Nauavanje oca Pia o Sotoni

Padre Pio

Nakon izlaganja o diabologiji i satanologiji u Svetom Pismu i u Uenju Crkve; i vidjevi kako je sotona vodio rat sa stigmatiziranim iz Gargana tijekom cijelog njegova ivota, uz estoke udarce, i danju i nou, stalno koristei, ljude i stvari svake vrste i oblika, neka se pitanja o onome to je reeno sama postavljaju: Ljudi se pitaju to je otac Pio mislio o avlu i kunjama, i kojim se metodama sluio da prevlada zlo svaki put kada je napadalo? A. Uenje o zlu Otac je obiavao govoriti da je avao aktivno stvorenje, zlo, izopaeno po svojoj prirodi, ali je jo uvijek pali aneo koji ima inteligenciju koja je superiornija od ljudske, iako je nastrana. Seraf iz Pietrelcine je imao priliku iskusiti takvu prevarantsku i zlu inteligenciju. I on je to iskusio na jedinstveni nain. Jednog dana sotona se ispovjedio ocu Piu! Otac, nakon mog inzistiranja, rekao mi jeto se dogodilo. Jednog jutra, dok sam ispovijedao ljude, rekao je otac Pio, visoki, mravi ovjek, odjeven elegantno i pristojan, mi se predstavio. Kada je kleknuo, ovaj stranac je poeo ispovijedati svoje grijehe kojih je bilo svake vrste protiv Boga, protiv svojih susjeda, protiv moralnog zakona; sve su to bila zastranjenja! Jedna me stvar pogodila. Poslije mog ukora svih tih grijeha, koristei rijei Boje, Uenje crkve, i moralno uenje Svetih, kako bih potkrijepio svoje rijei, ovaj zagonetni pokornik preokrenuo je moje rijei, opravdavajui, velikom sposobnou i rijetkom finoom, sve vrste grijeha, oslobaajui ih sve zloe i pokuavajui, u isto vrijeme, uiniti da svi grijesi izgledaju kao normalni, prirodni, netetni za ljude. A to se nije ticalo samo stranih grijeha protiv Boga, Isusa, Gospe i Svetaca, prema kojima se odnosio sa nepotovanjem, bez da ih ak i spomene, nego i grijehe koji su bili moralno prljavi i zli, da su tako postali neopisivo odvratni.

Odgovori, koje je ovaj zagonetni pokornik ponekad davao na moje argumente, suptilne i prepune skrivene zloe, ostavili su straan utisak na mene. Mislio sam: Tko je ovo? Iz kojeg svijeta dolazi, tko god da jest? I pokuavao sam ga promatrati paljivo u lice kako bih, eventualno, proitao neto iz crta njegova lica, i u isto vrijeme sam sluao paljivo svaku njegovu rije kako mi niti jedna ne bi pobjegla i kako bih ih mogao razmotriti u svom njihovu znaenju. U odreenom trenutku, nastavlja otac Pio, u svojoj unutranjosti, uz pomo ivog i prosvjetljujueg svjetla, jasno sam spoznao tko je bio preda mnom. I odlunim i zapovjednim glasom rekao sam mu: Reci: ivio Isus! ivjela Marija! im sam izgovorio ova najslaa i mona imena, sotona je odmah nestao u plamiku vatre, ostavljajui za sobom zaguljivi smrad. estoka borba koju je nezatieni fratar iz Pietrelcine vodio protiv snano naoruanog princa zla, izgleda da je bila estoka kada je otac, obavljajui Sakrament Pomirenja, morao dati oprost. Svi njegovi vjernici su vidjeli s koliko je napora, snage i trpnje, izgovarao formulu sakramentalnog odrjeenja. To je bio trenutak u kojem se strani gr, koji je zahvatio osjetljivo srce oca, jasno mogao primijetiti. Uz pomo snage milosti koju mu je Isus dao, otac Pio je tjerao avla iz dua, unitavajui u njima grijeh, stavljajui, u isto vrijeme, Duha Svetoga i njihova srca, koji je uinio da ovi ljudi ponovno postanu djeca Boja. Ako je, za vrijeme davanja odrjeenja, otac osjetio