HAMDIJA KREEVLJAKOVI

M O R I I
PRILOG POVIJESTI SARAJEVA

SARAJEVO

1938

I. Prvi Morii Lijepom broju bosansko-hercegovakih porodica i pojedinih njihovih lanova ouvao se spomen u na rodnim pjesmama. ee se spominju prezimena, a rjee dolazi ime i prezime. Od tih porodica neke su jo uvijek brojne, od nekih opet ivi samo po koji lan, dok su neke potpuno izumrle. Nekoliko ugled nijih sarajevskih porodica spominje se preteno u enskim narodnim pjesmama. Evo jedne kratke pjesme u kojoj je nabrojano trinaest sarajevskih porodica: Pivo piju age Sarajlije Na Ilidi pokraj eljeznice. Dva Moria i dva Dindafia, Sa Bistrika do dva Denetia, S obanije dvije Turhanije, S Ceirdika dvije Muzdedije, Iz abljaka do dva Vatrenjaka, Sa Kovaa dva Halilbaia, A sa Mlina dvije Turnadije, Iz Potoklinice dvije Penjave, Sa Vratnika dvije Tahmiije, Sa Hiseta dvije Odobae, S vrh Bistrika Kuna Hasanaga, Sa Bjelava Pinjo bajraktare.

Osim u ovoj spominju se ove porodice i u dru gim pjesmama u kojima nalazimo i vie drugih poro dica kao Fazlagie, Odaktane, Sabure, Bakarevie, Same i jo neke iz novijeg vremena. Od osamnaest porodica, spomenutih u narodnim pjesmama, treina ih je potpuno izumrla i to Fazlagii (1783), Odaktani (1815), Sabure (1867), Penjave (1909), Dindafii (1921) i Denetii (1928), dok od Turhanija ivi jo samo Ibrahimbeg, a od Muzdedija i Turnadija danas su na ivotu po dva muka lana. Sva je prilika da Kuna Hasanaga nije historijska linost, jer ni o njemu ni o porodici Kuna u Sarajevu ne n.uloh traga u poznatim mi izvorima. Od svih tih sarajevskih porodica najvie se pjeva o Moriima i to ne samo u Sarajevu nego i po ostaloj Herceg-Bosni. Njihovim se imenom zove jo i danas jedan han Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu koji je, zbog toga to lei u srcu arije, poznat po cijeloj zemlji. Pogibija dvaju brae Moria, opjevana u narod noj pjesmi, desila se 1757 i odmah iza toga nastala je i ona dirljiva pjesma o tome dogaaju, koja se i / danas pjeva. Ta je pjesma potakla poznatog naeg \J knjievnika Jaku Kuana na pisanje uspjele drame Dva Moria dva Paia." Ferman od poetka reb. I. 1135 (oko 10 prosinca 1722)1 najstarija je poznata isprava u kojoj se spomi nje porodica Moria, a upuen je na bosanskog vezira i sarajevskog kadiju. Ovim se fermanom podijeljuje dozvola Mustafagi Moriu za gradnju jednoga mlina u Sarajevu kraj Careve uprije u Donjim Tabacima. Tu je Mori sagradio mlin od devet vitlova, koji je
1

) Original ovoga fermana u Asimage Moria

5 radio sve do pred okupaciju, a propao je prigodom bujice Miljacke 1870. Nedavno nestade i onog soka ia kojim sa iz Ailuka dolazilo do mlina. Iz raznih isprava se zna, da je Mustafaga Mori bio sin Hasanagin i da je bio jeniar u asti ser dengedije, a bio je oenjen Aminom kerkom nekog Ahmedage, a unukom Ibrahimaginom. S njom je imao tri sina: Mehmeda, Ibrahima i Aliju i ker Atiju. Umro je koju godinu prije 1756 i pokopan kraj mu nare Vekilharove damije. Mjesto natpisa uklesana je sablja na spomeniku iznad glave. Spomenuti mlin naslijedili su sinovi Mehmed i lbrahim. Asimaga Mori, sada najstariji ivi lan ove po rodice, priao mi je u travnju 1938, da je Mustafagina ena Amina imala brata koji je bio paa i da je on jednoga dana posjetio sestru u staroj Moria kui2 u Vekilharovoj mahali i kako je tom prigodom, otpa savi sablju, natakao gajtan na vrat Mehmedu i Ibrahimu, a Aliji udario amar i kad ga je Amina upitala ta to radi, rekao joj je da uti i da e joj donijeti vode iz Toplika da se napije, to je i uino. Neko je to kasnije Amini protumaio, kako e joj ona dva sina biti udavljena, Alija e mlad umrijeti, a ona e piti vodu da goni muku sa srca. Koliko je ovo prianje istinito, naravno se ne zna, ali je istina, da je Alija umro kao mladi koju godinu prije 1757, a te su go dine bili udavljeni Mehmed i lbrahim. To su ona dva Moria o kojima se jo i danas pjeva. Oba su bili age, sigurno serdengedije kao to im je bio i otac, Meh
2 ) To je bila velika kua s mukim i enskim odjelenjem, prava aginska kua. Muko je odjelenje izgorilo negdje iza 1857. U toj su kui stanovali Morii sve do iza okupacije. Sa da je ona vlasnitvo Suljage Kamenice.

