Bojan Marotti: Rječnik Hrvatskoga Filozofskoga Nazivlja

Marotti, B., Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja, Prilozi 6970 (2009), str.
123180
123
RJENIK HRVATSKOGA FILOZOFSKOGA NAZIVLJA

BOJAN MAROTTI Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb
UDK 811.163.42373.46 Izvorni znanstveni lanak Primljen: 17. 2. 2009. Prihvaen: 14. 5. 2009.
Saetak
U prilogu se predlae izrada Rjenika hrvatskoga filozofskoga nazivlja. U svezi s time ponjaprije se razmatraju neki osnovni sociolingvistiki pojmovi kao pretpostavka rasprave o hrvatskome filozofskome nazivlju. Tako se u sklopu hrvatskoga susustavlja (dijasistema), tj. skupa svih hrvatskih sustava, razlikuje izmeu hrvatskih naravnih sustava (organskih idioma) i onoga to bi se moglo nazvati biranim ili uzornim hrvatskim sustavom (katkada zvanim i hrvatskim knjievnim jezikom, ili pak hrvatskim standardom). Posebice se navode temeljne osobine biranoga sustava, kojima mora udovoljavati i (filozofsko) nazivlje kao njegov sastavni dio. Potom se ukratko prikazuje (novija) povijest biranoga sustava, dotino knjievnoga jezika, pri em se naglasak stavlja na devetnaesto stoljee i na borbu razliitih jezikoslovnih kola, kao i na pobjedu tzv. hrvatskih vukovaca krajem devetnaestoga i poetkom dvadesetoga stoljea. Zatim se razmatra ustroj takva Rjenika, kao i izvori koje bi trebalo uzeti u obzir. Na kraju se (posebice u Dodatku), na osnovi ralambe pojedinih primjera, upozorava na neka obiljeja dananjega hrvatskoga filozofskoga nazivlja koja se mogu smatrati utjecajem crkvenoslovjenskoga jezika srpske preuredbe (redakcije) na sudobni knjievni jezik. Kljune rijei: rjenik, filozofski rjenik, filozofsko nazivlje, hrvatski knjievni jezik, sociolingvistika, odabir, sustavna tvorba
Jedan Krstiev prijedlog

Zakljuujui godine 1944. u asopisu Vienac svoj ogled Filozofija i jezik, ogled koji se zacijelo moe smatrati jednim od najvanijih lanaka u po-
124
Marotti, B., Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja, Prilozi 6970 (2009), str. 123180
vijesti hrvatske filozofije dvadesetoga stoljea, Kruno Krsti u saetu obliku podastire, a istodobno i ukratko razmatra, jednu zamisao koja se sama sobom nadaje kao svojevrstan posljedak onoga o em je u lanku rije. A u lanku se, grubo uzevi, raspravlja o vrlo staroj filozofskoj temi, naime o odnosu miljenja i jezika. Pitanje je dakako poznato: to prethodi emu? Ili drugaije reeno uvjetuje li miljenje jezik ili pak jezik uvjetuje miljenje? Za Krstiev se odgovor meutim ne moe kazati da je posve oekivan, a jo se manje moe rei da je samorazumljiv. Prihvativi u naelu uvrijeeno gledite prema kojem miljenje uvjetuje jezik, Krsti ustvruje da u istoj mjeri i jezik uvjetuje miljenje, te da uistinu opstoji stanovita ravnotea izmeu, kako ih zove, glotomorfizma miljenja i ideomorfizma jezika. Dapae, itanjem samoga lanka biva postupno razvidnim da Krsti sve otvorenije suprotstavlja taj utjecaj jezika na filozofijsko miljenje1 neupitnu prihvaanju stavka da je jezik odraz naega duevnoga ivota uobe, a posebno njegove logike strane (miljenja),2 tovie da ga u odreenome smislu brani, te da se za nj zapravo i zalae. Pa na kraju lanka s toga stajalita podastire i obrazlae, kako rekoh, jednu zamisao, zamisao o kojoj je vrijedno razmisliti i danas, ezdeset i pet godina nakon to je lanak objavljen. U stvari, rije je o svojevrsnu prijedlogu, koji Krsti, na kraju svoga lanka, iznosi pred hrvatsku (filozofsku) javnost. Evo toga malo duljega navotka:
Misliocu, koji je bar toliko razumio pojavu jezika, da u njoj vidi uporite za razvijanje filozofijskoga miljenja, razmatranja o mogunostima i pobudama, koje jezik tome miljenju prua, bit e vrlo koristna. Za nau hrvatsku filozofiju bila bi to oito golema korist, da se u pokladu hrvatskoga jezika iztrae posebne vrednote (rjenike i strukturne), koje su sposobne za filozofijsko izkoritavanje. Dobar dio nae filozofijske terminologije ili je jednostavno preuzet iz tuih terminologija ili je samo vanjskim nainom pohrvaen, a logika vriednost nae tvorbe riei i nae reenine grae nije nikada sustavno iztraena. Meutim nema sumnje, da bi upravo uranjanje u nau jezinu tvar filozofu odkrilo osebujnu hrvatsku razpodjelu smislenih vrednota na jezina sredstva i tako oplodilo nastojanja, koja idu za tim, da razvijemo upravo nau, naem narodnom duhu primjerenu, hrvatsku filozofiju.3
Razmotre li se u cjelini Krstieve tvrdnje iz navedena ulomka, a posebice prihvati li se njegov uvid da bi upravo uranjanje u nau jezinu tvar filozofu odkrilo osebujnu hrvatsku razpodjelu smislenih vrednota na jezina
1 Vidi K. Krsti Filozofija i jezik, u asopisu Vienac, god. 36., br. 3., str. 58. Puni se zapis knjigopisne jedinice moe nai u Knjigopisu na kraju ovoga priloga. 2 Isto, str. 47. 3 Isto, str. 5859.
125
sredstva,4 valjalo bi ujedno razmisliti i o onome to proistjee iz takva uvida. Naime, nije posrijedi samo puka tvrdnja nego taj uvid, u odreenome smislu, i pozivlje na uranjanje, pa tovie, strogo uzevi, na to uranjanje i obvezuje. A jedna mogunost takva uranjanja, tj. jedan od naina kojim bi poklad hrvatskoga jezika postao razvidnijim, za istraivanje dostupnijim, mogla bi biti i izrada neega to se ovdje uvjetno zove Rjenikom hrvatskoga filozofskoga nazivlja.5 Valja odmah rei da taj Rjenik, naime uope takav rjenik, ne treba brkati s nekim drugim (filozofskim) prirunicima kojih u nas ima, kakav je npr. Filozofijski rjenik, to ga je godine 1965. objavila Matica hrvatska, a glavnim mu je urednikom bio Vladimir Filipovi.6 A ni zamisao o reenome Rjeniku ne treba mijeati s nekim drugim prijedlozima, kojih je takoer u nas bilo, kakav je npr. onaj to ga je kojih pet godina prije spomenutoga Krstieva lanka, u svezi s Akademijinom nakanom da objavi filozofijski rjenik, iznio Stjepan Zimmermann u tri nastavka u Bogoslovskoj smotri pod naslovom Filozofijska enciklopedija.7 U tome se svome prijedlogu Zimmermann zalae za izradu filozofske enciklopedije usuprot filozofskomu rjeniku, to je bila izvorna Akademijina namjera. Po njegovu bi miljenju
4 Ne mogu na ovome mjestu ulaziti u podrobno tumaenje Krstieva pojma smislena vrednota. O tome sam, meu ostalim, pisao u lanku Pojam jezika u Kruna Krstia (lanci 1940. 1945.), u asopisu Prolegomena, god. 4., br. 1., str. 7192. Openito o Krstievu lanku vidi Z. Posavac, Razmiljanja uz novo itanje Krstievog eseja Filozofija i jezik, u asopisu Filozofska istraivanja, god. 19., br. 75., str. 705729. Slina se razdioba hrvatskoga filozofskoga nazivlja nalazi i u lanku E. Hercigonje Prilog teoriji hrvatske filozofske terminologije, objavljenome u Radovima Zavoda za slavensku filologiju, knj. 17., str. 1522. Ona razlikuje (str. 16) termine preuzete u sustav, termine integrirane u sustav (tj. ono to Krsti zove vanjskim nainom pohrvaen nazivak) i termine-kalkove (tj. prevedenice). Razlika je meutim u pristupu, ali i u svrsi. Dok se Hercigonja bavi opisom i razredbom nazivaka koji su ve u porabi, Krsti - upuivanjem na poklad hrvatskoga jezika otvara hrvatskoj filozofiji posve nepoznate prostore, pruajui joj time mogunost za (novi) osmiljaj svoje vlastitosti. 5 Slian se prijedlog, uz podosta razlika, moe nai i u knjizi A. Kneevia Filozofija i slavensko nazivlje. Premda Kneevi pristupa nazivlju iz irega, slavenskoga obzora, ima i odreenih preklapanja. Upuujem stoga posebice na poglavlje pod naslovom Istraivanje filozofijskoga nazivlja danas: Stanje, pristupi i pitanja, str. 3743, gdje se meu bitnim pitanjima i smjerovima istraivanja pod stavkom 11. navodi i sastaviti Rjenik slavenskih filozofijskih naziva (str. 39). 6 Objavljena su jo dva izdanja toga rjenika (oba puta proirena), 1984. i 1989. 7 Vidi S. Zimmermann, Filozofijska enciklopedija, u asopisu Bogoslovska smotra, god. 27., br. 5., str. 321339 i br. 6., str. 424440, te god. 28., br. 4., str. 269275.
126
takva enciklopedija u sebi sadravala i rjenik, te bi, koliko bi god njezina izrada vrlo vjerojatno potrajala dugo, to ipak trebao biti, dugorono gledano, pravi odabir. Kako bi pak u takvoj enciklopediji mogli izgledati pojedini lanci, Zimmermann pokazuje na primjeru obrade nekoliko pojmova, kao to su noetika, spoznaja, istina, universale, naelo uzronosti, i to u namjeri da prikae svu noetiku (u kojoj su, znamo, temelji filozofije).8 Usporedimo li Filozofijski rjenik Matice hrvatske s tom Zimmermannovom zamisli, lako emo meu njima uvidjeti znatne razlike, kako u pristupu, tako i u opsegu. Jer, dok u Filozofijskome rjeniku jedinica Noetika ima svega pet redaka te se upuuje na lanak Spoznajna teorija, koja pak sadrava neto vie od triju stupaca,9 dotle u navedenome Zimmermannovu pokusnome ogledu noetika kao pojam, koja je (uza spoznaju) izdvojena kao posebna jedinica, obasee oko dvadeset i pet stranica. Uoiti je meutim da unato tima znatnim razlikama i Filozofijski rjenik Matice hrvatske i spomenuta Zimmermannova zamisao o filozofskoj enciklopediji imaju jedno zajedniko obiljeje, i to obiljeje koje ih oboje razlikuje od rjenika kakav se ovdje predlae, tj. od onoga o em u svome lanku Filozofija i jezik govori Kruno Krsti. Ta se njihova zajednika crta sastoji u tenji da se itatelju podastre (manje ili vie iscrpno) tumaenje stanovitoga (filozofskoga) pojma, da se objasni pojedina (filozofska) struka, da se kritiki razmotri kakav (filozofski) smjer ili pristup.10 A pri tome se dotini filozofski pojam zapravo pretpostavlja: on je naime tu i treba ga stoga protumaiti. Jasno je dakako da su takvi (filozofski) prirunici vie nego potrebni, te da bi, recimo, jedna velika Filozofska enciklopedija, ustrojena po uzoru na koju od poznatih svjetskih filozofskih enciklopedija, bila itekako poeljna.11 Ipak, osim izrade tako iroko zasnovane filozofske enciklopedije, pred hrvatskom filozofijom (i uope hrvatskom kulturom) stoji, po mome miljenju, jo jedna ne sasvim jednostavna, ali zato iznimno vana zadaa, a to je sastavljanje ve spomenutoga Rjenika hrvatskoga filozofskoga nazivlja. U
Isto, br. 5., str. 321. Vidi Filozofijski rjenik, str. 278 i 378379. 10 U tu bi se skupinu mogao uvrstiti i neveliki rjenik, s odreenim brojem na osobit nain biranih pojmova, koji je pridodan na kraju knjige Branka Bonjaka Filozofija: Uvod u filozofsko miljenje i rjenik (str. 133178). 11 Kao to su primjerice, da ovdje spomenem dvije takve enciklopedije, talijanska Enciclopedia Filosofica, u etiri sveska, ili pak The Encyclopedia of Philosophy, u osam svezaka, s engleskoga govornoga podruja.
9 8
127
em se meutim sastoji njegova posebnost? Koja bi mogla biti naela njegove izrade? Kako bi mogao izgledati njegov ustroj? To su pitanja o kojima se raspravlja u ovome prilogu. Pri tome se eli ponuditi, dodue vie kao poticaj za razmiljanje nego kao posve doraeni prijedlog, neka vrsta nacrta za izradu takva rjenika.
Kako je s nazivljem u filozofiji?

Valja prije svega podsjetiti na to da pitanje hrvatskoga filozofskoga nazivlja nije neka nova tema u hrvatskome filozofiranju, tema koja bi se javila istom nedavno. tovie, bacimo li pogled na hrvatsku filozofiju nakon Drugoga svjetskoga rata, lako emo zapaziti da je nastojanje oko proiavanja nazivlja, budi u izvornim filozofskim djelima, budi u prijevodima, jedno od vanijih pitanja, te da su se njime bavili neki od naih najuglednijih filozofa. Osvrnemo li se pak na noviju hrvatsku filozofiju, recimo od Franje pl. Markovia, onda se pogotovu moe ustvrditi da je, tako rei, borba za nazivlje znaila u nekome smislu i borbu za filozofiju. K tomu, nije potrebno posebno ni isticati da je izgradnja primjerena nazivlja iznimno vana kako za svaku znanost, tako i za filozofiju. Upozoriti je ipak da opstoji velika razlika u odnosu prema znaenju pojedinih nazivaka, bolje bi zapravo bilo rei u odnosu prema odnosu nazivka i njegova znaenja, izmeu filozofije i ostalih znanosti. Posrijedi je naime razlika u shvaanju toga odnosa. Stoga, dok je u pojedinim znanostima dosta est sluaj da neki nazivak ima dogovorno znaenje, tj. znaenje koje je posve neovisno, pae kadto i suprotno znaenju koje dotina rije ima (ili je imala) u svakodnevnome jeziku, takvo je to u filozofiji sasvim rijetko, pa donekle i teko zamiljivo. Evo u svezi s time i jedan primjer. U fizici je npr. mogue rei, pa onda i prihvatiti, da hadron oznauje esticu koja sudjeluje u jakome meudjelovanju, a da pri tome nije od presudne vanosti to ta rije znai u grkome jeziku, premda je, dakako, zgodno znati i to kao svojevrstan podsjetnik, tj. da grki pridjev znai pun, gust, jak, krupan. Taj podsjetnik meutim nije vie tako proziran uzmemo li kao primjer rije barion (prema teak), koja znai hadron polucijeloga spina. Katkada nas pak takvo poznavanje podrijetla pojedinoga nazivka moe i zavarati, kao u sluaju rijei lepton (prema tanak, lak), koja oznauje esticu koja ne sudjeluje u jakome meudjelovanju, ukoliko bismo na temelju grkoga zakljuili da su svi leptoni laki, jer oni to nisu (tako je npr. -lepton
128
gotovo dvaput tei od protona, dakle jednoga bariona, dotino hadrona).12 Ovdje bi se mogla spomenuti i rije atom (prema nedjeljiv), koja meutim ne znai nedjeljivak, nego upravo oznauje stanovit sloen ili sastavljen entitet, dakle ne jednostavan, koji je prema tome djeljiv. Napokon, skrajnji je sluaj rije kvark, koju je Murray Gell-Mann uzeo iz Joyceova romana Finnegans Wake, bez vidljive znadbene veze s onim to ona danas oznauje, tj. razred temeljnih estica od kojih su izgraeni hadroni, dotino temeljne gradbene opeke cjelokupne tvari.13 Dakako, za sve bi navedene rijei bilo najbolje rei da one jednostavno znae ono to danas znae u fizici, tj. da njihova poraba u fizici odreuje njihovo znaenje. I to stoga to poznavanje njihove etimologije, njihova izvornoga znaenja, vie govori o povijesti pojedine znanosti, u ovome sluaju o povijesti fizike, najee pak o zabludama u toj povijesti (kao u sluaju odabira rijei atom za neto to se je smatralo nedjeljivim), nego to upuuje na pravo znaenje tih rijei. Bit e da je upravo zbog toga GellMann uzeo rije bez znaenja, praznu ljuturu, tako rei zvukovnu ovojnicu bez oznaenika, naime rije kvark, kako bi omoguio da istom daljnje istraivanje odredi njezino pravo znaenje, kako bi dopustio da se ta ljutura, ta zvukovna ovojnica popuni (nekim) znaenjem nakon to se dospije do stanovitih (novih) spoznaja. A upravo je to, naime takav postupak, neto to je u filozofiji, kako ve rekoh, teko i zamisliti. Da bi se vidjelo u kojoj se mjeri filozofski pristup nazivlju, tj. ono shvaenje odnosa nazivka i njegova znaenja, razlikuje od pristupa u ostalim
Openito o fizici elementarnih estica kao i o njihovoj razredbi vidi npr. H. Fritzsch, Kvarkovi: Pratvar naega svijeta; takoer F. Close, Svemirska lukovica: Kvarkovi i priroda svemira; k tomu, I. Picek, Elementarne estice iskrenje u svemiru tamne tvari: Putovanje kroz krajobraze estica i sila do svjetova machoa i crnih rupa, posebice str. 2355, te na str. 104105 prikaz tzv. standardnoga modela elementarnih estica i njihovih uzajamnih meudjelovanja. Moe se pogledati i knjiga I. Picek, Fizika elementarnih estica, koja je meutim pisana na zahtjevnijoj razini. 13 Stanovitom bi se znadbenom vezom, tj. nekovrsnom poveznicom mogla smatrati injenica da Joyce govori o trima kvarkovima, a da se primjerice protoni i neutroni sastoje upravo od triju kvarkova. Naime dotino se poglavlje u Joyceovu romanu zapoinje ovako: Three quarks for Muster Mark! / Sure he hasnt got much of a bark / And sure any he has its all beside the mark. (Vidi J. Joyce, Finnegans Wake, str. 383; isp. i H. Fritzsch, nav. dj., str. 66.) S druge strane, uz rije kvark Websterov rjenik navodi samo znaenje koje ta rije ima danas u fizici, te iako upozorava da je rije uzeta iz spomenutoga Joyceova romana, ne kazuje koje bi znaenje rije quark upravo imala u Joycea (vidi Websters New World Dictionary on PowerCD, 1995.).
12
129
znanostima, navodim ovdje dva primjera. Rije je o dvama ulomcima uzetima iz knjiga dvojice naih podosta razliitih filozofa. S druge strane, ta nam dva primjera istodobno pokazuju koliko se u filozofiji pitanje o nazivlju ne moe izbjei, koliko smo svi mi, da to sartreovski kaem, osueni na razmiljanje, upravo na polaganje rauna o nazivlju. Evo tih ulomaka:
Ovom prilikom moram upozoriti samo na jednu filozofsku kategoriju koju u jezinom izrazu upotrebljavam drugaije od ostalih filozofa. Kategorija koja u latinskom glasi esse ili njemaki das Sein u naem jeziku se prevodi sa bie ili bitak. Izraz bie neprikladan je, jer u naem jeziku sve vie dobiva smisao ivog (tako se i njem. das Wesen u jednom smislu mora tako prevesti), a termin bitak mi nikad nije neposredno izraavao onu intencionalnost koju bi taj termin trebalo da ima. Osim toga derivacije, toliko potrebne u filozofskom izrazu, u oba sluaja potpuno su neprikladne (bitkovanje, bitkujue, bievanje, biujue). Zato sam se ve pred nekoliko godina definitivno odluio za termin bivstvo, s njegovim veoma dobrim derivacijama: bivstvovanje, bivstvujue. U naem jeziku se pojam bivstvo upotrebljava i u znaenju esse, existentiae, kao i u znaenju bti, sutine, essentiae. Budui da mi za pojam essentia imamo dva termina: bit i sutinu, a termin bivstvo prvobitno oznaava i esse i essentiu, opredijelio sam se za ovaj, mnogo prikladniji termin.14 Za razumijevanje prevedenog teksta vano je objasniti zato smo svugdje prevodili Wesen s bie [ili: bit]. Bie (lat. ens) jest filozofijski (ontologijski) termin za sve ono to jest ma kako i kakvo bilo, te jest neto (aliquid), a nije nita (nihil). Na tom neto moe se razlikovati ono to ini njegovu prirodu (natura) ili karakter po kojem bie je ono to jest (quid est, gr. ti esti) i tako jest kako jest (novija njemaka terminologija zato govori o So-sein) naspram fakta da jest (quod est, hoti esti). Kako se bie (ens) razlikuje od drugih bia po svom to-stvu (quidditas, to ti en einai, Was-heit), po svojoj biti (essentia) koja ga, kao ba ovo, a ne kao neko drugo, konstituira, dok je, po tradicionalnoj metafizici, tubitak (existentia, Da-sein) svih bia bezrazlian, to onda esencija (esse essentiae) pokriva bie, a ovo, sa svoje strane, prikriva bitak (esse, einai) u esse essentiae i esse existentiae. Ova misaona nunost metafizike dovodi do dvoznanosti rijei ve u Aristotela, gdje usia znai i pojedinano bie i princip bitka uope. U drugim jezicima vri se izmjena znaenja rijei, noena istom misaonom shemom.15
Dakle, koliko se god ta dva hrvatska filozofa uzajamno razlikovala, koliko god oni imali razliit odnos spram (hrvatskoga) jezika, koliko god, u veoj ili u manjoj mjeri, pokazivali sklonost prema jezikoslovlju, koliko se
14
nju).
Vidi P. Vranicki, Historija marksizma, prva knjiga, str. 12 (Predgovor drugom izdaVidi V. Sutli, Praksa rada kao znanstvena povijest, str. 99 (poglavlje Rad i bog).
15
130
god, napokon, bavili filozofijom jezika, u jednome se ipak slau: obojica naime osjeaju potrebu obrazloiti (svoje) nazivlje, obrazloiti zato rabe upravo ovu, a ne onu rije. Pri tome treba uoiti da se ta obrazloba ni u kojem sluaju ne moe svesti na puku izjavu koja bi oitovala kakav pretpostavljeni dogovor izmeu sroitelja i itatelja, recimo ovako: ovu rije rabim u tome i tome znaenju, tako rei obavijesti radi, da se lake ita. Ne, i u jednome i u drugome sluaju rije je o tome da se nekako opravda, filozofski utemelji poraba odreenoga nazivka. Rije ve sama sobom (to god znailo to sama sobom) mora neto imati, mora ve neto donijeti, da bi uope mogla biti prihvaena kao nazivak. I zato je u filozofiji teko birati nazivke, teko se je odluiti za nazivlje. tovie, pojedine se filozofije upravo i razlikuju (meu ostalim) i svojim nazivljem, pa bi se moglo rei da razumjeti nekoga filozofa zapravo i znai prodrijeti u znaenje njegova nazivlja, a otuda se moe ii i korak dalje pa ustvrditi da usporedbom raznoga nazivlja razliitih filozofa postupno stjeemo i razumijevanje same povijesti filozofije.
Izbor, ponuda, odabir

