Saobracajna Psihologija

Dr sc. med.
Aleksandar Mili
Saobraajna psihologija
Dr sc. med. Aleksandar Mili
SAOBRAAJNA PSIHOLOGIJA
Saobraajno-tehniki fakultet Doboj, 2007. god.
udbenik 1. izdanje
Autor: Dr sc. med. Aleksandar Mili Recenzenti: Prof. dr Krsto Lipovac, dipl. in. saobraaja Univerzitet Beograd, Saobraajni fakultet, Prof. dr Dragoljub Krneta Univerzitet Istono Sarajevo, Filozofski fakultet Pale Izdava: Saobraajno-tehniki fakultet Doboj Univerzitet Istono Sarajevo Za izdavaa: Prof. dr Perica Gojkovi, dekan Glavni i odgovorni urednik: Doc. dr Ranko Boikovi Lektor i korektor: Dario Mili Tehniki urednik: Bojan Vujanovi Dizajn korica: Bojan Vujanovi tampa: Tira:
500
3
Na osnovu miljenja broj: _______________________ Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske autor Dr sc. med. Aleksandra Milia je udbenik za internu upotrebu. Prema tome 5
SADRAJ
S
7
SADRAJ
IZVODI IZ RECENZIJA ..................................................................... 15 PREDGOVOR ....................................................................................... 19 UVOD.......................................................................................... 25 1. PREDMET, CILJ I ZNAAJ PSIHOLOGIJE ............................. 29 Predmet i cilj psihologije ............................................................... 31 Znaaj psihologije.......................................................................... 32 2. RAZVOJ PSIHOLOGIJE KAO NAUKE ...................................... 37 Razvoj psihologije kao nauke ....................................................... 39 Grane psihologije ........................................................................... 41 Predmet saobraajne psihologije ................................................... 44 Ciljevi i zadaci saobraajne psihologije ........................................ 47 Metodologija saobraajne psihologije .......................................... 48 3. SAOBRAAJNA PSIHOLOGIJA I NJENA PRIMJENA .......... 51 4. PSIHIKI PROCESI ....................................................................... 59 Psihiki procesi i funkcije.............................................................. 61 Opaanje vanjskog svijeta ............................................................. 61 Osjeaji (osjeti) .............................................................................. 62 Opte osobine osjeta....................................................................... 63 Pragovi osjeta ................................................................................ 64 Reakciono vrijeme ......................................................................... 65 Refleksi .......................................................................................... 66 Opaanje ........................................................................................ 68
Osobine opaaja ili percepcija ....................................................... 70 Razliitost opaaja ili percepcija ................................................... 71 Poremeaji opaanja ...................................................................... 72 Opaanje vremena u mirovanju i pokretu ..................................... 74 Opaaji prostornih odnosa procjena rastojanja .......................... 75 Predstave ........................................................................................ 75 Panja ............................................................................................. 79 Karakteristike panje ..................................................................... 79 Vrste panje ................................................................................... 82 Miljenje i zakljuivanje ............................................................... 83 5. UENJE, PAMENJE I ZABORAVLJANJE ............................. 85 Uenje, pamenje i zaboravljanje ................................................. 87 Uenje putem uslovljavanja .......................................................... 88 Uenje putem pokuaja i pogreki ................................................ 88 Uenje imitacijom ......................................................................... 89 Uenje putem uvianja u situaciju ................................................ 89 Pravila i tehnike uenja ................................................................. 90 Pamenje ........................................................................................ 95 Zaboravljanje ................................................................................. 99 Vjetine i navike ............................................................................ 101 6. EMOCIJE I EMOCIONALNA STANJA ...................................... 105 7. ORGANSKE I FIZIOLOKE OSNOVE PSIHIKOG IVOTA ......................................................................................................... 113 Organske i fizioloke osnove psihikih pojava ............................. 115 Organski i fizioloki mehanizmi ................................................... 116 Nervni sistem i njegovo funkcionisanje ........................................ 118 Mozak ............................................................................................ 119 10
Nervna elija i njena funkcija ........................................................ 125 Vrste nervnih puteva ...................................................................... 127 Kimena modina .......................................................................... 129 Periferni nervni sistem ................................................................... 133 Vegetativni nervni sistem .............................................................. 134 Endokrini sistem ............................................................................ 138 Imunski sistem ............................................................................... 143 Psihoneuroendokrini procesi u stresu ............................................ 148 Mehanizmi neuroendokrinih procesa u stresu .............................. 149 Mehanizmi adaptacije i regulacije metabolizma u stresu ............. 150 Psiholoki mehanizmi u procesu adaptacije .................................. 152 Psihoneuroimunoloki procesi u stresu ......................................... 155 Interakcija nervnog i imunolokog sistema u stresu...................... 156 8. LINOST ........................................................................................... 159 9. SPOSOBNOSTI ................................................................................. 167 Pojam, znaaj i grupe sposobnosti ................................................ 169 Tjelesne, zdravstvene i fizike sposobnosti .................................. 171 Mentalne intelektualne sposobnosti ........................................... 172 ulne senzorne sposobnosti ....................................................... 178 Osjeti vida ...................................................................................... 178 Sposobnosti vida i njihova povezanost sa upravljanjem motornim vozilom ......................................................................................... 190 Dnevno i nono vienje ................................................................. 190 Osnovne funkcije i karakteristike vida .......................................... 191 Uticaj funkcionalnih nedostataka i anomalija vida na efikasnost upravljanja vozilom ....................................................................... 193 Adutivne sposobnosti i osjeti sluha ............................................... 195 11
Koni osjeti .................................................................................... 200 Osjeti mirisa ................................................................................... 202 Osjeti ukusa ................................................................................... 203 Osjeti kretanja i ravnotee ............................................................. 204 Psihomotorne sposobnosti ............................................................. 206 Vjetine, navike i automatizacija pokreta ..................................... 212 Temperament ................................................................................. 213 Karakter ......................................................................................... 216 Stavovi i shvatanja ......................................................................... 220 Potrebe, motivi i interesi ............................................................... 222 Motivacija vozaa .......................................................................... 223 10. AKTIVNOSTI I PONAANJA ..................................................... 227 Osnovni pojmovi .......................................................................... 229 Znaajni inioci aktivnosti, rada i ponaanja ................................ 232 Aktivnosti i modeli ponaanja vozaa .......................................... 233 Frustracione i stresne situacije u saobraaju ................................. 233 Uticaj stresora na stresnu reakciju u saobraaju ........................... 238 Linost i stres ................................................................................. 241 Stilovi (ne)efikasnog reagovanja u stresnim situacijama ............. 244 Umor vozaa stanje organizma kao mogui uzrok neefikasnog reagovanja u saobraaju................................................................. 255 Faktori koji uslovljavaju pojavu umora ........................................ 256 Subjektivni i objektivni znaci umora kod vozaa ......................... 260 Ostali naini spreavanja pojave umora kod vozaa .................... 262 11. PONAANJE VOZAA POD UTICAJEM ALKOHOLNIH PIA, PUENJA, DROGA I BOLESTI ....................................... 265 Uticaj alkohola, nikotina i drugih medikamenata na vozaa ....... 267 12
Uticaj alkohola ............................................................................... 267 Psihofizioloki efekti alkohola na sposobnosti vozaa ................. 268 Uticaj alkohola na ponaanje vozaa i upravljanje vozilom ......... 270 Uticaj nikotina i ugljen monoksida na efikasnost upravljanja vozilom .......................................................................................... 277 Uticaj raznih droga na ponaanje vozaa ...................................... 279 Uticaj razliitih bolesti i upotrebe lijekova na vozaa .................. 280 Uticaj vanjskih faktora na vozaa ................................................. 284 Fiziko klimatski uslovi ............................................................. 284 12. OPSERVACIJA I PROCJENA LINOSTI ................................ 289 Procjena linosti ............................................................................ 291 Protokol .......................................................................................... 304 13. OVJEK I DRUGI FAKTORI BEZBJEDNOSTI SAOBRAAJA ......................................................................................................... 315 ovjek i drugi faktori bezbjednosti saobraaja ............................. 317 Osnovni pristup u prouavanju saobraajnih nezgoda ................. 320 14. SAOBRAAJNA CIVILIZACIJA I KULTURA ....................... 333 Civilizacija i saobraajna kultura .................................................. 335 Edukacija uesnika u saobraaju ................................................... 338 Meusobne komunikacije i interakcije vozaa ............................. 350 Odnosi vozaa i pjeaka ................................................................ 353 Odnos vozaa prema putu ............................................................. 357 Odnos vozaa prema vozilu .......................................................... 359 Odnos vozaa prema saobraajnim propisima i pravilima ........... 362 Odnos vozaa prema sebi .............................................................. 364 LITERATURA ...................................................................................... 371
13
14
IZVOD IZ RECENZIJA
R
15
16
"Analiza rukopisa pokazuje da su prezentovani sadraji usklaeni sa vaeim nastavnim planom i programom po kojima se izuavaju sadraji iz Saobraajne psihologije. Uvid u sadraj rukopisa pokazuje da su u proporcionalnoj mjeri obraeni sadraji koji se odnose na: Optu psihologiju (predmet, grane i metode psihologije, organske osnove psihikog ivota, te osjeti i opaaji, panja, miljenje, sposobnosti, emocije, motivacija, frustracija i konflikti); Pedagoku psihologiju (sposobnosti, uenje, pamenje i zaboravljanje) a posebno sadraji iz Saobraajne psihologije kao relevantne grane psihologije (saobraajna psihologija i njena primjena; aktivnosti i ponaanje; ponaanje vozaa pod uticajem alkoholnih pia, puenja, droga i bolesti; ovjek i drugi faktori bezbjednosti saobraaja, saobraajna kultura i drugi sadraji)." (...) Analiza sadraja pokazuje visoku nauno-strunu vrijednost rukopisa, kako u cjelini tako i u pojedinim dijelovima podrujima. Evidentno je da je rukopis zasnovan na savremenim psiholokim saznanjima i da udovoljava i najstroim naunim kriterijima. U rukopisu se koristi jasna psiholoka terminologija, kombinovana sa preciznim definicijama velikog broja kljunih pojmova". (...) "Obrazovno vaspitna i idejna vrijednost sadraja prezentovanih u rukopisu je nesumnjiva. Nesumnjivo je da sadraji u rukopisu podstiu poeljne vaspitne efekte i drutveno prihvatljive vrijednosti. Posebno je vano naglasiti da je u rukopisu velika panja posveena aktuelnim problemima ponaanja vozaa u saobraaju, to je za sve uesnike u tim aktivnostima od izuzetne vanosti". (...) Na osnovu svega proistie da je sadraj usklaen sa nastavnim planom i programom iz Saobraajne psihologije, te da se kao takav moe, ne samo koristiti, nego i preporuiti, kao udbenik. Predlaem izdavau da rukopis objavi kao udbenik.
Banja Luka, 29. septembar 2006. god.
17
"Autor prezentuje sadraje koji su najneposrednije vezani za brzo i tano procesiranje informacija i psihomotornu aktivnost ovjeka u uslovima saobraaja. To se posebno odnosi na kognitivne i perceptivne procese i na panju koji su od izuzetne ne samo teorijske nego i praktine vanosti, posebno za razumijevanje ponaanja vozaa u saobraaju. Osim toga, obraeni psihiki procesi i stanja su temeljna saznanja za ergonomsko razmatranje uloge ovjeka u saobraaju gdje se sve vie od uesnika oekuje brza i precizna obrada signala (dobra percepcija) i adekvatna reakcija". (...) "Saobraajna psihologija" autora dr sc. med. Aleksandra Milia je rukopis zasnovan na savremenim psiholokim saznanjima, usklaen sa nastavnim planom i programom iz Saobraajne psihologije, koji e umnogome studentima i drugim korisnicima pomoi i olakati shvaranje i uenje ove izuzetno vane materije. Imajui navedeno u vidu, predlaem izdavau da rukopis objavi kao udbenik.
Banja Luka, 17.11.2006. godine
18
PREDGOVOR
P
19
20
PREDGOVOR
U ljudskim komunikacijama i transakcijama vri se razmjena poruka, ljudi, materijalnih i drugih dobara razliitim komunikacionim i transakcionim sistemima. Jedan od sistema razmjene poruka, ljudi, materijalnih i drugih dobara je saobraajni (komunikacioni) sistem kopnenim, vodenim i vazdunim putevima (komunikacijama, saobraajnicama...). Saobraajni sistemi su sloeni, iscrpljujui a esto rizini, opasni i katastrofini, posebno oni u kojima dominira brzina, oni iji su sredinski uslovi rizini (vazduh, mora, sloeni i oteani kopneni putevi). Saobraajni sistem, pored ovjeka i saobraajnog sredstva, ine saobraajni put (vazduni, vodeni, kopneni) sa svojim specifinim signalizacijama i sloenim saobraajnim situacijama i ostalim uesnicima u saobraaju. Ponaanje ljudi u saobraaju je izrazito sloeno i specifino jer na ovjeka neprekidno djeluje vei broj podraaja i informacija povezanih sa saobraajnim sredstvom, specifinostima puta i okoline i drugim uesnicima u saobraaju. On mora stalno da prati i kontrolie pravac kretanja i po potrebi da ga koriguje. To mora da ini brzo i kvalitetno efikasno kako ne bi ugrozio svoju bezbjednost i bezbjednost drugih uesnika u saobraaju. Kako se saobraajne situacije smjenjuju brzo, to se njihov ishod ne moe tano predvidjeti. Za efikasno i bezbjedno ponaanje u saobraaju neophodan je itav niz optimalnih osobina linosti od kojih zavisi kako e ovjek primiti (detektovati) drai, informacije i poruke, na koji nain e ih doivjeti i procijeniti, kakvu e odluku donijeti i na koji nain e reagovati efikasno ili neefikasno, od ega e zavisiti ishod brojnih sloenih saobraajnih situacija. Saobraajna bezbjednost je ve odavno fokusirana kao svjetski problem. Evropska unija je ve odavno utvrdila strategije praenja efikasnosti itavog saobraajnog sistema ali i poduzetih mjera. Strategije se prvenstveno odnose na primjenu mjera za smanjenje broja poginulih od posljedica saobraajnih nezgoda, u kojima godinje u zemljama Evropske unije gine, jo uvijek, preko 40000 ljudi. Evropskom saobraajnom politikom, kao segmentom saobraajne strategije (od 2001.god.) planirano je da se za 50% smanji broj saobraajnih nezgoda sa smrtno stradalim 21
licima do 2010.god. to bi rezultiralo da se broj stradanja svede na uslovno prihvatljiv nivo od 8 poginulih na 100000 stanovnika. To je ambiciozan ali neophodan cilj i zadatak. Osnova strategije kojom se, u predvienom roku, eli postii planirani rezultat, je edukacija, vaspitanje i osposobljavanje svih uesnika, a posebno vozaa za efikasno uee u saobraaju, dakle, sticanje i podizanje saobraajne kulture na znaajno vii nivo. Prvi izbor i obrada nastavnog sadraja iz oblasti saobraajne psihologije, pod nazivom SAOBRAAJNA PSIHOLOGIJA prirunik za instruktore nastavnike vozaa motornih vozila, izvren je 1994. godine u formi autorizovane skripte. Osnove za nastavne sadraje za taj prirunik je bio Program ispita za instruktore (nastavnike) vozaa iz oblasti psihologije. Drugo izdanje SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE prirunika za instruktore nastavnike vozaa motornih vozila, takoe, autorizovane skripte je, uz potrebne korekcije i proirenje sadraja, izvreno 1998. godine. Korekcije i dopune sadraja su izvrene na osnovu praenja i vrednovanja priprema i polaganja ispita instruktora vozaa u predhodnom etverogodinjem periodu, na osnovu programa osposobljavanja i drugih uesnika u saobraaju - uenika osnovnih i srednjih kola, kao i brojne analize i vjetaenja uzroka i posljedica saobraajnih nezgoda, na osnovu iskustva vozaa i kandidata za vozae motornih vozila, a posebno prakse i iskustva saobraajne policije. Osnova za korekcije i dopunu prirunika Saobraajna psihologija su opte i posebne (individualne) obrazovne, strune i psihosocijalne karakteristike i predispozicije kandidata za vozae i drugih uesnika u saobraaju. To su uslovile i izrazite potrebe intenzivnije i kvalitetnije obuke uesnika u saobraaju, posebno vozaa, zbog sve sloenijih saobraajnih okolnosti, te psiholoke, pedagoke, didaktike i metodike osposobljenosti kandidata za obavljanje sloene i vane uloge instruktora vozaa motornih vozila nastavnika vonje. Za uspjeno i valjano obuavanje drugih uesnika u saobraaju za bezbjedno uee u saobraaju u specifinim saobraajnim uslovima u kojima su dominantni specifian i sloen prostor, brzina i snaga vozila, a posebno ovjek kao osnovni faktor, uslov je poznavanje psihologije svih uesnika u saobraaja a i kandidata koji se obuavaju za upravljanjem vozilom.
22
Dalje praenje i vrednovanje nastavnog procesa obuke vozaa, njihovih opteobrazovnih, individualnih, pedagokopsiholokih predispozicija, motivacije i nivoa uspjenosti njihove obuke i obuke drugih uesnika u saobraaju, a u korelaciji sa sve izraenijom sloenou saobraaja, njegovoj organizaciji, dinamici, regulisanju i faktorima koji utiu na bezbjednost ljudi i materijalnih dobara u saobraaju, posebno sa, gotovo presudnom i dominantnom ulogom ovjeka, uslovili su znaajnije dopune i proirenje sadraja iz oblasti saobraajne psihologije. Novija istraivanja su potvrdila mnogobrojne i znaajne faktore bezbjednosti saobraaja. Veina faktora saobrajnih nezgoda potiu od ovjeka, njegovih osobina kao regulatora ponaanja (Miloevi, 1997.). Ta injenica obavezuje da se ovjeku, najbitnijem uesniku u saobraaju, najvie posveti adekvatna panja. Osnovna pretpostavka da se uesnici u saobraaju, posebno kandidati za vozae naue i osposobe za kvalitetno i bezbjedno uee u saobraaju, je vii nivo znanja, vjetina, navika i saobraajne kulture. Za bezbjedno upravljanje motornim vozilima potrebno je da se vozai vaspitavaju za permanentno bezbjedno ponaanje u saobraaju u kome e tititi sopstvenu bezbjednost kao i bezbjednost drugih uesnika u saobraaju, posebno onih ranjivih (djece, staraca, invalida, biciklista...) kao i materijalnih dobara. Uslov za osposobljavanje ljudi za uee u saobraaju je poznavanje psihologije uesnika u saobraaju i drugih psiholokih fenomena i mehanizama ponaanja ovjeka u saobraaju. I druge analize, zasnovane na svakodnevnom praenju i regulisanju saobaraaja, opservaciji uesnika u saobaraaju, na uviajima saobraajnih nezgoda i ciljanim naunim istraivanjima iz oblasti bezbjednosti saobraaja, potvruju da je ovjek kljuni faktor u bezbjednosti saobraaja koji svojim, esto nedostatnim osobinama i ponaanjem, najvie ugroava bezbjednost uesnika u saobraaju. Zbog toga je bilo neophodno novo dopunjeno izdanje udbenika SAOBRAAJNA PSIHOLOGIJA koji e omoguiti instruktorima vonje i nastavnicima drugih uesnika u saobraaju, saobraajnim inenjerima, menaderima i drugim saobraajnim ekspertima kao i saobraajnoj policiji, da pravovremeno i kvalitetno uoe, razumiju, anticipiraju (pretpostave) ishod saobraajnih situacija i utiu na uesnike u saobraaju da efikasno reaguju u tim izrazito sloenim saobraajnim situacijama.
23
Proces osposobljavanja uesnika u saobraaju je sloen, relativno dugotrajan i permanentan. Podrazumijeva se da traje stalno. Bezbjednost saobraaja ugroavaju upravo vozai koji su povrno osposobljeni za vonju i drugi uesnici u saobraaju sa niskim nivoom saobraajne kulture. Pretpostavka kvalitetne obuke i bezbjednog uea u saobraaju iskljuuje bilo kakvu improvizaciju i nesvrsishodnu racionalizaciju kao i nepoznavanje ili zanemarivanje psihologije uesnika u saobraaju i drugih psiholokih fenomena, pojava i psiholokih procesa povezanih sa bezbjednou saobraaja. U udbeniku Saobraajna psihologija su u potpunosti i ire, obraeni nastavni sadraji iz Nastavnog plana i programa Saobraajne psihologije, Programa za polaganje ispita iz oblasti Psihologije za nastavnike instruktore vonje te psiholoki fenomeni i zakonitosti na kojima se zasniva strategija savremenog saobraaja. Primjeren je i vozaima za sticanje i proirenje znanja, vjetina, navika i saobraajne kulture. On daje neophodna znanja iz oblasti psihologije linosti i drugih psiholokih fenomena i pojava u bezbjednosti saobraaja potrebnih studentima Saobraajnog fakulteta, nastavnicima saobraaja i saobraajne kulture uenika osnovnih i srednjih kola, saobraajnoj policiji i drugim ekspertima iz oblasti saobraaja saobraajnim inenjerima i drugim ekspertima savremene saobraajne strategije.
Doboj, 2007. godine
Autor
24
UVOD
U
25
26
UVOD ovjek je drutveno bie koje od roenja pa do kraja ivota ivi, kree se i radi meu drugim ljudima. Svaki je pojedinac neminovno upuen na komunikaciju, interakciju i saradnju s drugim ljudima od kojih oekuje, trai i dobija podrku i pomo ili im i sam pomae. Zbog toga je od najstarijih vremena ljudima bilo potrebno da nau naine (metode) kako bi mogli to bolje i to jednostavnije upoznati ljude koji ih okruuju, s kojim sarauju i od kojih zavise. Prva i najstarija "metoda" pomou koje su ljudi upoznavali druge ljude bila je "metoda vlastite koe". Naime, tek na "vlastitoj koi", nakon dueg ili kraeg vremena, ovjek je mogao iskusiti kakav je onaj pojedinac s kojim ga je ivot doveo u dodir koliko je otvoren, dobronamjeran, pouzdan, sposoban, ili pak zlonamjeran, podal, sebian, opasan i sl. Ovakva je "metoda vlastite koe", naravno, veoma skupa metoda jer je mnogim ljudima donijela gorka iskustva i razoarenja. Na nju se, naalost, i danas mnogi ljudi oslanjaju pri emu doivljavaju neugode, tekoe, neuspjehe, "padove" i razoarenja. Zbog toga su ljudi odavno nastojali nai uspjenije metode koje bi im omoguile jednostavnije i uspjenije upoznavanje i razumijevanje reagovanja, ponaanja i postupake ljudi sa kojima se svakodnevno susreu i ive u porodici, susjedstvu, na ulici, u koli, na radnom mjestu, u javnom ivotu itd. Razumijevanjem i upoznavanjem drugih, ovjek e bolje i uspjenije razumjeti samoga sebe, svoje line osobine, svoje uspjehe i/ili neuspjehe. Pored toga, ovjeku je potrebno da upozna, ne samo ljude nego i cijeli svijet oko sebe da upozna objektivnu stvarnost, sa razliitih aspekata. To e postii pomou brojnih prirodnih i drutvenih nauka.
27
Psihologija je jedna od drutvenih nauka koja prouava psihiki ivot ljudi to je njihova osnova, to ih uzrokuje od ega zavisi, kako se manifestuje i sl. Upoznavajui stvarnost, ovjek upoznaje predmete, procese, zbivanja, ljude i njihove postupke, aktivnosti i ponaanja. Psihologija olakava i rjeavanje brojnih problema iz drutvenog ivota iz prosvjete, zdravstva, socijalnog rada, privrede, pravosua, vojske, policije itd. iz ega je proistekla potreba izuavanja psihologije ve u srednjoj koli, a potom u svim viim nivoima obrazovanja za profesije koje e se u svom funkcionisanju "sretati" ili se baviti ljudima. Psihologija je nauka koja prouava psihike procese, psihike funkcije, psihike osobine i druge psihike fenomene ljudi. Psihiki procesi su intelektualni opaanje, pamenje, uenje, miljenje..., emocionalni ili psihika osjeanja i voljni procesi motivacije i voljne aktivnosti. Psihike osobine su relativno brojni naini, obrasci, modeli ponaanja skript ponaanja i stil ivljenja. Psihike osobine ine sposobnosti, temperament, karakter, potrebe, interesi, shvatanja, stavovi... Psihologija prouava naine opaanja i doivljavanja spoljanjeg i materijalnog svijeta i stilove reagovanja ovjeka u razliitim ivotnim situacijama. Psihiki profil (psihika slika) ovjeka se prouava na osnovu objektivnog posmatranja i samoposmatranja posmatranja sopstvenih doivljaja, misli, potreba, stavova, elja... Pored brojnih i/ili bezbrojnih razliitih ivotnih situacija, posebnu panju sa psiholokog aspekta, zasluuju saobraajne situacije saobraajne komunikacije i interakcije. Situacije povezane sa saobraajem prouava saobraajna psihologija koja prouava pored ostalog ponaanje ljudi u saobraajnom sistemu i psihike, fizioloke, endokrinoloke, imunoloke i duhovne procese i funkcije ovjeka tokom upravljanja saobraajnim sredstvom i drugim situacijama koje determinisane brzinom vozila, signalizacijom i drugim obiljejima puteva i okoline i ponaanjem drugih uesnika u saobraaju. Pred ovjekom se prilikom upravljanja raznim saobraajnim sredstvima, pojavljuju i postavljaju posebni zadaci i zahtjevi na koje on nije u cjelosti prilagoen ni sa bioloko fiziolokog, niti sa psiholokog aspekta. Veina saobraajnih sredstava kreu se poveanom brzinom i kroz 28
razliite sredinske uslove koji su za ovjeka uvijek novi i specifini. ovjek se stalno prilagoava novim uslovima koji uslovljavaju psiho fizike napore a esto traumatizaciju, zamor i slabljenje. U sloenim saobraajnim uslovima su neophodni efikasni postupci iako su mogue este greke sa ishodom saobraajne nezgode koja moe biti pogibeljna i katastrofina. U ovoj knjizi udbeniku su naglaeni i obraeni osnovni psihiki procesi, osobine linosti, reakcije i ponaanja ovjeka u saobraajnom sistemu. Sadraji koji su obraeni i/ili koji otvaraju znaajna pitanja iz oblasti saobraajne i inenjerske psihologije slijede svoj osnovni koncept.
PREDMET, CILJ I ZNAAJ PSIHOLOGIJE
1
29
30
PREDMET I CILJ PSIHOLOGIJE

Psihologija, po svom etimolokom znaenju, je nauka o dui ("logos" nauka, "psiha" na grkom znai dua, duh...), o duevnom ivotu, o psihi ili psihikom ivotu. Nekada je rije "dua" oznaavala nematerijalni, spiritualni, boanski dio ovjeka, nasuprot tjelesnom. Vremenom, daljnjim razdvajanjem psihologije i drugih nauka, ovjek je, uei tajne prirode, doao do saznanja da je dua (psiha) najvii proizvod najsloenije, psihoorganizovane i vitalne materije mozga pomou koje moe da upozna realni svijet oko sebe, da upozna stvarnost predmete, pojave, procese, zbivanja... ljude i njihove osobine stavove, shvatanja, postupke, ponaanja... i da u toj stvarnosti nastaje, razvija se, ivi i opstane. Dakle, psihologija ima znatno ire znaenje, s obzirom na njen predmet, ciljeve i metode. Osnovni cilj psihologije je da pomae ljudima za kvalitetnije ivljenje. Zbog toga je neophodno poznavanje psihologije ovjeka njegovog odrastanja, formiranja, njegovog psiho-socijalnog profila. Na formiranje linosti ovjeka utiu brojni faktori. Osnovni su nasljedni faktori, faktori uticaja socijalne sredine, faktori zrenja i aktivnosti individue. ovjek je akter svih zbivanja od ije interakcije sa socijalnom sredinom, interakcije sa drugim ljudima, sa materijalnim i nematerijalnim svijetom..., zavise nivoi njegovog razvoja i njegovog uticaja na okolinu. Brojni su faktori socijalne sredine koji, spontano ili organizovano ciljano utiu na odrastanje i formiranje ovjeka i njegov uticaj na okolinu. Znaajan faktor u formiranju ovjeka je vaspitanje i obrazovanje u porodici, koli, slobodnim aktivnostima, u javnom ivotu... putem medija, tampe... pomou razliitih sadraja, metoda, oblika, sredstava i dr. 31
Pored brojnih sadraja, posebno nastavno kolskih, sistematizovanih pod nazivima razliitih sadraja i nastavno kolskih predmeta, znaajnu ulogu u vaspitanju, obrazovanju, upoznavanju i postupanju sa ovjekom imaju nastavni sadraji iz oblasti psihologije. Kada se prvi put sazna za rije psihologija, kada se ona pojavi kao naziv za odreene sadraje ili kao naziv nastavnog predmeta na bilo kojem nivou obrazovanja (edukacije), opravdano proistie pitanje kakvu svrhu taj predmet taj nastavni sadraj ima u okviru programa edukacije ljudi i kakva se korist ineteres, moe od njega oekivati?
ZNAAJ PSIHOLOGIJE
Razliite prirodne i drutvene nauke i naune discipline prouavaju svijet oko nas sa razliitih aspekata, sa razliitim, esto i slinim ciljevima, interesima i svrhom. Psihologija je jedna od drutvenih nauka koja prouava psihiki ivot ljudi. Psihologija, kao i sve druge naune discipline ima svoj odreeni teorijski i praktini znaaj. Teorijski, psihologija daje spoznaje koje e ljudima olakati da shvate niz pojmova iz filozofije, logike, antropologije, ergonomije i drugih drutvenih disciplina koje ovjek u svom odrastanju i razvijanju izuava. Ona, sa posebnog aspekta, objanjava ljudska doivljavanja, reakcije i ponaanja koje se manifestuje u bilo kojim istorijskim i kulturolokim zbivanjem, u savremenim socijalnim tokovima i promjenama i u razliitim oblastima ljudskog stvaralatva (nauke, muzike, sporta, likovne i opte kulture...) kao i razliitim oblicima, nivoima i dimenzijama ljudskih destrukcija i poremeenog reagovanja i ponaanja. Psihologija omoguava da se lake i vjerodostojnije uoe, shvate, razumiju, prognoziraju ili pak kanaliu one pojave i dogaanja u kojima uestvuje ili se pojavljuje ovjek kao jedan od njihovih pokretaa, podrazumijeva se, uzimajui u obzir i niz drugih faktora koji u njima djeluju. Teorijski zadatak psihologije je da omogui upoznavanje oblika, nivoa, karakteristika i zakonitosti psihikog ivota. Cilj teorijskog istraivanja u psihologiji je upoznavanje i razumijevanje dijela stvarnosti tj. psihike stvarnosti. Psihologija treba da odgovori, po brojnim psiholozima, na tri bitna pitanja: ta? Ona treba da omogui ovjeku da to potpunije uoi, objasni i opie psihike pojave;
32
Kako? Treba da objasni kako se odvijaju psihiki procesi i kako se formiraju psihike osobine; Zato? Treba da otkriva uzroke pojedinih psihikih pojava i objasni, anticipira (predvidi) i usmjerava postupke i djelatnosti ljudi.
Praktini zadatak psihologije je u primjenjivanju rezultata psiholokih istraivanja radi to uspjenijeg obavljanja razliitih ljudskih djelatnosti uspjenije organizovanje rada u industriji, u koli, u vojsci i policiji, za zatitu mentalnog zdravlja, otklanjanja psihikih smetnji ljudi koje im oteavaju lini i kolektivni ivot i njegove funkcije djelatnosti i ponaanja. Praktini je znaaj psihologije u tome to ljudima omoguava bolje uoavanje, razumijevanje, predvianje i mijenjanje pojave, dogaanja, ponaanja i postupke ljudi s kojima se svakodnevno susreu u kui, koli, na ulici i na poslu, u javnom ivotu, medijima i dr. Poseban je znaaj to ovjek, upoznavajui i razumijevajui druge, bolje upoznaje i razumije sebe, svoje line psihike i druge procese, sloena svojstva, svoje potrebe, svoje tekoe, probleme, svoje reakcije i ponaanje... Savremeni nivoi komunikacija i interakcija otvaraju brojna pitanja iz oblasti ljudskih doivljavanja, reakcija i ponaanja: Kako biti spretniji, sposobniji, slobodniji i uspjeniji? Zato zaboravljam? Zao sam rasejan i zbunjen? Zato imam tremu? Zato imam strah, zato se brinem? Zato imam traumu? Kako da izbjegnem sukobe s drugima? Zato se ljudi razliito ponaaju? Kako da postupam sa razliitim ljudima? Zato su ljudi nasilni i agresivni? Zato se ljudi hvaliu i istiu? Koji su motivi nasilja, krae, ubistava, samoubistava? Kako pomoi dugima? Zato se ljudi opijaju, zato pue ili se drogiraju? ta je uticalo na takvo ponaanje? Kako otkriti poinioca nekog prekrajnog ili krivinog djela?
33
Kako obaviti intervju? Kako obaviti informativni razgovor? Kako procijeniti linost, predvidjeti ili mijenjati njeno doivljavanje, reagovanje i ponaanje?
U daljem tekstu ovog udbenika, u narednim i drugim sadrajima iz razliitih psiholokih disciplina, otvarae se brojna nova pitanja, traie se i pronalaziti odgovori. To je i svrha psihologije, to je svrha njenog izuavanja, to je svrha udbenika, praktikuma, vjebi, prakse i stalnih psiholokih edukacija u bilo kojoj djelatnosti ovjeka, a posebno u saobraajnoj djelatnosti koja je visoko, pored ostalog, psiholoki zahtjevna. Naravno, samo poznavanje pishologije nee uvijek omoguiti da brojne svoje potrebe zadovoljimo ili svoje i tue probleme u potpunosti rijeimo, ali e poznavanje razliitih disciplina psihologie pomoi i olakati da bolje shvatimo njihovo znaenje, njihovu etiologiju, posljedice i prognozu kao i da ih bar djelimino ublaimo. Pored ovih, vie individualnih linih problema, psihologija olakava shvatanje i rjeavanje potreba i problema iz grupnog kolektivnog ivota ljudi, olakava rjeavanje problema iz mnogobrojnih oblasti drutvenog ivota medicine, prosvjete, industrije, vojske, policije... iz kulturnog, sportskog, umjetnikog i javnog ivota iz oblasti konstruktivnog ili destruktivnog ljudskog ponaanja u interesu zatite ovjeka njegove egzistencije i dostojanstva, njegove bezbjednosti, zatite njegovih ljudskih prava i materijalnih dobara, te somatskog i mentalnog zdravlja. Sve ovo opravdava izuavanje psihologije u svim ivotnim okolnostima, u srednjim, viim i visokim kolama i fakultetima, a posebno u policijskoj djelatnosti u kojoj je ovjek akter svih dogaanja. U savremenom svijetu, u bilo kojem regionu i/ili lokalitetu, u svim ljudskim djelatnostima, u svim vidovima komunikacija, psihologija je sve vie primjenjiva nauna (teorijska i praktina) disciplina. Gotovo da se ne moe zamisliti efikasnije funkcionisanje bilo koje asocijacije ljudi bez potrebe meusobnog poznavanja i interakcije meu ljudima. U svemu je bitno poznavanje psihosocijalnog profila ljudi, njihovih psihikih i drugih osobina, njihove psiholoke strukture, njihovih reakcija i ponaanja. Sutina kvalitetnih, produktivnih i humanih komunikacija se zasniva na poznavanju osnovnih psiholokih zakonitosti.
34
Psihologija je razvojem stekla i svoje discipline. Pored ostalih, u ovom udbeniku panja je posveena primjeni psihologije u saobraaju, u specifinim uslovima interakcije ovjeka, vozila i okoline gdje su osnovne dimenzije prostor, vrijeme i brzina. Dominantni faktor u saobraaju je ovjek i njegove osobine koji utie na sve druge faktore i okolnosti to potvruje neophodnost poznavanja psiholokih osnova i dimenzija u saobraaju, jedne od bitnih i sloenih ljudskih aktivnosti u cilju efikasnosti i bezbjednosti ljudi u saobraaju.
35
36
RAZVOJ PSIHOLOGIJE KAO NAUKE

RAZVOJ PSIHOLOGIJE GRANE PSIHOLOGIJE PREDMET SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE CILJEVI I ZADACI SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE METODOLOGIJA SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE
2
37
38
RAZVOJ PSIHOLOGIJE KAO NAUKE

Interes za psihologiju star je koliko i ljudsko drutvo, jer je ovjek oduvijek elio da upozna ljude oko sebe, da sazna ta oni misle, ele i namjeravaju. Od toga je zavisio njegov kvalitet ivljenja, a esto i opstanak. Uprkos svemu tome, psihologija je kao samostalna nauka relativno mlada stara je neto preko sto godina. Zbog toga je psiholog Herman Ebinghaus (1850 1909) rekao da psihologija "ima dugu prolost, a kratku istoriju". Istorijski korijeni psihologije, s jedne strane, potiu iz filozofije, a s druge strane, iz prirodnih nauka. Filozofski korijeni psihologije i njeni poeci vezani su za filozofsku misao starih Grka (grki, psiha = dua). Kovanica "psihologija" nastala je znatno kasnije, a prvi je upotrijebio pjesnik i filozof Marko Maruli, oko 1517. godine. Do druge polovine XIX vijeka, psihologija je bila dio filozofije kojom su objanjavane neke filozofske postavke. Za razvoj psihologije kao nauke znaajan uticaj imali su filozofski pravci racionalizam (istie se razum u traenju istine) i empirizam (stavovi zasnovani na injenicama i iskustvima). Meu racionalistima, najvei uticaj su imali filozofi Rene Dekart (1596 1650) i Baruh Spinoza (1632 1677). Dekartovi filozofski nazori su imali znaajan uticaj na neke psiholoke pravce (kole), a posebno na getalt-psihologiju poimanje psiholokih pojava kao cjeline. Dekart je priznavao dvije supstance (duu i tijelo). Baruh Spinoza je priznavao samo jednu supstancu koja je bila i duhovna i materijalna. On je izuavao i konflikte u ljudskom ponaanju, pa se moe smatrati prethodnikom dinamike psihologije isticanje odnosa kao uzroka i posljedica. (Arnautovi, et all, 1988.). Meu filozofima empirijske orijentacije za razvoj psihologije poseban znaaj je imao Don Lok (1632 - 1704). Od svih filozofa novog vijeka on je svojim empirizmom najvie uticao na karakter i pravac razvoja psihologije. Poseban uticaj je Don Lok imao na osnivaa psihologije kao samostalne nauke, psihologa Viljema Vunta.
39
Sredinom XIX vijeka pojedini naunici, prije svega fiziari i fiziolozi, poinju da ispituju i psiholoke pojave kao to su do tada ispitivane i pojave iz oblasti fizike, hemije i fiziologije. Fiziolozi Veber (E. N. Weber) i Fehner (G. Fechner) ispituju drai i osjete i njihovu povezanost. Veliki broj i drugih istraivaa Helmholc (N. Helmholtz), Seenov, Galton (F. Galton) i drugi sredinom XIX vijeka pristupaju sistematskom i eksperimentalnom istraivanju psiholokih problema. Posebna je zasluga Viljema Vunta (Wilhelm Wundt, 1832 1920) za razvoj psihologije. Poetak formiranja psihologije kao nauke uzima se pojava knjige Viljema Vunta "Principi fizioloke psihologije" (1873 74) u kojoj je autor definisao predmet i metode istraivanja i osnivanja Prve psiholoke laboratorije u Lajpcigu 1979. godine od strane fiziologa Viljema Vunta, kojeg smatraju "ocem moderne psihologije". Psihologija se formirala, izdvojivi se iz filozofije, kao samostalna nauka krajem 19. vijeka. Tokom ovih istraivanja formirana je psihologija kao samostalna empirijska nauka. Broj istraivaa i rezultati istraivanja naglo rastu u mnogim zemljama. U Njemakoj su, pored Vunta, velike zasluge za razvoj psihologije imali Ebinghaus (H. Ebbinghaus), tern (C. Stern), Verthajmer (M. Wertheimer) i drugi. U Velikoj Britaniji istiu se svojim doprinosom razvoju psihologije Spirman (C. Spearman), Eveling (F. Aveling), Bartlet (F. C. Bartlett), Vernon (P. E. Vernon), Ajzenk (H. J. Eysenck) i drugi. U Francuskoj je za razvoj psihologije naroito zasluan Bine (A. Binet), Ribo (T. Ribot), ane i Dima, a u novije doba Valon (H. Wallon) i Pjeron (H. Pieron). U vajcarskoj je zasluan Klapared (E. Claparede) i Pjae (Y. Pioget). U Rusiji su za razvoj psihologije bila vrlo znaajna istraivanja Seenova, koja su produili i razvili Pavlov, Behtjerev, Vigotski, Leontjev, Lurija, Tjeplov i mnogobrojni drugi sovjetski psiholozi. Od kraja XIX vijeka znaajno se razvija psihologija i u SAD, gdje danas postoji najvei broj psiholokih instituta i brojni osnivai amerike psihologije: Dems (W. James), Katel (R. Cotell), Tiener (E. B. Titchener), Torndajk E. L. Thorndike), Vudvort (R. S. Woodworth), Hal (C. S. Hall), 40
Tolman (E. C. Tolman), Terston (L. L. Thurstone), Skiner B. F. Skinner), Levin (K. Lewin), Olport (G. W. Allport) i drugi istraivai koji su doprinijeli razvoju psihologije. I kod nas su se psiholokim pitanjima do kraja XIX vijeka bavili filozofi. Poetkom XX vijeka kod nas se poinje razvijati empirijska psihologija. Sistematska psiholoka istraivanja poinju sa osnivanjem posebnih katedri za psihologiju na Filozofskim fakultetima u Beogradu i Zagrebu. U Zagrebu psiholoku katedru je osnovao profesor Ramiro Bujas, a u Beogradu profesor Branislav Stevanovi. Za razvoj psihologije u Sloveniji zasluan je profesor Mihailo Rostohar. Njihovim radom poinje se i kod nas razvijati nauna psihologija (Rot, 1983.). U okviru psihologije kao relativno mlade nauke, razvijale su se posebne naune discipline za izuavanje pojedinih grupa psihikih pojava, procesa, situacija... ljudi i njihovih ponaanja u razliitim okolnostima. Tako je, pored ostalih optih i primjenjenih naunih disciplina, razvila se i saobraajna psihologija koja prouava psihike procese, sloena svojstva linosti i fizioloke karakteristike, reakcije i ponaanja ljudi u specifinim saobraajnim okolnostima. Saobraajna psihologija se permanentno razvija i primjenjuje istovremeno sa sve sloenijim saobraajnim okolnostima. Ona uestvuje i iri svoj predmet izuavanja, svoje ciljeve, metode, zakonitosti, povezanost sa drugim naunim disciplinama i svoju primjenu. Naunim istraivanjem sve se vie potvruje neophodnost primjene psihologije u saobraaju.
GRANE PSIHOLOGIJE
U okviru psihologije otvorene su posebne naune discipline za izuavanje pojedinih grupa psihikih pojava u razliitim okolnostima. Od psiholokih disciplina najvie su se osamostalile: opta psihologija, fizioloka psihologija, razvojna psihologija ili psihologija djetinjstva i mladosti, socijalna psihologija, psihometrija, komparativna psihologija, pedagoka psihologija, industrijska psihologija, psihopatologija, socijalna patologija, forenzika psihologija (kriminoloka), maloljetnika delinkvencija, klinika psihologija, vojna, policijska, sportska, ratna, propagandna, saobraajna psihologija, psihologija
41
rukovoenja, poslovna psihologija, mentalna psihologija, psihologija javnog mnijenja.
higijena,
medicinska
Opta psihologija prouava osnovne principe i zakonitosti psihikih procesa i pojava, sloenih svojstava, ponaanja i aktivnosti, fiziolokih procesa i socijalnih interakcija. Ona je teorijska disciplina iz koje su proizale ostale discipline. Razvojna psihologija ili psihologija djetinjstva i mladosti prouava razvoj psihikog ivota ovjeka od raanja do starosti filogenetski razvoj psihikog ivota kod ivih bia toku njihove evolucije, kao i ontogenetski razvoj psihikog ivota kod ovjeka od njegovog roenja do starosti, faktore nastajanja, formiranja, odrastanja, zrenja, osposobljavanja za ivot, psihike procese i funkcije, sloena svojstva, fizioloke osobine i fizioloke procese, socijalizaciju djece i maloljetnika i skriptove ponaanja. Socijalna psihologija prouava ponaanja pojedinaca i grupa u socijalnoj sredini, uticaj pojedinih socijalnih faktora na psihike funkcije ljudi i na linost u cjelini, i na ponaanje pojedinca u drutvenim situacijama, njegov socijalni status, njegove komunikacije i interakcije, oblike grupnog udruivanja i djelovanja, kulturu, mentalitet, grupnu dimenziju, javno mnijenje... Psihometrija prouava i vri mjerenje psihikih procesa i osobina, funkcija, njihovu meusobnu povezanost, njihov uticaj na reakcije i ponaanja, omoguava predikciju (predvianje) ljudskih reakcija i ponaanja, njihovu efektivnost, efikasnost... Komparativna psihologija prouava psihike procese, funkcije i pojave, poredi mentalitet i ponaanje razliitih naroda, razliitih etapa razvoja individue, prouava i uporeuje psihike fenomene kod ljudi u razliitim ambijentima, psihike fenomene osoba razliitih slojeva (polova, regionalnih i socijalnih grupacija,...) Pedagoka psihologija prouava psihike zakonitosti vaspitanja, obrazovanja i nastave psihike funkcije, pojave zakonitosti i metode uenja, motivacije, miljenja, zakljuivanja, zaboravljanja, sticanja znanja, vjetina i navika, stvaralako primjena znanja u ivotnim egzistencijalnim okolnostima,... u procesu i procese, pamenja, miljenje,
Industrijska psihologija ili psihologija rada prouava zavisnost uspjeha u radu od razliitih psiholokih faktora. Prouava psiholoke aspekte uslova rada u cilju poveanja uinka u radu. Prouava strukturu i 42
dinamiku radnog kolektiva, primjenjuje se pri procjeni i izboru osoblja, njihove obuke za rad, njihove motivacije, vrednovanja plaanja i drugih vidova stimulacije. U okviru industrijske je i ekonomska psihologija ili menadment psihologija koja se bavi reklamom proizvoda i psihologijom potroaa. Klinika psihologija prouava psihopatoloke procese i pojave (duevne bolesti), prouava mentalne poremeaje i poremeaje u ponaanju. Ona ubuhvata obuku i usavravanje psiholoke dijagnostike, psihoterapije i mentalne higijene prevencije u zatiti mentalnog zdravlja. Mentalna higijena je nauka i vjetina ouvanja (zatite) i odravanja mentalnog zdravlja. Ona prouava i primjenjuje sve mjere, metode i postupke uspostavljanja i ouvanja bioloke, psihosocijalne ravnotee, prilagoenosti, usklaenosti individue u transakciji sa socijalnim grupama, te spreavanje mentalnih poremeaja. Psihijatrija je medicinska nauka, disciplina i vjetina koja se bavi preventivnom dijagnozom i lijeenjem, zbrinjavanjem mentalnih bolesnika i njihovih defektnosti. Psihopatologija je grana psiholoke nauke koja se bavi ispitivanjem i tretmanom morbidnih (patolokih) stanja ovjeka. Socijalna patologija je nauna disciplina koja prouava, dijagnosticira i bavi se tretmanom sociopatolokih pojava socijalnih bolesti (mentalnih, somatskih, psihosomatskih), sociopatija (toksikomanija, nasilja, agresije, destrukcije, seksualne izopaenosti i kriminaliteta) i socijanih drutvenih dezorganizacija (porodica, radnih organizacija i drutvenih zajednica). Policijska psihologija je nauna disciplina koja izuava psiholoke fenomene, zakonitosti i funkcionisanje policijskih slubenika i njihovih asocijacija (organizacionih jedinica), psiholoke osnove i aspekte njihovog profesionalnog, efikasnog i blagovremenog funkcionisanja u svakodnevnim, vanrednim, rizinim i stresnim situacijama. Forenzika (sudska, kriminalistika) psihologija specijalna primijenjena psiholoka disciplina koja podrazumijeva primjenu klinike psihologije u vjetaenju (ekspertizi) deliktnih ponaanja, dogaaja i linosti u predkrivinom, krivinom sudskom postupku, penalnom i postpenalnom tretmanu osoba, poinilaca delikta, svih oblika i dimenzija.
43
Maloljetnika delinkvencija je primijenjena psiholoka disciplina koja se bavi fenomenologijom, etiologijom (uzronou) i multidisciplinarnim (partnerskim) tretmanom poremeaja u ponaanju djece i maloljetnika. Psihologija saobraaja je primijenjena psiholoka disciplina koja prouava psihike osobine i strukturu linosti, njihove psihike funkcije i procese emocionalne i fizioloke reakcije i ponaanja ovjeka u sloenim uslovima saobraaja gdje su dominantni uloga ovjeka, brzina kretanja, snaga motornog vozila, sloenost puta i okoline. Poslovna psihologija se bavi fenomenom posebnih komunikacija, interakcija i transakcija informacija, poruka, duhovnih i materijalnih dobara. Medicinska psihologija prouava psihike osobine, strukturu funkcije, psihike procese, emocionalne i fizioloke reakcije i ponaanje psihosomatskih oboljelih ljudi, vri kliniku procjenu i lijeenje. Vojna psihologija je specifina psiholoka disciplina koja prouava psihike osobine strukturu linosti, njegove psihike procese i funkcije fizioloke i emocionalne reakcije i ponaanja, socijalni status ljudi u vojnim uslovima obuke i funkcionisanja. Ratna psihologija je primijenjena psiholoka disciplina koja prouava osobine linosti, njegove psihike funkcije i procese, emocionalne i fizioloke reakcije i ponaanja, te psiho-socijalnu podrku i lijeenje u ratnim uslovima. Psihologija sporta je novija psiholoka disciplina koja prouava osobine i stukturu linosti, psiholoke procese i funkcije, emocionalne i fizioloke reakcije i ponaanja ovjeka u sportskim aktivnostima. Psihologija i njena primjena je u stalnoj ekspanziji stvarajui osnovu za nove psiholoke discipline.
PREDMET SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE

Razliite prirodne i drutvene nauke prouavaju svijet oko nas sa razliitih aspekata. One prouavaju objektivnu stvarnost. Psihologija je jedna od drutvenih nauka koja prouava psihiki ivot ljudi. Prouava doivljaje ljudi, kako se oni javljaju i teku, ta im je osnova, ta ih uzrokuje
44
i kako se manifestuju. Prema tome, psihologija je nauka o dui, o duevnom ivotu ili pak o psihi ili psihikom ivotu ovjeka. Razvojem prirodnih i drutvenih nauka, ovjek je (spoznajui tajne prirode), doao do spoznaje (znanja) da je dua (psiha) najvii proizvod vitalne, visokoorganizovane (najsloenije) materije nervnog sistema. Tu materiju, nervni sistem imaju samo ljudi i ivotinje koji mogu da upoznaju realni svijet oko sebe, da upoznaju stvarnost (predmete, procese, zbivanja, ljude, postupke, aktivnosti, ponaanja ...). Predmet izuavanja saobraajne psihologije podrazumijeva zakonitosti iz odreenih oblasti ljudskog psihikog ivota koje su proizvod ljudske tjelesne i psihike strukture, njegovog nastajanja, odrastanja, uticaja socijalne sredine (socijalnog miljea), njegove dinamike ivljenja, zrenja, jaanja, aktivizacije i nivoa funkcionisanja. Predmet izuavanja i istraivanja psihologije je i tjelesna i psihika struktura i njeni mehanizmi integrativni, zatitni, prehrambeni, nervni, endokrilni, imunoloki i duhovni sistem. Dakle predmet izuavanja i istraivanja psihologije su pojedini segmenti te sloene ljudske psihike strukture:
Psihiki procesi i funkcije koji se odvijaju u ovjeku opaanje, osjeti, percepcije, predstave, miljenje i zakljuivanje, pamenje, zaboravljanje, emocije, matanje, stvaralatvo i potrebe, motivi i motivacija ...; Fizioloke osobine i fizioloki procesi, nervni procesi, endokrinolki, imunoloki, duhovni procesi, metabolizam, nagonski procesi, gastrointestinalni (probavni) procesi, kardiovaskularni procesi, razvojni procesi (odrastanje, zrenje, jaanje...) slabljenje, obolijevanje, nestajanje...; Sloena svojstva linosti crte linosti fizika konstitucija, temperament, karakter, sposobnosti (mentalne, psihomotorne, senzualne, fizike), potrebe, motivi i motivacija, interesi, stavovi, shvatanja ...; Aktivnosti, skript reagovanja i ponaanja socijalna, asocijalna i antisocijalna, individualna i grupna, konstruktivna, destruktivna, efikasna, neefikasna, svjesna, nesvjesna, ciljana, spontana, kontrolisana, nekontrolisana, skript reagovanja i ponaanja, uopte i u saobraajnim situacijama;
45
Socijalni status i stil ivljenja linosti socijalne komunikacije interakcije, odrastanje, zrenje, jaanje, odnos sredine i pojedinca, transakcije, mentalitet i kultura, obiaji, drutvene norme, procesi socijalizacije, internalizacije, rehabilitacije, drutvene funkcije i disfunkcije, organizacije i dezorganizacije, procesi drutvene i individualne aktivizacije, stvalatva, sticanje materijalnih, duhovnih i kulturolokih dobara, korienje, unapreenje i proirivanje socijalnog nasljea...
46
CILJEVI I ZADACI SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE

Osnovni ciljevi i zadaci saobraajne psihologije su: Opaati i uoavati predmete i njihove osobine, pojave, procese, zbivanja, ljude i osobine ljudi, ponaanja, aktivnosti, strukturu i dinamiku ljudskih grupa, masa i ostalih segmenata sloene somatske i psihike strukture ljudi, svih fenomena koji su predmet izuavanja saobraajne psihologije (npr.: uoiti vozilo, mokar i/ili klizav put, padavine, putnike u vozilu, kretanje pjeaka, ponaanja drugih uesnika u saobraaju...), zakonitosti i mehanizme njihovog psihikog ivota, upoznati faktore koji su uslovili, koji dalje uslovljavaju psihike fenomene ljudi razliitih uzrasta, polova, socijalnog statusa, psihikih procesa, sloenih svojstava linosti, fiziolokih osobina i fiziolokih procesa, skripta reagovanja i ponaanja ljudi i njihovog stila ivljenja.
Razumjeti ponaanje i postupke ljudi i formulisati osnovne zakonitosti i mehanizme njihovog psihikog ivota; upoznati faktore koji su uslovili, koji dalje uslovljavaju psihike fenomene ljudi razliitih usrasta, polova, socijalnog statusa; psihikih procesa, sloenih svojstava linosti; fiziolokih osobina i fiziolokih procesa, skripta reagovanja i ponaanja ljudi i njihovoh stila ivljenja. Shvatiti, razumjeti etiologiju ljudskih doivljavanja, reagovanja i ponaanja, njegovih psihikih funkcija i procesa, sloenih svojstava, ljudskih komunikacija, interakcija i socijalnog statusa u grupi i razliitim socijalnim i dinamikim situacijama.
Predvidjeti (pretpostaviti, anticipirati...) budue reakcije i ponaanje pojedinaca ili grupe;

Prilagoditi reakcije, metode, tehnike i procedure da se ponaanje usmjeri (kanalie), promjeni ili podri i osnai, u skladu sa vrijednostima i normama, zahtjevima socijalne sredine putem prevencija, korekcije, aktivizacije, dinamike, putem efikasnih reakcija i ponaanja ...; Ciljano uticati na proces interalizacije vrijednosti, proces socijalizacije, proces zdravog odrastanja, njegovanja i higijene ivljenja, jaanja linosti i njenih kapaciteta kao segmenta zdravijeg drutva, prevencije i ljeenja oboljenja i suzbijanje nepoeljnog, destruktivnog, nasilnog ponaanja i oboljevanja.
47
METODOLOGIJA SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE

Jedan od uslova i bitna determinanta svake naune discipline ili pak njene primijenjene poddiscipline je njena specifina metodologija naunog istraivanja i/ili primjene u ivotnim situacijama ovjeka. Osnovni cilj i teorijski i praktini znaaj psihologije pa i saobraajne psihologije je da, pored ostalog, pomae ljudima u ivotnim situacijama razliitim nainima ili metodama. Metoda (ili metod) je nain ili postupak pomou kojeg se u psihologiji dolazi do potrebnih i ciljanih saznanja o predmetu istraivanja, prouavanja i njegove primjene. Metodologija saobraajne psihologije je uenje o metodama naunog istraivanja fenomena iz oblasti saobraajne psihologije sa ciljevima da se uoe oblici tih fenomena, da se shvati i razumije njihova etiologija (uzronost), da se rasvjele njihove refleksije pozitivni i negativni uinci i posljedice, da se predvidi njihov daljnji razvoj i ishod i da se usmjere potrebne individualne i/ili drutvene intervencije na njih s ciljem prevencije i/ili suzbijanja. Metode saobraajne psihologije su: opservacija saobraajnih situacija, dogaanja, procesa, objekata, predmeta...; opservacija uesnika u saobraaju; razgovor sa uesnicima i drugim akterima u saobraaju; intervju sa uesnicima i drugim akterima u saobraaju; informativni razgovor saobraajnih nezgoda; demonstriranje; analize pojedinih situacija; analiza tragova (produkata) djelatnosti i ponaanja; prinudne i obavezujue mjere propisi i sankcije; sa uesnicima i drugim akterima
usmeno izlaganje, objanjavanje, pouavanje, uvjeravanje;
48
praenje lica fotografsko, video i elektronsko snimanje i praenje saobraajnih situacija i uesnika u saobraaju; anketiranje uesnika i drugih aktera u saobraaju; psihotestiranje psihometrija psihomotorikih sposobnosti i senzornih sposobnosti i procjena linosti uesnika i drugih aktera iz oblasti saobraaja; statistika obrada podataka; evidentiranje i informaciona obrada, skladitenje informacionih materijala; eksploatacija i
eksperiment projektovanje, pruavanje i evoluacija pojava i fenomena; prouavanje i auriranje saobraajnih fenomena... dokumentacije psiholoke obrade
Osnovni instrumenti i sredstva su: prilagoeni protokoli, zapisnici, slubene zabiljeke, foto i video zapisi, anketni upitnici (ankete), testovi, reakciometri, trenaeri, poligoni, rekviziti, oznake i saobraajni znakovi na putevima, saobraajni propisi, vozila...
49
50
SAOBRAAJNA PSIHOLOGIJA I NJENA PRIMJENA
3
51
52
SAOBRAAJNA PSIHOLOGIJA I NJENA PRIMJENA

Segment ranijih i sadanjih - savremenih uslova ivljenja su komunikacije, interakcije i transakcije vrijednosti meu ljudima. Jedna od bitnih komunikacija interakcija i transakcija u svijetu i kod nas su transakcije materijalnih vrijednosti i ljudi putem prevoza i/ili prenosa brojnim i raznovrsnim prevoznim i/ili prenosnim sredstvima: kopnenim, vodenim i vazdunim putevima saobraajnicama i/ili komunikacijama. Transfer razmjena i transport roba i ljudi je sastavni dio uslova ivljenja, neminovnost je i sastavni dio sve dinaminije budonosti. Dinamika ivljenja uslovljava sve dinaminije komunikacije transport i saobraaj svim sredstvima posebno i najee motornim sredstvima (automobilima, teretnim vozilima, autobusima) u izrazito sloenim uslovima saobraaja u kojima uestvuju i pjeaci, biciklisti, motociklisti, meu kojima su i oni najosjetljiviji (ranjivi) djeca, starija lica, invalidi i dr. Uee u saobraaju, u toj sve uestalijoj komunikaciji, je sastavni dio opte i saobraajne kulture koja, pored ostalog, podrazumjeva specifinu pripremu, obrazovanje, osposobljavanje, vaspitanje i permanentno praenje uspjenosti u tim komunikacijama. To podrazumjeva rani i preventivni rad sa djecom u razvijanju adekvatnih saznanja, shvatanja, stavova i saobraajne kulture koja je osnovni preduslov za dalje osposobljavanje za uee u nezaobilaznom segmentu ivljenja u saobraaju. Saobraaj se odvija u izrazito sloenim uslovima u sve intenzivnijem i brojnijem ueu ljudi i prevoznih sredstava, u sloenim obiljejima saobraajnica (puteva, ulica...) sa brojnim oznakama zasnovanim na pravilima kojima se uesnici sporazumjevaju u uslovima intenzivne brzine kretanja i jaine (snage) vozila u kojima osnovnu ulogu ima ovjek koji je u poziciji neminovnog efikasnog reagovanja i ponaanja. Neefikasno reagovanje i ponaanje uzrokuje brojne nezgode i/ili saobraajne nesree koje esto imaju neizmjerne katastrofine posljedice. 53
Dakle, priprema, obuka, edukacija, jaanje saobraajne kulture je jedan od osnovnih ciljeva i zadataka saobraajne psihologije. Uspjenost u saobraaju podrazumijeva i uspjenost i kvalitet ivljenja. To je predpostavka emancipacije drutva, pretpostavka unapreenja stila i standarda ivljenja. Neuspjenost u saobraaju uslovljava pad tih vrijednosti i uslovljavanje nezgoda i nesrea irih razmjera. Saobraaj je u razvijenim zemljama proao kroz tri faze razvoja. U prvoj fazi odreenog nivoa organizacije - efikasnosti, funkcionisanja i razvoja saobraaja, nesrazmjerno je bio visok procenat saobraajnih nezgoda u odnosu na usporenje - poveanje broja motornih vozila. U drugoj fazi, iako s poveanim brojem motornih vozila, umanjen je broj saobraajnih nezgoda. U treoj fazi razvoja saobraaja, broj saobraajnih nezgoda je manji u odnosu na znaajno poveanje broja motornih vozila. Podrazumjeva se da je razvojem saobraaja - poveanjem broja motornih vozila, intenzivirana i edukacija uesnika u saobraaju, posebno obuka vozaa to je znaajno unaprijedilo optu i saobraajnu kulturu uesnika u saobraaju. Kod nas je razvoj saobraaja priblino pratio razvoj saobraaja u svijetu, Evropi i zemljama u okruenju, ali znatno nie to je uslovljeno niom optom i saobraajnom kulturom, tronijim vozilima, loijim i neizgraenim saobraajnicama. Postupno, slika stanja se mijenjala unapreivanjem svih navedenih segmenata. Ipak kod nas je broj saobraajnih nesrea znaajno visok slian prvoj fazi razvoja saobraaja u razvijenijim zemljama. Analize pokazuju, da je pored vozila, puteva i obiljeja sredine, ovjek uzrokovao 80 95% saobraajnih nezgoda. Zbog toga je glavna angaovanost psihologije, posebno saobraajne psihologije, u prevenciji saobraajnih nezgoda putem psiholoki primjerenih metoda osposobljavanja uesnika u saobraaju za efikasno funkcionisanje u sve sloenijim saobraajnim uslovima kao i prilagoavanje vozila, obiljeja i drugih uslova za uspjenije funkcionisanje sve intenzivnijeg saobraaja.
54
Saobraajna psihologija se bavi prouavanjem ponaanja ljudi u specifinim uslovima ljudskih komunikacija u saobraaju koji je psiho fiziki senzorno, psihomotorno, emocionalno... visoko zahtjevan za ovjeka razliitih psiho socijalnih profila i nivoa. Specifinost uslova se ogleda u tome to se cjelokupno ponaanje i reagovanje linosti na brzu promjenu uslova deava u pokretu, gdje je osnovna dimenzija brzina. Osnovna karakteristika vozake aktivnosti je veliki broj informacija na koje ovjek reaguje u pokretu - u vonji. Po tome se vozaka aktivnost razlikuje od veine drugih ljudskih aktivnosti. Saobrajna psihologija posebno prouava: linost vozaa; specifinost vozake aktivnosti; sredinu (fiziku i socijalnu) u kojoj se ta aktivnost obavlja. Fiziku i socijalnu sredinu karakteriu putevi sa povoljnim i nepovoljnim svojstvima, obiljejima (znakovima), intenzivni saobraaj, brojna vozila i drugi (ranjivi osjetljivi) uesnici u saobraaju kao i cjelokupna okolina koja zaokuplja panju i uslovljava energiju vozaa.
Voza treba biti psihiki stabilan i skladno razvijena i strukturirana linost. Treba da posjeduje optimalne fizike mentalne, psihomotorne i senzorne sposobnosti koje su usklaene i visoko korespodentne (povezane) sa drugim poeljnim osobinama linosti tempermentom, karakterom, shvatanjima, stavovima, interesima, motivacijama, nivoom zrelosti, jainom linosti i efikasnim skriptom reagovanja, ponaanja i stilom ivljenja i brojnim drugim povoljnim dimenzijama linosti.
Osobine linosti kao to su agresivnost, netolerantnost, impulsivnost, psihika nezrelost, osjetljivost, ranjivost, neotpornost, emocionalna nestabilnost, neurotinost, psihoticizam i druge sline i nepoeljne osobine, krajnje su nepogodne za vozae jer uzrokuju rizine postupke i aktivnosti i smanjenje kritinosti i samokontrole u svakodnevnim, a i posebno u sloenim situacijama saobraaja.
55
Vozake aktivnosti su specifine zato to se komunikacije deavaju u pokretu pri emu je dominantna brzina. Dinaminost pristizanja informacija iz spoljane sredine uslovljavaju vii stepen angaovanosti fizikih i mentalnih, senzornih i psihomotornih funkcija kod ovjeka (vozaa). Voza treba da, u kratkoj vremenskoj jedinici, opazi i odabere bitne informacije, da misli, zakljuuje i donosi odluke o svom reagovanju i da na njih adekvatno reaguje.
Saobraajna psihologija se izuzetno interesuje za faktore socijalne i fizike sredine koji mogu znaajno uticati na aktivnosti vozaa.
Bitno je istai nepovoljne faktore kao obiljeja naroito negativna obiljeja kulture i mentaliteta ljudi, socijalne sredine koji mogu negativno uticati na vonju. To su, nedostatak opte i zdravstvene kulture naroito konzumiranje alkohola, puenje za vrijeme vonje, upotreba medikamenata, nepravilna ishrana prije i za vrijeme vonje, neadekvatne i suvine aktivnosti za vrijeme vonje, neprilagoena vonja i dr. Saobraajna psihologija prouava i spoljne, odnosno fizike faktore socijalne sredine koji mogu povoljno i/ili nepovoljno uticati na aktivnosti vozaa. Fiziki faktori koji imaju tetne uticaje na vozae su nepovoljni klimatski i atmosferski uslovi, visoke i niske temperature u vozilu, aero zagaenja u vozilu, buke, vibracije, loa osvjetljenja puteva i oznaka, loa sjedita, komandni i kontrolni ureaji vozila, obim, intenzitet i struktura saobraaja i dr. Svi navedeni i drugi faktori koji imaju tetnog uticaja najee ga ostvaruju indirektno, preko nastajanja umora ili slabljenja znaajnih psihikih procesa i funkcija panje i opaanja, miljenja, zakljuivanja, pamenja, psihomotornih aktivnosti... Da bi voza mogao shvatiti i sprijeiti tetan uticaj navedenih faktora, neophodno je da ih upozna, da stekne adekvatan uvid u mehanizme i prirodu njihovog djelovanja i da primjenjuje to u vonji to je jedan od ciljeva i zadataka saobraajne psihologije.
56
Istina, psihologija se u skorije vrijeme ukljuila u saobraaj zbog toga to je sama realtivno mlada nauka, dugo je zadrala odlike kabinetske nauke, manje se zanimala za ivotne probleme i praktinu primjenjivost. Pored toga, razvoj psihologije u saobraaju je uslovljen i sporijim razvojem saobraaja. Danas su sazreli uslovi za obimniju i dublju primjenu psihologije u saobraaju. Pored navedenih zadataka, psihologija se bavi ispitivanjem, razvojem i osnaenjem psihofizikih povoljnih (afirmativnih) osobina vozaa. Primjenom primijenjene saobraajne psihologije: vri se selekcija (odabiranje) kandidata vozaa na osnovu radnih uslova u saobraaju putem ljekarskih pregleda, posebno znaajnom psiholokom procjenom; daje se potreban minimum znanja instruktorima koji vre obuku i ocjenjivanje kandidata vozaa; na zakonitostima saobraajne psihologije i saobraajne pedagogije vri se obuka i osposobljavanje vozaa i drugih uesnika u saobraaju i permanentno se, brojnim metodama, razvija i uvruje opta i saobraajna kultura svih uesnika u saobraaju; istrauje i predlae najefikasnije metode i tehnike organizacije i rukovoenja saobraajnim organizacijama; ispituju su uzroci poremeaja ponaanja kod vozaa i drugih uesnika u saobraaju; brojnim i razliitim mjerama doprinosi unapreenju saobraaja i preventivno djeluje na faktore koji uzrokuju saobraajne nezgode i druge tetnosti i nedostatnosti saobraaja; psihologija znaajno utie na dalji razvoj i unapreuje i znaaj saobraaja koji je satavni dio standarda ivljenja ljudi u svim drutvenim zajednicama.
57
58
PSIHIKI PROCESI
4
59
60
PSIHIKI PROCESI I FUNKCIJE

