You are on page 1of 23

M.

Slukan Alti: Razvoj Slukan Alti Mirela i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

RAZVOJ I PROSTORNA ORGANIZACIJA SREDNJOVJEKOVNE KOSTAJNICE


Mirela Slukan Alti Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar Zagreb UDK 94(497.5KOSTAJNICA)04/14":911.3 Izvorni znanstveni rad Primljeno: 16.3.2007. Prihvaeno: 20.6.2007.

Na temelju arhivskih izvora i arheolokih istraivanja, autorica analizira uvjete razvoja srednjovjekovne Kostajnice s obzirom na prostornu organizaciju srednjovjekovne Hrvatske, odnose regionalnih urbanih sredita te prometnih i trgovakih pravaca. Smjetena izmeu srednjovjekovnih regionalnih sredita Gore na zapadu i Dubice na istoku, Kostajnica iako samo subregionalno sredite Pounja, u razdoblju srednjeg vijeka dobiva vane vojne, crkvene, prometne i trgovake funkcije, zahvaljujui kojima e se krajem srednjeg vijeka izdignuti u manje utvreno gradsko naselje trgovite. Analizom povijesnih izvora prvi put je nainjena rekonstrukcija urbane topografije Kostajnice u srednjem vijeku te postavljena teza o njezinoj moguoj genezi. Kljune rijei: Kostajnica, centralne funkcije, urbana topografija, kasni srednji vijek, povijesna geografija Prve vijesti o Kostajnici i historijsko-geografski uvjeti njezina razvoja Prve vijesti o Kostajnici1 moemo pratiti od poetka razvijenoga srednjeg vijeka kad na itavom podruju srednje Europe kulminiraju kolonizacijski procesi kojima u razdoblju od 10. do 13. stoljea nastaje nova mrea srednjovjekovnih naselja. Najvanija posljedica te kolonizacije u Slavoniji bio je razvoj gradova u kojima su osim domaeg stanovnitva koje je davalo demografski temelj novim naseljima, vaan gospodarski i pravni doprinos dali i njemaki i talijanski doseljenici2 . Pojava novih
1

U radu se koristimo nazivom Kostajnica, sukladno njegovu srednjovjekovnom imenu. Dananji naziv grada Hrvatska Kostajnica uveden je 1995. godine nakon to je Bosanskoj Kostajnici iz imena uklonjen pridjev "Bosanska". Neven Budak Tomislav Raukar, Hrvatska povijest srednjega vijeka, Zagreb 2006., str. 182.

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

gradskih naselja u Hrvatskoj osobito se intenzivira poetkom 13. stoljea kad u srednjovjekovnu Slavoniju kao vladari dolaze sinovi kralja Andrije II., hercezi Bela i Koloman koji su militarizirali svoje slavonsko kraljevstvo, dijelei slobodnjacima zemlju uz obvezu vojnike slube. Naime, uvidjevi da su se utvreni gradovi pokazali najboljom zatitom od prodora Mongola, u svrhu kolonizacije opustjele zemlje i stvaranja novih utvrenih naselja dodjeljivali su brojne posjede i povlastice, potiui tako crkvene i svjetovne velikae da podiu utvrena naselja. Razdoblje vladavine hercega Kolomana i kralja Bele IV (osobito do provale Tatara) moe se oznaiti kao doba procvata itave Slavonije u kojemu kao odraz novih razvojnih procesa nastaje vei broj novih naselja gradskih obiljeja3 . U tom razdoblju nalazimo i prve vijesti o Kostajnici. Toponim Kostajnica prvi se put spominje 1240. godine u jednom kupoprodajnom ugovoru sastavljenom u Dubici. U tom se ugovoru, koji je napisao metar templarskog reda potvrujui neku kupoprodaju zemljita, kao jedna od granica kupljenog posjeda navodi cesta koja je vodila od Kostajnice do Dubice (ad viam Koztainicha ad Dubicham venientem)4 . Spomenuti dokument ne donosi nikakve poblie podatke o Kostajnici i njezinu statusu, no iz formulacije da cesta vodi "iz Kostajnice", sasvim je izvjesno da je ve tada na spomenutoj cesti formirano kostajniko naselje. Prvi spomen Kostajnice vezan upravo za Dubicu nije nimalo sluajan. Po svemu sudei, poeci Kostajnice vezani su uz oblinju Dubicu koja je ve u 13. stoljeu bilo gradsko naselje slobodnjaka5 . Tako iz isprave napisane 1258. saznajemo da je Kostajnica prvotno pripadala utvrenom gradu Dubici, a da je najkasnije 1242. godine dospjela u posjed stanovitom Herenku6 , vjerojatno na temelju prava koje mu je dodijelio herceg Koloman. Naime, spomenutom ispravom iz 1258. Bela IV. potvrdio je nagodbu u zemljinom sporu izmeu Herenka i dubikih slobodnjaka, kojom je Herenku potvreno pravo na posjed Kostajnicu. Kako je Kostajnica u ispravi definirana kao "terra", mogli bismo zakljuiti da se radi prvenstveno o posjedu koji je predmet darovanja, dok se
3

