Sie sind auf Seite 1von 23

Ivan Jurkovi TURSKA OPASNOST I HRVATSKI VELIKAI - KNEZ BERNARDIN FRANKAPAN I NJEGOVO DOBA

UDK 94(497.5)14/15 929.7(497.5)14/15 Izvorni znanstveni rad


Feudalna anarhija s kraja 15. i poetka 16. st. na podruju predzia kranstva osobito u Hrvatskoj je kako u naoj, tako i u nama susjednim historiografijama esto bivala isticana kao odluujui razlog kolapsa graninoga protuturskoga obrambenog sustava ustanovljenog u vrijeme kralja Matijaa Korvina. Autor istrauje nisu li slinosti pojavnih oblika anarhinog ponaanja hrvatske onodobne elite s njezinim pokuajima domiljanja gologa opstanka na domicilnom teritoriju bivale razlogom takovog stava suvremene domae pa i europske historiografije.

1. O historiografiji
Uza sve to taj nam poetak nije ostavio u batinu samo marljivo skupljenu grau (koja ni danas nije potpuno iskoritena i prouena).1

Prolo je etrdesetak godina otkako je Jaroslav idak saeo rezultate dotadanje hrvatske historiografije na polju prouavanja povijesti srednjovjekovnih hrvatskih zemalja u dvije lapidarne reenice: Petnaesto stoljee izuzme li se Klaieva Povijest Hrvata svakako je najmanje obraivano u hrvatskoj historiografiji. O vladavini kraljeva igmunda i Matijaa Korvina nema u njoj uope nijednoga monografijskog prikaza.2 Tono trideset godina kasnije reagirajui na objavljenu monografiju Nade Klai o posljednjim grofovima Celjskim,3 Tomislav Raukar ponavlja idakovu ocjenu, ograujui ju na podruje kontinentalne Hrvatske, i dodaje da se u meuvremenu, dodue, napredovalo u istraivanju jednog segmenta gospodarskog razvoja (agrara - op.a.) istiui monografiju Josipa Adameka,4 ali da je nerazvijenost istraivakih radova o tom razdoblju u povijesti kontinentalne Hrvatske i dalje jedna od znaajki hrvatske historiografije, te da jo uvijek nema

Jaroslav idak, Historiografija, u: Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Zagreb, 1980., str. 204. Isti, Izvori i literatura, u: Historija naroda Jugoslavije, knj. 1 Zagreb, 1953., str. 808. 3 Nada Klai, Zadnji knezi Celjski v deelah Sv. krone, Celje, Izdanje Celjskog zbornika, 1982. 4 Josip Adamek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljea, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 18, Zagreb 1980.
1 2

61

nikakvih radova o igmundovu i Matijaevu razdoblju na kojima poiva XV stoljee u Hrvatskoj, pa je Klaieva Povijest Hrvata i dalje istraivakim osloncem.5 Pretprole godine slinu ocjenu ponavlja Borislav Grgin obraujui problem kompleksnih odnosa izmeu vladara, hrvatske velikake obitelji, Mleana i senjskih graana, koji nastaju nakon Matijaevog oduzimanja grada Senja Frankapanima.6 Smije li se na prinos historiografije istraivanju uloge istaknutih velikakih obitelji u hrvatskoj povijesti druge pol. XV. i prvih desetljea XVI. (do 1526. god.) stoljea, kao i na polju istraivanja povijesne uloge i posljedice vladanja ugarskohrvatskih kraljeva dinastikih kua Hunjadi [Hunyadi], Jagelovi [Jagell, Jageo] i Habsburg na hrvatska kraljevstva krune sv. Stjepana tog razdoblja primijeniti ista ocjena? U novije vrijeme jedina monografija posveena povijesti jedne velikake obitelji, koja dotie i razdoblje kasnog srednjovjekovlja jest ostvarenje Ante Gulina.7 Na alost, teite je te studije na kasnijem razvoju obitelji Rattkay, pa se u nedostatku suvremenih monografijskih izdanja mora posegnuti za starijim historiografskim djelima. Uzmu li se, dakle, u obzir sintetski radovi, tada se na prvom mjestu moraju spomenuti rasprave Matije Mesia.8 Te su rasprave do nedavno zapravo predstavljale knjigu koja je postojala, ali koju nismo imali9, i unutar hrvatske historiografije prvi pokuaj sintetike obrade prijelomnog razdoblja kasnosrednjovjekovne povijesti Hrvatske, razdoblja vladavine kraljeva iz kue Jagelovi. Jasno, niui kronolokim redom dogaaje spoznate preko pisanih diplomatikih ili narativnih vrela Mesi ispisuje posredno i povijest odnosa magnatskih hrvatskih obitelji i vrhovne vlasti, premda sm naglaava da nije dotaknuo razliita pitanja, spadajua stranom na nutarnje dravno ustrojstvo i na socijalne odnoaje, stranom na odnoaje naih kraljevina prama kruni i kraljevini ugarskoj.10 No, i pored toga Mesievi su radovi i nadalje nezamjenjivi, poto predstavljaju prvu, a naalost i posljednju, detaljnu analizu politike povijesti Hrvatske u razdoblju njenog lomljenja pred naletima turskih osvajanja.11 I u trima mlaim sintezama hrvatske povijesti (T. Smiiklasa, Vj. Klaia i F. iia) primjetan je slian metodoloki pristup problemu. Unato tomu ova ostvarenja, osobito Mesieva i Klaieva, predstavljaju, prije svega, nau historiografsku batinu koja ostaje i danas temeljnim osloncem u istraivanju problema koji se postavljaju
Tomislav Raukar, Grofovi Celjski i hrvatsko kasno srednjovjekovlje, Historijski zbornik, god. XXXVI, br. 1, Zagreb 1983., str. 114. 6 Borislav Grgin, Senj i Vinodol izmeu kralja Matijaa Korvina, Frankapana i Venecije (1465-1471), Radovi Zavoda za hrvatsku povijest FF-a, vol. 28, Zagreb, 1995., str. 61. 7 Ante Gulin, Povijest obitelji Rattkay. Genealoka studija i izvori (1400-1793.), Djela HAZU, knj. 72, Zagreb 1995. 8 Matija Mesi, Hrvati na izmaku XV. i na poetku XVI. vieka, Knjievnik, god. I, sv. 3, Zagreb 1864., str. 401-31; Isto, god. I, sv. 4, 1864., str. 505-43; Isto, god. II, sv. 1, 1865., str. 61-78; Isto, god. II, sv. 2, 1865., str. 197-217; isti, Banovanje Petra Berislavia za kralja Ljudevita II., Rad JAZU, knj. III, Zagreb 1868., str. 1-64; isti, Hrvati nakon bana..., Rad JAZU, knj. XVIII, Zagreb 1872., str. 77-163; isto, knj. XXII, 1873., str. 55-204. 9 Misao prof. dr. Tomislava Raukara, koji ju s pravom izrie prilikom predstavljanja nedavno objavljene zbirke pretisaka Mesievih tekstova navedenih u prethodnoj biljeci: Matija Mesi, Hrvati na izmaku srednjega vijeka: izabrane rasprave, Bibliotheca Croatica - Slavonica, Sirmiensia et Baranyensia, Prestisci, knj. 1, Slavonski Brod 1996. 10 Mesi, Banovanje..., str. 55; isto u: Izabrane rasprave..., str. 179 [dalje npr.: Mesi, Banovanje..., str. 55 (179)]. 11 Damir Karbi, Predgovor, u: Mesi, Izabrane rasprave..., str. 9.
5

62

pred modernu povijesnu znanost. Da tomu nije tako, vjerojatno ne bi bili mogui saeti, ali po svojemu znaaju iznimno vani, tekstovi Jaroslava idaka u XIII. poglavlju (Hrvatska od XII. do XVI. stoljea) prve knjige Historije naroda Jugoslavije.12 Teite tih radova vie nije na politikoj kronologiji, koju su apsolvirali autori ranih sinteza, ve je ono na razvojnim procesima hrvatskoga kasnosrednjovjekovnog drutva. Taj, u metodolokom smislu, presudan pomak unutar hrvatske historiografije predstavlja poetkom pedesetih godina, kako to naglaava T. Raukar, nagovjetaj novih usmjerenja nae historiografije.13 I koliko god tekstovi J. idaka nagovjetavahu novo polje rada domae historiografije, upravo toliko kritika ocjena T. Raukara monografije Zadnji knezi Celjski na posredan nain, detaljno, postavlja pitanja programa i tema rada moderne hrvatske historiografije,14 osobito istiui kako se povijesna uloga grofova Celjskih, pa tako i svih ostalih hrvatskih magnatskih obitelji, moe utvrditi samo ukljuivanjem njiho-ve djelatnosti u sloeno istraivanje o hrvatskom kasnom srednjovjekovlju koje se temelji na meuodnosu drutvenih struktura i odreivanju slojevitih promjena u hrvatskom drutvu izmeu 1350. i 1550. godine.15 Unato takovomu programatskom predloku, domaoj je povijesnoj znanosti bilo potrebno odreeno razdoblje da iznjedri mlade strunjake, koji se u najnovije vrijeme okreu predloenim temama, pa bi se u najskorijoj budunosti mogle oekivati i te, zaista fundamentalne, monografije posveene povijesnoj ulozi pojedinih vladara i domaih velikakih obitelji na izmaku hrvatskog srednjovjekovlja.16 Vrjednujui prinos historiografije na tom polju, njezini se dosadanji rezultati, dakle, svode na monografiju Vj. Klaia,17 te na niz manjih prinosa vezanih uz povijest pojedinih plemikih rodova, obitelji ili uz ivotopise nekih lanova pojedinih magnatskih obitelji.18 Pridodaju li se tim ostvarenjima radovi stranih autora, prije svega maarskih, dobiva se potpu-

Ti tekstovi nose naslove: Ponovno jaanje feudalaca, str. 746-54; Opasnost od turskih provala i borbe s Turcima, str. 75462; Drutvene promjene u Hrvatskoj na kraju XV. i u poetku XVI. stoljea, str. 762-67; Dolazak Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje, str. 767-71. 13 Raukar, Grofovi Celjski..., str. 117. 14 Isto, str. 117-35. 15 Isto, str. 139. 16 Ovdje se prije svega misli na dosadanja istraivanja B. Grgina i D. Karbia, koji su obranili magistarske radnje upravo na tim temama; Borislav Grgin, The Family Frankapani and King Matthias Corvinus, Budapest, Central European University Medieval Department, 1994. i njegov ve spomenuti rad Senj i Vinodol...; Damir Karbi, The Croatian Noble Kindred. An Attempt of It's Analysis, Budapest: Central European University - Medieval Department, 1994. 17 Vjekoslav Klai, Krki knezovi Frankapani. Od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka - od god. 1118. do god. 1480., Zagreb 1901. Isto je djelo pretiskano u: Biblioteka Fluminiensia, sv. 3, Rijeka 1991. 18 Prilozi o rodovima i obiteljima: Matija Mesi, Pleme Berislavia, Rad JAZU, knj. VIII, Zagreb 1869., str. 30-104; Ivan Kukuljevi Sakcinski, Zrin grad i njegovi gospodari, Zagreb 1883.; Vjekoslav Klai, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljea, Rad JAZU, knj. CXXX, Zagreb 1897., str. 1-85.; isti, Rodoslovje knezova Krbavskih od plemena Gusi, Rad JAZU, knj. CXXXIV, Zagreb 1898., str. 190-214; isti, Plemii Svetaki ili nobiles de Zempche (997-1719), Rad JAZU, knj. 199, Zagreb 1913., str. 1-66; isti, uvodna studija u: Acta Keglevichiana annorum 1322.-1527. - Najstarije isprave porodice Keglevia do boja na Muhakom polju, MSHSM XLII, Zagreb 1917., str. I-LXXXIV. Radovi koji obrauju ivotopise: Matija Mesi, Krsto Frankapan u tudjini, Rad JAZU, knj. XIII, Zagreb 1870., str. 17-79; Ivan Kukuljevi Sakcinski, Beatrica Frankapan i njezin rod, pretiskano iz Vienca, Zagreb 1885.; Vjekoslav Klai, Ban Ivan Karlovi, u: Pripovijesti iz hrvatske povijesti, III. dio, Zagreb 1891., str. 138-160; Rudolf Horvat, Ivan Korvin ban hrvatski, pretiskano iz Vienca, Zagreb 1896.; Emilij Laszlowski, Ban Ivan Vitovac, Prosvjeta, god. VI, Zagreb 1898., str. 27-32, 6771, 101-103, 118-122.
12

