knin, ali i puteva oko Skradina nasuprot Miljevcima, a i oni i njihovi simpatizeri nalaze se pod njemakom zatitom. Zbog prisutnosti jaih hrvatskih snaga smatrali
166 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja br. 59 od 11. VIII. 1944. 167 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZN-e pri Komandi kninskog podruja br. 60 od 21. VIII. 1944 OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 168 HDA, KP-311/3535 a. Izvjee Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 14. VII. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin o najnovijim dogaajima; Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Obavjetajna izvjea Odsjeka II Odjela B GRAVSIGUR-a Predsjednitvu vlade od 1129. VIII. 1944. o zlostavljanju hrvatskog ivlja po etnicima u ibenskom kraju i o etnikoj djelatnosti i zlodjelima na podruju Drnike krajine.

284

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE su da je dranje etnika na ovome podruju snoljivo, a zbog istih razloga i postupci Nijemaca su korektniji i normalniji. U politikom pogledu pravoslavno puanstvo negativno je raspoloeno prema Ustakom pokretu i N.D.H. te oekuje uzpostavu Jugoslavije.169 U mjesenom izvjeu Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 25. VIII. 1944. upuenog Okrunom komitetu KPH Knin uglavnom potvruju gornje navode.170 Tu za opinu Miljevce navode kako na njezinu podruju veina naroda je krvno vezana za ustae, ali nakon likvidiranja Oklaja narod je poeo da uvia nau snagu i interesira se sve vie za nau borbu, oituje se u tome to je milicija iz sela iritovci, Kaoine i Drinovci odloila oruje i nalazi se kod kue i nee da se odazove na poziv ustaa. To je zbog toga to su Nijemci i ustae dosta naroda internirali i objesili. Ipak to onemoguuje masovniji rad nego samo pojedinani. Pa iako tisak NOP-a dopire svugdje, ali zbog velike nepismenosti slabo se ita. Smatraju da ustae nemaju vidnijega politikog utjecaja ni kakvih slogana ve samo se slue prijetnjom i terorom, ali da zato pijuna ima dosta i nastojaemo da ih likvidiramo. Konstatiraju kako su slogani (parole) pisani na glavnim prolazima i da su dobro odjeknule meu narodom. Navode da etnici samo u Nos Kaliku dre neku strau, gdje se kad nema stranih etnika moe doi u selo u koje tisak NOP-a stalno dolazi. Od akcija navode se one Prominskoga partizanskog odreda od 20. VIII. 1944. na Plou (Miljevci) kojom prigodom je bilo zarobljeno 8 ustaa kao i jedna teka Breda, 1 pukomitraljez, laki baca municije i neto ebadi i ona 22. kolovoza na Miljevce i Razvoe kojom prigodom je dotjerano oko 340 glava blaga od kojeg je ustavljeno oko 100 glava, a drugo je vraeno naim simpatizerima uglavnom u Razvou. To blago je s nekoliko konja poslano XIX. diviziji NOVJ-a. lanovi Opinskog komiteta KPH Miljevci u tom razdoblju nisu kolektivno djelovali. Marko Gveri se nalazio na kursu, a ostala dva na miljevakom podruju, od kojih (Stipe Tomasovi) koji se nije saivio sa ivotom na terenu, obolio, a drugi (ime Ivi) uglavnom je radio na svoju ruku. Postoji i Opinsko rukovodstvo SKOJ-a za Miljevce od pet lanova (2 iz vojske i 3 iz Skojevskih grupa koje su postojale na terenu koje je poelo hvatati vezu i stvarati uporita u selima gdje ih do sada nije bilo. to se tie USAOH-a na podruju opine Miljevci navodi se da ima omladine koja simpatizira partizansku borbu i pokret, zalau se za materijalnu pomo i provoenje naih drugova iako pod tekim uvjetima i terorom. To se odnosi i na ene koje su vezane za na pokret rodbinski, ali je ipak sa njima nemogue djelovati. Ne postoji opinski NOO Miljevci ve je Marko Gveri bio predstavnik Miljevaca u Kotarskom NOO-u Drni-Promina. U iritovcima se, prema partizanskoj obavjetajnoj slubi, tada nalazilo 60 ustaa i 33 domobrana. Poetkom kolovoza 1944. bila je osnovana i Komanda mjesta Drni u sastavu: zapovjednik Boko Depina, zamjenik Jukica Brai i politiki komesar Ivan Vrekalo.
169 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Izvjee Odjela B - Odsjek II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH od 18. VIII. 1944. Predsjednitvu vlade NDH o prilikama na podruju kotara Drni. 170 HDA, KP-312/3784.

285

Miljevci 2008. Ovo je vano istaknuti jer je to utjecalo na rad komunistikih vlasti kada su uspostavljale svoju vlast na ovome podruju nakon osloboenja. Prema Obavjetajnom izvjeu Odsjeka II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH od 17. VIII. 1944. za susjedno podruje ibenskog kotara tamo je situacija bila daleko sloenija i drukija. Tu veliki broj Hrvata simpatizira sa partizanima, te na razne naine podravaju i pomau partizansku borbu, a razlog je prilina komunistika orijentacija stanovnitva za vrijeme Jugoslavije i teror talijanskih okupatora. Zato se vei dio itelja nalazio meu odmetnicima, dio je prisilno mobiliziran za vrijeme partizanske vladavine i prebaen je na otok Vis kao i Dugi otok, dok se drugi dio nalazi u umama u raznim partizanskim odredima. U vrijeme kada je pisano izvjee na podruju kotara nisu se nalazile neke jae partizanske jedinice ve samo manje partizanske skupine, koje paze na ceste (za Split, Zadar i Drni Z.D.) i vre napade na kolone. Tamonji etnici nalaze se pod zatitom Niemaca, te je i to jedan od razloga, da mnotvo svieta bjei u umu. etnika komanda nalazila se u Zablau, etnici su dobili njemake odore i predstavljali su najveu opasnost za tamonje hrvatsko puanstvo, koje ubijaju pod vidom partizana (kao primjerice don Antu Jureva i don Ivana Jureva, dvojicu najboljih sveenika), to izaziva strah ali i ogorenje naroda protiv njemakih vlasti, koje ove etnike zatiuju, oblae, hrane i naoruavaju. Zato zbog te njemakoetnike suradnje nije niti udo, da se hrvatski ivalj dri pasivno ili da simpatiziraju partizane. Inae njemake vojne vlasti postupaju u ibeniku vrlo nekorektno, a Niemci se ponaaju kao suvereni gospodari, a ne kao saveznici, zbog ega ne udi to se svatko boji vie svakoga, nego li pojedinice hrvatske oblasti. Od oruanih snaga NDH postojala je jedna manja domobranska postrojba sastavljena od domaih ljudi koja je uglavnom drala strae. Ustakom pokretu puanstvo nije bilo privreno te osim Ustakog logora u ibeniku nije se uspjelo organizirati niti jednu ustaku politiku jedinicu na podruju cijelog kotara. Na kraju smatraju da bi se dolaskom u ibenik jedne ustake prostrojbe stanje znatno popravilo.171 Oekujui mogue savezniko iskrcavanje na nau jadransku obalu vojvoda Momilo uji, zapovjednik Dinarske etnike divizije, upuuje prema ibeniku dio svojih snaga (iz I. Dalmatinskog i I. Bosanskog etnikog korpusa) kako bi doekale saveznike snage. Dana 28. VIII. 1944. odran je u itniu etniki zbor na kojem je govorio i uji. Nekoliko dana potom etnici Moseke brigade iz itnia krenuli su u operaciju prema Konjevratima i dalje prema ibeniku protiv partizana.172 Tu su s etnicima iz okolnih postrojbi poinili vie zloina tijekom rujna 1944. od kojih je posebno bolno odjeknuo u
171 HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2362/4 1945., kut. 21. Izvjee Odjela B - Odsjek II GRAVSIGUR-a MUP-a NDH od 17. VIII. 1944. Predsjednitvu vlade NDH o prilikama na podruju kotara ibenik. 172 HDA, KP-312/3626. Izvjee upueno Okrunom komitetu KPH Knin od 30. VIII. 1944. o stanju na drnikom podruju. uji je uz ostalo kazao: Naa borba je za Kralja i samostalnu Srbiju, koju emo mi sami stvoriti i svak tko nas bude ometao u stvaranju velike Srbije, mi emo da se suprostavimo i da vodimo borbu do poslednje kapi krvi... Nova vlada sastavljena u Londonu (na elu sa ubaiem Z.D.) to nije naa nego partizanska, jer su u njoj sve predstavnici partizanski. to se tie ubaia, Tita i Pavelia oni su svi jednaci i svima je isti plan stvaranje samostalne Hrvatske.

286

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE iroj okolici, pa i na Miljevcima, onaj u Biinama (12. IX.) kada su etnici ubili 26 tamonjih Hrvata (12 djece od kojih je jedno bilo staro est mjeseci, zatim 8 ena i 6 mukaraca, uglavnom staraca), navodno partizana.173 etnici su se povukli s ovoga podruja zajedno s Nijemcima od 3. do 5. XI. 1944. Od tada je cijeli ibensko-drniki kraj bio pod nadzorom partizana. Okruni komitet KPH Knin u dopisu Kotarskom komitetu KPH Drni-Promina od 29. VIII. 1944. trai da se na okrunu konferenciju NOF-a poimenino pozovu, uz ostale, i Marko Kozi i Marko Gveri.174 Ista je odrana 11. IX. 1944. u Erveniku, i na njoj je izabran Okruni odbor JNOF-a Knin od 44 lana, od kojih su njih ak 34 bili lanovi KPH, a meu izabranima nalazio se i tadanji miljevaki upnik fra Ivan Tomaevi (bivi narodni poslanik s liste JNS-a), koji je tada prebjegao u partizane i bio izabran i za delegata kninskog okruga za Zemaljski odbor JNOF-a Hrvatske. Od partizanskih akcija navodi se ona nou 6./7. IX. 1941. dviju eta Prominskoga partizanskog odreda na ustaki bunker na Rokom slapu gdje je, prema njihovu izvjeu, bilo ubijeno 9 ustaa, zarobljeno 6 puaka, jedan teki mitraljez i jedan pukomitraljez te 1000 metaka i oprema.175 Dok Kotarski komitet KPH Drni-Promina 27. X. 1944. izvjeuje Okruni komitet KPH Knin kako su ustae ubili imu Lovria, predsjednika Mjesnog NOO-a iritovci i Antu Lovria.176 U izvjeu Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 22. IX. 1944. o politikoj situaciji nakon akcije, pljaki i zloina oko 3000 etnika u Promini, te smjetaja posade od 150 ustaa i 50 Nijemaca u Oklaj, ime je tu trenutno onemogueno politiko djelovanje, za Miljevce se navodi kako ima uvjeta za mobilizaciju. Meutim, istiu kako su Miljevani veliki lokal patriote i ele da stvore zasebnu Miljevaku jedinicu, to bi im trebalo omoguiti te trae da tamo doe partizanski potporunik Mile Lovri, koji uiva ovdje veliki autoritet te bi i mobilizacija u partizane bila mnogo uspjenija.177 Iz mjesenog izvjea Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 13. X. 1944. vidi se da NOP na podruju Miljevaca nije se mogao pohvaliti nekim uspjesima. Tako je predloeno Okrunom komitetu KPH Knin da se Opinski komitet KPH Miljevci rasformira, jer je bolesni lan prebaen na Vis i na miljevakoj opini na kojoj nema nijedne partijske jedinice ostao samo Marko Gveri, koji bi se s Markom Koziem prikljuio prominskoj eliji KPH Podi, i ostao u Kotarskom NOO-u. Na podruju miljevake opine uspjelo se osnovati tek tri
173 Z. Dizdar-M. Sobolevski, n. dj., str. 655. Tu su navedena i imena i prezimena tih etnikih rtava. 174 HDA, KP-312/3620. 175 HDA, KP-312/3631. Izvjee Partijskog rukovodstva Prominskoga partizanskog odreda od 7. IX. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin. 176 HDA, KP-312/3672. 177 HDA, KP-312/3636. O toj etnikoj akciji opirnije vidi: Z. Dizdar, etniki zloini u Promini , n. dj., str. 24-25. Mnogi ljudi su traili spas u dolini Krke te preko Krke u Bukovici, odakle je skupina od oko 230 Prominaca, veinom ena i djece prebaena u Primorje i zavrila u egipatskom El Shattu, meu kojima je bilo 8 izbjeglica iz iritovaca, odakle su se vratili kuama tek nakon zavretka rata.