U oviru egzistencije, ovjeku je neophodno da upozna stvarnost, okolinu, zbivanja, pojave, procese, predmete..., ljude, njihove aktivnosti, ponaanja i djela. Treba stei spoznaje - znanja o okolini. To ini putem psihikih procesa i funkcija pomou kojih postaje svjestan prisustva predmeta i ljudi, njihovih osobina, ponaanja i aktivnosti na osnovu ega se i u okviru i u cilju egzistencije prilagoava efikasnim i/ili neefikasnim reakcijama, ponaanjima i aktivnostima. Znaajnu ulogu u tome imaju imaju psihiki procesi i funkcije, psihika stanja i psihika svojstva linosti.
Psihiki procesi su promjene koje mogu biti intelektualni (spoznajni, saznajni, kognitivni), emocionalni (doivljajni, efektivni) i voljni (pokretaki, dinamiki, konativni. Psihika stanja su nivoi odreenih psiho socijalnih osobina i dimenzija.
Psihika svojstva su osobine linosti i druge relativno trajne dimenzije linosti sposobnost, temperament, karakter, potrebe, interesi, shvatanja, stavovi, navike i druga obiljeja linosti.
OPAANJE VANJSKOG SVIJETA Da bi se mogao odrati u sredini u kojoj ivi, ovjek mora imati izvjesnu mo orijentacije meu pojavama i zbivanjima koji ga okruuju. To mu omoguava da pronalaz sredstva za vlastito odravanje (hranu, vodu i dr.) i da izbjegava sve ono to bi ga moglo otetiti ili dovesti do njegovog unitenja. Proces kojim ovjek postie ovakvu orjentaciju meu predmetima i pojavama vanjskog svijeta je upravo navedeni spoznajni proces, a rezultat do kojeg dolazi tim procesom je spoznaja ili znanje. Opaanje i upoznavanje vanjskog, objektivnog svijeta vri se psihikim procesima, putem kojih se donose zakljuci o razliitim odnosima u objektivnom svijetu o onom to se u stvarnosti zbiva.
61
Prva stepenica u procesu spoznaje je opaanje (opservacija) vanjskog svijeta. To je neposredno zahvatanje, doivljavanje i procjenjivanje onoga to se u stvarnosti zbiva.
Druga stepenica spoznajnog procesa su psihiki procesi pamenje, miljenje, zakljuivanje i drugi psihiki procesi i funkcije koji omoguavaju prelaz granica neposrednog (direktnog, konkretnog) opaanja na indirektno, posredno, apstraktno, dubinsko opaanje vanjskog svijeta i njegovo bolje i potpunije razumijevanje to doprinosi uspjenom prilagoavanju ovjeka u svim ivotnim okolnistima, pa tako i u ulozi uesnika u saobraaju, posebno u ulozi vozaa je izloen snanim stimulansima draima okoline koji uzrokuju njegove psihike funkcije putem kojih se prilagoava i egzistira (opstaje).
OSJEAJI (OSJETI) Osjeti su osnovni elementi u opaanju vanjskog svijeta. Osjeti su odraz pojedinih svojstava predmeta i pojava vanjskog svijeta u svijesti ovjeka (npr. plavo, toplo, tvrdo ...). Oni predstavljaju psiholoki i logiki poetak spoznajnog procesa. Oni su osnova opaanja i psihikog ivota. iste osjete ovjek nikada ne zapaa odvojeno od cjeline predmeta ili pojave, ve u organizovanim perceptivnim cjelinama (npr.: plavo auto, topao motor ...). Ljudske spoznaje se zasnivaju na osjetima koje prima iz nekoliko razliitih ulnih podruja - vida, sluha, mirisa, ukusa i podruja kone osjetljivosti - dodira, toplote, hladnoe i bola, zatim osjeta ravnotee, poloaja i optereenosti kao i organskih osjeta - gladi, ei itd.
Fizioloki mehanizam na bazi kojeg se stvaraju osjeti je analizator koji se sastoji iz tri dijela:
od receptora koji prima podraaje iz vanjskog svijeta, od senzornih ivaca (nerava), koji provode stvorene nervne impulse asocijativnim putem (asocijativnim nervima) do asocijativnih centara u bazi mozga, u kojima nervna aktivnost prelazi u psihonervnu aktivnost praenu subjektivnim doivljajima (ovjek postaje svjestan to opaa npr. vidi sliku vozila, saobraajnog znaka, uje zvuk i dr.
62
Povrina ovjekovog tijela proeta je brojnim nervnim zavrecima prijemnicima ili receptorima. Mjesta na kojima su bogato lokalizovani nervni zavreci nazivaju se ulima.
Na ula iz spoljne sredine djeluju energije razliite vrste koji se nazivaju draima, podraajima ili stimulusima. Stimulusi izazivaju elektrohemijske i bioloke promjene u nervnim zavrecima i nervnom vlaknu koji se nazivaju impulsima ili nadraajima i koje nervna vlakna prenose sa periferije u pojedine centre u kori velikog mozga, a od mozga od asocijativnog centra, putem motornih nerava motornim putem prenosi komande za reakciju i pokrete. Npr. pokret nogom, rukom,... Drugi dio svakog ulnog analizatora, kako je ve reeno, predstavljaju nervna vlakna. Nervna vlakna mogu biti senzorna ili aferentna (prenose impuls od ula do ulnog centra) i motorna ili eferentna (prenose impuls od mozga ka miiima tijela) tj. prenose reakcije na subjektivne doivljaje ka periferiji, ka okolini. To su psihomotorne i druge reakcije kod vozaa tokom vonje.
Trei dio analizatora je asocijativni centar u kojem se nervno uzbuenje transformie u psihonervno uzbuenje u kojem se stvara slika opaenog predmeta, pojava, procesa... Npr. osoba voza ima sliku puta , oznaka, drugih vozila, poruka,...
OPTE OSOBINE OSJETA Osjeti su povezani sa ulima i cjelokupnim nervnim sistemom. Vrste ula determiniu i vrste osjeta - osjet za vid koji je dominantan po zastupljenosti, osjet za sluh, osjet za okus, miris, dodir, osjet za ravnoteu, bol, toplo, hladno,... Osjeti se meusobno razlikuju po: kvalitetu, intenzitetu, lokalnom znaku i trajanju osjeta.
63
Kvalitet osjeta podrazumijeva prvenstveno razlikovanje osjeta raznih ulnih podruja (npr. razlikovanje mirisa od ukusa, zvuka od dodira itd.). Osjeti se razlikuju i u okviru jednog ulnog podruja. Tako se mogu razlikovati razne vrste mirisa - na podruju mirisa, npr. prijatan neprijatan, svjee i/ili zaguljivo; razne boje - na podruju vida, npr. plavo, crveno, zeleno... Druga osobina je intenzitet osjeta (jaina). Tako npr. zvuk sirene moe biti snaan ili tih, boja moe biti blaga ili upadljiva, verbalne komunikacije vozaa mogu biti tihe ili glasne i sl. Lokalno znak osjeta ukazuje koji je dio tijela podraen, na ta djeluje dra, odakle dolaze podraaji a osjeaju se subjektivno, npr. gdje boli?, ta nas uznemirava?
Trajanje osjeta zavisi od trajanja podraaja. Minimalno vrijeme koje je potrebno da dra djeluje da bi izazvalo nadraaj u ulnom prijemniku definie se kao korisno vrijeme drai (podraaja). Svaki osjet ima svoje vrijeme trajanja. On u poetku raste, a zatim opada, da bismo ga, ukoliko dra i dalje traje, prestali da opaamo, zbog toga to dolazi do zamora i adaptacije na podraaj, npr. adaptacija na neugodan miris, na slabu vidljivost u tunelu...
PRAGOVI OSJETA
Pragovi osjeta su jedna od znaajnijih osobina osjeta koji mogu uticati na efikasnost i/ili neefikasnost reagovanja vozaa i/ili drugog uesnika u saobraaju.
Najmanji intenzitet drai koji moe da izazove osjet, naziva se donjim ili apsolutnim pragom drai (npr. slabiji zvuk, slabija vidljivost oznaka na putu...) a osjet koji ona izaziva donjim ili apsolutnim pragom osjeta (npr. jedva prepoznatljiv zvuk motora, slaba vidljivost zbog sjenila mokrog asvalta i svjetala drugih uesnika u saobraaju). Vrijednost apsolutnog praga varira od ula do ula. Najmanji intenzitet drai koji je u stanju da izazove osjet, povezan je sa osjetljivou ula. Ako je potrebna vea koliina drai da bi se izazvao osjet, kaemo da je ulo manje osjetljivo i obratno. Npr. voza slabije uje, slabije vidi. Zbog toga e slabije opaati, tee e se prilagoavati, moe pretrpjeti saobraajnu nezgodu i/ili tetu po sebe i/ili druge uesnike u saobraaju.
64
Najmanja razlika drai, koja daje jedva primjetnu razliku osjeta, definie se kao prag razlike drai, a osjet koji ta razlika drai izaziva naziva se prag razlike osjeta. (npr. razlika izmeu jaeg i slabijeg zvuka rada motora uslovljen kvarom).
Postoji granica poslije koje nikakav prirataj u intenzitetu drai ne daje prirataj osjeta. To je maksimalna ujnost. Ta najvea koliina drai, ijim daljim poveanjem nema javljanja novog jaeg osjeta, naziva se gornjim ili maksimalnim pragom drai, a osjet koji ona izaziva naziva se gornjim ili apsolutnim pragom osjeta, npr. maksimalna buka uslovljena izrazito visokim i jakim zvukom auto - radija u vozilu. REAKCIONO VRIJEME Istaknuto je da organizam razliito reaguje na drai. Nakon djelovanja drai na ula, potrebno je da proe izvjesno vrijeme do reakcije organizma na tu dra. To vrijeme koje proe od momenta javljanja drai do reakcije organizma na tu dra zove se reakciono vrijeme, npr. drugi uesnik u saobraaju koji vozi iza, upozorava zvunim signalom sirenom, za potrebu prolaza. To vrijeme od javljanja zvuka do njegove ujnosti i pomjeranja je reakcono vrijeme. Reakciono vrijeme je mjerljiva osobina i veoma je znaajno u odreivanju sposobnosti vozaa automobila i drugih motornih vozila. Reakciono vrijeme je vrijeme koje proe od momenta kada voza uoi prepreku, opasnost i sl. do momenta reakcije organima da tu prepreku ili opasnost izbjegne (npr.: koenje, manevar upravljaem i dr.). Ta sposobnost reagovanja na svjetlosne i zvune signale se mjeri i utvruje tokom psiholokih pregleda pomou reakciometra i neurolokim pregledima mjerenjem refleksnog luka. Reakciono vrijeme nije jednako kod svih vozaa. Voza sa kraim reakcionim vremenom lake e izbjei opasnost na putu. Brzina reakcije organizma nekog vozaa zavisi od vie faktora: od mentalnih i drugih sposobnosti i osobina vozaa; broja iznenadnih prepreka na putu u isto vrijeme;
65
od zdravstvenog stanja ulnog organa na kojeg je djelovala nova dra (vid, sluh, psihomotorne sposobnosti,...); od starosti vozaa; od zamorenosti i dekoncentracije vozaa; od oekivanosti i/ili neoekivanosti (perceptivne udeenosti) prepreke; od koliina alkohola ili drugog sredstva ovisnosti u organizmu; i dr. faktora.
Razumljivo je da e starost vozaa, iscrpljenost organizma duim radom, dekoncentracija, kao i izvjesne doze alkohola, droga, nikotina i sl. u znatnoj mjeri djelovati na poveanje reakcionog vremena i slabljenje senzornih i psihomotornih sposobnosti i reakcija. Reakciono vrijeme raste sa poveanjem godina starosti, a naroito poslije ezdesete godine. Eksperimentima je ustanovljeno da se reakciono vrijeme smanjuje ukoliko je subjekt (voza) spreman na reakciju, tj. ako oekuje dra na koju treba reagovati (fenomen perceptivne udeenosti). Voza koji oekuje prepreku iza okuke znatno e smanjiti svoje reakciono vrijeme. Psihofiziki je pripremljen. Za vozae i instruktore je bitno da znaju i, kod kandidata procijene, da li se reakciono vrijeme moe smanjiti vjebanjem (uenjem). Neka istraivanja upuuju na zakljuak da se vjebanjem moe u izvjesnoj mjeri smanjiti reakciono vrijeme to je jedan od bitnih zadataka edukovanog, isusnog i uspjenog instruktora vonje. REFLEKSI Refleksi su uroene i neposredne (brze) reakcije organizma i/ili pojedinih organa na dra koja postaje prijetea po integritet organizma. Npr., trzaj ruke, noge, zatvaranje oka... Djelovanjem neke objektivne drai (svjetlosti, zvuka...) na nervne zavretke (receptore) koji se nalaze na ulima, stvara se podraaj koji se
66
senzornim putem prenosi do mozga (asovicijativnog centra) gdje nastaje osjet (nervno uzbuenje prelazi u psihonervno uzbuenje). Na podraaj se reaguje organima miine reakcije pokretima nogu, ruku, glave ... ili drugim organima. Reaguje se esto i refleksno. Te reakcije mogu biti pod kontrolom svijesti ili bez kontrole (automatski). U drugom sluaju su refleksne reakcije. Organizam vri reakciju da bi izbjegao tetno dejstvo drai izmeu okoline i organizma. Opisana reakcija organizma se naziva refleks, a put kojim pree nervno uzbuenje naziva se refleksni luk. Refleksi su najprostije, neposredne i uroene reakcije organizma (miia, lijezda i dr.) koje se javljaju na odreenu dra sa ciljem izbjegavanja tetnih posljedica drai i uspostavljanja ranije unutranje ravnotee organizma. Ljudski organizam raspolae sa prilino sedamdeset refleksa. Najprostiji su miini refleksi, a neto sloeniji refleksi su kijanje, irenje i skupljanje zjenica, luenje pljuvake, kaljanje, disanje, pokreti ruku, nogu, tijela brojne drai kao prepreke i kod vozaa izazivaju razliite refleksne radne. Za vozaa su vani refleksi koji slue za odravanje poloaja tijela i usklaenosti pokreta. Svi ovi refleksi su uroeni i oni se nazivaju bezuslovnim. Meutim neki refleksi se mogu nakon vjebanja (uenja) izazvati po naoj volji. Tada se refleks povezao sa nekom drugom drai koja ga nije mogla izazvati prije poetka uenja. Takvi refleksi nazivaju se uslovnim refleksima. Oni su znaajni u procesu bilo kojeg uenja, a posebno u obuci vozaa i svakodnevnog upravljanja vozilom. U poetku obuke refleksne reakcije su ee ali manje funkcionalne i svrsishodne. Odraz su nesigurnosti i/ili straha. Tokom obuke i sticanjem vieg nivoa znanja vjetina i navika, refleksne radnje se ue i postaju svrsishodne i povezane su sa potrebnim reakcionim vremenom za to su potrebni odreene sposobnosti koje se mjere reakciometrom na psiholokim i neurolokim pregledima. Optimalne refleksne reakcije su zdravstveni uslov za efikasne reakcije u obuci i vonji.
67
OPAANJE
Pomou osjeta doivljavamo pojedina svojstva predmeta i pojava. Osjeti se doivljavaju u odreenim cjelinama (kao predmete i pojave) koje se zovu percepcije ili opaaji. Dakle, percepcija je odraz slike nekog predmeta i pojave u naoj svijesti koja nastaje u toku opaanja (npr. automobil, pjeak, saobraajni znak). Opaanje je psihiki proces i funkcija kojim ovjek ulima zahvata i doivljava predmete, pojave, dogaaje, ljude... u neposrednoj i posrednoj okolini stvarnosti. ovjek je, pored ostalih uslova ivljenja, posebno u saobraajnim uslovima okruen velikim brojem predmeta koji su vezani za njegova interesovanja i potrebe prema kojima se odreuje njegov stav i usmjerava panja. U uslovima intenzivnog saobraaja panja je usmjerena na brojne predmete, pojave... te ostale uesnike u saobraaju, na put sa oznakama, na okolinu puta, na pjeake, na bicikliste, na objekte (zgrade), na reklame... Percepcija zavisi od niza faktora kao to su: interesovanje, prethodno znanje i iskustvo, ulna sposobnost za percepciju raznih drai, sloenost nervnog sistema i dr.
Zbog tih razlika u nervnom sistemu i drugih, individualni osobina ljudi, isti predmeti i pojave se razliito opaaju kod ljudi razliitog psiho socijalnog profila. Kandidati za obuku vonje i vozai su razliito tjelesno, neuroloki, endokrinoloki, imunoloko psiholoki, polno, uzrasno, obrazovno, kulturoloki strukturirani i posebni to ih ini posebnom individuom koji e razliito opaati istu okolinu.
Opaajni svijet jednog organizma zavisi od tjelesne i cjelokupne strukture linost vozaa koja je angaovana u njegovim pokretima.
68
ulne sposobnosti ovjeka, njegova fizika i fizioloka konstitucija, podeene su i prema zahtjevima njegove posebne sredine i uloge vozaa i utiu kako e on opaati sredinu. I razlike u fizikoj i socijalnoj sredini u kojoj ljudi ive i njihova struktura odraavaju se na percepciju.
Opaaji (percepcije) predmeta, pojava, procesa ... se mogu mijenjati zavisno i od opte i saobraajne kulture, kulturnih vrijednosti, iskustva (znanja), motivacije, emocionalnog stanja i fiziolokih osobina i procesa. Sposobnost percipiranja i razlikovanja pojedinih svojstava predmeta osjeta mogu se popravljati uvjebavanjem i uenjem. Tokom obuke vozaa instruktor nastavnik vonje e upozoriti na vanost opservacije uoavanja i uvaavanja bitnih oznaka na putevima, saobraajnih znakova, moguih prepreka, drugih uesnika u saobraaju posebno onih ranjivih pjeaka, posebno djece i dr. Motivacija znaajno utie na percepciju. Motivacija je skup faktora koji pokreu, usmjeravaju i ograniavaju tj. prekidaju odreene aktivnosti povezanih za upravljanje motornim vozilom sa vonjom. Osnovni faktor je interes za vonju koji podrazumijeva zadovoljenje potreba da kndidat naui upravljati motornim vozilom da bi tako zadovoljio i druge potrebe za putovanjem, prevozom drugih osoba, prevozom robe i sl. Vonja je uglavnom ugodna aktivnost koja u potpunosti vozaa angauje mentalno, senzorno, psihomotorno, fiziki... Zadovoljenje potreba povezanih sa vonjom povezana su sa posebnim psiholokim mehanizmima motivima koji upravo i pokerau aktivnost vozaa. Potrebe, motivi i motivacija su visoko meusobno povezani. Oni su izrazito snani tokom i po zavretku obuke na emu se zasniva visok nivo postignua za relativno kratko vrijeme. Kandidati naue voziti za 35 asova vonje. Za to, relativno kratko vrijeme prime izrazito visok broj informacija, steknu visok nivo znanja, vjetina i navika. Potreba je nedostatak neega (biolokog, socijalnog...). ovjek kvalitetnije opaa predmete, pojave, procese koji su vezani za zadovoljenje potreba (hrana, voda, alkohol, droga...) Motiv je proces zadovoljenja neke potrebe (primarne ili sekundarne, bioloke ili socijalne). Postoje i drugi nepovoljni faktori koji usporavaju ili tetno djeluju na obuku i vonju. 69
Uticaj alkohola i droge na opaanje tokom obuke i vonje su znatno nepovoljni. Alkoholiar moe biti smanjeno sposoban za vonju u periodima u kojima povrno opaa, doivaljava pogrene, prividne i nepotpune percepcije i predstave. Javljaju se halucinacije i iluzije, esto zastraujue i zamorne. Vozai pod dejstvoma alkohola pored smanjene sposobnosti opaanja, miljenja i zakljuivanja nisu u stanju da procjene udaljenost izmeu svog i drugog vozila, brzinu, mogunost upravljanja vozilom i dr. Pod dejstvom alkohola slabije se uju zvuni i drugi signali drugih uesnika u saobraaju. Slabe pokreti nekih organa posebno (ruku i nogu) koji su neusklaeni. Gubi se ravnotea, slabi panja, smanjuje se stepen odgovornosti, gubi se mo anticipiranja posedica i dr. Vozai su prividno osnaeni, neoprezni, nekritini i uzbueni. esto bre voze i izloeni su opasnostima i ugroavaju druge uesnike u saobraaju. OSOBINE OPAAJA ILI PERCEPCIJA Percepcija je subjektivna slika koja je uslovljena nizom ve navedenih faktora. U praksi se voza prema percepciji odnosi kao prema realnom predmetu, pojavi procesu. Npr. saobraajni udes e svaki voza doivjeti na svoj nain i tako nesvjesno dati svoju sliku dogaaja pri prepriavanju ili svjedoenju. Percepcija je doivljaj konstantne (nepromjenjene) slike predmeta, pojava, ljudi ... Konstantnost zavisi od nepromjenjenih odnosa meu osnovnim elementima u ukupnom sklopu drai. Za konstantnost veliine su bitni inioci veliine slike na mrenjai oka i prirodna udaljenost predmeta. Znaajnu ulogu ima adaptivna sposobnost pomou koje se voza uspjeno snalazi u sredini i koja mu omoguava konstantnost percepcije. Npr. isto vozilo voza doivljava u prirodnoj veliini ma iz kog pravca dolazili. Tanost percepcije je relativna koja se u praksi, kad to zahtjeva saobraajna situacija provjerava. To je bitno i u praksi vozaa kod svakodnevnih procjena uslova vonje, bezbjednosti u saobraaju, pri davanju izjava u saobraajnim nezgodama. Percepcije su jasni i ivi doivljaji. Npr. voza percepira neki predmet i istovremeno ga dodiruje, pomjera, slua i dr. To se ini sa ..... auto-radijom i dr. 70
RAZLIITOST OPAAJA ILI PERCEPCIJA Zbog izrazito sloene saobraajne situacije voza je suoen sa brojnim i razliitim opaajima percepcijama. Klasifikacija percepcija se vri na razne naine, a najee prema draima i ulima kojima se percepira. Npr. Vizuelne percepcije se doivljavaju iskljuivo putem ula vida (opaeni saobraajni znak, drugo vozilo, pjeak, raskrsnica...). Akustine se doivljavaju putem ula sluha (uje zvuk sirene, rad motora...). Olfaktivne percepcije se doivljavaju putem ula mirisa (zaguljivost, neprijatan miris zagrijanih guma, neprijatan miris iz okoline puta, neprijatan miris sagorjevanja pakni od konica...). Nedovoljno bi bilo percepcije svesti na percepcije koje se doivljavaju ulom vida, sluha, mirisa, dodira i ukusa, jer postoji i niz drugih percepcija percepcije za temperaturu, ravnoteu ... Mjeanjem opaaja percepcija sa drugim psihikim procesima (npr. emocionalnim doivljajima) nastaju impresije. One su kombinacija percepcija i osjeanja. Voza je impresionioran prvim vonjama, vonjama u prijatnom drutvu, vonjom uz muziku. Impresije mogu umanjiti opreznost i bezbjednost saobraaja. Npr. este saobraajne nezgode mladih vozaa u njihovih saputnika. Pored ovih percepcija, postoje i povrne ili poremeene percepcije agnozije, halucinacije, iluzije koje su posljedica poremeaja psiho socijalnog statusa vozaa koji mogu uzrokovati saobraajne nezgode. One mogu biti predisponirane i/ili situacione. U obuci vozaa treba na njih ukazati, treba ih znati i moi prepoznati i adekvatno odreagovati.
POREMEAJI OPAANJA Tri su osnovna oblika poremeaja opaanja (percepiranja). To su: agnozije 71
iluzije halucinacije
Agnozije su poremeaji opaanja tokom vonje tj. netano odraavanje predmeta, pojava i zbivanja u svijesti vozaa. To je izmjenjena sposobnost raspoznavanja i prepoznavanja primljenih sadraja, iako je funkionalna sposobnost ulnih organa ouvana. Uzroci agnozije mogu biti povrede, modana oboljenja i zamori. Optike agnozije su nesposobnost raspoznavanja posmatranih predmeta (automobila, zaprenih vozila, ljudi...). Akustine agnozije su nesposobnosti respoznavanja zvuka (zvuk rada motora, automobilske sirene, ljudskog glasa...). Taktilne agnozije su nesposobnosti raspoznavanja predmeta putem dodira (pri smanjenoj vidljivosti ne raspoznaje komandne djelove vozila, vrata automobila...). Iluzije su poremeaji opaanja netano, povrno opaanje vozaa. Iluzije su esti poremeaji opaanja. To je psihika pojava (poremeaj) kada primljeni ulni utisci (spoljna postojea dra) se sjedine (spoje) sa proizvodima mate, fantazije (iracionalnog), poslije ega nastaje pogrena slika predmeta. Npr. vozei nou od sjenke drveta moe se stei utisak da vidimo prepreku koja je statina ili pokretna i da prema tome pogreno reagujemo (asocijativna iluzija). Mrak, tiina, nejasna opaanja, nevrijeme, razna sloena psihika stanja (strah, afekti, depresija, psihoze...) su pogodni za nastajanje iluzija.
Za vozake aktivnosti iluzije bitno naruavaju funkcije vozaa i njegovu bezbjednost. Iluzije mogu uticati na riskantne pokrete ponaanja vozaa u toku vonje naglo skretanje, zaustavljanje, psiho fizike blokade ... Vozai profesionalci esto doivljavaju iluzije poslije duge zamorne vonje kada poinju da se bore sa snom (hipnogogne iluzije). One se doivljavaju u polusvjesnim ili sanjivim stanjima. Zbog toga tokom obuke treba pored ovih saznanja usmjeriti vozaa na sticanje navike odmaranja to je dio saobraajne kulture. Postoje iluzije u procjeni rastojanja i brzine kretanja koji su esto uzrok sudara. Npr., kritina ili nedovoljna udaljenost se procjenjuje vea nego to stvarno jeste pri emu se pogreno reaguje i ponaa. Iluzija kretanja je opaanje objekta u pokretu iako je ono zaustavljno, ne kree se. Tada se jedva izbjegne sudar ili se pak udari u 72
zaustavljeno vozilo. este su i iluzije pokreta (postupaka). To je utisak da je izvedena odreena radnja npr., pokret volanom, koenje, pokazivanje pravca... iako to nije uinjeno, to znatno moe ugroziti druge uesnike u saobraaju.
Halucinacije su takav poremeaj pri kojem postoje opaanja bez odgovarajuih spoljnih drai. Osobe su svjesne da uju, vide, osjeaju ono to ne postoji. Javljaju se u oblasti svih ula optike, akustine, olfaktivne halucinacije ali su u oblasti ula vida i sluha najee. Npr., opaa se znak koji ne postoji, produetak pravog puta u krivini, opaa se pjeak na putu... Halucinacije uzrokuju neefikasne i pograne reakcije kojima se ugroavaju uesnici u saobraaju.
Halucinacije su povezane sa prolaznim ili trajnim psihikim poremeajima. One imaju subjektivnu psiholoku realnost. Osobe koje haluciniraju, imaju uvjerenje da je ono to one vide, uju... neto to se stvarno dogaa u spoljanjem svijetu. To uvjerenje je vrlo jako pa ga je teko mijenjati. Ono pogreno usmjerava doivljavanja, reagovanja i ponaanja vozaa. Halucinacije su uzrokovane nekim patolokim psihofizikim stanjima kao to su trovanja koja djeluju na centralni nervni sistem, poremeaji jasnoe svijesti, sumanute ideje, izuzetna afektivna stanja, pijanstva, umor... Oni koji haluciniraju mogu se prepoznati po mimici, gestikulacijama, verbalnom reagovanju i sl. Sve te reakcije ne odgovaraju objektivnoj situaciji u kojoj se osoba nalazi. Ako se kod vozaa primijete znaci halucinacije, to je znak da e uskoro nastupiti ozbiljna psihika kriza - poremeenost, te je nuno napraviti prekid vonje i uea u saobraaju. Pored toga, kod vozaa se halucinacije u blaem obliku mogu pojaviti usljed bolesti (poviene temperature) ili zbog umora ili pak emocionalnih uzbuenosti to, takoe, uslovljava prekid uea u saobraaju. Vozae treba upozoriti i osposobljavati da to i sami prepoznaju tokom vonje u raliitim saobraajnim i meteookolnostima. OPAANJE VREMENA U MIROVANJU I POKRETU
73
Vrijeme je nuan okvir u kome se sve deava. Na vrijeme esto ne obraamo panju a ponekad i suvie obraamo panju, zavisno od niza drugih okolnosti. Kod vozaa je vrijeme bitno i predstavlja vanu komponentu u cjelokupnoj dinamici njegovih aktivnosti. Vrijeme predstavlja i jednu bitnu komponentu u brzini vonje. Ono brzinu podstie, esto je odreuje i kanalie i ini je rizinom po bezbjednost uesnika u saobraaju. Valjanost i realnost opaanja vremena zavisi od dvije vrste faktora. Prvo, od zbivanja u spoljnoj sredini i zbivanja u samom posmatrau. Spoljna zbivanja koja se odnose na opaaj vremena su zahtjevi za odreenom brzinom uzrokovani potrebama stizanja do cilja u odreeno vrijeme i oteevajuih okolnosti koje uzrokuju drugi uesnici u saobraaju i karakteristike puta i oznaka. Ta sloena zbivanja uzrokuju gledanja na sat, pojaavanje buke saobraaja i dr. U opaanju brzine proticanja vremena postoje individualne razlike. Utvreno je da djeci vremenski intervali bre prolaze nego kod starijih osoba. Mlai vozai su nestrpljiviji, ee su u urbi, skloni su da bre voze, da ine previde, propuste i da su manje oprezni na ta ih tokom obuke i vonje treba upozoravati i valjano poduavati. Starije osobe - vozai su snanije. Lake toleriu protok vremena. Podrazumijeva se da to zavisi i od mentalnog i fizikog zdravlja i emocionalne stabilnosti. Emocije utiu na opaaj vremena. U raspoloenju, osjeaju ugode i oputenosti vrijeme bre prolazi dok kod depresije, neugode i tenzije i nestrpljenja vrijeme sporije prolazi. Kod osoba koje su okupirane nekom aktivnou, koje su u pokretu, znatno bre prolazi nego kada su u stanju mirovanja. U toku aktivnosti vremenska perspektiva je znatno ua - manje se misli na sadanje vrijeme, na prolost i budunost. Vozau vrijeme bre prolazi nego suvozau i drugim saputnicima jer je njegova panja usmjerena na znakove, na okolinu, dok suvoza ima osjeaj sporijeg prolaska vremena.
OPAAJI PROSTORNIH ODNOSA PROCJENA RASTOJANJA
74
Prostor se opaa i doivljava putem ula vida, sluha, dodira i pokreta. Moe se rei da je opaaj prostora sinteza informacija dobivenih putem svih navedenih ula. Opaanje i procjena prostora je izrazito znaajno za vozae i jedan od preduslova za bezbjedno i uspjeno upravljanje vozilom. Ogleda se u sposobnostima i mogunostima orjentacije u prostoru, procjene rastojanja, odravanja pravca kretanja i drugih aktivnosti vozaa i drugih uesnika u saobraaju. Procjena rastojanja i sopstvenog poloaja i pozicije u odnosu na druge motorizovane uesnike u prostoru vri se i pomou zvukova sirena, rada motora i opte buke. Jake zvukove voza opaa kao blie, a tihe kao udaljenije. Podrazumijeva se da znaajnu ulogu u tom opaanju ima iskustvo, znanje, vjetine i navike u vonji. Svemu predhodi znanje o zakonitostima opaanja prostora, o sposobnostima i kvalitetu opaanja, moguim smetnjama u opaanju i prostornih odnosa. Npr., udaljenija vozila i/ili drugi objekti su sitniji, minijaturni... Pribliavajui se, oni se poveavaju. PREDSTAVE Predstave su osnovni psihiki produkti koji nastaju percipiranjem. To je reprodukovanje ranije percipiranih predmeta i pojava. Npr., posmatrajui neki predmet saobraajni znak, voza ima sliku tog predmeta u svijesti. Kada zatvori oi ili usmjeri pogled na drugu stranu, on i dalje zadrava sliku tog znaka u svojoj svijesti, to je predstava. Dakle, predstava je slika predmeta, pojave,procesa... u ljudskoj svijesti koja je zadrana poslije opaanja (percipiranja). Predstava nekog predmeta i pojave nastaje zahvaljujui pamenju onoga to je opaano. Predstave se razlikuju od percepcija po tome to nisu jasne kao percepcije jer se u njima gube neki elementi iz sadraja opaanog predmeta, pojave, procesa, dogaaja... To se dogaa nedovoljnim opaanjem ili zaboravljanjem. One nisu nikad cjelovite kao percepcije nego sadre samo neke dijelove percepcije pa ih je teko odravati zbog njihove nestabilnosti i podlonosti zaboravljanju i osiromaenju njenih sadraja. U predstavi su, pored elemenata percepcije, sadrani i rezultati izvjesnog uoptavanja jer se pamte samo neki detalji i opte karakteristike.
75
Npr., predstava vozila je mnogo optija nego percepcija nekad posebnog konkretnog vozila koje nas je zaobilo, susrelo... Predstava vozila sadri vie optih karakteristika nego percepcija odreenog pojedinanog vozila. To upuuje na zakljuak da su predstave prelaz od neposrednog predmeta, pojave... opaanja ka apstraktnom miljenju o optim obiljejima i slike tih predmeta i pojava. U svakodnevnom ivotu ovjek ne doivljava izolovano osjete, percepcije kao ni predstave. One su povezane sa percepcijama i stalno se dopunjavaju ili postaju nejasnije zavisno koliko su povezane sa percepcijama i osjetima - pojedinim osjetima tih opaenih predmeta i pojava. Povezivanje predstava sa percepcijama naziva se asocijacijom. Jedna predstava moe izazvati drugu koja nastaje spontano. Taj proces i pojava (fenomen) je asocijativna reprodukcija. Npr., voza opaa kanjon. To je percepcija. Uz to se sjeti tee saobraajne nezgode koja se tu dogodila. To je predstava o ranije opaanom dogaaju, ali povezan sa sadanjim opaanjem i percepcijom. Klasifikacija predstava se moe prema ulima, prema razliitim drugim psihikim procesima i funkcijama. Predstave se stvaraju putem ula vida, sluha, okusa, mirisa, dodira, ravnotee, toploga i hladnoga. Osnovne su dvije grupe predstava:
predstave pamenja i predstave mate.
Predstave pamenja nastaju reprodukovanjem ranije opaenih predmeta, pojava, procesa... One su osnove procesa pamenja. To su slike opaenog ambijenta u kojem se upravlja vozilom, predstave oznaka na putevima, predstave intezivnog saobraaja...
Predstave mate mogu predstavljati sliku nekog predmeta ili pojave koju voza nije percipirao nego je ona plod mate. Predstava mate je, takoer, plod nekog iskustva, tj. kombinacija percipiranih i zamiljenih
76
elemenata. Predstave mate nastaju izdvajanjem pojedinih dijelova iz predstave pamenja i stvaranjem novih predstava procesom sinteze spajanja. Najei oblik sinteze je aglutinacija, tj. vezanje dijelova neke predstave sa dijelovima druge predstave. Npr., predstava neobinog atipinog vozila ili njegovo atipino devijantno ponaanje iji su nam elementi nedovoljno jasni te ih voza po sjeanju dopunjava. Predstave mate mogu biti stvarne i fantastine. Predstave mate se stvaraju i uveavanjem i umanjivanjem. Npr., predstave divova, patuljaka... Predstave imaju svoj subjektivni okvir, svoj znaaj u ljudskom doivljavanju stvarnosti. One prate svakog subjekta ma gdje se on nalazio (zadrava ih), dok percepcija nestaje sa promjenom mjesta (izvora drai). S obzirom da je osnovna predstava formirana od ranijih ulnih doivljaja, njihova se osnovna podjela zasniva i na vrstama ulnog doivljavanja. Sumorne predstave su produkt svih psihikih procesa zasnovanih na senzornim sposobnostima i funkcijama, na emocionalnim doivljavanjima i reakcijama, na fiziolokim reakcijama koji su faktori efikasnog i/ili neefikasnog reagovanja vozaa u sloenim opaenim i zapamenim saobraajnim situacijama. Prema tome, koliko je ulnih organa, toliko je mogue i vrsta predstava: predstave vida, predstave sluha, predstave mirisa ravnotee ukusa dodira temperature...
Predstave su naroito vane za vozaa jer omoguavaju kontrolu upravljanja vozilom (zvune predstave rada motora, predstave rukovanja komandnim ureajima, vizuelna predstava okoline i sl.). Na opaajima i 77
predstavama zasniva se uenje cjelokupna obuka, te sticanje znanja, vjetina i navika - ukupne saobraajne kulture.
PANJA
78
Panja je selektivno usmjeravanje ljudske svijesti i aktivnosti na izvjesne sadraje - predmete, pojave, zbivanja, procese ... iz neposredne i dalje okoline. U procesu percipiranja, ali i u svim drugim procesima (naroito intelektualnim), panja ima znaajnu ulogu. Na njoj se zasniva opaanje i pamenje. Ona usmjerava i druge psihike procese i funkcije, reagovanja i ponaanja. Ona ima i selektivnu ulogu u opaanju i ponaanju. Npr., mi moemo da vozimo automobil dok oko nas priaju jer smo usmjerili nau svijest i aktivnost samo na vonju i upravljanje vozilom. Sve ono to se zahvata panjom naziva se poljem panje. Izrazitiji dio u polju panje predstavlja centar polja panje. Panja se stalno pomjera sa jednog polja na drugo. Panja je jedan od osnovnih psihikih procesa koji omoguavaju snalaenje u okolini, u cjelokupnom ivotnom ambijentu i u njegovim pojedinim segmentima, npr., u saobraajnim situacijama u kojima je kvalitet panje uslov bez kojeg se ne moe opstati i valjano funkcionisati. KARAKTERISTIKE PANJE Panja je psihiki proces koji ima svoje karakteristike, specifinosti i znaaj u procesu spoznaje. Njene karakteristike su obim, distribucija, trajanje i pokretljivost. Obim panje je maksimalan broj objekata koji se mogu opaati neposredno u odreenom vremenu. Panjom se ne moe obuhvatiti neogranien broj predmeta. Obim zavisi od niza drugih faktora od psiho fizikog statusa, broja i dimenzija podraaja, umora i drugih okolnosti.
U procesu upravljanja motornim vozilom bitno je koliki obim panje ima voza radi potrebe uspjenijeg snalaenja, adaptacije, koordinacije pokreta i ukupnog efikasnog reagovanja i ponaanja. Kod djece je obim panje manji, najvie do tri predmeta, a kod odraslih je obim vei, do 6 predmeta.
Distribucija panje je istovremeno usmjeravanje svijesti i aktivnosti na jedan dva ili pak vie predmeta. Ta karakteristika panje je
79
bitna u profesionalnoj orjentaciji. Vozai moraju istovremeno da paze na put kojim voze i na znakove na putu, moraju kontrolisati brzinu, upotrijebiti svjetla, pokazivae pravca, vriti koenje i dr. Optimalna distribucija panje se ui i uvjebava. Instruktorima se preporuuje da u poetku obuavanja, panju kandidata rasterete mnogobrojnih situacija i predmeta na koje on mora usmjeriti svoju svijest. Postupno ga treba optereivati brojem i dimenzijama opaenih predmeta, pojava... Instruktor moe, na primjer, u poetku osloboditi kandidata gledanja u saobraajne znake, retrovizor ili neto drugo u cilju rastereenja i postepenog uvjebavanja. S vremenom e, poveanjem stepena uvjebanosti i smanjenjem stepena angaovanosti kandidatove svijesti na pedalu gasa, konice, kvaila, mjenjaa..., pridodavati njegovoj panji i saobraajne znakove, retrovizor i dr. Iskusni instruktor e uoiti da u poetku kandidat "ne vidi", "ne osjea", "ne uje" sve njegove sugestije jer je panju usmjerio ka osnovnim postupcima upravljanja vozilom. Sa uvjebanou vozaa, poveava se mogunost primanja novih informacija i reakcija na njih. Pogreno je ako instruktor u poetku prenaglaeno dri "predavanje" za vrijeme vonje. On ga tako dekoncentrie i optereuje. Nakon izvjesne uvjebanosti, instruktor e kandidata uiti da brzo rasporeuje svoju panju na vie predmeta, dogaaja ili situacija. Voza treba drati iroko polje panje i ne treba dopustiti da se panja koncentrie usmjerava samo na jednu oekivanu situaciju nego da bude spreman na iznenadne situacije i da na njih adekvatno reaguje. Otvara se pitanje da li je poeljno sa vozaem razgovarati u toku vonje. Na osnovu eksperimenta, izvodi se zakljuak da se sa vozaem moe, a ponekad i treba razgovarati u toku vonje. Pretpostavlja se da leeran razgovor odrava iskusnog vozaa u budnom stanju i rasporeuje njegovu panju na vie eventualnih situacija. Trajanje panje vrijeme usmjerenosti ka predmetima, pojavama... je razliito pri razliitim aktivnostima. Panja moe biti stalna ili trajna samo ako je vezana za jedan i/ili kontinuirani niz operacija ili misli.
Gornja granica neprekidnog trajanja panje je priblino 20 minuta. Panja moe trajati i znatno due ako se kombinuje sa malim prekidima ili izmjenama u aktivnostima. Na panju i njeno trajanje, pored 80
ostalih karakteristika linosti i okoline, znatno utie umor. Deava se da umoran voza "zaspi" za volanom u toku vonje. Saobraajni uslovi su sve sloeniji i zahtijevaju od vozaa stalnu budnost i koncentrisanost panje. Na budnost vozaa (paljivost) utiu i drugi faktori kao to su:
duina aktivnosti, njihova sloenost, monotonija, samoa, pospanost, buka, visoka temperatura i dr.
Pokretljivost panje je sposobnost brzog usmjeravanja panje s jednog objekta ili sadraja na drugi. Pokretljivost panje je preteno pod uticajem ljudske svijesti, njegove volje i drugih osobina linosti i podraaja. Meutim, pokretljivost panje je esta a ponekad i bez namjere volje i svijesti. Tada je rije o fluktuaciji panje. Dakle, fluktuacija panje kod vozaa je rasipanje panje i bez njegove namjere. Voza esto pree dionicu puta a da se pri tome i ne sjea nekih bitnih detalja. Panja je vrlo vana za uspjeno uenje vonje jer utie na razvoj psihikih, fizikih, senzornih i psihomotornih funkcija. Uenje kao specijalna sloena aktivnost zahitjeva visok stepen koncentracije panje. Pri uenju sve faktore koji smanjuju koncentraciju panje treba izostaviti, neutralisati i izbjegavati. Panju ne treba prekidati. Nju treba svjesno i spontano usmjeravati, kontrolisati i njegovati. Panju treba voljno usmjeravati u skladu sa ciljem i interesom. Pored uenja, panja utie i na druge psihike funkcije miljenje, pamenje, zakljuivanje, praktino manipulisanje...
81
Panja je uslov kvalitetne i uspjene obuke vozaa, a pogotovo pravilne i bezbjedne vonje. Ispitivanja su pokazala da (nepanja) panja ima vanu ulogu u uzrokovanju saobraajnih nezgoda. Jedno psiholoko istraivanje pri emu je primijenjen test panje kod uzorka vozaa koji su uzrokovali saobraajne nezgode i kod onih vozaa koji nisu uzrokovali nezgode, je pokazalo da su vozai koji nisu uzrokovali saobraajne nezgode imali bru panju od onih koji su inili saobraajne nezgode. Autor ovog ispitivanja zakljuuje, to je i razumljivo, da je mala vjerovatnoa da e voza imati saobraajnu nezgodu ako je stalno paljiv i ako posmatra sve to se dogaa na putu, i ako vri selekciju drai na koju e reagovati. To je paljiv, koncentrisan i efikasan voza - voza optimalnih sposobnosti i funkcija. VRSTE PANJE Panja moe biti spontana - nehotina, namjerna hotimina i sekundarna.
Spontana panja nastaje spontanim (neplaniranim, nenamjernim) djelovanjem vanjskih drai (npr., pogled i panja na svjetlee reklame, na prolaznike, okupljene grupe ljudi...). Svaka pojava koja na neki nain odudara od sredine izaziva spontanu panju. Spontana panja je visoko povezana sa potrebama vozaa, sa interesima, sa unutranjim psiholokim stanjem. Npr., voza uoava mjesto za odmor, neki novi ili dopadljivi automobil i dr.
Namjerna panja je zasnovana na namjeri i odluci da se neto opaa. To je upravljenost svijesti i aktivnosti prema nekom cilju. Taj proces zahtijeva izvjesni napor. Dok traje napor, traje i panja. Napor je manji to je cilj lake ostvariti, odnosno ako je predmet panje vie poznat, vezan za potrebe i interese.
Sekundarna panja je emocionalno zasiena i obojena. To je ustvari, namjerna panja kada je visoko povezana sa interesima i emocijama. Npr., bra vonja povezana je sa potrebama i radou da se prije stigne do cilja. Tada je sva panja skoncentrisana na brzu i bezbjednu vonju. Panja se, s radou, usmjerava na privlaan motel za odmor, na simpatinog prolaznika, prijatelja...
82
MILJENJE I ZAKLJUIVANJE
Ljudske psihike, fizioloke funkcije, aktivnosti i ponaanja su visoko povezani. Svako opaanje vozaa, popraeno je miljenjem i zakljuivanjem. Miljenje je psihiki proces (mentalna aktivnost) posrednog upoznavanja predmeta, pojava, dogaaja, ljudi i dr. To je sloeniji i vii psihiki proces od opaanja i pamenja kojim se konstatuju veze i odnosi meu opaenim predmetima, pojavama, dogaajima i dr. Npr., ustajui iz kreveta, uoavaju se mokri krovovi i zakljuuje se da je padala kia, iako se to nou nije opaalo. Dakle, posredno (na osnovu mokrih krovova, ulica) zakljuuje se da je nou padala kia. Miljenje ima veliku funkcionalnu vrijednost u saznavanju stvarnosti koja ovjeka okruuje, u rjeavanju problema, u snalaenju u novim situacijama itd. Miljenjem ovjek dovodi u funkcionalnu vezu opaene predmete, pojave, objekte, dogaaje i drugo, tj. vidi ono to ne moe da vidi i osjeti ulima. To znai da putem miljenja ovjek saznaje ono to se i ne moe direktno opaati (npr.: otete i povrede pri udaru, skretanje i prevrtanje vozila, koenje i zaustavljanje vozila...). Za vrijeme vonje, pored ostalih psihikih procesa, odvija se i uestvuje i miljenje. Miljenje je vie izraeno kod neuvjebanog vozaa nego kod uvjebanog. Automatizacija pokreta iskljuuje dominantnost procesa miljenja. Miljenje je posebno bitno kod rjeavanja problema nastalih u sloenijim saobraajnim situacijama u toku vonje. Tokom sticanja znanja, vjetina i navika u vezi sa vonjom, bitno je da je maksimalno ukljueno miljenje putem kojeg se vri uoavanje i shvatanje veza i odnosa meu predmetima i pojavama, stanjima... jer se takvo znanje vie pamti i takvim znanjem se uspjenije rjeavaju problemi u toku vonje. Time se istie vanost i vrijednost dobrih pedagoko psiholokih metoda kojima se slui instruktor u obuavanju kandidata. Bitno je osposobljavati kandidata za stvaralako i kreativno rjeavanje problema. S tim ciljem se u obuavanju vozaa ne preporuuje zadravanje na jednostavnoj konstataciji i na navedenom jednom primjeru.
83
Poeljno je navesti i obraditi (obrazloiti) odreene saobraajne situacije i vie primjera. Treba izbjegavati direktivne metode u toku uenja rjeavanja problema. Kandidata treba staviti u ulogu da uoi problem, da ga obrazloi i sam predlae jedno ili vie rjeenja. Dakle, treba ga misaono i kreativno aktivirati. Tada je rije o stvaralakom miljenju, odnosno psihikom procesu rjeavanja znaajnih i sloenih problema koji su u vonji nezaobilazni i esti. U vonji je neophodno: Uoiti probleme (faza pripreme); Razumijeti ih, shvatiti, uoiti faktore koji ga odreuju (faza inkubacije); Pronalaziti rjeenja, dobre ideje (faza iluminacije) i Procijeniti situaciju i primjeniti u praksi (faza verifikacije).
Upoznavanje stvarnosti predmeta, pojava, zbivanja,... dogaanja se vri i podstie valjanim opaanjem, miljenjem, zakljuivanjem, pamenjem... i drugim psihikim procesima i funkcijama. Opaanjem saobraajnih situacija, upoznavanjem informacija i stjecanje saznanja o njima, omoguava se da miljenjem i zakljuivanjem dolazi do novih (proirenih) saznanja o bitnim segmentima saobraajnih situacija koje voza doivljava i na njih razliito reaguje. U tim uslovima se stiu saznanja o odreenim pojmovima, formiraju se o njima odreena miljenja - sudovi, a na osnovu dva ili vie sudova (premisa) izvode se zakljuci kao vii nivo saznanja o nekoj saobraajnoj situaciji. Npr., "Vozilo (koje moe biti trono i neispravno) se kree klizavim putem poveanom brzinom, mijenja traku kretanja i prelazi na nedozvoljenu traku pri emu postaje prepreka i opasnost za sebe i druge uesnike". U ovom primjeru je navedeno vie pojmova, "vozilo", "put"..., ali i sudova "trono vozilo", "klizav put", ... i zakljuaka, "postaje opasnost po druge uesnike u saobraaju na koje e posmatra reagovati".
84
UENJE, PAMENJE I ZABORAVLJANJE
85
UENJE
Upravljanje vozilom zahtijeva od vozaa mnogo specifinih znanja, vjetina i iskustva. Upravo zato to nisu dovoljno usvojili znanje, vjetine i 86
navike, vozai poetnici skloniji su nezgodama od vozaa s iskustvom duim od pet godina. Potpuno usvajanje potrebnog znanja, vjetina i navika postie se uenjem, uvjebavanjem i izvoenjem aktivnosti. Uenje je psihiki proces sticanja znanja, vjetina i navika. Da bi se odreeni sadraj mogao prihvatiti (nauiti), moraju biti ispunjena dva osnovna uslova: Potreba za uenjem, tj. osoba koja ui mora biti motivisana i Mogunost ponavljanja, tj. sadraj koji bi trebalo usvojiti mora se vie puta ponoviti, odnosno vjebati kako bi se kasnije mogao reprodukovati. Uenje ne znai samo prosto usvajanje znanja, vjetina i navika nego i sposobnost stvaralakog primjenjivanja znanja u odgovarajuim situacijama. Istraivanjem su utvrene razliite vrste uenja, zavisno od stepena sloenosti uenja i sadraja koji se ui. Po stepenu sloenosti, uenje moe biti jednostavno (uenje uslovljavanjem i mehaniko uenje) i sloeno (uenje na osnovu pokuaja i pogreaka i uenje putem uvianja).
Po sadraju koji se ui, uenje moe biti motorno i psihomotorno (sticanje novih pokreta) i verbalno (uenje sadraja izraenog rijeima).
Uenje se temelji na pamenju tj. sposobnostima zadravanja u svijesti ranije doivljenih sadraja. Da bi dolo do procesa uenja tj. usvajanja nekog sadraja sticanja znanja, vjetina i navika, moraju postojati potrebe da se naui, mogunost da se ui i da se ponavlja ono to se ui. Postoje svrsishodni, planski, usmjereni i ciljani naini uenja tj. metode uenja. etiri su glavne metode uenja. UENJE PUTEM USLOVLJAVANJA Ve je reeno da ovjeiji organizam posjeduje vei broj refleksa. Svi ti refleksi su uroeni i nastaju kad na receptore djeluje neka adekvatna dra. Npr. trzaj tijelom na jai zvuk sirene, naglo koenje ispred uoene 87
prepreke i sl. Takve reakcije se ue. Za vrijeme obuke instruktor ui kandidata da ini ispravne radnje prema instruktorovim signalima (verbalnim ili neverbalnim). Npr.: prebacivanje mjenjaa u odreenu brzinu, koenje, upotreba pokazivaa pravca i dr. Dakle, svi pokreti, postupci, reakcije vezani su(uslovljeni) datim okolnostima. U poetku na okolnosti vie ukazuje instruktor, a potom kandidat sve vie uoava sloenost saobraajnih okolnosti i na njih uslovno reaguje (upravlja navikom). UENJE PUTEM POKUAJA I POGREKI Ovaj oblik uenja sastoji se u pokuajima da se sa vie razliitih reakcija doe do rjeenja problema. Podrazumijeva se da iskljuivu ulogu u rjeavanju problema ne igraju samo pokuaji i pogreke nego i uvianje veza i odnosa u sistemu koji su mogli dovesti do rjeenja problema. Ovaj oblik uenja u procesu obuavanja kandidata vjetini vonje ne smije biti dominantan oblik, jer moe biti skup, dug i opasan, a krajnje je neracionalan. Pokuaj u rjeavanju problema izaziva zadovoljstvo (uspjeno rjeavanje) ili nazadovoljstvo (ako je neuspjeno rjeavanje problema). Osjeaj zadovoljstva ili nezadovoljstva nakon nekih radnji je potkrepljivanje (podsticanje). Instruktorove reakcije (verbalne ili neverbalne) znaajan su pedagoko psiholoki faktor potkrepljivanja. Npr. : "To si dobro uinio", "Ovo obilaenje je dobro", "Odstojanje i brzina je prilagoena"... itd. Neverbalne reakcije (pokazivanje rukama, upotreba duplih komandi, klimanje glavom, gestikulacije, izraz lica i sl.) izrazito su znaajni kao oblik pozitivnog ciljanog potkrepljivanja. Primjedbe koje djeluju potkrepljujue mogu biti pozitivne i negativne. Instruktor je stalno u situaciji da ukae kandidatu na greke. Prihvatljiv nain davanja primjedbi je, npr.: "Dobro ste to izveli, trebalo je jo...", "Bilo bi uspjenije da ste...", "Uinite to ovako ..." i sl. Neprihvatljiv nain davanja primjedbi je mrzovoljno negiranje postupaka kao npr.: "Ovo nita ne vrijedi...", "Ovo vam nikako ne ide..." i sl.
88
Koliko i kada treba davati primjedbe? Eksperimentalno je utvreno da se bolje ui (vjeba) ako se daju povremena potkrepljenja nego ako se to ini stalno na svaki pokret i postupak. Pretjerano i uestalo davanje sugestija, naroito pri kraju obuke ometa kandidata u uvjebavanju pokreta i radnji koje je nauio ili ih uvjebao, umanjuje samostalnost, samoinicijativu i pasivizira kandidata. UENJE IMITACIJOM
Uenje imitacijom (oponaanjem, kopiranjem, identifikacijom) je vii stepen uenja. Ovaj oblik uenja se zasniva na posmatranju drugih vozaa (instruktora, drugog kandidata) ili bilo koga kada je kandidat u programu ili van programa obuke. Tada mu je omogueno da bez optereenja prati pokrete i postupke drugih, da ih analizira, da polemie i sam izvodi radnje misaono.
Imitacijom se stiu i kulturne navike i kulturni nivo vozaa. Uspjean instruktor je poeljan uzor kandidatima. Uzori kulturnih, educiranih, uvjebanih i uspjenih vozaa su i osobe s kojima svaki voza, bilo poetnik i/ili iskusniji voza, putuje i posmatra, doivljava i stie nova saznanja i iskustva u vonji drugih. Uenje vonje se produava i traje trajno, posebno u sloenijim saobraajnim situacijama. UENJE PUTEM UVIANJA U SITUACIJU Ovaj nain uenja je najvii i misaono najsloeniji oblik uenja. To je uoavanje veza i odnosa meu predmetima, pojavama i procesima. To podrazumijeva stalno i po potrebi apelovanje na opaanje, miljenje, zakljuivanje i razumijevanje sopstvenih postupaka i postupaka drugih uesnika u saobraaju. U procesu uenja vonje kandidat se uvodi u situacije u kojima uoava veze i odnose vozila i njegovih karakteristika i dijelova, njegove namjene, funkcionisanja dijelova, uslova za vonju, vri predvianje ponaanja vozila i drugih uesnika u saobraaju itd. Ovo je najefikasniji oblik uenja kojim se stie vii stepen znanja, vjetina i navika vozaa. 89
Zasniva se na svjesnosti i sve vie dolazi do izraaja napredovanjem kandidata u obuci. Uenja putem uvianja u saobraajnu situaciju traje stalno i predstavlja optimalan uslov za kvalitetno iskustvo u vonji. PRAVILA I TEHNIKE UENJA Uenje se odvija jednom i/ili kombinacijom dvije ili tri metode (naina):
globalna metoda (ili nain) parcijalna metoda (ili nain) i kombinovana (progresivna) metoda i/ili nain, shema. 1. U globalnoj metodi uenja sadraj se savladava u cjelosti.
U parcijalnoj metodi sadraj koji treba nauiti dijeli se u manje cjeline koje se potom postupno savladavaju.
Kombinovana ili progresivna metoda je kombinacija globalne i parcijalne metode. U njoj se sadraj koji treba nauiti rastavlja u dijelove pa se ui prvi dio, zatim drugi, te se nakon svladavanja povezuju zajedno i tek onda se nastavlja s treim dijelom itd. To je progresivno napredovanje u uenju (progresivna metoda).
Prilikom uenja i pamenja pojavljuju se odreene zakonitosti koje su bitne kao faktori vieg postignua u uenju: plato vjebi i uenja; novo znanje potire prije steeno znanje; prenaueni sadraji due se pamte; interes; transfer i
90
zaboravljanje.
Shema 1. Shematski prikaz metoda uenja Mnoge uenike, nastavnike, kandidate za vozae i instruktore vonje interesuje kako treba uiti da bi se postigli najbolji rezultati. Uenje se ne odvija samo spontano. Ono je veim dijelom organizovano i usmjereno. Svako uenje treba shvatiti kao relativno trajno mijenjanje individue. Instruktore vonje interesuje kako e kandidate vozae uiti upravljanje motornim vozilima. To uenje moe biti uspjenije ako se zadovolje znaajni psiholoki, fiziki i materijalni uslovi. Pored navedenih oblika uenja i primijenljivih brojnih tehnika i procedura uenja, potrebno je uvaavati provjerena vanija pravila uenja. Osnovne metode uenja, shema 1, su:
91
globalna, shema 1a, koja podrazumijeva uenje nastavnih sadraja u cjelini. Npr., kontinuirano uenje svih saobraajnih znakova; parcijalno, shema 1b, je postupno uenje nastavnih sadraja po segmentima (dijelovima). Npr., uenje saobraajnih znakova upozorenja, potom znakova opasnosti... progresivna metoda, shema 1c, podrazumjeva postupno uenje pojedinih poetnih segmenata sa proirivanjem uenja ostalih segmenata koji e initi jednu cjelinu.
Treba uiti sa namjerom i odreenim ciljem (motivacija). Neophodno je odrediti vrijeme, odrediti plan (uiti sa planom), maksimalno se skoncentrisati na sadraje koji se ue. Potrebno je uvaavati sve oblike misaone i psihomotorne aktivizacije (sluanje, itanje, zapisivanje, presliavanje, biljeenje i podcrtavanje, postavljanje pitanja, uoavanje i rjeavanje problema, opta i psiho-motorna aktivnost - praksa), shema 2.
Shema 2. Nivoi aktivizacije pri uenju Za vrijeme uenja treba pretpostavljati pitanja koja se mogu postavljati na ispitu u vezi s tim, zamiljati pokrete i postupke ili ih pak izvoditi.
92
Poloaj tijela, nain i mjesto sjedenja za vrijeme uenja igraju znaajnu ulogu u uenju. Poeljno je stalno mjesto uenja, dovoljno osvijetljeno, optimalno prozraeno i umjereno toplo. U cilju otklanjanja monotonije i spreavanja fluktuacije panje, potrebno je sluiti se olovkom i papirom (tekstom) kako bi se formirale navike stalnog podcrtavanja, oznaavanja, biljeenja, skiciranja i sl. Dakle, potrebna je maksimalna aktivizacija, shema 2. Nije poeljno itati naglas jer se troi vie energije, sporije je i dekoncentrie se i slabije se pamti. Uenje ne treba da bude kampanjsko nego pravilno rasporeeno. U procesu uenja (verbalnog, psihomotornog, praktinih postupaka), neophodno je ponavljanje, naroito odmah poslije uenja jer je zaboravljanje (potiranje) nauenog tada najizraenije. Ponavljanje poveava uspjeh u uenju. U toku uenja treba praviti krae pauze i mijenjati oblike aktivnosti. Kratke pauze izmeu dva uenja poeljno je ispunjavati drugim oblicima aktivnosti (promjena poloaja tijela, gibanje, prozraenje prostorija, izlazak iz prostorije ...). Kada nastane umor u toku vonje, trebalo bi da kandidat i instruktor izau iz vozila, proetaju, osvjee se, izvre krau analizu i sl. Znaajan psiholoki mehanizam i/ili zakonitost uenja je transfer. Transfer je psiholoki mehanizam i/ili zakonitost prenoenja znanja, iskustva, vjetina, navika... Transfer je uticaj jednog nauenog niza podataka (sadraja) na uenje drugog niza podataka. Transfer je pozitivan u sluaju kada naueni sadraj ubrzava ili olakava uenje novog. Transfer se sastoji od prenoenja optih informacija na sline situacije. Transfer moe olakati ili oteati uenje novih sadraja. Transfer moe biti i negativan, kada uenje nekih sadraja oteava uenje novih sadraja. Tada govorimo o retroaktivnoj inhibiciji. Retroaktivna inhibicija zavisi od vrste odnosa izmeu podataka i njihove slinosti ili razlike. Npr.: ako je neko nauio voziti motocikl pa kasnije ui vonju na automobilu, njemu e biti lake voziti automobil. To je pozitivni transfer. Meutim, ako je upravljanje motociklom bilo slabo naueno, onda e ovo ranije "znanje" negativno djelovati na efekat uenja na upravljanju 93
automobilom. To je negativan transfer jer e se kod takvog kandidata javljati konfuzije pri uenju. Slina je situacija i sa kandidatima koji su se obuavali kod nekvalifikovanih ili nedovoljno osposobljenih instruktora. Oni predstavljaju ozbiljan problem u obuavanju jer su mnoge sadraje, pokrete, reakcije... pogreno nauili ranije. Tada se moraju ulagati dodatne energije radi preobuke, prevaspitanja i sl. Bitno je znati da sve predispozicije (mentalne i druge sposobnosti, obrazovanje...) za uspjenost u uenju pozitivno djeluju i na vii nivo znanja, vjetina i navika tokom obuke vozaa.
PAMENJE
Osnove svakog uenja, u cilju zdravog odrastanja, osposobljavanja za ivot i opstanak ovjeka je pamenje. 94
Pamenje je psihiki proces i/ili psihika funkcija zadravanja ranije doivljenih sadraja koje se ogleda u njihovom prepoznavanju ili reprodukciji. Zahvaljujui pamenju, ovjek prepoznaje ranije opaene predmete ili sadraje. U svijesti se zadravaju predstave predmeta, pojava, procesa, ljudi i sl. Pamenje je osnova sticanja znanja, vjetina i navika. Fizioloku osnovu pamenja ini znaajna osobina nervnog sistema poznata pod nazivom plastinost. Plastinost nervnog sistema ogleda se u tome to svaki nervno-modani proces ostavlja za sobom trag koji omoguava da se on ponovo javi ak i onda kada na ulne organe ne djeluje nikakva dra. Ovaj otisak (trag) koji nastaje kao "urezivanje" u modanom tkivu pri percepciranju (opaanju) poznat je pod nazivom engram. Ruski fiziolozi Seenov, Behterev i Pavlov su bili prvi koji su pretpostavili i najavili svoje miljenje da pamenje nastaje nekom vrstom promjene u vezama izmeu nerava u centralnom nervnom sistemu, a 1904. god. francuski naunik Riar Semon (Richard Semon) postavio je teoriju prema kojoj svaki nadraaj (stimulans) prenijet putem bilo kojih ulnih analizatora ostavlja diskretan materijalni otisak u mozgu i nazvao ovaj otisak engramom. Smatra se da je Semon vjerovao da osnova engrama lei u nekim hemijskim promjenama to je uticalo na niz drugih istraivanja i teorija povezanih sa sloenom anatomijom i funkcijom nervnog, endokrinog i imunolokog sistema ovjeka. Klasifikacija pamenja radi njegovog razumijevanja se moe vriti na razne naine. Najea je podjela pamenja na: namjerno i nenamjerno i mentalno i motorno.
Kriterij za prvu podjelu je postojanje ili nepostojanje psihikog napora u procesu zapamivanja. U namjernom pamenju se ulae psihiki napor za zapamivanje dok se u nenamjernom ne ulae poseban psihiki napor. Uenje vonje je preteno namjerno (hotimino), a esto i nenamjerno (spontano). Motorno pamenje su steene (nauene) psihomotorne reakcije pomou kojih ovjek obavlja razne aktivnosti. Vezane su za psihomotoriku, odnosno sastoje se od niza koordiniranih pokreta kojima je ovjek (kandidat
95
u obuci vonje) ranije usvojio. Npr.: upravljanje vozilom, prebacivanje iz jedne u drugu brzinu, upotreba pokazivaa pravca itd. Mentalno pamenje se sastoji u zadravanju ranije doivljenog mentalnog sadraja. Prepoznavanje ili reprodukovanje sadraja moe se vriti sa razumijevanjem (logiko pamenje) i bez razumijevanja smisla sadraja (mehaniko pamenje). U svakom ciljanom uenju dominira logiko mentalno pamenje (uenje i razumijevanje). Tako je i u obuci vozaa. U procesu pamenja postoje etiri ua procesa i/ili faze pamenja (memorisanje, retencija, reprodukcija i rekognicija).
Proces memorisanja je prosto doivljavanje sadraja pri emu nastaju fizioloki tragovi na osnovu kojih se pamti sadraj.
Retencija ili zadravanje omoguava kasniju pristupanost
sadraju. Proces reprodukcije je obnavljanje ranijih doivljaja. Ona moe biti potpuna ili nepotpuna, brza ili spora, namjerna ili nenamjerna. Spontano javljanje i uenje nekih sadraja obavlja se bez elje osobe na bazi asocijativne reprodukcije. Npr.: iznenadni zvuk automobila moe vozaa vratiti u sjeanje neku situaciju, dogaaj... U namjernoj reprodukciji, do obnavljanja ranijih sadraja dolazi onda kad to ovjek eli. Npr.: na ispitu kandidat ulae napor da se sjeti bitnog za razrjeenje problema. Kod emocionalno labilnih osoba dolazi do koenja reprodukcije. Na to posebno utie umor, glad, izmorenost, pospanost, napetost i neugoda...
Rekognicija se sastoji u konstatovanju da su neki sadraji ve doivljeni, tj. u prepoznavanju. Do rekognicije dolazi kada ovjek nije u mogunosti da obavlja punu reprodukciju. Sticanje znanja, vjetina i pravila tokom obuke vozaa konstantno se zasniva na svim procesima pamenja.
Uenje zasnovano na pamenju ima odreeni tempo, odreeni nivo postignua to zavisi od vremena i drugih faktora. Na dijagramu 1 je prikazana tipina krivulja vjebe koja sadri tri osnovne faze. Najvei je porast radnog uinka u prvoj fazi (I), kada krivulja biljei i najvei ugao uspona. U drugoj fazi (II) taj ugao je mnogo manji; ipak, porast uinka jo je znatan. Napokon, u treoj fazi (III) krivulja se pribliava platou. Zastoj u uenju, tj. prestanak upamivanja novog sadraja, uprkos ponavljanju, zove se plato. Osim zavrnog platoa pri kojem se ponavljanjem zaista ne moe poveati koliina upamenih 96
informacija, postoji i privremeni plato pri kojem dolazi do privremenog zastoja u uenju. Privremeni se plato nakon nekog vremena gubi i mi ponovo poinjemo upamivati nove sadraje, odnosno, ako se radi o vjebi, usavravanjem izvoenja i radnji dalje napredujemo. Fizioloka osnova pamenja jesu engrami (R. Semon) u nervnim mehanizmima. Prilikom sticanja novog znanja u nervnim se mehanizmima briu neki engrami, tj. izbacuje se jedan dio prijanjeg, usvojenog sadraja kako bi se "stvorilo" mjesto za "zapis" novog znanja. Ta je pojava vie izraena, to su ta dva sadraja prijanje i novo koje se ui slinija.
Dijagram 1. Krivulja vjebe karakteristina za sticanje jednostavnih senzomotornih vjetina, po fazama Ve je ranije govoreno o gubitku prijanjeg znanja pri sticanju novog, naglasivi da je taj gubitak manji ako su sadraji razliitiji. Sadraji koji su prenaueni due ostaju u sjeanju. To se postie uenjem i nakon to su sadraji naueni.
97
Nivo uenja znaajno zavisi od interesa za uenje odreenih sadraja, reagovanja, aktivnosti i ponaanja. Interes je psihika funkcija i/ili psihiki proces usmjeravanja svijesti i aktivnosti uz zadovoljavanje odreenih adekvatnih potreba. Interes je praen doivljavanjem ugode i oputanja. Interes omoguava lake usvajanje sadraja tj. intenzivniju usmjerenost mentalnih aktivnosti na odreene sadraje koji u pojedincu podstiu zadovoljstvo, ime uenje postaje osmiljeno i aktivno.
ZABORAVLJANJE
Zaboravljanje je psihiki proces potiranja ("brisanja") ranije doivljenih sadraja. To je nemogunost reprodukcije ili rekognicije (potpune ili nepotpune). Zaboravljanje ima znaajnu i sloenu funkciju u procesu uenja sticanja i pamenja znanja, vjetina i navika. 98
Potpuni (stalni i povremeni) gubitak sposobnosti pamenja doivljenih sadraja naziva se amnezijom. Amnezija moe biti bolesna ili normalna pojava. Bolesne forme amnezije nastaju usljed povreda mozga, trovanja, drogiranja, akutnog i hroninog pijanstva i dr. Stariji ljudi pate od senilne amnezije, gubitak sposobnosti pri sjeanju ranijih dogaaja, a potom i ranijih doivljaja. Zaboravljanje je psihiki proces koji oteava i/ili onemoguava pamenje. Pojedinac gubi steeno znanje i iskustvo, to se ogleda u smanjenju ili gubitku mogunosti obnavljanja steenih znanja i iskustava. Zaboravljanje nastupa nakon prestanka uenja i ne odvija se ravnomjerno u vremenu to znai da je u poetku vrlo brzo, a kasnije sve sporije, dijagram 2.
Dijagram 2. Krivulja zaboravljanja nakon uenja Zbog toga je, u cilju uspjenijeg uenja, poeljno pravovremeno ponavljati. Dakle, neophodno je ponavljati poslije uenja, u to manjem vremenskom razmaku. Npr. u obuci vonje ne treba praviti pauze od nekoliko dana. To se odnosi i na teorijska znanja (saobraajni propisi, znakovi) i na vjetinu vonje. Neophodno je istai znaajan uticaj znanja na bezbjednost u saobraaju. Osnovna znanja, vjetine i navike koje stiu vozai, bitna za
99
bezbjednost u saobraaju, odnose se na znanja iz osnova bezbjednosti saobraaja i poznavanja zakonitosti kretanja vozila (put koenja, put zaustavljanja, prevrtanje vozila, preticanje vozila u krivini, otpori pri kretanju vozila itd.) Na dijagramu 3 je prikazana uspjenost u polaganju vozakog ispita kandidata u jednoj auto koli. Iako bi krivulja u produetku prvo poela stagnirati, a zatim i opadati, ipak suvie veliki broj kandidata polae vozaki ispit vie od etiri puta. Viestruki su uzroci tome, no svakako na to utie i postojei nain osposobljavanja vozaa. Poznavanje vlastitih sposobnosti je jedan od znaajnih ljudskih faktora za bezbjednost u saobraaju. Vozai invalidi poznaju svoje sposobnosti i po pravilu voze defanzivno. Oni su obino uzorni u saobraaju dok su drugi agresivniji jer ne poznaju svoje sposobnosti.
100 90 80 70 60 50 40 30 20 10 0 1. put 2. put 3. put 4. i vie puta
broj uesnika
broj polaganja vozakih ispita
Dijagram 3. Dijagram uspjenosti polaganja vozakog ispita u jednoj auto koli Istraivanje nivoa postignua u uenju vonje u auto-kolama prikazane na dijagramu 3 upuuju na potrebu kvalitetnije organizacije uenja i potrebu ponavljanja i uvjebavanja vonje radi vieg nivoa sticanja znanja, vjetina i navika i neophodne saobraajne kulture (kulture vonje).
100
VJETINE I NAVIKE
Ponavljanjem i uvrivanjem odreenih znanja (injenica, pravila, zakonitosti, psihomotornih reakcija i pokreta) doi e do automatizacije nekih radnji i ponaanja. Procesom automatizacije sve se vie iskljuuje uestvovanje intelekta.
101
Automatizacijom se mogu vriti jednostavne pojedinane radnje (promjena brzine, ukljuivanje pokazivaa pravca...) i sloene radnje (upravljanje vozilom). Automatizacija rastereuje intelekt koji moe biti angaovan nekim drugim aktivnostima u toku vonje (razgovor, pomjeranje predmeta, podeavanje sjedita i sl.). Automatizacijom se stvaraju navike i vjetine. Vjetine nastaju procesom vjebanja i sastoje se od spretnog i ekonominog izvoenja nekih operacija (postupaka) bez aktivnog uea intelekta, ali uz izvjesnu kontrolu. Nijedno vjebanje ne ostaje izolovano, nego se efekat javlja i na drugim djelatnostima (transfer). U poetnoj fazi vjebanja, usljed suvinih pokreta i nedovoljne koncentracije, rezultati su mali, ali daljnim vjebanjem oni se poboljavaju. Nijedna vjetina se ne razvija ravnomjerno. Razvoj vjetina zavisi od individualnih osobina za vjebu, od vjetine koja se vjeba, a i od metoda i postupaka vjebanja. U toku vjebanja moe doi do zastoja - stvaraju se platoi kao posljedica slabljenja interesa, umora i dr. U toku obuke vozaa mnogi kandidati dou u "krizu" jer nakon odreenog broja asova vonje veoma slabo napreduju, Ta "kriza" je upravo rezultat nastanka privremenog "platoa" uenja. Tada je potrebno izmijeniti nain rada, izmijeniti aktivnosti, praviti prekide i dr. to e sam instruktor u dogovoru sa kandidatom razrjeiti. Pored vjetina, postoje i navike koje se odnose na tendenciju obavljanja nekih radnji. Navike se formiraju slino vjetinama. estim ponavljanjem situacije (radnje i postupka...), formira se navika. Realizovanjem navika (obnavljanjem nekih postupaka, radnji...) doivljava se prijatnost, zadovoljstvo, a spreavanjem istih navika doivljava se neprijatnost ili nezadovoljstvo. Cilj je razvijati pozitivne navike koje su u sklopu sa razvijanjem linosti to je sa optimalnim nivoom znanja i vjetine osnova saobraajne kulture. Negativne navike treba potiskivati novim sadrajima, emocionalno obojenim i onim koje mobiliu linost misaono i psihofiziki. Nivo postignua u uenju navika zavisie od plana uenja, pravilnog tempa uenja, motiva, interesa i stavova prema uenju.
102
Vjetina vonje sastavljena je od niza integrisanih operacija (izvoenje radnji volanom, gasom, kvailom, konicom, mjenjaem...). Uenje vonje moe biti metodiki raslanjeno na programske i nastavne jedinice. Npr.: rjeavanje saobraajnih situacija na putu (odravanje pravca, kruna vonja, vonja unazad, zaustavljanje, mimoilaenje, parkiranje...). Meutim vjebanje u manipulisanju komandnim ureajima u vozilu treba da se vri u cjelini (sinhronizovano, istovremeno). Pri obuavanju kandidata u vonji, instruktorima se preporuuje da uvjebavanja kandidata vre u vie razliitih situacija (vonja unazad na razliitim mjestima, kretanje uz uspon, parkiranje i sl.). Na razliite situacije u vonji kandidate treba pripremiti i u teoretskom dijelu. Uspjeno formirane navike i vjetina vonje treba da se uvrste i automatizuju. To se upravo postie uvjebavanjem u razliitim situacijama. Automatizacija usmjerenosti panje omoguava "podsvjesno" i/ili polusvjesno usmjeravanje panje na saobraajne situacije (na vozila naprijed i nazad, na oznake, na pjeake i dr.). Automatizacija pokreta tokom vonje oslobaa vozaa da panju i psiho fiziku energiju usmjerava na elementarne postupke upravljanja vozilom promjena brzine, pokazivae pravca, rad volanom i sl. Time se tedi energija i zadrava se efikasno reagovanje u vonji. Steene poeljne navike odnos prema drugim uesnicima, prema drugim vozaima, pjeacima (posebno djeci, starim i/ili bolesnim osobama), invalidima, biciklistima, soptvenom vozilu, materijalnim dobrima, putevima, oznakama, ivotinjama... su osnova opte i saobraajne kulture koja je, pored znanja i vjetine vonje, znaajan faktor bezbjednosti u saobraaju.
103
6
104
EMOCIJE I EMOCIONALNA STANJA
105
EMOCIJE
Ljudi nisu samo racionalna bia koja svoje reakcije, ponaanja i aktivnosti zasnivaju samo na opaanjima, miljenjima i zakljuivanjima. Sve to ovjek opaa, on to i emocionalno doivljava i na to emocionalno reaguje. Stvarnost pojave, predmete, zbivanja... ljude i njihove postupke, ovjek opaa, doivljava i na to reaguje svim ulima i razliitim fiziolokim, endokrinolokim, imunolokim, duhovnim i emocionalnim
106
reakcijama. Sve to ovjek opaa ima refleksije (uticaje) na emocionalne, neuroloke, endokrinoloke, imunoloke i duhovne doivljaje i reakcije. ovjek u ulozi vozaa opaa sloenu stvarnost u saobraajnim okolnostima koje uslovljavaju najvie nivoe svih psiho fizikih, fiziolokih i emocionalnih angaovanja. Upravljanje vozilom u uslovima intenzivnog saobraaja u kojem dominira brzina i snaga vozila naroito uslovljava snano emocionalno doivljavanje i reagovanje koje ima povratne refleksije (uticaje) na efikasnosti reagovanja - na sopstvenu bezbjednost u vonji i bezbjednost drugih uesnika u saobraaju. Emocije su psihiki procesi koji odraavaju odnos ovjeka prema objektivnoj stvarnosti prema predmetima, pojavama, procesima, zbivanjima, ljudima... Taj odnos uslovljava i odreuje odreeno emocionalno stanje. Emocionalno stanje se odraava na tri naina modaliteta i to kao: Emocionalni doivljaj koji uslovljava da ovjek u nekoj situaciji moe osjeati strah, slobodu, ljutnju, radost, tugu, prezir, ljubav, zadovoljstvo, nezadovoljstvo, napetost, neugodu, ugodu i druge modalitete (vrste) emocionalnih stanja;
Emocionalno reagovanje uslovljava ponaanje, tj. reagovanje koje moe biti neverbalno (govor tijela), verbalno, fiziko, psihomotorno... i fizioloko.
Fizioloke promjene u tijelu kao posljedica fiziolokih reakcija koji se manifestuju kao bljedilo, crvenilo, premor, psiho fizika blokada, pojaane aktivnosti i dr. su posljedice emocionalnih doivljavanja i reagovanja.
Razliite emocije i emocionalna stanja uslovljavaju: osjeaj napetosti ili oputenosti ili osjeaj ugode ili neugode (hedonistiki ton) koje su svojstvene razliitim pozicijama i funkcijama ovjeka u svakodnevnim, a posebno u saobraajnim situacijama.
107
Emocije se razlikuju i po: stepenu sloenosti, intenzitetu i trajanju, to znaajno utie na psihike procese, funkcije, sposobnosti i ponaanja vozaa.
Karakteristike emocija zavise i od brojnih drugih faktora profila linosti, drai, situacija, opasnosti, uslova vonje, spoljanjih faktora, okoline u kojoj funkcionie voza i drugi uesnici u saobraaju. Emocionalni ivot je sloen i raznovrstan. Broj raznovrsnih emocionalnih doivljaja je izrazito veliki, ali izmeu svih njih izdvaja se manji broj tzv. osnovnih emocija, koje su baza za sve ostale. To su:
strah (obini, tjeskoba i briga), srdba, ljubav, radost, tuga...
Strah je jedna od najstarijih emocija (filogenetski i ontogenetski). Strah je uvijek neugodan i praen napetou koji ponekad mobilie ljudske snage, a ee neutralie i sputava. Kod vozaa, tokom obuke i vonje ima negativne uinke te ga zbog treba sprijeiti i/ili umanjiti kvalitetnom i usmjerenom obukom. Tri su varijante straha: Obian strah koji ima izvor izvan ovjeka, u vanjskom svijetu (npr. strah od automobila, strah od nevremena...). Izbjegavajui izvor straha, izbjegava se napetost i neugoda.
Tjeskoba koja ima izvor u ovjeku (vozau), obino u nekim linim konfliktima i kompleksima. Istina, povezana je sa kontaktima i
108
interakcijama sa vanjskim svijetom (ljudima, zbivanjima, dogaajima...) Npr. uznemirenost pred dug put...
Briga koja predstavlja strah od onoga to bi se moglo dogoditi. Povezana je sa nedovoljnom obuenou vozaa i brojnim drugim uslovima vonje karakteristikama saobraajnica i okoline.
Strah negativno utie na obuku i kvalitet vonje. Neophodno je suzbijanje i kontrola straha kao i svih drugih neugodnih emocija. Srdba je emocija praena izrazitom neugodom i napetou. Moe biti razliitog intenziteta, od lagane zlovolje do "bijesa". Ona nepovoljno utie na proces obuke i vonje. esto ometa intelektualne funkcije i procese opaanja, miljenja i zakljuivanja koje su osnova bezbjedne vonje.
Ljubav je emocija praena ugodom i oputenou. Razliitog je intenziteta, od lagane simptomije do intenzivne ljubavi.
Razlikuju se : rodbinska ljubav, prijateljska, spolna, ljubav prema radu, aktivnostima, predmetima...
Ljubav utie povoljno na psihiko stanje, psihike procese i funkcije vozaa tokom obuke i vonje. Ona je izvor osnaenja volje i motivacije u vonji.
Radost je zasiena ugodom, oputenou, ugodnom uzbuenou, nestrpljivou. Razliitog je intenziteta, od blagog zadovoljstva do neizmjerne sree. Povoljno utie na obuku i vonju.
Tuga je emocija koja je zasiena i praena izrazitom neugodom. i napetou ili pak patolokom "oputenou" apatijom, depresijom i slinim stanjima. Tuga ima nepovoljne uticaje na psihike procese,
109
funkcije, reakcije i ponaanja tokom obuke i vonje. Zapravo ona iskljuuje mogunosti obuke i vonje. Predstavlja riziko faktor bezbjednosti u vonji. Uz osnovne postoje sloene emocije kao to je ljubomora koja je praena neugodom i napetou i estetske emocije koje uslovljavaju doivljaj lijepoga, koje su praene ugodom i oputenou. One povoljno utiu na obuku i vonju koju treba njegovati kao sastavni dio saobraajne kulture. Podjela emocija se moe initi i na osnovu drugih karakteristika emocija. Prema jaini i trajanju razliku se: afekti, raspoloenja i strasti.
Afekti su emocionalna stanja velikog intenziteta a kratkog trajanja. Nastaju kao "emocionalna eksplozija" a najee se manifestuju u formi srdbe. esto ometaju pravilne postupke i samokontrolu, pa ljudi u afektu mogu da ine neto to izrazito teti njima i okolini. Npr., nekontrolisano i agresivno ponaanje u vonji ili poslije nastale saobraajne nezgode.
U tekim saobraajnim situacijama najbolje se manifestuje opta i saobraajna kultura i psiholoki profil vozaa. Raspoloenja su emocije slabijeg intenziteta i dueg trajanja. Raspoloenja se mogu javiti u formi tuge ili radosti. Raspoloenja se mijenjaju zavisno od faktora koja imaju znaajan uticaj na vonju. Treba ih identifikovati, kanalisati i kontrolisati. U toku obuke to ini instruktor sa ciljem da se kandidat osposobi za samokontrolu emocija.
Strasti su emocionalna stanja velikog intenziteta i dugog trajanja. Javljaju se u formi ljubavi i mrnje prema vonji, otpora prema vonji.
Strasti su vezane za interesovanja. Strasti predstavljaju privrenost nekoj aktivnosti (slikarstvo, automobilizam ...). One su znaajan pokreta aktivnosti. 110
Emocionalni doivljaji su u stalnoj promjeni, stalnoj transformaciji, zavisno od stimulacije. Npr., pohvala, podrka u vonji izaziva ugoaj, zadovoljstvo i radost. Emocije su vezane sa sklopom situacije u kojoj su nastale i u kojima se mijenjaju. Njih treba posmatrati u kontekstu saobraajnih uslova. Pod dejstvom emocija mijenja se percepcija sredine. Npr., preplaenom ovjeku sve djeluje opasnije i stranije pa i saobraajne situacije koje ga mogu u izvjesnoj mjeri traumatizirati. Emocije mogu biti psiholoki pokreta svih ljudskih akcija koje povratno mogu djelovati na emocije. Emocije su sklone otupljenju (slabljenju) koje nastaje zasienjem emocionalnih doivljaja. Otupljenje emocija se razrjeava promjenom aktivnosti, stila ponaanja, davanjem novih informacija i sl. To je neophodno primjenjivati tokom obuke vozaa to je znaajno za instruktora vonje. Emocije razliito utiu na intelektualne i voljne procese, ponekad povoljno, a i nepovoljno. Emocijama se moe i rukovoditi, tj. mogu se kontrolisati. Rukovoditi emocijama znai ih kanalisati i doivljavati emocije u onom intenzitetu koji je adekvatan (koji odgovara) naim ivotnim ciljevima i zadacima. Posebno je bitno kontrolisati i ublaavati afekte, strah, pretjeranu radost i druge modalitete emocija koji mogu ugroziti uee u saobraaju.
Emocionalna stabilnost vozaa ima znaajno mjesto u bezbjednosti saobraaja. Pod emocionalnom stabilnou podrazumijevamo adekvatno reagovanje linosti na prepreke koje onemoguavaju zadovoljenje potrebe (trenutnih ili trajnih). Vozai koji ne pokazuju visok stepen tolerancije (visok stepen emocionalne stabilnosti i adaptacije) nee imati adekvatne reakcije u saobraajnim situacijama koje su esto sloene. Npr., ne toleriu i ne dozvoljavaju preticanje jer to doivljavaju kao atak na linost, te e neadekvatno reagovati (smetanje, ubrzavanje, ljutnja, psovke, upotreba sirene...).
Emocionalno nestabilne linosti su ranjive i osjetljive koje ispoljavati jau agresivnost na putu, pogotovo ako upravljaju "jaim"
111
vozilom. Vozai, nestabilne linosti, se nee moi u vonji osloboditi pretjeranog uzbuenja (neugoda i napetosti) koje je uslovljeno tekoama u porodici ili na radnom mjestu. To su prenesena nepovoljna emocionalna stanja iz svakodnevnih ivotnih uslova u proces vonje koji ga moe ugroziti. Istraivanjem je utvreno da vozai sa boljim rezultatima na testu emocionalne stabilnosti prave u prosjeku manje saobraajnih nezgoda od onih koji su imali slabije rezultate na navedenom ispitivanju emocionalne stabilnosti. Jake emocije slabe i "zasljepljuju" druge psihike procese i funkcije to moe tetiti u vonji, bilo da su to ljutnja, afekti ili euforije i prijatna veselja. Vozai koji su nainili vie saobraajnih nezgoda ee dolaze u sukob s organima bezbjednosti, pokazuju strepnje, ee padaju u afektivna stanja itd. Emocionalno nestabilni vozai su vie skloni saobraajnim nezgodama. Dakle, emocionalna stabilnost linosti je jedna od vanih karakteristika linosti dobrog vozaa. Zbog toga je kod selekcije vozaa (kod izdavanja ljekarskih uvjerenja) bitno valjano i pouzdano utvrditi optimalan stepen emocionalne stabilnosti na ta psiholozi treba posebno da obrate panju.
7
112
ORGANSKE I FIZIOLOKE OSNOVE PSIHIKOG IVOTA

