You are on page 1of 166

..

:
"o o .
,
',.
,
,-
,
'.
" .
.. '0'
-
'. . ...
. .
o
,
..
.: .

.' " ,
. .,'
. . ,

'.
' .....
;
',- .'
, .
, .
. .
, .
" - .
" ..... ...
. ,
.
,.'
,
..
",' .
. .
; '-' . ' .
. '.
.
'.
ISLAM I
MUSLIMANI
U BOSNI I HERCEGOVINI
Saraj evo, 1977. god.
UVODNA RIJEC
UVODNA
Odavno, a osobito posljednjih godina, u naoj novoj dru-
tvenoj stvarnosti se potreba za jednim radom koji bi
na ali fundiran osvijetlio cjelokupno
muslimana i to od njihovih prvih
j s raznih aspekata, od porijekla, islamizacije,
kulture i tradicije, pa do ovih naih dima kad im je u jugoslaven-
skoj samoupravnoj zajednici ravnopravnih naroda
i narodnosti priznato i ono to se kroz vijekove kristalizirala i
iskristalizirala: njihova narodnost, kao izraz samostal nog nacio-
nalnog subjekta koji se j dalje treba ravnopravno da razvija, za-
jedno s ostafim narodima i narodnostima kako bosansko-herce-
t ako i jugoslavenskog
Zbog te potrebe i u tim okolnostima se i ideja o
knjizi "Islam i muslimani u Bosni i Hercegovi ni , posebnu
dimenz;;u predstav/ia njena islamska komponenta koja se pro-
tee od prvih islamizacije pa sve do naih dana.
Iz petstogodinjih odrednica svog muslimanskog bivstvova-
nja na rodno; im grudi i svog novog historijskog
vrlo je lako imenovati fakt ore koji bosan-
muslimana u svim dimenzijama njihovog ori-
ginalnog a isto tako i njihovu perspektivu koja je, bez
obZira na snane vjerske neodvojiva od per-
spektive u zajednitvu svih jugoslavenskih naroda i narodnosti ,
daljem razvoju i muslimani mogu itekako doprinijeti, kao
to su to i rani je svojim rodoljubljem, svojom historij-
skom svojim humanizmom i da im je za-
sudbina da u zajednitvu ive, stvaraju i traju.
Radi svega toga knjiga lO Islam i muslimani u Bosni i Herce-
govini treba da doprinese boljem upoznavanju kako nas s nama
tako; svijeta s muslimanima i da, ko-
liko god j e to vie, prui pravu sliku o njima, a posebno
i o njihovom vjerskom poloaju i i votu, zbog je i predvi-
njeno na arapski i jedan drugi svjetski jezik.
Ne sumnjamo da u tome, kao prvi ozbiljan pokuaj; napor,
zaista i uspjeti.
lako je knjiga, posebno u svom dr ugom dijelu u kojem je
organizacija vjerskog ivota
muslimana od 1878. godine do danas samo sumaran presjek
kroz tu materiju ona, i s te strane, ima poseban za nasta-
vak dubljih i irih zahvata u tom pravcu.
Posebno raduje to knjiga izlazi povodom nae velike i, re
kao bih, historijske otvaranja Islamskog fakulteta u
Sarajevu. Ta naa prva Visokokolska ustanova u novoj Jugosla-
v; ji, podignuta di jelom rtvom i ljubavlju bosansko-her-
i jugoslavenskih muslimana. je dokaz da
smo svjesni vremena i potreba u svom vjerskom ivotu i da na
pri stup islamu ne samo njegovo puko i trajanje.
i roko otvaranj e svih njegovih perspektiva i
doraslih vremenu, njegovim potrebama i svestranom razvoju
ljudske misli
Sarajevo, septembra 1977. godine
Dr A.
I
PRIRODNE I GEOGRAFSKE DETERMINANTE
POVEZANOSTI JUGOSLAVENSKIH ZEMALJA
SA ZEMLJAMA BLISKOG ISTOKA
Pr,i rodno-geografski uslovi determinisali su da je Jugosla-
vija sa Bosnom i Hercegovinom kao svojim centralnim
j em milenijima bila povezana sa Bliskim istokom. Kao podu-
navska i sredozemna drava Jugoslavija je dio Evrope, ali je u
isti mah kopnenim i morskim putevima, a time i privredno, po-
i kulturno, na zemlje Bl iskog istoka, kao to su
i te zemlje pri rodno na Jugoslavij u, odnosno Evropu.
kopneni put za Bli ski istok zapadno-evropskih i pri-
zemal j a vodi preko jugoslavenskih zemalja. Na isti na-
vodi na Jadran kao dio Mediterana pomorski put
za Austriju, i Poljsku, pa dalje u zeml je
Bli skog istoka.
je da su se od neolitika na Balkana
razvijale int enzivne kul turne i privredne veze sa Bliskim ist o-
kom. arheoloki materijal iz AnadolIJe
na da se pr ije do pet i po hil j ada godina
razvi jat i kul turna i privredna razmjena ovog di-
jela Evrope i Bliskog istoka. Usvojeni termin ,.balkansko-ana-
dol ski kompleks u periodu neolitika dovoljno jasno osvjetljava
post oj anj e tako davnih veza.
Od ant ike dobiva na vanosti morski put preko Jadrana na
relacij i Bliski istok - Evropa. Upravo su Egej sko more i Jadran
bili atraktivni za moreplovce 'iz Evrope za Malu Azij u. i, obratno,
13
sve do kraja XVI Pri ondanjim more-
plovne tehnike, uslovljene odnosima mora,
pravcem vjetrova i struja, a i zbog snabdijevanja bra
dova, koji su bili mal og kapac iteta, najsigurnij e se plovil o uz
obale. Na Jadranu sa Venecijom, koja j e postal a bogata i
svjetska sila, bi la je to njegova dakle albanska i jugo
slavenska obala, koja, za razl iku od tali janske obale, gdje su
i struje, obi luje mnotvom otoka, odnosno unut ranji h ka
nala, pa je za pomorski promet pruala sigurnost. Otuda
i tol'i ka posizanja Venecij e za pribrenim zemljama
obale, pored koje se plovilo za Bl iski istok.
Konkurentne pozici je prema Veneciji u
akt ivnost i sa raznim mediteranskim lukama, pa i onima Bliskog
i stoka, zauzimao j e Dubrovnik, koj i je, kao slobodna gradska
republika, stol je6ima bio glavna luka na Jadranu,
prvenstveno u trgovini Srbi je i Bosne.
U odnosu na Dubrovnik oduvijek je bio od neuporedivo
manje vanosti bosanski di o obale Jadra na. Bosna, odnosno
Hum. (kasni ja Hercegovina) imala je naime izlaz na more
X vijeka, kada bizantijski carpisac Konstantin Porf i-
rogenit spominje grad Ston na Peljecu kao dio zahumske zem-
l je. Za bosanskog kralja Tvrtka (1338-1391) u sastavu Bosne
nali su se i gradOVi Split, ibenik i Trogi r, te otoci i
Hvar. Tvrtko j e izgradio grad Nov;i (Herceg Novi) i Brt anik na
Neretve, podigav i t u i brodogradilite za bosansku flotu.
Za turskog vremena Bosanski paal uk je u razna vre-
mena sad sad manj i dio jadranske obale. poare-
mirom, koj i je potpisan 21. jula 1718. i radom komisi je
za Bosni i Hercegovini ostavl jena su dva uska iz-
laza na more: Klek-Neum, juno od Neretve i Sutor ina, na
ulazu u Boku Kotorsku.
Ne treba gubiti iz vida da j e Mediteran (a time i Egejsko
more, odnosno Jadran) bio centar svjetskog prometa i usta
rom i u srednj em vi jeku. Amerike 1492. kao i puta
oko rta Dobre nade u Indiju oceanska plovidba umanj ila
je Sredozemlj a. Nadalj e, Veneci je 1797. pre-
stal a je egzistirati jedna velesila na Jadranu, to se
nepovoljno odrazilo. ot varanjem Sueskog kanala 1869.
godine Mediteran postaje pomorski put za junu i jugo-
Aziju i Afriku. Tako su i junoslavenske zemlje
kao dio Mediterana ponovno dobile na vanosti.
Od EgeJskog mora, odnosno njegove solunske luke, vodio
je drum dolinom Vardara do Skoplja, a onda preko
Mitrovice u glavni grad Bosne Sarajevo. Ta trasa, u vizij i broj-
nih dravnika i ekonomista, bi la je koncipirana u jednom mo-
dernizovanom vidu kao pruga koja bi vodila od Pa
riza do Soluna preko Bosne i kao kopnena magistrala
14
povezivala bi Zapad i Istok. U realizaciji te ideje putena je
u promet godine 1"873. i pruga Oobrljin-Banja Luka u du,i ni od
104 kilometra, odnosno godine 1874. pruga Kosovska Mitrovi-
ca-Skopl je u duini od 119,4 ki lometara, a 1873. pruga Skop-
lje-Solun. Ideja eljeznice, koja je due vremena
zaokupljala duhove, je sastavni dio ovog projekta.
Ovaj projekt se istina uklapao i u Orang
nach Osten, mada je Austrija minimalno doprinijela njegovoj
realizaciji, iako je bila u svemu ovome
i vojno-strateku intonaciju, projekt
se povezivao i sa bagdadskom eljeznicom .. , j e izgradnja
1903. (a zavrena engleskim kapitalom 1940.
godine). magistrala, koja bi vodila od Hamburga do
Perzijskog zaliva, trebalo je da bude kopneni pandan i da parira
pomorskom prestiu Velike Britanije u Sredozemlju.
Zamiljeni magistralni put od Istoka preko Bosne u Evropu,
u uslovima dobro poznate izolacije Turskog Carstva prema ev-
ropskim zemijama. pokazao je svoju djelotvornost za vrijeme
zatvaranja evropskog kontinenta za trgovinu s Engleskom (na
osnovu Napoleonova dekreta od 21. XI 1806). Tada je .. bosan-
ski drum kao veza preko Egejskog mora s evropskim
kopnom zaigrao ulogu vane za pamuk i ostalu
robu koja je transportovana sa Levanta za Srednju Evropu.
Epizodu sa nerealiz.iranom transverzalom Par is-Solun pre-
ko Bosne spominjemo da bismo ukazali na prirodnu
ulogu jugoslavenskih zemalja. ovdje konkretno Bosne. u zbli-
avanju Istoka i Zapada. Proj ekt se kompromitovao i onemogu-
je zbog suprotnosti interesa pojedinih velesila i drugih po-
snaga.
Dok je izgradnj a ove transverzale bila s agram
nim izdacima, pa se i dionica Dobrlj in- Banj a Luka morala fi-
nansi rati iz francuskog zajma, dotle je jedan drugi prirodno tra-
sirani , ali neto dui put, takoder u jugoslavenskim zemljama,
spajao Egejsko more, odnosno kopno Bliskog istoka sa Evro
pom. Vodio je opet od Soluna udolinom Vardara i Morave do
dananjeg glavnog grada Jugoslavije, Beograda, a dalje Duna-
vom. Beograd je bio povezan sa Stambolom i Basforam jo i
kopneni m putem, koj i je vodio moravskom, niavskom i marI
kom dolinom. Preko Beograda u turs ko doba najvie se odvijao
promet s Austrijom, odnosno Podunavljem. 1 nije bez osnove
veliki francuski knjievnik Victor Hugo (1802-1885) u pjesmi
"Le Danube en coler .. pjevao:
Belgrad et Zeml in sont en guerre
Dans son lit paisible naguere
Le vieill ard Danube leur pere
S'eveille au bruit de leur canon.
15
U nae vrijeme JOs vise dolazi do i zraaj a prirodna
nost jugoslavenskih zemal j a i zemal ja Bliskog istoka ne samo
s obzi rom na njihove kopnene i a dijelom i po-
morske spone, nagl o raz-
mjeni ljudi i roba, razvijenom automobilizmu, kao j gotovo pot-
punom brisanju pregrada. Uz ove momente pr ido!i
su i razlozi ekonomskog i
je da Jugoslavije i zema-
lja postoji privredna komplementarnost . Jugoslavija je poodma-
kl i! u indust rijskom razvoju i u pruanj a
kih i drugi h intelektualnih usluga, a raspolae prirodni m bogat-
stvima, za koja su zainteresirane zemlje Bliskog i stoka (zanim-
l jiv je, al i ilustrat ivan jedan detalj iz ranije histori j e Srbije: za
vri jeme car inskog rat a koji je povela Austro-Ugarska prot iv
Srbije, je 1906. godine izlaz i osigurana ekonomska eman-
cipacija Srbije na taj to se pristupi lo izvozu stoke u
Aleksandr-iju, Kairo i Port Said; to je otvorilo put uspostavl ja-
nju agencije u Aleksandriji, a 1907. i diplomatskog
predstavnitva Srbije u Kairu). S druge strane, prirodna bogat-
stva zemalja Bliskog istoka. kao to su nafta, juno
tekstilne sirovine i proizvodi, zanatski proizvodi
i sl. at raktivni su za j ugoslavensko trite.
Jugoslavi j a kao nesvrstana zeml j a i j e na
zemlje, koje slijede politiku nesvr-
stanosti. Ta orijentacija, pod pretpostavkom
ekonomske konkurentne sposobnosti , daje prednosti i
anse da se ekonomska saradnja jo vie
i dalje intenzivirati.
16
Gaz! Husrevbegova medresa sa sahat- kulom
\I
PRVI SUSRETI S ISLAMOM NA BALKANU
se misl i da su se islam j prvi muslimani pojavili
na Bal kanu i u junoslavenskim zemljama istom sa osvajanj ima
osmansk ih Turaka, a to od XIV vi-
jeka. Ovakvo gledanje bilo bi utoliko ispravno ako se ima u
vidu starost i porijeklo dananjih pripadnika islama. Naime, po-
dananjeg islamskog stanovnitva na i u j uno-
slavenskim zemljama dati raju od kraja XIV vijeka. Od tada. a
od kraja XV vi j eka i kasnije se na Balkanu
s precima dananjih Turaka, musl imanskih Al banaca i musli-
manskih Bonjaka. precizni je, dananji muslimani Al-
banci i musl.imani Bonj aci u pogledu vuku por ij eklo
kao i ostali Albanci i Bonjaci, ali se kao pripadnici islama ne
prije pojave Osmanli ja.
U ovoj prilici, u el ji da objasnimo tradicionalnu povezanost
Bal kana sa narodima koji ispovijedaju islamsku vjeru i i spitamo
poj avu islama na Balkanu ,j u junoslavenskim zeml j ama,
imamo pred jedan drugi fenomen . Namj era nam j e da uka-
emo da s muslimanskim narodima j s islamom balkanski i
j unos lavenski narodi dolaze u kontakte jo mnogo prije nego
to se javljaju preci dananjeg islamskog stanovnitva na Bal-
kanu. Prema tome, ne postoji kont i nuitet i zmedu sada-
nj ih musl imanskih nasel ja na Ba l kanu i prvih vjesnika islama
i musl imana na Balkanu i srednjem Podunavlju nekoliko
ranij e.
2'
19
Tragovi tih prvih vjesnika islama i muslimana vode nas
do onih vremena, kada su junoslavenski narodi jo pr'ipa-
dal i svoj oj staroj slavenskoj rel igiji, odnosno u vremena, kada
Ako je ovo - a mislimo
da 2:a to postoje dokazi - onda pojava kod Junih
Slavena, ili dobrog nj i hova dijela, ni je stari j a od pojave islama.
tavie, pojedine skupine Junih Slavena - koj i dolaskom na
Balkan jo nisu bili pokrteni - nisu bile daleko od toga da
eventualno prihvate i islam. To j e vrijedi lo prije svega za Bu-
gare, kojima j e bilo muslimana jo prije pokrtavanja
Bugara.
Nosioci islamske rel igiozne ideje bill su, istina, stranci,
os i m moda kod dijela Protobugara. Ali i nosioci u
jugoslavenski m krajevima bili su stranci: Bizantijci, Franc i,
Germani. Uska povezanost primanja i prizna-
vanja konkretno bizantijske vlasti dovoljno je poznata iz naj-
ranije historije Junih Slavena. Ovu okol nost jasno je ist akao
car-pisac Konstantin Porfi rogenit u svojim djel ima De admini -
strando imperio i Vita BasiIiI. Prema Porfirogenitu, pr,iznavanj e
bizanti j ske vlasti od strane junos lavenskih plemena bi lo je
kristij anizaci jom. se deavalo i sa slavenski m
plemenima koji su primili od Franaka ili sa Sl ave-
nima na Labi i Odri, kojima su Germani preko name-
tali ne samo duhovnu i svjetovnu vlast . Rusija j e,
zajednici naroda, u duhovnom pogledu
postala ovisna od Bizantijskog Carstva. Nema sumnje da bi i
primanje islama bilo sudbonosnim reperku-
sijama. To se kasnije pokazalo u procesima islamizaci je Balkana.
Islamizacija j e implicirala ne samo podvrgavanje novoj vjer'i,
je usmjeravala i kulturni razvitak jednim posebnim
pravcem.
Al i j Islam je, uporedo sa naj rani jim prodorom
na usmjeravao tokove histor ijskog razvitka Ju-
nih Slavena. je da su najraniji odnosi Slave
na i Arapa kao nosilaca islama bili uglavnom prijateljski. Sla-
vene vidimo kao saveznike Arapa u ratovima Arapa s Bizantom.
Hi lj ade slavenskih ratnika koji su se nalazili u bizantijskoj slubi
prelaZila je na stranu Arapa.
Arapske provale na jadransku obal u 840-841. rezu lti rale
su osamostaljivanj em dalmatinskih gradova, koji se tada oslo-
bodie bizant ijskog suvereni teta. O tome se
zapis II najranijoj junoslavenskoj kroniCi, Ljetopisu
Popa Dukljanina. Tamo stoji i ovo mjesto:
20
" U to vrijeme iz Sicilije brodovlje, veliko mno-
tvo saracensk ih ovakvo se brodovlje zove
.miri a armeni', a to je latinski ,decem mi l ia vella' (de-
set hiljada j edara). Sve su primorske gradove razru-
ili. Latini pak u bijegu potrae planine, gdje prebivahu
Slaveni ; kad su se Slaveni vrat i li u svoju zemlju, htjeli
su i Latini da se vrate u svoje gradove, ali i h Slaveni
uhvate i zadre kao robl j e. Potom ipak mnogi puste
Latine na slobodu pod uvjetom, da i m za sva vremena
danak i slue. 1 tako su ponovno gradi ti
primorske gradove, to su ih bili Saraceni poruili."
Arapi kao gospodari Krete, Sicilije te June Italije i kasnije
su se zalijetali po Jadranu. Jedan ku lturoloki trag o tome
i pojava Arapa u turbanu na portalu katedrale u Trogiru. Taj
Arap, koji na svoj im nosi ogromno breme, si mbolizira
pobj edu nad Arapima. Potomci izbjeglica iz Trogira navodno SIJ
t raili od majstora Radovana, koji je oblikovao taj portal, da na
neki arapski poraz.
Posebno poglavlje u najranijim susretima Junih Slavena i
Arapa nastalo je arapskim osvajanjem panj olske. Juni Slaveni ,
u histor,ijskim izvorima poznati kao Sakal i b, uglavnom najvie
Hrvati iz Dalmacije, nalazili su se u panjolskoj i Sici l iji kao
halifina tjelesna straa, pa ratnici i dravnici. U slavenskoj
tvrti u Palermu na Sicili j i j edan je Sakal ib sagradio i damiju.
Postojale su sigurno i druge forme uzajamnih odnosa. Zna
se na pr. da je jedan hrvatski vladar poslao darove Abdurahma
nu II I (912-961) . On je preko junos lavenski h zemalja otpremio
iedno izaslanstvo u hazarsku zemlju.
Da su se razvijal i i odnosi arap-
ski novci na jugoslavenskom tlu. je zbirka staro H
arapskog novca sarajevskog kolekcionara Osmana Asafa Soko-
(umro 1972) ; zbirka sadri vie desetaka primjeraka naj-
starijeg arapskog novca. al i naalost nedostaju podaci o prove-
nijenCi j i svakog primjerka. Indikativniji je nalaz arapskog novca
u selu Potoci, Bijelo Polje kod Mostara; to je srebrenjak ;z vre-
mena halife Mervana II el Hi mara (744-750); na jednoj strani
imao je ispisanu suru Ih las (u sredini La ilahe iIIIelah), a na
drugoj strani 33. aje sure Tevbe (novac koji je iskopao neki se-
ljak otkupio je godine 1938. Hasan ef. Nametak ,iz Mostara,
ali j e sada izgubljen).
Ovi najraniji dodiri vojnog, pa i kulturnog ka-
raktera sa Arapima. ali i t urkmenskim narodima. urodili su u
rsti mah i postojanjem populaci j e islamske vjere na jugoslaven-
skom tlu, bez obZira na to to su ti najstariji pripadnici islama
nestali jo prije pojave osmanskih Turaka na Balkanu.
Prvi pokuaji u pravcu islamizacije Slavena - mada u ovom
nije o Junim Slavenima - je 896. go-
di ne (odnosno 376. po Hidri), kada je u Kijev otpos lan pos la-
nik da bi pridobio kneza Vladimi ra da primi islam. Nekoliko
vremena iza toga isti je vladar , se jO uvijek u staroj
slavenskoj reli giji, u nastojanj u da se opredijeli za relig'iju koja
21
nj emu i nj egovu narodu najbolje pristajati, pozvao vjerske
znalee musl i manski h Bugara na Volg'i da bi mu izloili temel j e
svoje vj ere, u vjerskim raspravama predstav-
ni cima razni h reli gi j a. Knez je oci j enio da mu najvie konvenira
da se opredi j el i za Bi zanta. Pokrst io se s narodom
988. godine. Zbog svojih zas luga za otpad od paganstva bi pro-
glaen za sveca.
dileme kao knez Vladimir imao je i bugarski kan
Boris. I on se opredijelio za za
iz Carigrada. Narod j e pokrstio 864. godine. Jo pri j e pokrtava-
nj a u bugarskoj zeml ji bio se proirio islam. O tome se
dragocj eno u glavi Ci li poznat og pisma pape Ni-
kole I (858-867) pod naslovom Responsa Nicolai I Papae ad
consuita Bulgarorum ... Zbog vanosti te glave citiramo je do
slovce u origi nalu i prijevodu:
Oe l iberis profanis, quos a Sarracenis vos abstulisse
ac apud vos habere perhibetis, quid faciendum sit ,
inquiri t is. Qui ni mi runt non sunt reservandi: ,Corrum-
puni' enim, sicut scriptum est ,mores bonos colloquia
mala', sed utpote noxii et blasphemi igni tradendi.
a to
.. Vi pi tate to treba sa bezbonim knj igama, koje
se, tvrdite, nalaze u vas, a primili ste ih od Saracena.
Nj ih dakako ne treba jer kao to je napisano
(u poslanic i ,zli razgovor,i kvare zdravo
pa za to kao t etne bogohulne predaj te ih
ognj u ...
U Bugarskoj se, dakl e, svakako u prvoj polovici IX vijeka,
ako ne :j ranije, nalazilo knjiga koje su iri l i muslimani (sara-
ceni), pa se u vrijeme pokrtavanja Bugara postavilo pitanje
kako se treba odnositi prema tim knjigama. To se pitanje posta-
vilo pap'i , koji je odrei t o odgovorio da se te knjige kao tetne
i bogohulne imaju spaliti.
Imamo, prema tome, da su se u prvoj
polovici IX vi jeka Junim Slavenima, konkretno Bugari-
ma. iri le knjige koje su propagi rale islamsku doktrinu. Da li
su te knji ge bile na arapskom jeziku, koj i jedva da je iko tada
na slavenskom jugu razumio? Ne bi, uostalom, da su pisane
arapski, bi le ni opasne, pa da ih je trebalo spaljivati. Ostaje
pretpostavka da bi mogl e biti pisane narodnim jezikom, samo
moda eventual no arapskim pismom (al hamiado tekstovi).
Ako su te islamske knjige jz prve polovice IX vijeka bi le
pisane narodni m jezikom, onda u jednom novom svjetlu treba
gledati i djelovanje slavenskih apostola Cirila i Metodija. Oni
22
su prije polaska u mor avsku zemlju godine 863. sastavild sla-
venski al fabet (u kojem je moda slovo'-l.,, koj e nema u
pismu, arapske provenijencije) i evange1istar . Kao Grci
svoj e su slavensko obrazovanje stekli upravo u okolicii Soluna,
gdje je sigurno, od cara Teofi la (829-841) bilo mu-
slimana.
je tavie dobro poznavao i islam. Bio je itekako
zaokupljen islamom, u obranu u
raspravama S islamskim na dvoru halife el Mute-
vekki la, a onda kod hazarskog kana. O tim raspravama govori
se u Konstantinovu ivotopisu (itje), al i i u islamskim izvori-
ma, pri prvenstveno mislimo na Taberi jeva djelo Kitab-ud-
-di n vel devleh. Odnosi arapskog hi lafeta i Bi zanti je bili
su u doba ovih rasprava vrl o lOi, a to se odrazilo i na poloaj
u arapskom hilafetu. 2':Hje Konstantina govori o slika
ma demona na vratima s kojima se sreo Kon-
stantin. Postojanje kompromitantne naredbe el Mutevekkil a i z
godi ne 850. i 854. o pr i kivanj u ti h drvenih slika demona potvr-
i Taberi. Konstant in je bio izaslanstva cara Mihajla III
kod halife el Mutevekkila, i to 856. godine. I dok se poslanik
Georgij bavio razmjenom zarobljenika, Konstantin je vodio
ne rasprave s islamski m znalcima u prvom redu o dogmi t roj-
stva. Zanimljivo je da je Konstanti n pokazao poznavanje isl ama,
se, ostalim, na Kur'anski ajet (stih) o
Isusove (I saove) majke. dok su islamski barat ali cita-
t i ma iz Biblije (koj a je do tada bila vie puta prevedena na
arapski) .
Sve su ovo pitanja koja su nedovoljno al i mi-
slimo da upozoravaju da se pri razmatranjima kristijanizacije
Junim Slavenima ne smi j e gubiti 'iz vida niti kolika-toli ka
pr isutnost i slama. Odgovori pape Nikole I u najmanju ruku uka-
zuju da su u junoslavenskim zeml jama djelovali i islamski mi-
sioneri, i to jo u prvoj polovici IX vijeka.
ovim misioner ima, ali i kolonizaciji, a vjero-
vatno i trgovcima, se vr lo rano s postojanjem musli-
manskih naselja na balkanski m prostorima.
Moglo bi se da je tih naselja bilo prij e svega n3
j adranskoj obal i s obzirom na njenu blizi nu s .islamskom Sicili-
j om i junom Ital ijom. Ipak na tom prostoru ne nalazimo islam-
ski h naselja u to rano doba. Jedino to se s
nazi vima Saracenus i i zvedenicama, koj i nas
na neku vezu pojedinaca, odnosno njihovih porodica sa Sarace-
ni ma, pa eventualno i na njihovo islamsko por ijeklo. Epi zodaI-
nog je karakt era pojava omikih Pribislava i Osora, koji
su gusarili Jadranom. Za nj ih je Toma (1 200-1268)
navodio da su oskrvnjiva!i presvetu euharisti ju, ruili ol tare i
pali li crkve. Pripisivalo im se da su zaraeni saracenskom za-
23
bludom- . Kralj Andrija u povelji od 1220. kao i -Cronica di
Slavoni au , na koju se pozi va
(t ampana 1604-1605) spominju oca ove dvojice pod
arapskim nazivom Melekdok, Malduk kao -sina Saracenova .. .
Pol je rada mi sionerima prualo se nakon invazi j a
Arapa i poj edi nih turkmenskih plemena i slamske vjere na Bal-
kan il i bli e Balkanu. Invazi je su bile i koloni-
zaci j om islamskih skupi na.
634. godine upadi i osvajanja Arapa u zemlja-
ma Bizantijskog Carstva. Arapi su pokuaj e da osvoje i
Carigrad. StaVie, prilikom arapskog opsjedanja Carigrada od
augusta 717. do augusta 718. pod Mesieme bila je
osvojena Galata i tu damija (zvana .. Arap-damija" l ,
koj a je nakon arapskog pretvorena u crkvu, a onda
opet u damijU poslije sultan Fat ihova osvojenja Carigrada. Nije
bez da se spomene da je j edan bosanski pjesnik, Mu-
hamed ef. Nerkesi (Nergisi) (poginuo 1634) posvet io peti svezak
svoje " Hamse", pisane tursk im jezikom, ovoj vojni Mesi eme
( Gazavati Mesi eme .. ) (uzgred dodajemo, da je pri jevod ovog
djela na francuski tampan 1741. u Stambolu).
Prema arapskim izvori ma Mesieme je sa svoj om vojnom
ekspedic ijom prodro sve do Edrene i Soluna. Ovaj prodor bio
bi prvi arapsko-islamski susret sa Balkanom. Kasni j e,
posl i je Krete 823. i Sicilije 827. te june Italije,
od 837. godine, ovi prodori biti intenzivniji.
Pojava naj ranij eg musl imanskog stanovnit va na Balkanu
ni je, povezana s ovim prodori ma. Ovo st anovni tvo
prvi put se j avlj a u solunskoj pokrajini. To su tzv. vardars ki
TurCi, koj e je t u presel io iz Azije car Teofi l (829-842). Ubrzo
su se oni morali pokrstiti (o ovi m prvi m musl i manima na Bal -
kanu upor. R. Janin, Les Turcs Vardariotes. Echos d' Orient
XXIX. 1930. str. 437-449).
Ni je da su vardarski TurCi mogli biti po poni je-
klu i Slaveni. Poznato je da su bizantijski vladari preseljavali u
masama upravo Slavene u Malu Aziju, a onda se da su
ovi u slubu Arapa. I car Teofi l mogao je pomuslima-
njene Slavene dislocirati u kraj oko donjeg Vardara. Sam nazi v
Turci .. nije na Ba l kanu nikada nesumnjiv dokaz da se radilo
upravo o Turci ma. Po okolnosti da j e jo
XIX st. u solunskom kraju bilo Turaka pravos lavne vj ere (Pou-
queville) ne mora proizlazi t i da se u ovom radilo o po-
tomcima t ih tzv. vardarski h Turaka i z IX vij eka.
Polovicom XI vi jeka javlj aju se na Bal kanu koje
kao i slamsk i narod nazivaj u i i smael itima, t e agarenima. Kom-
islam i musl i mane, su 1048. i 1049. go-
di ne ubijali i po Bal kanu. Bugarsko-
-srpski l jetopisi s puno govore o kao
24
Tekija na Buni
.. , " bezakonici ma- i .. nevjernicima". upadi ,
nasi ljima, su se i kasnije. Godine 1065. Uzi i
Kumani preli su Dunav i provali l i do Soluna. Moda je
tada stradao i manastir sv. kod Skopl ja.
25
Ovi upadi unijeli su i promjene konkret no
u krajevima sjeverno od Nia pa do Dunava. Putopisoi XI i Xii
vi jeka govore da su t i plodni kraj evi uglavnom pusti, a kao je-
dino stanovnitvo nalaze .. hajduke naroda skitskoga", bez krova,
da se obrezuju. Pripadali su dakle islamu, a Vil jem
nrsk'i kae da su to
Sa stanovita i slamizacije Balkana u predosmanskom pe-
ri odu je pojava Sari Saltuka. Sa t urkmen-
skih rodova nastanio se 1261 . godine u Dobrudi. St upio je u
slubu t atarskog princa Nogaja koj i je zavladao stepama sj e-
verno od Crnog mora. Oko Sari Saltuka stvorio se pravi
kult i legenda. Prikazan je kao neumorni misioner u irenj u
islama na Bal kanu. Prema jednoj hagiografi j i (u kolekci j i Osma-
na Asafa sada u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u
Sarajevu) Sari Sal t uk j e djelovao u doba osmanske
dinasti je Osmana. Njemu su dolazili preko ramazana potajni
muslimani iz zemalja Podunavlja, zajedno s nj im po-
stili, teravi je klanjali, a onda se nakon bajramski h
u svoj kraj. Tu se, tavie, tvrd i kako j e hazret i Alija sa
ashabima iao u sasku zeml ju. Dal je se spomi nje i bosanski
kralj koji je traio da mu se poalje tabut sanduk)
Sari Sal tuka.
Poznati turski Halil Inaldik objasnio je da kult
Sari Saltuka, koji ir i islam po Evropi, vodi porijeklo jz popu-
larnog epa .. Saltuk-nama .. (knjiga o Saltukul. nastalog na bazi
narodnih 1473. i 1480. Strani putopisci , koj i su pu-
tovali Bal kanom o rasprostranjenosti Sari Saltukova
kul t a. Brojna su mjest a u kojima se pokazivalo na njegov grob.
Jedno t akvo mjesto je i Blagaj kod Mostara.
Od svi h junoslavenskih kraj eva kao da se islam naj pri je
u Sr,i j emu, a po svoj prilici i u t e u sjevero-
Bosni.
a tome je glavne informacije ostavio Abu Hami d al -Anda-
lusi, koj i je boravio u Ugarskoj od i to u svome do
sada malo djelu AI-mu'rib'an ba 'd aya'ib al -Ma-
grib. Abu Hamid je u Ugarskoj naao dvije vrste musli mana:
kako kae na hiljade pot omaka Magribinaca kao i mnot vo po-
tomaka lj udi dosel j enih i z Horezma; ovi drugi sl ue kralju, j avno
su a taj no ispovi j edaju islam; prvi slue
samo u ratu, a javno ispovijedaju islam. Jovanka koja j e
anal izi rala Abu Hami dove podatke, ih sa bizan
t ijskim izvorima, Kinamom i Honijatom, da se Abu Ha
midovi podaci uklapaju u podatke navedeni h bizantijskih pisaca.
Abu Hamid govori O ugarsko-bizant ijskom ratu koji je u to
doba (1151-1155), pa kae da ugarski kralj ima musli
mansku vojsku .. i vojnicima ne pravi smetnje u ispovijedanju
njihove vjere. U tom rat u su, kako navodi Ebu Hamid, muslj
26
mani porazi li dvanaest voj ski bizant i jskog cara. Car je doao
trait i mir od ugarskog kralja predaju vel ikog bogatstva
i znatnog broja zarobl jenih musl imana. koj e je drao u svojoj
vlast i. Abu Hamid reproducira i j edan dijalog bi zantijskog cara
sa anonimnim sagovor ni cima o muslimana u ugarskoj.
odnosno bizantijskoj vojsci. Sam j e Abu Hamid na rata
podst icao muslimane da sudj eluju u ovom ratu. Jovanka
podatke Abu Hamida. Ki nama i Honi-
jate. da su vel i k broj zarobljenika koje je carska voj ska povela
sa sobom mogli biti samo i tel j i srijemski h nasel j a,
za vrij eme borbi. Ti su musl imani bil i poznat i i pod i menom Ha-
li sije il i Kalisije (spomi nje i h i Ki nam, ali mu nije bi la j asna
vj erska pripadnost ovi h ljudi) (Upor . Jovanka Podaci Abu
Hamida o prilikama u junoj Ugarskoj sredinom XI I veka. Zbor-
ni k za istoriju IV, Matica srpska, 1971. str .
U ovome ratu protiv Bizanta nastupao j e i srpski veliki u-
pan Uro II , a javlja se na strani zajedno sa KaliSi jama
i bosanski ban
Posl avIja se pi tanje da li su Kal isi j e staj ali u kakvoj di-
rektnoj vezi s Bosnom, odnosno drugi m pi tanje j e: da
li je bil o u Bosni muslimana analogno kao u Sr i j emu i l i na pr.
u Osij eku (gdje se Hysmae1ite vel Byssenii spomi nju 1196. kao
obveznici car,i ne u korist samostana Cikadora).
Da je Kalisija bilo u pa i sjevernoj Bosni
toponi mi Kalesije kod Zvorni ka te kod
Prnj avora (po Dodajmo da je prof. Nedim
upozorio da se na jednom u selu Glumini kod Zvornika
pisar nat pisa pod turski m imenom Ku lduk. To bi i me mo-
glo biti izvjesni kalisijski relikat.
Valja napomenuti i to da se na dva spominje Sraein,
saracen; jedan j e iz XIV, a drugi iz XV (Marko
Vego, Zbornik srednjovj ekovnih nat pisa III , red. br . 160 i 199).
Indikativna je i pojava saracenacrnca na bosanskom grbu.
Glava saracena j avlja se na grbu Bosne koji se smatra za
dravni grb koji se ust alio. Grb ima dVij e glave sa dva
postavl jena unakrst , a tome je Orbi ni (1601) dodao j O
polumjesec i zvi jezdu. Registrovan j e u glasovi toj munsterskoj
Kozmograf iji (1 544) (navodi ga ,j Ulrich von Aeichentha!, je
dj elo prvi put tampano 1483. godine).
Poj ava crnca, odnosno saracena na bosanskom grbu ni j e
do sada objanjena. To nisu mogl i rijeiti ni Stojan
te LudWig Thall 6czy. U istraivanjima (koja nisu jo
objavljena) otiao je najdalje dr Pavao On j e lik sara-
cena, kao u grbu, naao na medaljonu jedne
bi fore iz grada Travnika (sli ka je objavljena u nj egovoj
knj izi Babovac i Kraljeva Sutjeska. Sarajevo 1973, str . 214). To
da se likovno pri kazivanje glave saracena u Bo-
2'/
Grb Bosne
sa glavama
saracena
o B OS NAE
sni I Izvan grba. je zapazio da su ovakve glave
bile i na srednj ovjekovni m novcima, na-
U doba kralja Lj udevita (1342-1382).
Ismail.i j e u Ugarskoj bi li su poznati po t ome to su uprav-
ljal i kovnicama novca. Pojedini novci iz XII vi jeka
jmali su natpis arapski m slovi ma. Neki su autori u tome,
kao li po drugim odl ikama, vidjeli utjecaj Magriba i i slamske
panjolske. Moda l ik crnca treba da upravo na Magri-
bi nce, jednu od dviju skupina Ismai lijama za koju neki
autori misle (Karol y Czegledy i Vilmos VOigt) da bi mogl i po-
t j ecat i od Arapa ,i Berbera iz sj ever ne Afrike. Ali lik crnca na
kasnijim ugarskim novcima kako se od Jakobus3
Saracenusa, koji je 1371. zakupio kovnice novca i, valjda, da bi
ukazao na svoje saracensko porij eklo stavl j ao j e na novac sara-
censke likove.
Iz izloenog proizlazi da je saracenskog porijekla lik crnca
na bosanskom grbu, a javlja se u Bosni i izvan sfere heraldike.
2B

III
SLAVENSKO-MUSLIMANSKE
SKUPINE NA BALKANU
Muslimanska naselja Bal kana nastala su dijelom
kolonizaci jom Turaka i turkmenskih plemena, a pri
manjem islama od strane slavenskog (bugarskog, srp-
skog, makedonskog) kao ,j albanskog stanovnitva. Na zapad-
nom dijelu Balkana, u Bosni i Hercegovini sa bivi m Novopazar-
skim sandakom kao j dal j e u hrvatskim i krajevi ma,
osvojeni m uglavnom pos l ije bi tke na 1526. godine, ni je
usli j edil a koloni zacij a musl imanskog stanovnit va turskog
kog pori j ekla. U Bosni je st anovni tvo pri mi lo i slam.
Bilo je i doseljavanja pr ipadni ka pojedini h i slamski h naroda, ali
ni su bila masovna. U hrvatske krajeve: Dalmaciju. Li ku, Slavo-
ni ju kao j dalje u Podunavlje vrila se, i sti na, koloni zaci ja, al i
musli mana i z Bosne. Na taj u zapadnom di j elu Balkana
stanovnitvo bilo je endogenog porijekla. Ni j e po-
znato da se u Bosni i hrvatski m krajevima i kada u masi govorilo
turskim jezikom, za razli ku od ostal og Balkana, gdje je dvoje-
u bila redovita pojava.
Fenomen da je masovno pri manj e ,i slama u Bosni bio glavni
f aktor da nije dolo do turske kolonizacije, posebno j e
poznati turski Omer Lutfi Barkan, autor vanih stu-
di ja o osmanskom si stemu kol onizacije (t zv. sOrgOn). Prof. Bar-
kan svoje temelji u prvom redu na veli kom broju jo
neobjavljenih katastarskih deftera, koj i daju da se
prati kretanj e stanovnit va u pojedini m krajevima Carstva jz
29
per ioda u period. S ovog aspekta Barkan je razmotrio i stare
t urske kronike, kao i druge izvore. Na osnovu obil ne histori jske
grade ovaj turski panj u na valove i migracija,
prvo u Anadoli j u, a onda na Balkan, gdj e je od vanosti
bilo naseljavanj e turkmenskih plemena. Barkan smatra da se
histori ja konsti t ui ranja Osmanskog Carstva dijelom sastoji u
migraoijama ogromnih masa i nj ihovoj aktivnosti da u novim
kraj evi ma zasnuj u domove. Jedno su pri tome spontane migra-
cije, usl ijedile inicijati vom samih migranat a, a drugo su one koj e
i maju izvor u intervenciji drave koja j e po j ednom
sistemu, medu ostal im, vrila prisil nu deportaciju (sOrgun) u
krajevi ma u kojima je to smat rala za potrebno iz voj-
nih odnosno ekonomsk,ih razloga. Jedna takva pri sil na depor-
taci ja sprovedena je na Cipru 1572. godine, uskoro poslije osvo-
jenj a toga otoka. S druge strane, vrena su i presel j avanja
stanovnitva, posebno raznih zarobl jeniKa u okolicu
poj edinih turskih gradova, gdje je trebalo da razvijaju prigrad-
sku polj opr ivredu.
svoja ist raivanja u pogledu Balkana, prof. Bar
kan doslovce navodi :
,.Bez obzi ra na razloge i forme kako su izvravane, ove mi-
graci j e, bilo da se radi o prisi l nim ili dobrovolj ni m,
su se odmah iza osvajanja; stoji to da su se vehi ke mase sta-
novnitva iz turske Anadolije preseli le u Rumelij u. Ovi su imi-
granti u vel i kom dijelu gradova i sela
smjet enih u di j elu Balkana, pa su t ako st vorili od
Rumel ij e po vanj skom izgledu i po ivota jednu u istinu
tursko-musli mansku zeml ju. TurCi ziranj e j islamizi ranje Rumelije
pod osmanskom nij e dakle bil o, kao to se mi sli i
tvrdi , pr imj er prelaska na islam balkanskih naroda i promjene
nji hova imena. Tureizirani i islamizIirani krajevi Balkana pod
osmanskom su nastanjeni i koloni zirani j akim kontingen-
tom turskog stanovnitva, koje je dolo ,iz Anadoli je. To su bile
kolonizirane teritorije, zadobivene izl oenim met odama, koj e su
zadra le turski i muslimanski karakter sve do vremena odcj ep-
ljenja ti h krajeva od Osmanskog carstva. St o se odrala ovakva
geograf ska raspodjela Turaka, usprkos toli kim meteima li poli -
koje j e pokrenula hist or ija ovih evropskih
kraj eva u posl jednja dva do naih dana, to j e za to
t o je bila vrlo solidna demograf ska podloga. Balkansko pak
st anov,nitvo, koje se je obrat i lo ( turcizi ralo pod utj ecaj em vla-
religi j e i jezi ka bil o je stanovnit vo nastanjeno u mje-
st ima bl ie krajevima, gdj e j e bio t urski i musl imanskli eleme-
nat koncentrisan i gdje j e uhvatio korijen. Izni mku Bosna,
koja se nalazila u uvjet ima.
K
Barkanova ispit ivanj a su pokazala da Bosanski paal uk nije
bio masovnim naseljavanjima Turaka. Bosna je ostala
30
po strani unaseljavanj ima turkmenskih plemena i drugih ori-
jentalnih skupina, koja su toliko prvo
za Anadoliju, a onda za Balkan.
Nije nam cilj da u ovoj prilici govorimo o irenju, brojnom
stanju i rasprostranjenosti islama i musli mana na Balkanu i u
junoslavenskim zemljama u toku historije. samo
da je na osnovu Barkanovog koji je j ovdje uzeo
za izvor turske katastarske def tere, od 1520. do 1530. godine,
juno od Save i Dunava, i egejske otoke, bilo 194.958
muslimanskih 823.707 i 4.134 jevrej-
ska, to ukupno iznosi 1,031 .799
odnos stanovnitva na Balkanu nije nikada rav-
nomjerno tekao.
Ali spomenimo da je prilikom prvog popisa stanov-
nitva u Osmanskom Carst vu, obavljenog 1831. (Bosna tada nije
bila da je u ej aletima Rumelije i Silistre
bilo 757.339 nemuslimana, 491.263 muslimana, 28.464 Oigana,
10.133 Jevreja i 2.124 Armenca, odnosno ukupno 1,289.323 mu-
kog stanovnitva (upor. Fazi la Akbal, Tarihinde osmanl i impe-
ratorlugunda idari taksimat ve nufus. BeHeten XV, 1951, No 60,
str. 617-628).
U burnoj prolosti Balkana, nakon obrazovanja na-
cionalnih drava u XIX vijeku, pa kasnije, desile su se vrlo
velike promjene u i vjerskoj strukturi. Zanimlj ivo je da
se muslimansko stanovnitvo odralo naj vie u krajevima gdje
je porijekla, a to su albanski krajevi i Bosna i Herce-
govina.
Danas u Jugoslaviji vae kao islamske skupine muslimani
slavenskog porijekla u repub l ikama Makedoniji, Srbi j i , Crnoj
Gori i Bosni i Hercegovini , dalje pripadnika albanske na-
rodnosti te svi pripadnici t urske narodnosti. muslimane
se ubraja i dio Roma (Gigana) u Makedoni j i, Crnoj Gori
i Bosni i Hercegovini. Muslimana ima i u preostale dvi j e re-
publ ike, u Hrvatskoj i Sloveni j i, ali su ta naselja nOVijeg po-
stanka, pa je za nji h u novije vrijeme naziv musli-
mani u diaspori.
S obzi rom da se u savremenom svi j etu, pa i u Jugoslaviji,
s pojavom masovnog at eizma, teko j e dati precizne
podatke o broju pripadnika islama kao i o broju pripad-
nika drugih vjeroispovijesti). vode matice krteni h. a u
crkvi razvijena je i t zv. pastoralna sociol ogi ja, koja
prati relevantne oblike mani festovanj a vjerske svijesti, pa to
pomae da se utvrdi broj odnosno pri pad-
ni ka. Kod muslimana ovakvi podaci ne postoj e.
Za sada jedini pouzdan pokazatel j o broju pripadnika islama
jeste dravna statistika i z 1953. godi ne, ali odmah valja
napomenut i, da se situacija u izmijenila, na
31
tetu broj a vjerni ka. Godine 1953. iskazalo se 2,090.380 pr ipad-
nika .islamske vjeroispovijesti u Jugoslavij i, a t o j e 12,30
posto cjelokupnog stanovnitva. Tada j e mogl o biti oko 3,15 po-
st o ateista bosanskim Muslimanima, Albancima i Turci-
ma, no sada je taj postotak sigurno
od t oga da nema pouzdanih uporita o broju pr i-
padnika pojedinih vjeroispovijest i . oper isati podac i-
ma o ukupnom broju Turaka, bosanskih Muslimana i t d. koj i su
po porijeklu musl i mani , bez obzira na to da li su vjernici il i
ateisti.
Posljednja statistika stanovn.it va od 31 . marta 1971 .
utvrdila j e da je u Jugoslavij i bilo:
- Musli mana koji su se izjasni li u nacional nom smislu kao
Muslimani 1,729.932 ili 8.4 posto od ukupnog stanovnitva:
- Albanaca 1,309.523 il i 6.4 posto od ukupnog stanovni -
t va; odnos broja musl i mana i kat olika Albanaca u 1953.
godini i znosio je 95,6: 4.4, pa bi 1971. godine u Jugoslav,iji mo-
glo biti oko 1,251.904 musl imanskih Albanaca i oko 57.619 ka-
Albanaca ;
- kao Turci izjasnilo se 1971. godine 127.920 stanovnika,
to 0,6 posto od ukupne jugoslavenske populaci je.
Iz izloenog, prili kom popisa stanovnitva na dan 31.
marta 1971, u Jugoslaviji bilo je Muslimana u nacional nom smi-
slu , muslimanskih Albanaca i Turaka, ukupno 3,109.756. a to
15,15 posto cjelokupnog jugoslavenskog stanovnitva.
Int eresantno je da Muslimani i Albanci imaju prirod-
ni prirataj u Jugoslaviji. Kod Albanaca prirodni pri rat aj iznosio
je (godine 1970/ 71) 29.0 na 1.000 stanovnika, a kod Muslii mana
16,7 na 1.000 stanovni ka. Musl imani srpskohrvat skog j ezika
imaju naj manj i mort al itet u Jugoslavij i (godine 1970/71.
na 1.000 stanovnika 6,2 umr li h) .
Albanci i Turci i maju u dananjoj Jugoslavij i status narod-
nost i (po rani joj terminologij i narodne manjine). Uivaju ravno-
pravan poloaj sa ost al im Jugoslavije, ali i pravo
slobodnog i zraavanja svoj e narodnost i ,i kulture, kao to je upo-
t reba materinskog jezika u j avnom ivotu i slubama, odvojeno
kolstvo i nacional ne inst itucij e i sl.
Musl i mani slavenskog por i jekla uivaju u Jugoslaviji rav-
nopravan t retman sa ostal im j ugoslavenskim narodima: Srbima,
Hrvat ima, Slovenci ma, Makedoncima i Cr nogorci ma. Muslimani
slavenskog porij ekla, kojima okosnicu bosans ki Muslimani,
priznati su kao j edna od est j ugoslavenskih nacija. To je, histo-
rijski gledano, onaj dio Junih Slavena, koji je primio islam, Gl
oformiO se u toku u paaluku (ejal etu Hi beglerbeg luku)
Bosna. Paaluk Bosna bio je znatno prostrani ji od dananj e teri-
torije Bosne i Hercegovine. Obuhvatao je i Novopazarski san-
dak Sr bije i Crne Gorel. a i zvjesno vri j eme
32
dopirao je do Skadarskog jezera, pa je dakle tada
i musli mane u Crnoj Gori. Ova teri t or ij alna ekspanzija Bosne
{Bosanskog paaluka) kao i emocionalna povezanost , doprinijela
j e da se i muslimani Crne Gore, a pogotovu muslimani s pr
Novopazarskog sandaka koji je sve do 1878. bio u sastavu
Bosne, smatraju bosanskim Muslimanima, pa su se pri l ikom po
pi sa stanovnitva 1971 . deklarisali kao Muslimani u nacional -
nom smislu.
Od slavenska-islamski h skup:i na u junoslavenskim zemlja-
ma tzv. Pomaci i tzv. Torbei sa Goranima oduvijek su bi li teri-
t orij alno odvojeni od Bosne. popis stanovnitva od
1971. pokazao je, po tome to su se tzv. Torbei iz-
jasnil i kao Musli mani u nacional nom smislu da su emocionalno
bli ski bosanskim Musl imanima, j edno zbog iste vjere, a i zbog
bliskosti jezika. Zaniml jivo je da su tzv, Torbei u kohabitaciji s
muslimanskim Albancima uvij ek znali svoJu po
sebnost. Nasuprot tome, se u bosansko-mus li manskoj
sredi ni , dosta su podloni as imilaciji s bosanski m Muslimanima.
Dosljedno prethodnim izl aganjima kao slavensko-islamske
skupine dolaze u obzi r:
a) tzv. Pomaci
b) tzv. Torbei i
e) bosanski Muslimani ( "Musl imani .. , Musl i mani srpsko-
-hrvatskog j ezika .. ) sa svojim ograncima Muslimani Novopazar-
skog sandaka i crnogorski Musl imani.
al Tzv. Pomaci
U Pomake se ubrajaju muslimani slavenskog porijekla, na-
stanjeni na Bugarske, a i Govore
bugarski. Na Jugoslavije doselilo se poslije 1877/ 1878.
neto Pomaka u okoli nu Kumanova, a endogenog porijekla je
manja grupa Pomaka u predjelu Pijancu. Glavnu oblast Pomaka
Rodopi, pa su Pomaci - za razliku od bosanski h Musli-
mana - st anovnitvo.
Ovo slavensko-muslimansko stanovni tvo nije se nikada
samo nazivalo Pomacima; u najrani jim turskim popisima izdva-
j aju se u posebnu kategoriju pod nazivom -aharj an;"
Nekada su bili znatno brojnij i nego danas. je
nao (1876. godine) da je Pomaka tada bilo 500.000. Prema op-
popisu stanovnitva od 1926. godine u Bugarskoj je bio
3 33
102.351 musli man s bugarskim mater inskim jezi kom (a ukupan
broj musl i mana u Bugarskoj iznos io je t ada 789.296 ili 14,41 po-
sto od ukupnog stanovnitva).
Prelaz na i slam stanovnitva uslijedio je - pre-
ma orij entalisti Fehimu - postepeno i u raznim
kraj evima u razno doba. Prvi prelazi su bili poslije bitke na
Marici (1371) i poslije pada Trnova ( 1393). se pri
tome poziva na koji j e smatrao da su tada bugarska
vlastela i bogumili primi li islam. Jedna faza islamiza-
cije bi la je za Selima I (1512-1520), a onda sredinom XYII

