Sie sind auf Seite 1von 10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.

ORG

ANAGRAM

LJILJANA MARKS

Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

Na temelju zapisa usmenih predaja analizira se mjesto povijesnih osoba u usmenoj tradiciji. Polazi se od pretpostavke da u njihovu prikazivanju postoje klieizirane predodbe o hrabrosti junaka, o velikodunosti ili zloi vladara, o njegovoj dareljivosti i mudrosti. Ti se pripovjedaki uzorci prenose i prilagouju najrazliitijim povijesnim osobama i povijesnim razdobljima bez obzira uklapa li se stvarna biografija tih povijesnih osoba u te klieje ili ne. Postavlja se i pitanje u kojoj su mjeri ti tekstovi povijest, a koliko su fikcija. Po svojemu su jezinostilskom ostvaraju mnogo blie ivom, svakidanjem govoru od povijesnoga teksta te se upravo u tom bogatstvu slinih a ipak veoma raznolikih pojedinanih iskaza raskriva vea gustoa i doivljaja i podataka. Premda su jednim dijelom povijest, te su predaje prije svega knjievno organizirani doivljaj povijesnoga ina s prepoznatljivim sastavnicama usmene knjievnosti. Sloene povijesne strukture opisuju iz osobnoga kazivaeva vidokruga ili vidokruga uske lokalne zajednice. One makropovijesnu razinu svode na lokalnu, ili ak individualnu. Po tom se svome postupku donekle pribliuju suvremenoj historiografiji, koja povijesne dogaaje i osobe ne interpretira samo turim podacima ve u svoj znanstveni diskurs ukljuuje i kontekst dogaaja, svjedoanstva sudionika, razliite prie koje ne moraju biti podudarne, ali svaka pojedinana otkriva ili tumai djeli istine. Izabranim se primjerima pokazuje kako povijesna djela i ivotopis povijesne osobe (primjerice bana Josipa Jelaia) mogu postati podlogom za stvaranje nacionalnoga mita. Ne znam kako drugdje, ali kod nas u gornjoj Posavini, tamo naime vie Siska, za nas seljaku djecu nije bilo, a nema ni danas vee elje nego poi u Zagreb i vidjeti Jelaia bana. Kad bi se selom raznio glas, da e ti i ti (...) sa sijenom u Zagreb, odmah bi mi se pojavila misao: kako bi to bilo lijepo da i mene uzmu sobom (..) A onda poslije take duge ugodne vonje eto te u Zagrebu, eto te i pred Jelaiem banom, koji s konja sabljom pokazuje na Madare. To, kako sabljom pokazuje i je li ba na Madare pokazuje, to me je zanimalo (Gorupi 1938:3). Osobno je to svjedoenje i sjeanje na djetinjstvo te prvo putovanje s majkom u Zagreb Stjepana Gorupia. Taj je autobiografski iskaz istodobno i dio uvodnoga poglavlja knjiice o banu Jelaiu, to ju je S. Gorupi objavio 1938. godine. Te tople reenice svjedoe o ivom pukom sjeanju na bana Jelaia u doba kad je ve odavna bio mrtav. Stjepan Gorupi tom prigodom navodi i sjeanje svoje majke, koja je vidjela ivog bana: Vidjela, drago dijete, vidjela i to ba kad su ga postavili za bana. Ja sam onda bila stara kao i ti sada, ali sam si zapamtila, jer je o banu Jelaiu govorio onda itav Zagreb i cijela Hrvatska (Gorupi 1938:4). Ta se dva osobna emotivna sjeanja, autorovo i njegove majke, odnose na dva vremenska razdoblja: za ivota bana Jelaia i poslije njegove smrti. Meutim ono to ih vee emotivan je odnos prema banu te podatak da se o banu pripovijedalo. Djeakovo sjeanje je i neto mnogo vie: u njemu je ve lik bana postao simbolom grada Zagreba: putovati u Zagreb znai vidjeti spomenik banu na sredinjemu gradskom trgu. Zanimljivo je da se u iskazima - i u kasnije zabiljeenim