63

niji uvid u djelatnost velikakih obitelji na kraju hrvatskog srednjovjekovlja,19 uz napomenu da su svi gore navedeni radovi, ipak, veim dijelom zastarjeli... S druge strane, primjetna je u prethodnim biljekama nazonost referenci objavljenih zbirki dokumenata pojedinih obitelji (Frankapana, Blagajskih Babonia i Keglevia). Uistinu, mogle bi se za to razdoblje nabrajati svakovrsne zbirke objavljenih vrela, koje su neprijeporno uporabljive pri istraivanju spomenutih tema, a da se obilje netaknute grae domaih i stranih arhiva i ne spominje. Stoga, oito, i nadalje vrijedi misao izreena u krilatici ovog potpoglavlja. 2. SLABOSTI HRVATSKO-UGARSKOGA OBRAMBENOG SUSTAVA: I OSOBITO VAS PODSJEAM DA JE HRVATSKA SM TIT I VRATA KRANSTVA. Dosadanja je historiografija sasvim jasno pokazala da je razdoblje osmanlijskougarskih sukoba prije odluujue bitke na Mohau [Mohcs] 1526. god. znatno utjecalo, kako na unutarnjopolitike, gospodarske, drutvene i demografske prilike, tako i na meunarodni poloaj Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva. I premda su hrvatski, austrijski i maarski znanstvenici poluili zavidne uspjehe u prikazima tog razdoblja, osobito u povijesnim sintezama i radovima s podruja vojne po-vijesti, ipak se taj sukob i odnos zaraenih strana do nedavno nije pokuao sagle-dati u njegovoj cijelosti, posebice obzirom na unutarnje veze i sam tijek razvoja sukoba. Iznimku ine radovi maarskog povjesniara Ferenca Szaklya, koji po prvi puta dijeli osmanlijsko-ugarsko ratovanje prije bitke na Mohau u razdoblja karakterizirana prema svojim vojnim i strategijskim osobinama.20 Autor diobu temelji na dvjema polaznim osnovama. Prva jest vrijeme, a druga podruje odnosno teritoriji na kojima ugarske i hrvatske vojne snage pokuavaju obuzdati napredovanje ili u potpunosti suzbiti osmanlijsku vojnu silu. Ta podjela, dakle, uzima u obzir razdoblja ratnih operacija na neprijateljskim teritorijima koji su podalje od ugarsko-hrvatskoga graninoga obrambenog sustava, razdoblja u kojima se operacije vode uzdu ili u neposrednoj blizini obrambenog sustava, te razdoblja neprijateljskih vojnih akcija koje probijaju obrambeni sustav, te se vode u zaleu graninog podruja, duboko na teritorijima Kraljevstva. Postavljajui na takav nain problem vojne i strategijske ravnotee zaraenih strana presudno razdoblje u hrvatskoj povijesti je svakako ono, u kojemu osmanlijske potiskuju kranske vojne snage prema podruju na kojemu e se organizirati Matijaev obrambeni sustav. U

Gusztv Wenzel, Frangepn Kristf velenczei fogsga, Pesten: Eisenfels s Emich ny., [1851.]; Gyula Schnherr, Hunyadi Corvin Jnos (1473-1504), Budapest 1894.; Henry Thode, Der Ring des Frangipani, Frankfurt am Main1895.; uvodna studija u: Samu Barabs - Lajos Thallczy, Codex diplomaticus comitum de Blagay, Monumenta Hungariae historica - Diplomataria, kt. XXVIII, Budapest 1897., str. I-CCLXIX; isti, uvodna studija u: Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus - A Frangepn csald oklevltra, MHH-D XXXVIII, kt. 2, Budapest 1913., str. V-XLVII. 20 Ferenc Szakly, Phases of Turco-Hungarian Warfare before the Battle of Mohcs (1365-1526), Acta orientalia Academiae scientiarum Hungariae, a. 33, n. 1, Budapest 1979., str. 65-111; isti, The Hungarian-Croatian Border Defense System and its Collapse, u: From Hunyadi to Rakczi. War and Society in Late Medieval and Early Modern Hungary, ed. Jnos M. Bak and Bla B. Kirly, Brooklyn 1982., str. 141-58.
19

64

tom razdoblju (1455.-1463.) bivaju zauzeti ostaci srednjovjekovne Srbije i gotovo itavo Bosansko Kraljevstvo. Kralj Matija potom preotima veliki dio osvojenih podruja (1463-1465.), te zapoinje s uspostavom ugarsko-hrvatskoga obrambenoga fortifikacijskog sustava organiziranog u dva usporedna reda graninih utvrda. Vanjski red zapoinjao je u Severinu [Szrny], te se preko Beograda [Nndorfehrvr], apca [Szbacs], Srebrenika, Banja Luke i Jajca sputao do Knina i uzdu Jadrana nastavljao preko Skradina i Klisa prema uu Neretve. Priuvni je red kretao od Temivara [Temesvr], te se nastavljajui preko Srijema, Dubice, Krupe, Bihaa i Otoca sputao na Hrvatsko Primorje u grad Senj.21 Ispostaviti e se da je nasunom bila ta potreba uspostave obrambenog sustava upravo zbog kraljevih politikih interesa okrenutih u dijametralno suprotnom pravcu - prema Srednjoj Europi. Zahvaljujui djelotvornosti tog sustava, F. Szakly dokazuje da je razdoblje koje je uslijedilo (1466-1520.), bilo razdoblje vojne ravnotee sukobljenih sila.22 I premda Szakly spominje da do odreenih poremeaja dolazi stupanjem Jagelovia na ugarsko-hrvatski prijesto, on ba na hrvatskom dijelu uoava poetak pucanja obrambenog sustava i pronalazi osnovni uzrok te pojave u sveprisutnoj i dugotrajnoj feudalnoj anarhiji, koja se izraavala, kako prema kraljevskoj vlasti, tako i kroz meusobne sukobe hrvatskih velikaa.23 Neprijeporna je, meutim, injenica da upravo tijekom tog razdoblja vojne ravnotee hrvatsko drutvo proivljava egzistencijalnu ugroenost u doslovnom smislu tih rijei. Koji to sve imbenici utjeu na proces rainjavanja tadanjega hrvatskoga srednjovjekovnog drutva i je li toj posvemanjoj krizi doista jedinim uzrokom bio razjedinjeni vrh hrvatskog feudalnog drutva?
2.a. Zemljovidne osobitosti Hrvatske i vojna strategija:

Ureenjem Srebrenike i Jajake Banovine, te Klike i Senjske Kapetanije kao dijelova obrambenog bedema Kraljevstva, zaustavljeno je, dodue, irenje Osmanlijskog Carstva prema Zapadu, ali nisu sprijeeni isuvie esti osmanlijski pljakaki prodori na hrvatski teritorij. Dolasku dinastije Jagelovia na vlast prethodilo je etvrtstoljetno nemilosrdno pustoenje hrvatskog prostora, posebice onoga izmeu Gvozda, Velebita i dalje na jug prema obali Jadrana i to u vrijeme jednog od najsnanijih ugarsko-hrvatskih vladara - Matijaa Korvina.24 Zato je do toga dolazilo? Moe li jedino velikaka neposlunost vrhovnoj vlasti i njihova uzajamna nesloga preuzeti teret odgovornosti za takovo stanje na hrvatskom dijelu tog tita kranstva?

Samo rijeka Kupa, koja se lako moe prijei konjicom...

usp.: Ferdo ulinovi, Dravnopravni razvitak Vojne krajine, Rad JAZU, knj. 356, Zagreb 1969., str. 10-11; Karl Nehring, Matthias Corvinus, Kaiser Friedrich III und das Reich. Zum hunyadisch-habsburgischen Gegensatz in Donauraum, Sudosteuropischen Arbeiten 72, Mnchen 1975., str. 13-27; Szakly, Phases..., str. 99; isti, The Hungarian-Croatian Border..., str. 142-43; Vasko Simoniti, Vojaka organizacija na Slovenskem v 16. stoletju, Ljubljana 1991., str. 228; Kruhek, Krajike utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljea, Biblioteka Hrvatska povjesnica. Monografije i studije, knj. 1, Zagreb 1995., str. 46. i u tim djelima navedena literatura. 22 Szakly, Phases..., str. 98-103 i 111. 23 Isto, str. 102. 24 usp.: idak, Opasnost od turskih provala..., str. 754-55; Szakly, Phases..., str. 100; Vasko Simoniti, Turki so v deeli e: turki vpadi na slovensko ozemlje v 15. in 16. stoletju, Celje 1990., str. 203-05.
21

65

Raspored suprotstavljenih vojski, te zemljovidne osobitosti terena jesu polazine toke u svakoj vojno-stratekoj analizi. Polazei od tih premisa vojne znanosti, umah je uoljiv izniman strateki znaaj osmanlijskih utvrenih gradova Kamengrada i Kljua, koji su se poput klina probijali u Hrvatsko Kraljevstvo,25 gotovo razdvajajui ugarsko-hrvatski obrambeni sustav u dvije zasebne cjeline. Te su utvrde u taktikom smislu omoguavale uestale vojne prepade, kako dobro organiziranih veih tako i samoincijativnih malih vrlo dobro uvjebanih i pokretljivih postrojbi, prema jugu i zapadu kranskog teritorija - to e rei, prema srcu srednjovjekovnoga hrvatskog podruja i dalje prema habsburkim, odnosno mletakim, posjedima. Isto tako vane odrednice bijahu i prirodne osobitosti terena na linijama obrambenog sustava, i danas vrlo lako uoljive na zemljovidima. Naime, srednjovjekovna Slavonija, Srijem i Ugarska bijahu zatieni i dodatnom iznimno vanom obrambenom linijom, koja je neprekinuto tekla tono izmeu dva spomenuta reda tvravnih sustava - rijekama Dunavom i Savom. Srednjovjekovna, pak, Hrvatska, bez tih prirodnih lako branjivih granica, bijae dostupnom i privlanom metom neprijateljskih vojnih poduhvata.26 Ako su Mavanska i Srebrenika Banovina bivale rtvovane kao predstraa Kraljevstva u smislu zaustavljanja, usporavanja ili dojavljivanja kretanja neprijateljskih postrojbi, nakon ega se napadai najee suoavahu s teko prijelaznom rijekom i jo ih k tomu, ukoliko ju, jasno organizirano, uspiju prijei doekivahu dobro organizirani branitelji, tada je rtvovanje izbaenoga prvog reda utvrda na hrvatskom dijelu obrambenog sustava - Jajake Banovine, te kninske, skradinske i klike tvre bivalo uzaludno. Naime, kolikogod da je sustav obrane u Hrvatskoj poivao na dobro utvrenim tokama (iz prijanjeg razdoblja naslijeenim kulama, katelima, tvravama i gradovima), te na neprohodnosti planina, uma i rijeka, toliko je ta gorovitost, umovitost i obdarenost rjeicama hrvatskog prostora zapravo pogodovala napadaki orijentiranim neprijateljima.27 Knez Bernardin Frankapan s velikom dozom gorine i nemoi objanjava kako su mu martolosi skriveni i prikriveni u gajevima njegova vlastita knetva neprestano nanosili tetu. Odvie se esto, naime, dogaalo da akindijske i martoloke ete osvanu potpuno neoekivano i nenajavljeno usred Hrvatske, ili pak pod zidinama dalmatinskih komuna,28 pa su se redovito vojni okraji na naim prostorima dogaali tek nakon pustoeih naleta Osmanlija - dakle, prilikom njihovih povlaenja s pljakakih

Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, knj 4, Zagreb 19813., str. 264; idak, Opasnost od turskih provala..., str. 754-55. Mogue smjernice u istraivanju osmanske vojne organizacije i znaaja tih dvaju gradova prua Nenad Moaanin u svojem lanku: Biha i osmanski obrambeni sustav na sjeverozapadu Bosanskoga ejaleta 1592.-1711., u: Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996., str. 105-07. 26 Ve su povjesniari starije hrvatske historiografije uoavali nedostatak takvih granica. Opisujui granice prema osmanlijskoj Bosni Smiiklas, primjerice, upozorava da je rijeka Vrbas bila dobra naravska medja, ali mogla je u gornjem teku svojem u suno doba uvijek podati prilike neprijatelju, da ju pregazi; Tadija Smiiklas, Poviest hrvatska. Dio prvi. Od najstarijih vremena do godine 1526., Zagreb 1882., str. 637; Usp. takoer: isto, str. 648, 649-50, 663...; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 145... 27 O tipologiji i nazivlju utvrdnog graditeljstva vidi u: Kruhek, Krajike utvrde..., str. 11-39. i u tom djelu navedenu literaturu. 28 usp.: Joko Jelaska, Splitsko polje za turskih vremena, Split 1985.; Tomislav Raukar - Ivo Petricioli - Franjo velec - ime Perii, Zadar pod mletakom upravom, 1409-1797., u: Prolost Zadra, knj. III, Zadar 1987.; Kruhek, Krajike utvrde..., str. 47. i u tim djelima navedenu literaturu.
25

66

pohoda prema Bosni. A tada je ve bivalo kasno.29 Jednostavno, sustav koji je pokazivao dobre rezultate na junim granicama Kraljevstva nije mogao biti djelotvoran i na jugozapadnim granicama, odnosno hrvatskom dijelu tog sustava...

