EMILE DURKHEIM

Drutveno-povijesni kontekst - epohalno: Francuska revoucija (1789.) - nacionalno: ratni poraz Francuske (1871.) - trajna socijalna kriza, vea socijalna nejednakost, odgojni sustav pod utjecajem konzervativne katolike crkve Djela: O podjeli drutvenog rada 1893. 1. faza D. pogleda na drutvo Pravila socioloke metode 1895. Studija o samoubojstvu 1897.

glavni cilj D. sociologije bio je znanstveno objasniti kako fukcionira moderno drutvo; elio je soc. osloboditi filozofije i utemeljiti je na istraivakim metodama empirijske znanosti; u centru D. pozornosti nalazi se pojam anomiije jer su ga zanimale patoloke promjene u modernom drutvu

Prije Durkheima: - postojale su dvije teorijske koncepcije o podjeli rada: o Adam Smith instinkt za razmjenom je priroen ovjeku o analogija drutva sa biolokim organizmom D. nije bio sklon organicizmu jer je smatrao da drutvo nije prirodna stvar, nego je organizam sam po sebi priroda sui generis Tipovi solidarnosti 1. mehanika solidarnost solidarnost iz slinosti o obanjava se principom isto s istim o nastaje kao posljedica injenice da izvjestan broj stanja svijesti isti svim lanovima istog drutva o povezuje pojedinca i drutvo bez posredovanja o drutvo koektivni tip, skup vie ili manje organiziranih vjerovanja i osjeaja zajednikih svim lanovima grupe o razvijanjem solidarnosti nestaje individualna osobnost, ovjek postaje kolektivno bie 2. organska solidarnost solidarnost iz podjele rada o objanjava se funkcionalnom diferencijacijom o pojedinac ovisi o drutvu jer ovisi o dijelovima koji ine drutvo

o drutvo: solidarni tip, sustav razliitih i posebnih funkcija koje sjedinjuju odreeni odnosi o podrazumijeva se da je pojedinac razliit od ostalih i da ima podruje svog djelovanja o kolektivna svijet ostavlja jedan dio individualne svijesti nepokrivenim drutveni ivot potjee iz slinosti svijeti (individua se zbog nedostatka svoje vlastite osobnosti ukapa u kolektivni tip) i podjele rada (individua ima svoju osobnost ali ovisi o drutvu)

Podjela rada: u podjeli drutvenog rada kolektvna (zajednika) svijest postoji neovisno o pojedinanoj svijesti, ali ona nije cjelokupna drutvena svijest (skup vjerovanja i osjeaja koji su zajedniki prosjeku lanova istog drutva) uzrok podjele rada treba traiti u izvjesnim promjena drutvene sredine; podjela rada napreduje ako segmentni sustav nestaje; porast podjele rada je posljedica injenice da se drutveni segmenti gube podjela rada nee biti dovoljna po injenici da se svakome da njegova zadaa, nego im se mora dati zadaa koja im odgovara podjela rada stvara solidarnost ako je spontana do poveanja podjele rada dolazi zbog toga to drutveni segmenti gube na individualnosti; drutveni ivot se proiruje umjesto da se koncentrira u mnotvu odvojenih dijelova; to vie pojedinaca dolazi u kontakt nastaje sve vea podjela rada na podjelu rada istovremenu utjeu i drutveni obujam (vei broj pojedinaca) i gustoa (blie veze pojedinaca) 3 tipa neuspjeha podjele rada: anomijska podjela rada (novi organi i njihove funkcije razvili su se toliko brzo da se nisu uspjeli stvoriti pravila i socijalna povezanost), prinudna podjela rada (klasna borba, nema pravila), nedostatna podjela rada

Funkcije podjele rada: 1. funkcija oznaavanja 2. funkcija izazivanja obrazovanja grupa 3. da izmeu dvije ili veeg broja osoba stvori osjeaj solidarnosti (najvanija fukcija) - vidljivi simbol te solidarnosti je pravo; svaka pravna zapovijed moe biti definirana kao sankcionirano pravilo ponaanja - kriminalni in je in koji vrijea stanje kolektivne svijesti - neko kazneno djelo ne vrijea kolektivnu svijet jer je kriminalno, nego je kriminalno jer vrijea kolektivnu svijest - drutvo vie ne kanjava da bi se osvetilo nego da bi se zatitilo i obranilo - 2 vrste sankcija: 1. kaznena sankcija (krivino pravo)