287

Miljevci 2008. simpatizerska kruoka od osam lanova, a djelovalo je i Opinsko rukovodstvo SKOJ-a Miljevci s tri aktiva od ukupno 14 lanova.178 Akcijama partizana u istonom dijelu drnikog kotara i njihovim prodorom u Petrovo polje iz kojeg su se povukli, poveao se broj aktivista partizanskog pokreta na tome podruju tako da je 8. X. 1944. osnovan i Drniki NOP odred od tri partizanske ete. Istodobno imamo nove etnike upade, pljake i zloine u Promini kojima, prema miljenju Kotarskog komiteta KPH Drni-Promina od 8. X. 1944., nastoje narod zaplaiti, gospodarski ga otetiti, a sebe ojaati.179 U tom politikom izvjeu se navodi kako posebno veliki utjecaj etnici imaju u Veluiu. Zatim da su ustae u Trbounju protjerali i opljakali obitelji partizana (kao npr. obitelj Marin), a to je uplailo Miljevane, koji se boje represalija, iako se tamonji narod sve vie opredjeljuje za na pokret. Zato konstatiraju da ih se nee moi mobilizirati na dobrovoljnoj bazi ve jedino partizanskom vojskom gdje bi se moglo pokupiti od 80 do 100 ljudi od 17 do 30 godina. No, ni ustae nisu mirovali te su i oni mobilizirali Miljevane u svoje redove te su ti novomobilizirani ustae na zboru u iritovcima 15. X. 1944. poloili prisegu uz prigodne govore. Istodobno je OZNA pri Komandi podruja Knin prikupljala podatke i karakteristike o licima iz miljevakih sela.180 No, situacija na okolnim podrujima primorala je Nijemce i njihove suradnike na povlaenja pred snagama NOP-a i s ovoga podruja gdje su posebno bila izraena vea oruana sueljavanja, ali i stradanja stanovnitva sve do 3. XI. 1944. Naime, tada se Nijemci (Borbena grupa Allermann od etiri bataljuna, jedna eta, etiri baterije), etnici (Prvoga dalmatinskog i Prvoga bosanskoga etnikog korpusa) te manji broj pripadnika oruanih snaga i vlasti NDH, povlae iz ibenika prema Drniu uz stalne borbe s partizanskim postrojbama, koje su im uz prometnicu Lozovac-Konjevrate-itni nanijele vrlo teke gubitke. Ove snage nou 4./5. XI. 1944. naputaju i Drni u koji ulaze partizanske postrojbe Jedanaeste dalmatinske brigade, Drnikog i Mosorskog NOP odreda. Tako je i cijelo podruje Drnia dolo pod nadzor komunistikih partizanskih postrojbi, koje uz nastavak borbenih djelovanja prema Kninu i dalje, odmah nastoje uspostaviti svoju vlast, ukljuujui i prostor miljevake upe gdje je dotad nisu imali, ne birajui pritom sredstva. Tako su se i Miljevci nali osloboeni. Bio je to poetak krvave komunistike strahovlade koju je vie od 100 Miljevana Hrvata platilo ivotom uglavnom bez suda i krivnje, a na podruju Drnike krajine njih vie od tisuu. Komunisti od poetka studenoga 1944. nastoje uspostaviti osnovne
178 HDA, KP-312/3656. 179 HDA, KP-312/3647. 180 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja br. 97 od 20. X. 1944. OZNI za oblast VIII. korpusa. O govornicima na tom ustakom zboru u iritovcima novomobiliziranim i prisegnutim ustaama Miljevanima govorili su: ustaki sveenik (fratar) fra Boo Vukdelija koji je meu ostalim kazao: Ustae ne bojte se nikoga, naa pobjeda je sigurna. Iza njega je govorio ustaki ocir isto samo nadodao da e rat potrajati jo najmanje 5 god. Govorio jo jedan fratar sa Visovca najvie se osvrnuo i napao fra Ivana Tomasovia koji se nalazi u redovima NOV i proglasio ga ludim, tj. da nije vie katoliki sveenik. Zatim govorio njem. porunik isto ponovio borie se protiv partizana i da e im pomoi.. Dalje se konstatira da je na zboru bilo malo civ. naroda, te obavjetava da alju karakteristike za sela Bogeti, Kaoine, Karali i Biskupija, te popis lica iseljenih u Slavoniju sa op. Miljevci.

288

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE instrumente svoje vlasti u Drniu i na podruju opine Miljevci (koju su osnovali 9. XI. 1944.) i drnikog kotara u cjelini te uvrstiti svoju vlast, obraunavajui se pritom sa zaostalim skupinama ustaa i etnika, ali i svim drugim stvarnim ili potencijalnim politikim protivnicima, koje jednostvano prozivaju banditima, suradnicima okupatora ili narodnim izdajicama i uglavnom bez ikakve posebno dokazane krivnje i bez redovitog normalnog suenja likvidiraju. OZNA pri komandi podruja Knin se odmah dala na posao. U njezinu izvjeu od 9. XI. 1944. navodi se i sljedee: Na centar nalazi se u Drniu. Hapenja su izvrena u samom Drniu, djelomino u okolici. Uspostavili smo logor. Tokom dananjega dana logor e biti prilino oien, tj. jedan dio emo poslati u operativne jedinice, jedan dio civila pustiti kui, a ostali dio e /biti/ zadran, uz napomenu da je u samom Drniu i okolici hapsio svatko na svoju ruku.181 O tome nas ilustrativno izvjeuje Kotarski komitet KPH Drni. Tadanji drniki kotar komunisti su podijelili u etiri opine: Drni, Miljevce, Prominu i Zagoru. U sastavu opine Miljevaci nalazila su se sela: Bogeti, Britane, Drinovci, Kaoine, Karali, Klju, Nos Kalik i iritovci. Tako se politikom izvjeu KK KPH Drni za razdoblje od 8. X. do 23. XI. 1944. navodi da se osloboenjem naeg kotara politika situacija naglo popravila, istiui kako je narod bio oduevljen naom vojskom i njezinom opremom kao i ponaanjem. No, iz daljeg navoda se vidi da je to bio samo privid i da to nije bilo ba tako. U njemu pie: Narod cjelog kotara, osim Optine Promina, jako je uplaen naroito poslije strijeljanja onih bandita. ak pronose vijesti da mi sve Hrvate streljamo, a ne Srbe i da su sve na vlasti Srbi. Radi pojanjenja rije je o strijeljanju u Badnju koje su komunisti izveli 18./19. XI. 1944. nou 23 osuenih Drniana, uglavnom uglednih Hrvata, meu kojima i fra arka Careva, drnikog upnika, o emu je 29. XI. izvijestila Slobodna Dalmacija donosei njihova imena.182 Dalje KK KPH Drni navodi da su se pojavili piljari, a za opinu Miljevci navodi se da je tamonji narod oduevljen naim pobjedama, te su navodno i oni koji su bili mali pijunii danas vrsto uz na pokeret i sve to im se trai daju i veselo se odazivlju na sjela i zborove, ali da smatraju da Maek nije kriv i da e se vratiti kralj. Konstatiraju da odbori JNOF-a nisu jo osnovani u svim miljevakim selima, da je u Drniu odran kotarski zbor s oko pet-est tisua nazonih i u Miljevcima (opinski) s oko 1700 nazonih te da se provodi mobilizacija na dobrovoljni nain kojoj je s miljevake opine mobilizirano 230 ljudi u partizansku vojsku, dok je s podruja drnikog kotara bilo tada mobilizirano jo 1300 ljudi.183 Taj broj se tijekom prosinca poveao na oko 2200 mobiliziranih na podruju drnikog kotara, te je ostalo jo oko 300 ljudi za mobilizaciju. Pritom se naglaava kako su se sela Miljevci koji su bili vie naklonjeni ustaama odazvali 100% na poziv u NOV, da
181 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 20. VII. 1944. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 182 A. avka, n. dj., str. 78-80 i 85. 183 HDA, KP-312/3692. Politiko izvjee Kotarskog komiteta KPH Drni od 23. XI. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin za razdoblje od 8. X. do 23. XI. 1944. Izvjee je potpisao Mirko Lonar, Srbin. Vidi: Slobodna Dalmacija, Split, 25. XI. 1944. gdje se istie veliki odziv u NOV na podruju Drnia i A. avka, n. dj, str. 82.

289

Miljevci 2008. katoliki sveenici na kotaru ne dolaze do izraaja te da se jedino moe zapaziti da je fra Ivan Tomasovi prepreden i da je ostao stari jugo-nacionalist.184 Ovi mobilizirani, esto bez ikakve vojnike obuke, bili su upueni u prve borbene redove te su mnogi poginuli tijekom kninske, bihake i drugih zavrnih operacija Jugoslavenske armije od XI. mjeseca 1944. do V. mjeseca 1945. godine. No, ve prema izvjeu KK KPH Drni od 21. XII. 1944. politika situacija se bitno promijenila, tako da je nestalo svakog oduevljenja te se osjea kod naroda jaka razoaranost. Odmah se daju i neki od razloga: Mobilisanjem velikog broja sa naeg kotara i uzimanjem hrane od naroda, narod je poeo da negoduje a nepravilan rad pojedinih odbornika jo pogorava stanje, zatim negodovanje radi nekih tipova koji jo etaju (dalje se navode etniki zapovjednici i neki od voa /Kriki, Pokrajac, Rebreek, Pavle Ceni i pop Sunajko/ - Z.D.), naroito se to primjeuje kod hrvatskih masa koje govore da mi Srbe neemo da zatvaramo ni da streljamo, te da Hrvate nema tko da zatiti. Konstatiraju da politika situacija na podruju opine Miljevci u zadnje vrijeme se pogorala iako su u svim selima izabrani odbori JNOF-a i Opinski odbor JNOF-a Miljevca. Za razliku od prije danas narod ako se neto od njega trai plae i kuka, ali iskazuje i pojedinanu spremnost za otpor tako da je neki ovjek ekao druga Lovria cijelu no u zasjedi. Dalje se navodi: Narod jo ne vjeruje u krivnju Maeka i puno negoduje radi Pavla Cenia i popa Sunajka ak govori da fratar Berkovi nije nikoga ubio ni opljaka, a da je Sunajko dolazio u akciju u hrvatska sela i govore da njih Hrvate nema niko da zatiti. Konstatira se da je na kotaru skoro sve mobilizirano dok preostale poneke kupimo s pozivima i sa patrolama i brzo e biti sve mobilizirano. Radi jae politike aktivnosti u Miljevcima je bilo odrano est sijela s ukupno oko 400 nazonih. Posebno se nastoji okupiti, pridobiti i aktivirati omladinu Miljevaca.185 Tako je u 1945. bilo mobilizirano u postrojbe JA jo 64 ljudi. Uhienja pa i strijeljanja od strane komunista se nastavljaju pa je 27. XII. 1944. u Drniu strijeljano jedanaest ljudi, meu kojima i fra Jozo Jerkovi. Prema podacima Okrunog komiteta KPH Knin od 24. I. 1945. s vojvodom M. ujiem otilo je s podruja toga okruga oko 1500 ljudi, a s ustaama oko 1000, a na okrugu je kroz mobilne popise Komande podruja Knin prolo 3338 ljudi. Tu se konstatira kako Hrvati ne osjeaju mrnju prema ustaama kao ni Srbi prema etnicima, te da kod mnogih Srba, zahvaljujui zaostacima ovinistike velikosrpske propagande, jo vlada nepovjerenje i mrnja prema federalnoj Hrvatskoj kao i prema Hrvatima uopte, napominjui kako se skupine etnika skrivaju oko Dinare, Kozjaka, Promine, Svilaje ili u pojedinim selima koje mi nazivamo piljarima.186 Poetkom 1945. komunisti poinju osnivati stalnu lokalnu vlast. Tako je odrana kotarska konferencija KPH Drni na kojoj je izabran novi Ko184 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 31. XII. 1944. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 185 HDA, KP-312/3723. Politiko izvjee Kotarskog komiteta KPH Drni od 21. XII. 1944. Okrunom komitetu KPH Knin za razdoblje od 23. XI. do 21. XII. 1944. godine 186 HDA, KP-298/1003. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 24. I. 1945. upueno Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju.

