Sie sind auf Seite 1von 121

9

ll llllllllllllllljlll

789958

S907S7

,.

(j}

o

OJ

o

Curć1luk Veliki 27 71 000 SaraJevo, Bosna 1Hercegovina Tel./fax· +387 33 574 -700; 574 -701
Curć1luk Veliki 27 71 000 SaraJevo, Bosna 1Hercegovina Tel./fax· +387 33 574 -700; 574 -701

Curć1lukVeliki 27 71 000 SaraJevo, Bosna 1Hercegovina

Tel./fax· +387 33 574 -700; 574 -701

E-ma1l: mfo@connectum.ba www.connectum.ba

Izdavač l Connectum, Sarajevo Za izdavača l Ajet Arifi Naslov originala l Osmanhy1 yeniden ke~fetmek Prijevod sa turskog l Salmir Kaplan Redakture prijevoda l dr. Kerima Filan Urednica l Emina Kamenarević Korektura l Emina Kamenarevtć l Benjamin Krnić

~n

m.trno8 l SEMUST, Sarajevo

.-IMID, septembar 2009.

NM, SIUIIllaVO

biblioteka

DIALOGOS

PREDG V R njiga Drukčije razumijevanje Osmanlija libera Ortajlija (ilber Ortayl ), štivo je koje
PREDG V R njiga Drukčije razumijevanje Osmanlija libera Ortajlija (ilber Ortayl ), štivo je koje

PREDG

V

R

njiga Drukčije razumijevanje Osmanlija

libera Ortajlija (ilber Ortayl ), štivo je koje je pobudilo iznimno veliku pažnju turske javnosti. Knjiga je prvi puta objavljena u februaru 2006. godine i do danas je doživjela preko 25 izdanja, a nedugo nakon prvog izdanja postaje i najprodavanija knjiga u Turskoj. Sastoji se iz predgovora autora i 21 poglavlja koja nisu međusobno povezana. Poglavlja su uglavnom nastajala na naučnim skupovima i konferencija- ma na kojima je učestvovao prof. Ortajli. Sva poglavlja - kao što se da razumjeti iz samog naslova- tretiraju Osmanlije i različitesegmen- te Osmanske države, od znamenitih ličnostido osmanske kuhinje i arhitekture. Svako poglavlje je izrađeno ustaljenom naučnom metodologi- jom, no radi pristupačnosti knjige širem krugu

čitatelja, autor se odlučioda naučnitekst raste-

čitatelja, autor se odlučio da naučni tekst raste- reti fusnota i detaljnog navođenja izvora, mu je

reti fusnota i detaljnog navođenja izvora, mu je svakako dalo na popularnosti i boljoj pri-

o

jemčivostikod čitalačkepublike.

Kako treba razumjeti na ov Drukčijerazumi-

jevanje Osmanlija?

Da bismo ispravno shvatili poruku

odašilje čitatelju kroz ovakav

poznavati neke .s~ente iz ruSl~on

držav~ kap i na.•~ -u.~ ~.A \A!J.\·

"

!l.a

ft '

lustemuatt.:aa-m

{PnH 1 ritn "er

~ultana 1\l

lulhatnida ll koji je

g ) lisn)Olll \ ladavinon1 obilježio

1 <.r t' lnji 1 eri) t l)snlansl e države. Iako su

1 li "t' n ·ega na priJt'stolje došla još tri sultana, nllh.)~'i ~a nazivaju po ljednjim sultanom, jer je in st tt u ija sultana nal on Abdulhamida umno- '" 111' "~labila i izgubila ulogu koju je imala do nj ~a . Zvanična historija u Turskoj sultana 1\hdulhan1ida II tretira uglavnom kao negativ- n )g vladara, apsolutistu koji je načinom svoje vlad·1vine negativno utjecao na razvoj demokra- tij i ljud kih prava. Profesor Ortajli se ne slaže a takvin1 stajalištiina i sultana Abdulhamida II ~nlje"'ta u jedan sasvim drugačiji povijesni kon-

tek t. Prikazuje ga kao pozitivnoga vladara i jednog od najsposobnijih u historiji Osmanlija. On je svojom visprenošću i načinom vladanja prolongirao konačni kraj Osmanske države, koji je bio sasvim izvjestan i očekivan još u 19. sto-

{)J'- tn

:):'

• ,

ljeću.

Ovo je samo jedan primjer koji pokazuje da se prof. Ortajli u svojoj knjizi nije držao ustaljenih klišea u pisanju historije, da je u punom kapaci- tetu koristio intelektualnu slobodu, te da je upravo to ono što ovu knjigu čini zanimljivom i drugačijom od ostalih.

ovu knjigu čini zanimljivom i drugačijom od ostalih. Salmir Kaplan ''Drukčije razumijevanje

Salmir Kaplan

''Drukčijerazumijevanje (Jsmanlija" na stalo

je kao projekat u sklopu kojeg sam u formu rnjige sakupio svoje radove i predavanja o (J.smanlijama, održavana na naučnimsimpozijumima i razlići­ tim tipovima konferencija. Predavanja je najprije trebalo prebaciti u elek- tronsku formu što je učinila Neslihan Atatimu~; kćiEngina Atatimura, a potom je taj tekst treba- lo prekontrolirati i dodatno urediti. Izdavačka kuća "Timaš(( mi je uputila ponudu za objavlji- vanje toga teksta što sam, moram priznati, pri- hvatio sa velikim zadovoljstvom i nadam se da

ie knjiga opravd ati očekivanja izdavača, te da će

kod čitatelja isprovocirati komentare i dodatni interes za osmanskom historijom.

Želim da se ova knjiga ne shvati samo kao drukčije razumijevanje Osmanlija, već i kao dopunsko objašnjenje nekih dijelova osmanske historije koji se u službenim školskim programi- ma u Turskoj obrađuju veoma šturo. Generalno sam mišljenja da svečani programi povodom obilježavanja raznih godišnjica nemaju baš

puno smisla i da za

sobom ne povlačekonkretne

akcije. Međutim, 700. godišnjica osnivanja Osmanske države u Turskoj je probudila neoče­ kivani interes za historijom Osmanlija, pa su se intenzivnije počeli tražiti odgovori na ~~~ poput onih: "Šta je Osmanska imperij•?J.fĐI!.- ---. institucije postojale unutar te "·,np~eq~~.,

tada živjelo? Zb~g6egQ, je to Dia

iLBER ORTA'rll

toga e ukazala potreba za ovakvom jednom 1 • ton1 literat re ko;a će na najpristupačniji način "iren1 AJ ugu čitatelja ponuditi odgovore na postavljena pitanja. Zasigurno je i knjiga koju držite u rukanta jedna od takvih, a nadam se da će ih u budućnosti biti još ovakvih.

Autor

se da će ih u budućnosti biti još ovakvih. Autor ISTANBUL- CRTICE IZ PROŠLOSTI Be mekam-z
se da će ih u budućnosti biti još ovakvih. Autor ISTANBUL- CRTICE IZ PROŠLOSTI Be mekam-z

ISTANBUL- CRTICE IZ PROŠLOSTI

Be mekam-z Konstantiniyye el-Mahmiyye U Konstantiniji, mjestu zaštićenom

Ovako se u fermanima i službenim spisima stoljećima spominjao grad Istanbul. Pod ovim imenom se spominjao i na prvim stranicama štampanih djela, i to čak do prije nekih stotinu godina. U cjelokupnoj historiji Arapa i u histo- riji islama Konstantinija je naziv koji se koristi za današnji Istanbul. Nikada se kroz historiju nije našao niko ko bi se usudio omalovažavati i poricati ime njegova utemeljitelja Konstantina. I osmanski Istanbul sasvim je rado prihvatio i nosio ime velikoga Konstantina. Međutim, bilo je sasvim za očekivatida u vri- jeme okupacije Istanbulal, u pericid11 nakon Prvog svjetskog rata, Turcima počne smetati ime Konstantina u nazivu grada, jer su se među okupatorskim snagama nalazili i Grci koji su

ime utemeljitelja grada, cara

li poistovjećivati i mijenjati sa

·

·.L&'-io.LIA#&al

Konstantina koji je vladao malom,bllm

Istanbul. Peter Coek. ~io j:dini razl~g zbog kojeg se ime Konstantinija 1 sluzbeno ukinulo. Poznato

Istanbul. Peter Coek.