U bugarskom jeziku Pomaka dosta su prisutni arha
izmi, a i predislamski
Zaniml j ivo je da je bugarsko ime u novijoj historiji postalo
poznato dobrim dijelom upravo Pomacima. Donekle
se net o desilo kao sa j ugosl avenskom " Hasanaginicom".
koja j e izdanjem Fort isa ( 1774) i Goetheovim prijevodom na
jezi k pronijela u Evropu slavu narodnom stvaralatvu
jugoslavenskih naroda. U Pomaka je o zbirci .. Yeda
Slavena (I knjiga, Beograd 1874, II knj iga S. Peter burg 1881).
DYeda" je predstavl jena kao da je t oboe nastala u Pomaka sa
Rodopa. Tu je sadrana misti f i kacija kako su preci Junih Sla-
vena bil i Iliri, i Makedonci i kako su doseljeni iz Indije.
Zbirka j e izazvala interes znanstvenih krugova. Dolo je
do polemi ka o teksta u .. Yedi . Ko-
se ut vrdi lo da je neki makedonski imenom Ivan
Gologanov falsifici rao te tekstove i tako ih prezentirao redakto-
ru Stj epanu koj i j e bio porijeklom bosanski
franj evac. No bez obzi r a na to to se rad ilo o misti f ikaciji,
"Yeda Slavena" i Pomaci dali su povoda da se poslije vievje-
kovne zaboravi opet za bugarski narod (Simanov).
bl Tzv. Torbei
Torbei - koji se sami nikada ne nazivaj u t im ime-
nom - posebnu slavenskomuslimansku skupinu, a nasta-
njeni su uz albanska naselja. Govore dijelom srpskim a
dijelom makedonskim jezikom, pa su po svoj prilici srpskog i
makedonskog porijekla. Nije posve da su i slavizi-
rani Albanci (imaju i nonju kao i neke Alban-
cima). Pojmu .. torbe neki pridaj u isto kao i poj mu
kuduger - i ,.fundait", koji se upotrebljavaju za bogumile (cutis
34
kao i qJOU\l oo: = torba) (upor. Maj a I krstjani" di Bosnia
alla luce dei lora monumenti di pietra. Roma 1957, str. 86-87).
Torbei na Gori , Reka1ije u dol ini Radike, u Rahovecu (Ora-
hovac Podrimski ) prelaz Makedoncima, dok su Torbei u
Tikveu Makedonci , a njihov govor makedonski. Ti kve-
ka grupa je njihova najmnogobrojnija grupa; je Kavadarci
i oni u Negoti nu na Vardaru. Izrazi t i Makedonci su i Torbei oko
i Junog Broda. Musl imani u Rahovecu i oni u
koj upi (zvanoj Sredska upa) po govoru su mnogo bli i
srpskom jeziku nego pravoslavni oko Rahovca i sami Prizrenci
pravoslavne vj ere. Torbea ima i u okol ini Gostivara, Tetova i
Resna; njihova su i neka ohr idska i debarska sela, a ima i h i u
granicama Albanije (Pes hkopi, Kukes) .
Torbei u Tikveu imaju visok rast, i roka plave kose
i t e dugulj asto lice i duguljastu lubanju (doli hocefal i) .
Gorani (sa nastanjavaju Draga (uz
Prizren) (koja je stare dvi je upe, Opoi je sa albanskim iv-
ljem i Goru sa slavensko-musli manskim ivljem). Karakter ist ika
j e goranskih naselja da su kompaktna muslimanska. Glavno im
j e zanimanje Poznati su kao se po-
greno sa Albancima). a u Skoplju i dr. kao
sarafi.
Islami zacija t zv. Torbea kao da se i ma datirati u kasni je
vrijeme. Na Sar-plani ne to se - prema
- moglo dogodi t i za vlade Sel ima I (1512-1520). a u oblasti
oko Debra krajem XVII a tek XIX u
Gori. Pouzdani je je, meautim, ono to pripovi j eda apost olski vi-
zitator Petar Masarechi godi ne 1624. On navodi da su go-
di ne rani j e mnoga sela oko Prizrena prela na islam i da j e
sj everno od r ijeke Drim prelo na islam u 200 sela vie od 3.000
dua. Ni je ipak jasno da li se ovo odnosi samo na
Torbee ili ujedno i na Albance.
c) Musl imani srpskohrvatskog jezika
Razlikuju se po regi j ama:
Muslimani u Bosni i Hercegovini ;
- Muslimani u bi vem Novopazarskom sandaku i
- Crnogorski Musli mani.
Historijski su se kao jedna cjel ina oformili Muslimani u
Bosni i Hercegovini i na biveg Novopazarskog san-
daka, a su im vrlo bliski crnogorski Musli mani srpsko-
3'
35
hrvat skog j ezika. Ter itorijalni supstrat u oformlj enju
Musli mana srpskohrvatskog jezika bio je Paaluk Bosna, odno-
sno rani j a srednjovj ekovna bosanska drava. Jo od
kralja Tvrtka pa sve do 1878, sastavni dio Bosne bio j e i t eri-
torij tzv. Novopazarskog sandaka. Zato naziv bosanski Musl i-
man ili Bonjak musl iman obil j eava Junog Slavena islamske
vj ere koj i se razvio na Bosne ( .. Kraljevst vo Bo-
sna .. , ejalet, paaluk, beg lerbegluk Bosna; dodatak .. i Hercego-
vi na u nazivu pripada novijem vremenu; povezuj e se
sa nepuna dva decenija vladavine Ali-pae Her-
cegovinom kao posebnim paalukom; naziv Bosna i Hercegovina
je uveden austrougarskom okupacijom 1878) . Crnogor-
ski Muslimani junoslavenskog porijekla ni su bili trajni je u sa-
stavu Bosanskog paaluka, ali su po kulturnim odli kama, pori
j eklu i naj blii bosanskim Musl imanima. Svi se ovi
musli mani u nacionalnom pogledu izjanjavaj u kao Musli mani.
Prema Barkanu, u razdoblj u od 1520. do 1530. Bosanski san-
dak brojio je 16.935 musli manskih naprama
19.619 i pravosl avnih). Vremenom se u
Bosni muslimansko stanovnitvo JO vie Prema bo-
sanskom defteru skraj a XVII (koj i j o nij e izdat) u bo
sanskom sandaku moglo j e biti 3/ 4 musli mana.
Brojni ratovi , kao i poasti, posebno kuge, vrlo su se nepo-
voljno odraavali na muslimansku populaciju. Stradalo j e naj-
vie upravo musl i mansko stanovnitvo, j er u principu u
Bosni nisu bil i obavezni da ratuj u, a od poast i stradalo j e opet
najvie musl imansko stanovnitvo, j er je kao gradsko i sa zbi -
j enim tipom naselja na selima bilo najizloenij e epidemi j skim i
pandemijskim haranjima. Muslimansko st anovnitvo u Bosni na-
j e stradalo za vel ikog rata 1683-1699. godi ne. Izgibanja
i ratne posljedice bil e su toliko katastrofal ne, da je usprkos ve-
li kim doselj avanjima u ovim vremenima zapravo dolo do na-
glog pada muslimansko9 stanovnitva u Bosni.
Na dalje naglo smanjenje utjecala j e kuga od 1813.
do 1817, a i ratovi u Srbij i , tako da od dvadesetih godina XIX
vijeka muslimansko stanovnit vo u Bosni nije vie predstav-
lj alo Iz turskog popisa od 1850/ 51. moe se
da je u Bosni bilo 486.000 pravoslavnih, 424.000 musli -
mana i 171.000 katoli ka.
Za Austro-Ugarske muslimansko st anovnit vo u Bosni 'i Her-
cegovi ni rel at ivno j e nazadovalo usli j ed selidbi u Tur-
sku. se da je u austro-ugarskom razdobl jU isel j ena iz
Bosne i Hercegovine oko 160.000 Musli mana.
Prvi i drugi svjetski rat takoder se teko odrazio na broj-
razvoj , al i su u oba ova rata stradali svi dijelovi stanov-
nitva.
Populacione pr ili ke bosanskih Muslimana stabil izi rale su se
t ek nakon drugog svjet skog rata.
36
Najnoviji popis stanovnitva, obavljen 31. marta 1971.
iskazao je u Bosni i Her cegovi ni 1.482.430 Muslimana, 1,393.148
Sr ba i 772.491 Hrvata. Izraeno u postocima, Musli mani su
ni li 39,6 posto stanovnitva Bosne I Hercegovi ne, Srbi 37,2 po-
sto i Hrvati 22,1 posto.
Sto se crnogorski h muslimana, se tu podrazu-
mijevaju muslimani junoslavenskog, albanskog i turskog po(
jekla koji su nakon ratova 1877. i Berl i nskog kongresa 1878. te
balkanskih rat ova 1912. i 1913. prisajedinjeni kneevini Crnoj
Gori. U decembru 1877. Crnogorci su zauzeli Bar sa slavensko-
-muslimanskim stanovni tvom. Godi ne 1878. Crnoj Gori su pri-
pojeni Ul cinj (sa albanskim stanovnitvom). Podgorica (dananji
Titograd). Spu, i Kolain (sa musli manski m stanovni
tvom junoslavenskog por ijekla). Poslije balkanski h ratova
Crnoj Gori su pripali Plav, Gusinje, Berane, Roaj , Bijelo Pol j e
i Plevlj e (sa muslimani ma junoslavenskog porijekla) te i
(sa albanski m stanovnit vom).
u pravoj Crnoj Gori muslimani su do XVII I
st . bil i broj ni je zastupljeni u u Crmnici. Cekli nu, ce-
t injskom plemenu i dr. Na samom Cetinjskom polju postajale
su tri damije: u Baj icama, na sred Pol ja i kraj Vojne bolni ce.
se da je na prave Crne Gore bilo oko sedam
dami j a. Bive muslimanske porodice su Muhidino-
i iz
sa Cetinja, Sabani, Ka-
sarn i i dr.
Stanj e se i zmijenilo tzv. i stragom potur ica i kasni je. Poticaj
za istragu doao je zapravo izvana: podstaknuta je proglasom
Petra Veli kog na Balkana, a sprovedena je u okviru ak-
cij e ruskog general a povodom bi t ke na Prutu 1711.
godine.
37
IV
BOGUMILSTVO I ISLAMIZACIJA
Kada se govori o postanku bosanskih Muslimana, prvo pi-
tanj e koj e se jeste u kakvom odnosu stoj i nestanak
Crkve bosanske i islami zaci j a? Ranije je bil o usvojeno
miljenje da su bosanski Muslimani potomci bogumila - kako
su se nazivali pripadnici Crkve bosanske - pa da su li stom
primili islam kada je sultan Fati h osvojio Bosnu 1463. godi ne.
Ovo miljenje je zastupao jo apostolski vi zitator, Ma-
sarechi (godine 1624). On spominje masovni prel az katolicizi-
ranih bogumila na islam, kada je Mehmed el Fati h osvojio Bo-
snu. Pred samo osvojenje Bosne bosanski kralj Toma izvrio
je nasil j e nad svoj im podanicima, prisil ivi one koj i
su pripadali Crkvi bosanskoj da prime vj eru, a oni koj i
to nisu htjeli izbjegli su u zemlju hercega Stjepana.
na te Masarechi kae: . Vjeruj em da su
se mnogi krivovjerja (misli na Bosansku crkvu) i zbog
toga bili slabi u vj eri pa su prilikom dolaska Tu-
raka u Bosnu lako prelazil i na islam, da svoju slo-
bodu .
Mi lj enje o masovnom prel azu na islam pr ipadnika Crkve
bosanske (bogumila) jedva da j e iko rani j e I pokuao u nauci
osporiti. Nalo se ipak j edan manji broj autora, od
1867. godi ne, koji se suprotstavl ja tezi o Crkvi bosanskoj kao
bogumi lskoj , da dokau kako ona ni je bila
39
Alada damija
u
na, a onda su poj edi ni autori ustajali i protiv uVfl Jezenog shva-
o bosanskim Muslimani ma kao potomcima bosanski h
bogumila.
I u ovom pi tanju pokazalo se da su ekstremno postavljene
teze neodrive.
Danas je u nauci vie manje usvoj eno da je Crkva bosan-
ska dOista bi la samo se pojedini autori razi laze u
tome u koj oj j e mj eri bi la Pa i oni autori koj i sma-
t raju da je Crkva bosanska bi la ortodoksna, kao to je na pr.
medievalista Marko Vego, ne j oj da je u organizacionom
pogledu bila potpuno samostal na, kako od crkve tako
i od srpske pravoslavne crkve.
U pitanju pori j ekla bosanski h Musl imana st vari se ne smi ju
si mpl i fi c i rati.
Pr ij e svega, svi pripadnici Crkve bosanske nisu primi li
islam prilikom turskog osvojenja Bosne. Vel ik dio pristalica ove
crkve izbjegao je i zvan zeml je.
Iz Bosne nisu bjeali samo f ranjevci; bi j eg je nj ihov dao
povoda izdavanj u poznate sultan Fati hove ahdname ( a oni koji
su pobj egli neka su slobodni i sigurni: neka i neka bez
straha stanuj u u zeml j ama mog carstva). Bjeali su i krst j ani
40
Crkve bosanske zajedno sa svojim pristaama. Najizrazitiji je
sa gostom Radinom l drugih 50 do 60 predstavnika Crkve
bosanske. Oni su izbjegli od Turaka i 1466. traili da
im se boravak na
Masovna iselj avanja iz Bosne spomenuta su i u Borel1iNu-
grbovniku skraja XVII Tu se navodi da su
se poslije tragedije nesretnog bosanskog kraljevstva mnogi Bo-
njaci spasili bijegom u Dalmaciju, na njezine otoke. u Hrvat-
sku, Dubrovnik, pa su neki doprli i do Napulja, Apulije, Istre i
Crkvene drave. sliku prilika, autor grbovnika kae da je
kod drugih prevladala ljubav prema domovini i nisu napustili
svoju zemlju po cij enu da ostanu pod turskom " Moda
za kaznu toga- - pobono taj pisac - od
stupie od vjere i slijediti Kur 'an_.
bjeguncima nalo ih se mnogo koji su ostali posto
jani u svojoj vjer i. Nimalo onda ne da se upravo od
XVI u susjedstvu Bosne masovno u dokumentima go-
vori O boguf"[1ilima .. , patarenima i manihej i ma. Godine 1550.
se s postojanjem .. patarinskih knjiga kojima SLJ se
pojedinci sluili u Dubrovniku.
Isel javanja iz Bosne, uglavnom pripadnika Crkve bosanske
povodom turskog osvojenj a, bila su brOjna. O tome pru
aju dokaze i najraniji turski katastarski defteri, u kojima se za
mnoga zemljita navodi da su "pusta ...
Poslije turskog osvojenja manji dio pripadnika Crkve bo-
sanske primio je pravoslavnu i vjeru. PrelaZi na kato-
lici zam javl jaju se u posljednjim godinama dravne samo-
stalnosti. A pravoslavlje je pripadnicima Crkve bosanske bilo
blisko prije svega po slavenskom jeziku tradi-
cije kao obr ednom jeziku. Nije zato ni da su se u pravo-
slavnoj sredini (ali i bugarskim nala evan-
koja su ranije pripadala Crkvi bosanskOj. Posljednji takav
nalaz je Divoevo pronadeno u septembru 1960. u
selu Podvrhu vie Bijelog Polja. u tamonjoj mana
stirskoj crkvi.
Dio pripadnika Crkve bosanske, i to u zeml jama hercega
Stj epana, i dakle u Hercegovini i
Bosni. slijediO je svoj u rani j u vjeru i izvjesno vrijeme nakon
turskog Bosne.
Zanimlj iva je pojedi nost da se jo oko 1560-1565. go-
dine, a neto i kasnije, naao u bosanskoj sredini neki
bosanski krstjanin, koj i je na molbu musli
mana, nastanjenih u selima koja su ranije metoh
(manast irsko imanje) u Kunovu kod napisao za te
ranje vjernike Bosanske crkve tzv. K u n o y s k i z a p i s. To
je magijski zapis sa ci t atima iz Novog zavjeta koji su pripadnici
Crkve bosanske veoma potovali , ali i sa dosta apokrifnih ele-
41
menata, koji je imao svrhu da zat iti Kunovski metoh od pri-
rodni h nepogoda (udaraca groma, grada, studeni , zli h vjetrova i
sl.) . Iz sadraj a zapisa vidi se da su vjernici Crkve bosanske
smat rali da je taj koji prouzrokuje sve lj udske pa
se prijeti ma - koji nose imena iz paganske i lokalne
tradicije - da se okane da nanose tetu usjevima u seli ma
Kunova.
Naziranje da je zla odraava
koncept. I prema bogumil skoj Tajnoj knjizi Satana je stvor io
grom, kiu, grad i oblake i nad nj ih poslao svoje sluge - an-
del e. sinodik cara Borila od 1211 . godi ne u 44.
anatemu i protiv onih koji .. Sotonu kao da-
vaoca kie i grada-. I katari su pri pisivali odgovornost
za oluje, grad, poplave, vatre. Zato i Kunovski zapis. S6
za spas metoha, ne mol itve Bogu, se prij et i
lima. koji se nabrajaj u spomenut je i Kozodorac,
a u samom Kunovu ima zvana Kozlodolac u kojoj se na-
laze ostaci nekih zidnih sl ikarija. To bi moglo bit i
kultno mj esto, kakvi h se, izgleda, jo nalazi ponegdje u Bosni :
poznato j e da su i f rancuski katari u sa sli -
kar ijama, odravali svoje ku l tne sastanke.
Kunovski zapis pisan je dijelom i na lat inskom
j eziku je o o Abgaru, koja je i bila popularna
u bogumil a, pa j e u junoslavenski m zemljama prela i u pra-
vos lavnu i u knj ievnu t radi ci j u). Zapis je bio smje-
ten u stablo jednog bora koji je imao dominantan poloaj nad
i manji ma kunovskih teaka. j e, zatrpan dublj e u zem-
lju, godine 1905_
U Kunovu su se j o nakon turskog Bosne nalazi le
"krstjanske zemlj e- , to indicira da je tu bio j edan od pataren-
ski h centara. U t urskom defteru od 1477/ 1478. spomenut je u
Kunovu gost CVj etko. Okol nost da j e nakon turskog
osvojenj a sastavljen na jedan kompl ikovan bo-
gumil ski t ekst , da se Cr kva bosanska due odrala u
Bosni i nakon 1463. iako su joj zadat i strahoviti udarci jo pot-
kraj bosanske dravne samostal nosti.
Kunovski zapis je dragocjeno bogumilsko-
-muslimanske si mbioze. U zapisu je pOimence navedeno 29 mu-
slimanskih imena kunovskih je imanja zapis tre-
bao zatitit I. Kunovski teaci , imenom Hasan, Pajazit. Durmi,
Mustapa, Daut, Perhat, Jagub, Jaho, Kasom i dr. ,
u djelotvornost zap'isa koj e su pravi li kao bogumili , obratil i su
se nekom svom bivem duhovnom past iru da im napravi taj
zapis. Bio je to duhovni past ir. On je vjerojatno tekst na-
pisao po ustaljenim formulama, ali j e znao toliko i latinski ,
da je u tekst dodao for mulu (na lat i nskom): nU Boga i za
domovi ne tako el ju za
njem Bosne od turske vlasti.
42
Kunovski zapis spada u red i roko praktikavanih tzv. dvo-
strukih zapisa. O nji ma govori t urski anoni mus u spisu iz 1585.
godine. bosanske na islam, koje naziva po-
turi, anonimus, ostali m, tvrdi da nose dvostruke zapise,
jedne od popa, a druge od hode.
Ovaj zapis predstavl j a jedan segment koji na ra-
strojstvo u kome se nala Crkva bosanska. Progon posljednje
dvoj ice bosanskih kraljeva predstavl j ao je kraja, a onda
je turski m osvojenjem dolo do egzodusa bogumila iz Bosne,
pa do pribjegavanja pravovjerju (kat oli cizacijom, od-
nosno primanjem pravos lavl j a). dio vjerni ka
Crkve bosanske . i gro onih koji su u jesen 1459.
nasilno prel i su na islam. Samo izuzetno, u poje-
di nim porodicama, poj edinci su ostali kroz generaciju-dvije po-
stojani u staroj religiji.
U prvo tursko doba se u dokumentima na hiljade pri -
mjera muslimanskih i mena koj ima otac ili brat nose slavenska
imena. Da se zataji nemuslimansko porijeklo, otac se nekada
i kao Abdulah, Abdu lgafur i sl. Nita izrazitije nego
masovna pojava ovakvi h imena ne dokazuj e intenzivnu islami-
zaciju. Imena i otaca uvijek su slavenska, dok su kalen-
darska imena pravi izuzetak. I to je indikativno, s obzirom da
se u okviru Crkve bosanske redovi to slavenska imena.
Za procese islamizaci j e najkompletnij e podatke pruaju tur-
ski katastarski deft eri, koji su postal i nakon drugog
svjetskog rata. Samo nam sve vrste deftera nisu pri-
nego uglavnom defteri o poreskim obvezama raje.
se na ove def tere, a iz vida
da je u bosanskom vilajetu, odnosno sandaku u prvo doba pre-
vladavala povlateno militarizirana musl i mansko st anovnitvo,
neki autori su postavi l i tezu, da je islamizaci ja u Bosni
istom potkraj XVI Ti me su se ovi autori distancionirali
od teze o masovnom prelazu na islam bogumila pr i l ikom sultan
Fatihova pohoda na Bosnu 1463. odnosno 1464. godine.
Po svemu se ipak da je u prvo tursko doba u
Bosni bilo brojno musli mansko stanovnit vo. To proi zlazi i iz
najnovije studi je prof. Nedima poznavaoca
turskih katastarskih deftera (Godinjak Centra za balkanoloka
ispitivanj a XIII , 11 , Sarajevo 1976).
Treba uvaiti da je pored otpornih elemenata prema turski m
(a oni su organizavali i jedan obli k geri lskog rata,
o govori turski savremenik Dursun-beg) Bosanci ma,
u prvom redu pripadnicima Crkve bosanske, postojalo i jako
protursko raspoloenje. Toga je, uostalom, bilo i u drugim bal-
kanskim zemljama. Godine 1448. izvijestio je o tome papu Ni-
kolu V hvarski biskup Toma, kako su patareni u porastu
i da pakti raju s Turcima. Tim povodom papa je odredio speci-
43
Niani
Omer-age
u
bliz'ini

jal nog izaslanika za Bosnu 1450. godine. Ova; je poslao izvje-
taj kako su se patareni sporazumi jevati s Turcima
da im sultan darovati samostanska i manj a kada se
crkvena dobra sekular izi raju osmanskom okupacijom.
je ovdje o i manjima hia, odnosno gostinjaca
(domus patarenorum, domus christianorum) bosanskih krstjana.
Ali uslijed progona kralja Tomaa nij e trebalo tursku
sekul ar.i zaciju krstj anskih imanj a. Samo godi ne pred tur-
sko krst j ani, protjerani iz Kralj eve zemlje, morali su,
kako napominj e papa Pijo II - ostaviti svoj u imovinu ,
ukoli ko ni su pristali da se pokrst e.
Nakon Fati hova osvojenja Bosne, kod prvog poznatog ka-
tastarskog popisa od 1468/69. predstavnicima Crkve bosanske
uspjelo j e da se osiguraju da im zemlj ita gostinjaea. koja su
bil a naputena 1459, ne pod udar konfiskac ij e s obzirom
na to da su vakantna zemlj ita po turskim agrarnim propisima
postajala dravna. U tome je i smisao zabiljebi koje se
u katastarskim defteri ma, da j e naime pojedino zemlji te krst-
j ansko. Ta su zeml ji ta, ist ina, bi la na isti kao
i sva ostala zemljita koja su pripadala gebr ima. odnosno
a zabi lj ebam o svojstvu poj edinih zemljita kao krst-
j anskih osiguravalo se makar i .. golo pravo vlasni tva" krstjana
iz vremena u kojem su se oni dobrim dijelom razbjeali bilo
u zemlje hercega Stjepana il i bi lo povodom turskog
44
i u jo udaljenije krajeve. Zabiljeba svojstva krstj an
sko zemljite legitimisala je krstjanske monahe da to zeml ji
te mogu uzeti u posjed i da ono. bez obzira na vakaciju.
postalo dravnim.
Upravo ove zabiljebe o pripadnosti krst jani ma pojedinih
zemlj inih posjeda indikativne su za sudbine
Crkve bosanske i njenih pripadnika, odnosno za pro
cesa islamizaci j e.
Ove zabiljebe pokazuju da je u srednj ovjekovnoj bosanskoj
dravi. mogl o bi se sve do Tomaevi h persekuci j a, Crkva
bosanska i mala i naji r e uporite u narodu. Pred same
pogrome pisao je dominikanac Ni kol a Berbucci iz 31. maja
1459. da u bosanskom kraljevstvu manihej ci gotovo
stanovnitva. Defteri pokazuju da j e organizac ij a Crkve bosan
ske pokr ivala koje je osvoj eno 1463. godine.
po defteri ma stanje Crkve bosanske u prvo t ursko
doba poneto se razli kovalo
- u zemljama hercega Stjepana, i
gdje j e Crkva bosanska bi la domi nantna i pokazivala izvjesnu
vital nost jo do kraja XVI
- u tzv. Bosanskom kraj itu, zapravo irem vrh
bosanske upe, gdj e se turska vlast uspostavila od 1436. a po
neki ma i od ranije, i
- u Kral jevoj zemlji.
Defter od 1468/ 69. pokazuje da su se na sva ova tri pod.
nalazile krstjanske zemlje, dakle organizacioni punktovi
Crkve bosanske. U zemljama hercega Stjepana, i Ko-
kao i u upi Neret vi. krstjanske zemlje, kako se vidi
i z deftera, jo uvijek dre krst jani , pa j e dakle u tim krajevima
Crkva bosanska preko svojih monaha kol ikotoliko akt ivna. Na
suprot tome u tzv. Bosanskom kraj it u i Kral j evoj zemlj i krst
j anska zeml jita su samo kao takva registrovana, ali ih 1468/69.
nisu drali krst jani. Umjesto bi lo kakvih znakova crkvene orga-
nizacije, na irem koje obuhvata te .. krstjanske zem
Ije, masovno se j avl ja islamizirano stanovnitvo. Na t im pod
na krstjanskim zemljama, bez obzi ra to se kao t akve
registruju, ne se krst jani , duhovna pastva Crkve bosan
ske. Na zemljitima u t im krajevima kao poreski obveznici u
veli koj mjeri geriraju ljudi s musli manskim imenima. a njihovi
nose nemuslimanska imena, koja nisu kalendar-
ska. j e da je u tzv. Bosanskom kraj itu i Kraljevoj zeml j i
godine 1468/ 69. Crkva bosanska bi la i zgubila svako uporite.
Ove dedukeije i z deftera od 1468/ 69. podudaraj u se sa tra
dicij om, po kojoj su se u srednjem toku ri jeke Neretve, u her-
cegovoj zeml ji i upi Neretvi sretali ostaci bogumilskog kulta
jo u drugoj polovici XIX vij eka. O tome su pripovi j edali frCl
Petar Bakula, dopis ni k " Timesa (od 19. X 1875). fra
45
Grgo E. de Sai nt-Marie, Mehmed-beg
ak, Vi d i dr. U tim krajevima proces islami-
zacije bogumil a traj ao j e najdue. Ni z okolnosti koje su iznijeli
Hi fzi j a i Dervi na o
kasnijoj islamizaciji srednje Neret ve, negdje oko polo-
vice XVI I Tada je podignuta i naj stari ja damija u
Seonici.
Islami zacija u tzv. Bosanskom kraji tu desila se, po svoj
pri lici , jo prije Fat i hova osvojenj a, odnosno u preostalim dij e-
lovi ma Kraljevske zeml je u doba Fat i hova osvoj enj a.
Ni j e, tavie, da je j o kraj em XIV odnosno
kom XV u tzv. Bosanskom kraji tu, i t o uVrhbosanju,
bila podi gnuta i j edna dami j a. Ponovni m t ih krajeva
pod vlast dami ja je mogla bit i poruena il i pr ilago-
u druge svrhe, da bi onda, nakon ponovnog t urskog zauzi-
manja Vrhbosanja, pri j e nego to j e nova damija,
ostalo na tu damiju u formuli .. demat Paaj igitova
mesdida., po krajiniku Paajigitu, ocu Ishak bega, vojvode
zapadni h strana, jedne dami j e i u Skoplju. Na
samom xv vijeka Paaji gi t bio j e ,.in partibus Sclau-
onie . a o tome pripovijeda i Kronika Aik-paa zade. Popis od
1528. zna za Paaj igitov demat , a narodna tradicija za Paaji-
gitovu ulicu. To je najst ariji sarajevski predio, pa j e na mjestu
Paaj igi tove ul ice mogla biti podignuta najstari j a saraj evska od-
nosno bosanska damija. Stvar je dalj ih istraivanj a da li se
ova hipot eza pot vrdi t i i li odbaci t i.
U svakom islami zacija Bosanskog kraj i ta
je pri je Fati hova osvoj enj a Bosne.
Na ovu fazu islamizacije mogao bi se odnos it i jedan zapis
iz t urskog rukopisa od 993. tj. 1585. (prepis iz 1050/ 1640)' koji
je od f undamental ne vanosti za procese islamizaci je. Tu se
kae (po pr ijevodu Hadi Mehmeda Jedan prilog po
vi j esti prvi h dana i renj a islama u Bosni i Hercegovini, Narod-
na Uzdanica, ka lendar za godinu 1938, god. VI, Sarajevo, str.
29- 45),
46
U prolo vri j eme u vi lajetu Bosne bi j ae
vjera i Mesihov vjerozakon. Kada je bilo da se
ovaj vilajet osvoj i i da se u t i m pokraji nama sud i
uprava drave proiri , onda j e radi popisa
(stanovnitva) iz pr ijest olnice (St ambola) (za
to) po svoj pri l ici muharir Mesi h- paa. Spomenut i mu-
harir sa eljom da obavi popis u spomenut i vi la-
jet . Stanovnitvo sela u tome vil aj et u raskoma
dano i rastrgano. Stoga od prvaka toga naroda i dobrih
lj udi toga plemena sakupi nekoli ko staraca i od njih
zatrai obj anjenje same st vari i im: Ovaj vilaj et
vodom, zrakom i ljepotom zemlj e nad ostali m
pokrajinama nastanjene zemalj ske, pa zato su
stanovnici tako razbijeni? Kakav bi bio, da se
ovaj narod ponovo, kao to je bio, oivi i popravi ?
Oni odgovore: Ova razruenost i iskomadanost dolazi
od bojazni velike di zje i straha od drav-
nih Tada spomenut i muhari r dostavi nji hovo sta-
nje sretnoj Port i i uvaenim vezirima, ali ne dobije do-
zvolu da uki ne dizju i dravne muharir
odl ikovae se i t e na ovaj
uredi stvar: da na koj i uki ne ime dizj e,
a da mjest o dizje odredi neku drugu Sloi se
sa spomenutim uglednim starci ma, da iz svakog sela
po nekoli ko lj udi i da rad i int eresa na ovaj
izlaz Nek iz svakog sela po jedan mu
karac primi musli mansko i me te da im se zbog toga
imena oprosti dizja. Ovo je objavlj eno po svim selima
i krajevima. Uglavnom se sloe i uvide da im je u
tome kori st. Svaki jednostavno svoje ime prevede na
turski j ezik: Kome j e bilo ime L: ivko, prozove se Jahj a,
kome je hi lo ime Vuk , uzme ime Kurt, a kome je bi lo
ime Gvozden, uzme ime Timur. eim se prozovu mu
sl imanskim imenima di zja bude uki nuta, a mj esto nj e
na posj ede kojima su raspolagali i koj i se zvahu ba-
tina odrede po jedan dukat. I tu rascjepkanu
na ovaj pridobiju; sela se poprave, a st anovnici
ukidanjem imena dizje veseli i radosni postanu ... "
Vaan j e navod u ovom izvoru O poreza po si-
stemu dukat na batinu, kakav je sistem vjerojatno vaio u
predturskoj Bosni. Da se doista u vilaj etu Hodidjed, izuzet no od
drugih u kojima j e Isa-beg ubirao dohodak, fi-
lurija, tzv. sumarni defter iz 1455. godi ne. Zanimljivo
je da anonimni autor iz 1585. nigdje ne govori o Fatihovu osvo-
jenju Bosne, o vremenu kada je uvedena u vilajetu Bosni
turska vlast i poreza po sistemu dukat na bat inu , pa
se dakle moe odnositi ba na tursko doba j o pr ij e
Fat ihova Nije nevano da j e upotrijeblj en i izraz vil a-
jet" , poto je osvojeni dio Bosne u to doba doi sta nosio taj
naziv, dok j e bosanski sandak osnovan 1463. godi ne. Realan je
i kada govori o dezolatnim prilikama koj e su nastale turski m
osvojenjem. On pripovijeda i o prvom katastarskom popisu, koji
je, kako to pokazuje sumarni def ter, doista i prove-
den jo pr ije Fatihova nastupa.
Autor rukopisa od 1585. imao je, kako se po svemu vidi ,
dobre i nformacije o Bosni u prvo tursko doba. Podaci koje je
dao o masovnoj islami zaci ji uklapaju se u ono to nam pruaju
katastarski defter i, iz koj ih se moe da su na
Bosanskog krajit a postojal i krst jani, ali su u vri j eme popi sa
47
Tip seoske
damij e
u
bili izgubili sve PozIcIJe. U sarajevskom kraju, IIvi -
laj etu Hodidjed .. na njih samo nekadanje krst jan-
ske batine, dok se aktivnih krstjana ne nalazi. Zar ova vana
okolnost, u kontekstu podataka iz rukopisa od 1585. godine ne
govori dosta uvjerl j ivo u prilog teze o masovnoj islamizaci ji bo-
gumi la u prvo tursko doba? Jedan broj islamiziranih bogumila
bio je taj koji je dukat na batine, dok su ostali , kao
stanovnit vo strateki vanog Bosanskog kraj ita vojnu
slubu, prvenstveno kao akindi j e, bili od rajinskih
poreza.
Glavni , za sada poznati turski izvor koji govori o masovnom
prelazu na islam ( " bir ugurden .. ) za Fatihova osvojenja Bosne
jeste navod iz zakona, koj i j e objavio dr Safvet-beg
prvo u .Kratkoj uputi u prolost Bosne i Hercegovine ..
(Saraj evo 1900), a onda u svoj oj doktorskoj disertacij i ,. Bonjaci
i Hercegovci u islamskoj knjievnosti" (Sarajevo 1912). U no
vije vrijeme tim se izvorom, upravo oislamizaeiji ,
posluio dr Aleksandar Solovjev (u studij i Nestanak bogomi!-
stva i islamizacija Bosne, Godinjak Istor ijskog drutva BiH I,
Sarajevo 1949. str. neto revidiran prijevod
toga dokumenta. Zbog nj egove vanosti ovdje se taj odlomak ci
tira prema Solovjevoj veni j i:
48
"Postoj i zakon da svi mladi (adami ogl ani)
koji se sakupljaju u Bosni budu musl i mani, sinovi mu-
slimana. Pored toga je njih pr imljena u (car-
ski) dvor u Uzrok ovakvoj panji prema spome-
nutom narodu je U ono doba kada je
Carigrada njegovo sultan Mehmed han -
neka je s njim Boja milost i zadovoljstvo - izvoleo
s pobedonosnom vojskom zavojtiti na Bosnu, tada je
sva raja i beraja (tj. sel j aci i oni koji ne porez)
te zemlje, saznavi za i snagu njegova
stva cara, zatitnika sveta, i zala pred njega i pal a
pred njegovo carsko podnoje i najednom ( .. bir
ugurden) prela na islam. Kada je nj egovo
sul tan video da ovi najedamput pr imie isl am rekao
i m je da to nije lo narod. Zbog toga to su prel i na
islam, rekao im je njegovo car, zatitnik
sveta: Traite od mene to elite! Stanovnici ove po-
krajine su zat raili: Neka se iz nae zemlje kupe mla-
(adami 09lani). Nj ihovoj je molbi udovoljeno i oni
se primaju (bez obzira) bili obrezani ili neobrezani:
nije zakon ni da se pregledavaju. Ovi od ovo-
ga naroda koji su do sada sakupljeni ili su u carskom
dvoru il i u Oni su bili pametni i darovi t i, pa su
izal i (jz dvora) s visokim poloaj i ma i do-
stigli visoke rangove.
Navodi zakona u pogledu uvrt avanja Bonj aka
u jeni stoje u punom skladu i sa podatkom savremenog
poljskog l j etopisca Jana Dlugosza, koji je zabil j eio da je sultan
Fati h pr igodom Bosne do sto hiljada osoba obojega
spola odveo u ropstvo, od kojih j e t r ideset hi ljada snanih mla-
uvrstio .
Smatramo na osnovu svih ovih podataka da se moe zakl ju-
da rani j e i znesena teza o masovnoj islamizaciji patarena,
odnosno nasilno patarena. ima historijskog osno-
va. Ona nije u suprotnosti ni sa novootkrivenim katastarskim
defteri ma, u kojima se, istina, muslimani masovno pojavl juju
istom s kraja XV ali to u isti mah ne podrazumijeva
da ni je bilo u broju musl imanskog stanovnitva koje nij e
dolazilo u obzir da bi kao poreski obveznic i bilo registrovano u
defter ima. Ba defteri pruaju uvjerl j i ve dokaze da su
bogumi1ski krajevi s brojnim krstjanskim hiama i posjedi ma
ubrzo s pojavom turske vlasti u potpunosti izgubi li bogumilski
Gro krst janski h zemlj ita prelazi u ruke islamiziranog
seljatva i vlaha, pa nita bjelodanije kao to ne govori o tome
kako je nestalo bogumila. Ipak, nj jhovo sasvim skromno odra-
vanj e do u XVII na da procesi isl a-
mizacij e nisu do kraja iskori j eni l i tradici je stare reli gije.
,
49
Za odnos bogumila i islamizacije znacaJne su i informacije
koj e je dao o bosanski m poturi ma engl eski diplomata Paul Ri-
caut (1628-1700] u svome djel u o Turskom Carstvu. na
stanovitu da su t i navodi i vani , njima j e posebnu
panju posvetio Aleksandar Solovjev. prije svega u posebnom
radu Engleski izvjetaj XVII vi j eka o bosanskim Poturima (Gla-
sni k Zemal j skog muzeja. N. S. VII, Sarajevo 1952, str . 101-109;
Isti, Le temoignage de Paul Ricaut sur les reste S du Bogomi-
lisme en Bosnie, Byzant ion 23 (1 953), 78- 86J. Solovj ev j e po-
sebnu panju skrenuo na navod Ri cauta, prema koj em bosan-
ski poturi kao voj nici koj i borave na ugarskim i moravskim gra-
nicama Novi zavjet na slavenskom jeziku koj i dobivaju
iz Moravske i Dubrovnika, a drago i m je da saznaj u i o t ajnama
Kur' ana, koji na arapskom. Solovjev naglaava da poda-
tak prema koj em poturi na slavenskom Jeziku,
iako se smatraju muslimanima, potpuno odgovara potomcima
bogumila, koji su mnogo i komentari sal i Novi
zavjet.
Na prvi pogled dosta j e teko povjerovati Ricautovim saop
ako se uzme u obzir da se po islamskom uGenju evan
ist ina pri znaje kao Boja objava, ali se istovremeno
da nije u izvornom obliku.
Ipak mislimo da se Ricautovi navodi teko mogu dovesti u
pi tanje, ako se upozori da se direktna potvrda za ono
to tvrdi nalazi u jednom izvjetaju, j to 'iz po-
1596. godine. Tu se opisuje dolazak u Beograd dvoj ice
poslanika, Tome i Vale 30.
marta 1596. Jedan j e od nji h izvi j esti o da je kroz beo
gradske ulice vidio i ovo:
]t U j ednoj lepoj sa visoki m usred latin-
ske nalazila su se tri Ne-
koliko ljudi se objanjavalo pred zgradom. Jedan je bio
Bosanac musl iman koji se ba vratio sa fronta u Ma-
Traio je od trgovaca jedan no, pl atna i ne-
kakvo sveto pismo. mu iznese san
duk knj iga. Zatrai dve kude za jednu debelu svesku.
lepo povezani novi zavet sa molitvama. Vojnik izvadi
i dva nagorela ugarska zlatnika . Bunio se
to Je knjiga t oli ko skupa. Pre tr i godine j o su se ove
st vari mogle dobiti za ciglo osamdeset aspri , uveravao
je t rgovca. Ovaj je govorio O tekim ratnim vreme-
nima ... K
(Vuk Vinaver, Prve borbe protiv Turaka, Prosveta, Beo
grad 1953, str. 39).
Ako se uporede podaci koje daje Ricaut sa ovim
kim izvjetajem, koji j e iz neto rani j eg vremena, podudarnosti
su I po jednom i po drugom izvj etaju Bosanci musli mani
50
nabavljaju Sveto pismo, odnosno Novi zavjet. Oba izvjetaja
pri tome spominj u vojnike iz izvjetaj
preCizira da se radilo o pr i mjercima u tampanim.
IZVjetaj i z 1596. pokazuje, da to nije bio jedi ni ove neo-
kupoprodaje.
Potur i koji su nabavljali mogli su nabavl j ati ru
kopisna evandelja, ali s obZi rom na izvj e-
taj, pr ije svega tampana To su mogla biti samo
"a na je postoj ao - kae Mi j o Mir-
- samo Novi zavjet u prijevodu istarskih protestanata
na tampan 1563. A prevodioci i hili su
taj Novi zavjet i nami j enili, kako u predgovoru kau, ,vsi m slo
venskoga jezika ljudem (t j. Jugoslavenima), i to naj prvo vam
Hrvatom j Dalmati nom potom takaj e Bonjakom, Bezjakom,
Srbi j om i Bulgarom' ...
Kako se po svemu u ovoj prilici se s jednim
zanimljivim kontaktom s j edne strane islamiziranih bogumila, a
s druge strane junoslavenskih " Iutorana. Izraz "lutor .. , dobro
do danas poznat bosanskim Muslimanima za koji
mnogo ne dri do vjerskih propisa, dobiva na ovaj j edno
konkretnij e uporite. Taj je i zraz mogao u muslimanskoj sredini
dobi ti pogrdan prizvuk upravo u vezi s interesom koji su isla-
mizirani bogumili pokazivali prema luteranskim knjigama. Pro-
testantski planovi o pridobijanju "turaka sve do Carigrada i
interes za Novi zavjet , koji su oni vrlo vjeroj atno do-
bivali od tih istih protestanata, predstavlja jednu zanimljivu
spregu, koja unosi novo svjet lo i u toliku odbojnost ortodoksnih
muslimana od lutora.
Zanimljivo j e da su se i dva primjerka Novog za
vj eta, jedan u staroj Srpskoj crkvi u Sarajevu, a jedan u mana
stiru Gomionici, koji bi mogli pori j eklo od ovog
si nkretizma. A jo poslije prvog svjetskog rata zabiljeen j e u
epi (selo Luka) da su muslimani seljaci Novi za
vj et 'i vrili tekstova iz Kur'ana i Novog zavjeta.
Tvrdili su za Isusa da nije pogubl j en, da je nestao. I prema
Ricautu poturi su da je silazak svetog duha na duhove
bi o tip i lik Muhamedov.
Radi cjelovitosti prikaza treba naglasiti i to da su na islam
prelazili i pravoslavni i katol iCi uglavnom do kraja XVII st ., dok
su kasniji prelazi - koji traju sve do 1878. - bili daleko ma-
njeg obima.
Do sada najpoznatiji masovne konverzije katolika za-
biljeio je apostolski vizitator Petar Masarechi godine 1624.
kako je dolo do muslimanske apsolut ne
u Bosni , Masarechi kae: .. mi j e da j e prolih godina u
okol iCi Sutjeske otpalo od vjere est 'ili sedam hi-
ljada katolika.e Masovnih konverzija katoli ka na islam bilo je i
u trebinjskom kraju.
4'
51
Alipaina damija u Sarajevu
Postaje historij ska i o masovni m pre-
lazima pravoslavnih. Trag o takvim prelazima ost avio je monah
Marko Trebinjac, koji je 1509. zabil jeio da su mnogi , bez pr i-
sil e, napustili pravoslavlje i primi li islam. Na ovaj val islami
zacije odnosi se i zapis upljevaljskom Psaltiru iz 1517.
Na kraj u valja pr imijetiti da u formiranju bosansko-musl i-
manskog etnosa vana uloga pripada i migracijama na relaciji
sa Slavoni j om i Ugarskom, Li kom, Dal macijom, Bokom Kotor-
skom, Srbi jom i Crnom Gorom. U etnogenezi bosanskih Musli-
mana (kao uostalom i Srba j Hrvata) vaan je i udio stranih
skupina. Pri tome dolaze u obzir Turc i i druge musli-
manske skupine izvan Balkana, slavi zirano vlako-roman
sko stanovnitvo, Albanci, Cigani (Romi), Sasi i drugi narodi.
raspravljanje o t i m pitanjima izl azi iz programa ovog
rada.
52
v
REFLEKSI ISLAMSKE CIVILIZACIJE
a) Utj ecaj orijentalno-islamske civilizacije
na junoslavenske narode
U junosl avenskim zeml jama, a u Makedoni ji i Bo-
sni i Hercegovini, se jo i danas mnogi spomenici i drugi
rel ikti ori j entalno-islamske civilizaci je. U ran ije vrijeme orijen-
talno-islamska civilizacija jo je mnogo bila prodrl a
junoslavenske narode, kako muslimane tako inemuslimane.
orijental no-islamske civi lizacije proizl azi la j e iz
okolnosti to je ona donosi la j edan vii ivotni standard (sta
novanje, oprema stanova, nonja, j ela). to je to civi lizaci ja pr i-
potrebama ( "arhitektura na dohvat ljudske
ruke), to je unosila nove potrebe (uivanje kafe
i duhana, upotreba kozmetike), j ednu lagodnost (rahatluk), raz-
vijala estetska posebno po svome pozi tivnom odnosu
prema pri rodi (njegovanje zelenila, kult vode -
adrvani), davala maha mati (u i legendama naj buj-
ni j e fantazije). Atraktivnost ove civilizacije proisticala je i iz
to su njeni nosioci - bi l o to Tu re;, bilo bosanski
Muslimani - vaili kao oni iz se redova regrutirao vlada-
sloj - gospoda. Treba podsjet i t i na zakonitost i mode, na-
ime na nastojanje srednjih i niih slojeva da u kultur nim do-
imitiraju vie slojeve. Ne bi bilo t eko dokazati da
je ova zakonitost rani j e bila pri mjenlj iva i unemuslimanskim
53
Unutranjost
bogatije
musli manske
'u
Sarajevu
sredjnama U susjedstvu muslimana, odnosno nj ihove gospode.
Turska vlast je tavie preduzimala administrat ivne mjere da bi
tendencije kod i Jevreja da se u odi jevanju
i s muslimani ma.
Najeklatantniji dokaz o utjecajima orijentalno-islamske civi
lizacije na junosl avenske narode jeste upotreba t urcizama, koji
su - ali ne uvi jek - indikatori i o orijental no-islam-
skom porijeklu stvari i pojmova na koje se turcizmi odnose.
Orijental i sta Abdulah sastavio je turcizama u
srpskohrvatskom jeziku i tu registrirao 6.878 pojmova sa 8.742
orijentalno-islamskog porijekla. Broj turcizama koje je
uspio zabiljeiti svakako je neto a u ranija vre-
mena taj je broj morao biti jo Zanimljivo je da j e
turcizmima najvie arapski h (gotovo 60 posto).
Ranije je narodna nonja u j unoslavenskim zemljama bila
sasvi m orijental na. Stavie, jo u doba srpskog naCionalnog pre-
poroda veliki kulturni reformat or Vuk (umro 1864) pro
glasio je f e s naci onalnom nonjom.
54
Orijentalno-islamski utjecaji bili su toliko intenzivni da se
u cr kvenom graditeljstvu, crkvenom namjetaju i
predmetima, ikonostasa, u uvezu i ukraavanju crkve-
ni h knjiga kao i u religioznom ivotu Ova su
pi tanja detalj nije Andrej u odnosu na arhi -
tekturu crkvenih i Zagor ka Janc u odnosu na srpske
ilumi nirane rukopise.
stanje u Bosni, j e doao do za-
da gotovo sve njene crkvene pravo-
slavnih manast ira nose na sebi, u arhitektonskoj plasti Ci, frag-
mente za tursko graditelj stvo." je,
se na rezult ate naao
elemente islamske dekoracije na star i m kamenim
staroj kamenoj krstionici, starom kamenom ko-
ritu i dijelu zapadne fasade Stare srpske crkve u Sarajevu.
Prema pr imj er snage isl amskih
utjecaja predstavlja manastirska crkva Motanica
od Bosanske Dubice iz decenije XVI vi j eka (kapi t eli i
glavni portal , oltarska apsida, rijeena skoro na isti kao
to se u damijama postavlja mihrab). Odj eljke islamskog stila,
tvrdi nosi i arhitektonska plastika manastira
(XVI vi j ek), crkve Lomnice (prije 1578. godine) te na osa i pri-
prate manastirske crkve Ozren (oko 1587, odnosno 1608) .
a i neki drugi autori, utvrdi li su nesumnjive
islamske elemente u pojedinim crkveni m predmeti ma (ukazuje
se na pr. na jedan srebreni kivat majstora Dmitra iz Lipova od
1550-1551, jedan putir u manastiru iz
1568, predmete kujundi jske j kalajdijske izrade), a pravoslav-
na crkva je za svoje potrebe iz damija Dpreuzimala i tipove na-
metaja .. (na pr. za stalke za nafornicu preuzet je oblik islam-
skog nalazi islamske elemente i u opremi
ikonostasa (oblici saracenskih dekorativnih arkada, islamski lu-
steri, ramovi i konal. kao i u turskim intarzi j ama pjevnica, sto-
lova, naslona ikivot a.
Kao to je islamski utjecaji vidno su ispoljeni i
kod uveza te opreme starih srpskih knjiga. Zagorka
Janc je, islamske elemente, utvrdila da se u srp-
skoj knjizi poj avlj uj e vie islamskih elemenata i motiva (dije-
lovi odijela, ornamentika u stilu - rumi", razne fI oraine dekora
cije, isl amska arhitekt ura i dr.). Posebno je u ovom pogledu
i nteresantno karansko koje j e pisao pop Vuk 1608. u
crkVi Blagovetenja u selu Karanu kod Poege. Zagorka
Janc j e tu nala izrazitu islamsku dekoraci ju, tako da j e mogla
do da je osi m popa Vuka u izradi ovog
sudj elovao i svetovni majstor kaligraf, po svoj prilici musli-
man ... vet i rutiniran u sli kanju perzijske i uopte islamske
ornamentike ...
55
i kod uveza nekih srpskih knjiga pr isutni su, iako
posredno, islamski ut jecaji. l jubinko upozorava na pr.
na minej, koj i je tampao Boidar u Veneciji
1538. tu knjigu kae da "cijela kompozicija,
osim likova, kao da je preni jeta sa j ednog tursko-per-
zijskog poveza .
Zanimljivo je da su bal kanski ranije bil i preuzeli
i izvj esnu islamsku vjersku termi nol ogiju za neke svoje
vjerske pojmove.
U islamu j e poznata ustanova .kurban .. ; taj izraz skoro
svi bal kanski narodi upotreb ljavaju .. lOza rtvu pri zidanju i rtvu
pokojnici mau (dr Edmund Schneeweis). Dalje islamski izraz
.. .. (kaaba) su preuzeli t ime Jeruzalem
i crkvu Hr istova groba u njemu . .. Sami akt be
muslimani nazivaju had, a posetioce hadi. crkve
balkanskih Slovena zovu posetioca poklonik. Ali se u svakida-
njem govoru posetilac zove, ba kao i u muslimana, hadi j a
(S. S. hadije u Jerusalem pose-
usput sve vanije crkve i manast ire. Te posete su oni pre-
vremena zvali zijaret . Istom zovu muslimani pose
vanijih damija i turbeta. Onu vatru kojom se o Uskrsu
paje u crkvi groba Hristova, su zvali nur ili sv.
Nur, a to je arapska, koj a svet lost,,, (VI.
Islamski utjecaji na crkvu u Bosni vidljivi su u
na mal i m kolinima. Ovdj e vjerojatno spada i
po kojem enskinje po selima i sada nosi u crkvu
nazvane "krpa .. , lijepo iarane, na kojima se Moglo bi se
radi ti o uzoru na islamske serdade koje slue prilikom obav-
lj anj a mol itve, a krpa .. pri ti m je potrebnija, ako je
enska bila, kao to se u bjelini.
Ori j entalno-islamska civilizaci j a prema tome jednu od
komponenata u ku l turama j unoslavenskih naroda. Te su kultu.
re, s jedne strane, starodrevnog slavenskog porijekla, al i su, s
druge strane, prisutni brojni utjecaj i kultura i civili zacija s ko-
jima su junoslavenski narodi dolazi l i u dodir . Ova zastupljenost
raznih kultura i civilizacijskih tekovina te kul t ure bogatijim
i sadrajnijim. Nema sumnje da i maj u trajnu vrijednost
koj e se pripisuju ugarskom kralju Stj epanu I (oko 1030): .. Jer
slabo je i krhko kral jevstvo jednoga jezika i Objanja-
to kae: Gosti koji dolaze iz raznih zemalja donose so-
bom jezike, razno i oruje, to sve krasi i uve-
kraljevski dvor i zastrauje nasrtljivost spol jnj ih nepri-
jatelj au (Jacque le Goff, Srednjevekovna civilizaci j a zapadne
Evrope, Beograd 1974, str. 326). S druge strane, kulturna izolo
vano st dovodi do stagnacije i nazadovanja. Upravo je u ovom
pogledu primjer musl imanskih naroda, koj i su u prvim
56
pokazali kulturni polet , ali i otvorenost,
a onda su se uvukl i u sebe, svaku kulturnu raz-
mj enu, a to je bilo stranom dekadensom.
Ipak j e da je s prestankom turske dominacije u
jugosl avenskim krajevima sve vie uzmicala orijentalno-is lam-
ska civil i zacija a zapadno-evropska civi lizacija, po-
slije drugog svjetskog rata sadrajima, dobila je
Ova konstatacija danas vr ijedi i za bosan-
SKe Musl imane.
dominantnost zapadno-evropske civi l izaci je pre-
teno je vanjskog odnosno formal nog dok su unutra-
nji sadraji kulture, pri je svega mentalne osobine kod svi h, pa
i junoslavenskih naroda, rezultat sloenih i dugotraj nih kultur-
ni h procesa u toku historijskog razvoja. Pri tome se, dakako, i
prisutnost orijentalne komponente ne samo kod jugoslavenskih
muslimana, i kod ostalog stanovnitva, ne moe ne-
girat i. Sigurno je da se ta komponenta i danas ne samo
u sferi vjere, u Wel t anschaungu, psi hi, vred-
novanj ima, fol kloru, jeziku, kao i u drugi m elementima kulture.
Ova orijentalna komponenta u ku lturama junoslavenskih
naroda i interakci j e - iako uvijek nisu bile prij at elj ske - na-
le su snanog odraza u junosl avenskim knjievnosti ma. Upad-
no je da su knj ievna ostvarenja junoslavenskih naroda koj a
su prodrla u Evropu i svi jet - pri je svega narodna pjesma Ha-
sanagi nica i djela Ive - postala atraktivna prven-
stveno po svoj im siei ma i z ovog kompleksa.
b) irenja ove civilizacije
Postavlj a se pi tanje na koji su se iril i orijentalno-
-islamski utjecaji u junoslavenskim zemljama. Odgovor mora
bi ti kompleksan. Odmah val j a konstatovati da Turci nisu bili j e-
dini koj i bi vrili taj upliv. Turski upl iv mogao se vri ti putem
koloniziranog turskog el ementa ili, u najmanj u ruku, mogao je
dolaziti u susjedstvu toga elementa. t urskih na-
sel j a bilo je samo u Makedoni ji i dijel om u gradovima Srbi j e.
Nema sumnje da su tamo Turci, pogotovo kao eleme-
nat, vrili snaan upliv na okol no stanovnitvo. ovaj
ne dolazi u obzi r za Bosnu. pa ni za hrvat ske zemlje dalje
u unut ranjosti pr ema Evropi. U odnosu na ove krajeve teko se
moe govoriti O brojnijoj zastupljenosti turskog elementa, i u
prvo t ursko doba, barem prema podacima koje pruaju prvi ka-
tastarski defteri.
57
Groblje na Vrbanj-ui u Sarajevu
Neposredni turski upliv u svim junoslavenskim zemljama
dolazio je putem admi nistracije kao 1 pojedinaca l grupa koje
su boravile u Stambolu i drugim islamskim centrima, kao to
su studenti, trgovci, hadij e i dr. Od je va-
nosti djelovanje administraci j e, preko kOje se irio i turski
jezik. Slubeni naime jezik bio je stalno t urski.
Izgleda se pogrijeiti ako se konstatira da je u sredi-
nama gdje je upliv pravih Turaka bio neposredan - kao to je
sa Makedoni jom i gradovima u Srbiji - turski utjecaj
bio intenzivniji. Ako se na pr. posmatra arhitektura stambenih
zg rada u Makedonij i sigurna j e stvar da se tamo znatno
turski utj ecaj nego to je sa stambenom arhitektu-
rom u albanskim i bosanskim krajevima, gdj e su evi dentne i i z-
razitije naglaene karakteristike tzv. nacional nih ar-
58
hitektura. Drugi primjer intenzivnijeg kulturnog upliva jeste po-
j edinost da je u nekim makedonskim gradovima, konkret no u
Ohr idu, makedonski jezik poprimio turski naglasak. Govorna in-
tonaci ja Makedonaca u Ohridu Jedva da se razlikuje od govorne
int onaci j e tamonjih Turaka. Do istog se rezultata dolazi ako se
skrene panja na toponomastiku. U onim krajevi ma gdje je bila
zastupljena turska populacija postoji obil j e turski h t oponima,
neusporedivo vie nego to je konkretno u Bosni.
Pr i irenju ove civil izacij e valj a posebno imat i pred
da su mnoge nj ene tekovine sadrane u samom islamu. Tenden-
cij a islama - presudna za kulturu i civi l izaci ju svi h islamskih
naroda - Jeste njegov sveobuhvatni karakter. U islamu je -
neuporedivo nego u - naglaen princip, prema
kojem je religija pozvana da regu l ira sve manifestacije ivota.
Islam je izgradio svoj sistem propisa koji zadiru u sva
ja, pa je dakle i cjelokupna ku ltura nj egovih naroda proet a
duhom i regolati vima islama. Prema tome gro tekovina ove civi-
lizacije bio j e apsorbiran u islamu, pa je najmanje Ispravno
govoriti O turskim utjecaj ima. Dosl jedno tome ova
ci vilizacija se irila prije svega putem obrazovni h institucija, i
to mekteba, kola nieg ranga i medresa, kola vieg ranga,
koje bi se mogle uvrsti t i i specijali zovane vjerske kole,
al i znatno malobrojni je, kao to su hanikahi, kole za izobrazbu
dervia, kole zvane dar-ul- hadis, u koj ima se vjerska
tradicija i dar-ul-kura, kole za izobrazbu u pravilnom
Kur 'ana. Nadalje, ni jedna stara civilizacija, kao to je s
islamskom, ni j e tako i ntenzivno razvij ala izvankolske obrazov
ne forme i andragogiju. Islamska prosvjeta se iril a putem va-
zova (propovijedi) i dersova (predavanja) u damijama i tekija-
ma, putem dervikih sohbeta (dijaloga), kruoka i klubova za
pojedini h dj ela, putem dokolovanja odra-
slih (tzv. mazi ja) i putem drugih formi. Sve su to bile efikasne
metode islamske vjerske i ci vil izacijske indoktrinacije. Musli-
manski bez obzi ra na porijeklo, bio je duboko
proet islamskom civilizacijom. Na t aj su i bosanski Mu-
slimani, kao geografski najistureni ja islamska skupina, odigrali
ulogu u popularizaciji ove civilizacije ne samo u
Bosni i u hrvatskim zeml jama te Podunavl ju. Ul ogu kultur-
nih transmisera mogli su tim uspjenije obaviti, to su bili, za
razliku od pravih Turaka, sa mnogo niti povezani sa svoj i m
susjedi ma, prije svega po tome to su se slUili
istim jezikom.
bosanski Muslimani nisu bili transmiseri,
jer su - kao i drugi narodi - preuzete civilizacijske tekovine
svojim udjelom u skladu sa vlastitim kulturnim tra-
dicijama. Islamska civilizacija samo je jedan od sastavnih ele-
59
menata ku lture bosanskih Musl imana, poto ona sadri i ele-
menata slavenske starine, elemenata bogumiIske tradici je, pa-
nonskih, medi teranskih i tzv. patri jarhal ni h utjecaja i td.
se, ist ina, i s poj avama kulturnog
imit iranja, al i izuzet no. Takav je na pr. s otvorenim
nima i u bosanskim koji predstavljaju do
slovnu kopij u takvi h obj ekat a Orijenta, nastalih pod kli matskim
uvjet i ma topli h ljeta i odsustva zimskih perioda. Ni ma
sovna oboljenja star ih zanatl ija i trgovaca ni su ut i-
cala da se koncept orijentalnog i zmij eni saglasno sa-
svim drugom podneblj u Bal kana.
Primj era doslovnog oponaanj a nalazimo i u folkl oru. Bil i bi
to jednostavnog tekstova na islamski m je-
zi cima, koji bi bi l i prezentirani kao junoslavenski folklor. Jedan
primjer za to jeste pozajmica na koju j e upozorio Ali ja Name-
tak u " Hadisko porijeklo jedne pjesmice u Mo-
staru K (Glasni k Islamskog vjerskog starjeinst va, XXXIX, br. 5,
septembar-oktobar 1976, st r. 505- 506). Dalj i j edan primjer sa
stoji se u preuzimanj u islamski h obredni h melodija, posebno
ezana, u interpretaciji sevdal inke.
ej sai manj a u sferi folklora
Na folklora kao da su or ij ental ni elementi vise
pr isut ni u narodnoj knjievnosti u prozi i u narodni m poslovi-
cama, nego li u narodnoj poezi ji.
Tzv. enske pjesme, posebno one poznate pod nazi vom
s e v d a J i n k e, iako po dikciji, pa i melodici imaju
kolorit , najmanje su pod turski m uplivom. U ovom pogle-
du smat ramo mjerodavni m miljenje muzikologa Cvj etka Riht-
mana koji kae:
Analiza i sevdalinke sa turskom ljubavnom
pesmom pokazuje da ona nije nikakva kopi ja turske
pesme posebna vrsta t radicije koja se,
ba po svojim osnovni m obl ici ma, znatno razlikuje od
t urske.
Prof . Riht man ipak i z opreznosti dodaje:
60
porekl u sevdalinke, koj a j e tako nazvana za to to
se u njoj peva O sevdahu, bol nom lj ubavnom zanosu,
mada ona nij e samo to, je neto pre
cizni j e. Jer teko je uopte odredi t i kad je nastala neka
folklorna vrsta."
Miljenja smo da je sevdal inka dijelom kreacija
bosanske muslimanske dj evojke, a enski svi jet je bio najmanj e
podloan vanjskim ut j ecajima. Da li su bosanske muslimanske
djevojke mogle razumjet i t ursku li rsku poeziju, kad nisu ni znale
turski, da bi onda prevodile i u pjesmu oblikovale njene l irske
moti ve? Moda bi za objanjenje postanka i karakt era sevdal in
ke moglo j o umjetnikovom bje-
anju u fantaziju zbog neispunjenih el j a. Muslimanska djevoj-
ka , u za dragim, se sa preprekama koje j e
postavljalo drutvo, nala je svoje zadovol j enje u stvaranj u pje-
sama proetih izrazitom Sevdalinka, prema tome,
predstavlja neto doivljeno. a nikakav pri j evod pjesama iz jed
ne sredine.
Narodna pak poezija epskog tipa je. usprkos svo-
me vanjskom kolor itu. ponajmanje i mitacija orijentalnih uzora.
To ipak potpuno ne orijentalna-islamske utjecaj e na
epsku poeziju junoslavenski h naroda.
Jedan instruktivan pr imjer t oga utjecaja jest e poj ava Gazi
Sejid Batala u muslimanskoj epskoj poeziji. To je legendarni
junak iz turskog folklora, koji je. po Taber ij u (oko
839- 923) pao u boju s Grcima 740. godine. Kult o njemu kao
gaziji razvijale su bektai j e. se oko nje-
gova groba u sel u Sejjid Gazi juno od Eski ehira. Njegova po
pularnost dopr la je i u Bosnu. Zna se da se jo za prvog svjet-
skog rat a u dvije sarajevske kafane Kitabi Sejjidi Ba
tal. Na taj je knjikim putem ovaj junak, i to ba kao
legendarni junak, prodro i u bosansko-musli manski folklor. Za-
sl uni muslimanskih pjesama Fiedrich S.
Krauss zapisao je i 1913. izdao pod naslovom "Vom Derwisch-
Recken Gazi-Sei'di (X Band der Beitrage zur Kennt nis des Ori-
ents, Halle a. d. S., str . 16- 50) jednu narodnu pjesmu
sa kraj ikim motivom, u kojoj se uporedo sa krajikim
junacima buljubaom Mujom, Hrnjicom, Talom i dr. na
ran pojavljuje i - "derviina- Gazi Seidija. Prema toj
pjesmi pod "Sejdin bajraktarom - koji se javlja i u drugim
krajikim pjesmama - treba razumi jevati legendarnog Gazi
Sejjid Batala.
Ovakvi primjeri izravnog utjecaja re lati vno su malobrojni ,
pogotovo ako se uvai da je redovito povod za nastanak poje-
di ne epske pjesme bio neki konkret ni
Jo za najrani ju bosansko-musli mansku epiku, koju ci-
klus aki ndijski h i pjesama, raspolaemo za poj edi ne
pjesme dokazima da sadre neku hist or i jsku j ezgru, pa su dakle
inspiracije neposredno doivljene.
61
Ci klus akindijskih i pjesama nastajao je u sre-
dini gdje su se aki ndi j e i kretali, dakle i izvan Bosne.
Jedna od tih pjesama, nastala u Stambalu, bez sumnje je Bo-
lest Muje (Vuk, Srpske narodne pjesme I, Beograd
1969, br. 737) . Kako je to pokazala Duanka (Prilozi za
knji evnost, jezik, i storij u i fol klor , knj. XXXIII , 1-2, Beograd
1972) pjesma do u detalje vjerno opisuje koji se desio
na dvoru godine 1470. i 1474.
Akindijski i ciklus iznio je kao glavnog junaka
Aliju, gazi ju, kojeg su bosanski Muslimani proglasili
svoj im junakom. Njega je narodna poezija si t ui rala kao
pendanta, ali i pobrat ima junaka narodne epike
skog dijela Junih Slavena, Srba, Hrvata, Makedonaca i Bugara
- Marka. je histor ijska Dokumenta-
cija koj u je o njemu objavio orijentalista Aleksej Olesnicki,
upotpunjena podatkom turskog autora Ibnu Kemala (1468-1530),
koji je objavil a i koment irala orij entalistkinja Duanka
(Pril ozi za ori jental nu f ilologiju XIV- XV, Saraj evo 1969) navodi
na da je historijska istakao se u akin-
di j skim pohodima na ugarske zemlje kao i u zavrnim opera-
cijama povodom pohare Saraj eva despota potkraj
1480. godi ne. Kult ovog pr oslavl jenog gazi je podupiran je i sa
slubene strane. Po Budima tamo je 1541. godi ne, po
zapovijedi sultana Sulejmana, bila podignuta Gerz Elj as
sa njegovi m nadgrobnim spomenikom (vjeroj atno kenataf), kao
i j edna tekija, dok je na budimskoj kapi ji, i to pre-
ma bio obj een buzdovan Gerz Eljas-babe.
d) saimanj a u sferi materi jal ne kulture
I u oblast i materi jalne kul t ure, pr i je svega bosanski h Mu-
sli mana, dolo je do kulturne simbioze. Ovdje kao da je or ijen-
talno-islamski upl iv znatno tradicionalne elemente.
Tako je u bosanskoj ar hitekturi nala svoj snaan izraz
jedna vrlo vana odli ka isl amske civil izacij e, a t o je nagl aeno
pozit ivan odnos prema pri r odi pa, u dal joj konzekvenci, prema
ivotu. Ilo se i u Bosni za tim, da se arhi t ekt ura skladno ukl opi
u zelenil o pej zaa, da su stambeni i drugi objekti izloeni suncu
i da se voda do makSimuma iskori st i za po-
t rebe kao i za razonodu, a ni j e se zapostavl jao ni tjelesni ku lt.
to je nekada prelazi lo i u hedoni zam. od ovih pr incipa
svaka i u gradu, gotovo bez izni mke, imala je svoju
62
cVIJecem i drugim ze leni lom. Avl ije
uz sa kamenim obl utkom su lijepe avlije u Mo-
staru) bi le su i vinovom lozom, kojom se
sto obavijala zgrada, kamarija (dio divanhane, predsob-
lj a na kat u, otvorenog prema avl ij i, sa muebcima, drve-
nim reetkama). Nas tojalo se da pojedina zgrada ne ometa vi-
di k drugoj, pa su se na kosom terenu zgrade postav ljale tako
da su jedna drugu nadvisiva le, a na ravnom terenu
jedna je drugoj i zmicala tako da bi svaka imala osiguran vidik.
St ambene zgrade gradile su se na kat , pa se ilo za ti m
da dio na katu bude to te se postavljali prozori , go-
tovo bismo rek li, j edan uz drugi , dok je pri zemni dio, gdje se
stanovalo zimi , i mao znatno manje prozora. U kata
( gornji boj ,,) posebno mjest o pripada doksatu, isture-
nom ostakljenom balkonu kao dijelu sobe, odakle j e bio
pogled a i dopiralo sunce na sve strane.
I islamsko strogo naziranje nalo j e svoj iz-
raz u tome to se zapostavljalo slikarsko i kiparska oblikova-
nj e ivi h Pri tome upada u da je to slikarstvo uglavnom
dvodimenzionalno ; izbjegava se pr ikazi vanje figu ra; u
slikarstvu j e i zostaj ala dimenzij a prostora i projiciranje u du-
binu, odnosno
Zanimlj ivo je da j e i u muslimanskom vezu u Bosni i Her-
cegovini zastuplj eno pr ikazivanj e ivoti njski h likova u st i l izova-
nom obliku. To va i za pauka (radu), koji j e u Musl imana Simbol
radosti, pauna, papigu, kanarinca, goluba, IJU kafezu dudu, la-
buda na vodi pa i ribe. Dosta stili zovanih ivot injskih l ikova
se i u drvorezbarstvu (jedna na pr. u Begovini u
Stocu ima kao figuralne elemente i ljudske l ikove).
Supsti t ucija za oblikovanje lj udski h
j e u izradi nadgrobni h spomeni ka - niana. Bosanski nadgrobni
spomenici nose mnoge autohtone karakteri stike, i to ne samo
oni koji su zadrali kont inuitet sa srednjovjekovnim
i oni iz kasnijeg vremena. Autohtona obil jeja niana zapa-
aju se u nepreciznosti formi i po nizu elemenata izrazi to na-
rodne ornamentike.
Dekorativni element i orijentalna-islamske umjetnosti - ali
sigurno nigdje u f ormi - zastupl jeni su u bosanskom
gradi t el jstvu (zidovi, stropovi, proizvodi ma umj et-
nog obrta, prije svega u od bakra, zlata, srebra,
eljeza i drugih metala, rezbar ijama, kerami Ci , opremi knj iga i
dr. Or ijental no-islamskih dekorativni h elemenata sadrano je do-
sta u narodnim teksti l ni m rukotvorinama, kao to su to vez i
kere nadalj e makati (pokrivka na mindarima) i
sedade. to se brueni h proizvoda, oni su uvaeni, a t o
vri j edi i za fajansu , odnosno porculan; faj ansa se i u Turskoj
odrala tamo gdje su postojale tradici j e, dok je
63

