Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.

godine (6)

Karta svijeta 1945.godine (Ujedinjene nacije, karta 4135 rev.3, 2010.godine)

88

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

GLOBALIZACIJA ARHITEKTURE 1945-1960

Unitenje iz Prvog Svjetskog rata vodilo je radikalnim promjenama u politikoj, ekonomskoj i drutvenoj svijesti, ali stanje na kraju Drugog Svjetskog rata bilo je jo dramatinije. Svijet poslije 1945.godine bio je mnogo drugaiji od onog koji je postojao 1939.godine. Hitlerova nacistika strahovlada vodila je do miliona mrtvih irom svijeta, kulminirajui u zastraujuem zloinu Holokausta. Nikad prije rat nije uzeo toliko civilnih ivota, nikad prije rad nije tako unitio i sela i gradove, i time temelje ljudskog ivota. Tehniki napredak ivotne sredine u 20.stoljeu donio je i tehniki napredak ratovanja, koji je doivio svoj tuni vrhunac kada su Amerikanci bacili atomske bombe na japanske gradove Hiroshimu i poslije nekoliko dana Nagasaki. Ali kraj rata 1945. nije donio mir svijetu. Dok su sela i gradovi jo uvijek bili u prahu i pepelu, ljudi u Evropi, Japanu i posebno u SSSR-u poeli su se seliti u velikom broju, ili zato to su eljeli emigrirati ili to su bili protjerani. Karta svijeta morala je biti ponovo nacrtana zbog ovih pomaka, Francuska, Engleska i USA su se borile zajedno sa Sovjetima protiv Hitlerove Njemake, ali se saveznitvo raspalo nemalo nakon rata. Svijet se podijelio u Istoni i Zapadni blok monika, a granica meu njima prolazila je zano kroz Njemaku, koja je bila podijeljena na dva dijela. Zapadni blok, kapitalistiki orijentisan, formirali su demokratske zemlje, predvoene Amerikom, svjetskom najaom ekonomskpm silom. Istoni blok, gdje je komunizam bila vodea ideologija, bio je predvoen SSSR-om sa dikatorom Josefom Staljinom na elu sve do njegpve smrti 1953. Kao i SSSR i ostale socijalistike zemlje bile su slubeno narodna demokratija, ali ljudi nisu imali ni osnovna prava stvarne demokratije: glasati slobodno i tajno, na jednakopravnim izborima. Sve do kraja komunistokog reima 1989. Istok i Zapad stajali kao nespojive suprotnosti jedan drugome. Ovo je bio Hladni rat, koji je u ta vremena, kao i blokada Berlina, ili Kubanska kriza prijetio da izbije u otvoreni sukob. Postojao je strah od Treeg Svjetskog rata. Arhitektonska historija je veinom oblikovana po zapadnjakom nainu vienja, to se moe vidjeti u injenici da arhitektura Istonog bloka, u svojim razliitim fazama, samo je djelomino dola do oiju javnosti, i poela se izuavati tek nakon otvaranja poetkom 1990. bivih zemalja Istonog bloka. To je ispravljeno tek poslije smrti Staljina 1953.godine kada se svadbena tortastil proirio cijelim blokom, i samo krajem 1950.godine se moglo pokuati shvatiti koji je tip arhitekture prikladan za ambiciozna dostignua, kojim je socijalistiki sistem, sa svojim konceptom novog drutva, propagiran. Naalost, ove inicijative, koje su esto stvarale futuristiku kao i funkcionalnu arhitekturu, trajale su samo kratko. Do 1980-ih finansijski problemi Istonog bloka postali su tako veliki tako da je sredstava bilo samo za standardizirane graevine od montanih materijala, uopteno loeg arhitektonskog stila. Arhitektura Istone Njemake i njenog glavnog grada Istonog Berlina, do integrisanja drave nakon pada Berlinskog zida 1989.godine, imala je posebno znaenje u ideolokom sukobu istoka i zapada, jer je Istoni Berlin morao zadrati visok poloaj pred Zapadnim Berlinom koji je bio primjer Slobodnog Svijeta, i tamo su pravljene luskuzne graevine kao to su stambene zgrade u tadanjoj Staljinovoj aleji ili televizijski toranj.

89

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Sa Drugim Svjetskim ratom, veina drutvenih vizija koje su bile matica moderne umjetnosti i arhitekture 1920-ih su isparile. Na njihovom mjestu su evoluirale novi mirnovni ideali i oni pravedne zajednice, ali preesto su pokazali da su ograniene izvodljivosti, kada su se suoili sa sukobljenom stvarnosti Hladnog rata. Vrlo brzo poslije 1945. postalo je jasno da uprkos sa drastinim iskustvima Drugog Svjetskog rata, u umjetnosti kao ni u politici nema takve stvari kao to je iste ploe. Jedan stil koji je definitivno izgubio kredibilitet padom Treeg Rajha: klasicizam, koji su koristili Albert Speer i Paul Ludwig Troos za svoje luksuzne, nacistike zgrade. U drugu ruku, modernistiki meunarodni stil koji nije imao nepoeljnu politiku konotaciju, ponovo je oivio poslije 1945, posebno u SAD. Njemaki arhitekti Walter Gropius i Ludwig Mies van der Rohe koji su emigrirali tamo, bili su u mogunosti da se osvrnu na svoje ranije radove i da nastave dalje poslije 1945.godine. Osim toga, kao predavai na fakultetima, postali su uzor cijeloj generaciji mladih studenata arhitekture. Uprkos brojnim politikim i kulturnim pukotinama koje je izazvao Drugi Svjetski rat, jezik oblika u saradnji sa Meunarodnim stilom u arhitekturi nastavio je sa vanim elemntima u kontinuitetu iz predratnih vremena. Razruene zemlje trebale su biti ponovo izgraene, armirani beton i staklene fasade postale su peati nove ere. Od June Amerike do Jugoistone Azije, arhitektura je preuzela jedinstveni stil, koji u veoj ili manjoj mjeri stavlja svoj peat u svim gradovima, nekada gurajui regionalne arhitektonske forme u pozadinu ili uzrokujui njohovo potpuno nestajanje iz profila grada.