Prema tome, valja prihvatiti ovaj jednostavni stavak: svagda moramo birati nazivlje. Posve je svejedno piemo li koji filozofski lanak, ili pak prevodimo kakvo filozofsko djelo na hrvatski jezik. Dakako, kakav e na odabir upravo biti, to zavisi od niza imbenika. Primjerice, prvo moramo birati izmeu ovih dviju mogunosti: hoemo li ostaviti meunarodnu rije ili emo potraiti hrvatsku prevedenicu, dotino otpovjednicu. Odluimo li se za potonje, javlja se pitanje koju emo hrvatsku rije odabrati. U tome se pogledu naelno ne razlikujemo, premda rabimo struni (filozofski) jezik, od kojega god izvornoga govornika, koji rabi tzv. opi jezik u svakodnevnome priopavanju. Naime birati moramo i mi, ali i taj obini porabnik. Stvar nije dakle u tome da bi tkogod izvornomu govorniku, ili naravnomu besjedniku nametao kako da govori. tovie, svaki rabitelj kojega sustava sam bira to e i kako rei, ime e se u govoru posluiti, i tu mu slobodu nitko ne moe oduzeti (dapae, s time u svezi ima i jedna zasada koju neki jezikoslovi vole isticati, a glasi otprilike ovako: izvorni govornik uvijek ima pravo). No da bi dotini govornik mogao slobodno birati, prije svega mora imati osiguran dobar izbor, tj. mora moi birati na temelju primjerene ponude. Ako primjerice netko jednostavno ne zna, i nikako ne moe doznati, da se
131
remiza, dakle spremite za kola, moe rei i kolnica, kako ima npr. Ivan Filipovi u svome hrvatsko-njemakome rjeniku od godine 1875.16 [to je inae izvorni ulekov prijedlog za njemaku rije Bahnhof (uz pristan i pristanite eljeznino), iznesen u njegovu njemako-hrvatskome rjeniku godine 1860.,17 u razlici opet prema rijei kolodvor, koja se nalazi u njegovu rjeniku znanstvenoga nazivlja (1874.)],18 tada se jednostavno ne moe oekivati da e spomenuti govornik ikada izrei recimo ovakvu reenicu: Drugi izvlai kola iz kolnice traei pomno, da li se nije danas togod na njima pokvarilo. A upravo emo na tu reenicu naii itajui Josipa Kozarca.19 U tome emo sluaju za takva govornika ustvrditi da je pri odabiru bio ogranien, tj. da nije imao primjerenu ponudu. Pri tome e pozivanje na injenicu da on tako govori, tj. da govori remiza i nikako drugaije, malo znaiti, kada zapravo i nije mogao birati. A to je upravo ono to, mutatis mutandis, mui i nas pri naem radu na filozofiji. Nedostaje nam naime primjerena ponuda, na temelju koje bismo mogli slobodno birati.20 A to bi onda istodobno bio i odgovor na pitanje koje bi tkogod mogao postaviti: emu jedan takav rjenik? Primjerice, ve i sama rije filozofija, kao i pridjev filozofski, koji je iz priopajnih razloga zadran i u naslovu ovoga priloga, otvaraju itav niz pitanja: hoemo li rije filozofija prevoditi ili neemo, te ako se odluimo za prijevod, hoe li to biti mudroslovlje, kako je svojedobno bilo i u nazivu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, ili moda rije koju nalazimo u Parievim rjenicima naime mudroljublje?21 Ako se pak odluimo za prilagodVidi I. Filipovi, Neues Wrterbuch der kroatischen und deutschen Sprache, sv. 1., str. 458. Za rije kolnica Filipovi navodi ove njemake otpovjednice: Radstube, Bahnhof, Wagenschoppen, Remise, Wagenremise. 17 Vidi B. ulek, Deutsch-kroatisches Wrterbuch, sv. 1., str. 163. 18 Vidi B. ulek, Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivlja, sv. 1., str. 69. 19 Navodim prema Beneievu Rjeniku hrvatskoga knjievnoga jezika, sv. 5., str. 973 974, gdje inae ima dosta potvrda za rije kolnica. 20 O mogunosti izbora i o vanosti biranja vidi i u ve spomenutoj knjizi A. Kneevia Filozofija i slavenski jezici, posebice uvodno poglavlje pod istim naslovom Filozofija i slavenski jezici, str. 1535. 21 Vidi D. A. Pari, Vocabolario croato-italiano, str. 439. Pari zapravo ima mudroljubje (bez jotacije), a navodi ujedno i rije mudroljub u znaenju filozof. Dakako, uz mudroljubje i mudroljub Pari navodi i mudroslovje i mudroslovac. Zanimljivo je ipak da u svome talijansko-hrvatskome rjeniku ima ovako: Filosofia, f. mudroslovje. Vidi Rjenik talijansko-slovinski (hrvatski), str. 293.
16
132
bu, tada se pojavljuje pitanje kako emo grku rije zapisati: prema izgovoru, onako kako se je recimo u Platonovo vrijeme izgovarala, tj. philosopha, ili pak prema latinskome, tj. kako su ju Rimljani uli izgovarati, a tako se je i u nas znalo pisati philosophia, ili prema mlaem grkome izgovoru, nakon to su haknuti bezvuni zatvornici (aspirirani bezvuni okluzivi) th, ph i kh postali tjesnanicima (spirantima) , f, h, tj. filosofia (i tako se je katkada u nas pisalo u 19. stoljeu, pa taj zapis ne bi trebalo smatrati srpskim), ili pak prema tradicionalnome latinskome izgovoru s ozvuenim s meu samoglasnicima, to se u grkome inae nikada ne dogaa, kao uostalom ni u klasinome latinskome, tj. filozofia, pri em se oba posljednja zapisa mogu k tomu pisati i s j, to je opet stvar pravopisa kojim piemo, dakle filosofija i filozofija, ili emo moda zadrati izvorni zapis grkim pismenima, tj. filosofa? To je ukupno devet mogunosti, meu kojima treba birati, a da pri tome pridjev nismo ni dotakli. Pripomenuti je usput da, odluimo li se za prijevod, odabir nije uvjetovan samo jezikoslovnim nego u znatnoj mjeri upravo filozofskim razlozima: oevidno je naime da rijei mudroslovlje i mudroljublje upuuju na posve razliite uvide u to to filozofija uope jest, ili to bi ona trebala biti. Mogli bismo tako, svjesno pojednostavljujui, ustvrditi da bi s Hegelova i s hegelovskoga stajalita prijevod mudroslovlje (tj. znanost o mudrosti) bio opravdan, dok bi iz obzora Platonova filozofiranja prijevod mudroljublje (tj. ljubav prema mudrosti) bio, ini se, znatno primjereniji.
Pojam knjievnoga jezika

Dakle, taj bi Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja trebao osigurati primjerenu ponudu strunoga nazivlja, kako bismo mogli slobodno birati, tj. kako bi na odabir bio valjan. Odabir je pak valjan onda kada je obavljen na temelju primjerene ponude, a prema stanovitim naelima, koja je opet mogue jasno obrazloiti, i kojih se pri odabiru treba drati. No postavlja se odmah i sljedee pitanje, naime koja su to stanovita naela prema kojima treba vriti odabir. Jednostavan bi pak odgovor bio taj da se, kao i u sluaju drugih jezika, i u hrvatskome treba pridravati onih naela na kojima se osniva taj odreeni, u ovome sluaju hrvatski jezik. No kao to to esto biva, ono to je s lakoom prihvatljivo na razini openitih promiljanja, kada se potanje razmotri na pojedinim primjerima, moe izazvati i niz dodatnih pitanja i najasnoa. Uzmemo li, recimo, kao
133
primjer odreenoga jezika upravo hrvatski jezik, nee unaprijed biti jasno to ta sveza hrvatski jezik doista znai, tj. nee biti jasno o kojem sustavu zapravo govorimo. Jer, primjerice, premda i ovjek iz Meimurja i ovjek s Visa sebe nedvojbeno smatraju Hrvatima, i premda bi na postavljen upit o tome kojim jezikom govore, zacijelo odgovorili da govore hrvatskim, oni bi jedan drugoga, susretnu li se gdjegdje sluajno, i ostanu li u razgovoru pri svojim naravnim sustavima, poprilino teko razumjeli. Taj primjer pokazuje da sveza hrvatski jezik pokriva zapravo jedan cijeli skup sustava, obino ih nazivljemo naravnim sustavima ili organskim idiomima,22 kojima govore svi oni koji sebe smatraju Hrvatima, a na mogui upit kojim jezikom govore, odgovaraju da govore hrvatski. Taj se skup sustava u jezikoslovlju zove susustavljem ili dijasistemom, a njime se uglavnom bavi dijalektologija. Upravo se na toj injenici, naime na injenici da se dva pripadnika jedne te iste zajednice, dva porabnika hrvatskoga jezika, pokuaju li zapodjeti razgovor svaki na svome organskome idiomu, uzajamno ne moraju razumjeti, osniva potreba da se u odreenoj zajednici uspostavi sustav koji moe posluiti uzajamnomu sporazumijevanju pojedinih njezinih lanova, premda svaki od njih, u nekim drugim okolnostima, moe rabiti i neki drugi sustav dotinoga susustavlja. Taj se pak sustav, koji tako rei moe premostiti razlike meu pojedinim naravnim sustavima, nazivlje biranim ili uzornim sustavom, a katkada se zove i knjievnim ili standardnim jezikom. Uspostava je takva sustava posebice vana u onim zajednicama u kojima su razlike meu naravnim sustavima izrazitije, a takvo je upravo hrvatsko susustavlje: Hrvatska je primjer zemlje gdje na razmjerno malenu prostoru, suopstoji velik broj sustava s uzajamno vrlo velikim razlikama. Biranim se taj sustav zove zato to se u njem svaki lik moe, prema stanovitim mjerilima, na svakoj jezikoslovnoj razini birati, a to ga pak ini podatljivim za doradu, za dotjeravanje. Premda se birani sustav obino oslanja na neki naravni sustav, valja uoiti da se on ne moe poistovjetiti ni s jednim naravnim sustavom, dakle ni s jednim organskim idiomom, to ga, u nekoj mjeri, ini umjetnim. Tako na pitanje tko njime govori, odgovor glasi zapravo nitko, ili ovoga asa nitko. To nije jezik ulice; posrijedi je ono to Dante u svome spisu De vulgari eloquentia oznauje kao
O pojmu organskoga idioma vidi npr. u knjizi D. Brozovia Standardni jezik: Teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvremena zbilja.
22
134
illustre, cardinale, aulicum, curiale,23 naime otmjeni sustav,24 podoban za pisanu rije, za sveane prilike, za iznimne zgode. K tomu, to je sustav na koji se valja uzirati, koji mora biti uzorom, premda nikada u potpunosti dohvatljivim, svima lanovima odreene jezine zajednice. To nadalje znai da ga svaki lan te zajednice mora uiti, i ujedno pokuati i nauiti. Da tako kaem, svi su govornici od njega podjednako udaljeni, nitko ga nije unio u se s majinim mlijekom. Ta udaljenost moe katkada biti i vrlo velika, to pak, sa svoje strane, zahtijeva vei napor u njegovu svladavanju. Napokon, taj je sustav ujedno i u javnoj porabi, a zovemo li ga knjievnim, valja ga strogo razlikovati od knjievnosnoga, tj. od jezika koji se nahodi u knjievnim djelima. Taj ne mora, a najee i nije uzoran. tovie, jezik svakoga knjievnoga djela zapravo je sklop od vie razliitih sustava, u rasponu od naravnih sustava preko argona i razlinih razgovornih sustava, pa sve do inojezinih sustava (prisjetimo se samo koliko ima njemakoga u Krleinim djelima). Meu njima dakako jedan moe biti i sam birani ili uzorni sustav. Mogli bismo, prema tome, rei da sveza hrvatski jezik ima najmanje dva znaenja (premda ih uistinu ima puno vie):25 1. cjelokupno hrvatsko susustavlje, dakle skup svih hrvatskih sustava 2. hrvatski birani sustav, tj. hrvatski knjievni jezik. I sada bismo, budui da je predmet ovoga priloga podastrijeti nacrt za izradu Rjenika hrvatskoga filozofskoga nazivlja, a hrvatsko filozofsko nazivlje valja, kako je reeno, birati prema stanovitim naelima, i to prema naelima na kojima se osniva hrvatski jezik, mogli ustvrditi da je upravo drugo znaenje te sveze hrvatski jezik ono koje nas ovdje zanima, pa bismo na taj nain ovu kratku sociolingvistiku razglobu mogli privesti kraju. I tako bi doista i bilo da je posrijedi koji drugi jezik, a ne hrvatski. Naime, kada govorimo o hrvatskome biranome sustavu ili o hrvatskome knjievnome jeziku, jednostavno nije mogue zaobii pitanje o njegovu nastanku, tj. o njegovoj dajbudi novijoj povijesti. To utoliko vie to su osnovna obiljeja
23 Ili u prijevodu V. Vinje: sjajan, stoeran, dvorski i saborski (vidi D. Alighieri, Nauk o pukom jeziku, str. 9899). 24 Isp. u Dantea (str. 100103): I odista je uzvien uenou, jer iz tolikih grubih talijanskih rijei, iz toliko zamrenih sklopova, iz toliko manjkavih izgovora, iz toliko seljakih naglasaka vidimo ga kako se uzdie tako otmjen [lat. egregium, istakao B. M.], jasan, savren, pun gradske uljuenosti []. 25 O tome sam podrobnije pisao u ve spomenutome lanku Pojam jezika u Kruna Krstia (lanci 1940. 1945.), str. 7273.
135
sudobnoga hrvatskoga knjievnoga jezika nastala upravo u isto vrijeme kada se je u novijoj hrvatskoj filozofiji zapoelo temeljitije razmiljati o njezinu nazivlju.
Iz novije povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika

Prema jednome se stajalitu povijest hrvatskoga jezika moe podijeliti u est razdoblja: na tri tzv. predstandardna i na tri razdoblja razvoja jezinoga standarda.26 Poznato je da se u tzv. petome razdoblju, koje traje od hrvatskoga narodnoga preporoda do konca 19. stoljea, vodi borba oko toga koji je hrvatski sustav, zapravo koji tip novotokavtine, najpogodniji da postane hrvatskim knjievnim jezikom, ili hrvatskim uzornim (dotino biranim) sustavom (a vodi se k tomu i borba oko pravopisnoga naela, tj. treba li odabrati tvorbeni ili izgovorni pravopis).27 Poznato je, nadalje, da su u toj velikoj polemici sudjelovale etiri kole: Rijeka filoloka kola (kojoj je na elu bio Fran Kurelac), Zagrebaka filoloka kola (kojoj su, meu ostalim, pripadali Vjekoslav Babuki, Antun Maurani, Bogoslav ulek, Adolfo Veber), zadarski jezino-kulturni krug oko Zore dalmatinske (na elu s Antom Kuzmaniem), te tzv. hrvatski vukovci (kojoj su, uz samoga Vuka Stefanovia Karadia i uru Daniia na srpskoj strani, od Hrvata pripadali Petar Budmani, Tomo Mareti, Ivan Broz, a dijelom i Vatroslav Jagi). Poznato je, napokon, da su pobjedu, zahvaljujui donekle i dobroj jezikoslovnoj spremi, ali ponajvie ipak politikim okolnostima,28 krajem 19. stoVidi o tome D. Brozovi, Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske knjievnosti, u zborniku Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu. Isp. meutim i lanak K. Krstia Povijesni put hrvatskoga knjievnog jezika, objavljen u Hrvatskoj reviji, god. 15., br. 8., str. 412420. Vidi takoer i M. Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika. 27 Tu sam borbu jednom prilikom, parafrazirajui Platona, nazvao Gigantomaca per tj tn Crwbtwn glsshj (vidi moj prilog Dativ, lokativ i instrumental mnoine u pripovijetkama Stjepana Zlatovia: Prinos razumijevanju pojma knjievnoga jezika, u Zborniku o Stjepanu Zlatoviu, str. 9899). 28 Isp. to o tome kae Z. Vince u pogovoru pretisku Parieva hrvatsko-talijanskoga rjenika: Kad se govori o ovom razdoblju u povijesti hrvatskoga jezika, neki zanemaruju ulogu unionista pri rjeavanju jezinih pitanja. Zaboravljaju naime napomenuti da su u otroj i dugotrajnoj borbi vukovaca i Zagrebake filoloke kole pobjedu u polemikama odnijeli vukovci, ali ne uvijek snagom i dokazima svojih jezinih pogleda nego i izravnom politikom moi, pogotovu kada je hrvatskim banom imenovan Khuen Hdervry (1883.) te kad su doli na vlast unionisti (maaroni), u ijim su redovima bili aktivni A. Pavi, T. Mareti, a donekle i Franjo Ivekovi. (Vidi Z. Vince, Leksikograf Dragutin Pari u svojem vremenu, str. 1269.)
26
136
ljea iznijeli hrvatski vukovci.29 Ta se pobjeda obino povezuje s izlaskom sljedeih djela: Hrvatskoga pravopisa Ivana Broza (1892.), Gramatike i stilistike hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika Tome Maretia (1899.) te Rjenika hrvatskoga jezika Ivana Broza i Franje Ivekovia (1901.). Brozov je Pravopis uveden u kole, a valja imati na umu da su i Akademijin rjenik ureivali vukovci (Danii, Budmani, Mareti).30 Sustav koji je tom pobjedom postao uzornim za hrvatski knjievni jezik, u naoj se dijalektologiji i sociolingvistici katkada nazivlje novotokavskom folklornom koin.31 Pri tome za izgradnju knjievnoga jezika vrijede ova dva osnovna naela: 1. potpuno oslanjanje na tzv. narodni jezik, tj. pravo na ulazak u knjievni jezik imaju samo one rijei koje su potvrene u Karadievim i Daniievim djelima, doim prema novotvorinama opstoji osobito odbojan stav 2. ono to se obino zove novotokavski purizam iliti istunstvo, tj. sve to dolazi iz drugih narjeja (kajkavskoga i akavskoga), pae i iz drugih govora tokavskoga narjeja, ne moe ui u knjievni jezik. Koje su pak posljedice takva stava, moe se oslikati jednim primjerom. U svome Srpskome rjeniku Vuk Stefanovi Karadi ima primjerice rije ferice, koju tumai ovako:32
ferice, f. pl. u ovoj zagoneci: uerice uere pod boboti na zemlji, uerice dolaze, babulice odnose.
Vidljivo je da nema opisa znaenja, ne kae se to upravo ta rije znai, nego se navodi primjer porabe, i to u zagonetci, iz kojega bi trebalo razabrati znaenje dotine rijei. Vuk navodi k tomu i glagol feriti, ali mu takoer
29 Tu bi rije pobjeda moda trebalo pisati u navodnicima (tj. pobjeda). O tome sam dosta razgovarao s pokojnim prof. Vinceom kada smo poetkom devedesetih godina prologa stoljea pripremali pretisak spomenutoga Parieva rjenika. Teko se je mirio s izriajem pobjeda hrvatskih vukovaca, koliko god da ga je i sam rabio. Ako se u tadanjim okolnostima i moe govoriti o pobjedi, ta se pobjeda s dananjega stajalita ni u kojem sluaju ne bi smjela smatrati zavrenom stvari, u smislu: tako se je dogodilo i tu se vie nito ne moe uiniti. 30 Vidi o toj borbi Lj. Jonke, Knjievni jezik u teoriji i praksi; takoer Z. Vince, Putovima hrvatskoga knjievnog jezika; isto tako i S. Ham, Jezik zagrebake filoloke kole. 31 Vidi npr. u spomenutoj knjizi D. Brozovia Standardni jezik. 32 Vidi V. S. Karadi, Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, str. 788.
137
ne daje znaenje, nego ga upuuje na rije ferice.33 Ta se rije javlja i u Akademijinu rjeniku, i to u dijelu koji je obraivao Matija Valjavec od 1882. do 1883., ali Valjavec donosi jedninu rijei, tj. uerica, te ispravlja zagonetku prema knjizi Srpske narodne zagonetke, to ju je godine 1877. objavio Stojan Novakovi. Ona sada glasi: uerice uere pod bobote na zemlji, uerii dolaze, baburice odnose. A dodan je i odgonetljaj: kvoka na jajima.34 No u BrozIvekovievu rjeniku, koji je zapravo proireni Karadiev rjenik, i to njegovo drugo izdanje od godine 1852., taj Vukov hapaks ponovno nalazimo s potpuno istim tumaenjem i, dakako, sa zagonetkom u Karadievu zapisu.35 Ni raspored obinoga sloga i kosopisa nije izmijenjen, osim to je naveden izvor i takoer dodan odgonetljaj, tj. ovako: Rj. odgonetljaj: Kad uzimlju napore ene. Zanimljivo je, usput reeno, da te rijei ne biljei ni Skokov rjenik, to bi moglo pomalo i uditi. Ipak, prava je zanimljivost zapravo ovo: u ve spominjanome hrvatsko-talijanskome rjeniku Dragutina Paria, inae pristae Zagrebake filoloke kole, kojega je tree izdanje objavljeno 1901., dakle iste godine kada i BrozIvekoviev rjenik, rijei uerice dakako nema, ali se u njezinoj neposrednoj okolini, recimo izmeu rijei uenje i rijei uk, nahodi dvadeset i sedam rijei prema jedanaest rijei u istome odsjeku u Broza i Ivekovia (meu kojima i spomenuta rije uerice). Ali ni taj porazni omjer (gotovo 1 : 3) ne bi bio tako straan, pogotovu ne za ono o em je ovdje rije, kada meu tima rijeima u Parievu rjeniku ne bi bilo i ovih est rijei, koje meutim ne nalazimo u Broza i Ivekovia:36 udoredan di costumi, morale udoredba la morale udoredje morale, moralit udorednik moralista udorednost moralit, costumatezza udoslovje etica, etologia Moglo bi se pomalo zloesto primijetiti uerice mogu, udoree ne moe. Naime, posve je jasno da se na taj nain, tj. oslanjajui se iskljuivo na rijei koje je Vuk popisao, te na djela koja su objavili on i Danii, ne
33 34 35 36
Isto. Vidi Akademijin Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. 2., str. 145. Vidi I. Broz F. Ivekovi, Rjenik hrvatskoga jezika, sv. 1., str. 185. Vidi Pariev hrvatsko-talijanski rjenik, str. 87.
138
moe izgraivati nazivlje ni u jednoj struci, pa ni u filozofiji. Sukladno tomu i naela kojih se valja pridravati pri njegovoj izgradnji, kao uostalom i pri uspostavi knjievnoga jezika, treba drugaije zasnovati, drugaije odrediti. Prije svega, posve jednostavno reeno, moramo se otvoriti itavomu bogatstvu hrvatske jezikoslovne i uope knjievne povijesti. Napustimo li stanovite predrasude, da ne kaem, pozivljui se na jednoga filozofa, idole trga i kazalita, i okrenemo li se toj cjelokupnosti, pred nama se prostire upravo nevjerojatno bogatstvo. To bogatstvo i tu raznolikost trebao bi, meu ostalim, podastrijeti svojim porabnicima i Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja.
Izvori
Da bismo spomenutu zamisao primjereno ozbiljili, valjalo bi da popis izvora za spomenuti rjenik bude to iscrpniji. Openito se moe rei da bi u odreenome smislu uzorom takvu Rjeniku do neke mjere mogao biti Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva Rikarda Simeona.37 Valja takoer pripomenuti da bi to trebao biti dugoroniji pothvat, te da bi morao okupiti vei broj suradnika. Dakako, ponajprije bi se trebalo dogovoriti o pojedinim izvorima, a tek potom prijei na obradu. Ovdje navodim jedan prijedlog takvih izvora, koji bi se po potrebi mogao proiriti.38 Trebalo bi svakako obuhvatiti: izvorna hrvatska filozofska djela prijevode filozofskih djela na hrvatski hrvatska knjievna djela sa stanovitim filozofskim obiljejem hrvatsko rjeniarstvo hrvatske slovnice odreen broj rukopisnih djela. Valjalo bi dakle sastaviti popis izvornih filozofskih djela pisanih hrvatskim jezikom kao i popis prijevoda (to zapravo znai svih filozofskih djela na hrvatskome od polovice devetnaestoga stoljea do danas), te ih sustavno obraditi. Ovdje posebice treba upoziriti na rukopisna djela pojedinih filoObjavljen je u dva sveska godine 1969. A naravno i ograniiti na manji broj, ukoliko bi se zakljuilo da je bitno upravo to da Rjenik bude to prije objelodanjen.
38 37
139
zofa, kao to je, primjerice, bogata ostavtina Franje pl. Markovia, koja se uva u Arhivu Hrvatske akademije, a nije do danas ni objavljena ni dovoljno istraena.39 Jer, ako bi tkogod htio prouavati posljedice koje je reena pobjeda hrvatskih vukovaca ostavila u hrvatskoj filozofiji, a ujedno i razumjeti to se je zapravo dogodilo krajem 19. stoljea u Hrvatskoj u pogledu knjievnoga jezika, dovoljno bi bilo takvu prouavatelju usporediti Markoviev Razvoj i sustav obenite estetike, objavljen 1903., i Bazalinu Povjest filozofije, koje je prvi svezak izaao 1906. Premda su izmeu ta dva objavka prole samo tri godine, razlike su u jeziku tolike te nije pretjerano rei kako se ini kao da su prola tri stoljea. Evo samo nekoliko na prvi pogled uoljivih obiljeja Markovieva jezika: pie tvorbenim pravopisom nastoji zamijeniti meunarodne rijei hrvatskima kada je god to mogue dosljedno rabi puni lik u genitivu jednine zamjenino-pridjevne sklonidbe (ne glede na to koliko se takvih genitiva nie jedan za drugim) razlikuje dativ i lokativ jednine zamjenino-pridjevne sklonidbe (dativ je redovito puni lik na -u, a lokativ, prema propisu Zagrebake kole, nikada nema naveska) strogo razlikuje tri padea u mnoini (dativ, lokativ i instrumental) u zamjenino-pridjevnoj sklonidbi (ne rabi ujednaene likove na -ima/ -ama, koji su preneseni u mnoinu iz dativa, dotino instrumentala dvojine)
U tome smislu ima pravo Marija Brida kada u svome lanku Naa filosofijska terminologija na prijelazu stoljea i Bazalin udio u asopisu Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine (br. 27. 28., str. 160) kae sljedee: [] u glavnome Markovievu djelu Razvoj i sustav obene [tako!] estetike (1903) ima iz tog podruja nazivlja u povijesnom smislu zanimljivih rjeenja. Istina, to je malo preblago reeno, jer Markovi je vjerojatno, sa stajalita nazivlja, najzanimljiviji hrvatski filozof u novijoj povijesti hrvatske filozofije. Inae, iz Markovieve su ostavtine objavljena dosad etiri ulomka, dva iz njegove Logike, te dva iz Pedagogike. Ulomke je iz Logike priredio Sreko Kova u asopisu Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, i to: Logika (br. 35. 36., str. 247258) i Vrsti sudova po njihovih oblicih (br. 37. 38., str. 251265), doim je ulomke iz Pedagogike priredio Ivan ehok u 10. svesku Hrestomatije filozofije (kojoj je naslov Novija hrvatska filozofija), i to: Uvod u pedagogiku (str. 115121) i Sustav openite pedagogike (str. 122128).
39
140
dosljedno razlikuje neodreenu i odreenu pridjevnu sklonidbu sklanja oba tzv. glagolna priloga pri tvorbi (radnih) imenica od glagola izrazitu prednost daje dometku -ba (pa se dakle taj dometak pokazuje iznimno plodnim) dobro razlikuje posvojni dometak -ski, u znaenju koji nekima pripada, od odnosnoga dometka -ni, u znaenju koji se neega tie (ima npr. substancijni, kategorijni) posvojni pridjev redovito smjeta iza imenice, a opisni ispred imenice (uzorno bi dakle bilo: sluiti se lijepim jezikom hrvatskim) esto rabi tzv. glagolne priloge umjesto odnosnih reenica u atributnoj slubi (to je pak mogue jer se glagolni prilozi sklanjaju). Tkogod bi se mogao zaletjeti pa na brzinu zakljuiti da razlog navedenim razlikama poiva na jednostavnoj injenici, naime na jezinoj mijeni. Otprilike: to se tu moe, jezik se mijenja. Uistinu meutim nije tako; nije posrijedi jezini razvoj, nego je rije o zamjeni (biranoga) sustava. A jezik tih dvaju hrvatskih filozofa, uitelja i uenika, upravo pokazuje (i ujedno dokazuje) tu zamjenu. Markovi se je naime jo uvijek drao zasada Zagrebake kole, a Bazala je bio ovjek koji je ve prihvatio promjene to ih je donio prijelaz stoljea.40 Nadalje, potrebno je obraditi hrvatsko rjeniarstvo (iliti leksikografiju) u cjelini (tako rei od Vrania do onje). To ponajprije znai sljedeih osam dovukovskih objavljenih rjenika (navodim sroitelja i godinu): Vrani (1595.), Mikalja (1649./1651.), Habdeli (1670.), Della Bella (1728.), Belostenec (1740.), SunikJambrei (1742.), Voltiggi (1803.) i Stulli (1801./1806./1810.). Tomu valja pridodati i nedavno objavljeni rukopisni rjenik Bartola Kaia s kraja 16. stoljea (1990.). Naravno, od velike pomoi pri obradi starije knjievnosti i navedenih rjenika bio bi veliki Akademijin rjenik (koji dakako i sam mora biti uvrten u izvore). Ipak, valja upozoriti da opstoje i rukopisni rjenici, koji meutim nisu bili uvrteni u izvore za Akademijin rjenik (svakako ne do slova P), a ovdje ih navodim pet: Tanzlingher-Zanottijev talijansko-hrvatsko-latinski rjenik (1679./1704./1732.
40 O toj sam zamjeni biranoga sustava, dotino knjievnoga jezika pisao na primjeru razlikovanja, ili pak nerazlikovanja triju navedenih padea u mnoini u pripovijetkama Stjepana Zlatovia (vidi moj ve spomenuti prilog u Zborniku o Stjepanu Zlatoviu, posebice poglavlje pod naslovom Pisati u razdoblju promjene knjievnoga jezika, str. 115118).
141
to su tri inaice), Vitezoviev Lexicon Latino-Illyricum,41 Pataiev Dictionar, Jurinov Calepinus trium linguarum (latinsko-hrvatsko-talijanski i talijansko-latinsko-hrvatski rjenik) te Kataniev Pravoslovnik. Napokon, ima i objavljenih rjenika koji nisu bili izvorima za Akademijin rjenik posrijedi su uglavnom nevukovski rjenici pa i njih valja uvrstiti u izvore, a svakako ve navedene ulekove, Filipovieve i Parieve rjenike.42 Rjenicima valja pridodati i hrvatske slovnice (od Kaia nadalje),43 osobito kada je rije o nazivlju iz logike i iz filozofije jezika. K tomu, u izvore bi trebalo uvrstiti i hrvatske prijevode Svetoga pisma (podsjeam ovdje posebice na prijevod Novoga testamenta Antuna Dalmatina i Stipana Konzula Istriana od godine 1562./1563., i to u glagoljinoj i u irilinoj inaici, te na Kaiev prijevod Biblije, koji je nastao dvadesetih i tridesetih godina 17. stoljea), a valjalo bi meu izvore takoer uvrstiti i stanovit broj hrvatskih knjievnih djela.
Ustroj i obrada
U takvu bi Rjeniku hrvatskoga filozofskoga nazivlja valjalo takoer strogo usustaviti i nain obrade, o em bi prethodno trebalo postii dogovor. Navodim ovdje one osnovne injenice koje bi svakako morale biti navedene uza svaku rije koja se obrauje. To su: prva potvrda dotine rijei tvorba etimologija (s moguim potvrdama u drugim jezicima) prva potvrda dotine rijei u filozofskome znaenju popis svih filozofskih znaenja dotine rijei (s potvrdama)
41 Godine 2000. objavljen je prvi svezak toga rjenika, tj. Prijeslik rukopisa. Preostala dva sveska, Prijepis i obrada te Preokretni hrvatsko-latinski rjenik, trebala bi biti objelodanjena do kraja 2009. 42 Stoga samo donekle ima pravo Marija Brida kada u ve navedenu lanku kae da je sve veoj potpunosti i jezinoj proienosti filosofijske terminologije znatno [] pridonijelo od JAZU pokrenuto izdavanje Rjenika hrvatskoga ili srpskoga jezika [] (str. 161), jer je, kao to se vidi, taj rjenik bio nevjerojatno selektivan u pogledu svojih izvora. tovie, moe se rei da zapravo glavna vrela za hrvatsko filozofsko (i znanstveno) nazivlje, a to su ulekovi i Parievi rjenici, izvorno uope nisu bili uzeti u obzir pri izradi toga rjenika. 43 Da ih ovdje sve ne nabrajam, vidi S. Ham, Povijest hrvatskih gramatika.
142
navesti tko je i gdje uspostavio ono filozofsko znaenje koje je najee u hrvatskoj filozofiji navesti poeljno filozofsko znaenje u uzornome sustavu, dakle neku vrstu preporuke. Prvu potvrdu odreene rijei valja razlikovati od njezine potvrde u nekome filozofskome znaenju. Primjerice, vano je znati da se rije bitak javlja ve u 16. stoljeu (u Vetranovia), ali je isto tako vano znati da se ne javlja u znaenju koje ta rije ima danas u filozofiji, nego znai otprilike stanje. Dodue, i to moe biti neko filozofsko znaenje, ali ima zacijelo primjera u kojima prva potvrda neke rijei uope nema filozofsko znaenje. S druge strane, rije se bitak u dananjem (filozofskome) znaenju javlja istom u 18. stoljeu (u Kavanjina). Meutim a to je isto tako vano ona se javlja u nefilozofskome tekstu, tako rei u nefilozofskoj okolini. To nadalje pokazuje da odreena rije u svojoj povijesti moe imati vie znaenja, te da sva ne moraju biti filozofska. Ali to opet upuuje na to da moe biti i vie filozofskih znaenja. To je vano kada se govori o tome to neka rije znai u hrvatskome, a to u srpskome. Primjerice, za rije bie Danii u Akademijinu rjeniku navodi devet znaenja,44 od ega je sedam znaenja zanimljivo za filozofiju, a meu njima su i ova: bitak, bit ili suina, te ono to nam ta rije danas (najee) znai, tj. bie (upravo sue). Ne moe se dakle tvrditi da bie (u hrvatskome) ne znai ili da ne moe znaiti bitak. Ono to moe znaiti (opstoje potvrde, i to iz hrvatskih pisaca). Meutim, opstoji naravno i hrvatska filozofska tradicija. A tu se otvara ono pitanje oko utvrivanja ili uvrivanja znaenja, tj. tko je bio taj u povijesti hrvatske filozofije (ukoliko netko jest bio, dakako) tko je uspostavio to da bie znai bie (tj. sue). Budui da svaka rije koja bi ula u Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja, moe biti potvrena u filozofskome i u nefilozofskome znaenju, te u filozofskome i u nefilozofskome tekstu, to nas dovodi do svojevrsne njihove etverostruke razdiobe. Navedena se razdioba kree u rasponu od nefilozofskoga znaenja u nefilozofskome tekstu do filozofskoga znaenja u filozofskome tekstu. Ti se odnosi mogu prikazati ovom krinicom:
44
Vidi Akademijin rjenik, sv. 1., str. 283288.
143
NEFILOZOFSKO ZNAENJE NEFILOZOFSKI TEKST FILOZOFSKI TEKST +
FILOZOFSKO ZNAENJE + ++
Pitanje teksta u kojem se neka rije javlja, ne mora nas previe zaokupljati, a ako je ona potvrena u nefilozofskome znaenju, ako je dakle obiljeena dvama minusima ili pak ima plus i minus, to znai da je ona potvrena, zapravo da je njezin lik, dotino izrazna strana znaka, ili kako bi to Ferdinand de Saussure rekao signifiant, potvren, a da je znaenje za filozofske potrebe otvoreno, da je tako rei lik (u pogledu filozofskoga znaenja) prazan, te da oekuje odreaj takva znaenja. Upravo je to razlogom zato bi bilo vrijedno (koliko god da to moe biti i prijeporno) navesti ujedno i poeljno znaenje dotine rijei u biranoj porabi. Tako se, primjerice, postavlja pitanje je li poeljno da bie znai sue (usprkos tomu to jest tako u veem dijelu novije hrvatske filozofije). Treba istodobno biti svjestan toga da takva preporuka moe biti shvaena i kao nametanje, dakle kao ograniavanje biranja, a to je ono to bi se ovim rjenikom upravo eljelo izbjei. S druge opet strane postavlja se i pitanje to uope znai preporuiti neko znaenje? Nije li takva preporuka upravo filozofski posao, tj. ne ini li ona sastavni dio jedne odreene filozofije? Moe li se za neku rije rei da bi bilo dobro da znai upravo to i to? Je li netko u 19. stoljeu, primjerice, mogao preporuiti znaenje rijei jezik kao (jezina) igra? to se tie objanjavanja tvorbe, ono mora imati i stanovitu pounu ulogu: njime se naime objanjava ne samo kako se tvori dotina rije nego i kako se tvore druge rijei koje bi tkogod elio kovati po istome uzorku. Naime, openito se moe rei da je temeljni zahtjev koji se postavlja na sve (moebitne) novotvorenice sustavnost tvorbe.45 To je ujedno i najvii zahtjev za svakoga naravnoga besjednika kojega mu drago jezika, tj. potovanje sustava (to bi se moglo nazvati jezinom istoom, koja se temelji na pretkaljivosti, a promie nauljivost jezika, i ujedno razlikovati od jezinoga
45
Vidi o tome u Dodatku.
144
istunstva, tj. od jednostranoga ustrajavanja na nekome dijelu sustava, primjerice na porabi tvorenica samo jednoga tvorbenoga uzorka).46 To nadalje znai da rije koja se u izvorima nae potvrena u nekome neknjievnome liku, mora biti preoblikovana u lik koji se rabi u knjievnome jeziku, ukoliko se ona eli preporuiti za biranu porabu. Recimo, ako Belostenec (tj. u njegovu vlastitu zapisu Bllosztncz) prevodi latinsku rije substantia, meu ostalim, i hrvatskom rijeju bitje, te ako se ta rije eli preporuiti,47 onda ju valja preoblikovati, bolje rei prepisati u bie. Napokon, etimologiju je dobro znati da bi se vidjela mogua podudarnost u drugim indoeuropskim jezicima. To naime moe biti vano dokazno sredstvo kada se jednoj rijei eli dati prednost pred drugom ukoliko obje imaju isto (potvreno) znaenje. Tako primjerice injenica da je srednji rod participa prezenta sue, u znaenju koje jest, podudarno sa sanskrtskim sat, s grkim t n, s latinskim ens i s njemakim das Seiende, da je zapravo posrijedi, strogo uzevi pod vidikom indeuropeistike, jedna te ista rije, jest prilino jak argument (pored ostalih) koji govori da bi prednost trebalo dati tomu (poimenienomu) participu pred rijeju bie (a u znaenju ono koje jest). Valja takoer pripomenuti, premda je to, budui da je posrijedi rjenik, dakle leksikografsko djelo, donekle i samo po sebi razumljivo, da bi pojedine rjenine jedinice trebalo uzajamno povezati sustavom uputnica. Evo sada jedan primjer takve potpune obrade odreene rijei, u ovome sluaju rijei bitak, da se vidi kako bi to moglo izgledati. Pojedini se ulomci iz knjievnih djela, tj. iz izvora navode prema Akademijinu rjeniku (osim ulomka iz Vetranovia). U uglatim zagradama donosim svoja dodatna tumaenja (takvih bi tumaenja i razjanjaja moglo biti i u samome Rjeniku).
Vidi o tome potanje B. Lszl, to bi bilo da nije bilo, u listu Start od 23. lipnja 1990., str. 55. 47 To je primjerice godine 1978. u svome prijevodu Parmenidova filozofskoga spjeva O prirodi predloio Mislav Jei, dodue s ogradom da o tom jo treba razmisliti (vidi M. Jei, Parmenid: O prirodi, u asopisu Latina et Graeca, br. 12., str. 44, takoer i u Jeievoj knjizi Miljenje i rije o bitku u svijetu, str. 14). Inae je rije bie u tome znaenju uobiajeno rabio F. Markovi. Isp. o tome i D. Barbari, Tekoe oko prevoenja Aristotelova izraza OYSIA, u asopisu Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine, br. 23. 24., str. 155161.
46
145
btak 1. Prvi se put javlja u 16. stoljeu u pjesmi Mavra Vetranovia Pjesanca suda napokonjega. [Pridjev napokonji znai koji je napokon, najposljednji.] Evo kako glase ti stihovi:48 Slano e pak more odkriti planine, briegove i gore, polja i ravnine; ter se e vratiti u prjednji bitak svoj, i ivot skratiti ivini ivuoj. [Danii ovako opisuje znaenje: stanje u kom se tko ili to nahodi po njekim osobinama, status, conditio, habitus, qualitas, ratio, tj. stanje.] 2. Odglagolna tvorba dometkom -(a)k na infinitiv bez doetnoga i. [Velik broj glagola I. vrste tvori imenice dometkom -(a)k po navedenome uzorku, npr. razvitak, prema razviti.] 3. Posrijedi je indoeuropski korijen *bhehx-,49 to znai rasti, roditi se; sanskrtski bhvati jest, bhti- bitak, blagostanje; praslovjenski *byti; staroslovjenski byti; ruski ; eki bt; litavski bti sve biti; grki fw raam, fomai postajem; latinski fu bio sam (o ostalim podudarnostima vidi bMti). 4. Dananje je znaenje prvi put potvreno u 18. stoljeu u djelu Jerolima Kavanjina Poviest vanelska bogatoga a nesrena Epuluna i ubogoga a estita Lazara (poznatije pod naslovom Bogatstvo i ubotvo). Ti stihovi, u kojima je inae rije o Bogu, glase: Ne it mu djede ni starije, er svoj bitak zna po sebi. [Danii ovako opisuje znaenje: stanje u kom se tko ili to nahodi tijem to jest, esse, vita, ortus, tj. bitak.]
Vidi Pjesme Mavra Vetrania avia, sv. 1., str. 287, u Akademijinu nizu Stari pisci hrvatski, knj. 3. 49 Likove iz indoeuropskoga prajezika donosim prema laringalnoj teoriji. Obino se razlikuju tri laringala (iliti grkljanika): h1, h2 i h3. Ako se ne mogu razlikovati, biljeim hx. O tome koji glasovi doista odgovaraju tima trima laringalima, miljenja se dosta razilaze. Mogue je da je h1 bio grleni zatvor (tj., kao u hebrejskome ,)da je h2 bio faringal, dotino zvuni drijelni tjesnanik (tj. , kao u hebrejskome ,)a h3 labijalizirani faringal (tj. w). Vidi o tome npr. M. Mihaljevi, Slavenska poredbena gramatika, str. 112, gdje se moe nai i kratak prikaz laringalne teorije (str. 109114).
48
146
5. Znaenja koja su vana za filozofiju: stanje, bitak, osoba, suina, opstoj. Stulli u svome talijansko-hrvatsko-latinskome rjeniku za rijei essenza i essenzia ima, meu ostalim, i otpovjednicu bitak (znaenje je dakle suina),50 doim Pari u hrvatsko-talijanskome rjeniku za bitak navodi esistenza,51 kao to i Filipovi u hrvatsko-njemakome rjeniku, uz ostalo, za bitak ima Dasein, Existenz (tu dakle rije bitak znai opstoj).52 Tree je znaenje, tj. osoba, potvreno u 16. stoljeu u Dinka Ranjine, i to u njegovoj zbirci Piesni raslike. Stihovi glase: Blaeni svi gnjivi, ke podni bitak moj trpei jad ivi u muci nerednoj. [Danii ovako opisuje znaenje: takoer to jest, ali se o njemu ne misli samo da jest nego se razumiju i osobine njegove, persona alicuius, tj. osoba. Pridjev neredan znai koji je u neredu.] 6. Dananje filozofsko znaenje uspostavljeno je u posljednjoj etvrtini 19. stoljea. Nalazimo ga u Markovia, ali i u novoskolastika (Bauer). 7. Treba preporuiti ono znaenje koje se nalazi u Kavanjina.
Pojam bodovanja
Upozorio sam ve na odreene tekoe koje se javljaju s predlaganjem poeljnoga znaenja. elimo li naime izbjei stanovit subjektivizam pri takvu predlaganju, valjalo bi se osloniti na neka (unaprijed postavljena) mjerila i njih se strogo pridravati. To posebice vrijedi u sluajevima kada se vie rijei rabi u jednome te istome znaenju, tj. kada za odreeno znaenje ima vie kandidata, a to je u hrvatskoj filozofiji dosta esto. U takvim bismo sluajevima mogli pristupiti - bodovanju. to bi meutim trebalo znaiti bodovati? Takav je jedan prijedlog, openito za knjievni jezik, 23. svibnja 2000. iznio Bulcs Lszl u svome predavanju u Zagrebakome lingvistikome krugu.53 Lszl je naime predloio da se odreena rije, ili
50 51 52
str. 35.
Vidi J. Stulli, Vocabolario italiano-illirico-latino, sv. 1., str. 576. Vidi D. A. Pari, Vocabolario croato-italiano, str. 26. Vidi I. Filipovi, Neues Wrterbuch der kroatischen und deutschen Sprache, sv. 1.,
53 Prof. Lszl ima obiaj na svojim predavanjima u Lingvistikome krugu sluaima podijeliti neku vrstu saetka, koju nazivlje urukom. Posrijedi je obino list papira gusto ispisan s obje strane sitnim pismenima. Takav uruak najee ima i naslov. Prema tome,
147
odreeni lik,54 prihvati u knjievni jezik na temelju provedenoga bodovanja prema nekim unaprijed odreenim mjerilima, i to tako da prednost u biranome sustavu treba dati onoj rijei koja zadovoljava to vei broj stanovitih (unaprijed navedenih) obiljeja. Takvih je obiljeja Lszl tada nabrojio tridesetak, a ja ih ovdje izdvajam petnaest: starina, izkonost, podpunost, prozirnost, razlikovnost, raznolikost, blagozvunost, samosvojnost, zapadnost, uljivost, produnost, itkost, potvrenost, biljeitost, negubitak.55 Razlog tako veliku broju (izvorno) navedenih obiljeja lei upravo u elji da se izbjegne jednostranost, tj. da se izbjegne forsiranje samo jednoga tipa rijei, recimo samo zastarjelica, ili samo novotvorina, itd. Takvo bismo eto bodovanje mogli primijeniti i prilikom predlaganja poeljnoga znaenja u Rjeniku hrvatskoga filozofskoga nazivlja. Uzmimo jedan primjer. Pita se: kojom hrvatskom rijei treba prevesti grki particip prezenta glagola biti n, osa, n, te na osnovi toga i poimenieni srednji rod toga participa t n? Kao to je poznato, u hrvatskoj filozofiji ima poprilian broj pokuaja da se taj particip prevede, a posebice njegov poimenieni srednji rod. Mogli bismo u obzir za bodovanje uzeti ovih devet (abecednim redom): bie, bijue, bitkujue, bivajue, bivstvujue, jestee, jestvujue, jesue i sue. Pri tome ne uzimljem u obzir tuice entitet i objekt, budui da ovdje govorimo o rjeniku hrvatskoga filozofskoga nazivlja, kao ni rije postojee, koja se dodue katkada rabi i u znaenju spomenutoga grkoga participa, ali ipak najee znai opstojee, tj. ono koje egzistira. Ima vjerojatno jo mogunosti, kao to je primjerice bistvujue od glagola bistvovati (zapravo, bitstvujue od bitstvovati), prema bistvo (dotino bitstvo), no takve je primjere, kojih je poraba inae posve rijetka, mogue bodovati prema uzorku koji je ovdje iznesen. Od navedenih pak petnaest obiljeja moemo za ovu prigodu uzeti njih deset, i to ovako (takoer abecednim redom): iskonost, negubitak, porabnost, potpunost, potvrda, produnost, prozirnost, raznolikost, starina i tvorba. Za
ovdje u navoditi prema uruku pod naslovom Kkovbimosi mgli brati jzik? (23. svibnja 2000.), gdje su neki odgovori na postavljeno pitanje sadrani ve i u samome naslovu (npr. birati bi trebalo lik kakov, a ne kakav). 54 Dakako, nije samo rije o rijeima, posrijedi su i druge jezine razine. To znai da bi se, uza stanovite prilagodbe, takvo bodovanje moglo provoditi na svima jezinim razinama, a njih Lszl razlikuje dvanaest (est na izraznoj ralani i est na znaljivoj ralani): glasovna obiljeja, zvukovi, glasovi, znamnice (likoglasi), slogovi, postave, znamovi, rijei, sveze, reenice, besjede i orjeja. Vidi B. Lszl, Pabirci redninoga i obavjstnkga pojmovlja oko razumnih sustava, str. 47 (poglavlje Naravni jezik). 55 Vidi B. Lszl, Kkov bimo si mgli brati jzik?, str. 1.
148
svaku od prevedenica valja utvrditi pripada li joj ili ne pripada stanovito obiljeje, i to vodei strogo rauna da se to mora ustanoviti svagda u odnosu na sam grki particip n, osa, n. Tako primjerice nekoj od predloenih rijei pripada obiljeje iskonosti, to znai etimologinosti, samo ako je tvorena od istoga indoeuropskoga korijena (dakle *h1es-), a ne moda od drugoga korijena (tj. od ve spomenutoga *bhehx-), premda ta dva korijena zajedno danas u hrvatskome ine cjelinu glagola biti. To znai da recimo bie nema obiljeje iskonosti, ali da sue ima; no i jestvujue (od jeststvujue) i jestee imaju to obiljeje, koliko god da u sluaju ovoga posljednjega nije posve jasno od kojega je upravo glagola tvoren taj particip (ili particip). Tu crtu pokazuje jedno drugo obiljeje, ono koje ovdje zovem tvorbom: pokazuje naime je li ta rije doista particip prezenta od glagola biti, to u sluaju rijei jestee ne stoji (kao ni u sluaju rijei bie i jestvujue, ali jest u sluaju rijei sue). Od tvorbe treba pak razlikovati prozirnost, jer ova govori samo o prozirnosti tvorbe neovisno o tome kakve, tj. je li rije upravo o tvorbi participa utoliko su bie i jestvujue prozirni, a jestee nije. Uzimljem ovdje da jestee ima neprozirnu tvorbu, jer ako se je htjelo da to bude particip od glagola biti, tada nije tvoren dobro, no istodobno jest dobro tvoren particip, ali od glagola jestiti, jestim, koji Stulli navodi kao jednu od otpovjednica latinskoga glagola affirmare,56 to bi dakle znailo govoriti jest, potvrivati, tvrditi, pa bi jestee zapravo znailo tvrdee.57 Negubitkom se ovdje smatra negubitak znaenja u odnosu na grki particip. To bi obiljeje, kako se ovdje shvaa, moglo moda izazvati nesporazume, jer primjerice, naizgled protusmisleno, jestee ne odrava znaenje grkoga participa, a to stoga to zapravo nije particip glagola biti, premda istodobno ima obiljeje iskonosti (jer je oevidno u nekoj svezi s korijenom *h1es-, budui da je i glagol jestiti povezan s tim korijenom). Obiljeje potpunosti govori nam o temeljnome prevoditeljskome naelu, koje se moe ovako sroiti: isto istim, razliito razliitim. U ovome bi sluaju to znailo utvrditi je li particip preveden participom. Treba takoer razlikovati potvrdu, starinu i produnost. Potvrda govori o tome da je odreena rije potvrena bilo kada i bilo gdje, dakako u hrvatskim izvorima (to znai da u ovome sluaju to obiljeje vrijedi za svih devet odabranih rijei), doim starina upuuje na
Vidi Akademijin rjenik, sv. 4., str. 625, s dodatnom oznakom nepouzdano. U svome pak talijansko-hrvatsko-latinskome rjeniku Stulli prevodi talijanski glagol affermare, meu ostalim, i ovako: tvrditi, pojstiti, pojstivati (vidi Vocabolario italiano-illirico-latino, sv. 1., str. 48).
57 56
149
davnu potvrenost (kao kada se veli od starine). Produnost pak oznauje neprekinutost porabe, tj. odreenu tradiciju, u ovome sluaju prije svega tradiciju u povijesti hrvatske filozofije. Obiljeje raznolikosti govori nam o tome moe li dotina prevedenica dobro prenijeti, tj. dobro ouvati razliku spram drugih bliskoznanih rijei, u ovome sluaju iz grkoga u hrvatski. Drugim rijeima, ako potpunost kazuje neto o prvome dijelu onoga temeljnoga prevoditeljskoga naela, tj. o isto istim, raznolikost govori o njegovu drugome dijelu, tj. o razliito razliitim. Napokon, porabnost pokazuje koliko je koja rije zgodna za porabu, tj. koliko se je spretno njome sluiti (poznato je da predugaki nazivci nisu poeljni). Oevidno je primjerice da su rijei bitkujue, bivajue, bivstvujue i jestvujue predugake (posebice u sklonidbi) te da nisu spretne za (estu) porabu, doim su bijue, jestee i jesue na granici. Stoga porabnost pripada samo (dvoslonim) rijeima bie i sue. I sada se moe pristupiti bodovanju (vidi priloenu preglednicu). Poto smo svakoj rijei zbrojili pripadna obiljeja, dobivamo ovakav poredak: sue 9, jesue 7, bie, bivstvujue i jestvujue 5, bitkujue, bivajue i jestee 4, te bijue 3. elimo li ukratko protumaiti taj poredak, mogli bismo to uiniti na ovaj nain: Jasno je da je rije sue na prvome mjestu, jer je ona particip glagola biti, koji je prozirno tvoren, te dobro uva znaenje grkoga participa, a s njime je povezan i etimoloki; u nas je k tomu davno potvren i zgodan je za porabu. Ima zapravo jedan nedostatak, a to je ta produnost, tj. nije se uspio usidriti u hrvatskoj filozofskoj tradiciji. Jesue jest particip, ali zapravo nepotvren (javlja se tek u najnovije vrijeme, pa je u tome smislu doista posrijedi novotvorenica), manje je spretan, te bi se moglo rei da je to svojevrsno traenje kruha preko pogae (jer sue ve opstoji, a nije iskoriteno). Bivstvujue, jestvujue, bitkujue i bivajue prozirno su tvoreni participi, ali ne od glagola biti (posebice je nezgodno bivajue, prema bivati, jer izvorno biti ne biva) i premda su pomalo nespretni u porabi zbog svoje etveroslonosti (a u sklonidbi i peteroslonosti), za njih zacijelo ima mjesta u sustavu nazivlja, samo im treba uspostaviti prikladno znaenje. Jestee i bijue nisu prihvatljivi, jer premda jesu participi, prvi nije prozirno tvoren, tj. nije jasno od kojega je to glagola particip (iako sve vue na biti, tj. na onaj korijen *h1es-), a potonji je opet particip od glagola biti, bijem, pa bi bijue znailo tukue, tj. grki recimo kptwn, kptousa, kpton, dotino t kpton, ili pak tptwn, tptousa, tpton, dotino t tpton. I napokon preostaje rije bie, koja jest u svezi s glagolom biti, ali nije njegov particip.
150
BIE
BIJUE
BITKUJUE
BIVAJUE
BIVSTVUJUE
JESTEE
JESTVUJUE
JESUE
SUE
ISKONOST + + + +
4 5
+ + + + + +
4
+ + + + +
5
+ + + + + +
7
+ + + + + + + + +
9
NEGUBITAK
PORABNOST
POTPUNOST
POTVRDA
PRODUNOST
PrOZIrNOST
rAZNOlIKOST
STArINA
TVORBA
UKUPNO
151
Particip prezenta sj, sj, sj

