B.

LORKOVI-BORBA USTAKOG POKRETA

BORBA ZA DRAVU JE BORBA ZA NARODNI OBSTANAK Narodi su prirodne tvorevine, oblikovane stoljeima i tisuljeima pod utjecajem raznih imbenika kao to su: zemljopisni poloaj, klima, oblik tla, rasne osebine i rasna mijeanja, susjedni narodi i plemena, povjesna gibanja, vjerski i duhovni pokreti, veliki pojedinci itd. Moda ima medju tim imbenicima i po koji takav, koga bi se moglo smatrati umjetnim iako je tu teko odrediti granicu izmedju umjetnog i prirodnog no zbog jednog ih vie takvih sumnjivih umjetnih imbenika narode jednostavno proglasiti umjetnim tvorevinama, moe samo povrna marksistika nauka, koja i najgluplje naune tvrdnje postavlja onom istom idovskom drzkou i nametljivou, kojom se idovska rasa slui i na svim ostalim poljima ljudske djelatnosti. Ba propali pokuaj kapitalista, da uz izdanu i svesrdnu pomo marksista sviju nijansa stvore neke nove narode kao na pr. jugoslavenski i eho-slovaki, moe posluiti kao kolski primjer, kako se narode ne moe stvarati umjetno t. j. ako osim volje nekog drutvenog razreda ili neke ideoloke skupine ne postoje i dovoljni prirodni i povjesni uvjeti. Napokon, odakle narodima tako silan nagon za samoodranjem, to bitno obiljeje svih ivih bia, kad bi bili samo umjetna tvorevina? A u tom nagonu za samoodranje treba traiti poetak svih onih nastojanja, koja su ila za tim, da se plemena i narodi radi osiguranja svoje rodne grude kao izvora ivota, organiziraju u vre zajednice, iji je razvoj dosegao svoj vrhunac u dananjoj modernoj totalitarnoj dravi. Prema tome borba za vlastitu dravu predstavlja u povijesti naroda borbu za obstanak i za osiguranje nesmetanog narodnog razvitka na vlastitom narodnom podruju. O istinitosti te tvrdnje moemo se osvjedoiti itajui povijest ma kojeg naroda na svijetu. Razumije se, da ta borba tokom stoljea nije uvijek jednako krijepka niti zauzinla uvijek iste oblike. Kod naroda kao i kod pojedinaca nastupaju razdoblja umornosti i iznemoglosti, da iza njih slijede opet razdoblja mladenake svjeine i borbenosti. Ali opasnosti za narodni obstanak nema sve dotle, dok poputanje borbenosti ne predstavlja naputanje tenje za narodnom i dravnom nezavisnou. Istom ono je znak ili ve starake iznemoglosti ili pogibeljne izcrpljenosti izazvane pretekim ili odvie dugotrajnim udarcima sudbine. Ne pojavi li se u asu takve izcrpljenosti ovjek, koji e pokrenuti u preporodnom naletu jo preostale narodne snage, moe se takav narod smatrati izgubljenim. HRVATSKA SE IZKRVARILA Hrvatski narod je sigurno jedan od onih naroda u Europi, koje je sudbina najmanje tedila. Slijedile su katastrofe za katastrofama, jedna tea od druge, kako u svom neposrednom djelovanju tako i po svojim posljedicama, te se nije uditi, da je taj ponosan i svijestan narod, koji je tolika stoljea, to je bio bez svoje nezavisne drave, jo uvijek visoko drao barjak svoje dravnosti, napokon uslijed prevelikog gubitka krvi poeo od slabosti bulazniti, ne znajui na pr. kakvim e imenom okrstiti svoj vlastiti jezik. Trnci uasa podilaze ovjeka itajui saborske razprave iz 1861. o nazivu za na hrvatski jezik. to se jo moglo oekivati od naroda, iji narodni zastupnik prije 80 godina ovako umuje: Moram izkreno izpovjediti, da je to jako teko, da nemamo izraza za na narodni jezik. Bi li itko mogao vjerovati, da je to rekao predstavnik naroda, iji vie od tisuu godina stari kameni spomenici nose na sebi uklesano slavno ime hrvatsko!? STAREVI BUDI HRVATSKU IZ AGONIJE Ah hrvatska je ipak ve tada bila spaena, jer je u tom sudbonosnom asu dala ovjeka, koji se snagom narodnog proroka suprostavio malodunosti i samoubilakim namjerama njezinih tadanjih predstavnika i ponovno uzkrisio hrvatsku narodnu i dravnu misao. Taj ovjek bio je Ante Starevi. No on je bio potpuno svijestan tekih rana, koja su stoljea nanijela hrvatskom narodu, pa nije vjerovao u njegovo brzo ozdravljenje, to je dolo do izraaja u ovoj njegovoj izreki, napisanoj 1871. godine: Ako u vrijeme naih praunuka u ovom narodu bude pedeset mueva, osvjedoenih o svetosti slobode i zauzetih za svoj narod mi uinismo vie, nego li su agitatori ikada uinili. Povjesni razvoj Hrvatske od sedamdesetih godina prologa stoljea pa sve do naih dana daje Stareviu podpuno pravo, tek to on naravno nije mogao predvidjeti, da e nam Providnost ba u vrijeme praunuka njegovih suvremenika htjeti naplatiti nae osamstoljetne rtve, aljui nam ve u razmaku od samo pola vijeka drugog genija, koji e oivotvoriti njegovu misao i njegov program.

