Oscar Wilde Sretni vladar

s engleskoga preveo Zlatko Gorjan

Oscar Wilde: Sretni vladar

Visoko iznad grada na visoku stupu stajao je kip sretnoga vladara. Bio je sav pozlaen tankim listiima istoga zlata, oi su mu bile dva sjajna safira, a krupan crven rubin sjao mu na balaku. I zaista su mu se jako divili. - Krasan je kao vjetrokaz - primijeti jedan gradski vijenik koji je elio stei slavu da ima umjetnikoga ukusa - samo nije nipoto tako koristan nadovee, jer se je pobojao da ga svijet ne bi smatrao nepraktinim, a to on zaista nije bio. - Zato nisi poput sretnoga vladara? - pitala je njezina majka maloga sinia koji je plakao za Mjesecom. - Sretni vladar i ne sanja da plae za iim. - Veselim se to ima ikoga na svijetu tko je posve sretan - mrmljao je razoarani ovjek gledajui divni kip. - Ba je kao aneo - rekoe djeca iz sirotita kad su izila iz stolne crkve u skrletnim kabanicama i s istim bijelim ovratnicima. - Otkud vi to znate? - ree uitelj matematike - nikada niste vidjeli anela. - Ah, jesmo, u naim snovima - odgovorie djeca; a uitelj matematike namrtio se i uzeo jako strogo gledati jer nije odobravao da djeca sanjaju. Jedne noi poletjela iznad grada mala lastavica. Prijateljice su joj prije est tjedana otputovale u Egipat, ali ona je zaostala jer se zaljubila u prekrasnu trsku. Srela ju je rano u proljee kad je letjela niz rijeku za velikom utom leptiricom i tako se zanijela njezinim vitkim stasom da je stala i uzela joj govoriti: - Bih li te ljubila? - ree lastavica koja je voljela govoriti napreac, a trska joj se duboko poklonila. Tako je ona stala letjeti oko nje, krilima dodirivati vodu i okruivati je srebrnim valiima. To je bilo njezino udvaranje i potrajalo je cijeloga ljeta. - To je smijena sklonost - cvrkutale su druge lastavice - trska nema novaca, a previe roaka - i zaista je rijeka bila puna puncata trske. A kad je dola jesen, odletjee sve lastavice. Kad su odletjele, ostala ona sama i stala joj dodijavati romantina ljubav. - Ne zna ona razgovarati - ree lastavica - i ja se bojim da nije koketa jer neprestano flertuje s vjetrom. I zaista, im vjetar zapue, trska se draesno klanjala. - Priznajem da je kuevna - nastavi lasta - ali ja volim putovati, pa bi trebalo da i moja ena voli putovati. - Hoe li sa mnom? - zapita je naposljetku, ali trska odmahne glavom, jer toliko je bila privrena zaviaju. - Ti si se poigravala sa mnom - vikne lasta. - Ja odlazim k piramidama. Zbogom! - i ona odleti. Letjela je cio dan, a nou stigla u grad. - Kamo u svratiti? - ree - valjda se grad pripremio. Onda opazi kip na visokom stupu. - Na taj u kip - uzvikne - krasno je mjesto i ima mnogo svjeeg zraka. Spustila se dakle ba izmeu stopala sretnoga vladara. - Ja imam zlatnu spavau sobu - ree potiho sama sebi kad se ogledala i htjede zaspati; ali ba kad je stavila glavu pod krilo, kapnula na nju krupna kap. - udna stvar! - klikne lasta - nema na nebu ni oblaka, zvijezde su sasvim jasne i sjajne, a ipak kii. Zaista je