O tome opirnije usp. Nada Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976., str. 272-306 i Nada Klai, Prilog pitanju postanka slavonskih varoi, Radovi Filozofskog fakulteta, sv. III, Zagreb 1955., str. 41-59. Usp. Tadija Smiiklas i suradnici, Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD), sv. 18, dokument 111, str. 121 Dubica je ve u 13. stoljeu naseljena slobodnjacima tzv. jogabionima (graani) koji su u zamjenu za obavljanje vojne slube u gradovima dobivali porezne i zemljine povlastice. Dubica dolazi u posjed templara 1269., a nakon rasputanja templarskog reda 1312. godine dubiki posjed preuzimaju ivanovci. O tome usp. Lelja Dobroni, Viteki redovi: templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 1984., str. 71. Ime Herenk vjerojatno je inaica imena Henrik. U povijesnim izvorima spominje se u razliitim oblicima: Herenk, Herrik, Heruk, Hirink, Hrenco, Hetynk i Hytynko. Pripadao je meu uglednije plemie srednjovjekovne Slavonije. O njegovu podrijetlu malo se zna, no sudei po imenu vjerojatno je bio Nijemac. O tome usp. Marija Karbi - Damir Karbi, Kostajnica i njezini gospodari tijekom srednjeg vijeka, u: Hrvatska Kostajnica 1240.-2000. (ur. Marija Krupi), Zagreb 2002., str. 50.

4 5

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

samo naselje ne spominje. Uzrok izriitog nespominjanja naselja mogli bismo traiti u povijesnom kontekstu u kojemu se u to doba razvijalo kostajniko podruje. Naime, upravo 1242. godine dolinom Une proi e Tatari na ruilakom pohodu iz Ugarske prema moru, pa ako je naselje na podruju Kostajnice prije prodora Tatara postojalo, kako daje nasluti prije spomenuta povelja iz 1240., pitanje je to se s njime desilo za prodora Tatara. Naalost, o sudbini kostajnikoga kraja pri provali Tatara nemamo nikakvih detaljnijih vijesti, no sasvim je izvjesno da se njihov prodor morao negativno odraziti na naseljenost Pounja. Nakon Herenkove smrti, Kostajnicu nasljeuju njegovi sinovi Marin, Petar i Ivan. Osim povremenih sporova s templarima (1272.)7 , Herenkovi su sinovi mirno vladali Kostajnicom. Iz kupoprodajnog ugovora iz 1283. kojim Petar potvruje Ivanovu prodaju utvrenoga grada Lipovca, saznajemo da je Petar ve nosio titulu kneza8 , a njegov sin Dionizije bio je prvi lan obitelji koji se u plemikom pridjevku koristio imenom Kostajnica9 , pa ih moemo smatrati prvim knezovima Kostajnikim. Dakle, Kostajnica ve u 13. stoljeu ima vlastito plemstvo. U to vrijeme ona je, upravo zahvaljujui ugledu i moi knezova Kostajnikih, doivljavala znatniji uspon to se moralo odraavati i u rastu samog naselja. O tome nam moda najbolje svjedoi podatak da u razdoblju izmeu 1285. i 1294. u Kostajnicu dolaze franjevci koji ondje podiu samostan (poznato je da franjevci u tom razdoblju osnivaju samostane u naseljima s gradskim obiljejima). Kostajniki knez Dionizije imao je dva sina: Ivana i Petra (Pet) koji vladaju Kostajnicom nakon njegove smrti. Isprva je kostajniki posjed vodio Ivan10 , a nakon njegove smrti 1352. vodstvo obitelji i posjeda preuzima Petar. Osamdesetih godina 14. stoljea, nakon Petrove smrti posjed preuzima Ivanov sin Nikola, posljednji od knezova Kostajnikih. Upravo u njegovo vrijeme Kostajnica je po svemu sudei ponovno doivjela znatnije razvojne promjene. ini se da je upravo u Nikolino doba utvren kostajniki katel. Naime, iako se katel izriito prvi put spominje tek 1420. godine11 , arheoloki nalazi potvruju da je sasvim izvjesno izgraen tijekom druge polovine 14. stoljea. Nakon Nikole, koji umire 1412. bez nasljednika, Kostajnica dolazi u posjed plemike obitelji Lipovekih, podrijetlom iz patricijske obitelji de Surdis iz Piacenze, a prvi vladar Kostajnice iz te obitelji bio je vjerojatno Ivan Muin. Njegova nasljednica, ki Jelena, udajom za susedgradskog vlastelina Ladislava Tota prenosi vlasnitvo nad
7 8 9 10 11