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

1/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

kazivanjima, sjeanjima te u knjievnosti - rijetko izrijekom navodi spomenik ve je to uvijek njegova personifikacija, samo ban, konjanik, ban Jelai. Taj spomenik banu Jelaiu na sredinjemu gradskomu trgu, Harmici, koji je njemu u ast preimenovan u Trg bana Jelaia, postat e gotovo mitskim sreditem i Zagreba i itave Hrvatske.[1] I graanski, purgerski Zagreb u svojoj je usmenoj tradiciji zabiljeio spomenik: pjesmica Po grdom, po lepom,/Rendes po repom! razumljiva je doista samo Zagrepanima: tu je, pars pro toto, banov spomenik jednoznano odreen tek repom njegova konja, repom pod kojim su se dogovarali sastanci (Fischer 1995:243). Pa i mnogo kasnije, kasnih ezdesetih godina, kad je spomenik ve davno bio uklonjen i kad su se na Trgu sastajali ljudi koji su o spomeniku tek uli, ostala je uzreica o sastanku pod repom, koja je znaila sastanak na Trgu, ba tako, na Trgu bez njegova daljega naziva. A i sam je trg, premda preimenovan u Trg Republike, za stare Zagrepane vazda ostao Jelai placom, dok su ga novi narataji jednostavno nazivali Trgom . Ovom nas prigodom ipak zanima usmena tradiciju o banu Jelaiu, poglavito prozna. O njemu nije zabiljeeno, koliko mi je znano, mnogo pria. Po svojem su anrovskom odreenju to povijesne predaje. Teme i motivi su poznati u europskoj, a proireni i u hrvatskoj proznoj usmenoknjievnoj tradiciji: osloboenje od kmetstva, mitski usnuli narodni vladar koji e pomoi svome narodu u tekim vremenima i zagonetna vladareva smrt. Tekstovi su neposredno zabiljeeni kao relativno ivi dio pripovjedakoga repertoara u selima u neposrednoj blizini grada Zagreba: u Kamenjaku i u okolici Novih Dvora 1970. godine te u eincima 1994. Josip Jelai je 8. travnja 1848. godine poloio bansku prisegu i imenovan je podmaralom i vojnikim zapovjednikom u banskoj i krajikoj Hrvatskoj. U Zagrebu je na dan svetoga Marka, 25. travnja, otvorenim pismom bogato ukraenim i provienim banovim peatom i potpisom, proglasio da su seljaci osloboeni na vijeke od tlake gospodske i svake dae urbarijalske i desetine crkvene (Mijatovi 1990:34). Time nisu bili rijeeni problemi te su se banu poslije njegova proglasa pismeno obraale mnoge opine s molbama, eljama i prijedlozima o novom ureenju. [2] Okvir povijesnim usmenim predajama o Jelaievu osloboenju od kmetstva neosporno su i ovi ukratko opisani povijesni dogaaji. Postavlja se pritom nekoliko pitanja: moe li jedan povijesni dogaaj - pismo o ukidanju urbarijalnih daa, tlake i crkvene desetine - izazvati prie koje se tako dugo u usmenoj tradiciji uvaju i dalje prenose, koliko se prie prepleu s povijeu; korespondiraju li s pripovjedaevom sadanjicom i svakidanjicom, to je to to je upravo od bana Jelaia napravilo narodnoga mitskoga junaka te kakav je odnos izmeu lokalne, regionalne povijesti s nacionalnom te s cjelinom odreenih povijesnih razdoblja. O ukidanju kmetstva izravno kazuju tri teksta: Ban Jelai ukida tlaku, Zvono Jelaia bana i Konj Jelaia bana. U prii Ban Jelai ukida tlaku seljaci su izmueni nametima doli pred bana Jelaia u Zagreb, u Gornji grad traiti pravdu jer su mislili da je ban tomu kriv. Ban Jelai je izaao na balkon i pitao narod to hoe. Rekao je da on nije kriv i poveo je narod u Be pred cara i kralja Franju Josipa. Ban je iao na konju, a narod za njim pjeice. etiri su dana hodali do Bea. U Beu je ban sve ispriao kralju. Onda je kralj izvadio bijeli rupi i rekao: Od danas vie nema klake. (Zeevi 1973:23; Marks 1994:138-139) Navedena predaja djelomino preslikava povijesne dogaaje iz Jelaieva doba i odnosi se na razdoblje poslije ukinua kmetstva, ali prije banova pisma jer kaziva kazuje da je klaka ve bila ukinuta, ali su ih grofovi i dalje tlaili. Ona slikovito izraava i hijerarhijski odnos seljaka i vlasti: u Zagrebu vlast predstavlja ban Jelai. Narod je doao u Gornji Grad i stoji dolje, ispred banove kue, a ban s balkona, s visine, narodu objavljuje da nije kriv i da e s njima poi u Be.

