You are on page 1of 54

KULTURNO-ISTORIJSKO NASLJEE Najznaajniji objekti kulturno-istorijskog nasljea na podruju grada Sarajeva i njegovog ueg okruenja su: STARA SARAJEVSKA

ARIJA- BAARIJA Rije Ba-arija u doslovnom znai glavna arija i oznaava prostor baarijskog trga oko Sebilja , da bi se kasnije naziv proirio na cijelu dananju Staru sarajevsku ariju. Formira se polovinom XV stoljea kao privredni dio novog naselja orijentalnog tipa kojem urbani kostur ine objekti podignuti sredstvima Isa-begova vakufa. MOST (UPRIJA) NA PLANDITU - RIMSKI MOST Most preko rijeke Bosne pripada graditeljskom nasljeu turskog perioda. Sagraen je izmeu 1530. i 1550. godine i do danas je zadrao svoj izvorni oblik. U konstrukciju mosta ugraeno je i ornamentisano kamenje iz rimskog perioda po emu je ovaj most u narodu poznat kao Rimski most SEBILJ NA ARIJI Sebilj ili sebil je arapska rije u znaenju put, ali kao termin oznaava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao edne. Sebilj na ariji je jedini objekat te vrste u Sarajevu, izgraen 1891. godine, vjerovatno po projektu Josipa Vancaa. Sebilj kojeg je podigao 1754.godine bosanski vezir Mehmed-paa Kukavica izgorio je u poaru 1852.godine, a nalazio se neto nie od dananjeg. KAZANDIJSKA ULICA Jedna od ulica u Staroj sarajevskoj ariji nastala kao Kazandijska arija iza 1528.godine. Naziv je dobila po duanima kazandija koji su se bavili izraevinama od bakra (kazane, posue i dr). Danas su kazandije prilagodile svoj rad savremenim potrebama, pa umjesto starog bakrenog posua izrauju predmete umjetniko-dekorativne vrijednosti i prodaju kao suvenire. BRUSA BEZISTAN je sagradio bosanski sandakbeg Rustempaa koji se pored dravnikih poslova bavio i proizvodnjom svile u Brusi. Upravo po svili iz Bruse koja se prodavala u ovom bezistanu, objekat je i dobio ime Brusa bezistan. Krov bezistana sainjava 6 velikih i 2 male kupole, a meu svodovima su se nalazile dvije male prostorije - trezora u kojima su sarajevske esnaflije drale svoju arhivu. STARA PRAVOSLAVNA CRKVA NA VAROI se prvi put spominje 1539. godine, ali se prema nainu gradnje moe pretpostaviti da je izgraena polovinom XV stoljea. Najvea vrijednost crkve je zbirka ikona i starih knjiga koje se uvaju u njenoj riznici.

GAZI HUSREFBEGOV HAMAM Jedini u potpunosti sauvan hamam, najmonumentalniji od est izgraenih hamama u BiH u osmanskom periodu. Ne zna se kada je izgraena i da li ga je sagradio sam Gazi Husrefbeg ili je izgraena kasnije, sredstvima njegovog vakufa. Pripada tipu dvostruke banje, sa enskim i mukim odjeljenjem. SARAJEVSKA KATEDRALA Projekat za izgradnju Katedrale uradio je Josip Vanca kombinujui elemente romanike i gotike i tako stvorio sintezu po kojoj se ovaj objekat izdvaja od ostalih te vrste. Po istom projektu uraen je i dio enterijera. Izgradnja objekata je zapoela 1884.godine, a 1889.godine objekat je zavren i predat na upotrebu Sarajevskoj gradskoj opini. GAZI HUSREFBEGOV BEZISTAN Ovaj masivni kameni objekat bazilikalnog tipa protee se u duini od 109 metara du istoimene ulice.Izgradili su ga dubrovaki majstori po nalogu tadanjeg bosanskog sandakbega Gazi Husrefbega, u periodu od 1542-1543. godine, sa 52 duana poredanih u dva niza u unutranjosti objekta i treim nizom duana sa njegove vanjske strane, uz ulicu Kujundiluk. U njemu se prodavala tekstilna, uglavnom uvezena roba. Sa susjednim Talihanom inio je organsku cjelinu. GAZI HUSREF BEGOVA DAMIJA Damiju je dao izgraditi bosanski namjesnik Gazi Husrefbeg 1530. godine. U isto vrijeme nastali su i dvorini zidovi sa kapijama, kao i adrvan, na ijem mjestu je podignut dananji 1892. godine. Pored toga, dananji kompleks Begove damije sainjavaju i dva mauzoleja u obliku oktogona, zgrada mekteba, vrua esma, te zgrada muvekithane. MORIA HAN Jedini sauvani veliki han, karavan-saraj u BiH izgraen sredstvima Gazi Husrefbegova vakufa krajem XVI ili poetkom XVII stoljea, kapaciteta 300 leajeva. Naziv je dobio po zakupcima hana, brai Mori. Moria han je bio dugi niz godina centar drutvenog i politikog ivota sarajevskih zanatlija, trgovaca i uenih ljudi. Izgorio je u poaru 1957. godine, a obnovljen 70-tih godina. LATINSKA UPRIJA Izgraena je 1798. godine kao zadubina sarajevskog trgovca Hadi-Abdulaha ige. Naziv je dobila po Latinluku, stambenoj etvrti u kojoj je nastala. STARI JEVREJSKI HRAM Izgraen je po nalogu rumelijskog beglerbega Sijavu-pae, 1581.godine, zajedno sa velikim hanom prozvanim Velika avlija, namjenski graenom kao stambena etvrt za sarajevske Jevreje. Dananji izgled sinagoga je dobila nakon preduzetih radova sanacije

1821.godine. To je velika trobrodna graevina sa jednom galerijom, nadsvoena sa 4 vee kupole u glavnom brodu i 4 manje u bonim brodovima. GRADSKA VIJENICA Predstavlja najljepi i najreprezentativniji objekat iz austro-ugarskog perioda graen u pseudo-maurskom stilu. Prvi projekat je uradio Karl Parik, a kako se ovaj nije svidio ministru B.Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witeku. Kao uzor u izradi ovog projekta posluila mu je damija Kemala II zbog ega je dva puta odlazio u Kairo. Kako je K.Witek , navodno upravo zbog ovog projekta umno obolio i izvrio samoubistvo, zavretak njegovog projekta je povjeren 1894. godine irilu M. Ivekoviu. Uporedo sa izradom i razradom projekta tekla je i izgradnja objekta od 1892. do 1894. godine. Objekat gradske vijenice zvanino je predat na upotrebu 1896. godine. INAT KUA U cilju izgradnje objekta Gradske vijenice na Mustaj-painom mejdanu 1892-1894. godine bilo je neophodno sruiti dva hana i jednu privatnu kuu. Hanovi su srueni, dok je vlasnik kue stari Benderija zahtjevao da mu se kao naknada isplati kesu dukata, a uz to da kua bude prebaena, erpi po erpi, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijenice. Tako je i uraeno, a zbog inata vlasnika kua je prozvana Inat kuom. VIEGRADSKA KAPI-KULA je sastavni dio fortifikacione arhitekture Vratnikog grada kojeg ine bedemi, tabije, kapikule i kapijice, izgraenog na inicijativu bosanskog namjesnika Ahmed-pae Rustempaia u periodu od 1729. do 1739. godine. KAPI-KULA NA PLOI Jedna od tri kapi-kule u okviru starog Vratnikog grada izgraenog na inicijativu bosanskog namjesnika Ahmed-pae Rustempaia u periodu od 1729-1739. godine. KOZIJA UPRIJA Jedina stara uprija na Miljacki koja je sauvana u cjelosti. Jedan od najvrijednijih i najkvalitetnije izvedenih kamenih mostova na Miljacki, izgraen u periodu od 1450. do 1550. godine, za iju gradnju su vezane dvije legende. ALI-PAINA DAMIJA jedna od najljepih potkupolnih damija, sagraena 1561. godine uz mezar utemeljitelja , bosanskog sandakbega Ali-pae, rodom iz Sarajevskog polja. Umro je u Sarajevu 1557. godine, a prije smrti, na bolesnikoj postelji, izdiktirao je testament po kojem je uz svoj mezar odredio da se podigne damija sredstvima njegovog vakufa, to je i uinjeno. NACIONALNI MUZEJ / ZEMALJSKI MUZEJ / Muzejski kompleks ine etiri paviljona meusobno povezana pristupnom terasom, te botaniki vrt koji zauzima centralni prostor. Projektatnt itavog kompleksa i glavni nadzornik nad izvoenjem radova bio je arhitekta Karlo Parik, tadanji graevinski

nadsavjetnik Zemaljske vlade. Posebna panja je posveena etnografskom odjeljenju za koji je arhitekta Jozef Pospiil dao nacrte za ulaz i stepenite, a iro Truhelka enterijersko ureenje na prvom spratu, koritenjem na terenu primjenjivih motiva. Izgradnja kompleksa je trajala od 1909. do 1913. godine. BUTMIR Prve ljudske naseobine na ovom podruju potiu iz neolitskog perioda. Oko 2.400-2.000 godine prije nae ere, u butmirskom naselju, smjetenom na obalama rijeke eljeznice, razvijalo se neolitsko naselje, arheoloki otkriveno 1893-1896. godine. Najveu vrijednost iz tog perioda predstavlja keramika, koja svojom originalnou oblika i kombinacijom razliitih ornamenata, jednostavnou i istotom, svrstava butmirsku kulturu u red najznaajnijih manifestacija i tekovina tog doba. TUNEL DOBRINJA - BUTMIR Izgraen je ispod aerodromske piste u periodu od 27.marta do 30.jula 1992. godine., u duini od 720 metara. Predstavlja simbol etvorogodinjeg otpora opkoljenog grada i njegovih stanovnika, protiv genocida i urbicida koji je provoen od strane agresora nad ovim gradom u periodu od 1992. do 1995. godine. Najznaajniji objekti prirodnog nasljea na podruju grada Sarajeva i njegovog ueg okruenja su: KANJON MILJACKE Kanjon Miljacke, nizvodno od Kozije uprije do Bentbae, ulazi u samu istorijsku jezgru Grada i predstavlja specijalni rezervat prirode. Radi se o podruju koje odie ljepotom pejsaa. Tu, na relativno malom prostoru, sree se itav niz prirodnih znamenitosti, poev od floristikih, geomorfolokih, petrografskih, hidrolokih i dr. Kanjonske strane su strme, visoke, sa velikim visinskim razlikama u pojedinim dijelovima kanjona. Sve to je uslovilo specifinu orografiju terena, to je uz geoloku podlogu, koju uglavnom ini krenjak i dolomit, a uz obalu Miljacke aluvijalni nanosi, dovelo do toga da na ovom prostoru egzistira itav niz znaajnih fitocenoza i zoocenoza, koje ine izuzetno vrijedne endemine i reliktne vrste. Od gomorfolokih vrijednosti na ovom prostoru dominira poznati Babin zub, vertikalni krenjaki stub, koji je pored izuzetne atraktivnosti i mjesto za uvjebavanje alpinista. Osnovne hidroloke vrijednosti ovog podruja ini rijeka Miljacka sa svojim desnim pritokama Lapinicom i Moanicom. Posebno interesantno je ue Moanice, sa ije desne strane se nalazi tkz. Orlova stijena, gdje egzistira itav niz endeminih vrsta koje su tu nale svoje utoite. Od davnina obale Miljacke slue za rekreaciju Sarajlija. Mjesta kao to su: Golubnjak, Oficirska plaa, Popovac, Dariva i dr. predstavljaju najomiljenije dijelove kanjona za kupanje u ljetnim mjesecima. U veernjim satima klisura Miljacke postaje etalite Sarajlija. BOTANIKI VRT ZEMALJSKOG MUZEJA BiH Botaniki vrt se nalazi u centralnom dijelu grada i ini sastavni dio kompleksa Zemaljskog muzeja. Jedini je spomenik ove vrste u Sarajevu. Osnovan je 1913. godine, a njegov osniva je bio istaknuti botaniar Karlo Maly. Povrina Botanikog vrta iznosi 14.270 m 2 i u njemu

se uzgaja vie od 2000 biljnih vrsta. Vrt sadri vrlo vrijedne zbirke: endeminih vrsta, tercijalnih relikata, naih floristikih rijetkosti. U prekrasnom ambijentu se na jednom mjestu mogu vidjeti brojne egzotine vrste drvea kao to su: japanska trenja (Prunus serrulata), mamutovac (Sequoia), ginko (Ginkgho biloba) i dr. Posebnu atrakciju predstavlja fontana u centralnom dijelu vrta, okruena bujnom vegetacijom, koja doprinosi da vrt na posjetioca ostavlja utisak romantinog cvijetnog parka. VODOPAD SKAKAVAC Vodopad Skakavac se nalazi 12 kilometara sjeverno od Sarajeva, iznad sela Nahorevo. To je jedan od najveih i najljepih vodopada u BiH i predstavlja pravu turistiku atrakciju. Vodopad je visok 98 metara i smjeten je u pejsau izuzetne ljepote. Okolno podruje je jedno od najheterogenijih na tom prostoru, gdje dominiraju smrevo-jelove ume i bukovojelove ume sa smrom na izraenim nagibima terena. Na plitkim karbonatnim tlima u neposrednoj blizini vodopada razvijene su termofilne ume i ikare crnog graba i jesene aike, te crnog graba i crnog jasena. Posebno interesantna je vegetacija na stijenama oko vodopada, koja obiluje endeminim i relikatnim vrstama. Vodopad Skakavac, po mnogo emu izuzetan, predstavlja jedan od najatraktivnijih prirodnih turistikih motiva u neposrednoj blizini Sarajeva. TREBEVI Trebevi, planina nadomak Sarajeva, najomiljenije je izletite Sarajlija. Ljepotu Trebevia, koji je ukras Sarajeva, karakterie itav niz specifinosti kao to su: vie stotina vrsta drvea, grmlja, zeljastih biljaka koje su ovdje prirodno zastupljene, zasaene stogodinje kulture Panieve omorike, crnog i bijelog bora, munike, molike, aria, limbe, zatim Planinska botanika bata Alpinetum, koja je osnovana 1948. godine ispod samog vrha Trebevia, te itav niz endeminih vrsta ( Knautia sarajevoensis, Iris bosniaca, Primula auricula, Hieracium trebevicianum, Iris bosniacum i dr.). Trebevi, oaza mira i zelenila u neposrednoj blizini Grada, predstavlja znaajan turistiki i rekreativni centar, kako u ljetnom, tako i u zimskom periodu. Na Trebeviu su izgraene bob staza i staza za sankanje za potrebe XIV ZOI. ALEJE NA ILIDI Atraktivno etalite od banjsko-turistikog naselja Ilida do Vrela Bosne, zasaeno stablima platana i kestena u duini od 3,5 km, predstavlja najljepti drvored u BiH. Aleju sainjavaju 726 stabala javorolisnog platana, saenih u dva reda 1892. godine, te desetine stabala divljeg kestena, koji su saeni 1888. godine. Ovaj zeleni tunel oduvjek je predstavljao pravu turistiku atrakciju i svojevrstan spomenik prirode. VRELA BOSNE Vrela Bosne se nalaze u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, u predgrau Igman planine. Za njih se slobodno moe rei da predstavljaju najljepi dio Sarajeva, ponos Sarajlija, koji su oduvjek slobodne trenutke provodili u prekrasnom ambijentu uz ubor rijeke Bosne. Prisustvo vode, bujna vegetacija, svje povjetarac sa Igmana, su doivljaji koji pruaju svakom posjetiocu ugoaj koji se ne zaboravlja. Na ovom prostoru priroda je ovjeku pruila zaista mnogo, tu se osjea dah netaknute prirode. Ipak ono to je najljepe jeste samo izvorite rijeke Bosne, koja izvire iz nekoliko jakih krakih izvora na nadmorskoj

visini 492 m u podnoju planine Igman. Poto se radi o vodi visokog boniteta uz izvorite je napravljena pumpna stanica Gradskog vodovoda. Flora i fauna uz izvorite je bogata i specifina i doprinosi ljepoti pejsaa, a ambijentu daje posebne vrijednosti. PARK NA ILIDI Banja Ilida je svoj najvei razvoj doivjela u vrijeme austrougarske vladavine. Park Ilida koji se nalazi u okviru kompleksa hotela Ilida, graen je u periodu 1888 do 1892. godine i predstavlja prvu projektovanu parkovsku povrinu kod nas. Centralno mjesto u parku zauzima cvijetni rondo sa fontanom, koji predstavlja jedan od simbola Ilide. Povrina parka iznosi 14 ha i u njemu se nalazi bogata i raznovrsna sastojina dendro i grmolikih vrsta, te vrijedni primjerci drvea stranog porijekla: ginko, magnolija, barska jela, crvenolisne bukve i javori, tulipanovac, te dosta crnogorinog i zimzelenog drvea. Park na Ilidi predstavlja najljepi parkovski prostor u Gradu. Ovaj spomenik prirode, sa dugom tradicijom, ima izuzetan znaaj, jer obiljeava poetak razvoja hortikulture kod nas. KAZANI NA ELJEZNICI Rijeka eljeznica, koja izvire ispod Treskavice u prelijepom i atraktivnom umskom ambijentu, u svom toku ima bezbroj brzaca i virova. Tu na rijeci eljeznici, na lokalitetu iznad sela Turova, nalazi se izuzetno lijep i rijedak prirodni fenomen poznat pod nazivom Kazani na eljeznici. Kazani predstavljaju najatraktivnije mjesto u kanjonu eljeznice. Na ovom lokalitetu voda je dugim nizom godina, jakim kretanjem i materijalom koji nosi, izdubila u svom dnu u stjenovitoj podlozi okrugla udubljenja, kazane-lonce, te se ima utisak kao da na tim mjestima voda kljua. Kazani su duboki do 1 metar, promjera 0,30 do 0,70 cm, i esto se susreu u koritu rijeke. Ovaj vrijedan prirodni fenomen ujedno predstavlja znaajnu turistiku atrakciju. JEZERA NA TRESKAVICI Planina Treskavica jedna je od najljepih planina u BiH. Krase je velike i guste ume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci sa bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet njenih prekrasnih glacijalnih jezera, koja predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Jezera predstavljaju pravu prirodnu rijetkost i planinarsku atrakciju, a nalaze se iznad 1500 m nadmorske visine. Glacijalna jezera na treskavici: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specifinom florom i faunom. Krajem pedesetih godina ova jezera su vjetaki poribljena, ali je eksperiment uspio samo u Velikom jezeru, u kojem ima ribe pastrmke. Veliko jezero je najvee i najljepe (dugo 220 m, a iroko 185 m, duboko 6 m) nalazi se na nadmorskoj visini od 1548 m. Kristalno ista jezerska voda i nedirnuta okolina nude nezaboravne trenutke, posebno u vrelim ljetnim danima, mada i u ostalim godinjim dobima ljepota i atraktivnost jezera nije nita manja. IGMAN-BJELANICA Jugozapadno od Sarajeva uzdie se masiv Bjelanice sa Igmana. Do Igmana se najlake stie preko Hadia. Prije ulaza u Hadie, lijevo se odvija asfaltni put, koji kroz prekrasne predjele vodi do Velikog polja. Igman i Bjelanica predstavljaju pravi raj za odmor i rekreaciju. To su omiljene planine meu planinarima, na ijim padinama zadovoljstvo mogu nai svi ljubitelji prirode, lova i alpinizma. Sav prostor od Igmana do niih predjela Bjelanice obrastao je gustom umom,

tako da postoje uslovi i za veoma bogatu faunu. Na ovom podruju ive: srne, zeevi, vjeverice, medvjed, vuk, lisica, tetrijeb, orao i dr. Znaajne prirodne vrijednosti Igmana i Bjelanice su: 2 Mrazite na lokalitetu Velikog polja, Malo polje i Radove, sa specifinim toploinskim karakteristikama 3 Jedinstveni praumski rezervat na prostoru Babina-Dola i Ravne Vale, neprocjenjive vriijednosti za umarska, floristika, faunistika i vegetacijska istraivanja, 4 Peina Klokovaa, koja se nalazi na sjeveroistonim padinama Bjelanice, ispod Lisiije Glave. Put do peine je markiran od Velikog polja prema Babinom-Dolu. U ovu peinu se ulazilo jo 1894. godine, to se vidi na natpisu u kamenu bone odaje, 5 Rijetkost ivotinjskog svijeta, reliktna voluharica na Bjelanici, danas se nalazi jo samo na Trebeviu. Bjelanica sa Igmanom je bila, a i danas je, omiljeno izletite Sarajlija, posebno u zimskom periodu. U okviru XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su se dijelom odvijale i na ovom prostoru, izgraene su staze za smuk, slalom, veleslalom, staze za biatlon, skakaonice, tako da su stvoreni uslovi za izvanrednu zimsku rekreaciju. BIJAMBARSKA PEINA Izmeu sela Niii i Krivajevii u Ilijakoj optini na putu Sarajevo-Olovo, odvaja se umski put dug oko 2 km, kojim se kroz prelijepi ambijent crnogorine ume dolazi do Bijambara. Neposredno uz planinarsku kuu Bijambare (nad. visina 950 m.) nalazi se znaajna prirodna rijetkost Bijambarska peina, koja je jednim dijelom otvorena za posjetioce. Bijambarsku peinu ine tri speoloka objekta: Gornja B. peina, Srednja B. peina, koja se sastoji od etiri dvorane, koje su bogate peinskim ukrasima. U etvrtoj dvorani, koja je i najvea, nalaze se brojni stalaktiti, a strop je prekriven nakitom. Po ukrasima, koji su raznovrsni po obliku i veliini, ova peinska dvorana je jedna od najljepih u BiH. U blizini peine je i potok Bradi sa jezerom i vodenicom, te potok Bjelila, koji presjeca Bijambarske ume i proplanke. Podruje Bijambara, sa Bijambarskom peinom, je jedno od rijetkih izletita koje odgovara svim ljubiteljima prirode: predstavlja pravi ugoaj za ljubitelje peine, bistrih voda, borove ume i umske tiine.

NSA.1.-ejvan ehajin hamam u Mostaru

Restauracija ejvan ehajinog hamama u Mostaru

ejvan ehajin hamam u Mostaru je spomenik iz esnaestog vijeka u srcu Starog grada, u neposrednoj blizini Starog mosta. Od devetnaestog vijeka pretrpio je oteenja zbog ruenja, zaputenosti i ratnih oteenja. Trenutno je objekat ugroen projektom restauracije koji je uraen bez strune procjene originalnih arhitektonskih karakteristika. Projekat je uraen bez senzibiliteta prema originalnim detaljima i nije sauvao prostorni karakter ove jedinstvene graevine. Iako njegova struktura predstavlja dragocjen historijski dokaz, tretirana je kao obina ruevina, za koju je jedini nain spaavanja dobijanje nove funkcije.

1. Promjene koje su izvrene u devetnaestom vijeku su uzrokovale su gubitak odreenih dijelova prostora glavnog ulaza: adrvan originalnog hamama zamijenjen je kuom iz 19. vijeka. Kua se nalazila na uglu ulice i bila je vaan arhitektonski element koji je definisao mali trg ispred Tabhane i Tabaice damije. Projektanti novog projekta su odluili da porue kuu, ne uzimajui u obzir veliku prazninu koja e nastati njenim uklanjanjem. Ulazak u hamam preko kapaluka nije ispravno rjeenje, ali takvo je trenutno stanje. Kako su projektom uklonjeni kua i njeni spoljni zidovi, doao je do izraaja novi ulazni zid s novim vratima. Konstrukcija ovog zida izgleda kao da je nasumice uraen, a nova vrata sa nepravilnim lukom izgledaju kao rad nekvalifikovanog zidara. Polukruni luk vrata naruava izgled fasade i nije u skladu sa objektom izgraenim u esnaestom vijeku. U esnaestom vijeku, lukovi iznad glavnih ulaznih vrata u objekat su imali segmentne lukove skladnih proporcija. Drugi neodgovarajui detalj je zavretak vrha novoizgraenog zida; krovni vijenac nad jugoistonim uglom hamama je produen du nove june fasade ovaj krovni vijenac nije ranije postojao. Nova fasada predstavlja lani prikaz originalnog objekta. Zapravo, juni zid kapaluka je bio zajedniki sa adrvanom i mnogo vii od novog zida; njegov vlastiti krovni vijenac bi trebao biti na viem nivou i trebao bi se projicirati u suprotnom smjeru, prema sjeveru.