290

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE tarski komitet KPH Drni.187 Tako su 18. II. 1945. provedeni izbori za mjesne NOO-e na podruju kninskog okruga pa tako i drnikog kotara te za Opinski NOO Miljevci (na ijem je elu do tada bio predsjednik Ante Deronja, kojemu su zamjerali odreene nepravilnosti u radu), a na kojima su pravo glasa imale i ene. Na podruju opine Miljevci tada su bili Mjesni NOO Drinovci (koji je obuhvaao Drinovce, Klju i Nos Kalik) i Mjesni NOO iritovci (koji je obuhvaao Bogeti, Britane, Kaoine, Karali, iritovce i otok Visovac / fr. samostan/). Navodno je tada na izborima glasovalo 93,83 posto glasaa. Istodobno je bio i izbor za Kotarski odbor JNOF-a Drni u inji su Izvrni odbor kao odbornici Miljevaca izabrani Mile Lovri i Joso Ivi, dok su u Plenum iz miljevakih sela bili izabrani: Stipe Vlaji i Lovre Kulii Kaoine, imun Kozi p. Ivana i Stipe Malenica Pakin Drinovci, Niko Gali Bogeti, Petar Skoi Nos Kalik i Petar Skelin Karali.188 Tada je ponovno zapoeo s radom rudnik u iritovcima, koji je bio u vrlo loem stanju sa 102 zaposlena radnika. Nadglednik rudnika bio je Boo Odak, a komesar Marko Gveri. Radnici su, iako u vrlo tekim uvjetima, postizali dobre rezultate u radu. Tako su npr. u veljai 1945. proizveli 427,88 tona, a u oujku 837 tona ugljena.189 Istodobno su uslijedila gotovo svakodnevna uhienja na terenu pojedinih ljudi ili skupina. Do sredine svibnja 1945. i svretka rata u Miljevcima je bio odran jedan vei zbor i nekoliko sastanaka. Na podruju drnikog kotara 8. V. 1945. bilo je 140 lanova KPH (82 Hrvata i 58 Srba, 75 seljaka, 48 radnika, 9 intelektualaca, 6 namjetenika i 2 obrtnika) koji su u osnovi imali sve instrumente vlasti u svojim rukama.190 Taj broj lanova je do 15. svibnja 1945. porastao na 175 lanova KPH na podruju drnikog kotara (93 Hrvata i 82 Srba, od kojih je bilo 104 radnika i 71 seljak). Tada su na podruju Miljevaca postojale dvije organizacije KPH sa ukupno 22 lana KPH . Jedna koja je obuhvaala opinu Miljevce imala je 15 lanova, od kojih su 13 bili seljaci i 3 radnici, te 13 Hrvati i 2 Srbi. i druga u Rudniku-iritovci od 7 lanova KPH, radnika Hrvata.191 Tijekom rata, prema komunistikim podacima, s podruja drnikoga kotara sudjelovalo je u NOB-u 2119 boraca (1941. 52; 1942. 142; 1943. 379; 1944.
187 HDA, KP-298/1019. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 23. II. 1945. upueno Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju. U KK KPH Drni bili su izabrani: Mirko Jeli, politiki sekretar, Dane Cvjetkovi, organizacijski sekretar te lanovi: Markia Pokrovac, Ilija Medi, Mile Lovri, Dane Crnevi i Mileva Kutlaa koja je i sekretar KK SKOJ-a Drni. 188 HDA, KP-298/1019. i KP-298/1036. Mjeseno izvjee Okrunog komiteta KPH Knin od 28. III. 1945. upueno Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju. Tu je naveden i podatak o zavretku izbora 1. III. i postotku od 93,71% glasaa, ali se istike kako to nije mjerilo raspoloenja naroda ve planskog rada i straha ako se ne izau. Zatim se govori o aktivnosti piljara koji su osnovali jedan Letei vod za uznemiravanje te se istie kako je ve zavrena izgradnja logora i odmah emo otpoeti sa odstranjivanjem sumnjivih, a suenjem onih za koje je dokazano da su ih pomagali te o neprijateljskoj djelatnosti fratara koji su u Drniu pokuali osnovati neki pjevaki hor to su vlasti zabranile. O izborima vidi i: A. avka, n. dj., str. 168-169 i 174-176. 189 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 28. II., 18. i 29. III. 1945. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. 190 HDA, KP-298/1066. Izvjee novosnovanog Okrunog komiteta KPH ibenik (od prijanjih OK KPH ibenik i Knin) od 8. V. 1945. Oblasnom komitetu KPH za Dalmaciju. 191 HDA, Fond: MG - ibenik 41/X, 12. Pregled stanja i razvoja organizacija Saveza komunista na podruju administrativnog kotara ibenik za razdoblje od 1937. do 1957. godine.

291

Miljevci 2008. 1482 i 1945. 64), od kojih je njih 749 poginulo, a istodobno je 277 osoba stradalo kao rtve faistikog terora.192 Dio njih je bio s podruja miljevake upe, veinom mobiliziran 1944. i stradao u zavrnim operacijama krajem 1944. i do svibnja 1945., a dio u porau od 1945. do 1948., dok su rtve rata uglavnom stradale od Nijemaca, Talijana, ustaa i etnika. No, tu nisu navedene rtve partizana i partizanskih komunistikih vlasti tijekom rata i u porau koje brojem viestruko premauju navedene FT, a to pokazuju i najnoviji objavljeni podaci te podaci sa ovoga skupa, kojih je ukupno zajedno bilo 212.193 Tako su npr. oznai u kasnu jesen 1944. samo u jednom danu uhitili u Miljevcima 74 ljudi (mukaraca i ena) strapali ih u kamion, odveli u Ervenik i na tamonjem groblju kod katolike crkve pobili bez ikakvog suda.194 Dio onih koji su zarobljeni tijekom zavrnih operacija s ovoga drnikog podruja dospio je u zarobljeniki logor Komande - podruje Knin, koji je bio svojevrsno muilite i gdje im se gubi svaki trag.195 Pojedince su likvidirali i u porau, a posljednju trojicu Miljevana 1947./48. Sve to e odrediti odnos veine Miljevana prema novim komunistikim vlastima i ostaviti trajne posljedice. f ) upa Miljevci u razdoblju komunistike FNR Jugoslavije (1945. - 1950.) Nakon zavretka rata u svibnju 1945. komunisti su nastavili s progonima, kaznama i strijeljanjima mnogih stanovnika s podruja miljevake upe i ostale Drnike krajine te uvrivanjem svoje vlasti. Na udaru su se nali svi oni zarobljenici koji su se pred komunistima i partizanima povlaili na zapad i sjever,
192 M. Lonar I. Brai, n. dj., str. 681. Oni donose samo brojani iskaz. HDA, ZKRZ Zh, Drni, Popis rtava (abecednim redom s podruja tadanjeg kotara), kut. 640. Prema tome prvome nepotpunom poimeninom popisu iz 1945./46. evidentirano je bilo na podruju drnikog kotara 195. FT koje su stradale i to: njih 85 od etnika, 59 od ustaa, 36 od Talijana i 15 od Nijemaca, a prema nacionalnoj pripadnosti 124 su bili Hrvati, 70 Srbi i 1 idov. Na podruju grada ibenika u partizanskim postrojbama bilo je 3500 boraca od kojih ih je poginulo tijekom rata njih 750 (G. Lambaa, n. dj., str. 552.). 193 Dr. fra Petar Bezina, upljani upa povjerenih Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja rtve rata 1941.-1945. i 1990.-1995., Split, 2003., str, 906-913. Tu je dan nepotpuni poimenini popis rtava miljevake upe po mjestima, s osnovnim podacima o rtvama je sljedei: Bogatii 5, Britani 18, Drinovci 64, Kaoine 22, Karalii 13, Klju 30 i iritovci 36 rtava ili ukupno 188 rtava. Od toga 84 ih je stradalo kao ustae, 36 kao partizani, 22 kao domobrani i ostalih 48 uglavnom kao civili. Ilustrativne su godine stradanja. Tako su 1943. stradala 4 partizana; 1944. -12 i 1945. - 19 stradalih partizana. Uglavnom su stradali u borbi protiv Talijana i Nijemaca, etnika i oruanih snaga NDH, i to nakon to su unovaeni 1944., kao i nekolicina civila. to se tie stradanja ustaa jedan je poginuo 1942., 2 na prijelazu 1942./1943., 13 tijekom 1943., 24 tijekom 1944., 1 izmeu 1944./1945., 53 tijekom 1945. i trojica 1947./48. Od domobrana isti su stradali 1943. 3, 1944. - 9; 1945. - 6 i tijekom rata (uglavnom 1944.45.) 4. Od civila 1942.43. stradao je jedan civil, 1943. - 4, 1944. njih 29 i 1945. dvojica. Uglavnom su gotovo svi stradali od partizana i njihovih vlasti. Najnoviji podaci pokazuju da je taj broj vei i trenutno iznosi 212 rtava za koje postoje osobni podaci. Vidi rad fra arka Maretia: rtve II. svjetskog rata na Miljevcima u ovome zborniku.. 194 Fra Celestin Belamari, n. dj., str. 8. Fra Celestin tako navodi: im su partizani preuzeli vlast, po selima bi nou kruila crna marica i skupljala ljude, a zatim ih odvodila u Drni i ibenik ili u druga mjesta. Potom bi im se izgubio svaki trag. 195 HDA, 1491/OZNA Hrvatske; 11.70. Izvjee OZNE pri Komandi kninskog podruja od 31. XII. 1944. OZNI VIII. korpusa Hrvatske. O logoru u izvjeu se kae sljedee: Zarobljeniki logor pod Komandom ovog podruja ispod svake je kritike u kojem nema nikakvog reda vie izgleda na muilite nego na logor. Zarobljenici nemaju pokrivaa za spavanje nemaju vatre, sobe su strano neiste i zaguljive, zarobljenici se ne peru niti umivaju, bolesni se ne odvajaju od zdravih, itd. Logor kakav sada izgleda uope nije za ljude. Na sve ovo mi smo uoavali Komandu podruja i prema istom nije nita poduzela da bi se ovo popravilo. Miljenja smo da bi vie trebalo o ovome povesti rauna kako bi se mogla pravilnije iskoristiti radna snaga zarobljenika za obnovu nae zemlje, a u sluaju nadolaska neke Saveznike komisije ostavilo bi lo utisak i dojam o nama kao barbarima.

