O. Edward Saint-Omer, C.SS.R.

SVETI GERARD MAJELLA

udotvorac i zatitnik trudnica
1

O. Edward Saint-Omer, C.SS.R.

SVETI GERARD MAJELLA

udotvorac i zatitnik trudnica
Okrilje srca moga, i batino moja, o Boe, dovijeka! Psalm 73, 26

NASLOV KNJIGE Edicija: Sv. Gerard Majela O. Edward Saint-Omer, C.SS.R. Nakladnik Nonnatus d.o.o., Karlovac Stjepana Radia 28 Tel./fax: 00 385 (47) 601 399 www.nonnatus.hr Za nakladnika: Josip Grani Prijevod s engleskog: Liliana Zovko, Karlovac Korektura: o. Marko Glogovi, Karlovac Grafiki slog: Boris majgel, Zagreb Dozvolom Saint Benedict Press/TAN Books, Todd Aglialoro, 02. 10. 2010. ISBN CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem.

Tko vjeruje u mene, init e djela koja ja inim; da, i vea e od njih initi. Ivan 14, 12

Sv. Gerard Majella 1726 1755. Brat laik Kongregacije Presvetog Otkupitelja

U ast Presvetog i Nerazdvojnog Trojstva, za uzvienje katolike vjere i irenje kranske religije, uz ovlatenje naeg Gospodina Isusa Krista, Blaenih Apostola Petra i Pavla i nae vlastito Odreujemo i proglaavamo Blaene ispovjednike Gerarda Majellu i Alexandera Saulija svetima, te ih uvrtavamo u popis svetaca Sv. Papa Pio X. 11. prosinca, 1904.

PREDGOVOR IZDAVAA
Nevjerojatan ivot sv. Gerarda Majelle veliko je nadahnue itavoj Katolikoj crkvi ve vie od dvjesta godina, a njegova ivotna pria jo uvijek moe neke itatelje obeshrabriti u pogledu vlastitog spasenja. Ali, to ne bi trebalo biti tako. Kao to je sluaj s mnogim velikim i znaajnim svecima u povijesti Katolike crkve, za sv. Gerarda Majellu se vjeruje da nikad nije poinio smrtni grijeh; u stvari, njegovi duhovnici nisu mogli otkriti da je ikad poinio ak i zanemarivi grijeh. Nedvojbeno, ova razina pobonosti bila je temelj za mnoga uda koja je poinio za vrijeme ivota, pa ak i nakon smrti. Pa ipak, u opisu sveevog ivota patera Saint-Omera itamo da je esto imao razdoblja velike duhovne tame, te je zamalo bio bez nade u vlastito spasenje. I ova injenica lako moe obeshrabriti itatelja, jer ako je sv. Gerard, koji je bio toliko dobar, imao mrana razdoblja, ak na granici beznaa, to je s veinom nas, koji nismo ni priblino toliko dobri, koji esto zapadamo u grijeh, koji smo moda poinili i smrtni grijeh ili smo u prolosti ivjeli u smrtnom grijehu? Nismo li mi ti koji smo skloni beznau? Ako je netko tko je oito bio svet i blagoslovljen od Svemogueg Boga bio zabrinut u pogledu vlastitog spasenja, kakvi su nai izgledi? mogli bismo se zapitati. Zabrinuti stav je, naravno, svojstven svima koji su istinski na putu spasenja. Nitko drugi do sv. Petar upuuje nas na ovaj prividni paradoks pobonosti udruene
9

sa zabrinutou kad kae, I ako se pravednik jedva spasava, opak i grenik gdje da se pojavi? (1 Petrova 4:18). Drugim rijeima, ako e oni istinski krani koji se klone smrtnog grijeha i tee prema nebu biti jedva spaeni, to je s a) otvorenim grenicima, koji svjesno i vedro (ini se) poine smrtni grijeh, te b) bezbonicima, koje stvarno nisu zabrinuti za svoje spasenje i koji se usredotouju na postizanje samo zemaljskih ciljeva? Gdje e se oni pojaviti? Poanta je u tome da se ljudi koji ive bez svjetla Isusovog Evanelja nalaze u tami u pogledu vlastitog vjenog spasenja. ak i u odnosu na katolike, sveti upnik Arki mogao je rei, Neki ljudi su toliko duboko nesvjesni da ne priznaju etvrtinu svojih svakidanjih grijeha. Ovo nepriznavanje naih grijeha proizlazi iz duhovne tame koju je, s jedne strane, uzrokovao iskonski grijeh, a s druge strane, nai vlastiti osobni grijesi. Kad neka osoba zaista pone ivjeti prema uenjima naega Gospodina i teiti ka savrenstvu, kao posljedica toga pojavljuju se trenuci kad njegov/njezin um prodire kroz veo ove tame, i u toj duhovnom pronicljivosti, nazire - iako samo na trenutak - neizvjesno stanje ovjekova spasenja, da smo svi zaista sagrijeili i potrebna nam je slava Boja. (Rim. 3:23). Ovakvi povremeni trenuci jasne pronicljivosti mogu nas dovesti gotovo do beznaa, kao to se u nekoliko navrata gotovo dogodilo sv. Gerardu. Umjesto da nas dovode do beznaa, ovakvi trenuci duhovne lucidnosti - gdje naziremo nau veliku pogibelj - trebali bi nas radovati. Jer, kako se vie puta ponavlja u Svetom pismu, Strah je Gospodnji ko10

la mudrosti, jer pred slavom ide poniznost. (Psalam 110:10; takoer vidjeti Izr. 15:33; Prop. 1:20, 22, 25, 34; 19:18). Sv. Pavao nam govori, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! (Fil. 2:12). Kada mi, koji usrdno teimo k spasenju, postanemo zabrinuti i u strahu, to znai da zbacujemo sa sebe ljuturu sljepila koja nam prekriva duhovnu pronicljivost i poinjemo gledati nau situaciju kakva ona zaista jest to se tie ugaanja Bogu i postizanja vlastitog spasenja! A, ono to vidimo je zastraujue, jer nalazimo da smo daleko od dobrog, naroito u naim sklonostima i pobudama. Svi veliki sveci imali su ovakvu mo zapaanja, i zbog toga su bili ponizni, jer su mogli vidjeti vlastite slabosti i nedostatke. To je razlog zbog kojeg, kad jednom prihvatimo ovu pronicljivost, vjera u Boga postaje toliko potrebna vrlina. ivot sv. Gerarda Majelle vrlo nam jasno prikazuje ovu stvarnost duhovnog ivota. S jedne strane, on je bio toliko dobar i inio je mnoga uda, a s druge strane, bio je toliko duboko zabrinut za vlastito spasenje. itajui o njegovoj zabrinutosti, moemo se zapitati, Koja je korist? Ako se sv. Gerard toliko patio, meni nikad nee uspjeti! Ali, upravo je to pogrena reakcija. Zato? Prije svega, moramo razlikovati obine od posebnih svetaca. Vi i ja, vjerojatno i veina nas, pozvani smo da budemo obini sveci, ljudi koji nae spasenje ostvarujemo uglavnom neprimjetno, a kad napustimo ovaj ivot, zaboravljeni smo od svih, osim najbliih. Posebne je svece Bog obino pozvao da ine neka posebna djela ili da svoju pobonost izraavaju svijetu kao veliko
11

nadahnue drugima. Sv. Gerard bio je, oito, poseban svetac. Broj posebnih svetaca relativno je malen, u usporedbi s brojem onih koji ive neprimjetno. Ali, to ne znai da vi i ja ne moemo postii veliku pobonost i pronai visoko mjesto na Nebu. Pobonost ovisi o naem unutarnjem stanju, o stupnju nae ljubavi za Boga, o jednolikosti s Njegovom svetom voljom i o istoi naih pobuda. Zaista, ako smo blagoslovljeni da dospijemo u Nebo, tamo emo vjerojatno na najviim mjestima pronai mnoge koji su bili neprimjetne majke i oevi i druge svjetovne osobe u ovom ivotu. Sv. Terezija, Mali cvijet, nalazi se u obje skupine i obini i posebni sveci. Za ivota, njezina pobonost bila je nepoznata svijetu, nepoznata ak i mnogim asnim sestrama u njezinom samostanu karmelianki. Ali nije bila nepoznata njezinim vlastitim sestrama, koje su, nakon njezine smrti, pomogle da ju svijet upozna. Bila je toliko velika da je Sveti Papa Pio X. mogao uskliknuti kako je ona najvea svetica modernog vremena - ona, potpuno nepoznata asna sestra, koja je umrla s 24 godine i o kojoj je njezina blinja asna sestra izjavila sljedee: to emo imati za rei o Sestri Tereziji od Djeteta Isusa u objavi njezine smrti drugim samostanima karmelianki? A sada cijeli svijet zna za nju. (Samo zatraite od nje uslugu!) U ivotu sv. Gerarda primjetna je visoka razina pobonosti koju je ostvario u relativno kratkom vremenu. Umro je s 29 godina. To nam svima moe biti ohrabrenje i nada. Jer ako smo dosad odgaali ozbiljno raditi na vlastitom spasenju, jo uvijek moemo
12

nadoknaditi izgubljeno vrijeme - i to ubrzano ako smo istinski skrueni, usrdni, iskreni i postojani u naim naporima da se popravimo, budemo kreposni i ljubimo Boga. Dodatno tome, u sv. Gerardu Majelli imamo velikog sveca zatitnika. On nije samo Zatitnik trudnica, zbog ega je poznat diljem svijeta, on je oito jedan od onih opih svetaca zatitnika, kao i sv. Josip, kojeg moemo prizvati u svakoj potrebi. Budimo svjedoci velikom tovanju koje se prema njemu razvilo u Belgiji. Zaista, moemo ga uiniti naim osobnim Svecem zatitnikom brzog napretka u svetosti - svetosti na brzinu, ako hoete. Da, Bogu je iskazana poast veliinom Njegovih svetaca i On eli da Mu se obratimo za sve nae potrebe preko ovih Njegovih nebeskih prijatelja, koji su Ga za svog ivota toliko istinski i toliko dobro voljeli da su bili uzdignuti do oltara. Sutinski uzor svih svetaca, naravno, jest Bogorodica, kojoj na Gospodin eli odati poast i priznanje na svakom koraku i u svemu, tako da doputa da nam sve milosti (kako nas ui teologija) dolaze samo po njoj. Da, Bog eli podijeliti svoju veliinu, svoju dobrotu, svoje dobroinstvo i svoju slavu sa svojim prijateljima, svecima i svetim anelima. Kao to bi to uinio i veliki, velikoduni zemaljski kralj, i On eli podijeliti svoju slavu sa svojim prijateljima i slugama koji Ga okruuju. Stoga, moemo s najviim povjerenjem pozvati sv. Gerarda Majellu. Sve bi trudnice, kojima je on posebni zatitnik, to svakako trebale uiniti, ali i svi ostali vjernici, u bilo kojoj potrebi. Sv. Alfons Liguori - duhovni otac sv. Gerarda kao ute13

meljitelj Kongregacije Presvetog Otkupitelja - nadivio je sv. Gerarda za 32 godine; ali u udima i sjajnoj pobonosti sv. Gerard je, ini se, nadvisio i tog uglednog Nauitelja Crkve i svog redovnikog poglavara, ovjeka kojeg itava Crkva poznaje i koji je autor s najvie izdanja u povijesti! Da, dragi itatelju, najmanji moe zaista postati najvei u predivnoj, paradoksalnoj stvarnosti katolike vjere! A iz ivota sv. Gerarda Majelle, ne samo to moemo izvui veliko nadahnue o dobroti i milosti Bojoj, kako je prikazano kroz ivot i slubu velikog i posebnog sveca, ve moemo biti sigurni da se i mi moemo uzdignuti do velike pobonosti na isti ponizan nain kako je to inio sv. Gerard Majella i svi ostali sveci, to jest, molitvom, pokorom, rtvom, dobrim djelima - i uzdanjem u Svemogueg Boga, koji iznad svega eli nae spasenje. Thomas A. Nelson Izdava 17. prosinca 1998.

14

NAPOMENA ITATELJU
Iz izdanja objavljenog 1907.
Ova biografiju pater Saint-Omer preuzeo je iz predivnog talijanskog izdanja koje se pojavilo prilikom proglaenja blaenim velikog Sluge Bojeg naslovljenim Vita del Beato Gerardo Majella . . . Roma, Tipografia Vaticana, 1893. Prenosimo ga u cijelosti [prevedeno s francuskog na kojem je pisao pater Saint-Omer], s dodavanjem jedino poglavlja o velianju sveca. Ne pretvaramo se napisao je pater Saint-Omer 1893., da iznosimo savreno djelo. Naa je namjera da javnosti ponudimo jeftinu knjigu, jer toliko elimo predstaviti ivot brata Gerarda skromnim domovima siromanih kako bismo ih ohrabrili i pouili. Na je glavni lik bio dijete naroda, egrt, sluga, radnik, ponizni brat laik, kojeg je Milost pretvorila u sveca. Ako stavimo sa strane isto poklonjene nadnaravne darove koje Bog daruje onome kome On eli, ono to je Gerard postao moe isto tako postati svako dijete naroda, svojom krepou, patnjom i udovoljavanju volji Bojoj.

15

Predgovor Drugom izdanju

OPASKE O UDIMA U IVOTU SV. GERARDA

Zdrav razum, razum koji nije pod utjecajem predrasuda, ne moe nego priznati da su openito uda mogua; a kad je udotvorna injenica dokazana, odbaciti je jer je udotvorna i neobjanjiva naem nemonom razumu nije svojstveno mudrom ovjeku, jer je sam prirodni redoslijed prepun injenica koje svi priznaju, iako ih nitko, ak niti genijalni umovi, ne mogu objasniti; na primjer, klijanje sjemena. Dakle, udotvorna injenica dokazana je kao i ona obina. Rekli smo da zdrav razum ne moe ne prihvatiti da su uda mogua: Nijedan ovjek pri zdravom razumu, pie kardinal Dechamps, nee odbaciti udesno koje se javilo u ivotima svetaca pod izlikom da je nemogue. Samo oni koji ne razmiljaju usuuju se rei da su uda nemogua i nainom razmiljanja koji je apsurdan i bez potovanja staviti ogranienje snazi svemogueg Boga. uda su fenomen koji prekida zakone prirode i nadmauje snagu svih prirodnih uzroka. Potreban je samo razum da bi ovjek shvatio da
16

Bog, ija je mo beskonana, moe, kad se to Njemu svidi, prekinuti prirodni tijek izravno ili neizravno kroz slubu Svojih stvorova. (Rasprava o udesnom u ivotima svetaca.) Sv. Augustin, taj uzvieni genije, davno prije je rekao: Priroda je sva puna uda. Nismo zadivljeni njima jer smo ih navikli gledati; njihovo ponavljanje ini ih poznatima. Vidimo zato je Bog sauvao za sebe ona uda izvan prirodnog tijeka, da nas mogu pogoditi svojom neobinou. (De Civit. Dei, L.X). Ali, za kranina nije pitanje jesu li uda mogua; to je bit Vjere koju on svaki dan ispovijeda kad kae: Vjerujem u Boga, Oca Svemogueg, a koja izvire iz ovih rijei u Evanelju: Ta Bogu nita nije nemogue! (Luka 1:37); kao i iz ovih: Tko vjeruje u mene, init e djela koja ja inim; da vea e od njih initi jer ja odlazim Ocu. (Ivan 14:12). Ali, je li zaista sigurno da je Bog ponekad uinio uda? Ovdje, kao i gore, potvrda je u Vjeri za svakog kranina. to je, zapravo, sva povijest naroda Bojeg povijest pisana po zapovijedi Duha Svetog doli niz uda kuge egipatske, prolaz kroz Crveno more, stup oblaka, duevna hrana koja je padala s Neba svako jutro tijekom etrdeset godina u koliini dovoljnoj da nahrani nekoliko milijuna, itd.? Moe li Bog prenijeti svecima mo da ine uda? Da, jer On je svemogu. U stvari, kad je uinjeno udo, uvijek ga je uinio Bog na zahtjev sveca. Je li On to ikad uinio? Da, odgovara Sveto Pismo. Kolika su uda uinili Apostoli i njihovi sljedbenici pred
17

oima sviju! Da nabrojimo neka: ozdravljenje uzetog ovjeka na ulazu u hram, Tabita uskrsnula od mrtvih, sjena sv. Petra koja ozdravlja bolesne, itd. Davno je reeno: Pretpostaviti da e poganski svijet postati kranski bez utjecaja velikih i brojnih uda znailo bi pretpostaviti udo vee od onih koja ispunjavaju ivote svetaca. Je li Bog dao sv. Gerardu ovu mo da ini uda? Da, povijest njegovog ivota to objavljuje, povijest koja je vjerodostojna kao i bilo koja druga povijest, npr. Napoleonova. injenice na koje se to odnosi imale su svjedoke koji su bili u mogunosti potvrditi njihovu nepatvorenost jer se djelo ivot brata Gerarda [autora Tannoie, suvremenika sv. Gerarda] pojavilo ubrzo nakon njegove smrti. Pored toga Akta Beatifikacije moe se uzeti kao potvrda njihovog dokaza. To je ogroman svezak listova koji sadri iskaze mnotva zakletih svjedoka. Konano, sama Sveta Stolica je ve pravosudno potvrdila neke od ovih udotvornih injenica. Prvo ih je podvrgnula najstroem ispitivanju, iscrpno sasluavajui svjedoke i traei miljenje najsposobnijih lijenika. Nastavila je svojom nairoko poznatom sporou kako bi imala dovoljno vremena za ispitivanje uzroka, i tek nakon ovog postupka objavila proglaenje. Nai sudovi nikad ne postupaju s toliko obzira niti poduzimaju tolike mjere opreza, ak niti u pitanjima ivota ili smrti. Ali, neki kau da je udesno u ivotu sv. Gerarda toliko posebno da sablazni ak i dobre katolike! Sablazni ih? Ne. Iznenadi ih? Da. Zapanjeni su, ali ne sablanjeni,
18

jer znaju da je Bog svemogu, da je On gospodar svojih darova i da Njegova ljubav za due Njemu najvjernije ponekad premauje najveu majinsku njenost. Nakon svega izreenog, pitam se da li postoji razuman ovjek koji e uskliknuti: udesno igra preveliku ulogu u ivotu ovog sveca. Ne prihvaam to! Ne, nego e kleknuti ponizno pred svog Stvoritelja i rei: O Ti kojem je sve mogue, Ti si dostojan biti na Bog! tujem Te! Saali se nada mnom, prahom i pepelom koji jesam!

19

Sadraj
PREDGOVOR IZDAVAA NAPOMENA ITATELJU Iz izdanja objavljenog 1907. OPASKE O UDIMA U IVOTU SV. GERARDA 9 15 16

Prvi dio IVOT SV. GERARDA MAJELLE

l. SVETAKO DIJETE 2. SVETAKI UENIK 4. SVETAKI SLUGA 5. SVETAKI RADNIK 6. SERAF IZ MUROA 25 28 33 35 37

3. SVETAKI NAUNIK 30

Drugi dio IVOT SV. GERARDA MAJELLE U VJERI

l. SVETAKI NOVAK 44 50

2. SVETAKI REDEMPTORIST

Trei dio KREPOSTI SV. GERARDA MAJELLE

1. NJEGOVA ELJA ZA NAJVIIM SAVRENSTVOM 2. NJEGOVA VJERA 3. NJEGOVA NADA
20

57 63 67

4. NJEGOVA LJUBAV ZA BOGA 5. NJEGOVA PREDANOST B.D. M. 6. NJEGOVA PREDANOST SVECIMA I ANELIMA, A NAROITO SV. MIHAELU 7. MILOSRE PREMA SVOM BLINJEM 8. NJEGOVO MILOSRE U VRIJEME STRANE NEVOLJE 9. NJEGOVO MILOSRE PREMA NJEGOVIM NEPRIJATELJIMA 10. NJEGOVA DUBOKA PONIZNOST 11. NJEGOVO PONIENJE 12. NJEGOVA ANEOSKA ISTOA 13. NJEGOV DUH MOLITVE 14. NJEGOVA POKORNOST 15. NJEGOVO STRPLJENJE 16. NJEGOVA REVNOST ZA DUE

75 83 86 91 97 101 103 106 109 111 115 121 125

etvrti dio NADNARAVNI DAROVI SV. GERARDA MAJELLE

1. NJEGOVE EKSTAZE 2. NJEGOVO ULIVENO ZNANJE 3. NJEGOV DUH PROROANSTVA 4. NJEGOVO RASUIVANJE DUA I PRODIRANJE U SRCA 5. NJEGOVA PRONICLJIVOST NA DALJINU 133 139 143 148 148 152
21

6. NJEGOVA BILOKACIJA 7. NJEGOVA MO NAD PRIRODOM 8. NJEGOVA MO NAD BOLEU 9. NJEGOVA MO NAD SRCIMA 10. NJEGOVA MO NAD PAKLOM

156 159 166 172 177

Peti dio SMRT I TOVANJE SV. GERARDA

1. NJEGOVA POSLJEDNJA BOLEST 2. NJEGOVI POSLJEDNJI TRENUCI 3. NJEGOV POGREB 4. NJEGOVA UDA A. UDA U KORIST NJEGOVE BRAE PO KRISTU B. UDA U KORIST NJEGOVIH PRIJATELJA C. UDA U KORIST SVEENIKA I DUA POSVEENIH BOGU D. UDA U IME BOLESNIH E. UDA U KORIST DJECE F. UDA U KORIST MAJKI G. PROGLAENJE BLAENIM I DALJNJA UDA 5.KANONIZACIJA SV. GERARDA 200 203 208 211 213 234 183 188 193 196 196 198

ADPRECAMINI

242

22

SV. GERARD MAJELLA

Na bolesnike bi stavljali rupce s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti, i zli duhovi iz njih izlazili Dj 19:12

 Prvi dio IVOT SV. GERARDA MAJELLE NA OVOME SVIJETU

l. SVETAKO DIJETE
ivot o kojem sad piemo dugaak je niz udesa. Okreui njegove stranice, itatelj e se prisjetiti zakona vjere koji izvrava svaki dan: Vjerujem u Boga, Oca Svemogueg, kao i rijei Evanelja, Ta Bogu nita nije nemogue (Luka 1:37), te ovog obeanja Isusa Krista, Tko vjeruje u mene, init e djela koja ja inim; da vea e od njih initi (Ivan 14:12), jer Sveti Duh objavljuje, Divan je Bog u svetima Svojim. (Ps. 67:36). Blaeno dijete ije emo kreposti prikazivati roen je u travnju, 1726. u Muru, malom selu otprilike stotinu kilometara juno od Napulja. Njegov otac, kroja po struci, bio je Dominico Majella, a njegova majka bila je Benedetta Galella oboje dostojni divljenja zbog njihovog potpunog kranskog ivota. Novoroeno dijete dobilo je krtenjem ime Gerard. Jo u kolijevci, bila je oigledna velika pobonost koju mu je Bog odredio kao sudbinu, jer nikad nije plakao, nikad plaem nije traio da ga se nahrani, kao to to ine druga djeca. Nekih je dana ak odbijao majina prsa, predznak strogog suzdravanja kojeg se drao cijeloga ivota.
25

Benedetta je bila zauena. Blago bi mu rekla: Bog te blagoslovio, drago dijete! Milou pripreman od najranije dobi, jedina zabava bila mu je vrenje sitnih pobonosti primjerenih za njegovu dob. Njegove dvije sestre, Brigida i Anna Elizabetta, kau da je Gerarda u djetinjstvu privlaila jedino izrada malih oltara i oponaanje bogoslunih obreda. Na stol bi postavio slike svetaca, naroito sv. Mihaela, te prolazio i vraao se ispred njih, naginjui se i klanjajui. Zatim, kleei bi izgovorio nekoliko molitvi, udarajui se u prsa ili pjevajui pobone pjesme koje je uo u crkvi. Njegova sve vea pobonost zapanjila je i oduevila sve koji su je vidjeli. Gerardov ivot dokaz je istine da Bog nalazi veselje meu djecom i u razgovoru s njima. Nedaleko Mura nalazi se kapela Capotignano, gdje se tuje kip Blaene Djevice Marije, koja u rukama dri Djetece Isusa. Kad Gerardu nije bilo jo niti est godina, voen bez sumnje nebeskom rukom, uputio se u ovo svetite. Tek to je kleknuo, Mali Isus, napustivi majino krilo, doao se igrati s njim i darovao mu je mali hljeb izuzetne bjeline. Dijete je radosno odnijelo dar kui majci. Vrlo iznenaena, ona ga upita: Tko ti ga je dao? Bilo je to dijete lijepe gospe s kojim sam se igrao. Privuen boanskom privlanou svog nebeskog prijatelja, Gerard je svako jutro urio u kapelu, a Djetece Bog bi se silo igrati s njim i darovati mu maleni bijeli hljeb. Brigidina radoznalost jednog ju je dana navela da slijedi svog malog brata i, bez njegovog znanja, bude svjedokom udu. Razborita majka, Benedetta, uinila je isto i vidjela isto.

Slijedei primjer svog Sina, Blaena Djevica takoer je eljela darovati Gerardu udotvorni kruh. Dijete nam je samo otkrilo ovu tajnu. Jednog dana dok je ulazio u kapelu sa svojom majkom, pokazujui na kip Blaene Djevice, ree: Mama, ovo je Gospa koja mi je vie puta darovala kruh, a ovo je Dijete s kojim sam se igrao. Godinama kasnije, kad je ve postao Redemptorist, prilikom posjeta njegove sestre Brigide ree joj svojom uobiajenom iskrenou: Sad znam da je to bilo Djetece Isus koji mi je darovao malene bijele hljebove. Pa, odgovori mu sestra s osmjehom, doi ga onda ponovno vidjeti. Sada, ree Gerard, njega nalazim gdjegod elim. Ovo nije bila samo jedna udesna istina u djetinjstvu sv. Gerarda. Jednog dana igrao se formiranja procesije s drugom djecom svoje dobi. Privrstio je na drvo maleni kri, koji je sam izradio i pozvao svoje male prijatelje da ga tuju. Ali, gle uda! Drvo je postalo bljetavo od svjetla, na veliko uenje dobrih ljudi Mura, a Dijete Isus silo je s njega i ponovno darovalo Gerardu maleni bijeli hljeb koji mu je naviklo darivati. U osmoj godini ovo dijete, koje je toliko omililo Isusu, ve je gladovalo za euharistijskim kruhom. Jednog dana za vrijeme Mise, otiao je do oltara kako bi primio priest s ostalim vjernicima. Sveenik koji je sluio Misu, videi ga onako malenog, proao je pored njega, a dijete se povuklo u suzama. Ali, sljedee noi sv. Mihael Arkaneo utjeio ga je donijevi mu kruh anela. Upravo zbog toga je Gerard cijelog ivota zadrao blagu privrenost prema ovom svetom Arkanelu.
27

Ovo nije bio jedini put da je Benedetin omiljeni sin udesno prieen. Jednog dana sveenik ga je naao kako klei blizu oltara i upitao ga to tamo radi. Maleno dijete, odgovorio je Gerard, izilo je iz tabernakula i dalo mi Svetu priest. Ovu naklonost, toliko rijetku u ivotima ak i najpovlatenijih svetaca, Gerard je zasluio, nesumnjivo, zbog svoje herojske suzdrljivosti. Tko bi povjerovao? Ovo maleno dijete uzimalo je jedva dovoljno hrane da preivi. Njegova majka, ponekad uznemirena ovom injenicom, znala je govoriti svojim prijateljima: Moj sin gotovo nita ne jede. Niti ne pipne hranu po nekoliko dana.

2. SVETAKI UENIK
Jo kao vrlo mali, Gerarda su poslali u kolu u njegovom rodnom mjestu, Murou. U kratkom vremenu nauio je itati i pisati, raunati i s lakoom se izraavati. Njegova posebna ljubav bio je Vjeronauk i sve to se ticalo vjere. Umjesto da se preputa neozbiljnosti druge djece za vrijeme nastave, on je bio tih, miran i paljiv na satovima. Njegova poslunost i marljivost bili su toliki da se uitelj odnosio prema njemu s blagom naklonou i nazivao ga svojim uitkom. im bi kola bila gotova, mali Gerard odmah bi se vratio kui, paljivo izbjegavajui drutvo svojih kolskih kolega koji su bili nepromiljeni i otvoreni u svom nainu izraavanja. Ovo pobono dijete iz Muroa bilo je najdostojnije div28

ljenja na svetom mjestu. Sa svojim pribranim izgledom inio se poput anela. Svi sveti crkveni obredi neobino su ga privlaili. Njegova predanost za vrijeme svete rtve na Misi bila je neobina za dijete njegovih godina, i inio se potpuno obuzet velikim otajstvom koje se slavilo na oltaru. U trenutku posveivanja, klanjao se duboko do zemlje. Njegova aneoska pobonost, toliko draesna svima koji su joj svjedoili, osvojila je Boje srce i nagraivana je pojavljivanjem Djeteca Isusa. esto bi za vrijeme svete rtve Gerard promatrao Djetece Boga u vidljivom obliku na oltraru. Srce mu je bilo preplavljeno radou, ali kad bi ga vidio kako nestaje kod sveenikove priesti, prolijevao je suze alosti. Ve u ovoj ranoj dobi, on je osjetio nadnaravnu privlanost prema Bojem domu. To je bio njegov Raj uitaka. Ba kao to je dijete sretno pored svoje majke, tako je ovaj sveti djeak pronalazio najvee zadovoljstvo ispod tabernakula. Kad bi veernje zvono pozvalo ljude da dou presvetom sakramentu, pourio bi u crkvu, vodei sa sobom svoje male drugove. Idemo, rekao bi im, idemo k Isusu Kristu, koji je sebe uinio kanjenikom za nas! Ova njena ljubav za Naeg Gospodina pridruila se sinovskoj predanosti Kraljici neba. Svakodnevno joj je molio krunicu i izvravao razliite pokore njoj u ast, naroito kad su se pribliavale njezine svetkovine. Sa svoje strane, Marija se odnosila prema njemu kao prema svom povlatenom djetetu. Jednog dana, Gerard je sudjelovao u hodoau od Muroa do Caposelea. Ali, tek to se mali hodoasnik naao na koljenima
29

ispred udotvorne slike Majke Boje, bio je zanesen u ekstazu, kao da mu se Marija ukazala. Usprkos svojoj mladosti, ve je bio poaen darom uda. Povjereno mu je uvanje janjeta. Dogodilo se da su ga neki lopovi ukrali i ubili. Dijete vidjevi da je gubitak janjeta bila velika neprilika za njegove roditelje, budui da ivotinja nije pripadala njima ree: Budite sigurni da e se janje vratiti. Zatim je poeo moliti, a ubrzo, udom Boanske dobrote, maleno stvorenje vraeno je svom zakonitom vlasniku. U svojoj desetoj godini, sveto dijete primilo je Prvu priest. Njegov aneoski ar ispunio je dubokim osjeajima sve koji su ga vidjeli. Od tada, euharistija je postala hrana njegove due i zanos njegova srca. Njegov je ispovjednik oklijevao da mu ne dopusti prieivanje svaki drugi dan. Ovaj aneo zemaljski ubrzo je shvatio da ne moe sudjelovati u slavi Isusa, ako nije prvo sudjelovao u Njegovoj tunoj Muci. Opinjen svetom ludou kria, nametnuo si je okrutno bievanje kao cijenu svake Priesti koju je primio. Sam Bog vodio ga je na putu Kalvarije.

3. SVETAKI NAUNIK
Otprilike u ovo vrijeme Gerard je izgubio oca. Ovo je prinudilo njegovu majku da ga namjesti za naunika kod krojaa po imenu Pannuto. Mladi naunik u potpunosti se posvetio svom poslu, dok je istovremeno pridavao jo vie panje vjernom suradnitvu Milosti i gorljivoj ljubavi
30

prema molitvi. Pod djelovanjem Duha Svetog na njegovu duu, ponekad je izgledao van sebe od ushienja, a ponekad se skrivao ispod radnog stola kako bi mogao slobodnije izraziti pred Bogom sve to mu je bilo na srcu. Njegov ga je majstor volio i pazio je da ga ne kori. Meutim, to nije bio sluaj s poslovoom. On je na takvu pobonost gledao sa sumnjom. Jednog dana, izvukao je Gerarda iz mjesta na kojem je molio i poeo ga estoko udarati. Udari, Udari! ree sveti naunik, ima pravo to initi. Drugom prilikom okrutni mu je ovjek zadao udarce toliko estoke da je Gerard pao na pod u nesvijesti. Pannuto, neoekivano se pojavivi na mjestu dogaaja, ljutito je zahtijevao objanjenje. Poslovoa, pokazujui na svoju rtvu, odgovori, Neka on kae. On dobro zna. Pao sam sa stola, blago ree mladi. Sljedei put, brutalni mu je ovjek zadao otar udarac po uhu, na koji je Gerard odgovorio samo tihim osmjehom. to! Smije se! uzviknuo je barbarin u gnjevu, i dohvativi eljezni predmet, bez milosti je udario mladia. Njeni muenik, bacajui se pod njegove noge, ree najslaim tonom: Opratam ti za ljubav Isusa Krista. Jednog jutra, Gerard je sluajno malo zakasnio, to je prualo izgovor ovom bezumniku da ga estoko pretue. Osmijeh pun miline bilo je sve to je izvukao iz djeteta. to! Smije se! vikao je razbjenjeli napada. Reci mi, zbog ega se smije? Zbog toga to me udarila ruka Boja, odgovorio je aneo strpljenja. Gerard se nikad nije alio svom majstoru na loe po31

stupanje koje je primio u njegovoj kui. Pannuto se odnosio prema njemu s divljenjem. Jednog dana, potajno je slijedio mladia u crkvu i vidio ga kako nakon duge molitve jezikom lie pod od mjesta na kojem je kleao do podnoja oltara, a zatim pada u ekstazu. Od tog trenutka tovao ga je kao sveca i otpustio poslovou koji ga je toliko proganjao. Sljedei sluaj je novi dokaz strpljivosti mladog krojaa. Jednog dana dok je prolazio kroz osamljeno mjesto, zvuk njegovih koraka uplaio je pticu upravo kad je lovac htio zapucati. Ovaj ga je estoko napao i zadao mu udarac po licu. Vjeran rijei Boanskog uitelja, Gerard mu je okrenuo drugi obraz. ovjek je, u svom bijesu, u tom inu vidio uvredu na svoj raun i dvostruko jae ga je napao. Sreom, Pannnutov sin je sluajno naiao i zauzeo se za nevinog mladia. Lovac se primirio, te iznenada preavi od bijesa na divljenje, svugdje razglasio krepost mladog naunika. Otprilike u vrijeme zorenja groa, Pannuto je upitao Gerarda da jedne noi ode s njegovim sinom uvati vinograd od kradljivaca. Sluga Boji, eljan meditiranja o Muci Isusovoj, nainio je maleni kri, stavio nekoliko malih svijea oko njega i poeo pjevati psalam Smiluj mi se Boe tj. Miserere. Iznenada, slamom pokrivenu kuicu u kojoj su se sklonili zahvatio je poar. to si uinio? uzviknuo je Pannutov sin. Nije to nita, odgovorio je tiho Gerard, i dok je inio znak Kria, vatra se istog asa ugasila. Predanje pripovijeda o jo jednom udu koje je izvrio svetac dok je bio s Pannutom. Potonji je za nekoga saio kaput. Ali, pokazalo se da dobro ne pristaje; bio
32

je prekratak. Vidjevi koliko su i zanatlija i muterija bili pogoeni, Gerard ree: Dopustite meni. Nije to nita. Uzevi kaput u jednu ruku, drugom ga je rukom povukao prema dolje i odmah vratio proirenog i produljenog, tako da je savreno pristajao. Mladi tovatelj Raspetog Isusa osjeao je da on nije za ovaj svijet. Bio je privuen boanskom i neodlonom privlanou prema vjerskom ivotu. Otiao je, stoga, u kapucinski samostan u San Mennu, gdje je imao ujaka, vrlo uenog ovjeka, po imenu pater Bonaventura iz Muroa. Ali, Gerard je odbijen zbog loeg zdravlja. Pozdravljajui ga na odlasku i vidjevi ga onako bijedno odjevenog, ujak je bio ganut i dao mu je novi kaput. Ali, tek to je Gerard napustio samostan naiao je na siromanog ovjeka u dronjcima i darovao mu kaput koji je upravo primio. Ujak ga je prekorio, ali je svetaki mladi odgovorio: Dao sam ga onome kome treba vie nego meni.

4. SVETAKI SLUGA
ekajui na Boji trenutak za svoj ulazak u vjeru, Gerard, tada star otprilike esnaest godina, poeo je slubovati u biskupskoj rezidenciji mons. Albinija, biskupa Lacedonije. Bio je to ovjek velikih zasluga, ali nagle udi. Bog ga je iskoristio da svog mladog slugu izvjeba u izvravanju najplemenitije kranske vrline. Prigovori, grdnje, ponienja, pretjeran fiziki rad Benedettin ponizni sin po svojoj prirodi je sve to podnosio. Utiva utnja za vrijeme i nakon najnepravednijih ukora, njegov nain prihvaanja istih oboren
33

pogled i spokojno dranje njegova uvijek ugodna i umiljata razdraganost; njegova pokornost do najmanjeg upozorenja, njegova ljubav prema radu sve je na njemu ve naznaavalo herojsku krepost sveca. Usprkos tekim naporima, Gerard je u svom novom domu nastavio zauujua ponienja na koja je bio navikao. Jednog ga je dana lijenik, primjetivi bljedilo njegovog lica, upitao je li bolestan. Dobro sam, odgovorio je Gerard, smjeei se. Lijenik ga je, ne povjerovavi mu, dodirnuo po prsima i otkrio da nosi grubu koulju od kostrijeti. Ljubazan prema svima, dobar prema siromanima, blag prema bolesnima, sveti je mladi poznavao samo jednog neprijatelja, sebe samoga. Za vlastitu prehranu, doputao si je samo jedan krui i gotovo nikakvo povre. Sve drugo to mu je davano u kuhinji, ostavljao je za siromane i bolesne. Svi koji su ga sretali dok je prolazio ulicama grada bili su pogoeni njegovom skromnom pojavom. Maleni Gerard, govorili bi, nije ovjek; on je aneo, on je svetac. Ali, ono to je bilo najpounije za promatraa, bila je njegova pribranost, njegova pobonost u prisutnosti Presvetog Sakramenta. Kadgod su mu to doputale njegove dunosti, moglo ga se pronai u Katedrali, kako se dodvorava Kralju kraljeva. Gledajui tako pouan primjer, mnogi su odluili svakodnevno posjeivati Spasitelja u Njegovom Sakramentu ljubavi. Bogu koji ljubi jednostavne i iste due, bilo je drago ispuniti i najmanje elje ovog zemaljskog anela. Jednog dana Gerard je imao takvu nesreu da je ispustio klju biskupove sobe u bunar. Slutei razoaranje koje
34

e ovaj dogaaj prouzroiti prelatu, siroti je mladi bio vrlo zabrinut. Kako da povrati klju? U svojoj nevolji poeo je moliti. Iznenada, ispunjen uzdanjem, otrao je po kip Djeteca Isusa, kojeg je spustio u bunar, govorei: Na Tebi je, Gospodine, da mi donese klju, da biskup ne bude uznemiren. O uda! Na oigled gomile promatraa, Gerard je izvukao Djetece Isusa, koji je u ruci drao izgubljeni klju. Ovaj bunar je nakon toga prozvan, Bunar malog Gerarda. Tri godine nakon to je Gerard poeo sluiti kod biskupa, ovaj je umro. Bilo je to 1744. Mladi je plakao zbog smrti svoga gospodara. Jao! Izgubio sam najboljeg prijatelja, uzviknuo je, toliko udei za ponienjima.

5. SVETAKI RADNIK
Nakon smrti svoga gospodara, Gerard se vratio u Muro, namjeravajui zaraivati za ivot svojim zanatom. Ali, kako tri godine nije radio, ponovno je zapoeo egrtovanje kod vrlo dobrog ovjeka po imenu Vitus Mennona, iji je dom ispunio mirisom svojih kreposti. Vitus ga je potivao nesmanjenom snagom. Volio je prepriavati sljedee udo: Jednog dana, ena iz njegove obitelji otila je oprati rublje na fontani, oko kilometar i pol od grada. Gerard joj se pridruio. Odjednom je poela lijevati kia kao iz kabla, prisilivi ih da potrae sklonite u oblinjoj kolibi. Kako je vrijeme prolazilo a kia je nastavljala padati, jadna ena poela je jadikovati i govoriti, Kako emo se vratiti kui? Na
35

ove rijei, Gerard je iziao kroz vrata i pun uzdanja u Boga podigao pogled prema Nebu, uzviknuvi, Boe, to da uinimo? Tek to su rijei napustile njegova usta, prestalo je kiiti, vrijeme se razvedrilo i oni se vratie kui. Po zavretku svog drugog egrtovanja, Gerard se nastanio u kui svoje majke. Nikad mu nije nedostajalo posla, njegova savrena estitost privlaila je mnoge muterije. Uz majino odobrenje, podijelio je svoju zaradu na tri dijela: jedan dio za obitelj, jedan za siromane, a trei dio za due u istilitu. Benedetta se ponekad alila na slobodoumnost svog sina, ali on bi rekao, Ne boj se nita, majko, Bog e nam pruiti sve to nam treba. Iznad svega, volio je raditi za siromane. Jednog dana, Bog mu je pokazao koliko je zadovoljan njegovim dobroinstvom. Jedan siromah poslao mu je materijal za jedan odjevni predmet, ali puno manje nego to je bilo potrebno za njegovu izradu. U rukama Bojeg sluge, toliko se poveao da je, kad je odjevni predmet bio izraen, ostalo jo materijala. udesni viak savjesno je vraen ovjeku. esto je imao mise u ast dua koje pate. I one su siromane, govorio bi. Usrdno nas pozivaju u pomo. Kad nije bilo uobiajene uurbanosti na poslu, bio je jako alostan. Tada je jeo samo suhi kruh, ne bi li na taj nain pomogao Bojim siromasima i svojim dragim duama u istilitu. Ali, ono to je davao uzimao je od sebe jer je u srcu uvijek nosio naviku ponienja, naroito to se tie kuanja. Toliko je malo jeo da se njegova egzistencija
36

inila poput uda. Kad je bio tjeran da jede, odgovorio bi: Nisam gladan. Takoer je bio domiljat u otkrivanju naina kako da obuzda glad. Njegova majka upitala ga je jednoga dana to radi s korijenima koje je uvijek nosio u depu. Oni slue, odgovorio je, da otjeraju apetit. Benedetta je prolijevala gorke suze zbog surovosti svog sina, ali njezini su je prijatelji tjeili govorei joj da je on bio Dijete nebesko. U dobi od dvadeset godina, Gerard je na mjesec dan otiao u San Fele, maleni grad nedaleko od Muroa. Pozvao ga je jedan od njegovih sugraana, koji je tamo otvorio kolu za vie struke. Ovom je ovjeku trebao kroja koji bi se pobrinuo za odjeu njegovih uenika u internatu. Zvao se Malpiedi. Teko bi bilo zamisliti sve to je svetac morao pretrpjeti u njegovoj kui. Uenici su bili drsko zlonamjerni, dovitljivo ga muei, ne samo uvredama ve i brutalnim udarcima. Usred najgrubljeg postupanja, koje je esto vrlo dugo trajalo, sveti je mladi izgovarao samo rijei, Odmah prestanite! ili O Boe! ili to sam vam ja uinio? A tko bi povjerovao da ga je i sam Malpiedi, nesumnjivo elei vidjeti koliko moe izdrati strpljenje poniznog ovjeka, nekoliko puta podvrgao bievanju. Ali, bol nikad nije izazvala jadanje kod ove due koja je eala za muenitvom.

6. SERAF IZ MUROA
Ljubav stapa zaljubljenike. Duboko dirnut promatrajui kako Isusa Krista poniavaju u Njegovoj Muci, Ge37

rard je pod utjecajem nadnaravnog nadahnua odluio oponaati ludost kria. Ova sveta ludost boanske ljubavi skupo ga je stajala. Djeca su trala za njim ulicama Muroa, zbijala ale s njim, izgovarala tisuu uvreda, bacala mu blato u lice i obasipala ga udarcima. Neki su otili toliko daleko da su ga ak vezali konopcima, vukli po kamenom putu i drali ga ispred mnotva kao prizor za ismijavanje. Gerard je podnosio sve njihovo okrutno postupanje, ne kao luda, ve kao svetac. Smijeei se i ozarenog lica, rekao je: Sve je ovo malo za ljubav Isusa Krista, koji je postao nalik na ludu od ljubavi za mene. U tom je trenutku Bog na njegove usne stavio sljedee proroanske rijei: Sad me prezirete, ali doi e vrijeme kad ete me tovati i ljubiti moju ruku. U prekomjernoj ljubavi za Isusovu patnju, Gerard je elio poput Njega pretrpjeti kaznu bievanjem. esto, pripovijeda Felix Farenga, sveev prijatelj i povjerenik, vrlo esto sam ga morao vezati za stup i udarati mokrim konopcima preko golih ramena. Podnosio je to s radou, a kad sam izrazio svoje neslaganje s time da ga toliko udaram, usrdno me molio da nastavim, sve dok mu tijelo nije postalo rana, a krv mu je tekla na sve strane. Mladi ljubitelj Kria iskoristio je jo jedan nain da se razapne. Dao se objesiti s grede, glavom prema dolje, iznad dronjaka koji su se dimili, kako bi mu dim muio oi i grlo. Moramo patiti, govorio bi, da ugodimo Njemu koji je toliko patio za nas. Ovo muenje dimom za njega je, ini se, imalo poseb38

nu privlanost. Jednog dana, u kui Stella, nagnuo se nad kamin upravo kad se iz vatre uzdizao gusti dim. Gerarde, to radi tamo? upitao ga je netko. Dim je dobar za lijepe oi, odgovorio je veselo. U svim ovim sluajevima, Gerard je slijedio ono to ga je privlailo iznutra, to je oigledan izraz Boje namjere za njega. Oni koji su ga podvrgnuli tolikom muenju dobro su ga poznavali, i njihova dobra vjera je ta koja im oprata to to su ga tako okrutno muili. U Italiji je obiaj ponovnog proivljavanja prizora iz Muke Isusove. Jedan od ovih pobonih prizora organiziran je u Katerali u Murou, ali nedostajao je netko tko e predstavljati Raspetog Isusa. Ova ast pripala je Gerardu. U odreeni sat, vrata Katedrale otvorena su, a Gerard je visio na kriu, ispruenih ruku i izgledajui kao da je u agoniji. Vidjevi ovaj prizor, ljudi su briznuli u suze, a Benedetta, nespremna promatrati svog sina u ovakvoj situaciji, bolno je kriknula, onesvjestivi se. Ako je Gerard bio obuzet uzvienom ludou kria, nita manje nije bio obuzet ludou euharistije. Kako danju nije mogao potpuno zadovoljiti svoje srce, budui da je bio primoran raditi za ivot, nadoknaivao je tetu nou. Crkvenjak u Katedrali, njegov roak, spremno mu je davao klju svetog mjesta. Tamo je Gerard, seraf ljubavi, pronalazio uitak provodei cijele noi u tovanju u podnoju svetog tabernakula (svetohranita). Srce Boanskog Uitelja, ushieno dirljivom iskrenou i svetom ludou pobonog mladia, dalo mu je da shvati, kako bi ga iskualo, da On gleda na njegovo ponaanje kao dostojno lude. Ali Ti, O moj dobri Isu39

se, odgovorio je Gerard svetom prisnou, u kojoj su bile izmijeane najusrdnija ljubav i najdublje sinovsko potovanje, nisi li mi Ti dao prvi primjer ludosti tako da si Sebe utamniio zbog mene? Drugom prilikom, Boanski Uitelj ga je s ljubavlju prekorio zbog oigledne pretjeranosti u njegovoj pobonosti. O moj Boe, odvratio je Gerard, kako mi moe uputiti takav prijekor? Nisi li me ti nauio ove ludosti? On bi volio da je mogao zapaliti svemir vatrenom gorljivou koja je izjedala njegovo vlastito srce za presvetim sakramentom. Koliko esto su se mogle uti ove rijei s njegovih usana: Doite, idemo vidjeti Isusa, naeg zatoenika ljubavi! Pakao je bio razjaren takvom pobonou. Jednog jutra, dok je Gerard ulazio u Katedralu, sotona je nasrnuo na njega u obliku stranog psa, divlje lajui i naizgled kao da e ga proderati. Svetac je nainio znak kria i neman je nestala. Jedne noi, sotona je na njega bacio kip, koji ga je, nakon to mu je ozlijedio ruku, poeo progoniti u crkvi, kao da je iv. Nepokoleban u svojoj vjeri u Isusa, Gerard je nastavio sa svojom molitvom i tako je otjerao neprijatelja. Njegova predanost Kraljici neba bila je neusporediva. Ako je kleao u molitvi ispred njezinog kipa ili slike, nije se mogao maknuti. Volio je ponavljati: Bogorodica je ukrala moje srce, i ja sam joj ga poklonio. Na samu pomisao na nju ili na zvuk njenog imena njegovo srce bi zatreperilo ljubavlju. U Murou se slavila devetnica u ast Bezgrenog zaea. Gerard, koji je s veseljem prisustvovao svim vjerskim obredima, proveo je dugo vremena na koljenima. Izne40

nada, popustivi neodoljivom nadahnuu molitve, podigao se u prisutnosti gomile, rasplamsanog izraza lica, i priavi Marijinom kipu, stavio prsten na njezin prst, uzvikujui glasno: Gledajte me zaruenog za Bogorodicu! Ovime je elio oznaiti posvetu svoje nevinosti Djevici svih djevica, ili tonije reeno, zaruke svoje nevinosti s onom Marijinom. Bio je toliko vjeran svojim zarukama da je sauvao neokaljanom svoju ednost i krsnu haljinu nevinosti. Njegovi ravnatelji bili su jedinstveni nazivajui ga anelom istoe. Upravo u ovo vrijeme Gerard je utjeio jednu jadnu majku, lijeei znakom kria njezino dijete koje je palo u kipuu vodu i iji su bolni krici ganuli sva srca saaljenjem. Drugi put, prolazei ispred zgrade, vidio je da su radnici dovedeni u nepriliku je grede nisu bile dovoljno dugake da dosegnu od jednog zida do drugog. Boji sluga im ree da ih povuku konopcima. Radnici posluae, a grede se odmah produe do eljene veliine. Gerard nije bio za ovaj svijet, i ovaj svijet mu je bio zamoran. Budui da nije mogao biti primljen meu kapucine, smislio je plan da se povue u samou neke planine, daleko od oiju ljudi. Tamo je podijelio svoje vrijeme na molitvu, rad i pokoru, ivei od biljaka i korijena, kao to su to inili drevni oevi pustinje. Jedan mladi, gorljiv poput njega, ponudio je da mu se pridrui. Tek to su poeli provoditi svoj plan ivota, pokornost ih je nagnula da ga napuste. Gerardu su sada bile dvadeset dvije godine. Bog, koji nije elio da on bude pustinjak, ve brat laik u Kongregaciji Presvetog Otkupitelja, brzo ga je usmjerio. U kolovozu, 1748. godine, pater Garzilli je prolazio kroz
41

Muro zajedno s bratom Onofriom. Tek to ih je Gerard ugledao, osjetio je nadahnue da im se pridrui. Oni mu rekoe da njihov Institut nije primjeren za njega s obzirom na strogost pravila i da mu njegovo krhko zdravlje ne bi dopustilo da ga se pridrava. Ali, upravo je to ono to traim, odgovorio je ozbiljno mladi. Sljedee godine, redemptoristi su izvrili svoju misiju u Muru s izvanrednim uspjehom. Gerard se, zanesen arom i svetou misionara, toliko vezao za njih da nije mogao napustiti njihovu kuu. Razgovarao je o svom pozivu s paterom Cafarom, poglavarom, i molio ga da bude primljen u Institut. Pater je, vidjevi ga tako slabog, procijenio da nije podoban za brata laika i savjetovao mu da odustane od svoje namjere. Ovo odbijanje nije obeshrabrilo Gerarda. Obnovio je svoju molbu, ali uzalud. Benedetta, s druge strane, inila je sve u svojoj moi ne bi li nagovorila svog sina da ju ne napusti. Sine moj, rekla bi mu plaui i pozivajui se na gore opisani prizor u Katedrali, sine moj, preklinjem te boli koju si mi zadao kad sam te ugledala na kriu; nemoj mi zadavati ovu novu bol. Njegove sestre ujedinile su se s majkom kako bi ga odvratile od njegove namjere. Ile su toliko daleko da su ga zakljuavale. Ali, vjeran svom pozivu, zatoenik je pomou plahti pobjegao kroz prozor. Ostavio je sljedeu poruku: Postat u svetac. Ne mislite vie na mene. Naputajui kuu svoje majke, Gerard je trao za fratrima, koji su otili u misiju u Rionero, te na najponizniji i najdirljiviji nain neprestano ponavljao svoju molbu. Isprobajte me prvo, ponavljao je preklinjuim tonom i ronei bujicu suza, isprobajte me prvo, a onda me moete otjerati. Ako me ne prihvatite, dodao je, sva42

ki dan ete me gledati kako prosim milostinju na ulazu u samostan. Njegova divljenja dostojna odlunost smekala je patera Cafaroa, koji ga je odluio okuati. Poslao ga je u samostan Iliceto, a s njim je poslao i pismo pateru koji ga je zamjenjivao. Poinjalo je ovim rijeima: aljem ti jednog beskorisnog brata.