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

2/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Do Bea su putovali etiri dana, ban na konju, a narod je za njim hodao pjeice. U Beu je pred kraljevskim dvorom pak drukiji odnos: ban Jelai, dodue na konju, bio je s narodom dolje kad je ziel kralj van, opet na balkon. S visine, simbolino, bijelim rupiem, kao znakom vlastite predaje, kralj Franjo Josip objavio je narodu da vie nema tlake. (Odnos izmeu moi to se nalazi u imperijalnome sreditu i nemoi da se pravda rijei u Zagrebu, pobuuje i neke asocijacije na dananje doba i pravdu koja nam i opet dolazi iz Europe.) Kaziva na kraju dodaje da su tamo bili novinari i sve odmah dali u novine. Taj komentar pripada vremenu zapisa ( godina 1970.) i vremenu medija, vremenu vijesti i novosti koje postoje samo ako su javno objavljene. Kao to precizna imenovanja pojedinih lokaliteta - Kamenjaka, mjesta otkuda su i pobunjeni seljaci i kaziva, potom lokalnoga toponima Groblje, koje je neko bilo doista groblje onih koji su za vrijeme klake veani, te kria na Galenjaku, mjestu koje je pukom etimologijom dobilo ime po galgama na koje su seljaci vjeani, usmenoj predaji daju pravovaljanost, vjerodostojnost, zbiljnost, znaaj povijesnoga dokumenta, tako i novinska vijest, premda potpuno pripada drugom vremenu, nedvojbeno potvruje kraljev ukaz. Metaforino ukidanje tlake opisuje i predaja Zvono Jelaia bana. Njezin je zaplet pogodba izmeu austrijskoga cara i bana Jelaia: vladar e ispuniti elju, ako onaj drugi ispuni njegov naoko neispunjiv nalog. Da bi car ukinuo kmetstvo, ban Jelai mora napraviti tako veliko zvono koje e se uti po cijeloj Hrvatskoj. Zvono je u predaji poznati proglas da je tlaka ukinuta. I to je pismo poput velikoga zvona odjeknulo po itavoj Hrvatskoj - i tlaka je bila ukinuta. Jelai je za narod bil zlatni ovek jer je htio da Hrvatima bude dobro (Marks 1994:140). Kaziva u posljednjoj reenici izlazi iz vremena predaje i komentira mnogo kasniju sudbinu - ne bana ve njegova spomenika: Ban je htio da Hrvatima bude dobro, ali onda su ga skinuli komunisti s tega Trga Republike. U Konju Jelaia bana tema jest ukidanje kmetstva, ali je ona tek okvir prie: uvodna i zavrna reenica kazuju o ukidanju tlake. Pria vie kazuje o Jelaievu ponosu o njegovoj hrabrosti, mudrosti i lukavosti. Jelai je svoga konja tako dobro dresirao da je mogao preskoiti zid visok dva metra. Kad su Jelaiu u Beu zaprijeili smru ako ne potpie potpadanje Hrvatske pod Maarsku, Jelaiev konj preskae zid i odnosi svoga gazdu ravno u Hrvatsku, u njegovu kuu u Nove Dvore (Marks 2003). Taj se Jelaiev konj spominje i u povijesnim spisima: Jelai je ratovao s turskim krajinicima kod Podzvizda i Gline S nekima krajinicima i prijateljevao te je od Mahmud-bega Baia iz Bihaa dobio na dar konja bijelca zvanog Arapin. Na tomu je konju jahao na bansko ustolienje i poslije u Maarsku (Mijatovi 1990:23; Gorupi 1938:24). Suvremena se teorija knjievnosti mnogo bavi upravo odnosom povijesnoga i fikcionalnoga i njihovim moebitnim razliitim ostvarenjima u knjievnom i povijesnom diskursu. Budui da se bezlian iskaz u kojemu dogaaji kao da govore sami za sebe vezuje za znanstvenu praksu historiografije, prirodno je da se [pria] kao osoban iskaz, koji iziskuje napor razumijevanja povee s knjievnom praksom (Biti 1997: 63). Najvea se razlika izmeu povijesnoga i knjievnoga ostvarivanja diskursa najjasnije ocrtava u nainu kojim knjievni diskurs ostvaruje svoju dogaajnost. Povijesna se dogaajnost iskazuje u parametrima povijesnoga vremenoprostora. Dogaajnost knjievnoga iskaza rezultat je stvaralake autorske intencije koja se raznoraznim intervencijama suprotstavlja stereotipima knjievnoga razumijevanja. Ona dakle ima mimetini, a ne stvarni znaaj, i utoliko ovisi o primjerenoj recepciji (Biti 1997:63). To ne znai da nema dodira izmeu tih dvaju iskaza: kad povijesna naracija posegne za pripovijedanjem, premda posuenim od usmenih i pisanih svjedoanstava, dominira pripovjedaki plan prije negoli dedukcija iz injenica. Povijesne naracije imaju mnogo vie zajednikog s