Bauhaus tradicija u Sjedinjenim Amerikim Dravama

Dvojica voa Bauhausa emigrirali su u Ameriku: Walter Gropius 1935, kojeg je pratio Ludwig Mies van der Rohe i konano napustio Njemaku 1938. svoju tradiciju ponijeli su sa sobom: jednostavnost konstrukcije i stogi racionalizam, koji su bili karakteristini za Bauhaus do 1920. i koji je uzeo maha u poslijertanom amerikom drutvu. Do kraja 1930-ih, Walter Gropius je uestvovao na nekoliko konkursa za univerzitetske zgrade u SAD-u, i takoe sagradio nekoliko zgrada. Kada je sagradio Graduate Centre na Harvardu, gdje takoe drao predavanja, mogao je oznaiti povratak ranijim dizajnima, iako je istakao prilagoavanje zgrada da odgovaraju sistemu dvorita koja preovladavaju svugdje u Harvardu. Graduate Center baca svjetlo na poklonike Gropiusovih pogleda na modernu arhitekturu i nain na koji je izvedena. On je napravio zgrade Harvarda u saradnji sa svojim studiom TAC (The Architects' Collaborative), u kojem je vidio materijalizaciju svojih ideja o krativnom timskom radu. The Graduate Center je lina i formalna poveznica sa tradicijom Bauhausa u Njemakoj. Elegantne zgrade sa stubovima, sa svojim ravnim krovovima i kliznim prozorima, koje je kreirao za Harvard, bile su u potpunosti u tradiciji jezika oblika iz 1920.godine i za umjetniku dekoraciju kompleksa doveo je svoje stare prijatelje iz dana Bauhausa kao to su Herbert Bayer, Josef Albers, i Hans Arp. Walter Gropius, opet dizajnira zgradu za obrazovne svrhe, ovaj put za Harvard Univeristy, gdje je i sam predavao. Iako je raspored volumena i potpora na kojima je stajala odavala jasan afinitet prema Bauhaus graenju, duh revolta je nestao. Suoen sa strahotama koje je herojska ideologija donijela svijetu, stilistika tiina inila se kao odgovarajui odgovor. Izazivaki Modernizam zadao je pravac pristojnoj nepromjenjivosti Meunarodnog stila.

90

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Walter Gropius, Graduate Center, Harvard University, Cambridge, Massachusetts (USA), 1950

Ludwig Mies van der Rohe je bolje i od samog Gropiusa shvatio kako da se prilagodi amerikim potrebama svoj klasino-moderni formalni jezik, koji je upotrijebio 1920-ih na vili Tugendhat, ili u poznatom paviljonu za meunarodnu izlobu u Barseloni. Njegovo poznato naelo manje je vie bilo je prihvaeno od cijele generacije arhitekata ne samo kao brilijantna izjava, ve kao sudbinska odredba.

Ludwig Mies van der Rohe. Crown Hall na Illinois Institute of Technology u Chicagu, 1950-56

Nakon Drugoga svjetskoga rata Los Angeles je postao najvanija luka na zapadnoj obali Sjedinjenih drava. Njegovim legendarnim filmskim studijima i naftnoj industriji pridruile su se nove, inovativne djelatnosti poput avijacijske industrije. Kao to je u 19.stoljeu Kalifornia bila obeana zemlja sa rudnicima zlata, tako su nakon rata stotine hiljada hrlile ponovo u obeanu zemlju, koja je doivjela najvei rast trita nekretnina u historiji. Plantae narani zamijenili su nepregledne grupe jednolikih samostojeih kua, meusobno povezanim mreom brzih cesta.

91

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Ima primjera gdje se dneno gradilo i stotinu montanih kua (Lakewood Park gdje je za dvije godine sagraeno 10.000 bezlinih kua). Nasuprot ovakvom pristupu treba pomenuti John Estenza, izdavaa asopisa Arts & Architecture, koji je u januaru 1945.godine pokrenuo Case Study House Program, koji je oko sebe okupio arhitekte mlae generacije (Ray i Charles Eames, Craig Ellwood, Raphael Soriano, Pierre Koenig I Richard Neutra) koji su arhitekturu dozivljavali kao drutvenu odgovornost i temelj modernoga, demokratskoga urbanizma. Korienje dijelova iz industrijskoga sektora za gradnju nije samo po sebi bilo neuobiajeno, no otvoreno ih prikazati i istovremeno postici eleganciju bila je novost.

Albert Frey. Kua Loewy, Palm Springs, Kalifornija, 1946.-1947. (gore, lijevo) Richard Neutra Kua Kaufmann u Palm Springsu, Kalifarnija, 1946.-1947. (gore, desno) Pierre Koenig. Case Study House No.21, Los Angelesu, Kal ifornija , 1956.-1958. (dole, lijevo) Buff, Straub & Hensman Case Study Hause br. 20, Kua Bass, Altadena, Kalifarnija, 1958. (dole, desno)

elik i staklo bili su omiljeni materijali Miesa van der Roha i znao je kako ih koristiti- i u stambenim i komercijalnim zgradama- kao niko drugi. Mania stakla i elika koju je Mies oslobodio nala je u Americi mnoge imitatore, ukljuujui Philipa Johnsona.