43

 Drugi dio IVOT SV. GERARDA MAJELLE U VJERI

l. SVETAKI NOVAK
17. svibnja, 1749. godine, jedan umorom iscrpljen mladi pokucao je na ulazna vrata samostana u Ilicetu. Bio je visok i mrav, ovalnog lica, visokog i irokog ela, udubljenih obraza, blijede puti, izboenih kostiju, plaho oborenih oiju, jednostavnog dranja i dopadljivog stava. Nebeska radost i neopisiva, aneoska svjetlost sjala je na njegovu pojavu. Izgledao je poput ovjeka naviknutog na patnju i promatranje svijeta nadreenog ovom naem. Snaga mu je bila dominantna osobina. Ovaj mladi bio je Gerard. im je primljen u Kongregaciju, uputio se u Iliceto, i toliko eljan da stigne u Boji dom prevalio je cijeli put u jednom danu. Kad je saznao da je samostan posveen udotvornoj Djevici, tovanoj pod imenom Naa Gospa od Utjehe, njegova srea bila je jo vea. Pourio je baciti se u podnoje njezinog oltara kako bi joj zahvalio za svoj poziv i sveano izjavio da je elio ivjeti i umrijeti pod njezinom materinskom brigom. Samostan, koji je sagraen na osami, otprilike tri kilo44

metra od grada Iliceta, osnovao je Blaeni Felix Corsano iz reda sv. Augustina. Dugo vremena bio je naputen kad je sv. Alfons, zahvaljujui nepopustljivosti biskupa Bovina, ali jo vie privuen Marijinim kipom, ovdje osnovao svoj red. Upravo e na ovom svetom osamljenom mjestu Gerard, ponizni sluga Kristov, provesti vei dio svog vjerskog ivota. Kad se pater Cafaro vratio iz svoje misije u Rionerou, otkrio je da je njegov kandidat daleko od beskorisnog brata kakvim ga je bio isprva smatrao. Fratri i braa, svi do jednog, hvalili su njegovu marljivost u poslu, njegovu pobonost i krepost. On je, prema tome, primljen u rang postulata. Dobri mladi nikad nije prestao blagoslivljati Majku Boju i ljubiti zidove njezinog svetita, tolika je bila radost i zahvalnost njegovog srca. Odmah se poeo presavjesno pridravati oinskog i posveujueg pravila* koja je postavio sv. Alfons za brau laike. On je prethodno odabrao svoju svetost. Ovom Bojem ovjeku nije dugo trebalo da primijeti kako Duh Sveti vodi njegovog uenika na posebne naine i kako ga je prosvijetlio o najveim otajstvima. *Dnevni raspored za brau laike bio je, ukratko, sljedei: 4:30 Ustajanje, 5:00 Meditacija, 5:30 Sveta misa, 11:45 Odreeni ispiti, 12:00 Ruak i slobodno vrijeme, 13:30 Odlazak presvetom sakramentu i trei dio krunice, 15:00 Duhovno itanje, 15:30 Meditacija, 18:30 Blagoslov i Krini put, 19:00 Meditacija, 19:30 Veera i slobodno vrijeme, 21:00 Veernje molitve. Tijekom dana, svatko je morao obaviti dodijeljeni mu
45

posao. Braa laici mogli su izlaziti, bilo kao pratnja fratrima u obilasku bolesnih, ili u slobodno vrijeme. Bile su im doputene tri Svete priesti na tjedan, jedan dan utoita svaki mjesec i tri dana u svakom Kvatrenom tjednu. U svakoj kui bio im je dodijeljen jedan duhovni prefekt. Prema brai se u svemu postupalo kao prema fratrima, o njima se brinulo kao o djeci jedne obitelji. Dijelili su isti stol, uivali iste povlastice obinog ivota. Svi mogu jednostavno doi do unutarnjeg ivota i svetosti tako da ujedine duh molitve i ljubav za teak rad. Nekoliko mjeseci nakon svog dolaska, Gerard je dobio vjersko odijelo i zapoeo prvi estomjeseni novicijat, prema obiaju Instituta koji se odnosi na brau laike. Nikad ranije nije vien novak koji je bio gorljiviji ili koji je bolje shvatio savrenost svog poziva. Sljedea biljeka koju je Gerard napisao dokaz je toga: Bog me smjestio u raj uitaka. Znaj, o Gerarde, da te je Bog pozvao od svijeta i smjestio tebe, novog Adama, u ovaj raj Kongregacije, kako bi mogao provoditi naredbe i savjete Njegovog Evanelja sadranih u svetim Pravilima. Jao tebi, ako ih prekri! Tvoja kazna bit e iskljuenje iz Instituta (neka te Bog od toga sauva!), a kao posljedica toga bit e proklet. Gerard je odluio postati svetac. Ali, svetost brata laika ne sastoji se samo u molitvi, meditaciji i drugim oblicima pobonosti. Sastoji se, prije svega, i od tekog rada. To je ono emu ga je Bog pozvao. On bi trebao, molei i usmjeravajui sve svoje aktivnosti prema slavi
46

Boga, istovremeno velikoduno obavljajui rad Svetog Oca, postii cilj Instituta. Na je svetac savreno razumio ovu istinu. Ako je njegov ivot na zemlji bio vrijedan divljenja, ovaj koji je vodio u vjeri bio je jo i vie. Dok je obavljao rad za etvoricu, kako su svjedoili njegovi kolege, znao je savreno sjediniti svoj misaoni ivot sa aktivnim. Neko je vrijeme bio zaposlen obraivanjem vrta. Ovaj posao, na koji kao kroja po zanatu nije bio naviknut, bio mu je zasigurno najzamorniji. Ali usprkos tome, on je preuzimao zadatke koji su bili dodijeljeni drugima. Daj da ja to uinim, govorio je veselo, daj da ja to uinim. Ja sa najmlai. Ti se idi odmoriti. to je naporniji bio posao, to je bio drai njegovoj poniznosti. Zadovoljavao ga je svaki posao, a vie od svega onaj koji se smatrao niskim. Jednom rijeju, ini se da je on prihvatio umor i bio je alostan kad ga nije bilo. Gorljivi novak, ve primjer redovnog pridravanja pravila, najvie je volio pokornost, koju je smatrao sutinom vjerskog ivota. eznuo je izvravati ju u potpunosti, do savrenstva, gledajui na Boga i svoje nadreene i na Boju volju u njihovim naredbama. Njegovo omiljeno naelo bilo je, Uvijek i u svemu ini volju Boju. Otuda ove rijei koje je volio ponavljati: Volja Boja! Volja Boja! O, kako je sretan onaj koji zna kako ispuniti volju Boju! Ovo naelo, koje je uvijek imao na umu, uinilo ga je svecem pokornosti. Pred kraj njegovog novicijata, njegova krepost podvrgnuta je surovoj kunji. Kad su svi redovnici otili u misiju u Melfe, upravljanje samostanom povjereno je mladom kolegi kojeg je zadesio jedan od onih groznih
47

mentalnih poremeaja zbog kojeg osoba uope nije podobna za vjerski ivot. Jo se nisu dogodile okolnosti koje bi ukazale na njegovo mentalno stanje. Ali, im je sv. Alfons to otkrio, pourio ga je otpustiti. ini se da je Providnost ovoj osobi dopustila privremeni pristup izriito zbog toga da iskua i uini oiglednom krepost sveca. Nerazborit i dosta hirovit, prema Gerardu je osjeao mrskost. Cijeli dan ga je nemilosrdno korio, okrutno i nezaslueno kanjavao, zadajui mu teke pokore, este postove na kruhu i vodi, te ga ak prisiljavao da jezikom na ploniku ini etrdeset do ezdeset Znakova kria. Ovo bolno iskuenje trajalo je itavih mjesec dana i zavrilo je tako da je Gerardov jezik bio toliko razderan da bi ponekad plonik bio zamrljan krvlju. Sveti je novak sve izdrao nepobjedivim strpljenjem; bez ijednog izgovorenog prigovora; bez traga neslaganja koje bi promijenilo spokojnost njegovog dranja. Njegovi kolege, dirnuti do suza kad su uli za ta muenja i ispunjeni divljenjem za takvu krepost, govorili su meu sobom: Ovaj je brat luak, ili je veliki svetac. Da, Gerard je bio svetac, opinjen svetom ludou kria. Od vrtlara, Gerard je postao crkvenjak. Nijedno drugo zanimanje ne bi bolje odgovaralo dui kao njegovoj, koju je prodirao ar za Gospodinovim domom. Toliko se brinuo o svetim ornamentima, crkva je odravana besprijekorno istom, a svuda je vladao predivan red da su se toga s divljenjem sjeali i pedeset godina nakon njegove smrti. Jednom je dobio doputenje da izradi monstrancu za presveti sakrament. Zlatar kojem je dao narudbu toliko je odugovlaio s izradom da je Gerard bio pri48

lino iscrpljen. Nakon uzaludnog prigovaranja, Gerard mu ree: Ne pokazuje elju da izradi monstrancu. U redu! alim te. Bog e te kazniti. Nemarnog su zlatara iznenada uhvatili tako snani bolovi da je mislio da umire. Upozorenje je, meutim, bilo djelotvorno i monstranca je uskoro uruena Gerardu. Pred kraj 1751. godine, pater Cafaro je premjeten iz Iliceta u Caposele za rektora. Unato tome, nastavio je usmjeravati predivnu Gerardovu duu, jednu od najpovlatenijih znao je rei, koju se uope moe sresti. Cijeli njegov ivot, dodao je bio je neprekidno udo. Gospodin ga je u svim stvarima uzdignuo iznad drugih ljudi. Pater Fiocchi naslijedio je patera Cafaroa i nije trebalo dugo da ovaj prosvijetljeni redovnik nasluti blago koje je imao u Gerardu. Trajno sjeanje, savrena pokornost, herojsko odricanje, sve je proglaavalo veliku krepost mladog vjernika; sve je u njemu ocrtavalo ivui primjer Isusa Krista. Bilo je to u vrijeme kad je pater Fiocchi bio rektor da je Gerard zapoeo dugaak niz uda, koji mu je pribavio naziv Taumaturgus [udotvorac] osamnaestog stoljea. S obzirom na toliko rijetku krepost, poglavari su pisali sv. Alfonsu, glavnom poglavaru, traei da skrati vrijeme kunje za ovako svetog novaka. Kao rezultat toga, Gerard je sredinom sijenja, 1752. godine, zapoeo svoj drugi novicijat, a njegova aneoska gorljivost udvostruila se u tih est mjeseci samoe. Napokon je stigao zadnji dan njegove slube, veliki dan za kojim je gorljivi novak arko uzdisao. 16. lipnja, 1752. godine, na isti dan kad je sretnom sluaj49

nou Crkva slavila svetkovinu Nae Gospe od Mount Carmela, kao i svetkovinu Presvetog Otkupitelja, Brat Gerard Majella izgovorio je zavjet siromatva, ednosti i pokornosti, kao i zavjet i prisegu ustrajnosti u Kongregaciji Presvetog Otkupitelja. Otada je neopozivo vezan za Boga svog srca zlatnim lancima vjere. ivahna radost koju je doivio ne moe se nikako izraziti. Njegove su elje sada ispunjene. Bio je redemptorist, zauvijek redemptorist! Nakon to je tisuu puta zahvalio Blaenoj Djevici, kojoj je dugovao svoj sveti poziv, napisao je sv. Alfonsu pismo puno najdublje sinovske zahvalnosti.

2. SVETAKI REDEMPTORIST
Sada kad je Gerard potpuno pripadao Bogu kao redovnik, mogao je postati u rukama Svevinjeg instrument udesa za spas dua. Prva faza njegovog postojanja, koju moemo nazvati njegov skriveni ivot, zavrila je; a njegov javni i apostolski ivot je zapoinjao. Sada emo vidjeti poniznog brata laika koji je znao tek itati i pisati i morao se pojavljivati pred svijetom kako bi se brinuo o potrebama samostana vidjet emo ga, kako svojim krepostima i udima postaje veliki misionar, zadobivatelj dua, savreni redemptorist. Istina je da je svetost vanija od znanja i talenata! Samostan u Ilicetu istovremeno je prolazio kroz kunju neuvenog siromatva. Poglavari su bili prisiljeni preklinjati dobrotvore za pomo, a Gerard je imenovan za tu slubu. Posjedovao je sve potrebno da potakne
50

dobrotvorne due na dareljivost: ljubazno dranje, prijateljsku srdanost, utive manire, a vie od svega, savreno milosre i nebeski izraz lica. Sve je na njemu odisalo krepou, pokornou i svetou. Ljubitelj kria ak do ludosti, bio je odluan da svoja putovanja pretvori u trajnu pokoru. Kako je bio obiaj u zemlji, iao je jaui, ali ee pjeice, irokogrudno nudei svog konja kakvom siromahu na kojeg bi naiao. Njegova je skromnost bila aneoska, a pazio je da mu pogled bude oboren. Svuda je irio dobrotu Isusa Krista i najslai miris kreposti. Uenik Raspetog Isusa, u svemu je traio nain da svoje tijelo uini rtvom pokore. Hodao je uokolo natovaren pustom i malenim lancima. Spavao je na golom tlu. esto se bievao, ak do krvi. Njegov ivot bio je neprekidni post, a ono malo to je jeo bilo je zainjeno gorkim biljkama. Obdaren beskrajnom revnou, ovaj savreni ovjek, kako su ga nazivali, s neusporedivim milosrem primao je svakoga tko mu je doao, nagovarajui ga da bjei od grijeha, da prima sakramente, da bude vjeran obvezama koje oni navode. Primio je od Boga divan dar da tjei one koji pate, da dokraji neprijateljstva i pomiri srca koja se ne slau. Sretne obitelji koje su ga ugostile nikad ga nisu zaboravile, ve su se odnosile prema njemu sa tovanjem. Ono to ih je najvie dirnulo bilo je poniavanje i pobonost ovjeka Bojeg. Jednom, u kui Don Salvadorea u Olivetu, paljivo su ga promatrali i vidjeli da je sav bio prekriven pustom, da se bievao neuvenom okrutnou, da je uzimao jedva pet dekagrama hrane,
51

te da si je doputao najvie dva sata odmora, posveujui ostatak noi molitvi. Kad je mogao, povukao bi se u neku crkvu ispred presvetog sakramenta i ostao tamo kleati satima, nepokretan, razgovarajui sa svojim Najvoljenijim, a ponekad ak zanesen u ekstazu. Kad je u njegov sveti ivot dodan dar uda, moemo zamisliti kakav je utjecaj ponizni redemptorist imao nad talijanskim narodom. Gdjegod je iao, gomile su se skupljale oko njega, svi eljni da ga vide, da ga uju ili razgovaraju s njim. Nisu ga slijedili samo siromani i nepismeni, ve najistaknutiji ljudi, otmjeni, ueni, sveenici, redovnici svi elei razgovarati s njim, neki da ga trae savjet, drugi da pobude svoju gorljivost, trei da mu povjere svoju jadnu savjest i prime od njega ohrabrenje da se odu valjano ispovijediti. ak su i biskupi traili njegovo drutvo i njegov savjet. Kad bi novi udotvorac prolazio nekim mjestom, njegova slava digla bi cijelu zemlju na noge. Kako bi izbjegao ovakve znakove oboavanja, ponekad bi iao sporednim putovima. Ali, stanovnici su znali kako da osujete njegova pobona lukavstva. To se dogodilo u Ruvou. Dobri su ljudi postavili straare da paze na njegov dolazak. Kako li je brat Gerard bio zauen kad je naiao na gomilu koja je ekala na njegov dolazak kako bi ga slavodobitno dopratila do grada! Don Xavier Scoppi, sveenik u Melfima, 24. travnja, 1753. godine, napisao je pateru Fiocchiju kako slijedi: Bila je to elja Boje providnosti da va brat Gerard doe u Corato za dobrobit velikog broja dua. Zahvaljujui njegovoj prisutnosti i primjeru izvrena su zapanjujua obraenja. Pobonost se osjetno proirila
52

po cijelom stanovnitvu. Oko njega je stalno bila gomila gospode i otmjenih osoba. Njegov jedini nalog bio je da uvjeri umove i ispuni srca kajanjem. Cijeli je grad bio uskomean njegovom prisutnou. Gerarda su uzdizali do neba, kao sveca koji je siao s Nebesa. U njegovom je govoru bilo neto, ne znam to, ali prekrasno. Svaka je rije bila strelica koja je ulazila ravno u srce. Nekoliko je osoba napustilo svijet. Moemo razumjeti utjecaj ovjeka obavijenog Bojom moi, koji je predviao budunost, prodirao u savjest, ozdravljao i inio uda gdjegod je prolazio. U tri godine koliko je sin sv. Alfonsa putovao kroz Pouille, Bari, Basilicatu, Avellino i druge napuljske provincije, nije proao niti jedan dan bez nekog uda. Gradovi Muro, Corato, Castelgrande, Melfi, Lacedonia, Bisaccia, Calitri Iliceto, Caposele i mnotvo drugih gradova i sela ak i sam Napulj, ogroman, prekrasan glavni grad svjedoili su bezbrojnim i prekrasnim dogaajima, zahvaljujui snazi Gerardovih molitvi. Da bi bili zabiljeeni, povjesniari poniznog brata kau da bi bio potreban jedan neumorni kroniar koji bi putovao za njim, i jo ne bi uspio sve zabiljeiti. Uzvik: udo! udo! svuda se mogao uti; ili pak: Svetac! Svetac! U Auletti, nakon nekoliko izljeenja, Boji sluga je potrao i sakrio se u jednoj kui. Ali, ljudi su ga slijedili viui: Svetac! Gdje je svetac? U Napulju su pokazivali na njega, govorei, Vidite sveca! Tolika je bila njegova slava da bi farmeri, kad bi ga ugledali kako prolazi, ostavljali svoj posao i trali da dobiju njegov blagoslov. Kako je brat Fiore, njegov vjerni pratitelj, iao otprilike stotinu koraka ispred Gerard, esto
53

se dogaalo da ga ljudi zamijene za ovog potonjeg i padnu na koljena ispred njega. Stoga je on vikao iz daljine, Ja nisam svetac, ali evo ga dolazi. Slobodoumnost Vjernika, u skladu s njihovim oduevljenjem, esto je trebalo obuzdavati. ene iz Muroa, kako je sam Gerard izjavio, dragovoljno bi davale svoje zlatne naunice, a mukarci svoju vrijednu imovinu, kad dobri redovnik ne bi obuzdao njihovu dareljivost. Sva ova uda vodila su k jo veim udima, kao to je obraenje grenika i posveenje pravednika. Nije bez razloga jedan biskup rekao da je Gerardova prisutnost u nekom mjestu ba kao misija. Zahvaljujui njegovoj revnosti, itave upe su preustrojene, a samostani su za Gerarda postajali raj uitaka.* * Kako nam je elja napisati ivot brata Gerarda kao popularno djelo, izostavljamo sve to se odnosi na duhovnu komunikaciju koju je imao s redovnicima. Tamo se, meutim, Gerard otkrivao, pokazujui svoj unutarnji ivot, svoju mudrost u savjetovanju i providonosnu misiju koju je primio od Boga da posveuje samostane. Ovaj dio njegovog ivota, toliko zanimljiv duama posveenim Bogu, nije primjeren za iru publiku. Tako plodan apostolat mogao je pokrenuti bijes Pakla, u to moemo biti sigurni. Dvije godine nakon to se sveti brat zavjetovao, najcrnje klevete su pokrenute protiv njegovog ugleda. O njima emo pripovijedati kad se dotaknemo strpljenja sluge Bojeg. U proljee 1754. godine, sv. Alfons, iako ne vjerujui u optubu, ipak ju je iskoristio da pozove brata u Noceru, kako bi
54

mogao osobno provjeriti njegov duh i ispitati njegovu krepost. Nakon to ga je zadrao uz sebe nekoliko dana, sveti utemeljitelj ga je poslao u samostan u Cioraniju, a deset dana kasnije u onaj u Caposeleu. Nisu prola ni dva mjeseca, a jadna iriteljica klevete, sada pokajnica, priznala je svoje nedjelo. Upravo je u to vrijeme pater Margotta, prije odlaska u na samostan u Napulju, molio sv. Alfonsa da mu d Gerarda za pratitelja. Sluga Boji je u glavnom gradu bio isti kao i bilo gdje drugdje, sveti redovnik, apostolat, udotvorac. Gomile koje su se naguravale oko njega i znakovi oboavanja kojih je bio predmetom bili su takvi da je pater Margotta ocijenio da bi bilo mudro zamoliti glavnog poglavara da ga privremeno ukloni iz velikog grada. Gerard je proveo tamo tri i pol mjeseca. Krajem listopada, 1754. godine, Caposele mu je odreeno kao mjesto boravka. Ova kua, nedavno osnovana, imala je za rektora Patera Cajonea. Ovaj sveti i ueni redovnik povjerio je brigu o vratima samostana Gerardu, te je uskoro postao sretni svjedok i pripovjeda udesa koja je divljenja dostojan brat uinio za vrijeme otre zime 1754-1755. godine. Kad se smirilo uzbuenje koje je prouzroio Gerardov boravak u Napulju, pater Margotta je zatraio od poglavara da mu vrate njegovog dragog pratitelja. Njegov je zahtjev odobren. Pater i Gerard uputili su se zajedno, prvo u Calitri, gdje je ovaj potonji izveo nekoliko uda, a zatim u Napulj, gdje su mu njegova uda pridobila oduevljene javne izraze poasti u nekoliko navrata. Njegov drugi boravak u glavnom gradu trajao je otprilike tri mjeseca.
55

U lipnju, 1755. godine, pokorni je redovnik primio nalog da se vrati u Caposele, gdje se gradio samostan. Njegov utemeljitelj, nadbiskup iz Conze, udno je elio da ga vidi dovrenog, ali nedostajalo je novca. Bio je primoran uputiti okrunicu svojim dijacezanima, pozivajui ih da se sloe u poslu koji e biti nadasve koristan za biskupiju, te je ovlastio redemptoriste da primaju darove u tu svrhu. Nitko nije bio prikladniji za takvu misiju od Gerarda, ali na nesreu, on je bio bolestan. Pater Cajone, znajui iz iskustva kakav uinak moe pokornost imati kod brata, pozvao ga je, upitao kako je, a zatim, poloivi ruku na njegovu glavu, bez izgovorene rijei, rekao u sebi: U ime Presvetog Trojstva, elim da ti se vrati zdravlje i da poe na ovaj zadatak. Gerard je bio neupuen u cijeli predmet, ali kad je vidio kako rektor polae svoju ruku na njegovu glavu, ree mu: Vaa Preuzvienost istovremeno govori i ne govori. elite da ozdravim i poem na ovaj zadatak. Oh, ozdravit u i poi u na ovaj zadatak! I zaista, Gerard je uskoro bio sposoban krenuti u svoju misiju, mislei vie na osvajanje dua nego na prikupljanje novca. Svugdje je priman s oduevljenjem i svugdje je pruao nove dokaze o uzvienim krepostima i nadnaravnim darovima kojima su ga Nebesa oplemenila. Sada emo itatelja upoznati s tim krepostima i darovima.

56

 Trei dio KREPOSTI SV. GERARDA MAJELLE

1. NJEGOVA ELJA ZA NAJVIIM SAVRENSTVOM
Nakon smrti patera Cafaroa, njegovog prvog ravnatelja, Gerard se stavio pod ravnateljstvo patera Juvenala, redovnika velike kreposti. Njemu moemo zahvaliti za dragocjene dokumente o unutarnjem ivotu svetog brata. On se ubrzo uvjerio da je Gerard primio od Boga dar da moe itati srca, a o tome je imao i osobno iskustvo. Jednog dana, bio je vrlo tjeskoban zbog pomisli da nije u Bojoj milosti. Upravo u to vrijeme, Gerard je doao na Ispovijed. Na kraju Ispovijedi, on ree: Oe, radujte se, jer ste u milosti Boga. avo je taj koji potie one crne misli. Rijei su iznenadile sveenika, ali vjeran svojoj navici da poniava brata kadgod mu se pruila prilika, odgovorio je kratko: Govori kao luak! Ne zna to govori, i otpustio ga. Ali, potajno, pater Juvenal je zahvalio Bogu to mu je tako udesno povratio mir u dui.
57

Ono emu se najvie divio kod svog uenika bila je njegova savrena pokornost, pouzdana na nevjerojatne naine. Jednog dana, kad je Gerard morao ostati u krevetu zbog groznice, pater Juvenal mu je naredio da se rijei bolesti, ustane i poe raditi. Istog asa, pokorni je redovnik bio na nogama i zdrav. Drugom prilikom, elei ga kuati, sveenik mu je naredio da slui misu nakon to je primio Svetu priest. Aneoski brat, znajui dobro da je zbog ljubavi ushien van sebe svaki put kad primi svog Isusa, nije mogao ne uzviknuti: Ali, oe! Uini to sam ti rekao, odgovorio je mudri ravnatelj. Ekstaza se nije dogodila za vrijeme mise, ve odmah nakon. Da bi se postiglo savrenstvo, kae sv. Alfons, potrebne su dvije stvari, elja i odlunost. Ove dvije tajne svetosti nalazimo u Gerardu. Savrenstvo kojem je on teio nije bilo esto i obino. On je teio onom najviem, otuda njegov herojski zavjet da u svemu ini ono to je najsavrenije. Pod izgovorom da provjerava da li ga vodi Duh Boji, pater Juvenal naredio mu je da stavi napismeno svoja ponienja, svoje elje i svoje odluke. Gerard je posluao. Navedimo samo dio ovog kodeksa savrenstva. Neka boanska milost uvijek bude u naem srcu i neka nam ju sauva Najblaenija Djevica! Vaa Preuzvienost eli znati moja ponienja, moje elje, moje osjeaje, moje odluke, kao i tono znaenje mog zavjeta da uvijek inim ono to je najsavrenije.
58

Spreman sam opisati sve ovo, kako bih se jo sigurnije kretao na putu spasenja. Ponienja: Svaki dan, kanjavam se tako da nosim eljezni lanac oko bedara. Kod odlaska na poinak, kao i kod ustajanja, jezikom na podu inim kri. Stavljam gorke trave u hranu za vrijeme ruka i veere. Na grudima nosim srce od eljeznih iljaka. Triput na dan vaem gorke trave. Svako jutro i veer, ispjevam est Ave Maria, licem prema podu. Srijedom, petkom, subotom i kod svakog bdijenja, jedem kleei, a tih dana ostavljam i voe nedirnuto na stolu. Petkom, za veeru jedem manje. Subotom, postim na kruhu i vodi. Srijedom, petkom i subotom, nou nosim veliki lanac oko struka, a danju jo vei. Danju i nou nosim jedan oko ruke. Svakih osam dana, kanjavam se do krvi. Za vrijeme devetnica, gore navedenim ponienjima dodajem dnevnu kaznu, a jedna je do krvi za vrijeme devetnice, ne raunajui posebne pokore za koje traim doputenje od vae Preuzvienosti. elje: elim jako voljeti svog Boga, uvijek ivjeti sjedinjen s Njim, sve initi za Njega, u svemu udovoljiti Njegovoj svetoj volji, jako patiti za Njega. Osjeaji: Brat Gerard, ti si odluio dati sebe Bogu bez rezerve. Ne zaboravi, da bi postao svetac, potrebno je neto vie od stalne molitve. Potrebno je initi volju Boju, iscrpiti se za Boga. Vidi to Bog od tebe zahtijeva. Ne budi rob niti svijetu niti sebi. Prisutnost Boga stalna sjedinjenost s Bogom to je za tebe dovoljno.
59

Sve to inimo za Boga je politva. Neki se bave ovime, neki onime; moja je jedina dunost initi volju Boju. Nita ne kota kad djelujemo za Boga. 21. rujna, bolje sam shvatio sljedee istine: Da sam est godina mrtav, kakve bih uzviene ideje imao? Nikakve. Velika je bol patiti, a jo vie ne patiti za Boga. Na ovoj zemlji elim djelovati kao da postojimo samo Bog i ja. Razmiljanja: Da se izgubim, izgubio bih Boga; a ako je Bog izgubljen, to meni ostaje? Kako ivu vjeru moram imati u Presveti oltarski sakrament! Boe, daj da ovo nikad ne zaboravim! Odluke: O moj Boe, jedina Ljubavi mog srca, preputam se zauvijek Tvojoj boanskoj volji! U svakom napasti i kunji, elim ponavljati: Fiat voluntas tua [Budi volja tvoja]. Prihvaam, oboavam Tvoje boanske naredbe, i promatram ih kao mnogo dragocjenih bisera koje mi Ti milostivo daje. Boe, elim initi sve to mi Sveta Crkva zapovijedi. Moj Boe, za ljubav Tebi pokorit u se svim svojim nadreenima kao da dre Tvoje mjesto. Od svih kreposti koje su Tebi ugodne, o moj Boe, ona koju najvie volim je istoa. Govorit u samo u tri sluaja, kad se radi o slavi Boga, dobrobiti mog blinjeg ili stvarnoj potrebi. U slobodno vrijeme govorit u samo kad mi bude postavljeno pitanje. Kad budem u napasti da govorim protiv Boje dobre volje, rei u: Moj Boe, Tebe volim!
60

O sebi neu govoriti niti dobro niti zlo, ali u postupati kao da nisam. Nikad se neu opravdavati, ak i ako imam najbolje razloge za to, pod uvjetom da moja utnja ne uvrijedi Boga i ne teti mom blinjem. Nikad neu odgovoriti onome tko me ukori, osim ako on to od mene oekuje. Bit u neprijatelj svakoj nepravilnosti. Nikad neu optuiti druge, ili govoriti o njihovim nedostacima, ak ni u ali. Uvijek u oprostiti svom blinjem, promatrajui u njemu samog Isusa Krista, koji je usprkos svojoj nevinosti bio optuen od idova. Uvijek u braniti odsutne. Prijavit u svakog tko govori loe o svom blinjem. Postupat u na nain da ne dajem drugima priliku da budu nestrpljivi. Ako netko uini krivo, neu ga time optereivati u prisutnosti drugih; uinit u to nasamo, u milosru i tihim glasom. Ako bi fratru ili bratu zatrebala pomo, odmah u sve napustiti da mu pomognem osim ako mi pokora drugaije odredi. Uz doputenje, nekoliko u puta dnevno posjeivati bolesne. Nikad se neu mijeati u tue poslove. U svakom poslu u kojem moram pomagati drugima, bez pogovora u se pokoriti onom tko upravlja. U opim dunostima, kao to je metenje, noenje tereta, itd., moje e pravilo biti da nikad ne zauzimam
61

najbolje mjesto ili najbolje alate, ve u drugima prepustiti ono to je najpovoljnije, uzimajui za sebe togod mi Bog ostavi. Na ovaj nain, svi e biti zadovoljni, a meu ostalima i ja. U trenucima uzbuenja, neu postupati suprotno razumu, ve u priekati da se smirim prije nego bilo to uinim. Moja velika odluka je da sebe u potpunosti predam Bogu. Prema tome, pred oima u uvijek imati tri rijei: gluh, nijem, slijep. Ove rijei: hou i neu, nikad neu izustiti. Tvoja volja, o moj Boe, a ne moja! Da bih inio volju Boju, moram se odrei svoje vlastite. Da, samo Bog, i ako elim samo Boga, moram se odrei svega to nije Bog. Ni u emu neu traiti korist za sebe. U satima tiine, meditirat u o muci Isusa Krista i Marijinoj tuzi. Sada emo detaljno opisati kreposti ovog svetog redovnika. One e nas uvjeriti da je on bio aneo od krvi i mesa, seraf ljubavi za Boga i blinjeg, primjer svih kreposti, svetac pokornosti, udo pokore, istinsko ogledalo kranskog savrenstva, uzor poniznosti, lovac na due, otac siromanih, ovjek potpuno od Boga, sveti udotvorac, savren svetac. Sve ove visoke pohvale upuene su mu od njegovih suvremenika, kako svjedoi postupak proglaenja blaenikom.

62

2. NJEGOVA VJERA
Prema uenju Svetog vijea u Trentu, vjera je temelj, korijen i izvor opravdanja i svake nadnaravne vrline. Ako je brat Gerard postigao tako znamenito savrenstvo, to je zbog njegove ive, arke i herojske vjere. Njezin najbolji hvalospjev sadran je u rijeima velikog sluge Bojeg. Vjera je moj ivot, napisao je i ivot je za mene vjera. O Boe! Koji bi ovjek mogao ivjeti bez svete vjere? to se mene tie, elio bih da mogu stalno glasno vikati da se ori po cijeloj zemlji: Nek ivi sveta vjera u naeg Boga! Odatle se pojavila njegova savrena podinjenost Svetoj Crkvi. Boe, govorio bi, elim initi sve to mi Sveta Crkva, moja Majka, naredi da inim; odatle ovaj osjeaj koji je toliko volio ponavljati, da e tisuu puta dati svoj ivot u obranu otkrivenih istina; odatle ta arka elja za muenitvom, koje je nudio Bogu svakog jutra prilikom obnavljanja svojih svetih zavjeta; odatle to zaista dubokoumno poznavanje vjere, iako bez drugih poduka osim onih koje je primio u osnovnoj koli; odatle, konano, taj nadnaravni duh koji je itav njegov ivot nadahnuo novim ivotom. Duh vjere pokazivao mu je Isusa Krista u sveeniku, u njegovim nadreenima, u njegovim kolegama, u siromanima, u bolesnima. Kad primam blagoslov od svog poglavara, rekao je, mislim da mi ga daje sam Isus Krist. Svom u se poglavaru pokoriti kao to bih se pokorio osobi Isusa Krista.
63

Pazit u da uvijek oprostim svojim kolegama redovnicima, gledajui u njima naeg Gospodina Isusa Krista, koji je usprkos svojoj nevinosti bio optuen od idova. Imat u najdublje potovanje za sveenike, gledajui u njima samog Isusa Krista. Sve to je prizivalo udesa nae Svete vjere u svetom je Redemptoristu izazivalo pobonost do najvieg stupnja. Ispjevat u Gloria patri, rekao je kadgod vidim Kri ili neki prizor koji predstavlja nekog od Presvetog Trojstva, ili kad ujem da je netko izgovorio njihovo ime, a pored toga i na poetku i kraju svake od mojih aktivnosti. ivosti njegove vjere, koja je na neki nain njemu uinila vidljivim velikog nevidljivog Boga, moemo pripisati njegova esta padanja u ekstaze. Nije mogao bez da bude ushien van sebe razmiljati o uzvienim udesima, kao to je Presveto Trojstvo, Uskrsnue, Muka Isusova, Presveti sakrament. 1753., u veeri svetkovine Presvetog Trojstva, Gerard je pozvan u samostan San Salvatore u Foggii kako bi tjeio jednog bolesnog redovnika. Ba kad je zavrio, zbor je poeo pjevati prvu Veernju slubu svetkovine. Tek to je uo rijei, Gloria Tibi, Trinitas Slava Tebi, o Trojstvo! ve ga je obuzeo zanos ljubav. Zanesen u ekstazu, brzinom strijele preao je klaustor, ponavljajui ove rijei sv. Pavla: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Bojega! Kako li su nedokuivi sudovi i neistraivi putovi njegovi! Na kraju slube, vidjevi asne sestre kako su zastale i ganuto zurile u njega u stanju pomahnitalog veselja, uzviknuo je sa svetim oduevljenjem: O sestre, volimo Boga! O sestre, volimo Boga! Zatim, iznenada podigavi oi prema Ne64

besima, podignut je prilino visoko u zrak. U svojoj slubi crkvenjaka Gerard je najvie pokazivao svoju ivu vjeru. Tko bi mogao opisati radost koju je osjeao dok je kitio oltare, kipove, jaslice i repozitorij! Raditi za Isusa, tako blizu Isusu, pod okom Isusa to je za njega bilo kao da uiva u raju. Njegova arka elja tjerala ga je da svaki slobodni trenutak provede ispred presvetog sakramenta. Kakva pobonosti, kakvo potivanje u podnoju svetog oltara! Netko bi pomislio da je on seraf pred tronom Bojim. Presveti sakrament bio je magnet koji je privlaio njegovo srce. Kad je bio izloen na tovanje vjernicima, on je bio van sebe, a katkad bi osjetio kako pada u nesvijest pred ljudima. Biti svjedokom njegovih bitki izmeu njegove ljubavi za Isusa Krista i njegovog potivanja pokornosti, bio je divan prizor. Pater Tannoia je pripovijedao da je jednog dana, skriven u kutu crkve, vidio aneoskog redovnika kako prolazi pored njega i klekne ispred svetog tabernakula. Zatim je pokuao ustati. Konano je, kao da ga je zadravala nevidljiva sila, povikao: O, Boe, pusti me da idem, moram obaviti svoj posao! A zatim je urno otrao, kao da se istrgnuo iz slatkog razgovora sa svojim Bogom. to sve nije inio ne bi li pobudio u kranima gorljivu vjeru u ovom Misteriju ljubavi! Pogled na tabernakul s tek nekoliko vjernika bilo je za njega prava patnja. Zahvaljujui njegovoj revnosti i primjeru, u mnogim je mjestima uspostavljen dnevni odlazak presvetom sakramentu. Iao je tako daleko da je promicao uestalu Priest, ne samo kod nekih odabranih dua, ve
65

kod cijelih obitelji i podruja. Za njega je reeno da je znao kako privui vie dua Svetom stolu nego stotinu propovjednika. Njegova iva vjera bila je pobuena i kod sjeanja na Muku Isusovu, a Kri je bio predmetom njegovih stalnih razmiljanja. Raspeti Isus obuzeo je sve njegove misli, a prizor Njega na Kriu esto ga je bacao u ekstazu. Nekoliko mladih studenata povuklo se u na samostan u Iliceto, a poboni je crkvenjak bio zaduen za njihove obroke. U blagovaonici je visjela slika Ecce Homo [Krist ispred Pilata]. Usred posla, Gerard, s vilicom u jednoj ruci, ubrusom u drugoj, podie oi, i ugledavi ovjeka boli, nepomino zastane, oiju prikovanih za svetu sliku. Jedan brat, koji je sluajno tuda prolazio, pozove ga, ali bez uinka. Ubrzo su se skupili drugi, a naposljetku se na mjestu dogaaja pojavio i rektor. Siguran da je Gerard bio u ekstazi, naredio mu je da se povrati i zanos je odmah prestao. Upravo ivoj vjeri ovog dobrog brata moramo pripisati mnotvo uda koja je uinio u ime Presvetog Trojstva i znakom kria. Nije li Isus Krist rekao u Evanelju: Sve je mogue onomu koji vjeruje! (Marko 9:23). Onaj tko ima vjeru, gospodar je svijeta. ini se da Bog podreuje svoju svemoguu snagu ovjeku od vjere. Odvanosti, ree sluga Boji jednog dana jednom bolesniku, dok je na njemu inio znak kria, Odvanosti! Podigni se i poi sa mnom u crkvu na Ispovijed. I bolesnik je istog asa bio izlijeen. Na isti nain i trenutano je povratio zdravlje jednoj bolesnoj sestri u samostanu San Salvatore, u Foggii, u trenutku kad je gotovo umrla. Znakom kria povratio je izvrsno zdrav66

lje mladoj djevojci koju nisu mogli izlijeiti nikakvi napori medicine. Ozdravi, rekao joj je, i po toj je rijei izlijeena. A koliko se samo puta ovo udo ponovilo! Istu je vjeru imao u mo svete vodu, koju je koristio kako bi sebe uinio jaim protiv napada pakla. Kad su ga zlodusi izubijali po cijelom tijelu udarcima, nekoliko kapi svete vode trenutano je ozdravilo njegove rane. Relikvije svetaca su takoer bile predmetima njegove vjere. esto je koristio prah s grobnice sv. Terezije za lijeenje bolesnih ili za spreavanje nesrea.

3. NJEGOVA NADA
Nada se nastavlja na vjeru kao to se stabljika nastavlja na korijen. to je dublji korijen vjere, bit e snanija stabljika nade. Dua koja je toliko ispunjena vjerom kao Gerardova, sigurno je oivljena velikom nadom i istinskim sinovskim uzdanjem u Boga. Jednom su ga upitali ima li nedvojbenu nadu u svoje vjeno spasenje. Da, odgovorio je, jer Isus Krist se pojavio na zemlji kako bi za mene postigao tu milost. vrsto je vjerovao, ne samo da e dosei Raj, ve i najviu svetost. Stoga su esto na njegovim usnama bile sljedee rijei: elim postati svetac. Ni u jednom periodu svog ivota nije prestao teiti ovom prekrasnom kraju, kakvog zasluuje velikoduna dua. Bio je usmjeren na to hrabrom gorljivou i upornou dostojnom najveeg divljenja. Nije zanemario nijedno ispravno sredstvo za postizanje savrenstva: stalna molitva, uestale priesti, okrutne pokore, strasno
67

traenje patnji, potpuno odricanje od svih zemaljskih stvari i bezrezervna predanost sebe Isusu i Mariji. U oprotajnom pismu adresiranom na njegovu majku kad se povukao od njezine majinske brige kako bi prigrlio vjerski ivot, itamo ove rijei: Postat u svetac. Usprkos tisuu prepreka koje su nadreeni podigli protiv njegovog ulaska u Kongregaciju, nadao se protiv svake nade. Znao je kako e stalnim molitvama dobiti milost koja se inila neopozivo uskraena. Kad je jednom primljen, Gerard nije postavio granice svojim eljama za duhovnim napredovanjem. U njegovim odlukama, nalazimo ih ovako izraene: Prilika da postanem svetac prua mi se samo jednom. Ako ju ne iskoristim, zauvijek je izgubljena. S obzirom da mogu samo jednom imati sreu da postanem svetac, to e me sprijeiti da se za to trudim? Imam sve mogunosti da se posvetim. Da, postat u svetac. Znajui da rad na posveenju zahtijeva i pomo od Boga i suradnju ovjeka, Gerard je donio vrste i ozbiljne odluke, ali je raunao samo na milost Boju da ih vjerno motri. Nikad se nisam oslonio na sebe, nikad se neu osloniti na sebe! Poznavajui moju duboku bijedu, nikad se ne bih oslonio na sebe. Ako ikad jesam, sigurno nisam bio svoj. U Boga, samo u Boga se uzdajem, polaem nadu. Cijeli svoj ivot stavio sam u Njegove ruke, da On moe uiniti sa mnom ono to je Njega volja. Iako ivim, bez ivota sam, jer je Bog moj ivot. Samo u Njemu poivam. Samo od njega oekujem pomo potrebnu za ostvarenje mojih odluka. Kako bi postigao ovu odanost, ponizni je redovnik
68

uputio Bogu ovu molitvu: Dopusti, o Boe, da budem vjeran svojim odlukama. Jao! Ne mogu se osloniti na sebe, nesposobnog kakav jesam da ispunim ostavljenu obvezu. Samo na Tebe se oslanjam, koji si Dobrota i beskrajna Milost i koji ne moe iznevjeriti u svojim obeanjima. O Najvia dobroto, kad ja nisam uspio, neuspjeh je bio na mojoj strani! Ubudue elim da Ti u meni djeluje. Dopusti, o Boe, da se mogu drati svojih obeanja tono i bez greke. Ovome se vrsto nadam od Tebe, o Ti neiscrpno blago! Svetaki se brat uzdao i u pomo Blaene Djevice, anela i svetaca. A ti, Bezgrena Djevice Marijo, moja jedina radosti, budi ti moja zatitnica i moja tjeiteljica! Budi uvijek moja zagovornica kod Boga, da mogu provesti svoje dobre odluke. Obraam se vama, o blagoslovljeni itelji Nebesa, i molim vas da budete moji zagovornici kod naeg Stvoritelja. U vaem prisutnosti piem ove retke. Udostojite se proitati ih s nebeskih visina i molite Boansko Velianstvo da im budem vjeran. Neka vae molitve budu djelotvorne! U vaem prisutnosti dajem ova obeanja Bogu i Mariji. Molim svoje svete zatitnice, Tereziju, Mariju Magdalenu de Pazzi i Agnezu da mi prue svoju posebnu i stalnu pomo. Kad su se pojavile strane kunje kojima je podvrgnut, Gerard je pokazao da je njegova nada u Boga nepokolebljiva, poput stijene ibane olujom. Kao i svi sveci, i on je morao proi kroz kunju muka, bezvoljnosti, agonije i oaja. Zadrhtimo pri pomisli na bitke protiv bijesa Pakla koje je morao izdrati, gorinu koju je morao iskusiti kad su protiv njega pokrenute najokrutnije
69

klevete, te neprestano nasilje koje je sam morao initi kako bi vodio (do smrti) ivot tako poniavajui, tako pokajniki. Uz Boju podrku, on nikad nije popustio obeshrabrenju. Sa sv. Pavlom, uzviknuo je: Sve mogu u Onome koji me jaa! (Fil 4:13). Sam Bog se elio radovati divnom prizoru ove herojske kreposti, predajui svog slugu neopisivoj naputenosti. Da, ova ista dua, toliko bogata nebeskim darovima, toliko obdarena ekstazama i serafskom gorljivou, morala je podnijeti stranu borbu protiv oaja i straha da bude naputena od Boga. On sam otkriva ovo bolno muenitvo u svojim pismima, iz kojih izdvajamo sljedee odlomke: Boanska Pravda mui me na nain da mislim da nitko ne pati vie. Neka bude zauvijek blagoslovljena volja Boja! Ono zbog ega strepim i to u meni izaziva najvei strah je pomisao da neu ustrajati. Promatram sebe u potpunoj slabosti, uronjen u ocean bezglavosti, kao da lebdim iznad bezdana oaja. ini mi se da za mene vie nema nikakvog Boga, da su Njegove boanske milosti iscrpljene i da samo Njegova pravda visi nad mojom glavom. Pogledajte u kakvom se nesretnom stanju nalazim! Pribijen sam na Kri. Imajte suosjeanja za moju agoniju. Moje suze me gotovo spreavaju da piem ove retke. Moje su patnje toliko gorke da zbog njih mogu iskusiti teke smrtne muke. Usred ovih valova emera, sveti si je Redemptorist davao podrku herojskim uzdanjem. Neka bude dovijeka blagoslovljen Bog za sve milosti koje mi je udijelio! Umjesto da dopusti da umrem pod Njegovim udarcima, On me odrava na ivotu. Ako mi on upuuje
70

ove kunje, to je samo zato da bih mogao oponaati Boanskog Otkupitelja. On je moj Gospodar; ja sam Njegov uenik. Moram, stoga, nauiti hodati Njegovim koracima. S Njim sam pribijen na Kri, uronjen u tugu, rtva neizrecivim patnjama. Osjeam se kao da me probada koplje smrtnim udarcem. Ne opirui se planovima mog Spasitelja, koji me eli poput sebe pribiti na Kri, naginjem glavu i ponavljam: Da, to je volja Boga kojeg volim. Da, prihvaam, prigrljujem. Ove rijei podsjeaju na izjavu kraljevskog proroka: On me ubit moe: nade druge nemam ve da pred njim svoje dranje opravdam. Bog nikad ne naputa svoje sluge u njihovoj nesrei, pa je stoga za Gerarda imao u priuvi neuvene utjehe. U Ilicetu je bio jedan mladi redovnik kojeg su, zbog svoje nevinosti i unutarnjeg ivota, njegovi drugovi zvali drugi sv. Alojzije Gonzaga. Ime mu je bilo Dominic Blasucci. Pogoen jednog dan Gerardovim bljedilom, pitao ga je za uzrok. Svetac mu je otkrio najiskrenije agoniju i oaj koji su muili njegovu duu i molio mladog duhovnika da mu pomogne. Kao odgovor, Dominic je nainio znak kria na njegovom srcu. Istog trena, nestala je nevolja, a njeno je mjesto ispunila najslaa utjeha. Gerardova uzviena smjelost proirila se ak i na stvari nune za ivot. ivio je bez zabrinutosti, znajui da nijedan otac nije tako dobar kao to je Bog dobar svojoj djeci. Redemptoristi su u Napulju posjedovali kuu koju je sv. Alfonsu darovao njegov brat, Don Hercules di Liguori. U toj su kui pater Margotta i brat Gerard, njegov pratitelj, ostvarivali svoje posveenje
71

svojom pobonou i najstroim pokorama. Izmeu ove dvije due postojalo sveto natjecanje u tome koji e trpjeti vee ponienje. Obojica su stalno bili natovareni pustom i lancima. Gola zemlja bila im je krevet, a svakodnevno su se bievali do krvi. Poglavar se nikad nije zamarao oko hrane, a Gerard je jo manje mislio na nju. Jednog dana, po povratku u samostan, fratar je upitao Gerarda to je pripravio za sljedei obrok. Sve to ste naruili, odgovorio je brat smijeei se, i nita vie od toga. Nepotrebno je rei da nije bilo pripravljeno nita. Siromatvo u samostanu u Napulju bilo je veliko. Ova oskudica nunih potreptina alostila je svetog brata, ne zbog njega samog (divljenja vrijednog ljubitelja svetog siromatva kakav je bio!), ve zbog toga to nije imao nita za dati siromanima. Brat Francis Tartaglione, koji je na nekoliko dana posjetio ovaj samostan, dao je svom kolegi neto novca da kupi hranu i pripravi objed. Gerard je otiao u kupovinu. Putem je sreo pokuara koji prodaje kremen i upaljae. Siromah je od brata traio milostinju, govorei da umire od gladi. Ispunjen suosjeanjem, Gerard je zaboravio na svoj kruh i ribu i dao sav novac koji je upravo primio pokuaru za njegovu robu. U meuvremenu, brat Francis, koji je imao za obaviti nekoliko stvari, vratio se u samostan i upitao Gerarda to je pripravio za ruak. Gerardov jedini odgovor bio je da ga zagrli radosno, govorei: emu tolika zabrinutost? Samo Bog i nita vie! O, sve je to u redu, odvratio je brat, ali moramo malo misliti o jelu. Vidjevi na stolu kremen i upalja72

e, upita: to je ovo? Dragi moj brate, odgovori Gerard, ovo nam jednog dana moe dobro doi. Moram ti otvoreno rei da sam sreo siromaha koji je to prodavao. Umirao je od gladi, pa nisam mogao ne kupiti to od njega novcem koji si mi dao. Objanjenje se, lako nam je za shvatiti, nije ba dopalo bratu Francisu, ali divei se milosru svog kolege, on je sakrio svoje razoaranje. Dok se ovo dogaalo, uao je poglavar, a Gerard mu je pourio rei da je on pretpostavio da ima njegovo doputenje da daje milostinju. A mi, to mi imamo za jesti? upitao je fratar, smijeei se. Bog e se pobrinuti, dragi oe, bio je odgovor. I zaista, pred veeru, zaulo se zvono. Bio je to sluga koji je zajednici donio punu koaru namirnica od svoje gazdarice. udesa Gerardovog ivota ne mogu imati ni jedan drugi izvor do njegovog velikog uzdanja u Boga. Prilikom gradnje samostana u Caposeleu ponestalo je novca. Rektor je ovo priopio Gerardu, koji mu je savjetovao da pozove Kralja kraljeva. Pater Cajone je, sukladno tome, sastavio slubeni zahtjev Svemoguem Bogu i dao ga svetakom bratu da ga preda Njegovom Boanskom Velianstvu. Bez razmiljanja, Gerard se uputio ravno u crkvu, poloio pismo na oltar i sa svetom smjelou vjere pokucao na vrata tabernakula, govorei, Ovdje je, o Boe, na zahtjev. Ti ga mora rijeiti. Bio je petak, a novac je bio potreban do sljedeeg dana, subote, kako bi se isplatili radnici. Gerard je proveo tu no ispred presvetog sakramenta, molei Isusa Krista da pritekne u pomo zajednici. U osvit dana,
73

ponovno je pokucao na vrata tabernakla kako bi predao svoj zahtjev Gospodinu Naemu. U taj as, uo se zvuk zvona. Gerard je otrao do vrata i tamo pronaao dvije vree novca. Bio je to odgovor Boanskog uitelja na molivu Njegovog voljenog sluge. Na svetac volio je govoriti da nita ne moe biti nemogue onima koji imaju nadu u Boga. Otuda su potekla udotvorna izljeenja koja su kod njega bila svakidanja. Jedan siromah obolio od suice u Ilicetu bio je u stanju oaja. Plua su potpuno propala, izjavio je lijenik, i ja nemam mo da ih zamijenim. Gerard je obiao bolesnika i dao mu nade u oporavak. Ne! povikao je lijenik, on ne moe ozdraviti. Njegova su plua previe propala. A Bog, odgovorio je sveti brat - nije li On dovoljno moan da napravi nova plua? Molim ga da uini ovo udo kako bi nadahnuo vjernika da se uzda u Njega i samo u Njega! Ovim rijeima, uz obeanje da e moliti za bolesnika, brat je otiao. Nekoliko dana kasnije, ovjek je bio potpuno izlijeen. Ovo uzdanje u Boga, koje je sveti Redemptorist posjedovao u tako velikoj mjeri, znao je kako udahnuti u druge, ak i u najtee grenike. Jednog dana, dok je iao je u grad Saint Agatha, unutarnji glas mu je rekao da e sresti velikog grenika. Ubrzo se pojavio ovjek sumornog i turobnog izgleda. Kuda ide, prijatelju? upitao je Gerard blago. to to tebe briga? Ostavi me na miru, odgovorio je putnik ljutito.
74

Tko zna? odgovorio je sluga Boji. Moda bih ti mogao biti od koristi. Ja idem svojim putem, ti idi svojim! povikao je nesretnik razdraeno. Ne smetaj mi. Znam da si oajan, odgovorio je dobri brat. Znam da si zamalo predao svoju duu sotoni. Imaj povjerenja. Bog me poslao ovim putem izriito zbog tebe. uvi ove rijei, nesretnik je briznuo u suze. U njegovom srcu pojavila se nada i otkrio je Gerardu uzrok svom jadu. Ovaj potonji ga je utjeio i ohrabrio, savjetujui mu da se dobro ispovijeda pateru Fiocchiju. Tolika je bila estina njegovog obraenja da su ga zadrali u samostanu kao slugu. Nekoliko godina kasnije, posvetio se sluenju bolesnih u bolnici u Napulju. Njegovo ime bilo je Francis Teta.

