Jedno od najvanijih i najpoznatijih Platonovih dela svakako je Gozba.

Ideje o ljubavi i lepoti, povezane s dobrotom i mudrou, koje Platon iznosi u Gozbi, razotkrivaju ovekov put prema ostvarenju sebe kao celovitog i prosvetljenog bia, kroz neprestanu potrebu za samousavravanjem i vladanjem sobom. Gozba istovremeno izraava duboki smisao klasine grke etike i upoznaje nas s osnovnim principima helenske estetike. Gozba istovremeno izraava duboki smisao klasine grke etike Ovaj dijalog dobio je ime po gozbi koju je mladi pesnik Agaton priredio za svoje prijatelje 416. p.n.e., dan Prema prii, Aristodem je tom prilikom susreo Sokrata lepo obuenog, to je dotini retko inio. Upitavi ga kuda e, Sokrat ga pozove kod Agatona na gozbu. Tamo pored Agatona nalaze Fedra, mladia kog je Sokrat zbog potenja i zanimanja za filozofiju jako voleo, Pausaniju, uglednog i bogatog graanina i politiara, cenjenog lekara Eriksimaha, poznatog komediografa Aristofana i druge goste. Po zavretku veere Eriksimah predlae da udalje sviraicu i da provedu vee u filozofskom razgovoru, a Fedar da svako odri govor o Erosu, bogu ljubavi. Eros stariji simbol je prave i iste, uzviene ljubavi, dok je Eros mlai simbol slepe zaljubljenosti. Obini Eros oznaava svetovnu ljubav. To su oni koji ljube ene i mukarce, ljubei telo vie nego duu. Njihov cilj je zadovoljiti poudu Pausanija velia nebesku ljubav koja navodi oveka da izrazi ono najbolje, najhumanije to nosi u sebi. Kao primer navodi prijateljstvo izmeu starijih i mlaih mukaraca. Ukoliko je ono izraz nebeskog Erosa, stvara vrsta prijateljstva i omoguava da mladi ljudi postanu moralni i mudri, to je dobitak za drutvo u celini. Istovremeno kritikuje koristoljublje i nemoral koji mogu da proizau iz takvih veza ako su podstaknute poudom, i prouzrokuju rune i nedostojne odnose. Govori u Gozbi stvaraju utisak da se parovi govornika meusobno nadmeu Svaki je ovek prepolovljeno znamenje (simbolon). Svako trai svoju polovinu, srodnu duu, a ta udnja za celinom zove se ljubav Fedar, prvi govornik, iznosi pohvalu Erosu kao jednom od najstarijih, najasnijih i najpodsticajnijih bogova. Njegov govor utemeljen je na Hesiodovim himnama Agaton, peti govornik, na poetku ukazuje na to da dotadanji oratori nisu hvalili Erosa, nego su nazivali srenima ljude zbog darova koje im ovaj bog daje Pausanija se pita kog Erosa treba slaviti? Eriksimahov govor utemeljen je na Empedoklovom uenju o etiri elementa: zemlji, vatri, vazduhu i vodi. U njima postoje meusobno suprotni kvaliteti: hladno i toplo, suvo i vlano Aristofan zagovara religiju Erosa, tvrdei da ljudi nedovoljno poznaju njegovu

Sokrat istie da su raniji govornici samo slavili Erosa, bez obzira na istinu ili neistinu, dok on namerava da govori samo istinu. Utvrdivi da Eros ne moe biti ni lep ni dobar jer udi za tim, Sokrat celu priu o Erosovim kvalitetima vraa na poetak Eros je ljub Eros je ljubav za lepotom, a po svojoj prirodi nalazi se na sredini izmeu smrtnog i besmrtnog, neznanja i mudrosti, to znai da je Eros filozof. Bogovi ne trae mudrost jer je ve imaju. Neznanje je samo sebi dovoljno i ne trai ono to misli da mu ne treba. Eros, dakle, pripada samo onima koji se nalaze u sredini izmeu to dvoje. Diotima dalje objanjava da nema ljubavi ni za polovinom, ni za celinom,