2. graansko, trgovako pravo

Moralnost moralno je sve to je izvor solidarnosti moralnost je slui emancipaciji pojedinaca, nego ba suprotno, pribliava pojedinca drutvu drutvo je nuni uvjet morala ovjek je moralno bie samo zato to ivi u drutvu moralna vrijednost podjele rada je u tome to ovjek nalazi svoje mjesto u kojem shvaa da je ovisan o drugima; to je vea specijalizacija uloga u drutvu, to se vie pojedinci ograniavaju u odnosu na druge i time su moralniji korporacije moraju stajati izmeu individualaca i drave jer je individualaca previe da bi ih drava kao jedini organ sama kontrolirala pa se pojedinci udaljavaju i meusobno i od drave moralna pravila su drutvene pojave koje se oituju kroz kolektivne osjeaje i imaju prinudnu mo nad individualnim svijestima

privredni ivot se nalazi u stanju pravne i moralne anomije anomija je zlo od kojeg drutvo pati jer razara koheziju i red; da se anomija zaustavi potrebno je stvoriti drutvenu grupu u kojoj e postojati sustav pravila

Drutvene injenice predmet sociologije je dr. injenica imaju podlogu u drutvu, a ne pojedincu drutvena injenica je svaki utvreni ili netvreni nain djelovanja koji je u stanju da nad pojedincem provodi vanjsku prinudu izvanjska (jer nije uroena), prisiljvajua (vri moralni pritisak na volju), openita (ali ne i univerzalna), neovisna (ne iscrpljuje) prisutsvo izvanjske snage prinude koju posjeduju dr. injenice prepoznaje se postojanjem utvrene kaznene mjere ili otporom to ga injenica prua svakom pojedinanom pokuaju da je silom izmjeni; ona postoji neovisno o pojedinanim oblicima koje dobiva irei se ova obiljeja dr. injenica potvruju 4 institucije: 1. jezik - omoguuje komunikaciju 2. novac - slui za razmjenu 3. proizvodne metode - za odravanje konkurencijske sposobnosti 4. ekoloki imbenici (trgovaki i prometni putovi) i izvanredne situacije kao kolektivne masovne histerije

drutvene struje: sline su dr. injenicama po objektivnosti i utjecaju na pojedninca, ali nemaju tako iskristalizirani oblik

Pravila koja se odnose na promatranje drutvenih injenica: drutvene injenice se moraju promatrati kao stvari treba sustavno uklanjati sve predpojmove u sociologiji koji su nastali izvan znanosti jer se na taj nain sociologija moe udaljiti od laikog razmiljanja treba definirati stvari koje se prouavaju kako bi se znalo o emu je rije i to je najnuniji uvijet za svaki dokaz i provjeru; uvijek za predmet istraivanja treba izabrati samo jednu skupinu pojava unaprijed odreenih nekim izvanjskim svojstvima koja su im zajednika i istim istraivanjem obuhvatiti sve pojave koje odgovaraju toj definiciji znantvenik treba prouavati drutvene injenice kao izdvojene iz njihovih pojedinanih manifestacija