~ioj:dini razl~gzbog kojeg se ime Konstantinija 1 sluzbeno ukinulo. Poznato je da je ovaj veliki gradimao idruga imena. Kada jeJ(onstantinopolis u 4. stoljeću službeno utemeljen samo je jedan grad bio ispred njega - Rim. No kako je bio sre- dište stabilne, bogate i moćne imperije, Konstantinopolis je za par stoljeća zasjenio Rim i do?i~ naziv Novi Rim (Nea Roma). Kako je Start Rtm propadao, osiromašivao i ostajao bez stanovništva, Novi je, kao u inat, išao suprot- nom, uzlaznom putanjom. Nakon dva stoljećana svijetu se nije mogao čak ni zamisliti veći grad od Konstantinopolisa. U to

d_oba.s~Aleksandrija, Rim, Jeruzalem (koji je povr- ~ki bto većijer je bio religijsko središte), Antakija

1 stara _Atena bili gradovi-ruševine. Nije moguće

pronaći grad u svijetu koji bi po veličanstvenosti i

raskoši parirao Istanbulu. U velike se gradove toga

'' ,. 1 J 1'\

t J r:

l

l

l

t J IVt l J f

ll

J J t

r J

, Ff r

[ l JA

~

p()rioda svaka]<(, rrHJgu ubrcJ)JfJ (JITJf')<Jd<;)d JJdma(J',

abasidski J3agdad iJj l~fahl.Hl,

Jlazan j

J~;Jpur u

Iranu, ali j(~ ćinJc•n Jca da ne po<,t(J)J grrJd V(J)j

dao usporedili s I<>tanbulotn .

bJ

s

, ~ 6. sto lj eću dva su ncimara iz Mil

ta i Ajdina

(7 r~lles),.An lem i os i hi dor, <;agrac! J!J w·liku bogo-

molJU koJu danas nazivamo Aja Sofija (B()zanska mudrost) . 'I'esko je povjerovati da bi S(: ()na oi-u-

;ala ,?o danas da mimar Sinan u 16. st ol j(~(u nije 1zvrs1o potrebnu restauraciju. 'l'ada je ljudski rod prvi puta uspio izgraditi kupolu osovljenu pomo- , u stupova i lukova te kasnije ni Bizantinci niti drugi narodi neće imati prostora da usavrsavaju tehniku podizanja kupola. Do izgradnje grandio- znih džamija u 15. i 16. stoljeću, u Istanbulu se ništa nije moglo mjeriti sa raskošnim kupolama Aja Sofije koje su parale nebo iznad grada. Nikako se ne smije zanemariti graditeljstvo iz perioda renesanse, ali moramo ustvrditi kako je ipak istanbulska arhitektura bila ta koja je gotovo hiljadu godina svojim raskošnim djelima- uglav- nom bogomoljama - privlačila pažnju cijeloga svijeta. Posjetiti Istanbul, prošetati njegovim uli- cama, razgledati ga - bila je privilegija čak i za narode sa dalekog istoka Rusije, iz Italije, Grčke, Sirije, Kavkaza pa i za one iz Skandinavije, za koje se zna da su se u to vrijeme još uvijek p · marno bavili lovom. Ne smijemo zai)()I'&\1Jtti~ Ruse koji su u Istanbul dolazili radi n~Mioe ostajali oduievljeni njegovim

N e jelom evrops o

koJ

j

b

ILBER ORlAYLI

on "tantinopohsonl. Spomenimo kako je I<oln

u S\ on1 zlat110111e dobu jedva dosegao cifru od

l O 000 stanov11ika. Italija je bila zemlja gradova

u raz' oj u, ali su prelijepa Venecija, Piza, Rim i

Firenca n1orali čekati 15. i 16. stoljeće da bi se

n1ogli usporediti sa Istanbulom. Istanbulske građevin e su bil e dosegl e takav nivo i postale toliko prepoznatljive da je bilo

dovoljno reći samo polis i da se odmah

zna na

koji se grad misli. Otuda dolazi i Stinpoli, jedno od imena Istanbula, a znači gradu, u gradu . U vrijeme omejadske opsade Istanbula prevlada-

vao je naziv Istinbol. Vremenom su i Turci poče­

li koristiti varijante ovoga starog naziva.

U 18. stoljeću se na nekim nadgrobnim spome-

nicima, ali isto tako i u fermanima i službenim spisima, susreće izraz Islambol, što nedvojbeno aludira na postojanje riječiislam u korijenu današ- njega imena. U to je vrijeme na sceni vladala izu- zetno čudna svijest o etničkoj pripadnosti te zbog toga ime ne zaživljava među masama, a u 19. sto- ljećuu potpunosti izlazi iz upotrebe. Osmanski je Istanbul raskošan i bogat, i sve oči su - kako na zapadu tako i na istoku - bile uprte u njega. Možda su i postojali gradovi koji su se po broju stanovnika mogli mjeriti sa Istanbulom, primjeri- ce Isfahan u Iranu ili Delhi u Indiji, no Istanbul nije postao ono što jeste zbog svoje prenapuče­ nosti. aprotiv, Istanbul postaje slavan zbog svoje raskoši, originalne arhitekture i glasovitih

biblioteka u koje su se knjige donosile karavana-

deva i tako se intenzivno obogaćivale.

karavana- deva i tako se intenzivno obogaćivale. U ime nim a što 5u ih Istan bu

U ime nim a što 5u ih Istan bu lu davaH ra zl1/1 ti

narodi

ogled a

se

rasko ~ i

b()g atst v()

grt::td a.

Asitane - i Saadet (Grad s rf·Ć('), !Jarus -.S'aad~t

(I<uća sreće), Der Aliyye (IJveri uzvt senf:J, !Jaru-l hilafetu-l A liyye (I<uća uzvišenog hahfata), Der Saadet (Dveri sreće) samo su neka od imena koja

su ne tako d avno živjela u narodu. Nemoguće bi bilo nabrojati sva imena Istanbula. f{ecimo i to da u slavenskim jezicima postoji naziv Carigrad koji je još uvij ek u aktivnoj upotrebi u b ugarskom JeZIKu. Svaki od ovih naziva moramo nj egovati i prihvatati jer se radi o imenima jedine h iljadugo- dišnje metropole u svijetu. Mnogi su nastojali osvojiti ovaj grad, aJi bi im se u tome ispriječile njegove grandiozne z i dine . Ipak, našim je djedovima, koristeći topove i m oderno naoružanje, pošlo za rukom osvojiti Istanbul, a potom ga i sačuvati. Najprije su veli- ke crkve pretvorili u džamije - što je na određe­ ni način bio vid zaštite - a kasnije su pravili originalne džamije čija će izgradnja u 16. sto lj e- ću doseći svoj vrhunac.

Istanbul je uvijek imao isplaniranu strategiju

naseljavanja koja je u periodu nakon osvajanja podrazumijevala i prisilno dovođenje stanov- ništva iz Anadolije i to ne samo muslimanskoga. U to vrijeme su u Istanbul dovođenii .IWLIL

ski kršćani koji su govorili turskim, a

njih i grčkim jezikom te naravno

t

r

Armenima ne pripada .-

~~·~·""'

, t

\Jala

na čel u <.:Jt'ltllupnog Arn1ensl og et11ičkog

kot pu,"a i Ul ravl},1la nJtnle. N al 011 intenzivnih

n11gt ,lc tj a Jl'' rej'" koga stanovništva u 15. i 16. st<.)lJecu, Istanbul i Solu11 postaju glavni jevrejski C(\ntri u vijetu. Mnogobrojna imena što ih nosi l' aZUJll k,1ko Istat1bul živi u legendama mnogih naroda, a i danas se ponosi multietničnošću i n1ultikulturalnošću kakvom se malo koji grad n1ože pohvaliti. Ovo je bitna i nepobitna činje­ Ilica na kojoj treba uvijek insistirati. Istanbul je bio grad veselja i zabave. l~arakteristične ceremonije i originalni dvorski protokol nešto su što se kod drugih naroda rijetko susr eć e. N e z abora vi mo da je tokom 16. stoljeća na evropskim dvorovima dominirao španjolski protokol te da je protokol francusko- ga dvora počeo vršiti utjecaj na druge narode tek u 18. stoljeću, dakle nakon Luja XIV. Tokom jednog sastanka rektora iz Evrope kra- jem 1940-ih godina, tadašnji je rektor Istanbulskoga univerziteta, rahmetli prof. dr. Sidik Sami Onur (Szddzk Sami Onur) kazao:

"Najstariji univerzitet je upravo onaj što ga ja predstavljam i stoga treba da mi se u službenom protokolu dodijeli počasno mjesto:' Istanbul je grad koji od vremena cara Teodosija u pravom smislu riječi posjeduje univerzitet i po tom je pitanju puno ispred Praga, Cambridgea i ostalih znanstvenih središta Evrope. Konstantinopolis je stoljećima bio predme- tom divljenja i ono čemu se stremilo kao uzoru. Tradicije ovoga grada su s ciljem njihova prono-

kao uzoru. Tradicije ovoga grada su s ciljem njihova prono- Zlatni rog, Most i Galata, pogled
kao uzoru. Tradicije ovoga grada su s ciljem njihova prono- Zlatni rog, Most i Galata, pogled

Zlatni rog, Most i Galata, pogled sa Bajazita. J. Godfrey

šenja i predstavljanja našle mjesto u brojnim djeli ma različitoga tipa. Čak su i sami bizantijski carevi osobno sastavljali djela o tradicijama l(onstantinopolisa. Za primjer navedimo l(onstantina Porfirogeneta i njegovo djelo De

Ceremoniis Aulae Byzantinae iz 10. stoljeća.

Nedvojbeno je bizantijski dvorski protokol na određeni način nastavio živjeti i u okvirima osmanske tradicije. Osmanskim protokolom je do u tančine bio određen način života sultana, način njegove komunikacije sa velikodostojnicima na dvoru; striktno je bio određen i carski jelovnik kao. i način na koji se izvodi selamluk, ceremoniJa pri- ređivana prilikom sultanova odlaska na džuma- namaz u neku od istanbulskih džamija. protokol nije bio bitan samo za vine nego i za cjelokupan islarns~Cii

li izuzetno , molba, žalba naroda ili grupe ljudi •(Op. pre .)
li
izuzetno
, molba, žalba naroda ili grupe ljudi
•(Op. pre .)