P Prvi stepen je ljubav prema lepim telima. Potrebno je uvideti da tela nisu lepa sama po sebi, ve manje ili vie uestvuju u lepoti posredstvom simetrije i proporcija, i da je lepota nematerijalna. Drugi stepen je ljubav prema lepoti due. Ona je iznad telesne lepote, jer ukoliko neko poseduje lepu duu, ona e da zaseni telesne nedostatke. Treba uvideti da su moralne vrednosti i delovanje ono to duu ini lepom, te da je potrebno razvijati vrline. To vodi ka tome da se lepota vidi u poslovima i dunostima, pa je potrebno shvatiti da je telesna lepota neznatna u poreenju s njima. Trei stepen je ljubav prema mudrosti. Ona polazi od ljubavi prema pojedinanim saznanjima, pesnitvu, umetnosti, nauci, teologiji, itd. Treba uvideti da svaka od njih sadri istu sr, odnosno da su samo razliiti izrazi venih i nepromenljivih ideja. Ko to uspe da razume, da uei postepeno prepoznaje i izraava lepotu ideja, uvidee na kraju neto to je po svojoj prirodi udesno lepo: neto to je, prvo, veno i to ne postaje, niti propada, to se ne mnoi, niti nestaje; zatim, to nije s jedne strane lepo, a s druge runo; ni danas lepo, a sutra nije; ni prema ovom lepo, a prema onom runo; ni ovde lepo, a tamo runo, kao da je samo za jedne lepo, a za druge runo. Jo neto: nee mu se ta lepota pokazati kao kakvo lice, ni kao ruke, ni kao ita drugo to pripada telu; a ni kao kakav govor, ni kao kakvo znanje; a ni kao neto to

je sadrano u neemu drugom, bilo to u ivom biu, ili u zemlji, ili na nebu, nego kao neto to je samo po sebi i sa sobom jednovrsno i veno. rvi step Eros simbol je kreativne stvaralake snage iji koren lei u najmonijem ljudskom oseanju, ljubavi, i prometejskoj potrebi za lepotom i duhovnim visinama. Ta nas snaga u stalnoj elji za stvaranjem vodi stepenicama spoznaje i proienja. Platon pred nama postepeno razotkriva tajne ljubavi prema mudrosti i put kojim dua nuno prolazi do vlastitog ostvarenja Probija se i kroz krug relativne spoznaje u kojoj ostaju zatvorene naune gnoseologije i discipline, i konano dolazi do nivoa apsolutnog bica. Forum Diotimin koncept ljubavi i lepote izloen ovdje bitno razlikuje od samog Sokratovog i Platonovog uenja

Diotima je iz Mantineje, a smatra se da je ivela oko 400. godine pre nove

Suprotno od veine govornika koji govore o Erosu kao boanstvu, Diotima tvrdi da je daleko od toga da je savren, lep i dobar, i da nije bog ve neto izmeu smrtnog i besmrtnog bia. Zapravo, on je demon. Sokrat onda Diotimu pita, kakve uopte moi moe imati taj demon. Deo iz dijaloga, koji predstavlja Diotimin odgovor, glasi ovako:

. Kako je mudrost ono to je najlepe, tako je i stalna Erosova potraga za lepotom i ljubavlju u stvari potraga za mudrou. Ljubavi pripada ono to je dobro i ona nas kao smrtna bia vodi ka besmrtnosti. Tako je o seanju, smrti, uspomeni na hrabre i potovanju njihovih potomaka, ljubavi i lepoti govorio Platon. Zapravo Sokrat. A sve to su uli od dve ene Aspasije i Diotime.

U djelu simpozij ili O ljubavi spozanjemo i upoznajemo se sa paltonovom idejama. Platon je svoje ideje iznio kroz fiktivni razgovor Sokrata, ciji je bio i ucenik, i njegovih sugovornika ucenika., (Provjeri slijedece) Platon je kroz svoja djela obicavao iznositi Sokratov nauk uoblicavajuci ga sa osobnim pogledom bitka antickog doba. Glavni protagonist ovog dijela, Sokrat kroz razgovor sa svojim sugovornicima koji su ili njegovi ucenici ili slucajni prolaznici pokusava spoznati i protiumaciti bit tj. Samu filozofiju. (a bitak je zivljnje).

Sredisnji dio dijela je >Sokratov razgovor s Diotimom. Diotima je

Ditoma je izmisljeno lice. Ona nadomjesta Platonovog sokrata,, ona ga poducava, iako samo izgovara Sokakratobve misli, a te su misli prikazane kao dio bozanske objave. Imer Ditima moze se prevesti kao ona koja Zeus casti. pO svom podrijetlu je Mantinejka, sto bi trebalo znaciti, da posjeduje manticko umijece, koje fungira kao demosnki posrednik izemdju bogova i ljudi tj. Eros, a eros je zapravo ljubitelj lijepoga (philokalos) i ljubitelj mudrosti (philosophos). Diotimino ucenje, pouke govore da se putem dijalketickog intelektualnog treninga, covjek uspinje i dolazi do vizije i opcenja s Idealnom Ljepotom. Opcenje s idealnom ljepotom bi trebalo biti, zapravo ono jest najsavrsenije stanje sto ga covjek moze postici na zemlji. <dostizuci do stanje covjek postaje besmrtan,