292

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE te na tome putu bili zarobljeni ili su se kod Bleiburga i unutranjosti Austrije predali Britanicima i od njih na prijevaru izrueni partizanima, odakle kreu na svoje krine puteve do logora, a mnogi i do stratita irom tadanje komunistike Jugoslavije. Oni koji su doli do svoga kraja kui tu su odmah doli pod udar komunistike drnike i ibenske OZNE odnosno Udbe. Na udaru su se nale i one skupine ljudi koji nisu vjerovali komunistikim amnestijama te su se skrivali po raznim piljama, jamama, umama i osamljenim mjestima, najee u blizini svojih sela i kua, prozvani piljarima i kriarima. Sve njih je ekala smrt ili dugogodinja robija. Suenja ako su se i odravala bila su samo farsa, jer su sudovi provodili ono to su komunistika rukovodstva bila odluivala. Narodna milicija je kruila po selima i uhiivala ljude, a neki su bili strijeljani, kao ona skupina u Drniu sredinom prosinca 1945. godine.196 Tijekom 1946. situacija se i pogorala na podruju miljevake upe. To je vrijeme ope hajke na Katoliku crkvu i njezine sveenike pa tako i na ovome drnikom podruju gdje partijsko rukovodstvo, pored strijeljanja drnikih upnika fra arka Careva (18. XI. 1944.) i fra Joze Jerkovia, njegova nasljednika (27. XII. 1944.) te ubijanja i bacanja u Mratovsku jamu nekoliko franjevakih sveenika i asnih sestara (u veljai 1945.), poduzima tada niz mjera radi neutraliziranja njihova rada uhienjima pa i likvidacijama nekih od njih, ukljuujui tu i sveenike roene u Miljevcima. Izuzetak je tadanji miljevaki upnik fra Ivan Tomasovi, njihov suradnik od poetka 1943., a potom 1944. u partizanima, za kojega su navodno kriari na sastanku u Miljevcima odluili da ga likvidiraju. Tako je 1946. od komunista bio ubijen fra Pako Bai ml. upnik u Mirloviu (8. II.), a fra Mirko Validi, prominski upnik kamenovan u Oklaju (18. II., i na sreu preivio).197 Ovi zloini imali su za komuniste vrlo negativne politike posljedice meu stanovnitvom jer se javno pokazalo da iza njih stoji drniko rukovodstvo KPH. Istodobno samostanu Visovac oduzeta je zemlja, te je na ime poreza bio potpuno orobljen te fratri nisu imali to jesti, ali su tada pritekli u pomo miljevaki seljaci preplivavali Krku i donosili im jesti. Potom je bio uhien i provincijal dr. fra Petar Grabi te osuen 1947. na 14 godina robije koju je izdravao u Staroj Gradiki, a bilo je utamnieno jo 10 franjevakih sveenika iz visovakog okruja te osueno na zatvor i robiju. Da bi to opravdali, uslijedile su promidbene pripreme i prijetnje te se nastojalo sveenike povezati sa piljarima - kriarima i optuiti ih za neke njihove akcije.198 Takvim
196 O tome vidi opirnije u knjizi A. avke, n. dj., str. 90-260. 197 Opirnije o tome vidi: Dr. fra Petar Bezina, Franjevci provincije Presvetoga Otkupitelja rtve rata 1942.-1948., Split, 1995., str. 169.174. A o pokuaju ubojstva moga ujca fra Mirka Validia, prominskoga upnika, kamenovanjem, koji je preivio i nadivio sve svoje ubojice vidi: Zdravko Dizdar i suradnici, ivotni miljokazi Mirka Validia elkanovia prominjskog knjievnika i kamenovanog upnika, Pazin, 1996. 198 Tako npr. zagrebaki Vjesnik, u biti glasilo KPH, 23. II. 1946. povodom nekih akcija piljarske skupine Ivana Hristia iz Drnia, koji su navodno iz Rupa uz pomo franjevaca na Visovcu organizirali sastanak na Miljevcima (ne navodei gdje i kod koga je sastanak odran, jer prema podacima OZNE na Miljevcima nije bilo piljara) na kojem su navodno donijeli odluku da se likvidira tajnik Kotarskog NOO-a Drni, ef OZNE za Dalmaciju i fra Ivan Tomasovi, donosi hukaki lanak Fratri samostana u Visovcu i upnik u Kninu aktivni pomagai ustakih zloinaca i duhovni voe kriara, traei njihovu tobonju odgovornost pred narodnim sudovima (str. 4.). Kako

293

Miljevci 2008. terorom i zloinima htjelo se Miljevane upokoriti da prihvate novu vlast, ali im oni to zbog navedenih zloina na brojnim nevinim ljudima nikada nisu mogli zaboraviti. Komunisti su bili raunali da e uklanjanjem upnika te uhienjima i osudama visovakih fratara, glavnih duhovnih i nacionalnih autoriteta na tome podruju, moi daleko lake provoditi svoje daljnje planirane akcije, kao to su primjerice bile ustroj zemljoradnikih zadruga, tjeranje na dobrovoljne radove omladinaca, posebice na izgradnju Omladinske pruge Brko-Banovii, zatim uzimanje gotovo svega pod izlikom vikova proizvodnje, a to je ljude dovodilo u oaj, neimatinu i glad, te iseljavanje s ovoga podruja u gradove i druge krajeve. Sada je komunistima bio otvoren put za njihove daljnje akcije protiv tamonjeg stanovnitva. Tijekom 1947. samo se na ovome podruju nastavljaju zapoeti procesi. ak i pojedini aktivisti tadanje vlasti, kao primjerice Nikola Adija, evidentiraju u svojim zabiljekama grubu komunistiku diktaturu.199 Tako Adija konstatira da meu narodom svakim danom raste neraspoloenje, sve vea potitenost nad brigom za sutranjicu, ali i nezadovoljstvo poto se od njega trai nemogunost, a najvie na nain na koji se opravdavaju takva traenja. Seoski odbori koji su veinom postavljeni i bez volje naroda ine velike nepravilnosti u odreivanju vikova ita, a oni koji ne mogu izvriti takve zahtjeve bivaju osjetljivo kanjeni. Seljak ni vinom ne moe raspolagati ve ga mora da predaje zadrugama, pa se zato sve vie prestaje baviti vinogradarstvom. Isto tako se porez od naroda utjeruje bez ikakva obzira, ne pitajui mogu li ljudi platiti ve samo mora platiti. Ljudi se kanjavaju za pjevanje hrvatskih pjesama iako iste nisu zabranjene te se N. Adija pita: Jel mi ivimo u dravi Hrvatskoj?. Tada su odrani izbori za mjesne i opinske, a neto kasnije i za kotarske delegate na podruju drnikog kotara koji nisu zadovoljili jer uza svu preporuku, uza svu agitaciju, uza sva pozivanja, obeanja i markiranja ima sela koja nisu glasovala ni 40 %. Tako je bilo i na Miljevcima. No, opet su izabrani samo predloeni kandidati Kotarskog komiteta KPH Drni. Kako N. Adija dalje biljei, sami seljaci su najbolje ocijenili izbore: Mi smo glasovali, ali nismo birali, jer za onakve za koje smo morali glasovati, mi ne bi nikad birali, jer to nisu ni najaktivniji, ni najpoteniji, ni najsposobniji, nego protivno, od gorih najgori. Naime, hrvatski seljak osjea da nije slobodan, te se nekako osjea zapostavljen pred Srbinom, da Srbi vode glavnu rije, da su prvi na svim poloajima. Kod proslava 1. svibnja 1947. N. Adija zamjeuje da su se na svim dravnim ustanovama vijale samo zastave jugoslav. odnosno zajednice, dok nije bilo zapaziti nigdje dravnu zastavu federalne N.R.H.. Kada se jedan seljak na kotaru potuio tajniku da je to diktatura i da oni dre narod u strahu pod terorom dobio je odgovor pa da, drimo jer hoemo da drimo u uzdama, i jo
je to izgledalo opisao je jedan od tada osuenih fratara s drnikog podruja fra Julijan Ramljak, u knjizi Neastiva urota zapisi o hapenju i tamnovanju, Visovac, 1994. koji je u Staroj Gradiki proveo na robiji od 1947. do 1962. godine. 199 A. avka, n. dj., str. 167-256. avka tu prenosi dio kronike Nine Adije od 1. II. 1945. do 5. II. 1950. iz koje se kronoloki prate akcije komunistikih vlasti na podruju drnikoga kotara u tome razdoblju, koje vrlo ilustrativno pokazuju tadanji totalitarni sustav te vlasti.

294

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE vie emo stiskati, jer trebaju da jo vieg straha od nas imadu.200 Tako je doista i bilo. U lipnju je izvren izbor novog rukovodstva drnikog kotara te su dvojica Miljevana dobila glavne funkcije. Naime, za novog predsjednika drnikog kotara izabran je Mate Ivi Nogavica , nepismen seljak, a za tajnika kotara Mile Lovri, po zanimanju pekar. U listopadu M. Lovri je postao predsjednik kotara, a M. Ivi proelnik nancija.201 Tada u listopadu uslijedila su razna uhienja seljaka Miljevaca u svezi kriara. U prosincu te 1947. u Drniu je odrano suenje fra Julijanu Ramljaku, jedinom preostalom fratru u Drniu, i sedmorici ljudi zbog veza s kriarima koje je prema Adiji bilo pristrano, sa ve donesenom presudom, da materijalnog dokaza krivice nije bilo. No, ipak je fra Julijan osuen na osam godina prisilnog rada, a ostali s neto niim kaznama. Po izreenoj presudi neki osobito enske izrazili su svoje negodovanje radi tako teke kazne radi ega je bilo uhapeno nekih 50 osoba navodi dalje Adija.202 Iako se 1948. vanjskopolitika situacija bitno promijenila, zbog rezolucije Informbiroa, kojom se odnos SSSR-a i ostalih socijalistikih zemalja istonog bloka prema Jugoslaviji potpuno promijenio tako da je prijetio i napad na nju, ipak unutarnja situacija nije se bila bitnije pormijenila. Tijekom te godine najzaposlenija je bila Udba koja svako malo krui po drnikim selima i pod raznim izgovorima uhiuje tamonje seljake. Tako je prema N. Adiji bilo u veljai 1948. kada Crna Marica drnike Udbe svake veeri kad smrkne ode po selima i kako kau, po noi dovodi razna lica pod sumnju u vezi sa piljarima. Isto je bilo i u travnju te u lipnju 1948. Uhienici su bili smjeteni u uasne elije, te su bili strano mueni na razne naine tako da je bilo i onih koji za osloboditi se od muenja kau i ono to jest i nije ili potvrde ono to eli istraga navodi Adija. U proljee bio je prisilan otkup mesa te su seljacima oduzimane najbolje i najmlae ovce i krave, ime seljak ostaje bez najboljeg rasploda, te i stoarstvo polako propada.203 Prema popisu stanovnitva 15. III. 1948. na podruju Miljevaca bilo je 559 domainstava i 3233 stanovnika i to na podruju Mjesnog NOO-a Drinovci bila su 202 domainstva i 1139 stanovnika (i to: Drinovci 98 domainstava i 553 stanovnika, Klju 62 doma. i 336 stan. i Nos Kalik 42 doma. i 250 stanovnika) i Mjesnog NOO-a iritovci bilo je 357 domainstava i 2094 stanovnika (i to: Bogeti 41 domainstvo i 259 stanovnika, Britane 106 domainstava i 616 stanovnika, Kaoine 78 domainstava i 518 stanovnika, Karali 39 domainstava i 186 stanovnika, iritovci 92 domainstva i 495 stanovnika i Visovac, otoi-samostan 1 domainstvo i 20 stanovnika).204 Po200 Isto, str. 184-189. 201 Isto, str. 195-196. 202 Isto, str. 198. Opirnije o fra Julijanovom uhienju, tijeku istrage, suenju te robijanju vidi navedenu knjigu fra Julijana Ramljaka: Neastiva urota, Visovac, 1994. Fra Julijanu ni krivu ni dunu kazna je kasnije poveana na 18 godina, od kojih je odrobijao 15 godina. 203 A. avka, n. dj., str. 199.-220. 204 Administrativno-teritorijalna podjela i imenik naseljenih mjesta NR Hrvatske stanje 1. V. 1951., Statistiki ured NR Hrvatske, Zagreb, 1951., 23-24. (Kotar Drni popis od 15. III. 1948.). Taj broj je do 1954. neto porastao pa su Miljevci imali 586 domainstava i 3355 stanovnika