4. NJEGOVA LJUBAV ZA BOGA

Ljubav za Boga, kae sv. Ivan, sastoji se u pridravanju Njegovih Zapovjedi. Iz toga slijedi da to je dua vjernija boanskom zakonu, to paljivije izbjegava najmanju povredu tog zakona, to vie voli Boga. Ovo naelo prua nam pravu mjeru koju je brat Gerard imao za svog Boga. Znano nam je iz jednoglasnog svjedoenja njegovih ravnatelja da ova aneoska dua nije poinila ne samo smrtni grijeh, ve udo neuveno(!) niti namjernu zanemarivu pogreku. Iako su ispitivali u dubinu njegovu istu savjest, u cijelom njegovom ivotu nikad nisu mogli pronai dovoljno uzroka za sakramentalno odrjeenje. Unutarnja istoa je
75

bila toliko oigledna u cijeloj osobi ovog povlatenog pravednog ovjeka, u njegovom izrazu lica, njegovom izgledu, njegovim rijeima, njegovom dranju, njegovim pokretima, njegovom cjelokupnom ponaanju, da su njegovi suvremenici ito toliko daleko da su govorili da on nije sagrijeio u Adamu, ili da nije imao drugog grijeha od Iskonskog grijeha, koji je uklonjen prilikom krtenja. Bez ijednog grijeha i prepreke boanskoj ljubavi, prekrasna Gerardova dua mogla se vinuti prema svom Bogu, lagana poput plamena, i prii mu poput serafa. A to je i uinio. ovjekovo je srce stvoreno da voli Boga. Gerard je to dobro razumio. On ga je elio voljeti, voljeti ga mnogo, voljeti ga kao seraf. O, plemenitog li nauma, koji je zablistao u ovom predivnom iskazu ljubavi: Boe moj, moja je nakana da Tebi prinesem toliko iskaza ljubavi koliko su Blaena Djevica, svi blaeni duhovi, i svi vjernici na zemlji ikad stvorili. elim voljeti Tebe kao to Isus Krist voli Tebe. elim svakim otkucajem svog srca obnoviti ove iskaze. To su bili njegovi uobiajeni osjeaji. Majci Mariji Celesti Crostarosi, redovnici znamenite svetosti, glavnoj asnoj sestri u samostanu San Salvatore u Foggii, napisao je sljedee: elim voljeti Boga. elim uvijek ostati u blizini Boga. elim sve stvari obavljati kroz ljubav za svog Boga. Redovnica iz San Salvatorea govori nam da, kad bi brat Gerard otvorio usta, njegovo je srce bilo poput vulkana ljubavi. Njegov rasplamsali izraz lica bio je poput anela koji silazi meu ljude. Jednog dana, poloio je ruku na prsa sluge biskupa iz Melfija i naglaskom serafa, ponavljao ove gorue rije76

i: Volimo Boga! Volimo Boga! Dok ih je izgovarao, njegov izraz lica izgledao je ozaren. U posjetu kanoniku Rossiju u Melfima, ovaj je skrenuo razgovor na Boja savrenstva. Gerard je odmah pao u ekstazu. Njegovo lice kao da je gorilo, nebesko svjetlo sjalo mu je na elu, njegovo srce silovito je udaralo, kao da e mu iskoiti iz grudiju. Kanonik mu je, naslutivi njegovo stanje, vodom kupao grudi kako bi ugasio boanski plamen. Kad bi vidio svete prizore, slike i svete kipove, koje drugi niti ne primjeuju, srce svetog Redemptorista bi se rasplamsalo. Za vrijeme boravka u Napulju, jednog je dana vidio izrezbaren Kri i Ecce Homo [Krist ispred Pilata]. Odmah je pokazao arku elju da naui to umijee kako bi mogao umnoavati lik Njega, kojeg je volio. Umjetnik mu je ponudio poduku i Boji sluga je uskoro postao vjet klesar. Mnoga njegova djela jo uvijek se s potovanjem uvaju. Toliko su izraajna, kau vlasnici, da ih ne moemo gledati, a da nas ne dirnu. Moemo rei da je Gerard bio opinjen ljubavlju za Raspetog Isusa ak do ludila. Nikad nije prekidao svoje meditacije o patnjama svog Boanskog uitelja. elio je sam postati ivi prizor Isusa, bievanog, okrunjenog trnjem i pribijenog na Kri. Na zemljitu samostana u Ilicetu postojala je pilja, koja je jednom blagoslovljena prisutnou blaenog Felixa di Corsana. Tamo se Gerard povlaio kako bi izvravao najokrutnije pokore. Njegov povjerenik bio je mladi postulat imenom Andrew Longarelli, kojem je, usprkos njegovom energinom neslaganju, nare77

dio da prema njemu izvri ulogu krvnika. Ljubitelj kria prvo se dao privrstiti za kolac, vezanih ruku, kao Spasitelj na stupu. Zatim je mokrim i uvijenim konopcima bievan dok krv nije potekla na sve strane. Stavljajui si na glavu krunu od trnja, naredio je Andrewu da mu je nabija na glavu udarcima trstikom, zbog ega je obilno tekla krv. Iao je ak tako daleko da se dao vezati konopcima za kri, usrdno molei svog mladog krvnika, koji je lio suze saaljenja, da mu rastegne ruke i noge kako je to uinjeno Gospodinu Naemu. Ovi krvavi prizori odvijali su se u vrijeme Gerardovog prvog novicijata i prekinuti su samo nakon zabrane od strane patera Cafaroa. Za vrijeme svog drugog novicijata Gerard je uspio dobiti doputenje da slijedi svoju udnju za ovim neobinim ponienjima. Ovaj put, njegov je krvnik trebao biti kroja Francis Tata, a kad bi on odbio izvriti slubu, Boji sluga bi mu govorio preklinjuim glasom: O, udari me! Zapovijedam ti u pokornosti, udari me! Jednog dana, nakon to se dao privrstiti na veliki kri i podignuti u zrak, teina njegovog tijela i protu-udarac uzrokovali su mu najotrije patnje. Istovremeno mu je na glavu nabijana kruna od trnja tekim udarcima trstikom. Ove svete ludosti ljubavi, ije smo primjere ve vidjeli, prekidani su jedino objavom pokornosti. Za vrijeme mise, Gerard se inio poput jednog od serafa prisutnih na mjestu dogaaja na Kalvariji. Gladujui za euharistijskim kruhom, njegova je dua bila u mukama kad joj je uskraen, i zato je imao doputenje da se svaki dan priesti. Obino, napisao je u svojim odlukama, neu veer ranije traiti doputenje da
78

se priestim sljedei dan. Trait u ga tek kad idem u crkvu, kako bih uvijek bio spreman za Priest. Ako je doputenje odbijeno, uinit u duhovnu priest u trenutku kad sveenik primi svetu hostiju. Moje zahvaljivanje trajat e od trenutka Priesti do podneva, a moja priprema za sutradan od podneva do est sati naveer. Jednom, za boravka u Atellai, u kui svog prijatelja kanonika Bozzioia, zbog poniznosti se nije usudio prii Svetom stolu. Cijeli je dan osjeao toliku glad za nebeskim kruhom da je otiao u polje kako bi odvratio misli od prodirue elje za svojim Najvoljenijim. Nakon priesti njegov ga je serafski ar uzdigao do takve ekstze od koje je zaboravio ovozemaljske stvari. Jednog dana kad je bio zaduen za kuhinju, nakon to je primio svog Boga, povukao se ispred velikog Kria kako bi dao svoju zahvalnost. U vrijeme veere, nita nije bilo pripravljeno. Gerarda su svugdje traili i napokon su ga pronali, potpuno obuzetog Bogom, rasplamsanog lica. to si radio? upita ga jedan brat. Nita nema za veeru. ovjek od malo vjere, odgovori sveti Redemptorist, a to su aneli radili? Aneli su mu zaista bili na usluzi, jer je u uobiajeno vrijeme obrok bio posluen kao i za najboljih dana. Gerardova ljubav za presveti sakrament prikovala ga je za podnoje oltara. Sveto je mjesto imalo za njega takvu ar da su ga samo njegove dunosti mogle odvui od njega. Nakon to bi tamo proveo velik dio dana, proveo bi tamo i vei dio noi. Morao je uloiti bolne napore da se odvoji od naih svetih tabernakula. Mogli bismo rei da je Isus osvojio Gerardovo srce i da mu
79

ga je Gerard bezrezervno dao. Isus i Gerard tvorili su samo jedno srce i jednu duu, toliko strogo su ih milost i ljubav povezali zajedno. Izmeu njih su, prema tome, postojale veze zadivljujue prisnosti. Jednog dana, poglavar Caposelea opazio je da se brat smijei kad prolazi ispred presvetog sakramenta i upitao ga je za razlog. Iz dovitljivog odgovora sveca shvatio je da se izmeu njega i Spasitelja odvijao jo jedan prisni razgovor, kakav smo zabiljeili na poetku ovog djela. Dr. Santorelli* ga je jednom upitao zato prolazi tako brzo ispred glavnog oltara. to da radim? odgovorio je Gerard. Ovaj me dobri Spasitelj tako esto zaustavlja! Tek to je izgovorio rijei, uz veliki je krik pao u ekstazu. Sljedei dan, susrevi doktora, koji se smijeio, ree mu, Nisam li vam rekao? Sad ste vidjeli kako me ovaj dobri Uitelj iznenadi. *Lijenik, Dr. Santorelli, koji se esto spominje u ovom djelu, bio je Gerardov prijatelj i povjerenik. Bio je vrlo poboan ovjek. Dnevno se prieivao, posveivao nekoliko sati dnevno molitvi, marljivo dolazio u nau crkvu i izvravao najstrou pokoru. Postoji malo dua koje dublje ulaze u Srce Isusovo nego to je to inio ovaj divljenja vrijedan brat. Ve od samog imena Srca Isusovog zadrhtao bi od radosti. Jednom je napisao Majci Mariji od Isusa, glavnoj asnoj sestri karmelianki iz Ripacandide: Ne moete razgovarati sa mnom, kaete, osim u Srcu Isusovom. Oh, kad biste samo znali sreu koja me ispunila kad
80

sam uo takve rijei! U Srcu je vidio prijatelje koji su ga zanimali. Najiskrenije izjavljujem, rekao je istoj redovnici, da nisam jednom razgovarao s Gospodinom bez da sam vidio vas u Njegovom Svetom Srcu. Ovo Srce ponudio je Bogu kao jedini dar dostojan Njegovog Velianstva. A zatim nastavlja, Ovo najsvetije Srce prinosim Bogu za vas. U ovom je Srcu pronaao svoje vjeno stanite. Ostanimo zauvijek u Svetom Srcu Isusovom, govorio bi i savjetovao svetim duama da u Njemu osnuju svoje prebivalite. Oh, kako bih elio da vi i vae sestre prebivate zauvijek u probodenom Srcu Isusovom! U ovom se Srcu nalazi sva slast i tamo je poinak. U svojoj serafskoj ljubavi, nije mogao shvatiti kako ovjek moe uvrijediti Beskrajno Velianstvo. Zavjetovao se na nesmiljenu mrnju prema grijehu, na koji je gledao kao na Isusovog krvnika. Otuda njegova usrdna revnost da iskorijeni grijeh iz dua. Ali od svih grijeha, nijedan nije bio njegovom srcu tako odvratan kao bogohulna Priest. Biskup iz Lacedonije poslao je u Iliceto okorjelog grenika kako bi tamo izvrio duhovnu obnovu. Na dan Priesti, Gerard ga je sreo. Gdje ide? upita ga. Idem na Priest! bio je odgovor. Na Priest! uzviknuo je brat, izvan sebe. to! Ide na Priest! Usprkos ovom grijehu i onom drugom grijehu koji nisi ispovijedio! Idi, idi brzo i dobro se ispovijedi, ako ne eli da te proguta zemlja. Ove nadahnjujue rijei vodile su grenika da zae u sebe. Iskreno se ispovjedio i vratio u svoj grad obra81

en u novog ovjeka. Ali, njegovo obraenje nije bilo dugotrajno. Sljedee godine, posrnuli grenik, gori nego prije, ponovno se pojavio na duhovnoj obnovi. Gerard je ponovno ispitao stanje njegove due. Sve je u redu, odgovorio je licemjer. Nisam zapao u svoje stare grijehe. Brat, koji je proitao drugaije u njegovoj jadnoj dui, uzme kri: to! povikao je ogoreno, imao si srca uvrijediti svog Boga! to! Nisi zapao? Pogledaj u ovaj kri! Tko je uinio ove rane na Isusu Kristu? I tko nego ti je uinio da ova krv tee iz vena Spasitelja? Istog asa, krv je poela tei iz ruku i nogu na kriu. Kakvu ti je nepravdu nanio tvoj Bog? nastavio je Gerard. Za tebe, On se elio roditi kao malo dijete u kolijevci; za tebe, On je polegnut na slamu. Na ove rijei, Maleni Isus se pojavio u rukama sluge Bojeg, koji je zavrio govorei: to! Ovako se usuuje rugati svom Bogu! Ah! Znaj da to nikad ne proe nekanjeno. On jest strpljiv, ali na kraju On i kanjava. Sad se pojavio straan zloduh da odvue otvrdnulog bjednika u Pakao. Odlazi, podmukla zvjeri! vikao je Gerard, a zloduh je istog asa nestao. Nepotrebno je rei da je grenik ovaj put bio iskren u svojem obraenju i postao primjerom kreposti.

82

5. NJEGOVA PREDANOST BLAENOJ DJEVICI MARIJI

Gerard ne bi bio dostojan sin sv. Alfonsa da je imao samo obinu predanost Blaenoj Djevici. Jo u djetinjstvu joj je darovao svoje srce, a vjerno ga je uvao za nju do zadnjeg uzdaha. Blaena Djevica mu je tolikom silom otela srce da bi, ak i meu svecima koji su bili najpredaniji Mariji, bilo teko pronai slugu koji ju je vatrenije volio. Ova sveta udnja postala je jo usrdnija kad je dobri mladi dobio sreu da postane Redemptorist. Kraljica neba pourila ga je nagraditi za njegovu ljubav dajui mu predivnu spoznaju o svojoj veliini. Vidjet emo, kasnije, nebesko prosvjetljenje koje je primio o velikom otajstvu Uskrsnua i uzvienosti boanskog majinstva. Marija, Majka Boja ova misao otkrila mu je itav svijet udesa! Uzimajui u obzir da je ovoj Kraljici punoj ljubavi dugovao veliku milost svog poziva, nije znao kojim izrazima potvrditi svoju zahvalnost. Samo ime Marijino bilo je dovoljno da padne u ekstazu, a pogled na njezin lik bacio bi ga u najslai zanos. Htio je biti sve Mariji, jer je elio biti sve Isusu i preko nje bi mogao doi do Isusa. Htio je disati samo za Mariju. U njegovom pravilu ivota itamo da joj je nakanio prinijeti toliko iskaza ljubavi koliko su joj ikada prinijeli svi pravednici na zemlji i svi blaeni na Nebu. Iao je toliko daleko da ju je elio voljeti onoliko koliko ju je volio sam Gospodin Bog Na. A, kako je rekao, ove iskaze ljubavi elio je ponavljati svakim otkucajem svog srca.
83

Redemptoristi su vezani pravilom da izgovore pet desetica krunice, da obilaze Blaenu Djevicu i da izmole odreeni broj Ave Maria [Zdravo Marijo] svakog dana. Oni, takoer, poste u veer Marijinih svetkovina i suzdravaju se od mesa svake subote u godini [subota je Marijin poseban dan u tjednu]. Gerard nije bio zadovoljan ovim znakovima sinovske ljubavi. Prije i poslije svakog obroka, napisao je u svojim odlukama, ispjevat u tri Ave Maria; dok pijem vodu, jednu Ave Maria; svaki put kad sat otkuca, jednu Ave Maria. Nadalje, ispjevao bi Gloria Patri [Slava Ocu] svaki puta kad bi ugledao lik Blaene Djevice, kadgod bi uo izgovoreno njezino ime, te na poetku i na kraju svake aktivnosti. Stalno je nosio krunicu oko vrata kao znak da je ivio u blagoslovljenim okovima Marijinim. Svake je subote postio na kruhu i vodi i kanjavao se do krvi. Za vrijeme devetnica, pridravao se strogog suzdravanja i nametao si okrutne kazne i druga dobra djela. Kad je mogao, proveo bi no prije Marijinih svetkovina u podnoju njezinog svetita. Njegova predanost Bezgrenom zaeu bila je neusporediva. Koliko je puta bio zanesen u ekstazi ispred njezinog lika! Pod njenim se nogama javno zavjetovao na ednost u Katedrali u Murou, zavjet koji je vjerojatno mnogo godina ranije dao u svom srcu. Nema sumnje da je za ovu posebnu predanost, usprkos ljudskim preprekama, nagraen tako da bude primljen u Institut, kojem je Blaena Djevica bila velika zatitnica. Njegova ljubav za Muku Isusa Krista takoer ga je navodila da posebno tuje Majku Boli. Ovaj miljenik Raspetog Isusa uvijek je stajao, kao i sv. Ivan, pored Marije u podnoju Kria.
84

Jednog dana, Dr. Santorelli ga je upitao da li voli Blaenu Djevicu. Dragi moj doktore, odgovorio je, usijanog izraza lica, muite me. Kakvo pitanje! A zatim je brzo otrao kako bi sakrio vatru koja ga je prodirala. Jednom, u kui patera Sabatellija u Foggii, okruen sveenicima i ostalima, poeo je govoriti o ljubavi koju za nas nosi Boanska Majka. Pomisao je u njemu izazvala toliku estinu ljubavi da je pao u ekstazu, koja je trajala tri sata. Drugom prilikom, za vrijeme boravka u obitelji Scoppi u Melfima, sluajno mu je pogled pao na sliku Blaene Djevice. Istog trena, toliko se rasplamsao ljubavlju da je poput pera podignut od poda u visini slike. Ljubei ju, uzviknuo je, O Donna Anna, kako divnu Djevicu imate! Donna Anna Scoppi, gazdarica kue, bila je toliko obuzeta da se onesvijestila. Ljubitelj Majke Boje postavio je sebe za njenog apostola. Gdjegod je iao, govorio je o svojoj dobroj Majci takvim arom da je rasplamsao sva srca. asne sestre u Coratu govorile bi da kad je brat Gerard govorio o Blaenoj Djevici, a to je esto radio bilo je to s takvom estinom i blagou da je prenosio svoju vlastitu ljubav svima koji bi ga uli, dajui im predodbu o tome kakav bi trebao biti seraf. Dunost crkvenjaka, koja mu je povjerena u Ilicetu bila je posebno draga njegovom srcu, jer mu je pruala priliku da tuje svoju voljenu Gospu. Kad su se pribliavale njezine svetkovine, moglo ga se vidjeti punog brinosti kako ukraava njezin oltar, slae
85

najljepe cvijee i najsjajnije svjetiljke, organizira procesije koje e se odrati i pokuava naglasiti veliinu prigode vatrometom i paljbom iz puaka. Jako je volio iriti predanost krunici i kapularu, i nema sumnje da je kao nagradu za ovu revnost u trenutku smrti, zaarenog lica, iznenada uzviknuo svom bolniaru, Pogledaj, brate, pogledaj! kapulari! Marija voli one koji vole nju, a njezina ljubav nikad nije nadmaena. Prema tome, s ovim djetetom posebne sklonosti imala je odnos koji je neusporediv. Jedne noi, u naoj crkvi u Ilicetu, pojavila mu se blistava od ljepote i obasula ga znakovima najvee majinske njenosti. Jo jedan jako dirljiv prizor dogodio se u Melfima. Gerard je, s jo nekim sveenicima i laicima, bio u obilasku galerije slika kanonika Capuccija. Iznenada, njegove oi bile su prikovane za sliku Djevice. Istog trena, uzdignut je do visine svete slike, i hvatajui je u zanosu zasuo ju je pobonim poljupcima, uzvikujui, Kako je lijepa! Kako je lijepa! Vidite, kako je lijepa! Svjedoci ovog prizora bili su dirnuti do suza.

6. NJEGOVA PREDANOST SVECIMA I ANELIMA, A NAROITO SV. MIHAELU

Dijete Neba vie nego zemlje, Gerard je odabrao svoje povjerljive prijatelje meu anelima i svecima. Pored dvanaest apostola, svakodnevno je tovao svog ane86

la uvara, sv. Josipa. sv. Joakima i Anu, sv. Ivana Krstitelja, sv, Bernarda, sv. Filipa Nerija, sv. Mariju Magdalenu pokajnicu, sv. Franju Ksaverskog, sv. Tereziju, sv. Franju Asikog, sv. Feliksa Kantalikog, etrdeset muenika, sveca na njegov dan roenja, kao i sveca na dan na koji je umro. Ali, nita se nije moglo mjeriti njegovom njenom predanju Arkanelu Mihaelu, koji ga je obasuo tolikim povlatenim milostima za vrijeme njegovog ivota. Mladi Redemptoristi koji su studirali teologiju u Ilicetu dobili su doputenje da za vrijeme praznika u rujnu, 1753. godine, obiu slavnu Arkanelovu pilju na Mount Gargano, a brat Gerard bio je zaduen da se brine o njima. Za pobonog je brata ovo bilo veliko zadovoljstvo jer je mogao osobno pokloniti poast svom nebeskom zatitniku. Nai su hodoasnici primili samo dvadeset karlina (12 franaka, 50 centima; manje od 20 kuna) za putovanje, iako ih nije bilo manje od dvanaest osoba, a hodoae je trebalo trajati devet dana. Na primjedbe studenata kako je svota mala, Gerard je odgovorio, Bog e se pobrinuti. U njihovoj pratnji krenuo je pustinjak s dva unajmljena magarca. Na prolasku pored Foggie, otili su tovati udesnu sliku Blaene Djevice, pred kojom je sv. Alfons dvaput javno bio obdaren ekstazom. Jedna redovnica Blagovijesti eljela je iskoristiti priliku to je prisutan svetaki brat kako bi mu povjerila stanje svoje due, ali bila je iznenaena kad joj je ovjek Boji rekao da se pripremi odmah napustiti ovu zemlju. Vijest je sestri bila jo neoekivanija jer je bila u cvijetu mladosti i potpuno zdrava. Nastavak, meutim, dokazuje istinitost proroanstva.
87

Cijelo vrijeme ovog putovanja, Gerard nije prestajao pokazivati svoje uzdanje u Boga. Vidjevi mlade ljude iscrpljene umorom, unajmio je kola. Ali, kako emo platiti za njih? rekoe mu. Bog e se pobrinuti, odgovori sveti brat. A onda su dva magarca odbila nastaviti put. Izgubivi strpljenje, pustinjak ih je elio ostaviti u krmi do njihovog povratka. Preuzimam na sebe da ih natjeram da krenu dalje, ree Gerard smjeei se i dodirnuvi ih tapom, ree, U ime Presvetog Trojstva, nastavite! Nareujem vam! Jadne su ivotinje odmah poele hodati ubrzanim korakom, koji su odravale do kraja putovanja. Kad su stigli u Manfredoniju, u kesi je bio samo jedan franak. Nimalo ne izgubivi povjerenje, Gerard ugleda prekrasan buket, kupi ga i odnese u crkvu i, poloivi ga ispred tabernakula, pa ree Isusu Kristu: Vidi, Gospodine, mislio sam na Tebe. Udostoji se i Ti misliti na moju malu obitelj. Kapelan dvorca, koji je bio svjedokom ovog izraza tovanja, pozvao je revnog slugu Kristovog i molio ga da on i njegovi pratitelji prihvate njegovu dobrodolicu. Neka Bog bude tvoja nagrada, odgovorio je Gerard, ali nas ima mnogo! Nije to vano. Neka svi dou. alim samo jednu stvar, a to je da vas moja majka, koja je bolesna ve dva mjeseca, ne moe primiti kako zasluujete. Za njezinu bolest postoji lijek, odgovorio je brat. Naini znak Kria na elu bolesne ene i ona e ozdraviti. I zaista, tek to joj je nainjen znak Kria, ve je bila potpuno izlijeena.
88

Predanje svetog Redemptorista presvetom Sakramentu ostavilo je takav dojam na drugog sveenika u mjestu da mu je on poklonio prekrasnu srebrnu kadionicu. Sljedeeg dana, nai su putnici nastavili put prema Mount Garganu. Iako iscrpljen umorom, Gerard se elio popeti pjeice u ast Arkanela. Stigavi do svete pilje, mladi su hodoasnici dugo i usrdno molili. Ali kad je bilo vrijeme da se povuku, nali su brata Gerarda u ekstazi. Vraajui svijest, on ree, Nije to nita. Idemo pronai neto za jelo, i spustivi se do svratita, narui veeru. Sljedee jutro je takoer bilo posveeno dinom Arkanelu. Kad je dolo vrijeme ruka, Gerard ree svojim mladim pratiteljima da sjednu za stol. Na to su ga oni zapanjeno promatrali, jer su mislili da je kesa prazna. Ljudi od malo vjere, ree im Gerard, sjednite za stol! Zatim je pustinjaku dao neto novca i zamolio ga da ode kupiti kruha. Potonji je siao po stepenicama i ubrzo se vratio. Ali, to je vidio? Stol je bio prekriven ribom, a Gerard je svakome dijelio njegov dio. Kako bi Bog, koji se brine za malene ptice, mogao zaboraviti svoju djecu? Svjedok pripovijeda da je dobri brat, vidjevi da je kesa prazna, otiao preporuiti se svetom Arkanelu. Ubrzo, netko mu je priao i stavio mu u ruku sveanj novanica. Kad su odlazili iz Mount Gargana, vlasnik svratita traio je pretjeranu cijenu. Ogoren na nepravdu, Gerard mu ree, Ako se ne zadovolji onim to te ide, bit e kanjen. Uginut e ti mazge. Tek to je izgovorio ove rijei vlasnikov sin dotra ocu vrlo potresen, pla89

ui: Doi brzo! Doi brzo! Ne znam to nije u redu s mazgama. Strano se valjaju po zemlji. Brzo! Brzo! Vlasnik svratita, problijedivi, baci se u strahu Gerardu pod noge. Opratam ti, ree svetac, ali nikad ne zaboravi da je Bog sa Svojim siromasima. Jao tebi ako ponovno zatrai vie nego te ide! Zatim je otiao do mazgi, nainio znak Kria nad njima i odmah ih ozdravio. Platio je vlasniku svratita i otiao. U ovom dijelu Italije ponekad vlada oskudica vode. Tamo, u podnoju Gargana, ivio je posjednik koji je bio toliko tvrda srca da je odbijao vodu iz svojih bunara ednim hodoasnicima. Kad su nai mladi putnici zamolili za vodu, on ih je otvoreno odbio. Nakon nekoliko usrdnih molbi, Gerard mu strogo ree: Odbija vodu svom blinjem, kojeg bi trebao voljeti kao samog sebe. Pogledaj sada, bunar e sada odbiti vodu tebi. Nakon ovih rijei, on se okrenuo, a bunar je trenutano presuio. Vidjevi to, posjednik je hitro potrao za Gerardom, molei ga da mu se saali. Ah, vratite se! plakao je saaljivim glasom. Vratite se i dobit ete za piti, svi vi i sve vae ivotinje! U milosru, brate, odgovorio je Gerard, nikad nikome ne uskrauj vodu koja pripada svima; inae e ju Bog uskratiti tebi. ovjek je usrdno obeao. Zatim, po zapovjedi sveca, voda je ponovno napunila bunar, a njegovi pratitelji mogli su utaiti e do mile volje. Ovo nisu bila jedina udesa na ovom putu povratka kui. Mala je karavana bila gladna, a hrane nije bilo. Gerard, koji se uvijek uzdao u providnost, je zapoeo slagati buket svijea. Kad je bio gotov, otiao je i stavio
90

ga ispred tabernakula u jednoj crkvi. A onda je rekao Isusu Kristu: Boe, moja mala obitelj nema nita za jelo. Ubrzo su se pojavila dvojica slugu, svaki s koarom namirnica za izgladnjele putnike. Nakon to su obnovili snagu, stigoe u grad Foggiu, gdje im je jo jedan dobroinitelj ponudio dobrodolicu. Sljedeeg dana, poli su u obilazak poznatog svetita Okrunjene Kraljice, otprilike jedan kilometar od Foggie. Tek to je Gerard ugledao njezin lik, njegove jedine radosti, bio je zanesen u ekstazi. Kad se povratio razumu, upitali su ga to je posrijedi. Nita, odgovori on. To je slabost kojoj sam podloan. Kad su prolazili kroz Troiu, otili su tovati udesnu sliku Krista, pogled na koju je bio toliko dirljiv da ju je bilo nemogue gledati bez ganua. Ugledavi je, ljubitelj Raspetoga, Gerard, je osjetio ljubavni zanos, svima vidljiv. I tako se ovo hodoae pretvorilo u dugi niz uda. Trajalo je devet dana, a nai su se hodoasnici vratili u samostan s kesom u kojoj je bilo vie novca nego kad su krenuli.

7. MILOSRE PREMA SVOM BLINJEM

Ljubav za Boga i za blinjeg svoga je nerazdvojiva. To su dvije rjeice koje teku od istog izvora. Sv. Ivan Apostol nije oklijevao rei: Rekne li tko: Ljubim Boga, a mrzi brata svog, laac je. (1 Iv 4:20). Gerard je sa91

vreno ispunjavao pravilo milosra. Isus Krist prisutan u euharistiji i Isus Krist prisutan u bolesnima i siromanima to dvoje je najvie privlailo njegovo srce. Krist se vidi u nemonima i potrebitima, znao je govoriti, i Krist se vidi u presvetom sakramentu. Ovo nadnaravno milosre inilo je, iznad svega, da bude potpuno posveen svojim kolegama fratrima. Kad vidim da fratar ili brat treba pomo, znao je govoriti, Ostavit u sve ostalo kako bih mu pomogao. Za vrijeme otre zime, darovao je prsluk kolegi fratru i zadrao samo laganu mantiju za sebe. Prepustiti drugima ono to je bilo najudobnije, bila je jedna od njegovih omiljenih uzreica. Donio je odluku da posjeuje svoju bolesnu brau po Kristu nekoliko puta na dan i prui im svu moguu pomo. im je stigao u Caposele, poeo je sluiti brata Pietra Piconea, mladog studenta koji je umirao od suice (tuberkuloze). Gerard je uspio pridobiti njegovu naklonost tako da bolesnik nije vie mogao bez njega. Jedne noi, molio je brata Nicolu, koji je sjedio s njim, da mu dovede brata Gerarda u pomo. Brat Nicolo pomiljao je da odbije, budui da je bila pono. Ali, nemalo se iznenadio kad je ugledao brata Gerarda gdje se pojavio nudei svoju pomo dragom bolesniku, kojem je bila utjeha umrijeti na rukama sveca nekoliko dana kasnije. Njegova blaga i suosjeajna dua dovela je Gerarda do toga da je elio na sebe preuzeti patnje i boli svoje brae po Kristu. Za vrijeme njegovog boravka u Napulju, pater Margotta je prolazio kroz kunju najbolnijeg unutarnjeg oaja.
92

Jednog dana, kad je patio vie nego obino, rekao je bratu Gerardu: Idemo u crkvu sv. Jurja i molimo nau Gospu od Pomoi. Da, poimo, odgovorio je brat, ali nee dobiti milost koju eli. Uistinu, fratar se vratio kui jo potiteniji nego to je bio na odlasku. Otprilike u to vrijeme, Gerard je bio premjeten iz Napulja u Caposele. Jednog je dana pisao pismo kad je u sobu uao dr. Santorelli. Dobri mu brat ree: Piem pateru Margotti da mu kaem kako je osloboen nevolje i da mu estitam. Tog istog dana, patnje dobrog sveenika prestale su, ali oh, udo milosra Gerard je tog dana postao blijed, tuan i snuden. Rektor je htio znati razlog za promjenu u njegovom izgledu. Nisam vie imao hrabrosti gledati patera Margottu kako pati, bio je odgovor, pa sam ponudio sebe Isusu Kristu da patim umjesto njega. Svoje suosjeajno milosre iskazivao je i prema strancima kao prema svojoj brai po Kristu. Volio je govoriti: Da je mogue, dao bih svoj ivot tisuu puta da pomognem svom blinjem. Kanonik iz Melfija ozbiljno se razbolio u naem samostanu u Ilicetu. Gerard se neumorno brinuo za njega, ne ostavljajui ga ni danju ni nou. Bolesnik nije bio svjestan da je primao toliku panju. Ali, probudivi se jedne noi bio je iznenaen pronaavi Gerarda pored sebe, punog brige za njega! Ovo divno milosre ostavilo je toliko dubok dojam na njega da je zauvijek objavio svetost sluge Bojeg. Gerard je esto posjeivao Bolnicu neizljeivih u Napulju. Nijedna majka nije bila njenija prema svom djetetu nego to je on bio prema pripadnicima Isusa
93

Krista koji su bili u mukama. Divan je prizor bio gledati ga kako ide od kreveta do kreveta, ohrabrujui neke da budu strpljivi, pripremajui druge za smrt, obasipajui svakoga olakanjem koliko god je mogao. ak su i umobolni bili predmetom njegovog milosra. Tjeio je ove nesretnike s toliko ljubaznosti da su mu trali u susret, puni radosti, im bi ga vidjeli kako dolazi. Dragi Oe, znali su rei,tako ste dobri! Ostanite s nama zauvijek. Ne naputajte nas. Nitko nam ne govori tako lijepe stvari kao vi. Vae usne su usne Raja i elimo vas stalno sluati. Koliko je samo puta pomogao svom blinjem dovodei vlastiti ivot u opasnost! Jednog dana, na putu od Melfija do Atelle s nekoliko kandidata za zareenje, sreo je nekoliko ljudi koji nisu mogli ii na posao zbog nabujale rijeke. to je Gerard uinio? Prelazei bujicu na konjskim leima, sve ih je preveo preko, jednog po jednog. Nekima koji su vikali za njim da se ne izlae toliko, odgovorio je: Ljubav za naeg blinjeg! Da bi osokolio ivotinju, govorio je: Idemo, dobri konju! Udovoljavamo naem Bogu. Doavi do druge rijeke, nabujale kao i prva, prenio je mlade sveenike prijeko na isti nain, preavi i vrativi se po svakog od njih dok nisu svi bili na sigurnom na drugoj strani. Jednog je dana sreo starca iz Iliceta, koji je na glavi nosio teko breme drva. Milosrdni brat uzeo je njegovo breme i nije ga sputao dok nije stigao u siromahovu kolibu. Slinu je uslugu pruio starici koja se penjala na vrh sv. Agathe nosei teku koaru mokrog rublja na glavi. Usprkos odbojnosti koju je osjeao ulazei na taj nain u grad, Gerard nije spustio koaru dok nisu
94

doli do sirotiine kue. Bijeda siromanih probadala mu je srce. Mnogo puta je vien kako skida svoje cipele kako bi ih dao nekom prosjaku. Dar udotvornosti koji je Boanski Uitelj udijelio Svom odanom slugi bez sumnje je zbog njegovog blagog saaljenja za nevolje ovjeanstva. Vidjeti bijedu i ne olakati ju bilo bi neto vrlo bolno za Gerardovo srce, i dobro Srce Isusovo moralo se za to pobrinuti. Kad je bio smjeten u samostanu u Caposeleu, povjerena mu je dunost pazikue. Sretan to je odabran za taj posao, uzviknuo je: Ovaj klju e za mene biti klju Raja! Ova mu je dunost bila posebno draga jer je podrazumijevala brigu o siromanima, koje je tovao kao svoje nadreene i kao drage prijatelje Krista. Iako ih je mnogo dolazilo svakodnevno, Gerard je posjedovao vrlo zahtjevnu vjetinu da svakog zadovolji. Njihove lukavtine, njihova drskost, nikad nisu mogli iscrpiti njegovo strpljenje. Znao je vrlo dobro da su ga ponekad varali pojavljujui se vie puta, ali on se pretvarao da to ne primjeuje. Poznavajui nevolje nesretnika, govorio bi: Ovo su lopovi koji nas ine dragim Isusu Kristu. Njegovo milosre prema onima koje je bolest sprjeavala da se pojave pred vratima bilo je najvie vrijedno divljenja. Kad bi poslali svoju djecu ili nekog roaka da za njih primi milostinju, on se uvijek pobrinuo da im udovolji. Bio je voljan sam postiti kako bi njima mogao otpustiti, a Bogu je bilo drago pokazati svojim udesima koliko mu je bilo ugodno njegovo milosre. Jednog jutra, im su stigli siromani, Gerard je potrao
95

u kuhinju da im donese njihov dio. Kuhar, vidjevi da tome nema kraja, ree mu: to radi? to e ostati zajednici? Bog e se pobrinuti, odgovori dobri brat. Kuhar, nimalo smiren, promrmlja: Vidjet emo kako e to zavriti. Dolo je vrijeme veere, a on je na svoje veliko iznenaenje otkrio da je koliina hrane bila poveana, a ne smanjena, jer kad je cijela zajednica obilno veerala, ostalo je dovoljno za mnoge druge koji su se ponovno pojavili. Kad Gerard nije mogao iz kuhinje dobiti odgovarajuu hranu za bolesne, poslao bi im bijelog kruha i sira, kako bi mogli povratiti snagu. Znao je pretraivati smonicu i kad bi pronaao slatkie, radosno ih je dijelio, izgovarajui s puno ljubavi: Moramo rtvovati sve za siromane, jer oni su ivi odraz Isusa Krista. Gerard je u Caposeleu imao naina da zadovolji svoje milosre kojih u Ilicetu nije imao. Samostan je bio smjeten u sreditu, tako da je mogao lake obilaziti bolesne kad je iao van neto obavljati. Sama njegova prisutnost bila je dovoljna da ih utjei i vodi ih do pomirenja s voljom Bojom. Milosre svetog redovnika nije bilo ogranieno u pomaganju obinim siromanima. Koliko mu se stidljivih jadnika, koliko udovica, siroadi, vjenanih ljudi, ljudi bez posla, obratilo za pomo u svojoj nevolji! Kolikim je mladim osobama pomogao, nekima da se poteno oene, drugima da odu u samostan! Providnost ga nikad nije iznevjerila u njegovim pobonim i milosrdnim eljama.
96

8. NJEGOVO MILOSRE U VRIJEME STRANE NEVOLJE

Gerardovo milosre za siromane bilo je naroito znaajno za vrijeme zime 1754-1755. godine. Smrzavica, snijeg i pretjerana hladnoa sprjeavali su radnike da zarade za kruh, a glad je vladala u planinskim podrujima Caposelea. Svakog jutra, preko dvjesto izgladnjelih osoba pojavilo bi se na vratima samostana mukarci, ene i starci. Rektor, pater Cajone, dirnut njihovom krajnjom bijedom, poslao je jednog dana po brata Gerarda i rekao mu: Nalaem ti da se pobrine za osnovne potrebe ovih nesretnih ljudi. Njihova je sudbina u tvojim rukama. Ako im ne pomogne, umrijet e. Dajem ti potpunu ovlast nad svim u kui. Raspodijeli onako kako eli. Ove su rijei ispunile Gerarda radou, i nije zanemario nita ime je mogao pomoi potrebitima u nudi. Iskoristio je ovo vrijeme kao priliku da pored tjelesne dijeli i duhovnu milostinju. Svojim je dragim tienicima dao poznate upute, uvijek ilustrirajui svoje uenje pounim primjerima. Kad se proulo da odrava poduku iz vjeronauka, mnoge osobe koje su ivjele u lagodnim prilikama eljele su prisustvovati, moglo se vidjeti ak i plemenite gospoe kako se mijeaju sa siromanima kako bi ga sluale kako govori o Bojim stvarima. Glavna briga milosrdnog brata bila je pripremiti due za dobru Ispovijed. Nije prestajao moliti Naeg Gospodina da dirne otvrdnula srca i potedi ih kazne svojom pravednom odmazdom. Njegova revnost i molitve bile su toliko za volju Svemoguem Bogu da se svakodnevno moglo
97

vidjeti kako, naputajui njegovu poduku, due dirnute milou urno odlaze baciti se pod noge ispovjedniku. Meu obraenjima kojima je on bio instrument nalazi se i ono mlade djevojke koja je dugo ivjela u navici grijeha i bogohuljenja. Bila je vjeta u zavaravanju ak i nekih ispovjednika, koji su je gledali kao sveticu. Primijetivi jednog dana da je pripravnija nego inae, kao posljedica njegovih poduka, Gerard joj je ukazao na opasnost njezinog stanja. Zatim ju je poslao pateru Fiocchiju, kojem se ispovijedila uz bujice suza. Otada je za cijeli grad Caposele bila istinski primjer pobonosti, skromnosti i pokajanja. Hladnoa i glad kao posljedica, svakim su danom postajali sve suroviji. Gerard je bio toliko dirnut pobonou dobrih radnika koji su mu svaki dan dolazili kao svom ocu, da je u predvorju kue nalagao vatru kako bi se ugrijali. Pokazivao je posebnu njenost prema maloj djeci, i pokazujui ih njihovim roditeljima, govorio bi, Mi smo ti koji smo sagrijeili, a ova mala nevinaca moraju snositi kaznu. Zatim bi se topio u suzama. Uzimajui ruke jadnih maliana, zagrijavao bi ih svojim vlastitim, promatrajui u njima lik Isusa Krista kako pati za grijehe ljudi. Sveti je brat preuzeo na sebe i dunost da oblai ove jadne nevoljnike, koji su drhtali od hladnoe. vrsto se drei doputenja koje je dobio, obilazio je ormare i uzimao sve to mu je moglo posluiti svrsi. Za vrijeme ove surove sezone, voljenim siromasima dobroga Boga dao je svoj vlastiti prsluk i kaput. Nezadovoljan odjeom, ugrijavao je pripadnike Isusa Krista, a morao ih je i hraniti, a inio je to dareljivou
98

ovjeka koji ne sumnja u blaga Boanske Providnosti. Mnogo je puta Na Gospodin pokazao koliko mu je za volju bilo njegovo uzdanje. Bez uda, u stvari, Gerardu bi bilo nemogue izvriti slubu koju mu je nametnula pokornost. Tri ili etiri puta, pripovijedao je pater Cajone o ovoj temi, dobri brati mi je donosio znatnu svotu novca, rekavi da ju je naao u kutiji kod ulaznih vrata. Otkuda je doao ovaj novac? To je tajna Boja i dobroga brata. to se mene tie, ja ne znam nita o tome. Hrana se naoigled umnaala u njegovim rukama. Pekar je jedne veeri vidio da je Gerard podijelio sav kruh i da je ostalo vrlo malo za zajednicu. Otiao se aliti rektoru. Pater Cajone je poslao po krivca i ukorio ga zbog njegove neoprezne dareljivosti, poto je bilo prekasno za kupiti jo kruha u gradu. Nita se ne bojte, dragi oe, odgovorio je prijatelj siromanih, dobri e se Bog pobrinuti za nas. A zatim, okrenuvi se pekaru, ree mu: Dragi brate, idemo vidjeti. Moda je neto ostalo. Pekar, tvrdei da nema nita, otvori spremite za kruh. Bilo je puno! Oh, uzviknuo je Gerard, neka bude blagoslovljen Bog dovijeka! A zatim je otrao u crkvu da mu zahvali. Drugi brat, istinski zapanjen, ree pateru Cajoneu, koji se tad pojavio, O dragi Oe, Gerard je pravi svetac! Uvjeravam vas da nije ostao nijedan hljeb, a sad ih imamo mnogo. To je Bog uinio! Da, odgovori rektor, Bog je to bio. Zaista, Bog se kree s Gerardom. Ovaj se sluaj esto ponavljao. Jedan student je pomagao jednog dan u dijeljenju kruha. On je potvrdio da su koare, im bi se ispraznile, odmah ponovno napunile bez vidljive pomoi. Drugi je pripovijedao da, nakon to
99

je svojim rukama podijelio sav kruh koji se nalazio u velikoj kutiji, bez premiljanja ponovno ju je otvorio a ona je bila ponovno napunjena. Zaista, da se Gerard nije na ovaj nain pobrinuo, zalihe u kui ne bi bile dovoljne za uzdravanje toliko siromanih obitelji za vrijeme viemjesene gladi. Bila je srea da je Gerard, Otac siromanih, kako su ga zvali, bio tamo. Dr. Santorelli ga je jednom upozorio da bude suzdraniji u dijeljenu milostinje, da ne daje kruh svima, ve samo onima kojima je najpotrebnije. Moramo dati svima, odgovorio je Gerard, jer ga svi trae za ljubav Isusa Krista; inae, Isus Krist vie ne bi umnoavao hljebove. Meutim, itnica je bila skoro ispranjena. Mislei kako ne bi smjeli iskuavati Svemogueg Boga, rektor je smatrao da je njegova dunost da obuzda dareljivost milosrdnog brata. Ne brinite, dragi Oe, ree Gerard. Bog e se pobrinuti. Ti eli uda, na svaki nain, odgovori poglavar i ode provjeriti itnicu. Oh, dobrostivosti Boanske Providnosti! Bila je prepuna najbolje penice. Jedne svetkovine, Gerard je doao na ideju da priredi veliku zabavu za svoje siromane prijatelje. Molio je drugu brau da mu pomognu, uzeo veliku koliinu brana i poeo pripremati makarone. Nakon to je od njih skuhao lijep obrok, sav radostan, poeo ga je dijeliti meu brojne goste. Ali, njihov je broj bio tako velik da je pripravljena koliina bila nedovoljna. Nimalo uznemiren, svetac je samouvjereno nastavio dijeliti okolo. Ne samo da nije po100

nestalo, ve je bilo u izobilju za sve, a mnogo je i ostalo. Evo neto jo udesnije. ena vieg stalea, smetena zbog gladi, ula je u predvorje jednog jutra sa siromanima, ali je stala odvojeno, zastraena stidom to se morala pojaviti ovdje s ostalima. Nakon to je sve podijelio, ne slutei da je ova osoba u potrebi, Gerad se spremao otii. Nerijetko se dogaalo da su dobrostojei ljudi kroz svoju pobonosti pomagali, slijedei upute svetakog brata, kako bi svjedoili divnom prizoru njegovog milosra. Netko mu je svratio panju na enu, ali njegova je zaliha bila potroena. O Boe! uzviknuo je Gerard uzbueno, zato mi nisi nita rekao? Razmiljao je trenutak, pourio u kuu i, odmah se vrativi, izvadio ih nabora svoje halje maleni hljeb, topao kao da je upravo izvaen iz penice. Penica je u tom trenutku bila hladna, a hljeb nije nalikovao na hljebove kakve je zajednica koristila. Dvije keri jednog dobrog radnika takoer su pod slinim okolnostima primile dva udesna hljeba. Vjera ljudi u ovim udima bila je tolika da su dobrostojei ljudi iz Caposelea slali svoju djecu da se drue sa siromasima, kako bi primili mali bijeli kruh iz Raja.

9. NJEGOVO MILOSRE PREMA NJEGOVIM NEPRIJATELJIMA

Savrenstvo milosra je voljeti svoje neprijatelje i initi im dobro. To je bio nain na koji je Gerard postupao. Cesta koja je vodila od Iliceta do Foggie prolazila je posred zemljita koje je pripadalo Vojvodi od Bovina.
101

Plemi, ne elei dopustiti da se njegovo imanje tako presijeca, naredio je svojim nadglednicima da sprijee pravo prolaza. Jednog dana, Gerard se vraao iz Foggie. Ne znajui za nedavnu zabranu, slijedio je staru cestu do tuda. ovjek koji je tada bio na dunosti bio je okrutni monstrum. im je ugledao poniznog brata, navalio je na njega i obasuo ga estokim udarcima kundakom svoje puke da je jadni redovnik pao s konja, sav isprebijan i izubijan. ak i tada, divljak ga je nastavio zlostavljati, zabadajui mu puku u lea i prsa. Dugo vremena, vikao je ekao sam na redovnika na kojem bih mogao zasititi svoju mrnju. Ti si doao ba u pravi as! Gerard se s mukom pridigao na koljena i molio za milost, tvrdei da nije znao za zabranu. Nema izgovora! derao se ovjek, jo vie bijesan, te ga nastavio udarati bez milosti. Udari, dragi brate, ree Gerard, udari, jer si u pravu! I nije prestajao ponavljati spojenih ruku Udari, jer si u pravu! uvar, zbunjen tolikim strpljenjem, ue u sebe i krikne: Oh, to sam uinio? Ubio sam sveca! Zatim se on bacio pred Gerardove noge molei za oprost. Ovaj ga je prigrlio, ponovno se ispriao zbog nenamjernog neovlatenog prolaza, a zatim, nemoan da se popne na svog konja, zamoli svog agresora da mu pomogne popeti se u sedlo i pripomogne mu do samostana. Putem, umjesto da se ali, on ga je pokuao preobratiti, objanjavajui mu koliki je grijeh uvrijediti Boga i zavrijediti Pakao. Stigavi napola mrtav u samostan, svetaki je Redemptorist rekao da je pao s konja, i nije niti rije prozborio o okrutnom postupanju koje je doivio. Naprotiv, ovdje se isijavala njegova krepost. Htio
102

je da s ovjekom dobro postupaju zbog milosra, kako je rekao, koje mu je pokazao. Meutim, pravda Boja nije bila spora u kanjavanju krivca. Nedugo nakon ovog dogaaja, ubijen je pod slinim okolnostima. Kad je to saznao, Gerard je plakao kao da mu je umro prisni prijatelj, iako su udarci koje je primio od tog ovjeka toliko povrijedili njegova prsa da je dugo nakon toga pljuvao krv. Strog prema sebi, kao to je bio blag prema drugima, nije pridavao panju svojim vlastitim nevoljama i nikad nije o njima govorio. Jednog dana, jedan brat ga je iznenadio usred krvarenja. Kad je ovaj htio odmah o tome obavijestiti poglavara, brat Gerard ree s neopisivom poniznou: Oh, dragi brate, nemoj nita govoriti o ovome, molim te. To mi se esto dogaa, i ne smatram da moram o tome nekome govoriti.