PAGE 1

B.LORKOVI-BORBA USTAKOG POKRETA

HRVATSKA PONOVNO U BORBI ZA DRAVNU NEZAVISNOST Sa Stareviem zapoima narod ponovno borbu za svoju dravnu nezavisnost, koja izkljuivi prvi revolucionarni podhvat Eugena Kvaternika sve do konca svjetskog rata trpi od slabokrvnosti, budu je noena preteno od tankog sloja gradjanstva, koje je previe bilo obtereeno grijesima i tradicijama prijanjih generacija, a dijelom je bilo i tudjinskog porijekla. Istom nakon svjetskog rata ta borba dobiva znatno na svjeini i estini zbog ulaska svjeih irokih seljakih i radnikih slojeva u aktivni politiki ivot, no osobito radi podjarmljivanja Hrvatske sa strane Srbije. Medjutim krivnjom tadanjeg politikog vodstva njezin osnovni cilj nije stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske, iako je ba taj cilj isto nagonski ujedinio u prvom redu cjelokupno hrvatsko seljatvo, a kasnije i itav hrvatski narod tako, te je on pokazivao jedinstvo i slogu, kakvu mogu dostii samo cjeloviti narodni organizmi u borbi za goli ivot. Tek kada se neprijatelj prihvatio posljednjeg sredstva, da slomi hrvatski odpor i zauvijek izbrie hrvatski narod s lica zemlje, postaje Nezavisna Drava Hrvatska jedinim ciljem njegove borbe, a njezinim nosiocem oni, koji su duhovno bili za nju najbolje pripremljeni, a to su sljedbenici Ante Starevia na elu s Poglavnikom drom Antom Paveliem, organizirani u Hrvatskom ustakom pokretu. Tako je napokon sjeme, koje posijao Otac Domovine, izraslo u vrsto stablo, koje vie nikakva bura i oluja nije mogla iupati i oboriti. NESPREMNOST HRVATA ZA REVOLUCIONARNI NAIN BORBE Ipak bi bilo pogrjeno tvrditi, da su ustae potpuno spremno doekali proglaenje srbske kraljevske diktature. Organizacija Hrvatskog Domobrana, kojoj je Poglavnik pristupio odmah nakon atentata u beogradskoj skuptini bila je dodue stanovita priprema za borbu s posve drugim sredstvima od onih, koja su se dotada upotrebljavala, no s jedne strane njegova je osnovica imala jo preteno legalni znaaj, dok je s druge strane bilo premalo vremena za uvodjenje jedne vrste revolucionarne organizacije. K tome je za to nedostajalo i preduvjeta u samom narodu, koji je stajao pod jakim utjecajem svojih demokratskih i mirotvornih vod ja, vjerujui, da su sloga narodnih redova i pravednost njegove stvari dovoljno jaki, da izposluju potivanje njegove volje. Dana 6. sijenja 1929. zadan je snaan udarac ovakvom shvaanju i on istom stvara mogunost, da na arenu hrvatske narodne borbe stupi kao prvoborac prvi predstavnik revolucionarne Hrvatske, dr. Ante Paveli. LAJBEK JE RAZKOPAN Isti dan, kad demokratski vodja daje naivnu izjavu o razkopanom lajbeku, podavajui se varavim i udobnim nadama, revolucionarni vodja dr. Ante Paveli osniva u malom krugu svojih istomiljenika prvu hrvatsku revolucionarnu organizaciju, nadje-nuvi joj ime Ustaa. Brzina, kojom je Poglavnik odgovorio na udar od 6. sijenja 1929. dokazuje, da je savreno shvatio namjere kralja Aleksandra. Znao je, da se tu nije smjelo gubiti vremena, jer svaki izgubljeni dan moe biti koban za budunost hrvatskog naroda. Tako je borba zapoela. A njeni izgledi? UNUTARNJI POLOAJ UOI DIKTATURE Razmotrimo li cjelokupni tadanji poloaj hrvatskog naroda, kako unutarnji tako i vanjski, moramo doi do zakljuka, da su izgledi ustake borbe bili gotovo beznadni. Desetgodinje uvjeravanje i odgajanje naroda, da se demokratskim mirotvornim i ovjeanskim metodama kao skuptinama, manifestacijama, vrstom stranakom organizacijom i strogom stranakom disciplinom, pa pobijanjem nepismenosti i autohtonim kulturnim priredbama moe postii narodna i dravna sloboda, imalo je tu posljedicu, da se gotovo itav narod, uljuljan u takve sanjarije, naao potpuno zateenim, kad su jednim potezom pera kralja Aleksandra sve te metode izgubile svaku stvarnu vrijednost. Tako smo doivjeli sramotu, da narod sloan i jedinstven bez primjera u vlastitoj, a moda i u ijednoj drugoj povijesti na otvoreni izazov jednog drzkog Karadjordjevia niim ne reagira, kao da se uobe nije nita dogodilo; kao da nije izvren muki napadaj na sam njegov obstanak. Jedina svijetla toka, koja je aici ustakih zavjerenika davala nade i poticaja u radu na zapoimanju i izvrenju njihova nadovjena zadatka, bijae desetgodinje izkustvo, koje je bjelodano pokazalo, da hrvatski narod vie od svega eli svoju slobodu i da ga je ta tenja za slobodom drala na okupu i onda, kad bi se to obzirom na promijenjeni politiki smjer njegova vodstva moglo tumaiti, kao da se i on odrekao tog svojeg najvieg cilja. To je bila injenica, od koje

