URkOvi,

STiPE
Klasna reprodukcija i kapitalistika drava

Reprodukcija proleterskog stanja i zavisnost o tritu

K
URkOvi, STiPE
Klasna reprodukcija i kapitalistika drava

apitalistiki nain proizvodnje za kljuni uvjet mogunosti ima postojanje specifine vrste robe radnu snagu. Kruni tok kapitala podrazumijeva metamorfozu poetnog novanog kapitala u sredstva za proizvodnju i radnu snagu. Da bi se njihovo spajanje u procesu proizvodnje realiziralo pod uvjetima i kontrolom kapitala, nuno je da su oni prethodno razdvojeni. Epohalni znaaj prvobitne akumulacije ne iscrpljuje se u injenici nasilnog prisvajanja zemlje i koncentraciji vlasnitva nad njom. Nusprodukt tog procesa bio je stvaranje populacije bez sredstava za vlastitu reprodukciju. I povijesno i strukturno, potonji aspekt prvobitne akumulacije proizveo je dalekosenije posljedice po razvoj proizvodnih i ukupnih drutvenih odnosa od bilo koje politike revolucije. Svaka povijest modernosti koja negira ili zanemaruje centralnost i historijski znaaj stvaranja i kontinuirane reprodukcije te populacije, osuena je na eksplanatornu jalovost. Povijest modernosti koja ne bi ujedno bila povijest odnosa kapitala i rada, u najboljem sluaju je povijest njezinih epifenomena. Pretvaranje ljudskih proizvodnih kapaciteta u robu koja se prodaje na tritu u srcu je revolucije drutvenih odnosa koja odreuje temeljne odnose drutava u kojima i danas ivimo. Epohalni znaaj i dramatinost njezinih uinaka nitko nije jezgrovitije opisao od Marxa, najsistematinijeg kritiara drutvenih odnosa kojeg je ta revolucija proizvela:
Buroazija ne moe postojati, a da neprestano ne revolucionira instrumente proizvodnje, dakle proizvodne odnose, pa dakle i cjelokupne drutvene odnose. Svim ranijim industrijskim klasama, naprotiv, uvjet opstanka bilo je nepromijenjeno zadravanje starog naina proizvodnje. Stalno revolucioniranje proizvodnje, neprekidno potresanje svih drutvenih stanja, vjena nesigurnost i kretanje izdvajaju i odlikuju buroasku epohu od svih ranijih. U njoj se rastvaraju svi vrsti, zahrali odnosi zajedno sa starinskim predodbama i nazorima koji ih prate, dok svi novostvoreni zastarijevaju i prije nego to stignu okotati. Sve to je vrsto i postojano pretvara se u dim, sve to je sveto biva oskvrnavljeno i ljudi su naposljetku prisiljeni da

70

na svoje meusobne odnose pogledaju trezvenim oima.01

Dinamizam i potreba neprestanog revolucioniranja drutvenih odnosa koje Marx ovdje opisuje proizlaze iz potreb njihova podvrgavanja i prilagodbi imperativu profitnog motiva i zahtjevima akumulacije. Kapitalistiki nain proizvodnje je, za razliku od svih ranijih naina proizvodnje, inherentno ekspanzivan. To otkriva ve analiza ope formule kapitala na visokom stupnju apstrakcije. Formula novac roba novac' (N R N') ne predstavlja samo opu formulu kapitala, nego otkriva i njegov inherentno ekspanzivni karakter02: koliina novca na kraju ciklusa (N') kvantitativno je vea od koliine novca na njegovu poetku (N). Izvor te kvantitativne razlike je ivi rad neposrednih proizvoaa. Ona je novani izraz razlike izmeu vrijednosti koju radnici stvaraju u radnom procesu i vrijednosti njihove radne snage, izraene u nadnici. Povijesna ekspanzija kapitalistikog naina proizvodnje nautrb ranijih naina proizvodnje sa sobom donosi dalekoseno revolucioniranje drutvenih odnosa koje Marx u Manifestu opisuje, no ti procesi neprestane promjene gravitiraju oko stabilne, konstitutivne invarijante kontinuirane reprodukcije odnosa kapitala i rada, tj. kontinuirane reprodukcije klase kapitalista na jednoj i klase najamnih radnika na drugoj strani. Analiza povijesnih i drutvenih procesa koja tu fundamentalnu konstantu gubi iz vida ili podcjenuje njezinu centralnost za razumijevanje kapitalistikih drutava, precijenit e znaaj diskontinuiteta i brkati historijske rekonfiguracije drutvenih odnosa oko te osi s epohalnim cezurama ili raskidima s njom. Izgubit e ne samo klju za analizu faktora koji bitno strukturiraju oblik i razmjere drutvenih promjena koje analitiki eli zahvatiti, nego i temeljni kriterij za kritiko propitivanje plauzibilnosti narativa koji ih legitimiraju. Karl Polanyi je trite rada proglasio najmonijom od svih modernih institucija03, s dobrim razlogom. Tek analiza problematike komodifikacije radne snage i trita rada otkriva pune implikacije liberalnih i neoliberalnih teorijskih apologija tritu. Trite rada je ona institucija u kojoj se graanske i vlasnike slobode radnika otkrivaju kao formalni oblici njegove realne neslobode. Nijema ekonomska prinuda prisiljava radnike na prodaju njihove radne snage kapitalu i podvrgavanje njegovim diktatima.04. Kapital, s druge strane, bez najamnog rada ne