Razlikovanje moralnog i patolokog: 2 vste injenica: o normalne one koje su takve kakve bi trebale biti; susreemo ih u drutvu odreenog tipa, u odreenoj fazi njegovog razvoja; pojave koje se najee susreu u drutvu o patoloke one koje su drugije nego bi trebale biti socioloke pojave mogu mijenjati oblike ovisno o situaciji na dva naina, a da pritom zadre svoju bit: o oblik koji je opi u opsegu cijele vrste o oblik koji je poseban i ne traje u cjelokupnom ivotu jedinke normalne injenice su one koje imaju opi oblik, a patoloke su sve druge svaka vrsta ima svoje zdravlje jer ima prosjean tip koji joj je svojstven, a da bi se tom metodom moglo sluiti potrebno je prvo odrediti normalan tip da bi sociologija bila znanost o stvarima, potrebno je openitost pojave uzimati kao mjerilo njihove normalnosti drutvena injenica se moe oznaiti normalnom ili patolokom samo u odnosu na drugu drutvenu injenicu da bi se odredilo je li neka injenica normalna treba se odrediti je li ona nuna ili korisna u odnosu na normalan tip (3 pravila): 1. dr. injenica je normalna za odreeni dr. tip promatran na odreenom stupnju svog razvoja kad se ona javlja u prosjeku drutva te vste 2. rezultati prethodne metode mogu se provjeriti pokazujui da openitost pojave ovisi o opim uvjetima kolektivnog ivota u promatranom drutvenom tipu 3. ta provjera je nuna kad se injenica odnosi na dr. vrst koja jo nije u cjelosti zavrila svoj razvoj

Pravila za objanjenje drutvenih injenica u objanjenju drutvene pojave trebaju se odvojeno gledati zbiljski uzrok koji je izaziva i funkciju koju ona provodi; ta dva odvojena pitanja moraju se rijeiti metodom objanjenja objasniti pojavu znai potraiti njezin uzrok, kada se otkrije uzrok moe se otkriti i funkcija uzrok drutvene injenice treba traiti meu prethodnim drutvenim injenicama, a ne meu stanjima pojedinane svijesti funkcija drutvene injenice moe biti samo drutvena; funkciju drutvene injenice moemo traiti u odnosu naspram nekog drutvenog cilja

Pravila za prikupljanje dokaza da bi se dokazalo da je jedna pojava uzrok druge pojave, treba ispitati promjene koje pojave pokazuju u raznim kombinacijama, uspostaviti odnos uzronosti poto drutvene pojave izmiu utjecaju promatraa, komparativna (usporedna) metoda jedina je koja odgovara sociologiji komprativna metoda odjednom zahvaa vie injenica u prostoru i vremenu traei njihove slinosti i razlike

Samoubojstvo svaki sluaj smrti koji neposredno ili posredno proizlazi iz pozitivnog ili negativnog ina kojeg je izvrila sama rtva, znajui kakav e biti ishod tipovi samoubojstva: 1. egoistino javlja se kod onih koji nisu integrirani u socijalnu grupu, tj. kada su okrenuti prema sebi; na psiholokom planu oituje se stanjem apatije, bezvoljnosti prema ivotu 2. altruistino javlja se kod velike integriranosti u grupu; na psiholokom planu karakterizirano je stanjem energije i strasti; vrste po dunosti i neobavezno 3. anomijsko uzroci porast ekonomske krize, razvod braka, izloenost pojedinca kompetitivnosti; ne ovisi o nainu na koji su pojedicni vezani uz drutvo nego o nainu na koji ih drutvo podvrgava svojim pravilima; na psiholokom planu obiljeeno razdraljivou, gaenjem i razoaranjem dok egoist ne vidi nita u ivotu to bi ga dralo, altruist ini samoubojstvo jer ima cilj, ali izvan ovog ivota koji mu izgleda kao zapreka; egoist ima osjeaj neizljeivog umora i sumorne utuenosti, a altruist ima nadu, odlunost i vjerski zanos snaga koja determinira samoubojstvo nije psiholoka ve socijalna mnogo vie nego u nama, uzroci smrti nalaze se izvan nas in samoubojstva ne moe se definirati ciljem koji je poinitelj imao

klasifikacija samoubojstava nije morfoloka (prema obiljejima) nego etioloka (prema uzrocima) u prirodu nekog fenomena lake se prodire kada mu je poznat uzrok nego kada su poznata samo obiljeja; nakon to se otkriju uzroci moi e se otkriti i posljedice pa e se analiza vratiti sa etioloke razine na morfoloku