295

Miljevci 2008. daci pokazuju da su se komunisti na Miljevcima mogli osloniti tek na manju skupinu svojih lanova i njihovih suradnika i simpatizera. Tako su 21. VII. 1948. na Miljevcima bile samo dvije organizacije KPH s ukupno 36 lanova. I to jedna u iritovcima zajednika za est sela od 27 lanova (1 radnik 18 seljaka i 8 ostalih, od kojih 26 Hrvata i 1 Srbin) i druga u Drinovcima (s Nos Kalikom) od 9 lanova KPH (2 radnika i 7 seljaka, 5 Hrvata i 4 Srbina).205 Tijekom 1949. bili su izbori za AF, ali opet onako ako je KK KPH Drni htio da se za predsjednicu izabere ena M. Lovria, predsjednika kotara, ili kako je jedna od ena izjavila tako da s nama prave prdainu, - prvo su izabrali bez naeg pitanja, a sad trae da mi glasujemo za koga oni hoe, tako da ni ovo nisu nikakvi slobodni izbori ili izbori po volji biraa, nego oni biraju a mi glasujemo jer moramo. Tijekom godine nekoliko je skupina radnika na silu uz pomo milicije dobrovoljno upueno na razne radove u Rau, Gorski kotar i autoput Zagreb-Beograd. Na rad su upuivani i mladi i stari i enske i muki, uz ogorenje i otpor stanovnitva, tako da je milicija u noi na Miljevcima dizala iz kreveta ljude na dobrovoljni rad jer su se po danu skrivali. To je posebno utjecalo na zaputenost poljoprivrede i jako opadanje stoarstva, dok cijene namirnica strano skau tako da se nije moglo ivjeti. Uz to su nastojali ljude (posebice najimunije) silom uz pomo milicije i na razne druge naine primorati (npr. razrezima prevelikih iznosa poreza koji se moraju u roku od 24 sata platiti ili im se oduzima imovina, a ako ue u zadrugu, sve im je oproteno i nema poreza) da dobrovoljno pristupe osnivanju radnih zadruga. Tako su mnogi najradiniji seljaci preko noi upropateni, a time i gospodarstvo u cjelini. Takvih je sluajeva bilo i na podruju miljevake upe, iako tamo zadruga nije osnovana.206 Isti tijekovi e se nastaviti i 1950. godine. Represalije nad seljacima su se nastavile kako raspisivanjem poreza na licu mjesta i pljenidbom, tjeranjem u poljoprivredne zadruge tako i nasilnim hvatanjima starih i mladih i njihovim upuivanjima na dobrovoljni rad, emu su se ljudi odupirali pa je bilo i nereda te uhienja posebice na Miljevcima. Adija biljei kao se u oujku kupi staro i mlado na dobrovoljni rad te da je u Miljevcima bilo nereda, kada su milicija i aktivni predsjednik kotara Vea i drugi doli da narod kupe na rad tada kada su najvei poljski radovi. Jedan Miljevanin je pruio otpor podigavi sjekiru na predsjednika kotara, a istuen je i predsjednik odbora iritovci, jedna djevojka je skoila iz kamiona te slomila ruku. Nakon toga uslijedila su milicijska uhienja Miljevana staraca i starica koje su zatvorili u Drniu bez odijela i hrane dva dana, nakon ega im je Pako Skelin poslao hranu, to je izazvalo vrenje na Miljevcima, ali i na drnikom kotaru. Bez obzira na to milicija i aktivisti su nastavili s lovom na ljude za dobrovoljni rad u Miljevcima tako kada ne bi nali mlade
205 HDA, MG. ibenik 41, IX, 12. Prema tu predoenim podacima iz dokumenata tek 1957. uspostavljene su bile organizacije KPH u est miljevakih sela i to u Bogetiu, Britanima, Drinovcima, Kaoinama, Kaliku i iritovcima te u Rudniku iritovci, s ukupno 61 lanom KPH (25 radnika, 24 seljaka i 12 slubenika; 51 Hrvat i 10 Srba). 206 Isto, str. 220.-239.

296

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE uhiivali su njihove roditelje i odvodili u Drni u zatvor dok se mladi sami ne jave, a kad ni to nije uspijevalo onda se ponovno ilo u lov danju i nou, te koga uhvate u polju ili na putu ili u kui, oni s njim u kamion, te ih pritvore na jedno mjesto odkud ne mogu pobjei, odakle ih bez robe bez opskrbe alju dalje. Bila je to i osveta ili pik na Miljevane jer se na izborima nisu iskazali.207 Naime, tada u oujku 1950. odrani su izbori za saveznu vladu, a na listi su bili samo kandidati Komunistike partije, koji su, nakon Udbine intervencije sasluanjima pojedinih ljudi, te terenaca po selima, kojima se tjeralo ljude da glasuju, slubeno pobijedili sa 98 % glasova od odazvanih glasaa. U studenome odrani su i izbori za Sabor Hrvatske, s jednim kandidatom i jednom kutijom, pa su bili kao i dotadanji samo forma. Ovaj kraj uz sve nedae pogodila je nezapamena sua, to je jo vie pogodilo tamonje stanovnitvo i njihovo blago. Vlasti su potaknute da pristupe izgradnji Zagorskog vodovoda tako da su svi graani sposobni za rad bili obvezni dati po pet dobrovoljnih nadnica za njegovu izgradnju, koja je ubrzo i poela.208

Zakljuak
upa Miljevci u razdoblju od 1900. do 1950. dijelila je veoma burnu i vrlo traginu sudbinu svoga drnikog kraja i njegova okruenja. To razdoblje, kada su se i na podruju te upe, zbog njezina smjetaja, ali i promjena opih drutvenih i politikih prilika te po ljudskim i materijalnim stradanjima njezina stanovnitva, predstavlja jedno od najteih u njezinoj dugoj povijesti. . upa Miljevci smjetena je zapadno od Drnia na i oko prometnice DrniRoki slap izmeu donjeg toka rijeke ikole do njezina utoka u rijeku Krku i Krke uzvodno do Bogatia. Obuhvaala je sedam naselja i to: Drinovce, kao sjedite upe, te naselja Bogeti, Britane, Kaoine, Karali, Klju i iritovce, a u administrativnom pogledu ulazila je u sastav drnike gradske opine. Broj stanovnika katolika Hrvata postupno je rastao, izuzev Prvoga svjetskog rata, te je iznosio 1900. - 2307; 1910. - 2434; 1921. - oko 2300; 1931. - 2.686; 1948. - 2983 i 1953. - 3100 stanovnika, dok se u miljevakom naselju Nos Kaliku, koje je nekada ulazilo u sastav Drinovaca, ivjelo izmeu 174 (1900.) do 255 (1953.) pravoslavnih Srba. Najblie upravno, gospodarsko, kulturno, prosvjetno i zdravstveno sredite Drni bio je tipian dalmatinski gradi iji se broj stanovnika ( s najuom okolicom) kretao tek od neto vie od 1700 (1900.) do neto vie od 2746 stanovnika (1953.). ivjelo se na tradicionalni patrijarhalni nain, uglavnom od poljoprivrede i stoarstva, uz rad manjeg broja radnika na ovom podruju (u rudniku iritovci i dr., na Rokom slapu, Drniu), ali i u iroj okolici (Lozovac /od 1936./,
207 Isto, str. 245-247. 208 Isto, str. 239.-256.

297

Miljevci 2008. ibenik) zatim nekolicine pojedinaca koji su radili u dravnoj upravi, trgovini i ostalim drutvenim granama. ivot je bio vrlo teak i malo je bilo godina kad nije harala koja prirodna nepogoda i glad, i sve ono to s njima dolazi. Tako vrlo rano imamo naputanje rodnih ognjita u potrazi za poslom i boljim ivotom i izvan domovine do Amerike. Vrlo malo je svijeta bilo pismeno, a kola u Drinovcima vie nije nego to je radila te su najblie bile one u Trbounju i Drniu. Za Miljevane je njihov Franjevaki samostan na Visovcu, sa svojim fratrima i novicijatom bio nepresuno vrelo duhovnosti, kranjske ovjenosti i hrvatske domoljubnosti. Samostan je ivio s Miljevanima, a oni s njim. Zato ne udi to smo u razmatranom razdoblju imali est franjevaca rodom s Miljevaca, dok se na elu upe izmijenilo osam upnika, od kojih trojica rodom iz susjedne Promine. upnici i sveenici roeni Miljevani esto su bili jedini intelektualci, te su narodu bili ne samo duhovnici ve i najbolji savjetnici u svemu. Narod je prakticirao svoju katoliku vjeru i ponosio se svojim hrvatstvom. U razdoblju od 1900. do 1918. podruje ovih upa nalazilo se pod vlau Austrije. Dominirala je elja i politika volja kod stanovnitva da se i ovaj dio, kao i cijela Dalmacija, sjedini sa banskom Hrvatskom. Uz prirodne nepogode i tegobe siromatva ovaj kraj je znatno osjetio posljedice, kako u gospodarstvu, a jo vie u ljudstvu tijekom Prvoga svjetskoga rata 1914.-1918. s kojim nestaje i austrijske vlasti. U elji da se nae sjedinjen sa svojom hrvataskom maticom, nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije u listopadu 1918. i ovaj Miljevaki kraj se nakratko naao u sastavu tada osnovane Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, sa sjeditem u Zagrebu. Ali ve od studenog 1918. okupirala ga je, s Drniem i Kninom, Italija i uspostavila svoju vlast nastojei ga trajno ukljuiti u svoj dravni sastav. Pritom se slui svim sredstvima, a na tetu tamonjeg stanovnitva. Ipak se Italija, zbog nezadovoljstva i otpora domaeg stanovnitva i meunarodnih pritisaka, morala u travnju 1921. povui s ovoga podruja. Od 1921. do 1941. ovo podruje nalazi se u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije (kako se od 1929. zvala), sa sjeditem u Beogradu i srpskom dinastijom Karaorevia na elu. Vrlo brzo hrvatsko stanovnitvo miljevake upe osjetilo je na vlastitoj koi sve nedae jugoslavenskog, u osnovi velikosrpskog, beogradskog reima, koji je, osim zapostavljenosti, prijetio da im zatre hrvatsko ime, jezik, kulturu i narodnost te katoliku vjeru. Naime, vladajui srpski politiari smatrali su dravu samo proirenom ili velikom Srbijom, pa su se tako i ponaali koristei se pritom aparatom vlasti, politikim strankama te raznim organizacijama i srpskim stanovnitvom na terenu drei upravu u svojim rukama. U svom otporu hrvatsko stanovnitvo ove upe okupilo se uglavnom oko Hrvatske seljake stranke (HSS) koja je nastojala parlamentarnim putem izboriti legitimna prava 298