10. NJEGOVA DUBOKA PONIZNOST

Istinska krepost moe poivati samo na temelju potpune poniznosti. To dokazuje Gerardov ivot. Njegovi kolege utrkivali su se meusobno da ga prozivaju uzorom poniznosti. Gerard, govori jedan od njih, sebe smatra posljednjim i najgorim od brae. Nazivao je sebe bijednim stvorenjem, grenikom, bezvrijednim. Ispunjen uasom od sebe, smatrao se udovitem kojeg bi zemlja trebala prodrijeti. udno je traio i s radou obavljao slubenike poslove, kao to je briga o ivotinjama, istei za njima i odnosei njihove
103

izmetine. Jednog dana sreo je biskupa iz Melfija, koji ga je arko elio vidjeti, i rekao mu: Jao! Tko sam ja da monsinjor eli sa mnom razgovarati? Ja sam samo zemaljski crv, grenik, bijedno stvorenje, kojem treba sva milost Boja. Meu svim njegovim udesima, najvea je njegova poniznost usred poasti. Malo je svetaca obdareno tako posebnim darovima, ali on nikad nije bio zbog toga nimalo tat. To je ono to se najvie dojmilo svakoga tko je imao sree imati posla s njim. Uasavao se pohvale, a samo traak ponosa prisilio bi ga da pobjegne i sakrije se. Najvie bi bio volio voditi ivot potpuno skriven. Jednog dana, dolazei u mjesto gdje je bio nepoznat, pao je na koljena, mislei da je sam, i uzviknuo: Boe, Tebi zahvaljujem, jer me nitko ovdje ne poznaje! Plemi De Philippi iz Serina, uvi o udesima koja je svugdje inio, imao je arku elju da ga vidi. Svetac, koji je znao za to, jednog je dana prolazio pored Serina i otiao u svratite. im su ova gospoda koji su bili vrlo odani sinovima sv. Alfonsa uli da je Redepmtorist u njihovom susjedstvu, poslae po njega. Gerard je otiao u dvorac, ali dobro je znao kako se preruiti da oni nikad ne posumnjaju da je on taj brat o kojem su uli tako znamenite stvari. U svojoj poniznosti, zavidio je malima i skromnima, kojima je prezir prema ovom svijetu pruio vie, slino Isusu Kristu. Ugledavi jednog dana jadnog glasnika mokrog do koe od kie i prekrivenog blatom, uzviknuo je: Po bilo kojoj cijeni bih kupio stanje ovog jadnika, koji se za komad kruha mora izlagati svaijem
104

poniavanju i preziranju, dok ja ... i ne zavrivi, brizne u suze. Ponienja i prijezir su kamen kunje za poniznost. Jednog dana, kad je Gerard bio u Napulju, jedan ga je prosjak jako uvrijedio. Netko je elio potonjeg kazniti, ali Gerard se zauzeo za njega. Oh, nije to nita! rekao je. Ja sam grenik, bijedno stvorenje. On se htio samo malo naaliti. Kanonik iz Conze, po imenu Camillus Bozzio, iskuao je jednog dana krepost svetakog brata. Propovijedao je korizmu u Atelli kad je Gerard tamo stigao. Ugledavi potonjeg u sakristiji meu sveenicima i laicima, koji su ga sluali kao proroka, ree mu otresito i prezrivo: to ti tamo govori? Ti si samo neuki brat, a eli se igrati teologa... Na tebe gledam kao na tatog i licemjernog ovjeka. Ove rijei, toliko poniavajue, umjesto da uznemire bratovu spokojnost, ispunile su ga radou. Obojica, i kanonik i Gerard odsjeli su kod obitelji Grazioli. Tada, istog tog dana, ovaj prvi je sluajno uao u sobu sluge Bojeg i naao ga kako lebdi u zraku u ekstazi. Jednog dana, pater Fiocchi je vodio razgovor u sobi za primanje s karmelianima iz Ripacandide. Iznenada se okrenuo prema Gerardu, koji je bio s njim, i grubim mu tonom naredio da napusti prostoriju. Zatim je fratar izrazio redovnicima svoje duboko tovanje prema prijatelju kojeg je upravo ponizio. Oh, kako je drag ovaj brat Boanskom Uitelju! rekao je. On zaista izgleda kao Raspeti Isus. Gerardova poniznost nije se manje isijavala u Napulju usred gomile ljudi koji su se oko njega skupili.
105

Jednog dana, dok je sam bio u kui, pojavio se sluga u uniformi, molei da brat Gerard bude poslan u kuu Vojvotkinje od Maddalonija. Vidjevi da ga glasnik nije poznavao, Gerard odgovori: Ne mogu razumjeti kako itko moe eljeti tog brata. On je samo teret, napola luak. Ovdje u Napulju su neobino zavarani to se njega tie. Reci to Vojvotkinji. Plemkinja je vrlo dobro shvatila da takav odgovor nije mogao doi od nikog drugog osim samog Gerarda. Sljedeeg dana otila je u crkvu u kojoj je svetac obino prisustvovao misi. im ga je ugledala, preklinjala ga je da joj ozdravi bolesno dijete. Gledaj, ree joj Gerard, pokazujui na presveti sakrament, gledaj Njega koji dijeli milosti, i obea da e moliti za dijete. Vojvotkinja jo nije niti napustila crkvu kad joj je glasnik doao rei da je dijete ozdravilo. Kao zatitu protiv oholosti, ponizni sin sv. Alfonsa se volio druiti sa siromanima i moliti s njima za komad kruha. Vie puta je vien kako dri ispruenu ruku na ulaznim vratima Sjemenita u Muru, svom rodnom gradu, te meu redovnicima u kapeli u Napulju. Samo kroz pokornost je prestao s ovim obiajem.

11. NJEGOVO PONIENJE

Poniznost raa nepriznavanje sebe, pa je Gerard postao svoj vlastiti krvnik. Cijeli ivot bio je neprijatelj zadovoljavanja apetita. Uzimao je jedva pet dekagrama kruha dnevno, a kad su ga prisilili da pojede neto mesa, pazio je da ga zaini gorkim prahom. Ljubav
106

prema Bogu, govorio bi, ne ulazi u duu, ako je tijelo predobro nahranjeno. Za vrijeme obroka, izgledao je potpuno obuzet Bogom. esto ga se moglo vidjeti odsutnog, s kruhom u jednoj ruci, vilicom u drugoj, oiju okupanih suzama i kao zanesenog u ekstazi. Kad je bio u Melfima s paterom Stefanom di Liguorijem, nije mogao sprijeiti a da ne vide kako je posuo gorki prah na ono to mu je bilo poslueno. Njegov je pratitelj probao malo makarona zainjenih na taj nain, ali su bili tako gorki da je morao odbiti. Ovaj strastveni ljubitelj Kria jednom je povjerio dr. Santorelliju da je tri pune godine molio Boga da mu oduzme osjetilo okusa i da je njegova molitva napokon usliena, tako da mi bundeva ima istu slast kao i piletina, rekao je. Ne trai nita. Ovo je bila uzreica njega, kojeg su zvali udo ponienja. Kad se vratio kui, iscrpljen umorom i okupan u znoju, nita nije traio. Ovo savreno nepriznavanje sebe njemu je vrijedilo isto toliko koliko i ponienja. Jednog dana bio je poslan u Accadium, otprilike 15 kilometara od Iliceta. Odmah je krenuo bez da je ita pojeo, ali na dolasku je pao u nesvijest. Njegovo ponienje vodilo ga je do savrenstva evaneoskog siromatva. Teio je tome da bude nemarnije hranjen, oblaen i smjeten od sve svoje brae po Kristu. Ostaci sa stola bili su njegova omiljenja hrana. Traio je najiznoenije odijelo, iako je smatrao krepou da uvijek bude ist. U Ilicetu, za svoju je eliju odabrao najmanju sobu u koju nikad nije prodirala zraka svjetlosti. Njegov kre107

vet, ili bolje reeno, njegov instrument za muenje, bio je slamnati madrac, koji je jedva stao u usku prostoriju, a par crjepova bili su mu jastuk. Jednog dana, jedan brat je iz radoznalosti htio isprobati ovaj leaj. Naao ga je ispunjenog kamenjem i trnjem, te okruenog ljudskim lubanjama (podsjetnik na smrt). Kad mu je dodijeljena obina elija, rijetko kad ju je koristio, ve ju je ustupljivao svakom posjetitelju koji bi doao. U takvim sluajevima, odmarao se na podu ili na slami u tali. esto je u Ilicetu provodio no ispod glavnog oltara, koji je bio udubljen. U ovom skrovitu, toliko ugodnom njegovoj pobonosti, jednom mu se dogodio zanimljiv dogaaj. Nakon to je vjerojatno proveo vei dio noi u molitvi, pred jutro je spavao tako vrsto da se probudio tek za vrijeme prve mise. Uslijedila je druga i trea misa, tako da je Gerard, kako ne bi odao svoje ponienje i prenerazio vjernike, morao ostati u svom skrovitu sve dok nisu zavrile sve mise. Kasnije mu je nareeno da se koristi obinim madracem, ali na svoje usrdne molbe dobio je doputenje da tri noi u tjednu moe spavati na dasci s dva crijepa za jastuk, velikim kamenom objeenim za nogu i pokriven instrumentom pokore. Kad je bio izvan samostana, spavao je na golom podu, ali kako bi prikrio svoju pokoru, pobrinuo se da ostavi posteljinu u neredu. Instrumenti koje je koristio za razapinjanje svog tijela bili su takve prirode da su promatraa prolazili trnci. Jednom ili dvaput dnevno bievao se mokrim konopcima. Petkom i u veeri svetkovina, bievao bi se do
108

krvi elinom disciplinom, naoruan s dvanaest zvijezda otrih iljaka. Njegovo tijelo nikad nije bilo bez rana. Gotovo uvijek je nosio oko sebe eljezni lanac sa iljcima. Slini lanci bili su mu oko ruku i nogu. Nije znao kakvu bi kaznu smislio za vlastito muenje. Bilo je gotovo udo da je mogao obavljati svoje dunosti dok je izvravao ove uasne surovosti. Raspeti Isus bila mu je vana knjiga, i to ju je vie itao to je imao manje saaljena za sebe. Vidjeli smo do kojih je razmjera provodio svetu ludost Kria. Zbog ljubavi za Raspetog Isusa bio je toliko strastveno eljan patnji da bi svakoga dana bio rado osobno proivljavao tune prizore Muke Isusove. Nesumnjivo, nakon to je dobio poziv esto je traio doputenje da obnovi barbarska muenja kojima se podvrgavao u svojoj mladosti u Muru, kao i u Ilicetu za vrijeme prvog i drugog novicijata, ali ini se da mu doputenje nije izdano.

12. NJEGOVA ANEOSKA ISTOA

Gerardova pretjerana ponienja imala su koristan uinak jer su titila dragocjenu estitost neokaljanom. Samo je aneo s neba mogao objaviti istou ovog svetog redovnika. Svi njegovi ravnatelji posvjedoili su da je on bio jedan od najiih, najljepih, najnevinijih, najpovlatenijih dua koje su se mogle nai na zemlji. Svi koji su imali sreu ivjeti u bliskom zajednitvu s njim zvali su ga zemaljskim anelom, uzorom nevinosti, u109

dom pokornosti, savrenou svake kreposti. Njegova predivna dua odraava se u ovim rijeima koje smo ve naveli meu njegovim odlukama: Od svih kreposti koje su mi drage, o moj Boe, ona koju volim s osobitom naklonou je istoa i boanska prostodunost. vrsto se nadam od Tebe, o beskrajna istoo, milosti da budem zatien od svake misli koja bi mogla okaljati moju duu! Kako bi zatitio ovo neprocjenjivo blago, aneostki je Gerard znao kako ujediniti iskrenost goluba sa svom mudrou zmije. Zbog toga je imao pravilo da nikad ne razgovara nasamo s osobom suprotnog spola. U njegovim odlukama itamo sljedei obiaj: Izmolit u Ave Maria u ast istoe Blaene Djevice svaki puta kad se preda mnom pojavi ena. Pazio je na svoje srce presavjesnom panjom. Sklonost koja nas i najmanje odvue od Boga, znao je govoriti, baklja je iz Pakla. Nae sklonosti moraju biti najie. Moramo voljeti sve to je Boje. On je primjenjivao otuenost srca ak i prema svojoj obitelji, kojima je na odlasku ostavio ovu posljednju volju: Odlazim kako bih postao svetac. Zaboravite me. Ono to je oduevilo sestre redovnice s kojima je komunicirao, rijeima ili pismom, bila je njegova krajnja ednost i potpuno potovanje koje im je iskazivao, promatrajui u njima ivotne druice Isusa Krista i likove Blaene Djevice. Jedini razlog zbog kojeg vam piem, rekao je u jednom od svojih pisama, jest to sve vi, ivotne druice mojeg Boanskog Uitelja, za mene predstavljate Boansku Majku. inilo se da je Bog elio nagraditi na razliite naine
110

ovu divljenja vrijednu istou aneoskog Redemptorista: prvo, dodjeljujui mu u izobilju one nadnaravne darove, koji pozivaju na izvornu nevinost prvog ovjeka: drugo, priznajui mu povlasticu da do te mjere zavoli nevinost da je imao zadovoljstvo ponuditi Bogu mnotvo djevica; i konano, obdarujui njegov pojas posebnom moi da ozdravlja i odbija zloduhe. Bog je nekoliko puta pokazao primjernim kaznama koliko je brinuo o izuzetnoj istoi svoga sluge. Kad je bio u Napulju, Gerard je pohodio crkvu Spirito Santo. Kad bi prolazio, dvije ene na loem glasu nikad nisu proputale uvrijediti njegovu poniznost i ednost, a jednom su imale drskosti da mu preprijee prolaz. Na to je Gerard zastao, ozlojeen: Neete se okaniti? elite iskusiti pravdu Boju? Tek to je izgovorio rijei, kad je jedna od njih pala kao gromom oinuta i umrla uzvikujui: O Bogorodice, ja umirem! O Bogorodice, ja umirem! Kasnije emo vidjeti kako je teka kleveta pokrenuta protiv njegovog ugleda samo jo poveala sjaj njegove kreposti.

13. NJEGOV DUH MOLITVE

Gerard je savreno znao kako ujediniti dunosti Marte i Marije, ujediniti rad i molitvu, aktivan ivot s misaonim. Molitva mu je davala takvu slobodu duha da najbrojniji, najnaporniji poslovi nikad nisu prekidali njegovo jedinstvo s Bogom. Uvijek je molio, i to s tako ivom vjerom da bi netko mogao rei da je vidio Boga. Molitva je bila njegova privlanost, njegov ivot, njegova hrana,
111

njegov uitak. Bila je njegovo sredite, izvan kojeg nije mogao pronai odmora. Rad, kae pater Tannoia, njegov biograf, za Gerarda nije bio prepreka za duh molitve, jer iako je po danu mnogo radio, nou bi se povukao u crkvu, gdje bi se topio u suzama ispred presvetog sakramenta. Kako je izvravanje pobonosti propisano Pravilom bilo nedovoljno da zadovolji njegovo srce, nadoknaivao je tetu nou, pa bi ga u svitanje dana pronali na mjestu koje je zauzeo prethodne veeri. Za njega je sve bila molitva. togod je radio, nikad nije zaboravio prisutnost Boga. Svugdje i uvijek bi se sjetio duha, esto i arko izgovarajui molitve. Isus i Marija bili su stalno u njegovom srcu i na njegovim usnama. Ponekad je bio toliko obuzet Bogom da ga se moglo vidjeti kako bi skoro stao usred posla. U njegovom pamenju vie je bilo Nebo nego zemlja. Nakon njegove smrti, jedan od njegovih ispovjednika, pater de Robertis, nije oklijevao potvrditi da ovaj divljenja vrijedan redovnik nije proivio niti jedan trenutak, da tako kaemo, a da nije mislio na Boga. Jednog je dana dobio pokoru da ne misli na Boga. Ali, to bi on mogao protiv Njega koji ga je tako neodoljivo privlaio? Kako bi izvrio pokoru, zapoela je borba izmeu njega i predmeta njegove ljubavi. O moj Boe, moglo se uti kako uzdie na hodnicima kue, O moj Boe, ne elim na Tebe misliti, ne elim na Tebe misliti! Kad je putovao, ponekad je bio toliko izgubljen u Bogu da bi pogrijeio put. Jednog dana, bio je vrlo iznenaen kad se naao u Foggii umjesto u Melfima, gdje je trebao biti. Pater Juvenal nije se mogao dovoljno na112

diviti aneoskoj pribranosti sluge Bojeg. Kad mi je prikazivao svoj unutarnji ivot, rekao je ovaj sposobni upravitelj, Gerard mi je priznao da nije mogao ne misliti na Boga i da je morao nad sobom vriti neuveno nasilje kako bi se odvratio od te misli. Sve to mu je moglo pomoi da misli na svog Najvoljenijeg, njemu je bilo drago. Dragi brate, rekao mu je dr. Santorelli jednog dana u ljeto, kako zbog ove jake vruine ima mnogo komaraca! Kako provede no u njihovom drutvu? O, ja njima mnogo dugujem! odgovorio je Gerard. Zbog njih ne spavam, tako da mogu misliti na Boga cijelu no. Svima koji su ga ugostili, bilo je prirodno pomisliti na serafa u kontemplaciji ispred trona Najuzvienijeg. Nikad nije izranjao iz svoje duboke pribranosti. On je ili govorio o Bogu, ili govorio Bogu. Zamirisao bi zemlju svojom krepou i pobonou jer je njegov razgovor bio na Nebu. Jedne veeri bio je u kui Don Salvadorea u Olivetu kad je poeo govoriti o boanskim savrenstvima s takvim razumijevanjem, ljubavlju i estinom da se inilo kao da je jedan od Blaenika siao s Nebesa, potpuno preobraen u Boga. Dekan, koji je upijao rijei ove serafske due, napokon je primijetio da je ve kasno i o tome obavijestio svog gosta. Potonji je odgovorio dubokim uzdahom, a kad su ga upitali za razlog, rekao je: O Boe! kako smo svi jadni, jer bi se sve vrijeme koje provedemo spavajui moglo iskoristiti za razmiljanje o Bogu, naem najvoljenijem Gospodinu.
113

Mogli bismo rei da Gerard nije imao druge vodilje u nainu molitve do samog Duha Svetog, s kojim je od svog djetinjstva sklopio sveti savez. Biram Duha Svetog, itamo u njegovim odlukama, za svog jedinog Tjeitelja i Zatitnika u svim stvarima. Neka On bude moje opravdanje i neka On iskorijeni sve moje nedostatke! Nije proao nijedan dan, govori nam jedan od njegovih povjerenika ma to govorim? nije propustio niti jedan sat da proe a da ga nije prizivao. inio je to prije svega kad ga je netko traio savjet ili kad bi njemu samom bila potrebna svjetlost. Sama pomisao na Duha Svetog zanijela bi njegovu duu i preobrazila njegov izraz lica. Ali iznad svega, na dan Duhova moglo ga se vidjeti van sebe od radosti. Svake godine, kako bi se bolje pripremio za sveani obred, udvostruio bi svoje postove i pokore, i tko bi ga god sreo na taj dan, bez obzira koliko je prije bio ravnoduan, osjetio bi vatrenu gorljivost koja bi mu rasplamsala duu. Otuda se pojavila privlanost za ivot u molitvi, koji je znao udahnuti u gorljive due. Mnogi sveenici, istaknuti zbog svog uzornog ivota i revnosti za spaavanje dua, crpili su iz savjeta naeg nebeskog Redemptorista taj duh molitve koji apostolatu daje njegovu plodnost a Kranskim djelima boansku, blagoslivljajuu ivotnu snagu. Za ovu istu duu sva priroda je bila pjesma u kojoj se pjevalo samo o slavi i ljubavi za Stvoritelja. Zvijezde, brda, cvijee, voe, ptice, ivotinje sve mu je govorilo o Bogu, sve ga je zanosilo u Bogu. Jednog je dana u jednoj od ulica u Caposeleu iz daljine ugledao pije114

tla. Prizor pernate ivine raskonog perja uzdigla mu je misli, rairila srce. Doi, stvorenje mojeg Boga! povikao je. I trenutano, kao da je razumio upuene mu rijei, pijetao mu je dotrao pod noge, udarajui krilima dok je zrakom odzvanjalo njegovo kukurikanje. Gerard ga je njeno milovao i pola sata je bio izvan sebe. Umjetnika djela, iji je istinski cilj podignuti srce Bogu, izazivala su sve uzviene uinke na Gerardovoj plemenitoj i osjetljivoj dui. Koliko esto je vien kako pada u ekstazu na prizor vjeto izrezbarenog Kristovog kipa, ili na umjetniki naslikanu sliku Blaene Djevice. Koliko puta ga je glazba i pjevanje uzdignulo do koncerta anela! Meu uenicima u internatu Sestara Svetog Spasitelja u Foggii bilo je jedno dijete obdareno glasom anela. Jednog je dana bila prisutna na savjetovanju koje je Gerard odravao asnim sestrama u sobi za primanje. Na bratov zahtjev, dijete je poelo pjevati himnu o boanskoj ljubavi. Sluga Boji trenutano je postao ozaren poput serafa, i ruku prekrienih na grudima, oiju uzdignutih u Nebesa, pao je u ekstazu.

14. NJEGOVA POKORNOST

Svi svetaki redovnici odlikovali su se pokornou, ali ne znam da li je postojao ijedan koji je iao toliko daleko u provoenju iskrenosti i herojstva ove kreposti kao dobri brat Gerard. Prozvan je i s pravom svecem pokornosti. Kako je sa svetom ludou nastojao sam
115

proivjeti Muku Isusovu, tako je istom tom svetom ludou htio postati savrena kopija Njega, koji je bio pokoran do smrti, ak i u smrti na Kriu. Zemaljski seraf je imao iste elje kao i nebeski seraf, da uvijek i u svemu ini volju Boju, da se iscrpi od ljubavi za ugodnu Boansku Volju. O voljo Boja! volio je ponavljati, oiju uprtih u Nebo i istiui neusporedivu ljubav, O voljo Boja! Osjeao je potrebu da se pokori kao to nebeske due osjeaju potrebu da vole Boga i da mu dokau svoju ljubav, svojom spremnou na podinjenost. Njegova je pokornost bila potpuno nadnaravna: Moj Isuse, govorio bi, za ljubav Tebi pokorit u se svojim poglavarima kako je to jasno pokazala Tvoja Boanska Osoba. U stvari, da mu je Isus Krist osobno dao naredbe, Gerard se ne bi mogao pokoriti urnije ili savrenije. Potivao je volju svojih nadreenih. Volja mog Boanskog Uitelja, znao je rei, poistovjeena je s voljom mojih nadreenih. Otuda je potekla njegova odluka: Ove rijei: Hou i neu, meni e biti strane. Hou samo jedno: Tvoja volja, o moj Boe, a ne moja! Htio je izvravati ne okrnjenu pokornost, ve potpunu, cijelu, opu pokornost. Zato izgubiti, ak i u najmanjim postupcima, vrijednost pokornosti? govorio bi. I najmanjih se pravila pridravao tako presavjesno kao da se radilo o izbjegavanju velike pogreke. Onaj koji podbaci u malim stvarima, volio je rei, izlae se tome da podbaci u velikima, jer Bog kanjava male pogreke koje se mnoe doputajui velike. Kako bi se klonio ove nesree, sastavio je molitvu: Daj mi, o
116

Boe, smjelosti da se vjerno pridravam Tvog zakona. Jao! Ako sam imao nesreu da malo zalutam, ne bi bilo dugo a da ne zalutam mnogo, jer Ti doputa onom tko zbog lakoumnog srca sebi dopusti male prekraje da zavri tako da bude uvuen u strane propuste. Utjelovljujui uzor brata Redemptorista, kakav je sv. Alfons elio da on bude, svetac nije elio znati nikakav drugi kodeks besprijekornosti osim njegovih Pravila. Znao ih je napamet, koliko ih je marljivo itao i meditirao nad njima. Njegovi kolege znali bi rei: Ako bi se sluajno zagubili Zakoni Instituta, brat Gerard bi ih mogao ponovno napisati bez isputanja ijednog zareza. On se pokoravao iskrenou djeteta. Jednom mu je pater Cafaro naloio da prikae svoju nutrinu bratu laiku. Uinio je to bez odgode i s istom tonou kao i svom upravitelju. Imao je toliko povjerenja u pokornost da se s njom nije bojao opasnosti. Jednog dana kad je bio u Carbonari, pater Fiocchi pozvao ga je u Melfe. Kia je upravo lijevala kao iz kabla. Njegov domain, Don Antonio de Dominico, vidjevi da ne bi mogao izai po takvom vremenu bez da izlae svoj ivot opasnosti zbog bujica koje bi trebao prelaziti pokuao ga je zadrati. Ali, pokorni je Redemptorist elio poi pod svaku cijenu. To je volja pokornosti, rekao je. A kad se netko usprotivio tome da bi se to moglo protumaiti kao pokornost, Gerard je odgovorio: Za ljubav Naeg Gospodina, ne navaljujte vie. Izjavljujem vam da e oluja jenjati im ja napustim kuu. Divei se
117

takvoj kreposti, njegov je domain uzviknuo: Kakva divljenja vrijedna pokornost! Kao to je predvidio, im je krenuo na put, kia je prestala. Dva su ga ovjeka pratila do strahovite bujice u Ofantu. Rijeka se prelijevala u valovima toliko divljim da su upali iz korijena stoljetno drvee i nosili ga. Nimalo zastraen, Boji je sluga rekao svom konju: Idemo prijeko u ime Presvetog Trojstva. Stigao je do sredine rijeke kad je bujica velikom brzinom donijela ogromno drvo. Bez uda, za Gerarda bi sve bilo gotovo. Ali on je, inei znak Kria na drvetu, zaustavio njegov tok i sigurno proao ne drugu stranu. Na dolasku u Lacedoniu, pripovijedao je to monsinjoru Amatu, govorei: Vidite to pokornost moe uiniti. Svaka rije nadreenih bila je ovom dobrom redovniku sveta, a moemo rei da je ponekad jednostavnost pokornosti provodio do razine gdje je ona bila vie vrijedna divljenja nego oponaanja. Naem Gospodinu je bilo drago da moe biti milostiv prema njegovoj pokornosti tako to mu je dopustio da intuitivno zna elje svojih nadreenih. Ovi su pak, svjesni ovog posebnog Gerardovog dara, iskoritavali svaku priliku da ga iskoriste. Bili su sigurni da e, prije ili kasnije, njihove naredbe biti ispunjene. Jednog dana, pater Fiocchi je bio u Melfima, u kui monsinjora Baste, kad je njihov razgovor skrenuo na Gerardov sveti ivot. Biskup ga je dugo elio vidjeti, pa je molio da mu se dopusti poslati po njega. Nema potrebe, monsinjor, slati po njega, odgovorio je pater Fiocchi. Dovoljno je da mu ja naredim, ak i na daljinu, da doe u Melfe, i on e se odmah pojaviti.
118

Onda moete vidjeti koliko se daleko protee njegova pokornost. Nato se sveenik sabrao i mentalno naredio Gerardu da doe njemu. Kad je stigao, rektor je hinio da ga prima hladno. to te dovelo ovdje? upita ga. Pokornost koju ste mi dali, odgovorio je brat skromno. to! Ja ti nisam naredio da se ovdje pojavi, niti pismom niti porukom. Ne, odgovori Gerard, ali ste mi dali slubenu naredbu da doem. Monsinjor me eli vidjeti. Ova udesna pokornost ispunila je biskupa najdubljim potovanjem za sveca, i elio ga je zadrati kod sebe skoro mjesec dana. Jednog dana, kad je bio u Coratu, Gerard je iznenada obavijestio svoje domaine o svojoj odluci da krene za Iliceto, ali oni su ga molili da odgodi svoj odlazak. Moram se vratiti, odgovorio je, moj me poglavar zove. Kasnije su saznali da mu je pater Fiocchi mentalno dao naredbu da se vrati kui. Kad mu je naznaena volja nadreenih, Gerard nije dvoumio o njenom izvrenju, ak i ako je bilo potrebno udo. Jednog je dana sreo bogatu gospou u Caposeleu, koju je zamolio za malo bijele svile kako bi napravio koprenu za sveti baldahin. Kad nije mogla pronai nita to bi odgovaralo, gospoa se sjetila da odree komad od svoje vjenanice. Kad ju je vidio sljedeeg dana, Gerard, kojem se ukazala njezina misao, ree joj da ne unitava haljinu. Pogledajte ponovno, rekao je, i nai ete neto. I zaista, pronala je ono to je eljela. A kad je brat to
119

pokazao rektoru, ovaj mu je rekao da od toga mora napraviti dvije koprene umjesto jedne. Jadni je brat paljivo mjerio i znao je da komad nije dovoljan za dvije. Ali, pater Cajone je ipak inzistirao: Mora nainiti dvije iz toga. Pobrini se za to. Gerard se vratio u svoju radionicu, ponovno mjerio, okretao, ali sve uzalud: komad je oito bio prekratak. Abb Donato Spicci, svjedok bratovoj zbunjenosti, primijeti: Nitko ne mora uiniti nemogue. to se mene tie, odgovorio je sveti Redemptorist, ja se moram pokoriti, a kako je to za Naeg Gospodina, na Njemu je da popravi nedostatak. Zatim je poeo moliti, a kad je nakon toga uzeo kare, izrezao je dvije prekrasne koprene, svaka s dva savreno simetrina cvijeta. Svoja je udesa pripisivao pokornosti. Kad je jednom bio u Calitriju, zamoljen je da obie vrlo znamenitog kirurga koji je umirao. Isprva je odbio, ali po naredbi patera Margotte, otiao je bolesniku, nainio iznad njega znak Kria i istog ga trenutka ozdravio. Svi prisutni su uzviknuli: udo! Ali je Gerard rekao ponizno: Vidite to pokornost moe uiniti. Jedan ugledan ovjek u istom gradu, koji je imao sestru redovnicu, leao je na samrti. Pater Margotta, kojeg je dirnula bol dobre sestre, naredio je Gerardu da obie bolesnika. Svetac je otiao, nainio mu na elu uobiajeni znak Kria i tako ga povratio od ulaza u grobnicu. Nemonik se valjano ispovjedio i uskoro je bio potpuno zdrav. Dvije su ga gospoe susrele jednog dana u Napulju. Jedna od njim mu ree, plaui: Moj dragi brate, doi, preklinjem te, i ozdravi
120

moju jadnu ker. Gerard je isprva odbio, ali konano, dirnut majinim suzama, ree: Da, poi u. Ali prvo moram dobiti doputenje. Svetac pokornosti inio je uda samo iz pokornosti.

15. NJEGOVO STRPLJENJE

Gerard je za svoju uzreicu odabrao ove rijei: elim sve patiti kako bih postao svetac. Bog, koji je elio oistiti njegovu krepost, uzeo ga je za rije i dao da proe kroz najbolniju kunju kojoj pravedna dua moe biti podvrgnuta. Kako bi svog slugu pripremio za rtvu, Duh Sveti ga je odveo na nekoliko dana u samou. Bila je 1754. godina. Veliki tjedan tek to nije zapoeo, a s njime i niz ekstaza i patnji kojima je uenik Raspetog Isusa hranio svoj neusporedivi ar. to se dogaalo u tih osam dana prisnog openja s Boanskim Uiteljem? Gerard to otkriva u pismu napisanom u to vrijeme: Proveo sam ove dane u beskrajnoj utjehi duha. Bog mu je pripremio obilje nebeskih uitaka za obilje ponienja koje ga je ekalo. Nakon kratkog vremena, sv. Gerard je bio rtva okrutne klevete, osmiljene s toliko avolje lukavosti da njegovi nadreeni nisu ni sami znali da li da vjeruju u optubu ili ne. Sv. Alfons, iako odgaajui svoju prosudbu, iskoristio je ovu priliku kako bi kuao krepost aneoskog redovnika. Pozvao ga je u Noceru i razloio mu grozotu tobonjeg zloina. Moralna pouka je ini se zahtijevala od Gerarda da se opravda, ali on je,
121

oslukujui samo nadahnue svoje poniznosti, oborio pogled i utio. ak je bez prigovora prihvatio pokoru koja mu je zadana, a sastojala se u liavanju priesti i strogoj zabrani bilo kakvih veza s vanjskim svijetom. Usprkos tome, nastavio se odnositi prema sv. Alfonsu s najodanijim tovanjem. Jednog dana, kad je prolazio pored njega, uzviknuo je: O, dragi Oe, imate lice anela! Kad vas vidim, ispunjen sam utjehom! Kleveta je prouzroila veliko uzbuenje u samostanu, ali je spokojnost Gerardovog izraza lica ostavila jo vei dojam. Kad bi bio natjeran da se opravdava, rekao bi: Postoji Bog. Na njemu je da se pobrine za to. Moj razlog je Tvoj razlog, rekao bi Naem Gospodinu. Ako je volja Tvoja da budem ponien, to je i moja volja, jer Ti si me nauio da hodam putem ponienja. Udvostruio je svoje surovosti, smanjio je svoje kratko spavanje i vrlo esto bi provodio no na otvorenom, na krovu. Tamo, promatrajui zvjezdani nebeski svod u kojem se odraavala boanska snaga, iz Srca Bojeg crpio je snagu da izdri najneopisivije kunje. Zatim bi se malo odmorio, leui u lijes u kojem su se nekad nalazili dragocjeni ostaci patera Sportellija, koji je umro na glasu svetosti, etiri godine ranije. Njegova osveta protiv njegovih klevetnika sastojala se u preklinjanju Naeg Gospodina da ih izbavi iz alosnog stanja grijeha u kojem su ivjeli. Najvea alost koju je sveti Redemptorist osjeao nije bila u tome to je bio ocrnjen u oima svoje brae po Kristu i svijeta, ve u tome to mu je bila uskraena Sveta priest. Ali, ak i sada se pokorio boanskoj Volji. Onima koji su ga saalijevali govorio bi: Meni
122

je dovoljno to to imam svog Isusa u srcu. Jednog dana, kad su neki usrdno navaljivali na njega da zatrai od sv. Alfonsa naklonost da moe pristupiti Svetom stolu, on je odgovorio: Ne, Ne! I udarajui rukom po ogradi stepenita, dodao je: elim umrijeti pod preom Volje Boje. Drugom prilikom, kad ga je jedan sveenik upitao da slui misu, on je odgovorio: Ne dovodi me u iskuenje, jer bih Njega zgrabio iz tvojih ruku na oltaru. Pozivao se na svetu hostiju, za kojom je bio izgladnio vie nego ikad. Njegov se uitak sada sastojao u meditiranju o boanskim savrenstvima. U tom je beskrajnom oceanu mogao utaiti svoju e za Svetom priesti. Jednog dana su ga upitali kako moe ivjeti bez Priesti. Okrepljujem se, odgovorio je, u beskrajnosti Boga. Istinski se inilo da je uvijek uronjen u najdublju kontemplaciju. Pater Cajone bio je svjedokom jedne od njegovih ekstaza u to vrijeme. Brat Gerard, pripovijedao je sveenik, se razbolio i ja sam mu pomagao kao upravitelj bolesnih. Jedne veeri ponudio sam da s njim molim, a za predmet meditacije odabrao sam ljubav Boga prema nama i ljubav koju bismo mi trebali imati za Njega. Tek to sam to spomenuo, Gerard je ve bio izvan sebe. Leao je na leima, glavom naslonjen na zid i oiju uprtih prema Nebesima. Nisam isprva shvatio da je to bila ekstaza, ali nakon zavretka meditacije, kad sam prekinuo tiinu, brat je ostao u istom stavu, nepokretnih oiju. Prizor me se duboko dojmio. Za vrijeme ove bolesti, sv. Alfons je jednog dana bio u blagovaonici i mentalno mu naredio da mu smjesta
123

doe. Istog asa, Gerard se pojavio, napola odjeven, ispred njega. Svetac ga je prekorio zbog nedolinog izgleda i zahtijevao objanjenje. Smjesta sam doao, odgovorio je skromno, jer me Vaa Preuzvienost pozvala. Sveti Utemeljitelj je u ovome imao oigledan dokaz savrene pokornosti ovog uenika i divljenja vrijedne privilegije koja mu je dodijeljena da zna volju svojih nadreenih natprirodnim putem. Nekoliko dana kasnije, poslao je Gerarda u Ciorani. Iz Cioranija, gdje je ostao tek deset dana, na je dobri brat pozvan natrag u Noceru. U ovoj je kui ostavio uspomenu na svoje duboko potivanje presvetog sakramenta. Jednog je jutra Sveta priest noena jednom bolesniku kad se dogodilo da je putem sveta hostija izgubljena. Nevolja sveenika koji ju je nosio i brae koja su ga pratila, bila je velika. Poeli su je na sve strane traiti, izmeu ostalih i Gerard. Bio je to, kau svjedoci, dirljiv prizor vidjeti ga u njegovoj ivoj vjeri i u gorljvosti njegove ljubavi za Isusa Krista, kojeg nije primio mjesec dana zanesenog na neki nain izvan sebe, ispruenih ruku, kako trai svojeg Najvoljenijeg prekrivenog ispod hostije. U stvari, on je bio taj koji ju je naao, a radost koju je osjetio ne moe se opisati. Ubrzo nakon toga poslan je u Caposele, gdje se nekoliko dana nakon njegovog dolaska dogodilo udo nevidljivosti o kojem emo kasnije pripovijedati. Bilo je dva mjeseca otkako je ponizni redovnik stavljen na kunju muke, i Na Gospodin, ocjenjujui da je ispit bio dovoljan, sam ga je elio opravdati. Sveti Utemeljitelj primio je pismo koje ga je ispunilo radou. Dolazilo je od istog izvora kao i kleveta i slubeno
124

proglasilo pred Bogom da je prvo pismo bilo splet lai. Ova je vijest donijela opu radost. Glavni poglavar urno je pozvao dobrog brata u Noceru i upitao ga zato se nije sam opravdao. Kako da to uinim, odgovorio je ponizni redovnik, kad nam Pravilo nareuje da se ne ispriavamo? Da, odgovorio je sv. Alfons, vrlo dirnut. Idi, sine moj, i neka te Bog blagoslovi! Nesumnjivo si vrlo alostan to se nisi mogao priestiti? Nimalo, odgovorio je Gerard. Ako Isus Krist nije elio doi meni, kako bih mogao biti nezadovoljan? Do tada, sv. Alfons nije znao nita posebno o bratu Gerardu, koji je uvijek bio vezan za samostan u Ilicetu. Ali pater Margotta, koji je upravo tada prolazio kroz Noceru, upoznao je svetog Utemeljitelja s rijetkim krepostima ovog dobrog brata, milostima koje je primio s Nebesa i estinu s kojom je udio savrenstvu. Ovom prilikom svetac je objavio ovaj velianstveni hvalospjev: Ako brat Gerard nema drugih kreposti osim onih koje je izvravao za vrijeme ovog bolnog ispita, one su dovoljne da mi daju najuzvieniju predodbu o njegovoj svetosti. Pater Margota, prije odlaska u Napulj, izrazio je elju da mu Gerard bude pratitelj, kao to smo ve rekli, i ta milost je odobrena.

16. NJEGOVA REVNOST ZA DUE

Voljeti Isusa Krista znai voljeti due koje su iskupljene krvlju Isusa Krista. Moemo, onda, prosuditi Gerardovu revnost za spasenje dua serafskom gorljivou koja ga je obuzimala za naim Boanskim Spasiteljem.
125

U njegovim odlukama, itamo sljedee predivne rijei: O moj Boe, daj da preobratim onoliko grenika, ako postoje, koliko ima zrnaca pijeska na zemlji, kapi vode u oceanu, listova na drveu i zvijezda na svodu nebeskom! elim da sve moje molitve, Priesti i dobra djela doprinesu obraenju jadnih grenika, i za to nudim Bogu svoj ivot s dragocjenom krvi Isusa Krista. Kad bi vidjeli uda njegove revnosti, njegovi drugovi nisu znali kako izraziti svoje divljenje. Kad bi on stigao u bilo koje mjesto, kau nam, njegov je posjet bio jednak misiji. Njegova prisutnost bila je jednaka onoj nekoliko misionara. Zadivljujue! uzviknuo je pater Cafaro; gdjegod taj brat ode, probudi cijelu zemlju. uo sam, napisao je biskup iz Melfija, o divnim stvarima koje je uinio u Coartu. Sada vidim jasnije nego ikad da je Gerard pravi svetac, i elim ga imati. Njegova pojava, sam pogled na njega, govore svjedoci, bio je propovijed. U njemu se moglo osjetiti Boga. Njegove gorue rijei u duama bi izazivale uas od grijeha, gorljivost za molitvu, ljubav za Isusa i Mariju i odanost obvezama njegovog redovnikog stalea. Njegov dobar primjer, njegove molitve, njegova uvjeravanja i njegove pokore uvelike su pridonijele uspjehu misija. Gerard je posjedovao posebnu umjenost da svetu ljubav za Boga i pobona djela ulije u glavu djeci. Njegova poduka ostajala im je zauvijek urezana u njihove mlade due. Imao je naviku zavravati poduku rijeima: Dakle razumije se, sebe potpuno predajemo dobrome Bogu. Zatim, svakome dajui jednu sliku,
126

ili inei znak Kria na elu, poslao bi ih pune radosti njihovim roditeljima. Nije znao za veu sreu nego da poduava siromane, bolesne ili naj-odbaenije due. Bilo je dovoljno da je netko siromaan, bolestan ili oajan da od njega primi najiskrenije znakove njenosti. Iz ove je osobe odisala neka boanstvenost, ne znam kakva, koja je tjeila srca, ozdravljala due i privlaila ih kreposti. Iako nije bio sveenik, i prema tome nije izvravao sveeniku slubu propovjedi, primio je od Boga nebeski dar za obraenje grenika. Pater Tannoia, koji je ivio s njim, rekao je: U svim misijama u kojima je Gerard pomagao u slubi sveenika, izveo je bezbrojna obraenja. Ponekad je znao rei: aljem vam krupnu ribu, i nadam se da vam nee biti neugodna. Taj ga je pisac bez oklijevanja nazvao lovcem na due lovcem koji je uvijek vrebao na neki plijen za Isusa Krista. Za postizanje svog cilja, nije se koristio niti lukavtinom niti okolianjem. Napadao je odvano, s orujem u ruci. Ponekad je traio one koje je elio preobratiti u njihovom vlastitom domu; ponekad, potaknut unutarnjom kretnjom Svetog Duha, ekao bi ih na javnom mjestu i nagovijestio se u njihovo srce kako bi stekao pravo da prodre u njihovu savijest. Kad bi ih uspio dirnuti, pokazao bi im tuno stanje njihove due i pridobio ih za Isusa Krista. Kad ne bi uspio blagim nainom, primijenio bi odluniji. Znao je kako preplaiti grenika tonom svog glasa. Govorilo se da je samo trebao baciti oko na grenika i naveo bi ga na pokoru. Jedan crkveni velikan jednom je rekao, To Bog govori kroz njegova usta.
127

Obraenje due bilo je jedino blago koje je traio. Jednog dana, kad se vraao s puta, nedaleko od Iliceta sreo je pustolova koji ga je, primijetivi njegov pohabani ogrta, mantiju i eir, zamijenio za arobnjaka. Ovaj mu je rekao: Ako trai blago, evo ga ovdje, spremno je poi s tobom i pomoi ti. Ali, odgovorio je Gerard, jesi li ti hrabar ovjek? Ah! odgovorio je bijednik, Ti ne zna tko sam je! Rei u ti. Tad mu prepria svoj tuan ivot, dodajui da je mnogo godina ivio daleko od sakramenata. Zaista, ree Gerard, ja u onda za tebe uloviti blago. Ovo je bio sretan susret za mene. Blago je skoro pa naeno. Zajedno su uli u umu koja je bila na njihovom putu. Kad su stigli do gusto zaklonjenog mjesta, Gerard je tajanstveno prostro svoj ogrta na zemlju, pokleknuo grenika na njega, ruku spojenih, a zatim mu se obratio, podigavi svoj Kri: Obeao sam ti blago i odrat u svoju rije. Pogledaj, ree, blago koje si izgubio prije mnogo godina! Zatim je prikazao alosno stanje ovjekove jadne due i naveo ga da se vrati Bogu. Grenik, dirnut milou, pone plakati, zahvaljivati Bogu, koji mu je dopustio da sretne sveca. Nepotrebno je rei da je smjesta otiao poloiti breme svojih grijeha pred noge ispovjednika u naoj crkvi u Ilicetu. Tisuu puta bih dao vlastiti ivot, rekao je Gerard, samo da se Bog ne uvrijedi. Svaka vrsta grijeha zaledila bi ga od uasa, ali od svih grijeha, bogohuljenje je bilo ono ega se najvie gnuao. Jednog dana u Bovinu je uo koijaa kako bogohuli poput sotone
128

jer mu se sprega nije mogla izvui iz brazde na cesti. Nesretnie! Prestani bogohuliti, povikao je sveti brat gromoglasno. Da, prestat u, ljutito je odvratio drugi, ako mi kola izvue iz ove brazde. Mazge e mi poginuti. Nato je Gerard nainio znak Kria iznad ivotinja i obratio im se: Boja stvorenja, u ime Presvetog Trojstva, nareujem vam da se pokrenete! Sprega se istog trenutka pokrenula i uskoro izala iz blatne brazde. Opomenuvi bogohulitelja, Gerard mu je dao svoju maramicu, obeavi da ako je baci na kola kad se opet nae u slinim okolnostima, Nebesa e mu doi u pomo. Mazgar je sretan prihvatio ovo obeanje. Gerard je mrzio nepravdu. Jednog dana potkiva iz San Menne potkovao mu je konja. Kad je posao bio gotov, kova je zahtijevao pretjeranu naknadu. Brat, razbjenjen zbog nepravde, naredi ivotinji da vrati potkove. ivotinja je istog trenutka protresla noge i potkove su pale na tlo. Gerard je nastavio svojim putem, na uenje kovaa, koji ga je uzalud zvao da se vrati. Jo jedan grijeh koji je duboko ranio srce pobonog Redemptorista bilo je svetogre. On bi ga najradije bio iskorijenio u svijetu. Isus Krist je bio naklonjen svetoj revnosti, koja ga je prodirala, tako da mu je otkrivao tajne savjesti. Jedna ena imenom Teresa Morante jednog je dana eljela u Gerardovoj prisutnosti pokazati svoju svetost, koju ni izdaleka nije imala. Brat je u tiini sluao divne rijei pobonosti. Kad je zavrila, on joj ree ozbiljnim tonom: Keri moja, zato eli da ti to povjerujem? Godinama si inila svetogrdne ispovijedi i
129

priesti, a sada izigrava sveticu. Idi se ispovijedi kako treba, ako ne eli biti prokleta. ena, previe posramljena, otie i baci se pod noge kanonika Rossija, kojem je priznala da je deset godina kroz sramotu ivjela u svetogru. Zatim se ispovijedila s takvom skruenou da je eljela da njezini grijesi budu javno objavljeni u biografiji svetog brata kojem je dugovala svoje obraenje. Jedan dobrostojei ovjek takoer je godinama ivio u svetogru. Kad je jednog dana bio nasamo s njim, Gerard mu se ovako obratio: Sine moj, ti ivi u grijehu. eli li umrijeti kao okorjeli grenik? Ispovijedi grijeh koji si toliko dugo skrivao i vrati se u milost Boju. Ove su rijei bile dovoljne. Grenik je prestao s oskvrnjenjima. Jedna nesretna ena bila je u istom groznom stanju. Draga sestro, ree joj Gerard jednog dana, kako moe biti mirna kad ivi u nemilosti s Bogom? Zato ne ispovjedi taj grijeh preko kojeg si utke prelazila tolike godine? Zaprepatena otkriem, grenica je pourila ponizno priznati stanje svoje savjesti. Ugledavi mladu djevojku kako izlazi iz crkve jednog dana, sluga Boji joj se obrati. Zbog ega si dola ovamo? upita je on. Da se ispovijedam, odgovori ona. Znam, odgovori Gerard, ali nisi se dobro ispovijedila. Zatim joj ree za grijehe koje je zbog sramote sakrila pred ispovjednikom. Jadna djevojka, osupnuta, odmah se vratila i izmirila s Bogom. Gerardova revnost nije poznavala granice kad se radilo o greniku u asu smrti. ovjek imenom Liguoro iznenada je obolio i naao se pri kraju snaga. Mnogo
130

godina nije ispunjavao vjerske dunosti. Gledavi ga na samrti, njegova je nemona obitelj preklinjala Gerarda da brzo doe umiruem ovjeku. Revni je Redemptorist stigao bez odgode, i poput drugog Elizeja, stavio svoja usta na usta bolesnika. Istog je trenutka ovaj povratio svijest i na najkranskiji nain primio posljednji sakrament. Kakva li je samo bila revnost svetog brata kad je trebalo pomiriti neprijatelje! Biljenik iz Castelgrandea je u svai usmrtio sina ovjeka po imenu Marco Carusi. Obitelj rtve nesmiljeno je mrzila ubojicu, a svaki napor za njihovo pomirenje bio je uzaludan. Kako je ova mrnja mogla imati kobne posljedice, rijeeno je da se zamoli brata Gerarda da posreduje u mirenju. Boji sluga najprije je nasamo razgovarao s Marcom, koji je bio toliko nadahnut rijeima milosra koje su dole ravno iz srca, da je bio spreman pregazi svaku elju za osvetom. U meuvremenu, sveti je brat morao otii u Muro na nekoliko dana. Na povratku, otkrio je da je ono to je uinio propalo. Pakao je iskoristio majku rtve da ponovno zapali vatru. Kad je otvoreno pitanje pomirenja, ena je poela divlje bjesnjeti, otrala je muu i obasula ga s tisuu psovki, a onda uzela krvlju zamrljanu odjeu svog ubijenog sina i bacila mu je u lice. Pogledaj! vikala je gnjevno, pogledaj ovu krvavu odjeu, a onda se idi pomiriti ako moe. Ove su rijei u muevom srcu pobudile mrnju jau nego ikad. Kad je Gerard uo za to, uzviknuo je: Ne, ne! Pakao nee pobijediti! Pobjeda e biti Boja! Otiavi u Carusijev dom, s kriem u ruci, obratio se suprunici131

ma: Hajde, hajde, gazite ovaj kri! Hajde, gazite sliku Njegovu koji je oprostio Svojim krvnicima... Morate oprostiti! Kad sam prvo doao ovamo, bilo je to u pokornosti, na poziv ovjeka, ali danas me ovamo alje sam Bog. Sluaj, otac i majka, koji odbijaju oprostiti! Va sin je u istilitu, a tamo e i ostati sve dok traje vaa srdba. Ako ga elite izbaviti, morate se prvo pomiriti, a zatim proslaviti pet misa za poinak njegove due. Ovo je sve to vam imam za rei od Boga. Ako odbijete, eka vas najstranija kazna. Na ove gorue rijei, roditelj su, svladani, uzviknuli: Da, da, oprostit emo! Od tog dana, dvije su obitelji pomirene, i to je jo divnije, zavjetovali su se na iskreno prijateljstvo.