PAGE 2

B.LORKOVI-BORBA USTAKOG POKRETA

se dodue ni izdaleka nije moglo oekivait uee irih narodnih slojeva u revolucionarnim podhvatima, jer im je za to nedostajao odgovarajui politiki odgoj, no koja je uzeta opravdano u raun kao najjaa vrednota u onim prilikama. NEMO DEMOKRACIJE PREMA DIKTATURI Prema tome unutarnji poloaj stvoren Aleksandrovim udarom moe se ukratko ovako prikazati: velianstvena narodna organizacija povlai se u cijelosti s borbenih poloaja, poto je ukidanjem de-mokratsko-parlamentarnog sustava izgubila sva svoja sredstva borbe, dok u prve borbene redove stupa mala skupina ustakih revolucionara, spremna, da se sa diktaturom uhvati u kotac i pri tom upotrebi sva ona sredstva, koja smatra uzpjenim. Kako je duhovni ustroj revolucionarca posve razliit, da, ba suprotan duhovnom ustrojstvu demokratskog mirotvorca, to se u dogledno vrijeme nije ni moglo oekivati prilagodjivanje irokih narodnih slojeva, odgajanih u mirotvorstvu, a najmanje njihova vodstva, odgojitelja u mirotvorstvu, novim sredstvima borbe, pa je njihovo povlaenje na cijeloj irokoj fronti samo nuna posljedica neupotrebivosti oruja u borbi s diktaturom, koja je jasno uoila tu slabu stranu hrvatske oporbe, i nastupila s novim orujem. No to povlaenje iz borbe ujedno je i najotrija osuda demokracije, koja je broju dala najodluniju ulogu u ravnanju narodnom sudbinom. Tudjinac je morao ukloniti taj broj, da u hrvatskom narodu konano dodju do izraaja njegove najbolje snage, to on dodue nije nipoto elio, ali to nije mogao ni sprijeiti. Uz takve unutarnje prilike zapoeo je ustaki pokret svoju borbu. REZ PRIJATELJA U INOZEMSTVU U vanjsko-politikom pogledu bila je situacija jo nepovoljnija. Bilo je dodue neprijatelja Jugoslavije, koji bi bili rado vidjeli njezino rasulo, no to jo ne znai, da bi bili rado vidjeli na njezinim razvalinama uskrsnutu Nezavisnu Dravu Hrvatsku. I u tom pogledu neki raniji pokuaji, izvreni naravno u krivom taboru, ne samo to nisu imali nikakva uspjeha, nego su naprotiv svemone pobjednike u svjetskom ratu uvrstili u njihovoj odluci, da hrvatski narod i nadalje prepuste srbskom paovanju. Osim tih propalih pokuaja, nije za vrijeme robovanja Srbiji bilo uope smiljene akcije u stranom svijetu, koja bi ila za sticanjem prijatelja i saveznika