Prema tome, posljedak bi provedenoga bodovanja bio taj da se rije sue, tj. hrvatski particip prezenta glagola biti sj, sj, sj, prihvati kao prijevod grkoga participa n, osa, n. Taj je hrvatski particip prvi put potvren dosta davno, u prvoj polovici 15. stoljea, i to u naslovu Poljikoga statuta: I sui statut i-staroga novi inimo. (U zapisu je isuchi, a ono i-staroga bit e iz staroga.) Rije je u 17. stoljeu potvrena pak u djelu Bartola Kaia Perivoy od dievstva, illi xivoti od dievica (1628.), i to u poglavlju Xivot Sfet Svssan Dievi, i Mucceni Dalmatinsk:58 [] moxeteli vij vacom ucom mudroti odsditi, de imma yedn Dievoycia royen od Kartyana, i od dictintva naukom kartyanskiem vvicbana, vieriti z yednoga necitoga pogannina []. Zapis bi vacom ucom mudroti valjalo razrijeiti kao vaom suom mudrosti, budui da je u ovome Kaievu djelu = c, c = , a ch(i) = , no u knjizi ima dosta tiskarskih pogrjeaka (isp. i u ovome navotku zapis dictintva, to e biti dietintva), tako da zacijelo stoji itanje vaom suom mudrosti. 59 Kako ve rekoh, neprekinutost se porabe ne moe posvjedoiti, posebice ne u filozofskoj tradiciji, ali se ipak mogu navesti dva jezikoslovna izvora, i to Oblici knjievne Hrvatine Vinka Pacela (1865.) i Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik Vladimira Maurania (1908. 1922.). U svojoj slovnici Pacel pri opisu glagolnoga sustava razlikuje prilog (gerundium) i priee (participium), pa o prilogu i o prieu sadanjega vremena glagola biti kae sljedee: Prilog sadanjega vremena. Od jesam ga ne ima, ali ima u staroj knjizi od sam: s, sa, se []. Priee sadanjega vremena. Od jesam ga nejma, ali ima u staroj knjizi od sam: s, s, s [].60 A prema Pacelovu opisu hrvatskih naglasaka61 navedene pismn likove valja ovako prepisati: prilog sj, sa, se; priee sj, sj, sj. U rjeniku pak Vladimira Maurania nailazimo na ovakvu jediVidi B. Kai, Perivoy od dievstva, illi xivoti od dievica, str. 108. Ima neke osobite znakovitosti u tome da je taj particip potvren upravo u Bartola Kaia, jer je tako taj otac hrvatskoga jezikoslovlja, pisac prve slovnice hrvatskoga jezika, sastavlja jednoga rjenika i prevoditelj Biblije postao ujedno i nekovrsnim tvorcem toga kljunoga nazivka, kojim se prevodi jedan od najvanijih pojmova zapadne filozofije t n. 60 Vidi V. Pacel, Oblici knjievne Hrvatine, str. 50. 61 Isto, str. 24.
59 58
152
nicu:62 sui, part. od glag. koriena jes- []. Taj je hrvatski particip glagola biti,63 da tako kaem, vratio u porabu godine 1978. Mislav Jei u ve spomenutome prijevodu Parmenidova filozofskoga spjeva Per fsewj. Otada se mjestimice rabi, ali ne preesto. No za nj primjerice A. Kneevi veli ovako: Ukoliko se pak pod arhaizmom dre filozofijski nazivi kao sue (tako je mnio i Vinko Pacel), onda se mora rei da je on pravilan odraz crkvenoslavenskoga oblika, da jest star (arhaian) ali da sukladnije od svih drugih naziva prenosi sadraj grkoga naziva t n; napokon, da je u stanovitu smislu i lokalizam, budui da je locus suega filozofija sama, izvan koje se rije sue i ne upotrebljava.64 Kao i navedeni grki particip tako i ovaj hrvatski particip glagola biti ima rodove, te se, poput pridjeva, ujedno i sklanja. Evo njegove sklonidbe u jednini: N. sj G. sjga D. sjmu A. sj, sjga V. sj l. (o) sjm I. (sa) sjm sj sj sjj sj sj (o) sjj (sa) sjm sj sjga sjmu sj sj (o) sjm (sa) sjm
U akuzativu mukoga roda valja razlikovati neivo od ivoga, tj. neivotnice od ivotnica: npr. (vidim) sui stol, ali suega ovjeka. Srednji rod toga participa moe biti i posve poimenien, dakle sue, sua (sklanja se kao polje, polja). Od toga su participa potvrene i neke izvedenice, primjerice rije suina (u znaenju essentia),65 od ega se lako dade izvesti prilog suinski (tj. na nain suine). Potvren je i pridjev suan (vjerojatno prema poimenieVidi V. Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, str. 1385. Mogao bi se zvati i dionikom nesvrenim, u razlici spram dvaju dionika svrenih (sadanjega budui, budua, budue, i prologa bivi, biva, bive), te dionika gotovoga (bio, bila, bilo). Prijevod dionik (uz priestje) za participium navodi u svojoj Slovnici Hrvatskoj Antun Maurani (vidi str. 72). 64 Vidi A. Kneevi, Filozofija i slavenski jezici, str. 54. 65 Tu rije biljei I. Filipovi u svome hrvatsko-njemakome rjeniku, sv. 2. , str. 1744, te ju prevodi ovim njemakim rijeima: Essenz, Kraftwasser. Vidi o rijei suina i u Dodatku.
63 62
153
nome srednjem rodu),66 od kojega je izvedena (takoer potvrena) imenica sunost,67 a potvrene su jo i imenice sutvo68 (i u liku sustvo) te suanstvo, koju nalazimo u Paria.69 (Pari biljei sve etiri: suanstvo i suina prevodi talijanskom rijei essenza, a sunost i sustvo rijeima essenzialit i sostanza.)70 K tomu, ne bi trebalo odbaciti ni sloenicu suoslovlje kao prijevod za rije ontologija,71 kao ni izvedenicu suak, kojom se oznauje posve odreeni primjerak nekoga suega (upravo ovo ovdje sue, tj. ovaj suak, dotino Aristotelovo tde ti). Tako nam spomenuti prilog suinski, zajedno s participom sui, doputa primjerice znatno prikladniji prijevod poznate platonovske etverostruke razdiobe svega suega: ntwj n = suinski sue ok ntwj n = nesuinski sue ok ntwj ok n = nesuinski nesue ntwj ok n = suinski nesue
66 Primjerice u Vitezovievu Lexiconu, koji latinsku rije substantialis prevodi pridjevom suan, tj. u njegovu zapisu uan (list 479v, dotino str. 962), doim za latinski pridjev consubstantialis navodi hrvatsku otpovjednicu jednosuan, tj. jednouan, pri em je prethodno precrtao rije jednobittan (list 120r, dotino str. 243). (Pripominjem ovdje da e sve takve precrtane rijei u Vitezovievu rjeniku, koje su se mogle proitati, a takvih je vie od 95%, biti navedene u izdanju koje je pred tiskom.) Pridjev se suan nalazi i u I. Filipovia, koji ga prevodi ovako: wesentlich, konstitutiv, substanziell, essenziell. 67 Filipovi: Wesenheit, Substanzialitt. U Vitezovia pak nalazimo jedinosunost, tj. jedinounost, kao prijevod latinske imenice consubstantialitas (list 120r, dotino str. 243). 68 Takoer u Filipovia: Substanz, Wesen, Essenz. 69 I Vitezovi navodi suanstvo, tj. uantvo, kao otpovjednicu latinske rijei substantia (list 479v, dotino str. 962), a jedinosuanstvo, tj. jedinouantvo, kao prijevod latinske imenice consubstantialitas (list 120r, dotino str. 243). K tomu, za reenu imenicu consubstantialitas, uz jedinosunost i jedinosuanstvo, nalazimo u Vitezovia jo i prijevod jednosuje, tj. jednouje, pri em je prethodno precrtao rije jednobitnost (list 120r, dotino str. 243). 70 Vidi Pariev hrvatsko-talijanski rjenik, str. 967. 71 Lszl ima bitslvlje za ontologija, a vrhutba za metafizika (sve u njegovu zapisu). Vidi Pabirci redninoga i obavjstnkga pojmovlja oko razumnih sustava, str. 45 (poglavlje Razumni sustavi). Zanimljivo je kako u svome talijansko-hrvatsko-latinskome rjeniku Stulli prevodi rije metafisica: jestestvenoga stvorra znanje, sioznanje (vidi Vocabolario italiano-illirico-latino, sv. 2., str. 104). Prvi je dio sloenice sioznanje jedan od Stullijevih prijevoda talijanske rijei ente, tj. sii (sv. 1., str. 560), to je, kako se ini, prilagoeni nominativ jednine mukoga roda staroslovjenskoga participa prezenta sy (u odreenome obliku syi, gdje na mjestu y stoji i), kojemu je enski rod sbti, s ime je pak podudaran pravi hrvatski particip sui.
154
U nas se ntwj n najee prevodi svezom bivstveno bie. Uoiti je meutim da u grkome izvorniku stoji prilog + particip, a da je prijevod bivstveno bie zapravo pridjev + imenica. Meutim predloeni prijevod suinski sue (jer se postavlja pitanje kako sue, tj. na koji nain jest ono koje jest) elimo li se drati reenoga naela isto istim, razliito razliitim, uva izvornu grku povezanost priloga i participa. (U obzir bi moda moglo doi i suno sue, ali bi tada trebalo razumjeti da je posrijedi prilog + particip, kao recimo u mukome rodu suno sui, a ne moda pridjev + imenica, tj. poimenieni particip.) Evo napokon i cjelovite obrade toga hrvatskoga participa prezenta glagola biti. sj, sj, sj 1. Prvi se put javlja u 15. stoljeu u naslovu Poljikoga statuta. To mjesto glasi: I sui statut i-staroga novi inimo. [Ono i-staroga treba itati iz staroga.] 2. Particip prezenta tvori se tako da se na tree lice mnoine prezenta doda nastavak -i, pa od glagola biti taj particip glasi sui, sua, sue (tj. su + i). 3. Posrijedi je indoeuropski korijen *h1es-, to znai biti, opstojati. Particip je podudaran sa sanskrtskim san, sat, sat (osnova sant-); s grkim n, osa, n; s latinskim ens; sa staroslovjenskim sy, sbti, sy (praslovjenski *sy, *sbti, *sy); s ruskim , , ; s ekim jsa, jsouc, jsouce; s njemakim seiend sve koji, koja, koje jest (o ostalim podudarnostima vidi bMti). 4. Dananje je znaenje ujedno i ono koje je prvo potvreno, tj. koji jest. 5. Javlja se samo to znaenje, osim u liku suti (to je zapravo crkvenoslovjenski srpske preuredbe),72 kada znai pravi, istinit. 6. U sudobni ga je knjievni jezik uveo Mislav Jei u prijevodu Parmenidova filozofskoga spjeva Per fsewj (O prirodi). 7. To temeljno znaenje treba preporuiti.
72
Vidi o tome u Dodatku.
155
Sue, bie, suina