ORGANSKE I FIZIOLOKE OSNOVE PSIHIKIH POJAVA NERVNI SISTEM ENDOKRINI SISTEM IMUNOLOKI SISTEM
113
ORGANSKE I FIZIOLOKE OSNOVE PSIHIKIH POJAVA

Brojna naporna istraivanja su izvrena da bi se utvrdila povezanost psihikih pojava i organizma u cjelini, njegove cjelokupne anatomsko fizioloke organizacije. Prouavanjem zavisnosti psihikih pojava od organskih osnova, a posebno od procesa u nervnom, endokrinom i 114
imunolokom sistemu, psihofiziologija.
bavi
se
posebna
nauna
disciplina
Spoznaja o povezanosti nervnog sistema (mozga) i psihikih pojava (psihikih procesa) postala je osnova, ne samo savremene psihologije, nego i medicine, fiziologije i mnogih drugih nauka. Sve do 18. vijeka, veza izmeu "due" i tijela" nije bila objanjena. Ni najvei mislioci antike (Aristotel, Demokrit, Platon) nisu tada znali da je psihiki ivot povezan upravo sa funkcijama nervnog sistema i mozga. Tada je dominirala religiozna dogmatika koja je zabranjivala i kanjavala takva shvatanja. Ipak, ve u antikim vijekovima bilo je genijalnih razmiljanja o povezanosti nervnog sistema i psihikih procesa. Meu prvima koji je tome doprinio bio je poznati Alkmeon (iz Krotonona), koji je jo u 5 vijeku p.n.e. (seciranjem leeva ljudi) utvrdio da je mozak centralni dio osjeanja i intelektualnog ivota uopte. Neto kasnije (na prelazu 4. i 5. vijeka p.n.e.) grupa naunika Aleksandrijske kole potvruju i utemeljuju vezu izmeu psihikih procesa i centralnog nervnog sistema. Meutim, narednih vijekova (sve do 18. vijeka) predhodne spoznaje se potiskuju u sjenku i zaborav kao i mnoge druge naune spoznaje zbog ponovnih dominacija religioznih dogmi koje se naune spoznaje "guile", zabranjivale i kanjavale. Krajem 18. vijeka u nauci se definitivno uvruje spoznaja o povezanosti psihikih procesa sa nervnim sistemom. Tome su znaajno doprinijeli Albrecht V. Haller (17081777) i F.J. Gall (17581828). Sredinom 19. vijeka pojedini, prije svega fiziolozi, poinju egzaktnijim metodama, a posebno putem eksperimenata, da ispituju psihike pojava, a time i dalje potvruju i uvruju njihovu povezanost sa nervnim sistemom i strukturom organizma u cjelini to je posebno utemeljenoo i ovjekovjeeno formiranjem psihologije kao samostalne empirijske nauke (W. Vundt, 1879). Daljim razvojem moderne psihologije sve se vie prouavala i irila spoznaja povezanosti psihikog ivota, svih psihikig pojava i nervnog, endokrinog i imunolokog sistema i somatske strukture organizma u cjelini. Poznavanjem organskih fiziolokih osnova psihikih pojava, vie se zna o psihi ovjeka, svim psihikim procesima, sloenim svojstvima i drugim psihikim pojavama, reakcijama, ponaanjima i drugim psihiim fenomenima ovjeka. Npr., nesvjestica je uslovljena zastojem rada srca ili drugim poremeajima kardiovaskularnog sistema... stresom... organskom 115
povredom... glau i dr. Tuga i depresija su uslovljene povredama, oboljenima ili drugim fiziolokim i/ili socijalnim poremeajima. Gubitak pamenja amnezija je uslovljena povredama, povienom temperaturom i dr. Halucinacije su uslovljene povredama, prekomjernim pijenjem alkohola, drogiranjem, trovanjem i/ili drugim oboljenjima... ORGANSKI I FIZIOLOKI MEHANIZMI Poznato je da se ljudski organizam sastoji od itavog niza organa, odnosno fiziolokih mehanizama koji vre odreene funkcije, neophodne za opstanak i normalno cjelokupno funkcionisanje i ivot ovjeka.
Prvo, postoje odreeni vezivni mehanizmi koji slue zadravanju oblika (fizionomije) pojedinih organa (glave, ruku, nogu,...) ili organizma u cjelini. To su kosti, vezivna i potkona tkiva, tetive, koa,... Postoji grupa prehrambenih mehanizama koji slue snabdijevanje organizma materijama neophodnim za njegov opstanak i normalne funkcije (kiseonikom, hranom, vodom...). To je kardiovaskulani sistem (srce, plua, arterije, kapilari...) i gastrointestinalni sistem (probavni sistem eludac, crijeva...).
Dvije su grupe posebno bitnih mehanizama direktno povezanih upravo sa psihikim ivotom ovjeka. To su nervni sistem centralni (mozak i kimena modina) i periferni nervni sistem (neuroni i nervna vlakna van lobanjaske duplje i kimene modine) i lijezde sa unutranjim luenjem.
O funkciji fiziolokih mehanizama direktno zavisi i psihiki ivot ovjeka. Zbog toga je neophodno opirnije objasniti i znati njihovu strukturu i funkcije. Posebnu panju treba posvetiti strukturi i funkciji nervnog, endokrinog i imunolokog sistema.
116
NERVNI SISTEM I NJEGOVO FUNKCIONISANJE

Osnovu ovjekovog psihikog ivota ini njegov nervni sistem. Uobiajena je podjela nervnog sistema na centralni i periferni dio, iako tek njihova jedinstvena funkcija omoguuje cjelovitost psihikog ivota. Nervni sistem se sastoji od organa: mozga, kimene modine i mree nerava koja dopire do svih taaka u tijelu. Nervni sistem upravlja svim naim voljnim radnjama, regulie automatski rad organizma,
117
odgovoran je za odnose koje odravamo sa spoljanjom sredinom i predstavlja centar intelektualnih aktivnosti. Nervni sistem je izrazito sloeni fizioloki mehanizam kojeg ine centralni nervni sistem (mozak i kimena modina) i periferni nervni sistem (neuroni i nervna vlakna koje lee van lobanjske duplje i kimene modine, slika 1).
Slika 1. Nervni sistem MOZAK Najvaniji i najsloeniji dio nervnog sistema je mozak koji ima najvei znaaj za ivot i psihu ovjeka. Od mozga se odvaja 12 pari nerava, a od lene modine 31 par. Ti su nervi razgranati po cijelom tijelu i ine periferni nervni sistem iji je zadatak da impulse iz ulnih organa prenosi u mozak, te iz mozga nazad u miie. ine ga veliki mozak, modano stablo kojeg ine modani most i produena modina, mali mozak i kimena modina, slika 2. 118
Slika 2. Uzduni presjek mozga Mozak ine nervne elije siva masa (izvana) i bijela masa (iznutra). Siva masa je kora mozga koja je sastavljena od nervnih elija. Od ukupno 14 milijardi nervnih elija, 10 11 milijardi je u kori mozga to joj daje izuzetnu vanost. U njoj su smjeteni brojni kortikalni centri. Ostali vei dio ukupne modane mase ine nervni zavreci bijela masa (iznutra) gdje su smjeteni supkortikalni centri. Po vanjskom izgledu mozak je pun raznih bora, brazda i vijuga koje ine izrazito veliku povrinu mozga (220 000 mm2) u kojoj su smjeteni brojni vani kortikalni centri. Dominantna vijuga, brazda i/ili duboki kanal koji se nalazi u predjelu od prednje do stranje strane mozga i dijeli mozak na dvije modane hemisfere lijevu i desnu. Druga je poprena vijuga Rolandova brazda koja, s lijeva na desno dijeli sa uzdunom brazdom mozak na 4 znaajna dijela (renja) eoni, tjemeni, zatiljni i sljepooni, slike 3 i 4. 119
Slika 3. Veliki mozak modane hemisfere
120
Slika 4. Veliki mozak polovi i glavne vijuge Dio kore mozga iza Rolandove brazde sadri preteno centre vezane za senzorne funkcije, dio kore neposredno ispred Rolandove brazde sadri uglavnom motorne centre, a ostalu povrinu mozga u eonom renju predstavljaju asocijativna podruja (asocijativni centri ili zone). Veliki mozak vri mnoge i raznovrsne znaajne funkcije mentalne, govorne, vizuelne, motorne, ulne, osjeajne... koje su povezane sa centrima po odreenim zonama u mozgu, slika 5.
Slika 5. Modane zone
121
I.P.Pavlov nazvao je analizatorom sve nervne tvorevine u organizmu pomou kojih vanjski i unutranji podraaji izazivaju razliite refleksne odgovore, shema 3.
Shema 3. Pojednostavljena shema rasporeda analizatora (prema I.P.Pavlovu) Shema 3 prikazuje da je u svaki analizator ukljuen periferni dio, tj. receptor ili ulni organi (od 1-7: vidni, sluni, dodirni, mirisni, okusni, motornog aparata i unutranjih organa). U podruje lene modine (I) ulaze aferentna vlakna (A) s kojih se impulsi prenose na nervne elije u lenoj modini. Iz lene modine impulsi se prenose na nervne elije u talamusu (II), a zavretci tih elija ulaze u koru velikog mozga (III). Na kori velikog mozga oznaeni su dijelovi modanih podruja raznih analizatora. Funkcije mozga se mogu posmatrati u povezanosti sa njegovim znaajnim (glavnim) dijelovima kojeg ine: zadnji, srednji i prednji mozak.
Zadnji mozak ine produena modina i mali mozak. U produenoj modini nalaze se centri za regulisanje disanja i rad srca. Mali
122
mozak je centar, iako ne iskljuiv, za usklaivanje pokreta, za odravanje ravnotee i za odravanje tonusa (napregnutosti) miia. Npr. kad ivotinje, kojima je oteen ili dijelom izvaen mali mozak, nisu u stanju da odravaju ravnoteu a miii im postaju mlitavi i neelastini.
U srednjem mozgu nalaze se razna jedra vana za funkcionisanje nervnog sistema i organizma u cjelini. Tu se nalazi i dio retikularne formacije. Nju ine siva masa produene modine, srednjeg mozga i meumozga. Vana je za aktiviranje miia, kontrolu automatizovanih pokreta i za optu aktivnost modane kore. Oteenje dijela retikularne formacije u srednjem mozgu uslovljava poremeaj aktivnosti cijelog mozga. ovjek postane neosjetljiv na podraaje i pada u dubok san. Nasuprot tome, aktiviranjem dijela retikularne formacije u talamusu poveava se mentalna aktivnost organizma i panja (usmjerenost svijesti i aktivnosti prema podraajima).
Prednji mozak je izrazito znaajan dio mozga. Njega ine meumozak i veliki mozak. U meumozgu posebno su znaajni talamus i hipotalamus (supkortikalni centri). Talamus je vaan jer predstavlja mjesto gdje se sakupljaju aferentni nervi (skupovi aferentnih vlakana), odakle se dalje ire nervni impulsi ka modanoj kori ili do razliitih efektornih centara. Hipotalamus je centar za kontrolu mnogih reakcija u utrobi (visceralnih reakcija) i ima vanu ulogu u emocionalnom reagovanju. Preko njega se povezuju i usklauju razliite tjelesne funkcije karakteristine za emocionalno reagovanje i ponaanje. Ako taj centar ispadne iz funkcije, ovjek praktino gubi itavo bogatstvo svojih emocionalnih doivljaja.
Najznaajniji i najrazvijeniji dio mozga je veliki mozak (modana kora) ili korteks. U razvoju nervnog sistema modana kora se javlja najkasnije i ona predstavlja najvii rezultat evolucije. U razvijenom obliku se javlja tek kod sisara. Ona se poveavala sa stepenom razvijenosti ivih bia. Kod viih vrsta ivih bia prenosi se sve vie funkcija i njena povrina se sve vie poveava. To se poveanje ostvaruje brazdanjem modane kore, to omoguava da se na relativno ogranienom prostoru smjesti velika masa modane kore. Kod ovjeka, kod koga je modana kora znatno vie razvijena nego kod svih drugih vrsta ivih bia, njena povrina
123
iznosi oko 220000 mm2. Samo jedna treina lei uz lobanju, a dvije treine se nalaze uz zidove pojedinih brazda (Rot, 1983). Veliki mozak prima impulse iz svih ulnih organa. Tako npr. zatiljni dio kore velikog mozga prima impulse iz oka, sljepooni dio impulse iz uha, a tjemeni dio impulse izazvane dodirom i pokretima. Istovremeno, veliki mozak nervnim vlaknima alje impulse niim nervnim strukturama i lenoj modini. Uz ta podruja nalaze se anatomske tvorevine koje omoguuju vezu izmeu pojedinih dijelova velikog mozga. Dok potkorni dijelovi mozga (supkortikalni) kao i kimena modina upravljaju organiskim promjenama i refleksnim pokretima, vii nervni centri smjeteni u kori mozga predstavljaju fizioloku osnovu sloene reakcije i psiho fizike procese. Modana kora je osnova najsloenijih oblika ponaanja ovjeka. Nervnih elija u organizmu ima oko 40 milijardi od ega 14 milijardi u sivoj masi kore velikog mozga (Ognjenovi, 1978). Ogromne su mogunosti nervne elije, tog najsavrenijeg dara prirode, da stvara svjesne produkcije i senzacije. Broj moguih veza koje se mogu ostvariti meu 14 milijardi nervnih elija je ogroman to je znaajno i radi promjene ovjekovih intelektualnih kapaciteta. Modana kora je nosilac najsloenijih oblika ponaanja ovjeka. Pojedini i razni dijelovi modane kore imaju razliite funkcije. Najoptije prikazano, razlikuju se tri oblasti ili tri zone u modanoj kori. Prva zona je senzorna zona (senzorni centri) gdje se zavravaju senzorna nervna vlakna i nervno uzbuenje pretvara u osjete i opaaje (percepcije).
Druga zona se zove motorna zona (motorni centri) iz koje polaze motorna nervna vlakna koja prenose nervno uzbuenje (komandu) u miie. Treu oblast ine asocijativne zone (asocijativni centri) sastavljeni od nervnih elija i vlakana koje nisu neposredno povezane ni sa
124
ulnim organima ni sa miiima. One povezuju razliite dijelove modane kore i tako omoguavaju razliite sloene oblike ponaanja. Najsavreniji i najsloeniji procesi psihikog ivota (Npr. opaaji, miljenje, pamenje, emocije...) znaajno su povezani sa funkcijom kore velikog mozga. NERVNA ELIJA I NJENA FUNKCIJA Osnova itavog nervnog sistema jesu nervne elije (neuroni). Nervna elija sastoji se od tijela veeg broja kraih izdanaka koji se nazivaju dendriti a slue prihvaanju uzbuenja od drugih nervnih ili ulnih elija, te jednog dueg izdanka koji se naziva neurit i odvodi nervno uzbuenje iz tijela elije, slika 6.
Slika 6. Nervna elija
125
Nervne elije su, po obliku i veliini raznovrsne. Tipina nervna elija graena je od tijela nervne elije, u kojem se nalazi jedro nervne elije, i od produetaka nervne elije. Na jednom kraju su krai produeci dendriti a na drugom kraju je dugaki produetak akson, koji zavrava tvorevinom teledendronom. Nervna elija se sa svim svojim produecima naziva jo i neuron, slika 6. Nervna elija ima i mnotvo drugih tvorevina, pa ovaj opis predstavlja samo najgrublji shematski prikaz nervne elije. Veliina tijela nervne elije je mikroskopska od jedne stotine do jedne desetine milimetara, dok nervni produeci mogu biti znatno dui. Nervne elije se nalaze uvijek u veim skupinama, ganglionima, a snop produetaka nervnih elija ine nerv. Jedan nerv je sastavljen od ogromnog broja nervnih vlakanaca. Npr., vidni nerv je sastavljen od 500 hiljada takvih vlakanaca. Glavna funkcija nervnih elija, je da prenese nervno uzbuenje tj. sve procese koji se odvijaju u nervnoj eliji kada je ona u akciji. Nervno uzbuenje nastaje djelovanjem drai ili stimulusa (slike, zvuka, okusa, mirisa...) na nervne zavretke receptore (u ulu vida, sluha, okusa, mirisa...) koje izazivaju promjene elektrine i biohemijske prirode. Npr., varnienje koje nastaje povlaenjem prstiju ake preko vunenog predmeta kroz kosu i sl. Nervna uzbuenja se ire u obliku pojedinih nervnih impulsa koji se mogu zamisliti kao niz valova (talasa) koji neprekidno prolaze kroz neurone dok se oni nalaze u akciji. Ona se ire uvijek u jednom pravcu, od dendrita prema tijelu nervne elije i dalje kroz akson prema slijedeem neuronu, preko sinapse (sl. 6). Brzina irenja nervnog uzbuenja je razliita u raznim nervima, ali u prosjeku oko 80 metara u sekundi. Uzbuenje se ne iri samo kroz jedan neuron, nego prolazi s jednog neurona na drugi. Mjesta gdje uzbuenja prelaze s jednog neurona na drugi zovu se sinapse. Na sinapsama ne postoji direktan kontakt izmeu dva blia, indirektno povezana neurona. Ta veza ili spoj se ostvaruje preko biohemijske supstance (sl. 7). Tu su dogaaju razne biohemijske promjene koje upravo omoguavaju indirektni prelaz s jednog neurona na drugi.
126
Slika 7. Sinapsa mjesto indirektnog prelaza uzbuenja s jednog nerva na drugi Sinapse imaju veliko znaenje za itavu funkciju nervnog sistema. One predstavljaju svojevrsne skretnice ili filtere za pojedine vrste nervnih impulsa. Ovdje se neki impulsi pojaavaju, neki zaustavljaju (inhibiraju) ili pak slabe, a neki se jednostavno proputaju. Ovaj mehanizam sinapsa osigurava da se nervno uzbuenje ne iri difuzno, neselektivno po svim neuronima, nego se njegovo irenje kanalie u odreenom pravcu. Sinapsa je neurofizioloki spoj dvaju nervnih elija (neurona). Mehanizam rada sinapse je jedan od najsloenijih mehanizama u fiziologiji. Poinje promjenom elektro-potencijala u samoj nervnoj eliji to aktivira nervni protok, za odreeni tip sinapse uvijek u jednom pravcu. Na prelazu, samoj dodirnoj taci, deavaju se hemijske promjene koje dalje posreduju nervni tok. Supstanca koja omoguava te hemijske procese i sprovoenje impulsa naziva se hemijski posrednik ili transmiter prenosna supstanca (Krsti, D., 1996). VRSTE NERVNIH PUTEVA Ve je reeno da se nervno uzbuenje iri uvijek u jednom smijeru kroz neurone. Meutim, postoji jo jedna specijalizacija meu nervnim vlaknima u odnosu na smjer kojim ona provode uzbuenja. Neka nervna vlakna vode uzbuenje od raznih perifernih osjetnih organa prema centralnim dijelovima nervnog sistema, tj. prema mozgu i kimenoj 127
modini. To su senzorni nervni putevi. Druga nervna vlakna vode nervno uzbuenje iz mozga i kimene modine prema raznim miiima i lijezdama u organima. To su motorni nervni putevi. Dakle, senzorni nervni putevi vode nervno uzbuenje od periferije prema centru a motorni nervni putevi vode nervno uzbuenje od centra prema periferiji. Funkcija ovih nervnih puteva je vidljiva i iz kompleksnijeg opisa funkcija pojedinih organa, npr. organa vida, sluha, dodira, mirisa, okusa i dr. Ljudski organizam neprekidno je izloen raznim uticajima iz vanjskog svijeta koji ga okruuje. Sutina funkcije ljudske svijesti je upravo u odraavanju vanjskog svijeta u njoj. Bez uspjenog i pravilnog odraavanja svoje okoline, ovjek se u njoj ne bi mogao orjentisati, adaptirati pa ni odrati. Da bi mogao odraavati taj vanjski svijet u svojoj svijesti, odnosno, da bi ga mogao upoznati i u njemu opstati ovjek posjeduje posebne fizioloke mehanizme (vezivne, prehrambene, nervni, endokrini i imunoloki sistem). O funkciji ovih fiziolokih funkcija direktno zavisi psihiki ivot ovjeka. Posebnu ulogu i znaaj u tome imaju razne nervne strukture. Npr.: jedan od najvanijih odraza svijeta koji ovjeku omoguava orjentaciju u ivotnoj sredini je vidni, vizuelni odraz svijeta. Ljudski vid je jedan od glavnih faktora orjentacije ovjeka u spoljnom svijetu. ulom vida ovjek stekne priblino 80% spoznaja o svijetu u kojem ivi i od kojeg zavisi. Pitanje je, dakle, kako ovjek vidi? itav ljudski organizam neprekidno je izloen djelovanju svjetlosnih talasa, elektromagnetnih talasa odreenih duina. Meutim, organizam ovjeka nije osjetljiv na te talase nego samo poseban organ oko. Elektromagnetni talasi su podraaji koji djeluju na oko, odnosno na osjetni organ okrajak vidnog nerva, receptor za svjetlost. Kada svjetlosni talasi iz vanjskog svijeta podrae oko, u njemu se zbiva niz fiziolokih procesa koji izazivaju uzbuenje ili nervni impuls u receptorima vidnog nerva. Nervno uzbuenje se iri vidnim nervom (senzornim putem) prema mozgu, u senzorni (vidni) centar kore mozga, a potom u asocijativni centar, gdje se nervno uzbuenje (nervni impuls) pretvara u psihonervno uzbuenje impuls, odnosno u subjektivni doivljaj svjetlosti tj. podraaja koji je djelovao na oko (receptore).
128
Dakle, funkcija je vidnog nerva da nervno uzbuenje od osjetnog organa oka, vodi, senzornim putem prema centrima u kori mozga. Budui da je itava aktivnost toga nerva povezana sa jednom vrstom osjetljivosti, to se i vidni nerv zove osjetni, senzorni nerv, a odgovarajui centar u kori mozga naziva senzorni centar za vid. Isto ovo to je reeno za mehanizam vida vrijedi i za mehanizam sluha, mirisa, dodira, ravnoteu, temperaturu i sve druge ljudske osjetljivosti. Tako postoji odgovarajui senzorni nerv (senzorni put) i senzorni centar za sluh, dodir, miris i dr. Prema tome, senzorni nervni putevi vode nervno uzbuenje uvijek od ulnih osjetnih organa prema odgovarajuim centrima u kori mozga. Senzorni nervni putevi ne vode uzbuenje od centra prema drugim organima. Tu funkciju vre motorni nervni putevi. Funkcija senzornih nerava povezana je sa osjeanjem, dakle sa registrovanjem dogaaja u vanjskom svijetu, a funkcija motornih nerava povezana je sa reagovanjem na te dogaaje. ovjek, dakle, na sve registrovane podraaje dogaaje, reaguje, posebnim organima miiima i lijezdama s vanjskim i unutranjim luenjem. Pomou miia pokree se itavo tijelo ili pojedini organi, a pomou lijezda se mijenjaju fizioloki procesi sve u skladu sa promjenama koje su osjetni organi i na njih signalizirali. Svi miii i lijezde su inervirani vlaknima raznih motornih nerava, koja u njih dovode nervne impulse to polazi iz raznih motornih centara mozga i kimene modine. Preko tih impulsa miii i lijezde dobijaju komande za reakcije adekvatne podraajima. Treba, dakle, razlikovati dvije odvojene grupe mehanizama u organizmu. Prvu grupu sainjavaju mehanizmi za osjeanje, registrovanje promjena (pojava, zbivanja, dogaanja...) u vanjskom svijetu. To su razni osjetni organi i njima odgovarajui senzorni nervni putevi i senzorni centri u mozgu. Drugu grupu ine mehanizmi za reagovanje na promjene i situacije u vanjskom svijetu. To su miii i lijezde sa odgovarajuim motornim putevima i motornim centrima u mozgu i kimenoj modini. Ove su dvije grupe mehanizama odvojene, a ipak, one djeluju zajedniki i skladno u ivotu organizma. Ovaj sklad omoguavaju posebni mehanizmi koji integriu i koordiniraju rad senzornih i motornih mehanizama. To su razni asocijativni centri.
129
KIMENA MODINA Osim senzornih i motornih puteva koji predstavljaju periferni dio nervnog sistema, postoji jo i njegov centralni dio kojeg ine mozak i kimena modina. Potrebno je napomenuti da je struktura cjelokupnog nervnog sistema znatno sloenija u odnosu na prethodni shematski prikaz i izvreno objanjavanje koje je bilo najvanije za razumijevanje psihikih pojava. U tom kontekstu i takvom ekstenzitetu i intenzitetu potrebno je prikazati i objasniti i kimenu modinu. Kimenu modinu ine masa nervnih elija i njihovih produetaka koji se nalaze u kanalu kimenih prljenova. Sastavljena je od sive i bijele supstance. Siva supstanca je iznutra koju ine nervne elije, a bijela supstanca je izvana koju ine produeci nervne elije, slika 8.
Slika 8. Presjek kimene modine Kroz kimenu modinu prolaze veina nervnih puteva koji spajaju razne dijelove tijela sa mozgom. Preko kimene modine se sprovode
130
nervni impulsi senzornim nervnim vlaknima od ulnih organa ka centru i od centara motornim putevima, ka ulnim organima, slika 9.
Slika 9. Shematski prikaz kimene modine sa kimenim nervima Kimena modina ima dvije glavne funkcije. Jedna je sprovoenje nervnih impulsa izmeu mozga i periferije to je objanjeno. Druga je regulisanje veeg broja refleksa.
131
Za refleksnu aktivnost postoji i vie centara u razliitim dijelovima mozga, ali ima odreeni broj refleksa kojima je jedini centar u kimenoj modini. Takvi su, npr. refleksi stezanja i rastezanja na udovima. U njoj se nalazi i centar patelarnog refleksa, shema 4 i jo nekih drugih jednostavnijih refleksa. Patelarni refleks je visoko korespodentan sa nivoom psihomornih reakcija to je znaajno za efikasne rakcije vozaa u vonji.
Shema 4. Shema refleksnog luka patelarni refleks Kod nekih povreda kimene modine i/ili mozga moe da se prekine veza izmeu mozga i kimene modine to moe usloviti djelimino ili potpuno gubljenje osjeta i gubitak pokreta i drugih funkcija u dijelovima tijela ispod povreda. U takvim sluajevima osobe nisu u stanju da, po volji, kontroliu pokrete nogu i ruku ili drugih dijelova tijela ili njegovih funkcija.
PERIFERNI NERVNI SISTEM

132
Periferni dio nervnog sistema sastavljen je od mnogobrojnih nervnih vlakana (neurona i dijelova neurona) koji se nalaze van lobanjskog prostora (upljine) i van kimene modine i koja centralni nervni sistem povezuju s ulnim organima iz kojih nervne impulse odvode u vie nervne centre a potom nervne impulse iz viih nervnih centara vraaju u miie i lijezde, slika 10.
Slika 9. Periferni nervni sistem
133
U njegovom sastavu su i nervna vlakna nekih motornih i senzornih nerava ije se nervne elije nalaze u mozgu i kimenoj modini. Nervne elije perifernog nervnog sistema nalaze se u grupama koje se nazivaju ganglijama. Du kimene modine nalaze se dva niza takvih ganglija. Jedan niz ine autonomne ganglije nervne elije iz kojih izlaze nervna vlakna vegetativnog sistema. Drugi niz sastoji se iz senzornih ganglija somatskog sistema. Motornih ganglija somatskog sistema nema jer nervne elije iz kojih izlaze motorna vlakna somatskog sistema lee u centralnom dijelu nervnog sistema.
VEGETATIVNI NERVNI SISTEM
Nervni sistem se moe podijeliti i prema putevima prenosa nervnih impulsa u glatke miie trbunih i grudnih organa i u lijezde ili u ostale organe i dijelove tijela. Prema ovome nervni sistem se dijeli na vegetativni (autonomni) nervni sistem i somatski nervni sistem. Osim centara koji se nalaze u kori mozga i mnogobrojnih nervnih mehanizama povezanih sa refleksnom aktivnou, u kimenoj modini, u mozgu, postoje jo neki centri, koji nisu smjeteni u kori mozga nego u masi bijele supstance, blie bazi mozga. To su manje mase sive supstance koje su uronjene u bijelu masu. To su supkortikalni centri, ija je funkcija, takoer, izrazito znaajna. Neki od tih centara nazvani su vegetativnim centrima, jer oni upravljaju odreenim vegetativnim (vitalnim) funkcijama organizma disanjem, radom srca i krvotoka, radom probavnih organa, funkcionisanjem lijezda itd. Kako se vidi to su sve vitalne funkcije bez kojih ovjek ne moe opstati a pogotovo normalno funkcionisati. Aktivnosti kortikalnih centara su gotovo uvijek praene i odreenim subjektivnim doivljajima (npr. emocionalne i druge reakcije na ono to se vidi, uje, okusi...). aktivnosti supkortikalnih centara nisu praene takvom vrstom doivljaja. Oni svoju funkciju obavljaju nezavisno o znanju osobe o tome, sve dok se neto u organizmu ne poremeti. Zbog toga ih nazivaju i autonomnim centrima, jer su u svom radu autonomni, tj. 134
relativno nezavisni o svjesti i voljnoj regulaciji. Impulsi koji polaze iz ovih centara ire se posebnim nervnim putevima koji ine tzv. vegetativni nervni sistem. Vegetativni nervni sistem ine dvije grupe nervnih mehanizama simpatiki i parasimpatiki nervni sistem. Ovim nervnim sistemima vri se regulacija svih osnovnih biolokih funkcija organizma, a i imaju i posebnu ulogu i u emocionalnom ivotu ovjeka. Simpatiki nervni sistem stimulativno utie na ubrzani rad srca, pojaani krvni pritisak, poveano luenje adrenalina u nadbubrenim lijezdama, na irenje zjenica i drugih promjena u tjelesnim organima. Ove promjene su izraenije u stanje emocionalnog uzbuenja. Parasimpatiki nervni sistem ima funkciju da odrava normalan rad pojedinih organa, u mirnom i emocionalno neuzbuenom stanju. On djeluje na smanjenje brzine rada srca i broja njegovih otkucaja, na smanjenje krvnog pritiska i druge promjene. Meu svim subkortikalnim centrima izrazito znaajnu ulogu za emocionalni ivot ovjeka imaju talamus i hipotalamus koji ga podstiu, odravaju, filtriraju i normalizuju. Njihovim bi poremeajima bili srazmjerno poremeeni i emocionalni doivljaji, reakcije i druge funkcije povezane sa emocijama. Sloenost i vanost vegetativnog nervnog sistema vidljiva je i u shematskom prikazu na shema 5.
135
Shema 5. Shematski prikaz vegetativnog nervnog sistema U sve grupe nervnih elija dolaze nervi iz vegetativnih centara u mozgu i iz kimene modine, a iz njih vode nervna vlakna u lijezde u ednokrini i imunski sistem, krvne sudove u kardiovaskularni sistem (srce, plua...) i organe utrobe gastrointestinalni sistem (stomak, eludac, crijeva, jetra, beika...). Veliki dio nervnih procesa odvija se a da pri tome osoba nema nikakvih doivljaja. Npr., u organizmu se odvija proces probave, rada lijezda, krvotoka... a osoba o tome nita ne zna nema o tome svijest. Svi procesi kod ovjeka pri kojima su angaovani samo nii centri mozga (kimena modina, produena modina, mali mozak...) nisu praeni svijeu. Da bi neki nervni proces (npr., opaanje) izazvao doivljaj (npr. uoavanje, reagovanje) i postao svjesni proces, on mora da zahvati 136
modanu koru jer ni svi fizioloki procesi u modanoj kori nisu uvijek praeni svjesnim doivljajima. Po pravilu kada se odvijaju odreeni fizioloki procesi u modanoj kori, osoba to doivljava kao odreenu vrstu psihikih procesa. U zavisnosti od toga koji dijelovi modane kore su aktivni, u kome obimu i na koji nain, osoba ima razliite vrste doivljaja razliite osjete i opaaje, razliite predstave i misli, razliite zakljuke, odluke i ponaanja. Niz okolnosti utie na tu dinamiku opaanja, doivljavanja, zakljuivanja, reagovanja i ponaanja. Npr., saobraajne situacije su sloene i uslovljavaju izrazite sloene intelektualne, emotivne i voljne efikasne reakcije. Nita se u ovjeku ne dogaa izvan nervnog, endokrino imunolokog, duhovnog i psihikog sistema. Svi psihiki su u visokoj koleraciji sa fizioloko nervnim, endokrinim i imunolokim sistemom.
ENDOKRINI SISTEM
137
Pored nervnog sistema koji ima najvaniju ulogu za psihiki ivot ovjek, znaajnu ulogu imaju i lijezde s unutranjim luenjem endokrine lijezde koje ine sloen i osjetljiv endokrini sistem. Te lijezde lue svoje produkte hormone direktno u krv, a ti hormoni imaju viestruku, danas jo nedovoljno upoznatu ulogu u nastanku, razvoju i formiranju linosti ovjeka i njegovih osobina determinanti i dimenzija psihikog ivota. Imajui u vidu znaaj i ulogu brojnih razliitih lijezda za vanjsko i unutranje luenje, bitno je istai i znati ulogu i znaaj glavnih lijezda endokrinog sistema, slika 11.
Slika 11. lijezde endokrinog sistema
138
Endokrini sistem se sastoji od niza lijezda sa unutranjim luenjem koje proizvode hormone koji, pored ostalih bitnih obiljeja i funkcija, predstavljaju hemijske poruke koje kroz krvotok stiu malim koliinama do odredita, gdje vre svoje funkcije. Neki hormoni djeluju na specifine organe tako to ubrzavaju ili spreavaju odreene reakcije dok drugi djeluju na sva tkiva i reguliu, izmeu ostalog, metabolizam i rast.
Hipotalamus ima ulogu mosta izmeu nervnog i endokrinog sistema. On sadri nervne centre koji reguliu razliite tjelesne funkcije a takoe, preko svojih hormonskih izluevina mijenja aktivnost hipotize.
Hipotalamus je centar za regulaciju i kontrolu mnogih reakcija u utrobi (visceralnih reakcija) apetita, ei, tjelesne temperature, spavanja... Ima znaajnu ulogu u regulisanju i kontroli emocionalnog doivljavanja i reagovanja. Hipotalamus i hipofiza su dvije male strukture koje se nalaze u bazi velikog mozga i imaju specifian anatomski odnos. S jedne strane, neki neuroni hipotalamusa imaju produetke koji dolaze do zadnjeg renja hipofize (neurohipofize), s druge strane, mrea venskih krvnih sudova ili hipotalarno hipofizni portalni sistem, prenosi hormonalne elemente koje je proizveo hipotalamus do prednjeg renja hipofize (adenohipofize).
Hipofiza je lijezda koja se nalazi u kori mozga. ine je prednji i stranji reanj. Prednji reanj lui hormon koji utie na rad ostalih lijezda a i na rast tijela. Pojaani rad ove lijezde uslovljava gigantizam, posebno na pojaan rast udova. Gigantizam je praen pojaanom uzbudljivou (iritabilnou), slabljenjem pamenja, optom apatijom... Nedovoljno luenje ovog hormona uslovljava neke forme pataljustog rasta koji mogu biti izrazito agresivni.
Hormoni hipofize podstiu melanocite, kone elije koje proizvode pigment koji odreuje boju koe. Ima anaboliko dejstvo, podstie rast kostiju, miia i svih organa tokom djetinjstva i puberteta (mladalatva). Podstie luenje hormona tiroidne lijezde (tireotropin i/ili tiroksin), podstie koru nadbubrenih lijezda da proizvodu kortikosteroide, izaziva zadravanje vode u bubrezima (proizvodi koncentrisaniju mokrau) i 139
suava krvne sudove, podstie luenje majinog mlijeka, izaziva kontrakcije maternice pri poroaju, regulie sazrijevanje oplodnih elija (spermatozoida i jajnih elija) i proizvodnju polnih hormona... Tiroidna ili titna lijezda se nalazi na prednjem dijelu vrata i sastoji se od dva bona renja koja okruuju poetak dunika i koji su usko spojena uzanim dijelom tkiva zvanim suenje, a ponekad se javlja i mali gornji produetak zvani piramidalni reanj.
Tiroidna lijezda proizvodi dva hormona, tiroksin i trijod tironin, sutinski vana za fiziki rast i mentalni razvoj djece, koji podstiu metabolike reakcije organizma, poveavajui elijsku potronju kiseonika i proizvodnju toplote. Za metaboliku finu ravnoteu organizma, jednu od bitnih osnova opte bio-psiholoke i socijalne ravnotee ovjeka to je uslov za efikasne reakcije ovjeka u svim ivotnim situacijama, posebno oteanim (traumatskim) kao to su i neke saobraajne situacije, bitno je regulisanje funkcije tiroidne lijezde. Proizvodnja tiroidnih hormona zavisi od podsticajnog dejstva hormona tireotropina (TSH), koji proizvodi hipofiza, a ije luenje, s druge strane zavisi i od faktora koji oslobaa tireotropin (TRH), koji proizvodi hipotalamus. Fina ravnotea izmeu ova dva hormona omoguava da tijelo prilagodi nivo tiroidnih hormona u krvi svojim potrebama. Podsticanje ove lijezde raste kada doe do njihovog nedostatka (pozitivna povratna sprega pozitivni fit-bek), a umanjuje se kada doe do njihovog vika (negativna povratna sprega negativni fit-bek), shema 6.
140
Shema 6. Regulisanje funkcije tiroidne lijezde Tiroidna lijezda lui i druge bitne hormone znaajne za finu metaboliku i somatsku ravnoteu organizma putem paratiroidnih lijezda. Paratirodne lijezde su etiri siune lijezde smjetene na zadnjoj strani oba bona renja tiroidne lijezde. Njihova funkcija je da proizvode paratiroidni hormon parathormon, koji uestvuje u regulisanju nivoa kalcija i fosfora u krvi. Osnovna uloga paratiroidnog hormona je da podigne nivo kalcijuma u krvi i zbog toga on djeluje na razliitim nivoima. Pospjeuje apsorpciju ovog bitnog minerala (kalcija) u sistemu za varenje i razara kotano tkivo da bi iz njega oslobodio rezerve kalcija, dok istovremeno umanjuje gubitak kalcija preko mokrae. Hormon tiroksin regulie potronju kiseonika ime djelimino regulie energetske potrebe i potencijale organizma. Nedovoljno luenje hormona tiroksina uslovljava opte usporenje u dinamici organizma, osoba se bre zamara i sporije reaguje. Pretjerano luenje hormona tiroksina uslovljava pretjeranu aktivnost (hiperaktivnost), poveanu nervnu napetost, 141
uzbuenje, zabrinutost, tenziju... Ako titna lijezda od djetinjstva nedovoljno funkcionie to uslovljava znaajno usporenje rasta, umanjuje energetske potencijale i snagu organizma, uslovljava deficit mentalnih i drugih sposobnosti do mentalne retardacije. Ovi i drugi pokazatelji iz oblasti endokrinog sistema obavezuju eksperte iz oblasti medicine, psihologije, obrazovanja i saobraaja da to znaju i da znaajne simptome prepoznaju i kod uesnika u saobraaju. Tokom ocjene njegove zdravstvene i radne sposobnosti i/ili prilikom vjetaenja u saobraajnim nezgodama.
Nadbubrene lijezde su dvije male lijezde piramidalnog oblika koje su smjetene kao kapice iznad vrha svakog bubrega (desna i lijeva nadbubrena lijezda). One sadre dva razliita dijela, razliitog sastava i dejstva.
Sr nadbubrene lijezde je srednji dio obrazovan od nervnog tkiva specijalizovanog za proizvodnju katelohamina, kao to su adrenalin i noradrenalin. Kora nadbubrene lijezde je spoljanji dio funkcionie na podsticaj hormona hipofize kortikotropina (ACTH) i sastoji se od tri sloja ljezdanog tkiva koji proizvode razliite kortikosteroidne hormone: Retikularna zona proizvodi androgene kao dehidroepiandrosteron, koji djeluju kao muki polni hormoni. Fascikularna zona proizvodi glukokortikoide. Glomerularna zona lui mineralokortikoide. Uglavnom, kora nadbubrene lijezde lui hormon kortin. Kortin i adrenalin znaajno utiu i reguliu metabolizam organizma ovjeka u povezanosti sa adaptacijom ivotnoj situaciji u kojoj se nalazi. Pomanjkanje kortina uzrokuje besanicu, opti zamor, slabljenje seksualnih nagona, optu slabost, apatiju... Pojaano luenje kortina uzrokuje pretjerano osnaenje, prerani ili pojaani seksualni nagon kod djeaka i odraslih mukih osoba i mukobanjastih promjena kod djevojica i odraslih ena. Pojaano luenje adrenalina pojaava krvni pritisak, ubrzava rad srca, poveava miinu napetost... Djelovanje adrenalina je visoko 142 to je
povezano sa funkcionisanjem simpatikog dijela vegetativnog nervnog sistema, a i sa poremeajima koji nastaju u organizmu povezanih sa emocijama. Pojaano luenje adrenalina uslovljava nervnu i emocionalnu napetost koja se moe manifestovati razliitim obrascima nekontrolisanog i agresivnog, nasilnikog, nekulturnog i destruktivnog ponaanja, pored ostalih i kod uesnika u saobraaju.
U guterai (slezini), uronjene u tkivo koje proizvodi izluevine za varenje, nalaze se grupe elija zvane Langerhansova ostrvca. Ona su obrazovana od dva tipa elija zaduenih da lue i izljevaju direktno u krv hormone koji reguliu metabolizam eera i njegovu koncentraciju u krvi. To su elije alfa koje proizvode glukogen i elije beta, koje proizvode insulin. Nivelacija glukogena i insulina je jedan od uslova metabolike i opte bio-psiholoke ravnotee.
Polne lijezde pored stvaranja polnih elija, lue i posebne hormone koje reguliu polne i seksualne karakteristike pol i formu tijela, boju glasa i drugih obiljeja linosti. Sa psiho-biolokog aspekta ovi hormoni su jedan od znaajnih faktora koji utiu na formiranje mukih i enskih crta i sloenih svojstava linosti.
Postoje i druge lijezde iji hormoni, takoe imaju znaajnu ulogu u razvoju i funkcionisanju linosti. Poput svih drugih organa u tijelu ovjeka, i endokrine lijezde su pod uticajem impulsa koji dolaze iz nervnog i imunolokog sistema. Podrazumjeva se i njihov uzajamni uticaj. Dakle, nita se ne dogaa izvan povezanosti i meusobnih funkcionisanja nervnog, endokrinog i imunolokog, duhovnog i psihikog sistema.
IMUNSKI SISTEM
Istraivanja su pokazala da su nervni i endokrini sistem osjetljivi na djelovanje inilaca psiholoke prirode i naroito, emocija, ali i da postoji povratna veza i povratni uticaj endokrinog sistema na centralni nervni sistem, odnosno psihu (Kalianin, P. et all. 1994; Mili, A., 2004). Saobraajne situacije su znaajno doivljavanjima, emocijama i stresnim situacijama. zasiene razliitim
Poznavanje neuroendokrinih mehanizama i procesa kojima se ostvaruje stresna reakcija, esto u svakodnevnom ivotu i u saobraaju od 143
posebnog je znaaja za bolje razumijevanje i stresa i posljedica stresa. Na rezultatima ovih istraivanja zasnovana je i teorija o klasinim psihosomatskim poremeajima i bolestima (Mili, A., 2004). Timus ili grudna lijezda je mali limfni organ koji se nalazi u sreditu grudnog koa, iza grudne kosti. U timusu sazrijevaju bijela krvna zrnca zvana limfociti i u toku fetalnog perioda i djetinjstva da bi bila spremna za obavljanje svoje specifine funkcije. Slezina (guteraa) je organ koji proizvodi neka bijela krvna zrnca i koji djeluju kao filter za klice i neistoe u krvi koja krui kroz nju. Limfni vorovi su okruglaste tvorevine (formacije) umetnute na putanji limfnih sudova, u kojima su mnogobrojna bijela krvna zrnca i djeluju kao filter za klice, bakterije, viruse i razliite neistoe (kontaminacija). Kostna sr je tkivo koje se nalazi u unutranjosti razliitih kostiju skeleta i koji proizvodi krvne elije, a meu njima i bijela krvna zrnca. Ako neki strani agens prodre u organizam, imunski sistem prvo oslobaa nespecifian odgovor zasnovan na mehanizmima koji postoje od roenja to je prirodni ili uroeni imunitet. Ako to nije dovoljno, proizvodi se specifian odgovor protiv bilo kojeg napadaa, bilo da djeluju direktno bijela krvna zrnca, bilo antitijela koja proizvode neka od tih bijelih krvnih zrnaca (plazma elije). Ovo se naziva steenim imunitetom koji se razvija tokom ivota u onoj mjeri u kojoj se organizam suoava sa razliitim napadaima bioloke, psiholoke i/ili socijalne prirode. U kategoriji neuroendokrinih reakcija jesu i reakcije autonomnog nervnog sistema (simpatikog i parasimpatikog) i reakcije endokrinog sistema. Opaanje stresogenog dogaaja aktivira hipotalamus koji stimulie oslobaanje hormona hipofize (adrenokortikotropni hormon). Ovaj hormon aktivira luenje hormona nadbubrene lijezde adrenalina i noradrenalina, koji stimuliu aktivnost simpatikog nervnog sistema. Kada opasnost prestane, parasimpatika aktivacija vraa tijelo u stanje homeostaze, smanjujui aktivnost na uobiajeni nivo. Ovaj proces opisao je Cannon 1915 (Zotovi, M., 1999; Mili, A., 2004). 144
Danas su neuroendokrine promjene karakteristine za stres, uglavnom, poznate. Centralna dilema u ovoj oblasti danas jeste: da li su ove promjene specifine ili ne, tj. da li su svi stresori povezani sa jednom optom reakcijom ili su razliiti stresori u vezi sa razliitim tipovima reakcija? Cannon-ov i Selye-ev model stresa podrazumijeva da su fizioloke reakcije koje su dio stres-procesa univerzalne. Novija istraivanja, meutm, ukazuju na to da postoje razlike u reagovanju, iji su izvor individualne karakteristike, kao i razlike koje su u vezi sa tipovima stresora (Cooper i Payne, 1991; Aldwin, 1994; Mili, A. 2004). Poremeaji u funkcionisanju imunog sistema predstavljaju drugu kategoriju u organizmu, karakteristinu za stres. Oni su veoma kompleksni i nedovoljno ispitani. Postoje podaci o veoj uestalosti virusnih infekcija kod osoba pod stresom. Pretpostavlja se da postoji kauzalna povezanost i visoka korelacija procjene, doivljavanja dogaaja i stilova reagovanja na njih i imunolokog statusa linosti. Dakle, endokrini i imuni sistem imaju znaajnu ulogu u procesu stresa. Utiui na biohemijske i celularne procese u tijelu, oni predstavljaju, takoe, regulatorne i integrativne mehanizme. Postoje brojne uzajamne veze endokrinog i imunog sistema sa nervnim sistemom, a to znai i sa psihikim i nervnim procesima koji se u njemu odvijaju. Imunski sistem je zaduen za odbranu organizma od napada mnotva stranih siunih i potencionalno opasnih elemenata koji nas okruuju kao to su brojne klice, bakterije i virusi. Da bi uspio u tome, imunski sistem zavisi od djelovanja bjelih krvnih zrnaca ili leukocita, koji proizvode razliiti tjelesni organi i koji se neprestano kreu kroz tijelo traei sve vrste tetnih agenasa da bi ih, kada ih otkriju, unitili i onesposobili neutralisali njihova tetna djelovanja. Imunski sistem titi i vri odbranu i od svih drugih faktora koji slabe i iscrpljuju adaptivne snage i oslonce organizma linosti. Znaajnu ulogu u imunskom sistemu imaju njegovi organi timus ili grudna lijezda, limfni vorovi, slezina i kostna sr, slika 11.
145
Slika 11. Organi imunskog sistema Podrazumijeva se da je mozak organ psihe, i, istovremeno, glavni regulator i koordinator rada tjelesnih organa. Ovim funkcijama mozak ostvaruje integraciju psihikih i somatskih procesa. Mozgu pripada centralna uloga u svim psihosomatskim procesima, a i u procesima koji se odvijaju u stresu. Stresori iz spoljanje i unutranje sredine djeluju na psihu, odnosno mozak, putem osjeanja, odnosno opaanja, kada se ti osjeaji spoje sa 146
prethodnim iskustvom. Ovo unoenje u mozak informacija o promjenama u spoljanjoj i unutranjoj sredini ne ograniava se samo na proste percepcije. Veoma je vano utvrditi znaenje i znaaj tih promjena i, posebno, da li one ugroanaju organizam na bilo koji nain. Mozak obavlja i taj zadatak. Promjene koje dovode do stresa imaju, pored onoga to je zajedniko za sve ljude, i komponente vane samo za pojedince. Iz tih razloga iste promjene u spoljanjoj sredini ili u tijelu ovjeka ne izazivaju iste reakcije kod razliitih osoba. Procjena znaenja i znaaja promjena u spoljanjoj i unutranjoj sredini, koje je organizam registrovao, zasniva se, prije svega, na ivotnom iskustvu, koje se stie uenjem. ivotno iskustvo, odnosno uenje, bitno je i za procjenu sopstvenih snaga i sposobnosti za konfrontiranje sa stresnom situacijom koja je, na bilo koji nain, ugroavajua. Bez obzira na to da li su pomenute procjene realne ili nerealne, od njih u najveoj mjeri zavisi psihiko, prije svega emocio-nalno reagovanje, kao i sva druga reagovanja u vidu promjene tjelesnih funkcija i manifestnog ponaanja (reakcija tipa borba-bjekstvo ili umrtvljivanja, odnosno, pasivnog predavanja). Jezikom raunara reeno, od pomenutog inputa u mozak i njegove obrade, zavisi output iz mozga, koji pokree niz promjena psihikih i tjelesnih funkcija u cilju prilagoavanja novonastaloj situaciji (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). Uspostavljanje veza izmeu modanog "inputa" i "outputa", kako psihikog, tako i somatskog, vri se znatnim dijelom uenjem. Meutim, neki od neuronskih puteva koji povezuju odreena iskustva i reagovanja na njih su predodreeni, tj. postoje ve na roenju. Drugi se stiu, tj. stvaraju uenjem. Visceralni odgovori na psiholoke stimuluse, npr. kao i psiholoke reakcije na poruke iz tijela, uobliavaju se na naine koji se, bar djelimino, razlikuju kod razliitih individua. To je uslovljeno, pored ostalog, nasljeem (konstitucija, temperament, sposobnosti) i razliitim ivotnim iskustvom (Tokom ivota svi ljudi naue da se plae odreenih situacija i objekata, odnosno stresora koji ih ugroavaju. Pri tome svi ispoljavaju bar neke razlike u psihikom i tjelesnom reagovanju). Postoje razlike i u svjesnom doivljaju, u emocionalnom i tjelesnom reagovanju, u ponaanju itd. U svemu tome, neki uspijevaju da ovladaju svojim strahom, dok drugi razvijaju panian strah sa tjelesnim manifestacijama (npr. bljedilo, znojenje, tahikardija, smetnje u disanju, tekoe u kretanju, 147
ukoenost, irenje zjenica itd.). Jedni uspijevaju da se kontroliu i organizuju, dok drugi izbezumljeno bjee, nekontrolisano i dezorijentisano tre na razliite strane (npr. pretre na teritoriju suprotne strane u ratu). Sve su to mogua ispoljavanja stresne reakcije, tj. niza lanano povezanih reagovanja u stresu. Vano je napomenuti da i percepcije ovih psihikih i tjelesnih promjena i procjene njihovog znaenja i znaaja, kod sebe ili kod druge osobe, mogu podsticati ili smirivati dalja reagovanja u stresnoj situaciji. Uenje, koje uspostavlja i modifikuje veze izmeu modanog inputa i outputa, nije obian svjesni kognitivni proces. Na njega utiu i sadraji nesvjesnog. Ono tee i klasinim Pavlovljevim i instrumentalnim uslovljavanjem. Pod uticajem je i drutvenih i kulturolokih faktora. Najvei dio nauenog potie iz ranog djetinstva. Od bitnog znaenja je uvremenjavanje uenja sa razvojem nervnog sistema (i mozga), odnosno psiholokim razvojem jedinke. Rana iskustva utiu i na hemiju i na anatomiju nervnog sistema, posebno mozga. Zbog toga je u analizi naina reagovanja na stresne situacije u svakodnevnom ivotu pa i u saobraaju, neophodno ukljuiti psihosocijalne karakteristike linosti kao nezavisne varijable. PSIHONEUROENDOKRINI PROCESI U STRESU Centralni nervni sistem svoje regulatorne i koordinativne funkcije obavlja u tijesnoj saradnji sa endokrinim i imunolokim sistemom. Izmeu psihe, nervnog, endokrinog i imunolokog sistema postoji meusobna zavisnost i interakcija. Nita se u procesu opaanja, doivljavanja i reagovanja na podraaje ne dogaa izvan navedenih sistema. Tako je i u stresu. To potvruju novija istraivanja koja otvaraju ire mogunosti upoznavanja etiologije, prevencije ili lijeenja poremeaja. Poetak, tok i ishod stresa povezan je sa psihikim procesima (opaanje, procjena, doivljavanje), nervnim (senzorni i motorni nervni putevi, senzorni, asocijativni i motorni centri), endokrinim (funkcija hipofize, uticaj na druge lijezde, luenje hormona, uticaj na druge psihike i nervne procese) i imunolokim sistemom (predisponiranost za stres, psihofizika otpornost ili pak vulnerabilnost).
148
MEHANIZMI NEUROENDOKRINIH PROCESA U STRESU Osovina hipotalamus prednji reanj hipofize kora nadbubrene lijezde predstavlja veliki endokrini sistem, iji je izvor u hipotalamusu. Hormonalna kaskada u njemu pojaava signal koji dovodi do toga da se kortikosteroidi, kao najvaniji hormoni sistema, oslobaaju iz kore nadbubrene lijezde i ulaze u optu cirkulaciju. Na svakom nivou sistema mehanizmi su tipino endokrini. Specijalizovane elije oslobaaju svoje produkte sekrecije, koji doseu krvnim putem do drugih elija, gdje ispoljavaju specifino dejstvo. Hormoni ne stoje neprekidno na raspolaganju. Korteks nadbubrene lijezde ne skladiti kortikosteroide, ve ih stvara na zahtjev, odnosno na dati signal. To ini ovaj sistem u izvjesnoj mjeri inertnim. Potrebno je neto vie od tri minuta da bi se, poslije doivljenog straha, poveala koncentracija kortikosteroida koji cirkuliu u krvi, i odreagovalo. U tom se intervalu, pretpostavlja se, dogaa emocionalna zaravnjenost (zbunjenost, ukoenost, psihika i fizika blokada i dr.). Poslije toga poveana koncentracija se odrava vie desetina minuta (akumulacija snaga). Nasuprot tome, simpatiki sistem je tipino neuronski. Relejske stanice bulbarna, medularna i ganglijska, po prirodi su sinaptike, pa se signal brzo prenosi, a prenosilac poruke (mesender) je uvijek na raspolaganju, sintetizovan na mjestu i prisutan u sinaptikim vezikulama. itava transmisija se dogodi veoma brzo u hiljaditim dijelovima sekunde. Postoji, dakle, upadljiva razlika u funkcionisanju osovine hipotalamus hipofiza kora nadbubrene lijezde i osovine simpatikus medula nadbubrene lijezde. Meutim, dihotomija u funkcionisanju pomenuta dva sistema, od kojih jedan funkcionie kao hormonski, a drugi kao nervni, samo je prividna. Moderna neurobiologija prua sve vie dokaza da svaki od ova dva sistema ima izvjesne karakteristike i onog drugog. Ve dugo se zna da simpatiki nervni sistem predstavlja i neku vrstu endokrine lijezde, s obzirom na funkcionisanje medule nadbubrene lijezde. Adrenalin i noradrenalin medule nadbubrene lijezde ulaze u opti krvotok, koji ih vodi cijelim organizmom do njihovog odredita. S druge strane, kortikotropna osovina funkcionie i na endokrini i na nervni nain. elije hipotalamusa koje sintetiu CRF (kortikoliberin) su pravi neuroni, iji aksonski zavreci dovode peptid do hipofize. CRF je dakle, neurohormon hormonski po funkciji, a neuronski po porijeklu (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). 149
MEHANIZMI ADAPTACIJE I REGULACIJE METABOLIZMA U STRESU Adaptacija u stresu je sloen proces koji pokree sve kapacitete kojima organizam raspolae, da bi se rijeio nastali problem. Na prvom mjestu, to su razni oblici ponaanja u cilju konfrontacije. Ponaanje koje organizuje i kojim upravlja motorni korteks, izvrava se angaovanjem skeletnih miia. Energiju koja stoji na raspolaganju treba mobilisati i uputiti tamo gdje je neophodna, prije svega u miino tkivo i mozak. To se obavlja hormonima adaptacije. Znaajnu ulogu u procesima adaptacije, tj. u regulaciji homeostaze, imaju neuropeptidi. Neuropeptidima se nazivaju svi peptidi koji se nalaze u nervnim elijama (vazopresin i oksitocin). Postoji veliki broj neuropeptida ija biohemijska struktura i uloga nije jo otkrivena. Najupadljiviju ulogu u procesu adaptacije ima kortikoliberin (CRF). Kada se CRF ubrizga u modanu komoru, javljaju se raznovrsni efekti koji podsjeaju na simptome u stanju stresa: aktivacija ponaanja i smanjenje duine sna, opta stimulacija simpatikusa sa perifernim oslobaanjem kateholamina, hiperglikemija, hipertenzija i tahikardija, smanjenje intestinalnog motiliteta, smanjeno luenje stomane kiseline. Mogue je da kortikoliberin uestvuje u koordinaciji brojnih biolokih odgovora na stres, dijelom endokrinim mehanizmom kontrolom kortikotropne osovine, ali i nervnim putevima uestvovanjem u aktivaciji simpatikog sistema, kao i uticajem na ponaanje. Slino je i sa drugim hipotalamikim neuropeptidima koji kontroliu prednju hipofizu, a potiu iz specijalizovanih neurona. Veina ovih peptida distribuie se i u mozak putem sloene funkcionalne mree (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). Drugu grupu neuropeptida predstavljaju sami hormoni koji se ne upuuju na periferiju. Izvjesni klasini hormoni se takoe stvaraju u neuronima centralnog nervnog sistema. To je sluaj sa neuronima nucleusa arcuatusa i hipotalamusa, koji uglavnom produkuju betaendrofin (peptid sa opioidnom aktivnou) i melanotropni hormon. Ovi neuroni povezani su sa brojnim dijelovima mozga, naroito sa limbikim sistemom i jedrima modanog stabla. Njihovi neuropeptidi funkcioniu sasvim nezavisno, i podvrgnuti su sopstvenoj regulaciji. 150
Najzad, oba naina funkcionisanja pomou klasinih neurotransmitera i neuropeptida mogu da postoje u istim elijama i da budu istovremeno u interakciji. Ovakva organizacija nije izuzetak, ve pravilo. To omoguava jasno razgranienje izmeu nervnog i endokrinog sistema (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). U procesu adaptacije i regulacije metabolizma (elija) neophodna je glikoza, odnosno regulacija glikemije. To je sloen proces. Nasuprot insulinu koji dovodi do hipoglikemije, postoji itava baterija hormona kontraregulacije koji dovode do hiperglikemije. Meu njima su, na prvom mjestu, kortikosteroidi i kateholamini, koji kombinuju svoja djelovanja, zavisno od uslova, da bi se osigurao energetski balans organizma. Primarno djelovanje insulina, pored regulacije hipoglikemije, jeste aktiviranje transporta glikoze u elije perifernih tkiva i, uglavnom, skeletne miie, najvee konzumatore energije. U regulaciji insulina uestvuju i parasimpatiki sistem (nervus vagus) i ortosimpatiki sistem (nervus splanchnicus). Prvi poveava, a drugi smanjuje sekreciju insulina. Adrenalin i noradrenalin imaju znaajnu ulogu u regulaciji energetskih potencijala organizma. Adrenalin regulie glikogenolizu poveanje glikemije i plazmatskih masnih kiselina. Noradrenalin izaziva malu hiperglikemiju, utie na metabolizam i produkovanje toplote (angaovanje noradrenerikog sistema u odgovoru na hladnou). Dakle, uloga adrenalina i noradrenalina je bitna u procesu adaptacije i u stresogenim uslovima hladnoe (posebno znaajno u ratnim uslovima). U regulaciji glikemije i energetskog balansa, znaajnu ulogu imaju i glikokortikoidi. Glikokortikoidi, dakle, orijentiu metabolizam ka stvaranju energetskih rezervi na raun sinteze proteina. Ove se rezerve oslobaaju adrenalinom, da bi se dopremili energetski supstrati u tkiva, kao to su skeletni miii i mozak ili se konzumirali, pod uticajem noradrenalina, radi produkcije toplote. U procesu adaptacije i osiguranja energetskog balansa vanu ulogu imaju i kortikosteroidi. Oni podstiu na uzimanje hrane, posebno ugljenih hidrata. Smanjeno unoenje hrane aktivira kortikotropnu osovinu. U tim sluajevima kortikosteroidi osiguravaju odravanje glikemije i energetskih rezervi. Redukcija aktivnosti noradrenergikog sistema ograniava utroak kalorija i osigurava uvanje raspoloive energije. Tako se smanjuje uticaj 151
ogranienog unoenja hrane na pad tjelesne teine. Smanjenje noradrenergikog tonusa manifestuje se i na kardiovaskularnom nivou, hipotenzijom. Nasuprot tome, hiperkalorinu ishranu prati poveanje noradrenergike aktivnosti, koja je identina onoj koja se vidi kod izlaganja hladnoi. PSIHOLOKI MEHANIZMI U PROCESU ADAPTACIJE Ve opisano djelovanje hormona adaptacije ukazuje na njihovu veliku ulogu u regulaciji metabolikih funkcija u stresu. Komandni centar je, prije svega, u hipotalamusu, koji, u zavisnosti od prirode stresa, na diferentan nain angauje svoje funkcije. Poznato je da su kortikotropna osovina i simpatiki sistem osjetljivi na psiholoke uticaje (Cannon, 1911). Selye je 1936. opisao sindrom nespecifinog odgovara organizma na agresiju, koji se karakterie hiperplazijom nadbubrenih lijezda, involucijom timusa i pojavom gastrikih ulcera. Ove promjene, koje uglavnom svjedoe o hiperaktivnosti kortikotropne osovine, a od kojih je Selye nainio osnovu svog opteg adaptacionog sindroma ili stresa, definisane su kao nespecifini odgovor organizma na sve zahtjeve koji mu se postavljaju (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). Izlaganje jaoj hladnoi praeno je brzim poveanjem kortikosteroida u krvi. Ako ovi uslovi ostanu nepromijenjeni, aktivnost kortikotropne osovine se progresivno smanjuje i poslije nekoliko sati ili dana plazmatski kortikosteroidi padaju neto ispod onih vrijednosti koje su karakteristine za uslove neutralne temperature. Opti odgovor organizma ima, dakle, dvije faze: prvu inicijalnu, nespecifinu, tj. nezavisnu od prirode stimulusa i kasniju, koja je razliita i zavisi od fizikih karakteristika okoline. Ovu kasniju reakciju odreuju iste potrebe organizma da se adaptira novoj situaciji. Sekrecija kortikosteroida je potpuno prilagoena borbi protiv hladnoe. Nasuprot tome, smanjenje aktivnosti kortikotropne osovine pri izlaganju toploti utie na termiku regulaciju, snienjem produkcije metabolike toplote. Inicijalni odgovor je sasvim druge prirode. Brojni eksperimenti, a naroito radovi Johna Massona, pokazali su da taj odgovor izostaje ako stresogena situacija nije neprijatna. Ova faza, koja, po definiciji Selye-a, jedina nosi s pravom naziv stres, odnosno distres, jeste, dakle, odgovor koji 152
je po svojoj prirodi psiholoki, posljedica nediferentovanog upozorenja. On se javlja bez obzira na to kakve su karakteristike stresogene situacije ili metaboliki zahtjevi. Situacije koje su, po svojoj prirodi, esto psiholoke, mogu da mobiliu velike neuroendokrine sisteme. Eksperimentalno je utvreno da su nespecifini neuroendokrini odgovori posljedice upozorenja, odnosno intenzivnih emocija, nastalih pri procjeni i doivljavanju stimulusa, odnosno stresne situacije. Bioloke modifikacije koje prate emocionalna stanja nisu stereotipne. Crvenilo na licu zbog bijesa ili bljedilo zbog doivljenog uasa, govori o razliitim vazomotornim reakcijama u ovim situacijama. Na slian nain i neuroendokrina reagovanja zavise od karakteristika situacije. Brojni eksperimentalni rezultati ukazuju na to da razliiti neuroendokrini sistemi reaguju na razliit nain na razliite psihosocijalne stresore okoline. Simpatiki sistem bie aktivniji ukoliko je jai pritisak okoline na organizam, dok je aktivacija kortikotropne osovine povezanija sa mogunostima kontrole kojima organizam raspolae u procesu adaptacije. Kortikosteroidi, kao i svi drugi steroidni hormoni, lako prolaze difuzijom kroz cijeli organizam i posebno u mozak, gdje moduliu aktivnost brojnih nervnih sistema koji igraju veliku ulogu u ekspresiji adaptivnih ponaanja. Steroidi nisu jedini hormoni sposobni da modifikuju ekspresiju emocionalnog ponaanja. ACTH ima, takoe, psihotropna svojstva. Brojna eksperimentalna istraivanja potvruju sloenost interakcija CNS (mozga) i hormona. Ove su interakcije multimorfne i obavljaju se na svim etapama razvoja jedinke, te otuda nastaju i tekoe u prouavanju sloenih odnosa u adaptivnim reagovanjima na stalno promjenljive uslove okoline. Harmonija ovih mehanizama zavisi od uspjeha adaptacije. Sada se jasnije moe sagledati organizacija adaptivnih reagovanja. Bez obzira na svoju prirodu, stimulus moe da deklanira opti nediferentovan (neselektivan), tj. nespecifian odgovor organizma, ako je doivljen kao prijetnja, tj. ugroavanje. To je stres, odnosno distres (po Selye-u). Stavljanje u pokret simpatikog sistema i kortikotropne osovine osigurava metabolika i neophodna kardiovaskularna prilagoavanja za reagovanje u vidu urgentnog ponaanja, tipa borbe ili bjekstva. Opisani opti ili nespecifini odgovor rjee se deava. U veini sluajeva, radi se o specifinom, tj. ogranienom adaptivnom reagovanju, koje je, esto, u isto 153
vrijeme i neuroendokrino, zavisno od interakcije brojnih faktora koji su povezani sa individuom i datom situacijom (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). Bez obzira na to da li je neuroendokrina aktivacija emocionalnog porijekla ili je izazvana fiziolokim poremeajima ravnotee, ona predstavlja samo jedan aspekt globalnog odgovora organizma. Prilagoavanja putem ponaanja omoguavaju najjednostavnije efikasnu adaptaciju. Ova dva oblika adaptivnog reagovanja nisu nezavisna, ve su tijesno povezana razliitim fiziolokim i psiholokim mehanizmima, ija analiza omoguava razumijevanje nekih aspekata uspjene ili neuspjene adaptacije. Razlike u reakcijama u stresogenim situacijama dijelom su i genetski uslovljene. Razlike u reagovanju stiu se, djelimino, i u ranom ivotnom dobu, po istraivanjima grupe istraivaa Roberta Sapolsky-e i Michaela Meaney-a. Ova grupa istraivaa istakla je hipotezu da razliiti doivljaji u ranom dobu mogu da modifikuju, na trajan nain, receptore za kortikosteroide, koji istovremeno pokreu neuroendokrinu regulaciju i regulaciju ponaanja. Znaaj ovih istraivanja mogao bi biti ogroman. Mogla bi se osvijetliti neurobioloka osnova linosti, koja je uslovljena kako nasljeem, tako i djelovanjem faktora okoline tokom razvoja i, posebno, uenjem. Svi ovi inioci su u permanentnoj dinamikoj interakciji. Mehanizmi psiholoke prirode utiu i na doivljaj bola. Oni ga mogu izazvati, pojaati, ali i smiriti. Doivljaj bola moe da se uslovljava ili razuslovljava. Beecher (1956) istie da doivljaj bola zavisi, izmeu ostalog, i od opteg stanja, odnosno situacije u kojoj se osoba nalazi. Anksioznost obino pojaava bol. U stersogenim situacijama, posebno u ratu, kada je opasnost po ivot vea, bol se slabije osjea. Dakle, stres moe da analgetino djeluje na bol, a i na nain reagovanja na dogaaje. Analgezija izazvana stresom, naziva se psihogenom analgezijom. Ona moe biti opijatna i neopijatna, odnosno hormonska i nehormonska. U stresu analgezija vri vanu adaptivnu funkciju. Ona omoguava da organizam usmjeri sve svoje snage na suoavanje sa stresnom situacijom koju doivljava, a ne na doivljavanje bola. Postoji, u stvari, antagonizam u funkcionisanju dva sistema koje psiholozi nazivaju motivacionim, od kojih zavisi i reagovanje, odnosno ponaanje u stresu. U jednom motivacionom sistemu, glavnu ulogu ima doivljaj straha koji pokree odreenu odbrambenu reakciju u vidu borbe,
154
bjekstva ili mobilizacije, u zavisnosti od situacije i efikasnih rjeenja, kada strah nije suvie visokog intenziteta i ne remeti svrsishodno reagovanje. U drugom motivacionom sistemu, dominantnu ulogu ima doivljaj bola, povezan sa nizom refleksnih ponaanja da bi se zatitio dio tijela koji trpi bol. Meutim, u nekim situacijama to moe da ugrozi cio organizam, jer ometa poduzimanje drugih potrebnih aktivnosti. Utvreno je da priroda stresa, kao i priroda analgezije koja je njime izazvana, zavisi od udaljenosti organizma od opasnosti koja ga ugroava i od sposobnosti organizma da se od te opasnosti odbrani. Kada je opasnost udaljenija, pa i neizvjesna, i kad organizam ima vie mogunosti da joj se suprotstavi, analgezija je, po pravilu, neopioidna. Kada je organizam ve suoen sa opasnou i kad ne moe da je se oslobodi, analgezija je opioidna. Pretpostavka je da e se svi psiholoki mehanizmi prepoznati i identifikovati tokom analize rezultata istraivanja, tj. procjene uestalosti, znaenja, nivoa ivotne ugroenosti, emocionalnih reagovanja i naina efikasnog (i neefikasnog) reagovanja, a u korelaciji sa psihosocijalnim profilom linosti (psihosocijalno iskustvo). PSIHONEUROIMUNOLOKI PROCESI U STRESU Termin psihoimunologija upotrijebili su Solomon i Moose (1964) u svom radu Emocije, imunitet i bolest. Danas se uobiajeno koristi termin psihoneuroimunologija, mada bi bilo ispravnije govoriti o psihoneuroendokrinoimunologiji jer je rije o dvosmjernim interakcijama psihikih, nervnih, endokrinih i imunolokih procesa. Psihoneuroimunologija (PNI) podrazumijeva da su sve bolesti po svom nastanku, toku i ishodu, u veoj ili manjoj mjeri multifaktorske i biopsihosocijalne. One se razvijaju interakcijom specifinih etiolokih inilaca (bakterije, virusi, karcinogeni itd.), kao i genetskih, endokrinih, nervnih, imunolokih, emocionalnih, bihejvioralnih faktora. Ovaj pristup (holistiki) jeste neophodna osnova savremene medicine. Ljekari su i ranije primijetili da su teke stresne situacije praene eim obolijevanjem od raznih somatskih bolesti, to je ukazivalo na poremeaje imunolokog sistema. Meutim, zbog tee mjerljivih imunolokih funkcija, tek su posljednjih petnaestak godina zapoela ozbiljnija eksperimentalna i klinika istraivanja uzajamne interakcije 155
psihe, nervnog, endokrinog i imunolokog sistema. Tako je PNI postala novi holistiki pristup, neophodan savremenoj medicini. Psihoneuroendokrinoimunologija je pruila podrku teoriji organskog jedinstva koju je predloio Goodman (1991), zahtijevajui da se ukine dihotomija izmeu fizikog i psihikog u teoriji i praksi medicine. Imuni sistem obavlja vanu zatitnu ulogu, uklanjajui mikroorganizme i odbacujui strane supstance koje ulaze u tijelo, ili dolaze u kontakt s njim. Komponente imunog sistema su u stanju da identifikuju i unite elije koje su pretrpjele malignu alteraciju. One reaguju i odbacuju presaene organe. Kaplan i Saddock (1985) istiu da imuni sistem neprekidno vri nadzor u organizmu, razlikujui self, tj. ono to pripada organizmu, od nonselfa, tj. antigena (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). Najee bolesti koje se povezuju sa poremeajima imunog sistema jesu infekcije, alergijske i autoimune, kao i neoplazme (Jemmontt, 1985). Neke bolesti se dovode u vezu sa imunosupresijom, odnosno sa slabljenjem funkcionisanja imunog sistema. Meutim, i poremeaji koji se ispoljavaju hiperimunitetom mogu da izazovu razne somatske poremeaje. To su tzv. autoimuni poremeaji. INTERAKCIJA NERVNOG I IMUNOLOKOG SISTEMA U STRESU U posljednje dvije decenije sve je vie epidemiolokih i klinikih istraivanja koja ukazuju na to da psihiki faktori igraju znaajnu ulogu u zatiti zdravlja. Sada se, ve sigurno, tvrdi da psiholoka trauma utie na predispoziciju za neoplastine bolesti, koje su siguran znak kompromitovanog imunog sistema. Istraivanjem je utvrena visoka povezanost nervnog i imunolokog sistema. Centralni nervni sistem utie na imuni sistem i njegove funkcije (Borysenko, 1984). Uticaj se ostvaruje putem hipotalamusa, koji regulie rad hipofize, i preko autonomnog nervnog sistema. Ovi su neuroendokrini mehanizmi vrlo osjetljivi na psiholoki stres, koji ili podstie ili suprimuje funkcionisanje imunolokog sistema (Borysenko, 1984; Jemmontt i Locke, 1984; Mili, A., 2004). Centralni nervni sistem i imuni sistem komuniciraju preko neuroendokrinog sistema i tijesno su, na taj nain, ukljueni u adaptacione
156
procese ljudskog organizma, izazvane biolokim i psihosocijalnim promjenama. Razmatrajui neuroendokrini odgovor na stres, Borysenko ga (1984) razlae na sljedee faze (Kalianin, P. et all, 1994):

