Sie sind auf Seite 1von 105

IZABRANI ROMANI E. R. BURROUGHSA B. R. Burroughs TARZAN, GOSPODAR DUNGLE Naslov originala TARZAN, LORD OKTIIK .UJNGI.

K COPYRIGHT 1927, 1928 CONSOLIDATBD MA0AZTN1 CORPORATION

EDGAR RIE BURROUGHS

/'/ci </.'/ s engleskoga LBLA CANI


Naslovnu stranicu i/radio

IGOR fCORDBJ
Cover A.i by IOOR KORDI I
( o|,M,rl <D|986. I I K I A K KICl Hl IKHOUOHS, INC Ali K I K I I I S Kcsrncl

TARZAN GOSPODAR DUNGLE


Prvo izdanje u ovoj biblioteci

/ rednih ZVONIMIR MAJDAK

IZDAVAKO KNJIARSKA RADNA ORGANIZACIJA

ni I a fl o s t
ZAGREB 1986

SLON TANTOR
Slon Tantor lijeno se vukao u sjeni praume, njiui ogromno tijelo dok je prebacivao svoju teinu s jedne na drugu stranu. U svom kraljevstvu bio je svemoan. Dango, Sita pa i moni Numa nisu bili nita prema debelokocu. Stotinu godina prolazio je zemljom koja je bezbroj stoljea drhtala pod stopalima njegovih predaka. ivio je u miru s hijenom Dangom, leopardom Sitom i lavom Numom. Samo mu je ovjek navijestio rat; ovjek koji jo uvijek navjeuje rat svim ivim biima, pa ak, na alost, i onima vlastite vrste, i time se razlikuje od svih drugih stvorenja. Za dugih sto godina ivota Tantor je upoznao ovjeka. Uvijek je sretao crnce. Sretao je velike crne ratnike s kopljima i strelicama, malene crne ratnike, tamnopute Arape s grubim muketama1 i bijelce s ubojitim brzim pukama i s onima specijalnim za slonove. Bijelac je doao posljednji i on je bio najopasniji. Tantor uza sve to nije mrzio ovjeka, ak ni bijelca. Mrnja, osveta, zavist, pohlepa, pouda, to su samo neki od prekrasnih osjeaja koji su rezervirani iskljuivo za najuzvienija stvorenja u prirodi nie ih ivotinje ne poznaju. Ne znaju ni za strah, kakav poznaje ovjek, ve samo za izvjestan smioni oprez, koji doputa da i antilope i zebre dolaze oprezno i paljivo, ali smiono istovremeno na onaj isti izvor kamo dolazi i lav.
' Vrsta puke.

Tantor je takoer bio oprezan i izbjegavao je ovjeka, naroito bijelca. Da je sada netko vidio ljudsku pojavu, koja se potrbuke izvalila na grubim leima slona, dok je ovaj drijemao, ne bi povjerovao svojim oima ili bi pomislio da ne vidi dobro u polumranoj umi. Bio je to bijelac opaljene koe. Ali nije bilo nikoga tko bi to mogao vidjeti, pa je Tantor ku-njao u podnevnoj egi, a Tarzan, gospodar dungle, drijemao na leima monog prijatelja. Sparni povjetarac tromo je strujao sa sjevera, a otar njuh ovjeka-majmuna nije osjeao nita uznemiravajue. Dungla je bila mirna pa su dvije ivotinje bile zadovoljne. Fahd i Motlog iz plemena El-Harb lovili su u umi, sjeverno od menzila2 eika Ibn Jada iz plemena Beny Salema efendije ElGuada. S njima su bili crni robovi. Tiho i oprezno kroili su svjeim tragom el-fila3, tj. slona. Tamnoputi Arapi mislili su na bjelokost, dok su crni robovi razmiljali o svjeem mesu! Abd Fejjuan, crni Galla-rob, ratnik, i glasoviti lovac glatke crne koe poput ebanovine, koji se hrani prijesnim mesom, predvodio ih je. 1 Fejjuan je mislio, kao i njegovi drugovi, na svjee meso, ali i na El-Habash, zemlju, odakle su ga oteli dok je jo bio djeak. Mislio je, kako bi se opet vratio u osamljenu Galla-kolibu svojih roditelja. Moda nije El-Habash bio daleko odavde. Mjesece i mjesece putovao je Ibn Jad na jug, a sada ve dobar dio puta kreu prema istoku. El-Habash mora biti blizu. Kada se u to uvjeri, dani e ropstva prestati, a Ibn Jad e izgubiti jednog od svojih najboljih Galla-robova. Na gru bo nacrtanom planu koji je Ibn Jad nainio skoro prije godi nu dana stajala je okrugla koliba Fejjuanova oca, udaljena dva dana hoda, prema sjeveru, a na junom rubu Etiopije. Tada je Ibn Jad i poeo ovu ludu pustolovinu na savjet ue nog Sahara, glasovitog arobnjaka. Fejjuan nije pouzdano
2 3

Znao ni gdje je oeva koliba ni kakvi su planovi Ibn Jada. Samo je o tome sanjario, a snovi su mu bili zainjeni sirovim mesom. I lie u umi drijemalo je nad glavama lovaca. Ispred lovaca, nadomak baenog kamena, ispod lia koje se nije micalo, spavali su Tarzan i Tantor. Njihova mo zapaanja momentalno je bila otupljena uvjerenjem da su sigurni i zato su se u l j u l j a l i u san koji sve hvata u ekvatorsko podne. Galla-rob Fejjuan zaustavi se i tiho digne ruku. Upravo ispred njih njihalo se, izmeu debala i lia, ogromno truplo elfila. Fejjuan to pokae Fahdu, koji se prikrao crncu. Fahd podigne na rame svoju staru fitiljau. Bljesnuo je plamen i sve ih obavio dimom, a nepogoeni el-fil zatrubio je i utekao U sumu. Na pucanj Tantor je srnuo naprijed, a Tarzan skoio i uspravio se. Onog trena kada je debelokoac prolazio ispod neke niske grane, ona je udarila ovjeka-majmuna i oborila ga uu zemlju gdje je ostao leati omamljen bez svijesti. Uplaeni Tantor bjeei na sjever, mislio je samo na svoj ,p;is i ostavljao iza sebe oborena stabla, zgnjeeno i iupano grmlje. Moda nije znao da je njegov prijatelj ostao leati bespomoan i povrijeen na milost i nemilost zajednikog neprijatelja, ovjeka. Tantor nije nikada pomislio da je Tarzan larmangani4, jer je bijelac za njega znaio samo nesreu, patnju i smetnju, dok je Tarzan, kralj majmuna, predstavljao dmgarstvo, mir i sreu. Tantor se, osim sa slonovima, nije pobratio ni sa jednom drugom ivotinjom. Tarzan je bio izuzetak. - Billah5! Promaio si usklikne Fejjuan. Gluck6! povikne Fahd. ejtan me sprijeio. Hajde ipak da vidimo, moda je el-fil pogoen. Bijelac.
Usklik.

Logor. Slon.

Ne, promaio si. Obojica krenu naprijed, a slijedili su ih njihovi drugovi. eljno su traili trag boje karmina. Fahd se najednom zaustavi. Wellah7! to je to ovdje? povie. Pucao sam na elfila, a ubio nasranvja8. Ostali su se skupili oko njega. To je kranski pas, i k tome gol rekao je Motlog. Moda neki divlji umski ovjek natukne drugi. Gdje ga je pogodilo tvoje tane, Fahde? Prignu se i okrene Tarzana. Nema traga metku. Je li mrtav? Moda je i on lovio slona, a velika ga je ivotinja ubila? Nije mrtav izjavi Fejjuan, koji je kleknuo i prislonio uho na ovjekovo srce. On ivi, a sudei po masnici na njegovoj glavi, onesvijestio se od udarca. Oborila ga je zvijer prilikom bijega, pa lei na stazi koju je nainio slon. Ubit u ga rekao je Fahd, izvukavi svoju khusu9. Nee, Alaha mi! Spremi svoj no, Fahde ree Motlog. Neka eik odlui hoemo li ga ubiti. Uvijek si suvie hitar kad treba proliti krv. Ali to je nasranv inzistirao je Fahd. Misli li ga ponijeti u menzil10? Mie se ree Fejjuan. Uskoro e sam i bez tvoje pomoi poi. Moda nee htjeti poi s nama. Gledajte, kakve ima snane miie poput diva. Wellah! Kakva li ovjeka! Zavei ga zapovjedi Fahd. Zglobove ovjeka-majmuna svezu remenom od devine koe. Jedva da su s time svrili kad Tarzan otvori oi i pogleda ih. Strese glavom poput lava i odmah mu se razbistri. Zaas prepozna Arape.
7 8

Usklik. Bijelac. " Bode. 10 Logor.

Zato ste mi sputali zglobove? upita ih njihovim vlastitim jezikom. Uklonite remenje! Fahd se nasmije. Misli li ti, nasranv, da si neki eik, i da moe beduinu zapovijedati kao psu? Ja sam Tarzan odgovori ovjek-majmun ja sam eik nad eicima. Tarzan! usklikne Motlog. Povue Fahda u stranu. - Moramo veoma paziti da toga ovjeka ne uvrijedimo! Po sljednja dva tjedna, u svakom selu u kojem smo bili, priaju 0 njemu. Govore: ekajte dok se vrati Tarzan, kralj dun gle. Ubit e vas, im dozna da ste u njegovoj zemlji odvodili ljude u roblje. Kada sam povukao bode, nisi me smio zaustaviti, Motloe alio se Fahd ali jo nije prekasno. Poloi ruku na drak bodea. Billah, stani! povie Motlog. Iz ove smo zemlje otimali roblje. Oni su sada s nama, ali neki bi mogli pobjei. Pretpostavimo da oni jave efendiji da smo ubili ovog velikog eika. Nijedan od nas nee se iv vratiti u Beled el-Guad. Povedimo ga tada Ibn Jadu neka on odgovara za nj ree Fahd. Wellah, govori mudro odgovori Motlog. Neka se eik brine to da uradi s tim ovjekom. Poi! Kada su se vratili Tarzanu, on ih pogleda upitno. - to ste odluili sa mnom? upita. Ako ste razumni, presjei ete to remenje i odvesti me k vaem eiku. elim s njim razgovarati. Mi smo siromani ljudi odgovori Motlog. Ne mo emo odluiti to e biti s tobom, pa emo te zato odvesti na em eiku. eik Ibn Jad, jedan od efendija El-Guada, sjedio je skrtenih nogu u otvorenom odjelu za mukarce svog bejta es-shara" a kraj njega, u mukaadu12 od devine dlake sjedio je
" Odjeljenje za mukarce. " ator.
i

njegov brat Tollog i mladi beduin Zeyd. Ovog posljednjeg mnogo je vie zaokupljala blizina eikova harema od njegova drutva. Prostorije harema bile su odijeljene od mukaada zavjesom koja je dopirala do prsiju i bila razapeta izmeu dvije motke, pa je tako Zeyd mogao povremeno vidjeti Ateju, Ibn Jadovu kerku. To to je mogao uhvatiti pogledom Hirfu, Ibn Jadovu enu, nije ga nimalo uzbuivalo. Obje ene bile su zaposlene kunim poslovima u svome odjeljenju dok su mukarci razgovarali. Hirfa je stavila ovetinu, idui obrok, da se kuha u velikoj mjedenoj jiddi 1 3 dok je Ateja ila sandale od stare vree od devine koe, impregnirane sokom od datulja, koje e nositi na svom dugom putu. U meuvremenu sluale su razgovor u mukaadu. Dugi put iz zemlje dovde preli smo bez neprilike primijetio je Ibn Jad a poli smo duljim putem jer nisam htio prijei kroz El-Habash, da nas ne bi napali ili slijedili stanovnici te zemlje. Sada moemo opet poi na sjever i ui u El-Habash, blizu mjesta gdje se nalazi blago grada Nimmra, kako je arobnjak prorekao. Misli li da e lako pronai legendarni grad, im prijeemo granice El-Habasha? upita njegov brat Tollog. Wellah, da. Ljudi na krajnjem jugu Habasha znaju ga. Fejjuan, takoer Habashanin, uo je o njemu jo kao djeak, premda nije tamo nikad bio. Zarobit emo ljude iz zemlje Habasha, i pomou Alaha nai sredstvo da im razveemo jezik i tako od njih doznamo istinu. Alaha mi, nadam se da to nije blago poput onoga koje lei zakopano na velikoj stijeni El-Howwari na ravnici Meda-in Salihu ree Zeyd. Njega uva efrit14, a zapeaeno je u kamenoj kuli. Kau, ako ga tko dirne, da e velika nesrea zadesiti ovjeanstvo. Tada bi ljudi nasrnuli na svoje prijate13 14

I je, pa ak i na svoju brau, sinovi na svoje oeve i majke, a svi bi se kraljevi na svijetu zaratili. Da posvjedoi Tollog meni je ispriao Hazim, jedan od efendija, daje neki mudri Moghreby kad je putovao ravnicom Medain Salihom ispitivao kabalistike znakove u svojoj maginoj knjizi i otkrio da je blago zaista tamo zakopano. - Ali se nitko ne usuuje da ga otkopa ree Zeyd. Billah! usklikne Ibn Jad. Nema efrita koji uva blago grada Nimmra. Tamo su samo Habashi od mesa i krvi, a njih moemo oboriti tanetom i puanim prahom. - Kad bismo ga barem, s Alahovom milosti, mogli nai tako lako kao blago Geryeh ree Zeyd koje lei dan ho-da sjeverno od Tebuka u razvalinama staroga grada. Tu svakog petka izniknu iz zemlje zlatnici i kotrljaju se po pustinji do zalaska sunca. - Kad mi jednom doemo u Nimmr, nee biti teko nai blago uvjeravao ih je Ibn Jad. Teko emo izai iz ElHabasha s blagom i enom, a ako je ona zaista tako lijepa kao to je rekao Sahar, stanovnici Nimmra branit e je ee Od blaga. - arobnjaci esto lau ree Tollog. - Tko dolazi? uzvikne Ibn Jad gledajui prema dungli koja je sa svih strana okruivala menzil. - Billah! To su Fahd i Motlog koji se vraaju iz lova odvrati Tollog. S Alahovom pomoi nadam se da donose bjelokost i meso. - Prebrzo se vraaju ree Zeyd. - Ali oni nisu praznoruki i Ibn Jad pokae na golog diva koji je pratio lovce na povratku. Grupa ljudi i Tarzan priblie se eikovu bejtu i zaustave Majmun-ovjek je paljivo ispitivao pogledom as Ibn Jad.i, obuena u prljavi pamuni ogrta, napola zastrta lica i lu11

Posuda. Zao duh.

10

pekih oiju, as boginjavog eikova brata Tolloga, a as opet mladog i ljubaznog Zeyda. Tko je ovdje eik? upita Tarzan gromkim glasom koji se kosio s njegovim sputanim zglobovima. Ibn Jad spusti svoj thorrib15 s lica Wellah, ja sam eik ree a kako se ti zove, nasranv? Zovu me Tarzanom, kraljem majmuna, muslimane. Tarzan, kralj majmuna zamislio se Ibn Jad uo sam to ime. Bez sumnje. Ono nije nepoznato arapskim lovcima na robove. Kako si se usudio doi u moju zemlju, a znao si da se moji ljudi ne smiju odvoditi u roblje? Nismo doli po robove uvjeravao ga je Ibn Jad. Mirno. Kupujemo bjelokost. Lae u svoju bradu, muslimane mirno odvrati Tarzan. Prepoznao sam i robove Manvuema i robove Galla u tvom menzilu, a znam da nisu ovdje od svoje volje. A zar nisam ja sam bio prisutan kada je tvoj najamnik pucao u el-fi-la? Zar je to mirno trgovanje slonovom kosti? Ne! To je kri-volovstvo, a Tarzan, kralj majmuna, to ne doputa u svojoj zemlji. Vi ste pljakai i krivolovci. Alaha mi, mi smo poteni ljudi povie Ibn Jad. Fahd i Motlog su lovili samo zbog mesa. Ako su pucali na el-fila, sigurno su ga zamijenili drugom ivotinjom. Dosta! zavie Tarzan. Odvei remenje s kojim si me sputao i spremi se za povratak na sjever, odakle si doao. Dat u ti pratnju i nosae do Sudana. Za to u se ja pobrinuti. Doli smo izdaleka i samo elim u miru trgovati uporno je tvrdio Ibn Jad. Platit emo nosaima za njihov trud, a ja niti lovim robove, niti u opet pucati na el-fila. Pusti nas da nastavimo, a na povratku emo ti dobro platiti ako nam dopusti povratak kroz svoju zemlju.
15

Tarzan zanijee glavom. Ne! Mora odmah otii. Hajde, odrijei remenje! Ibn Jad zamiri. Ponudili smo ti mir i zaradu, nasranv rekao je ali ako eli rat, neka bude rat. Ti si u naoj vlasti i ne zaboravi da su mrtvi neprijatelji neopasni. Razmisli. A tada ree Fahdu: Odvedi ga i zavei mu noge. uvaj se, muslimane opomene Tarzan ruke su ovjeka-majmuna duge, one te mogu i mrtve dosei, a prsti obuhvatiti tvoje grlo. Mora se odluiti do mraka, nasranv, i znaj da se Ibn Jad ne vraa dok ne dobije ono po to je doao. Tarzana su odveli i gurnuli u malenu hejru16 nedaleko od Ibn Jadova atora, gdje su Tarzana jedva svladala trojica, bacili ga na zemlju i svezali mu glenjeve dok su mu zglobovi na rukama ve prije bili sputani. U eikovu atoru beduini su srkali kavu u koju su usuli klinie, cimet i druge mirodije, i alili se to ih je zadesila nesrea; usprkos svom hvalisanju, Ibn Jad je dobro znao da e sada moi uspjeno izvriti pothvat samo ako mu pomognu brzina i srea. Da se nije umijeao Motlog ree Fahd sada nam nasranv ne bi zadavao brige; on me sprijeio da prereem grlo psu. O njegovu ubojstvu proirio bi se glas po cijeloj zemlji i prije no to bi sunce ponovno zalo, svi bi nam njegovi ljudi bili za petama protuslovio je Motlog. Wellah! ree Tollog, eikov brat. elio bih da je Fahd izvrio ono to je namjeravao. Uostalom, kakva korist ako nasranvju poklonimo ivot? Ako ga oslobodimo, znamo a e sakupiti svoje ljude i protjerati nas iz zemlje. Kad bismo ga drali zarobljenog, a jedan od pobjeglih robova to do-|avi njegovim ljudima, zar nas oni ne bi napali isto tako kao dfl smo ga ubili!
" Zatvor.

Marama koja se prevlaci preko lica.

12

13

Tollog, govori mudro ree Ibn Jad, odobravajui mu s potovanjem. Ali priekaj ree Tollog smislio sam jo neto mudrije. On se nagnuo naprijed, dao znak ostalima da mu se primaknu i nastavio tiim glasom: Kada bi ovaj, kojeg zovu Tarzanom, u toku noi pobjegao, ili kad bismo ga oslobodili, odbjegli rob ne bi mogao nita javiti njegovim ljudima. Billah! s gnuanjem usklikne Fahd. Odbjegli rob ne bi ni trebao javiti njegovim ljudima to bi uradio sam nasranv i on bi ih sam doveo da nas napadnu. Ph! Tollogov mozak vrijedi koliko devina balega. Jo nisi sve uo to sam smislio nastavi Tollog ne obazirui se na Fahda. Mi bismo se samo pretvarali pred robovima da je on pobjegao. Ujutro, kada ga vie ne bi bilo, izjavili bismo jadikujui: Wellah! Ibn Jad, neka je blagoslovljen, sklopio je mir sa strancem, a ovaj je otiao u dunglu! Ne razumijem te, brate ree Ibn Jad. Tamo u herji lei sputan nasranv. No e biti tamna. Dovoljno je da vitki no nade put u njegovim rebrima. Imamo vjernog Habasha koji e izvriti nau zapovijed, a poslije nee o tome govoriti. Iskopat e jarak i na dno poloiti Tarza-na koji nam tako vie nee moi nauditi. Alaha mi, vidi se da u tebi tee eikova krv povie Ibn Jad. Vidi se to po tvojim mudrim rijeima. Ti e se za to pobrinuti. Uradit e to tajno i dobro. Neka te Alah blagoslovi! Ibn Jad se digne i uputi u harem.

DRUGOVI DIVLJINE
Pala je tama na logor eika Ibn Jada. Tarzan je jo uvijek pokuavao prekinuti remenje koje mu je vrsto sputavalo zglobove, ali se jaka devina koa odupirala snazi divovskih miia. S vremena na vrijeme oslukivao bi none glasove iz dungle. Mnoge glasove nijedno ljudsko uho ne bi moglo razabrati ali ih je Tarzan uvijek jasno razlikovao. Znao je kad je prolazio Numa, a kada leopard Sita; odjednom iz daljine donese mu vjetar glas mujaka slona, koji se uo slabo, poput apta. Pred Ibn Jadovim atorom etala se eikova ki Ateja sa Zvedom. Kad su zastali, Zeyd uhvati djevojinu ruku. - Reci mi, Ateja progovori da ne voli nikog osim Zeyda. - Koliko ti to puta moram ponoviti? proape djevojka. - Zar ne, ti ne voli Fahda? navaljivao je ovjek. Billah, ne! izusti djevojka. - Pa ipak, tvoj se otac tako ponaa kao da e jednog da na biti njegova. Moj otac eli da jednog dana budem u Fahdovu haremu, ali ja nemam povjerenja u tog ovjeka. Ne mogu pripajali onome koga ne ljubim i u koga nemam povjerenja. - Ni ja ne vjerujem Fahdu ree Zeyd. Sluaj, Atejal Sumnjam da je on vjeran tvome ocu. Sumnjam jo u jed nog ovjeka, a njegovo ime ne usuujem se ni proaptati. Vi dio sam ih zajedno kako rjggta^p razgovaraju kad nije bilo nikoga u blizini. 15

14

Djevojka kimne glavom. Znam tko je to i ne treba mi ni apnuti njegovo ime. Njega mrzim isto toliko koliko Fah-da. Ali on je tvoga roda podsjeti je mladi. A to onda? Nije li on i brat moga oca? Ako ga to ne nagoni na odanost prema mojem ocu, zato bih se ja trebala pretvarati da sam mu vjerna? tavie, ja drim daje izdajica, ali ini se daje Ibn Jad slijep. Daleko smo od nae domovine, a Tollog e preuzeti sve eikove dunosti i asti, ako se ovome to dogodi. Tollog je po krvi prvi nasljednik. Mislim da ga Fahd potpomae, Tollog mu je obeao da e mu pomoi isprositi moju ruku u Ibn Jada. Primijetila sam koliko se Tollog trudi da pred mojim ocem hvali Fahda. Moda su se dogovorili da e podijeliti plijen u gradu gdje se nalazi blago podsjeti je Zeyd. To bi mogla biti istina odgovori djevojka Alahu, to je to? Beduini koji su sjedili oko vatre gdje su kuhali kavu, poskoe na noge. Iz svojih sklonita nainjenih na brzu ruku zaprepateni crni robovi piljili su u tamu. Ljudi prihvatie mukete. Opet je nastala tiina u menzilu; svi su naulili ui. Billah! uzvikne Ibn Jad. Taj je zvjerski urlik dopro iz sredine menzila, a tamo su smjeteni samo ljudi i domae ivotinje. Da to nije...? govornik zastade u strahu da bi se njegova pretpostavka mogla ostvariti. Ali on je ovjek, a to je bio glas zvijeri uporno je tvrdio Ibn Jad. To nije mogao biti on. On je nasranv podsjeti Fahd. Moda se udruio s avolom. Urlik je dopro iz hejre gdje on lei vezan primijeti drugi. Hajde! ree Ibn Jad da ispitamo. S pripravnim muketama u rukama, osvijetlie svjetiljka16

ma put. Arapi su se pribliili hejri gdje je leao Tarzan. Oni sprijeda straljivo zavire unutra. Ovdje je obavijestie ostale. Tarzan je sjedio u sredini atora i s prezirom promatrao Arape. Ibn Jad srnu naprijed. - Jesi li uo krik? upita ovjeka-majmuna. Da, uo sam. Dolazi li, eie Ibn Jade, da me uznemiruje zbog te sitnice, ili da me oslobodi? Kakav je to bio urlik? to je znaio? pitao je Ibn Jad. Tarzan, kralj majmuna, smijeio se jezovito. Bio je to zov zvijeri koja trai pomo odgovori. - Dre li uvijek plemeniti beduin kad uje glasove stanovnika dungle? Gluck!17 zarei Ibn Jad. Beduin se nikoga ne boji. Pomislili smo da je urlik dopro iz hejre pa smo se pourili ovamo. Mislili smo da se neka zvijer iz dungle priuljala u menzil i da te napala. Sutra te Ibn Jad namjerava osloboditi. Zato ne noas? - Moji te se ljudi boje. ele da odmah ode im te oslobodim. . - Pa to i hou. Ne elim ostati u tvojem uljivom menzilu. - Nou te ne moemo pustiti samog u dunglu, gdje vreba el-adrea18. Tarzan, kralj majmuna, nasmijei se jednim od svojih pozna! ih osmijeha. Tarzan je sigurniji u svojoj dungli u ko|oj je vie zvijeri nego to je beduina u pustinji odgovori. I arzan se nou ne boji u dungli. - Sutra! okosi se na nj eik, a tada dade znak svojim pratiocima i oni odu. I arzan je promatrao kako se njihove svjetiljke njiu po logoru i nestaju u eikovu bejtu. Tada se isprui i priljubi uho na zemlju.
" Uzvik.
" Crna pantera.
IH lotpodar dungle

17

Kada su stanovnici arapskog logora zauli zvjerski urlik koji je proparao nonu tiinu, u njihovim se grudima probudio nemir, ali mu poslije nisu pridavali osobite panje. Ipak, postojao je netko, daleko u dungli, tko je prihvatio zov i razumio ga. Bio je to slon Tantor, ogromna ivotinja, sivi drednot19 dungle. On ponovno visoko digne svoju surlu i glasno zatrubi. Njegove se male oi zlokobno zacrvene i zaas jurne brzim kasom kroz umu. Menzil eika Ibn Jada stiao se. Arapi i njihovi robovi potrae svoje hasure za spavanje. Samo su eik i njegov brat sjedili, puili i neto aputali u eikovu bejtu. Pazi da robovi ne vide kako e ubiti nasranvja, Tollo-e opomene ga Ibn Jad. Ubij ga tiho sam, a tada probudi dva roba. Uzmi Fejjuana, kod nas je od djetinjstva, on je odan. Posluit e ti dobro. Abbas je takoer odan i k tome jak predloi Toilog. Uzmi i njega sloi se Ibn Jad. Ali bolje je da ni oni ne doznaju kako je umro nasranv. Reci im da si iz hejre uo neku buku, pa kad si posao da vidi to se desilo, naao si ga ve mrtva. Moe se pouzdati u moju utljivost, brate uvjeravao ga je Toilog. Opomeni ih da o tome ne brbljaju nastavi eik. Nitko, osim nas etvorice, ne smije doznati o nasranvovoj smrti, ni gdje je zakopan. Ujutro emo rei ostalima daje pobjegao. Za dokaz ostavi u hejri njegovo prerezano remenje. Razumije? Alaha mi, potpuno. Dobro. Sad poi. Ljudi spavaju. eik se uspravi, a takoer Toilog. Prvi ue u odjel svog harema, a posljednji se tiho uputi kroz mrklu no prema hejri gdje je leala njegova rtva.
19

Kroz dunglu je jurio Tantor, a s njegove staze bjeale su i manje ivotinje i divlje zvijeri. ak se i Numa, lav, pokunjeno oduljao kad je prolazio moni debelokoac. U mranu se hejru prikradao Toilog, eikov brat, ali gaje rarzan, prislonivi uho na zemlju, uo ve kad je napustio Ibn Jadov bejt. Tarzan je oslukivao razne glasove, pa je uo i pri kraanje Tolloga, a kad su se njegovi koraci uputili prema atoru gdje je leao, pogodio je zbog ega dolazi njegov posjetilac. Zato bi ga beduin tako kasno posjetio ako ne da i'.a ubije. Toilog je uao u ator tapkajui u mraku. Tarzan je uspravno sjedio na zemlji. Uasni urlik, onaj isti koji je prije uznemirio menzil, probije beduinove ui. Ovaj put urlik je dolazio iz same hejre gdje je stajao Toilog. Beduin se zaustavi zaprepaten. Alaha mi! povie u/miui. Kakva je to zvijer? Bijelce, je li te napala? Svi su se u logoru probudili, ali se nitko nije usudio izai. rarzan se nasmijei i ne odgovori nita. Bijelce! ponovi Toilog, ali nije bilo odgovora. Oprezno, isukana noa, beduin izae iz hejre. Prislukivao je, ali iznutra vie nije uo ni glasa. Otrao je u svoj bejt, zap al i o svjetiljku i pourio se natrag do hejre. Ovaj put ponio je sa sobom muketu i otkoio je. Provirivi unutra sa l\ (etiljkom iznad glave, Toilog je ugledao ovjeka-majmuna kako sjedi na podu i promatra ga. Nije bilo ni traga zvijeri. Sada je beduin razumio. Billah! To si ti, bijelce, urlikao tako jezovito? Beduine, dolazi da ubije nasranvja, zar ne? upita I ai /an. 11 dungli je rikao lav i trubio slon mujak. Toilog se na i" i i i j c - obazirao jer je znao da je borna20 visoka, opasana Irnjem i vatrom protiv zvijeri, a uvari su na oprezu. Nije odorio Tarzanu. Mjesto odgovora odloi muketu i zgrabi
Kruna utvrda uroenika u ekvatorijalnoj Africi.

Veliki bojni brod.

18

19

svoj no. U slabom sjaju svjetiljke Tarzan je promatrao na to se sprema. Ugledao je okrutan izraz na pakosnom licu ovjeka koji mu se polako primicao s isukanim noem. U slabom svjetlu zakrijese se oi ovjeku koji se gotovo bijae nagnuo nada nj. Tada do uiju ovjeka-majmuna do-pru glasovi uzbune s krajnjeg ruba logora, popraeni kletvom Arapa. Tollog nasrne na Tarzana. Zarobljenik digne svoje sputane zglobove i izbije no iz beduinove ruke, istovremeno kleknuvi. S kletvom na ustima Tollog navali na Tarzana, ali se ovaj obrani, udari beduina u glavu i obori ga jednim udarcem. Tollog se uspravi i ponovno nasrne, estoko poput razbje-njela bika, ali sada lukavije. Mjesto da napada frontalno, Tollog brzo zaobie Tarzana u elji da ga napadne s lea. Tarzan je uporno nastojao da se okrene kako bi doekao svog protivnika licem u lice, ali izgubi ravnoteu, jer su mu glenjevi bili sputani, padne niice na milost i nemilost Tollogu. Beduin isceri pakosno svoje ute zube. Umri, bijelce! povie, a zatim: Billah! to je to? Najednom se ator nad njegovom glavom podigne i zavitla kroz mrak. Naglo se obazre. S usana mu se ote jezovit krik. Nad njim se, oiju zakrvavljenih od bijesa, pojavio slon. Istog trena obavila ga je gipka surla podigla visoko i snano ga bacila u tamu za atorom. Tantor je naas zastao srdito i prezirno obazirui se, a tada spusti surlu, podigne Tarzana, okrene se i otkasa brzo kroz logor u dunglu. Prestraeni straar opali iz puke i pobjegne. Drugi straar leao je zgnjeen i mrtav tamo gdje ga je zakovitlao Tantor kad je ulazio u logor. Malo kasnije Tarzana i Tantora progutali su dungla i mrak. Nastao je mete u logoru eika Ibn Jada. Naoruani ljudi brzali su na sve strane i traili napadae. Neki su doli do mjesta gdje je stajao zatvor i zarobljeni bijelac, ali su i zatvor i bijelac nestali. Jedan od bejta, koji je pripadao Ibn Jadovu dobrom prijatelju, bio je spljoten. Ispod njega vritale su e20

ne i kleli mukarci. Na njegovu je vrhu Tollog, eikov brat, odvratno psovao, a trebalo je, zapravo, da zahvali Alahu na svojoj srei. Da nije pao u asu kad ga je Tantor snano odbacio na vrsto razapeti bejt, bio bi se sigurno ubio ili barem opasno ozlijedio. Ibn Jad stigao je ba onog trenutka kad se Tollog izvlaio iz sklopljenog atora. Billah! povie eik. to se dogodilo? to radi, brate, na Abd el-Azizovu bejtu? Jedan rob dotra eiku. Bijelac je nestao i sa sobom ponio zatvor povie. Ibn Jad se obrati Tollogu. Moe li mi ti objasniti? upita. Zar je uistinu bijelac otiao? Da, otiao je odgovori Tollog. On je u savezu sa ejtanom koji se preruio u slona i odnio bijelca u dunglu, a mene bacio na vrh Abd el-Azizova bejta. uje li ga kako vriti i kune, kao da su njega napali, a ne mene. Ibn Jad strese glavom. Znao je odavna da je Tollog laljivac, ali ipak nije mogao razumjeti kako se njegov brat naao a vrhu Abd el-Azizova bejta. to je vidjela straa? upita eik. Gdje je bila? Na svom mjestu progovori Motlog. Upravo dola/mi odande. Jedan je straar mrtav, a drugi je pucao na uljeza dok je bjeao. - to pria o tome? upitao je Ibn Jad. Wellah, kae da je slon doao, uao u logor, ubio Ye-menvja i nagrnuo prema zatvoru gdje je leao sputan bijelac, zderao hejru i bacio Tolloga visoko u zrak. Tada je zgrabio zarobljenika, odnio ga u dunglu, a Hasan je pucao u njega. I promaio ga pogodi Ibn Jad. Nekoliko trenutaka eik je zamiljeno stajao, a tada se polako uputi u svoj bejt. Sutra rano spremite se na rahlu21 rekao je. Brzo se proirila vijest da e rano izjutra dii logor. ' Dizanje logora. 21

Tantor je nosio Tarzana duboko u umu do male istine gusto pokrivene travom. Slon je njeno poloio svoj teret na zemlju i uvao strau. Ujutro ree Tarzan kad Kudu, sunce, zapone svoj lov na nebeskim ravnicama, kad svane, razmislit emo kako bismo uklonili veze. Sada, hajdemo na poinak. Te je noi lava Numu, hijenu Danga i leoparda Situ privukao snani miris bespomona ovjeka, ali kad su vidjeli tko uva usnulog Tarzana i uli mumljanje, samo su proli. Kad je svanula zora, u logoru Ibn Jada svi su bili na nogama. Tek to su pojeli oskudni doruak, ene su sloile eikov bejt, a to bijae znak da se srue i svi ostali atori. Za jedan sat ve su Arapi ili na sjever, prema Fl-Habashu. Beduini i njihove ene uzjahali su pustinjske ponije koji su preivjeli dugi put sa sjevera. Robovi, koje su doveli iz svoje zemlje, vrili su dunost askarija22 te ili na elu i na kraju kolone. Bili su naoruani muketama. Nosai bijahu domoroci koje su usput zarobili. Nosili su logorsku prtljagu, a pred sobom su tjerali koze i ovce. Zeyd je jahao kraj Ateje, eikove keri. Njegove su oi ee poivale na njoj nego na stazi kojom su napredovali. Jaui kraj Ibn Jada, Fahd je bijesno pogledavao oboje, Tol-log, eikov brat, primijeti to i naceri se. Zeyd je hrabriji udvara od tebe, Fahde proape mladiu. On ape lai u njeno uho. Od mene to ona nee uti potui se Fahd.. Kad bi barem eik pristao da je isprosi primijeti Tollog. Ali ne pristaje odree Fahd. Jedna tvoja rije mogla bi pomoi. Obeao si. Wellah, jesam, ali moj je brat preblagi gospodar objasnio je Tollog. On nije protiv tebe, ali eli da mu ki bude sretna. Njoj preputa da izabere mua.
" Naoruani vojnici.

A to bih ja trebao uraditi? upita Fahd. Kad bih ja bio eik nabaci Tollog ali, na alost, ja to nisam. A to, ako bi ti bio eik? Moja bi se neakinja udala za onog koga bih joj ja izabrao. Ali ti nisi eik podsjeti ga Fahd. Tollog se primakne i proape u Fahdovo uho: Zeyd, hrabri udvara, pronaao bi naina da me uini eikom. Fahd ne odgovori. Jahao je i utio oborene glave, utonuo U misli.

22

23

TOYATOVI MAJMUNI
Sporo su protekla tri dana u dungli koja je isparavala vlagu. Ve tri dana Arapi su polako kretali na sjever prema ElHabashu. Ve tri dana leao je Tarzan, kralj majmuna, bespomono sputan na maloj istini, a Tantor ga je uvao. Veliki mujak donio je jedanput na dan hrane i vode ovje-kumajmunu. Remenje od devine koe jo gaje uvijek sputavalo, pomo nije stizala. Pozvao je majmuna Manua da pre-grize kou, ali lakomisleni Manu obeao je da e doi i zaboravio. I tako je ovjek-majmun bez jadikovki, poput ivotinje, strpljivo leao i ekao osloboenje. Znao je da ono moe doi i u obliku smrti. Ujutro etvrtog dana Tantor je pokazivao znakove nemira. U blizini nestalo je hrane za nj i njegova tienika. Htio je otii i ponijeti Tarzana sa sobom, ali je ovjek-majmun znao da e mu teko tko pomoi ako ga on odnese daleko u zemlju slonova. Mangani, veliki majmun, bijae jedini stanovnik dungle koji bi ga mogao odrijeiti. Tarzan je znao da se nalazi gotovo na krajnjoj granici Manganijeve zemlje, ali je jo uvijek postojala mogunost da bi i jedan opor velikih antropoida mogao nabasati i otkriti ga. Kad bi ga Tantor odnio jo dalje na sjever, ta bi neznatna mogunost nestala zauvijek. Tantor je elio otii. Gurao ga je svojom surlom i okretao. Zatim ga podie sa zemlje. Spusti me, Tantore ree ovjek-majmun. Debelokoac ga poslua, ali se nato okrene i ode. Tarzan je promatrao kako se uputio preko istine k udaljenom velikom drveu.
24

Obazre se na Tarzana i zatrubi. Srdito izruje zemlju velikim kljovama. Idi i potrai hranu ree Tarzan a tad se vrati. Mangani mogu sutra naii. Tantor opet zatrubi, okrene se i nestane u dungli. Jo dugo ovjek-majmun leao je i sluao odjek koraka svoga starog prijatelja koji se udaljavao. - Otiao je razmiljao je. Ne mogu ga za to prekoravati. Moda je to i bolje. Svejedno da li se to dogodilo da nas, sutra ili prekosutra. Jutro je prolo. Podnevna tiina leala je nad dunglom. Samo su kukci zujali. Oni su dosaivali i Tarzanu i zvijerima u dungli, ali njegov organizam bijae imun na otrov njihova uboda jer je godine i godine stvarao protuotrove. Najednom nastane hajka meu drveem. Kroz granje mali Manu, njegova braa, sestre i bratii trali su mahnito, ciali, kevtali i prepirali se. - Manu! pozove Tarzan. Tko dolazi? Mangani? Mangani! vritali su majmuni. Idite i dovedite ih, Manu! zapovjedi ovjek-majmun. Bojimo se. - Idite i zovite ih s vrha kroanja nagovarao ih je Tar zan. Tamo vas ne mogu dosei. Recite im da ovdje lei bespomoan jedan od njihovih majmuna. Recite im neka do u da me spase. Bojimo se. - Ne mogu vas dosei s vrha kroanja. Idite! Tada e vas 11/ci i za prijatelje. - Oni se ne mogu popeti na vrh kronje odvrati neki ini majmun. Ja idem. Zaustavljeni u svom bijegu, ostali majmuni okrenu se da vide kako se sjedobradi popeo na vrh drvea dok je Tarzan oekivao dolazak Manganija. Uskoro je uo duboke grlene glasove svog opora; bili su to veliki majmuni, Mangani.
25

Moda e meu njima biti netko od poznatih. A moda opor dolazi izdaleka i nitko od majmuna ga ne zna, sumnjao je. Ali oni su mu bili posljednja nada. Leao je i oslukivao i ekao. uo je kako Manu vriti i brblja s gornjih grana visoko povrh velikih majmuna. Iznenada je u dungli nastala tiina. ulo se samo zujanje i brujanje kukaca. ovjek-majmun leao je i gledao u smjeru odakle su se trebali pojaviti antropoidi. Znao je to se zbiva iza gustog zida zelenila. Krvolone ga oi ispituju, promatraju istinu, trae neprijatelja, boje se varke ili zamke. Znao je da je on pobudio nepovjerenje, strah, bijes; a zato bi oni imali povjerenja u okrutnog i nemilosrdnog Tarmanganija i voljeli ga? Bojao se da bi mogli mirno otii, i ne otkrivi mu se. To bi bio njegov kraj. Samo su mu Mangani mogli pomoi. Va sam prijatelj pozove ih. Tarmangani me uh vatio i sputao mi zglobove i glenjeve. Ne mogu se micati. Ne mogu se hraniti. Ne mogu nai ni hrane, ni vode. Hajde odri jeite me. Iza zelene zavjese lia netko odgovori: Ti si Tarmangani. Ja sam Tarzan, kralj majmuna odgovori ovjek-majmun. Istina povie Manu on je Tarzan, kralj majmuna. Tarmangani i Gomangani23 su ga svezali, a Tantor ga je donio ovamo. Kudu je etiri puta lovio po nebeskom svodu dok je Tarzan, kralj majmuna, leao sputan. Poznajem Tarzana progovori neki glas iza zelenila; lie se razdvoji i ogroman dlakav majmun dogega se na istinu. Dopirui rukama do zemlje, zvijer se priblii Tarzanu. M'walat usklikne ovjek-majmun. To je Tarzan, kralj majmuna ree veliki majmun, ali ostali nisu razumjeli. to? upitali su. ija je to druba? upita Tarzan.
" Crnac.

- Toyat im je kralj odgovori M'walat. Ne reci mu tko sam dok mi ne preree veze. Toyat me mrzi i on e me bespomona ubiti. Dobro sloi se M'walat. Hajde kae Tarzan podigavi svoje sputane zglobove. Pregrizi remenje. Ti si Tarzan, kralj majmuna i prijatelj M'walata. M'vvalat e uiniti ono to eli odgovori majmun. Naravno, u oskudnom majmunskom jeziku razgovor nije bio nalik na ljudski. Bio je mjeavina rezanja i mumljanja, ali je sluio svrsi kao i najkorektniji civilizirani jezik i pomogao da se sporazumiju Mangani i Tarmangani, Veliki majmun i Veliki bijeli majmun. MValat je prionuo i snanim zubima pregrizao remene Od devine koe na zglobovima i glenjevima ovjeka-majmu-na dok su ostali iz opora nagrnuli na istinu da vide nije li 8e M'walatu neto neugodno dogodilo. im se Tarzan uspravio, glavnina se strane i dlakave drube pojavi na istini. Toyat, kralj majmuna, bio im je na elu. Za njim nagrnu jo osmorica odraslih mujaka sa estsedam enki i mnogo mladunadi. Mladi i enke zaostajali su iza mujaka koji su pohitali prema Tarzanu kojem je uz bok stajao M'vvalat. % Majmunski kralj prijetei je zaurlao: Tarmangani! Obrtao se u krugu, dipao visoko u zrak, vraao se na zemlju etveronoke, bijesno je lupao po zemlji stisnutih pesti, ur-lao, zapjenio se i ponovno dipao. Toyat se spremao za napad. Nadao se da e tim ponaanjem i u svojim drugovima izazvati divlje borbene instinkte. To je Tarzan, kralj majmuna, prijatelj Manganija ree M'walat. - To je Tarmangani, neprijatelj Manganija povie Ton Oni dolaze i velikim batinama koje tutnje ubijaju nas, n Je enke i balu24. Ubij Tarmanganija.
" Mladunad.

27

To je Tarzan, kralj majmuna mumljao je Gayat. Spasio me je od Nume kad sam bio mali balu. Tarzan je prijatelj Manganija. Ubijmo Tarmanganija! vikao je iz petnih ila Toyat skaui visoko. Nekoliko se mujaka pridrui Toyatu poskakujui takoer visoko dok se Gayat postavi kraj Tarzana. ovjek-maj-mun poznavao ih je dobro. Za tren e se jedan razbjesnjeti i iznenada ga zaskoiti. M'vvalat i Gayat e ga braniti, uplest e se jo nekoliko mujaka i nastat e sveopa tunjava. Svi nee izvui ivu glavu, ali svi e biti ili lake ili tee ozlijeeni. Tarzan, kralj majmuna nije se htio boriti sa prijateljima. Stani! zapovjedi i podigne otvoren dlan da privue panju. Ja sam Tarzan, kralj majmuna, moni lovac i snani borac. Dugi niz godina pripadao sam plemenu Kera-ka, a kad je on umro, postao sam kralj majmuna. Mnogi me od vas poznaju. Svi znaju da sam Mangani i prijatelj svih Manganija. Toyat eli da me ubijete jer Toyat mrzi Tarzana, kralja majmuna. On me ne mrzi to sam Tarmangani, ve to sam ga jednom sprijeio da postane kraljem. Otada je proteklo mnogo kia, neki su od vas tada bili mali balusi. Tarzan bi bio sretan kad bi Toyat bio dobar kralj, ali on to nije. Sada pokuava da vas naucka na vaeg najboljeg prijatelja. Ti, Zutho! povie najednom, upirui prstom u ogromnog majmuna. Skae, mumlja i pjeni se. eli zabosti svoje onjake u Tarzanovo meso. Zar si, Zutho, zaboravio kad si bio bolestan, i kad su te svi majmuni tvog plemena napustili da umre? Jesi li zaboravio tko ti je donosio hrane i vode? Tko te je uvao nou od lavice Sabor, pantere Site i hijene Danga? Dok je Tarzan mirno i s autoritetom govorio, majmuni su se postepeno smirivali i sluali ga. To je bio dugi govor za narod dungle. Ni veliki ni mali majmuni ne mogu se dugo usredotoiti na neku misao. Prije no stoje svrio, jedan mujak 28

preokrenuo je istrunulu kladu i potraio sone insekte. Zutho je nabrao elo u munom prisjeanju. On progovori. Zutho se sjetio ree. On je prijatelj Tarzana i smjesti se uz M'vvalata. Na to su ostali mujaci, osim Toyata, izgubili interes za Tarzana, te odlutali za hranom ili unuli na travu. Toyat je bio jo uvijek gnjevan, ali poto je vidio da nije uspio, nastavi svoj borbeni ples, ne vie tako blizu Tarzana i njegovih branilaca, ali se uskoro i on korisnije zaposlio i poeo traiti kukce. I tako je Tarzan opet pripadao velikim majmunima. Lutao je lijeno umom s dlakavim zvijerima i mislio o pomajci Kali, velikoj majmunici, jedinoj majci koju je poznavao. S ponosom se sjeao kako gaje divlje branila od svih neprijatelja u dungli, od mrnje i ljubomore starog Tublata, njezina mua i od neprijateljstva Keraka, uasna starog majmunskog kralja. Kao da ga je jo juer vidio, u Tarzanovu sjeanju bila je jasna slika ogromnog i okrutnog majmuna, staroga Keraka. To je bila velianstvena zvjer! U djetinjoj mati djeaka-maj-inuna, Kerak je bio utjelovljenje zvjerstva i autoriteta, pa ga se i danas prisjeao s uasom. Tarzanu se jo uvijek inilo nevjerojatnim da je on sruio i ubio toga gigantskog vladara. U mati je opet oivio borbu s Terkozom i gorilom Bolganijem. Mislio je o Tiki koju je ljubio, o Thaki i Tani i o malom crnom djeaku Tibu koga je elio posvojiti. Dok je on matao u dokolici, Ibn Jad je polako napredovao prema sjeveru u leopardov grad Nimmr, a na suprotnoj strani dungle / b i va l i su se dogaaji koji e uplesti Tarzana u veliku pustol o vi n u .