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE hrvatskoga naroda u jugoslavenskoj dravi te je prerasla u hrvatski nacionalni pokret, to su pokazali izbori (posebice 1935. i 1938.) i na Miljevcima koji su se oko 98% izjasnili za tu stranku. Ta borba je kulminirala uspostavom u kolovozu 1939. Banovine Hrvatske, sa irokom autonomijom u okviru Kraljevine Jugoslavije, kada su opinsku upravu u Drniu preuzeli predstavnici HSS-a, meu kojima su bili i HSS-ovi predstavnici miljevakih sela. Osim za HSS, nekolicina stanovnika ove upe opredjeljuje se za ustaki pokret, traei rjeenje hrvatskoga pitanja izvan Kraljevine Jugoslavije u samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj dravi, vjerojatno neki i za program Komunistike partije Jugoslavije/Hrvatske (KPJ/KPH) i jugoslavensku federaciju, iako na Miljevcima u to vrijeme nemamo ni ustake ni komunistike organizacije. Meu Srbima u Nos Kaliku veina je bila za postojeu Kraljevinu Jugoslaviju, a nekolicina i za etniki pokret, a vremenom dio e ih prihvatiti program KPJ. Napad Njemake i Italije na Kraljevinu Jugoslaviju 6. travnja 1941. zavrio je nakon dvanaest dana slomom jugoslavenske drave i okupacijom njezina teritorija. Podruje miljevake upe okupirala je faistika Italija. Tijekom rata 10. IV. 1941. na hrvatskom prostoru bila je uspostavljena Nezavisna Drava Hrvatska (NDH). Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941. izmeu nje i Italije Drni s podrujem miljevake upe uao je u sastav NDH. Miljevci tako postaju granino podruje prema anektiranim hrvatskim podrujima Kraljevini Italiji istono od Miljevaca preko rijeke Krke u Bukovici i juno od rijeke ikole prema Skradinu i ibeniku. Miljevani su tada s radou prihvatili osnivanje hrvatske drave te se dio njih ukljuuje u ustake postrojbe, a gotovo svi ostali sposobni za vojsku odazivaju se i stupaju u domobranstvo NDH spremno branei novu hrvatsku dravu i sebe u njoj. Krajem srpnja i poetkom kolovoza 1941. na irem okolnom podruju Tromee (sjeverna Dalmacija, juna Lika i jugozapadna Bosna) u NDH te anektiranom podruju sjevene i srednje Dalmacije izbila je pobuna i ustanak Srba i komunista (uglavnom Hrvata). Kako vlasti NDH nisu bile u stanju iste uguiti to je iskoristila Italija te u rujnu 1941. reokupirala cijelo to podruje II. zone u NDH ukljuujui tu Drni s miljevakom upom, koje su ustae morali napustiti te je uspostavila na njemu svoju okupacijsku vlast. Takvo stanje, uz manje promjene, ostalo je sve do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine. Od tada podruje miljevake upe ulazi u sastav NDH i ostaje u njezinu sastavu do studenoga 1944., ali stvarnu vlast na tim podrujima tada imaju Nijemci koji su uspostavili svoju okupacijsku vlast. Oni su omoguili ustroj i rad ustakog pokreta, ustakih te domobransko-orunikih postrojbi, kao i etnikih postrojbi i vlasti, ali pod svojim zapovjednitvom. Tako su vlasti NDH imale samo savjetodavnu vlast, te mogle osnivati svoje ustanove, oruane postrojbe i djelovati samo onoliko koliko su im to doputale najprije talijanske, a nakon njih njemake okupacijske vlasti. Uz to, najprije Talijani, a potom i Nijemci, su se pri svojoj okupacijskoj vlasti na ovome podruju posebno oslanjali na etnike postrojbe koje razmjeta299

Miljevci 2008. ju uz prometnicu Drni-ibenik i na podruju Promine, ali jedno vrijeme i miljevake upe (u Nos Kaliku) te na njemu susjednom skradinskom i bukovikom podruju. Potrebno je istaknuti kako su talijanski faisti na Miljevcima graninom anektiranom podruju poeli odmah s talijanizacijom te raznim oblicima terora i zloinima prema domaem, prije svega hrvatskom stanovnitvu. Stanovnitvo se odluno suprotstavilo tim mjerama talijanskih faista tako da taj otpor prerastao u antifaistiki pokret koji na ovome podruju od poetka organizira i predvodi Komunistika partija, koja je na podruju ibenika imala jedno od najjaih uporita u Dalmaciji. Tako komunisti, kao organizatori ustanka, u kolovozu 1941. zapoinju i na ovome podruju s vojnim akcijama, koristei se postojeom masovnom pobunom i ustankom Srba u Kninskoj krajini, jugozapadnoj Bosni i junoj Lici protiv ustakog reima i NDH, koji se ovdje pod etnikim vodstvom pretvara i u borbu protiv hrvatskoga naroda. Tada imamo i prve borbe na podruju Miljevaca u kolovozu 1941. izmeu Talijana i orunika s jedne i ibenskih boraca s druge strane. Istodobno raste i broj rtava. Od sredine 1942., partizanski pokret, pod vodstvom komunista, dobiva na ibenskom poruju sve ire razmjere, na to posebno utjeu iroke aktivnosti i brojni zloini talijanskog okupacijskog sustava (koristei se i etnikim postrojbama). On se povezuje s NOP-om na okolnim podrujima u Bukovici, Svilaji i Dinari (u kojima je znatan broj Srba), a to rezultira osnivanjem na tim podrujima partizanskih odreda te stvaranjem mree organizacija NOP-a (KPH, SKOJ-a, NOO-a, AF-a, USAOH-a). Pojedine partizanske postrojbe prebacuju se od sredine 1942. uglavnom iz Bukovice u Prominu, gdje izvode manje akcije, nakon kojih se vraaju preko Krke. Istodobno rukovodstva KPH iniciraju jai politiki rad svojih aktivista na drnikom, prominskom i kninskom podruju. To rezultira osnivanjem Okrunog komiteta KPH Knin (18. VIII. 1942.) koji postaje glavni inicijator politike aktivnosti, i uz pomo partizanskih postrojbi, osnivanja na njegovu podruju organizacija NOP-a, ukljuujui i Miljevce, koji su inili speciano podruje te su i rezultati tijekom 1943. i 1944., dok ne dou pod nadzor partizana, bili minimalni. Naime, na podruju miljevake upe situacija je bila neto drugaija od njezina okruenja preko Krke i ikole, jer iako je ona od rujna 1941. bila reokupirana od Talijana, ipak je pripadala NDH za koju su se kao svoju hrvatsku dravu, miljevaki Hrvati gotovo u cijelosti opredijelili, uz sva ona razoarenja koja su nastala zbog njezina trenutnog poloaja. To su potvrdili i miljevaki predstavnici HSS-a svojom izjavom u listopadu 1941. Na podruju miljevake upe nakon odobrenja najprije Talijana, a potom Nijemaca, ljudi su od lipnja 1941. do listopada 1944. bili pozivani i ukljuivali se u domobranstvo, a dio ih je bio ukljuen u ustaki pokret te njegove strukture vlasti i postrojbe, kao i u druge oruane postrojbe NDH (npr. orunitvo, ustaka milicija i ustaka vojnica) poglavito 1943.-1944. godine. Na tome podruju osim rijetkih poje300

Zdravko Dizdar: UPA MILJEVCI U RAZDOBLJU OD 1900. DO 1950. GODINE dinaca, veinom simpatizera, nemamo komunistikih organizacija ni partizanskog pokreta, a isti su bili nazoni jedino pri pothvatima partizanskih skupina ili njihovih postrojbi, kada su imali krai nadzor i nad pojedinim selima miljevake upe uglavnom 1944. to inili veinom upadima i djelovanjem iz Promine i ostalih dijelova drnike opine, a manje direktno preko ikole i Krke, gdje je trajnost nadzora i vlasti komunistikog partizanskog pokreta zavisila od jaine vlastitih vojnih snaga i od rasporeda i pothvata Nijemaca na tome podruju te etnika i oruanih snaga NDH, pod njihovim zapovjednitvom. Tijekom tzv. zavrnih operacija za osloboenje zemlje, nakon povlaenja ustaa s Rokog slapa i Visovca, 29. XI. partizani preuzimaju polako vlast na dijelu Miljevaca, a nakon to su 5. studenoga 1944. uli u Drni, toga dana se i cijelo podruje Miljevaca nalo pod nadzorom partizana i vlau komunista. Bio je to poetak krvave komunistike strahovlade koju je vie od 100 Miljevana Hrvata platilo ivotom uglavnom bez suda i krivnje, a na podruju Drnike krajine njih vie od tisuu. Tako su komunisti od studenoga 1944. pa do kraja rata u svibnju 1945. uspostavljali osnovne instrumente svoje vlasti u Drniu i na podruju opine Miljevci (koju su osnovali 9. XI. 1944.) nastojei se obraunati na razne naine, pa i masovnom likvidacijom sa svim svojim vojnim i stvarnim ili potencijalnim politikim protivnicima. Obim stradanja najbolje pokazuju do sada prikupljeni podaci prema kojima je tijekom Drugoga svjetskog rata stradalo 212 Miljevana. Oko 5/6 stradalih Miljevana inili su pripadnici oruanih snaga NDH (ustae i domobrani, njih vie od stotinu) te civili, a koje su likvidirali pripadnici OZNE i partizanskih postrojbi, uglavnom nakon preuzimanja vlasti na tome podruju krajem 1944. i poetkom 1945., uglavnom bez ikakve posebno dokazane krivnje i bez redovnoga normalnog suenja. Tako su npr. oznai u kasnu jesen 1944. samo u jednom danu uhitili u Miljevcima 74 ljudi (mukaraca i ena) strpali u kamion, odveli ih u Ervenik i na tamonjem groblju kod katolike crkve pobili. Pojedince su likvidirali i u porau, a posljednju trojicu 1947./48. Oni stradali u partizanima, uglavnom su stradali 1944. i 1945. nakon to su bili unovaeni i poslani odmah u prve redova bitke na Knin i u druge partizanske pothvate iako esto bez vojnikog iskustva. Odnos komunistikih vlasti vidi se i u njihovu odnosu prema tadanjim sveenicima roenim u Miljevcima, za razliku od miljevakog upnika fra Ivana Tomasovia, njihova suradnika od poetka 1943. Tako je fra Pako Bai ml. ubijen 1946. od komunista kao upnik u Mirloviu dok je provincijal dr. fra Petar Grabi 1947. uhien i osuen na 14 godina koju izdrava u Staroj Gradiki. I okolni upnici su takoer stradali. Tako su strijeljani fra arko Carev, drniki upnik (18. XI. 1944.) i fra Jozo Jerkovi, njegov nasljednik (27. XII. 1944.), a fra Mirko Validi, prominski upnik kamenovan (18. II. 1946., na sreu preivio), dok je u Mratovskoj jami ubijeno nekoliko franjevakih sveenika i asnih sestara. Utamnieno je bilo jo 10 franjevakih sveenika iz visovakog okruja i osueno na zatvor i robiju. Takvim terorom i zloinima 301