Stresni stimulus se prenosi (senzornim nervnim putem) do korteksa i dalje do limbikog sistema; Limbiki sistem prenosi emocionalne informacije u hipotalamus, iji je primaran zadatak da regulie homeostazu; Neurosekretorne elije hipotalamusa se stimuliu i oslobaaju male neuropeptide, koji putuju do hipofize i drugih dijelova mozga; Neuropeptidi, kao prenosioci poruka, moduliu oslobaanje hormona, kao to je ACTH (adrenokortikotropni hormon); ACTH pojaava neprijatan signal izazvan oslobaanjem potentnih aktivnih kortikosteroida iz kore nadbubrene lijezde; Hipotalamiki neuroni istovremeno pojaavaju simpatikih grana autonomnog nervnog sistema; aktivnost
Pojaana aktivnost simpatikusa izaziva sekreciju kateho-lamina (tj. adrenalina i noradrenalina) iz nadbubrene lijezde; To, takoe, uzrokuje oslobaanje osam dodatnih hormona; Kortikosteroidi i kateholamini smanjuju efikasnost imunolokog sistema putem inhibicije i makrofaga i limfocita; Posljedica navedenog procesa jeste poveana osjetljivost organizma na bolesti...
Neuroendokrini mehanizmi, odnosno procesi u stresu, javljaju se kao posrednici u interakciji psihe i imunog sistema. Stres i sa njime povezane emocije, udrueni su sa znaajnim fiziolokim procesima. Te promjene ukljuuju, prije svega, aktivaciju kortikotropne osovine i osovine simpatikus medula nadbubrene lijezde, uz druge endokrine sisteme. Dva pomenuta velika stres sistema utiu na brojne aspekte imuniteta (Kalianin, P. et all, 1994; Mili, A., 2004). Simpatiki nervni sistem, odnosno osovina simpatikus medula nadbubrene lijezde, najvie je angaovan u stanjima straha, ljutnje, bijesa, 157
kao i pri drugim jaim emocijama u stresnim situacijama. Istovremeno dolazi do aktivacije sistema hipotalamus hipofiza kora nadbubrene lijezde, tj. kortikotropne osovine, posebno za vrijeme prijetnji i jaeg ugroavanja. Aktivacija ove osovine esto prati hronian stres i kliniku depresiju. To dovodi do oslobaanja adrenalina i noradrenalina, kao i drugih kateholamina, u krvotok. Aktivacijom kortikotropne osovine, oslobaaju se ACTH i kortikosteroidi. Naravno, ovo je krajnje uproeni prikaz, jer obino oba sistema uestvuju u stresnim reakcijama i povezani su sa imunolokim sistemom. Prouavanje interakcije centralnog nervnog sistema, ponaanja i imunog sistema, postaje sve interesantnije, jer omoguava bolje razumijevanje sloenih procesa koji se deavaju u stresnim situacijama i procesima koji doprinose nastanku, toku i ishodu bolesti. Time je otvoreno novo, vrlo perspektivno podruje istraivanja, koje se naziva psihoneuroimunologija. Ta istraivanja su neophodna i kod uesnika u saobraaju s ciljem da se proirenim saznanjima preventivno utie na doivljavanja i reagovanja uesnika u saobraaju radi opte, tako neophodne, bezbjednosti.
8
158
LINOST
159
LINOST
Jedno od najsloenijih pitanja u psihologiji je linost - njeni psihiki procesi i funkcije, sloena svojstva, fizioloki procesi i reagovanja, njegove 160
aktivnosti, ponaanja i dr. Linost je centralni faktor i akter svih drutvenih dogaanja. Linost je kreator svih socijalnih (tehnikih, naunih, kulturolokih, politikih...) nasljea. Zbog toga je vano pitanje i preduslov rada sa ljudima poznavanje i procjena linosti njenih osobina, funkcija, doivljavanja, reagovanja i ponaanja. Brojna su i razliita shvatanja o linosti zbog njene izrazite sloenosti koja se ogleda u njenoj dinaminosti (promjenljivosti) i individualnosti. Zbog toga postoje i brojne razliite definicije linosti. Sve definicije (Rot ) sadre tri bitne karakteristike linosti - jedinstvo ili integritet linosti, jedinstvenost - individualnost linosti i relativna dosljednost - konzistentnost u ponaanju. Imajui u vidu ove nabrojene karakteristike, N. Rot definie linost kao "jedinstvenu organizaciju osobina koja se formira uzajamnim djelovanjem organizma i socijalne sredine i odreuje opti, za pojedinca karakteristian nain ponaanja." Jedinstvo ili integritet linosti podrazumijeva skup osobina ili crta linosti koje su meusobno povezane i koje utiu jedna na drugu. Dakle, jedna osobina linosti utie na sve druge osobine. Npr.: crte karaktera ispoljavaju se zavisno i u sklopu sa svim drugim crtama linosti (temperamentom, sposobnostima, motivima, stavovima, shvatanjima...). Jedinstvenost (osobenost, individualnost) svake linosti ogleda se u tome da se svaki pojedinac razlikuje od drugog pojedinca po svojim osobinama. Upravo je to zbog toga to su osobine (crte) razliito strukturirane kod pojedinih linosti. Jedna od bitnih osobina linosti je relativna dosljednost u ponaanju linosti, odnosno slinost u ponaanju u datim situacijama. Npr.,: ispoljena neurotinost, agresivnost, impulsivnost ili neodgovornost u svakodnevnoj situaciji, ispoljit e se i u vonji i drugim nainima uea u saobraaju. U psihologiji postoje veoma raznovrsne definicije pojma linosti. Sve one istiu vie ili manje neke od osobina linosti. Jedna od definicija koja pomae da se shvati pojam i znaenje linosti je: "Linost je skup svih psihikih osobina ovjeka koje su kod svakog
161
pojedinca struktuisane i objedinjene na specifian nain i koje mu daju peat psiholoke individualnosti". Osnovni faktori u formiranju linosti su nasljee (bioloka struktura), socijalna sredina (svi vaspitni faktori), sopstvena aktivnost i zrenje. Podrazumijeva se uzajamno djelovanje tih faktora. Dakle, linost sa svim svojim kapacitetima je produkt naslijeenih predispozicija, snanog i bitnog uticaja sredine koji determiniu proces odrastanja, aktivizacije linosti i sopstvene izgradnje tokom zrenja.. Koje su osobine linosti, koliko ih ima, koja je njihova vanost u strukturi linosti, kako je izvrena njihova klasifikacija ... su bitna pitanja na koje se odgovara zavisno od cilja i mogunosti analize pojedinih tipova linosti ili konkretne linosti, pa i linosti uesnika u saobraaju, posebno vozaa. Postoji vie optih osobina (crta) linosti koje su meusobno povezane i ine jedno integralno jedinstvo. Crte linosti predstavljaju skup osobina po slinosti koje ine njenu strukturu, shema 7. Struktura linosti je primarni faktor svih drutvenih dogaanja, svih aktivnostii ponaanja, posebno reagovanja i ponaanja u sloenim traumatskim situacijama u kojima je ovjek izloen naporima, iscrpljivanju, traumatizaciji, sagorijevanju (slabljenju) i opasnostima. Struktura linosti koju ine njene najsloenije crte linosti (shema 7) je visoko korespodentna sa faktorima koji su uticali na njeno formiranje i sa zrelou, otpornou, imunitetom, skriptom ponaanja i stilom ivljenja.
162
Shema 7. Korespodentnost strukture linosti i osnovnih faktora razvoja Strukturu linosti ine: obiljeja fizike konstitucije (upadljivost i/ili neupadljivost); sposobnosti (fizike, mentalne, senzorne i psihomotorne); karakter; temperament; potrebe motivi i motivacija; stavovi i shvatanja; 163
interesi; volja i dr.
Znaajnu ulogu u formiranju linosti imaju nasljedni faktori predispozicije koje su determinisane biolokim faktorima somatskom strukturom, nervnim, endokrinim, imunolokim sistemom, socijalnim faktorima uticajem porodice, kole, crkve, religije, ue i ire socijalne sredine, aktivizacijom ovjeka tokom odrastanja i njegovo zrenje. Svaka navedena i druge osobine su znaajne u ljudskom ponaanju, pa i u ponaanju vozaa.
Shema 8. Faktori razvoja linosti
164
Uticaj faktora razvoja linosti je viedimenzionalan i traje od zaea do kraja ivota u okviru: familio-genetskih determinanti; procesa odrastanja u socijalnoj sredini pod uticajem porodice, kole, vrnjaka, medija i cjelokupnog socijalnog nasljea, dinamike i interakcije sa drugim ljudima u razliitim ivotnim okolnostima i ambijentima; strukture linosti njegovih crta i sloenih osobina; nivoa zrelosti; nivoa otpornosti (psiho-fizike, zdravstvene, imunoloke...); obrazaca reagovanja, skripta ponaanja i stila ivljenja. Brojni sloeni faktori, njihova multidimenzionalnost, visoka korespodentnost determiniu cjelokupnu strukturu linosti, njene dimenzije i nivoe. Poznavanje i procjena linosti se upravo i zasniva na poznavanju njenih crta, dimenzija, njene zrelosti, snage i otpornosti, to je pretpostavka realistinog doivljavanja, stila i efikasnosti reagovanja. To su osnove, uz brojne ivotne okolnosti u kojima se linost nae, njenih sposobnosti, njenih snaga, njenog stvaralatva i konstruktivnosti.
165
166
SPOSOBNOSTI
POJAM, ZNAAJ I GRUPE SPOSOBNOSTI TJELESNE, ZDRAVSTVENE I FIZIKE SPOSOBNOSTI MENTALNE SPOSOBNOSTI SENZORNE SPOSOBNOSTI PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI
9
167
168
POJAM, ZNAAJ I GRUPE SPOSOBNOSTI

Sposobnosti su mogunosti i uspjenost linosti da obavi odreene poslove i aktivnosti. O njima se zakljuuje posredno na osnovu uspjenosti odreenih aktivnosti. Dakle sposobnosti su osobine linosti od kojih zavisi nivo uspjenosti obavljanja odreenih aktivnosti i poslova izvrenja odreenih zadataka i ostvarivanja odreenih ciljeva. Sposobnosti podrazumjevaju i nivooe zadovoljenja odreenih ljudskih i drutvenih potreba. Sposobnosti su mnogobrojne jer se ispoljavaju brojnim razliitim oblastima ljudske aktivnosti. Njihov broj se moe, radi poznavanja i razvijanja sposobnosti, svesti na ogranien broj. Engleski psiholog Spirman (1904) je prvi ispitivao sposobnosti primjenivi metodu faktorske analize. On je postavio teoriju dvaju faktora. Uspjeh u svakom poslu, po Spirmanu, zavisi od dvije grupe faktora, prvo, od jednog opteg faktora ili generalnog faktora koji je nazvao Gfaktorom, i od jednog ili vie specifinih faktora vanih za vrenje odreenog posla koji je Spirman nazvao S-faktorom. Generalni faktor predstavlja optu sposobnost inteligenciju koja uestvuje, u viem ili niem stepenu, pri obavljanju svih vrsta poslova, ali pri razliitim vrstama manuelnog rada ima manju ulogu, iako i tu uestvuje, a pri intelektualnom (umnom, mentalnom) radu ima vei znaaj i ulogu. U razliitim (brojnim) aktivnostima pored optih sposobnosti, znaajnu ulogu imaju specifini faktori specifine sposobnosti koje su meusobno i sa optim faktorom optom sposobnou u visokoj koleraciji. I specifini faktori su, vie ili manje, povezani i slini koji se mogu shvatiti kao grupni (specifini) faktori. Spirmanova istraivanja su provjeravana i potvrena istraivanjima i drugih znaajnih psihologa. Poseban doprinos tome dao je ameriki psiholog Terston. Sva istraivanja su potvrdila da je faktorska analiza imala naroito uspjeha u ispitivanju sposobnosti. Daljnja istraivanja su ukazala i potvrdila da postoje opi i specifini centri razliitih sposobnosti (miljenja, govora, vida...) u nervnom sistemu u kori velikog mozga pri emu se mogu izvriti izrazito precizna lociranja odreenih centara i podcentara to je znaajno za psiholoki i medicinsko somatski pristup. Na osnovu pomenutih drugih istraivanja sposobnosti i putem faktorske analize i drugim metodama, mogu se razlikovati, pored tjelesnih, 169
zdravstvenih, konstitucionih i fizikih sposobnosti osnove svih drugih sposobnosti, mogu se razlikovati tri grupe sposobnosti. Prvu grupu sposobnosti ine intelektualne ili mentalne sposobnosti, drugu grupu ine psihomotorne sposobnosti, a treu grupu ine senzorne sposobnosti. Sposobnosti su znaajne osobine linosti koje su visoko korespodentne sa drugim osobinama linosti sa drugim sloenim svojstvima i kapacitetima linosti. Od sposobnosti zavisi nivo razvijenosti, zrelosti, otpornosti linosti, nivo obrazovanja, kulture, stvaralatva, uspjenosti, adaptivnosti, socijalizacije, skripta doivljavanja, procjenjivanja i reagovanja i ukupnog stila ivljenja. Postoje, dakle, primarne (osnovne) sposobnosti (tjelesne, zdravstvene, fizike, intelektualne mentalne, psihomotorne i senzorne) i sekundarne sposobnosti kao to su sposobnosti za govor, uenje, rad, vonju... Sposobnosti linosti imaju znaajnu ulogu u sticanju znanja i vjetina vonje. To su osobine linosti od kojih zavisi razlika u uspjenom obavljanju odreenih poslova i vrenju odreenih zadataka, postizanju cilja, efikasnom doivljavanju, reagovanju i ponaanju u razliitim ivotnim uslovima. Sposobnosti predstavljaju vaan faktor za bezbjednost u saobraaju. Od optih sposobnosti zavise i sposobnosti i vjetine vonje i snalaenja u brojnim novim i sloenim saobraajnim situacijama. Primarne sposobnosti za vozaa i druge uesnike u saobraaju su: tjelesne, zdravstvene i fizike; mentalne intelektualne; psihomotorne i senzorne (ulne) sposobnosti.
Sve sposobnosti su meusobno povezane koje determiniu sva druga opta, individualna i specifina svojstva linosti koja se razliito manifestuju kod svake linosti u slinim i razliitim ivotnim situacijama. Poznavanje sposobnosti linosti je potrebno radi prevencije i prognostike i kanalisanja ljudskih ponaanja u saobraajnim situacijama TJELESNE, ZDRAVSTVENE I FIZIKE SPOSOBNOSTI 170
Jedna od optih i bitnih osobina linosti je optimalna fizika konstitucija odnosno tjelesne (somatske) karakteristike osnova zdravstvenih i fizikih sposobnosti. Drevna je izreka u istoriji pedagogije da je zdravo tijelo uslov za zdrav duh. Zdrava i optimalna fizika konstitucija je osnova za zdravstvene, fizike i druge sposobnosti. To je osnovna pretpostavka za uspjenog vozaa to se, prije poetka obuke, utvruje ljekarskim pregledima, a dokazuje ljekarskim uvjerenjem. Optimalne tjelesne karakteristike su morfoloke (visina, teina, duina ruku, nogu, miiavost...) i fizioloke osobine nervnog sistema, osobine lijezda sa unutranjim luenjem, odnosno organski osnovi psihikog ivota i cjelokupnog metabolizma su osnova zdravstvenog i psiho socijalnog statusa linosti. Tjelesno snana i zdrava osoba je adaptirana, psiho-fiziki sposobna, funkcionalna i efikasna u reagovanju i ponaanju. Njene psihike funkcije opaanje, miljenje, zakljuivanje, rasuivanje, kreiranje... su kvalitetnije i snanije i efikasnije to e povoljno uticati na emocionalna doivljavanja i reagovanja, na odnos prema sebi, drugima i aktivnostima, na elju, volju i motivaciju, na shvatanja i stavove. Optimalan zdravstveni status povoljno e uticati na fiziku snagu, izdrljivost, budnost i efikasnost u reagovanju i funkcionisanju, sporije e se zamarati i slabiti. Znaajno e povoljno uticati na psiho-socijalni status, na komunikaciju, interakcije i transakciju sa drugima, na rjeavanje stresnih i konfliktnih situacija koje su este u svakodnevnom ivotu, a posebno u saobraaju. Zadovoljstvo ivljenja je znaajno uslovljeno zdravstvenim statusom, a zadovoljstvo ivljenja se povoljno odraava na stil vonje i na odnos prema drugim uesnicima u saobraaju i cjelokupnoj okolini. Tjelesne osobine znatno uslovljavaju fizike i druge sposobnosti i sve druge crte linosti to je bitno za opti psiho-fiziki status, a posebno za status vozaa. Bilo koji tjelesni nedostaci posebno e uticati na status linosti vozaa, na ta treba obratiti panju pri izdavanju ljekarskih uvjerenja, pri obuci vozaa i njegovom ueu u saobraaju. U praksi postoje kandidati i vozai sa odreenim ogranienjima (sa slabim vidom, sluhom, tjelesni invalidi...). Kod vozaa je fizika sposobnost usko povezana sa pojavom i osjeanjem umora i sa efikasnou i bezbjednou saobraaja.
171
MENTALNE - INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI Pomou tjelesnih osjetnih organa ovjek neposredno upoznaje svoju okolinu i tako reaguje na sve promjene koje su znaajne za njegov opstanak. Mentalnim sposobnostima kao to su opaanje, miljenje, snalaenje, pamenje, uenje i drugo dublje, ali posredno, ovjek upoznaje svoju okolinu, a to mu omoguuje uspjenu prilagodljivost u razliitim ivotnim situacijama. Mentalne sposobnosti su opte sposobnosti za obavljanje sloenijih aktivnosti i izvravanje sloenijih zadataka, obavljanje sloenijih poslova, postignue viih ciljeva... Mentalne ili intelektualne sposobnosti su snalaenje, adaptacije i efikasne konfrontacije u sloenijim ivotnim situacijama. Mentalne ili intelektualne sposobnosti su psihike sposobnosti u najuem smislu. Mentalne sposobnosti su sposobnosti opaanja, razumijevanja, pamenja, miljenja, zakljuivanja... Dominantna intelektualna (mentalna) sposobonost je inteligencija. To je sposobnost uvianja znaajnih odnosa meu podacima i pronalaenje novih rjeenja. Inteligencija je snalaenje u svakodnevim i novonastalim ivotnim situacijama. Inteligencija je, nesumnjivo, najvanija mentalna sposobnost. Ona dolazi do izraaja u svim ljudskim aktivnostima, pogotovo u onima u kojima ovjek stie nova znanja, vjetine i navike. Katkad ljudi pojam inteligencije zamjenjuju s pojmom znanja i obrazovanja, pa je za njih "inteligentan ovjek" onaj koji mnogo zna ili onaj koji je zavrio odreeni nivo obrazovanja. Zapravo, inteligencija je sposobnost snalaenja u novim situacijama, snalaenje pred novim i nepoznatim problemima, odnosno inteligencija je osjetljivost za probleme. Tano je da e ovjek s veim stepenom inteligencije lake i bre sticati znanje, ali ona nije jedini faktor koji na to utie. Nepismen ovjek moe biti vrlo inteligentan, ba kao to vrlo uen i visokokolovan pojedinac moe imati relativno skromnu inteligenciju. Koliko e znanja neko stei na temelju svoje inteligencije, bitno zavisi o prilikama u kojima je ivio, tj. o tome koliko je imao mogunosti da ui, da se koluje itd., te o njegovoj marljivosti. Prilikom rjeavanja problema mogu postojati neke razlike izmeu brzine rjeavanja i njegove uspjenosti s obzirom na teinu problema, iako je to najee povezano. Tako oni koji su sposobniji za rjeavanje teih 172
problema te probleme ujedno i bre rjeavaju. ini se da se sa starou prije gubi brzina rjeavanja nego mogunost da se problem rijei. U mlaem zrelom dobu dominira brzina inteligencije, a u pomnom i starijem dobu dominira jaina inteligencije. Moe se potom rei da inteligencija nije jednostavna sposobnost. Ona je sloena sposobnost. Naime, iako postoji i "opta inteligencija", postoje i pojedini oblici specifine inteligencije vezani uz specifine sadraje. Tako npr. neko bolje rjeava apstraktne, a drugi konkretne probleme; neko je snalaljiviji u misaonom, a neko u praktinom radu. Granice do kojih se inteligencija moe razviti odreuju nasljedni faktori. Meutim, na to hoe li se ona razviti do, nasljeem odreenog, maksimuma ili e pak nasljeene mogunosti ostati neiskoritene do kraja, utie okolina, odnosno vaspitanje i aktivnosti. Inteligencija se razvija u djetinjstvu, a njen razvoj prestaje izmeu 16. i 20. godine. Zatim inteligencija zadrava svoju priblino maksimalnu vrijednost do 30. godine, a onda poinje lagano slabiti, da bi nakon 60. to slabljenje postalo oitije, dijagram 4. Naravno, to je samo opte pravilo. Iako ima i znatnih individualnih odstupanja, ono ipak vrijedi za veinu. Ve je spomenuto da slabljenje inteligencije poinje prije slabljenja njezine snage. Meutim, stariji ljudi svojom istrajnou, ozbiljnou prilaenja poslu i veim ivotnim znanjem i iskustvom, nadoknauju slabljenje sposobnosti. Istovremeno sa slabljenjem brzine inteligencije, slabe i senzorne sposbnosti opaanje, panja, koncentracija i psihomotorne sposobnosti to stanje osobe ine osjetljivijim (ranjivim) za uee u sloenim ivotnim situacijama pa i u saobraaju. Nivo njihove sposobnosti za vonju se utvruje vanrednim ljekarskim pregledima i postupnim produavanjem 1-3 godine. U savremenom saobraaju voza se susree s mnogim oznakama, signalima i znakovima i dolazi u vrlo zamrene situacije u kojima mora brzo i tano reagovati, odnosno predvidjeti njihove posljedice i posljedice svojih postupaka. U svemu tome uspjenije se snalazi onaj voza koji ima dovoljno razvijene mentalne sposobnosti, naroito inteligenciju. Ovakvo miljenje potvruju brojna ispitivanja. U jednom takvom ispitivanju testirano je 6000 vozaa koji su vozili 15 i vie godina a da nisu 173
doivjeli ni jednu saobraajnu nezgodu. Rezultati su pokazali da da su svi vozai imali prosjenu ili natprosjenu inteligenciju.
Dijagram 4. Krivulja inteligencije u zavisnosti o godinama ivota Mentalne sposobnosti sa psiholokog aspekta su od najveeg znaaja za funkcionisanje i razvoj linosti. To su mentalne funkcije i psihiki procesi panja, pamenje, miljenje, zakljuivanje... koje su determinisane optom intelektualnom sposobnou i drugim specifinim faktorima. Od svih sposobnosti, spoznajne (saznajne) su sposobnosti bile najee predmet interesovanja psihologa. Razvijeni su brojni teorijski modeli za njihovo upoznavanje i razumijevanje. Konstruisan je znaajno veliki broj mjernih instrumenata (testova) za mjerenje saznajnih (kongnitivnih) intelektualnih sposobnosti inteligencije. Inteligencija je osnova svih drugih mentalnih psihikih funkcija i procesa. Kod vozaa se inteligencija ne smatra najvanijom sposobnou. Bitna je kao i sve druge sposobnosti. Ona pomae snalaenju vozaa u komplikovanim saobraajnim situacijama i u rukovanju sloenom automoto tehnikom. Ispitivanja su ipak pokazala da vozai sa niom inteligencijom ee prave saobraajne nezgode. Zbog toga je apel Svjetske zdravstvene organizacije da se inferiorne linosti u inteligenciji ne ukljuuju u saobraaj. 174
U ispitivanju optih mentalnih sposobnosti (inteligencije) utveno je (faktorskom analizom) da inteligenciju sainjavaju nekoliko nezavisnih faktora kao specifine intelektualne sposobnosti (opti, numeriki, verbalni, specijalni i dr.). Inteligencija je sloena mentalna sposobnost. ine je opti (G) faktor i vie specijalnih (posebnih, specifinih) faktora: M faktor memorisanja; P faktor percipiranja; R faktor rezonovanja i razumijevanja; W faktor rjeitosti ili verbalni faktor; V faktor razumijevanja rijei; N numeriki faktor; S specijalni faktor, faktor prostornih odnosa (Spirman faktorska analiza). Za vozaa su znaajne, pored ostalih, parcijalne sposobnosti: sposobnosti shvatanja mehanikih odnosa (tzv. tehnika inteligencija) vea sposobnost i spretnost u razumijevanju rada motora, uoavanje greaka i njihovo otklanjanje, sposobnosti ocjenjivanja odnosa u prostoru (specijalna vizualizacija) - sposobnost zapaanja predmeta (iznenadnih prepreka i dr.) koji se nalaze u kretanju, zapaanje sopstvene udaljenosti od nekog predmeta, brzina i smjer kretanja svog i tueg vozila. Ova sposobnost dolazi do izraaja prilikom preticanja, mimoilaenja, parkiranja i manevrisanja vozilom. Inteligencija ima posebno znaenje u svim procesima uenja. Inteligentan ovjek bre ui, pravilno i racionalno primjenjuje steena znanja, vjetine i navike. Inteligencija se razvija aktivnou, intelektualnim naporima... Inteligencija se mjeri i izraava kolinikom inteligencije (IQ). Inteligencija je jednaka omjeru odnosu mentalne dobi (MD) i hronoloke dobi (HD). IQ = MD/HD. Npr., osoba od 18 godina rjeava standardizovane zadatke primjerene inteligenciji od 16 godina. Na osnovu toga, IQ = 16/18, IQ = 0,88. Da bi se izbjegli decimali, ovaj kolinik se mnoi sa konstantom 100. Po tome, IQ = 88. U starijim istraivanjim to se nije uvijek inilo. Opseg kolinika od 90 do 110 se smatra prosjenim ili normalnim. Kolinici inteligencije (IQ) preko 120 su klasifikovani kao 175
iznadprosjeni ("superiorni"), a ispod 90 su ispodprosjeni ili "inferiorni". U ocjeni i tumaenju nivoa inteligencija potrebna je opreznost zbog uticaja brojnih faktora koje treba uvaavati pri testiranju inteligencije. Po preciznijim kriterijima mjerenja (testiranje inteligencije) primjenom najmanje 3 mjerna instrumenta zasiena razliitim faktorima inteligencije i uvaavajui sve situacione faktore postignua na testovima kao i eksplorativni intervju, senzitivne osobe se mogu razvrstati na slijedee grupe: znatno visoka inteligencija (iznad 140); visoka inteligencija (od 120-139); neto iznad prosjeka inteligencija (od 110-119); prosjena inteligencija (od 90-110); neto ispod prosjeka (od 80-89); niska inteligencija (od 71-79); zaostala inteligencija laka mentalna retardacija (od 50-70); teka mentalna retardacija (od 0-49).
Niska inteligencija podrazumjeva oteano uenje i osposobljavanje za samostalan ivot, laka mentalna retardacija podrazumijeva oteano osposobljavanje za osnovna zanimanja, uglavnom jednostavne i manje rizine aktivnosti i poslove. Teka mentalna retardacija podrazumijeva trajnu brigu o tim osobama koje se ne mogu osposobiti za samostalni ivot. One su smjetene u posebne ustanove sa specijalnim uslovima ivljenja. Inteligencija, kao i grupe drugih sposobnosti, u optoj populaciji stanovnitva je rasporeena pravilno, u obliku Gausove krivulje, dijagram broj 5.
176
Dijagram 5. Normalna distribucija inteligencije po Gausovoj krivulji Veina, priblino 66%, ljudi je prosjene inteligencije, u rasponu od -1 do + 1, manji broj, priblino 14% je iznad prosjeka, u rasponu od +1 do +2 , a isto toliko (priblino 14%) je ispod prosjeka, u rasponu od -1 do -2 . Manjina je, priblino 2%, visoko iznad prosjeka, a isto toliko, 2% je niske inteligencije. Ostali, priblino, 1%, su znatno visoke inteligencije (genijalni), a isto toliko, priblino, su osobe sa razliitim nivoima mentalne retardacije. Zbog naroite vanosti na svim praktinim podrujima, inteligencija se redovno mjeri pri izboru ljudi za razliite nivoe obrazovanja i razliita zanimanja. Inteligencija visoko korespodentna sa ostalim grupama sposobnosti (senzornim, psihomotornim..., stvaralakim sposobnostima...). Naroito dolazi do izraaja u kreativnom miljenju. Intelektualni nivo kandidata i vozaa je visoko povezan sa ostalim psihikim funkcijama i sposobnostima, sa uspjehom sticanja znanja, vjetina i navika i efikasnog i bezbjednosnog reagovanja u saobraaju. Inteligentniji su uspjeniji. ULNE (SENZORNE) SPOSOBNOSTI 177
Senzorne sposobnosti, pored P-faktora (faktora percipiranja) i Sfaktora (specijalnog faktora) koji, prema Terstonu, ine i sastavne dijelove inteligencije, podrazumijevaju i sposobnosti za razlikovanje intenziteta i kvaliteta razliitih vrsta jednostavnih drai. Mogu se razlikovati senzorne sposobnosti u oblasti vida, u oblasti sluha, u oblasti mirisa, u oblasti statikih, u oblasti kinestetikih i drugih osjeta . Senzorne sposobnosti su visoko povezane sa radom osjetnih organa i od izrazitog su znaaja i interesa za psihologiju, a posebno za veinu granu primijenjene psihologije. Tako je npr., otrina vida sposobnost razlikovanja raznih struktura na odreenim udaljenostima izrazito vana pri ocjeni podobnosti kandidata za razna saobraajna zvanja pilote aviona, vozae autobusa, mainovoe u tramvajskom i eljeznikom saobraaju, za vozae automobila i drugih prevoznih sredstava. Otrina sluha, mirisa, dodira i osjeta ravnotee, bitna je za neka specifina zanimanja, otrina ukusa bitna je za zanimanja degustiranja hrane, pia...
OSJETI VIDA
Osjeti vida su produkt (rezultanta) djelovanja specifine drai na ulo vida oka i sastavni dio segment vidne percepcije opaaja okoline u kojoj se ovjek nalazi i/ili se kree. ovjek ulom vida znatno vie opaa (priblino 90%) u odnosu na druga ula. Time je ono najznaajnije u opaanju svih ljudi, a posebno u opaanju vozaa u znaajno sloenim uslovima saobraaja. Npr. brza prohodnost vozila, oznaka, drugih uesnika u saobraaju...
Vidne osjete ine dvije velike grupe osjeta: osjeti o hromatskim bojama i osjeti o ahromatskim bojama ili ahromatski osjeti.
178
Glavne hromatske boje su: crvena, uta, zelena i plava. One nisu i jedine. Njih je mnogo vei broj. Mnoge nastaju prilikom prelamanja suneve svjetlosti kroz prizmu ili kroz kapljice kie (dugine boje). Boje koje nastaju takvim prelamanjem nazivamo spektralnim bojama. ovjek voza opaa okolinu (njene predmete, pojave, zbivanja...) koja je sloena od spektra razliitih boja i drugih osjeta koje doivljava u cjelini kao opaaj ili percepciju. Vidni osjeti (crveno, crno, plavo...) su samo segment opaaja. Osjeti se rjee opaaju izdvojeno, a ee u cjelini opaaja. Npr. bijeli automobil, utna putna traka...
Razlike u arenilu boja ine kvalitet ili ton boje (bijela, zelena, uta, plava...). Kvalitet boje zavisi od duine elektromagnetskog talasa. Hromatske boje imaju jo dvije osobine: zasienost boje esticama koje joj daju ton razne nijanse (tonovi) crvene boje, plave, sive, ute... i otvorenost ili svjetlinu boje koja oznaava stepen slinosti boje bijeloj boji. Svjetlina istih boja zavisi od intenziteta drai. Boja je svjetlija ukoliko je dra intenzivnija. uta boja je najsvjetlija meu hromatskim bojama.
Druga grupa boja su ahromatske boje: bijela, crna, siva i razni prelazi meu njima. Mijeanjem dviju ili vie boja dobivaju se nove boje. Ispitivanjem je utvreno da za svaku hromatsku boju postoji odreena boja s kojom pomijeana boja daje neutralnu boju.
Izriit je znaaj boja kao i njenih razliitih vrsta, tonova, zasienosti i svjetline zbog kvaliteta podraajnosti, uoljivosti i reagovanja vozaa na oznake, na uoljivost i reagovanje i odnos prema drugim uesnicima u saobraaju, na oputanje odmor, na prijatnost, na dinaminost, budnost, kvalitet panje i druge senzorne funkcije. ulo vida je, kako je ve reeno, glavno ulo opaanja i funkcionisanja ljudi u svim ivotnim uslovima, pa i u vonji.
179
Osjeti vida, sluha i ravnotee, te sposobnosti tih osjetnih podruja, znaajni su presudni za snalaenje i adaptaciju u saobraaju. Svi osjeti su prva stepenica u procesu opaanja vanjskog svijeta. Oni su odnos pojedinih svojstava, predmeta i pojava vanjskog svijeta na svijest ovjeka i upravo zbog toga i predstavljaju psihiki i logiki poetak spoznajnog procesa. Fizioloki mehanizam na kojem se stvaraju osjeti naziva se analizator (po ruskom fiziologu Pavlovu). Svaki analizator (vida, sluha, ravnotee, okusa, mirisa...) sastoji se od tri dijela: od receptora koji prima podraaje iz vanjskog svijeta; od senzornih nizova koji provode stvorene nervne impulse i od centara u bazi mozga, u kojima nervna aktivnost prelazi u psihonervnu aktivnost praenu subjektivnim doivljajima. Npr.: voza je svjestan... i/ili ima sliku crvenog automobila..., znaka stop..., u svojoj svijesti.
Vidni analizator sastoji se, takoe, od tri dijela: perifernog dijela oka, slika 13 koji putem svojih receptora i drugih segmenata prima podraaje (npr., podraaje oznaka na putevima, podraaje drugih uesnika u saobaraaju...) provodnog dijela nervnog uzbuenja sa periferije do centra senzornih nerava kojima se odvija senzorni put podraaja i centralnog dijela vidnog analizatora kojeg ini centar za vid u kori velikog mozga koji prenosi nervna uzbuenja do asocijativnog centra. U asocijativnom centru se senzorno (nervno) uzbuenje pretvara u psihonervno uzbuenje (npr. doivljava se slika opaenog saobraajnog znaka).
180
Slika 13. Uzduni presjek oka Za optimalno opaanje vozaa u sloenim saobraajnim uslovima bitno je nekoliko posebnih sposobnosti vidnog analizatora (oka, nervnih puteva i centra). Sposobnost zahvatanja okoline u vidnom polju to ini irinu vidnog polja: sposobnost adaptacije na svijetlost i tamu; sposobnost razlikovanja boja; otrina vida i sposobnost stereoskopskog uoavanja.
Sposobnost uoavanja okoline u vidnom polju zapravo je granica do koje uoavamo predmete i pojave izvan, lijevo i desno od pravca gledanja. Ta sposobnost osjetnog organa vida zove se vidno polje. 181
Vidno polje jest prostor koji voza zahvata pogledom oba oka. irina vidnog polja razlikuje se u svakog ovjeka, a kree od 140 do 200 stepeni u stanju relativnog mirovanja. irina vidnog polja, to je za regulaciju i bezbjednost saobraaja znaajno, zavisi i o relativnoj brzini kretanja predmeta koji voza vidi s obzirom na brzinu kretanja vozila, slika 14.
Slika 14. Zavisnost irine vidnog polja o brzini kretanja vozila Ako pomou brzine izrazimo nivo psiholoke angaovanosti vozaa, onda e suavanje vidnog polja izgledati kao to je prikazano na slici 14. Kad voza velikom brzinom vozi kroz saobraajno sloene situacije koje zbog suenja vidnog polja nedovoljno kontrolie, dolazi do pojave tzv. vidnog tunela, pa se moe dogoditi da i ne opazi neki saobraajni znak. Vidno polje, slika 15, dijeli se na: otro vidno polje do 3 od simetrije; jasno vidno polje do 10 od simetrije; dovoljno jasno vidno polje do 20 od simetrije; periferno vidno polje vie od 20 od simetrije.
182
Slika 15. Vidno polje U otrom vidnom polju voza vidi sve detalje na predmetu oblik, boju predmeta, material od kojega je predmet izraen, procjenjuje brzinu, pravac i smjer kretanja predmeta koji se kree. Otrina vidnog polja smanjuje se srazmjerno udaljavanju predmeta od simetrije vidnog polja. Npr., kada se djeca igraju snijegom, grudvu snijega baenu direktno u lice, izbjegavaju minimalnim pomicanjem glave samo toliko koliko treba. Meutim, kada grudva snijega dolazi sa strane u periferno vidno polje, dijete sagne glavu, iako je grudva preletjela nekoliko metara iznad glave. O irini vidnog polja treba zbog toga voditi rauna prilikom postavljanja saobraajnih znakova i drugih sredstava za regulisanje saobraaja do 20 najdalje.
183
Ograniavanjem otrog vidnog polja na samo est stepeni znaajno se smanjuje sposobnost vozaa da uoi predmete u cijelom vidnom polju, pored i iza vozila. Manevri s vozilom u gustim saobraajnim tokovima ne mogu se izvesti ako voza nema potpunu prostornu preglednost. Vanjski i unutranji retrovizori na vozilu te pokreti oka, glave i tijela treba da omogue da se pomou njih centar vidnog polja mijenja i tako zahvata prostor pored vozila, tzv. mrtvi ugao, prostor iza vozila. Budui da je registrovanje vidnog podraaja, najbolje u otrom vidnom polju, voza nastoji sve predmete na putu tokom vonje dovesti u takvo vidno polje. To je mogue postii na tri naina: pokretima oka, pokretima glave i
pokretima tijela. Najvea brzina prebacivanja otrog vidnog polja na neki predmet postie se pokretanjem oka. Budui da se pokretima oka ne moe zahvatiti iroki prostor, to se moe pospjeiti pokretima glave, a jo vie pokretima tijela.
Slika 16. Granice koncentracije vidnog polja vozaa: a) rasprostranjenost taaka fiksiranog pogleda, b) granice polja koncentracije panje pri razliitim brzinama (20, 40, 60, 80 km/h) 184
Vanost je pokreta oka vea to je brzina vonje vea i to su sloenije saobraajne situacije kroz koje se voza kree svojim vozilom. Pokret oka sastavljen je od tri odvojene radnje, slika 16:
Prebacivanje pogleda na drugi predmet. Za pokret do 20 stepeni vrijeme skoka je 0.10 sekundi, a za vie od 20 stepeni 0.15 sekundi.
Fiksiranje predmeta prosjeno traje 0.15 sekundi i zavisi o pogreci pri zaustavljanju pogleda na nekom predmetu. Ta e pogreka biti vea to je vei kut prebacivanja pogleda.
Binokularna koordinacija jest proces usklaivanja pogleda oba oka na isti predmet i akomodacija soiva oka. Vrijeme potrebno za koordinaciju oba oka i akomodaciju soiva zavisi o razlici izmeu udaljenosti predmeta koji smo gledali i novog predmeta na koji prebacujemo pogled. Prosjeno se utroi 0.40 sekundi.
Ukupno vrijeme pokreta oka, dakle, iznosi 0.15 + 0.15 + 0.40 = 0.70 sekundi. U to vrijeme nije ukljueno i vrijeme potrebno za shvatanje slike. Za potpuni psihiki doivljaj potrebno je jo i dodatno vrijeme. Da to vrijeme nije malo, vidjet emo iz sledeeg primjera. Vozilo koje se kree brzinom od 60 km/h proi e za 0.7 sekundi put od 11.66 m. Taj put nije beznaajan, naroito u vonji na ulicama ili na raskrsnicama, pogotovo kada se zna da voza mora u isto vrijeme pokretima oka pratiti jo i vertikalne saobraajne znakove. Sposobnost adaptacije oka na svjetlost i tamu sastoji se u postupnom poboljanju vidnog uoavanja nakon promjene intenziteta osvjetljenja. Kada ovjek naglo doe u tamu iz nekog jako osvijetljenog prostora, u poetku nita ne vidi. Tek nakon nekog vremena provedenog u tamnom prostoru, on poinje razlikovati neke detalje predmeta. Kaemo da se oko prilagodilo na tamu. Brzina prilagoavanja ili adaptacije zavisi o intenzitetu svjetla kojem je oko bilo prije izloeno. to je svjetlost bila jaa, potrebno je vie vremena da se oko potpuno prilagodi na tamu. Nakon intenzivnog osvjetljenja, potrebno je da proe 40-60 minuta da bi se oko potpuno adaptiralo u tami, dijagrami 6 i 7.
185
Osim o intenzitetu svjetla, brzina adaptacije zavisi i o tome koliko je oko bilo izloeno svjetlu. to je oko bilo due izloeno svjetlu, adaptacija je sporija.
Dijagram 6. Adaptacija oka na tamu Zbog toga se vozaima ne preporuuje da nou ponu voziti odmah im su izali iz neke osvijetljene prostorije. Bolje je da neko vrijeme priekaju kako bi im se oi prilagodile na tamu. Prilagoavanje oka na bljesak, dijagram 7, neravnomjeran je proces. Zjenici je potrebno samo 5-6 sekundi da bi se suzila, a 30-35 sekundi da bi se ponovo vratila u prvobitan poloaj. Upravo toliko dugo voza bi morao voziti sporije kako bi mu se oko prilagodilo i da bi imao potreban pregled nad putem. Da bi se smanjilo to vrijeme, vozaima se preporuuje da pri mimoilaenju vozila gledaju u desni rub puta (uta granina crta na putu) i da tako izbjegnu zasljepljenje, a ujedno bi i lake mogli uoiti bicikliste, mopediste, pjeake i druge tee uoljive uesnike u saobraaju. Oko se est puta bre prilagoava na svjetlost pri izlasku iz tunela nego pri ulasku u tunel. Zato su dugaki tuneli na izlazima zakrivljeni kako bi se izbjeglo prerano zasljepljujue dnevno protusvjetlo.
186
Bolesti oka i nedostatak vitamina A u organizmu mogu poremetiti sposobnost adaptacije oka na svjetlost i tamu. Sposobnost razlikovanja boja jest osjetljivost organa vida na hromatske kvalitete podraaja. Ljudsko oko razlikuje boje zato to je osjetljivo na razliite talasne duine svjetlosti.
Dijagram 7. Adaptacija oka na bljesak i tamu Meutim, od svih talasnih duina svjetlosnih zraka ovjek moe vidjeti tek njihov mali raspon, dijagram 8. Ako relativnu vidljivost boja mjerimo u rasponu izmeu 0 i 1, onda uta boja, kao najuoljivija, ima relativnu vidljivost 0.972. Znatno se slabije uoavaju plava (0.0380) i crvena (0.107). Nou se sposobnost uoavanja donekle mijenja, pa se tada najbolje vidi petrolej boja (zelenoplava). Da bi ovjek dobro vidio i dobro razlikovao, treba jo spomenuti koje su boje kontrastne: 187
plava bijela, zelena bijela, plava uta, uta crna i uta crvena.
Dijagram 8. Vidljivost boja prema njihovoj talasnoj duini Zbog toga se u saobraajnoj signalizaciji i koriste kombinacije ovih kontrastnih boja. Sposobnost razlikovanja boja omoguava bre opaanje saobraajne signalizacije, ali ona nije nuna za itanje znakova, jer se svi znakovi mogu prepoznati prema obliku, sadraju (simbolu na njima) ili prema poloaju. Na semaforu je npr. zeleno svjetlo uvijek postavljeno najnie. Problem je kad je semafor u magli ili mraku, pa se vidi samo svjetlo, a ne i poloaj svjetla na semaforskoj kutiji. Kao to smo prije naglasili, vienje boja nastaje fotohemijskim procesom u unjiima. Poremeaji u funkcionisanju unjia mogu uzrokovati potpuno ili djelimino sljepilo za boje - daltonizam
188
(nerazlikovanje crvene i zelene). Taj nedostatak pojavljuje se uglavnom kod mukaraca i ne moe se lijeiti. Otrina vida jest sposobnost razlikovanja sitnih detalja, a detalj je onaj najmanji razmak izmeu dvije take koje jo uoavamo kao dvije. Otrina vida zavisi o irenju i suavanju zjenice, akomodaciji soiva i fotohemijskim procesima mrenjae. irenjem i suavanjem zjenica regulie koliinu svjetlosti koja je potrebna za zadovoljavajuu otrinu vida. Akomodacija soiva jest sposobnost da se soivo udubljuje ili ispupuje kako bi slika predmeta koji promatramo zavisno o njegovoj udaljenosti, pala u sredinju jamicu mrenjae oka gdje je ta slika najotrija. Ako je mogunost akomodacije soiva smanjena, govorimo o kratkovidnosti (kad slika predmeta koji promatramo pada ispred sredinje jamice mrenjae oka) ili o dalekovidnosti (kad slika predmeta koji promatramo pada iza sredinje jamice mrenjae oka). Za vozae motornih vozila naroito je znaajna tzv. dinamika otrina vida, tj. potrebna je vea otrina vida kada je brzina kretanja vea. Sposobnost stereoskopskog uoavanja ogleda se u odreivanju odnosa predmeta po dubini, tj. ocjenjivanju njihove meusobne udaljenosti. Za tu sposobnost potrebno je gledanje s oba oka. Voza uz pomo tih sposobnosti procjenjuje udaljenost vozila, irinu ceste itd., to je posebno vano pri preticanju vozila. Ta sposobnost nadopunjuje se iskustvom, osobito ako je oslabljena otrina jednog polja (Veselinovi Kii, 1982).
SPOSOBNOSTI VIDA I NJIHOVA POVEZANOST SA UPRAVLJANJEM MOTORNIM VOZILOM

189
DNEVNO I NONO VIENJE Preko 80% svih podataka koje voza dobija u vonji dolaze preko ula vida (oka). Zato je sposobnost vida vozaa od primarne vanosti. Oko djeluje po istom principu kao fotografski aparat. Ono ima oblik nepravilne lopte (ona jabuica), a sastoji se od tri dijela: beonjae, sudovnjae i mrenjae. Da bi dolo do osjeta vida, potreban je svjetlosni podraaj, koji djeluje na oko, koje potom putem nerva prenosi nastali impuls u centar za vid u mozak. Svjetlost ulazi u oko kroz otvor - zjenicu koja se iri ili suava pod uticajem jaine svjetlosti. Otvor zjenice je ui pri jaoj svjetlosti (vonja danju, pri jakom suncu i jakom nonom svjetlu), a vei je pri slabijoj svjetlosti (vonja nou, po magli, pri slabom svjetlu). Svjetlosni zraci prilikom dolaska u mrenjau nadrauju neke od vanih vidnih elija (epie i tapie). epii se nalaze u srednjem dijelu mrenjae i slue za gledanje danju, slue za raspoznavanje boja (dnevno vienje). tapii se nalaze na periferiji mrenjae i slue za gledanje nou, slue za raspoznavanje crno-bijele boje nono vienje. Kod nekih osoba tapii su slabije razvijeni te takve osobe oteano vide nou, stvaraju im se tzv. "mrane zavjese". irenje i suavanje zjenice je bitno za adaptaciju vozaa pri nagloj promjeni jaine svjetlosti (iznenadna osvjetljenja i prekid istih nou, ulazak i izlazak iz tunela).
OSNOVNE FUNKCIJE I KARAKTERISTIKE VIDA
190
Osnovne funkcije ula vida u saobraaju su: otrina vida, irina vidnog polja, raspoznavanje boja, procjena rastojanja adaptacija oka. i
Otrina vida je sposobnost diferenciranja malih razlika u veliini i obliku predmeta. Moe se definisati i kao najmanje mogue rastojanje izmeu dvije (svijetle) take koje oko moe da vidi odvojeno.
Voza mora jasno i otro vidjeti predmete i na veoj udaljenosti, posebno kada je brzina kretanja vea. Otrina se mijenja zavisno od koliine osvjetljenja, kontrasta izmeu predmeta i pozadine, od kvaliteta elemenata ula vida kao i od eventualnih patolokih svojstava ula vida. Npr. tee se uoavaju vozila ija je boja bliska okolini (zelena vozila na putu koji je obrastao rastinjem ljeti, siva vozila na asfaltu, bijela vozila na snijegu i sl.). Zbog toga su funkcionalne jae i razliite boje na vozilima. irina vidnog polja vidno polje predstavlja prostor koji se zahvata pogledom oba oka. Ono nam omoguava periferni vid, tj. vienje lijevo i desno od pravca gledanja.
irina vidnog polja iznosi 180 stepeni lijevo i desno te 50 stepeni na gore i 60 stepeni na dolje. irina vidnog polja je izuzetno vana u svim situacijama vonje, a posebno pri poveanoj brzini jer se vidno polje tada smanjuje. Da bi se predmet vidio (npr. na raskru, u koloni i sl.), potrebno je da bude u vidnom polju. irina vidnog polja se smanjuje kod slabljenja ili gubitka (nefunkcionisanja) jednog oka (za oko 30%), posebno ako se izgubi funkcionalnost desnog oka.
191
irina vidnog polja moe biti suena i zbog drugih organskih oteenja (povreda centra za vid i dr.) i zbog psiholokih faktora (dekoncentracija). Raspoznavanje boja je bitan kvalitet vida vozaa.
Vozaima je potreban neoteen kolorni vid (sposobnost raspoznavanja boja) jer je sva signalizacija na putevima sastavljena iz razliito obojenih tijela. Oko najbolje raspoznaje utu boju, potom zelenu i crvenu, plavu i ljubiastu. Oko 8% ljudi imaju uroene smetnje u raspoznavanju boja i to uglavnom kod mukaraca. ee se javlja nesposobnost raspoznavanja crvene i zelene boje, a rijetko potpuno sljepilo za boje. Praksa je pokazala da vozai, koji ne raspoznaju boje, ipak se mogu na semaforima snalaziti prema rasporedu boja. Vozai koji ne razlikuju boje imaju tekoa, posebno kada je smanjena vidljivost (magla, mrak, jaka kia i sl.).
Procjena meusobnog rastojanja dva ili vie predmeta je sposobnost dubinskog vienja. Zasniva se na binokularnom vidu (vienje sa oba oka) koji omoguava da se spoljni svijet vidi reljefno (u sve tri dimenzije) da se odredi meusobni odnos predmeta u daljini, da se procijeni udaljenost predmeta, kao i dubina i brzina kretanja.
Gledanjem sa dva oka procjena rastojanja je uspjenija nego kod vozaa sa jednim okom. Procjena rastojanja je posebno potrebna i bitna pri preticanju, susretanju (mimoilaenju sa drugim vozilima, pri parkiranju i drugim situacijama. Procjena rastojanja zavisi i od znanja i iskustva vozaa. Zbog toga se udaljenost poznatih predmeta i manje udaljenih predmeta tanije procjenjuje od nepoznatih i vie udaljenih kao, i predmeta koji se bre kreu. Adaptacija oka je sposobnost prilagoavanja oka promjeni intenziteta osvjetljenja. (Npr. ulazak ili izlazak iz tunela, jako svjetlo nailazeeg vozila nou i sl.). Laka je adaptacija oka iz mraka na
192
svjetlost (traje nekoliko sekundi), nego adaptacija oka od svjetlosti na mrak (traje nekoliko minuta). Za vozaa je bitna adaptacija nou. Veoma je vana sposobnost oka da se brzo i uspjeno prilagodi na gledanje i vienje u tami (nona vonja). Naime, pri vonji nou, voza je esto u situaciji zasljepljivanja jakim svjetlima (farovima) nailazeeg vozila. Zbog toga je adaptacija bitna poslije nonog zaslepljivanja. Kod svih vozaa je otrina vida smanjena u loim svjetlosnim uslovima, i u tami, a posebno kod kratkovidih osoba vozaa. Vozai sa dioptrijom, nou moraju imati naoare sa jaom dioptrijom. Zaslepljivanje djeluje fizioloki - smanjuje otrinu vida, smanjuje vidno polje, smanjuje sposobnost procjene rastojanja, zamara vozaa i sl. i psiholoki - smanjuje ugodnost gledanja, uzrokuje naprezanje, napetost, nesigurnost i strah. UTICAJ FUNKCIONALNIH NEDOSTATAKA I ANOMALIJA VIDA NA EFIKASNOST UPRAVLJANJA VOZILOM Najtee oteenje vida je smanjena otrina vida (kratkovidost i dalekovidost). Posljedice su funkcionalnih nedostataka i anomalija u samom oku.
Kratkovidost je smanjena otrina vida na daljini. Takve osobe imaju i slabiji periferni vid pa je smanjena i sposobnost adaptacije na vienje u tami. Ovaj nedostatak se moe, i kod vozaa, djelimino kompenzovati naoalima.
Dalekovidost je smanjena otrina vienja na blizini to kod vozaa ne stvara smetnje u vonji jer su svi predmeti opaanja udaljeniji od kritinog polja.
Druga patoloka pojava kod ula vida je sljepilo za boje. ei su sluajevi djeliminog sljepila daltonizam, nesposobnost razlikovanja
193
crvene i zelene boje. Vrlo su rijetki sluajevi totalnog sljepila za boje. U sluaju takvog sljepila za boje sve se vidi crno sivo bijelo. Ljudi slijepi na boje poznaju njihove nazive i samo operiu njima, ponekad ih samo pogaaju. Neke osobe se snalaze i na osnovu nekih drugih znakova koji su brojni. Npr., voza koji je slijep na boje zaustavie vozilo na raskrsnici iako ne razlikuje crveno i zeleno svjetlo. On e pravilno krenuti sa vozilom jer je zapamtio redoslijed boja na semaforu razlikujui njihove nijanse (crno sivo bijelo). Istraivanjem je utvreno da je u svijetu bilo sasvim malo nezgoda prouzrokovanih daltonizmom. Voza daltonista se snalazi u saobraaju putem brojnih drugih znakova (oblik znaka, redosljed, veliina...). Iz ovih razloga psiholozi smatraju da su preotre norme pri ljekarskom pregledu vozaa na Stelingovim tablicama kojima se utvruje sposobnost opaanja istih boja.
AUDITIVNE SPOSOBNOSTI I OSJETI SLUHA

194
Voza i drugi uesnici u saobraaju izloeni su brojnim zvunim podraajima koji ga stavljaju u poziciju neminovnog slunog opaanja ali i neminovne orjentacije u sloenim saobaraajnim uslovima. Drai su ponekad iritirajui faktori, esto faktori i signali sloene saobraajne situacije i/ili voditelji (usmjerivai) doivljavanja i reagovanja vozaa i drugih uesnika u saobraaju. Najee slune drai su zvuni signali, umovi, buka motora i vozila, ljudski glasovi, muzika... Zvuk je osnovna sluna dra (stimulus). Sposobnost (osjetljivost) registrovanja shvatanja i razumijevanja slune (zvune) drai je sluh. Ta sposobnost sluna sposobnost pomae ljudima u orjentaciji i svim uslovima ivljenja, a posebno vozau. To je uslov bez kojeg voza nema optimalne uslove funkcionisanja. Sluh ima veliku ulogu pri sporazumijevanju, razvijanju govora, muzikom stvaralatvu a uz to, ulo sluha neobino je bogat izvor korisnih podataka o predmetima i pojavama to nas okruuju. Za stvaranje slunih doivljaja potrebni su: zvuni izvor, elastina sredina za prenos slunog podraaja i sluni organ koji se sastoji od uha, slunog nerva i centra u kori velikog mozga.
Zvuni talasi mogu se prenositi razliitim sredstvima elastinim sredinama (vazduh, tekuina, kruto tijelo), ali ne s istim efektom.
U vonji se voza i drugi uesnici u saobraaju oslanjaju na sluh u uslovima smanjene vidljivosti.
Zvuk - osnovni podraaj u vonji je subjektivan doivljaj koji nastaje pokretanjem tijela koje izaziva kretanje (treperenje) vazduha. Jaina doivljaja zvuka zavisi od veliine amplitude koja predstavlja veliinu puta koji udareni predmet naini. Veliina puta je odstupanje od poetnog poloaja. Visina zvuka zavisi od broja treptaja u sekundi.
Organ ula sluha je uho koje se sastoji od: une koljke koja prima zvune talase; 195
slunog kanala kojim prolaze zvuni talasi i bubne opne (membrane), koja dijeli spoljanje uho od srednjeg, slika 16.
Slika 16. Presjek ula sluha uha Na bubnoj opni poinje prvi proces draenja. Srednje uho je jedna komora koja u donjem dijelu ima kanal, eustahijevu trubu, koja kod ovjeka ulazi u drijelo. Bubna opna pod dejstvom vazdunih talasa treperi, a za nju je prikaena vrlo fina mala kost - eki, pa nakovanj, pa uzengija koja te udare prenosi na tzv. ovalno prozore unutranjeg uha. Zatim se treperenje preko tenosti prenosi na pu u kom se nalaze ulne elije koje bivaju nadraene. Sve ostalo se odvija u ulnom nervu. Kod ovjeka je ulo sluha manje osjetljivo nego ulo sluha ivotinja.ovjek moe da uje zvuk koji ima bar 16 do 18 treptaja u 196
sekundi, pa do 23000 treptaja. Ovaj opseg se smanjuje sa starenjem. Tako je kod ovjeka od 30 godina granica 15000 treptaja, a od 60 godina samo 5000 treptaja u sekundi. Mjerenje slune osjetljivosti se vri pomou audiometra, a grafiki se predstavlja audiogramom. Na apcisu se unosi frekvencija zvuka, a na ordinatu gubitak slune osjetljivosti izraen u decibelima (db+), dijagram 9.
Dijagram 9. Audiogram slune osjetljivosti Decibel je jedinica za mjerenje jaine zvuka. On se odnosi na subjektivnu ujnost, polazei od donjeg praga ulnosti kojem odgovara zvuk od 1000 oscilacija u sekundi. Npr. glasnost sasvim tihog ljudskog apata iznosi 10 decibela, obinog govora 50-60 decibela a buka tramvaja 100-120 decibela. Ispitivanja su pokazala da je sluna osjetljivost najvea u intervalu od 500-5000 herca koji odgovara govornom komuniciranju. Zvuci od 130 decibela predstavljaju gornji, maksimalni prag drai koje ljudsko uho moe da uje. Prejak zvuk zamara i dekoncentrie vozaa. Na sluni umor vozaa utiu jaina, uestalost i vrijeme izloenosti zvuku. 197
Razlikuju se 4 osobine zvuka: visina, jaina, boja i voluminoznost (prostornost) zvuka.
Visina zvuka zavisi od broja treptaja u sekundi. Na visinu utiu i neki psiholoki faktori. Npr.: intenzivniji visok zvuk izgleda jo vii, a nizak zvuk jo nii nego to stvarno jeste.
Jaina zvuka zavisi od visine ili amplitude talasa, a doivljava se kao glasnost. Doivljaj jaine zvuka zavisi od toga da li je draenju izloeno jedno ili oba uha, kao i od udaljenosti zvunog izvora.
Boja zvuka zavisi od prateih zvukova koji se javljaju uz osnovni zvuk. Npr. po boji tona se moe prepoznati na kome je instrumentu on odsviran.
Sluni osjeti se dijele na dvije velike grupe: tonove i umove.
Tonovi nastaju kada na uho djeluje jednoliko talasanje neke materije, pravilno i periodino se ponavljaju zgunjavanja i razreivanja.
umovi nastaju kada na uho djeluju talasi razliitih frekvencija i kad usljed toga nema periodinog talasanja. Doivljavaju se kao neto neodreeno, napuklo, nedovreno, rasplinuto i sl., pa su zato zamorni i neprijatni. Voza je esto izloen umovima koji ga znatno vie zamaraju nego tonovi. Ugodni tonovi (muzika) odmaraju vozaa.
Kada je smanjena osjetljivost za slune drai (usljed neke mane slunog organa ili nervnih puteva i centara za sluh), govorimo o nagluvosti, a kada je osjetljivost potpuno izgubljena, govorimo o gluvoi. Vozai oteenog sluha (nagluvi i gluvi) se teko prilagoavaju u vonji, esto 198
neefikasno reaguju i predstavljaju opasnost po sebe i druge uesnike u saobraaju. ujna (sluna) sposobnost se procjenjuje na ljekarskim pregledima vozaa.
KONI OSJETI
199
Utvreno je da postoje razliite vrste konih osjeta. ulne osjetljivosti nisu ravnomjerno rasporeene. Koa je takasto osjetljiva (takasto perceptivna). ulne elije se nalaze ispod pokoice. Postoje najmanje etiri vrste konih osjeta: dodira, toplog, hladnog i bola.
Osjeti dodira se javljaju kad se nekom mehanikom drai nadrae organi za dodir (take za dodir) koji se nalaze na povrini ili u dubljim slojevima koe.
ulni organi za dodir rasporeeni su u sloju koe razliitom gustinom. U pojedinim dijelovima koe, kao to su vrhovi prstiju, rasporeeni su veoma gusto, a na drugim dijelovima koe, kao na leima rasporeeni su znatno rjee. Kad je mehaniki pritisak i/ili udar - povreda intenzivniji, dolazi do doivljaja pritiska i/ili bola izazvanog djelovanjem na dublje smjetene nervne elije osjetljive na dodir i/ili bol. Pri manjem intenzivnom pritisku i/ili udaru - povredi aktivirane su elije na povrini koe to uzrokuje slabiji osjeaj dodira (pritiska) i/ili bola. Jako je izraena adaptacija koe prilikom dodira. ovjek se brzo privikne na dosta jak pritisak i postaje neosjetljiv na njega. Tokom due vonje, gubi se osjeaj za komandne ureaje i/ili psihomotornu koordinaciju - dolazi do zamora zbog ega je potreban odmor.
Osjeti temperature su osjeti na toplo i osjeti na hladno. Za svaki od ova dva osjeta postoje i posebni ulni organi - receptori, provodnici i centri. Osjeti temperature javljaju se kad je okolna temperatura via ili nia od temperature koe, koja obino iznosi 32 do 33 stepena. Ova temperatura koe naziva se fiziolokom nulom.
Subjektivni doivljaji toplog i hladnog znatno mogu uticati na ponaanje vozaa. Zbog toga je podeavanje optimalne temperature klima ureajima obaveznost pri pripremanju vozila za upotrebu. Osjeaji 200
izraenije - nepovoljnije toplote ili hladnoe upozoravaju na nepovoljne temperaturne okolnosti za vozaa koje mu ugroavaju zdravlje, snage, koncentraciju i sposobnosti za vonju. Naruavanje integriteta organizma i/ili njegovih pojedinih organa, njegovih vezivnih mehanizama kostiju, miia, koe, posebno vie osjetljivih mjesta glatkih probavnih miia, sluzokoe usta i nosa, tkiva i/ili mehanizama oka, uha, nosa, usta... izaziva (uslovljava) bol razliitog intenziteta koji znaajno nepovoljno utie na psihiki status ovjeka, na psihiki status vozaa. Svaka tjelesna povreda srazmjerno uzrokuje psihike tegobe. Isto tako, psihike tegobe uzrokovane traumatizacijom, uzrokovane nekim stresogenim dogaajem znaajno destabilizuju ukupne adaptivne psiho-fizike snage vozaa. Dakle, svaki udar, svaka psihika i/ili fizika (tjelesna) povreda uzrokuje nepovoljne posljedice i umanjuje koncentraciju i sposobnost vozaa i njegove procese i funkcije.
Osjeti bola nastaju kada pojedine vrste osjeta postanu suvie intenzivne i ugroavajue za organizam. Utvreni su posebni organi za bol. Specifina dra za ovu osjetljivost ne postoji. Bol mogu izazvati sve vrste drai. Velika je bioloka vanost osjeta za bol. Oni upozoravaju na opasnost za organizam.
OSJETI MIRISA
201
Osjete mirisa uslovljavaju drai odreene osobine materija koje se zovu mirisom. To su osobine vezane za prisustvo materijalnih estica koje se putem vazduha prenose do ula mirisa (nosa). Mirisi mogu biti neprijatni i prijatni, odnosno miriljivi i smrdljivi. Prijatni i/ili mirisi uslovljeni prilagoenim izvorima tih mirisa razliitim dezodoransima (privjescima, inhalatornim boicama...) i/ili opta urednost i svjeina u automobilu, osnauju vozaa i njegove ukupne sposobnosti i funkcije. U dananjim uslovima, vozaima se razvija via saobraajna kultura, pored ostalog, kultura odravanja i stvaranja povoljnih (osvjeavajuih) uslova vonje. Neprijatni mirisi, zaguljivost i neurednost, destimuliu vozaa, obesnauju ga, umanjuju njegove sposobnosti i funkcije. esto vozai i sami naruavaju svjeinu i urednost prostora automobila - otpatcima, puenjem, neurednou... To su maniri vozaa nie opte i jo nie saobraajne kulture. Postoji adaptacija na mirise koja nije univerzalna - nije ista za sve mirise istovremeno. Prisustvo mirisa ima odreeno dejstvo na vozaa oteavajui vonju - stvarajui umor ili olakavajui vonju utiui na relaksaciju u vonji. U toku opte saobraajne edukacije i obuke vonje, kandidati treba da naue da sami ureuju uslove u vozilu koji omoguavaju prijatnost, oputenost i osvjeenje.
OSJETI UKUSA
202
Drai za osjete ukusa su ukusne materije najee zastupljene u vidu tenosti, a mogu biti i u vrstom, tenom ili gasovitom stanju.
ulo ukusa je smjeteno u usnoj upljini. ulnih elija ove osjetljivosti ima najvie na jeziku, a na nepcima ih je manje. etiri su osnovna kvaliteta osjeta ukusa:
slatko, slano, kiselo gorko. i
Svi ostali ukusi se javljaju kao kombinacija ova etiri kvaliteta. elije koje se nalaze na vrhu jezika, osjetljive su na slatko, na dnu jezika na gorko, a na rubovima jezika na kiselo. I kod ovog ula postoji adaptacija to zavisi od koncentracije i vrste ukusnog rastvora i trajanja draenja. ulima i osjetima ukusa vozai obezbjeuju odgovarajue energetike hranu, vodu i druga osvjeavajua jela i pia koja im osnauju psiho - somatske procese, funkcije i sposobnosti bitnih za efikasno funkcionisanje vozaa. Unoenjem tih energetika, prvenstveno ukusnih, kompeziraju se (nadoknauju) istroene kalorije i snage, neutralie se ili spreava umor i slabljenje sposobnosti i funkcija, a istovremeno se znaajno osnauju. Unoenjem tih energetika stvara se bioloka, fizioloka i psiho socijalna ravnotea vozaa.
OSJETI KRETANJA I RAVNOTEE