ži vop1sne i zanimljive. Nairon ~to bi novi su]tan

bio opasan mačem na Ejupu3 fEyup), sultan bi sa svečanom povorkom prolazio cijelim gra- dom, vozeći se čak i morem. Sredinom mjeseca ramazana sultan bi u svoj- stvu halife svih muslimana uz ceremoniju i

povorke posjećivao Časni ogrtač (Hirka-i Šerif)

i ostale svetinje koje se pripisuju Muhammedu a.s. Nakon ove ceremonije sa naglašenim vjer- skim karakterom, ispred carske kuhinje (Matbah-i A.mire) postavile bi se tepsije sa Udi ldvom - jedna je dolazila na 10 vojnika - koje su u dvorskim kuhinjama pripremane za pripadnil<e kapikulu odreda 4 kao što su janjiča­ ri, spahije, tobdžije, džebedžije i dr. Nakon što se prva sinija u ime sultana, koji je i prvi janjičar, uruči silahdar agis i njegovoj sviti, dolaze po dvojica voj11ika iz ostalih orti i preuzimaju po jed11u si11iju umotanu u platno, nakon čega se izlazi vani. Na čelu se kreću časnici odreda, kao što su usta, saka, mutevelija, odabaša i dr., a iza njih idu vojnici sa sinijama baklave i preko Divanjola (Divanyolu)6 krećuse prema kasarna- ma pjevajući gulgule i prolazeći kroz svjetinu koja ih pozdravljala aplauzima. Sinije i platno

3

Gradska četvrtuIstanbulu. {Op. prev.)

4

Regularne vojne jedinice što ih je plaćao sultan, a koje su neposrednom komandom Porte. (Op. prev.)

p ,

S

Zapovjednik svih sllahdara {dvorjana koji su nosiO

podara). (Op. prev.)

6

Dan~ ulke koja povezuje1rgove

Zapovjednik svih sllahdara {dvorjana koji su nosiO podara). (Op. prev.) 6 Dan~ ulke koja povezuje1rgove

iLBER ORl

YLI

koJlll1 '"u prekrtvane, sljedećeg dana vraćaju se

na?ad.

Pren1a Jilmazu Oztuni (Yilmaz Oztuna), za

~ultanske kćeri priređivala se svečana ceremoni-

ja prilikom udaje, dok je za prinčeve ceremonija bivala upriličena u čast obrezivanja. Te su cere- monije bivale krajnje pompezne i raskošne i na njima su obično prisustvovali gradski zanatlije, ulema i vojnici gdje bi svi zajedno u jedan glas pjevali gulgule. Te su ceremonije trajale danima što je bila prilika da se na ulicama grada pojave i provesele svi, od proste svjetine do umjetnik~ · zanatlija koji su u čast obrezivanja prinčeva često stvarali i svoja najljepša djela. Sve spomenute ceremonije dio su hiljadugo- dišnje istočnjačke tradicije. Slične su se ceremo- nije dale vidjeti i u Iranu i Bizantiji, ali su svoj vrhunac i najrazvijeniji stadij doživjele upravo u osmanskom Istanbulu. U 19. stoljećuovi se stari običaji mijenjaju! Istanbul ulazi u jednu potpu- no novu fazu. Sta to zapravo znači? Način komunikacije između dvora i puka poprima drugačiji oblik. Doduše, još je svako mogao posmatrati selamluk petkom pred džuma- namaz, čak je bilo odvojeno mjesto i za žene koje su željele posmatrati. Dosta se držalo do opće sigurnosti. Trupe koje su pozdravljale sul- tana nisu bile sastavljene isključivo od musli- manskih vojnika. Bilo je tu vojnika, čauša7 i

7 Niži an u vojsd. Maže se odnositi i na nižerangiranog dvorskog službenika. (Op. prev.)

ORUK(IJF PAIUMIJEVANJF OSMANLIJA

službenika. (Op. prev.) ORUK(IJF PAIUMIJEVANJF OSMANLIJA Proslava Bajrama u drugoj avliji Topkapi-saraja. P.Martini
službenika. (Op. prev.) ORUK(IJF PAIUMIJEVANJF OSMANLIJA Proslava Bajrama u drugoj avliji Topkapi-saraja. P.Martini

Proslava Bajrama u drugoj avliji Topkapi-saraja. P.Martini

mulazima 8 različitih vjera. Jer toga se dana pozdravljalo vladara gotovo svih vjerskih skupi- na u svijetu i predstavnici svih mileta bili su tu da mu pokažu svoje poštovanje i pokornost. Selamiuk pred džuma-namaz postao je mjestom gdje se manifestirao osmanski dvorski protokol. Stoga su priliku posmatrati selamluk imali i strani izaslanici u gradu, kao i mnogi stranci koji bi se tu zatekli tek tako. Tako ste u nekom uglu mogli uočiti grupu stranih gospođa i gospođica koje su se okupile da bi posmatrale spomenutu cermoniju. Jednako zanimljiva i bitna ceremonija bila je opasavanje

novoustoličenogasultana mačem, a

bila je opasavanje novoustoličenoga sultana mačem, a P7')•''~•ra.: na Ejupu. I tu bi se

P7')•''~•ra.:

na Ejupu. I tu bi se formirala svečana ~ koja bi pratila sultana kroz grad. Zaldll

kako li je svečanoi ~rdo-·-'-&U~

8

IH lli l Ill IJ/\ l llMlll VANJE M A N L l J A
IH lli l Ill IJ/\ l llMlll VANJE M A N L l J A
IH lli l Ill IJ/\ l llMlll VANJE M A N L l J A

IH

lli

l

Ill

IJ/\ l llMlll VANJE

MAN LlJ A

• n J n
n J
n
IH lli l Ill IJ/\ l llMlll VANJE M A N L l J A •
IH lli l Ill IJ/\ l llMlll VANJE M A N L l J A •
Ml MAR SINAN Period vladavine Sulejmana Veličanstvenog označava zlatno doba ne samo Osmanskoga carstva nego

Ml MAR SINAN

Period vladavine

Sulejmana Veličanstvenog

označava zlatno doba ne samo Osmanskoga carstva nego i cjelokupne turske h istorij e. Sva su carstva manje-više imala svoje zlatno doba. Taj period može trajati stoljeće, stoljećei pol, nikad ~e ~~ sigurnošću ne može znati. I Osmanska je imperija, baš kao i sve druge, imala svoj zlatni period koji je trajao dva i pol stoljeća.Ostalo sve otpada ili na doba osnivanja i razvoja carevine ili na doba stagnacije i dekadence. I danas se sa čežnjom sjećamo zlatnoga doba Osmanlija - perioda Sulejmana Veličanstvenoga i drugih sultana. Nakon 46-ogodišnje vladavine Sulejmana Il,

cijelo stoljeće - a na određeni način i danas -

period njegove vladavine percipiranje kao idea- lan model i mnogi ga se književnici i historičari sa sjetom i žalom sjećaju u svojim djelima. Carevina i turska književnost u tome su periodu dobili svoje najvećepjesnike. Mi se još uvijek bavimo

tih ljudi, njihove poezije i '-&&&·~•"~la;&""""§''IU!

sti. No ima onih ~ojikdudaje

l

1 ivi

1110 n1i l oji s' sn1atran1o odgajatelj ima i

kulturne

u

potr be zadm oljava skromnim vokabularom o.d

1.000 rij či.Čvrstosam ubijeđen da bi se, ukoli-

ko b1 se Turci istinski zainteresirali za svoju književnost i jezik, počele otkrivati nove, do ada nepoznate kulturne riznice. Razmislite malo o činjenici da su tada, u vrijeme najvećih pjesnika, poeziju koja uopće nije bila loša pisali i sultan Sulejman i njegova miljenica Rokselana. I najglasovitiji majstori minijature, mnogi ilu- stratori i iluminatori žive također u ovome peri- odu. Tada sa istoka u Istanbul pristižu karavane deva koje dovlače na hiljade rukopisa i tako ista- nbulske biblioteke postaju bogatije za najdrago- cjenije istočne rukopise. Istanbul je tada bio privlačan i za Zapad. Sultanov omiljeni vezir Makbul, odnosno Maktul Ibrahim-paša (do pogubljenja je nosio nadimak Makbul - Sretni, a nakon pogubljenja zbog političkekazne nazvan je Maktul - Pogubljeni) bio je veliki državnik koji je skoro pa otpočeorenesansu u Osmanskom carstvu. Ne zaboravite da je Makbul Ibrahim-paša po povratku sa boja na Mohačkom polju donio skulpture Apolona, Herkula i Diane koje je dao postaviti ispred svoga dvorca,9 što će biti uzro- kom mnogih rasprava, a postepeno će otvoriti

it :\1·in1a

na

~ n1ladosti

koja

svoje

vrata i jednoj buni.