29

GORILA BOLGANI
Crni nosa posrne i baci svoj teret na zemlju jer mu se noga zaplela o korijenje puzavca. Zbog takve sitnice esto se raaju velike neugodnosti. Zbog toga izmijenio se itav ivot mladog i bogatog Amerikanca Jamesa Huntera Blakea. Doao je prvi put u Afriku u lov na divlje zvijeri sa svojim prijateljem Wilburom koji je prije dvije godine proveo tri tjedna u dungli. Stimbol je zato bio vodi ekspedicije i savreni strunjak za divlje zvijeri, afriku dunglu, safari25, hranu, pogaanje vremena i crnce. injenica da je Stimbol bio dvadeset i pet godina stariji jo mu je vie davala pravo da bude sveznalica. To sve, meutim, nije uzrokovalo sve jae neslaganje izmeu dvojice mukaraca, jer je Blakea, flegmatinog dvadeset petogodinjeg mladia Stimbolov egoizam vie zabavljao negoli ogoravao. Prva se pukotina u njihovu prijateljstvu pojavila na posljednjoj eljeznikoj stanici. Morali su napustiti pravi cilj ekspedicije zbog Stimbolova naprasita vladanja i zle udi. Blake je doao u Afriku da kamerom snimi ivot afrike divljine, a ne da lovi zvijeri. Na krajnjoj eljeznikoj stanici dok su nabavljali opremu za safari, Stimbol je tako uvrijedio snimatelja da ih je ovaj ostavio i krenuo na obalu. Usprkos tome, Blake odlui da nastavi put i da barem neto snimi svojim foto-aparatom. Nije bio od onih ljudi koji uivaju u ubijanju zvijeri iz sporta. Do" Ekspedicija.

govorili su se da e ubijati samo da se prehrane i da Stimbolu pribave jo nekoliko trofeja. Nekoliko su se puta prepirali jer je Stimbol zlostavljao crne nosae, ali se to izgladilo i Simbol je obeao da e Bla-keu prepustiti upravljanje safarijem, i da e se obuzdati. Uli su duboko u umu, ak i dalje no to su planirali, ali su bili slabe sree i nisu nali divljai. Namjeravali su se vratiti. Blakeu se inilo da e se sve svriti bez neprilika te da e se on i Stimbol vratiti u Ameriku kao prijatelji. U tom trenu crni nosa zapne nogom o puzavac, posrne i baci tovar na /em Iju. Ispred nosaa koraali su Stimbol i Blake jedan do drugoga, a teret, na nesreu, padne na Stimbola i obori ga. Stimbol i nosa muno se osove na noge dok su se crnci oko njih smijali. Nosa se cerekao. Stimbola preplavi gnjev. - Prokleti nespretni avole! povie, i prije nego to se Hlake mogao umijeati, a nosa zatititi, razbjenjeli bijelac prekorai teret i obori nosaa stranim udarcem u lice. Dok je nosa leao, Stimbol ga udari nogom. Ali samo jedanput! Prije nego to je mogao ponoviti udarac, Blake ga epa za rame, okrene i udari isto onako kao to je on udario crnca. Slimbol pade, otkotrlja se i posegne za svojim automatskim pitoljem koji mu je visio o boku. Blake je bio bri. Prestanite! ree odrjeito Blake i uperi revolver kalibra 45 inm u Stimbola. Stimbol makroe ruku s pitolja i uspravi se. Ustanite! naredi Blake, a kad se ovaj podigao, ree: Sluajte me, Stimbole, meni je svega dosta. Nas smo dvojica I 31 vrili. Razdijelit emo sutra ujutro safari i opremu i rastati
.r.

Hluke zatakne pitolj a crnac se uspravi krvava nosa. Os-i.ili su crnci bili namrgoeni. Blake dade znak nosau da pod-;ne teret i zaas je safari opet napredovao, ali bez pjesme i . mi j e h a . 31

30

Pred podne Blake se ulogorio na prvom prikladnom mjestu, kako bi poslije podneva razdijelili opremu, hranu i ljude da mogu oba safarija krenuti ve u ranu zoru na put. Namrgoeni Stimbol nije htio pomoi, ve je poveo sa sobom nekoliko oboruanih askarija koji su orujem titili sa-fari i otiao u lov. Jedva je proao milju slijedei trag divljai po mekanoj crnici koja je priguivala topot koraka, kad jedan od domorodaca na elu digne ruku i zaustavi ih. Stimbol se oprezno primakne, a crnac pokae ulijevo kroz lie. Ispod njih Stimbol je primijetio crnu masu kako se polako kree. to je to? proape. Gorila odgovori crnac. Stimbol podigne svoju puku i opali na priliku koja je uzmicala. Crnac se nije iznenadio kad je promaio. Grom i pakao! izbaci bijelac. Hajde, slijedimo ga! On, boga mi, mora biti moj! Kakav trofej za me! uma je bila rjea nego obino i svakog bi im se asa pred oima pojavio uzmiui gorila. Svaki put je Stimbol pucao i promaio. Crnce je to zabavljalo; u sebi su krili zadovoljstvo. Nisu voljeli Stimbola. Podalje, Tarzan, kralj majmuna, lovio je s plemenom Toyata. uo je prvi pucanj, popeo se na drvo i njiui se s jedne grane na drugu pohitao u smjeru praska. Bio je siguran da oruje ne pripada beduinima jer je razlikovao pucanj njihovih muketa od pucnja modernog oruja. Beduini su moda i posjedovali takvu puku, bilo je i to mogue, ali je to najvjerojatnije bio bijelac. Tarzan je u svojoj zemlji morao znati tko su svi ti stranci i zato su doli. Neko nisu uope dolazili, a sada rijetko kad. Njihov dolazak Tarzan nije volio, jer im bi se pojavio bijelac, mir i srea su iezli. Hitajui kroz drvee, njiui se s grane na granu, sigurno se kretao prema izvoru pucnjeva, a kad se pribliio gonioci32

ma gorile Bolganija, uo je kako se lomi grmlje i glasove ljudi. Bolgani je urno izmicao progoniteljima. Toliko ga je zaokupila misao da pobjegne stranom tapu koji bi zapraskao im bi se bijelac pojavio da nije bio oprezan kao inae, te je srljao kroz umu glavom bez obzira. Zmija Hista sklupala se na niskoj grani oblinjeg drveta. Lom granja i prasak puke uzbudili su,ogromnog pitona koji je i inae nagao i razdraljiv. Drugom bi prilikom dopustio odraslom mujaku gorili da proe, ali u onom raspoloenju napao bi samog Tantora. Njegove izdubljene oi zakrijesile su se. Promatrao je kako mu se primie rutavi Bolgani, a kad je gorila prolazio ispod grane na kojoj je visjela Hista, piton se spusti na svoj plijen. Bolgani se nastojao osloboditi velikih, snanih i nemilosrdnih koluta koji su se tiho omotali oko njega. Bolgani bijae snaan, ali je zmija Hista snanija. Uasan, gotovo ljudski krik ote se s Bolganijevih usana kad je vidio kakva mu se propast sprema. Baen na zemlju, borio se uzalud dok su se koluti ivog elika uporno suavali. Oni e ga tako dugo gnjeiti dok mu kosti ne prsnu od silna pritiska, a tijelo se pretvori u kau koja e poput kobasice skliznuti niza zmijino razjapljeno drijelo. Uto su prispjeli Stimbol i Tarzan. Stimbol je posrtao kroz nisko granje, a Tarzan, kralj majmuna, polubog ume, skladno se njihao s grane na granu. Kao uvijek, i sada se Tarzan tiho i oprezno kretao pa ga nitko nije primijetio. Kad je pogledao dolje, spazio je na prvi pogled kakvo je zlo zadesilo Bolganija. Tog je trena Stimbol podigao puku i namjeravao ubiti jednim hicem ova dva kraljevska primjerka. U svom srcu Tarzan nije osjeao ljubavi za gorilu Bolganija. Rutavi gigantski ovjekoliki majmun bio je prirodni neprijatelj ovjeka-majmuna. Njegova prva borba na ivot i smrt, bila je borba s Bolganijem. Godine i godine ga se bojao, ili tonije, oprezno ga izbjegavao, jer Tarzan nije poznavao
3 Tarzan gospodar dungle

33

straha. I kasnije, kad vie nije bio dijete, nastavio je izbjegavati Bolganija stoga to su ga i njegovi prijatelji, veliki majmuni izbjegavali. Ali sada, kad je vidio da ga opsjedaju dva neprijatelja koji su u isti as i neprijatelji Manganija, u njegovim grudima bukne plamen drugarstva u kome izgori sve to je bilo protiv njega. Odmah je bio povrh Stimbola, a kad je Amerikanac podigao oruje na rame, Tarzan mu je skoio na lea i oborio ga. Prije no to je Stimbol shvatio to se s njim zbilo, i dok se psujui nastojao uspraviti, nenaoruani Tarzan izvukao je lovcu no iz korica i bacio se na kovitlajuu masu pitona i gorile. Stimbol se uspravio s namjerom da ubije, ali mu je prizor koji se pred njim zbivao istjerao iz glave elju da se osveti. Napo gol, gigantski bijelac bronane puti i crne kose borio se sa stranim pitonom. Stimbol je zadrhtao kad je zauo da muklo ivotinjski rei ne samo gorila ve i ovjek koji se za njega borio. elini prsti jedne ruke stisnuli su pitona upravo iza glave dok je druga probadala noem zmiju, koja se smotala i grevito izvijala. im se novi i mnogo opasniji neprijatelj bacio u bitku, Hista je djelomino oslobodila Bolganija namjeravajui i Tarzana obujmiti u zagrljaj, te zgnjeiti obojicu u isti mah. Zmija je uskoro primijetila da ovjek glatke puti ugroava njezin ivot, odmotala se s Bolganija, te je mahnita od bijesa i boli pokuavala obujmiti ovjeka-majmuna, ali im bi se zmijski koluti pribliili, otar no zabadao se duboko u ranjeno meso. Zgnjeeni Bolgani, jo samo s iskrom ivota u sebi, leao je sopui na zemlji i nije mogao priskoiti svom spasitelju u pomo, dok je Stimbol, oiju iskolaenih u strahu i uasu, promatrao borbu na sigurnoj udaljenosti. Zaboravio je i na svoju pohlepu da stekne trofej i da se osveti.
34

Tako se Tarzan sam postavio nasuprot jednom od najmonijih bia koje je stvorila priroda. To je bila borba na ivot i smrt. Amerikancu, koji je to promatrao, bio je jasan ishod borbe jer koji bi ovjek, roen od ene, mogao izbjei bez tue pomoi smrtnom zagrljaju pitonovnih kolutova. Hista je ve okruila tijelo i jednu nogu ovjeka-majmuna, ali je snaga njezina stiska ve oslabila. Tarzan je sada usredotoio svu svoju snagu i pokuavao da snanim zahvatom otrice lovakog noa prereze Histu napola. ovjek i ivotinja bili su obliveni krvlju. Nekoliko jardi uokolo bili su trava i grmlje grimizni. Onog trena kada je lar/.an naglim zahvatom prerezao kraljenicu velike zmije, I lista je krajnjim naporom grevito stisnula gigantskim koluIIina svoju rtvu. Donja polovica zmije otpala je, a ovjek-majmun borio se i dalje s onim dijelom koji je ostao. Upotrijebio je nadljudsku snagu da se oslobodi koluta i konano odbaci Histu koja |e ugibala. Tada, ne obazirui se na Stimbola, on se okrene Bolganiju.

Da li si smrtno ranjen? upita ga jezikom velikih majmuna. Ne odgovori gorila. Ja sam Bolgani! Ubit u Tarmanganija! Ja sam Tarzan, kralj majmuna odgovori ovjekmajmun. Spasio sam te od Histe. Ne eli ubiti Bolganija? upita gorila. Ne, budimo prijatelji. Bolgani se namrtio i nastojao da usredotoi misli na tom om problemu. Najednom progovori: Bit emo prijate-ree. Tarmangani- koji se nalazi iza tebe, ubit e nas jom batinom koja grmi. Hajde da prvo ubijemo njega. Majmun se muno uspravi. Ne protuslovio je Tarzan. Otpremit u Tarmanmi|.l.

Ti? On nee htjeti otii.


35

Ja sam Tarzan, kralj dungle odgovori majmun-ovjek. Rije je Tarzana zakon u dungli. Stimbol, koji je to sve gledao, bio je uvjeren da predstoji nova bitka jer su ovjek i ivotinja reali jedno na drugo. Da je samo slutio kako ga obojica smatraju svojim neprijateljem, ne bi se osjeao ugodno. Prihvativi opet puku, uputi se Tarzanu onog trena kad ga je ovaj htio osloviti. Makni se u stranu, mladiu ree Stimbol da svrim s gorilom. Poslije tvog iskustva sa zmijom, valjda ne eli da i taj drugar skoi na tebe. Uza sve to Amerikanac nije bio siguran kako e se ponaati bijeli div jer se jo uvijek sjeao njihova prvog susreta. S pukom u ruci koju Tarzan nije posjedovao, bio je ipak siguran. Nagaao je da bi div tre balo da bude sretan ako ga spasi od gorile jer, koliko je Stim bol znao o takvim zvijerima, gorila se ponaao napadaki. Tarzan, zaustavivi se tono izmeu Bolganija i lovca, pogleda ga ispitivaki. Spusti puku ree zatim. Nee ubiti gorilu. Grom i pakao! Neu? uzvikne Stimbol. to misli, zato sam ga gonio kroza umu? Ti si u zabludi odgovori Tarzan. Kakvoj zabludi? upita Stimbol. Misli da e ga ubiti, ali nee. Sluaj, mladiu, zna li ti tko sam? upita Stimbol. Ne zanima me hladno odgovori Tarzan. Bolje bi bilo da te zanima. Ja sam Wilbur Stimbol, jedan od bankara kompanije Stimbol iz New Yorka! S tim su se imenom mogla poiniti uda u New Yorku pa i u Parizu i Londonu, to je ime otvaralo mnoga vrata i savilo mnoga koljena. Rijetko kada ono nije posluilo tom nadu-tom ovjeku pune kese. to radi u mojoj zemlji? upita ovjek-majmun, ne obazirui se na to hvalisanje. Tvoja zemlja? Sto mu gromova, tko si ti? 36

Tarzan se okrene dvojici crnaca koji su stajali neto podalje iza Stimbola. Ja sam Tarzan, kralj majmuna ree im u njihovu narjeju. to radi ovaj ovjek u mojoj zemlji? Koliko ima jo bijelaca u njegovu drutvu? Veliki bwana odgovori jedan od ljudi pun iskrenog potovanja mi smo znali da si ti Tarzan, kralj majmuna, jer smo te vidjeli kako si se spustio s grane i ubio veliku zmiju. Nema nikoga u cijeloj dungli tko bi to mogao uiniti. Taj je bijelac lo gospodar. S njim je jo jedan bijelac. Taj je dobar. Doli su da love lava Simbu i ostalu zvjerad. Nisu imali sree. Sutra se vraaju. - Gdje je njihov logor? upita Tarzan. Crnac koji je govorio pokae: Nije daleko ree. ovjek-majmun obrati se Stimbolu. Vrati se u svoj logor - ree. Ove u veeri doi tamo da razgovaram s tobom i s tvojim pratiocem. Ne lovi vie u Tarzanovoj zemlji, osim za hranu. U glasu i ponaanju toga neobinog ovjeka bilo je neto i/van redno, neto to je, naposljetku, slomilo Stimbolovu In/osjeajnost, preplavilo ga strahom. To mu se prije nije dorada lo, osim kad bi se naao u drutvu ljudi bogatijih no to \v bio on. Stimbol ne odgovori nita. Stajao je nepomian i gledao kako se bronani div obratio gorili. uo je kako su zareali, a zatim su na njegovo golemo iznenaenje otili rame u/ rame u dunglu. Kad ih je lie sakrilo, skinuo je svoj ljem, svilenim rupcem oiro znoj sa ela i buljio za udnim parom koji je zamak.u u umu. Napokon se, s kletvom na usnama, obrati svojim ljudima. I'o i r at ili smo cijelrdan! poali se. Tko je taj prijan? < ini se da ga vi poznajete? To je Tarzan progovori jedan od crnaca. Tarzan? Nikad nisam za njega uo odsijee StimSvi koji poznaju dunglu, poznaju i Tarzana. 37

Hm! podrugljivo ree Stimbol. Nitko nee propisati Wilburu Stimbolu gdje smije loviti, a gdje ne smije. Gospodaru ree crnac koji je prvi progovorio rije je Tarzana zakon dungle. Nemoj ga uvrijediti. Ne plaam vas zato, prokleti nigeri, da me savjetujete odsijee Ijutito Stimbol. Kad naredim da lovimo, tada emo i loviti, to ne zaboravite. Na povratku u logor nisu vidjeli divlja, barem je Stimbol nije vidio. to su vidjeli crnci, to je bila njihova stvar.

TARMANGANI
Dok Stimbol nije bio u logoru, Blake je razdijelio hranu i opremu na dva jednaka dijela. Podjelu nosaa i askarija ostavio je do Stimbolova povratka. Kad su lovci uli u logor, on je pisao svoj dnevnik. Na prvi pogled spazio je da je Stimbol loe raspoloen, ali to ga nije osobito uznemirilo, jer je stari obino tako bio raspoloen. Blake je bio sretan to e se sutra, zauvijek, rijeiti svog pratioca zle udi. Vie ga je zabrinjavalo natmureno dranje askarija. Stimbol ih je vjerojatno opet tiranizirao, prekoravao i vrijeao pa e sutra biti jo veih neprilika pri podjeli safarija. Od asa kad je Blake odluio da se rastane sa Stimbolom, znao je da fl najvea zapreka biti u tome to nee moi nai dovoljno ljudi koji e pristati da se podvrgnu Stimbolovoj disciplini, te da ga otprate i ponesu prtljagu. Dok je prolazio, Stimbol je primijetio dvije razdijeljene hrpe i njegovo se lice jo vie smrknulo. Vidim da ste stva11 podijelili rekao je kad se zaustavio pred Blakeom. elim da to pregledate,^e li dobro razdijeljeno, jer bih i" Selio smotati. Ne elim da mi s tim dosaujete odgovori drugi. lam da ste pravedno razdijelili. 11 vala odgovori Blake. to emo s crncima? To nee biti lako. S njima niste lijepo postupali. Malo ||(0 se htjeti s vama vratiti.

38

39

Ljuto se varate. Zlo je to ne poznate crnce. Preblagi ste s njima. Oni vas ne cijene, a koga ne potuju, toga ne vole. Znaju da im je gospodar onaj tko ih tue, a gospodar e se i brinuti o njima. S vama ne bi poli na dugi put. Podijelili ste bezvrijedne stvari, a ja u nigere, taj mi posao bolje odgovara. Nastojat u da dobijete pravedni dio, dobru i pouzdanu druinu. Utjerat u im strah u kosti i bit e vam odani. Kako mislite izabrati ljude? elim da uzmete one koji e htjeti ii s vama, priznajem da ih nee biti mnogo. Rei u im, neka stupe naprijed svi oni koji se ele vratiti s vaim safarijem. Od onih koji e ostati, izabrat u jo nekoliko dobrih ljudi da bih mogao popuniti va broj. To je ispravno, zar ne? Da sloi se Blake. Nadao se da e se taj plan lako izvesti kao to je Stimbol vjerovao, ali je u to ipak sumnjao. Zato predloi ovo: Ako jedan od nas ne bi mogao osigurati dovoljan broj dobrovoljaca, predlaem da im taj obea posebnu nagradu ako ga doprate do eljeznike stanice. Rado u platiti ako ne skupim dovoljan broj ljudi. Dobra zamisao. Pomoi e vam da ih drite na okupu kad vas ostavim ree Stimbol. To e vas osigurati. Sto se mene tie, ne namjeravam nita doplatiti, a ako to bilo kome padne na um, loe e se provesti. Sakupit emo ih da vidimo kakav nas posao eka. Obazre se i pogled mu zapne za vodia. Hej, ti! pozove ga. Doi ovamo, i to brzo! Crnac se priblii i zaustavi ispred bijelaca. Pozvao si me, bwana? upita. Sakupi sve ljude u logoru naredio je Stimbol. Dovedi ih ovamo za pet minuta. Dogovorit emo se neto. Neka dou svi. Da, bwana. Stimbol se obrati Blakeu im se vodi udaljio. Da li je bio danas neki stranac u logoru? upitao je. Ne, zato?
40

Lovei, naletio sam na nekog divljaka odgovori Stimbol. Zapovjedio mi je da se nosim iz dungle. Znate li vi to o njemu? Stimbol se nasmije. Divljak? Neki aavko, pretpostavljam. ini se da ga crnci znaju. Tko je on? Zove se Tarzan. Blake je nabrao elo. Oh! povie. Sreli ste Tarzana, kralja dungle, i on vam je naredio da se pokupite iz dungle? Vi ste o njemu uli? Dakako! Da mi on ikada zapovjedi da se nosim iz dungle, ja bih i otiao. Vi biste, ali ne Wilbur Stimbol. Zato vam je to zapovjedio? upita Blake. Tko bi to znao. Nije dopustio da ubijem gorilu kojem sam se priuljao. Mladi je spasio gorilu od pitona, ubio pito-na, naredio da se nosim iz ume, rekao da e nas kasnije posj etiti u logoru i otiao s gorilom kao da su stari drugovi. Takav prizor jo nikad nisam vidio, ali mi je svejedno tko je on i to o sebi misli. Znam tko sam, i taj me glupavko nee istjerati iz ove zemlje dok sam ne ushtjednem otii. Mislite li da je Tarzan glupavko? - To je svaki ovjek koji napo gol i nenaoruan tumara po dungli. - Postat e vam jasno da on nije glupavko; ako ne elite i m a t i takvih neprilika o kojima jo niste ni sanjali, posluajte lar/anovu zapovijed. - to znate o njemu? Jeste li ga ikada vidjeli? - Ne odgovori Blake. Nai su ljudi o njemu mnogo p ri a li . On pripada ovom kraju kao i dungla i lavovi. Mnogi gf nisu vidjeli; ali misle o njemu kao i o svojim demonima, a njega se ak i vie boje. Ako su uvjereni da nam je Tarzan protivnik, bit emo zle sree. 41

Samo bih to primijetio: ako on eli sebi dobro, ne bi trebalo da zabada nos u poslove Wilbura Stimbola. Posjetit e nas, zar ne? ree Blake. Uistinu bih ga elio vidjeti. Otkako smo prispjeli u ovu zemlju, samo o njemu sluam. Smijeno, ja nisam nikad o njemu uo ree Stimbol. Nikada ne razgovarate s ljudima podsjeti ga Blake. Boga mi, a meni se ini kao da nita ne radim, ve samo s njima razgovaram gunao je Stimbol. Ali ne prijateljski. Ne druim se sa crncima naruga se Stimbol. Blake se podrugljivo nasmije. Ljudi su se sakupili ree Stimbol. Okrenuo se nosa ima i askarijima koji su ekali i proistio grlo. Mr. Blake i ja namjeravamo se rastati navijestio je. Sve je podije ljeno. Ja u krenuti na zapad u lov, zatim na jug i vratiti se novom cestom prema obali. Ne znam kakvi su planovi Mr. Blakea, ali i njemu se treba prikljuiti polovica nosaa i pola askarija. elim vas odmah upozoriti da s tim nema ale. Pola od vas mora otii s Mr. Blakeom, eljeli to ili ne eljeli. Znaajno se zaustavi jer je elio da mu rijei zvue ozbiljno. Kao uvijek, elim da svi budu zadovoljni i sretni, pa u omoguiti onima koji ele otii s Mr. Blakeom da odu. Sluajte! Prtljaga s ove strane je Mr. Blakeova, a s one moja. Svi koji ele pratiti Mr. Blakea, neka prijeu na njegovu stranu. Ljudi su trenutak oklijevali, a tada ih nekoliko mirno prijee na Blakeovu stranu. Ostali su ih slijedili, pa su naposljetku svi stajali pored Blakeove prtljage. Stimbol se sa smijekom okrene Blakeu i zaklima glavom. Zdravlja mi! povie. Jeste li ikada vidjeli ovakve tupavce? Rastumaio sam im stvar to sam mogao jednostavnije, a pogledajte ih. Nijedan me nije razumio! Jeste li u to sigurni, Stimbole? upita Blake.
42

Stimbol nije odmah razumio na to Blake cilja. Poto je shvatio, namrtio se. Ne budite ludi odbrusi. Jasno, nisu me razumjeli. Okrenuo se Ijutito ljudima. Vi tupoglavi, crni idioti. Zar nita ne moete shvatiti? upitao je. Nisam rekao da svi morate otii s Mr. Blakeom, ve samo oni koji to ele. Ostali, koji bi htjeli mene pratiti, neka se vrate ovamo na ovu stranu do moje prtljage, i to brzo. Nijedan se ne pomae prema Stimbolovoj prtljazi. Ovaj porumeni. To je pobuna! zagrmi. Kolovoa e mi to platiti. Ovamo, ti! Dade znak jednom voi. Tko je to zamijesio? Je li vas Mr. Blake tome nauio? - Ne budite budalasti, Stimbole ree Blake. Nitko nije utjecao na ljude i nema pobune. To ste vi smislili. Ljudi su nainili ono to ste im vi rekli. Da niste takav netrpeljivi egoist, mogli ste sve to i sami predvidjeti. I crnci su ljudska bia. Neki put su osobito osjetljivi, a esto se vladaju kao djeca. Bojat e vas se i mrziti vas ako ih tucete, psujete i vrijeate. Vi ste tako postupali s njima pa vas se oni boje i mrze vas. StO ste posijali, sada anjete. Od svega srca bih elio da vas to poui. Samo ih na jedan nain moete nagovoriti da pou s vama. Ponudite im veliku nagradu. Jeste li pripravni da to uinite? Stimbol, ije je samopouzdanje na kraju bilo pokolebano, n a i n i razoaranu grimasu kad je uvidio da Blake ima pravo. Casak se bespomono ogledavao. Namrteni crnci stajali su n i j e m i i piljili u njega. U njihovim oima nije bilo nijednog prijateljskog pogleda. Pokuajte vi ree. Blake stupi pred ljude. Bit e potrebno da polovica pra-li Mr. Stimbola natrag na obalu rekao je. Platit e dvos-ii uku nadnicu onima koji ga budu pratili ako e poteno sluili. Porazgovorite o tome i neka nam va voa javi odluku. i <> je sve. Moete ii. Proao je vei dio poslijepodneva. Oba su bijelca bila u ivojim atorima. Crnci su se skupljali u grupe i aputali. Bla43

ke i Stimbol nisu ostali zajedno^ali su se poslije veere obojica pojavili sa svojim lulama. eljeli su uti izvjetaj voa. Nakon pola sata Blake je poslao po njih svog djeaka, a oni su odmah doli i stali pred mladia. Dakle, jesu li vai ljudi odluili tko e pratiti Mr. Stimbola? upita. Nitko ne eli pratiti starog bvvanu odgovori njihov izaslanik. Svi e ii s mladim bwanom. Mr. Stimbol e vam dobro platiti podsjeti ih Blake a polovica mora ii s njim. Crnac zatrese glavom. On ne moe dovoljno platiti ree. Nitko ne eli ii s njime. Ugovorili smo da ete nas pratiti u dunglu i natrag progovori Blake. Morate ispuniti ono to smo ugovorili. Ugovorili smo da emo obojicu pratiti u dunglu i natrag. Niste rekli da e se svaki odvojeno vratiti. Ispunit emo svoj ugovor. Stari se bwana moe sigurno vratiti s mladim bwanom. Izaslanik je govorio odluno. Blake je tren razmiljao, a onda odgovorio. Moete ii ree. Razgovarat u opet s vama ujutro. Crnac je otiao, a as kasnije iz tame je iznenada iskrsnuo neki ovjek i uao u osvijetljeni krug logorske vatre. Tko je do vraga? Oh, zar ste to vi? usklikne Stim bol. Blake, evo divljaka! Mladi se Amerikanac okrene i odmjeri pogledom pojavu bronana diva koji je stajao u krugu logorske vatre. Opazio je pravilne crte lica, mirno, dostojanstveno i kraljevsko dranje tog ovjeka koji je izgledao kao polubog i u sebi se nasmijei kad se prisjetio da mu je Stimbol nadjenuo ime glu-pavko. Dakle, vi ste Tarzan, kralj majmuna! ree. Tarzan kimne glavom. A vi? upita. Ja sam Jim Blake, iz New Yorka odgovorio je Amerikanac. Lovite naravno?
44

- Kamerom. Va se drug sluio pukom podsjeti ga Tarzan. Ne odgovaram za njegova djela. Ne mogu ga nadzirati odgovori Blake. Nitko to ne moe okosi se Stimbol. Tarzanov je pogled trenutak poivao na Stimbolu; nije se obazirao na njegovo hvalisanje. uo sam va razgovor s voom ree obraajui se Blakeu. Neki vai crnci ve su mi priali o vaem drugu, a imao sam i sam priliku da stvorim o njemu svoje miljenje. Sigurno se rastajete jer se ne moete sloiti. Imam li pravo? Da prizna Blake. Kakvi su vai planovi nakon to se rastanete? Namjeravam ii malo na zapad, zatim skrenuti prema... zapoe Stimbol. Razgovaram s Blakeom prekine ga Tarzan ve sam odluio to e biti s vama. Sluajte, do vraga... utite! opomene ovjek-majmun. Nastavite, Blake! Do sada nismo imali sree odgovori Blake uglavnom zato to se nismo mogli sloiti. Rezultat je toga da nemam gotovo ni jedne pristojne slike zvijeri. Planirao sam poi na sjever da nainim nekoliko fotografija lava. Ne bih se elio vratiti praznoruk zato to sam na tu ekspediciju potra-tio i vrijeme i novac. Poto su ljudi odbili da nas razdvojene prate, ne preostaje drugo nego se vratiti na obalu najkraim putem. ini mi se da se vi obojica uope ne obazirete na mene prigovarao je Stimbol. U ovaj sam izlet uloio isto toli ko novaca koliko i Blake. Zaboravili ste da sam doao loviti i da u loviti. Ne namjeravam se odmah vratiti na obalu, bilo 10 pravo nekom prokletom ovjeku-majmunu ili ne bilo. Opet se Tarzan nije osvrtao na Stimbola. Sat nakon svitanja spremite se za polazak ree Blakeu. Neete 45

imati neprilika zbog podjele safarija. Pobrinut u se za to i dati vam konane upute. Kad je to rekao, okrenuo se i nestao u tami.

MUNJA ARA
Prije zore svi su u logoru bili na nogama, a prtljaga bijae spremna u dogovoreno vrijeme. Nosai su tumarali i oekivali znak da safari krene na istok prema obali. Blake i Stimbol puili su u tiini. Lie se susjednog drveta pomaknulo, jedna se grana zanjihala i Tarzan se spustio lagano u logor. Povici uenja oteli su se s usana crnaca. Bilo je to uenje obojeno strahom. Majmun-ovjek oslovi ih njihovim jezikom. Ja sam Tarzan, kralj majmuna ree gospodar dungle. Doveli ste bijelce u moju zemlju da ubijaju moj narod. Nisam time zadovoljan. Ako se tko od vas eli vratiti u svoje selo, dobro e otvoriti ui i posluati Tarzanovu zapovijed. Ti e pratiti pokae na glavnog vodu mlaeg bijelca kojem u dopustiti da fotografira u mojoj zemlji, gdje god i kad god zaeli. Izaberi polovicu ljudi iz safarija da pra-le mladog bwanu. A ti oslovi drugog vodia preuzmi ljude koji su "slali i isprati starijeg bvvanu do eljeznike stanice najkraom stazom i bez odgaanja. On ne smije loviti niti ubijati, osim za hranu i u samoobrani. Nemojte me pokuati obmanuti. Ne zaboravite da Tarzan uvijek gleda i nikad ne zabor a vlj a . Obrati se bijelcima. Blake ree sve je ureeno. Moete krenuti kad elite sa svojim safarijem i otii kamo \ am drago. to se lova tie, to ostavljam vaoj razboritosti, vi sic Tarzanov gost. 46
47

A vas e oslovi Stimbola najkraom cestom odvesti iz zemlje. Doputam vam da nosite vatreno oruje radi samoobrane. Ako ete moju dozvolu zloupotrijebiti, ono e vam se oduzeti. Ne smijete loviti ni za hranu, ve e se vodi za to pobrinuti. Brini se ti o sebi, a ne o meni rasrdi se Stimbol. Ako misli da u se obazirati na to drsko mijeanje u moja prava, onda se ljuto vara. Ja sam ameriki graanin. Mogu kupiti i tebe i tvoju prokletu dunglu etrdeset puta, a da mi to dep i ne osjeti. Zaboga, Blake, recite toj siromanoj budali tko sam, prije nego to bude imao neprilika. Tarzan se okrene vodiu kojega je odredio Stimbolu. Moete natovariti i krenuti na put ree. Ako vas taj bijelac ne eli pratiti, ostavite ga sama. Brinite se o njemu ako poslua moje zapovijedi i dopratite ga sigurno do eljeznike stanice. A njegova nareenja sluajte samo ako se ne kose s mojima. Na put! Tren kasnije Stimbolov safari pripremio se za put, a na Tarzanovu elju i Blake je krenuo iz logora. Stimbol je kleo i prijetio. Ne obraajui na nj panju, njegovi namrgoeni ljudi upute se ka istoku. Tarzan je, njiui se s grane na granu, ieznuo medu liem, te je napokon Stimbol ostao sam u naputenom logoru. Ponien, on se pjenio od bijesa jer su mu se svi planovi pomrsili. Morao je trati iza svojih ljudi, urlati iz petnih ila zapovijedi i prijetnje, na koje se ljudi nisu obazirali. Kasnije, istog dana, koraao je bez rijei, natmuren na elu kolone nosaa i askarija, uvjeren naposljetku daje mo ovjeka-majmuna vea od njegove. U srcu mu je buktjela mrnja i on je kovao plan osvete, ali je znao da ga nikada nee izvriti. Tarzan se na granama odnjihao daleko ispred Stimbolove ekspedicije jer se elio uvjeriti hoe li se njegova zapovijed izvriti. ekao je u kronji drveta to se nadvila nad putem kojim je morao proi Stimbol. uo je iz daljine glasove safarija. S protivne strane netko se pribliavao. ovjek-majmun 48

nije vidio tko se pribliava, ali je znao. Vrke drvea prekrili su niski crni oblaci. Nije bilo ni daka vjetra. Stazom se primicala velika rutava crna prilika. Kad se pribliila Tarzanu, on je oslovi: Bolgani! zazove tihim glasom. Gorila se zaustavi. Stajao je uspravno na zadnjim nogama i ogledavao se. Ja sam Tarzan ree ovjek-majmun. Bolgani je mumljao. Ja sam Bolgani odgovori. Tarmangani dolazi opomene Tarzan. Ubit u! zarei Bolgani. Pusti Tarmanganija da proe ree Tarzan. On i njegovi ljudi imaju mnogo batina koje praskaju. Naredio sam ovome Tarmanganiju da ode iz dungle. Pusti ga neka proe. Povuci se malo sa staze, glupi Gomangani i jo gluplji Tarmangani proi e a da ne primijete da su Tarzan i Bolgani U blizini. Sa zamraena neba iz daljine tutnjila je grmljavina. Oboje se, ovjek-majmun i ivotinja, obazru na iroku plohu neba gdje je gospodarila priroda bijesnom i razornom snagom. Grom Pand lovi na nebu primijeti ovjek-majmun. Lovi vjetar Ushu ree Bolgani. - Zaas vidjet emo Ushua kako juri kroz drvee. I arzan pogleda tmaste niske oblake. ak se i sunce Kudu boji Panda, i skriva svoje lice dok on lovi. Munja Ara propara nebo. Za obje ivotinje munja bijae s t r i j e l a iz Pandova luka, a velike kaplje kie koja je poela padati, krv vjetra Ushua to kaplje iz mnogih rana. Jak je vjetar lamatao dunglom, a grmljavina je odzva-njala. Grane su na drveu hujale dok je Ushu bjeao kroz umu Jo se jae smrailo. Kia je pljutala. Lie se na granama saplitalo, a drvee udaralo jedno o drugo. Priroda je za-|lulujuom bukom oslobodila svoj suzdrani bijes. ivotinje U ' bojale uasne snage, koju su osjeale kao svemonu.
I l.r/.n jioipodar dungle

49

Tarzan se uurio u kronji drveta, a na savijena mu je lea pljutala kia. Kraj staze, mokar do koe i bijedan, uao je Bolgani. ekali su. Nita drugo nisu mogli uraditi. Nad njima prolomila se oluja u ludom bijesu. Gromovi su odjekivali zagluujui. Munja zabljesnu, a grana na kojoj je uao Tarzan, slomi se i pade na stazu. ovjek-majmun ostao je leati omamljen, a velika ga je grana djelomino pokrivala. Oluja je isto tako brzo prola kao to je i dola i sunce Kudu sine kroz oblake. Bolgani, snuden i prestraen, jo je uvijek uao nepokretno i tiho na istom mjestu. On nije elio privui panju groma Panda. Makar promrznut i bijesan, Stimbol je ljapkao kliskim i blatnim putem. Nije primijetio da njegov safari zaostaje. On je hitao naprijed za vrijeme oluje, dok su se ostali sklonili pod drvee. Na zavijutku iznenada se nae pred sruenom granom koja mu je preprijeila put. U prvi as nije spazio tijelo ovjeka koji je pod granom leao, a zatim primijeti, prepozna Tarzana, a srce mu zadre od sree. Ako je Tarzan mrtav, on smije raditi to ga je volja, no je li on zaista mrtav? Stimbol potri naprijed, klekne i prisloni uho na grudi oborenog ovjeka. Njegovim licem preleti izraz razoaranja. Tarzan nije bio mrtav. Najednom se promijeni izraz na Stimbolovu licu, oi mu se himbeno zakrijese i obazre se niz put. Njegovi ljudi jo se nisu pojavili! Brzo se oko sebe ogledao. Bio je sam s onesvijetenim uzronikom svog ponienja! Vjerovao je daje sam. Nije primijetio dlakavu priliku koja se tiho podigla kad se Stimbol primakao. Ona je piljila kroz lie u Stimbola i u nepominog ovjeka-majmuna. Stimbol izvue iz korica lovaki no. Mogao bi ubiti ovjeka, vratiti se stazom i priekati ljude. Kasnije bi svi naili na mrtva Tarzana, ali nitko ne bi znao kako je umro. 50

ovjek-majmun se pomakne, vraala mu se svijest. Stimbol je znao da mora biti brz. Tog trenutka isprui se velika dlakava ruka kroz lie i epa ga za rame. Vritei i psujui, okrene se i ugleda uasno Bolganijevo lice. Pokuao je udariti noem u dlakava prsa neprijatelja, ali mu je taj iupao iz ruku slabo oruje i bacio ga u grmlje. Majmun je iskesio ute onjake prema Stimbolovu grlu kad je Tarzan otvorio oi. Kreeg-ah26! opomene ga ovjek-majmun. Bolgani se zaustavi i pogleda svog prijatelja. Pusti ga! ree Tarzan. Tarmangani je htio ubiti Tarzana tumaio je gorila. Bolgani gaje sprijeio. Bolgani ubija! reao je uasno. - Ne! odsijee Tarzan. Ostavi Tarmanganija! Gorila pusti Stimbola, a lovevi se ljudi pojave. Bolgani, vidjevi mnogo crnaca, postane nervozniji i razdraljiviji. - Idi u dunglu! ree Tarzan. Tarzan e se pobrinu li za Tarmanganija i Gomanganije. S oprotajnim rezanjem gorila utone u zelenilo i sjenke dungle, a Tarzan, kralj majmuna, okrene se Stimbolu i njegovim momcima. Bio si u smrtnoj opasnosti, Stimbole ree ovjekmajmun. Tvoja srea to me nisi uspio ubiti. Naao sam ivdje iz dva razloga. Htio sam vidjeti hoe li posluati moje upute, i zatititi te od tvojih ljudi. Nije mi se svidjelo kflko su te oni ovog jutra gledali. Ne bi im bilo teko ostaviti ta da 8e izgubi u umi, a to bi te isto tako sigurno ubilo kao i "inu ili no. Sve dosada osjeao sam se odgovornim za tebe Uto to si bijelac, ali si me sada oslobodio solidarnosti koju i bijelac prema bijelcu. Neu te, Stimbole, ubiti, premda si to zavrijedio. Kako i Ii na obalu, brinut e se odsada sam. Bez sumnje, usi spoznati da u dungli valja nastojati stei prijatelje,
' Uzvik.

51

a ne nepotrebne neprijatelje. Okrene se Stimbolovim crnim momcima. Tarzan, kralj majmuna, ide svojim putem. Moda ga vie neete vidjeti. Vrite svoju dunost prema ovome ovjeku sve dotle dok on slua Tarzanovu rije, ali pazite da ne lovi! Izgovarajui tu posljednju opomenu, ovjek-majmun skoi na granu i ode. Nakon upornog ispitivanja svojih ljudi Stimbol se uvjerio da vie nee vidjeti Tarzana. Zbog toga mu se vratilo samopouzdanje i glasno se hvalisao. Opet je bio na elu, vikao je iz petnih ila, kleo crnce i rugao im se. Drao je da ih impresionira svojom veliinom. Smatrao ih je naivnim ljudima koji e povjerovati da se on ne boji te e stei njihovo potovanje ako izbjegava Tarzanove zapovijedi. Budui da je Tarzan izjavio da se nee vratiti, Stimbol se osjeao sigurnim i nije se obazirao na njegove zapovijedi. Prije nego to su prispjeli do mjesta za logorovanje, Stimbol je naiao na antilopu, te je ne oklijevajui, opalio i ubio je. Te su noi u logoru svi bili namrteni. Ljudi su se skupljali u grupe i aputali. Tarzan e nas kazniti ree voda. Bvvana je zao ovjek ree drugi. elio bih da je mrtav. Ne smijemo ga ubiti. Tarzan je tako naredio. Kad bismo ga ostavili u dungli, on bi umro. Tarzan nam je zapovjedio da vrimo svoju dunost. Rekao je da je vrimo dotle dok bvvana bude sluao njegove zapovijedi. On ih je prekrio. Tada ga moemo napustiti. Iscrpljen dugim pjeaenjem, Stimbol je spavao poput klade. Kad se probudio, sunce je bilo visoko. On pozove svog momka. Ne dobi odgovora. Zvao je sve glasnije i glasnije, dodajui psovke. Nitko se ne odazva. Ni glasa se nije ulo u logoru. 52

Lijeni crnci gunao je. Ve e biti ivahniji im izaem. Ustane i pone se oblaiti. Ta tiina u logoru priini mu se zlokobnom pa se pouri s oblaenjem i izae iz atora. im se obazreo, posta mu jasno. Nije vidio nijednog ovjeka, dok su svi svenjevi hrane, osim jednoga, nestali. Napustili su ga u srcu Afrike. Zgrabi puku i odlui poi za crncima. Razmiljajui, napusti svoj plan, jer ta bi mu koristilo da se stavi pod okrilje ljudi koji su ga prepustili sigurnoj smrti. Mogli bi nai i sigurnije sredstvo da ga se rijee kad bi im se nametnuo. Bio je samo jedan izlaz. Nai Blakea i ostati s njime. Znao je da ga Blake nee prepustiti smrti u dungli. Crnci ga nisu ostavili bez hrane; ostavili su mu puku i municiju, ali tko e mu nositi hranu? Bilo je nje u izobilju, ali nije mogao nositi hranu kroz dunglu zajedno s pukom i s municijom. Ne bi bilo korisno ni ostati kraj hrane u logoru. Mlake se vraao na obalu drugim putem. ovjek-majmun je rekao da vie nee pratiti Stimbolov safari. Mogu proi godine prije nego to drugo ljudsko bie proe sluajno tom malenom lovakom stazom. Znao je da su Blake i on udaljeni dva dana hoda. Ako bi putovao bez tereta, a Blake se kretao polako, mogao bi ga dos i i i za tjedan dana. Blake e moda pronai dobro mjesto za .111 manje i stalno se ulogoriti. U tom bi ga sluaju Stimbol

bre sustigao.
Osjeao se bolje im je odluio slijediti Blakea. Dobro je dorukovao, nainio malen sveanj hrane, dovoljan za tjedan dana, nakrcao depove i pojas municijom i uputio se natrag itazom. I ako je napredovao jer je put bio vidljiv, a njime se ve put kretao. Nije bilo teko stii u logor gdje su se on i Blake rastali. II rano poslijepodne kad je stigao na malu istinu, odluI lo je sl ij edit i Blakeov trag i stii prije mraka to dalje. elio 53

se, ipak, malo odmoriti, pa je sjeo u podnoje jednog drveta i naslonio se na deblo. Nije primijetio kako se, nekoliko jardi od njega, mie busen trave, a da je to i opazio, ne bi se na to osvrtao. Istog se trenutka razmaknu vlati trave i izroni glava ogromnog lava crne grive. Stimbol zavrisne od straha, spusti svoj sveanj, odbaci puku, potri prema drvu ispod kojeg je sjedio. Lav se i sam zaudi, zaustavi se trenutak, a zatim ga stane progoniti dugakim skokovima. Bacajui uasnute poglede prema drvetu, Stimbolu se ono priinilo jako daleko, a lav preblizu. Vidik je aroban iz daljine, ali i blizina ima ponekad prednost. U naem je sluaju ona toliko poveala brzinu ovjeka koji je bjeao da se, premda ne vie mlad, popeo na donje grane drveta brzinom uvjebanog atleta. Bilo je to u zadnji as jer je Numa dodirnuo svojim savijenim pandama njegove izme. Rukama se i nogama uzvere navie i tu se priljubi uz granu, iscrpljen i sopui. Iz dubine mesoder ga je promatrao i reao. Numa je riknuo, a zatim se okrenuo i mumljajui uputio kraljevskim korakom do busena trave iz kojeg je izronio. Zaustavivi se kraj Stimbolova svenja hrane, koji je ovaj odbacio, udarao je po njemu ljutito apom, razdraen mirisom ovjeka. Sveanj se otkotrlja u stranu, Numa uzmakne, promatrajui ga oprezno, a tada se s urlikom baci na nj, razdere ga i sadraj razbaca po zemlji. Izgrizao je sve konzerve i kutije dok je Stimbol uao na drvetu i to bespomono promatrao. Po sto puta proklinjao je sam sebe to je odbacio puku i zaklinjao se na osvetu. Tjeio se da Blake nije daleko, a on posjeduje bogatu zalihu koju mogu trgovanjem poveati. Sii e s drveta i poi za Blakeom im lav ode. Numa, zamoren ispitivanjem svenja, uputi se prema visokoj travi, ali njegovu panju privue Tarmanganova batina koja praska. Lav ponjui odbaenu puku, udari je apom i 54

na kraju je zagrize. Stimbol je promatrao uasnuto. to ako ivotinja oteti oruje? Ostat e bez ikakva sredstva za obranu i za nabavljanje hrane. Ostavi je! zavikne Stimbol. Ostavi je! Ne obazirui se na ovjeka kojeg je prezirao, Numa se uputi u svoju jazbinu i odnese sobom puku. Wilbur Stimbol bijae tako obuzet strahom te mu se inilo da to poslijepodne i no nikada nee proi. U toku dana lav je ostao u oblinjem busenu trave i tako sprijeio nesretnog ovjeka da potrai Blakeov logor. Kad je pala no, Stimbol ne bi bio ni za itav svijet siao niz drvo da lav i nije bio u blizini. Od mraka do zore na podnoju su drveta na kome se bijae sklonio, zavijale ivotinje, reale, kaljale i lajale. inilo mu se kao da su se najstranije zvijeri dungle sastale na savjetovanje. Ujutro je dungla bila mirna i tiha, samo su prazne konzerve i rastrgano platno svenja svjedoili o gozbi hijena. Numa je otiao i ostavio ostatke svog plijena, a Stimbolovom zaslugom hijene su te ostatke zasladile hors d'oeuvresom. Drui, Stimbol se spusti s drva. Razrogaenih oiju, trzajui se na svaki um, vukla se umom bijedna prilika, slomljena strahom i poodmaklim godinama. U njoj bi se teko mogao prepoznati Wilbur Stimbol, bankar kompanije Stimbol iz New Yorka.