Sve su popljakali i poharali, seljake i kogagod su nali opljakali su i odveli. Sljedea vojno-taktika razliitost suprotstavljenih sila jest nain ustroja i odgovarajue obavljanje vojnih zadaa njihovih postrojbi. Razorniji tip osmanlijskih nasrtaja na nae prostore od onih dobro organiziranih vojnih kampanja bijahu one u liku malih, visoko mobilnih poluvojnih jedinica martolosa i akindija. Taj mali rat, najee voen i organiziran u svrhu grabljenja materijalnih dobara i roblja esto se u historiografiji objanjavao kao dio planiranih aktivnosti u cilju pripreme graninog podruja za njegovo osvajanje.30 Meutim, pobude za takove aktivnosti mogle su bivati potpuno drugaije prirode. Primjerice, povod za pljakaki pohod mogle su biti vremenske nepogode o kojima domai kroniari sve ee piu u to vrijeme, a nakon kojih nastupaju nestaice hrane i gladne godine31 ili, pak, nedovoljan nadzor vlakih martolokih eta, koje esto samoincijativno upadaju na podruja susjedne drave i u vrijeme slubenih primirja.32 Bilo kako bilo, rijetki su

2.b. Nositelji malog rata - martolosi i akindije:

Pobjeda Hrvata kod Broda Zrinskog (29. na 30. listopada 1483. god.) kao i ona kod Vrpila (19. rujna 1991. god.) izvojevane su nad osmanlijskim vojskama tek prilikom njihova povratka s pustoeih prepada. I pogibija se bana Berislavia (20. svibnja 1520. god.), takoer dogaa tek nakon presretanja osmanlijskog pohoda kojim je devastiran dreniki kraj. Za bitku kod Broda Zrinskog usp.: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 406 (18); Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 665-66; uro urmin, Acta Croatica - Hrvatski spomenici, vol. 1, MSHSM VI, Zagreb 1898., str. 291, dok. 193; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 165-67... Za bitku kod Vrpila usp.: Klai, n. dj., str. 225-26; Ferdo ii, Rukovet spomenika o hercegu Ivaniu Korvinu i o borbama Hrvata s Turcima (1473-1496), Starine, knj. XXXVIII, Zagreb 1937., str. 157-59 (313-15), dok. III 2 a.; Kruhek, Krajike utvrde..., str. 47... Za pogibiju bana Berislavia usp.: Mesi, Banovanje Petra Berislavia..., str. 52-54 (176-78); Klai, n. dj., str. 344-45; Marko Perojevi, Petar Krui, kapetan i knez Klisa, Zagreb 1931., str. 55-57; Kruhek, nav.dj., str. 52 i 66, te u citiranim djelima navedeni izvori i literatura. O porazu Hrvata na Krbavi neto kasnije... 30 usp.: Bogo Grafenauer - Duan Perovi - Jaroslav idak, Prodor Turaka na Balkanski poluotok i otpor jugoslavenskih naroda protiv njihovih osvajanja, u: Historija naroda Jugoslavije, knj. 1, Zagreb 1953., str. 345; Stjepan Pavii, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj. 41, Antropografska istraivanja 3, Zagreb 1962., str. 101-07; Milan Vasi, Martolosi u jugoslovenskim zemljama pod turskom vladavinom, Djela, knj. XXIX, Sarajevo 1967., str. 80-91; Simoniti, Vojaka organizacija..., str. 236-37; Kruhek, Krajike utvrde..., str. 58. i u tim djelima navedenu literaturu. 31 Osim brojnih, ali razbacanih, vijesti o gladnim razdobljima prouzroenim elementarnim nepogodama u ve objavljenim zbirkama izvora, osobitu cijenu imaju kratke kronike koje objavljuje Ivan Kukuljevi Sakcinski god. 1857. u etvrtoj knjizi Arkiva za povjestnicu jugoslavensku: Ljetopis fra imuna Klimentovia, str. 30-35; Ljetopisi fratra imuna Glavia, str. 36-44; Ljetopis nepoznatoga u talijanskom jeziku, str. 48-65. U svakom sluaju mogu se vrlo lako u izvorima uoiti pojaani i uestaliji osmanlijski pljakaki prepadi na naa podruja upravo nakon vremenskih nepogoda koje bi svojim intezitetom utjecale na prinos poljoprivrednih proizvoda. Iznimno korisna djela francuskih znanstvenika, koja dokazuju vezu izmeu nastupajuega hladnog razdoblja s kraja 15. i prisutnog tijekom 16. stoljea s godinama gladi primjetnih diljem Francuske, pa tako i u njezinom mediterantskom dijelu jesu; Emmanuel Le Roy, Times of Feast, Times of Famine: A History of Climate since the Year 1000, transl. B. Bray, London 1972., str. 244-308 i 334-94; Jean. N. Biraben, Les hommes et la peste en France et dans les pays europens et mediterranens, vol. 1: La peste dans lhistoire, Paris - La Haye 1975., str. 7-9, 134-39, 147-54; isto, vol. 2: Les hommes face la peste, 1976.), str. 2-27. 32 Lokalne bosanske osmanlijske vlasti nisu imale osobitih razloga zaustavljati takve pohode, koji u krajnjoj liniji slabe obrambenu sposobnost neprijatelja, ali to ne znai i da su ih te vlasti planirale ili na bilo koji nain neposredno utjecale na razvoj takovih aktivnosti; usp.: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 505-06 (44-45); isto, str. 511 (50); isto, str. 513 (52)...; isti, Hrvati nakon bana..., str. 87 (201); Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 698...; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 293-94...; Vasi, Martolosi..., str. 93-94; Raukar..., Prolost Zadra III, str. 198...
29

67

bivali sluajevi da se te sitne skupine naoruanih osmanlijskih uskoka nisu vraale sretno na svoja polazita.33 One su naprosto bivale neuhvatljive hrvatskom plemikom ratnitvu... Zato je tomu bivalo tako? Kakvim je to vojnim potencijalima Hrvatska tada raspolagala? Je li Hrvatska sama bila u stanju braniti i obraniti svoj dio granice? Da bi se odgovorilo na ta pitanja, mora se obrazloiti na kakav je nain, s kakvom je vojnom silom, logistikom i novanim sredstvima raspolagao ustanovljeni obrambeni sustav.

Po milosti bojoj Ludovik kralj Ugarske, na najljubezniji gospodar, niti nas moe pomagati niti braniti... Organizirajui obrambeni sustav, kralj Matija Korvin je znao da bi trokovi odravanja tog sustava nadmaivali ukupne kraljevske godinje prihode. Naime, poznato je da su njegovi prethodnici ostvarivali godinji prihod u priblinom iznosu od 200-240.000 zlatnih florena. Isto su tako historiografiji poznati i priblini godinji trokovi obrane Beograda (legendarne 1456. god.), koji s trokovima dunavske rijene flote i plaom Ivanu Hunjadiju [Jnos Hunyadi] premaivahu svotu od 45.000 zlatnih florena.34 Strunjaci za vojnu povijest proraunali su, pak, da bi organizacija i provedba vojnog pohoda kojeg je predloio Ivan Hunjadi, a u kojem bi sudjelovalo 15-20.000 ratnika u trajanju od tri do etiri mjeseca na osmanlijsko balkanskom prostoru, kotao oko 250.000 florena (!), pa ne ude, zakljuuju povjesniari, nastojanja ugarsko-hrvatskih vladara da se po mogunosti ouva barem status quo na junim granicama njihova kraljevstva.35 Promjenivi u cijelosti porezni sustav Matija Korvin podie godinje prihode kraljevske blagajne na priblinih 900.000 florena!36 Kolikogod se inio impresivnim taj porast, kraljevska blagajna nije niti tada bila u stanju podmirivati sve rashode koje je Matija Korvin imao ostvarujui svoj vanjsko-politiki program. Primjerice, Antonio Bonfini opisujui kraljev boravak u Bekom Novom Mjestu [Wiener Neustadt, 1486. god.] tvrdi da je kraljeva profesionalna vojska brojila 28.000 ljudi, 9.000 ratnih kola, artiljeriju i pomone postrojbe. Takva bi vojska godinje kotala 600-700.000 florena, to jasno niti Matijaeva blagajna nije mogla podnositi ukoliko se tim trokovima pridodaju oni, koje je gutao obrambeni sustav junih granica Kraljevstva.37 Pa ipak, ini se da su u Matijaevo vrijeme postrojbe tvravnog sustava, tog tita i vratiju

2.c. Nemo kraljevske vlasti u organizaciji obrane Kraljevstva:

O taktici akindija pie Mihajlo Ostroviki. Vidi o tome u: Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 638-39; ore ivanovi, Janiarove uspomene ili Turska hronika, Brazde - Posebna serija 5, Beograd 1966.; Vasi, Martolosi..., str. 80-91; Kruhek, Krajike utvrde..., str. 55-58. 34 Usp. Gyula Rzs, A zsoldossg gazdasgi s trsadalmi felttelei s tpusai Magyarorszgon a XIV.-XV. szzadban, Hadtrtnelmi Kzlemnyek, v. 9, Budapest 1962., str. 164; Jnos M. Bak, Politics, Society and Defense in Medieval Hungary, u: From Hunyadi to Rkczi: War and Society in Medieval and Early Modern Hungary, eds. Jnos M. Bak - Bla B. Kiraly, New York 1982., str. 11; isti, The Price of War and Peace in Late Medieval Hungary, u: War and Peace in the Middle Ages, ed. Brian P. McGuire, Copenhagen 1987., str. 165-66. 35 Usp.: Erik Fgedi, The Aristocracy in Medieval Hungary. Theses, u: Kings, Bishops, Nobles and Burgers. Selected Studies, ed. Jnos M. Bak, London 1986., pogl. IV, str. 1-14. i u tom djelu navedenu strunu literaturu. 36 Do danas najbolja studija o prihodima i rashodima kraljevske blagajne u vrijeme Matijaa: Erik Fgedi, Mtys kirly jvedelme 1475-ben, Szzadok, v. 116, Budapest 1982., str. 484-506. 37 Bak, The Price of War..., str. 172-74.
33

68

kranstva i predzia Ugarske, redovito primale godinju novanu potporu. Ve etiri godine kasnije Vladislav Jagelovi dolazi na ugarsko-hrvatski tron pristajui na uvjete ugarskih prelata, baruna i stalea, po kojima e novotarije ... uvedene po istom pokojnom gospodinu kralju Matijau ukinuti, a namet pak ili dau od jedne forinte (taxam unius floreni) nee nipoto zahtijevati, ve e biti zadovoljan sa starim pravednim, redovitim i obiajnim kraljevskim prihodima.38 To je znailo vraanje na kraljevski budet od priblinih 200.000 florena. Jasno, trokovi obrane Kraljevstva ostajali su priblino isti, to je znailo da ukupan kraljevski prihod nije mogao u vrijeme Jagelovia podmirivati trokove koje je iziskivala obrana od prijeteih Osmanlija.39 Sredstva su se za obranu stoga sve ee traila na drugim mjestima. Primjerice, biskup zagrebaki Osvald Tuz oporuno ostavlja za utvrivanje graninih gradova Jajca, Beograda i Severina 32.000 florena, s napomenom da se taj novac ne smije uruiti dravnomu blagajniku, ve se ima preko odabranih legata utroiti u namijenjenu svrhu.40 U vrijeme, pak, saveznikog rata protiv Osmanlijskog Carstva, Venecija je financijski potpomagala Vladislava II. godinjim iznosom od 100.000 dukata, a nakon sklapanja primirja (1503. god.) Republika i dalje prua godinju pripomo od 30.000 dukata s obvezom da se taj novac troi iskljuivo na obranu Hrvatske.41 Toj godinjoj potpori odgovara i planirani proraun trokova obrane na hrvatskom dijelu graninog sustava za 1504. godinu, prema kojemu je predvien iznos od 35.920 zlatnih florena, s time da je u taj proraun bio uraunat i trokovnik graevinskih fortifikacijskih zahvata na klikoj, rmanjskoj, sinjskoj i kninskoj tvri i kaptolu.42 No, ve Vj. Klai ispravno napominje da se za sada ne daju raspoloivim vrelima potkrijepiti i stvarni izdaci navedeni tim proraunom.43 tovie, ve primjer bana Andrije Bota (1505.-1511. god.), koji dolazi na mjesto rano preminuloga Ivania Korvina, govori