Govorei o rijei bie, prilikom tumaenja preglednice, pripomenuo sam da je posrijedi rije koja jest u svezi s glagolom biti, ali nije njegov particip. Otuda ne bi trebalo zakljuiti da rije bie nije dobra. tovie, nju valja preporuiti, samo je pitanje u kojem znaenju. A pri tome valja takoer uoiti i to da rijei bie i sue ne stoje u nekoj oprjeci, u smislu da bi se uzajamno iskljuivale. Jer, prihvatimo li rije bie u znaenju latinskoga substantia, kako je tu rije veinom rabio Franjo pl. Markovi, obje se rijei, dakle i bie i sue, mogu skladno uklopiti u sustav hrvatskoga filozofskoga nazivlja. Ta se skladnost (ili sukladnost) moe lijepo vidjeti na jednome primjeru iz Platonova Fedra (247 c 67), gdje Sokrat, opisujui nadnebesje te utvrdivi da to mjesto jo nijedan pjesnik hvalopjevom nije opjevao, kae i ovo:73 [] gr crmatj te ka schmtistoj ka nafj osa ntwj osa []. Razglobu valja zapoeti od participa. Budui naime da je particip u nominativu jednine enskoga roda, oevidno je da se ne moe prevesti rijeju bie. Trebalo bi ga stoga razrijeiti kakvom zavisnom (su)reenicom, recimo odnosnom, pa bi prijevod izriaja osa ntwj osa, ostanemo li pri uhodanim otpovjednicama, mogao biti ovakav: bivstvo koje bivstveno jest (rije bivstveno ovdje je prilog). Posrijedi je meutim neto (dakle neko bie) koje jest (dakle je sue) na pravi ili istinski nain (dakle suinski). Stoga bi prijevod, koji prenosi izvorni grki poredak imenica + prilog + particip, mogao biti ovaj: bie suinski sue. Dakako, eli li se odrati u hrvatskome istost korijena u cijelome izriaju, kako je to u grkome, moglo bi se prevesti suna snski sj (ili moda suina suno sua), samo se postavlja pitanje je li u ovome sluaju rije suina dobar prijevod za osa (jer nije posrijedi essentia, nego substantia). A stanovito nam filozofsko uporite za prijevod rijei osa rijeju bie moe pruiti i jedno (poznato) mjesto iz Aristotelova filozofskoga rjenika, naime iz knjige D njegove Metafizike (1017 b 2325):74 sumbanei d kat do trpouj tn osan lgesqai, t q pokemenon scaton, mhkti kat llou lgetai, ka n tde ti n ka cwristn []. Ladan to mjesto prevodi ovako:75 Slijedi, dakle, da se na dva naina kae bivstvo: posljednji podmet, koji se ne moe priricati emu drugom, i
73 74 75
Vidi Platon, Phaedrus, str. 251. Vidi Aristotelis Metaphysica, str. 99100. Vidi Ladanov prijevod Metafizike, str. 122.
156
bilo koje odreeno bie, koje je i odjeljivo []. No ovaj drugi nain na koji se rabi rije osa, opisuje zapravo njezino temeljno ili prvo znaenje u Aristotela: posrijedi je tde ti n ka cwristn, tj. ovo neko sue i izdvojljivo (jednostavno: jedno izdvojljivo sue), a takvo se sue zove bie (u razlici spram inih suih, tj. spram inih znaenja rijei sue, jer se ta rije rabi pollacj, tj. mnogostruko, dotino vieznano, kako se to, meu ostalim, vidi i iz Aristotelova nauka o razredcima, tj. o kategorijama). A u takvu znaenju, kako rekoh, rije bie u nas esto rabi Markovi, kao kada primjerice u svojoj Estetici, govorei u poglavlju Priegled poviestnoga razvoja estetike o Platonu, veli sljedee: Ovako razstavlja Platon binu (substancijnu) ljepotu sasvim od osjetivoga, pojavnoga svieta; ona je bie, koje posebice obstoji, a sve drugo, to je liepo, t. j. sve pojavno liepo obstoji po onoj binoj ljepoti, imajui dio od nje. Ta bina, samosebna (absolutna), netvarna ljepota je ideja ljepote.76 Uoiti je u ovome navotku pridjev substancijni. Ve sam spomenuo da su takvi (odnosni) pridjevi u Markovia dobro potvreni, i u njegovim objavljenim djelima, i posebice u njegovoj rukopisnoj Logici (kao npr. kategorijni).77 Tvorba je takvih pridjeva, posebice ako tuice ne elimo prevoditi, osobito vana u svima znanostima, pa tako i u filozofiji, a upravo tvorba odnosnoga pridjeva od imenice filozofija izazivlje ve vie godina razliite prijepore. Poznato je da se u nas rabe dva takva pridjeva: filozofski i filozofijski. Pri tome oni koji znaenje tih dvaju pridjeva razlikuju, obino kau da se pridjev filozofski odnosi na filozofa, a pridjev filozofijski da se odnosi na filozofiju. Naravno, kao i u slinim sluajevima kada se togod eli posve jasno rastumaiti, reeno zvui dosta dobro, ali stvar nije ni izdaleka tako jednostavna. Ponajprije, valja razlikovati pojam pripadanja od pojma odnoenja, a zatim i pojam neivoga od pojma ivoga. Strogo uzevi, dometak -ski oznauje prije svega pripadanje (utoliko je rije o posvojnome dometku), doim dometak -ni oznauje odnoenje ili tcnje (a potom i mogue pripadanje), te se njime tvore pridjevi od imenica koje znae togod neivo. Takva bi poraba bila biljeito hrvatska.78 Primjerice,
Vidi F. Markovi, Razvoj i sustav obenite estetike, str. 43. Markovieva se rukopisna ostavtina, kako ve rekoh, uva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (Logika se nalazi pod oznakom XV 37). 78 O pojmu biljeitosti (tj. markiranosti) vidi B. Lszl, Opitbena biljeitost pri odredbi srbtine i hrvattine, u zborniku Jezik i komunikacija, posebice str. 430432. O tome sam i sam pisao u lanku Podlagajuchiega naina urime doscasto u slovnici Tome Babia Prima grammaticae institutio, u Zborniku o Tomi Babiu, str. 148149.
77 76
157
odnosni bi pridjevi od imenica bolnica i rjenik bili bolnini i rjenini, a ne bolniki i rjeniki.79 Tvorba bi odnosnih pridjeva dometkom -ski od imenica koje znae togod neivo, dakle od neivotnica, bila biljeito srpska (npr. operski, poreski, autobuski, akuzativski, jeziki, itd.).80 Prema tome bi i pridjev filozofijski u znaenju koji se tie filozofije, koliko god da je dobro potvren i u hrvatskih filozofa, pripadao tomu krugu srpskih odnosnih pridjeva (od toga treba razlikovati priloge naina poput suinski, istinski, itd.). Hrvatski bi dakle lik bio filozofijni,81 a to bi se opet slagalo s Markovievim pridjevima poput substancijni. Meutim, ni to ne zadovoljava u potpunosti. Uzmimo stoga neki drugi primjer na osnovi kojega bismo mogli pretkazati odnosni pridjev imenice filozofija. Pogledajmo npr. imenice bogoslovlje i bogoslov. Evo uzorka: bogoslovljev bogoslovski bogoslovni koji pripada (jednomu) bogoslovu koji pripada (svima) bogoslovima koji se tie bogoslovlja
Kada bismo rabili prevedenice mudroslovlje ili mudroljublje, lako bismo, prema navedenome uzorku, pretkazali pridjeve: mudroslovljev, mudroslovski i mudroslovni te mudroljubov, mudroljupski i mudroljubni. No prema filozofija i filozof dobivamo ovako: filozofov filozofski x koji pripada (jednomu) filozofu koji pripada (svima) filozofima koji se tie filozofije
79 O tome Lszl u spomenutome lanku kae (str. 445): Hrvattinom je [] 4. tvorba odnosnih pridieva od neivotnica dometkom -n mjete dometkom - []. 80 U svojoj Tvorbi rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, u poglavlju pod naslovom Odnos sufiksa -n i -sk (str. 379382), S. Babi o tome kae sljedee (str. 382) : Stotinjak pridjeva ima dubletne likove s oba sufiksa, ali s razliitom estotom. U paru je obian pridjev na -n, a pridjev na -sk na rubu je knjievne upotrebe, a neki se u hrvatskom knjievnom jeziku i ne upotrebljavaju []. 81 Primijetiti je meutim da u spomenutoj Tvorbi rijei u hrvatskom knjievnom jeziku S. Babi, govorei o imenicama na -ija, daje prednost pridjevima na -sk, pa u svezi s time kae ovako (str. 380): etiri pridjeva na -ijn, ljn, redkcjn, sthjn i Qjn (od Mja), na rubu su knjievne upotrebe []. A slino i nai jezini savjetovnici promiu pridjeve poput akcijski, i to kao biljeito hrvatske (u razlici spram akcioni). Usuprot tomu, Lszl preporuuje ovakve likove: aversn, dispersn, eksekucn, eksistencn, ekskursn, kompensacn, itd. (Vidi Opitbena biljeitost pri odredbi srbtine i hrvattine, str. 440.)
158
Pita se: treba li na mjesto nepoznanice x uvrstiti pridjev filozofijni? Odgovor je: zapravo ne, jer je traeni pridjev oevidno filozofni. A taj pridjev dakako nije potvren. tovie, ne samo da nije potvren taj pridjev nego nisu potvreni ni slini primjeri takve tvorbe od pojedinih tuica (npr. psiholoni prema psihologija ili teoloni prema teologija; za smjenu g/ isp. kataloni prema katalog), to znai da nije potvren taj tvorbeni uzorak (kada su posrijedi tuice). Stoga bi se moglo rei da je ovdje putem nalike (dotino analogije) s tvorbenim uzorkom bogoslovljev, bogoslovski, bogoslovni pretkazan lik filozofni. Dapae, moglo bi se i prigovoriti da je rije o tuici, pa da se navedeni tvorbeni uzorak ne mora protezati i na taj primjer. S druge strane, ni sam lik filozofijni nije previe potvren, ali je zato dobro potvren navedeni tvorbeni uzorak, pa se, strogo uzevi, ne moe govoriti o novotvorini. To je eto razlog zato rekoh da nije lako odgovoriti na pitanje kako upravo glasi odnosni pridjev od imenice filozofija. (I ne samo od imenice filozofija. To se tie i pridjeva psihologijski, teologijski, dramaturgijski, morfologijski, itd., koji sve vie prodiru u hrvatski birani sustav, i to kao biljeito hrvatski.)82 A to je ujedno i razlog zato sam u naslov ovoga priloga uvrstio pridjev filozofski, pa bi taj naslov, naime Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja, zapravo znaio da je posrijedi rjenik onoga nazivlja koje pripada (svima) filozofima, ili pak nazivlja koje rabe (svi) filozofi. No mogao bi se zvati i Rjenik hrvatskoga mudroljubnoga nazivlja, to bi pak znailo da je rije o nazivlju koje se tie mudroljublja.
Nekoliko graninih pitanja