55

KRI
Oluja koja je zatekla Stimbolov safari, omela je planove Jima Blakea, a jedna munja promijenila je zaas cijeli tok njegova ivota. U pratnji crnca koji je nosio njegovu kameru i rezervnu puku, Blake se udaljio s glavnog puta i od svog safarija traei lava da ga fotografira. Po mnogim se znacima moglo zakljuiti da se u tom kraju moe nai mnogo tih velikih mesodera. Namjeravao je poi paralelno s putem kojim se kretala glavnina njegove ekspedicije i prikljuiti joj se tog poslijepodneva. Djeak koji ga je pratio, bio je inteligentan i okretan. Taj crnac obavezao se ostalima da e Blakea sigurno dovesti u logor jer je djeak poznavao put i brzinu safarija koji bijae u pokretu. Blake se nije obazirao na put kojim je prolazio jer se potpuno pouzdao u djeaka. Obuzela gaje fascini-rajua elja da trai objekte za svoja snimanja. Ubrzo, napustivi safari, Blake i njegov pratilac susreli su opor od sedam do osam lavova. Tu je primijetio velianstvena starog lava mujaka i staru lavicu sa pet do est mladih napo odraslih i odraslih lavova. Kad se Blake i njegov drug pojavie, lavovi se ponu lijeno povlaiti istinom. Obojica su ih slijedili i strpljivo traili prikladan trenutak kako bi bijelac dobio eljenu sliku. Crnac je pamtio smjer kojim se kretao safari i njihov odnos prema krivudanju gonjene divljai. Znao je kako su se daleko i u kojem smjeru udaljili od ekspedicije. Ne bi mu bilo teko da se vrati na stazu kojom se kretao safari. Blake se 56

nije brinuo ni za vrijeme ni za smjer puta jer se potpuno povjerio crncu. Dva sata uporno su slijedili trag. Svaki trenutak ugledali su sad jednog, sad drugog lava iz kraljevske grupe, ali se nije pokazala pogodna prilika za uspjean snimak. Tada se najednom nebo prekri tmastim oblacima i u trenu se prolomi oluja takvom estinom kakva se zna samo na ekvatoru. Velika je nesrea zadesila Jamesa Huntera Blakea usred zagluujue grmljavine i munja koje su zasljepljivale. Nije znao kako je dugo leao onesvijeten od groma koji je udario nekoliko stopa podalje. Kad je otvorio oi, vidio je da je oluja prohujala, a sunce jasno sjalo kroz lisnatu nadstrenicu ume. Jo uvijek omamljen, ne znajui uzrok i opseg katastrofe, polako se digne na lakat i obazre naokolo. Ono to je prvo ugledao, pomoglo mu je da se brzo osvijesti. Na udaljenosti od stotinjak stopa stajala je grupa lavova, a njih sedmero gledalo gaje sveano. Lavovi se po pojedinim osobinama toliko meusobno razlikuju, kao to se meusobno razlikuju i ljudi. Lavovi imaju svoju ud i razliito reagiraju na stanovite podraaje i situacije. Lavovi su obziljno promatrali ljudsko bie. Oni nisu dobro poznavali ovjeka; vidjeli su tek nekolicinu ljudi; ljudi ih nikad nisu lovili; bili su dobro ishranjeni, a Blake ih nije nii m razdraio. Na sreu, bili su samo radoznali. Sve to Blake nije znao. Vidio je sedam lavova, udaljenih s t o t i n u stopa na slobodi. Sada nije elio svoju kameru, ve p.uku. Kradom, da ih ne uznemiri, ogledavao se za pukom. Na svoj uas, nije vidio ni vlastite puke, a niti svog nosaa s rezervnom pukom. Gdje je mogao biti djeak? Zacijelo se prestraio lavova i pobjegao u logor. Jedino privlano drvo nalazilo se udaljeno dvadeset stopa. Blake nije znao hoe li lavovi navaliti u trenutku kad ustane. Nastojao se prisjetiti svega to je uo o lavovima i dosjetio se neega to vrijedi kao neoborivo pravilo za sve opasne zvijeri; kad od njih bjeite, slijedit ' 57.

e vas. Ako eli dospjeti do drveta, mora poi direktno k lavovima. Blake je bio u kripcu. Jedan se od mladih lavova dignu i primakne nekoliko koraka. Blake se odmah odlui, jer to je lav bio blie, to je bila manja mogunost da stigne do drveta ako su ve lavovi odluili to sprijeiti. Usred one ogromne ume potpuno opkoljene drveem, priroda je izabrala da ga obori ba nasred istine. Jedno dobro drvo bijae udaljeno stotinu stopa, ali nasuprot lavovima. Blake ga eznutljivo pogleda i brzo izrauna. Kad bi otrao k drvetu, koje je dalje, lavovi bi morali prijei dvjesta stopa, a on sto. Do blieg bi drveta oni morali prevaliti osamdeset a on dvadeset stopa. Doi do blieg stabla je sigurnije, jer bi tu njegova prednost bila dva prema jedan, ali se istovremeno izlagao pogibelji da uleti ravno u ralje sedmero lavova. Jimu Blakeu digla se kosa od uasa. Lavovi nisu bili psihoanalitiari, pa nisu ni sanjali to se s Blakeom dogaa, jer se on nehajno i lagano uputio prema njima i drvetu. Najvee junatvo u cijelom njegovu ivotu bilo je obuzdati svoje noge. One su eljele trati, a to je eljelo i njegovo srce i mozak. Samo ih je njegova volja suzdravala. Jim Blake proivio je uzbudljive trenutke dok se prvim koracima uputio u susret sedmero velikih lavova koji su promatrali njegov dolazak. Vidio je da su postali nervozni. Lavi-ca se uznemirila. Stari mujak je zarikao. Mladi mujak, onaj koji se uputio prema njemu, lupao je svojim repom o bokove, ispruio glavu, iskesio zube i oprezno se poeo pribliavati. Blake se gotovo primakao drvetu kad se neto dogodilo. Nikad nije doznao zato se lavica okrenula i tiho cvilei otila. Za njom se povukoe i ostala estorica. ovjek se nasloni na deblo i pone se hladiti svojim ljemom. Uh! odahne. Nadam se da u idueg lava vidjeti u Centralnom zoolokom vrtu. 58

Uskoro je zaboravio i na lavove zbog dogaaja koji su uslijedili. Kad se crni djeak na njegove uporne povike nije odazvao, Blake je odluio da ga potrai. Nije morao poi daleko. Usred istine, na stazi kojom su se morali vratiti, naao je ostatke spaljena mesa, pocrnjelu i napola rastopljenu cijev puke. Od kamere nije ostalo ni traga. Munja, koja je oborila Blakea, udarila je ravno u njegova nosaa rezervne puke, ubila ga na mjestu, a municija je eksplodirala, razorila kameru i upropastila puku koju je ovaj nosio. to se dogodilo s Blakeovom pukom? On ju je svagdje traio i na kraju pomislio da je nestala zbog jednog od onih udljivih trikova za koje su krive oluje pune elektriciteta. Svjestan da se izgubio i da nikako ne moe znati gdje se ulogorio njegov safari, Blake se uputi naslijepo, putem za koji se nadao daje pravi. Ali nije bio. Safari se kretao sjeveroistono, Blake pak sjeverno. Dva dana probijao se muno kroz gustu umu. Nou je spavao u kronjama drvea. Jednom se trgne iz svog lakog sna. Grana se pod njim zanjie. Kad se sasvim razbudio, osjetio je kako se ona spustila od teine neke velike zvijeri. Pogleda i spazi u mraku dva blistava, plamena oka. Blake je znao da je to leopard, izvukao je svoj automatski pitolj i opalio naslijepo. S uasnim krikom ivotinja skoi ili padne na zemlju. Blake nije nikada saznao da li ga je pogodio. Leopard se nije vratio, a ujutro nije otkrio nikakvih znakova. Naao je hrane i vode u izobilju. Ujutro, treeg dana, izaao je iz ume i stigao do podnoja lanca visokih planina. Prvi put uivao je u pogledu na modro nebo koje nita nije zaklanjalo, ugledao je opet horizont kako se prostire pred njim. Sve dosad, dok nije izaao na svjetlo dana i osjetio polet i vedrinu zatvorenika koji je iz uza dopro na slobodu, nije Znao koliko ga je pritiskivala tama gustog drvea. Spas je bio .amo pitanje vremena. elio je od sree zapjevati i vikati, ali Stedei svoju snagu, popne se na planinu. U umi nije bilo 59

domorodakih sela, ali, zakljuio je, mora ih biti u zemlji bogatoj vodom i divljai. Nadao se da e nai domoroce na obroncima planine. Uspevi se na vrh nekog breuljka, spazi ispod sebe klanac kojim je tekla malena brzica. Kraj vode bi moglo biti selo. Ako poe uzvodno, mogao bi stii u neko selo. To je barem lako. Siao je do brzice i otkrio sa zadovoljstvom pro-krenu stazu, koja je vodila uporedo s njome. Blake se penjao stazom u klanac, i ohrabren, vjerovao da e uskoro sresti domoroce te e mu oni pomoi da nae svoj safari. Preao je oko tri milje, a da nije otkrio nikakva znaka nastanjenosti, kad se odjednom kod zavijutka staze nae na podnoju velikog bijelog kria, ogromnih dimenzija. Isklesan u vapnencu, stajao je usred staze i uzdizao se ezdeset stopa u visinu. Ispucan i izlizan, djelovao je prastaro. Taj je utisak poveao i natpis na prednjoj strani masivnog temelja koji je bio gotovo potpuno izbrisan. Blake je ispitivao urezana slova, ali ih nije mogao odgonetati. inilo mu se da su ranoengleska, ali je Blakeu bila smijena i sama pomisao da bi slova mogla potjecati iz tog vremena. Znao je da se ne nalazi daleko od june granice Etiopije, a da su Etiopljani krani. Tako je i protumaio prisutnost kria; ali nije znao zato je taj osamljeni, prastari simbol raspea djelovao na nj tako zlokobno. Zato? ta je on znaio? Stajao je tamo nijem, posivio od starosti i priinilo mu se kao da ga zaustavlja i opominje, ali ne prijateljski ve osorno i s mrnjom. Nasmijavi se, Blake se otrese tog raspoloenja i nastavi svoj put, ali, kad je prolazio mimo veliki bijeli monolit, prekrii se, mada nije bio katolik. Nije znao to ga je natjeralo na taj neuobiajeni in, ali isto tako nije razumio ni zato kri djeluje na nj tako udesnom tajnovitom snagom.
60
v

Staza je zavila jo jedanput i tada se suzila izmeu dvije ogromne stijene koje su mogle pasti s litice to je strila nad njima. Stijene su se zatvorile ispred njega i sa strane. Po svoj prilici bio je pri kraju kanjona, a jo nije bilo znaka selu. Pa ipak, kamo je put vodio? Sigurno je imao kraj i svrhu. Najprije e otkriti prvo, a zatim drugo. Jo uvijek pod tmurnim dojmom kria, Blake je proao izmeu dvije stijene, kadli se u trenu stvori jedan ovjek pred njime, a drugi iza njega. Bili su to crnci, snani mladii pravilnih crta lica. U njihovu izgledu Blake nije otkrio nita neobino. Oekivao je da e u Africi nai crnce, ali ne takve u kratkim konatim kaputima, briljivo ukraenima s izvezenim crvenim kriem na prsima, u uskim hlaama i sandalama koje su pridravali remeni od jelenje koe, a dopirali unakrst do polovice nogu. Ti su crnci nosili na glavi viteki ljem od leopardove koe koji se vrsto priljubio uz glavu i dopirao do uiju, a bili su naoruani irokim maem sa dvije otrice i brino zailjenim kopljem. Blake je odmah primijetio koplje, jer su mu crnci jedno pritisnuli na trbuh, a drugo na slabine. Tko si ti? upita crnac ispred Blakea. Blake bi se manje iznenadio da ga je ovjek oslovio grki, no kad je uo da mu centralnoafriki crnac dvadesetog stoljea govori arhainim engleskim jezikom. Blake zanijemi od uda. ovjek je zacijelo Saracen, Paule! ree crnac iza Blakea pa ne razumije to mu govori, a moda je i uhoda. - Ne, Peteru Wiggse, ako se ja zovem Paul Bodkin, on nije nevjernik; to sam vidio vlastitim oima. Bio on tko mu drago, moramo ga odvesti kapetanu. On c ga ispitati, Paule Bodkine. Sigurno. Nee koditi da ga ispita, a on e biti primoran da odgovara. 61

Prestani brbljati i odvedi ga kapetanu ree Peter. Ostat u ovdje i uvati put dok se ne vrati. Paul stupi na stranu i dade znak Blakeu da poe. On je iao iza njega, a Amerikanac je, i ne osvrui se, znao da je ukraeni vrh koplja prijetei upravljen na njega. Put se prostirao pred njim. Blake je iao stazom prema klisuri. U njoj se otvorilo crno drijelo tunela, koji je vodio niz kamenu strminu. Kraj ulaza sa svake strane tunela, u udubljenju bilo je nekoliko baklji nainjenih od trstike i granja namoenog u katran. Jednu od njih izabrao je Paul Bod-kin. Iz metalne kutije koju je nosio u depu on uzme kresivo, iskree iskru kremenom i elikom, upali baklju, gurne Bla-kea ispred sebe vrkom koplja, te obojica uu u tunel koji se onako uzak i krivudav inio Blakeu prikladnim za obranu. Pod je bio izlizan, pa je kamen od kojeg bijae nainjen, sjao ulaten u svjetlu baklje. Zidovi i strop bijahu aavi od bezbroj tisua baklji koje su gorjele i osvjetljavale taj neobini prolaz koji je vodio u to?

ZMIJA UJEDA
Stimbol nije imao nikakva iskustva o ivotu u dungli. Preplavila ga je veliina njegove katastrofe i on se vukao dunglom. Uas je otupio njegovu mo rasuivanja i dungla mu je postala vrelo strave kakvu samo mata moe doarati. Za ostatke njegova odijela prilijepilo se blato. Ono je mjestimice pokrivalo prljavtinu na iscrpljenom tijelu. Kosa neko prosjeda, postala je posve sijedom, a takva je bila i brada koju ve etiri dana nije brijao. Uputio se irokom, dobrom stazom kojom su proli ljudi, konji, ovce i koze prije tjedan dana. Zaslijepljen i neupuen, kao gotovi svaki stanovnik grada, mislio je da je na tragu Blakeova safarija, pa je, najzad, posrui potpuno iscrpljen, upao u menzil Ibn Jada koji je polako napredovao. Naao ga je Fejjuan, Gall-rob, i odmah odveo u eikov bejt, gdje je eik sa svojim bratom Tollogom i s jo nekolicinom sjedio prekrtenih nogu i srkao kavu. Alaha ti! Kakva si to udaka zarobio, Fejjuane? upita eik. Moda je neki sveti ovjek odgovori crnac jer je vrlo siromaan, bez oruja i jako prljav. Da, to e zacijelo biti neki sveti ovjek. Tko si ti? upita eik. Izgubio sam se i umirem od gladi. Dajte mi hrane zamoli Stimbol. Ali nisu se razumjeli. Govorili su razliitim jezicima. Opet jedan nasranv ree prezirno Fahd. Moda Francuz. 63

62

Rekao bih prije da je Englez primijeti Tollog. Moda je iz Francuske sugerirao je Ibn Jad. Oslovi ga, Fahde, tim odvratnim jezikom koji si nauio u Aliru, meu vojnicima! Tko si ti, strance? upita Fahd francuski. Ja sam Amerikanac odgovori Stimbol s olakanjem i oaran to je naao najzad jezik kojim e saobraati s Arapima. Izgubio sam se u dungli i skapavam od gladi. On je iz Novog svijeta. Izgubio se i umire od gladi preveo je Fahd. Ibn Jad naredi da donesu hranu i dok je stranac jeo, nastavili su razgovor uz pomo Fahda. Stimbol im je objasnio da su ga njegovi ljudi napustili i da e dobro platiti ako ga odvedu na obalu. Beduinu je smetala prisutnost starog i slabog ovjeka. Predloi da mu odmah prerezu vrat i tako najbre rijee problem, ali Fahd se odupre. Zaslijepilo gaje Stimbolo-vo veliko bogatstvo kojim se hvalisao, pa je raunao na mogunost velike novane nagrade ili otkupnine. Utjecao je na eika da dopusti Stimbolu neka ostane kod njih barem neko vrijeme. Obavezao se da e za nj odgovarati i odveo ga u svoj bejt. Ibn Jad te htio ubiti, nasranv ree Fahd neto kasni je Stimbolu ali te Fahd spasio. Sjeti se toga kad doe as da podijeli nagradu. Ibn Jad je uvijek pripravan da te dade ubiti, a tvoj je ivot u rukama Fahda. Koliko vrijedi tvoj i vot? Uinit u te bogatim ovjekom odgovori Stimbol. Iduih su se dana Stimbol i Fahd bolje upoznali. im se Stimbol osjeao sigurnijim i kad mu se vratila snaga, postao je opet hvalisav. Svojim velikim bogatstvom i vanou uspio je ostaviti dubok dojam. Toliko je mnogo obeavao da je Fahd ve vidio pred sobom ivot ispunjen raskoi, lakoom i moi. to su vie rasle pohlepa i ambicije, u Fahdu se poveavao strah da bi netko mogao oteti to njegovo blago. Ibn Jad mu se inio najloginijim i najmonijim suparnikom nasra64

nyja. Zato je Fahd neprestano Stimbolu tuvio u glavu kako eik ea njegovu krv. Zapravo, Ibn Jad se tako malo brinuo za Stimbola da je i zaboravio na nj. Povremeno bi ga se sjetio kad ga je ugledao na putu ili u logoru. Fahd je povjerio Stimbolu da meu beduinima postoje neslaganja i razmirice, a to e on, kad se za to prui prilika, upotrijebiti u svoju korist. Uporno, iako polako, Arapi su se primicali legendarnom leopardskom gradu Nimmru. Zeyd je putem elio isprositi ruku Ateje, keri eika Ibn Jada, a Tollog je opet pred eikom hvalio Fahda kako bi mu ovaj pomogao u njegovim namjerama. Hvalio ga je samo onda kad bi Fahd to uo. Time je elio impresionirati mladog izdajicu i privezati ga uza se. No, kad jednom postane eikom, bit e mu svejedno tko e dobiti ruku Ateje. Ali Fahd time nije bio zadovoljan. Razdirala ga je ljubomora. Naposljetku vie nije mogao ni pogledati Zeyda a da ga ne obuzme pomisao na ubojstvo. Sve je ee pomiljao na to da svijet i sebe oslobodi rivala koji je imao vie uspjeha. Uhodio je njega i Ateju i najzad, a prilika mu se sama ponudila, smislio je plan. Fahd je zapazio da Zeyd svake noi naputa okupljene mukarce u mukaadu, a Ateja se, im posvrava svoje domainske poslove, iskrada u no. Fahd ih je slijedio i njegove se sumnje obistinie. Zeyd se doista sastajao s Atejom. I tako, jedne noi Fahd nije prisustvovao sastanku u eikovu bejtu, ve se sakrio blizu Zevdova atora kada je Zeyd napustio svoj ator i uputio se na sastanak. Fahd se uvue u alor i zgrabi puku svog suparnika. Bila je nabijena. Kradom se vratio do mjesta gdje je Zeyd ekao svoju ljubav i prisnija mu se s lea. Podalje u mukaadu sjedae Ibn Jad sa prijateljima. U svjetlu fenjera dvojica mladia jasno su vidjeli eika. Ateja je jo uvijek bila u enskim odajama.
i u/,m gospodar dungle

65

Fahd, stojei iza Zeyda, nacilja vrlo paljivo puku, ali ne u Zeyda. Ne! Fahd je bio lukav poput lisice. Kad bi Zeyd bio ubijen, nitko ne bi mogao uvjeriti Ateju da ga nije ubio Fahd. To je on dobro znao, a bio je i siguran da Ateja ne bi eljela ni pogledati ubojicu svog ljubavnika. Iza Zeyda bijae Ibn Jad, ali Fahd nije ciljao ni u njega. U koga je ciljao? Ni u koga. Jo nije sazrelo vrijeme za ubojstvo eika. Prvo moraju imati blago u rukama, a tu je tajnu znao samo eik. Fahd nacilja u jednog od am'dana iz eikova atora. Paljivo nacilja i odapne kokot. Puka zapuca stopu iznad Ibn Jadove glave. U isti trenutak Fahd odbaci puku, skoi na zaprepatenog Zeyda i povie u pomo. Iznenaeni pucnjem i vikom, mukarci se ratrkae na sve strane. S njima bijae eik. On pronae Fahda kako vrsto dri Zeyda. to to znai? upita Ibn Jad. Alaha mi, Ibn Jade, htio te ubiti! povie Fahd. Naiao sam u pravi as. On je opalio, a ja sam mu skoio na lea. Sigurno bi te bio ubio. Lae! povie Zeyd. Pucanj je doao iza mojih lea. Ako je itko pucao u Ibn Jada, to je bio Fahd. Ateja je razrogaenih oiju potrala ljubavniku: Ti to nisi uradio, zar ne, Zeyde? Reci da to ti nisi uradio! Kunem se Alahom da nisam zaklinjao se Zeyd. Nikad ne bih posumnjao u njega ree Ibn Jad. Lukavi Fahd ne spomene fitiljau. Otroumno je zakljuio da e ona jae posvjedoiti protiv Zeyda ako je tko drugi primijeti. Bio je u pravu. Tollog je nae. Ovdje je oruje povie. Hajde da ga ispitamo na svjetlu ree Ibn Jad. Njoj emo prije povjerovati, ne laljivim jezicima. Dok se druina kretala prema eikovu bejtu, Zeydu je odlanulo. Osjeao je da je spaen od smrti, jer bijae siguran, da 66 -

e puka posvjedoiti u njegovu korist. Stisne ruku Ateji koja je kraj njega koraala. Ispod fenjera u mukaadu Ibn Jad je ispitivao pogledom fit i l j a u dok su ostali istezali vratove i tiskali se oko njega. Samo jedan pogled bio je dovoljan. Sleena lica, eik podigne odi. Ona je Zevdova ree. Ateja ostade bez daha i uzmakne od svog ljubavnika. Nisam to ja uradio! To je prevara! povie Zeyd. Odvedite ga! zapovjedi Ibn Jad. Pripazite da ga dobro sveete! Aleja jurnu ocu i padne na koljena. Nemoj ga ubiti! po\ nv. - On to nije mogao uiniti. Znam da to nije bio on. uti, djevojko! zapovjedi strogo eik. Idi u svoj lator i ne mii se. Zeyda odvedoe u njegov bejt i dobro ga svezu. U eikovu mukaadu stariji su sjedili i vijeali, a Ateja ih je sluala sakrivena Iza zastora. U zoru emo ga strijeljati! Aleja je ula osudu svoga ljubavnika. Sakriven masnim toribom27 Fahd se zlobno smjekao. U IVO joj crnoj kui od devine dlake Zeyd se muio da prekine pemene koji su ga vrsto sputali. Znao je svoju sudbinu, premda nije uo osude. U haremu eika Ibn Jada njegova je ki leala budna. Patila je. Duge trepavice orosile su se suza-iiu. ali je njena tuga ostala bez rijei. Rairenih oiju ekala \r l skoro joj strpljivost bijae nagraena. ula je kako Ibn l.nl i njegova ena Hirfa duboko i pravilno diu. Zaspali su. \H|;i se uzvrpolji. Kradom podie donji kraj atora kraj kojeg se nalazila njezina hasura za spavanje i provue se u opustjeli mukaad. Pipajui naslijepo pronae Zevdovu fitilja- u ii.i mjestu gdje ju je Ibn Jad ostavio. Ponese sa sobom sveI'nkriva za glavu i dio lica koji nose beduini.

67

anj hrane, umotan u stari torib. To je spremila jo prije, uveer, u atoru za ene dok je Hirfa bila odsutna. Ateja izae iz atora svog oca uljajui se oprezno krivudavim putem koji je vodio izmeu arapskih atora i prikrade se Zevdovu bejtu. Kod ulaza se zaustavi, prisluhne, a tada lakim korakom ue. Zeyd, koji se jo uvijek borio s uzama, uo je. Tko je to? upita. Pst! opomene ga djevojka. To sam ja, Ateja. Primakne mu se. Ljubljena! proape. Djevojka spretno presijee veze koje su mu sputavale ruke i noge. Donijela sam ti hrane i tvoju muketu ree. Poklanjam ti njih i slobodu, a za ostalo se mora pobrinuti sam. Tvoj konj je vezan s ostalim konjima. Daleko je naa domovina el-Guad; put do nje posut je opasnostima, ali e Ateja iz dana u dan moliti Alaha da te tamo sretno dovede. Pouri se, ljubljeni moj! Zeyd je snano pritisne na grudi, poljubi je i izgubi se u no.

SIR RICHARD
Tunel, kojim je Paul Bodkin vodio Blakea, uspinjao se, a povremeno su ga prekidale stepenice koje su ih vodile sve vi-|f i vie. Blakeu se put inio beskrajnim. Jezovita misterija dugog tunela nije mogla svladati monotoniju uvijek istih zi-dova koji su u mutnom svjetlu baklje tiho promicali jedan za drugim i sad tonuli u himerinu tamu, sad opet iskrsavali. Kao i sve u ivotu, tunel je imao svoj kraj. Blake spazi u 16 daljini malenu mrlju danjeg svjetla. Zaas izae glavinjajui, i pogled mu odluta niz iroku dolinu arobna izgleda naikanu drveem. Naao se na irokoj visoravni stotinjak stopa Iznad podnoja brda kroz koji bijae probijen tunel. Pred njim se strmo ruila litica, a nadesno protezala se visoravan |ol Itotinjak stopa i naglo zavravala. Obazre se nalijevo i ra- iii oi od uda. ( " vr s t i zidovi zatvarali su visoravan. Sa svake im se strane Uzdizale okrugle kule s uskim pukarnicama. Usred zida bii.iliu visoka vrata, zatvorena masivnom i prekrasno izrae-nom reetkom za sputanje iza kojih je Blake primijetio dva i li- i na strai. Bili su odjeveni poput onih koji su ga zarobili. 11 ruci su drali velike vojne sjekire, a kundak prislonili o umiju. Hej, vrata! povie Paul Bodkin. Otvorite da ue Itrtar sa zarobljenikom! Reetka se polako digne, a Blake i straar uu. Odmah ulijevo, unutar kapije u samom brdu, bijae sagraena straii nica. Pred njom je zastalo dvadesetak vojnika u istoj unil o t u i i k a k v u je nosio Paul Bodkin, a na prsima svakog od 69

68

njih isticao se crveni kri. Konji, prekriti ukraenim pokrivaima ivih boja, bijahu privezani o teku drvenu ogradu. Raskona konjska oprema podsjetila je Blakea na slike srednjovjekovnih engleskih vitezova. Njihova neobina crna odijela, straarnica koja se isprijeila na putu, raskona konjska oprema, ostavili su Blakea bez daha, pa se vie nije zaudio pojavi lijepog mladog ovjeka, obuena u srednjovjekovnu oklopnu koulju, preko koje je prebacio lak kaput od grube tkanine, purpurne boje. Na glavi mladi je nosio viteki ljem od leopardove koe na koji se nastavljao kratki plat od lanane ice pa mu je tako zatiivao grlo i vrat. Bio je naoruan tekim maem i bodeom a dugo je koplje i tit ukraen crvenim kriem naslonio o zid straarnice. Prokletstvo! povie mladi. Tko je s tobom, slugo? Zarobljenik, na tvoju slubu, plemeniti lorde odgovori pokorno Paul Bodkin. Sigurno Saracen zakljui mladi. Ne, ako smijem primijetiti, hrabri Sir Richarde odvrati Paul mislim da nije Saracen. Zato misli? Vidio sam vlastitim oima kako se prekriio pred kriem. Dovedi ga ovamo, mome! Bodkin gurne Blakea kopljem, ali Amerikanac nije tu uvredu gotovo ni primijetio. Iznenada mu je pred oima sinula istina. U sebi se nasmijao zbog svoje tuposti. Razumio je sve, a ti su prijani mislili da e ga povui za nos. Gotovo su i uspjeli. Sa sarkastinim osmijehom na usnama stupi pred mladog ovjeka. Ovaj ga je promatrao oholom arogancijom. Odakle dolazi upita i to trai u Dolini Groba, slugo?

Blakeov se smijeak ugasi na usnama. To je ve previe. Dosta je ale, mladi prijatelju odgovorio je otegnuto. Gdje je direktor? Direktor? Zaista ne znam to time misli. Zaista ne zna? odbrusi Blake s finim sarkazmom. Skresat u ti istinu ravno u oi. Netko s nadnicom od 7 i po dolara na dan nee me vui za nos! - Sto mu gromova, mome! Ne razumijem tvoje rijei, ali mi se ne svia ton tvoga glasa. Pun je uvreda i ne zvui lijepo u uima Richarda Montmorencvja. - Osvijesti se! savjetovae ga Blake. Ako ti nije direktor pri ruci, pozovi pomonog direktora ili snimatelja, a moda e i pisac scenarija imati vie pameti od tebe. - Da se osvijestim? Sumnja li ti da Richard Montmoi e nc y plemeniti vitez od Nimmra, nije pri svijesti? Blake u oaju zaklima glavom, a tada se okrene vojnici-m;i to su ih opkolili i sluali njihov razgovor. Mislio je da e se neki ceriti na alu koju s njim tjeraju, ali je vidio oko sebe sama ozbiljna i sveana lica. - Sluaj ree oslovivi Paula Bodkina zar nitko od vas ne zna gdje je direktor? Direktor? ponovi Bodkin klimajui glavom. U cijelom Nimmru nema ovjeka tog imena, a koliko mi je poznalo, nema ga ni u Dolini Groba. Oprostite ree Blake pogrijeio sam. Ako nema direktora, sigurno je negdje u blizini upravitelj28. Mogu li ga v idjeti? Aha uvar! povie Bodkin, a lice mu se ozari u razumijevanju. Sir Richard je uvar. Gle, vraga! povie Blake, okrenuvi se mladiu. < oprostite, drao sam vas stanovnikom ovoga kraja. Stanovnikom? Govori udnim jezikom, ali mi se ipak ini da je engleski odgovori mladi ozbiljno. Ovaj sluga pravu. Ja sam zaista danas uvar vrata.
'" U originalu keeper = upravitelj, uvar.

70

71

Blake je poeo sumnjati u svoj zdravi razum. Ni bijeli mladi, ni crnac nisu bili nalik na luake. Pogleda uvara kapije. Oprostite ree i blistavo se osmjehne onim svojim smijehom koji su njegovi prijatelji tako dobro poznavali. Vladao sam se kao prostak. Nisam za to kriv. Ve sam dulje vrijeme ivano prenapet, a kao kruna svega danima sam izgubljen u dungli bez dovoljno hrane. inilo mi se da sa mnom zbijate alu, a za alu nisam ni najmanje raspoloen. eljan sam prijateljstva i gostoljubivosti. Recite mi gdje sam? Koji je to grad? Blizu si grada Nimmra29 odgovori mladi. Pretpostavljam da se kod vas danas slavi narodni praznik ili neto slino? nabaci Blake. Ne razumijem te odgovori mladi. Pa vi ste sveano odjeveni, zar ne? Sto mu muka! Taj ovjek ne govori razumljivo! to ti je to sveano odjeven? Mislim na vau odjeu. to nije u redu s naim odijelima? Istina, nisu naroito nova, ali svakako su ljepa od tvoga. Prikladna su za svakodnevnu slubu vitezova. Ne elite, valjda, rei da se svaki dan ovako oblaite? upita Blake. Zato ne? Dosta je toga. Vie se ne elim s tobom prepirati. Vas dvojica odvedite ga unutra, a ti, Bodkine, stani na vanjska vrata. Mladi se okrenu, ue u zgradu, a dvojica vojnika zgrabe Blakea te i njega grubo uguraju unutra. Naao se u sobi visoka stropa, zidova urezanih u kamenu, a drveni stupovi, istesani rukom, nosili su zabatne grede pocrnjele od starosti. Na kamenom podu stajao je stol, a do nje29 Svi stanovnici Nimmra govore zastarjelim engleskim jezikom. Zbog toga dolazi do nesporazuma i Blake se esto nalazi u situaciji da ga stanovnici Nimmra ne razumiju.

ga klupa. Mladi sjedne na klupu. Blakea dogurae pred njega, a sa svake mu se strane isprijeio uvar. Kako se zove? upita mladi. Blake. To je sve? Blake i nita vie? James Hunter Blake. Kakve poasne naslove nosi u svojoj zemlji? Nemam poasnih naslova. Aha, ti tada nisi gentleman? Zovu me gentlemanom. Iz koje si zemlje? Iz Amerike. - Amerike?! Ta zemlja, drukane, ne postoji. A zato ne bi postojala? Nisam nikad uo za nju. to radi u blizini Doline Groba? Zar nisi znao da je to zabranjeno? - Rekao sam vam da sam se izgubio. Nisam znao gdje sam. elim samo jedno: da naem svoj safari, ili da se vratim na obalu. - To je nemogue. Opkoljeni smo Saracenima. Njihova nas vojska opsjeda ve sedamsto trideset i pet godina. Kako si Se probio kroz neprijateljsku liniju? Kako si mogao proi kroz tu ogromnu vojsku? - Nema nikakve vojske. - Zato lae, slugo, Richardu Montmorencvju? Kad bi bio plemenite krvi, to bi mi platio na asnom polju. Mislim da si uhoda, niska porijekla, a ovamo te poslao sultan. Bilo bi Zfl tebe najbolje da mi sve prizna jer ako te odvedem princu, on e iz tebe iupati istinu na nain koji nije ni najmanje Ugodan. to kae na to? Nemam to da priznam. Odvedite me princu ili bilo kome i k o j e va gospodar. Moda e me on nahraniti. Dobit e ovdje hrane. Nitko ne smije rei da je Richard Montmorencv otjerao gladna ovjeka sa svog praga. Htjl Michel! Michel! Gdje je taj lijeni balavac? Michel!
73

72

Otvorie se vrata susjedne prostorije. Pojavio se djeak koji je pospano trljao oi. Bio je obuen u kratku tuniku i zelene uske hlae. Na kapi mu se vijorila perjanica. Opet si spavao? upita Sir Richard. Ti, lijenino! Donesi kruh i meso za toga siromanog putnika. Gledaj da te ne ekamo do sutra! Djeak je glupo buljio u Blakea. Gospodaru, je li to Saracen? upita. to onda? okosi se Sir Richard. Zar ga svejedno ne treba nahraniti? Pouri, mome! Stranac skapava od gla di. Djeak se okrene, obrie nos u rukav i odvue se iz sobe. Blake opet privue Sir Richardovu panju. Ti nisi runa lica, drue ree. teta da tvojim ilama ne tee plemenita krv. Tvoj izgled ne odaje ovjeka niska porijekla. Ne mislim nikad o sebi da sam niska porijekla ~ hihouij)rimijeti Blake. Sto je s tvojim ocem? Nije li on bio sir ili barem vitez? Blake je sada brzo razmiljao. Nije jo mogao ni izdaleka odgonetnuti to znai ta arhaina odjea i jezik njegova domaina, ali bijae siguran da je ovjek ozbiljan. Da li je zdrav ili nije, to jo nije znao, ali ako i nije, mnogo je pametnije da se s njime ne ali. Da, da! odgovori. Moj je otac slobodni zidar trideset drugog stupnja vitez templar. Sto mu muka! Znao sam! povie Sir Richard. To sam i ja doda Blake kad je primijetio koliko je njegova tvrdnja dobro djelovala. Znao sam to, znao sam! vikao je Sir Richard. Po tvom se dranju vidi da si plemenita roda. Zato si me htio prevariti? Ti si jedan od Siromanih Kristovih vitezova i Solomonovih templara koji uvaju put u Svetu zemlju za hodoasnike. To opravdava tvoju siromanu odjeu i baca na nju svjetlo slave.
74

Slika templara koju je opisao Sir Richard nije se slagala s onom kakvu je zamiljao Blake. U mati mu iskrsne vitez templar raskone odjee, blistava maa i bijele perjanice koja mu se vijorila nad glavom. On nije znao da su u danima osnutka njihova reda bili odjeveni u kakvagod iznoena odijela, koja bi im drugi darivali iz samilosti. Tog trenutka pojavi se Michel s drvenim pladnjem, krcatim punim hladne ovetine i s nekoliko komada kruha zainjenog mirodijama. U ruci nosio je bocu vina. Postavi je ispred Blakea, ode k ormaru, izvadi dva metalna pehara i natoi ih. Sir Richard ustane, uzme pehar, podigne ga u visini svoje glave. ivio, Sir James! povie. Dobro doao u Nimmr i u Dolinu Groba! U zdravlje!30 odvrati Blake. Neobino odzdravlja primijeti Sir Richard. ini se da se Engleska iz doba vladavine Rikarda Lavljega Srca, kada su moji plemeniti preci poli na kriarsku vojnu u pratnji svoga kralja, neto izmijenila. U zdravlje! Grom i pakao! To ne smijem zaboraviti. U zdravlje! Priekaj dok mi jedan od dobrih vitezova nazdravi. Zinut e od uda kad mu tako nazdravim! - Ti stoji?! Hej, Michel, donesi onu stolicu za Sir Jamesa. Izvoli jesti, vitee. Zacijelo si ogladnio? Vjere mi, jesam!31 odgovori uvjeravajui Blake i sjedne na stolicu to ju je donio Michel. Nije bilo ni viljuke, ni noa, ali tu su bili prsti kojima se obilno sluio. Jeo je za grubo tesanim stolom, a domain se, njemu nasuprot, sretno smijeio.
"' Richard mu je nazdravio na starinski nain, a Blake zdravicom modemog Amerikanca. " Moderni ameriki idiom. Richardu koji govori arhainim jezikom

nerazumljiv.

75

S tobom je zabavnije nego s Minstrelom32 povie Sir Richard oponaajui ga. Vjere mi, jesam! Ha, ha. Za tebe e se trgati u prinevu dvorcu. Vjere mi, jesam! im je Blake utaio glad, Sir Richard naredi Michelu da osedla konje. Sir Jamese, odjahat emo dolje u dvorac objasnio je. Vie nisi moj zarobljenik, ve moj prijatelj i gost. To to sam te primio tako nepovjerljivo, bit e mi uvijek na sramotu. Uzjahavi konje koji su se propinjali, obojica odjahae niz vijugavu planinsku cestu, a na pristojnoj daljini pratio ih je Michel. Sir Richard je sad nosio tit, a na koplju mu je leprao stijeg. Sunce je blistalo na njegovu metalnom oklopu. S ponosna mu lica nije silazio smijeak dok je razgovarao sa bivim zarobljenikom. Blakeu se on priinjao poput raskone slike iz bajke. Usprkos ratnikom izgledu, ovjek se odlikovao bezazlenou djeteta i to je privuklo Blakea ve pri prvom susretu. Taj ovjek ne bi nikada mogao izvriti neasno djelo. To, to je tako brzo prihvatio Blakeove izjave, Amerikanac je pripisao Richardovoj nepokvarenosti, a ne lakovjernosti, jer se na plemenitom mladievu licu zrcalila visoka inteligencija. Kad je cesta zavila oko breuljka, Blake primijeti drugu straarnicu, a iza nje kule i zidove starog dvorca. Na zapovijed Sir Richarda uvari otvore kapiju i njih trojica ujau u dvorite oko dvorca. Prostor, izmeu vanjskih i unutarnjih zidova, izgledao je zanemaren. Tu je bilo nekoliko razbacanih starih stabala, a u sjeni jednoga nekoliko naoruanih vojnika igralo je neku igru, slinu dami. Na podnoju unutarnjeg zida protezao se anac u ijoj se vodi odraavalo sivo kamenje zidina, a stara vinova loza se penjala po unutarnjim zidovima te ih nadvisivala poput za-bata i sputala se nisko preko ruba na vanjsku stranu.
32

Pjesnik starih vremena.