u sebi bol, poslije izgovaranja formule odrjeenja, postao bi ponovno radostan, lice bi poprimilo lijep izgled, postalo bi crvenkasto, sretno, jer bi dua postala dio boanske obitelji. Junak iz Pietrelcine je znao iz Svetog Pisma da avao, kao riui lav, luta okolo traei nekoga koga bi prodro. Nije nikada prestajao podsjeati one due koje je vodio, na upozorenje sv. Petra, navodei ih da obnove svoju vjeru, i da uvijek budu budni kako bi sigurno prozreli zle trikove neprijatelja. avao, rekao je otac Pio, je pas koji laje. On je vezan: grize samo one koji se nepaljivo njemu priblie. Jak je sa slabima, ali je kukavica sa jakima. Otac, je tovie, stalno opominjao due koje mu je povjerio Isus, da se ne boje zloga, navodei ih da ga samo prezru, ne obraajui panju na njega; on eli da oni izreknu kletvu na njega. Mali fratar iz Pietrelcine je nauio od oca Benedetta da ako avao rei da je to dobar znak. I to je bilo neto to je on ponavljao svojim duhovnim kerima, govorei im i razlog: Ako avao bui, to je znak da je jo uvijek izvan nas, a ne unutra. Ono to nas mora zastraiti je njegov mir i slaganje sa ljudskom duom. Otac ui svakoga da odbije, odmah i energino, prijedloge velikog arobnjaka opaina, jer je to dio tajne filozofije sotone. Zli sofist zna dosta o tome, ali due Boje, govori otac Pio, znaju bolje od njega. Oni znaju dobro, nastavlja otac Pio, da iako opaki moe izvesti trikove i zla svake vrste, mo princa ovog svijeta ne moe napredovati uvijek i svugdje kako bi elio. Stoga, on nije svemoan i bez ogranienja, nego je oslabljen, ogranien, vezan. Od kriterija koji nam omoguuju razluiti zle radnje kojima neista zvijer napada due, prosvijetljeni uitelj spominje posebno neke.

Otac je prvo naznaio lukavstvo kojim se slui avao kako bi uinio da one due koje vole Boga padnu u avolju mreu. To jest, ono to ini da ljudi ne posluaju svog ispovjednika i njegovo duhovno vodstvo, pretvarajui se u anela svjetla. Djelovanje sotone se razlikuje, kae otac Pio, od djelovanja milosti: milost prosvjetljuje i tjei, dok sotona mui i uznemiruje. Otac je takoer pokazao, duama povjerenim njegovoj duhovnoj brizi, nain na koji mogu oslabiti zlog neprijatelja. Kada smo napadnuti od strane modrobradog, moramo se utei Bogu, vjerujui u Njega i oekujui svako dobro od Njega. I ne smijemo dobrovoljno razmiljati o onome o emu inzistira avao: samo onaj koji se othrva tome e pobijediti. Moraju se odstraniti strahovi, iskrivljene misli i suosjeanje u sebi, koji u naim duama vide samo oholost, manjak poniznosti, pad, zle strasti, jer je to zamka sotone, postavljena s preciznim ciljem da dobre i kreposne due izgube hrabrost, prouzrokujui da zastanu na putu ljubavi. Isus je uvijek blizu ovim duama, i ni pod koju cijenu nee dozvoliti da budu rtva neprijatelja, posebno ako su se posvetili Njemu na poseban nain: Sotona nee nikada postii ovu pobjedu. Stoga, avao ne moe nauditi duama vie nego je Isus dozvolio. Gospodin ne dozvoljava da otri sjevernjak pue nad malim duhovnim vrtovima ovih dua; da taj suhi sjeverni vjetar, koji sui polja ostavljajui ih neplodnim i tunim. Zao duh je bespomoan protiv djece Boje; pakleni napadi zloga ine duu draom i bliom Bogu. Sotona, konano, je u slubi smiljenog i skrivenog plana koji, to je njemu nepoznato, ima za svoj cilj posveenje dua i veu Slavu Boju. B. Uenje o kunjama Nita manje