DEMOGRAFSKI UZROCI I POSLJEDICE RATA PROTIV HRVATSKE

Stjepan terc
Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb

Nenad Pokas
Institut za primijenjena drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu, Zagreb

UDK 911.3:312) (497.5)"198." 355.018-058.65(497.5) "199." 314.745(497.1) Izvorni znanstveni rad Primljeno: 16. 6. 1993.

Jedan od uzroka rata protiv Republike Hrvatske zasigurno su nepovoljna demografska kretanja Srba na tlu bive jugoslavije. Podaci kao to su - tek neto vie od treine Srba u ukupnom stanovnitvu bive zajednice, svega dvotreinska veina u vlastitoj republici itd., zahtijevali su hitnu akciju. Nakon Kosova 1981. godine trebalo je poeti djelovati prije popisa stanovnitva 1991, a u Hrvatskoj je sve ionako bilo "spremno" za ostvarenje velikosrpske koncepcije. Svu veliinu i traginost srpske agresije, premda neostvarenu u potpunosti, uz ostalo pokazuju i demografske posljedice. U ovom radu one su prikazane stanjem narodnosnog sastava stanovnitva na okupiranom podruju neposredno prije rata (31. 03. 1991). Samo 6% stanovnitva Hrvatske okupiralo je etvrtinu njene povrine s koje je etnikim ienjem protjerano i ubijeno oko 250.000 nesrpskog stanovnitva. Hrvatska e demografske gubitke uzrokovane ratom osjeati jo godinama. Oni e se oitovati u padu nataliteta za rata i poslije njega, to e Hrvatsku, u tipu opeg kretanja stanovnitva, dovesti vjerojatno na prag izumiranja.

UVOD
Globalna analiza pokretanja i usmjeravanja svih elemenata i imbenika velikosrpske osvajake politike otkriva itav spektar uzroka, koji se s vremenom sustavno pretvaraju u iroko podruje politikog, gospodarskog, vojnog, stratekog, demografskog, religijskog, diplomatskog i ostalog djelovanja.Jedno je u svemu tome bitno i provlai se vrlo jasno kroz sva djelovanja; nita nije 305

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

nastalo sluajno niti je voeno stihijski, ve naprotiv, planski, s vrlo jasno postavljenim ciljevima. Velikosrbijanski su planovi odve dugo poznati da bi u ozbiljnim struno-znanstvenim krugovima izazivali sumnju u postojanost neovisno o politikom okviru (komunistikom, socijalistikom, nacional-socijalistikom, monarhistikom ili demokratskom). Uvijek se trai samo povod kako bi se konstanta politikog i vojnog djelovanja pojaala. Problem je, gotovo bi se moglo podvui, uvijek u nama (kao i u svim ostalim nesrpskim narodima na podruju raspadnute nam bive zajednice koji u bilo kojoj fazi srbijanskog pritiska posumnjaju u to) i naoj spremnosti da se prihvati ta konstanta; i to je jo vanije, spremnosti da se na nju odluno i definitivno odgovori. Mjerei i procjenjujui pojedine uzroke ne nastajanja, nego pokretanja velikosrpskog svekolikog mehanizma, demografski bi se svakako mogao ubrojiti meu kljune, pa mu je stoga nuno posvetiti posebnu struno-znanstvenu pozornost. Meutim, odmah je na poetku potrebno istaknuti da se demografski uzroci aktiviranja srpskog imperijalizma ne nalaze izvan Srbije, kako se to uvijek "pokriva" i objanjava u politikim pregovorima, ve u samoj Srbiji, to je kroz niz podataka njihove statistike relativno lako uoiti i razmotriti. Obinom se promatrau uvijek ini nejasnim pokretanje velikosrpskog mehanizma u vrijeme relativno stabilne unitarne drave u kojoj su kontrolirali apsolutno sve: vojsku, policiju, vanjsku politiku, gospOdarstvo, osnovno kolstvo itd. Pored toga, planski su naseljavali praktiki sva urbana podruja u bivoj Jugoslaviji, litoralnu zonu, Panonsku nizinu ... tako da su u popisu 1991. Srbi bili jedini narod koji je bio naseljen u svim opinama bive zajednice (Statistiki bilten 1934, 1992). Sve je bilo idilino; bratstvo i jedinstvo, tafeta, pioniri, komunizam, "narodna" armija i milicija, zajednitvo u svemu nebitnom pod budnom paskom Beograda. Ipak se sve nije moglo predvidjeti niti kontrolirati i usmjeravati. Poelo je s Kosovom.

DEMOGRAFSKI UZROCI RATA PROTIV HRVATSKE

Hrvatsko proljee 1971, kosovska samosvijest 1981, oslobaanje Hrvatske 1991 .... ; sve se podudarilo s godinama popisa stanovnitva kada je trebalo ustanoviti koliko nas i kojih ima. Upravo su brojke bile te koje su uvijek zabrinjavale "slubene krugove" Srbije i Jugoslavije. Slian je problem poetkom ao-tlh imala i Rusija u sklopu Sovjetskog Saveza. Demografski su procesi, naime, ili takvim tijekom (migracije su jo i mogle biti usmjeravane, ali ne i razlike u raanju na razliitoj gospodarskoj i ostaloj razini brojnih neruskih naroda) da se udio Rusa u ukupnom stanovnitvu smanjivao i "opasno pribliio" brojci od 50% (tonije 52,4% 1979. godine). Srbi nisu imali tako izraen problem jer su u ukupnom stanovnitva bive Jugoslavije inili 36,3% 1981. godine (iako je taj udio 1961. npr. bio 42,1%), ali niz je demografskih procesa naprosto traio akciju. 306

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993).

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI. ..

1. Udio Srba u ukupnom je stanovnitvu Srbije smanjen na samo 66,4%. Istodobno je udio Hrvata u Hrvatsko] bio 75,1%, Slovenaca u Sloveniji 90,5%, Francuza u Francuskoj 82,5% itd. Trend je bio takav da je bilo mogue smanjivanje Srba u ukupnom stanovnitvu u vlastitoj zemlji na ispod 60%. Svaki je trei stanovnik Srbije bio nesrpskog podrijetla. Istodobno se smanjivao i udio Srba u ukupnom stanovnitvu bive Jugoslavije za otprilike 1% godinje; a injenica da se smanjivao i udio Hrvata u velikosrpskoj koncepciji nije nita znaila niti dokazivala. Naroito je bio veliki porast Albanaca; tako da ih je 1981. godine npr. bilo 7,7% u ukupnom stanovnitvu bive Juqoslaviie, To je vei udio nego Crnogoraca (2,6%) i Makedonaca (6,0%), a gotovo jednak udjelima Muslimana (8,9%) i Slovenaca (7,8%). Dakle, da su Albanci 1991. godine izali na popis i da nije ve poela realizacija koncepta "Velika Srbija", bili bi trei narod (slubeno "narodnost" - po Kardeiju) u bivoj Jugoslaviji. U samoj Srbiji, Albanaca je 1981. bilo 14,0%, s trendom da bi ih do popisa 1991. bilo ve oko 20% u ukupnom stanovnitvu Srbije. 2. Poseban je problem velikosrbijanskim misliocima bio narodnosni sastav novoroene djece u Srbiji. Razliita razina gospodarskog, prvenstveno, a zatim i ostalog stupnja razvijenosti izmeu Albanaca i Srba, prema osnovnim postulatima demografskog razvoja, rezultirala je vrlo visokim natalitetom, reprodukcijom i prirodnim prirastom Albanaca, a niskim Srba. Realna je pretpostavka da su religijski i politiki faktori u cijelom procesu sudjelovali s relativno malim udjelima. Vrlo je teko bilo prihvatiti injenicu da se tako brzo iz godine u godinu smanjuje razlika u broju novoroene srpske i nesrpske djece. Tako je 1989. godine od ukupno 144.926 roenih u Srbiji (s Kosovom i Vojvodinom) tek 50,48% bilo Srba (po izjavama roditelja), a ak 48.812 ili 33,69% Albanaca! Trendovi su takvi da se uskoro moglo oekivati gotovo izjednaavanje broja roenih Albanaca i Srba. Na razini bive Juqoslavfje, od ukupnog broja roenih samo je 28,54% bilo novoroenadi srpskog etnikog podrijetla, a u svim je ostalim republikama udjel novoroenih Srba bio manji nego njihov udio u ukupnom stanovnitvu. Npr. u Bosni i Hercegovini 23,97% naspram 32,0%, u Hrvatsko] 9,36% naspram 12,2% itd. S Hrvatima nije bio takav sluaj, iako su Hrvati u okvirima bive Jugoslavije imali uvjerljivo najmanji prirodni prirast (Demografska statistika 1989, 1991). Sve to potvruje dvije osnovne demografske pretpostavke; pNO, da su Srbi apsolutnom kontrolom svih popisa stanovnitva u kojima je bilo posrednog izjanjavanja etnike pripadnosti umjetno podizali udjele u ukupnom stanovnitvu, i drugo, da su ipak previdjeli injenicu da e kontrolom i koncentracijom gospodarske moi i zapostavljanjem gospodarskog, obrazovnog i kulturnog razvoja Kosova izazvati pravu demografsku revoluciju Albanaca (i Muslimana). 3. Vrlo visoki, gotovo eksponencijalni, porast Albanaca (Udvostruenje za neto vie od 30 godina) morao je u uvjetima agrarne prenapuenosti i niskog stupnja 307