Preko puta straarnice na unutarnjem zidu ustoboila su se velika ulazna vrata, a pred njima pomini most i eljezna reetka koji su branili ulaz u veliko dvorite dvorca. Na zapovijed Sir Richarda reetka se podie i oni ujau po sputenom drvenom mostu koji je tutnjio pod topotom konja. Zadivljeni Blake ugleda masivni dvorac, izgraen od grubo tesanog kamena. U velikom unutarnjem dvoritu rasprostrti su se lijevo i desno brino njegovani vrtovi u kojima se sakupilo drutvo ena i mukaraca koji kao da su doli s dvora kralja Arthura. im su se pojavili Sir Richard i njegov pratilac, najblii zagledali su Blakea zaueni i s velikim interesom. Neki pozdrave Sir Richarda. Mukarci na to sjau i predadu konje Michelu. - Hej, Richarde! povie jedan. Koga to vodi sa sobom? Moda Saracena? - Ne odgovori Richard ve plemenitog Sira viteza koji se eli pokloniti princu. Gdje je on? - Eno ga ondje i oni pokau udaljeno mjesto u dvorini gdje se okupilo ovee drutvo. - Doi, Sir Jamese! pozove ga Richard i odvede preko dvorita. Za njima se upute vitezovi i gospoe. Oni su ih ispit i v a l i i stavljali primjedbe tako otvoreno da se Blake zbunio. A-nc su bez suzdravanja hvalile crte Blakeova lica i stas, a mukarci, potaknuti, vjerojatno, ljubomorom, kudili njegovo Uprljano i poderano odijelo smijena kroja. Postojala je velika r a zl i k a izmeu njihova i Blakeova odijela. On je nosio prljavu koulju, hlae od grube tkanine i izme od kordovan-ikfi koe, a oni blistava, sveana odijela od fine vune i tunike obrubljene zlatom, pripijene hlae, a na glavi su im blistale kape r a zl i nih boja. ene su bile raskono odjevene, kao i mukarci, i nosile u bogate kapute koji su utali, a kosu i ramena pokrivali su im n j e n i , raznobojni velovi, bogato izvezeni.
77

76

Nijedan nije nosio oruja. Blake je zapazio jednog naoruanog viteza na vanjskim vratima, a drugog na unutarnjima, pa je zakljuio da nosi svoj teki i neudobni srednjovjekovni oklop samo kad je na strai. im su prispjeli k drutvu na kraju dvorita, Sir Richard prokri put do visokog ovjeka impozantnog izgleda oko kojeg su se skupili ostali. Onog trenutka kad su se Sir Richard i Blake zaustavili, svi zaute. Gospodaru, prine! poe Richard klanjajui se. Dovodim ti Sira Jamesa, vrijednog viteza templara koji je us pio probiti neprijateljsku frontu i prispjeti do vrata Nimmra. Visoki je ovjek nepovjerljivim pogledom ispitivao Bla-kea. Kae da dolazi iz Solomonova hrama u Jeruzalemu? ispitivao je. Sir Richard me nije dobro razumio odgovori Blake. Tada ti nisi vitez templar? Jesam, ali ne iz Jeruzalema. Moda je on jedan od onih sranih Sira viteza koji uvaju put za hodoasnike u Svetu zemlju dobaci mlada ena koja je stajala kraj princa. Blake pogleda onu koja je govorila. Kad su im se oi sre-le, ona obori pogled, a on primijeti da su to lijepe oi na prekrasnu ovalnom licu. Sigurno je on saracenski uhoda koga je poslao sultan. odsijee tamnoputi mladi ovjek koji je stajao kraj djevojke. Ona upravi pogled u princa i ree: Ne izgleda poput Saracena, oe. to ti zna kako izgleda Saracen? upita je princ. Koliko si ih vidjela? Drutvo se nasmije, a djevojka se uvrijedi. Ima pravo, gospodine prine! Vidjela sam ih isto toliko koliko i Sir Malud ili ti otrese se oholo. Neka Sir Malud opie Saracena. 78

Dosta! zakljui princ i doda obrativi se Blakeu: Ako nisi iz Jeruzalema, odakle si? Iz New Yorka odgovori Amerikanac. Ha proape Sir Malud djevojci zar nisam pogodio? A to si to pogodio, moda da je iz New Yorka? Gdje je to? upita djevojka. To je sigurno tvrava nevjernika zakljui Malud. New York? ponovi princ. Je li to u Svetoj zem-lji? Neki put zovu ga i Novim Jeruzalemom objasni Blake. A ti si doao u Nimmr kroz neprijateljsku frontu? Reci mi, Sire vitee, da li oni imaju mnogo vojnika? Kako su im rasporeene snage, jesu li sasvim blizu Doline Groba? Misle li uskoro napasti? Hajde, sve mi ispriaj, ti nam moe mnogo pomoi. - Iao sam danima umom i nisam vidio ive due od govori Blake ne opkoljava vas neprijatelj. to?! povie princ. - Zar nisam dobro rekao? zakljui Malud. On je neprijatelj i uhoda. eli nas uvjeriti da smo sigurni pa bi nas onda sultan nespremne lako iznenadio i zauzeo Nimmr i Do linu. Grom i pakao! ini mi se, Sir Malude, da si pogodio uzvikne princ. Dakle, nema neprijatelja! A zato bi vi tezovi Nimmra boravili ovdje ve sedam i po stoljea kad ih ne bi opkoljavale neprijateljske horde? Pretraite me ree Blake. to to znai? upita princ. (jovori udnim jezikom objasni Richard ali mislim da nije neprijatelj Engleza. Jamit u za njega, a vi ga uzmite U svoju slubu, prine! eli li ui u moju slubu, Sir? upita princ. Blake, oklijevajui pogleda Sir Maluda, ali kad mu oi od-l i i i . i . c do djevojke, izjavi odluno i jasno: Svakako da e-inii 79

POVRATAK ULALE
Numa bijae gladan. Lovio je ve tri dana i tri noi, ali mu je plijen uvijek umakao. Moda Numa stari. Njuh i vid nisu mu vie otri, ni napadi dovoljno brzi, a skokovi kojima bi obarao divlja, nisu pravilno odmjereni. Divlja kojom se hranio bijae bra pa su djeli sekunde i najmanja udaljenost mogli odluiti hoe li Numa imati prazan ili pun eludac. Moda Numa i stari, ali jo uvijek bijae dovoljno jak da uniti. Sada mu je muna glad potrostruila svirepost, izotrila lukavost i ohrabrila ga da sve stavi na kocku, ne bi li napunio eludac. Vrebajui plijen, Numa je bio nervozan, gnjevan i okrutan. Nauljenih uiju, oiju napetih i blistavih, a nozdrva rairenih, lagano je micao repom to je bio oiti znak da nekog njui. Vjetar je Numi donio miris ovjeka. Prije etiri dana Numa bi se puna eluca oduljao na miris ovjeka, ali danas bijae drugi dan, a Numa se izmijenio. Vraajui se ve tri dana obratnim putem iz logora eika Ibn Jada, Zeyd je mislio na Ateju i daleki el-Guad, i bijae sretan to je uspio pobjei. Njegova kobila vukla se polako stazom kroz dunglu, a on je nije tjerao jer je put bio dug. Naprijed, u zasjedi zvijer je ekala svoju rtvu. No primicanje ovjeka nisu zaule samo Numine ui ni nanjuile samo njegove nozdrve. Jo je jedna prilika uala u blizini, a Numa nije znao da je i ona prisutna. Od prevelike revnosti i straha da bi mu meso moglo izmai, Numa je pogreno zaskoio. Stazom se pribliavala kobila. Morala je proi barem jard od Nume, ali on vie nije mo80

gao ekati. Prije no to mu je ula u radijus dohvata, on skoi zaurlavi jezovito. Uplaena kobila uzmaknu, pokua se okrenuti i propne se. Izgubivi ravnoteu, ona padne i zbaci Zeyda. U trenutku se opet die i otkasa natrag stazom ostavivi svog gospodara ispred krvolonog lava. Uasnuti ovjek spazi nad sobom lava kako rei iskeenih onjaka. Ali tada ugleda golog diva ba kako je skoio s jedne zanjihane grane, tono na veliku maku. Bronana ruka ogrli vrat zvijeri i ovjek je svom teinom oborio lava na zemlju. Velik no zablista u zraku, a ovjek udarae noem razbjenjela lava, koji je nastojao da ga zbaci sa lea. Lav je rikao i reao, a na Zevdov uas i s usana ovjeka ulo se takoer rezanje. Tada Numa omlohavi, a div se uspravi i stane povrh leine. Stavi nogu na nj, lice uzdigne k nebu i zaurlie jezovito. Beduinu se sledi krv u ilama. Taj pobjedonosni krik muja-kamajmuna nisu uli mnogi ljudi. Zeyd prepozna svog spasioca i zadre. Bio je to Tarzan, kralj majmuna. ovjek-majmun ga pogleda. - Ti si iz Ibn Jadova logora? ree. - Siromaan sam ovjek odgovori Zeyd i moram ii kud god moj eik zapovjedi. Ne zamjeraj, eie dungle, io se Zeyd nalazi u tvojoj zemlji. Potedi mi ivot, a Alah neka te za to blagoslovi. - Ne elim ti nauditi, beduine odgovori Tarzan. Za sve zlo u mojoj zemlji odgovara Ibn Jad. Je li on blizu? VVellan, ne. Udaljen je od nas mnogo dana hoda. - Gdje su tvoji drugovi? upita ovjek-majmun. Nemam vie drugova. Sam si? Billah, da. I uzan se namrti. Dobro promisli, beduine, prije no llae Tarzana odsijee. - Alaha mi! Govorim istinu. Sam sam. Zato?
u i>|Kxlar dungle

81

Fahd je skovao zavjeru protiv mene, pa svi miljahu da sam elio Ibn Jadu oduzeti ivot. To je la koja smrdi do neba. Trebalo je da budem strijeljan, ali je nou Ateja, eiko-va ki prerezala ue, pa sam pobjegao. Kako se zove? Zeyd. Kamo ide? U svoju domovinu? Da, u zemlju el-Guad efendije Beny Salema od El-Harba. Sam se ne moe oduprijeti opasnostima na putu opomene ga Tarzan. Toga se i bojim, ali bi mi smrt bila sigurna da nisam izmakao Ibn Jadovu gnjevu. Tarzan se zamisli i ree: eikova ki Ateja zacijelo te ljubi kad ti je povjerovala? VVellah, jest. Velika je naa ljubav. Ona zna da nikada ne bih ubio njezina oca kojeg ljubi. Tarzan potvrdi glavom. Vjerujem ti i pomoi u ti. Ne moe ii sam. Odvest u te u najblie selo, poglavica e te opskrbiti ratnicima, a oni e te odvesti u idue selo. Tako e praen iz sela u selo, prispjeti u Sudan. Neka te Alah za to nagradi! usklikne Zeyd. Reci mi upita ga Tarzan dok su se probijali kroz dunglu do najblieg sela, udaljenog dva dana hoda prema jugu Ibn Jad nije doao samo zbog bjelokosti. Jesam li u pravu? Wellah! da, eie Tarzane prizna Zeyd. Ibn Jad doao je radi blaga, a ne radi slonove kosti. Kakva blaga? U el-Habashu lei grad Nimmr, krcat blagom objasni Zeyd. Ueni sahar je to ispriao Ibn Jadu. Nimmr je tako bogat da hiljadu deva ne mogu odnijeti ni desetinu blaga, koje se sastoji od zlata, dragulja i ene. ene? 82

Da! Ta je ena tako lijepa da e Ibn Jad na sjeveru dobiti za nju bajoslovno mnogo novaca. Ti si sigurno uo za Nimmr? Gallas, priaju o njoj ree Tarzan ali mislim da je to samo legenda. Da li je Ibn Jad povjerovao samo rijeima maga kad je poao na taj dugi i opasan put? - Kako ne bi povjerovao uenom saharu? zaudi se /eyd. Tarzan, kralj majmuna, slegne ramenima. Dok su putovali prema selu, Zeyd je ispriao Tarzanu o b i j el c u koji je doao u logor. Po opisu Tarzan nije mogao zak l j u i l i je li to Stimbol ili Blake. Dok je Tarzan putovao sa Zevdom na jug, Ibn Jad se kre-tao na sjever u el-Habash. Fahd je kovao urotu s Tollogom, a Stimbol s Fahdom. Ateja je alila za Zeydom, a Galla-rob li i pljivo je oekivao pogodni trenutak da se oslobodi ropstva. Kad si bio djeak, odgojili su te u ovoj zemlji? upita \uia nekog dana Galla-roba. Misli li da e se Zeyd moi Mm probiti do el-Guada? Billah, ne odgovori crnac. Bez sumnje ve je mrtav. Djevojka prigui jecaj. I'ejjuan oplakuje Zeyda s tobom ree crnac. Bio |l dobar ovjek. Da je barem Alah potedio tvog ovjeka, a kaznio onoga koji je kriv. Sto misli time rei? upita Ateja. Da li zna, Fejjuan, tko je ispalio hitac na mog oca, Ibn Jada? To nije bio /c\d',' Koci mi da to nije bio Zeyd. Tvoje mi rijei govore "no ito sam i sama dobro znala. Ne, Zeyd nije elio ubiti i zar ne? Ne, to nije bio on odgovori Fejjuan. Ispriaj mi sve to o tome zna. I lou, ako nikome ne kae tko ti je to rekao ree. i oie bih se proveo kad bi jedan ovjek znao da i ja to
'i

83

Kunem se Alahom da te, Fejjuane, neu izdati povie djevojka. Reci mi to zna. Nisam vidio tko je ispalio hitac na tvog oca, Ateja odgovori crnac ali sam vidio neto prije toga. to? Vidio sam Fahda kako se je uuljao u Zevdov bejt i izaao nosei Zevdovu puku. Evo, to sam vidio. Znala sam! Znala sam! povie djevojka. Ibn Jad nee povjerovati ako mu to ispria. Znam, ali bolje je da znam istinu. Fahd e mi platiti svojom krvlju za ivot Zevdov ree gorko djevojka. Dane i dane obilazio je Ibn Jad planine iza kojih je leao legendarni grad Nimmr. elio je ui u taj grad! Nadao se da e ga pronai i bez pomoi domorodaca kojih je sela paljivo izbjegavao. Bojao se da bi oni mogli smetati njegovu planu. Taj kraj bio je slabo naseljen, pa su stoga Arapi lako izbjegli kontakt s domorocima, premda su ljudi iz Galla-ple-mena primijetili njihovu prisutnost. Ibn Jad nije elio dirati u crnce sve dok ih ovi ostavljaju na miru. Pozvat e ih u pomo samo ako mu ne uspije izvriti plan. Bio je pripravan da ih zavara lanim obeanjima, ili da ih ukroti okrutnou. to su vie odmicali dani, Ibn Jad je postajao sve nestrpljivijim. Uza sve napore nije mogao pronai prolaz kroz planinu ni ulaz u legendarnu dolinu gdje se nalazio Nimmr, grad s blagom. Billah! povie jednog dana ako postoji grad Ni mmr i ulaz u njega, Alaha mi, ja u ga nai! Pozovi Habushe, Tolloe. Oni e nam otkriti tajnu na bilo koji nain. Kad je Tollog dotjerao Galla-robove do Ibn Jadova bejta, stari ih je eik ispitivao, ali ni jedan nije znao put koji vodi u Nimmr. Alaha mi, tajnu e nam otkriti domoroci Habushi! Oni su hrabri ratnici, brate povie Tollog a mi smo u njihovu zemlju uli duboko. Napast e nas ako ih iza-zovemo.
84

Mi smo beduini ree ponosno Ibn Jad a naoruani smo muketama. Njihova jednostavna koplja i strelice slabo e im koristiti u borbi protiv nas. Ali njih ima mnogo, a nas malo uporno je nastavljao Tollog. Neemo se s njima boriti ako nas na to ne budu prisilili ree Ibn Jad. Pokuat emo najprije da prijateljskim pregovorima steemo njihovo povjerenje i da laskanjem izmamimo tajnu. Fejjuane! povie okrenuvi se crncu. Ti si Habashanin. Dobro se sjeam kad si nam pripovijedao o svom djetinjstvu i kako si u oevoj kolibi uo priu o Nimmru. Idi i potrai svoj narod. Sprijatelji se s njima. Reci im daje veliki eik Ibn Jad doao k njima s prijateljskim osjeajima, a poglavicama e podijeliti darove. Ispriaj im takoer da on eli posjetiti grad Nimmr, a ako ga tamo otprate, on e ih bogato nagraditi. - Pripravan sam izvriti tvoju zapovijed kad god zaeli odgovori Fejjuan, oduevljen to mu se pruila prilika da Ispuni svoje davne snove. Kada treba da krenem? Spremi se noas, a im svane, kreni na put odgovori
.cik.

I lako Fejjuan, Galla-rob, krene sutradan ranom zorom ni put iz logora eika Ibn Jada efendije el-Guada da potrai selo svojih sunarodnjaka. Oko podne izaao je na dobro utrtu stazu koja je vodila u.i zapad i hrabro njome nastavio. Raunao je daje najbolje .iko sr priblii selu plemena Galla otvoreno, a ne kriom. Na 1.11 fl nain izazvati najmanje sumnje. A znao je i to da se om ne bi mogao pribliiti nijednom selu. Fejjuan nije bio budila. Mit e teko uvjeriti pleme Galla da je on njihove lii jer mu i odijelo, i oruje bijae arapsko, a povrh svega i ili je t o l i k i h godina govorio je vrlo slabo galla-jezikom. 85

Bio je to hrabar ovjek. Iako je poznavao sumnjiavost i ratobornost svog naroda te njihovu uroenu mrnju prema Arapima, ipak je sav sretan prihvatio priliku da ih posjeti. Fejjuan nije znao koliko se pribliio selu. Nije zapazio nikakva znaka po kojem bi to mogao zakljuiti kadli se iznenada pojave pred njim tri snana ratnika Galla, a ostale je uo iza sebe, premda se nije osvrtao. Fejjuan smjesta podigne ruku u znak mira i nasmijei se. Sto trai u zemlji Galla? upita jedan ratnik. Traim kuu svoga oca odgovori Fejjuan. Kua tvog oca nije u zemlji Galla zarei ratnik. Ti si jedan od onih koji dolaze da nam otmu nae sinove i keri! Ne odvrati Fejjuan ja sam iz plemena Galla. Da si iz plemena Galla, govorio bi bolje galla-jezikom. Razumijemo te, ali ne govori kao to mi govorimo. To je zato to su me ukrali dok sam jo bio dijete. Od tog doba ivio sam meu beduinima i govorio njihovim jezikom. Kako se zove? Beduini me zovu Fejjuan, ali moje galla-ime je Ulala. to misli, govori li on istinu? upita jedan crnac svog pratioca. Dok sam bio dijete, imao sam brata koji se zvao Ulala. Gdje je on? upita drugi ratnik. Ne znamo. Moda gaje progutao lav Simba. Moda su ga oteli pustinjski ljudi. Tko zna. Moda govori istinu primijeti drugi ratnik. Moda je on ipak tvoj brat. Pitaj ga za oevo ime. Kako se zvao tvoj otac? upita prvi ratnik. Nalinv odgovori Fejjuan. Kad su uli taj odgovor, Galla-ratnici su se uznemirili i zaagorili meu sobom. Tada se opet prvi ratnik obrati Fejjuanu. Jesi li imao brata? upita.

Da odgovori Fejjuan. Kako se zvao? - Tabo odgovori oklijevajui Fejjuan. Ratnik, koji gaje ispitivao, poskoi s divljim krikom. - To je Ulala! povie. To je moj brat. Ja sam Tabo, Ulala! Zar me se ne sjea? Tabo! povie Fejjuan. Ne bih te prepoznao. Bio si malen djeak kad su me ukrali, a sad si veliki ratnik. Gdje su nai roditelji? Jesu li ivi? Jesu li zdravi? - ivi su i zdravi, Ulala odgovori Tabo. Danas su u selu poglavice. Sazvao je veliko vijee jer su u naoj zemlji neki pustinjski ljudi. Jesi li s njima doao? - Da, rob sam pustinjskih^ljudi odgovori Fejjuan. Je li poglaviino selo daleko? elio bih vidjeti oca i majku i razgovarati s poglavicom o pustinjskim ljudima koji su doli u zemlju Galla-plemena. Doi, brate! povie Tabo. Nismo daleko od sela i ... lavice. Ali, brate, tko bi pomislio da u te opet vidjeti. Svi imo te smatrali mrtvim. Otac i majka e se beskrajno radova-ii Reci mi, nisu li te pustinjski ljudi preobrazili u neprijatelji tvoga naroda? S njima si ivio tolike godine. Moda si se tamo i oenio? Jesi li siguran da ih ne voli vie od nas koje nisi vidio tolike godine? Ne volim beduine odvrati Fejjuan a nisam se tamo ni oenio. U svome srcu uvijek sam gajio nadu da u se vratiti u svoju planinsku domovinu, u oev dom. Ljubim IVOJ narod, Tabo. Nikad vas vie neu napustiti. Jesu li pustinjski ljudi bili s tobom neljubazni, jesu li postupali s tobom okrutno? upita Tabo. Ne, naprotiv, postupali su dobro sa mnom odgovori I ejjuan. - Ne mrzim ih, ali ih i ne volim. Oni nisu moje krvi. Ja sam bio njihov rob. 11 razgovoru drutvo se uputilo stazom prema selu, dok III dvojica ratnika otrala naprijed da odnesu dobre vijesti i lalinu ocu i majci koji tako dugo nisu vidjeli sina. I tako, 87

86

im su prispjeli nadomak selu, mnotvo pripadnika Galla-plemena dolo mu je u susret smijui se i vriskajui od sree. U prvim su redovima bili Fejjuanov otac i majka, oiju zamagljenih od suza, izvan sebe od sree to opet vide davno izgubljenog sina. Svaki ovjek, ena i dijete dotaknue i pozdravie povratnika, a zatim Tabo odvede Fejjuana u selo pred poglavicu. Batando bijae stari ovjek. Bio je ve tada poglavica kada su Ulalu ukrali. Bijae nepovjerljiv jer se bojao da mu ljudi iz pustinje nisu postavili kakvu zamku. Zato je Fejjuanu postavljao razliita pitanja iz njegova djetinjstva. Ispitivao ga je o oevoj kui, o imenima njegovih malih prijatelja i ostalo to jedan varalica ne bi mogao znati. Na kraju je ustao, uzeo Fejjuana u naruje, trljao svoj obraz o njegov i tako pozdravio izgubljenog sina. Ti si ipak Ulala povie. Dobro doao u svoju domovinu. Sad mi reci to ovdje rade pustinjski ljudi. Jesu li doli radi robova? Ljudi iz pustinje e uvijek otimati roblje kad god budu mogli, ali je ovaj put Ibn Jad doao ponajprije radi blaga. Oho! Kakva blaga? upita Batando. uo je za grad Nimmr koji je krcat blagom odgovori Fejjuan. Trai put koji vodi u dolinu i grad Nimmr. Obeao vam je darove i bogatu nagradu kad tamo otme blago Govori li on istinu? upita Batando. Stanovnici pustinje uvijek lau u svoju bradu odgovori Fejjuan. Ne bude li naao blago grada Nimmra, moda e htjeti naplatiti svoje izdatke za dugi put, na koji je poao, u zemlji Galla i tu nai blago i otimati robove. Batando govori mudro jer posjeduje mudrost dugogodinjeg iskustva odgovori Fejjuan. to Ibn Jad zna o Nimmru? upita stari poglavica. 88

Samo ono to mu je neki stari arapski lijenik ispriao odgovori Fejjuan. On je rekao Ibn Jadu da u Nimmru postoji veliko blago i prekrasna ena za koju e na dalekom sjeveru dobiti mnogo novaca. Nita mu vie nije ispriao? upita Batando. Zar mu nije priao kako je teko ui u zabranjenu zemlju? Ne! Tada emo ga odvesti do ulaza u dolinu ree Batando smijeei se podmuklo.

89

SIR JAMES
Na putu prema selu, gdje je Tarzan namjeravao da nae Zeydu pratnju za prvu etapu puta u domovinu, beduin je imao dovoljno vremena da razmilja o svom poloaju. Uvidio je da se moe pouzdati u svog vodia i povjerio se Tarza-nu. Veliki eie ree mu jednog dana svojom si ljubaznou stekao vjenu Zevdovu odanost. Zamolio bih te jo za jednu uslugu. A to to? upita ovjek-majmun. Ateja, koju ljubim, nalazi se bez mene u ovoj divljoj zemlji u stalnoj opasnosti. Sada se ne usuujem vratiti u logor Ibn Jada, ak da ga i naem, ali kasnije kad se njegov bijes ohladi, mogao bih se opet vratiti i uvjeriti ga o svojoj nevinosti, biti blizu Ateje i obraniti je od Fahda. to bi ti onda elio? upita Tarzan. elio bih ostati u selu, kamo e me odvesti, dotle dok se Ibn Jad ne bude vraao u el-Guad. Jedino bih tako jo jedan put u ivotu vidio Ateju jer, ako me prisili da napustim tvoju zemlju, neu nikada sam pjeice stii u Sudan. Ti si u pravu odgovori ovjek-majmun. Ostat e ovdje est mjeseci. Ako se Ibn Jad za to vrijeme ne bude vraao, rei u im da te poalju u moj dom, a odanle u te ve na neki nain poslati sigurno u tvoju zemlju. Prispjevi napokon do sela, poglavica je Tarzanu obeao da e pruiti Zeydu utoite dok se Ibn Jad ne vrati. im je ostavio selo, ovjek-majmun uputi se opet na sjever. Zabrinuo se zbog evropskog zarobljenika u Ibn Jadovu 90

logoru. Nije ni pomiljao da bi to mogao biti Stimbol. Mislio je da se on nalazi daleko na istoku blizu obale pa je pretpostavio da je to Blake, a njega je Tarzan zavolio. Jasno, zarobljenik je mogao biti i neki drugi bijelac, ali bio on tko mu drago, Tarzan se nije mogao pomiriti s pomisli da bi ga beduini mogli drati zarobljena. Tarzan nije urio. Zeyd mu je rekao da zarobljenika uvaju radi otkupa. Prvo e pregledati Blakeov logor, a onda poi tragom Arapa. Zato je napredovao bez urbe. Drugog dana susreo je majmune Toyat i lovio s njima dva dana. Tu je obnovio svoje prijateljstvo s Gayatom i Zuthom, sluao brbljanja plemena i igrao se s majmuniima. Ostavivi ih, tumarao je umom, zadirkivao Numu koji je leao na svjeem plijenu. Razbjenjeli kralj ivotinja urlao je tako gromoglasno da se zemlja tresla. Ljudska civilizacija je ostavila slab trag na lordu Greystokeu. Vrlo se brzo preobra-tio u primitivna ovjeka, u divlju zvijer, ovjeka-majmuna kao to se neko brzo preobratio u lorda Greystokea. Samo u svojoj ljubljenoj dungli okruen divljim stanovnicima Tarzan se zaista osjeao Tarzanom, dok u prisutnosti civiliziranih ljudi, bijae nepovjerljiv kao i sve zvijeri. Umorivi se od bacanja zrelih plodova na Numu, Tarzan krene na put kroz umu prebacujui se s jedne grane na drugu. Nou bi spavao na visokim granama, a ujutro, nanjuivi miris jelena Bare, ubio bi ga. Sada je lijeno drijemao sve dok ga nije prenulo lomljenje granica i utanje trave. Svojim osjetljivim nosnicama pomirie zrak, nauli ui k o j i m a je mogao uti i kretanje mrava i tada se nasmijei. I >olazio je Tantor. Pola dana lijeno se protezao na Tantorovim leima i prilluSkivao majmune Manu koji su brbljali u drveu i svaali M, laa opet krene na put. Poslije dva dana susretne veliki opor majmuna. Izgledali su uzbueni i im su ga ugledali, poeli su brbljati i kevtati. 91

Zdravo, Manu! povie ovjek-majmun. Ja sam Tarzan, kralj majmuna. to se dogodilo u dungli? Gomangani! Gomangani!" povie jedan majmun. Neobini Gomangani! povie drugi. Gomangani s batinama koje grme! brbljao je trei. Gdje? upita ovjek-majmun. Tamo, tamo! povikae u koru pokazujui sjeveroistono. Ima li ih mnogo? upita Tarzan. Da, da! odgovore majmuni. Je li jedan Tarmangani s njima? Ne, samo Gomangani. Svojim batinama koje prate ubijaju male Manue pa ih jedu. Zli Gomangani! Tarzan e govoriti s njima ree ovjek-majmun. Ubit e Tarzana svojim batinama koje prate i pojesti ga ree jedan sjedobradi. ovjek-majmun se nasmije i zanjie kroz drvee u smjeru koji su pokazali Manui. Nije iao daleko kadli namirie crnce. Iao je tim tragom i zaas je iz daljine uo njihove glasove. Oprezno i tiho poput sjene Tarzan im se primakne i zaustavi tono iznad njih na grani koja se njihala. Tarzan je prepoznao safari mladog Amerikanca Blakea i u tren skoi na zemlju pred zaprepatene crnce. To je Veliki bwana! povikae. To je Tarzan, kralj majmuna! Gdje je va vodi? upita Tarzan. Snaan mu se crnac priblii: Ja sam vodi ree. Gdje je tvoj gospodar? Odavna je otiao odgovori crnac. Kamo? Ne znamo. Lovio je s jednim askarijem. Bijae velika oluja. Ni jedan se nije vratio. Pretraili smo dunglu, ali ih nismo mogli nai. ekali smo ih u logoru, ali nisu doli. Tada
33

nismo znali to bismo uradili. Nismo eljeli napustiti mladog bwanu koji je bio s nama ljubazan, ali smo se bojali da je mrtav. Hrane smo imali samo za dvadesetak dana, pa smo se odluili vratiti i sve ispriati prijateljima mladog bwane. Dobro ste uradili ree Tarzan. Jeste li primijetili u dungli ljude iz pustinje? Ne, nismo odgovori vodi ali kad smo u dungli traili mladog bwanu, vidjeli smo logor gdje su se oni bili ulogorili. Tragovi u logoru bijahu svjei. Gdje je to bilo? Crnci su pokazali. Bilo je to na putu prema sjevernoj zemlji Galla, u Etiopiji, a kad su digli logor, otili su sjeverno. Moete se vratiti u svoju zemlju nastavi Tarzan ;ili prvo odnesite stvari mladog bvvane njegovim prijateljima i poaljite trkaa u Tarzanovu zemlju s ovom vijesti: Poalji te stotinu VVazira Tarzanu u sjevernu zemlju Galla. Slijedite trag pustinjskih ljudi od izvora na glatkim okruglim stijena ma! - Dobro, Veliki bvvana, to e biti izvreno ree vodi. Ponovi poruku. ( ini djeak ponovi ono to mu je Tarzan naredio. - U redu! zakljui Tarzan. Idem! Ne ubijajte Ma une ako moete nai drugu hranu jer su Manui roaci Tarzanovi i vai. Razumijemo, Veliki bvvana. 1i dvorcu princa Gobreda, u gradu Nimmru James Hun-in Mlake vjebao se da postane vitezom od Nimmra. Sir Ric-h.iul )',;i je uzeo pod svoju zatitu i obavezao se da e se pobrinuti /a njegov trening i vladanje. Princ (robred, koji je ubrzo primijetio Blakeovo potpuno ncviKinjc u vitekoj vjetini, sumnjao je u uspjeh. Sir Malud Inu mu je otvoreni neprijatelj, samo mu je Sir Richard bio

Crnci.

92

93

uporno naklonjen. Princeza Guinalda utjecala je takoer na svog oca u Blakeovu korist jer je za princa od Nimmra najvee blago bila njegova ki. Njezina radoznalost i zanimanje.bili su probueni njegovim romantinim dolaskom u zakopani i zaboravljeni grad Nimmr. Sir Richard opskrbio je Blakea odjeom, dok mu tka, kroja i majstor oklopa ne naine odijelo po mjeri. To nije dugo trajalo. Za tjedan dana Blake bijae prikladno obuen i opremljen konjem kao i drugi vitezovi Nimmra, a kad je sve to htio platiti, doznao je da je novac meu njima gotovo nepoznat. Imali su, rekao mu je Sir Richard, nekoliko komada novca koje su njihovi preci prije sedamsto trideset i pet godina donijeli ovamo, ali sada se kod njih plaa radom. Vitezovi slue princa, a on se o njima brine. Ovi zatiuju radnike i obrtnike, a u zamjenu dobivaju sve to im treba. Princ ili vitezovi hrane i oblae robove. Dragulji i dragocjeni metali esto se daju za prirodna dobra ili slubu, i to sve na bazi razmjene. Malo se brinu za bogatstvo. Vitezovi cijene iznad svega svoju ast i to im je najdragocjenije. Obrtnici su nagraeni ako im je rad savren i ako ih zbog toga cijene. Dolina je plodna i ima hrane za sve. Robovi obrauju zemlju. Slobodnjaci su obrtnici, vojnici i pastiri stada. Vitezovi brane Nimmr od neprijatelja, bore se na turnirima, love divlja u dolini i u oblinjim planinama. S vremenom Blake je brzo napredovao u vitekim vjetinama rukovoen mudrim savjetima Sir Richarda. Naroito mu bijae teko upravljati titom i tekim maem premda je jo u danima svog kolovanja u koledu nauio vjeto rukovati rapirom. Vitezovi Nimmra nisu upotrebljavali svoje dvosjeklo oruje defenzivno, ve su vrhom maa ubadali samo za coup-de-grace. S maem su samo sjekli, a titom se branili, pa kad je Blake vjebao tim orujem, sinulo mu je da bi mu jednog dana mogla dobro doi vjetina u maevanju. To to se znao i braniti i napadati maem, umanjilo je njegovu 94

nespretnost sa titom jer se vitezovi nisu znali braniti na taj nain. Vjetina rukovanja kopljem nije mu bila teka jer je ovisi la o vjetini jahanja, a Blake bijae odlian jaha. Jo u Americi bio je osmi vratar u polo-igri. Vanjsko dvorite, koje se protezalo izmeu unutarnjih i vanjskih dvorskih zidina i posve ga okruilo a bijae na sjevernoj strani doline, upotrebljavalo se samo za viteke vjebe. Ovdje je dvorite bilo veoma iroko te su na unutarnji zid p r i s l o n i l i drvene tribine koje su se, u sluaju napada na grad, lako mogle ukloniti. Dvoboji i viteke igre odravali su se ovdje svakog tjedna, B veliki turniri, koji su se rjee prireivali, bili su na polju izvan dvorskih zidina, na kraju doline. Svakog dana, za jutarnjih sati dolazili bi vitezovi i gospodi-, le gledali vjebe, a to je dvorite ispunilo ivotom, kretanjem i bojama. I )obroudno bi se zadirkivali, oklade su padale i jao na-i jecatelju koji bi pao s konja jer se svaki vitez najvie bojao ruganja. U formalnim dvobojima na turniru, koji su se odravali ivakog tjedna, gledaoci su bili suzdraniji, dok su za vrijeme dnevnih vjebi njihove ale graniile s brutalnosti. ruti tim je gledaocima trenirao Blake, a kako je bio stra-ii.u. gledalaca je bilo vise no obino. Prijatelji Sir Maluda bili .u doli u velikom broju da mu se narugaju, a prijatelji Sir Richarda da mu pljeu i da ga ohrabruju. I\i i sam je princ esto dolazio, a Guinalda bijae uvijek pi iiutna. Uskoro se primijetilo daje princ Gobred naklonjen Hrani Sir Maluda, stoga je Maludovo drutvo steklo nove priRinO u j u t r o trenirali su djeaci, paevi koje e jednog dai primiti U primamljivi krug vitezova. Poslije su vitezovi bali jedan s drugim, a u to vrijeme Sir Richard ili jedan ;o\ i li p r i j a t e l j a na kraju vanjskog dvorita uvjebavao
95

Blakea. Za vrijeme tih vjebi svi su zapazili kako Blake izvrsno jae pa mu je i Gobred pljeskao. Sto mu muka usklikne taj ovjek kao da je sras-tao s konjem! To ga je i spasilo od pada doda Malud. Moda sloi se Gobred ali ga ipak volim gledati dok jae. Nije lo s kopljem prizna Malud. Boga mu, da li si ikada vidio veeg nespretnjakovia sa titom? ini mi se da bi on imao vie uspjeha s daskom za meso. Ta je dosjetka izazvala buru smijeha, ali princeza Guinal-da nije u tom sudjelovala. Malud, koji ju je esto pogledavao, odmah je to primijetio. Vjeruje li jo uvijek, princezo, da je taj prostak vitez? upita je. Jesam li bilo to rekla? upita. Nisi se smijala on je podsjeti. On je ovdje stranac, daleko od svoje domovine, pa mi se ne ini ni vitekim, ni pristojnim da mu se rugamo odvratila je. Zato se i nisam smijala jer mi se to ne ini zabavnim. Istog dana neto kasnije, kad se Blake pridruio ostalima u velikom dvoritu, upadne usred Maludova drutva. Njemu to ne bijae neugodno jer nikad nije izbjegavao ni Maluda, ni njegove prijatelje. Priinjalo se kao daje zaboravio da su mu se rugali. Blakeovo ponaanje Malud je pripisao tuposti i neznanju neodgojena ovjeka, ali je u tom drutvu bilo i ljudi koji su se zbog takva ponaanja divili Blakeu pa su u njegovu dranju vidjeli uvredu za Maluda, a ovaj je bio preglup da to primijeti. Veina stanovnika tmurnoga grada Nimmra bila je naklonjena pridolici koji je donio svjeinu i novost. To je bilo olakanje jer Nimmr bijae zadojen prastarom i umalom atmosferom, istom ve gotovo sedam i po stoljea. Donio im je nove rijei i izraze, nove poglede na ivot koje su mnogi ra96

dosno prihvatili, pa da nije bilo besmislene mrnje Sir Maluda, Blakea bi svi doekali rairenih ruku. Sir Richard bijae kudikamo omiljeniji od Maluda, ali nije bio toliko bogat konjima, orujem i vazalima kao Malud. Ipak, izmeu mnogih slobodnih dua koje su slijedile Sir Ric-harda, bilo je takvih koje se nisu obazirale na Maludovu mrnju, te su se osjeale prisnim Blakeovim prijateljima. Svi oni koji su tog popodneva okruivali Maluda, nisu bili Amerikanevi neprijatelji, ali veina se smijala kad bi se Malud smijao, ili se mrtila kad bi se on namrtio, jer je na svakom dvoru kraljeva i prineva uvijek bilo ulizica. Mnogi su pozdravljali Blakea smijekom ili naklonom glave kad se primakao i nisko poklonio princezi Guinaldi koja se tu takoer nalazila. Njoj se i morao prvoj pokloniti jer je njezinim ilama tekla plava krv princeze. Jutros si bio dobar, Sir Jamese primijeti ljubazno princeza. Volim te gledati dok jae. A meni se ini da bi ga bilo jo ljepe gledati kako sluzi komad divljai naruga se Malud. To je izazvalo buru smijeha, stoga Malud, ohrabren, nasiavi.

Sto mu gromova! povie. Naoruajte ga pladnjem i noem za rezanje peenke, to e mu najbolje pristajati! Kad ve govorimo o sluenju peenke ree Blake ini se da je Sir Maludu vie to na umu nego viteki poslovi. Da li znate to treba da bi se mogla brzo posluiti svjea svinja? - Ne, plemeniti vitee ree Guinalda ne znamo. Molim te, ispriaj nam. - Hajde, ispriaj nam grohotao se Malud. Ti to sinu no zna. Pogodili ste istinu, stari prijatelju. Znam! A to je potrebno da bi se mogla brzo posluiti svjea Ilija? upita Malud osvrui se i namigujui.
Uf/mi gospodar dungle

97

Pladanj, no za rezanje peenja i Sir Malud odgovo ri Blake. Prolo je nekoliko sekunda dok su razumjeli Blakea. Princeza Guinalda je prva prasnula u veseli smijeh i zaas su se svi grohotom smijali dok je jedan drugom objanjavao smisao sarkastine dosjetke. Ipak nisu se svi smijali. Sir Maludu nije bilo do smijeha. Kad je razumio Blakeovu duhovitost, prvo ga oblije crvenilo, zatim problijedi. Veliki Sir Malud nije volio biti predmetom ruganja, ali je zato uvijek bio spreman da se drugome naruga Mome! povie kako se usuuje vrijeati Maluda? Sto mu avola! Slugo, niska roda! Samo krv moe oprati ovu uvredu! Dr'te se toga, stari mome. ime emo se tui? Ne razumijem tvojih glupih rijei povie Malud ali me posluaj! Ako mi sutra zorom ne bude izaao na mej-dan, ibat u te duicom od bave niz cijelu Dolinu Groba. Rekli ste! odsijee Blake. Sutra ujutro na junom dvoritu borit emo se sa... Ti, mome, smije izabrati oruje ree Malud. Ne zovite me, mome! To ne volim! ree mirno Blake i vie se nije smijao. Neto bih vam elio rei, Malude, moda e vam to koristiti. Vi ste jedini ovjek u Nimmru koji sa mnom ne postupa lijepo i ne eli mi dati priliku da pokaem da sam poten ovjek. Mislite da ste veliki vitez, ali vi to niste. Niste ni inteligentni, niti imate dobro srce ni velikodunosti. Vi niste ono to mi u mojoj zemlji zovemo ugodan, dobar i zabavan ovjek. Posjedujete nekoliko konja i vojnika, to je sve to imate, bez toga ne biste bili u prinevoj milosti, a da niste u milosti, ne biste imali nijednog prijatelja. Vi niste ni tako dobar, ni tako velik ovjek kao to je Sir Ric-hard koji se odlikuje onom hrabrou to je stoljeima ukraavala viteki stale, a niste ni tako dobar kao to sam ja. Sut98

ra u vas nadvladati vaim vlastitim orujem na sjevernoj s i r a n i vanjskog dvorita, i to na konju s maem i titom. lanovi drutva, videi Maludov bijes, postepeno napusti-le Blakea, a kad je ovaj zavrio govor, ostao je posve sam, na nekoliko koraka udaljen od Maluda i od drutva koje ga je okruivalo. Tada se netko odvoji i pristupi Blakeu. Bijae to (luinalda. Sir Jamese ree smijeei se slatko nemoj se ljutiii. I [ajde sa mnom u vrt, vitee i ona ga uze za ruku i od-Mtlr na juni kraj istonog dvorita. Vi ste arobni! bilo je sve to je Blake umio rei. Zar zbilja mislite da sam arobna? upita. Teko liznati da li mukarci govore istinu djevojci mog poloaja. Istina se, kau ljudi, prije govori robinji no princezi. Nadam se da u ono to mislim dokazati svojim ponalanjem ree. Kad su odmakli, djevojka najednom gorljivo poloi svoju rukll na njegovu. Dovela sam vas ovamo, sir Jamese, kako bih mogla s \ a i n a razgovarati nasamo prozbori. Ne marim zato ste me ovamo doveli. Za mene je najvainije da sam s vama u drutvu odgovori smijeei se. Vi ste ovdje stranac, niste navikli na nae obiaje i nidovoljno uvjebani u vitekim vjetinama. Mnogi sum-njaju da ste vitez. Kraj svega toga vi ste hrabri ili pak jako neiskusni, jer inae ne biste izabrali za dvoboj ma i tit. On I \ i lo vjet mau i titu, a vi nespretni. Dovela sam vas ovamo dl I vama razgovaram zato to mislim da ete sutra umriA to se tu sad moe uiniti? upita Blake. I tobro se sluite kopljem ree. Jo nije prekasno d i promijenite oruje za dvoboj. Molim vas da to uradite. Vi Bte /bog toga zabrinuti? upita. Sa etiri rijei ic beskrajno mnogo rei. 99

Djevojka za trenutak obori oi, a kad ih opet podigne, u njima zabljesnu oholost: Ja sam ki princa od Nimmra ree. Brinem se i za najbjednijeg podanika svog oca. Sigurno e neko vrijeme morati biti suzdraniji, Sir Jamese, pomisli Blake, ali ne ree nita. Samo se smijeio. Odjednom djevojka lupi nogom. Ti se drsko smije, mome! povikne ljutito. To mi se ne svia. Previe se drsko vlada prema prinevoj keri. Samo sam upitao da li ste zabrinuti za moju smrt. To smije pitati i najvei bijednik. Odgovorila sam. Zato si se smijao. Zato to su mi vae oi odgovorile prije vaih usana. Znam da one ne lau. Opet ljutito lupne nogom. Ti si bezobraznik koji tota sebi doputa usklikne. Ne elim ostati dulje da me vrijea. Uzdigne glavu, okrene se i ponosno ode da se prikljui ostalima. Blake pohita za njom. Sutra proape borit u se sa Sir Maludom i s vaom u naklonosti pobijediti najbolji ma u Nimmru. Princeza Guinalda nije pokazala da je ula njegove rijei i prikljuila se krugu Sir Maluda.

SUTRA E UMRIJETI
U selu poglavice Batanda bijae velika sveanost one noi kad se vratio Ulala. Ubili su kozu i mnogo pilia, bilo je voa i Liava kruha te domaeg piva u izobilju. Svirali su i plesali ti su lek ujutro legli na svoje hasure. Stoga je Fejjuan tek sutradan poslijepodne uhvatio priliku da ozbiljno razgovara s Bi U; nulom. Kad ga je potraio, naao je starog poglavicu kako ui prod svojom kolibom, mrzovoljan zbog orgijanja prole noi. I >oao sam, Batando, da s tobom razgovaram o pustinj-.knii ljudima, ree. Batando je gunao. Boljela ga je glava. Juer si obeao da e ih odvesti do ulaza u zabranjenu dolinu ree Fejjuan. Ne namjerava se valjda s njima boriti? Neemo se morati boriti ako ih odvedemo do ulaza u ibranjenu dolinu odgovori Batando. Govori u zagonetkama primijeti Fejjuan. Sluaj, Ulala odvrati stari poglavica. U djetinj-\\ u MI ta ukrali, oteli tvom narodu i odveli iz zemlje. Bio si lad da /na mnoge stvari, a neke si zaboravio. Nije teko ui u zabranjenu dolinu, naroito sa sjeverne Svaki Galla zna nai sjeverni ulaz kroz planine ili kroz tunel iza velikog kria na junoj strani. Samo tu su dva ulaza Svaki ih Galla poznaje, ali zna i to da iz zabranjene nema izlaza. StO mi s l i time rei, Batando? upita Fejjuan. \kO poitoje dva ulaza, moraju biti i dva izlaza. 101

100

Ne, ne postoji izlaz uporno je tvrdio poglavica. Koliko se mi sjeamo, a priali su nam i nai oevi i djedovi, mnogi ljudi uli su u zabranjenu dolinu, ali ni jedan jedini nije izaao. A zato nisu izali? Batando strese glavom. Tko zna? zakljui. Ne moemo ni naslutiti njihovu sudbinu. Tko stanuje u dolini? upita Fejjuan. Ni to se ne zna. Nitko ih nije vidio, a niti se tko vratio da nam to ispria. Neki kau da su duhovi, a neki da je dolina napuena leopardima. Nitko ne zna sigurno. Zato idi, Ula-la, i reci poglavici pustinjskih ljudi da emo ih odvesti do ulaza u dolinu. Budemo li to uradili, ne moramo se boriti protiv njega ni protiv njegovih ljudi, a niti e nam oni ikada vie dosaivati odvrati Batando smijui se svojoj dosjetki. Hoe li poslati vodie natrag sa mnom, da ih odvedu u dolinu? upita Fejjuan. Ne odgovori poglavica porui im da emo doi za tri dana. U meuvremenu skupit u mnoge ratnike iz drugih sela jer nemam povjerenja u pustinjske ljude. Onda emo ih povesti kroz zemlju. To porui njihovom poglavici. Zauzvrat traimo da oslobodi sve Galla-robove prije no to ue u dolinu. Na to Ibn Jad nee pristati ree Fejjuan. Kad se nade opkoljen Galla-ratnicima, on e pristati na sve odgovori Batando. I tako se Fejjuan, Galla-rob, vratio svojim gospodarima i prenio sve to im je Batando poruio. U poetku Ibn Jad odbio je da oslobodi robove. Fejjuan gaje uspio uvjeriti da ga Batando inae nee htjeti odvesti do ulaza u dolinu, i upozorio ga je da bi odbijanje osloboenja robova moglo izazvati Galla-ratnike, pa je Ibn Jad napokon pristao. Nadao se u dnu srca da ipak nee morati ispuniti dano obeanje.

Fejjuan je alio samo Ateju koju je zavolio, ali je kao fat a l i st vjerovao u sudbinu i drao da se ono to je sueno mora dogoditi bez obzira na to to e on uraditi. Dok je Ibn Jad ekao, a Batando sakupljao svoje crne ratnike iz bliza i iz daleka, Tarzan, kralj majmuna stigao je do izvora na glatkim, okruglim stijenama i slijedio trag beduina. ovjek-majmun bijae vrsto uvjeren da je bijeli zarobl j e n i k Arapa Blake jer su ga Blakeovi crnci obavijestili o nestanku mladog Amerikanca i o tome da Stimbola nisu vidjeli otkako je krenuo prema obali. Nije se bojao za sigurnost zarobljenika jer su se beduini nadali otkupnini. Njegov ivot nije bio u opasnosti. Ocijenivi tako njegov poloaj, Tarzan nije urio te je polako slijedio trag Ibn Jada i njegovih ljudi. Dvojica ljudi sjedili su jedan nasuprot drugome na grubo Istesanim klupama za stolom. Na stolu, u svjetiljci s uljem blijedo je plamsao pamuni fitilj a njegovo svjetlo slabo je 0$\ (etljavalo pod, poploen kamenom i bacalo neobine sjene po zidovima od grubo isklesana kamena, Kroz uski prozor, bez i najmanjeg traga stakla, pirkao je noili povjetarac tjerajui plamen svjetiljke sad na jednu, sad n.i drugu stranu. Na stolu, izmeu mukaraca, leala je etverouglasta ploa razdijeljena u etvorine, a na njoj je bilo nek o l i k e razbacanih drvenih etona. I i si na redu, Richarde progovori jedan. ini se .l.i u danas ba nije do igre. Sto se dogodilo? M i s l i m na sutranji dan, Jamese, pa mi se srce cijepa OVOri drugi. A zato? upita Blake. Malud je u svem Nimmru najbolji maevalac odgo-i Sil Richard a ... tu zastane. \ |.i najgori dovri Blake reenicu mjesto njega li 103

102

Sir Richard ga pogleda i nasmijei se. Uvijek si spreman na alu pa i pred smrt ree. Da li su svi ljudi u onoj neobinoj zemlji, o kojoj si nam priao, poput tebe? Ti si na potezu, Richarde ree Blake. Pazi da svojim titom pred oima ne pokrije njegov ma, Jamese opominjao je Richard. Uvijek ga pozorno gledaj u oi da vidi kamo e udariti i tada pripremi tit za udarac. Njegove e oi prije zamaha navijestiti kamo e udariti. Dobro ga znam jer sam s njim vjebao. A on te nije ubio podsjeti ga Blake. Samo smo vjebali, ali e sutra biti drukije. Malud te izazvao na smrtnu borbu jer eli krvlju oprati uvredu koju si mu nanio. Zar? eli me ubiti zbog one sitnice? upita Blake. Vjere mi, ipak je on mala, bijedna vucibatina! Kad bi to bila jedino ona uvreda, on bi se zadovoljio samo da te rani, ali ima on jo neto jae protiv tebe objasni Richard. Gluposti! povie Blake i zarumeni se. Nije to samo on zapazio uporno je nastavljao Richard. Ti si luckast okosi se Blake. Mukarci esto pogledavaju princezu jer je ona bezgranino lijepa, ali... Je li Malud sve te poubijao? upita Amerikanac. Ne, zato to ih princeza nije ni pogledala. Blake se nasloni na klupu i nasmija. Vi ste svi luckasti povie. Priznajem da je princeza slatka djevojica, ali, mladi prijatelju, ona me ne primjeuje. Prestani s tim tvojim neobinim govorom. Jedva sam te razumio, Jamese, no ti me ne moe ni zbuniti, ni prevariti. Princeza ne skida s tebe oiju kad trenira, a ti je gleda takvim pogledom kakvim gleda pas svog gospodara. To si jako slabo pogodio odvrati Blake.
104

Zbog toga e te Malud maknuti s puta, a ja sam tuan, prijatelju, jer sam te zavolio. Blake ustane i zaobie stol. Ti si dobar stari momak, Richarde izusti stavljajui mu prijateljski ruku na rame ali ne brini, jo nisam mrtav. Znam da nespretno rukujem maem, ali sam u ovih nekoliko dana ipak dovoljno nauio kako se njime rukuje. Spremam iznenaenje Sir Maludu. Tvoja hrabrost i samopouzdanje vrijedni su hvale, ali e ti ono slabo pomoi u borbi sa Sir Maludom. On je cijeli ivot vjebao maem. Da li princ Gobred odobrava Maludovu pronju? upita Blake. Zato ne? Malud je moni vitez, posjeduje veliki dvorac, brojne konje i vazale. Uz dvanaestoricu viteza uz njega je i stotina vojnika. Nekoliko vitezova ima svoje vlastite dvorce i vazale, zar ne? upita Blake. - Da, njih dvadesetak odgovori Richard. Oni ive blizu Gobredova dvorca? - Na kraju brda, oko tri milje sa svake strane Gobredova dvorca objasni Richard. - Drugi nitko ne ivi u ovoj velikoj dolini? upita Blake. - uo si ve o Bohunu? upita Richard. Da, esto. Zato? On se naziva kraljem, ali ga mi neemo nikada prizna-n k r a l j e m . On boravi sa svojim pristaama na protivnoj strani doline. Ima ih otprilike koliko i nas i mi smo s njima uvi-jttk U ralu. uo sam mnogo o velikom vitekom turniru za koji vilezovi sada vjebaju. Mislio sam da e i Bohun sa svojim viicvovima u njemu sudjelovati. I hoe. Jedanput, svake godine, i to prve nedjelje u po-iii po obiaju prastarih vremena proglauje se primirje izmeu I rontersa i Backersa. Tada se odrava veliki turnir. To bu105

de naizmjence, jednom na ravnici ispred grada Nimmra, a drugi put na ravnici ispred grada Groba, kako oni zovu svoj grad. Fronters i Backers! Grom i pakao, to to znai? upita Blake. J ti si mi vitez Nimmra, a to ne zna? uzvikne Richard. Moje bi se znanje o vitetvu moglo smjestiti u ljusku kikirikija prizna Blake. Trebao bi to znati, ali ja u ti objasniti ree Ric-hard. Moram poeti ispoetka. Uzme bocu vina koja bijae do njega na podu i natoi dvije ae; srkne iz jedne dobar gutljaj i nastavi priu. Richard I s velikom pratnjom bijae otplovio iz Sicilije u proljee 1191. s ciljem da stigne na Sveti grob. Tamo se namjeravao sastati s francuskim kraljem Philipom Augustosom i oteti Svetu zemlju od nevjernika. Skrenuvi s puta, Richard je odluio da osvoji Cipar i kazni njegova zlog vladara, koji je uvrijedio Berengariju, Richardovu zarunicu. Kada je Richardova druba opet otplovila iz Cipra prema Svetom grobu, vitezovi su na brodu sakrili mnoge Cipranke u koje su se zaljubili jer su imale draesna lica. Dogodilo se da su se dva za velike oluje udaljila od ostalih brodova i skrhala na afrikoj obali. Na jednom je od tih brodova upravljao vitez zvan Bohun, a na drugom Gobred. Iako su zajedno nastupali, bili su uvijek odvojeni, osim kada su napadali. U potrazi za Jeruzalemom doli su u ovu dolinu, za koju su potomci Bohuna tvrdili da je dolina Svetoga groba, i objavili da je kriarski rat zavren. Svoje krieve, koje su nosili na prsima kao i svi kriari to su stigli na cilj, premjestie na leda elei pokazati da je kriarski rat zavren i da se namjeravaju vratiti kui. Gobred je uporno tvrdio da ovo nije dolina Svetoga groba i da kriarski rat nije zavren. On i sve njegove pristae osta-

vili su krieve na prsima, sagradili jaki dvorac koji je trebalo da brani ulaz u dolinu i tako sprijei Bohuna i njegove pristae da se vrate u Englesku neobavljena posla. Bohun je preao dolinu, sagradio drugi grad i tako sprijeio Gobreda da ne moe napredovati prema Svetom grobu. Ve sedam i po stoljea potomci Bohuna spreavaju potomke Gobreda da odu u Svetu zemlju i oslobode je Saracena, a potomci Gobreda ne doputaju potprncima Bohuna da se vrate u Englesku i osramote viteki red. Gobred se nazvao princem, a Bohun kraljem. Te su se plemike titule stoljeima prenosile s oca na sina. Gobredovi nasljednici jo uvijek nose kri na svojim prsima, i stoga ih /.ovu Fronters,34 a nasljednici Bohuna nose ga na leima i zovu ih Backers35. Da li vi jo uvijek elite poi u Svetu zemlju daje oslobo-. dite? upita Blake. - Da - odgovori Richard a Backersi bi se eljeli vrani i u Englesku. Ali mi smo ve odavna uvidjeli da se naa elja nee moi nikad ostvariti, jer smo opkoljeni ogromnom saiacenskom vojskom, a nas ima premalo da bismo se mogli oduprijeti. Zar ne misli i ti daje pametnije ostati ovdje? upita. Kad biste sada ujahali u Jeruzalem ili u London, zacijelo bi nastalo ope zaprepatenje prizna Blake. Da sam ja na vaem mjestu, Richarde, ostao bih ovdje. Poslije 735 rod ma mnogi od sunarodnjaka su vas zaboravili, a i Saraceni hi se smeli kad biste sada odjednom navalili na Jeruzalem. Moda i mudro zbori, Jamese ree Richard. Ta mi IITIO i ovdje zadovoljni, iako ne poznajemo druge zemlje. /;i tren obojica zautjee i zamislie se. Blake prekine tii-/anima me ovaj veliki turnir primijeti. Kae da >v i i prve nedjelje posta. To nije daleko.
" I n>nl - naprijed.