Miljevci 2008. htjelo se Miljevane upokoriti da prihvate novu vlast, ali im oni to zbog navedenih zloina na brojnim nevinim ljudima nikada nisu mogli zaboraviti. Sve to je na podruju miljevake upe ostavilo trajne posljedice kako u demografskom tako i u svakome drugom pogledu. U porau, od svibnja 1945. do 1950. ovo podruje nalazi se u sastavu komunistike Narodne Republike Hrvatske (NRH), kao dijela Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), koja je i ovdje bila vrsto uspostavila svoj totalitarni sustav vlasti pod rukovodstvom KPJ/KPH. Takav sustav bio je Miljevanima nepodnoljiv. Ne samo zbog brojnih poinjenih zloina nad njihovim najmilijima, ve i zato to su Miljevci od poetka bili obiljeeni od novih komunistikih vlasti kao ustaki kraj, to znai neprijateljski, pa su se onda i sve strukture te vlasti prema njima i njihovu stanovnitvu tako i ophodile. Tek jedan vrlo mali broj Miljevana prilagodio se i ukljuio u novi komunistiki sustav vlasti (na opinskoj i kotarskoj razini). To pokazuju i slubeni podaci prema kojima su na podruju Miljevaca 15. svibnja 1945. postojale samo dvije organizacije KPH (jedna za sela i druga u rudniku) sa ukupno 22 lana KPH . Dok je 1948., kada su Miljevci imali 3233 stanovnika (2983 Hrvata i 250 Srba), opet bile dvije organizacije KPH sa ukupno 36 lanova KPH. Jedna u iritovcima zajednika za est sela od 27 lanova (1 radnik, 18 seljaka i 8 ostalih, od kojih 26 Hrvata i 1 Srbin) i druga u Drinovcima (s Nos Kalikom) od 9 lanova KPH (2 radnika i 7 seljaka, 5 Hrvata i 4 Srbina). Dotle su ostali Miljevani, s osloncem na svoje fratre u Visovcu uvali svoju vjeru, tradiciju i hrvatsko domoljublje te nalazili naina da brojne mjere novih komunistikih vlasti sabotiraju i tako im se suprotstavljaju. Represija vlasti kroz brojna proganjanja, tamnienja pa i pojedina poslijeratna ubojstva, uz nemogunost zaposlenja rezultirali su iseljavanjem i opom stagnacijom Miljevaca, ali sve te patnje, boli i nedae, nisu mogli slomiti hrvatsku nacionalnu svijest i otpor Miljevana.

302

KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA U AUSTRIJSKOM KATASTRU 1828. - 1878.


Mirela Slukan Alti

Miljevaka sela, smjetena na krkom platou izmeu ikole i Krke, zbog specinih povijesno-geografskih uvjeta razvoja, obiljeenih dugim stoljeima osmansko-mletakih ratova, egzodusima i ponovnim kolonizacijama, poinju svoj ponovni razvoj tek krajem 17. stoljea. Povratkom dijela starosjedilaca na svoja ognjita kao i kolonizacijom koju su provodile mletake vlasti, nastaje sedam miljevakih sela koje poznajemo i danas. Mletaka uprava, osobito njezine brojne agrarne reforme, a zatim i kratkotrajna francuska uprava, ostavili su duboke tragove u Miljevicma, formirajui specine prirodne i kulturne pejsae koje je u razdoblju od 1828. do 1878. zabiljeio austrijski katastar koji ukljuuje popise zemljita i kua, gospodarski opis te detaljni katastarski plan. Ti nam izvori vjerno svjedoe o izgledu i strukturi miljevakih sela, njihovim stanovnicima, lokalnoj toponimiji, gospodarstvu, strukturi zemljinog posjeda te uope nainu ivota, svjedoei tako i povijest miljevake svakodnevice. Ujedno, ovaj katastar kao vjerodostojni izvor treba sluiti kao podsjetnik o viestoljetnoj opstojnosti i snano izraenom identitetu Miljevaca iju bogatu prirodnu i kulturnu batinu treba sauvati kao vanu sastavnicu odrivog razvoja itavog kraja.
303

Miljevci 2008.

Uvod
Podruje Miljevaca u geografskom smislu predstavlja krku zaravan izmeu ikole na jugu, Promine na sjeveru i rijeke Krke na zapadu. Miljevci danas obuhvaaju sedam sela: Bogati (Bogeti), Britane, Drinovce, Kaoine, Karali, Klju i iritovce. Radi se o starohrvatskom prostoru koji je u srednjem vijeku bio u sklopu posjeda Nelipia u ijem su vlasnitvu bile i oblinje utvrde Klju i Kamiak. Uspostavom osmanske vlasti oko 1522. godine, ovo podruje dolazi u posjed bega Miljevca (Miljevia) po kojem itava zaravan dobiva ime.1 Iako su posjedi bega Miljevca 1683. godine osloboenjem toga podruja nestali, ime nekadanjeg posjeda zadrano je kao zajedniki naziv za sela izmeu Krke i ikole. Isto vrijedi i za imena veine sela iji su se nazivi sauvali do dananjih dana. Osloboenjem Miljevaca koji zatim postaju dijelom Mletake Republike, dolazi do obnove naseljenosti i povratka dijela starosjedilaca na svoja vjekovna ognjita. Te snane demografske promjene koju su zahvatile ruralni prostor oko Krke i ikole nakon osloboenja, jasno su se odrazile u lokalnoj toponimiji, ali samo na razini zaselaka. Naime, naziv Miljevci kao i stari nazivi sela su sauvani, ali su zaseoci promijenili imena, dobivi novo patronimiko ime po obiteljima koja su ih ponovno naselila. Tako je podruje Miljevaca i njegovih sela zadralo kontinuitet starog imena i lokacije, ali su se imena zaselaka kao i stanovnitvo u njima tijekom vremena promijenili.

Austrijski katastar (1828. 1878.) kao povijesni izvor


O izgledu i strukturi ruralnih naselja i njihovih zemljinih posjeda najbolje nam svjedoe katastarski izvori nastali tijekom 19. i 20. stoljea. Pripojivi Dalmaciju i itavu Istru, Habsburka Monarhija je planirala niz reformi. Jedan od osnovnih preduvjeta bilo je snimanje postojeeg stanja, pa je izrada katastra itavog teritorija bio jedan od prvih poteza austrijske vlasti. Prve pripreme na uspostavi austrijskog katastra poele su ve 1806. godine, kada je poela i nova sustavna topografska izmjera Habsburke Monarhije, tzv. franciskanska topografska izmjera. Te je godine odlueno da se zapone s pripremama za uvoenje jednoobraznog sustava zemljarine na podruju itave Monarhije, tzv. stabilnog katastra. Preduvjet za to, dakako, bila je katastarska izmjera Monarhije kojom e se osnovati katastar koji e biti temelj zemljinog poreza. U tu svrhu, 21. kolovoza 1810. godine, oformljena je posebna dvorska komisija za ureenje zemljarine (Grundsteuerregulierungs-Hofkommision) na ijem se elu nalazio grof Christian von Wrmser. Rad komisije, pa tako i pripreme za organizaciju katastarske izmjere, prekinuo je rat s Francuzima. Nakon kratke
1 Ovaj podatak o podrijetlu imena Miljevaca zapisao je fra Petar Bai (1847.-1931.) koji u visovakoj samostanskoj kronici navodi da su Miljevci u vrijeme osmanske uprave bili feudalni posjed begova Miljevia ili Miljevca.

304

Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ... francuske uprave u Dalmaciji (1805. 1814.), komisija je 1815. godine nastavila s pripremama za izmjeru. Konano, izmjera je slubeno poela 1817. godine. Poetkom izmjere smatra se datum objavljivanja Naredbe o uvoenju stabilnog katastra (Patent ber die Einfhrung des stabilen Katasters) - 23. prosinac 1817. godine. Izmjera je dobila ime po caru Franji I. - franciskanska katastarska izmjera, a katastar dobiven izmjerom franciskanski katastar. Izmjera nije tekla jedinstveno niti istodobno u itavoj Monarhiji, ve odvojeno po pojedinim zemljama.2 Izmjera Dalmacije koja je obuhvaala podruje od Karlobaga do Boke, trajala je od 1823. do 1838. godine. Katastarska izmjera Miljevaca obavljena je 1828. godine.3 Sedam miljevakih sela inilo je i sedam katastarskih opina. Izmjerom su prvi put nastale standardizirane katastarske evidencije za itavu Monarhiju. Svaka katastarska opina dobila je popis kunih i zemljinih estica, gospodarski opis opine, elaborat porezne procjene, indikacijsku skicu (terenski original katastarskog plana) te nalni katastarski plan u mjerilu 1:2 880.4 U spomenute evidencije su se od 1828. godine nadalje, kontinuirano unosile promjene, kojih nije bilo malo. U popise estica promjene su se unosile dopunama ili krianjem postojeih imena, a u katastarske planove ili indikacijske skice promjene su se docrtavale crvenom bojom.5 Kako su s vremenom spomenute evidencije postale zbog uestalih promjena vlasnike strukture odnosno intenzivne diobe posjeda postale nepregledne, 1878. godine za sve katastarske opine miljevakog podruja provedena je reambulacija (obnova katastra) kojom su nastali novi popisi estica dok su katastarski planovi prve izmjere s docrtanim promjenama koriteni i dalje.6 Tako su spomenutom izmjerom odnosno reambulacijom za miljevako podruje nastali sljedei katastarski izvori koji su koriteni u ovom radu:7 1. K.o. Drinovci - indikacijska skica iz 1878. s docrtanim kasnijim izmjenama, popis kuevlasnika iz 1878. godine 2. K.o. Klju - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine 3. K.o. Kaoine indikacijska skica iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine 4. K.o. iritovci - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine
2 Katastarska izmjera naih zemalja poela je izmjerom Istre koja se nalazila u sklopu Austrijskog primorja. Izmjera je trajala od 1817. do 1822. godine. Izmjera Hrvatske i Slavonije trajala je od 1851. do 1877. godine. Izuzetak ini pet opina Vinkovakog kotara ija je izmjera obavljena ve 1847. godine. To su opine: Mirkovci, Novo Selo, Privlaka, Vinkovci i Voinci (Slukan Alti; 2003; 302). 3 4 5 6 7 Opirnije o nastanku dalmatinskog katastra usp. Slukan Alti, Mirela (2005.): Povijest stabilnog katastra Dalmacije: povodom 170. obljetnice Arhiva mapa za Dalmaciju (1834-2004). Graa i prilozi za povijest Dalmacije, Dravni arhiv Split, 2005., br. 19, str. 7-47. Originalno mjerilo plana iznosi 1 zoll=40 klafetra. Zbog stalne upotrebe i docrtavanja novih podataka u originalne katastarske planove, oni nisu uvijek sauvani ve su se promjene povremeno zbog istroenosti spomenutih planova ucrtavale na indikacijske skice. Ucrtavanje kasnijih promjena na katastarske planove prve izmjere nastale 1828. sve do 1878. a ponekad i kasnije, rezultiralo je injenicom da zapravo ne postoje planovi i upisnici koji prikazuju isto stanje 1828. ve stanje oko 1878. godine. Sva navedena katastarska dokumentacija uva se u Dravnom arhivu Split, fond Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju.