92

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Johnson, koji je jedno vrijeme radio u Miesovom uredu, ali je kasnije napustio jednostavan jezik koji je razvijen tamo, otiao je da postane jedna od najbrilijantnijih linosti amerike arhitektonske scene 20. vijeka. Njegova knjiga, koju je objavio sa Henryem-Rusellom Hitchkokom, o Meunarodnom stilu, poetkom 1930-ih, donio mu je trenutnu popularnost. Njegova Staklena Kua, u New Cananu oponaa strogi Miesov purizam.

Philip Johnson. Glass House, New Canaan, Connecticut (USA), 1949

Kua je bila sagraena, prema Miesovom konceptu, na elinom okviru koji je ispunio ni s im vie osim staklenih ploa. Ovo je bila jako moderna kua, elegantna i estetina, meutim neizbjeno se namee pitanje koliko je praktina i prilagoena za ivot ova arhitektura. Kako bi bilo mogue ivjeti u kui napravljenoj samo od stakla. Teko je zamisliti bilo ta transparentnije. Prostor za ivljenje i seoski prostor koji se isprepliu. elini okvir koji podupire cjelinu nije mogao biti minimalniji. Jedino kupaonika jedinica je zatvoreni cilindar. Ali mogli ste ivjeti tako otvoreno samo ako ste, kao Philip Johnson u Canaanu, se mogli zatiti od radoznalih oiju sela koje ulaze u vae privatno zemljite. Visoka taka graenja u staklu, bila je slijepa ulica graenja, uopteno. Isto, polemino pitanje postavili su kritiari 20 godina prije koje se odnosilo na plan otvorenog zemljita koji je Mies van der Rohe napravio za vilu Tugendhat u Brunnu. Gledajui u Staklenu kuu, tako jasno napravljenu po programu, dobiva se stalan osjeaj da je ovo manje arhitektira za ivljenje, ve vrsta arhitektonske ispovjesti vjere. Ovaj osjeaj je kasnije potvren sa ostalim zgradama koje je napravio neobino svestrani Johnson, koji takoe ini da su programski koncipirani. Izvanredan primjer za ovo je zgrada AT&T u New Yorku, koja se i danas smatra ikonom post-moderne arhitekture.

93

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Charles Eames je izabrao potpuno drugi put od Johnsoa, sa svojim stambenim zgradama od elinog okvira, kao to je Case Study House No.8 napravljena izmeu 1945-1949. koja je uestvovala na konkursu za prototipske kue, ili kua koju je podigao 1949. za sebe i svoju suprugu Ray u Pacific Palisadesu, Santa Monica.

Charles & Ray Eames (with Eero Saarinen) Eames House, Pacific Palisades, California, 1945-49 and Eames chairs Na prvi pogled izgleda kao sistemski napravljena fabrika zgrada. U stvarnosti, to je kua. Vila, koju je direktor, dizajner namjetaja i izlobi, Charles Eames, dizajnirao za sebe, nema tajne da je napravljena od industrijski preraenih dijelova: postala je prototip industrijske gradnje i arhitekture visoke tehnologije.

Eames, koji je jako bio poznat i kao dizajner, koristio je iste materijale kao i Johnson, elik i staklo, iako su njohove zgrade iz istog razdoblja bile fundamentalno razliite. Dok je Johnson slavljen zbog svojih uvjerenja dominantnog arhitektonskog trenda tog vremena, Eames je fascinirao svojom rezervisanom, skoro krhom elegancijom. Postojala je karakteristina istina o njihovim materijalima: standardne industrijske komponenete koje su se mogle naruiti iz kataloga. Principi konstrukcije ovih tehniziranih kunih graevina mogle su se proitati iz fasade, rezbarija koje si bile od osnovnih, veoma jednostavnih materijala, sa svojom vlastitom estetikom. elini okviri njegovih kua mogli su biti popunjeni na razliite naine, najee sa staklom. Pravokutna reetka sastojala se od ukrtenih ipki, i osjeajan nain na koji su kue bile pravljene da budu u interakciji sa prirodnim svijetom oko njih, bez dominacije, otkrilo je Eamesovo iskustvo sa tradicionalnim japanskim okvir- graevinama.

Novi jezik nebodera

Neboderi koje je Mies van der Rohe dizajnirao osigurali su da luksuzni uredi i zgrade administracije velikih kompanija tih godina koriste staklo kao glavni materijal. Transparentan i praktian izgled koji su imale ove zgrade, njihova svjetlost i elegancija, napravili su da stoje dramatino u odnosu na kamene zgrade, eklitinog stila koje potiu sa prelaza stoljea. Jezgra svih ovih nebodera bio je potporni elini kostur, na koji je kao zavjesa bila nakaena staklena fasada. Standardizirane komponente ove zavjese radile su zajedno sa tano odgovarajuom reetkom, na koju je bila okaena, da bi stvorili utisak neprekinutog jedinstva. Koncepti zastornih zidova i fasade u obliku reetke, brzo su postale sinonim za arhitekturu trgovakih zgrada, 1950-ih i 1960-ih. Stakleni zidovi bilo je rjeenje koje su arhitekti traili za tip fasade koja bi odgovarala konstrukcijskom principu potpornog kostura. Umjesto ekletine arhitekture ije pseudo- gotiki oblici stvorile masivan izgled kamenih zgrada, stakleni zidovi su su pruili rjeenje koje je donijelo svjetlost i raznolikost potpornog kostura uz fasadu. U zadnjoh 20 godina, ovaj momenat iskrenosti sa materijalima svrgnut je obnovljenom tenjom da se neboderi opet obmotaju kamenim plahtama. Ovaj kamen ima namjeru da proizvede efekat masivnosti koji je bio izbjegnut 1950.