medaga je prije 1756 obavio had i tako postao ha dija, ali je u narodu bio bolje poznat pod imenom Pao, a tako ga zovu i pjesme. Ovaj nadimak nalazi se i u jednoj ispravi iz 17733. Oba su bili i oenjeni, ali ne znam iz kojih su im porodica bile ene. Po prianju Aimage Moria, Paina je ena bila oprotena robinja i to Arapka i nakon to je obudovila, preudala, se za nekog Sarajliju, a kako su djeca iz toga braka bila crne masti, prozvana su Gore. Prema tome ta bi Arapka bila pranana dananjih Gora. Asimaga zna, da je iza Ibrahimage Moria ostao sini Mustafa od nekoliko mjeseci, dok Pao nije ostavio potomka. To isto saznajemo i iz jedne isprave napisane 17 godina kasnije. Prema tome svi dananji Morii potomci su ovog Mustafe. Ovdje u ukratko iznijeti kako je dolo do po gibije brae Moria. Godine 1747 zavladae u Bosni, a naroito u Sa rajevu, neredi i pobune. Ta anarhija trajala je punih deset godina, a nastala je deset godina nakon one ri jetke jednodunosti i besprimjernog sklada izmeu Bonjaka i bosanskog vezira, to se pokazala pri obrani zemlje od austrijske navale. Suvremeni kroniar Mula Mustafa Baeskija zabi1jeio je, da su te nerede po svoj prilici skrivile pae, koji su poeli tlaiti si romahe i progoniti ih, to je ponukalo sve graane, iz milosti prema siromasima, suprotstaviti se protiv paa i njihova nasilja. "U Sarajevu se poela sastajati svjetina na zborove i tu birati poznate baeskije i ajane4 za voe i zduno ih pomagati u borbi protiv
) Sidil 15, str. 30. ) Baeskija je islueni jeniar (veteran), a ajan je neka vrsta gradskog tribuna.
4 3

7
paa." Izgleda, da su u to vrijeme osobito oivile kahve, gdje su se voe sastajale sa svojim pristaama. Prire ivali su se i zajedniki teferii u istu svrhu. "U tom vremenu nije se potivao ni paa, ni zapovijednik, ni kadija, pa ak ni ulema, no su se ajani i baeskije stali mijeati u upravne poslove, tobo da tite narod od painskih nasilja, primjeuje na kroniar, i da ne daju pristupa mubairima, te su po svoj Bosni uvrstili malo i veliko, kao i neke serhadlije, dapae i neke kapetane u jeniare i pod imenom jagmurluk ake sakupili u narodu silu novaca." Ali ta jednodunost nije dugo potrajala. Dolo je do meusobnih borbi i prolijevanja krvi. Do 150 ljudi platilo je ivotom u samom Sarajevu. Po predaji zavadili su se u Sarajevu Morii i Halilbaii, a njihove pristae borili su se kao dvije neprijateljske vojske. Jo pred 35 godina vidjele su se na vratima Halilbaia kue5 rupe od puanih taneta. Napokon su ovi nemiri dodijali mirnim Sarajli jama i nekoliko se trgovaca sporazumi sa gradskim zapovjednikom Mehmedagom, te prevarom dozovu u agin konak baeskiju desetoga odjela Sari Murata te ga zatvore i Mehmedaga ga u zatvoru svojom rukom pogubi.6 Desilo se to 12 dum. II. 1170 (4 oujak 1757). uvi za to njegove pristalice, navale slijedei dan na konak i usmrte estoricu trgovaca. Suvremena nam kronika kae, kako je je dan 5 oujka 1757 bio blag, bez studeni i snijega, kako se to poetkom ovoga mje
) To je ona ista kua u Halilbaia ulici u kojoj je da nas enski mekteb, a otkupio ju je i renovirao rahmetli Mujaga Biaki. 6 ) Prilikom ekshumiranja grobova u dvoritu H. Idrizove damije pisao je jedan sarajevski dnevnik da je tu i grob Sari Murata, ali to ne odgovara istini.
5

seca esto deava i kako su se iza iindije (oko 4 sata po podne) navukli crni oblaci i kako je nou napadao toliki snijeg, da nijedan od ubojica nije mogao nikud umaknuti. Graani, koji su se zgraali nad ubojstvom onih trgovaca, sakupe se sutradan i pohvataju kolo voe njih 23 i odvedu u grad (tvravu). Tu su svi podavljeni Po onovremenom obiaju svako je iz

vrenje smrtne kazne oglaeno Sarajlijama jednim to povskim hitcem. Meu ovim nesretnicima bijahu i dva brata Moria: Hadi Mehmedaga (Pao) i Ibrahimaga Mehmedaga Halilbai, valjda kao zaim, odveden je u Travnik i ondje pogubljen. Time je uinjen kraj de setgodinjoj anarhiji u Sarajevu. Jedino smrt brae Moria opjevala je narodna pjesma, a spjevao ju je po svoj prilici neko od nji hovih pristaa. Jedino je njima neko uzidao spomen

9 plou u zid dvorita Vekilharove damije, koja i da nas stoji, a natpis na njoj u prevodu glasi: "Brai Moriima, Hadi Mehmedu i Ibrahimagi, puhnuo je iznenada smrtni i gorki vjetar te obojicu usmrti za as. Ostavie majku punu alosti, a njima neka Bog uini milost. S jednim uzdahom napisa se datum. Njima bi vjeita pogibija 1170." Pjesma i spomen-ploa pokazuju naroitu panju spram Moria, no ime i kako su oni jedini to zaslu ili, ne zna se. Do naih se dana ouvale jo samo dvije ovakve spomen-ploe, jedna je u zidu Buzadia damije, podignuta u poast slavnog uenjaka H. Hu sein ef. Muzaferije, a druga u zidu dvorita damije Hode Kemaludina u poast H. Sulejman ef. Musia. II Pjesma o pogibiju brae Moria Koliko mi je poznato, zabiljeeno je deset vari janti ove pjesme, a po mom miljenju, najljepa je ona to ju je prije 33 godine zabiljeio Ivan Marunovi u Sarajevu od postolara Muharema Pore, a glasi: Ferman doe iz Stambola, Bujruntija iz Travnika, Ba u eher-Sarajevo, A na ruke Dizdar-agi, Da hvataju dva Moria, Dva Moria, dva paia, Mori Ibru, Mori Pau; Da hvataju, da ih veu, Da ih veu i osude , . . (a).7 Sultanu su dodijali,