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

3/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

fikcionalnim pripovijedanjem nego to su to povjesniari obino voljni priznati. Institucionalizirane granice izmeu historije i knjievnosti mogu se osporiti ukazivanjem na injenicu da je historijski diskurs podloan istoj vrsti ralambe kao i bilo koji drugi diskurs (Walia 2002:18). Prema tome se i povijest moe definirati kao trajna napetost izmeu pria koje su bile i onih koje bi mogle biti kazane (Hunt 1991:103; navedeno prema Biti 2000: 15). Danas povijesne diskurse sve vie itamo kao autoreferencijalne strukture koje nas uvode u sloeni proces povjesniarevih to promiljenih to spontanih selektivnih odluka. (...) U tome svjetlu moemo protumaiti i najnoviji porast interesa i senzibilnosti za mjesto subjekta u povjesniarskom diskurzu. Posrijedi je aspekt koji je akademska povijest briljivo zatomljivala, ali eksploatiranje kojeg - po argumentaciji brojnih istraivaa - povezuje romantiarsku i suvremenu historiografiju (Biti 2000: 28-29). Utoliko su povijesne predaje (zapisane i u izravnoj komunikaciji, ali i one to se nalaze u povijesnim romantiarskim radovima - poglavito Kukuljevi) tekstovi to posreduju prolost, ali su nabijene afektivnim, ekspresivnim i imaginacijskim pripovjedakim planom. Znaenje povijesne usmene predaje zapisane u izravnoj komunikaciji izmeu kazivaa i istraivaa ostvaruje se trima odnosima: prema kazivanome tekstu, prema istraivau (otuda razliite inaice istih pria istih kazivaa, a razliitih istraitelja) i prema vremenu i situaciji u kojoj je pria kazivana. Manja ili vea brojnost, ponavljanje, razliitost zabiljeenih inaica istoga motiva ini motiv tipskim, podlonim iroj identifikaciji, ali svakom pojedinanom iskazu ne odrie pravo na jedinstvenost. Povijesne predaje saimlju viestoljetnu hrvatsku povijest, ali dogaaje ne prikazuje u kronolokome slijedu. One preskau, povezuju esto veoma udaljena povijesna razdoblja i razliite povijesne osobe, a istiu ono to im se ini presudnim, ma kojem razdoblju pripadalo. U navedenim su to primjerima kazivaeva napomena o novinskoj vijesti, ali, jo vie, komentar o komunistikoj vlasti koja je makla spomenik. Po svojemu su jezinostilskom ostvaraju mnogo blie ivom, svakidanjem govoru od povijesnoga teksta te se upravo u tom bogatstvu slinih a ipak veoma raznolikih pojedinanih iskaza raskriva vea gustoa i doivljaja i podataka. Premda su jednim dijelom povijest, te su predaje prije svega knjievno organizirani doivljaj povijesnoga ina s prepoznatljivim sastavnicama usmene knjievnosti. Sloene povijesne strukture opisuju iz osobnoga kazivaeva vidokruga ili vidokruga uske lokalne zajednice. One makropovijesnu razinu svode na lokalnu, ili ak individualnu. Po tom su svom postupku bliske suvremenoj historiografiji, koja dogaaje i osobe ne interpretira samo podacima ve u svoj znanstveni diskurs ukljuuje i kontekst dogaaja, iri svoje teme s velikih mueva na male ljude, svjedoanstva sudionika, razliite prie koje ne moraju biti podudarne, ali svaka pojedinana otkriva ili tumai djeli istine. No, suvremena historija eli istraivati i strukture koje se ne mogu svesti na redoslijed doivljenih dogaaja, [dakle ne vie post hoc ergo propter hoc - ] jer njihovo dulje trajanje nadilazi vremenski iskustveni prostor sudionika dogaaja, pa ih valja drati elementima uzronosti koji objanjavaju dogaaje (Gross 1996:365). U priama o banu Jelaiu, a pogotovo u pjesmama, prepoznatljiv je i meunarodni pripovjedaki motiv o liku nestvarnog, utopijskog voe, usnulog vladara u oblinjoj planini, koji e, kad ustreba, ustati i osloboditi svoj narod.[3]U usmenoknjievnoj rekonstrukciji i ponovnoj konstrukciji hrvatske povijesti jedan od takvih likova jest Matija Gubec (isto tako jedan od mitskih likova hrvatske usmenoknjievne tradicije) te se nerijetko upravo u predajama to kazuju o osloboenju od tlake prepleu likovi Matije Gupca i bana Jelaia. [4] Gubec predstavlja stanovitu plebejsku liniju kontinuiteta, pozivanje na stare pravice kao znak svijesti o zajednitvu koje se nije moglo ostvariti putem plemia i inozemnih vladara. U vre-

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

4/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

menima uvjetne dravne samostalnosti on postaje simbolom ne samo pukoga otpora nego i kontinuiteta domae tradicije koja je opstala i u kasnijim vremenima. Ali ne sluajno jer ona doista znai povijesno postojanje slojeva koji nisu imali ni krunu ni atribute vlasti, koji nisu imali pisanu dokumentaciju, svoje dvorove i inovnike. U priama (i pjesmama) o banu Jelaiu puk spaja svoje vlastite modele o svijetu, modele koji impliciraju nesavrenost ovoga svijeta i realna rjeenja. U njegovu se imenu personificiraju osobine nacionalnoga voe i osloboditelja; njemu se pripisuju rjeenja presudnih dogaaja iz povijesti hrvatskoga naroda, on se zaziva u kriznim vremenima. Sva narodna muka, ali i nada i vjera u osloboenje od tuinskih vladara, gospodara i inih vlastodraca prenesena je u njegov lik. Primjer bana Jelaia pokazuje da se pojedinano moe objasniti samo opim koje se prije svega izraava u pojedinanome (Gross 1996:372). Neustraivost, hrabrost, neupitno junatvo, lukavost, mudrost, spretnost, nepotkupljivost, domoljublje, ljubav prema vlastitome narodu i spremnost za njegovu obranu odlike su utopijskoga pravednog vladara, vladara iz naroda, kako ga zamilja puk. Sve su one pripisane banu Jelaiu. Navodim elemente koje smatram vanima u pukom poimanju Jelaia narodnim vladarom: kad je 1848. poklonstvena deputacija krenula kralju Ferdinandu u Be, bila je obuena u narodno ruho: u surke, bijele ili modre hlae, s kalpakom ili crven-kapom i sabljama (Mijatovi 1990:30). Po povratku u Zagreb, ban hrvatskim jezikom zahvali na (...) srdanom doeku. Nikada jo nije ban u javnosti govorio hrvatski nego latinski. Zato je kratak govor Jelaiev sve prisutne tako ushitio, da su ga od veselja digli uvis, uz gromovito klicanje naroda, koji je dupkom napunio Markov trg (Mijatovi 1990:32). Za banskoga ustolienja, za razliku od svojih prethodnika, Jelai je bio obuen u narodno odijelo. Na sebi je imao bijelu surku, ureenu bijelocrvenim srebrnim gajtanom. Niz rame mu je visila crvena kabanica, srebrom izvezenim ilirskim grbom, sa srebrnom elenkom i trobojnom perjanicom. Njegov je ulazak u Zagreb u tim preporodnim vremenima bio trijumfalan - zagrmili su topovi, zazvonila zvona i sa svih strana zaorilo je: ivio! Na ulicama je bilo mnotvo naroda i bacalo se je cvijee i vijence na narodnoga ljubimca (Mijatovi 1990:40). Slika bana na putu iz Karlovca kroz Jastrebarsko do Zagreba 1848. oevicima se ini arobnom. Kao da ga vile nose, a prati aneo sree! Odatle se je i moglo roditi ono tvrdo uvjerenje naroda, da ga uz Jelaia ne moe zadesiti nesrea, jer je bio miljenik boji (Mijatovi 1990:55). Narod u kriznim trenucima u pjesmama zaziva Jelaia na isti nain kao to se poziva mitski usnuli kralj zatoen u pilji[5]. Poziv Ustani bane, Hrvatska te zove zabiljeen je prvi put 1867. godine, a u pjesmi je sintagmu Ustaj bane, ustaj naa diko! prvi uporabio Ognjeslav Utjeinovi Ostroinski u pjesmi Uskrsnue Jelaia bana 1866. godine (Mijatovi 1990:14). Pjesmu je napisao prigodom postavljanja spomenika, bila je tiskana i dijeljena kao letak, a znakovito je da je Ostroinski na zahtjev austrijskih vlasti nakon nekoliko mjeseci umirovljen (Mijatovi 1990:14; 134). Razne se inaice tih stihova javljaju i u drugim pisanim i usmenim pjesmama. Navodim ih tek kao ilustraciju: Ustaj bane Ustaj, bane, Hrvatska te zove, Ustaj, bane, iz grobnice svoje. Ustaj, bane, Hrvatska te budi, Ustaj sada, neka sablja sudi...[6] Pla Hrvata