degenerirala i propadala na ostalom turskom tlu, tako da u Bo-
snu ovaj fi niji oblik proizvodnj e kao da nije ni kada
ni prodro. Ovakve predmet e, kao to su l ijepo ukraeni f inda-
ni , surahije (boce za vodu), f i ni nargile, tespihi
(broj anice) itd. donosile su hadij e kao darove; ovi
ukrasni predmeti sretal i su se u velikom broju u musli manskim
a i kur'an tasovi (zdjele sa ugraviranim teksto-
vi ma jz Ku r 'ana), koji su se u Egiptu.
Ipak i u staroj umj etnost i bosanski h Muslimana, usprkos
stava prema pri kazi vanju ljudski h l i kova,
se tu i tamo rij etk i primjer i predstavlj anja
lika. Tako je na kapiji kraj dami j e u nepoznati klesar,
64
inspiriran ornament i kom sa uklesao (godine
1223/ 1808) Osman-kapetana gdje j ae na magarcu.
Nadalje je zaniml j ivo da su upravo dvoj ica Bonjaka glavni
predstavni ci turskog minijaturnog slikarstva. To su Ne-
suh Mitraki (umro 1547), jedan od najdarovitijih minijaturnih
slikara Turskog Carstva u doba Sulejmana po-
znat i kao i Drugi jo minijatu-
rista Naka Osman je Bonjak. Autor je HOnername (sa
oko 210 mi nijatura), je iluminiranje 1577. godine,
Surname (sa oko 425 minijatura) j emailname (sa 12 mini-
jatura) .
U kasnije doba bosanski Muslimani se uglavnom zadovolja-
vaju sl ikanjem Meke i Medine, u enamima (enam, vrsta
hamajlije u formi knji ge sa poglavljima iz Kur'ana).
Sto se koje se u krajnjoj konzekvenci osla-
nja na vj erske (prostiranje sedada - manjih
pri molitvi), kao i na i vota (oprema skidanje
pri ulasku u koja je zastrta) ovdje su jako
naglaeni ori jentalno-islamski utjecaji. se jo i danas
najvie nalazi, kako to pokazuju podaCi, u
stvima Makedonije i Bosne, dakle u krajevima gdje je turski
utj ecaj bio najintenzivniji. imaju i naci onalna,
odnosno lokalna obiljeIja, jer da toga nije, onda ne bi bilo ni
razl i kovanja na prozorske, li vanjske, ze-
bil eeke, trebi njske itd. a oni
opet , uzet i u cjelini , razlikuju se od perzijski h, srednjeazijskih,
kavkaskih i jJl'aloazijskih
Dalje, umjetni obrt u junoslavenskim zemljama, jo je vi e
proet orijentalno-islamski m utjecajima, prvenstveno u kUjundij -
skim i kazandijskim gdje su ove izra-
postigle domet poklapa se s
jem na koj em se due i li vr i jeme protezalo Tursko Car-
stvo).
Muslimanska pak arhi tektura u Bosni i Hercegovini ima u
globalnom pogledu karakter istike turska-islamske arhitekture,
ali i vlastitosti. Te su vlasti tost i proizlazile iz okol-
nosti da su graditelj i-neimari, a bili
lj udi , ili iz Bosne ili Dalmacije, kao i i z drugih juno-
slavenskih krajeva, pa su u ovu arhitekturu u jakoj mjeri unosili
elemente tradicije.
Or ijentalno-islamska arhi tektura u Bosni ima i tu osobinu,
da je u nj oj od materijala u mjeri zastup-
ljeno drvo, koje daje velike oblikovne (upor. Magri-
bij a dami ja u Sarajevu, Handanagi na damIja u Pruscu, Hajdar-
-hodina damija u kod Varea, plavske i gus injske
dami j e i dr.). Nema sumnje da je to posljedica umskog bo-
gatstva Bosne al i i jedne kont inuirane tradicije stare slavenske
5
65
Carska
damij a
u Plavu
umjet nosti. starim bosanski m seoskim dami jama sa
drveni m munarama kao da u dobroj mjeri manjka or ijentalno-
islamski st il.
e) Vakuf;
Vr lo je pojava da su se pojedi nci na-
tjecali u haj rata , to dobrih djela od ko-
risti, dobrotvornih ustanova, zadubina. Organi zaciona f orma za
haj rate su v a k u f i na koji ma je zapravo u materijal nom po-
gledu islamska civili zacija.
66
haj rata bilo se razvilo u pravi kult, t ako da j-c
obuhvatilo sve slojeve stanovnitva : ako se nije moglo uva
kufiti (zavjetati) kakav objekat, koji bi sluio za vjero
ske, kulturno-prosvjetne, komunalne, humanitarne i druge
korisne ciljeve, onda se zadovoljilo ostavljanjem u trajnu upo
trebu skromnij i h vrijednosti, pa ako materijalne nisu
ni t o dozvoli le, onda su pojedi nci vlast itom radnom snagom pra
vili javne bunarove, gradili putove il i se makar zadovoljili sad
njom na zemljitu u upotrebi. Na taj osnovano
j e u Bosni na desetke hiljada vakufa iz redova cjelokupnog stao
novnitva: ljudi svih profesija, pa ena i djevojaka.
lako vakufi svoju idejnu podlogu nalaze u islamu, pa su i
inspirisani vj erskim duhom, oni su se javljali i kod
stanovnitva, odnosno razvi j ala se, posebno u srpskim
kim porodicama, jedna predispozicija za uspostavlja
nje zadubina.
Vakuf kao komunalna ustanova ima poseban Na nje-
govu vanost kao komunalne ustanove upozorio je u jednom
radu Osman A. koji je u toku svojih historij-
skih istraivanja posvetio dosta panje poloaju i razvitku gra-
dova pod Turcima (O. A. Vakuf j kao komunalne usta-
nove, Novi Behar, Sarajevo, 1. VIII 1944, god. XVI , br. 15, str.
235-236) .
Sa komunalnog gledita vakufski objekti su dvoj akog karak-
tera: jedni su objekti direktno namijenjeni komunalnim potre
bama, a drugo koristonosni objekti komunalnog karaktera koji
slue za uzdravanje bogotovno-prosvjetnih, a ikomunal
nih objekata. Kao vakufi sa izrazito komunalnom namjenom do-
laze podizanje kaldrma, mostova, vodovoda, hamama ,
adrvana, bunareva, imareta, musafirhana, j avnih nunika, sahat-
ku ia, groba lj a i td. U drugu grupu do li bi vakufski bezi-
stani, karavansaraji , hanovi , magaze, daire, kreveta (prizemne
radionice), pekare, kafane, kasapnice (mesare), mlinovi, stupe,
odaje (stanovi za zanatlije i t rgovce-samce),
hane (radionice) i dr. Ovdje bi dole u obzir i vakufske gota
vine koje su davane privrednicima na kredit.
vakufa imao je osigurati sredstva za normalno
funkcionisanje i uzdravanje svoga vakufa, pa su se tako obez-
i rashodi vakufa namijenjeni komunalnim potrebama i
izostala potreba da se posebnim za
podmirenje komunalnih potreba. S druge strane, koristonos"i
objekti koji su osiguravali sredstva pojedi nim vakufima znatno
su pospjeivali proces i zgradnje gradova.
Bez obzira na to to su vakufi imal i izrazito vjersku na-
mjenu, bili su dakle od presudnog u komunalnom i-
votu. Nji hova uloga ni j e manje vana ni u prosvjetnom kao i
humanitarnom pogledu. A potkraj turske vlasti na podlozi va
kufa, ito Gazi Husrev-begova vakufa kao glavnog u Bosni i Her-
5'
67
Hadi
Allbegova
damija
u Travnfku
,.
sahat-kulom
cegovini. izrasle su dvije znacaJ ne prosvjetne ustanove: Gazi
Husrev-begova bibli oteka, osnovana istina j o 1537, ali reorga-
nizirana 1863-1864. i , to je do sada ostalo nepoznato, Vila-
jetska tampari ja, osnovana 1866. godine. O udjelu Gazi Husrev
-begova vakufa u osnutku Vilajetske tampari je ostavio j e vano
Gavro u II svesku svoje knj ige ,.Rob-
stvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni,., tampane u Novom
Sadu 1872. (str, 102). o tome kako je na inicijat ivu
vezira Topal Osman-pae ondanji mutevelija Gazi Husrev-be-
gova vakufa Hadi ASim-beg iz fonda vakufa napravio
bolnicu, Gavro nastavlja:
,. Dalje mu predloeno bude da se iz toga fonda sagradi
Jedna zgrada, dje bi se (tamparija) smj estil a.
On i na to pristane i dade za zgradu 30.000
groa,K
I) Skolstvo, prosvjeta i knjievnost
U svim ovim civilizacijskim tekovinama - ovdje
vakufe - participirala je na svo stanovni tvo,
68
Atrij
Ku.rumlfj e
medrese
u Saraj evu
pa i nemuslimansko. u domeni kolstva, sve do re
formi, u drugi m prosvjetnim ustanovama kao i u knj ievnosti
koja se njegovala unutar ovog civilizacijskog kruga, participanti
su bil i muslimanI. To je proizlazilo iz sistema, u kojem
je sfera duhovnog ivota bila stvar svake vj ero
ske zajednice. Bio je pravi izuzetak ako bi se neko izvan musli-
manske sredine u Bosni bavio j islamski m jezicima, kako
su to potkraj t urske vlasti franjevci Marijan Martin
i Grgo je na pr. i autor obimnog t ursko-
-lat inskog (koji je ostao u rukopisu).
Podlogu islamskoj prosvjeti davali su mektebi i medrese.
Mektebskom nastavom bilo je gotovo svo gradsko
st anovnitvo mukog i enskog spola; u onim selima gdje nije
postojao mekteb ili se nal aziO daleko, obuku iz vjeronauke obav-
ljali su sezonski zvani sejjar-mualli mi. Pr ema slubenim
podacima bi lo je 1870. godi ne u Bosni i Hercegovini 850 mekte
ba sa 39.472 od 10.864
Medrese u kojima se nastavljalo poslije mekteba,
su bile brojno distribuirane po svim muslimanskim cen-
trima. Prema slubenim podaCima bile su 1876. u Bosni i Herce-
govini 43 medrese.
Glavna medresa u Bosni i Hercegovini bila je Gazi Husrev-
begova medresa, osnovana 1537. godi ne. Nastavni j oj j e program
69
bio standardni, ali j e Gazi Husrev-beg u svoj oj zakladnoj povelji
dodao i odredbu da se u njegovoj medres i predaje i ostalo to
bude izi skivao i mjesto .. . Ovom odr edbom Gazi Husrev-
-beg je utvrdio platformu, prema koj oj njegova medresa treba
da bude kroz sva vremena obrazovna institucija koj a odgo-
varati savremenim potrebama. Ugledu ove medrese doprinosila
je to su na mjesto muderisa (profesora) redovno dolazili naj-
ljudi , a muderis je bio i sarajevski mufti j a. S
obzirom na reputaciju ove medrese, Hamdija Kreev-
(koj i je i sam bio njen nastavni k) napisao j e 1930. da
je Gazi Husrev-begova medresa bila ne samo najugledniji islam-
ski zavod u Bosni i teoloki f akultet.
Mostarske medrese, prije svega koja je
osnovana neto pri je 1557, uivala je velik ugled. Mu-
deri s medrese j e redovito bio u rangu
muftije.
nedostatak ovih kola bio je u tome da je u nj ima
narodni jezik bio potpuno potisnut, pa tavie i umektebima.
Na srpskohrvatskom jeziku davala su se samo najnunija obja-
njenja ( .. kazivala manija,, ), dok se na turskom jezi ku
kao u dal matinskim kolama na talij anskom). su
ist ina stjecal i neko znanje iz turskog jezi ka; snalazili su se pre-
pisivanjem dosta brojnih tursko-bosanskih (srpskohrvatskih)
od koji h su neki bi li sastavljeni u sti hu, a siste-
mati zovane - ne po abecedi - po cj el inama. Ve-
li ku popularnost stekao j e Muhameda Hevaji Uskufije
iz Tuzle iz 1631 . godine, nazvan Potur Sahidija.
ZaslUUj U panju pokuaj i koj i se javljaju uglavnom
od XVII I vi j eka za u kole, prije svega mektebe,
udbenika na narodnom jeziku. U XVII I i prvoj polovici XIX vi
jeka glavni predstavnici ovakvih nastoj anja su jedan anonimni
autor iz Gornj e Tuzle. koji je preveo popularni udbenik "Bergi-
vij u, dalje Muhamed Razi ef. jz Sarajeva. anonimni
prevodi lac $ej taname te napokon ejh Abdulvehab ll hamija. U
drugoj polovici XIX vijeka isticali su se kao pobornici udbeni ka
na narodnom jeziku Mehmed Zaim ef. sin Ali Rizagin,
autor udbenika pod naslovom "Ovo je od virovanja kitab na
bosanski j ezik, Omer ef. Humo. rodom iz Mostara. autor .
se, vie udbenika na narodnom jeziku. zati m Ibrahim Edhem
iz Tuzle ( Bosansko-turski i dr.J. ovog
vi jeka jedna plejada trudbenika na sa kasnijim reis-
-ul-ulemom Mehmed Demaludi nom (1870-1938)
radila je na izdavanju ovakvih udbeni ka.
U okviru vankolskog obrazovanja posebnu paznJu zaslUUje
funkci onisanje posebnih knj ievnih kruoka, odnosno j edna vrsta
knjievnih klubOVE! .
70
Knjievni kruoci su se uglavnom formirali za
perzijskih klasika, prije svega Mesnevije Delaludina Ru mije, a
zatim i drugih djela na arapskom, pa i turskom jeziku. U bosan-
skih Muslimana bilo je da se formira kruok U svrhu
i djela, a to se i danas di jelom
odralo. Kruok je vodio jedan dobar poznavalac tog djela.
Jedan od prvih kruoka za Mesnevije osnovao
je Dervi-paa u Mostaru. U vakufnami (zakladnoj
povelji) njegove medrese, osnovane 1601. godine, statuirana je
odredba. da muderis predaje Mesneviju. Al i da bi se ta odredba
t o efikasnije realizirala, je odredio da muderis
mora bi t i sposoban i prirodno obdaren za ovog dje-
la , a mostarski kadija biti taj koj i se brinuti da se na
ovom poloaju dri uvijek onaj koji je najsposobnij i.
Za mnogo poznije vri jeme i ma zabi l jeen podatak o Isevi
Mehmed Emin ef. iz Sarajeva koji je negdje oko polovice XIX
vijeka predavao Mesneviju u Atmejdan med resi u Sarajevu. On
se osobno zaputio u Perzjju da bi perzijski j ezik. Vaio
je kao usmeni prevodilac i Mesnevije, pa poto je
umro, dugo vremena se govori lo "Umro Isevija, umrla i Mesne-
vi jaK .
Vr ijedno je spomenuti da je jedan kruok za
perzijskih klasika predvodio neki ej h Arif Sidki efendi ja, pro
fesor Misri ne medrese u Sarajevu ( 1868-1880). On je ustano-
vio neku vrstu perzijskog kluba", u kojem se ne samo
perzijski i klasici, nego su morali per-
zi j ski razgovarati; ukoliko bi koj i od nj ih progovori o srpskohr-
vatski i l i koji drugi jezi k, morao je platiti ugovorenu svotu novca
u fond kao kaznu; pr ihod f onda je sl uio kao
t rokova za i zlete. Klub je imao oko pedesetak
nova, kako je to pripovijedao dru Milivoju Behaudin efen-
dija toga kl uba i profesor kaligrafij e.
Arif Sidki efendija vodio je kruok za Mesnevij e,
a u tome ga je nas li jedio Behaudin efendija Sa preda-
vanj i ma je nastavio reis-ul-ulema Demaludin ef. a
onda Hadi Mujaga (1877-1959). ovu
tradici ju danas Mesneviju predaje Fejzulah
u kruocima nisu bil i samo pisci
ranga, i takvi kao to je Hasan Kaimija-Sarajl ija.
Pri je pedesetak godina Kaimiju je kruoke
u svome domu Hadi Ibrahim-beg iz Travnika, a u
kafani u Donjoj pokraj Sulejmanije dami je tu-
je Kaimiju Muhamed Krpo, krpedija, a i za njega
Taib ef.
Za ovako razgranata i plodno razvijanje islamske prosvjete
dolazilo se do potrebnih knj iga najvie prepisivanjem, manji
71
ih je broj import iran (a importirane knj ige prodaval i su bazer-
dani , trgovci stambolskom i drugom uvezenom robom), dok j e
bilo vrlo malo tampani h knj iga.
Stamparstvo se u Turskoj i islamskim zeml j ama, kako je
poznato, teko probijalo. Prvu tursku t -1 mpariju osnovao je
istom 1727. Ibrahim Muteferika, i to je bio je
(jedno od prvi h tampanih djela u ovoj tam-
parij i bi lo je jednog Bonjaka, Omer efendije iz Novog, pod
naslovom Gazavati dijar i Bosna, Boj evi u Bosni, ubrzo preve-
deno na engleski i vedski ). Pa i poslije osnivanja
ove prve tamparije prolo je dugo vremena dok se tampar
stvo af irmirala. Pogotovo se u islamskih naroda nije zadugo
tampao Kur'an (u Evropi arapski tekst od 1530. godine).
Upravo za to to se tamparst vo izbj egavalo - pri
se iskonst ruisalo i da se promet anj em kroz tamparske
mai ne i prese skrnave papir i tekst - muslimani su se ran ije
or ijent isal r na prepisivanje knjiga. Upravo je impozantan broj
islamskih rukopisa koji se naao u bosansko-muslimanskoj
sredi ni.
Dosta se knj iga prepi sivalo u medresama. U je kra-
j em XVI vijeka djelovao i jedan skriptorij. Knj ige su se naime
prepisivale organizirano u ekipi, a posao je fi nancirao
broj vakifa. Korektori su prepisane tekstove sravnjavali s pred
lokom. Na ovaj se bre i kvalitetni je dolazilo do knjiga
(upor . K. Skriptorij u u XVI Anali Gazi
Husrev-begove biblioteke I , Sarajevo 1972, str. 67-74).
Bi lo je j profesionalnih a i mudeliti (knjigo-
vesci) bavili su se t im poslom. bilo j e i
zanatl ija (na pr. kazandija Spaho iz Sarajeva prepisao je 1735.
Bej zavin komentar Kur 'ana, kaligrafski i uz ukraa-
vanje). Bil o je i po selima.
Posebno se prepisivao Kur 'an, a to se moralo s naro-
panjom. Najpoznati j i Kur'ana i z druge polo-
vice XVII I i XIX vijeka bio je i mam Careve damije u
Sarajevu Ibrahim sin Hadi Muhamedov, od koga se
ezdeset i esti prepis Kur'ana. Masovnost
Kur 'ana ogleda se i u podatku da je tavie i jedna djevojka
(iz begovske porodice Kukavica) poznata kao Kur'ana.
Baeskija je pod godi nom 1176/1 762. zabil jeio smrt j ednog pre-
Ku r'ana po profesiji a pod 1189/ 1775-76. po
profes iji bakala (trgovca ivenim namirnicama).
Mnogi prepisani rukopisi se kaligrafskom
Regist rovano je gotovo 250 kaligrafa iz bosansko-muslimanske
sredi ne.
Rairenost knj iga na ori j entalnim jezicima vidi se prije
svega po broju javni h i pr ivatnih biblioteka. U drugoj polovici
XVIII i XIX vijeka u Sarajevu je bilo osim pet javnih
jo veli k broj privatnih biblioteka.
72
Javne biblioteke nalazi le su se redovno u sastavu medresa,
pa i nekih mekteba, al i i pojedinih damija, tekija (na pr. Hadi
Sinanove tekije u Sarajevu, tekije u pa i u hana
vima han u Stocu).
Broj knjiga u ovim bibliotekama ni je bio velik, ali je bila
dosta gusta njihova mrea.
Jednu bibl ioteku javnog karaktera osnovao je u Banjoj Luci
1630. godine Mevla Husamudin Bonjak i zavjetao oko 100 knji-
ga u 83 sveska (upor. Mehmed i Mahmud
Vakufnama i z 1630. godi ne o osnovanju biblioteke Mevla Husa
mud ina Bonjaka u Sanjoj Luci , Glasnik Vrhovnog islamskog
starjeinstva 1/ 1977).
U Sarajevu su u XVII I vijeku osnovane bibl ioteke Osman
ehdi ef. Bjelopoljca i Abdulah ef. Kantamirije-Saraj lije,
Zgrada biblioteke u koja se nalazila pokraj da
mije Husej n-kapetana prvobitno je sl uila za te-
kiju. Tu je godine 1256/ 1857. kajmekam Fadil-paa Seri f ij a kon-
cent ri sao vie starih knji nih fondova i osnovao biblioteku.
U se spomi nju dvije biblioteke (u sastavu Ahmed-
-paine damij e j Pervane damije).
Dalje, uporedo sa osnivanjem medresa Ibra-
him-pae i Mehmed-pae Kukavice osnivane su i biblioteke za
potrebe medresa u kao i medresa u Vi-
sokom su u svome sastavu imale biblioteke.
Jo su znatno brojnij e privatne kolekcije knjiga. Orijenta
lista Mehmed izvrio je analizu popisa knj iga u
zapisnici ma (sidilima) eriatskog suda u Sarajevu, od
1140/ 1727. do 1266/ 1850. u kojima je reg istrovan 161 ostavioc
sa ukupno knjiga (za jednog ostavioca nema bl iih poda-
taka). Imaoc i knjiga, kako se moe po ovim popisi ma
bi l i su - to je i razumljivo - najvie iz reda znalaca vjere
(uleme) (51 vlasnik knjige); drugi po redu su trgovci (21 vla-
snikJ. a onda sl ijede zanatlije ( 16 vlasnika); posjednicima
je registrovano 7 vlasnika knjiga, dalj e je 6 predstavnika vlasti.
5 je ena i 1 umrli za 54-or icu posjedni ka knjiga nije
bi lo bl ie utvrditi ta su bili po zanimanju.
Od posebnog je int eresa qa se vidi ta su sarajevski Mu-
sl imani u XVI II i prvoj polovici XIX vi j eka najvie odno
sna koje su knjige po ovim zapisnicima bile najvie zastupljene.
Osim Kur 'ana kao knjige, u privatnim kolekcijama
najvie se Ustuvanij a {40 primj eraka). djelo i z fikha (obre-
doslavIje i eriatsko pravo), nastalo 1661 / 62. godine. I j e
brojna vjerska literatura, ona koja se u me-
dresama. no Sarajli j e su bile sklone da prate i li j epu knjiev-
nost; je u sarajevski m sidilima naao u ostavti -
nama nabrojen naj manje 81 di van, zbornik ; iz histo-
rije je registrovano 56 djela itd.
73
Od egzaktnih znanosti knj igama koje su bile u upo-
t rebi u bosanski h Muslimana najvie je bi la zastupl jena medi-
ci na. Sretale su se i razne bajtarname (veterinarske ljekarue),
a od dj ela iz poljoprivrede dosta se i prepisivala knjiga o
povrtlarstvu i zvana .. Revnaki bostan od
neidentifikovanog turskog autora iz Jedrene.
Interes za knj igu ni j e se, medutim, na prepISI-
aktivnost i tekstova nego se od prvih
dana islamizacije javljaju bosanskim Musl imanima i auto-
ri originalni h djela, bilo bilo iz pojedinih disciplina
koje su se njegovale u islamskom ku l turnom krugu. Mnogobroj-
nost ovi h pisaca i njihov udio u oplodivanju islamske knjievno-
st i je orijental ista Gibb (History of Ottoman Poetry)' a i
prof . Fuad K6prOlO panju da je u XV i XVI vijeku
rumel ijskim pjesnicima bilo veoma mnogo iz Arnautluka, Bosne
iMadaristana (Edebiyat Ankara 1966).
Prema rezu ltatima dosadanji h ispi ti va nja bosanske grane
islamske knjievnosti t emati ka kojom su se bavili ovi aut or i
uglavnom je s tematikom koja je u ono doba i
tretirana u knjievnom radu na turskom, arapskom i perzijskom
jeziku. Orijentalist Mehmed zasluan za ove
knj i evnosti, sistematizovao je temati ku bosansko-muslimanskih
aut ora na ove oblasti: nauka o Kur'anu i tefsiru (komentaru
Kur'ana), o hadisu (tradicija), akaid (dogmatika i apologetika),
fikh (eriatska pravo i obredoslavlje), usui (temelji eriatskog
prava), tesavvuf (mist i ka), razne vjerske nauke, zatim historija,
biografije, putopisi, pjesme na turskom, perzijskom i arapskom,
djela o arapskom jezi ku (gramatika, sintaksa. stilistika, metrika,
komentar i djela iz oblasti lijepe knjievnosti), nadalj e geogra-
fija , zoologija, mat ematika, logika, vazovi (propovi jedi), mudra
uprava i drave, higijena i razno.
Upada u jedna disciplina, koja kao da je u Bonjaka
muslimana nala jedno mj esto, iako se ne moe
da bi ta disciplina bila drugima posve strana. Ovdje mislimo
na pisce, koje je svrstao u rubriku: mudra uprava 1
drzave, ili je moda bolje ovu disciplinu kao
rasprave o dravnOj politici. Pottebno je naglasiti da osim djela
koja se s ovog spominju (Kafija Mu-
hamed Prozorac, ejh Ali ef. ovim pisci ma, prema naj-
novij i m istraivanjima treba dodati jedno i me, Lutfi pau,
autora Asafname (umro 1547). koj i po svoj pr il ici nije Albanac,
kako se do sada dralo, Bonjak iz Hercegovine. Postoje
izvj esne indicije da je porijekla i autor jednog trak
tata sultanu Ahmedu III (1703-17301, kOji je obj avio
Charles Pertusier kao dodatak svome djelu " La Bosnie consi
dere dans ses rapports avec I' empire ottoman.. (Paris
MDCCCXXII , str. 358-379). Mostarski muftija Mustafa Sidki
74
ef. je aut or jedne raspravice (na arapskom je-
ziku) o upravlj anju dravom, Dalje, osim ovih posebni h dj ela o
dravnoj pol itici treba napomenuti da je broj bosanskih
pi saca u svoji m djelima kr it ikovao mjere,
odnosno praksu, druga, opti malnija rjeenja.
Dalja jedna karakt eri stika knjievni h nast ajanja u krugu
or ijentalno-islamske civi l izaci j e sastoj i se u pokuajima izvj e
snih pi saca da u ovu knji evnost uvedu i pisanj e tekst ova arap
skim pismom, a narodni m jezi kom. Ovakvi se pokuaj i mogu
pratiti od XVI vij eka pa do nai h dana.
Tekstovi na srpskohrvat skom j eziku. a arapskim pismom,
nazvani i alhami ado tekstOVi, sadrajem su znat no bogat i ji nego
li konkretno knjievnost bosanskih franj evaca koja je ugl avnom
samo st rogo rel igiozno usmjerena, a opet , za razliku od franje-
pisaca, alhamiado tekstovi su izrazito t urci z
mima, pa su danas irokoj publici teko razuml j i vi.
Ta turcizmima dade se objasniti t ime to ovi
autori nisu imali nikakve uzore u junoslavenskoj knj ievnoj
t radici j i. su naobrazbu crpili iz i zvora na t urskom.
arapskom i perzijskom jezi ku.
Dalja jedna karakterist ika knji evnog stvaranja bosanskih
Muslimana u okviru islamske civilizacije sastoji se u tome da
se u dj el i ma mnogih ovih pisaca i jedna naci onal na nota.
Dr Safvet beg koj i j e sve do danas naj zasl uniji ispi-
ove knj ievnost i , ist icao je da "pjesnici iz nai h krajeva
neki posebni genre na polju turskog pj esnitva.
je to vidio u da su "bez svake sumnje
oni stajali pod uplivom nae narodne poezije, koj a imade t oli ko
obil j a t urskoj poeziji nepoznatih izraza i sli ka. Mjesto
da pozaj mljuju sve ljepote od Arapa i Perzijanaca,
kao to su t o svi turski pjesniCi, posegli bi kat kad i
za bogat om rizn icom nae narodne poezije, pa iz nj e u f inoj
formi izloil i na turskom Parnasu mnogu dragocj enu umotvo-
rinu.
islamske knj i evnosti el ementi ma slavenske
duhovne ku lture je i Jan Rypka, Sabit a Ui
i Ahmed Sudiju Bonjaka. Ist i fenomen zapazio je i Mi
livoj se Fevzij om Blagajcem, autorom perzij ski
napisanog Bulbulistana. je doao do da Bulbu-
list an crta mentalitet bosanskih Musl imana kao t o
list an crta mentali t et Perzij anaca.
Ovim se pi tanjem bavio i ori gi-
nalnost obil jeja. i oblika i sut i ne tvorevi na s
kojima su jugoslavenski pjesnici unili u krug islamske knji-
evnosti. .. se poziva na .. bogumi lska porijeklo neki h
istaknutih predstavni ka musl imanske ku lture .. u razdoblj u tur
75
ske invazije. Pri tome smatra da su sutinski iranske crte u
mani hejskoj tradici ji bogumil a pogodovale irenju sufjzma
i asketski h redova .
Povezanost sa rodnom grudom, nostalgi ja za domovi nom
pisaca koje j e sudbi na odvela u daleke krajeve, eksklamaclJe
patri otskih u mnogim od ovi h djela, opisi bosanskih
gradova, opj evavanje vojni uz upored no isticanje zasluga Bosa-
naca, obrada tematike i z nacionalne histori je i sL, sve su to
pojave kojim j e proeto i koje daje osebujno obi ljeje ovom
knj ievnom stvaranju.
Knji evno stvaranje bosanski h Musli mana za turskog doba
samo j e ispitano, a tekstovi su samo manj im dije-
lom jzdati. Zato nedostaj e cjelovi ta slika o ovoj grani knjiev-
nosti junoslavenskih naroda.
i ono to je poznato, uza svu stereo-
ti pi ju, zna izazvati divljenje kako po svojim literarni m kvalite-
t i ma tako i
u ovoj prilici navest i nekoliko izvoda iz tekstova ovi h
pisaca, koj i bi - po naem - mogli biti bli ski ne-
kim savremenim pogledima. Leljel i bismo nai me da skrenemo
panju na to da su i zvj esni od ovih autora zauzimali stavove
koji su, s obzi rom na vr ijeme i pr ili ke, predstavljali progres.
Navedeni primjeri su samo dio i z dosta obimne dokumentacije
koj a bi se u ovom pogledu mogla prezenti rat i.
sa o ideji koegzistencije, koja je do-
sta snano prisutna kod neki h od ovi h autora.
Prednost dajemo pjesni ku Muhamed Hevaj i Uskuf i ji, rodom
iz tuzlanskog kraja (prva polovica XVII U pjesmi koja
- Bosanski da vam bisidim, brat ani .. navodi i
ovo:
Ne vidi te li od ovoli ko godin, turci i kavuri koj i
robin? Ne mogu da se sjedine na miru ... Zlo
i zlo i jedno drugo omrazom kada
s mirom Boga .. . f<
U molitvi koju je t akoder sastavio na srpskohrvatskom jeziku
Bogu
76
.. Ukai da ne hodi medu nami ni la, ni
nevi ra. Ti nas od omraze, i od muka, i crna
pakla, j od zl a svakog i neprilike, i osvin tebe dru-
goga robstva. I to se do sada po nevi ri rabilo i od
roda i od plemena po nemi loti vodilo, ti mi r i prost
svaku. Kano si od jednog kolina stvorio, onako
na brastvo utvriruj, ne po vir i od istoka i zapada, sa
svije strana svojoj milosti i rodu i prijateljem po putu
sastav ... "
(Alija Nametak, Rukopisni tursko-hrvatskosrpski Jugo-
slavenska akademija znanosti i umjetnosti , Zagreb 1968 str.
252-253).
Pa i drugi j edan, istina neuporedivo slabij i pj esni k na na-
rodnom jezi ku, Abdulvehab llhamija i z u tekstu napisa-
nom godine 1801. o grij enim (ei fazi
kuf r) smatra da psovanj e svetinja dovodi do otpada
od islama. On doslovce kae (u pri j evodu) :
" ... Poniavanje, skrnavljenje onih osoba
i svet inja koje sa vjerskog stanovita i st inski zasluuJu
potivanje, predstavlja otpad od vjere (kufr). Isto tako
je kufr ukazivati vjersko potovanje, kult oni m osoba-
bama il i svetinjama koje su negacij a vj ere i suprotnost
njeni m interesima, pa ih kao takve treba odbaci t i. Tako
isto psovanje vjerskih svetinja kafi ra moe dovesti u
kufr, kao to je psovanj e Marije, Isukrsta, Svetog Save,
Pavla, Ni kole, Ilije ...
(Kasim Tuhfet ul- musalli n ve zubdetul ha i-in od Ab-
dulvehaba Anal i Gazi Husrev-begove biblio-
teke II-III. Sarajevo 1974. str. 41-69).
Isti ovaj autor u svome limihalu na bosanskom (srpskohr-
vatskom) jezi ku, o tome kako se samo Kur 'anu moe
da je istinita Boja knji ga, j er su druge Boje knjige
t i li", (tako da se nije tekst) odmah
dodaje nejma se da su bati1 (pokvaren, nevaljao), jer ima
i sad u nj ima BOj i' besida .. (upor. Ibrahim Kemura, lI mihai Ab-
dulvehab llhamije na bosanskom jeziku, Glasni k Vrhovnog
islamskog st arjeinstva XXXVII1 / 1-2, j anuar- februar 1975, str.
29-43). Prema II hamiji dakle i u Svetom pismu i ma "Boji h
besida, pa se za t o ne moe da je to pokvarena knjiga.
Borac i pisac ejh Mustafa Gaibija, su grob u Staroj
Gradiki jednako i muslimani i
naSilje ne pravi razliku da li se ono u ime islama ili u ime
On tvrdi :
u Osmanskom carstvu nema ni j edne vjere,
a da nije puna nasi lja .....
(Zejnil Fragment i i z Kronike Hadi Husejn efendi je Muza-
feri je, Anal i Gazi Husrev-begove biblioteke IV, Saraj evo 1976.
str. 37).
U pismu sultanu Mehmedu III (1595-1603) Gaibija
ostali m kae:

