Kulturna romanizacija Ilira na podruju Bosne i Hercegovine

Romanizacija je proces pod kojim se obino podrazumijeva irenje latinskog jezika, rimske kulture i rimskih obiaja.1 U svijetu postoje razliita miljenja o tome kako je zapravo tekao proces romanizacije, da li namjerno ili nenamjerno. Tako npr. Millett tvrdi da je to proces koji se deava bez ikakve namjere od strane Rima i vidi ga kao iru kulturnu revoluciju koja se deavala u prvom stoljeu nove ere u cijelom carstvu.2 Hanson pak s druge strane ostaje pri uobiajenijom stavu da je romanizacija namjerna praksa provoena od strane Rima, gdje za primjer navodi primjer romanizacije Britanije. Romanizacija je najvie bila usmjerena ka gradovima kao centrima ivota, dok su seoska i planinska podruja sporo potpadala pod uticaj nove kulture. Razlozi za to su viestruki, no moda su najvaniji ti da je u gradovima bilo skoncentrisano bogatije stanovnitvo koje puno bre potpada pod uticaj osvajaa, prvenstveno iz politikih i ekonomskih razloga. Drugi razlog lei u tome to su planinska podruja teko pristupana za osvajae, a u velikom broju sluajeva stanovnici takvih podruja su se pokazali kao tvrd orah i nisu se lako predavali. Za romanizaciju na prostoru BiH se moe rei da je bio dug proces iji poeci seu u 3 v.p.n.e i ratove koje je Republika vodila protiv gusara pod vlau ilirske kraljice Teute. Voena su sveukupno tri rata koja su donekle uspjela staviti pod kontrolu ratoborne Ilire, ali ni to nije bilo dugog vijeka. Od 156 g. p.n.e. pa sve do 9 n.e. Rimljani e voditi mukotrpne i iscrpljujue ratove sa Ilirima, sve do potpunog stavljanja pod carsku vlast ovih zadnjih 9. g.n.e. nakon trogodinjeg Batonovog rata. Kroz sve ratove je uestvovao veliki broj ilirskih plemena, ali se ponajvie po svojoj ilavosti izdvajaju Delmati, Japodi i Desidijati, s kojima su Rimljani imali i najvie problema. Nova vlast je odmah na poetku krenula sa graenjem cesta, povezivanjem puteva i eksploatisanjem rudnog bogatstva BiH, pogotovo u podrujima istone i sjeverozapadne Bosne. Ope reeno, ekonomski razvoj je iao puno bre od duhovno kulturnog, koji je kroz svo vrijeme postojanja rimske vlasti na ovim prostorima ( odnosno propasti Carstva, pa i mnogo due ) sauvao mnotvo autohtonih elemenata, poevi od stilova, ukraavanja, pa sve do same sri, tj. vjerovanja i duhovnih tradicija.