Takva nas i slina pretresanja pojedinih rjeninih jedinica, kao i razliita razmatranja naina njihove obrade, pa i sam odabir tih jedinica, dovode s druge strane do neke vrste graninih pitanja takva pothvata, tako rei do neke vrste aporetike. No valja istodobno naglasiti da su to pitanja kojih je najbolje unaprijed biti svjestan. Velim odabir tih jedinica, tj. odabir pojedinih jedinica u rjeniku, jer nije jednostavno unaprijed znati koje sve rijei iz stanovite grae imaju to obiljeje da su filozofski zanimljive. To je mogue samo na osnovi prethodnoga uvida u bit filozofije, jer povui granicu izmeu filozofske i nefilozofske obiljeenosti neke rijei, dotino izmeu
Ovdje se ne moe raspravljati o tome zato se to dogaa, te utoliko ni odgovoriti na pitanje odakle ta pojava prodire.
82
159
filozofskoga i nefilozofskoga, znai zacijelo znati to je filozofija. No svrha bi Rjenika hrvatskoga filozofskoga nazivlja u odreenu smislu trebala biti upravo pruanje pomoi nekomu buduemu filozofu u njegovu poslu. Ali opet, povuemo li granicu loe, tj. na krivome mjestu, moe se dogoditi da itav dio (neke budue) filozofije izostavimo. Primjerice, velik broj rijei koje bi se veini filozofa u 19. stoljeu inile nefilozofskim nazivima, tj. filozofski neobiljeenima i utoliko filozofski nezanimljivima, razvoj filozofije u 20. stoljeu uzdigao je, tako rei, na razinu temeljnih pojmova (dovoljno je prisjetiti se rijei kao to su igra, zgoda, istina, itd.). Premda ima naravno i drugih pitanja koja bi trebalo rijeiti prije samoga pristupa izradi jednoga takva rjenika, ostavljam ih zasad po strani. Usprkos razliitim tekoama, koje zacijelo opstoje kada je rije o ostvaraju takve zamisli, od kojih one novane prirode sigurno nisu najmanje vane, ini se da bi korist koju bi Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja pruio svima koji se bave filozofijom, dakle svima koji rabe takvo nazivlje, bila znatno vea. Mogui prigovor da je posrijedi zamaan posao, mogao bi se prihvatiti, ali bi se moglo na nj i odgovoriti da je skrajnje vrijeme da se na jednome takvu rjeniku zapone raditi. Na primjedbu da taj posao zahtijeva velik broj strunjaka iz razliitih struka, valja ustvrditi da nam strunjaka ne nedostaje potrebno ih je samo ukljuiti u dobro osmiljen pothvat. A na opasku pak da e cijeli posao potrajati vie godina, treba uzvratiti da je to dodue istina, ali da je vrijeme koje bi se utroilo na izradu takva rjenika, ma koliko ono bilo dugo, zanemarljivo prema mogunosti koja nam se nudi na njegovu kraju, naime onoj da filozofiju nauimo hrvatski.
160
D O DATAK
Je li nam sutina nuna?
O sustavnosti hrvatskoga filozofskoga nazivlja
Raspravljajui83 o naravi odnosa koji opstoji izmeu procesa i sustava, to pak, kada se kreemo u obzoru jezikoslovlja, zapravo znai izmeu teksta i jezika, u jednoj od najglasovitijih jezikoslovnih rasprava dvadesetoga stoljea, objavljenoj godine 1943. pod naslovom Prolegomena teoriji jezika, znameniti danski jezikoslov i filozof jezika, glosematiar Louis Hjelmslev veli ovo: [] proces dospijeva do opstojnosti snagom sustava koji se nalazi iza njega, sustava koji vlada i odreuje proces u njegovu moguem razvoju. Proces je nezamisliv bez sustava to stoji iza njega, jer bi tada u bezuvjetnu i neopozivu smislu bio neobjanjiv.84 To je ujedno i razlogom, prema Hjelmslevljevu miljenju, zato se mora odbaciti stajalite, inae prilino esto u izvanjezikoslovnim, ali i u nekim jezikoslovnim krugovima, stajalite koje se osniva na injenici da je proces ono to je promatranju najneposrednije dostupno,85 a prema kojem, kako to naglauje Hjelmslev, sve mora izgledati tako kao da proces moe opstojati bez sustava.86 Usuprot tomu, usuprot dakle postavci da bi moglo biti teksta bez jezika, Hjelmslev se zalae upravo za obrnuti stavak obino saeto sroen izriajem: proces determinira sustav prema kojem je sustav temeljna pretpostavka opstojnosti procesa, dakle jezik je temeljna pretpostavka opstojnosti teksta, jer najjednostavnije reeno kada ne bi bilo sustava, mi neki proces uope ne bismo mogli prepoznati kao taj i takav proces: primjerice, za nas bi neki tekst bio tek nasumino nabacan niz pismena, ili pak izgovoren niz glasova, te nikada ne bi mogao biti prihvaen kao tekst napisan na nekome jeziku.
Ovo je gdjegdje pokraena i ujedno dotjerana inaica izlaganja koje sam pod istim naslovom odrao na skupu Filologija filozofskih prijevoda: injenini i normativni aspekti, to ga je organizirao Odjel za filozofiju Matice hrvatske 10. prosinca 2004. Budui da se ovaj dodatak moe shvatiti i kao posebno poglavlje lanka o Rjeniku hrvatskoga filozofskoga nazivlja, mogao sam ga uvrstiti i u glavni dio ovoga priloga, meu ostale primjere, ali mi se ipak ini da ga je bolje izdvojiti i tako ouvati njegovu izvornu cjelovitost i zaokruenost. 84 Vidi L. Hjelmslev, Prolegomena to a Theory of Language, str. 39. Isp. i Stamaev hrvatski prijevod: L. Hjelmslev, Prolegomena teoriji jezika, str. 43. 85 Isto. 86 Isto.
83
161
Budui da je predmet ovoga dodatka hrvatsko filozofsko nazivlje i njegova sustavnost, kao primjer takva jednoga jezika valja nam uzeti hrvatski jezik. Pri tome meutim treba uoiti da to hrvatsko filozofsko nazivlje, kao ni nazivlje koje druge znanosti, ne pripada bilo kojemu sustavu hrvatskoga susustavlja, hrvatskoga dijasistema, nego da ono ini sastavni dio hrvatskoga knjievnoga jezika. A kada pak govorimo o hrvatskome knjievnome jeziku, dotino o hrvatskome biranome sustavu, valja nam se podsjetiti na ono doba u kojem su poloeni temelji takvu knjievnomu jeziku kakav danas poznajemo. Rije je dakako o koncu 19. stoljea, kada su, nakon dugotrajne meusobne borbe razliitih jezikoslovnih kola oko pitanja kako bi trebao izgledati hrvatski (knjievni) jezik, pobjedu na koncu odnijeli tzv. hrvatski vukovci, ime je nastupio stanovit rijez87 u povijesti hrvatskoga jezika. U toj su borbi, osim spomenutih hrvatskih vukovaca, sudjelovale jo i ove jezikoslovne kole: zadarski krug, okupljen oko Zore dalmatinske i Ante Kuzmania, Rijeka filoloka kola, kojoj je na elu bio Fran Kurelac, te Zagrebaka filoloka kola, s Adolfom Veberom i Bogoslavom ulekom na elu.88 Usuprot takvu ishodu krajem 19. stoljea moe se nepobitno dokazati da je jezik Zagrebake kole u drugoj polovici toga istoga stoljea bio ne samo tzv. uporabnom normom u najuglednijih hrvatskih knjievnika nego i svojevrsnim slubenim propisom, jer je, primjerice, naredbom kancelara Ivana Maurania godine 1862. u kolama bio propisan ilirski pravopis, tj. onaj koji je rabila Zagrebaka kola,89 a Veberova Slovnica hrvatska,
Rabim lik rijez, koji zaudo biljei BrozIvekoviev rjenik (sv. 2., str. 347, ali ne i lik rez), pozivljui se na Stullija, budui da Vuk nema toga lika (kao ni lika rez), iako ima glagol sarijezati (str. 686), koji se nalazi i u BrozIvekovia (sv. 2., str. 380). Da bi lik rijez trebalo standardizirati, nije uope prijeporno, jer je rez isti ekavski lik (rez : rijez = vek : vijek). Manje je moda jasno da bi trebalo propisati i lik rjezati (odakle onda i reeni sarijezati kao zapijevati prema pjevati), jer je rezati takoer posve ekavski lik, dakle pripada u srpski knjievni jezik, budui da ne moe biti govora o tzv. pokrivenome r (renik : rjenik = rezati : rjezati, a opstoji i ikavski lik rizati, koji dokazuje da je posrijedi sljednik jata). Vidi S. Babi, Glasovi je/e iza pokrivenoga r, u asopisu Jezik, god. 46., br. 1., str. 56, gdje se donosi i jedna tipologija tzv. kratkoga jata iza (pokrivenoga) r. Isp. i Lszlov prijevod rjezanasti znakvnk za spaghetti code. (Vidi Pabirci redninoga i obavjstnkga pojmovlja oko razumnih sustava, str. 40.) 88 Vidi o tome potanje u glavnome dijelu priloga. 89 Vidi o tome Z. Vince, Putovima hrvatskoga knjievnog jezika, str. 534535. Openito o jeziku Zagrebake kole vidi u knjizi S. Ham Jezik zagrebake filoloke kole. Vidi i Lj. Jonke, Knjievni jezik u teoriji i praksi, posebice poglavlje pod naslovom Osnovni problemi hrvatskoga knjievnog jezika u 19. stoljeu, str. 925.
87
162
objavljena sedamdesetih godina u nekoliko izdanja, bila je temeljni kolni prirunik za uenje hrvatskoga jezika.90 Pa ipak, potkraj stoljea dolo je do preokreta: uveden je pravopis prema izgovornome naelu, a jedan knjievni jezik, onaj Zagrebake kole, koji bismo mogli oznaiti kao biljeito, tj. markirano hrvatski, zamijenjen je drugim, onim koji se oslanja na Vukova i Daniieva djela, a koji bismo, u pogledu hrvatskosrpskih jezinih odnosa, mogli smatrati neobiljeenim, dakle ni biljeito hrvatskim ni biljeito srpskim, nego takvim da bude prikladan za jedinstvo.91 A u tim se je okolnostima uspostavljalo i hrvatsko filozofsko nazivlje. Budui da su ga razvijali ljudi koji su esto pripadali razliitim jezikoslovnim kolama, ono je ujedno nastajalo na osnovi razliitih stajalita o tome to je hrvatski jezik, razliitih pogleda na to kako bi trebao izgledati knjievni jezik, te napokon razliitih miljenja o tome na to se treba oslanjati pri tvorbi nazivlja openito, a posebice filozofskoga nazivlja. K tomu i samo pitanje treba li uspostavljati hrvatsko nazivlje ili ne treba, tj. treba li recimo meunarodnice prevoditi ili ih treba prihvatiti i tek prilagoditi hrvatskomu jeziku, nije da tako kaem neobiljeeno sa stajalita povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika, jer i odgovor na nj oituje naime pripadnost pojedinoj jezikoslovnoj koli. Stoga kada raspravljamo o hrvatskome filozofskome nazivlju, svagda valja postaviti pitanje odakle je svaki pojedini nazivak dospio u hrvatski knjievni jezik, tj. je li posrijedi biljeito hrvatski nazivak ili nije, te moe li se on po svojim tvorbenim osobinama uklopiti u birani sustav ili ne moe. Stoga se izrada jednoga Rjenika hrvatskoga filozofskoga nazivlja namee kao prijeka potreba. Imamo li dakle na umu, s jedne strane, raznolike izvore na kojima je nastajalo hrvatsko filozofsko nazivlje, a s druge temeljna naela hrvatskoga biranoga sustava, mogli bismo pokuati odgovoriti na pitanje koje je postavljeno u naslovu ovoga dodatka. Doista, je li nam sutina nuna? Strogo uzevi, na to se pitanje ne moe odgovoriti. Naime onaj koji bi odgovarao iskljuivo sa stajalita biljeito hrvatskoga biranoga sustava, morao bi rei: Ne razumijem pitanje. Ne znam to znai nuna. I doista, to znai rije
O tome sam pisao u ve spomenutome prilogu Dativ, lokativ i instrumental mnoine u pripovijetkama Stjepana Zlatovia: Prinos razumijevanju pojma knjievnoga jezika, u Zborniku o Stjepanu Zlatoviu. Vidi posebice poglavlje pod naslovom Hrvatski knjievni jezik izmeu 1877. i 1892., str. 102104. Vidi takoer o tome, kao i o odlukama pavopisnoga pododbora od godine 1877. i u navedenoj Vinceovoj knjizi, str. 584586. 91 Vidi o tome i u glavnome dijelu priloga.
90
163
nuna? Posrijedi je dakako enski rod, a pretpostavimo li da muki rod glasi nuan, kako se esto sree, da bismo doli do osnovnoga znaenja rijei, moramo uspostaviti ovakve tvorbene razmjere: laan : lana : la = nuan : nuna : x koan : kona : koa = nuan : nuna : x duan : duna : dug = nuan : nuna : x tuan : tuna : tuga = nuan : nuna : x to bi dakle znailo nu, nua, nug ili nuga, pretkaemo li na temelju pojedinoga tvorbenoga razmjera neki od tih likova, i uvrstimo li ga na mjesto nepoznanice x? Oevidno je da spomenuti likovi nemaju znaenja. A to je jedini strogi jezikoslovni nain kojim se dokazuje ispravnost, zapravo prozirnost tvorbe. Stoga valja zakljuiti da pridjev nuan nije prozirno tvoren, tj. da je rije nuan neprozirnica. Meutim, upravo je prozirnost tvorbe jedno od temeljnih obiljeja hrvatskoga biranoga sustava, dotino knjievnoga jezika, u razlici spram recimo engleskoga, kojemu je jedno od osnovnih obiljeja upravo neprozirnost tvorbenih odnosa. Tako primjerice, prema engleskome glagolu to write pisati opstoji rije writer u znaenju pisatelj i pisac, ali prema glagolu to study prouavati ne opstoji izvedenica *studier u znaenju prouavatelj, uenjak, nego se za to znaenje mora birati neka rije posve druge etimologije, recimo analyst, researcher, scholar ili scientist.92 U naelu bi mogla doi u obzir i rije student (njezino je prvo znaenje prema Websterovu rjeniku a person who studies, or investigates), ali ni to nije upravo navedena tvorba, koliko god da jest povezana s glagolom to study, nego je posrijedi prilagoeni latinski particip prezenta glagola studere, koji je, u pukolatinskoj inaici, preuzet kao gotova rije iz kakva romanskoga izvora i potom prilagoen. Mogao bi sada tkogod prigovoriti sroitelju ovoga priloga da iznesenu pitanju pristupa povrno, te pritom ustvrditi da muki rod od rijei nuna zapravo nije nuan, nego nudan, te da u enskome rodu ono d, zbog skupine dn, koja je teka za izgovor, ispada, a da se muki rod potom naslanja ili povodi za enskim, utoliko vie to se ista pojava dogaa i u ostalim pade92 Vidi o tome B. Lszl D. Boras, Tu 'intina u jeziku hrvtskme, u asopisu Studia lexicographica, god. 1., br. 1., str. 2930, gdje se mogunosti tvorbe u hrvatskome jeziku usporeuju ne samo s tvorbom u engleskome nego i u francuskome, talijanskome, panjolskome i njemakome jeziku.
164
ima mukoga roda (osim u akuzativu jednine za neivo). Dakako, takve su pojave u jezicima vrlo este. Recimo, pridjev bi smion u mukome rodu u hrvatskome zapravo trebao glasiti smjelan, jer je lik smion naslon na enski rod smiona, gdje je o postalo od l, tj. od *smjelna je postalo *smjeona, a sljednik se jata pred tim o ozbiljava kao i, dakle smiona. K tomu, kada ne bismo rabili pravopis prema izgovornome naelu, kao to u doba Zagrebake kole i nismo, i enski bi rod u zapisu bio pisan s onim d, tj. nudna, pa bi tvorbena veza, ponovimo li ve navedene tvorbene razmjere, uvrstivi pritom likove nudan i nudna, postala jasnijom, tako te bismo na mjesto nepoznanice x u drugome razmjeru, tj. u razmjeru koan : kona : koa = nudan : nudna : x, mogli uvrstiti rije nuda. Da, sada smo naoko rijeili cijelu stvar. Samo preostaje jo pitanje: odakle rije nfda u hrvatskome biranome sustavu? Ona je zapisana u rjeniku Vuka Stefanovia Karadia, i to s uputnicom na rije nevolja.93 Zatim Vuk dodaje da se ta rije govori u Vojvodini po varoima, te navodi kao potvrdu ovaj primjer: Nuda zakon zamenjuje. Pridjeva nfdan, kao ni nfan, Vuk ne spominje, ali ih zato oba navodi BrozIvekoviev rjenik,94 i to u znaenju koji je u nevolji, potreban (upravo je u tome znaenju uporabljen i u naslovu ovoga dodatka). Kao potvrdu za pridjev nfan navodi se ovaj primjer: Od cara niti je kakav odgovor doao, niti je bio nuan. Za pridjev pak nfdan ovaj: Niti su nuni toliki ljudi. Iz tih je rjenika ta rije, posebice kada je u BrozIvekovievu rjeniku potvren i pridjev u oba lika, ula u sve nae prirunike iz logike. Meutim, postavlja se pitanje: je li skupina d u tome pridjevu biljeito hrvatska? Dakako da nije, jer bismo inae govorili meda umjesto mea ili vod umjesto vo. Stoga i opet moramo uspostaviti jedan ovakav razmjer i zapitati se to valja pretkazati na mjestu nepoznanice x: meda : mea = nuda : x Dakako, lik koji treba pretkazati glasi nua. I doista, pogledamo li u druge izvore, vidjet emo da primjerice Julije Benei u svome Rjeniku hrvatskoga knjievnoga jezika navodi rije nfa u znaenju briga s ovom potvrdom iz Stanka Vraza:95 Nit je muno mudrom biti glavom, kad me taru nue dugoljetne. K tomu i u rjeniku to ga je od 1908. do 1922. pod
93
str. 439.
94 95
Vidi V. S. Karadi, Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, Vidi I. Broz F. Ivekovi, Rjenik hrvatskoga jezika, sv. 1., str. 822. Vidi J. Benei, Rjenik hrvatskoga knjievnoga jezika, sv. 8., str. 1695.
165
naslovom Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik u svescima objavljivao Vladimir Maurani, nalazimo rije nua, dodue u zapisu nudja, jer Maurani nije prihvaao Daniieva slova , protumaenu latinskom rijeju necessitas, te uz pripomenak da je posrijedi pravi hrvatski lik za: nuda.96 Potom Maurani navodi potvrdu iz 14. stoljea, dodue u liku nuja, gdje se umjesto tokavskoga javlja j, kao to i mea moe biti meja, recimo u akavskome. Premda ga ni Benei ni Maurani ne navode, pridjev je lako izvesti: on glasi nfan, i to je ono to bi trebalo preporuiti za porabu u biranome sustavu. No ako smo za pridjev nuan rekli da je neprozirnica, a za pridjev nuan da je birani hrvatski lik koji valja preporuiti, postavlja se pitanje to je onda lik nudan? To je crkvenoslovjenski srpske preuredbe (redakcije), koji je budi putem pravoslavne liturgije, budi utjecajem graanskoga vojvoanskoga predvukovskoga srpskoga ili ruskoslovjensko-srpskoga dospio u Vukov rjenik. Valja znati da je za sve hrvatske vukovce Vukov rjenik bio nedodirljiva svetinja: to se god u njem nalazi, zacijelo je dobro i ne isputa se.97 Tako su Broz i Ivekovi gotovo u potpunosti prenijeli Vukov rjenik i dodali u nj tek nekolicinu svojih primjera. A valja dodati da je i za znatan broj hrvatskih filozofa, sve do nedavna, Vukov (ili BrozIvekoviev) rjenik bio mjerilo biranoga jezika. Treba k tomu primijetiti i to da razliiti ostatci crkvenoslovjentine sveudilj traju u hrvatskome knjievnome jeziku, primjerice tvorba imenica od svrenih glagola dometkom -nje, dotino -enje. Tako tri pjevanja Gundulievih Suza sina razmetnoga imaju ove naslove: Sagrjeenje, Spoznanje, Skruenje. No biljeito je hrvatska odglagolna tvorba (radnih) imenica ona nitinom znaljivom jedinicom, dakle nultim morfemom, i to mukoga i enskoga roda, te dometcima -ba i -nja, tako da bi, primjerice, biljeito hrvatske tvorenice od glagola ugraditi bile ugrad, ugrada, ugradba, ugradnja, ali ne i ugraenje,98 koliko god da takvih potvrda nalazimo u povijesti hrvatske knjievnosti, jer takve primjere, velim, treba smatrati utjecajem crkvenoslovjenskoga. Za njih bismo moda, u razlici spram onih primjera poput nuda, mogli rei da je posrijedi utjecaj crkvenoslovjenskoga hrvatske preuredbe.99
Vidi V. Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik, str. 763. Vidi o tome u prvome dijelu priloga u svezi s rijeju ferice. 98 Kako npr. Vitezovi prevodi latinsku rije exstructio (list 195v, dotino str. 394). 99 Meutim B. Lszl takve tvorenice, i od svrenoga i od nesvrenoga glagola, dri jednostavno crkvenoslovjentinom. Vidi Opitbena biljeitost pri odredbi srbtine i hrvattine, str. 445.
97 96
166
Utoliko bi se o njima moglo razmisliti je li ih mogue prihvatiti u hrvatski birani sustav, kako i u kojoj mjeri, no to se tie crkvenoslovjenskoga srpske preuredbe, takve se dvojbe ne pojavljuju: njima nema mjesta u hrvatskome knjievnome jeziku, i to zato to se tim unosom naruava njegova sustavnost, te se umjesto suvisla ustroja cjeline dobiva neka vrsta neprozirne slitine. Stoga pitanje iz naslova ovoga priloga Je li nam sutina nuna? nalikuje pomalo na govor otca Salvatorea iz Ecova romana Ime rue. On je primjerice hodao svijetom i s uzdignutim prstom ovako upozoravao puanstvo: Penitenziagite! A to upravo znai penitenziagite? Premda samo znaenje navedene sraslice moda i nije teko odgonetnuti, a ona znai ono to se je recimo u Kvintilijanovo vrijeme reklo paenitentiam agite, tj. pokajte se, ako bi tkogod elio jednoznano utvrditi kojemu sustavu ta sraslica pripada, u tome ne bi mogao posve lako uspjeti. tovie, moglo bi se, recimo na kakvu ispitu iz uvoda u jezikoslovlje, postaviti i ovakvo pitanje: to je penitenziagite? A ponueni bi odgovori mogli biti sljedei: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. rije (word) sveza (word group) izriaj (phrase) rijek (utterance) reenica (sentence) besjeda (discourse) nasumce izgovoren niz glasova.
Odgovoriti, kako rekoh, nije posve jednostavno. Posrijedi je svakako rijek, dakle neto to se je izgovorilo izmeu dviju tiina, od mua do mua, zatim je to i besjeda, jer to je upravo sve to se je htjelo rei, a ta je besjeda zapravo jedna (zahtjevna) reenica, koja se pak sastoji od dviju rijei koje su srasle u jednu. Valja dakle zaokruiti odgovore pod brojem 1, 4, 5 i 6, a ni odgovore pod brojem 2 i 3 ne bi trebalo posve odbaciti. Jedino to se sigurno ne smije zaokruiti, jest odgovor pod brojem 7, jer ta sraslica ima znaenje, nije dakle nasumce izgovoren niz glasova, i znai pokajte se. No u toj se sraslici zrcale odreene romanske jezine pojave razliitoga povijesnoga postanka: stara pukolatinska monoftongizacija dvoglasa ae, mlaa operomanska palatalizacija t pred polusamoglasnikom R u zijevu, kao i gubitak doetnoga m u akuzativu jednine, jo mlaa starotalijanska palatalizacija zvunoga mekonepanoga zatvornika g pred prednjim samo-
167
glasnikom i, te napokon svojevrsna kraza, stapanje doetnoga samoglasnika a jedne rijei s poetnim a druge, to bismo moda mogli pripisati i osobitu nainu na koji se jezikom slui otac Salvatore. Stoga bi odgovor na pitanje kojemu sustavu pripada sraslica penitenziagite, mogao glasiti da je posrijedi pukolatinsko-operomansko-starotalijanska tvorenica. I da se jo jednom vratimo na pitanje postavljeno u naslovu ovoga dodatka: Je li nam sutina nuna? Ako bi nam sada tkogod postavio to pitanje, mogli bismo mu odgovoriti: Aha, ti zapravo pita je li nam sutina nuna? A odgovor je na to pitanje posve jednostavan: Ne, nije, jer je i ona samo jo jedan primjer crkvenoslovjentine srpske preuredbe u hrvatskome knjievnome jeziku. Premda se rije sutina ne nalazi ni u Vukovu, ni u BrozIvekovievu rjeniku, ipak se u oba ta rjenika nahodi rije od koje je sutina izvedena, a to je pridjev, zapravo particip, sft, sft, sft, pri em znaenje Vuk opisuje latinskom rijeju ipsissimus.100 Meutim, ni u jednome se od tih dvaju rjenika ne nalazi onaj lik koji se, barem u hrvatskome, oekuje, a to je sj, sj, sj, tj. na particip, dotino dionik nesvreni glagola biti.101 Dakako, ni u jednome se od njih ne nalazi ni rije suina, izvedenica od spomenutoga participa, koja bi prema sutini stajala u odnosu u kojem opina stoji prema optini. to se tie BrozIvekovieva rjenika, jasno je zato je tomu tako: u nj je jednostavno vjerno preneseno ono to ima Vuk, a nema niega to bi moglo naruiti istou Vukova jezika. to se pak tie Vukova rjenika, kako ve rekoh, u njem nailazimo na vie primjera crkvenoslovjentine srpske preuredbe, koji su vjerojatno u nj dospjeli putem pravoslavne liturgije.102 U tome je smislu dobro upozoriti na jo dva slina primjera. Jedan je od njih rije svtenk, koju Vuk ima samo u tome liku,103 a nema primjerice
100
101 Istina, ipak je u BrozIvekovievu rjeniku spomenut i lik sui (u jedinici sft), a to stoga da bi se upozorilo kako bi zapravo glasio taj particip u hrvatskome (pa mjesto iz crkvenoga jezika t: suti). 102 Prema tome, nee biti istinitim ono to kae . Bezi: Osim redovitog termina bit, isto se znaenje moe izraziti hrvatskim nazivima: tostvo (quidditas, Washeit), ovstvo (haecceitas) te naom prastarom imenicom sutina [istakao B. M.], ije su posestrime sutnost, sue, suanstvo (Kai) i sr. (Vidi . Bezi, Ontoloko pojmovlje i nazivlje, u asopisu Mogunosti, god. 50., br. 1. 3., str. 109.) Imenica sutina jest moda prastara, ali svakako nije naa, ako rije naa znai dio hrvatskoga biranoga sustava, i utoliko joj u njem nema mjesta. 103 Vidi V. S. Karadi, Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, str. 691.
str. 751.
Vidi V. S. Karadi, Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima,
168
svenk, kao ni (naglasni) lik svenk, koji bismo mogli smatrati biljeito hrvatskim. BrozIvekoviev rjenik biljei dakako lik svtenk, ali ipak dodaje, u ovome primjeru iznimno, moda zato to je Franjo Ivekovi, koji je objavio rjenik nakon Brozove smrti, ipak bio ovjek koji je pripadao Katolikoj crkvi, a ondje nije mogao ni uti ni rabiti rije svtenk, dodaje dakle i lik svenk,104 ali lika svenk nema. A dokle moe ii oboavanje, ili pak slijepo vjerovanje u jednu knjigu ili u jednoga ovjeka, lijepo se moe vidjeti na primjeru vjerojatno najveega vukovskoga jezikoznanca, pisca valjda i ponajbolje vukovske slovnice u povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika pod naslovom Grammatica della lingua serbo-croata (illirica) godine 1867. Dubrovanina Petra Budmanija. Budmani je godine 1879. preveo sa staroindijskoga dramu akuntal i prijevod objavio u nastavcima u listu Slovinac. I on, jedan od najboljih poznavatelja vukovskoga sustava, pisac uzorne slovnice i roeni Dubrovanin, on dakle u tome prijevodu beziznimno rabi lik svetenik. Zato, zapitao bi tkogod bezazleno. Pa zato to tako pie u Vukovu rjeniku. Drugi je primjer jedna rije koja je posebice esta u novinarskome argonu, kao to je recimo rije sutina esta u politikome: to je pridjev, a zapravo i opet particip nemuti, primjerice u svezi nemuto napisano. Taj pridjev ili particip ne samo da je crkvenoslovjenski nego je i biljeito srpski, jer je posrijedi ekavski lik. Vuk naime ima zabiljeenu svezu nmt jzik, koju upuuje na njmt jzik, i opisuje latinski kao sermo omnium animalium.105 U BrozIvekovia nalazimo ovdje mali otklon od Vuka: oni imaju samo njmt jzik,106 dakle bez ekavskoga lika, jer su vjerojatno smatrali da ga je Vuk zabunom unio u inae (i)jekavski rjenik. A posrijedi je zapravo njm jzik, nijemi jezik, jezik koji nikomu nito ne govori. Valja stoga na kraju upozoriti na to da je tzv. pobjeda hrvatskih vukovaca krajem 19. stoljea, koja je uvelike odredila hrvatski knjievni jezik u 20. stoljeu, naime pobjeda jezikoslovne kole koja je, uzdiui prekomjerno tzv. narodni jezik, izrazito bila nesklona tvorbi nazivlja i kovanju novotvorina, vrlo nepovoljno djelovala i na izgradnju filozofskoga nazivlja. Zato je nama na poetku 21. stoljea nuno propitati temeljne zasade na kojima je poivalo vukovsko jezikoslovlje, kao i uzroke njihove prevlasti u razmjerno
Vidi I. Broz F. Ivekovi, Rjenik hrvatskoga jezika, sv. 2., str. 504. Vidi V. S. Karadi, Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, str. 431 i 439. 106 Vidi I. Broz F. Ivekovi, Rjenik hrvatskoga jezika, sv. 1., str. 823.
105 104
169
dugome razdoblju od gotovo stotinu godina. Dakako, podruje odakle treba crpsti nazivlje vie nikako ne moe biti sueno na ono to se obino nazivlje novotokavska folklorna koin, nego se hrvatska filozofija mora otvoriti cjelokupnomu bogatstvu hrvatskoga jezika, neovisno o narjejima ili o povijesnim razdobljima gdje je i kada neka rije mogla nastati ili biti zapisana. Ono o em se pritom mora voditi rauna, jest jedino ustroj hrvatskoga biranoga sustava i njegova temeljna obiljeja, kao to je primjerice prozirnost tvorbe. Jer se upravo s pomou tih obiljeja tvori, ali na njihovoj podlozi ujedno i ogleda njegov ustroj, njegova suina.
170
KNJIGOPIS