Rezultat rasprave izmedju Diotime i Sokrata tezi za trajnim posjedovanjem dobra a time i za besmrtnoscu. Besmrtnost se moze postici samo prokreacijom, a prokreacija 8stvaranje potomstva) kao svoj uvjet, zahtjeva prisutnost ljepote. Sama ta ljepota manifestira se u nekoliko oblika tjelesnom, moralnom, dusevnom, a vrhunac je apsolutna znanost, ideja apsolutne ljepote. Dusevni dio safdrzi tijelo, dusu, umijece, znanosti, avrhunac dusevnog oblika je apsolutna znanost, ideja apsolutne ljepote. Prema tome ljubavnik se mora uspinjati preko raznih oblika ljepote do vrhunca, do biit, do IDEJE. Prokreacijom (potomstvom) ce ljubavnik (covjek) lijepo reproducirati u drugome, dati ga drugome, prenjeti svoja znanja, sbvoja iskustva, svoje ideje drugome (takozvana intelektualna reprodukcija).

+++++ Prema Platonovom ucenju koje je izlozeno u djelu Simpozij, dolazimo do spoznaje njegovog shvacanja biti filozofije (nauka) tj. o najvisem stupnju ljepote , a to je nauk zbog nauka samog. Ta Platonnovoa misao istaknuta je u dijelu djela Simpozij u koje nas svojevrsna bozica prorocica Diotima upoznaje sa stupnjevima ljubavi. Ditima nas uci da postoje 6 stupnjeva ljubavi. Te stupnjeve Ditima predocava kao put, uzdizanje stepenicama ispravne ljubavi prema tijelikma, lijepim djelatnostima,zatim od tih lijepih djelatnosti prema lijepim naucima, te od nauka do

onog nauka, koji nije nauk ni oc emu drugome vec o samom onom lijepom, i da na koncu spozna sto jest lijepo (str.128 djelo Simpozij)

Ovime nam Platon zapravo govori o dijalektici, tj. Pravoj metodi spoznaje kojom se u razgovoru dobro postavljenim usmjerenim i promisljenim pitanjima izaziva u dusi sjecanje na ideje, to znaci bit filozofije kao trazneja istine, tj. Filozofija istrazivanja.

Samo djelo simpozij govori i ljubavi tj. O ljubavi prema filozofiranmju, spoznaji kao najvecoj stepenici razvoja covjeka.

Kada covjek osjeti ljubav prema filozofiji, tada je dosegnuo vrhinac svog bitka, svog razvoja, te su u tome zaokruzena sva cula i osjecaji koje je covjek pokazivao prema rudimentarnim (osnovnim>) materijalnim stvarima koje su lijepe same po sebi, ali u kojim se ne mouze pronaci bit spoznaje. (Zakljucak ili uvod)... U danasnje vrijeme Diotimine teze su postupno kroz modernizaciju drustva regresirale te su njeni prvi stupnjevi danas postali prevladavajuci objekt covjekova interesa a unekim slucajevima, da ne kazemo konacni ili jedini objekt covjekova zanimanja. Nekakvim jednostavnim povijesnim pregledom, moglo bi se reci da od iskonskog bavljenja zadovoljavanjem osnovnih nagonskih potreba za samoodrzanjem i zadovoljavanjem biloskih teznji u srednjem vijeku ka divljenju ljepoti covjekova tijela i divljenju prirodi u doba renesanse, zatim opcinjenoscu tehnickog napredka i usavarsavanju tog istog kroz razna znanstvena dostignuca covjek se dosegavsi mozemo reci svoj maksimum tehnoloskog razvoja ponovno regresirao na zadovoljavanje svojih nagonskih potreba i divljenja materijalnim nebitnim, prolaznim stvarima, zanemarivsi pritom mogucnosti covejkova uma, te fasniciju istog samom covejkovom biti, filozofijom drustva, postanka, te filozofijom radi filozofiranja, radi naukovanja, kako bi time zapravo zaokruzio svoj evolucijski, dusevni,, kongitivni put.