1 2

Makin N.A. 1982, 343 Millett M. 1990 ,65

Snana domaa tradicija je sprijeavala puni izraaj kako u nauci tako i umjetnosti, jer su Iliri pokazivali male predispozicije za umjetniko stvaralatvo i teko su se oslobaali primitivnog ivota.3 Rimljani su bili poznati kao veoma tolerantni prema religioznim uvjerenjima stanovnitva pokorenih podruja, te nisu pokuavali zabraniti tovanje i religiozne obrede pokorenih naroda. Razlog vjerovatno lei u injenici da je Rimljanima bilo puno vaniji ekonomski prihod pokorenih podruja nego religija istih. Takoer, ne dirajui u boanstva pokorenih naroda, oni su pokazivali da su tolerantni to je za cilj imalo ouvanje mira i poslunosti, jer ipak nema tog naroda koji nije osjetljiv na svoe porijeklo i vjerovanja i diranje u tu svetinju uvijek moe biti iskra koja prijeti da zapali veliki plamen. Rimljani su to veoma dobro znali, a kako su i sami vladali velikim prostranstvima razliitih oblika vjerovanja, jasno je i zato su pokazivali toleranciju prema novoosvojenim opdrujima. Jedino to su zahtijevali je priznavanje zvaninog kulta Kapitolske trijade : Jupitera, Junone i Minerve.4 Proces romanizacije se na podruju nae drave moe pratiti uglavnom preko epigrafskog materijala sa nadgrobnih i votivnih spomenika, te morfolokih osobina tih spomenika. Tokom Hadrijanove vladavine domaa populacija je ve uveliko bila ukljuena u rimski drutven ivot, mogli su traiti svoje graansko pravo,a plemenska aristokracija je bila prvi korak ka romanizaciji u irim okvirima.5 Romanizacija je najefikasnije provoena dijeljene graanskih prava ( civitet ) autohtonom stanovnitvu, u prvom redu gornjim slojevima drutva, a to je bilo jedno od sredstava kojim su se carevi obilato sluili, a proces se moe pratiti samo indirektno, odnosno kako je ve navedeno preko epigrafskih natpisa.6 Na naem podruju vjerovanja autohtonog stanovnitva su produila postojanje pod rimskom upravom neizmjenjena, a u nekim dijelovima su se mijeala sa novopridolim vjerovanjima Rimljana. Prvi doseljenici, u koje su spadali kolonisti, legionari i funkcioneri uprave koji su na podruje BiH doli iz Italije su se uvjerili da meu mnotvom domaih boanstava ima i onih koji po mnogo emu odgovaraju boanstvima njihove vlastite religije. Time je i na ovom podruju dolo do pojave poznate kao interpretatio Romana, a to je ustvari prevoenje autohtonih boanstava u rimski panteon i predijevanje njihovih domaih imena na latinske.7
3 4 5 6 7

Paali E. 1984, 259 Paali E. 1984, 291 Zotovi R. 2004, 21 Bojanovski I. 69, 1988 Isto

to se tie rtvenika i spomenika, najbrojniji su oni posveeni Silvanu i njegovoj druici Dijani. Mogue je da su njihova ilirska imena bila Vidasus i Thana, ali u nedostatku takvih dokaza mi ipak i dalje koristimo rimska imena Silvana i Dijane, oboje asocirani sa umama, lovom i pastirima. Oba ova boanstva su se javljala samostalno ili u zajednici sa nimfama, koje su povezivane sa izvorima vode i potocima. Sam proces romanizacije je bio uveliko pospjeen izgradnjom cesta i povezivanjem udaljenih dijelova BiH, ali i ostatka Ilirika i Dalmacije. Za to je najzasluniji namjesnik Dolabella. Kako je rasla rimska dominacija u naim krajevima, to se irio i kult vrhovnog boanstva, u rimskom sluaju Jupitera. Iuppiter Optimus Maximus je bio olienje snage, ugleda i postojanosti Rima. Na podruju BiH se nalazi mnotvo spomenika sa skraenom posvetom IOM ( Iovi Optimo Maximo ), iji su dedikanti uglavnom bili lica civilne uprave, vojni asnici i drugi funkcioneri.8 Ova lica su u prvom redu bila i nosioci procesa romanizacije na svim poljima. Takoer se u nekim sluajevima kao dedikanti javljaju romanizirani domai stanovnici. Osim oblika IOM, Jupiter se esto javljao i kao Conservator, Depulsor, Fulminator, Capitolinus, itd.9 Od ostalih italskih boanstava bili su zastupljeni Mars, Merkur, Herkulez, Dioniz Liber, Armat ( kao jedna od moguih specifikacija Marsa ), Terminus ( samo na podruju Drine ) i Terra Mater ( u rudnicima Ljubije ).10 Literatura : BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANU BiH, Djela, LXVI, CBI, 6. MAKIN 1982 : Nikolaj Aleksandrovi Makin, Povijest Starog Rima. Beograd ( 4. Izd. ) MILLETT 1990 : Martin Millett , The romanization of Britain : an essay in archaeological interpretation. Cambridge. PAALI 1984 : Esad Paali, Period rimske vladavine do kraja III vijeka n.e. ( 191 309 ) u : Grupa autora , Kulturna istorija BiH, Sarajevo ZOTOVI 2004 : Radmila Zotovi, Romanization of the population of the eastern part of the Roman province of Dalmatia, Balcanica XXXIV, 19 39

8 9

Paali E. 1984, 294 Bojanovski I. 1988, 371 10 Isto, 372