vano je nastojanje oca Pia da naui due koje je duhovno vodio, o avolskim kunjama. Pitanje se postavlja neophodno i u srcu i u umu, traei znakovitu istragu u vezi boanskog ponaanja: Zato Bog dozvoljava kunje? Otac Pio, vezan neobjanjivom vezom koja mu je zadavala strahove, koji su ga znali dovesti do oaja, pitao je svog duhovnog vou kakav je Boji plan u dozvoljavanju da avao onako podbada, to utjee da netko sagrijei. Otac Benedetto se pourio pisati svom ueniku navodei mu razloge za Boje nakane, izvodei ih iz Svetog Pisma. On odgovara kako slijedi: Nisam uzrujan zbog stranog rata kojeg neprijatelj vodi protiv tebe, jer Sveto Pismo kae: Moj sinko, ako se odlui sluiti Gospodinu, pripremi se na kunje. (Sir 2, 11). injenica da si predmet napada, znai da si u boanskoj slubi i to vie postaje Boji prijatelj i lan Njegove obitelji, vie e te kunji salijetati. Hrabrosti, i ne boj se. Bog je vjeran i nee dozvoliti da bude kuan vie nego moe podnijeti, nego e se udruiti s tvojom duom u borbi da moe podnijeti i pobijediti bitku. Ne samo da mora biti hrabar i odluan, nego se mora

radovati to je u tebi nepogreivi znak da si prihvaen od Boga: I zato to si prihvaen od Boga, potrebno je da bude kuan (Tob 12, 13); niti raznolikost, niti mnotvo napada ne smiju smanjiti tvoju radost, jer je napisano: Smatrajte to radou, moja brao, kaka se sretnete sa raznim kunjama (Jak 1, 2). Oh da, moja draga keri, blagoslovljen je ovjek koji je stavljen na kunju i koji trpi za pravdu, kae Mudrost, a ne onaj koji ostaje miran i neuznemiravan!: Blagoslovljen je ovjek koji ustraje u kunjama (Jas 1, 12). Naalost, sve ove svete istine su teke za nau bijednu i slabu prirodu, koja bjei od Kria i boji se svake sjene zla; ali ovako je i nagrada za radost koja e biti dana samo onima koji ustraju u podnoenju sjena, uznemirenja, potekoa i strahova kunji: jer kada je ustrajao u kunjama, primit e krunu ivota (Jas 1, 12b). Sa svoje strane otac Pio je, nakon prisjeanja da je Isus dozvolio njegove kunje, istaknuo svojim duhovnim kerima razlog zato Bog dozvoljava da due budu kuane. Kunje, kae Otac, su vatra koja isti. Oni su udarci ekia i dlijeta kojim boanski Umjetnik priprema kamenje to jest one odabrane due koje e tvoriti dio vjenog grada. A ovo nije samo ienje kamenja; to je u isto vrijeme ienje odreenih malih prijetvornosti, koje ne izgledaju takve ljudskom oku. Izgleda, na prvi pogled, da ove kunje prije prljaju duu, nego to je iste. Ali nije tako. Kunje su kao sapun, koji, kada se stavi na svu odjeu izgleda da ju je uprljao, ali zaista ju je proistio. Biti kuan, stoga, kae otac Pio, je oiti znak da je dua dobro prihvaena od Gospodina. Zato, kunje nisu kazne, nego dokaz ljubavi. I zbog toga se moramo radovati. One su znak boanske naklonosti. One su dokaz dui da je Bog eli testirati i kada vidi da je dua dovoljno jaka, da prekine borbu i isplete krunu slave. C. Sredstva za pobjedu Sotone Otac Pio je pokazao duama sredstva kojima mogu pobijediti zloga, inei ga nemonim. Ovdje u spomenuti neka od njih. Ova sredstva su djelomino uobiajena, a druga su istaknuta od strane mistika iz Pietrelcine. a) Uobiajena sredstva Otac ih pronalazi u tradicionalnom asketizmu, koji ima, to se tie ovog problema, svoje korijene u Svetom Pismu i u uenju Svetaca. 