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

svekolikog razvoja izazvati valove iseljavanja i Albanaca i Srba s Kosova. I dok su Srbi uglavnom iseljavali prema urbanim podrujima ue Srbije i Vojvodine, Albanci su kretali i prema urbanim podrujima cijele bive Jugoslavije i prema susjednim podrujima ue Srbije, Crne Gore i Makedonije. Pri tome treba dodati, da je jedna od osnovnih zakonitosti unutarjugoslavenskih preseljavanja bilo seljenje svih naroda prema matinoj populaciji, pa se, opet, samo dijelom moe useljavanje Albanaca na susjedna podruja dovoditi u vezu s geopolitikim prilikama. Uglavnom, posljedica svih okolnosti je da Albanci prevladavaju gotovo u cijeloj zapadnoj Makedoniji, da imaju visoke udjele u crnogorskim prigraninim opinama te da prevladavaju u 2 opine (Bujanovac i Preevo) i imaju visok udio u jednoj opini (Medvea) na jugu ue Srbije. Ako se tome doda da su susjedne opine, Trgovite i Bosilegrad, s apsolutno malim brojem Srba, odnosno s bugarskom etnikom veinom (Bosilegrad), te Kumanovo u Makedoniji s relativno visokim udjelom Albanaca, jug Srbije u perspektivi postaje i ostaje etniki izgubljen. Srbi su na jug krenuli silom i pokorili ga, pa ak i smirili u cijelosti, ali su duboko svjesni da, ipak, albansko - kosovsku granicu nee moi apsolutno kontrolirati, a na istoku je i Bugarska, nimalo sklona i uvijek zainteresirana za ono to se zbiva u Makedoniji. Zato je trebalo krenuti na zapad, a jug uvijek ostaje potencijalni i stalni akumulator emocija i nacionalizma. 4. Velikim dijelom kontrolirajui i usmjeravajui unutranja preseljavanja, Srbija je uspjela napuiti Srbima Vojvodinu, istonu Slavoniju i urbana podruja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini putem zapoljavanja, ponajprije, u javnim slubama. Meutim, Srbija nije uspjela apsolutno ovladati demografskim zakonima koji su ipak neumitni i posljedica su vrlo postojanog djelovanja gospodarsko - povijesno - geografskog kompleksa. Dogodilo se tako da je Srbija postala jako imigracijsko podruje, da su u Srbiju useljavali mahom Srbi iz brdsko - planinskih, krkih, izoliranihj pasivnih krajeva cijele bive Jugoslavije (Saoptenje 461, 1990). Kako su to krajevi s prevladavajuom srpskom etnikom veinom, takav je proces strateki vrlo nepovoljan u procesu postupnog formiranja "Velike Srbije". Posljedica je iseljavanja iz tih pasivnih krajeva njihovo starenje, smanjivanje nataliteta, pojava prirodnog pada, demografska faza izumiranja i opa drutveno-gospodarska stagnacija i nazadovanje. Sve je radikalno trebalo prekinuti, iako su demografske analize pokazale da svi narodi unutar bive Jugoslavije migriraju prema matinoj populacf]!' te da brdsko-planinski prostori ue Srbije imaju iste trendove2.

Demografska kretanja i karakteristike stanovnitva Jugoslavije prema (1978), Migracije stanovnitva Jugoslavije, (1971) i Pogledi na migracije (1990).
2

nacionalnoj pripadnosti, stanovnitva Jugoslavije,

Jani i Radovanovi,

(1980), i Razvitak stanovnitva SR Srbije i promene do 2000. godine (1979).

308

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993).

BR.2-3, STR.305-333

TERC. S., POKOS. N.: DEMOGRAFSKI. ..

Vrlo izraeni smjerovi preseljavanja prema matinoj populaciji (gotovo da su zamijenili osnovnu logiku unutarjugoslavenskih preseljavanja, koju inae determiniraju gospodarski faktori) bili su demografski predznak kasnijih zbivanja, a ujedno su potvrivali injenicu da nacionalno pitanje nije rijeeno te da je prikriveno bratstvom i jedinstvom. U uvjetima graanske demokracije i proporcionalne podjele vlasti meu pripadnicima bive jugoslavenske zajednice, takvi trendovi ne bi imali posebno znaenje. 5. Podrobnije su analize pokazale da nacionalnu kategoriju "Jugoslavena" u Srbiji, a posebno izvan Srbije (u Hrvatskoj npr. ) ne ine uglavnom Srbi, kako se to razliitim programiranim anketama i "strunim i znanstvenim" radovima prikazivalo, ve da se ta kategorija primarno formira u mjeovitim etnikim podrujima i urbanim sredinama kao posljedica mjeovitih brakova i obitelji (Porodice u SFR JugOSlaviji, 1989). Etniko podrijetlo "Jugoslavena" u osnovi odgovara narodnosnom sastavu ukupnog stanovnitva pojedine republike (terc, 1991 a). "Jugoslaveni", dakle, nisu Srbi, ali su kategorija s kojom se uvijek moglo manipulirati u sve mogue svrhe, a posebno za potrebe pokretanja i opravdanja projekta "Velika Srbija" ili u manjoj varijanti "Zapadna Srbija". Prisvajanje "Jugoslavena" slian je postupak mnogim ranijim, u kojima su Srbi sve povijesne procese na ovim prostorima prisvajali sebi: panslavizam ipanjugoslavizam, antifaizam, demokratski pluralizam itd, iako ih u stvarnosti nikad nisu zapoinjali niti bili njihovi nositelji, ve su im se pridruivali po vlastitom interesu i kasnije ih i te kako koristili u promibi vjene ideje Srbije do zapadnog mora. 6. Demografski pokazatelji i podaci otkrivaju jo jednu veliku zabludu na ovim prostorima. Forsirajui svim moguim sredstvima mit o "Velikoj Srbiji", oratnikoj Srbiji, o Srbima kao velikom narodu, o Srbima kao stvarateljima Jugoslavije, o Srbiji kao savezniku s velikim silama itd, Srbi su uspjeli uvjeriti i sebe i druge da to sve oni stvarno i jesu. Po popisu stanovnitva 1981. godine Srba je u tadanjoj Jugoslaviji bilo 8.140.507 ili 36,3%, a Hrvata 4.428.043 ili 19,8% (Statistiki bilten 1295, 1982); a po popisu 1991. godine 8.527.773 ili 36,2% Srba (Statistiki bilten 1934 i Dokumentacija 881, 1992), naspram 4.664.292 ili 19,8% Hrvata'', Relativni odnosi Hrvata i Srba ostali su jednaki i nakon praktikog raspada "Jugoslavena" u popisu 1991. Kako Srbi nikada nisu iseljavali iz bive Jugoslavije u znatnoj mjeri, kako nisu imali vei udio u privremenoj ekonomskoj emigraciji u Zapadnoj Europi od Hrvata (Baui, 1973), niti su imali brojnije etnike zajednice u susjednim zemljama (u Rumunjskoj ih npr. ima oko 34.000) (Bruk, 1981), objektivno je mogue procijeniti da Srba sveukupno nema vie od 9 milijuna (razliku daju Srbi u inozemstvu i Srbi po etnikom podrijetlu u "Juqoslavenirna'). S tim su brojem smatrani velikim narodom, a Hrvati malim.
3 Broj Hrvata u Makedoniji procijenjen je po stopi promjene u razdoblju 1971-1981, dok osobe "izjanjene" kao Bunjevci i Sokci u Srbiji (famozna ifra 028) nisu uvrtene u taj broj.

309

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

Procjena je da na prostorima bive Jugoslavije ima oko 4.8 milijuna Hrvata (uz pretpostavljeno daljnje etniko raslojavanje "Jugoslavena"). Analize demografskih promjena u razdoblju 1921 - 1981. u Hrvatskoj i Srbiji pokazuju da bi Hrvatska (s oko 80% Hrvata), da joj je stanovnitvo raslo po stopi kao u Srbiji (cijela Srbija ima prosjenu stopu slinu uoj Srbiji), imala ak 1,8 milijuna stanovnika vie (terc, 1991 c). Nije bilo posebnih gospodarskih razloga da se to i ne dogodi, a velikim je dijelom takva razliita dinamika bila posljedica iseljavanja iz Hrvatske (Nejami, 1991). Analize pokazuju da je iz Hrvatske iselilo gotovo milijun ljudi. Uzimajui u obzir stope reprodukcije iseljene Hrvatske i nepotpuno popisivanje hrvatske privremene ekonomske emigracije, mogue je pretpostaviti oko 2 - 2,5 milijuna iseljenika i njihovih lanova obitelji koji su podrijetlom Hrvati. Uglavnom, Srbi su ostajali i uvrivali svoju Jugoslaviju, Hrvati su odlazili i sanjali o povratku vlastitoj dravi; Srbi su brojni i veliki narod, a Hrvati, iako ih je tek neznatno manje, dijele sudbinu malog. Moglo bi se tu poneto napisati i o Vlasima u istonoj Srbiji, i o grekama popisa, i o Muslimanima itd. Sve su to srpski stratezi znali i osjeali kuda e ih odvesti demografski procesi. Zato je i poelo najprije na Kosovu uz popis 1981. godine, kad su ve zaustavili Hrvatsko proljee 1971. Poelo je s radovima ekonomista - demografa (Macura, 1982a i 1982b, i Mihajlovi, 1982) i tvrdnjama da se pad nataliteta na Kosovu mora bre smanjivati, a zavrilo potpunom policijskom i vojnom kontrolom Kosova. Umireni jug Srbije otad se koristi samo kao potisni faktor, a zapravo cijela se pria usmjerava prema Hrvatskoj u kojoj, pak, elja za samosvojnou nikad nije bila vea. U meuvremenu, ispisan je Memorandum SANU, prekrojene su "vojne oblasti", politika nacionalne srpske euforije podignuta je na maksimum, pripremljeni su ugroeni Srbi, putena je Slovenija iz Jugoslavije i jasno su izraene elje srpskog imperijalizma. VARIJANTA A. Razoruanjem hrvatske Teritorijalne obrane, prerazmjetajem i utvrivanjem stratekih toaka od strane JNA, podjelom oruja "ugroenim" Srbima ... Hrvatska je trebala pasti u elini zagrljaj Nove Juqoslaviie, u ime obrane srpstva, jugoslavenskog integriteta i, naravno, komunizma (SK - Pokret za Juqostavllu). Meutim, Hrvatska nije pala. VARIJANTA B. Niti velikosrpski vojni udar nije bio stihijski. Dijelovi hrvatskog prostora sa srpskom etnikom veinom relativno su lako i zarana kontrolirani tekim i brojnim orujem JNA. Iz tih jezgara i uz pomo (iz planski rasutih) vojarni JNA trebalo je izvriti strateke udare. Prvo, Hrvatsku je trebalo poto-poto presjei na nekoliko linija: Virovitica-Pakrac-Okuani, spajanjem bjelovarskog i banjolukog korpusa (tu su doivjeli i najvee poraze), jugozapadno od Karlovca linijom Krnjak - Barilovi - Duga Resa - slovenska granica {to takoer nisu uspjeli jer im nije "pomogao" srpski narod iz umberka, kojeg je sainjavalo 35-tridesetpet osobal)" i linijom Obrovac - Jasenice - Novsko drilo {to su
4 Naime, toliko je Srba 1991. godine ivjelo u novoosnovanoj