Puni navod inauguralne diplome glasi: Introductas vero ipsum quondam serenissimum dominum Mathiam regem aboleamus: contributionem autem, seu taxam unius floreni, nulla ratione exigamus, sed antiquis, justis, ordinariis, et consuetis proventibus regalibus contenti esse debeamus: Gyula Nagy - Sndor Kolosvri - Kelemen vri, Corpus juris Hungarici - 1000-1526. vi trvnyczikkek, kt. 1, Budapest 1899., str. 472-74; usp. takoer: Ivan Kukuljevi Sakcinski, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, pars I, Zagrabiae 1862., str. 223, dok. CLI; usp.: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 204. 39 S pravom M. Mesi istie da time to se Vladislav odrekao novoga poreza, tono je bio uveden za kralja Matije, bijahu dravni dohodci u toliko umanjeni, da se nije mogla drati stalna vojska, koja je upravo sada bila toli potrebita: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 405 (17); usp.: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 241-42; Andrs Kubinyi, The Road to Defeat: Politics and Defense in the Jagiellonian Period, u: From Hunyadi to Rakczi. War and Society in Late Medieval and Early Modern Hungary, ed. Jnos M. Bak and Bla B. Kirly, Brooklyn 1982., str. 159-78; Bak, The Price of War..., str. 172. O fiskalnoj politici Signorije i njezinu stavu spram trokova obrane dalmatinskih gradova vidi: Raukar..., Prolost Zadra III, str. 191-97. 40 Iz biskupove se oporuke jasno nazire njegova sumnja u potene namjere slubenika kraljevske riznice pa stoga izriito i zahtijeva da navedena suma mora biti utroena u dogradnje i popravke fortifikacija spomenutih gradova; usp. Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 418 (30); Klai, Povijest Hrvata 4, str. 249; Kruhek, Krajike utvrde..., str. 62. 41 Ugovor o saveznitvu potpisan je 13. svibnja 1501. godine; usp.: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 426-27 (38-39); Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 682; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 260 i 281; Raukar Prolost Zadra III, str. 182. Ugovor o mletakoj pomoi sklopljen je 15. veljae 1504. godine; usp.: Mesi, nav.dj., str. 514 (53); Klai, nav.dj., str. 260 i 281; Raukar..., nav.dj., str. 199. O mletakoj financijskoj pomoi hrvatsko-ugarskomu obrambenom sustavu prije i nakon rata Cambrayske lige vidi: Raukar..., isto, str. 199-200. 42 Sndor Horvth - Lajos Thallczy, Jajcza (bnsg, vr s vros) trtnete 1450-1527, MHH-D XL, Budapest 1915., str. 184-86, dok. CXV; usp. takoer: isto, str. 178-183; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 279-80. Taj je proraun predviao i 24.900 florena za potrebe Jajake Banovine, 3.850 florena za potrebe abake, samo 3.000 za potrebe Srebrenike, 24.108 za potrebe Beogradske itd. Ukupni proraun je predviao nunih 144.978 florena za odravanje itavog obrambenog sustava; usp.: Horvth - Thallczy, isto, str. 185-92, dok. CXV. 43 Klai, Povijest Hrvata 4, str. 280.
38

69

da je bilo problema s godinjom novanom potporom za njegovu slubu.44 Stoga ocjena razdoblja vladavine Matijaa Korvina i Jagelovia obzirom na njihovu povijesnu ulogu u obrani Kraljevstva, koju izrie T. Raukar na znanstvenom skupu organiziranom povodom petstote obljetnice krbavskoga razboja, da ako su Osmanlije u doba Matijaa Korvina mogli prodirati u Hrvatsku, dijelom i zato to je kralj rasipao svoje misaone i novane snage izvan ugarsko-hrvatskog kraljevstva, nakon izbora Vladislava II to su mogli initi ponajprije zato to kralj gotovo da i nije imao sredstava za obranu Hrvatske45 saeto i jasno oslikava (ne)prilike prouzroene ovisnitvom vladara o visini novanog priliva u kraljevsku riznicu.

Nedostaje srebra, bogatstva i sredstava... Premda s pravom, dakle, Vj. Klai upozorava da nije mogue na temelju navedenog plana prorauna za obranu Hrvatske utvrditi stvarni utroeni iznos, ipak ti podaci posredno ocrtavaju vojne prilike na hrvatskoj granici. Naime, unutar tog prorauna predviena je svota kojom se podupiru hrvatski ban, senjski kapetan (tada je Ivani Korvin bio i ban i kapetan Senja - op.a.) i knezovi da uzdravaju 952 konjanika na potezu od Save do Jadrana. Jae konjike postrojbe imali su uz bana (200 konjanika) knezovi Ivan Karlovi (200) i Bernardin Frankapan (100). Pridodaju li se njima ostali Frankapani (An je primao potporu za 70 konjanika, Mihael za 60 i Nikola za 50), onda je vidljivo da je velika pozornost pridavana upravo sredinjem dijelu srednjovjekovne Hrvatske (480 konjanika kojima je uvijek mogao priskoiti u pomo ban sa svojom postrojbom), dakle onom dijelu koji je na potezu od Krbavske do Modruke upanije, odnosno na onom dijelu na kojemu su osmanlijski pohodi bili najei. Mora se svakako naglasiti da reeni broj oruane konjike pratnje pojedinih knezova, za koju bi trebali primati godinju novanu potporu, ne predstavlja i ukupan broj ratnika koji oni mogu podii. Taj je broj morao biti vei.46 Respektabilnu snagu predstavljalo je zasigurno i brojno sitno rodovsko
Ban Andrija Bot, naime, zaduuje 1511. god. ovritelja svoje oporuke, svojeg banovca i kneza Ivana Karlovia, da ne preda Senj dok kralj ne isplati njegovoj udovici 16.000 zlatnih florena duga na ime banske slube; usp.: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 543 (82); Klai, Povijest Hrvata 4, str. 296... 45 Tomislav Raukar, Prvi rasap Kraljevstva hrvatskoga, dnev. inf. list Vjesnik od 11. rujna 1993., u tjed. prilogu Danica, str. 16, stup. 3; usp. takoer budimske izvjetaje mletakog poslanika Suriana u: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 332; Nada Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972., str. 354, dok. 226, prilog III. 46 Premda primjerice Bernardin Frankapan koji, kako svjedoi pop Martinac izide ot srdi bo (krbavskoga - op.a.) s malimi, ve god. 1495. odlazi u junu Italiju sa 600 svojih ratnika da pripomogne protjerivanju francuskog kralja iz Napulja; usp.: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 415 (27), bilj. 1; isti, Krsto Frankapan..., str. 26. Drugom prilikom Bernardin u razgovoru s mletakim poslanikom Pietrom Pasqualigom spominje svoju druinu od 500 konjanika; usp.: ime Ljubi, Commissiones et relationes Venetae, vol. 1, MSHSM VI, Zagreb 1876., str. 118-19. Knezovi su hrvatski, dakle, primali novanu potporu za manji broj svojih sljedbenika. No, kada je ve spomenuta bitka na Krbavi, tada se mora naglasiti kako se i danas historiografija povodi za proizvoljnom tvrdnjom Antonija Bonfinija prema kojoj je navodno Bernardin iznenadno naredivi manevar povlaenja svojih ljudi usred bitke, velikim dijelom uzrokovao poraz. To jednostavno nije tono. Uz plemenitog Lapanina popa Martinca i papinski nuncij Antonije Fabregues, javljajui u Rim etvrti dan iza bitke o tomu traginom porazu, sasvim jasno kae da preostade nakon bitke solus comes Bernardinus de Frangepanibus, qui cum tribus ex suis aufugit ex trecentis, quos secum conduxerat; usp.: ii, Rukovet spomenika..., str. 36 (192), dok. 144. Pa niti Hrvat koji desetak dana nakon tog dogaaja prepriava Jnu Hasiteinskyju z Lobkovic tijek bitke ne spominje bilo kakvu izdaju, ve istie da je hrvatska vojska u boju izginula najveim dijelom uletjevi u dobro pripremljenu zasjedu; usp.: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 230-32; ii, n. dj., str. 123-25 (279-81), dok. III 1 b. Slino i ninski biskup Juraj Divni u pismu papi Aleksandru VI. petnaestak dana nakon bitke; usp.: ii, isto, str. 37-43 (193-99), dok. 146; Juraj Divni, Pismo papi Aleksandru VI., priredila Olga Peri, ibenik 1995., str. 10-29. Istoga mjeseca nepoznati autor takoer navodi da se knez Bernardin sa svega estoricom od 600 svojih ljudi uspio probiti i spasiti pokolja; usp.: ii, isto, str. 121-22 (277-78),
44

2.d. Gospodarsko i financijsko iscrpljivanje Hrvatskog Kraljevstva:

70

plemstvo naseljeno diljem tog podruja. Mogao bi se, dakle, ba na tim prostorima oekivati znatan broj ljudi pod orujem.47 I uz te brojane pokazatelje, hrvatske su snage bivale te koje su gubile dah u dugotrajnomu iscrpljujuem sukobu. Zastarjela organizacija banderijalnog sustava nije mogla odgovoriti izazovu vremena, odnosno potpuno novom nainu ratovanja.48 Nova strategija i taktika vojevanja koje nameu osmanlijske vojskovoe ne nailazi na odgovarajue kontrastrategijske i taktike poteze, poteze koji su iziskivali vojnu reorganizaciju obrambenog sustava, dodatne logistike, a time i financijske napore. Primjer uspjene obrane Kraljevstva pruilo je vojno djelovanje bana Petra Berislavia, koji godine 1517. na sjevernom dijelu graninog obrambenog sustava Hrvatske uspostavlja stalne granine strae zahvaljujui razumijevanju i novanoj potpori knezova Nikole Zrinskog i Franje Berislavia. I dok su pregovori za ustroj takvog vida vojne slube na velikakim posjedima, koji bijahu neposredno ugroeni osmanlijskim prepadima, protjecali bez veih problema, dotle Zagrebaki kaptol, takoer veliki posjednik na podruju meurjeja Kupe, Save i Une, dakle, prostora smjetenog neposredno iza obrambenih linija, odugovlai s pregovorima, te se nerado odrie ionako oskudnih financijskih sredstava koja su trebala biti uloena i u taj vid vojne zatite.49 Uz stalnu straarsku i promatraku aktivnost, ban nastoji i uspijeva neprekidnom mobilnou svojih postrojbi i nenadanim protunavalnim akcijama sauvati ostat-

dok.. III. 1 a. Oito je, dakle, Bernardin do zadnjeg asa sa svojim krepkim vitezima i boriteljima slavnim ustrajao u Krbavskom razboju. Iz navedenih je podataka takoer vidljivo da B. Frankapan i u tom razboju sudjeluje s viestruko veim brojem svojih ljudi od onog broja za koji je trebao primati kraljevsku novanu pomo. 47 usp.: Pavii, Seobe..., str. 40-41 i 76. S podacima o broju pripadnika starodrevnim hrvatskim plemikim rodovima i kraljevskim jobagionima na podruju srednjovjekovne Like i Buke upanije koje iznosi Stjepan Pavii u toj demografskoj studiji nuan je oprez i zdravi kritiki pristup svakom njegovu pozivu na objavljene dokumente koje rabi u toj studiji. Ipak, ne bi trebale biti upitne, primjerice vijesti koje postoje o velikom odazivu i sudjelovanju tih plemenitih bojovnika u Krbavskomu razboju. Smiju li se pici izabrani boriteli popa Martinca, koji u boju smert6 prie vri r[a]di koe druba s[veta]go Mavrici poistovjetiti s pripadnicima plemikih rodova iz Krbavi okolnih upanija? Smije li se geden dobray vrozenay czlowiek Charwat kojega spominje Jn Hasiteinsky i koji je u tom razboju izgubio wlastnijeho bratra a ssest stryczuow przirozenych takoer smatrati plemenitim? to je s vjeu istog pisca da je sycz ostatek dobrzij vrozenij lidee, czoz nezbili, wsseczko zgimali, te da se w druhe wsy naydess piet ssest wdow s malymi dijetkami, a muzije wsseczko zbiti a zgimani? Obzirom da je rije o poginulim visokoroenim ljudima koji sudjeluju u bitki, dakle, o onima koji imaju obvezu slube orujem i time bijahu osloboeni poreza, obzirom da mladih udovica ima po pet - est u svakom drugom selu, moe se sa sigurnou tvrditi da je gro pjeadije koja je sudjelovala u krbavskom razboju bila plemenitog podrijetla. Onog vrlo rairenog i razgranatog rodovskog plemstva, koje je obitavalo u, kako kae biskup Divni, Krbavi, Lici i Modruu; navedene citate usp. na ist. mj. kao u prethodnoj biljeci... 48 Nedostatak vojske koja se okupila na Krbavi jest upravo njezina slaba mobilnost i vojno-taktika pokretljivost. Naime, lanovi su rodovskog plemstva - vezani uz svoj sitni posjed - ratrkani po svojim kurijama na relativno velikim podrujima srednjovjekovnih upanija, te kao takovi ranjivi i na prepade manjih martolokih skupina. Uz to, upravo je to plemstvo vojno organizirano tako da se okupljalo na znak uzbune, odnosno na poziv svojih panova ili knezova, a za to je trebalo odreeno vrijeme. Stoga se i dogaalo, kao to je ve reeno, da su od strane hrvatske plemike vojske osmanlijske dobro organizirane vee pljakake postrojbe doekivane tek na njihovim povratcima s tih pohoda. Nakon takovih bitaka preivjeli bi se, jasno, vraali svojim plemeninama i obiteljima. S odreenom vremenskom distancom i svjesnou zavodljivosti takovih analogija, ta se mobilizirana vojska hrvatskog srednjovjekovlja moe usporediti s dananjom domobranskom priuvom. A s takvim je postrojbama bivalo uvijek problema upravo oko njezine mobilnosti. No, u krbavskom sluaju taj imbenik nije bio presudan. Poraz je uzrokovan iskljuivo taktiki loim voenjem bitke, odnosno nasjedanjem na dobro smiljenu ratnu varku Jakub pae. Nakon toga traginog iskustva morati e proi vie desetljea dok i hrvatska strana ne pone s organiziranjem vojnih (polu)profesionalnih jedinica slinog karaktera onim osmanlijskim, te koje e potom primjenjivati gotovo istovjetnu vojnu taktiku. 49 Klai, Povijest Hrvata 4, str. 336; Kruhek, Krajike utvrde..., str. 66.