1. Budna molitva Kako bi se nadvladali napadi neprijatelja, potrebno je neprestano biti naoruan molitvom. Sva ljudska nastojanja nisu dovoljna da se uspjeno suprotstavi varkama i napadima zloga, ak niti za otkrivanje brojnih lai kojima su preruene tenje ka dobru i zlu. Dua se mora uvjeriti da je neophodna boanska pomo u borbi duha, i da je nikada nee nedostajati, ako se moli s poniznom i gorljivom molitvom. U trenucima najvee borbe i potitenosti, stoga, dua se treba utei Gospodinu molei, tako da sa Bojom pomoi ne budemo nadvladani od kunje. Ako je dua iskuavana i napadana raznim vrstama oskudica, kunji, napada od strane avla otac kae moramo gledati u nebo. Gospodin je tako blizu nama i nemamo se ega bojati. Neka avao vodi rat; nee moi ugristi.

Za oca Pia, molitva je putnikovo oruje. Oruje koje neprekidno dri u svojim rukama. Snagom ovog oruja on je pobijedio sve bitke koje je zli neprijatelj vodio protiv njega. Molitva je, stoga, bila osnovna za Serafa iz Pietrelcine: ona je bila dua njegove due. ak se personificirala u njemu. Tko god bi ga pitao tko je on, otac Pio bi odgovorio da je on fratar koji moli. Stigmatizirani iz Gargana, ipak, nije bio samo fratar koji moli, bio je nita manje nego molitva u osobi. Na ovaj nain on je ponavljao ono to je rekao Celano, potvrujui, svog serafskog brata, svetog Franju (Cf. 2 Cel 95). Otac Pio je uio da moramo dodati budnost molitvi. Molitva i budnost su dva oruja koja je predloio Isus Apostolima u trenucima opasnosti (Cf. Mat 26, 41; Mk 14, 38; Lk 22, 46). Naglaavajui uenje Isusa, otac Pio zaklinje due da budu budne, ne povremeno, nego stalno, jer avao neprekidno djeluje potajno. Otac Pio je, tovie, elio budnost i molitvu da budu dva oruja u rukama dua koje je on vodio, kako bi nadvladale sve kunje, koristei ih neprekidno, bez odustajanja. 2. Poniznost Budna molitva Molitelj iz Pietrelcine nas nadalje ui mora biti udruena, isprepletena, oivljena poniznou. Na ovaj nain ne dolazimo u opasnost da budemo utopljeni u olujno more, jer ako se Bog opire oholom, daruje milost poniznom (Cf. Jak 4, 16; 1 Pet 5, 5). Kada je netko pritisnut kunjama miljenje je oca nain na koji moemo dobiti Boju pomo, je poniznost duha. Boja mo moe sve; ali ponizna trpea molitva pobjeuje i samoga Boga. Neprijatelj samo pobjeuje uobraene, to jest, one koji vjeruju samo svojoj vlastitoj snazi, tako padajui u najstraniji ponor. Poniznost je najvei neprijatelj avla. Razlog je oit. Ona je velika suprotnost, otri, tihi prijekor njegovoj divljakoj aroganciji. Sotona se boji i drhti pred poniznim duama. 3. Vjera Sve ove kreposti prema uenju oca Pia moraju se zasnivati na nepokolebljivoj vjeri, vrsto osnovane na oinskoj i milosnoj dobroti Gospodina, na sigurnosti Njegove stalne prisutnosti unutar nas, da ne spominjemo Njegovu bezgraninu ljubav, koja dozvoljava ove prolazne kunje, samo zbog dobra Njegovih stvorenja. Zato, moramo se naoruati povjerenjem u Boga, vjerujui samo u Njega. Tako je potrebno otvoriti svoje srce Isusu svetom i beskrajnom sigurnou, uteui se Njemu sa sinovskim preputanjem, predajui se potpuno Njegovu boanskom srcu, kao dijete u rukama svoje majke, tako ostavljajui sve Njegovoj brizi. Prije usaivanja povjerenja u due dodijeljene njemu na brigu, otac Pio ga je sam imao u sebi, na uvijek praktian i junaki nain. Bilo je prirodno da je, prema doktrini, otac elio da te due nemaju povjerenje u sebe same.