132

 etvrti dio NADNARAVNI DAROVI SV. GERARDA MAJELLE

1. NJEGOVE EKSTAZE
ini se da je bila volja Boja da u osobi naeg serafskog brata obnovi sve milosti mistinog reda koje su odobrene drugim svecima. Razmotrit emo ih bez vraanja na ve iznesene injenice, budui da mistikih fenomena ima napretek u ivotu ovog divljenja vrijednog sluge Bojeg. Kad je dua toliko obuzeta Bogom da je obustavljena upotreba svijesti, kaemo da je u ekstazi. Ekstaza se raa iz ljubavi. To je divno uzdizanje due prema nadnaravnom privienju koje oarava i osvaja svojom dobrotom i ljepotom. Dua je tada opinjena onim to vidi tako da vie ne vidi zemaljske stvari, zaboravlja ak i sebe, vie ne primjeuje i ne eli nita osim onog to ju zanosi. Iz Gerardove ljubavi za Boga uzdigla se prisnost s Gospodinom toliko bliska da su njegove ekstaze poele u djetinjstvu. Malo je svetaca posjedovalo ovaj dar tako trajno kao to primijeujemo kod Gerarda. inilo se da on ivi u nebeskom elementu. Za njega je bilo dovoljno pomisliti na Boja savrenstva,
133

razmiljati o otajstvu Presvetog Trojstva ili Uskrsnua, baciti pogled na kri ili sliku Blaene Djevice, biti u prisutnosti presvetog sakramenta ili nekog uda stvaranja i ve bi bio zanesen u ekstazi. Ve smo u pripovijedanju spomenuli tolike zanose da emo se ovdje ograniiti na sljedee: U namjeri da provede nekoliko dana u Olivetu, Gerard je prihvatio dobrodolicu u kui dekana Don Salvadorea. Jednog jutra, sveta misa samo to nije poela, a Gerard, koji se tad elio priestiti, nije se pojavio. Zvali su ga, kucali na njegova vrata, ali nije bilo odgovora. Napokon su uli i pronali serafskog brata kako klei u ekstazi, s kriem u desnoj ruci, lijeva ruka poloena na grudima, blijedog lica, poluzatvorenih oiju. Dekanovi ukuani proveli su vie od pola sata zadivljeno zagledani u oaravajui prizor. Ovaj je gostoljubivi dom ve bio svjedokom jo upeatljivijih ekstaza, u kojima je sluga Boji lebdio u zraku bez oslonca. To se dogodilo istog jutra kad je stigao u Oliveto. Gerard se povukao u svoju sobu moliti. U vrijeme ruka, sam dekan ga je doao pozvati na ruak. Ali, na njegovo uenje, pronaao je brata zanesenog u ekstazi i uzdignutog oko jedan metar od poda. Ispunjen oduevljenjem, povukao se, ali kad se ubrzo vratio, pronaao ga je u istom poloaju. Cijelo kuanstvo, ne mogavi sjesti za ruak, ekalo je gosta sa suzama ganua. Konano se pojavio, rasplamsanog lica. Molim vas, nemojte na mene ekati, rekao je dekanu. Ne elim vas dovesti u neugodnost. Kako bi sauvao sjeanje na ovaj zanos, dekan je obiljeio na zidu sobe visinu do koje je vidio sveca da se uzdignuo.
134

Slino udo vidjeli su i svi stanovnici u Coratu. Na Veliki Petak, 1753. godine, slika koja je predstavljala Raspetog Isusa Krista noena je u procesiji. Kad je procesija ula u Benediktinsku crkvu, Gerard je ve bio unutra u molitvi. im je ugledao sveti lik Spasitelja, obuzeo ga je pomahnitali zanos i pred svima je uzdignut dosta visoko od tla, oiju uprtih u sliku. U Caposeleu je ivio slijepi prosjak koji je divno svirao na fruli. Ugledavi ga jednog dana na ulazu u samostan, Gerard ga zamoli da odsvira poznatu talijansku ariju: U svemu, o moj Boe, tebi elim zadovoljstvo, a ne sebi. Istog trenutka, zanos boanske ljubavi obuzeo je svetog redovnika i on je poeo skakutati, ponavljajui rijei: Tvoje zadovoljstvo, o moj Boe, a ne moje! Zatim, iznenada podigavi oi prema Nebesima, uzdignut je u zrak poput strijele i tamo je ostao neko vrijeme zanesen u ekstazi. Ovo ukidanje zakona gravitacije, ova nadnaravna pokretljivost, pojavljivala se i u obliku zanesenog leta. Gerard se jednog dana vraao u Iliceto s dva mlada pratitelja. Dok su prolazili ispred kapele posveene Blaenoj Djevici, on je skrenuo razgovor na tu njenu i milosrdnu Majku. Zatim je uzeo olovku i napisao, ne znam to, na komadi papira, kojeg je bacio u zrak kao da je pismo. U tom istom trenutku, njegova dva pratitelja ugledali su ga kako se uzdie u zrak i leti brzinom i lakoom ptice do udaljenosti od preko jednog kilometra. Nakon toga, nikad nisu prestajali prepriavati ovu udnovatu injenicu kojoj su bili svjedoci. Ali, to nije bio jedini put da je sluga Boji bio obdaren zanesenim letom. Jedna pobona osoba po imenu
135

Rosaria voljela je pripovijedati kako ga je jednog dana vidjela ponesenog u vis poput pera u zraku, rairenih ruku. Letio je tako preko jednog kilometra, urei u samostan u koji je bio pozvan, bez sumnje, prema nekom pravilu ili elji ravnatelja. Boanska ljubav, kao izvor duhovne radosti, ponekad preplavljuje duu bujicama radosti toliko prekrasnim da se pojavljuju na tijelu na razliite naine. Najee je to vrsta opijenosti, koja ga ubrzavajui kucanje srca i punei ga ogromnim arom i slau ini malaksalim. U tom stanju, dua isputa uzdahe kako bi ublaila divne muke ljubavi. U zadnjim mjesecima svog ivota, na je serafski Redemptorist ponekad isputao takve uzdahe da je privlaio na sebe poglede uenja. Pater Cajone ga je prekorio zbog ove neobine pojave, na to je Gerard, kao svoj jedini odgovor, uzeo paterovu ruku i poloio je na svoje srce. Udaranje je bilo toliko estoko da ga je pater upitao kako to moe izdrati i ivjeti? Da sam ja planina, rekao je Gerard jednog dana dr. Santorelliju, ini mi se da bih zapalio svijet svojim plamenom ljubavi. Zatim je sveti redovnik poloio lijenikovu ruku na svoje srce, koje je udaralo neuvenom estinom, kao da pokuava pobjei iz njegovih grudiju. Kao to je David plesao ispred Arke Gospodnje dok ga nisu poeli gledati kao luaka, tako promatramo i Gerarda, u uzvienim osjeajima svoje ljubavi, izraavajui svoju radost svetom ludou plesa. Jednog dana u Melfima, u drutvu trojice fratara, pratei se na klaviru, poeo je pjevati svoju omiljenu himnu: Ako eli vidjeti Boga, itd. Ali ubrzo, u zanosu ljubavi i po136

mahnitalom ushienju, zgrabio je patera Stefana di Liguorija i poeo plesati, okreui ga ovamo i onamo bez imalo napora, kao da je pero. Jednog dana se u Caposeleu dogodilo zanimljivo natjecanje izmeu brata Gerarda i patera Strine, ovjeka koji je bio vrlo predan Malom Isusu: Gerard mu ree razigrano, Ti ne voli Malog Isusa. A ti, odgovori sveenik, ne voli Bogorodicu. Istog trenutka, Gerard, ranjen ljubavlju, uhvatio je patera Strinu i u pomahnitalom ga zanosu njihao naokolo kao slamku. Bog je vatra koja razara. Kad On ue u duu, On je zapali, i njezino uzbuenje ponekad postaje toliko snano da se pojavljuje ak i na tijelu. Jednog dana, dok je seraf iz Caposelea govorio o ljubavi Naeg Gospodina ispred sestara dominikanki iz Corata, njegovo lice je odjednom postalo ozareno, oi uprte u Nebesa. Njegove ruke vrsto su stezale ipke ograde, isputao je duboke uzdahe i inio se spreman podlei bujici boanskih osjeaja koji su preplavljivali njegovu duu. Ostao je dugo vremena u ovom stanju. Konano, povrativi se, zatraio je hladne vode, od ega je popio par gutljaja; a zatim se povukao da okupa svoje grudi kako bi ublaio vruinu boanske ljubavi. Fenomen koji je bio jo vie zadivljujui dogodio se kod karmelianki u Ripacandidi, fenomen kojeg su mistici nazvali veliki poar. Kad je bio u ekstazi poput ove koju smo upravo opisali, tijelo naeg serafa postalo je blistavo poput sunca i usijano do stupnja da se eljezna ograda sa svojim ukrasnim vrcima savijala pod njegovim rukama poput mekanog voska.
137

Drugom prilikom, nakon to je pao u ekstazu, toliko se rasplamsao da su zrake svjetlosti izbijale iz svih dijelova njegovog tijela, a soba za primanje u kojoj se nalazio inila se kao da gori. Obnova posrnulog ovjeka postie se samo patnjom. Patnjom je Isus Krist obnovio slavu Boju i iskupio ovjeka. Ovu obnovu i iskupljenje On nastavlja u svetim duama patnjom. Gerard je imao ast biti pozvan da sam proivi ispatajui ivot Boanskog Obnovitelja. Njegova ljubav nagnala ga je da se ujedini s patnjama svog Najvoljenijeg. Bi li mogao ne patiti promatrajui kako je predmet njegove ljubavi prezren, odbaen, grubo vrijean? Ista ljubav koja je pobuivala veselo klicanje u njegovoj dui izazivala je i patnju. Poput svog patera sv. Alfonsa, patnjom je postao uzorom Redemptorista, to jest redovnika predodreenog svojim uzvienim pozivom da spaava due molitvom, radom i patnjom. Time je objanjena snana privlanost koju je Gerard imao za razapeti ivot. Vidjeli smo e za patnjom koja ga je prodirala i koliko esto je traio da na vlastitoj koi proivi razliite patnje Muke Isusove. Ova arka elja bila je toliko na zadovoljstvo Boanskog Uitelja da se On udostojao obdariti svetog Brata milou koju je dodjeljivao samo malom broju svojih slugu, kao to su sv. Franjo Asiki i sv. Katarina Sijenska. Gerard je traio milost da moe, poput njih, proivjeti patnje Isusa Krista u Njegovoj Muci, i primio ju je. Iako bi danima ranije bio izvrsnog zdravlja, svakog petka, a naroito na Veliki petak, bio je slomljen patnjom i toliko slab kao da je u agoniji. Nekoliko je puta na
138

te dane povraao krv, a no je provodio u borbi sa zlodusima, koji su muili njegovo tijelo. Njegove unutarnje boli, njegove patnje, njegovo preputanje, bili su neopisivi. Njegove muke bile su poput onih koje su iz Spasitelja izvukle onaj vapaj boli: Moj Boe, moj Boe, zato si me napustio? A sljedeeg dana, na subotu, novim udom je bio u stanju nastaviti sa svojim poslovima.

2. NJEGOVO ULIVENO ZNANJE

Bog je istina i svjetlo. Kad On ue u nau duu, unosi sa sobom znanje koje razum ne poznaje. ista dua, uzdignuta rtvom do visina savrenog ivota, esto razumije vie o vjeri i njezinim uzvienim misterijima nego teolozi. Ovo uliveno znanje, koje je naim prvim roditeljima dano prije njihovog grijeha, bila je takoer uvelike u skladu s Gerardovom istom i poniznom duom. Bog je osvijetlio njegovo shvaanje i dao njegovim usnama milost da ga prenose. Ovo nadnaravno znanje privuklo je oko njega mnogo uenika i tovatelja. Pater Tannoia kae: Uvaeni teolozi svjetovni i redovniki pribjegli su njegovim svjetlima, da zatrae savjet o smjeru dua i predaju mu svoje nevolje. A Gerard, kao da je bio magistar teologije, duboko je raspravljao o isposnikim i moralnim pitanjima. Rjeavao je nedoumice mirnoom i mudrou doktora, tako da su se svi koji su mu se obratili za savjet povukli, udei se i pitajui: O Oe, Gospodaru neba i zemlje, Ti si sakrio ove stvari od mudrih i razboritih i otkrio ih malima.
139

Biskup iz Mura, monsinjor Vito Muio, izrazio je divljenje za jasnou i odlunost kojom je Gerard rjeavao sluajeve vezane uz savjest. Monsinjor Basta, biskup iz Melfija, postao je njegov uitelj. Sveenici su dolazili u skupinama da mu predaju svoje sumnje, jer je on ini se bio imenovan za duhovnika. Svima je sa zauujuim iskustvom davao mudra i jasna pravila. Monsinjor Amato, biskup iz Lacedonije, stavio se pod njegovo vodstvo i slijedio njegove savjete savrenom poslunou, kako u poslovima koji su se odnosili na njegovu biskupiju, tako i u osobnom ponaanju. Razgovarati s ovim dobrim bratom, znao je rei, o teolokim i duhovnim pitanjima znai postati njegovim uenikom, toliko je mono svjetlo koje se od njega primi. Zahvaljujui savjetu ovog ljubitelja Krista, bezbrojni sveenici i laici posvetili su se molitvi i primjeni kreposti. ak i due posveene Bogu u samostanu udno su traile njegove duhovne upute i obraale su mu se kao proroanstvu za smjernice na putu najuzvienijeg savrenstva. Ovaj neuki brat uivao je takav dobar glas za svoje znanje doktrine da je oko sebe privlaio mnotvo uenih ljudi. Jednog dana, bio sam u naem samostanu u Napulju, pria pater de Robertis, kad se tamo pojavio duhovnik, privuen Gerardovim dobrim glasom, koji se elio s njim posavjetovati o misteriju Presvetog Trojstva, kojeg je tada prouavao. Uzastopno je dotaknuo najtea pitanja, kao to je postanak Rijei, Njegova zajednika besmrtnost s Ocem i izlaenje Duha Svetog. Daleko od toga da je izgledao kao da se nalazi na nepoznatom terenu, Gerard je odgovarao na svako teko pitanje na
140

najprecizniji nain i s iznenaujuom lakoom. Mudraci svijeta, napisao je kanonik Bozzio, nijemi su u prisutnosti ovog siromanog brata, koji nikad nije imao nikakvu poduku. On svoje znanje crpi iz njegovog izvora, Srca Isusovog, a ne iz zamuene memorije ljudskog razuma. U njegovim ustima najtamnije misterije postajale su svijetle. Kad je Gerard govorio o boanskim stvarima, kae dr. Santorelli, uzdizao se iznad sebe. Njegove rijei prikazivale su najtee stvari razumljivima, a ono to se inilo nejasno postajalo je jasno na njegovim usnama. Njegovi razgovori ispunjavali su me divljenjem, i ne mogu zamisliti kako je tako ponizni brat mogao prodrijeti tako duboko u tako uzviene misterije. Dekan iz Lucie uo ga je kako na jasan nain objanjava misterij Presvetog Trojstva i Uskrsnue da niti sv. Augustin niti sv. Toma, kako je u svom ushienju sam rekao, nisu to mogli bolje izvesti. Jedan mladi sveenik iz Mura, ponosan na svoje teoloko znanje, elio je iskuati svoju snagu s Gerardom. Ali ovaj ga je tako jako pritisnuo na pitanjima iz doktrine da je ovaj, na svoju sramotu, morao pribjei utnji. Gerard mu zatim ree: Priznaj da se teolog ne postaje samo studiranjem teologije. Prava uenost postie se samo poniznou i molitvom. Upravitelj Velikog sjemenita u Muru, u elji da pokae svojim kolegama i sjemenitarcima dar znanja koji je posjedovao Gerard, molio je poniznog brata da pred njima objasni ove duboke rijei sv. Ivana: U poetku bijae Rije, i Rije bijae u Boga i Rije bijae Bog. Gerard je
141

posluao djetinjom iskrenou, objanjavajui postanak Rijei na nain toliko uzvien da su se njegovi sluatelji divili. Jedan razgovor s ovim bratom, rekao je biskup iz Mura, ini vie dobra nego cijeli niz korizmenih propovjedi. To Bog govori kroz njegova usta, rekao je jedan crkveni velikan. Kad on govori, mi smo prisiljeni sluati; a kad ga ujemo, moramo mu se pokoriti. Njegova pisma ne mogu se itati, rekao je pater Cafaro, bez uenja, naroito kad se sjetimo da ih je napisao brat laik, koji je u svojoj mladosti jedva nauito itati i pisati. Da ovjek primi uliveno znanje bez uenja je nesumnjivo udesno, ali da ga prenosi drugima, trenutano i na svoje vlastito zadovoljstvo, je jo udesnije. To je Gerard inio. Donato Spicci, sveenih iz Mura, jednog je dana uao u Gerardovu odaju i naao kako na stolu lei biografija Sestre Marije Krucifikse. Poeo je itati odlomak koji je obraivao stanje samoe na Kalvariji. Ove stvari nisu za tebe, rekao mu je Gerard. Na hebrejskom je da se ne moe razumjeti? upitao je Spicci. Pa dobro, proitaj i objasni mi to kae sluga Boji! odgovorio mu je Gerard. Dobri je sveenik pokuao, ali je ubrzo postao zbunjen, jer nije razumio nita od onog to je itao. Ponizni je Redemptorist zatim na njegovom elu nainio znak Kria i rekao, Sada itaj. Spicci je proitao, razumio i poeo objanjavati s takvom lakoom da je i sam bio
142

zapanjen. Dr. Santorelli je bio prisutan kad se dogodilo ovo udo. Jo jedan sveenik koji nije mogao razumjeti nekoliko odlomaka knjige Veleansog Palafoxa, obratio se Gerardu. Ovaj je nainio znak Kria na njegovom elu i rekao mu: U ime Presvetog Trojstva, sada itaj. On je itao i razum mu je bio toliko prosvijetljen o smislu onih odlomaka da ih je mogao s lakoom objasniti drugima.

3. NJEGOV DUH PROROANSTVA

Samo je na Bogu da znade budunost, a on ju je naviknut otkriti samo osobito kreposnim duama, ili da proglasi njihovu svetost ili za dobro drugih. One onda imaju ono to zovemo darom proroanstva. Brat Gerard posjedovao je ovo posebno svjetlo u velikoj mjeri. Njegovo prvo proroanstvo odnosilo se na njega. Jednog dana, kad se dobrovoljno predao ruganju mladei iz Mura, uzviknuo je: Sad me prezirete, ali doi e vrijeme kad ete me tovati i ljubiti moju ruku. Nekoliko godina kasnije, ove rijei su se doslovno obistinile. Kad se sluga Boji vratio u svoj rodni grad u odijelu Redemptorista, bogati i siromani obasipali su ga znacima visokog tovanja. Kadgod bi se pojavio na ulici, oko njega su se skupljale gomile, neki da mu poljube desnu ruku, a neki lijevu. Prorekao je mladom priznatom studentu po imenu Pietro Blasucci da e jednog dana biti glavni poglavar Instituta. etrdeset godina kasnije, 1793. godine, proroanstvo se obistinilo.
143

Jednog je dana posjetio jednog mladia u Melfima, Michaela di Michelea, koji je leao opasno bolestan. to! Ima groznicu? ree mu, pipajui mu puls. Nikako, dobro si. Istog trenutka, bolesnik je bio izlijeen. Jednog dana, ree mu Gerard, bit e jedan od nas. Bit u, odgovori Michaelo, kad mognem rukom dotaknuti nebo. Ovim rijeima, izrazio je svoje duboko gnuanje prema vjerskom ivotu. Meutim, Michaelo je ipak postao Redemptorits i isticao se svojom apostolskom revnou. Jedan mladi perspektivne svjetovne budunosti elio se upisati na na Institut, ali je nailazio na ozbiljne potekoe koje su se odnosile na graansko pravo. Jednog dana, sreo je sveca koji je putovao s vlastelinom i poeo ga slijediti iz daljine. Iznenada, Gerard se okrenuo. Budi u miru, ree mladiu. Prije nego prou tri mjeseca, bit e u naoj Kongregaciji. Dogaaj je potvrdio proroanstvo. Postulat je postao pater Negri, koji je imao neopisivu sreu doekati zadnji uzdah sv. Alfonsa. Jednog dana, dok je Gerard pokazivao samostan nekim strancima, ugledali su odbjeglog konja kako juri s jahaem prema ponoru. Izgubljen je! povikali su uasnuti promatrai. O sveta Djevice, pomozi mu! krikne Gerard. Zatim, okreui se svojim pratiteljima, ree: Past e, ali nee biti ozlijeen. I to se uistinu i dogodilo. Jedna siromaan ena dola je jednog dana preporuiti slugi Bojem svog mua, koji je bio na samrti. Ne boj se, ree on, tvoj mu nee umrijeti od ove bolesti, ali se nee oporaviti odjednom. Morat e dugo
144

patiti prije nego bude u stanju vratiti se svojim poslovima. Proroanstvo se tono tako obistinilo. Jedna sestra karmelianka iz Ripacandide bila je na samrti, ali Gerard je objavio da e se oporaviti. Kako je to mogue? rekle su mu sestre, ona je ve u agoniji. Vidjet ete da je istina ono to govorim, odgovori brat. Bolesna e sestra preivjeti, jer jo mora napredovati u savrenstvu. Ona se oporavila i postala jednim od najgorljivijih lanova zajednice. Jednog dana, kad je bio u kui Carmina Patreonea iz Mura, ugledao je dijete u obitelji, staro tek tri godine. Ovo dijete, ree Gerard ocu, bit e ti uskoro oduzeto. Umrijet e s glazbenim instrumentom u ruci. Dogaaj se zbio kako je Gerard predvidio. Sestro, ree Gerard jednoj redovnici iz Foggie, esto ide na ispovijed, zar ne? Sretna si! jer se blii dan tvoje smrti. Vidjevi da redovnica, koja je bila mlada i jaka kao i prisutna zajednica nije uzela zaozbiljno njegove rijei, on ponovi: Sestro, dri se blizu Boga, jer za osam dana vie nee biti iva. Osmog dana otila je na vjeni poinak kako je predvidio. Kadgod je Gerard iao u Muro, jedan ga je urar pozivao u svoj dom. Boja volja bila je da nadoknadi njegovo dobroinstvo tako da mu spasi enu, koja je dugo vremena ivjela u svetogru. Gerard joj je otkrio grijehe koje je skrivala i dodao: Pripremi se za smrt dobrom ispovijedi, jer e se ubrzo pojaviti pred Bogom. Ubrzo nakon toga, ena, iako snana, napustila je ovaj ivot.
145

Jednog dana kad je iao u Vietri, jedna pokvarena ena zatraila je od njega sliku Blaene Djevice. Evo jedne, ree Gerard, ali misli o svojoj dui i predaj se usrdno Mariji, jer ti je ostalo samo nekoliko dana ivota. Tri dana nakon predvianja, ena je umrla, izmirena s Bogom. Jedan bogat ovjek iz Calitrija, potpuno zaokupljen stvarima s ovog svijeta, ivio je u nemilosti s Bogom, zaboravivi vlastitu duu. Gerard ga je obiao i pozvao ga na duhovnu obnovu u samostan u Caposeleu. ovjek se opravdavao ispraznim izgovorima, ali Gerard je inzistirao. Uinit u to u listopadu, ree ovjek. Uinit e to u listopadu, kae? odgovorio je brat. Objavljujem ti da nee vidjeti listopad. U kolovozu, zloudna groznica odvela je ovjeka s ovog svijeta u grob. Na jednom od svojih putovanja u Oliveto, Gerard se zagledao u jedno dijete, predvidjevi da e pasti u velike nevolje. Kad je dijete naraslo, postalo je neman zloina i poroka. Jednog dana, kad je pokuavao oduzeti ivot svom ocu, ovaj ga je ubio u samoobrani. U Muru, svetac je jednom prolazio pored jednog bezbonika koji je izgovarao odvratne uvrede protiv Presvetog Trojstva. Gerard se zgrozio od uasa i, okrenuvi se prema upravitelju sjemenita, koji je bio s njim, ree, Ove uvrede nee proi nekanjeno. Vidjet ete uskoro! Tri dana kasnije, nesretni je grenik ubijen na gradskom trgu pucnjem iz mukete, a da mu nije ostao niti trenutak da se povrati u milost Boju. Prorok drugima, Gerard je bio i prorok sam sebi. Predvidio je svoju vlastitu smrt est mjeseci ranije.
146

Doktore, rekao je jednog dana radosnim tonom dr. Santorellijeu, znate li da u ove godine umrijeti od suice? Kako to zna? upitao ga je doktor. Molio sam to kao milost od Naeg Gospodina i On mi je obeao, odgovorio je Gerard. Ali zato od suice? upitao je doktor. Zato to u umirui od te bolesti biti odbaen, jer iako su u Zajednici vrlo milosrdni prema bolesnima, za smrt od ove bolesti ne moe se raunati na prisutnost njegovateljica. Nekoliko dana kasnije, isto je ponovio bratu Januariusu Rendini: Zamolio sam Isusa Krista za milost da umrem od suice i odbaen. Ostvarila su mu se oba zahtjeva, kako emo vidjeti kasnije. Naputajui Oliveto, mjesec i pol prije smrti, dobri se Redemptorist otiao oprostiti od obitelji Pirofalo. Rekao im je: Pogledajte s vremena na vrijeme prema samostanu u Caposeleu. Dok god vidite traku od bijelog platna na prozoru, znat ete da sam iv, a kad nestane, mene vie nee biti. Oliveto je udaljen nekoliko kilometara od Caposelea, ali usprkos razdaljini platno se vidjelo dok god je Gerard ivio, a nestalo je istog dana kad je on umro.

147

4. NJEGOVO RASUIVANJE DUA I PRODIRANJE U SRCA

ovjek ne moe znati tajne srca bez svjetla od Boga, koji sm mjeri dubinu srca i obuzdava ga, i ijem oku nita ne pobjegne. Nekoliko je svetaca imalo ovu mo rasuivanja dua i prodiranja u srca do istog stupnja kao brat Gerard. Jedan mladi obolio od suice, po imenu Nicholas Benincasa, esto je vien u drutvu sveca. Jednog dana, kad se mentalno divio njegovim krepostima, rekao je sebi: Ovaj dobri brat Gerard izvrava tolika udesa za druge, a ne moli Boga da mene rijei ove nevolje s pluima. Tek to je sroio pritubu u svom srcu, brat mu ree: to ti tamo govori? Kae da ne molim za tebe. Zaista, molim. Ali Bog te ne eli ozdraviti. Sine moj, ti nisi za ovaj svijet. Mladi je ubrzo nakon toga umro i, kako su nagovijestile sveeve rijei, otiao je u bolji svijet. Don Filippo Salvadore jednog je dana iao u sveevu sobu i pronaao ga u ekstazi ispred kria i uzdignutog od poda. Doao ga je pitati za savjet po pitanju savjesti, ali vidjevi kako stvari stoje htio se povui, kad mu Gerard ree: Don Filippo, znam zato ste doli. Ne kolebajte se u toj stvari. Uzdajte se u providnost. Ove su rijei bile ba odgovor na sva pitanja koja je dobri kranin htio uputiti svetom redovniku. Jedna gospoa iz Lacedonije nije znala kako prekinuti jednu vezu koja ju je malo pomalo odvlaila prema ponoru. Otvorila je svoje srce Gerardu, koji joj ree:
148

Vaa greka, gospoo, je da niste dovoljno vjerni Isusu Kristu. Zatim joj je pokazao kako je potajno njegovala svoju strast. Zatvorite vrata svog srca, ree joj na kraju razgovora, i imajte povjerenja. ena je primijenila savjet sluge Bojeg i zauvijek je izbavljena od svog iskuenja. Jedna druga ena, toboe opsjednuta, iscrpila je milosre nekoliko sveenika koji su dva mjeseca pokuavali istjerati sotonu svetim egzorcizmom. Nakon to ju je vidio, Gerard je izjavio da nita takvo nije posrijedi. Ponaate se ovako iz tog i tog razloga, ree joj. Prestanite s lakrdijama, ili u na vau sramotu sve javno objaviti. Potpuno preplaena, ena je pazila da nikad vie ne hini opsjednutost sotonom. Jednog dana kad je Gerard bio u San Gregoriju u kui dekana, iznenada se pojavio dekanov prijatelj. Naglo promijenivi predmet razgovora, svetac je predloio jedan sluaj koji se ticao morala. Dekan nije razumio kakve je veze to imalo s pitanjem o kojem su raspravljali. Ali, posjetitelj ga je odveo u stranu i rekao mu iznenaeno: Ovdje imate sveca. Taj sluaj, upravo kako ga je brat Gerard iznio, dogodio se meni malo prije. Izjavljujem to na svoju sramotu i na slavu svetog brata. Gerard se gnuao lijenosti onih koji su se izdavali za bogalje kako bi ivjeli od milostinje. Jednom je vidio jednog od ovih nitkova kako, vukui se na takama s jednom nogom zamotanom u dronjke, moli milostinju od jedne pobone osobe na cesti koja vodi u samostan. Ogoren zbog takvog lopovluka, Gerard mu je priao i trgajui poveze, povikao: Prevarante, ako eli spasiti svoju duu, prestani se rugati Bogu i ljudima! Vidjevi
149

da je njegova prijevara otkrivena, tobonji bogalj je otrao na obje noge, zaboravivi ak i svoje take. Sa sestrama u San Salvatoreu u Foggii bila je jedna uenica imenom Gertrude de Cecilia. Dijete moje, ree joj Gerard jednog dana, razmilja o odlasku na ispovijed. Ali ne, tvoja ispovijed nije bila dobra. Izostavila si taj i taj grijeh. Vrati se svom ispovjedniku i izvri opu ispovijed. Gertrude je mislila da e umrijeti od srama zbog ovog otkria. Izvrila je opu ispovijed najbolje to je mogla, ali je ubrzo postala presavjesna i potitena. Nitko nije mogao pogoditi razlog. Jednog dana, kad je Gerard prolazio kroz Foggiu, poslao je po nju i rekao: Budi u miru. Tvoja je ispovijed bila dobro izvrena. Dijete, ohrabreno ovim rijeima, osjeti u srcu dotad nepoznatu radost i mir. Jednom, kad se u Ilicetu odravala opa ispovijed, Gerard je brzo dotrao iz galerije i pourio u crkvu. To je uinio zato da brzo odmakne od Svetog stola ovjeka koji je upravo htio izvriti svetogrdnu ispovijed. Odveo ga je u stranu i pokazao mu zloin koji se upravo spremao izvriti. Ispunjen kajanjem, grenik je potrao baciti se pod noge svom ispovjedniku. Naputajui sveto sudite, glasno je kriknuo: Bilo me sram ispovjediti svoje grijehe sveeniku, ali brat Gerard mi ih je otkrio. Sada na svoje vlastito ponienje, elim ih ispovijediti cijelom svijetu. I zaista bi to bio uinio da ga nije sprijeio sveenik koji se naao u blizini. Biljenik, De Robertis iz Mura, bio je kriv za ubojstvo. Prolo je mnogo godina, a ubojica je ostao nepoznat. Nestretni je ovjek ak prikrio zloin u ispovijedi. Jednog dana sreo ga je brat Gerard i bez uvoda mu rekao:
150

Tvoja je savjest u loem stanju. Nikad nisi ispovjedio ubojstvo koje si poinio pod trenjinim drvetom u svom vinogradu. Ovo neoekivano i precizno otkrie imalo je svoj uinak. Biljenik se iskreno ispovjedio. Bojao se otkriti svoj grijeh, dodajui: Da, Gerard je veliki svetac. Otkrio mi je ono to je bilo poznato samo Bogu i meni. Sljedei se sluaj dogodio u Napulju: Gerard i sveenik imenom Collela sluajno su zajedno uli u trgovinu pobonih predmeta. Prodava se pravio pobonim, to ni izdaleka nije bio. Sveti Redemptorist ga je odveo u stranu i rekao mu o tekom grijehu koji je poinio pred samim Bogom kao svjedokom. im je Gerard napustio trgovinu, prodava nije mogao a da ne kae pateru Colleli: Taj fratar mora da je veliki sluga Boji. Vrlo sam uznemiren. Otkrio mi je grijeh za koji znamo samo Bog i ja. Prelazei preko gradskog trga u Auletti jednog dana, Gerard je otiao ravno jednom strancu i ovako mu se obratio: Sine moj, kako moe biti u miru? Tog i tog dana, poinio si taj i taj grijeh, a jo ga nisi ispovijedio. Odmah idi sveeniku i budi izmiren s Bogom. Grenik je pao na koljena, priznao svoj grijeh i pourio se iskreno ispovijediti sveeniku. U samostanu u Caposeleu trebala se odrati duhovna obnova. Znajui da su u oblinjoj umi bili neki odbjegli seljaci, Gerard ih je pozvao da prisutnostiju svetoj vjebi. Pojavili su se. Svetac ih je poslao pateru Patrelli na ispovijed. Srevi ih ubrzo nakon toga, upita ih: Jeste li bili na ispovijedi? Da, odgovore oni.
151

Lijepo ste se ispovjedili! odgovori brat. A taj i taj grijeh? Zato njih niste ispovjedili? Ove su ih rijei zapanjile. Istina je, rekoe, a budui da je tako, molimo te da poe s nama i ape nam nae grijehe na uho, jer ih se moda neemo sjetiti i prevariti emo sami sebe. Ve smo naveli mnogo injenica koje jasno dokazuju da je sveti brat imao dar itanja savjesti da bi bilo suvino davati druge.

5. NJEGOVA PRONICLJIVOST NA DALJINU

Na je sveti brat bio obdaren i boanskim svjetlom, kojim je vidio u duu, ak i na daljinu, ono to nije mogao znati prirodnim nainom. itao je due izdaleka. Draga sestro, napisao je Mariji, majci Isusovoj, Znam kunje kroz koje si prola. Razumijem ih jasno, izrazito. Vidim ih jasnije od tebe same. Nakon nekog vremena ponovno je napisao: Beskorisno je da mi ti objanjava svoje patnje. Poznajem ih, vidim ih u Bogu. Vidio je dogaaje na daljinu. Jednog dana u Napulju, sreo je mladog sugraana. Moj dragi Pascal, rekao mu je osjeajno, zna li da je na dekan upravo umoren u jednoj od ulica u Muru? Nemogue! uzviknuo je ovaj zapanjeno. Upravo sam primio pismo iz Mura i nema spomena toj injenici. A ipak je tako, prijatelju moj. U to nema sumnje.
152

Umorstvo se zaista dogodilo, ali toliko nedavno da bi bilo nemogue da vijest tako brzo prijee udaljenost od stotinu kilometara. Kanonik Rossi otiao je u Caposele provesti nekoliko dana u samoi. Za to vrijeme, u njegovom rodnom gradu Melfima zbio se dogaaj od velike vanosti, zbog kojeg je morao tamo poslati posebnog glasnika. Kako je ovaj kasnio na povratku, kanonik, koji je tada bio sam u povuenom kutu vrta, poeo je osjeati veliku tjeskobu. Gerard je, meutim, bio nadnaravno svjestan i kanonikove uznemirenosti i sretnog ishoda dotinog posla. U svom velikom milosru, odmah je otiao do njega i rekao mu: Budite u miru, Veleasni Oe, sve je dobro prolo u Melfima, ba onako kako biste vi eljeli. Glasnik, koji se vratio ubrzo nakon toga, potvrdio je dobre vijesti. Kad je jednom trebao prolaziti kroz Oliveto, Gerard je napisao dekanu Don Salvadoreu pismo u sljedeem smislu: Tako ste dugo eljeli upoznati grenika koji vam sada pie. Vidjet ete da e vam se elje ispuniti. Ove su rijei uvelike iznenadile dekana, koji je zaista jako elio upoznati svetog Redemptorista, ali nikad nije tu elju nikome izrazio. Na dolasku, Gerard mu ree: Jeste li proitali zadnje rijei mog pisma? Pretvarajui se da ne razumije pitanje, Don Salvadore odgovori: Da, proitao sam rijei, Nedostojan sluga va. Ne to, odgovori Gerard. Pa, vidio sam i Va brat u Isusu Kristu. Nije bilo niti to, ree Gerard. Dobro, a to onda?
153

Znam da ste me dugo eljeli vidjeti. Vidite da me Gospodin poslao k vama. Don Salvadore je bio uvjeren da je Gerard posjedovao nadnaravnu vidovitost i gledao ga je kao sveca. Sluga Boji znao je i tajne drugog ivota. Jednog dana kad je bio u drutvo svoje brae po Kristu u Ilicetu, iznenada je pao u ekstazu. Kad su ga pitali za razlog, odgovorio je: Upravo sam vidio duu patera Cafara kako se uzdie u Nebesa. Njegovo mjesto nije daleko od sv. Pavla, jer je svojim stalnim, revnim i gorljivim propovijedanjem pridobio mnoge due za Isusa Krista. Bilo je tu upravo na dan i sat kad je sveti misionar predao svoju duu Bogu u samostanu u Caposeleu. Svetac je otkrivenjem znao jo jedan razlog slave patera Cafara. Jednog dana, za vrijeme odmora u zajednici, zapoeo je razgovor o uvenim krepostima tog apostolskog ovjeka. Da, ree Gerard, Don Paul je veliki svetac i on se raduje u Bogu i nedaleko sv. Pavla jer, kao i taj apostol, bio je podvrgnut iskuenju. Ovo je zaista bila istina, ali osim jednog bliskog prijatelja nitko nije znao o unutarnjem muenitvu patera Cafara. Gerard je primio slinu viziju koja se odnosila na drugog Redemptorista. Tri dana prije njegove smrti, za vrijeme podnevnog odmora, Gerard je odjednom bio zanesen u ekstazi i ulo se kako radosno uzvikuje: Gledajte, gledajte, na blaeni pater Latessa odlazi u Raj! 4. rujna 1755. godine, izgled naeg taumaturgusa izraavao je veliko uzbuenje. Brat Stefano Sparduto upitao ga je za razlog. Dragi moj brate, odgovorio
154

je, znaj da je danas divna dua Sestre Marije Celestije otila u Nebesa. Otila je ponjeti nagradu za svoju veliku ljubav za Isusa i Mariju. Jednom redovniku iz Ripacandide napisao je: Kae da mi Sestra Oliviera alje svoje pozdrave. Istina je, ali alje ih iz visina nebeskih. Sestra je, uistinu, napustila ovu zemlju izgona. Jedna slikar iz Oliveta, roak Don Salvadorea, otiao je u Caposele neto raditi u samostanu. Kad mu je Gerard otvorio vrata, ovako se obratio slikaru: Dekan je u alosti. Njegov otac je upravo preminuo. Nemogue! uzviknuo je slikar. Danas sam ga vidio u dobrom zdravlju. Ali, Gerard ga je uvjerio da je ovaj umro od modane kapi. U tom sluaju, ree drugi, vratit u se u Oliveto izraziti mu zadnju dunost. Da, idi, odgovori sluga Boji, i reci dekanu da se moe radovati, jer njegov je odlini otac u Nebesima. Pogled svetog brata prodirao je, kako smo ve vidjeli, ak i u dubine istilita. Jedna djevojka iz Lacedonije, imenom Lella Cocchia, bila je neutjena nakon smrti svoje majke. Jednog dana, kad je Gerard prolazio kroz grad, molila ga je da joj kae gdje je dua njezine majke. Ona je u istilitu, odgovorio je brat. Ponudi za nju etrdeset priesti i bit e izbavljena. Lella, tjerana kerinskom ljubavi, slijedila je savjet i ponudila etrdeset priesti. Njezina majka joj se zatim pojavila, zahvalila joj i rekla da ona sad ide u Nebesa. ak su i tajne Pakla bile otkrivene Gerardovom boanski osvijetljenom oku. Jedan bijednik, koji je obmanjivao svijet pod krinkom pustinjaka, umirao je u naoj
155

kui u Ilicetu. Imao je tako odvratnu bolest da mu se nitko nije usudio pribliiti. Brat Gerard obasuo ga je najnjenijom panjom i pripremao ga za svetu smrt. Ali, nesretnik nije imao korist od milosti Boje. Jednog dana kad je Gerard molio za mir njegove due, nesretni se okorjeli grenik pojavio i stranim glasom mu rekao: Ne moli za mene. Po pravednom sudu bojem, ja sam proklet. Dobri je redovnik bio toliko prestravljen ovom uasnom pojavom da to nikad nije zaboravio.

6. NJEGOVA BILOKACIJA
U ivotu svetaca postoji mistiki fenomen, jo vie zauujui zbog tog to je tako rijedak, a to je bilokacija. To se dogaa kad se osoba nalazi na dva razliita mjesta u isto vrijeme. Jedna od najslavljenijih injenica ove vrste i najbolje dokazana je ona koja se dogodila sv. Alfonsu di Liguoriju. Ujutro 20. rujna 1774. godine, ovaj biskup, suprotno svom obiaju, pao je u naslonja nakon svoje mise. Tamo je, kako itamo u dokumentima njegove kanonizacije, doivio neku vrstu nesvjestice i ostao dva dana spavati slatkim i dubokim snom. Sluga ga je htio probuditi, ali njegov glavni sveenik, Don Nicholas de Rubino, naredio je da ga se pusti da odmara, ali da ga se dri na oku. Kad je napokon povratio svijest, sv. Alfons je pozvonio svojim posluiteljima, koji su se urno odazvali. Ugledavi ih vrlo iznenaene, upita ih: to vam je? to je nama? odgovorili su. Dva dana niste govorili niti davali znakove ivota! Mislili ste da spa156

vam, odgovorio je sluga Boji, ali nije bilo tako. Otiao sam pripomoi Papi, koji je umirao. Uskoro su saznali istinu o smrti Klementa XIV, koja se dogodila 22. rujna, oko osam sati ujutro, to jest, u istom trenutku kad je svetac pozvonio. Voditelj kasnijeg procesa za beatifikaciju je rekao: Sluajnost onog dana kojeg je Alfons bio zanesen u ekstazi s onim kad je umro Vrhovni Sveenik, i preciznost s kojom je objavio u Arienzu, tono u sat kad se zbio dogaaj, da je Sveti Otac preminuo, neosporno su argumenti koji dokazuju istinu udesne milosti kojom je obdaren na svetac i umirui Papa. (Vie de saint Alphonse, Mons. Dupanloup, Poglavlje XXV). Brat Gerard bio je nekoliko puta u svom ivotu obdaren ovim posebnim darom bilokacije. Jednog dana, kad nije primio odgovor iz Mura o nekom vanom poslu koji se odnosio na slavu Boju, rekao je: Moram danas otii tamo. Sljedeeg dana, zaista je vien u Muru, dok su s druge strane izjavili da nije naputao svoj vlastiti samostan. Jednog drugog dana, pater Margotta ree dr. Santorelliju: Jeste li znali da je Gerard, iako je bio u svojoj sobi, proveo no u ekstazi ispred presvetog sakramenta u koru franjevaca? Slina su se uda esto ponavljala. Mnogo je puta, iako nije napustio kuu, vien u Caposeleu kako obilazi bolesne! Jednog dana izmeu ostalih, kae dr. Santorelli, dok sam obilazio bolest, svugdje gdje sam iao osjeao sam pored sebe brata Gerarda, tako stvarnog kao da sam ga vidio pred sobom. Nakon obilaska, oti157

ao sam u samostan i, susrevi se s bratom, rekao sam mu: to si elio sa mnom cijeli dan, slijedei me svugdje? to sam elio? odgovorio je. Zar ne zna da sutra moram otputovati? elio sam obii sve moje drage bolesnike. Nicholo Fiore, dekan u Teori, zadivljen Gerardovim visokim ugledom, bio je vrlo uzbuen da ga upozna i izrazio je svoju elju dr. Santorelliju. Ovaj je o tome razgovarao s bratom, koji je odgovorio: Voljan sam udovoljiti toj elji. Otii u ga vidjeti. Nekoliko dana kasnije dekan je doao u samostan obii nadbiskupa Conze. Dr. Santorelli ga je susreo i rekao mu: Upoznat u te s bratom Gerardom. Nije potrebno, odgovorio je dekan, doao je jedne veeri u moju kuu. Poznajem ga. Zadivljen sam njime. Dr. Santorelli, koji je znao da je brat otiao u Teoru, odveo je dekana na mjesto gdje je Gerard bio s drugom braom i rekao mu: Da vidimo, koji je brat Gerard? Dekan je odmah pokazao na njega. Jedan sluga De Gregoria iz Lacedonije bio je prikovan za krevet u nepodnoljivim mukama. Jedne je noi uzviknuo: O dragi brate Gerarde, gdje si? Zato mi ne doe pomoi? Istog trenutka milosrdni se Redemptorist naao pored njega. Sine moj, ovdje sam. Doao sam ti pomoi. Uzdaj se u Boga i budi izlijeen. Zatim je nainio znak Kria na elu bolesnika, koji je odmah ustao savreno izlijeen.
158

Theodore Cleffi iz Caposelea, vraajui se kui nakon dugog razgovora s Gerardom, svratio je do jednog vrlo siromanog bolesnog ovjeka. Nita mi nije potrebno, rekao je siromah, brat Gerard je upravo ovog trenutka otiao nakon to mi je dao sve to mi treba. To ne moe biti, odvratio je Cleffi, jer ja sam upravo otiao od brata nakon dugog razgovora s njim. Ali je bolesnik izjavio da je ono to je rekao istina i, kao dokaz njegovim rijeima, pokazao to je primio od Gerardova milosra. Gerard je obeao obitelji dr. Santorellija da e ih obii jedne veeri. Doktor nije mogao obuzdati osmjeh nepovjerljivosti. Ne alim se, rekao je brat. U stvari, doktorova sestra vidjela je slugu Bojeg te iste veeri. Izjavila je da bi se mogla zakleti da to nije bio uinak njezine mate.

7. NJEGOVA MO NAD PRIRODOM

Ponekad se dogaa da Svemogui Bog djelomino daje svojim slugama tu vladavinu nad prirodom koju je posjedovao prvi ovjek u svom stanju nevinosti. uda koja rade sveci koji su obdareni ovim darom imaju za svoj cilj ili pomo njihovom blinjem, obuzdavanje zla ili upuivanje na samu svetost. ini se da je Stvoritelj stavio cijelo stvaranje Gerardu na slubu. Jednog dana na putu od Anrie do Corata sreo je zemljoradnika u velikoj nevolji. Mievi su opustoili cijelo polje koje je posijao, a to je bio jedini izvor prihoda koji je imao za uzdravanje svoje obitelji.
159

Da li bi vie volio da uginu ili da odu drugdje? upitao ga je brat, pun saaljenja. Rae bih da uginu, odgovorio je seljak. Gerard je podignuo ruku, nainio znak Kria prema opustoenom polju, i u istom trenutku tlo je bilo pokriveno uginulim ili ugibajuim mievima. Na prizor ovog uda, zemljoradnik, van sebe od radosti, otrao je u Corato uzvikujui: Svetac je ovdje! Svetac je ovdje! Sve to je Gerard morao uiniti bilo je pozvati ptiice i one bi poletjele prema svjetlu na njegovoj ruci. Neak dekana Don Salvadorea drao je jednu ptiicu u kavezu. Nakon to ju je pomilovao, Gerard ju je pustio na slobodu. Vidjevi svoju pticu kako odlijee, dijete je poelo prodorno plakati. Kako bi ga utiao, dobri je brat otiao do prozora: Vrati se, rekao je, vrati se, jer dijete plae. Istog trenutka, ptica se vratila i spustila na ruku sveca, koji ju je vratio vlasniku. Jednog dana, za stolom u naem samostanu u Caposeleu, Gerard je jednim zamahom ruke pozvao ptice koje su cvrkutale u susjedstvu. Draesna mala stvorenja, poslune na naredbe njega, koji se tako vjerno pokoravao Bogu, odmah su dole lepeui oko svetog redovnika i skakutajui po stolu ispred njega. Njihove su oi bile usredotoene na njegove, i inilo se da paljivo sluaju rijei pune slatkoe i iskrenosti kojima im se obraao, kao da su bile obdarene inteligencijom. I prirodne sile su bile pokorne Gerardu. Jednog je dan poslan u Caposele da neto obavi. Ali, tek to je krenuo, poeo je padati pljusak. Rektor je odmah poslao
160

glasnika da mu kae da se vrati. Kad je pokorni redovnik uao u kuu, njegovu odjeu nije smoila ni kap kie. Jednom je izvrio isto udo u korist sedam postulata koje je dovodio u samostan. Sljedea injenica je jo udesnija: Jednog je dana jedan otac vodio svoje dvije keri u jedan samostan, a Gerard im je pokazivao put. Iznenada, rijeka nabujala od kia, preprijeila im je put. Na zapovijed svetog redovnika, voda se razdvojila, kao nekada Jordan na Jouin glas, i oblikujui dvostruki zid, dopustila putnicima da prijeu preko suhih nogu. Zakoni gravitacije nestajali su pred voljom ovog velikog sluge Bojeg. Prolazei kroz Senerchiju, naiao je na neke od stanovnika u velikoj nevolji. S oblinje planine nisu mogli spustiti nekoliko ogromnih stabala kestena, koje su eljeli upotrijebiti pri podizanju upne crkve. Uvijek spreman suosjeati u nevoljama drugih, Gerard je traio da ga odvedu na planinu. Naiao je na stabla izuzetne veliine. Veui konopac na jedno od najveih, ija je teina prkosila naporima volova i bivola, uzviknuo je: Stvorenje Boje, u ime Presvetog Trojstva, nareujem ti da me slijedi. Zatim, na silno uenje promatraa, sam ga je odvukao i to bez napora do crkve. Vidjevi ovo udo, ljudi su hrabro nastavili raditi, a uskoro su sva stabla bila sputena s planine. U Napulju je Gerard izveo udo iste vrste, te jo jedno, jo udesnije, u prisutnosti mnotva svjedoka. Jednog dana, putujuu uz obalu, u daljini je vidio ogromnu gomilu kako cijepa zrak svojim krikovima i jadikovkama. Bjesnjela je estoka oluja, a oni su sa strahom
161

promatrali brodicu punu putnika koja je izgledala kao da bi svakog trenutka mogla biti progutana u zapjenjenim valovima. Dirnut do saaljenja, sluga Boji nainio je znak Kria nad pobjesnjelim vodama, odbacio svoj ogrta s ramena i, zakoraknuvi u valove, vikao prema brodici: U ime Presvetog Trojstva, zaustavi se. Zatim ju je dohvatio i dovukao do obale poput plutajueg plutenog epa, hodajui kroz vodu bez da je smoio odjeu. udo! udo! ulo se sa svih strana. Oduevljenje je bilo neopisivo. eljeli su ga okruiti i dati mu iskaze potovanja, ali ponizni je brat utekao prema gradu, kao da je poinio neki zloin i sklonio se u kui prijatelja, koju nije napustio dok nije pao mrak. Kako si mogao dovui brodicu? upitao je pater Margotta. O, Oe, bio je odgovor, kad je Boja volja, sve je mogue. Kad ga je kasnije pater Cajone ispitivao o tom istom udu, Gerard mu je odgovorio smijeei se, Uhvatio sam ga s dva prsta i dovukao do obale. U stanju u kojem sam tada bio, mogao sam letjeti zrakom. Sljedeeg dana, kanonik Bozzio, doavi u Napulj poslom, posjetio je svog prijatelja i zajedno su izali. Sreli su jednog opata, koji ree, pokazujui na Gerarda: Gledajte, ovdje je ovjek koji se juer bacio u valove. Brat, koji se nadao da ga nitko nee prepoznati, bio je prilino uzrujan i pourio je naprijed. Kanonik, ne mogavi ga slijediti, povie za njim: ekaj me, preklinjem te! Stani! Ali Gerard je samo pourio jo bre. A da bi njegov jad bio jo vei, za njim su poeli trati prosjaci, viui: Svetac! Svetac! Vidite Sveca! Ali,
162

Gerard je uspio pobjei, a kanonik je saznao o dogaaju od prethodnog dana od jednog prosjaka. Iz ivota svetaca itamo da su neki od njih posjedovali dar da se pred drugima prikau nevidljivima. Ova milost nije zaobila niti naeg pobonog Redemptorista. Neprekidno okruen sveenicima i laicima, dobri brat nije mogao pronai vremena da se pribere. Zamolio je rektora u Caposeleu za doputenje da se na jedan dan povue i to mu je bilo odobreno. Ali, ak i na taj dan samoe, rektor ga je trebao i poslao je po njega u njegovu sobu, ali njega tamo nije bilo. Traili su u koru, ali bratu Gerardu nije bilo ni traga. Pretraili su cijelu kuu, ali nigdje ga nisu mogli pronai. Usred potrage, uao je dr. Santorelli. Rektor mu usrdno ree: Izgubili smo brata Gerarda. Doktor, smijeei se, odvrati: Moda se krije. Idemo pogledati. Uzevi brata sa sobom, posvuda su traili, ali bez rezultata. Nita zato. ree. Kad bude vrijeme za priest, izai e iz svog skrovita. Tako je i bilo. Na se seraf pojavio tono u tom trenutku. Uskoro ga je rektor pozvao i pitao gdje je bio. U svojoj sobi, odgovorio je Gerard. to! U svojoj sobi, odgovorio je upravitelj. Tamo su te traili dva puta i nisu te nali. Gerard se osmjehnuo, ali nije odgovorio. A kad je dobio zapovijed da objasni ono to se inilo udno, jednostavno je rekao: Bojei se da e mi neto odvui panju u mom utoitu, zamolio sam Isusa Krista za milost da postanem nevidljiv. Ovaj ti put opratam, rekao je rektor, ali ubudue pazi da ne postavlja takve zahtjeve. Dakle, Gerardova odaja nije bila vea od deset kvadratnih metara i u njoj se nalazio samo bijedni krevet i maleni stol, bez
163

ikakvog namjetaja iza kojeg bi se mogao sakriti. Ali, gdje si samo bio? upitao ga je dr. Santorelli. Kako moe rei da si bio u svojoj eliji kad sam pretraio svaki kut s bratom Nicolom i nismo te mogli pronai? Na ove rijei, Gerard uzme sumnjiavog doktora za ruku, odvede ga u svoju eliju i pokae mu gdje je bio sjedio na malenom stolcu pokraj vrata! Ali, svugdje smo te traili i nismo te vidjeli, ree doktor. Pa, odgovori Gerard, smjeei se, to je zbog toga to sebe ponekad uinim vrlo malenim. Ovo udo se ubrzo proulo po cijelom Caposeleu. ak su i djeca znala govoriti kad su se igrala skrivaa, Idemo se igrati brata Gerarda! Ovdje moramo rei da je Bog udesan u svojim svecima i On zna kako ne odbiti nijednu njihovu molitvu. Ovdje su neka jo vie zapanjujua udesa: Obitelj Berilli iz Calitrija pretrpjela je teak gubitak uginuem jedne dobre mazge. Kad je Gerard uo za njihovu nesreu, u znak zahvalnosti za gostoprimstvo koje je primio u njihovoj kui, zatraio je da ga odvedu do staje. Tamo je na podu leala uginula mazga. Gerad nad njom naini znak Kria, a ivotinja se odmah podigne puna ivota, na veliku radost i uenje promatraa. Kad govorimo o Gerardovoj neusporedivom milosru prema siromanima, zabiljeili smo udesan dar koji je posjedovao da umnoava hranu. Ovdje emo iznijeti sljedee injenice: Ponizni brat nije se stidio moliti milostinju. Jednog dana, ulazei u malenu kolibu, zamolio je siromanu enu koja je tamo ivjela za komadi kruha. Jao! odgovori ona, Nemam nita osim aku brana. to! Nema nita, a to je ova krinja
164

puna kruha? uzvikne Gerard. Prazna je, odgovori ena. Otvori je, da vidimo, ree Gerard. Nekim udom, bila je puna kruha. Sirota ena nije mogla vjerovati svojim oima. Na brat Antonio iz Cosima, na istraivakom putu po Basilicati, uao je u kuu slijepe ene imenom Lucretia i rekao joj po to je doao. Istog trenutka, ena mu je potrala u susret, uzvikujui: O dragi brate Gerard, kako mi je drago vidjeti ti! Ali, ja nisam brat Gerard, ree Antonio. On je umro prije nekoliko godina. Umro je! uzviknula je s uzdahom. O, kako je divan svetac bio! Zatim ispria kako je, u vrijeme oskudice, suosjeajni brat predvidio da e joj zadnja mjerica brana potrajati cijelu godinu, to jest, do idue etve. To se proroanstvo obistinilo u potpunosti. nastavila je. S tom jednom mjericom brana, cijelu sam godinu mogla hraniti ne samo svoju obitelj, ve i sve moje radnike, a jo je bilo ostalo i za prodati, pa sam mogla kupiti i druge potreptine za svoju obitelj. Sljedee godine, na godinjicu proroanstva brata Gerarda, udesnog je brana ponestalo. O da, brat Gerard bio je veliki svetac! Ovu seriju uda zavrit emo s jednim koji pokazuje Gerardovu snagu nad materijalnim svijetom: Ovdje emo pronai oteene ili slomljene predmete obnovljene u njihovo izvorno stanje. Za vrijeme misije u Calitriju, Boji je sluga nehotice ispustio veliku posudu s uljem. Bilo je to u kui obitelji Berilli, gdje su misionari
165

odsjeli. Posuda se razbila, a ulje se prolilo po podu. Vidjevi nezgodu, ki iz obitelji poela je grditi brata, nazivajui ga glupim i nespretnim. uvi ljutit glas svoje keri, Donna Brilli dotrala je vidjeti to se dogodilo. Nije no nita, keri moja, rekla je. ulje nee biti izgubljeno. Pokupit u ga sa vunom. Odmah je otila po vunu, ali kad se vratila, na njezino veliko iznenaenje vidjela je posudu vraenu u poetno stanje i s vie ulja u njoj nego prije nezgode. Jedna udovica, Victoria Bruno iz Melfija, prodala je odreenu koliinu vina, ali kad je kupac doao po njega, bilo je pokvareno. Dogovor o prodaji je naravno bio otkazan. Gerard, koji je sluajno doao taj dan u kuu, saznao je o gubitku vina. O, nije to nita, nije to nita! rekao je, istovremeno savjetujui potresenoj udovici da stavi malenu sliku Bezgrenog Zaea u bavu i vino e opet biti dobro. Kad je Victoria oklijevala slijediti njegov savjet, svetac joj ree: Hoe li ti vratiti vinu dobru kvalitetu? Ne, Bog e to uiniti; prema tome uini kako sam ti rekao. ena poslua, a vino ponovno postane izvrsno. U kui De Gregoria u Lacedoniji, znakom Kria gerard je povratio svjeinu bavi vina koje se ukiselilo.