94

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Wallace Harrison. Max Abramovitz. UN Building New York ,1950 Mi stvaramo svjetsku arhitekturu, rekao je Le Courbosier, koji je kao lan arhitektonske komisije uestvovao velikim dijelom u preliminarnom dizajnu sjedita Ujedinjenih Naroda, i za ovu vrstu rada nema drugog imena osim- disciplina. Tako da je najizloenije mjesto, u jednom od najvanijih, kozmopolitskih metropola na svijetu izabrano za najvaniji svjetski graevinski projekat: East River u New Yorku. Le Corbusier je nacrtao nekoliko skica za zgradu. Na donjem nivou, konferencijski centar, a u gornjem ansamblu sala za sastanke, koji su dominirali administrativnom zgradom, tankim, ploastim neboderom. Bezbroj kritika protumailo je ovo kao nenamjeran znak da je svjetsku vladu odavno preuzela birokratija. Graevinski planovi, koje je izradila vodea amerika arhitektonska firma, Harrison&Abramovitz, nadalje naglaava jedinstvo nacionalnog stila. Sjajna, homogena zavjesa od zelenog stakla prekriva svih 39 spratova. Isti model prozora visokog koliko i sprat koriten je 2730 puta. Meutim, u drugom smislu je administrativna zgrada UN-a je predstavljala svjetsku arhitekturu: jednak zid od zavjese- koji odjeva visoke kutije, moe se nai bilo gdje na svijetu.

Staklene fasade 1950. i 1960. zahtijevala su ambiciozna tehnika rjeenja od arhitekata takoe i za unutranjost. za razliku od tradicionaln e gradnje od kamena, staklo nije prualo nikakvu zatitu od vruine i hladnoe. Usavravanjem klima ureaja, ventilacije i ekstrakcije zraka, kao i zadravnje toplote sa duplim staklima, stvorili su uslove za uspjeh staklene fasade na visokim zgradama. ak i projekat za sjedite Ujedinjenih Nacija na East Riveru u New Yorku, baziran na dizajnu Le Corbusiera i izvedena od strane Wallacea Harrisona i Maxa Abramovitza, izmeu 1947. i 1950. pratio je trend. Za glavnu zgradu, koja je bila Sekretarijat UN-a, visoki, tanki, stakleni klin bio je izabrani stil, sa bonim zidovima bez prozora. Tri zgrade kompleksa UN tako su postavljene da tvore dobro proporcionalnu i potpuno uravnoteen ansambl pravilnih oblika. Tema elinih ili betonskih skeleta sa staklenim zidovima/zavjesama i dalje ostaje moderna, to je dokumentovano elegantnim staklenim zgradama od Jean Nouvel iz 1980-ih i 1990-ih i neboderi Normana Fostera. Stakleni kubus u raznim izdanjima je lajtmotiv cijele arhitektonske historije 20.stoljea od Bauhausa u Dessau, preko Mies van der Rohe's Neue Nationalgalerie u Berlinu do Jean Nouvel-ovog Institut du Monde Arabe u Parizu. Kada je stakleni zid jednom bio otkriven pretvorio se u u veoma prilagodljiv nain posmatranja zgrade, posebno nebodera. Arhitekte reagiraju na promjene ukusa klijenata zadnjih 40 godina istraujui iroki spektar mogunosti koje nudi: naglaavajui artikulaciju staklenog zida u odreenoj mrei, kao u Richard Daley Centru u Chicagu, koji su izgradili Skidmore, Owings & Merill kao i C.F. Murphy 1965.godine, ili mijenjajui plan zemljita od pravougaonih kutija do poligona, kao to je sluaj kod Pan-Am (MetLife) Building izgraenoj 1963.godine. Svi ovi tipovi gradnje, sve do postmodernih varijanti, su konano ne uzimajui u obzir tehnika dostignua klimatizacije i ventilacije jedina varijacija teme uspostavljene poetkom 20.stoljea koja se ogleda u uvoenju novih graivinskih materijala staklo, elik i beton.

95

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Emery Roth & Sons & The Architects' Collaborative: Zgrada Met life, ranije PanAm , New York, 1963.

U stilu Mies van der Rohe nije bilo pravilo da staklene ploe idu nagore. Eero Saarinen, inae sin arhitekte Eliel Saarinen, je za ameriku auto kompaniju General Motors (GM) izgradio istraivaki laboratorij u obliku duge horizontalne trake od stakla. Zgrada je bila dio mnogo vee instalacije za GM, ukljuujui montanu dvoranu u obliku svjetlucave polulopte prekrivene aluminijem. Saaranien-ov formalni jezik i upotreba maerijala je bila pretehnika da bi bila zaista racionalna. U stilu Mies van der Rohe nije bilo pravilo da staklene ploe idu nagore. Eero Saarinen, inae sin arhitekte Eliel Saarinen, je za ameriku auto kompaniju General Motors (GM) izgradio istraivaki laboratorij u obliku duge horizontalne trake od stakla. Zgrada je bila dio mnogo vee instalacije za GM, ukljuujui montanu dvoranu u obliku svjetlucave polulopte prekrivene aluminijem. Saaranien-ov formalni jezik i upotreba maerijala je bila pretehnika da bi bila zaista racionalna.