opini Soice koja gotovo u cijelosti

310

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

uspijevali do nedavno). Time bi se odsjekle vitalne hrvatske regije: Slavonija, sjeverno hrvatsko primorje i Dalmacija, te bi se ponovno stvorile pretpostavke za varijantu A. Drugo, strateki udari nieg reda znaenja bili su sljedei: osvajanjem doline Neretve i poluotoka Peljeca kontrolirao bi se s Visom ulaz u Jadran, a osvojen bi bio i biser Hrvatske - Dubrovnik, iako u tom dijelu Srba gotovo da i nema (to su samo dijelom, i privremeno, uspjeli). Nadalje, trebalo je osvojiti cijelu istonu Slavoniju i Baranju kako bi se kontrolirao Dunav (to su uspjeli) i trebalo je svakako osvojiti sva podruja u kojima su Srbi etnika veina (veim su dijelom to uspjeli). Pri tome, nije bilo vano to su usput razarali sela" s hrvatskom etnikom veinom, maarskom, rusinskom itd. Tree, izvan tih linija utvrene i dobro naoruane vojarne s novim ljudstvom i komandnim kadrom iz Srbije trebale su biti veza za nove prodore iz ve kontroliranih podruja. VARIJANTA C. Nepovoljnim razvojem dogaaja na terenu i jaanjem Hrvatske vojske, ponovno, pod svaku cijenu, treba zadrati osvojena podruja i dokazivati da se zapravo ratovalo na tetu Srba, a nikako za ranije spomenute interese. Ipak, i u tom planu nuno je zadrati Baranju (samo 1/4 Srba u ukupnom stanovnitvu), Ernestinovo s kljunom dalekovodnom razdjelnicom (hrvatska etnika veina), eletovce s izvorima i crpilite m nafte (hrvatska etnika veina), Okuane za kontrolu auto-ceste, Petrinju kao jedini pravi gradski centar (do 1981. godine hrvatska etnika veina), Debelo brdo za kontrolu sjeverno-dalmatinske obale, oklajski kraj i Drni s hrvatskom etnikom veinom za kontrolu pristupa Kninu itd., itd. Sve tri varijante, ve po smjeru udara, osvajanja podruja i estini razaranja, i bez podrobnije analize potvruju velikosrpske interese i negiraju upotrebu JNA i lokalnih Srba samo, i jedino, za njihovu zatitu. Velikosrpski se san niti ovoga puta nije ostvario; more im je ostalo ipak predaleko. "Zapaljena i prepolovljena Hrvatska, a povijest kao da se ponavlja. Kao u stara surova vremena barbari s Istoka ognjem i maem posiu za onim to nikad nisu mogli umom. Valjda su i Srbi shvatili da ak i Sunce 'putuje' prema Zapadu, a ono je za njih tako daleko. Kao i Zapad; za njih nedosanjan san. Vjena kontinentalna provincija, nepopustljivi duhovni i kulturni zaostatak za Hrvatskom. Najljepe more na svijetu i neslomljiva tenja za samosvojnou bili su prevelik teret..," (terc,

1991b,2)
Demografske su posljedice velike i tragine. Poginuli, ranjeni, ponieni i zarobljeni ratnici, protjerani, silovani ... To prouavaju drugi, a mi dokazujemo imperijalizam i otkrivamo stvarne namjere analizom onog to je osvojeno i etniki oieno, a 1991. godine, prije rata, u popisu stanovnitva 31. 3. sasvim je drugaije izgledalo.

obuhvaa

prostor umberka.

311

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

DEMOGRAFSKE POSLJEDICE RATA PROTIV HRVATSKE

Demografske posljedice prikazane su stanjem narodnosnog sastava stanovnitva (po popisu stanovnitva 1991) u hrvatskim okupiranim naseljima na dan 3. 1. 1992. Ujedno su detaljno prikazane sve promjene u broju okupiranih naselja od tada pa do 30. 6. 1993. Prvi datum izabran je stoga to je 2. sijenja 1992. potpisano primirje u Sarajevu, ime su zavrile vee vojne akcije, te to je do toga datuma trajalo srpsko osvajanje hrvatske zemlje. Tako je npr. 31. 12. 1991. neprijatelj okupirao Novigrad, Paljuv, Podgradinu i Pridragu. (Zato, to se tie zavretka okupacije hrvatskih naselja, umjesto 3. 1. mogao bi se staviti datum 1. 1. 1992. Meutim, stanje izmeu ta dva datuma se izmijenilo jer HV 2. sijenja 1992. oslobaa naselje irinei). Nakon potpisanog primirja, linija bojinice ostala je gotovo nepromijenjena do poetka svibnja iste godine (odnosno sva naselja ostala su iza iste linije bojinice kao i 3. sijenja. 1992). Od tada se samo u Dalmaciji nekoliko puta mijenjala, jer su oslobaani pojedini dijelovi Hrvatske. Na ostalom podruju Hrvatske, linija bojinice ostala je stabilna itavih 18 mjeseci. Budui da je analiza raena na razini naselja po popisu stanovnitva 1991. godine, prikazani podaci u potpunosti ne odgovaraju stvarnom stanju. Tome je glavni razlog (izuzevi odreenu nerecentnost .. popisnih podataka - devetomjesena razlika) to su pojedina naselja promatranog datuma zauzimali pobunjeni Srbi samo djelomino. U takvim sluajevima postupljeno je na sljedei nain: naselje je smatrano okupiranim ili slobodnim prema tome koja je strana zauzimala centar ili vei dio (vie zaselaka) toga naselja. Drei se toga pravila, u broj stanovnika na okupiranom podruju 3. 1. 1992. nije uraunato 13.070 stanovnika tada okupiranih dijelova grada Dubrovnika (MZ Mokoica i MZ upa Dubrovaka). Slina je situacija i s Karlovcem u kome su istog datuma bile okupirane MZ Gornje Mekuje, Kamensko - Lemi Brdo i dijelovi MZ Sajevac i Turanj. Takoer su 3. 1. 1992. smatrana slobodnim jo neka naselja koja su dijelom bila okupirana, kao npr. Nutar (okupiran je dio pod imenom Henrikovei), Gorice kod Nove Gradike (okupirana je 1/3 naselja), Pristeg, Miriovi Polje itd. Nasuprot njima, u analizi su neka naselja prikazana kao okupirana, iako ih dijelom kontrolira i HV. Takvo je npr. naselje Blinjski Kut, jer Srbi dre pod kontrolom dio naselja juno od rjeice Blinje. Naselje Liki Osik takoer je smatrano okupiranim, jer je uz zaselak Urije okupiran i dio poznat pod imenom Novi Liki Osik, a koji je 1991. imao vie stanovnika nego ostali, slobodni dio naselja (tzv. Stari Liki Osik, Budak i VUki). Okupiranim na dan 3. 1. 1992. smatrano je i naselje anak, iako je HV ula u naselje u prosincu 1991. Meutim, kako je naselje bilo sasvim porueno i spaljeno, HV je napustila to podruje koje je time postalo tzv. niija zemlja do preuzimanja odgovornosti UNPROFOR-a. lako HV kontrolira nekoliko zaselaka naselja Divoselo (Vedro Polje, Klisu itd.) ono je smatrano okupiranim, jer Srbi kontroliraju sredinji zaselak - Novo Divoselo. Premda se na jesen 1992. stanovnitvo poelo vraati na slobodno

312

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

podruje naselja Tinj (u zaselak Jurjevii), to naselje smatra se okupiranim, jer su Srbi itavih 18 mjeseci kontrolirali ostale dijelove naselja (Gradinu Tinjsku i Tinj). Nadalje, smatra se okupiranim naselje ista Mala, iako je HV 3. 1. 1992. kontrolirala zaselak Dragiie, ali u njemu je ivjelo manje stanovnika nego u okupiranom, sredinjem dijelu naselja. Takoer je smatrano okupiranim naselje Velika Glava kod Skradina, jer Srbi dre pod kontrolom vei broj zaselaka (Pamuari, Pozderi, Travice i Vujko) nego to ih je na slobodnom podruju (Damjanii iRadiii). Pod "pasivnom" okupacijom 3. 1. 1992. bili su i otoci Vis i Lastovo. Meutim, kako na njima nije bilo ratnih razaranja niti progona stanovnitva, smatrani su na taj datum slobodnima. Pojedina naselja sa srpskom veinom 1991. u opini Pakrac (na obroncima Psunja i Ravne gore te u dolini rijeke Pakre) HV je oslobodila u prosincu 1991. Iako su 30. 6. 1993. ta naselja bila pod kontrolom UNPROFOR-a, a ne hrvatskih vlasti, ona su i tada smatrana slobodnima. Na dan 3. 1. 1992. godine srpska okupacijska armija (JNA, etnici razliitog profila, dobrovoljci...) kontrolirala je i okupirala priblino 15.000 km2 ili 26,5% od ukupne dravne povrine. U cijelosti su okupirali 13, a djelomino 18 opina''. Potpuno okupirane opine: B. Manastir'', D. Lapac, Dvor, Glina, Graac, Kostajnica, Knin, Obrovac, Slunj, T. Korenica, Vojni, Vrginmost i Vukovar. Djelomino okupirane opine (u zagradama su dati priblini postoci okupirane povrine): Benkovac (82%), Drni (58%), Dubrovnik (53%), D. Resa (21%), Gospi (37%), Karlovac (54%), N. Gradika (33%), Novska (37%), Ogulin (32%), Osijek (58%) , Otoac (33%), Pakrac (27%), Petrinja (82%), Sinj (29%), Sisak (21%), Sibenik (22%), Vinkovci (44%) i Zadar (14%). Na tih priblino 15.000 okupiranih km2 ivjelo je, po popisu 1991. godine, ukupno 549.083 stanovnika, to je 11,48% od ukupnog stanovnitva Hrvatske. Ve taj prvi podatak i nerazmjer izmeu udjela broja stanovnika i povrine pokazuje da je Srbe oduvijek i primarno zanimao teritorij, a manje stanovnitvo na njemu. Bit tog odnosa prikazuje slika 1 (autora M. Grizelja); i u Hrvatskoj (11 opina sa srpskom etnikom veinom) i u svakoj od tih 11 opina u Hrvatskoj pojedinano, i na Kosovu i u Bosni i Hercegovini (Sterc, 1990).