7. Titule i nazivi, sastanci i Uitci, nakit i svega
ima u izobilJu, ali er iata i pravde nema;
77
8. Na careve zemlje obiluj e nasil j e. la. ra-
skalaenost, pokvarenost i druge to je sve
krivi put: ne dre se pravog puta, nj ega nema;
9. Ako se car dri propisa i zabranjenog
i do toga dri, toga se drati i narod; je
da je narod na stazi svojih vladara; narod u njih
gleda i u nj ih se ugleda;
10. Ako se ti , care, u svom ivotu ne dri zakona,
onda se zakona drati ni narod; zato ti
da zna, ni narod ... '"
(Fejzulah Risala ejh Mustafe Gaibije, Anal i Gazi
Husrev-begove bi blioteke, knj. IV, Sarajevo 1976, str. 99).
protesta protiv nasil ja nalazi se u tekstovima Ali-
-dede Bonjaka, Hasan Kafi Muhameda Nerkesi je,
Kode Muerr iha, Ibrahima Aga-dede iz
Dobara, Mustafe Muhameda Prozorea, Muhameda
Emina Mula Mustafe Baeskije, llhamije i dr.
Fascini raj u kod pojedini h pisaca i neke druge ideje.
Tako Ibrahim jz Mostara u biografiji $ell
Juje kae:
Mnogi si novi naeg vremena ... tvrde da se (sti-
po pori jeklu, izgledu i a ne znaju da je ona
po obrazovanj u i da su stranci izmisli l i (da se ljudi
cijene) po porijeklu,
(upor. Muhamed Biografija Must afe (ejh Jujo].
Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva, VII, 1-3, januar-
mart 1956, str, 16),
Dalje na pr. panju pokuaj Saraj li j e Mula Muha-
meda Mestvice (umro 1864) da formu l ie prinCipe po kojima bi
se trebala historij a. On o tome u svome tzv. Sidil u
navodi:
78
Nekoliko vanijih napomena i pravi la za one koji re-
gist ruju
Prvo: da onaj ko opisuj e i bi lj ei bude isprav-
nog poimanja (sadikul- ukul l i da se u svom bil jeenju
ne oslanja na kojekakve i legende koje nemaju
nikakve osnove; se mora biljeiti onako kako
su se oni uist inu i dogodili;
Drugo: da se kod pisanj a ne ori j ent ie na ono to se
u masama jer
i osobe slabog za to mora tra it i pouzdano
l ice koj e poznaje ka ko se uist inu i dogodio;
u svim vremenima bilo je t akvih koji su do-
biljeili upravo po onome to masa
ne treba samo notirati onako kako su
se dogodili, nego treba traiti nji hove uzroke i proma-
trati posljedice, jer od suhoparnog nabrajanja
nema kakve mnogo koristi; djela takvih
djelu ,Hamzaname';
Cetvrto: Svoj e pisanje treba podesiti tako, da ga pu-
bli ka moe shvatiti, treba istinu, biti objekti van,
ni u ne pretjerivati, na pr. u velikom hvalisanju
ili pak u isticanju negativnosti;
Pet o: Kod pisanja ne upotrebljavati nejasne izraze,
nego treba pisati tako, da se tekst razumije; za ovakvu
vrstu pisanja ne bi trebalo da se moraju traiti
po stil t reba da je jasan i razumlj i v .. .
(prijevod Mehmeda
Pr isutna su i u in-
terpretacijama eriata. U ovom pogl edu se Mustafa Pru-
o kafi, duhanu, alkoholnim i opi-
jumu (godina 1741 / 1742) je zauzeo i danas savremeno
stanovite da uivanj e kafe u principu nije tetno, za razli ku
od duhana, alkohola i opijuma, koje smatra tetnim [ vj erom
zabranjeni m. No najvie panju njegov polazni stav kada
ustaje protiv onih koji zastupaju miljenje je
prolo vrijeme idtihada.. (t j. da su vjersko-pravnih
koja rijeili sve probleme, pa da se novonastal i sporni
j evi ne mogu rjeavati samostalno). On na jednom generalnom
planu ne negira doctores juris, ali stoji na stanovitu da
,. mudtehida za pojedine ima, bez sumnje svako doba,
jer novi iskrsavaju .. (upor. Nevena Mustafa ibn
Muhammad al Aqhisari Rasprava o kafi , duvanu
i Prilozi za orijentalnu filologiju XX-XXI, 1970-71, Sa-
rajevo, 1974. str. 71 -107).
Fadil-paa (1809- 1882) se moe smat rati
nezavisnim misliocem. On u svome djelu Evradi Mevlevijje
postavlja tezu da hajru nema bid'ata" . Dosljedno tome ne
moe se smatrati vjerskom novotari jom (bid'at) ono to sa sta-
novita irih interesa predstavlj a korist.
Stavovi Mustafe i Fadil-pae, kojim su se distan-
ci rali od (tak1idl, toliko fatalne u historiji islama, bez
sumnj e progresivnost u pristupu interpretaci
jama eriata i za to im u historiji ideol oke misli u bosanskih
Muslimana pripada izuzetno mjesto.
je nastupao i kada se
zalagao - protivno doktr ini koj a je tamparstvo sma-
t rala bid'atom (nedoputenom novotarijom) - da se ono uvede
i proiri.
79
je pisao:
lzum nemus1imana da tampaju knji ge tampanim
slovi ma doao je kao vjetina od izvanrednog
bez sumnje kao nenadmana vjeti na. Kako oni na-
vode, pronaao je to 1440. godi ne nj ihov Johan-
nes Gutenberg iz grada Mainza. Od toga vremena do
danas prolo j e dvjesta godina. Sve knj ige u nemus1i-
mana su tampane knjige. Ako se eli natampati knj i-
ga, onda se najprije slova rasporede u li niji oni m re-
dom kako st aje u rukopi su, a to ne predstavlja neku
Pos li je toga, ako se eli , moe se odtam-
pati , ako treba, i hiljadu primjeraka za vrlo krat ko vri -
jeme. St ampanje hiljadu primjeraka ne zahtijeva
trud nego j ednog primjerka, ..
Dalj e opisuje postupak sa tampanj em i tampanom
knjigom. Da bi umi rio ulemu koja j e i zraavala bojazan da bi se
putem tampane knjige mogle uni jeti nepoelj ne ideje,
vij a govor i kako je na Zapadu uvedena cenzura, a odgovorno
lice moe zbog povrede zakona biti i na smrtnu kaznu
(upor. A. H. Rafikov, istorii v Turcii ,
Leni ngrad 1973, str. 32-33).
Knj ievnost bosanskih Muslimana dio je islamske knjiev-
nosti, a u isti mah i jedna osebuj na grana knjievnost i juno-
slavenskih naroda. Knjievno stvaranje na islamskim jezicima,
j alhamiado tekstovi - analogno knji evnom stvara-
nju na latinskom, talijanskom, rusko-slavenskom, j
j eziku kod drugih Juni h Slavena - spada i u kul-
turni inventar junoslavenskih naroda prvo po tome to je pro-
dukt bosanskih Musl i mana, a drugo to nosi nacio-
nal na obiljej a.
80
VI
SLAVENSKO-BOG UMILSKO-ISLAMSKI
SINKRETIZAM
Islam (kao uostalom i druge svjet ske religi je) poprimao je
kod pojedi ni h naroda obiljeja, tako da se
po tim obiljejima u izvj esnoj mjeri razl ikuje islam kod Arapa
od reCi mo indij skog il i turskog islama.
obi ljeja i ma j bosanski isl am. je na pr. da se i slam
u Bosni dosta odvaja i od islama Albanaca, koji su geografski
najbl ii kao muslimani bosanskim Muslimanima. I Albanci i Bo-
sanci primil i su islam od Osmanl ij a, al i se kod albanskog i bo-
sanskog i sl ama zapaaju vidne razlike. Tako na pr . u musliman-
skih Albanaca igral i su derviki redovi znatno ul ogu, nego
to je to kod bosanskih Musli mana. Kod Albanaca bili su
u jakoj mjer i zastuplj eni derviki redovi, pa i t akvi kao t o su
bektai je i rufai je, na koje ortodoksna ulema nije nikada gl e
dala sa Istina, bilo je i medu bosanskim Mu
slimanima bektaijskih i ruf a ijskih dervi a. U Sarajevu su po
stojale i skromne tekije bektaija i rufaij a, j edna u Hadiabdinici ,
a druga vi e damije na ali su se u
njima naj vie okupljali Albanci, naseljeni u Sarajevu. Ili drugi
pri mjer: Albanci ma, jo dva rat a, bilo je dvovje-
raca, nazvanih "Ijaramani i li "areni. I. Jastre-
bov j e "Ijaramanea prizrenskoj i
nahi j i ; nosili su i dva imena: muslimansko i Za
razliku od Albanaca, medu Bosancima nij e zapaeno da je ikada
bilo dvovjeraca. Dalje je na pr. u albanskih musl i mana dobila
6 8 1
vid i ustanova mehra, prije svega mehri muadela. Pod
utjecajem naime albanskog prava er iatski dar prili-
kom (nikah) pretvorio se u kupovi nu, koja se ni ne
daje eni kada stupa u brak, njenim roditeljima. Kod bo-
sanski h Muslimana i mehr i muadel i mehri muedel davao se
u smislu eriatskih propisa, Mehri muedel, koji se daje prili-
kom prestanka braka, nazivao se u bosanskih Muslimana i
potpuno Ovaj termin poznat je iz narodne pjesme
.. Hasanaginica , a u j ednoj drugoj musli manskoj narodnoj pje-
smi (Behar I, 127) ,. potpuno koj im se zavrila jedna
brakorazvodna drama, prikazano je s mnogo ( .. pa joj
broji pot puno trist ' izbroji , trista se zabraji,
lj ubi u benove, jer je ljuba begu vrlo draga; kad j oj blago izasu
u kr i lo, Vidje ljuba da to nije ala; kupi blago to je i don'jela,
vodi roblje to je i dovela, pa se die u pohode majci,, ).
U ovoj prilici moe se konstatovati da je bosanski islam
izrazito ortodoksni, sunijski.
kao i religije svih naroda - sadri mnogo sin
obiljej a. U islam, onakav kakav su Turci donijeli
na Balkan, Bosanci su unijeli dosta elemenata ranijih svojih vje-
rovanja i obreda , pri j e svega stare slavenske rel igi j e, a zatim
bosanskog bogumilstva (svakako i drugih kultova, koji su osta-
vili traga u junoslavenskim zemljama). Ovu karakteristiku bo-
sanskog islama dobro je zasluni bosansko-mu-
slimanskog folklora Kosta Hormann, koji u uvodu knjige .. Na-
rodne pjesne Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini" (Sarajevo
1888) o precima bosanski h Muslimana kae da go-
tova l ist om prigrlie vjeru Muhamedovu, ali ne promijenie na
rodno ni stare stare svoje oni tek
pri lagodie zahtjevima nove vjere i donekle popunie unesenim
novim
Poznata je pojava da se kultovi jednostavno
supstituirali novim kultovima. Konkretno neke paganske svetko-
vine i dalje su' nastavile da se odravaju, zadobivi
sadraje. To je u bi lo tim lake realizirati nego li u
islamu s obzirom na kalendar, po kome se svetkoval o
i u i u doba. Tee je to bilo
u okviru islama, koj i ima kalendar. svetko-
vine po kalendaru nisu se mogle sinhronizirati sa
kalendarom. Pa [pak nije nepoznato da je u prvo
doba islama dolazilo do supsti tucije predislamskih svetkovina
sa islamskim blagdanima. Prema Enesa ibni Malika
(u hadiskoj zbirci Sunenu Ebu Davudovu) kada je Pej gamber do-
ao u Medi nu zatekao je kod stanovnika Medi ne dva dana u
kojima su se igrali I veselili. Pitao ih je Boj i poslanik o tim
danima i oni mu odgovore da datiraju j o iz dahilijjeta (pred-
Isiamskog doba), Na to im j e rekao: ,Bog vam ih j e zamijeni o
82
dvama boljim danima. dvama bajramima: adha ifjtr ' ... Dakle,
umjesto neke dvije paganske svetkOVine, u kojoj su se prilici
Medinjani igral i i veselili, u islamu je supstituci j a u ra-
mazanskom i kurbanskom baj ramu.
U Bosni je bilo raireno predanje koje je j o 1889.
zabiljeio u "Glasniku Srpskog drutva" Sava Kosano-
prema kojem su svetkovine zami j enj ene islam-
ski m. spominje da se radilo o uskrsu i krsnoj
slavi (to su svetkovali i pripadnici Crkve bosanske, kako se
vidi iz t estamenta gosta Radi na). koji su zamijenjeni sa jedni m i
drugim bajramom te ukuhavanja bestilja (narodno
vesel j e povodom pr ipremanja lj ivova pekmeza). Etnograf Ivan
Zovko dovodi u vezu s islamizacijom jedan drugi obi-
i to aranje uz i uz ramazan kod
sarajevskih Muslimana. Bojenje (zeleno, odnosno plavo
i crveno) imalo bi , prema Zovki, kako je on to u narodu,
da bude supstitut za arena jaja. Tradicija uzi ma da je to privi-
legij koji je sultan Fat ih dao Sarajli jama. Po Zovkovoj verziji
Fatih je Sarajlijama _izun (dopustio), .da moemo mj e-
sto arenih jaja arati i mukave puta u godini

Ovdj e bismo mogli imati pri mjer jednog kontinuiteta koji
od staroslavenskog aranja j aja u na-
se na Uskrs, odnosno sveto Uzkrse' je
Gospodnje, kako Uskrs naziva gost Rad in. Posli j e islamizacije
za bojenje jaja, po ovom predanju, bio je supstitut u
bojenju
Dalji j edan primjer religiozne supstitucije, zapravo vie
Simbioze, odnosio bi se na spajanje kurbanske rtve
slavenskim kultom lipe i prinoenja rtava svetim dr
vetima, o za paganske Slavene broj ' izvora.
Ibrahim zabiljeiO je 1897. podatke o j ednoj lipi
u za koju narod pri povijeda da ima 500 godina .
Jo u stara vremena .. - veli - ,.pod nju su dolazili
Musl imani na bajram ujut ro bi i zali iz dami j e te bi pod
nj om malo sjeli i zijaret je ... Cijela mahala u kojoj se
nalazi ta li pa i koja je prozvana lipa mahala klala bi kurbane ..
pod lipom; to se smatralo "kao da je na (Meku) otiao.K
Jedan staroslavenski rel ikt u bosanski h Muslimana mogao
bi biti i na koji se u znak nose ugledni
mrtvaci. Na ovu osobitost upozorila je Jasna
(u "Vjerovanje da mrtvog ne treba tresti", Zbornik krao
j ikih muzeja, Zenica 1969), koja daje usporedbu
snog prijenosa posmrtnih ostat aka sv. Bor isa, sina ruskog kneza
Vladimira iz XI na jednom starom crteu sa
prijenosom posmrtnih ostataka u bosanskih Muslimana. Na ru-
skom crteu vidi se kako lj udi na podignut im rukama
prenose svetog Borisa, poloenog na saone, a u ovom
6'
83
se radi o istaknutom i pokojniku. Na nacln
prenose se na podignutim rukama istaknuti i pokojnici u
bosanskih MuSl imana, poloeni na tabu t sanduk). Ja-
sna ostal im, navodi da je na takav
prenoen reis-ul-ulema 1938. godi ne. Moemo dodat i
da je kao istaknut i pokojnik tako prenoen i
Hamdi j a 1959. godine, kao i jedan drugi musli-
manski javni radnik Osman Asaf 1972.
godi ne.
Sa stanovita si nkretizma stare slavenske rel i gije, bogu-
milst va i islama od posebnog je interesa pojava st arih molitvi-
ta, odnosno dovi ta, na koj ima se kontinui rano moli lo. U ovom
pogledu je jedna konstatacija poznatog ste-
efika On je naime zapazio da se na vie mj e-
sta prostor s nekropolama naziva Moli tvite. naziv Molitvite-
- veli - vie puta smo sreli u Bosni; on se odnosi
na mj esta gdje se nalaze a gdje se i danas odravaj u
zborovi i molitve ... Jedno od t i h mo!itvita pod
nazivom Trzan (to n:] staros lavensku triznuj u sel u
Kotor Varo) sluilo j e bogumilima, a danas tu
Musli mani i vre vjerske obrede {mevludi
i dove)".
Naziv Mol itvite na srednjovjekovni m nekropo l ama, pogo-
tovo kombinovan s nazivom Trzan, bi na to da su se
vjernici Crkve bosanske, izgleda od katara, molili na
svojim nekropolama. Ne samo da to st oji, se moe doka-
zati da su u t u svrhu i grobljanske kapel e.
Za mol itve nad grobom i podizanj e grobl j anskih kapela koje
stoje s t im u vezi, saznajemo iz test ament a gosta Radina. Gost
Radin ostavl j a hram i za greb' gdje mi kosti budu j legu
140 dukaf . Prema tome, ovaj je dostojanst venik Crkve bosan-
ske odrediO da mu se vie groba i zgradi .. hram , od-
nosno kapela.
U svjetlu bogumi lskog koncediranja odravanja molitvi na
grobovima moe se ukazati na broj bogumilskih grob-
ljanski h kapela, odnosno kripti, su se tragovi i danas sa

Ovdje spada mauzolej Batala na vrhu j ednog brda
nedaleko od Gornjeg Turbeta. Batalo, darovat elj poznatog evan
starcu Radinu, sigurno je bio bogumil ( .. mnogo slavan
dobr im krstijam .. ). Njegova grobnica, koju je blie opisao dr
Ci ra Truhelka, predstavljala je malu zgradu. Bili su
tragovi zidina, trijema, stepenica koje su vodile u unu
t ranj ost, k pod koj im j e bila ozi dana i oblijepljena donja
i gornj a raka sa kamenim lijesom te ka meni potporanj na kome
je stajao uklesan natpis; oko mauzoleja bilo je duguljast o dvo
84
rite, opasano iskopanim jarkom. Ovo bi bez sumnj e bio jedan
od hramova kakav j e Imao pred gost Radin u svojoj opo-
ruci od 5. j anuara 1466. godi ne.
hram .. kao da se nalazio i na jednom bogumIl skom
grobu u Ustikolini. Prema zabiljeci Mirona viteza Zarzyckog u
Ustikoli ni su radnici "prigodom gradnje nove ceste .. nal i u
zemlj i "grob sa zidanim svodom, a u njemu ljudske kosti -.
Da su bosanski bogumili mol ili nad grobovima pokazuj e i
opstojnost nj ihovih hypogaeuma (podzemnih grobnih zgrada).
Ovdje prvenstveno dolazi u obzir u ivoj stijeni blizu
kule u Rataju i t zv. katakombe u Jajcu, ui
voj sti j eni.
U Jusuf a Asarije il i 2utog Jusufa u Rataju
je natpis u i z 1492. (Radoja ili Radonja), a u t ursko
doba sluila je kao tekija, na koj u se nadovezivala i damija.
Opsegom mnogo zamani je tzv. katakombe u Jajcu vjero-
jatno su bile nami j enjene za grobnicu bogumi la Hrvoj a
i nj egove porodice, ali kao da su i pak stari je od Hrvoja, iako
otri l uk arkosola - kao i kod hypogaeuma u
Rataju - na Hrvojevo doba.
Sa stanovita ovdje postavl jenog problema j e i
pojava bogomolja pod vedrim nebom, situiranih na nekropola-
ma u selima Jasenik kod Avtovca, kod Gacka, Za-
kuku kod Ljubinj a i jo na nizu lokali t eta. Analogije ne postoj e
nigdje ni u pravoslavnom ni u susjedstvu, pa ima
najvie opravdanja ove bogomolje pripisati bogumili ma, napose
za to to su bosanski bogumili koncipirali ideju o "hramovi ma ..
u grobljima.
Nije da i poznati obel isk iz si mbolizira
grobljansku kapel u.
Na kraju, kao da su izvj esne grobljanske kapele sluil e kao
podloga za izgradnju nekih poznij ih crkava. Zanimlj ivo je da u
jednoj muslimanskoj narodnoj pjesmi (Erlangenski rukopis, pj e-
sma br. 66) imamo, suprotno isl amskoj doktrini , motivo izgrad
nji damije na grobu.
Na osnovu svega ovoga smatramo da nema sumnje da su
bosanski bogumil i, za razliku od nekih drugih srodni h slj edbi,
odravali mol itve na groboVima. Vrlo j e vj erojat no da su obav-
ljali i kine moli tve, kada se zna da su ove mol itve bil e rai
rene i kod manihejaca. Nadalje ima osnove pretpostavci da su
obavljanje molitvi na grobovima, koje j e rasprost ranjeno
kod svih naroda, bosanski bogumil i preuzeli jz stare slavenske
batine. Stavie, Ante Skobalj s jednom dobrom argumentaci
jom temelji i postanak na staroslavenskoj t radici j i, kultu
vrhunaca i obrednih gomila.
85
Na bogumi lskim molitvitima il i u njihovu neposrednom
produetku, na mjestima gdje su situirana groblja prvih isla-
miziranih Bonj aka, su se odravale molitve,
sve do dana dananjeg.
Radi se o tome da muslimansko stanovnitvo, prije svega
u selima na gotovo cjelokupnom ri jeka Bosne
i Drine obavlja mol itve za kiu, u utorak
posli j e Jurj eva, i to na samim grobovima sa odnosno
njihovu nastavku, na starim musl imanskim grobljima.
Stoj i da i islam poznaje obavljanj e kini h dova,
pa kao da se to ne protivi ni nazorima ortodoksije, a
---, se u islam infiltri rao i kult mrtvih. okolnost da se
molitve (dove) obavljaju izvorno na bogumilskim gro
bljima, na koja su se mus limanska groblja samo prostorno na
dovezala, neovisno od toga to danas o tome nedostaje svijest,
govori da se ovdje ne radi o islamskoj tradici j i. S obzi rom na
to da su upravo pristae Crkve bosanske molili na grobovima,
pa se na tim istim grobovima i li u njihovu neposrednom su-
sj edstvu konsti tuisala "dovita je da to i ndicira na bogu-
milske tradici je.
od toga da su davita izvorno bogumilska, a onda
se uklopila u religiozni sistem bosanskog islama, mora se uzeti,
da se u toku vremena njihov bogumilski gubio i prevla-
davao Islamski, t ako da su razumljiva ili manja odstupa-
nja od prvobitnog bogumi lskog koncepta, prije svega u pogledu
lokacij e. Zato ima i dovita koja su uspostavl jena neovisno od
starih nekropola, pa se veu uz stara muslimanska groblja,
dami je i sl.
Na odravanje kinih dova na bosanskim srednjovjekovnim
nekropolama, prvi su u nauci upozorili Veljko Palavestra i Ma-
rio u radu "Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u epi"
(Radovi drutva Bi H, knj. XXIV, Odjeljenje istoriJsko-
-fi lolokih nauka, knj. 8. Saraj evo 1964, str. 176- 177), iako se
nisu tim povodom uputal i u bliu analizu pojave. Palavestra i
navode "Zanimljivo je da su, ne tako davno, u
epi odravane dove (molitve) za Riu, a stara je t radicija bila
da ophod naroda, sa hodom na krene od epske damije
prema groblju na Tuleu, gdje se odri prva molitva, odakl e se
krene prema groblju na Podbrdaiju u Na svim nave-
denim lokalitetima, pored musl imanskog groblja, postoje i ostaci
srednjevjekovnih nekropola.
Analogno Lepi, na prostoru sjeverno od Romanije, na pod-
Rogatice. doline i Majevice, nabrojena su 24
takva dovi ta. Zanimljivo je da se ki ne dove na ovom
obavljaju bez obzira na to da li je pojedine godine su-
no ili kino. Dove su se drale obligatno utorkom; to ima apo-
tropejsko
86
Jo bi trebalo da se spomenu molitvi ta u od kojih
su Ajvatovica kod Prusea, kod Kladnja
i Kuhi ja iznad sela kod Ostroea. Nij e, jasno
da II j e ovdje u pitanj u bogumilski II I eventualno Mitrasov kult.
S druge strane, i u islamski m zemljama neke su poznate
kao kultna mjesta (upor. Henri Basset, Le cul t e des grottes au
Maroc, Aleger 1920). U pril og bogumilskoj provenijencij i
rilo bi to to su i Ratajska i katakombe u Jajcu zapravo
a postoji i analogija u obredima sa drugim davitima
(moli tvit i ma).
Ajvatovica, odnosno Ajvaz-dedina sti jena, bi lo je naj pozna-
t ije dovite u Bosni i Hercegovi ni. Tu su se sedmog ponedjelj ka
(dakle izuzetak, nije utorak!) iza Jurjeva okuplj ale organi zovano
u povorkama pod bajracima iz pojedinih mjest a desetine hiljada
ljudi. PO t radici j i je AJvaz-dedo izgradio vodovod za Prusac i
veo ga kroz t u stijenu. koja se raspukla, pa je tu locirana do-
vite, dok se Ajvaz-dedino turbe nalazi u Pruscu, 6 km udaljeno
od Ovaj starodrevni ukinut je 1947. godi ne.
6 km od Kladnja, ima jedan bunar i
humak, nalik na grob. PO l egendi je tu zakopana neka djevojka,
koja se na j ednom sijelu, se odvanom. opkladila da
u na bunar i tamo se napiti i zahvatiti vode.
l egenda dalje glasi da je djevoj ka zaista otila na bunar i kada
je zahvatila vodu, zapelo joj je vreteno i od straha ostade mrtva,
pa je tu i zakopae. Dova se obavljala na posl jednjem platou
Tom su se prilikom igre s narodnim ve-
seljem.
Pred Kuhi jom moli lo se za velikih sua za ki u.
Kada je o predislamski m ostacima treba konst atovati
da su bosan skim Muslimanima bil e dobro poznat e sve svetko-
vi ne koj e su proslavl jali njihovi pravoslavni i zemljaci.
Ravnalo se po starom ka lendaru (j er se reforma kalendara pape
Grgura XI II godine 1582. mogla odnositi samo na katol ike, a u
Bosni j e uvedena istom 1631. godi ne). Katolici su se u
nju vremena od 1631. izdvoji li U prosl avljanju
vina, koje su nekada na jednak j pravoslavni, i
katolici , i musl imani, a rani je i bogumili.
KaKo je hidretski kalendar bio nepodesan za pol j ske
dove, kao i za godinjeg doba, to su Muslimani
j u svoj e ka lendare unosili pored hidretskog jo i
po svetkovinama. tavie, neke od ovih
svetkovina Musl imani su i proslavljali , ali odmah valja naglasiti ,
da su te svetkovine samo po formi se pro-
sl avljao Jurjev j (lIindan). Svetkovanje Jurj eva povezano
je s mnogim radnj ama apotropejskog i divi nacionog obiljeja jo
iz slavenske starine. Staroslavenske paganske t radicije. pove-
zane s kultom sunca, gromova i kie, dole su do
87

izrazaja u muslimanskim svetkovanjima Narodni tefe-
i dove odravane su na na visovima. Simbo-
lika kod Muslimana je i u tome, to se pove-
zivao s islamizacijom. Popularnom "Do podne I li j a,
od podne AliJa el il a se da ukae na predislamsko porijeklo
bosanskih Muslimana, ali i da se opravdanje za svetko-
vanje
Staroslavenskobogumilsko-islamski sinkretizam vidl ji vo se
ispol ji a i u kultu vrhova. Taj se ku lt istina javlja u mnogih na
roda. U nauci je ostalo gotovo nezapaeno da j e iz paganske
religije Slavena dopro preko bogumilstva u bosanski islam.
Na tu pojavu skrenuo je panju dr Ivo Pi lar u svome radu
"O dualizmu u vjeri starih Slovjena (Jugoslavenska akademi ja
znanosti i umjet nosti, Zagreb 1931). Upozorio je da su Musli-
mani u Kladnju i okolini prvog utorka iza svake godine
obavljal i dovu na vrhu planine Konjuh. tavie. drugi naziv za
Konjuh bio je po ovim dovama Dovite. Narod je iz okolnih sela
dolazio onoga dana pred na dovite i na
vrhu; prije izlaza sunca klanjao se sabah. a pred podne je imam
odrao vaz (propovi j ed) i dovu (molitvu).
Za planinu Konjuh Pi lar j e iznio argumentaciju da je bil a
staroslavensko svetite. Svetovidu (Peiskerove tzv.
"konjske gore). Po svoj prilici tamo se na podlozi ranijih stao
raslavenskih i bogumilskih tradicija nastavi lo obavljanje molitvi
i u islamsko doba, i to. to je u prvi
utorak iza Ne treba posebno objanjavati da je
u doba supstrat bogu sunca u svetom Hi;i
dok je utorak kod Juni h Slavena vaio kao tzv. va-
ravni dan. pa se u taj dan. da bi se otklonile zle sile, molilo i