Eero Saarinen, Tehniki Centar General Motors, Warren, Michigan, (SAD), 1948-56 Zgrada administracije (u prvom planu) General Motors-a sa svojom fasadom tzv zidnom zavjesom zajedno sa montanim dijelovima je uporediva sa savremenim elik/staklo zgradama od Mies van der Roche-a, i razvija njegov stil dalje ka matovitoj upotrebi materijala (emajlirane metalne ploe zalijepljene neoprenskim trakama). Zgrada izlae arenu razliitost sjena svojih materijala, stvarajui utisak slojevitosti nivoa, dajui ritam vertikalnog kretanja tankog elinog skeleta. Arhitektonski, obadvoje, i istraivake laboratorije i konferencijska zgrada prekrivena kupolom (u pozadini) odaju tehniku ekspertizu koja se vee uz General Motors.

96

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

U vrijeme kada su SAD izvodile eksperimentalne eksplozije atomskim bombama na Bikini Atoll u Oceaniji bez neke posebne obazrivosti, i u vrijeme kada je konkurencija izmeu SAD-a i SSSR-a u borbi ko e biti prvi u svemiru dosegla vrhunac, i sama arhitektura se okrenula futuristikom aspektu. Stoljeima stara interakcija izmeu klijenta i arhitekte, koja je nadivjela svaku arhitektonsku epohu i modu, dola je do izraaja jo jednom kod narudbe za izgradnju istraivakih laboratorija za GM: zgrade imaju obe uloge funkcionalnu i ulogu prestia, tako da je skoro preutno komisija implicirala razvijanje dizajna koji e odraavati tehniku ekspertizu i stav gledanja unaprijed klijenata i njihovih proizvoda. Najperfektinijia varijacija na temu elik i staklo je gradska dvorana koju je dizajnirao Arne Jacobsen za Rodovre u Danskoj (1954-56). Ova zgrada, jednako kao i Saaranienov GM kompleks, se nije razvijala prema gore nego horizontalno. Pravilna (stroga) mrea jasno izraava tri sprata zgrade. Odvojeni dijelovi su bili smjeteni u desnim uglovima jedan prema drugom pratei isti pravilni (strogi) sistem. Administrativni blok koji je bio i vii i dui bio je povezan zastakljenom etnjicom sa predavaonicom smjetenom iza, koja je skoro kompletna bila napravljena od velikih staklenih okna. Zgrade ne mogu biti puno elegantnije i preciznije. Jacobsenova gradska vijenica je najperfektnija varijanta gradnje od stakla i elika. Njegov rad bio otar demant vladajue graditeljske tradicije Danske sa njenom tendencijom ka upotrebi prirodnih materijala kao to su drvo i cigla, i preferiranja brojnih boja. Zgrada je takoer bila nova interpretacija koncepta gradske dvorane. Umjesto skrivanja radne administracije u uobiajene tajne odjeljke, Jacobsen iznosi demokraciju na vidjelo u potpuno ostakljenoj montanoj dvorani za lokalno vijee. Ekstremno racionalan i jo uvijek zaista elegantni formalni jezik eksterijera nastavlja se i kod interijera, kao npr kod samostojeih stepenica sa sjajnim elinim ogradama i svjtlucavim staklenim rukohvatima.

Arne Jacobsen, Town Hall at Rodovre, u blizini Copenhagena (Danska), 1954-56. i detalj stepenita

Arne Jacobsen, Saint Catherines College, Oxford, England, 1960-63 i Jacobsen-ova fotelja u obliku jajeta

97

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Sa izazovom koji je pred nove generacije arhitekata postavljen Mies van der Rohe-ovim zgradama, na koji je reagovao Jacobsen, suoili su se radikalno, ali formalno na neto drugaiji nain Alison i Peter Smithson. Njihov dizajn za Hounstanton kolu u Norfolku, Velika Britanija (1949-53), ponovo se vraa na Miesov koncept elikom obrubljenih zgrada. Ali za razliku od Jacobsenovog strogo aksiometrijskog oblika, njihova zgrada ima asimetrinu osnovu. Ne samo da su oni koristili staklo i elik: njihova zgrada obrubljena elikom je bila prekrivena ciglom. Presudni inovativni faktor u njihovoj poznatoj (much-talked-about) zgradi kole je bio da su svi vodovi za vodu, struju i ostalo, kao i otvori za snabdijevanje bili jasno vidljivi. Bezuslovna transparentnost materijala uz pokazivanje svega i bez skrivanja iega od tehnologije zgrade svakako predstavlja momenat u kojem Smitshon poinje naputati Mies van der Roche-ov paljivo balansiranu i estetsku arhitekturu. Ovo najavljuje novi preokret u arhitekturi 20.stoljea koja e obiljeiti 1960.-e i 1970-e godine, tzv. Brutalizam.

Alison and Peter Smithson, Hunstanton kola, Norfolk, Velika Britanija, 1949-53.godina Voda i struja vie ne dolaze iz neobjanjivih rupa na zidu, nego kroz vidljive cjevovode. Hunstanton kola ne samo da izgleda kao da je apravljena od stakla, crijepa, elika i betona, ona jeste napravljena od stakla, crijepa, elika i betona. Ova izjava od Alison i Peter Smitshon je bila prva formulacija filozofije Brutalizma, koji je bio veoma utjecajan upravo u 1970-im godinama, brutalna iskrenost u materijalima, konstrukciji i funkciji.