Otac Pio je izveo to povjerenje koje je istaknuo tako velikom energijom svojoj duhovnoj djeci, i koje je bilo roeno u njegovu ranjenom srcu, iz injenice da je Bog vjeran Svojim obeanjima. I tono: Gospodin nikada nee dozvoliti kunju iznad snage onoga koji je njoj preputen; i u isto vrijeme On daje snagu da ju se nadvlada uz korist (Cf. 1 Kor 10,13). Kranska dua, zato, nikada ne moe vjerovati niti za tren da bi Isus dozvolio prepreke iznad snage onih koji su im podloni, na zamornom putu koji vodi prema Ocu, ba kao to e vjerovati slijepo da e je Gospodin voditi do pobjede uz stalno prisutnu pomo milosti. Due, zato, imaju sigurnost da e nadvladati neprijatelja, jer se bore sa Kristom i Njegovom boanskom Snagom. Nepokolebljiva vjera u ovo obeanje je najvrednija pomo da bi se ustrajalo, bez umaranja, za vrijeme bitke, sve dok se ne postigne konana pobjeda. Zakljuak Prije zakljuka o onome to smo rekli o temi avla u ivotu oca Pia, elio bih istaknuti da je ve spomenuta tema, prvo i uglavnom, temeljita studija Tajne zla koju nam daje Rije Boja, kako pie u tekstu sv. Pavla. (Cf. Sol 2, 7). U ivotu saveza s Bogom, otac Pio vidi stvarnost u svojoj cjelovitosti oima vjere. U Bojem svjetlu, otac spoznaje Tajnu zla i, zato, sotone takoer, avla, demona, posebno grijeha, kunji, i avolskih utjecaja u povijesti pojedinih naroda i ovjeanstva. Otac Pio je Boji ekspert i zato poruka, u ovom sluaju takoer, za suvremenu, iskrivljujuu teologiju o avlu. Mnogi katoliki mislioci dvojbene pravovjernosti, prikazuju avla kao mit, istu intelektualnu izmiljotinu; ne kao osobu, nego kao istu i jednostavnu ideju odvojenu od svake stvarnosti, isti sinonim moralnog nedostatka koji podrazumijeva sve to je zlo na zemlji. I ovo ini veliku tetu duama, stvarajui nelagodu i zbrku u savjestima. Otac Pio mi je rekao da mu se jednom netko pojavio na ispovijedi govorei: Oe, ne vjerujem u pakao, i jo manje u avla. Otac je rekao toj osobi: Postojanje pakla je istina nae vjere! i avao postoji! Ovaj ovjek je neprekidno ponavljao svoje uvjerenje u nepostojanje pakla, nepomirljivom sa dobrotom Boga, i nepostojanju duhova zla, koji ne mogu nai svoje mjesto u Bojem planu stvaranja, koji ini samo dobro i za ljubav. I otac je, razotkrivajui jedan po jedan pseudo-argument, koji je suprotan sa doktrinom vjere i Crkve, shvatio da taj ovjek tvrdoglavo brani svoje stavove zbog razlog koji su njemu odgovarali. On ne eli prihvatiti postojanje pakla i avla, jer bi takva istina traila od njega da se odrekne grijeha, koji ga nadvladava, zavodi i pokorava. Tom prilikom je otac Pio, glasom proroka, rekao toj jadnoj osobi: Moj brate, putujui ovom cestom koja vodi u pakao, sigurno e tamo stii; bit e zauvijek s avlom! Ako ti se ovo dogodi, javi mi, kako ti se svia pakao i kako uiva u drutvu sotone! Ovo je primjer i za nas. Mora nas staviti na sigurno mjesto, kako bismo dostigli spasenje. Glavno nauavanje oca Pia u vezi nadvladavanja avla je: Budna i ponizna molitva, duhovno vodstvo, izraavanje kreposti vjere, poniznosti, povjerenja Bogu, odanosti svetom Mihaelu