Jedan od islamizi ranih planinskih vrhova. na kojem se kult
obavljao uz (!l indan) bio je - kako se - i
sarajevski Naziv mu na Trebite, starosla-
venski rtvenik , a i situi ran je prema Peisker-Pi larovom scena-
riju koji vrijedi za slavenska svetita. Vrh naziva se
Sofe, pa se moe uzeti da se pod Sofama ima podrazumi j evati
prostor za klanj anj e kao i u damijama, gdj e se pod sofama
smatra dio s jedne i s druge strane od ulaza u da-
miju na kome se klanja ako nema dovoljno mjesta u samoj da-
miji. "Jo i dan danas - pisao je 1900. Nikola - idu
starci na planinu l li njdana te provedu tamo uz
j elo i cielu do izlazka sunca."
ulogu kao kao da je imalo i mo! itvite na
vrhu planine Treskavice. koje se prozvalo Cabenske stijene,
Tu se ranije raspoznavao i mihrab (ovalno udubljenje u zidu
damije. gdje imam predvodi mol it vom, analogno oltaru} . na-
pravljen od kamena. Malo nie Cabenskih stijena nalazi se Oje-
88
stijena (po PeiskerPil aru lokal i teti kao to je ovaj, pa
Dj evi n skok, i sl. pot jecali bi od daeva. koja
j e u zoroastrovskom vjerovanju zloduha). Na Prezidi
(koja obi ljeava granicu sa Huml jacima) nalazi se voda. t ako
da su li j evo od nje st i j ene, a desno sti
j ena. dakle sve po scenari j u staroslavenskog molitvita.
Da nazivi planinskih vrhova. kao to su Dovit e, Sof e,
benske st ijene nisu nikakva pokazuj e i t o da se vrh
planine ( 1974 m) naziva Dami j a. je
da je damija situi rana lijevo od vododeri ne zvane Suho jezero
(a Pi lar j e pokazao da i vododerine u slavenskoj
mitologiji vre ulogu koju imaju
Na ovim plani nski m vrhovima doista su se obavljale mol it-
ve, kao to j e to nadal je bio i sa planinom Kle!< . ogran
kom Jahor ine, gdje se na samom vrhu (povie sela Kamenice}
kolekti vno klanjalo u kada se eljelo da padne kia.
Na vaili bi kao drevna kult na mjesta planin
ski vrhovi u varekoj Hum, Budoel j ska i pla-
nina. Ovdje bi centralno kultno mjesto pr i padalo dami ji u Ka-
napravljenoj od drveta s mnogo interesant ni h
rezbarija u narodnom sti l u, kojoj je neki Hajdar hoda
(XVIII vijek). U blioj i daljoj okolini damije nema mu-
slimanskog stanovni tva (selo j e sada nast anj eno Srbima), koje
iz daljih sela dolazi u damiju na t zv. kine dove. Prema rao
nijem ritua lu (koji je iza prvog svjet skog rata neto modificiran)
se s odl askom u damiju peti utorak po Jurj evu. U
damiju se odlazi lo jo dva utorka. a onda se
utoraka i lo prvo na brdo Hum, a zatim na Budoeljsku plani nu
te na plani nu. Zavravalo se sedmog. odnosno po Jur
jevu dvanaestog ut or ka, i t o hatmom u dami j i. Zaniml jivo je
da je obredn i pravac na relaciji Hum (sjeverno). Budoeljska
pl ani na (zapadno) i planina orijenti ran
prema pr i vidnom kretanju sunca. s li jeva na desno, suprotno
islamskom koje daj e prednos t desnoj strani.
89
VII
HAMZEVIJE
Usprkos jako naglaenaj ehli-sunetskoj orijentaciji bosan-
skog islama pot rebno se j e osvrnuti na j edan i zrazit o
pokret. koj i je nastao u Bosni i naao dosta kor ij ena,
a to su hamzevi j e. tog pokret a, zapravo sekte. bio je
Hamza Bal i Bonjak, koji je slubeno proglaen heretikom i po-
gubl j en u Stambalu 6. juna 1573. godi ne.
Hammer je prvi u evropskoj nauci skrenuo panju na i me
Hamze Bonj aka. Vremenom o Hamzi i njegovim pristaama -
hamzevijama - pisal i su Safvet-beg Ri za
Mehmed Mehmed Ali Ayni, Muhamed Tayyi b
Abdulbaki Hans Joachim Kissli ng, Ibrahim
Adem i dr .
U vr ijeme kada su dj eloval i hamzevij e - a dj elovali su,
puna dva - pr idavao i m se vel ik Ham
zevijska heterodoksija nij e se sast oj ala samo u doktri narnom
skretanju, je i odstupanj a od va-
slubenog kursa. Opasnost tog pokreta bil a je tim
to se javl j ao u najugroeni j im dijelovi ma Turskog Carstva,
naime u prema Evropi. Gerlach
pripovijeda da je ovaj hereti k svoj e prvo u Bu-
dimu (gdje je bilo dosta Bonjaka), a Phi l ippe du Fresne
Canaye navodi kako je dugo vremena propovijedao u Bosni i
Srbiji. Pristaa ove sekte bil o je i u drugi m dijelovima Turske
91
i u Egiptu, a prije svega u Stambol u.
tim, kao da su se i u kraj evi ma i zvan slavenskog Juga ipak
hamzevi j e naj vie drale slavenskog elementa, a to je j asno
po t ome to su dijelom slavenski
konvert i t i na islam.
Sirenj e ove hereze nastajalo se na sve suz-
biti u samom njenom To se l ijepo vidi i po novo-
dokumenti ma u Ba$bakanl ik Ar ivi u Stambal u, koj i
se odnose na hapenj e Hamze i nj egovo u St ambol.
Vlast je preduzela najstroi je mjere kako se ne bi dogodi lo da
Hamza, optuen za herezu, izbjegne pravdi. U zapovijedi zvor-
sandak-begu i kadiji, datiranoj 22. IV 1573.
se da se u Gornjoj Tuzl i , u mahali Stara duma, u
Sefera sina Hasana subae uhapsi Hamza , a ako pobjegne, da
se odgovornim njegovi poimence jamci i svezani
poalj u Porti. se da se hapenje Hamze, odnosno nje-
govi h jamaca. izvri bez odl aganja. Ist om zapovijedi j e
da se pohapse i povezani predaju i Hamzini sl j edbenici ,
ukoliko se pronaau. Sve uhapene neka prati broj t vr-
posade. Ovaj i jo nekol iko dokumenata o prvim progo-
nima Hamze i njegovi h pr i staa instruiran j e u jednom t onu
koji ne doputa bilo kakvu blagost i poputanj e.
Hamza je iz Gornje Tuzle priveden u Stambal, gdj e mu j e
odmah Iz vie izvora se Vidi da se vlast boj ala da nje-
gova osuda na smrt i pogubl j enje ne izazove revolt masa, po-
sebno Kazna smrti nad Hamzom izvrena j e pod dra
okolnost ima. Ungnad, Gerlach, kao i Phil ippe du Fre
sne Canaye suglasno da je i zbjegnuto Hamzi na javno
kamenovanje na Hipodromu jz bojazni od pobune svjeti ne. Iz
Philippe du Fresne Canayeova opisa proizlazi da je za izvrenje
kazne izabran momenat kada je i z stambolske luke u susret
Spanjolci ma isplovila mnotvo vojnika. Hamzi ne prist ae
su sakupljene na Hipodramu da bi ga oslobodile, ali je po na
logu velikog vezira Mehmed-pae pogubljen nepo
sredno pr ije nego to j e na gubil ite. Gerlach pak
kako j e Novi .. mnogo hi ljada turaka (tj . muslimana) i
velik broj na svoju stranu pridobio. Phi l ippe du
Canaye daj e podatak kako se govorilo da su zbog iste stvari
mnogi u tamnicu, al i da ih, t o od naroda,
ne pogubljuju javno, nego ih bez buke, bacaj u u more.
Beskompromisnost vlasti, odnosno vjerske hijerarhije pro
tiv hamzevija vidi se i po progonima hamzevi j a u Bosni koj i su
sl ijedi l i nakon Hamzina pogubljenja. Hamzevijska akti vnost na-
ime nastavl j ena je i pos l ij e Hamzine smrt i. Za njegova nasljed
nika doao j e Mehmed sin Hasanov i z Gornj e Tuzle. Ovaj je sa
grupom od sedamnaest osoba polovicom 1582. godi ne optuen
kao hamzevija. Formirao je, kako se u optubi navodi , i hamze-
92
vijsku vladu. Iste godine je sarajevski kadija Bali efendija vodio
postupak protiv devet hamzevija, pa mu je da pohvata
i sve ostale raskolnike. Krajem godine broj optueni h u Gornj oj
Tuzli se na dvadeset i jednu osobu. Njih je deset osu-
na smrt. dok ih je jedanaest uspjelo a njima
i navedeni hamzevijske vlade.
Hamzevi je su zaigrale ulogu i sre-
dinom XVII Tada se ist icao kao njihov izvj esni
Begta (u ovoj vezi pristae ovog Begtaa iz XVII ne
smiju se poistovj etiti sa begtaijama, pristaama legendarnog
Begta Vel i je, navodno iz XIV Za njega turski histo-
Naima navodi, da su ga suvremenici optuival i da j e ham-
zevija, pa njegovo ubojst vo kae da se prethodno
skrivao u nekog hamzeviJe. Suvremeni Ricaut spo-
minje da je sekta, koju vee za Begtaa u njegovo vri jeme imala
velik broj pristaa oficirima. "Ali ih je - kae
dalje - .. bilo mnogo vie u doba 8egta-age, Mah-
mud-age i drugih, koj i su bili pogubljeni u Stambalu zbog po-
bune za vrijeme maloljetstva dananjeg sultana. .. Ali je nji-
hov broj opao - navodi Ricaut malo kasnije - nakon Begta-
eve smrti i zbog gubitka povjerenja i onih koji su ih po
dravali. Ipak su se kasnije neto oporavili putem Sudi Bekira,
zastavnika , bogata i oni su pretr-
pjeli po drugi put slom vel i kog vezira Muhameda
prilije, koj i ih je posmicao, kako zbog mil jenja u vjeri.
tako i zbog njihova bogatstva. Ipak vlast nije htjela potpuno
iskor ijeniti tu sektu u to doba poradi velikog broja njenih pri -
staa u Stambalu. A osim toga i pol i tika je zahtijevala da se
jz drugih, osim vjerskih razloga, proli jeva krv u vie
carstva."
U Bosni u to doba nije bio zamro hamzevijski po-
kret. O tome ima jedno kod turskog
Atai Nev'i-zade, koji je umro 1634. u Skoplju, pa su mu prilike
u Bosni mogl e biti poznate i zbog intenzivnih veza Bosne
sa Skopljem. Atai navodi da su se u njegovo doba u Gornjoj
Tuzl i nalazile Hamzine pristae ,.duga uzrasta, kratke pameti i
pokvarene vjere, koji i spovijedaju krivu nauku.
Hamzevi j ski pokret bio je, kako se egzistentan i u
XVIII Kao hamzevij a je bio po svoj prilici optuivan
popularni ejh Mehmed iz Uica, koji je di gao ustanak protiv
nasilja beogradskog pae i u sukobima s t urskom vojskom ubi-
jen 1750. godine. Prema etnografu Tihomiru
ejh. o kome se nekada mnogo bio j e -poboan,
i slobodouman .. , a prema sociologu Sretenu
ejh proteran iz Uica zbog svojih si mpati j a prema ra-
ji ... produiO je u Sandaku da se bori protiv novih agrarnih
nameta muslimanskih posedni ka, a bio je kao musli-
man toliko tvrd u veri da su ga i muslimani smatrali za
93
svetog. U toj borbi je pogi nuo." ej h, optube
prot iv sebe u svojoj poslanici od 2. apri la 1748. tvrdi naprotiv
za beogradskog pau da je hamzevija.
Svoju popularnost u narodu hamzevi j e su vj erojatno sti cal i
svoga i ivota. hamze-
vi j skog mogla bi biti u t ome t o su oni - analogno ve-
heretika na zapadu - se protiv drutve-
stanj a vidjel i ideal u (irealnom) prvobi t-
nom islamu. Osim t oga bogos luni zahtjevi hamzevi j a, kako se
to vidi iz pjesme napis pristal ica hamzevijskog reda .. bili su
mi ni malni. Pogotovo su u Bosni imal i plodno tlo,
se na recentne bogumiiske tragove.
U taktic i osvajanja pristaa hamzevij e su - kako j e to
navedeno u j ednom nedavno obj avlj enom traktatu protiv ham-
zevi j a - nastupali kao nai , to jest kao ortodoksni musli
mani. Ovaj religiozno-socijal ni mi mikri , je uosta-
lom za heretike i na Istoku i na Zapadu, a pri je svega za mani-
hej e (to je posebno isticao Chantepie de la Saussaye) .
Od prvorazred nog je da ovom pri l ikom kaemo u
se sastojalo hamzevi j sko
Treba uvai t i da j e malo tekstova, za koje bi se, barem
prema podacima koj ima se raspolae, moglo posve sigurno t vr
diti da bi bili hamzevijski. Izuzetak bi kojih do pet
pjesnika i pisaca, za koje se pretpost avlj a da bi mogl i bi t i ham
zevije. U raspolOivim tekstovima ovi se pjesnic i nigdj e sami
ne pr iznaju hamzevijama; to svakako nij e bilo ni oportuno s
obzirom na progone koji ma su kao hamzevije bili i zloeni. Je-
dinu za sada poznatu iznimku predst avljala bi spomenuta
pjesma Opis pristalica hamzevi jskog reda, gdje se otvoreno
propagiraju ideje koj e se kao hamzevij ske, kao i jo
j edna nesumnjivo hamzevijska pj esma, spjevana 1575. godine
kojoj bi mogao biti aut or - prema Mehmet Zeki Pakal inu -
hamzevijski pj esnik Emir Osman Haimi. Postoj e nadalje i zvor i
izvan hamzevijskog kruga koj i o njima govore sa simpatijama.
je o zapisima nekih zapadnih diplomata u Stambalu. No
i t i su zapisi uglavnom pristrani: nj ih je hamzevi j ska hetero
doksi j a ispunjavala poboni m nadama o preobra
muslimana. Zato njihove i zvjetaj e ne treba uvi jek primat i
bez rezerve.
Na ovaj smo pri upoznavanju hamzevijskog komplek
sa dobrim dijelom na i zvore koj i iz redova onih
koji su prema hamzevijama pot puno negativno raspoloeni. U
tim se izvor ima rijetko kad heterodoksna naziranj a izlau ona-
kvi m kakva jesu kao i na Zapadu). U naj vie
s t i m nazi ranj ima svode se na puka anatemi-
sanja.
Kod razrjeenja pitanj a u se sastojala hamzevijska
heterodoksija se polazi od toga da su hamzevij e ogra
94
nak dervikog reda bajrami. Tvrdi lo se dal j e da se mogu idej no
vezati za ii j sko-alevijsku sektu, pa zat i m da su vr lo bl iski huru
f ijama, sekt i prozvanoj po Fazlullahu Huruf ij i, pogubljenom zbog
raskola 1393-1394. godi ne.
U ovoj prilici treba naglasiti da hamzevije zapravo nisu
derviki red, heterodoksna sekta. Svi autor i. koji na-
stoje uspostavi t i silsi lu (Stammbaumen der Derwischorden),
slau se u tome da je j edan od prednika Hamze Bonj aka,
Omer-dede, dezertirao od bajramijskog dervikog reda
i da su se nj egovi sljedbenici prozval i melamije. Distancioni-
ranost bajrami ja prema hamzevi jama vidi se i iz okolnosti da je
Bali efendi ja, koji je kao kadi j a vodio istrage prot iv bosanskih
hamzevija, bio sam bajramija. Sa Omer-dedet om pove-
zuje se Hamza preko Omer-dedetova Ahmeda
Sarbana, odnosno Husamudi na Ankarevi j e, Sarbanova a
Husamuddi n je - prema pisanju Abdul -
baki G6Ipinar1 i-Hamzi, koj emu je i me Bali dao i ime
Hamza i t om pril i kom rekao: To bit i uzrok, da padne kao
ehi t (ehit - vjerski Smisao j e ovoga, se, u
tome to se u histor iji musl imanski h naroda, osim Hamze Bo-
njaka, zna za jo troj icu predstavnika het erodoksij e, progonje-
nih od ortodoksije, imenom Hamza; nji ma j e najpoznatiji
Hamza, teolokog sistema Druza Xl
Pa j sam Hamze Bonj aka, Husamudin Ankarevi , poznat
j e po svome heterodoks nom osvanuo je mrt av 968/
1560-61 . u zatvoru ankarske prij e nego to j e prot iv
njega provedena istraga.
Hamza je dakle prema svoj im idejnim prethod
nicima bio predestiniran za jedno heterodoksna koj e je
on, dalje razradio.
Za bl ie upoznavanj e hamzevi j skog idejnog sustava moda
t reba polaziti od onoga to se iznosi u presudi koj om j e Hamza
kao heretik. Pri tome, naravno, treba uvaiti da presuda
izraava slubenu verziju hamzevijskog krivovjerja. Za Hamzu
se da je zindik (heretik) i mulhid (krivovjerae). Dono-
fetvu (deci ziju) za Hamzi na pogubl j enje ejh-ul-i sl am Ebu
Suud smatrao je potrebni m da se pozove na presedan sadran
u f etvi njegova uglednog merhum Ibnu Kemala" o po-
gubl jenju Oglan ejha kao mul hida i zindika (Ibrahim efendi j a
Oglan ej h pogubljen je 1528. godi ne). da je za ej h
Hamzu - kae se ufetvi - da spada u red zindika,
to j e nj egovo uboj stvo u skladu sa eriatski m propisima.
Usporedba Hamze i Oglan ejha i ma taj smisao, da
su se oboj ica udal ji li od ortodoksnog do te mj ere da su
proglaeni zindicima, a to j e osnov da bi se moglo osuditi na
95
smrt. To u isti mah naravno ne da bi imali isto ili
Hamzina presuda precizira, donekle, u
nastavku doslovce ovo:
.. da je da je on (Hamza) iznosio neke
nazore, kojima se naeg pejgambera (tj . Muhamed
pejgambera) i da je njegovo potpuno nijekanje pro"iv-
ljenja i sudnjeg dana - a to sve s pravednim svjedocima de-
talj no prot i v njega dokazano - osudi h, kae Ebu Suud efendij a
- da je 8doputeno pogubiti tog otpadnika, nakon to je ra7.-
motre no njegovo ...
Nije nimalo jednostavno obj asniti u se sastajalo
Hamzina Muhamed pejgambera. Za sada se o
tome mogu iznosit i samo pretpostavke.
Jedna od pretpostavki bi bila da j e Hamza bio protiv shva-
da se Muhamedu kao posljednjem pejgamberu daje pri-
mat u odnosu na druge pejgambere. Za ovakvo eventualno ham-
zevi jsko koje ni j e bilo strano ni nekim drugi m sektama
u isl amu, a i malo je za neminovnu pos ljedicu otvorenost prema
drugi m, rel igi j ama, sigurno se nalazi O
osnov u Kur'anu, u sur i 2, ajet 285, koji glaSi: La nuferriqu bejne
ehadi n min rusulihi - Mi ne pravi mo razlike nijednog
od Njegovih poslanika.
Ako bi ovakva i nterpretacija bila ispravna, onda bi se mo-
gl a uklopiti u suvremene izvjetaje zapadnih dipl omata u Stam-
bol u (Philippe du Fresne Canaye, Ungnad, Gerl ach), koj i tvrde
da je Hamza precjenjivao Isusa.
Druga u presudi, o nijekanj u sudnjeg
dana i proivljenja izaziva dileme. Hamzevijske poglede
na proivljenje i sudnji dan donekle je interpretirao hamzevi j ski
pjesnik Lamekani (umro 1624-1625) kaji, s pozicija
krajnjeg pantei zma, u j ednoj pjesmi kae: .. Oprali smo ruke od
oba svijeta .. , a t ome kae u drugoj pjesmi : Ako ti
ovosvjetska ili onosvjetska misao, odmah je odbi j , oim pomi-
sli na Boga, sve ostalo je sumnja. Sasvim je vjerojatno da se
u ovi m i gledanji ma, ako se pristupal o samo
interpret acijama, moglo nazirati "nijekanje sudnjeg dana i pro-
ivlj enj a .. . Pri tome je svakako da i razne gno-
sljedbe, od toga da je materija sama po sebi
neto zlo, otkupljenje kao i proivljenje ti j ela, pa kao
da se i u ovom pravcu hamzevi jsko ukl apa u idejni si-
stem na kome je bazi ra no i bosansko bogumi lstvo.
Hamzevije su eshatologiju mogli i figurativno. Tako
j e to na pr. i veliki filozof lbnu Arebi (1164-1240), koji
je bio na osobi toj cijeni kod hamzevija.
Ovako postavljeno apstraktno pril aenj e hamzevija eshato-
lokim pitanji ma staj alo bi u punom skladu s nj ihovim apstrakt-
nim prilaenjem poimanju Boga. Imamo zahvaliti Ricautu, koji
96
nam je o tome ostavio obavjetenja. Aicaut poistovje-
hamzevije sa sektom ezrekija il i zerakija (po Nefi sinu
Ezrekovu, ekstremnih haridijal. pa doslovce kae: .Svi oni
tuju Muhamedov zakon to se obreda i to tako strogo i
tako praznovjerno, da to premaa ono to vjera trai. No oni
tvrde da se Boanstvu ne smije davati nikakav atribut. niti da
se o Bogu, smije kazati da je on velik, da je milo-
srdan, da je itd, jer njegova narav, koja je besko-
i nesaznat ljiva, ne moe biti predmetom slabe i nesavr-
ene spoznaje ljudskog razuma, koji ne moe nita zamisliti to
ima veze i sa njegovi m bitkom, a jo manje truditi
se u tom pravcu." Ova hamzevijska s kojim nas upo-
znaje Ricaut, branio je u svojim pjesmama Vahdeti iz Dobruna
(kod Viegrada), proglaen zbog svoj ih ideja raskolni-
kommulhidom (umro 1598. godine) .
Hamzevi je su optuivane da je nj ihovo poimanje Boga, ute-
meljeno na vahdeti vududu, (u smislu spajanja
Boga i
Nema sumnje da je vahdeti vududu pripadalo centralno
mjesto u hamzevijskoj doktrini. Za melami je konstati ra I. H.
da se nj ihovo bazirala na Fususul-hikem-u
od Muhjudin Arebije i filozof iji vahdeti vududa, koja je nj ihov
temelj. Hamzevijski pjesnik Husejn lamekani - prema Turskoj
enciklopediji - autor je .. Pos lanice o jedi nstvu Bojeg bivstva ...
Hamzevije su svoj koncept vahdeti vududa irili u vidu sohbeta
(dijaloga).
O hamzevi jskom nadalje dragocjene informacije daje
pjesma pod naslovom Ta 'ri fi riga l-j hamzeviyye (Opis pristalica
hamzevijskog reda). Tekst pjesme nam na obja-
njava negativni hamzevijski stav prema askezi, asketskim vje-
bama i zikru (slavljenje Boga glasni m opetovanjem
tekstova), to je sve usvajao i primj enjivao broj
dervi kih redova.
Iz ove pjesme se moe da su hamzevije spadale
u ruhi tarikate. Za ovu grupu pravaca
je to da su stajali na stanovitu da se do spoznaje Boga do-
lazi kontemplacijom i dijalogom. To ih razlikuje od nefsan; ta-
rikata, kod kojih je naglaena asketska crta. U daljoj jednoj po-
djeli, i to na tarikate, koji se zasnivaju na sohbetu (dijalog) i
zikru, hamzevi je spadaju u sohbet tarikate.
Za hamzevije je odbacivanje muzike (sema),
dervikih plesova i glasnog opetovanja t ekstova u
kojima se zaziva Bog (zikrJ. pa povezano s time odbacivanje i
tekija.
PO ovom hamzevijskom konceptu bio je konstruiran i ham-
zevijski hospicij u kod Nove Kasabe: tamo nikada
nije postojala tekija, neovisno od toga to je narod zaselak gdje
7
97
se nalazilo turbe sa grobovima Hamza-dede i njegova sina Mu-
stafe sa musafirhanom (hospicijem) zvao Tekija; muzi ka i pje-
vanje u tome zaseoku odbacival i su se i u svakodnevnom ivotu.
Hamzevijsko odbacivanje tekija izazvalo je podozrivost kod
nji hovih protivnika, pa i svijeta. Dok su se, naime, u
teki jama obredi obavlj ali javno, pa je u principu pristup u teki j e
bio dozvoljen hamzevi je (kao i hurufi j e) ostali
su izvan kontrole javnosti. U tome treba najvie traiti povod
za ispredanje teko vjerojatnih i vezanih za
njihove sastanke. Ji git bai Ahmed efendi ja sastajalita hamze-
vija hladnim podzemnim izbama. je o sasta-
jal itima hamzevija pisao ejh u svojoj prvoj poslanici.
ej h za sastajalita hamzevij a u Stambalu tvrdi da su se
nazi vala i podrumi. t aj nazi v eli da ih prikae
lj udima dvostrukog morala: u biti su pristae svoje ranije vjere,
a prema vani se kao dravni dostojanstvenici pri kazuju odani m
turskoj dravi. Kada u podrum - tvrdi ejh -
"obuku eir na glavu i jedan drugoga aban-Jovan, Redep-Ni-
kola, nazivaju ; kad se razdani na nekima je od nj ih kadij ska
ahmedija, na nekom kafes, neki od njih j e na vezi rskoj kapiji ,
a neki na kapi ji deherdara; tada jedan drugoga nazivaj u: aban
ef endi. Redep efendi.
Pj esma "Opis pr istalica hamzevi j skog reda daje osnove
za da su hamzevije ispovi jedal e i libert ini-
zam. Taj hamzevijski libert inizam jo se naglaava u pro-
spisima. Za hamzevije se na pr. tvrdi lo da su upo-
trebljavali vino, neovisno od Kur 'anske zabrane. U jed-
nom protuhamzevi jskom traktatu se navodi, s pozivom
na izj avu jednog da su hamzevije pile vi no, i to uz ra-
mazan. Zanimlj ivo je da engleski diplomata Ricaut doslovce isto
tvrdi za poture, koji, kae, pripadaju sekti kadizadelija. Ricaut
navodi da poturi piju vino uz ramazan, al i da izbjegnu sablazan,
oni u njega stavljaju cimet i druge i nazivaj u to hardali,
nakon to moe kao doputeno
Hamzevijama se po ovim istim izvorima pripisivalo da su
provodili slobodnu ljubav. Prigovaralo im se i to da nisu obav-
ljali vjerske obrede. Ovaj prigovor moe se moda
tako da su hamzevije - kao to to i nije bio ri jedak slu-
u filozofiji - zastupali gledanj e, da u
stadiju u traenju sjedinjenja s Bogom postaje suvino odra-
vanje obreda, kako to vjernici. PO tome
u jednom duhovnom pravi mistik je pra-
vila kulta, pa j moralnih skrupula, koje vri jede za
masu ( "nama je dozvol jeno, ako je to vama zabranjeno).
Ovakva i post upci, razumlj ivo, nisu mogla ostaviti
ravnodunim vjere (ul emu). koji su se, uz podrku vla-
st i, suprotstavili hamzevi jama.
98
VIII
POLITICKE POSLJEDICE ISLAMIZACIJE
u prolosti bosanskih Musl i mana u tursko doba
od esencijalne je vanosti osim primanja islama jo i ovih ne-
koliko momenata ;
aj Osmanske Carevine kao dravnog okvira:
bl postojanj e privilegija o uzimanju djece u adami oglane;
cl afirmaci j a Bosanaca u j avnom ivotu Carevine;
d) ekspanzija u Podunavlje;
e) teritori j alnog integriteta i posebnost poloaja
Bosne;
fl odbrana Carstva i Bosne od t eritorijalnog zasi zanja su-
sjednih drava ;
gl borbe protiv reformi.
U ovoj pr i li ci - u kontekstu razmatranj a uloge isl ama i
bosanskih Muslimana - daje se samo suma ran pogled na ta
pitanja.
a) Bosanski Muslimani prema Osmanskoj dravi
Ideja nacionalne drave, - koja je, no-
vija t vorevi na - javila se prvi put na Balkanu istom u toku
prvog srpskog ustanka. Poznato je da i srpski ustanici nisu u
prvi mah jasni je postavili program naci onalne drave.
7'
99
Rani ja teorij a o dravi bazi ral a se na jednom
kom poimanju drave. Smatralo se da je jedino Rimsko Carstvo
zakonito. Bizant ij ska Carstvo samo je legi t imni nasl j edni k Ri m-
skog Carstva, a pr ijestolnica Carigrad Novi Rim. Ono ima da
uj edi ni sve drave, koje su mu hij erarhij ski
njene. Bizant je vaseljensko carstvo, dakle jedino na svijetu.
Zato se odr icala legiti mnost krunidbi Karla Velikog za cara kao
i proglaenji ma svih drugih carstava. Doktrina o moskovskim
knezovima i carevima kao nasl jednicima bizantijske vlasti i o
Moskvi kao Ri mu od ove idej e o svjet-
skoj vlasti. A kako to pokazuje turski Halil lnaldik,
sultan Mehmed II el Fat ih, osvoj ivi Carigrad, smatrao je da u
svojoj sjedinjuje islamsku, i ri msku tradicij u u
jedan univerzal ni suverenitet. On je, s ciljem da Car igrad
sreditem svjetske imperije, imenovao Genadija za pra-
voslavnog patrijarha 1454. godine, a sa istom intencij om uslije-
dilo je i u Carigrad j ermenskog patrij arha (1461) I
glavnog rabina (1463. godine).
Gotovo ideje o svjetskoj vlasti domi nirale su i
muslimani ma. karakter drave naglaen je
j u islamskoj doktrini. Drava se tavie tretira kao vjerska
ustanova, a pravni propisi su vjerski obligatni. od Se
li ma I (1512-1 520)' koji je osvojivi Egipat, Arabij u i Siriju sebi
pribavio titulu zatitnika Meke.i Medine i
kih puteva, a u Stambol prenio reli kvij e koje su smat rane sim-
bolom hilafeta, nastaj alo se vjerozakonski legitimirati pravo na
hil afet osmanskih sultana. Hilafet se vezao sa osobom sultana
(a tek od kraja XVIII se, pod utjecajem Evrope,
razlikovat i duhovna i svjetovna vlast ha1ife-sultana). Osmanska
drava, kao tada islamska drava, smatrala je da t reba
uzeti pod svoje okrilje sve narode koji ispovijedaju islam (dar-
-ul- islam) . Dosl jedno toj logici borba za osmansku dravu isto
je to i borba za isl am.
U ovome smislu bila je i ntonirana i ideologi j a o BQsni kao
-bedemu islama-, a bosanski Musl i mani kao (serhat-
lije) treba da a po potrebi i ginu za din (vjeru) idevlet
(dravu) (Osmansku dravu). Istom ideologijom proeta je i cje
lokupna epska narodna poezija bosanskih Muslimana. Sultan j e
po toj poeziji - car-halifet - kolina ... Nij e smetalo to
osmanska dinastij a nije porijeklom pa ni je dakl e
od koljena.. .
Formirala se - saglasno srednjovjekovnim konceptima -
da samo sultanu pripada t itula cara, dok su
svi ostal i vladari samo kraljevi; ima i h u Evropi sedam (u Alba-
naca: -shtat Evrope .. ). a t o su: f rancuski, engleski,
moskovski , kra lj - latin, duda i leh (poljski kralj); to
su .. duveli .. , .. sve sedam duvela .. : oni su izvan vlasti sultana,
100
ali je sultan car i tih sedam duvel a: sve to je izvan toga, po
ovom zaostalom iz srednjeg vi jeka, nema karakter
drave,
U islamskoj dravi, po tome srednjovjekovnom
islam je sveobuhvat na doktr ina. Ali , za razl iku od pri n-
cipa koji je u Evropi prevladao, a koji glasi -cui us regio, i l1ius
religio .. j e zemlja, onoga i vjera). u islamskoj dravi pri -
znaJu se i nemusli mani, iako ni su ravnopravni s muslimani ma.
zi mmije - isl amske drave. Vjerske zajednice
- mill et i - imale su u smislu status personalne
autonomije.
Ali, u odnosima pripadnika pojedini h konfe-
sija od je vanosti bio kult komiluka. Tako su se rar.:-
vijanjem dobrosusjedskih odnosa u sredi ni. kao
to j e Bosna i Hercegovi na, prevladavale razlike .
Komiluk" kao moral ni princip, kojemu je izvor u islamu. kulti-
vi rao se i u odnosu na nemuslimane, odnosno iste principe pri-
hvatili su i jevreji u odnosu na svoj e musliman-
ske susjede. Na t aj umjesto naglaavanja povezanosti na
bazi por ij ekla, iste vjerske pr ipadnosti i t ome -
to u krajnjoj konzekvenci ljude razdvaja - daval a se vanost
prostornoj bliskosti . kohabitaciji, kao elementu povezivanja
lj udi. Komiluk se znatno i re nego to je pro-
storna bl iskost . Komi luk je ranije j ednu kohezivnu asoci -
j aciju, od konfesionalne asoci jaci je. Najbolj i dokaz za
to nalazi se u da se u neki m krajevi ma Musli manke
ni su krile od komija za razl iku od odrasl ih muka-
raca. pa bili i Muslimani, od koji h su se sakri vale. Produblji-
vanjem komijskih odnosa prevazil azi le su se konfesionalne su-
protnosti. U narodu je raireno da je komijski hak
(pravo) tavie od rodbinskog.
U okvi ru ovakvih sa naglaenom idejom koegzi-
stencije, ali i sa puni m akcepti ranjem osmanske dravne ideje
uz nepokol ebivu odanost i za Islam, prikazan j e sla-
vensko-muslimanski po naem mil jenju dosta realno,
u Njegoevu Gorskom vijencu u poznatom dijalogu mu-
slimanskih i crnogorski h prvaka (sti hovi 714- 1043) . Pogl avi -
cama . turskim .. t j . muslimanski m (Hadi Alija Sken-
der-aga, Mustaj-kadija, Ferhat Arslan-aga
imponira sila Osmanskog Carstva. Stambol im j e .. pa-
lata i .. sile i sveti nje j zanose se islamom. U ist i
mah se zalau za mir, koegzistenci ju ( dvostru-
kost .. ), bratske odnose koji su se do tada manifestoval i u za-
bojevima i sudjelovanj u u dobru i zlu,
te u narodnim. ali ne crkvenim ... Rod sva-
koj i svoju vjeru ima - kae Skender-aga u jednom sti hu.
to je di jalog kao da se realno i dogodio
i to muslimana u i Stevana Perkova
1 01
usmenog u Njegoeva doba. Razgovor sa
nima bi po ovom miljenju ispripovijedao Nj egou, tako
da je on t o ukomponovao u Gorski vijenac.
o islamskoj dravi kao vjerskom imperati vu i ma-
lo j e dalju konzekvencu da se zauzimalo i stanovit e da musli-
mani ma nije- doputeno ivjeti u nemuslimanskoj dravi.
Takvo nalo je odraza i u katastrofalnom pokretu bo-
sanskih Musl i mana za seobu u Tursku i druge islamske zemlje
nakon austro-ugarske okupacije. Seobe ("hidret .. ) dokt ri narno
su se opravdavale tvrdnjom da bosanskim Muslimanima kao pri-
padnicima islama nije dozvoljeno ivjeti pod austro-ugarskom
kao Taj pokret imao je za pos ljedicu da su
Musli mani u Bosni i Hercegovini f rapantno na-
zadovati.
Kao to su se j ugoslavenski narodi i Bugari,
svoje najranije drave, opredijelili za pa je taj fakat
usmjerio i nj ihov razvoj u pravcu, tako se
neto desilo i sa bosanskim Musl imani ma. S pojavom
Turaka na Balkanu dio Junih Slavena preao j e na islam, to je
usmjeri lo razvoj ne samo islamiziranih Junih
Slavena i ostali h dijelova koji su ostali u PO-
islamijeni Juni Slaveni prihvatili su, uporedo sa primanjem
i slama, u i sti mah i tursku dravnu ideju.
osmanske dravne ideje bila je neminovna po-
sl jedica primanja isl ama. Uostalom, postavlja se pi tanje koje
su to bi le snage u vrijeme t urskih osvajanja, koje bi se
mogle da bi predstavljale - uzmimo uslovno taj izraz
- narodne ideale? Da li crkva koja je podredila inte-
rese bosanske drave i papi? Da l i pravosl avna cr kva,
koj a se stavila u slubu Turaka? Prof. dr Branislav
pokazao je da je stav srpske pravoslavne crkve u odnosu
na tursku dravu bio, istina, u razna vremena no do
potkraj XVI vijeka, dakle u vrijeme naji ntenzivni j e islami zacij e,
srpska crkva nije stupala u borbu s osmanskom Tek
kada se njen poloaj pogorao, to je uticalo na izmjenu njenog
stava. Ona je bila veleposjednik u srpskom
narodu i povezana sa feudalnim i polufeudalnim elementima.
je pokazao da su pojedini manastiri u prvo doba davali
u turskim voj nim pohodima oklopnike (debelije) (Branislav
Ul oga crkve u star ijoj istoriji srpskog naroda, Sarajevo
1964). je da se ne smatra zazornim
stavlj anje u slubu Turaka pojedi nih redova, kao
to su to martolozi, vojnuci. derbendi je i druge povlatene hri-
grupe, koj ima su bil i povjeravani najodiozniji za-
dacI u turskim akcijama. Broj tako angaovani h
jugoslavenskih ljudi, dok su ih trebali, nije nikada bio mali.
102
b) Uzimanje bosanskih Muslimana
u adami-oglane
Osvoj iVi Bosnu godine 1463. sultan Mehmed Fati h II ovdje
se prvi put sreo s stanovnitvom, Bosanskom crkvom,
kao i Bosancima koji su izrazili spremnost da pri me islam, ll i
su bili pri mil i islam (to je sa tzv. Bosanskim kraj i
t ern, od Sarajeva do ri jeke Dri ne, gdj e j e
turska vlast postoj ala po svoj prili ci od 1436. godine). Fra-
nj evcima, kao predstavnici ma crkve sul t an Fatih izdao
je ahdnamu kojom je zagarantovan slobodan ivot katoli ka. Bo-
sanskoj crkvi. koja je bila u punom rastrojstvu nakon nasil nog
pokrtavanja i konfiskaci j e imanja - izvrenim prije nepune
godine - sultan Fatih je vratio imanja ukol iko se na nj ih
vrate krst jani. Konvertitima na islam sul t an Fat ih je podij elio
osim sarajevske muaf name j o j edan privilegi j . Sastojao se u
tome da se djeca Bosanaca, koj i su prihvatili islam, odnosno
djeca potura, kako se navodi u nekim dokumentima, primaj u u
adamj ' oglane, to jest da se- i zobraavaj u na dvoru za pojedine
dvorske slube i za slubu u j edi nicama. pri-
vilegij uivali su i albanski musli mani te pri padnici plemena
Abaza na Kavkazu. Kao to je poznato, u adami-oglane pri mala
su se u principu djeca. To je bio poznat i danak u
krvi, koji je imao za pos lj edicu da se dijet e zapravo prIsilno
prevjeravalo i odricalo svi h t radicija, pa j porodice. MJlutim,
muslimanski kandidati, koj i su primani na izobrazbu u dvor, n(l-
lazJli su se u posve drugoj situaciji: otvarala i m se
za pri stup do najviih poloaj a irom Carstva i u svoj oj domo-
vi ni, a ostajali su dakako u svoj oj vjeri. Valja nado'dat i da se u
jednom propisu iz 1666. godine objasnilo da su se djeca i pO_
(pot ur-oglan ili sunnetli -oglan) pri mala u adami -oglane
samo ako to dobrovolj no ele.
Tekst zakona pripovijeda da su sami Bosanci,
primivi islam, zatrall i od sul t an Fati ha .. Neka se i z nae zem-
lje kupe adami-oglani .. , pa j e dr Savf et-beg
ovo s pravom ocijenio kao dalekovidan i mudar korak.
Rezultati privi legija pri manja islamskih Bosanaca (kao i
islamskih Albanaca) na izobrazbu u dvor pokazali su se u tome
to od XV pa kroz sve vrijeme vidi mo.veli k broj
Bosanaca (i Albanaca) na svim poloaj i ma u Carevini.
103
c) Afirmacija Bosanaca u ivotu
Carstva
Nema sumnje da je odgoj i obrazovanje putem adami-ogla-
na, u mnogo doprinio da su se medu bosan-
skim Muslimanima stvorili kadrovI. od kojih se regrutirao mar-
kanta n broj pripadnika sloja u Osmanskom Carstvu.
prije Fati hova osvojenja Bosne, a onda na osnovu njegove
povlastice o uzimanju Bonjaka u adami-oglane, su se
javljati brojni Juni Slaveni koji vre znatan utjecaj u dravnom
ivotu Osmanskog Carstva. Jedan od prvih koji se koristio Fa-
t ihovom povlasticom bio je Jakub-paa, kasniji pobjednik na
Krbavskom polju 1493. godine, I ujedno jedan od prvih predstav-
nika Bosne na islamskom Parnasu. "Doavi jednom pred sul-
tan Mehmeda dobio je zatim odgoj kod tog sultana .. - kae
se urukopisnom ,.Tarihi Osmanl., koji je u Nacionalnoj biblio-
teci u Pari zu otkrio zasluni orijentalista Aleksej Olesnieki. Ci-
tava plejada bosanskih Muslimana i drugih Junih Slavena za-
uzimali su na Porti i i rom Carstva najvie poloaje u
svojstvu vel ikih vezira, beglerbegova, kaziaskera,
roznamedi ja, tefterdara, carskih kapidij a, namjesnika, vezi ra,
paa, muftija, mud eri sa, knj ievnika, mula i kadij a u Stambalu,
Jeruzalemu i Medini itd.
Snaga sistema bila je u tome to se u prvim
na poloaje nije dolazilo s obzi rom na pripadnost
staleima, po sposobnostima. pa se tako sloj re-
grutirao i iz redova puka.
Safvet-beg nabrojio je u svome djelu "Znameniti
Hrvati , Bonjaci j Hercegovci u Turskoj carevini .. (Zagreb 1931)
689 imena bosanskih Muslimana, Hrvata, Srba i pripadnika dru-
gih junoslavenskih naroda, ali je sigurno da je tu
samo dio, moda i manji dio t ih
Hvaranin Vinko koji je godine 1595. tampao u
Veneciji djelo .. o porijeklu i znamenitim djelima Sl avena. , uka-
zivao je na muslimanske Slavene kako su ih sultani vi -
soko cijenili. Tvrdio je da su snagom Slavena sultani .. osvaj ali
carstva. uzimali gradove .. , pa nastoje da j o i srue
Rimsko Carstvo i potpuno unite
I Juraj u djelu koje je pisao u razdob-
lju od 1661-1666. navodi:
104
"Turci su u prijanja vremena rado primali svakoga
prebjega i svrzimantiju koji su bili voljni da se
ili da na tursko krivovjerstvo. i takvim davahu
najvie i poloaje u dravi. I danas primaju mno-
ge; mi ih zovemo poturi cama. Njihovi
od djece raznih naroda... povrh
toga vladaju danas onim kraljevstvom i post avl jaj u i
pogubl juju njihove careve i tako je u Turskoj
njem poturica prela vlast u ruke naroda .
Posti i visoke karijere i imetak, ovi junoslaven-
ski ljudi redovno su proteirali svoje zemljake, a vrlo i
Isticali su se i izgradnjom brojni h obj ekata komu-
nalnog i vjerskog u svome uem ali j irom
Carstva. Njihov utjecaj ogleda se i u tome to je XVI
bosanski (srpskohrvatski) jezik bio jedan od diplomatski h jezika
na Porti.
Bonjaka na Porti bila je povod turskom pjesniku
Vejsiji (Uvejs bin Mahmud) da je u j ednoj pjesmi dao
oduka na dravnom kormil u Bonjake i Al
bance. Ali to je period opadanja Carstva, kada se smanjilo
i Juni h Slavena na glavnim i odgovornim dravni m po-
slovima.
d) Ekspanzija islama i bosanskih
Muslimana u Podunavlje
Turska osvajanja Podunavlja, kojima j e bio otvoren put po-
bj edom na 1526. godine, dobrim dijelom su djelo bosan-
skih Muslimana. Na ta osvajanja nadovezala se je kolonizaci ja
bosanskih Musl i mana u novoosvoj ene krajeve. Za tursku vlast
ta j e kolonizaci j a bila do vremena kada ta-
monji svijet nije bio jo primati islam.
Po osvoj enju Ugarske i Hrvatske dravna poli t ika je ila
za t im da se tamo koloniziraju bosanski Musl imani. O pr itisku
koji je vren na posjednike timara iz Bosne da se nastane u
Hrvatskoj i Ugarskoj ostavio je vano
(1530).
Nije onda da je iz Bosne potjecao veli k broj viso-
ki h u ovim novoosvojenim krajevima. Pri mj era radi
spominjemo da se da je tamo samo na poloaju begler-
bega od Budima u toku gotovo 150-godinje turske vladavi ne
bilo preko dvadeset Bonjaka. Neki su od nji h u svojoj uoj
domovini dali izgraditi i broj kao to je
sa m dobrotvorom Sof i Mehmed-paom, Ali-paom Ka-
]auzom, monumental ne dami je u Maglaju, Musa-
-paom. Nove Kasabe i dr. Naseljavanje Ugarske i
Hrvatske zahvati lo je i iroke slojeve muslimanskog stanovni -
tva u Bosni.
105
o ovi m naseljavanjima ,i z Bosne j katastarski daf
teri za slavonske sandake, kako je to utvrdio dr Adem
Bosansko-muslimanska naselja bila su osobito j aka prema
granicama, oko Kanie, Sigeta, Vesprima, Vi
egrada, Ostrogona, Stolnog Biograda, u ci jelom Podunavl ju i Po-
ti sju i u Banatu (Stjepan Evlija koji je 1660.
i 1661. putovao turskom Ugarskom, spominje da se bosanski m
jezikom govor i u Za stanovnike Budima kae da su svi
Bonjaci. Stanovnici Sikloa govore mu poturski. Za stanovnike
Sigetvara kae da su bijele boje j da su Bonjaci. Za stanov
nike Kanie isto tako navodi da su Bonjaci i da znaju nekoliko
jezika. koj ih je na prvom mjestu bosanski.
je prema tome da je znatniji dio bosanskih Muslimana
iseljavao u novoosvojene hrvatske i ugarske krajeve, no
nica je da je i u t im krajevima stanovnitvo
masovno prelazilo na islam.
O tome je iznio i obradio gol emu hi storijsku i dijalektolo-
ku dokumentaciju prof. Stjepan Njegovi re-
zultati imaju posebnu vrijednost u tome to se baziraju na sa-
vremeni m historijskim i zvor ima, a dijalektoloka sluil a
mu j e za dopunska objanjenja demografskih procesa.
je doao do
- da se na zemljitu Drave, Dunava, Save i Ilove
za t urskog gospodstva formirala nova grupa, musl i mani, koju su
s jedne strane doseljenici , uglavnom i z Bosne, i starosje-
dioci, koji su primili islam; oko 1680. nalazi lo se na tom pro-
storu otpril i ke 115.000 musl i mana, 72.000 Hrvata katol ika, 33.000
Srba i 2.000 pa su prema tome muslimani bili
stanovnitvo na tom
- da su u lici musli mani bi li doseljenici iz Bosne,
al i je i neto starosjedilaca prelo na islam; i ovdje je musli -
mansko stanovnitvo tada stanovnitva.
Dr Josip Buturac vrio j e istraivanj a o stanovnitvu samo-
stalno i neovisno od Stjepana ali se, kako kae, s njim,
osim u pojedinostima, uglavnom slae. Samo su neznatne raz-
l ike u i stanja stanovnit va
po vjerama.
Sva su ova muslimanska naselja, i ona u Dal-
maci j i , nestal a izgibanj i ma stanovnit va i iseljavanj ima u toku
velikog rata (1683-1699), izuzev muslimanskog stanovnitva
Srijema, koj e je dijelom izginu!o, a dij elom se iselilo
u toku austri j sko-turskog rata od 1716-171 8.
106
Uspomena na Undurovinu, kako se nazivalo nekadanje
tursko Podunavlje, ostala je u musl i manskim narodnim pjesma-
ma undurskog ci klusa i u drugom folkloru, u pre-
danjima, onomastici i dr. Ostalo je tragova i u arhitekturi.
Gen:> Gyczo je na osnovu na bazi kritike stila
i ispitivanjem veza zakladnika turske po-
krajine u i Bosne doao do o tijesni m ve-
zama dami ja i damija turske
pokraji ne u Te su veze bile osobito intenzivne u dru-
goj polovici XVI Nije ni istovjet nih
majstora-graditelja. Nj egov j e da se "turska arhi tek-
tura u moe smatrati jedni m od regional ni h
pokraj ine (Gere Gy6zo, H6doltsagkori
kutatasok Baranyaban, Pecs 1975, str. 95-- 116, Isti , Monuments
de I'architekture en Hongrie, Budapest 1976) .
e) teritorijal nog integriteta
i posebnost poloaja Bosne
Bosnu nije zadesila sudbina koja je zadesila ostale juno-
slavenske zemlje: kroz tursko doba Bosna sa svoj im san-
dacima je posebnu teri tor ijalnu cjel inu, i prije nego
to je u drugoj polovici XVI vi j eka proglaena beglerbeglukom.
Na taj se kontinuirano odrao teritor ijalni obujam Bosne
jo iz vremena srednjovjekovne dravne samostalnosti. St avie,
Bosna j e u tursko doba svoj t eritoj i dalje irila. A onda su od
Bosne otpali peri f erni di jelovi, koji zapravo nisu ni
integralni dio Bosne. Mirovnim naime ugovorima od 1699,
1718, 1739, 1791. i 1829. godine granice Bosne (sa Hercegovi-
nom) dobil e su svoj sadanj i obl ik, s izuzetkom Novo-
pazarskog sandaka koji je 1878. izdvojen jz sastava Bosne.
Dalje je, poloaj u i ulozi Bosne u
obrani Carstva, Bosna imala izvjestan poseban poloaj
u XVII I i prvoj polovici XIX vijeka, i to vie via facti nego li po-
sebnim aktima Porte. Poreske obaveze u Bosni bil e su u pra
vi lu nie, st ranci ovdje nisu mogli dobivati feudalna lena, ona
su vremenom priznata nasljedivim u porodici (tzv. odakluk ti
mar iJ , kapetani (koji su postoj ali jedi no u Bosni), a u grado-
vima i esnafski prvaci postaju protutea veziru kao
predstavniku centralne vl asti; izvjesna protutea veziru bilo:> Je
i ajansko koje su erkjan ajani, tj. uglednici i zaslani
Ui pozvani u t o " .
107
Od posebne je vanosti da se u Bosanskom paaluku iz-
gradIo takav mehanizam vlasti, da j e vezir kao predstavnik cen-
tralne vlast i , koji je od kraja XVII st . imao sjedi te u Travniku
u vladanju bio stal no snagama, koncentri-
rani m prij e svega u Sarajevu kao gradskom centru.
Sarajevo, privil egirano odredbama svoje muafname. koju j e Sa-
raj lij ama izdao jo 1464. godine sultan Fatih. svome
vanom ekonomskom vremenom je u znatnoj mjeri iz-
gradilo svoju lokal nu vlast, pa je da vri i pol i-
utj ecaj na unutranjost zemlj e. Sarajevo kao najrazvi jeniji
zanatlijski i centar , najbrojnije po stanovnitvu (oko
30.000) i kult urni centar dobilo je vanu ulogu
i time to je tu bil o sjedite kojemu su bil i podre-
sedam bosanskih odaka. Beglerbeg. pak, izas lan
od centralne vlasti, nalazio se u Travniku, koj i je bio daleko
manje vaan od Sarajeva u ekonomskom, prometnom i ku lt ur-
nom pogledu, kao i po broju stanovni tva. Naavi se izvan
neposredne beglerbegove kontrole prUila se da se
u Saraj evu u punoj mjer i razviju tendencije,
koje su sc ando prenosile no ostolu Bosnu. Iz okolnosti da je
na jednoj strani bio Travnik sa carski m namjesnikom,
a s druge strane Sarajevo, samostalno od namjesnika,
kome je inklini rala sva zeml ja, proizlazi da je Bosna
i mala zapravo dva sredita: od ovih j e Sarajevo, kako
je to formulirao Klement dragoman pruskog konzulata u
Saraj evu sredite autonomno-bosanskog ivota za
razliku od Travnika koji je bio " sredi te i-
vota zeml j e u smislu otomanskom. Ovakav sistem je bez sum-
nje znatno doprini o na tetu centrali -
tendencija ne samo u uskim lokalnim i i r im bosan-
skim razmjerima. stvar sa otomanskih dravni h inte-
resa Chaumette des Fosses j e s punim pravom vidio u ovome
jednu mj eru.
ovakvom odnosu snaga Sarajli je po-
staj u glavni borbi koje su Bonjaci vodili protiv poj e-
dinih mjera Porte i vezira. Prema Klementa
Sarajevo je do vremena Omer-pae Lat asa .. bilo ognji-
te bosanske neovisnosti, al i i urota i spletaka svakoj akih .. ;
ono je, kako to formulira Vl adislav U borbi prot iv ve-
zira bil o odnose Sarajlija i zva-
predstavnika da je nji h kroz
300 godina retko kad vladala snoljivost ... Otpor jz Sarajeva pre-
nosio se dalje u unutranjost, a ukoliko je bio izvan Sa-
rajeva ubrzo bi tu nai lazio na punu podrku. Tako je Saraj evo,
pomagana od ostale Bosne, vodil o borbu sa mnogim bosanskim
vezirima.
Pobune sarajevskog i bosanskog st anovni tva u najvie su
bile prouzrokovane razni m nametima i globama, a s
108
obzirom na to da su te pobune bil e upravljene protiv centralne
vlasti i njenih eks pone nata kao nosil aca eksploatacije,
one su u i sti mah izraavale borbu za osamostal jenje Bosne u
okviru Carstva.
Borba muslimanske, u prvom redu sarajevske kao
snage proti v central ne vlasti , bila je uglavnom
usmj erena protiv financijskog izrabljivanja, ali i za po-
pr ivi legij a. Zato ta borba uglavnom
i onim kada je centralna vlast, uslijed uzastopnih
vojnih poraza, bila prisiljena da nove poreze i namete
(prvi otpora datiraju tek od XVII vijeka, isto-
vremeno, dakle, kada i drava iz per ioda svoje ekspanzije, koj i
je pruao znatn e izvore prelazi u defanzivul.
Na li nij i borbe protiv f inanci jskog izrabljivanja otpor Musli-
mana nalazio je simpati je raje, koja je jo u mjeri trpjela
fi nancijski pritisak; otuda i saradnja sa rajom u bor-
bama za vri j eme Hekim-oglu Al i-pae (1745-48). Ali -pae De-
rendelije (1 814), Mehmed Rudi-pae (181 9)- itd.
nEl l iniji borbe Zf) i
privilegija, raja se drala ili pasivno, i li je otvoreno stala na
stranu centralne vlasti. Bilo je pokuaja da se raj a zadobi je il i
barem neutralizira i u bor bama ovakvog karaktera, ali su uglav-
nom doivj el i neuspjeh (na pr. 1826, pa i 1831- 1832) . Platfor
ma za saradnju bil a j e uska, jer je u drutvenom smislu biia
f eudalni m elementima, a odravanje feudalizma u
bi lo koj oj formi prot i vilo se ivotnim i nteresima raje.
Iz izloenog smatramo da je jasno da se pri konstruisanju
poloaja Bosne u tursko doba neophodno tre-
ba imati pred osebujni poloaj Sarajeva i njegovu ulogu
u ivotu Bosne.
To su i savremeni koji su svi saglasni u
tome da su se sve snage zemlje povezivale
u i najbogatijem gradu zemlje, Sarajevu, nasuprot po-
os labl j enom sultanskom namjesniku. U opozi ci ji prema
n"amjesniku Sarajevo je na svoju stranu svu pro-
vinci ju.
Chaumette des Fosses u svome Voyage en Bosnie- (Paris
1822) objanjava tu ulogu Sarajeva, da novi vezir
kod nastupa dunosti, kroz Saraj evo na putu za
svoju rezidenciju, .. pokazivati da on biti gospodar ...
da je vezir mogao u Sarajevu boraviti samo kao
musafjr (gost), i to najvie tr i dana, nalazi da t ome .. treba pri
pisati mali ugled vezira u pokrajini ... Sarajevo, vrlo vano po
svome stanovnitvu i trgovi ni , pretvorilo se u koja samo
prividno priznanje vlast beglerbega. Vezirove naredbe to ih a-
, Ije u Sarajevo izvravaju se samo s pristankom glavnih ljudi
ovoga grada. Uspjesi ove metode neovisnosti bili su vrlo brli
109
u pokrajini. Ova nepokornost vlada kap'3-
tani ma, agama itd., malo udalj enim od glavnog mjesta. Jednom
- tvrdi des Fosses, vezir ima pravu vlast samo u Trav-
ni ku i nj egovoj okolici, pa j o i tu vlast ovisi o njegovoj ener
gij i. Njegov pravi krug vlasti se ne iri dalje.
opaanja daje i Pertusier (La Bosnine considere dans
ses rapports avec l' Empire Ottoman, Paris MDCCCXXlIl. konsta
da ni u jednoj provinciji Carstva aut oritet guvernera ne
nail azi na i snaniju opozici ju. Sarajevo po svom
pri jestolnice moralo bi da bude sjedite (guvernera) ...
Paa se naao u situaci j i, onoj egipatskog pae.
kada su ga begovi drali kao zatvorenika u Kaira. Za
plaen koji stanovnit vo
ovoga grada i koji upravl jaju miljenjem pokrajine, bo
sanski paa j e bi o prisiljen da napusti Sarajevo.
Kapetan RouxlaMazeliere (1808) navodi da "Bosnom up
ravlja vezir, koga tamo alje veliki gospodar (sultan). Al i se tu
njegov autoritet nimalo ne potuje, bar ne ukoli ko ne dri kor
pus trupa dosta brojan da ugui teror. Pokraj i na se upravlja po
duhu i i mpulsu stanovni ka Sarajeva, koji su gotovo uvij ek u
opoziciji prema vezirima. U ovom gradu stanuju veliki autori
teti pokraji ne, kao i najbogatiji i begovi i age. Tu se
neprekidno vodi glavna trgovina paaluka ... '"
l eopold Ranke doao je do o
poloajU bosanskog vezira .. . "S jedne strane su ga pri
tiskivali Porta i njeni bankari, kojima je vezir za vezir
stvo dugovao, po t om sultanski dvor ; s druge strane su ga tj
til e vlasteoske povlastice Sarajeva i bosanske vlast ele. Ni iz
daleka se nije nalazila u bosanskog pae ona apsolutna vlast
koja se vezuje s imenom j ednog pae. Poto Porta II
Bosni, osim vezira i ono nekoliko nikakve druge vlasti
ni je imala. vidi se jasno kol iki je neznatan bio uticaj njezin u
Bosni. Morala je biti zadovoljna, da su joj dohOCi ured
no i ako se niko nije otvoreno prot ivio.
f) Uloga bosanskih Muslimana u odbrani Carstva
se u sasvim drugoj poziciji, u odnosu na period
ofenzive Carstva, u defenzivnom periodu koj i od
bitke pod Siskom 1593. godine, na bosanske Muslimane sval io
se teret da brane Carstvo. Odbrana Carstva sa Bosnom kao ist u-
renim bastionom je za bosanske Musli mane u isti mah
110
borbu za odranje, prije svega bioloko. Pobj ede neprijatelja
Carst va, ustupanjem pojedi nih teri t orija, uvijek su imale
za posljedicu da je muslimansko stanovnit vo, ukoliko bi pre-
ivjelo ratna razaranja, moralo iz osvojenih krajeva ili iseliti i li
se pokrsti ti. Pa kada je povodom austr ij sko-turskog rata od 173'1.
do 1739. car Kar lo VI u proglasu od 27. juna 1737. pisanom bo-
i bosanskim traio od bosan-
skih Muslimana lojalno dranje prema austrijskoj okupacionoj
vojsci, nije im ni u tom stavljao u i zgled da postanu
makar i tr pljena stanovnitvo. U proglasu je staj alo da oni.
bosanski Musli mani, ("turci) koj i htjednu prigrliti
vjeru mogu slobodno ostati u posjedu sveg svojeg imanja, a
oni koji to ne htjednu, nek sele kud im se svidi (fra Martin
Stanje redodrave Bosne srebrene. 1884, str. 76-
77J. Nita bolje muslimani nisu proli ni u austrijsko-turskom
ratu od 1788-1791, mada je rata liberal ni vladar Jo-
sip 11 preko feldmarala grofa de la Sidji dao proglas, u kojem
se ovaj put garantuje nepovredivost islamske vjere i obred(l.
se dozvoliti da se i ko ni na koji mijea i u
damije, mesdide i nj ihove vakufe i prihode, kao i u imame.
ejhove i dervike redove i njihove tekije. Vjerskim predstav-
nicima i duhovnicima, =koje muslimani izaberu, odre-
se jz dravne bl agajne .. . o< (upor. Riza
Kako j e Austrija 1789. godi ne pokuala okupirati Bosnu, Jugo-
slavenska pota, Sarajevo, -3. novembra 1934). No usprkos ovim
u i u ovom ratu Turska odstupil a
na tetu Bosanskog pa-'aluka- je nestalo muslimana.
Ovakva sudbi na zadesila je :muslimane - bez obzira da l i se ra-
dilo o muslimanima jun9slavenskqg pori j ekla ili kojeg drugog
porijekla - j u ratovima i ustancima
skih naroda na Balkanu. - :r
Ako se ima pre.d da je bio u pitanju bioloki opsta-
nak, onda nije da su u obrani Carstva bosanski Musli-
mani pokazali ogromnu ilavost i otpornu snagu.
Kao glavni obrambeni poduhvat u histori j i bosanskih Musli-
mana uzima se bitka 1737. godi ne. Tom prilikom su
Bonjaci muslimani, uglavnom samoinici jati vno, organi ziral i ot-
por prodoru austrijskih ' s:naga i teko ih po-
bjeda u Banjoj Luci se pozitivno odrazila na ishod ope-
racija, koje su beogradskim mirom 1739, godine.
lako su Bosanci stal no odbij ali da se bore izvan granica
Bosne, se da su morali ratovati u, -dalekoj Perziji , pa
Rusij i i dr. U t im brojnim ratovima izgibalo je na desetke hiljada
boraca.
Osim ratova vrlo su izbi j al i okraji kao i
borbe protiv uskoka i hajduka. Nemiri i bune u zeml ji , pogotovo
111
od druge polovice XV1I1 su doprinosili ratnoj
atmosferi u defenzivnom per iodu Carstva, a to se u Bosni osje-
u mjeri.
Poslj ednji otpor u tursko doba bosanski Muslimani dal i su
okupatorskoj vojsci Austro-Ugarske, koj oj je na Berli nskom kon-
gresu na osnovu mandata evropskih sil a - uz pristanak same
Turske - povj erena uprava u Bosni i Hercegovini. Okupacij i su
se suprotstavile iroke muslimanske mase, a kao glavni pred-
vodnik otpora i naj bolj i st rateg istakao se pljevaljski muftija
Mehmed Vehbi zatim Sarajlije Muhamed Hadi ja-
i Abdulah U toku okupacije bil o je oko 60
bitaka, a usl ijed otpora okupacija je morala potrajati od 29. jula
do 20. oktobra 1878. Austrijski gubici u poginulim ranjenim
cijene se na preko 5.000 voj nika i ofici ra.
otpora 1878. mogle bi se formul isat i u ovi h ne-
koliko
- Otpor okupaciji dali su Muslimani, ali se pri tom
nalo i na Srbe i Hrvate, pa su neki od njih uzeli i aktivnog
u otporu:
- Ustanici su tei li ne samo da ist jeraju okupatora se
u danima distanci rali i od predstavnika turske vlasti ,
protjerav i svo tursko iz Bosne;
- Jasno su postavili zahtjev za autonomi jom Bosne;
- Nosioci ustanka, kao i mase. nisu pokazivali
toliko zrelosti. da bi istakli potrebu za bilo kakVim socijalnim
reformama. Ipak u otporu nije uzeo do tada sloj
Musli manima, tzv. notabi li tete;
- Pr ilikom burnih dana pred okupaciju i za vr ijeme oku-
pacije od strane ustanika nisu bilo kakvi eksceSi ne
samo na naCionalno-konfesional no; bazi, ni prema konziJ-
larnim predstavnicima, odnosno austro-ugarskim dravljanima.
g) Borbe protiv reformi
Kada je o borbi bosanskih Muslimana {kao i Albana-
ca) protiv reformi, se isticalo da su bosanski Muslimani
konzervativan elemenat (prema drugi ma i reakcionaran), pa da
je to razlog za nji hov otpor da se reorganizuje Carstvo na j ed-
noj modernoj osnovi. U tome svj etl u prikazivao se i ust anak
muslimanskih Bosanaca pod Husejn-kapetanom
protiv reformi sultana Mahmuda II.
11 2
I formulacija da je ustanak bosanskih Muslimana 1831-
1832. godine uslijedio s glavnom tenjom za starih, na-
privilegija, nije historijski posve adekvatna, ukol iko
se bli e ne objasni i unekoliko modifici ra.
Treba naime od toga da su reformna nastojanja turskih
sultana, od Sel ima Ill, mijenjala iz temel ja dotadanj i
koncept osmanske drave, koja je, bez obzi ra kakva je bila,
imala nadnacionalni karakter . Reformni pokuaji, nastal i pod
utj ecajem ideja francuske revolucije, il i su u prvom redu za
strogi m central izmom j apsolutizma
te osiguranjem turskoj naciji nad neturskim narodima.
Dosljedno tome i u vojnoj organizaci j i otpale bi pokraj inske i
lokal ne vojne snage, koje su i spahije. Tako kon
cipi rani novi poredak (nizami dedid) vodio je do ukidanja sta-
r ih privilegija koje su osim Turaka j ednako uivali i muslimani
neturskog por ijekla.
Na ovaj u potpunost i su se preobraavale osnove
osmanske drave, koncipirane na islamskoj doktrini , pa naziv
dauru sultan (sultan-nevj ernik) za Mahmuda II iz toga aspekta
nalazj svoj rezon.
Osmansko Cars tvo, koje je biJo zami l j eno kao univerzali
islamsko, od reformi gubiti taj svoj Islam-
ski narodi net urskog porijekla reagi raju na to stvaranj em vla-
sti t ih nacionalni h pokreta. To se manifestova lo u protuturskim
pokretima vehabita u Arabi ji , dalje u Siriji pod vodstvom Bo-
njaka Dezar Ahmed' pae, pa napokon u osamostaljivanj u od
nosno odcjepljenju Egipta i drugih zemal j a (dru
go je dakako pitanje to ove zeml j e nisu uspjele da se
osamostale, pa su postal e pli j en evropski h sila).
I na Balkanu su ove transformacije Turskog Carstva izazva
le reakc ij u muslimanskog stanovnitva. U ovom svjetlu imaj u se
shvatit i pokreti Ismai l-age {Trsteni k-
-oglul. musl imana Bugara u Ismai l-bega Sereskog u
Serezu , Ali-pae Janjinskog u Janjini , Mahmud' pae Buat li je u
Skadru i Osman Pasvan oglua (porijeklom iz Tuzle) u Vidi nu.
Tako se za Mahmud-pau Buatliju u slubenom izvjetaju veli -
kog vezira sultanu (iz vremena od 6. IX do 6. XI 1792) kae
da je postao neprijatelj ovog snanog carst va ... On eli ...
da rui ovo carstvo". U istom izvjet aju se navodi da se toli ko
distancionirao da je Carstvo spomi njao vaa drava
(Hazim Turski izvor i o sr pskoj revolucij i 1804, Knj .
I, Spisi carske kancelarije 1789-1804, Beograd 1956, str . 181) .
i pokuaJi Pazvan oglua karakteriu se kao "tenja da osnuje
dravu, kako stoj i u j ednom podnesku rumelijskog be
gierbega iz druge polovice augusta 1801. (H. ibidem,
str. 284).
8
t t 3
je da su svi ovi pokreti nailazili na simpati j e j
imali uporite u najirim slojevima stanovnitva Balkana, naro-
kod muslimanskih Bosanaca i Albanaca. Musl i manske mase
u Bosni pokazivale su veliku sol idarnost s pokret i ma Buatlije i
Pazvanoglije. Zato kao najbolji dokaz slui ljet opis Sarajlije Mula
Mustafe Baeskije iz druge polovice XVIII koji , izraa-
miljenje i t enje sarajevske ivo prati i
sa Osmanom Pasmandijom, jednako kao i sa Buatlijom, kome
pjeva i slavopjeve, ga narodnim s opan-
cima. Privrenost bosanski h Muslimana Pasmandijinom pokre-
tu bila je tolika da su se sa slubene strane Bonj aci , ali lj
prvom redu Sarajlije, Mostarci i Gornjotuzl aci smatral i nepo-
uzdanim da se upotrijebe u suzbij anju toga pokreta
ibidem, st r. 209, 211, 297-8).
I ustanak pod vodstvom Husejn-kapetana (kao
i paralelni ustanak Al banaca pod vodstvom Mahmud-pai na na-
sijednika, Mustafa-pae Buatlije), polazio je, po naem milje-
nju, od idejnog pOimanj a da je reformama ugroen koncept
osmanske drave, kao islamske i nadnacionalne. Bio je to i zraz
o ugroenosti tradicionalni h tekovi na, koje su do tada
uival i bosanski Muslimani, zapravo u prvom redu njihov vla-
sloj u gradu i na selu. Ali u ist i mah ustanak j e i
otpor turcizaai ji , koj u j e inaugurirao reim, i znad-
nacional ne principe. Da je turcizacija bila sasvim realna opa-
snost pokazalo se polovicom XIX vi jeka, kada je pot urica Omer-
-paa Latas (1851-1852) definitivno krvavo uguio proture
formni pokret bosansk;ih Muslimana i zaveo turcizaciju. Od
Omer-pae Latasa do okupacije 1878. komandne pozicije u Bo
sni zauzimali su turskog porijekla, stanovnitvu je na-
metan turski jezi k, a turci zacija je sprovodena i u drugim f or-
mama.
Prema tome, protureformni pokreti muslimana na Balkanu
u svoj oj biti su nacionalni pokreti, nast ali kao reakcija na turski
nacional izam koji se budio, mada ni jedan od ovih pokreta nije
teio za potpunim otcjepljenj em svoje zeml je od Turske Carc-
vine. Druga je stvar to se ti pokreti nisu znali pravil no post a-
viti da postanu atraktivni i za nemusli mansko stanovnitvo.
Tome dijelu stanovnitva, koj e je uz to bil o i
se nije davalo ni nasl utiti da bi pobjeda protureform-
nih snaga u isti mah pobolj anje nj ihova tekog soci-
j al nog i nacionalnog stanj a u kojem su se nalazili. Zato ovi po
kreti nisu u pravilu uivali podrku stanovnitva,
pa - bez j edne i re platforme - moral i su doivj eli neuspjeh.
114
IX
PROCESI SAIVLJAVANJA
SA ZAPADNO-EVROPSKOM CIVILIZACIJOM
U posljednj ih pet dogodile su se u Bosni i Herce-
govini (kao i na Balkanu) dvije smjene dosta
svjetskih civil izacija: najpri j e j e turskim osvoje-
nj em usl i jedila smjena kulture, bazirane na
civilizaciji, s jedne strane, sa ori j entalno-islamskom civilizaci -
j om. s druge strane. Za t urske vlasti islamska civilizacij a je,
nakalemljena na tradicionalne vrednote prevl adala u potpun!)-
sti. Austro-ugarskom okupacijom 1878. dolo j e ponovno do
smjene civilizacija: orijentalno-islamsku je smjenjivati
odnosno moderna civilizacija.
u vidu Istoka i Zapada, ovo
smjenjivanje civilizacija ni je ni prilikom nastupa t urske ni pri-
likom nastupa austro-ugarske vlasti ostalo bez tekih i daleko-
seni h posl jedica.
U histor iografiji se ova prva civil izacijska smjena u
cijelosti negativno ocjenj uje, to je i ako se
stvar posmatra sa stanovita pokorenog stanovni-
tva. Sa t oga stanovita t ursko osvajanje i impli ci t no prevl ada-
vanje orijental no-islamske civilizacij e j e prekid sa teko-
vinama evropskog razvoja. - u gor-
kraj evima - potpunim u sebe i s time II
vezi oivl j avanj em patrijarhalne kulture. Za stanovnitvo pak
koje j e primilo islam nova civilizacija je otvarala puteve za bo-
gato i plodno kulturno iivljavanje, kako u duhovnoj. tako i ma-
,.
11 5
terijal noj sferi. Dalje, neovisno od ovi h negativnih ocjena, mora
se priznati da su transformacije nastale turskom podra-
zumijevale: na civilizacijskom planu polet urbanizaci je (iako su
se gradov'i razvijali i do tada, al i znatno sporije i u manjem
obimu), na socijalnom planu jedan snolj ivij i feudalni sistem
(pri imamo pred raniji period), te na eko-
nomskom planu stvaranje jedinstvenog trita bez feudalnih ba-
r ijera sve do Indije.
Nestanak pak turske vlasti kao islamske, koju je u Bosni i
Hercegovi ni zamijenila obil j eena austro-ugarska vlast,
predstavljao je prelomni i u ku lturnom pogledu. Nova
vlast donosil a je poredak, ivota po evropo
skim modelima i podrazumijevala preorijentaciju u odnosu na
kulturne vrednote.
stanovnitvo u Bosni i Hercegovini bez poteko-
pril agodila se novim civilizacijskim tokovima. Naputanje
or ij entalna-islamske civi lizaci je, tekovina materijal nog
karaktera, uslijedil o je brzo; 'iza prvog svjetskog rata rijet ko
se kod Srba i Hrvata, sretala orijentalna no-
nja, na pr. fes, a u srpskim i hrvatskim seli ma orj -
jental no-islamska civilizacija nije se nikada bila ni
Musl imansko stanovnitvo nasuprot tome nalo se u t ekoj
j delikatnoj situaci j i. vjerno uvrijeenim tradicijama
or ij entalna-islamske civi lizaci j e, koj e se u isti mah u sve
mjeri odricaia ostalo stanovnitvo, Muslimani se kulturno
izoliraju. Rani j e, za turskog vremena, gradsko stanovnit vo jedva
da se u ku lturnom pogledu razli kovalo, bez obzira
na vj'3rsku pripadnost, a od okupacij e se dotadanja
jedi nstvena kulturna fizionomija gubiti, tako da su se Musli-
mani sve vie u ku lturnom pogledu udaljava1i od srodnih im
Srba i Hrvata. Na Muslimane, istina s dozom netrpelJI-
vosti i predrasuda, se gledati u izvjesnom smislu kao
na kulturni anahronizam.
Ali nema sumnj e, poloaj u kome su se 1878. nali bosan-
ski Muslimani nij e bio ni malo jednostavan.
U prvom redu Bosna i Hercegovi na je bila izol i-
rana od Zapada, tovie u permanentnom neprijateljstvu sa Za-
padom. Os im veza svaka interakcija bi la je Isklju-
Gotovo bi se moglo govori t i o postojanju kult urne karan-
t ene s jedne j s druge st rane granice.
Osmanski rei m je, istina, u Bosnu unosio u er i reformi
i izvjesne zapadne tekovi ne, pa bi se na prvi pogled moglo
da prelaz na novu civilizaciju ni j e bio nagao, odnosno
da je od ranije pripreman. Ovo ranije kulturno
bi lo je minimalno. Reforme, a preko njih zapadno-evropska civi -
lizacija, dosta su povrno prodrle, uglavnom malobrojna
Pa ni reformne kole, kao to su rudije i odre-
116
kol e nisu hil e kod bosanskih Muslimana uhva-
tile dublji korijen, ostalim i za to to su imale za cilj kul-
t urnu asimi laci j u u osmanskom smi sl u. Prema tome, zapadno-
-evropska civili zacija nije kod bosanski h Muslimana imala bilo
kakav pripremljen teren u moment u okupacije 1878. A raniji do-
diri s pa i musl imanski m nosiocima te oivi 1izacije,
bili su uglavnom u znaku konfrontacija.
Ova nova civilizacija je j u Muslimana, a i objektiv-
no, bila u znatnoj mjeri proeta duhom. Austrija je
vai la kao izrazi to drava. Sve institUCi j e. a pr'ije svega
kolske, bi le su obil jeene. Istina, konvencijom
potpisanom u Carigradu 21. aprila 1879. osigurana je sloboda i
javno vrenje obreda svim priznat im religij ama, pa i islamskOj.
Tu je da se posebno s panjom bdjeti da
se na bil o kakav ne povr ijede sloboda vj e-
roispovijedanja, sigurnost osoba i i movine Muslimana. Svaki
napad na Muslimane, nj i hova dobra i religiju strogo se ka-
njavati. Uostalom, okupacije u proglasu generala
se i zatita ivota, vjere i imovine. zakon-
ska ravnopravnost, sloboda vj eroispovijesti i nepovredivost