Alison and Peter Smithson, Economist Building, London, England, 1966-72

98

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

PLANIRANJE GRADA U 20. STOLJEU (1930-2000)

Dvadeseti stoljee je obiljeila tranzicija od arhitekture grada ka planiranju grada. Tranzicija se pojavila kao rezultat industrijske revolucije koja je proirila tradicionalni grad izvan njegovih granica, i stvorila novi ideal: moderni grad. Pokuaj realizacije ovog ideala je doivio neuspjeh 1980-ih godina, kada je prevladala nostalgija za tradicionalnim gradom. Ali krajem 20.stoljea promjena ekonomskog konteksta istie pitanje grada i mogunost ponovnog vrenja uticaja kroz planiranje na raspored. Grad modernista Gdje god su se u dravi ukorijenili zeleni gradovi i Usonia, francuski arhitekta i sociolog Tony Garnier je napravio detaljne planove za model modernog industrijskog grada. Projekat koji je on predstavio 1904.godine za Cite industriele je imao razdvojena podruja podijeljena na razliite funkcije kao to su ivljenje, rad, relaksacija i prevoz. Saobraajni sistem je imao odvojene puteve za vozila i za pjeake, auto-puteve i prilazne puteve. Zelene povrine su zauzimale vie od polovine gradskog podruja. Usred ovih povrina bile su smjetene grupe jednostavnih samostojeih stambenih blokova, izgraenih od armiranog betona uz upotrebu industrijsku tehniku i obezbjeujui mnogo zraka i svjetlosti. Garnier je napravio konceptualnu pripremu za modernistike urbane planere. Obadvoje, i njegovi arhitektonski detalji i planerske ideje su postali njihovi osnovni principi. Ali Le Corbusier-ovi ambiciozni apstraktni projekti su prvotno ovim idejama dali ideoloku snagu i promovirali njihovo konano probijanje. 1922.godine on je izradio svoj plan za Ville contemporaine. Poto je Garnierov grad bio mal sa zgradama maksimalne visine do tri sprata, Le Corbusier je elio obezbijediti domove za do tri miliona stanovnika koncentrisanih u rezidencijalnim podrujima sa zgradama visine do 60 spratova. Njegov Plan voisin tri godine kasnije je po prvi put prenio njegov dizajn u relanost. On je predloio da se dio historijskog starog grada Pariza zamijeni sa 18 nebodera visokih 200 metara. Teoretsku osnovu ovog znaajnog manifesta je izradio etvrti Congres Internationaux d'Architecture Moderne (CIAM), a objavio ju je Le Corbusier i francuska CIAM grupa 1943.godine.

Le Corbusier: Plan Voisin,1925 (jedan od nacrta)

Ova Atenska povelja je bila manifest novog grada. S obzirom na injenicu da je tradicionalni grad crtao granice izmeu njega i sela, dijelio aktivnosti na javne i privatne zone uticaja, razlikovao javne ulice, trgove i parkove, i privatne zgrade, i razdvajao planiranje grada od arhitekture, moderni grad bi trebao biti jedan otvoreni prostor za ivljenje koji e organizovati centralne dravne vlasti za planiranje. Umjesto cesta otovorenih za koritenje svim prevoznim sredstvima, to je bilo karakteristino za tradicionalni grad, moderni grad bi imao saobraajni sistem hijerarhijski podijeljen u skladu sa funkcijom. Pitanje izgradnje domova je i dalje bilo praeno krizama tradicionalnog grada i ne bi se smjelo vie preputati privatnim

99

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

pekulantima, nego bi umjesto trebalo izgraditi kompletna podruja masovne stambene izgradnje, gdje su svi objekti izgraeni po istim standardima pruajui svima dovoljo, svjetla, zraka i sunca. U decenijama koje su slijedile Atenska povelja je postala vodi za sva nova urbana planiranja i izgradnju irom svijeta. Njeno naglaavanje novog je izazvalo posebne simpatije zemalja osnovanih nakon drugog svjetskog rata. Gradski centar Istonog Berlina je bio jedan od mnogih koji su bili posveeni ideji kolektivnosti. Preko ruevina na obe strane Frankfurtske Aleje Edmund Collein, Werner Dutschke i Josef Kaiser su izgradili prvi socijalistiki stambeni kompleks u periodu od 1959. i 1965.godine.

"Kino International" I hotel Berolina (u pozadini) na Karl-Marx-Alle, Istoni Berlin (1964)

Ali Zapad je izgradio mnoge masovne sheme stambene izgradnje upitne kvalitete: do sredine 1970-ih godina naselja sa desetinama hiljada zasebnih stambenih jedinica su nastala na mjestima gdje su se sruila naselja sa oronulim starim zgradama. Centri koji su se izgraivali kroz vijekove su programski prepravljani s ciljem da postanu prikladni za automobile, dok su autoputevi prolazili kroz srce starih gradova. Prilika za izgradnju kompletnog novog grada javljala se dosta rijetko. Izmeu 1951. i 1965.godine Pandit Nehru je povjerio Le Corbusieru da napravi plan glavnog grada Chandigarha, koji je trebao biti simbol moderne Indije. Na prostoru od oko 100 hektara je postavio mreu autoputeva. Izmeu njih su bila stambena podruja za 150,000 ljudi, svih 13 razliitih kasta indijskog drutva koje ive odvojeno jedne od drugih. Jedino podruje koje su svi koristili je bilo komercijalno preduzee du linije istok-zapad, u sredini koje je bio graanski centar. Dravna vlada je bila odvojena u svojim podrujima od sjevera do juga. Brazilia i Niemeyer Slian koncept je inspirirao i Brazil da izgradi novi glavni grad 1,000 kilometara od Rio de Jeneiro na visokom platou Planatina. Lucio Costa je pobijedio konkurenciju za planiranje grada 1957.godine. etiri godine kasnije Oscar Niemeyer je ve izgradio najvanije zgrade i Brazilia je inaugurirana 1961.godine. Dolaskom demokracije u Brazil 1945.godine nastupila je nova era i u arhitekturi na najneobinij nain. Sredinom 1950-ih godina predsjednik Brazila Juscelino Kubischek je imenovao arhitektu Oscara Niemeyera, koji je bio ubjeeni komunist, i urbanog planera Lucia Costu da naprave plan novog glavnog grada u unutranjosti te latinoamerike drave, to je trebala biti Brazilia. Grad je izgraen izmeu 1956. i 1963.godine, za populaciju od 500,000 ljudi, na lokaciji odabranoj kao poetnoj taki za otvaranje unutranjosti. Kao izraz napretka i modernih trendova grad je zamiljen u obliku aviona, podijeljen u tri dijela pilotska kabina, trup i krila koja odgovaraju dijelovima grada, gdje je svakom od njih dodijeljena odreena funkcija: vlada, administracija, stanovanje.