8. NJEGOVA MO NAD BOLEU

Prema Gerardovim suvremenicima, udesna ozdravljenja koja je izvrio za vrijeme svog ivota bila su toliko brojna da bi bio potreban cijeli svezak da ih se sve zabiljei. ini se da ga je Bog imenovao zamjenikom
166

svoje vlastite svemogue snage. Nijedna bolest nije se mogla oduprijeti glasu novog udotvorca. Ovo smo ve dokazali na prethodnim stranicama. Sada emo navesti neke druge injenice. Jedna djevojica iz Aulette, obogaljena od roenja, nije se mogla kretati. Gerarda su preklinjali da ju preporui Bogu. Ali, ovo je dijete izlijeeno, odgovorio je on. Rekavi to, pozvao ju je i, na veliko iznenaenje svih prisutnih, dijete je skoilo s kreveta i potralo poljubiti ruku svog dobroinitelja. Dok su prisutni uzvikivali: udo! udo! Gerard, prilino uznemiren, potrao se sakriti u kuu sveenika imenom Abondati. Ali, ljudi su ga slijedili viui: Svetac! Svetac! Dobri se brat, uplaen, iskrao na stranji ulaz. Nekoliko godina kasnije, kad je brat Francesco Fiore prolazio je kroz Aulettu, pokazali su mu djevojku, govorei: Pogledaj, ovo je ona koju je brat Gerard ozdravio. Jedna majka dola je jednog dana predstaviti mu dijete iji su donji ekstremiteti bili deformirani. Jedva da je dodirnuo djetetove noge, a one su ve bile izljeenje. Jednog stranca koji se naao u naem samostanu u Caposeleu iznenada su uhvatili estoki iijatini bolovi. Ono to ga je potreslo vie od svega bilo je to to se naao u tako alosnom stanju daleko od kue. Kad je Gerard saznao za njegovu nevolju, pourio ga je obii. Razbudio je njegovo uzdanje u Blaenu Djevicu, nainio znak Kria nad njim i otiao. Istog je trenutka bol nestala i nikad se nije vratila. 1753. godine strana epidemija poharala je grad Lacedoniju. rtve su bile bezbrojne, a cijeli je grad bio u alosti. Biskup je poslao po Gerarda i udotvorac
167

je doekan kao aneo s nebesa. Promatrajui radost stanovnika, moglo bi se pomisliti da je nesrea ve nestala. Dolazak sluge Bojeg u opustoeni grad nalikovao je prolasku Spasitelja kroz gradove i mjesta u Judeji. Kanonik Saponiero prvi je iskusio spasonosni utjecaj njegove blizine. On je gotovo umirao kad ga je Gerard doao obii: Veleasni Oe, rekao mu je Gerard, slavite Boga jer ste izlijeeni. Istovremeno je na njegovom elu nainio znak Kria, to mu je vratilo savreno zdravlje. Na isti je nain ozdravio kanonikovog brata, koji je leao pri kraju snaga. Blagoslovljen budi Bog! uzviknuo je bolesnik kad je ugledao Gerarda da ulazi. Raduj se, odgovorio je svetac, tvoja je groznica prola. Bolest je zaista nestala. Svi bolesni iz Lacedonije molili su za milost da ih obie. Moglo ga se vidjeti kako ide poprijeko gradom, dijelei utjehu svog milosra, ne pravei razliku meu ljudima. Neke je ponukao da budu strpljivi, druge je pripremio za smrt, a velik broj ih je ozdravio. Moglo se rei da je iz njega zraila nebeska snaga za ozdravljenje tijela i due. Jednog dana, Gerard je bio ozbiljno bolestan i prikovan za krevet u kui dekana Don Salvadorea u Olivetu. Brat Francesco Fiore se tamo doao sastati s njim, ali i njega je uhvatila takva groznica da su ga morali to prije staviti u krevet u prizemlju. Kad je Gerard to uo, rekao je dekanu i njegovom bratu, koji je bio lijenik: Budite ljubazni i recite bratu Francescu da se mora u pokornosti rijeiti groznice, ustati i doi k meni, jer zbog posla kojeg moram obaviti, ne mogu troiti vrijeme brinuti se za bolesnika. Lijenik se nasmijeio, ali
168

Gerard je nastavio: Budite ljubazni, lijepo vas molim, uiniti kako sam zatraio. Na Gerardovu zapovijed, brat Francesco se iznenada oporavio, te se odmah pridruio svom svetom drugu. Lijenik se udio tako brzom ozdravljenju, a sluga Boji mu ree: Nemojte biti iznenaeni. To je uinak svete pokornosti. U istom je periodu ozdravio dekanovu sestru, koju je takoer napala smrtonosna groznica. Tek to je izgovorio rijei: Pogledaj, izlijeena si, groznica je prestala. Bartolomeo Melchiore iz Bissaccie, mladi oenjeni ovjek, nekako je bio propao, zbog ega su ga smatrali glupim ili opsjednutim sotonom. Njegovi su ga prijatelji odveli u Campagnu da mole za posredovanje sv. Antonija, ali bez uspjeha. Kad ga je Gerard ugledao, ree mu: Nije to nita, prijatelju moj. Zdravlje e se vratiti. Izgovorio je nekoliko molitvi nad bolesnikovom glavom. Ovaj je iznenada bio izlijeen i poeo pjevati himnu zahvalnosti sa svojim osloboditeljem. Lella Cocchia, o kojoj smo ve govorili, nekoliko je mjeseci ranije postala umobolna. Izgovorila je tisuu groznih stvari. Gerard joj je vratio savreno zdravlje tek nainivi znak Kria nad njom, a ona je odmah poela pjevati slavu Blaenoj Djevici. Jednu gospou iz Calitrija, imenom Angela Rinaldi, iznenada je uhvatila snana glavobolja u kui obitelji Berilli. Ugledavi Gerardov eir u kutu sobe, stavila ga je na glavu, rekavi, Hajde da vidimo da li je brat svetac. Bol je odmah prestala. Ista obitelj Berilli, primijetivi da su Gerardove cipele jako iznoene, dali su mu napraviti nove a stare sauvali kao uspomenu. Jedno od djece napali su snani
169

bolovi u crijevima, a nijedan lijek ih nije mogao ublaiti. Dosjetili su se da mu stave sveeve cipele, i zahvaljujui moi relikvije, ono je odmah ozdravilo. Te su cipele postale proslavljene u Calitriju. Stalno su kruile od jedne bolesne osobe do druge; a mnoga uda nagradila su njihovu vjeru. Otiavi jednog dana u kuu Aulette, dobri je brat naiao na djevojku u stranim grevima. Njezini su ga roditelji molili da je blagoslovi, to je on uinio znakom Kria. Grevi su odmah prestali, a od tog dana jadna je djevojka izbavljena od greva, iako ih je ranije esto imala. Jedan siroti mladi, koji je bolovao od raka na nozi, dao se odvesti u Iliceto, kako bi se predao molitvama poniznog Redemptorista. Gerard, pun saaljenja, otkrio je bolesnu nogu, i vidjevi ju gadno izjedenu od raka (oh, herojskog li ponienja svetaca!), kleknuo je i svojim usnama oistio rane. Uzdaj se, brate moj, rekao je kad je zavrio, bit e izlijeen! Zatim je zamotao nogu istim platnom. U tom su trenutku bolovi nestali, a sljedeeg je dana noga bila potpuno izlijeena. Gerard nije zaboravio svoj voljeni grad Muro kod dijeljenja nebeskih milosti. Jedna gospoa iz tog , imenom Vitromilla, imala je u svojoj slubi mladu roaku od koje su svi lijenici digli ruke. Vitromilla je bila toliko potresena njihovom odlukom da je dirnula Gerardovo srce. Uzdaj se u Boga i budi utjeena, ree joj. Idi kui, naini tri puta znak Kria na elu bolesne djevojke i ona e biti ozdravljena. Gospoa je uinila kako joj je reeno i djevojka je istog trenutka bila izlijeena.
170

Sin Alessandra Piccole iz Mura teko je pao. Leao je na tlu ne mogavi ni govoriti ni micati se. On umire! Gotovo je s njim, ulo se sa svih strana. Sluga Boji, dirnut nesreom Alessandra, svog prijatelja i domaina, priao je mladiu, nainio znak Kria na njegovom elu i rekao mu: Nije to nita, sine moj, nije to nita. Na ove rijei, umirui se mladi ustao, savreno zdrav. Jedan radnik iz Mura otiao je jednog dana na hodoae Djevici od Caposelea kako bi dobio lijek za svoje dijete oboljelo od skrofuloze. Uzevi malo svoje sline, brat ju stavi na grlo djeteta, obeavi da se zlo nee ponovno pojaviti. Lijek je bio savren. Jedan lijenik iz Mura imenom Donat Spicci, otiavi u Caposele na duhovnu obnovu, zatraio je od brata Gerarda lijek za slijepu dekanovu roakinju. Sveti mu je brat dao posudicu vode. Osam dana slijepa je djevojka ispirala njome oi, a zatim savreno progledala. Ne smijemo misliti da je sluga Boji ozdravljao bez razlike sve bolesne koji su mu se obratili s povjerenjem. Ponekad je tjelesna slabost volja Boja za spas i posveenje due. Monsinjor Muyo, biskup iz Mura, jednog je dana primio u posjet Gerarda. U to je vrijeme jako patio od kostobolje u rukama i nogama. Dragi moj Gerarde, rekao je, moli Boga da me izbavi od boli. Monsinjore, patite strpljivo, odgovorio je Gerard, jer nije na slavu Boju da budete izbavljeni. Isti je odgovor dao Judith Frederici. Ova je djevojka potpuno izgubila vid. Njezina je majka dola moliti udotvorca da od Boga zatrai lijek za njezino drago dijete. Uinit u to, ree Gerard. Ali, ubrzo se vrati
171

majci i ree: Ako tvoja ki povrati vid, bit e to na njezinu tetu. Predaj se volji Bojoj. Dijete e ipak biti obeteeno, jer e imati vie talenta od drugih.

9. NJEGOVA MO NAD SRCIMA

Proroki je duh lebdio nad Gerardovom glavom. Njegov je pogled prodirao u najdublju savjest. On je zapovijedao prirodom glasom gospodara. Na njegovu su rije bolesni trenutano ozdravljivali. Sve je ovo nesumnjivo bilo vrlo zadivljujue, ali kod sluge je Bojeg bilo jo neto vrjednije divljenja, a to je bila njegova mo nad srcima. On, ponizni brat laik, imao je dar obraenja grenika, tjeenja dua i njihovog usmjeravanja na uzviene putove savrenstva. Beskorisno je dulje se zadravati na ovoj temi. Sljedee stranice dokazuju da je Gerard imao dar da po volji dira srca. Monsinjor Nicolai, nadbiskup iz Conze, doao je provesti nekoliko dana u samostanu u Caposeleu, u pratnji svog tajnika, koji nije bio u svetom redu. On je bio srdaan ovjek, velikih poslovnih sposobnosti i stoga drag prelatu. Ali avaj, njegova je savjest bila u alosnom stanju, i Bog ju je otkrio svom slugi! Kako bi zadobio povjerenje stranca, revni je Redemptorist pazio da ga svugdje sree, pozdravljajui ga prijateljski, odgovarajui na njegove ale i smijui se na njegove aljive dosjetke. Jednog dana, vidjevi da mu je vrlo sklon, Gerard ga je pozvao u malu kapelu. Tamo, bacivi mu se pod noge, rekao je sa suzama u oima: Prijatelju moj, ne razumijem kako moe tako grijeiti
172

i ivjeti u neprijateljstvu s Bogom. Tajnik, prilino smeten, takoer je pao na koljena i sve ispovjedio, plaui i molei Gerardov savjet i molitve u pomo. Ovaj ga je potaknuo da se pozove na beskrajnu milost Boju i ponukao ga da donese vrstu i iskrenu odluku. Tajnik, uznemiren zbog neoekivanog otkrivenja, odmah je otiao potraiti patera Fiocchia i ispripovjedio mu sve to se dogodilo izmeu njega i Gerarda. Bio je to ili Bog ili sotona koji mu je otkrio moj ivot. Ali, to nije mogao biti sotona, jer sam pun kajanja. Nakon razgovora sa paterom Fiocchiem, ispovjedio se i odrekao se moralnih zabluda. Kad se otiao u crkvu priestiti, Gerard je bio tamo prije njega da ga podsjeti na grijeh koji je zaboravio. Svi su primijetili iznenadnu promjenu na tajniku. Od lakrdijaa, postao je vaan i ozbiljan ovjek. Nadbiskup, koji nije mogao naslutiti razlog, upitao ga je odakle je dola takva preobrazba. Tajnik, briznuvi u suze, odgovori rijeima Samarianke: Doite da vidite ovjeka koji mi je kazao sve to sam poinio. Zatim je odao nadbiskupu u kakvoj je jadnom stanju do sada ivio i kako je izbavljen iz toga brigom dobrog brata Gerarda. Promjena nije bila manje zapanjujua nadbiskupovom drutvu. Ovdje je posrijedi neki misterij, rekao je upravitelj sjemenita novo-obraenom tajniku. Vie ne vidim ono veselje koje te svuda pratilo. to moe biti uzrok tomu? to! odgovorio je tajnik, ne znate to mi se dogodilo u Caposeleu? Dragi moj kanonie, ja sam ivio u grijehu, a brat Gerard, bez da me je poznavao, jasno mi je predoio jadno stanje moje due.
173

ovjeka je toliko grizla savjest da je svima otkrivao svoje ponaanje, kao i nain na koji ga je milosrdni Redemptorist obratio. Nadbiskup, vidjevi njegovu veselu ud, pouri poslati ga u Rim, s pismima preporuke monsinjoru Casoneu, svom bliskom roaku. Ovaj je uo s tajnikovih usana priu od obraenju i tako pridobio jo jednog tovatelja za Gerarda. Razgovarajui jednog dana s kardinalom, prelat ga je izvijestio o tome to se dogodilo tajniku nadbiskupa iz Conze. Kardinal je bio toliko pogoen onim to se dogodio da je elio upoznati svetog brata i pisao je nadbiskupu da mu ga poalje u Rim. Ali, kad je pismo stiglo, Boji je prijatelj preao u bolji ivot. Ponizni je brat za Isusa Krista pridobio vlasnika ljevaonice u Calabriji, koji je ivio u Rochetti. Jednom, kad je Gerard prolazio tim krajem, rekli su mu za ovog ovjeka, koji je ivio u grijehu, na veliku sramotu javnosti. Gerard je poslao po njega i otkrio mu njegove najskrivenije grijehe. Ponieni je grenik uao u sebe, rastopio se se u suzama i pourio se izmiriti s Bogom, te od tada ustrajati u dobrom ivotu. Jedan je ovjek iz Lacedonije umirao, njegova savjest optereena zloinima, a nitko ga nije uspio preobratiti. Gerarda su pozvali da obie okorjelog grenika. On je odmah pohitao. Uavi u bolesniku sobu, bacio se na koljena i ispjevao Ave Maria. Istog trenutka, umirui se ovjek ponizio, pokajao i primio posljednje sakramente s velikom pobonou. U istom je gradu postojao jedan bogat ovjek koji je godinama ivio daleko od Boga. Njegova je jadna ena dola u suzama preklinjati Gerarda da zamoli Boga
174

obraenje za njezinog mua. Nije trebalo dugo da sluga Boji promijeni ud tog otvrdjelog srca. Da bi obratio grenike, ponekad je pribjegavao zastraujuim udima. Jedan vlastelin, koji je pohaao duhovnu obnovu, odluio je u svom srcu ne odbaciti poneku priliku za grijeh, za to je Gerard znao otkrivenjem. Pourio je pozvati grenika u stranu i traiti da se pod zakletvom odrekne i prekine svoje proklete okove. Vidjevi da su njegovi napori uzaludni, okrenuo se Bogu i molio ga da pokae ovom pobunjenikom srcu oganj pakal i strane muke koje ga ekaju, ako ne promijeni svoj ivot. Istog trenutka, prostorija je postala pe ispunjena plamenom pakla. Na taj jezovit prizor, ovjek se bacio drhtei pod noge sveca, plaui, uzdiui i obeavajui da e se popraviti. I odrao je svoju rije. Gerard je znao kako tjeiti, kao i preobraati due: Jedan je ugledni ovjek doao na duhovnu obnovu u Iliceto, ali nakon prove propovjedi shvatio je koliko je beznadno njegovo spasenje da je poeo u svojim mislima obrtati najcrnje misli. Dok je bio u tom stanju, Gerard je uao u njegovu sobu. to je s tobom, dragi prijatelju? Otjeraj taj duh nepovjerenja. On dolazi iz pakla, jer su Bog i Blaena Djevica obavezani da ti pomognu. ovjek je bio smeten vidjevi da je njegova misao otkriven, ali njegova ga je nevolja odmah napustila. Jedna pobona ena, nakon to je ula koliko se velia bratova svetost, eljela mu je predati neke dvojbe savjesti koje se nije usudila nikome drugome povjeriti. Ali, kad se nala u njegovoj blizini, toliko se uplaila da nije mogla otvoriti usta. Primijetivi njezinu zbunjenost, Gerard joj ree: Sluajte me, ja u govoriti za vas. Zatim
175

joj je naveo sve to se dogaalo u njezinoj dui. ena je kasnije izjavila da nitko na svijetu nije znao ono to joj je Boji ovjek otkrio, te da ju je posjet uvelike utjeio. Benediktinska redovnica iz Calitrija dugo se muila zbog kolebanja. Bez da je izgovorila ijednu rije, Gerard joj je izloio sve njezine nevolje i zatim joj dao toliko mudar savjet da su ubrzo sve njezine unutarnje kunje promijenjene u neizrecive utjehe. Gerard je imao poseban dar da privue due Isusu Kristu. Ovo je bio odabrani dar naeg serafskog Redemptorista, dar kojeg je dugovao, bez sumnje, svojoj djevianskoj istoi i njenoj ljubavi za Isusa Krista. Mnoge mlade osobe, odluile su se predati potpuno Bogu nakon to bi samo pogledale ovog anela nevinosti. On je mogao intuitivno otkriti da li neka dua ima vjerski poziv. Zatim bi preuzeo na sebe dunost da joj to pokae i pomogne svojim savjetom. Ponekad bi ju opskrbio potrebnim mirazom, a sebi nije davao odmora dok ne bi postigao da bude primljena u samostan. Kolike samo djevojke njemu duguju za svoj ulazak u samostan! Koliki su samo manastiri, zahvaljujui njegovoj revnosti, primili odline novake! Koliko esto je smatrao da ima ast pratiti roditelje koji su sami odlazili ponuditi svoju djecu Gospodinu! Kolika je samo udesa izvrio na takvim putovanjima! Osim velikog broja mladih djevojaka koje je uveo u ove vrtove pobonosti, on je prouzroio da u samostan u Foggii bude primljena njegova vlastita neakinja, dvije keri Constantina Capuccija, njegovog prijatelja, te dvanaest drugih mladih osoba povezanih s tom pobonom obitelji.
176

Jednoj je mladoj uenici u jednom samostanu predvidio da e postati redovnica, napustiti samostan, ali se ubrzo vratiti kako bi pobjegla od pogibelji ovog svijeta. Ova redovnica, ista Gertrude Cecilia o kojoj smo ve govorili, umrla je u velikoj gorljivosti 1830. godine. Vincenza Palmieri, iz imune obitelju iz Napulja, otila je zavriti svoje obrazovanje kod dominikanskih asnih sestara u Coratu. Jednog joj dana Gerard ree: Ti sada nema sklonosti za vjerski ivot. arko se raduje vratiti svojoj obitelji. Ali, jednog dana bit e redovnica u ovom samostanu. ivjet e dug i moralno usavren ivot. Predvianje se ostvarilo. Vincenza je postala vrlo gorljiva dominikanka i umrla je s gotovo sto godina starosti. Kad je sveti brat traio milostinju za siromani samostan u Ilicetu, obitelj Cianci bila je vrlo eljna ponuditi mu gostoprimstvo. Jednog je dana za vrijeme veere uzeo djevojicu od pet godina za ruku, rekavi: elim sjediti pored ovog djeteta za stolom jer e ona jednog dana biti redovnica. Zaista, otila je u benediktinski samostan u Atelli, gdje je vodila sveti ivot pod imenom Sestra Marija. U starosti je sa zadovoljstvom govorila o tome kako je jednom veerala pored sveca.

10. NJEGOVA MO NAD PAKLOM

Boji prijatelj poput Gerarda nije mogao ne biti u sukobu s paklom. Njegova revnost za spasenjem dua i neobina obraenja koja je izvrio, protiv njega su podigli gnjev zloduha. Ti prokleti duhovi pokuavali su ga na
177

sve naine obeshrabriti i omesti njegove pobone naume. esto su mu se pojavljivali, i danju i nou, prijetei mu i zlostavljajui ga, ne bi li ga prisilili da im prestane otimati due. Njegovi upravitelji izjavili su da su ili tako daleko da su ga vukli po hodnicima kue. Ne odustaje, rekao mu je jedne noi zloduh. Ah! Neu mirovati dok te ne otjeram s ovog svijeta. Ponekad bi se zli duhovi okomili na njega i pritiskali ga takvom snagom da mu je prijetila opasnost od guenja. Obasuli bi ga udarcima, toliko estokim da bi mu cijelo tijelo izgledalo kao jedna rana, a kosti slomljene. Jednog dana kad je kuhao, nekoliko ga je zloduha izazivalo da se baci u vatru. Nadalje, znali su se pojavljivati pred njim u obliku krvolonih pasa spremnih da ga rastrgaju na komade. Moete lajati, rekao je Gerard, ali kako na svojoj strani imam Mariju, svoju Majku, i Isusa Krista, svog Spasitelja, ne moete me ugristi. Ovakvi su se napadi dogaali naroito petkom po noi. U ovoj surovoj borbi, vjerni je sluga Kristov uvijek ostajao pobjednik, jer je imao bezgraninu vladavinu nad zlodusima. Jedne nedjelje, dva mladia stajala su nepomino na jednoj strani crkve. Nitko nije znao tko su oni, niti odakle su doli. Ali, im ih je Gerard uoio, otiao je ravno k njima i rekao: to vi radite tamo? Ovo nije mjesto za vas. U ime Boga, vratite se u pakao. Zlodusi, jer oni su to bili, istog su trenutka nestali. Nitko nije znao to su htjeli, ali ostaje neosporna injenica. Nekoliko nae brae po Kristu bili su svjedoci tome. Evo neto jo udesnije. Vraajui se jednog dana iz Melfa u Iliceto, Gerard se izgubio u umi u Ofantu. Ve se primicala no. Gusta magla, sablasne munje, prasak
178

gromova, vode nabujale kiom koje se kotrljaju u bujici, tisuu provalija koje zjape u tami, sve se to urotilo kako bi kod Gerarda izazvalo strah. Iznenada se na rubu duboke klisure pojavio ljudski oblik. Pojurio je prema slugi Bojem, viui surovim glasom: Dolo je vrijeme osvete! Gerard je shvatio da se nalazi u prisutnosti zloduha, ali nije ga bilo nimalo strah. Odvratno udovite, rekao je, u ime Presvetog Trojstva, zapovijedam ti da uzme mojeg konja za uzde i odvede me u Lacedoniju bez da me ozlijedi. Na ovu zapovijed, zloduh mrmljajui pogne glavu i uzevi uzde u tiini povede konja i jahaa u Lacedoniju. Constantino Capucci, koji je te iste veeri pruio gostoprimstvo dobrome bratu, ovako to prepriava. Oko est sati jedne veeri uo sam kucanje na vratima i bio sam vrlo iznenaen kad sam na upit tko je tamo uo glas brata Gerarda. Brzo sam otvorio i ugledavi ga mokrog rekao, O dragi moj brate, jesi li to ti! Ali u ovaj sat, i po ovom vremenu! Dragi moj Constantino, odgovorio je na svoj uobiajeno iskreni nain, neka bude volja Boja! Vraao sam se iz Melfija, ali tama, magla i kia su me snali. Izgubio sam se. Bio sam usred takvih ponora na obalama rijeke Ofanto, da mi Bog nije doao u pomo, bio bih izgubio ivot. Dok sam bio na rubu provalije, netko mi je iznenada priao. Ovdje sam te elio pronai, rekao je. Sad sam ja tvoj gospodar . . . Isprva, bio sam malo preplaen, ali odmah sam se predao Naem Gospodinu i shvatio da imam posla sa zloduhom. Podla zvijeri, rekao sam mu, Zapovijedam
179

ti u ime Presvetog Trojstva, da uzme mojeg konja za uzde i odvede me u Lacedoniju bez da me ozlijedi. I tako, voen zloduhom, spaen sam od pogibelji. Da nije bilo njega, ne bih bio iv; bio bih pokopan u klisurama Ofanta. Kad sam stigao do crkve Presvetog Trojstva, neprijatelj Boji mi ree: Evo, stigao si u Lacedoniju, i nestade. Gerard je sam prepriao ovaj dogaaj pateru Fiocchiju i Juvenalu. Slina mu se pustolovina dogodila na putu iz Castelgrandea: Morao se popeti na strmu planinu i bio je iscrpljen od umora. Iznenada se pred njim pojavio bijeli konj i Boji ga je ovjek uzjahao. Ali, ivotinja je ubrzo skrenula s pravog puta na drugi, koji je bio uz rub ponora i zavravao u provaliji. Bez posebne pomoi, sveti bi Redemptorist bio izginuo. Ali, uzdajui se u Boga, naredio je konju da se vrati na pravi put i on je posluao. Na zvuk Gerardovog glasa, pakao je ponekad bio prisiljen posredovati ak i spasenju dua. Jedan ovjek iz Castelgrandea, imenom Francesco Mugnone, doao je na duhovnu obnovu u Caposele. Kad ga je susreo, Gerard mu ree: Francesco, jesi li se dobro ispovijedio? Jesam, odgovori ovaj. Ne, nije bilo kako treba. Pogledaj to ima iza sebe. Okrenuvi se, Francesco ugleda pored sebe zloduha u jezovitom obliku. Ispunjen strahom, brzo je otiao ponovno se ispovjediti. Jo jedan grenik sudjelovao je u duhovnoj obnovi samo u ljudskom pogledu. Odluan da ne bude obra180

en, prikrio je svoje grijehe od ispovjednika. Nalazio se u koru i prisustvovao misi, pripremajui se prii Svetom stolu. Iznenada, Gerard mu je priao i dao mu znak da ga slijedi. Odveo ga je u jednu prostoriju i tamo, izlaui mu grozotu svetogra, uzrokovao pojavljivanje dva zloduha, koji su u obliju medvjeda prijetili da e ga udaviti. Preplavljen strahom, ovjek se obratio i potpuno promijenio svoj ivot. Koliki su opsjednuti dugovali svoje izbavljenje ovom velikom neprijatelju pakla! Jednog dana kad je bio u Olivetu, ugledao je gomilu koja je okruila nekog opsjednutog zloduhom, koji se gnjevno previjao, ne podnosei da mu se itko priblii. Ali, Gerard mu je ravno priao i upitao ga tko je on. Ja sam sotona, odgovorio je opsjednuti, Ja sam sotona! U ime Presvetog Trojstva, zapovijedam ti da napusti ovo stvorenje, rekao je brat. Odlazim, odgovorio je zloduh, ali ti e platiti za to! Pojas aneoskog brata imao je posebnu mo da otjera neiste duhove. Kad je jednog dana bio pozvan u pomo jednoj opsjednutoj osobi, bilo je dovoljno da stavi svoj pojas oko ovjeka kako bi zloduh naglo pobjegao. Kad je jednog dana molio u crkvi u Castelgrandeu, uo je veliku buku. Uzrokovale su ju dvije opsjednute osobe koje, ugledavi ga, povikae gnjevno: Tko je ovaj ovjek koji nas svuda progoni? Ubrzo zatim, sluga Boji ugledao je pred sobom dvije majke, koje ga preklinju da izbavi njihove dvije keri, koje su dugo
181

opsjednute sotonom. Dirnut samilou, Gerard im je dao svoj pojas. Idite kui, ree im, stavite ovaj pojas na jadne djevojke i one e biti izbavljene. Ali nakon toga, moraju odmah otii na ispovijed i priest. Sotone se nakon toga nee vie vratiti. Majke su posluale, a njihove su keri izbavljene od ovlasti sotone. Jo jedan slian sluaj dogodio se u ovoj istoj crkvi: Gerard je molio ispred Presvetog Sakramenta kad je odjednom uo neku buku. Otiao je otkriti razlog i pronaao mladu djevojku kako ispruena lei na tlu, licem prema dolje. Bila je opsjednuta i imala je naviku da, naroito za vrijeme svete rtve, bljuje uasne uvrede protiv Presvetog Sakramenta i Blaene Djevice. Bila je ak opsjednuta neistim duhom. Podigavi oi u nebesa i uputivi kratku molitvu Naem Gospodinu, milosrdni je brat naredio neistom duhu da prekine svoje zlo djelovanje. Istog trenutka, jadna je djevojka bila osloboena. Otada, na veliko divljenje cijelog mjesta, moglo ju se vidjeti kako vodi poboan ivot. I sami ukleti bili su pokorni naredbama blaenog Gerarda za spasenje dua. Na jednoj duhovnoj obnovi odranoj u Ilicetu, jedan se nesretnik htio pribliiti Svetom stolu u stanju grijeha. Dobri mu je redovnik odmah priao. Brate moj, rekao je, ima jedan grijeh kojeg nisi ispovjedio. Moda ne zna da je svetogrdna priest velika nesrea. Ako ne zna za to, pogledaj uasnu pojavu svetogrdne due! Tek to je izgovorio rijei, pojavila se izgubljena dua. Straan je prizor toliko uplaio grenika da je odmah bio obraen.

182

 Peti dio SMRT I TOVANJE SV. GERARDA

1. NJEGOVA POSLJEDNJA BOLEST
Godina 1755. bila je bolna, ali slavna za naeg sveca. Mjesec srpanj proveo je u San Gregoriju, gdje je nastavio prikupljati milostinju za izgradnju samostana u Caposeleu. Iznenada ga je uhvatilo krvarenje i groznica. Lijenik mu je naredio da otie u Oliveto, gdje bi blai zrak bio bolji za njegovo trenutno stanje. Tamo, krvarenja nisu prestala, nego su se jo vie pojaala. Vidjevi da je doveden do takvog stanja, pokorni je redovnik napisao rektoru, pateru Cajoneu: Ako elite da se vratim u samostan, uinit u to smjesta. Ako elite da nastavim s prikupljanjem, nastavit u. Poaljite mi jaku pokoru i sve e proi dobro. alostan sam to sam vam natovario ovu brigu, ali ne uznemirujte se, nije to nita. Preporuite me Bogu, da u svemu mogu initi Njegovu svetu volju. Upravitelj je bio potresen ovom vijeu, ali je prosudio da bi bilo dobro povjeriti nemonika na milosre dekana Don Salvadorea dok ne bude u stanju putovati. Nakon osam dana, Gerard je osjeao da mu se stanje
183

pogorava i smatrao je da je vrijeme da se vrati u svoj samostan. Stigao je 31. kolovoza u takvom stanju iscrpljenosti da nije izgledao kao odrastao ovjek. Kad sam ga isprva ugledao, napisao je pater Cajone, morao sam se prisiliti da zadrim suze. Njegovi kolege divili su se njegovoj radosti i nepromjenjivoj spokojnosti njegove due usred tako tekih patnji. Groznica ga nije naputala otkad se vratio, ve se poveavala, a uskoro su uslijedili vrlo uznemirujui simptomi. Dizenterija ga je dovela do krajnje slabosti, i sav je bio prekriven znojem. Bunilo i gubljenje svijesti bili su gotovo stalni. Zloduh, vidjevi ga ovako krajnje shrvanog, pojavio mu se nudei mu zdravlje i ivot. Odlazi, podla zvijeri! odgovori je herojski redovnik. Uinit u samo to je volja Boja i nareujem ti da me ne uznemirava. Rektor ga je upitao da li je u svemu udovoljio volji Bojoj, na to je dobri brat odgovorio: Gledam na svoj krevet kao volju Boju za mene i smatram da sam tamo prikovan za boansku volju. ini mi se da smo volja Boja i ja postali jedna i ista stvar. Kasnije je uvjetovao da na vratima njegove elije bude izvjeen natpis: Ovdje inimo volju Boju, kako je Bogu po volji i onoliko dugo koliko je Bogu po volji. Krvarenja su se pojaavala iz dana u dan. U etiri dana izgubio je nekoliko litara krvi. Dr. Santorelli ga je upitao eli li ivjeti ili umrijeti. Niti ivjeti, niti umrijeti, odgovori je Gerard. elim samo ono to je volja Boja. elio bih zaista umrijeti i biti sjedinjen s Njim, ali pomisao na smrt me rastuuje jer nisam nita propatio za Isusa Krista. Kad je ponovno uao u svoju jadnu eliju, dao je nasuprot krevetu postaviti veliki kri prekriven ranama i krvlju,
184

i nikad ga nije prestajao s ljubavlju promatrati. Koliko god je bio slab, svaki je dan kleao jedan ili dva sata kako bi sjedinio svoje patnje s onima Boanskog Otkupitelja. Njegova svakidanja molitva bila je: Patim, o Boe moj, jer nemam to propatiti. Patiti, voljeni moj Isuse, a ne umrijeti! Pater Cajone, ulazei u njegovu odaju jednog dana, pronaao ga je kao u agoniji. Ali, poboni je Redemptorist iznenada bacio pogled na kri, a njegov je izraz lica postao ivahan, a rumenilo mu se vratilo u obraze. Ah, Oe!, rekao je, uzdiui usrdno, ah, Oe, velika je moja elja da se sjedinim s mojim Bogom! Kad se proulo za njegovu bolest, skupine sveenika i laika dolazile su ga obilaziti, jo uvijek elei primiti neki spasonosan savjet s njegovih usana. Svladani njegovom nepromjenjivom udovoljavanju volji Bojoj, odlazili su govorei: Pogledajte kako svetac govori i umire! Iako je bio na pragu groba, revni je brat jo uvijek elio napisati nekoliko pisama kako bi utjeio i uvrstio u kranskoj krepost due koje je on svojim savjetima usmjerio. Kako mu se bolest pogoravala, smatralo se da bi bilo dobro da mu se udijeli posljednja priest. Za vrijeme obreda, Gerard je leao u svom krevetu u stavu punom potovanja, a sam pogled na njega poticao je na pobonost i tovanje. Pater Buonamano, drei svetu hostiju u ruci, uputio je Gerardu ove rijei: Gledaj Gospodina, koji je tvoj Otac, a koji e uskoro biti tvoj Sudac. Oivi ponovno svoju vjeru i obavi pripremne radnje. Umirui je svetac odgovorio s povjerenjem i poniznou: Ti zna, o moj Boe, da sve to sam uinio, sve to sam rekao, bilo je za Tvoju slavu. Umirem zadovoljan, jer se nadam da nikad nisam traio vie od onog to je bila Tvoja volja.
185

Nakon priesti, elio je ostati malo sam u molitvi, i kako bi izlio naklonosti svoga srca u Srce Isusovo. Slugu Bojeg za vrijeme njegove bolesti obiao je jedan mladi, koji je svojim slobodoumljem nekoliko obitelji uronio u alost. Gerard nije prirodnim nainom znao nita o mladievom nedolinom ponaanju. Ali, prosvijetljen duhom koji mjeri dubinu savjesti, rekao mu je im ga je ugledao: Kako si imao drskosti pojaviti se ovdje, ti koji si izazvao toliko prolijevanje suza? I sada eli da ti Isus Krist oprosti! Ostaje nada da su ove rijei utjecale na nesretnika da se povue od svog naina ivota koji ga je vodio u propast. 6. rujna, dok je bolesni brat postajao sve slabiji, upravo su mu htjeli udijeliti posljednje pomazanje kad je za njega stiglo pismo od patera Fiocchija, njegovog upravitelja. Zapovjedio mu je da prestane pljuvati krv i da ozdravi. Upravitelj je u to vrijeme bio odsutan. Proitavi pismo, Gerard ga je s potovanjem privio k srcu. Upravo u tom trenutku, dr. Santorelli je uao i pronaavi svog pacijenta vrlo pribranog, uzeo pismo u ruku, upitavi ga o emu se radi. Sveti je brat odgovorio: To je pokora koju mi je pater Fiocchi poslao. On eli da prestanem pljuvati krv. Pa dobro, odgovorio je doktor, to misli da e uiniti? Kao odgovor, Gerard ree lijeniku: Odnesite posudu. Od tog je trenutka krvarenje prestalo, ali se dizenterija nastavila. Koja je korist prestati pljuvati krv, rekao mu je doktor, ako dopusti da se drugo zlo nastavi? Za to nisam primio pokoru, odgovorio je Gerard. Doktor je pourio do patera Garzillija da ga zamoli da doe i objasni Gerardu da je svrha pokore da potpuno ozdravi, a ne samo dijelom. Fratar je odmah otiao u bolesniku
186

sobu. Zar ne oklijeva pokoriti se na ovaj nain? upitao je. Pater Fiocchi ti zapovijeda ne samo da prestane pljuvati krv, ve i da se rijei groznice i ustane zdrav. Gerard je ponizno odgovorio: Ako je tako, Oe, pokorit u se u svakoj pojedinosti. Kad se doktor pojavio popodne, Gerard mu ree: Sutra u ustati. A kad je vidio da se ovaj smije, ponovi: Da, sutra u ustati, a ako eli, ak u i neto pojesti. Doktor, primijetivi njegov samopouzdan ton, odlui ga staviti na kunju. Upravo u tom trenutku bolesniku je stigla koarica bresaka. Ako obea da e izvriti pokoru patera Fiocchija, ree, dopustit u ti da pojede jednu. Neka pokora bude izvrena, i neka bude slava Bogu! odgovori Gerard. im je pojeo jednu, dali su mu i drugu, a zatim i treu. Sljedeeg jutra, dr. Santorelli je otiao ravno u Gerardovu sobu, a kad ga nije tamo naao, upitao je to je s njim. Reeno mu je da ee u vrtu. O snaga svete pokore! uzviknuo je ovaj ovjek od vjere, koja sve uda ne donosi! Pourio je u vrt, gdje ga je brat sreo i rekao mu: Doktore, danas bih bio mrtav da nije bila volja Boja pokazati koliko On voli pokornost. Ipak, znaj, da u od ove bolesti i ove godine umrijeti. Zajednica se jako radovala kad su vidjeli Gerarda kako zauzima svoje mjesto u blagovaonici. Jedan stolar iz Mura, imenom Filippo Galella, u to je vrijeme obavljao neki posao u samostanu. Dragi moj sugraane, rekao mu je Gerard, 8. rujna sam gotovo umro, ali Na Gospodin mi je produio ivot na nekoliko dana.

187

2. NJEGOVI POSLJEDNJI TRENUCI

Gerard, svetac pokornosti, pokoravajui se kao i njegov Boanski Uitelj, na samrti, zaista se bio oporavio, ali ne zadugo. Vidjevi svoju brau po Kristu kako se raduju njegovom ozdravljenju, ree im: Bog je ovako postupio u svezi mene kako bi objavio svoju slavu i pokazao to moe uiniti pokora. Ali, ja u umrijeti. Kroz nekoliko dana bit u u vjenosti. 5. listopada vratila se groznica, kao i dizenterija i krvarenje. Veer ranije, rekao je svom prijatelju dr. Santorelliju, Doktore, onog dana, ispunio sam pokoru, ali sjeti se to sam ti rekao, da u uskoro umrijeti. Dolo je vrijeme. Snala me bolest za koju nema lijeka. Vratio se u krevet i vie nije mislio ni o emu drugom osim o pripremanju za smrt. Ljubitelj Raspetog Isusa imao je cijelog ivota gorljivu e da dijeli patnje Muke Isusa Krista. Osjeajui da mu se pribliava kraj, zamolio je Boga za milost da doivi i unutarnje i vanjske patnje koje je Isus pretrpio u svojoj agoniji. Iako je pazio da sakrije svoje patnje, nije mogao sprijeiti da njegovi posluitelji opaze neto od njih. Jednog dana, dok je provodio vrijeme sam sa svojim kriem, uzviknuo je: Gospodine, pomogni mi u ovom istilitu! Doktor, ulazei u tom trenutku, uo je rijei i upitao to one znae. Dragi doktore, odgovorio je umirui ovjek, Usrdno sam molio Isusa Krista za milost da platim svoje dugove na ovome svijetu tako da patim Njemu za ljubav i On me uo. Trpim pravo istilite, ali tjeim se milju da pruam zadovoljstvo Isusu Kristu. Drugog dana, ponovno je rekao doktoru: Trpim muenitvo. Nemam vie snage govoriti.
188

Sveenik imenom Gerardo Gisone, koji se kasnije pridruio Kongregaciji Redemptorista, doao je Gerardu po savjet u vezi pitanja savjesti. Sveti brat, ak i prije nego je uo Rije s njegovih usana, otkrio mu je stanje njegove due i dao mu mudar savjet. Zatim mu ree: Moli za mene, jer jako patim. to pati? Ja sam u ranama Isusa Krista i Njegove rane su u meni. Prolazim kroz bolove, sve patnje koje je Isus Krist pretrpio u Svojoj Muci. Njegovo stanje patnje, ne samo da ga nije potreslo, nego ga je jako utjeilo. alio se samo na jednu stvar, a to je da je tako velik teret na zajednicu. Doktor, propisavi odreeni lijek, naredio je da jedan brat treba sjediti s njim kako bi mu dao dozu u pono. O doktore, uzviknuo je milosrdni redovnik, zbog toga u samo patiti! Ponovio je rijei izgledajui vrlo zabrinut. Zajednike molitve upuene za njegovo ozdravljenje takoer su ga brinule. Ja sam samo jedno beskorisno stvorenje, znao je rei. Ne zasluujem sve to. Osvrui se na troak svojih lijekova, znao je alosno rei: Od kakve sam ja koristi bio zajednici da zbog mene trpi tolike trokove? Brat Stefano Sperduto upitao ga je jednog dana ima li kakvih tjeskoba. Sve sam inio za ljubav Boga, odgovorio je Gerard. U svemu sam imao Njega na vidiku. Uvijek sam se drao u Njegovom blizini, a kako sam elio samo Njegovu boansku volju, umirem sretan. Njegova sveta ravnodunost u odnosu na sve vrste lijekova i njegova savrena pokornost doktoru i bolnia189

ru nikad nisu oslabili. Kad su mu ponudili gorko pie, odmah ga je uzeo, unato prirodnom gnuanju koje je izazivalo i unato tome to mu je uzrokovalo esto povraanje. Ponekad ga se moglo uti kako uzvikuje: Boe moj, nemam snage za to! Ali na zvuk rijei pokornost, uzeo bi sve to su mu ponudili. A onda se dogodilo udo koje svjedoi o svetosti umirueg brata. Prijatan i uistinu nebeski miris, koji se nije mogao usporediti ni s im zemaljskim, ispunio je bolesniku sobu. Fenomen je jo udesniji jer je bio u velikoj suprotnosti s naravi bolesti i stalnim luenjima iz tijela bolesnika. Nesumnjivo, Bog je ovim udom elio potvrditi savrenu istou svojega sluge. I zaista, ovo nije bilo prvi put da se osjetio sladak miris. Brat koji ga je njegovao, jednog je dana rekao: Brate Gerarde, ti ima kod sebe neki miris usprkos zabrani Pravila. Nikako, odgovorio je svetac. Meutim, kako je miris postajao sve primjetniji, bolniar je smatrao da mu je dunost prijaviti to rektoru. Ovaj je opravdao bolesnika, rekavi da mu je Bog pokazao veliku milost, i nakon toga nije vie rekao nita. Brat je primijetio da se miris iri od iskaljavanja sveca. Ranije, u Olivetu, Gerardova odaja bila je miriljava s mirisom raja, tako da je, kako je svjedoio Giuseppe Salvadore, slatki miris vodio ljude iz Oliveta do njegove sobe kad bi dolazili razgovarati sa svetim ovjekom. 13. listopada, Gerarda je obiao lijenik, Don Salvadore iz Oliveta, kojem je u pratnji bio Veleasni Prosper de Aqiula i jedan mladi mjetanin. Ovaj potonji, u svojoj plahosti, nije se usudio ui u sobu. Ali, prijatelj
190

Boji ga je pozvao, pokazujui na embalo, koje se tamo nalo, i zamolio ga da neto odsvira. Priprosti je mladi bio vrlo smeten zbog ove molbe, a posjetitelji se nisu mogli suzdrati od smijeha. Svetac je bio ustrajan. Bodren sa strane, mladi koji nije poznavao niti osnove glazbene umjetnosti, sjeo je za instrument, poloio svoje teke ruke na klavijaturu i izmamio najmelodinije zvukove. Kasnije je izjavio da, dok je dirao tipke, njegovi su se prsti pokoravali neodoljivom poticaju. Brat Gerard je primao priest svakog jutra. 15. listopada, na svetkovinu sv. Terezije, rekao je dr. Santorelliju: Dragi doktore, preporui me sv. Tereziji i ponudi svetu priest za nakanu. On je sam primio priest toga dana zanesenom pobonou. To je aneo, govorili su pomagatelji osjeajno. To je seraf koji sjedinjuje sebe s boanskim biem. Kao dokaz njegove ive vjere i arke ljubavi, zatraio je da se plitica na kojoj je poivala sveta hostija stavi na njegovo srce i tamo ju je drao do svog posljednjeg daha. Na taj dan, u odaji umirueg serafa uo se oaravajui koncert da je pater Petrella, koji je bio prisutan, mislio da se nalazi u raju. Bili su to nebeski aneli koji su doli pozvati zemaljskog anela na svadbu Jaganjevu. Gerard je zatim predvidio toan sat svoje smrti. Dananji dan, svetkovina sv. Terezije, rekao je slobodan je dan od Pravila za zajednicu. Sutra e ponovno biti slobodan dan. Zato? Zato jer u ja noas umrijeti. Naveer je upitao za vrijeme. est sati, bio je odgovor. Imam jo est sati za ivjeti, primijetio je, a zatim rekao bolniaru: Dragi moj brate, noas, u taj sat,
191

moram umrijeti. Obuci me, jer elim ispjevati Slubu mrtvih za moju duu. Kad je doktor htio otii, Gerard ga je, suprotno njegovom obiaju, slutei da mu se pribliava smrt, zamolio da ostane s njim. Ali, zatekavi ga u malo boljem stanju, dr. Santorelli se ispriao, rekavi da ima druge bolesnike za obii. Sljedeeg je dana doktor shvatio da je sveti brat, njegov prisni prijatelj, elio da on bude prisutan kod njegovog zadnjeg daha. Oko sedam sati, iz Oliveta je stigao glasnik s pismom za brata Gerarda. Bilo je od dekana, koji mu je pisao da ga zamoli da preporui Bogu jedan predmet koji se ticao njegove upe. Zapoeo je graditi svetie Majci Bojoj, a velikoj je kupoli od vapnenca prijetilo uruavanje. Sveti redovnik, kojem je Bog otkrio sadraj pisma, ree glasniku im ga je ugledao: Neka nastave graditi. Kupola nee biti oteena. Zatim je dao glasniku malo praha s grobnice sv. Terezije i uputu da se mora prosuti nad kupolom. Njegovo je predvianje bilo doslovno ispunjeno. Ljudskim se rijeima ne moe izraziti s kojom se prisutnou duha i poniznosti pripremio pojaviti ispred svog Suca. Iako je sauvao svoju krsnu nevinost, moglo ga se uti kako, sjedei na svom krevetu pjeva Miserere, s takvom pobonou da su svima koji se nali u blizini navrle suze. Oko osam sati, nekoliko je puta ponovio: Moj Boe, gdje si Ti? Pokai mi svoje lice! A zatim, okrenuvi se pomonicima, ree im: Pomognite mi da se sjedinim s Bogom. Pitali su ga da li ima neto na savjesti. Zato mi govorite o nespokojstvu? brzo je odgovorio.
192

Izmeu deset i jedanaest sati, postao je uznemiren i uzviknuo je: to ova dva nedostojna bijednika rade ovdje? Brzo, izbacite ih van! Bez sumnje, bili su to zlodusi. Povrativi spokoj, rekao je radosno: Ah, pogledajte Bogorodicu! Kleknimo pred njom. A zatim, kleknuvi na svoj leaj, inio se obuzet u dubokoj ekstazi. Kako je ve bilo kasno u noi, a nitko nije zamiljao da e on tako brzo umrijeti, zajednica se povukla na spavanje, osim jednog brata koji ga je ostao njegovati. Malo prije svoje smrti, Gerard je traio neto za popiti i bolniar je otrao po vodu. Kad se vratio, pronaao je umirueg brata nagnutog na zid i pomislio da ovaj spava. Ali, ubrzo je opazio da je poela njegova agonija i pourio je probuditi patera Buonamana. Ovaj je potrao u bolesniku sobu, i dok je izgovarao rijei odrjeenja, Gerardova se divna dua vinula Bogu, osloboena svojeg zemaljskog omotaa, manje noena snagom bolesti nego estinom boanske ljubavi, kako su mnogi svjedoci posvjedoili. Ovu je injenicu naveo i postulator postupka proglaenja blaenim: Potius amore, quam morbo consumptus, uti deponunt omnesfere testes, animam Deo reddidit.

3. NJEGOV POGREB
I tako je na seraf umro, u noi s 15. na 16. listopad, 1755. godine, blizu ponoi. Bilo mu je dvadeset devet godina i est mjeseci. im je izdahnuo, njegovo je tijelo izdahnulo najugodniji miris, koji se proirio po cijelom samostanu. U taj isti sat prikazao se, obuen u svoju
193

mantiju, jednoj pobonoj dui koja mu je bila vrlo odana; a umalo zatim, prikazao se po drugi put, sveano odjeven i obasjan aureolom. Oh! ree joj, kako velikoduno Bog nagradi sitne patnje koje za Njega pretrpimo na zemlji! U istom se satu prikazao i pateru Petrelli i pokazao mu zraku aureole kojom je bio okrunjen na nebu. Pater Buonamano, privremeni upravitelj, odmah je naredio zajedniko okupljanje kako bi zahvalili Bogu to je jednom lanu Kongregacije podario tako svetu smrt. Moglo bi se rei da su svi vidjeli svetog Redemptorista u nebeskoj slavi. Usred ovog zanosa, jedan je brat pourio pozvoniti, kao za velikih sveanih obreda. Kad su ga prekorili zbog toga, izjavio je da je postupio po nagonu kojem se nije mogao oduprijeti. Blizu tri sata ujutro, pater Buonamano, potaknut nadahnuem s visina, dao je da se iz svetog tijela ispusti krv. Brate Gerard, rekao je, za svog ivota uvijek si bio pokoran. Zapovijedam ti u ime Presvetog Trojstva da nam da dokaz svoje svetosti. Otvorili su venu na desnoj ruci, a odande je odmah iscurilo vie od dvije litre crvene krvi. Ovo je udo okrunilo opu radost. Zatim su namoili platno u krv i kasnije ga podijelili prijateljima sluge Bojeg. im se proula vijest o njegovoj svetoj smrti, ubrzo je poelo pristizati mnotvo iz svih smjerova: siromani i bogati, sveenici i laici, svjetovni i redovni, svi elei odati tovanje ostacima njega, kojeg su zvali svecem. Netko je prepriavao proroanstvo potvreno na vlastitoj osobi; netko drugi kako mu je Gerard proitao duu; netko trei je izjavio da ga je brat povratio u
194

dobar ivot. Siromani, vie od svih, siromani nad kojima je milosrdni sluga Boji toliko bdio, ponavljali su kroz suze: Izgubili smo naeg oca! Nezadovoljeni velianjem njegove svetosti, poeli su uzimati isjeke njegove kose i odjee, tako da je bilo potrebno postaviti straare oko dragocjenih ostataka. Jedna ena iz Caposelea, Rosa Sturchio, koja je uvijek njegovala duboko tovanje prema Gerardu, bacila se na koljena plaui ispred njegovih ostataka, molei ga da joj ostavi relikviju kao uspomenu i znak njegove zatite. Iznanada, o uda, svetac je otvori usta i ispadne mu jedan zub! ena ga je prihvatila kao blago i u njenoj je obitelji prouzroio dva velika uda. Prvo je bilo trenutano ozdravljenje njezine keri, koja je ve bila u agoniji, a drugo je bilo sretno izbavljenje njezine neakinje u trenutku kad se smrt inila neizbjenom. Pogrebni obred odran je uz prisutnost tisua ljudi iz svih krajeva. Pater Garzilli ispjevao je misu, a pater Buonamano odrao govor, toliko dirljiv, da su sluateljima potekle suze. Prije pokapanja svetih ostataka, sveenik je naredio jo jedno putanje krvi, zapovjedivi Gerardu, kao i prvi put, da pusti neto krvi. Kao i prije, potekla je u izobilju. Dijelovi tijela bili su gipki, a znoj je obilno tekao s ela da su ga mogli skupljati rupiima. Lijes je poloen na posebno mjesto ispred sakristije. Kako slikar koji je trebao nainiti portret sluge Bojeg nije stigao na vrijeme, morali su se zadovoljiti votanim odljevom. Kasnije se pokualo napraviti sliku iz odljeva. Kako to nije uspjelo, pater Cajone se na povratku kui obratio svetom bratu: Dragi moj Gerarde, slikar ne
195

moe nainiti tvoj portret. Pokai mu kako da ga napravi. Nakon toga, slikar je udesno uspio. inilo mu se, rekao je, da mu je netko pomagao drati kist. Portret prikazuje svetog Redemptorista u poloaju u kojem ga je dekan Don Salvadore promatrao u ekstazi u Olivetu, drei kri u jednoj ruci, a drugu poloivi na prsa.