Back

straga. 107

106

Ne, nije. A zato? to misli, hou li biti sposoban da i ja sudjelujem? Svakim sam danom sve bolji i bolji. Sir Richard ga pogleda tuno i strese glavom: Sutra e biti mrtav ree. Zaista, ti si veseo drug usklikne Blake. Samo sam iskren i dobar prijatelj odgovori Richard. Puca mi srce od boli to e se te obistiniti. Ne moe sutra nadvladati Sir Maluda. Kad bih se barem ja mogao boriti umjesto tebe, ali to nije mogue. Tjeim se samo time to e biti hrabar i umrijeti onako kao to vitezi umiru i to nee uprljati svoj tit s grbom. Bit e velika utjeha princezi Gui-naldi kad dozna da si umro viteki. Misli li? ohrabri se Blake. Sigurno. A ako ne umrem, hoe li se princeza razljutiti? Hoe li biti povrijeena? ispravi se Blake. Ne bih se usudio tvrditi prizna Richard ali je sigurno da se nijedna djevojka nee radovati ako joj ubiju budueg mua. Ako te on ne ubije, onda e ti sigurno ubiti njega, treega nema. Je li ona njegova zarunica? upita Blake. Da, premda nisu slubeno zarueni. Moram ii na poinak James se otrese na Richarda. Ako e me sutra ubiti, potrebno je da barem jo noas malo sklopim oi. Isprui se na grubu vunenom ebetu koje je bilo prostrto povrh trske na podu. Pokrije se slinim pokrivaem, ali mu nije bilo do spavanja. To to e se sutra boriti na ivot i smrt sa srednjovjekovnim vitezom, nije ga previe zabrinjavalo. Blake bijae samouvjeren i previe mlad, a da bi povjerovao u svoju smrt. Znao je da postoji takva mogunost, ali nije mnogo o tome razmiljao. Njegovom glavom rojile su se druge misli, a te su ga ljutile. Mislio je samo o buduoj enidbi
108

Sir Maluda iz zapadnog dvorca i Guinalde, princeze Ni-mmra. Srdio se i sam na sebe to je bio takva budala te se zaljubio u tu malu, srednjovjekovnu princezu koja na njega gleda vjerojatno kao na zrnce praine pod svojim nogama. A to da sutra uradi s Maludom? Pretpostavimo da on bude bolji od Maluda. A to onda? Ako ga ubije, to e unesreiti Guinaldu. Ako ga ne ubije ...? Sir James nije znao to da radi.

109

U ZEYDOVU BEJTU
Ibn Jad tri dana je ekao u svom logoru, ali Galla-vodii jo nisu stigli da ga odvedu u dolinu, kako je Batando bio obeao. Stoga je poslao opet Fejjuana poglavici jer se Ibn Jadu urilo. Mislio je stalno na Tarzana i bojao se da bi se on mogao vratiti, osujetiti mu raune i kazniti ga. Znao je da je sada izaao iz Tarzanove zemlje, ali tu granica nije bila tono odreena, pa s tim nije mogao sigurno raunati! Bojao se odmazde. Jedina mu je nada bila da Tarzan oekuje njegov povratak kroz svoju zemlju. Ibn Jad je tvrdo odluio da se nikako ne vraa tim putem. Namjeravao je da krene zapadno i tako zaobie Tarzanovu zemlju sa sjevera dok ne prispije do puta koji vodi na sjever a kojim je doao iz pustinje. U eikovu mukaadu Ibn Jad sjedae do svog brata i nekih drugih Arapa, a tu su jo bili Tollog, Fahd i Stimbol. Razgovarali su kako Batando oklijeva da poalje vodie i bojali se izdaje. Ve su odavna primijetili da stari poglavica sakuplja ratnike. Fejjuan ih je uvjeravao kako crni ratnici nee biti upotrijebljeni protiv njih, ali su se Arapi ipak bojali. Ateja se obavljajui svoje poslove u haremu, nije ni smijala ni pjevala kao to je prije bio njezin obiaj. Tugovala je za svojim dragim. ula je razgovor iz mukaada, ali je to nije zanimalo. Rijetko bi pogledala povrh zavjese koja je dijelila enski odjel od mukaada, a kad bi i pogledala, iz njezina je pogleda sukljala mrnja im bi spazila Fahda. Jednom, dok ga je tako promatrala, primijeti kako su se Fahdove oi razrogaile u udu. 110

Billah, Ihn Jade! povie ovjek. Pogledaj! Ateja i ostali bace pogled na mjesto u koje je piljio Fahd i zagrcnu se od uda. Ostali ponu psovati. Bronani div, oboruan kopljem, strijelom i noem iao je kroz logor prema eikovu bejt.u. Na leima mu bijae pri-c\ i en tit, a ue, ispleteno od dugih vlakana, prebaeno preko jednog ramena. - Tarzan, kralj majmuna! izbaci Ibn Jad. Proklet bio, Alaha mi! - Zacijelo je doao sa svojim crnim ratnicima i sakrio ih u umi proape Tollog inae se ne bi usudio ui u be- u i uski logor. Ibn Jad bijae bijesan te je brzo razmiljao. ovjek-majmun zaustavio se na vanjskom dijelu mukaada. Tarzan brzo p re l e t i oima skup. Naposljetku se zaustave na Stimbolu. - Gdje je Blake? upita Amerikanca. To biste vi trebali znati zaguna Stimbol. Jeste li ga vidjeli otkako ste se rastali? Ne! Sigurni ste u to? uporno je nastavljao ovjek-majiniiii.

Jasno da sam siguran. I arzan se okrenu Ibn Jadu. Lagao si mi. Niste ovdje radi trgovine, ve elite nai i opljakati jedan grad. Doli ste "leti njegovo blago i ukrasti njihove ene. To je la usklikne Ibn Jad. Tko god ti je to rekao,
l.i/c'

M i s l i m da ne lae odgovori Tarzan. ini mi se 'l,i |fl poten mladi. I ko je to bio? upita Ibn Jad. /ove se Zeyd. Kad to Ateja u, odmah nauli ui. I Ipriao mi je to i jo mnogo tota, i ja mu vjerujem. A to ti je jo ispriao, bijelce? I )a je neki drugi ukrao njegovu puku, pokuao te ubibacio k r i v n j u na njega. 111

To je la kao i sve drugo to ti je ispriao! zavie Fahd. Ibn Jad nabere elo razmiljajui, ali naas pogleda Tarzana i podmuklo se nasmijei. Bez sumnje, siromanije mladi mislio da govori istinu ree tako je isto smatrao da treba ubiti svog eika. Njegov mozak je pomuen, no ja sam ga prije drao bezopasnim. Prevario te je, Tarzane, kralju majmuna, i to mogu svi moji ljudi posvjedoiti, a i ovaj bijelac s kojim sam se sprijateljio. Posluao sam te i ostavljam tvoju zemlju. Zato bi inae putovao sjeverno u smjeru svoje domovine? Da si me elio posluati, zato bi me drao zarobljenim i poslao svoga brata da me ubije? upita Tarzan. Opet ini krivo Ibn Jadu primijeti tuno Ibn Jad. Moj je brat doao da ti prereze veze i da te oslobodi, ali si ga ti napao. Tada je doao slon i odnio te. A to je mislio tvoj brat kad je, podigavi svoj no, nasrnuo na me i povikao: Umri, bijelce! upita ovjek-majmun. Da li tako govori ovjek koji dolazi da uradi neto ugodno? Samo sam se alio promrmlja Tollog. Evo me opet ree Tarzan ali ne za alu. Dolaze moji Waziri. Otpratit emo vas u pustinju. To i mi elimo prihvati brzo eik. Upitaj ovog bijelca, nije li istina da smo se izgubili i da emo biti presretni ako nam pokae pravi put. Opkoljeni smo Galla-ratnicima. Njihov ih je poglavica sakupljao dane i dane. Bojimo se da nas ne napadnu. Zar ne, bijelce? obrati se Stimbolu. Da, istina je ree Stimbol. Dakle, istina je da ete napustiti ovu zemlju ree Tarzan a ja u ostati ovdje da to nadgledam. Sutra ete na put. U meuvremenu podignite jedan bejt za mene i uvajte se da me opet ne prevarite. 112

Ne treba se niega bojati uvjeravae ga Ibn Jad, a i ada se okrene prema odjelu za ene. Hirfa! Ateja! pozove. Priredite Zevdov bejt za eika dungle. Postrance, nedaleko Ibn Jadova bejta, obje ene podignu crni ator za Tarzana, postavie i razastre atorsko platno, ilikrajeve zaveu za atorske kolie, a Ateja ih zabode vrsto u zemlju. Hirfa se vrati svojim kunim poslovima i prepusti da Ateja razapne zavjese sa strane. Onog trena kad se Hirfa udaljila, Ateja potri Tarzanu. - Oh, bijelce! povie ti si vidio mog Zeyda? Je li

liv?
- Ostavio sam ga u selu, a poglavica e se brinuti za nj dok ne naiu tvoji ljudi na povratku u pustinju. On je iv i zdrav. - Priaj mi o njemu, oh, nasranv, jer mi srce udi da ulnu vijesti o njemu zaklinjae djevojka. Kako i gdje si ".i susreo? - El-adrea je oborila njegovu kobilu i zvijer se spremala da ga prodere. Sluajno sam onuda prolazio i ubio el-adreu. I ada sam poveo Zeyda u selo iji je poglavica moj prijatelj jer sam znao da on sam ne moe pjeice iz dungle. Htio sam i povesti s pratnjom u njegovu domovinu, ali me je zamolio dfl ga ostavim ovdje sve do vaeg povratka. To sam mu dopustio. Za nekoliko tjedana vidjet ete svoga dragoga. Suze su kapale s Atejinih dugih crnih trepavica, suze radosnice i ona uhvati Tarzanovu ruku i poljubi je. Moj je Eivol tvoj, bijelce povie zato to si mi vratio moga ljubljenoga. I c je noi Fejjuan, Galla-rob, prolazei kroz logor svoga gospodara, vidio kako Ibn Jad i Tollog sjede u eikovu mukaftdu i zajedno apu. Fejjuana je ivo zanimalo to kuje ovaj dragocjeni uzorak okorjelih nevaljalaca. Aleja je iza zavjese harema leala uurena na svojoj ha- iii i. Nije spavala. Prislukivala je priguen razgovor svoga OCa i strica.
N Im/nn gospodar dungle

113

Moramo ga maknuti s puta uporno je tvrdio Ibn Jad. Ali njegovi Waziri dolaze protivio se Tollog. Ako ga ovdje ne nau, to emo im rei? to god im kaemo, nee vjerovati. Napast e nas. uo sam da su strani. Alaha mi! povie Ibn Jad propali smo, ako ostane. Bolje da neto stavimo na kocku, nego da se vratimo praznoruki u domovinu poslije svega to smo proivjeli. Ako misli, brate, da u se opet ja pobrinuti za to, onda se ljuto vara ree Tollog." Dosta mi je bilo jedanput. Ne, ovaj put nee to biti ti. Nai emo naina. Zar meu nama nema nikoga tko bi se alio osloboditi Tarzana? upita sam sebe Ibn Jad, mislei glasno. Onaj drugi bijelac! dosjeti se Tollog on ga mrzi. Ibn Jad zatapa rukama. Ima pravo, brate! Ali emo ipak mi biti odgovorni podsjeti ga Tollog. Svejedno, glavno da ga maknemo s puta. Nee nam biti gore nego sada. Pretpostavi da se sutra pojavi Batando s vodiima. Tada e eik dungle doznati da smo mu lagali, a onda jao si ga nama. Ne, moramo ga se otresti jo noas. Dobro, a kako? upita Tollog. Sluaj, mislio sam. Dobro otvori ui, brate! Ibn Jad protrlja zadovoljno ruke smijeei se. Moda se ne bi smijeio da je znao kako ga Ateja slua, ili da je vidio nijemu priliku Roja je uala u tami pred atorom. Govori Ibn Jade nutkao ga je Tollog reci mi tvoj plan. Wellah, svi znaju da Stimbol mrzi eika dungle. To je svojim dugim jezikom izbrbljao svima dok smo sjedili u mukaadu. Ti e poslati Stimbola da ubije Tarzana, kralja majmuna? Pogodio si sloi se Ibn Jad. 114

Ali kako e skinuti odgovornost s nas? On e biti ubihii na tvoju zapovijed u tvom logoru upozoravao ga je fallog. Priekaj! Neu narediti jednom bijelcu da ubije druNa to u ga samo navesti, a kad ga ubije, bit u izvan seid bijesa to se to ubojstvo dogodilo u mojem logoru. Zal">\ jedit u da ga kazne smru za njegov zloin. Na taj emo . ntin rij eiti obojice nevjernih pasa, a VVazire emo uvjei ili da smo prijatelji eika jer emo ga glasno oplakivati im ' VVaziri pojave. Neka je hvala Alahu to imam takva brata! povie "lu-,c\ Ijeno Tollog. lili sad odmah i pozovi Stimbola uputi ga Ibn Jad. Poalji ga samog k meni. Poslije razgovora s njime, im MI krane da obavi svoj posao, vrati se u moj ator. \\ C \ A je d r h t a l a na svojoj hasuri, a prilika koja je uala III leikova atora, iza Tollogova odlaska ustane i iezne u mrkloj

noi.
Stimbola su urno pozvali iz Fahdova atora. Tollog gaje u po/o i io da se tiho kree kroz logor. Stimbol se prikrao u ei-lalor i tamo naao Ibn Jada koji gaje oekivao.. Sjedi, bijelce pozove ga beduin. I ><> vraga, to me zove u to doba noi? upita StimRazgovarao sam s Tarzanom, kraljem majmuna ren Jad i poto si mi ti prijatelj, a ne on, otkrit u to on njerava. On se uplie i u sve moje planove i tjera me iz liji, ili to nije nita usporedi li se s onim to namjerava li s tobom. pakla mu smjera sada? upita Stimbol. ick aura svoj nos u tue stvari. Ni voli ga, zar ne? \ /a|() bih ga volio? i Stimbol priije Tarzanu pro-i itcl

115

Jo e ga manje voljeti kad ti neto povjerim ree Ibn Jad. A to to? Kae da si ubio svog druga Blakea objasni mu eik i zato e Tarzan sutra ubiti tebe. Eh? to? Ubiti me? upita Stimbol. To nee smjeti uraditi! Misli li on o sebi da je rimski car? Ipak, on e to sutra uraditi uporno je tvrdio Ibn Jad. Ovdje je svemoan. Nitko ne pita za djela velikog eika dungle. Sutra e te ubiti. Ali vi mu to, Ibn Jade, neete dopustiti. Sigurno mu to neete dopustiti Stimbol je ve drhtao od uasa. Ibn Jad podigne svoje dlanove. to mogu ja uiniti? upita. Vi moete, vi moete, neto se mora uiniti jadikovao je prestraeni ovjek. Ne mogu nita poduzeti, ali ti se moe sam spasiti proape eik. Kako? On spava u onom bejtu, a ti ima otar no. Nikad nisam ubio ovjeka cvilio je Stimbol. Kasno je ree Ibn Jad i idem spavati. Opomenuo sam te, a ti radi kako ti drago ustane kao da e krenuti u enski odjel. Drui, Stimbol otetura kroz no. Trenutak je oklijevao, a tad se zgrbi i tiho prikrade kroz tamu bejta koji su podigli za ovjeka-majmuna. Ispred njega otri Ateja da opomene ovjeka koji je spasio njenog ljubljenog iz panda crnog lava. Gotovo je ve stigla do bejta ovjeka-majmuna, kad iz jednog atora izroni neka prilika, dlanom joj zatvori usta, a rukom je vrsto obujmi oko struka. Kuda e? proape joj u uho. Odmah prepozna taj glas, bio je to njezin stric. Tollog nije oekivao njezina odgo vora. Rekao je sam umjesto nje: Ide opomenuti bijelca. 116

i'i je postupao prijateljski s tvojim dragim. Vrati se u bejt iga oca. Da on to sazna, ubio bi te. Nosi se! I gurne je ivom snagom u stranu odakle je bila dola. I ni log se ogavno nasmijei pri pomisli kako je lako osujeti" djevojin plan i zahvaljivao Alahu to mu je pomogao da ih ne izda Tarzanu i tako ih upropasti. Dok se eikov brat I ollog smijao u svoju bradu, iza njegovih lea neija ruka izroni i/ mraka, epa ga za grlo i odvue za sobom. Drui, okupan u hladnom znoju, Wilbur Stimbol zgrabi drak otrog noa. uljao se kroz mrak prema atoru svoje

Irtv.
Stimbol bijae razdraljiv hvalisavac i kukavica, ali ne i 45 kriminalac. Sve se u njemu bunilo protiv ovog to je smisli. u. Nije elio ubiti, ali su ga utjerali u kripac. Mislio je da |f n smrtnoj opasnosti pa da mu je preostao samo jedan izlaz

ubojstvo.
I IJavSi u bejt ovjeka-majmuna, prisilio se da uradi ono DO itO |fl doao. Za to vrijeme bio je opasan i straan. DouIjiO 1C do p r i l i ke koja je leala u tami, zavijena u stari ogrta.

117

MA I TIT
Kad je sunce obasjalo kule dvorca princa od Nimmra, neki se mladi izvue ispod pokrivaa, protrlja oi i protegne se. Tada isprui ruku i strese drugog mladia istih godina koji je spavao kraj njega. Probudi se, Edvvarde! Probudi se, lijenino! povie. Edward se preokrene na leda, zijevne i ispusti istovreme no jedno eh. Ustani, mome! nukao ga je Michel. Zar si zabo ravio da tvoj gospodar danas putuje u smrt. Edvvard sjedne potpuno budan. Iz oiju mu sijevnue iskre. To je la! Odan Blakeu, on povie. On e jednim udarcem rasjei Sir Maluda od tjemena do prsiju. Nema viteza tako monih miica kao to su njegove. Ti, Michel, nisi vjeran prijatelj Sir Richarda, onoga koji je i nama bio dobar i ljubazan prijatelj. Michel potapa drugog momka po ramenu. Samo se alim, Edvvarde ree. Sve nade polaem u Sir Jamesa pa ipak ... zaustavi se bojim se... ega se boji? upita Edward. Da Sir James nije dovoljno vjet mau i titu pa nee moi pobijediti Sir Maluda. Kad bi imao snagu desetorice, ne bi mu nita koristila ako je ne zna vjeto upotrijebiti. Vidjet e! tvrdio je odluno Edvvard. Vidim da Sir James ima vjerne vitezove pratioce prozbori neki glas iza njih. Okrenuvi se, oni ugledaju Sir Richarda kako stoji na vratima. Danas mu svi prijatelji ele dobro! 118

- Juer sam poelio u molitvi da njegova otrica maa proe kroz ljem Sir Maluda ree Edvvard. - Hajde, sad ustani, pobrini se za ianu koulju svom gospodaru i za sjajnu opremu njegova konja tako da izae na borilite blistavo nakien kao to i pristaje plemenitom Siru, vitezu Nimmra poui Richard i zatim ga ostavi. Bijae jedanaesti veljae. Sunce je obasjavalo veliko sjev e r n o vanjsko dvorite dvorca Nimmra i odbijalo se bljeskom s uglaanih oklopa plemenitih vitezova, s kopalja i bojnih sjekira vojnika. Na tribini sakupile su se ene u haljinama i v a h n i h boja. P r i n c Gobred smjestio se sa svojom drubom na podignutom podiju u sredini tribine, a plemeniti vitezovi i gospoe Nimmra posjedali su s obje strane podija do kraja tribine. Iza njih sjedili su vojnici koji nisu bili na dunosti, zatim slobodni, K i a na kraju robovi koji su pod blagom upravom kue (lobred uivali mnoge povlastice. Sa svake strane borilita nalazio se ator a na vrhu mu je veselo leprala zastavica u boji i lozinka njezina vlasnika. Sir Moludova bijae zelena i zlatna a Sir Jamesova modra i srebrna. I )v;i vojnika stajala su ispred svakog atora, obojica u novom odijelu. Metal s njihovih bojnih sjekira blistao se dok je 08 konjuar obuzdavao jogunastog konja za borbu prekritog bo-Mio u k r a e n i m pokrivaem. Sekundanti su dovravali po-iljednje pripreme za borbu. ["rubac ukoena dranja, s trubom o boku, ekae na EVllk fanfare koja e oglasiti ulazak vitezova na borilite. Nekoliko jardi iza trubaa drugi je konj spreman za borgrickao svoje uzde i gurao njukom konjuara koji gaje pridravao ekajui vitezove sekundante. I inodro-sivom atoru sjedili su Blake i Sir Richard. Pojodnji je pouavao i savjetovao, a bio je i nervozniji od prvoga*. Blake se pokrio oklopom, a ogrlica, koja titi vrat i |tm bili su od teke pletene ice koju je obrubljivala i pre119

krivala s unutranje strane leopardova koa i tako titila glavu od lakeg udarca. Na njegovim prsima bio je priiven veliki crveni kri, a na jednom ramenu visile su vrpce modro-srebrne rozete. Na jednoj motki atora, objeen o drveni klin, nalazio se Blakeov ma i tit. Tribine bijahu dupkom pune. Princ Gobred pogleda na sunce i ree neto vitezu kraj sebe. Ovaj izda kratku zapovijed trubau kraj prineve loe i zaas se glas trube jasno razlijee dvoritem. Odmah se u atorima s obje strane svi uskomeae, a oni na tribinama iskri-vie vratove prvo prema atoru Sir Maluda, pa prema atoru Sir Jamesa. Edvvard, sav zajapuren od uzbuenja, otri u ator, zgrabi Blakeov ma, opae ga nalijevo, a tada i tit te otprati svog gospodara iz atora. Dok se Blake pripremao da uzjae, Edvvard mu je pridravao stremen, a konjuar umirivao uznemirenoga konja. Momak utisne Blakeovu nogu u stremen dok se ovaj bacio u sedlo, to nije bilo lako jer je Blake imao na sebi teku ianu koulju. Momak ga pogleda u lice. Sir Jamese ree znam da e pobijediti. Blake primijeti suze u oima mladia, pogleda dolje i u priguen jecaj. Ti si dobar djeak, Eddie ree obeajem da me se nee stidjeti. A kako bih se i mogao, Sir Jamese? I u smrti bit e plemenita prilika viteza, a mislim da se plemenitiji nije ni ro dio uvjeravae ga Edvvard dok mu je pruao okrugli tit. I Sir Richard se uspeo na konja. Dade znak da su spremni. Zau se truba iz atora Sir Maluda. Plemeniti vitez pojase naprijed u pratnji sekundanta. Blakeov truba najavi ulaz svog gospodara i Amerikanac projae sasvim uz tribine. Sir Richard ga je slijedio. uo se agor i pljesak svakom borcu, a to su se vie pribliavali loi princa Gobreda, pljesak se pojaao. Ovdje se sva etvorica vitezova zaustave, podignu drak svog maa do usana i poljube ga u pozdravu. Gobred ih upo120

zori da se asno bore poput pravih vitezova i podsjeti ih na pravila borbe. Blakeove oi odlutae do lica Guinalde. Mala je princeza sjedila veoma uspravno i gledala ravno pred sebe. Bila je vrlo blijeda i Blake se zabrine nije li moda bolesna. Kako je lijepa, pomisli Blake i premda ga nijedanput nije pogledala, on nije bio potiten, jer nije pogledala ni Sir Maluda. Opet se oglase trube. etvorica vitezova odjahae polako n a t r a g na protivnu stranu borilita, a metar dvoboja ekao je konani znak. Blake odrijei svoj tit i baci ga na zemlju. Edvvard ga zaprepateno pogleda. Moj lorde, vitee! povie. Zar ti je loe? tit ti je ispao iz ruke! On ga polu u- s poda i visoko podigne do Blakea, premda je znao da ga Oi nisu prevarile kad su vidjele kako je njegov gospodar odbacio svoju jedinu obranu. I l/.asnut, Edvvard je tumaio to samo na jedan nain. Blatu- se spremao da sjae i odbije borbu sa Sir Maludom. U to odani momak nije elio vjerovati jer bi na taj nain Sir Malini pobijedio bez borbe, a Blake bi se izvrgao ruglu cijelog

Nimmra.
Sloga potri Sir Richardu koji nije vidio to je Blake uradio. Sir Richarde! Sir Richarde! povie promuklo. NotO se strano dogodilo Sir Jamesu! Hej, io? uzvikne Richard. to misli time rei, dl' ae? Odbacio je svoj tit povie mladi mora da se mrt no razbolio jer inae ne bi odbio da se bori! K u h a n i u kasu odjuri do Blakea. Zar si poludio? upita ga. - Ne smije odbiti dvoboj ako ne eli osramotiti pi ljatelje! Sto li pada na pamet? upita Blake. Tko je rekao .. ne A-lim boriti? Ali tvoj ti t? povie Richard. 121

Odluno odzvanjahu trube s prineve loe. Sir Malud, na znak fanfare svog trubaa, podbode konja. Zatrubi! povie Blake svom trubau. tit! povie Sir Richard. Ta mi je prokleta stvar samo smetala povie Blake i podbode konja u susret sranom Maludu. Za njim je kasao Richard, a iza Maluda njegov sekundant. Na usnama Sir Maluda poivao je samopouzdan osmijeh dok je pogledavao na vitezove i gospoe na tribini. Blake nije skidao pogleda sa svog protivnika. Oba konja zagalopirae. Kad se pribliie jedan drugome, Blake primijeti da ga Malud namjerava kod prvog napada zbaciti iz sedla ili mu barem poljuljati ravnoteu, kako bi ga mogao snano udariti maem prije no to se opet uspravi. Malud kasae zdesna upola podignuta maa dok je Blake drao ma u obrambenom poloaju, a taj je poloaj bio nepoznat vitezovima Nimmra koji su se branili samo svojim titovima. Jahai su se pribliavali jedan drugome s lijeve strane. Sir Malud se propne u stremenu, zamahne maem iznad glave. elio je Blakea snano udariti po glavi. U tom trenutku neki s tribine primijete da Blake nema tita. Njegov tit! Sir James nema tita! Izgubio je tit! Na tribini se sve osovi na noge, a kad su se obojica viteza susrela pred prinevom loom, Blake zauje enski vrisak. Nije se mogao obazreti da vidi je li to bila Guinalda. Blake najednom upravi svog konja sasvim na Maludova, tako da su se konji dodirnuli prsima. Istog se trena svom teinom nagnu k Maludu koji se propeo u stremenu i zamahnuo maem u jednoj ruci, dok se drugom branio titom, stoga nije mogao upravljati i svojim konjem. Malud se zanjie. Njegov udarac izgubi snagu, promijeni pravac i na iznenaenje vitezova padne na otricu protivnikova maa.
122

Istog trenutka Blake, neoptereen titom, i vjeto upravljajui konjem, naglo krene ulijevo, s lea zamahne vrhom maa na Maludovo lijevo rame i zada mu nekoliko udaraca. Vika odobravanja prolomi se tribinom jer je Blake to odlino izveo. Tada Maludov sekundant podbode konja i pobuni se pred prinevom loom. - Sir James nema tita! To nije potena borba. - Tvoj je vitez u prednosti! ree Gobred. . - Mi ne elimo tu prednost odvrati Maludov sekundant. Sir Jarred. - to kae na to? upita princ Sir Richarda koji je brzo dojahao do Sir Jarreda. Je li Sir James nesretnim slu a j e m izgubio tit prije no to je uao u borbu? Ne, on ga je sam odbacio odgovori Richard i ivrdi da mu ta prokleta stvar smeta. Ali, ako Sir Jarred misli da je Sir James zbog toga u prednosti, pristajemo da i Sir Malini odbaci svoj tit. Gobred se nasmijei: To je poteno ree. Protivnici, brinui se jedino za borbu, a ne za prepirku ivojih sekundanata, jo jedanput navale jedan na drugoga. Krv se pokaza na Maludovu ramenu i potee niz njegova leda /akrvavivi mu koulju i pokriva na konju. Tribina se tresla od vike. Jedni su vikali zbog tita, a dru-i zbog uspjeha Sir Jamesa. Padale su oklade i premda je Sir Malud bio favorit, vie se nisu svi kladili protiv Blakea, a kako nisu imali novca, oklade su ile za dragulje i konje. Jedan Oduevljeni pristaa Sir Maluda kladio se za tri konja da e njegov ampion pobijediti. Jedva daje predloio okladu, ve u |c- prihvatila dvanaestorica, dok je prije okraja nudio de-i konja, ali nitko nije htio prihvatiti okladu. Smijeh je nestao s usana Sir Maluda, i vie nije pogledavao na t r i b i n u . Bijes je plamtio u njegovim oima. Podbode ii i jurnu na Blakea. Bijae uvjeren daje samo srea pomogla Blakeu. 123

Osloboen tita Blake je iskoristio okretnost svoga izvrsnog konja kojeg je jahao sve od svog dolaska u Nimmr, pa su i ivotinja i ovjek bili naueni jedan na drugog. Opet otrica Sir Maludova maa bezuspjeno okrzne ma svog neprijatelja, a tada, na njegovo golemo iznenaenje, vrh Sir Jamesova maa brzo odskoi i mimo tit zabode se u stranu. Ne bijae to duboka rana, ali bolna i Malud je opet krvario. Ljutit, Malud pokua udariti maem, ali Blakeov konj brzo uzmakne natrag i prije no to je Malud uspio zgrabiti uzde, Blake ga opet udari. Ovaj put spusti teki udarac na njegov ljem. Omamljen i izvan sebe od jarosti, Malud se okrene da nasrne svom snagom. Ovaj put je vrsto odluio da obori protivnika. Sudarili su se s treskom ba ispred Gobredove loe. Maevi su munjevito zaigrali i zabljesnuli oi gledalaca, a tada, na ope uenje, a posebno na Maludovo, Blake izbije ma plemenitom vitezu iz ruke i on odleti u polje, a Malud ostane praznoruk na milost i nemilost svog neprijatelja. Malud je uspravljen sjedio na svom konju i ekao. Znao je da ga prema vitekim pravilima Blake smije probosti ako ne zamoli za milost. Nitko, ni sam Blake, nije oekivao da e tako ponosan i oholi vitez uiniti neto takvo. Sir Malud je i dalje sjedio na svom konju i oekivao da mu se Blake priblii i ubije ga. Zavladala je potpuna tiina. ulo se toptanje Maludova konja. Blake se obrati Sir Jarre-du. Vitee, pozovite pomonika ree neka vrati ma Sir Maludu. Opet se tribine zatresu od pljeska, ali im Blake okrene lea i odjae do Richarda. ekao je da se njegov neprijatelj opet naorua. Dakle, stari zvrku upita Sir Richarda koliko mi sada nudi za tit? 124

Richard se nasmije. Imao si sree, Jamese odgovori ali meni se ini da bi te dobar maevalac ve odavna probo. Malud bi to sigurno uradio da sam na zabavu ponio onu zdjelu za sjeckanje mesa uvjeravae ga Blake, ali je sumnjao da je Richard razumio o emu govori. Richard ga esto nije razumio i zbog toga se vie nije uzbuivao. Sir Malud je opet bio naoruan i jahao je prema Blakeu. Za ustavi konja ispred Amerikanca i nisko se pokloni. Iskazujem ast plemenitom i milosrdnom vitezu ree ljubazno. Blake se pokloni. Jeste li pripravni, Sire? upita. Malud potvrdi. Pripazite! odree Amerikanac. U trenutku, jedan je htio nasamariti drugog. Blake se preivarao da napada, a Malud podigne tit na svoje lice da se zas i i i i od udarca, no poto ovaj nije pao, spusti ga malo nie^ a to je Blake i oekivao: zamahnu svom snagom maem na vrh ljema. Maludu klone ruka u stranu, omlohavi u sedlu, strmoglavi se s konja i isprui na zemlji. Okretan ak i u svojoj tekoj Opremi, Blake sjae s konja i uputi se prema neprijatelju koji uleao na leima gotovo ispred Gobredove loe. Stavi nogu na Maludova prsa, a vrh maa pritisne na njegovo grlo. Masa se nagne naprijed kako bi vidjela coup-de-grace. Mi,., Blake nije probo Maluda. Pogleda princa Gobreda i osim i ga. Hvo hrabra viteza ree s kim sam se malo posvadio. Poklanjam mu ivot zato da vam i dalje slui, i zbog onih koji ga ljube tu pogleda ravno u oi princezu Guinal-ilu. Tada se okrene i ode u svoj ator dok je Richard jahao iza 11 "a, a vitezovi i gospoe, vojnici, slobodnjaci i robovi stajali su na klupama i odobravali mu iz svega grla. 125

Edvvard bijae izvan sebe od radosti, a takoer Michel. Prvi je kleknuo ogrlivi Blakeove noge, ljubio ga u ruku i plakao od sree i uzbuenja. Znao sam! Znao sam! povie. Zar ti ne rekoh da e moj sir vitez pobijediti Sir Maluda? Vojnici, truba i konjuar sretno su se smijali razvlacei usne od uha do uha. Prije nekoliko minuta stidjeli su se to su ih stavili u slubu onome koji e izgubiti, a sada, puni ponosa, gledali su na Blakea kao na najveeg junaka Nimmra. Jako e se hvalisati kad se okupe s bocama piva oko grubo is-tesanog stola u svojoj blagovaonici. Edvvard skine Blakeu oklop, a Michel pomogne Richardu da se izvue iz svoga. Mladii su brbljali i nisu mogli suzdrati svoje veselje. Ono se podvostruilo jer je bilo neoekivano. Blake je odmah poao u svoje prostorije, a Richard ga je pratio. im su obojica ostali sami, Richard stavi ruku na Blakeovo rame. Ponio si se plemenito i kavalirski, moj prijatelju, ali nisam siguran daje to bilo i razumno. A zato? upita Blake. Valjda ne misli da bih mogao probosti onu siromanu budalu dok je tako bespomono leao? Richard strese glavom. Daje poloaj bio obrnut, on bi lo sigurno uradio ree. Ja to nisam mogao. Nemoralno je udariti onoga koji je pao tako se barem smatra ondje odakle dolazim objasni Blake. Daje vaa svaa bila uistinu tako mala kao stoje izgledala, ti bi mogao biti velikoduan, ali je Malud bio na tebe ljubomoran, a poslije dananjeg dogaaja bit e jo i vie. Mogao si se rijeiti mona i opasna neprijatelja da si mu zadao coup de-grace jer si imao na to pravo, ali sad ima jo veeg neprijatelja jer je ljubomori dodana jo i mrnja pobije126

enoga. Osjea se osramoenim, a to ti nee nikada oprostiti. Dobro ga poznajem. Vitezovi i gospoe iz Gobredova dvorca jeli su zajedno u ogromnom predvorju za velikim stolom. Za tim se stolom moglo smjestiti trista ljudi, a sluili su ih mnogobrojne sluge. Na posluavnicima donosili su peenog odojka, ovetine, divljai i pune zdjele povra, vina, piva i kolaa. Smijali su se i glasno razgovarali. Jamesu Blakeu koji je sjedio na donjem kraju stola, daleko u zaelju, inili su se neo b i n i ma i ispunjavali ga udivljenjem. Bilo je to njegovo uobiajeno mjesto jer je on bio novajlija u plemenitom redu vitezova od Nimmra. Glavni predmet razgovora bio je susret Maluda i Blakea. Mnogi su Blakeu estitali, a mnogi ga ispitivali o neobinoj lehnici maevanja koju je upotrijebio. Nisu mogli povjerovali dfl je mogue pobijediti bez tita koji je osnova obrane, premda su to na vlastite oi vidjeli. Princ Gobred, njegova obitelj i visoko plemstvo Nimmra jedili su za stolom koji bijae neto izdignut iznad plohe velikog stola, i okomito na njem tako da su oba stola inila oblik velikog slova T. Kad bi zaelio razgovarati s nekim tko je jedio na donjem kraju velikog stola, posluio se jednostavnim nainom: podigao bi svoj glas, a kad bi to isto poeljelo njih vie, u sobi bi nastala zagluujua vika. Kako je Blake sjedio na krajnjem dijelu velikog stola, ako |f netko iz Gobredove blizine htio s njime razgovarati, moje jako v i ka t i . Kad je drutvo primijetilo da princ eli goil ni, obino bi zautjelo, osim ako ve nije bilo pijano. < im su svi sjeli, Gobred ustane i digne pehar. Svi se podi-i umukoe. /i\ io na kralj! povie Gobred. ivio na vazalni i,n Richard, kralj Engleske! Su u koru odgovore: ivio! Tako je ovo drutvo naIrtvljalo Richardu Lavljega Srca sedam stotina dvadeset i godina poslije njegove smrti. 127

Zatim su nazdravljali Gobredu, njegovoj eni princezi Brvnildi i princezi Guinaldi, a svaki put bi s povienog prineva stola zagrmio jedan glas: U zdravlje! To je Sir Ric-hard ponosno pokazivao svoje novosteeno znanje. Princ Gobred ponovno ustane. ivio! povie na vrijedni Sir vitez koji se svojim plemenitim i vitekim ponaanjem danas prikljuio naem staleu! ivio Sir James, vitez templar, a odsada i Vitez Nimmra! Ni ime Richarda I, kralja Engleske nije izazvalo toliku buru oduevljenja kakvo je zavladalo sada odmah nakon zdravice. Blakeove oi preletjele su predvorjem sve do mjesta gdje je stajala Guinalda. Vidio je da i ona pije zdravicu njemu u ast i da ga promatra, ali je daljina bila prevelika, a svjetlo katranskih baklji i uljanica na motki mutno, pa nije mogao odgonetnuti, donosi li mu njezin pogled poruku prijateljstva ili ne donosi. Kad se buka neto stiala, a svi ostali posjedali, Blake se digne: Prine Gobrede pozove ga s jednoga kraja sobe na drugi vitezovi i gospoe Nimmra, nazdravljam Sir Maludu! Svi zanijemjee od uda, ali ipak se dignu i ispiju zdravicu odsutnom Sir Maludu. Ti si, vitee, neobian ovjek, s tvojih se usana uju neobine rijei i udno se ponaa povie Gobred. Ne kae ivio, ve u zdravlje, a svoje prijatelje naziva starim zvrkom i djetencem, ali mi te ipak razumijemo i eljeli bismo doznati vie o tvojoj domovini i obiajima plemenitih vitezova koji tamo ive. Ispriaj nam, zar su oni svi tako velikoduni prema svojim neprijateljima kad se ovi nau u kripcu? Ako nisu, onda dobiju po prstima objasni Blake. Dobiju po prstima! ponovi Gobred. ini mi se da je to neka vrsta kazne. Kao to ste rekli, prine! 128

Pa sigurno sam rekao, a to bih drugo! odsijee resko Gobred.36 Mislio sam rei da ste vi, prine, tono pogodili i to odmah od prve. Kad kaemo, dobiti po prstima, mislimo na kaznu koju vitezovi potenja i vitezovi estiti ljudi odmah razumiju. Vitezovi potenja! Vitezovi estiti ljudi!? Taj viteki red ne poznajem. Jesu li oni srani37 vitezovi? - Neki su od njih luckasti, a neki razumni. Na primjer, Sir Dcmpsev, vitez potenja, pokazao se razumnim vitezom u IVOme porazu, a to je mnogo tee no biti razuman vitez u po bj e di . Ima li tamo jo kakvih vitekih redova? upita Gob-

rtd.
Imamo ih na izvoz! to? zavie Gobred. - Danas smo mi svi vitezovi objasni Blake. Svi ste vitezovi! Zar nema tamo robova i slobodnja-lciM? To je nevjerojatno! Mi sli m da ima i podoficira u mornarici, ali smo svi mi ostali vitezovi. Vidite, mnogo se toga promijenilo od Richarllovfl vremena. Ljudi su zbacili stari poredak. Izvrgli su ruglu \ 11 tvove i zaeljeli da se rijee vitetva, ali im su se toga os64 lobodili, odmah su poeljeli da i oni postanu vitezovi. Sada Imamo nove viteke redove: viteze templare, viteze mudrosti, \ Iteze istraivae, viteze rada i jo mnoge druge kojih se sada mogu sjetiti. Taj mi se svijet ini finim i plemenitim povie GobAko ima toliko plemenitih sira vitezova, sigurno se Ito bore jedan protiv drugoga. Nisam li u pravu? leste, neki se i boksaju prizna Blake.
( >|H-I se ne razumiju. I IM.i r i j e i ; doughtv = sran, dotty = luckast slino se izgovara. N eomen slobodnjak i podoficir.
m o|HKlur diungle

129

ZAPUTENI GROB
Stimbol nije mogao nita razaznati u mranom bejtu. Sprijeda je uo kako neki ovjek teko die kao da neto runo sanja. Tobonji ubojica zaustavi se da se smiri. Tada pone puzati naprijed in po in. Uskoro, jednom od ispruenih ruku dotakne ispruenu ljudsku priliku koja je spavala. Oprezno pipajui, Stimbol utvrdi poloaj svoje rtve. U drugoj je ruci drao pripravan no. Od straha da ne probudi ovjeka-majmuna jedva se usudio disati. U sebi se molio da bi Tarzan vrsto spavao i da ga prvi njegov udarac pogodi tono u njegovo divlje srce. Bio je spreman! Utvrdio je mjesto kamo mora udariti! Podignu no i zabode ga. Njegova je rtva na mahove zadrhtala. Mahnito je probadao noem mekano meso. Stimbol je osjeao toplu krv kako brizga na njegove ruke i zglobove. Napokon se iskrao iz bejta, zadovoljan to je izvrio svoj zadatak. Tresao se cijelim tijelom tako da se jedva drao na nogama, od uasa i odvratnosti to je poinio to gadno ubojstvo. Izbezumljena pogleda i divljeg izgleda Stimbol se uputi posrui u ator Ibn Jadova bejta i tamo klone. eik izae iz odjela za ene, pogleda druu priliku koja se nazirala u svjetlu lampiona. to radi ovdje, bijelce? upita. Uinio sam, Ibn Jade! promuca Stimbol. to si uinio? povie eik. Ubio sam Tarzana, kralja-majmuna.
130

Jaoj, jaoj! zakuka Ibn Jad. Tolloe, gdje si? Hir\ u - i a ! Doite! Jeste li ule to bijelac kae? I lula i Ateja nasrnue u ator. Jeste li ga ule? ponovi Ibn Jad. Ubio je dobrog prijatelja, velikog eika dungle. Motloe! Fahde! Pourite! S\ c je vie podizao glas, a na kraju je vikao tako glasno da Kl ipj nagrnuli sa svih strana prema njegovu bejtu. Stimbol se skamenio i zbog svog nedjela i zato to nije ivao tla e se Ibn Jad tako ponaati. Zgurio se usred atol' h v a t i ga! povie eik prvom ovjeku koji je stigao, i bio je Tarzana, kralja-majmuna, naeg velikog prijatelja i ii.mi |e obeao da e nas tititi i izvesti iz ove opasne mile Odsada e svi biti nai neprijatelji. Tarzanovi e nas i Itelji napasti i pobiti. Neka mi Alah posvjedoi da nisam \ II to djelo. Neka njegov gnjev i gnjev Tarzanovih prija-i'. i i l i u i na ovoga krivca. i su se svi ljudi okupili ispred eikova bejta. Oni koji bili iznenaeni zbog eikove iznenadne privrenosti Tar-i .n to pokazivali. 1 klvedite ga! zapovjedi Ibn Jad. Sastat emo se i odluiti to da uradimo. nkn prestraenog Stimbola u Fahdov bejt, sputaju mu i tuke i ostave Fahda da ga uva. Kad svi odoe, beduin Stimbolu i proape mu u uho: /.u si zai sta ubio eika dungle? Ibn lld me primorao da to uradim, a sada se okrenuo i.-nr procvili Stimbol. \ .ni i a e te dati ubiti, kako bi mogao ispriati Tarza-i 614227 prijateljima daje kaznio njegova ubojicu. me, Fahde! prosjaio je Stimbol spasi me, a dvadeset milijuna franaka, kunem ti se! im bunom mjestu u najblioj evropskoj koloniji, na-/.i te novac. Razmisli o tome, Fahde, dvadeset mili131

Razmiljam o tome, bijelce odgovori beduin i siguran sam da lae. Toliko novaca nema na svijetu! Zaklinjem se da imam deset puta toliko. Ako sam ti lagao, moe me ubiti. Spasi me! Spasi me! Dvadeset milijuna franaka! promrsi Fahd. Moda i ne lae. Sluaj, bijelce. Ne znam hou li te moi spasiti, ali u pokuati. No uspijem li, a ti zaboravi na dvadeset milijuna franaka, ubit u te. Nai u te makar na kraju svijeta, razumije? Ibn Jad pozove dva roba, koji nisu znali ta se dogodilo, zapovjedi im da odu do biveg Zevdova bejta, da odnesu Tar-zanovo tijelo na kraj menzila i zakopaju ga. Oni odu s lampionima u bejt smrti, zamotaju mrtva ovjeka u stari burnous kojim ve bijae pokriven, iznesu ga kroz logor i iskopaju plitki grob. Tarzan, kralj-majmuna leao je mrtav ispod divovskih stabala u zemlji koju je ljubio. Robovi grubo otkotrljae mrtvaca u rupu koju su iskopali, navalie lopatama zemlju na nj i onda napuste njegov grob ne oznaivi ga. Rano izjutra Ibn Jad sazove plemenske starjeine, a kad se svi sakupie, zapaze da nema Tolloga. Posvuda su ga traili ali uzalud. Moda je otiao u lov primijeti Fahd. Ibn Jad im objasni da e moi izbjei bijes Tarzanovih prijatelja ako izraze svoje negodovanje zbog ubojstva ovje-ka-majmuna. To e najbolje uspjeti ako kazne ubojicu. Nije ih bilo teko nagovoriti da ubiju kranina. Samo ga je je#lan branio. Bijae to Fahd. Iz dva razloga ne bismo smjeli oduzeti ivot ovome bijelcu ree. Alaha ti, a zato ne bi pravovjerni smio oduzeti ivot bijelcu povie neki starac. Sluajte savjetovae ih Fahd to sam smislio. Siguran sam da ete se sloiti sa mnom. Govori, Fahde ree Ibn Jad. 132

Ovaj je bijelac moan i bogat u svojoj zemlji. Kad bismo mu potedjeli ivot, on bi nam dao veliku otkupninu. Mrtav ne vrijedi nita. Moda Tarzanovi prijatelji i nee do-n IH za njegovu smrt prije no to napustimo ovu prokletu /cmIju, pa zato da onda ubijemo Stimbola. Billah, ako ga sa-il.i ubijemo, nee nam vjerovati da je on ubio Tarzana, i da MIO ga k a z n i l i smru. Budemo li ga uvali ivog sve dok ne sretnemo Tarzanove prijatelje, i ovi nas napadnu, moemo rei da smo ga drali /.i i o b i j e n a kako bi mu se Tarzanovi ljudi mogli osvetiti, a to lm bolje odgovarati. Iz tvojih rijei izbija mudrost prizna Ibn Jad ali pretpostavimo da bi bijelac mogao slagati i ispriati kako .ni., mi ubili Tarzana? Zar nee povjerovati prije njemu ne-nama? lo moemo lako sprijeiti izusti starac koji je ve rio. I scu pat emo mu jezik, pa nee moi krivo svje-i protiv nas. Billah, ne! -povie Fahd. to bolje postupamo s njim, to e nas bolje platiti. Moemo s tim priekati do posljednjeg asa ree Ibn lld a kad budemo sigurni da gubimo, i njega, i nau rudu tud mu moemo iupati jezik. Liko sudbina VVilbura Stimbola bijae preputena volji i .1 Ibn Jad - privremeno osloboen Tarzana usreu svoju panju na to kako e ui u dolinu. Uz jaku niii odfl sam da razgovara s poglavicom Galla-plemena. Kud se p r i b l i i o selu Batande, proao je poljem na kome o k u p i l o na t is u e Galla-ratnika. Sada je bio svjestan onoga prije samo nasluivao, tj. daje u vrlo opasnom poloaIj U bazna lica mora pristati na sve uvjete starog poglai je doekao prijazno, ali velianstveno poput hi Ih jerio ga je da e ih sutradan odvesti do ulaza u oslobodi sve zarobljene Galla-robove.