moe djelovati kao kapital. Novac koji na tritu ne nalazi najamni rad kao robu ponuenu na prodaju, nikad se nee realizirati kao kapital05, ma kolika bila potencijalna poduzetnika ingenioznost njegova vlasnika. Taj uvid otkriva puni znaaj Marxova odreenja kapitala kao drutvenog odnosa (a ne tek odreene kvantitete novca i proizvodnih sredstava). Ujedno otkriva i prirodu tog drutvenog odnosa kao odnosa uzajamne strukturne ovisnosti kapitala i rada. Iza retorike fasade apologetskih teorija koje trine odnose vide kao rezultat zbroja slobodnih interakcija slobodnih pojedinaca, stoje strukturna zavisnost i prinuda. Samo trite se pritom otkriva kao instanca prijenosa strukturnih imperativa inherentnih kapitalistikom nainu proizvodnje i scena njihove realizacije: Trita razliitih oblika postojala su tijekom cjelokupne zabiljeene povijesti, a nedvojbeno i prije toga. Ljudi su razmjenjivali i prodavali viak vlastitih proizvoda na mnoge razliite naine i u mnoge razliite svrhe. No trite u kapitalizmu ima distinktivnu funkciju bez presedana. Gotovo sve to se u kapitalistikom drutvu proizvodi, proizvodi se kao roba za trite. No, ak i fundamentalnije od toga, i kapital i rad u potpunosti ovise o tritu za osiguranje osnovnih uvjeta vlastite reprodukcije. Kao to radnici ovise o tritu da bi prodali svoju radnu snagu, tako i kapitalisti ovise o njemu za kupnju radne snage i sredstava za proizvodnju, ali i za realizaciju svojih profita prodajom dobara i usluga koje radnici proizvode. Ta ovisnost tritu osigurava ulogu u kapitalistikim drutvima bez presedana, ne samo kao jednostavnom mehanizmu razmjene ili distribucije, nego kao kljunoj determinanti i regulatoru drutvene reprodukcije. Uspon trita kao determinante drutvene reprodukcije pretpostavljao je njegov prodor u proizvodnju osnovne ivotne potreptine: hrane.06 Historijsko upuivanje Ellen Meiksins Wood na centralnost komodifikacije proizvodnje hrane i zadovoljenje prehrambenih potreba putem trita (koje se mora proiriti i na zadovoljenje ostalih egzistencijalnih potreba) upuuje na temeljnu asimetriju moi unutar odnosa uzajamne ovisnosti kapitala i rada. Radnik je, u pravilu, s gledita potrebe vlastite reprodukcije ovisniji o kapitalu, nego kapitalist o njemu. Kapitalist koji ne nalazi radne snage na tritu rada, nee se moi reproducirati kao kapitalist, ali to u pravilu ne dovodi u pitanje njegovu bioloku reprodukciju: novac kojim raspolae