U ovome periodu turska arhitektura koju su

9 Današnji Muzej islamske umjetnosti na Hipodromu u nepos- rednoj blizini Plavedžamije. (Op. prev.)

u nepos- rednoj blizini Plavedžamije. (Op. prev.) Sulejmanija džamija. Thomas A/lom. do tada krasile lokalne
u nepos- rednoj blizini Plavedžamije. (Op. prev.) Sulejmanija džamija. Thomas A/lom. do tada krasile lokalne

Sulejmanija džamija. Thomas A/lom.

do tada krasile lokalne karakteristike ide ka svo- jevrsnoj jednoobraznosti. Primjerice, ako pogle- date džamije što ih je sultan Fatih dao izgraditi po Grčkoj, na Peloponezu, u Ateni ili Janjini, vidjet ćete evidentan utjecaj bizantijske arhitek- ture iz njezinog kasnoga perioda. Takve se gra- đevine daju susresti čak i u Istanbulu. No u 16.

stoljeću, sve građevine, džamije, medrese, šadr-

vani, od Bosne pa do Halepa i Egipta, ~ju

zajedničke odlike i pripadaju

-

očigl~ Je -

istom graditeljskome stilu, bas kao da Je posto-

jalo nešto kao Ministarstvo pro~moguredenja

koje bi iskoordiniralo sve te silne

projekte. A ključnaličnostu procesu

originalnog osmanskog sumnje je veliki neimar --A-·

Koje bio taj

Zna s~ da

l

l a ul u r t d "l iz~radn\1 't)} n ih ak. u · ,

a

ul

u

r t d

"l iz~radn\1 't)} n ih

ak.

u

·

,

~ nr '\ p t 'Ll ZI u llt'llll~1ISkl )d -

t'

:\ red t'~ do' od t' nl

su

1

1
1

i

uzin 1a n i u

t

a

r1

pril 1.

b i n

:t

:1

g

le

t

btla u~ biČalena pra k

'

irn1

dr

. l

đ

r ti '"'tl dj

n ·:t

ča-

zn ·:tnja

n1 pr 1 \ L dtn)a d

pc

~ e~~ trebah

1 dt.' 'lti

i

v e t1ne

p

trebne · dnt. 111

graditelju. Ponekad

:

n1nt gt. pretiert1ie p

pit'"ln.tl porijekla dječa­

k

regrutiranih pt1ten1 dev irn1e, ali treba znati

da je Ye oma te

ke

a

i gurnu

Ctl tlst:vrditi pori -

jeklo. limar inan je bio o n1anski graditeli i bio je O manira. \ 1djet cete da je on iza yao iz svih etničkihi regionalnih ok,,ira. Svakako da se smatra i vojnikom jer je uzet iz jednog od janji-

da se smatra i vojnikom jer je uzet iz jednog od janji- ~ čarskih odžaka. Obišao

~

čarskih odžaka.

Obišao je cijelu Osmansku carevinu uzduž i poprijeko. A zašto? Prilikom vojnih pohoda potrebno je duž cijeloga puta popravljati mosto- ve, izvore pitke vode, konake gdje će se vojska okrijepiti, praviti ili popravljati džamije. Da bi se sve ovo izvelo na najbolji način, potrebno je ovla- dati različitim vještinama, upoznati materijal i raditi u suradnji sa lokalnim majstorima. Stoga, oni koji su učestvovaliu ovim projektima - da ih tako nazovemo - u kratko vrijeme stekli su inter- nacionalna znanja i dobili priliku da ovladaju mnogim vještinama koje su strane, recimo, jed- nom današnjem studentu arhitekture. Danas nažalost nismo u mogućnosti studente arhitekture odvesti u Englesku, Italiju, Egipat, Indiju, Kinu i pokazati im tamošnja arhitekton-

Egipat, Indiju, Kinu i pokazati im tamošnja arhitekton- ska r 'tn 'l'- lj 'l i up

ska r 'tn

'l'-

lj 'l

i up

z n

ti ih

v

Iii in

r 'tn 'l'- lj 'l i up z n ti ih v Iii in t i
t i nUl i p sn1 't nuti f ori n l Zn 'l t
t i nUl i p
sn1 't nuti
f
ori n
l Zn 'l t i111 pr
t
1
('j
un1~1 l'~l o u k n did ti z
n

l)~n1anskonl ar

'lJ e lu car 'Vintl -

tvu in1

dakl

H n1

tri

k

gućn

n tin nt

t d

-

i

u

upo -

znaju nj '""ll tl

iviliz~l ·iju, :t

in1 j

v

k

ko u v

li -

kt: pon1agalo u n ji ho vu tr u ., IlO nl r zvoju.

-

'tl i lok"1lne geograf ke prilik i voj tva gr đ vin - ~kil1n1aterijala - što je od iznin1n važno ti - ti u

111ladi ljudi bili kadri razvijati tandardno gradit lj-

stvo.

.Nije potrebno da budete "kolovani arhitekt

l kori t iv

,i priliku da u

~od n1aj

tor

koji p

zn

da biste danas na dzamiji Osman Šaha u Trikali

(Grčka), te n1nogim džamijama u Istanbulu i

Halepu prepoznali potpis mimara Sinana. Svaki građaninkoji pazljivije osmotri ove građevine-pa n1akar i 11e posjedovao osobita znanja iz arhitektu- re - lahko će shvatiti da su djelo ruku istoga maj- stora. A samo genijalni majstori mogu posjedovati

u ovoj mjeri karakterističan i lahko prepoznatljiv graditeljski stil.

Turska je umjetnost, dakle, imala e

pu
pu
graditeljski stil. Turska je umjetnost, dakle, imala e pu naziva osmanskom. Ljudi u u to ij'-&&.lll

naziva osmanskom. Ljudi u u to ij'-&&.lll zili kroz sasvim nove faz . U 16. oljećup - dava ortodoksija, konz ·vru pri tup vj ·.

U aja se i Jamska knjii

Srednjega istoka. Jed n od posr dnjih IUI.---

o i knjiže &·""~~

ta je i šejhulislam Ebu uud min šejhulislam jo mj bi

sc ni

K

drug

ii t

llW.

dij

l lt

l

t<

Ut< 11\Y I

I

ž 'v no s t i podj ·d n. l o p r tvla du j · n1is ti< Jza m t e se kroz sva l u s fe ru utnj e tn os ti J1(' 1zbj ežno poČ'i -

nje

provla ,.iti produhovlj enost. I r žavnc granice

iz t >ga doba daJU nam za pravo d a upotrij(·bimo

t rn1in Orb Ls ()ttornanorum -

())manski .s vijet.

ranice su se pružale od današnje Madarskc na zapadu do Gruzije na istoku, te od ukrajinskih ravnica pa sve do sjevera današnje Etiopije iliti Abesinije. Unutar granica Osmanske carevine nalazili su se i Alžir, Tunis i Libija u sjevernoj Africi te crvenomorski bazen sve od Jemena, kao i Perzijski zaljev. Zamislite jednu ovako veliku i šaroliku carevi- nu, sa mnogim religijama i različitim jezicima. I onda zamislite izuzetno nadarenu osobu kojoj se pruža prilika proći svim ovim predjelima i steći potrebna znanja i iskustva. I<ombinacija talenta i bogatoga iskustva ne može iznjedriti ništa drugo doli izuzetne stvaralačke sposobno- sti. Čaku današnje vrijeme ne postoji društvena klasa koja bi posjedovala sličnerazvojne moguć­ nosti. Osmanska imperija u 16. stoljeću pred- stavlja vojničku državu u kojoj određene klase živeći teški vojnički život konstantno dobivaju priliku da u kratko vrijeme otkriju i nauče mnoge stvari, koje će iskoristiti za postavljanje novih standarda u umjetnosti. Ovaj grandiozni mozaik, sačinjen od različitih vjera, jezika i etničkih skupina, ne može se dovoditi u zajed-

nički kontekst sa kolonijalističkim imperijama

iz 18. i 19. stoljeća,jer Osmanska imperija pred, stavlja teritorijalni integritet u kojemu su svi

28

Jj ud J jl·dn ~ k i , prr~ d stav Jj a us rrJj st tr J un t a r Vf>j e-

ga

-

kak()

u tr•f)rJjj

ttJYr> Jr·dJldVfJ i u

prf.iY~i -

čovjek jz n~JjudaJJenijeg vuta (Jdrevinf· ima moguć.no~t dospj(~ti u na j vi s e u pravne e rgan e.