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

5/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

uj der bane Hrvatska te zove, Ustani iz grobnice ove! Tuan Hrvat nad grobom ti klei, Ustani se i bol mu izlijei! Ustan, Joso, puk tvoj tebe zove, Izbavi ga iz nevolje ove![7] Ustani bane, Hrvatska te zove Bilo je to godine devetsto i tree, Kad Hrvatsku zadesie velike nesree: Madarske zastave digo Hedervari, silom hoe Hrvatsku da je pomadari. Pripjev: Ustani bane, Hrvatska te zove, Ustani bane, Jelaiu! Ustani bane, Hrvatska te zove, Ustani bane, spasi narod svoj! Nema Hrvata, nema junaka, Kao to je bio Jelai ban! Ali sada njega crna zemlja krije, I zelena trava kiti njegov grob! Pripjev.[8] Postoje podaci da su se i u pjesmama spojili Matija Gubec i ban Jelai. U zapisima o aktivnosti Seljake sloge izmeu dvaju ratova navodi se da su se, primjerice, u Zavrju pjevale pjesme Matiji Gupcu i Nema Hrvata, nema seljaka (Vincek 1938: 139), u Voloderu su pjevali Matiji Gupcu (Galekovi 1937: 95), a u Kobau su se deklamirale i pjevale pjesme spjevane na slavu Matije Gubca i Antuna Radia (Bao 1940: 76). Pjesme su se pjevale jo i neko vrijeme nakon Drugoga svjetskog rata dok je joj Seljaka sloga bila djelatna te je tada vjerojatno i dolo do zamjene bratskoga umjesto hrvatskoga jer jebilo zgodno da Gubec u narodu zamijeni Jelaia. Matija Gubec Nema seljaka, nema junaka ko to je bio Gubec Matija. Njegovu grobu nigdje traga nema, ali duh mu hrani srca seljaka. Dosta je tome to si se digo protiv gospode i za narod svoj. Dolje gospoda ivila sloboda seljakoga roda bratskog/hrvatskog naroda.