Oscar Wilde: Sretni vladar

strana klima u sjevernoj Evropi. Trska je voljela kiu, ali to je bila samo njezina sebinost. Onda kane druga kap. - to koristi taj kip ako ne moe zatititi od kie? - ree lasta - moram se ogledati za valjanim dimnjakom - i ona odlui odletjeti. Ali prije nego to je raskrilila krila, kapnula trea kap pa lastavica pogledala gore i spazila... Ah, to je spazila? Oi sretnoga vladara bile su pune suza i suze su mu tekle niz zlatne obraze. Lice mu je na mjeseini bilo tako krasno da se mala lastavica raalila. - Tko si ti? - zapita ona. - Ja sam sretni vladar. - Zato onda plae? - zapita lastavica - sasvim si me smoio. - Dok sam ivio i imao ljudsko srce - odgovori kip - nisam znao to su suze jer sam ivio u dvorcu Sans-Souci 1 kamo je tuzi zabranjen ulaz. Po danu sam se igrao u vrtu s drugovima, a uveer sam vodio ples u velikoj dvorani. Oko vrta je bio jako visok zid, ali ja nisam nikada zapitkivao to je za tim zidom jer sve je oko mene bilo tako krasno. Moji su me dvorani zvali sretnim vladarom i zaista sam bio sretan ako je uitak srea. Tako sam ivio i tako sam umro. A sada, kad sam mrtav, uznijeli su me ovamo u visinu te vidim svu rugobu i svu nevolju u svojem gradu, pa iako je moje srce od olova, ipak mora plakati. - to, nije od suha zlata - ree lastavica sama sebi. Bila je preuljudna da bi glasno izustila ikakvu osobnu primjedbu. - Daleko - nastavi kip tihim zvunim glasom - daleko u maloj uliici ima siromana kua. Jedan je prozor otvoren i kroz prozor vidim enu kako sjedi za stolom. Lice joj je mravo i jadno, a ruke hrapave i crvene, sasvim izbockane od igle, jer ona je velja. Veze ona pasiflore 2 na svilenu haljinu koju e najdraesnija dvorska gospoica kraljiina obui na skorom dvorskom plesu. U kutu u sobi na postelji lei bolestan njezin mali sini. U groznici je i ite naranu. Majka nema nita da mu d osim vode iz rijeke i on plae. Lasto, lasto, mala lasto, ne bi li joj ponijela rubin iz mojega balaka? Noge su mi privrene uz to podnoje i ne mogu se pomaknuti. - Oekuju me u Egiptu - ree lastavica. - Drugarice mi lete amo-tamo iznad Nila i razgovaraju s krupnim cvijeem lotosovim. Ubrzo e krenuti na noite u grob velikoga kralja. Kralj je tamo u svojem islikanom lijesu. Omotan je utim platnom i balzamiran travama. Oko vrata mu je lanac od blijedozelena nefrita, a ruke su mu kao uvelo lie. - Lasto, lasto, mala lasto - ree vladar - ne bi li ostala kod mene jednu no da bude glasnik moj? Djeak je tako edan, a majka tako alosna. - Ja ba ne volim djeake - odgovori lasta. - Ljetos sam ivjela na rijeci, a dva surova djeaka, mlinarovi sinovi, neprestano su bacali za mnom kamenje. Nisu me nikada pogodili, razumije se; mi lastavice predobro letimo da bi nas pogodili, a osim toga ja sam od porodice koja je uvena zbog hitrine; ali ipak to dokazuje da ne znaju za potovanje. No sretni je vladar gledao tako tuno da se mala lasta raalostila. - Jako je studeno ovdje - ree ona - ostat u s tobom jednu no da ti budem glasnik.
Sans souci (franc.) - "bez brige"; naziv dvorca pruskoga kralja Fridrika II. blizu Potsdama kraj Berlina (poznat kao omiljelo boravite Voltaireovo).
1

pasiflora (iz lat. pati, trpjeti + flos, floris, cvijet) - biljka povijua bijelih cvjetova, gospodinova kruna, Kristov cvijet
2