100

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Lucio Costa: Brasilia Pilot Plan 1957, ostvarenje vijekovnog sna Costin plan se bazirao na veoma jednostavnoj mrei autoputeva sa 4-10 traka. Pravac istok-zapad dug 2.2 kilometra i 350 metara irok, uzdu kojeg su leale sve zgrade lokalne vlade, sporta i vojske, kao i hoteli i pozorita. Kulminacijom se smatra Trg tri moi sa zgradom vlade sa 38 spratova, kongresnom dvoranom u obliku zdjele, kupolom senata, zgradom suda, ministarstvom inostranih poslova i katedralom Pod pravim uglom u odnosu na ovaj monumentalni pravac prua se 14 kilometara dug pravac sjever-jug uz koji se pruaju stambeni kompleksi sa zelenim povrinama oko njih, u kojima ljudi ive u zgradama u obliku ploa visokim pet do est spratova. Banke i prodajni centri su smjeteni na raskrima dvaju autoputeva.

Arhitektonski i funkcionalni centar novo-kreiranog grada je bio Trg tri moi. Niemeyer-ov Dvorana narodnih poslanika je okrunjena konstrukcijom u obliku tacne (zdjelice), a Dvorana senata ima kupolu. Izmeu ova dva objekta uzdie se par karakteristinih ploastih nebodera, u kojima su smjeteni uredi administracije. Obadvije, i monumentalna kvaliteta graevina su karakteristike Niemeyerove arhitekture.

Brasilia: panoramski pogled na the Praa dos Trs Poderes: lijevo (jug) Federalni sud - #3), centar (Nationalni kongres - #12) i desno sjedite vlade (Palcio do Planalto - #16)

U poetku hvaljen, zatim oklevetan, vizionarski projekt je bio rtva realnosti drave. Zgrade jesu jake, vizualno izraajne, ali arhitekta nije uzeo u obzir klimatske uslove unutranjosti Brazila. Ispostavilo se da je puno ozbiljniji efekat magneta koji grad u obliku aviona ima prema ljudima u zemlji oko grada. Grad je sada okruen prstenom od manje vie zvaninim sirotinjskim etvrtima, iji se broj stanovnika poveao do dva miliona. Ovo je imalo oiglednu fatalnu posljedicu koja se ogledala u preoptereenoj graanskoj infrastrukturi, koja je originalno bila dizajnirana za etvrtinu tog broja.

101

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Brasilia Od gore lijevo: National Congress of the Federative Republic of Brazil, Juscelino Kubitschek bridge, Monumental Axis, Palcio da Alvorada Cathedral of Braslia.

Oscar Niemeyer i Lucio Costa: Brasilia Predsjednik Brazila, Juscelino Kubitschek, je 1956.godine je naloio izgradnju novog glavnog grada u amazonskoj umi 600 milja (1000 kilometara) sjeveroistono od Rio de Janeiro-a. Lucio Costa je je dizajnirao opi plan grada, a Oscar Niemeyer je bio odgovoran za arhitekturu. Organizirane u krug 21 unutra okrenute potporne krive koje se ire i susreu se u oreolu na vrhu, to projektira impresivni snop svjetlosti na dnoobjekta, kupajui ga u sjajnim bojama. Oscar Niemeyerove zgrade u Brazliji, posebno kongresna zgrada sa svoje dvije betonske zdjele (tacne) plovea predsjednika palata u vodi i katedrala sa snanim betonskim rebrima sve imaju fantastinu, ak grandioznu kvalitetu koja ih smjeta meu najvea dostignua moderne arhitekture.

Brazilia je pravi primjer neuspjeha planiranja modernog grada. Projekt je uspjean jedino u rjeavanju problema stambene izgradnje. U svemu drugom nije mogao odrati svoje obeanja. Mrea puteva Brazilije ne doputa pojedincu da jednostavno pjeke pree razdaljinu od milje, potrebno je ii autom zaobilaznicom od est milja. Internacionalne ideje urbanog planiranja koje su se realizirale ovdje nisu uzimale u obzir stanje na terenu niti tradiciju zemlje. Funkcionalno podijeljen grad ispresijecan autoputevima nije ostavio nigdje prostora za razvoj graanskog ivota. On samo predstavlja skupinu zgrada, ne grad. Unato ogromnom broju otvorenih prostora, nema nijedan koji se moe drutveno iskoristiti. Zbog paljivog planiranja svake kvadratne ine Brazilije, danas tri etvrtine stanovnitva ive u novim gradovima koji su se razvili bez ikakvog plana. Glavna lekcija nauena na Braziliji jeste da napori uloeni u urbano planiranje koje namee izgradnju novog umjesto iskoritavanja onoga to se razvijalo kroz historiju nemaju nikakve anse za uspostavljanje odrivog razvoja.