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

6/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Poistovjeivanje bana s domovinom, poglavito sa slobodnom domovinom - simbolino je iskazano u odnosu prema njegovu spomeniku od samoga poetka: Znaenje to ga je ban Jelai imao sredinom 19. stoljea, u doba apsolutizma i potisnutoga hrvatstva, pokazuje upravo hrvatska odluka da se njegov spomenik postavi na glavni zagrebaki trg, na glavni trg hrvatske prijestolnice. Veliina spomenika, momumentalnost i reprezentativnost njegova, izbor jednog od najboljih onodobnih inozemnih umjetnika za njegovu izradu te sredinji poloaj na trgu kazuju o vanosti i znaaju bana Jelaia u hijerarhiji nacionalnih junaka[9]. Spomenik je 16. prosinca 1866. otkriven posebnim ceremonijalom uz nazonost poslanika cara Franje Josipa, bana okevia, hrvatskih zastupnika, brojnih izaslanstava i hrvatskoga puka. Odnos austrijske vlasti prema glorifikaciji domaega junaka pokazuje spomenuti podatak o umirovljenju Ostroinskog. Nova socijalistika vlast u Hrvatskoj poslije Drugoga svjetskog rata bila je jo drastinija: spomenik je najprije prekriven daskama, a zatim kriom, nou izmeu 25. i 26. srpnja 1947. potajno maknut sa svoga mjesta, to je simbolino trebalo oznaiti nova vremena i nove junake. Time je u sjeanjima ljudi koji su ga pamtili i priali novim generacijama jo vie postao simbolom zatiranoga hrvatstva i junatva. Njegov povratak na sredinji gradski trg 1990. godine bio je znakom novog vremena, gradu je ponovno vraen njegov prepoznatljiv europski identitet. Povratku je spomenika prethodila plebiscitarna podrka graana te se in vraanja spomenika ne moe postovjetiti sa slinim postupcima (bilo koje nove) vlasti kojoj je temeljna nakana promicanje vlastite politike ideologije ili kanonizacija starih/novih simbola. Gotovo je istovjetna sudbina pjesme Ustani bane, Hrvatska te zove, najpopularnije usmene pjesme o Jelaiu. Prvotno usmjerena protiv Maara i Hedervaryja, postala je pjesmom kojom su Hrvati u svim bremenitim vremenima zazivali svoga bana. Premda nije imala nikakvih izravnih konotacija s hrvatskom drutvenom stvarnou poslije Drugoga svjetskog rata, bila je zabranjivana. Pjesma (ili pria) u predodbi je nove vlasti izjednaena sa spomenikom jer nacionalni simboli (osim to predstavljaju odreeni politiki entitet) predouju reprezentativnu batinu prolosti i povijesne tradicije nekog drutva. I Jelaieva je smrt ostala nerijeenom i kontroverznom. Sva Hrvatska zavila se u crno, a narod je bolno zavapio: Pla vila sa hrvatskih strana - nema vie Jelaia bana. Oko banovog groba ovila se legenda (Obzor 1938,. br. 11). - evidentni su elementi mita u nastanku: vapaj naroda, pla vila koje su u jednoj od svojih funkcija i mitske zatitnice itavih naroda, nagovjetaj ovijene legende oko banova groba. Najprije da vidimo to kae povijest: Jelai je dugo pobolijevao, a jae je bolove u elucu poeo osjeati 1854. godine. S obzirom da su ti bolovi bili popraeni povraanjem poslije se je sumnjalo da je namjerno otrovan. Prialo se da je Jelaia trovao dvorski maral grof Grnne, njegov veliki protivnik, ili moda njegov kuhar. Meutim, kad se imaju na umu ve poznati podaci u vezi s Jelaievom boleu, onda su prie o trovanju suvine (Mijatovi 1990:123). Neodreene formulacije prialo se, sumnjalo se vie pripadaju usmenoj knjievnosti nego povijesnome diskursu te ostavljaju dovoljno mjesta mati. Spominjui zapise generala Neustdtera Ferdo ii u beogradskoj Javnosti od 22. veljae 1936. veli: Sluao sam esto od ozbiljne starije gospode, iji su roditelji ili bliski roaci neko bili u tijesnim vezama s banom, a isto to vazda je tvrdila i obitelj Jelai, da je bana lagano i postepeno trovao njegov kuhar i to po tajnom nareenju bekoga dvora. to je istina, teko je barem za sada zbog pomanjkanja potpuno autentinih dokumenata kazati. Svakako trebat e jo mnogo posla, da se potpuno pouzdano odredi i ocjeni Jelaieva bolest i smrt . Alfred Makanec pie u Obzoru lanak Od ega je umro ban Jelai. Legende i zbilja. Neobjelodanjeni dokumenti e da bi potpuno otklonio oito jo i tada prisutne glasine i prie oko banove

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

7/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

smrti. U lanku se poziva na dotad neobjelodanjene dokumente (pisma) i iskaze svjedoka. itav dakle postanak i razvitak bolesti prua nam aliboe tipinu sliku progresivne paralize kako u svom zaetku tako i u svom zavretku. Sve druge verzije o nekom sistematskom trovanju bana Jelaia spadaju meu bajke i ne mogu se odrati pred gore navedenim dokumentima zakljuuje Makanec. Vjerodostojni bi trebali biti i iskazi lanova Jelaieve obitelji: esto sam o ovoj temi razgovarao sa pok. groficom Ankom Jelai i nikada mi nije izrazila niti sumnju o mogunosti trovanja bana niti je njezin otac Jure, banov brat, ikada o tome ita spomenuo, nego je sve to ispravno nazvala bajkama. Prijepori oko banove smrti su zanimljivi, ali za usmenu priu nisu vani. Iscrpno i pedantno navoenje uglednih svjedoka koji nijeu banovu nasilnu smrt nimalo ne smeta predaji, dapae ini je intrigantnijom, zagonetnijom, tajnovitijom injenica jest da je pria zaivjela poslije banove smrti i odrala se do danas i na selu, ali i u Zagrebu. U predaji Zagrebake prie nalazi se i reenica: Prialo se da je ban Jelai otrovan od bekoga cara. (Marks 1994:50). Predaju je Nikoli Bonifaiu Roinu ezdesetih godina u svojoj kui u Demetrovoj ulici 5 u Zagrebu kazivao Lato Mihalovi, posljednji odvjetak znamenite obitelji, zaljubljenik u umjetnost i u neku ruku osobenjak zagrebaki, koji je jo pedesetih godina ovoga stoljea u svojim salonima okupljao umjetnike i intelektualce. Takvom je jednom zgodom zapisana i pria iz koje je ova reenica. Pria Smrt Jelaia bana, zabiljeena 1994. godine u eincima (selo kraj Luke u Hrvatskom zagorju) , poziva se na obiteljsku usmenu tradiciju - Onda tak su priali moji stari - i kazuje da je bana po carevu nalogu za vrijeme sveane veere u Beu ubila otrovanim buketom cvijea jedna lepa puca. Kazivaeva dvojba u istinitost izreenoga: - Da li je istina il nije, eto...- u usmenoj predaji pripada zakonitosti anra, ona je gotovo obvezna zavrna formula koja izreenome ostavlja tajnu (Marks 1994:141). Jo se po jednoj svojoj osobini predaje o banu Jelaiu razlikuju od slinih povijesnih predaja: kazivai najee u priama o prolim dogaajima glavnim junacima proglauju i imenuju obine, za povijest potpuno neznane i anonimne likove, likove ija imena pripadaju kazivaevu kraju i sauvana su samo u tim usmenim iskazima. Imena tih povijesno potpuno anonimnih osoba oznauje, iz puke vizure, i njihovo pravo na povijesnu ulogu , neupitno potvruje opisani dogaaj, ali, moramo znati, da istodobno pripada i anrovskom ustroju usmene predaje (Marks 2003). Mjesto takva maloga ovjeka u predajama o banu Jelaiu preuzima itav narod jer se ni i u jednome tekstu ne spominje nijedno lokalno ime.