Oscar Wilde: Sretni vladar

- Hvala ti, mala lasto - ree vladar. Tako je lastavica iskljucala iz vladarova maa veliki rubin i poletjela s rubinom u kljunu preko gradskih krovova. Preletjela je toranj stolne crkve na kojem su isklesani bijeli mramorni aneli. Preletjela je palau i ula plesnu svirku. Krasna djevojka izila sa svojim dragim na balkon. - Kako su divne zvijezde - ree joj dragi - i kako je divna mo ljubavi! - Nadam se da e mi haljina biti gotova na vrijeme za dvorski ples - odgovori ona - naredila sam da bude izvezena pasiflorama; ali velje su tako polagane. Preletjela lastavica rijeku i ugledala svjetiljke to vise o jarbolima na brodovima. Preletjela geto i vidjela stare idove kako trguju i na bakrenim zdjelicama broje novac. Naposljetku stigla k siromanoj kui i zavirila u nju. Djeak se premetao u groznici na krevetu, a majka se izmorila i zaspala. Lastavica skoi u kuu i ostavi veliki rubin na stolu kraj enina naprstka, zatim poleti polako oko postelje hladei krilima djeaku elo. - Kako me ohladi - ree djeak - zacijelo mi je bolje - i on zapadne u sladak drijem. Lastavica nato odleti natrag k sretnomu vladaru i ispripovijeda mu to je uradila. - udno je - ree ona - ali meni je sada sasvim toplo, premda je tolika studen. - To je zato jer si uinila dobro djelo - ree vladar. I mala lasta zapoe misliti, a onda zaspi. Kad god je zapoinjala misliti, hvatao ju je san. Kad je svanuo dan, odleti lasta na rijeku i okupa se. - Neobina pojava - ree profesor ornitologije kad je prolazio mostom. - Lasta u zimi! I napisao je o tom dugo pismo lokalnomu listu. Svi su to pismo spominjali, bilo je puno rijei koje nitko nije razumijevao. - Noas u ja u Egipat - ree lastavica i razdraga se od te misli. Pohodila je sve javne spomenike i dugo sjedila na vrhu tornja. Kud god je dolazila, zivkali su vrapci i govorili meu sobom: - Kako ugledan stranac! - i ona se jako veselila. Kad je Mjesec iziao, odletjela lasta natrag k sretnom vladaru. - Ima li kakvu poruku za Egipat? - dovikne mu - upravo polazim. - Lasto, lasto, mala lasto - ree vladar - ne bi li ostala sa mnom jo jednu no? - Oekuju me u Egiptu - odgovori lastavica. - Sutra e moje drugarice odletjeti k drugomu kataraktu. Voden-konj lei tamo pod sitinom, a na velikom granitnom prijestolju sjedi bog Memnon. Svake noi pazi on na zvijezde, a kad sine zvijezda jutarnjica, isputa krik radosti, a zatim zauti. U podne dolaze uti lavovi piti vode na obalu. Oi im nalikuju na zelene berile, a rika im je glasnija nego rika slapa. - Lasto, lasto, mala lasto - ree vladar - daleko preko grada vidim mladia u tavanskoj sobici. Nagnuo se nad stol prekriven papirima, a u ai kraj njega kita je uvelih ljubiica. Kosa mu je smea i kutrava, usne rumene kao mogranj, a oi krupne i sanjarske. Nastoji svriti dramu kazalinomu ravnatelju, ali mu je prehladno i ne moe dalje pisati. Nema ognja u pei, a od gladi je iznemogao. - Ostat u jo jednu no s tobom - ree lastavica u koje je zbilja bilo dobro srce. - Bih li mu odnijela koji rubin? - Jao, nemam vie rubina - ree vladar - preostale su mi jedino jo oi. Oi su mi od rijetkih safira koji su doneseni iz Indije prije tisuu godina. Iskljucni mi jedno oko i odnesi mu ga. On e ga prodati draguljaru te e kupiti hrane i drva i dovriti svoju dramu. - Dragi vladaru - ree lastavica - ne mogu to uiniti - i ona zaplae. - Lasto, lasto, mala lasto - ree vladar - uini kako ti nalaem.