203
Za snalaenje u prostoru i osjeaj kretanja bitna su dva organa koji su smjeteni u unutranjem uhu. Osjeti, koje oni daju, ne mogu se svjesnom analizom izdvojiti ve oni izazivaju neke refleksne reakcije i pokrete naeg tijela. Tako nastaje doivljaj kretanja kinestrija, bilo da se sami kreemo ili da se pasivno kreemo u automobilu. Za opaanje kretanja poloaja tijela u prostoru nisu dovoljna ula vida, sluha, dodira ili pak miina obavjetenja. Postoje organi koji vozaa o tome obavjetavaju. Za to nije potrebno samo svjesno zakljuivanje niti plan reakcija i akcija i reakcija koje bi poslije toga uslijedile. Reakcije na sva obavjetenja kretanja se deavaju u centrima modanog stabla na refleksnom planu. U svakom uhu postoje tri polukruna kanalia koji su postavljeni u razliitim ravnima. Ispunjeni su tenou koja se u njima kree, u skladu sa pokretima tijela, i vri draenje ulnih elija u kanaliima (vestikularni aparat). Draenje se vri samo u situacijama poetka, ubrzavanja, usporavanja i prestanka rotacionog kretanja. Ravnomjerni pokreti ne predstavljaju jaku dra. Npr.u avionu i automobilu se manje osjea ravnomjerno kretanje, ali kada se brzina naglo promijeni, vestikularne reakcije se javljaju. Poto receptori u vestikularnom aparatu alju impulse u stomak, kao popratna pojava tih pokreta, javlja se osjeaj munine bolest vonje (npr. pri vonji brodom, autobusom i sl.). U obuci vozaa treba ih uiti da se postupno pokreu pri startanju, pri ubrzavanju, koenju i zaustavljanju. To su osobine uredne zdravije vonje. Sve neurednosti nagla startanja, ubrzanja, koenja, zaustavljanja, krivudanja, nagla skretanja... uslovljavaju poremeaje ravnotee vozaa i/ili suvozaa, uzrokuje munine, umor i bolesti vonje, a istovremeno iritira i ometa druge vozae i uesnike u saobraaju. Nabrojene sposobnosti zavise, prije svega, od ispravnosti rada, od funkcije ulnih organa (oka, uha). Ispravan rad organa ula kod vozaa omoguava pravilnu selekciju drai koje djeluju na vozaeva ula. Dakle, voza treba da uoava i obrati panju, pored niza drugih drai (zvunih, svjetlosno-reklamnih i dr.) na ona koja mu dozvoljavaju ili zabranjuju nastavljanje kretanja (semafor, znakovi, policajca, znakovi na putevima...). 204
Ova grupa sposobnosti odnosi se i na adaptaciju na tamu (vonja tunelom), otrinu vida i irinu vidnog polja. Kod vozaa je, u okviru senzornih sposobnosti bitna osjetljivost na boje (osjetljivost na crvene, zelene i plave boje i njima sline nijanse), osjetljivost na niske, srednje i visoke tonove.
PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI
205
U brojnim aktivnostima uspjeh zavisi od psihomotornih sposobnosti koje pojedinac posjeduje. Veina radnji koje obavlja voza za vrijeme vonje odnose se na psihomotorne sposobnosti, na navike i automatizaciju tih aktivnosti (pokreti ruku, nogu, prstiju, koordinacija pokreta ruku, nogu, oiju...). Na osnovu ispitivanja, mogue je razlikovati psihomotorne sposobnosti tijela u cjelini i psihomotorne sposobnosti ogranienih dijelova tijela(trupa, nogu, ruku, prstiju...). Mogue je razlikovati jainu (snagu) pokreta, impulsivnost (tempo kojim se vri pokret), statiku preciznost (tanost i sigurnost odravanja poloaja tijela ili pojedinog organa), dinamiku preciznost (tanost), koordiniranost (skladna kombinacija pokreta), fleksibilnost (sposobnost brzog mijenjanja i zamjenjivanja pokreta). Npr., impulsivnost odreuje trajanje reakcionog vremena tj. vremena koje je potrebno da proe od pojave i uoavanja prepreke na putu do psihomotorne reakcije vozaa. est je uzrok saobraajnih nezgoda na putu slaba ili oslabljena psihomotorika vozaa (veliko reakciono vrijeme kasne reakcije). Psihomotorne sposobnosti se mogu mjeriti pomou testova koji se izvode na test aparatima. Navedene sposobnosti (fizike, intelektualne, ulne i psihomotorne) nisu meusobno odvojene. Sve sposobnosti su istovremeno povezane i djeluju u svim situacijama vonje. Npr., da bi se izbjegla prepreka, voza mora da je opazi (senzorna sposobnost), da brzo donese odluku to treba uiniti (intelektualna sposobnost) i da stisne konicu i kvailo, napravi zaokret volanom (psihomotorna sposobnost). Svemu je preduslov fizika psihomotorna sposobnost. Pored temperamenta, karaktera, motiva i sposobnosti, psiholoki profil dobrog i sigurnog vozaa ine i druge bitne osobine (crte) linosti, kao npr., interesi, stavovi, shvatanja, socijalna i emocionalna zrelost i otpornost, vaspitljivost i prilagoeni (poeljni) oblici ponaanja. injenica je da izvjestan broj ljudi nije sposoban za vozaki poziv niti za vozaa amatera. Odreeni stepen selekcije kod nas se vri psiholokim i zdravstvenim pregledima. Meutim, zbog stalne ekspanzije putnog saobraaja, potrebno je primijeniti vii kriterij pri selekciji i osposobljavanju vozaa.
206
Psihomotorne sposobnosti jesu sposobnosti za izvoenje spretnih, brzih i meusobno povezanih pokreta. To su spretnost ruku, spretnost prstiju, brzo i precizno izvoenje pokreta pod kontrolom ula, brzina reakcije i slino. Za upravljanje vozilom vane su sljedee psihomotorne sposobnosti: brzina reagovanja na promjene u okolini (vrijeme reakcije), brzina i prilagoenost pokreta ruke (spretnost ruku) i
usklaenost vizuelnog primjeivanja i pokreta (okulomotorna koordinacija).
Vrijeme koje proe od trenutka primjeivanja opasnosti do zavretka vozaeve miine reakcije zove se vrijeme reakcije. Vrlo se esto to vrijeme pogreno naziva refleksima. Refleksi iz procesa iskljuuju poznavanje (svjesnu reakciju) i odluivanje to je bitna razlika. Neki autori vrijeme reakcije nazivaju psihikom sekundom. Meutim, sigurno je da se ne radi samo o psihikoj reakciji, ve i o motornoj (miinoj) reakciji. Trajanje vremena reagovanja ili vozaeve psihomotorne reakcije zavisi od mnogih faktora: individualnih karakteristika svakog vozaa; od starosti traje due to je voza stariji; od jaine podraaja jai podraaj uslovljava krae vrijeme reakcije; od sloenosti saobraajne situacije sloene saobraajne situacije uslovljavaju due vrijeme reakcije; od trenutne psihofizike kondicije i stabilnosti; od rastresenosti vozaa i usmjerenosti panje; od mogueg vremena reakcije krae vrijeme reagovanja za ruke, a due za noge; od vrste podraaja. Vrijeme reakcije na zvuni podraaj krae je od reagovanja na vidni podraaj; od vremena psihomotorne radnje. Vrijeme reakcije krae je pri otputanju nego prilikom pritiska; 207
od dobi dana; od brzine kretanja vozila...
to je brzina reagovanja vea, to je vrijeme reakcije manje. Uzimamo kao primjer tabelu 1 s podacima eksperimentalnog snimanja vremena na zvune i svjetlosne signale i tabelu 2 s vremenima reakcije prema dobi vozaa.
Vrijeme reakcije (s) 0,24 0,26 0,36 0,42 0,44 0,52 0,46 0,68 0,82 1,34
Nain kretanja u mjestu u mjestu u mjestu u mjestu u mjestu u mjestu u kretanju u kretanju u kretanju u kretanju
Vrsta signala zvuni signal svjetlosni signal stop-svjetlo zvuni signal svjetlosni signal stop-svjetlo zvuni signal stop-svjetlo stop-svjetlo na usporenje bez stop svjetla na usporenje bez stop svjetla
Poloaj prije primljenog signala noga na pedali konice noga na pedali konice noga na pedali konice noga na pedali gasa noga na pedali gasa noga na pedali gasa noga na pedali gasa noga na pedali gasa normalna vonja voza pripreman
u kretanju
normalna vonja
1,65
Tabela 1. Duina vremena reakcije u zavisnosti od odreene situacije

Dob vozaa (u god) Vrijeme reakcije (u sekundama)
208
20-24 30-34 40-44 50-54 60-64 65-69
0,437 0,446 0,463 0,476 0,497 0,522
Tabela 2. Primjeri prosjenog vremena reakcije prema dobi vozaa
Vrijeme reakcije u pravilu je izmeu 0.51.8 sekundi onda kada: voza oekuje razlog koenja i spreman je odmah koiti, 0.5 0.7 sekundi; voza rukuje komandama vozila i saobraaja - kretanje ostalih uesnika 0.91.1 sekunda; voza je panju usmjerio na dogaaj pored puta, razgovara ili je zamiljen, 1.41.8 sekundi.
Za bezbjednost u saobraaju vano je pri tome cijeniti znaenje brzine psihike i brzine motorne reakcije. Pretpostavlja se da manje nezgoda imaju vozai u kojih je bra psihika reakcija. Ponekad vrijeme reakcije nazivaju i "sekundom straha". Meutim, u tako kratkom vremenu, nema vremena za strah, on nastupa kasnije. Vanost psihomotorne reakcije ili vremena reagovanja vidimo u strukturi vremena zaustavljanja vozila. Pojedina su vremena ("f") u funkciji ili zavisnosti od odreenih faktora: vrijeme opaanja ("fo") je u zavisnosti od preglednosti, boje, veliine znakova, osvijetljenosti puta, klimatskih uslova i sl.; vrijeme prepoznavanja ("fp") je u zavisnosti od znanja, iskustva i psihikog stanja vozaa; 209
vrijeme odluivanja ("fod") je u zavisnosti od iskustva, znanja, broja moguih rjeenja; vrijeme prenoenja odluke ("fpo") je u zavisnosti od udaljenosti ruku i nogu od kore velikog mozga, reagovanja rukom, reagovanja nogom,...; vrijeme motorne reakcije ("fmr") je u zavisnosti od otputanja ili stezanja nogom ili rukom razliitih komandi u vozilu; vrijeme reagovanja koionog ureaja ("fku") je u zavisnosti od vrste i ispravnosti konica: mehanike, hidrauline, vazdune, kombinovane itd. zatim ispravne, neispravne konice; vrijeme porasta sile koenja ("fs") je u zavisnosti od servo ureaja, vozaeve snage, pokretljivosti mehanizma i sl.; vrijeme koenja ("fk") je u zavisnosti od brzine vonje, koeficijenta trenja, klizenja izmeu tokova i podloge, nagiba puta i dr.
Kada znamo o emu zavisi pojedini dio vremena, nije teko pronai niz moguih rjeenja koja e pridonjeti smanjenju pojedinog vremena, a time i smanjenju ukupnog vremena reakcije. S druge strane, nepoznavanje osnovnih elemenata koji su uticali na vrijeme reakcije nekog vozaa koji je uestvovao u nezgodi, moe otetiti vozaa pri vjetaenju i utvrivanju brzine kretanja, koenja i drugih injenica. U praksi je vrijeme reakcije vozaa gotovo potpuno pojednostavljeno i to na tetu vozaa. Naroito se esto dogaa da se vozau pripisuje i vrijeme reakcije koionog ureaja, a i veliki dio vremena porasta sile koenja. Brzina izvoenja pokreta rukom (spretnost ruku) je sposobnost da se rukom izvode brzi i tani pokreti, primjereni veliini i snazi pokreta. Ona dolazi do izraaja kad voza treba da naglo promijeni pravac vonje, stepen prijenosa itd.
Trea, za vozaa, vana, psihomotrna sposobnost jest tzv. okulomotorna koordinacija. Ona se manifestuje u usklaenosti pokreta s vidnim podacima. Ta je sposobnost naroito vana pri parkiranju
210
automobila ili prilikom traenja prostora za parkiranje. Okulomotorna koordinacija dolazi takoe do izraaja u gustom gradskom saobraaju. Zavisnost vremena reakcije o brzini vonje prikazuje grafikon na dijagram 10. Vrijeme reakcije vozaa sastavni je dio vremena zaustavljanja vozila.
Dijagram 10. Odnos izmeu trajanja reakcije i brzine vonje Vrijeme i sposobnosti reagovanja se mjere, pri izdavanju ljekarskih uvjerenja vozau, reakciometrom. Sposobnosti reagovanja se uvjebavaju i vrednuju tokom vonje.
VJETINE, NAVIKE I AUTOMATIZACIJA POKRETA Radnja koja se u poetku uenja izvodila uz dosta neuspjelih pokuaja i pogreaka, vjebanjem se postupno izvodi sve savrenije te postaje automatizovana. Nakon sistematskog ponavljanja postie se brzo i 211
tano izvoenje radnje, a to se naziva vjetina. Meu ljudima postoje razlike u stepenu vjetine obavljanja jedne te iste radnje. Upravljanje motornim vozilom sloena je vjetina koja se sastoji od niza istovremenih i usklaenih pokreta. U poetku se ti pokreti usvajaju pojedinano, a kasnije prelaze u cjelovite radnje. Takve cjelovite radnje vjebanjem postaju navike. Iako se navike izvode uz manje angaovanje svijesti, one nikada u cjelini ne postaju refleksni pokreti. Iskusni voza za vrijeme vonje moe razmiljati ili razgovarati o drugim temama obavljajui i pri tome automatski i, reklo bi se, "nesvjesno" obavljati sve pokrete u vezi s upravljanjem vozilom. Ali im nastupe nove okolnosti, im je na pomolu opasna situacija, sve misli u trenutku se vraaju vonji, u sve se angauje svijest i on donosi odgovarajue svjesne odluke. Naravno da svijest pri tome mora biti neoptereena umorom, alkoholom i dr., jer svako kanjenje u reakciji moe biti kobno. Treba istai da automatizovani pokreti nisu refleksni pokreti, iako se obavljaju gotovo istom brzinom. Automatizacijom se iz pokreta sve vie iskljuuje svijest premda ona u njima uvijek postoji. Katkad pogrene radnje mogu biti loe navike koje s vremenom izvodimo automatizovano. Takvi vozai koji usvoje loe navike najee su rizini vozai, a odstranjivanje loih navika zahtijeva vei napor nego sticanje novih.
TEMPERAMENT Temperament je skup specifinih osobina koji odreuju emocionalna doivljavanja i reagovanja ovjeka prema zbivanjima, dogaanjima, predmetima, ljudima. 212
Temperament se moe definisati kao nain emocionalnog reagovanja na podraaje (pojave, procese, dogaaje, ponaanja i dr.). To je skup psihikih osobina koje su vezane za jainu i brzinu emocionalnog reagovanja. Temperament se ne manifestuje samo u emocionalnim doivljavanjima i reakcijama nego i u cjelokupnoj aktivnosti ovjeka, pa tako i kod uesnika u saobraaju kao specifine situacije. Voza je u naglaeno sloenoj dinamikoj situaciji, komunikaciji i interakciji. Dinamika putnog saobraaja uslovljava upravo brzo reagovanje uz visok stepen (prag) tolerancije na teke situacije koje su este u saobraaju. Zbog toga je neophodno identifikovati tipove temperamenta kod vozaa pri psiholokim pregledima (pri izdavanju ljekarskih uvjerenja), pri obuci za vonju, na ispitu i u toku vonje kao uesnika u saobraaju. Postoji vie klasifikacija temperamenta. Prema klasifikacijama razlikuju se etiri tipa temperamenta (Hipokrit): sangvinik, kolerik, flegmatik i melanholik. starim
Ova podjela podrazumijeva sljedee karakteristike emocionalnog reagovanja: brzina reagovanja, jaina emocionalnog reagovanja, opti ton ili eksplanatorni stil reagovanja - raspoloenja optimistiki, pesimistiki i stepen ispoljavanja emocija prema drugima - zatvorenost (introvertnost) i otvorenost u komunikacijama (ekstravertnost).
Sangvinik brzo emocionalno reaguje (brzo mijenja raspoloenje), lako se ispoljavaju (prilagodljive situaciji), raspoloenje optimistino, ispoljava reakcije ka okolini. Komunikativan je i vaspitljiv. To je poeljna osobina vozaa i drugih uesnika u saobraaju.
213
Kolerik brzo, snano i burno reaguje, lako pada u afekt, pesimistian je, mrzovoljan je, ispoljava to na sredinu. Teko je vaspitljiv i esto je u otporu. Sklon je nasilju i agresiji. Nepoeljna je osobina kod vozaa. Flegmatik, sporo reaguje, emocije su slabog intenziteta, due traju, optimista je, slabo ili pak ne ispoljava emocije ka sredini. Nedovoljno je komunikativan i usporeno vaspitljiv. Sporo reaguje u vonji i nije sklon uznemiravanju, agresiji i nasilju. Flegmatinost je poeljna kod vozaa, nedostaje brzina i adekvatnost reagovanja u datoj situaciji. Melanholik jako emocionalno reaguje, sporo i teko ispoljava emocije ka sredini, pesimista je. Oteano vaspitljiv, esto nezainteresovan, mrzovoljan je i pasivan. Nepoeljna osobina kod vozaa. U praksi se rijetko mogu identifikovati isti tipovi temperamenta. ee se nailazi na konstrukt i kombinaciju razliitih osobina navedenih tipova to je uslovljeno brojnim drugim faktorima razvoja linosti i ivotne situacije. Najee se situaciono reaguje i prilagoeno datoj situaciji. Ekstremno senzibilne situacije (npr., traumatske i stresne... kao to su saobraajne nezgode...) znaajno uslovljavaju emocionalno doivljavanje i reagovanje - temperament. Temperament je u osnovi nasljedna osobina. Navedeni oblici reakcija su oekivani. Meutim oblik i jaina drai bitno odreuju nain emocionalnog reagovanja. Dakle, bitna je adekvatnost reagovanja u datoj socijalnoj situaciji. Npr.: voza je u razliitom stepenu obuenosti izloen preprekama, suoen sa sloenim situacijama, te e na njih reagovati zavisno od sloenosti i teine situacije. Uoavanje tipa temperamenta omoguit e instruktoru laku komunikaciju i obuku vozaa. Na putu je mogue prepoznati i odrediti kakvog je temperamenta voza. Npr. sangvinik je na putu ivahniji, vozi bre, pokuava da pretie, nedovoljno kontrolisan, vie razgovara, povremeno neozbiljan i neoprezan. Kolerik brzo vozi, pretie, agresivan je, guna, stavlja primjedbe, gubi strpljenje, psuje i sl. Flegmatik lagano vozi, oprezan je, spor, ne uzbuuje se, nije agresivan, inertan je i sl. Melanholik je spor, mrzovoljan, inertan, nedovoljno oprezan... Na ponaanje vozaa ne utie samo tip temperamenta nego i mnoge druge osobine linosti.
214
Temperament je uroena (nasljedna) trajna osobina linosti koja se mijenja i prilagoava procesom vaspitanja, obrazovanja, odrastanja, zrenja, i sticanja iskustva. Uenjem se mijenja. Temperament vozaa, posebno profesionalnog, trebalo bi da se manifestuje u prilagoavanju i kontrolisanju brzine doivljavanja i reagovanja. To je povezano i sa brzinom vonje i drugim reakcijama tokom komunikacija sa drugim uesnicima u saobraaju - putem znakova i signala.
KARAKTER Pod karakterom, uopte, se smatraju psihike osobine linosti koje su uglavnom vezane za moralnu stranu linosti. Kod poimanja karaktera 215
treba naglasiti dva osnovna elementa - moralnu upravljenost i svjesnu djelatnost. Moralna upravljenost je odreena nekim moralnim vrijednostima odreenog drutva (potenju, nesebinosti, savjesnosti, odgovornosti i sl.). To su karakterne osobine koje oznaavaju pridravanje odreenih normi u drutvu. U saobraaju su to sve pozitivne dogovorene ili propisane norme. Svjesna djelatnost (voljne osobine) podrazumjevaju upornost, dosljednost, inicijativnost i slino. Ljudi se razlikuju po karakternim osobinama i karakternim crtama kao izrazitim kvalitetima karaktera pojedinih ljudi. Radi lakeg shvatanja, uoavanja i razlikovanja karaktera, sve karakterne crte se mogu posmatrati u okviru tri osnovne grupe: crte koje predstavljaju odnos ovjeka prema samom sebi, odnos prema drugim ljudima i odnos prema radu.
Crte koje predstavljaju odnos ovjeka prema samom sebi su samopouzdanje, samokritinost, skromnost, sujeta, energinost, samopotovanje i sl. Navedene crte znatno dolaze do izraaja i kod vozaa. Nesamopouzdanje, pretjerana samokritinost, sujeta, neenerginost oteavaju proces obuke vozaa i kasnije upravljanje vozilom. Zadatak instruktora je da uoi te osobine i da kroz pojaanu prilagoenu obuku ublai ili pak otkloni nepoeljne osobine. Samopouzdanje e voza stei samo uz kvalitetnu i metodiki zasnovanu obuku. Crte koje predstavljaju odnos prema drugim ljudima su istinoljublje, pravinost, iskrenost, korektnost, potovanje, dobroinstvo i sl. Neiskrenost, podlost, agresivnost, egoizam, nekorektnost, bezobzirnost su izrazito loe karakteristike svake linosti, pa i vozaa. One su est uzrok brojnih nesrea. Navedene crte su razlog eliminacije takvih uesnika u saobraaju. 216
Poseban zadatak instruktora je da u metodikom pristupu obuci u okviru vaspitnih i funkcionalnih ciljeva uoava i razvija pozitivne osobine, a korektivno djeluje na uoene negativne osobine vozaa.
Odnos prema radu, upornost i marljivost, su crte koje mogu imati pozitivne i negativne krajnosti.
Upornost i marljivost znatno ubrzavaju proces obuke i sam kvalitet te obuke, a ako su kod vozaa trajne, tada ga ine nespretnim, sporim i tetnim po druge u saobraaju. To se odraava u odravanju vozila, njegovoj pripremi za vonju, rukovanju, u odnosu prema drugim uesnicima itd. Jedan od vaspitnih i obrazovnih ciljeva za instruktora je razvoj i korekcija poeljnih crta linosti vozaa. Svaki pojedinac ima odreene karakterne osobine koje mogu biti pozitivne ili negativne. Pozitivne su karakterne osobine: potenje, pristojnost, hrabrost, savjesnost, marljivost, skromnost, otvorenost, drutvenost, itd, a negativne: sebinost, laljivost, plaljivost, hvalisavost, dvolinost, prevrtljivost, neodgovornost i sl. Karakter je gotovo iskljuivo rezultat vaspitanja, odrastanja i stila ivljenja pojedinca, pa se adekvatnim metodama moe uticati ne njegovo mijenjanje. Razliita su ispitivanja pokazala da osobe s negativnim karakternim osobinama imaju vie nezgoda. Utvreno je da ljudi koji su nemarni, povrni i dekoncentrisani u aktivnostima znatno ee imaju nezgode od drugih. Ispitivana je urednost, odnosno neurednost pojedinaca i broj nezgoda, te je utvreno da je u grupi "urednih" bilo prosjeno 7.55% nezgoda, dok je u grupi "neurednih" bilo 17.22% nezgoda (Pintar, B., 1976). U definiciji karaktera istaknuto je da je to moralna strana linosti koja se manifestuje u potovanju drutvenih normi ivota i rada, odnosno u kulturnom ponaanju. Saobraajna kultura danas je jedan od najvanijih faktora u meuljudskim odnosima u toj vanoj i sloenoj ljudskoj djelatnosti - u saobraaju. S pravom se kae da za ivota jedne generacije moemo promijeniti tehniku civilizaciju, uvesti nekoliko puta bra i snanija vozila i sl., ali da emo za to isto vrijeme vrlo malo promijeniti ovjekovo ponaanje i njegov odnos prema drugim ljudima, prema tim sredstvima itd. 217
Kulturnog vozaa karakterie potovanje saobraajnih propisa i pravila, bez obzira na vanjsku kontrolu. On je svjestan koliko je za sigurno uee u modernom saobraaju znaajno da se pridrava pravila. On zna da je sa svojim vozilom uvijek potencijalna opasnost za druge i zato je obazriv i ozbiljno se odnosi prema svim uesnicima u saobraaju. Svjestan je granica ljudskih odnosa, svojih sposobnosti i nesposobnosti, te mogunosti da se grijei nesvjesno i nenamjerno, odnosno da ima mnogo elemenata koje u dinaminom saobraaju, kakav je dananji, ne moemo uspjeno kontrolisati. On se trudi da se ne namee drugima, nego da im pomogne, trudi se da unaprijed otkloni sve uzroke eventualne saobraajne nezgode. Samo ponaanje koje otklanja a ne izaziva opasnost u saobraaju, moemo smatrati dobrim i savremenim. Ima, meutim, drugaijih, karakteristinih i tipinih ponaanja vozaa u saobraaju. Tako, npr., neki vozai stalno nekoga prate i ne doputaju im da se "odlijepe" od drugih. Drugi se naroito istiu u "iskakanju" u preticanju na raskrsnicama. Kad ugledaju zeleno svjetlo, oni pojure prvi, naglo, velikom brzinom, prije svih. Neki se vozai nastoje drati sredine puta i onda kada je to zabranjeno i kad smetaju ostalim uesnicima u saobraaju. Nazivaju ih "jeevima". Ima vozaa koji nikako ne mogu podnijeti da ih neko pretekne, a, ako se to ipak dogodi, doivljavaju to kao pad vlastite vrijednosti, napad na svoju linost. Oni svoj drutveni i lini presti neposredno nastoje dokazati brzinom, brzom vonjom, krei pri tome saobraajne propise i uzrokujui katkad i saobraajne nezgode. Ustanovljeno je da ovjek kada se nae za upravljaem, svojim ponaanjem otkriva prave osobine svog temperamenta. esto se vozai identifikuju sa svojim vozilom, njegovom snagom, brzinom, ljepotom linije i sl. i to pokazuju svojim bezobzirnim i bahatim ponaanjem. Neki su vozai upravo "zaljubljeni" u svoje vozilo i mogu biti i agresivni prema drugim licima koja dodirnu i/ili minimalno otete njihovo vozilo. Pojedinci tek u svom automobilu stiu osjeaj sigurnosti ili uspijevaju kompenzovati osjeaj inferiornosti. To je simptomatian fenomen i zato ga je nuno psiholoki ispitati. Neki autori takve tipove ponaanja uporeuju vrlo uspjeno - s ponaanjem naeg pretka koji je na isti nain bio emocionalno vezan za svog konja, o ijoj je snazi i energiji esto zavisio i njegov presti. Na je predak, kau oni, takoe volio da "razigrava" konja, da s njim preskae prepreke, da juri na njemu, da s njim odlazi po djevojku, da se ne odvaja od njega, i sl. Ljudi i kod nas, da bi 218
dokazali svoj standard, mo, te ekonomski i socijalni status, kupuju znatno vea, jaa i skuplja kola nego to im je potrebno, a potom ih jo i posebno dotjeruju. Oito je da su sve to sloena pitanja i da im treba posvetiti znatno vie panje, a posebno u obuci i razvoju opte saobraajne kulture kod vozaa. Razvojem optimalnih komponenti karaktera (prema sebi, drugima, materijalnim dobrima i aktivnostima...) znaajno se unapreuje i uvruje opta i saobraajna kultura.
STAVOVI I SHVATANjA Stav je spremnost (tenja) da se na razliite situacije, pojave, ljude i sl. u okolini reaguje pozitivno ili negativno, odnosno da se odreeni sadraj prihvata ili odbija. Stavovi se ponekad teko mijenjaju, uglavnom zbog dvaju grupa razloga: 219
primjeujemo i pamtimo u prvom redu samo ono to se poklapa s naim ve prihvaenim shvatanjima; izbjegavamo kontakt sa svim onim to se ne poklapa sa stavom koji ve imamo.
Teko promjenjivi stavovi i emocionalno obojeni su predrasude koje se teko mijenjaju. One su perzistentni ("okamenjeni") stavovi. Sve vee znaenje za bezbjednost u saobraaju danas imaju pozitivni stavovi prema vonji i uopte prema saobraaju. Stav prema vonji reazultat je razliitih uticaja: vaspitanja u porodici; vaspitanja i obrazovanja u koli; uticaja drutva socijalne sredine; uenja u auto kolama.
Za vonju su presudni shvatanja, stavovi, navike i saobraajna kultura vozaa instruktora nastavnika vonje. Trebalo bi da upravo ti razliiti uticaji stvore pozitivne stavove prema vonji. Meu vozaima kojima se ee dogaaju nezgode, iako su najboljeg zdravlja i nadprosjeno inteligenti, mnogo je onih s loim navikama i loim stavovima. Nekritian stav prema vonji i prema saobraajnim nezgodama, rezultat je nae samouvjerenosti da moemo vladati vozilom u svim situacijama na putu. Upravo je to est uzrok saobraajnih nezgoda. Potrebno je, zbog toga, stvoriti pozitivne stavove prema korektnoj i defanzivnoj vonji, prema pridravanju saobraajnih propisa, potovanju saobraajnih znakova i sl. Zbog toga saobraajni znak treba: vjerno oznaavati saobraajnu situaciju na koju voza nailazi. Ako nedoputeno ograniavamo brzinu, voza nee povjerovati ni znaku koji je na nekom mjestu opravdano postavljen i
220
biti vidljiv za svakog uesnika u saobraaju.
Izgraivanje pozitivnih stavova prema kulturi i higijeni vonje, kao i tehnikoj ispravnosti vozila, temelji se na razvijanju pozitivnih stavova prema: apstinenciji od alkohola i droga, posebno prije vonje i za vrijeme vonje; pravilnoj prehrani. Jesti manje ali ee; smanjenom puenju i ne puiti za vrijeme vonje; odmaranju. Ne takmiiti se ko e due izdrati u vonji; kritinosti u procjeni vlastitih mogunosti u nonoj vonji; potovanju saobraajnih propisa; kulturnom ponaanju u saobraaju, to je povezano sa optom kulturom i mentalitetom. "Ljudi voze onako kako i ive". Opta kultura ivljenja se odraava na kulturu vonje i saobraajnu kulturu. Vaan zadatak instruktora vonje i drugih uesnika u vaspitanju i obuci uesnika u saobraaju posebno djece kao pjeaka i biciklista je razvijanje opte kulture, kulture ivljenja i saobraajne kulture; kritinosti u procjeni vlastitih mogunosti u stanju bolesti; tehnikoj ispravnosti vozila (odravati vozilo tehniki ispravno radi vlastite i tue bezbjednosti na putu). POTREBE, MOTIVI I INTERESI Za odravanje ivota i normalnog stanja, bioloke i socijalne ravnotee (homeostaze), neophodno je da ovjek zadovoljava odreene potrebe (potreba za hranom, za vodom, za sigurnou, za odmorom, za afirmacijom, za drutvom i dr.).
221
Motivi su snage koje izazivaju, usmjeravaju i upravljaju raznim aktivnostima u cilju zadovoljavanja potreba. Motivi, dakle usmjeravaju ovjekovo ponaanje. Postoje razliita shvatanja o broju motiva. Dominantno je shvatanje da postoje uroeni motivi, zasnovani na tjelesnim potrebama i socijalni motivi koji su se formirali tokom ivota. Uroeni (organski, bioloki) motivi (motiv za hranom, za tenou, seksualni motiv, materinski motiv, motiv za aktivnost i drugi) su uroeni i univerzalni, svojstveni su svakom pojedincu. Socijalni motivi se baziraju na psiholokim potrebama koje se mogu zadovoljiti samo direktnim ili indirektnim ueem drugih ljudi. To su steeni, naueni motivi koji se ue ivei u zajednici sa drugim ljudima. Najei su gregarni motiv (potreba za drtvom), motiv samopotvrivanja (za afirmacijom), motiv borbenosti (motiv samoodranja), motiv za prihvatanjem od drugih... Bez obzira da li su uroeni ili steeni, svi motivi imaju izvjesnu organsku osnovu, a s druge strane, svi motivi su socijalni, jer ovjek ivi u drutvu koje ima ustaljene norme - oblike ponaanja u cilju zadovoljavanja potreba na prihvatljiv nain, pod odreenim uslovima. Dakle, naini zadovoljavanja motiva su socijalizovani. Meutim, i organski i socijalni motivi imaju obiljeje individualnosti, mogu se smatrati kao lini motivi jer je njihov nosilac uvijek pojedinac ija je struktura linosti uvijek posebna, individualna - na poseban nain struktuirana. Pod linim motivima podrazumijevaju se line potrebe, elje, stavovi, shvatanja i interesovanja. To se manifestuje kod svake linosti pa i kod vozaa, to e instruktor sigurno uoiti, te koristiti, podsticati ili mijenjati u toku obuke. Prema ulozi koju motivi imaju u ivotu ovjeka, razlikuju se primarni (vezani za bio - socijalnu egzistenciju) i sekundarni (kulturoloki - nain provoenja slobodnog vremena, oblaenja, izbora auta, puenje, pijenje i drugi oblici ponaanja). Uticaj motiva na ponaanje zavisi od stepena lienosti onoga to uslovljava potrebu, ivotnog znaaja potrebe i kompleksne situacije. Kompleksnost situacije u kojoj se neka osoba nalazi (potreba za brom vonjom, oteani faktori u saobraaju, opasnost po fiziki integritet i sl.), znatno utie na intenzitet motiva i oblike ponaanja (strah, nesigurnost, nesputanost, agresivnost, brzina vonje, dekoncentracija, fluktuacija panje i sl.). 222
Instruktor treba upoznati motive kandidata kako bi pretpostavio ponaanja u kompleksnim situacijama i kanalisao ih u poeljnom obliku. Motivi su, to je bitno i za poznavanje linosti vozaa, povezani sa svim drugim osobinama linosti to e, pored ostalog, uticati i na saobraajnu kulturu. Spontano e upoznati elje, stavove, shvatanja, interese i namjere kandidata. Neophodno je obratiti panju na svjesno ponaanje u skladu sa izjavama i nesvjesno ponaanje koje izbija u frustriranim situacijama (tekoama u vonji, asociranim kritinim situacijama). Tada e voza ispoljavati razliite karakteristine oblike ponaanja koje treba tokom obuke uoiti, razumjeti i mijenjati. Vaan zadatak u obuci vozaa je, pored sticanja znanja, vjetina i navika, razviti potrebe za bezbjedno i kulturno saobraajno ponaanje. MOTIVACIJA VOZAA ovjekova aktivnost ne nastaje sama od sebe ve je za nju potrebna dra ili podsticaj. Dra ili podsticaj pojavljuje se kada je naruena biosocijalna ravnotea na temelju koje nastaje potreba. Potreba dovodi do aktivnosti, odnosno do odreenog ponaanja usmjerenog prema cilju kojim moemo zadovoljiti odreenu potrebu. To je ponaanje rezultat odreene motivacije. Skup faktora koji iniciraju, odravaju i usmjeravaju aktivnosti vozaa i/ili drugih uesnika u saobraaju je motivacija vozaa. Budui da je biosocijalna ravnotea neprekidno naruena, ponaanje pojedinca usmjerena je prema tome da se ona djelimino ili potpuno uspostavi. Taj stalni proces naziva se motivacioni ciklus, shematski prikaz na slici 18. Potreba je nedostatak neega (to treba nadoknaditi) i viak neega (ega se treba osloboditi). To su bioloke potrebe. Potrebe su izvor motiva koji usmjeravaju ponaanje. U ovjeku se istovremeno pojavljuje vie motiva i vie elja. Oni se sukobljavaju, aktivira se ovjekov organizam, poduzima se akcija usmjerena ka cilju, zadovoljava se potreba i napokon, postie se biosocijalna ravnotea.
223
Kao to je naglaeno, na temelju naruene biosocijalne ravnotee, oblikuju se potrebe koje se mogu posmatrati i shvatiti u dvije grupe: 1. primarne ili bioloke potrebe 2. sekundarne ili socijalne potrebe. i
Slika 18. Shematski prikaz motivacionog ciklusa Naruena bio-socijalna stabilnost stvara potrebu koja se u naoj svijesti odraava kao osjeaj. Osjeaj izaziva jednu ili vie elja, to dovodi do borbe motiva. Na slici 18 je oznaena strelicama. Jedan motiv u toj borbi pobjeuje i postaje neposredni psiholoki pokreta akcije usmjerene prema nekom cilju. Postizanjem cilja privremeno se ponovo uspostavlja bio-socijalna stabilnost, da bi odmah bila i naruena i itav ciklus poinje iznova (Zvonarevi, M., 1968).
224
Primarne ili bioloke potrebe svojstvene su svim ljudima, one su naslijeene i presudne za nau egzistenciju. Primarne bioloke potrebe su: potrebe za hranom ili nadoknadom energije; potrebe za eliminacijom otpadnih materija iz organizma; potrebe za ouvanjem fizike cjelovitosti organizma; potrebe za spavanjem i odmorom; potrebe za zadovoljenjem seksualnog nagona i reprodukcijom vrste.
Sekundarne ili socijalne potrebe stiu se vaspitanjem i ivotom u zajednici s drugim ljudima. Te potrebe su: potrebe za afirmacijom; potrebe za socijalnim konformizmom; potrebe za drutvom; potrebe za simpatijom; i dr.
Dodatni (vanjski) motivacioni faktori, koji mogu podsticati na odreenu aktivnost ili suzdravanje od aktivnosti, mogu jo biti nagrade, kazne, takmienja, komunikacije, saradnja i razliite transakcije meu ljudima. Komunikacije i sporazumijevanja meu uesnicima u saobraaju su svojevrsne transakcije (razmjene usluga, odnosa, odobravanja...) koje su sastavni dio opte i saobraajne kulture.
225
10
226
AKTIVNOSTI I PONAANJA
227
AKTIVNOSTI I PONAANJA
OSNOVNI POJMOVI U svakom ivom organizmu deavaju se odreene promjene, dogaaju se odreeni procesi ili grupe procesa, obavljaju se odreene funkcije organa i/ili organizma u cjelini, zadovoljavaju se odreene potrebe, ostvaruju se razliiti ciljevi u okviru bioloke, socijalne, psiholoke i 228
duhovne egzistencije. Sve to se u organizmu dogaa, zahtijeva utroak odreene energije. Aktivnost je pojam koji znai funkcionisanje organizma, ukljuujui tu i fizioloko i kao psiholoko ma kako se ovo dvoje razlikovalo. Aktivnost je sve to jedan organizam radi ili to se deava unutar jednog organizma. Aktivnost je i grupa odgovora koja ima znake organizacije prema jednom specifinom rezultatu, npr., aktivnost stavljanja jela na sto, priprema vozila za vonju, organizacija na prevenciji od nezgoda u saobraaju. Kao kolektivna imenica (pojam), aktivnost esto uza se ima i neku kvantitativnu odrednicu, npr., intenzivna, slabija, bra, efikasnija... aktivnost (Ingli Ingli, 1972). Rije aktivnost potie od rijei (imenice) akt koja ima znaenje psiholoke jedinice u neprekidnom djelovanju izmeu ivog organizma (ovjeka) i njegove okoline. Akt znai i jedninu psiholoke aktivnosti, konkretan sluaj onog to jedan organizam ili jedno lice ini. Neprekidno djelovanje moe se opisati ili kao svjestan proces ili kao ponaanje. Akt znai i skup ponaanja sa odlikom jedinstva koje odreuje vrstu uinka na spoljni svijet. Npr., jedenje se sastoji iz zasebnih ponaanja kretanja vilice na razne naine, luenje pljuvake i gutanja, ali ono se odlikuje jedinstvom ukoliko vodi unoenju hrane u stomak u organizam. Razliiti naini uzimanja hrane (jedenja) se smatraju ekvivalentnim aktima. Teko je utvrditi kako da se uinci u spoljnom svijetu jedan od drugoga razlikuju ako se ne podrazumjeva da oni vode nekom cilju. Svaki akt (djelovanje, interakcija, transakcija... izmeu ivog organizma i njegove okoline) je integracija kognicije (razumskog osjeanja emocionalnog) i kognacije (voljnog) kao nedvojivih aspekata, a ne zasebnih dijelova, u linoj interakciji sa sredinom. Za mnoge psihologe akt je osnovni pojam psihologije. Akt je jedinica ponaanja, vladanja onog to lice ini. Zbog ovoga mnogi psiholozi kad govore o obliku radnje govore o moralnom ponaanju naglaavajui skup povezanih ponaanja. Ako se odustane od napora da se akt definie jednom potpunom definicijom i okrene njenoj stvarnoj upotrebi u kontekstu, akt se razlikuje od niza drugih slinih termina. Oni se mogu odrediti i o njima raspravljati u odnosu na akt.
229
Akcija je u pravom smislu jedno apstraktno ime (pojam) za injenicu djelovanja (rada). Akcija je esto samo netehniki termin za akt. Katkad nosi u sebi i smisao namjere. Takoe se upotrebljava za itav sluaj akata, npr., hodanje je akcija sastavljena iz akata stupanja. Aktivnost je, dakle, opte ime za psiho- fizioloko funkcionisanje organizma. Aktivnost podrazumijeva vie i/ili niz akata organizma. Ponaanje, prvobitno, kolektivni termin za akte i jo uvijek tako upotrebljivan, dobio je naroito ogranieno znaenje u bihejviorizmu. Naglasak na integraciju kognicije, osjeanja i konacije bio je odstranjen kao besmislen. Pretpostavljala se istovjetnost ponaanja sa fiziolokom aktivnou. Ipak konkretno, specifino ponaanje odnosilo se na isti doivljaj kao na jedan akt. Ponaanje je determinisano brojnim iniocima koji odreuju skript (specifian obrazac) ponaanja koji je znaajan dio identiteta i individualnosti linosti. Ponaanja su intergracija akata, integracija vie obrazaca ponaanja (integrativna ponaanja). Brojni faktori ine dinamiku ponaanja uzrono posljedini odnos potreba, motiva, nagona. Ponaanje je esto povezano sa predmetima ponaanja, npr., sa knjigom, olovkom, vozilom, uionicom... Ponaanja podrazumijevaju relativnu normalnost konstruktivno, efikasno... i brojne poremeaje destruktivno, neefikasno... Pokret je promjena poloaja jednog tjelesnog dijela kao rezultat organskog funkcionisanja. Tu nije nuno smiljeno (osmiljeno) odnoenje prema sredini. Nasuprot tome, akt uvijek podrazumijeva izvesno mijenjanje odnosa izmeu organizma i sredine, i akt se obino imenuje prema njegovim posljedicama van organizma. Pokreti su povezani i inkorporirani u akt, ponaanje i aktivnosti. Vladanje je akt ili akcija ocijenjena drutvenim mjerilima, posebno moralnim mjerilima. Sva ponaanja su visoko povezana sa moralnim vrijednostima. Reakcija je takoe jedan sinonim za akt i/ili ponaanje. Akt podrazumijeva i, u izvjesnoj mjeri, naglaava ulogu organizma, a reakcija naglaava da je akt izazvan dogaajem van organizma, stimulisan. Reakcija ee podrazumijeva prostije (manje sloene) akte. Odgovor se odnosi katkad na cijeli akt, a katkad i na dijelove akta to podrazumijeva da se takvi dijelovi mogu razdvajati i da su bar relativno nezavisni, npr., motorni ili lezdani odgovor, opaajni odgovor, misaoni ili 230
afektivni odgovor. Za reakciju i/ili odgovor veu se pojmovi initi, operisati, funkcionisanje, izvoditi, odgovoriti na sredinu, ponaati se... Aktivacija (aktivizacija) je injenje aktivnosti ili reaktivnosti; pripremanje za akciju. Podrazumijeva djelovanje jednog organa i/ili sistema na drugi organ ili sistem organa. Nivo aktivacije cijelog sistema je stepen tenzije koji je povezan sa emocijama koji su primarni izvor reagovanja i ponaanja (Glazer). Aktivan organizam, linost, ovjek... je onaj koji djela, radi, funkcionie, uzrokuje akciju, kojeg odlikuju brojne aktivnosti ili pokreta i promjena, ije su osobine sposobnosti, inicijativa, snaga, efikasnost, konstruktivnost, uinak... Posebnu vrstu aktivnosti ini radna aktivnost koja podrazumjeva tjelesni i/ili duevni (mentalni) rad. Tjelesni rad vri se uglavnom stezanjem i/ili oputanjem miia koji na taj nain pomiu pojedine dijelove tijela. Impulsi za to stezanje i/ili poputanje dolaze iz psihomotornih centara u kortikalnim centrima mozga. Duevni (mentalni) rad uslovljen je uzbuenjem bitnih elija nervnog sistema a sastoji se u opaanju, razmiljanju i rjeavanju razliitih sloenih ivotnih, kulturnih, obrazovnih, tehnikih, situacionih problema. Rezultat rada i/ili aktivnosti manifestuju se u kvantitetu i kvalitetu uinka, a rad i/ili aktivnost moe se odvijati odreenom dinamikom bre ili sporije, da traje krae ili due vrijeme... Svi ovi razliiti aspekti rada i aktivnosti visoko su povezani sa brojnim faktorima koji utiu na radni proces i na nivo aktiviteta. To su opti uslovi rada, status organizma, snaga, umor, dosada, spavanje... koji, svaki na svoj nain, utiu na nivo rada i aktivnosti. Psihologija se znaajno bavi aktivnostima i radom ovjeka, nivoima aktiviteta, faktorima, uslovima, uincima, motivaciom, izvorima slabljenja... Razliite primjenjene psihologije prouavaju i unapreuju rad ovjeka u razliitim okolnostima u industriji, trgovini, obrazovanju, policiji, sportu... Saobraajna psihologija, pored ostalog, prouava aktivnosti ovjeka kao uesnika u saobraaju, kao bitnog segmenta bezbjednosti ljudi i materijalnih dobara u saobraaju. ZNAAJNI INIOCI AKTIVNOSTI, 231
RADA I PONAANJA Za odravanje osnovnih psiho-fizikih funkcija organizma potrebna je energija. Putem aktivnosti, rada i razliitih obrazaca ponaanja ovjek odrava svoju egzistenciju i egzistenciju (opstanak) drugih. Rad ili bilo koja druga aktivnost je fizioloki proces pri kome se troi energija. to su rad i aktivnosti intenzivniji, poveava se psiho-fiziki napor i potronja energije, a time i njeno slabljenje i nestajanje to znaajno utie na ishod ili uinak (efekat) rada. Radni uinak ili efekat rada zavise od sposobnosti pojedinca, njegove motivacije za rad i vrste aktivnosti razliitih oblika, dimenzija i uestalosti fizikih i mentalnih aktivnosti koje su meusobno povezane. Iako se ovjek prilagoava raznovrsnim aktivnostima, njegova uspjenost (efekat) u aktivnostima i radu zavise od brojnih inilaca, pored ostalog, od intenziteta, sloenosti i trajanja aktivnosti i rada. Tome doprinose i okolnosti pod kojima se aktivnosti i rad obavljaju (spoljnji izvori slabljenja otpornosti ovjeka, njegovih oslonaca i adaptivnih snaga), dodatnih optereenja koja proistiu iz uslova i organizacije rada, rasporeda rada, rasporeda rada i odmora i dr. Uinak ili efekat rada znaajno zavisi i od jaine (otpornosti) individue njegovih unutranjih izvora otpornosti i njegovih unutranjih oslonaca i adaptivnih snaga. Znaajan faktor uinka i efekta (efikasnosti) aktivnosti i rada je nivo steenog znanja, vjetina i navika. I najsloenije aktivnosti postaju jednostavne kada se naue i uvjebaju. "Sve je teko dok ne postane lako." Uee u saobraajnim aktivnostima i specifinom radu (vonji) je sloeno i uslovljava izraziti napor i utroak energije, posebno u poetnom uenju i poetnom ueu. Napori i rizici su permanentno prisutni pod uticajem razliitih oteavajuih faktora brzine kretanja, neprilagoenim putevima, intenzivnim saobraajem pojaanim ueem drugih uesnika u saobraaju, slabija i nedostatna organizacija i regulacija saobraaja, niska opta i saobraajna kultura, ignorisanje saobraajnih pravila i propisa, neispravna vozila, optereenost saobraajnica, ranjivim uesnicima (pjeacima, djecom, starijim i invalidnim osobama, biciklistima, saobraajem u ruralnim podrujima...) Svi oteavajui riziko faktori poveavaju umor u vonji, dekoncentraciju, iritabilnost, agresivnost, nestrpljivost, opasnost i 232
katastrofinost koji uslovljavaju saobraajne nezgode. Dakle, posebna panja u okviru saobraajne psihologije usmjerena je na aktivnosti i modele ponaanja vozaa i drugih uesnika u saobraaju. AKTIVNOSTI I MODELI PONAANjA VOZAA Svaki voza je linost sa svim optim i individualnim karakteristikama i posebnim karakteristikama koje uslovljava njegova aktivnost (upravljanje motornim vozilom, uee u saobraaju, specifini oblici aktivnosti i ponaanja). Voza se konstantno nalazi u sloenim situacijama u kojima je izrazito mentalno i psihomotorno aktivan. Konstantno ima potrebu (nekog intenziteta) da pone, nastavi ili pak prekine vonju kako bi ostvario neki cilj. U tome moe naii na subjektivne (opta slabost, strah, nesigurnost, srdba, alost, tuga, neodlunost i sl.) i objektivne tekoe (prepreke na putu, kvar na vozilu...). U psihologiji je to poznato kao frustraciona ili stresna situacija. FRUSTRACIJONE I STRESNE SITUACIJE U SAOBRAAJU Ako pojedinac dugo ne uspijeva zadovoljiti neki od svojih motiva, moe doi do posebnog stanja emocionalne napetosti, nemira i nezadovoljstva i traumatizacije specifinih dimenzija frustracija i stresnih situacija. Frustraciona ili stresna situacija je izrazito sloeno stanje odnosa individue i okoline koje se manifestuje na doivljajnom podruju (napetost, neugoda, tjeskoba), na fiziolokom podruju (pojaan puls, napor, povien krvni pritisak i sl.), na podruju opteg ponaanja (gubitak strpljenja, iritabilnost, agresivnost, afekt) te na podruju odnosa s drugim ljudima (sukob, poremeenih kontakata s drugim osobama). Izvori su frustracije u preprekama koje vozau onemoguuju ostvarivanje nekog cilja brzine kretanja, bezbjednosti... U frustracionoj i stresnoj situaciji pojedinac se moe ponaati prilagoeno ili neprilagoeno.
233
ovjek se ponaa neprilagoeno kada reaguje emotivno a ne racionalno i time samo privremeno smanjuje osjeaj napetosti i neugodnosti, ali ne rjeava osnovni problem. Umjesto psiholokog fenomena frustracionih situacija, posljednjih deceniju dvije u upotrebi je pojam stres. Stress (engl.) oznaava snaan pritisak, naprezanje i napor u odreenim psiho-socijalnim okolnostima, u uoj ili iroj socijalnoj sredini Visoko je korespodentan sa mogunostima zadovoljenja i/ili nezadovoljenja ljudskih potreba i naina (stilova, strategija) reagovanja u tim situacijama. Prema Selye-u, stres je opta reakcija, tj. skup nespecifinih reakcija organizma na izmjenjene uslove spoljanje sredine. Nazvao ju je optim adaptacionim sindromom. To je proces koji se zbio u organizmu kada je on izloen bilo kakvoj agresiji (traumatskoj, intelektualnoj, toksinoj, psiho-fizikoj, egzistencionalnoj ...) koja u takvoj mjeri ugroava i naruava njegovo dotadanje stanje da odbrana korienjem samo pojedinih specifinih odbrambenih (adaptivnih) mehanizama nije mogua (Kalianin, Toevski, 1994.) To su fizike, verbalne i neverbalne prepreke zadovoljenja potreba. ovjek na njih reaguje razliito razliitim mehanizmima (agresijom, povlaenjem, odbrambenim mehanizmima ili reorganizacijom aktivnosti adaptacijom). ovjek raspolae brojnim specifinim adaptivnim mehanizmima. Oni tite bioloku i psihosocijalnu stabilnost ravnoteu (homeostazu) organizma koju neprekidno ugroavaju razni inioci iz unutranje i spoljanje sredine. Ti inioci, ukoliko su snani i brojni, uzrokuju stres razliitih dimenzija. Nazvani su stresorima (Selye). Oni mogu biti bioloke, psiholoke i socijalne prirode. Ovi inioci remete nekada prvo tjelesne (hladnoa, glad, povrede, bolest ...), a ponekad prvo psihike (nesigurnost, strah, bol, oaj, psihoneuroze, depresija ...) ili pak socijalne funkcije, a najee naruavaju istovremeno sve funkcije ovjeka. Jedinstvena i nedjeljiva bioloka, psiholoka i socijalna priroda ovjekovog bia kao i uticaji brojnih faktora uslovljavaju 234
biopsihosocijalnu stabilnost (otpornost) ili pak osjetljivost (vulnerabilnost), odnosno poremeaj linosti. Ma koji faktori djelovali na bilo koju strukturu linsti, nita se ne dogaa izvan psihoneuroendokrinoimunolokog i duhovnog sistema i statusa linosti. Brojne naune discipline prouavale su razliite aspekte stresa, od biolokih nauka (fiziologija, biohemija, neurofi-ziologija i dr.), preko psihologije i njenih disciplina (klinika i socijalna psihologija, psihopatologija, socijalna patologija, mentalna higijena i dr.) i drugih drutvenih nauka (antropologija, sociologija i dr.), do medicinskih nauka (socijalna psihijatrija, neurologija, imunologija i dr.). Pojam stres se u svim naunim disciplinama koristio i prouavao sa razliitim znaenjima odravajui konfuziju, ali preciznu definiciju stresa ime su doprinijeli multidisci-plinarnom pristupu poimanju i definisanju stresa. Stres se najee definie na jedan od sljedeih naina: kao odreeni dogaaj u spoljanjoj sredini; karakteristino stanje organizma; posebna vrsta iskustva koje proizilazi iz transakcije (odnosa) izmeu osobe i njene okoline.
Najprihvatljivije je posljednje odreenje stresa (Mason-ova definicija). Stres je proces, a ne stanje spoljanje sredine ili stanje organizma. Najvanije komponente stresa, prema posljednjem odreenju, su: odreeni dogaaji ili situacija (frustraciona, traumatska, stresogena) u spoljanjoj sredini; karakteristina subjektivna procjena dogaaja i izmjene u psiholokom i fiziolokom funkcionisanju ovjeka.
Sve definicije stresa podrazumijevaju interakciju i transakciju linosti i dogaaja u sredini to se moe i shematski prikazati, shema 9.
235
OKOLINA
LINOST
STRES Shema 9. Transakcionistiki model stresa Predmet prouavanja, prema ovom modelu stresa, su naini (strategije i stilovi) na koje se transakcije izmeu osobe i okoline deavaju. Ovaj model stresa ukazuje na potrebe i mogunosti povezivanja razliitih gledita o porijeklu duevnih bolesti. Duevne bolesti, prema ovom modelu, ne mogu se posmatrati iskljuivo kao "greke" individue ili samo kao funkcija nepovoljnih ivotnih okolnosti. Za pojam duevnih poremeaja odgovoran je vei broj faktora. Transakcionistiki model stresa omoguava kompleksnije objanjenje veze izmeu stresa i psihosomatskog zdravlja. To je put kojim se moe stei uvid u funkcionisanje veze izmeu tijela i psihe sa okolinom (ivotnim dogaajima). Tome veliki doprinos daje i holistiki pristup stresu u kojem se naglaava veza, interakcija i transakcija izmeu psiholokog, neurolokog, endokrinog, fiziolokog, imunolokog i duhovnog statusa linosti. U osnovi se razlikuju dvije vrste stresa (Selye): eustres (prijatan, ugodan doprinosi zdravlju) i distres (neprijatan, neugodan naruava zdravlje).
Koncept stresa podrazumijeva prouavanje optih nespecifinih i specifinih reakcija organizma na dugotrajno djelovanje raznih stresora (prijatnih i/ili neprijatnih). Rezultat tih reakcija je prilagoavanje (adaptacija), linosti novonastaloj situaciji. U centru panje je adaptacioni sindrom, odnosno stabilnost otpornost i/ili osjetljivost neotpornost (vulnerabilnost) linosti. 236
Opti adaptacioni sindrom ima tri sukcesivna stadija (Selye): stadij alarma koji poinje od trenutka djelovanja stimulusa na koji linost nije adaptirana; stadij otpora uspjene i/ili neuspjene konfrontacije novim uslovima i stadij iscrpljivanja, slabljenja, pada ili sloma odbrambenih adaptivnih snaga linosti (razvoj bolesti i/ili nastup smrti).
Svaki nevedeni stadij visoko korespondira sa osobinama linosti i njenim psihoneuroendokrinoimunolokim i duhovnim statusom. Stres je visoko personalizovan proces zavisi od karakteristika linosti (pola, uzrasta, nivoa obrazovanja, zanimanja, porodinog, socijalnog, kulturolokog, materijalnog i zdravsvtenog statusa, kognitivnih i afektivnih karakteristika, psiholoke strukture i organizacije linosti i adaptivnih snaga). Od toga zavisi uspjenost konfrontiranja sa stresom, odnosno otpornost i/ili vulnerabilnost. Stres je visoko povezan sa emocijama. Emocija je psihika dimenzija stresa. Stresna reakcija je intenzivnija ukoliko je emocija jaa. Neuoroendokrini i imuni sistem je osjetljiv na emocionalne faktore i s njima su uzrono-posljedino povezani. Za razumijevanje reakcije na stres bitno je saznanje o procjeni i emocionalnom doivljavanju stresa. Podrazumijeva se i uticaj karakteristika i vrste stresora (ivotnih dogaaja). Oni su razliiti po iznenadnosti, uestalosti i intenzitetu, trajanju, po znaenju i ivotnoj ugroenosti. Stresori se mogu klasifikovati na: traume kratkotrajni i opasan ugroavajui dogaaj (npr. ranjavanje, smrtna opasnost ...); hronino optereenje intenzitet ugroavanja manje, trajanje due (npr. loi ivotni uslovi, ljubomora ...);
237
traumatski ivotni dogaaji razliitog trajanja i intenziteta hronina optereenja (npr. esti konflikti u porodici); dnevni mikrostresori dogaaji kratkog trajanja i slabijeg intenziteta (npr., nesporazumi, konflikti, nezadovoljstvo, strah...).
UTICAJ STRESORA NA STRESNU REAKCIJU U SAOBRAAJU Brojne karakteristike stresora i linosti uslovljavaju intenzitet i ishod stresne reakcije. Stresori visokog intenziteta i dugod trajanja izrazito nepovoljno djeluju na stresnu reakciju, njen ishod, slabljenje ili slom adaptivnih snaga linosti. Posebno nepovoljno djeluju iznenadni neoekivani stresori (udar na neadaptirani imunoloki sistem) koji su esti u saobraaju zbog njegove specifinosti i sloenosti. Ishod stresa, u bilo kojoj situaciji, zavisi od niza faktora neutralisanja, ublaavanja, izbjegavanja ili konfrontiranja sa stresom. Konfrontacija sa stresom podrazumijeva izbor, organizaciju i realizaciju efikasnih i/ili neefikasnih naina na stres na relacije "borba" ili "bijeg". Konfrontacija, stilovi reagovanja i ishod stresa zavisie i od odnosa izmeu komponenata stresa, tabela 3.
Stanje organizma Znaenje Emocionalne reakcije Fizioloke Reakcije
238
Bezazlenost, nejasnost (dvosmislenost), dosaivanje, rizik, prijetnja, optereenje, izazov, ansa, ugroavanje drugih, opasnost, ivotna ugroenost, gubitak i katastrofa.
Negativne emocije
Simpatike aktivacije
Emocionalna zaravnjenost
Parasimpatika inhibicija
Pozitivne emocije
Ostale neuroendokrine reakcije
Tabela 3. Komponente stresa Reakcije, odnosno naini (stilovi i strategije) reagovanja ljudi u bilo kojim stresnim situacijama zavisie od subjektivne i objektivne procjene stresa. Iz opte prihvaene definicije i modela stresa, proistiu naini subjektivne procjene stresa. U tom cilju znaajna panja je usmjerena vrstana stresora, procjeni znaenja, jaine, teine, nivoa ivotne ugroenosti i drugih karakteristika stresa. Podrazumijeva se da e procjena i doivljavanje stresora zavisiti od individualnih kapaciteta i oslonaca (resursa) linosti. Stres je upravo rezultat procjene da postoji nesklad izmeu zahtjeva u odreenoj situaciji i nemogunosti osobe za ispunjavanje tih zahtjeva. Pet je osnovnih naina na koje je mogue procjeniti neku stresnu situaciju: tetna, ivotno ugroavajua ... predstavlja prijetnju ...
239
predstavlja gubitak ... izazov, rizik ... bezazlena, ne sadri drai koje uslovljavaju bitnu reakciju.
Subjektivna procjena stresora je bitna radi izbora naina efikasnog i/ili neefikasnog konfrontiranja. U okviru procjenjivanja i mjerenja stresora i stresnih reakcija znaajno je procijeniti sve komponente stresa: vrste stresora (dogaaja), njihove opte i specifine karakteristike, utvrditi tipove stresora (traume, hronina optereenja, ivotne dogaaje i mikrostresore ...), vrem. dimenzije (uestalost, trajanje, iznenadnost ...), intenzitet nivo ivotne ugroenosti (slaba, umjerena, jaka, ekstremna i katastrofina), znaenje (prijetnja, rizik, opasnost, ivotna ugroenost ...), stanje organizma (reakcije emocionalne, fizioloke, neuroendokrine ...) i stilove reagovanja (efikasne i neefikasne).
Instrumenti za procjenu stresa su skale psihikog doivljavanja i socijalnog prilagoavanja, socijalnog prilagoavanja, npr. Od 0 do 100 poena, standardizovane skale, testovi linosti i drugi psiholoki mjerni instrumenti, zavisno od primjenjenih metoda protokol intervjua, Rorahov test, analiza produkata djelatnosti itd. (npr., "oprotajno pismo", crete i dr.).
LINOST I STRES Linost znaajna komponenta u stres procesu znaajno odreuje tok i ishod stresa. U procjeni linosti, bitno je uvaavanje svih definicija linosti i njenih crta fizike konstitucije, sposobnosti, temperamenta, 240
karaktera, motiva, interesa, shvatanja i stavova... kao i psihosocijalnog i biolokog statusa pola, uzrasta, obrazovanja, sociokulturnog nivoa... Osobine linosti su pretpostavka za otpornost i/ili osjetljivost (vulnerabilnost), uopte, a posebno u stresnim situacijama. Osjetljivost linosti na stres je determinisana unutranjim i spoljnjim izvorima osjetljivosti. Sve bolesti slabe otpornost na stres i utiu na slabljenje i pad adaptivnih snaga. U novije vrijeme razvijen je koncept linosti sklone obolijevanju (ispoljavanju anksioznosti, depresivnosti i hostilnosti). To su anksiozne osobe sklone neurozi; zavisne, izbjegavajue linosti koje su sklone depresiji; "meke" linosti koje su sklone somatizaciji (npr. opsesivnoj), ili hipohondrijskoj elaboraciji ( npr., pasivno-agresivne i narcistike linosti). Po nekim autorima, postoje linosti sklone stresu. To su linosti sa neprekidnom kompetitivnou rivalstvom, kompulzivnou ponavljanjem postupaka, nemogunou oputanja, sklone konverzaciji po tipu monologa, ljutnji, hostilnosti prema uspjenijima (Kalianin, 1994). To je stil ivljenja linosti, tipa stresogenog ponaanja. Osjetljivije su linosti iz naruenih, razorenih, disfunkcionalnih i necjelovitih porodica, socijalno neprilagoene linosti, linosti bez ljubavi, sigurnosti nedostatak adaptivnih snaga i oslonaca. Osjetljive osobe ee procjenjuju stresne situacije kao ugroavajue i ee nepovoljno, neadekvatno i neefikasno reaguju. Linosti negativnog afektiviteta su osjetljivije na stres. Kod njih je dominantno negativno raspoloenje sa elementima anksioznosti, depresivnosti i agresivnosti. Negativni afektivitet je podloga svih drugih bolesti, alkoholizam, depresija, suicid ... Eksplanatorni stil je znaajan faktor osjetljivosti (vulnerabilnosti), posebno pesimistiki. Pesimista je sklon vidjeti uzroke stresnih dogaaja u sebi i teko to mijenja, nema samopouzdanja niti izlaza iz stresne situacije. U vezi s tim je povezan neuroticizam koji pogoduje osjetljivosti na stres. Neurotik je sklon neefikasnim stilovima i strategijama reagovanja u stresnim situacijama. Oni su pasivni, skoloni samookrivljivanju, okrivljivanju drugih i osjeanju ugroenosti.
241
Lokus kontrole (interni i eksterni) je, takoe, visoko korespodentan sa osjetljivou (vulnerabilnou) ili otpornou linosti. Interni lokus kontrole predstavlja uvjerenje da se dogaaji nalaze pod sopstvenom kontrolom to ga ini jaim i otpornijim. Obiluje samopouzdanjem, odlunou, snagom i akcijom. Eksterni lokus kontrole predstavlja uvjerenje da se dogaaji nalaze pod kontrolom drugih osoba, vie sile, sree, zle sudbine, to znatno slabi adaptivne snage i ini osobu osjetljivom i slabom vulnerabilnom. Nedostatak sigurnosti, samopouzdanja i samopotovanja je unutranji izvor vulnerabilnosti (osjetljivosti). Postoji opta, posebna i specifina predisponiranost ka vulnerabilnosti koju treba prepoznati, razumjeti, predvidjeti, a strategije i stilove osnaiti i kanalisati (ciljano usmjeravati). Spoljanji izvori osjetljivosti podrazumijevaju nedostatak i neblagonaklonost socijalne sredine, nedostatak njene podrke i pomoi. Opte, posebne i specifine karakteristike stresnih dogaaja utiu na osjetljivost linosti, kao i njihova uestalost, vrijeme trajanja, znaenje i ivotna ugroenost linosti. Svakodnevni mikrostresori dodatno oteavaju ishod stresa. Nedostatak psiho-socijalne, informacione i duhovne podrke slabi otpornost linosti u stresnoj situaciji. Nedostatak iskustva i spoznaja o traumatskim dogaajima, nedostatak materijalne podrke slabi otpornost na stres, ine osobu osjetljivijom i slabijom. Otpornost linosti na stres je, takoe, determinisana unutranjim i spoljanjim izvorima otpornosti. Povoljan psiho-socijalni status tj. odsustvo bilo kakvih aberacija ili tendencija ka patolokom prostoru anksioznosti, depresije, hostilnosti ...; povoljan bioneuroloki, endokrinoimunoloki i duhovni status psihosomatsko zdravlje, dobra socijalna prilagodljivost, izraenije psihosocijalne adaptivne snage, su osnova otpornosti linosti. Otorna linost ima sposobnost vladanja sobom u stresnim situacijama, kontinuirano je angaovana u aktivnostima, slijedi ivotni put, posjeduje elastinu adaptaciju neoekivanim promjenama u ivotu prihvata ih kao izazov i anse, a ne kao prijetnje.
242
Otporne linosti imaju vii prag tolerancije, ne doivljavaju brzi slom snaga, rjee se dekompenzuju, imaju linu kontrolu, vjeruju da mogu kontrolisati okolinu i da raspolau sposobnostima i vjetinama za efikasno reagovanje, angauju se u odreenim zadacima, promiljeno izabranim sa odreenim smislom inteligentnije se ponaaju. Linosti, sklone tjelesnom i duevnom kodicioniranju vjebanju, tranju, rekreaciji, relaksaciji, su znatno psihiki otpornije. Znaju da koriste i prihvataju psiho-socijalnu podrku i pomo u svojoj socijalnoj mrei. Ovako determinisane otporne osobe rijee somatski obolijevaju, rijee su anksiozne, depresivne, pasivne i neaktivne due ive (Flamery, 1987). Osnova otpornosti su i povoljan status u porodici, koli i iroj socijalnoj mrei, gdje su prisutni ljubav, sigurnost, sposobnost, otpornost, uspjenost, povoljne interakcije i komunikacije linosti, cjelovitost linosti, odsustvo negativnih emocionalnih reakcija i psihopatolokih manifestacija. Poznat je koncept "B" tipa linosti linost sa niim nivoom aspiracija, niskom kompetitivnou (rivalstvom). Odlikuje se leernou i oputenou, u odnosu na "A" tip linosti koji je manje otporan. Istie se koncept srane ilave linosti koja stresne situacije vidi kao mogunost, izazov, ansu, a ne prijetnju, rizik i gubitak, vjeruje u mogunosti samokontrole i spoljne situacije, autentino zainteresovane za svijet oko sebe, kontiminirano angaovane, posveene i dosljedne. Znaajan je koncept rezilijentne linosti. To su linosti koje su, iz izuzetno nepovoljnih okolnosti, izale ne samo neoteene, nego ojaane i obogaene. Odsustvo negativnog efektiviteta - loeg raspoloenja, anksioznosti, depresivnosti, mrnje, afekta i agresivnosti ine osobu jaom i otpornijom. Optimistiki eksplanatorni stil je optimalna pretpostavka otpornosti. Linost se konforntira sa stresom kreativno, konstrutivno i efikasno. Po njoj, svijet se moe mijenjati povezan sa internim lokusom kontrole sve je pod kontrolom. Osnova otpornosti je i samopotovanje, samopouzdanje i pozitivni self koncept povoljna procjena stresnih situacija i sopstvenih mogunosti (oslonaca i snaga).
243
Spoljanji izvori otpornosti su: povoljno socijalno okruenje u stresnim situacijama sigurnost, podrka; povoljne prostorne i vremenske okolnosti; psihosocijalna podrka profesionalnih lica (socijalnih radnika, psihologa, ljekara, radnika) i neprofesionalnih osoba roditelja, brae, sestara, prijatelja (ventilacija, abreagovanje), njihova emocionalna i duhovna podrka. Treninzi kndicioniranje (psihiko i fiziko...) su znaajna pretpostavka ouvanja i jaanja otpornosti linosti, uopte, a i u stresnim situacijama. STILOVI (NE)EFIKASNOG REAGOVANJA U STRESNIM SITUACIJAMA Ponaanje ljudi u stresnim situacijama esto je od presudnog znaaja za tok i ishod stresne situacije. Ponaanja podrazumijevaju sve naine (stilove, strategije) reagovanja u cilju prevladavanja stresa. Rije je o, manje ili vie, (ne)efikasnim strategijama ponaanja pri konfrontaciji sa stresom (tzv. coping strategie). Istraivanja pokazuju da ljudi najee koriste dvije grupe naina reagovanja u prevladavanju stresa: prvo, usmjerenje na problem sa aktivnim psiho-fizikim naporima da se ublai prevlada stres i drugo, regulisanje (kontrola, kanalisanje, abregovanje) emocionalnih reakcija karakteristinih za stres. Daljim istraivanjima, utvreno je da se ljudi koriste razliitim strategijama stilovima, razliitim obrascima reagovanja i ponaanja koji mogu biti neefikasni i efikasni. Neefikasni ili tetni stilovi reagovanja su loa i nerealna procjena, neadekvatne emocionalne reakcije, neefikasni postupci, neuredan stil ivota, negiranje realnosti, minimiziranje ili distanciranje od stresne situacije, nekontrolisano i nesvrsishodno konfrontiranje i bjeanje od ili iz stvarne situacije. Neefikasne strategije, koje treba preventirati, ublaavati ili suzbijati, dovode do maladaptivnih odgovora, autodestruktivnog ponaanja, kompulzivnog rada, hiperaktivnosti ili pak povuenosti, nepromiljenih postupaka, pretjerane upotrebe hrane, alkohola, lijekova, cigareta, kafe i psihoaktivnih supstanci, loeg raspoloenja, agresivnosti, straha, ljutnje, nesigurnosti, panike, te slabljenja ili sloma maladaptivnih snaga. Ovaj slom, dalje, dovodi do tjelesne i psihike iscrpljenosti, gubitka entuzijazma i 244
depresije, koji uz genetsku predispoziciju, mogu, preko psihoneuroendokrinoimunolokih mehanizama, dovesti do psihosocioloke reakcije i raznih somatskih i duevnih poremeaja bolesti. Bolesti, nastale kao karajnji ishod maladaptivnog ishoda u stres procesu, predstavlja novi stresor, ime se zaarani krig dogaaja zatvara (Kalianin, 1994). Efikasni stilovi reagovanja su brza i raelna procjena situacije; ovladavanje sobom; procjena sopstvenih mogunosti i postupaka; osmiljavanje, planiranje, poveanje napora i sprovoenje efikasnih aktivnosti usmjerenih ka traenju i prihvatanju adekvatne psihosocijalne i druge podrke, te uspjeno konfrontiranje sa stresnom situacijom, na relaciji borba ili racionalno povlaenje. Efikasne strategije se mogu uenjem razvijati, jaati i/ili podsticati, posebno kod osoba predisponiranih uspjenoj konfrontaciji, primjenom raznih metoda i postupaka. Efikasno (adaptivno) reagovanje na traumatske dogaaje stresore, koje podrazumijeva psihosociobioloku svjesnost u stresnim situacijama, uz primjenu adekvatnih strategija, dovee do brzog oporavka i harmonizacije funkcija, odnosno uspostavljanja nove psihosociobioloke ravnotee, ponekad, ravnotee vieg reda. Ovo djeluje stimulativno na self-koncept i samopotovanje, poveava efikasnost i ugodu u aktivnostima (uslovljava zadovoljstvo, nadu, snagu, elan, volju...). Istovremeno to jaa budue adptivno reagovanje linosti sa iskustvom, odnosno, otpornost za budue stresore. Na osnovu veeg broja istraivanja, koncipiran je model stres procesa, shema 10, koji ukljuuje line (unutranje) i spoljanje (socijalne) izvore otpornosti ili osjetljivosti (kao moderatori); naine prevladavanja stresa (kao medijatore) i ishod stres procesa posljedice (manje ili vie UNUTRANJI izraeni posttraumatski stresni poremeaji PTSP (DSM-III-R, 1987, IZVORI DSM-IV, 1992 tree i etvrto izdanje klasifikacije mentalnih bolesti)) i OSJETLJIVOSTI drugih oboljenja udruenih sa stresom. ILI
OTPORNOSTI
DOGAAJ
PROCJENA DOGAAJA
PREVLADAVANJE
POSLJEDICE
SPOLJANJI IZVORI OSJETLJIVOSTI ILI OTPORNOSTI
245
SOCIJALNA PODRKA
Shema 10. Model stres procesa Neefikasni stilovi reagovanja, nemogunosti prevladavanja stresne situacije, slabljenje ili slom adaptivnih snaga, visoko je korespodentan sa optom, posebnom ili situacionom vulnerabilnou linosti. To uslovljava razliite simptome PTSP. Opte poznati simptomi neeljenog ponovnog preivljavanja traumatskih dogaaja proivljavanje u snovima, nonim morama, nametljiva i neprijatna sjeanja (rekonstrukcija dogaaja), iznenadna osjeanja da se dogaaj ponavlja (iluzije, halucinacije, buenje u polusnu ...), neprijatnost pri izlaganju slinim stimulusima, (podsjeanja, asocijacije, optereenja ...), izbjegavanje stimulusa vezanih za traumu i priguivanje opte reaktivnosti napori da se izbjegnu misli, osjeanja ili razgovori, aktivnosti, mjesta, ljudi koji asociraju na traumu, smanjene aktivnosti, odvojenosti i otuenosti - asocijalnost, suen opseg pozitivnih osjeanja prema drugima, osjeaj besperspektivnosti, praznom budunosti, besciljnosti ivota, ivotna nezainteresovanost i neorganizovanost, simptomi poviene budnosti, iritabilnosti tekoe uspavljivanja i odravanja sna, razdraljivost i izliv bijesa / gnjeva, dekoncentracija, pretjerana anticipacija opasnosti (nesigurnost), pretjerano regovanje na iznenadne stimuluse (uplaenost, trzanje, trema ...), mogue je i osjeanje krivice zbog neadekvatnih reagovanja i sl. Posebnim irim istraivanjima (Mili, 2000), primjenom novokonstruisanih standardizovanih skala (SCL90R i PTSS10Derogatis, L, R, 1997), za mjerenje posttraumatskih poremeaja, utvreni 246
su razliiti stepeni somatinosti (psihosomatskih poremaja), prisile (opsesivno kompulzivnih poremeaja), nesigurnosti u socijalnim komunikacijama i kontaktima, depresivnosti, straha, agresivnosti (neprijateljstvo, fobini strah, paranoidne misli, psihoticizam, ukupne psihike tenzije-GSI, indeks pozitivnoh distresa, napora, optereenja, bola, patnji, "oskudica", iscrpljenosti, nevolja, osjeaja opasnosti, sabijenosti tjesnaca, izmorenosti...). Akutni PTSP simptomi traju do 6 mjeseci, a hronini PTSP simptomi traju vie od 6 mjeseci i mogu da perzistiraju veoma dugo, poslije saobraajne traumatizacije. Neophodna je psihosocijalna podrka, kako profesionalnih tako i neprofesionalnih lica i psihoterapija, kao i drugi oblici lijeenja osoba sa PTSP-a i drugim oboljenjima udruenih sa stresom u saobraaju (Mili, A., 2004). Frustracione situacije mogu biti teki trenuci u kojima se vozai razliito ponaaju. Npr., ispred vozaa se kree teretno vozilo koje je zbog uskog, krivudavog i nepreglednog puta oteano preticati. Vozau iza tog vozila se neobino uri (frustraciona situacija). Pitanje je kako se posmatrani voza moe ponaati? Permanentni pokuaj preticanja teretnog vozila iako je preticanje u datom momentu nemogue. Teretno vozilo i lo put su frustrirali posmatranog vozaa koji je pokazao nizak stepen frustracione tolerancije. Na ponaanje vozaa za vrijeme vonje, pored brojnih faktora, znaajno utie stepen aspiracije (dostupnost i teina ciljeva koje pojedinac eli ostvariti). Brojne su situacije u kojima instruktor moe ocijeniti stepen aspiracije nekog kandidata. Jedan od naina je samoprocjena kandidata broja potrebnih moto - asova za polaganje ispita (manji broj asova - visok stepen aspiracije, adekvatan broj asova (30) - adekvatan stepen aspiracije i vei broj moto - sati - nizak stepen aspiracije). Psiholoka je tvrdnja da nije dobra ni previsoka ni preniska aspiracija.
247
Previsoka aspiracija (vee elje i ciljevi od sposobnosti) uslovljava precjenjivanje mogunosti i izazivanje nezgoda, uslovljava i druge nerealne oblike ponaanja pri emu ne ispuni ciljeve koje je pretpostavio za vrijeme obuke (nalaenje krivice u drugoj osobi ili situaciji, neurotino ili depresivno ponaanje, odustajanje i sl.). Niske aspiracije dovode kandidata u situaciju da odgaa polaganje vozakog ispita to je za njega neracionalan postupak a za instruktora neuspjeh u obuci. Niske aspiracije uslovljava i kolebanje i neodlunost vozaa u saobraaju to ometa i druge uesnike u saobraaju. Ekstremne aspiracije (elje) uslovljavaju neadekvatne reakcije u frustracionim situacijama. Poseban problem kod vozaa su konfliktne situacije (sukobi motiva u samoj linosti) to je uslovljeno ekstremnim aspiracijama, neodlunou, nesigurnou, fluktuacijom panje i drugim faktorima. U psiholokoj literaturi poznata su tri tipa konflikata. Konflikt dvostrukog privlaenja (+ i +) je takva konfliktna situacija gdje na linost djeluju dva motiva, oba privlana. Npr., voza na ispitu moe birati jedno od dva prihvatljiva vozila, odabrati jedan od dva vremenska termina za kretanje na put i sl. Ova vrsta konflikata se lako razrjeava birajui jedan, trenutno jai motiv. Konflikt privlaenja i odbijanja (+ i -) je najlaka vrsta konfliktne situacije koja se rjeava zadovoljavanjem motiva koji je privlaan (odabrati ispravno vozilo za ispit, izbor bezbjednijeg pravca kretanja) i odbacivanjem nepoeljnog motiva (neispravno vozilo, rizino kretanje i sl.). Najtea konfliktna situacija je kada je u pitanju konflikt dvostrukog odbijanja (- i -). Na linost djeluju dva motiva, oba neprivlana a jedan se mora odabrati. Npr., u vonji se pojavi opasna prepreka koju bi trebalo izbjei rizinim postupkom (naglo koenje, skretanje u nedozvoljenom i opasnom pravcu i sl.). Tee konfliktne i ee situacije izazivaju neugodu i napetost, strah, tjeskobu, agresivnost, nezadovoljstvo, ljutnju, viku i destruktivne postupke.
248
ee frustracione i konfliktne situacije stvaraju vozaa neurotiara koji pokazuje tee komunikacije sa drugim uesnicima u saobraaju, sa slubom kontrole, ponavljaju pogreke, pojaavaju umor, iscrpljenost, glavobolju i druge patoloke reakcije, postajui skloni izazivanju saobraajnih nezgoda.
Najei nain reagovanja na frustracione, rizine i/ili stresne situacije u saobraaju je regresivno (primitivno) agresivno ponaanje. Agresivno ponaanje u saobraaju je determinisano brojnim faktorima strukture linosti nasljea, odrastanja, sloenih svojstava, nivoa zrelosti, otpornosti, skripta ponaanja i stila ivljenja.
Agresivnost je odbrambeni mehanizam linosti, to je odgovor na faktor opte i/ili posebne destabilizacije, maladaptacije, koji u skladu sa drugim determinantama neefikasnosg skripta ponaanja i stila ivljenja, uslovljavaju neadekvatne i neefikasne emocionalne reakcije ljutnju, agresivnost i nasilje. ee izlaganje stresu u saobraaju sve vie slabe vulnerabilne (neotporne) linosti ije su reakcije neefikasne i destruktivne. Agresivnost vozaa je specifina i simptomatina po brojnosti oblika i obrazaca ispoljavanja, njihovim dimenzijama, stepenu iritabilnosti, njihovoj uestalosti, uzrocima i posljedicama ispoljavanja. Agresivnost vozaa je visoko korespodentna sa optim skriptom ponaanja i stilom ivljenja. esto vrijedi misao: Vozai voze kao to ive. Osobine linosti kao to su agresivnost, netolerantnost, impulsivnost, psihika nezrelost, neurotinost, psihoticizam i druge sline i nepoeljne osobine, krajnje su nepogodne za vozaa i druge uesnike u saobraaju jer uzrokuju rizine postupke i aktivnosti kao i smanjenje kritinosti i samokontrole u svakodnevnim, ali posebno u sloenim situacijama saobraaja. Vozake aktivnosti su specifine zato to se komunikacije deavaju u pokretu pri emu je dominantna brzina. Dinaminost pristizanja informacija iz spoljanje sredine uslovljavaju vii stepen angaovanosti fizikih, mentalnih, senzornih i psihomotornih funkcija kod ovjeka (vozaa). Voza treba da u kratkoj vremenskoj jedinici opazi i odabere bitne informacije, da donosi odluke o svom reagovanju i da na njih adekvatno reaguje.
249
Saobraajna psihologija prouava, determinie i utie na faktore socijalne i fizike sredine koji mogu znaajno uticati na aktivnosti vozaa. To su, prvenstveno, drugi uesnici u saobraaju i drugi faktori koji ovjeka destabilizuju u saobraaju. Bitno je istai i druge faktore sredine koji mogu negativno uticati na vonju. To su, prije svega, konzumiranje alkohola, puenje za vrijeme upravljanja vozilom i u vozilu, upotreba medikamenata, nepravilna ishrana prije i za vrijeme vonje, neadekvatne suvine aktivnosti za vrijeme vonje, neprilagoena i nepropisna vonja i dr. Saobraajna psihologija prouava i spoljne, odnosno fizike faktore socijalne sredine koji mogu povoljno ili nepovoljno uticati na aktivnosti vozaa. esti uzroci rizine i nesigurne vonje i saobraajnih nezgoda su neefikasne reakcije vozaa, posebno agresivnost, nasilje i destruktivno ponaanje. U prouavanju saobraajnih nezgoda polazi se od injenice da su izazvane brojnim iniocima koji uzajamno djeluju i da ne postoje neposredni vidljivi uzroni odnosi izmeu nezgoda i inilaca. Najvee greke koje se ine odnose se na jednostrano usmjeravanje panje ka pojedinanim uzrocima ili jednostavnim kombinacijama inilaca. Meutim, da bi se shvatili uzroci nezgoda, potrebno je da se otkriju i analiziraju meusobni odnosi raznih inilaca. Ako bi se pojednostavilo, svi ti mnogobrojni uzroci bi se mogli svrstati u dvije najire kategorije; na one koje potiu od ovjeka, njegovog ponaanja i osobina i na sredinske inioce, koji se odnose na put, osvijetljenost, karakteristike vozila i saobraaja i sl. to znaajno utie na ljudski faktor. Istraivanja pokazuju da su stilovi ponaanja, bilo efikasni i/ili neefikasni, posebno neprilagoene emocionalne reakcije kao to su agresivnost, visoko korespodentne sa strukturom linosti koja je determinisana brojnim faktorima nastajanja, odrastanja, sloenim svojstvima, nivoom zrelosti i otpornosti i skriptom ponaanja. Skript ponaanja vozaa i drugih uesnika u saobraaju, posebno agresivnih i nasilnih, znaajno je povezan i determinisan brojnim osobinama kao to su: 250
vaspitna nedostatnost i neodgovornost (opta nekultivisanost); psihopatske tendencije (agresivni impulsi...); nezrelost koja uslovljava niz neadekvatnih i neefikasnih reakcija posebno infantilnu iritabilnost i regresivno agresivno ponaanje; nedostatak i nemogunost samokontrole, samoposmatranje i samodisciplina; impulsivnost i bezosjeajnost prema drugima, prema vozilu,...; nizak nivo samosvjesti i razuma, oslabljen ljutnjom, agresijom,...; neuravnoteenost, nestabilnost, povredljivost; neurotine i nekontrolisane, nesvjesne samoubilake tendencije; konfliktnost, neprilagoenost, loa integrativnost...; pogrean percepcija, doivljavanje; procjena i neadekvatno emocionalno
opte i trenutno nezadovoljstvo; prenesena agresija na vonju i druge uesnike u saobraaju; tendencija suprostavljanja i opozicijalnosti; suvie izraeno samopouzdanje i borbenost agresivnost; sebinost; neopreznost i iritabilnost na stimuluse u toku vonje (ljutnja na oznake, prepreke, razgovori telefonom u toku vonje i druge drai); glad, e, umor i dr.; spoljni uslovi (put, meteo uslovi...); nesvrsishodno ponaanje neefikasne i neprilagoene reakcije...
Oblici agresivnog ponaanja vozaa i drugih uesnika u saboraaju su: brza vonja izvan propisa, nedozvoljena preticanja; 251
grubo rukovanje vozilom i ureajima; napad na druge uesnike u saobraaju; ruenja, oteenja i unitenja saobraajnih oznaka, vozila i drugih materijalnih dobara; tue i povrede drugih uesnika u saobraaju; verbalne prijetnje, psovke, uvrede; prijetee gestakulacije i drugi uznemiravajui postupci prema drugim uesnicima u saobraaju...
Sva istraivanja potvruju da je kljuni faktor bezbjednosti saobraaja, pored vozila i okoline, ovjek sa razliitim individualnim karakteristikama koje, pored navedenih faktora razvoja, zavise i od uzrasta, pola, iskustva, kulture i mentaliteta. S obzirom na bitnost saobraajnih komunikacija meu ljudima, te njihovog kvaliteta kao sopstvenog segmenta kvaliteta ivljenja, podrazumijeva se prioritet u iroj edukaciji uesnika u saobraaju, posebno vozaa, kako bi preventivno titili mentalno i opte zdravlje i bezbjednost ljudi i materijalnih dobara. U edukaciji vozaa i drugih uesnika u saobraaju, neophodno je posvetiti panju efikasnim oblicima reagovanja, esto stresogenim i specifinim uslovima saobraajnih komunikacija.
Drugi oblik neprilagoenog ponaanja moe biti potpuno povlaenje i prihvatanje dugotrajne spore i neuslovne vonje. Drugi aspekt ponaanja moe imati obiljeja prilagoenog ponaanja ukoliko ima dimenzije i obiljeja defanzivne (neagresivne) vonje koju treba posebno njegovati u obuci i prilaoavanju vozaa i drugih uesnika u saobraaju.
Neprilagoeni ili djelimino prilagoeni oblici ponaanja, pored agresivnog reagovanja i povlaenja su odbrambeni mehanizmi linosti
252
kojima ovjek podsvjesno kanalie i neutralie tenziju koju uzrokuju frustracione i stresne situacije u sauobraaji. Osnovna je svrha odbrambenih mehanizama prebacivanje osjeaja krivice na neto ili nekog drugog. Linost nesvjesno titi sebe od osjeaja napetosti i neugode i/ili krivnje. Brojni su karakteristini odbrambeni naini reagovanja vozaa na frustracione situacije kompezacija, identifikacija, sublimacija, racionalizacija, regresija, projekcija, reakciona formacija, matanje, sanjarenje, represija, imitacija... Sublumacija je odbrambeni mehanizam koji se sastoji u zamjeni cilja koji je tee ostvariti sa nekim lake ostvarljivim ciljem. esto dolazi do sublimiranja energije usmjerene na socijalno zabranjane ciljeve pa se ona troi na neke druge, socijalno dozvoljene ciljeve. Npr. brza vonja na autotrkama. Regresija (primitivno ponaanje) je vraanje na nivo ponaanja ispod nivoa zrelosti i kulturnog statusa. Npr., voza koji psuje, vie, pretie, gubi strpljenje i plae u frustracionim situacijama i sl. Prenesena agresija se manifestuje kod vozaa koji je grub prema vozilu ili drugim uesnicima zbog frustracije koju je izazvao neko drugi (na radnom mjestu, u porodici i sl.). Matanje (sanjarenje) se ogleda u zamiljanju ostvarivanja cilja. Npr., voza zamisli da vozi na trkama gubei realnost o vozilu, o putu i drugim uesnicima u saobraaju. Represija (potiskivanje) je nesvjesna tendencija linosti da se zaboravi, potisne iz svijesti neki nepoeljan (neugodan) sadraj. Npr., greke u vonji, nedozvoljena preticanja, presijecanja krivina, nepravilno rukovanje vozilom, voza potiskuje, nerado se prisjea ili analizira. Kompenzacija (nadoknada) je odbrambeni mehanizam kojim se brani linost od osjeaja manje vrijednosti. Npr. voza slabije fizike konstitucije bre i agresivnije voze, istiu svoje vrijednosti... (hvale se). Identifikacija je usmjerena na suzbijanje osjeaja manje vrijednosti. Voza se zbog inferiornosti identifikuje sa nekim uvaenim vozaem, instruktorom... esto istie vjetinu u vonji njemu bliih, srodnih osoba (brata, prijatelja).
253
Projekcija je pripisivanje sopstvenih greaka drugim uesnicima u saobraaju. Npr., pri udesu nastaju meusobna optuivanja sa uvjerenjem da su oba vozaa u pravu. Racionalizacija je opravdanje vozaa za neadekvatne doivljaje, reakcije i ponaanja. To je est odbrambeni mehanizam kojim se nesvjesno trai i izmilja dobar razlog umjesto pravog za sopstveni neuspjeh. Npr., za udes je kriv "klizav" put, greka drugih, voza moe biti spretniji, bri ali mu nije stalo do toga, ne osjea se dobro, morao je obratiti panju na neto drugo i sl. Tri su forme racionalizacije. Prva je forma okrivljavanje drugih to je vidljivo iz navedenog primjera. Npr., u svim saobraajnim nezgodama, krivi su drugi uesnici iako to nije tano. Druga forma racionalizacije je omalovaavanje drugih vozaa ili vjetina vonje ("kiselo groe"). Npr., "Ne elim voziti kao...". Trea forma je uljepavanje sopstvenih vjetina i nedostataka ("slatki limun"). Npr., "Izbjegao sam nezgodu..." (iako ju je i uzrokovao). Najracionalniji, najprihvatljiviji i najuspjeniji nain reagovanja na frustracione situacije je reorganizacija aktivnosti. To je iznalaenje najuspjenijih naina prevazilaenja frustracione situacije. Npr. prilagoena vonja, pravilno koenje, saekivanje...
Reorganizacija aktivnosti u permanetno sloenim esto frustracionim i stresnim situacijama podrazumijeva zdravu i prilagoenu, zrelu, otpornu, vaspitanu i obuenu linost za uee u saobraaju koje, za takve osobe, esto predstavlja oputanje, ugodu, izazov i uspjeh. U vonji ovjek projektuje sve svoje osobine, navike, vjetinu i kulturu. Neprilagoenost u vonji uslovljava umor, pospanost, neefikasne reakcije, rizik i opasnost.
UMOR VOZAA - STANJE ORGANIZMA KAO MOGUI UZROK NEEFIKASNOG REAGOVANJA U SAOBRAAJU
U ovom dijelu opisati e se i objasniti razliita specifina stanja ljudskog organizma, stanja organizma vozaa koja utiu na efikasnost
254
reakcija u vonji, a posebno specifina stanja koja uzrokuju saobraajne nezgode. Takva stanja najee su posljedica umora, pijenja, puenja, upotrebe razliitih drugih psihoaktivnih supstanci (droga) i lijekova. Umor je najei uzrok saobraajnih nezgoda koji je povezan i sa upotrebom razliitih navedenih psihoaktivnih supstanci i loih navika. Umor nastaje djelovanjem brojnih fiziolokih i psiholokih faktora, a manifestuje se postepenim smanjenjem radne sposobnosti organizma ovjeka u razliitim okolnostima. ovjekov organizam je stalno izloen biohemijskim i drugim psihofizikim promjenama. Zadovoljavanje potreba zahtijeva odreene aktivnosti koje uslovljavaju utroak i smanjenje energije i pojavu umora. Zbog toga slabi efekat u radu. Umor je sloeni doivljaj nelagodnosti, bezvoljnosti, slabosti i iscrpljenosti. Pojava umora, faktori koji ga uslovljavaju, trajanje i otklanjanje umora poseban su zadatak psihologije rada. Ulaganje napora u radu nije uvijek srazmjerno pojavi umora. Umor se pojavljuje u razliitom intenzitetu uslovljavajui odreeni stepen nesposobnosti za rad. Zbog toga je za veinu radnih mjesta zakonom predvieno trajanje radnog vremena. Tako je i Zakon o saobraaju vozaima precizirao maksimalno radno vrijeme.
FAKTORI KOJI USLOVLJAVAJU POJAVU UMORA Veina faktora koji stimuliu nastajanje umora vezani su za: linost (vozaa) koja obavlja aktivnost; 255
prirodu rada organizacija saobraaja, upravljanje motornim vozilima i okolnosti pod kojima se upravlja vozilima, puteve i njihova obiljeja; vrstu i karakteristike vozila; ostale uesnike u saobraaju...
Faktori koji uslovljavaju umor mogu se posmatrati i kao vanjski i unutranji. Na vozaa mogu vie ili manje negativno djelovati nepogodna svjetlost (tama vonja u tunelu, u magli, nou i sl.) velika buka, razni gasovi, neugodni mirisi, dim, zaguljivost, vibracije, nepogodan prostor, nepodesan poloaj tijela, smetnje na putu i dr. (vanjski faktori).
Pojavu umora uslovljava i trenutna ili trajnija psihika nestabilnost, monotonija i jednolinost u vonji, organske smetnje (bolesti), glad, e, osjeaj hladnoe ili vruine, napetost i neugoda (unutranji faktori).
Tri su biohemijska objanjenja nastanka umora:

Istroena rezerva materija (izvora energije) nunih za stezanje i oputanje miia.
Materije nisu iscrpljene ali u organizmu nema dovoljno
kiseonika. U toku rada u organima su se stvorili otpadni produkti materije koje optereuju organizam i uslovljavaju umor.
Faktori koji izazivaju umor vozaa, pored ostalih, su: Trajanje rada je znaajan faktor iscrpljivanja psiho fizike energije za rad. Pokazalo se da poslije osam asova rada ima relativno vie nezgoda i nesrenih sluajeva. U poetku do 10 asova neznatno, a zatim od 10 do 11 asova, mnogo vie. Zbog toga se kontrolie duina rada vrijeme vonje vozaa. 256
Neispavanost i optereenje vozaa prije poetka vonje faktor je koji znatno utie na poveanje umora. Potrebno je da voza, naroito prije dugih putovanja, spava najmanje 8 asova. Naruavanje prirodnog dnevnog bioritma je rizikofaktor umora. ovjekov organizam prilagoen je i naviknut na dnevnu aktivnost i noni san. Poremeaj tog ritma i noni rad mnogo prije umaraju ovjeka. Posebno je to izraeno u nonoj vonji koja, zbog slabije vidljivosti, iziskuje od vozaa poveano naprezanje i napetost u vrijeme kada se organizam sam po sebi eli opustiti i usporiti funkcije. Jedan od faktora koji poveava umor i opasnost od spavanja za volanom jeste i smanjenje koliine krvi u mozgu zbog toga to poslije obilnijeg obroka vie krvi odlazi u probavne organe. Umor takoe pospjeuju: neoodgovarajua mikroklima u kabini, nedovoljna ventilacija u kabini, nepravilno osvijetljen put, ugljen monoksid, uzimanje alkohola i puenje, dosada, nepravilna prehrana i nain ivota (ak i dan-dva prije dugog putovanja) i dr.
Velika toplina ili hladnoa u vozilu uzrokuju nelagodnost kod vozaa. Osim toga, normalno funkcionisanje naeg organizma vezano je uz neku konstantnu unutranju temperature, te svako jae smanjenje ili poveanje topline tijela nepovoljno djeluje na radne sposobnosti. Dokazano je da je radni uinak u hladnim zimskim danima vei nego to je ljeti. Visoka temperature nepovoljno djeluje i na vozaevo zdravlje te na njegovu sigurnost u vonji. Ni vrlo niske temperature nisu povoljne za rad, ali je djelovanje visokih temperature ipak znatno opasnije. Tome je bar djelimino uzrok i 257
drugije djelovanje hladnoe na nervni sistem. Podraaji za hladno, ako nisu preintenzivni, podstiu radne sposobnosti, dok podraaji za toplo izazivaju tromost, pospanost i bezvoljnost, dijagram 11.
Dijagram 11. Kolebanje radnog uinka u zavisnosti od temperature vazduha u razliitim mjesecima Ustajali vazduh (zaguljivost) takoe djeluje nepovoljno zato to u takvom vazduhu viak topline teko izlazi iz tijela. Zbog toga je potrebno odgovarajuom ventilacijom omoguiti dolazak svjeeg vazduha u kabinu vozila. Ako je put nepravilno ili nedovoljno osvijetljen, vid e se jae naprezati, a to e znatno ubrzati umor. Porast osvjetljenja povoljno djeluje na funkcije na razlikovanje boja, osjeaj udobnosti, te na budnost. Dobro osvjetljenje omoguava bolje razlikovanje detalja te vjerodostojnoje i bre zapaanje saobraajnih znakova. esto se zna desiti da u unutranjost kabine vozila ulaze izduvni gasovi koji sadre visok postotak ugljen monoksida. To negativno djeluje na vozaa, uspavljuje ga, on postaje trom i usporeno reaguje, pa je tako opasan i za sebe i za druge uesnike u saobraaju.
258
Umor i pospanost uzrokuje i alkohol (o emu je opirnije napisano u posebnom dijelu udbenika) koji negativno djeluje na vozaa. Alkohol usporava reakcije te uzrokuje pogreke u percepciji, u procjeni kritinosti i u motorici. Monotonija ili dosada kompleksan je subjektivni doivljaj, osjeaj zasienosti nekim radom. Jedan od najvanijih uzroka dosade jeste nedostatak interesa za posao koji ovjek obavlja, to negativno utie na njegovu optu motivaciju. Poznato je da monotonije i duga vonja auto putevima dovode do dosade, zasienosti i umora. Monotonija dolazi do izraaja na otvorenim, dugim i pravim putevima. Uslovljava je dugotrajna jednolina vonja. Vie dolazi do izraaja nou, po kii, magli, pri visokoj vanjskoj temperaturi (bez klima-ureaja) i u samoi. Posebno se javlja kod manje iskusnih vozaa. ea je kod vozaa koji su ve umorni, neraspoloeni, zamiljeni i pospani. Manje se manifestuje kod iskusnih vozaa, vozaa koji mogu da razgovaraju sa suvozaem, saputnikom ili da sluaju adekvatnu muziku. Upravljanje motornim vozilom jeste aktivnost u kojoj ovjek svjesno i planski obavlja odreene zadatke. Pravilno upravljanje vozilom zahtijeva ovjekovo prilagoavanje toj aktivnosti. Takvo prilagoavanje ostvaruje se funkcijom razliitih organskih sistema te psihonervne aktivnosti koja organizuje, kontrolie i usmjerava cjelokupnu aktivnost. Organizmu je za obavljanje rada potrebna energija. Tu energiju organizam ne stvara ve je oslobaa razgradnjom odreenih hemijskih materija koje sadri hrana (proteini, masti i ugljeni hidrati). Prehrana vozaa, odnosno sastav hrane, znaajan je i bitan faktor koji utie na sposobnost upravljanja vozilom. Budui da se o tome vodi premalo rauna, treba se pridravati sljedeih uputstava: Ne sjedajte za upravlja vozila ni gladni ni presiti! Izbjegavajte masnu i teku probavljivu hranu! Dorukujte obilno i dobro! Imajte na umu da bjelanevine i vitamini poveavaju elastinost i sposobnost reakcije! 259
Ne ruajte suvie obilno! Veerajte ranije, 2-3 sata prije spavanja! Jedite polako! Ne sjedajte odmah poslije jela za upravlja vozila, nego prije toga proetajte!
I agencije javnog prevoza i svaki voza morali bi veu panju posvetiti zdravoj ishrani. Neredovno uzimanje dnevnih obroka i upotreba suve hrane i bez dovoljno vitamina, velika je opasnost za bezbjednost u saobraaju to je do sada premalo uvaavano.
SUBJEKTIVNI I OBJEKTIVNI ZNACI UMORA KOD VOZAA
U stanju umora poveava se potronja energije po jedinici radnog uinka. Zbog poveanog napora kojim se radni uinak nastoji odrati na konstantnom nivou i zbog primjene u tu svrhu mehanizama koji nisu najbolje prilagoeni zadatku, troi se vie energije nego to je za taj rad potrebno. Veliina utroene energije u nekom radu mjeri se koliinom izdahnutog ugljen-dioksida u jedinici vremena, svedeno na jedinicu povrine tijela (Zvonarevi, M. 1964). U produenom radu nesrazmjerno se poveava i rad srca a nakon prestanka rada puls se na normalan ritam vraa znatno sporije nego onda kad smo relativno svjei pristupili nekom poslu. Ponekad se mijenja i sastav krvi. Kad je voza umoran poremeuje se i psihomotorna spretnost, a to se odraava suvinim pokretima, drhtanjem te razliitim vremenima reakcija. Zbog tih poremeaja i oteane misaone perceptivne kontrole voza esto postaje nesiguran, nesnalaljiv i nepaljiv, a tada je i redosljed izvoenja radnji u nekoj operaciji poremeen. Umor utie i na brzinu reakcije. Ponekad voza u umornom stanju reaguje i bre nego obino, a ponekad i sporije. Osim toga voza moe pogreno reagovati. Za bezbjednost u saobraaju naroito su znaajne promjene u koncentraciji panje. U umornom stanju, ovjek ponekad opaa promjene 260
i moe na njih reagovati na odgovarajui nain, ali njegova reakcija nije adekvatna. Ipak, umor najizrazitije djeluje na emocionalni ivot. Pod uticajem umora ovjek postaje osjeajno labilan i razdraljiv. Njegov stav prema okolini postaje negativan. Umor naroito pogaa jo nedovoljno iskusne vozae. Njima je potrebno mnogo vie energije da bi postigli onaj isti uinak koji iskusni vozai postiu uz znatno manji napor. Zbog toga se neiskusni vozai bre umaraju a poetnici se doslovno i preznojavaju naroito u pojaanom saobraaju. To su subjektivni znaci umora. Umor se manifestuje na smanjivanju radnog efekta vozaa, organskim promjenama (poremeaj metabolizma) i na psihikom stanju. Umoran voza sporije obavlja pokrete nogu, ruku, tijela (slabi koordinacija pokreta), slabe refleksi, slabi izvravanje radnji i manipulacija sa ureajima za upravljanje (odravanje pravca, upotreba komandi, signala i dr.), zaboravljaju, ne uoavaju se ili ne potuju saobraajni znakovi i propisi, ispoljava se tromost, inertnost, sporost ili neprilagoavanje brzine vonje uslovima, ometanje drugih uesnika u saobraaju, uzrokovanje i doivljavanje nezgoda (objektivni znaci umora). Deava se da vozai ne osjeaju (subjektivno) umor niti ga spreavaju. Greke koje ini nije u stanju da primijeti, te je uvjeren da moe i dalje voziti, posebno na otvorenom i pravom putu, to moe uzrokovati neprimjetnu pospanost, skretanje i saobraajnu nezgodu.
OSTALI NAINI SPREAVANJA POJAVE UMORA KOD VOZAA
Najbolji naini spreavanja umora kod vozaa je odmaranje i spavanje.
261
Odmaranje se esto vri spontano. Vozai esto i bez svjesne namjere da odmaraju, povremeno nakratko prekidaju vonju (pregledaju gume, uzimaju vodu, osvjeavaju se, gibaju se, krae proetaju i sl.). Da bi se znaajnije umanjile negativne posljedice umora, potrebno je planirati odmor, svjesno prekinuti vonju. Bitno je planirati odmor prije nego to doe do jaeg zamaranja. Umor se u blaim formama obino javlja poslije 90 minuta neprekidne vonje, a poslije 180 minuta vonja dostie zadnju granicu tolerancije. Odmaranje treba izvriti na pogodnom mjestu (moteli, uredna parkiralita, ugodnom prirodnom ambijentu pored izvora i sl.). Odmor moe biti u vidu mirovanja ili blaeg kretanja (malo gimnastike), objedovanja, osvjeenja umivanjem ili napicima (kafa, aj, sokovi i sl.). Najpotpuniji oblik odmora je spavanje. Spavanjem dolazi do obnavljanja energije. Podrazumijeva se redovno nono spavanje i, po potrebi, dnevno sa odreenom duinom trajanja (sa prekidom vonje) ili spavanje na pomonom leaju u toku vonje dok suvoza vozi. Meutim, esto i naspavan voza i fiziki odmoran nije sposoban dalje bezbjedno voziti. Uzrok tome je esto psiholoki faktor. To se moe ublaiti laganim razgovorom sa suvozaem, sluanjem ugodne muzike, podizanjem motivacije (pretpostavljanje cilja vonje) i sl. Saobraajnim propisima su odreene obaveze vozaa i suvozaa koje podrazumijevaju pravovremenu smjenu i odmor. Osim odmora, kao glavnog i jedinog prirodnog naina za potpuno odstranjenje umora, ima i drugih sredstava za spreavanje, odnosno suzbijanje umora. U tu svrhu slui uzimanje deficitarnih tvari (tj. tvari koje organizam u radu intenzivnije troi) te koritenje razliitih stimulatora (farmakolokih, fiziolokih i psiholokih). Farmakoloki su stimulatori sredstva koja samo privremeno a ponekad i prividno smanjuju osjeaj umora. Takva sredstva tetna su za organizam jer ga, smanjujui osjeaj umora, pretjerano i tetno iscrpljuju. Kao blai stimulator ovog tipa djeluju crna kafa i aj. Zabluda je da cigareta usporava nastajanje umora. 262
Fizioloki stimulatori mogu biti laka gimnastika, kratkotrajno duboko disanje, umivanje hladnom vodom i sl. Ti stimulatori nisu tetni ali njihovo djelovanje nije ni veliko ni dugotrajno. Ipak, kontinuirana gimnastika po nekoliko minuta poslije svakog asa vonje due odrava organizam svjeijim i sposobnijim za vonju. Psiholoki stimulatori pokuaj su da se poveanjem motivacije i interesa za vonju postigne efikasnije i "ekonominija" ta aktivnost, a time i kasnije nastupanje umora. U vonji ti stimulatori malo pomau. Ipak, kao to je ve spomenuto, najuspjeniji i najbolji nain borbe protiv umora jeste odmor. U dijagramu 12 prikazano je kada se treba odmoriti da bi radne sposobnosti bile na zadovoljavajuem nivou. Pravovremenim odmorom (I, II, III) utie se na zaustavljanje pada radnih sposobnosti. Isprekidana linija pokazuje kako odmorima odravamo radne sposobnosti na najviem moguem nivou.
Dijagram 12. Spreavanje slabljenja radnih sposobnosti pravilnim odmaranjem u radu Svaki voza koji unaprijed planira odmore za vrijeme vonje mora predvidjeti: vremenski raspored odmora, trajanje odmora, 263
broj odmora njihov oblik.
Umoran ovjek mnogo e se bre oporaviti prekine li odmah rad. Ako voza, kad je osjetio umor ne prekine vonju nego je dalje nastavi ("izbjegne" npr. odmor I, dijagram 12) njemu e trebati mnogo vie vremena da se oporavi. Meutim, nije dobro ni prerano uzimati odmor, jer e takav odmor malo koristiti. Preporuljivo je da vozai uvijek prije nego to krenu na due putovanje unaprijed odrede mjesta na kojima e stati, gdje e se odmoriti u nekom udobnom ambijentu, gdje e se razgibati, popiti neko osvjeavajue pie i udahnuti svjeeg vazduha. Ako je to uinio, voza sebi postavlja bliske ciljeve koji ga motiviu i podstiu u njemu "zavrni elan". Za odmore i osvjeenja treba koristiti prilagoene objekte odmaralita, motele, benznske stanice, trake za zaustavljanje... Odmor treba koristiti gotovo uvijek kada se za to ukae potreba kako bi se izbjegli sigurni rizici i opasnosti u vonji. Koritenje odmora je sastavni dio opte i saobraajne kulture.
11
264
PONAANJE VOZAA POD UTICAJEM ALKOHOLNIH PIA, PUENJA, DROGA I BOLESTI
265
UTICAJ ALKOHOLA, NIKOTINA I DRUGIH MEDIKAMENATA NA VOZAA

UTICAJ ALKOHOLA 266
Alkoholna pia se estu i obilno piju u gotovo svim naim sredinama u razliitim koliinama. Pije se prilikom slavlja, pije se uz objedovanje, pije se zbog tradicije, navika, obiaja i potreba. Pijenjem alkoholnih pia ljudi mijenjaju reakcije i ponaanja. Pijenjem se ljudi dovode u razliite neprilike, tekoe, razoarenja sukobi i agresije. Pijenjem alkoholnih pia ljudi izazivaju brojne sukobe u porodici i drutvu. Alkohol znatno utie na izmjenu doivljavanja, reagovanja, aktivnosti i ponaanja. ovjeka ini situaciono ili trajno nesposobnijim za rad i aktivnosti. Pijenjem alkoholnih pia naroito u prekomjernim koliinama vozai motornih vozila viestruko umanjuju svoje sposobnosti za efikasno uee u saobraaju. injenica je to potvruju statistiki pokazatelji da je upotreba potronja kod vozaa najei uzronik saobraajnih nezgoda. Zbog toga se u okviru saobraajne psihologije posebna panja usmjerava na potronju alkoholnih pia kod vozaa i drugih uesnika u saobraaju te tetnosti koje ta potronja uslovljava. Alkohol je bezbojna, otrovna tenost karakteristinog mirisa, lako isparljiva i zapaljiva, laka od vode, koja uzrokuje obolijevanje alkoholizam (etilizam). Postoji vie vrsta alkohola (etil alkohol, metil alkohol, propil alkohol i cenit alkohol) koji se nalaze u alkoholnim piima. Alkohol se u organizam unosi (oralno) pijenjem. Resorpcija alkohola poinje u stomaku ve poslije nekoliko minuta i traje oko 90 minuta. U to vrijeme najvea koncentracija alkohola je u krvi i tjelesnim tenostima. Najvea koncentracija alkohola je u jetri, zatim u mozgu, srcu, bubrezima itd. Brzina resorpcije (upijanja) alkohola zavisi od vie faktora. Resorpcija je bra, ako se alkohol pije na prazan stomak, ako su krvni sudovi iri i brojniji (kod osoba koje imaju manje staa u pijenju) i kod osoba koje su psihiki labilne, neraspoloene, iscrpljene i neispavane. Alkohol nije ni hrana, ni lijek, niti sredstvo za jaanje i okrepljivanje organizma. To je opasan otrov koji duo upotrebom izaziva niz oteenja u organizmu i mentalnim funkcijama. Od njega stradaju jetra, srce, mozak, nervne strukture, opaanje, pamenje, miljenje itd. Poslije unjetih malih koliina alkohola u organizam, nastaje lani utisak snage i samopouzdanja koji se zasniva na djeliminom paralisanju centra kritinosti i samokontrole. Osobe su poslije uzimanja alkohola razdraljive i agresivne ili upadljivo vesele, a druge tune i 267
sentimentalne. Svaki ovjek pri uzimanju alkohola dovodi sebe u veoma nepovoljno stanje. Pijan se ovjek lako primjeti na osnovu njegovog ponaanja. PSIHOFIZIOLOKI EFEKTI ALKOHOLA NA SPOSOBNOSTI VOZAA Alkohol djeluje na ovjekov organizam i na njegovu psihu. U prvom redu oteuje: 1. mozak (oko 90 % sluajeva); 2. oteuje zubne desni; 3. oteuje plua; 4. slabi ruke (upala nerava); 5. jetra (50 % sluajeva); 6. crijeva; 7. polne lijezde (oko 85 %); 8. uzrokuje zamor i premor ruku (drhtanje); 9. slabljenje nogu; 10. bolove u stomaku i smetnje; 11. poveanje slezene; 12. oteuje bubrege (64%) 13. eludac (45%); 14. srce (70%)... (Slika 19). ovjeka Alkohol na linost djeluje postepeno i razorno. Najprije paralie psihike funkcije (kritinosti i samokontole). Paralisanje ovih funkcija oslobaaju se od kontrole nie funkcije linosti (nagoni). Ponaanje postepeno poinje da se mijenja. Osoba pada na nii, emotivniji nivo ponaanja. Rezultat toga je nerealno procjenjivanje okoline, pa i svojih 268 Slika 19. Dijelovanje alkohola na tjelesne organe
sposobnosti i mogunosti. Gubi se osjeaj odgovornosti i mogunosti predvianja posljedica ponaanja. Primjenom raznih testova (psihomotorne sposobnosti, sposobnosti koordinacije, ravnotee, sposobnosti raunanja, pisanja, itanja, reagovanja, orjentacije i dr.) i analizom krvi lako se moe ustanoviti intoksikacija alkoholom. Stepen opijenosti se moe posmatrati u tri kategorije opijenih osoba (laka opijenost, opijenost i tea opijenost). I veoma male koliine alkohola u krvi izazivaju vidljive poremeaje ponaanja, posebno kod vozaa. Pod uticajem alkohola su negativno stimulisane sve vitalne funkcije. Krvni pritisak i puls pri koncentraciji od 0,1 promila (0,1%o) e biti povien, disanje ubrzano a govor otean. Senzorne funkcije su znaajno izmijenjene (kod 0,4 promila). Miii gube elastinost, psihomotorne sposobnosti slabe, refleksne aktivnosti se obavljaju bez uea svijesti, automatizovane radnje su usporene i "isprekidane", usporava se tzv. reakciono vrijeme. Vidno polje se suava, slabi otrina vida, slabi opaanje dubine, javlja se tzv. dvostruko vienje, oteano se raspoznaju boje, slabi sposobnost adaptacije pri nonom zasljepljavanju, sposobnost sluha se mijenja. Sve anomalije se dogaaju pri trenutnom opijanju zavisno od stepana opijenosti, ali one se mogu trajno zadrati kod dugotrajnog pijenja. Zbog toga za bezbjednost saobraaja poseban problem predstavljaju vozai alkoholiari.
UTICAJ ALKOHOLA NA PONAANjE VOZAA I UPRAVLjANjE VOZILOM
269
Iako je je djelovanje alkohola na organizam viestrano i tetno, prava opasnost za bezbjednost je u tome to on utie na ponaanje vozaa i ostalih uesnika u saobraaju. Pijan ovjek nije svjestan smanjenja (relativnog i apsolutnog) svojih (vozakih saobraajnih sposobnosti) nego je, upravo obratno, uvjeren da je u punoj kondiciji, da sve moe. Objektivno potvruje to i iskustvo dogaa se slijedee: opreznost poputa, smanjuje se kritinost i to ve pri koncentraciji od 0,2 do 0,5 promila akohola u krvi. Ve je dovoljno da se voza okrivi za eventualnu saobraajnu nezgodu; pripiti je voza hrabar, nastoji da vozi brzo, sklon je nepravilnom preticanju i nepotovanju prednosti; u krivine ulazi neoprezno i velikom brzinom; ne potuje saobraajne propise i saobraajne znakove
Najopasnije je uvjerenje da male koliine alkohola (1-2 ae rakije ili vina pri veoj tjelesnoj teini) ne utie na organizam i na ponaanje. Meutim, praksa i eksperimenti nedvosmisleno su pokazali da i sasvim male koliine alkohola dovode do promjena u ponaanju, te da je meu svim saobraajnim nezgodama koje je uzrokovao alkohol, najvie onih u kojima je ustanovljeno da su vozai imali relativno malu koliinu alkohola u krvi. Ve koliina od 0,2 promila smanjuje vozaku sposobnost, a kad je ta koliina 1,4 promila (prema nekim istraivanjima 1,7 promila) smatra se da su totalno nesposobni za vonju. Crna kafa kako se pogreno misli ne smanjuje alkoholisanost. Alkoholisanost se donekle umanjuje uzimanjem hrane prije konzumiranja alkohola.
Prelaz alkohola u krv (resorpcija) znatno je bri ako se pije natate (ujutro ili kada je ovjek gladan). estoka pia imaju jaku koncentraciju alkohola na jedinicu zapremine pa im je vei i intenzitet resorpcije. 270
Na dijagramu 13 je prikazana koncentracija alkohola u krvi kad se ista koliina alkohola popije, jednom natate (gornja krivulja), a drugi put poslije obroka (donja krivulja) Hudolin, V., 1972.
0,9 koncentracija alkohola u krvi u promilima 0,8 0,7 0,6 0,5 0,4 0,3 0,2 0,1 0 0 1/2 1 2 3 4 asovi
poslije jela
ujutro i na gladan stomak
Dijagram 13. Pijenje alkohola poslije jela i natate I brzina uzimanja alkoholnog pia utie na resorpciju. Ako se odreena koliina alkohola popije naglo, koncentracija e biti vea nego kad se ista koliina popije u manjim koliinama kroz odreeno due vrijeme, slika 19 (Hudolin, V., 1072).
271
Slika 19. Odnos koncentracije alkohola u krvi prema nainu uzimanja U ovjekovom organizmu nema nikakvog organizma koji bi sprijeio da koncentracija alkohola u krvi poraste do opasne granice. Alkohol u konstantnim koliinama s obzirom na koncentraciju u krvi izlazi iz tijela u vazuhu koji izdiemo i u urinu. Stoga alkoholisanost moemo ispitivati analizom tog vazduha odnosno na temelju njegove koncentracije u urinu odrediti njegovu koncentraciju u krvi. Alkohol se iz tijela odstranjuje razgradnjom. Jetra razgrauje oko 90 % ukupne koliine alkohola, a ostalih 10 % izlazi izdisanjem i mokrenjem. Razgradnja alkohola odvija se dakle, u jetri i ovisi o sposobnosti enzimnog sistema jetre da metabolizira alkohol. Premda koliina koja se u jetri razgrauje moe razgraditi u odreenom vremenu zavisi od mnogih razliitih individualnih faktora, ipak se uopte moe rei da u jednom satu jetra moe preraditi koliinu alkohola koja po prilici, odgovara koliini od 0,1 promila alkohola u krvi. To znai da bi organizmu koji u sebi ima minimalnu u saobraaju doputenu koncentraciju od 0,3 promila za potpuno otrenjenje trebalo oko tri sata. Nakon viednevnih novogodinjih "terevenki" organizmu treba i desetak dana da bi se povratilo u prijanje kondiciono stanje.
272
Time se opovrgava opte prihvaeno miljenje da se moemo otrijezniti kraim ili duim snom, oljicom kafe ili nekim drugim stimulativnim sredstvom. Naprotiv, u snu se razgradnja alkohola usporava, jer je usporeno disanje pa prema tome i odstranjenje alkohola preko plua. Ne samo da je vano u odreenom trenutku utvrditi alkoholisanost te zabraniti uzimanje alkoholnih pia u vrijeme radnog procesa, ve je upotrebu alkoholnih pia potrebno ograniiti i u odreeno vrijeme prije poetka rada. Uglavnom se smatra da se alkoholna pia ne smiju uzimati bar osam sati prije poetka rada. U pojedinim sluajevima, naroito kad se radi o vozaima ili ljudima koji rade na izuzetno opasnim mjestima ili na poslovima ija je vanost vrlo velika, vjerovatno ni razmak od osam sati nee biti dovoljan (dijagram 14). Prije dugih vonji dobro je potpuno se suzdrati od alkohola i dan prije.
2 1,8 1,6 1,4 1,2 1 0,8 0,6 0,4 0,2 0 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 vrijeme izluivanja alkohola (h)
Dijagram 14. Vrijeme izluivanja alkohola iz organizma Stanje lake pripitosti (opijenosti) je od 0,50 0,99 promila. Karaketristika ovog stanja je opta uzbuenost (iritabilnost) organizma. Uesnik u saobraaju osjea toplinu, poveava se rumenilo na licu, raste krvni pritisak Voza gubi kontinuitet misli, slabije pamti, gubi kritinost, prividno osjea viu sposobnost, neoprezno se ponaa itd. Poveava mu se hrabrost i elja za isticanjem. Smanjuje se otrina vida i sluha (30 40 %). 273
koncentracija alkohola u krvi (u promilima)
Slabija je adaptacija vida pri nonoj vonji i/ili tunelu. Ovo stanje znatno remeti vonju. Kod nekih vozaa laka opijenost se manifestuje u oputanju tijela, malaksalosti, bezvoljnosti, iscrpljenosti i pospanosti. Dogodi se da vozai zaspu i uzrokuju saobraajnu nezgodu. Ovo stanje dovodi do nepotovanja etikih normi (psuju, viu, vulgarni su, neumjesno se ale primitivno se ponaaju) i saobraajnih propisa, ne toleriu prepreke stvarajui nepovoljne (rizine) saobraajne situacije. Stanje tee pripitosti (opijenosti) je od 1,00 1,49 promila. Simptomi tee opijenosti su uoljivi. Intelektualne funkcije i koordinacija vidno slabe. Jae su izraene greke pri pokretu i hodanju. Sposobnost upravljanja vozilom je smanjena. Pijano stanje je od 1,50 2,49 promila. U pijanom stanju, vozai su znatno upadljiviji zbog vidno oslabljenih intelektualnih funkcija, pokreta i upadljivih razdraljivih reakcija. Vidno je izraena pospanost to izrazito oteava vonju. Slabe osjeti ravnotee koji uslovljavaju teturanje. U tom stanju vozai esto uzrokuju saobraajne nezgode. Tei oblik pijanstva je od 2,50 3,49 promila. Tee pijanstvo je u potpunosti upadljivo i primjetljivo. Vozai nejasno izgovaraju rijei, izraenije teturaju, posru pa i padaju. Orjentacija je poremeena, vide dvostruko, esto haluciniraju, oteano diu i nerazumno se ponaaju. Za vonju su nesposobni i gotovo uvijek uzrokuju saobraajne nezgode. Komatozno stanje je od 3,50 4,00 promila. Komatozno stanje se manifestuje izrazitim slabljenjem i gubitkom svijesti, radnje se odvijaju usporeno i nekontrolisano. Slabo reaguju na vanjske podraaje na svjetlo i druge drai. Osoba se preznojava i gubi tjelesnu temperaturu. Za vonju nema ba nikakvih sposobnosti. Da bi na naim putevima zbog pijenja alkoholnih pia zbog alkoholizma smanjili broj saobraajnih nezgoda i pogibija koje su upadljivo brojne, potrebno je pomou kriminoloko forenzikih nauka i disciplina
274
vriti istraivanja, praenja i pravenciju pijenja te uz podrku javnosti podsticati sledee : Sprijeiti vozaa da pod uticajem alkohola uopte sjedne za volan; Usvojiti i primjenjivati pouzdane naune metode utvrivanja alkoholisanosti; Adekvatnim sredstvima razviti efikasnu prevenciju (primarnu, sekundarnu i tercijarnu);
U borbi protiv alkoholizma u saobraaju potrebno je imati na umu i ovo : Alkohol ne koristi ljudskom organizmu, a pogotovo ne sposobnostima vozaa;
Alkohol i u najmanjim koliinama, moe tetno djelovati na fizioloke funkcije i time umanjiti sposobnost vozaa;
Smetnje zbog alkohola mnogo su opasnije za vozae nego za
pjeake; Na dananji saobraaj mnogo zahtjeva od uesnika u njemu, a u drugim saobraajno disciplinovanijim zemljama on je i opasniji;
Nae navike pijenja i dostupnost pia iziskuju posebnu brigu drutva kako bi se to vie smanjilo uzimanje alkohola u saobraaju; Zakonska ogranienja o upotrebi alkohola u saobraaju ne mogu, dodue, otkloniti alkoholizam, ali ipak stalno pridonose rjeenju problema prevaspitanja uesnika u saobraaju itavog naroda u vezi sa njegovom tradicionalnom vezanou uz alkohol.
Rizina i kanjiva doza alkohola koja se moe utvrditi alkotestom je 0,3 gram promila (). Sutinska opasnost od pijenja alkoholnih pia vozaa i drugih uesnika u saobraaju je trajna ili situaciona izmjena linosti i njenog ponaanja koja ugroava uesnike u saobraaju, posebno one ranjive koji
275
nisu sposobni da budu oprezni ili sposobni da bjee ispred nasavjesnih, neodgovornih i/ili nesposobnih vozaa za opreznu i bezbjednu vonju.
276
UTICAJ NIKOTINA I UGLJEN MONOKSIDA NA EFIKASNOST UPRAVLJANJA VOZILOM Nesumnjivo je da mnogo vozaa pui i da puenje postaje sve vea strast. Puenjem se u organizam unosi nikotin koji vrlo nepovoljno djeluje, u prvom redu na centralni nervni sistem a time i na vozaku sposbnost. U naim cigaretama ima oko 2 % nikotina. On je otrovan i u vrlo malim koliinama. Koliina nikotina u jednoj cigareti bila bi smrtonosna kada bi ga udahnuli odjednom, ali nikotin pienjem sagorjeva i isparava se. Stoga se puaima preporuuje da bacaju to dui opuak, jer se najvie nikotina skuplja na kraju cigarete. Trovanje nikotinom moe biti hronino i akutno. Hronnino trovanje nastaje zbog prekomjernog puenja. Ono djeluje podmuklo i nevidljivo zavisno o stanju puaevog organizma. Akutno trovanje nastaje kod osoba koje nisu prije puile, a poinju puiti srazmjerno mnogo. Takvo trovanje prate glavobolje, bljedilo i obilno znojenje. Ako za vrijeme vonje voza mnogo pui, pogotovo ako pue i drugi putnici, u organizam iz dima dolazi dosta nikotina pa moe doi do trovanja. Trovanje nikotinom oteava shvatanje, slabi pamenje i panju, te se ne iskljuuje mogunost da to bude jedan od uzroka saobraajnih nezgoda. Prirodan nikotin je specifina vrlo jaka otrovna tenost koja se dobija iz duvana. Puenje se naui i postane potreba. Puenjem duvana pua apsorbuje estice nikotina koje djeluju umirujue i blae depresivno. Rije je o puaima, osobama koje su ovisne o puenju jer je njihov metabilizam adaptiran na nikotin. Prestanak puenja nestrpljivost, nervozu). izaziva apstinencijske tekoe (napetost,
Nikotin preko dima iz cigareta djeluje na vozaa bilo da on pui ili da neko od saputnika to ini. Puenje na vozaa negativno djeluje neposredno angaujui ga uz sam ritual pripreme, paljenja i puenja cigarete pri emu slabi upravljanje motornim vozilom i dekoncentrie vozaa, i posredno trovanjem nervnog sistema to ostavlja dugotrajne posljedice (djelujui negativno na vid, organe za varenje i krvne sudove, poveava krvni pritisak, dovodi do nesanice i vrtoglavice) i uslovljava trenutne smetnje (slabi vid suze oi, uzaziva glavobolju, muninu bolest vonje, vrtoglavicu, bljedilo, gaenje, 277
povraanje). To posebno dolazi do izraaja kod nepuaa. Zbog toga je u svim vozilima krajnje nepoeljno puiti, a u sredstvima javnog saobraaja i zakonom zabranjeno. Pijenje kafe ima uticaja na reakcije i sposobnosti vozaa. Najee upotrebljavani stimulator za odravanje kondicije i budnosti u vonji jeste kofein kojeg ima u kafi i aju. Glavni uinak djelovanja kofeina jeste stimulisanje rad centralnog nervnog sistema. oljica kafe ili aja sadri priblino onu koliinu kofeina koja moe biti i ljekovita. No, pretjerana koliina ili prevelika koncentracija kofeina u kafi ili teina u aju moe djelovati otrovno, to zavisi od individualne podnoljivosti. U umjerenim koliinama kafa moe koristiti vozau, osobito u dugim vonjama. Ipak, deset i vie oljica kafe ovjeka mogu i otrovati. U takvom stanju on osjea zvonjenje u uima, nervnu napetost i razdraljivost. Vozai bi, prema tome, morali biti svjesni opasnosti od prekomjernog pijenja kafe. Ugljen monoksid se stvara nepotpunim sagorjevanjem (u garaama, kafanama, radionicama ili u vozilu ukoliko nema dobre ventilacije) i spada u otrovne gasove. Trovanja ovim gasovima su esta zbog nepanje ili neznanja. Ugljen monoksid je gas bez boje i mirisa te se lako ne primjeuje. Trovanje ovim gasom je postepeno i neopaeno. Najei znakovi trovanja su: uzbuenost i ubrzano lupanje srca, usporeno disanje, malaksalost, iscrpljenost, glavobolja i povraanje. Javlja se pospanost, gubljenje vida i klonulost tako da osoba ne bude sposbna da napusti prostoriju kada moe nastupiti i smrt. Zbog toga je vrli opasno da motor radi u zatvorenom prostoru ili da se spava u vozilu iji motor radi. Kod vozaa u manjim dozama uslovljava lagan umor i malaksalost te je potrebno imati ventilaciju ili praviti odmore i provjetravanje.
278
UTICAJ RAZNIH DROGA NA PONAANjE VOZAA Gotovo da je nezamislivo da osoba uestvuje u saobraaju a pogotovo da upravlja vozilom pod uticajem razliitih psihoaktivnih supstanci, posebno nekih droga ija je razornost ljudskog psihikog i fizikog statusa ve odavno poznata. Meutim, i pored saznanja o tetnostima upotrebe psihoaktivnih supstanci (droga) esti su sluajevi upotrebe i kod vozaa. Pod drogom se podrazuljeva svaka supstanca koja, unijeta u organizam, moe da izmjeni jednu ili vie njegovih funkcija izazivajui stanje fizike i psihike zavisnosti. Brojna su sredstva koja mogu izzvati ovisnost (razni medikamenti, barbirurati, sedativi, anksiolitici, amfetamini, stimulatori CNS opijati i opioidi, halucinogeni (LSD, marihuana, hai, ljepilo Upotreba sredstava ovisnosti (droga) uzrokuje obine i tee reakcije kod vozaa od alkohola. Znatno uslovljavaju poremeaj funkcionisanja nervnog sistema, krvotoka i metabolizma uopte. Organizam se iscrpljuje, nastaju ozbiljni intelektualni poremeaji. Gubi se kontrola nad sopstvenim postupcima, nastaju poremeaji opaanja u vremenu, prostoru, ne razlikuju se stvarnost od mate, nastupaju halucinacije i slino. Najmanja doza droge kod vozaa ve izaziva poremeaje u cjelikupnom funkcionisanju. Prvenstveno uslovljava naroito duevno zadovoljstvo, euforiju, blaenstvo, osjeanje na neto prijatno potiskujui iz svijesti ono to je neprijatno. estom upotrebom nastaje ovisnost psihofizika neophodnost stalnog uzimanja i izraeniji psihofiziki poremeaji. Nastaje poremeaj cjelokupne linosti (karaktera, temperamenta, volje, stavova, shvatanja i drugih crta linosti). Formira se psihopatska i sociopatska slika. Osobe postaju kolebljive, slabe volje, impulsivne, neobuzdane, nekontrolisane sa brojnim oblicima kriminogenog ponaanja. Posebno su opasne i razorne za okolinu ukoliko dou u poziciju da upravljaju vozilom kada nisu ispunjeni ni minimalni zdravstveni i psiholoki uslovi da to uspjeno obavljaju. Panju treba obratiti i na upotrebu raznih medikamenata kod vozaa koji dugotrajnom ili povremenom upotrebom smanjuju sposobnost vozaa za upravljanje vozilom (pospanost, oamuenost, pad psihomotornih aktivnosti, pasivnost i dr.).
279
UTICAJ RAZLIITIH BOLESTI I UPOTREBE LIJEKOVA NA VOZAE Neke bolesti znatno utiu na sposobnost organizma za vonju a time i na sigurnost u saobraaju. Propisima, kao to su Zakon o osnovama bezbjednosti saobraaja na putevima i Pravilnik o zdravstvenim uslovima koje moraju ispunjavati vozai motornih vozila, regulisani su uslovi za upravljanje vozilom, odnosno uslovi za dobijanje vozake dozvole. Propisi nalau da kandidat za vozaa i voza, uz formalne uslove moraju biti tjelesno i duevno sposobni za upravljanje vozilom. Ako toplotni udar pogodi ovjeka sa povienim krvnim pritiskom ili sranim oboljenjem, opasnosti su vee, dok se zdrave osobe oporavljaju poslije nekoliko sati. Bolesnike pogoene sunanicom ili toplotnim udarom treba odmah skloniti sa sunca ili iz tople prostorije, raskomotiti ih, hladiti vodom ili oblogama i omoguiti im cirkulaciju vazduha ak i promaja. Lijeenje sunanice svakako treba nastaviti lijeiti u bolnici. Pri spreavanju tih bolesti treba znati da ljudi razliito podnose toplinu i sunce, da se organizam do neke granice moe na njih naviknuti, da se sunanica lako moe izbjei ako onemoguimo direktno djelovanje sunca na glavu (kapa) ili ako ga smanjujemo (kvaenjem kose), da se toplotni udar mor sprijeiti pogotovo ako se osigura strujanje vazduha i napokon, da su posljedice sunanice tee od toplotnog udara. Vozaeva kabina ili vozilo mora se zato neprestano provjetravati. To je predvieno ve pri konstrukciji vozila, a moe se postii i otvaranjem za to predvienih otvora i prozora. Osim ovih, ima jo nekih bolesti za koje se kae da su tetne ili opasne u saobraaju. S njihovim obiljejima, uzrocima i posljedicama treba se upoznati bar u najkraim crtama. To su povieni ili snieni krvi pritisak, eerna bolest, bolest sjedenja (hemeroidi), ir na elucu i dvanaestercu, hronini bronhitis, epilepsija, bolesti oiju itd.
Povieni krvni pritisak jedno je od najrairenijih savremenih oboljenja. Njegovi su simptomi razliiti: glavobolja, vrtoglavica, osjeaj teine u glavi, nervoza i nesposobnost za odmor, nesanica, um u uima, lupanje srca, osjeaj nedostatka vazduha, bolovi u miiima ruku, nogu i lea te razliita krvarenja iz nosa na primjer.
280
Pri lijeenju najvaniji su psihiki i fiziki odmor te relaksacija i pravilna ishrana. Bolesnici dre dijetu da bi izbjegli ona jela koja mogu poveati krvni pritisak npr. so, vee koliine mesa, teka masna jela i sl. Nuno je prekinuti puenje i odrei se alkohola i kafe, te uzimati lijekova za smanjenje pritiska. Posljedice povienog krvnog pritiska nepovoljne su za bezbjednost u saobraaju, prije svega zbog tekih glavobolja i vrtoglavice, jer one mogu biti uzrok nezgode. Nekad on izaziva modanu apopleksiju (kap) ili tee oteuje vitalne organe srce, bubrege, krvne sudove Opasnosti su velike i zbog oteenja onog dna, pa i slunog aparata. Za gojazne vozae tlak je vrlo opasan, pa se zato u nekim zemljama vozake dozvole ne izdaju osobama ija je tjelesna teina 20 % vea od njihove normalne tjelesne teine. Za pojedine starosne grupe vozaa propisuju se najvee doputene visine krvnog pritiska. Ako je pritisak vei od doputenog a to se utvruje uestalim ljekarskim kontrolama vozaka se dozvola oduzima il se upote ne izdaje. eerna bolest zapravo je poremeaj u izmjeni materija, a njene su posljedice eer u mokrai, smanjenje normalne tjelesne temperature, intenzivna e i glad ali i gubitak u teini. Rane teko zacjeljuju, ovijek postaje razdraljiv, nemiran itd. Najopasnije je gubljenje svijesti jer se ono moe dogoditi i u vonji. Zato se takvim bolesnicima esto i ne izdaju vozake dozvole.
Ako se na ljekarskom pregledu utvrdi da kandidat za vozaa ili voza motornog vozila boluju od jedne od bolesti ili imaju jednu od povreda ili mana utvrenih pravilnikom, kao nesposobni za upravljanje motornim vozilom ocjenjuje se pod uslovom: Da utvrena bolest, povreda ili mana potpuno onemoguavaju sigurno upravljanje motornim vozilom ili mogu uzrokovati iznenadnu nesposobnost; Da eventualne kompenzovati; funkcionalne poremeaje nije mogue
Mnoge druge bolesti mogu uticati na efikasnost vonje i bezbjednost saobraaja.
Automobilska bolest, odnosno nepodnoenje kretanja i vonje u automobilu, posebno pri nagloj promjeni smjera ili brzine kretanja,
281
manifestuje se muninom i povraanjem. Identina je sa stanjima nepodnoenja vonje brodom i avionom i ima s njima zajedniki naziv kinetoza (bolest vonje). Za tu bolest karakteristino je bljedilo lica a moe se javiti i pospanost, oblijevanje hladnim znojem, pojaano luenje pljuvake, munina i iscrpljujue povraanje. Hoe li ovjek za vrijeme vonje imati ovakve smetnje zavisi od njegove otpornosti na nadraaje organa za ravnoteu. Otprilike petina ljudi podlona je toj bolesti i to ene neto vie od mukaraca, dok mala gluhonijema djeca redovno dobro podnose vonju. Ta je bolest esto uslovljena vie nakim psihikim faktorima nego stvarnim organskim podraajima. Takvi su faktori, na primer strah od vonje, oekivanje da e se munina i povraanje ponoviti i pri sljedeoj vonji, averzija i osjetljivost na miris benzina ili na izduvne gasove pomjeane sa prainom, na zagaeni vazduh dimom cigareta i sl. Neki drugi faktori mogu pospjeiti ili usporiti njihovo djelovanje. Tako, na primjer iznenadna opasnost pogoduje razvoju bolesti, a usporava je zaokupljenost drugim aktivnostima. Time se objanjava i injenica da su vozai na bolest otporniji od putnika, naroito od onih na zadnjim sjeditima, koji ne mogu aktivnije pratiti vonju. Savjetuje se da se prije svake vonje eludac ne preoptereti, nego da se uzme umjerena koliina vrste hrane i da se ne uzima alkohol te da se sjedite okrenu u smjeru vonje i izbjegavaju nagli polasci i ubrzanja, te otri zaokreti i sl. Odjelo treba da bude komotno. Dobro je panju to vie koncentrisati na vonju, osobe koje tee podnose vonju, mogu pola sata prije polaska na putovanje uzeti neko od savremenih sredstava protiv kinetoze, kao to su nai ljekovi : aerosan, navisan, movibon, ili inostrani dramamin, nautamin, samamin. Pri duim putovanjima treba svakih 56 sati uzimati te tablete. Bolest vonje, iako je prolazna, svakako je najopasnija ako je na nju osjetljiv voza, jer stvara organske tegobe i odvlai panju od vonje. Voza se bori s njom i postaje neoprezan. Meutim, treba znati da i o njegovoj vonji takoe zavisi hoe li se simptomi uopte pojaviti i u kom intenzitetu. Voza takoe mora paziti da ne postane neoprezan ako neko od njegovih saputnika pone pokazivati simptome te bolesti.
282
Nesvjestica i vrtoglavica posljedica su odreenih poremeaja u organizmu koji mogu biti uzrokovani boleu, lijekovima, puenjem, trovanjem izduvnim gasovima iz motora i slino. ak i sasvim kratkotrajna vrtoglavica kod vozaa moe biti uzrok saobraajne nezgode.
Sunanica je posljedica dueg direktnog izlaganja otkrivene glave intenzivnim sunevim zracima.
Simptomi sunanice pojavljuju se naglo: koenje vrata, jaka glavobolja, povraanje i titranje pred oima, bol u glavi pri svakom manjem pokretu, drhtanje i oduzetost. Srce nepravilno radi, disanje je oteano, a tjelesna temperatura se penje i do 43 stepena Celzijusa. U teim oblicima svijest je pomuena i bolesnik moe pasti i u komu (potpuna nesvijest). Toplotni udar je posljedica neprilagoenosti organizma visokoj vanjskoj temperaturi. Sunani zraci ne moraju biti jedini uzrok. I boravak u previe zagrijanim prostorijama, na primjer u kotlovnicama i sl., ako ovjekov organizam ne uspije odrati optimalnu tjelesnu temperaturu od 3637 stepeni, moe biti uzrok toplotnog udara.
Simptomi toplotnog udara pojavljuju se postepeno, od znojenja i osjeaja nepodnoljive vruine do crvenila u licu, zakrvavljenih oiju Posebnu panju treba usmjeriti na epilepsiju. To je bolest uslovljena nekom organskom boleu i/ili povredom koja se manifestuje periodinim napadima pri emu osoba pada u komu, koi se, gri i pada. Grenje je popraeno pjenom iz usta katkada i krvlju nastalom ugrizom jezika. Bolest se lijei medikamentima. Takvi bolesnici nisu sposobni za vonju jer bi iznenadni napadi, koji su uvijek mogui, imali katastrofalne posljedice u saobraaju. To se utvruje ljekarskim pregledima, ali mogu nastati i razviti se u posebnim okolnostima i u periodu poslije pregleda.
UTICAJ VANJSKIH FAKTORA NA VOZAA
283
Uspjena vonja vozaa zavisi, pored niza subjektivnih faktora, od brojnih vanjskih faktora. Znaajan uticaj na uspjenu vonju imaju: saobraajni prostor (povrine namjenjene javnom saobraaju); signalizacija na putevima; osvjetljenost puta; spoljna temperatura i klima ureaji vozila; obim, intenzitet i struktura saobraaja; signalizacija i druge karakteristike vozila (komandni ureaji, brzina, ubrzanja, tehnika ispravnost vozila i drugo); FIZIKO KLIMATSKI USLOVI Nepovoljna visoka i niska temperatura, vanjska ili unutranja (temperatura u vozilu) teperatura uzrokuje nelagodnosti kod vozaa. ini vozaa bezvoljnim, tromim, neraspoloenim i nedovoljno aktivnim. Njegove reakcije su usporene, panja dekoncentrisana, raspoloenje poremeeno. Pri visokoj temperaturi dodatne tekoe predstavlja i pojaana vlanost (sparina) koja izaziva znojenje, tromost i bezvoljnost. Niska temperatura uzrokuje drhtanje i bol. Optimalna temperatura u vozilu je oko 18 stepeni. U cilju smanjivanja nepovoljnih atmosferskih uslova, neophodno je da voza zagrijava ili provjetrava vozilo kabinu i da se ee odmara uz osvjeavajua pia.
Intenzivnija buka koja je van granice komfora i ugoaja, ako traje due, utie na fizioloke promjene u organizmu vozaa. Jaina buke preko 120 decibela iritirajue i tetno djeluje na centralni nervni sistem vozaa. Smanjuje se osjetljivost, javlja se tromost i pospanost, a kod nekih osoba i vii stepen neurotinosti. U kabini vozila buka moe maskirati upozoravajue zvune signale, onemoguavati ili oteavati verbalno sporazumjevanje u kabini i smanjiti psihiku otpornost vozaa. Buka preko 90 decibela bre izaziva zamor kod vozaa.
284
Muzika u vozilu e razliito djelovati na vozaa. Utvreno je da muzika (podeena uhu i sklonosti vozaa) ne djeluje tetno na vozaa. Muzika povoljno relaksira vozaa, ublaava napor, ak i neutralie umor. Ona aktivira organizam vozaa, otklanja monotoniju, ini ga smirenim i oputenim. Muzika ne odstranjuje panju do te mjere da bi to prouzrokovalo nesrean sluaj. Ona je u vozilu poeljna. Vibracije nastaju kada se titranje podloge (vozilo ili pojedini djelovi vozila) prenosi na tijelo vozaa. One su uzrokovane neispravnou vozila, loim putevima, naglim koenjima i sl. Vibracije smanjuju sve radne sposobnosti vozaa, poveavaju energetsku potronju, uzrokuju zamor izazivajui vie vrsta neugoda i tekoa i od nepovoljne temperature i od buke.
Osvjetljenost puta je znaajan faktor efikasnije vonje. Voza iz spoljanje sredine dobija veoma velik broj informacija (kvalitet i osvjetljenost puta, obim, intenzitet i strukturu, klimatski uslovi i sl.). One mu omoguavaju da se stalno prilagoava tim uslovimam, da savlada nastale tekoe, da ne ugrozi ni sebe ni druge uesnike u saobraaju.
Znaajnu ulogu u prilagoavanju ima vozaeva perceptivna sposobnost bez koje ne bi bilo mogue upravljati vozilom. Nepovoljno osvjetljenje naruava psiho fizioloke funkcije vozaa. Postoje optimalne granice osvjetljenosti puta. Osvjetljenje iznad i ispod te granice (bljetavo sunce, svijetao asfalt, slabo nono osvjetljenje) izaziva treptaje oiju, zaslepljivanje i zamor. Voza treba da izbjegava nepovoljna osvjetljenja.
Svjetlosni ureaji vozila su znakovi sporazumijevanja i komunikacije meu uesnicima u saobraaju. Sva vozila u saobraaju su opremljena svjetlima i signalnim ureajima koja slue vozau za pravilno (po propisima bezbjednosti saobraaja) upravljanje vozilom i da drugi uesnici mogu pratiti kretanje njegovog vozila.
Svjetlosni ureaji vozila imaju funkciju osvjetljivanja puta na odreenoj udaljenosti uz obavezu da se ne zasljepljuje voza iz suprotnog smjera (upotreba dugih i kratkih obiljeavajuih svjetala) da obiljee naglo zaustavljanje vozila pri koenju (stop svjetla) i da pokazuje pravce kretanja vozila (pokazivai pravca). Sva vanjska svjetla imaju odgovarajuu 285
adekvatnu signalizaciju u vozilu (na komandnoj tabli) pomou kojih voza kontrolie upotrbu vanjskih svjetlosnih ureaja vozila.
Sistem signalizacije i saobraajni znakovi na putu su znaajna sredstva komunikacije uesnika u saobraaju. U cilju uspjene i bezbjedne vonje uesnici saobraaja se sporazumjevaju prvenstveno raznim signalima i saobraajnim znakovima.
Zbog njihove izuzetne vanosti , oni treba da budu lako uoljivi, opaeni i zapameni. Znaajnu ulogu u opaanju i pamenju znakova, pored ulnih spsobnosti vozaa, imaju veliina, oblik, boja i raspored znakova i signala. Pored toga, znaajnu ulogu ima vrijeme opaanja, iekivanje i pravac panje, broj i slinost znakova i signala. Kvalitet kontrasta osnove (pozadine) i oznake na njoj znatno pomae opaanju i pamenju znakova i signala. Opaanje i pamenje oznaka i signala se odvija nehotino, spontano, bez ulaganja psihikog napora i hotimino (namjerno, ciljano, sa ulaganjem psihikog napora). Vozaima se preporuuje da svjesno osmatraju znakove i signale jer je znatno uspjenije i na njih se tako moe pravovremeno reagovati. U obuci kandidata traba permanentno upozoravati na opaanje i pamenje znakova i signala (direktno, pitanjima, provjerama i sl.).
Sjedite, komandni i kontrolni ureaji vozila su faktori koji ine vonju udobnijom, efikasnijom i bezbjednijom. Upravljanje vozilom je psiholoki sloena radnja pri emu su mobilisane fizike, intelektualne, ulne i psihomotorne sposobnosti. Posebno su bitne reakcije vozaa i njihova koordinacija.
Osnovni izvor reakcija su komandni ureaji (upravlja, mjenja, papuice gasa, kvaila i konice), kontrolni ureaji (instrumenti), njihov raspored u vozilu (kabini) i karakteristike sjedita sa sigurnosnim pojasevima. Sjedite sa svojim optimalnim karakteristikama omoguava vozau da pravilno sjedi (uspravno) smanjujui naprezanje i zamor vozaa. Sjedita traba da budu komforna (ne suvie meka i tapacirana, da su konstruisana tako da umanjuju vibracije), da se mogu podeavati (po dubini i nagibu). Upravlja (volan) traba da ima nagib od 4560 stepeni, prenik od 3545 cm kod putnikog, a do 55cm kod teretnog vozila. 286
Osnovni je zahtjev da se urede komandni ureaji u vozilu da najbolje odgovaraju psihofizikim spsobnostima vozaa. Obaveza vozaa (zadatak instruktora) je da se izvri podeavanje sjedita u odnosu na komandne ureaje sa ciljem da se postigne vii stepen ekonominosti pokreta. Skuenost na sjeditu u toku vonje izaziva inhibicije (koenje) pojedinih djelova tijela koji su manje angaovani u saobraajnoj aktivnosti. To dovodi do breg umaranja.
Obim, intenzitet, i struktura saobraaja su znaajan efikasne i bezbjedne vonje. Intezivan razvoj saobraaja uslovljava sve vei intelektualni napor, vii stepen angaovanja fizikih , ulnih i psihomotornih sposobnosti. Razvojem puteva, poveanjem gustine saobraaja i brzine kretanja vozila, sve ee vozaa stavlja u frustracione i stresne situacije. U saobraaju su este traumatizacije zbog uestalih opasnosti, zbog velike brzine, snage motora vozila, intezivnog saobraaja i loih puteva.
Pored sposobnosti, vozaima i drugim uesnicima u saobraaju je neophodno da imaju i vii stepen saobraajne i tehnike kulture jer je u upotrebi sve vei broj elektronskih sredstava ije poznavanje i koritenje znaajno smanjuje broj saobraajnih nezgoda, a vonja e biti udobnija i prijatnija.
287
12
288
OPSERVACIJA I PROCJENA LINOSTI
289
PROCJENA LINOSTI (Vjetaenje)