Mora se priznat i da su austro-ugarske vlasti sa dosta takta
respektirale tradioionalni ivot a i institucije MuslImanFl,
uostalom. u smislu preuzet ih obaveza. Prav-
ni sistem se razvijao konti nui rano sa stanjem. Iz ob-
zira prema muslimanskoj klasi nije zadirano ni lj
agrarne odnose, iako je rjeenje agrarnog pitanja bilo
imperativ vremena. Osi m ekspropr ijaci je po
zakonskom postupku, imalo se obzi ra i prema vakufskoJ Imovini.
Druga je stvar to se dravna vlast i preVie mijeala u uprav-
ljanje vakufskim poslovima, pa je t o j edan od povoda za auto-
nomnu borbu. koja je narodnom pobjedom 1909.
godine.
bez obzira na to to j e austro-ugarska politika
ulagala znatne napore da se ne povrijede vj erski mu-
sl i manskog st anovni tva - a i prije toga je po brojnim pravo-
slavnim podanicima vai la i kao multikonfesionalna drava -
nisu bili r ijetki ispadi, koj i su na planu vjerske to-
lerancij e kompromitirali austrougarsku vlast. Ti su ispadi do-
prinosil i da su Musljmani dobrim dijelom smatrati da
zapadno-evropska civi li zacija slUi kao instrumenat za njihovo
Posebna Je bila za Austro-Ugarsku, kao i za
odnose Muslimana sa Hrvatima u doba aust ro-ugar-
ske vlasti, da se na crkve u Bosni i Hercegovini
naao jedan vjerski intransingentni nadbiskup, i menom Josip
Stadl er, koji je svojim prozelitskim postupci ma izazivao
nje i revol t Musli mana.
117
Razlozima koji su dopri nosili da su bosanski Musl imani s
zapadno-evropsku civilizaciju treba
prirodati i okolnost koj a je i odigrala fatalnu ulogu !J
postokupacionom razdoblju sve do aneksije Bosne i Hercego-
vi ne 1908. godi ne, a ta je da su stanje stvoreno okupacij om
smatrali provizorijem, ponovni povratak sultana I tur-
ske vlasti. U t ome uvjerenju ih je to da je sultan
doista ostao suveren sve do 1908. godine i da se okupacija po
odluci Berlinskog kongresa smatrala privremenom. Iluzi je o tome
da u Bosnu i Hercegovinu biti opet turska vlast, pa
da ni poredak, baziran po konceptu i tekovinama zapadno-evrop-
ske civil i zaci je nije trajan, sudbonosno su uspor'i le napredak
Muslimana. Pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju, koji j e
imao punu podrku muslimanskih masa, uzimao je za polazite
u svojoj akciji fatamorganu o islamske vla-
sti. Taj pokret je, u bio naglaeno neprijatelj-
ski raspoloen prot iv svakoga pribl iavanja Musl i mana zapadno-
-evropskoj civi lizaci j i. Stavie, dugo vremena se ni je blagona-
klono odnosio ni prema kulturnom pokretu Muslimana, okuplj e-
nih oko ,.Bonj aka .. , Behara .. i .. Gajreta-, koji su elj eli da
ono to j e najvredni je u tradiciji i kultur i . ali i da pri-
hvate pozit ivne tekovine zapadno-evropske civil i zac i je.
A prodor j prisustvo zapadno-evropske civilizacije sa svim
konzekvencijama koje iz toga proizlaze bila je histori j ska nem;-
novnost. Ta je civilizaci ja, uporedo s kapitalizmom, nastupala
ne samo u Bosni i na Balkanu kao dijelovi ma Evrope, je
osvaj ala svijet . Prema njoj kao koja je tu moralo
se opredijel i ti. Optimalno rjeenje je sigurno bilo da se iz te
civilizacije prihvati ono to je najbolj e i najpozi t ivnije. a da se
u isti mah ono naj bol je i naj pozitivnije u kul-
t urnim i civilizaci j ski m tekovinama. Zapadno-evropska civiliza-
cija predstavljala je pravi izazov t radicional nom ivota.
No to j e najglavni j e, pot puno od tekovina nove civili-
zacije je u sredini i u pril .ikama
nastalim poslije 1878. pravu stagnaciju i propast.
Pa ipak, usprkos t ome to je primanje tekovina
zapadno-evropske civilizacije predstavl jalo usl ov za opstanak,
nalo se u bosansko-muslimanskoj sredini, u
malo dalekovidnih ljudi, koji bi uvidjeli neminovnost
nj a zapadno-evropske civ,il izacij e, naravno uz nuno potrebne
rezerve.
Odbojni stav i katastrofalnost koja je prOizlazila iz bezre
zervnog odbacivanja zapadno-evropske civi li zaci j e vidi se i z kon-
'latacije da su Muslimani postali najnepismeniji dio bosansko-
stanovnit va. Musl imansko stanovnitvo
je jo u vrijeme Austro-Ugarske, pa i kasni j e, preko polovice
stanovnitva u gradovima, pa bi bilo najprirodnije da su, u do-
118
ticaju sa obrazovnim institucijama kaje su im u gradovima bile
na dohvat ruke, izrasli u najobrazovaniji dio stanovnitva. Na-
suprot tome bilo je najvie nepismenih Muslimanima (u
latinici I dok se poznavanje arapskog pisma - koje je
bilo vr lo raireno - niJe uzimalo u obzir, Jer Je od 1878. pa
n'adalje osim vjerske sf ere imalo minimalnu primje-
nu). Prema popisu stanovnitva od 1910. nije znalo 'i pi-
sati od preko 7 godina: srpsko-pravosl avnih 575.152, Muslimana
453.712 i rima-katolika 264.903. To da je bilo u postocima
pismenih preko 7 godina: srpskopravoslavnih 11 ,21, Muslima-
na 5,64 i rima-katolika 29,11 posto.
Nadalj e, u izmijenjenim drutvenim prilikama koje su na-
stupile poslije 1878. Muslimani su, se t ada zastarjel ih
u tretmanu ena - koje su bile iz javnog
ivot a - mnogo pret rpjeli prije svega u ekonomskoj utakmici.
koju j e nametao poredak. Zbog ena iz
javnog ivota pola muslimanske populacije (koju su ene
kao ekonomski potencijal) bi lo je eliminisano od pri-
izuzev u
Mora se da j e rani j i poloaj j tretman muslimanske
ene bio dosta ali upravo na ovom primjenI
pokazuje se da se u novom dobu moralo postaviti i
prema pitanj u ena.
Bez obzira naime na brakove i bez obZira na
razne pojave dezintegracije muslimanske porodice, poloaj mll-
sli manske ene u Bosni i Hercegovini, nije
bio, relat ivno uzevi, tako lo, kako se na prvi pogled
Treba napomenuti i to da je pogoranje poloaja ene dobrim
dijelom bila pojava ekonomskog propadanja Muslimana,
koje j e uzelo maha nakon prvog svjet skog rata.
Da je poloaj muslimanske ene bio i relativno bolli
od poloaja drugih ena u Bosni i Hercegovi ni pokazala je ana-
liza izvrena u jednom radu obj aVl j enom 1940. godine. Tu je
pokuaj da se mort ali teta ena; po-
mora djece utvrdi t retman bosanski h ena, od toga da
je il i manji mortalitet indikator poloaja ene, a i pomor
djece stoji u korelaciji s poloajem ene jer l>smrt nost djece
u mnogome ovisiti primjeF1ice o tome da li je ena prije poro-
iscrplj ena ili ni je. zatim kako se s njome postupa
nakon itd. Autor je uporedne podatke drav-
ne stat istike od 1932- 1935. doao do da je i prema
jednom i prema drugom kriter iju poloaj muslimanske ene bo-
lji nego li pravoslavnih i ena u Bosni i Hercegovi ni
(upor. M. Populacione osohine bosanskih Muslima-
na, Narodna Uzdanica, kalendar za godinu 1940, str. 88-91).
Da podaci o manjoj smrtnosti musl imanski h ena nisu bili
efemerna pojava pokazuju i demografski rezultati iz 1971. go-
119
dine. Kod ena-muslimanki registrovan je i tada najpovoljniji
mortal i tet u odnosu na sve ene Jugoslavije. Broj umrlih ena
Muslimanki iznosio je 1971 . na 1.000 stanovnika 5,9, dok je ju-
goslavenski prosjek 8,3 umrl e ene. I broj enske
djece, koji je ovdje i ndikativan, je prema poda-
ci ma 'iz 1970/71. kod Albanaca (189,2 na 1.000 ena), Turaka
(115,9 na 1.000 ena) i Musli mana (87,6 na 1.000 ena). Jugosl a
venski pak prosjek iznosio j e 66,2 na 1.000 ena
st ar i h od 15 do 49 godina.
Poloaj muslimanske ene se nisko rangirao jer se
polazi lo od toga da je bila iz svakog javnog ivota.
To se najvie mani festovalo u tome da se i zvan
pojavljivala pokr ivena lica u zaru (rani je feredi). Ovakve ocj ene
imale su pred jednu stranu ivota Muslimanke.
Jer, ako ostavimo po strani zar i feredu, j pitanje razmu-
trima sa njegovi h jo i drugih strana, moemo do drugi h
Musl imanka nije, istina, ila u ali je kod
svoje ivj ela intenzivnim drutvenim i votom: poznato je
naime da su u bosanskim gradovima zgrade za stanovanje tako
koncipirane da je svaka i mala (vrt), a su opet me-
bile povezane kako bi se moglo kroz komipke (kom,
ijska vrata) prelaziti iz jedne u drugu. U i u
odvijale su se brojne interakcije: djeca su se igrala, a enski
svijet uzajamno zabavljao, a komije jedni druge
ispomagali; djevojke su tu vezle, gajile i ai kovale. ene
i na selu, osim u Krajini - gdje je i ivot Musl imanki
bio najtei - bile su u nekim krajevima najte:h
poslova. Najvie su radile u dok se rad na njivi
smatrao poslom mukarca. Mnogo prakti kovani izleti, kako mu-
karaca tako i ena u prirodu derneci) , kao i sezonski
boravak porodica iz grada na sel ima preko l j eta se po-
voljno odraavao na poloaj ene.
Ovaj relativno povol jniji tretman muslimanske ene proizla-
zio je dijelom i z okolnosti da j e muslimansko seosko stanovni-
tvo nastanjivalo uglavnom nizinske predjele, kao i blage brd-
ske uspone i breuljke, pa su po svojoj prvobitnoj kulturi Mu
sl imani bili zemlj oradnie;' Kod zeml joradnika, za razliku od sto-
ena ima bolj i poloaj. su kod Muslimana
mal i udio.
U izmijenjenim prili kama pos li je 1878, posebno sve
prodiranjem odnosa i ivotnih modela, ni musli-
manska ena nije vie mogla ivjeti izol irano u svome domu i
u i se samo na u okviru
stitog Ekonomsko propadanje koje se upravo u
bosanskih Muslimana ispoljilo u naj izraziti j im formama , impera-
tivna j e zahtijevalo musli manske ene u pr i vredne
t okove. Tradicionalno prilaenje tretmanu ena u datim ekonom-
120
skim situaci j ama i odnosima imalo j e teke posljedice u ekonom-
skom i drutvenom si t uiranj u Muslimana. Jedan refleks ovakvog
tretmana ena koje su ostajale bez ekonomske egzistenci je
ogledao se u naglom porastu prost itucij e upravo Muslimanki .
Izraz odvajanj a Muslimanki, njihovo pokrivanje, pokazao se naj -
prije kao sasvim nepr ihvatljiv u novim pril ikama, kada se Mu-
slimanka morala zapos liti u fabrici. Pa i prve Musl i manke koje
su se otkrile bil e su radnice. To se desi lo negdje za
vrijeme prvog svjetskog rata. U tome su imale punu podrku
ondanjeg reis-ul-uleme Jer, ena pokrivena l ica nije
bila u stanju kolovati se osim u enskim kolama konfesional-
nog tipa. Ova odavno nonja - bez obzi ra na to to
su gotovo svi bili svjesni da ni je vjerom propisana - odrala
se sve do iza pobjede revol ucij e. Morala se doki-
nuti zakonom iz 1950. godine. Put evoluci j e u pravcu usvajanja
jedne osavremljene nonje pokazao se spor, pa se moralo
pristupiti administrativnim mjer ama.
Zanimljivo je u ovoj prilici napomenuti da j e gotovo cj elo-
kupna ulema prui la podrku za zakona iz 1950.
se uvidj elo, na pr imjeru nonj e, da je odba-
civanje ci vilizacije koju je nametao duh vremena staj alo tekih
rtava. A bi lo je vremena kada je reakcij a u dvoritu Begove
dami j e u Sarajevu u znak protesta zapalila brouru Devada
objavljenu 1918, koj a je zagovarala emancipa-
ciju Muslimanke.
I u pi tanj u ene, kao i u drugim aktuelni m pitanjima,
sto jednog racional nog izbora i preuzimanja u zapadno-evrop-
skoj civilizaciji onoga to je predstavljalo napredak, pre-
vladao je u stav a kompletnom odbacivanju zapadno-
-evropske civilizaci j e. Potenciral e se komponente la-
padno-evropske civilizacije i defakta osporavao
karakter isl amu koji se svodio samo na j ednu civilizaciju.
Mora se i to da j e orij entalno-islamska civil i zaci j a bil a
u mnogom pogledu atraktivna. Za bosanske Musli mane to je
civil izacija proeta duhom njihove vjere islama, ali i utkana u
prolost njih kao pripadnika islama. Posebno je naglaena u
ovoj civi li zaciji strana, koja se meau ostalim
tova la u (merhamet), uspostavljanju fun-
dacija (vakufi), dalje se karakter ie naglaenom
ljubavlju prema prirodi, kultom vode i zelenila, pozi tivni m odno-
som prema ivotu. sistemom hi gi jenskih i
propisa, zanatskom privredom i umjetnim zanati ma, umjerenim
ivotnim ritmovi ma i td.
Ta civi l izacija nij e u svom t otal itetu mogla rav-
nopravno koegzistirati ni ti se u svi m svoj im ispoljavanjima odr-
ati prema novoj ci vilizaciji , koja se oformi la na
Zapadu sa i m siste-
121
mom koji je razarao tradicionalne modele, nametao
daleko bre ivotne ritmove. odlikovao se po-
Sve novim konceptima j inaugurisao
odnose sa naglaenim individual'izmom i sa zanemare-
nim sentimental ni m obzirima.
Jedan bosanski Musliman iz star'ije generacije intelektuala-
ca, Osman Asaf pokuao je da objasni (godine 1945)
otpor prema zapadno-evropskoj civilizacij i ovakvom argumen-
tacijom:
kulturnu i privrednu prolost, povijest
islama a u naim krajevima posebno, i
da sam kao u ezdesetim godinama
no bio u dodi ru i u neku ruku kao spona nae
nove generaCije i one stare, izumrle, koja je makar i
maglovito j po tradici ji znala. da su gotovo svi musli-
manski narodi bili l judi visokog duha i kul ture, ljudi
dobra srca, pa svijesni toga, oni su vrlo pravili
otpor nadi ranju kulture, u koj oj nisu nala-
zili one irokogrudnosti i .merhameta' koji su oni imali
i ci jenil i. Oni su ta vie bili ponosni to imaju svoju
i veliku, makar i zamrlu kulturu, koja je obuhva-
tala sva vjerska, filozofska, drutvena i privredna pod-
koja i maju u istom ili obl iku i zapadni
narodi, a povrh toga su bHi ljudi umjereni, pravedni,
,merhamet l i' , je nedostajalo u do-
voljnoj mjeri kod zapadnog
Snaga i sredstvo zapadno-evropske civilizaci je bila je
austro-ugarska vlast kao izraz te civilizacije, neovisno od toga
to je ustupke prema ivotnim mo-
delima.
Ovdje je potrebno naglasiti da je osim dravnog aparata
zapravo kola bila i ostala sredstvo koje je dopri-
nosilo stalnom potiskivanj u tekovi na muslimanske kulture, kako
one endogene, tako i orijentalnO-islamske. U kolskom i obra-
zovnom sistemu koji je isticao samo svoje vlastite vrijednosti
(tzv. evropocentrizam) druge civilizacije i historijski razvitak
naroda u drugim kulturnim sferama ne samo nije uvaavan,
se prema njemu odnosilo negatarski pa i u ci lju da
se potpuno devalorizI ra. Neto modificirani stavovi u uslovima
nacionalne neravnopravnosti svoje nove t onove jo i
docnije, u staroj JugoslaViji. Na ovo treba posebno upozoriti,
da bi se dijelom objasnio odbojni stav Muslimana prema kolo-
vanju u dravnim kolama. Nije bez interesa da se spomene da
su se i Srbi u Bosni i Hercegovini za austro-ugarske vlasti na-
li u analognoj situaciji. I njima su u to doba kao odbrambeni
mehanizam sluile konfeSionalne srpske kole, ali za razliku od
122
Musl imana, ni su odbijali ni kol ovanje u dravni m kolama. Sve
svoje konfes ionalne kole ukinul i su 1918. godine uspostavom
stare Jugoslavi j e, jer vie nisu denacional i zatorsku
ugroenost u dravnim kolama.
Skolski i obrazovni sistem, uspostavlj en poslije aust ro-ugar
ske okupacije pa nadalje, unosio je nove poglede i nova shva-
koja se gotovo uvi j ek di j ametral no razlikovala od tradi -
cionalni h vrednota. Kasnije su pridola jo i sredstva masovni h
medi ja, u t ampa, a onda rad io, t elevizi j a i
f ilm, preko kojih se snano utj ecalo na formiranj e stavova u
domeni kulture.
Dok se s jedne strane raspolagal o sredstvima u
pravcu negi ranj a i devalorizacije dotadanj ih vrijedna-
sti i isticala super iornost Zapada, odnosno nacionalna historija
i kulturno t retiralo se u usl ovima nerijeenog nacio-
nalnog pitanja i nacional ne dotle je, s druge strane,
musl imanski stajao je, na-
u pokuaj e da se rei ntegri u t rad icionalne
vri jednosti. sve novo, ili se odavao pasivnoj
rezistencij i.
Zapadno-evropska, odnosno moderna ci vil izacij a, sve je vie
zauzimala pozicije, a or ij ental no-is lamska. zaj edno sa svi m obli-
ci ma t radicional nog ivot a, stalno je morala uzmicat I. Ti procesi
su uspostavom austro-ugarske vlasti, a onda su nastav-
lj eni za stare JugoslaVije. U novoj Jugoslaviji su uglavnom do-
vreni. Priznanjem nacional ne indivi dual nosti Musl i mana u no-
voj JugoslaViji uj edno su uvaene i pozi tivne t radicionalne te-
kovine kulture bosanski h Musljmana, tako da su napokon pro-
ces i koji su 1878. usmj ereni prema jednoj zdraVOj
sintezi.
Novi poloaj i duh vremena te potrebu kulturnog
vanja shvati la je u ranij e vri jeme samo j edna manji na. Ta ma-
nj ina se tokom vremena di f erencirat i na one koji su
zast upal i potrebu jedne razumne selekCije j na one koji su auto-
matski podravali sve novo, vie manj e spoljanju
stranu nove kulture i civili zacije.
Ogromna muslimanskog svi j eta, do anekSi -
j e Bosne i Hercegovine 1908, pa j kasni j e, pokazivala je upornu
rezistenciju protiv svega novog. Ilo se dotle da j e poje-
dinac bio proskr ibiran ako se usudio da ne brije gl avu - kako
je bio usvoj eni - da ostavi - avrapu. (ev-
ropski podrezivanja koseJ ili se usudio da obrije brkove,
umjesto da i h samo podree il i pak mjesto odnosno
alvara da setru (pantalone). Oko godi ne 1893. nastal a
je prava afera kada se j edan usudio da umje-
123
sto fesa na glavi nosi ubaru, Zaniml jivo je da se u ovoj prilici
vlada preko svoga civilnog adlatusa Kutschere, i z dema
gokih razloga, stavila na stranu muslimanskog javnog mnjenj a.
Ovi pri mjer i i lustriraju sve kratkovidost i besmislenost te
bezrezervne kul turne rezi stencije koja je dobila posebno
ne vidove kada se radilo o kolovanju u modernim kolama.
Dugo vremena muslimanski u Bosni i Hercegovi ni
zazirao je od dravnih kola koje su osnivale austro-ugarske
vlast i, pa i vlasti stare Jugoslavije. Tome kolst vu suprotstav
ljao je t radicional no kolstvo - mektebe i medrese, Sta vir.e
bili su prisutni jaki otpor i i kada je bilo u pi tanju reformisanje
tradicionalnog kolstva.
U prvo doba smatralo se zazornim vabskih ..
kola. Jedan od glavnih bardova musl-imanskog prepo
roda, i pjesnik dr Safvetbeg sara
jevsku gimnaziju krio je to od pa da ne bi vidjel 'i kako
nosi udbenike, i mao j e duple udbeni ke: jedne je drao u kol i ,
a druge kod
Odnos Muslimana neposredno iza okupaci j e, pa i kasnije,
prema modernom kolovanju vi di se na pr. iz podatka, da je u
dravnu gimnazi j u u Sarajevu koj a j e osnovana 1879. godine od
42 bio upisan svega 1 Musliman, u mostarsku gi mnaziju,
otvorenu 1893. od 65 bilo j e svega 8 Muslimana itd. Vre
menom se situacija ipak znatno pobol javala, tako da je
drugog svj etskog rata bilo pojedinih kola u kojima su raz-
mj erno svom broju participirali i Musl imani, a u gimnazi ji u
Trebi nj u prema i vali su svoj razmjer .
irokom muslimanske djece u osnovne kole
naobrazbe predst avlj ala je ozbilj nu odredba mu-
sl i manskog autonomnog statuta iz 1909, koj i je u 162.
propisivao da ne moe biti primljen u osnovnu
kol u sve dok ne zavr i mekteb. Musl imanskim narodnim pred-
stavnicima, koji su insistirali na j ednoj ovakvoj odredbi , nij e
bi lo dovolj no to se u osnovnim kolama vel i ka
panj a vjeronauke, kao i da se mekt ebi mogli pohadat i
uporedo sa osnovnom kolom. u koliko j e to blla volja rodi-
telja. su na ovaj nametanjem obaveze koj a se prak-
svodi na pret hodno trogodinje redovnog ko-
lovanja djece, gotovo osnovne nast ave
muslimanskoj dj eci. Tako st vorena si t uacij a bi la je Nm tea to
mektebi ni su daval i naobrazbu. Razumije se da se ova
odredba ni j e mogla odrati , pa je njena primjena ubrzo ubla-
ena da prilikom upisa musl i manska djece trebaju
da imaj u zavren prvi razred mektebi ibtidaijje, ili da znaju
Ku r 'an. Trailo se da se u tom vjeronauka u osnov-
nIm kolama u onom obimu koji daje i nastava u mektebi-
-ibt idai jj ama.
124
Otpori prema modernom kolovanju su se ispolja-
vali u pitanju kolovanja musli manskog enski nj a. 2alosna je
epizoda koj a se dogodi la 1911. godi ne prilikom donoenj a Za-
,,", ona o obaveznoj nastavi u Bosanskom saboru. Tom pril ikom
su muslimanski zastupni ci insist irali i postigli da se izgl asa
odredba da kolovanje nije obavezno za muslimans ku ensku
djecu. Na sluhi zast upnicima dru Hamdij i I<aramehmedo-
dru Safvet-begu Haf iz Ahmedu
i SefkiJi da su se iako bezuspjeno, suprot-
stavil i konzervativnim Muslimanskog kl uba, su
bil i i ova zastupnika.
Vr emenom se pomalo r evidi rati i gledanj a o ulozi
musl imanske ene. U cilju dobrih i zbaci vanj a loih
osnovano je 1919. udruenje Muslimanki Osvitanj e sa
sjeditem u Sarajevu. Ono j e putem za 0p'ismenji v8-
nje, predavanja, drutveni h sast anaka, zabava i za t eo-
retsko i razvi jalo dosta plodnu aktivnost.
Imalo je i svoju zanatli j sku kolu. Davalo je u vlasti toj reiji ,
po narudbi , po na bez i vezove sa narodnim
motivi ma.
Konzervat ivna u su prevladavala i u pi-
t anj ima reformisanja isl amskih kola . Jo godine 1910. na prvoj
muslimanskoj vjersko-prosvjet noj anketi nalo se pojedi nih
uglednih al ima (vjerskih znalacal koji su se zal agali za vjersku
nastavu u mektebima na turskom j eziku. Svoj stav su obrazla-
gali tvrdnjom da se tako dj eca osposobi ti u tur skom jeziku
i biti u stanju da u medresama po udbenic-ima na t urskom
j eziku. U anketi je ipak prevladalo gledite da t reba upotreb-
ljavati udbenike na narodnom jeziku, al i tampane arapski m
pismom. U stavovima se kasnij e jo vie evol uirala, pa je na pr.
pril ikom vjersko-prosvj etne ankete, odrane kraj em 1921.
i 1922. godi ne istina manji nski dio ankete
postavljao pi t anje o svrsishodnosti upotrebe arebice u vj erskim
udbenicima i o prerastanju nekih mekteba u osnovne kol e,
naravno s ti me. da bi se poklonila potrebna panj a vjerskoj na-
stavi. jc da je i vodstvo Jugoslavenske
musl'i manske organizacije, kao i Muslimanska narodna
organizacija iz vremena Aust ro-Ugarske, zauzimalo izrazi to kon-
zervativna Saraj evski odbor Jugoslavenske musliman-
ske organi zacije javno j e osudio ovakva manjine u
toj anketi.
U osavremenjivanju musl imanskog kolstva najv.ie se oti-
lo osnivanjem Seriatske gimnazi j e u Sarajevu. Godine 191 3. na
inicijativu nekih zastupnika u Bosanskom saboru t rebala je da
se reformie erlatska kola i preraste u islam-
ski fakul tet. Kako medrese nisu davale izobrazbu za fakult et ski
studij. je nast avna osnova za jednu srednju kolu, u
125
kojoj se uz predmete iz oblasti vjere i er iata predavat i i
predmet i smj er a koji se u gi mnazij ama te la-
t inski jezi k (nastavnu osnovu iz vjersko-eriatskih predmet a raz-
radio j e Osman Nuri a iz gimnazijskih predmet a Ivan
Uslijed ratni h pr il ika gi mnazija je otvorena tek zadnje
ratne godine, a onda je radila za svo vrijeme stare Jugoslavije.
Njeni svrenici bili su sa svrenici ma ostal ih gi m-
nazij a.
Svijest o potrebi osavremenjenja muslimanskog kol stva
uvrtavanjem t zv. svjetovnih predmeta u vjerske kole j e
bila sazrela krajem prvog svjetskog rata. Istina i ranije, u dva
musl imanska zavoda, na eriatskoj kol i u Sarajevu,
ot vorenoj 1887. i Dar-ul-mualiminu u Saraj evu, otvorenom 1892.
drala se nastava iz svjetovnih predmeta; u Darul -muallimi nu
su se predavali svjetovni predmeti. Obje su bi le
kole, jedna za osposobljenje er iatskih sudija, a druga
za osposobljenj e umektebi ibtidai jj ama (mektebi
na tr.i godine) i osnovnim kolama (rudijama), pa dakle nisu
bi le t ipa. Svjetovni predmeti se predaval i jo i u rudi -
jama (Sarajevo, Mostar, Tuzl a, Banj a Luka i Trav-
nik), ali su to zapravo bile dravne osnovne kole u kojima
se pored osnovnokolske nastave detaljnije vjeronauka t e
arapski i t urski jezik. Vlast je ul agala napore i za obrazovanje
musli manskog enskinja, posebno za osposobljenj e musl iman-
skih U ovoj akciji posebne zasluge pr ipadaju Olgi Hor-
mann, supruzi Koste Hermanna (Hermanova rudija, odnosno
Musl imanska enska kola u Sarajevu, koja j e prerasla u Musli -
mansku vie kolu; zami sao iz 191 1. da se ova kola
pretvori u Muslimansku ensku preparandiju je ono-
vremeni Ulema medl is!).
Potkraj austro-ugarskog perioda sazrela je i spoznaja o po-
t rebi reforme medresa. Prvo se sa Okrunom med re-
som u Sarajevu, koja je otvorena 1916/ 1917. U njoj se preda-
vali i svjetovni predmet i. Dolo je u istom smis lu j do reorga-
nizacije Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu od kol-
ske godi ne 1920/ 21 , a od 1925. godine), a onda i okru-
nih medresa, od 1931. godine. Dalje su na savremenim
osnovama otvorene Velika medresa u Skoplju (godine 1923) i
Isa-begova medresa (godine 1937), u Skoplju. Uredbom
o medresama iz 1938. jo j e vie nastava u medre-
sama savremenim potrebama; po t oj Uredbi su ; sve ost ale
medrese imale, u kol iko to nisu bojle uvest i u na-
stavni program i svj etovne predmete.
Sa osavremenjenjem medresa postigla se toliko, da su se
od kolske godi ne 1939/40. svrenici Gazi Husrev-begove me-
drese mogli upisivati na Filozofski fakultet u Zagrebu, a iz Ve-
like medrese od njenog osnut ka na sve f ilozofske i pravne fakul -
tete u dravi (I pr ije toga svrenici Ser iat ske kol e
126
mogli su se upisati na pravne fakultete u Pet i , Zagrebu
i Debrecinu, odnosno od 1922. i u Beogradu). Svrenici ovih me-
dresa (kao i eriatske gimnazije te Isa-begove medrese) bili su
kvalifikovani i za upis na Viu islamsku eriatsko-teoloku kolu
u Sarajevu.
Ta kola otvorena je kolske godine 1935-1936, a uredbom
iz 1937. kol i je priznat rang fakulteta. Prije toga je
pokuaj da Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu uvede i
fakultetski stupanj, pa j e u kolskoj godini 1930- 1931.
djelovati unutar Gazi Husrev-begove medrese Alijja, u kojoj je
samo jedna generacija zavrila dvogodinJi studi j .
Jasno j e da su se procesi modernizovanja muslimanskog
kolstva odvijali sa vel iki m zakanjenjem. To se sve teko od-
razilo na obrazovni nivo, a onda i ekonomsko stanje bosanskih
Muslimana. Na najvani jem dakl e kulturnom pi tanju , a to je ko-
lovanje, svoju dosta upornu reakciju prema zapadu i
nedovolj ni smisao za kulturnu di namiku bosanski Muslimani su
skupo platil i. Dok se za turskog vremena pismenost i naobrazba,
koja se stjecala u mektebima i medresama uklapala u
ko-drutveni sistem, mada se od druge polovice XIX sto-
sa osnivanjem rudija i drugih reformi sanih kola morale
u kolstvo uvoditi korj enite inovacije, dotle je poslije
okupacije staro muslimansko kolstvo i pismenost izgubilo sva-
ki u j avnom ivotu, osim u vjerskoj oblast i. Bosanski Mu-
sl imani kojl su u okviru orijentalna-islamske civi Hzacije
razvi jali bujnu i plodnu djelatnost. posti i afirmaciju
- II novi m prilikama sa nastupom nove civi l izaci je i drutvenog
sistema teko su se snalazili , II duboku krizu. Ogro-
man broj muslimanskog stanovnitva ost ajao je nepismen i bez
naobrazbe, frapantno iza bosanskih Srba i Hrva-
ta, koji su se vrlo brzo snali i prilagodili novim ivot-
nim tokovima. Muslimani, se tradicionalnih ivotnih to-
kova koje nisu uspjeli da dovedu u odnos sa pozi-
t ivnim tokovima novog doba, su ekonomski nazadovati,
a znatan dio populacije naao j e, prije aneksi je,
izlaz u naput anju domovine u Tursku.
Distanciranje prema novoj koli opravdavalo se i
to se II nastavi i kroz udbeni ke devalorizirale tradicio-
nalne vrijednosti Muslimana, pa se ta i takva kola predstavljala
kao instrumenat Borbu u ovom pravcu MusHmani
su vodi l i od 1885. godi ne i udbenici).
Nastavljena j e jo argumentovani je za stare Jugoslavi je. Reis-
-ul-ulema Demaludin bio je korifej te borbe.
Iz austro-ugarskih kola se stvarati i prva musliman-
ska int eli gencija. koja j e brOjno znatno zaostajala iza
srpske I hrvatske inteligencije u Bosni i Hercegovini. Zapravo
12"
se jo neto ranije javili prvi moderno obrazovani muslimanski
intelektualci u koje se moe svrstati i visoko mo-
derne naobrazbe potkraj turske vlasti. U ovom pogledu posebne
zasluge j e stekao vezir Topal Osman-paa, porijeklom po-
mak (1860- 1869) koji je mlade Bosance ne samo na
moderni h zanata, i na moderne fakultete. Na t aj se
pred austro-ugarsku okupaciju u Sarajevu i u poje-
dinim drugim gradovima pojavilo 15-tak evropski orijenti sani h
intelektualaca, to je dakako bilo sasvim nedovoljno. I u kasnije
vrijeme broj muslimanske inteligencije relativno je zaostaj ao,
jedno uslijed otpora prema kolovanju, a zatim i usli jed nacio-
nal ne diskriminacije koja se vrila prema Muslimanima. Tek u
Jugoslaviji Muslimani su postigli ravnopravan
t retman, pa su dobrim di jelom nadoknadili ono to je kroz neko-
l iko generacija bilo proput eno.
Zanimljivo je da j e u strukturi faku ltetski obrazovanih Mu-
slimana prevladavala pravna, profesorska i mediCinska struka.
Sve do najnovijeg doba zapostavljala se tehnika. Bilo bi
tim normalno da je poziv bio zn bosanske Muslimane
najatraktivni ji , s obZi rom na nj ihove tradicije u zanatskoj priv-
redi. U zanatstvu su naime Musl i mani bi l i oduvijek najbrojnije
zastupljeni, sve do danas. Bilo bi da su roditelj i-zanat-
lije svoju dj ecu usmjeraval i upravo na modernu izo-
brazbu, ali se to nije dogodilo. Vjerojatno opet usl ijed zazira-
nja od svega ::Oto je moderno.
Zaostajanje u kolovanju nepovoljno se odrazilo i na zapo-
ljavanje, ali je pri tome bio jo vaniji faktor nacionalna iskl ju-
u odnosu na Musl imane. Potkraj stare Jugoslavi j e (godine
1939) od 2.492 poloaja u dravnim nadletvima musli-
mani (bosanski Muslimani , Albanci , Turc i) zauzimal i su samo
30 mjesta Hi 1,2 posto (podaci prof. Must afe
Muslimanska inteligencija, kolovana u moderni m kolama,
nala se u jednom poloaju: odgoj i sre-
dina u kojoj su ivjeli i djelovali isticala je jedne vrijednosti.
a kol a i sistem druge vrijednosti. Jedni i drugi uzajamno
su se negirali. Musliman koj i j e proao kroz moderne kole
bio je razapet s jedne strane strane zahtjeva modernog
ivota a s druge strane tradicional nim modelima. U musliman-
skom moderno kolovanom formirao se u izvjesnom
smisl u homo duplex: porodica i okolina je sve da se
ivotni oblici , i nazori, koj i se svi
nisu mogli uklopiti u tokove i nazore koje je nametala zapadno-
-evropska civilizacija i novo doba. Kod dijela intelektualaca koji
nisu bili u stanju da zauzmu stav i prema jednim i prema
drugim vrijednostima dolo je do manje vrijednosti
u odnosu na vlast i tu sredi nu. Stvorio se t ip intelek-
tualaca, koji se tako sretao ba u Muslimana.
128
Jedan vid toga sast ojao se u nacio-
nalnih ideologi ja koje su Muslimani ma nametane putem kola,
vlasti , st ipendija i drugi h medija, odnosno zataj i vanjem nacio-
nalnog na druge Tako je obj anj iv f enomen, da se
kao Srbi, Hrvati, Jugoslaveni u nacionalnom smislu i zjanj a-
va l i uglavnom jedino intelektual ci, dok su iroke muslimanske
mase (i dio inteli genci je) odbi jal i naci onalne ident ifi kacije u
kojima ni su nalazili svoje nacional no
muslimanske inteli genci j e proizlazil o j e i iz
okolnosti to se od kolovanih ljudi regrutirala biro-
kracija; oni Musl imani koj i su partici pirali u dravnoj vlasti
nili su iz oportunizma kompromi se koje njihove mase
nisu odobravale. Konkretno, za austro-ugarske vlasti gotovo
kompl etno muslimanska i nteli gencija bila je protiv pokreta za
\jerskoprosvj etnu autonomi ju . Pri tome je bila ruko-
motivi ma nezamjeranja vlasti, iako je kod dijela inteli-
gencije prevladavalo uvjerenje da sam program autonomnog po-
kret a nije dovoljno vodio o vi t alnim interesima bosan
ski h Muslimana .
Tako je, posebno kod Muslimana, nastao jaz na
roda i di jela nj egove intel igenci j e.
Jaz je postojao i intel igencije. kolovane u moder-
ni m kolama i i nteligenci j e kolovane u tradicionalni m kola-
ma (po rani j oj t ermi nol ogiji " f es l ijeK i sarukli je .. ) . U gledanji-
ma na neka pitanja od bitnog otro su se
odvajal i. Dio moderno obrazovane inteligencije, kompromitovan
svoj im stavovi ma, ni j e bi o u stanju vri t i bilo kakav utjecaj u
narodu. Daleko pozici je imala je ulema (vjerski obrazovana
int el igencij a), koja se opet teko svojih konzervativ
ni h Rij edak i izuzetak predstavlj ao je reis-ul-
ulema Demaludi n (1870-1938). To je bio
i rokih i slobodarskih hori zonata. Nastupao je hrabro, ot voreno
i racionalno. Njegove ideje nailazil e su na podrku u prvom redu
moderno obrazovane inteli genci je.
Stoji da su bosanski Muslimani oduvijek imali
vrlo hoda, a j edan, imenom Mehmed Refik
iz Rogat ice, post igao j e u razdoblju od 10. VIII 1866. do 30. IV
1868. poloaj ejhul islama. Ipak su daleko vie prevladavale
hode i izobrazbe, i u teolokom po-
gledu. Taj niski obrazovni nivo, po
pomanj kanju osnovne naobrazbe imao je svoj izvor u
ustrojstvu vj erskog ivota. Mnogobrojne su naime insti tuci ona-
lizovane forme koje su zahtijevale vjerski naobraena
a materijalne nisu dozvol javale da im se osigura
potreban obrazovni nivo ni t i su mogli biti adekvatno
poloaju koj i su zauzimali.
9 129
Jedna usporedba sa stanjem kod bosanskih katolika to do-
bro osvjetljava. Dok su godine 1937. katol ici imali 151 pr ipad-
nika sVjetovnog klera i 326 redovnika, u muslimana na
Ulema medl isa u Sarajevu bilo je 1931. godine imama i hatiba
u 1.120 damija, 31 1 imama 51 nastavnik u 22 medre-
se, 70 eri t ski h sudija itd. (Na Ulema medlisa u Skop-
lju bilo je tada imama i mualima u 1.131 damij i, 419 i mama ma-
20 nastavnika u 17 medresa, 36 eriatskih sudija i t d.).
Ovako velik broj vjerskih slubenika, znatno nego u drugim
vjerskim zajednicama, iao j e na tetu kvaliteta, a i ugleda
islamskog vjerskog aparata. Hode nisu mogle da osigu
raju ni osnovna sredstva za egzistenci j u sebe i svoj e porodice.
Vremenom, poslije prvog svjetskog rata , ako ne i
nije, procesi od tradicional nih kulturnih vrijednosti
i iroke narodne mase. kole starog tipa koje,
osim vjerskog nisu davale gotovo nikakvo znanje
potrebno za ivot, ogroman procenat nepismenih, eko-
nomsko nazadovanje koje je bilo izraz neprilagodljivosti uslovi-
ma savremenog ivota, elimi nisanje ena jz pr ivrede, osim slu-
kada se ena zapoljavala iz krajnj e nude, distancioni
ranje dijela int eligencije od tenja i narod-
ni h masa, konzervativnost i primitivnost ogromnog broja hoda,
nacionalna i socijalna degradacija, izolovanosti , nepo-
znavanje tekovina vlastite kulture i pro losti i dr. , sve je to
dopr inosila da je i muslimanski sve vie raski-
dao s tradici j ama, pa i onim najpozitivni ji m. l kod mu-
slimanskog - kao to je prije toga bio kod di
jela intelektualaca - i rilo se inferiornosti u odnosu
na svoje vlastito nacionalno Ovako i neprosvi-
postala je zapadno-evropska civilizacij a i kul-
tura u izvanmuslimanskim sredinama nedostian ideal.
mu je imponirati sve to nije nosi lo tradic ionalna obiljeja. A
primao je uglavnom negativne strane, jer je to naj laki
put, da bi se primitivan predstavio .. moderni m.
Zanimlj ivo je da je u tenjama za imitacijom prvi bio na
udaru narodni govor. Bosanski Muslimani su se istical i
po t ome to su bili mnotvo starih slavenski h
karakteristika. Takav je na pr. bio saraj evski govor. Ali prije
drugog sVjetskog rata smatralo se i samim Musl i mani ma
anahrana ako bi koji Saraj l ija govorio onako kako j e to nasli je-
dio od svoj ih starih.
kulturne inferiornosti manifestavao se i na svim
drugi m Pa kao to su postokupacione generacije
posve odbacivale sve novo naprost o za to jer je do-
lazilo od .. vabe .. , t. j. sa zapada, tako su pozni j e generacije,
pri je svega iri slojevi u gradu, podcjenj ivati gotovo sve
ono to je spadalo u tradicionalne vrijednosti supe-
130
riornim ivotne modele prakt ikovane u drugim sredinama. Osje-
infer iornost i i mentalitet kod dij ela musli-
manske populacije postao je toli ko dominantnim da su i m po-
stale atraktivne ne samo savremene kul t urne vrijednosti kod
drugi h, t avie i elementi tzv. patri jarhalne kulture, koja je
u Musli mana sasvim izuzet no bila zast uplj ena (o tome upor.
Branislav Uloga patrijarhal ne kulture u istoriji naroda
Bosne i Hercegovine pod turskom Godinjak Centra za
balkanoloka ispitivanj a XIII , 11, Saraj evo 1976, str. 377-383).
f rustr iranost ila j e dotle da se zataji vala ident i-
fikacija. Izraz toga zatajivanja bio je u masovnoj pojavi napu-
tanja muslimanskih tradicional nih vlast iti h imena.
Ovo bi bi l i neki rezultati pravca razvoj a, koj i su inauguri rale
one snage koje su prema pobjedonosnoj zapadno-evropskoj civi-
lizaCiji bile zauzele stav i bezuslovne reintegracije
u prolost, sve to je dolazi lo izvan muslimanske
sredi ne.
Nasuprot ovim t endenci j ama nalo se snaga koje su otva-
ranjem Bosne i Hercegovi ne prema Evropi nastaj ale da usklade
stare i nove vrijednosti. Te su snage. istina, bile u manjini.
ali su njihove zasluge t im
U nastojanjima za sintezom osnovnih vrijednosti islamskog
Istoka i tradicionalnih narodni h komponenata, s j edne strane, i
Zapada. s druge st rane, temel j io se moderni ku lturni pokret bo-
sanski h Muslimana.
Protagoniste toga pokreta nalaZimo potkraj t urske vla-
sti, kao to je primjer sa Mehmedom rom
(1844-1872), no pokret koji zatalasati mase javlja se istom
kasnije.
Razumije se da je prije svega t r ebalo osigurati kakvu t akvu
muslimansku publ iku i tekstova.
Osim malobrojni h prvi formi rali su se poj avom
dvaju at raktivnih knjiga: Hormannove zbirke musl i manskih na-
rodni h pjesama, godine 1888. i 1889. te It Trofande Safvet-bega
godi ne 1896.
Preko Hormannovih zbirki Muslimani su se pribli a-
vati prvoj lekti ri koja vi e nije bil a na turskom, arapskom i per-
zi jskom, a ni narodnom jeziku, pisani m arapsko-turskim pi smom.
Pojava knj ige u kojoj se naao na okupu toli ki broj popul arnih
pj esama, koje su i sluatelj i mogli iz dotada-
nje usmene predaje f ragmentarno znati, pobudila j e kod bosan-
skih Musl i mana ljubav za knjigu na jednom i rem planu. Mno-
gima je susret sa Hormannovom zbi rkom pjesama (a tako i
Trofandom) dao poticaja da se da la-
pismo.
,.
131
o tome je vano ostavio jedan od prvih mo-
dernih bosanskim Muslimanima Hajdar ef. Faz-
lag On u - Kako bi nam narod zavol io knj igu ? .. (kol-
ski vj esnik, decembra 1894) pie:
... Osobito veliki efekat proizvele su narodne pje-
sme muhamedanske, koj e je sabrao gosp. K. Hormann
i dosad u dvije knj ige izdao. je prva knj iga izila
u javnost, je za bi la i pojedine pri-
mjerke te knjige mogao si vidjet i gotovo na svakom
mjestu. Jedva je druga knjiga pjesa-
ma. Te dVi je knjige Pouzdano moemo
tvrdi t i, da su ba narodom stvorile pu-
bli ku. Nema nigda sijela, skupa irom Bosne i Herce-
govine, a da vi djeti, gdje se narod
spomenute pjesme i to jo sada, poto je
dosta vremena proteklo otkad su i zale, a u
kako je bilo, moe se pomisl iti. Te knjige mnoge su i
mnoge zatekle u potpunom nepoznavanj u lati nski h pi-
smena. druge gdje obuzela ih elja,
da to bre poznavati pismeno. te su od
jednog do drugog, da im pokae, kako se
koje pismo zove. Mogao je na lak da ga lakeg
nema, i dot jerat i se u jer takvu
vrstu mogli bismo nazvati instinktivnom. Na
stot ine puta sl uali su pjesme te bi im poje-
dini stihovi , kao i neki odlomci , ostali u krvi. pa pro-
prvu znali su koje dolaze ili do-
volj na su i m bila samo prva pismena pa da
i ci jele . .. Povodom t i m dosta ih, barem od mu-
slamanskog elementa koj i ne bl
znali nl popova slova.
Novo pismo (latinica i se i tako to su pisme-
niJI poj edinci za nepismene koj i su znali arapska slova uporedo
ispisival i arapska slova, pa se
tako od poznatih (arapski h) slova ilo na nepoznat a slova lati -
nice, odnosno U tome smi sl u Mustafa
svojom .. Uputom u i pisanje lati nice za muslimane kojI
znadu arapsko pismo" (Sarajevo 1908, Islamska tam-
parija) smatrao je da dopr inij eti opismenjivanj u. To je isto
i drutvo _Gajret" , koje je iz godi ne u godi nu na omot-
nim stranicama svoga objavl j ivalo uporedo arapsku,
i abecedu.
korake u pravcu kulturne preorijentaci j e bosan-
ski h Musli mana tokovima koje j e i nauguri rala austro-ugarska
okupaci ja je Mehmed-beg Ljubuak (1839--
1902), On se jo za turskog vremena ubrajao one rijet ke
132
pojedi nce Muslimane usvoj ivi prozapadnu orijentaci ju. Bio je
predesti niran da u novoj konstelaciji odigra
ulogu. Njegova naobrazba bila je orijent al na, a u porodici se kul -
t iviral o narodno pismo U t im okvirima kretao se i
spisateljski rad. On je svoj i m ..
blagom .. (knj iga I, Sarajevo 1896, knj. Il, Sarajevo 1897), oboga-
t io j ugoslavensku knjievnost izravnim prevodima orijentalni h
umotvorina. Objavio je prije toga (1887. lat inicom i 1888.
l icom) Narodno blago, ali time ni je iscrpljen nj egov spisatelj-
ski opus. je, sa stanovita preust rojavanja na
kolosijeke zapadno-evropske civi lizaci j e da je svoje prve kon-
cepte sastavl jao pismom Na osnovu koncepta u bo-
Jozo Cabular bi t ekstove redigirao i pripremao za tam-
panj e latinicom.
Ljubuak j e idejni li sta Bonjak, koji je izlazio
od 1891. do 1910. Oko l ista okupio se krug Musli mana, koji su
pokual i da spoj e i zapadne vrednote. Sam Mehmed-beg
kao da nije hio angai ran suradnjom u li stu.
Vie su uzeli lj udi: Edhem novinar Meh-
med Hulusi, Hi lmi ef . Safvet -beg Jusuf-beg
i dr.
U prvim godinama austro-ugarske okupacije, pojedinci koji
su medijem tampe eljeli djelovati u svojoj sredini , odnosno
objavlj i vati svoj e radove. su to putem posebno izdavanih
god inj i h kal endara (Mearif .. ,god. 1894-1899, Baj rakt ar
131 2 = 1894-95), putem tadanj ih izdavanih u Sara-
jevu i Zagrebu (sarajevska Nada, Bosanska Vila, Gl asnik Zemalj-
skog muzeja, kolska vjesni k, Prosvj et a. Pobratim,
Smi lj e. Vienac). putem Matice hrvatske i na druge
od samog XX ove su
proi rene stvaranj em vlastitih kulturnih insti tuci ja.
Zapravo preporodni polet bosanski h Muslimana nastao j e
osnivanjem Behar 1900. godine. Izl aZi O je do 1911.
godine i bio namijenjen musl imanskoj porodici. Svoj i m
nim tivom, kojim je bio zastupljen i fol klor kao i zabavna
i lekti ra, postao je irokim masama i odigrao
vanu kulturnu misi ju (poslije prestanka .. Behara .. , odnosno upo-
redo s Seharom pokrenuti su i l i nastavili s i zlaenjem
pis Gajret K i .. BiserK , takoder nami j enj eni muslimanskoj poro-
dici). I Behar je dao poticaj a lj udima i enama za opismenj a-
vanj e. Njegovi uredniCi i saradnici, Edhem
Safvet-beg Osman Nuri i dr. ulagali
su makSimum truda da dj eluju u pravcu preporodnih nastojanja
i ispune postavlj ene zadatke.
U glavnom u krugu trudbenika oko .. Behara" nikla je i 1903.
real izovana ideja za osnivanje Gajreta". Drutvo j e bilo okre-
nuto prema mladim generaci j ama koj e je trebalo u
133
kolovanju u savremenom duhu. Prije osni vanja "Gaj reta .. mno-
go je u ovom pravcu doprinij ela uprava vakufa osnivanj em
vakufski h konvikata za smj etaj i zbrinjavanje u kolama.
Glavna zasluga za ovu vakufsku akcij u pri pada Ibrahim-begu
Prvi vakufski konvikt osnovan je u Sarajevu 1885, a
onda su konv,ikti otvoreni i u Mostaru, Banj oj Luci ,
i Tuzl i. God. 1912. bil o je u vakufskim konviktima smjeteno
i opskrbljeno 186 (o saraj evskom vakufskom konviktu upor.
Ibrahim Kemura, Vakufski konvikt, Glasnik Vrhovnog islamskog
starjei nstva XXXVI II 1970, 1- 2, str. 18-21). Iz vakufskih sred-
stava davane su i stipendije. Vakufski konvikti djelovali
su do 1922, a onda ih je preuzelo drutvo Gajret.
Kao novo nae arite prosvjete" na vrati ma novog pre-
poroda .. (kako se to kae u proglasu) osnovana je 1905. (odno-
sno otvorena 1906) Islamska tampar ij a u Sarajevu,
koja je odmah preuzela tampanje Behara .. i podsticala
prosvjetnu akciju (ovo je prva muslimanska tamparija, jer vi-
laletske tamparije u Sarajevu i Mostaru , osnovane 1866. i
1876. imaju karakter dravnih institucija).
U ovo doba pada i osnivanje prve nakladne knjiare
u Sarajevu (1907), no mnogo je
djelatnost Prve muslimanske nakladne knjiare i tamparije, koju
je 1911 . osnovao u Mostaru Muhamed Bekir Izdavala
je Bi ser .. i Muslimansku biblioteku (34 knjige). Od 1910. djeo
lovala je i musli manska knjiara Hadi Ahmeda Kujundi j e u
Sarajevu, no to je u prvenstveno bila bazerdanska
radnja, a knji arsku j djelatnost djelovala
je u duhu or ij entalni h tradicija.
Prvo ovog vi j eka i je obi lj eeno i ntenziv-
nom u pravcu udruivanja sa ciljem prosvj etnog
i ekonomskog prosper iteta Bosanskih Muslimana. U tim nasto-
janjima osnovano je na pr. godi ne 1906. u Mostaru zanatlijska
drutvo .. Ittihad .. , 1907. godine drutvo za kulturno i privredno
podizanje muslimanske omladine Islahijj et u 1908.
u Sarajevu islamsko i zanatl ijsko udruenje Hurijjet ..
itd. Godine 1908. broj muslimanskih drutava zajedno sa
oci ma i znosio je 124. Pojedina drutva razvijala su plodnu pro-
svjetnu djelatnost (na pr. Ittihad u Mostaru imao j e knjinicu,
odravao analfabetske i predavanja, dramske predsta-
ve i sL).
Od 1908. j e i akci j a za izgradnju Isl amskog sirotita
(koje je otvoreno tek 1913). zavoda za zbrinjavanje 03-
novano je po uzoru na nekadanju sarajevsku Islahanu, koja je
uspjeno dj elovala od 1870. godine.
Uporedo s kulturnim pokretom oko Behar a i Gaj reta"
odvijao se jo jedan pokret Muslimana koj i je takoder imao
svrhu irenj a knj ige na narodnom j eziku, al i arapsko-turskim
134
pismom. Protagonista ovog pokreta bio je Demaludin Caue-
Zajedno sa svojim saradnicima, uglavnom iz reda svreni ka
Dar-ul -muallimina kojima se Isticao Muhamed Seid Ser-
(umro 1918)' je izdao oko 500.000 primjeraka
raznih knjiga srpskohrvatskim jezikom, a arapski m pismom.
Izlazila su i tampana arebicom, a srpskohrvat-
ski: "Tarik. od 1908-191 0, .Muailim. od 1910-1913, .Mishab.
od 1912-1913. i .. Jeni Misbah .. 191 4; ovaj posl jednj i tampao se
latinicom, i arebicom. Izgleda da je bora-
na studijama u Turskoj, stajao pod utjecajem emsudi n
Sami Fraerija, koji je zastupao ideju da svaki islamski narod
treba da pie svojim narodnim jezikom, arapski al-
fabet svome jeziku. je u ovom pogledu imao donekle
utrto tlo, jer se u Bosni i Hercegovini od XVI pisalo
bosanskim jezikom (kako se uvi jek ranije u Bosni i Hercegovini
nazivao srpskohrvatski Jezik) a arapsko-turskim pismom.
U kulturnom pokretu prve deceni je ovog vijeka inst itucio-
na1izovani su vidovi kulturne akcije u pravcu Bosan-
skih Muslimana u savremene tokove. A aneksi jom Bosne i Her-
cegovine 1908. defini t ivno su sruene sve iluzije o povratku
sultana tako da je za sve postala j as na neminovnost jedne nove
ori j entaci j e. Balkanski rat 1912. rezult i rao je Turske
jz junoslavenskih zemalja, pa je tako prekinuto i neposredno
oslanjanje Bosne na Tursku preko Novopazarskog san-
daka.
Definitivno se, dakle, pokazalo da je jedna zdrava ku lturna
preorijentacija i mperativni zahtjev. Proglaenje aneksije kona-
je uvjerilo i autonomnog pokreta da j e traenje oslona
u Turskoj nerealno.
Kulturni pokret bosanskih Muslimana, koj i ima svoje pre-
jo moda krajem XVllI vi j eka, a djelotvorno se realizirao
i dalje jo za stare Jugoslavije, oslanjao se na pozi-
t ivne tradicionalne vrijednost i , od zapadno-evropske
civil izaci je njene progresivne tekOVine.
Od toga pokreta u nekim bi t nim pojedi nostima razlikovale
su se ideologi je, nastale uglavnom poslije prvog svjetskog rat3,
koje nisu dovoljno uvaavale t radicionalne vrijednosti ,
uglavnom na stanovit u kulturne, pa dosl jedno tome i
asimil acije bosanskih Muslimana. Te su ideologije doivjele ne-
uspjeh upravo najvie za to to su se negativno odnosil e prema
svemu to nosi tradicionalno obi ljeje. Ovim je ideologijama
uglavnom posluio kao uzor kemal izam. Reforme Kemala (Ata-
turka) prati le su se s interesom u Bosni. Neki su
smatrali da recepte kemalizma mogu analogno primijeniti oj na
bosanske Muslimane (a ni kemalizam ni je vodio dovoljno ra-
o pozitivni m tradicijama turskog naroda). Na ovoj liniji dje-
lovala j e organizacija .. Reforma .. , osnovana 1928.
135
(pravila .. Reforme .. , pokreta naprednih Muslimana, objavljena su
u sarajevskom -Jugoslavenskom listu od 14. januara 1928, str.
4). Najprije se djelovalo organizovano pod egidom - pokreta na-
prednih Muslimana", a onda se rad morao svesti samo na poje-
akcije. Naj ist aknut iji pobornici ove ideologije bili su pu-
blicisti Devad i Edhem Ovaj drugi
napisao je o modernoj Turskoj i jedno zapaeno djelo (objav-
ljeno u Sarajevu 1939).
Prelomni i u nastojanjima bosanskih
Muslimana da savladaj u zaostalost desili su se u
ratu i u revoluCiji.
Najpri je su u rat pristupili Muslimanima
komunisti, a onda u sve broju, zaj edno s ostal i m naro-
dima Jugoslavije i muslimanske mase. Narodno
borba pruala je i Muslimanima j edinu pravilnu orijentaciju. Na-
cionalno i socijal no ugnjetavanje u staroj Jugoslavij i, koje su
itekako teko podnosili i Muslimani, bio je jak memento da ne
smije biti povratka na staro. A idej a zajedni tva jugoslavenskih
naroda, koju je ist akao i na djelu provodio narodno oslobodi-
pokret bio je j edini izlaz iz katastrofe namet nute ustakim
i genocidom. Preko 50.000 Muslimana palo je kao
rtva genocida.
u narodno borbi je i za poje-
dince i za narode i narodnosti naj efikasni je distanci oniranje od
i genocida. U redovima bosanskih Musl imana ovo distan-
cioni ranje se i u jednom drugom pravcu - put em tzv.
protuustakih i rezolucija jz 1941. godine. U nji-
ma su predstavnici organizaci ja, mnoge istaknutije tada-
njeg javnog ivota kao i neki pojedi nci u nizu gradova Bosne i
Hercegovine osudil i ustaka naSi lja nad Srbima i drugim progo-
njenim. Rezolucije su izdate u Prijedoru, Sarajevu, Mostaru, Ba-
njoj Luci, Bijelj ini i Tuzl i, a moda i u nekim drugim bosanskim
mjestima, i to u razdoblju od 23. septembra do 11 . decembra
1941. Jo prije toga na skupt ini organizacije i l mije "El Hidaj e",
odranOj 14. augusta 1941. javno je uloen protest protiv
Sve ove rezolucije nosile su potpise najistaknutijih pred-
stavnika javnog ivota Muslimana. Sarajevsku rezoluciju potpi-
sali su ostalih na pr. predstavnici svih tijela islamske
vjerske zajednice, kao i predstavnici sviju drutava, i to El Hl-
daje, Narodne Uzdanice, Zanatlijskog udruenja Hurijjet. Musli-
manskog dobrotvornog drutva Merhamet, Muslimanskog dru-
tva El kamer, Muslimanskog drutva Bratstvo, Udruenja bivih
zemljoposjednika i Imamsko-mual imskog drutva.
rezoluci ju potpisali su, uz druge rodol jubive svi inte
lektualci Muslimani, bijeljinsku su rezoluciju potpisali del egati
iz grada Bijeljine i bi j eljinskog sreza itd. Rezolucije su u neko-
liko stoti na, a moda i hilj ada prepi sa razaslane u obliku letka
po JugoslaViji. Neke su prevedene i na strane jezike.
136
Kroz sve ove rezolucije se po svom sadraj u t r i
osnovne koncepcije:
1) Muslimani ustaka ubijanja, deportira-
nja i progone Srba; nasuprot tome ideju bratstva
i dobrog susjedstva, zatitu za progonjene.
2) Ograauju se od oni h Muslimana pojedi naca, koji su su-
djeloval i u ujedno i h otro protesti raj u i
protiv pokuaj a da se na Musli mane kao cjelinu svali odgovor-
nost za ustake
3) Iznose podatke o progonima Musl imana.
Rezolucij e predstavljaj u vanu prekretnicu u
i rokih muslimanskih sloj eva na koje je svena-
rodni i demokratski stav pokreta izvrio
preorijentaciju. Mada j o kroz 1942. i roki mu-
slimanski slojevi ne sudj eluju u oruanoj borbi narodnooslobo-
pokreta, ipak se ne moe da pojava rezol ucija
korak naprijed u procesu njihova istrgavanj a iz
dezorijentiranost i i pasi vnosti ka aktivnoj borbi. Poj a-
vom rezolucija manifestiralo se nezadovoljstvo velike
Muslimana sistemom nacionalne, vj erske i rasne di-
skriminacije. je sarajevska rezol uci j a izazvala pravu
pometnju kod okupatora i njegovi h (poblie o ovim
rezolucijama upor. Muhamed u knjizi .. 1941. u isto-
riji naroda Bosne i Hercegovi ne .. u izdanju Instituta za istoriju
i .. Veselin Maslea , Sarajevo 1973, str.
275-282).
Tek poslije drugog svjetskog rata - u poletu JugG-
slavije i jugoslavenski h naroda - mogao je da nastupi istinski
preporod i da se prevlada zaostalost i zapostavl jenost
bosanskih Muslimana, koja je datirala jo od okupaci j e 1873.
Polit ika nacionalne ravnopravnosti - kojoj osnovu uspo-
stava Bosne i Hercegovine kao federal ne j edinice i republ ike i
pr i znanje nacionalnog indi vidualiteta bosanskih Muslimana dala
je najpozitivni j e efekte i u odnosu na bosanske Muslimane. Za
ilustraciju navesti rezu l tate popi sa stanovnitva iz 1971 .
u pogledu zapos lenosti i u pogledu zastupljenosti lica s fakul-
tetskom spremom.
Popisom j e da je 31. III 1971. u Jugoslavi j i bilo
8,8S9.816 zaposlenih, a od t oga Muslimana 559.295 ili 6,29 po-
sto. Struktura zaposlenih Muslimana u postoci ma bila je (uzeVi
100 postotni zbir Muslimana kao cjelinu): poljoprivredni i srod-
ni radnici 40,6 posto (jugoslavenski prosjek 43,0), rudar i i indu-
strijski radnici 32,3 (ju90slavenski prOSjek 25,0)' radnici u trgo-
vini, ugostitel jsko osoblje i zanatstvo 8,4 (jugoslavenski prosjek
9,0), upravni i admi nistrat ivni radni ci, rukovodno osoblje, umjet-
nici 10.4 (jugoslavenski prosjek 10,4), ostala zanimanja i nepo-
znato 1,7 (j ugoslavenski prosjek 1,9) i lica na privremenom radu
137
u inostranstvu 6,6 (jugoslavenski prosj ek 6,6). Prema t ome u
poljoprivredi je participacija Muslimana ispod jugoslavenskog
prosjeka, dok su naj vie u ekstrakt ivnu granu privrede
i dolaze po svojoj relativnoj zastupl j enosti odmah iza Slovenaca.
Temeljito se izmijeni la situacija i u pogledu broja musli-
manskih intelektualaca. samog rata nabrojena su (godi ne
1940) ukupno 732 Muslimana s fa ku ltetskom spremom (Husejn
Muslimani s fakultetskom spremom, Narodna Uzdani ca,
kalendar za 1941 , Sarajevo (1940) str. 154-156). Popis pak od
1971. registrovao je 8.376 Muslimana sa fakultetom, viom ko-
lom i akademijom. prema tome da se broj vie nego ude-