71

ke srednjovjekovne Hrvatske od jaih turskih provala. I kolikogod su hrvatska gospoda, ija imanja bijahu neposredno ugroena osmanlijskom opasnou, imala razumijevanja za njegova nastojanja oko spasa nesretne domovine, toliko su magnati iz unutranjega zatienog dijela Kraljevstva slabo marila ili, pak, teko shvaala traginu zbilju ivota na podrujima predzia i tita Ugarske.50 Svega su toga hrvatski velikai svijesni, pa ne udi elja Bernardina Frankapana da kraljevu milost podui kako bi se zemlja mogla odrati i spasiti.51 Ratna razaranja na velikakim imanjima bijahu esta i golema, a podlonici im, kako vrijeme odmie, bivaju odvoeni u roblje ili im, pak, u sve veem broju naputaju posjede u potrazi za sigurnijim i mirnijim krajevima. Vanjska pomo pristie neredovito i u usporedbi sa stvarnim potrebama izgledalo je kao da pristie na kapaljku, upravo u onoj mjeri koja je graniila s oajem. Svega su toga, odista, dugotrajnim borbama u svakom pogledu iscrpljeni hrvatski velikai bivali svjesni, pa i uz to to bi i znali odgovoriti izazovu osmanlijskih vojskovoa, kako to tvrdi knez Bernardin Frankapan, za djelotvoran odgovor nisu imali, kako to opetovano priznaje Bernardin, srebra, bogatstva i sredstava...

MENI JE DOMILJATI SE KAKO DA NE BUDEM PROTJERAN I DA SVE SVOJE NE IZGUBIM. Preostalo im je ono to Bernardin pie svomu zetu - domiljati se svim nainima kako da ne budu protjerani i da sve svoje ne izgube.52 Bernardinova iskrenost nudi historiografiji jasan cilj svakoga tadanjega hrvatskog velikaa - ne biti prognan i sauvati neto svojega, ali postavlja i historiografski problem u pitanju - koji su to naini, odnosno sredstva, kojima nae visoko plemstvo pokuava ostvariti taj cilj?
3.a. Opustjela hrvatska vlastelinstva s kraja 15. stoljea: Neka daju a mogu. Tom golom egzistencijalnom problemu knezovi pokuavaju doskoiti na razliite naine. Suoeni s tekim haranjima svojih posjeda jo od vremena vladanja kralja Matijaa Korvina, velikai pokuavaju usporiti nazadovanje i propadanje svojih imanja. Urbar kneza Bernardina Frankapana, pisan 1486. godine, svjedoi da je ve u to vrijeme izbjeglika groznica zahvatila i njegovu kneiju. Naime, od 704 selita, naseljena su samo njih 270, dakle, do te je godine gotovo dvije treine

3. OPSTANAK ILI PROGONSTVO:

Moderna historiografija do danas nije uzimala u obzir fenomen privikavanja, kako iteljstva Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, tako i puanstva susjednih kranskih drava na dugotrajnu tursku opasnost. Valja, dakle, naglasiti da tursko pitanje postaje svakodnevicom ne jedne, ve vie generacija koje batine taj problem od svojih oeva i djedova, pa je u suvremenika, koji obitavahu na prostorima nezahvaenim osmanlijskim pustoenjima, mogua pojava inertnosti spram toga gorueg pitanja. Izuavanje vjerojatne pojave uvjerenja kod ljudi koji nisu imali izravnih dodira s problemima obrane Kraljevstva da granini sustav ipak desetljeima u dovoljnoj mjeri titi i prijei daljnje osmanlijsko napredovanje svakako bi bilo ne samo novi izazov, nego i prioritet moderne historiografije koja se bavi tim razdobljem hrvatske, maarske, austrijske, talijanske i turske povijesti. 51 Antal Hodinka - Lajos Thallczy, A horvt vghelyek oklevltra [Monuments of the Croatian Frontier], MHH-D 31, Budapest 1903., str. 26, dok. XXXI; usp.: Klai, nav.dj., str. 294. 52 na ist. mj.
50

72

naputeno!53 Pokuavajui zadrati to vei broj svojih podlonika Bernardin Frankapan u nekim sluajevima smanjuje novana davanja ili, pak, prihvaa da kmetovi daju a mogu, a i sluajevi kada novanu rentu vraa na stare oblike naturalnih podavanja takoer se mogu shvatiti kao njegov vid dobre volje. Naime, vrlo je vjerojatno da je u urbaru tako vidljiv dovreni proces pretvaranja naturalnih podavanja u novanu, zaustavljen gotovo potpunim zamiranjem iznimno vanoga trgovakog pravca od Senja preko Modrua k Zagrebu i unutranjosti Ugarske. Seljak u novonastalim prilikama nema vie komu prodavati svoje proizvode, a sam se ne usuuje krenuti na rizina putovanja prema vanjskim tritima, pa bi u takvim promijenjenim prilikama novana renta postajala teretom, a ne olakicom. Svakomu tko je zainteresiran Bernardin Frankapan predaje i po nekoliko opustjelih selita s kojih smanjuje dune dohotke, jer mu je, jasno, probitanije da se to vie zemlje obrauje. Oita je, dakle, zainteresiranost kneza da i u takvim oteanim uvjetima ostvari to je vei mogui prihod s posjeda, a da svojim mjerama u isti mah dodatno ne stimulira odlazak podanika.54 Ali ti, u tolikoj mjeri reducirani prihodi nisu, jasno, mogli podnositi trokove obrane. Izvore dodatnih prihoda moralo se potraiti na drugim mjestima...

Od vas traim pomo koju moete dati. U tom je urbaru, kako to dobro uoava N. Klai, nazoan i odreeni broj imena Frankapanovih vazala, ili bolje rei familijara [familiares] s obvezom sluenja konjem. Istiui Bernardina i njegova sina Krstu kao poznate kondotijere, to je samo djelomice tono i o emu e biti rijei neto kasnije, ona posredno upozorava na drugi, vrlo vaan, izvor prihoda hrvatskoga visokog plemstva. Premda je u srednjovjekovnom drutvu jedno od osnovnih zaduenja plemstva njihova vojna uloga, pojavom unitavajuih osmanlijskih odreda kod hrvatskog plemstva dolazi do kvalitativnog pomaka u prihvaanju i shvaanju te uloge. Zatitnika, dakle, vojna uloga, koju dotada plemstvo samostalno financira, biva postavljena na novim temeljima. Pokuavajui, naime, nadomjestiti znatne gubitke godinjih prihoda sa svojih posjeda, hrvatski se velikai silom prilika potpuno okreu profesionalnomu vojnom pozivu, koji najee biva vezan uz obranu njihovih plemenitih batina. Ve je spomenuto da su uz banske postrojbe i posade kraljevskih kapetanija ukljuene i ratnike druine hrvatskih knezova u obrambeni sustav UgarskoHrvatskog Kraljevstva, te da su za tu slubu knezovi dobivali odgovarajuu godinju novanu potporu - kada je i ako je, osobito u doba Jagelovia, bivala naplativa. No, nominalno je svatko tko je bio na listi imao pravo na tu potporu. Ta je injenica bila vrlo vana u novonastalim odnosima velikake elite i kraljevske vlasti! Druga vrlo vana odrednica jest geostrateki poloaj Hrvatske. Nai su

3.b. Iekivanje pomoi sa zapada:

Radoslav Lopai, Urbaria lingua croatica conscripta - Hrvatski urbari, MHJSM V, Zagreb 1894., str. 27-34; N. Klai, Izvori..., str. 344, dok. 225. 54 usp. takoer i: N. Klai, Izvori..., str. 325-30, dok. 218; isto, str. 342-44, dok. 224.
53

73

velmoe bili vrlo svjesni injenice da je Hrvatska tit i (ujedno) vrata kranstva.55 Budui da su znali kako o njima, velikim dijelom, ovisi sudbina susjednih zemalja, mogli su birati trenutno jaeg seniora ili, bolje rei, novano sposobnijeg kreditora, kada ve likvidnost Jagelovia zapravo nije niti postojala. Za takav su nain snalaenja imali i preutan pristanak kraljevske vlasti ukoliko, jasno, nije zadirao u unutarnjopolitike i dravnopravne okvire ugarsko-hrvatske drave. Politika pritisaka prijetnjama i molbama na zapadne kranske vladare hrvatskoga visokog plemstva povremeno bi urodila plodonosnim novanim ili humanitarnim pomoima. Prijetnjama, bolje rei ucjenama da e se cijela Hrvatska pokoriti Turcima ... ili e Hrvati svoju zemlju ostaviti i bjeati prosei po kranskim gradovima, te time potpuno osloboditi nesmetan prolaz osmanlijskim vojskama u Istru, Furlaniju, Kranjsku, tajersku i dalje na zapad, kao i s druge strane pregovorima s osmanlijskim predstavnicima vlasti u Bosni, nai su velikai umijeli u kritinim trenucima svojeg opstanka osigurati kratkotrajne predahe tijekom kojih bi s manje ili vie uspjeha ipak uspijevali pribaviti nunu pomo. I pored toga, valja oprezno donositi zakljuke kojima se sugerira kako su ta taktika pogranina pregovaranja hrvatskog plemstva s bosanskim paom i turskim poslanicima zavaravala i Turke, jer su odmazde osmanlijskih vojskovoa nakon neuspjelih pregovora ili kratkotrajnih ultimatuma bivale nemilosrdne.56 Osobito se, pak, doim-lju dananjeg itatelja molbe kojima hrvatsko plemstvo preklinje spasonosnu pomo. S koliko iekivanja, nade i smjerne poniznosti izrie Bernardin Franka-pan, tada najugledniji hrvatski velika, molbu po ugledu, asti i poloaju sebi rav-nim poslanicima Njemakoga dravnog sabora kada kae: Ja (koliko se mene pristoji) obavljam svoju dunost: sa suzama sada i kleei od vas traim pomo koju moete dati!?57 U svakom sluaju, jednokratne ili viekratne pomoi koje su hrvatski knezovi primali od Mleana, Habsburgovaca i Vatikana u smislu obrane vrata kranstva zauzimale su znaajno mjesto u stavkama prihoda njihova kunog budeta, a koje se mogu shvatiti i kao djelomini nadomjestak drastino opalih godinjih prihoda s njihovih devastiranih posjeda. 3.c. Militarizacija hrvatskog srednjovjekovnog drutva: U svemu tome, vano je, dakle, naglasiti da hrvatski velmoe sve svoje plemenito (a time i Hrvatsko Kraljevstvo) nisu vie sposobni braniti vlastitim sred-

Stalei se Hrvatskog sabora prilikom obraanja kralju i njemakom caru Maksimilijanu, primjerice, ve 10. travnja 1494. god. sami nazivaju predziem kranstva (verpaw der cristenhayt). Usp. ii, Rukovet spomenika..., str. 78 (234), dok. 179. 56 usp.: Kruhek, Krajike utvrde..., str. 69. Knez Bernardin Frankapan upozorava sudionike Njemakoga dravnog sabora da se mora pouriti u svoje gradove i tvrave, jer je vojskovoa, kojeg zovu paom, prema meni neprijateljski nastrojen poto nisam elio pristati na ono to mi je u ime svog cara nudio, bit u prvi kojega e gradove i katele opsijedati. Starina Bernardin predvia takov razvoj dogaaja premda je ve pretrpio prvi nalet paine nesmiljene odmazde kojim su mu martolosi sve popljakali i poharali, seljake i kogagod su nali opljakali su i odveli, pa mu se i dogodilo da su mu poto su sve odveli, ostala tri katela bez posade... 57 Bernardin neposredno prije te molbe priziva Sabor Svetoga Rimskoga Njemakog Carstva na kransku solidarnost i milosre. Kako li su se saborskih poslanika, preteito zaokupljenih pojavom luteranskog pokreta, morale dojmiti rijei hrvatskog kneza koji iskajui pomo istie Vi, pak, kao pravi i zakoniti knezovi, zatitnici i branitelji prave kranske vjere, smilujte se, smilujte nam se! Neka se ganu na nae suze srca vaa; cijela nevoljna Hrvatska pribjegla je k vaim koljenima u Kristu Spasitelju da bi vas molila [i] zakljinjala Njegovom presvetom krvlju kojom smo svi spaeni: pruite pomo onima koji su u pogibli, ujte molbe onih koji ginu.?!
55