Elementarni oblici religijskog ivota snana stanja zajednike svijesti dobivaju religijska obiljeja iako religija sve manje obuhvaa i podruje drutvenog ivota sve je manje kolektivnih vjerovanja i osjeaja koja su dovoljno kolektivna i snana da dobiju vjersko obiljeje; kako zajednini osjeaj sve vie slabi, tako organska solidarnost i podjela rada pokuavaju sve vie preuzeti tu ulogu dranja na okupu drutvo koje je imalo zajedniku kolektivnu svijet horda; horda koja je prestala biti neovisna klan; udrueni klanovi segmentna drutva podjela na sveto i profano; svete stvari su one koje su zatiene i izolirane zabranom, a profane (svjetovne) su one koje se te zabrane odnose, koje moraju ostati udaljene od svetih reilgijska vjerovanja su predodbe koje izraavaju prirodu svetih stvari i odnose koje one odravaju bilo jedne s drugima bilo s profanim stvarima; uvije su zajednika kolektivu koji prakticira odgovarajue obrede definicija religije i crkve: Religija je vrsto povezan sustav vjerovanja i obiaja koji se odnose na sveto i profano, a sustav vjerovanja i obiaja koji sve svoje pristalice sjedinjuje u istu moralnu zajednicu zove se crkva

animizam religija koja se obraa duhovnim biima naturalizam religija koja se obraa stvarima prirode totemizam osvnovni primitivni kult iz kojeg su animizam i naturalizam izvedeni

Totemizam klan ima dvije bitne karakteristike: 1. pojedinci koji ine klan spojeni su srodnom vezom, ali to nije krvno srodstvo 2. totemi slue kako bi se klan kolektivno oznaio totem se rabi u religijskim ceremonijama, on je kolektivna oznaka, ima religijsko obiljeje i pomou njega stvari su klasificirane na sveto i profano bog klana nije nita drugo nego sam klan, koji je u mati ljudi pretoen u oblik ivotinje ili biljke koja slui kao totem

MAX WEBER

Protestantska etika i duh kapitalizma - duh kapitalizma roen je iz protestanstske etike, odnosno iz kalvinizma kao najtvre inaice protestantizma; u 16. i 17. st. ulogu stvaranja moralnin i politikih uvjeta koji su omoguili uspostavljanje kapitalistikog naina proizvodnje odigrao je asketski protestantizam koji se razvio u krilu kalvinistike crkve - glavni oslonac za tu tvrdnju W. nalazi u ideji poziva - kapitalitiki duh promovira pozitivan stav prema privrednoj djelatnosti ukoliko se ona obavlja na predan i discipliniran nain, a protestantska etika sankcionira bavljenje ovozemaljskim stvarima, ukljuujui stjecanje materijalnih dobara - W. naglaava da u okviru protestantske etike ideja poziva ima religijsko znaenje i predstavlja ire shvaanja ovjeka o spasenju koje se dogaa kada ovjek ispuni odreene dunosti prema Bogu - u osnovi privredne etike asketskog protestantizma nalaze iste one vrline koje zastupaju i pobornici kapitalistikog pogleda na svijet vrednoa, tedljivost i potenje - protestantska etika jedina je religiozna etika koja odgovara kapitalistikom duhu jedino je ona mogla utjecati na stvaranje modernog kapitalizma kao drutveno-ekonomskog sistema - stjecanje novca ovjeku se postavlja kao svrha njegova ivota, a ne vie kao sredstvo za zadovoljenje njegovih ivotnih potreba, nema mjerila na osnovu kojih bi se moglo utvrditi kada je dovoljno steeno

- modernost se moe svesti na 2 glavna procesa diferencijacija i racionalizacija Diferencijacija - raspadanje cjeline drutvenog ivota i njegovo segmentiranje u samostalna podruja - zbog dif. u drutvu je dolo do nespojivosti razliitih vrijednosti to je stvorilo probleme komunikacije i potencijale stvaranja konflikata - W. nije opisivao dif. kako bi reorganizirao svijet i naina razmiljanja kod ljudi, nego da da odogovor kako se u svakodnevnom ivotu nostiti s tim nespojivim segmentima Racionalizacija - naelo koje podupire, povezuje i proizvodi sva druga kulturna naela, ali W. nikad nije striktno jednoznano definirao pojam - nije ga definirao jer njegov cilj nije bio prikazati ga kao univerzalan pojam nego ga prikazati kroz posebne drutveno-povijesne kontekste te je elio staviti naglasak na djelovanje i sudbinu tog pojma u stvarnom svijetu Racionalan ovjek - W. pod tim pojmom nije podrazumijevao ovjeka koji moe misliti jer bi time svi ljudi roenjem bili racionalni