2. Svod iznad kapaluka je rekonstruisan kao bavasti svod, ali iz analogije prema ostalim hamamima iz istog perioda lako se moe vidjeti da to ne bi trebao biti savreni bavasti svod, ve sa ravnim dijelom na vrhu gdje bi se mogli postaviti otvori za svjetlo. Izgradnja novog toaleta u zapadnom dijelu kapaluka gdje jo uvijek postoji originalni prostor toaleta je takoe neodgovarajua. 3. U ejvan ehajinom hamamu ne postoje podovi, ni seije koje ukazuju na nain ranijeg koritenja, ali nam analogija pomae da razumijemo sistem. Iskopavanja u podu bi trebalo paljivo izvriti kako bi se otkrili i dokumentovali ostaci hipokaustnog sistema centralnog grijanja. Velika koliina betona je izlivena ispod nivoa poda, to je onemoguilo izvravanje bilo kakvih istraivanja u budunosti. 4. Topli dijelovi hamama imaju interesantne karakteristike: centralne prostorije sa kupolama su proirene u dva, tri ili etiri pravca uz pomo nadsvoenih ivana. U ejvan ehajinom hamamu postoje tri nadsvoena ivana i dvije sobe u uglovima elije halvata u koje se ulazilo preko ivana. Projekat naruava ovaj prostorni raspored razdvajanjem ivana od glavnog hola zidovima. Lukovi koji su nosili svodove nad tim postraninim ivanima su oteeni, ali su njihovi ostaci ostali u zidanoj konstrukciji. Oni se mogu obnoviti paljivim prouavanjem strukture. Tokom posljednjeg mjeseca aktivnosti na restauraciji, horizontalne grede su izgraene ispod ovih lukova. Projekat je zanemario originalne lukove, a nepanjom su zazidani otvori ivana. Ova intervencija, koja je potpuno pogrena i unitava prostorni kvalitet grijanog dijela zahtjeva korekcije. 5. Projekat je predvidio izgradnju dimnjaka na vrhu zidova. Takvi dimnjaci ne predstavljaju dio arhitekture hamama. Kao i u rimskim banjama, tako i u otomanskim hamamima cijevi za odvod pare prolaze kroz zidove da bi se odvela para koja krui ispod poda. Ove cijevi se podiu neto iznad vrha zida, ali se ne zavravaju u obliku dimnjaka. Neke od intervencija i projektantske odluke se mogu poboljati, ako ih ve u sadanjoj fazi implementacije projekta nije mogue sve ispraviti. Kako je navedeno u lanu 9. Venecijanske povelje: Proces restauracije je visoko specijalizirana operacija. Njegov cilj je ouvanje i otkrivanje estetskih i historijskih vrijednosti spomenika i zasniva se na uvaavanju originalnih materijala i autentinih dokumenata. On se mora zaustaviti na mjestu gdje poinje pretpostavka, a u ovom sluaju, ta vie, svaki dodatni posao koji je neophodan mora biti razdvojen od arhitektonske kompozicije i mora imati peat savremenosti. Restauraciji, u svakom sluaju, mora prethoditi, i slijediti je, i arheoloo i historijsko prouavanje spomenika. Prve objekte islamske gradske kulture na bosanskom tlu podigao je kao svoj vakuf Isa-beg Ishakovi. O tome nam govori najstariji osmanski dokument u Bosni, vakufnama Isa-bega Ishakovia, datirana izmeu 1. februara i 3. marta 1462. godina (dum((131))del ((150))l((131)) 866).(1) Ovim vakufom posijano je sjeme grada, koje e ulaganjima kasnijih v((131))kifa(2) izrasti i snano se razgranati u sljedeim decenijama 15. i tokom 16. stoljea, pa e poetkak 17. stoljea doekati u punom sjaju kao jedan od veih ehera Osmanskog Carstva sa 91 mahalom, 3.895 muslimanskih kua i 1.534 muderreda(3), 140 kranskih kua i 3 kue Jevreja.(4)

Ime Isa-bega Ishakovia, vojvode Zapadnih strana, kasnije drugog sandakbega Bosne s pravom se vee za nastanak Sarajeva. Njegov dvor, sagraen na lijevoj obali Miljacke dao je ime gradu.(5) Treba napomenuti da je Isa-beg Ishakovi svoj vakuf podigao nekoliko godina prije konanog pada Bosne pod osmansku vlast, dok je jo bio zapovjednik krajita koje se protezalo od skopja, preko Novog Pazara i usijecalo u srednjovjekovnu Bosnu. Uloga institucije vakufa u osnivanju i razvoju gradova islamsko-orijentalnog tipa je nezamjenjljiva. Kako je to u svojim radovima o ovoj temi istakao Adem Handi ne radi se o stihiji, nego o dravnoj politici koja je podsticala visoke dostojanstvenike, krupne dravne slubenike sandak-begove, vojvode, ehaje i sline da iz svoje imovine ostave zadubinu koja e naseljima dati osnovne konture islamskog grada.(6) Ovo najbolje potvruje injenica da nema sandak-bega koji nije za sobom ostavio vakuf, esto ne samo u jednoj nego u nekoliko kasaba. Takav je sluaj i sa Isa-begom koji je podigao svoje vakufe i u Novom Pazaru i u Skoplju, koji su bili od ogromnog znaaja za urbani razvoj ovih gradova.(7) Razvoj urbanih sredina u potpunosti je zasnovan na instituciji vakufa. slobodno se moe rei da u gradu ne nalazimo ni jedan javni niti privredni objekat koji nije vakuf. Izuzetak su carske damije koje su takoer predstavljene kao vakufi pojedinih sultana, ali obino nemaju za izdravanje odreene svote novca, nego se izdravaju direktno iz dravne kase, a slubenici za svoju slubu uivaju timare ili dnevnice iz dravne kase. Vakufnama je napisana na arapskom jeziku i na poetku sadri uobiajeni uvod o razloima koji su naveli vakifa da dio svoje imovine odvoji za podizanje i odravanje svog vakufa. Ovom vakufnamom Isa-beg zavjetava tekiju i most, a njihovo odravanje uvakufljuje mlinove u selu Brodac, dananja Benbaa, banju (hamam) i tekuu vodu za njene potrebe i ostatak vode, han, duane, vei broj zemljinih posjeda na podruju dananjeg Sarajeva i okoline. Isa-beg je, negdje oko 1457. godine, prije nego tekiju izgradio mesdid na lijevoj obali Miljacke. Ovaj objekat nije obuhvaen njegovom vakufnamom jer ga je poklonio sultanu. Radi se o dananjoj Carevoj damiji iji su slubenici za obavljanje svojih slubi uivali timare. Ovaj mesdid je, nakon to je proglaen carskim postao damija u kojoj su se obavljali duma i bajram namazi. Jedan od znaajnih preduslova sticanja statusa kasabe je da dotino naselje ima damiju u kojoj se obavlja sedmina zajednika molitva i molitve na vjerske praznike, bajrame. Vidimo da je taj uslov ovim ispunjen. U tekstu vakufname za tekiju se koristi izraz xxx u prevodu Hazima abanovia "konaite u stilu tekije". Tekije su u poetku osmanske vlasti imale viestruku ulogu koja se kasnije prenijela na neke druge namjenske objekte. Ova tekija, prema tekstu vakufname slui kao tekija, konaite siromanim muslimanima uenicima, koji trae znanje, sejjidima,(8) ratnicima i putnicima namjernicima. Kao uostalom i irom Osmanskog Carstva i ovdje gosti imaju pravo na tri dana besplatnog stanovanja i ishrane. Od prihoda vakufa odreen je iznos od 10 dirhema za meso koje e se kuhati ujutro i uvee i penicu za orbu. Prihod od mlinova namjenjen je za hljeb u dva obroka. Tekija, dakle ima ulogu prenoita koja je u ovo prvo vrijeme veoma znaajna obzirom da jo nema velikih karavan-saraja i hanova koji e sluiti iskljuivo za ovu svrhu. Ova uloga ranijih tekija vidljiva je u nekoliko primjera u Bosni gdje se tekije pdiu na glavnim

komunikacijama, gdje e kasnije naii kasabe kao to su elebi Pazar (Rogatica), Skender Vakuf, Zvornik itd. Slijedea funkcija koju vri tekija je vjersko-prosvjetna. Ona je posebno izraena u prvo vrijeme irenja islama u kome su dervii odigrali znaajnu ulogu. Sve dok se nisu izgradili specijalizirani objekti za vjersku nastavu i boravak uenika kao to su medrese, vjerskoprosvjetni rad vri se u tekiji. Osim ovih, tekija ima i socijalno-humanitarnu funkciju. Ona obezbjeuje stanovanje i hranu siromanim sejjidima i ratnicima. Osim toga, viak grane koji pretekne namjenjen je nejakoj siroadi koja stanuje u kasabi. Tekst vakufname upuuje na vakifovu brigu o svojim osloboenim robovima; onima koji kad ostare ili obole pa ne budu u stanju privreivati ili budu siromani Isa-beg zavjetava svakodnevnu ishranu u tekiji. U vakufnami su striktno odreene plate slubenika tekije i njihove dunosti. Nadalje, odreeni su dnevni izdaci za njene potrebe, kao to su drva, prostirka, ulje za osvjetljenje i namjernice za spremanje jela. Upravitelj vakufa, mutevellija prima desetinu od cjelokupnih prihoda vakufa. Jedino nisu striktno odreene plate mutevellijinog zastupnika, njegovog pisara i ejha tekije to se ostavlja u nadlenost mutevelliji. Ono to nije karakteristino samo za ovaj vakuf nego i za kasnije vakufe je injenica da su slube u njemu samom vakufnamom odreene osloboenim robovima vakifa i njihovim potomcima. Upravo i nadzor nad vakufom, kao to je bilo uobiajeno ostavlja se bi doivotno, a poslije svoje smrti svome sinu Mehmedu Es-sagiru (Mehmedu Mlaem), poznatom po svojoj damiji koju je kasnije uvakufio, kao i po tome to je dao znaajan doprinos za nastanak kasabe Rogatice koja je po njemu dobila naziv elebi Pazar. Uz tekiju, koja je kao objekat bila znaajan preduslov nastanka jo jedne mahale, uz ono oko Careve damije, Isa-beg podie i most koji je vjerovatno u poetku bio drveni, a povezivao je obale Miljacke na potezu od Careve damije u pravcu njegovog hana, tzv. Kolobara hana. Kasnije je, vjerovatno Gazi Husrev-beg na tom lokalitetu izgradio kameni most poznat kao Careva uprija. U nekretnice koje je uvakufio za odravanje ovih objekata vakif je ubrojao sljedee: mlinove, hamam, han, duane i zemljine posjede. Svi ovi objekti upuuju, kao i sam tekst vakufname na to da je Sarajevo, ve za Isa-bega dobilo konture islamskoosmanskog grada. O tome svjedoi i spominjanje arije i duana, uz glavnu bogomolju bitnih objekata koji su inili gradsko naselje. Nije nam poznato kad je Sarajevo proglaeno kasabom i da li je ve u vrijeme pisanja ove vakufname imalo odreen pazarni dan. U vakufnami se uz ime Sarajeva susree i rije kasaba, ali nije jasno da li se koristi u znaenju pravog termina. Vakufnamom je, osim odravanja vakufa predvien i izvjestan razvojni trend. To se vidi iz jedne reenice koja u prvodu Hazima abanovia glasi: A kad se ukae potreba za podizanje kakve graevine u spomenutom vakufu, pa bilo na naseljenom ili nenaseljenom mjestu, nju e osnivati i graditi mutevellija prema mjestu i potrebi.(9) Na osnovu dosad objavljenih vakufnama zakljuujemo da registrovanje vakufa na erijatskom sudu ima jednu uobiajenu praksu.(10) Da bi se utvrdila punovanost vakufa i njegova zasnovanost na erijatu vakif nakon zavjetanja, navodno opoziva svoj vakuf i trai da ga vrati u svoje puno vlasnitvo, a ovaj zahtjev zasniva na miljenju Velikog Imama Ebu Hanife.

Tome se suprotstavlja mutevellija i erijatski sud donosi presudu o valjanosti i izvrivosti vakufa na osnovu uenja kasnijih erijatskih pravnika. Vakufnama Isa-bega Ishakovia na kraju sadri potpise 18 svjedoka, od kojih su neki slubenici Careve damije. Prepis u sidilu sarajevskog kadije Seid Mustafa Salim efendijzade iz 1254 (1838.), na osnovu kojeg je Hazim abanovi napravio svoj prevod sadri i ovjere nainjene od strane 9 saraejvskih kadija koji su obavljali kadijsku dunost u razliitim vremenima. Da je Isa-beg posijao sjeme grada na zaista plodno tlo najbolje govori injenica njegovog brzog rasta i mnotva kako krupnih tako i sitnih vakufa koji su u njemu nicali u sljedeim decenijama i stoljeima. U defteru iz 1604. godine u Sarajevu je zabiljeeno 90 vakufa.(11)

P.N.E.
Sarajevska regija u periodu P.N.E.
Arheoloka istraivanja u sarajevskom kraju, u rasponu od jednog stoljea uprkos izvjesnoj nesistematinosti, te oskudnim tehnikim i finansijskim sredstvima, koja su istraivaima bila na raspolaganju, nedvosmisleno potvruju kontinuitet ovjekovog prisustva na prostoru dananjeg Sarajeva i njegove okolice. Ova se tvrdnja, kada je o prethistoriji rije odnosi na neolitski period i mlada razdoblja. Do danas nije pronaen niti jedan relevantan ljudski trag iz starijeg kamenog doba u Sarajevu i oko njega. Paleolit je predstavljen tek kostima peinskog medvjeda (ursus spelaeus), koje su otkrivene u Marinovoj peini, u kanjonu rjeice Miljacke. Naravno, kada se imaju na umu kvalitet i obim arheolokih istraivanja tokom proteklih stotinu i vie godina, te razliite tekoe vezane uz taj rad, jasno je da pitanje postojanja paleolitskih stanovnika Sarajeva ostaje otvorenim. Na temelju prouavanja paleolitskih nalaza sa teritorije cijele Bosne i Hercegovine, mogue je pretpostaviti da eventualni Sarajlija iz najranijeg doba, pripada kulturi oznaenoj u nauci kao mousterien, kulturi koju je razvio neandertalski ovjek. Kada su austrougarske vlasti 1893. godine zapoele gradnju zgrade Poljoprivredne kole u mjestu Butmir u Sarajevskom polju, otkriveno je naselje neolitskih ljudi. Iskopavanje na lokalitetu Butmir trajalo je od 1893. do 1896. godine. Najvee zasluge za uspjeh ovog poduhvata, pripadaju Franji Fijali i Vaclavu Radimskom. Butmir, smjeten na obalama rijeke eljeznice, bogate naplavljenim kamenom-kremenom podesnim za izradu oruja i orua, u potpunosti je odgovarao neolitskom ovjeku. Stanovnik Butmira gradio je u prvo vrijeme zemunice, a potom i nadzemne kue, bavio se poljoprivredom, stoarstvom i lovom. Najvanija znaajka ovog nalazita jesu izvanredne keramike izraevine. Spiralni ornamentalni ukrasi na butmirskoj keramici i na pronaene sedamdeset i dvije ljudske i ivotinjske figurine, ukazuju na povezanost Butmira i drugih evropskih neolitskih grupa. Neki detalji pomenutih ukrasa (poput "C" motiva na keramici) govore o moguoj vezi butmirske keramike i plastike, sa Kritom, odnosno sa kritsko-mikenskom kulturom, ali preovlauje miljenje da je rije o specifinoj butmirskoj kulturi. Upravo je po ornamentalnim ukrasima Butmir uao u arheoloku literaturu i privukao panju svjetskih arheologa. Tome je, nema sumnje, doprinio i Meunarodni kongres arheologa i antropologa odran u Sarajevu od 15. do 21. augusta 1894. godine.

Uzevi u obzir sve okolnosti, mogue je kazati da je butmirska kultura rezultat djelovanja, mediteranskih, jadranskih i podunavskih utjecaja na autohtonu osnovu. Na jugoistonoj periferiji Sarajeva, na padinama Trebevia, izmeu 1887. i 1894. godine, arheolog Franjo Fijala, istraivao je prethistorijske naseobine Zlatite, Soukbunar i Debelo brdo. Ovaj prostor koji je praktino dio dananjeg Sarajeva nastanjen je na prijelazu iz mlaeg kamenog doba u bronzano doba i to je jedini dio Sarajeva na kojem je ouvan kontinuitet ivljenja, od naseljavanja do danas. Zarad klizanja zemljita i kasnijih gradnji, kulturni slojevi na lokalitetima Zlatite, Soukbunar i Debelo brdo, ispremjetani su, pa nisu bila mogua sistematska istraivanja i izvoenje pouzdanih stratigrafijskih zakljuaka. Periodizacija je, na temelju tipoloke analize, izvedena samo za keramike, kamene i metalne nalaze. Tom analizom je ustanovljeno smjenjivanje etnikih grupa u sarajevskom kraju - od nosilaca slavonske i panonske kulture preko Ilira i Rimljana do Slavena. Ostala vanija prethistorijska naselja u ovom kontekstu jesu: Gradina ponad Bistrika, Fortica na Ravnim Bakjama, Obhoa i Nahorevo. Poetkom metalnog doba, naselje u Sarajevskom polju uz rijeku eljeznicu na lokalitetu Butmir, naputeno je, a na breuljcima koji okruuju taj prostor, pojavljuju se naselja poznata kao "gradine". Najpoznatija naseobina tog tipa je Gradac kod Kotorca, kojeg pominje, kasnije i Konstantin Porfirogenet, u uvenom djelu, najee pominjanom na Zapadu pod naslovom: "De administrando imperio ...". U to vrijeme, kada poinje tzv. haltatski period, stare stanovnike Sarajevskog kraja, potisnuli su Iliri. Njihove gradine: zauzimale su dominantne take oko Sarajevskog polja i doline Miljacke. Za Ilire su karakteristine grobne "gromile", koje su otkrivene na lokalitetima: Moila, Veliki i Mali Orlovac. Najvanija ilirska gradina bila je Debelo brdo. U tzv. latenskom periodu, stanovnici Sarajeva pripadaju plemenu Desidijata. Iliri su poznavanjem proizvodnje i obrade metala, te drutvenom organizacijom, nadmaivali prijanje stanovnike sarajevskog podruja. O relativno visokom stupnju ekonomskog i kulturnog razvoja Ilira, svjedoe brojni nalazi keramike, oruja i orua, a posebice izvanredno izraenog nakita.

Antiki period Sarajevska regija u antikom periodu Nakon puna dva stoljea otpora Rimljanima, Iliri su bili poraeni 9. godine nove ere, pa je sarajevsko podruje postalo dijelom Rimskog carstva. Sarajevskim poljem i dolinom Miljacke prolazila je jedna od vanijih rimskih cesta, o emu svjedoe miljokazi, dijelovi kolovoza, a prije svega rimske naseobine. Ovaj drum povezivao je jadransku obalu sa rimskim posjedima u provinciji Panoniji. Sarajevski kraj pripadao je provinciji Dalmaciji, koja je imala sjedite u Saloni (Solin) kraj Splita, a sjedite jurisdikcije bilo je u Naroni, kraj dananjeg Metkovia. Najstariji tragovi rimskog prisustva na podruju dananjeg Sarajeva otkriveni su na

Debelom brdu. Rimljani su odrali kontinuitet ivljenja na tom lokalitetu. Najpouzdaniji znaci tog prisustva jesu zidine od grubo klesanog i lomljenog kamena, te vrhovi kopalja i strelica, kljuevi, noevi, dijelovi ogledala, vaga, nakita itd. Prvorazredan nalaz jest jedan kasnoantiki lonac sa natpisom koji predstavlja jedini primjer minuskulnog latinskog kurziva u Bosni i Hercegovini. Natpis glasi: EGO IUSTUS OLARIUS, MANUS MEAS RUGETUS ET FETETUS ili u prijevodu Dimitrija Sergejevskog: "Ja sam pravi lonar, a moje su ruke prljave, ali plodne". Ovaj je tekst pobudio veliko zanimanje. U literaturi historiari istiu da je to primjer upotrebe tzv. grkog akuzativa, te injenicu da je jedan lonar u to vrijeme bio pismen. Rimljani su bili prisutni na Debelom brdu (po svoj prilici kao vojna posada) sve do VI stoljea, o emu svjedoi nalaz novca cara Justinijana. Oko rimske ceste koja je prolazila sarajevskim krajem, na nekoliko mjesta su otkriveni materijalni tragovi koji ukazuju na postojanje rimskih naseobina. Na lijevoj obali Miljacke, blizu Vrbanja mosta (most Suade Dilberovi), krajem 19. stoljea podignuta je mala ciglana, uglavnom za potrebe izgradnje nekoliko hotela oko izvorita termomineralne vode na Ilidi. Na prostoru austrougarske ciglane, otkriveni su brojni primjerci rimskog crijepa, iji sufragmenti, takoer otkriveni i na Ilidi, na mjestu starih rimskih terma. Zanimljiva je, dakle, koincidencija, da se u rimsko i austrougarsko doba, na istim mjestima podiu ciglana, odnosno banja. Pomenuti crijep ima oznaku: CO... i CONSTA... Na Marijin dvoru, na lokalitetu poznatom kao Vasiljeva baa, na mjestu gdje su danas zgrade Skuptine i Vlade Bosne i Hercegovine, otkriveni su tragovi rimskih graevina i nekoliko grobova. U blizini Ali-paine damije pronaeni su ostaci grnarske radionice i jedne stambene zgrade. Glavno rimsko naselje u sarajevskom kraju bilo je na Ilidi. Na temelju fragmenta natpisa pronaenog prilikom ruenja jednog mosta iz osmanskog perioda na rijeci eljeznici, arheolozi su zakljuili da se rimsko naselje na prostoru dananjeg naselja Ilida zvalo Aquae S... Banja S... odnosno Ilida, kako su ovaj lokalitet kasnije nazvali Turci, imajui na umu njenu ulogu kao ljeilita (ilad, tur. lijek). Banja S... bila je rimsko upravno i kulturno sredite itave sarajevske oblasti. Istraivanja na Ilidi poela su 1893. godine. Tada su otkriveni temelji rimskih graevina, mozaiki podovi, ostaci hipokausta i tubulusa (neke vrste centralnog grijanja), te keramika, nakit i novac. Banja S... imala je status kolonije. Njeni stanovnici bili su punopravni rimski graani. Okolina Ilide u rimsko doba sudei po nalazima na vie lokaliteta (Crkvite, Stupsko brdo, Crkvina, vrakino Selo ...), bila je gusto naseljena. Sistematska istraivanja na Ilidi obavljena su pedesetih i poetkom ezdesetih godina 20. stoljea, posebice 19561961., te 1963. godine. Velike zasluge za rezultate postignute u izuavanju rimskog razdoblja historije Sarajeva, kako pri neposrednom istraivanju, tako i u analizi i tumaenju nalaza, imaju: Karl Pa, Filip Balif, iro Truhelka, Mihovil Mandi, Vladislav Skari, Ivan Kelner, Esad Paali, Dimitrije Sergejevski i Irma remonik.

Srednji vijek Sarajevska regija u srednjem vijeku Na osnovu dubrovakih izvora moe se pratiti nastanak, razvoj i uspon uglavnom veih i znaajnih trgovakih centara u Bosni,

ali ova arhivska graa ne prua dovoljno podataka za ona mala mjesta u kojima nije bilo ni dubrovakih ni domaih trgovaca. Ukoliko se takvi podaci i nau, to su usamljena zaduenja pojedinaca, albe na lokalne pljake i pojedinani podaci o imenovanju sudskih komisija. Meutim, oni ne pruaju pravu sliku o razvoju manjih trgova na bosanskom prostoru te nam zbog toga mnoga od tih manjih mjesta izmiu i na neki nain ostaju anonimna. U takvim sluajevima, mnogo nam pomau najraniji osmanski izvori, u kojima se odraava zateeno stanje. Novi gospodari su, uporedo sa uspostavljanjem svoje vlasti, vrili popis naselja na zauzetoj teritoriji. Ako su neka od tih naselja bili trgovi, onda je to pored njihovih imena osobito naglaeno, kao to je to sluaj sa srednjovjekovnim trgom Tornikom u popisu Krajita Isa-bega Ishakovia iz 1455. godine gdje je upisan kao trg-selo, dok ga Isabegova vakufnama iz 1462. godine biljei kao Atik Varo - Stara Varo, a najstariji popis Bosanskog sandaka iz 1468. godine pod imenom Eski Trgovite - Staro Trgovite. Srednjovjekovni trg Tornik, odnosno Utorkovite, bilo je malo naselje koje se nalazilo na raskru puteva gdje je danas Higijenski zavod i Alipaina damija i imalo je skuen znaaj. Zbog ega ovaj srednjovjekovni trg nije uspio dostii svoj puni razvojni zamah? Prevashodno zbog vrlo ranog prisustva Osmanlija na ovom prostoru, kao i meusobnih sukoba bosanske vlastele, i ovih sa bosanskim kraljem, izmeu ijih oblasti se nalazilo podruje Vrhbosne kojem je pripadao ovaj trg. Upravo zbog svog takvog poloaja oblast Vrhbosne je vie puta mijenjala gospodare. Prvo je to bio bosanski kralj, potom plemika porodica Pavlovii, a kratko vrijeme prije njenog pada pod osmansku vlast bila je u rukama hercega Stefana Vukia-Kosae. U ovoj upi, koja se prostirala preko Sarajevskog polja i okolnih planinskih predjela, bilo je vie otvorenih trgova, od kojih je najznaajniji pomenuti Tornik. U cijeloj ovoj oblasti postojao je samo jedan utvren grad Hodidjed koji se nalazio istono od Sarajeva u dolini Miljacke. U vrelima se prvi put spominje 1434. godine kada su ga zauzele Osmanlije, a drao ga je turski vojskovoa Barak. Prema prvom turskom popisu ove upe iz 1455. godine Hodidjed je imao dizdara i posadu od 23 vojnika. Ostalo su, otvoreni trgovi, poev od najpoznatijeg Tornika, iji prvi spomen potie od septembra 1402. godine, kada su vlasti sklopili ugovor sa trojicom dubrovakih trgovaca da u Dubrovniku preuzmu robu i da je na deset konja prenesu "in Verbossani nautornich". Takoe ve poetkom XV stoljea u upi Vrhbosni postojalo jedno mjesto gdje se utorkom trgovalo i odravao sajamski dan. Tako se postepeno nazire jedan malo poznati proces formiranja trgova, izraslih iz lokalnih sajmova. ak ni Tornik, najvee naselje koje su Osmanlije zatekle, nije nita drugo nego jedan seoski trg, ije ime ak ni Dubrovanima nije bilo dobro poznato. Domai nazivi za pojedina mjesta u Bosni prodiru u dubrovake notarske i kancelarijske spise sporo tek poto se ona trgovaki razviju i tako postanu poznatija. U biti, to su sve bili mali seoski trgovi bez uticaja na velike ekonomske procese, koji su se odigravali u Bosni u ono vrijeme (XIV-XV st.). Njihov znaaj se ogledao u tome to ukazuju na razvijenost agrarne proizvodnje i potrebu da se na odreenom mjestu vri razmjena vikova agrarnih i stoarskih proizvoda. Kada su Osmanlije, pedesetih godina XV stoljea, uspostavljale svoja prva stalna uporita u upi Vrhbosni, oni su pored pomenutog Tornika zatekli jo i Kotorovce i Bulagaj, za

koje se naglaava da su mali trgovi. Podgrade Hodidjeda zavedeno je kao selo, mada nekoliko godina kasnije Dubrovani piu Maarima da je bosanski kralj "zapalio veliki i dobro naseljeni burgus Hodidjed". Neustaljenost ovih malih seoskih trgova najbolje se vidi po tome to se ni Kotorovci ni Bulagaj ne pominju vie u defteru iz 1468/9. godine jer su u meuvremenu iezli. Medutim, u ovom defteru, pored Starog Trgovita, pod kojim se podrazumijeva Tornik, pojavljuju se novi trgovi Blauj i Trnovo. Za razliku od Blauja koji se pominje ve 1445. godine. (Dubrovanin se ali da je bio opljakan "subtus Blaxul" ... U popisu iz 1455. godine ne pominje se Blauj, ve jedino selo Rogaii u njegovoj blizini, sjeverno od Blauja. Dananje selo Varoite lei blizu Blauja.) O Trnovu nema podataka u izvorima srednjeg vijeka. Meutim, i danas postoji selo Varo izmedu Trnova i Kalinovika.