se zavril a jedna permanentna kr i za u kojoj se
nali bosanski Musl i mani usli jed nepril agodl jivosti i nesnala-
lj ivost i u novim prilikama nastal i m smj enom sistema i civili-
zaci j a posli j e 1878. godine. Novi civili zacijski tokovi izni j eli su
punu pobjedu. Uporna rezistencija prema i pobjedo-
nosnoj novoj civil i zaciji pokazala se besmislena i je
rezul t irala jednom kat astrofalnom prosvjetnom I
ekonomskom i s time povezanim manje
vrijednosti i odricanj em od svog vlasti t og nacional nog Ori-
jentacija i djelovanje kojim se teilo za sintezom u smislu i z-
bora onoga to j e pozitivno i korisno i u starom i u novom,
pokazalo se kao naj svrsishodnije, mada su snage koje su sta-
jale iza ovakve koncepcij e bile u dosta slabe.
koje j e nalazil o rj eenje zapravo u asimilaciji
bosan skih Muslimana. a javil o se nakon prvog svjetskog rata,
ostalo je ali vrlo pr isutno. Naravno da je ivot na
praksa pruala jo nizu varij anata, koje su se bile utkale u
ivotnu zbi lju.
Na kraju pokazalo se i to. da bosanski Musl imani nisu mogli
ri jeiti svoj problem u uslovi ma nacional ne zapostavljenosti i
ugnjet avanja. Pravi i istinski preporod bosanskih Muslimana -
koji je danas vidl jiv na svim ivota - mogao se
ost variti pri odsustvu bilo kakve i bil o naci onal ne hege-
moni j e. _Muslimanski problem .. je ri jeen tekovi-
nama narodno borbe i dosljednom po-
li tike nacionalne ravnopravnosti.
dr Muhamed HADLIJAHIC
138
BIBLIOGRAFIJA
I z b o r
Fehim, O Pomacima i Torbeima. - Pol it ika, Beograd, XXX
broi , 6---9 I 1936, br. 9926.
Sulejman, Geogr.afske osnove 'u teritorijalnom razvo-Ju Bos-ne j
Hercegovine. IX kongres geografa Jugoslavije. S. A. Bosna i Hercego-
vina, 24-30 septembra 1972. Sarajevo 197'4, str. 425-435.
Balagija, Abduselam, l es musu.lmans yougosiaves (Etude sociologique)
Alger 1940.
Smail, Kultura Bonjaka. Musl imanska komponenta. - W,ien 1973.
Safvet-beg. Bonj aci i Hercegovci u ,Isl amskoj knjievnosl i - Gla-
snik Zemaljskog muzeja XXIV, 1912, str. 1---87 i 295-395.
Safvel-beg, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj care-
vini. - Mallea hrvatska, Zagreb 1931, str. 79.
Mehmed, Vakuf i 'lj Jugoslaviji. - Srpska akademtja nauka .j umet-
nosti. Beograd 1953.
Blau, Otto, Bosnisch-tOrkische Sprachdenkmaler. Leipzlg 1868, sir. 316.
Vojislav, Emigracije Muslimana u ToUrs,ku u doba austro-uga'l"ske
vladavine 1878-1918. gOdine. - Historijski zbornik, Zagreb 111/'1950,
,br. 1-4, str. 157-188.
Braun, Maximitian, Die Anfange der Europil i'Sierung in der Leteratur der mo-
slemischen Slaven in Sosman und Horzegowina. Leipzig 1934, str.
'48.
Breznik, D. i M. Sastav 'i razvi tak stanovnitva u Jugoslaviji prema
nacional noj pripadnosti. Razvitak stanovnitva Jugoslavije u poslerat-
nom periodu. Institut drutveni h naUKa. Centar za demografska istra-
ivanja. Beograd 1974.
odnOsi lU epskim narodnim pjesmama Musli-
mana u Bosni i Hercegovini. - Glasnik Zemal tskog muzeja XVIII ,
1963, st r. 41-60.
139
Coro .... Vladi mir und Sei f udin Kemura, Serbokroatische Dichtungen 8 0sni -
scher Moslims aus dem 17, 18. und 19. Jahrhundert. SaraJe .... o 191 2,
XXV,!!] + 75 sir.
Demal i Mehmed Mujezino .... Stari mostovi u Bosni i Hercegovin';.
Maslea .. , Sarajevo 1969, 281 str.
Degan, Vladimir, poloaj a Muslimana sa osvr-
tom na drugih .... jerskih i narodnosnih skupina Jugoslavije.
- F': rilozi. Institut za istor iju. Saraje .... o 8/ 1972. str. 55-164.
Kasim, Katalog arapskih, turski h i perzij skih -rukopisa Gazi Husrev-
-bego .... e biblioteke u Sarajevu. Knj . ,I. Saraj e .... o 1963, str. XXXVII +
607.
Dyker, David A., The Ethnic Musli ms of Bosnia - Some Basic $ocfO-Eco-
nomie Data. The Slavonic and East Europea Review, vol. 50, 1972.
str. 238-255.
Eiazar, mr. ph. Samuel , Utj ecaj islama na zdravstvenu kultur-u Bosne i Her-
cegovine. - Pro medica 2, IV (1972), Lek, Ljublj ana, str. 43-54.
Eren, Ismail, Rumeli de Turk kulturu. Istanbul 1970,37 str.
Erlich, Vera S., Porodica u transformaci ji. Naprijed, Zagreb, 1984.
Eschker, W., Untersuchung zu 'Improvisation und T'radierung der Sevdalinka
an Hand der schprechlichen Figuren. - Slavische Beitrage, Bd. 53,
1971,275 str.
Nedim, Princ Musa i ejh Bedreddin. - .. , Sarajevo 1971.
Gasamann, Gerhard, O bosansk-hl sevdalinkama - P,rosvjeta, Sarajevo 21,
1937, 10-12, str. 682---687.
Kasim, Broj nost i rasprostranjenost musli mana 'lj Jugoslaviji. - Ta-
k .... im 1975- 1395, str. 119-134.
Osman-Nuri, Borba Muslimana z3 .... ersku i .... auto-
nomiju pod austro-ugarskom upravom. Srpski narod u 20. veku 15.
Beograd 1938, str. 56-109.
Mehmed, Knj ie .... ni rad Musli mana. Pre-
tampano iz Glasnika Vrhovnog Islamske vjerske zajed-
nice. Saraj evo 1933-1934.
Muhamed, Or.ijentalne ill slavensko-or:j entalne tradicije? Socio
logija, B-aograd, god. 1975. br. 4. str. G77--.385.
Hadi Jovan, Mus1imaninae krvi u J unoj Srbiji. II ,izdanje. Beo-
grad 1924, 79 str.
Hangi , Anton, Die Mosli m's in Bosnien-Hercegovina. Ihre l ebensweise, Sitten
und Gebraucha. Sarajevo 1907, 257 str.
Hauptmann, Ferdo, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i va
'kufsko-mear-ifsku autonomiju. Arhiv Bosne i Hercegovine. tom
III. Sarajevo 1967, 674 str.
Mustafa, Islamski koncept drave. Godinj ak Pravnog fakul t e!a
Univerziteta u Saraj evu, godina XXIII, Sarajevo 1974, str. 397--410.
Must afa, Pravn i poloaj i razvi tak Bosne i
Hercego .... :n e cd 1878. do 1914 ... Svj et lost .. , Sarajevo, 197r6, 274 st r.
Al ija, Biserje. ,Izbor rz muslimanske knj ievn-osli. Zagreb, Stvarnost
1972, XI + 526 str.
A" j a, Hasanag),"'l:c a. Prepj evi. Var,ijante. St udije. BibliQgraflJa, Sa-
rajevo 1975, 7.13 str.
Hamdija, ustanak 1882. godine ... Veselin Maslea .. ,
Sarajevo 1958, 358 str.
Knoll , Petar, O musli manskoj umjetnosti u Bosni. - Knjievnik, Zagreb 2,
1929, st r. 443---455.
140
Banje u Bosni i Hercegovi ni. - Svj etlost .. , Sara-
jevo 1952, 148 sir.
Kuba, lJudvlk, Cleni o Bosne a Hercegovine. Druievni Prace 1937, 233 str.
Lehfeldt, Werner, Das sarbokroatische Aljamiado-Schrifftum der bosnisch-
-hercegovinischen Musli me. Munchen 1939, 193 sir.
Lockwood, William G., European Moslems, Economy and Elhnicity in Weslem
Bosnia. New York, San f'rahcisco, London.
umjetni ka, slikara, vajara, g radilelj a. zl atara, kaligrafa
i drugih koji su raditi u Bosni i Hercegovini. _Veselin
1957, 153 str.
Vladimir, Melek Jaa tJ Indi j i godine 1480-1528.
i njegovi prethodnici u Islamu prije deset Zbornik k'ral j a
Tomislava. Jugoslavenska akademija. Zagreb 1925, st r. 219-290 i
554-680.
Vladimir, Sudslaven im Dienste des Ilslam (vom X bis ins XVI
Jahrhundert). Zagreb-Leipzig 1928, 53 st r.
Vlado, Sevdalinka. Banj a LU.ka 1964, 50 str.
Morpurgo, Vito, Pregiudizto, magia 'e supersti'zione nella lirica popolare mu-
sulmana della Bosnia e dell' Erzegovi na. - Annali del Corso di Lin-
gue et Letterature SIrani ere presso I'Universit a di Bari. Vol. V.
1951.
Muhammed el-Hangi- el- Bosnevi, El devherul -asns' fi teradimi ul emai ve
uarai Bosna I(Svij et li d;",agulji o biog,rafijama bosahske uleme i pje-
snika). Kai ro 1349. (1930).
Mehmed, Isl amska eptgrafika Bosne i Hercegovine. Knjiga I.
.. Veselin Masl ea .. , Sarajevo 1974, 559 si r.
Murko, Matija, Tragom srpsko-hrvatske narodne epike. 1, 2. Jugosl avenska
akademija. Zagreb 1951.
Odnos S . .R. Bosne i Hercegovine sa nesvrstanim i zemljama u razvoj u.
Sarajevo, oktobra 1974.
T .. Les Kristians (Bogomiles par1alts d e Bosnie). Sudosi Forschungen
1960, 108-133.
Patsch, dr C., Die Mohammedaner jn Bosnien und der Hercegowina. -
Oesterreichische Rundschau 1, Juni 1920.
dr Mil ivoj, Skopski TorbeJ, najstarije pleme na Balkanskom
poluostrvu. - Polili ka, Beograd 14. j anuara 1939.
Pilar, Ivo, Isl am kao socij alna pojava. Obzor, Zagreb br. 61, 62, 63 i 65.
A., l a Litterature ottoman e des musul mans yougos!aves. - Jour-
nal Asi atique 259 (1971), 3-41, str. 309-376.
P,regl ed rada Vrhovnog st<:.rjeinstva Islamske vjerske zajednice u Beogradu
od oktobra 1930. do 31 . oktobra 1933. godine. Sarajevo 1933.
Purivatra, dr Atif, Jugoslavenska muslimanska organizacija u ii
vatu Kraljev-fil e SHS. - " SvJetlost .. , Sarajevo 1974, 658 str.
Rizo, Tri generacij e knjievnika Mus limana, Budna Bosna. Sarajevo.
" Svjetlost 1966, str. 191 -206.
Ranke, Leopold, Die letzten Unruhen in Bosnien. - Historisch-polrtische
Zei tschrift 1834, str. 233----304.
Husref, I'slamische Kunst. Belgrad, Jugoslavija (1967), XXVII str. +
47 str. sli ka.
Muhsin, Knjievno stvaranje musl imanskih pisaca u Bosni i Herce-
govini u doba austrougarske vl adavine. - j Sarajevo 1973. Oreia
Akademij e 'nauka i umj elnosti Bosne i Hercegovine, knj . XLVI, Odje-
141
ljenje za knjievnost i umjetnost, knj. 2/ 1. 316 str., II Saraj evo 1973.
Djela Akademije ,nauka i umj etnost i Bosne Hercegovine, knj . XLV,
Odjelj enje za knjievnost i >u mjetnost , knj. 2/ 2, 306 sir.
Semsudin, Mi ,j bli nji istok. Aktuelna pitanja o dobara
i o izvozu jugosl avenski h proi zvoda. Sarajevo 1935, 206 str.
Schmaus, Alois, Studije o krajinskoj epici. Rad Jugoslavenske akademije
znanost1 i umjetnosl i, knj. 297. Zagreb 1953, sir. 89-247.
Vladislav, Muslimani. Gajrel X/ 192S, br. 2- 3,
sir. 22- 25.
Vladislav, Uticaj turskog vladanja na drutveni ivot. - l<injiga o
Balkanu II. Beograd 1937.
Osman Asaf, Pregled tampanih djela na srpskohrvatskom jeziku
Muslimana Bosne i Herc egovine od 1878--1948. godi ne. Separat iz
Glasnika Vrhovnog islamskog starj efnstva za 1955---'1957. Sarajevo
1957.
Solovjev, Aleksandar, Nest anak bogumilstva i islami z.acija BOSne. Godi -nj ak
Drutva Bosne i Hercegovine I (1949), st r. 42-79.
Spaho, Fehim, Pedeset godina vak,ulske uprave tJ Bosni i Hercegovini. Na-
,rodna Uzdanica, kalendar za godinu 1933. God. I. Sar,ajevo 1932, str.
72----89.
Spomenica Gazi Husrev-begove Sarajevo 193:2, 168 +
XLV str.
Avdo, Elementi koji su uticali na posebnost Bosne. Opredjeljenja
4, april 1977, br. 66-67.
Devad, Slobodna misao i hi.\c;metovtina. Dva gledanj a na
nae musli manske verske i socijal ne probleme. Zagreb 1933.
Szekely, Gyorgy, Les contacts entre Hongrois et Musl ulmans aux IXe_ Xlle
siecles. The Musli m Easl Stud ies in Honour 01 Julius Germanus. Bu-
dapest 1974.
Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. - .. Svjetlost .. , Sarajevo
1965, 662 sir.
dr J., Slovenski naih starih Musli mana. - Kalendar Gaj ret
1940. Sarajevo 1939, str. 71- 74.
Radmil a, Buna ej ha Mehmeda 1747-1750. Sfmpoz.rj Oslo-
pokreti jugoslovenskih naroda od XVI veka do prvog
svetskog rata. Istoriski SPoNU. ZbornJk radova. Knj . I. Beograd
1976, str. 101-11 4.
T.ruhelka, dr Ciro, O ,porij eklu bosanskih Musl imana. Sarajevo 1934, 19 slr.
eedomir, utjecaj i i ,interes za Indrju u jugoslavensko] knji-
evnosti i f ilozofij i. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetno-
sti 350. Zagreb 1963, str. 591---696.
142
ORGANIZACIJA I ZIVOT
ISLAMSKE ZAJEDNICE
U BOSNI I HERCEGOVINI
ISLAMSKA ZAJEDNICA U
BOSNI I HERCEGOVINI DO
I.
Sve do okupacije Bosne i Her cegovine 1678. godine od stra-
ne Austro- Ugarske monarhije, organizacija vj erskog ivota u
ovim krajevima bila je kao j u ostalim dijelovima Osmanskog
Carst va: Vrhovni vjerski poglavar svi h muslimana je bio hal i f a.
koji je svoju vjersku vlast vrio preko svoga zamjenika ejhul-
-islama, odnosno njegova ureda-meihata. On je postavl jao mu-
ftije u pojedinim mjestima, koji su bil i nadleni jzdavati f etve
- eriat sko-pravna rj eenja - decizije i starati se o vjerskom
ivotu na svome eriatski suci kadije, rj eavali su e-
r iatsko-pravne stvari j vri li nadzor nad radom mutevelija. Istina,
u Istanbulu j e postojalo mi nistarstvo vakufa, koje je imalo ge-
neralni nadzor nad svim vakufima u dravi. Pri vilajetskoj upravi
u Sarajevu bio j e poseban (evkafi mudi r) kao delegat
ministarstva vakufa, je nadzirao rad mutevelij a.
oni su uglavnom bil i samost alni u radu i samo su godinje
podnosili izvjetaj e o svome radu i stanj u vakufa koji ma su
upravljali.
OKupacija Bosne i Hercegovine poremetila je ovo stanj e.
Muslimani Bosne Hercegovi ne su se nali u sklopu jedne ne-
muslimanske drave. Nj ihova veza s Istanbulom je preki nuta, pa
tako i veza sa ejhul-islamom, odnosno halifom, vie nije posto-
10
145
jal a. Al i, kako se ha1i fa smatrao duhovnim gospodarom svi h mu-
sli mana svijeta, t o mu je i brojnim ugovori ma
priznavano i od zemalja koje su bile zaposjele pojedine krajeve
u kojima su musli mani prebi vali, to je hal ifa imao pravo nad-
zora nad vjerskim ivotom musli mana i u onim zeml jama koj e
su bile izvan Osmanskog Carstva. Prema tome, i nad muslima-
ni ma Bosne i Hercegovine halifa je imao duhovni suverenitet i
pravo nadzora nad nj ihovi m vjerskim ivotom.
Ovim ugovorima k kaj nardi ski 1774, berlinski 1878,
novo-pazarska konvencija 1879. i dr.) regulirani su odnosi , izme-
ostalog, halife i pojedini h skupi na muslimana koje su se na-
lazil e pod upravom nemuslimanskih zemalj a. Na t emelju toga
stvarane su autonomne musl imanske vjerske zaj ednice u poj e-
di nim dravama i one su preko halife, kao vrhovnog duhovnog
poglavara svi h muslimana, odravale vezu s ostali m islamskim
svij etom.
Takva autonomna vj erska zaj ednica muslimana formira na je
i u Bosni i Hercegovini 1882. godi ne. Carskom naredbom od 17.
okt obra te godine osnovana j e u Sarajevu vrhovna vjerska vlast
muslimana pod imenom Ulema-medlis, s reis-ul-ulemom na
Istom naredbom je j nadlenost novog organa,
koj a je bi la dosta i odnOSi la se na ispitivanje kan-
didata za kadi j e i njihove zamjenike (naibe) i na njihovo predla-
ganje Zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine za postavljanje, te
na vrenj e nadzora nad vjerskim ivotom muslimana. Kratko vri -
jeme iza toga imenovana je posebna komisi j a ( 1S. III. 1883) sa
zadat kom da ispita i popie sve vakufe na teritorij i Bosne i Her-
cegovine. Zemal j sko vakufsko povjerenstvo, kako se zvala ova
komisija, bila je sastavljena od najugledniji h predstavnika musli-
mana, a imenovana je carskom naredbom. Radi breg i
ef ikasnijeg poslovanja, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu
je naredbom od 5. IX 1884. godine imenovala u svim kotarevi ma
pr ivremena katarska vakufska povjerenstva sa da Ila
svome popiu sve vakufe i nj ihovu i movinu i da to
dostave Zemaljskom vakufskom povjerenstvu. I katarska, a po-
sebno Zemal jsko-vakufsko povj erenstvo, su veli ki dio
vakufskih dobara na teri toriji Bosne i Hercegovine, koja su po-
sl ij e okupacije j prisvaj ati pojedi nci ili dravni
organi. Zemaljska vlada imenovala je u Zemaljsko vakufsko po-
vj erenst vo vladi nog povj erenika za vakufske poslove", bez koga
se ni jedna vanija stvar nije mogla r ij eiti, niti se sjednica
povj erenstva mogla odrat i.
lako su Zemaljsko vakufsko povjerenstvo i kotarske komi-
si j e i vakufska dobra, muslimani Bosne i
Hercegovi ne nisu bi l i zadovoljni ni s radom ovi h komisija, od-
nosno povjerenstva, a ni sa svoj im stanjem, jer se narod
nije pitao pri postavl j anju nj ihovu, niti j e imao uvida u nji hov
146
Unutranjost Ferhad paine damije u Banja Luci
rad. Osi m toga, i dal j e j e bilo uzurpacije, odnosno
oduzimanj a pojedinih vakuf skih dobara. Pogotovo je vladalo ne-
raspoloenje zbog i menovanj a pojedi ni h vjerski h f unkcionera, Jer
se ni t u musl imani nisu konzul t irali, ni t i se traila saglasnost
mei hata iz Istanbul a. Tlm povodom su odlazi t i deputa-
cije muslimanskih predstavni ka u da se pitanje ure-
vjerski h i vakufskih poslova musli mana Bosne l Hercego-
vi ne uredi na kOjim muslimani biti zadovoljni, s t im
da i oni budu zastuplj eni u nji hovu upravljanj u. Tako 1886.
godine Imamo jednu deputaci j u sarajevski h muslimana u
koja trai vjerski h poslova muslimanskih na ko-
j im bi oni bili zadovoljni. Tom prilikom deputaci ja je predala
Franj i Josipu i svoju pismenu predstavku. Povod za odl azak ove
delegacije bilo je pretvaranje vel ikog saraj evskog groblja
10' 147
u javni park. U ovoj predstavci bio je izloen i plan
vj erskih vakufskih poslova. Al i, okupatorske vlasti su
ostale hladne prema ovom zaht j evu, kao i drugim, koji
su bili postavljani.
U je dravna vlast i dal je provodila potrebne
mjere u vezi svakufskom . imovi nom. Godine 1888. Zemalj ska
vlada za Bosnu i Hercegovinu izdala je instrukcije za rukovanje
vakufskim novcem. Po tim instrukci j ama svi vikovi poj edinih
vakufa, posl ij e poloenog godinj eg imali su se sl ati
Zemalj skom vakuf- skom povj erenstvu na pohranu i Do
dvije godi ne iza toga je. da se vikovi ma poj edi nih va-
kufa ima upravljat i kao zakladom. Iz pri hoda ove
<:aklade Zemaljsko vakuf sko povjerenstvo je gradi lo kori stana-
sne objekte, ot varalo reformi rane mektebe (mektebi-ibtidaije),
kasni je vakufske srednjokolske konvi kte te Oarul -muali mi n.
Dravna vlast je nastojala def ini tivno ri j ei t i vakufsko pita-
nj e onako kako j e njoj najbolje odgovaralo. Teil a je t ome da se
provede t o central i zacija otvaranjem centralne vakufske
zaklade. bi glavni cilj bio reforma muslimanskog kolst va.
Da bi to mogla provest i j, koli ko-toliko zadovoljiti musli manske
zaht jeve, koj i su se sve javl j ali, Zemal jska vlada saziva
1893. godi ne skupti nu muslimanski h predstavnika i z ci j ele Bo-
sne i Hercegovine, na kojoj je iznijela svoj plan o rjeenj u va-
kufskog pitanj a i reformi nj egove uprave. Iako j e bilo otpora vla-
dinu pr ij edlogu, vec Ina prisutnih usvaj a vladin plan. na t emelju
koga je ministarstvo fi nancija. 10. VII 1894. godi ne
izdalo novu naredbu o vakufskoj upravi.
Na osnovu nove uredbe uspostavl jeno je stal no Zemal j sko
vakufsko povj erenstvo (dotadanje se smatralo pr i vremenim)
kao i i Zemal jsko vakufsko ravnatelj-
stvo kao .. vlast . elanove i povj erenstva i ravnatelj -
stva imenuje dravna vlast. l pored t oga, ni jedna sjednica kao
ni jedno pitanje ni j e se moglo odrati, odnosno r ij ei t i, bez sa-
glasnosti vladinog povjerenika. Ovom naredbom i formal no je
ustrojena centralna vakuf ska zaklada. Vlast j e tada smatrala
da je ovim rijeila vakufsko pitanj e.
Muslimani nisu bil i zadovolj ni ni novom uredbom ni novim
povjerenstvom, iako su u njemu sj edi li i predstavnici svi h okru-
j a u Bosni i Hercegovi ni, za koje j e dravna vlast smatral a da
su narodni predstavnici. Uskoro su se javljati , iako poje-
pokret i prot iv nove vakufske uprave. Takav je pokuaj
bio u Sarajevu 1896. godine. Do 1899. godi ne bil o j e j o takvi h
pokreta, ali bez uspjeha. Te, 1899. godi ne, oteta j e malodobna
Fata iz sela Kuti kod Most ara. je potaj no
u Dalmaciju i tu joj se zametnuo trag. To je dovelo do
revol ta prvo u Mostaru, a kasnije se prOir iO po ci j el oj Bosni i
Hercegovi ni. Musl i mani Mostara su odmah odrali protestnu
148
skuptinu, izabrali odbor od 12 lica, koji je trebao otet u
Fatu. U tom smislu predata je i predstavka Zemaljskoj vladi , u
kojoj se trail a zatita muslimanskog i vlja i zahtijevao pronala-
zak Fate i njezino roditel jima. Odbor od dvanaestorice
je poao i dalje: zahtjevao je otcjepljenje musli-
mana od vakufske uprave u Sarajevu i uspostavl j anje zasebne
vakufske uprave za Hercegovinu. U tom smislu je nacrt
statuta i predstavke na nadl ena mj esta. Na
pokreta se nalazio muderis i muftij a u Mostaru Ali Fehmi ef.
( .. pokret ).
Mostarski pokret se brzo proirio po ci j eloj Bosni i Her-
cegovini. Svuda su sakupljani pot pisi i novac za pot rebe pokre-
ta. Izabrani su narodni zastupni ci koji traiti vjersko-pro-
svjetnu autonomiju muslimana. Uvidjev-
i , da je pokret uzeo velikog maha i da se sve vie i ri, vlasti
su da pregovore s predstavnici ma
pokreta. Pregovori su 1901. godine i
su nekoliko mjeseci, ali bez rezultata. O predstav-
nici jedne i druge strane nisu se mogli sporElzumjcti: o
kandi diranja reis-ul-uleme i ulema medli sa; imenovanju
mufti j a, menuri i dravnoj dotaciji. Pregovori su nekoliko puta
nastavljani i prekidani. Jedno vrijeme bi lo je gotovo sve zamrlo.
Godine 1906. ponovno j e oivio pokret za vjersko-prosvjet-
nu autonomiju muslimana. Sada se pokret proi rio, Neki od
pokreta t rai li su da se pokrene i pi tanj e rjeenja agrara,
dok su drugi htjeli i rjeenje, I Zemaljska vlada u
Sarajevu je pokazivala eljU da se pitanje vjersko-prosvjetne
autonomije muslimana rijei. Njena j e namjera bila da
Zemaljsko vakuf sko povjerenstvo pregovara u ime dravnih
vlasti sa predstavnicima pokreta_ ni predstavnici po-
kret a a ni narod nisu to prihvati l i. I samo Zemaljsko vakufsko
povjerenstvo izjav.ilo je da ne moe voditi pregovore, jer da
ono nije od naroda izabrano. Kako je vladi bilo stalo do rje-
enja ovog pitanja, to je opet stupila u kontakt s predstavnicima
pokreta (Ekzekutivni odbor ). Pregovori su t rajal i od februara
1907. do april a 1909. godine. Obj e strane su se sloile u svi m
spornim pitanjima i je usvojen tekst Statut a za aut o-
nomnu upravu islamski h vjerski h i vakufsko-mearifskih poslova
u Bosni i Hercegovi ni , koji je 1. maja 1909, godine pot pisao
car Franjo Josip, je Statut stupio na snagu i po njemu
se trebala provesti organizacija islamskih vj erskih ivakufskih
poslova u Bosni i Hercegovi ni.
U Stat utu j e istaknuto odredbe) da vakufsko-meari f-
ske i vjerske autonomne vlast i s a m O s t a I n O rjeavaju sve
stvari koje po Statutu spadaju u njihovu nadlenost, t ako da se
protiv rjeenja tih vlasti ne moe traiti nikakva pravna zatita
od dravnih vlasti , ukoliko ta rj eenja nisu u suprotnosti s
149
dravni m zakonima. PO Statutu glavni organi islamski h vjerskih
i vakufsko-mear i fskih poslova su Vakufsko-meari f ski sabor kao
vrhovni autonomni nadzorni organ cjelokupne vakufske i movi ne
u Bosni i Hercegovi ni , Vakufsko-mearl fski saborski odbor i Va-
kufska di rekcija kao izvrni organi Sabora, Ul ema-med1is (Ai-
j aset) za vrhovno I upravljanj e i slamskim vj erskim po-
slovima i Hodinska izborna kur ija. elanove Sabora i Hod.i nske
izborne kuri je posredno ili neposredno bira narod, a reis-ul-u le-
mu i Ulema-medl i sa Hodinska izborna kurija. Po ovo-
me Statutu Bosna i Hercegovina su bil e podijeljene na est
mufti j stava (Mostar, Sarajevo, Travnik, Banja Luka, i Tu-
zla). Muftije j e na pri j edlog Rij aseta postavljala Zemaljska vla-
da. Izabranom reis-ul-ulemi menuru (ovlatenje) davao je hali fa,
odnosno ejhul-islam.
Odmah po donoenju Statuta provedena je organi zacija
islamske vjerske zajednice na cijelom Bosne i Herce-
govine: izabrani su dematski medlisi. vakufsko mearifska po-
vjerenstva, Sabor , reis-ul ulema i Ulema medlisa. Novo-
izabrana t ij ela su preuzela cjelokupnu upravu u vjerskim i vakuf-
skim poslovima. Preuzete su i sve obaveze koje je dotadanj a
vakufska uprava bila na sebe pravovaljano preuzela, a isto tako
i prava koj a je ona stekla. Autonomna uprava se dobro
razvi jati, pa je do I svj etskog rata osim od prijanje
uprave osnovanih kor.isnih ustanova (Darul-mual lmin, vakufski
srednj okolski konvikti. mekt ebi i btidaije), mogla da otvor i j o i
nove: okrunu medresu i vakufsko sirotite u Saraj evu. U po
gledu reforme i vj erske nastave provedene su dvi je
ankete (I slamske vjerske ankete 1910 i 1912. godine), kojima su
doneeni programi nastave umektebi ibtidaijama, medresama
i nastave vjeronauke u osnovnim i srednjim kolama. Dorada
ovih programa je izvrena anket om, koncem 1921. i po
1922. godine.
Organizacija islamske vjerske zaj ednice ostale je u Bosni
i Hercegovi ni ist a i poslije formi ranja Kraljevi ne Srba, Hrvata
i Slovenaca 1918. godi ne. Po Stat utu iz 1909. godine i dal je su
funkCioni rala sva njime tijela. Na zahtjev muslimana
iz Hrvatske i Slovenije, Vakufsko-mearifski sabor je odobrio da
se propisi Stat uta protegnu i na te dvije pokraj ine. Muslimani
na Srbije i Makedonije i mali su vrhovnog muf tiju u
Beogradu i muftije u nekoliko okruni h mjesta. Na ovom pod-
su kad ijske poslove obavljal i tzv. sreske muftije, kojih j e
bilo u got ovo svi m sreski m mjesti ma. Na Crne Gore
muslimani su imal i muf t ij u sa Sj editem u Starom Baru. Radi
f inancijskih Vakufsko-mear i f ski sabor j e kolske
1919- 1920. godi ne zatvorio Darul-mualimin. a uskoro iza toga i
150
Okrunu medresu. Gazi Husrevbegove Kurumlija i Hanikah me-
drese su spojene u jednu, pod imenom Gazi Husrevbegova me-
dresa, s novim nastavnim planom i programom.
6-januarske diktature u dravi godi ne 1929. do-
kinut je 1930. godine i Statut za autonomnu upravu islamski h
vjerski h i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, a
ukinuto je i Vrhovno muftijst vo u Beogradu. Doneen j e novi Za-
kon ,i Ustav Islamske vjerske zajedni ce za cijelu Kralj evi nu Jugo-
slavij u. PO ovi m propisima musli mani Kraljevine Jugosl avi je
j edi nstvenu zajednicu sa Vrhovnim starjeinstvom Islamske
vjerske zaj ednice i reis-ul-ulemom na i sa sjedit em u 8eo-
gradu. U administrati vnom pogledu Islamska vjerska zaj ednica je
podi j eljena na dva Ulema-med li sa: u Sarajevu i Skoplju, dva Va-
kufsko-mearifska u Sarajevu i Skoplju i dvije Va-
kufske di rekci j e, u Saraj evu i Skoplju. Na teritor,i j i sarajevskog
Ulema-medl isa ostala su muftijstva u Mostaru, Sarajevu, Banjoj
Luci i Tuzli , dok su muft ijstva u i Travniku uki nuta. Na t eri-
toriju Ulema-medlisa u Skoplju mufti j stva su bila u Pri zrenu,
Skoplju, Bitol ju, Novom Pazaru i PIjevIju. Vrhovno starj einstvo
su reis-ul-ulema, predsjednici oba Ulema-medlisa i
sekretar Vrhovnog starjei nstva. Ono j e 1933. godi ne
pokrenulo svoje slubeno glasilo pod naslovom .. Glasnik Vrhov-
nog starjeinstva Islamske vj erske zajednice Kraljevine Jugo-
slavi j e- .
Ulema medlis u Sarajevu dovrio j e reformu vjerske na-
stave, izdao udbenike za vj eronauku u osnovni m i srednji m ko-
lama, osnovao vii Gazi Husrevbegove medrese (AlijjaJ,
osnovao ensku med resu u Sarajevu (kasni je nazvanu Gazi Hu-
srevbegova enska medresa), prvi put kod nas tampao arapski
t ekst Kur'ana (Mushaf) i tampao gramatiku arapskog j ezika u
dva dij ela za potrebe medresa i srednj i h kola kao i udbenike
za vjeronauku u osnovnim i srednj im kolama. Odravana je pri-
sna veza s muslimanima i z drugih zemalja, bilo sa istaknuti m
pojedincima (Emi r Seki b Arslan), il i sa islamskim zaj ednicama
u tim zemljama. Delegacije Islams ke zajednice iz Jugoslavi j e
sudjelovale su u radu I sveis lamskog kongresa 1931. godine u
Jerusali mu (Kudus) , kao i na kongresu evropski h muslimana
1935. u :2enevi. Na ovom kongresu dvoj ica predstavnika nae de-
legaci je su podnij el i i zapaene referate. su bile
veze s muslimani ma u Poljskoj . Za njihove potrebe tampano je
u Sarajevu nekol iko knj iga (dijelovi Kur' ana s prevodom na pol j -
ski jezik, tedvid i dr.J. U Gazi Husrevbegovoj medresi kolovalo
se nekoliko muslimana iz Poljske. Dvojica su i zavril a
medresu, dok su drugi zavrili po nekoliko razreda.
1936. godi ne donesen j e Zakon o Islamskoj vjer-
skoj zaj ednici u Kraljevini Jugoslavij i , koj im su doki nuti Zakon i
Ustav Islamske vj erske zajednice iz 1930. godi ne. Po ovom za-
151
konu stavljeni su na raspoloenje tadanji reis-ul-ulema,
Ulema medlisa u Saraj evu i Skoplju kao i nj ihovi sekretari. In-
stitucija muftij st va je doki nut a, a u Vrhovnom starjeinstvu,
Ulema medl isima i vakufs kim di rekcijama zavedeni komesari-
jati (naibi sa svojim savjeti ma). Oni su u toku 1936. godine izra-
dil i novi Ustav Islamske vj erske zajednice, koji j e iste godine
stupio na snagu .
PO ovom Ustavu mjesto Vrhovnog starjei nstva post oji ,
reis-ul-ulema sa svoji m uim i iri m savjetom; dva ulema medli-
sa (u Sarajevu i Skoplju); dva sabora i dvije vakufske direkcije.
Sjedite reis-ul-uleme je preneseno iz Beograda u Sarajevo.
novi sabora ne mogu biti akti vni slubenici Islamske vjerske
zajednice ( " laici zacija .. } . Reis-ul-ulemu i Ulema-medli-
sa bira posebno t ijelo izabrano iz oba vakufska sabora (po 10
dok je po Ustavu iz 1930. godi ne reis-ul-ul emu,
nove Ulema-medlisa i muft ije biralo posebno tijelo sastavljeno
od Ulema-medlisa, muft,ija i Vrhovnog eri at-
skog suda. Ukidanje insti tuci je muftijstva uskoro je pokazalo sve
svoje negat.i vne poslj edice.
Ulema medlis u Sarajevu donio je nekoliko vrl o
uredaba : Uredbu o mektebima, Uredbu o okrunim medresama
i Uredbu o Gazi Husrevbegovoj medresi. Uredba o niim okru-
nim medresama je da na teritoriju Bosne i Herce-
govine postoji est petorazrednih medresa (Mostar, Sarajevo,
Travni k, Banja Luka, i Tuzla). Gazi Husrevbegova medresa
je puna srednja kola. Pored ovi h postojale su i tzv.
sreske medrese (Konjic, Visoko, Zenica, Gra-
Zvorni k). Sve su one spremale kandidate za zva-
nje imama, hatiba, mualima i u osnovni m kolama.
Svrenici Gazi Husrevbegove medrese mogli su produiti ko-
lovanje na Vioj islamskoj er ijatsko-teolokoj koli u Sarajevu,
uz prethodno polaganje dopunskog ispita iz latinskog jezika. Od
kolske 1940-41 . godi ne njima je bio dozvoljen upis i na Fil o-
zofski fakultet u Zagrebu.
Kancelarija rei s-ul-uleme (kako se zvao njegov ured) pokre-
nul a je bila i .. Biblioteku Glasnika Islamske vjerske zajednice,
u kojoj j e izalo nekoliko korisnih publikaci j a.
U periodu od 1 941. do 1 945. godine Islamska vjerska zajed-
nica u Bosni i Hercegovin i upravl j ala se po zakonu i Ustavu
IVZ iz 1936. godine u onoj mjeri, koliko se to odnosi lo na Bo-
snu i Hercegovinu.
Mahmud
152
ISLAMSKA ZAJEDNICA U
BOSNI I HERCEGOVINI NAKON
II.
Ratna zbi vanja i (1941-1945) sa svim svojim te
ostavili su vidan trag u ivotu
ki h muslimana. Naravno, ona ni njihov vjersko-
-prosvjetni ivot i ustanove kroz koj e se on organizovao i ispo-
lj avao.
Revolucionarna kretanja ratnih i poslijerat nih godi na u Bi H
niz novina, pored ostalog i u organizaci ju nji-
hovog vjerskog ivota . Ove promj ene su rezultat bil o potrebe
muslimana za organizQvani j im vj erski m i votom, i li su j edno-
stavno odgovor na izazov moderni jeg i savremenijeg rada j dje-
lovanj a ire drutvene zajednice.
Savremeni vjerski ivot i rad mu-
slimana ogleda se u:
al pravno-organizacijskom konst:ituisanju Isl amske zajed-
b) vj ersko-prosvj etnoj djelatnost i ;
ej mater ijalnom poloaju IZ;
"') U praksi je naziv Ilsl amska zajednica (IZ) umiesto Islamska
vjerska zajednica, kako je bilo do donoenja Ustava ,IZ iz 1959. godine.
153
dj djelatnosti i
ej odnosima IZ sa dravom, drugim vj erskim organizacija-
ma u zemlji, i njenim vezama sa islamskim svijetom.
Interesantno j e iznijeti neke od bi tni h unutar nji h i vanj skih
faktora koji su djeloval i i djeluju na organizacij ske i druge pro
mjene u Islamskoj zajednici po do danas.
a) unutarnji faktor i su bil i:
1. Narasl i vjersko-prosvjetni i kadrovski problemi u IZ u
predratnom i ratnom periodu t raili su hitnije i efikasnije rje-
enj e u novonastal i m uslovima ivot a;
2. Materijalna podloga IZ, bazirana prvenstveno na vaku-
fima (zadubinama) je ratnim pustoenjem, dr-
avnom eksproprij acij om i nacionali zac ijom, il i nedos ljednim ra-
dom vakufski h upravitelj a i mutevelij a u pojedinim mjestima.
3. Rat je odnio veli ki broj muslimana, nj ima i uleme.
Trebalo je u vjersko-prosvjetnom ivotu se i sa probl e-
mom islamskog odgoja ovih i generacij a muslimana.
4. Migracija musl imana pojedi nih kraj eva Bosne,
june Hercegovi ne i dr., izazvala je na nekim mj estima prorj e-
a negdj e opet zgunj avanje musl i manskog i vlja. Zbog
toga dolazi do zamiranja vjerskog ivota, nestanka islamskih ob-
Jekata i instituci j a u nekim kraj evima BiH. Na drugoj strani, zbog
zgunj avanja, dolazi do potrebe za vjerskim i nstituci jama
i boljom organizacijom vj erskog ivota.
5. populacija muslimanskog ivlja u poratnim go-
dinama, djel uje na gradnju novi h vj erskih objekata i
iziskuje druga rjeenja vjersko-prosvjetnog ivota.
6. Narasle su i i zmij enj ene potrebe vjernika usljed obilni-
jeg obrazovanj a, raznovrsnij eg kolovanja i
standarda ivota. masDvpjj e opi smenjivanje muslimana
posli je i ziskuje i kvali tetniju djelatnost
i rad IZ.
7. angaovanj e muslimanke u svakodnevnom ivotu
mijenja sti"'lkturu muslimanske porodice i potrebu raz-
novrsnijeg vjerskog obrazr'(anja muslimanke nego t o je to ra-
nije bio
8. Industrijal izacija Bi H mijenj a strukt uru gradskog i seo-
skog dij ela stanovnitva, pa i musl i manskog. To je koj a
ima reflekse i u vjerskom ivotu .
9. Tenja same IZ u prelasku sa kvanti teta na kvalitet u
vjersko-prosvjetnom ivotu, od kadra do
ski h manifestacija.
10. Smjena generaci j a u vjerskoj hijerarhiji Islamske za
jednice.
154
b. Vanjski ili objekti vni koji djel uju na organizaciju
IZ, nj ene izmjene i dopune su
1. Promjene u Jugoslav,ij i poslije donoenj e
Ustava FNRJ i Zakona o pravnom poloaju vjerskih zaj ednica,
iziskivalo je izmjene i donoenje Ustava IZ baziranog
na t im promjenama. S t i m u vezi u prvom posl jeratnom Ustavu
IZ ( 1947) stoji: .. Islamska vjerska zajednica upravlja se po pro-
pi sima Islama, po odredbama ovog Ustava i drugi m, na osnovu
Ustava izdatim propisi ma, u granicama Ustava Federativne Na-
rodne Republi ke Jugosl avi je 4).
2. Cjelovitija briga organi zaci ja o
ku ostavi la je neke dotadanje vjersko-humanitarne in-
stitucije bez namjenske funkcij e.
3. Odvajanjem vjere od drave prestala je fu nkci j a er iat-
ski h sudova, kao i dotadanjeg obaveznog vjers kog prireza, te
obavezne vjeronauke u osnovni m i srednj im kolama.
4. S obzirom da je osnovno kolovanje postalo obavezno za
sve te da su otvorene mnoge srednj e i kole,
to su vjerske kole - nie i srednje medrese, koje su bi le neko
vri jeme nadomjestak obrazovanju musl i mana, po svom
cil ju i programu, dijelom, izgubile svoj u obrazovnu f unkciju.
5. Neki objekti IZ ulaze u kulturno na-
jugoslovenske zaj ednice naroda i narodnosti, post aj u ku l-
t urno-istor ij ski spomeni ci, te dio brige o njima preuzima, pored
IZ, i i ra drutvena zajednica, ih pod zatitu drave.
6. Agrarna reforma, razvoj privrede i poljoprivrede,
te urbanizacija, dovode do nacionalizacije dijela va-
kufskih nekretnina (obradi vog zeml j ita i zemljita za izgrad-
nju stambenih i privrednih objekata) . To djelovat i na mate-
rijalnu podlogu IZ i prisili t i je da iznalazi druge izvore iz kojih
se podmir i vati trokovi njenog rada.
7. Otvorenost nae zeml je prema svijetu, razvoj tur izma,
znanost i, posebno or ij entalistike, djeluje na to da IZ preko vjer-
skih objekata, knjinog blaga ori j entalno-islamskog sadraja po-
stane otvorenija i savremeni j a u pr ezentiranju Nh kulturnih vri -
jednost i .
8. Jednaka prava i dunosti sv ih vjerskih zajednica u soci -
samoupravnoj Jugoslavij i stvaraju povol jnu kl imu i za
saradnju i dijalog IZ s drugim vjersk im zajednica-
ma u zemlji.
9. Sekularizacija kolskog odgoja, t e drugih medija obrazo-
vanja u irOj drutvenoj zajednici utjecaja na or-
ganizaciju vj ersko-prosvjetnog rada IZ i njene problemat i ke. Ovo
se posebno odnos i na nunost savremeni j eg prezentiranja islam-
skog mladim naratajima.
155
10. Radi sinhronizacije unutarnjeg rada i odnosa sa dra-
vom, IZ je, kao pravno lice, donijela normativna akta,
kojim j e regulisan poloaj pojedinih vjerskih institucija. njihov
rad, t e rad zaposlenih radnika u njima. Ova akta i rad se
zasnivati na optim pozitivnim zakonima SFRJ, posebno Zakonu
o pravnom poloaju vj erski n zajednica.
Ustavom SFRJ je data i zakonom zagarantovana vjerska
sloboda i rad svih vj erskih zajednica, pa i IZ. Tako je Islamska
zajednica u duhu islamskih propisa j pozitivnih drutvenih za-
kona f undirala svoj rad svoj prvi poslijerat ni Ustav
1947. godine. Po njemu: Islamska vjerska zajednica javno ispo-
vijeda i svoju vjeru, javno vri vjerske dunosti i samostal-
no upravlja i svoje vjerske, vjersko-prosvjetne i vakuf-
sko-imovinske poslove .. 3).
Okupacija Jugoslavi j e 1941. godi ne od strane Nje-
Italije i njihovih vanjski h i unutarnjih saveznika, t e po-
djela njenog ter itorij a njima, je ujedno i kraj je-
dinstvu Islamske zajednice u Jugoslaviji koje j e proklamovano
njenim Ustavom iz 1930. i 1936. godine.
zeml je 1945. godine predstavlja da-
tum ,i za Isl amsku zajednicu, jer joj ponovo njeno pravno,
organizacijsko jedinstvo i jo vie ga produbljuje kroz novofor-
mirane instituci j e i nji hove organe.
Prvi Ustav IZ ( 1947) koji regulie vjerski ivot muslimana
na tlu SFRJ do danas je doivio nekoliko redakcija. Cilj
ovih promjena, dopuna j izmj ena bio j e uglavnom
poslovanja i bolje povezivanje organa IZ. Ovi procesi su pospj e-
avali usagl aavanje optih propisa za rad organa IZ na pod-
Jugoslavije. Uvedeni su isti nazivi organa i usta-
nova. se dijelom na Ustav IZ iz 1936. godine, novi
Ustav (1947) kao i Ustav 1957. godine prihvatili su dotadanju
praksu razdvojenosti organa koji se bave vjerski m, od organa
koji se bave imovi nskim poslovima, kao t o je postojanje Ul e-
ma-medlisa i vakufsko-mearifskog sabora sa izvrnim organom
vakufskom direkcijom. Po Ustavu IZ od 1959. godine objedinjuje
se kompetencija ovih ustanova u jednu, a to je starjeinstvo IZ
na j edne republ ike.
Savremeni ivot i njegovi problemi i potrebe zahti jevali su
j od rz, kao j od drugih drutveni h zajednica, takvu organizaciju,
koja regulisati i usmjeravati t okove vjers ko-prosvjetnog i-
vota od najsitnijih do najkrupnijih njegovih potreba. Prema tome,
IZ je i stvarala vjerske organe koji se brinuti o radu i raz-
voju zajednica, njenih niih i viih struktura na jedne
regi j e (republike) gdje ive muslimani, a potom i SFRJ.
Ovo je aktuelnije t im prije to svi islamski propisi t ee obj edi-
njavanju sveukupni h snaga svoj ih pripadnika, radi bolje sarad
nje, i
156
Sadrvan
u dvori t u
Begove
damije
u Sarajevu
Ustav IZ od 1947. godine potvrdio je neke
njene organe na pOjedi nih republika, kao i ci j ele
Jugoslavi j e. Po njemu su vie instance IZ: u!emamedli s, va
kufski sabor sa saborskim odborom ivakufskom direkci j om, Vr
hovni vakufski sabor i Vrhovno islamsko starjeinstvo sa reis
ul -ul emom na Nii organi su bil i : dematski odbor , de-
matski imam i vakufsko povjerenstvo.
Tokom protekl ih trideset godi na iz
razloga, do i zmjena u organima IZ. Tako se od ulema-medli sa
je kompetencij a bi la briga o vjerskom i vjersko-prosvjet-
nom ivotu zajednice) i vakufske direkcije (i zvrnog i
organa vakufskog sabora) stvaraj u 1959. godine starjeinst va IZ.
ulema-medlisa obuhvatalo je jednog sa-
bora, to j e ulo docni j e u kompetencij u starjeinstava, kojih
u SFRJ ima i to:
- Starjei nstvo Islamske zajednice za SRBi H, SR
Hrvatske i SR Sloveni j e sa sjed item u Sarajevu.
- Starjeinstvo IZ za SR Srbi je, SAP Kosovo i
SAP Vojvodi ne sa sj editem u Pr itini.
- Starjeinstvo SR Makedonije u SkopljU i
- Starjeinstvo SR Crne Gore u Titogradu.
Starjeinstvo IZ je izvrni organ sabora. Bi ra se kao i sabor
mandatno na godi ne. Predsfedni k starjeinstva, kao i od-
157
broj sabora i starjeinst va moraju i mat i vj ersku
naobrazbu. Osi m predsjednika, kao stal nog slubeni ka, ostali
su Radi lakeg ostvarivanja svojih zadataka
starjeinstvo moe formi rati razne komisije i tijela.
Sto se sabora IZ, njih je u SFRJ i to za republi ke
Bi H, Hrvatsku i Sloveniju, Srbi j u, Makedoniju i Crnu Goru. Broj
sabora se prema broju muslimana u repub-
lici. u saborima je
Od sabora bi ra se Vrhovni sabor Islam-
ske zajednice u SFRJ. On je naj vii nadzorni organ IZ u zemlji.
Prvi posljeratni Vrhovni sabor se sastao 1947. godine, kojom
pri l ikom je donesen i Ustav IZ. na osnovu kojeg je izabran i prvi
reis-ul-ulema poslije Vrhovni , kao i sa-
bori IZ. zasjeda redovno j ednom godinj e, a moe biti i van-
redno sazvan.
Izvrni organ Vrhovnog sabora IZ je Vrhovno islamsko star
jei nstvo IZ u SFRJ. Njega reis-ul -ul ema, kao pred-
sjednik, a kao su predsjednici starjeinstva i est
nova koje bira Vrhovni sabor iz svoj e sredine. Vrhovni sabor
IZ sa svoj i m izvrnim organom, Vrhovni m islamskim starjein
stvom, si mbol iz,iraju vjersko-prosvjetnu autonomnost i j edinstvo
musli mana u SFRJ.
Ako se uzmu u obzi r neke subj ektivne slabosti , a ponekad
i objektivne za proteklih t r ideset godina kao
i Vrhovno islamsko starjeinstvo su, uzevi u cijelosti,
dosta kor isnog na stabil i zaciji IZ u novonastali m prili kama. Za
to vri jeme Vrhovno islamsko starjeinstvo je promi jenil o trojicu
svoj ih predsj ednika - reis-ul-ulema.
Reis-ul-ulemu, kao vrhovnog vjerskog poglavara muslimana
u SFRJ. ranijim periodima, bira posebno izborno ti j elo,
koj e mu i zdaje i posebno ovlatenje za vrenje ove visoke funk-
cije - menuru. Menura, koja se od 1975. godine i zdaje na
srpsko-hrvatskom, arapskom, turskom i albanskom jeziku, odre-
reis-ul-ulemi: ..... da u duhu Kur'ana, Sunneta, eriata i
Zakona nae zemlje ... vri sve prerogative reisu luleme i vodi
brigu o duhovnom uzdizanj u muslimana u Jugoslaviji ... "
Vjersko-prosvjetni ivo!
Pored subjekata i formi, IZ u svom radu mora posj edovati
i objekte kroz koj e djelovati. Ti objekti su njene
instituci j e i ustanove u svom uem i i rem je
158
istaknuto da j e na prostoru BiH i drugih krajeva SFRJ, kojim
je nekada upravl jala Osmanska carevi na, nastao veliki broj sa
kral nih objekata.
Njihovo f undiranj e, bez obzi ra na namjenu, izgled i vanost,
u 90 posto motivisana je islamskom et ikom:
dobro djelo, ljudima. Tako su mnogi od tih objekata i
bazirani na mater ijal noj osnovi vakufa, kao vj erskog mo-
tiva i
dio ovih objekata, od koj ih su neki istori j-
ski spomenici ku lture, u bi t i su vjersko-prosvjetnog karaktera.
PO brojnosti i vanosti mogli bi se svrstati ovim redosljedom:
mesdidi - damije, mektebi, medrese, t ekij e, visoke kole
(VIST, Islamski fakultet), biblioteka (Gaz,i Husrevbegova bi blio-
teka, osnovana 1537. godine, predstavlja najstar ij u i najboga-
tiju ri znicu orijentalnih rukopisa u zemlji, pa i na Balkanu).
Uz porast IZ, njihovu regionalnu rasprostranjenost ,
rasle su i vjersko-prosvjetne potrebe muslimana, koj e su i zi o
skival e nove i savremenije forme i i nterpretaci j e. To j e djelo-
valo i na promjenu i osavremenj ivanje vjerskih prostori j a i ob-
jekata. Dio i nstitucija se savremeni m
potrebama adaptacijom i gradnj om objekata. Ovo se
moe posebno za dami je. jer je uslj ed prestanka rada ne-
ki h islamskih institucija (mekteba i medresa) , damija postala
glavno sredite vjerskog ivota muslimana u BiH.
Nekada su damije, kao i druge i slamske obj ekte, gradili
uglavnom pojedinci. U nae vrijeme to, uglavnom,
IZ. Sredstva za opravku il i izgradnj u novih vjerskih
objekata, dami ja, vjernici dobrovoljnim
prilozima u novcu, naturi ili radom. Dodamo li tome jo i pod
mirenje svakodnevnih mater ijalnih potreba: kao imarnu,
mujezinu, te t rokovi osvj et ljenj a, zagrijavanj a, vode i
koj i nisu mali, moemo mjeri ti vis i nu ljubavi bosanskohercego-
muslimana prema Islamu i njegovu opstanku u ovim
krajevima.
podaci IZ u BiH daju podat ke o mjesti ma
u kojima se odvij a vjerski i vot: kraj drugog svj etskog rata
je neto oko 1.022 damije i mesdida. Neto preko
200 ih j e bilo u ruevnom stanju i nisu sluile svojoj svrsi. Iz
vjetaj Ulema-medlisa iz 1954/ 55. godine i znosi da aktivno rad i
817 damija i mesdida na BiH. Petnaest godi na docni je
(1970) , ovaj broj je porastao na 1.074 dami je i 363 mesd,ida,
to ukupno predstavlja 1.437 mj esta za obavljanje
namaza. Od 1952. godine mektebi su prestal i da post oj e kao
zasebne vj ersko-prosvjetne instituci je, te su mnoge od ovi h
zgrada pretvorene u mesdide u kojima se obavl j a namaz, i li se
u nj ima obavlja vjerska pouka muslimanske djece.
159
Ferhad pae damij a u Banja Luci
Izvjetaj Starjeinstva IZ u SR Bi H (1976) prua nam slij e-
sliku vjersko-prosvjetnih instituci j a:
1.092 damije
569 mesdida i
394 j avne prostorije za obavljanje vjerske pouke u
onim mjesti ma u koj ima nema damij e ni mesdida, to ukupno
iznosi 2.055 mjesta vjerskog ivota na ovog Starjein-
stva, u vidu da su neki od ovih objekat a samo povre-
meno (uz Ramazan) aktivni. Na osnovu raspoloivih podataka IZ
moe se da j e samo u poratnom per iodu
oko 600 damija i mesdida.
Imamo li u vi du da je u BiH po popisu stanovnitva u SFRJ
iz 1971 . godine bilo 1,486.671 musliman u smislu narodnosnog
160
opredjelj enja, te da je od toga broja najmanje 1/3 vjerski indi-
ferent na, ostaje da na svakih 500 musl imana dolazi po jedna
prost or i ja za vj erski i vot.
Da bi vj erski obj ekti bilj to f unkcional nijj u odnosu na
savremene pot rebe vj ern ika, Starj ei nstvo IZ u Bi H f ormirala
je posebno t ijelo koje dat i projekte i
rjeenja vj erski h objekata u Bi H.
Svj esni da danas t i obj ekti, pored svoje f unkcio-
nal nosti predstavljaju i spomenike islamske kulture, musl imani
Bi H nastoje da oni budu izraz nj i hova svestranog doivl j aja
Islama.
Pos ljeratne prilike i migraciona kretanja stvorila su nova
islamska naselja na per i feriji muslimanski h naselja, a
jednim brOjem i u inost ranstvu, od radnika na privremenom
radu. Ta okolnost nametnula j e Islamskoj zaj ednici i nove pro-
bleme koje ona pokuava ri jei ti i organizovati edukacionu slu-
bu ovi h muslimana u dijaspori.
Vjerski kadar
Vaan momenat u ivotu svake, pa i vjerske zaj ednice, pred-
stavljaj u ljudi koj i vode bri gu o radu, razvoju i za-
j edni ce. Od nj ihove svi j esti , entuzijazma, aktivnosti,
saradnje, obrazovanj a i drugog, zavisi i vot zajednice, njeni h
ustanova i institucija.
Svoj vj erski kadar rz u BiH uglavnom, iz Gazi
Husrevbegove medrese u Sarajevu, a ostali izvori su sporedni.
U vremenu od 1945. do 1975. godi ne u Gazi Husrevbegovu
medresu upisano je oko 1.000 od koj ih je maturirala
neto preko 500. Uslj ed koncentracije vj erskog i vota u da-
mij i, promijenjena j e i uloga dematskog imama, koji sad, po-
red dem a ta u vrenju islamskih obreda, vri i pe-
dagoko-odgojne dunosti hatiba (vj ersko-
-prosvjet nog informatora petkom na duma-namazu), vai za -
kadije pri sklapanj u braka po er iatski m propisima i
Nj emu slube su jo muezi n i bul a (musli man-
ka sa neto irim vj erski m obrazovanjem. koja pomae i mamu
u vjerskom odgoju djece i enskog dijela demata).
Obzirom na vanost i potrebe Islamske zajednice za ko-
lovanj em enskog kadra. nadleni organi i nt enzivno rade na po-
novnom ot varanj u enskog odjelj enja Gazi Husrevbegove me
drese.
II
161
Da bi bio to uspjeniji i povezanij i rad dematskih i mama,
na nekoliko demata je postavl jen i tzv. vjersko-prosvjetni re-
ferent. To je, imam, samo s viom kolskom naobraz-
bom i radnim iskustvom.
Od 1960. godi ne ponovo se uspostavl ja ustanova muftije, s
izmijenjenim nazivom - glavni imam.
Da bi se vjerski slubenici uspjeno odazivali svojim duno-
stima drutvenih radnika, organi IZ poduzimaju niz mjera od
kojih su: briga o kolovanju, dokolovljavanju i permanentnom
obrazovanj u, boljem materi jalnom stimulansu i socijal nom i pen-
zijskom osiguranju ovog kadra.
Sami vjerski slubenici u ovom smislu se ispomau kroz
svoje staleko udruenje koje je osnovano 1950. go-
dine.
Manifestacij e islamskog ivota
Sve islamske institucije bile bi prazne i besmislene, ili
spomeni ci kulture, kad se u njima ne bi manifestovao i
razvijao islamski ivot. Kvalitet sadraj a i intenzitet ispol java-
nja ovih vjerskih programa j e u rukama same IZ i njene organi-
zacije. Ove vjerske manifestacije dijelimo po formi na indivi-
dual ne [u krugu porodice) i [u dematu). Neke od
njih su vjerske dunosti , a druge su vjersko-manifestacione.
Najvani je su: namaz (salat po sebi ili u dematul, hatme (go-
dinj e proslave povodom zavretka vjerske pouke djece u jed-
nom dematu) , mevlud, tehvidi, bajrami, ramazan, sunet luk
(vjersko obrezivanje muke djece) , svadba po eriatskim propi-
si ma, proslave mubarek proslave hidretske Nove godine,
vazovi, predavanja, akademije, had.
Obavljanje te pete islamske dunosti, hada, posebno je
dolo do izraaja u periodu posl ij e drugog svj etskog rata, kada
se broj iz godine u godinu, Sada je taj
broj stabili ziran negdje na oko 400 godinje iz BiH.
Materijalni pol oaj
Za normalan ivot i rad jedne zajednice potrebna je i odre-
dena materijalno-fi nansi j ska podloga. Musl imani u BiH su, u
prolosti sti mulans svog vj ersko-prosvjetnog ivota i djelovanja
nalazili u dosta brojnim I bogatim vakuf ima - zadubi nama.
Vr ij ednost i prihodi vakufa su tokom vremena variral i.
162
zemlj e 1945. godi ne je zateklo IZ mater ijal-
no dosta oslabljenu. Prihodi dijela vakufa, koji nisu nacional i-
zovani 1958. godi ne, ni izdaleka nisu bili dovoljni da pokriju
materij al ne trokove i normal an rad IZ. Radi toga je
trebalo nove izvore prihoda. imovi na IZ, po njenom
Ustavu iz 1969. godi ne, sastoji se iz
1. od vakufa i druge pokretne i nepokretne imovi ne, koja
pripada njeni m organima i ust anovama, kao i od pri hoda te
imovi ne,
2. od samodopr inosa i drugi h priloga pripadnika Islamske
:zajednice,
3. od fondova i nj ihovi h prihoda,
4. od poklona-vasijeta,
5. od pri hoda za vj erske usluge taksa za obavl janje ad-
ministrativni h radnji,
6. od dravne i
7. od razni h drugih pri hoda.
U cilju podmirenj a naj nuni j ih materij alni h izdataka, organi
IZ su zavel i ili godi nju za svoje
i to na dobrovoljnoj osnovi. Za zahvata.
kao to su opravci damija-mesdida, medrese, Fakul teta i nji-
hova izdravanja, te i zgradnju stambenog prostora za vjerske
slubenike, potrebni su fondovi i rezerve. Ovo se rije-
it i :
a. koncentraci j om zekata i
b. zekatul-fitra u jedan fond,
c. prihodi od kurbanski h koica,
d. dobrovoljni prilozi.
Islamska zaj ednica je od do danas dobivala
finansij sku Komisij e za vjerska pi t anj a pri
vladi SA Bi H. Poslije drugog svjetskog rat a, u vrijeme konsoli-
daci j e IZ i momentima akta nacionalizacije nekret-
nina IZ. ova je bil a znatnija. Danas. ova dot acija drutve-
zajedni ce Islamskoj zaj ednici iznosi oko 10 posto
njenog budeta.
U okviru saradnj e IZ s nekim vjerski m zajednicama arapsko-
-islamskog svij eta pruena j e i odreoena IZ s t i h strana.
Ova se sastoj i uglavnom od:
a. dodjele st ipendij a za sticanje vi soke vj erske naobrazbe
na uni verzitetima t ih zemalja. Medu ovim zeml j ama su : Egipat ,
Irak, libija, Maroko, Suudi jska Arabi ja. Kuvajt i Sudan,
b. u snabdi jevanju IZ literaturom s isl a-
mistike, arapskog jezi ka i knjievnost i,
c. dodijeljene Islamskoj zajednici od st ra-
ne nekih ustanova iz i nost ranstva i drava kao to je Suudijska
Arabija, libi j a, Kuvajt. Irak, Sudan i druge, kao njihov dopr inos
fondu Gazi Husrevbegove medrese i Islamskom f akultetu u Sa-
ll' 163
rajevu, j er projekt adaptacije, izgradnje i opreme ovi h institu-
cija je mnogo stajao, tako da je ova iako nije bil a ve-
l i ka, dobro dola. Ona je ubrzala dovrenje zgrade, useljenje
Medrese i otvaranje Fakulteta, institucija toliko nuni h IZ za
nj en dalji razvoj.
Na koncu moemo da je materij alna podloga rada
i razvoj a IZ bazirana dobrim dijelom na dobrovoljnim prilozima
njenih Upravo ove materi jal ne rtve IZ ukazuju
na nj ihovu svi j est i l jubav prema vjeri i svojoj zajednici.
djelatnost
Muslimani Bi H su vrlo rano upoznali i vanost pisane
Dokaz tome su i mnogobroj na rukopisna djela, napisana
III prepisani:! u ovim krajevima, od koji h su mnogo
Re lat ivno rano su se sluit i i tampanom. Jo u drugoj
polovici XIX vi jeka t ampaju i knJ1ge. Pred drugi svjet-
ski rat u Bi H j e izlazil o vie novina i vj ersko-kulturnog
karaktera, a postojala je i Islamska tamparija.
U posljedjne vrijeme pisanoj u IZ se sve
panj a, kao vanom obliku kontakta njeni h organa sa
novima IZ. Upravo pisanom se nast oji donekle nadokna-
diti nedostatak u kadru i njegovu ravnomjernom i kvali tetnom
dj elovanju u IZ. Pisana se plasi ra u obl iku novina,
i li vj erske knjige. i renja vjerske literature u musli-
manski m sredi nama poslije se intenziv,
ni m opismenjavanjem stanovnitva Bi H.
djelatnost IZ u Bi H moemo podi jeliti na dvoj e:
a. isl amski li stovi ,
b. knjige
a. Publikacije (novine i
Nakon provedene pos li jeratne organizacij e IZ i usmjerava-
nja njezina rada ukazala se potreba pokr etanja nj ena lista i li
Od 1950. godine nast avl ja se izdavanje Glasnika Vr-
hovnog isl amskog starjeinstva, kome je Ustav IZ odredio kon-
cepciju i cilj. Tira .. Glasnika_, koji izlazi iznosi
danas preko 12.000 pri mj eraka.
164
Staleka udruenj e vjer,skih slubenika llmi ja svoju izda-
djelatnost tampanjem II Takvi ma. - musl iman-
skog kalendara, koji od 1951. godine pored kalendari juma
donosi ti i zaniml jivo vjersko ti vo, to mu je podiglo
tira, u novije doba, na preko 50.000 primjeraka. Izlazi jedanput
godinje.
Glasilo Udruenj a .J l mije .. u BiH " Preporod" u
t irau. Izlazi dva puta na srpsko-hrvatskom jeziku.
List "Preporod uglavnom prati kretanj e vjerskog ivota .
.. Zemzem je list udruenja Husrev-beg,
u istoi menOj medresi u Sarajevu. Tretira islamsku problematiku
mladih, pa je radi toga vrlo brzo naao publiku kako
Medrese t ako i brojnim nj ihovi m vrnja-
ci ma izvan Medrese.
Od 1972. godine Gazi Husrevbegova bibl ioteka izdaje svoj
godinjak, .. Anale .. , koj i tret iraju kulturno-prosvjetnu batinu
musl imana i isl ami st i ke
b. Izdavanje islamske literature
Islamska tampa j e medij informisanj a musl imana,
te od nj ene brzine, i pravilnog usmjeravanja, u mno-
gome zavisi normalan ivot i razvoj IZ. U protekli h trideset
godi na, i z objektivnih ili subjektivnih razloga, na ovom planu
nije sve t o j e bilo potrebno. S obzirom na drutvenu
ulogu muslimana, nj ihovo otvaranj e prema svij etu, i ivljenje
na evropskom t lu. uz sve interesovanje za Islam i nj egova
na pol ju kultur e, umj etnost i i za isl amskim
odgovorni u IZ, sve panju islamskoj knjizi.
Preko nje upoznaju, prvenstveno, svoje a potom i ostalu
kul turnu j avnost , o islamu i svom islamskom postojanju i radu.
izvjetaji Starjei nstva IZ za BiH iz 1976. godine
govore upravo o ovom konstruktivnom nastojanju, j er j e u t oj
godini objavljeno:
Kur 'an u 40.000 primjeraka
Vjerovanje u Boga u svj etlu nauke, f ilozofi je i Kur'ana,
od Nedim el Disra. u prevodu hfz. Ibrahima Trebinjca
u 5.000 primj eraka
Dij alog s prijateljem, od dr Mustafe Mahmuda, u prevo-
du dr Ahmeda u 5.000 primjeraka
Kako bi ti musl iman, prevod dr Ahmeda
u 50.000 primjeraka
165
Novi limihai , od Naima - reis ul-uleme,
latinica 50.000 primjeraka
10.000 primjeraka
Od sumnje do vjerovanja, od dr Mustafe Mahmuda u
prevodu Abdurahmana
u 5.000 primjeraka
Kako obaviti had, Abdurahman
u
;tivat i smrt hazret i Fat i me. Read
u