ovjek je obdaren sposobnou da svjesno ivi svoj ivot i da da smisao svijetu koji ga okruuje; ovjek postaje stvarno racionalno bie kada razum stavi kao najvii princip ivota tj. kada ovlada svijeu racionalizacijom se dospijeva do stanja u kojem se svim stvarima moe vladati putem prorauna; kada ovjek uspije vladati preko prorauna dolazi do stanja potpune imanentnosti svijeta to znai da sve ono to utjee na ovjekovu sudbinu mu je postalo prihvatljivo

sociologija treba znaiti znanost koja eli razumijeti i tumaiti drutveno djelovanje i time objasniti ono to je uzrono u njegovu toku i njegovim posljedicama; razumijeti neko drutveno djelovanje znai shvatiti smisao tj. protumaiti znaenje to ga tom djelovanju daje akter; soc. nakon to je razumijela drutveno djeovanje mora pristupiti i njegovu uzronom objanjenju

Drutveno djelovanje - W. radi razliku izmeu djelovanja i ponaanja - djelovanje je samo ono ponaanje koje ima neko znaenje za onoga koji obavlja radnju; djelovanje ima unutranju subjektivnu stranu koju moemo razumijeti; dok se ponaanje orijetira prema prirodi i prirodnom zbivanju - socioogija se bavi ljudskim djelovanjem, ali ne bilo kojim nego drutvenim djelovanjem - da bi se neko ponaanje svrstalo u kategoriju drutvenog djelovanja moraju se ispuniti dva uvjeta: 1. onaj koji neto radi mora pridavati neko znaenje svome djelovanju 2. akter radnje mora uzimati u obzir ponaanje drugih aktera i smislemo orijentirati svoje ponaanje prema zapaenom - drutveno djelovanje se moe svrstati u nekoliko idealnih tipova Idealni tip - sredstvo analize vjerojatnosti da e akter slijediti odreeni smjer djelovanja - nije opis stvarnosti, nego mentalna konstrukcija koja ukljuuje bitna, a ne prosjena svojstva posebnog fenomena i kao takav on je samo ista forma - 3 idealnotipska sklopa: 1. povijesne formacije (moderni kapitalizam i protestanstka etika) 2. apstraktni idealn tipovi (birokracija, feudalizam) 3. tipovi djelovanja Drutveno djelovanje 4 idealna tipa: 1. ciljno-racionalno subjekt djeluje s obzirom na odreeni cilj i proraunava svoje napore kako bi ga ostvario; biraju se najefikasnija sredstva za ostvarenje ciljeva

2. vrijednosno-raconalno djelovanje koje je voeno uvjerenjem u bezuvjetnu vrijednost nekog ponaanja kao takvog; tei se ostvarenju jednog cilja bez obzira na usjeh tj. posljedice 3. afektivno djelovanje u kojem se znaenje pridaje nekog posebnom afektu ili subjektivnog stanju due; akciju odreuju trenutne emocije 4. tradicionalno djelovanje koje je steeno nekim obiajem; subjek djeluje na osnovi gotovo automatskog ponaanja voenog navikom konkretno djelovanje se nikada se poklapa sa jednim tipom nego je uvije mjeavina vie njih