Predosmansko doba Sarajevska regija u predosmanskom periodu Ipak, na ovom prostoru, kada je o predosmanskom i ranom osmanskom periodu rije, dva najvanija, ali do kraja jo znanstveno neosvijetljena problema su religijsko-kulturoloke naravi: pitanje katolike katedrale sv. Petra i Stare pravoslavne crkve na Varoi, u blizini Baarije. U pismu papi Grguru IX od 1232. godine, uz ostale pritube protiv bosanskog biskupa, osobito se navodi da on stanuje u nekom selu s jereticima ("cum hereticus in quadam villae moretur"), ali ime tog sela nije pomenuto. Poznato je da bosanska biskupija, sve dok se nije pristupilo reorganizaciji crkve, nije imala stalno sjedite. Tek poslije reorganizacije podie se i prva stona crkva, posveena sv. Petru, u Brdu, u upi Vrhbosni koju pominje i povelja ugarskog kralja Bele IV izdata 20. jula 1244. godine ("In supra Vrhbozna Burdo cum omnibus suis pertinenciis, ubi ipsa ecclesia cathedralis sancti Petri est fundata"). Ova katedralna crkva je bila sagraena ve u toku 1238. godine i uz crkvu je osnovan kaptol. Jo uvijek je u znanosti sporno gdje ustvari treba locirati ovo Brdo sa crkvom sv. Petra u upi Vrhbosni. Prema miljenju nekih znanstvenika, na podruju dananje Skenderije postojao je u vrijeme bosanskih banova grad Vrhbosna sa svojom katedralom i sa svojim kaptolom. A grad koji je u srednjem vijeku imao katedralu i kaptol, bio je poznat i priznat grad. To to su podaci o njemu oskudni, ne znai da on nije postojao, nego su ga barbari spalili i sruili. Samo koji i u koje vrijeme? Zna se da je biskup Ponsa sagradio katedralu u Vrhbosni 1238-39. godine. Bila je posveena svetom Petru (to je oit znak vezanosti uz papu i crkvu svetog Petra u Rimu), o emu svjedoi i dio oltarske ploe koja se nalazi u Zemaljskom muzeju na kojoj se moe vrlo lako proitati APOSTOLI PETRI (V)ERBOS (nensis). Ovaj dominikanac Ponsa kojeg su postavili za biskupa i dali mu u zadatak da osnuje kaptol-vijee kanonika, biskupovih savjetnika, zduno se dao na graenje katedrale i pokuao tako uvrstiti Vrhbosnu u red evropskih gradova koji imaju svoju stolnicu. Moe se s punim pravom pretpostaviti da biskup Ponsa nije poeo graditi stolnicu negdje na pustoj ledini, nego u gradu, jer katedrale su se gradile u gradovima. Znai, grad

Vrhbosna je morao biti mnogo stariji od katedrale. U blizini je bilo nekadanje rimsko naselje. Malo dalje na Ilidi bilo je jo tragova velikog naselja. Ni uenici slavenskih apostola sv. irila i Metoda nisu zaobilazili ovaj grad i njegovu okolinu, te su uz irenje kranstva i pismenosti podizali i crkve kao na primjer u Vrucima na Vrelu Bosne. A crkve se, kao ni katedrale, ne podiu izvan ljudskih naselja. Blizu Vrhbosne nalazilo se jo jedno mjesto s veim brojem stanovnika i imalo lijepu crkvu posveenu sv. Blau. Oigledno je da Dubrovani nisu jedini imali svetog Vlaha (Blaa) nego ga je slavensko stanovnitvo rado tovalo jer ih je podsjealo na staroslavensko boanstvo stoke Volosa (koje je nazivano "skotnim bogom"). Znameniti fratarski ljetopisac fra Nikola Lavanin (+1750) u svom Ljetopisu prenosi narodnu tradiciju o crkvi sv. Blaa u Blauju, iji su ostaci u njegovo doba bili jo vrlo zamjetljivi. On pie da su u toj crkvi bili "stupovi od prilipog mermera i da su vaeni u planini Trebevi vie Sarajeva." Ovdje je, u krajnjoj konzekvenci, vano ustanoviti da li je stvaranje crkvenog sredita uticalo i na formiranje gradskog naselja. U pomenutom popisu krajita Isa-bega Ishakovia iz 1455. godine, kako rekosmo, najnaprednije naselje koje su Osmanlije zatekle u ovoj oblasti bio je trg Tornik, poznat iz Dubrovakih vrela jo od poetka XV stoljea (1402. godine). ak i u sluaju da postoji kontinuitet izmeu lokaliteta Brdo iz povelje Bele IV iz 1244. godine i ovog srednjovjekovnog trga, ne smije se izgubiti iz vida da je Tornik, najvei trg u upi Vrhobsni uistinu samo obian seoski trg iji znaaj ne prelazi regionalne okvire. Jer, uspjeh Bele IV iz 1244. godine bio je kratkotrajan. Iz njegove povelje za bosansku biskupiju, izdate 20. jula te godine, saznajemo da se ban Matej Ninoslav pokorio Ugarskoj bez teih posljedica. U samostalnost i unutranje ureenje Bosne Ugri nisu dirali, a glavni kraljev zahtjev se odnosio na crkveno pitanje. Od bana Ninoslava se trailo da prilike u crkvi prilagodi onima koje vladaju u Ugarskoj i susjednim zemljama. Darovani posjedi Bele IV su leali u raznim krajevima bosanske drave i njih je kralj izuzeo ispod vlasti "banova i kneeva", potpuno ih podinio crkvi i na nju prenio sve namete plaane ranijim gospodarima. Uz sve to, ugarski je kralj potvrdio biskupu i kaptolu pravo da skupljaju crkvenu desetinu "na nain kako to rade druge ugarske crkve." Banovim iznuenim ustupcima i kraljevom milou trebalo je da se zavri preobraaj bosanske biskupije na kojem se radilo vie od jedne decenije. Katolika crkva u Bosni je imala sve to je bilo neophodno za uspjean rad, sem podrke stanovnitva koje je bilo ili pod uticajem jeretika ili vjerno svojoj tradicionalnoj crkvi. Samo se time moe objasniti injenica da katolika vjera ni poslije pobjede kralja Bele IV 1244. godine nije uspjela da uhvati, za dugo vremena korijen u Bosni. ak se poslije povelje ugarskog kralja ne pominje vie ni katolika crkva sv. Petra u Vrhbosni. Od pravoslavnih bogomolja u Bosni, svojom znamenitou se istie Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, na Varoi, u blizini Baarije, iji je postanak jo uvijek obavijen tamom: da li je postojala prije dolaska Osmanlija u Bosnu, ili je sagraena za njihova vremena? Najstariji osmanski izvor koji govori o Sarajevu jeste Isa-begova vakuf-nama (zavjetajnica) iz poetka 1462. godine. U njoj se crkva ne spominje. Ipak, ta vakuf-nama spominje staro hriansko groblje na tzv. Carini, u blizini dananjeg Marin-dvora. Meutim, ne zna se sigurno koje su hrianske konfesije bili ti nemuslimani, to su se tu ukopavali. Pretpostaviti je da su bili, ako ne iskljuivo, a ono bar djelimino pravoslavne vjere.

U sumarnom popisu Bosne iz 1468/9. godine, defteru koji predstavlja najstariji sauvani popis Bosne u cjelini, tj. prua podatke o teritorijima koje su ve bile osvojene, crkva se ne spominje. U defteru Bosanskog sandaka iz druge polovine juna 1485. godine zabiljeeno je da u Sarajevu ima 42 muslimanske kue, 103 hrianske i 8 kua dubrovakih graana. etiri godine kasnije, prema defteru bosanskog sandaka, s kraja jula, odnosno poetka augusta 1489. godine, broj muslimanskih kua se udvostruio. On iznosi 82 kue, dok broj hrianskih kua iznosi samo 89. U ovom defteru biljei se i vojnik uro, sin popov na Varoi. Smanjenje broja hriana je vidljivo i u biljeci prezvitera Vuka koji je po porudbi pljevaljskog kneza Mihaila 1516. godine dovrio Psaltir u "mjestu Vrhbosanju, rekomem Sarajevo", i na kraju dodao: "Tada u te dane u toj zemlji bjee veliko umnoavanje agarjenskih eda, a pravoslavne vjere hristianske u toj zemlji, veliko umanjenje." U zapisu se oituje svetenikova zabrinutost za sudbinu pravoslavlja, iji se broj vjernika umanjuje na raun islamske vjere. Ipak, pravoslavna crkva u Sarajevu i dalje postoji i u njoj Boju slubu obavlja vie svetenika. O njenom postojanju u ovom vremenu zasvjedouje i jedan osmanski izvor iz 1539/40. godine, u kome se govori da je Pava, ki popa Rake za "Boju ljubav" ufakufila dio svog zemljita u mahali Varoi da tu "svetenici stanuju i da u jevanelju poduavaju djeicu nevjernika." Iz dokumenta se da zakljuiti da u Sarajevu tada nije bio jedan svetenik, te je i radi toga vjerovatno da je tu na Varoi bila i pravoslavna bogomolja, kao to je i dananja Stara crkva u tom kraju. Znajui da je u onim vremenima narodu prea bila crkva od kole, a nesumnjivo je da se u aktu misli na kolu, moe se kao sigurno uzeti da su sarajevski Srbi najprije podigli sebi crkvu, pa docnije kolu, to se i vidi iz ovog izvora. U defterima iz 1468/9,1485, 1489,1516. i 1520. godine ne spominje se u Sarajevu ni jedna crkva. Meutim, ako se uzme u obzir da je u doba Isa-bega postojala Gornja Varo i da je 1485. godine bilo tu preko 100 hrianskih kua, onda nije iskljueno da bi tada mogla postojati jedna pravoslavna crkva, iz srednjovjekovnog vremena. Osim toga, teko da bi se u osmanskim gradovima, bar za dva-tri stoljea turske uprave, mogle podizati nove hrianske crkve. Tolerancija postignuta kroz reforme Carstva, bar to se gradova tie, hrianima je naklonjena ponajvema u XIX stoljeu, kada se i grade pravoslavni hramovi u osmanskom urbsu, poev od Saborne crkve u Sarajevu. Turci su ipak bili popustljivi prema stoarsko-ratarsko-vojnikom dijelu naroda, iju su kolonizaciju na novoosvojenim krajevima proteirali i usmjeravali prema svojim strategijskim razlozima. To se vidi na primjeru sjeveroistone Bosne i kontinentalne Dalmacije (Dalmatinske Zagore) koja je pala u turske ruke. U ovim oblastima su i prije obnove Peke patrijarije 1557. godine podizani novi pravoslavni hramovi. Pitanju postanka Stare crkve u Sarajevu moe pomoi i historija arhitekture. Starohriansku centralnu dispoziciju s vizantijskim krstom imaju neke stare pravoslavne bogomolje, kao crkva na Ozrenu sa karakteristikama romanske arhitekture, u kojoj se na etiri srednja stupa die na pandantivima osmerokutni tambur s kubetom. Sline su dispozicije u crkvi manastira Tvrdoa kod Trebinja u crkvi manastira Tavne i u staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu. Druge bogomolje su jednobrodne, od kojih je najljepa u Dobrunu, gradena prije 1383. godine, a slina joj je i crkva kraj Gorada. Uz nauna tumaenja postoji i narodna tradicija prema kojoj se gradnja Stare crkve vee za vrijeme Gazi Husrev-bega, a kao njen osniva spominje se Andrija, brat Kraljevia Marka. Samo su tu pobrkana vremena ivljenja spomenute dvojice velikaa.

Osmanski period Sarajevo u osmanskom periodu Kao urbano mjesto Sarajevo se poinje razvijati sredinom XV stoljea podizanjem zadubina Isa-bega Ishakovia. On je jo 1457. godine podigao damiju koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu, po emu je dobila ime Careva, a potom i upravno sredite dvor - saray, po kome je grad dobio ime. Oba ova objekta i damija i saray nastali su prije 1462. godine kada je napisana vakufnama Isa-bega Ishakovia o osnivanju njegovih zadubina, s kojima je, zapravo, poelo urbano formiranje grada. Smatrajui srednjovjekovno selo Brodac, koje se nalazilo na Bendbai, pogodnim da u njemu zasnuje novi grad, Isa-beg je to zemljite izuzeo od ranijih vlasnika, a u zamjenu im je dao zemljite u selu Vrani u Hrasnici. Kao poklonik dervia tu je sagradio tekiju, do nje musafirhanu, neto nie na Baariji han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam uz Carevu damiju, izvjestan broj duana te mlinove na Miljacki. Pored tekije, okolo koje se poelo formirati novo naselje, podizanjem hana odnosno karavansaraja sa mnogim duanima, on je postavio osnove privrednog centra, a mostom omoguio povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve damije sa novim privrednim centrom na drugoj obali. U duanima Isa-begovog hana najvie se prodavala tekstilna roba, tako da je ovaj prvi han u Sarajevu, ujedno i prvi sarajevski bezistan, jezgro kasnije sarajevske arije. Okolo njegovog glavnog ulaza formirala se arija bazerdana, jedna od najstarijih u Sarajevu. Na zapadnoj strani nastaje arija Kazaza, a sa sjeverne je bio put na kome e kasnije nastati arija sedlara i saraa (dananja ulica Sarai). Trg na kome se poela formirati arija postojao je prije 1462. godine, pretvorio se u neku vrstu arije i prozvao se Baarijom (glavna, centralna arija). U blizini tog trga nalazilo se i prvo kransko naselje Gornja Varo. Svoje zadubine Isa-beg je uvakufio " ...tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na ma koji nain prei u ije puno vlasnitvo (mulk), nego da vjeno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano "sve dok Bog ne ostane jedini gospodar zemlje i svega to je na njoj; on je najbolji nasljednik". Osniva Sarajeva, grada za kojeg u jednoj od njegovih vakufnama pie da je " ...ognjite ratova i cvijet meu gradovima, grad gazija i boraca ... " nije ni slutio da e eher, kome je udario temelje postati jedan od najljepih gradova na Balkanu, u ijoj izgradnji e uestvovati brojni visoki funkcioneri osmanske drave, najee porijeklom iz Bosne, predstavnici feudalne klase, bogati trgovci i zanatlije ali i obini graani. Oni su podizanjem raznih objekata vjerskog, drutvenog, ekonomskog, kulturnog karaktera, uticali da Sarajevo, posebno tokom XVI stoljea, kada nastaju i najznaajnija arhitektonska ostvarenja osmanskog doba, postane najvei i najznaajniji grad u Bosni.

Prvi objekat koji je sagraen neposredno nakon propasti Bosanskog kraljevstva bio je mesdid Mehmed-bega Minetovia, prvog bosanskog sandak-bega (1463-1464). Mesdid se nalazio na mjestu gdje je danas apoteka "Bosna". Okolo mesdida formirala se Mahala Mehmed-bega Minetovia. Kasnije je mesdid pretvoren u damiju koja je izgorjela u poaru 1879. godine. U XV stoljeu nastale su i zadubine bosanskog sandak-bega Bali-bega Malkoevia (1475-1476) na Bistriku (mesdid, banja, most), zatim Ajasbega, takoe bosanskog sandak-bega (1470-1475. i 1476-1477) i to mesdid koji se nalazio na mjestu gdje je danas hotel "Central", okolo kojeg je nastala istoimena mahala, zatim mekteb i hamam. Tu u blizini bio je i Demat Dubrovana - Kolonija dubrovakih trgovaca, u onom dijelu grada koji e se kasnije nazvati Latinluk ili Frenkluk mahala po stanovnicima koji su u njoj stanovali, a koja se prostirala nizvodno od Latinske uprije. Dvije damije u Sarajevu, podigao je i uveni Jahja-paa jedan od onih funkcionera Osmanskog carstva koji se istakao meu "najvrsnijim ratnicima i

najpobonijim osnivaima zadubina" u vrijeme Bajazida II. Jednu, visoko u Komatinu ispod Trebevia i drugu na brijegu, kasnije nazvanim uria brijeg po uvenoj sarajevskoj porodici koji su tu u blizini stanovali. Jedan iz te porodice, uveni Salih-aga, poslije poara 1679. godine obnovio je Jahja-painu damiju, po emu je od tada poznatija pod imenom uria damija. Urbanom razvitku Sarajeva s kraja XV i poetkom XVI stoljea znatno je doprinio i bosanski sandak-beg Skender paa. Na lijevoj obali Miljacke sagradio je tekiju nakibendijskog reda, do nje imaret i musafirhanu,do kojih je doveo vodu sa Soukbunara, te nekoliko esmi. Na drugoj obali Miljacke napravio je veliki dvor za sebe, do njega karavansaraj sa jedanaest duana u prizemlju i sve te zadubine povezao mostom preko Miljacke. Izgradio je i jedan mesdid iznad Kovaa, okolo kojeg je nastala jedna od sarajevskih mahala, a preko Vratnika je preveo jedan rukavac Moanice, koji je iao sve do Baarije. U blizini Skenderpainih zadubina, njegov sin Mustafa paa podigao je prvu potkupolnu damiju 1517. godine i za njeno odravanje ostavio veliki posjed zvani Vesela Straa u blizini grada Akhisara (Prusca). Mustafa-paina damija poznatija kao Skenderija, poruenaje 1936. godine, a 1960. i njena munara. Ubrzo poslije izgradnje Skenderije, sagraene su u Sarajevu jo dvije potkupolne damije i to Muslihudina ekrekije 1526. godine i damija Havade Duraka poznatija kao Baarijska damija 1528. godine. Tokom XV i XVI stoljea u Sarajevu je sagraeno preko 100 damija. Pored njihove osnovne uloge kao sakralnih i kulturno-prosvjetnih objekata, damije su predstavljale i centre mahala koje su nosile imena osnivaa damije. Bili su to visoki funkcioneri osmanske vlasti, bogati trgovci i zanatlije, kao i drugi graani Sarajeva. Veina tih ljudi, pa i visokih funkcionera bili su porijeklom iz Bosne, a neki su bili i u rodbinskim vezama sa carskom kuom. Kao i ostali objekti islamske arhitekture, damije su graene kao zadubine pojedinaca. Ustanovljavanjem vakufa omoguena je ne samo izgradnja damije, nego i njeno funkcionisanje. Inae vakufi su odigrali veoma znaajnu ulogu u razvitku Sarajeva. Vakufska sredstva koja su ulagana u izgradnju grada bila su impozantna. "Institucija vakufa nastala je na bazi islamskih propisa, to pokazuje koliko je islam duboko proeo itav drutveno-ekonomski ivot i koliko je uticao na razvitak gradova i arhitekture u njima ". Vakufname, sveane povelje pojedinaca, kojima se ustanovljava vakuf, sadre niz znaajnih podataka za izuavanje nae prolosti. Pored njihove historijske vrijednosti, one predstavljaju i svojevrsne literarne tekstove. Najznaajniji period u urbanom razvitku Sarajeva u osmansko doba je XVI stoljee i to se smatra zlatnim dobom ovoga grada, to pokazuju i sauvani dokumenti kao i spomenici materijalne kulture te svjedoenja putopisaca. Broj mahala koji je najbolji pokazatelj urbane razvijenosti jednog grada islamsko-orijentalnog tipa pokazuje da je ba u to vrijeme grad doivio kulminaciju u urbanom razvitku u osmansko doba. Krajem XV stoljea grad je imao tri mahale, Demat krana i Demat Dubrovana a krajem XVI stoljea 91 muslimansku mahalu, dvije kranske i Demat Jevreja. esnaesto stoljee jeste zlatno doba u povijesti Sarajeva ponajprije zahvaljujui pojavi Gazi Husrev-bega, neosporno najznaajnijeg bosanskog namjesnika, koji je podizanjem mnogobrojnih zadubina, Sarajevo napravio velikim gradom - eherom, poznatim irom Evrope i prostranog Osmanskog carstva. Godine 1530. Gazi Husrev-beg podie damiju " ..izvanredne ljepote, visoku, prekrasnu koju je uzvieni Allah pretvorio u svetu kuu i uinio svetitem za svoje robove", koju projektuje glavni carigradski arhitekt Perzijanac Adem Esir Ali. Begova damija predstavlja najmonumentalniji objekat islamske arhitekture ne samo u Sarajevu, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nasuprot damije sagraena je medresa Kurumlija i uz nju biblioteka. Graena po uzoru na carigradske, medresa je, vjerovatno, djelo uvenog graditelja tog doba Mimar Sinana. U Gazi Husrev-

begovoj vakufnami propisano je koji e se predmeti predavati u medresi kao i "..ostalo to bude iziskivao obiaj i mjesto", to ukazuje da je vakif predvidio da se predaju i predmeti koje trai duh vremena i prilike. U blizini medrese Gazi Husrev-beg je podigao i Hanikah -poseban tip medrese gdje se izuava mistina filozofija. Hanikah je pripadao redu halvetija, iji sljedbenik je bio i sam Husrev-beg. Iz sredstava ovog velikog vakifa sagraen je i hamam, do danas jedini sauvan, od sedam koliko ih je nekada bilo u Sarajevu, zatim bezistan - graevina impozantnog izgleda, te pored njega Talihan. Pri gradnji ova dva objekta pored domaih majstora uestvovali su i dubrovaki, na zahtjev graana Sarajeva. Gazi Husrev-beg je podigao i niz humanitarnih ustanova, imaret i musafirhanu u prvom redu, zatim vie privrednih objekata od kojih samo u sarajevskoj ariji preko 200 duana. Iz sredstava njegovog vakufa podignuta je i sahat-kula pored Begove damije, uveni Moria han, prva bolnica u Sarajevu, te niz drugih objekata. Za svoju zadubinu Gazi Husrev-beg je ostavio ogromna dobra na teritoriji dananje Grke, itava sela i zemljita u okolini Sereza, zatim irom Bosne, u okolini Sarajeva, Jajca, Ostrovice, Kljua, Tenja... U gotovini je uvakufio ogromne sume u zlatu i srebru. Gazi, Husrev-beg ie stanovao u uria mahali, u kui odakle se pruao ivopisan pogled na njegove zadubine. Bio je oenjen enom po imenu ahdidar, osloboenom robinjom njegove sestre Nesliah, koja je takoe u Sarajevu podigla jednu damiju. Gazi Husrevbeg je ukopan u haremu njegove damije, pored koga je i turbe njegovog osloboenog roba i prvog mutevelije njegovog vakufa Murat-bega Tardia. Iznad vrata na njegovom turbetu uklesan je tarih na kome pie: "Neka svaki dan milost Boija i blagoslov na njeg pada". Okolo njegovih zadubina nastala je posebna Husrevbegova mahala, koja nikada nije imala veliki broj kua s obzirom da se nalazi u ariji u kojoj su uglavnom privredni objekti. U vrijeme kada je Gazi Husrev-beg podizao svoje zadubine, tanije 1531. godine u srednjovjekovnom selu Bjelave podigao je i neki Nebrdilo Hadi Alija damiju, te se od tada Mahala Bjelave slubeno nazivala njegovim imenom, ali se u narodu i dalje sauvao stari naziv Bjelave. Pored Begove, Skenderije, ekrijine, Baarijske ..., tokom XVI stoljea nastale su i damije Ferhadija, Ali-paina, Careva. Zadubina bosanskog sandak-bega Ferhad-bega Vukovia-Desisalia, sagraena 1561. godine jedna je od rijetkih sarajevskih damija u kojoj se sauvala zidna dekoracija iz XVI stoljea. Ferhad-beg je porijeklom iz poznate sarajevske porodice Vukovi Desisali, iji su lanovi bili ugledne linosti u drutvenom i privrednom ivotu grada. Dok su primorski majstori gradili u Sarajevu Ferhad-begovu damiju, u isto vrijeme majstor Todor je slikao ikonu za njegovog brata Ivana. Uz damiju je Ferhad-beg podigao i mekteb, imaret i esmu. Danas se sauvala samo damija i okolo nje manje greblje u kome su sahranjivani predstavnici janjiarskog odaka, ije se sjedite nalazilo u blizini ove damije, na mjestu gdje je danas Katedrala. Okolo damije nastala je istoimena mahala po emu se i danas jedna od glavnih saobraajnica u njoj naziva Ferhadija. Ali paina damija, zadubina velikog vezira, budimskog beglerbega, bosanskog sandakbega, sagraena je 1561. godine, u vrijeme kad je osmanska graevinska djelatnost bila u punom procvatu. Mnogi historiari umjetnosti s pravom je ubrajaju meu najljepe kupolaste damije na naim prostorima. Zidana od kamenih klesanih kvadera, presvedena jednom kupolom, sa munarom veoma lijepo ukraenom stalaktitima, ova damija djeluje veoma skladno. Tehnika zidanja, debljina zidova te kamene sofe ukazuju i na prisustvo primorskih majstora u njenom graenju.

Careva je podignuta 1566. godine po nalogu sultana Sulejmana na mjestu prve sarajevske damije koju je jo 1457. godine podigao Isa-beg. Dananje zdanje damije pripada standardnom tipu jednoprostorne kupolne damije sa trijemom. Veoma vitka i visoka munara od 47 metara ubraja se medu najljepe u Bosni i Hercegovini, a lijepo izraeni mihrab i minber, te slikarski motivi nastali jo u XVI stoljeu upotpunjuju enterijer ove damije. Osim kupolnih, ima jo nekoliko damija koje se svojom arhitekturom odvajaju od manjih mahalskih damija: Magribija, Hadijska, Bijela damija na Vratniku, Jahja-paina damija na uria brijegu. Prema tradiciji jedna od najstarijih sarajevskih damija je Magribija, ije prvo zdanje je izgorjelo u poaru 1459. godine. Prema toj predaji, njen osniva ejh Magribija, doao je u ove krajeve zajedno sa Isa-begom Ishakoviem i u to vrijeme podigao svoju damiju. Karakteristika ove graevine je njena bavasta tavanica koju ne nalazimo u drugim damijama kod nas. Damija Gazi Husrev-begovog intendanta Vekil-hara Mustafe, poznatija kao Hadijska sagraena je izmedu 1540. i 1561. godine. Iznad nje se nalazi jedan od najljepih dijelova starog Sarajeva Alifakovac, sa strmim sokacima, u kojima su kue nanizane tako da svaka ima lijep vidik i prostranim grobljem sa prepoznatljivim turbetima i snjenobijelim nianima. Tu su tokom pet stoljea kopani sarajevske kadije, muderisi, muftije, esnaflije, age serdengedije, te druge ugledne Sarajlije, a poznato je i kao Musafirsko groblje, jer su u njemu kopani ljudi iz drugih krajeva, koje je smrt zatekla u Sarajevu. Natpisi na nianima predstavljaju pravi arhiv u kamenu, a dosta natpisa spjevali su i uveni sarajevski pjesnici, Mejlija, Fadil-paa erifovi, Abdi, Enveri i drugi. Ljepotu cijelog ovog ambijenta upotpunjuje i jedna lijepa stara esma, koju je podigao sarajevski kadija Ahmed ef. Jahjapai za duu svog rano preminulog sina. Meu najljepe damije na Vratniku po svojoj arhitekturi spada damija Divan-katiba Hajdara, poznatija kao Bijela damija. Sagradio je izmeu 1536. i 1545. godine Gazi Husrev-begov sekretar (divan katib) hadi Hajdar. Pored vitke munare, na ovoj damiji se istiu i vanjske sofe koje su na sprat. Meutim najbrojnije su one damije sa drvenom munarom, koje su ostale u sjenci monumentalnih zdanja. Ali i ove damije su takoe znaajne, bez obzira to u arhitektonskom pogledu nisu zapaene. Kao centri mahala one su imale znaajnu funkciju i "izvanredno se uklapaju u ambijent mahale". Jedna od ljepih sarajevskih damija, za iju munaru Kemura kae "da je bila tako lijepa i majstorski napravljena, da joj u Sarajevu nije bilo sline", bila je damija Hadi Alije Bakrbabe poznatija kao damija na Atmejdanu. Inae na prostoru Atmejdana nekada se nalazila i biblioteka, medresa, esme, hipodrom, a danas od tih objekata nije sauvan nijedan. Poetkom XVI stoljea sagraena je Stara pravoslavna crkva na Varoi, u Latinluku je postojala katolika, a krajem istog stoljea nastala je i prva sinagoga - II Kal Grandi, u kompleksu zvanom Sijavu -paina daira sve na stotinjak metara udaljene od najznaajnijih sarajevskih damija. Poseban znaaj u razvitku Sarajeva, kao i drugih gradova u naim krajevima imali su vakufi. Brojni legatori, predstavnici feudalne klase, zanatskih i trgovakih cehova ulagali su svoja sredstva u izgradnju grada. Podizane su damije, bezistani, hanovi, karavansaraji, mostovi, kole i drugi objekti. Sredstva koja su ulagana u izgradnju Sarajeva tokom XVI stoljea bila su impozantna. Uz damije su se gradili mektebi u sklopu jednog vakufa. Srednje, vie i visoko obrazovanje sticalo se u medresama kojih je bilo vie u Sarajevu. Po svome renomeu, kao i po arhitekturi najpoznatija je Gazi Husrev-begova. I pored toga to svojim dimenzijama ne predstavlja veliku graevinu, djeluje monumentalno. Nad glavnim ulazom u medresu nalazi se kamena ploa na kojoj je uklesan natpis veoma lijepo uraen, oivien cvjetovima i arabeskama:

"Ovu graevinu podie za one koji trae nauku A za ljubav Boga koji usliava molbe, Gazi Husrev-beg, zapovjednik boraca za vjeru, (On je) izvor dobroinstva, ponos pravednih Fejzur -rob joj ree hronostih: Stjecite dobrih, dom savrenih ljudi". Uenici koji su pohaali medresu imali su besplatno stanovanje i hranu. Po svome renomeu i profesorima koji su u njoj predavali ova medresa je bila najpoznatija na zapadu Balkanskog poluostrva. U XVI stoljeu pored Husrev-begove podignute su jo etiri medrese: Firuz-begova, Mehmed-bega Isabegovia, Gazi Husrev-begov Hanikah, te Kemal-begova medresa.Pored redovnih kola, islamsko obrazovanje sticalo se i na javnim predavanjima, koja su se odravala pored damija i u tekijama. U XV i XVI stoljeu postojale su slijedee tekije: Isabegova, Skender-paina, Tekija Gaziler (boraca za vjeru), Turna dervia, Dandu gaza i dervia Hadi-dede. To su bile mahom skromne graevine koje su se sastojale od jedne prostorije za zajednike obrede (simhana), zatim prostorije za dervie, musafirhane, stana za ejha i dvorita. Uz damije, medrese, tekije i mektebe nastajale su biblioteke, od kojih je svakako najznaajnija Gazi Husrev-begova osnovana 1537. godine, u sastavu istoimene medrese. Kasnije je prenesena u posebnu zgradu pored Careve damije. Kao i druge ustanove prosvjetnog karaktera i biblioteke su izdravane iz vakufskih sredstava. Podaci iz deftera i vakufnama pokazuju da su knjige bile est predmet uvakufljavanja. Pored sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu je tokom XV i XVI stoljea sagraen i veliki broj komunalnih i privrednih objekata. Meu tim objektima dominiraju brojni mostovi ija je izgradnja bila uvjetovana razvojem komunikacija i raznih objekata na jednoj i drugoj obali rijeke, a to su uprija Isa-bega Ishakovia (Careva uprija), Skender -paina, Latinska, obanija, umurija, eher ehajina. Sarajevo je dobilo prvi vodovod jo sredinom XV stoljea, a znatno je proiren tokom XVI. Grad je bio poznat i po velikom broju esama (krajem osmanske vladavine bilo ih je 156), adrvana, sebilja, koji su pored toga to su grad opskrbljivali vodom, doprinosili i ljepem izgledu grada. esme su graene kao zadubine pojedinaca. Narodna predaja kae da je bolje sagraditi esmu nego damiju. Zidane od kamena sa kamenim koritima, esto sa uklesanim tarihom, sarajevske esme svojom ljepotom i ambijentom u kojem su podizane u sjenci visokih stabala, damijskih zidova ili pak samostalno postavljene, skladno uklopljene u ambijent mahale opjevane su u mnogim pjesmama. Tako najpoznatiji sarajevski pjesnik s kraja XVI i poetka XVII stoljea Nerkesija pjeva o svome rodnom gradu: "Tu se ovjeku ini da moe dugo ivjeti, jer na hiljadu mjesta po Sarajevu teku esme iz vrela neumrlosti. " Poslije damija najljepi i najmonumentalniji objekti islamske arhitekture su hamami. Svi su graeni od kamena, prekriveni sa kupolama a imali su veoma lijepu unutranju dekoraciju. Prvi je podigao Isa-beg Ishakovi neposredno uz Carevu damiju, a kratko vrijeme iza toga 1477. godine Firuz-beg je sagradio jedan hamam na Baariji koji je odavno propao a na njega nas danas sjea samo, jedan naziv male ulice ulhan. Pored ova dva postojali su jo hamami Bali-bega na Bistriku, Mehmed-pae na Kovaima, Rustem-pain hamam, i jedini koji se sauvao do danas Gazi Husrev-begov. Nekada je imao dva odjeljenja: muko i ensko koja su bila iste veliine. Ispred tih odjeljenja nalazio se predprostor natkriven velikom kupolom, u kome se nalazio lijep vodoskok. Tu je bilo vie manjih prostorija u kojima su se posjetioci pripremali za kupanje i odmarali poslije kupanja. Iz prednje prostorije ulazilo se u drugu u kojoj je bila neto via temperatura, a koja se zvala kalpaluk. Najvea prostorija bila je mejdan, prekrivena kupolom, iz koje se ulazilo u tri manje prostorije, predviene za kupanje, takoe presvoene kupolama. U sobama za kupanje nalazila su se korita u koja je tekla topla i hladna voda iz zidova. Svjetlost u ove prostorije prodirala je kroz otvore na kupolama.