Literatura i izvori
Azaryahu, Maoz. 1999. Politiki simboli u svakidanjici.Polisistemski pristup istraivanju. Etnoloka tribina 22: 255-267. Bao, Ana. 1940. U Kobau... Seljaka sloga 5, 3:65. Biti, Vladimir. 1997. Pojmovnik suvremene knjievne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. Strano tijelo pri/povijesti. Etiko-politika granica identiteta. 2000. Zagreb:Hrvatska sveuilina naklada. Bokovi-Stulli, Maja. 1984. Odnos kmeta i feudalca. U Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, Zagreb:Matica hrvatska. Fischer, Georg Wolfgang. 1995. Stanovi. Namjetene sobe. Zagreb: Znanje. Galekovi, Mirko. 1937. Ogranak SS Graanica... Seljaka sloga 2, 4:95. Gorupi, Stjepan. 1938. Ban Jelai. Zagreb:Jeronimska knjinica, izdaje Hrv. knji. drutvo sv. Jeronima, knjiga 533.

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

8/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

Gross, Mirjana. 1985. Poeci moderne Hrvatske. Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 18501860. Zagreb: Globus. Gross, Mirjana. 1996. Suvremena historiografija. Korijeni, postignua, traganja, Zagreb:Novi liber i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta sveuilita u Zagrebu . Lurje, L. J. 1990. Oral History und Volksgeschichte. Bios. Zeitschrift fr Biographieforschung und Oral History, Hagen, 1:9-21. Makanec, Alfred. 1938. Od ega je umro ban Jelai. Legende i zbilja. Neobjelodanjeni dokumenti. Obzor, br. 11. Marks, Ljiljana. 1994. Vekiveni Zagreb. Zagreb: AGM. Marks, Ljiljana. 1998. Usmena proza u hrvatskoj knjievnosti (na krajevima dvaju stoljea. Croatica, XXVII/45- 46: 397-414. Marks, Ljiljana. 2003. Mitski i pravedni vladari. Gazophylacium, VIII/ 1.-2:60-70. Mijatovi, Anelko. 1990. Ban Jelai. Zagreb: Mladost. Vincek, Andro. 1938. Ogranak SS Zavrje... Seljaka sloga 3, 4:138-139. Walia, Shelley. 2002. Edward Said i pisanje historije. Zagreb: Jesenski i Turk Zeevi, Divna. 1973. Usmene predaje o seljakoj buni i kmetskom ivotu u iroj okolici Stubice. Narodna umjetnost10:7-32. = Folklor Gupeva zaviaja: 7-32. Zeevi, Divna. 1973. Usmene predaje kao knjievna organizacija ovjekova doivljavanja povijesti i prirode, Narodna umjetnost:33-70 = Folklor Gupeva zaviaja:33-70.

Biljeke
[1] Josip Jelai Buimski (1801-1859) bio je hrvatskim banom od 1848-1859. Nakon kolovanja u bekom Theresianumu obavljao je preteno vojne dunosti. Burne 1848. godine postavljen za bana u Hrvatskoj, a potom i podmaralom i vrhovnim vojnim zapovjednikom u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji te Vojnoj granici, to je zbog njegova asnikog ugleda i narodnjatva izazvalo ope oduevljenje. Jelai, kao novi ban, 19. travnja 1848. prekida realnu uniju s Ugarskom, obeava Sabor temeljen na narodnom zastupanju, saziva Bansku konferenciju (vijee) koja donosi novi saborski izborni zakon i razvija se u hrvatsku vladu. Banskim pismom od 25. travnja Jelai ukida urbarijalna davanja, crkvenu desetinu i tlaku. Sveano je ustolien, ali ga u istoj toj godini oekuku i nevolje: oduzimanje banske asti, bezuspjeni pokuaj mirenja s Maarima i na posljetku objava rata Maarima. Kako je maarska politika istodobno i prijetila interesima bekoga dvora, to je Jelaiev pohod znaio i obranu interesa dvora i rat Austrije protiv maarske revolucije. Kao lojalan carski slubenik, smatrao je odranje Austrije zalogom slobode za narode Monarhije pa je sudjelovao i u uguivanju beke listopadske revolucije. Sklon politikom savezu Trojednice s Vojvodinom i Slovenijom i blizak idejama austroslavizma, bio je uzdanicom svih Slavena u Monarhiji. Unato svemu beki dvor nije u njega imao povjerenja. U okvirima svojih mogunosti promicao je hrvatske interese i ve za ivota postaje jednim od simbola hrvatstva. [2] Najvei broj predaja koje tematiziraju pravdu, odnosno, bolje reeno, nepravdu uinjenu nekome iz naroda, povijesno su usidrene u doba kmetstva, odnosno njegova ukidanja. Kmetstvo je u Hrvatskoj Josip II. ukinuo jo 1785. godine, to znai da se otada bivi kmet mogao slobodno seliti, eniti bez privole vlastelina, uiti zanat, raspolagati vlastitom pokretnom imovinom, ali je bilo i ureeno kada i koliko mora raditi na vlastelinovu imanju te koliku novanu rentu mora davati za koritenje vlastelinove zemlje, ume, livada, ribnjaka. Lokalni vlastelini su rijetko potovali zakonske uredbe, traili su mnogo vie no to je to zakonski bilo ureeno, te je stoga i dolazilo do estih buna i nezadovoljstava. Pod utjecajem seljakih buna 1848. i kasnije dolazi do polovinog oslobaanja kmetova. Od feudalnih su davanja osloboeni kmetovi na selitima, dok je poloaj seljaka na alodijalnoj zemlji ostao nepromi-