u oslobodilakoj borbi protiv Srbije, jer je u tadanjem narodnom vodstvu vladalo iz temelja pogrijeno miljenje, da se narod mora sam svojom snagom osloboditi, a nikada tudjom pomou, makar novija povijest svih malih naroda svjedoi o tud joj pomoi prilikom njihova oslobodjenja. Ali ovom stanovitu ne bi se jo moglo toliko prigovoriti, da je barem bilo doslovno provedeno. Medjutim niti se trailo tudju pomo, niti se ikada valjano iskorisitlo narodne snage za postignue dravne nezavisnosti. Osim toga uzpjena vanjska akcija moe se voditi samo na temelju jasnih, ozbiljnih i nepromijenjivih zahtjeva, ega takodjer nije bilo do postanka ustakog pokreta. Posljedica takve politike bila je ta, da Hrvatska irom bijelog svijeta nije imala prijatelja, koji bi se makar zbog svojih rodjenih probitaka za nju svojski je zauzeo. Izuzetak nije naravno inila ni hohtaplerska Liga Naroda; naprotiv ona je za nae pitanje pokazivala ba najmanje razumijevanja, to je i shvatljivo obzirom na njen masonski sastav. Tako je ustaki pokret uz teke unutranje prilike, koje jo nikako nisu bile dozrele za iru revolucionarnu akciju, naao na poetku svoje borbe takav vanjski poloaj, da bi svaki drugi na mjestu dra Ante Pavelia brzo bio odustao od daljnjeg pokuaja uvjeravanja ma koga o potrebi uzpostave Nezavisne Drave Hrvatske. POGLAVNIKOVA POVIJESNA ODLUKA Ali Poglavnik nije poznavao zapreka pa je tu svoju vrlinu prenosio i na svoje suborce. Snaga njegove odluke izlazila je iz njegove ocjene politikog poloaja hrvatskog naroda stvorenog kraljevskom srbskom diktaturom. Ona je glasila odprilike ovako: Aleksandar je odluio svim sredstvima zauvijek rijeiti hrvatsko pitanje i to u srbskom smislu. Obzirom na Aleksandrovu narav opasno je zavaravati se nadom, da e on zbog uvrijedjenog dranja ovog ili onog politiara, pa makar i cijelog naroda, popustiti i odustati od svoje namjere. Prema tome Hrvatima radi svoga spasa ne preostaje nita drugo nego borba na ivot i smrt, sa svim sredstvima i bez milosrdja. Na osnovu takve svoje ocjene ulazi u borbu gotovo sam, tek sa malim brojem svojih prijatelja, ne osvrui se vie ni na koga, jer napokon je broj prestao odluivati, a odluka lei u rukama onih mueva, koji su kako ree Stari: Osvjedoeni o svetosti slobode i zauzeti za svoj narod.