Drutveni odnosi - nastaju kada socijalni akteri stupaju u odnos u koje se smisao svakog pojedinanog djelovanja zadire u stajalite nekog drugog - zajednica i drutvo su dva oblika djelovanja u kojim je naglasak na konsenzusu - u zajednici uesnici u odnosu imaju osjeaj da pripadaju jedan drugome kao dio iste cjeline - u drutvu uesnici u odnosu sporazumno usklauju svoje interese u tenji da zadovolje neku odreenu potrebu ili postignu neki odreeni cilj - zajednica oznaava organsko jedinstvo, a drutvo mehaniki agregat Drutvena grupa - moe imati otvorene ili zatvorene drutvene odnose - otvoreni drutveni odnosi su odnosi u kojima mogu sudjelovati svi koji ele, dok u zatvorenim drutvenim odnosima postoje odreene pogodnosti uesnika u odnosu na druge aktere te lanstvo za sobom povlai odgovornost prema grupi Materijalno bogatsvo - W. smatra da porijeklo svih klasnih razlika treba traiti u sferi raspodjele materijalnog bogatstva i pogodnosti za stjecanje dohotka; u svakom drutvu postoje dvije osnovne klase ona koja posjeduje bogatstvo i ona koja ne posjeduje nita - W. naglaava kako su klase obini drutveni agregati, a ne organiziranje grupe - klase su sastavljanje od pojedinaca slinog ekonomskog poloaja; pripadnici jedne klase mogu postati svjesni svog poloaja i poduzeti odgovarajue korake radi zatite zajednikih interesa Drutveni ugled - raspodjela asti i prestia meu drutvenim slojevima; kako bi diferencirao dr. ugled od klasnog poloaja on uvodi pojam stale; staleke razlike su sve dr. razllike koje se tiu asti i prestia Drutvena mo - sposobnost da se utjee na ponaanje drugih i da politike stranke predstavljaju organizirane grupe preko kojih pripadnici pojedinanih klasa ili slojeva brane svoje interese i nastoje nametnuti svoju volju

politika je podruje drutvenih odnosa u kojima se odvija natjecanje za legitimnu vlast mo mogunost nametanja svoje volje neovisno o pruenom otporu vlast mogunost da se neke osobe podrede naredbi odreenog sadraja vlast je oblik moi tj. institucionaliran oblik moi onaj koji podnosi mo prisiljen je slijediti volju drugoga, a kada je rije o vlasti tada joj se pokorava jer vjeruje da ima legitiman oblik (3 tipa legitimiranja vlasti tradicionalni, karazmatski, racionalno-zakonski karakter)

Birokracija - trajna organizacija suradnje izmeu velikog broja pojedinaca od kojih svaki obavlja neku specijaliziranu funkciju ije je ispunjenje odvojeno od sfere privatnog ivota - smatra se najraconalnijim oblikom drutvene organizacije tj. drutvenim mehanizmom koji sistemski usklauje rad velikog broja pojedinaca i s najveim moguim uspjehom ostvaruje postavljene zadatke Racionalizacija - mogunost otkrivanja svih injenica o neemu; naelo prema kojem se svim stvarima moe vladati preko prorauna - 2 vrste racionalnosti formalna i materijalna - proces racionalzacije dovodi ljude u proturjenu situaciju jer im omoguuje da vladaju ivotom efikasnije nego ikada, ali ih takoer stavlja u eljezni kavez instrumentalne racionalnosti koja im onemoguuje da spoznaju pitanja o smislu postojanja i sl. Etika uvjerenja - nju prihvaa ovjek voen osjeajem dunosti bez obzira na posljedice do kojih moe dovesti ostvarenje vlastitog ideala - vana je samo namjera, ali ne i posljedice - kada ovjek prihvati ideal kao krajnju osnovu smisla svoje egzistencije on treba sluiti tom idelu bez obzira na sve - poto ni o jednoj drugoj vrijednosti ne mora voditi rauna i poto mu ni jedna druga vrijednost ne mogu pruiti utjehu u sluaju neuspjeha ne mora obraati panju na posljedice - slaba toka etike uvjerenja je to se zasniva na vjeri u apsolutnu vrijednost jednog odreenog oblika ponaanja i to nema smisla za druge oblike Etika odgovornosti - nju prihvaa ovjek koji procjenjuje najprikladnija sredstva za postizanje cilja svjestan odgovornosti prema drugima te prema ishodu etika uvjerenja i etika odgovornosti nisu apsolutne suprotsnoti nego dopune i tek zajedno ine pravog ovjeka koji moe imati poziv za politiku ovjek koji racionalno djeluje mora uzeti na sebe punu odgovornost za sve posljedice svog djelovanja