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

9/10

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

ANAGRAM

jenjen. Novi odnosi nisu bili normirani, velik dio obveza uope nije bio ukinut te je seljako nezadovoljstvo trajalo i mnogo kasnije - dobrim dijelom i zbog nepoznavanja svojih stvarnih prava, ali i zbog samovolje nekih vlastelina. Seljake su se albe odbijale ili na njih uope nije odgovarano. Problem je bio to seljaci najee nisu imali nikakvih isprava ni pisanih dokaza o zemljitu kojim su raspolagali (Gross 1985). Vjerojatno je stoga Jelaievo pismo o osloboenju od kmetstva u puku zapameno kao stvarno osloboenje (a i vremenski je najblie) te je upravo taj njegov in postao ishoditem pria o njemu. U pukim je predodbama i u tekstovima koji su se pripovijedali o oslobaanju od kmetstva , pamtili i dalje tradicijski prenosili, dakako dolo do saimanja, pretapanja te djelominog stapanja i povezivanja raznih veoma udaljenih povijesnih razdoblja i osoba te se tematski sline povijesne predaje o osloboenju od tlake kazuju i o austrijskim carevima, poglavito o Josipu II. (vie o tome: Marks 1994.; 1998.; 2003.) [3] Predaja o usnulom vladaru koji s vitezovima spava duboko u planini ili spilji, a kad doe as, probudit e se i ponovno uspostaviti pravdu, vee se najee uz kralja Matijaa (Matiju Korvina) i preteno je zapisana u zemljama bive Austro-Ugarske Monarhije. O kralju Matijau (odnosno Matjau) ee pripovijedaju, prema dosadanjim zapisima, Slovenci nego Hrvati. U Hrvatskoj su se preuzimale slovenske predaje bez naznake izvora, a katkada se ilo i dalje pa su se predaje tumaile kao da se odnose na Matiju Gupca, to nije izvjesno. (Vie u: M. Bokovi-Stulli, Odnos kmeta i feudalca, u: Usmeno pjesnitvo u obzorju knjievnosti, Zagreb 1984., str.151-182.) O glasinama i predajama o pravim i lanim voama u usmenoj povijesti i knjievnosti u Rusiji, gdje su se na njihovoj podlozi pojavljivali i carevi samozvanci, vie u: L. J. Lurje, Oral History und Volksgeschichte u: Bios. Zeitschrift fr Biographieforschung und Oral History, Hagen, 1/1990., str. 9-21. [4] Matija Gubec je bio voa seljake bune u Hrvatskoj 1573. godine. Poslije propasti bune uhien je i pogubljen u Zagrebu. Njegov je lik mnogo i esto tematiziran i u pisanoj (Mirko Bogovi, August enoa) i u usmenoj hrvatskoj knjievnosti (Marks 1994; 1998). [5] O Jelaievu znaenju svjedoe i pjesme iz pisane i usmene knjievnosti o njemu i njemu u ast. A. Mijatovi je pronaao vie od 160 pjesama posveenih banu Jelaiu. U knjizi Ban Jelai donosi 100 zapisa koji obuhvaaju razdoblje od 1844. do 1990. Analiza pjesama bila bi predmetom posebnoga rada. Pjesme i bibliografski podaci o pjesmama koje navodim u sljedeim biljekama iz spomenute su knjige Ban Jelai. [6] Autor pjesme Ustaj bane iz 1906. je B. upanjac; objavljena je u Hrvatskom braniku 1909., br. 46. [7] Pla Hrvata, Mala hrvatska pjesmarica, Zagreb 1897., pj. br. 28. [8] Ustani bane, Hrvatska te zove, vlastiti zapis A. Mijatovia iz Zagorja iz 1963. godine. Ovu sam pjesmu navela itavu, jer je to inaica najpopularnije usmene pjesme o banu Jelaiu. [9]Prijedlog o podizanju spomenika donijelo je Gradsko zastupstvo 1854. godine i u tu svrhu izdvojilo 3000 forinti; na poticaj zagrebakoga upana gradsko je poglavarstvo bilo ovlateno prikupljati dobrovoljne prinose za spomenik. Spomenik je izradio beki umjetnik Anton Dominik Fernkorn, a lijevao ga je eh J. Rhlich. O politikim simbolima u javnom ivotu vie u: M. Azaryahu, Politiki simboli u svakidanjici.Polisistemski pristup istraivanju. Etnoloka tribina 22: 255-267.

Ljiljana Marks: Povijesne osobe u hrvatskim usmenim predajama: izmeu povijesti i mita

10/10

Bewerten