10

Po tubama iz Travnika, Iz Travnika od vezira, Da Morii, odmetnici Ne kabule ni sultana, Ni sultana, ni vezira, Nit' i kaki gospodara, Vee sami gospodare, Gospodare kako hoe . . . (b). Kad vidio Dizdar-aga to mu kae bujruntija, Hrum ini haskeriji, Da hvataju dva Moria, Da hvataju, da ih veu, Da ih veu, da ih vode Pravo gradu u tavnicu, Gdje no Dizdar brzo kroji Ko omrkne, ne osvane . . . (c) Uhvatie dva Moria, Uhvatie, savezae, Savezae, povedoe, Ba kad majka pitu suce: U ruci joj oklagija, A u drugoj zlatan ibrik; Haber doe staroj majci, Da Morie uhvatie, U tavnicu povedoe . . . (d). Kad to ula stara majka, Sve je jadna pobacala, Po avliji, po kaldrmi Oklagiju prelomila, Zlatan ibrik ulupila, Pa poletje iz avlije, Bosonoga, gologlava, Figanj ini, kose upa,

Vas Hal-mejdan rasplakala . . . (e). Pa eto je u Sarae: Jazuk vama svi Sarai! to pustiste dva Moria? to mi jednog neoteste, Ili kako izmoliste ? Ko e mene utjeiti ? Ko li staru prigledati?" Pii stara kao guja, I Sarai zaplakae . . . (f). Otlen poe uz Kovae, Ruke lomi, a govori: Jazuk vama svi Kovai! to pustiste dva Moria? to mi jednog neoteste, Ili kako izmoliste? Ko e mene utjeiti ? Ko li staru prigledati? Teko meni jadnoj majci! . . ." (g). Opet leti stara majka Pravo brdu uz Kovae, Dok je stigla Dizdar-agu, Di joj vodi oba sina, Oba sina savezana Sinirima debelijem. Bir ih stie jadna majka, Bir ih stie, pred njih pade, Pred njih pade molit stade . . . Lijepo moli stara majka: Bogom brate Dizdar-aga, Pusti meni jednog sinar Pusti meni ja li Ibru, Ja li Ibru, ja li Pau, Ii mala! koliko e?

12

i1' ifluka, ili kmeta? Ili voli suha zlata ? Samo jednog daj mi sina! . . . (i). Ako li mi pustit ne e, Kunem ti se dinom mojim, A i postom ramazanom Zaklinjau nebo, zemlju Uiniu teku dovu, Ni kad mira biti ne e Ni sultanu, ni veziru, Dok nad Bosnom oni budu, A ni tebi dobra nije! . . . " (j). Kad to uo Dizdar-aga, Progovara staroj majci: Vrat' se natrag stara majko, Pustiu ti oba sina, Oba sina bez dinara". Prevari se stara majka, Prevari se, pa se vrati; Cie-halke u sinira Povedoe dva Moria . . . (k): Kad su bili na Jekovcu, Progovara Mori Ibro: "A borati Dizdar-aga, Zastavi der nubeije, Oprosti mi b'jele ruke, I dodaj mi tamburicu, Da pogledam po Saraj'vu, Nebi li mi lake bilo!" . . . (1) Kad to uo Dizdar-aga, Zaustavi jasakije, Naokolo nubeije, Oprosti mu b'jele ruke, Dodade mu tamburicu.

Ja da vidi Mori Ibre, Kad se lati tamburice Pritegnu joj tanke ice, Pa zakuca i zapjeva Sitno kuca Mori Ibro, Sitno kuca, jasno pjeva: . . . (m). "Dunjalue, golem ti si! Sarajevo, sehir ti si! Baarijo, gani ti si! emaluo, duga ti si! Latinlue, ravan ti si! Talijanu, irok ti si! L'jepa Maro, l'jepa ti si!! Dosta si me napojila, Od dumana zaklonila, Vakat doo valja mrijeti!! . . . " ( Opet Ibru savezae, Savezae, povedoe, Mori lbru, Mori Pau, I u grad ih dovedoe, U tavnicu zatvorie. Kad je bilo po akamu, Progovara Dizdar-aga: "Izvedite dva Moria, Donesite svilen gajtan! . . ." (o). Izvedoe dva Moria, Donesoe svilen gajtan, Udavie Mori Pau; Sve to gleda Mori Ibro. Progovara Dizdar-aga: "A borati Mori Ibro, Jel' ti ao tvoga brata?" Progovara Mori Ibro: "Jes' mi ao moga brata!