133

VELIKI TURNIR
Kralj Bohun s mnotvom vitezova, vazala i slugu stigao je na konjima prije dva dana iz svog dvorca i uputio se preko doline u polje ispred grada Nimmra, jer je veliki turnir imao poeti prve nedjelje posta. Sa tisue kopalja leprali su veseli stjegovi a s bogato ukraenih konjskih pokrivaa arenile su se boje. Ponosno su jahali vitezovi groba. Na leima im bijahu naslikani crveni krievi, znak da je njihovo hodoae u Svetu zemlju zavreno i da se vraaju u Englesku. Njihove ljemove pokrivala je govea koa, za razliku od vitezova Nimmra, a razlikovali su se i po heraldikim znakovima na titovima i po bojama. Ali upravo zbog tih srednjovjekovnih znakova i zbog crvenih krieva bili su na izvjestan nain nalik dobrim i vjernim Gobredovim vitezovima. Snani tovarni konji, gotovo podjednako bogato ukraeni kao i jahai konji vitezova, nosili su velike atore u kojima e se za vrijeme turnira smjestiti vitezovi, njihove stvari za linu upotrebu, rezervno oruje i hrana za tri dana. Po obiaju, starom ve sedam stoljea, zabranjeno je vitezovima Nimmra i vitezovima groba da zajedno lome kruh. Veliki turnir bijae samo primirje kada su neprijatelji uzajamno pokazivali svoje ratnike vjetine pridravajui se posebnih pravila. Turnir se pretvorio u sveane igre i prikazivanje ratnikih vjetina kojima su mogle prisustvovati obje zaraene stranke mirno i nekanjivo. Nije se doputalo prijateljsko druenje pripadnika obiju strana. Bilo je to iskljueno i zato to su ovaj dogaaj smatrali veoma ozbiljnim: na obje 136

su strane pogibali vitezovi, a postojala je i velika nagrada za koju su se obje strane natjecale. Upravo ta nagrada, kao i mnotvo drugih razloga, izazvali su jaz koji je izmeu Frontersa i Backersa postojao ve se-dam i po stoljea. Pobjednik bi dobivao pet mladih djevojaka i poveo ih sa sobom u svoj grad, a njihovi ih roditelji i roaci nisu nikada vie vidjeli. Tugu rastanka ublaila je spoznaja da e se s njima postupati asno i viteki, ali je ipak ostala gorina i aoka poraza. Nakon turnira pobrinuo se za djevojke sam Gobred ili Bohun, prema tome jesu li pobijedili Frontersi ili Backersi, a kad je odreeno vrijeme isteklo, one su postale asne ene vilozfl pobjednika. Porijeklo obiaja, sada starog punih sedam stoljea, bijae ligUi lio u mudroj elji nekog davnog Gobreda ili Bohuna da pomou redovite infiltracije svjee krvi odri lozu obiju stra-ii.i j a k o m i vitalnom, a moda i stoga da se stanovnici obaju gradova ne bi suvie odvojili u ponaanju, obiajima i govo-iii Mnoge su se sretne ene Nimmra rodile u Gradu groba, a ko su same djevojke dugo eznule za rodnim gradom. I o. to je bila izabrana, smatralo se posebnom au, a bilo je 0 i t a k v i h koje su se dobrovoljno javile, pa se potreban broj nije morao upotpuniti rtvama. 1 vi djevojaka, ovogodinja nagrada za pobjednike, jahalo 02 i bijelim konjima za ene, a uvali su ih poasni straari i u n im oklopima. Djevojke, izabrane zbog svoje ljepote dl tako proslave rodni grad, bijahu odjevene raskono, a na pm.i b l i s t al o je zlato, srebro i drago kamenje. Vi I.Ivnici ispred grada Nimmra ve se nekoliko dana pripremalo za turnir. Borilite se istilo i drljalo velikim ii v a l j k o m , istile su se temeljito i starinske kamene odakle SU gledaoci pratili turnir, podizao se okvir za nu u koja e zasjenjivati mjesta izabrana za plemie i l 'li . kolci du vanjskog ruba borilita za tisuu stjego137

va. Svi ti poslovi i jo stotinu drugih zaposlili su mnoge obrtnike; unutar gradskih zidova i u dvorcu koji ih je nadvisivao, odzvanjala je lupa ekia majstora za oklope i kovaa koji su dugo u no kovali eljezne cipele, oklope i vrke za koplja. Blakeu su obeali da e i on sudjelovati u velikom turniru, pa ga je iekivao s onom istom udnjom kakvom se u akim danima spremao za nogometnu utakmicu. Odredili su ga da se bori u dvije borbe maevima; u jednoj e se pet vitezova Nimmra boriti s pet vitezova groba, a u drugoj on sam protiv jednog viteza. S kopljem se imao natjecati samo u jednoj borbi i to u velikom finalu kad e se stotinu Frontersa boriti protiv stotinu Backersa. Prije borbe s Maludom smatrali su ga beskrajno slabim u borbi s maem i titom, ali sada se princ Gobred nadao da e Blake u toj borbi stei mnoge bodove dok su ga u borbi s kopljem smatrali osrednjim. Kralj Bohun ulogorio se sa svojim ljudima u malom hrastovu gaju, oko jednu milju udaljenom od borilita, jer im pravila velikog turnira nisu doputala da mu se priblie prije ugovorena sata prvog dana natjecanja. U pripremama za veliki turnir Blake se poveo za obiajem ostalih vitezova to se tie oruja i ukraavanja konja. Njegov oklop od pletene ice bijae sasvim crn, ljem bijae od leopardove koe, a na koplju mu se vijorio stijeg modre i srebrne boje. Pokriva na konju bijae takoer crn s modrim i srebrnim obrubom, a na prsima i na pokrivau za konja crvenio se veliki kri. Kad se pojavio prvog dana turnira s Edwardom, koji mu je nosio koplje i tit, izgledao je sumorno medu blistavo ukraenim vitezovima i krasno odjevenim enama. Svi su se sakupili u velikom dvoritu i ekali samo znak da zajau svoje konje, koje su pridravali konjuari u sjevernom dvoritu izvan gradskih zidina. Njegov crni oklop bio je uoljiv te je odmah privukao panju. Po tome kako su se vitezovi i gospoe Nimmra oku138

pili oko njega i raspravljali o njegovoj odjei, moglo se opaziti da je Blake postao popularan. Neki su smatrali da mu je odjea pretamna i depresivna. Guinalda je takoer bila prisutna, ali je ostala sjediti na nekoj klupi. Razgovarala je s jednom od djevojaka koje su bile izabrane za nagradu ako vitezovi Nimmra budu poraeni. Blake se brzo oslobodi onih koji su ga okruivali i prijee preko dvorita do mjesta gdje je sjedila Guinalda. Kad se pribliio, princeza podigne svoj pogled, klimne lako glavom kao odgovor na naklon i nastavi razgovarati s djevojkom. Pokazala je jasno svoj prezir. Blake nije bio u nedoumici, ali se s time nije htio pomiriti i otii bez razjanjenja. Sigurno se princeza vie ne ljuti na nj zato to joj je rekao da se vise brine o njemu no to eli priznati. Morao je postojati nekakav drugi razlog. Nije se okrenuo i otiao, premda ga ona i dalje nije primjeivala, ve je mirno stajao i strpljivo ekao da opet na nj ivrati panju. Uskoro primijeti da je postala nervozna, a isto i djevojka s kojom je razgovarala. Njihov razgovor prekidao se utnjom. Guinalda je razdraljivo lupkala nogom, a lagano rum e n i l o oblije joj obraze. Djevojka se uzvrpolji, poe potezati i nl> vela koji je bio prebaen preko ramena, poravnavati svo-in bogatu tuniku i na kraju ustane, zamolivi princezu da joj dopusti otii, jer se eli oprostiti s majkom. Guinalda se s njom oprosti, a kako je ostala nasamu s Blakeom, vie ga nije mogla ignorirati, a nije to ni eljela, 8 okosi bijesno na njega. Bila sam u pravu! izgovori otro ti si prostak koji libi mnogo toga doputa. Zato stoji ovdje i bulji u mene k.ul sam ti jasno pokazala da ne elim da mi dosauje. Nosi

I
/ato... Blake je oklijevao zato to vas ljubim. Mome! uzvikne Guinalda poskoivi na noge. I iko M samo usuuje! 139

Nema toga to se ne bih usudio za vas, moja princezo odgovori Blake zato to vas ljubim. Guinalda ga za tren pogleda bez rijei, zatim se njena kratka gornja usna iskrivi u prezirnom osmijehu. Lae! ree. ula sam to si o meni priao! Ne ekajui odgovora, okrene mu leda i ode. Blake se pouri za njom. to sam to rekao o vama? upita. Rekao sam samo ono to bih mogao ponoviti pred cijelim Nimmrom. Nisam se usudio rei da vas ljubim ni svome najboljem prijatelju Sir Richardu. Nitko to nije uo osim vas. Ja sam ula drugo ree oholo Guinalda ali mi nije stalo da o tome dalje raspravljam. Ali... zapoe Blake, no u tom trenutku zatrubi truba sa sjevernih vrata vanjskog dvorita. Bio je to znak da vitezovi uzjau. Guinaldin pa dotri i pozove je da se prikljui ocu. Pojavi se Sir Richard i uhvati Blakea za ruku. Doi, Jamese! povie. Ve smo trebali uzjahati jer danas nastupamo u prvim redovima. I tako su Blakea odvukli od princeze prije no to mu je mogla objasniti svoje neshvatljivo vladanje. Sjeverno vanjsko dvorite arenilo se od boja. Sve je bilo u pokretu. Gurali su se vitezovi i gospoe, paevi, konjuari, vojnici i konji. Bilo je premalo mjesta za sve pa se rijeka ljudstva slijevala u istono i juno dvorite i ak na cestu koja je vodila u dolinu. Oko pola sata vladao je kaos oko dvorca princa Nimmra, dok nisu konano znojni metri ceremonijala i glasnici viui doveli povorku u red i svi se polako uputili niz planinsku vijugavu cestu prema borilitu. Ispred povorke jahali su metri ceremonijala i glasnici, a iza njih gomila trubaa, poslije ovih dolazio je princ Gobred, a slijedili su ga brojni vitezovi sa svojim stjegovima u boji koji su leprali na vjetru. Ispred gospoa jahali su vitezovi a i iza njih. Na kraju marirali su vojnici u etama, neki naoru140

;ani lukom i strijelama, neki kratkim kopljima, a neki opet bojnim sjekirama ogromnih razmjera. Otprilike stotinu vitezova i vojnika ostali su da uvaju dvorac i ulaz u Dolinu Groba, ali njih e zamijeniti na strai drugi i trei dan borbe kako bi mogli prisustvovati turniru. Kad su vitezovi Nimmra zavili prema borilitu, pokrenu-e se i vitezovi groba iz svog logora meu hrastovima, metri Oeremonijala obiju strana uskladili su dolazak tako da su jedni i drugi istovremeno uli na poprite borbe. (Jospoe Nimmra napuste povorku i smjeste se na tribini. IVt djevojaka Nimmra i pet iz Grada groba otpratie do podi-i.i na kraju borilita. Zatim se vitezovi svrstaju u zbijene re-dove, vitezovi Nimmra na junu stranu, a vitezovi groba na .|c \e mu. (i obred i Bohun dojahau u sredinu. Bohun odmjerenim i sveanim glasom izree starinski poziv na borbu, kao stoje l li opisivao obiaj i zakon velikog turnira, i preda Gobredu Izazov, a Gobredovo prihvaanje znailo je poziv na borbu i llubeno otvaranje turnira. (iobred i Bohun okrenue se nasuprot svojim vitezovima, i "ni koji nisu sudjelovali u borbi tog dana, odjahae iz boripredadoe svoje bojne konje konjuarima i potraie mjesto na tribini. Svi, koji su imali sudjelovati u borbi, proja-haie joS jedanput oko borilita, da se pokau gledaocima i protivnicima te da razgledaju nagrade koje su prireene po-bjednicima. Uz djevojke bilo je mnogo manjih nagrada: ukrasi od dl tgulja, oklopna odijela, koplja, maevi, titovi, izvrsni ko-ii|i i mnoge druge stvari to su ih vitezovi cijenili ili koje su viale gospoama. Prvo su promarirali vitezovi groba s Bohunom na elu i bilo i<" oigledno da su kraljeve oi, dok je jahao mimo, esto i* " Ivale na enama s tribine. Bohun bijae mlad ovjek (uppopeo na prijestolje poslije nedavne oeve smrti) i intan tiranin, za koga su svi u Nimmru znali daje godi141

nama bio na elu stranke koja je eljela rat s gradom Ni-mmrom kako bi ga pokorila i proirila vlast Bohuna cijelom dolinom. Na konju, koji se propinjao uz lepranje stijega, Bohun je, praen mnogim vitezovima, jahao du tribina koje su bile rezervirane za stanovnike Nimmra, a kad se pribliio sredinjoj loi u kojoj su sjedili princ Gobred s princezom Brvnil-dom i princezom Guinaldom, ugleda Gobredovu ker. Bohun se, obuzdavi svoga konja, zapilji u Guinaldino lice. Gobred se zacrveni od bijesa i pridigne upola sa sjedala, ali u tom trenu Bohun se duboko pokloni preko grebena konja i nastavi put praen svojim vitezovima. Tog su dana pobijedili vitezovi groba s dvjesta dvadeset i sedam bodova, dok su vitezovi Nimmra postigli samo sto i est bodova. I drugog dana turnir je otvoren ulaskom uesnika koje je, po obiaju, najavio glasnik. Na sveope iznenaenje, Bohun je opet predvodio svoje vitezove i pokraj tribine se opet zaustavio i gledao u princezu. Tog dana vitezovi Nimmra bili su neto bolji i od svojih su protivnika zaostali samo za sedam bodova pa je sada rezultat u oba dana bio dvjesta ezdeset i devet bodova prema trista devedeset i sedam u korist vitezova groba. Treeg dana turnir je zapoeo hvalisanjem vitezova sa sjevera, jer su oni vodili sa stotinu dvadeset i osam bodova. Vitezove Nimmra poticala je na borbu odluka da bi morali postii dvjesta trideset i dva boda od preostalih trista trideset i etiri. I opet, protivno starom obiaju, Bohun je vodio svoje uesnike na turnir, a u sveanom je mimohodu ponovno zauzdavao konja ispred Gobredove loe. Oi su mu poivale na prekrasnom Guinaldinu licu, a zatim se obratio njezinu ocu. .Prine Gobrede od Nimmra prozbori svojim oholim i arogantnim glasom kao to i sam dobro zna, moji vrijedni vitezovi bolji su od tvojih. Postigli su vie bodova,

I'.i je veliki turnir, tako rei, ve na. Zato bih ti neto predloio. - Govori, Bohune! Pobjeda na velikom turniru jo nije i, ali ako ima neki prijedlog koji bi asni princ mogao prihvatiti, budi siguran da e biti prihvaen. Tvojih pet djevojaka vrijedi isto koliko i nae ree Bohun ali pokloni mi ker da bude kraljica groba i ja u ti pokloniti turnir. Oobred problijedi od bijesa, no kad je progovorio, glas i u ii je bio tih jer je svladao svoje osjeaje kao to i pristoji - ovjekli prineva roda. Sir Bohune ree, odbijajui da neprijatelju dade nal"\ kralja tvoje su rijei uvredljive u uima asnih ljudi II navode da je Gobredova ki na prodaju i da se ast viteu.i Nimmra moe trampiti. Nosi se na svoju stranu polja jer > u Inafl poslati robove da te onamo protjeraju kolcima. I )akle, to je tvoj odgovor, eh!? povie Bohun. Ta- l.i znaj, uzet u pet djevojaka prema pravu velikog turnira, a tvoju 0ii ker oteti orujem! S tom prijetnjom podbode I ini i odjae. Rijei Bohunove rairie se brzo, poput divljeg plamena, udove vitezova Nimmra, pa su se svi koji su se trebali 11 tog posljednjeg dana naprezali iz petnih ila da obrane i .i Nimmra i zatite princezu Guinaldu. Premono vodstvo vitezova groba za prvih dva dana poih je jo vie pa su dali sve od sebe da budu to bolji. voa ih nije trebao poticati na borbu. Mladost i vite Nimmra ulo je izazov pa se spremalo da odgovori na bo-

rlllltu
Najvaniji dogaaj dana bijae Blakeova borba s maem i protiv jednog viteza groba. im se polje ispraznilo, na , trube ujae Blake. Jahao je du june tribine, dok je prothao u/ sjevernu. Blake se zaustavi ispred Gobredove ' protivnik ispred Bohunove. Prvi podigne drak svog 143

142

maa do usana u ast princa, ah su mu oi poivale na Guinaldi. Bori se danas poput pravog viteza za ast i slavu Nimmra oslovi ga Gobred neka srea prati tebe i tvoj ma, omiljeli Sir Jamese! Zavjetujem svoj ma i ivot i ast i slavu Nimmra! trebalo je da bude Blakeov odgovor prema obiaju velikog turnira. Zavjetujem svoj ma i ivot i ast i slavu Nimmra i za obranu svoje princeze. To ree, a na licu se Gobredovu italo da je time bio zadovoljan, dok se na Guinaldinu licu smekao oholi prezir. Polako se pridie, strgne vrpcu sa svoje haljine i stupi naprijed: Primi ovo kao znak panje od tvoje gospode, vitee ree nosi to asno i pobijedi u borbi. Blake dojae sasvim blizu ograde i nisko se sagne a Guinalda mu je pribola vrpcu na rame. Lice joj bijae blizu njegova, osjetio joj je opojni miris kose i topli dah na obrazu. Ljubim vas proape tako tiho da to osim njenog nijedno drugo uho nije moglo uti. Ti si prostak odgovori ona isto tako tiho. Ohrabrujem te ovim znakom panje samo zbog pet djevojaka. Blake je pogleda ravno u oi. Ljubim vas Guinalda ree i... vi ljubite mene. Prije no to je dospjela odgovoriti, on se okrene, trube zatrubie, i on odgalopira laganim kasom na kraj polja gdje su stajali atori vitezova od Nimmra. Naao se tu Edward, vrlo uzbuen, zatim Sir Richard i Michel s metrom borbe, glasnicima, trubaima i vojnicima; ovo ga je ratniko drutvo ohrabrivalo i savjetovalo. Blake odbaci tit, sad ga vie nitko nije zbog toga prekoravao. Umjesto toga svi su se ponosno i znaajno smjekali. Zar ga nisu vidjeli kako je pobijedio Sir Maluda samo na konju s maem.
144

(>pet zatrubie trube. Blake se okrene i podbode konja. < IdjaSe cio sredine polja. S druge mu je strane jahao u susret i U7
groba.

Sir James! Sir James! povikae gledaoci na junoj u u i, a sjeverna im odgovori imenom svog borca. Tko je taj crni vitez? zapitkivahu ljudi na sjevernoj ini. Nema tita! povie netko. On je lud! Sir Guy [A raskoliti kod prvog susreta! Sir Guy! Sir Guy!

'.. .lliiiiK le

145

Kao hrabrim vitezovima, samo im se jedno rjeenje inilo ispravnim. Ako je napadnut vanjski bedem, moraju pohitati u pomo. Upravitelj dvorca pozove sve vitezove, osim etvorice, i sve vojnike koji su mu bili na raspolaganju, pa uzjau konje i poure se prema vanjskom bedemu. Napo puta primijetio ih je Ibn Jad sa svojim ljudima. Svladavi bijedno naoruane vojnike na kapiji, oni su se pribliavali cestom u susret dvorcu. Kad je primijetio to pojaanje, Ibn Jad se hitro sakrije sa svojima u grmlje koje je okruilo cestu. I tako je upravitelj dvorca projahao kraj njih a da ih nije zapazio. im su proli, Ibn Jad i njegovi izau iz grmlja i proslijede niz vijugavu planinsku cestu prema dvorcu kralja Bohuna. Ljudi na vratima dvorca bijahu oprezni. Pomina vrata bijahu podignuta, kao to ih je upravitelj dvorca pouio, kako bi u sluaju nude oni koji su izjahali, mogli brzo nai sklonite u gradu i ujahati bez zapreke u dvorite, ako bi im neprijatelj bio za petama. Prema planu trebalo je odmah iza njih spustiti vrata i sprijeiti ulazak Saracena u grad, jer da su neprijatelji bili Saraceni, u to nisu sumnjali. Zar im nisu preci ekali ve sedam i po stoljea na ovaj napad? Bili su radoznali jesu li taj as, napokon, doekali. Dok su o tome vijeali, Ibn Jad ih je promatrao sakriven iza busena trave udaljenom nekoliko jardi. Opaki beduin znao je svrhu tih vrata i smiljao kako da ude prije no to mu se ona spuste pred nosom. Napokon se dosjeti i osmjehne. Dade rukom znak trojici da mu se priblie i proape im to je smislio. Tamo bijahu etvorica pripravna da spuste vrata u pravi as i svu su etvoricu jasno vidjeli. Oprezno, paljivo i be-umno etvorica Arapa podignu svoje fitiljae i paljivo naciljaju. Pucaj! proape Ibn Jad i etiri fitiljae prospu plamen, crn prah i kiu olova.
148

ini vojnika padoe na kameni pod, a Ibn Jad i njegovi ;ovi nasrnue u dvorite kralja Bohuna. Pred njima iza l nj ikog dvorita bijahu druga vrata i iroki jarak s vodom, |f most bio sputen, vrata podignuta, a kapija bez strae. I Ipravitelj dvorca sa svojim pratiocima nesmetano je odihao do dvorita na vanjskom bedemu i tu nade sve branioic/le u krvi, pa ak i malog titonou starog viteza koji irtDAO sauvati vrata a nije uspio. Inlan vojnik jo uvijek je ivio i na samrti otkrio stranu ii Na kraju, doli su Saraceni. (Idje su? upita upravitelj dvorca, /.u ih nisi vidio, Sire? upita ovjek koji je izdisao. li su cestom nizbrdo prema dvorcu. Nemogue! povie upravitelj. Tom smo se istom II mi popeli, a nismo vidjeli nijednoga, onli su dolje prema dvorcu posljednjom snagom l i je ovjek, i pravitelj na mrti elo. Da li ih je bilo mnogo? upiHilo ih je nekoliko odgovori vojnik. To je sulta-i prethodnica. I idfl mi dopre do uiju plotun koji je oborio etiri uvara I H ima dvorca. Orom i pakao! povie. Sakrili su se u grmlju dok smo prolazili povie je-i vltai kralj upravitelja oni su tamo, mi ovdje, a izme-lamo jedna cesta. i i u u > su kod kapije dvorca etvorica ree upravitelj ....... n naredio da ostave vrata otvorena, dok se mi 20 mo Ja sam sam predao Grob na milost i nemilost Sai Ubij me. Sir Moslev. 0\ jee! Trebat emo svako koplje, i ma, i luk za Nljfl sad vrijeme da ti uzmem ivot kad ga moe dati 1 Iroba protiv nevjernika!

149

U pravu si, Moslev povie upravitelj. Ostani ovdje sa estoricom i uvaj ova vrata. Vratit u se s ostalima i boriti se kod dvorca! Kad se upravitelj vratio do kapije dvorca, naao je vrata sputena, a tamnoputi, bradati Saracen buljio je u njega kroz eljezne ipke na vratima. Upravitelj je odmah naredio lukonoama da obore Saracena, ali kad su ovi napeli lukove zagluila ih je jaka eksplozija, plamen sukne iz neke neobine stvari koju je Saracen oslonio o rame i uperio. Jedan luko-noa zavrisne i sunovrati se na lice, dok su se ostali okrenuli i pobjegli. Oni su bili hrabri, ali suoeni s prirodnom opasnou, no pred natprirodnom, jezovitom i tajanstvenom opasnosti reagirali su kao i svi ljudi, a ima li to jezovitije od smrti koja suklja u plamenu i velikom bukom iz daljine ubija njihova druga. No Sir Bulland, upravitelj dvorca, bijae vitez groba. elio bi i on, moda, da pobjegne kao i obini vojnik niska roda, ali tu bijae neto to ga je odvratilo od bijega, neto jae nego strah od smrti ast. Sir Bulland nije pobjegao, ve je ostao sjediti na svom velikom konju i izazvao Saracene da se bore na ivot i smrt. Doviknuo im je da poalju u borbu svoga najboljeg sira viteza, pa e borba odluiti ija e biti vrata. Ali su Arapi ve zauzeli vrata, osim toga nisu ga ni razumjeli. Uz to su bili bez osjeaja asti to je i Sir Bulland znao, a to su i svi ostali znali, osim beduina, a da su i razumjeli, bili bi se nasmijali na taj glupi prijedlog. Znali su dobro dvije stvari: da je on bijelac i nenaoruan. Njegovo veliko koplje i ma nisu smatrali orujem jer -ih s njima nije mogao dosei. Zato jedan paljivo nacilja na Sir Bullanda i prosvira tane kroz njegovu ianu koulju i kroz njegovo plemenito i viteko srce. 150

Ibn Jad je pretresao dvorac kralja Bohuna i bio je siguran l,i |e otkrio legendarni grad Nimmr o kome mu je priao salu, ()n okupi sve ene, djecu i nekoliko mukaraca koji su osi.ili u dvorcu i uvali ga. U jednom trenutku odluio je da ih ubije, jer su oni svi samo bijelci, ali je bio tako zadovoljan Ito je pronaao i to e oteti blago grada, da ih je ostavio, bar /a sada, na ivotu. Na njegovu zapovijed pratioci pretrae dvorac traei blaNije bio razoaran jer je Bohunovo bogatstvo bilo veliko, i planinama Doline Groba bijae zlata, a tu se moglo nai i dragog kamenja. Ve sedam i po stoljea robovi Groba ispirali su zlato iz rijenoga korita i tu prikupljali drago kamenje. Vrijednost tog blaga nije bila ista za ljude Groba i za ljude vanjskog svijeta. Prvi su cijenili te stvari samo kao ukras, volich ih, skupljali, trampili, ali ih nisu zakljuavali u riznice. \ uito i bi? U toj se zemlji nije kralo. uvali su svoje ene i IVOJe konje, ali ne svoje zlato i drago kamenje. I iako je Ibn sakupio veliku vreu, punu blaga, dovoljnu .l.i namiri najveeg gramzljivca. Pokupio je sve to god je naii dvorcu kralja Bohuna, a to bijae vie no to se nadao iinnai u tom legendarnom gradu. A tada se dogodi neto neobino, Kad je imao vie blaga nego to mu je bilo potrebno, /a A-1 i jo vie. Nije to ni bilo udno, jer Ibn Jad bijae IJudlko bie. i dvorcu kralja Bohuna proveo je no sa svojom pratin i te noi skovao je novi plan. Ugledao je iroku dolinu protee sve do udaljenih planina, a na podnoju tih riini mu se da stoji neki drugi grad. Moda je onaj galiji od ovog, pomisli Ibn Jad. Sutra u poi da i to
.l.iin e

151

CRNI VITEZ
Dva bojna konja zatutnje niz poljanu. Svi na tribinama umukoe. Ve su se gotovo susreli kad Sir Guy primijeti da njegov protivnik nema tita. to ga se to tie? Na borilite su ga poslali njegovi ljudi i stoga je to njihova odgovornost a on e se time okoristiti. Da su ga poslali i bez maa, Sir Guy bi ga ipak bio ubio, a da uz to ne uprlja svoju viteku ast. Takav je bio zakon velikog turnira. Ipak, to je otkrie utjecalo na viteza groba i odvratilo mu panju. Nije mislio kako e osigurati prednost i prvi napasti, a na to je morao misliti. Vidio je kako se konj protivnika okrenuo prije no to su se sreli. Ustoboio se u stremenu kao i Sir Malud, i bio pripravan da zada straan udarac. Tada Bla-ke upravi konja ravno na Sir Guvova. Ma posljednjeg padne s glasnim zveketom i bezopasno klizne niz otricu viteza Nimmra. Guy podigne tit da zatiti vlastitu glavu i vrat te tako nije mogao gledati Sir Jamesa. Guyev konj posrne i umalo ne padne a im se uspravio, otrica Blakeova maa klizne iza tita viteza groba a vrh probije vratni lanani tit i probode mu grkljan. S urlikom koji zavri u krvavom hropcu Guy padne nauznak na svoga konja i otkotrlja se na zemlju, dok je juna tribina ludovala od veselja. Po zakonu velikog turnira, vitez koji padne s konja'smat-ra se kao da je ubijen, pa se coup-de-grace nikada ne primjenjuje, nijedan se vitez ne ubija bez potrebe. Pobjednik bi od-jahao do atora pobijeenoga, zatim se okrenuo i prokasao 152

In/ cijelog polja do svog atora gdje bi ekao dok mii glasnik protivne strane ne donese nagradu. Meutim, Blake je sjahao i uputio se s maern u ruci Pa_ lom Sir Guyu. Na junoj tribini ostali su bez daha, a na sJe~ \ ci noj podigla se vika srditog negodovanja. Metar boroe Je s glasnicima u ludom kasu pojurio iz atora palog gackersa, a Kad je to vidio Sir Richard, pomislio je da e napast* i umt* Blakea pa je i on poveo sa svog dijela polja jednu gruPu ljudi. Blake se priblii palom vitezu koji je leao na lema l ne~ mono se upinjao da ustane; gledaoci su oekivali da e maem probosti Sir Guya, ali mjesto toga opazili su kako je ba-I u- na zemlju oruje i kleknuo kraj ranjena ovjekaProvukavi ruku ispod Sir Guvevih plea, podine ga i iu isloni o svoje rame, skine mu ljem i vratni tit, pa dok su kraj njega metar borbe, glasnici i ostali zaustavili konJe> Bla-kfl je pokuavao da zaustavi brizganje krvi. Brzo! dovikne im. Lijenika! Vratna mu ''a nUe /Iiicdena, ali se krvarenje mora zaustaviti. Nekoliko vitezova sjae i sakupi se oko njih. MecJu njima e i Sir Richard. Jedan glasnik sa Sir Guveve strane klekni- i uzme mladia iz Blakeovih ruku. Doi! ree Richard. Prepusti viteza bri/i njego-\ih prijatelja. Blake se digne. Primijeti kako ga okolni vitezovi neobi[lodaju, a kad se on povue, jedan od njih progovtf1"'- BiJa_ neki s t a r ij i ovjek, jedan od metara turnira na |3ohuno-VOj sirani. 11 si plemenit i astan vitez ree Blakeu i smion, ||| i c. u n i t i t i zakon velikog turnira i stoljetne obiajiBlake ga iskreno pogleda. Ne bih dao ni prebijena bo-i vaSe zakone i obiaje ree. Tamo, odakle dolazim, nr bismo pustili ni psa da iskrvari a da mu ne p0kuamo i .1 kamoli da ne pomognemo hrabru i otmjeni mladi--ii kao sto je ovaj. Zato to je pao od moje ruke, pQ obiaju domovine, dunost mi je da mu pomognem.

Da objasni Sir Richard inae bi dobio po prstima. Ta prva pobjeda prethodila je nizu ostalih koje su izvojevali vitezovi od Nimmra, pa je pred posljednju borbu stanje bodova bilo etiri stotine pedeset i dva prema etiri stotine etrdeset i osam u korist vitezova Nimmra. Razlika od etiri boda nije bila znaajna jer je finalna borba donosila pobjedniku stotinu bodova pa je sve ovisilo o srei u toj posljednjoj borbi. Bijae to najefektniji prizor cijelog turnira i tu su borbu svi gledaoci udno oekivali. U njoj je sudjelovalo dvjesta vitezova i to stotinu vitezova Nimmra protiv stotine vitezova groba. Poredali su se na borilitu jedni nasuprot drugima, a kad su trube dale znak, navalili su kopljima i borili se dotle dok na jednoj strani svi jahai nisu bili zbaeni s konja ili se nisu povukli s polja. Slomljena koplja mogla su se zamijeniti slino kao u igri pola, gdje su igrai kad bi im se slomila motka za polo, mogli izjahati iz igre i uzeti drugu. Inae, malo je bilo pravila po kojima se ravnala ta zavrna borba velikog turnira i u tom se trenutku on vie pribliavao pravoj borbi nego sva prethodna natjecanja. Blake je stekao svojih petnaest bodova za vitezove Nimmra u prvom natjecanju ovog dana, a zatim se sa etvoricom svojih drugova borio protiv petorice maevalaca sa sjevera i pomogao da se umnoe pobjedniki bodovi Frontersa. Odredili su da se bori u tom posljednjem sukobu zato to je metar turnira cijenio njegovu vjetinu jahanja i smatrao da e mu ona pomoi u toj borbi, jer je s kopljem prilino nevjesto rukovao. Dvjesta vitezova u icanim kouljama prodefiliralo je a zatim su se poredali jedan do drugoga na suprotnim stranama poljane: stotinu vitezova groba na jednoj strani, a na drugoj sto vitezova Nimmra. Njihovi bojni konji bili su snani i ustri, paljivo su odabrali one najhrabrije, a taj su isti izbor proveli i meu jahaima.

Svi vitezovi, s nekoliko izuzetaka, bijahu dvadesetogodi-ii 11 mladii. Mladost je u sportovima srednjeg vijeka odnosila lovorike, kao i danas. Ovdje-ondje je posijan i pokoji ovjek irednjih godina, okorjeli veteran kojega su srce i ruka odoljeli /ubu vremena, a njegova je prisutnost pozitivno djelovala na mlade vitezove jer bi ih on poticao na krajnje napore. Bili MI to ampioni, a njihova su slavna djela opjevali pjevai u velikim predvorjima dvoraca Nimmra. Stajali su u zbijenim redovima s kopljima koja su ih nadv i s i va l a i lepravim stjegovima, a sunce je blistalo na ulateni m oklopima i heraldikim ukrasima i obasjavalo bogate pokrivae konja. Dok je ovako njih dvije stotine oekivalo konani znak trube, djelovali su ponosno i plemenito. Bojni konji bili su nemirni, i jedva ekajui da krenu, razbijali su bojne redove. Ukratko, vladali su se onako kao to i'i ie danas vladao istokrvni konj pred poetak natjecanja. Na drugoj strani ekao je glasnik da se oba reda izravnaju kako bi mogao dati znak na koji e ovi teko oklopljeni ljudi Mamuti jedni na druge. Blake se nalazio u sredini bojnog reda vitezova od Nimmra, pod njim je vranac nestrpljivo toptao kopitom, a pred 1111 ni cvijet vitetva groba. U desnici vrsto je stiskao teko k pije okovano eljezom i donjim krajem zataknuto u izmu kraj stremena. U ljevici drao je velik tit koji ovaj put ispi cd o t r i h kopalja elinih vrhova nije namjeravao odbaciti. I tok je gledao onih sto vitezova, poredanih s druge strane ljane koji e zaas nasrnuti u zbijenim redovima, kopalja llboenih daleko povrh konja, Blake je bio uvjeren da mu ni nije dovoljan i stoga posta nervozan. To ga podsjeti na lli< ne trenutke, kad je na nogometnim utakmicama napeto " okivao zviduk sueve pitaljke, a ta su mu se sjeanja na davno m i n u l e dane priinjala kao olienje nekog beskrajno I.i l c ko g i drugaijeg ivota. Napokon eto i signala. Spazi kako glasnik podie visoko Poput svih i on pritegne uzde razigranog konja i spusti 155

154

koplje. Ma se spusti. S etiriju strana poljane oglase se trube, iz dvije stotine grla zau se bojni zov, etiri stotine ma-muza prenese oekivani znak ovjeka konju. Vitezovi zatutnjie poljem. Dvadesetak glasnika jurnu postrance i iza njih ne bi li uhvatili one to kre jedno jedino pravilo kojeg se moralo pridravati u ovoj borbi: svaki vitez morao je napasti protivnika s one strane s koje ovaj rukom pridrava uzde konja, jer uperiti koplje na onoga zdesna smatralo se nevitekim budui da bi tako jedan vitez mogao biti napadnut sa dva koplja, a onda se ne bi mogao obraniti. Blake ugleda iznad ruba tita zbijeni zid kopalja, potkovane bojne konje i gotovo nad sobom velike titove. Njihova brzina, teina i pokretna snaga inila se neodoljivom i u duhu Blake s dubokim potovanjem skine eir vitezovima davnih vremena. Sad e se sukobiti ta dva reda. Gledaoci su sjedili u potpunoj tiini, kao oarani; jahai stisnutih vilica i vrsto zatvorenih usta zanijemili su. Blake prebaci koplje preko hrpta konja i usmjeri ga ulijevo. U trenu uhvati pogled protivnika, a zatim se obojica zgr-be iza titova i oba su se reda sukobila uz zagluni tresak. Blakeov tit tresne unatrag, u lice i tijelo takvom stra nom snagom da umalo nije izletio iz sedla. Osjetio je kako mu je koplje udarilo, puklo, a tada se napola omamljen, pro bio kroz eljezni red. Konj mu je pobjesnio i divlje odjurio l prema atorima kralja Bohuna. Blake se s naporom pribere, zgrabi uzde i napokon uspije svladati konja. Tek poto ga je okrenuo, primijeti rezultat prvog susreta. Pola tuceta bojnih konja pridizalo se na noge, dok je drugih dvadesetak galopiralo niz poljanu bez jahaa. Dvadeset i pet vitezova lealo je na polju, a dvaput toliko njihovih pomonika i slugu tralo je da pomogne svojim gospodarima. Opet je nekoliko vitezova spustilo koplja i Blake primijeti jednog viteza groba kako juri prema njemu, ali Blake podig156

ne iznad glave svoje slomljeno koplje kao znak da je trenutano hors de combat39 i brzo odgalopira do svog atora gdje i je ekao Edward s novim orujem. - Plemenito si se borio, ljubljeni moj gospodaru povie Hdward. - Jesam li oborio svog protivnika? upita Blake. - Jesi, Sir uvjeravao ga je Edward, a iz njega su zraili ponos i radost a kad si slomio koplje o njegov tit, skinuo si ga s konja. Opet naoruan, Blake se vrati u sredite polja gdje su se Itpoinjale mnoge pojedinane borbe. Opet je nekoliko vitezova palo s konja, a pobjednici su traili nove pobjede u emu su im oni na tribini pomagali promuklim povicima i sav-i ' i i m a , a kad se Blake vratio u polje, spazili su ga mnogi na i\ i-mim tribinama gdje su se nalazili navijai Groba. Oni vitez! povikae. Evo ga! Tu je! Sir Wildrede! < Kilje je crni vitez koji je zbacio Sir Guya. Na njega, Sir Wil-

drede!
Sir VVildred, udaljen stotinu jardi spusti koplje. Napati.im te, crni vitee! povie. ekam vas! Blake mu odgovori povikom i podbode mog vranca. Su VVildred bijae krupan ovjek a jahao je estokog pjeig konja koji se odlikovao brzinom jelena i srcem lava. bojica su se mogli mjeriti s najboljima u vitetvu grada Nilllllllil.

/ i Blakeov mir bilo je moda i bolje to mu se VVildred inio kao i svaki drugi vitez, i to nije znao da je on heroj i o kome su se pjevale pjesme. 1 Itvari, svaki se vitez Blakeu inio stranim i jo uvijek liji I.I/u mio kako je uspio ve u prvom susretu skinuti s ko-protivnika. Moja ptica morala je izgubiti oba stremena uvjeralamog sebe kad je Edward objavio pobjedu.
[|Vin horbe.

157

Ali je ipak kao svaki dobar vitez uperio svoje koplje i jurnuo na potovanja vrijednog Sir Wildreda. Vitez groba je napadao dijagonalno, preko polja, s june tribine. Blake ugleda iza njega vitku djevojaku figuru koja je stajala u sredinjoj loi. Nije joj mogao vidjeti oi, ali je znao da ga ona gleda. Za moju princezu! proape, kad izroni Wildred, og roman pred njim. Koplja udarite o titove. Oba se viteza sudarie silnom snagom. Blake, dignut sa sedla, teko pade na zemlju. Nije bio ni omamljen, a ni tee ranjen i dok je tako sjedio, pone se cerekati. Nedaleko sjedio je na zemlji Sir Wildred. Prokletstvo! povie Wildred. Ti mi se izruguje mome! Ako i ja izgledam tako smijeno kao vi uvjeravao ga je Blake morat ete se i vi meni smijati. Sir Wildred nabere elo. Grom i pakao! povie ako si ti vitez Nimmra, ja sam Saracen! Tko si ti? Tvoj mi nain govora ne mirie na Dolinu. Blake ustane. Jeste li jako ozlijeeni? upita i stupi naprijed. Evo vam ruke, ustajte! Ti si zaista neobian vitez ree Wildred. Sad mi je sinulo da si pruio pomo i Sir Guyju kad si ga pobijedio. Pa to u tom ne valja? upita Blake. Nemam nita protiv vas. Dobro smo se potukli i s time svrili. Zato bismo sada sjedili i durili se jedan na drugoga? Sir Wildred zanijee glavom. Nita ne razumijem40 prizna. U to vrijeme prispjee njihovi pomonici i nekoliko slugu, ali ni jedan vitez nije bio tako ozlijeen da ne bi mogao poi sam. Kad su krenuli svaki prema svom atoru, Blake se okrene Wildredu i nasmijei mu se. Do vienja, drue! pozdravi ga veselo. Nadam se da emo se opet jednoga dana susresti.
40 Blake upotrebljava idiome suvremenog jezika, zato ga Wildred ne razumije.