74

stvima, nego oekuju da im u tome pomogne kralj izdacima iz svoje blagajne. Onog trenutka kada takova potpora nije bila mogua, velikai plau pronalaze kod susjednih vladara.58 O kondotijerstvu se kao takvom nikako ne moe govoriti, ali o odreenom vidu profesionalne militarizacije hrvatskoga srednjovjekovnog drutva moe.59 Hrvatska plemika elita prisiljena da sa svojim ratnikim druinama desetljeima brani ostatke svoje domovine vremenom postaje visoko cijenjeni vojni zapovjedniki kadar, koji je do odreene mjere i kotao susjedne vladare, ali to ne znai da se ona sama smatrala ili da su u njoj suvremenici vidjeli kondotijere.60 Pa niti primjer Bernardina i njegova sina Krste ne moe potpuno potvrditi takvo gledanje na njihovu, osobito Krstinu, djelatnost. Njihov primjer, tovie, pokazuje samo jo jedan od moguih putova kojim su postizali, kako to sam veli Bernardin, da ne budu protjerani i da sve svoje ne izgube. Bernardin je oito podijelio uloge svakom lanu svoje obitelji, a s krajnjim ciljem financijske stabilizacije i time opstanaka obitelji na svojemu vjekovnom patrimoniju. Krstina je zadaa, izgleda, bila vojna sluba. Vojna sluba, ali ne kod bilo koga i ne pod bilo kakvim uvjetima. Sluei Habsburgovcima, Krsto ne prima samo novac za svoje usluge, pae prima i toliko od hrvatskog plemstva eljene i traene nove posjede.61 Posjede koji nisu ugroeni osmanlijskom opasnou i kakvih vie nema na prostorima srednjovjekovne Hrvatske! Posjede s kojih e se redovito pobirati godinja davanja i uz iju e se pomo lake braniti domicilna obiteljska imanja. Stoga se niti Krstin poloaj na habsburkom dvoru,62 kao niti njegova vojna djelatnost ne bi mogla ocijeniti i shvatiti kondotijerskom, a pogotovu ne Bernardinov. Ta, Bernardin rijetko kada i naputa svoje gradove, a njegovi mu, u modrukom urbaru spomenuti, familijari iskljuivo i slue za obranu tih gradova... 3.d. Stara obiteljska prava Ve M. Mesi nabrajajui i opisujui Frankapanske posjede uoava da oni nisu sa svih stranah jednake vriednosti i da su njeka od navedenih imanja ve od due vremena bila izvrgnuta turskom haranju, te usljed toga naravno mnogo guOdnosno, kod neutralnih, ali zainteresiranih za obranu Hrvatske kao predstrae terraferme i kranstva (Venecija, Vatikan) ili, pak, kod svojega i u politikom smislu vrlo zainteresiranoga drugog kralja (Habsburgovca), to e imati dalekosenih posljedica - osobito kada je rije o potonjem susjedu. 59 Opisujui god. 1525. unutarnje stanje Ugarske, papinski nuncij barun Antonio G. Burgio istie da je sudbina zemlje u rukama plemstva, koje je podijeljeno u tri dijela. Prvi dio ine ratnici, borei se na granicama plaeni od magnata i oni su najvrijedniji od svih njih. Meutim, oni su u potpunosti ovisni o svojim gospodarima, ne ine nita osim onoga to im oni nareuju i nisu zaintersirani nizato drugo. Drugi dio sastoji se od onih koji ive na svojim imanjima, te se bave poljoprivredom i trgovinom, ne posjeuju sabore, ve jednostavno preputaju svoje glasove delegatima koji se alju na dravne skuptine. Trei dio ine oni imuni i dobro situirani plemii koji sudjeluju u javnim poslovima i koji su duboko zabrinuti za sudbinu zemlje; usp.: Emma Bartoniek, Mohch Magyarorszga. Br Burgio ppai kvet jelensei, Budapest 1926., str. 13-16; Erik Fgedi, Kinship and Privilege. The Social System of Medieval Hungarian Nobility as defined in Customary Law, History & Society, n. 2, Budapest 1994., str. 55-56. U Burgiovoj podjeli oita je pripadnost hrvatskoga plemstva prvoj skupini, jer je gotovo itav preostatak Hrvatske pripadao graninomu ugroenom dijelu Kraljevstva. 60 usp. vrlo teak poloaj kneza Ivana Karlovia iji su posjedi neposredno ugroeni osmanlijskim pljakakim pohodima, te na koji nain on ugovara obranu svojih, a time i mletakih, podruja sa Signorijom; Raukar..., Prolost Zadra III, str. 202-06. 61 Za zasluge u ratu Cambrayske lige, Maksimilijan podjeljuje 1510. godine Krsti Novigrad u sjevernoj Istri [Newhaws, Castel Nuovo], te najvjerojatnije 1511. godine imanja spadajua na grad Postojnu u dananjoj Sloveniji; Mesi, Krsto Frankapan..., str. 31-32. 62 Knez i grof [Furst vnd Graff] Krsto Frankapan je za vladanja cara Maksimilijana bio carskim savjetnikom, te postojnskim i krakim kapetanom, a iza Maksimilijanove smrti bijae raporski i kraki kapetan cara Karla, te vrhovni konjunik [uberster stallmeister] nadvojvode Ferdinanda; usp.: Mesi, Krsto Frankapan..., str. 32 i 74; Adolf Wrede, Deutsche Reichstagsakten unter Kaiser Karl V. Jngere Reihe, Bd. III, Gotha 1903., str. 316, dok. 53.
58

75

bila od vriednosti svoje, dapae obrana je njihova gutala dohodak i ostalih vie potedjenih dobara, te je esto dovodila gospodare im u najvee nezgode i zdvajanja.63 Spomenuta nastojanja da se, ako je ikako mogue, doe u posjed imanja na prostorima koji nisu ugroeni ratnim operacijama, uoljiva su kod svih slojeva plemstva s podruja srednjovjekovne Hrvatske. Gotovo da se nitko od velikaa nije ak ni djelomino mogao osloniti na prihode svojih imanja, jer su bivala u pojedinim razdobljima godimice unitavana. Posjedi starodrevnih hrvatskih plemikih obitelji Zrinskih, Karlovia i velikim dijelom Frankapana leali su tono u zaleu Matijaevoga obrambenog sustava, te su i trpjela najvea ratna razaranja. Svi su oni nastojali domoi se kakvog posjeda smjetenog na terenu koji nije zahvaen pustoeim osmanlijskim prepadima, ne bi li na taj nain osigurali toliko potrebite redovitije prihode za obranu svojih ugroenih dobara.64 Sva su se raspoloiva sredstva koristila eda bi se ostvario taj cilj. Uz ve spomenuti, sasvim legalan nain, u vidu slube Habsburgovcima,65 rabile su se mogunosti sklapanja nasljednih enidbenih ugovora66 ili ugovora o zamjeni dobara,67 a niti se poluizgledene prilike u kojima se moglo pozivati na pravo nasljeivanja, nisu olako gubile iz vida.68 Jasno, osim tih sasvim legalnih oblika koristile su se i one prilike koje

Mesi, Krsto Frankapan..., str. 18. Krbavski knez Ivan Karlovi je tek izgubivi 22 grada batinjenih od svojih predaka doao u posjed Medvedgrada, Rakovca i Lukavca; usp.: Klai, Rodoslovje knezova krbavskih..., str. 210-11; Nada Klai, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb Ljubljana 1987., str. 203; ista, Srednjovjekovna Krbava od Avara do Turaka, u: Krbavska biskupija u srednjem vijeku (Rijeka Zagreb: Kranska sadanjost, 1988.), str. 8. i u tim djelima navedene izvore. I primjer Zrinskih rjeito govori o trajnim nastojanjima te obitelji da se domognu takove vrste posjeda. To im uspijeva tek smru bana Ivana Karlovia, brata Nikoline ene Jelene. U viegodinjoj parnici s Ludovikom Pekrijem, konano god. 1535., tada ve udovica, Jelena uspijeva uz podrku Hrvatskog sabora doi u posjed Medvedgrada. Tek kasnije, njezinu sinu, Nikoli IV. uspijeva domoi se akovca, kojeg dobija kao naknadu za svoju viegodinju neisplaenu bansku slubu; usp.: Kukuljevi, Zrin grad..., str. 60-69; Klai, Povijest Hrvata 5, str. 104-138, 168; N. Klai, Medvedgrad..., str. 209-14. i u tim djelima navedene izvore. Inae primjetan je veliki interes, ne samo hrvatskih magnata, ve i nieg plemstva za imanja u prekokupskim krajevima. Vrlo instruktivan, premda i polemiko-emocionalno nabijen, naroito kada je u pitanju prikaz uloge kralja Ferdinanda u manipulacijama oastnim i konfisciranim imanjima tijekom graanskog rata, jest lanak: Nada Klai, "Ostaci ostataka". Hrvatska i Slavonija u 16. st. (od mohake bitke do seljake bune 1573), Arhivski vjesnik, br. 16, Zagreb 1973., str. 253325. 65 Pounskim ve mirom (07. studenog 1491. god.) Vladislav oprata onim hrvatskim i slavonskim knezovima koji su u sukobu oko prijestola podravali Maksimilijana, te im (Cetinskim i Trakim Frankapanima, Blagajskima, Berislaviima, Talovcima, Kanikima...) i ubudue dozvoljava da slue Maksimilijanu uz uvjet da mu prije toga poloe prisegu vjernosti kao zakonitom vladaru; vidi: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 404 (16); Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 672; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 219; usp. Janos M. Bak, Knigtum und Stnde in Ungarn im 14.-16. Jahrhundert, Quellen und Studien zur Geschichte des stlichen Europa, Bd. VI, Wiesbaden 1973., str. 157, dok. 15. 66 Takovim se brakovima mogu smatrati i oni izmeu Ivania Korvina i Bernardinove keri Beatrice, te Bernardinova sina Krste i Apolonije sestre salzburkog nadbiskupa Matthusa Langa von Wellenburga. Konkretni su se ugovori sklapali u sluajevima obitelji Ivana Karlovia i Nikole III. Zrinskog, u kojima se predvia u sluaju izumra jedne od obitelji nasljeivanje 22 Ivanovih i 9 Nikolinih gradova; usp. n. dj. u prethodnoj biljeci. Kasnijim slinim ugovorom sa Stjepanom, unukom Bernardina Frankapana, Nikola IV. dolazi u posjed imanja te ozaljske grane Frankapana; usp.: Ivan Kukuljevi Sakcinski, Acta Croatica - Listine hrvatske, Poviestni spomenici junih Slavenah, knj. 1, Zagreb 1863., str. 266-68, dok. 274. 67 Nikola III. Zrinski npr. pokuava u zamjenu za svoje rudnike u Gvozdanskom i Liesnici dobiti posjede u sigurnijim podrujima. Uvidjevi da se kralj Ludovik II. ne dri sklopljenog ugovora, Nikola nudi svoje rudnike nadvojvodi Ferdinandu, koji ponudu prihvaa i u zamjenu Nikoli predlae itavu Pazinsku kneiju s Kastvom. uvi, pak, za njihove pregovore, kralj Ludovik upozorava Ferdinanda da su ti rudnici obeani njemu, te po drugi puta obeava da e Nikoli za rudnike pronai odgovarajuu zamjenu na teritoriju Ugarske. To se obeanje nikada nije ispunilo; usp.: Kukuljevi, Zrin grad..., str. 56-57; Kruhek, Krajike utvrde..., str. 74. 68 Primjerice Bernardinov pokuaj da se u proljee 1520. god. domogne Svetvinenta u Istri, kojeg ostavlja iza svoje smrti njegova sestrina Katarina, ki posljednjeg kneza krkog Ivana VII. Frankapana. To istarsko mjesto su ipak na kraju ostavinske parnice dobili Morosini; usp.: Klai, Krki knezovi..., str. 292.
63 64

76

bijahu na rubu zakonitosti. Primjeri preotimanja i vraanja bivih frankapanskih primorskih gradova pod Bernardinovu vlast zavrjeuju detaljniji opis. Naime, vrativi se s neuspjelog pohoda na Krk (1480. god.) Matijaev kapetan Bla Maar pomou senjskog kapetana Maroja unjevia zauzima primorske gradove i gotovo potpuno potiskuje Frankapane s obale.69 Prema povelji izdanoj 1. oujka sljedee godine kralj Matija potvruje Bernardinovu ocu Stjepanu uz ostala posjedovanja i castra Hreglin cum portu Buccariz, et Grobnich, nec non castella Vinodol (!) et Driuenich vocata,70 dakle, i hreljinsku luicu Bakarac, koja ostaje jedinim frankapanskim izlazom na more. Time Matija uspijeva ostvariti potpunu kontrolu nad Hrvatskim Primorjem!71 Ne ulazei u detaljnija objanjenja problema Matijaove jadranske politike treba se ovom prilikom ipak spomenuti jedna epizoda ankonitanske afere, koja je god. 1488. potresla meunarodnu diplomaciju. Godinu su dana ranije Ankonitanci preko svog poslanika Francesca Cynthiusa de Dionysiisa zatraili Matijaevu zatitu, to kralj objeruke prihvaa. Kada Ankona u travnju 1488. javno razvija zastavu kralja Matijaa na gradskoj kuli i na brodovima svoje flote, dolazi do burne reakcije Vatikana i Venecije osobito nakon glasina da se i Zadar po uzoru na Ankonu sprema odmetnuti.72 Cynthiusova, pak, prejasna vijernost tijekom pregovora biva nagraena primorskim gradom Bakrom, kojim su do tada upravljali senjski kapetani.73 Meutim, njegovo gospodstvo nad Bakrom ne traje dugo. Historiografija se uglavnom slae da Bernardin ubrzo nakon Matijaeve smrti koristi slabost novoizabranog kralja Vladislava II. i oslanjajui se najvjerojatnije na 29. toku Pounskoga mira, kree u akciju ostvarivanja staroga