Iza sobe za kupanje, nalazio se rezervoar sa toplom vodom. Poslije kupanja ljudi su se odmarali i pili kahvu u oku koji se nalazio ispred prostorije zvane adrvan. Od korisnih i humanitarnih ustanova podizanih u Sarajevu najznaajnije su imareta i musafirhane. Iako male graevine, koje u arhitektonskom pogledu nisu predstavljale vrijedna ostvarenje, bile su veoma korisne jer su siromanim, putnicima, acima pruali besplatno prenoite i hranu. Sarajevo je bilo od onih gradova, estih na Levantu, podijeljen na ariju trgovaki dio i mirne mahale za stanovanje. Stambeni dio grada razvijao se po okolnim padinama, idui od centra prema periferiji. Pri podizanju stambenih dijelova teilo se da se obezbjedi to vie zelenila i svjetlosti. Kue utonule u zelenilo bai i prostranih avlija, u kojima se uzgajalo raznovrsno voe, povre i cvijee, inilo je ovaj grad jednim od najljepih u Bosni. U zapisima putnika namjernika za sarajevsko zelenilo se kae da se "preliva preko zidova koje opasuju kue, i na sokake". Uz esmu u avliji ili du visokih zidova pruale su se rue penjaice, izmeu bijele kaldrme rasli su jeii koji su avliji davali izgled najljepeg bosanskog ilima. Nezaobilazni su u avlijama imiri kao i raznovrsno cvijee: eboji, zambaci, bejturan, kasumpae, ekaici, katmeri, pejgamberii, hadibeg, sabahi i mnoge druge vrste cvijea. U sarajevskim baama i avlijama obavezan je i jorgovan a esto i igde. Gdje god je bilo mogue kue su graene na mjestima odakle se pruao bolji vidik i pokraj tekue vode. Tamo gdje nije bilo tekue vode, pristupalo se vjetakom navodnjavanju kao to je na primjer bilo prevoenje jednog rukavca Moanice preko Vratnika i Baarije. Ta voda tekla je kroz mnoge bae i avlije stvarajui prijatan ugoaj. 0 brojnosti i ljepotama sarajevskih bai pisali su mnogobrojni putopisci. Tako je prolazei ovuda 1550. godine Katario Zeno zapisao da svaka kua ima svoj vrt i ardak, a vrtovi su lijepi poput onih u Padovi. Dok jedan engleski putopisac kae: "Ogroman broj stabala meu kuama, od kojih su mnoge velike i lijepe, daju itavom gradu izgled krasnog vrta i nije udo to ga zovu Damaskom Sjevera". Malo je gradova u svijetu koji u nazivima ulica, toponima imaju nazive zelenila, drvea, cvijea: Behar, Cvijetna, Karanfil mahala, Pod trenjom, Vinjik, Podhrastovi, Sedam uma, Ispod oraha, Vinogradi, Lipe, Velika drveta, Babia baa, Zlatareva baa, Iza gaja ulica, Iza lipa ulica, Iza baa ulica, Hrastovi, Nadlipe, Podgaj ... Posebno su bili bogato ureeni enterijeri kua. Tom prijatnom enterijeru nije ljepotu i ugodnost stvarao namjetaj koga i nije bilo mnogo, nego raznovrsne tkanine i ilimi, rezbareno drvo, te mnogobrojni predmeti od srebra i bakra izraeni u duanima sarajevskih kujundija i kazandija. U mnogobrojnim dokumentima i zabiljekama putopisaca, nalaze se podaci o opremi stanova, posebno bogatijih graana. Spominje se zlatno i srebreno posue, svileni dueci, srmali jorgani, jastuci od brokata i atlasa, stolovi od ebanovine, velika ogledala. to se tie arije ona je bila izgraena do kraja XVI stoljea. Formirana sredinom XV stoljea veoma se brzo razvijala i svoj najvei uspon dostigla je u drugoj polovini XVI stoljea. U toj ariji egzistiralo je 80 raznih vrsta zanata, organizovanih u jake cehovske organizacije - esnafe. Ti zanati bili su i topografski organizovani po vrstama zanata, odnosno esnafa, tako da su u jednoj ulici bili duani samo jednog ili vie srodnih zanata. Kazandiluk, Kujundiluk, Kazazi, Halai, Mudeliti, Kazazi, Kovai, Kundurdiluk, Sarai, Bazerdani, Ailuk... sve skupa 45 takvih ulica inilo je Sarajevsku ariju. Nadaleko uveni proizvodi sarajevskih zanatlija zadovoljavali su potrebe ne samo Sarajlija, nego su se izvozili i u druge krajeve. Na podruju sarajevske arije izgraen je itav niz trgovakih objekata. Najznaajniji

meu njima su bezistani, zatim hanovi i karavansaraji, te mnogobrojni duani, magaze i daire. Bezistani su graeni samo po veim mjestima. injenica da su u Sarajevu podignuta tri bezistana govori kakav je to bio znaajan trgovaki centar. Od tri sarajevska bezistana dva su se sauvala do danas i slue kao trgovaki objekti. Gazi Husrevbegov, impozantna graevina uz koju je sagraen i Talihan. Ova dva objekta bila su povezana tako da su trgovci iz bezistana mogli direktno kontaktirati sa mletakim i dubrovakim trgovcima koji su odsjedali u Talihanu. Pri gradnji bezistana i Talihana pored domaih majstora uestvovali su i dubrovaki. Drugi bezistan iz XVI stoljea je Brusa bezistan, zadubina velikog vezira i zeta sultana Sulejmana Velianstvenog. Prema svjedoenju Bernarda Navadera, Rustem-painog savremenika on je roen u Sarajevu. Ovaj bezistan dobio je ime po svili iz Bruse koja se u njemu najvie prodavala. Sagraen od kamena i prekriven sa dvije male i est velikih kupola, toje tipian trgovaki objekat kakvi se grade u XVI stoljeu irom Osmanskog carstva. Ima ulaze na sve etiri strane a otvori za svjetlo se nalaze visoko na zidovima. Nekada je Brusa bezistan imao i dva trezora u kojima su se uvali esnafski defteri, sidili i razne dragocjenosti. Trgovaki karavani, natovareni raznovrsnom robom i sa istoka i sa zapada pristizali su u sarajevske hanove i karavansaraje. Najznaajniji meu njima su Kolobara, Talihan i Moria han. Zadubina Isa-bega Ishakovia, Kolobara bio je veliki han sa etrdeset soba, a mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. Poznati kameni han Talihan sagraen je sredstvima Gazi Husrev-begovog vakufa; opasan nizom duana, dok su na spratu bile ureene sobe za noenje. esti gosti ovoga hana bili su dubrovaki trgovci. U njegovom dvoritu bio je veoma lijep sebilj sa vie esmi, pored kojeg je na stubovima podignuta mala damija. Sve je to nestalo u poaru 8. 8. 1879. godine. Bogatom Gazi Husrevbegovom vakufu pripadao je i Moria han, koji je najvjerovatnije sagraen krajem XVI stoljea. Ime mu datira od prve polovine XIX stoljea po tadanjem zakupniku Mustafaagi Moriu i njegovom sinu Ibrahimu. Jedan je od rijetkih hanova koji je sauvan do danas - restauriran je i slui kao poslovni i ugostiteljski objekat. Poseban impuls meunarodnoj trgovini davali su Dubrovani. Oni su stanovali u kvartu Latinluku ili kako se u slubenim dokumentima nazivao Frankluk mahala - Franaka arija. U Sarajevu je od 80-tih godina XVI stoljea poslovala i mona kolonija Mleana i Firentinaca, trgovaca i poslovnih agenata velikih trgovakih kua, koji su preko Dubrovnika i dolinom Neretve, a od otvaranja splitske skele i preko Splita, napravili veliki promet u poslovima na Balkanu. Znaajnog udjela u trgovakim poslovima imali su i Jevreji koji su se u Sarajevo doselili sredinom XVI stoljea. Prognani sa Pirinejskog poluostrva 1492. godine, naselili su se i u Osmanskom carstvu. Njihova uloga bila je posebno znaajna u spoljnjoj trgovini. Zbog toga to su bili povezani sa drugim jevrejskim naseobinama i pojedincima kako irom Osmanskog carstva tako i izvan njega. Sarajevo je uglavnom naseljavalo domae autohtono stanovnitvo, koje je, posebno tokom XVI stoljea prihvatalo islam. Bilo je i stranaca ali u manjem broju. Podaci iz osmanskih izvora, posebno deftera, pokazuju da je proces prihvatanja islama u Sarajevu i njegovoj okolini tekao postepeno. Taj proces bio je najintenzivniji u XVI stoljeu, a poetkom XVII stoljea stanovnitvo Sarajeva bilo je gotovo u potpunosti muslimansko. Masovnost prihvatanja islama, podaci iz izvora, svjedoenja stranih putopisaca, tolerantan odnos osmanske drave prema pripadnicima monoteistikih religija, porodice u kojima jedan ili vie lanova prihvataju islam dok drugi ostaju u svojoj vjeri, sauvan vlastiti jezik, jesu injenice koje govore o procesu tog preobraaja. U skladu sa islamskim principima sadranim u Kur'anu asnom "Vama vaa a nama naa vjera" i "U vjeri ne

smije biti prisiljavanja" u Bosni se prihvata nova vjera islam. Cijelo XVI stoljee bilo je doba opeg prosperiteta Sarajeva. To j e doba njegovog kulturnog procvata, doba u kome su njegovi stanovnici, prihvatanjem islama, prihvatili i tekovine islamske kulture, prilagoavajui je ovim prostorima. Zahvaljujui brojnosti kulturno prosvjetnih ustanova tokom XV i XVI stoljea u Sarajevu je bilo dosta obrazovanih i uglednih ljudi, koji su svojim naunim doprinosom utjecali da Sarajevo bude vodei kulturni centar Bosanskog sandaka. Mnogi su se kolovali i van granica Bosne. Djela naih stvaralaca, posebno onih koji su pisali na arapskom, turskom i perzijskom nalaze se po mnogim bibliotekama u Istanbulu, Parizu, Beu, Budimpeti. Meu istaknutijim pjesnicima koji su rodom iz Sarajeva ili su stvarali u Sarajevu u ovom vremenu bili su Mustafa-paa Skenderpai - Suni, Mehmed Ulamapai Gajreti, Muhamed Karamusi Nihadi, Muhamed Nerkesi, Sani Salih Bonjak Potur, Hafiz Ahmed Jazidizade, Tifli elebi. Kao filolog najpoznatiji u Sarajevu bio je Muhamed Musi Allamek. Meu rijetkim piscima umjetnike proze koji su pisali na arapskom jeziku treba spomenuti jo i Ahmeda emsudina Sarajliju. Jedna od najljepih pjesama napisanih o Sarajevu je pjesma Muhameda Nerkesija: "Na moju duu je djelovala tuga to se rastajem sa Sarajevom ljutu mi je ranu nainio rastanak sa sarajevskim prijateljima U njemu ovjek izgleda da poivjeti moe dugo Na hiljadu mjesta u Sarajevu teku esme, vode ivota. U zimskim danima studen stee grad, ali se ipak ozbiljni starci i mladii sastaju u halvatima na razgovor Ali kad stigne doba proljea i behara, U raj se pretvore bae ruinjaka sarajevskih... " Da se Sarajevo najintenzivnije razvijalo tokom XVI stoljea, pokazuje i podatak da je poetkom XVII stoljea bio izgraen gotovo cijeli prostor koji je inio gradsku teritoriju sve do austrougarske okupacije. Jer, iako je Sarajevo i tokom XVII stoljea veliki i napredan grad, o kome s oduevljenjem piu mnogobrojni putopisci koji su ovuda prolazili, nema vie one izgradnje kakva je bila tokom zlatnog perioda Sarajeva, kada je podignuto preko 100 damija, est tekija, sedam hamama, vie medresa, biblioteka, mostova, hanova, karavansaraja... U XVII stoljeu u cijelom Osmanskom carstvu poinje se osjeati kriza, to se svakako odrazilo i na razvitak Sarajeva. Izgraeno je svega nekoliko znaajnih vjerskih i objekata kulturnog znaaja. Vakufnama Hurema sina Balije iz 1602. godine sadri podatke o izgradnji mekteba u Hadi zade Hadi Ahmedovoj mahali. On je uvakufio 86.400 aki, dvije kue i jednu bau za izdravanje spomenutog mekteba u selu Donji Neat (blizu Pala). Vakif je odredio da se svake godine zasadi po deset stabala u njegovoj bai to je svakako uraeno jer na ovome mjestu danas postoji lijep gaj. Jedna ulica na tom prostoru iznad Hrida asocira na tu vakifovu odredbu i nosi naziv Iza gaja. este promjene na poloaju bosanskog beglerbega, kao i izbor tih lica koji su esto i samovoljno uvodili neke namete, izazivalo je nezadovoljstvo stanovnitva. Dolazilo je do pobuna pa i u Sarajevu je poetkom XVII stoljea izbila pobuna uslijed samovolje muselima Kurda. Jedna od linosti koja se istakla medu uglednim ljudima u XVII stoljeu je Ibrahim ef. Bistrigija. Vrativi se iz Carigrada gdje se kolovao i gdje je stupio u derviki red nakibendija, sagradio je na Bistriku hanikah poseban tip medrese za izuavanje mistine filozofije. Od 1631. do 1664. godine bio je sarajevski muftija. Urbanom razvitku Sarajeva doprinijela je i injenica to je ovaj grad od svog osnivanja pa do 1553. godine, a onda od poetka XVII stoljea bio administrativni centar Bosanskog sandaka, kasnije Paaluka. Prema dokumentima sauvanim u historijskom arhivu u Dubrovniku vidi se da ve od 1607. godine bosanske pae borave u Sarajevu. U junu te godine dubrovaki poklisar Jacobus de Lucaris, dobio je uputstvo svoje vlade da

saeka dolazak novog bosanskog pae u Sarajevu, a od 1612. godine, pa kroz cijelo XVII stoljee dubrovaki poklisari ili su bosanskom pai u Sarajevo. "Devetog tekueg, poslao je Paa svog kapidibau, sa mnogim drugim sa svoga dvora, da me dignu od kue i povedu u njegovu palau" pisao je Pietro di Giorgio, a onda su ga "uz izvanrednu pompu" odveli do palae na jednom od najljepih painih konja, sveano opremljenog. Kada je stigao do pae ovaj ga je "s itavim svojim dvorom, gdje su bili svi velikai (tutti gli grandi di Bosina et di Herzegouina), doekao na nogama i posjeo pored sebe. " Mnogobrojni izvjetaji Dubrovana, posebno oni iz XVII stoljea gotovo su jedina svjedoanstva ceremonijala na dvoru bosanskih namjesnika. Poznato je da su Dubrovani pri-likom dolaska svakog novog namjesnika u Sarajevo, ili da mu se poklone, nosei uobiajene darove. Snabdjeveni kredencijalnim pismom, raznim dokumentima koji su sainjavali pri-vilegije traio je audijenciju od painog ehaje. Kada bi dobio odobrenje, ulazio bi u saraj, gdje je sjedio paa, okruen raznim velikodostojnicima, slubenicima i izabranim graanima, poljubio ruku pai i predao mu poklone, koji su se uglavnom sastojali od svilenih tkanina, sukna, eera, junog voa, raznih poslastica, svijea itd. Jedan od onih izvjetaja koji pokazuju kakav je raskoan bio ceremonijal kod bosanskih namjesnika, je i pismo Marka Pucia, koje on pie svojoj vladi poslije prijema kod tadanjeg bosanskog beglerbega Sejdi Ahmed-pae. Njegova uprava u Bosni upamena je i po tome to je njegov dvor blistao u svom sjaju, a njegova vojska i pratnja mnoge je zapanjila svojom "veliinom i gizdavou". Dvor mu je bio ureen kao sultanov, sa onim ceremonijalom svojstvenim samo najviim funkcionerima. "U srijedu ujutro", pisao je Marko Puci,"... posla njegova ekselencija svoga kapidilar ehaju, da mi saopti da se pripremim za poklonjenje, a priblino poslije jednog asa uputi harabau sa osedlanim konjem, ukraenim bogatom opremom, i sa etrnaest aua da me otprate od kue do saraja u kome je boravio. Proveli su me kroz veliki palir poreanih sejmena i saridija, naoruanih arkebuzima sa fitiljima koje su drali u rukama. Na poetku ovog palira doekala su me dva alaj-aua, divno obuena, sa perjanicama na glavi i s posrebrenim tapovima u rukama. Poto su mi se poklonili jedan od njih krenu ispred mene. Tako su me dopratili do dvorita saraja Njegove ekselencije, a odatle do sobe, gdje mi je pripremljena audijencija, i koju sam zatekao punu agalara..." I nekoliko putopisaca koji su prolazili kroz Sarajevo tokom XVII stoljea zapazili su da je pain saraj lijepa i raskona graevina. Godine 1626. kroz Sarajevo je proao Splianin Atanasije Grgievi, i o tom putovanju poslao svoj izvjetaj njemakom caru. Za Sarajevo kae daje to velika varo, kroz koji tee jedna rijeka preko koje ima vie lijepih kamenih mostova. Ima vie esmi, mlinova, 115 damija. Prema ovom putopiscu Sarajevo je tada imalo 15.000 kua, meu kojima 12.000 trgovakih i zanatskih duana. Katolikih kua bilo je etrdeset. Te godine kapelan katolike upe u Sarajevu bio je fra Franjo Budimirovi. Atanasije Grgievi dalje pie da u gradu ima jedna velika kua za Jevreje opasana velikim zidom. Sarajevski rabin godine 1634. bio je Samuel Baruh. Iz te godine sauvan je najljepi opis sarajevske arije koji je dao vitez Henrik Blunt: "Na glavnom trgu i u pedeset ulica nakraj trga ima, valjda, est ili sedam stotina duana i zanatske radnje grupisane su strogo po cehovima oni ih zovu esnafi ba kao i u Zapadnoj Evropi i kao to je donedavno bilo i u engleskim velikim gradovima. U koarskoj ulici koju zovu "Sarai" moe vidjeti divne robe iz raznobojne koe i prekrasne konjske opreme, da je se nagledati ne moe . Nedaleko su trgovine svakovrsnog krzna od umskih zvijeri. Meu njima ima tako krasnog, da bi londonske ene dale ne malo godina ivota za jedan ogrta iz njega. U jednoj podugoj ulici vidio sam duane, prepune zlatnog nakita, ljepote kao u haremskih ljepotica iz arapskih i indijskih bajki, a iz srebra izraeni ukrasni predmeti svojom ornamentikom, punom fantastinih ara, ne zaostaju nimalo za venecijanskim radovima ove vrste. Naroito su me oparali srebrom i zlatom vezene bezbrojne lule i lijepi iarani ibuci,

ponekad dugi tri jarda. Kad ue u kafanu i ogleda se za mjesto gdje e sjesti, valja ti dobro paziti da ne zapne za ibuke koje puai, sjedei na oniskim jastucima, isprue do nasred kafane. Ako nogom stane na ibuk, ili ga samo dirne, moe te skupo stati, jer kvari eif Sarajlije. I koliko god je na ariji graja, u kafani je tiina. Lijepo uje kako krklja tekuina u nargilama i kako vri kahva na eravici. Kad unie novi gost, najprije pogleda i potrai mjesto gdje e sjesti, pa kad sjedne, onda se ogleda desno i lijevo i pravo po gostima, koji od ranije sjede u kafani, pa onda, poutjevi jo minutu ili dvije, izrekne pozdrav. Zatim opet utnja kao u katolikih trapista. U trgovinama tekstilom vidlo sam dobre engleske ohe i skupocjene i panske i venecijanske kadife. Tkanine za laganu ensku odjeu, kao pauina tanku svilu s prekrasnim mustrama dobavljenu iz Male Azije. Neto podalje vidimo kako ene oblae na noge izme od crvene ili kao limun ute koe. " Godine 1628. u Bosnu je za beglerbega doao Abaza Mehmedpaa. Period njegove vladavine u Bosni, ostao je zapamen kao doba stalnih nemira. U jednoj turskoj kronici zabiljeeno je da se Abaza-paa bio okomio na bogatog sarajevskog trgovca Hadi Sinanuddina Jusufa, oca Mustafapae silahdara sultana Murata IV (1623-1640), osnivaa poznate Hadi-Sinanove tekije u Sagrdijama, koja je ujedno jedini znaajniji objekat podignut u Sarajevu u XVII stoljeu. Mustafa-paa je tekiju podigao na ime svoga oca Hadi Sinana u nekadanjoj Sara Alijinoj mahali izmedu 1638. kija ima vie prostorija, to odgovara prirodi zikra i ivota pripadnika reda kaderija: simhana, stan za ejha, musafrhana, mejdan odaja koju dijeli jedan hodnik od kahve odaka. U svome ljetopisu poznati kroniar Sarajeva Mula Mustafa Baeskija spominje da je u Hadi Sinanovoj tekiji bila i ludnica. Iako je vie puta stradala u poarima, tekija je do danas sauvala svoj prvobitni izgled. Posebnu vrijednost u tekiji predstavljaju kaligrafski natpisi na zidovima ulaznog i dvorinog dijela tekije. Preko stotinu ouvanih kaligrafskih natpisa po likovnoj vrijednosti spadaju medu najvrjednija umjetnika ostvarenja ove vrste kod nas. Pored redovnih dervikih obreda u tekiji se izuavao tesawuf, itala se i izuavala djela na perzijskom, turskom i arapskom jeziku. ejhovi i dervii Hadi Sinanove tekije i sami su bili pjesnici, meu kojima je najpoznatiji ejh Hasan Kaimija. Roen je u Sarajevu u prvoj polovici XVII stoljea gdje se kolovao. Kasnije odlazi u Sofiju gdje je pred ejhom Muslihuddinom iz Uica stekao vie obrazovanje. Njegovo glavno djelo je Divan, ali on " ...pripada vie anru tekijske poezije jer su mu pjesme tesavufske ode Bogu i kadirljskom osnivau Abdulkadiru Gejlaniju." I sam je osniva jedne tekije u Sarajevu koja je pripadala redu Halvetija. Nalazila se na desnoj obali Miljacke, nie mosta umurija. Izgorjela je 1697. godine i na njenom mjestu je podignuta nova koja je pripadala redu nakibendija. Godine 1640. u Sarajevu se desio zemljotres i tom prilikom sruila se je munara Komatinove damije. Iste godine kroz Sarajevo je proao Pavle iz Rovinja. Iz njegovih zabiljeaka se vidi da je Sarajevo stjecite trgovaca, puno robe koja ide iz Mletaka u Carigrad. "Razgledali smo jevrejsku ariju, gdje ima mnogo duana, kao to su na pijaci Sv. Marka, ali nema onako fine robe. Pokazae mi carinarnicu, koja je nalik na manastirsko dvorite, puno denjkova robe. Razgledasmo kovaku i kujundijsku uliicu, sve lijepo ureene... Pokazae mi begovu palau. U njoj bilo velikih ogledala. Vidjeh njegov kabinet sa lijepim pisaim stolom, malim stocem od abanosa. Proosmo kroz sudijinu palau, ali se zbog mnogog svijeta ne popesmo uz stepenice. Bacismo letimian pogled, te vidjeh da je lijepa palaa. " Godine 1644. u sarajevskoj ariji je izbio veliki poar i tom prilikom izgorjela je pravoslavna crkva. Izmeu 1639. i 1645. sarajevski upnik bio je fra Matija Benli. Dvadesetogodinja borba oko Krita (Kandije), u stvari je zavretak vjekovnog napora Osmanlija da istono Sredozemlje uine svojim jedinstvenim posjedom. Kada je 1645.