PAGE 3

B.LORKOVI-BORBA USTAKOG POKRETA

Pred oima mu lei samo Hrvatska. Gleda, kako na Nju jo ivu, navaljuju grobnu plou, da se liena i zadnjeg traka svijetla slobode ugui u mranoj grobnici Jugoslaviji, i ne mogae, a da se ne odazove glasu sudbine, koja ga je odredila, da bude spasiocem vjene muenice Njegove Hrvatske, te se baca snagom diva u vrtlog oajne borbe sa eljeznom odlukom: ili pobijediti ili propasti! PRVO RAZDOBLJE USTAKE BORBE S tom historijskom odlukom osniva drugi dan nakon proglaenja diktature Ustau hrvatski oslobodilaki pokret u Zagrebu sa zadaom: oslobodjenje Hrvatske izpod srbskog jarma i stvaranje samostalne i nezavisne drave. Nekoliko dana nakon toga neujno naputa domovinu, i svojevoljno odlazi u progonstvo, da u tudjini razvije nadovjenu djelatnost i to poglavito u dva pravca: da pobudi zanimanje stranih vlada za stvar Hrvatske i da iz nae emigracije u Europi i obim Amerikama organizira borbene jedinice s namjerom, da ih u podesnom asu prebaci u domovinu u cilju podizanja oruanog ustanka itavog naroda. Svojim bistrim pogledom brzo nazire budui razvoj u Europi, pa prema njemu ude-ava i svoju vanjsku politiku. Dioba Europe na site i gladne narode morala ih je prije ili kasnije svrstati u dva protivna tabora, izmedju kojih je obraun neizbjeiv. Ni asa ne koleba, na koju e stranu. Za njega je mjesto Hrvatske u taboru gladnih, jer ona je ratom izgubila vie nego ijedan narod u Europi, i jer siti nisu pokazali nimalo razumijevanja za njezinu borbu. U ono vrijeme nalazila se na elu gladnih Italija, dok se je Njemaka jo grila u bolovima unutranjih borba, izazvanih Versajskim ugovorom o miru. FAISTIKA ITALIJA SREDITE USTAKE DJELATNOSTI Po dolasku u inozemstvo Poglavnik brzo uspostavlja veze sa svojim prijateljima u Italiji, Madarskoj i Bugarskoj. Italiju odabire za sredite svoje djelatnosti, gledajui u njoj protivno tadanjem javnom miljenju u Hrvatskoj, prirodnog saveznika u borbi protiv Jugoslavije i time stvara preokret u odnosima izmedju obih nacija na njihovu obostranu korist. U Bugarskoj podpisuje ugovor s Makedonskom revolucionarnom organizacijom u svrhu zajednike akcije protiv zajednikog neprijatelja, to mu pribavlja prvu smrtnu kaznu. esto odlazi u Njemaku, jer je ve tada jasno predvidjao vodeu ulogu koju e si ona izvojtiti u buduoj Europi snagom svojih organizatornih i vojnikih sposobnosti te discipliniranou svoga naroda, te je nastojao da i u njoj steknu Hrvatska i ustaki pokret to vie iskrenih prijatelja na vodeim poloajima. POGLAVNIK STVARA U EMIGRACIJI UDESA Brzi uspjesi Poglavnikove diplomatske djelatnosti, kojima je ve prve godine progonstva stvorio temelje budueg konanog uspjeha, odkrili su uz njegove vanredne diplomatske sposobnosti i ogromno znaenje staloene i smiljene akcije na podruju vanjske politike. Pri tom treba naglasiti, da se njegov rad nije odvijao bez smetnja i podvaljivanja sa strane onih jadnih narodnih predstavnika, kojima je to bila i glavna zadaa, zbog ega su dobivali i pohvale sa strane zatiraa Hrvatske. Usporedno s razvijanjem ilave diplomatske akcije, kako sam ve spomenuo, ustraja Poglavnik i uvrsti monu ustaku organizaciju diljem gotovo svih kontinenata, a pogotovo u Europi i obim Amerikama. U Italiji postrojava i iste vojnike postrojbe sa elinom stegom i nevjerojatnom izdrljivou, kojoj nema premca u povijesti emigracija. U dokaz tome neka govore brojke: od blizu 600 ustaa njih tek neto vie od dvadeset odkazuje poslunost, shrvani tekim patnjama i odricanjem. Svi ostali godinama ustaki podnose sve tegobe emigrantskog ivota, koji se osobito poslije atentata u Marseju jo znatno pogorao. USTAKA BORBA U DOMOVINI Istodobno razvijaju i ustae u domovini pod najteim okolnostima vrlo ivu djelatnost uzprkos nedostatka valjanog revolucionarnog odgoja i uzprkos ratnikog, ali ne i revolucionarnog mentaliteta. Borbenost Hrvata se kroz vie od 1000 godina izivljavala u otvorenim borbama na bojnom polju, to je i oblikovalo na znaaj. To se osobito vidno izpoljilo u sadanjim borbama protiv etnika i komunistikih banda, na koje stotine mladih ustaa nasru nevienom hrabrou, dok se u ilegalnoj borbi protiv srbske diktature moglo u isto vrijeme nai tek razmjerno manji broj boraca, koji su bili spremni da izvre kakav opasan revolucionarni podhvat. Ipak iz godine u godinu rastao je broj spremnih revolucionaraca, iako su pojedinci i itave skupine redom padale u