Procjena linosti ili psiholoko vjetaenje je metodoloki i psiholoki postupak upoznavanja linosti koje je potrebno ljudima u svakodnevnim a posebno u deliktnim ivotnim sistuacijama. 290
Za valjanu procjenu linosti potrebno je specifino znanje, vjetine i sposobnosti, ne samo metodoloke prirode nego i struno sadrajne prirode. Vjetina procjene se ne stie samo sticanjem osnovnog ili akademskog znanja iz psihologije nego i stalnim sticanjem posebnih znanja, vjetina i predispozicija za izrazito sloen i vaan postupak u ivotu ovjeka koji je predodreen da ivi sa drugim ljudima u svakodnevnoj sloenoj komunikaciji i interakciji. Valjana i blagovremena procjena linosti ljudi u okruenju omoguava ljudima da se uspjenije organizuju, da efikasno reaguju i da se optimalno adaptiraju ivotnim okolnostima. Neuspjena procjena ljudi uvodi mnoge u komunikaciju sa neeljenim, zlonamjernim, destruktivnim, nasilnim i opasnim ljudima koji mogu nekome uzrokovati tragine ishode i uiniti nepodnoljivim segment ivota i/ili tragian ishod. Procjena linosti je "otvaranje" vrata u sopstveni ivot. Ovaj prilog o procjeni linosti naka bude doprinos tome vanom znanju i sposobnosti za ivot. Ne postoji uspjena parcijalna procjena linosti nego cjelovita, integrisana koja podrazumijeva vie segmenata, vie aspekata, uspjenih predvianja (anticipiranja) njegovih podsvjesnih i svjesnih osobina, postupaka i ponaanja. Valjana pretpostavka za procjenu je uspjena opservacija i deskripcija (opis) linosti. Linost je centralni faktor svih drutvenih, kulturolokih, tehnikih, naunih, istorijskih, informacionih, komunikacionih i drugih dogaanja. ovjek i njegov psiho-socijalni profil linosti je predmet opaanja i tretmana porodinih sistema, kolskih, zdravstvenih, socijalnih, pravnih, policijskih, sportskih, kulturnih, naunih, tehnikih, informacionih, komunikacionih... institucija i djelatnosti. ovjek je akter i nezamjenjiv faktor svih dogaanja. Obiljeja njegove individualnosti se produkuju i reflektuju u sva dogaanja. Ona znaajno profiliraju i kanaliu ta dogaanja. Psiho-socijalni profil sa svim svojim individualnim obiljejima i kapacitetima je visoko korespodentan sa opaanjima, doivljavanjima tih dogaaja, njegovim reagovanjem i ishodom tih dogaanja. U svim oblastima ljudske djelatnosti, zbog nezamjenjive i viedimenzionalne uloge ovjeka, potrebno je imati to cjelovitiju sliku procjenu psiho-socijalnog profila linosti ovjeka u cilju valjanog i 291
pouzdanog procjenjivanja njegovih oblika (obrazaca), dimenzija i uestalosti reagovanja i ponaanja, razumjevanja etiologije tih reagovanja, procjenjivanja posljedica i ishoda reagovanja i ponaanja i kanalisanja tih reagovanja i ponaanja. Procjena psiho-socijalnog statusa linosti u razliitim psihosocijalnim okolnostima i konstelacijama, njena opservacija, deskripcija, determinacija i kvantifikacija je sloena, odgovorna i bitna radi razumijevanja, predikcije i kanalisanja reagovanja i ponaanja opservirane linosti u razliitim ivotnim, a posebno u traumatskim i stresnim situacijama.
Osnovni prvi i bitan segment procjene linosti je nivo psihofizike i socijalne upadljivosti i/ili neupadljivosti.
Upadljivost podrazumjeva atipini fiziki izgled od bizarnog (upadljivo obuenog razliitim oznakama obiljeenog...), kriminogenog (upadljivo obuenog, obiljeenog, nasilno manifestnog reagovanja i ponaanja...) do znatno zaputenog, oskudno neurednog, prljavog i nehigijenskog izgleda i oblaenja (ljudi socijalnog dna). Upadljivost podrazumjeva i asocijalno, nesocijalizovano i antisocijalno poremeeno, destruktivno, agresivno, nasilno, nekulturno, nemoralno... reagovanje i ponaanje; neadaptivno neuravnoteeno, mrzovoljno, deprimirano, neurotino, nekontrolisano, impulsivno, psihotino... reagovanje i ponaanje; osjetljivo, ranjivo, vulnerabilno, pesimistino, nezrelo, pasivno neaktivno... reagovanje i ponaanje. Neupadljiva osoba je raspoloena, vesela, adaptivna bez psihikih aberacija (odstupanja), dinamina, aktivna, konstruktivna i optimistina, zrela, otporna i psihofiziki snana, moralna, karakterna, vrijedna, usklaeno obuena, primjereno reaguje, kontrolisano se i primjereno ponaa...
Drugi segment procjene je familio-genetska anamneza. To su nasljedne (genetske) osobine i pretpostavke (predispozicije), psiho-socijalne osobine roditelja, brae, sestara i drugih osoba u porodici i familiji, njihov nivo obrazovanja, kulture i morala i njihove moralne vrijednosti koje su mogle bitno uticati na predispozicije procjenjivane linosti. Sve procjene linosti potvruju visoku povezanost predispozicija i drugih osobina linosti
292
sa predispozicijama roditelja i drugih srodnika. Ne postaje svaka linost upadljiva i/ili problematina, niti se od bilo koje linosti ne moe formirati sposobna, konstruktivna moralna... linost. Bitan segment procjene u okviru procjene nasljednih osobina je anamneza zaea i uslova fetusnog razvoja, normalnosti ili poremeaja raanja i psiho-fiziko zdravlje roenog djeteta koje je predmet procjene u djetinjstvu, mladalatvu ili odrasle osobe. Dakle, somatske i zdravstvene osobine i kapaciteti su bitan segment procjene koji se mogu najkrae podrazumjevati pod pojmom nasljea kao znaajnog faktora daljeg formiranja linosti. Znaajan segment procjene linosti je anamneza odrastanja u porodici, koli, susjedstvu, u slobodnim aktivnostima, u uoj i iroj socijalnoj sredini to se podrazumjeva pod pojmom socijalni faktor.
Porodica je temeljni faktor razvoja zdrave, zrele i otporne linosti koji modeluju stalni i raznovrsni socio-psiholoki mehanizmi koji je ine funkcionalnom ili disfunkcionalnom.
Funkcionalnu porodicu determinuu ljubav, sigurnost, toplina, povjerenje, zatita, njenost, pomo, podrka, razumijevanje, savjetovanje, objanjavanje, tolerancija, vaspitno voenje, saradnja, pripadnost, materijalni i socijalni status, identitet, uvaavanje, samouvaavanje... Disfunkcionalnu porodicu karakteriu nedostatak ljubavi, nesigurnost, odbaenost, presija, pritisak, napetost, trpljenje, neprijatnost, bezvoljnost, otuenje, apatija, negativizam, mrnja, agresije, nasilja, "udaljavanje", bjeanje iz porodice, integracija sa delinkventnim grupama... Nivo funkcionalnosti i/ili disfunkcionalnosti porodice petpostavlja pozitivne i/ili negativne refleksije na odrastanje i razvoj linosti. kola je izrazito znaajan faktor razvoja linosti, koja obezbjeuje emocionalni, intelektualni i socijalni razvoj linosti. Razliiti mehanizmi je ine funkcionalnom ili disfinkcionalnom.
Funkcionalnu kolu determiniu prihvatanje, upoznavanje, razumijevanje, uvaavanje, podrka, pomo, tolerancija, komunikacija, interakcija, povjerenje, dobronamjernost, motivisanost, radost i ugoda, 293
radne navike (samopotvrivanje), (aktivnost), stabilnost...
kreativnost,
istrajnost,
okupacija
Disfunkcionalna kola obiluje nedostatnostima u komunikacijama i interakcijama. Nju karakteriu nedostatak poznavanja, distanciranje, slubenost, nepovjerenje, netrpeljivost, zlonamjernost, napetost, neugoda, nedostatak podrke i pomoi, omalovaavanje, nepovoljna klima, dosaivanje, otuenje, prijetnje, povrede, agresije i nasilja. Nivoi funkcionalnosti imaju pozitivne i/ili negativne refleksije na odrastanje i razvoj linosti.
Znaajan faktor odrastanja je psihosocijalni uticaj vrnjaka u koli, ulici, na javnim mjestima, u slobodnom vremenu i aktivnostima, uticaj odraslih u socijalnom okruenju u susjedstvu, na ulici, na javnim mjestima, filmu, televiziji, u politikom miljeu... uticaj medija koji je, u osnovi, nedostatan, esto optereen sadrajima u kojima dominira nasilje, patologija, inrige, traumatizacija, destrukcija, agresija..., a manje edukativan, konstruktivni, stvaralaki, umjetniki, sportski, pouni, etiki, duhovni....
Bitan i sloen segment procjene je struktura linosti (shema 11). Strukturu linosti ine fizika konstitucija somatski zdravstveni status, sposobnosti, temperament, karakter, potrebe, motivi, interesi, shvatanja, stavovi...
294
Shema 11. Struktura linosti

Fizika konstitucija somatski i zdravstveni status je znaajan segment strukture linosti kao bitna pretpostavka i faktor drugih segmenata strukture linosti. Drevna je i vana izreka Zdrav duh u zdravom tijelu. Somatske i zdravstvene smetnje znaajan su remetei faktor zdravog odrastanja i optimalnog formiranja zdrave linosti.
Sposobnosti (fizike, mentalne, senzorne, psihomotorne) su izuzetno znaajna komponenta strukture linosti.
Fizike sposobnosti su nivoi fizike izdrljivosti, fizike snage, jaine, produktivnosti, efikasnosti, brzine reagovanja, aktivnosti rada i ponaanja... Mentalne sposobnosti i funkcije opaanja, uoavanja, miljenja, zakljuivanja, uenja, pamenja... Dominantna mentalna sposobnost je inteligencija. Senzorne sposobnosti su nivoi opaanja putem ula vida, sluha, okusa, mirisa, dodira, ravnotee, temperature...
295
Psihomotorne sposobnosti su nivoi pokretljivosti i psiho-motorne koordinacije ruku, nogu, tijela, ravnotee...
Strukturu ine i temperament koji podrazumjeva naine emocionalnog doivljavanja i reagovanja prema predmetima, dogaanjima, zbivanjima, procesima i ljudima. Treba procijeniti nivo impulsivnosti ili leernosti, nivo optizma ili pesimizma, nivo ispoljavanja emocionalnih reagovanja prema drugima, te brzinu emocionalnog reagovanja. Sve to treba posmatrati i procjenjivati situaciono. Tipovi temperamenta su povoljna orjentacija ali ne iskljuiva podjela ljudi prema tipovima temperamenta. Dimenzije temperamenta treba posmatrati situaciono u skladu sa principom situacione adekvatnosti (Npr., reakcije na optem veselju, optem tugovanju...).
Emocije su znaajan regulator fiziolokih procesa, miljenja i ponaanja. Emocije su znaajan psiholoki mehanizam uoavanja i doivljavanja dogaaja, zbivanja, situacija... ljudi i njihovih postupaka, specifinih reagovanja i ponaanja. To je gotovo trajno obiljeje linosti koje se manifestuje (povoljno ili nepovoljno) u gotovo svim ivotnim situacijama. Karakter, kao dio strukture, podrazumjeva nivoe moralnih vrijednosti koji se odnose na odno prema sebi (realnost slike o sebi), odnos prema drugim ljudima i odnos prema radu.
Bitno je procjeniti odnos prema sebi koji mogu biti na nivou pretjerano povoljne i nerealne slike o sebi koju podrazumjevaju omnipotentnost, prepotentnost, umiljenost sopstvene bitnosti i veliine... Sve to utie na kompleks vie vrijednosti, kompleks veliine, kompleks vanosti. Narodski reenopravi se vaan, a psiholoki protumaeno da je vaan ne bi se pravio vaan. Osoba moe imati realnu sliku o sebi, jednaku slici drugih o njemu (roditelja, prijatelja, vrnjaka, nastavnika...). Nasuprot, pretjeranoj nerealnoj povoljnoj slici o sebi, osoba moe biti na nivou pretjerano nerealne loe slike o sebi, da pati od kompleksa nie vrijednosti to rezultira asocijalnost, povlaenje, nesigurnost, potitenost, apatiju...
296
Odnos prema sebi je visoko korespodentan sa odnosom prema drugim ljudima i prema radu koji moe biti na nivou nekorektnosti, egoizma, agresivnosti ili pak na nivou korektnosti, dobronamjernosti, saradljivosti, socijalnosti... Odnos prema radu je znaajna pretpostavka za ivotno postignue, za odrastanje, uenje, efikasno reagovanje i ponaanje. Optimalan odnos prema radu marljivost, radinost, vrijednost, radni elan, volja, motivacija i srea i zadovoljstvo u radu su pretpostavke vieg nivoa aktivizacije ovjeka i uspjenog odrastanja i formiranja linosti. Lijene osobe, bezvoljne, nespretne i mrzovoljne su neaktivne, nesrene, apatine, pesimistine i deprimirane. Znaajan segment odnosa prema radu je efikasnost i uinak u aktivnostima i radu ovjeka. ovjek je vrijedan koliki mu je i kakav uinak.
Segment strukture linosti su potrebe i motivi (nivo socijalizacije i kulture njihovog zadovoljavanja, nivo blagostanja i psiho-socijalne ravnotee homeostaze, nivo radne, opte i ivotne motivacije), interesi njihova usmjerenost (vrste, jaina, trajnost) kao osnova aktivizacije linosti, shvatanja skup saznanja o predmetima, pojavama, zbivanjima... vrijednostima... ljudima... kao osnova stavova, kao tendencija da se pozitivno ili negativno reaguje ili ponaa prema predmetima, pojavama, vrijednostima, ljudima...
Znaajna crta linosti je motivacija koja je povezana sa svim drugim crtama i dimenzijama linosti. Motivacija je znaajan generator svih aktivnosti i ponaanja. Struktura linosti je primarni faktor svih doivljavanja, reagovanja, aktivnosti i ponaanja. Struktura je visoko korespodentna sa nivoom zrelosti, duhovnosti, otpornosti i imunitetom linosti. Znaajno determinie skript reagovanja i ponaanja i stil ivljenja. Procjena nivoa zrelosti je znaajan segment psiho socijalne slike o ovjeku. I zrelost znaajno determinie skript doivljavanja, reagovanja i ponaanja i stil ivljenja.
Otpornost i zrelost su znaajne komponente zdrave linosti. Za odreenje pojma zdrave linosti, bitno je odreenje pojma zdravlja. Prema 297
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, pojam zdravlje podrazumijeva stanje potpunog fizikog, psihikog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i oronulosti. Poznato je shvatanje da potpunog i/ili apsolutnog blagostanja, potpune ravnotee (homeostaze) ili normalnosti nema, nego postoji samo relativno blagostanje, relativna ravnotea ili normalnost. Podrazumijeva se da nema ni apsolutnog zdravlja, ni apsolutne zrelosti i otpornosti. Postoje relativno zdravlje, relativna zrelost i relativna otpornost. Bitno je istai da ne postoji ni izolovano somatsko oboljenje bez odgovarajuih reperkusija na psihiko i socijalno stanje, niti postoje izolovana psihika oboljenja i/ili socijalni poremeaji bez posljedica na somatsko neuroendokrino, imunoloko i duhovno stanje (holistiki pristup linosti). Svaki ovjek situaciono pokazuje izvjesna odstupanja od idealno zrelog, otpornog i zdravog stanja statusa. Podrazumijeva se da neke osobe znaajno odstupaju od statusa zrele, otporne i zdrave linosti duevno oboljele osobe, psihopatizirane koje ispoljavaju upadljiv fiziki izgled, emocionalna stanja, reagovanja i ponaanja, bilo da su ona situaciono reaktivna, trenutna, kratkotrajna i/ili dugotrajna, uslovljena brojnim egzogenim (unutranjim) ili endogenim (spoljanjim) faktorima. Zdrava osoba tendira da bude zrela. Zrelost, pored ostalog podrazumijeva intelektualnu efikasnost, socijalnu adekvatnost adaptivnost (prilagodljivost), emocionalnu stabilnost i bioloku zrelost.
Intelektualna efikasnost podrazumijeva:
uspjeno opaanje: procjena i prihvatanje stvarnosti i prirode, opaanje i procjena dogaanja, stanja, zbivanja, situacija; uspjeno posmatranje, opaanje, procjenu i prihvatanje sebe i drugih ljudi; 298 stalnu svjeinu opaanja, procjenjivanja; usredsreenost (usmjerenost) na zadatke i/ili probleme; bezgranine vidicke (horizonte); radoznalost, samoinicijativnost, kreativnost i stvaralatvo; realistino rasuivanje, zakljuivanje objektivnost; otvorenost ka novim iskustvima;
greaka;
samokritinost i realistinost u procjeni sopstvenih sposobnosti i kritinost sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog;
praktinost primjenu znanja i iskustva u svakodnevnim, ponovljenim i novim situacijama.
Socijalna adekvatnost adaptivnost podrazumijeva:
dobronamjerno i uspjeno opaanje, procjenu, vrednovanje i, uslovno, prihvatanje drugih (socijalna inteligencija); socijalna osjeanja i saosjeanje sa drugima-socijalnu prodornost i nenametljivost. Socijalo nezrele linosti esto su nametljive, sklone naglaenom kritikovanju drugih (stalno su nezadovoljne, lako povredljive, ljubomorne i zavidnljive); komunikativnost, socijaliziranost, interaktivnost i kritiku adaptiranost; nezavisnost od loih kulturolokih i socijalnih pojava, procesa, uticaja i loih osobina drugih (ljudi); samostalnost, nezavisnost, individualnost i identitet (relativna stabilnost i nepromjenjivost); spontanost jednostavnost i prirodnost. To je odraz sigurnosti i samopouzdanja linosti, to uslovljava spontanost i sigurnost u komunikacijama i interakciji sa drugima; prihvatanje sebe i drugih, to je uslovljeno sopstvenim i meusobnim poznavanjem; etinost realno opaanje, procjena, vrednovanje i prihvatanje moralnih vrijednosti, odnosno etikih defektnosti; pravilan odnos prema progresivnim idejama, vizijama i procesima razvoja drutva; tolerantnost, demokratinost, dopustivost, principijelnost i kritinost...; potovanje i uvaavnje miljenja drugih ; poduzimljivost, ekspanzivnost, komunikativnost, koopreativnost, tanost i odgovornost; 299
usaglaenost linih potreba sa potrebama drugih; socijalnim i drugim ivotnim promjenama,
adaptivnost adaptivno ponaanje; drugih;
adekvatan socijalni status; spremnost za pomaganje drugima i traenje i prihvatanje pomoi
prihvatanje i realizaciju radnih obaveza aktivitet, radinost, marljivost, pedantnost, odgovornost... odsustvo lijenosti i pasivnosti; sposobnost za rad, ljubav, igru i oboavanje; smisao za dobronamjeran humor i alu, psihosocijalnu vedrinu i optimistino zraenje i reagovanje; sklonost i sposobnost ovjeka da voli i da bude voljen, uvaavan i vrednovan;
nesebinost; prilagoavanje (adaptivnost) u kolektivu. Emocionalna stabilnost podrazumijeva: emocionalnu otpornost, dosljednost i situacionu adaptivnost; sigurnost, samopouzdanje, sigurnost i pouzdanje u druge; nepovredljivost, neranjivost; emocionalno patolokih
odsustvo anksioznosti i drugih tendencija(afekata, mrnje; hostilnost...); saosjeajnost i emocionalnu toplinu; frustracionu toleranciju;
otpornost i nepovredljivost u stresnim situacijama;
sposobnost kontrolisanja svojih nagona i impulsa nagona za hranom, vodom, seksualnim i agresivnim nagonom i drugim nagonima..., sposobnost zadovoljavanja potreba i nagona na socijaliziran i etian nain; sposobnost podnoenja neprijatnosti, bola i patnje. Odrasla, zdrava, zrela i otporna linost spremna je za neprijatnosti, bol i patnju; 300
posjedovanje zrele i ne infantilne savjesti. Zrela linost rukuje svojim moralnim i nagonskim zahtjevima. Linost nezrele savjesti sklona je prijetnjama, strahu, osjeanju krivice i malodunosti, sklona je sadizmu i/ili moralizmu; izraenu potrebu za duhovnim mirom, duhovnim osloncima, duhovnim voenjem, obiajima i vrijednostima potrebu za duhovnom ravnoteom; sposobnost vladanja emocijama, njihovo kanalisanje i kontrolu; i redukovanja sposobnost kontrolisanja, kanalisanja neutralisanja (priguivanja) svojih konflikata;
odsustvo naivnosti i sugestibilnosti; odsustvo ekstremnog karijerizma i avanturizma i odsustvo simptoma mentalnih poremeaja. Bioloka zrelost podrazumijeva: fiziku sposobnost i snagu; sposobnost reprodukcije i seksualnosti; sposobnost za brak i starateljstvo; sposobnost za rad i radnu produktivnost; sposobnost predvianja, ivotnog planiranja i ivljenja;
sposobnost definisanja cilja i smisla ivota, koncipiranja skripta ponaanja i stila ivljenja; osjetljivost i stalnu podlonost sticanju novog iskustva i zrelosti procesima koji traju od roenja do kraja ivota. Proces sazrijevanja traje cijelog ivota. Zrela linost drugaije (optimistino) doekuje i doivljava krize, drugaije i adaptivnije procjenjuje i prevladava stresne situacije u nego nezrela. Ona je otpornija i adaptivnija. U zreloj linosti postoji relativno usklaen odnos racionalnog i iracionalnog; u nezrele linosti, pogotovo emotivno nezrele, preovlauje iracionalno, pa svoje krize i stresne situacije 301
ne rjeava dobro i uspjeno, nego se jedna kriza i/ili stresna situacija nadovezuje na drugu, i tako nastaje itav lanac nerazrjeenih kriza i/ili situacija koje se gomilaju (akumuliraju), to osobu ini neurotinom i manje otpornom slabi joj adaptivne snage i produuje uvruje posttraumatske poremeaje i druga oboljenja udruena sa stresom, to im daje obiljeja hroninosti. Zrelost karakteriu fiziko, psihiko i socijalno blagostanje, pravilno opaanje sebe i drugih, prihvatanje sebe i drugih, usredsreivanje na zadatak (a ne probleme), etinost, intelektualna efikasnost, socijalna adekvatnost, emocionalna sigurnost, tolerantnost, bezbrinost, kontrola emocija, nezavisnost, odsustvo anksioznosti, emocionalna toplina, nesebinost, adaptivnost, radinost, osjeaj prihvaenosti, tolerancija na stres... Zrele linosti rjee ispoljavaju poremeaje u ponaanju (agresije i nasilja). Nezrelost determiniu nedostatak fizikog, psihikog i socijalnog blagostanja, nesigurnost, naivnost, neodlunost, nekritino i kruto postupanje, nerealni stavovi prema sebi i drugima (porodici...), pristrasnost, avanturizam, sugestibilnost, otpor, podlonost negativnim uticajima vrnjaka, nesposobnost u upravljanju emocijama i unutranjim potrebama, simptomi neurotskog zamora, impulsivnost, ljenost, pasivnost, destruktivnost... Nezrelost determinie sklonost poremeenom ponaanju agresijama, nasilju, kriminalitetu...
Otpornost jainu linosti karakteriu stabilnost, ravnotea, sigurnost, optimalan eksplanatorni stil optimizam, optimalan lokus kontrole, borbenost, aktivitet, samostalnost, samoinicijativnost... Otporne linosti su predisponirane efikasnijim stilovima reagovanja.
Neotpornost vulnerabilnost linosti karakteriu slabost, ranjivost, krhkost, nepovoljan eksplanatorni stil pesimizam, slab lokus kontrole, sugestibilnost, bezvoljnost, apatija, otuenost (asocijalnost)... Neotporne linosti su sklone neefikasnim stilovima reagovanja, sklone su obolijevanju, stresu, traenju dodatnih oslonaca i snaga u poremeenom ponaanju, puenju, pijenju, upotrebi droga, besposliarenju, skitnji, agresiji, nasilju... ("invalidski tap") i drugim oblicima destruktivnog ponaanja.
302
Znaajan segment procjene linosti su aktivnosti i ponaanja efikasna, konstruktivna, etina, korisna... ili poremeena devijantna, neefikasna, destruktivna, nasilna, agresivna, psihopatizirana, kriminalna...
Znaajno je procijeniti naine (skript) reagovanja i ponaanja u skladu sa zrelou i otpornou linosti i stil ivljenja koji je reakcija njegove individualnosti i svih njenih unutranjih resursa (izvora adaptivnih snaga) i spoljnih faktora spoljnih izvora podraaja, stimulusa i potkrepljivanja. Svi psiho-socijalni mehanizmi i dinamizmi linosti tokom nastajanja i odrastanja predisponiranju njen stil ivljenja koji se manifestuje kroz njegovu ivotnu orjentaciju, organizovanost i ivotnu uspjenost. Na sve segmente linosti, njene mehanizme i dinamizme razvoja, reagovanja, ponaanja i stil ivljenja se moe, vie ili manje, uticati adekvatnim, primjerenim metodama, postupcima i procedurama tokom nastajanja, odrastanja i ivljenja. ovjek je podloan promjenama od nastajanja do kraja ivota.
PROTOKOL OPSERVACIJE I PROCJENE LINOSTI

Ispitanik _______________________ ; Mjesto boravka __________________ ; Datum i mjesto roenja _______________ ; Datum ispitivanja ___________________ ;
303
OPSERVACIJA 1. NASLJEDNA I PORODINA ANAMNEZA :

Cjelovitost porodice : - cjelovita porodica (znaajne okolnosti) ____________________ ______________________________________________________ - bez jednog roditelja (znaajne okolnosti) ___________________ ______________________________________________________ - bez oba roditelja (znaajne okolnosti) ______________________ ______________________________________________________ - razvedeni roditelji (znaajne okolnosti) ____________________ ______________________________________________________
Starateljstvo (znaajnije okolnosti) : - odrastao bez roditelja ___________________________________ ______________________________________________________ - odrastao kod majinih ili oevih roditelja ___________________ ______________________________________________________ - odrastao u socijalnoj ustanovi ____________________________ ______________________________________________________ - odrastao kod rodbine ___________________________________ ______________________________________________________ - usvojen ______________________________________________ ______________________________________________________
Status u porodici : - broj djece ____________________________________________ - redosljed roenja osobe _________________________________ - broj brakova roditelja ___________________________________ - zdravstveno stanje roditelja ______________________________ - odvojenost od roditelja u periodu _________________________ - zaposlenost i zauzetost radom ____________________________
Poremeaji u trudnoi i pri porodu : - zdravstveni poremeaji i povrede roditelja __________________
304
______________________________________________________ - ea upotreba lijekova roditelja __________________________ ______________________________________________________ - izraeniji poremeaji ___________________________________ ______________________________________________________ - puenje u trudnoi _____________________________________ ______________________________________________________ - sklonost pijenja roditelja ________________________________ ______________________________________________________ - upotreba droga ________________________________________ ______________________________________________________
2. ANAMNEZA ODRASTANJA :
Zdravstveni status : - bolesti tokom odrastanja ________________________________ ______________________________________________________ - povrede tokom odrastanja _______________________________ ______________________________________________________ - nasilje tokom odrastanja ________________________________ ______________________________________________________ - traumatizacija tokom odrastanja __________________________ ______________________________________________________
Odnosi u porodici :
- ljubav .................................................................................... 01234 - panja .................................................................................... 0 1 2 3 4 - razumjevanje ......................................................................... 0 1 2 3 4 - sigurnost ............................................................................... 01234 - podrka ................................................................................. 01234 - napetost ................................................................................. 0 1 2 3 4 - bezvoljnost ............................................................................ 0 1 2 3 4 - zapostavljenost ..................................................................... 01234 - pritisak .................................................................................. 01234 - strah ...................................................................................... 01234 - traumatizacija ....................................................................... 01234 Odnos prema majci Odnos prema ocu - poslunost ............... 0 1 2 3 4 - poslunost ............... 0 1 2 3 4 305
- povjerenje ............... - agresivnost .............. - potovanja .............. - odbacivanje ............ - nivo komunikacije ..
01234 01234 01234 01234 01234
- povjerenje ............... - agresivnost .............. - potovanja .............. - odbacivanje ............ - nivo komunikacije ..
01234 01234 01234 01234 01234
Status i stavovi u koli: 12345 12345 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234
- uspjeh u koli ........................................................................ - vladanje u koli ..................................................................... - redovno pohaanje nastave ................................................... - uspjeh u osnovnoj koli ........................................................ - uspjeh u srednjoj koli .......................................................... - ponavljanje razreda ............................................................... - izbor smjera obrazovanja - laki disciplinski prestupi u koli ......................................... - tei disciplinski prekraji ...................................................... - potekoe u koli .................................................................. - stav prema daljem kolovanju ..............................................
306
- stavovi prema nastavniku ..................................................... - stavovi prema koli ............................................................... - broj slabih ocjena u toku kolske godine .............................. - nezaiteresovanost na asovima ............................................. - neodgovornost u izradi domaih zadataka ........................... - kanjenje na asove .............................................................. - duhovna odsutnost na asu ................................................... - zanimanje neim drugim na asu ......................................... - zaputena spoljanost ............................................................ - oteenja i destrukcije u koli ............................................... - napetost, afektivnost i impulsivnost .....................................
01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234
Interpersonalni odnosi u koli uenik - uenik - nasilno ponaanje ...... 0 1 2 3 4 - asocijalnost ................ 0 1 2 3 4 - nepristojnost i vulgarnost .................. 0 1 2 3 4 - bjeanje sa asiova .... 0 1 2 3 4 - povjerenje .................. 0 1 2 3 4 - nepetost i impulsivnost ............... - distanca ...................... - dobronamjernost ........ - interprsonalna klima - agresivnost ................. - nasilje ........................ - iskrenost .................... - prihvatanje ................. - solidarnost ................. - laljivost .................... 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 nastavnik - uenik - distanca ................ 0 1 2 3 4 - povjerenje ............ 0 1 2 3 4 - dobronamjernost 01234 - traumatizacija ....... - doivljavanje neugoda ............... - podrka ................. - interpersonalna klima .................... - prijetnje ................ - omalovaavanje ... - kruta slubenost.... - org. slobodnog klima .................... - verbalna i psihika nasilja ................... - otuenje ............... - ignorisanje ........... - psihika iscrpljivanja .......... 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 307
- nedostatak radnih navika ......................... - zlonamjernost i konfliktnost ................ - omalovaavanje ......... - nivo komunikacije .....
- agresivnost ........... 01234 01234 01234 01234 - ignorisanje i neuvaavanje ........ - nerazumjevanje .... - nivo kominikacije
01234 01234 01234 01234
Odnosi u drutvu : 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234
- Interakcija sa deliktnim grupama ......................................... - Komunikacija sa drugima : - duhovna sa drugima ................................................. - zainteresovanost ...................................................... - slubenost ................................................................ - izraena komunikativnost ........................................ - Odnos prema drugima : - distanciranje ............................................................. - povjerenje ................................................................ - omalovaavanje ....................................................... - otuenje ................................................................... - ignorisanje ............................................................... - konflikti ...................................................................
3. STRUKTURA LINOSTI Fiziki izgled : - upadljiv _____________________________________________ - normalan (neupadljiv) __________________________________ Sposobnosti : - fizike ........................................... - psihomotorne ................................ - senzorne sposobnosti ................... - intelektualne : - ispod prosjeka - prosjene
01234 01234 01234
308
- iznad posjeka Temperament : - brzo reaguje, sa snanim intenzitetom, troi dosta psihike energije, teko se smiruje, neracionalan je ; - reaguje brzo, sa slabim intenzitetom, bolje se kontrolie, praktiniji u postupcima, racionalan je ; - usporeno reaguje, sa izraenim intenzitetom u produenom vremenskom trajanju, ozbiljno shvata stvari u ivotu, esto je zabrinut, pun strepnje, bez volje i akcije ; - reaguje sporo, sa slabim intenzitetom, povrno, ne uzbuuje se mnogo, bezbrian je.
Karakter : Odnos prema drugima : Odnos prema sebi : - Nezainteresovan - nezadovoljan (vii nii - omalovaavajui i zlonamjeran kompleks) - agresivan - nema stav (indiferentan) - korektan i dobronamjeran - zadovoljan - agresivan Odnos prema radu - angaovanost ...................... - ambicioznost ...................... - nemarnost ........................... - izdrljivost ......................... - odgovornost ....................... - bavljenje protuzakonitim aktivnostima ....................... Aktivnosti : - slabe - normalne 309 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 Motivacija : - ne postoji - slabo izraena - postoji - pretjerana
izraenije
Vrijednosti : - ne prihvata - neutralan stav - prihvata Posebne potrebe ________________________________________ Posebni interesi_________________________________________ Posebni stavovi ________________________________________
4. NIVO ZRELOSTI - psiho fizika adaptivnost ................. - pravilno opaanje sebe i drugih ............... - prihvatanje sebe i drugih ......................... - usredsreenost na zadatak ....................... - etinost ...................... - intelektualna efikasnost ................... - socijalna adekvatnost - emocionalna stabilnost .................... - tolerantnost ................ - otpor prema roditeljima ................. - otpor prema nastavnicima ............. - otpor prema autoritetima ............... - kontrola emocija ........ 310 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 - naivnost (sugestibilnost) ........ - neodlunost (povodljivost) .......... - kruto postupanje ...... - pristrasnost .............. - avanturizam ............. - simpto. neuro. zamor ...................... - podlonost negativ. uticaju vrnjaka ....... - otpor ........................ - nerealni stavovi prema sebi i drugima - neorganizovanost .... - frustriranost i netolerantnost .......... - emocionalna hladnoa ................. - ivotna norganizovanost ..... - duhovnost ................ 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234
- smisao za humor ........ - nesebinost ................ - osjeaj pripadnosti...... - radinost ......................
01234 01234 01234 01234
- pobonost ................ - religioznost ............. - ozbiljnost .................
01234 01234 01234
5. NIVO OTPORNOSTI I NEOTPORNOSTI - stabilnost, jaina, dosljednost ................. - ravnotea, zadovoljstvo ............... - sigurnost, nekolebljivost ............. - ekspl. stil (optimizam) ............... - lokus kontrole (sigurnost u sebe) ....... - samostalnost .............. - samoinicijativnost ...... - borbenost ................... - aktivitet ...................... - psiho - somatsko zdravlje ...................... - neoptereenost ........... - prodornost ................. - efikasna komunikacija - ivotna organizovanost ........... - ivotna sposobnost .... - slabost ..................... - ranjivost .................. - krhkost .................... - bezvoljnost .............. - apatija i deprivacija - otuenost ................. - ekspl. stil (pesimizam) ............. - lokus kontrole (nesigurnost u sebe) - osjetljivost ............... - psiho somatske tegobe (somatizacija) - nepreduzimljivost ... - opter. odbrmbenim mehanizmima ......... - neefikasna komunikacija ........... - ivotna dezorganizovanost ... - ivotna nesposobnost ........... 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234
01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234 01234
6. POREMEAJI U PONAANJU Laki poremeaji _______________________________________ _____________________________________________________________ ___________________________________________________________ 311
____________________________________________________________ Uee u socio patolokim pojavama _____________________________________________________________ _____________________________________________________________ __________________________________________________________ Tei prekraji (kriminogeno ponaanje) _____________________________________________________________ _____________________________________________________________ __________________________________________________________
7. Vren i/ili potreban tretman (policije, socijalnog rada, kole, pravosua, zavodskih ustanova, nevladinih organizacija ...). _____________________________________________________________ _____________________________________________________________ _____________________________________________________________ _________________________________________________________ 8. Predvianja ( prognoza ) daljih oblika reagovanja, ponaanja i stila ivljenja. _____________________________________________________________ _____________________________________________________________ _____________________________________________________________ _________________________________________________________ 9. Ostala zapaanja (fizika upadljivost, skript ponaanja i stil ivljenja). Fizika upadljivost ______________________________________ ______________________________________________________ ______________________________________________________ ______________________________________________________ Skript reagovanja i ponaanja _____________________________
312
_______________________________________________________ _______________________________________________________ ____________________________________________________ Stil ivljenja ___________________________________________ _______________________________________________________ _______________________________________________________ ____________________________________________________
PROCJENA LINOSTI DESKRIPCIJA Ispitanik _______________ ; Datum i mjesto roenja _______________ ; Mjesto boravka __________________ ; Datum ispitivanja __________ ; 1. Nasljedna i porodina anamneza (..........................................................) 2. Anamneza odrastanja (..........................................................) 3. Struktura linosti (..........................................................) 4. Nivo zrelosti (..........................................................) 5. Nivo otpornosti i neotpornosti (..........................................................)
313
6. Poremeaji u ponaanju (..........................................................) 7. Vren i/ili potreban tretman (..........................................................) 8. Predvianja (prognoza) daljih oblika reagovanja (..........................................................) 9. Ostala zapaanja (..........................................................)
314
OVJEK I DRUGI FAKTORI BEZBJEDNOSTI SAOBRAAJA
13
315
316
OVJEK I DRUGI FAKTORI BEZBJEDNOSTI SAOBRAAJA

Brojna istraivanja potvruju da je ovjek kao uesnik u saobraaju, pored ostalih faktora (motorna vozila, karakteristike puta,...) presudan faktor efikasnosti i bezbjednosti saobraaja. Podrazumjeva se da je ovjek vaan i presudan faktor u saobraaju, ne samo kao voza ili neki drugi uesnik u saobraaju, ve i kao strateg, kreator i graditelj puteva, akter njihovih odravanja, kao konstruktor vozila i njihovih odravanja (popravki), presudni faktor donoenja zakona o efikasnosti i bezbjednosti saobraaja, regulie njihovu primjenu i prilagoavanje potrebama efikasnijeg i bezbjednijeg saobraaja, planira, postavlja i odrava znakove i oznake na putevima, obavlja ljekarske preglede uesnika u saobraaju vozaa, vri obuku i vaspitanje uesnika u saobraaju... I pored toga, za bezbjednost saobraaja bitni su i drugi faktori (sl. 20).
317
Slika 20. Osnovni faktori bezbjednosti u saobraaju Na krunom dijagramu, prikazani su osnovni faktori o kojima zavisi efikasnost i bezbjednost saobraaja, a posebno osnovni elementi (segmenti) ovjeka - uesnika u saobraaju. Budui da je ovjek toliko vaan faktor efikasnosti saobraaja i bezbjednosti ljudi i materijalnih dobara u saobraaju, potrebno je stei osnovna znanja iz oblasti saobraajne psihologije, posebno znanja o psiholokim osobinama i zakonitostima ponaanja ovjeka u saobraaju. Svrha je psihologije da prouava psiholoke zakonitosti doivljavanja, reagovanja i ponaanja pojedinaca i grupa u svakodnevnom ivotu s ciljem da im se pomogne u prilagoavanju i kvalitetnijem stilu ivljenja. Budui da je linost aktivnog uesnika u saobraaju najvaniji faktor efikasnog i bezbjednog saobraaja, psihologija se bavi i ovjekom u saobraaju pa se tako razvila saobraajna psihologija.
318
Saobraajna psihologija, kao primjenjena psihologija, prouava psiholoke faktore u saobraaju i na osnovu njihovog opaanja, pomae u prevenciji saobraajnih nezgoda. Psiholoke spoznaje koriste se pri konstrukciji vozila, pri gradnji puta i postavljanju signalizacije, u organizaciji saobraaja uopte, te pri odabiru ljudi podobnih za aktivno uee u saobraaju. Saobraajne nezgode su prouavane u tijesnoj vezi sa industrijskim nezgodama, iako se javljaju u razliitim sredinama, a postoje razlike i u nainu kako se ispoljavaju. One imaju zajednikog u onom najbitnijem subjektivnom djelu javljanja, jer ih uslovljavaju slini ljudski inioci. Saobraajne nezgode, zbog ljudskih rtava i velikih materijalnih teta, u svim sredinama predstavljaju problem od velikog drutvenog interesa, zbog ega se prouavanju njihovih pojava posveuje posebna panja (Miloevi, S., 1997.god.). Ne postoji opta definicija nezgoda, definicija koja bi odgovarala svim domenima u kojima se nezgode razmatraju. Definicije nezgodasu najvie usmjerene ka isticanju pojave nezgode, u emu ponaanje ovjeka u odnosu na sredinu ima kritinu ulogu. Evo jedne definicije nezgoda: "U lancu dogaaja od kojih je svaki planiran ili kontrolisan, pojavljuje se jedan neplaniran dogaaj koji je rezultat neke nepredviene akcije od strane pojedinca (razliito uslovljen), koji moe, ali ne mora da rezultira nezgodu". Nezgoda je dakle iznenadan i rijedak dogaaj koji se ponavlja u periodu posmatranja, uslovljen neprilagoenou pojedinca sa sredinom, koji se odraava u teti ili povredi uesnika. Ta definicija obuhvata industrijske i sobraajne nezgode. Opisno definisane, u saobraajnoj situaciji nezgode su, u stvari, posljedica sudara dva objekta u nekom prostoru u kome se neki od njih kree i koji rezultira u tetu ili povredu uesnika. U prouavanju saobraajnih nezgoda polazi se od injenice da su izazvane brojnim iniocima koji uzajamno djeluju i da ne postoje neposredni vidljivi uzroni odnosi izmeu nezgoda i inilaca. Najvee greke koje se ine odnose se na usmjeravanje panje ka pojedinanim uzrocima ili jednostavnim kombinacijama inilaca. Meutim, da bi se shvatili uzroci nezgoda, potrebno je da se otkriju i analiziraju meuodnosi raznih inilaca. Ako bi se pojednostavili, svi ti mnogobrojni uzroci bi se mogli podjeliti u dvije kategorije: na one koji potiu od ovjeka, njegovog ponaanja i osobina ;
319
na sredinske inioce koji se odnose na put, osvjetljenost, karakteristike vozila i sobraaja to znaajno utie na ljudski faktor . Nauni pristup prouavanja saobraajnih nezgoda bitno se razlikuje od individualnog razmatranja nezgoda. Prilokom analiza individulalnih nezgoda obino se naznae jedan ili nekoliko inilaca koji se neposredno uoavaju pri utvrivanju odgovornosti uesnika, ali se pritom zapostavljaju drugi brojni znaajni inioci koji u tome uestvuju. Ova vrsta istraivanja je dosta uspjelija sa inenjerske, nego sa psiholoke strane. Za pravo shvatanje sutine stvari i moguih uzroka, nuna je analiza veeg broja nezgoda, to omoguava da se otkriju inioci koji izazivaju iste. Ovakav pristup prouavanju nezgoda istie statistiku prirodu uzroka nezgoda. Pri takvom nainu prouavanja pojava nezgoda se psmatra kao vjerovatan proces. U definisanim sredinskim uslovima pstoji izvjesna vjerovatnoa da se dogodi nezgoda. Prema tome, osnovno je u ovakvom pristupu da se utie na vjerovatnou pojave a ne ta je konkretno izazvalo nezgodu, kao u individualnom razmatranju nezgode pri vjetaenjima i sudskim procesima. U sluaju sa dejstvom alkohola to moe najbolje da se razumije. Sa poveanjem konsentracije alkohola u krvi poznato je da se ponaanje vozaa mnogo mijenja i da se poveava vjerovatnoa nezgoda. Mada je to neosporna injenica, teko je rei osim u krajljim individualnim sluajevima, u kojoj je mjeri alkohol odgovoran za nezgodu u individualnom sluaju. To znai da se mogu procijeniti uticaji pojedinih inilaca ali oni manje govore o neposrednim uzrocima nezgoda u pojedinanim sluajevima.
OSNOVNI PRISTUP U PROUAVANJU SAOBRAAJNIH NEZGODA

Istraivanja saobraajnih nezgoda poinju rano poetkom ovog vijeka. U istraivanjima dominiraju, to se tie ljudskog faktora, uglavnom dva osnovna pristupa kliniki i statistiki. Kliniki pristup je usmjeren na rekonstrukciju pojave nezgoda na osnovu dogaaja koji su neposredno prethodili nezgodi. Statistika prouavanja su usmjerena na analizu nezgoda koje daju povezanost pojedinih parametara sa nezgodama i na stvaranje matematikih modela koji objanjavaju raspodjelu nezgode. Postoje zbog same prirode nezgoda, ozbiljne metodoloke tekoe u prouavanju uzroka nezgoda. Istraivanje uzroka nezgoda odnosi se na analizu pojava koje najvjerovatnije izazivaju nezgode nakon to se one 320
dogaaju. Pri tom nainu istraivai se oslanjaju na sopstvene sudove tih pojava. Kako pri suenju postoje propusti i predujeenja, to objektivno otkrivanjeuzroka nezgoda u pravom naunom smislu nije mogue. Prema tome, zbog nunog postojanja izvjesnog stepena subjektivnosti pri utvrivanju dogaaja koji su doveli do nezgode nema odreen smisao. Meutim, sam pojam uzroka nemasmisao kakav je nekad imao u egzaktnim naukama. On se vie odnosi na opisivanje u matematikom smislu meuodnosa varijabli koje se razmatraju i podrazumijeva vie vjerovatnou u povezanosti izmeu pojava. U ligikom smislu kod prouavanja nezgoda smatra se da su to vie faktori nego uzroci jer ne daju odreeno objanjenjezato se dogodila nezgoda. Potekoe koje postoje pri prouavanju individualnih nezgoda su djelimino prevaziene u objektivnijem pristupu prouavanja uzroka na statistikoj osnovi. Uzroci nezgoda razmatrani su uglavnom na osnovu statistikog prouavanja nezgoda kao rijetkih pojava koje se dogaaju. Druga varijanta procjene uzroka zasniva se na osnovima uea pojedinih varijanti u nezgodama metodom uporeivanja grupe vozaa sa nezgodama i bez nezgoda u odnosu na neke njihove osobine. Najjednostavniji nain je utvrivanje povezanosti raznih varijabli sa nezgodama. Ovaj korelacioni metod, koji je najpoznatiji i koji se najvie primjenjuje, ne daje uvijek potrebne informacije jer su nezgode rijetki dogaaji i mnogostruko su uslovljeni razliitim faktorima. Niske korelacije mogu da usmjere na pogreno zakljuivanje. Faktori nezgoda mogu se eksperimentalno prouavati preko posrednih pokazatelja nezgoda kao to su saobraajni prekraji i razne karakteristike vozaa, vozila i okoline. Kao kriterij prouavanja bezbjednosti saobraaja, nezgode nisu najpouzdanije jer su one uglavnom rezultat nepovoljnog funkcionisanja cijelog sistema. Stoga se mehanizama koji dovodi do nezgoda moe bolje upoznati posrednim putem preko raznih pokazatelja ponaanja vozaa bilo u saobraajnoj situaciji ili i u labaratorijskoj simuliranoj situaciji. 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
321
4,3 9,2
1. ovjek
64,3 90,3
2.Okolina
18,9 34,9
3. Vozilo
Grafikon 1. Relativni procenat nezgoda koje se pripisuje vozau, okolini i vozilu na osnovu detaljnije analize nezgoda neposredno poslije njihovog nastanka. Nezgode izazivaju brojni inioci koji su u uzajamnoj sprezi. inioci saobraajnih nezgoda su obino kategorisani u tri iroe kategorije koje ine sistem voza, vozilo i okolina. Procentualno pripisivanje nezgoda ovim kategorijama je uslovljeno pouzadano iako potpunija istraivanja pokazuju 322
da se najvei broj nezgoda odnosi bez sumnje na vozae (tabela 4, Miloevi, 1987.) ili su oni u krajnjem sluaju posljednja instanca u lancu dogaaja koji su povezanosti sa ostalim faktorima. Na osnovu pomenutog istraivanja veeg broja nezgoda neeno je da je u 91% nezgoda relativna uloga ljudskog faktora, pri emu u oko 57% nezgoda ljudski faktor je bio prisutan bez uestvovanjavozila i ostalih okolnih inilaca. Ti lini su brojni i mogu se razliito svrstati. Postoje dogaaji koji neposredno prethode pojavi nezgoda koje direktno uslovljavaju nezgode kao to je nebudnost, neodgovarajui manevar, pogreno opaanje situacije i one koje indirektno djeluju. Jedan od naina razvrstavanja prema duini dejstva tih indirektnih inilaca je na : a) one inioce koji produeno djeluju ; b) kratkotrajni inioci. Ovde e se razmatrati fektori ije se dejstvo trajnije ispoljava, kao to su uzrast, iskustvo, pol, sposobnost, inteligencija, linost, zdravstveno osuguranje, vid, i kratkotrajni kao alkhol, umor i dr. Njihova dejstva e se posebno istaknuti, bez obzira to oni veinom djeluju u sprezi sa mnogim drugim faktorima.
Uzrast je jedan od esto pominjanih faktora nezgoda. Nezavisno od populacije vozaa koja se posmatra, istiu se dvije posebne grupe koje su vie zastupljene u uestalosti nezgoda.
Navedene dvije grupe su : 1. mlae dobne grupe, do 24 god. starosti ; 2. starije dobne grupe od 60 god. pa navie ; koje ine vie saobraajnih nezgoda. U mlaem periodu pored karakteristika mladalakog perioda, nedovoljna obuenost i iskustvo, a u poznim godinama fizioloke i psiholoke promjene, doprinose veem broju nezgoda. Naime, kod profesionalnih vozaa uzrast od 50 55 godina ima manje nezgoda, ali poslije se pojavljuje porast broja nezgoda. Taj porast nezgoda je naroito istaknut poslije 60 65 godina. Meutim, pri vonji u gradskim uslovima kod profesionalnih vozaa, moe se dogoditi da upravo stariji vozai ine manje nezgoda, kao to je prikazano na grafikonu
323
2. Razlike postoje vjerovatno zbog specifilne populacije vozaa koja je zbog iskustva najsigurnija u gradskoj vonji, gdje se vozila sporije kreu. Poseban problem u bezbjednosti saobraaja u svim zemljama ine mlai vozai. To je izraeno vie u onom zemljama gdje mogu da voze od 16 godina, kao u SAD. Kod njih ve nekoliko decenija populacija mlaih vozaa, od 16 24 godine, ine zatno vei broj nezgoda u odnosu na njihovu proporciju u vozakoj populaciji. Oni ine preko treine svih nezgoda i nezgoda tee prirode, iako su zastupljeni samo jednom petinom u ukupnoj populaciji vozaa. Prema istim podacima, mlai vozai ine vie prekraja koji su u vezi sa nezgodama, jer se korelacije kreu oko 0,30. Potovanje saobraajnih pravila pomae regulisanju saobraaja ali je u vezi i sa smanjivanjem nezgoda. Mlai vozai ine vei broj nezgoda zbog toga to je to period mladalakog nemira i njihovo ponaanje na putu je dio njihovog opteg ponaanja. Danas se smatra da vozai voze onako kao to ive, ima najbolju potvrdu u ovoj dobnoj grupi mlaih vozaa. Svakako da je i samo iskustvo ovde vrlo znaajno jer je to period kada se obuavaju. Istraivanjima je ustanovljeno da line osobine, biografske karakteristike i stavovi imaju posebnu ulogu. Kod nekih vozaa sa vie je zapaena lina i socijalna neprilagoenost. Oni koji imaju sa samim sobom, proputaju vane informacije tokom vonje i ine previde. Socijalno neprilagoeni vozai su agresivniji u toku vonje, voze veim brzinama i zbog toga se izlau veim rizicima. Na velikom broju mladih vozaa naeno je da su ocjene nastavnika, radne navike i ponaanje u koli povezano sa ponaanjem u saobraaju i nezgodama. Loe navike kao to su pijanstvo, puenje, loe ocjene, su meu njaboljim pokazateljima onih vozaa koji ine nezgode i preraje. Ponaanje vozaa i nezgode mogu se donekle procjeniti na osnovu poznavanjavozaa od strane roditelja, nastavnika i drugova. Ukoliko ti mladi vozai imaju sa socijalne strane manje poeljne osobine vea je vjerovatnoa da e imati nezgode. Socijalne devijacije i druge nepoeljne line karakteristike mlaih vozaa utiu na to da oni ine vienezgoda i prekraja. Kada se zavrava mladalaki period, oko 24. godine, dolazi postupno do promjene ponaanja i smanjivanja nezgoda.
324
Kod vozaa starijih dobnih grupa pshofizioloke funkcije opadaju i dolazi do poveanja individualnih razlika. Izraene promjene organskih funkcija i perceptivno - motornih sposobnosti javljaju se poslije 40 godina starosti, ali zbog veeg iskustva koji se te promjene nadoknauju, one se ne odraavaju toliko u vonji. Potekoe u vonji kod starijih osoba su vee ako su se kasnije obuili da voze. Premda se oni tee obuavaju, njihova obuka due traje. Promjene funkcija kod starijih dobnih grupa se ispoljava u slabljenju vida, naroito vienjaposlije zasljepljivanja, motorici i promjenama u ponaanju. Reakcije su sporije a pokreti su manje koordinisani. Kratkotrajno pamenje i obrada podataka su slabiji, tako da se teko procjenjuje sloena saobraajna situacija. Stariji vozai obino predviaju neke bitne podatke, usmjeravajui panju samo na neke aspekte saobraajne situacije. Teko se odluuju i ne mogu da prilagode manevar na iznenadne promjene situacije, jer oni imaju posebno problema sa vremenom u svim fazama prijema, prerade i predaje informacija. Najvei broj nezgoda koje ine vozai stariji od 65 godina pripisuje se, prema jednoj studiji, informacionim previdima. Neka eksperimentalna prouavanja, koja su sprovedena na razliitim dobnim grupama sa standardizovanim testovima vonje, su pokazala preimustvo mlaih i osrednjih vozaa u odnosu na starije vozae. Izraziti nedostatak kod starijih se ispoljava u opaanju linija za skretanje na desnu stranu i dranje odstojanja. Dobna grupa starijih vozaa ne predstavljahomogenu cjelinu jer meu njima postoje ogromne individualne razlike koje se poveavaju sa godinama. Da nema pomonih mehanizama, kod starijih vozaa bi smanjenje sposobnosti bilo jovie izraeno. Tako je u jednostavnim situacijama potreban ogranien broj znakova. Zbog angaovanja pomonih mehanizama, kojima se dijelom nadoknauju umanjene sposobnosti starijih vozaa, nije poeljno da se ograniavaju starosne granice u pogledu dozvole za vonju, osim u sluajevima kada neposredne injenice na to upuuju i obavezuju.
325
75 70 Procenat tanih 65 60 55 50 16 17-21 25-35 Godine 60-69 70+
Grafikon 2. Uinak na testovima vonje vozaa raznih dobnih grupa (Jons, 1978, Miloevi, 1997)
U tijesnoj vezi sa uzrastom, iskustvo uestvuju u velikom procentu u saobraajnim nezgodama. Uticaj iskustva se najvidnije ispoljava na mlaem uzrastu, kada se ispoljava i mladenaka nezrelost.
Iskustvo nije potpuno definisano, ali se u statistikim razmatranjima uzima kao duina vozakog staa. Broj saobraajnih i industrijskih nesrea opada sa godinama vonje i rada. Iz ilustrovanih podataka (dijagram 15) vidljivo je da nezavisni uticaji iskustva i uzrasta kod profesionalnih vozaa tokom radnog perioda od dvadeset do ezdeset godina stvaraju U krivu uestalosti nezgoda u tom periodu. U poetnom periodu djeluje iskustvo, a u kasnijem periodu uzrast.
326
1,20 1,00 0,80 0,60 0,40 0,20 0,00 20 30 40 Godine 50 60
Dijagram 15. Vjerovatno dejstvo iskustva i uzrasta na nezgode tokom radnog i saobraajnog iskustva (Cresswell, Froggatt, 1963, Miloevi, 1997).
U pogledu naina djelovanja iskustva na saobraajne nezgode postoje izvjesne specifinosti. Na dijagramu 16 je to prikazano kao postupno opadanje broja nezgoda sa godinama vonje. ini se da je ta kriva na osnovu drugih istraivanja mnogo zakrivljenija u poetnom periodu kod profesionalnih i ostalih vozaa. Uticaj iskustva je najizraeniji na poetku u prvoj godini vonje, a kasnije njihovi efekti opadaju. Kod profesionalnih vozaa u gradskom saobraaju prva godina je najkritinija i ona je skoro tri puta rizinija od pete godine vonje. Na dijagramu 16 je prikazano kako broj nezgoda opada sa poveanjem duine staa profesionalnih vozaa u graskoj vonji. To je jo izrazitije kod gradskih vozaa prema nekim podacima. Mlai neiskusni vozai, u gradu, kratkim staom od nekoliko mjeseci ine nekoliko puta vie nezgoda nego iskusni vozai.
327
40 % vozaa sa nezgodama 35 30 25 20 15 10 5 0 3 6 9 12 15 18 21 35 Vozaki sta u godinama
Dijagram 16. Odnos izmeu broja nezgoda i duine staa gradskih vozaa (Miloevi i dr., 1965)
Karakter uticaja iskustva najbolje se uoava kod mlaih vozaa. U tim podacima na mlaim vozaima se vidi kako sazrijevaju sa godinama vonje i kako nezgode opadaju sa poveanjem iskustva. Na uzorku vozaa od 16-19 godina ustanovljeno je blago opadanje broja nezgoda vozaa poslije dvije godine vonje (dijagram 17). Isticanje ovog trenda je jae naglaeno kada se dovede u vezu sa podacima o preenim kilometrima sa godinama. Kako se koliina vonje poveava sa godinama, to jednostavno slijedi da broj nezgoda opada po kilometrima tokom godina vonje. Tako dvostruko vie nezgoda koje ine mukarci u odnosu na ene potie od toga to oni dvostruko vie voze pa imaju zato broj nezgoda po kilometrima. Meutim, razlike meu polovima u pogledu prekraja ostaju djevojke etvorostruko ine manje prekraja nego mukarci. Za oba pola, iako se broj uinjenih prekraja tokom tri godine vonje poveava, uestalost prekraja ostaje ista jer se poveava koliina vonje, a u etvrtoj godini prekraji opadaju kod oba pola. Tokom vonje mlai vozai dosta ue o nainu bezbjednije vonje, ali se njihovi stavovi prema saobraajnim pravilima sporo mijenjaju.
328
1000 900 800 700 600 Broj 500 400 300 200 100 0 1 2 G odine 3 4
Dijagram 17. Broj saobraajnih nezgoda i prekraja vozaa od 16-24 godine u odnosu na polne razlike i godine (Harrington, 1972, Miloevi, 1997)
Povezanost nezgoda sa godinama iskustva zavisi i od uzrasta kada se vozai obuavaju. Na mlaim uzrastima se bre stie iskustvo (dijagram 18). Na dijagramu se vidi progresivni uticaj iskustva na index dogaaja kod vozaa razliitih dobnih grupa (index dogaaja predstavlja sve vrste nezgoda zbog kojih su vozai kanjeni). Pokazalo se da je prilagoavanje vonji tee i ini se vie nezgoda tokom prvih perioda sticanja iskustva, ukoliko se kasnije poelo sa obukom u vonji. Stariji pri obuavanju zrelije rasuuju, ali to nije dovoljno u poetnim periodima vonje gdje se zahtijeva vei napor i sposobnost. Socijalna zrelost i linost dolazi do izraaja vie u periodu kada je ve steeno dovoljno iskustva.
329
45 40 35 Indeks dogaaja 30 25 20 15 10 5 0 0 1 2 3 4 5 Vozako iskustvo u godinama
Dijagram 18. Uticaj vozakog iskustva na indeks dogaaja (nezgode i prekraji) za razliite dobne grupe njemakih vozaa prema Munschu, navedeno od Shawove, 1971. ta je to to sainjava iskustvo i dovodi do opadanja nezgoda sa godinama vonje, nije dovoljno odreeno. Pretpostavka da se radi o vjetini vonje nije dovoljno prihvatljiva. Ustanovljeno je da vozai koji voze trkaa vozila ine vie nezgoda nego obini vozai, jer oni, iako imaju nesrazmjerno bolju tehniku vonje, ini rizinije manevre. Stoga je vjerovatnija pretpostavka da se sa godinama vonje stie posebna saobraajna zrelost, koja je nezavisna od fizike ili socijalne zrelosti. Ta saobraajna zrelost se ispoljava u shvatanju i prilagoavanju saobraajnoj situaciji. To se odnosi na shvatanje kretanja i namjere ostalih uesnika u raznim saobraajnim situacijama, na sticanje vjetine vonje pod specifinim uslovima (nou, po kii, snijegu) i na druge oblike saobraajnog sazrijevanja.
Kao to se moglo zapaziti na dijagramu 18, kod mlaih vozaa ne postoje bitne razlike izmeu mukaraca i ena u broju nezgoda, ako se uzme u obzir njihova koliina vonje. Meutim, u odnosu na nain potovanja saobraajnih pravila, tu su razlike oevidne jer se ene vie
330
pridravaju saobraajnih pravila od mukaraca. Izgleda da ovakav odnos, ustanovljen kod mlaih vozaa, postoji i na drugim uzrastima. Na osnovu statistika u raznim zemljama, mukarci vie uestvuju u proporciji nezgoda od ena, naroito u onima koje su tee prirode. Meutim, postoji takoe nesrazmjeran odnos kod svih vozaa mukaraca u koliini vonje, posebno u teim saobraajnim uslovima, u odnosu na ene vozae. Kako ne postoje precizni statistiki podaci u odnosu na izlaganje po kilometrima vonje mukaraca i ena, to onda nisu poznate polne razlike koje nije samo akademsko pitanje. Ako postoje razlike, potrebni su sasvim razliiti naini suzbijanja posebno u nainu obuavanja. Postoje eksperimentalni dokazi da izmeu mukaraca i ena ima razlike u nekim sposobnostima i osobinama. Najvidnija razlika je u fizikoj snazi koja je dvostruko slabija kod ena nego kod mukaraca ili, ako se prikazuju u odnosu na tjelesnu teinu, taj odnos je 60% u korist mukaraca. Te razlike se ne mijenjaju sa uzrastom. Pored razlike u fizikoj snazi i izdrljivosti, postoje izvjesne razlike u brzini odgovora i nainu obrade informacija izmeu mukaraca i ena. Mukarci su bolji u brzini odgovora i u perceptivno motornim zadacima, gdje su informacije date preko instrumentalnih pokazivaa. S druge strane ene su bolje u runoj spretnosti, gdje se zahtjevaju fini pokreti prstiju i u zadacima gdje se zahtjeva obrada informacija preko simbolinog i semantinog materijala. Opte je poznato da se ene svih uzrasta sporije obuavaju i tee stiu prva iskustva u vonji. Meutim, polne razlike u sklonosti za nezgode dolaze vie na osnovu razlika u osobinama linosti i ponaanja. Kod mukaraca su razvijenije osobine karakteristine za vozae koje ine ee nezgode. U simuliranoj vonji je naeno da oni voze blie sredinjoj liniji, voze bre i sa veom uestalou upotrebe pedale gasa. Kod ena su karakteristine prije svega, vea opreznost i kritinost u saobraajnim situacijama sa mnogo sporijom vonjom. Stoga je vjerovatno manja zastupljenost ena u teim saobraajnim nezgodama. ene mnogo vie potuju saobraajne norme zbog potrebe bezbjednosti i pravilnog odvijanja saobraaja. Druge line osobine takoe ih ine manje sklonim nezgodama. One manje piju, imaju vie saosjeanja i manje su ekstravertirane. Ukratko, ako se i pretpostavi da postoji neka razlika u manjoj sklonosti ena vozaa, onda se to pripisuje razlikama u osobinama linosti, a manje u sposobnosti. 331
Poto se preko vida prima velika koliina informacije u toku vonje (oko 90%) to su brojne vidne funkcije od posebnog znaaja za sigurnost u vonji. Meutim, empirijski podaci nisu to uvijek potvrivali, kada su vidne funkcije posmatrane kao nezavisne izolovane funkcije. Za vonju je najznaajnije nekoliko funkcija: vidno polje, opaanje dubine i boje, adaptacija na tamu, forije (nain pomjeranja onih jabuica) i otrina vida.
Vidno polje je u izvjesnoj mjeri ogranieno iz vozila. Vei znaaj ima vidno polje pri raznim ukrtanjima i u drugim situacijama, ali koleracije irine polja sa nezgodama nisu dale potvrdne rezultate. Konstatovano je ak da na raskrsnicama sudari nisu uvijek na onoj strani na kojoj je vid ogranien. Neka istraivanja govore da su izrazite vertikalne forije u vezi sa veim brojem nezgoda. Poremeaj u opaanju boja spada u jednu od najvie prouavanih funkcija vida sa nezgodama ili ipak nije poznat njen odnos sa nezgodama. Dosta istraivanja ukazuje da vozai sa poremeajem u opaanju boja nemaju vie nezgoda nego ostala populacija vozaa. Uprkos tome, ona je jedna od sposobnosti koja se testira kod vozaa jer je njena uloga nesumnjiva za brzo i tano opaanje saobraajne signalizacije. Opaanje dubine na osnovu binokularnog vida je potrebno za percepciju rastojanja vozila i za opaanje geometrije puta. Poto se binokularnim vidom dubina opaa na kraim rastojanjima, to razlika izmeu jednog ili dva oka u procjeni dubine na veim rastojanjima ne postoji. Najvjerovatnije zato izvjesni rezultati pokazuju da slabiji stereoskopski vid nije u vezi sa veom uestalou nezgoda. Jasnoa sa kojom e se vidjeti predmeti zavisi od otrine centralnog i periferijalnog vida, to je najznaajnija vidna funkcija. Brojna istraivanja statike otrine vida sa nezgodama su dala povoljnije rezultate nego za druge vidne funkcije. Naeno je da izmeu otrine i nezgoda postoje niske koleracije, koje dostiu do 1.20. Isto tako, postoje podaci da vozai sa slabijom otrinom imaju vie nezgoda nego vozai sa dobrom otrinom vida. Skorija istraivanja su pokazala da meu vozaima sa tri i vie nezgoda slabu otrinu binokularnog vida ima dvostruko vie vozaa. Meutim, za bezbjednu vonju je sigurno vanija dinamika otrina vida.
332
Postoji potreba da se klasine mjere vida zamijene mjerama koje su vie u vezi sa vonjom. Opaanje pokretnih tijela je svakako blie stvarnoj situaciji vonje. Osim dinamine otrine vida za vonju je znaajna i sposobnost brzog i tanog skretanja pogleda na informativnija polja. Poznato je da se osmatranje vidne scene selektivno vri jer postoji diferencijalna osjetljivost u centru i na periferiji mrenjae. Potrebna je izvjesna vjetina u tom vidnom pretraivanju koja se stie vjebanjem. Ta sposobnost brzog i tanog skretanja oiju na odreena mjesta vidnog polja se moe mjeriti. Naeno je da oni koji su na testu sporiji u skretanju oiju na ciljeve, koji se javljaju neoekivano na periferiji polja imaju vie nezgoda. Naeno je da su nezgode koje se nou dogaaju u vezi sa otrinom vida pri niskom nivou osvjetljenja, a ne pri dnevnom nivou osvjetljenja. Sve to govori da su vidne sposobnosti, koje se mjere specifinim testovima povezane sa posebnim tipovima nezgoda.
Poto je upravljanje vozilom perceptivno motorna vjetina, uloga psihomotornih sposobnosti je znaajna. Brojna istraivanja su potvrdila da su sloene psihomotorne sposobnosti visoko povezane sa nezgodama. S druge strane, povezanost izmeu vremena reakcije i nezgoda je slaba. Kada se ukljue novi momenti u vremenu reakcije kao pravovremenost odgovora na uestale signale, dakle, aspekt budnog ponaanja ili reakcije na vie signala, onda je povezanost sa nezgodama vea. Posebno vrijeme reakcije moe da ima prognostiku vrijednost ako se posmatra uzajamni odnos izmeu perceptivnih i motornih elemenata koji ga ine.
14
333
CIVILIZACIJA I SAOBRAAJNA KULTURA
334
CIVILIZACIJA I SAOBRAAJNA KULTURA