1. Alighieri, Dante. Nauk o pukom jeziku = De vulgari eloquentia / tekst latinskog izvornika priredio, na hrvatski preveo i komentarom popratio Vojmir Vinja. Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1998. [Biblioteka Temeljci jezikoslovlja ; knj. 1.] 2. Aristotel. Aristotelis Metaphysica / recognovit brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Oxonii : E typographeo Clarendoniano, 1957. [Pretisak. 1978.] [Scriptorum classicorum bibliotheca Oxoniensis.] 3. Aristotel. Metafizika / prijevod s izvornika i sedmojezini tuma temeljnih pojmova (grki, latinski, engleski, francuski, njemaki, ruski, novogrki) Tomislav Ladan ; predgovor Ante Paanin ; [filozofijska redaktura Danilo Pejovi]. Zagreb : SNL, 1985. [Djela / Aristotel.] 4. Babi, Stjepan. Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku : nacrt za gramatiku. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti ; Globus, 1986. [Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Razred za filologiju ; knj. 62.] 5. Babi, Stjepan ; Brozovi, Dalibor ; Mogu, Milan ; Pavei, Slavko ; kari, Ivo ; Teak, Stjepko. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika : nacrti za gramatiku. Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ; Nakladni zavod Globus, 1991. [Djela Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti = Opera Academiae scientiarum et artium Croaticae. Razred za filoloke znanosti ; knj. 63.] 6. Babi, Stjepan. Glasovi je/e iza pokrivenoga r. // Jezik : asopis za kulturu hrvatskoga knjievnog jezika. God. 46 (1998), br. 1 (listopad) ; str. 414. 7. Barbari, Damir. Uz reprint Petraieva prijevoda Platonova Symposiona. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 7 (1981), sv. 12 (br. 1314) ; str. 125129. 8. Barbari, Damir. Tekoe oko prevoenja Aristotelova izraza OYSIA. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 12 (1986), sv. 12 (br. 2324) ; str. 155161. 9. Barbari, Damir. Filozofijska terminologija kao problem. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 15 (1989), sv. 12 (br. 2930) ; str. 6197. 10. Barbari, Damir. Misliti u vlastitu jeziku. // Kolo Matice hrvatske : asopis za kulturu, umjetnost i drutvena pitanja. Obnovljeni teaj, god. 2 = 150 (1992), br. 1 (sijeanj) ; str. 519. 11. Barbari, Damir. Poetni napori oko izgradnje hrvatskog filozofijskog nazivlja. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 20 (1994), sv. 12 (br. 3940) ; str. 463481. 12. Barbari, Damir. Opadanje navlastito terminologijskih napora i ustaljenje hrvatskog filozofijskog jezika. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 21 (1995), sv. 12 (br. 4142) ; str. 301313.
171
13. Batovanja, Vesna. Prevoditeljska rjeenja nekih fundamentalnih pojmova Heideggerove filozofije unutar hrvatskog jezinog podruja. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 11 (1985), sv. 12 (br. 2122) ; str. 109128. 14. Bekavac Basi, Ivan. Serafin Hrka, Filozofijski rjenik latinsko-hrvatski, Mostar, ZIRAL 1999. // Logika : struno-metodiki asopis za profesore i uenike gimnazija i srednjih strunih kola. God. 1 (2000), br. 2 ; str. 125128. 15. Benei, Julije. Rjenik hrvatskoga knjievnoga jezika : od preporoda do I. G. Kovaia / za tisak priredio i uvod napisao Josip Hamm. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za suvremenu knjievnost ; Globus, 1985 1990. 12 sv. 16. Bezi, ivan. Ontoloko pojmovlje i nazivlje. // Mogunosti : knjievnost, umjetnost, kulturni problemi. God. 50 (2003), br. 13 (sijeanj oujak) ; str. 102114. 17. Bonjak, Branko. Filozofija : uvod u filozofsko miljenje i rjenik. Zagreb : Naprijed, 1973. 18. Brida, Marija. Naa filosofijska terminologija na prijelazu stoljea i Bazalin udio. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 14 (1988), sv. 12 (br. 2728) ; str. 159164. 19. Broz, Ivan. Hrvatski pravopis / po odreenju kr. zem. vlade, odjela za bogotovlje i nastavu, napisao Dr. Ivan Broz, prof. u kr. gimn. zagrebakoj. U Zagrebu : Trokom i nakladom kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, 1892. 20. Broz, Ivan ; Ivekovi, Franjo. Rjenik hrvatskoga jezika / skupili i obradili Dr. F. Ivekovi i Dr. Ivan Broz. U Zagrebu : tamparija Karla Albrechta (Jos. Wittasek), 1901. 2 sv. 21. Brozovi, Dalibor. Standardni jezik : teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvremena zbilja. Zagreb : Matica hrvatska, 1970. 22. Brozovi, Dalibor. Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske knjievnosti. // Hrvatska knjievnost u evropskom kontekstu / uredili Aleksandar Flaker , Krunoslav Pranji. Zagreb : Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu ; Sveuilina naklada Liber Zagreb, 1978. Str. 983. 23. Budmani, Petar. Grammatica della lingua serbo-croata (illirica) / di Pietro Budmani. Vienna : A spese dell autore, 1867. 24. Cipra, Marijan. Heidegger-bersetzung ins Kroatische. // Zur philosophischen Aktualitt Heideggers : Symposium der Alexander von Humboldt-Stiftung vom 24. 28. April 1989 in Bonn-Bad Godesberg / herausgegeben von Dietrich Papenfuss und Otto Pggeler. Frankfurt am Main : Vittorio Klostermann, 1992. Sv. 3: Im Spiegel der Welt : Sprache, bersetzung, Auseinandersetzung. Str. 154159. [Internationale Fachgesprche veranstaltet durch die Alexander von Humboldt-Stiftung, Bonn-Bad Godesberg.]
172
25. Close, Frank. Svemirska lukovica : kvarkovi i priroda svemira / preveo Nikola Cindro. Zagreb : kolska knjiga, 1997. [Moderna fizika.] 26. Dadi, arko. Matematiko i fizikalno nazivlje u rjeniku Ardelija Della Belle // Isusovac Ardelio Della Bella (16551737) : radovi meunarodnoga znanstvenog simpozija , Split, 14. 15. listopada 1988. / priredio Drago imunda. Split : Crkva u svijetu ; Zagreb : Obnovljeni ivot, 1990. Str. 9195. 27. Dadi, arko. Rad Bogoslava uleka na prirodoznanstvenom nazivlju. // Zbornik o Bogoslavu uleku : zbornik radova sa znanstvenoga skupa odranoga u Zagrebu od 23. do 24. studenoga 1995. godine u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 1998. Str. 3745. 28. Eco, Umberto. Ime rue / prijevod i pogovor Morana ale. Zagreb : Grafiki zavod Hrvatske, 1984. 29. Enciclopedia filosofica. Venezia ; Roma : Istituto per la collaborazione culturale, 1957. 4 sv. 30. Filipovi, Ivan. Neues Wrterbuch der kroatischen und deutschen Sprache / zum Gebrauche fr Juristen, Beamte, Lehrer, Handel- und Gewerbetreibende etc., nach der neuesten Quellen zusammengestellt von Ivan Filipovi, unter Mitwirkung von Gj. Deeli, Lj. Modec und Gj. imoni = [Novi rjenik hrvatskoga i njemakoga jezika / za porabu pravnik, inovnik, uitelj, trgovaca, obrtnik itd., po najnovijih izvorih sastavio Ivan Filipovi uz sudjelovanje Gj. Deelia, Lj. Modca i Gj. imonia]. Agram : Verlag von Leop. Hartmns Buchhandlung = [U Zagrebu : Naklada knjiare Lav. Hartmna], 1875. 2 sv. 31. Filozofijski rjenik / glavni urednik Vladimir Filipovi. Zagreb : Matica hrvatska, 1965. [Filozofska hrestomatija ; dodatni svezak.] 32. Fritzsch, Harald. Kvarkovi : pratvar naega svijeta / predgovor Herwig Schopper ; preveli s njemakog Neven Bili i Branko Guberina ; [crtee izradio Damir vob]. Zagreb : kolska knjiga, 1988. [Moderna fizika.] 33. Gostl, Igor. Bogoslav ulek, otac hrvatskoga znanstvenoga nazivlja. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea. (1996), knj. 5 ; str. 958. [Razdio za leksikografiju, enciklopediku i informatiku ; sv. 3.] 34. Gribbin, John R. Q is for quantum : an encyclopedia of particle physics / edited by Mary Gribbin ; illustrations by Jonathan Gribbin ; timelines by Benjamin Gribbin. New York ; London ; Sydney ; Singapore : A Touchstone Book, 2000. 35. Halder, Alois. Filozofijski rjenik / suutemeljitelj Max Mller ; s njemakoga preveo Ante Sesar. Novo preraeno izd. Zagreb : Naklada Juri, 2008. [Filozofska biblioteka ; knj. 8.] 36. Ham, Sanda. Jezik zagrebake filoloke kole. Osijek : Ogranak Matice hrvatske Osijek, 1998. [Knjinica Neotradicija ; kolo 2, knj. 1.] 37. Ham, Sanda. Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 2006. [Biblioteka Jezini prirunici.]
173
38. Hercigonja, Edita. Prilog teoriji hrvatske filozofske terminologije. // Radovi Zavoda za slavensku filologiju. (1982), knj. 17 ; str. 1522. 39. Hjelmslev, Louis. Prolegomena to a theory of language / translated by Francis J. Whitfield. Madison ; Milwaukee ; London : The University of Wisconsin Press, 1969. 40. Hjelmslev, Louis. Prolegomena teoriji jezika / prijevod Ante Stama ; predgovor Mirko Peti. Zagreb : GZH, 1980. BibliotekaTeka. 41. Hrka, Serafin. Filozofijski rjenik latinsko-hrvatski. Mostar : ZIRAL Zajednica izdanja ranjeni labud, 1999. [Posebno izdanje ; knj. 122.] 42. Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb : EPH ; Novi Liber, 2004. 12 sv. 43. Ivi. Stjepan. Slavenska poredbena gramatika / priredili Josip Vrana i Radoslav Katii ; [kazala izradio Dubravko kiljan]. Zagreb : kolska knjiga, 1970. 44. Jakobovi, Zvonimir. Duboki korijeni hrvatskoga mjeriteljskog nazivlja. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea. (1993), knj. 3 ; str. 913. [Razdio za prirodne i tehnike znanosti ; sv. 1.] 45. Jakobovi, Zvonimir. Mjeriteljski pojmovi u Gazofilaciju. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea. (1996), knj. 5 ; str. 97103. [Razdio za leksikografiju, enciklopediku i informatiku ; sv. 3.] 46. Jei, Mislav. Parmenid: O prirodi. // Latina et Graeca. (1978), br. 12 (prosinac) ; str. 4157. 47. Jei, Mislav. Miljenje i rije o bitku u svijetu : filozofsko-filoloki ogledi. Zagreb : Hrvatsko filozofsko drutvo, 1989. [Biblioteka Filozofska istraivanja ; knj. 20.] 48. Jonke, Ljudevit. Knjievni jezik u teoriji i praksi. 2., proireno izd. Zagreb : Znanje, 1965. 49. Joyce, James. Finnegans wake. London : Faber and Faber, 1982. 50. Jurii, Bla. Nacrt hrvatske slovnice : glasovi i oblici u povijesnom razvoju. Zagreb : Matica hrvatska, 1992. [Pretisak izdanja iz 1944.] [Znanstvena knjinica.] 51. Jurii, Bla. Nacrt hrvatske slovnice : tvorba imenica u povijesnom razvoju. Zagreb : Matica hrvatska, 1992. [Znanstvena knjinica.] 52. Kai, Miro. Hrvatski i srpski : zablude i krivotvorine / uz suradnju Ljiljane ari. Zagreb : Zavod za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 1995. 53. Karadi, Vuk Stefanovi. Pismenica serbskoga jezika : po govoru prostoga naroda / napisana Vukom Stefanoviem Serbijancem. U Vienni : U peatnji G. Joanna nirera, 1814. [ir.] 54. Karadi, Vuk Stefanovi. Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima / skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi. 4. dravno izd. U Beogradu : U tampariji Kraljevine jugoslavije, 1935. [ir.]
174
55. Kai, Bartol. Perivoy od dievstva, illi xivoti od dievica / Slovinskiem iezikkom iz Talianskoga napijan po poct. ocv Bartolomev Cassichiv od Reda druxb Ieuov. In Venetia : Presso Marco Ginammi, 1628. 56. Kneevi, Anto. Filozofija i slavenski jezici. Zagreb : Hrvatsko filozofsko drutvo, 1988. [Biblioteka Filozofska istraivanja ; knj. 6.] 57. Kneevi, Anto. Najstarije slavensko filozofsko nazivlje. Zagreb : Hrvatsko filozofsko drutvo, 1991. [Biblioteka Filozofska istraivanja ; knj. 40.] 58. Kneevi, Anto. Nazivoprevodivost. // Filozofska istraivanja. God. 20 (2000), sv. 23 (br. 7778) ; str. 411422. 59. Komel, Dean. Janko Pajk i poeci slovenskoga filozofijskog nazivlja. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 22 (1996), sv. 12 (br. 4344) ; str. 309323. 60. Kova, Sreko. Formalizam i realizam u logici : Franjo pl. Markovi i Gjuro Arnold. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 18 (1992), sv. 12 (br. 3536) ; str. 141182. 61. Kova, Sreko. Nazivlje u nastavi logike. // Metodiki ogledi : asopis za filozofiju odgoja. God. 4 (1993), br. 1 (sijeanj lipanj) ; str. 2332. 62. Krsti, Kruno. istoa i preporod jezika. // Hrvatski narod : glasilo Hrvatskog ustakog pokreta. God. 3 (1941), br. 99 (22. svibnja) ; str. 5. 63. Krsti, Kruno. Smisaoni prostor rijei. // Novi list. God. 1 (1941), br. 39 (7. lipnja) ; str. 15. 64. Krsti, Kruno. Narodni govor i knjievni jezik. // Hrvatski narod : glasilo Hrvatskog ustakog pokreta. God. 3 (1941), br. 175 (8. kolovoza) ; str. 9. 65. Krsti, Kruno. Hrvatske zamjene za rije kultura (prilog pohrvaivanju tuica). // Hrvatski narod : glasilo Hrvatskog ustakog pokreta. God. 4 (1942), br. 359 (22. veljae) ; str. 11. 66. Krsti, Kruno. Jedno stoljee jezika : prilikom stogodinjice MauraniUarevieva rjenika (1842.). // Hrvatski narod : glasilo Hrvatskog ustakog pokreta. God. 4 (1942), br. 428 (17. svibnja) ; str. 5. 67. [Krsti, Kruno.] Razvitak hrvatskog knjievnog jezika : predavanje dra Krunoslava Krstia. // Nova Hrvatska. God. 2 (1942), br. 160 (11. srpnja) ; str. 8. 68. Krsti, Kruno. Povijesni put hrvatskoga knjievnog jezika. // Hrvatska revija. God. 15 (1942), br. 8 (kolovoz) ; str. 412420. 69. Krsti, Kruno. Filozofija i jezik. // Vienac : mjesenik HIBZ-a. God. 36 (1944), br. 3 (svibanj) ; str. 4759. 70. Krsti, Kruno. Razvoj i ustrojstvo hrvatskog jezika. // Znanje i radost : enciklopedijski zbornik / [glavni urednik Ivo Horvat]. Zagreb : Naklada Hrvatskoga izdavalakog bibliografskog zavoda, 1944. Knj. 3. Str. 4045.
175
71. Kutlea, Stipe. Hrvatska prirodnofilozofijska terminologija u drugoj polovici 19. stoljea. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 20 (1994), sv. 12 (br. 3940) ; str. 255270. 72. Kutlea, Stipe. Doprinos Vjekoslava Goluba i Bogoslava uleka hrvatskom geometrijskom nazivlju u drugoj polovini 19. stoljea. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea. (1996), knj. 5 ; str. 5995. [Razdio za leksikografiju, enciklopediku i informatiku ; sv. 3.] 73. Kutlea, Stipe. Hrvatsko nazivlje u fizikalnim znanostima sredinom 19. stoljea. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 31 (2005), sv. 12 (br. 6162) ; str. 273287. 74. Lacey, A. R. Rjenik filozofije / s engleskoga preveo Goran Vujasinovi ; urednik i redaktor Filip Grgi. Zagreb : KruZak, 2006. 75. Lszl, Bulcs. Neka pitanja strojnoga razumijevanja prirodnoga jezika. // Informacijske znanosti i znanje / uredili Slavko Tkalac, Miroslav Tuman. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1990. Str. 1131. 76. Lszl, Bulcs. Pabirci redninoga i obavjstnkga pojmovlja oko razumnih sustava. // Obrada jezika i prikaz znanja / uredili Slavko Tkalac , Miroslav Tuman. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1993. Str. 1173. 77. Lszl, Bulcs. Biljeka oknjievnme naglasku hrvtskme. // Suvremena lingvistika. God. 22 (1996), sv. 12 (br. 4142) ; str. 333391. 78. Lszl, Bulcs. Opitbena biljeitost pri odredbi srbtine i hrvattine. // Jezik i komunikacija : zbornik / urednici Marin Andrijaevi , Lovorka Zergollern-Mileti. Zagreb : Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 1996. Str. 430451. 79. Lszl, Bulcs. Kkovbimosi mgli brati jzik?. [Uruak na Zagrebakome lingvistikome krugu 23. svibnja 2000.] 80. Lszl, Bulcs. Sedmoglav pozoj pravopisn. [Uruak na Zagrebakome lingvistikome krugu 20. svibnja 2003.] 81. Lszl, Bulcs ; Boras, Damir. Tu 'intina u jeziku hrvtskme. // Studia lexicographica. God. 1 (2007), sv. 1 (br. 1) ; str. 2752. 82. Lohmann, Johannes. Filozofija i jezikoslovlje / prijevod s njemakoga i pogovor Sulejman Bosto. Zagreb : Naklada Ljevak, 2001. [Filozofska biblioteka.] 83. Mali rjenik najobinijih dnevnih tuica i srbizama : za potrebe urednitva. [Zagreb] : Izdao Hrvatski narod, 1941. 84. Mallory, J. P. ; Adams, D. Q. The Oxford introduction to Proto-Indo-European and the Proto-Indo-European world / J. P. Mallory and D. Q. Adams. New York : Oxford University Press, 2006. 85. Mareti, Tomo. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika. Zagreb : tampa i naklada knjiare L. Hartmana (Kugli i Deutsch), 1899.
176
86. Markovi, Franjo. Logika / napisao Dr. Franjo pl. Markovi. [Rukopis. Zagreb : Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. XV 37.] 87. Markovi, Franjo. Razvoj i sustav obenite estetike / napisao Dr. Franjo pl. Markovi, sveuilitni profesor. U Zagrebu : Nakladom kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, 1903. [Znanstvena knjinica to je izdaje kr. hrv.-slav.-dalm. zemalj. vlada, odio za bogotovlje i nastavu. Razdio 2. Filozofijske i historijske nauke ; sv. 2.] [Pretisak. Split : Izdavaka radna organizacija LOGOS, 1981.] 88. Markovi, Franjo. Logika / napisao Dr Franjo pl. Markovi ; priredio S. Kova. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 18 (1992), sv. 12 (br. 3536) ; str. 247258. 89. Markovi, Franjo. Vrsti sudova po njihovih oblicih / Franjo pl. Markovi ; priredio Sreko Kova. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 19 (1993), sv. 12 (br. 3738) ; str. 251265. 90. Markovi, Franjo. Uvod u pedagogiku / [priredio Ivan ehok]. // Novija hrvatska filozofija / Franjo Zenko. Zagreb : kolska knjiga, 1995. Str. 115121. [Hrestomatija filozofije ; sv. 10.] 91. Markovi, Franjo. Sustav openite pedagogike / [priredio Ivan ehok]. // Novija hrvatska filozofija / Franjo Zenko. Zagreb : kolska knjiga, 1995. Str. 122128. [Hrestomatija filozofije ; sv. 10.] 92. Marotti, Bojan. Kako orijeiti misao? : o jednome Krstievu prigovoru anevoj Filozofiji srednjega vieka. // Scopus : asopis za filozofiju Hrvatskih studija. God. 4 (2000), sv. 3 (br. 1314) ; str. 3344. 93. Marotti, Bojan. Podlagajuchiega naina urime doscasto u slovnici Tome Babia Prima grammaticae institutio. // Zbornik o Tomi Babiu. ibenik : Gradska knjinica Juraj igori ; Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu : Zagreb, 2002. Str. 133164. 94. Marotti, Bojan. Pojam jezika u Kruna Krstia (lanci 1940. 1945.). // Prolegomena : asopis za filozofiju = journal of philosophy. God. 4 (2005), br. 1 (lipanj) ; str. 7192. 95. Marotti, Bojan. Dativ, lokativ i instrumental mnoine u pripovijetkama Stjepana Zlatovia : prinos razumijevanju pojma knjievnoga jezika. // Zbornik o Stjepanu Zlatoviu. Zagreb : Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu, 2008. Str. 95162. 96. Matasovi, Ranko. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb : Matica hrvatska, 2008. [Biblioteka THEORIA / QEWRIA.] 97. Maurani, Antun. Slovnica Hrvatska : za gimnazije i realne kole / napisao Antun Maurani, uitelj gimn. u Zagrebu. Dio 1: Roslovje. U Zagrebu : Trokom spisateljevim, 1859. 98. Maurani, Vladimir. Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjenik / napisao Vladimir Maurani. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 19081922. 10 sv. [Pretisak. Zagreb : Informator, 1975. 2 sv.]
177
99. Mihaljevi, Milan. Slavenska poredbena gramatika. Zagreb : kolska knjiga, 2002. 1. dio: Uvod i fonologija. 100. Mii, Anto. Rjenik filozofskih pojmova. Split : Verbum, 2000. [Biblioteka: IDEA ; knj. 3.] 101. Mogu, Milan. Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika. 2. proireno izd. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 1995. [Biblioteka Posebna izdanja.] 102. Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika / priredio Marko Samardija. Zagreb : Matica hrvatska, 1999. 103. Pacel, Vinko. Oblici knjievne Hrvatine / pisa Vinko Pacel. U Karlovcu : Tiskarna Abela Lukia pod odgovornom upravom D. Kostinera, 1865. 104. Pari, Dragutin Antun. Vocabolario croato-italiano / compilato per cura di Carlo A. Pari , Canonico Croato a Roma = [Rjenik hrvatsko-talijanski / pripravio ga za tisak Dragutin A. Pari , Hrvatski Kanonik u Rimu]. 3. ed. corretta ed aumentata. Zara : Tipografia editrice Narodni List = [U Zadru : Tisak i naklada Narodnoga Lista], 1901. [Pretisak. Zagreb : Artresor studio, 1995.] 105. Pari, Dragutin Antun. Rjenik talijansko-slovinski (hrvatski) / priredio ga za tisak Dragutin A. Pari , kanonik slovinskoga sv. Jeronima u Rimu = [Vocabolario italiano-slavo (croato) / compilato per cura di Carlo A. Pari , canonico di s. Girolamo degli Slavi in Roma]. 2. popravljeno i pomnoeno izd. U Senju : Tisak i naklada Hreljanovi = [Segna : Tipografia dell editore Hreljanovi], 1908. 106. Pavi, eljko. Razumijevanje jezika i filozofijsko nazivlje u Josipa Stadlera. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea. (2000), sv. 9 ; str. 53106. [Razdio za leksikografiju, enciklopediku i informatiku ; sv. 7.] 107. Pavi, eljko. Hermeneutiko-logiki aspekt tvorbe pojma u svojoj leksikografsko-enciklopedijskoj znaajnosti. // Studia lexicographica. God. 1 (2007), sv. 1 (br. 1) ; str. 81114. 108. Picek, Ivica. Elementarne estice iskrenje u svemiru tamne tvari : putovanje kroz krajobraze estica i sila do svjetova machoa i crnih rupa / [ilustrator Mladen Martinis]. Zagreb : kolska knjiga, 1997. [Moderna fizika.] 109. Picek, Ivica. Fizika elementarnih estica. Zagreb : HINUS, 1997. [Udbenici Sveuilita u Zagrebu.] 110. Platon. Phaedrus. // Platonis opera / recognovit brevique adnotatione critica instruxit Ioannes Burnet. Oxonii : E typographeo Clarendoniano, 1901. [Pretisak. 1976.] Sv. 2. Str. 223295. [Scriptorum classicorum bibliotheca Oxoniensis.] 111. Posavac, Zlatko. Razmiljanja uz novo itanje Krstievog eseja Filozofija i jezik. // Filozofska istraivanja. God. 19 (1999), sv. 4 (br. 75) ; str. 705729. 112. Rix, Helmut. Historische Grammatik des Griechischen : Laut- und Formenlehre. Darmstadt : Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 1976.
178
113. Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika / na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb : Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 18801976. 23 sv. 114. Rjenik hrvatskoga jezika / [glavni urednik Jure onje]. Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav Krlea ; kolska knjiga, 2000. 115. Schiffler, Ljerka. Bartol Kai i filozofsko-teoloko nasljee. // ivot i djelo Bartola Kaia : zbornik radova sa znanstvenoga skupa u povodu 340. obljetnice Kaieve smrti. Pag : Opina Pag ; Zadar : Hrvatsko filoloko drutvo Zadar, 1994. Str. 171184. [Izdanja Hrvatskog filolokog drutva ; sv. 5.] 116. Simeon, Rikard. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva : na 8 jezika : hrvatsko-srpski, latinski, ruski, njemaki, engleski, francuski, talijanski, panjolski. Zagreb : Matica hrvatska, 1969. 2 sv. 117. Snoj, Marko. Slovenski etimoloki slovar. 1. izd., 1. ponatis. Ljubljana : Zaloba Mladinska knjiga, 1997. [Zbirka Cicero.] 118. Stulli, Joakim. Vocabolario italiano-illirico-latino / del P. Gioacchino Stulli Raguseo de minori osservanti diviso in due tomi nei quali si contengono le Frasi pi usitate, pi difficili, e pi eleganti, i Modi di dire, i Proverbj ec. di tutte tre le Lingue. Ragusa : Presso Antonio Martecchini, 1810. 2 sv. 119. Sutli, Vanja. Praksa rada kao znanstvena povijest : ogledi uz filozofijsko ustrojstvo Marxove misli. Zagreb : Edicija asopisa Kulturni radnik, 1974. 120. Szemernyi, Oswald. Einfhrung in die vergleichende Sprachwissenschaft. [2., berarbeitete Auflage.] Darmstadt : Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 1980. [Die Sprachwissenschaft : Einfhrungen in Gegenstand, Methoden und Ergebnisse ihrer Teildisziplinen und Hilfswissenschaften.] 121. etka, Jeronim. Hrvatska kranska terminologija. 2. izmijenjeno, popravljeno i upotpunjeno izd. Split : Marija, 1976. [Knjinica Marije ; knj. 10.] [Pretisak. Split : Marija, 1990.] 122. imetovi, Tarzicije. Priruni filozofsko-teoloki rjenik. [Strojopis. Dubrovnik, 1961.] 123. ulek, Bogoslav. Deutsch-kroatisches Wrterbuch = Nmako-hrvatski rnik / von Bogoslav ulek. Agram : Verlag der Franz Suppanschen Buchhandlung, 1860. 2 sv. 124. ulek, Bogoslav. Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivlja : osobito za srednja uilita = Deutsch-kroatische wissenschaftliche Terminologie = Terminologia scientifica italiano-croata / po nalogu visoke kr. dalm.-hrv.-slav. zemaljske vlade sastavio Dr. Bogoslav ulek. U Zagrebu : Tiskom Narodne tiskare dra. Ljudevita Gaja, 18741875. 2 sv. [Pretisak. Zagreb : Globus, 1990.] [Biblioteka Rjenici.]
179
125. The encyclopedia of philosophy / editor in chief: P. Edwards. New York : The Macmillan Company & The Free Press ; London : Collier-Macmillan Limited, 1967. 8 sv. 126. Veber, Adolfo. Slovnica hrvatska : za srednja uilita. [3. izd.] Zagreb : Trokom spisateljevim, 1876. 127. Vetranovi, Mavro. Pjesme Mavra Vetrania avia / skupili Dr. V. Jagi i Dr. I. A. Kaznai ; na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu : U knjiari Fr. upana (Albrechta i Fidlera) na prodaju, 18711872. 2 sv. [Stari pisci hrvatski ; knj. 3 ; knj. 4.] 128. Vince, Zlatko. Putovima hrvatskoga knjievnog jezika : lingvistiko-kulturnopovijesni prikaz filolokih kola i njihovih izvora. Zagreb : SNL, 1978. [Biblioteka znanstvenih radova.] 129. Vince, Zlatko. Leksikograf Dragutin Pari u svojem vremenu. // Vocabolario croato-italiano / compilato per cura di Carlo A. Pari , Canonico Croato a Roma = [Rjenik hrvatsko-talijanski / pripravio ga za tisak Dragutin A. Pari , Hrvatski Kanonik u Rimu]. 3. ed. corretta ed aumentata. Zara : Tipografia editrice Narodni List = [U Zadru : Tisak i naklada Narodnoga Lista], 1901. [Pretisak. Zagreb : Artresor studio, 1995. Str. 12411276.] 130. Vitezovi, Pavao Ritter. Lexicon Latino-Illyricum. Zagreb : ArTresor naklada, 2000. Sv. 1: Prijeslik rukopisa / priredio i pogovor o prijesliku napisao Bojan Marotti. [Oivljena batina : knj. 4, sv. 1.] 131. Vonina, Josip. Jezina batina : lingvostilistika hrestomatija hrvatske knjievnosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea. Split : Knjievni krug, 1988. [Biblioteka znanstvenih djela ; knj. 20.] 132. Vonina, Josip. Terminologija humanistikih znanosti u hrvatskoj leksikografiji 18. stoljea. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea. (1997), knj. 5 ; str. 916. [Razdio za leksikografiju, enciklopediku i informatiku ; sv. 4.] 133. Vranicki, Predrag. Historija marksizma. 3. izd. Zagreb : Naprijed, 1975. 2 sv. 134. Websters new world dictionary on PowerCD. 3. college ed. Dallas, Texas : Zane Publishing, Inc., 1995. 135. Zenko, Franjo. Filozofijski pojmovi u Lanosovievu rjeniku. // Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine. God. 9 (1983), sv. 12 (br. 1718) ; str. 2337. 136. Zimmermann, Stjepan. Filozofijska enciklopedija. // Bogoslovska smotra : organ Hrvatske bogoslovske akademije. God. 27 (1939), sv. 5 ; str. 321339. 137. Zimmermann, Stjepan. Filozofijska enciklopedija : (nastavak). // Bogoslovska smotra : organ Hrvatske bogoslovske akademije. God. 27 (1939), sv. 6 ; str. 424440. 138. Zimmermann, Stjepan. Filozofijska enciklopedija : (svretak). // Bogoslovska smotra : organ Hrvatske bogoslovske akademije. God. 28 (1940), sv. 4 ; str. 269275.
180
DICTIONARY OF CROATIAN PHILOSOPHICAL TERMINOLOGY Summary

