HISTORIOGRAFIJA SLAVONSKIH BANOVACA Jo ni danas nije razjanjeno kada se tono poelo sa kovanjem slavonskih banovaca.

Pojedini istraivai su dali neke termine, kao npr. Ivan Rengjeo koji tvrdi da je to bilo neto prije 1237. , zatim Homan tvrdi na temelju jednog dokumenta da ja to 1255. godina, dok Truhelka na temelju drugog dokumenta tvrdi da je to bilo prije 1256. godine. Ni jedna od ove tri tvrdnje se ne moe ni prihvatiti ni odbaciti. Jedino to sa sigurnou moemo rei je da se ovaj tip novca poeo kovati za vrijeme vladavine hrvatsko- ugarskog kralja Bele IV. ( 1235.- 1270.) Prvi o slavonskim banovcima pie Pavao Ritter Vitezovi u svom djelu Banologia sive de banatu Croatiae, cum Continua banorum chronologia, u poglavlju De Banali Monet . prijevod ovog djela objavljen je u Danici, a preveo ga je i objavio Ljudevit Gaj. U tekstu se spominje kako su u Slavoniji tada bili u upotrebi razliiti novci: banski, korigie, denari i oboli. Meutim, on nije bio upoznat sa slavonskim novcem, on ne razluuje banovce od hrvatskih frizatika, kao niti od ugarskih kraljevskih banovaca. Znaajno je to on pie o buli kralja Andrije II. iz 1217. U kojoj kralj kae da se do toga doba u Slavoniji nije kovao novac, ali da se ni nee, ni on, ni njegovi nasljednici. Smatra da su slavonski banovci kovani samo u Zagrebu. Najstarije tiskano djelo u kojem se pie o slavonskim banovcima je Diastribe in dissertationem historico- criticam de S. Ladislao rege Hungariae tiskanog u Pounu ( jezuit Pray). U njemu se navodi kako banovci nisu bili prihvaeni kao plateno sredstvo u tajerskoj, a donosi i ondanje nazive Slavonskih banovaca: moneta grika, gradeka i banska. Murator i Franciscus Carolus Palma koji nastoje deifrirati sigle na banovcima. Palma navodi i da su se prvi banovci poeli kovati tek za vladavine kralja Karla Roberta I. (1307.- 1342.), no to je kasnije opovrgnuo Baltazar Adam Kreli koji je prvi hrvatski numizmatiar koji banovce nije obraivao samo na osnovi dotadanjih pisanih izvora, negi ih je i sam prouavao. On dri da su banovci kovani u Zagrebu. Matija Petar Katani svojim djelom Denarius banalis postavlja temelje hrvatske nacionalne numizmatike. Izmeu ostalog navodi kako nije dokazano da su maarski kraljevi kovali novac za Slavoniju, ali navodi i da su se banovci poeli kovati za vrijeme kralja Bele IV. zatim govori i o teini banovaca i o njihovoj novanoj stopi. Bavio se i prouavanje kovnica i navodi da su u Slavoniji bile kovnice u Pakracu, Griu, Zagrebu, Virovitici, Sirmiju i Poegi. I konano najznaajnije djelo o banovcima je: SLAVONSKI BANOVCI ire Truhelke. On je sveobuhvatno obradio Slavonske banovce. Tek je on uveo ispravno prikazivanje slavonskih banovaca tvrdei ( ispravno) da je avers ona strana monete gdje je prikazana kuna u trku i natpis MONETA REGIS P SCLAVONIA. Ovo djelo se sastoji od 9 poglavlja u kojima se pie o: podruju na kojem su banovci po zakonu vrijedili, banovima koji su ih kovali, novanim vrijednostima, heraldikim motivima i legendama na banovcima, o siglama, o teini i kakvoi srebra u banovcima, itd. Truhelka banovce dijeli na tri vrste: 1. Banovci kovani od vladavine kralja Bele IV. do novane reforme kralja Karla Roberta

(1325. godine), 2. Slavonski banovci kovani poslije novane reforme kralja Karla I., i 3. Banovci kovani na poetku vladavine kralja Ljudevita Velikog (poslije 1342. godine), a tim trima vrstama dodaje i banovce s natpisom bez smisla, - obole anuvinskog doba, bagatine i banovce kovane u ugarskim kovnicama po uzoru na slavonske banovce. Njegovo djelo se smatra temeljem prouavanja o slavonskim banovcima. Ivan Rengjeo u svom djelu Poetak kovanja slavonskih banovaca tvrdi da su banovci sa siglama dvije krunice, koji su u literaturi poznati kao imaitacije slavonskih banovaca kovani za banovanja Nikole Omodijeva. Za svaki tip su dani opisi legendi, siga i grbovnih znakova. Ovo djelo je dosada najbolji struno- znanstveni katalog srednjovijekovnog hrvatskog novca. U novije vrijeme poznati numizmatiari koji se bave ovom temom su: Mimica, Dolenec, Borna, i drugi. S druge pak strane imamo maarske numizmatiare kao to su Szekely, Weszerle, Romer, Homan, Nagy i drugi koji veinom smatraju da su slavonski banovci kraljevski provincijalni novac i da je avers zapravo on strana monete gdje se nalazi prikaz patrijarhalnog kria. Najnovije i najbolje maarsko djelo o slavonskim banovcima napisao je Szekely pod naslovom Kovanje novaca slavonskih banova koje se moe staviti uz bok Truhelkina djela.