3.000

20.000
primjeraka
primjeraka
Ovim edicijama su prethodi le i neke rani je tampane knji-
ge u izdanju Islamske zajednice.
Stam pa no je nekoliko izdanja Kur'ana, u originalu i prevodu,
Veliki i Mali ilmi hal. razni udbenici za vjersku obuku, mevlud
ski spjevovi. zbirke dova, Muhamed i Kur'an, prevod Buharijine
zbirke (111), gramatika arapskog jezika. Uvod u tefsirsku i ha
disku nauku. t edvidi i drugo.
Pored edicija izdatih od organa IZ, postoji i nekoliko izdanja
u privatnoj nakladi.
Ove publ ikaci je IZ su na srpskohrvatskom jeziku, t ampa-
ne i latinicom. mada postoj e pri j edlozi da se nj ihov
rezime prezentira j o i na j ezicima kojim govore muslimani
drugi h naroda i narodnosti nastanjeni u SFRJ, tj . na makedon
skom, al banskom i t urskom.
Edicije IZ imaju publ iku i van Jugoslavi j e, uzem
lj ama gdje i ve iseljenici muslimani jz BiH, ili pri vremeno
zaposleni radnici. pa su one i j edina njihova veza sa
IZ. To je razlog vie da organi IZ u BiH porade jo
vie na podizanju svojih izdanja.
Veze sa Islamskim svijetom
Petstogodinje postoj anje isl ama u BiH, brojnost i aktuel-
nost muslimana u ovim krajevima
Evrope je i nji hovu af irmaciju i ugled u drugim krajevi-
ma islamskog svijeta. Tenja ka islamskoj solidarnosti i duhov-
nom jedinstvu svih musl i mana svijeta ni j e izum niti lijepa
elja, ovog il i onog reformatora i li ideologa. Nju je utemel ji o
sam Kur'an poznatom devizom: Musl imani su ... " (Kur'an,
.EI - Hudurat" , 1 Dl. a islam ga j e neprekidno odravao i ob-
navljao u svijesti ljudi kroz post, Kjabe u
166
Meki (had) kao jedi nstveno duhovno sredite, na
ovaj jedno stalno i istovetna pripadnosti i za
jednit vu irom musli manskog svijeta. (Takvim, 1972).
Odatle elja, radoznalost i interesovanje muslimana jednih
za druge.
Od oslobodenja IZ u SFRJ, nakon uspostavljanja dobr ih od-
nosa sa zajednicom u zemlji, te drugi m
vjerskim zajednicama u Jugoslavij i , uspostavila je i dobre odno-
se i saradnju sa islamskim svijetom.
Slubeno te veze se ost varuju preko Vrhovnog islamskog
starj ei nstva na sa reis-ul-ulemom, preko razmj ene delega-
cija il i susreta ist aknut i h vjerskih i drugih muslimanskih
U t r idesetogodinjem periodu reis-ul -uleme i drugi odgovorni
faktori u IZ primili su vjerske, kul turne i novinarske delegacije:
Pakistana, Indonezije, Egipt a, Turske, Siri j e, libana, Sudana,
Iraka. Alira, Kuvajta, Suudijske Arabije, Maroka itd.
Ove delegaci je su svoj im ili duim boravkom u na-
oj zemlji imale da posjete muslimane u mnogim
krajevima BiH, da vide i upoznaju ivot i rad ne samo u vjer-
skom. nego i u ekonomskom, prosvj etnom, ku lt urnom i drugom
pogledu. One su pr isustvovale i razni m prigodni m islamski m
manifestacijama IZ kao: mevludi ma, vjerskoj obuci djece -
- hatmama, otvorenj ima dami j a, nastavi u Gazi Husrevbego-
voj medresi, a redovno su i Gazi Husrevbegovu
biblioteku u Saraj evu. Delegacija Rabi t e i z Meke uzela je
i na odranOj povodom radova na Islamskom
fakul tetu u Saraj evu 1974. godine.
Svoje impresije o boravku u naoj zemlj i ovi posjetioci i
delegacije iznose u li stovima, i referatima,
i uglavnom se pohval no izraavaju o vjerskom i drugom ivotu
muslimana Bi H, kao i drugim di j elovima SFRJ. gene-
ralnog sekretara Rab i te u Meki g. Muhamed Safvet Saka Emini .
napisao j e i brouru o posj eti j ugoslovenskim muslimanima
1974. godine, gdje je iznio svoje zadovoljst vo zbog susreta s
evropskim muslimanima.
Poseban vid afi r misane saradnje s islamski m svijetom
predstavlja predstavnika IZ iz SFRJ na lokal nim il i sve-
islamskim konferencijama, kongresima. akademijama, simpozi-
jima i Pored upoznavanj a sa aktuelnom islamskom prob-
lemati kom. predstavni ci IZ svojim referati ma, predlozima i ide-
jama uzimaju i u rjeavanju raznih ivotnih pi t anj a za
islam. je nae uleme na Svjetskoj islamskoj
konferenciji u Mogadiu (Somalija) 1965. godi ne, na Kongresu
muslimana SSSR-a (1 970). godinj im konferencijama Akademije
islamski h nauka u Kai ru (1971) . Pomen i mo i predst av-
ni ka IZ na Kongresu jslamske omladine u Tri poliju (Libija) 1973.
godi ne, na susreti ma i slamske misl i u Aliru. Kongresu islam-
167
skih u Bagdadu (Irak) 1975. godine I na Islamskom m.-
skupu u Meki na temu: - Uloga i zadatak mesdida.
(1975).
IZ ima svoja dva predstavnika u Evropskom islamskom sav-
jetu, pa se preko ovog tijela odrava veza s evropskim musli-
manskim centrima.
Svoj doprinos u zbliavanju musl imana BiH i muslimana
u svi jetu daj e i naa islamska tampa: novi ne i dono-
vijesti o muslimanima iz raznih krajeva svijeta.
Dobre uslove za odravanje pr ijateljskih odnosa IZ sa
muslimanima ostalog svijeta prua i sama demokratska klima
sistema SFRJ. kao i njena vanjska nesvr-
stana politi ka, koja se ogleda i u dobrim i pri jateljskim odnosima
s arapsko-islamskim svijetom.
mr Nijaz UKRIC
168
SADA2AJ
Strana
Uvodna - - - - - - - - - - - - - - 9
Prirodne i geografske deterrninante povez:;nosti jugoslavens!<i h
zemalja sa zemljama Bliskog istoka - - - - - - - - - 13
II Prvi susreti s isl amom na Balkanu - - - - - - - - - - 19
III Sl avensko-muslimanske skupine na Balkanu - - - - - - - 29
a) Tzv. Pomaci - - - - - - - - - - - - - - - - 33
b) Tzv. Torbei - - - - - - - - - - - - - - - - 3'
e) Muslimani srpskohrvatskog jezika - - - - - - - - - 35
IV Bogumilstvo i islamizacija - - - - - - - - - - - - - 39
V Ref l eksi islamske civilizacije - - - - - - - - - - - - 53
al Utjecaj orijentalno-islamske civilizacije na junoslavenske narode 53
b) irenja ove civilizacij e - - - - - - - - - - - 57
c) saimanJa u sferi folklora - - - - - - - - 60
d) saimanja u sferi materijalne kul ture - - - - - 62
el Vakufi - - - - - - - - - - - - - - - - - - 65
fl Skols!vo. prosvjeta i knjievnost - - - - - - - - - - 68
VI Slavensko-bogumilsko-islamski sinkretizam
81
VII Hamzevi j e - - - - - - - - - - - - - - - - - 91
VIII posljedice islamizacije - - - - - - - - - - - 98
al Bosanski Muslimani prema osmanskoj dravi - - - - - - 99
bl Uzimanje bosanskih Muslimana u adami-oglans - - - - 103
c) Afirmacija Bosanaca u ivotu Carstva - - - - 10'
d) Ekspanzija islama i bosanskih Muslimana u Podunavlje - - 105
e) teritorijalnog integriteta i posebnost pol oaj a Bosne 107
f) Uloga bosanskih Muslimana u odbrani Carstva - - - - - 110
g) Borbe protiv reformi - - - - - - - - - - - - - 112
IX Procesi saivljavanja sa zapadno-evropskom civil:zaci j om - - 115
Bibliografij a 139
*
Organizacija i ivot Islamske zaj edn ice u Bosni i Hercegovini 143
Isl amska zaj ednica u Bosni i Hercegovini do - - - 145
II Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nakon - 153
Vjersko prosvjetni ivot - - - - - - - - - - - - - 158
Vjerski kadar - - - - - - - - - - - - - - --- __ o 161
Manifestacije islamskog ivota - - - - - - - - - - - 162

Maierijaini poloaj - - - - - - - - - - - - - - --- 162
djelatnosI - - - - - - - - - - - - - - 164
al Publikacije (novine i - - - - - - - - - - 164
b) Izdavanj e islamske - - - - - - - - - - - 165
Veze sa isl amskim SVi jetom - - - - - - - - - - - - 166