Pored šerjjatskog p(J&tojj i obif<Jjno pravo do

kojPg sc veoma držaJo. l&trJdobnc> Sf· da govoriti

i o pravu kršćana i Jevreja da unutar vlastite

zajednice primjf)njuju svoje pravo. (

grčku pravoslavnu zajednicu u periodu što ga nazivamo turkokratia primjenjuje pravo iz posljednjeg perioda Bizantije. Jako je Carevina bila orrromna, u svakodnevnome se životu još nije primjećivalo rasipništvo, kao što je to bio slučaj u imperijama novoga vijeka. Na sceni imamo situaciju da vlast, odnosno uprava nad izvorima koji su carstvo činilibogatim, na odre- deni način gubi primat na ekonomskom polju. Jer najljepše građevine bile su džamije, medrese, Najljepše i najbogatije zdanje u Istanbulu

ak

se i

za

16. stoljeću ipak nije Topkapi saraj iako je izu- zetno elegantan sam po sebi. Tada je jedan san- džak-beg imao prihod od oko 12. 000 zlatnika, dok je ostavština najbogatijega b sanskog trgovca iznosila oko 4. 000 zlatnika. Moj profe- sor Halil Inaldžik običavao je kazati kako su u ovo vrijeme u najpovoljnijem položaju bili i ujedno činili najbogatiji društveni sloj velikodostojnici i oni koj· su up avlj · ·zal nim posjedima. Pripadnici Ulc:laaa&

su takođerimali visoka

u

-~

111~nlija arhitektura nije značila samo

avl· davanj zidarske tehnike. Tu je p ostojao aut rit t koji je stajao na čelu graditeljske ekipe

i 1'

t koji je stajao na čelu graditeljske ekipe i 1' ·i je donos i o sve

·i je donos i o sve o dl uke

prili kom gra đ e n j a.

Ako bi on ocijenio da postoji opasnost od uru- avanja o d re đenih dijelo v a zgrade , npr . balkona,

bio je ovlašten da na licu mjesta izda naredbu za rušenje. Tako se na području Sultanahmeta do 19. stoljeća primjenjivalo pra\ilo po kojem se nisu smjele graditi visoke zgrade kako ne bi

došlo do oštećenja podzemnih spremi ~t~ ~ · tkp

vode. No u 19., a posebno u 20. stoljeću o

o se

pravilo počelo kršiti i na tome su lokalitetu izgrađene mnoge visoke zgrade. Po ustrojstvu i zadacima, neimarski odjel bio je dio janjičarskoga korpusa, i osobe koje su se pripremale za buduće neimare utapale bi se u imperijalističku kulturu Osmanlija te na taj bi

način kod sebe izgrađivali karakterističnu lič­

nost. U ovakvom su ambijentu izrasli mnogi genijalni umovi turske graditeljske umjetnosti. Još uvijek se ne zna tačan broj djela mimara Sinana. Aktuelno je i pitanje kako je projektovao svoja djela. Do nas, nažalost, nisu dospjeli origi- nalni nacrti i planovi, ali postoje određeni zapisi i o tome. Zna se da je mimar Sinan uvijek radio male makete - na principu lego kockica - i potom ih razvijao zamišljajućifinalnu verziju. U vrijeme kada je mimar Sinan djelovao, zacijelo nije bilo ni željeznice ni aviona, a znamo da je

"pokrivao" ogroman teren i stajao na čeluogro-

mnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit

čelu ogro- mnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit Šehzade-džamija Eugene Flandin. ćete se da nije bio
čelu ogro- mnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit Šehzade-džamija Eugene Flandin. ćete se da nije bio
čelu ogro- mnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit Šehzade-džamija Eugene Flandin. ćete se da nije bio
čelu ogro- mnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit Šehzade-džamija Eugene Flandin. ćete se da nije bio
čelu ogro- mnoj armiji neimaca Qsmanske carevine; Složit Šehzade-džamija Eugene Flandin. ćete se da nije bio

Šehzade-džamija Eugene Flandin.

ćete se da nije bio u stanju osobno nadgledati izgradnju svakog pojedinačnog objekta širom carstva. Nedvojbeno se nameće zaključak kako je mimar Sinan stajao na čelujedne graditeljske škole u kojoj su pored njega djelovali i drugi neimari i njihovi pomoćnici koji su slijedili stil

. Tako se u mnogim dijelovima carstva - čak1 tamo gdje zasigurno nije mogao prispjeli i lično

glavnog graditelja.

.,

graditi- uzdižu građevinekoje~~­

sko-stilske karakteristike mimara S•nana. Bw Je to graditeljski genije što je građ~ i Obla-

stima u kojima su građenepodalio ledmslYe.a.

originalan osmanski arhitektonski ~ ·

oko Sulejmanije, g+ se nalaZi~,~~

turbe mimara Sinarla, ~~

ll t d t-. d Rl \\ l l h \ \tn ~' 1\,\~ J'

ll td

t-.

d Rl \\ l l

h \

\tn ~' 1\,\~ J' i ~ll'ntitct , n,\s ~\ licna kart,\, naša

t ll l 'n.\ l\ tt l t'ntl ju . St''!'~\' e nn sc alJk'n'o pona- . ,H lJ' n.l~pr.tnl 'n l' :-;t'l'l.line l'. lVtlll s!unoubistvu. l

t

~.lnh

ul

\s t\ u

ll' ll'

l.' l'

11.hl

L1

~.ln h ul \s t\ u ll' ll' l.' l' 11.hl L1 n, ls P'lst td

n, ls

P'lst td jet i

pred

' n~\~"l gt''llt'I\l 'l a n 1i t 111 ~d· s ' n1 riti pr
'
n~\~"l gt''llt'I\l 'l a
n 1i
t
111 ~d·
s
'
n1
riti
pr
n )
iti i pri t
111
~11 U
111U'U
ra' l.l
t111
ru l
1nbulL
1ku
i
·
dna
ll
·
l
Zl
d
d
zab
rl\ a
tr~u
ibli
t
k
lika
n
l t
nbul
n
u

D l~U K( l JE Rl

l UM l Jf Vf\ rJJf

OS M A ·~Ll J A

cijt turske drzavne gruntovnice i katastra (7apu

J ·aciru,tro Genel M1idi~rlagu).

Bez sun1nje je Džafer-agina medresa (c·afer

f\~t.lA 1 1edresest) najznačajnijagrađevinana pote-

zu izn1eđu Aja Sofije i sokaka Soukčešme, obje- kat na tao u klasičnon1periodu. Danas se u ovoj zgradi koja je dodijeljena Fondaciji za brigu o

turskon1 kulturHoJn naslijedu (Tark J(ultUrune

Hi.zn1 >t

\fa~fi) održavaju

kursevi

kaligrafije,

ebrua i drugih ostnansl'ih utnjetnosti te se prire-

đu'tt izložbe.

\fa~fi) održavaju kursevi kaligrafije, ebrua i drugih ostnansl'ih utnjetnosti te se prire- đu 'tt izložbe.
k lj , irm k ž   t
k lj , irm k ž   t
k lj ,
k
lj
,
k lj , irm k ž   t

irm

k

ž

 

t

• l
l

unutrašnjosti Anadolije - prirnjr·r mimarc.t SJ nana

- pa čak i sa I<avkaza. Pr(J( cs(Jffi devsirrrJe uprav-

ljali su devširme emini 1 katibJ (z<1pisnićari)koji su morali biti pošteni, kompc·t(~ntni da na osnovu fizičkihkarakteristika ocijene ko moze biti regru- tiran i, svakako, dovoljno iskusni. Devširme emini i katibi dolaze u unaprijed

iskusni. Devširme emini i katibi dolaze u unaprijed određenu regiju i uzimaju isključivo dječake sa sela.
iskusni. Devširme emini i katibi dolaze u unaprijed određenu regiju i uzimaju isključivo dječake sa sela.

određenu regiju i uzimaju isključivo dječake sa

sela. I<ao što smo već naglasili, devširma se ne provodi svake godine. To je proces koji se odvi- o akon svakih dvije ili tri godine, a nekad i više. Nema ni govora o regrutiranju na hiljade dječaka svake godine. Recimo i to da se nisu

t1zin1ali sinovi jedinci niti dječaci koji su bili jedi11o n1uško dijete u porodici. Mišljenja sam da se za provođenje devširme nastojalo doći do 1OilSeilZttsa sa društvenom zajednicom u cilju sprječava11ja 11eželjenih posljedica. Po pravilu se, nakon što službenici zaduženi za provođenje devširme dođu na lice mjesta, izaberu dječaci iz sela, jer su kao takvi - već je kazano - bili izuzetno pogodni za asimilaciju.

O dj dakle radilo po određenim pravilima

pa t ko nije moglo desiti da ako to u

om

nt logijskom romanu

a Dri1fi ćuprijll

I ndrić, uzme dij

u

ij

,d

e od 3-5 godina ,moglo

-~~ --·~···~b.

·

,l 1
,l
1

,

i

~

~,l

'

~ L kl ga u z rasta,

dalle

,1
,1

'

\n

11c up 1trij ebiv~iper-

' l\ al 11t u eYropski111 Jezici-

< l 1li bo\. Star sr1a dob J iYaL:t ie 1d q pa do 14-15
<
l
1li bo\. Star
sr1a dob
J
iYaL:t ie
1d q pa do 14-15
~
pr .1 · .:.1 regrutirati stariie od
li
1
· :tl
i "'nekle Yec f
rmirane lično-

ir e za ll-nl era,·anie. lT literaturi se

lično- ir e za ll-nl era,·anie. lT literaturi se dre di ka ~to su nei :

dre di ka

~to su nei

: ~ -
:
~
-

,.L,r ic ·i

e.: .,I~enium glipodmladiti

:e cr zili diečaci koii ,-eć posje-

ili za koie bi se utvr- za trazeno zaru.man e.

re ~s ll
re
~s
ll

zn311··

.

teta

.

.