5 Ovdje se, kao i u daljnjem tekstu misli na granice opina po teritorijalnom

6

ustrojstvu iz 1991. godine.

lako se HV 3. sijenja 1992. kao i 30. lipnja 1993. nalazila u dijelu belomanastirske opine (Kopaevski rit), ona se smatra potpuno okupiranom jer Srbi kontroliraju sva statistiki samostalna naselja.

313

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993), BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

Tablica 1
Ukupan broj stanovnika te broj Hrvata, Srba Hrvatske na dan 3. 1. 1992. (popis 1991)
Broj stanovnika Apsolutni Hrvati Srbi Ostali Ukupno Izvor: Dokumentacija 881 (1992), 1991, RZS, Zagreb, str. 344. broj Relativni udio (%) 37,1 52,4 10,5 100,0

ostalih u okupiranim

naseljima

Udio u ukupnom broju pripadnika u RH 5,5 49,5 12,3 11,5

203.656 287.830 57.597 549.083

Narodnosni sastav stanovnitva po naseljima. Popis stanovnitva

Slika 1
A) Usporedni prikaz 11 hrvatskih opina (s veinskim udjelom Srba) i Kosova B) Omjer broja Srba i veliine teritorija 11 hrvatskih opina

""

,
----1UI1i----------------

,._-----=,
iIIml

TERITORIJ

PlVirezullali popi&a1991.

AutOr: M. Grizelj

314

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993).

BR.2-3. STR.3D5-333

TERC, S. POKOS. N.: DEMOGRAFSKI. ..

Posebno treba naglasiti da je meu tih 549.083 stanovnika bilo ak 203.656. Hrvata ili 37,1% i 57.597 "ostalih" ili 10,5% (tablica 1). Dakle, na okupiranom ili teritoriju osvojenom od srpske okupacijske armije na dan 31. 3. 1991. ivjelo je gotovo 50% (tonije 47,6%) nesrpskog stanovnitva!!! To je borba za zatitu srpskog ugroenog i nenaoruanog stanovnitva. Srba je po istom popisu bilo 287.830 ili 52,4%, ali je zato bitno da je to samo 49,5% od ukupnog broja Srba koji ive u Hrvatskoj!!! Vie od 50% Srba ivi izmijeano s Hrvatima i ostalima, uglavnom u urbanim regijama, i ine manjinsko stanovnitvo: kao Maari u Vojvodini, kao Muslimani u Crnoj Gori, kao Flamanci u Nizozemskoj itd., itd. Prema svim varijantama velikosrpske ideje, srpska se etnika manjina moe zatititi: prvo, okupacijom svih naroda koji, kao veinski, okruuiu Srbe; drugo, okupacijom cijele Hrvatske i njenih 80% stanovnika etnike i nacionalne pripadnosti u ime 12,2% Srba, i tree, da se vojno zadri to vie teritorija, pa makar na njemu i ivjelo samo 50% Srba i makar oni ine samo 6,0% ukupnog stanovnitva Hrvatske! U ime 6% stanovnitva trae 26,5% povrine, etniki oiste oko 250.000 Hrvata i ostalih i dalje trube o vlastitoj ugroenosti i genocidnosti Hrvata. Tih 287.830 Srba na okupiranim podrujima Hrvatske, po popisu 1991, ini samo 3,4% svih Srba koji ive na prostorima bive Jugoslavije i oni, naravno, zahtijevaju jo jednu u nizu srpskih drava. Teko je i izbrojiti koliko bi po tom istom principu bilo albanskih drava u Srbiji i Makedoniji, maarskih i hrvatskih u Vojvodini i sl. lako je oruje JNA planski i s jasnim ciljem dijeljeno samo u naseljima s njihovom etnikom veinom, varijante A i B vojnog udara na Hrvatsku nisu se ostvarile. Tako je, to zarana otkrivenim arsenalima oruja, to uinkovitim i snanim djelovanjem Hrvatske vojske, ukupno 397 naselja sa srpskom etnikom veinom (373 s apsolutnom i 24 s relativnom - tablica 2) osloboeno i nisu sluila u kasnijoj fazi rata kao nukleusi daljnjeg irenja okupacijskog teritorija. To je 36% naselja u Hrvatskoj sa srpskom etnikom veinom u kojima je ivjelo 53.866 Srba ili 9,2% svih Srba u Hrvatskoj. No, zato je u njima ivjelo prosjeno samo 136 stanovnika po naselju. Primjera radi, navedimo da je u isto vrijeme u zapadnoj Bakoj i Srijemu ivjelo oko 66.000 Hrvata, a da je samo u naselju Sonti (opina Apatin) 1981. godine ivjelo 4333 Hrvata (terc, 1991 d). To je gotovo odgovaralo broju Srba (njih 4467) u ak 66 (!!) naselja s apsolutnom srpskom etnikom veinom u opini Poega. "Naime, planski su se u statistici vodila samostalno naselja sa srpskom etnikom veinom i sa samo nekoliko stanovnika u njima, kako bi se u nedostatku populacijske mase moglo govoriti o velikom broju "srpskih" naselja" (terc, 1992, 25).

315

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993), BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

Tablica 2
Brol naselja po hrvatskim opinama u kojima su Srbi imali veinu stanovnitva (popis 1991), a na dan 3. 1. 1992. bila su pod jurisdikcijom Hrvatske
Broj naselja Veina Opina Bjelovar Daruvar Delnice D. Miholjac Drni akovo Garenica Gospi G. Polje Koprivnica Krievci Kutina Metkovi Naice N. Gradika Novska Ogulin Orahovica Osijek Otoac Ozalj Pakrac Poega Senj Sisak Slatina S. Brod Solin ibenik Valpovo Virovitica Vrbovec Vrbovsko Ukupno Apsolutna 4 34 1 9 1 6 6 5 14 15 2 7 1 9 8 6 34 17 2 9 Relativna 1 1 Ukupno 4 35 2 9 1 6 6 5 17 16 2 7 2 11 9 6 34 18 3 9 1 32 70 1 2 33 3 1 2 1 21 1 27 397

3 1

1 2 1 -

1 1 1 1 4

31 66 1 2 31 2 1 2 1 19

2 1

2 1

27 373

24

Izvor: kao kod tablice 1.

316

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

Tablica 3 Okupirana naselja u Hrvatskoj na dan 3. 1. 1992. po veinskom stanovnitvu u njima (popis 1991).
Etnika veina
Broj naselja Udio (u %) Udio (%) u ukupnom broju naselja RH gdje ine veinu 6,5 12,1 6,6 65,2 29,4 64,1 100,0 100,0 80,0 100,0 20,0 7,7 6,1 16,0

Hrvati aps. Hrvati rel. Ukupno Srbi aps. Srbi rel. Ukupno Hrvati=Srbi Maari aps. Maari rel. Rusini aps. Muslimani aps. aps.
I

330 14 344 698 10 708 1 9 4 2 1 1 4 1074

30,7 1,3 32,0 65,0 0,9 65,9 0,1 0,8 0,4 0,2 0,1 0,1 0,4 100,0

"Jugoslaveni"

Naselja bez stanovnika2 Ukupno Izvor: kao kod tablice 1.

1 Naselje Podunavlje

u opini Beli Manastir gdje je evidentirano

2 stanovnika

- 1 Hrvat i 1 Srbin

2Naselja Jezero II Dio, Toboli i Zbjeg Moilski u opini Slunj te naselje Sudura u opini Beli Manastir koje postoji kao samostalno naselje od 1991, ali u izvoru nije iskazan broj stanovnika te se vodi kao naselje bez stanovnika.

Na dan 3. 1. 1992. godine okupirano je ukupno 1074 naselja ili 16,0% od ukupnog broja naselja u Hrvatskoj (tablica 3). Dakle, 11,5% stanovnitva, 16,0% naselja i 26,5% teritorija, i to ne teritorija koji se sluajno naao na putu osvajanja, nego kljunog, stratekog teritorija koji jo uvijek omoguava kontrolu glavnih pravaca u dravi i koji je planski izabran davno prije agresije. Meu tih 1.074 naselja, 344 naselja su imala hrvatsku etniku veinu (330 s apsolutnom i 14 s relativnom veinom), a okupirano je jo 13 naselja s maarskom, 2 s rusinskom i 1 s muslimanskom etnikom veinom. Sveukupno su naselja snesrpskom etnikom veinom inila 1/3 okupiranih naselja. Agresija oito nije birala naselja, ili bolje kazano, kako bi zatitili 708 naselja sa srpskom etnikom veinom, "morali" su razoriti oko 350 nesrpskih naselja. I to ne razoriti, nego spaliti i etniki oistiti. Ona koja nisu spaljena, u Baranji i Podunavlju npr., sluila su za naseljavanje srpskih obitelji. Podrobniju analizu narodnosnog sastava okupiranih naselja pokazuje tablica 4, gdje je jo uoljivo npr. da je samo 5,8% Srba na okupiranom podruju ivjelo u naseljima s hrvatskom etnikom veinom, a dvostruko vie (12.0%) Hrvata u okupiranim naseljima sa srpskom etnikom veinom. To potvruje pretpostavku (koja je i objektivna, s obzirom na 317

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

gotovo 4/5 Hrvata u ukupnom stanovnitvu Hrvatske) da su Hrvati u veem broju ivjeli u selima sa srpskom etnikom veinom (naroito u naseljima novije srpske kolonizacije u istonoj Slavoniji), nego Srbi u naseljima s hrvatskom. Iz tablice je vidljivo da je 344 naselja s apsolutnom hrvatskom etnikom veinom okupirano za "zatitu" 9,9% Srba u ukupnom stanovnitvu tih naselja 1991. godine.