PAGE 4

B.LORKOVI-BORBA USTAKOG POKRETA

zatvor i tamo bile izvrgnute najstranijim mukama. LIKI USTANAK Tako dolazi u jesen 1932. do prvog zamanijeg ustakog podhvata, u kojem je sudjelovalo i desetak ustaa emigranata. Medjutim kako je ustanak trebao planuti i u drugim krajevima Hrvatske, no krivnjom stanovitih krugova do njega nije dolo, to je liki ustanak surovo svladan. Ipak je on s jedne strane pokazao trulost Jugoslavije, a s druge strane prianjanje irokih narodnih slojeva uz ustaki pokret kao najjai revolucionarni pokret u povijesti hrvatskoga naroda. POVIJESNI OBRAT 1934. No dok su ustae davali svoje ivote, svoju slobodu i svoje zdravlje, slabii su se lomili pod pritiskom velikosrbske tiranije. Deputacija za deputacijom odlazile su u Beograd, velikosrbskom kralju na poklon. Oekivanje da e se diktatura sruiti sama od sebe, pokazalo se uasnom zabludom, kojoj su se rado podavali mirotvorni politiari, ne bi li se na taj nain oslobodili dunosti, da se kao narodni vodje stave na elo narodne borbe za oslobodjenje od srbskoga jarma. Tako je uzprkos ogorene ustake borbe diktatura pod kraj 6. godine svoga obstanka ipak bila vra nego na poetku, dok joj u listopadu 1934. nije zadan smrtni udarac. Pogibijom kralja Aleksandra zavrava prvo razdoblje ustake borbe za stvaranje Nezavisne Drave Hrvatske. Osnovnu znaajku tome razdoblju daje djelatnost emigracije u inozemstvu, a teroristika borba u domovini, no teite cjelokupne ustake borbe nalazi se u inozemstvu. U Marselju je Jugoslaviji slomljena kima. Slomie je ustae u asu, kad se njezin kralj spremao, da zatvori obru oko Nove Njemake i tako ponovno uvrsti versajske okove na rukama potlaenih naroda. Ali Aleksandrovi i Barthouovi planovi propadoe skupa s njima i tok svjetske poviesti poprimi sasvim drugi pravac. Skrenue ga ustae pa su to morali platiti besprimjernim progonima diljem itave zemaljske kugle. Demokratsku Europu je pogotovo zahvatio panini strah pred njima. Masoni i internacionalci pobojae se za svoje vrijedne ivote, pa gonjahu ustae daleko od svoga praga, proglasivi ih, da opravdaju svoj postupak, internacionalnim teroristima i ubojicama. Medjutim znaju, da im nema trajnog smirenja, dok se ne domognu glave Poglavnika. No protivno bojazni mnogih Hrvata, koji nisu shvatili razliku izmedju faistike i demokratske Italije, Duce ne izruuje Poglavnika, pa se porotni sud u Aix-u mora zadovoljiti sa smrtnom kaznom i n c o n t u m a t i a m (u odsutnosti). To je druga smrtna kazna, kojom je Poglavnik osudjen od strane neprijatelja hrvatske slobode. Ipak svi ti progoni ne mogae slomiti ustae i njihova Poglavnika, koji kako netko dobro ree ne spada u one politiare, koji jedno misle na slobodi, a drugo u zatvoru. DRUGO RAZDOBLJE BORBA SE PRENOSI U DOMOVINU Kraj ovakvih prilika u Europi nije se vie moglo misliti na djelatnost ireg obsega, te se sav rad ustaa u emigraciji ograniuje na djelatnost nekih pojedinaca. Ali zato je domovina odahnula, jer je nestalo tirana, pa se teite borbe prenosi iz emigracije u nju, koja je spremna nastaviti djelo ustaa. Hrvatski je narod opet okupljen u jednoj jedinstvenoj fronti i elektriziran dahom slobode, hrlio je goloruk na bajonete. Medjutim lukavi Bizantinci brzo uvidjee, da im se lake boriti sa stranarima i mirotvorcima, nego s ustaama, pa se muke povratie na onoliko demokracije, koliko bjee ba potrebno, da ponovno uzkrsne stranarski duh, koji je broju opet vratio staru demokratsku mo, a revolucionarnim borcima s Poglavnikom na elu oduzeo legitimaciju, da predstavljaju svoj narod kod prijateljskih nacija. STRANARI SE VRAAJU SVOM STAROM PUTU SPORAZUMU Bizantinska lukavtina je savreno uspjela, zahvaljujui neumrlom stranarskom duhu vodeih krugova bive HSS, koji su uvijek svoje osobne i stranake probitke predpostavljali ope narodnim probitcima, a narod zavaravali na taj nain, to su ih jednostavno proglasili istovjetnim. Zbog toga nastupa doskora kod ustaa razoaranje, tee i bolnije od svih dosadanjih razoaranja, jer dnevno gledaju na .svoje rodjene oi, kako se plodovi njihove mune i krvave borbe lahkoumno i zloinaki razsiplju i kako pobuda opet malo po malo prelazi iz hrvatskih u srbske ruke. Ipak dugo se ne uputaju u otvorenu kritiku niti stvaraju stranku, samo da ne narue velianstvenu slogu cijeloga naroda, nadajui se od nje dobrom utjecaju na tadanje narodno vodstvo. Istom kad se uvjerie, da se polo starim sporazumakim putem, koji je prijetio golemom pogibelju, da e se kod