.LLS:<J·"-A. .Lii:
.LLS:<J·"-A.
.Lii:
· ·
· ·

e a 1e upra,·o mimar Sinan bio

nam·en ki regrutiranihn dječaka.

-

·e ·e ·a no da pri tome pori.eklo i etnicitet

ulogu. Osmanska drza\i a se

o·nike ne zamara tal""';Jm pitanji-

L.~'-L1.1-nikak"\ru

ći

e a

u neri·etko uzimani djecaci iz

~c c.LI··e
~c
c.LI··e

-'-""~~~e.

}\nadolre - iz

.

ere.

aramana -

koji su bili

Kavkazu i u Albaniji bilo ·e sela oja su živjela ogromnoj bijedi i bez bilo kakve nade u bolju

bo«hiČIIOtSL Ljudi nisu imali uslove za bavljenje

CA.&.IL.afUa

a&JI

II.IUI

I

I.

ili stočarstvom tako da su jedva

uspijevali prduaniti djecu.

. jedina lllogtliDolt da izbave djecu iz bijede.

rodlleli jedva Obli devšinnu

takvim su područjima

su vidjeli kao

Jf

l~egrutir ni dječ~:trJ nisu })jJi trJJd/(J mladi da se

nakon što odrastu ne bi sjećalisvoga prJrijekJa, za što postoji mnogo pr1mjera, a ~prJmenut (f~mo

Mehmed-pašu Sokolov1fd, 1<-rJ)J (r~kasnije prJsrf.;d-

stvom devširme u državnu sluz bu uklJUČitimnoge

članove svoje

porodice.

M~dutirn, neki

od

Sokolovićau isto su vrijeme bili i srpsk1 patrijarsi. lli Ajaz-paša za kojeg se vezuje zgodna prića po kojoj je jedne zime dobio stare cipele od neke žene u južnoj Albaniji. Kasnije joj je u znak zah,ralnosti vratio iste te cipele napunjene zla- tom. Porijekla se manje više sjećao svako. Ono sto se zaboravljalo bio je maternji jezik i vjera Nakon što sve kandidate sakupe na jedno mjesto, pješice bi se krenulo na unaprijed određenu destinaciju. Dječaci su bili dovoljno odrasli, a i zdra\ri da bi mogli pješačiti. ajprije bi ih obreza- li, a potom razdvojili. Oni koji su bili inteligentni i lijepe vanjštine odvođenisu u Enderun (unutar- nja služba), gdje su istodobno služili na dvoru i

prolazili kroz najkvalitetnije obrazovanje. Nal~ perioda provedenoga na dvoru izlazili · _",_

sku službu (Birun) sa činom sancJžat-4Jep

nekim drugim

·

·

•·ttll.i.!l

Kada se uzme u obzir

l , , , t rt n , \ u, ll' lr~\z utni ·e va, l ~ll o to nel i

uu~l \

lL \ ll u n 'l ) na

tuni ' t' odabrano selo,

n

·

n

'\',\ ~, l ri~iln"'"'dvod 'dj e

,a

·i. Naprotiv,

t

tl

J ,

,

' t l

i

l" · ,h ~u ndla z ili d broYoljno, vje-

l , , tal t) sl a~iti bijed' i 11aprcdovati

l

,

, tal t) sl a~iti bijed' i 11aprcdovati

1

h

tu.

'i

u ih~v·<:'sniobjeltivil n1oguć110-

li

li

i'

,

t

'

<-'lll ratoYa.

llostalon1, da li u

tu t n n --~-t<. za~arat1tira110? Net~i će

tu

t n n --~-t<. za~arat1tira110? Net~i će

r

rut

\

Uli

i" ~ '·l('l

~t·1ti bi ~Ili janjičari dok

Će

~ '·l('l ~t·1ti bi ~Ili janjičari dok Će 1l n1u - a~ okolovića i 1p. p
1l n1u
1l n1u
'·l('l ~t·1ti bi ~Ili janjičari dok Će 1l n1u - a~ okolovića i 1p. p reY.),

-

a~

okolovića i

1p. p reY.), postati

l1111 ~d -pa

11 iL l"' it.\1

iri i :lrz·1ti uzd ·

lc "'areYine tl svojin1 il~ · d11aka dar1aS11joj

i

u . l i pripr ma11. adžen1i oglana u bil na prin ipu kla ične
u
. l
i pripr ma11.
adžen1i oglana u
bil
na prin ipu kla ične škole sa
·i
bi
e domogli
ultano e
prin ipu kla ične škole sa ·i bi e domogli ultano e u u ultan oj

u u

ultan

oj blizini. Jako je

z

·i

n

cin n

ultano e u u ultan oj blizini. Jako je z ·i n cin n n i

n

i li

p

rt

·i

brazo alo dječake u

klopu obrazo-

aligrafiju, knji-

m u lice.

li an·e

um· tn

ti.

dređeno· disciplini i

,.ralo

znaciti da 'e

Bilo je i onih koji su, pCJk, bili izuzfjtno u(f·ni, kao Mahmud paša, Džagalazadf·, Mehmfjd-pl:tsa

Sokolović. Lutfi-paša je poznat kao autor djeJa.

I<oprulu Mehmed-paša nije bio izuzetno ućen, ali su kasnije mnogi njegovi mlađi srodnici - koji nisu došli putem devširme jer je već poJah-

ko izlazila iz prakse - svoga doba.

postali poznati muderisi

Devširma je

predstavljala

određeni životni

stil. Svi bi regruti naučiliturski, čak i oni koji se

ne odaberu u Enderun daju se u turska sela porodicama na brigu kako bi tamo savladali

turski jezik i običaje.Veoma je značajna činjeni­

ca da su budući janjičari ovdje učilijezik i nauk o vjeri. Temeljna je stvar u tome što se dječaci­ ma nije nudila "rafinirana medresanska pobož- nost'; već su je primali od seljana sa kojima su odrastali. Civilizacijske tekovine i jezik najvaljanije se

daju naučitimeđu običnimpukom. Tako bi mla-

dima u dobi od 15-18 godina, koji žele učiti,

recimo, francuski jezik i kulturu, moj savjet .IDU .

da odu u francuske provincije · · saa

savjet .IDU . da odu u francuske provincije · · saa način učine prvi orak na

način učineprvi orak na

s ako odjednom savlada · "

·

ne moze

oj razini. Dječaciomu

de · e, --~~~·

p-·-·---

l

liju

i t: la

l r

ili . u j

s t rat i '

s voj

s vi j

t l

poviJ s t J, pri --

j

s

bi zant i j sl i pl ~n ići iz pot (Jdi

(

ihail

l t i -J r nosogh1, ili poznati Murat -- paša

l oji

r izdanal loz

p

j

li

l

i

iir l tni p~totnak carske btzantsk

Sen1si- paša

je,

pak,

bJ(J

p, l :1ologa.

Isfendijaroglua.

šavalo se da, kao u p1in1jeru Mel1med paše

So l olovića i Mal1mud- paše, nakon bitke ulema

i

d

vširtne etnini -

koji su bili dosta iskusni i

inteligentni - razgovaraju s porodicama i obja -

Sile da je devširma obostrani interes. u JJaj t~ svoju djecu da služe sultanu i postanu muslit11a-

ni jer to je dobro i za nas a i za vas': govorili b1

ubjedujući roditelje. Mehmed-paša Sokolović

došao je iz učene familije kao dijete sveštenika.

Naglasimo da je kasnije postao iskren i dobar musliman. Upravo to predstavlja najznačajniju

karakteristiku cjelokupnog sistema devširme.

Veoma je bitno pitanje kako je moglo doći do ovako uspješne asimilacije. Prije svega, naglasi- mo da je Enderun neovisna institucija čiju historiju moramo dobro upoznati. Tu su se ljudi jedni drugima obraćali sa "vi': tu nije bilo ni traga bilo kakvoj drskosti i neučtivostL Zapovjednicima odaja obraćalo se sa puno poštovanja. Za sve je postojao precizan raspo- red i satnica. Tačno se znalo kada se objeduje,

· to

pa, ustaje, kada se ide na počinaki 1

·-IVaJU avtluacijom o•ma".Jcoga tlvora, ito je

prilnJel'l

o•ma".Jcoga tlvora, ito je prilnJel'l , govrJrJ i rJ '; mali'"Jrr,~ m trjr · ~om

,

govrJrJ i rJ '; mali'"Jrr,~ m trjr · ~om J~'')
govrJrJ i
rJ '; mali'"Jrr,~ m
trjr ·
~om J~'')

Int--resa n -tJ rJ j(~ ttafJr)rn en

1 d

i s tr.,j'; 11 Z

"'ug1 e

h

u varJJ an tu"-

o je m ' sJ tt kako s

jP ., đe

{a em

an tu"- o je m ' sJ tt kako s jP ., đe {a em dj

dj e~ :~jk€ n

pljene u Haremu tu samo radi sultana. rJn€ ;1 tu da bi b1le predt;tallljene 6ulta.nu kcJJi oda J re

one l<ojt: mu se dopadnu. Ali u konaćrucimn.oge

djevoJke u Haremu ostaju kao slu.škillJe gdje

prvenstveno trebaju naučititurski jez1k 1 I.Siam-

sku vjeru

akon što prihvate tekovme tzv Cl

-

lizacije osmanskoga dvora, neke od nJih se udaju

za momke koji IZ Enderuna izlaze u BtrwL lako

se službeno ne uspostavlja krvna aristokradja, osmansko društvo ipak mnogo ne odstupa ustaljene prak.ser l tu se dakle putem r.a• udaje obrazuJe jedna eli