Oscar Wilde: Sretni vladar

- Lastavica iskljucne dakle vladaru oko i poleti k studentovoj tavanskoj sobici. Prilino je lako bilo ui jer je u krovu bila rupa. Kroz rupu projuri lastavica i ue u sobu. Mladi je bio sakrio rukama lice i nije uo lepranje ptijih krila, a kad je digao pogled, naao krasan safir gdje lei na uvelim ljubiicama. - Poinju me cijeniti - kliknuo on - to je od nekoga velikoga oboavatelja. Sada mogu dovriti svoju dramu - i sav je bio sretan. Sutradan je lasta odletjela u luku. Sjela na jarbol na veliku brodu i motrila mornare kako uzetima izvlae sanduke iz brodske nutrine. - Dri, hej! - uzvikivali su, kad god se koji sanduk uzdigne. - Ja u u Egipat - zavie lastavica, ali nitko nije pazio na nju, a kad je iziao Mjesec, odleti ona natrag k sretnomu vladaru. - Dola sam se oprostiti s tobom - dovikne mu. - Lasto, lasto, mala lasto - ree vladar - ne bi li ostala sa mnom jo jednu no? - Zima je - odgovori lastavica - i brzo e napadati ledeni snijeg. U Egiptu grije sunce zelene palme, a krokodili lee u mulju i tromo se obaziru. Moje drugarice grade gnijezdo u hramu u Baalbeku, a rumeni i bijeli golubovi motre ih i guu. Dragi vladaru, moram otii od tebe, ali te neu nikada zaboraviti, a na proljee u ti donijeti dva krasna dragulja umjesto ovih koje si poklonio. Rubin e biti crveniji od crvene rue, a safir e se modriti kao puina morska. - Dolje na trgu - ree sretni vladar - stoji mala prodavaica ibica. Ispustila je ibice u jarak pa su se sve pokvarile. Otac e je istui ako ne donese kui novaca te ona plae. Nema ni cipela ni arapa i gologlava je. Iskljucni mi drugo oko i daj ga njoj pa je otac nee tuci. - Ostat u s tobom jo jednu no - ree lastavica - ali ti ne mogu iskljucnuti oko, sasvim e oslijepjeti. - Lasto, lasto, mala lasto - ree vladar - uini kako ti nalaem. Iskljucnula ona dakle i drugo oko vladaru i poletjela s njim. Doletjela prodavaici ibica i ispustila joj dragulj na ruku. - Krasno staklence - zaviknula djevojica i smijui se potrala kui. Lastavica se zatim vrati vladaru. - Sada si slijep - ree mu - ostat u dakle uz tebe zauvijek. - Nee, mala lasto - ree vladar - mora krenuti u Egipat. - Ostat u s tobom zauvijek - ree lastavica i zaspi do vladarovih nogu. Svega sutranjega dana sjedila je vladaru na ramenu i pripovijedala mu zgode o onome to je vidjela po tuim zemljama. Pripovijedala mu je o crvenim ibisima to u dugim nizovima stoje na nilskim obalama i kljunom hvataju zlatne ribe; o sfingi koja je stara kao i svijet i ivi u pustinji i zna sve; o trgovcima to polako putuju uz svoje deve i nose u ruci jantarne brojanice; o kralju Mjeseevih planina koji je crn kao ebanovina i klanja se golemu kristalu; o velikoj zelenoj zmiji to spava na palmi i ima dvadeset sveenika koji ju hrane medenjacima; i o patuljcima to po veliku jezeru plove na velikim plosnatim listovima i neprestano vojuju s leptirima. - Draga mala lasto - ree vladar - ti mi pria divote, ali divnija je od svega patnja mukaraca i ena. Nijedna tajna nije tako velika kao nevolja. Preleti mojim gradom, mala lasto, i ispripovijedaj mi to vidi.