14

Jo zalije stare majke!! . . ." (p). Udavie dva Moria, Pred kapiju izbacie I dva topa opalie. Kad to ula stara majka, Poletjela stara majka Kad je bila na kapiju, Al' joj lee oba sina, Oba sina udavljena ; Na nogama bukagije, Na rukama lisiine, Oko vrata svilen gajtan, Kad to vidje stara majka Od jada joj srce puklo.7 Ovo je ujedno i najdulja pjesma (160 stihova). Jo i danas se pjeva u Sarajevu, naroito kad se pri ai sastanu malo starije sarajevske bekrije, koje ui vaju u naim starinskim pjesmama. Uz harmonike pje vao je najljepe ovu pjesmu u zadnje doba rahmetli Aim Lopardija,8 a od treeg decenija prolog do po etka ovog stoljea bijahu na glasu pjevai ove i mno gih drugih pjesama Pore i to Hasan i njegovi sinovi Mehmed i Abdija i Mehmedovi sinovi Abid i Muharem,9 Hasan je pjevao uz violinu, a ostali uza saz.
7 ) Kod stihova a, b, c. i t. d., koji su oznaeni, pjeva je uvijek podigao vie glas i otegnuo slogove, a osobito zadnji i onda ostao, da odmori grlo, dok saz neprestaje nikako. Ovo je primjedba Marunovieva. (a) 7 8 ) Asim Lopardija, zanatom postolar, pjevao je preko 30 godina po svadbama i terencima. Umro je 5. VI 1938. 9 ) Hasan Pora bio je zanatom zlatar, a pjevao je kod najvienijih Sarajlija, naroito ga je sebi pozivao Ahmed Munib ef. Gloo da mu pjeva. Umro je 1876. Kao zlatar pozlatio je nekom Vraalici nekoliko cvancika, a ovaj ih je troio pod du

15
Tekst ove pjesme, kako ju je pjevao Lopardija, pribiljeio je Sejh Sejfudin Kemura, a skoro je za polovicu krai od Porina (86 stihova). Od sakupljaa narodnoga blaga prvi je, koliko znam, zapisao pjesmu o Moriima Bogoljub Petranovi i tiskao 1867 (45 stihova)10 a iza njega Tordinac (15 stihova)11, Blagajih (41 stih)12, Hormann)13, pa Maru novi)14, Kuba dvije (br 250 ima 31 a br. 846 ima 66 stihova)16 Kemura16, Odobai (96 stihova).17 Od Hormannove pjesme ouvalo se samo nekoliko stihova u jednoj radnji Josipa Milakovia. Fragmenat od 16 sti hova ove pjesme priopio je Dr. Jozo Dujmui u svom djelu Nauka o pjesnitvu (Sarajevo 1906, str. 85). Ne znam gdje je Dujmui zabiljeio ove stihove kao ni Odobai svoju pjesmu, ali svakako je to prvi mo
kate i kad je bio uhvaen obijedio je Hasana, a Tahir paa osudi da se Hasanu otsijeku obje ruke. Te kazne spasio ga je Gloo, koji se tada desio na Kiseljaku, kuda je Hasanov brat Ahmed spremio sina Bajru da Glou obavijesti o kazni i da ga zamoli za intervenciju. Mehmed je bio takoer zlatar (umro 2. 11 1913) Abdija je bio kazandija (umro 18)7). Mehmedovi sinovi Abid i Muharem bijahu postolari, prvi je umro 1931, a Muharem je i danas iv i zdrav i njemu zahvaljujem ove podatke. 10 ) Srpskepjesme iz Bosne, knjiga I, Sarajevo 1867 6p. 354. 11 ) Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, Vu kovar 1883, br. 31. 12 ) Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne, Za greb 1886, br. LIV. 13 ) Josip Milakovi: Majka u naoj narodnoj pjesmi, Sa rajevo 1896, str. 84-85. 14 ) Narodne pjesme, Zadar 1906, br. 1 15 ) Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Glasnik z. m. 1907 br. 249 i 250; Glasnik z. m. 1910 br. 846. 16 ) Sarajevske damije, Glasnik 1910 str. 103. 17 ) Velika nova narodna pjesmarica, Zagreb 1936 str. 6-9.

16

rao uiniti podalje od Sarajeva, dok je vrlo vjerojatno da je Odobaieva pjesma zapisana u Sarajevu ili ne gdje drugdje, ali od Sarajlije. Tordineva je pjesma iz epa, Blagajieva iz Travnika, Kubine su iz Rogatice, ajnia i Gacka, a ostale su iz Sarajeva. Od ovih deset varijanti najljepe su i historiji najblie Marunovieva i Kemurina, a najslabija je Tor dineva, koja se s historijom uope ne slae. Po toj su pjesmi svi Morii bili pohvatani, u grad odvedeni, novac im oduzet, a na pla i molbu Moria majke skupili su se mladi Barci te Morie izbavili i majku im utjeili. Ostale varijante znaju kao i historija, da su dva brata Moria uhvaena, u grad odvedena i tamo pogubljena, a pored toga znaju i da im je majka na stojala da spasi bar jednoga sina. Iz tih se pjesama vidi, da im je majka bila tada udovica i da je imala samo ova dva sina. Imena obojice sinova znaju pjesme u Blagajia, Marunovia, Kemure i Odobaia, dok Petranovieva spominje samo Ibru Dujmuiev fragment zna za trojicu Moria i nabraja ih pod krivim ime nima: "Tri Moria, tri paia: Mori Avdu, Mori Salku Najmlaega ejvan-agu" Po ovim stihovima sudim, da Dujmui nije mogao ovu pjesmu uti u Sarajevu nego negdje podalje od naeg ehera. Kemurina i Odobaia pjesma poinje stihovima: "Ferman stie iz Stambola Bujruntija iz Travnika", a Marunovieva kako ve znamo: "Ferman doe iz Stambola Bujruntija iz Travnika",