Tablica 4 Ukupan broj i narodnosni sastav stanovnitva (popis 1991) u okupiranim naseljima Hrvatske na dan 3. 1. 1992.
Ukupno stanovnika Hrvati Srbi Ostali Udio u ukupnom broju pripadnika na okupiranim podrujima' Rel. Ukupno 30,5 Hrvati Srbi Ostali

Etnika veina Hrvati aps. Hrvati rel. Ukupno Srbi aps. Srbi rel. Ukupno Hrvati Srbi

Aps.

Rel.

Aps.

Rel.

Aps.

Rel.

Aps.

167.275

100,0 137.618

82,3

16.622

9,9

13.035

7,8

67,6

5,8

22,6

58.253

100,0

26.495

45,5

19.020

32,7

12.738

21,9

10,6

13,0

6,6

22,1

25.528 76.262

100,0 164.113 100,0 24.492

72,8

35.642

15,8 85,7

25.773 14.883

11,4 5,4

41,1 50,3

80,6 12,0

12,4 82,3

44,7 25,8

8,9 b36.887

34.558 10.820 2

100,0 100,0 100,0

12.720 37.212 1

36,8

14.291

41,4 80,8 50,0

7.547 22.430

21,8 7,2

6,3 56,7 0,0

6,2 18,3 0,0

5,0 87,3 0,0

13,1 38,9

12,0 b51.178 50,0 1

7.381

82,6

12,8

Ostali aps. Ostali rel. Ukupno Ukupno

8.943

100,0

1.067

11,9

495

5,5

1,6

0,5

0,2

3.790

100,0

1.263

33,3

514

13,6

2.013

53,1

0,7

0,6

0,2

3,5

12.733 M9.083

100,0 100,0

2.330 03.656

18,3

1.009

7.9 52,4

9.394 57.597

73,8 10,5

2,3 100,0

1,1 100,0

0,4 100,0

16,3 100,0

37,1 \287.830

Izvor: kao kod tablice 1.

318

----------------------------------,
DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993), BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKi".

Tablica 5

Broj okupiranih naselja u Hrvatskoj na dan 3. 1. 1992. po veinskoj narodnosnoj skupini, po opinama i regijama (popis 1991).
Opina (regija) Ukupno okupirano Etnika veina Hrvati Aps. Rel. Aps. Srbi Rel. Aps.

!
Ostail Rel.

D. Lapac D. Resa Dvor Glina Gospi Graac Karlovac Kostajnica Ogulin Petrinja Sisak Slunj T. Korenica Vojni Vrginmost BANIJA, KORDUN I LIKA Benkovac Drni Dubrovnik Knin Obrovac Sinj ibenik Zadar DALMACIJA B..Manastir Osijek Vinkovci

33 27 64 49 17 33 61 39 17 44 31 54 66 46 61 654 44 37 57 42 15 13 19 11 238 52 17 26 29 124 29 14 15 58

1 6 34

33 26 58 35 16 27 49 30 15 24 28 25 54 46 31 509 28 10

6 12 9 1 18 2 25 10

1
-

1 2

_. -.
3

1
1

_. !

8 132 16 27 57 3 3 10 7 9 132 21 4 13 14 52 7 7
-

1 5

.-

.-

- -1 _.
...
..

39 12 3 12 2 106 8 11 11 10 40 21 7 15 43

6 1
-

6 1

- I .' _o
l

,.

..
_. .
2
1

-8

5
1
ft

Vukovar
ISTONA SLAVONIJA N, Gradika Novska Pakrac ZAPADNA SLAVONIJA

2 9

14

-;m
naselja u slunjllkoj

:2

..

Izvor: kao kod tablice 1. Pod okupiranim naseljima s prevladavajuom etnikom veinom nisu prikazana3 i 2 naselja u belomanastirskoj opini (vidi napomene kod tablice 3).

319

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., PO KOS, N.: DEMOGRAFSKI. ..

Tablica 6 Okupirana naselja s apsolutnom hrvatskom etnikom veinom na dan 3.1.1992. udjelu Hrvata, po opinama i regijama (popis 1991).
Opina (regija)
50,0-74,9% D. Resa Dvor Glina Graac Karlovac Kostajnica Ogulin Petrinja Sisak Slunj T. Korenica Vrginmost BANIJA, KORDUN I LIKA Benkovac Drni Dubrovnik Knin Obrovac Sinj ibenik Zadar DALMACIJA B. Manastir Osijek Vinkovci Vukovar ISTONA SLAVONIJA N. Gradika Novska ZAPADNA SLAVONIJA UKUPNO . Izvor: kao kod tablice 1. Broj naselja.po udjelu Hrvata 75,0-89,9% 1 1 2 1 1 4 90,0-99,9% 2 26 3 8 2 1 8 1 10 9 6 76 3 16 36 1 2 5 5 5 73 100,0%

po

3 1

5 2 1 1

2 2
-s-

4 1 5

8 1 1 25 8 4 4 1 2

1 19 4 3

12 1 4 17

1 1 3 2 1 15 12 2 1 7 22 3 1 4 60

3 22 9 2 2 3 16 3

22

10 4 14 1 6 7 170

3 66

34

3~O

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-S/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.3DS-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

Promatrajui problematiku okupiranih naselja po opinama i regijama (tablice 5 i 6), otkrivaju se jo neke potvrde imperijalizma pod platom zatite srpstva i Srba u Hrvatskoj. 1. Vie od 50% okupiranih naselja nalazi se u banijsko - kordunsko - likoj regij?, a 137 naselja imalo je hrvatsku etniku veinu. Meu njima najvie ih je u opinama Glina (34 hrvatska i 35 srpska etnika veina), Petrinja (18 s hrvatskom i 26 sa srpskom) i Slunj (25 hrvatska i 25 srpska etnika veina) to jasno pokazuje dvije namjere. Srbi su granicu osvajanja, kad nisu uspjeli s cijelom Hrvatskom, poto-poto htjeli uvrstiti na Kupi. U tome ih nije sprijeila niti injenica da su u gotovo kontinuiranom hrvatskom etnikom prostoru juno od Kupe Hrvati imali u ak 44 naselja udio vei od 90%8. Kako s lijeve obale Kupe nije bilo niti jednog naselja sa srpskom etnikom veinom, nema govora da su ta naselja bila u srpskom etnikom okruenju i da su smetala u "formiranju" srpske paradrave. Ne birajui naina "morali" su osvojiti i itavu opinu Slunj s hrvatskom etnikom veinom, kako bi im okupirano podruje bilo neprekinuto od Okuana do Drnia. To nisu nikakvi etniki, nego iskljuivo i jedino imperijalistiki (osvajaki) razlozi. 2. Najvie okupiranih naselja s hrvatskom etnikom veinom u odnosu na naselja sa srpskom, bilo je u Dalmaciji. Srbi su potvrdili svoju vjekovnu elju za izlaskom na more, i u Dalmaciji osvojili 132 naselja s hrvatskom etnikom veinom i 106 sa srpskom. Bitno je tu spomenuti opine Zadar, Drni, Sinj i Dubrovnik. U opini Zadar, da bi kontrolirali Masleniki most, Jadransku magistralu, aerodrom i praktiki cijelu zadarsko-biogradsku obalu, odnosno da bi "zatitili" 2 sela sa srpskom etnikom veinom, Srbi su morali osvojiti, spaliti i etniki oistiti ak 9 naselja s hrvatskom veinom, Slina je situacija bila i u bivoj sinjskoj opini gdje je trebalo doprijeti do brane HE Perua. Poseban sluaj su opine Drni i Dubrovnik gdje su osvajake pretenzije Srba najvidljivije. Naime, u opini Drni osvojeno je ak 20 naselja u kojima su Hrvati inili vie od 90% ukupnog stanovnitva. Meutim, kako veina tih naselja ini neprekinuti niz kroz Oklajski kraj (Prominu) i Miljevce i see praktino do Knina (terc i sur., 1993 i slika 4). i to se moralo osvojiti i razoriti kako bi se bojinica pomakla to dalje od Knina. U dubrovakoj opini, naselja sa srpskom etnikom veinom nikad nije niti bilo, ali su ipak osvojili ak 57 naselja. Iskljuivo i jedino iz stratekih razloga, bez ikakve mogunosti ak i lanog opravdanja agresije.

7 Ovdje se, kao j u tablici 5, ubraja i opina Ogulin koja gotovo u potpunosti participira u Ogulinsko-plaanskoj udolini koja ini prijelazni prostor izmeu Gorskog kotara, Like, niskog Pokuplja i Korduna. 8 Taj kontinuitet (od Broana na zapadu do Donje Budiine na istoku te Velike Vranovine na jugu) bio je 1991 .. prekinut jedino naseljem Trepa u opini Vrginmost, dok su se naselja Prkos Lasinjski, Gornje Jame i Topusko (srpska etnika veina) nalazila u potpunom hrvatskom etnikom okruenju (slika 3).

321

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3. STR.305333

TERC. S. POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

3. Relativno najvie naselja s hrvatskom veinom u odnosu na naselja sa srpskom etnikom veinom, srpski je okupator osvojio u istonoj Slavoniji. Apsolutna negacija poduzimanja vojne akcije protiv Hrvatske zbog zatite "ugroenih" Srba, uz Dalmaciju, upravo je ova regija. Do dananjeg dana okupirano je 61 naselje s hrvatskom etnikom veinom (52 s apsolutnom i 9 s relativnom); 46 naselja sa srpskom (40 s apsolutnom i 6 s relativnom) te jo 13 s maarskom i 2 s rusinskom. Kako bi kontrolirali Dunav od maarske granice do Iloka, Srbi su morali osvojiti i etniki oistiti uglavnom naselja s hrvatskom i maarskom etnikom veinom Gedino su Dalj i Borovo imali srpsku etniku veinu - slika 5)9. Kako bi kontrolirali eljezniku prugu od Mirkovaca do Beograda, morala su biti osvojena i raseljena naselja s hrvatskom etnikom veinom: Stari Jankovci, Novi Jankovci, Slakovci, eletovci (kontrola naftnih crpilita), Nijemci, Donje Novo Selo, Podgrae, Apevci, Lipovac (kontrola auto-ceste), Ilaa, Svinjarevci, Berak, Boki i Tovarnik. Dakle, 14 naselja s hrvatskom veinom (od toga su u 9 naselja inili vie od 90% ukupnog stanovnitva) za zatitu "ugroenih" u Mirkovcima, Oroliku, Srijemskim Lazama te idskim i Vinkovakim Banovcima (slika 5). 4. Pri spomenu naselja s hrvatskom etnikom veinom, posebno treba naglasiti da je samo manji dio naselja meu njima bio mjeovitog sastava. Mahom su to bila naselja s vie od 75% Hrvata u ukupnom stanovnitvu (tablica 6), a ak ih je 61.8% bilo s udjelom Hrvata veim od 90%. Naroito to vrijedi za Dalmaciju. Takoer je indikativan podatak da u 78 okupiranih naselja u kojima su Hrvati inili apsolutnu veinu, 1991. godine nije popisan niti jedan Srbin!!! Podruje okupacije, i unutar njega podruje s hrvatskom etnikom veinom, naroito dobro prikazuje slika 2, a jasno se uoavaju i svi geostrateki i geopolitiki interesi osvajanja. Razmatrajui narodnosni sastav stanovnitva okupiranih naselja po regijama (tablice 7, 8, 9 i 10) takoer je mogue uoiti potvrdu svega navedenog o srpskom osvajakom pohodu.