godine izbio Kandijski rat, njegove posljedice osjeale su se i u Sarajevu. Ne samo glad, nego i kuga koja je harala u Sarajevu 1647. godine, dovodili su stanovnike Sarajeva u veoma teak poloaj. "Umire se od gladi, nema mesa ni povra..." pisao je 1655. godine jedan mletaki povjerenik iz Sarajeva. Godine 1656. u Sarajevu je ponovo izbio poar, i tom prilikom stradala je cijela arija na desnoj obali Miljacke. Izgorjela je i Varo sa Starom pravoslavnom crkvom kao i Latinluk sa katolikom kapelom. Dvije godine iza toga pravoslavna optina je traila da dobije ferman da obnovi crkvu i tom prilikom za njenu obnovu utroeno je 64. 500 aki. Sarajevsku parohiju u to vrijeme opsluivao je jedan proto sa dva svetenika. Iste te 1656. godine u Sarajevo je stigao dubrovaki poklisar Boo Prokulo na poklonjenje novom bosanskom pai Sulejman-pai i zapisao da je sarajevska arija "... velika, bogata, u sreditu one trgovake mree koja je bila razapeta izmeu Ankone, Mletaka, Budima i cijelog Prednjeg istoka, ona je ve raspolagala snanim i vidljivim slojem trgovaca koji su mogli i htjeli da ispolje svoju posebnu volju. " Dvije godine kasnije, 1658. kroz Sarajevo su prola dva francuska putopisca i ostavili veoma zanimljive opise Sarajeva iz tog vremena: Poullet I Quiclet. "Ovaj grad Sarajevo je prijestolnica jednog od najvanijih paaluka"; pie Poullet, "On je prilino velik, mnogo dui, nego li iri, pa je udubljen prema sjeveru izmeu dvije planine. On ima mnotvo damija s olovnim krovom, koji se svrava s turbetom. Svaka ima svoju esmu s povie pisaka, na kojoj se peru oni koji se nijesu umili kod kue ili koje je poziv na molitvu zatekao na ulici... Imaju obino dva stana: njihov i njihovih ena, a u svakom stanu ima nekoliko soba opredijeljenih za no i za dan ". On dalje opisuje detaljno unutranjost kua, nain odijevanja stanovnika, bosanskog pau "...koji svakog popodneva izlazie u pratnji od petnaest do esnaest stotina konjanika, isto tako lijepih ljudi, kao i ilih konja. Gotovo u svih konja grudi, uzde i sapi bijahu nakieni srebrenim ili pozlaenim ploama... " Iste godine o Sarajevu pie Quiclet: "Ima tu (u Sarajevu), sto i jedna damija ili mesdid, a sedam njih pokriveno je olovom; rijeka koja ondje protie zove se Miljacka i ne nosi laa. Ima vrlo lijepih etalita i kamenih i drvenih, dosta lijepih i dobro nainjenih mostova, te 169 lijepih esama. Grad je pun vrtova, te je malo kua bez posebnog vrta, a svi su puni voaka, osobito jabuka; ali sve su kasnorodne radi velike zime i snijega, koji dugo traju, obino itavu zimu. Grad je ukraen sa tri ili etiri hamama ili javna kupatila za oba spola, ali u razne satove, a osobito u etvrtak i petak, na koji dan ene idu onamo kao na procesiju; a idu po cijelom gradu zastrte kao da su maskirane, bijelim velom ... Vidjeli smo i tekije i manastire, neke vrste njihovih monaha, koji u petak igrahu i moljahu Boga svojim jezikom, a jedan se po zvuku malih muklih bubnjeva okretao, koji ga je kako velebodrio. I okretali bi se a da ne padnu, po deset hiljada puta... Veliki trg ili arija je udo. U nedjelju koja je u Turskoj pazarni dan, nai je tamo neizmjerno naroda i svake vrste robe na prodaju. Ima i vrlo lijepih trnica, zatvorenih, koje se nou zatvaraju kao zemaljske palae; zovu ih bezistani. Tu se prodaje sukno (draps), vosak, platno, koa, lijepo krzno i postave, svila i druga roba koja dolazi iz Mletaka, i druga roba i radovi iz zemlje. " Godine 1660. kroz Sarajevo je proao uveni putopisac Evlija elebija i ostavio dragocjene zapise o ovom gradu: "Na zemlji ima mnogo gradova po imenu Saraj: AK Saraj, Tabe-saraj izmeu Perzije, uristana i Degestana, ehir saraj na obali rijeke Erdelja, kad se proe polje Hajhat, sada u zemlji Moskoviji, Vize-saraj u Rumeliji i drugi. Ali ovaj bosanski kameni eher Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljepi i ivlji. U donjem i gornjem dijelu ehera teku bezgranine i bezbrojne ive vode, a sa svih strana ukraen je mnogobrojnim baama, koje izgledaju kao ruinjaci ili ograene rajske bae... " "Ovdje ima dvadeset i est hiljada baa kao rajskih vrtova, a kroz svaku tee iva voda. Ti su vrtovi krasni kao zemaljski raj (bagi irem). Ukraeni su raznovrsnim

hladnjacima, bazenima i adrvanima. Jedno izletite je Baa Mevlevijske tekije na obali rijeke Miljacke. Iznad nje je izletite u Gaju male tekije. Tu ima neka vrsta tako sonog i ukrasnog crnog groda da ga se ovjek ne moe zasititi. Zatim ima izletite na Vrelu Bosne. Na obali te rijeke ljudi iz cijelog eher Sarajeva koji znaju da uivaju razapnu manje i vee atore te u mreu love pastrmu, teku po jednu oku. Od nje prave ukusne evape, pa jedui i pijui uivaju." Interesantne podatke Evlija elebija donosi i o stanovnitvu Sarajeva: "Kako je ovdje klima prijatna, ljudi su u licu rumeni. Sa sve etiri strane ehera su planinski panjaci, a ivih voda ima mnogo. Zbog toga je stanovnitvo krepko i zdravo. Cak ima vie hiljada starih i dugovjenih ljudi koji su bili i proli, oronuli i iznemogli, ljudi koji su prevalili prosjeni ivot od sedamdeset godina... Sve su to bogobojaljivi ljudi, istog ispravnog i nepomuenog vjerovanja. Oni su daleko od zavisti i mrnje, a svi su, staro i mlado, gospoda i sirotinja istrajni u molitvi. Pa i kad u ariji brojei novac, uju poziv na molitvu (ezan), reknu: "Odazivam ti se, Boe"; i ostavljajui novac, onako otvoreno, jatimice hrle u damiju ne zatvorivi duan. Poslije kada obave molitvu, vraaju se i nastavljaju posao u trgovini, jer se svi stanovnici dre izreke: "Trudbenik je ljubimac Boiji"... " Narod se u ovim krajevima u pukom govoru zovu Bonjaci ("Bonjak"). Samo drae im je kad se kae Bosanac ("Bosnevi"). Kao to je ist njihov jezik, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuduju. Jezik im je blizak latinskom. " U sarajevskoj ariji egzistiralo je 80 raznih vrsta zanata organizovanih u jake cehovske organizacije. Dobar dio arije bioje natkriven, te prolazei kroz nju, Evlija elebija kae da je sarajevska arija slina onima u Brusi i Halepu: "U ariji ima u svemu hiljadu i osamdeset duana koji su uzor ljepote. Sama arija je veoma privlana i izgraena po planu. Svaki pojedini dio arije je natkriven isto kao arije u gradovima Halep i Brusa, samo to ti krovovi nisu graeni od tvrdog materijala, nego samo od debelih greda. Glavne ulice su iste i pokaldrmisane, a u jednoj krasnoj zgradi koja je sagraena od tvrdog materijala nalazi se bezistan. Tu se moe vrlo jeftino kupiti svakovrsne robe iz Indije, Arabije, Persije, Poljske i eke. Kako su Dubrovnik i Mleci udaljeni od ovoga grada samo dva tri konaka, to se iz Zadra, ibenika i Splita za dva dana doveze na komorskim konjima u ovaj grad bezgranino mnogo vrsta robe, skupocjenog sukna i , finih svilenih tkanina, koje se prelijevaju kao mramor, pa se tu prodaju. ohadijska (suknarska) arija i kazandijski bazar su vrlo ivi. " Esnafi u kojima su bile udruene sarajevske zanatlije bile su veoma mone organizacije. Oni su imali svoju upravu, u koju su ulazili najugledniji lanovi korporacije. Na elu esnafa bio je ehaja, a uz njega vani funkcioneri bili su kalfabaa, ustabaa, jigit, au, bajraktar. Odbor esnafa, pored ehaje i ostalih funkcionera inili su i ugledniji majstori. Po potrebi ehaja je sazivao i esnafsku skuptinu na kojoj su pravo glasa imali samo majstori. Esnafi su se drali svojih statuta, prema kojima su se tano znali poslovi esnafa. Zanatlije su mogle otvarati duane samo u ariji svoga esnafa npr. kazandija u Kazandiluku, sara u Saraima, mudelit u Mudelitima itd. Izuzetak su inili slabiji esnafi ili nekazanimanja koja su bila potrebna svakoj ariji. Duani u ariji bili su otvoreni po cijeli dan. Nou, kada je arija bila zatvorena uvali su je posebni uvari - pasvandije. Njih su plaali zanatlije i trgovci. Sarajevo je u XVII stoljeu i vaan trgovaki centar. Sarajevski trgovci odravali su ive trgovake veze sa drugim trgovakim centrima, kao to su Istanbul, Solun, Dubrovnik, Venecija, Ankona, Split a kasnije i Trst. Sarajevska arija bila je centar odakle su se snabdijevali robom, posebno uvoznom gradovi Bosne i Hercegovine. Izvozili su se koa, vosak, noevi i slino, a uvozilo se maslinovo ulje, duhan, kahva, ria, sahtijan, pamuk, staklo (posebno iz Venecije), razne vrste tkanina. Pored znaajne uloge u privrednom ivotu grada, trgovci sarajevske arije bili su i posrednici u unoenju kulture u raznim vidovima i sa Istoka i sa Zapada, to se naroito manifestovalo u nonji, modi, kozmetici,

u irenju knjievnosti i sl. U XVII stoljeu porasla je i uloga domaeg kranskog stanovnitva u gradskoj privredi. Meu zanatlijama posebno se istiu zlatari, iji proizvodi nalaze mjesto u crkvama i van Sarajeva. Na njihovim predmetima osjea se snaan orijentalni utjecaj. Pored poara u Sarajevu su bile este i poplave. Tako je Osman ef. Sugalija zabiljeio u svojoj Kronici, da je 4. aprila 1665. godine poeo padati snijeg, te padao tri dana i prouzrokovao poplavu. Iste godine pala je i kia kakva se nije zapamtila u mjesecu junu i poplavila Sarajevo. U XVII stoljeu nastaju najbolja djela divanske poezije i kod nas. Pored Mostara, Sarajevo je grad u kome nastaju divni primjeri ove knjievnosti. Svoja djela ovdje su stvarali, Nerkesija, Mehmed Fevzija, Husejnbeg Alajbegovi, Mirija, Abdulkerim Bonjak Samija, Sukkerija Zekerija, Mustafa Bonjak Katibija, Hasan Kaimija. Mnogi od njih pisali su nadahnuti ljepotama Sarajeva, njegovim zelenilom, baama, ivopisnim mahalama, mostovima, esmama. Najduu poemu o Sarajevu napisao je Ahmed elebi, roeni Sarajlija. Napisao je za vrijeme svoga boravka u Carigradu, proet enjom za rodnim krajem: " Kazuj, lahore, o mom zaviaju, kako je? ta je s mojim srcu dragim gradom? Je li sada poput raja Sarajevo ljepotica puno? Kako je to divno mjesto koje vidik obasjava! Kako da ga hvalim kad na svijetu malo mu je ravnih? Ne bih slagao da kaem da je drugi raj. ubore li na sve strane potoci? Izviru li hladna vrela?! Pije li se rujno vino boje jorgovana? Je li zasjela vesela druina gospodski na cvjetnoj livadi? Da li uivaju? Kako li se zabavljaju? (prev. O. Mui)

Austrougarski period Sarajevo u periodu austrougarske vladavine


U najbliem susjedstvu, na udaljenosti od stotinjak metara i danas su aktivne damije, crkve i sinagoga jo od XVI stoljea. Stanovnici grada Sarajeva imaju razliite bogomolje, a zajednike blagdane. Svuda prisutno obiljeje historijskog kontinuiteta ovog grada je konfesionalna koegzistencija. Od XVI stoljea pa sve do austrougarske okupacije 1878. godine Sarajevo se razvija unutar prostora obiljeenog ve na poetku svog razvoja. Administrativni i trgovaki centar bila je arija, u istonom dijelu kotline, a zapadni dijelovi dananjeg grada razvijaju se intenzivnije tek krajem turskog perioda, kada se gradi vojna bolnica. Smjer daljnjeg irenja odreen je novim granicama koje se

pomjeraju prema zapadu 1881. godine, a prema sjeveru 1891. kada se namjeravala tamo graditi opa zemaljska bolnica. Urbana struktura grada iz turskog doba zasnivala se na principu organizacije stambenih grupacija - mahala, prostorno i funkcionalno povezanih sa posebno organiziranim poslovnim zonama. Mahale su bile prostorno zaokruene i definirane cjeline, te se i teritorijalna podjela grada Sarajeva zasnivala na ovom principu. Ovakva teritorijalna organizacija ukida se 1883. godine i uvodi nova podjela na kotare kojih je bilo sedam. U periodu turske uprave urbana jedinica bila je mahala, a u austrougarskom, urbana jedinica postaje stambena ulica. Pitoreskna slika feudalnog grada u kome je hijerarhija arhitektonskog volumena davala sasvim loginu i lako itljivu strukturu unutarnjih odnosa, brzo je naruena velikim promjenama unutar sveukupnog koncepta grada. Princip stroge razdvojenosti poslovne i stambenih zona kao i princip organizacije stambenih grupacija brzo je naruen promjenom drutvenih odnosa, ali i strukture stanovnitva grada. U turskom dobu stambene cjeline su obiljeavale teritorij grada koji e se vremenom popunjavati, to je bilo sasvim suprotno evropskoj shemi koncentrinog razvoja. Za rast bosanskih gradova od velikog znaaja bila je institucija vakufa, to je imalo presudan znaaj u materijalizaciji urbanog tkiva. Ali, okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije 1878. godine nastaju korjenite promjene koje e bitno izmijeniti sliku zateenog, tipino feudalnog grada. Uvoenjem kapitalistikih odnosa susret dvaju oprenih civilizacija samo je naglasio ovaj kontrast. To se ne odnosi na religiozno-politiki antagonizam, ve vie na sistem cjelokupnog ivljenja koji je kod zateenog stanovnitva direktno proistekao iz religije. Ve i sam podatak da u Sarajevu do austrougarske okupacije 1878. godine nije postojao tip najamne kue jer je svako imao svoju, ak i najsiromaniji, ukazuje na veliinu promjena koje e bitno utjecati na buduu sliku grada. Urbani razvoj grada nije bio stihijan. Pokazano je osjeanje za osobenosti zateene planske osnove na kojoj se i danas lako ita kronologija urbanog razvoja. Nepravilna, tipino srednjovjekovna osnova arije data regulacionim planom obnove izgorjelog dijela grada iz 1880. godine predstavlja rekonstrukciju izvorne mree. Odluka da se to uini u ono davno doba kad to nije bilo uobiajeno, proizala je iz pravilne spoznaje lokalne filozofije graenja - "vjeno u prolaznom". Planska osnova obodnih stambenih zona mahala, postepeno formirana na najprirodniji nain, tj. prema topografiji, u sutini je ostala ista. Regulacija se svodila na ispravke pojedinih elemenata, bez naruavanja opih karakteristika cjeline. Vrijednost historijske jezgre grada Sarajeva upravo i jeste u njenom jedinstvu u smislu kontinuiteta, a bogatstvo u razliitosti. Vrijednost graditeljstva u Sarajevu bila je jo od XVI stoljea u stagnaciji, a potom u postepenom opadanju. U arhitekturi XIX stoljea oekivani konflikt dotadanjih orijentalnih i dolazeih evropskih ideala moda ba zato nije bio drastino izraen. U tom prelaznom periodu ne nalazimo takva rjeenja koja bi bila rezultat sprege improvizatorskog duha narodnog graditelja i akademski obrazovanog arhitekte. Svi vei objekti nastali poslije 60-ih godina XIX stoljea djelo su graditelja - stranaca. Klasicistikog perioda u arhitekturi Sarajeva praktino nema, a njegov utjecaj samo se fragmentarno uoava na ponekim detaljima znaajnijih objekata.

Suprotno klasicistikim vertikalnim i horizontalnim podjelama strogo geometrizirane kubine mase, romantiarski duh mnogo je blii slobodnoj improvizaciji oblika i sloenijoj i dinaminoj kompoziciji fasadne strukture. Jedan od znaajnijih romantiarski koncipiranih objekata je zgrada Oficirske kasine koja dojam pokrenutosti i labilne ravnotee postie stepenovanjem arhitektonskih elemenata trijem, centralni rizalit, krilni dijelovi..., a minimalna ornamentacija samo ih podcrtava. Objekt se podie na neizgraenom prostoru na kome je bilo manje groblje. Jo 70-ih godina ta povrina je otkupljena od austrougarskog generalnog konzulata za gradnju katolike crkve, ali po nareenju poglavara vojvode Wrttenberga, 1880. poinje izgradnja oficirske kasine, dovrene i sveano otvorene ve naredne godine. To je bilo sredite drutvenog ivota grada Sarajeva sve do kasnije izgradnje Drutvenog doma. Ovdje su se odravale izlobe, javna predavanja, a prvi koncert vojnike glazbe odran je ve 1881. godine. tampa ovo navodi kao prvorazredan kulturni dogaaj Sarajeva, kome su prisustvovali Njihove Preuzvienosti podmarali baron Dahlen i Stransky i drugi vrhunski inovnici, potom daje informaciju o izvedenim djelima Mendelsohna, Bethovena, Mozarta, Schuberta, Delibesa i Halevya. Uskoro je odran i drugi koncert na kome su nastupili solisti na klaviru i violini uz pratnju orkestra, a potom su filharmonijski i drugi koncerti uvedeni kao redovni, to se do novijeg vremena odralo kao tradicija u istom objektu i istoj sali. Zanimljivo je i to da je nekoliko godina orkestrom 50. pjeake pukovnije dirigirao vojni kapelnik Franz Lehar, vrlo vjerovatno otac uvenog kompozitora Franza Lehara (1870-1948), neko vrijeme naeg sugraana. Romantizam se osjea u djelima brojnih sarajevskih graditelja. To je uoljivo u ranim radovima Hans Niemeczeka, posebno na objektu Pozorita iz 1881. godine. Ta zgrada danas ne postoji, a romantizam je posebno bio izraen u rjeenju enterijera. Razvijan i podstican u evropskoj kulturi ekscentrinim nasljeem, taj duh je nalazio rjeenja koja se ne mogu analizirati u vremensko-stilskom kontekstu arhitekture romantizma drugih evropskih zemalja. Akademizam, kao sinonim za pedantno prenoenje osobina stila iz jednog medija u drugi, ili iz jedne umjetnike epohe u drugu, javlja se poslije austrougarske okupacije uvodei strogi red u arhitekturu ovog perioda. On se prevashodno oituje u visokom stupnju akademske discipline izraene na javnim objektima, a posebno na upravnim. Jedan od prvih akademski koncipiranih objekata bio je hotel Europa, otvoren 1882. godine. To je prva, stilski sasvim precizna neorenesansna graevina za koju je projekt najverovatnije raen izvan Sarajeva. Arhitektura zgrade pokazuje veoma solidno akademsko obrazovanje njenog autora, a ujedno je to i prvi primjer iste eklektike u Sarajevu. Uspostavljanje nove vlasti nad ovom pokrajinom trebalo je obiljeiti univerzalnim, pa i simbolinim umjetnikim jezikom. Sliku novog poretka dat e upravo neorenesans, koji je i klasian i univerzalan i simbolian, pa e to biti stilski izraz javnih objekata zemaljskog znaaja. U Sarajevu, glavnom gradu jedne nove pokrajine Austro-Ugarske monarhije, prvi upravni objekti izvode se u neorenesansnom stilu. Vladina palaa koju arhitekt Josip Vanca projektira jo u Beu, ima tipine odlike ranorenesansne firentinske palae sa "oplatom" proelja izvedenog iz prepoznatljivih oblika palae Medici-Ricardi u Firenzi. Zgrada je 1911. godine dograena u visinu za jedan kat (arh. Karlo Parik), te je poneto izgubila od prvobitne proporcije.

I druga vladina palaa iz 1895. godine, arh. Carlo Paneka, je tipina ranorenesansna palaa sa oplatom od kvadarske rustike. Po projektima Karla Parika (Pa?ik), godine 1897. podie se impozantna graevina tada nazvana Drutveni dom. Sveano otvorenje bilo je 2. januara 1899. godine predstavom "Medeja" Franza Grillparcera (1791-1872), austrijskog dramatiara koji je spajao formalno naslijee austrijskog baroka i idejne elemente njemake klasike. Izvedba je bila povjerena Hrvatskom narodnom kazalitu iz Zagreba, a poela je prologom Silvija Strahimira Kranjevia - "Vili prosvjete". Za svo vrijeme austrougarske uprave to e prvenstveno biti "vereinshaus" ili "Herren club" ili "Clubhaus" sa salom u kojoj se mogu odravati pozorine predstave, tzv. "Saaltheater". Zgrada Zemaljskog muzeja je najvii domet arhitekte Karla Parika. Kao nauni zavod Muzej je osnovan 1885. godine, a za publiku je bio otvoren l. februara 1888. godine. Rad u neuslovnim prostorijama trajao je sve do 1909. godine, kada je usvojen novi regulacioni plan zone Marindvor sa ucrtanom siluetom dananjeg objekta. Zgrada je izvedena u vidu izuzetno reprezentativnog ansambla sa etiri, terasama meusobno povezana paviljona, a u sredini je lijepo ureena botanika baa. Radovi na izgradnji objekta trajali su do 1913. godine kada je zgrada useljena. Po sveukupnim kvalitetima, ovaj monumentalni ansambl rijeen u neorenesansnom duhu izvjesno je najznaajnije djelo arhitekte Karla Parika. I drugi sarajevski graditelji dali su djela u razliitim stilskim varijacijama neorenesansa na drugim javnim objektima grada, ali je istovremeno taj stilski izraz bio prikladan da oznai reprezentativnost stambenih palaa. Meu takvim objektima je i palaa Marindvor, koju podie tvorniar graevinskog materijala August Braun i daje joj naziv po svojoj supruzi Mariji. Zgrada Marijin Dvor (Marienhof) graena je etapno od 1885. do 1899. godine kao stambeno-poslovna dvokatnica sa centralnim dvoritem. Poslije 1878. godine dolazi do znaajnije promjene strukture stanovnitva i naglog poveanja broja hrianskog ivlja. Objekti katolike crkve austrougarskog perioda imaju bogat repertoar primjene zapadnoevropskih stilova prolosti. U velikom poaru 1879. godine izgorio je upni stan i kola asnih sestara, te austrijska vlada gradi privremenu crkvicu u ast sv. Anti u blizini Starog Konaka. Crkva je posveena 1882. godine kada je u njoj ustolien prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler. Ova crkva, kapaciteta 300 ljudi, dimenzija 9x16 metara, graena od drveta i erpia podignuta je u dvoritu Konaka, a od 1883. godine sluila je kao upska crkva i katedrala. U meuvremenu, tj. od 1879. do 1882. godine, sluba se obavljala u jednom oblinjem objektu. Kransko stanovnitvo se naglo poveavalo, te je prva briga nadbiskupa dr.Josipa Stadlera, od obnove redovne crkvene hijerarhije bulom "Ex hac augusta" pape Leona XIII od 5. juna 1881. godine, bila izgradnja dovoljno velike i reprezentativne katedrale. Projekt crkve u romanikom stilu za lokaciju u neposrednoj blizini tada postojee Nove pravoslavne crkve izgradio je Heindrich V. Ferstel 1882. godine u Beu. Na toj lokaciji bilo je malo muslimansko groblje na kojemu austrijska vojska ve 1881. godine podie oficirsku kasinu, a i sama projektirana katedrala inila se prevelikom i preskupom. Trailo se rjeenje na novoj lokaciji, a nadbiskup Stadler se obraao Zemaljskoj vladi, posebno tadanjem bosanskom ministru Kallayu za pomo pri izgradnji ovog objekta. Ministar Kallay se obratio graevinskom nadsavjetniku Friedrich v. Schmidtu, profesoru Akademije primijenjenih umjetnosti u Beu, iju je specijalnu kolu upravo pohaao Josip pl. Vanca. Kako je Vanca bio Hrvat, Schmidt ga preporuuje ministru uz obeanje pomoi pri projektiranju tako znaajnog objekta kao to je katedrala. Ministar Kallay je to smatrao prihvatljivim, te uputi Vancaa u Sarajevo da podnese prijedlog u vezi gradilita i da se istovremeno raspita za graevinski program u vezi palae Zemaljske vlade koju je isto tako trebao projektirati. Gradilite je odabrano 1883. godine, a tokom iste, Vanca je samostalno

izradio projekt za crkvu kojeg je Schmidt pregledao i odobrio uz neznatne preinake. Projektirani objekt je kapaciteta 1200 ljudi. Stilski, pripada ranoj gotici, tj. XIII st., a slian je Notre Dame u Dijonu. Kao i objekti burgundske gotike i ova graevina je tvrda i krta u arhitektonskim ukrasima. Gradnja je poela osveenjem kamena temeljca 1884. godine koje je obavio nadbiskup Josip Stadler, pri emu je ovdanje Muko pjevako drutvo pod upravom svog zborovoe, samog graditelja Vancaa, pjevalo uz pratnju orgulja. Na proelju, dva etverougaona zvonika odgovaraju bonim laama. Zvona su podignuta 1887. godine i to veliko zvono teko 2.578 kg, prenika 1,69 m u zapadnu kulu, a pet manjih u istonu. Objekt je zavren i konsekriran 1889. godine. Vancaev budui opus u cjelini, a posebno rad na sakralnim objektima, bit e bogat i plodan. Projekt nadbiskupskog sjemenita on radi 1892. godine, a detaljni projekti oba krila zgrade zajedno sa crkvom potiu iz 1895. godine. Crkva irila i Metoda je posveena 1896. godine, a praktino je ugraena izmeu dva krila. Njena unutranjost je pompezno i bogato dekorirana, to je bila i odlika isusovakih hramova. Oltari, donijeti izvana, raeni su u stilu tirolskog baroka sa slikama zlatne pozadine. Anastas Bocari je ornamentalno obojio zidove. Oton Ivekovi je naslikao dvije velike freske sa likovima svetaca kojima je crkva posveena, a Ivana Kobilca pravi dvije kompozicije u oltarskom prostoru - na lijevoj strani tovatelji Majke Boje klanjaju se Mariji, kraljici neba, a na desnoj Jedinstvo crkava. Objekt crkve nosi neorenesansne odlike i svakako je ova bila predloak za njegove nacrte crkve sv. Blaa u Zagrebu, koje Vanca radi gotovo istodobno. Obje su u osnovi istokrani kri na ijem presjecitu je kupola, to je zapravo preuzeta osnova Michelangelovog projekta crkve sv. Petra u Rimu. Sestre "Keri Boje ljubavi" bile su trea meu enskim redovnikim drubama koje su u drugoj polovini XIX stoljea dole u Bosnu. Smjetaju se na Banjskom Brijegu 1882. godine, a nova zgrada zavoda sv. Josipa sagraena je 188?., kada je osveena i kapelica. Nova kolska zgrada podignuta je 1906/8. godine, a 1910., sruen je jedan dio samostana da bi se na tom mjestu podigla nova katolika crkva posveena Kraljici svete krunice (Majci Bojoj), po projektu arhitekte Josipa Vancaa. Crkva je zavrena 191l. godine. Rijeena je u baroknom stilu kao trobrodna graevina. Oltarnu sliku Neokaljane i oko nje petnaest medaljona izradio je akademski slikar Oton Ivekovi. Autor projekta za ovu crkvu, J. Vanca, kasnije radi i nacrt glavnog oltara u duhu kasnog renesansa. Oltar je posveen caru i kralju Franz Josefu I. Sestre milosrdnice poinju graditi novu kolsku zgradu u ulici , emalua. Predavanja u koli poinju krajem 1883. godine. Neogotika crkvica sv. Vinka, uz ovaj objekt, nastala je vjerovatno u isto vrijeme. Rimokatolika crkvica izgraena 1882. godine, u dvoritu nekadanjeg Konaka graena kao privremeni objekt od drveta i erpia, za dvadeset godina svog postojanja prilino je dotrajala. Na mjestu poruenog starog Konaka 1893-1896. godine, izgraen je franjevaki samostan po projektu Carla Paneka u duhu neogotike, a 1904., obrazovan je posebni odbor za izgradnju katolike crkve sv. Antuna Padovanskog. Nacrte crkve u stilu cvjetne gotike izradio je Josip Vanca, a temeljni kamen je blagoslovljen 1912. godine. Objekt je zavren 1914., kada su postavljena zvona na tornju. Rimokatolika crkva Presvjetlog Trojstva u Novom Sarajevu projektirana je u neoromanikom stilu. Zavrena je i posveena 1906. godine. U arhitekturi Josipa Vancaa od 1900-e pa dalje, samo su sakralni objekti tretirani na historicistiki nain i to bez izuzetka. Konfesionalna pripadnost traila je isticanje kroz razliitost, a to se moglo ostvariti samo interpretacijom onog stila ije je etimoloko porijeklo sasvim jasno.