PAGE 5

B.LORKOVI-BORBA USTAKOG POKRETA

stvaranja Nove Europe jednostavno prei preko Hrvatske na dnevni red s obrazloenjem, da treba potivati volju velike veine hrvatskog naroda, koja ne eli kidanje sa Srbijom, ustakom pokretu doista nije preostalo drugo, nego da pod je svojim putem, kao to je na sreu Hrvatske to ve jednom uinio poetkom 1929. godine. Time je zavreno drugo razdoblje ustake borbe, koje je obiljeeno stapanjem ustakog pokreta s opim hrvatskim narodnim pokretom, iji je poetni cilj bio istovjetan s ciljem ustakog pokreta. No jasne granice na prelazu drugog i treeg razdoblja nema, jer takvu moe initi samo dogodjaj povijesne vanosti. Takvog dogodjaja medjutim nije bilo, nego se prelaz iz jednog razdoblja u drugo vrio postepeno onako, kako je tekao proces raztvaranja jedinstvenog narodnog pokreta kao posljedica skretanja slubene hrvatske politike ne samo sa ustake linije, nego uope s hrvatske linije. TREE RAZDOBLJE MAEK VEE SUDBINU HRVATSKE SA SRBIJOM Ipak bi se kao poetak otvorenog preloma izmedju slubenog vodstva i ustaa mogao uzeti dan 26. kolovoza 1939. godine t. j. dan sporazuma MaekCvetkovi, kojim je slubeno vodstvo hrvatskoga naroda uoi izbijanja najsudbonosnijeg rata u povijesti svijeta vezalo sudbinu Hrvatske sa sudbinom Srbije. Sve do tog vremena itav se rad ustaa ograniavao na ponovno postepeno prikupljanje ustakih snaga te na kritiku sporazumake politike, a pogotovo na neprekidno predoavanje pravoga cilja dvadesetgodinje borbe hrvatskog naroda, bez kojega mu nema ivota. Ustaki je pokret do skrajnih granica sebe zatajivao, jer mu nikada nisu bili pred oima neki njegovi posebni ciljevi, koji ne bi bili ujedno i ciljevi hrvatskog naroda. On je to pred cijelim svijetom i vidno dokazao na dan izbora u prosincu 1938., kad se nije radilo o ovoj ili onoj stranci, nego iskljuivo o tome, da se pred naim velikim susjedima manifestira jednoduna volja itavoga hrvatskoga naroda, da ivi svojim slobodnim i nezavisnim narodnim i dravnim ivotom i da prema tome odklanja svako rijeenje, koje ga makar i pod vidom faizma i nacionalsocijalizma ostavlja unutar zidina njegove tamnice Jugoslavije. Da ta volja bude to jasnije izraena, svi svijesni ustae glasuju 11. XII. 1938. za listu HSS. Nai su veliki susjedi tu, na tako veleban nain izkazanu volju potivali, pa je to dolo do izraaja i u njihovom novinstvu, a i na drugi nain, ali tu volju nisu potivali oni, u ije je ruke poloena, nije ju potivalo zakonito narodno vodstvo! Ono je i poslije toga nastavilo urovati s Beogradom, iako je taj isti gordi Beograd pokazao toliko slabosti, da je ak predsjednika vlade slao u Zagreb na pregovore. Ali vodstvo ne razumije znaenje tog srbskog ponienja, jer je ve davno prestalo sluati bilo narodno, prislonivi svoje uho radije do-aptavanjima londonskih i moskovskih agenata i arobnom zveanju njihovih kesa. Uzalud ustae u domovini i u tudjini upozoravaju na opasnosti, koje nastaju za hrvatski narod, ako se redom proputaju sve prilike, da se Hrvatska oslobodi robstva. Zakonito vodstvo ostaje uporno i 4 mjeseca pokorno eka, ne e li se Pavle smilovati i utanaeni sporazum staviti na snagu. A Pavlu se nije urilo, doklegod nije rat bio na pomolu. SPORAZUMAI GURAJU HRVATSKU U PROVALIJU Pet dana prije rata sporazum je stavljen na snagu, ali se ostvaruje u malim obrocima, nakon dugih i munih natezanja. Vodstvo HSS plovi usprkos tome punim jedrima u jugoslavenstvo. Ustae ne bi bile ustae, da su i nadalje mirno gledali, kako hrvatska kola jure u provaliju. Dosta je bilo obzira prema onima, koji nisu imali ni trunka obzira prema Hrvatskoj. Trebalo je brzo raditi, da se Hrvatska spasi u zadnjem asu. Pristupilo se organizaciji pokreta diljem domovine, no im su vlastodrci u Zagrebu i u Beogradu, koji su se u pitanju ustakog pokreta lijepo sloili, opazili, da on zauzima opasne razmjere, posegnue pokraj svih demokratskih fraza za grubom silom, da ga slome. Slomili ga nisu, ali su neto usporili njegovo organiziranje, jer mnogi, koji su u poetku prianjali uza nj, nisu mislili, da e se morati ba sasvim ozbiljno zaloiti za njegovu stvar, pa se povukoe. A ustae su ponovno punili zatvore svijesni, da o njima ovisi sudbina Hrvatske za buduih nekoliko stotina, a moda i tisuu godina. STOPAMA ALEKSANDROVE DIKTATURE U BORBI PROTIV USTAA