17

a ostale: "Kad Morie pofatae" dok mi nije poznat poetak Hormannove pjesme. U Tordinca je: "Sve Morie pohvatae". Po Baeskijinoj kronici, kolovoe, a meu njima i Morie, pohvatali su oni graani koji su se zgraali nad ubojstvom onih trgovaca, dakle bez fermana i bujruldije, ali smrtnu osudu, to ju je izrekao kadija, potvrdio je vezir, koji je onda rezidirao u Travniku i bujruldijom naredio dizdaru da izvri justifikaciju. Prem da za ovo nemam nikakva dokumenta, navodi me na ovu tvrdnju praksa onoga doba u slinim sluajevima. Pjesma nam ne kae gdje su i Kako su uhvaeni Morii, a o tome ute i poznata vrela. U Odobaievoj pjesmi se pjeva kako je u tu svrhu doao jenehaja (mjesto kolehaja) sa 30 drugova u Sarajevo i sakrio se pod upriju i kad su preko nje naili Morii, jene haja je izletio i Morie uhvatio, svezao i u grad ot pratio. Tradicija, kojoj se moe dosta vjerovati, kae da su Morii uhvaeni dok su klanjali ikindiju u Bakr babinoj damiji na Atmejdanu, to stajae prema u muriji upriji. Sve varijante osim Tordineve pjevaju, da je Moria majka pitu kuhala kad joj je stigao glas da su joj sinovi uhvaeni. Na ovo primjeujem samo to, da se jo do pred kojih dvadesetak godina od ikindije poinjala spremati veera, a pogotovo ako se ve eri kuhala pita. Pod jakom straom otpraeni su Morii u tvravu. etiri varijante znaju da je na elu te strae bio kol ehaja, to je vrlo vjerojatno, a u dvije (Petranovi i Marunovi) stoji da je tu slubu obavio dizdar. Ali ovo ne e odgovarati istini, jer to nije bila dunost dizdara.

18

Njegova kompetencija nije sezala van zidana grada. Dizdar je mogao ui u pjesmu samo stoga to se bez njegova znanja nije mogao niko u gradski zatvor sta viti, iz njega pustiti, a on je odreivao i ljude iz grad ske posade koji su obavljali smrtne kazne, ali samo u tvravi. Prema Kubinoj varijanti br. 250 Morii su u vlasti Mahmud painoj, a prema br. 846 Delal pa inoj. Iz Hormannove pjesme razabire se da je sudbina Moria u rukama nekog Osman pae, a u grad ih prati kolehaja. Onoga vremena bio je bosanskim ve zirom Sapasalan amil Ahmed paa, ali njega ne spo minje nijedna varijanta. Moria majka je nastojala spasiti oba ili bar je dnoga sina i vjerojatno je kuala da koga od organa vlasti i podmiti. Neki joj po ovim varijantama i obe avaju samo da je se rijee. Kolehaja u Hormanno voj pjesmi upuuje staricu Osman pai da njega moli, u Blagajievoj isti odgovara na njene darove: "A Boga mi stara majko, Da mi dade Sarajevo, Ne puam ti dva Moria". U Kubinoj pjesmi br. 250 zatvorili su kovai svoje duane i u ime Moria majke molili Mahmut pau da joj pusti oba sina, a on im odgovara: "Ja ne smijem od sultana, Jer je meni ferman doo, Jal Morie ili mene". Interesantno je, da je u drugoj pjesmi ove zbirke (br, 846), zabiljeenoj u Gackom, prikazan strogi i okrutni Delal paa susretljivim i tako slabim vezirom da ga ni njegove delije ne sluaju. Tu se pjeva: "Pa zavika stara majka, Stara majka dva Moria:

19

Bog vam babo Delal pao, Pokloni mi oba sina, Ako ne e oba dati, Podaj meni jednog sina, Da se majka razgovara. A veli joj Delal paa: Hajde kui, stara majko. Ja u pisat svome caru, Svome caru u Stambulu, Da pokloni sine tvoje. Stara majka povrati se, Pa je eto svome dvoru. Delal paa naredio, A na svoje delibae: Uhavsite dva Moria, Da otpiem do Stambola. Ne sjedoe delibae, Delal pau posluati, Izvedoe dva Moria, Na kapiju objesie". Nakon to su Morii bili uhvaeni i povezani, odvedeni su u grad. Po svoj prilici provedeni su kroz Sarae i Kovae. Kroz iste je ulice trala za njima i Moria majka. Tako stoji i u nekim varijantama, dok se u nekim spominju Halai mjesto Saraa. U nekim opet stoji, da im je mati trala niz Kovae i Sarae. To je stoga to pjeva tih pjesama nije bio vjet to pografiji Sarajeva. Marunovieva pjesma zna da je Mori-majka letila od kue i niz Atmejdan, gdje su Morii bili uhvaeni, kako je ve spomenuto. Sva je prilika da su Morii, a valjda i ostale kolovoe, bili izvedeni pred kadiju. Na ovo me na vodi njihov vakuf. Dan prije no su bili pogubljeni, oni