Evangelistika crkva, jedina za vrijeme austrougarske uprave, izgraena je 1899. godine, po nacrtima Karla Parika u romaniko-bizantijskom stilu kao centralna potkupolna graevina. Krilni dijelovi objekta dograeni su oko 1911. godine. Ovdje graditelj daje uspjenu kombinaciju principa organizacije prostora bizantijske monumentalne arhitekture i romanikih rjeenja dekorativnih formi na glavnom proelju. Arhitektonski i prostorno, graditelj precizno oblikuje sam proces bogosluenja i ukazuje na njegova ishodita. Pravoslavna crkva u Sarajevu ima dugu tradiciju, ali graenje novih crkava u samom gradu za vrijeme austrougarske uprave, daleko je ispod realnih mogunosti srpskog ivlja. U ovom periodu, nove objekte nalazimo samo na blioj periferij i grada Sarajeva. Zanimljivo rjeenje je nova zgrada mitropolije iz 1899. godine neposredno uz objekt Nove pravoslavne crkve. Arhitekt Rudolf Tonnies daje neoromaniku elevaciju po uzoru na najpoznatije srpske bogomolje ime, kroz odabir stilskog izraza, dosljedno izraava konfesionalnu pripadnost ove graevine. Time uspostavlja blizak odnos postojee crkve i susjedne graevine, a ulici, tada ve formiranoj, dodaje novo po duhu isto, ali formalno drugaije proelje. Za Jevreje koji dolaze u Sarajevo u XVI stoljeu Sijavu paa 1581. godine, podie nekoliko kua oko etvrtastog dvorita - Velike Avlije u kojoj se gradi i prva sinagoga. Od dva sefardska hrama na ovom prostoru jedan je izgorio 1879., a Opina ga obnavlja 1881. godine. U ovom periodu sagraen je i jedan manji hram na Mejtau. Za vrijeme austrougarske uprave postojale su dvije bogotovne opine: sefardska i akenaska. Akenazi dolaze u Sarajevo tek poslije 1878. godine (otuda i naziv "austrougarski Jevreji"). Njihova opina gradi sinagogu u Terezija ulici 1901. godine. Taj hram je rijeen kao kompaktna masa oblika paralelopipeda sa ugaonim kupolicama na visokim tamburima, a presvuen je plitkom pseudomaurskom dekorativnom plastikom. Tokom izvedbe vrene su manje preinake od arh. Karla Parika, koji se smatra autorom objekta, a hram je zavren i osveen 1902. godine. Izbor pseudomaurskog stilskog izraza za jevrejski sakralni objekt nije sluajan; ova dekoracija ukazuje na njihovo istono porijeklo, a u skladu je sa ikonoklazmom same vjere. Muslimansko stanovnitvo za vrijeme austrougarske uprave ne gradi nove damije u Sarajevu ; feudalno ustrojstvo je uzdrmano, a uvoenje kapitalistikih odnosa vodi osiromaenju lokalnog ivlja. Zato je i graevinska djelatnost u vezi sakralnih objekata slaba, a uglavnom se odnosi na odravanje i popravke postojeih. U vrijeme pruanja otpora okupaciji 1879. godine, oteena je i Careva damija. Ve naredne godine ona je temeljito obnovljena, a kasnijim ruenjem objekata ovog ansambla na tom prostoru se 1911. godine, podie nova zgrada za ulema-medlis tano u osovini postojee damije. Arkadama je spojena sa trijemom damije formirajui dobro dimenzionirano unutarnje dvorite. Projektant Karlo Parik novim objektom interpretira duh zateenih oblika osmanskoturske arhitekture. Njegova interpretacija puno je blia istini od ranijeg "maurskog" stila koji je bio izraz pretjerane generalizacije "orijentalnog" i "islamskog". Arhitektura eklektike dala je u Sarajevu brojna i kvalitetna ostvarenja. Interpretirani su evropski stilovi, ali to nije bilo nita novo i originalno u odnosu na druge gradove Carstva. Pa ipak, eklektiki metod formiranja arhitektonskog izraza daje u Bosni interpretaciju jedne potpuno nove arhitektonske teme. To je bio tzv. "orijentalni slog", "maurska arhitektura" ili "pseudoorijentalni izraz", to je u sutini eklektiki metod usmjeren ka generaliziranom izrazu orijentalne graditeljske batine. Ova se pojava moe objasniti

iskljuivo kroz susret dviju kultura, pa ako je eklekticizam nauna metoda koja u razliitim misaonim sistemima odabire istini najblie teze, onda je sasvim logian pristup europskog graditelja koji lokalne teme pokuava da interpretira na nivou lokalnog misaonog sistema. Europocentrino obrazovanje graditelja razlog je pretjeranim uopavanjima ideje "orijentalnog" ili "islamskog", te se javljaju arhitektonske forme ne odvie bliske autohtonom karakteru. Oni su zaista vjerovali da stvaraju lokalni "bosanski stil" i zato se Bosna uvijek predstavljala Europi ovom arhitekturom pseudoorijentalnog izraza. Arhitektura je prvenstveno prostorni problem, pa se i njena analiza odnosi na njenu cjelovitu strukturu. Rana ostvarenja tzv. pseudomaurikog sloga u Sarajevu, kojeg takvim definira samo odreeno porijeklo odabranog dekora, smatramo istim proizvodom filozofije historicizma. Ta arhitektura historicizma je krajem XIX i poetkom XX stoljea ve razvila i usavrila umjetniki govor kanoniziranim i lako itljivim plastinim simbolima. Gotovo istovremeno, u arhitekturi Sarajeva i Bosne u cjelini, dolazi i do takvih realizacija koje i neto od prostornosti odabranog stila primjenjuju kao dodatnu naznaku. U poetku su to obino bili citati karakteristinih prostora ili sistema njihova razvoja ili njihove materijalizacije, a kasnije to postaje stvarna interpretacija liena svakog kopiranja po odabranom uzoru. Takve interpretacije bile su suptilne, diskretne, ali su snaan uinak imale na stanovnitvo ve odgojeno na spoznajama takvih prostora i odreenih tipova objekata svog nasljea. Pravila izbora odreene dekoracije ostaju ista; dekorativne forme su i dalje sasvim tani citati, semiotiki jasni, ali se u samom prostornom sklopu graevine formiraju prostori koji su u zateenoj kulturi ve postali sinonimi, ili bar jasne asocijacije odreenih namjera. Tako nastaju objekti koji se ve razlikuju od graevina historicizma. Njihovo oblikovanje vie nije problem eksterijera i njegovih znaenja, ve i razvoja enterijera po logici njegove funkcije. A to je ve naznaka budue Moderne. Za historiara umjetnosti, to sasvim razlono moe biti djelo historicizma, ali za arhitekturu, prosudba o njegovoj vrijednosti oslanja se prije svega na analizu prostornih i sadrajnih kvaliteta cjelovitog sklopa. Praktino, za onu arhitekturu koju popularno zovemo maurski stil, poinje takvo itanje i tumaenje arhitektonskog djela koje podrazumijeva podjednako njegovu formalnu pojavnost, ali i logiku prostornog razvoja same funkcije. erijatska sudaka kola sagraena je 1887. godine po projektu Karla Parika u bogatom pseudomaurskom dekorativnom maniru sa elementima i detaljima skupljenim iz raznih regionalnih kola islamske umjetnosti. Ovdje je znaajno sasvim tano opaanje da se koncept organizacije osmansko-turskih medresa zasniva na principu unutarnjeg dvorita, to potie jo iz helenistike arhitekture. To pravilo se ne odnosi samo na monumentalne objekte, ve i one sasvim skromne izvedbe. Karlo Parik godine 1891. radi projekt drugog znaajnijeg objekta u pseudomaurskom stilu - Vijenice. On daje osnovu u obliku istostraninog trokuta na ijim se krajevima nalaze kruni tornjevi pokriveni lukoviastim kupolama. Ovakav tlocrtni oblik sigurno je uvjetovan oblikom parcele, ali izvjesno i zbog toga to je graditelj elio da i ovom objektu osigura izgled monumentalne potkupolne graevine, piramidalno gradiranih volumena. Za to je istostranini trokut u osnovi bio idealna figura koja direktno ne vodi u imitaciju ve postojeih. Tako je ostvaren tip svjetovnog hrama koji je prostorno sasvim itljiv lokalnom stanovnitvu kome je pojam hrama, odnosno sakralnog objekta, identian slici centralnoprostorne potkupolne graevine. Svojevremeno projekt nije bio prihvaen. Po izmijenjenom projektu kojeg rade arhitekti Aleksander Wittek i iril M. Ivekovi, 1896. godine, nastaje dananja zgrada u istom stilu, slinih gabarita. Wittek je bio tipini eklektiar, a poznato je da je u potrazi za inspiracijom posjetio Kairo i paniju, odakle je, to je na izvedbenom projektu oito, preuzeo neka gotova dekorativnoplastina rjeenja.

Izmjene u odnosu na raniji projekt nisu bile sutinske naravi; ovdje se radi samo o prilagodavanju mase da primi odabrani dekor. Moda je upravo izbor dekora i jedini Wittekov doprinos realizaciji ovog objekta koji je prostorno i kompoziciono definiran ranijim Parikovim projektom, a detaljno razraen od irila M. Ivekovia. Ivekovi je na projektu bio vie izvrilac no kreator, obzirom da projekt razrauje na osnovu ve utvrenih principa, te je teko procijeniti njegov stvarni doprinos konanom rjeenju. Jedino se sa sigurnou moe tvrditi da je besprijekorno taan i siguran interpretator u granicama zadanog stila. Morfoloko porijeklo dekorativno-plastinih elemenata nije teko otkriti u spomenicima Kaira, a brojni detalji su iz Alhambre. Prostorno rjeenje je univerzalno, gotovo idealno, a stilski neodreeno. Zapravo, ono je samo okvir reprezentativno rasporeenim i bogato dekoriranim elementima islamske arhitekture. Pa ipak, to je centralna potkupolna graevina koja bar po strukturi prostora uspostavlja dijalog sa monumentalnom osmansko-turskom arhitekturom. Ovakav koncept dao je jo Parik projektom iz 1891. godine, naelno ga prihvatio Wittek naglasivi ulogu trijema u smislu pripreme za doivljaj unutarnjeg prostora, a Ivekovi je izvedbenim projektom i konanom realizacijom ostvario onaj koncept prostora kojeg su Osmani batinili iz bizantijske arhitekture. Zastupljenost orijentalnog sloga u arhitekturi Sarajeva i predstavljanje Bosne i Hercegovine svijetu kroz isticanje njene posebnosti, govori o uvjerenju tadanjih graditelja da je to najmoderniji, a istovremeno i autentian stilski izraz ovog podneblja. Islamska umjetnost postaje predmetom ozbiljnih izuavanja, te od slobodno shvaenih kombinacija elemenata na , proeljima prvih objekata brzo se dolazi do tanih saznanja o njenim regionalnim i stilskim karakteristikama. Brojni primjeri su dokaz da kriteriji za izbor pseudomaurskog stilskog izraza nisu iskljuivo nacionalni, ve regionalni, jer su produkt duha mjesta, a ne izraz nacionalnog prestia. Zato je i bio prihvaen od svih konfesija pod uvjetom da je odreenoj pojavi osiguravao najpreciznija znaenja. Izrazito regionalni karakter pseudomaurskog stilskog izraza pokazat e se kao velika prednost u daljnjem razvoju umjetnike misli, naroito u usporedbi sa istovremenim nacionalnim izrazima drugih zemalja. Pseudoorijentalno graditeljstvo po svom postanku i metodi predstavlja romantizmom podstaknut poseban tok eklektike arhitekture. Po tome ga ne bi trebalo izdvajati iz konteksta arhitekture historicizma posljednje etvrtine XIX stoljea, ali ovaj vid eklektike pored toga to raskida sa akademizmom, nosi u sebi klicu vjere u nove mogunosti umjetnike misli. Tek u sprezi sa antihistoricizmom secesije i njenim ?evolucionarnim metodama, razvoj ideje regionalnog stila rezultirat e novim kvalitetom - pojavom Moderne. Upravo zato pseudoorijentalni izraz ima znaaj bitne karike za kontinuitet razvoja umjetnike misli u Bosni i Hercegovini, jer se ve tu i prije pojave "Stila 1900-e" raskida sa starim naelima i oblicima. Tako je stvorena idealna misaona podloga na kojoj se mogla graditi posebna regionalna varijanta secesionistike umjetnosti iz koje e proizai formulacija tzv. "bosanskog stila" i dalje, rane Moderne. Na prijelomu XIX i XX stoljea kulturni razvoj Bosne i Hercegovine nije zaostajao u odnosu na druge pokrajine Monarhije. Ona postaje dijelom srednjoeuropskog kulturnog kruga, otvorena i pripravna da usvoji sve to je aktuelno u svijetu umjetnosti. Historicizam koji se ovdje javlja u gotovo svim razvojnim oblicima, od strogog akademizma do romantiarskih manifestacija baziranih na ideji tradicionalnog, nije imao svoje stvarne korijene, te je za razvoj umjetnike misli trebao samo mali podsticaj. A on dolazi kroz izraz novog i revolucionarnog secesionistikog pokreta.

Prve pojave secesionistike umjetnosti koje se mogu smatrati znakom bosanskohercegovakog kulturnog razvoja uoavaju se ve 1898. godine, istovremeno u slikarstvu i arhitekturi. Autori tih djela su stranci koji samo povremeno borave u Bosni, ali njihova djela imaju onu potrebnu duhovnu podlogu koja im odreuje pripadnost sasvim odreenoj kulturnoj sredini. Sarajevski asopis Nada objavljuje crtee Maximilliana Liebenweina sa dominantnim motivima bosanskog genrea, a i u samom grafikom rjeenju asopisa uoavaju se secesionistikarjeenja. Djela eplina i Liebenweina koja su bila zahvaena simbolizmom i secesijom, utiu na razvoj domaih slikara. Umjetnost fin de sieclea odmah prihvataju lokalni slikari. Baltazar Baumgartl, u centar interesovanja postavlja pejza i rjeava ga u stilskom rasponu izmeu plenerizma i secesije, u prefinjenim, a istovremeno morbidnim tonalitetima ruiastog, ljubiastog, plavog, utog i zelenog. "U Sarajevskom slikarskom klubu" kojeg osniva njemaki slikar Ewald Arndt-eplin, kome su pripadali i njegov brat V Leo Arndt i Belija Max Liebenwein, u vremenu od 1897. do 1905. godine umjetniki djeluje i Ivana Kobilca. Ona pokazuje veliki interes za folklorne motive, a u svom posljednjem djelu u Sarajevu, fresci Krista na Maslinovoj gori iz 1905. godine, djelu koje se nalazilo u protestantskoj crkvi, ona po svemu nastoji dosei svoj uzor - Puvis de Chavannea. Njena djela u sarajevskoj sredini sklona su egzotici i simbolistikoj predstavi, a snaan crte koji naglaava liniju i povrinu umnogome je secesionistiki. Gabrijel Jurki je najznaajniji predstavnik secesije u slikarstvu Bosne i Hercegovine kojemu je bila bliska njena simbolika atmosfera, potom Bocklinove alegorije, a ponajvie djelo Segantinija, posebno njegovi planinski pejzai. Praktino, svi bosanskohercegovaki slikari koji su djelovali ili su se kolovali s poetka ovog stoljea, proli su kroz faze vie ili manje obiljeene simbolizmom i secesionistikim stilizacijama. Svoj prvi doticaj sa secesionistikom arhitekturom Bosna je imala ve 1898. godine prigodom jubilarne izlobe u Beu, kada njen paviljon projektira beki arhitekt Joseph Urban. Romantiarska vizija krajnje generaliziranog pogleda na islamsku umjetnost, rezultirala je takvim arhitektonskim hibridom koji bi mogao predstavljati bilo koju zemlju islamskog svijeta. Ali ono to je ovdje novo i neobino je asimetrija kompozicije i stilizacije ornamenta koji je izveden u skladu sa novim stremljenjima secesionistikog pokreta. Za evropskog arhitektu, islamska ornamentika, biomorfna, stilizirana, plona, ve je kao takva antihistorijska, a novi Urbanov ornament samo je stilizacija ve stiliziranog biomorfnog oblika. Stvarnim poetkom secesionistike arhitekture u Bosni i Hercegovini smatra se 1900. godina kada se po prvi put javljaju projekti i ostvarenja sa svim obiljejima novog umjetnikog pokreta. Tada sarajevski arhitekt Carlo Panek, za Svjetsku izlobu u Parizu 1900., projektira paviljon Bosne i Hercegovine, sa namjerom da oslika karakteristine etape kulturnog razvoja zemlje. On stvara simbolian sklop graditeljskih oblika iz razliitih perioda, gdje dominiraju oblici islamske umjetnosti. Secesionistike elemente nalazimo u stiliziranoj biomorfnoj ornamentici prizemnih dijelova eksterijera, a znatno vidljivije u samom eksterijeru. Arhitektonski elementi samo su izvedeni iz islamske umjetnosti, a nisu preuzeti; zmijolike linije, floralna dekoracija i dinamika motiva, u potpunosti izraava duh secesionistike umjetnosti. Ono to ovo djelo ini posebno zanimljivim je vre uporite u tradiciji, tj. visok stupanj identifikacije djela i onog to ono predstavlja. Paviljon ima vrijednost heraldikog znaka sa jasnim atributima

pripadanja mjestu kojeg predstavlja. Ovdje se prolost dosljedno potuje, a mata dolazi do izraaja tek u slobodnom razvoju plone biomorfne dekoracije koja je po duhu secesionistika, ali je na takvim mjestima da je doivljavamo vie kao neku vrstu orijentalne fantazije. Secesiju, kao arhitektonsku pojavu moemo pratiti u Sarajevu od 1901. godine kada je dovrena stambena zgrada Obala 22, po projektu arhitekte Vancaa. To je ugraena jednokatnica sa osnovom koja se razvija oko centralnog kvadratinog hola sa monumentalno postavljenim stepenitem, a to je osobito znaajno, ta dispozicija logino se projicira u rjeenju proelja. Najvrijednija i najvea centralna dvorana na katu jasno je naznaena centralnim doksatom. Time je plastinost proelja postala organski dio cjeline. Dominantan ornamentalni motiv je cvijet suncokreta kojeg Vanca ovdje koristi iznad otvora kata, a kasnije e ta tema u njegovim djelima biti i dalje razvijana. Vancaevo poznavanje beke secesije vidi se i u primjeni takvih dekorativnih elemenata koji su samo ovdje tipini. Takav ornament je medaljon, stran antihistorijskom shvatanju nove umjetnosti, ali ga on koristi bez ustezanja da pospjei semioloka znaenja arhitekture objekta. Ugraena dvokatnica u Ferhadija ulici br. 27 projektirana je 1902. godine za apotekara Schlesingera i na njoj se u krajnjim osama proelja pojavljuju veliki medaljoni sa likovima Eskulapa i Higije, simbolima farmacije. Tema cvijeta i lista, ljekovitog bilja bez izuzetka, dominira proeljem, pa su ak i elementi od kovanog eljeza na kapiji izvedeni u oblicima kamilice. Grbolika forma na cvijetnoj podlozi ispunjava visinu kordonskog vijenca u irini donjeg centralnog otvora nedvojbeno govorei o nekadanjoj namjeni prizemlja. Radovi u duhu maarske secesije su malobrojni. Meu njima istie se vila u Petrakijinoj ulici br.11 iz 1903. godine. Keramika sa cvijetnim motivima koja pokriva ravna gabla i zonu zida ispod vijenca, sudei po karakteristikama modre boje potie iz uvene tvornice Miklos Zsolnaya iz Peuha. Tokom prvih osamnaest godina ovog stoljea, secesionistika arhitektura u Sarajevu prola je cjelokupan proces svog razvoja, od ranih rjeenja koja vie pokazuju razvoj dekorativnog stila do arhitektonskog, pa do strukturalnog poimanja nove umjetnosti to je vodilo snanoj redukciji ornamenta i takvih rjeenja koja nagovjetavaju Art Decco ili su po mnogo emu rana Moderna. Do slinih rezultata doi e i onaj paralelni tok koji svoj razvoj zasniva na ideji tradicije, uvjeren da e njegujui regionalni stil osloboditi se uopenog historicizma i dosegnuti apsolutnu vrijednost graditeljstva. Najreprezentativniji izraz secesionistika arhitektura u Sarajevu dosegla je objektom Pote iz 1907. godine, arhitekte Josipa Vancaa. Njena pozicija u gradskom tkivu nalagala je monumentalan, svean i dostojanstven arhitektonski izraz. Sasvim razlono, jednu novu funkciju njen graditelj realizira u tada aktualnom stilu, a uvaavajui uvjete lokacije samo kompozicijom, gotovo baroknom, daje adekvatan izraz tada veoma znaajnom javnom objektu. Ovdje su primijenjena sva napredna tehnika rjeenja. alter hala kao centralni prostor dimenzija 40x15 metara pokriven je reetkastom eljeznom konstrukcijom, a stakleni pokrov daje potpunu zenitalnu rasvjetu. Opremljen tada najsuvremenijim instalacijama kao to je centralno grijanje toplim zrakom, a povezan sa eljeznicom krakom pruge koja je ulazila u samo njeno unutarnje dvorite, ovaj potanski objekt predstavlja cjelovitu arhitektonsku interpretaciju odreene funkcije. Na objektu Titova br. 80, arh. Kneschaurecka iz 1913. godine ve dominira povrina okvira nad punim zidom, to je bilo mogue ostvariti primjenom armiranog betona to je

sasvim vidljivo po dimenzijama konstruktivnih elemenata. Konstrukcija i primijenjeni materijali direktno su uvjetovali artikulaciju proelja, a to je ve princip savremene arhitekture. Ali po opoj koncepciji masa, simetrinosti proelja, naglaska ugla kupolom i primjeni atike iz sasvim dekorativnih razloga, ovo djelo se oslanja na pravila arhitekture historicizma. Po svemu, ovaj objekt stoji na kraju secesije ili na poetku Moderne. Na nadgrobnim spomenicima utjecaj secesionistike forme ponajvie se ogleda u oblikovanju zaglavnog kamena u vidu eliptino zavrsene stele pri emu se krajevi elipse spiralno uljebljuju sugerirajui volute. Na sloenijim kompozicijama porodinih grobnica obino pri uglovima kamenih ploha urezuju se stilizirane cvijetne forme sa ogradama oblikovanim u kovanom eljezu, ukraenim obiljem floralnih motiva. Najvrijedniji spomenik nadgrobne arhitekture u duhu secesionistike umjestnosti je spomenik Silviju Strahimiru Kranjeviu na katolikom groblju u Koevu. Spomenik je rad kipara Rudolfa Valdeca koji ukljuen u tokove secesije upravo u ovom djelu unosi u nae kiparstvo simbol. Predloak za spomenik bilo je Valdecovo ranije djelo "Sapeti Genij" iz 1898. godine koje u originalu nije sauvano, ve samo na ovaj nain, tj. posredno. Uloga bimorfnog dekorativnoplastinog oblika u arhitekturi sarajevske secesije bila je velika. Od samog poetka uoava se obilna primjena floralnih motiva, ali u svemu tome nedostaje ona heraldika koju je ustanovio simbolizam. Premalo je primjera koji se zaista mogu "itati" ili racionalno protumaiti. Mogu se primijetiti karakteristini oblici cvijeta djevianskog krina, kojeg je do perfekcije u stilizaciji doveo slikar Carlos Schwabe, zatim omiljenog cvijeta "Stila 1900-e" - perunike, to se esto javlja na platnima Alfonsa Muche i nakitu Ren, Laliquea, orhideja estih na vazama Emile Gallea, ljubiica koje su za simboliste cvijet Lezbosa, ali ponajvie ima bljetavog suncokreta i lista kestena. Izgleda da tek nastajua buroazija jo uvijek nije imala vremena da pati od "estetskih migrena" tumaei suptilne poruke nekakve heraldike duevnih stanja. Zavretak tako estih lizena secesionistike arhitekture inili su maskeroni, esto i u polju parapeta, ponekad glava Meuze ili Flore, a cjelovito ljudsko tijelo, preteno muko, ponajvie u funkciji Atlanta koji izrasta iz zidne mase da pridri doksat. Secesionistika arhitektura Sarajeva, uz neznatne izuzetke produkt je utjecaja beke kulturne sredine, mada je meu 191 upisanim studentom na Wagnerschule, bio samo jedan Bosanac, Sarajlija Kurt Braun. Mada bosanskohercegovaka arhitektura nije ostvarila neke direktne veze sa ovom kolom, svojim graditeljskim nasljeem Bosna je postala zanimljiva tek razvojem onog wagnerijanskog "genius loci", jedne od vanih tema ove kole koja se bazira na ideji o opleminjivanju samonikle arhitekture. Studije Ernsta Lichtblaua bilefsu analitika priprema neophodna za razvoj novih metoda oblikovanja bez direktnih praktinih posljedica na razvoj arhitektonske misli, ali su posredni utjecaji bili znaajniji. Studijama arhitekture Bosne i Hercegovinei projektima koji njenu batinu kreativno interpretiraju, a nastalim 1904. godine, on daje teoretsku podlogu na kojoj e se ve narednih godina graditi ideja o "bosanskom slogu". Posebnost umjetniko-stilske veze sa tradicionalnim graditeljstvom na tlu Bosne i Hercegovine je u tome to klasino obrazovan evropski arhitekt svoje poimanje umjetnikog izraza i ne dovodi u vezu sa stilskom pojavom koja je produkt drugaije civilizacije. Za njega je inae stilski definirana osmansko-turska umjetnost izvan standardnih umjetnikih kriterija, ekscentrina, pa time i antihistorijska, te podatna da se njome obogati vlastiti izraz bez bojazni da se ue u neki novi eklektiki odnos. Austrougarska uprava je od samih poetaka svoje vlasti pokazala svestran interes i brigu za nae historijsko nasljee. To se oitovalo u donoenju odgovarajuih graevinskih propisa pa sve do snimanja tih spomenika, ak izrade regulacionog plana Baarije, koji