01 Marx, K, Engels, F. (1998). Komunistiki manifest. Zagreb: Arkzin, str. 89-90. 02 Za Marxov detaljan prikaz problematike proirene reprodukcije vidi: Marx, K. (1974). Kapital I. Beograd: Prosveta, str. 511540. 03 Polanyi, K. (1999). Velika Preobrazba: Politiki i ekonomski izvori naeg vremena. Zagreb: Jesenski i Turk, str.107. 04 Neposredni proizvoa koji bi raspolagao sredstvima za proizvodnju, na tritu bi prodavao proizvode svoga rada, ne vlastitu radnu sposobnost kao robu ne bi bio najamni radnik. Pitanje je, dakako, bi li u razvijenom kapitalizmu mogao konkurirati s produktivnou kapitalistikih proizvoaa. Historijski gledano, meutim, konkurencija s kapitalistikim proizvoaima postaje sve naglaeniji faktor guranja samostalnih proizvoaa u klasu najamnih radnika tek kada je kapitalistiki nain proizvodnje postao toliko rasprostranjen da odreuje normu produktivnosti. Marx je drutveno dinamini karakter te norme izrazio konceptom drutveno potrebnog radnog vremena. U uspostavljenom kapitalistikom nainu proizvodnje, ono postaje mehanizam eksproprijacije nekonkurentnih samostalnih proizvoaa. Konkurentski pritisak koji se prenosi mehanizmima trita tako u tendenciji predstavlja nastavak procesa inauguriranog procesom prvobitne akumulacije. Nasilje koje je pratilo taj proces sada poprima prije svega oblik nijeme ekonomske prinude. No, uinak je isti: razdvajanje sve veeg broja populacije od sredstava za proizvodnju i njihovo pretvaranje u najamne radnike s jedne, i koncentracija vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju na strani kapitala s druge strane. Za prikaz historijske geneze kapitalistikog naina proizvodnje kao agrarnog kapitalizma u Engleskoj vidi: Aston, T.H. i Philpin, C.H.E. (ur.) (1985). The Brenner Debate, Agrarian Class Structure and Economic

71

URkOvi, STiPE
Klasna reprodukcija i kapitalistika drava

UP&UNderGroUNd
Proljee 2012.

omoguit e mu zadovoljenje reproduktivnih potreba. Radnik e biti bitno ranije prisiljen na povratak na trite rada. Ekonomska zavisnost za njega je bitno neposrednije i egzistencijalna zavisnost, nego to je to za kapitalista. Ovisnost njegove egzistencije o tritu kao posredniku zadovoljenja vlastitih potreba tako vri i disciplinsku i potencijalno ideoloku funkciju, u mjeri u kojoj pozicija ovisnosti o kapitalu za radnika vodi u percepciju kapitala kao izvora sredstava njegove vlastite egzistencije, i to u dvostrukom smislu: kao izvora nadnica i izvora roba koje kupuje.07 Ovisnost radnika o kapitalu za vlastitu reprodukciju je sine qua non kapitalistikog naina proizvodnje. Ona predstavlja temeljnu znaajku proleterskog stanja. Logika reprodukcije kapitalistikog naina proizvodnje zahtijeva da dovoljno velik dio stanovnitva ostaje u tom stanju (ili bude svjee gurnut u njega), ovisno o (u odreenom povijesnom trenutku datim) potrebama akumulacije. Ni historijske promjene u klasnoj kompoziciji drutvenih formacija utemeljenih na kapitalistikom nainu proizvodnje, ni promjene vaeeg historijskog standarda reprodukcije radne snage tu fundamentalnu injenicu ne dovode u pitanje. Tamo gdje bi se to ipak dogodilo, bila bi ugroena sama reprodukcija kapitalistikog naina proizvodnje. Reprodukcija kapitala kao drutvenog odnosa ne znai nita drugo nego reprodukciju klase kapitalista i klase najamnih radnika, u odnosu uzajamne zavisnosti koji smo opisali. Taj temeljni uvid, iji znaaj esto izmie ne-marksistikim klasnim teorijama, objanjava status kapitala i proletarijata kao fundamentalnih, konstitutivnih klasa u kapitalistikom nainu proizvodnje, neovisno o postojanju i demografskom opsegu drugih klasa. Samimo ukratko dosadanji tok izlaganja. Nasilno razdvajanje velikih dijelova stanovnitva od sredstava za proizvodnju bio je uvjet mogunosti uspostave kapitalistikog naina proizvodnje. No, ono ne predstavlja samo konstitutivan moment njegove historijske inauguracije, nego se uvijek iznova reproducira ujedno kao strukturni uvjet i rezultat reprodukcije kapitalistikog naina proizvodnje. Reprodukcija stanovnitva ije ga potrebe samoreprodukcije veu u odnos zavisnosti o kapitalu i prisiljavaju ga da mu se, uvijek iznova, prodaje kao roba na tritu nerazdvojan je aspekt svakog kapitalistikog drutva.