9 Na Dunavu participiraju i naselja Kneevi Vinogradi i Tikve (srpska etnika veina), ali su sredita tih naselja znatno udaljena od rijenog toka.

322

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

Slika 2 Okupirana podruja Hrvatske na dan 3. 1. 1992. s naseljima u kojima su Hrvati inili veinu stanovnitva prema popisu 1991. godine

100 km

____ ~

linija bojinice (froola) Hrvali YKinskoo stanovni1vo

Tablica 7 Ukupan broj i narodnosni sastav stanovnitva (popis 1991) u okupiranim naseljima Banije, Korduna i Like na dan 3. 1. 1992.
Etnika veina Ukupno stanovnika Aps. Hrvati aps. Hrvati rel. Ukupno Srbi aps. Srbi rel. Ukupno Ostali aps. Ukupno 42.020 1.423 43.443 37.726 19.006 51.734 465 ~95.642
KOO

Hrvati

Srbi

Ostali

Udio u ukupnom broju pripadnika na okupiranom podruju Rel. Ukupno 21,5 0,7 22,1 67,8 9,7 77,6 0,2 100,0 Hrvati 67,8 1,3 69,1 16,0 14,7 30,7 0,2 100,0 Srbi 3,1 0,5 3,6 89,6 6,6 96,3 0,1 100,0 Ostali 17,0 0,7 17,7 57,9 22,0 79,9 2,3 100,0

Rel. 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0

Aps. 35.937 697 36.634 8.492 7.792 16.284 87 53.005

Rel. 85,5 49,0 84,3 6,4 41,0 10,7 16,7

Aps. 4.059 639 4.696 17.334 8.595 25.929 101

Rel.

Aps. 2.024 87 2.111 6.900 2.621 9.521 277 11.909

9,7 44,9 10,8 88,4

4,8 6,1 4,9 5,2 19,0 6,3 59,6 6,1

45,2 83,0 21,7 66,8

7,1 ~30.726

zvor: Kao

tabice l,

323

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

Tablica 8 Ukupan broj i narodnosni sastav stanovnitva (popis 1991) u okupiranim naseljima Dalmacije na dan 3. 1. 1992.
Etnika veina Ukupno stanovnika Hrvati Srbi Ostali Udio u ukupnom broju pripadnika na okupiranom podruju Rel. 3,1 2,7 2,8 Ukupno 42,5 57,5 100,0 Hrvati 89,0 11,0 100,0 Srbi 7,4 92,6 100,0 Ostali 46,3 53,7 100,0

Aps. Hrvati aps. Srbi aps. Ukupno Izvor: 59.046 79.810 ~38.856

Rel. 100,0 100,0 100,0 1.

Aps. 51.485 6.367 57.852

Rel. 87,2 8,0 41,7

Aps. 5.735 71.326 77.061

Rel.

Aps. 1.826 2.117 3.943

9,7 89,4 55,3

kao kod tablice

Npr. U istonoj Slavoniji i Baranji, Srbi ne samo da su osvojili vie naselja s hrvatskom nego sa srpskom etnikom veinom, nego je na osvojenim podrujima u vrijeme popisa stanovnitva 1991. godine ivjelo vie Hrvata nego Srba (tablica 9). tovie, u ukupnom stanovnitvu okupiranog podruja udio Srba je samo 35,0%, naspram 44,5% Hrvata i 20,5% ostalih (mahom Maara). U ostalim regijama udjeli Srba su tek neto iznad 50%, osim u brdsko-planinskom dijelu zemlje (Banija, Kordun i Lika) gdje on iznosi 66,8%, ali i u tim prostorima 1991. godine svaki trei stanovnik nije bio srpskog etnikog podrijetla. Kako izgledaju okupirane regije u etnikom smislu, pokazuju slike 3-6 i dokazuju vizualno sve ranije navode.
Tablica 9 Ukupan broj i narodnosni sastav stanovnitva (popis 1991) u okupiranim naseljima istone Slavonije na dan 3.1.1992.
Etnika veina Ukupno stanovnika Aps. Hrvati aps. Hrvati rel. Ukupno Srbi aps. Srbi rel. Ukupno Ostali aps. Ostali rel. Ukupno Ukupno Izvor: 60.214 56.830 117.044 48.881 15.318 64.199 8.478 3.790 12.268 193.513 Rel. 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 1. Hrvati Srbi Ostali Udio u ukupnom broju pripadnika na okupiranom podruju Rel. Ukupno 31.1 29.4 60.5 25.3 7.9 33.2 4.4 2,0 6,3 100,0 Hrvati 52,8 30,0 82,7 9,0 5,6 14,7 1,1 1,5 2,6 100,0 Srbi 9,0 27,2 36,2 54,2 8,3 62,5 5,8 7,6 13,4 100,0 Ostali 21,8 31,8 53,7 11,2 12,2 23,4 17,9 5,1 22,9 100,0

Aps. 45.115 25.798 71.213 7.783 4.846 12.629 980 1.263 2.243 86.086

Rel. 75,4

Aps. 6.120 18.381 24.501 36.653 5.613 42.266 394 514 908 67.676

Rel. 10,2 32,3 20,9 75,0 36,6 65,8 4,6 13,6 7,4 35,0

Aps. 8.679 12.651 21.330 4.445. 4.859 9.304 7.104 2.013 9.117 39.751

14,4 22,6 18,2 9,1 31,7 14,5 83,8 53,1 74,3 20,5

45,4 60,8 15,9 31,6 19,7 11,6 33,3 18,3 44,5

kao kod tablice

324

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

Tablica 10
Ukupan broj inarodnosni satav stanovniitva zapadne Slavonije na dan 3.1.1992.
Etnika veina Ukupno stanovnika Aps. Hrvati aps. Srbi aps. Srbi rel. Ukupno Ukupno 5.995 14.485 232 15.077 21.072 Rel. 100,0 100,0 100,0 100,0 100,0 Hrvati Srbi

(popis 1991) u okupiranim naseljima

Ostali

Udio u ukupnom broju pripadnika na okupiranom podruju Rel. 8,4 9,6 28,9 9,9 9,5 Ukupno 29,2 69,6 1,1 70,8 100,0 Hrvati 71,5 27,3 1,2 28,5 100,0 Srbi 6,0 93,3 0,7 94,0 100,0 Ostali 25,7 70,9 3,4 74,3 100,0

Aps. 4.781 1.850 82 1.932 6.713

Rel.

Aps. 709 11.754 83 11.657 12.366

Rel. 11,8 78,0 35,8 77,3 58,7

Aps. 505 1.421 67 1.488 1.993

79,7 12,5 35,3 12,8 31,9

Izvor: kao kod tablice 1.

Slika 3
Okupirana naselja na Baniji, Kordunu i u Lici na dan 3.1.1992. u kojima je nesrpsko stanovniAtvo inilo veinu po popisu 1991. godine

---___

drtavna granica opCinska umnica

linija bo~!nica (fronta)

Hrvati vcilsko Muslimani

stanoyni~tvD

[SJ e=j

veinsko stanovnlil o veinsko slanovnitvo

[I] . Jugoslaveni"

naselja bez stanovnica

30 km

325

ORU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3. STR.305-333

TERC, S., POKOS. N.: DEMOGRAFSKI ...

Slika 4
Okupirana naselja u sjevernoj Dalmaciji na dan 3. 1. 1992. u kojima su HrvatI lnlll veinu stanovnitva prema popisu 1991. godine

__

dr1avNpica

_opc!mkaglallic:a ___ liflljlllllt~Ic(fnInta)

"km

Slika 5
Okupirana naselja u istonoj Slavoniji na dan 3.1.1992. u kojima je nesrpsko stanovnitvo inilo veinu prema popisu 1991. godine

___ __

dlavna optinska

granica granica

___ _

linija bojilnice (Ironta) Hrvati veftt&ka stanovnWvlI

veklsko 5lanDYfli~YO

EJII] Malari D RUliini veinsko D =

Hrvali Srbi

stanoVfJi1Ivo

20 km

326

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

Slika 6
Okupirana naselja u zapadnoj Slavoniji na dan 3. 1. 1992. u kojima su Hrvati inili veinu stanovnitva prema popisu 1991. godine