Oscar Wilde: Sretni vladar

Preletjela dakle lastavica velikim gradom i vidjela bogatae kako se vesele u svojim krasnim domovima, a prosjaci sjede pred vratima. Poletjela po mranim ulicama i vidjela blijeda lica gladne djece to ravnoduno gledaju na crne ulice. Pod mostom lee dva mala djeaka i zagrlila se da se ugriju. - Kako smo gladni! - vele oni. - Ne smijete ovdje leati - doviknuo im straar i oni krenuli na kiu. Potom poleti lastavica natrag i ispripovijeda vladaru to je vidjela. - Pokriven sam finim zlatom - ree vladar - skini ga s mene list po list i daj ga mojoj sirotinji; ivi uvijek misle da ih zlato moe usreiti. Lastavica iskljuca suho zlato, list po list, dok nije sretni vladar osvanuo tmuran i siv. List po list suha zlata nosila je sirotinji te se djeci zarumenjela lica i djeca se stala smijati i plesati po ulici. - Sada imamo kruha! - vikala su djeca. Onda navalio snijeg, a nakon snijega mraz. Ulice se uinile kao da su od srebra, tako su se sjale i blistale; duge se ledenice poput kristalnih bodea objesile po kunim strehama, sav je svijet hodao u bundama, a mali djeaci ponaticali crvene kapice i klizali se po ledu. Sirotoj maloj lasti sve je bilo studenije i studenije, ali nije htjela ostaviti vladara, previe ga je voljela. Kupila je mrve pred pekarovim vratima kad pekar ne bi gledao i nastojala se ugrijati leprajui krilima. Ali naposljetku je razabrala da e umrijeti. Smogla je jo toliko snage da jo jednom uzleti vladaru na rame. - Zbogom, dragi vladaru! - promrmlja - hoe li mi dopustiti da ti poljubim ruku? - Veselim se to e napokon u Egipat, mala lasto - ree vladar - predugo si se zadrala ovdje; ali mora mi poljubiti usne jer ja te ljubim. - Neu ja u Egipat - ree lastavica. - Ja u u dom smrti. Smrt i san sestra su i brat, zar ne? I ona poljubi sretnomu vladaru usne i srui se mrtva pred njegove noge. U taj tren zazvoni u kipu udan prasak, kao da se neto slomilo. A to je olovno srce prepuklo napola. Bio je zacijelo strahovito ljut mraz. Sutradan u rano jutro naelnik se s gradskim vijenicima etao dolje po trgu. Kad su prolazili kraj stupa, pogleda on kip i ree: - Boe mili, kako je jadan sretni vladar! - I zaista je jadan! - uzviknu gradski vijenici koji su se svagda slagali s naelnikom pa i oni pogledali. Rubin mu je ispao iz maa; oi su mu nestale i nije vie zlatan - ree naelnik - zaista je jedva bolji od prosjaka! - Jedva je bolji od prosjaka - rekoe gradski vijenici. - A tu mu je do nogu mrtva ptica! - nastavi naelnik. - Moramo zbilja izdati proglas da se pticama ne doputa skapavati ovdje. A gradski pisar zabiljei tu napomenu. Tako su sruili kip sretnoga vladara. - Kad nije vie lijep, ne koristi vie - rekao profesor umjetnosti na sveuilitu. Onda rastopili kip u talionici, a naelnik sazvao skuptinu da se odlui to bi se uinilo s metalom. - Mora biti kakav drugi kip, razumije se - ree on - pa neka bude moj. - Moj - odvrati svaki gradski vijenik i oni se posvaali. Kad sam ih posljednji put uo, jo su se svaali. - udna stvar! - ree radniki nadglednik u ljevaonici. - To prepuklo olovno srce nee da se rastopi u talionici. Moramo ga baciti.

Oscar Wilde: Sretni vladar

Tako su ga bacili na smetlite gdje je leala i mrtva lastavica. - Donesi mi dvije najdragocjenije stvari to su u gradu - ree Bog jednom svojem anelu; a aneo mu donese olovno srce i mrtvu pticu. - Pravo si odabrao - ree Bog - jer u mojem raju ta e mala ptica pjevati na sve vijeke, a u mojem zlatnom gradu zauvijek e me hvaliti sretni vladar.

Oscar Wilde: Sretni vladar

RJENIK
Baalbek - antiki grad, u dananjem Libanonu, poznat po kompleksu velianstvenih hramova iz rimskog doba (u antici zvan Heliopolis) beril (gr.) - vrsta plavozelenog dragog kamena ebanovina - vrsta crnoga drva ibis (gr.) - vrsta crvenkaste movarne ptice koju su Egipani smatrali svetom jantar (rus.) - uto-smei dragi kamen koji je nastao od smole katarakt (gr.) - plitki dijelovi rijeke Nil koji nisu plovni zbog brzaca, stijena i rijenih otoia; na gornjem toku rijeke Nil ima ih ukupno pet, a drugi katarakt nalazi se uzvodno od Abu Simbela (u dananjem Sudanu) Memnon - u starogrkoj mitologiji sin egipatskog kralja Titona i boginje Eos (Zore), etiopski kralj; u trojanskom ratu, budui da mu je kralj Prijam bio stric, borio se na strani Troje, a pogubio ga je Ahilej; nakon toga Zeus je njegov pepeo pretvorio u jato ptica mogranj - ipak, nar nefrit (gr.) - vrsta poludragog kamena, ad ornitologija (gr.) - znanost o pticama pasiflora (lat.) - biljka povijua bijelih cvjetova, gospodinova kruna, Kristov cvijet rubin (gr.) - vrsta dragog kamena crvene boje safir (gr.) - vrsta dragog kamena tamnoplave boje Sans souci (franc. "bez brige") - palaa u blizini Potsdama u Njemakoj, podignuta u 1745-47. godine za pruskog kralja Fridrika Velikog sitina - rogoz, trska