IlOK

Je služi snaga i um, uz

udaje obrazuJe jedna eli IlOK Je služi snaga i um, uz GDaV ke poslove Oni koj

GDaV

ke poslove

Oni koj

te

u.spJeimm, gube .,_amu rm.,.

rus

dio elite zbog &p

pravne povlutke

7

neana

vrijen1 vladavin ul ta n a Ahmeda III (1703- 1730} regrutova no svega l. 000 dječaka. No tada, polovico n1 17. stoljeća, devširma se poći­ nj pritnjenj ivati i među Turcima u Anadoliji. Jedan o d anadolskih adžemi oglana je i veliki vezir evšehirl.i Damad Ibrahim-paša. Naravno, i u odredu Ziiluflu BaltacLlarll uvije!< je bilo turskih adžemi oglana, kao što je Baltadži Mehmet-paša. Bi1o je i adžemi oglana koji su regrutirani kao muslimani, primjerice oni sa I<avkaza. Nakon 18. stoljećainstitucija devširme u praksi prestaje postojati. U šestogodišnjem životu Osmanske carevine može se govoriti o nešto više od dva stoljeća devši:me, koja počinjeotprilike od čuvene poro- dice Candarli iz polovice 15. pa negdje do 18. stoljeća. Mnoge teške periode u svojoj historiji carevina je nastojala prevazići pronalazeći nove, drugačije metode na kojima se također valja zadržati.

11 Naziv za jedinice sačinjeneod vojnika dovedenih preko devširme, a koJe su b11e zadužene za čuvanjedvora. Jo~su se nazivali i teberda-

ran. (prim. prev.)

"

Jo~ su se nazivali i teberda- ran. (prim. prev.) " PORODICA KAO INSTITUCIJA Šta se podrazumijeva

PORODICA KAO INSTITUCIJA

Šta se podrazumijeva pod izrazom "osmanska porodica"?

lv g1i S 1TIO kazati i "porodica u osmanskom

društvu" ali postoji razlog zbog kojeg nismo. Naime, kako je Osmanska carevina ogromna i posljednja imperija u pravom smislu riječi, ona predstavlja pravi mozaik različitihvjera i naroda koji su govorili različitimjezicima. No bilo je tu i zajedničkih elemenata koji su spajali sve te silne različitosti, a među njima prvo mjesto sva-

kako pripada instituciji porodice. Beduinska plemena u Arabiji i balkanski gra- dovi na obali Jadranskog mora bili su dio iste Carevine kojom se upravljalo iz Istanbula. Iako je ogromna udaljenost od jednog do drugog kraja carevine uzrokovala velike različitosti u društvu, porodicu je ipak krasila jednoobra-

znost. Uzmimo za primjer po jednu porodicu iz

nekog

malog sela na Dunavu,

ili iz bazena

Eufrata, sa Kavkaza ili pak iz arabijske Nedžefu i vidjet ćemo da po pitanju ~v

nih odnosa, očuWlftja porodičnih

shvatanja uloge ·DdfOGt1ce

ćemo da po pitanju ~v nih odnosa, očuWlftja porodičnih shvatanja uloge ·DdfOGt1ce apS.,QAglQ.JIMU m~•

apS.,QAglQ.JIMU m~•

ll BlR OR Lt\' ll

Pod popnon1 osn1ansl a porodu a podnr;,lltn i

jevamo jednal o muslilllallsl u

n 1 ezhebsl u pri pad no s t -

l ao

lwz ohz.ira r Ht

i

kršl·a nsk u i

jevrejsku porodicu. Porodi ·a j bila l <'11 u·lj dru š~

tva, a može sc posmatrati iz dva razli (· ita ugla : iz

ugla države i društva. , 'ta j ' prPdst avija la pot'(>

dica? Za državu jP porodica najbitnija o s r ova koja obezbjeduje reproduciranje stanovrdst va} ali je i ta koju se oporezuj(' kako bi sc nar 1ak', la sredstva za državnu blagajnu. {J J<J. stol j(· '·u porodica ćini i temelj za regrutJranj(· voj(J<(·

(ahz-t asker).

Prilikom sklapanja braka izm(~du mu slim~ na, potrebno je spomenuti ćin zavesti u tzv 4(~rijat­ ske registre (sidžile). Medutim, to sc uvijek njj(~ radilo, tačnije nije se moglo uvijek uraditi. I je bilo - uz vjerske ceremonije što takoder nij(~

uvjet nego je dio tradicije -

:~itn(J

društvu obznaniti

sklapanje braka. Nakon toga mladić i djevojka smatraju se mužem i ženom i zajedno sa djec<Jm

i starijim članovima ukoliko su u

njavaju jednu porodicu.

Unutar porodice važila su neka pravila, od kojih je osnovno bilo da je porodica uređena po patrijarhalnom sistemlL Shodno tome i država je registrirala isključivoočeve i s· nove kao pore zoe obveznike. Isto je važilo 1 za nernus amans

životu, saći­

porodice_

()pnaaska porodica se zaiiUVa VJft

saći­ porodice_ ()pnaaska porodica se zaiiUVa VJft .--. se biti svodi aa ret~, r.JraaJe ~ upavo

.--. se

biti svodi aa ret~,

r.JraaJe

~ upavo to? Da

lJali(!

Đa- kao

Je terllal

Olft·

~

,

se zaiiUVa VJft .--. se biti svodi aa ret~, r.JraaJe ~ upavo to? Da lJali(! Đa-
se zaiiUVa VJft .--. se biti svodi aa ret~, r.JraaJe ~ upavo to? Da lJali(! Đa-

j

,

f

\

L

f

·p s, zpn,lnla branilo da izlaze, ali u Istanbulu

- i n :\ s~u110 tu nego i u mnogim manjim mjesti- Illa - :ene se sasvim slobodno pojavlj uj u na ··1vnin1 n1jestima. Tada je bila raširena praksa po jećivanja turbeta i to toliko da bi se - kad bi "' e obredila sva m u s lim a n s ka tu r beta - smatralo obavezom prisustvovati obilježavanju uznesenja svete Marije (hazreti Merjeme). Na Dan Gospe u crkvama oko istanbulskih zidina zajedno bi se okupljale i kršćanske i muslimanske žene. Ovo je u svome putopisu Put u grad sultana 1 7 Jh. stoljeća zabilježio Salomon Schweigger. Dalje bilježi kal<o Turčin nije u stanju izdržavati dvije žene, te da se u slučaju eventualnih razvoda djeca - poglavito ženska - dodjeljuju majci i potom dodaje kako su žene u to vrijeme mnogo vremena provodile u šetnji. Takva su zapažanja Salomona Schweiggera. Prema ovom fanatič­ nom njemačkom protestantu, osmanska žena je u to vrijeme uživala mnoga prava i slobode. Za osmansku se porodicu kaže da je ~~poput džemata'; čime se hoće naglasiti njena brojnost. No radi se o stanovitoj sociološkoj predrasudi. Smatra se da je mnogobrojna porodica svojstve- na društvu koje se bavi zemljoradnjom. Ali nije tako. Ako zavirimo u historiju vidjet ćemo da, pogotovo u 19. stoljeću, u Istanbulu i mnogim drugim gradovima dominiraju malobrojne poro- dice. Još tada se da govoriti o tzv. osnovnoj poro- dici u koju se ubrajaju samo roditelji i djeca. Kada se govori o ulozi porodice u prošlosti

osmanskoga društva, mora se spomenuti i utje-

n s k o g a društva, mora se spomenuti i utje- caj i mjesto mahale.

caj i mjesto mahale. IaJr(J j(· - vdkt1 smr1 vr·l pr1 -

crtali- porodica ta koJa ćinj j(·zgru 'J~manr>krJga

društva, najbitnija uloga 1pav pr1pada mahali, d akle su sjedstvu. Za osmansku prJrorJj(,u ona je osnovni element, polazišna platforma. A sve ima svoj razlog. U jednu mahalu se mogla doseJiti samo ona porodica za k oju je imao ko jarr1ćiti. ~l o znači da su ostale komšije ovu porodicu držali pod kontrolom i imali pravo opomenuti ju i ćak istjerati iz m ahale u slučajuda se ova na bilo koji

n ::lrin ne prikladno ponaša. Bila je to ustalj ena

praksa. I<oliko je bio važan sldad i spokoj mahale u to doba najbolje se očituje iz primjera prvog engleskog ambasadora u Osmanskoj carevini Edwarda Bartona kojeg je u 16. stoljeću u diplo- matsku misiju poslala kraljica Elizabetha. Naime, Barton je stanovao u jednoj mahali na Tophani i bio je sklon opuštanju i zabavi. U svojoj kući bi često pravio noćne sjedeljke na kojima se pilo i glasno zabavljalo što je uznemiravalo ostale sta- novnike mahale koji su zbog toga sastavili arzu- hal (kolektivna žalba, op. prev.) i tako iz mahale uspjeli istjerati čak i engleskog ambasadora. Tačno je da u to vrijeme još nije postojao Vestfalski sporazum o imunitetu i povlasticama diplomata, ali se ipak radilo o izaslaniku Njenog Veličanstva. Sličnihprimjera bilo je još, a znamo za neke sa stranim trgovcima. Vidimo, dakle, da je jedn ga stila i kulturnih nečelaipak mEl.WUiCe~ vrijeme bilo dosta naselja sa JLUU•

stanart se

1

podizuti gla~ iz jed11og jedinog razloga - d a ne '--uj n1ahala. Smisao mahale jeste u tome d a lj u di Žl \ e je dni sa drugima, da budu zaj e dno. To je veoma bitna stvar koju t reba uvijek imati

na umu.