Uloga drave u reprodukciji kapitalistikog naina proizvodnje

Utvrivanje strukturne nunosti kontinuirane reprodukcije klase najamnih radnika za kapitalistiki nain proizvodnje nuan je aspekt analize sistemskih invarijanti koje ga odreuju kao sustav. To, meutim, ne znai da je dostatan za razumijevanje konkretnih modusa regulacije te reprodukcije u povijesno konkretnim kapitalistikim drutvima. ak i ako se zadrimo na vioj razini apstrakcije, uvid o sistemskoj centralnosti trita kao regulatora drutvene reprodukcije u kapitalizmu i dalje ostavlja otvoreno pitanje o uvjetima mogunosti i mehanizmima reprodukcije samih trita. Trina razmjena pretpostavlja vlasnika prava nad robom koja se na njemu razmjenjuje. Privatno vlasnitvo je po svojoj definiciji ekskluzivno, ono iskljuuje nevlasnike. Koritenje privatnog vlasnitva uvjetovano je voljom vlasnika i njegovim pristankom. Da bi se taj inherentno ekskluzivni karakter privatnog vlasnitva drutveno realizirao, potrebne su institucije i mehanizmi koji e ga kanonizirati i efektivno jamiti, to ukljuuje i upotrebu sile u njegovu obranu.08 Tek ako su ti uvjeti zadovoljeni, postaju mogui poopenje i stabilnost trinih odnosa i njihova drutveno-regulativna efikasnost po kapitalistikim principima. Da bi trite i ugovorni odnosi koji se preko njega realiziraju zadobili i zadrali centralni znaaj regulatora drutvene reprodukcije koji im u kapitalizmu pripada, potrebna je dakle instanca koja e stajati iznad njih i osigurati uvjete njihove uspjene reprodukcije. Iz toga proizlazi da:
Kao puka 'trina ekonomija' kapitalizam ne bi mogao postojati. Njegova unutarnja proturjeja zahtijevaju djelovanje koje e biti usmjereno na materijalni opstanak, poredak i odranje drutva u cjelini, i koje stoga mora stajati izvan neposrednog procesa oplodnje kapitala. To je mogue samo na onaj nain na koji je politiko zajednitvo [Gemeinschaftlichkeit] kapitalistikog drutva jedino mogue: posredstvom drave. 'Trite' i 'drava' stoga nisu opreke, nego nerazdvojivo upueni jedno na drugo. Drava kao aparat sile jamenjem privatnog vlasnitva i pravnih odnosa koji na njemu poivaju tek omoguuje postojanje trita. Drava mora neprestano intervenirati u trine procese da bi osigurala njihovu funkcional-

05

06 07

08

Development in Pre-Industrial Europe, Cambridge: Cambridge University Press; te Meiksins Wood, E. (2002). The Origin of Capitalism: A Longer View. London: Verso. Marx: da bi svoj novac pretvorio u kapital, mora vlasnik novca da zatekne na robnom tritu slobodnog radnika, slobodnog u dvostrukom smislu: da kao slobodna linost raspolae svojom radnom snagom kao svojom robom, a da, s druge strane, nema na prodaju drugih roba, da je lien svega, da je slobodan od svih stvari potrebnih za realizovanje svoje radne snage. (ibid.:156). Meiksins Wood, E. (ibid.: 96-97.) Za eksplikaciju tih momenata kroz sistematsku elaboraciju problematike kapitala kao posrednika drutvenog rada i njegovih proizvoda, vidi: Lebowitz, M. (2003). Beyond Capital: Marx's Political Economy of the Working Class. New York: Palgrave Macmillan, posebno str. 87-100. Za elaboraciju uske veze izmeu ekskluzivnog karaktera privatnog vlasnitva i problematike sile, vidi: Colin Barker, C. (2009). Value, force, many states and other problems; izlaganje odrano na konferenciji Historical Materialism u studenom 2009. URL: https://sites.google. com/site/colinbarkersite/7--publications-and-papers-2006-