u ovom periodu nije bio dovren. U velikom poaru na prostoru Baarije koji se dogodio 1879. godine, izgorjele su 304 kue, 434? duana i 135 drugih objekata u 36 ulica. Od znaajnijih objekata izgorjele su etiri damije, katolika crkva, njemaki konzulat, Taslihan, ulov han, Hanikah i sinagoga. Austrougarska uprava je tada iskazala visok stupanj brige za kulturna dobra, osobito ona koja su dokument kulturnog identiteta svakog naroda i odluila se za postupak koji je u to doba bio revolucionaran, rekonstrukciju ansambla. Taj postupak e postati legitimnim metodom tek u periodu aktivne zatite, tj. u periodu od II svjetskog rata do danas. Razlog za takvo opredjeljenje moemo nai i u visokom stupnju kulturne tolerancije i uvaavanja posebnosti historijskog razvoja raznih naroda. Uviajui da je jedan od primarnih kriterija gradograditeljstva u osmansko-turskom periodu - stalnost kroz promjenu, nali su sasvim razlonim da obnove ono to je u poaru nestalo u ime onog principa stalnosti. Zato i danas podruje Baarije smatramo jednim znaajnim fragmentom u kontinuitetu razvoj a grada, a nikako modelom u stvarnom mjerilu. Pri tome je morfoloka struktura podruja kao i planska osnova u potpunosti ista. Prema tome, u odnosu na ambijent ovaj zahvat je rekonstrukcija, u mjerilu grada to je restauracija njegove morfoloke strukture, a u regionalnom mjerilu to predstavlja konzervaciju tipoloke odlike jednog od naih naselja. Stalno prisutna ideja "genius loci" rezultirala je i razliitim smjerovima Wagnerove kole. Jedan broj studenata tei da kroz funkcionalnu organizaciju kritiki dosegne vrijednosti regionalne arhitekture. Tako poetkom ovog stoljea nastaju projekti savreno prilagoeni regionalnoj arhitekturi, ali i dalje moderni. Najsuptilnije interpretacije naeg nasljea nalazimo kod Ernst Lichtblaua koji je izvjesno 1904. godine, posjetio Bosnu kada je uradio vei broj skica koje su publicirane. Ti crtei, lieni sporednog likovnog efekta bile su male arhitektonske studije karakteristinih oblika, te su kao takve bile dobra podloga za projekte. Ernst Lichtblau formu kreira ve na osnovu povrne percepcije liene nebitnih arhitektonskih detalja, pri emu elementarnu formu uklapa u moderne strukture koje postaju okvir tradicionalnim. Opa slika jednog orijentalnog grada sa izrazitom hijerarhijom i jasnim arhetipskim oblicima njegove morfoloke strukture bila je dovoljno snana da se nametne. Zato nije bila rijetkost da se duh mjesta osjeti i na mnogim, po svemu secesionistikim rijeenim zgradama. Analizom proelja doma "Napredak" iz 1913. godine, arhitekte Dionisa Sunka, uoava se naglaen osjeaj za vrijeme i prostor u kome objekat nastaje. Izvjesno je da se graditelj prethodno upoznao sa osnovnim karakteristikama lokalne tradicionalne arhitekture koju apostrofira elementima proelja. Njegova sklonost da arhitekturom izrazi duh mjesta oitovala se i u drugim sredinama. Na njegovom natjeajnom radu za novu sveuilinu knjinicu u Zagrebu iz 1909. godine, prepoznatljivi su lokalni gornjogradski motivi, a mansardni krov biskupskog sjemenita u akovu u tada sasvim suvremenim oblicima kasne secesije dat je samo zato da se ostvari prisniji stilski odnos sa postojeim biskupskim dvorom. Tipino vertikalnu ralanjenost sarajevske kue na masivno prizemlje i lagani kat, na zgradi Napretkovog doma njen graditelj Sunko sugerira kamenom oplatom sve do prozorske klupice prvog kata emu kontrastira glatke malterisane plohe olakane velikim otvorima i razvijenim volumenima. Kompoziciju smiruje snano isturena streha, a krov velike povrine i nagiba zavrava kupola. Iako prizemlje ima velike otvore, ono se doivljava kao masivno, djelimino zbog simetrine kompozicije gdje je ulaz u aulu kino-sale smjeten u srednju osu znatno nii, naglaen plitkim i punim trokutastim zabatom, ali i time to su izlozi na dvije treine svoje visine bili presjeeni staklenim strehama. A to je motiv iroke kapije stambene kue, izrezane u zidnoj masi i obavezno natkrivene strehom. U ravni katova dominiraju dva simetrino postavljena doksata, a sve povezuje snaan potez strehe. Krovna kupola na osmerougaonom tamburu sa krunim otvorima pokrivena je limom sa naglaenim

spojevima, poput kubeta monumentalnih osmansko-turskih graevina. Ona nema drugu funkciju osim dekorativne, te je posluila kao izvrstan postament figuri "Croatia". Iako se radi o sasvim secesionistikom djelu, analizirajui kompoziciju cjeline ne moemo se oteti dojmu da autor nastoji, pa i uspijeva, uspostaviti dijalog sa duhom mjesta. Na perspektivnoj skici zgrade"Napredak" objavljenoj u strunim asopisima, Sunko crta i susjedni objekt sa karakteristinim doksatom, a pozadinu sa prepoznatljivom strukturom stambene zone - mahale, mada se ova u datoj projekciji ne moe sagledati. Zanimljivo je i to da zgradu ukraavaju dva alegorijska kipa "Prosvjeta" I "Snaga" koja lankiraju srednju osovinu, a djelo su Roberta Frangea Mihanovia, izvedene kao prve secesionistike skulpture na arhitektonskom objektu u naem graditeljstvu. Ovaj objekt je tokom itave svoje historije bio jednim od sredita kulturnog i javnog ivota grada Sarajeva. Jo 1913. godine otvoreno je kino tada nazvano"Imperijal" sa predstavom-filmom "Stradanje Pompeja", a kasnije je ovaj objekt udomio kazalite, kabare, brojne izlobe, tribine, predavanja ... "Salomova palaa" nastala 1912. godine, kao djelo arhitekte Rudolfa Tnniesa ima izrazito horizontalnu podjelu svog proelja. Jedinstvenim rjeenjem obuhvaeno je prizemlje i I kat sa bogatim i dubokim reljefom u vjetakom kamenu, a u jakom kontrastu je zona gornjih katova u glatkom malteru liena jae dekorativne plastike. iroki ulini front ove stambene trokatne palae ritmiziran je sa devet prozorskih osa. Srednje tri, u donjoj zoni imaju iroki, luno zasvoen pasa. Ovaj srednji dio uokviruju dva trostranina doksata zavrena kratkim stubovima na kojima lei limom pokrivena kupola to djeluje poput altane. Donji dio dvoetanog masivnog plana nosi dubokorelje nu secesionistiku dekoraciju. iroki poput talasa uskovitlani listovi predstavljaju okvire figurama izmeu otvora I kata. Osam figura u prirodnoj veliini postavljene na konkavnu glatku pozadinu uokvirenu pozlaenim astragalom daju likove ljudi Bosne i Hercegovine u narodnim nonjama hrvatskog, srpskog i muslimanskog gradskog i seoskog stanovnitva. Izrazita odlika sarajevske secesije je transponiranje karakteristinih arhitektonskih elemenata ve postojee arhitekture kao i principa komponiranja arhitektonske cjeline. Doksat je est motiv u raznim arhitekturama, ali se ovdje njegova interpretacija zaista oslanja na uzore zateenog graditeljstva. I u ovoj arhitekturi on ima istu ulogu; uvijek obiljeava najznaajniju stambenu prostoriju, a otvori na njemu razdvojeni su samo uskim stubiima tako da ih doivljavamo kao kontinuiranu prozorsku traku. Visok stupanj interpretacije duha tradicionalne stambene arhitekture uoava se na stambenoj dvokatnici u ulici Franjevaka br. 2, graenoj 1910. godine. Samo u jednoj ravni ulinog proelja ostvareni su karakteristini kompozicioni principi, bez lanih i romantiarskih ustupaka. Onaj tipian dojam napetog i dinamiziranog volumena kojeg smiruje snano istaknuta streha bosanske stambene zgrade ovdje je sugeriran vjetom modelacijom jedinstvene fasadne ravni. Po tome ova zgrada predstavlja jedan od najvrijednijih primjera prilagoavanja secesije lokalnom duhu pri emu kreativnost ostaje nesputana. U suvremenoj umjetnosti Bosne i Hercegovine do danas se osjea naglaeno kreativan odnos prema transponiranju vrijednosti nasljea, naravno uvijek primjeren vremenu. Moe li jedan umjetniki izraz zaet spontano, romantiarski, imati snagu da tako dugo traje i daje dobre rezultate? I historicizam je ovdje imao dobra ostvarenja, ali se njegova evolucija ne deava, pa ak ni u novije doba kada su citati legitiman postupak najsuvremenije arhitektonske misli. Poetkom ovog stoljea u Bosni se sasvim legitimno razvija historicizam u gotovo svim

pojavnim oblicima, maurska arhitektura gotovo paralelno sa historicizmom, ali uz vjetu interpretaciju nasljea u smislu pravilne artikulacije prostora koji su postali dijelom memorije njenih stanovnika i konano secesija, po svojim uzorima prvo beka, a onda vie vezana za tradiciju, tj. prilagodena uvjetima mjesta. Sve te pojave oslikavaju duhovnu preorjentaciju ka Zapadu, ali bez grubih prekida sa kulturnom prolou. Vrijeme do pojave evropske Moderne, univerzalne i jednake za sve, trebalo je ispuniti nekim izrazom, lokalnim i pomirljivim, u kome bi svi stanovnici nali identitet svoje duhovnosti. Naznaku toga nalazimo ve kod one secesije koja svoj izraz gradi na odlikama nasljea, ali to nije bio izraz univerzalnog, ve tenja da se uklopi u kontekst mjesta to je samo jedna, istina vana odlika tradicionalnog graditeljstva. Maurska arhitektura ve po svojoj metodi formiranja arhitektonskog sklopa ograniavala se na monumentalne objekte tematski ogranienog programa, i na sadrajima koji nemaju odreenu historijsku podlogu, pa tako maurski slog gubi na arhitektonici u korist bespotrebne, istina slikovite dekorativnosti. U svojim zvaninim oblicima umjetnost Bosne i Hercegovine bila je usmjerena zapadnoevropskim tokovima, a pokazala je sasvim oekivano bogatstvo i raznolikost to je bio produkt dvaju kultura. Uvjet za jedinstven, opevaei pogled na svijet koji bi rezultirao zajednikim izrazom duhovnosti, nije se mogao ostvariti tako brzo, zato se morao traiti takav umjetniki izraz koji bi pomirio sve suprotnosti, a bio prihvatljiv za sve. Posljedica toga je njegova posebnost i pojavnost samo na tlu Bosne i Hercegovine, ali i to da su ga prihvatili, razvijali i osmiljavali najbolji i najkolovaniji graditelji ovog perioda. Regionalna posebnost uvjetovala je izraz "bosanski slog" ili "bosanski stil". Ovaj graditeljsko-umjetniki izraz, nastao poetkom ovog stoljea, nije znaio nikakvu stilsku retardaciju ve nastojanje da se daljnjim razvojem graditeljske tehnike ostvare forme koje nisu citati ve kreativno izraene asocijacije na viestoljetno nasljee Bosne. To svakako nije bio neki novi vid historicizma. Stilska pripadnost mu se ne moe vrsto definirati i odrediti, ve samo kulturna. Kao autentian izraz kulture odreenog naroda u odreenom vremenu, on je historijski samo dokumentarno, a ne u smislu replike ve vienog, te ja za Bosnu to izvjesno njena rana Moderna. U osnovi kulturne historije itavog ovjeanstva je suradnja. Ono to se u Bosni s poetka ovog stoljea smatralo nasljeem, to zapravo i nije bilo, to je bila jo uvijek iva tradicija. Zadravi oblike ivota proizale iz kulture i civilizacije islama, stanovnitvo je u veinskom broju bilo i dalje sklono odreenoj tipologiji prostora. Nije bilo otvorenog opiranja opem napretku, ali je bila stalno prisutna tenja ka pomirenju elja i mogunosti na nain koji bi simbolizirao najbolja iskustva dva, samo prividno oprena svijeta. Analogno iskustvima u oblasti filosofije, historije i kulture, izgleda sasvim razlonim pitanje da li je ishitrena pojava importiranog evropskog historicizma u Bosni koja ga nije mogla prihvatiti. Mada se radilo o djelima provjerenih kvaliteta, za stanovnitvo obiljeeno islamskom kulturom to je bila sasvim nova, time i mlada kultura, iji su oblici u ovom kulturolokom milieu bili pozajmljeni. Historicizmu je nedostajao vitalitet u mjeri da to bude ope prihvaena pojava od stanovnitva u irem obimu, te ga zaista moemo smatrati pseudomorozom - u smislu pojave kristalizacije, ali na krivom mjestu. Spenglerove teze o razvoju arapske kulture u ovom sluaju ne bi mogle biti doslovno preuzete, ovdje ve postoji kulturoloki de inirana sredina koja ne trai rjeenje, ve joj se ono namee, ali posljedice su iste. To objanjava gotovo istovremenu pojavu pseudomaurskog izraza koji svojim osvrtom na nasljee donekle doarava povratak "staroj imovini". Zato e tek bosanski stil postati autentian izraz jedne kulture koja je

spoznala da nije mlada, niti to hoe biti, koja je spoznala vrijeme i mjesto svog postojanja da bi ga obiljeila stilom koji je izraz kontinuiteta. Istovremeno, taj stil je i aktualan, kao i drugi evropski pokreti rane Moderne. Svoje bie i svoju definiciju ovaj stilski izraz jedne slojevite kulture ponovo je pronaao u kulturi islama, ili tanije, u irem smislu shvaenog proizvoda te kulture - sistemu ivljenja. Poeci razvoja arhitekture bosanskog stila obiljeeni su prije svega insistiranjem na slikovitosti cjeline, ili tanije isticanjem onih arhitektonskih elemenata ija ishodita doslovno potiu iz nae tradicije, to nije ba uvijek imalo logiku povezanost sa strukturom cjeline. To slikovito poimanje bosanskog stila izvjesno je posljedica tada popularnog, ali i korisnog crtanja starih objekata i ambijentalnih cjelina. Osim likovne vrijednosti ovi crtei su imali i vrijednost dokumenta. To su bile prve anatomske studije lokalne arhitekture koje su graditeljima pomogle da preciznije definiraju primarne likovno-kompozicione odlike stare arhitekture. Josip Pospiil svoj izraz gradi na povrnom osloncu na secesiju, ali istovremeno negira disciplinu elevacije takvog proelja. Njegovi kompozicioni elementi izvedeni su iz graditeljstva nasljea. Slikovitost kompozicije bosanske kue on gradi elementima doksata, naglaenom strehom, snanim korpusom krova sa badama, temom verande..., ali najee samo u ravni proelja. Iako secesija formalno odbija vezu sa historijskim, Pospiil teme bosanske tradicionalne arhitekture postavlja kao primarne, da bi ostvario osnovnu kompoziciju masa. Samo na projektima pojedinanih stambenih kua on nalazi rjeenja koja i osnovom i konanim izgledom nose prepoznatljive crte domae stambene arhitekture. Zato se jedino projekti i realizacije porodinih i stambenih zgrada u njegovom graditeljstvu mogu prihvatiti kao bosanski stil. Arhitekt Josip Vanca prvi je dao formulaciju "bosanski slog" vjerujui da postoji specijalni bosanski nain graenja. Dobro se upoznavi sa tradiconalnim graditeljstvom, Vanca ve na prijelazu stoljea uoava da je orijentalna arapska arhitektura tuinska, te da se razlikuje od naina graenja koje je, po njemu, u Bosni uistinski posebno. Postojanje turskih, pa ak i bizantskih motiva u ovom slogu po Vancau nije razlog da isti ne ostanu domai i narodni. Od svih objekata koji su u doba autrougarske uprave nastali u Bosni, najbolje ideje bosanskog sloga, teoretski, ali i praktino, nose oni koje je oblikovao Josip Vanca. I u onim njegovim radovima koje svrstavamo u "maurike", uvijek se prepoznaje neka tema lokalne arhitekture. Po vlastitoj izjavi, prave realizacije oslobodene orijentalnih oblika, a oslonjene iskljuivo na domau tradiciju, ostvario je Vanca dogradnjom verande svom ranijem projektu, muslimanskoj itaonici u Sarajevu iz 1888. godine, primjenjujui motive bosanskih divanhana. To je bio i najraniji primjer direktnog oslonca na tradiciju lokalnog graditelj stva i po prvi put to vie nije samo aplikacija vienog motiva, ve interpretacija odreene i sasvim jasne arhitektonske teme. Od 1909. godine Vanca radi vie projekata zgrada u bosanskom stilu oslanjajui se na koncept osmanske gradske kue pri emu uspijeva uspostaviti kreativan dijalog sa nasljeem. Tei problem oblikovanja javljao se na veim zgradama kolektivnog stanovanja, jer takvog uzora u tradicionalnoj arhitekturi Bosne nije bilo. I upravo na ovakvim temama Vanca naputa doslovno transponiranje elemenata nasljea razvijajui kreativnost na bazi spoznajnog, a ne vienog i prepoznatljivog. Oblici graevina dovedeni su u loginu

vezu sa unutarnjim prostorima koji se iz takvog odnosa lako itaju. Ono to je u njima tradicionalno, zapravo je tradicionalno poimanje logike veze funkcije, materijala i konstrukcije, to neminovno reproducira i tradicionalni oblik. Prema tome, Vancaevi oblici nisu preuzeti, ve izvedeni iz tradicionalnog poimanja naina graenja. Zato za ove zgrade s pravom moemo rei da po tipu pripadaju tradiciji, ali da nisu njeni modeli. Tip je vezan za oblik i nain ivota jednog drutva, te je za Vancaa sasvim logino bilo da tip postane osnova nove arhitekture, jer tip ne znai sliku neega to treba kopirati ili savreno imitirati, ve ideju koja e posluiti kao pravilo modelu. Model je predmet koga treba ponoviti onakvim kakav jeste, tip je naprotiv predmet prema kome svako moe zamiljati djela, a da ova ne budu meusobno slina. Ova djela pripadaju ranoj Moderni i po shvatanju da individualnost graevine svakako ovisi od forme, ali najvie zbog toga to je ta forma organizirana u jednom prostoru i vremenu. Obje komponente, prostor i vrijeme, ovdje su apsolutno itljive. Oko 1910. godine dekorativnost u djelu ekog arhitekte Jana Kotere, dolazi sasvim u drugi plan u odnosu na strukturalno oblikovanje cjeline. Tada nosioci izraajnosti arhitektonskog djela postaju meusobni odnosi volumena i pojedinanih elemenata, a izrazito osjeanje za arhitektonsko oblikovanje oituje se u naglasku prostornih i povrinskih vrijednosti ostvarenih jednostavnim planovima i profilacijama. Djelo, koje u potpunosti ima odlike Moderne eki arhitekt Jan Kotera je realizirao u Sarajevu 1911. godine (zgrada Osiguravajueg drutva "Slavija"). Njegovo rjeenje, ve je gotovo sasvim lieno dekorativnog znaka. Stilizirane glave - konzole na koje se oslanja kordonski vijenac i koje poput kapitela krase meuprozorske stupce predstavljaju snanu, ak kubistiku stilizaciju lika bosanskog seljaka. Usporedbom razvoja Moderne u Bosni sa vremenski paralelnim tokovima u drugim srednjoevropskim zemljama, uoavaju se odreene metodoloke slinosti, ali konani rezultati ne bi mogli izdrati poreenja, jer su im polazne pretpostavke proizale iz pojma naslijea ak i civilizacijski oprene. Geneza naeg razvoja Moderne zapravo je slika jednog procesa kulturnog i umjetnikog preobraaja orijentalnog civilizacijskog kruga u zapadni, istovremeno sa drutveno-ekonomskim transformacijama. Formulacija Moderne, samo je finale ovog procesa. 1918.-1945.

Period 1918.-1945. god.


Jo od svog osnivanja, sredinom XV stoljea, Sarajevo se razvija kao sloen gradski organizam koji se svojim poloajem i urbanom strukturom prirodno namee kao ekonomski, politiki i kulturni centar jednog ireg geografskog i povijesno definiranog podruja. U tom je smislu Sarajevo, historijski gledano, imalo veliku ulogu ne samo u bosanskohercegovakim, nego i irim balkanskim i meukontinentalnim relacijama. Razliiti civilizacijski i privredni tokovi izmeu Bliskog Istoka, Mediterana i Srednje Evrope stoljeima idu jednom trasom koja dijagonalno presijeca Balkan po osovini Carigrad Be. Na mjestu gdje tu trasu sijee put koji iz Srednje Evrope, dolinom Bosne i Neretve, vodi prema Jadranu i centralnom dijelu Mediterana, razvilo se Sarajevo kao jedna od najznaajnijih urbanih aglomeracija na Balkanu. Odatle se Sarajevo, na historijskoj pozornici ovog dijela svijeta, u sukobu kontinenata, u interakciji razliitih naroda, kultura i ideologija, javlja kao grad sa posebnom ulogom i znaajem. To je grad koji je u okviru razliitih historijskih zbivanja stoljeima bio utoite i raskre svjetova, "s putevima u Carigrad, Zagreb, Cetinje - Beograd, Be-Petu i Jeruzalem". O tome svjedoe brojne damije, razliite crkve, sinagoge, konfesionalne kole i drugi vjerski objekti koji su jo od XVI. stoljea prirodno utkani u njegovu urbanu strukturu.

Sarajevo je kao grad stotinama godina bilo most saradnje izmeu Istoka i Zapada, mjesto meusobne razmjene dobara i iskustava. Ono je istovremeno predstavljalo i predstavlja jednu neuralginu taku evropske, pa i svjetske historije XX. stoljea. Sarajevo je u svjetsku povijest ulo jednim teroristikim aktom, kao zloinom koji je "potresao svijet" i uveo ga prije vremena u odavno planirani sukob dva imperijalistika bloka, odnosno Prvi svjetski rat. Ubistvo austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda i njegove supruge koje je 28. juna 1914. izvrio Gavrilo Princip, kao djelo grupe nacionalistikih i ovinistikih srpskih omladinaca, koje je slubena historiografija decenijama slavila kao nekakav "nacionalno-revolucionarni" in. Ovi su "nacionalni revolucionari" ustvari bili obini nadniari srbijanske vojne obavjetajne slube. Odmah poslije ubistva Ferdinanda, u Sarajevu i nekim mjestima u unutranjosti zemlje dolo je do demonstracija protiv Srba, pa su mnoge radnje i drugi objekti srpskih trgovaca i graana demolirani i opljakani. Vjerovatno da bi se opravdale to su svojim propustima pri organiziranju nadvojvodine posjete dozvolile da se zloin dogodi, gradske vlasti Sarajeva su ak prvog dana hukale neodgovorne elemente protiv Srba. Ugledni grarlanski politiari i zastupnici Bosanskog sabora, dr. Jozo Sunari, Serif Arnautovi i Danilo Dimovi su odmah posjetili zemaljskog poglavara Oscara Potioreka i traili intervenciju kako bi se neredi i napadi na Srbe sprijeili. General Potiorek je ve 29. juna 1914. proglasio u Sarajevu prijeki sud. U obrazloenju ove odluke Zemaljska vlada je istakla da nije kriva za "nemile dogaaje" koji su snano izbili kao neposredna reakcija na "alosno zlodjelo". Vlada je spremna pruiti pomo svima koji su se zbog progona i pljaki nali bez ivotnih sredstava. Nakon toga je dolo do sudskih progona i interniranja srpskog stanovnitva, posebno onog sa granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Protiv takve politike i takvih postupaka prvi se javno oglasio reisul-ulema Demaludin auevi. On je ve 4. jula 1914. uputio apel Bonjacima savjetujui "svakom bratu muslimanu, da se kani zadirkivanja i izazivanja, a naroito da se proe Bogu mrskog djela unitavanja imovine". Istog dana se oglasio i vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, koji se naao pobuen da jednom okrunicom pozove narod i sveenstvo da "u opoj tuzi i bolu" ne naruavaju mir i red i ne nanose tetu "blinjemu svome". Reis auevi je svoj apel proirio i kao "Proglas muslimanima" objavio u sarajevskom alhamiado listu "Jeni mishab" (Nova baklja), 24.jula 1914. Pored reisa auevia, slinim su se apelima protiv progona Srba i unitavanja njihove imovine oglaavali i drugi bonjaki politiki, vjerski i kulturni prvaci i radnici, sve dok se to moglo objaviti u nekim od sarajevskih novina koje su po kratkom policijskom postupku svakodnevno obustavljane i zabranjivane. Prijeki sud u Sarajevu je ukinut ve 26. jula 1914., dva dana pred objavu i poetak rata. Ve prvih dana izbijanja rata nastupila su u Sarajevu i cijeloj zemlji teka vremena. Ratna dejstva na granici BiH i Srbije poela su prvom austrougarskom ofanzivom 12. augusta 1914. U etverodnevnoj bici na Ceru austrougarske jedinice su poraene i prisiljene da se 24. augusta povuku preko Drine nazad u Bosnu. Srpska vojska je odmah potom i sama prela Drinu, marirajui preko istone Bosne prema Sarajevu. Njoj su se ubrzo pridruile crnogorske ete koje su upale u istonu Hercegovinu. Uz pljakake akcije u Podrinju i istonoj Hercegovini, srpska i crnogorska vojska su poinile i vie zloina nad muslimanskim stanovnitvom. Sredinom septembra 1914. srpske i crnogorske ete su izbile na Romaniju i doprle do prilaza Sarajevu. Stanje je bilo kritino, pa je komanda sarajevskog garnizona izdala 18. septembra naredbu kojom je ogranieno kretanje graana i zabranjen svaki ulazak i izlazak iz grada bez posebne vojne dozvole. Na Romaniji su od 18. do 30. oktobra voene teke borbe za odbranu samog Sarajeva kao zemaljskog glavnog grada. Istovremeno je, dok su se jo u Sarajevu uli srpsko-crnogorski topovi sa Romanije,