Razlozi koji sprjeavaju racionalno ivljenje: 1. ljudska komotnost nedostatak hrabrosti i upornosti 2. svakidanjica ivot se svodi na obian prirodni dogaaj 3. iracionalnost svijeta najvea prepreka Iracionalnost svijeta - stvarnost i vrijednost su indiferenstni jedan prema drugome tako da sredstvo koje je najbolje moe dovesti do ostvarenja negog cilja koje je suprotno njegovom idealnom sadraju - samim time to se ovjek zalae za ostvarenje jedne vrijednosti dolazi u sukob sa drugim vrijednostima - ovjek teko moe postii da sredstva kojima se slui i popratne posljedice koje ta sredstva izazivaju budu u skladu sa samom vrijednou koja se eli postii - zbog nemogunosti predvianja posljedica u izvoenju ciljeva esto dolazi do nepodudarnosti izmeu namjere i stvarnih rezultata Stvarnost - heterogeni kontinuum - beskonaan lanac uzroka i posljedica - u njoj je sve isprepleteno do te mjere da nema kraja ni poetka - upravo zbog heterogenosti mi ju nikada ne moemo shvatiti u potpunosti - nepregledna masa koju ovjek oblikuje svojim djelovanjem - polazna toka sociolokog interesa je postojea drutvena stvarnost - sociologija treba razumijeti postojee drutvo u njegovoj posebnosti, objasniti mehanizam njegova nastanka, odravanja i budueg razvijanja Prirodne i drutvene znanosti - prirodne nauke interesiraju se za opa svojstva i ope odnose meu pojavama, a drutvene nauke se nteresiraju za pojedinane dogaaje i kokretne uzrone veze izmeu njih - prirodne znanosti imaju cilj stvoriti opa pravila koja se mogu primjenjivati bez ikakvih ogranienja, dok drutvene znanosti imaju cilj shvatiti pojedinane dogaaje - razliuju se u odnosu prema pojedinanim dogaajima i opim pravilima Vrijednosti - slue kao kriterij pomou kojih se odreuje predmet istraivanja, upuuje nae interese u odreenom pravcu i pokazuju koje aspekte drutvene znanosti treba prouavati - vrijednosti sudovi tvrdnje je li neto dobro ili loe - odnos prema vrijednostima postupak selekcije i organizacije objektivne znanosti - u dr. znanostima nema mjesta vrijednosnim sudovima; zadatak tih znanosti je da opiu i objasne stvarnost, a ne da ocjene je li ona u skladu s nekim idealnom - socijalni znanstvenik se ne moe odrei pozivanja na vrijednost zbog toga to su vrijednosti dio smisla to ga akteri pridaju svojem djelovanjju te zbog toga to ih ne moe zaobii jer je on ovjek smjeten u odreeni drutveni i povijesni kontekst koji mu daje tu vrijednost

ono to jami znanstvenikovu objektivnost je injenica da je on svjestan svojih vlastitih subjektivnih sklonosti i vlastitih vrijednosti te da ih zna staviti u zagrade

Drutvo - W. shvaanje dr. je po karakteru izrazito individualistiko i nominalistiko - drutvo moe opstati samo kao proizvod ili nain organiziranja specifinih radnji pojedinaca i osnovna jedinica soc. analize moe biti samo ovjek i njegovo djevanje ovjek - ljudsko djelovanje se ne moe razumijeti pomou njegovih sastavnih elemenata - ispitivanjem pojedinim elemenata mogu se dobiti samo dragocjena saznanja o uzronim odnosima, ali se ne moe prodrijeti u sredite same stvari tj. ne moe se shvatiti zato ovjek ini ono to ini - ovjek je jedna jedinstvena cjelina koju se ne moe svesti na zbir njezinih dijelova Razumijevanje i uzrono objanjavanje - sociologija mora povezati elemente idealizma i pozitivistike tradicije u skladnu cjelinu - .W. smatra da sociologija mora razumijeti i protumaiti drutveno djelovanje, ali treba i uzrono objasniti njegov tok i posljedice - sredstvo pomou kojeg se mogu postaviti znanstvene hipoteze - W. ima jako malo vjere u eksperimentalnu nauku zbog njene ogranienosti te smatra da prvenstveno treba koristiti usporedno-povijesnu metodu