Arkanelu i Anelu uvaru, sinovski i odani odnos sa Marijom drei krunicu u rukama, odajui joj ast dnevnom molitvom krunice. Svim ovim sredstvima trebaju se dodati esti sakramenti, posebno Euharistije, koji imaju za svoj cilj uvoenje dua u tajnu Uskrslog Krista. Uvoenjem u tajnu Pobjednika Isusa, due slabe avla sredstvima velike snage uskrsnua. Otac Pio je zadivljujui znak velike pobjede koju je Uskrsnue, za njega, neprekidno donosilo nad sotonom i cijelim paklom. Stigmatizirani iz Gargana je uvijek nauavao, da se u borbi sa avlom, kruna slave plete za due pobjednice. Postavlja se spontano pitanje kod zakljuivanja ove teme. A ono je slijedee: Poslije iscrpljujue, neprekidne borbe koju je vodio otac Pio, dan za danom, za cijelo vrijeme svog ivota, protiv sotone i pakla, je li mogue zamisliti sjaj krune kojom ga je Isus zasluno okrunio za vjenost u nebu? Sjaj ove sjajne i dragocjene krune koju je Gospodin stavio na glavu ovog junaka iz Pietrelcine, moe se nazrijeti u opisu kojeg je dao u svojoj vokaciji spomenutoj na poetku ovog djela. Nakon pobjede nad udnim, stranim i misterioznim osobama s kojima ga je Vodi vodio u borbu, Isus je stavio na glavu poniznog sina Siromaka, sjajnu krunu jako rijetke ljepote, koja mu je bila obeana prije borbe. Krunjenje najhrabrijeg ratnika trajalo je, ipak, samo trenutak. U stvari, Isus je odmah povukao krunu koju je stavio na njegovu glavu, govorei mu: Za tebe u rezervirati jo ljepu krunu ako uspije u borbi s onim s kojim si se ve borio. On e nastaviti napade kako bi povratio svoju izgubljenu ast. Bori se smiono i ne dvoji o mojoj pomoi. Dri otvorene oi jer e to tajnovito bie pokuavati pridobiti te na prepad. Ne boj se njegovih napada ili njegova uasnog izgleda. Upamti to sam ti obeao: Uvijek ui ti biti blizu, tako da e ga uvijek uspjeti nadvladati. Obeanje Isusovo bilo je ostvareno 23. rujna 1968. Uz pomo Isusa Krista, otac Pio je pobijedio sotonu uvijek i svugdje, u svim bitkama koje je sotona vodio protiv njega, uz pomo najpodmuklijih zamki. U svom slavnom prijelazu, stigmatizirani iz Pitrelcine je bio okrunjen od Isusa jedinstvenom krunom, koja je nadmaila prvu koju je samo pogledao, iako je bila rijetko lijepa. Pokuati je opisati, bio bi znak tatine. Tako okrunjen, sjajan i ovjenan, otac Pio je uao u Raj za svu vjenost.

IZVOR: http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8957:nauavanje-otca-pia-iz-pietrelcine-osotoni&catid=40:vjera&Itemid=144