,------------ - _ dravna granica opinska granica linija bojinice lfrontal

Hr\IQti veinska stanovnitva

2,ll km

Izmeu ostalih (koncentracija Srba u zaleu, (ne)prisustvo "JNA", (ne) organiziranost hrvatske obrane itd.), uzroci uspjeha, odnosno neuspjeha Srba u osvajanju hrvatskog teritorija mogu se objasniti i pomou relativne gustoe naseljenosti Srba na pojedinim podrujima. Tako je 1991. godine prosjena gustoa Srba u okupiranim naseljima s veinskim srpskim stanovnitvom u istonoj Slavoniji iznosila 919, u Dalmaciji 673, u zapadnoj Slavoniji 265 te na Baniji, Kordunu i Lici 245 Srba po naselju. Meutim, na slobodnom podruju ti su iznosi bili znatno manji. Npr. u naseljima sa srpskom etnikom veinom u opinama Daruvar, Grubino Polje, Slatina i Virovitica (ukupno 106 naselja) ivjelo je 150 Srba po naselju, a u isto takvim naseljima opine Vrbovsko i slobodnog dijela opine Ogulin (61 naselje) samo 83 Srbina. Pretpostavlja se da je gotovo sve nesrpsko puanstvo iz okupiranih podruja protjerano ili ubijeno (procjena je da je Hrvata i ostalih na okupiranim podrujima najvie do 5% od njihovog predratnog broja) te da je demografska slika okupiranog podruja bitno promijenjena. Pozabavimo se, stoga, nekim procjenama o broju stanovnika i narodnosnom sastavu okupiranog podruja danas, a poslije jednog u nizu referenduma (kraj lipnja 1993) koje Srbi po potrebi izmiljaju i organiziraju iskljuivo i jedino na etnikoj osnovi. Prvo, referendum se moe organizirati jedino na teritorijalnoj osnovi i jedino s konkretnim popisima stanovnika. Naime, svako politiko izjanjavanje, pa i referendumsko, na etnikoj osnovi moe imati Srba po potrebi, a jasno je da popisa o stalnom stanovnitvu na okupiranim podrujima nema. Drugo, Srba je na okupiranom podruju po popisu 1991. bilo u ukupnom stanovnitvu samo 52,4% i samo 49,5% od ukupnog broja Srba u Hrvatskoj. S

327

DRUo ISTRAo ZAGREB 4-5/GOD02(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, So, POKOS, No: DEMOGRAFSKI...

obzirom na to da nam nije poznat dobni sastav Srba i ostalih na okupiranom podruju, u ovako malim razlikama mogue je da Srba starijih od 18 godina ima manje od 50% od ukupnog stanovnitva. U objektivnim okolnostima, referendum na okupiranim podrujima, i da se svi Srbi izjasne za otcjepljenje od Hrvatske, ne bi imao kvalificiranu veinu. Tree, na okupiranom je podruju po popisu 1991. ivjelo 287.830 Srba, a 293.833 ih je ivjelo u ostalim dijelovima Hrvatske. Tvrdnja o 300.000 Srba koji su preli na okupirano podruje apsolutno ne stoji, naime toliko ih ni nije bilo u ostalim dijelovima Hrvatske. Poimo redom po podacima. Oko 150.000 Srba ivjelo je na ratom nezahvaenom podruju: Zagreb i okolica, Istra, sjeverno-hrvatsko primorje, grad Split itd., a oko 140.000 Srba ivjelo je u podruju neposredne ratne opasnosti. Slubeni podaci kolovokih izbora 1992. govore da je dravna lista Srpske narodne stranke dobila 1.06% od Ukupno izalag broja biraa (njih 2.690.873), odnosno 28.523 glasa. Prema istom Udjelu u ukupnom birakom tijelu, SNS bi dobila 37;725 glasova. Dakle, da su svi Srbi glasali za SNS, a jasno je da nisu, ve prema tom je izvoru na slobodnom teritoriju Hrvatske bilo izmeu 40 i 55 tisua Srba. Kako je velik dio Srba glasao i za druge stranke, a znatan ih dio nije niti izaao na izbore (procjena je da im je postotak neiZlaenja bitno vei nego u Hrvata), jasno je da su brojevi od 300.000 Srba koji su iselili u okupirana podruja ista propagandna izmiljotina velikosrpske politike. etvrto, kako je Cijeli okupirani prostor mahom ruralni i brdsko-planinski, u kojem je i bez rata depopulacija uvjetovana iseljavanjem i prirodnim padom bila prisutna i intenzivna, uz okupaciju i ratna razaranja kao dodatne faktore, negativni su demografski procesi jo vie intenzivirani. Protjerano je i raseljena praktiki cijelo nesrpsko stanovnitvo, a uz prosjenu mirnodopsku depopulaciju od 1,2% godinje, uz ukupno iseljavanje i naputanje ratnih podruja te poginule u ratu, moe se procijeniti da Srba na okupiranom podruju ima manje od 190.000, od ega su oko 50% ene, oko 20% mlai od 18 godina i oko 14% stariji od 60 godina. Statistiki gledano, najvjerojatnije danas na okupiranim podrujima ivi 1/3 manje Srba od Ukupnog broja iz popisa 1991. godine, to ini oko 4% ukupnog stanovnitva Hrvatske. Peto, to se tie migracija stanovnitva, dananja okupirana podruja i u mirnodopskoj su fazi bila prostor iseljavanja i, prema svim zakonitostima migriranja, u njima ne postoji gotovo niti jedan privlani faktor. Jasno je da su sve migracije Srba ile uglavnom prema Vojvodini i uoj Srbiji, a na okupirana su podruja tek u ratnom razdoblju dolazili samo oni koji su eljeli rat protiv Hrvatske. U globalnim migracijama i velikom broju prognanika, to su zanemarive veliine u demografskom smislu, to ne mora znaiti i u ratnom. Dakle, takva populacila upravlja sudbinom svih Srba, pa i Hrvata u Hrvatskoj. Tu nije rije o zatiti, to treba svima jasno dokazivati i pokazlvati, ve o teritorijalnim interesima i ciljevima. Na samom poetku rata, s jedne je strane raznorazna srpska armija sa svim rodovima i naoruanjem bive JNA, a na drugoj, najprije malobrojna i slabo naoruana Hrvatska policija koja polako i sigurno prerasta u Hrvatsku vojsku,

328

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

Prekretnica u ratu poinje krajem 1991. godine, a organiziranjem HV mijenja se situacija na ratitu, ali se smanjuju i apetiti i elje srpskih osvajaa, Kako se apsolutno nita nije moglo rijeiti pregovorima, a agresija na hrvatske gradove nije jenjavala, Hrvatska je vojska morala obaviti dio svog posla. Kakva je bila demografska (narodnosna) slika osloboenih krajeva nakon 3. 1. 1992. prikazano je po dalje navedenim tokama, a to [e uostalom i novi dokaz neutemeljene agresije na Hrvatsku. 1. U svibnju i lipnju 1992. HV oslobaa podruje od Olja do Plata u dubrovakoj opini. Ukupno je osloboeno 27 naselja od Olja do Zatona, budui da su Petrovo Polje, Mokoica, Obuljeno i jo 16 nekada samostalnih naselja u upi DUbrovakoj (od Donjeg Brgata do Plata) u popisu stanovnitva 1991. bila sastavni dio naselja Dubrovnik. U te dvije dananje dubrovake MZ (MZ Mokoica i MZ upa Dubrovaka) po popisu stanovnitva 1991. godine ivjelo je ukupno 13.070 stanovnika. Meutim, stanovnici tog gotovo potpuno okupiranog podruja 3. 1. 1992. smatrani su kao stanovnici na slobodnom podruju Hrvatske zbog prije navedenih razloga. Godine 1991. u tih 27 naselja ivjelo je 4703 stanovnika, od kojih su 94,6% inili Hrvati, 3,8% ostali te 1,6% (ili samo 73 stanovnika) Srbi. Potonji su ivjeli u samo 7 naselja, a vie od dva pripadnika imali su samo u dva naselja (Zaton 37 st. i Slano 16 st.), Udio Hrvata bio je od 85,3% (Zaton) do 100,0% (u 12 naselja). 2. U lipnju 1992. HV oslobaa 7 miljevakih sela; to su Bogati, Britane, Drinovci, Kaoine, Karali, KljU i iritovci. U njima je 1991. ivjelo 2190 stanovnika sljedeeg narodnosnog sastava: 2153 Hrvata, 19 Srba i 18 ostalih. Dakle, samo 0,9% Srba, a valja se prisjetiti da je ta akcija HV izazvala veliku pozornost i prosvjede meunarodne javnosti, uz obrazloenje da je rije o podruju na kojem je veinsko srpsko stanovnitvo ostalo nezatieno. Udio je Hrvata u tim naseljima bio od 87,5% (Bogati) do 100,0% (Klju i iritovci). 3. U listopadu 1992. "JA" naputa Konavle. Pod kontrolu hrvatskih vlasti vraeno je 30 naselja od Cavtata do Vitaljine. U njima je 1991. ivjelo 90,8% Hrvata, 3,6% Srba i 5,6% ostalih, dok se udio Hrvata kretao od 77,6% (Cavtat) do 100,0% (u 5 naselja). lovi podaci potvruju svu apsurdnost srpske okupacije. U ime 289 Srba i 51 Crnogorca jo se uvijek ali za Konavlima i "predlau" se Izmjene postojeih granica. 4. U sijenju 1993. HV u akciji "Novsko drilo" oslobaa 13 naselja u zadarskom zaleu. Deset naselja nalazi se u zadarskoj, dva u benkovakoj te jedno u obrovakoj opini. Premda su osloboena i tri naselja sa srpskom etnikom veinom 1991. godine, takoer su neopravdani prigovori, prije svega Ujedinjenih naroda, da je rije o srpskom etnikom podruju. Naime, Srbi su prije rata inili svega 26,0% ukupnog stanovnitva, dok su Hrvati u broju od 12.480 stanovnika tog podruja sudjelovali sa 70,9%. 5. Takoer u sijenju 1993, oslobaanjem brane HE "Perua", HV oslobaa i naselja Maljkovo, Potravlje i Satri u blizini brane. Ta su naselja 1991. imala 1781 stanovnika, odnosno 1763 (99,0%) Hrvata i 4 (0,2%) Srba. Uz njih, popisano je i 14 (0,8%) ostalih, meu kojima je bilo 11 osoba nepoznate narodnosne 329

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

strukture i 3 "Jugoslavena". Iz tih podataka moe se pretpostaviti daje ak 99,8% stanovnitva bilo hrvatskog etnikog podrijetla, to potvruje ve ranije zakljuke da su osvajanja i u sinjskoj opini vrena iskljuivo zbog stratekih razloga. 6. Sveukupno je osloboeno od 3. 1. 1992. do 30. 6. 1993. (toke 1, 2, 3, 4 i 5) 80 naselja u kojima je 1991. godine ivjela 29.171 osoba sljedeeg narodnosnog sastava: 84,0% Hrvata, 12,5% Srba i 3,6% ostalih. Tih 29.171 osoba inilo je 1991.godine 5,3% stanovnitva u okupiranim naseljima na dan 3. 1. 1992. Za Hrvate taj je udio iznosio 11,3%, za Srbe 1,3% a za ostale 1,8%. Ukupno je osloboeno 7,5% okupiranih naselja od 3. sijenja 1992, odnosno 22,4% naselja s hrvatskom etnikom veinom i 0,4% sa srpskom. Osloboena povrina iznosi oko 845% km2, to je inilo priblino 5,6% okupirane povrine od 3. 1. 1992. Dakle, u 96.3% osloboenih naselja Hrvati su imali apsolutnu etniku veinu i nema govora da je s tih prostora protjeran velik broj srpskog stanovnitva.