odrano od 12. do 28. oktobra 1914. suenje "mladobosancima", odnosno ubicama Franza Ferdinanda. G. Princip je kao i veina drugih uesnika u ubistvu Ferdinanda osuen na 20 godina zatvora. Smrtnu kaznu kao maloljetnik nije mogao dobiti, jer je Austrija bila striktno pravna drava u kojoj se punoljetstvo sticalo sa navrene 24 godine. Slomom Srbije i Crne Gore u oktobru 1915, BiH se nala u pozadini. Frontovi Prvog svjetskog rata pomjeraju se daleko od njenih granica, ali brojni Bosanci mobilizirani u austrougarske regimente ginu i stradavaju po tim dalekim ratitima. Mada daleko od velikih bojita, u BiH su se posljedice rata, prije svega u vidu masovne gladi, svuda osjeale. U zemlji je zavedena ratna privreda, pa su od stanovnitva uzimane razne stvari za vojne potrebe (tzv. rekvizicija). Uzimani su u prvom redu teglea stoka i hrana, pa su se uskoro u cijeloj zemlji, posebno u gradovima, osjetili oskudica i glad. Zato je u Sarajevu i drugim veim gradovima ve od augusta 1914. zaveden poseban reim snabdijevanja stanovnitva ivotnim namirnicama (tzv. aprovizacija). Vlasti su preduzimale i druge mjere, posebno kada je Sarajevo u pitanju, da se u zemlji osiguraju bar najnunije namirnice. Ubrzo po izbijanju rata 1914. u Sarajevu je kao zemaljskom glavnom gradu zamro svaki javni politiki ivot, to je bio sluaj ne samo u BiH, nego i u ostalim dijelovima Monarhije. Prvih mjeseci 1917. dolazi do oivljavanja politikog ivota u Monarhiji, posebno u vezi sa raznim dravnopravnim odnosima, meu kojima dominira jugoslavensko pitanje, kao pitanje stvaranja jedne jugoslavenske drave. Najaktivniji na tom planu je dr. Anton Koroec, voa Slovenske ljudske stranke, koji se zalagao za stvaranje jedne jugoslavenske drave u okviru Monarhije njenim trijalistikim preureenjem. On je u tom smislu tokom 1917. uspostavio intenzivne veze sa politiarima u Zagrebu, Sarajevu, a posebno u Istri i Dalmaciji. Kada je krajem ljeta 1918. postalo jasno da e Austro-Ugarska izgubiti rat, graanski politiari u njenim junoslavenskim pokrajinama se u ogromnoj veini opredjeljuju za ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu jugoslavensku dravu. Poetkom septembra 1918. doao je u kratku posjetu Sarajevu dr. Koroec, gdje je razgovarao sa vodeim bosanskim politiarima i vjerskim poglavarima i predstavnicima. Najvei utisak na Koroeca je ostavio reisul-ulema auevi, koga je posjetio skupa sa dr. Jozom Sunariem. Reis je tom prilikom rekao, da e "odobriti svaki in koji e naem narodu donijeti slobodu", te da mu je lino "dosta nae vlade i turske i njemake". auevi se istovremeno odluno zaloio za saradnju svih Junih Slavena i opu amnestiju. U procesu smjene vlasti do koje dolazi u svim junoslavenskim pokrajinama AustroUgarske, u Sarajevu je 31. oktobra 1918. konstituiran Glavni odbor Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba za BiH. Za predsjednika Odbora je izabran ugledni sarajevski poduzima Gligorije Jeftanovi, a za potpredsjednike dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica. Posljednji austrougarski zemaljski poglavar za BiH, general Stjepan Sarkoti predao je u Sarajevu l. novembra 1918. upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vijea SHS za BiH. Samo dva dana kasnije, 3. novembra, Glavni odbor je imenovao Narodnu vladu za BiH, koja je odmah preuzela "poslove zemaljske uprave". Zbog opeg nereda i pravne nesigurnosti, do kojih je u tim prevratnim danima dolo u mnogim dijelovima zemlje, sastali su se 4. novembra 1918. kod Viegrada predstavnici Glavnog odbora SHS za BiH sa vojvodom Stepom Stepanoviem, komandantom druge srpske armije. Tu je postignut sporazum da druga srpska armija ue u BiH i preuzme brigu o javnoj sigurnosti i odravanju reda i mira. Tako su ve 6. novembra 1918. prve srpske jedinice ule u Sarajevo. Njihovim ulaskom nije sprijeeno nasilje nad Bonjacima kao muslimanima. Prevrat i dolazak "srpske vlasti" u BiH su mnogi shvatili kao otvoreni poziv na pljaku, otimanje

zemlje, progon i likvidaciju muslimana. Poloaj muslimana postao je neizdrljiv, o emu su i u inostranstvo prodrli izvjetaji. Tako je francuski novinar Charles Rivet prilikom boravka u Sarajevu februara 1919. razgovarao izmeu ostalih i sa reisul-ulemom Caueviem i taj je razgovor objavio u parikom listu "Le temps" l. aprila iste godine. Iznosei podatke o stradanjima muslimana "prilikom sveanog stvaranja Jugoslavije", kojoj su se oni "spremali sluiti svom duom", auevi je naglasio, da "smo mi ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvim". Oni bosanske muslimane smatraju "uljezima", zakljuio je auevi. Na ovo je tadanji ministar unutranjih poslova Svetozar Pribievi zahtijevao od predsjednika zemaljske vlade za BiH, Atanasija ole, da "diskretno" zatrai od auevia da demantira izjavu parikom novinaru, ili da mu u suprotnom uputi prijedlog za njegovo penzioniranje. ola je odgovorio da to nije mogue, jer su auevievi navodi tani, radi se o ovjeku koji je 1914. titio Srbe od progona. Ujedinjenjem, odnosno proglaenjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca l. decembra 1918, BiH je ula u sastav jedinstvene jugoslavenske drave, ali je jo jedno due vrijeme zadrala neke elemente i oblike svoje dravnosti, ime je i Sarajevo ostalo u statusu zemaljskog glavnog grada. Narodna vlada za BiH je poslije l. decembra 1918. nastavila svoj rad kao Zemaljska vlada za BiH. Poslije donoenja Vidovdanskog ustava, 28. juna 1921., Zemaljska vlada je nastavila rad kao Pokrajinska uprava za BiH. Poto je u aprilu 1922. donijet zakon kojim su u dravi uspostavljene 33 oblasti, od kojih est u BiH, to su centralne vlasti u Beogradu poele pourivati likvidaciju Pokrajinske uprave, cijenei da je ve krajnje vrijeme za dokidanje pokrajinskih vlada koje su, bez obzira na stalno smanjivanje njihovih nadlenosti, u narodu openito smatrane kao vlade njegove ue historijske domovine. To nije odgovaralo intencijama reima da se u skladu sa odredbama Vidovdanskog ustava provede u dravi potpuna unitarizacija i centralizacija cjelokupne uprave. Likvidacija Pokrajinske uprave za BiH pokazala se kao sloen i kompliciran posao koji je potrajao skoro dvije godine. Poslovi Pokrajinske uprave za BiH su konano u cijelosti likvidirani 25. februara 1924., ime je Sarajevo izgubilo atribute zemaljskog glavnog grada i svedeno na sjedite sarajevske oblasti. Ta se sarajevska oblast podudarala sa nekadanjim sarajevskim okrugom, u kojem je, prema prvom popisu stanovnitva u Kraljevini SHS od 31. januara 1921., ivjelo 287.214 stanovnika. Od togaje 66.317 dua ivjelo u samom Sarajevu kao gradu. U tom ukupnom broju je prema vjerskoj strukturi u gradu bilo 22.474 muslimana, 16.317 pravoslavnih,19.242 rimokatolika, 7.458 Jevreja, 470 evangelika, 160 grkokatolika, 29 ostalih i 16 bez konfesije ili nepoznato. Prema posljednjem austrijskom popisu od 10. oktobra 1910. u Sarajevu je ivjelo 51.919 stanovnika. To znai da se za deset ?odina, bez obzira na rat ili moda zahvaljujui upravo njemu, broj itelja Sarajeva poveao za 27,7%. U gradu se u tom periodu poveao ak i broj muslimana, sa 18.460 u 1910. na 22.474 u 1921., mada se muslimansko stanovnitvo u BiH brojano smanjilo od 612.137 u 1910. na 588.173 u 1921. godini. Za deset godina se broj muslimana u BiH "smanjio za 23.964 due. U narednih deset godina demografski rast u Sarajevu se usporava. Prema drugom i posljednjem popisu stanovnitva Kraljevine Jugoslavije od 31. marta 1931., u gradu Sarajevu su ivjela 78.173 stanovnika. Poveanje u odnosu na 1921. godinu je iznosilo 17,9%. Vjersko-etnika struktura u gradu se nije znatnije izmijenila. Od ukupnog broja 78.173 gradskih itelja, muslimana je bilo 29.649, pravoslavnih 18.630, rimokatolika 21.372 i evangelika 534. Pripadnika ostalih kranskih crkava bilo je 851, dok Jevreji u ovom popisu nisu posebno iskazani nego su ubrojani u ostale kojih je ukupno bilo 7.637, od ega najmanje 7.500 Jevreja. Rezultati popisa iz 1931. objavljeni su tek 1938, kada je ve bio u toku progon Jevreja u nacistikoj Njemakoj i nekim drugim evropskim dravama, pa je Kraljevina Jugoslavija vjerovatno nastojala prikriti podatke o svom

jevrejskom stanovnitvu. Pod pretpostavkom da je u razdoblju 1931-1941. odrana ista stopa demografskog rasta kao u prethodnom desetogodinjem periodu, onda bi Sarajevo pred rat, aprila 1941., imalo 92.148 stanovnika. U svakom sluaju rast nije mogao pasti ispod deset promila godinje, poto u tom razdoblju nije bilo nikakvih velikih prirodnih ni socijalno-politikih kataklizmi. To znai da se stanovnitvo Sarajeva 1941. godine, suprotno od u publicistici uobiajene brojke od 70.000 stanovnika, pouzdano moe procijeniti na preko 90.000 dua. Sarajevo je u razdoblju izmeu dva svjetska rata privredno stagniralo. Ni Austro-Ugarska nije u Sarajevu podigla neke velike industrijske pogone, a poslije 1918. ovaj je grad u tom pogledu potpuno zanemaren. Glavni industrijski pogoni u gradu bili su Fabrika duhana, Pivara, Tkaonica ilima, Tvornica arapa, jedan paromlin i desetak ciglana, to je uglavnom podignuto jo prije Prvog svjetskog rata. Uz sarajevski eljezniki vor, izgraen u razdoblju 1882-1906., vremenom se razvila velika eljeznika radionica koja je zapoljavala preko hiljadu radnika, pa je bila najvei pogon u gradu. Tako je u razdoblju izmeu dva svjetska rata gradska privreda u osnovi poivala na zanatstvu, trgovini i openito robnom i novanom prometu. U urbanom pogledu Sarajevo je u meuratnom razdoblju ostalo unutar gradskog atara izgraenog i obiljeenog maltama tokom austrougarske uprave. Openito se moe rei da je graditeljstvo u Sarajevu poslije 1918. u opadanju, kako obimom tako i kvalitetom u odnosu na prethodno austrijsko doba. Austrougarska uprava je postavila osnove regulacionog plana koje su izmeu dva svjetska rata predstavljale okvir cjelokupne graevinske aktivnosti u gradu. Kako grad nije dobio novi regulacioni plan, to se u meuratnom periodu gradilo na principu slobodne konkurencije i zahtjeva trita. Odatle su nove gradnje predstavljale parcijalna rjeenja, kao odreene interpolacije u zateenim stambenim i poslovnim blokovima. Graene su preteno viekatnice sa stanovima namijenjenim za iznajmljivanje imunijim graanima. Sve do punog proboja "Moderne" gradskom arhitekturom su dominirali naslijeeni uticaji akademizma i eklekticizma sa izvjesnim pokuajima neobizantskog stila koji su u Sarajevu donijeli beogradski arhitekti Aleksandar Deroko (pravoslavna crkva u Novom Sarajevu), Milan Zlokovi (Hipotekarna banka, danas Narodna banka) i dr. Prva graevina u stilu "Moderne" bila je zgrada banke "Slavija" na Obali (kasnije "Tanjug", danas "BH Press"), izgraena prema projektu ekog arhitekte Jana Kotjere. Stvarni prodor "Moderna" je doivjela tek od poetka tridesetih godina kada jedna neformalna grupa arhitekata, kolovanih preteno u Pragu, donosi u Sarajevo savremene ideje nastale u vodeim arhitektonskim centrima. Ovi vatreni pobornici Moderne preuzeli su od 1930. vodeu ulogu u izgradnji javnih gradskih objekata, kao to su banke, srednje kole, bolnice, kina, tamparije, kafane itd. Najistaknutiji predstavnici Moderne u Sarajevu tog vremena bili su arhitekti Mate Baylon (Berza rada, Gradska tedionica), Helen Buldasar (zgrada Crvenog krsta, Javno kupatilo), braa Reuf i Muhamed Kadi (vakufski neboder) i dr. Meu najznaajnijim nosiocima Moderne bio je profesor Duan Smiljani, koji je pored ostalog projektirao Bolnicu "Jezero", ija je gradnja dovrena 1938. godine. Ovaj je objekat sa irokim horizontalnim prozorima i ravnim krovom postao jedan od karakteristinih simbola gradske arhitekture sve do sedamdesetih godina. Moderna je u Sarajevu startovala relativno kasno, pa se njena primjena svela na pojedinane zgrade i gradnje, bez dubljeg traga u arhitekturi grada i njegovih prostora. Poslije 1918. Sarajevo postepeno gubi svojstva administrativno-politikog sredita BiH. Nekadanji blistavi zemaljski glavni grad sveden je estojanuarskom diktaturom na provincijsko sjedite Drinske banovine. Na raun Sarajeva forsirani su drugi gradovi u BiH, posebno Banja

Luka koja je kao sjedite Vrbaske banovine zamiljena kao najistureniji srpskopravoslavni punkt prema neposrednom katolikom Zagrebu. Sarajevo se ni u estojanuarskim okolnostima nije sasvim predavalo, niti se moglo zaobii kao geografski centar Jugoslavije. Preko Sarajeva je vodila eljeznika pruga od Slavonskog Broda do Metkovia, tada najvee jugoslavenske izvozno-uvozne luke. U gradu je djelovalo vie kulturnih, prosvjetnih, kolskih i vjerskih institucija i udruenja, sa relativno razvijenim knjievnim ivotom, brojnim novinama i periodinim publikacijama. Sve to ipak nije moglo izbrisati utisak da je Sarajevo u to vrijeme bilo, kako jedanput ree Laurence Durell, "selo kao instinkt ostavljen da krlja, neobino oko odjeka jednog revolverskog pucnja". Reim estojanuarske diktature je ukinuo vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju muslimana u BiH, a juna 1930. sjedite rijaseta dekretom premjestio iz Sarajeva u Beograd. Time je Sarajevo izgubilo jednu od veoma znaajnih atribucija glavnog grada i kulturno-politikog sredita Bosne. Rijaset, odnosno sjedite reisul-uleme je vraeno u Sarajevo tek poslije osam godina, juna 1938., kao rezultat politike nagodbe dr. Mehmeda Spahe, voe Jugoslavenske muslimanske organizacije sa dr. Milanom Stojadinoviem, predsjednikom vlade Kraljevine Jugoslavije. Iste godine otvorena je Visoka islamska erijatsko-teoloka kola, kao prva visokokolska ustanova u Sarajevu i BiH. Aprilskim ratom i okupacijom 1941. godine Sarajevo se nalo u sreditu razliitih i traginih ratnih zbivanja. Sarajevo iz aprilskih dana 1941. ponekad se naziva "jugoslavenskim Sedanom" analogno Sedanu na rijeci Meuse, gdje je pred njemakom silom poetkom septembra 1870. kapitulirao Napoleon III sa preko 100.000 vojnika. Sedamdeset godina kasnije, maja 1940., glavnina njemakih oklopnih divizija je iz Belgije, upravo preko Sedana prodrla u Francusku, koja je ponovo prisiljena na kapitulaciju. Od prvog dana rata, 6. aprila 1941., kralj, Vrhovna komanda Jugoslovenske vojske, vlada i njene razne institucije, te dio diplomatskog kora, povlaili su se i u opoj pometnji i panici bjeali iz Beograda prema Sarajevu. Tako se tih aprilskih dana u gradu i njegovoj okolini stekao, u bjekstvu i iekivanju evakuacije, arolik svijet vezan uz politiki i diplomatski establiment Kraljevine Jugoslavije. Iz Sarajeva su se kralj i vlada povukli prema Nikiu, odakle su ve 16. aprila 1941. odletjeli u Atinu i dalje na Bliski istok pod britansku zatitu. Dva dana kasnije Jugoslovenska kraljevska vojska je kapitulirala. Sarajevo se nalo u sastavu ustake NDH, a faktiki pod njemakom okupacijom. Ve u ljeto 1941. muslimani su u raznim krajevima BiH i Sandaka bili izloeni masovnim etnikim napadima na njihove ivote i imovinu. Sa druge strane, ustake vlasti su odmah poele sa masovnim progonima i zatvaranjem Srba, Jevreja, "bijelih Cigana" i svih antifaista bez obzira na vjersku i etniku pripadnost te njihovim deportiranjem u logore smrti. Pored toga, NDH je posebnom "zakonskom odredbom" ve 30. aprila 1941. bosanske muslimane jednostrano proglasila Hrvatima "arijskog porijetla", ali im nije pruila nikakvu zatitu od etnikih pokolja kojima su bili izloeni. U tim okolnostima je u Sarajevu na skuptini Udruenja ilmije "El-Hidaje" 14. augusta 1941. usvojena rezolucija u kojoj se javno osuuju ustaki zloini i oni pojedinci meu muslimanima koji su sudjelovali u njihovom vrenju. Uz to su iznijeti podaci o stradanjima i progonima samih muslimana od strane etnika Drae Mihailovia. Brojni sarajevski graani muslimani su na svom skupu 12. oktobra 1941. usvojili i potpisali rezoluciju slinog sadraja. Poslije objavljivanja ove rezolucije jedna grupa sarajevskih Srba sa lijenicom dr. Marom Kurtovi na elu posjetila je dr. Asima Musakadia, predstojnika gradskog fizikata, i izrazila mu zahvalnost u ime srpskog graanstva i

stanovnitva. Doktor Musakadi je to sa odobravanjem sasluao, uz napomenu da sada oekuje od njih da na isti ili neki slian nain uzmu u zatitu muslimane od etnika. Do neke takve akcije, izjave ili rezolucije sa srpske strane nikad nije dolo ni u Sarajevu niti drugdje u BiH. Sarajevo je od kraja ljeta 1941. bilo preplavljeno brojnim muslimanskim muhadirima, posebno onim iz Podrinja, koji su izbjegli od etnike zloinake ruke. O njihovom smjetaju i prehrani brinuo se Odbor "Narodnog spasa" koji je odmah nakon drugog etnikog pokolja nad muslimanima Foe formiran u Sarajevu 26. augusta 1942. od predstavnika svih muslimanskih drutava i ustanova. Odbor je postao centar muslimanske protivustake opozicije i autonomistike politike iji je cilj bio izdvajanje BiH iz sastava NDH. Predsjednik Odbora je bio profesor Salih Safvet Bai, koji se kao naibureis odluno usprotivio potinjavanju Islamske zajednice ustakim vlastima. Izbijanjem antifaistikog ustanka u ljeto 1941. i pojavom Narodno-oslobodilakog pokreta (NOP-a) sa komunistima na elu, Sarajevo postaje jedan od centara ilegalnog partizanskog rada i djelovanja. Istovremeno Sarajevo postaje stjecite razliitih njemakih i drugih obavjetajnih slubi kojima je u prvom redu bio cilj borba protiv NOPa ije se vodstvo sa glavninom oruanih jedinica nalazilo na teritoriji BiH. U antifaistikoj borbi i ratu za osloboenje zemlje 1941-1945. poloioje ivot 10.961 graanin Sarajeva. Veina ili 9.071 graanin Sarajeva je pao kao rtva faistikog terora, od ega je bilo 412 Bonjaka-muslimana, 106 Hrvata, 7.092 Jevreja, 1427 Srba, te 16 Crnogoraca, jedan Makedonac, pet Slovenaca i 12 ostalih. Meu poginulim borcima u partizanskim redovima bilo je 1890 Sarajlija. Od toga broja 1125 su poginuli u oruanim partizanskim jedinicama, a 725 su kao ilegalni partizanski borci u gradu stradali u ustakim i njemakim zatvorima i logorima. Sve to znai da je u ratu 1941-45. stanovnitvo Sarajeva vie nego desetkovano. Samo po osnovu faistikog terora i genocida stradalo je 10,6% itelja Sarajeva. Sa poginulim borcima taj se procenat penje na 12,9%, to znai da je skoro svaki osmi stanovnik Sarajeva stradao, odnosno poloio ivot u narodnooslobodilakom ratu. U isto vrijeme Sarajevo je, uglavnom putem pljakanja imovine njenih graana, pretrpjelo ogromnu materijalnu tetu. Iznos te materijalne tete procijenjen je 1981. godine na 1,470.000.000 tadanjih jugoslavenskih dinara. 1945.-1991.

Period 1945.-1991. god.


Sa osloboenjem 6. aprila 1945. Sarajevo ponovo dobija status glavnog grada BiH kao jedne od est ravnopravnih federalnih jedinica u okviru Demokratske Federativne Jugoslavije. Samo 20 dana poslije osloboenja, u Sarajevu se 26. aprila sastao ZAVNOBiH na svoje tree zasjedanje, na kojem je prerastao u Narodnu skuptinu BiH. Od tada poinje ubrzani privredni, demografski i urbani razvoj Sarajeva. Prema prvom poslijeratnom popisu izvrenom 1948. godine na uem gradskom podruju Sarajeva, koje se tada sastojalo od opina Centar, Novo Sarajevo i Ilida, ivjelo je 111.087 stanovnika. Otvaranje novih industrijskih pogona i drugih privrednih kapaciteta i otvaranje razliitih obrazovnih, naunih i kulturnih institucija dovodi do stalnog porasta stanovnitva Sarajeva i njegovog prostornog irenja daleko preko starih gradskih mea i maltarnica. Tako je 1971. godine grad ve brojao 359.448 stanovnika, a deset godina kasnije 448.519 itelja. Aprila 1991. u Sarajevu je ivjelo 527.049 stanovnika. Od toga je na uem gradskom podruju (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad i Ilida) ivjelo 429.672, a na irem podruju grada (Pale, Vogoa, Ilija, Hadii i Trnovo)

preostalih 97.377 stanovnika. U nacionalnoj strukturi stanovnitva Sarajeva bilo je 1991. godine 34.873 (6,62%) Hrvata, 259.470 (49,23%) Muslimana (Bonjaka), 157.143 (29,82%) Srba, 56.460 (10,71%) Jugoslavena i 19.093% (3,62%) ostalih. Prve poslijeratne godine u Sarajevu su obiljeene ubrzanom rekonstrukcijom i opravkom razorenih ulica i zgrada, te izgradnjom malih i jeftinih stanova sa neophodnom urbanom infrastrukturom. Mnogi objekti posebno stambene zgrade podizane su dobrovoljnim radom sarajevskih graana. Poseban je sluaj Baarije koja je u poslijeratnim godinama imala burnu sudbinu. Odmah po oslobodenju Gradski narodni odbor je donio odluku da se arija postepeno rui, sa obrazloenjem da je "stara ekonomska nit prekinuta", te da takav zanatski i trgovaki centar nema mjesta u modernom gradu i njegovom buduem razvoju. Odatle su u prvim poslijeratnim godinama neki njeni dijelovi napreac porueni. arija je logikom svakodnevnog ekonomskog ivota preivjela taj prvi udarac i uspjela se odrati. Tek nakon due od dvije decenije sagledana je uloga stare arije u ivotu modernog grada, pa je poetkom sedamdesetih godina usvojen plan njene sanacije, obnove i revitalizacije, kao jedan od najambicioznijih arhitektonskih i urbanistikih poduhvata u Sarajevu. Tokom prvih poratnih godina usvojen je privremeni regulacioni plan, kojim je grad u samom svom centru dobio znaajnu urbanistiku dijagonalu u osi novopodignute eljeznike stanice. Stanica je, slino nekim drngim javnim objektima podizanim u to vrijeme, izgraena u tadanjem vladajuem stilu monumentalnog socijalistikog realizma. Sticajem politikih okolnosti taj je stil ve krajem etrdesetih i poetkom pedesetih godina naputen u korist funkcionalizma, vraanjem kontinuitetu Moderne koji je ratom bio prekinut. Taj je povratak najjasnije izraen u stambenom kompleksu na Didikovcu, koji je podignut 1949. prema projektu brae Kadi. Neki su arhitekti predvodeni profesorom Jurajom Neidhartom nastojali, kada je to bilo mogue, revitalizirati tradicionalnu bosansku arhitekturu i bosansko graevinsko naslijede. Od kraja ezdesetih i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina u arhitekturi grada je ipak preovladao pluralistiki pristup i paviljonski nain gradnje, posebno kod stambenih objekata. Kod javnih graevina vidljivi su uticaji razliitih savremenih arhitektonskih stilova i pravaca. U projektiranju ovih objekata ogledao se vei broj arhitekata, meu kojima su ivorad Jankovi, Halid Muhasilovi, Esad Daidi, Vladimir Dobrovi, Muhamed Jaarevi, Ivan Strauss, Bogdan Kurpijel, Zdravko Liki, Srbislav Stojanovi, air Omerovi, Alija Serdarevi, Sead Arnautovi, Milan Medi, Ahmed Kapidi, Kenan ehovi, Mladen Gvozden, Namik Mufti, Lidumil Alikalfi, Duan apo, Osman Moranki, Safet Galii i dr. U meuvremenu je 1964. usvojen Generalni plan razvoja grada kojim je poelo njegovo rapidno irenje niz Sarajevsko polje, pravcem istok-zapad jugozapad prema Ilidi. Od poetka ezdesetih godina je na potezu od Katedrale i Drvenije do Nedaria, s obje strane Miljacke podignuto vie poslovnih, administrativnih, kulturnih, kolskih i stambenih objekata, kao to su zgrada "Jugobanke" (1959.), zatim Socijalno (1960.), "Energoinvest" (1962., danas UPI), "Unioninvest" (1963), Muzej revolucije (1966.), kompleks Filozofskog i Prirodno-matematskog fakulteta, KSC Skenderija (1968), Studentski dom Nedarii (1971.), zgrada Radio-televizije (1972.), Hotel "Bristol" (1973.), Dravna (biva Vojna) bolnica (1976-79.), Porodilite (1977.), Stambeno naselje Alipaino polje (1974-79.), Trni centar "Hepok" (1978.), zgrada biveg Republikog izvrnog vijea (vlada) i Republika skuptina (1974-1982)., Elektroprivreda (1978.), "Energoinvest" (1982) itd. Najvei napor na graevinskom polju dostignut je u predolimpijskim godinama. U to je vrijeme izgraena i rekonstruirana veina sportskih i turistikih kapaciteta, kao to su drugi paviljon Studentskog doma Nedarii, zgrada

"Osloboenja", Zetra, Sportska dvorana Mojmilo, Stambeno naselje "Ciglane" itd. Sarajevo se ustvari nekontrolirano irilo unitavanjem starog i intenzivnom gradnjom novog grada, bez jasnog arhitektonskog i urbanistikog koncepta i uz odsustvo odreene ekoloke svijesti i politike. Tako je u Sarajevskom polju nastala jedna urbana gomila od betona, aluminijuma i stakla. Cijela ta izgradnja predstavlja, posebno sa stanovita ekologije i otkriva "alosno nepoznavanje svih imperativa kulture". To se posebno vidjelo tokom godina agresije i opsade Sarajeva. 1991.-1995.

Period 1991.-1995. god.


Agresijom na BiH, Sarajevo se od aprila 1992. nalo pod opsadom i blokadom. Grad je tri i po godine bio izloen stalnoj artiljerijskoj i snajperskoj paljbi, i sistematskom unitavanju od strane srpskog agresora, pri emu je najvie stradalo njegovo civilno stanovnitvo lieno vode, struje i zemnog gasa, te praktino svih redovnih komunikacija i veza sa spoljnim svijetom. Od poetka agresije i opsade, pa do 31. jula 1995. u Sarajevu je ubijeno, umrlo od gladi, hladnoe i nestalo 10.514 civila, od kojih 1598 djece. Istovremeno je u gradu registrirano 1741 trajnih invalida, od kojih su 356 djeca. U istom periodu u gradu je na bolnikom lijeenju bilo 19.834 lica, meu kojima 3.381 dijete. Materijalna teta koju je grad pretrpio tokom agresije i opsade, prije svega kroz razaranja stambenog fonda i unitenje kulturnog blaga i privrednih objekata i saobraajnica, je neprocjenjiva. Sarajevo se danas nalazi pred imperativom obnove. Osnovni zadatak u toj obnovi grada nije samo obnova stambenih i javnih objekata i komunalne infrastrukture, nego ujedinjavanje agresijom i zloinom "razbacanih krhotina ljudske linosti". Sarajevo je ve prije agresije bilo postalo, kako bi rekao Lewis Mumford, "ugljeni grad", ali je ratom u svakom pogledu pretvoreno u "ugljenisani grad". Rat je uvijek u historiji bio znaajan urbanistiki faktor. Ova ratna kataklizma moe upravo biti takav faktor u obnovi Sarajeva. Grad se mora obnavljati tako da udovolji osnovnim ljudskim potrebama. To e biti mogue samo ako se "na ovjeka" bude gledalo "kao na ovjeka". Samo na taj nain Sarajevo e biti u stanju da se oslobodi hipoteke proistekle iz plemenske i nacionalistike tame i prome duhom saradnje i stvarnih humanih ideala.