102

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

esdesetih godina dvadesetog stoljea teorija se ponovo okrenula tradicionalnom gradu. U svojoj knjizi L'Architettura della Citta objavljenoj 1966.godine Italijan Aldo Rossi naglaava da je oblik grada, njegov zamljinni plan, vaan u svakom dobu. Jedino njegova upotreba mora biti prilagoena svakom dobu posebno. Primjer koji je dao odnosi se na Placa de Marcato u Lucci, ovalnog oblika koji je baziran na rimskom amfiteatru koji je stajao na tom mjestu. U 1970-im godinama Holananin Rem Koolhaas je objavio nekoliko analiza metropole New York. U njegovoj knjizi Delirious New York on velia princip kombinovane namjene. Neboder u kojem su smjeteni uredi i stanovi, kao i mjesta za zabavu, pod istim krovom i koji, kao to je vidljivo u Rockfeller centru (takoer ima i slobodnog prostora, je Koolhaasov prototip gradske gradnje. Koolhaasov nacrt iz 1972.godine The City of the Captive Globe pokazuje kako najrazliitiji arhitektonski oblici mogu biti objedinjeni u jedinstven grad upotrebom sistema blokova. Rad naglaava prednost razdvajanja arhitekture i urbanog planiranja. 1977.godine je sastavljena Povelja Machu Pichu. Ona je predstavljala protutezu Atenskoj povelji, i izmeu ostalog zahtjeva zatitu historijskih graevina, kontinuitet zemljinog plana grada, integraciju razliitih namjena, i prioritet javnog u odnosu na individualni prevoz. Poslije toga urbano planiranje se sve vie fokusira na unutranjost grada. U periodu izmeu 1984. i 1987.godine Intenationale Bauaustellung (IBA, Meunarodna izloba graenja) je pretvorila Zapadni Berlin u znamenitost za ideje urbanog planiranja. Pod sloganom paljiva obnova grada zastarjele zgrade su postavljene u redu,a njihova mogunost da traju do u budunost demonstrirana je u sjeni Zida. Pod sloganom kritina rekonstrukcija zemljini plan grada koji je uniten ratom i modernistikim urbanim planiranjem je ponovno uspostavljen najrazliitijim primjerima savremene arhitekture.

Alvaro Siza Vieria, Bonjour Tristesse, kritina rekonstrukcija apartmantskog bloka napravljenog za Meunarodnu izlobu graenja u Berlin-Kreuzberg-u, 1982-83.godina

IBA je bila iznimno uspjena u svojoj osnovnoj ideji ponovnog uspostavljanja sredita grada kao mjesta za ivljenje. Ali dok god je projekt grad jedino pod zatitom javnih vlasti i dok je jedino stambeno vijee bilo uspostavljeno, jedino je oblik grada bio dizajniran, njegova sutina graanski ivot nije. panija je bila uspjenija: u jednom iznimnom djelu usklaenih napora u periodu izmeu 1981. i 1993.godine, brojni trgovi su ponovo oivljeni u Barseloni, a irom zemlje su izgraene kole, tramvaji i kulturni centri. Na kraju Frankove diktature kolektivnost koja je dugo bila suzbijana, ponovno se afirmisala u graanskom prostoru.
Barcelona danas pogled iz vazduha

103

Amir Pai: Historija arhitekture Arhitektura poslije 1850.godine (6)

Individualizacija drutva na kraju 20.stoljea stavlja jo jednom znak pitanja na ideju grada kao projekta zajednice. Liberalizacija ekonomije potkopava planerski monopol gradskih vijea. Oni su ve bili izgubili aktivnu ulogu u razvoju grada kroz finansijsku krizu izazvanom tom liberalizacijom, koja je pojaala ulogu privatnih investitora. Kada postoji sumnja da se grad moe uopte planirati, estetski koncept ide u drugi plan. Sredinom 1990-ih mnogi autori podravaju kontinuiran razvoj grada, zauzimajui stav protiv velikih intervencija u urbanom planiranju: osnovna struktura grada je data historijski odreenim oblicima ulica. Rad na strukturama malih objekata prua garanciju da e svaki cilj urbanog planiranja biti ostvaren i da nijedan dio ne moe biti razvijen na raun nekog drugog. Nakon prekomjerne vanosti privatnog poduzetnitva u 19.stoljeu i dominacije drave u 20.stoljeu, grad nareden epohe bi se trebao bazirati na partnerstvu javnog i privatnog sektora. Ali prema trenutnom razvoju situacije kooperativni razvoj je jo utopijski. Regije jugoistone Azije se eksplozivno ire. Gradovi jugoistone Azije su postali eksperimentalni teren za novi model metropola: grad haos. Ovaj grad vie nije konstituiran na kolektivizam njegovih stanovnika, koji se izraava jedinstvenim tipom gradnje, ali suoava konfliktne interese i koristi prednosti otvorenog ali privremenog spektra mogunosti. U trajnom procesu rasta i promjena svojstvenih takvom gradu planiranje nema ansu. Ovaj rast vodi jednoj nevjerovatnoj koncentraciji populacije: na jednom kvadratnom jardu Hong Konga ima 20 puta vie ljudi nego u velikom gradu u Evropi. Rezultantni problemi, npr vezani za saobraaj, podsjeaju na krizu u evropskim gradovima u 19.stoljeu. Izgleda da se historija ponavlja. Jo uvijek je uprkos puno veoj brzini i snazi problema izgleda sumnjivo baviti se s njim koristei metode urbanog planiranja razvijene kroz zadnjih 100 godina.

Grad satelit Hong Konga, Shenzen, populaciju 115 puta veu nego prije 20 godina

104