Karl Marx

72

nost. Istovremeno, meutim, u svojim [materijalnim] temeljima ostaje ovisna o uspjehu trino reguliranog procesa kapitalistike valorizacije.09

Ovi uvidi omoguuju da se na pitanje u kojoj mjeri drava u kapitalistikim drutvima predstavlja i funkcionalno kapitalistiku dravu? ve na ovoj razini apstrakcije prui preliminarni odgovor. U mjeri u kojoj funkcionira kao efektivni jamac vlasnikih prava u uspostavljenom kapitalizmu, drava de facto jami i za reprodukciju fundamentalnih klasa na kojima kapitalistiki nain proizvodnje poiva: kapitalu jami vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, radnicima vlasnitvo nad njihovom radnom snagom. Reprodukcija kapitalistikih vlasnikih odnosa tako znai i reprodukciju klase najamnih radnika kao klase bez vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju. U tom smislu, i neovisno o eventualnoj svjesnoj klasnoj pristranosti ili direktnoj instrumentalnoj podinjenosti dravnih aparata neposrednim interesima razliitih grupacija kapitalista, drava u kapitalizmu nuno poprima karakter klasne drave. Klasna neutralnost pravnog sustava, univerzalna zatita vlasnikih prava svih pripadnika svih klasa, predstavljaju efektivno jamstvo reprodukcije klasnih odnosa na kojima kapitalistiki nain proizvodnje poiva.10 Tek na toj osnovi zakoni trita mogu uinkovito djelovati kao regulator drutvenih odnosa i mehanizam putem kojega se najamni rad vee u odnos zavisnosti o kapitalu. Ve letimian pogled na drave u povijesno konkretnim kapitalistikim drutvima otkriva, meutim, da se uloga drave u njima nipoto ne ograniava na jamenje vlasnikih prava. No, bilo bi u istoj mjeri uzaludno i teorijski pogreno cijeli dijapazon aktivnosti i institucija koje su drave u razliitim kapitalistikim drutvima razvile pokuati na historijski apstraktnoj razini logiki izvesti iz temeljnih odnosa koji karakteriziraju kapitalistiki nain proizvodnje. Jamenje i zatita vlasnitva predstavljaju strukturnu invarijantu i konstitutivni uvjet mogunosti svakog kapitalistikog drutva koje drava mora osigurati. Time smo, meutim, identificirali tek strukturno nuan, ali povijesno nedostatan uvjet reprodukcije kapitalistikog naina proizvodnje. Druge uvjete, njihov utjecaj na formaciju funkcija drave, razvoj njezinih institucija i modusa djelovanja u nekom povijesno konkretnom kapitalistikom

drutvu mogue je adekvatno odrediti i objasniti samo isto takvom, historijski konkretnom, analizom. Analitiko polazite pritom moraju prije svega biti sam povijesni proces akumulacije kapitala i njegov odnos prema potrebama drutvene reprodukcije u cjelini, s posebnim teitem na uvjetima reprodukcije radne snage. Odreenje tih momenata, meutim, nije mogue bez integracije pitanja o konstelaciji klasnih snaga u analizu, to onda nuno ukljuuje i pitanje politikih i ideolokih faktora. Materijalni standard reprodukcije radne snage nije isti u svim kapitalistikim drutvima, niti drave u svima njima preuzimaju isti set funkcija. Uloga drave u drutvenoj reprodukciji, raspon i kvaliteta upotrebnih vrijednosti koje osigurava irokim slojevima stanovnitva mimo trinih mehanizama alokacije i njihove inherentne ekskluzivnosti (trite ne posluuje one bez platene moi!), i povijesno i geografski pokazuje dramatine razlike. Materijalistika analiza uzroka tih varijacija mora zapoeti s pitanjem razvijenosti proizvodnih snaga, njihovim stupnjem produktivnosti. Rast proizvodnih snaga zasigurno nije monokauzalna pogonska sila povijesnog razvoja koja ga linearnom putanjom gura u unaprijed zacrtanom smjeru. No, bilo bi teorijski pogreno tretirati svijest o granicama eksplanatornog dometa nekog faktora kao dokaz njegove definitivne eksplanatorne ispraznosti. Stupanj produktivnosti proizvodnih snaga ne moramo uzdignuti do statusa univerzalnog i dostatnog kriterija za prognozu budueg razvoja ljudske povijesti da bismo utvrdili njegovu nedvosmislenu centralnost za razumijevanje dosadanje povijesti kapitalizma. Bez rasta produktivnosti ne bi bila mogua proizvodnja relativnog vika vrijednosti.11 Bez koncepta relativnog vika vrijednosti postaje teorijski nemogue objasniti mogunost istovremenog rasta stope eksploatacije i materijalnog standarda reprodukcije radne snage.12 Bez adekvatnog razumijevanja uvjeta mogunosti tog istovremenog rasta, materijalna osnova fordizma kao reima akumulacije ostaje teorijska misterija. No, upravo kriza fordizma historijski zorno ilustrira da razvoj produktivnosti sredstava za proizvodnju u kapitalizmu nije sam sebi svrha. On ostaje podreen teleologiji profitnog motiva i u njemu nalazi svoj jedini kriterij racionalnosti. Neovisno o materijalnoj produktivnosti nekog poduzea ili industrijskog sektora, i neovisno o njihovu znaaju za drutvenu reprodukciju u