20

su uvakufili onaj mlin na Miljacki i odredili da se od prihoda alje godinje po 50 groa sirotinji Meke i Me dine, a ostatak pripada muteveliji i dok je iva nji hova majka ona e biti mutevelija, a iza njene smrti Ibrin sin i njegovi potomci. Tako je i bilo. Iz jedne, 17 godina iza njihove smrti pisane isprave, vidi se, da su oni tako odredili i da je o tome kadija izdao ispravu.18 Od ovih varijanti est ih se zavrava smru Mo ri-majke. Kad su Morie udavili i dva topa opalili, ona sa jadu dosjetila i od alosti joj je srce puklo. Pred kojih 30 godina proitao sam Marunovievu pjesmu svojoj rahmetli majci, a ona mi ree, da nije to tako bilo. Njihova je majka jo dugo ivila, a u pjesmi se tako pjeva da pjesma bude to alosnija. Dalje mi je priala moja majka kako se Morika, kad je saznala da su joj sinovi udavljeni, zatvorila u sobu iz koje sedam dana niti je izlazila, niti je sebi koga putala, a nije ni jela ni pila. Htjela je da umre od gladi. I kad je osvanuo osmi dan, izala je iz sobe i rekla sna hama: "Pritee glad jad"; To isto sam i kasnije slu ao od nekih ljudi i ena. I Asimaga Mori mi je to priao u svibnju 1938. Znamo da je Mori majci bilo ime Amina i da je bila mutevelija vakufa svojih sinova, ona je bila i tutor svoga unuka Mustafe, sina Ibrahimagina. Umrla je neto prije 17 rujna 1773, dakle 17 godina iza smrti svojih sinova. Nasljednici su joj bili ki Atija i unuk Mustafa. Njena je imovina procijenjena na 372 854 ake, a sastojala se od kue u Vekil har mahali i neto zemlje u blizini grada Hodidjeda.'9 Prema pjesmi
18 19

) Sidil 15 str. 30. ) Sidil 15 str. 24.

21 bijae ona mnogo bogatija. Taj imetak naslijedie u jednakim dijelovima spomenuta dva nasljednika. Braa Morii ukopani su uz oca pod munarom Vekil har damije. Do oca lijevo lei Hadi Mehmedaga, a do njega Ibrahimaga, a uz njegov grob ukopana

je jedna ena. Bie to njihova majka. Na njenim nia nima nema nikakva natpisa, dok u brae Moria ima natpis i godina smrti. Vrlo je zanimljivo da su isto doba ivila u Sarajevu jo dva Moria istih imena i

22

to Mehmed elebija i Ibrahimaga i da su umrli nekako u isto doba: Mehmed elebija 1171, a Ibrahimaga 1170, dakle iste godine kad su braa Morii bili pogubljeni. Prvi je ukopan u istom dvoritu gdje i braa Morii, a drugi uz Jedilersku tekiju. Ni u jednog ne stoji iji je sin pa je to zavelo g Vladislava Skarica20 da na pie, da je grob naeg Ibrahimage uz Jedilersku tekiju i ako je jo 1910 Kemura napisao, da mora da je ovaj Ibrahimaga bio poginulim Moriima strievi ili to blii.21 Po predaji, to ju je zapisao Marunovi od Meh meda Pore, H. Mehmedaga (Pao) Mori bio je ozbiljna lica, otra pogleda, zatvorenih usta, a jake i teke desnice, Ibrahimaga je bio vesela lica, ljupka oka, otvorenih usta, dok mu je desnica bila i za ordu i za milovanje, a ovako ga i pjesma crta. Predaja zna da su ova braa bili i zulumari. Govori se kako bi njih dva sjeli na eheriju upriju, jedan prema drugom i opruili ibuke da se lule do diruju pa bi sidjeli i puili i niko nije smio prei preko uprije. Istina je, da su oteli jedan bostan od Gazi Isabegova vakufa, ali ne za se, nego su ga privezali za slubenike Vekil har damije. Time su jedan jak va kuf malo otetili, a drugi slab pomogli, I to je sve to se o njima kao zulumarima zna Njihovi potomci pjevali su takoer pjesmu o njihovoj pogibiji, ali su mi od te pjesme poznata samo dva stiha: Ufatie dva Moria, Dva Moria, dva hajduka."
20) VI. Skari: Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro- ugarske okupacije, Sarajevo 1937, str. 126. 21 ) Kemura o. c str. 102.

23

Ali kao to Morii nisu bili paii (paini sinovi) tako nisu bili ni hajduci. Oni su se s ostalim Sarajlijama digli protiv zuluma paa i vezira, a kad je nestalo meu njima jednodunosti i nastala meusobna svaa i bratski inat tu nau teku bolest platie glavom. III Atija i Mustafaga Mori Od 1757 pa do 1777 ili jo neto kasnije ostala je kua Moria na Atiji i Mustafi sinu lbrahimaginu i prema tome dananji su Morii njegovi potomci. Prije 1773 udala se Atija za nekog Hadi Ibrahimagu iz Careve mahale i, koliko se zna, s njim je imala troje djece: Fatimu, Nefisu i Abdulahagu i svi su bili 1812 punoljetni, a ta vie imala je tada i punoljetnog unuka Sulejmana, sina Fatimina. Atija je umrla u listo padu ili studenom 1812. Moglo joj je biti preko 60 godina. Po smrti svoje majke, Atija je bila uzurpirala muteveliluk nad vakufom svoje brae koji je pripadao Mustafi. U rujnu 1773 bio je Mustafa punoljetan, ali nesposoban za upravu svojom imovinom, pa mu je eriatski sud postavio za tutora Hafiz Seid Mustafa efendiju sina Osmanova iz Jahja paine mahale. Ovaj je podigao tubu protiv te uzurpacije i sud je Atiju odbio, a muteveliluk je dosuen Mustafi Moriu, na osnovi hudeta, to ga je izdao kadija Hadi Muhamed ef. Meramija.22 Atija je odredila treinu svoje imovine u dobro tvorne svrhe i umrla prije no je to slubeno potvreno. To uinie ubrzo iza Atijine smrti njene keri Fatima
22

) Sidil 15, str. 30.