The compiling of the Dictionary of Croatian Philosophical Terminology is suggested. In this connection some fundamental sociolinguistic notions are firstly considered, as a basis for examination of the Croatian philosophical terminology. In that respect, among all Croatian (language) systems, which form Croatian diasystem, it is distinguished between the Croatian organic idioms and that what might be called selective or exemplary system (sometimes also called the Croatian literary language, or the Croatian standard language). Particularly, some essential features of the Croatian standard language, which philosophical terminology, as its part, must fulfil, are stated. The recent history of the Croatian selective system, that is of the Croatian literary language, is briefly presented. The struggle between different linguistic schools which existed in Croatia during the nineteenth century is described, and the so called victory of the Croatian followers of Vuk Stefanovi Karadi at the end of the nineteenth century is emphasized. The structure of the Dictionary is considered, as well as the sources that should be taken into account. Finally (especially in the Supplement), upon the analysis of different examples, some features of the current Croatian philosophical terminology which could be regarded as the influence of the Serbian variant of the Old Church Slavonic upon the contemporary Croatian standard language are pointed out. Key Words: dictionary, philosophical dictionary, philosophical terminology, Croatian literary language, sociolinguistics, selection, systemic derivation

Bojan Marotti: Rječnik Hrvatskoga Filozofskoga Nazivlja

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Bojan Marotti: Rječnik Hrvatskoga Filozofskoga Nazivlja

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Marotti, B., Rjenik hrvatskoga filozofskoga nazivlja, Prilozi 6970 (2009), str.

RJENIK HRVATSKOGA FILOZOFSKOGA NAZIVLJA

Jedan Krstiev prijedlog

Kako je s nazivljem u filozofiji?

Izbor, ponuda, odabir

Pojam knjievnoga jezika

Iz novije povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika

Vidi Akademijin rjenik, sv. 1., str. 283288.

NEFILOZOFSKO ZNAENJE NEFILOZOFSKI TEKST FILOZOFSKI TEKST +

Vidi o tome u Dodatku.

Particip prezenta sj, sj, sj

Vidi o tome u Dodatku.

Sue, bie, suina

Nekoliko graninih pitanja

Vidi V. S. Karadi, Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima,

DICTIONARY OF CROATIAN PHILOSOPHICAL TERMINOLOGY Summary

Das könnte Ihnen auch gefallen