Jo uvijek klimajui glavom u nedoumici, Sir Wildred otima u pratnji dvojice koji su mu priskoili u pomo. 11 svom atoru Blake je doznao da je ishod velikog turnira uvijek neizvjestan. Prolo je pola sata kad je i posljednji iiiv Nimmra oboren s konja, dok su dva viteza groba ostala u.i polju kao pobjednici. No to nije bilo dovoljno jer su Fron-lersi imali prednost od etiri boda, ve prije poetka posljednje borbe i tren kasnije glasnik objavi da su vitezovi Nimmra po bi j e di l i u velikom turniru s malom razlikom od dva boda. I Isred ope vike s june tribine vitezovi Nimmra, koji su Ijelovali u borbi i stekli bodove za Fronterse, skupljali su i u jau u borilite i zatrae veliku nagradu. Nisu bili svi ii.i okupu jer su neki u sukobu, koji je prethodio pobjedi, Ubijeni ili ranjeni, premda je danak u krvi bio na obje strane 11 no to je Blake oekivao. Petorica bijahu mrtvi, a dva-torica teko ranjeni, pa nisu mogli jahati. Gubitak u Istvu lii jae ravnomjerno podijeljen na obje strane. I >ok su vitezovi Nimmra jahali poljem da zatrae pet dje-ku 1/ (i rada groba, Bohun je okupio sve vitezove na svo-trani borilita. inilo se kao da se priprema da se vrate u Pog irenutka jedan vitez groba uao je na tribinu s june polja i poao prema loi princa Gobreda. Na glavi I mio ljem od leopardove koe. Bohun je bio oprezan. Vitezovi Nimmra bijahu nakraj po-U Uzet i ceremonijalom koji je propisivao zakon velikog lurnin pri preuzimanju pet djevojaka. Vi k o n j i m a sasvim uz Bohuna nalazila su se dva mlada i NifU skidali pogleda sa svog kralja, a jedan je drao 1 i sedlana konja. dnom Bohun podie ruku, podbode konja i jurne ilja, Viiezovi su ga pratili. Priblie se onom kraju podjf MI se o k u p i l i vitezovi Nimmra, tako da se glavnina lUnovih vile/ova nala izmeu granine strane polja i ilove loe. 159

158

Mladi vitez uz bok Bohuna i onaj drugi s osedlanim konjem odjau hitnim kasom ravno k nimmrovskoj tribini k loi princa Gobreda. Kad joj se priblie, jedan vitez "skoi s tribine u lou, podie Guinaldu na ruke i doda je brzo mladom vitezu koji je prihvati, skoi s ruba loe i baci se u sedlo konju kojeg je prvi vitez doveo sa sobom. Obojica se tada okrenu i odjure na konjima. Gobred i njegova pratnja bijahu tako zapanjeni da nisu ni rukom makli da ih zaustave. Bohun i svi vitezovi groba prikljue se onoj dvojici i u ludom kasu odjure prema logoru meu hrastovima. Nasta opi kaos. Truba u Gobredovoj loi zatrubi na uzbunu. Princ pojuri s tribine k mjestu gdje je konjuar drao njegova konja. Ne znajui to se dogodilo, vitezovi Nimmra ratrkali su se borilitem u potrazi za neprijateljem. Tada se, u galopu, pojavi Gobred. Bohun je oteo princezu Guinaldu povie. Vitezovi Nimmra... ali prije no to je uspio nastaviti i izdati zapovijed svojim podanicima, jedan crni vitez na crnom bojnom konju udari mamuza-ma konja, zatjera ga kroz redove ljudi koji su ga okruivali u pravcu vitezova groba.

LORD TARZAN
I <>llogove se usne razvuku u opaki osmijeh na pomisao i je lako osujetio Atejine planove kad je nastojala da mene bijelca. Zahvalio je Alahu to mu je omoguio da potreduje prije nego to ih je ona sve mogla upropastiti. Dok Itko Tollog, eikov brat, smijeio u svoju bradu, pomoli se i/.i njega jedna ruka iz mraka, zgrabi ga za grlo i odvue sa
ni.

i bejtu mu jedan glas proapta u uho. Samo vii, Tollo-lt, onda u te morati ubiti. Tada prsti oko njegova grla po-pillte, ;ili Tollog nije zvao u pomo. Prepoznao je glas govorni Li i bio svjestan da ovaj ne prijeti uzalud. I eao je bez glasa. Brzo su mu ruke i noge vrsto sputane, U usta gurnute krpe, a beduinska marama za glavu prevuena preko lica. Zavladala je tiina. ( no je kad se Stimbol uvukao u bejt i drao je da je to jo k onaj isti koji ga je svezao. Tako je umro Tollog, brat li ii Jada. Umro je onom istom smru koju je predvidio za l . n / i m a , kralja majmuna. ("ovjek-majmun znao je da e Tollog tako umrijeti. Na ovim se usnama odraavao osmijeh dok je, njiui se s ne na granu hitao umom prema jugu. I . n / a n nije poao u potragu za beduinima ve za BlakeUvjerivi se da je bijelac u logoru Ibn Jada Stimbol i da 'i Hk.) ne zna gdje je Blake, pouri se do mjesta gdje je, prema ii inju Blakeovih momaka, nestao njihov gospodar. Nadao li e mu ui u trag, pa ako mu ve i nee moi pomoi, baMi da dozna kakav ga je udes zadesio.
I Im/un gospodar dungle

160

161

Tarzan se hitro kretao, a silno izotrena osjetila vida i njuha pomogla su mu da otme dungli njenu tajnu. Uza sve to trebala su mu tri dana dok je pronaao mjesto gdje je munja Ara pogodila Blakeova pukonou. Ovdje otkrije izblijedjeli trag koji je vodio na sjever. Tarzan zaklima glavom. Znao je da se izmeu ovog mjesta i prvog sela plemena Galla protee nenastanjena uma. Da je Blake i preivio glad ili opasnost od divljih ivotinja, pao bi sigurno kao rtva koplja Galla-ratnika. Tarzan je dva dana slijedio trag koji nijedno ljudsko oko ne bi moglo otkriti. Sutradan poslijepodne nae se ispred velikog kamenog kria, podignutog tono usred neke prastare staze. Tarzan, sakriven u grmlju ugleda kri, jer on se poput grabeljive zvijeri uljao oprezno, sklanjajui se u svaki zaklon, pun sumnji prema svakom neobinom predmetu, uvijek pripravan na bijeg ili na borbu, ako to okolnosti zatrae. To je bio ujedno razlog to nije naslijepo pao u ruke dvojice vojnika koji su uvali vanjski put u grad Nimmr. Tarza-nov izotreni sluh zauo je njihove glasove mnogo prije nego to ih je vidio. Kao to se Sita ili Numa pribliavaju plijenu, tako se i Tarzan uljao kroz grmlje sve dok se nije naao udaljen samo nekoliko jardi od vojnika. Na svoje veliko iznenaenje, uo ih je kako razgovaraju nekim neobinim engleskim jezikom, koji mu se inio stranim premda ga je razumio. Zadivila ga je njihova starinska odjea i staro oruje. Uoio je da bi oni mogli biti povezani s Blakeovim nestankom i slutio je njegovu sudbinu. Tarzan je neko vrijeme vrebao na ovu dvojicu otrim i sigurnim pogledom Nume i procjenjivao hoe li uspjeti ako ih iznenada napadne. Primijetio je da je svaki naoruan kratkim vrstim kopljem i maem. Na svoj nain oni pak govore engleski, razmiljao je, pa e ga valjda moi obavijestiti to je s Blakeom. Hoe li ga doekati prijateljski, ili e pokuati da ga napadnu i ubiju? 162

/.ikljui da nee nikada doznati kako bi se oni ponijeli IMule leao skriven u grmlju, stoga se zgrbi i skutri kao Numa kada se sprema na skok. < i iu i su u dokolici brbljali. Nisu ni pomiljali na opas-I i k.idli se najednom bez opomene, Tarzan baci svom teina lea najbliem i obori ga na zemlju. Prije nego to se ovaj i snaao, ovjek-majmun odvue svoju rtvu u bunje lc je i iskoio dok njegov drug pobjee prema tunelu. Budite mirni savjetovae ga neu vam uiniti nil.'.IO.

11 om i pakao! povie crnac. Kakvo si ti bie? I ikvo koje vam nee nauditi ako mu kaete istinu iri hn/an. Sto eli znati? upita crnac. P r i j e nekoliko tjedana ovuda je proao jedan bijelac, je on? vori o Sir Jamesu? upita vojnik. .ii James! zamisli se Tarzan, a tada se prisjeti daje Blaktovo ime doista James. Zvao se James odgovori Blake.. Zbilja? To je taj ree vojnik. \ i .te ga vidjeli? Gdje je sada? Bori se na ponos vitezova Nimmra u velikom turniru il*.l grada, Ako si doao da se osveti naem dobrom Sir Jamu, II.u i ee mnogo vrlih vitezova i vojnika koji e prihvatili i/a/ov i boriti se mjesto njega. I.i ..im njegov prijatelj ree Tarzan. \ /.ilo si me onda oborio ako si prijatelj Sir Jamesa? i muSkarac. n znao kako ste njega doekali, niti kako ete me\immi u je svaki prijatelj Sir Jamesa dobrodoao. ni oduzme vojniku ma i dopusti mu da ustane |l koplje odbacio jo prije no to ga je odvukao u 163
28 l

Idite ispred mene i vodite me svom gospodaru zapovjedi ovjek-majmun. Upamtite da mi u sluaju izdaje jamite ivotom. Ne prisiljavaj me da ostavim svoje staarsko mjesto na cesti. Mogli bi se prikrasti Saraceni zamoli mukarac. Uskoro e se vratiti moj drug s ostalima, pa u ih zamoliti da te odvedu kamo zaeli. U redu pristane ovjek-majmun. Nisu trebali dugo ekati kad zaue bat uurbanih koraka, koje je pratila udna zveka kao da se njiu mnogi lanci udarajui o metalne predmete. udei se Tarzan ugleda uskoro bijelca, obuena u ianu koulju, opasana maem i titom, kako u kasu silazi stazom, a prati ga u stopu tucet mukaraca, naoruanih kopljima. Recite im da stanu! zapovjedi Tarzan i zabode vrak vojnikova maa u njegove slabine. Recite im da bih elio s njima razgovarati prije nego to se primaknu suvie blizu. Molim vas, zaustavite se! povie mladi. Ovo je prijatelj Sir Jamesa, ali e me probosti mojim maem ako se preblizu primaknete. Razgovaraj s njima, visoko cijenjeni vitee! elio bih poivjeti barem dotle dok se ne sazna rezultat velikog turnira. Vitez se zaustavi nekoliko koraka ispred Tarzana i odmjeri ga od glave do pete. Jesi li ti zaista Sir Jamesov prijatelj? upita. Tarzan potvrdi glavom. Ve ga dane i dane traim. Sigurno te je zadesila neka nezgoda kad si izgubio svo je odijelo? ovjek-majmun se osmjehne: U dungli sam uvijek bez odijela ree. Da li si i ti, vitee, iz iste zemlje kao i Sir James? Ja sam Englez odgovori Tarzan, kralj majmuna. Englez! Triput dobro doao u Nimmr! Ja sam Sir Bertram, dobar prijatelj Sir Jamesa. A ja se zovem Tarzan ree ovjek-majmun. 164

Kakva je tvoja plemika titula? I i i i / a n a je zbunila udna odjea i ponaanje ovoga na iz-prijateljskog ispitivaa, ali je osjetio da ga taj ovjek, bio 011 tko mu drago, pita ozbiljno i da e ostaviti bolji dojam iko dozna da je on ovjek visoka stalea pa mu zato odgovori eno i mirno. Vikont ree. Per kraljevstva? uzvikne Sir Bertram. Princ e I lobrcd biti presretan kad te upozna, lorde Tarzane. Poi sa ni i ja u te opskrbiti odjeom koja ti dolikuje. lici nam odvede Tarzana s vanjskog bedema u prostorije i \ ItOZOVe iz komande straara, ovdje ga zadri, a slugu po-u dvorac po odjeu i konja. Dok su ekali, Bertram ili I a r/a n u sve to se dogodilo Blakeu od njegova dolaska Nimmr, a i mnogo kojeega iz neobine povijesti te nepoz-bi itanske kolonije. Kad se vitezov pomonik vratio s odjeom, otkrie da I u majmunu odlino pristaje jer Bertram bijae krupan jek /a tren se Tarzan, kralj majmuna, obue u odjeu vi-I 0<i Niiimira i odjae sa Sir Bertramom niz brijeg u grad. i Itima grada vitez ga najavi kao Tarzana, lorda vikonta. idu ga Bertram predstavi drugom vitezu i zamoli da ga 1 dunosti deurnog na kapiji kako bi Tarzana mogao i II borilite, predstaviti Gobredu i prisustvovati za-,1)1111 prizorima turnira, ako ve ne bude zavren prije nji-i ilaska. | o I arzan, kralj majmuna, obuen u ianu koulju, fUin kopljem i maem odjae u Dolinu Groba ba u tre-illku kad |e Bohun izvrio podlu otmicu ugrabivi princezu Uu mnogo r an ij e no to su prispjeli na borilite, Bertram M/I dl neito nije u redu. Mogao je dobro vidjeti kako se I i i u i s i ne hitro valjaju na sjever od borilita, kao da rupa vitezova goni drugu. Podbode konja, a Tarzan

165

pojuri za njim i obojica stignu kasom na borilite gdje su zatekli veliku zbrku. Zene.su se popele na konje spremne da odjau u Nimmr pod zatitom nekoliko vitezova koje im je Gobred poslao kao strau. Vojnici su se svrstavali u ete. Svi su bili uzbueni. Svakog asa jurnulo bi mnotvo na najvii dio tribine i piljilo na sjever u oblake praine, koji im nisu nita otkrivali. Sir Bertram zaustavi jednog momka. to se dogodilo? upita. Bohun je oteo princezu Guinaldu i odnio je na konju izusti momak zaprepaujuu vijest. Grom i pakao! povie Bertram okreui konja. Hoe li sa mnom u slubu nae princeze, lorde Tarzane? Umjesto odgovora Tarzan bone mamuzom konja, te pojurie ravnicom jedan do drugoga, dok se daleko ispred njih Blake sve vie i vie primicao vitezovima groba koji su bjeali. Oblak praine bijae tako gust da je posve prekrio vitezove, a uskoro je prekrio i Blakea, pa nisu ni zapazili da ih je dostigao. Amerikanac nije nosio ni koplja, ni tita, ali mu je ma zveketao za pojasom, a o desni bok zatakao je revolver kalibra 45 mm. U Nimmru je, kad god bi bio naoruan, nosio uza se to oruje iz drugog svijeta i drugog stoljea. Kad bi ga pitali za revolver, odgovarao im je da je to talisman, a bio je uvjeren da e mu jednog dana biti od vee koristi, no to mogu i sanjati ti naivni vitezovi i gospoe. Znao je da ga nee nikada upotrijebiti, osim kao posljednje sredstvo u krajnjoj nevolji ili u neravnopravnoj borbi, no bijae sretan to ga danas nosi sa sobom jer je on mogao odluiti o slobodi ili ropstvu ene koju je ljubio. Polako se primicao posljednjim redovima vitezova groba. Njihovi bojni konji, timareni i trenirani tako da mogu podnijeti i krajnje napore u noenju velikog tereta ovjeka i oklopa, bijahu na okupu, usprkos dugom i napornom galopu, jo od bijega s borilita Nimmra. 166

Ispod potkovanih konjskih kopita dizali su se oblaci pra-.1110. Blake je oprezno pogaao put i nazirao nejasne prilike * a. Njegov crni snani vranac nije pokazivao znakova umora. Blake je drao pripravan ma u rukama. Nije to vie bio crni jaha nego siv. Njegov ljem, oklop, bogati konjski pokriva pa i sam konj bijahu sivi od praine. Mlake raspozna viteza kojemu se polako pribliavao. Ovaj || bio takoer siv. Blakeu sine poput munje kakvu e korist i/v ui od ove kamuflae: moi e jahati s njima, a oni nee u mi l j a t i , da im ne pripada. Odmah uvue ma u korice, jurne naprijed, ali se malo pi u se, prije no to projaha pokraj vitezova. Potjeravi bre vranca, Blake je projahao redovima Bohunovih vitezo-\ .i I u negdje morao je jedan vitez da nosi teret koji je traio. Sto je izbijao blie elu, postajala je sve vea opasnost i .i otkriju, jer je sad praina bivala sve rjea. Njegov oklop, lice, loopardsku kou ljema pokrivalo je sivilo praine u tolikoj mjeri da ga jedan vitez, iako je zurio u njega na prola-lije uspio prepoznati. I .nla ga jedan vitez oslovi: Jesi li to ti, Percivale? N odgovori Blake i jae podbode konja. Sada, u magli ispred sebe, primijeti nekoliko vitezova ko-i . i h a l i u grupi i uini mu se da u sredini lepraju enske i 1111 tu- On se nagnu naprijed, primakne im se i napokon ug-Ifdl tonu, na konju jednog jahaa, okruenu vitezovima. Izvue ma. Ujae ravno meu dva viteza koji su jahali iredno iza onoga koji je nosio Guinaldu. Udari maem i lijevo i dva se viteza skotrljaju sa sedla. \ ranac, podboden ostrugom, poskoi pred mladog viteza nosio princezu. Blake je to sve uradio tako brzo da vi-..\ i, udaljeni jedva za duinu ruke, nisu imali vremena da li! ike obujmi djevojku ljevicom i istog trena zarine ma n tijelo mladog viteza. Tada srnu naprijed, zgrabi n ildu i/ ruku mrtvog viteza koji se stropota sa sedla. 167

Blake je sada ostao bez maa jer ga je ostavio zabodenog u tijelu ovjeka koji se usudio uvrijediti ljubljenu djevojku. Zaue se povici puni bijesa i vitezovi podbodu konje u potjeru za vrancem koji je galopirao poto mu je Blake popustio uzde. Jedna se ljudeskara pomoli iza Blakea, druga mu se priblii s boka. Prvi je ve, uspravivi se u stremenu, zamahnuo maem, a drugi ga je nastojao dosei vrhom maa. udne im se kletve otkinu s usana, a lice im se izoblii od bijesa dok su se upeli da lie ivota ovjeka, koji je osujetio njihove planove. Nisu ni najmanje sumnjali u uspjeh jer je on bio sam nasuprot tisui. Tada se dogodilo neto to se jo nikada nije dogodilo ni njima, ni njihovim pradjedovima. Iz futrole na boku Blake izvue revolver kalibra 45 mm. Njegova modra cijev zabljes-nu, zau se jak prasak i vitez kraj njegova boka strmoglavi se s konja. Blake se okrene u sedlu i nastrijeli drugog izmeu oiju. Prestraeni konji ostalih vitezova, koji su se pribliili i koji su ga mogli ugroziti, a i Blakeov vranac se propnu. Amerikanac vrati oruje u korice, zgrabi uzde u desnicu, nasloni se na lijevu stranu i prisili konja da okrene nalijevo i poe smjerom kojim je elio. Blake je namjeravao presjei prve redove vitezova groba i krenuti juno prema Nimmru. Bio je uvjeren da je Gobred s pratiocima blizu, pa e za nekoliko minuta moi predati Guinaldu u sigurne ruke tisuu i vie vitezova, od kojih bi svaki za nju rado rtvovao ivot. Ali su vitezovi groba raskrilili redove i vie nego to je Blake oekivao, pa kad je vidio kako mu se s lijeve strane brzo primiu, bijae prisiljen da krene na sjever. Oni su se primicali sve blie i blie, i jo je jedanput Amerikanac morao spustiti uzde da izvue revolver. Jedan pucanj bijae dovoljan da se konji vitezova koji su mu prijetili propnu i ratrkaju u ludom strahu. I vranac na kom je ja168

hno Blake propne se uasnut i umalo ne zbaci sa sebe njega i djevojku. Kad je ovjek napokon uspio umiriti konja, oblak praine, sto je oznaavao poloaj vitezova groba, bijae daleko iza njih, a nedaleko slijeva nalazila se golema uma koje je tamnu prostranstvo, barem za sada, prualo sklonite. Ujahavi hitro u umu, Sir James se zaustavi i njeno ipusti Guinaldu na zemlju. Tada sjae i svee vranca o drvo. Nakon svega to je taj dan doivio, poevi od ulaska na bori-lilte, Blake i njegov vranac bili su silno iscrpljeni. On skinu s konja plat, teko sedlo i veliki em41 iz njego-11 bie da ga opet jednim dijelom plata zaogrne i zatiti dok se malo ne ohladi. Dok se brinuo o konju, nije ni pogle-diO princezu. I ada se okrene princezi. Ona se naslonila na drvo i proin.iirala ga. Hrabar si, vitee ree umilno, ali tada oholo doda DO ipak si prostak. Blake se slabo nasmijei. Bio je jako umoran i nije se htio tati. ao mi je to vas moram neto zamoliti izusti, ne i i i i v i panju na ono stoje bila rekla Galahad se mora IH dotle dok se ne ohladi, a ja sam preumoran da to ura-|| ni Princeza Guinalda pogleda ga razrogaenih oiju: Ti... zamuckivala je ti misli da ja vodim ivotinju? Ja, pi Inceza? I a to ne mogu uraditi, Guinalda odgovori Blake. DO sam vam da sam potpuno smalaksao. Ve od zore sam igama u toj koulji od eljeznih lanaca. ini mi se da eipak vi morati nainiti. Ja da u to morati nainiti! Ti se, robe, usuuje zapo-1 ni? Jezik za zube, djevojko! savjetova joj kratko Blake.
" Metalan, ravan dio uzde koji se stavlja konju u usta.

169

Odgovoran sam za vas, a va spas moe ovisiti o ovom konju. Uinite kao to sam vam, rekao! Polako ga vodite na prijed i nazad. Od bijesa se princezine oi napune suzama. Pripremala se da mu srdito odgovori, ali je u Blakeovim oima bilo neto to ju je uutkalo. Gledala ga je dugo, a tada se okrenula i pola vrancu. Odrijeila je konopac kojim je bio privezan za drvo i polako ga vodila sad ovamo, sad onamo dok je Blake sjedio naslonjen o veliko drvo i motrio ravnicu ne primjeuje li se trag kakve potjere. Ali potjere nije bilo jer su vitezovi Nimmara sustigli vitezove groba i obje su se snage sukobile u borbi koja ih je vukla sve vie na sjever doline prema Gradu Groba. Guinalda se etala oko pola sata s vrancem. Hodala je utke, a i Blake je sjedio bez rijei i piljio u dolinu. Najednom se podigne i obrati djevojci. Sad je dosta ree i priblii joj se. Hvala. Sad u ga malo protrljati. Prije sam bio preumoran da to uinim. Bez rijei ona okrene konja k njemu i on otare ivotinju od njuke do repa suhim liem. Kad je s tim svrio, prebaci opet pokriva preko njega, vrati se i sjedne kraj djevojke. Oi su mu odlutale k njezinom profilu, njenom ravnom nosu, kratkoj gornjoj usni i oholoj bradi. Lijepa je razmiljao je Blake ali samoiva, osorna i okrutna. Ali, kad je obratila k njemu oi, one su premda su samo preletjele preko njega kao da ga i nema, stjerale u la sve ono to je govorilo protiv nje. Zamijetio je da ona zvjera uznemireno oko sebe. Gledala je as duboku umu, as grane drveta koje su ih nadvisivale. Najednom se trgne, okrenu naglo i zapilji u umu. to je? upita Blake. ini mi se da se u umi neto mie ree hajdemo!
170

Ve je sumt^k odgovori. Kad padne mrak, odjahat emo bez opakosti u Nimmr. Neki od Bohunovih vite zova jo vas uvije^ mogu traiti. - Sto? usk^kne. Zar emo ovdje ostati do mraka? Zar ne zna gdje SJ-JIO? A to smeta ^vom mjestu? upita mukarac. Pnmae mu se^ a oi joj se razrogae od straha. To je uma leoparda! proape. Zaista? Upita nemarno. - Ovdje ive veliki leopardi Nimmra nastavi a kad se spusti no, yudi ovdje mogu boraviti samo u logoru opasanom jakom vatrom i straom. esto ni to nije dovoljno lIM se ve dogadal^ da ivotinja skoi na jednog od straara, odvue ga u umu j prodere u blizini, tako da oni u logoru uju samo njegove jezovite urlike. Ah, zaboravna sam neobino oruje koje grmi i kojim li pobio Bohunove vitezove - oi joj sinuse kad se toga prisjeti. S njim e sigurno moi poubijati sve leoparde u umi.

Hlake je oklijevao da joj otkrije istinu. Zato daje prevari i da je jo vie uzn^in. _ Moda je bolje da poemo repred nama l^j dug put, a skoro e pasti mrak. (iovorei, uputj se Galahadu. Gotovo mu se pribliio, kad ovaj odjednom nauli ui, rairi nozdrve i zagleda se u umu koja se sve vie smraivala. Galahad je zadrhtao kao list, a "l,L zarzavi glasj^ svom snagom povue konop za koji je I-i., privezan, otkir^ ga i otkasa ravnicom. Blake trgne rev0iVer i zapilji se u umu. Nita nije vidio. 0 zakrljala UI0 mirisa nije moglo osjetiti ono to su Itko osjetile nozdrve Galahada. Promatrale su a 0i, koje nije mogao vidjeti, a to nisu bici leoparda Sit^

171

LJUBIM TE
Tarzan je jahao usporedo sa Sir Bartramom tragom vitezova od Nimmra. Najprije je Blake odnio na svom konju Guinaldu iz borbe, a zatim je Gobredova vojska napala vitezove groba. Kad su se njih dvojica pribliili, Tarzan primijeti dvije vojske kako se bore na ivot i smrt. Spazi kako jedan od vitezova Nimmra pade u borbi s kopljem, a pobjednik nasrne na Tarzana. Napadam te, vitee! povie jedan od vitezova groba, spusti koplje i podbode bojnog konja. Za Tarzana ta je borba bila nova. Bijae to nova pustolovina koja ga je uzbuivala. O borbi s kopljem znao je isto toliko, koliko o ping-pongu, ali se od djetinjstva sluio kopljem pa se zato nasmijei kad ugleda viteza kako ga napada. Tarzan je ekao. Vitez groba se zbuni kad primijeti da ga protivnik oekuje nepokretan, nije ak ni podigao svoje koplje u obranu. Lord Bertram zaustavi konja da promatra borbu i vidi kako e se boriti engleski per pa se i on zbuni. Je li taj ovjek lud ili prestraen? Kad mu se protivnik priblii, Tarzan se prope u stremenu, zamahne ruku s kopljem, pa kad je vrak neprijateljskoga koplja bio udaljen samo pet koraka, ovjek-majmun baci teko oruje kao to je esto bacao koplje kad je lovio ili crnako ratno koplje. To nije bio vikont Grevstoke koji se suprotstavio vitezu groba, ni kralj majmuna, ve poglavica Wazira, a nijedna ruka na svijetu ne zna baciti koplje poput njegove.
172

On zamahne rukom, a koplje poleti ravno, poput strijele, 11 o tit viteza groba upravo iznad heraldikog znaka, teko se drvo rasprsne, a koplje se zabode u srce Tarzanova ne-iielj a. U isti se tren ovjek-majmun pomae u stranu a konj palog neprijatelja protutnji mimo. Sir Bertram strese glavom u udu, podbode konja i pripremi se da doeka neprijatelja koji je njega napadao. Nije bio siguran je li djelo Tarzana sasvim etiko ili nije, ali je morao priznati da bijae velianstveno. Katna srea odnijela je Tarzana na zapad. Koplje mu se prelomilo. Borio se maem. Na sreu, njegova velika snaga i . mlcsna elastinost pomogle su mu da se izvue iv iz borbe. Muka se sada vodila na sjeveroistoku. 1 bez koplja Tarzan se borio hrabro. Jedan vitez groba ubio je viteza Nimmra, i sad su na bojnom polju ostali sami, On i Tarzan. Vitez groba nije gubio vrijeme. Dobaci svoj izazov ovjeku-majmunu. Nikad do tada Tarzan nije vidio takve vatrene i ponosne 11ude ni toliko borbenosti. Bijahu uzvieni i u borbi i u smrti. I ii/.anove se grudi ispune divljenjem dok je gledao tu silnu hrabrost koja je prelazila u najlui fanatizam. Kakvih li ljudi? Kakvih ratnika! Sad ga je napadao posljednji vitez. Njihovi maevi zazveki-iae na uzdignutim titovima. Potjeraju konja u krug, za.krenu i opet udare. Projau jedan kraj drugoga i opet se sukobe u tijesnom okraju. Podignu se u stremenima da bi zadali straan udarac, svaki je pokuavao da rasijee lubanju drugome. Otrica viteza groba klizne niz Tarzanov tit i rasijee lub a n j u konja ispod ovjeka-majmuna, ali je Tarzanov ma bolje pogodio. Kad se Tarzanov konj sruio, on skoi, a neprijatelj pade iii i lav pred njegove noge. Konj ubijena viteza otkasa brzo prema Gradu Groba. 173

Tarzan se obazre uokolo. Bio je sam na polju. Daleko na sjeveru i istoku vidio je prainu koja se je podigla u bitki. Grad Nimmr leao je nasuprot ravnici, na jugu. im bitka zavri, Blake e valjda tamo odjahati, zakljuio je Tarzan, a elio je svakako nai Blakea. Sunce je zalazilo iza zapadnih breuljaka kad je Tarzan krenuo prema Nimmru. iana mu koulja bijae doteala, bila mu je vrua i neudobna, pa je Tarzan uskoro skine. Imao je uza se no i ue. To je uvijek nosio. Ma i tit odbaci s uzdahom olakanja i nastavi put. Ibn Jad uputio se iz Grada Groba preko doline u grad koji je zapazio na suprotnoj strani. Uznemirili su ga veliki oblaci praine koju su podigli vitezovi groba bjeei pred Nimmrijancima. Ugledavi umu zdesna, pomisli da je razboritije skloniti se u nju dok se ne razjasni to je uzrok velikog oblaka praine koji se naglo pribliavao. U umi bijae svjee i tu Ibn Jad poinu sa svojim pratiocima. Ostanimo ovdje do veeri predloi Abd el-Aziz a tada se moemo pod plastom noi prikrasti gradu. Ibn Jad odobri plan. Ulogore se u umi i stanu ekati. Promatrali su kako je oblak praine proao i pribliio se Gradu Groba. Billah, dobro je to smo pobjegli iz onog sela prije no to se vratila ona vojska. Vidjee zatim kako jedan jaha ude u umu ili ode na jug, nisu tono razabrali, ali nije ih ni zanimao jedan jedini jaha, ni bilo kakav jaha, pa nisu to ni podrobnije ispitivali. Jaha je ponio na konju jo jednog ovjeka ili nekakav veliki omot. Iz daljine nisu to mogli razabrati. Moda emo jo vee blago nai u gradu na jugu ree Abd el-Aziz. A moda i predivnu enu o kojoj nam je priao sahar 174

doda Ibn Jad. Ona nije bila u gradu koji smo ostavili I jutra. Neke su djevojke bile lijepe ree Fahd. ()va koju ja traim, ljepa je od hurije ree Ibn Jad. IM ije mraka opet krenue i oprezno se primakoe rubu u-[81 i su otprilike jednu milju kad oni na elu zaue glaso-Ibn Jad poalje jednog u izvide. Mukarac se uskoro vrati. Njegove su se oi caklile od uzbuenja. Ibn Jade! proape ne mora dalje traiti! 11 u 1lja je ovdje ispred nas. Prema uputama izviaa Ibn Jad i njegova druina udu dublje u umu i priblie se Blakeu i Guinaldi sa zapada. Kad ( lalahad otrgnuo, a Blake izvukao revolver, Ibn Jad je ii. 10 da vie ne mogu ostati sakriveni. Pozove Fahda. Mnogi bijelci govore jezikom koji si nauio meu vojima na sjeveru ree. Razgovaraj s njim na tom jeziku, reci mu da smo mu prijatelji i da smo se izgubili. Kad Fahd ugleda princezu Guinaldu, zamiri i poe Irhtati kao u groznici. Fahd nije nikad u ivotu vidio tako li-)tpe ene. Nikad nije ni slutio da hurija i moe biti tako dra-ii.i. Ne pucaj na nas pozove Blakea iz zaklona u grmlju. Mi smo prijatelji. Izgubili smo se. Tko ste vi? upita Blake, iznenaen to uje francuski u Dolini Groba. Mi smo siromani ljudi iz pustinje odgovori Fahd. Izgubili smo se. Pomozi nam nai put, a Alah e te zbog blagosloviti. Izaite iz grmlja da vas vidim ree Blake. Ako te prijatelji, ne morate me se bojati. Nisam raspoloen za borbu iako sam danas imao sijaset neprilika. Pahd i Ibn Jad izau iz grmlja, a kako ih je Guinalda vidjela, zavrisne i uhvati Blakea za ruku. Saraceni! izusti 11 .ui. 175

Nita zato to su Saraceni ree Blake ne treba da se plaite, nee vam nauditi. Oni nee nauditi kriaru? upita zapanjeno. Ti momci nisu nikada ni uli za kriare. Ne svia mi se kako me gledaju proape Guinalda. To se ni meni ne svia. Moda ipak ne misle zlo. Smijeei se, Arapi se okupe oko njih i preko Fahda, Ibn Jad ponovi da su prijatelji i da su ushieni to su nali nekog tko e im pokazati put iz doline. Ibn Jad je postavljao mnoga pitanja o gradu Nimmru, a za to su se vrijeme pratioci sve vie pribliavali Blakeu. Najednom smijeak iezne s njihovih lica i na eikov znak etvorica snanih beduina skoe na Amerikanca, obore ga na zemlju, istrgnu mu revolver, a druga dvojica istog trena epae princezu Guinaldu. Tren kasnije Arapi su vrsto svezali Blakea i poeli raspravljati to da s njim urade. Nekolicina je predlagala da mu presijeku grkljan, ali se Ibn Jad nije s time sloio jer su, obrazloio je, jo uvijek u dolini koja je puna Amerikanevih prijatelja pa ako ratna srea odlui i koji od beduina padne u neprijateljske ruke, bolje e proi ako sauvaju ivot ovog ovjeka. Blake je prijetio, obeavao, molio da oslobode Guinaldu, ali se Fahd na to samo smijao i na kraju pijunu na njega. Jednog trena inilo se sigurnim da e ubiti Blakea, jedan je beduin stajao nad njim s otrim khusom u ruci i samo ekao Ibn Jadov znak. Tada se Guinalda otrgne od onih koji su je drali i baci se na Blakea da mu zatiti tijelo od otrice. Ne smijete ga ubiti! vikala je. Ubijte mene ako ve morate proliti krv, ali mu potedite ivot. Oni vas ne razumiju, Guinalda ree Blake. Moda me i nee ubiti, ali to je ionako svejedno. Vi im morate umai. 176

()h, oni te ne smiju ubiti, ne smiju! Moe li mi oprostili sve okrutne rijei koje sam ti dobacila. Povrijedio si moj is jer si o meni loe govorio pred Maludom, i zato sam te htjela poniziti. Hoe li mi ikada oprostiti? Oprostiti? Pa ja bih ti oprostio sve na svijetu! A to je 10 Malud ispriao? Oli, ne misli sad na to. To mi je sad svejedno. Rekla li da sam ti oprostila. Ponovi mi one rijei koje si izre-k.io dok sam ti privrivala onu vrpcu na oklop i tada u ti .\c oprostiti. Sto je Malud ispriao? uporno je pitao Blake. I )a si se hvalio kako e me dobiti, a onda odbaciti motu ljubav proape. Pseto! Znaj, Guinalda, da lae. Ponovi one rijei i onda u biti sigurna da je lagao i uo je zahtijevala. Ljubim te! Ljubim te, Guinalda! povie Blake. Arapi poloie svoje teke ruke na djevojku i podigoe je i noge. Ibn Jad se jo uvijek prepirao s ostalima to da ura-I Blakeom. Alaha mu! povie napokon eik ostavit emo bii ovdje gdje lei, pa ako tu i umre, nitko nee moi ut\ uliti da su ga beduini ubili. A ti Abd el -Azize nastavi povedi sa sobom ljude u onaj drugi grad. Hajde sa mnom, otpntit u te komad puta pa emo porazgovarati podalje od vog bijelca koji moda bolje razumije na jezik, nego to mi

llutimo.
Podu na jug. Guinalda se pokuala osloboditi otmiara ali u je oni silom odvukli. Dok nisu iezli, Blake je gledao kako se ona bori i vidio je kako okree svoje umiljato lice pre-Ria njemu. Kad su se izgubili meu drveem, doviknula mu |a kroz no koja se sputala nad umom dvije rijei, rijei koja SU mu znaile vie no sve blago svijeta. Ljubim te!
rarun gospodar dungle

177

Kad su se udaljili od Blakea, Arapi se zaustave. Sad te ostavljam, Abd el-Azize ree Ibn Jad. Idi i pogledaj je li grad bogat, a ako ima prejaku strau, ne pokuavaj da ga opljaka, ve se vrati u logor iza sjevernog vrha brda. U sluaju da smo mi ve krenuli, na e trag biti jasan pa e nas moi slijediti. Pourit u iz doline s bogatim plijenom koji posjedujemo, a izmeu svega najvrednija je ena. Billah, na sjeveru e se barem dvadesetorica eika otimati za nju. Idi, Abd elAzize, i srea neka te prati! Ibn Jad krene ravno na sjever. Bijae uvjeren da su se mnogobrojni konjanici u daljini zavijeni oblakom praine, vratili u opljakani grad i to ga je odvratilo da krene istom cestom kojom je i doao. Odlui da se popne preko visokih planina na zapadu od Grada Grqba i tako izbjegne dvorac i njihove branioce. Blake je uo kako odjek beduinskih koraka nestaje u daljini. Pokuavao je prekinuti uze koje su mu sputavale ruke, ali su bile vrste. Tada se umiri. Kako tih i osamljen bijae taj veliki, crni gutak, takozvana leopardova uma. Blake je oslukivao. Oekivao je da e zauti um mekih apa, um golemog, krznenog tijela koje se pribliava kroz grmlje. Minute su se vukle polako. Proao je sat. Izaao je mjesec, velik, nabubren, crveni mjesec, koji je polako izranjao iza dalekih planina. Taj mjesec obasjavao je Guinaldu i njega. Proape mu poruku, poruku svojoj princezi. Prvi puta je Blake bio zaljubljen. Gotovo je zaboravio da je sputan i da se svakog asa moe pojaviti leopard. Mislio je samo na one dvije rijei koje mu je Guinalda doviknula na rastanku. to je to? Blake se zapilji u tamnu umu, punu sjena. Neto se micalo. Da, bio je to um mekanih apa koje su se kradom pribliavale, um krznenog tijela koje se provlailo grmljem. Dolazio je praumski leopard. Sluaj! Moda je jo jedan na oblinjem drvetu? Bijae duboko uvjeren da vidi neku tamnu sjenu gotovo nad sobom. 178

Mjeseina, koja je sjala s istonog horizonta, probila se PM drvee i obasjala onaj dio tla na kome je leao Blake i |o4 n e k1i h dvanaest jardi oko njega. kijednom se u tom osvijetljenom prostoru pojavi veliki mri. Blake spazi blistave oi i priini mu se da gore poput pla1 i Nije mogao otrgnuti pogled s velike zvijeri. Prome ga Mesoder se zgrbi i pone se uljati. Prikradao se korak D korak kao* da je unaprijed smislio kako e ovjeka okrut>iu i t i strahom. Blake spazi kako udara o bokove vijuga"i repom. Zvijer iskesi velike onjake, isprui se i napne spremna na skok! Bespomoan, uasnut, Blake nije otkinuti pogled s te strane, iskeene gubice. Zatim spazi kako je skoio s lakoom i okretnosti domae ke, ali u isti tren neto sune zrakom poput munje. Leoi bijaSe zaustavljen u skoku, odbaen u stranu, a tada Blakeovim zaprepatenim pogledom neto podie leol i n.i Iivo koje se uzdizalo ba iznad njega. Kao i p r i j e , opet spazi sjenu izmeu drvea i sad razabere lo ovjek i da uzetom vue leoparda na drvo. Ue mu je io oko vrata ba u trenutku kad se leopard uspravio i
ii i

VHItei, Sita je u zraku grebao svinutim pandama. Tada pojavi jedna mona ruka, epa veliku maku za iju, a joj zabode otricu noa u divlje srce. Sita smirio i prestao boriti, ruka pusti plijen, a mrtvo nulo zvijeri tresne o zemlju kraj Blakea. Tada se poja-rikrasna p ri l i ka bijelca, gotovo naga, koja se spusti lako rntl i rahlu zemlju, prekritu liem. Blake u s k l i k n e ushieno: Tarzane, kralju majmuna! Ite li to vi, Blake? upita ovjek-majmun i doda: Napokon! Naao sam vas u posljednji as! I " i s t a u posljednji! usklikne Blake. .ni prereze Blakeove spone.

179

Zar ste me traili? upita Blake. Ve odonda kad sam doznao da ste se odijelili od svojega saf arija. To je od vas zaista lijepo! A tko vas je ovdje svezao? Grupa Arapa. Neto poput rezanja ote se s Tarzanovih usana. to, zar je ovdje pokvareni stari Ibn Jad? upita u nedoumici. Oteli su djevojku koja bijae sa mnom izvijesti ga Blake. Uvjeren sam da ete mi i bez molbe pomoi da je oslobodim. Kojim su putem otili? upita Tarzan. Onim! Blake pokae na jug. Kada? Prije jedan sat. Bit e bolje ako skinete taj oklop savjetovao je Tarzan. Hodanje u oklopu prava je kazna. I ja sam ga iskuao. Tarzan je pomogao Blakeu da skine oklop, a tada se obojica upute ravnicom po tragu Arapa. Na mjestu gdje su se Arapi razdvojili, a Ibn Jad krenuo prema sjeveru, bili su nedoumici koji trag da slijede jer su na tom mjestu otisci Guinaldinih stopa, koje je ovjek-majmun lako raspoznavao, sasvim nestali. Bijahu iznenaeni i u nedoumici to se s njima dogodilo. Oni nisu mogli znati da je ona, poto je uvidjela da Ibn Jad kree u smjeru suprotnom od grada Nimmra, odbila da dalje hoda. Dok su se kretali prema Nimmru, ilo je dobro, ali im su skrenuli u suprotnom smjeru, nije htjela da ma ime pomogne otmiarima. S istoka pirkao je povjetarac i smetao Tarzanu da se pomogne njuhom. Tako ni veliki ovjek-majmun nije mogao zakljuiti u kojem su smjeru odveli Guinaldu. Najvjerojatnije je ree Tarzan da je vaa prince za odvedena s onom grupom koja je krenula sjeverno jer 180

i da Ibn Jadov logor mora biti negdje u tom smjeru. Nije 11 d o l i n u s juga. To znam stoga to sam ja doao tim puB Sir Bcrtram me je uvjerio da postoje samo dva ulaza, k o j i m sam ja uao i drugi koji prolazi povrh Grada GroIbll Jad eli da to prije odvede djevojku iz doline u svoj te e je odvesti na sjever da je proda. Arapi, koji su li na jug prema Nimmru, moda su poslani da zatrae Otkupninu, pa, vjerojatno, ona nije s tom posljednjom gruNo to su samo nagaanja. Moramo to ispitati, pa predii da vi slijedite trag na sjever. Siguran sam da e vas on odvesti do djevojke, a ja u poi tragom prema jugu. I.i mogu bre od vas putovati, pa ako sam u pravu da je (tvojka sa sjevernom grupom, vratit u se i uskoro vas doAko pak vi sustignete druinu i otkrijete da djevojka niI njima, moete se vratiti i prikljuiti mi se. Ako je ona s u i mi.i, bolje e biti da ne stavite sve na kocku i ne pokuate \c osloboditi sam, dok vam ne stigne pomo. Niste naoruani, i n bi vam beduini lako prerezali grlo. A sad zbogom i sretno! Tarzan, kralj majmuna, poiragom grupe koja je otila prema Nimmru, a Blake na |#Vtr, U susretlunom putu kroz tamnu dubinu leopardove ume

181

ZA SVAKI DRAGULJ - KAP KRVI


Svu no druina Ibn Jada ila je prema sjeveru. Premda ih je Guinaldin otpor koio, oni su ipak brzo napredovali, jer ih je na to nagonila silna elja da pobjegnu to prije s opljakanim plijenom iz doline, prije nego to ih otkriju, i velika vojska ratnika pode u potjeru. Bijahu uvjereni da se sada ti borci nalaze u dvorcu i u gradu koji su, na svu sreu, nali bez posade. Pohlepa je razbudila snage i izdrljivost kudikamo veu od one koju su inae posjedovali, pa ih je zora zatekla na podnoju nazubljenih planina koje je Ibn Jad radije odluio prijei, nego da napadne dvorac koji im se isprijeio na putu. Druina je bila veoma iscrpljena kad je upravo stigla iznad vanjskog gradskog bedema koji je titio cestu to vodi Gradu Groba. Straa ih je otkrila tek kad se i posljednji ovjek ve uvelike sputao stazom koja vodi niz planinsko sedlo iza kojeg se nalazio Ibn Jadov logor. Branitelji bedema pooe na juri protiv beduina i tako su mu se pribliili da je vitez, koji je njima zapovijedao, ugledao i prepoznao Guinaldu. Plotun iz fitiljaa pustinjskih ljudi lako je nadvladao starinski naoruane Bohunove vojnike. Kada je hrabri vitez spustio koplje i poao u juri, jedno tane oborilo je konja i on je ostao zgnjeen pod njim. Bilo je ve poslijepodne kad je Ibn Jad sa svojom iznemoglom druinom posrui uao u logor. Premda su padali s nogu od umora, eik im je dopustio da se odmore svega jedan sat, a onda dade znak za polazak. U eiku, efendiji el-Guadu, 182

10 je strah da bi mu enu i blago mogli oteti prije nego to ne do pjeanih pustinja svoje siromane domovine. I e.ki je teret s blagom bio podijeljen u nekoliko sveanja .1 ovi opet medu vjerne prijatelje, dok je Fahd uvao zarobIjenu djevojku. Guinalda je s uasom i prezirom sklanjala IVOj pogled pred zlim Fahdovim oima. Stimbol, koji se potajno rugao prii o blagu, ludim bajkam.i o prekrasnoj eni, kojoj su se Arapi nadali, i o bajoslovsakrivenom gradu, bijae zanijemio od uda kad je ug dtO pl ij en koji su beduini opljakali. U poetku bio je uvjeii da mu se to samo priinja u groznici. Stimbol je tako oslabio da je posrtao stazom trudei se da Ito blie Fahdu jer je znao da e mu od svih tih bezobih propalica on jedini pomoi. Fahdu je ivi Stimbol znaI i" veliko bogatstvo, a Stimbol je to znao. Jo neto bijee na i beduinu koji se bijelom djevojkom toliko zanio da je taj inoi graniio s ludilom. S obeanim Stimbolovim bogatstvom, Fahd se nadao da HUK -i zadrati tu draesnu huriju za sebe, koju bi inae 1(10 liromaSni beduin uz visoku cijenu morao prodati. Fahdovom glavom rojile su se misli kako da u isti tren postane n i k o m i Guinalde i Stimbola, ali mu se u tom matanju uvijek isprijeila hladna i pohlepna eikova prilika. Stigavi na podnoje planina, Ibn Jad krene prema istoku i tako izbjegao Batandovu zemlju. S istoka planinskog M opel e krenuti na jug i dodirnuti sa sjevera zemlju ko|u IOVU Tarzanovom. Premda bijae siguran da je gospodar igle mrtav, ipak se bojao osvete njegovih ljudi. \ e ja bilo kasno kad se Ibn Jad ulogori. Ubrzali su s priI.ima za veeru. Vatra s ognjita i svjetla lampiona u ei<<\ u bejtu bijahu oslabljena, ali ipak ne toliko da Ateja ne bi primijetila kako Fahd stavlja neto u zdjelu s jelom koju je n mila Ibn Jadu, zdjelu to se nalazila na zemlji izmeu Onoga koji je imao postati njegovim ubojicom. 183