24

i Nefisa i poetkom zilhide 1227 (oko 6 XII 1312)' sporazumie se te uvakufie duan s magazom i kre vetom u Terzijskoj ariji pod mu katom vakufa Mehmedbega Isabegovia. Prihod od ovih nekretnina troie se na njihov popravak, mukatu, popravak da mije Abdulah pae Muhsinovia,23 a pored toga davae se plaa muderisu, imamu i muezinu iste damije.24 Mustafa, kasnije Mustafaga Mori, roen je 1756 ili 1757; oenio se 3 veljae 1776 Ajiom kerkom ne kog H. Alije iz Jahja paine mahale i tada je bio paa.25 Ve 1778 vrio je slubu mutevelije vakufa svoga oca i po tome nije vie bio nesposoban za upravu imovinom. U dubikom ratu 1789 sudjelovale su i Sarajlije. Meu agama, koji u ljetu te godine razvie bajrake, spominje se na prvom mjestu Mustafaga Mori kao aga desetog odjela jeniara.26 Poetkom svibnja 1796 nalazimo ga kao serdengediju i s tom je titulom i umro 1815. Po kopan je u dvoritu Vekilharove damije. Iza njega ostao je sin Ibrahim i ki Hamida. Mustafaga je bio imuan ovjek. Raspolagao je velikim iflukom na Baricama koji je Moriima pripa dao od davnina, na kome bijae odak velik poput tvrave zvan Moria dvor. Predaja kae da je i Paino brdo dobilo svoje ime po Pai Moriu. Na 5 lipnja
) To je damija Mehmedbega Minetovia ili kako je neki piu Nesuhbegova, a stajala je na mjestu dananje vakufske di rekcije. Poto ju je iza velikog poara od 1697 popravio Muhsinovi, zvala se neko vrijeme i njegovim imenom ne samo u na rodu nego i u ispravama. 24 ) Ovu je vakufnamu objelodanio Kemura u Glasniku z m. 1911, str. 395. 25 ) Sidil 17, str. 184. 26 ) R. Muderizovi: Kronika Mula Mustafe Baeskije, Gl. z. m. 1918, str. 86.
23

25

1796 izdana je dozvola jevreju Jaki Periu da na tome ifluku dri 200 ovaca i da proizvodi kekevalj.27 Poetkom prolog stoljea drao je pod zakup t. zv. drugi novi han Gazi Husrevbegova vakufa te se po njemu i prozvao Moria han. Za Moria han zna i narodna pjesma (Kuba br. 235). "Dockan pooh, draga, iz Moria hana" Mustafaga je i umro kao zakupnik, a u tome ga je naslijedio sin Ibrahim. Zanimljivo je i spomena vri jedno, da je do toga vremena Novi han Husrevbegova vakufa drao ul Mustafa bajraktar po kome je ta koer han kasnije prozvan ulov han,28 a Kolobaru Pinjo Ibrahim bajraktar,29. dakle sva tri glavna hana sarajevske arije bijahu tada u zakupu istaknutih je niara. Spomenem li jo da je Mustafaga sa sinom Ibrahimom fungirao kao svjedok pri sastavljanju Ati jine zakladnice g. 1812, onda sam o njemu rekao sve to sam u izvorima naao. Na nj e se odnositi i narodna pjesma, koja poinje: "Podigli se mladi Vratniani Na Bjelave Odundia Ati I pred njima Mori Mustafaga." Jedna narodna pjesma zna za Mori Mustajbega, ali Morii nisu nikad bili bezi.
) Sidil 36, str. 264. Ovih godina, kao i danas, bavili su se iskljuivo jevreji produkcijom ove vrste sira, a o tome ima i nekoliko biljeaka u naim sidilima. 28 ) S jednom grupom buntovnika iz Sarajeva prognan je i ul Mustafa sin Ibrahimagin, bajraktar, u Tiranu i kada se do kazalo da nije kriv, puten je kui. O tome je izdan ferman 5 IV 1242 (16 XI 1826). Umro je u Sarajevu 1255 (1839) i pokopan na Ravnim Bakijama. Po njemu se zove danas ulagina ulica. 29 ) H. Kreevljakovi: Han Kolobara, Novi Behar god. XI.
27

26

IV Mustafagini potomci Po smrti Mustafaginoj ostala su i opet na krae vrijeme samo dva lana ove porodice (Ibrahimaga i Hamida) kao to je to bilo i nakon smrti Mustafagina oca. Za lbrahimagu znamo, da se je vjenao 17 dum. II, 1217 (15 X 1802) Rejhanom kerkom nekog H. Su lejmana iz ejh Muslihudin mahale,80 da je bio mute velija Moria vakufa i zakupnik hana za 1816, ali ne znam dokle ga je drao. Umro je 1827 i pokopan kraj oca. Kakvu je slubu vrio u jeniarskoj vojsci, ne znam, ali eto zaklopio je oi iste godine kad je za vrena i povijest jeniara u Bosni. Po njegovoj smrti preao je muteveliluk na Hamidu i za tu slubu izdan joj je berat 6 redeba 1243 (23 I 1828).31 Izgleda da se Hamida nije udavala. Umrla je 1838 i pokopana u istom groblju gdje joj se i sada grob vidi. Od 1722 do 1838 poznate su u historiji dvije ro ene Morike: Atija i Hamida. Ali i narodna pjesma zna za dvije Morike. Prva za Begaju Mori Alaj-bega. Pjesma je zabiljeena u Mostaru prije svibnja 1902,82 a govori o Ali pehlivanu koji je pao s ueta, zapetog od Halebine kule do bijela oka Bievia. Dizalo ga malo i veliko i niko ga nije mogao dii dok ne doe devet djevojaka i meu njima Mori Begaja. Na ponovi poziv Begajin:
30
31

) Original berata u mene. 32 ) Kurt: Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske) Mostar 1902, br. 9.