ZAKLJUAK
Na kraju bi valjalo kazati i slijedee. Pored svih navedenih posljedica agresije na Hrvatsku (okupirana naselja i teritorij te prognano i ubijeno stanovnitvo), posredni e demografski ratni gubici biti jo vei. Pod teretom rata i prognanog puanstva iz vlastite zemlje i naroito Bosne i Hercegovine te popratnih pojava nove demokracije, Hrvatska je toliko gospodarski oslabila da nee postojati normalni gospodarski uvjeti za oekivanu reprodukciju stanovnitva, pa ak, po naoj procjeni, niti za poveano poslijeratno raanje. Procjenjuje se da je iz reprodukcije stanovnitva, ratom posredno i neposredno iskljueno gotovo 10% ukupne populacije, to Hrvatsku sasvim sigurno uvodi u prirodni pad stanovnitva, a vjerojatno i na prag izumiranja (demografski tip opeg kretanja stanovnitva) . U sklopu ovakve teme nuno bi bilo razmotriti i demografske okvire poginulih, ranjenih, prognanih, izbjeglih i planski raseljenih, no kako se ta problematika obrauje u drugim radovima ovog broja i kako smo u ovom radu eljeli objektivnim podacima popisa stanovnitva 1991. godine razmotriti to se agresijom eljelo ostvariti, a to se ostvarilo u demografsko-prostornom smislu, svi sadraji nisu mogli biti obuhvaeni.

LITERATURA
Baui, I. (1973), Radnici u inozemstvu prema popisu stanovnitva Jugoslavije 1971. Radovi Instituta za geografiju Sveuilita u Zagrebu, Svezak 12, Migracije radnika, Knjiga 4, Zagreb, str. 171. Demografska kretanja i karakteristike stanovnitva Jugoslavije prema nacionalnoj pripadnosti (1978), Centar za demografska istraivanja Instituta drutvenih nauka, Zagreb, str. 160. Jani, D., Radovanovi, S., (1980), Demografsko pranjenje na teritoriji Srbije bez pokrajina izraeno kroz proces depopulacije, razmetaj stanovnitva i opadanje gustine naseljenosti, Statistiar 7-8, Beograd, str. 119130.

330

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

Macura, M. (1982a), Dugoroni ciljevi reprodukcije stanovnitva. Dugoroni razvoj Jugoslavije, Ekonomski zbornik, Knjiga 2, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odelenje drutvenih nauka, Beograd, str. 325-344. Macura, M. (1982b), Zablude o rastu stanovnitva na Kosovu. Dugoroni razvoj Jugoslavije, Diskusija, Ekonomski zbornik, Knjiga 2, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odelenje drutvenih nauka, Beograd, str. 415-416. Migracije stanovnitva Jugoslavije (1971), Institut drutvenih nauka, Beograd, str. 390.

Mihajlovi, K. (1982), Uticaj demografskog inioca u regionalnom razvoju i poljoprivredi. Dugoroni razvoj Jugoslavije, Diskusija, Ekonomski zbornik, Knjiga 2, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odelenje drutvenih nauka, Beograd, str. 413-414. Nejami, I. (1991). Iseljavanje iz Hrvatske - brojani aspekt stoljetnog Politiko-geografska i demografska pitanja Hrvatske. Savez geografskih drutava Posebna izdanja, Svezak 8, Zagreb, str. 61-82. Pogledi na migracije stanovnitva Jugoslavije demografska istraivanja, Beograd, str. 231. (1990). Univerzitet u Beogradu, procesa. Hrvatske,

Centar

za

Razvitak stanovnitva SR Srbije i promene do 2000. godine istraivanja Instituta drutvenih nauka, Beograd, str. 389.

(1979), Centar za demografska

terc, S. (1990), Zapadna Srbija: daleko je Sunce. Start 567, Zagreb, str. 27-31. terc, S. (1991 a), Etniko podrijetlo "Jugoslavena" u Hrvatskoj. Politiko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, Savez geografskih drutava Hrvatske, Posebna izdanja, Svezak 8, Zagreb, str. 141-164. terc, S. (1991 b), Evropa tek otkriva, Vjesnik, Zagreb, str. 2. terc, S. (1991 e), Opa demografska slika Hrvatske. Politiko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, Savez geografskih d~utava Hrvatske, Posebna izdanja, Svezak 8, Zagreb, str. 1-40. terc, S. (1991 d), Promjene nacionalnog sastava istone Slavonije i zapadnog Srijema i Bake, Kolo 5-6, Matica hrvatska, Zagreb, str. 129-158. terc, S. (1992), Demografska slika zapadne Slavonije, Hrvatski vojnik 27, Zagreb, str. 23-25.

IZVORI PODATAKA
Bruk, S. I. (1981), Naseljenie mira. Etno-demografieskij Demografska statistika sporonik, Nauka, Moskva, str. 880.

1989. (1991), Savezni zavod za statistiku, Beograd. Popis stanovnitva

Dokumentacija 881. Narodnosni sastav stanovnitva Hrvatske po naseljima. 1991, Republiki zavod za statistiku, Zagreb, str. 344.

Porodice u SFR Jugoslaviji (1989), Popis stanovnitva, domainstava istanova u 1981. godini. Podaci po republikama i pokrajinama, Savezni zavod za statistiku, Beograd, str. 260. Saoptenje 461 (1990), Preseljavanje Beograd, str. 17. stanovnitva u 1988. godini, Savezni zavod za statistiku,

Statistiki bilten 1295 (1982), Nacionalni sastav stanovnitva po optinama - konani rezultati. Popis stanovnitva, domainstava i stanova 1981. godine, Savezni zavod za statistiku, Beograd, str. 42. Statistiki bilten broj 1934 (1992), Nacionalni sastav stanovnitva po opinama. Prvi rezultati Popisa stanovnitva, domainstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. godine, Savezni zavod za statistiku, Beograd, str. 44. terc, S., Zeli, G., terc, D., (1993), Narodnosna drutvena istraivanja, Zagreb. karta Sjeverne Dalmacije. Institut za primijenjena

331

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI ...

THE DEMOGRAPHIC CAUSES AND CONSEQUENCES OF THE WAR AGAINST CROATIA

Stjepan terc
Faculty of Science, Zagreb

Nenad Pokos
Institute for Applied Social Research University of Zagreb, Zagreb

of the causes of the war against the Republic of Croatia are most certainly unsatisfactory demographic trends concerning Serbs within the territory of former Yuqoslavla. Data showing that just over one third of the former Yugoslavian population were Serbs, that only two thirds of the Serbian population were living in their mother-republic, etc., required immediate action. After the year 1981 in Kosovo, steps should have been taken prior to the 1991 census, while in Croatia everything was already "prepared" for the realization of the Greater-Serbian concept. Although not altogether successfully achieved, the full tragedy of the Serbian aggression has been also demonstrated by the demographic consequences. In this paper the latter have been presented in the national composition of the population in occupied territory immediately before the war (31.03.1991). Not more than 6% of the population of Croatia occupied a quarter of its area banishing by means of ethnical cleansing as well as killing some 250 000 non-Serbian inhabitants. Croatia will be experiencing demographic losses caused by the war for years to come. They will be manifested in the decline of birth-rate during and after the war, which shall bring Croatia, within general population trends, to the very brink of extinction.

One

332

DRU. ISTRA. ZAGREB 4-5/GOD.2(1993),

BR.2-3, STR.305-333

TERC, S., POKOS, N.: DEMOGRAFSKI...

DEMOGRAPHISCHE URSACHEN UND FOLGEN DES KRIEGS GEGEN KROATIEN

Stjepan terc
Naturwissenschaftlich-mathematische Fakultat, Zagreb

Nenad Pokas
Institut fOr die angewandten Gesellschaftsforschungen an der Universltat in Zagreb

Eine der Ursachen des Kriegs gegen die Republik Kroatien sind bestimmt die unqunstlqen Bevolkerungsbewegungen der Serben auf dem Gebiet des ehelmaligen Jugoslawiens. Die Angeben, wie es z. B. sind: Nur etwas mehr als ein Drittel der Serben in der Gesamtbevolkerung der ehemaligen Gemeinschaft, nur Zweidrittelmehrheit in der eigenen Republik, usw., haben eine dringende Aktion erfordert. Nach den Erreignissen auf Kosovo 1981 sollte man vor der Volkszahlunq 1991 wirken, und in Kroatien war sowiese alles zur Verwirklichung der grossserbischen Konzeption "bereit". Obwohl die serbische Aggression nicht ganz durchgefuhrt wurde, ze igen ihren Ausmass und Tragik unter anderen auch die demographischen Folgen. In dieser Arbeit werden sie durch die Bevlkerunqsstruktur auf dem besetzen Gebeit unmittelbar vor dem Krieg (31. Marz 1991) vorgestelIt. Nur 6% der Bevolkerung Kroatiens hat ein Viertel seines Gebiets bestetzt und etwa 250.000 der nichtserbischen Bevolkerunq vertrieben und getotet. In Kroatien werden die durch den Krieg verursachten demographischen Verluste noch jahrelang nachwirken. Sie werden durch den Geburtenrateruckgang wahrsnd und nach dem Krieg zum Vorschein kommen, was Kroatien in der Tendenz der allgemeinen Bevolkerunsbewegung wahrscheilich zur Schwelle des Aussterbens fuhren wird.

333