305

Miljevci 2008.

Sl. 1. Katastarske opine na podruju Miljevaca u vrijeme prve izmjere, odnosno reambulacije

5. K.o. Britane - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevalsnika iz 1846. godine 6. K.o. Karali - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine 7. K.o. Bogeti (Drniki okrug) - katastarski plan iz 1828. godine s reambulacijom iz 1878., popis kuevlasnika iz 1878. godine Navedeni katastarski izvori omoguuju detaljan uvid u zionomska obiljeja miljevakih naselja kao i nain ivota u njima. Zbog iznimno snanog utjecaja prirodne sredine na formiranje prirodnog i kulturnog pejsaa Miljevaca, ovdje opisane katastarske izvore, usporeivali smo i s topografskim odnosno geolokim podacima. Opisanom komparativnom analizom koja podjednako uvaava povijesni kontekst u kojem nastaju miljevaka sela te prirodnu sredinu u kojima se spomenuta sela razvijaju, pokuali smo objasniti morfogenezu miljevakih sela.

Tipologija miljevakih sela


Na podruju Miljevaca stoljeima se stvarao specian kulturni i agrarni pejsa. Taj je pejsa prije svega uvjetovan osobinama prirodne sredine koja je omoguavala nastanak odreenoga morfogenetskog tipa naselja i zemljinog posjeda. Raznolikost prirodne osnovice odredila je i raznolik tip pejsaa, odnosno specinu tipologiju naselja i njihovih zaselaka. 306

Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ... Reljef junog i zapadnog dijela miljevake zaravni karakterizira niz izrazitih bora dinarskog smjera pruanja (sjeverozapad-jugoistok).8 Ovdje su antiklinale i sinklinale meusobno paralelne i relativno se brzo smjenjuju. To je rezultiralo rebrastim reljefom u kojem se izmjenjuju izduene zone foraminiferskih vapnenaca i prominskih konglomerata. Opisane udoline du kontakta vapnenca i prominskih naslaga uvjetovale su razvoj izduenih i manje-vie okupljenih zaselaka. Zaseoci tih sela smjeteni su razmjerno blizu, a kasnijim razvojem i izgradnjom esto su se spajali u jedinstvena naselja izduenog tipa. Istodobno, takav poloaj naselja kao najpovoljnijeg za razvoj sela i njegova gospodarstva, uvjetovan je mogunou gospodarskog iskoritavanja dviju prirodnih sredina, kra i polja, te smjetajem izvora pitke vode. Za razliku od rubnih dijelova miljevake zaravni, posebnosti reljefa njezina sredinjeg dijela uvjetovale su veu disperziju skupina kua i patronimikih zaselaka po ocjeditijim lokalitetima. To je prostor zaravni u kru koje karakteriziraju iroke i dugake zaravnjene vapnenake povrine na kojima je oblikovana gua ili rjea mrea ponikava (vrtaa) i suhih dolina. U tom su prostoru oblikovana sela ratrkanih zaselaka nepravilne strukture. Patronimika imena tih zaselaka, zbijenost njihovih kua i razmjetaj zemljinih estica govori o njihovoj genezi iz osamljenih zadrunih gospodarstava koja s vremenom prerastaju u zaseoke. Njih karakteriziraju zemljine estice razmjerno nepravilnih oblika i promjenjivog pravca pruanja te zemljini posjed okupljen oko zaseoka. Nadalje, zbog nepovoljnijih prirodnih ivotnih uvjeta ivota (manje plodne zemlje, nedostatak vode), ovdje je i naseljenost rjea. Trei morfogenetski tip miljevakih sela predstavlja selo formirano na rubu plodnog dolca okruenog krkom zaravni. Ovdje su zaseoci sela poloeni du ruba dolca, na samom kontaktu s krom. Zemljini posjed ovih sela predstavljen je dosta pravilnim, uskim i dugim njivama koje se pruaju radijalno od ruba polja du kojeg se niu naselja. Naselja su mahom izduena kontaktom polja i kra, a kue su razliito orijentirane, ispred kojih su redovito vrtovi (podvornice) koji se nastavljaju u vinograde i oranice. Iznad kua obino je prostrani kamenjar s rijetkim ograenim privatnim posjedima nepravilna oblika.

Tip I - izduena sela okupljenih zaseoka formirana na kontaktu geolokih formacija Klju
Selo Klju 1878. godine sastojalo se iz nekoliko okupljenih zaselaka s ukupno 53 kue u kojima je 1880. godine ivjelo 248 stanovnika (Koreni, 1979.; 212). Klju se smjestio du kontaktne zone foraminiferskih vapnenaca i pro8 Usp. Geoloku kartu 1:100 000 i geoloki tuma Osnovne geoloke karte Jugoslavije, list Drni i ibenik.

307

Miljevci 2008.

Sl. 2. Selo Klju i njegovi zaseoci 1878. godine

minskih konglomerata. Spomenuti kontakt slojeva ujedno je odredio prvobitni smjer razvoja sela kao i poloaj kua u odnosu na obradive povrine. Zbog specine geoloke i geomorfoloke podloge, od samih poetaka razvoja sela glavnina Kljua razvijala se kao okupljeno naselje, izdueno du spomenutoga kontaktnog sloja (karakteristino je da je izduenost izraena upravo du geolokog kontakta koji prati i lokalni put, a ne du glavne prometnice, to potvruje da cesta u to vrijeme nije imala znaajniji utjecaj na smjer izgradnje i irenja naselja). Daljnja specinost ovog sela jest odsustvo inae karakteristine patronimike okupljenosti,9 odnosno dosta izrazita pomijeanost prezimena vlasnika kua izmeu zaseoka. Ta pojava uoljiva je na temelju usporedbe katastarskog plana i popisa vlasnika kua iz kojih moemo vidjeti da susjedne kue u selu esto imaju vlasnike razliitih prezimena (iznimku u tome donekle ine jedino zaseoci elalije i Malenice koji pokazuju neto vii stupanj patronimike okupljenosti). Sukladno tome, i pojava skupine kua sa zajednikim dvoritem ovdje je neto rjea no u drugim miljevakim selima. I na kraju, u Kljuu nalazimo jo jednu specinost - osim kamenih u znaajnijem se broju pojavljuju i drvene kue (oznaene su utom bojom), koje u pravilu ne nalazimo u drugim selima.
9 Pod patronimikom okupljenou podrazumijevamo koncentraciju jednog prezimena na vrlo uskom podruju, najee unutar jednog ili dva zaseoka, a koja je rezultat prvobitne kolonizacije kada su pojedine zaseoke osnivali pripadnici istog prezimena (obitelji).

308

Mirela Slukan Alti: KULTURNI I PRIRODNI PEJSAI MILJEVACA ... Godine 1878. u Kljuu popisani su sljedei kuevlasnici:10 Vukorepa Luka (pok. Ivana), Vukorepa Pako (pok. Ivana), Vukorepa Mile (pok. Ante), Vukorepa Stipan (pok. Ante), Vukorepa Simon (pok. Nikole), Vukorepa Josip (pok. Nikole), Vukorepa Mile (pok. Ante), Malenica Filip (pok. Mate), Vii Ante (pok. Stipana), Vii Filip (pok. Stipana), Vii Filip (pok. Pavla), Vii Mate (pok. Simone), avi Jose (pok. Luke), Skelin Pako (pok. Marka), Skelin Jose (nasljednici), Skelin Mio (pok. Filipa), Skelin Stipan (pok. Filipa), Lali Jure (pok. Ante), Lali Vid (pok. Barie), Malenica Ivan (pok. Pake), Malenica Martin (pok. Ante), Malenica Petar (nasljednici), Malenica Mio (pok. Jure), Malenica Mate (pok. Pake), Malenica Marko (pok. Tome), Malenica Tomo (pok. Marka), Kului Pako (pok. Martina), Kului Ante (pok. Pavla), Kului Maria (udova pok. Jakova), Kului Ivan (pok. Simone), Kului Mate (pok. Nikole), Kului Jandrije (nasljednici), Kului Stipan (pok. Jure), Kului Filip (pok. Jakova), Delalija Ivan (pok. Mate), Delalija Ante (pok. Rade), Delalija Dujmo (nasljednici), Delalija Filip (pok. Mate), Delalija Marko (pok. Marka), Delalija Mio (pok. Petra), Delalija Dumica?, Delalija Ante (pok. Boe), Delalija Ivan (pok. Ivana), arac Nikola (pok. Josipa), arac Ante (pok. Tome), arac Ante (pok. Tome), arac Nikola (pok. Josipa), Lali Matia (udova pok. Ivana), Marai Mio (pok. Mate), Malenica Ivan (pok. Mate), Malenica Filip (pok. Josipa), Vukasovi Stipan (pok. Ante) i Marai Josip (pok. Ivana).

Britane
Selo Britane imalo je 1846. godine 48 kua. Selo odlikuje izrazita patronimika okupljenost u prepoznatljive zaseoke Baia, Suia, ostara, Periia, Pilia, Skelina, Juria, Deronja, Juraina i Samodola. Zbog ve opisane grae terena odreene slojevima smjera sjeverozapad-jugoistok i zaseoci Britana poloeni su u tom pravcu. Naime, morfogeneza sela Britane, kao i sela Klju odreena je kontaktom vapnenaca s prominskim konglomeratima ija je kontaktna zona poloena smjerom sjeverozapad-jugoistok, odredila poloaj i smjer razvoja zaseoka Britana. S obzirom na izrazitu patronimiku okupljenost i karakteristinu strukturu skupina kua sa zajednikim dvoritem, moemo zakljuiti da su zaseoci nastali iz osamljenih gospodarstava odnosno primarnih posjeda ijim je naknadnim diobama unutar obitelji s vremenom nastao zaselak. Razvoj i irenje spomenutih zaselaka ve je u drugoj polovici 19. stoljea uvjetovao njihovo prerastanje u dva izduena, manje - vie povezna niza, u kojima je, zahvaljujui izrazitoj grupiranosti kua, jo uvijek uoljiva jezgra svakog primarnog posjeda.
10 Imena kuevlasnika ispisana su redoslijedom kako su navedena u katastru kua. Tamo gdje je to bilo potrebno prezimena smo kroatizirali no osobna imena ostavili smo u onom obliku u kojem su upisana u katastar. U veini sluajeva u zagradi se navodi i ime oca kuevlasnika. Tamo gdje je ime ili prezime vlasnika bilo neitljivo, oznaili smo upitnikom. Iza svakog imena kuevlasnika navodi se ime oca (ponekad majke odnosno supruga ako se radi o udovicama) U selu Britane kod imena kuevlasnika nisu navoena imena oca.

309

Miljevci 2008.

Sl. 3. Britane sa zaseocima Periia, Pilia, Pletikosa i Baia 1878. godine

Kao kuevlasnici u Britanima 1846. godine bili su upisani: Sui Pietro, Sui Paolo, Sui Antonio, Sui Lorenzo, Pili Paolo, Pletikosa Tommaso, Pletikosa Pietro, ostara Bartolomeo, ostara Matteo, ostara Pietro, Bai Girogio, Bai Antonio, Bai Francesco, Bai Matteo, Bai Giacomo, Bai Giusepe, Vii?, Sui Natale, Sui Antonio, Sui Paolo, Sui Pietro, Juri Fransesco, Juri Giovanni, Juri Giorgo, Sui Giovanni, Samac Mateo, Sui?, Benkovi Simeone, Benkovi Tommaso, Jurain Natale,