09 Hirsch, J. (2005). Materialistische Staatstheorie: Transformationsprozesse des kapitalistischen Staatensystems. Hamburg: VSAVerlag, str. 28. Kada govori o materijalnoj ovisnosti drave o uspjehu oplodnje kapitala, Hirsch prije svega misli na ovisnost reprodukcije dravnih aparata o poreznim prihodima, koji u pravilu rastu i padaju s konjunkturama ukupne ekonomske aktivnosti. Dravu u kapitalistikom drutvu tako i neposredni materijalni interesi njezine reprodukcije veu uz uspjeh kapitalistike akumulacije. Unutarnje proturjenosti o kojima Hirsch govori na poetku citata obuhvaaju i endogeno krizne tendencije i inherentno klasno antagonistini karakter kapitalistikih drutava, u kojima potencijalno prijeti politika mobilizacija opasnih klasa, iji prekarni uvjeti reprodukcije mogu rezultirati osporavanjem vlasnikih odnosa na kojima kapitalistiki nain proizvodnje poiva. 10 Ovdje se oslanjam na neke analitike uvide tzv. Staatsableitungsdebatte (grubo prevedeno, rasprave o derivaciji drave, ili, na engleskom state derivation debate) koja se meu marksistikim teoretiarima u Njemakoj vodila 1970-ih. Prikaz esto i barokno kompleksnog toka te rasprave moe se nai u ve citiranoj monografiji Joachima Hirscha. Za alternativne prikaze vidi npr.: John Kannankulam, J. (2009). Zur westdeutschen Staatsableitungsdebatte der siebziger Jahre. Hintergrnde, Positionen, Kritiken. U: Staatsfragen: Einfhrung in die materialistische Staatskritik, Bremen: Associazione delle talpe/ Rosa Luxemburg Initiative Bremen, str. 42-57, dostupno na URL: http://www.rosalux.de/ fileadmin/rls_uploads/pdfs/rlspapers_Staatsfragen_0911t.pdf. (gotovo svi prilozi u ovom zborniku predstavljaju zanimljive doprinose raspravama o materijalistikoj teoriji drave); te: Altvater, E., Hoffmann, J. (1990). The West German State Deriva-

73

URkOvi, STiPE
Klasna reprodukcija i kapitalistika drava

UP&UNderGroUNd
Proljee 2012.

cjelini, s gledita kapitala proizvodne aktivnosti prestaju biti racionalne onoga trenutka kada prestanu proizvoditi zadovoljavajue profite. U kapitalistikom nainu proizvodnje proizvodnja profita ima primat nad materijalnom proizvodnjom, proizvodnja dobara i usluga puko je sredstvo u procesu valorizacije kapitala. Tu temeljnu lekciju su ve na samome poetku restauracije kapitalizma bile prisiljene apsolvirati i sve tranzicijske zemlje istone Europe u kojima su s materijalnog gledita proizvodno savreno funkcionalni pogoni i cijele industrijske grane ugaene na temelju njihove navodno nedostatne efikasnosti. Kriterij za njezino utvrivanje nije bilo pitanje zadovoljavajue opskrbe stanovnitva dobrima potrebnim za njihovu reprodukciju, nego procjena profita koje su bili u stanju proizvesti. Kada potrebe drutvene reprodukcije i profitabilnost kapitala dospiju u otvorenu kontradikciju, rezultat je ili kriza akumulacije ili kriza drutvene reprodukcije, ovisno o odnosu klasnih snaga i stupnju njihove mobilizacije.13