Kad eik posegne za posudom, Ateja izae iz enskog dijela atora i izbije mu je iz ruke. Prije nego to je mogla objasniti svoje vladanje i optuili Fahda za pokuaj otrovanja, krivac, svjestan da je njegov podmukli plan otkriven, skoi na noge, zgrabi fitiljau, srnu u enski dio atora, gdje su Hirfa i Ateja budno nadzirale Guinaldu. Tu cepa djevojku za ruke, odvue je kroz zavjese na stranjem dijelu atora ijjotri svom bejtu. U Ibn Jadovu mukaadu zavlada mete. Seik je ispitivao Ateju i sve dosada nitko nije primijetio da je Fahd ve pobjegao otraga, kroz bejt, jer ga nitko nije spazio u enskom krilu atora. Bacio je sim42 u tvoju hranu! povie Ateja. Spazila sam ga, a kad je vidio da je primijeen, pobjegao je. Billah kliknu Ibn Jad. akalov me je sin htio otrovati! Uhvatite ga i dovedite preda me! Pobjegao je kroz bejt! povie Hirfa a sa sobom odveo i mladu bjelkinju. Beduini poskakae na noge i potrae za Fahdom, ali ih on kod svog bejta zaustavi pucnjavom te su morali uzmaci. U atoru zgrabi Stimbola koji je leao na prljavoj hasuri i osovi ga na noge. Pouri se! prosike u Amerikanevo uho. Ibn Jad je naredio da te ubiju! Brzo me slijedi. Spasit u te! Opet se Fahd izvue stranjom stranom bejta i dok su se njegovi bijesni drugovi oprezno primicali prednjoj strani, on se, vukui Guinaldu uz pratnju Stimbola, iuljao iz mranog logora i krenuo na zapad. Pao je ve sumrak kad se Blake, slijedei jasne tragove Ibn Jada napokon popeo preko posljednje strmine i stao povrh tragova koji su sada vodili du prolaza iz Doline Groba. Stotinu jardi udesno nazirale su se sive kule vanjskog bedema, a ulijevo su vodili tragovi kamo gaje vuklo srce. Svud
" Otrov

i >kolo posakrivani u grmlju nalazili su se Bohunovi vojni-.1 On to nije slutio. Ve sate i sate motrila je straa kako se polako uspinje prema izlazu. Blake iscrpljen od dugog uspona, ve sate bez hrane i odmora, nenaoruan nije se mogao oduprijeti, a ni pobjei dvanaestorici naoruanih vojnika koji su se pomolili iz oblinjeg armija i opkolili ga elinim obruem. I tako je Sir James od \ i ni mi a bio zarobljen i odvuen pred kralja Bohuna. Dok su i ipitivali, Bohun je otkrio daje to onaj crni vitez koji mu [l omeo planove u otmici Guinalde, pa se jedva mogao obuz-d IH Nakon to je Bohun uvjerio Blakea da e ga dati smaknuiin se dosjeti kakvom bi smru mogao kazniti taj veliki prijestup, kralj naredi da ga bace u okove. Straa odvede Amerikanca u neku crnu rupu ispod dvorca gdje mu je u i lu baklji kova iskovao teak gvozdeni obru oko gle-ti|.i i prikovao ga uz vlani kameni zid. 1' s v j e t l u baklje Blake je ugledao dvije isuene gole prilike u lancima, a u mranom kutu spazi jedan kostur kome je oko kosti rdao dugi lanac i velik gvozdeni obru. Tada se i i kova bez rijei udalje ponesavi sa sobom baklje i e Blakea u tami i oajanju. Vt ravnici, ispod grada Nimmra Tarzan stie beduinsku dmlinu koju je vodio Abd el-Aziz, a kad se uvjerio da dje-i nije s njime, pohita, a da im se nije ni otkrio, sjeverno I usmjeri da krene tragom druge grupe. Uil.i mu je potrebna hrana i odmor pa se za vrijeme danje 'austavio u leopardovoj umi, priuljao vepru i brzo ga k.ui je napunio eludac, ovjek-majmun izabere visoko >\.' kojeg se kronja ravala, a gdje je postojalo najmanje Itnosti da bi teki nimrovski leopardi mogli uznemiriti 185

184

njegov drijem. Tu je spavao sve dok sunce nije zalo iza zapadnih planina. Rano ujutro stie u naputeni logor gdje su se bili ulogorili Ibn Jadovi ljudi za vrijeme svog upada u Dolinu Groba. Ve prije toga izgubio je Blakeov trag, ali mu je trag djevojke bio jasan, pa kako mu je sada njezin spas bio najvaniji, uporno je slijedio tragove Ibn Jada. Neko je vrijeme ostao zbunjen jer se trag malenih Guinaldinih srednjovjekovnih sandala izgubio usred otisnutih stopala ljudi koji su napustili beduinov logor. Razmiljao je o rjeenju te zagonetke i naposljetku se dosjetio. Guinaldine su se lagane sandale raspale za vrijeme pjeaenja, a bile su i pretijesne da se u njima udobno pjeaci, pa je obukla jedan par Atejinih sandala i tako se vie nije mogao razlikovati trag obiju djevojaka koje bijahu podjednake teine i dranja pa su im i otisci stopala bili isti. Tarzan se stoga zadovoljio da slijedi trag cijele druine, pa je tako proao kraj mjesta gdje su se prvu no ulogorili i gdje je Fahd eiku ukrao Guinaldu. Tarzan nije zapazio da su tri lana druine krenula zapadno dok je glavnina Arapa udarila istono. Dok je tako Tarzan pratio Ibn Jadov trag, stotinu snanih VVazira krenulo je s izvora kod glatkih okruglih stijena po starom tragu beduina. S njima je poao i Zeyd. Kad su ovi prolazili selom u kome je boravio i ekao, toliko ih je preklinjao da ga povedu sa sobom da je najzad komandant pristao. Kad je Tarzan sustigao beduine, ovi su ve okrenuli juno i zaobili istoni dio planina kraj Grada Groba. Spazio je vree koje su nosili briljivo i s mnogo panje te otroumno zakljui da je pokvareni stari kradljivac ipak naao blago koje je traio, ali nije nigdje primijetio princezu, a i Stimbola nije bilo. Tarzan je sav kipio od bijesa. Bio je ljutit to su se kradljivi beduini usudili upasti u njegovu zemlju, a ljutio se i sam na sebe jer se osjeao, na izvjestan nain, prevarenim. 186

Pronaao je nain kako da kazni neprijatelje a da im se, istovremeno, okrutno i grozno naruga. Kad je netko poinio lio, zadovoljio bi se time da mu nanese to vee patnje, ali sa neprijatelj ima bio je bez milosti. Bio je siguran da ga beduini smatraju mrtvim. Nije mu I odgovaralo da im, za sada, otkrije da su u zabludi, ali je elio dl ve ponu osjeati teinu njegova negodovanja i prve plo dove svoje podlosti. Kretao se tiho kroz drvee usporedo s beduinima. esto bi i li jasno ugledao, ali ni jedan od njih nije vidio Tarzana ni ,injao da im par divljih oiju motri svaki pokret. Pet mukaraca nosilo je blago iako je teina tereta bila toII ka da bi ga i jedan snaan mukarac mogao sam krae vrijeIIK- ponijeti. Tarzan bi najee promatrao ba te ljude i Ibn laa. Staza bijae iroka i eik je pjeaio pored jednog koji je nosio blago. U dungli je vladala tiina. ak su i svadljivi bed u i n i uutjelii Bili su umorni, dan vru, a oni nenaviknuti na ttrei koji su morali sami nositi otkako im je Batando oteo robove. Najednom, bez opomene, strelica, koju je najavio samo zviduk zrakom, zabode se u vrat beduina koji je iao kraj Ibn Jada. Vrisnuvi, ovjek posrne i pade niice, a beduini, koje alarmirae

eik, potegoe fitiljae, spremni da doekaju napad, no premda su zvjerali na sve strane, ne primijetenikak-\a znaka neprijatelja. ekali su, oslukivali, ali zaue samo zujanje kukaca i povremeno promuklo kretanje neke ptice. Kad su opet krenuli, ostavivi na stazi svoga mrtvog druga, u nju iz daljine mukli glas: - Za svaki dragulj, kap krvi! Taj je glas tuno nari-OtO. Njegov je vlasnik dobro znao koliko su ljudi iz pustinje praznovjerni i kako ih najbolje moe prestraiti. Kad nastavie put, svi su u koloni bili prestravljeni. Sve do zalaska sunca nitko nije ni spomenuo da se ulogore, toliko 187

su udjeli da ostave za sobom tu mranu umu i stranog efrita43 koji je u njoj boravio, ali nisu mogli izai iz ume i na kraju su se morali ulogoriti. Logorska vatra i hrana smirile su im prenapete ivce, te su se opet toliko ojunaili da se naas u logoru zauo pjev i smijeh. Stari eik sjedio je u svom mukaadu, okruen sa pet vrea blaga. Jednu vreu je otvorio i pod plamenom svjetiljke uivao u sadraju. Oko eika okupili su se njegovi miljenici i srkali kavu. Najednom neto teko tresne o zemlju ispred bejta i dokotrlja se u mukaad. Bila je to odsjeena muka glava. U njih su buljile mrtve oi druga, ije su mrtvo tijelo ostavili na stazi u rano poslijepodne. Sjedili su uasnuti, skamenjeni, oiju razrogaenih pred tim groznim predmetom. Iz mrane ume dopre im do uiju opet mukli glas: Za svaki dragulj, kap krvi! Ibn Jad drhtao je kao u groznici. Pred njegovim atorom skupljali su se ljudi i prestraeno privijali jedan uz drugoga. Svaki je jednom rukom stiskao fitiljau, a drugom hijab44. Inae, nosili su po nekoliko ovih amuleta, a u molitvi te su noi molili da ih Alah obrani od dina45, jer to je samo din mogao poiniti. Hirfa je virila napola ve u mukaadu i buljila u mrtvo lice mrtvaca, dok se Ateja uurila na hasuri u enskom krilu atora. Nije primijetila kako se podigao stranji zastor i kako se jedna prilika uvukla unutra. U haremu bijae tamno, samo je iz mukaada dopiralo blijedo svjetlo. Ateja osjeti kako joj netko rukom zaepi usta, a istovremeno je drugom epa za rame. Neki joj glas proape u uho: Ne vici! Neu ti uiniti nita naao. Zevdov sam prijatelj.
43 44 45

tko mi ispria istinu, nita ti se nee dogoditi. Gdje je ena koju je Ibn Jad doveo iz doline? Prilika, koja ju je drala, prisloni joj uho na usne, odi n . i k n u v i ruku. Ateja je drhtala poput lista. Jo nikad nije \ Idjela dina. Nije mogla vidjeti to stvorenje koje se sagnulo do nje no vjerovala je da je to jedan od stranih stanovnika
" (K|

Odgovori! proape joj prikaza u uho. Ako eli ipasiti Zeyda, govori istinu! Fahd je prole noi odveo enu iz logora izusti drfui. Ne znam ni kuda ni kamo su otili. Prilika napusti prestraenu djevojku. Kad je neto kasnije dola Hirfa, nala ju je onesvijetenu.

Zao duh Amulet. Zao duh.

188

189

MAJMUNOVA ZARUNICA
Blake se u tamnici uurio n;> kamenom podu u potpunoj tami. Kad su tamniari otili, pokuao je razgovarati sa zatvorenicima, ali mu je samo jedan odgovorio neartikuliranim glasovima. Amerikanac bijae uvjeren da je bijednik poludio od uasa i od svega to je pretrpio u ovoj odvratnoj rupi. Mladi, naviknut na slobodu, svjetlo i kretanje, ve je osjetio svu grozotu poloaja i pitao se kad e se i on poeti javljati takvim neartikuliranim glasovima privezan o lanac koji izjeda ra, kad e se i on pretvoriti u hrpu trulih kosti na pljesnivom podu. U potpunoj tami i potpunoj tiini ne osjea se protjecanje vremena jer ne postoje sredstva pomou kojih se mjeri vrijeme. Blake nije znao kako je dugo leao u ustajalom zraku vlane tamnice. Zaspao je, zatim se probudio. Da- li je samo zadrijemao, ili spavao dvadeset i etiri sata, to nije znao. Izgubio je pojam o vremenu. Sekunde, dan, pa ni godina ovdje nisu znaili nita. Samo je jedna stvar sada Blakeu bila vana: sloboda, ili smrt. Znao je da e se uskoro suoiti s ovom posljednjom. Jedan je glas naruio tiinu dubokog ukopanog i nadsvodenog podruma. Pribliavali su se koraci. Blake ih je oslukivao. U daljini otkrije titravo svjetlo koje se pribliavalo, raslo i najzad ugleda plamen baklje koja rasvijetli tamnicu. Isprva mu je svjetlo zaslijepilo oi pa nije vidio tko je doao iako se taj zaustavio pred njim. Blake podie oi koje se jedva priviknu na neoekivano bljetavilo i ugleda dva viteza. 190

To je on ree jedan. - Zar nas ne prepoznaje, crni vitee? upita drugi. Blake ih paljivo razgleda. Slabo se nasmijei kad zapazi li mladi vitez ima debeli zavoj na vratu. Bh, sad u dobiti milo za drago prozbori. Milo za drago?! to misli time rei? upita stariji mukarac. - Sigurno niste doli da mi prikaite medalju, Sir Wilrede - ree Blake iskrivivi usne u smijehu. Govori u zagonetkama46 ree VVildred. Doli mo da te oslobodimo kako na mladi kralj ne bi osramotio \ Itezove groba ako bi ostvario svoju opaku zamisao. Sir Guy i i.i uli smo da te namjerava spaliti na lomai i odluili smo dl dotle dok tee krv naim ilama, neemo dopustiti da jed-noga odlinog viteza osramoti tiranin. Dok je to govorio, Wildred se prigne i velikom turpijom Uturpija kariku na lancu koja je pridravala obru. Zar ete me osloboditi? upita Blake. Ali ako vas >t ki iju, zar vas va kralj nee kazniti? Nee nas otkriti ree Wildred premda bih i to 10 na kocku za tako plemenita viteza kao to si ti. Ove e noi Sir Guy straariti na vanjskom bedemu, a nee biti teko ni da te donle prokrijumarimo. Ondje e te pustiti da l'Kute. Moe zatim poi nizbrdo i uputiti se u Nimmr. Kroz d .ka te vrata ne moemo provesti jer su noas tamo na .1 I.I /i dvojica zadrtih Bohunovih pristaa, ali moda emo ujutro Sir Guy ili ja moi izjahati u dolinu i dovesti ti I onja. Ako budemo ikako mogli, mi emo to uraditi. Hoe li nam neto objasniti emu se jako udimo Upita Sir Guy. Ne znam to elite da vam objasnim odgovori Blake.
Blake upotrebljava moderne engleske idiome pa ga Bohunovi vitezo-. i ne razumiju.

191

Spretno si oteo princezu Guinaldu ispred samog Bohunovog nosa nastavi Guy a kasnije smo je vidjeli u pandama Saracena. Kako se to moglo dogoditi? Zar ste je vidjeli? Gdje? upita Blake. Saraceni su je odvukli putem koji vodi ispod vanjskih bedema u nepoznato. Blake im je ispriao sve to se dogodilo otkako je spasio Guinaldu od Bohuna, a dok je on ispriao priu, ovi su isturpijali kariku na lancu i Blake ustane slobodan. Wildred ga kriom odvede tajnim hodnicima do svog obitavalita, tamo ga nahrani, dade mu novo odijelo i oklop jer su sada ve znali da e odjahati u strani svijet, pa mu nisu dopustili da ode bez oklopa, oruja i konja. Bila je pono kad je Wildred prokrijumario Blakea kroz gradska vrata i odjahao s njime prema vanjskom bedemu. Ovdje ih doeka Sir Guy i za nekoliko trenutaka Blake se oprosti od svojih velikodunih neprijatelja, uzjae snanog bojnog konja, na vrhu koplja mu zavijori obojena zastavica i iz-jae na mjeseinom obasjanu cestu koja je vodila k vrhu planine prema Nimmru. Toyat, majmunski kralj, pobere sonog kukca s trule kore oborenog debla. Bijae okruen velikim divljim majmunima svoga plemena. Tog su poslijepodneva majmuni ljenarili u sjeni golemih stabala kraj malenog proplanka u dungli. Bili su sretni i zadovoljni s cijelim svijetom. U susret su im dolazila trojica, ali vjetar je puhao od majmuna prema ljudima pa ni Toyat ni njegovi drugovi nisu nanjuili Tarmanganije. Prole je noi padala kia, pa je mekana i vlana crnica, kojom je staza bila pokrivena, priguila odjek koraka troje ljudi. Sve troje kretalo se oprezno jer ve dva dana nisu jeli, a sad su lovili divlja za hranu. Bijahu to sijed i grozniav starac koji je posrtao stazom oslanjajui se o batinu, beduin zlih oiju koji je nosio dugu 192

ItlUlketu, i djevojka u poderanim i prljavim raskonim halji-ii Prljavtina joj je izbrazdala omravjelo lice, ali us-pi kos svemu bila je vrlo lijepa. Hodala je s naporom, ali prem- li bi koji put posrnula od umora, nije nikad izgubila svoje kraljevsko dranje, ni pognula glave. Beduin ju je vodio. On prvi spazi mladog majmuna kako i i a na rubu proplanka daleko od velikih mujaka Tovato\.i plemena. Evo hrane! Beduin podie starinsko oruje, nacih.i, pritisne obara i prasak se pomijea s cviljenjem ranje-

balua.
Veliki mujaci smjesta skoe. Hoe li pobjei puni mi inje i straha od tapa koji praska, ili e osvetiti ozlijeebalua? Tko bi to mogao znati? Jer oni se u istim prilikala/liito vladaju. Danas su odabrali osvetu. Predvoeni Tovatom, reei uasno, mujaci nahrupe da i / v i d e to se zbilo. opor ugleda troje ljudi koji su pohitali naprijed da vide hoe li napokon imati to za jelo, ili e i dali<- l u t at i umom oslabljeni od gladi. Fahd i Stimbol se okrenu i ustuknu stazom. Beduin u svo-|oJ kukavikoj urbi obori Guinaldu. Mujak, koji je predvo-dio opor, im ugleda djevojku, skoi spreman da zabode oni ike u djevojin vrat, ali ga Toyat epa i odvue u kraj. To-ju je prepoznao. Jednom je vidio neku Tarmangani i odluio da jednu od njih uzme za enu. Drugi majmun, ogromni mujak spazivi da Toyat eli plijen, razbjesni se zbog kraljeve tiranske geste, odlui da os-pori Tovatovo pravo na plijen koji je on prvi epao. Iskesiv-i onjake, poeo se prijetei primicati Tovatu koji je djevojku odvukao na proplanak. Toyat zarei. Kupi se, to je Tovatova enka. Ona je Go-yadova odvrati drugi pribliavajui se. l'ovat se okrene. Ubit u te! zaurla. (io-yad se priblii, a Toyat iznenada zgrabi Guinaldu dla-i. mi rukama i pobjee u dunglu. Go-yad ga je progonio u lajui i vritei.
i
HI gospodar dungle

193

Princeza Guinalda, oiju razrogaenih od uasa, borila se svom snagom da se oslobodi strane dlakave zvijeri koja ju je nosila. Nikad nije ni ula, ni vidjela takve velike majmune te ih je smatrala nekim poluljudima koji nastanjuju svijet izvan bedema Nimmra, svijet o kojem su joj uvijek priali da se sastoji od saracenske vojske koja ih opkoljuje i udesne zemlje, zvane Engleskom koja se nalazi beskrajno daleko. Nije pokuala ni zamisliti to bi se sve moglo nalaziti u ovoj zemlji, ali su tu oigledno obitavala uasna bia ukljuujui i zmajeve. Toyat nije daleko trao, uvidio je, naime, da nee moi daleko pobjei jer nosi enku, a nipoto nije namjeravao da je prepusti drugome. Najednom se zaustavi i okrene zaurlav-i na Go-yada. Go-yad se ne zaustavi. Pribliavao se nakostri-jeeno, pjenio se i urlao. Bio je prava slika divlje zvijeri, pun snage i bijesa. Toyat spusti djevojku i sam se pone pribliavati svom pobunjenom podaniku. Guinalda, oslabljena od napornog hoda na koji nije navikla i od oskudice hrane, srvana uasom svoga groznog poloaja, padne teko diui na zemlju. Toyat i Go-yad, zaokupljeni bitkom koja se spremala, nisu oko sebe nita drugo primjeivali. Da je Guinalda bila u stanju iskoristiti tu njihovu zaokupljenost, mogla je i pobjei, ali bila je tako iscrpljena i oamuena da je propustila tu mogunost. Opinjena uasnim prizorom, kao u hipnozi, promatrala je te praiskonske mujake koji su se spremali na borbu zbog nje. Ali Guinalda nije bila jedini svjedok tih priprema. Netko, skriven u niskom grmlju, leao je i promatrao netremice isti prizor. Zaokupljeni strastima, ni Toyat, ni Go-yad nisu primijetili kako se grmlje s vremena na vrijeme zanjihalo, jer se iza njega nalazio promatra koji je disao ili promijenio poloaj svog tijela i tako pomicao lie u grmlju. 194

inilo se da promatra nije sportski zainteresiran za predItojei dvoboj jer, u trenu kad su se oba majmuna spremala Ja se uhvate ukotac, izroni iz grmlja. Bijae to veliki lav Ome grive ije se uto krzno sjalo poput zlata na sunevu sja-

|u,
Prvi ga spazi Toyat, bijesnim se urlikom okrenu i pobjegne, prepustivi protivnika i svoj plijen sudbini. Go-yad pomisli daje neprijatelj napustio borbu od straha, pi snano zapljee po prsima i zaurla pobjedniki krik majmuna mujaka, zatim se pone epiriti poput ampiona pob j e d n i k a i najzad se okrene svome plijenu. Izmeu njega i djevojke stajao je lav i mirno ga gledao u Oi. Go-yad se zaustavi. Tko ne bi? Lav je bio udaljen na duzinu skoka, ali se nije spremao na skok. Go-yad uzmakne reEai, a kako se lav nije pokrenuo, veliki se majmun najednom okrene i sune u umu. Bjeei, okretao se i pogledavao na ve l i ku maku sve dok ga lie nije sakrilo od njezina pogleda. Tada se lav okrene djevojci. Sirota mala princeza! Bez nade, pomirena sa sudbinom, leala je na zemlji i buljila u taj novi stroj za unitenje. Kralj ivotinja ju je prvo promat-rao, a zatim se uputio k njoj. Guinalda sklopi ruke u molitvi. Nije molila za ivot, jer se ve odavno pomirila sa sudbinom, ve za brzu i bezbolnu smrt. Tamnouta zvijer joj se primicala. Ona osjeti njezin vrui dah na svom obrazu, a do njenih nosnica dopre smrdljivi vonj isparavanja. Lav ju je njuio. Zastoje ve ne razdere. Iznureni Guinaldini ivci vili nisu to mogli podnijeti i ona se onesvijesti. Bijae to milostivi prestanak njenih patnji.

195

JAD - - BAL - JA
Ostaci Ibn Jadove drube krenue slomljenih ivaca na zapad. Ubrzanim marem nastojali su utei iz strane ume u kojoj je obitavao din. Abd el-Aziz i oni koji su ga pratili jo od leopardove ume u Nimmr, nisu im se prikljuili s blagom o kome su beduini sanjarili, otkrili su ih Gobredovi vitezovi. Usprkos starim fitiljaama koje su desetkovale redove njihove vojske, pancirni vitezovi Nimmra spustie koplje protiv Saracena i opet se poslije sedam stoljea utnje zauje pobjedniki kriarski bojni zov i oznai poetak novog rata za osvajanje Svete zemlje, rata koji nema kraja. Oklopljeni vitez jahao je kroza umu sa sjevera u zemlju plemena Galla. Na koplju mu je vijorio modro-srebrni stijeg. Oprema bojnog konja bijae bogato iskiena zlatom i srebrom iz riznice Wildreda, viteza groba. Zaprepateni ratnici plemena Galla pobjegoe im su izdaleka ugledali toga osamljenog anakronistikog jahaa. Odlutavi na zapad^ Tarzan, kralj majmuna, pronae trag Fahda, Stimbola i Guinalde koji je vodio na jug. Stotinu divova, crnih poput ebanovine, veterani stotine bitaka, glasoviti Waziri, marirali su na sjever a s njima se uputio i Zeyd, Atejin ljubavnik. Jednog dana naiu na svjei trag koji je dijagonalno presijecao liniju puta i vodio jugozapadno. Bili su to tragovi beduinskih sandala dvojice mukaraca i jedne ene, a kad su to Waziri pokazali Zeydu, on se zakleo da oni enski pripadaju Ateji jer tko bi bolje od njega poznavao oblik i veliinu male noge i tip sandale koje je ona sama ila. On zamoli Wazire da za trenutak skrenu s puta i 196

pomognu mu nai njegovu dragu. Dok je zapovjednik Wazi-i.i razmiljao o Zevdovoj molbi, svi naulie ui jer im se ne-tko pribliavao urei se dunglom. Oni ugledae ovjeka koji im se posrui primicao. Bio je to Fahd. Zeyd ga odmah prepozna i sad se uvjerio da su otisci Bonskih nogu pripadali Ateji. Zeyd se prijetei primae Fahdu. Gdje je Ateja?

upita.
- Otkud da znam. Nisam je vidio ve itave dane odvrali iskreno Fahd. - Lae! povie Zeyd i pokae na zemlju. Evo tragova njenih nogu kraj tvojih! U Fahdovim oima se pojavi lukav izraz. Dosjetio se kako e zadati bol ovjeku kojega je mrzio. Slee ramenima. - Wellah, kad ve sluti, neka zna ree. Gdje je ona? upita Zeyd. - Ona je mrtva. elio sam te toga potedjeti prozbori

Fahd.
- Mrtva? Bol s kojim je Zeyd izgovorio tu rije smekSala bi i kameno srce, ali ne Fahdovo. - Ukrao sam je iz bejta njezina oca nastavi Fahd u elji da suparniku zada to vie muke. Bila je dane i noi moja, a tada ju je ukrao neki veliki majmun. Sada je ve sigurno mrtva. Ali je Fahd u izmiljanju svojih nedjela pretjerao. S bijesnim urlikom Zeyd skoi, izvue svoju khusu, i prije no to su se Waziri mogli uplesti, a Fahd doi k sebi, on zabode tri puta otri no u srce palog beduina. Oborene glave i zamagljenih oiju, Zeyd je napredovao s NVazirima prema sjeveru, a milju iza njih vukao se, istim tragom, iscrpljeni starac, posrui i izgarajui u groznici. Dvaput se pokuao pridii, ali uzalud. Ponovno bi pao na stazu. Izgledao je poput prljavog i iscijepanog svenja starih kostiju. Sad je bulaznio u groznici, a sad opet leao poput mrtvaca.

197

Sa sjevera pribliavao se Tarzan, kralj majmuna. Slijedio je trag Guinalde i obojice pratilaca. Poznavao je dobro sve zavoje puta pa je poao preacima njiui se s grane na granu i tako mimoiao Wazire tamo gdje se njihov trag sastao s Fahdom, gdje je Zeyd ubio suparnika. Najednom nanjui u daljini Manganije. Uputi se brzo prema velikim majmunima jer se bojao da se djevojci ne dogodi zlo, ako bi kojom nesreom pala u ruke antropoida. Ba je stigao na proplanak gdje su oni ljenarili, a kamo su se upravo vratili Toyat i Go-yad pomirivi se poto je plijen oteo trei, jai. Kad su se pozdravili i majmuni prepoznali Tarzana, upita ih da li su vidjeli enku Tarmangani koja je upravo prola dunglom. M'vvalat pokae prstom na Toyata i Tarzan se obrati kraIju. Jesi li vidio enku? upita Tarzan, pun straha jer mu se nije svidjelo vladanje majmuna. Toyat uperi palac na jug. Numa odvrati i nastavi traiti hranu, ali je Tarzan razumio stoje mislio majmun izrekavi tu jednu jedinu rije, ba kao da mu je objanjavao u stotinu rijei. Gdje? nastavi Tarzan. Toyat pokae ravno, u smjeru gdje je Guinaldu ostavio lavu. ovjek-majmun krene tuno u smjeru koji je oznaio To-yat jer je znao to e nai. Moi e samo potjerati Numu s njezina plijena i pristojno pokopati djevojku. Polako se Guinalda osvijesti. Leala je mirno i nije otvarala oi. Zar je umrla? Nije osjeala boli. Osjetila je samo otri, intenzivni zadah, a netko se kraj nje micao tako blizu da je outjela toplinu neijeg tijela. Bojaljivo otvori oi. Preplai je uasni poloaj u kome se nalazila. Ugledala je lava kako lei sasvim kraj nje. Lea su 198

mu bila tik uz njezino tijelo, podigao je svoju plemenitu glavu, a griva mu je doticala njeno lice. Paljivo je gledao prema sjeveru. Guinalda je leala vrlo mirno. Najednom, prije no to zauje, osjeti tiho rezanje iz dubokih lavljih grudi. Netko je dolazio, nasluti Guinalda, ali to nije mogao biti .pas, a tko bi je i mogao spasiti iz panda te grozne zvijeri? Zau se suanj meu granama drvea i na udaljenosti ne-kih stotinu stopa, spusti se divovska pojava nekog poluboga na zemlju. Jad-bal-ja! usklikne i nastavi: Doi ovamo! Veliki zlatni lav zacvili, uputi se k ovjeku i zaustavi se pred njim. Guinalda spazi kako zvijer upravi svoj pogled u lice poluboga, a ovaj pomiluje njenu smee-ukastu glavu. U meuvremenu oi ovjeka ili boga, bio on tko mu drago, potrae Guinaldu. Odahne kad spazi daje djevojka neozlijeena. ovjek-majmun ostavi lava, pristupi princezi i klekne do

nje.
Vi ste princeza Guinalda? upita. Djevojka potvrdi glavom te se zaudi otkud je poznaje. Jo je uvijek bila previe prestraena da bi mogla govoriti. Jeste li ozlijeeni? zapita je. Ona odmahnu glavom. Ne bojte se smirivao ju je njenim glasom. Va sam prijatelj. Sad ste sigurni. U njegovu ponaanju i glasu bijae neto to ju je ispunilo t a k v i m osjeajem sigurnosti kakav nikad nije osjetila u prisutnosti svih oklopljenih vitezova svog oca. Vie se ne bojim odgovori jednostavno. Gdje su vai pratioci? upita. Ona mu ispria sve to se dogodilo. Dobro je to ste ih se rijeili ree ovjek-majmun i neemo ni pokuati da ih naemo. Dungla e se ve za njih pobrinuti. 199

Tko si ti? upita djevojka. Ja sam Tarzan. A kako zna moje ime? zapitkivala je dalje. Prijatelj sam onoga koga vi znate pod imenom Sir James objasnio je. Mi smo vas traili. Zar si ti njegov prijatelj? povie. Oh, dragi sire, tad si takoer moj prijatelj. ovjek-majmun se nasmijei. Uvijek! odgovori. A zato te lav nije ubio, Sir Tarzane? upita. Smatrala gaje obinim vitezom. U njezinoj zemlji bilo je takvih samo uz lanove prineve kue i pseudokralja Grada Groba. Za vrijeme treeg kriarskog rata vojska koja je doivjela brodolom na afrikoj obali sastojala se od vitezova i jednog nezakonitog sina Henrika II, a taj je bio prvi princ Gobred. Kad se ovaj rastao kod Cipra s Richardom, vie nikada nije sreo nijednog engleskog kralja, pa stoga Gobred nije sebi uzurpirao pravo da poklanja plemike naslove svojim podanicima, koje pravo ima jedino kralj. Zato me lav nije ubio? ponovi Tarzan. Zato to je to Jad-bal-ja, zlatni lav kojeg sam odgojio. Poznavao me je cijelog ivota kao svoga gospodara i prijatelja. Nikad me ne bi povrijedio. Zato to se cijeli ivot druio sa ovjekom, on vam nije uinio nita naao, premda sam se uplaio kad sam ga ugledao uz vas, jer je lav ipak samo lav. ivi li ti u blizini? upita djevojka. Ne, vrlo daleko ree Tarzan ali se moraju nalaziti neki od mojih ljudi u blizini, inae Jad-bal-ja ne bi bio ovdje. Poslao sam po svoje ratnike i bez sumnje ih je on dopratio. Doznavi da je djevojka gladna, Tarzan naredi zlatnom lavu da ostane kraj nje i da je uva, a on je poao da potrai hranu. Ne bojte ga se rekao joj je. Upamtite da ne biste mogli nai boljeg uvara koji bi tako spremno razoruao sve vae neprijatelje.
200

Vjerujem ti odgovori Guinalda. Tarzan se vrati s hranom, pa kako dan jo nije bio pri kraju, pode put Nimmra sa spaenom djevojkom. Putem ju je nosio jer je bila preslaba da hoda. Kraj njih koraao je veliki zlatni lav crne grive. Za tog puta Tarzan je mnogo doznao o Nimmru. Otkrio je takoer, da djevojka uzvraa Blakeu ljubav jer je najradije razgovarala o Sir Jamesu, ispitivala o njegovoj dalekoj domovini i prolom ivotu o kom, na nesreu, Tarzan nije mogao nita ispriati. Drugog je dana sve troje prispjelo do velikog kria i tu Tarzan, pozdravivi strau, preda princezu. Ona je nagovarala ovjeka-majmuna da je otprati u dvorac, da mu njezin otac i majka dolino zahvale, ali joj on odvrati da odmah mora poi u potragu za Blakeom, nato ga ona prestane nagovarati. A kad ga nae, reci mu da su mu vrata Nimmra uvi jek otvorena, i da ga princeza Guinalda eka. Tarzan se s Jad-bal-jaom spustio niz brijeg, a princeza Guinalda, prije nego to se uputila tunelom koji je vodio u oev dvorac, pratila gaje oima sve dok nije skrenuo putem i izgubio joj se s vida. Neka te prati srea, dragi vitee promrmlja. Ne ka bdi nad tobom i vrati te s mojim ljubljenim!

201

GDJE SE SASTAJU STAZE


Blake je jahao umom u potrazi za beduinima. Lutao je mnogim stazama, slijedio tragove i zatim ih naputao. Jednog dana, bilo je ve kasno poslijepodne, doe do jedne prostrane istine gdje se nekad nalazilo neko domorodako selo. Dungla je jo nije prorasla. Kad je stupio na istinu, ugleda podalje na suprotnoj strani leoparda koji se pripremao za skok, a pred leopardom lealo je tijelo nekog ljudskog bia. Isprva pomisli Blake da je jadno stvorenje mrtvo, ali odmah zatim spazi kako se pokuava pridii i otpuzati. Velika maka zamumulja i poe mu se primicati. Blake viknu i udari mamuzom konja, ali se Sita na to nije obazirao. Vjerojatno je mislio samo na plijen. Kad joj se Blake priblii, maka ga doeka srditim rezanjem. Amerikanac nije znao hoe li se konj usuditi doi u blizinu zvijeri, ali se uzalud bojao. Nije poznavao sve obiaje u Dolini Groba. Jedan od najmilijih vitekih sportova u oba grada bio je lov vitezova na te velike make na konju i samo kopljem kad bi se ove usudile izai iz svojih sklonita u umi leoparda. Bojni konj kojeg je Blake jahao, susreo je mnogo takvih divljih maaka^ i jo veih, pa je zato bez uzbuenja ponio Blakea prema Siti, dok je stvorenje koje je imalo postati plijenom ove zvijeri gledalo sve to razrogaenih oiju. Kad se Blake pribliio zvijeri na duinu skoka, Sita se brzo digne da doeka konja i ovjeka. On skoi i nabode se na metalni vrh velikog koplja. Skok bijae tako snaan da je i drveni drak koplja proao kroz itino tijelo. Blake tekom
202

mukom izvue koplje iz uginulog Site, a onda odjae do prilike koja je leala bespomono na zemlji. Moj boe! povie dok su mu oi zastale na licu ovjeka. Stimbol! Blake! Mladi mukarac sjae. Umirem, Blake proape Stimbol. Prije nego to umrem, molim vas, oprostite mi. Vladao sam se kao krajnje neodgojen ovjek. Dobio sam to sam zasluio. Ne mislite sad na to, Stimbole ree Blake. Jo niste mrtvi. Prvo u vas odnijeti tamo gdje ete dobiti hrane i vode. Prigne se i smjesti oslabljena ovjeka kraj sebe u sedlo. Nekoliko milja odavde proao sam neko malo domorodako selo. Kad su me ugledali, razbjeali su se, ali emo tamo pokuati nai hrane. A to vi ovdje radite? upita ga Stimbol. Zaboga, gdje ste pronali tu opremu? Sve u vam to ispriati kad doemo u selo odgovori Blake. To je duga pria. Traim djevojku koju su beduini ukrali prije nekoliko dana. Zaista! uzvikne Stimbol. Zar vi neto znate o njoj? zapitkivao ga je Blake. Bio sam sa ovjekom koji ju je ukrao prozbori Stimbol a taj ju je opet ukrao od beduina. Gdje je ona? Ona je mrtva, Blake! Mrtva? Uhvatio ju je opor velikih antropoida. Zacijelo su odmah ubili to siromano dijete. Blake je dugo utio, oborivi glavu kao da ga titi teka oprema i vodio konja stazom. Jesu li joj beduini uinili to naao? zapita odmah zatim.
203

Ne odgovori Stimbol. eik ju je ukrao, ili zbog otkupnine, ili zato da je proda na sjeveru, a Fahd ju je oteo za sebe. Poveo je i mene sa sobom, zato to sam mu obeao mnogo novaca ako me spasi, a ja sam sprijeio da djevojci uini ikakvo zlo jer sam mu se zaprijetio da od mene nee dobiti ni centa ako njoj padne vlas s glave. Saalio sam se nad jadnim djetetom i odluio da u je spasiti ako budem ikako mogao. Kad su se Blake i Stimbol pribliili selu, crnci su se razbjeali i prepustili mjesto bijelcima. Blakeu nije dugo trebalo da nade hrane. Pobrinuo se prvo za Stimbola, a tada nahranio konja i opet se vratio starom ovjeku. Priao mu je svoje doivljaje kad najednom primijeti da im se pribliavaju ljudi. uo je glasove i tapkanje bosih nogu. Stanovnici sela su se vjerojatno vraali. Blake se poe spremati kako da ih prijateljski primi, ali se zaprepasti kad spazi tko dolazi. Nisu to bili prestraeni stanovnici sela koje je primijetio prije kratkog vremena kako su mugnuli u umu. Pribliavala im se eta snanih ratnika na ijim se glavama vijorilo bijelo perje. Preko svojih lea prebacivali su velike ovalne titove, a duga ratna koplja drali su u ruci. Dakle, mislim da smo nastradali. Stanovnici sela su pozvali svoju veliku brau. Ratnici su uli u selo i ugledavi Blakea, zastali u udu. Jedan mu se priblii i na Blakeovo udo oslovi ga dobrim engleskim jezikom. Mi smo Tarzanovi Waziri ree. Traimo svog po glavicu i gospodara. Jeste li ga, bvvana, vidjeli? VVaziri! Blake bijae presretan. Upravo je razbijao glavu to da uini sa Stimbolom. Sam ne bi nikad mogao tog ovjeka donijeti u civilizaciju, ali je sada znao da su se njegove brige svrile.
204 *

Da Blake i Zeyd nisu bili tuni, i ta bi druina, koja se skupila te noi u selu, bila vesela. Svi su se poastili kruhom od kasave i pivom i bili bezbrini jer se VVaziri za svog poglavicu nisu brinuli. Tarzan ne moe umrijeti ree zapovjednik Blakeu kad ga je ovaj zapitao boji li se on za svoga gospodara. Jed nostavne rijei i vrsto uvjerenje tog ovjeka umirilo je i Bla kea. Umorni beduini efendije Beny Salema el-Guada polako su napredovali stazom i s mukom vukli noge za sobom. Smalaksali ljudi posrtali su i pod malom teinom tereta. ak bi i ene mogle ponijeti vie. Ibn Jad gutao je blago pohlepnim oima. Ne zna se otkud je dolutala strelica i probola srce jednog nosaa blaga u blizini Ibn Jada. Mukli glas odjekivao je dunglom: Za svaki dragulj, kap krvi. Prestraeni su se beduini urili. Kojeg e zadesiti ista sudbina? eljeli su odbaciti blago, ali pohlepni im Ibn Jad to nije dopustio. Iza sebe primijete velikog lava. Uasnuli su se to vie to im se ovaj nije ni pribliio, a niti otiao, ve ih je uporno pratio. Lav bijae sam. Proao je sat. Lav ih je slijedio na maloj udaljenosti od zaelja kolone. Jo nikada dosada iz druine Ibn Jada nisu svi toliko eljeli da budu na elu kolone. Svi bi eljeli voditi. Drugi nosa blaga vrisnu i padne. Strelica mu je visila iz grudi. Za svaki dragulj, kap krvi! Mukarci pobacae blago. Ne elimo vie nositi taj prokleti teret! povi kae, a glas opet prozbori: Pokupi blago, Ibn Jade! Pokupi blago! Ti si ubio da ga otme. Kradljivce i ubojico, podigni ga i nosi sam! Beduini skupe sve blago i naine jedan zaveljaj te ga podignu na Ibn Jadova lea. Stari je eik posrtao pod tom teinom. Ne mogu to nositi! povie glasno. Ja sam star i slab.
205

Moe ti to dobro ponijeti, a ako nee, onda e umri jeti! tutnjio je mukli glas, a lav je stajao otraga na stazi i nije skidao pogleda. Ibn Jad je posrtao pod tekim teretom. Nije mogao ii tako brzo kao ostali, zaostajao je, a jedini mu je pratilac bio lav. Ali nije dugo ostao sam. Ateja je uvidjela to ga eka i vratila mu se s muketom u ruci. Ne boj se progovori. Nisam tvoj sin za kojim si eznuo, ali u te ipak obraniti kao mukarac! Pao je sumrak kad su se prvi beduini primakli nekom selu. Uli su u selo i zaas bili opkoljeni stotinom ratnika, i to onima kojih su se najvie bojali, Tarzanovim Wazirima. Zapovjednik ih odmah razorua. Gdje je Ibn Jad? upita Zeyd. Dolazi! odvrati jedan.' Pogledae na stazu i ugledae odmah dvije prilike kako im se primiu. Jedna bijae mukarac, pogrbljen pod tekim teretom, a druga mlada djevojka. Nisu zapazili velikog lava koga je zakrilila sjenovita uma. Zeydu zastade dah, a srce mu prestane kucati. Ateja! povie, potri joj u susret i stee je u naruje. Ibn Jad posrui ude u selo. Ugleda ozbiljna lica stranih VVazira, pade na zemlju, a teret mu pritisne glavu i leda i gotovo ga zgnjei pod sobom. Hirfa vrisne i pokae na stazu. Svi pogledae u tom smjeru. Veliki zlatni lav pojavi se u selu u krugu logorske vatre, a kraj njega je koraao Tarzan, gospodar dungle. Kad je Tarzan uao u selo, Blake mu odmah pristupi i uhvati ga za ruku. Doli smo prekasno! progovori tuno Amerikanac. to time mislite rei? upita ovjek-majmun. Princeza Guinalda je mrtva! Glupost! povie Tarzan. Jutros sam je ostavio na ulazu u grad Nimmr. 206

Nebrojeno je puta Tarzan morao uvjeravati Blakea da ne zbija s njime okrutnu alu. Nebrojeno je puta Tarzan morao ponoviti Guinaldinu poruku: Ako ga nae, reci mu da su mu vrata Nimmra uvijek otvorena i da ga princeza Guinalda eka! Kasno uveer Stimbol je po Blakeu zamolio Tarzana da doe u kolibu gdje je leao. Sretan sam! povie gorljivo starac. Smatrao sam da sam vas uhJ.o. To mi nije dalo mira, a sada kad znam da ono niste bili vi, vjerujem da u se oporaviti. Za vas emo se dobro pobrinuti, Stimbole ree ovjek-majmun i im se oporavite, odnijet e vas na obalu a tada ga brzo napusti. Bijae spreman da ispuni svoju dunost prema ovjeku koji ga nije posluao i koji ga je tavie, pokuao .ubiti, ali se nije mogao pretvarati da mu je drag. Ujutro su se svi spremali da napuste selo. Dvanaest VVazira otprati Ibn Jada i njegove beduine do najblieg Galla-sela, a tu su ih namjeravali predati u ruke Galla-ratnika koji e ih, bez sumnje, prodati u Etiopiju kao robove. Zeyda i Ateju ostavie jer su zamolili Tarzana da ih primi u slubu. Stimbola su etvorica snanih Wazira ponijela u nosiljci na jug u Tarzanovu zemlju. Druga etvorica ponijela su blago Grada Groba. Blake, opet u ianom oklopu, uzjae velikog bojnog konja dok su svi ostali bili spremni da krenu iz sela na jug. Kraj Blakea stajae Tarzan sa zlatnim lavom. Blake se sagnu sa konja i prui ruku ovjeku-majmunu. Zbogom, sire! ree. Zbogom? upita Tarzan. Zar neete poi s nama? Blake zanijee glavom. Ne ree vraam se u srednji vijek i eni koju lju bim! Tarzan i Jad-bal-ja ostali su stajati na stazi i gledali su za Sir Jamesom koji je jahao u grad Nimmr, a modro-srebrni stijeg ponosno mu se vijorio navrbu velikoga koplja. 201

SADRAJ
Slon Tantor ...................................................................................... Drugovi divljine .............................................................................. Tovatovi majmuni ........................................................................... Gorila Bolgani ................................................................................. Tarmangani ...................................................................................... Munja Ara........................................................................................ Kri ............................................................................................ Zmija ujeda ...................................................................................... Sir Richard ....................................................................................... Povratak Ulale ................................................................................. Sir James .......................................................................................... Sutra e umrijeti............................................................................. U Zevdovu bejtu ............................................................................. Ma i tit .......................................................................................... Zaputeni grob ................................................................................. Veliki turnir ..................................................................................... Saraceni ....................................................................................... Crni vitez ......................................................................................... Lord Tarzan ..................................................................................... Ljubim te ..................................................................................... Za svaki dragulj kap krvi ..................................................... Majmunova zarunica..................................................................... Jad-bal-ja .......................................................................................... Gdje se sastaju staze........................................................................ 5 15 24 30 39 47 56 63 69 80 90 101 110 118 130 136 146 152 161 172 182 190 196 202

Izdavako knjiarska radna organizacija MLADOST Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor BRANKO JURIEVI OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Gupeva zvijezda 3 Direktor TIPAN MEDAK Likovni urednik IRISLAV METROVI Tehniki urednik JOSIP ZDUNI Korektori MARIJA MOLNAR SEFIJA IBRAHIMPAI

Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb Katalogizacija na izvoru: 820(73)(02.053.2)-31=862 BURROUGHS, Edgar Rie Tarzan, gospodar dungle / Edgar Rie Burroughs ; [prevela s engleskoga Lela Ca-ni]. 1. izd. u ovoj biblioteci. Zagreb : Mladost, 1986. - 209 str. ; 18 cm. - (Izabrani romani E. R. Burroughsa) Prijevod djela: Tarzan, lord of the jungle. Nakl. 5000 primj.

Tisak: SOUR Vjesnik - OOUR TM, Zagreb 1986.