]oš je bitn ija činjenica da mahala posjeduje i pravni karakter. Naime, kada se sakuplja van- redni porez, tzv. avariz-i divaniye, ne oporezuje se svaka kuća ponaosob, nego se oporezuje mahala ili nekoliko kuća zajedno, što mahalu činibitnom i s aspekta finansijske politike. Svaka je mahala ponaosob bila obavezna vodi- ti brigu o otpadnim vodama, česmama i protu- požarnim mjerama. Stanovnici jedne mahale u periodu pojačane nesigurnosti na sebe preuzi- maju brigu o bezbjednosti svoje mahale. To je veoma bitna činjenica koja nije regulirana zako- nom nego tradicijom koja je znala biti jača i od zakona. U mahali rame uz rame žive i siromašni i bogati, jer mahala se ne formira po principu ekonomske moći njenih stanovnika, već po principu pripadnosti zajedničkoj religiji gdje imućniji - onoliko koliko su u mogućnosti - pomazu one stromasniJe. Dijete kao novi član jedne porodice rađa se u mahali i komšije su ti koji prvi dođu da s rodi- teljima podijele radost. Ukoliko je porodilji potrebna njega i pomoć, komšije su tu da pripo- mognu. Kad poraste, dijete ide u školu koja se nalazi u mahali. Muslimanska djeca pohađaju mekteb, a kršćanska i jevrejska vjeronauk u sklopu crkve ili sinagoge. Zajednica uspješnu

v

v

••

-

,

--··· · ~--·,··~~--

, •• , ••

-•Jn

dj ecu nagrađuje,a upozora va onP koji iz nekog razloga ne pohađaju školu. U mahali se dijeli i dobro i zlo. Vjenčanja i svadbe se realiziraju uz pomoć komšiluka. Isto tako se u smrt nim slučajevima cijela mahala stavlja na raspolaganje ožalošćenoj fam iliji. Ul<oliko u mahali ima teško bolesnih, svi se trude pružiti im potrebnu njegu. Niko, dakle, nije bio prepušten samome sebi. Zbog svega ovo ga ma h ala se miješa u život po j edinca . ccšta ce re ci mahala?" bio je jedan od važećih korek- tiva u osmanskome društvu. To je bilo toliko izraženo da do osnivanja moralne policije (ahlak zahltasl) u vrijeme Abdulhamida II svjedočimo velikim pritiscima mahale na one koji žive neprimjerenim načinom života. Čak i u moder- nom turskom društvu postoji izražen utjecaj komšiluka na život pojedinca, što svakako vuče korijene iz osmanskoga perioda. Nažalost, danas se na svaki mogući načinruši institucija mahale. Čak i oni koji dijele istu zgradu nisu u stanju

razviti osjećaj za zajednički život.

Osmanska porodica ima i svoju veoma bitnu evoluciju, iako su ta dva pojma u biti međusob­ no suprotna. Porodica je institucija koja ide dalje od povijesnih činjenica. To je najjačai naj- utjecajnija institucija ljudskoga roda. No post(,)j je najjača i naj- utjecajnija institucija ljudskoga roda. period unutarnje evolucije koji se odvijaQ tar same period unutarnje evolucije koji se odvijaQ tar same porodice. Osmanska ooJrOGJlHII

zajednici sa mahalom i ima

ekonomskom živa_tu;dr.ui:wa

"

,

,.,.:lill

u --·:.eft'·""'Đ.lQ~~~l~

tan , ništa u v \ld 1111 gradovin1a dolazi do ~t L ent)ll naru~~l\ anja ovoga sistema. No

'-

društva

- 1nze1 yativna u odnosu na evropske zemlje. U slučaju nerazvijene ekonomske moći i društva,

p rod1ca je ta na kojoj se zasnivaju društvene - nazovimo ih tako - institucije. Ekonomska kriza u Turskoj pokazala je manjkavosti usistema" u kojem pod istim krovom ne žive tri generacije iedne porodice. U društvima gdje su krize česte, zajed.nicl<I život tri generacije unutar jedne porodice osigu- rava kvalitetnu brigu o najmlađima, kvalitetan odgoj, ali i prednosti sa finansijske strane. Nažalost, danas pod utjecajem određenih pogle- da na život i svijet, kao i pod utjecajem određe­ ne polarizacije, uništavamo parodičnevrijedno- sti o kojima ovdje govorimo. Svi znamo da je s finansijskog aspekta mnogo teže opstajati kao osnovna nego kao široka porodica.

Tur K ~d11 (lg~1 1 -tolpa

~·

:\

jo~

uvijel

kao

i

ostala

-

u ovom pogledu relativno

***

Porodica je, s jedne strane, u

osmanskom

društvu imala i ulogu obrazovne institucije - škole, odnosno mekteba. Jer dijete se odgajala u kući,zašto se posebno brinula najstarija genera- cija u porodici, te se stoga može govoriti o osmanskoj porodici kao društvenoj instituciji. Iz katastarskih popisnih deftera (tahrir defterle-

sz

ri) vidin1o da su muske glave porodice pore ki obveznici i da im se dodjeljuje toliko obradive zem lj e koliko će n1oći obrađivati jedn·m parom volova. Čaksu i u gradovima porodice- tačn"je ono što podrazumijevamo pod pojmom ušire porodice" - osnovna proizvodna snaga. Grads i majstori za šegrte uzimaju nekoga od rodbine ili sugrađana. Stoga vidimo kako se u starim cirus- tvima zanati zasnivaju na parodičnoj tradiciji, ne prelaze tek tako sa učiteljana nasumice oda- branog učenika. Zbog toga su neki zanati karak-

tertsttčni za određene narode pa primjećujemo

da su Armeni tradicionalno zlatari, Rumi stolari

a Surjanci kamenoklesari i srebrenari. Zanimljivo, Turci se tradicionalno bave staklar- stvom i vitražom. To saznajemo iz deftera što se čuvaju u Sulejmaniji, a koji su osnovni izvor za izučavanje kulture ishrane u turskom društvu. Ljudi su u osmanskom društvu naviknuti da objeduju unutar porodice i za dugi vremen ki period turska kuhinja, kao ni kuhinje drugih naroda u Osmanskoj carevini, ne izlaze na trži- šte, ne mogu se naći u restoranima. I danas je donekle sličnasituacija. Iako je u Turskoj oko 70. 000 Armena, danas ne možemo naćineki ugo ti- teljski objekat u kojem ćemo kušati Arm kuhinju. To je još uvijek kuhinja koja e za rz&Jta

u granicama porodice, odnosno kuće. J.\fHJ to i najmarkantnija razlika izm

zapadnoevropskih~ta

Na koncu,

kultura mahal

·e nata~~

ll.B~R lH~l l\ ' ll

l tv

l)l

z ira na v·eru, odra talo uz strašila, dobre

ve u nevjerovatnoj količini

tada nije moglo utje-

kolon1.

ve se to unutar

na

vtlt\ 1 l aJkt' l)d k\_)jih

vrv

, ht nostulla. Na to

~lti ni slikovnicama n1

pot od tee pr pricavaju ~i p reno ilo sa starijih

ll1l·ldt:

Porodica k o k

rvati na imperijska in ti-

nti,,nu ulogu u dru -

nz

tu ·ija, koja u'" to in1·

i pr

t

tl,

p toji

i

dana .

ri

"'

m

s

loziti da je

n

\zapt) ·l ~no ' t

11

~ tivna

p

j

va,

li

u

liko

e

kod 11a

f<tlat1 naein k lik

mar11f 'tir·1 na n

u z

p

dn

n

k ' z(udtl 0

idu

pr 'V ntivnon1

in Ntitu ·i ji p

karakt ru.

sn1~u1 ka p or

di

a po

itlj

g

ti

an i

ji p karakt ru. sn1~u1 ka p or di a po itlj g ti an i

j Evr pi, za to veli-

r

,

di

i

nj

zin

n1

n1ij njati zajed-

n

a

p 'riodtHll

Trln irnata l

.

in1

,

žena

p

l(1hk >ul

zi u mn )ge

 

fer

zivota,

brazuje

 

p

t

j

t

koja

brazuj

"im

mijenJaJtl ne e

 

k

n

m

k

pr tp

ta

k

unut r porodi

 

. Zb

g

)dr

n

ih

n

g

ti

nih

toko a,

p

r

di

j

p

, t·1la

i

t

m

ur

d

n zak

n

m. T

ko j

, napri-

tnj

r" d

n

,

n