U danasnje kao i u Platonovo doba ponovo se javlja nuznost usmjeravanja covjekovog intelekta, covejekovog interesa, covjekovih osjecaja, prema uzvisenim, vantjelesnim objektim (dijalektika) Diotimina teza prema kojoj ako smo sposobni voljeti jedno tijelo, tada smo sposobni voljeti sva tijela te od tih tijela voljeti razne djelatnosti, te ostale ljudske radnje i dostignuca, nepobitno je da bi covjek u danasnje doba, kada je zadovoljio sve te prirodne prepreke, kada je zadovoljio svoju znatizelju savladavanja prirodnih prepreka i osvajanja svijeta oko sebe, trebao poceti pokazivati interes za savladavanjem nepoznanica i ljepota filozofije, tj.spoznaje, jer kao Platon rece, prava metoda spoznaje je dijalektika tj. Razgovor kroz dobro postavljena i promisljena pitanja koji u dusi izaziva sjecanje na ideje. Tim razgovorim covjek bi trebao pronaci put do istine.

Iz toga mozemo izvuci zakljucak, da je Platonovo vidjenje filozofije, kao jedne ako ne jedine metode istrazivanja.

Usmeno; Covejk u tom svom razvoju nije dosega taj njasavrseniji stupanj, nego je jos uvijek us tanju zivotinje >(zona9 tj. Podlozan je smrtnosti,m jer danasnji ljudi su smrtni utoliko sto nisu postali filozofi, dajke nisu postali cisto racionalne dusem koje dohvacaju vjecne objekte.

Covjek se nije uzdigao iznad svoga zona. stupanj covjek je uznapredaovao toliko koliko je sposoban volejti drugoga, a samim time sire mu se vidici, covjek otvara svoju dusu, siri svoje spoznaje, pa je tako na neki nacin postaje zaljublje u stvari koje su mu nove, koje otkriva u svijetu oko sebe, dibvi se umjetnoscu, dijelima,radu, tehnickim dostignucima te znanosti.

Bilo bi noramlno da covjek u sirenju svoje spoznaje i otvaranje sebe (svog bica, svog uma) lijepome, novome bude u mogucnosti toliko prosiriti svoju spoznaju da pronadje ljepotu u proucavanju same biti, samo razloga postojanja znanosti, samog nacina postizanja pojedinih znanja i njihove nacine spoznaje (stjecanje). + ideje +muzika

en je ljubav prema lepim telima. Potrebno je uvideti da tela nisu lepa sama po sebi, ve manje ili vie uestvuju u lepoti posredstvom simetrije i proporcija, i da je lepota nematerijalna. Drugi stepen je ljubav prema lepoti due. Ona je iznad telesne lepote, jer ukoliko neko poseduje lepu duu, ona e da zaseni telesne nedostatke. Treba uvideti da su moralne vrednosti i delovanje ono to duu ini lepom, te da je potrebno razvijati vrline. To vodi ka tome da se lepota vidi u poslovima i dunostima, pa je potrebno shvatiti da je telesna lepota neznatna u poreenju s njima. Trei stepen je ljubav prema mudrosti. Ona polazi od ljubavi prema pojedinanim saznanjima, pesnitvu, umetnosti, nauci, teologiji, itd. Treba uvideti da svaka od njih sadri istu sr, odnosno da su samo razliiti izrazi venih i nepromenljivih ideja. Ko to uspe da razume, da uei postepeno prepoznaje i izraava lepotu ideja, uvidee na kraju neto to je po svojoj prirodi udesno lepo: neto to je, prvo, veno i to ne

postaje, niti propada, to se ne mnoi, niti nestaje; zatim, to nije s jedne strane lepo, a s druge runo; ni danas lepo, a sutra nije; ni prema ovom lepo, a prema onom runo; ni ovde lepo, a tamo runo, kao da je samo za jedne lepo, a za druge runo. Jo neto: nee mu se ta lepota pokazati kao kakvo lice, ni kao ruke, ni kao ita drugo to pripada telu; a ni kao kakav govor, ni kao kakvo znanje; a ni kao neto to je sadrano u neemu drugom, bilo to u ivom biu, ili u zemlji, ili na nebu, nego kao neto to je samo po sebi i sa sobom jednovrsno i veno.

av za lepotom, a po svojoj prirodi nalazi se na sredini izmeu smrtnog i besmrtnog, neznanja i mudrosti, to znai da je Eros filozof. Bogovi ne trae mudrost jer je ve imaju. Neznanje je samo sebi dovoljno i ne trai ono to misli da mu ne treba. Eros, dakle, pripada samo onima koji se nalaze u sredini izmeu to dvoje. Diotima dalje objanjava da nema ljubavi ni za polovinom, ni za celinom,