Neoliberalizam i stupanj proletarizacije

Stagflacijska kriza 1970-ih oznaila je kraj u ukupnoj povijesti kapitalizma iznimnog perioda kontinuirano visokih profitnih stopa poslije Drugoga svjetskog rata u razvijenim kapitalistikim zemljama. Time je i spremnost kapitala na prihvaanje kontinuiranog rasta realnih nadnica ostala bez ekonomske osnove na kojoj je poivala. To ne znai da uspostava historijski iznimnog poboljanja standarda reprodukcije radnitva, znaajan dio kojega je doao u obliku socijalnih usluga koje je pruala drava, prije toga nije nailazila na otpor kapitala. No, visina profitnih stopa znaila je da ti ustupci nisu ugroavali uspjenu valorizaciju kapitala. Pored toga, i prividni porazi na razini neposrednih i kratkoronih interesa, u cjelini gledano, na srednji su rok doprinijeli akumulaciji poveanjem ukupne potranje i stvaranjem novih trita i polja ulaganja. Padom profitne stope, i ti aranmani su dospjeli u duboku krizu. Rijeena je sustavnim pritiskom na nadnice, radnika prava, socijalnu dravu i institucije organiziranog radnitva. Meu vane aspekte tih strukturnih reformi, s ciljem ponovnog podizanja profitne stope, treba ubrojiti i pad stope akumulacije u proizvodnom sektoru i bijeg kapitala na

liberalizirana financijska trita, te sukcesivne valove privatizacije. Oba su procesa imala dalekosene uinke na uvjete reprodukcije najamnog rada. Financijalizacija je podrazumijevala i progresivno zaduivanje radnitva i inflaciju cijene imovine. S gledita reprodukcije radnitva, posebnu teinu ima rast cijene stambenog prostora. Ekspanzija kredita vodila je u inflaciju cijene stambenog prostora, rast cijene stambenog prostora stvarao je povratno potrebu za njegovim kreditnim financiranjem. Privatizacija irokog raspona dobara i usluga koje je prije pruala drava u pravilu znai i rast cijena, to u uvjetima stagnirajuih ili padajuih nadnica predstavlja potencijalno dodatni izvor potranje za kreditima. Na fundamentalnijoj razini, meutim, komodifikacija upotrebnih vrijednosti, njihovo vezivanje uz robni oblik, znai da raste i uloga trita kao regulatora njihove proizvodnje i konzumacije. To podrazumijeva i vei stupanj zavisnosti najamnog rada o kapitalu i kao izvoru nadnica i kao izvoru sredstava za potronju potrebnih za njegovu egzistencijalnu reprodukciju. Ako to uzmemo kao polazite za mapiranje historijskog razvoja uvjeta reprodukcije najamnog rada, dolazimo do zakljuka da je neoliberalizam, u mjeri u kojoj ih vee u odnos neposrednije egzistencijalne zavisnosti o kapitalu, period naglaenog rasta stupnja proletarizacije irokih slojeva stanovnitva. Historijski novum pritom predstavlja nikad prije zabiljeeni stupanj osobne zaduenosti. Iako nema sumnje da ti procesi, u kombinaciji s kroninom visokim stopama nezaposlenosti i prekarizacije radnih odnosa, koji takoer karakteriziraju neoliberalni period, pojaavaju neposredni disciplinski pritisak na najamni rad, na dui rok predstavljaju potencijalne izvore prijetnje po reprodukciju kapitalistikih drutvenih odnosa. Kriza egzistencijalne i drutvene reprodukcije nosi sa sobom i rizik njezine mutacije u krizu politike legitimacije postojeih drutvenih odnosa.