Klai, Povijest Hrvata 4, str. 144-45. Barabs - Thallczy, A Frangepn csald..., str. 159, dok. CLVII. Premda Vj. Klai identificira katel Vinodol s Novim, Lujo Margeti sasvim uvjerljivo dokazuje kako ne bi trebalo biti dvojbe da je Vinodol zapravo zajedniki izraz za Griane, Kotor i Belgrad; usp.: Klai, Krki knezovi..., str. 295; Lujo Margeti - Milan Mogu, Zakon trsatski, Biblioteka Fluminiensia, sv. 1, Rijeka 1991., str. 19. 71 Indikativan je pokazatelj odreenih Matijaovih planova vezanih uz voenje jadranske politike, odnosno ostvarivanja politikog i gospodarskog utjecaja u jadranskom bazenu, i njegova odluna reakcija na osmanlijsko zauzimanje grada Otranta. On smjesta alje u pomo svojega prokuanog kapetana Blaa Maara s pjeakim i konjanikim postrojbama napuljskom kralju - jasno, preko senjske luke. Intervencija je trajala do kolovoza 1481. god. kada Osmanlije bivaju prisiljene napustiti jug Italije. Istodobno senjski kapetan Maroje unjevi s braom preotima Kurjakoviima Krbavskim i grad Bag, te ga podvrgava kraljevoj neposrednoj vlasti. Time je doista ostvarena puna kontrola primorske obale, koja je mogla posluiti Matijau kao odskonica za daljnje napredovanje prema Dalmaciji i ostvarivanje pune kontrole morskog puta k vrlo vanim utvrdama hrvatsko-ugarskoga obrambenog sustava - prema Skradinu i Klisu. Jasno, takav bi razvoj dogaaja izravno ugroavao vitalne interese Venecije na Jadranu, to je u krajnjoj liniji pokazalo i ponaanje Zadra tijekom ankonitanske afere. Svega su toga Mleani itekako bili svjesni, te ne ude njihove, ne samo, diplomatske aktivnosti da se Frankapanima vrati grad Senj. U vrijeme vladanja kralja Matijaa Veneciji je, naime, bilo puno podnoljivije trpjeti Frankapane kao bezopasnije susjede na obalama Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, doim se dolaskom Jagelovia na vlast iz temelja mijenja i njezin stav prema tom pitanju. Frankapani bi u Senju predstavljali izravnu opasnost njezinom novosteenom posjedu u Kvarneru - otoku Krku! Od stupanja, dakle, nove dinastije na ugarsko-hrvatski prijesto Mleani ine sve da taj grad ostane pod kontrolom slabih Jagelovia, pazei s druge strane da ta vrlo vana kapetanija obrambenog sustava ostane dovoljno monom kako bi prijeila napredovanje, ne samo osmanlijske vojne sile, ve i frankapansko obnavljanja stare moi. Politiki je pragmatizam i gospodarski interes Republike na lagunama bio i ostao konstantnim izvoritem nesporazuma i otvorenih sukoba u odnosima s najeminentnijim predstavnikom frankapanskih interesa - Bernardinom Frankapanom; Raukar..., Prolost Zadra III, str. 201-02; Grgin, Senj i Vinodol..., str. 67-69. i u tim djelima navedeni izvori i sekundarna literatura. 72 Detaljnije opise ankonitanske afere vidi u: Frakni, A Hunyadiak..., str. 280-81; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 174-75. 73 U povelji izdanoj u opronu [Sopron] 27. svibnja 1487. god. navedeni su i Francescova braa Vincenzo, Pietro Hieronimo i Alessandro kao njegovi nasljednici; usp.: Barabs - Thallczy, A Frangepn csald..., str. 182-83, dok. CLXXII.
69 70

77

frankapanskog prava na posjedovanje primorskih gradova.74 On, ini se, jo prije krbavskoga razboja protjeruje iz Bakra ankonitanskoga ovjenanog pjesnika Cynthiusa.75 Slinu je sudbinu doivio i Nikola, brat Maroja unjevia, koji jo 1502. godine pokuava kod kralja Vladislava II. pokrenuti parnicu protiv Bernardina, jer mu je, kako kae, oteo njegova castella.76 Jedina za sada poznata vijest koja govori o tim dogaajima jest ona Antonija Bonfinija u kojoj opisujui zbivanja neposredno prije krbavske bitke kae da je Bernardin u krevitom primorskom kraju osvojivi etiri katela (grada) krenuo, poto mu se pridruio brat (sic!), opsijedati Senj.77 I premda taj profesor retorike i dvorski historiar u vrlo negativnom svjetlu prikazuje ulogu Bernardina Frankapana neposredno pred i tijekom traginoga krbavskog razboja, vijest o preotimanju etiri primorska grada nije upitna, jer se Bernardin tijekom devedesetih XV. st. javlja kao neosporni gospodar Bakara, Bribira, Novoga i Griana.78 Prema danas historiografiji poznatim dokumentima, Bernardinova akcija preotimanja primorskih gradova traje upravo za vrijeme opsjedanja Senja. Naime, u sjeni burne reakcije meunarodne diplomacije, koja okirana pokuajem Ana Frankapana Brinjskog i njegova urjaka Karla Kurjakovia Krbavskog da uz pomo osmanlijskih odreda zauzmu Senj ubrzano priprema vojnu intervenciju kojom bi pritekli u pomo ugroenom gradu, Bernardin se uspijeva domoi toliko eljenih gradova, koji ne samo da mu donose nove, ne beznaajne, prihode, ve mu otvaraju perspektive daljnjega irenja i ostva-

Tumaenja 29. toke pounskog mira u: Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 671-73; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 227; vidi bilj. 123. Ovom je prilikom uputno napomenuti da je knez Bernardin Frankapan jo za ivoga Matijaa obavio odreene predradnje u smislu ostvarivanja tih svojih prava. Naime, on 10. oujka 1488. uspijeva kod Matijaa isposlovati potvrdu Sigismundova privilegija od 13. studenog 1393. god. kojim je Frankapanima priznato svo posjedovanje, pa tako i Trsat, Bakar, Novi i Bribir u Vinodolu; usp.: Barabs - Thallczy, A Frangepn csald..., str. 184-86, dok. CLXXV i u prilozima [fggelk] navedene dokumente (str. 395 i dalje). 75 usp.: Emilij Laszowski, Gorski kotar i Vinodol. Dio dravine knezova Frankopana i Zrinskih. Mjestopisne i povijesne crtice, Zagreb 1923., str. 130-31. 76 Jzsef Gelcich - Lajos Thallczy, Raguza s Magyarorszg sszekttetseinek oklevltra - Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae, kt. 1., Budapest 1887., str. 665. dok. 414; usp. takoer i: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 145; Laszowski, Gorski kotar..., str. 222. 77 Poznata je injenica da je Bernardin bio Stjepanov - sin jedinac; usp.: Kukuljevi, Listine hrvatske..., str. 320, dok. 12 i 13; isti, Beatrica Frankapan..., str. 7; urmin, Hrvatski spomenici..., str. 242, dok. 147 i 148; Klai, Krki knezovi..., str. 242-43. Preuzeti iz konteksta izdvojen citat u potpunosti glasi: Cum autem Emericus Bernardinum in lapidea maritima regione castellis quator occupatis, adiuncto fratre ad obsidionem Segniae profectum, magna vi ad sua inde se oppida recipere coegisset; ii, Rukovet spomenika..., str. 126 (282), dok. III c. 78 Vrlo korektan prikaz Bonfinijeva, Tuberonova i, napisana na osnovu te dvojice, Istvanffyjeva izvjetaja u kojima je naglaen navodni Bernardinov lo utjecaj na dogaaje prije i tijekom samoga krbavskog boja moe se nai u raspravi M. Mesia objavljenoj u prvom goditu Knjievnika. Meutim, ve u sljedeem goditu predstavlja nove rezultate svojih istraivanja po kojima Bernardinova uloga ne biva negativnom, ve dapae, posve sporednom u tomu tekom porazu hrvatske plemike vojske; usp. Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 407-09 (19-21); isti, Hrvati na izmaku II, str. 62-66 (84-88). Ferdo ii s pravom, pak, naglaava da Bonfinijev izvjetaj nije sasvim pouzdan, jer se niim ne moe dokazati da je ban Ivan Both poginuo u vrijeme opsade grada Brinja o kojoj, k tomu, nema niti spomena u mletakim izvjetajima. tovie, jedan dokument Kaptola Zagrebake biskupije svjedoi da je Ivan Both iv samo desetak dana prije krbavskoga razboja, pae kralj Vladislav samo dva dana prije bitke jo uvijek ne zna da mu je ban poginuo pod Brinjem dok anonimni sastavlja izvjea o bitki na Krbavi meu poginulima spominje i drugog bana s njegovim sinom; usp.: ii, Rukovet spomenika..., str. 122 (278), dok. III a, bilj. 4; Gelcich - Thallczy, Raguza s Magyarorszg..., str. 651, dok. 401; ii, n. dj., str. 121 (277), dok. III 1 a., te bilj. 4. na str. 122 (178); usp. takoer i miljenja: Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 674-75; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 228. Vijesti koje potvruju Bernardinovu vlast nad primorskim gradovima: Gelcich - Tahllczy, Raguza s Magyarorszg..., str. 668-69, dok. 416; Barabs - Thallczy, A Frangepn csald..., str. 197, dok. CLXXXVIII; Laszowski, Gorski kotar..., str. 130-32, 222...
74

78

rivanja starih obiteljskih prava na bive frankapanske steevine.79 Tu je akciju najvjerojatnije izveo prije deblokade Senja, mogue i prije smrti (08. srpnja) Karla Kurjakovia Krbavskog,80 odnosno prije podizanja opsade (najkasnije 13. srpnja), kada uvi vijesti o kretanju snaga bana Emerika Derenina, An Frankapan povlai svoje vojne jedinice.81 Kralj Vladislav zasigurno nije ostao ravnoduan poluenim (ne)uspjehom, pa se u kuloarima budimskog dvora mogla naknadno iskonstruirati pria koju dvorski historiar Bonfini (ne)namjerno zapisuje u svojemu djelu.82 Bilo kako bilo, Bernardin ne samo da je umio procijeniti s vojno-taktikog gledita povoljan trenutak za izvoenje takovih oruanih prepada, pae je strpljivo ekajui znao izabrati optimalne unutarnjo- i vanjsko-politike momente za takove udare, to uostalom potvruje, u historiografiji puno bolje istraen, sluaj kada Habsburgovcima, kao njihov saveznik u ratu Cambrayske lige protjerujui Mleane iz privremeno okupiranog Trsata, zapravo preotima to vano vojno uporite i nad njim obnavlja svoju vlast.83 Neostvareni Bernardinov san bijahu Senj i Krk. Ipak, ostaje lajt motivom izjava ugarskog plemstva i velmoa koju daju Krsti Frankapanu kada je zatraio od kralja povrat toga, za Frankapane toliko vanog, grada nakon njegova sjajna proboja do Jajca: Mi imamo samo to jedno mjesto na moru: zato ga se ne moemo odrei!84 Ta je injenica bila toliko vana i u meunarodnim okvirima, ako nita drugo barem poradi privida ravonovjesja snaga zainteresiranih sila, da je samo dvije godine ranije nakon neuspjelog opsjedanja Senja Krsto morao utroiti poprilian napor objanjavajui papi Hadrijanu VI. razloge takovoga nasilnog ina.85 Uz sva nastojanja, dakle, Frankapani se nisu uspjeli doepati tog, i u gospodarskom smislu, njima iznimno vanog grada.86 No, svi su se ti sluajevi mogli
usp.: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 227-28. i dokumente tiuih se problema opsjedanja Senja u: ii, Rukovet spomenika..., str. 8-28 (164-84), dok. 112-33. Indikativne su vijesti i turskog kroniara, koji navodi Ana i Karla (kir Anda i kir Karli) kao banove hrvatskog vilajeta. Iako je pretpostavka da su Osmanlije imenovale tu dvojicu hrvatskim protu-banovima (?) u ve tada zamiljenoj Turskoj Hrvatskoj (?) presmjela, te bi se morala temeljiti i na suvremenim turskim dokumentima, a ne samo na Sad-ud-dinovu kazivanju, ipak se na temelju u prethodnim biljekama navedenih vrela sa sigurnou moe tvrditi da su obojica uspostavila s osmanlijskom vlau u Bosni bliske veze; usp.: ii, Rukovet spomenika..., str. 167 (323), dok. III 2 d. Koliku su, pak, vanost u gospodarskom smislu predstavljali ti nanovo steeni gradovi najbolje pokazuju, primjerice, sauvani propisi trgovanja u Bakru; usp.: Emilij Laszowski, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih, VKH-S-DZA, knj. XVII, Zagreb 1915., str. 71-108; isti, Gorski kotar..., str. 131-132. 80 usp.: Horvth - Thallczy, Jajcza..., str. 100, dok. LXIV; ii, Rukovet spomenika..., str. 26 (182), dok. 131; isto, str. 27 (183), dok. 132. 81 Vjerojatnost takvoga nizanja dogaaja raste uzme li se u obzir da senjski kapetani zauzeti obranom svog grada bijahu sprijeeni poslati pomo posadama gradova koje je Bernardin istodobno napao. 82 Kralj nije mogao biti zadovoljan poluenim rezultatima. Nakon svega to se dogaalo tih ljetnih mjeseci, krbavski je razboj svojim traginim zavretkom zamrznuo trenutno stanje - Senj dodue ostaje u vlasti kraljevih kapetana, ali se ostatak Primorja sjeverozapadno od Senja trajno vraa pod vlast Bernardina Frankapana! Sve pretpostavke za voenje Matijaeve jadranske politike tim su dogaajima doivjele pravi brodolom na obalama tadanjega, ipak, mletakog Kulfa. 83 Margeti - Mogu, Zakon trsatski..., str. 18-19. i u tom djelu navedeni izvori i sekundarna literatura. 84 usp.: Matija Mesi, Izvod iz razprave pravoga lana M. Mesia. O ivotu i djelih kneza Krsta Frankapana, Rad JAZU, knj. XXI (Zagreb, 1872.), str. 201; isti, Hrvati nakon bana XXII, str. 135 (358); Klai, Povijest Hrvata 4, str. 411. 85 Thode, Der Ring..., str. 168-172; Govori protiv Turaka - Orationes contra Turcas, prev. i ur. Vedran Gligo, Splitski knjievni krug - Humanisti, knj. 7, Split 1983., str. 349-53. O stavu Mleana prema pitanju Senja vidi bilj. 71. 86 Ne stoji opa ocjena historiografije da Matijaevo slamanje oligarhijskih tenji feudalne elite nema trajnijih posljedica po temelje gospodarske moi magnatskih obitelji. Primjer Frankapana dokazuje upravo suprotno. Potisnuti s obale i ogranieni na imanja, koja su se rasprostirala na podruju izloenom kontinuiranim osmanlijskim pustoenjima, njihova je gospodarska mo naglo slabila, pa se zato i toliko trude ne bi li doli nanovo u posjed svojih primorskih gradova, kojima se barem s morske strane moglo pomoi u trenucima osmanlijskih napadaja. Stoga knjievnik M. Nehajev donosi ispravan sud u svom romanu Vuci kada, opisujui dijalog Bernardina i njegove snahe Apolonije tijekom kojeg raspravljaju kako izbaviti Krstu iz mletakog uznitva, tvrdi kako Bernardin o novcu, koji valja poslati sinu, slua nerado. Istroio se; otkad nema Senja, presahlo mu je glavno vrelo prihoda; ljetina je ove godine loa (1514. - op.a.), a na zalog ne da nitko.
79