Rije civilizacija dolazi od latinske rijei civilitas, to znai uljudnost, uglaenost. 335
Civilizacija danas znai ukupnost svih vjetina, znanja, obiaja, misaonih i umjetnikih uvjerenja te pogleda do kojih je pojedina zemlja dostigla dugotrajnom borbom protiv prirodnih i drutvenih snaga otpora kroz vjekove. Rije kultura dolazi od latinske rijei cultura, to znai gajenje, obraivanje, usavravanje, njegovanje ili oplemenjivanje. Kultura je ukupnost materijalnih i duhovnih vrijednosti koje je ovjek stvorio u svojoj drutveno - istorijskoj praksi radi savladavanja prirodnih sila, razvoja proizvodnje i rjeavanja drutvenih zadataka uopte. Kultura je ukupnost svih ljudskih tvorevina, svih oblika i sadraja ivota u odreenim prirodnim i geografskim uslovima. Ona je bazini socio - psiholoki pojam koja sadri, po istraivanjim i sistematizaciji kulturolokih fenomena, vie oblasti ivota ljudi: jezik, materijalne karakteristike drutva, obrazovni i kulturni nivo i standard ivota, umjetnost i mitologija, porodino i drutveno ponaanje (sklapanje brakova, njegovanje djece, higijena, odnos prema starima i bolesnima, odnos prema mrtvima i dr.), sistem vrijednosti (vrednovanje rada, novca i dr.), oblici upravljanja pa i nain ratovanja...
Upravo taj karakteristian nain organizovanja ivota - stil ivota, sistem (skript) ponaanja i vrijednosti koje se stiu tokom ivota grupa, kolektiva i masa i koje se prenose sa generacije na generaciju kao kulturno nasljee, ine kulturno obiljeje odreenog kolektiviteta.
336
Kultura je jedan od najznaajnijih faktora socijalizacije linosti i internalizacije odreenih vrijednosti, jedno od najbitnijih socijalnih obiljeja koje znaajno, u procesu nastajanja i odrastanja, utie na psihosocijalni profil linosti odreene kulture. Kultura je osnova svih drugih socijalnih obiljeja - socijalnih stavova, shvatanja i interesa, predrasuda, javnog mjenja... mentaliteta odreenog kolektiviteta. Mentalitet podrazumijeva skup kolektivnih osobina i sklonosti jednog naroda, stanovnitva na odreenom prostoru, etniki i vjerskih zajednica i drugih kolektiviteta. To je odnos prema sebi, prema drugima i prema radu. Ono to je karakter za pojednica, to je mentalitet za grupe ljudi. Mentalitet proizilazi iz kulture, ali se on modifikuje u odreenim prirodnim i drutvenim uslovima. Kultura i mentalitet imaju niz razliitih obiljeja, niz razliitih refleksija na ljudske interakcije, komunikacije, stilove ivljenja i skript ponaanja koji su razliitim nivoima usklaeni i/ili neusklaeni sa optim i specifinim drutvenim normama, sistemom vrijednosti, interesima, potrebama, aspiracijama, tenjama i dr. koje mogu uzrokovati konflikte, sukobe, ugroavanje ljudskih prava i sloboda, materijalnih dobara i egzistencije (Mili, A. 2005.). Kulturu ine dva meusobno povezana podruja - materijalna i duhovna to ini neodvojivu materijalnu i duhovnu kulturu. Materijalna kultura obuhvaa sredstva za proizvodnju i ostale materijalne tvorevine, a duhovna ukupnost rezultata nauke, umjetnosti i filozofije, te moral i obiaje. ovjekova istorija je i istorija njegove kulture. Razvoj kulture u mnogome zavisi o proizvodnim snagama, iako materijalni i kulturni napredak nisu uvjek u istom razmjeru niti se vremenski poklapaju. Svakom drutvenom sistemu odgovara i odgovarajua kultura. Kultura i civilizacija nerazdvojivi su pojmovi, ali tehnika ili materijalna civilizacija nisu istovremeno i kultura.
Saobraajna kultura dio je kulture uopte, kao i stepena civilizacije u nekom drutvu (Veselinovi Kii, 1982).
337
Saobraajnu kulturu ine meusobni odnosi svih uesnika u saobraaju, njihove komunikacije, transakcije poruka, usluga, panje, zatite i sporazumjevanja. Saobraajna kultura je dio opte kulure mentaliteta i civilizacijskog nivoa drutvene zajednice jednog lokaliteta, regije ili regiona. Ona je visoko korespodentna sa kulturom i stilom ivljenja koji je znaajno determinisan procesima doivljavanja, reagovanja i skriptom (modelima, obrascima...) ponaanja. U saobraajnim situacijama, ovjek specifino reaguje u uslovima dominantne brzine, snage vozila i karakteristika puta. U tim sloenim, esto traumatskim situacijama kojima je veina vozaa pod tenzijom, naporom, rizicima i opasnostima, ljudi reaguju spontano visoko povezano sa optom kulturom. Moe se rei da veina ljudi vozi automobil onako kako ivi. Dakle, sve svoje osobine projektuje i ispoljava u tim sloenim uslovima. Saobraajna kultura se manifestuje u odnosima: voza prema vozau; voza prema pjeaku (posebno ranjivim uesnicima u saobraaju - djeci, starcima, invalidima); voza prema biciklistima, motociklistima i zapregi; voza prema ivotinjama; voza prema vozilu; voza prema putevima; voza prema propisima i pravilima; voza prema samom sebi.
Dakle, kulturno ophoenje prema drugim uesnicima u saobraaju je nepisani - ponekad i pisani zakon ponaanja i bezbjednosti u saobraaju. Kultura ponaanja u saobraaju podrazumijava korektne, paljive i dobronamjerne odnose uesnika u saobraaju radi njihove bezbjednosti i bezbjednosti materijalnih dobara. Kljuni faktor bezbjednosti i /ili
338
saobraajnih nezgoda je ovjek ija saobraajna nekultura je vidljiva tek pri katastrofinim posljedicama u saobraajnim nezgodama. Osnovi zadatak prilikom osposobljavanja ljudi razliitog uzrasta i psiho - socijalnog statusa i obrazovanja za uesnike u saobraaju u okviru stila ivljenja, je sticanje znanja, vjetine i kulturnih navika koje su primarne za efikasno funkcionisanje u saobraaju kao osnove zdravog ivljenja. Saobraajna kultura se zasniva na adekvatnoj, sveobuhvatnoj i kvalitetnoj edukaciji uesnika u saobraaju. Strategija savremenog saobraaja i bezbjednosti svih uesnika i materijalnih dobara i saobraajne kulture moe se planirati, odrati i osnaivati kvalitetnom i blagovremenom edukacijom uesnika, a posebno onih najmlaih uesnika djece i maloljetnika. EDUKACIJA UESNIKA U SAOBRAAJU Domimantni faktor u bezbjednosti saobraaja je ovjek, svih psihosocijalnih statusa, a posebno djeca koja su najee ugroena ili su pak uestalije rtve u saobraaju. Zbog toga je primarna potreba adekvatna i blagovremena edukacija djece najmlaih uesnika u saobraaju. Edukativne mjere se ve dugo smatraju sredstvima uz pomo koji djeca ue kako da budu bezbjednija u saobraaju. Znaajna sredstva su bila posveivana izradi, razvoju i realizaciji edukativnih programa. Naalost, danas postoji iroko rasprostranjeno miljenje da takva edukacija ne postie rezultate koji su od nje oekivani i da postoje ogranienja u tome ta se s njom moe postii. Ovakav stav bi mogao obezvrijediti znaaj edukacije i prebaciti panju prema inenjerskim i graevinsko tehnikim mjerama. To bi predstavljalo veliku greku jer se istraivanjem psihofizikih i socijalnih karakteristika djece i maloljetnika i njihovog ponaanja u saobraaju, kao i prouavanjem istraivakih radova razvojne psihologije, uoilo da su u tradiocionalnom pristupu saobraajne edukacije djece injene odreene greke. Greke pa i zablude u saobraajnoj edukaciji djece uslovili su da se znaajna sredstva troe na
339
programe koji ne polaze od potreba djece pa samim tim i ne mogu ni dati adekvatne rezultate. Postoje greke u vezi sa ciljevima saobraajne edukacije. Prvi problem koji se javlja kod edukacionih programa kod nas i u svijetu, predstavlja postavljanje ciljeva. Nerealno je oekivati uspjeh bilo kojeg edukacionog programa ukoliko on nije zasnovan na istim i eksplicitno formulisanim operativnim (konkretnim) ciljevima. Zbog nepreciznosti i uoptenosti ciljeva edukacije, esto se dolazilo do prisvajanja rezultata bezbjednosti saobraaja od strane kreatora takvih programa. Smanjenja u broju nezgoda kao i broj stradale djece neopravdano su pripisivani pomenutim programima. Paljivom analizom utvreno je da smanjenje broja nezgoda djece nije uslovljeno samo kvalitetnom saobraajnom edukacijom i pravilnim ponaanjem djece u saobraaju, ve i zbog znaajnog smanjenja izloenosti djece saobraaju u emu su posebnu ulogu imali roditelji. Oni su shvatili kolikom riziku su djeca izloena u saobraaju, pa su manje preputali djecu rizicima, tj. smanjili su njihovo izlaganje rizinim saobraajnim situacijama. Tako se smanjio i broj stradale djece. Osim toga, roditelji su poeli vie raditi sa djecom obezbjeivati ih, pouavati i razvijati osjeaj ugroenosti i opreznosti razvijati shvatanja, stavove i saobraajnu kulturu. Dosadanji (tradicionalni) programi kod nas a i u svijetu, postavljali su samo najoptiji cilj, kao to je, smanjenje nezgoda. Takav cilj dobro zvui, ali je previe uopten da bi dobio ulogu operativnog edukacionog cilja. Osim toga, nairoko prihvaen i potenciran drugi uopteni cilj saobraajne edukacije je podrazumjevao izbjegavanje opasne situacije i bezbjedno ponaanje djece. Takvi ciljevi su djelimino razumni i za odrasle, ali ne i za djecu. Takav cilj ne pomae mnogo kreatorima edukacionog paketa niti uspjenoj saobraajnoj edukaciji zbog toga to se ne zna ta podrazumjeva bezbjedno ponaanje, posebno kod djece. Dakle, formulisani ciljevi treba da budu to konkretniji operativniji. U protivnom neemo moi da ocjenimo da li su ciljevi ostvareni, niti bi mogli vidjeti ta dalje initi radi ostvarenja takvih ciljeva. Meutim, nije jedini problem samo uoptenost ciljeva saobraajne edukacije djece. Tamo gdje se u programima postavljalo vie operativnih ciljeva, veina njih se bavila poboljanjem djeijeg znanja u vezi sa saobraajem, ali ne i formiranjem adekvatnih shvatanja i stavova prema 340
bezbjednosti uesnika u saobraaju. Predpostavljalo se da e promjene u znanju ili stavovima dovesti do promjena u stvarnom ponaanju u saobraaju. Praksa je pokazala da do toga u stvarnosti ne dolazi u potrebnoj mjeri, i da ne postoji znaajna direktna veza izmeu znanja i ponaanja. U praksi su istraivai, posmatrajui (i snimajui) djecu koja posjeduju znanje iz saobraajnih propisa i pravila, pri prelasku kolovoza doli do zakljuka da se ona nita drugaije ne ponaaju od druge djece koja takvo znanje ne posjeduju. Zakljuak je da treba znaajnije uticati na njihovo ponaanje u odnosu na znanje koje treba pruiti samo u onoj mjeri koliko je to neophodno. Posebno je bitno rano razvijanje shvatanja i stavova u vezi sa bezbjednosti kod djece koja podrazumijevaju, pored saznajne i emocionalnu (doivljajnu) i voljnu komponentu. Zbog svega ovoga postavlja se ozbiljno pitanje u vezi sa vrijednostima i kvalitetu veeg dijela tradicionalne saobraajne edukacije djece. Pitanje je i koji su to konkretni (operativni) ciljevi koje bi trebalo formulisati i realizovati u okviru saobraajne edukacije djece. Dakle, potrebna je pravilnija formulacija ciljeva saobraajne edukacije djece. Najbolji i najinspirativniji put njihivog odreivanja je analiza statusa i uloge djece kao pjeaka, zatim analiza komponenata vjetina i strategija koje su potrebne da bi se dijete moglo suoiti sa razliitim saobraajnim problemima. Razumijevanje vjetina i strategija potrebnih za interakciju u saobraaju je oigledna osnova za razvoj edukacionih ciljeva. Npr., ako bi se moglo pokazati da kod djece nedostaju vjetine potrebne za suoavanje sa odreenimsaobraajnim zadatkom, onda bi odgovarajui cilj mogao biti uenje tih vjetina. Pored toga, korisnost vjebi (treninga) zavisi od stepena psihofizikog razvoja djece. Mogue je razvijati samo neke ograniene strategije koje bi odgovarale nivou vjetina djece. U krajnjem sluaju, moe biti neophodno preporuiti da se djeca uopte ne suoavaju sa odreenim saobraajnim zadacima. Meutim, sve takve odluke treba da budu bazirane na vrstim empirijskim podacima u 341
vezi sa vjetinama koje djeca psjeduju u odreenom dobu (godinama) u kojima je sticanje takvih vjetina mogue. Pokazalo se da je za sticanje tih vjetina bitnije predhodno steeno saobraajno iskustvo djece nego njihova hronoloka dob. Dokazano je, da je pjeacima potreban itav niz neophodnih (bitnih) vjetina za bezbjedno suoavanje sa saobraajem. Ona takoe moraju da naue da te vjetine strateki primjenjuju na putu. Takoe treba zapaziti da e mnogi zadaci zahtijevati primjenu nekoliko osnovnih (fundamentalnih) psiholokih vjetina i sposobnosti, istovremeno. Analizom pjeakog zadatka, dolo se do sljedeih vjetina i strategija koje su neophodne za bezbjedno uee djece u saobraaju: Detektovanje sloenih saobraajnih situacija. Detekcija obuhvata niz osnovnih procesa kao to su selektivna panja, vizuelno pretraivanje, otpornost na ometanje, koordinacija vizuelnih i zvunih informacija, kao i percepcija bezbjednog ili opasnog mjesta za prelazak.
Vizuelna procjena vremena. Od pjeaka zahtijeva da odredi pravac i brzinu kretanja vozila kako bi se procijenilo vrijeme do eventualnog udara. Ovom procjenom se dobija informacija o raspoloivom vremenu za prelazak ulice.
Koordinisanje informacija iz razliitih pravaca. Pjeaci se rijetko sreu sa saobraejem iz samo jednog pravca. Procjena vremena i ostale procjene moraju biti doneene u odnosu na vozila koja se kreu iz dva ili vie pravaca. Za ovo je potrebna sposobnost odvajanja informacija, njihovo memorisanje, koordinisanje i integrisanje.
Koordinisanje percepcije i akcije. Ovo podrazumijeva mogunost povezivanja informacija o raspoloivom vremenu za prelazak ulice sa informacijom o potrebnom vremenu. Potrebno vrijem zavisi od psiho - fizikih karakteristika pojedinca, kao i spoljnih faktora koa to je irina kolovoza, oznaka, uestalosti kretanja vozila...
342
Dakle, cilj saobraajne edukacije djece je obuavanje djece ovim pjeakim vjetinama i njihova strateka primjena. Osim toga, najnovija istraivanja ukazuju da je neophodno i stvaranje pozitivnih stavova prema sopstvenoj i tuoj bezbjednosti kao i poznavanje etiologije saobraajnih nezgoda od strane edukatora djece. Postojale su greke i zablude u dosadanjim pristupima u saobraajnoj edukaciji djece.
Prva zabluda je "da je svaki edukativni program koji se bavi saobraajnom bezbjednou djece sam po sebi dobar, samo zato to se bavi bezbjednou djece". Dobar edukacioni program je onaj koji, ima u vidu psihofizike karakteristike i potrebu djece i koji predlae mjere kojima bi se realno ostarila bezbjednost djece u saobraaju.
Tradicionalni programi edukacije variraju u odnosu na metode njihove realizacije ali su esto jednoobrazni sadraji. U veini sluajeva cilj je djeci pruiti opte znanje o saobraajnom okruenju i razvijati im stavove o bezbjednosti u saobraaju. Ideja je da djeca prvo treba da razviju jedan opti konceptualni okvir, i da e onda ona biti u stanju da to primjene na vie realnih saobraajnih situacija. Ovo je deduktivni put tj. uenje ide od opteg ka specifinom. Ovo je potpuno pogreno. Ovakav stav protivrjei svakoj teoriji uenja i razvoja djeteta. Sve teorije se slau u tome da se uenje odvija u suprotnom smjeru tj. od specifine, konkretne situacije ka posebnoj elaboraciji, opteg konceptualnog znanja (induktivnim putem). To podrazumijeva princip postupnosti, princip odmjerenosti prema uzrastu i princip oiglednosti u edukaciji djece.
U veini zemalja Evrope pa i kod nas bio je primjenjivan edukativni sadraj zasnivan na metodama i tehnikama obuke kroz predavanja u uionici. Optimalan je put u uenju po principu: "Stani pogledaj osluni razmisli" Stop! Look! Listen! Think! Ovakvi pristupi su zasnovani na tzv. "zlatnim pravilima didaktike". Onog trenutka kad djeca naue ta pravila, ona bi trebalo da postanu spremna za suoavanje sa veinom, ako ne i svim saobraajnim situacijama. Ova pretpostavka se pokazala netanom. Ova strategija postaje neprikladna kada se suoi sa
343
kompleksnijim saobraajnim situacijama. Iako i odrasli tee ka tome da kau da je navedeni princip pravi nain za prelazak ulice, injenice govorfe o tome da odrasli uglavnom razvijaju sasvim razliite strategije za suoavanje sa saobraajem i rijetko se ponaaju u skladu sa tim principom. Uee u saobraaju je u skladu sa individualnim i grupnim stilom ivljenja i skriptom ponaanja.
Osim toga, ovi programi su se veinom zasnivali na uenju pravila i radu u uionici. Rad u uionici nije pogodan za sticanje neophodnih pjeakih vjetina. Rad u uionici je djelimino pogodan za uenje pravila i propisa, zatim za obnavljanje onoga to je naueno u praksi, za odreene vrste rasprava u cilju irenja konceptualnog razumijevanja i sl. Da bi objasnili zbog ega uenje pjaeakih vjetina u uionici smatramo nemoguim , napraviemo jednu analogiju koja se moe smatrati korektnom. Zamislimo da polaemo za vozaki ispit. Instruktor nas smjeta u klupe. Objanjava nam sve o vozilu i njegovom nainu rada, sve o saobraaju i njegovim karakteristikama, sve o ovjeku i njegovim psigo fizikim karakteristikama, sve o saobraajnim propisima i na kraju sve o tehnici vonje. Postavlja se pitanje: "Da li emo na osnovu znanja iz svega nabrojanog biti spremi da sjednemo u vozilo i da se suoimo sa saobraajem?". Odgovor se sam po sebi namee. Slijedi pitanje: "Zato se onda od djece, koja su manje sposobna za suoavanje sa saobraajem od nas, oekuje neto drugo!". Dakle, djeca treba da doivljavaju primjerene saobraajne situacije i da u njima ue ponaanja.
Tradicionalni programi se zasnivaju na davanju verbalnih instrukcija koje nisu pogodne za djecu mlau od sedam godina. Verbalne metode pomau samo tamo gdje su vrsto fokusirane na ponaanje koje treba da usvoji. ak i tada doi e do znaajnih potekoa. Prvo, jezik i pojmovi koji su korieni mogu da budu izvan razumijevanja djece, iako se ine ispravnim za odrasle. Npr., pri istraivanju rijei i pojmova koje sadre materijali korieni za uenje saobraajne bezbjednosti u Holandskim kolama, naeno je da uobiajeno koriene rijei kao to je "pjeak" ili "trotoar" esto su nerazumljive za djecu. esto su i verbalne instrukcije previe uoptene da bi se prenijele na djeije ponaanje. Primjer "budi paljiv!" je ba takav. Kakvo se tano ponaanje podrazumijeva pod rijeima "budi paljiv!"?
344
Druga instrukcija koja se esto daje djeci je da "pogledaju" prije prelaska ulice. I ovakva instrukcija je neodreena. Djete mora mnogo preciznije da zna ta da gleda i mora da ima jasnu ideju ta treba da radi na osnovu onoga ta je vidjelo. Drugi vaan problem sa verbalnim pravilima i procedurama je to djeca esto imaju tekoe u odreivanju odgovarajueg ponaanja koje slijedi iz verbalne instrukcije.
Programi edukacije djece su nastali iz raznih interpretacija Piagetove teorije, prema kojoj su odluke djece u saobraaju ograniene njihovim uzrastom i nivoom mentalnog razvoja. To praktino znai da tradicionalni pristup podrazumijeva da mnoge od pjeakih vjetina kod djece ne mogu biti poboljane kroz edukaciju sve do dostizanja odreenog uzrasta. U stvari, osnovni dijelovi teorije razvoja sadsre veliki broj karakteristika koje prilino ubjedljivo objanjavaju zato su pristupi kroz praktinu obuku uspjeni i zato pristup zasnovan na uenju kroz predavanja nije uspjean.
Tradicionalni programi su zasnivani na generalizaciji u prenoenju znanja. Meutim u osmiljavanju ma kog programa obuke, treba obratiti panju na obim do kojeg moemo oekivati da se sposobnosti, nauene u jednom kontekstu uopteno, prenesu na druge. Dokazi upuuju na tendenciju da se znanje dijeli na vie separatnih dijelova. Prijelaz sa jednog zadatka na drugi je mogu, s tim to oni moraju biti meusobno funkcionalno slini. Stari programi bezbjednosti u saobraaju pretpostavljaju da e djeca spontano prenijeti saznanja steena u jednom kontekstu (u uionici) na ponaanje u drugom kontekstu (u saobraaju) to je neosnovano, ne samo kroz teorijske ve i kroz empirijske dokaze. Zakljuak je da bi bilo daleko uspjenije sticanje znanja i stavova vriti od samog poetka u okruenju u kojem e nauno biti upotrebljeno tj u saobraaju ili na primjerenim poligonima.
Iako je prelazak ulice, gdje postoji vizuelna prepreka koji je est faktor u nezgodama pjeaka, pogotovo djece roditelji, uitelji, eksperti saobraajne bezbjednosti, navodei najbitnije vjetine potrebne za prelazak ulice, izbor mjesta sa dobrom vidljivou su zanemarivali. U tradicionalnim programima, kad se bave opasnim mjestima za prelazak puta, se istie:
345
"Prije nego to se krene u prelaenje puta, ukoliko nema prelaza, pasarele ili drugih objekata za bezbjedan prelezak, prvo treba pronai bezbjedno mjesto". Meutim, istraivanja pokazuju da su djeca znaajno ograniena u sposobnostima da prepoznaju opasne lokacije. Djeca drugije doivljavaju opasna mjesta. Ukoliko djeca mogu vidjeti vozilo bilo gdje u blizini, ona ocjenjuju da to mjesto moe biti opasno. Sa druge strane, ako se ni jedno vozilo ne moe vidjeti, djeca ocjenjuju da je mjesto bezbjedno. Prema tome, lokacija u kojoj je djeci potpuno ometan pogled se esto smatra bezbjednom. Mlaa djeca uopte ne uspijevaju da shvate zato se takva mjesta smatraju opasnim upravo zato to ni jedno vozilo ne mogu vidjeti. Utisak je da su se djeca u ovim studijama oslanjala na pravila kojem su bila nauena, a ono glasi "ne prelazi ako moe vidjeti da nailazi vozilo". Ako se ni jedno ne moe vidjeti, ona su jednostavno pretpostavljala da ni jedno vozilo i nije prisutno. Samo starija djeca mogu uoiti opasnost u takvim situacijama i predloiti kao rjeenje pomjeranje prelaza na sigurniju poziciju. Njih svakako treba nauiti kako da prave takve odluke, i jo u ranoj fazi im dati osnovu u pjeakom ponaanju.
Veliki broj djece strada zato to nekontrolisano ("bezglavo") istrava na ulicu. Meutim, dogaalo se i djeci koja su "gledala" da su stradala. Greka se pojavljuje iako je instrukcija "gledanja svuda". Neosposobljavanje djece je doprinijelo visokoj stopi nezgoda koja se javljaju na raskrsnicama. Moe se uiniti da je dovoljno jednostavno rei djeci da "gledaju" vie. Problem je u tome to je djeci potrebna mnogo jasnija ideja o tome ta bi trebala da gledaju (trae). Nije to samo pitanje obezbjeenja usmjeravanja glave u pravom smjeru. To je pitanje podeenosti na prijem informacije koja je potrebna radi odgovarajue procjene. Ta informacija je za djecu nepoznanica i ona esto ne razumiju na ta se mislilo kada im je reeno da "gledaju". Ponekad se ini da ona samo prolaze kroz neku vrstu rituala okretanja glave sa jedne strane na drugu. Viena su djeca koja vrlo redovno okreu glavu ali takvom brzinom da ne postoji ansa da bilo ta registruju. Takvo ponaanje ilustruje uobiajenu tendenciju djece da primjenjuju pravila kojima su nauena na prilino krut i mehaniki nain bez shvatanja svrhe koje pravilo istie. To je sluaj u tradicionalnim edukacionim programima koji favorizuju pristup na osnovu pravila, gdje djeca ue pravila bez konteksta na koji se pravilo odnosi. To unosi nesigurnost u ponaanju djece.
346
Saobraajna edukacija djece se uglavnom zasniva na itanju udbenika, slikanju slikovnica i sl. To nije pravi nain. Knjige i slikovnice nisu pogodne kao edukativni materijal (barem ne za sticanje pjeakih vjetina) jer se u njima ne mogu vidjeti realni odnosi u saobraajnim situacijama. Nema realnog kretanja objekata, ne moe se uoiti sutina i ne moe doi do prenosa znanja iz jednog konteksta u drugi. Neophodna je praktina obuka (treninzi) u ambijentalnim uslovima ili scenariju (situacione verzije).
Dakle, ima mnogo greaka i zabluda koje treba izmijeniti u saobraajnoj edukaciji djece. Ukoliko se eli da se na realnim osnovama smanji stradanje djece u saobraaju, treba iz osnova promijeniti dosadanji pristup edukacije djece i uvesti neke inovacije. Prvo, treba teiti praktinoj obuci djece pjeakim vjetinama. Osim toga, sam rad u uionici treba promijeniti. Uenje treba da se odvija kroz pitanja, a ne kroz izlaganje injenica od strane edukatora i diskusiju djece gdje bi edukator samo vodio tok razgovora (za razliku od glavne uloge koju ima sada). Djeci treba oboguiti da sutinski shvate zbog ega dolazi do saobraajnih nezgoda, kako pronai bezbjedna mjesta za prelazak i dr. Udbenici u koli moraju postojati, ali prilagoeni samo za uenje neophodnih pravila i propisa, ili kao podsjetnici, ve u praksi nauenih stvari. Treba se koristiti video tehnikom i kompjuterskim simulacijama u kolama. U nemogunosti obuke na ulici, treba u okviru svake kole napraviti prikladni poligon (to blie realnom). Ovakvim pristupom uspjenije e se razvijati saobraajna kultura i bezbjednost djece u saobraaju. Metodoloko i sadrajno primjenjena edukacija djece najmlaeg uzrasta (4 do 8 god.) osmiljena je u Priruniku za djecu i roditelje "GDE I KAKO BEZBEDNO PREI ULICU" prof. dr Krste Lipovca (recenzent dr sc. Aleksandar Mili).
347
Slika 22. Prirunik za sve bate i seke predkolskog uzrasta "Prirunik za peake" autora prof. dr Krste Lipovca je, po metodinosti, principu odmjerenosti i savremenosti, svojevrstan i jedinstven prirunik za djecu i roditelje. On je, u stvari, ilustrovani scenarij koji predstavlja pedagoko-psiholoki najracionalniji nain i put uenja i vaspitanja najmlaeg uzrasta, djece od 4 do 8 godina, za najbezbjednije uee u saobraaju. To i jeste jedini nain ranog uenja primjeren najmlaem uzrastu. Ovakvim "uenjem ueem" se internalizuju i doivljavaju saobraajne situacije. Djeca se stavljaju u ilustrovani, a i stvarni saobraajni scenarij. Izuzetno je znaajno to e djeca tog uzrasta, putem opservacije i doivljavanja iskustvenih i stvarnih situacija (svim ulima zlatno pravilo 348
didaktike), razvijati pozitivne stavove u odnosu uea u saobraaju koji su osnovi ponaanja u saobraaju sada i kasnijem razvoju i odrastanju. Posebna vrijednost Prirunika je to je on jedinstveni "vodi" za roditelje u radu sa djecom, kako sam autor istie sa svim "batama i sekama" predkolskog i kolskog uzrasta. On je jedinstven vodi i za nastavnike predkolskog i kolskog uzrasta djece. Autor sugerie na nunost aktivnog uvjebavanja, a prirunik to omoguava kao slikovnica i kao vodi, gotovo u svim saobraajnim situacijama, a posebno na prelazima kolovoza. Autor naglaava da je preko 80% nastradale djece u saobraaju stradalo ba na prelazu preko kolovoza. Zbog je autor posebno fokusirao problem "Ko, gdje i kako moe bezbjedno prei ulicu? ". Autor, prvo ilustrativno i doivljajno predoava najbezbjednija, a paralelno i najopasnija mjesta prelaza ulice. Percipiraju se, doivljavaju (internalizuju), poimaju i ue ili proiruju prvi pojmovi i predstave saobraajnih situacija. Navedene situacije se objanjavaju i daju pouke o ponaanju. Autor "uvodi" dijete, putem ilustrovane situacije, u kritiko i selektivno razmiljanje i aktivnu participaciju djeteta, u saobraajnu situaciju, npr., Prelazak ulice na pjeakom prelazu iznad puta. Potom, autor daje pouke roditeljima i vaspitaima za obilazak i posmatranje takvih situacija i uvjebavanje djece za prelazak ulice u takvim situacijama. Na isti nain daje pouke roditeljima i vaspitaima za obilazak, posmatranje i uenje djece za prelazak ulice na pjeakom prelazu ispod puta, za prelazak na semaforizovanom obiljeenom pjeakom prelazu, za prelaz ulice na semaforizovanoj raskrsnici, za prelazak ulice na obiljeenom pjeakom prelazu bez semafora. Autor dr Krsto Lipovac daje posebno upustvo roditeljima "Ko, gdje, kada i kako... moe bezbjedno prei ulicu? ". On istie sloenost i opasnost pri prelasku ulice i znaaj uvoenja djece u taj sloeni proces i razvijanje stavova i svijesti kod djece za te sloene postupke i ponaanja. Postupno operacionalizuje postupke roditelja sa djecom do 2 godine, sa djecom od 3 do 5 godina, sa djecom od 6 do 11 godina, sa djecom od 12 i 14 i preko 14 godina. Posebno insistira na uvjebavanju u stvarnim saobraajnim situacijama.
349
Poseban dodatak je ilustrovana rekapitulacija "Prelazak ulica djece razliitih uzrasta" koje e roditelji vjebati u identinim scenarijima ili u stvarnim situacijama. Uenja mogu biti i naporna, a ona koja se odvijaju kroz stvarne situacije ili kroz igru to nisu ili su minimalno naporna. Osvjeenje u tom uenju su bojanke koje su ujedno asocijacije na sopstveno ponaanje u stvarnim situacijama. Ovaj Prirunik, praktina igraonica u kojoj se uspjeno ui, je omiljeniji uz dodatak igre "Ne ljuti se ovjee" pod nazivom "Od kue do kole... od kole do kue" sa posebnim saobraajnim pravilima koje e znaajno osvjeiti i pribliiti uenje za izrazito sloeno ponaanje ponaanje djece u saobraaju sada i tokom ivota.
350
MEUSOBNE KOMUNIKACIJE I INTERAKCIJE VOZAA
Pravovremeno, ciljano i jasno pokazivanje namjera drugim vozaima davanjem odgovarajuih znakova i signala i postupanje u skladu sa saobraajnim pravilima. Uvaavanje i upotreba dodatnog sporazumjevanja, nasuprot krutom koritenju prava u okviru saobraajnih propisa. Dodatno sporazumjevanje je nadogradnja osnovnih propisa o bezbjednosti u saobraaju i uvrivanje saobraajne kulture. Dodatno sporazumjevanje, meu vozaima se vri signalima (sirenom), verbalno (rijeima) i neverbalno (pokretima ruke, pogledom, mimikom, pokretima glavom, osmjehom...). Rije je, dakle, o defanzivnoj (neagresivnoj) komunikaciji i vonji u kojoj pojedinac svoju vonju prilagoava drugim vozaima (i uesnicima) u saobraaju. Npr., proputanje drugih vozaa sa sporedne ulice i/ili iz zaguene saobraajne situacije na raskrsnici. Voza koji ustupa drugim vozaima mogunost prostora i/ili prikljuenja sa sporedne ulice, parkiralita ili kunog dvorita se ponaa racionalno to predstavlja neophodnu kulturu racionalnog razmiljanja i ponaanja. Kultura ponaanja vozaa podrazumijeva blagovremeno prestrojavanje i omoguavanje ulaska drugog vozila u povoljniju poziciju koja e olakati pozicije drugih vozaa i kada to nije obavezan. Kruto i bezobzirno koritenje prednosti esto usporava saobraaj i uslovljava zaguivanje saobraaja. Odnos vozaa prema drugim vozaima ogleda se i u koritenju putne trake u skladu sa sopstvenom brzinom kretanja. U sluajevima sporije vonje treba koristiti desnu traku kao to je i saobraajnim propisima odreeno. esto vozai ne prate brzinu kretanja drugih vozila te se usporeno kreu lijevom ili srednjom trakom, usporavaju druga vozila ili ih dovode u poziciju da neki vozai pretiu sa lijeve a drugi sa desne strane ime ugroavaju i sebe i druge uesnike u saobraaju. Saobraajna kultura podrazumijeva uvaavanje propisane brzine kretanja vozila koja iskljuuje prebrzu ali i sporiju vonju na odreenim putnim dionicama. Bra vonja od dozvoljene ugroava druge uesnike u 351
saobraaju, posebno u estim preticanjima, ali i spora vonja esto uslovljava preticanja drugih. esti manevri vozilima preticanjem, naglim ubrzavanjem ili iznenadnim usporavanjem - naglim koenjem, popunjavanjem praznih prostora, izrazito ugroavaju druge uesnike u saobraaju. To su simptomi opte i saobraajne nekulture. Voza pri promjeni saobraajne trake ini manevar vozilom koji uzrokuje velike rizike, naroito u sloenim saobraajnim uslovima. Neki vozai pretiu s desne, a neki s lijeve strane. Poslije preticanja ele se vratiti u istu traku koja je slobodna ili ponekad nije jer vozai koji pretiu s obe strane mogu grekom se istovremeno vraati u istu traku. Proces otimanja za srednju traku preuzimaju jai, bri i bezobzirniji ugroavajui saobraajni tok u cjelini. Zbog toga vozai koji se kreu sporije treba da se kreu desnom trakom. Ukoliko su na srednjoj traci, potrebno je da putem retrovizora prate vozila iza sebe, a naroito ona koja se kreu bre kojim treba ustupiti tu srednju ili lijevu traku, zavisno kojom se kree. Veinom saobraajne nezgode uzrokuju vozai koji bre voze i oni esto predstavljaju opasnost u saobraaju, ali ponekad to uzrokuju i vozai koji sporije voze uslovljavajui nezadovoljstvo, ljutnju i preticanja drugih vozaa. Ona i jesu esto uzrok preticanja brojnih vozila. Spora vozila, putnika ili teretna, esto uzrokuju kolone vozila koje optereuju sve vozae. To se esto dogaa uzbrdo ili nizbrdo pri emu se, gotovo uvijek, ini greka u odmjeravanju i dranju adekvatnog odstojanja. Broj automobila na jedan kilometar sve je vei, a time je uslovljeno i meusobno korektno i profesionalno postupanje vozaa. Samo neprekidno unapreivanje saobraajne kulture moe razvijati i uvrivati efikasne reakcije vozaa i drugih uesnika u saobraaju i ublaiti negativne pojave pri zaguenju puteva. Saobraajnu bezbjednost ugroavaju i vozai koji voze turistiki razgledajui okolinu usmjeravajui panju i pogled van polja posmatranja potrebnog za bezbjednu vonju. Ta nepanja moe uzrokovati slijetanje vozila sa puta ili sudar sa vozilom iz suprotnog pravca. Segment saobraajne kulture je i valjana procjena bezbjednog rastojanja izmeu vozila. Bezbjedan razmak izmeu vozila u koloni ili u odnosu na jedno vozilo ispred je onaj koji omoguava pravovremeno reagovanje zaustavjanje ili potrebno skretanje i zaobilaenje. Odstojanje 352
izmeu vozila je propisano saobraajnim propisima to treba prilagoditi brzini kretanja vozila. Dovoljno bezbjedan razmak vozila je ako se na svakih deset kilometara brzine kretanja vozila dri odstojanje za duinu vozila - priblino pet metara. Nedovoljna odstojanja su znaajno ugroavajua i predstavljaju nizak nivo saobraajne kulture. Rastojanje izmeu tekih, teretnih i drugih vozila u koloni mora biti takvo da ne ugroava saobraajnu bezbjednost i da omoguava preticanje brim vozilima ako je ono na tom dijelu puta doputeno. Redovna je pojava na naim putevima da profesionalni vozai voze teka vozila na meusobnoj udaljenosti koja ne omoguavaju bezbjedna preticanja. Njihov razmak bi trebalo da bude najmanje sto metara. Pored toga, profesionalni vozai teretnih vozila se ponaaju superiorno i bezobzirno ugroavajui druge vozae putnikih vozila. Takvu lou naviku ispoljavaju vozei i svoja putnika vozila. Bezobzirnije i agresivnije se ponaaju vozai taksi vozila koji najee ignoriu saobraajne propise i uslonjavaju saobraajne situacije. Oni najdrastinije ugroavaju druge vozae i druge uesnike u saobraaju. Takvo ponaanje je uzrokovano niskom optom i saobraajnom kulturom. Njihov stil vonje je visoko korespodentan sa regresivnim skriptom doivljavanja i reagovanja kao i sa neprilagoenim stilom ivljenja. Nekoretan postupak pokazivanja egoizma vozaa prema drugim vozaima je zaustavljanje vozila na saobraajnoj traci i askanje sa drugim vozaem ili ekanje nekoga na voznoj traci. Tada cijeli tok drugih vozila mora ekati ili zaobilaziti neodgovornog vozaa. Blai oblik pokazivanja saobraajne nekulture je upotreba zvunih signala u koloni. Podsjeanje drugih vozaa, u koloni ispred sebe, sirenom na svoju urbu ili nestrpljenje nee otkloniti uzrok zastoja kolone. To je znak agresivnosti i opte nekulture vozaa. Treba podsjetiti vozae da je agresivnost u saobraaju opta i psihika slabost (ranjivost, ekstremna senzibilnost, ranjivost-vulnerabilnost) vozaa u saobraaju koja gotovo uvijek predstavlja opasnost u saobraaju jer smanjuje panju i kontrolu nad saobraajnom situacijom. Agresivnost uesnika u saobraaju, posebno vozaa je oblik neadekvatnog opaanja, doivljavanja, procjenjivanja i neefikasnog reagovanja i ponaanja u saobraajnim situacijama koja je znaajan remetei faktor bezbjednosti u saobaraaju. 353
ODNOSI VOZAA I PJEAKA
U odnosima vozaa prema pjeacima i pjeaka prema vozaima postoje brojni neadekvatni, neprimjereni i ugroavajui postupci. Osnovni problem na relaciji voza pjeak i pjeak voza je nedovoljna opta i saobraajna kultura koja se reflektuje u sloenim esto traumatskim, saobraajnim situacijama. To uzrokuje dvostruke kriterije u ponaanju. Vozai esto protestvuju protiv pjeaka i optuuju ih za saobraajnu nekulturu zbog neuvaavanja pravila i propisa kretanja saobraajnicama. Meutim, u zamijenjenim ulogama, kada voza postaje pjeak, optuuje vozae za saobraajnu nekulturu (za nepanju, za agresivnost, nekorektnost, nesolidarnost...). Zbog toga je potrebna samokontrola svih uesnika u saobraaju i otklanjanje dvostrukih kriterija u ponaanju. Bitno je da vozai znaju da je pjeak znatno osjetljiviji, ugroeniji i inferiorniji. On je u kategoriji ranjivih uesnika u saobraaju, posebno djeca, starije osobe, hendikepirane osobe... Ponekad i pravilno kretanje pjeaka neke vozae iritira i ljuti (prijete im, vrijeaju i dobacuju pogredne rijei) jer ih ograniavaju u njihovoj brzini i nainu vonje. Meutim, u drugoj poziciji kada ti isti vozai postanu pjeaci, tada se i bez razloga ljute na vozae jer im ugroavaju njihovo kretanje. Dakle, izvori ljutnje i saobraajne nekulture uesnika u saobraaju su u unutranjosti ovjeka, a ne samo u spoljanjoj sredini. Ipak treba istai da u saobraaju ima vie uesnika koji se uvijek ponaaju u skladu sa optom i saobraajnom kulturom jednako potujui i svoja i tua prava. Statistike pokazuju da u saobraaju vie stradaju starije osobe i djeca koji predstavljaju ranjiviji dio uesnika u saobraaju. Analize uzroka nezgoda pokazuju da pjeaci esto nekontrolisano prelaze ulice esto se ponaaju nepredvidivo to obavezuje vozae da uvijek oekuju iznenadne nekontrolisane postupke pjeaka. Starije osobe su esto zamiljene, dekoncentrisane, a djeca sklona igri, neoprezu, tranju za loptom, nekontrolisanom kretanju biciklom ili mopedima (stariji uzrasti maloljetnici).
354
Pjeak je inferiorniji u masi, brzini i vrstoi (slika 22).
Slika 22. Inferiornost pjeaka u odnosu na vozilo
Imajui u vidu nepredvidivo ponaanje ranjivih uesnika u saobraaju, posebno djece i maloljetnika, vozai treba da voze tako da se mogu zaustaviti pred svakom preprekom. Pjeaci se esto ne koriste podvonjacima niti nadvonjacima (pasarelama) to je uslovljeno nedovoljnom saobraajnom edukacijom ili pak promaajima u projektovanju pjeakih prolaza i prelaza koji ne zadovoljavaju njihove osnovne potrebe (kupovina novina, pisama, cigareta... ili puta do kole, posla i sl.).
355
Pjeake prelaze treba prilagoditi pjaacima svih slojeva (uzrasta, pola, obrazovanja, kulture). Jedan pjeak je ljutito izjavio poslije upozorenja policajca za nepropisno prelaenje ulice : Neka nacrtaju pjeaki prelaz ulice tamo gdje meni treba. Pravilnim rjeenjima o gradnji, ureenju i oznaavanju pjeakih prelaza i prolaza preko puta i drugim popratnim sadrajima (oznaka, upozorenja ...), pjeaka i saobraajna kultura bi se bre sticala i podizala na potrebni vii nivo. U nonim uslovima, sa javnom rasvjetom ili bez nje, uvijek se krije opasnost da se naie i/ili udari u pjeaka. U nonim uslovima vonje treba nakratko treba nakratko dugim svjetlima provjeravati ima li na putu pjeaka, biciklista itd. Znaajno je nou prilagoditi brzinu nivou osvjetljenja puta radi sigurnijeg pregleda puta. Postoji razlika u ugroenosti pjaaka u gradskim u odnosu na seoske sredine, a u povezanosti sa starou. Na slici 23 prikazan je broj poginulih osoba prema polu i uzrastu u gradskim i/ili seoskim saobraajnim uslovima.
Starosna dob
GRAD
SELO
356
0-4 god. 5-14 god. 15-24 god. 25-44 god. 45-64 god. 65-
7% 13% 5% 10.5% 28.5% 36%
11% 14.5% 4.5% 16% 14% 40%
Slika 23, tabela 5. Poginuli pjeaci prema polu i starosnoj strukturi u gradskim i seoskim saobraajnim uslovima. Ima pjeakih prelaza preko kojih prelazi vei broj pjeaka koji usporavaju saobraaj motornih vozila. Ponekad ni saobraajni propisi ne mogu racionalno rjeiti te zastoje i ugroavanje pjeaka. Samo saobraajna kultura i vozaa i pjeaka moe rjeiti zastoje na obostrano zadovoljstvo i bezbjednost pjeaka. I pjeaci ne treba da se iskljuivo koriste pravom prelaza pojedinano nego u grupama pri emu e olakati prolaze vozila i olakati zastoje. Na putevima izvan naselja, nasuprot pravilima i obavezama kretanja pjeaka lijevom stranom, pjeaci se kreu van pravila i desnom i lijevom stranom, prelaze puteve nekontrolisano to znaajno doprinosi ugroenosti i pjeaka ali i vozaa. Oteavaju kretanje vozila, njihova mimoilaenja, direktno se izlau opasnostima. Kretanjem lijevo stranom pjeak je u objektivnoj poziciji da prati kretanje vozila i da uoi eventualnu opasnosti i efikasno reaguje. U toj poziciji (kreui se lijevom stranom) pjeak i voza su u meusobnoj interakciji i razmjeni informacija i poruka (posmatranjem, signalizacijom, neverebalnom i/ili verbalnom komunikacijom). U toj poziciji pjeak vidi vozilo, voza vidi pjeaka, meusobno uspostavljaju kominikacije i uoavaju doivljavanja i reagovanja ime su svi uesnici u saobraaju bezbjedniji.
ODNOS VOZAA PREMA PUTU
357
Odnos vozaa prama putu je pokazatelj opte i saobraajne kulture kao i optih mentalnih, senzornih i psihomotornih sposobnosti. Saobraajna kultura vozaa je visoko povezana sa saobraajnim sistemom koji je sloen i koji uslovljava odreeni stepen saobraajne kulture vozaa. Saobraajni sistem podrazumjeva broj i stepen kvaliteta saobraajnica i njihove organizacije. Savremeni putevi izgraeni prema novijim tehnikim normativima koji su prilagoeni psihofizikim mogunostima ovjeka vozaa podrazumjevaju bru ali i bezbjedniju vonju. To je uslovljeno viim stepenom saobraajne kulture i obuenosti vozaa. Nasuprot tome, u posljednj vrijeme asfaltiran je vei broj lokalnih puteva koji su optereeni brojnim krivinama, nagibima, izboinama i ulegniima koji su nedovoljno iroki i nepogodni za mimoilaenje. U takvim uslovima saobraajna kultura uesnika u saobraaju je nunost. Potrebna je sporija vonja, opreznost, meusobna tolerancija, solidarnost itd. Na takvim putevima su mogue i druge prepreke odroni, rupe, ivotinje a u naseljenim mjestima pjeaci i domae ivotinje. esto se brzo vozi zanemarujui te nedostatke putava, esto se direktno sudara eono ili jednom stranom vozila, slijee se s puta i slino. Tu upravo najvie dolazi do izraaja opta saobraajna kultura ili nekultura. Budui da zemlja u razvoju, posebno poslijeratnom periodu kao to je naa, moe semo postupno i u duem vremenskom intervalu sagraditi i modelirati putnu mreu, borba za bezbjednost ljudskih ivota mee biti najefikasnija i najeftinija samo pomou visoke opte, bezbjednosne i saobraajne kulture. U modernizaciji puteva nije samo dovoljno asfaltirati puteve. Bez drugih bitnih karakteristika modernizacije puteva, to je pogrena modernizacija koja e omoguiti samo znatno bre ali i krajnje rizino kretanje vozila. Brza i neprilagoena vonja nije jedini kriterij za bre stizanje na eljeno mjesto, posebno na putevima koji su uski, krivudavi, valoviti, bez oznaka, upozorenja i kanalisanja saobraaja. U takvim uslovima su vozai nestrpljivi, nespretni, nepaljivi, agresivnii nasilni. Svako usporavanje ili iritira zastoj ili frustriraju te se vozai odluuju na krajnje rizina preticanja bez procjene okolnosti i bez preglednosti puta.
358
Upadljivo je da mlade osobe, mladi vozai sa iskustvom za razvijanje brzine na putevima bez prepreka i iznenaenja, neoprezno, brzo i nasilno voze. Oni ispoljavaju nasilje i prema vozilu, putu i drugim uesnicima u saobraaju. U nedostatku iskustva u vonji u oteanim uslovima na nepreglednim krivudavim, klizavim i valovitim putevima mladi vozai esto ugroavaju svoje ivote, esto tee stradavaju ili ginu, pri emu ugroavaju i druge uesnike u saobraaju. Jednostavno, oni nemaju dovoljno iskustva i strpljenja za vonju na putevima koji su nepovoljni za brze vonje. Vozai, poslije poloenog vozakog ispita nastavljaju uiti i razvijati vjetine i navike vonje i permanentno polagati ispite saobraajne kulture u odnosu na druge uesnike u saobraaju. este prepreke na putevima su nadvonjaci, podvonjaci, tuneli, pruga sa rampama ili bez njih koje takoe, ine dodatne i povremene oteavajue okolnosti i uslove vonje. Poseban je rizik u vonji neosiguranim prelazima pruge. I takve okolnosti zahtjevaju pored znanja vjetina i navika u vonji posebnu saobraajnu kulturu. Bezbjednost ljudi i dobara u saobraaju oteevaju padavine kia, snijeg i mraz koji puteve ine klizavim i manje vidljivim, posebno magla. Vozai treba da prilagode brzinu vonje kao i da upozoravaju druge vozae o tim oteavajuim okolnostima svjetlima, pokazivaima pravaca to je dio saobraajne kulture. Kulturan voza svakako zna da se nezgode dogaaju i na najkvalitetnijim putevima. Statistike saobraajnih nezgoda upozoravaju na poveanu nesigurnost saobraaja i na auto putevima. Ti putevi graeni su za velike brzine. Vozai takvu mogunost rado prihvataju. Nakon relativno kratkog vremena kretanja auto putem voza, zbog kvalitetno boljih elemenata puta i zbog smanjene psihofizike aktivnosti, ne oekuje realnu opasnost, pa su za takve puteve karakteristini lanani sudari s mnogo uesnika sa tekim posljedicama. Zbog toga je odravanje odstojanja u skladu sa brzinom vonje obaveza i neminovnost za bezbjednu vonju.
ODNOS VOZAA PREMA VOZILU
359
Odnos vozaa prema vozilu je znaajan pokazatelj opte, tehnike i saobraajne kulture. Vie puta je naglaeno da je ovjek (voza i/ili drugi uesnik u saobraaju ili kreator modernih uslova vonje), put i vozilo sa svojom motornom snagom i drugim povoljnim ili nepovoljnim obiljejima znaajni faktori bezbjednosti ljudi i materijalnih dobara u saobraaju. Vozilo je produkt ovjeka. On ga ini povoljnim i/ili nepovoljnim za vonju. On ga konstruie i osavremenjava, odrava ili zaputa i unitava. Odnos prema vozilu je odnos prema vonji, a odnos prema vozilu i vonji je odnos prema sebi i drugima. To je dio skripta reagovanja i stila ivljenja. Vozilo je ogledalo vozaa. ovjek znaajnim djelom u odnosu prema vozilu i vonji, projektuje dio sebe i svojih osobina. Ko reaguje nekontrolisano, ko ivi dezorganizovano, neodgovorno, nasilno on to manifestuje i prema vozilu i u vonji. To je dio kulture ivljenja. Vozilo je izrazito vano za bezbjednost saobraaja. Odnedavno se posveuje posebna panja projektovanju bezbjednih automobila. Pri tome se trae to bolje mogunosti za zatitu vozaa i putnika. Automobil prije svega postaje sredstvo za prevoz. Ipak on jo uvijek ima previe nepotrebnih i skupih ukrasa. Zato i sadanji i budui vozai pa i njihove porodice moraju temeljito razmotriti ta zapravo oekuju od svog automobila. Kupuju li oni automobil ili on kupuje njih, kakav e im automobil biti potreban u budunosti i slino. Automobili se danas nalaze na prekretnici s obzirom na tehniko eksploatacijske karakteristike. Dostigli su najvee brzine koje se vie ne reklamiraju. Kupci svs vie trae automobile koji troe manje goriva i iji su trokovi odravanja manji. ini se da ovjek danas zrelije poima da je automobil potreba a ne pitanje prestia. Posebno je pitanje odnosa vozaa prema tehnikoj ispravnosti vozila. Uspjeno koritanje automobila mogue je i uz minimalno poznavanje saobraajne i tehnike kulture. Voza u saobraaju mora imati na umu da je odgovoran za tehniku ispravnost svog vozila. Tehniki neispravno vozilo krije u sebi mnoga neugodna i opasna iznenaenja. Zato i vozai koji nisu tehniki obrazovani i ne poznaju konstrukciju automobila moraju u strunim servisima redovno odravati svoje vozilo kako zbog tehnike neispravnosti na bi uzrokovali saobraajnu nezgodu. 360
Iskusni vozai znaju koliku vrijednost imaju gume njihovog automobila. Kvalitetne i neistroene gume su osnova na kojoj se temelji bezbjednost cijele porodice za vrijeme vonje. Porodica, njihova kua i sva druga imovina, diploma kola, karijera, ivotna radost podrhtavaju na tim nikad sasvim sigurnim temeljima. Vrijednost pneumatika neuporedivo je mala prema ulozi koju imaju za stabilnost vozila. To treba da znaju i vozai i drugi kreatori saobraajne infrastrukture (ininjeri, policajci, nastavnici) i kulture. I ulje u motoru vozila je vaan faktor sigurne vonje. Ulje podmazuje motor, hladi ga, sprijeava zastoje i druge nezgode. Saobraajno kulturan voza e to permanentno pratiti, kontrolisati nivo ulja, vrijeme mijenjanja, eventualno prokapavanje na parking podlozi i sl. Educirani vozai znaju da je ugljen monoksid (CO) otrovni plin bez boje, mirisa i okusa, produkt sagorjevanja goriva u motoru, est izvor opasnosti po vozae koji su skloni odmoru i/ili spavanju u automobilu koji se zagrijava radom motora. esto vozai to ne znaju ili zanemare. Koncentracija otrovnog plina najvea je kada vozilo stoji sa radom motora. Vozai treba da razmiljaju i zakljue da je bolje biti prehlaen nego uguen. Zbog toga je preporuljivo da se u automobilu (zimi) uvijek ima toplija odjea i ebadi koja e se upotrijebiti u sluajevima zastoja na putu. Podeavanje svjetala je znaajno za vidljivost i bezbjednost vozaa i drugih uesnika u saobraaju. Svjetla se podeavaju u mehaniarskim radionicama i servisima. esto je potrebno da i sam voza uoi i procjeni potrebu podeavanja svjetala. Na to ukazuju i drugi vozai. Ona mogu biti nepodeena ime se smanjuje vidljivost i zasljepljenje drugih vozaa. Savremena vozila imaju mogunost podeavanja visine svjetala koja je neophodno podesiti kada se vozilo optereti. Saobraajna kultura vozaa podrazumjeva i shvatanja, stavove i znanja u vezi sa optimalnim optereenjem vozila i podeavanjem njegovih svjetala. Odravanje automobila u radionicama i servisima treba evidentirati biljeiti zamjene, potrebe narednih intervencija to e initi vlasnik vozila ali i servisi koji stalno odravaju vozilo. Poeljno je imati odgovarajui stalni servis i struna lica koja ve znaju ta je do sada opravljano na vozilu i ta treba popravljati u narednom periodu kako bi izbjegli nepoeljne i neugodne zastoje na putevima koji mogu ugroavati vozaa i druge uesnike u saobraaju. Sastavni dio saobraajne kulture su mogunosti i potrebe traenja pomoi drugih u saobraaju 361
esto se trai pomo Auto-moto saveza (AMS, tel. 1285) na putevima zbog zastoja. Mnogi pozivi se mogu izbjei ukoliko vozai posjeduju vii nivo saobraajne kulture koja mu omoguava da sam otkloni kvarove. Uestalost i razlozi poziva AMS-u su vidljivi iz slike 24.
Slika 24. esti razlozi poziva AMS za pomo na putevima Mnoge kvarove osposobljen voza moe sam otkloniti zamjeniti ulje i filtere, napuniti akumulator, kontrolisati pritisak i istroenost pneumatika, kontrolisati nivo i kvalitete goriva, podesiti svjetla...
ODNOS VOZAA PREMA SAOBRAAJNIM PROPISIMA I PRAVILIMA
362
Saobraajna pravila i propisi su uslovljeni saobraajnim situacijama i potrebama ureivanja odnosa meu uesnicima u saobraaju. Oni su neophodnost u regulisanju (kanalisanju, usmjeravanju...) saobraaja. Istina je da ni jedan zakon i propis o bezbjednosti saobraaja nee moi regulisati i predvidjeti sve saobraajne situacije na putevima. Saobraajne situacije pa i propise i pravila uslovljavaju i stvaraju ljudi koji su promjenjivi i meusobno zavisni kao i razvoj, uslonjavanje i unapreenje saobraaja. Zato e se zakoni o bezbjednosti saobraaja na putevima neprekidno mijenjati i usavravati. To je osnova kulturnog shvatanja i odnosa meu uesnicima u saobraaju. Najei uzrok saobraajnih nezgoda je neprilagoena brzina kretanja vozila saobraajnim uslovima. Svakodnevna je pojava da se vozai ne pridravaju ni jednog saobraajnog propisa, a posebno propisa o ogranienju brzine koji su i vie od 50 km/as od doputene. Takva vonja je opasna za sve uesnike u saobraaju, posebno za pjeake na prelazima i/ili raskrsnicama. Na slici 25. su prikazana najopasnija mjesta za pjeake na raskrsnicama na koja treba da obrate panju vozai i pjeaci kao i lica koja reguliu saobraaj (saobraajni ininjeri, saobraajni policajci, vjetaci, nastavnici saobraajne kulture...).
Slika 25. Redoslijed opasnosti za pjeake na raskrsnicama Nivo saobraajne kulture znaajan i vidljiv je upravo na raskrsnicama sa intenzivnim kretanjem i vozila i pjeaka. Tu je potrebna 363
kultura vonje i odgovoran, paljiv i zatitni odnos prema pjeacima i njihovom kretanju. Nedopustiva je traumatizacija pjeaka, izazivanje straha i osjeaja ivotne ugroenosti, slika 26.
Slika 25. Ugroavanje pjeaka Vozai niske opte i saobraajne kulture ne ustupaju pravo prvenstva pjeacima, niti drugim vozilima kreui se brzo i neobazrivo (guraju se, voze na kvarno...). Na slian nain se bezobzirni, neodgovorni i agresivni vozai ponaaju i u drugim sloenim saobraajnim situacijama nedozvoljeno pretiu sa obje strane, ubrzavaju vonju radi prolaska kroz raskrsnicu, vre polukruno okretanje na otvorenim putevima, prelaze preko pune linije... Posljedice su opasnost po druge uesnike u saobraaju. Izvor opasnosti je i poledica na putevima. Vonja putevima sa poledicom je izrazita opasnost. Iskusni vozai znaju da je opasno koiti i brzo voziti. Vonja se mora prilagoditi i toliko usporiti da se moe zaustaviti koenjem motorom. Savremena vozila imaju protuklizni sistem ali to nije dovoljno pri poveanoj brzoj vonji i naglom koenju. Znaajan problem i greke neodgovornih vozaa je nepravilno preticanje, posebno na nepreglednim mjestima (na krivinama, prevojima, suenim mjestima, mostovima...). ODNOS VOZAA PREMA SEBI
364
Edukacija uesnika u saobraaju i eksperata koji kreiraju strategiju saobraaja, njegovu operacijonalizaciju u okviru sve sloenije saobraajne dinamike kao i nastavnika saobraaja i policije koja znaajno kontrolie, kanalie i obezbjeuje uesnike u saobraaju, podrazumjeva i psiholoku edukaciju kojom e upoznati psiho socijalni profil ljudi uesnika u saobraaju, te brojne psihike procese, funkcije i psiholoke fenomene, a posebno sopstveni psiho-socijalni profil linosti. Opta saobraajna i psiholoka edukacija imaju za cilj i promjenu ovjeka, promjenu njegovog skripta doivljavanja i reagovanja i stila ivljenja koji e on projektovati i tokom vonje automobila kao dijela stila ivljenja. Ve je reeno da ljudi voze kao to ive. Stil vonje je visoko korespodentan sa stilom ivljenja. Cilj je psiholoke edukacije uesnika i drugih aktera u saobraaju da upoznaju sebe i da se mijenjaju. Sticanje iskustva u ueu u saobraaju je proirenje i ukupnog ivotnog iskustva. Dakle, voza treba upoznati sebe i svoje mogunosti kako bi uskladio svoje potrebe u vonji sa svojim mogunostima. Odgovoran odnos prema sebi podrazumjeva odgovoran odnos i prema drugima. Iz toga proizilaze ciljevi i zadaci svakog uesnika u saobraaju, posebno vozaa: Kontrolisati svoje opte zdravlje, koje e se reflektovati i u vonji! Jaati i uvati psihofiziku kondiciju koja je osnova efikasnog stila ivljenja i stila vonje! Izbjegavati duge i iscrpljujue vonje koje slabe psiho-fizike, senzorne, psihomotorne, refleksne, reakcione mogunosti! Kontrolisati i uvati emocionalnu stabilnost, sprijeavati iritabilnost i agresivnost! izbjegavati i
Ne dozvoliti sebi da se eljeno i zadato vrijeme nadoknauje brzom vonjom! Planirati i njegovati naviku odmaranja, leerne i oputene vonje! Prepoznati i neutralisati odbrambene mehanizme, komplekse i druge psihike tekoe u cilju prilagoene vonje! 365
Izbjegavati rizine i traumatske situacije koje mogu situaciono i/ili trajnije usloviti slabljenje, ranjivost i osjetljivost vozaa! Ne uzimati lijekove, alkoholna pia ili neke druge psihoaktivne supstance za koje gotovo svi znaju da su kobni u vonji! Njegovati psihiku otpornost i zrelost, dostojanstvo i etinost! Cijeniti saobraajna pravila i propise radi svoje line bezbjednosti i bezbjednosti drugih! Posebnu panju posvetiti samozatiti i zatiti drugih saputnika upotrebom sigurnosnih pojaseva ija je efikasnost nesumnjivo dokazana. Znaajan prilog tome su dali nai eminentni eksperti iz oblasti saobraaja.
Rezulatati brojnih istraivanja o preduslovima korienja sigurnosnih pojaseva u vozilima kod nas i u najrazvijenijim zemljama svijeta potvruju njihovu efikasnost koja je dijelom sadrana u narednim provjerenim tvrdnjama (Lipovac, K., 2000). Zadrava vozaa u normalnoj poziciji i omoguava mu upravljanje vozilom i ureajima u vozilu i poslije sudara Kod vozila opremljenih vazdunim jastucima, pojas omoguava da oni ispune svoj zadatak (u protivnom jastuci umjesto da zatite mogu nanijeti teke povrede) uva glavu i tijelo vozaa od povreda nastalih inercionim nalijetanjem na volan, vjetrobransko staklo i ostale dijelove vozila Spreava povrede nastale od strane drugih (nevezanih) osoba u vozilu ( u sudaru glava i tijela unutar vozila mogu nastati ozbiljne povrede) Spreava ispadanje iz vozila, to esto moe dovesti do smrtonosnih povreda. ovjek koji usljed nezgode ispadne iz vozila, ima 25 puta vee mogunosti da pogine od onoga koji je privezan ostao unutar vozila U sluaju poara na vozilu poslije sudara (to se deava izuzetno rijetko jednom u nekoliko stotina sluajeva), pojas znatno poveava 366
bezbjednost jer voza i putnici usljed sudara ne bivaju povrijeeni toliko teko, da bi izgubili svijest i doli u opasnost da izgore. Imaju dovoljno mogunosti da se odveu i samostalno i bezbjedno napuste vozilo koje gore U sluaju izljetanja vozila sa kolovoza i upadanja u dublju vodu (rijeka, jezero, more), to se takoe deava izuzetno rijetko, jednom u nekoliko stotina sluajeva, pojas znatno poveava bezbjednost, jer voza i putnici usljed sudara ne bivaju povrijeeni toliko teko, da bi izgubili svijest i doli u opasnost da se utope. Imaju dovoljno mogunosti da se odveu i samostalno i bezbjedno napuste vozilo koje se nalazi u vodi Ukoliko je putnik vozila u saobraajnoj nezgodi dijete koje nije bezbjedno smjeteno i privezano u sigurnosnom djeijem sjeditu privrenom za vozilo, usljed inercionog udarca biva teko povrijeeno unutar vozila, ili biva izbaeno van njega, bez obzira kojom snagom ga odrasli dre u krilu Pojas treba koristiti UVIJEK i pri kratkim vonjama i pri malim brzinama. Amerika istraivanja pokazuju da se 80% nezgoda dogodi pri brzinama manjim od 60 km/as, kao i da se 75% nezgoda deava u relativnoj blizini mjesta stanovanja a ne pri dugim putovanjima. Znaajan doprinos shvatanju i podravajuim stavovima pored zakonskih obaveza i kaznenih sankcija, o korisnosti upotrebe sigurnosnih pojaseva dao je primjereni i psiholoki utemeljen letak sa snanim porukama PRODUITE LINIJU IVOTA VEITE POJAS, slika 26.
367
Slika 26. Informativni letak o korisnosti vezanja sigurnosnog pojasa 368
Pokretom ruke koja vee sigurnosni pojas u vozilu uinili ste mnogo u interesu sopstvene zatite. Ne postoji druga situacija u kojoj moete sa tako malo truda za svoje zdravlje i ivot uiniti tako mnogo! (Lipovac, K, 2000). Danas u saobaraajnim nezgodama gine vie ljudi nego u ratovima. Taj omjer upozorava na sve veu potrebu primjene drutvene samozatite u saobraaju. Analizom saobraajnih nezgoda u jednoj godini sa sigurnou se moe predvidjeti tek priblian broj poginulih u sledeoj godini, ali nita se ne moe rei o mjestu, vremenu i uzrocima tih nezgoda. Nae drutvo godinama ulae znatna materijalna sredstva u vaspitanje, obrazovanje i osposobljavanje ljudi, ali nasuprot svemu, ini se da je sav taj drutveni napor bio gotovo uzaludan, jer ljudi i dalje sve vie stradaju na putevima. Pri tome svako misli da se nezgode dogaaju samo drugima i da su oni koji su stradali sami krivci nezgode u kojoj su stradali. Prilikom predlaganja mjera za smanjenje saobraajnih nezgoda, najee se predlae mnogo takvih mjera ili se pak jedna istie kao jedino spasonosna (npr. gradnja "sigurnih" cesta, konstrukcija "sigurnog" automobila, visoke novane kazne za prekraje u saobraaju, intenzivnija kontrola uesnika u saobraaju...). Meu tim mjerama spominje se i briga o stalnom podizanju nivoa saobraajne kulture, ali se njoj ne pridaje dovoljna panja, niti se za nju odvajaju dovoljna sredstva i to najee zbog neusklaene definicije obima i uticaja saobraajne kulture na bezbjednost saobraaja. Meutim, jasno je da je bezbjednost mogue postii samo skladnim funkcionisanjem svih faktora u saobraaju (vozaa, vozila, puteva). Potpuna usklaenost faktora bezbjednosti saobraaja zavisi i o razvijenosti tehnike i tehnologije. Meutim, primjetno vea bezbjednost u saobraaju moe se postii tek u duem vremenskom periodu. Saobraajna kultura je dio kulture uopte. Kultura i civilizacija nerazdvojivi su pojmovi, ali tehnika ili materijalna civilizacija nisu istovremeno i kultura jer, materijalna kultura obuhvata razvijenost sredstava za proizvodnju i ostale materijalne tvorevine, dok duhovnu kulturu ini ukupnost rezultata nauke, umjetnosti, filozofije, morala i obiaja.
369
Saobraajna kultura obuhvata i shvatanje o neusklaenosti faktora u saobraaju i nemogunosti drutva da iznad svojih materijalnih mogunosti djeluje na poveanje bezbjednosti u saobraaju. Civilizacija danas znai ukupnost vjetina, znanja, obiaja, misaonih i umjetnikih uvjerenja i tvorevina te nazora do kojih se pojedina zemlja probila dugotrajnom borbom protiv prirodnih i drutvenih otpora kroz vjekove. Kulturno ophoenje je osnovni, i ako nepisan, zakon ponaanja za bezbjednost svih uesnika u saobraaju. Danas se pod kulturnim ponaanjem u saobraaju najee misli na odnose meu uesnicima u saobraaju (voza - voza, voza - pjeak i dr.). Meutim, saobraajna kultura danas obuhvata odnose uesnika u saobraaju prema vozilu, prema saobraajnoj signalizaciji, prema saobraajnim propisima i sl. Pri utvrivanju moguih uzroka koji utiu na saobraajnu kulturu istaknuti su uesnici u saobraaju, vozila, klimatski uslovi i nepotpuno ili nedovoljno definisani zakonski propisi o saobraaju, sredstva za regulisanje saobraaja i kontrolu saobraaja. Unutar svake od grupa navedenih faktora saobraajnih nezgoda ima i mnogo pojedinanih faktora. Stoga se sa sigurnou moe rei da se nikada ne mogu dogoditi dvije potpuno jednake nesree zato to je splet njihovih uzroka uvijek razliit. Ugroavanje bezbjednosti u saobraaju tretira se kao krivino djelo. Krivnja se moe pojaviti kao umiljaj ili nehat, to ukljuuje odreenu namjeru ili svijest krivca. Kada voza vozilom u saobraaju na putu postupa protivno propisima o pravilima saobraaja i izazove saobraajnu nezgodu, smatra se da je to uinio svjesno. Bezbjednost u saobraaju je sloena, dakle, od kombinacija niza moguih uzroka saobraajnih nezgoda. Nemogue je opisati sve te kombinacije pa su ovdje istaknute samo osnovne. Ako se gledaju, u irem smislu, nikako se ne smije zaboraviti ni mogui uticaj onih ljudi koji projektuju, grade i odravaju puteve, onih koji piu i donose saobraajne propise, onih koji kontroliu, obrazuju i dr. Pri takvom utvrivanju odgovornosti za bezbjednost svih uesnika u saobraaju, pojedinci i drutvo u cjelini neprekidno moraju otklanjati sve uzroke saobraajnih nezgoda, koji se pojavljuju direktno, indirektno ili katkad ak i skriveno. U saobraaju pomae znanje i kultura, a ne samo 370
srea jer je ovjek tvorac svoje sree. Mnogi su se danas, sudei po onome to se uoava u saobraaju, oslanjali samo na sreu a to nije ni sluajno dovoljno.
371
LITERATURA
L
372
373
LITERATURA:
1. Brankovi, D. (1999): Interaktivno uenje u problemskoj nastavi, Zbornik radova, Interaktivno uenje, Ministarstvo prosvjete RS i UNICEF kancelarija u Banjoj Luci, Banja Luka. 2. Bujas, Z., Pec, B. (1968): Osnove psihofiziologije rada, Zagreb. 3. Bukeli, J. (1997): Droga u kolskoj klupi, III izdanje, Velarta, Beograd. 4. Desimirovi, V. (1997): Medicinska psihologija sa osnovama psihopatologije, Nauka, Beograd. 5. Despotovi, A. Ignjatovi, N. (1980): Zavisnost od droga i lijekova narkomanije, Institut za dokumentaciju i zatitu na radu, Ni. 6. Dunderovi, R. (1988): Mladi i drutvene promjene, Mladi i politika, Centar za drutvena istraivanja, Split. 7. Dvornikovi, J.(1990): Karakterologija jugoslovenskih naroda, Prosveta, Beograd. 8. Eri, Lj. (1991): Panina stanja, Medicinska knjiga, Beograd Zagreb. 9. Eri, Lj. (1972): Strah, anksioznost i anksiozna stanja, Medicinska knjiga, Beograd Zagreb. 10. Grupa autora, (1994): Kulture u tranziciji, Urednik Mirjana Prai Dvorni, Plato, Beograd. 11. Hudolin, V. (1968): Panorama, Zagreb. Psihijatrijsko psiholoki leksikon,
12. Jeli, J. (1980): Kultura cestovnog prometa i zdravlje naroda, ovjek i promet, Br. 2, Zagreb. 13. Jeroti, V. (1995): ovjek i njegov identitet, psiholoki problemi savremenog ovjeka, III izdanje, Djeije novine, Beograd Gornji Milanovac. 14. Jospers, K. (1978): Opta psihopatologija, Prosveta, Beograd. 15. Kalianin, P. (1996): Anksiozni poremeaji stanja patolokog straha, Beograd. 374
16. Kalianin, P., Lei Toevski, D. (1994): Knjiga o stresu, Medicinska knjiga, Beograd. 17. Kora. . (1985): Razvoj psihologije opaanje, Nolit, Beograd. 18. Kosti, D. (1988): Psiholoki renik, IRO Vuk Karadi, Beograd. 19. Kre, D., Krafild, R., G. (1980): Elementi psihologije, Nauna knjiga, Beograd. 20. Krneta, D. (2006): Interaktivno uenje i nastava, Fakultet za politike i drutvene nauke, Banja Luka. 21. Lipovac, K., Vukainovi, M. (2000): Analiza prostorne i vremenske distribucije saobraajnih nezgoda sa decom u Beogradu, Nauno-struni skup Bezbednost dece u saobraaju, Saobraajni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd. 22. Lipovac, K. (2004): Gde i kako bezbedno prei ulicu, Prirunik za decu i roditelje, Saobraajni fakultet, Beograd. 23. Lipovac, K. (1997): Saobraajne nezgode u preticanju, Via kola unutranjih poslova, Beograd. 24. Majer, N. F. (1965): Industrijska psihologija, Panorama, Zagreb. 25. Mili, A. (2005): Agresivnost u saobraaju, Zbornik radova, Nauno struni skup Saobraaj za novi milenij, Tesli, Centar za motorna vozila, Banja Luka. 26. Mili, A., Ivanovi, S. (2000): Iskustva i zablude u saobraajnoj edukaciji dece, Nauno struni skup Bezbednost dece u saobraaju, Saobraajni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd. 27. Mili, A. (2002): Kultura i mentalitet, pretpostavke rada policije u zajednici, Okrugli sto, Visoka kola unutranjih poslova, Banja Luka. 28. Mili, A. (2004): Strategije reagovanja u stresnim situacijama, Bezbednost, 5/04, asopis MUP-a Srbije, Beograd. 29. Mili, A. (2006): Procjena linosti, Defendologija, asopis Udruenja defendologa RS, Banja Luka. 30. Mili, A. (2003): Osnove saobraajne pedagogije, Visoka kola unutranjih poslova. Banja Luka.
375
31. Mili, A. (2000): Nasilje i agresija, Vjetak, asopis Udruenja sudskih vjetaka RS, Banja Luka. 32. Miloevi, S. (1977): Saobraajna psihologija, Nauna knjiga, Beograd. 33. Miloevi, S. (2002): Percepcija, panja i motorna aktivnost, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. 34. Nikoli, S. (1995): Psihologija, Prosvjeta, Zagreb. 35. Pejovi, M. (1997): Porodica i psihopatologija, Savremena administracija, Beograd. 36. Petz, B. (1992): Psihologijski rijenik, Prosvjeta, Zagreb. 37. Rankovi, ., Peovi, Z. (2000): Savremena sredstva za zatitu dece u saobraaju, Nauno struni skup Bezbednost dece u saobraaju, Saobraajni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd. 38. Rakovi, J. (1980): Ontologija agresivnosti, III kongres psihoterapeuta Jugoslavije, Zbornik radova, Beograd. 39. Repac, V., Kneevi, P. (1982): Peak i voza u saobraaju, Beograd. 40. Rot, N. (1977): Psihologija linosti, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. 41. Rot, N. (1987): Opta psihologija, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. 42. Rot, N. (1978): Socijalna interakcija, Savez psihologa Srbije, Beograd. 43. Rot, N. (1982): Znakovi i znaenja, Nolit, Beograd. 44. Rot, N. (1972): Osnovi socijalne psihologije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. 45. Savez drutava psihologa Srbije (1988): Teorija i praksa psihodijagnostike, Zbornik radova 1, Beograd. 46. tajnberger, J. (1980): Inenjerska psihologija, Nolit, Beograd. 47. Tomekovi, T. (1978): Psihologija rada, SNL Sveuilina naklada Liber, Zagreb. 48. Valon, A. (1999): Psihiki razvoj deteta, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. 376
49. Vasiljevi, A., Radovanovi, D. (1975): Saobraajni prestupnici, Institut za socioloka i kriminoloka istraivanja, Beograd. 50. Veldol, K. (1979): Drutveno ponaanje, Nolit, Beograd. 51. Veselinovi, M., Kii, T. (1982): Prometna kultura s osnovama psihologije, kolska knjiga, Zagreb. 52. Vidanovi, J., Kolar, D.: (2003): Mentalna higijena, Beograd. 53. Vlajki, J. (1992): ivotne krize i njihovo prevazilaenje, Nolit, Beograd. 54. Vudvort R. S. (1964): Eksperimentalna psihologija, (prevod) Nauna knjiga, Beograd. 55. Vujaklija, M. (1996/97): Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd. 56. Vujani M., Lipovac, K. (2000): Metodologija istraivanja i reavanja problema bezbednosti dece u saobraaju, Nauno struni skup Bezbednost dece u saobraaju, Saobraajni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd. 57. Vujani, M. i grupa autora (1999): Bezbednost dece u saobraaju u Beogradu. 58. Vukadinovi, V. (1997): Osnove saobraajne psihologije, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd. 59. Zuber, N., Bencekovi, V. (2005): Naknadno osposobljavanje mladih vozaa, Zbornik radova, Nauno struni skup, Saobraaj za novi milenij, Tesli, Centar za motorna vozila, Banja Luka. 60. Zuber, N., Bencekovi, V. (2005): Nove strategije u pouavanju vonje, Zbornik radova, Nauno struni skup, Saobraaj za novi milenij, Tesli, Centar za motorna vozila, Banja Luka. 61. Zvonarevi, M. (1968): Psihologija, kolska knjiga, Zagreb. 62. Zvonarevi, M. (1976): Socijalna psihologija, kolska knjiga, Zagreb.
377

Saobracajna Psihologija

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Saobracajna Psihologija

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Dr sc. med.

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Saobraajno-tehniki fakultet Doboj, 2007. god.

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Banja Luka, 29. septembar 2006. god.

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Banja Luka, 17.11.2006. godine

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Doboj, 2007. godine

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

PREDMET, CILJ I ZNAAJ PSIHOLOGIJE

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

PREDMET I CILJ PSIHOLOGIJE

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

RAZVOJ PSIHOLOGIJE KAO NAUKE

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

RAZVOJ PSIHOLOGIJE KAO NAUKE

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

rukovoenja, poslovna psihologija, mentalna psihologija, psihologija javnog mnijenja.

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

PREDMET SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

Dr sc. med. Aleksandar Mili

CILJEVI I ZADACI SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE

Predvidjeti (pretpostaviti, anticipirati...) budue reakcije i ponaanje pojedinaca ili grupe;

Dr sc. med. Aleksandar Mili

METODOLOGIJA SAOBRAAJNE PSIHOLOGIJE

usmeno izlaganje, objanjavanje, pouavanje, uvjeravanje;