4. NJEGOVA UDA
Sjeanje na grene nestat e s njima, ali sjeanje na pravedne ostat e zauvijek, kae Gospodin. Tek to je odani sluga Isusa Krista umro, Nebesima je bilo drago dati dokaze o njegovoj besmrtnoj slavi koju je uivao.

A. UDA U KORIST NJEGOVE BRAE PO KRISTU

Njegova braa po Kristu bili su prvi koji su primili njegove milosti. Pater Cajone naao se u velikoj duevnoj nevolji i nije znao kako se osloboditi, pa se s povjerenjem obratio Gerardu. Ovaj nije oklijevao da ga utjei. Ukazao mu se sav obasjan aureolom i rekao: Budi u miru. Sve je gotovo. Sveenik je odmah povratio unutarnji mir i radost. Brat Nicolo di Sapio, takoer je bio uronjen u veliku tugu. Otvorio je svoje srce pateru Cajoneu, koji ga je savjetovao da se obrati bratu Gerardu. Nicolova molitva odmah je bila posluana.
196

Netko je jednog dana doao preklinjati patera Petrellu da usrdno moli za obraenje jednog jadnog grenika iz Caposelea. Fratar odgovori: Dat u pokoru bratu Gerardu da ga potrai i natjera da zae u sebe. Sljedeeg dana, ovjek je u strahu trei doao u crkvu, rekavi da mu se brat Gerard ukazao i jako ga opominjao. Zatim se ispovjedio pokazujui veliko kajanje. Pater Tannoia je bio jako bolestan. Kad je bio na izdahu, zavjetovao se da e napisati ivot brata Gerarda, ako ozdravi. Dakle, njegovu prvu biografiju dugujemo udu koje je uinio svetac. 1846. godine na je dobri brat iznenada ozdravio patera Balduccija, koji je bolovao od vrlo teke plune bolesti. Pater Saggese, nadbiskup Chierija, koji je umro 1852. godine, bio je vrlo odan svetom bratu, za to je bio velianstveno nagraen. U svojoj konanoj bolesti, stavio je relikviju sveca nasuprot kreveta. U vie navrata primijeeno je kako isijava zrake svjetlosti koje su poivale na licu umirueg ovjeka. Dobri prelat, preplavljen utjehom, s osmjehom na usnama, nikad nije prestajao ponavljati: Blagoslovljen budi Gospodin! Blagoslovljen budi Gospodin! 1858. godine, u samostanu u Wittemu, u Nizozemskoj, jedan od mladih studenata filozofije patio je od stalnih ivanih trzaja, koji su mu se dogaali i danju i nou. est mjeseci nije jeo. Bolest bi uskoro bila zavrila pogubno, da njegovi kolege nisu za dragog bolesnika molili devetnicu bratu Gerardu. Na kraju devetnice, upravo u trenutku kad je trebao primiti svetu priest, mladi se redovnik osjeao ozdravljenim. Ustao je i otiao u crkvu zahvaliti svom dobroinitelju. Istog dana, mogao je pjeice pre197

valiti dugi put. Bez ove milosti od naeg svetog brata, napisao je trideset pet godina kasnije, sad bih bio, po duu ili u istilitu ili u Nebesima, a po tijelu u grobnici u Wittemu. Sretne li sudbine, bez sumnje! Ali, nikad ne bih slavio Svetu Misu, nikad ne bih po jadnim grenicima mojim voljenima u Isusu i Mariji prolijevao Krv Isusovu da im dam oprost i blago posvetne milosti. 1860. godine na brat, Conrad Stuifmeel, iz istog samostana u Wittemu, bio je u stanju potpune klonulosti kao posljedica stalnih i obilnih krvarenja. Molio je devetnicu bratu Gerardu. Petog dana devetnice, u snu je ugledao velikog slugu Bojeg, koji ga je ispunio neopisivim utjehama i podario mu savreno zdravlje. Mogao je odmah nastaviti sa svojim tekim radom.

B. UDA U KORIST NJEGOVIH PRIJATELJA

Gerard nikad nije zaboravljao svoje prijatelje pred Bogom. Dominico Camillo bio je vezan za njega prijateljstvom. Naputajui Gerarda jednog dana, uzviknuo je: Volio bih da te uvijek mogu imati pored sebe! Kad me zaeli, odgovorio je Gerard, pozovi me i ja u doi. Nekoliko godina nakon sveeve smrti, Dominico je otiao na sajam kolima natovarenim robom, koja su na putu propala u tako duboko blato da ih je bilo nemogue izvui. Camillo se sjetio obeanja. Brate Gerard, povikao je, sad je vrijeme da odri rije. Ako me ne izvue iz ovog kripca, nikad neu moi na198

staviti put! Tek to je izgovorio rijei, mazge su udesnom lakoom izvukle kola iz brazde. Donna Isabella Salvadore, neakinja dobrog dekana iz Oliveta kojeg smo ve spominjali, oboljela je od teke bolesti koja ju je dovela na korak od groba. U svojoj nevolji, nanijela je komad platna natopljenog krvlju svetakog brata; bila je trenutano ozdravljena. Istu je milost ishodila za Celiu de Binso, svoju prijateljicu, koja je patila od stalnih groznica. Josepha Santorellija, kao i njegovog djeda, lijenika, snano je napala tifusna groznica. Njegova se smrt inila toliko neizbjenom da su roaci ve pripremili lijes i svijee za njegov pogreb. Njegov brat poloio mu je na glavu sliku brata Gerarda, velikog prijatelja obitelji. Iznenada, na uenje svih prisutnih, bolesnik je ustao u krevetu, ozdravljen. Sveti mu se brat ukazao s ovim rijeima: Podigni se bez straha. U srpnju, 1789. godine, Dominico Bozzio iz Caposelea imao je napad teke groznice i lijenici su od njega digli ruke. Tuga njegove obitelji bila je velika jer je ostavljao enu i djecu. Njegov ujak, kanonik Bozzio, vidjevi ga u ovom jadnom stanju, ree mu da je Gerard obeao da e se posebno brinuti za njegovu obitelj kad bude na Nebesima. Ako je tako, ree bolesnik, podsjeti ga na to obeanje. Cijela se obitelj odmah ujedinila s povjerenjem u prizivanju zatite od sluge Bojeg. Jedne se noi Gerard ukazao bolesniku i rekao mu radosno, Sve smo sredili. Dominico je sljedeeg jutra ustao, potpuno ozdravljen. Jo jedan muki lan obitelji Bozzio iz Caposelea ozbiljno se razbolio. Dr. Santorelli mu je dao relikviju Ge199

rarda, rekavi mu da se preda dobrom redovniku. Tek to ju je bolesnik uzeo u ruku, zaspao je. Kad se probudio, uzviknuo je: Upravo sam vidio brata Gerarda obuenog u misionara. Rekao mi je, Voli Boga svog koji te ozdravi. Groznicu vie nee imati. U stvari, na veliku radost svoje obitelji, bolesnik je odmah ustao, kao da je oduvijek bio savreno zdrav.

C. UDA U KORIST SVEENIKA I DUA POSVEENIH BOGU

Na svojim brojnim putovanjima, ponizni je brat susretao samo dobrotu meu sveenstvom i redovnicima. elio je, stoga, da im nakon svoje smrti daruje velik udio u svom utjecaju kod Boga. Kanonik iz Trevica imenom Ignazio Cozzo dugo je patio od vrlo bolne kile. Jednog je dana na nju stavio komadi odjee svetog brata, govorei: Dragi moj Gerarde, ako moe pridonijeti slavi Bojoj i dobrobiti moje due, milostivo uini da ozdravim. Nevolja je odmah nestala i nikad se nije vratila. 1787. godine, benediktinska redovnica samostana u Sciacci, na Siciliji, imala je na ruci neizljeivu upalu koja joj je izazivala uasne patnje. Kad je primila sliku sveca, predala se njemu s najivljim uzdanjem. Kad joj je lijenik doao previti ruku, pronaao ju je potpuno izlijeenu. Lorenzo Giliberti, upravitelj sjemenita u Conzi, patio je strane unutarnje bolove. Uzalud je iao najiskusnijim lijenicima. Za mene je sve gotovo, rekao je prijatelju
200

koji ga je doao obii. Nikako, odgovorio je posjetitelj; predaj se bratu Gerardu. Nosi njegovu sliku kod sebe i on e te ozdraviti. Upravitelj je slijedio savjet i odmah je ozdravio. Nevolja se nikad nije vratila. 1840. godine, Rafaelle Pitasse, uenik samostana u Foggii, trenutano je izbavljen od vrlo ozbiljne nevolje s okom, koristei pismo od sveca. 1840. godine, jedan mladi, koji je elio postati sveenik, teko se razbolio. Krvario je tako esto da su lijenici odustali od svake nade da ga spase. Kako je u samostanu u Ripacandidi imao sestru, asne sestre su se zanimale za njega i odluile su mu poslati relikviju brata Gerarda, kojeg su se sjeali s velikim tovanjem u njezinom samostanu. Imali su sveevu kost. Kad su je pokuali prelomiti, kako bi bolesniku poslale komadi, postala je mekana poput voska. Ovom se udu pridruilo jo jedno. Tek to su ispred dragocjene relikvije devet puta ispjevale Gloria Patri za bolesnika, ule su vie otrih, uzastopnih udaraca, poput udaraca kamenia koje djeca bacaju u prozor crkve, kako je ispriala jedna od sestara. Ovim je znakom sluga Boji elio ukazati da je milost dodijeljena. Dogaaj je potvrdio predvianje, jer je u isti sat bolesnik bio ozdravljen. Otad je bio odlina zdravlja i postao je sveenik. 1842. godine, monsinjor Pasquale de Seriis, apostolski protonotar, koji je osam dana trpio nepodnoljive bolove u elucu, iznenada je ozdravio nakon to je prizivao slugu Bojeg. Otad je njegovo zdravlje bilo vrlo dobro. 3. listopada, 1842. godine, sveenik imenom Raffaello
201

Letitia izgubio je u Napulju torbu s vrlo vanim spisima. Uurbano ju je pokuao pronai na redovan nain, ali uzalud. 4. listopada, naveer, uzviknuo je: Brate Gerard, mnogima dijeli milosti. Dodijeli i meni jednu. Pronai moju torbu sa spisima. Sljedeeg jutra, kad je otiao u potu po pismo koje je oekivao iz Rima, zaposlenik mu ree: Tko vas je ovdje poslao? Niste li vi izgubili torbu sa spisima? Ako ju elite, zatraite ju od te i te osobe, koja e vam ju dati. Nepotrebno je opisivati sveenikovu radost. 1846. godine, dekan iz Palombare, Raffaello Spinelli, doveden je do krajnjih snaga zbog plune suice. Vrlo je potovao naeg sveca. Probudivi se jednog jutra, upitao je tko je uao u sobu. Nitko, bio je odgovor. Sljedeeg jutra, netko je ponovno uao; posjetitelj mu ree: Doao sam juer ujutro i upitao te to eli, ali mi nisi odgovori. Sada mi jednostavno reci to eli. Prvo, zdravlje due, odgovori sveenik, zatim, zdravlje tijela. Rekavi to, okrenuo se na drugu stranu da vidi s kim je razgovarao. Ugledao je visoku osobu, otkrivene glave, koja se okrenula na odlasku, drei malu krunicu. Sveenik, sada potpuno razbuen, upita da li je njegov tajnik ulazio u sobu, ali reeno mu je da nije. Dakle, noni posjetitelj nije bio nitko drugi nego brat Gerard, koji ga je doao ozdraviti. 1859. godine, M. Jacquesu, upravitelju fakulteta u Waremmei dodijeljena je znaajna milost. Jednog zimskog jutra, pripovijeda on, fosfor iz upaljene ibice doao je u doticaj s posjekotinom koju sam imao na desnom kaiprstu. Za nekoliko trenutaka oteklina i bol bili su takvi da sam ve slutio da e biti potrebna ozbilj202

na operacija. Pao sam na koljena. Jednostavno prizivanje brata Gerarda uinilo je da potpuno i trenutano ozdravim, tako da je nestala i stara rana. Nekoliko minuta kasnije, mogao sam slaviti svetu rtvu. 1874. godine, sestra klarisa Maria Teresa Bottiglieri, od koje su lijenici odustali i primila je posljednje sakramente, ozdravila je prizivajui sveca. 1875. godine, klarisa iz Coregliana, sestra Maria Nazarina Via, bila je na samrti kao posljedica estih krvarenja. Poloila je na prsa sliku brata Gerarda, govorei: Ako je volja Boja, milostivo uini da potpuno ozdravim. Tek to je izgovorila rijei, njezina je bolest nestala. Sveenik u biskupiji u Brooklynu, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ostao je oduzet u rukama. Nije se mogao njima sluiti. 1881. godine, nakon to je proitao o ivotu sveca, osjetio je nadahnue da mu moli devetnicu za svoje ozdravljenje. Devetnica nije ni zavrila, a on je ve bio potpuno ozdravljen. Kao znak zahvalnosti, poslao je dvadeset pet dolara za namirenje trokova proglaavanja njegovog dobroinitelja blaenim.

D. UDA U IME BOLESNIH

Bog daje odreenim svecima mo da ozdrave ovu ili onu bolest, ali prema naem je svecu ini se bio mnogo slobodoumniji. Tome svjedoe nebrojene injenice. 1776. godine, Ledi Antonietta de Vallo oajno se razbolila. Jedan sveenik, njezin roak, stavio joj je ispod jastuka relikviju svetog redovnika i molio ga da ju ozdravi. Jedne noi, Gerard se ukazao ledi, nainio nad njom
203

znak Kria i rekao joj: Pogledaj, ozdravljena si! Kako nije znala kome pripisati ovu milost, njezini su joj prijatelji pokazali nekoliko slika svetaca. im je ugledala onu brata Gerarda, Evo ga, uzviknula je, taj me je ozdravio! Dama plemenita roda, Maria Giordano iz Corbare, nikad nije prestajala preporuati sebe slugi Bojem. Jednog dana, dok je molila u naoj crkvi u Caposeleu, Gerard joj se ukazao i rekao: Pripremi se za velike nevolje, ali imaj hrabrosti. Bog e ti pomoi. Proroanstvo se ubrzo obistinilo. ena je morala mnogo pretrpjeti, ali Gerard joj se ponovno ukazao kako bi ju odrao u njezinim tekim kunjama. Victorina Coccione je pala s ljestava i ozlijedila jednu nogu tako da se nije mogla pomaknuti u krevetu bez grevitih bolova. Jedan roak poslao joj je relikviju sveca. Ona ju je nanijela i odmah je bila ozdravljena. 1780. godine, Leonarde Miocore bila je iznenada ozdravljena od nevolje s okom koja ju je gotovo oslijepila. Kad je uskoro posjetila okulistu, radosno mu je rekla: Vi me niste mogli izlijeiti, ali ja sam upravo bila kod doktora koji je znao kako to uiniti. Vi se alite, rekao je ovaj. Pogledajte, ree ona i pokae mu svoje oi. Lijenik ih je pregledao i proglasio savreno ozdravljenima. Ovdje je moj doktor, ree ona, drei sliku brata Gerarda. U mjesecu srpnju, 1785. godine, pater Mansione pomagao je biljeniku Fungaroliju u njegovim posljednjim trenucima, dok je bolovao od tifusne groznice. Iznenada je uao Pasquale de Silla, koji, vidjevi svog prijatelja na
204

samrti, poloi na njegova prsa sliku tovanog Redemptorista, govorei: Brate Gerard, uo sam za uda koja si svuda inio. Ali, ako ne ozdravi mog prijatelja, neu te smatrati svecem. U tom asu, u prisutnosti patera Mansionea, umirui je ovjek bio potpuno ozdravljen. Jedan od nae brae prepriavao je Marchesi de Granafe dogaaje iz Gerardovog ivota koji su navijetali veliku iskrenost i pokornost. Marchesa, slabo navikla sluati takve injenice, iako su se ponekad pojavljivale u ivotima svetaca, uzviknula je: Oh, dosta mi je toga! Jasno vidim da je on bio sveti zanesenjak. Daj Boe, gospoo, odgovorio je brat, da ne budete jednog dana primorani obratiti se njemu, kojeg nazivate zanesenjakom. Prola su jedva dva mjeseca kad je ovu enu uhvatila smrtna bolest i lijenici su digli ruke od nje. U svojoj nevolji okrenula se bratu Gerardu i rekla, Ako si zaista svetac, pokai mi, a ja u priloiti novac za tvoje proglaenje blaenim. Tek to je dala obeanje bila je ozdravljena. 1817. godine, biljenik Gualdieri iz San Severina dobio je napad akutnog nefritisa. Unato najjaim lijekovima, bolovi su se samo pojaavali. Onda je stavio sliku brata Gerarda, preklinjui ga da ga ozdravi. Nakon molitve, zaspao je i u snu vidio sveca, koji mu je znakom Kria potpuno vratio zdravlje. 1824. godine, Ledi Dorotea Perrotti iz Capaccia, oboljela od bolesti jetre i plua, bila je blizu smrti. Sveenik je molio za predanje njezine due kad je uao na brat Raffaello Ricciardi. Dirnut dubokom nevoljom obitelji, rekao im je da se mole bratu Gerardu i na umiruu enu stave relikviju sveca, koju je nosio sa sobom. Iznenada,
205

Dorotea otvori oi, zatrai neto za piti i uzvikne: Milost! Milost! Kad su je upitali o emu jer rije, odgovorila je: Upravo sam vidjela redovnika koji je u ruci drao plua i jetru, potpuno oboljele, i rekao mi: Pogledaj svoju jetru i svoja plua. Tko si ti? upitala sam ga. Ja sam brat Gerard. Uzeo sam tvoje trule organe i zamijenio ih. Imaj hrabrosti! Istog trenutka, Dorotea se podigla, potpuno zdrava. 1830. godine, lijenik Vitus Federici iz Pandole imao je tumor, toliko teak da su mu najugledniji medicinski strunjaci, nakon to su iscrpili svoje lijekove, savjetovali da primi posljednje sakramente. Bolesnik je uzeo sliku brata Gerarda i molio ga da ga ozdravi u osam dana. Osmog dana, iako loije nego ikad, utonuo je u lagani san iz kojeg se probudio potpuno ozdravljen, a tumor je nestao. 1837. godina bila je pogubna za Napuljsko kraljevstvo. Kolera je uzela nebrojene rtve. Kolika je samo tada ozdravljenja uinio na taumaturgus! Njegova talijanska biografija, nakon duge liste uda, navodi da je svetac bio nebeski lijenik, a njegova slika najefikasniji lijek protiv strane nesree. Oko 1838. godine, Donna Fungaroli, oboljela od suice, iznenada je ozdravljena dok je spavala, nakon to joj se ukazao brat Gerard. 1843. godine, jednom brijau iz Avellina prerezana je modana arterija u napadu od strane jednog neprijatelja. Bio je sa samrti kao mu je netko na sliku stavio sliku brata Gerarda. Ozdravljenje se dogodilo trenutano. ak
206

su i lijenici koji su objavili da je ozdravljenje nemogue, povikali: udo! 1849. godine, Teresa Deheneffe je ubodena noem na lijevoj strani tijela. Tri godine rana je bila upaljena, tako da su se lijenici odluili na vrlo opasnu operaciju. Ali, dva dana kasnije, objavili su da je sluaj beznadan. Njezin ispovjednik je savjetovao bolesnoj eni da izmoli devetnicu bratu Gerardu. Dok je trajala devetnica, platno i zavoji su sami otpali, a lijenici su ustanovili da je rana ozdravljena. Nije postojao ni najmanji trag oiljka, iako je prethodne veeri rana bila otvorena i zastraujua za gledati. 1856. godine, Frederic Thormayer, zaposlenik u eljezari blizu Aix-la-Chapelle, strano si je opekao i iaio stopalo kad mu je na njega pao komad vrueg eljeza. Odvezen je u bolnicu, ali kirurg nije mogao naravnati kost zbog teke opekline. Cijeli je mjesec nesretnik jaukao od boli. Jednog dana, njegov brat, brat laik u kui Redemptorista u Amsterdamu, savjetovao mu je pismom da na stopalo stavi sliku brata Gerarda. Frederik je pourio da to uini. Te je veeri prvi put zaspao otkad mu se dogodila nesrea. Sljedeeg dana, kad se probudio, bio je potpuno ozdravljen, na uenje kirurga koji mu je doao amputirati stopalo. Otprilike u isto vrijeme, Maria Van Rosiyen, iz Verkhovena u Nizozemskoj, oboljela je od vodene bolesti i krvarenja. Nakon to je primila posljednje sakramente, poela je moliti devetnicu aneoskom Gerardu i ozdravljena je u tako kratkom vremenu da je protestantski lijenik objavio da je takvo ozdravljenje natprirodno. 1858. godine, lijenici su se odrekli Ursule Solito, oboljele od tekog raka, smatrajui da bi trebala primiti
207

posljednje sakramente. Njezini su joj prijatelji na glavu stavili sliku svetog Redemptorista i poeli najusrdnije moliti. Nekoliko trenutaka kasnije, Ursula je postala vrlo uzrujana, alila se da je primila estok udarac u elo, arite bolesti, i pokazivala je znakove velike boli. Ubrzo je zaspala. Kad se probudila, ugledala je oko sebe lijenike koji su je, krajnje zapanjeni, proglasili potpuno ozdravljenom. Niste me vi ozdravili, rekla im je smijui se, ve brat Gerard. 1865. godine, Andrea Cattaldi iz Alatrija ranjen je u trbuh malenim bodeom za vrijeme tunjave. Rana je bila duboka izmeu pet i deset centimetara i dugaka oko etiri centimetra. Ranjenog su ovjeka odmah polegli u krevet, a lijenik mu je doao previti ranu. Kad je zavrio, Andrea je na ranu stavio ivot brata Gerarda. Sljedeeg dana, lijenik se vratio i pronaao ranu dobro zaraslu da je, ugledavi ivot sveca na krevetu uzviknuo: To je onaj koji te ozdravio! 1874. godine sveti je brat ozdravio studenta medicine iz Napulja, koji je bio obolio od kancerogene difterije.

E. UDA U KORIST DJECE

Svetac, koji je i sam bio iskren i nevin poput djeteta, pokazivao je posebnu naklonost prema djeci. Navest emo neke injenice. Sina Christine de Rogatis nekoliko je mjeseci izjedala lagana groznica, zajedno s krvarenjem. Jednog jutra, pronaen je mrtav u svom krevetu. Neutjena majka obratila se bratu Gerardu. Stavila je zub sluge Bojeg na tijelo, uzvikujui: Brate Gerard, ne naputaj me u
208

mojoj alosti. Povrati mog sina u ivot! Istog trenutka, dijete je oivjelo, otvorilo oi i ustalo puno ivota i zdravlja. Dijete staro izmeu etiri i pet godina, neaka Lordsa Ilarije, napala je u srpnju 1871. godine smrtna groznica. Uznemirena njegovim stanjem, obitelj je prizivala slugu Bojeg. Jedne noi, dijete je radosno uzviknulo: Mama, mama, vidi brata Gerarda! Vidi kako je divan! Kako sjaji! Mama ustani! Doi vidjeti! A zatim je dodao: Oh, otiao je! Sljedeeg jutra, dijete je ustalo potpuno ozdravljeno. Pater Tannoia pripovijeda kako je jedna djevojica iz Senerchije umrla. U svojoj velikoj alosti, majka se s povjerenjem obratila svecu, stavljajui njegovu sliku na mrtvo tijelo svog dragog djeteta. Odjednom, na uenje svih prisutnih, dijete je poelo govoriti, zatim jesti i igrati se, kao da nikad nije bila bolesna. 1829. godine, mala Agata Flavia iz Caposelea, stara otprilike dvije godine, patila je od estokog grevitog kalja da su njezini roditelji bili duboko potreseni. Napokon su je preporuili bratu Gerardu. Iznenada, dijete je povikalo: Vidim brata Gerarda! Vidim brata Gerarda! Bila je ozdravljena. Njezina majka, opijena radou, pokazivala joj je razliite slike. Malena je odmah prstom uprla u sliku sveca: To je onaj koji me ozdravio! 1830. godine, estogodinja Agnese Forlenza iz Caposelea, ozbiljno se razboljela i bilo je toliko malo nade u njezino ozdravljenje da se pomiljalo na pripreme za njezin pogreb. Upravo kad je bila na izdahu, poloili su na nju relikviju brata Gerarda. Istog trenutka, umirue je dijete povikalo: Ozdravljena sam! Brat Gerard me
209

ozdravio! Lijenik je to proglasio udom. 1831. godine, Vincenzo Flavio je bio odsutan od obitelji i saznao da se njegova ki Rafaelle gui od difterije. Vincenzo, koji je sa sobom imao ivot brata Gerarda, istrgne sveevu sliku i drei ju u ruci ree: Brate Gerard, sad je vrijeme da pokae svoju svetost. Primijetivi koji je sat, urno se uputio kui. Kad je uao u kuu, pronaao je svoje dijete ozdravljeno. Ozdravljenje se dogodilo tono u trenutku kad je on prizvao sveca. Ovo udo pratilo je jo jedno, jo vee. Vincenzo je kroz brata Gerarda dobio milost da stavi sa strane smrtnu mrnju koju je dugo gajio. 1833. godine, malo dijete imenom Giuseppe Dorsi iz Calvanica imalo je upale na glavi koje su lijenici smatrali neizljeivima. Njegova je majka stavila na njega sliku sveca. Deset minuta kasnije, dijete ree: elim ustati. Ozdravljen sam. Ali kako? uzviknula je majka uvelike zapanjena i ganuta. Brat Gerard je doao na ovaj prozor, odgovori razdragano dijete. Doao je u moj krevet, poloio ruku na moju glavu i uzviknuo: Ozdravljenje! Ozdravljenje! Ozdravljenje! i zatim nestao. 1853. godine dogodilo se ozdravljenje Vincenza dOnofria iz Napulja. Dijete, staro osam godina, bilo je strano opeeno u licu kad je sluajno zapalilo malenu vreu baruta. 1865. godine, jedan lijenik iz Luksemburga u Belgiji, imao je etverogodinjeg sina koji nije mogao niti hodati, niti govoriti. ovjek od vjere, upravo je proitao
210

ivot brata Gerarda. Oaran udesima o kojima je itao i oaloen vidjevi svoje dijete kako sjedi na podu bogalj i nijem, uzviknuo je Brate Gerard, pokai svoju mo i ozdravi ovdje mog sina. U tom trenutku, maleni je djeak ustao i potrao svom ocu, rekavi, Tata. Otad je dijete govorilo i hodalo kao sva druga djeca njegove dobi. 1867. godine, desetogodinji Lorenzo Riola, kojeg su se odrekli najugledniji lijenici iz Napulja, molio je brata Gerarda za ozdravljenje. Dijete je zaspalo i sanjalo da je vidjelo zlatne ljestve koje su se, poivajui na njegovoj glavi, uzdizale do Nebesa. Na ljestvama je vidio brata Gerarda kako se sputa, drei u lijevoj ruci Kri. Sveti je redovnik dodirnuo dijete, koje je istog trenutka ustalo potpuno ozdravljeno.

F. UDA U KORIST MAJKI

Ne moemo zavriti ovaj dio naeg djela, a da ne govorimo o udesnoj povlastici koju je Bog dodijelio naem svecu, i to onu o zatiti majki i djece u brojnim opasnostima koje prate majinstvo. Postoje regije u kojima nema majke koja nema njegovu sliku i koja revno ne priziva njegovo ime. Poseban dar koji je Bog darovao svom velikom sluzi za ovakve sluajeve esto se pokazivao ak i za njegova ivota. Bit e dovoljno spomenuti sljedee injenice: Jedna ena iz Senerchije bila je na umoru. U beznadnom stanju u kojem je bolesna ena leala, njezini su se prijatelji obratili Gerardu, koji je obeao da e moliti
211

za nju. Tek to je on otiao, suze obitelji pretvorile su se u radosnice. Dok je Gerard izlazio jednog dana iz jedne kue u Olivetu, jedna mlada djevojka pourila je za njim s maramicom koju je on nehotice ostavio na stolici. Zadri je, rekao je divljenja dostojan i vjeran sluga Kristov, bit e ti od koristi jednog dana. Djevojka se udala i bila je na samrti kod poroda svog prvog djeteta. U svojoj nevolji, zatraila je maramicu pobonog Redemptorista. Opasnost je trenutano prola, a s njom ak i bolovi koji dolaze s njezinim stanjem. Ali, svetac se najvie pokazao kao zatitnik majinstva nakon svoje smrti. Jedno dijete roeno u Olivetu umrlo je odmah nakon krtenja. U svojoj alosti, roditelji Tomaso Ronco i njegova ena, preklinjali su Gerardovu pomo, istovremeno stavljajui njegove relikvije na svoje dijete. O, uda! U tom trenutku beba je poela disati. Bila je spaena. 1795. godine, jedna mlada ena iz Beneventa, koja je pripadala obitelji Cocca i bila je na izmaku snaga, obratila se bratu Gerardu i poloila sliku sluge Bojeg na svoju glavu. Te noi, brat joj se prikazao u odijelu Redemptorista. Imaj hrabrosti, rekao je, ozdravljena si. Sljedeeg jutra lijenici su je, na njihovo veliko iznenaenje, pronali potpuno zdravu. Ogranien prostor koji smo si zadali, prisiljava nas da izostavimo mnotvo udesnih spasenja koja nam prenose biografije svetog brata. Od njegovog proglaenja blaenim u sijenju, 1893.
212

godine, prikupljeno je mnotvo slinih milosti. Nekoliko njih prepriane su u La Sainte-Famille (Sveta obitelj) i u La Voix du Redempteur (Glas Otkupitelja).

G. PROGLAENJE BLAENIM I DALJNJA UDA

Nebrojene milosti dnevno su dodavane na listu onih koje smo spomenuli. 26. sijenja, 1892. Godine, u naoj crkvi u Noceri bio je izloen presveti sakrament za ostvarenje proglaenja blaenim sluge Bojeg. Jedna ena koja je imala stranu upalu na glavi, koja je bila vrlo bolna i proglaena neizljeivom, otila je u crkvu i uzviknula s najivljom vjerom: Brate Gerard, ako si svetac, ozdravi me! Istog trenutka bila je potpuno ozdravljena. Dva lijenika pismeno su potvrdila udesno ozdravljenje. 26. lipnja, 1856. godine, crkvene vlasti, elei priznati i pregledati relikvije sluge Bojeg, po prvi put su otvorile njegov grob. Upravo kad su kosti glave i druge kosti jedna po jedna polagane u posudu pripremljenu za njihovo primanje, primijeeno je kako iz njih istjee misteriozno mirisno ulje u takvom obilju da je ispunilo posudu, ak se i prelilo. Ova udesna duhovna hrana, manna, kako ju Talijani zovu, paljivo je skupljena na maramice i platno, kojima su bolesni ubrzo potvrdili njezinu mo. 11. listopada, 1892. godine, dragocjeni su ostaci jo jednom uzeti iz grobnice radi pregleda od strane cr213

kvenih vlasti, u prisutnosti dvoje lijenika. Kosti su pronaene manje ili vie vlane, ali kako se ovaj fenomen moe pripisati vlazi tla, na to nije obraana panja. Paljivo su osuene i zatvorene u kovei ukraen bijelom svilom. etiri sata kasnije, kovei je bio otvoren. Iz svetih je relikvija istjecala neka vrsta bijelog ulja slatkog mirisa i rasporedila se poput kapi rose na svilenoj presvlaci. Nakon vrlo strogog pregleda, lijenici su sastavili slubeno izvjee o ovoj injenici, koja prema njihovoj prosudbi nadilazi prirodni slijed. Nije potrebno rei koju nam je radost donijelo ovo udo! uzviknuo je pripovjeda. To je bez sumnje nagovjetaj milosti koje sveti brat eli prosuti po onima koji ga slave. Konano, u jutro 29. sijenja, 1893. godine, pod generalatom veleasnog oca Nicole Maurona, obred proglaenja blaenim odrao se usred klicanja, koje se ulo tisuu puta: Viva Leone XIII! (ivio Lav XIII!) Ovaj dan nije proao bez novih uda. Prema obiaju, Sveti otac i pravovjerni otili su popodne odati poast relikvijama novog blaenika i moliti ispred njegove slike. Oko dva sata ogromna dvorana u kojoj se odravao obred bila je popunjena. Upaljeno je tri tisue svijea, koje su uinile ovu krasnu dvoranu pravim Rajem slavlja. Jedan zaposlenik Vatikana, Augusto Scarpellini, popeo se na 15 metara visoke ljestve, palei svijee oko slike blaenog Gerarda. Iznenada, svi su kriknuli, ula se buka razbijenih lustera. Ljestve su se nagnule, a nesretni je Scarpellini izgubio ravnoteu i poeo padati naglavce. Mnotvo je odmah podignulo ruke prema svecu, uzvikujui: Santo, San214

to Gerado! Santo! Svee! Sveti Gerarde! Svee! Bio je to neopisiv, ali i nezaboravan trenutak. Iznenada su ljestve udarile u luster, odbile se na drugu stranu, ruei sve lustere na oltaru, a Scarpellini, umjesto da se razbije o pod, odbaen je u propovjedaonicu. Mislili su da je poginuo i svi su pourili prema njemu. Ali, gle uda! On je ustao iv i zdrav. Uzvikivali su: udo! Zahvalili su blaeniku. Radost je zasjala na svakom licu i preplavila sva srca. Ovo udo, kao i mnoga druga koja su slijedila nakon proglaenja blaenim, utjecala su na Svetu Stolicu. Na peticiju nekoliko kardinala i biskupa, Sveti Otac, Papa Lav XIII, odobrio je uredbom od 27. lipnja, 1893. godine, da moe uslijediti postupak kanonizacije blaenog Gerarda. U peticiji naslovljenoj na Svetog Oca, u tom smislu su navedena sljedea uda: 1. Gotovo trenutano ozdravljenje ovjeka koji je bio na samrti kao posljedica grevitih bolova i od kojeg su lijenici digli ruke. 2. Neoekivano spasenje jedne majke i dizanje njezinog djeteta iz mrtvih. 3. Povratak u ivot jo jednog djeteta, za iji su pogreb ve bile izvrene pripreme. 4. Ozdravljenje jedne redovnice oboljele od suice. 5. Trenutaan nestanak ira na prstu jedne sestre milosrdnice u trenutku kad je odlueno da joj je potrebna amputacija. Ovim zadnjim milostima dodajemo i sljedeu, dobivenu 1893. godine: Nedaleko od samostana u Paganiniju, u kojem je umro
215

sv. Alfons, jedan je sveenik doivio nesreu da mu je u kratkom vremenu umro otac, majka, braa i sestre. Svi su iznenada preminuli nakon nekoliko dana teke bolesti. Sveenik se bojao da e i on umrijeti na isti nain. I zaista, ubrzo nakon Gerardovog proglaenja blaenim i njega je napala ista neobina bolest, koban znak brze smrti. Moemo samo zamisliti strah ovog bolesnika. Zatim se dosjetio da moli naem svecu. Ispunjen mranim predosjeajima, otiao je spavati. Dok je spavao, u trenutku kad mu se inilo da e umrijeti, primijetio je da mu prilazi brat Gerard, koji ree: to eli od mene? O, dobri brate, odgovorio je sveenik, preklinjem te, ne dopusti da najednom umrem. Ali ne, odgovori blaeni Gerard, nee umrijeti. Ali, elim da odnese naim paterima u Pagani svotu od dvjesto franaka, kako bi ih namijenili za trokove moje kanonizacije. Rekavi to, nestao je. Kad se probudio, sveenik je shvatio da je potpuno ozdravljen i vrlo je rado poslao paterima reenu svotu. Jedan je stolar sa svojom enom otiao u isti samostan u Paganiju zamoliti za sliku blaenog Gerarda. Kad ju je dobio, poljubio ju je nekoliko puta arkom talijanskom revnou i obeao da e ju uokviriti za ukras u svom domu. ekajui da to uini, stavio ju je u ladicu. Na alost, dok je uzimala neto iz ladice, njegova je ena poderala sliku na dva dijela. Potresena zbog ove nezgode i u strahu od napada bijesa svog mua, sakrila je poderanu sliku od njega, zakljuavi je u krinju. Kad god bi on spomenuo sliku, ona bi promijenila temu, mislei da e zaboraviti na nju. Ali uzalud. Iako dobro skrivena, nije mu bila manje u mislima. Jednog dana,
216

odluno je zahtijevao svoju omiljenu sliku. Jadna ena, vidjevi da je prolo vrijeme kad se mogla ogluiti, poela je u suzama prepriavati tunu nezgodu. Moemo samo zamisliti muevu tugu. Obuzdavajui bijes, ipak je zahtijevao da vidi ostatke svog dragocjenog blaga. Zajedno su otvorili krinju. Dogodilo se udo, slika je ponovno bila cijela. Ali, paljivom provjerom primijetili su trag gdje je bila poderana, iako samo na poleini. Izgledalo je kao vrlo tanak konac ili riblja kost. udo! udo! uzvikivali su i mu i ena u isti glas. Susjedi su dotrali na povike, okruili ih i plakali od ganua, pregledajui udesni predmet. Ali, to nije bilo sve. Biskup iz njihove biskupije uo je vijest o slici blaenog Gerarda. elio ju je vidjeti i uti o udesnom dogaaju od samog branog para. Ali, kako su se oni samo iznenadili kad su predali tovanu sliku u ruku prelatu, a na njoj nije bilo niti traga poderotini! Svjedoci su pod prisegom potvrdili vjerodostojnost ovog uda. Jedna mlada ena bavila se poslom kojem je prijetila propast. Trebalo je pod svaku cijenu prikupiti pet tisua franaka. Za nju je bilo nemogue prikupiti tu svotu; svaki je pokuaj bio bezuspjean. Poela je moliti devetnicu bratu Gerardu. Treeg dana, prodaja joj se poveala; petog dana jo vie; a na kraju devetnice imala je onoliko koliko joj je bilo potrebno. Jednom je gospodinu jako trebao novac. Netko mu je savjetovao da moli devetnicu u ast blaenog Gerarda, a on je to poeo initi s uzdanjem. Za vrijeme devetnice ostvario je dobitak koji je rijeio njegove financijske neprilike. Sestra Lorenza, Fille de la Sagesse (Ker Mudrosti) iz
217

Ghlina, mjesecima je patila od karijesa koji je zahvatio eljusnu kost. Infekcija rane bila je takva da je imala bolove. Jedan je lijenik proglasio operaciju neophodnom, dok ju je drugi poeo lijeiti pomou antiseptikih injekcija. Kako se bolest pojaavala, redovnica se obratila bratu Gerardu, obeavi mu devetnicu od strane zajednice njemu u ast, ako bude ozdravljena. Kad su joj jednog dana skinuti oblozi, sobu je ispunio nepodnoljivi smrad, ali je sestra bila potpuno ozdravljena. Ozdravljenje se dogodilo 5. listopada, 1893. godine. Glavno zanimanje sestara milosrdnica iz Ligea je izrada bogatih ornamenata za oltar. Neoekivanom nezgodom, na misnom ruhu od skupocjenog zlatnog materijala pojavila se vrlo uoljiva mrlja. Kako smo znale iz iskustva da ju niim ne moemo ukloniti, rekla je sestra Maria Kostka, koja prepriava dogaaj, dosjetila sam se da stavimo na nju relikviju blaenog Gerarda Majelle, koju smo sreom imale pri ruci. Sestre i uenici koji su bili prisutni u radionici molili su za eljenu milost. Zatim sam lagano prola relikvijom preko mrlje u prisutnosti jo jedne sestre. Iznenaene i zauene, vidjele smo je kako trenutano nestaje pred naim oima, osim na jednom mjestu, preko kojeg sam uzalud prolazila relikvijom. Dakle, zaista ne znam kako se to dogodilo, ali upravo preko ovog mjesta prelazi gajtan (ukraeni pojas) i tako skriva ostatak mrlje. Nije li dirljivo vidjeti kako svetaki brat hita u pomo svima koji ga prizivaju, ak i u malim svakodnevnim ivotnim tekoama? Crna sestra (Soeur Noire) iz Monsa pet je mjeseci trpjela jake bolove od artritisa u desnom koljenu. Nije uope mogla micati koljenom. Kako su lijekovi bili be218

zuspjeni, savjetovali su joj da prizove blaenog Gerarda. Bio je 6. rujan. Ovo je jednostavna molitva koju je ponudila: Brate Gerard, molim te ozdravi me, i uini to brzo ili u zamoliti za ozdravljenje Blaenu Djevicu prekosutra, na svetkovinu njezina roenja. Potedi je ove brige. Te veeri, na bolno je mjesto stavila sliku sluge Bojeg. Oh, koje li sree! Sljedeeg jutra, probudivi se, shvatila je da je potpuno ozdravila. Mogla se ustati, otii u kapelu, obaviti klanjanje i prii Svetom stolu s istom lakoom kao da nikad nije niti patila. Jedna ena, imenom Coppens-Bastiaens, iz Bruxellesa, dvadeset jednu godinu patila je od kroninog bronhitisa. Nou i danju muio ju je kaalj, a etiri je puta primila posljednje sakramente. Kako se pribliavalo odravanje sveanosti u crkvi Redemptorista u rue de la Madeleine za Gerardovo proglaenje blaenim, osjetila je kako joj se u dui pojavila velika elja da prisustvuje slubi. Ali njezina bolest, umjesto da se smanji, toliko se pogorala da su pomiljali ponovno joj dati posljednje pomazanje. Tada je, ispunjena povjerenjem, izmolila ovu kratku molitvu: Blaeni brate Gerarde, ti ini mnoga uda i ozdravlja mnoge bolesne; milostivo ozdravi i mene, da mogu prisustvovati sa svojim muem na tvom trodnevlju [tri dana molitve]. U tom trenutku, unutarnji glas joj je rekao: Dobro onda, ustani! Ozdravljena si. A ona, puna vjere uzvikne: Ozdravljena sam! Njezin je mu mislio da je u bunilu. Ali, ona je bez tekoa ustala i obukla se. 15. listopada, prvog dana trodnevlja, otila je u crkvu, primila svetu priesti i, ukratko, provela tamo est sati bez da osjeti i najmanji umor.
219

Jedna ena iz Antwerpa pet godina patila je od strane gnojne rane na nozi iznad glenja. Goljenina kost bila je izloena, kao da je meso izjedeno rakom. Svi primijenjeni lijekovi bili su bezuspjeni, a bol je bila nesnoljiva. Zavoje je trebalo mijenjati tri ili etiri puta na dan. Jednog dana, lijenik je izjavio da pacijentica mora biti preseljena u bolnicu i strahovalo se da se on odluio na amputaciju. U tom se trenutku obitelj dosjetila moliti blaenom Gerardu. Poeli su moliti devetnicu njemu u ast, nanosei njegove relikvije na oboljelu nogu. Od prvog dana osjetilo se vidljivo olakanje, a osmog dana ozdravljenje je bilo potpuno. ena je skinula zavoje i poela obavljati kuanske poslove, uvjeravajui svoje prijatelje da se nikad nije osjeala bolje. Sestra Franoise-Marguerite, redovnica Pohoenja blizu Ghenta u Belgiji, patila je deset mjeseci od zglobnog reumatizma, koji joj je uzrokovao neizdrive bolove. Dva lijenika su ih uzalud pokuavali ublaiti. Sluajui o udima koja je inio blaeni Gerard, izmolila je devetnicu njemu u ast kako bi dobila ozdravljenje. Ali, njezino je uzdanje stavljeno na kunju. Dva dana prije zavretka devetnice, njezini su bolovi bili toliko jaki da je jadna sestra, usprkos svojoj hrabrosti, stenjala i plakala dva i pol sada. Zadnjeg dana devetnice, bol je iznenada prestala. udesno ozdravljenje se dogodilo. U Santiagu, u ileu, nekoliko dana nakon sveanog trodnevlja u ast blaenog Gerarda, pojavio se glasnik da zamoli jednog od patera da posjeti vrlo uglednog gospodina u gradu, zloglasnog zbog svoje bezbonosti i povezanost sa slobodnim masonima. Sveenik je dobro primljen i odveden u sobu za primanje u kojoj
220

se nalazila velika slika svetog Redemptorista, a ispred nje je gorjela lampa. Koje je znaenje ove lampe i ove slike? uzviknuo je redovnik. Ah! Oe, odgovorio je slobodni mason, neka vas ne iznenadi to to vidite. Zbog ovog dobrog sveca moja ena i ja razmiljamo o obraenju. Zatim je poeo priati da je, uvi za vrijeme trodnevlja o udotvornoj moi koja se pripisuje bratu Gerardu, pomislio da ju iskua traei od njega dvije milosti. Jednog dana, otiavi na svom bogato opremljenom konju do postaje, sjahao je na nekoliko minuta, za koje vrijeme je konj nestao. Odmah je poela potraga u svim smjerovima, ali konja nisu mogli pronai. Prolo je osam dana, za koje vrijeme se dogodila nova nesrea. Njegova je ena izgubila prsten procijenjen da vrijedi esto dolara. Dakle, ovaj je gospodin traio blaenog Gerarda da mu povrati konja i prsten. Nakon ovih osam dana, ukazala mu se prilika da se vrati na postaju, a na njegovo zaprepatenje pronaao je svog konja na istom mjestu na kojem ga je zavezao tjedan dana ranije, sa punom opremom i u dobrom stanju! Zatraio je objanjenje i saznao da je konj doao vlakom s juga. Nikad nije mogao nita vie otkriti. Ali, to nije bilo sve. Vrativi se kui, proao je kroz vrt u kojem mu je bila ena jer je bio nestrpljiv da joj pokae svog konja. Ali ona, uplaena propinjanjem ivotinje, povukla se i pala. Pri padu joj je ruka kliznula ispod jedne biljke i dodirnula neto tvrdo. Oh, uda! Bio je to njezin skupocjeni prsten! Usljed ove dvostruke milosti, brani par se zavjetovao na zahvalnost blaenom Gerardu, to je dovelo do njihovog iskrenog povratka Bogu. Sljedee se dogodilo u sirotitu Gospe Svetog Sa221

kramenta u Watermaelu, blizu Bruxellesa. Mlada sedamnaestogodinja djevojka imenom Juliette Denis gotovo dvije godine je patila od upale u koljenima. Najmanji dodir po koljenima ma to govorim? ak i potresanje poda pod tekim koracima u njezinoj sobi uzrokovali bi joj nepodnoljivu patnju zbog koje je vapila za milost. Jedan je sveenik Redemptorist ukljuio siroad da za ozdravljenje ove jadne djevojke mole brata Gerarda, kojem su molili devetnicu koja je prethodila njegovoj svetkovini. inili su to usrdno. Na dan svetkovine, sirota je bolesnica odvedena u kapelicu da poslua misu i primi svetu priest. Iznenada, Juliette se osjetila ozdravljenom, ustala je i odvano otila do oltara sa svojim drutvom. Kad je misa zavrila, poloila je svoje take pod noge blaenom Gerardu. U potvrdi ozdravljenja, lijenik je rekao: Iako ankilozu smatramo neizljeivom, zglobovi su neoekivano i trenutano povratili gipkost, a bol je istovremeno nestala. Dominico Beneducce iz Somma Vesunianoa obolio je od strane bolesni koja se zove miserere (povraanje crijevnog sadraja). Kad su potonule sve nade u spasenje njegovog ivota, stavili su na njega relikviju blaenog Gerarda. Bilo je to 14. svibnja, 1893. godine. Na taj isti dan, koji je prema svim izgledima trebao biti posljednji dan njegovog ivota, Dominico se oporavio. Ozdravljenje dvomjesenog djeteta, male Giuseppine Calabrose, nije nita manje udesno. Snana bolest dovela ju je do kraja snaga, a njezino maleno tijelo postalo je ukoeno i nepomino poput trupla. Njezini roditelji, mislei da je mrtva, obratili su se u svom oaju blaenom Gerardu. Nekoliko trenutaka kasnije, na
222

radost i uenje svih prisutnih, dijete se pomaknulo i otvorilo oi. Gerard je ozdravio nju, iji se pogreb ve pripremao. Sva ova uda, kao i mnoga druga, dogodila su se 1893. godine, godine proglaenja Gerarda blaenim. Od tada, milosti dobivene uz posredovanje sveca su nebrojene. Bogu je oito drago uznositi svog poniznog slugu. Ne bi bio dovoljan jedan veliki svezak da zabiljei sva uda za koja smo saznali. Iznad svega, nagraeno je povjerenje majki [trudnica] koje su u opasnosti. Lijenici su proglasili da su mnogi od ovih beznadnih sluajeva uspjeli samo udom. U est mjeseci, samo naa kua u Ligeu primila je preko sto dvadeset zahvala koje se odnose na ovu temu. Ovdje dajemo neka druga uda izabrana od tisuu: Monsinjor Wulfingh, biskup iz Surinama, prepriava sljedei dogaaj: ena jednog lijenika ozbiljno se razboljela u travnju, 1895. godine, otprilike deset dana nakon roenja svog djeteta. Njezin je mu pozvao tri druga lijenika i svi su se oni sloili da su sredstva kojima medicina raspolae nedovoljna da obrane bolesnicu od smrti, a njezina je agonija ubrzo i poela. Ruke i noge su joj ve bile hladne, lice i ruke pocrnili, u raspadanju. Lijenici su rekli: Sve e biti gotovo u pet minuta. Upravo u tom trenutku u sobu je ula jedna pobona ena koja je imala sliku i relikviju blaenog Gerarda. Bez znanja prisutnih, stavila ih je na umiruu enu. Ova je odmah otvorila oi, govorei da je ozdravljena. etiri su lijenika, svi protestanti, provjerili ozdravljenje i proglasili ga potpuno udesnim. Sljedee se dogodilo u Bugi, u Kolumbiji. Trogodinje
223

dijete, igrajui se sa svojim bratom na obali rijeke, palo je u rijeku. Stariji je brat odmah otrao obavijestiti majku o nesrei. Ona je odmah prizvala blaenog Gerarda i odjurila do mjesta na kojem je dijete nestalo. Traila ga je zabrinuto i u suzama. Prolo je pola sata, kad je iznenada pronala dijete. Ljudski govorei, trebalo je biti mrtvo. Ali ne, spasila ga je ruka Gerardova. Od tada je dobra majka prepriavala svakom doljaku da njezin sin duguje svoj ivot milosrdnom sluzi Bojem. Jedna mlada ena iz Sainte-Marie de la Beaucea, u Kanadi, pet mjeseci je patila od potpunog gubitka glasa i snanih bolova u trbuhu. Posljednjeg dana devetnice blaeniku, otila je u krevet u gorem stanju nego ikad, usrdno se predajui njemu kojeg je nazivala velikim prijateljem Svetog srca. Kad se dizala iz kreveta, shvatila je da je potpuno ozdravljena i poela je vikati: Hvala ti, brate Gerard! Otad je svima veliala svog dobroinitelja. Jedna redovnica iz Rimouskija, u Kanadi, umirala je od suice. Jedva je mogla probaviti nekoliko lica juhe. Veleasni otac Tielen, koji je vodio duhovnu obnovu redovnica, otiao je u bolesniku sobu uti njezinu ispovijed. Na odlasku joj je dao svoju relikviju blaenog Gerarda. Sljedeeg dana, bolesnica je odjednom osjetila da joj se vratila snaga i izviknula: Ozdravljena sam! Ozdravljena sam! Lijenik je potvrdio potpuno ozdravljenje, a sestra, puna snage, spremno je nastavila sa svojim dunostima bez da je osjeala i najmanji umor. 1894. godine, jedna ena iz okolice Sain-Nicholas-duPorta dola je posjetiti jednog od naih sveenika sa svojom malom osmogodinjom keri. Pater je primi224