*
Strategijski zadatak koji stoji pred svakom kapitalistikom dravom je da osigura socijalnu koheziju bar u mjeri koja e jamiti reprodukciju samog kapitalistikog naina proizvodnje. Za taj zadatak na raspolaganju joj stoje tri temeljne taktike varijante koje, meutim, moe na razliite naine kombinirati u sloenije taktike mode-

tion Debate: The Relation betweeen Economy and Politics as a Problem of Marxist State Theory. Social Text, 24:134-155. Za anglofone rasprave, voene dijelom i pod utjecajem njemakih, vidi: Simon Clarke (ur.) (1991). The State Debate. New York: Palgrave. Relevantni su i radovi iz broja 43-1 (2011) asopisa Antipode, posveenog problematici internacionalizacije drave, preteno s radovima njemakih autora. 11 Za Marxovu elaboraciju koncepata apsolutnog i relativnog vika vrijednosti, vidi: Kapital I, str. 447-469. Michael Lebowitz u Beyond Capital sistematino elaborira dalekosene konzekvence Marxova tretiranja problematike relativnog vika vrijednosti pod logikom argumentacijskog slijeda motiviranom pretpostavkom o konstantnosti kvantitete sredstava za potronju koja ulaze u reprodukciju radne snage. Njegova kritika revizija tretmana problematike relativnog vika vrijednosti u prvom tomu Kapitala na temelju rekonstrukcije predvienog, a nikad napisanog toma o najamnom radu predstavlja vanu intervenciju u suvremene marksistike rasprave. 12 I mehanicistiki naivno formulirane teze o nunosti apsolutne imizeracije i brzopleta opovrgavanja Marxa na temelju njihova odbacivanja kao teorijsko ishodite dijele nerazumijevanje koncepta relativnog vika vrijednosti i njegovih punih teorijskih i historijskih konzekvenci. 13 To ilustrira i dosadanji rasplet krize eurozone. Pod prijetnjom kolapsa europskog bankarskog sustava u sluaju lananih dravnih bankrota, europske vlasti su, ini se, financijsku krizu odluile rijeiti tako da ju instrumentima politike tednje pretvore u krizu poopene drutvene reprodukcije.

74

le: 1) teitem na socijalnoj integraciji kroz zadovoljenje dijela aspiracija radnike klase (model drave blagostanja); 2) teitem na represivnom aparata kao sredstvu pacifikacije opasnih klasa (razliiti oblici autoritarizma); i 3) teitem na ideolokoj integraciji (prije svega: nacionalizmi i rasizmi razliitih oblika koji klasni antagonizam zaklanjaju i neutraliziraju mobilizacijom narativa o grupnoj homogenosti i homogenosti njezinih interesa). Kao ope pravilo pritom moemo istaknuti: to je manja uloga prvog instrumenta (socijalne integracije), to e u tendenciji vei naglasak pasti na preostala dva. U doba sve otrijeg napada na institucije na kojima je taktika varijanta prvog scenarija poivala, slika budunosti poprima mrane obrise. No, u povijesnim procesima nema mehanikih kauzalnosti. I sistemski inherentne tendencije se moraju realizirati i potvrditi u borbi s protu-tendencijama. Ako je kapitalistika drava nuna za reprodukciju kapitalistikog naina proizvodnje, to ju ujedno ini i prizoritem borbe za njegovo osporavanje. Mnoge od njezinih institucija koje su danas mete neoliberalnog napada, ne bi ni postojale da ni-

je bilo organiziranih snaga koje su se borile protiv jednoznane i neposredne funkcionalizacije drave kao instrumenta interesa kapitala. Institucije socijalne drave su historijski rezultat borbe u kojima je kapitalistika drava bila prisiljena preuzeti mandat aktivne skrbi o reprodukciji radnikih klasa na materijalnom nivou koji je danas u koliziji s potrebama valorizacije kapitala. Val rekomodifikacije njezinih usluga i funkcija signal je neodrivosti tog historijskog aranmana s gledita procesa valorizacije. Za radnike klase to znai da su institucionalni okvir i instrumenti borbe protiv diktata kapitala uvelike ve odreeni, i one e biti prisiljene pronai naine da se njima poslue za postizanje vlastitih interesa. Prepustiti ih drugoj strani bez borbe znailo bi kapitulaciju pred perspektivom dugotrajne degradacije uvjeta njihove egzistencijalne reprodukcije. Obrana institucija socijalne drave pritom ne moe biti cilj sam po sebi. Ona je tek nuan korak na bitno duem i sloenijem putu. Prvi zadatak je dekomodifikacija to ireg raspona upotrebnih vrijednosti nunih za reprodukciju irokih slojeva stanovnitva. Svi sljedei ovisit e o stupnju uspjeha ili neuspjeha u postizanju ovog prvog.

75

URkOvi, STiPE
Klasna reprodukcija i kapitalistika drava

UP&UNderGroUNd
Proljee 2012.