PAGE 6

B.LORKOVI-BORBA USTAKOG POKRETA

Nakon poraza Francuske doivjela je samosvijest vlastodraca svoju teku krizu i morali smo se zabavljati, kako su se kukavno pourili, da dadu tumaenje o svojoj demokraciji, koja da nema nika-kove veze sa zapadnom liberalnom demokracijom, jer da je seljaka. No im se u jesen 1940. ratna srea neto okrenula u korist Engleske, opet se stadoe nadimati, prijetei na sve strane i laskajui svom poslodavcu Engleskoj, pokajavi se oito da su je se tek prije par mjeseci odrekli. To njihovo nadimanje morali su naravno opet ustae osjetiti na svojim ledjima. Povratie se vremena Aleksandrove diktature sa svim svojim rekvizitima: Vikertima, oprecima i ostalim zloincima, ne bi li se pomou njih zatrlo ustaki pokret. Jedini predstavnici, kako se obiavahu nazivati, bacie pod noge i zadnji ostatak stida i hrvatske svijesti, te digoe ruku na svoju brau, koja su ostala dosljedna u borbi za slobodu Hrvatske. USTAE IZVRUJ U SVOJ SVETI ZAVJET Ali nita vie nije moglo satrti ustaki pokret. Praznine u njemu, nastale uslijed progona, popunie nove svjee sile i dva mjeseca prije rata organizacije ustakih stanova irom Hrvatske opet su uzpostavljene, zahvativi i jedan dio dravnog stroja, ukljuivi amo i vojsku, orunitvo i redarstvo. Pod pokrovom Jugoslavije neprimjetno se radjala budua Hrvatska drava. Trebao je doi samo jedan jai udarac izvana, da se pokrov rasprsne i da iz njegovih krhotina iznikne Nezavisna Drava Hrvatska. Taj je udarac uslijedio 6. travnja pr. g., a ve peti dan ustaki pokret ostvaruje ono, to su stotine i tisue Hrvata pod stoljetnim uticajem sla-vosrbtine kao nosioca robskoga duha u Hrvatskoj smatrali neostvarivim snom nekolicine frankovakih zanesenjaka. 10. travnja ustaki je pokret uz suradnju itavog hrvatskog naroda uzkrisio Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Borba za najvei i najsvetiji cilj je pobjedonosno zavrena. To je povjesno djelo hrvatskog ustakog pokreta, i njegova Poglavnika, s kojim se jedva koje djelo u hrvatskoj povijesti moe mjeriti. No niti Poglavnik niti Ustae ne poivaju na slavi svojih lovorika, niti na slavi svojih muenika, nego nastavljaju radom i borbom sve dotle, dok Hrvatska ne postane izvorom sree svakoga Hrvata i svake Hrvatice. To e biti prava Ustaka Hrvatska! Ustae su bili, Ustae jesu i Ustae e biti uvijek Za Dom spremni!

PAGE 7