jetio da je dijetetova glava stalno poivala na jednom ramenu. to nije u redu s vaim djetetom? upitao je sveenik. Vie od godinu dana, odgovorila je majka, ima upalu koja se stalno gnoji i zbog koje ne moe micati glavom. Ah! odgovorio je redovnik, moramo dobiti ozdravljenje ovog djeteta tako da molimo devetnicu blaenom Gerardu. Nakon nekoliko dana, ista se ena ponovno pojavila u samostanu sa djevojicom, koja je veselo skakutala pored nje. Ah, dakle, rekao je sveenik, to ima novo? Moja je ki ozdravljena. Ozdravljena je trenutano na kraju devetnice. Vidite, nema ni traga upali. Meu ljudskim nevoljama postojala je jedna koja je ini se budila vie suosjeanja kod velikog udotvorca nego bilo koja druga, a to je epilepsija. Koliko samo epileptiara izjavljuje da njemu duguju svoje potpuno ozdravljenje! Jedna ena iz Ligea patila je od ove bolesti preko trideset godina. Kad je poela prizivati milosrdnog brata, izjavljuje da nije imala nijedan napadaj. Jedna ena iz Antwerpa patila je od ove uasne bolesti dvanaest godina. 2. listopada, 1894. godine obeala je blaenom Gerardu pripisati svoje ozdravljenje i objaviti to, ako cijelu jednu godinu ne bude imala napadaja. 3. listopada, 1895. godine ispunila je svoje obeanje, nakon to nije imala napadaje cijelu godinu. Poznata su nam neka zadivljujua obraenja koja je svetac izvrio za ivota, ali ne znam nisu li ova koja nam jo uvijek pred oima izvrava i vie zadivljujua. Gledamo
225

grenike koji se okreu Bogu nakon deset, dvadeset, trideset godina lutanja. Jedna ena iz Ligea ivjela je preko trideset godina u moralnom rasulu i uasnom svetogru. Nekoliko je ponedjeljaka otila na misu u ast blaenog Gerarda i ubrzo osjetila takvo grizoduje za svoje grijehe da nije mogla spavati. Morala se baciti pod noge sveeniku, kojem se ispovijedila uz bujice suza. Ovu milost dugujem svetakom bratu Gerardu, rekla je. Nakon ivota zaboravljanja Boga i svojih dunosti, jedna osoba iz Ligea bila je na samrti. Jedna mlada pobona djevojka, odana blaenom Gerardu, kad je ula za ovaj sluaj pourila je poslati medaljicu slavnog brata bolniarki koja je brinula o umiruem ovjeku, kako bi ju stavila negdje blizu njegovog kreveta. Sljedeeg je dana grenik, odluni socijalist, nekoliko puta traio sveenika, ljubazno ga doekao, primio posljednje sakramente uz najkranskije osjeaje, izjavio da eli biti pokopan u obredu nae svete vjere i ak izrazio elju da na pogrebu budu prisutna tri sveenika. Jedan je mladi iz Bresta umirao od plune bolesti. On je bio jedan od onih nesretnika koji su se zakleli da umru bez sakramenata i budu pokopani samo s graanskim obredom. Sreom, jedna pobona ena u njegovo se ime obratila blaenom bratu i zahvaljujui njezinim molitvama, kod sirotog se bolesnika iznenada dogodila potpuna promjena. Primio je sveenika, ispovjedio se i umro u najboljem raspoloenju. Jedna mala sestra siromanih prepriava sljedee obraenje. Jedan postariji Englez, neprijatelj svih vjerskih obiaja, ve je svojevoljno prisustvovao na pet
226

duhovnih obnova ne pokazujui znakove obraenja. Okorjeli se grenik razbolio i za njega se odmah poela moliti devetnica blaenom Gerardu. Devetog dana, on je zatraio da postane katolik, i od tada se kod njega dogodila potpuna promjena. Molitva je postala dio njega, a brzo je imao sreu primiti krtenje i Prvu priest. Jedna velja iz Saint-Tronda oboljela je od plune suice. Desna strana plua ve joj je nestala, a lijeva je bila ozbiljno zahvaena. Dan i no ju je muio estok kaalj i gnojno iskaljavanje koje je zaudaralo. Lijenik je proglasio smrt neizbjenom, a to je znala i sama bolesnica. Odbacujui sve ljudske lijekove s pouzdanjem se okrenula blaenom Gerardu, posjeujui ga, uz najbolnije napore, nekoliko puta u naoj crkvi u Saint-Trondu. Napokon, jednog jutra nakon njezinih posveta, ustala je potpuno ozdravljena. Nakon to ju je podvrgao temeljitom pregledu, lijenik nije imao tekoa proglasiti da je njezino ozdravljenje bilo udo prvoga reda i neuveno u povijesti znanosti. Iz Antwerpa smo primili sljedee svjedoenje: Poetkom 1894. godine, tromjeseno novoroene oboljelo je od toliko teke bolesti da je lijenik proglasio da nema nade u ozdravljenje. Roditelji, rastreseni tugom, pomirili su se sa alosnim predvianjem. Novoroene je uskoro posljednji puta izdahnulo. Uzalud su mu drali zrcalo nad ustima. Disanje je prestalo. Kad je maleno truplo bilo hladno, oprali su ga i pripremili za pokop. U tom se trenutku majka dosjetila uda koja je izvrio blaeni Gerard. Stavila je relikviju i sliku sluge Bojeg na svoje voljeno dijete i tada, puna uzdanja pala na koljena pored njega i izmolila usrdnu molitvu. Kad je to uinila,
227

morala je otii po neto na donji kat. Malo kasnije, njezin se mu otiao oprostiti od djeteta kojeg e uskoro poslati u grob. Kad je stigao na vrh stepenica, uo je neko komeanje u sobi. Brzo je uao i pronaao svoje dijete oivljeno. On je sada snaan momak kojem su nadjenuli ime Gerard. elei se uvjeriti u tako udesan dogaaj, jedan od naih sveenika posjetio je kuu roditelja kako bi dobio tone podatke. Jedna ena iz Louvaina koja je patila od opasne hernije trenutano je ozdravljena nakon nanoenja relikvije blaenog Gerarda. Lijenik je uvidio udesnu narav ovog ozdravljenja. Jedna ena iz Ligea oboljela je od upale plua. Jedna njezina roakinja, vidjevi je kako lei bez svijesti, poloila je sliku sveca na njezina prsa. Sljedeeg jutra, bolesnica je bila osloboena patnji, na veliko iznenaenje lijenika. Jo jedna ena iz Ligea patila je od estih nesvjestica, koje je uzrokovala navala krvi u mozak, poremeenosti eluca i upala grla. Poela je moliti devetnicu blaenom Gerardu, ali osmog dana bilo joj je gore nego ikad. Meutim, devetog dana osjeala se potpuno ozdravljenom, a lijenik je izjavio da ju nikad nije vidio u tako dobrom stanju. Jedan udesni dogaaj kako pripovijedaju svjedoci dogodio se u N., jednom selu nedaleko Ligea. Jedno je novoroene umrlo bez krtenja, ili se barem tako inilo lijeniku koji je smatrao da bi njegova briga za to dijete bila uzaludno potroena. Majka, iskrena kranka, bila je u dubokoj alosti. Poela je s povjerenjem prizivati naeg dragog blaenog brata, obeajui mu
228

da, ako bi milostivo povratio njezino dijete u ivot, ona bi mu na krtenju nadjenula ime Gerard. Njezina je molitva posluana jer je dijete ubrzo pokazivalo znakove ivota. Danas ovaj mali Gerard krasno raste. 1896. godine, glavna asna sestra samostana u Herenfeldu morala je dati podignuti nove zgrade za kolu, ali kad je dolo vrijeme za platiti ugovoreni dug, nije bilo dovoljno novca. Samo je jedna ovjek znao za ovu nevolju. Kako bi pronali izlaz iz svoje financijske nevolje, zajednica je poela moliti devetnicu blaenom Gerardu, koji je bio na udesan nain pribavio toliko novca za izgradnju samostana u Caposeleu. Za vrijeme devetnice, glavna asna sestra je primila omot. Otvorila ga je i iz njega izvadila novanicu od stotinu maraka, oko $25, zatim drugu, i treu, desetu, dvadesetu, itd. Izvadila je onoliko koliko je bilo potrebno za podmiriti dug, koji je bio znatan. Pourila je zahvaliti ovjeku kojeg smo spomenuli, mislei da je dar doao od njega. Ali on je izjavio da on nema apsolutno nita s tim. Bila je to, dakle, milost darovana od blaenog Gerarda, a ovo to slijedi je oit dokaz toga. Uenicima je trebao klavir. Glavna asna sestra je rekla: Zatraimo ga od blaenog Gerarda tako da mu izmolimo devetnicu. Za vrijeme devetnice, jedna ena, koja je izgubila svoju ker jedinicu, dola je meu sestre traiti malo utjehe. Iznenada, ena ree: Imam divan klavir na kojem je moje jadno dijete voljelo svirati i uveseljavati se. Ne mogu ga vie gledati. Ako elite, poklonit u vam ga. Nepotrebno je opisati uenje, radost i zahvalnost zajednice kad su vidjeli ovaj novi dokaz dobrote blaenog Gerarda. Takoer 1896. godine, jedan brat nae Kongregacije,
229

jo uvijek novak, izgubio je sluh, a svaki ljudski lijek bio je uzaludan. Upravitelj mu je morao rei da ne moe primiti svete zavjete, a ta odluka bila je poput udara groma za dobrog brata. Molio je rektora da ga zadri jo devet dana, kako bi sa svojim roditeljima izmolio devetnicu blaenom Gerardu za svoje ozdravljenje. Posljednjeg dana devetnice, dok je meo hodnike, brat je uo kako zvoni zvono u zajednici. Je li bio ozdravljen? Je li sanjao? Ubrzo je uo kako sat otkucava puni sat. Odmah je otrao upravitelju, uzvikujui: Ozdravljen sam! Ja ujem! Brat Gerard me ozdravio! Dobri je brat na Nebesima stvarno uo vapijue molitve svog brata na zemlji. Ledi Salvatore Sabatino de Gragnano iz Napulja dvadeset dvije godine je patila od neke unutarnje bolesti, koja joj je uzrokovala neizrecivu patnju. Vidljivo je slabila. Obratila se dvojici najboljih lijenika u Napulju, koji su izjavili da operacija nije samo potrebna, ve i neodlona. Potresena ovom vjeu, dobra se ena okrenula blaenom Gerardu, obeajui da ako ju ozdravi, ona e njemu dati svoju skupocjenu odjeu i ubudue nositi samo ono to je najobinije i u tamnoj boji. uo ju je. Njezina je molitva bila tako savreno usliana da je lijenik izjavio da smatra kako je potpuno zdrava. Ispunjena zahvalnou, danas (1896. godine) se istie svojom revnou u irenju posvete blaenom Gerardu. Edmond Zemblay, kanadski mornar, 25. listopada, 1895. godine, morao se boriti protiv estoke oluje. Vjetar je bio toliko silovit da nije mogao kormilariti jedrenjakom. Da opasnost bude vea, jo jedan jedrenjak, takoer noen olujom, pribliavao se velikom brzinom.
230

Prijetili su unititi jedan drugog; brodolom se inio neizbjean. Naavi se u krajnjoj opasnosti, kapetan se sjetio da ima sliku blaenog Gerarda, i rekao je svojim drugovima: Ako blaeni Gerard moe neto uiniti za nas, sad je vrijeme da nam pokae svoju mo kod Boga. Svi su zajedno molili. Istog trenutka, oluja je prestala i oni su se sklonili u luci Bid-Mein. Tek to su se dva broda nala na sigurnom, oluja je ponovno poela, ea nego prije. Svi su bili sigurni da bi bez Gerardove zatite oba broda bila potopljena. 1896. godine, jedan ovjek iz Antwerpa ve je vie od godinu dana patio od stranog raka na licu, blizu mozga. Njegovi su bolovi bili neizrecivi. Lijenik je prosudio da je rak neizljeiv. Nakon teke operacije, rak se ponovno ukorijenio. Pacijent je odbio podvrgnuti se drugoj operaciji i poeo s povjerenjem prizivati blaenog Gerarda. Jednog jutra, primijetio je da mu je s lica otpao komad mesa dugaak gotovo pet centimetara i irok tri centimetara. Bio je ozdravljen, i to toliko savreno da nije ostao niti trag bolesti. Iste godine, maleni Gerard Vivegnis iz Ligea bio je od prije svog roenja posveen naem dragom udotvorcu. Dijete, staro tek devet mjeseci, ne znam kako, palo je na glavu u kabao hladne vode. Majka, doavi nakon kratkog izbivanja, vidjela je to se dogodilo. Brzo je podigla dijete, vritei u suzama: Blaeni Gerarde, povrati mi moje dijete! Blaeni Gerarde, spasi moje dijete! Malian je bio hladan i poplavio i nije davao znakove ivota. Na majine povike, dotrali su susjedi. Poeli su trljati maleno utopljeno djetece i davati mu umjetno disanje na usta. To je trajalo vie od jednog sata, a majka
231

je stalno ponavljala: Blaeni Gerarde, povrati mi moje dijete! Kako se smrt inila izvjesnom, trebalo je obavijestiti oca, koji je radio podalje od doma. Taman su se spremali to uiniti kad je dijete otvorilo oi i poelo se smijati i ponaati se kao da mu se nita nije dogodilo. Zamislite majinu radost i zahvalnost obitelji prema blaenom Gerardu! Jedna ena iz Bruxellesa osamnaest je godina trpjela vrlo teku bolest. Lijenici su proglasili ozdravljenje nemoguim. Kad joj nije ostala nikakva nada od ljudi na zemlji, bolesna se ena okrenula blaenom Gerardu. 16. listopada, 1896. godine na svetkovinu svetog prijatelja Bojeg, bila je potpuno ozdravljena. Otada, nije nikad patila niti jedan sat. Zovu je udom blaenog Gerarda. Sljedee ozdravljenje dogodilo se u Bruxellesu 1897. godine. Jedan osmogodinji djeak dobio je upalu plua, oteanu meningitisom i kongestijom. Vidjevi strane greve kod djeteta, koji su ponekad trajali i po nekoliko sati, lijenici su objavili da mu nije preostalo vie od dva sata ivota. Ve su se pojavili simptomi umiranja, oi su utonule, usta su pobljedjela, ruke i noge su bile hladne i modre. Roditelji, izbezumljeni od alosti, okrenuli su se blaenom Gerardu i poloili njegovu relikviju na dijete. Istog je trenutka umirui djeak utonuo u san san ozdravljenja a kad se probudio, sva je opasnost nestala. Glavna asna sestra jedne zajednice jako je eljela uljepati oltar u svojoj kapeli, a kako bi pribavila sredstva morala se obratiti blaenom Gerardu. Zato je svakodnevno ispred njegove slike molila jednom Pater, Ave
232

i tri puta Gloria Patri. Na kraju godine mu je rekla: Ako je istina, brate Gerarde, da ima tako veliki utjecaj na Nebesima i da voli naglaavati slavu Srca Isusovog, nadahni nekoga da nam daruje petsto franaka, da moemo obnoviti ovaj oltar. Naputajui kapelu, neoekivano je srela jednu enu koja joj je ponudila tono svotu od petsto franaka. Nai itatelji nisu zaboravili da posmrtni ostaci sveca poivaju u Caposeleu. 16. listopada, 1895. godine, na dan njegove svetkovine, hodoasnici na njegov grob, brojniji nego ikad, usklicima, suzama i jecajima izraavali su svoju ljubav, zahvalnost i povjerenje prema svetom udotvorcu. Deset ispovjednika, na stalnoj usluzi vjernicima, jedva su mogli zadovoljiti njihovim zahtjevima. Priesti su bile nebrojene. Pater Bozzoatra je iznio hvalospjev svetom bratu. Zavrio je s rjeitom molitvom kad se kod kapele u kojoj su poivale svete kosti velikog sluge Bojeg pojavilo sjajno svjetlo, poput bljeska munje. Netko bi pomislio da je neki palikua zapalio crkvu. Nakon nekoliko trenutaka prekida, udo se ponovilo drugi i trei put. Na to su ljudi poeli vikati, udo! udo! i plakati od radosti. To je ostavilo nesaglediv dojam na sve prisutne, koji su se razili nadahnuti udvostruenim povjerenjem u blaenog Gerarda. Slava nebrojenih uda koja je sluga Boji izvrio podigla je povjerenje ljudi iznad svih vjerovanja. Njega se svugdje priziva. Njegova slika se svugdje trai, a svugdje se prepriavaju i sluajevi njegove udesne zatite.

233

5.KANONIZACIJA SV. GERARDA

Bilo je to, kako smo rekli, 29. sijenja, 1893. godine, da je besmrtni Lav XIII proglasio Gerarda Majellu blaenim. Ovaj znaajan in dao je udesan poticaj posvete novom blaeniku. Isprva poznat samo u Italiji, na je svetac ubrzo prizivan i velian u svim zemljama u kojima su postojali samostani Redemptorista. U Napuljskom kraljevstvu, njegovoj rodnoj zemlji, blaeni je Gerard odmah bio predmetom jednog nadahnutog ina. Njegov je kip podizan u mnogim crkvama, a stanovnici Mura, njegovog rodnog grada, ak su mu posvetili jedan od masivnog srebra. tovanje blaenog Gerarda proirilo se nesmanjenom brzinom kroz Francusku, Ameriku, Nizozemsku, te najvie Belgiju. U stvari, mogli bismo rei da je ova posljednja zemlja, da tako kaemo, klasina zemlja posvete blaenom Gerardu. On je postao omiljeni zatitnik svih nesretnika. Nije postojalo nijedno siromano stvorenje koje mu se nije obratilo, nijedna bolesna osoba koja ga nije prizivala, nijedna majka u opasnosti koja nije traila njegovo mono posredovanje, nitko u nevolji tko mu nije uputio usrdne molbe. Moe se lako shvatiti da ovakva opa posveta nije mogla ne uroditi najbogatijim plodom meu vjernicima. Kako bi za sebe osigurali posebnu zatitu udotvorca, mnogi su se siroti grenici vratili boljem nainu razmiljanja, plakali nad svojim moralnim rasulom i ozbiljno poeli ivjeti iskrenim kranskim ivotom. Ove duhovne prednosti
234

nisu utekle otroumnoj pronicljivosti Njegove eminencije kardinala Goossensa, nadbiskupa iz Mechlina, koji je sljedeim rijeima pokazao koliko cijeni spasonosnu posvetu: Nebrojena uda koja su ispunila ivot blaenog Gerarda, kao i ona ostvarena u nae doba, moralno usavravaju vjernike i nadahnjuju ih velikim povjerenjem u blaenog brata. Volio bih da se on velia u mojoj biskupiji, kao omiljeni svetac par excellence. Kao odgovor na ovu apostolsku elju Njegove eminencije, belgijski Redemptoristi nisu imali nita blie njihovim srcima nego iriti posvetu njihovom blaenom bratu. Napokon je osnovana posebna posveta u njegovu ast koja se poevi od Saint-Tronda proirila po svim crkvama povezanim s naim samostanima. Ovi su napori blagoslovljeni s Nebesa, i moe se lako vidjeti da e nova posveta uskoro u nae crkve redovnika Redemptorista privui zaista znaajan broj vjernika. U Saint-Trondu, Ligeu i Antwerpu, pokret je bio zaista izuzetan; a mnotvo poklonika je svakog ponedjeljka, dana posveenog blaenom Gerardu, bilo toliko brojno da su se morala ponavljati izvravanja njemu u ast. Otada se svakog ponedjeljka u Saint-Trondu slave dvije mise u ast Gerarda; u Antwerpu, tri; u Ligeu, etiri. U ovom zadnjem gradu, broj onih koji sudjelju na ovim misama ponedjeljkom procijenjen je na preko 4.000. Blaeni Gerard je li uope potrebno rei? odgovorio je na pobonost ovih predanih vjernika nebrojenim milostima. itatelj je ve uvjeren u to brojnim dogaajima zabiljeenim u prethodnom poglavlju. uda koja se pripisuju posredovanju blaenog Gerarda, napisao je jedan od naih napuljskih fratara prije nekoliko godina,
235

pribavila bi izobilje gradiva za mjeseni pregled. Ali nai apostolski napori ne ostavljaju nam dovoljno slobodnog vremena potrebnog za takvo objavljivanje. Ovaj pregled danas u stvari postoji, a svakog mjeseca Il Gerardo Majella objavljuje nekoliko milosti koje su se dogodile zbog posredovanja blaenog brata. Mnogo drugih moe se vidjeti i na stranicama La Sainte-Famille,1 L Aptre du Foyer,2 i La Voix du Rdempteur.3 Koliko je bolesnih ozdravljeno, majki poteeno, djece spaeno od smrti, nevoljnika utjeeno, nesretnih grenika vraeno slubi i kreposti! Gerardovi suvremenici tvrde da ne bi bilo dovoljno nekoliko svezaka da obuhvate sva uda koja je uinio tijekom nekoliko godina koje je proveo na zemlji. Isto bismo mogli rei za udesne milosti koje blaeni brat nije prestajao iriti otkad je proglaen blaenim. Nebrojene milosti inile su se toliko izuzetne da su samo nekoliko mjeseci od proglaenja blaenim dvadeset etiri kardinala, nadbiskupa i biskupa uputili Svetoj kongregaciji obreda ozbiljne zahtjeve da se bez odlaganja pokrene postupak kanonizacije. Nadali su se, kako je izjavio jedan od njih, nadbiskup iz Utrechta, da e ova nova slava pridana blaenom bratu stei nove milosti za krane, kao to je i proglaenje blaenim otvorilo vjernicima izdaan izvor nebeskih milosti i blagoslova. Quod illi cessit in gloriam, nobis cedit in gratiam. (Ono to je za njega urodilo slavom, za nas je urodilo milou.
1 La Sainte-Famille (Sveta obitelj), asopis koji objavljuju Fratri Redemptoristi parike provincije. 2 L Aptre du Foyer (Apostol predvorja), asopis koji objavljuju Fratri Redemptoristi u Lyonu. 3 La Voix du Rdempteur (Glas Otkupitelja), asopis koji objavljuju belgijski Redemptoristi

236

Ove molbe, kao i koraci koje je poduzeo veleasni otac Benedetti, postulator postupka, nisu mogli ne dovesti do zadovoljavajueg rezultata. 27. lipnja, 1893. godine, Sveta kongregacija je povoljno glasovala po pitanju otvaranja postupka za kanonizaciju. Sve to je sad bilo potrebno bio je potpis Vrhovnog sveenika, a to je pribavljeno bez potekoa. Lav XIII je bio vrlo zadivljen ogromnim brojem uda ostvarenih kroz posredovanje blaenog Gerarda, a kad su mu jednog dana prepriavali novu milost ostvarenu zbog njegovog posredovanja, uzviknuo je: Ponizni je brat jako veliki svetac! Uzdanje Svetog Oca u Gerardovu mo bilo je toliko veliko da je, nekoliko tjedana nakon proglaenja blaenim kad se kardinal Zigliara ozbiljno razbolio, Njegova svetost odmah zapovjedila trodnevnicu kako bi uz pomo velikog taumaturgusa dobili ozdravljenje za tog eminentnog princa Crkve, ako je takva volja Boja. Ne moemo se onda uditi to je Vrhovni pontif potpisao proglas, iako je prolo tek est mjeseci otkad su njegove uzviene ruke iznad Gerardova ela stavile aureolu blaenog. Proglas je pozivao na novi proces. Nije to bilo pitanje ponovnog podvrgavanja otrom i detaljnom ispitivanju onih moi koje su ve ispitanje i proglaene herojskim. Ne. Ono to je preostalo za uiniti je utvrditi volju Boju po tom pitanju, ispitati da li bi bilo Njegovom Boanskom Velianstvu za volju da Gerard zauzme svoje mjesto u meu svecima koje Opa Crkva odlikuje javnim kultom. Kaemo Opa Crkva budui da, u onom to se odnosi na blaenike, njihov kult je obino ogranien na crkve njihovog rodnog grada ili biskupije, ili na njihov Red, ako su bili redovnici.
237

Dakle, boanska se volja pokazuje kroz uda, koja su oigledan Boji znak. Proces kanonizacije blaenika se prvenstveno odnosi na dokazivanje dva uda. Crkva se, da se razumije, ne obazire u takvom procesu na uda koja je svetac uinio za svog ivota, kolikogod ona bila sjajna. tovie, kad se radi o nekome tko je ve blaen, ona zahtijeva da je za proglaenje svetim potreban dokaz vjerodostojnosti najmanje dva uda uinjenih nakon proglaenja blaenim. Samo to se u njezinim oima moe opravdano protumaiti kao boanska svjedoanstva, koja dokazuju da Bog trai najvee poasti za svog slugu. Poznato nam je s kojim krajnjim oprezom Rimski sud postupa u ovakvim sluajevima. U mjerama predostronosti daleko nadilazi sve ono to poduzimaju kriminalni sudovi, ak i kad se radi o ivotu i smrti. U ovo se moemo uvjeriti sljedeim dogaajem: Uvaeni kardinal Wiseman jednom je putovao u drutvu jednog protestanta. Nakon raspravljanja o raznim neutralnim temama, razgovor je skrenuo na posvetu svetaca i njihovih uda. Moemo zamisliti da je protestant iskazao skeptinost. Kardinal mu je zatim dodao neke dokumente o procesu kanonizacije, koji su se odnosili na odreena uda i njihove dokaze. Nakon to ih je proitao, protestant ree: Vaa eminencijo, da su sva uda ovako dobro dokazana kao ova, morali bismo u njih povjerovati. Ah! Gospodine, odgovori ueni prelat, ova uda, koja vam se ine vrijedna vjerovanja, Sveta kongregacija obreda odbacila je kao nedovoljno osnovana. Zatim je u Rimu zapoeo proces provjere uda koja se
238

pripisuju posredovanju blaenog Gerarda. Predstavljena su tri, iako pravila Kongregacije obreda zahtijevaju samo dva. Prvo udo predano na odobrenje bilo je trenutano ozdravljenje Dominica Beneduccea, koje se dogodilo 13. svibnja, 1893. godine. Ovaj je ovjek bio na pragu smrti usljed stranih greva u elucu, poznatih pod imenom miserere, prizvao je blaenog Gerarda i progutao jednu nit potopljenu u udesno ulje koje je istjecalo iz kosti udotvorca. Istog trenutka, uasna je bol nestala. Ovo udo, jedno od onih koje bi sugovornik kardinala Wisemana bez sumnje odobrio, Sveta je Kongregacija odbacila. Preostala su jo dva. Prvo od ovih uda dogodilo se u biskupiji Ligea. Godine 1893., mlada djevojka iz Saint-Tronda, imenom Valerie Baerts, leala je u agoniji, potpuno iscrpljena, oboljela od najgoreg oblika tifusne groznice, oteane cerebralnim meningitisom. Ljudska pomo nije bila od koristi. Onda se zavjetovala, povjerila se u zatitu blaenom Gerardu i vratila joj se stara snaga, kao da nikad nije bila bolesna. Drugo se udo dogodilo 1896. godine. Jedan petnaestogodinji mladi, Vincezo De Geronimo, posvetio se studiranju knjievnosti u Sjemenitu u Conzi, kad se razbolio. Bolest je tako uznapredovala da je bolesnik ubrzo bio na samrti. Iskustvo najboljih lijenika i sva briga kojom je obasut bili su nemoni. Svaki je simptom bolesti ukazivao na koban ishod, kad su mu na prsa poloene relikvije blaenog Gerarda. Istog trenutka, on je zaspao i dogodilo se udo, probudio se ozdravljen. Ova dva uda podvrgnuta su stroim provjerama Svete
239

kongregacije obreda na razliitim zasjedanjima odranim u Rimu 1898., 1899., 1903. i 1904. godine. Kao i obino, promotor vjere, koji je ire poznat pod ne toliko simpatikim nazivom avolji odvjetnik, uinio je sve u njegovoj moi da umanji njihovu vrijednost. Ali, postulator postupka je tako savreno opovrgnuo sve otroumne i vjete argumente svog protivnika da je 6. srpnja, 1904. godine, na pitanje postavljeno od strane kardinala Ferfate, o tome da li su predloena uda jasna i nedvojbena, svi prisutni kardinali, kao i svi savjetnici, dali su odobravajue miljenje. Kad su uda odobrena od strane Svete kongregacije, postupak je zavren. Proglaenje presude pripada Papi nepogreivom sucu bez pristranosti u ovakvim sluajevima. Iako prisutan na zasjedanju 26. srpnja, Vrhovni sveenik je elio, prema obiaju, ponovno prizvati duh istine prije proglaenja konane presude. To je konano uinjeno na svetkovinu Uzaaa, 15. kolovoza, 1904. godine. Pio X., sveanim dekretom, proglaava da prihvaa dva predloena uda,, i to, prvo, trenutano i potpuno ozdravljenje Valerie Baerts u posljednjoj fazi tifusne groznice, oteane cerebralnim meningitisom, te drugo, trenutano i potpuno ozdravljenje Vincenza De Geronima od upale plua. U drugom dekretu objavljenom istog dana, milou rijetkom koliko i plemenitom, Pjo X., udovoljavajui jednoglasnoj elji lanova Kongregacije Presvetog Otkupitelja, proglaava da mogu sigurno nastaviti sa sveanom kanonizacijom blaenog Gerarda Majelle. Ovdje navodimo neke providonosne podudarnosti: Kongregacija za obred predoila je potvrdni dekret po pitanju
240

vjerodostojnosti uda i kanonizacije blaenog Gerarda za vrijeme devetnice za svetkovinu sv. Alfonsa; sveano proglaenje dogodilo se na svetkovini Uzaaa; velika ceremonija kanonizacije dogodila se u vrijeme kad je itav katoliki svijet slavio pedesetu godinjicu od proglaenja dogme o Bezgrenom zaeu. Kakva panja od strane sv. Alfonsa prema ovom uzvienom sinu kojeg je on sam kanonizirao za ivota! Plemeniti dokaz Marijine majinske njenosti prema jednom od njezinih najvjernijih i najodanijih slugu! Moemo navesti i neke druge udesne podudarnosti: 8. lipnja, 1877. godine, Pijo IX je na pedesetu godinjicu svoje biskupske posvete, objavio dekret proglaujui kreposti uzvienog Gerarda herojskim; 29. sijenja, 1893. godine, na proslavu pedesetog biskupskog jubileja, Lav XIII je postavio uzvienog brata u redove blaenika; te konano, 11. prosinca, 1904. godine, samo nekoliko dana nakon proslave pedesetog jubileja od proglaenja dogme o Bezgrenom zaeu, Pijo X, koji je tada dino vladao, nastavio je dalje sa sveanom kanonizacijom blaenog Gerarda! Ali, vrijeme je da prepriamo kako su tekle sveanosti ovog dana za pamenje. Prvo, kulisa za ovo slavljenje, neusporediva bazilika sv. Petra u Vatikanu: Na ulazu, iznad portala, bio je velianstven natpis, umjetniki uokviren i bogato ukraen, nadvien grbovima Barnabita i Redemptorista. Podsjeao je na injenicu da je pored Gerarda Majelle iz Redemptorista, Alessandro Sauli, sin Reda Barnabita, istog dana imao ast biti kanoniziran. Slijedi epigraf, kojeg je ispjevao monsinjor Vincenzo Sardi:
241

Adeste cives advenae. Quod Christianae reipublicae bene vertat Pius X Pontifex Maximus Alexandro Sauli Episcopo Sodali Barnabitidi et Gerardo Maiella Sodali Alphonsiano Caelitum Sanctorum honores Inerranti judicio decernit. Animas Sanctissimas ut catholico nomini pacem imploratione pariant

Adprecamini.
Doite, itelji i tuinci! Vrhovni sveenik Pio X. svojom nepogreivom odlukom (za dobrobit Crkve) proglaava svecima Alessandra Saulija, biskupa, iz reda Barnabita i Gerarda Majellu, sina sv. Alfonsa. Molite se ovim velikim svecima za mir Boje Crkve! Pored ovog natpisa, na fasadi crkve bilo je ogromno platno, djelo Chevaliera Salvatora Nobilija, koje je prikazivalo slavu novih svetaca. Unutranjost bazilike jo je uvijek bila velianstveno ukraena od proslave 8. prosinca, s jedinom razlikom da je slika Bezgrenog zaea bila zamijenjena onom Presvetog Trojstva. Sve je ostalo bilo isto. Kao i na dan velikog jubileja, crveni damast, proiven zlatom, omotan je oko stupova; grobnica Princa apostola prekrivena je cvijeem i svijenjacima; bogate papinske odore ukraavale su kip
242

sv. Petra; a cijela bazilika bila je osvijetljena elektrinim svjetlima od ulaza do trona sv. Petra. Nemogue bi bilo izbrojati zidne svijenjake i lustere. Jednom rjeju, Osservatore Romano je naveo da koliina svjetla koja je tada okupala ogromnu baziliku bila jednaka snazi 45.000 svijea. Sveanosti prethodnog dana svojim sjajem gotovo su bile jednake onima narednih osam dana, i moglo se oekivati da e bazilika sv. Petra biti ispunjena ogromnim mnotvom. Iako portali nisu bili otvoreni prije 6:30 ujutro, Trg sv. Petra bio je pun ljudi prije 5:00 ujutro. Ispred crkve red su odravali vojni kordoni a unutra vicarska garda i sampietrini, koji su imali zapovjedi da pod svaku cijenu zabrane ulazak svakome tko nema ulaznicu. Preko pedeset tisua ljudi smjestilo se u golemom prostoru hrama! Jedan je detalj bio dirljiv: na propovjedaonici, pomijeani s obitelji sv. Alessandra Saulija, bili su lanovi obitelji sv. Gerarda, i to Gerardo Majella, tiskar iz Tivolija, iz pokrajine Lazio, sa svojim sinom Leandrom, keri Ersili, te monsinjor Pacifici, sveenik iz Tivolija. Ogromno mnotvo ekalo je neko vrijeme dolazak Pape. Konano su se u daljini uli glasovi kako se pribliavaju, a ubrzo zatim, kraljevskim stepenicama koje vode do bazilike poela se sputati velianstvena procesija. Bilo je skoro 8:30. Procesija se sastojala od tri glavna dijela: redovno sveenstvo, svjetovno sveenstvo i papinski dvor. Prema obiaju, dvije vjerske obitelji koje su proslavljale slavu jednog od svojih lanova, predvodile su procesiju. Slijedili su drugi vjerski redovi: jezuiti, bosonogi
243

augustinci, kapucini, minime, konventualci, pustinjaci sv. Augustina, bosonoge karmelianke, dominikanci, benediktinci, kamaldolijanci, itd., itd. Zatim je dolazilo svjetovno sveenstvo sveuilinih bazilika i upa u Rimu, prelati vikarijata i Svete kongregacije obreda, iza kojih je slijedilo est fratara redemptorista ispred banera njihovog brata po Kristu. To je bio rad hodoasnika ih Gerardovog kraja. Iza svjetovnog sveenstva hodala je sveana pratnja papinske kapele, s vjerskim i svjetovnim dostojanstvenicima, meu kojima je bio i papinski draguljar. Zatim su slijedili privatni slubenici koji su nosili papinske tijare i dragocjene mitre Vrhovnog pontifa. Zatim su slijedili fakulteti, prelature; nositelji tijare i mitre koju je Papa koristio za vrijeme sveanosti; nosai papinskog kria i kadionice; ostiariji, vratari, virga rubea (crveno ezlo); dva pokornika, svaki nosei palicu ukraenu cvijeem, ambleme njihove nadlenosti; glavni opati u svojim ogrtaima, biskupi, njih oko 200; nadbiskupi, primati, patrijarsi, meu kojima su bili grki melkitski prelat, obueni u svoje sveane orijentalne ornamente; kardinali dekani, kardinali sveenici, kardinali biskupi, obueni u mitre od damasta, a svaki je nosio oznake svojeg reda. Pored slubenih kardinala, u procesiji je bilo nazono trideset pet prineva Crkve! Papa, okrunjen tijarom, noen na sedia gestatoria (papinska nosiljka), okruen visokim vjerskim i svjetovnim dostojanstvenicima svog dvora, uao je u 9:15. Bilo je potrebno 45 minuta da se procesija poreda. Sveti Otac je svima izgledao okruen onim nadljudskim sjajem koji smrtniku daje osobinu Oca katolianstva
244

i sveenika Isusa Krista. Ah, da je mnotvo moglo samo zapljeskati kao znak ljubavi i nepovredive privrenosti nasljedniku sv. Petra, papi! Ali, svako bunije oitovanje, a naroito klicanje svih u isti glas, bilo je zabranjeno. Ipak, tek to se Papa pojavio ispred ogromnog mnotva bio je ushien od uzbuenja. Kroz sve redove oteo se dugi amor divljenja. Konano su gledali u Papu, iju su uzvienu pojavu tako dugo eznuli vidjeti! Uzbuenje se pojaalo kad je Vrhovni sveenik, i sam vidljivo ganut, podigao ruku da blagoslovi smjerno mnotvo, dok su srebrne trube na sve strane hrama upuivale sjajne note i kadence mara. Kako su svjedoili prisutni, sveanost 11. prosinca, kao i ona 8. prosinca, premaile su sve dotad vieno u Rimu od Vatikanskog koncila. [Vatikan I, 1870.]. Moemo li posumnjati u to? Moe se vidjeti iz reenog da je papinska procesija prikazala svoj uobiajeni sjaj pod izvanrednim uvjetima. Zamislimo samo velianstvenu procesiju kojoj je trebalo 45 minuta za slavodobitan ulazak! Pogledajmo samo brojne prelate, biskupe i kardinale posjednute na koru apside! Zagledajmo se na trenutak u blistavi tron Svetog Oca, sjajno ruho prelata i papinske garde, u tisue elektrinih lampi, koje su gotovo svugdje zamijenile tradicionalne svijee i osvjetljavale ovu divotu. Podignimo oi prema sjaju svjetla koje je, blijetei iznad papinskog trona, okruilo sliku Presvetog Trojstva, bacajui na nju neusporediv sjaj; prema onim elektrinim lusterima koji isijavaju velianstveno svjetlucanje na pozlatu papinskih ornamenata, crveni damast, grbove, naoruanje i uniforme garde, na
245

mozaike i mramor bazilike. Dodajmo tome valove jednodunosti koji su se prelijevali sa zasvoenih korova Sikstinske kapele, srebrne trube i dojmljive motive gregorijanskih melodija i tko bi mogao oklijevati u odobravanju oduevljenih opisa ove velike i nezaboravne sveanosti? Ali, moramo nae pripovijedanje privesti kraju. Pogledajmo, dakle, Papu kako sjedi na svom tronu, zbor kardinala, patrijarhe, primate, nadbiskupe, biskupe i cijeli papinski dvor ono njih. A onda, predstavlja se kardinal pro-prefekt Kongregacije obreda, na njegovoj lijevoj strani je konzistorijski advokat, zapovjednik Octavio Pio Conti. Ovaj posljednji klekne pred Papu i u ime kardinala pro-prefekta, ponizno moli Njegovu Svetost da milostivo zapie blaenog Gerarda Majellu i blaenog Alessandra Saulija u popis svetaca. U ime njegove Svetosti, monsinjor Vincenzo Sardi, odgovara da je to vrlo ozbiljna stvar za koju prvo valja prizvati Presveto Trojstvo i zamoliti za pomo Blaenu Djevicu Mariju, svete apostole Petra i Pavla i sve svece. Kardinal se zatim povlai. U meuvremenu, papa klekne, a crkveni pjevai intoniraju Litaniju svetaca. Njegovo pjevanje ostavlja uzbudljiv i velianstven dojam. Mnotvo okupljeno u bazilici, pjeva prizivanja iz Litanije, izmjenjujui se sa zborom. Svjedoci su izjavili da su osjeali kao da su se molitve Ope Crkve ponekad bolne, a zatim pune uzdanja uzdizale do Nebesa po pomo. Kad je zavrilo pjevanje Litanije, Sveti Otac, s upaljenom svijeom u ruci, ponovno je sjeo na svoj tron. Kardinal pro-prefekt, istim obredom, ponavlja svoj
246

zahtjev konzistorijskom advokatu, koristei ovaj put formula instantius. Tajnik u ime Pape, odgovara da Sveti Otac, svjestan vie nego ikad vanosti traene milosti, eli drugim molitvama zatraiti svjetlost Duha Svetog. Kardinal i konzistorijski advokat se povlae. Sa Svetog Oca je skinuta mitra. On ustaje ispred svog trona, poziva kardinale koji ga okruuju na usrdnu molitvu, rekavi im Orate (Molite), zatim intonira himnu Svetom Duhu Veni Creator i klekne pred kraj prve kitice. Himni se pridruuju pjevai papinske kapele, a kad je gotova, Vrhovni pontif pjeva Oremus. Papa ponovno sjeda na svoj tron, konzistorijski advokat ponavlja svoju molbu po trei put, ovaj put instanter, instantius, instantisime [ustrajno, ustrajnije, najustrajnije]. Najzad, tajnik odgovara da je Sveti Otac sada uvjeren da je ovaj in po volji Bogu i eli nastaviti s kanonizacijom. Na ove rijei, svi se diu, a Pijo X, podignuvi glas usred izrazite tiine, izgovara sveani proglas kojim se Gerard i Alessandro postavljaju za svece: Ad honorem Sanctae et individuae Trinitatis, ad exaltationem Fidei Catholicae et Christianae Religionis augmentum, auctoritate Domini Jesu Christi, Beatorum Apostolorum Petri et Pauli, ac nostra . . . Beatos Confessores Gerardum Maiella et Alexandrum Sauli Sanctos esse decernimus, et definimus, ac Sanctorum catalogo adscribiums . . . U ast Presvetog i Nerazdvojnog Trojstva, za uzvienje katolike vjere i irenje kranske religije, uz ovlatenje naeg Gospodina Isusa Krista, Blaenih Apostola Petra i Pavla i nae vlastito... Odreujemo i proglaava247

mo Blaene ispovjednike Gerarda Majellu i Alexandera Saulija svetima, te ih uvrtavamo u popis svetaca ... Bilo je skoro deset sati ujutro kad je ovaj nepogreivi proglas Pape izreen! Slijedile su daljnje sveanosti, kojima je Sveti Otac naloio slanje apostolskih pisama da objavi svijetu slavu novih svetaca. Naredio je i da se sveanosti tog dana zabiljee u javna glasila. Kad su zavrili ovi obredi, snaan i ugodan glas Pape Pije X intonirao je Te Deum, na to je zahvalno mnotvo oduevljeno odgovorilo. Kardinal dekan je zatim prizvao nove svece: Orate pro nobis, Sancti Gerarde et Alexander, Alleluia! Molite za nas, sveci Gerard i Alexander, Aleluja! Zatim je Papa sam otpjevao Oremus. Kad je kardinal izmolio Confiteor [Ispovijedam se], umetnuvi imena dvaju novih svetaca nakon imena apostola, Vrhovni je pontif izgovorio molitvu odrjeenja i blagoslova, izgovarajui ponovno imena dvojice svetaca. Da bi okrunio sveanost, kardinal Serafino Vanutelli je objavio Potpuno oprotenje. Kanonizacija je zavrila, a odmah zatim poela je papinska misa sa svim sjajem uobiajenog obreda. Za vrijeme prinoenja darova, postulator postupka, veleasni otac Benedetti, u pratnji jo jednog redovnika redemptorista, priao je prinijeti, najprije svijeu, a zatim koaru s dvije golubice. Zatim je priao njegova eminencija kardinal Gotti s dva redemptorista, od kojih je jedan prinio svijeu, a drugi koaru s dvije grlice; nakon kojih je priao njegova eminencija kardinal
248

Macchi s druga dva sina sv. Alfonsa, od kojih je jedan prinio svijeu, a drugi koaru s dvije male ptice. Bi li bilo nepromiljeno tvrditi da je kanonizacija sv. Gerarda, proglaena u dobu u kojem mi ivimo, u Bojim planovima velika pouka cijelome svijetu? Mislimo da ne bi. Svevinji, koji je svojim velianstvenim udima pokazao da je za svojeg odanog slugu elio sveaniji vjerski obred, je prema tome jasno pokazao svoje boanske namjere. Gerard, velikoduni oponaatelj Isusa Krista, magnanimous Christi imitator, osudit e svojom svetou i divljenja vrijednim ivotom poroke naeg doba i otvoreno propovijedati krepost koje ini se zanemaruje. Samoljublje u mnotvu oblika, kao runa rak rana, nagriza sve slojeve naeg drutva. Ljudi tragaju za bogatstvom, slavom, uicima. Samo to ele; samo tome tee. Potraga za ovim ispraznim i nedostojnim tricama iscrpljuje snagu nebrojenih dua. ini se da je prolo vrijeme u kojem je ovjek bio zadovoljan skromnim mogunostima, sretan na svom poloaju. Bogat ovjek danas eli nagomilati jo vie bogatstva; ovjek umjerenih mogunosti eli se uzdignuti na razinu bogatih; a siromaan ovjek, zaveden retorikom takozvanih prijatelja naroda, osjea da mu je srce izjedeno vatrom gramzivosti, njemu dotad nepoznate. Mrzi bogate; zavidi njihovom bogatstvu i imetku; i u svojoj uarenoj mati raduje se trenutku, sretnom trenutku, koji e jednom zauvijek uspostaviti, kako on smatra, opu jednakost, i stati na kraj njegovoj bijedi i ponienju. Nekad davno, ovjek je znao kako se pokoriti, kako
249

se podiniti jarmu, kako ga ak i nositi s ljubavlju, ili barem bez srditosti i bijesa. Nije da tada nije bilo pobuna. Od pobune Lucifera, od najvee pobune od svih, one Adama protiv Stvoritelja, uvijek je bilo i uvijek e biti takve nepokornosti. Ali, je li ponos ikad poprimio takve razmjere kakve gledamo u dananje vrijeme? Je li ikad prije viena tako izraena tenja prema potpunoj neovisnosti? Niti Bog, niti gospodar je poklik velikog dijela drutva. Oni se bune protiv Boga i Njegovog zakona, protiv Crkve i njezinih slubenika, protiv kraljeva i njihovih odredbi, jednom rjeju, protiv svakog autoriteta. A to da kaemo o putenosti? On istinski vlada kao gospodar, porobljavajui duu i tijelo, onemoali karakter, gasei plamen plemenite odvanosti. O emu sanjaju ljudi u dananje vrijeme? O gozbama i uicima. Samo kakvim uicima! O veliki Boe! Uicima kakvima su se odavali pogani. Zlo se besramno prikazuje svuda, a kako bi bolje obmanulo one koji nita ne slute, koristi se svim sredstvima da bi prikrilo svoju odvratnost. Nije bilo dostatnih rijei za rasipanje prokletog otrova, pa je valjalo smisliti novi rjenik. Blud vie nije sramotan grijeh, grijeh koji je donio propast ovjeanstvu i razaranju Sodome. Oh, ne! Za nau degradiranu rasu, to je samo ugodna slabost! A kad se sjetimo nevinih dua koje moraju ivjeti usred ove poasti, stalno udiui atmosferu koja vonja po putenosti! Zaista, naem je vremenu bila potrebna snana pouka. Da vidi, u svoj svojoj istoi i blistavosti, doktrinu Boanskog Uitelja ostvarenu u ivotu jednog od onih heroja koje Crkva nikad nee prestati prikazivati svije250

tu i koje nikad nee prestati stvarati dovijeka. Sama djeca Crkve trebaju vidjeti slubenu osudu poroka koji kaljaju ivote tolikih ljudi i blistavim primjerima biti ohrabreni u kreposti. Svijet je upravo dobio veliku pouku; njezin primjer je pred oima cijelog ovjeanstva. Pio X., uzdiui Gerarda do vrhunca slave kanonizacijom, jasno govori svijetu da se njegovo spasenje, njegova srea, mogu pronai samo u oponaanju Gerardovih kreposti, u preziranju pokvarljivih dobara i u traenju bogatstva vjenosti. Gerard je bio siromaan zemaljskim dobrima. Ali, umjesto da prieljkuje bogatstvo onih velikih, bio je domiljat u olakavanju siromatva onih koji su bili siromaniji od njega. O vi bogati, nauite od Gerarda odvojiti vaa srca od vae imovine i velikoduno darivajte od vaeg obilja za pomo nebrojenim oblicima bijede i nevolje koja prekriva lice zemlje! A vi kojima je uskraeno bogatstvo, nauite od njega da ne preklinjete svoje okolnosti, ve se pomirite s njima, ak tovie, s radou i ljubavlju! Gerard nije znao nego se pokoriti! Vidjeli smo ga pokornog s najdubljom poniznou i izuzetnom srdanou, okrutnom i bezdunom gospodaru koji se prema njemu odnosio otro, zlostavljao ga i muio. Vidjeli smo ga kako predosjea najmanje elje onih kojima je Bog podijelio vlast nad njim. itajmo iznova primjere njegove divljenja vrijedne pokornosti, kako bismo oponaajui naeg sveca nauili da se u svakoj vlasti odraava autoritet samog Boga, kako bismo umaknuli duhu neovisnosti koji se svugdje podme-

e i koji, malo pomalo, oblikuje onaj uasan i opasan katalog pobuna kojima je cilj izjednaavanje svih drutvenih klasa.Konano, Gerard je bio ist! Njegov je ivot bio kratak, niti trideset godina! Ali je njegova sluba bila sva sveta. Sjala je od poetka do kraja savrenom nevinou, neokaljanom istoom. Smrtan i krhak, usprkos zamkama Sotone i svijeta on je sauvao svoju krsnu haljinu neokaljanu i besprijekornu; tovie, kako je rekao Lav XIII u proglaenju blaenim, Dostojan takmac sv. Alojzija Gonzage i sv. Stanislava Kostke, Gerard se inio poput Anela na Nebesima meu ljudima. Nalazimo u njegovom ivotu da nije tedio napora da sauva svoju djeviansku istou; postovi, kanjavanja, poniavanja svake vrste, sve ih je koristio da bi sauvao najosjetljiviju od svih kreposti. Velika pouka za nae vrijeme, zarobljeno rasipnou i putenou! Neka bijedni grenici potonuli u glib grenosti promotre ist, krepostan ivot sv. Gerarda! Nauit e prezirati i mrziti sramotne uitke, koji tako runo ukaljaju u ovjeku i samu sliku Boga, i koji daleko od toga da zadovolje duu u njezinoj potrazi za sreom, ispunjavaju je gnuanjem, tugom i beznaem. Sad vidi, dragi itatelju, da je ivot naeg velikog udotvorca bio spasonosan za nesretna vremena u kojima ivimo. itaj o njemu esto i paljivo. U njemu e pronai snagu i utjehu. Uini ga znanim svugdje. Due e iz njega uiti da opako samoljublje, koje danas svugdje vlada, mora biti pogaeno i da moraju oponaati sveti Gerardov ivot u skladu sa svojim nejakim mogunostima i uz poticaj boanske milosti. Ako to inite, vjerujte mi, init ete neto s istinskim
252

arom, u svom podruju ete doprinositi ponovnom oivljavanju istoe morala, obnavljanju spona istinskog bratskog milosra, a pomoi ete i dokrajiti rat meu klasama; jednom rijeju, u skladu s divnim motom naeg slavnog i voljenog Pape Pije X, trudit ete se da se ponovno uspostavi vladavina Isusa Krista na zemlji: Omnia instaurare in Christo Obnoviti sve u Kristu.

DEO GRATIAS ET MARIAE! HVALA BOGU I MARIJI!

253

SV. GERARD MAJELLA

udotvorac i zatitnik trudnica

v. Gerard Majella, udotvorac i zatitnik trudnica, vrlo je veliki svetac Katolike crkve. Iako je umro od tuberkuloze sa samo 29 godina i iako je bio samo brat laik, postigao je veliku svetost, toliku da su vjerski poglavari posvjedoili da on ne samo da nije poinio nijedan smrtni grijeh, ve da nisu mogli otkriti da je ikad poinio bilo kakav grijeh! Po zanimanju kroja prije nego je primljen u Kongregaciju Presvetog Otkupitelja redemptoriste u dobi od 26 godina, sv. Gerard je postao poznat po svojim udima, ozdravljenjima, milosrima, ekstazama, poniavanjima, molitvama, istoi, pokornosti, revnosti za due, rasuivanju dua, prodiranju u srca, ulivenom znanju, proroanstvima, poznavanju dogaaja na daljinu, bilokaciji, moi nad prirodom i nad ljudskim srcima ak i nad sotonom. Ova knjiga opisuje i njegovu smrt, pogreb, uda nakon smrti, njegovo proglaenje blaenim i svetim, kao i iroko rasprostranjeno tovanje koje se ubrzo svugdje pojavilo. itatelj e nadaleko i nairoko morati traiti da pronae ivot nekog drugog sveca koji toliko nadahnjuje kao onaj sv. Gerarda Majelle! Jer Bog je zaista pokazao svoje odobravanje ovog svog sluge i njegove udesne svetosti doputajui ovoj svetosti da se prikazuje svijetu tolikim i tako velikim udima. Ovo je knjiga u kojoj e uivati cijela obitelj!