) Sidil 42, str. 258.

27

"Ustaj Ale, draga duo moja, Na poklon ti bilo lice moje." skoi Ale i odvede Begaju sobom pred kadiju.33 Ova e pjesma biti u vezi s ahin-pehlivanom, vrsnim majstorom u ovoj vjetini, a igrao je u Mostaru, 1669. Uspomenu mu je sauvao u jednoj turskoj pjesmi suvremeni pjesnik Mostarac Husami.34 Druga narodna pjesma zna za Fatu Moria, koja odbija slugu svoga oca kao prosca, a ovaj joj se grozno osvetio postavi paa i svojim postupkom dokazao da je bio nitkovi.35 Iza Moria Ibrahimage ostalo je troje djece: Meh med, Mustafa i ki Mulija. Oni su naslijedili od oca i tetke Hamide lijep imetak: veliku kuu u Vekilharovoj mahali, nekoliko duana u ariji, velik ifluk na Baricama, zemlju u okolici Hodidjeda i ogroman posjed oko dananje engia vile u Sarajevskom polju. Na prostoru Moria kue danas su etiri kue. U njoj je bila jedna soba velika kao kakva manja damija, a u njoj dvije pei, u kuhinji ognjite na koje se moglo postaviti 18 tendera, a u pitnoj pei se moglo od djednom ispei 4 pite. O nekadanjem dobrom stanju te aginske porodice i danas se pria, a o almaganu36 age Moria pjeva pjesma:
) U pjesmi se istie da je Ale odveo sobom djevojku pred kadiju da se vjena, a to je stoga to je neko bila velika rijetkost da mladenci idu sami pred kadiju nego su slali zamje nike. Samo vrlo siromani mladenci ili su osobno pred kadiju. 34 ) H. Nametak: Mostarski stari most, Sarajevo 1932, str. 19-20. 35 ) Halid Kreevljakovi: Kako se momak osvetio, Novi Behar god. IV str. 109. 36 ) almagan iskrivljeno od staroturske rijei ermegan, a znai dar poklon.
33

28

Od Moria lijep almagan doe : Dvije dibe, etiri kadife, Dva uria i dva fermenia, Dva tunusa biserom kiena, Dva kiena, a dva nekiena I u depu stotinu dukata, A u drugom kutiju bisera I etvere laleli pamage 37 Mulija se udala za Malibega u epe, gdje je i umrla doivivi lijepu starost. Imala je tri sina: Mu stajbega, Alibega i irbega. Mehmed je bio bajraktar. Pria se, da je bio do bar junak i veliki prijatelj vesele druine. ena mu je bila Hanka, ki zlatara Ahmeda Pore, poznata ljepotica. Njeni aici i momci govorahu: Kruka kolatua Porina Hankua. Mehmed bajraktar umro je 1858. Iza njega ostao je sin Ibrahim i ki Uzejfa. Ibrahim aga je drao dugi niz godina han u Bravadiluku. Uz to je bio mahalski muhtar. Dvaput se enio. S prvom enom nije imao djece, a s drugom (Hasnija Vareanovi) imao je sina Hamdiju. Mustafaga je roen oko 1815. Dugi niz godina bavio se trgovinom sarake robe. Sedam godina ivio je u Beogradu kao trgovac. Oko godine 1860 povrati se u Sarajevo i tu se oeni Zubejdom Mehmed Ali bega Atlibegovia iseljenika iz Beograda. S njom je izrodio estero djece i to tri sina (Hadi Muhamed, Ahmed i Asim) i tri keri (Hasnija Atifa i Fata). Sada je na ivotu samo Aimaga. Zanimljivo je da nijednom sinu nije dao nijedno od tradicionalnih imena ove porodice.
37) ivot i obiaji muslimana u B. i H. II izdanje, Sarajevo 1908 str. 171.

29

Iza okupacije rasprodao je Mustafaga najvei dio imetka i s porodicom otselio u Tursku i kako se nije mogao nigdje obiknuti, povrati se opet u zaviaj. Umro je 4 II 1890 u svom odaku na Baricama i ondje mu se i danas grob vidi. Mori je bio prvi meu onim iseljenicima iz Sarajeva koji se povratie na roenu grudu. Povratak porodice djelovao je na nonju musli manke na ulici. Sve do 1866 nije Sarajka nosila na ulici druge nonje do ferede. Atifa (Tifija) Mori prva je donijela u Sarajevo zar. Danas je Moria porodica u Sarajevu brojna, ali nijedan njezin lan ne posjeduje nita od imovine svojih prea.
DODATAK

Na str. 14 i 15 spominje se kao dobar pjeva narodnih pjesama Abdija Pora, koji je i sam uao u narodnu pjesmu. Ovu pjesmu zabiljeio sam ovih dana od 76-godinjeg starca Vejsilage Begia, a glasi: emaluo, mali Carigradu, U tebi su ari i veziri Car vezira kroz biser doziva, Vezir mu se kroz zlato odziva "Moj veziru, to mi doi ne e?" "Padiahu, kako u ti doi, Kad ne mogu kroz sokake proi Od oaka i od muebaka, Od momaka i od djevojaka, Od argije Porina Avdije, A od ie Hadajlia Mue, I od pera Hrgine erife, Od ljepote Fejzagine ide"