79

pravdati starinskim obiteljskim pravom na posjedovanje navedenih gradova. to je s primjerima koji se vrlo lako mogu podvesti pod pojam potpune feudalne anarhije? 3.e. Feudalna anarhija i (ili) domiljanja opstanka Jasno da su se hrvatski velikai sluili i potpuno nedoputenim sredstvima, ne bi li i tako ostvarili prava na osmanlijskim haranjima neugroene ili manje ugroene posjede. Nije se prezalo ni pred ime da se takvi pokuaji i ostvare o emu svjedoi veliki broj sauvanih dokumenata iz tog razdoblja nae povijesti. Stoga su vijesti o tim pojavama unutar hrvatskog drutva na prijelomnici kasnog srednjovjekovlja i ranoga modernog doba bivale zaudne domaoj pragmatikoj i romantiarskoj historiografiji. Shvatljivo je to uenje ukoliko se uzme u obzir krajnje prijetee osmanlijsko susjedstvo, koje bi u pruanju otpora, potuje li se osnovna logika razmiljanja, moralo okupljati sve tada raspoloive snage hrvatskog drutva. Stoga i jesu tako esti komentari u kojima je primjerice naglaavano da Hrvatska nije medjutim trpila samo s navaljivanja vanjskih neprijatelja, nego su joj u isto doba dodijavale jote domae borbe, i to upravo medju onimi, na koje se je imala jo najvie oslanjati87 ili pak da je meu Hrvatima bilo veliko zlo, jer je svoju posebnu zastavu vodio Ivan Korvin, Lovro Iloki, Stjepan Zapolja, Frankopani, Karlovii Krbavski, pak su sva ova mona gospoda bila vie puta gotovo na nepriliku banu, jer su se teko pokoravala.88 Meutim, i sam Bernardin u svojemu govoru naglaava da je temeljni problem hrvatskog drutva stravina depopulacija i posvemanje siromatvo - nedostaje ljudi, srebra, bogatstva i sredstava. A do sredstava se, dakle, dolazilo i na nezakonite naine, od nasilnih utjerivanja dugova, razbojstava uinjenih nad trgovcima i putnicima, otvorene ili potajne trgovine s oitim neprijateljima kranstva, a koja je i kanonom bila strogo zabranjena, te prijateljevanja s istim tim neprijateljima89 ili nasilnoga utjerivanja maltarine i ostalih nameta ljudima koji bijahu osloboeni takvih davanja,90 do zlouporaba i preprodaje poslane pomoi za obranu i prehranu iteljstva.91 Razliite su objede takoer bivale mono sredstvo u takovom vidu borbe za opstanak. Bernardinov je sin Ferenat [Ferdinand], primjerice, navodei otokog biskupa Andreisa za svjedoka, irio glasine na budimskom dvoru da su Anovi sinovi nezakonita djeca. Cilj je bio posve jasan. Iskljuiti Vuka I. Brinjskog i Krstu II. Trakog iz prava nasljeivanja

to da jame kule, koje se rue, na udaru turskom?; Milutin Cihlar Nehajev, Vuci, Zagreb 19952., str. 71. O stavu historiografije prema tom problemu usp.: Grgin, Senj i Vinodol..., str. 61-62. 87 Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 407 (19). 88 Smiiklas, Poviest hrvatska I, str. 673; usp. sline ocjene: Mesi, Hrvati na izmaku I, str. 406-08 (18-20), 417-18 (29-30)...; Smiiklas, n. dj., str. 653-55...; Klai, Povijest Hrvata 4, str. 115, 154-55...; Szakly, Phases..., str. 102; Grgin, Senj i Vinodol..., str. 64-66. 89 Na slavonskom se saboru, primjerice, donosi popis proskribiranih velikaa u kojima prevladavaju optube za upravo navedena zloinstva; usp.: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 154-55. 90 usp.: Klai, Krki knezovi..., str. 294. 91 usp.: Mesi, Hrvati nakon bana XXII, str. 69 (292) i tamo navedene izvore.

80

oeve im batine. Biskup je imao poprilinih potekoa prilikom dokazivanja da on takve glasine nikada nije irio.92 Puno nevinije objede bijahu one koje su se koristile kako bi se izmolila pomo u inozemstvu. Uopavane tvrdnje pojedinih velmoa da su se ostali hrvatski velikai nagodili s osmanlijskim predstavnicima vlasti u Bosni, esto treba shvatiti kao sredstvo kojim su se straili potencijalni inozemni podupiratelji ne bi li ih lake privoljeli na pruanje pomoi.93 S vremenom je hrvatsko visoko plemstvo dolo u takovu situaciju da su se znale voditi prave bitke poradi npr. nekoliko poslanih topova u svrhu obrane Knina, a koje je kninski zapovjednik Mihael Vojkovi zadrao u svom Klokou. Namah se pojavilo vie zainteresiranih velikaa da iskroje pravdu nesretnom Vojkoviu, koji biva optuen za veleizdaju, premda su u dokumentima tiuih se tog sluaja zapravo glavni junaci - topovi prake proizvodnje [barbatos Pragenses].94 U to je doba svaka materijalna i novana pomo ili, pak, prilika da se do nje na bilo kakav nain domogne s ciljem da ne budu protjerani i da sve svoje ne izgube, dobro dola. Hrvat-skom je visokom plemstvu, kao i svima koji su ustrajavali u ostanku na svojim batinama, bilo boriti se za opstanak i to je egzistencijalno pitanje moralo biti rijeeno. 4. UMJESTO ZAKLJUKA Mora se, na kraju istai, da je upravo gospodarska podloga i drutveni status magnata u Hrvatskoj bio jedan od glavnih preduvjeta ilavog otpora obrane, ne samo njihovih posjeda, ve i najjadnije domovine Hrvatske. Naime, hrvatski su velikai zasigurno vrlo zainteresiran sloj drutva glede obrane domovine, jer time brane i svoje, prije pojave osmanlijske opasnosti, steene pozicije (gospodarske, politike, kulturne, drutvene, vojne...) unutar hrvatskog drutva. Oni su, takoer, onaj sloj drutva koji je zahvaljujui svojoj gospodarskoj moi i mogao najdue odolijevati pritiscima osvajaa, za razliku od obinog puka ili nieg plemstva meu kojima izbjeglitvo, kao vid egzistencijalnog rjeenja problema, poinje ovladavati ve u ranoj fazi osmanlijskog nalijeganja na jazik hrvatski. Bilo kako bilo, hrvatska je feudalna elita do krajnjih granica izdrljivosti ustrajavala u ostvarivanju toga svog cilja. Sluila se svim moguim sredstvima, od onih politikih, koje je historiografija uglavnom dobro prikazala, do one koja je izazivali uenje historiografije, a koja se uvjetno moe nazivati feudalnom anarhijom. Zato uvjetno? Uvjetno zato, jer je nuno u istraivanju tog problema luiti ciljeve koje si magnati postavljaju tijekom tih dvaju, u biti, razliitih drutvenih procesa. Cilj je, ne samo hrvatskih velikakih obitelji, ve i itavoga hrvatskog drutva, u promatranom razdoblju bio goli opstanak na domicilnom teritoriju. A to preivljavanje je u opreci s ciljevima onakovih drutvenih pojava, koje se mogu nazivati feudalnom

usp.: MOL-DL 38571. Ljubaznou kolege Damira Karbia omoguen je uvid u navedeni dokument Maarskoga dravnog arhiva. 93 vidi: Barabs - Thallczy, A Frangepan csald..., str. 375, dok. CCCXLIII; usp.: Mesi, Hrvati nakon bana XXII, str. 102-03 (325-26); pismo od 20. II 1525. 94 vidi: Hodinka - Thallczy, A Horvt vghelyek..., str. 151, dok. XCV; isto, str. 164-65, dok. CI; isto, str, 153-54, dok. XCVII; usp.: Klai, Povijest Hrvata 4, str. 382-84.
92

81

anarhijom ili barem s negativnim shvaanjem takvoga stadija razvoja unutar srednjovjekovnog drutva. Cilj je, dakle, hrvatskih magnata na razmeu epoha upravo ono to knez Bernardin Frankapan naglaava u svom pismu Jurju Brandemburkom - domiljati se svim nainima kako da ne budu protjerani i da sve svoje ne izgube. U toj se grevitoj borbi iznjedrila nova Hrvatska. Ona Hrvatska, koja je zahvaljujui tvrdoglavoj upornosti u odluci da opstane nasuprot osmanlijskomu moru i preivjela, premda je tijekom tog razdoblja isuvie esto sliila dobro izudaranom titu i ne tako esto, ali ipak klimavim vratima kranstva. Uloga je hrvatskih velikakih obitelji, ne samo u smislu razvoja politikih ideja, bila na toj razmei epoha - odluujuom...

82

Ivan Jurkovi The Ottoman threat and Croatian nobility - Count Bernardin Frankopan and his era Summary
As a shield and Antemurale Christianitatis in the late fifteenth century and during the sixteenth century, Croatia called for the attention not only of local historiography. However, modern historiography has offered only modest explanations to the causes of crack and ultimate collapse of the border anti-Ottoman defense system that had been organized and established during the reign of the Hungaro-Croatian king Matthias Corvinus. This is due to the fact that historians very often tended to neglect the fundamental preconditions that always led to disastrous outcomes of long-lasting warfares in Croatian lands. First of all, this refers to distinctive geographic pecularities of the Croatian territory and also the arrangement of opposing sides. From the military and strategic points of view, the very first look into these two features explains an extremely unfavourable position of the Croatian part of border defense fortifications. One more military-tactical inferiority of the Croatian defence forces was in their inadequate mobility when compared to highly mobile paramilitary units of the martolosi and the akinji. Another decisive factor was, by all means, the one elaborated by Count Bernardin Frankopan in his Speech for Croatia. He said: By the Grace of God, Louis, the king of Hungary, our kindest master, neither can defend nor help us . Consequently, the overbearing shortage of funds and logistic support from the central government over a period of many decades of struggle for survival were crucial reasons for the decay and final collapse of the defense system. Croatian noblemen were trying hard to find a solution to this bare existential problem and they often did so in the way that very much resembled to the social process termed feudal anarchy in professional literature.

83