Te je godine veliki templarski metar Vilim ponovno pokrenuo spor oko povrata Kostajnice Dubici. Usp. CD, sv. 9, dokument 150, str. 187 Usp. CD, sv. 6, dokument 379, str. 448-451. O visokom poloaju Petra govori i injenica da se oenio enom iz roda Babonia, tada najmonije velikake porodice srednjovjekovne Slavonije. Usp. povelju iz 1312. Dionizije esticu svoga posjeda u Komogovini poklanja opatiji u Topuskom. CD, sv. 9, dokument 150, str. 187-189 te Karbi - Karbi, Kostajnica i njezini gospodari, str 50. Prvi se put Ivan spominje kao posjednik 1345. godine. Usp.CD, sv. 11, dokument 157, str. 206. Hrvatski dravni arhiv, zbirka Documenta mediaevalia varia, dok. 261

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

Kostajnicom spomenutoj susedgradskoj obitelji koja vlada Kostajnicom preko katelana12 . Razdoblje Ladislavove uprave Kostajnicom obiljeeno je brojnim i dugotrajnim sukobima sa susjedima, osobito s obiteljima Zrinskih koji od sredine 14. stoljea posjeduju zrinsko Pounje te s obitelji Ttts od Btmonostora, koji su posjedovali Blinju. Ti su sukobi bili obiljeeni nasiljem, pljakama, paleom pa i ubojstvima. Sukobi sa Zrinskima trajali su neto krae, ali je tijekom njih 1423., nakratko bio zauzet i sam kostajniki katel, dok su sukobi s obitelji Ttts trajali sve do smrti Ladislava Tota 1436. ili 1437. godine. Neto bolja vremena za Kostajnicu nastupiti e kad nakon Totove smrti njegova supruga i vlasnica Kostajnice Jelena ponovnom udajom za Martina Frankopana prenese Kostajnicu pod upravu te obitelji. Zanimljivo je da je nakon smrti Ladislava Tota bilo pokuaja osporavanja Jeleninih prava na Kostajnicu, koju kraljica Elizabeta pokuava 1440. prodati grofovima Celjskim13 . Iako spomenuti pokuaj nije uspio, a Kostajnica je Jeleninom udajom prela u posjed Frankopana, isprava kojom je Elizabeta pokuala prodati Kostajnicu Celjskima viestruko je vana za povijest Kostajnice. Naime, opisujui to se sve daruje, isprava spominje "prava na katel Kostajnicu na rijeci Uni s gradom Kostajnicom, podruje kostajniko, to jest sela, predije i posjede, sajmove, poreze, brodarine i sve ostalo, to pripada katelu Kostajnice a prije toga pripadalo je Ladislavu Totu"14 . Dakle, u navedenoj ispravi Kostajnica, tonije njezino podgrae nastalo uz katel, prvi se put izriito naziva gradskim naseljem (castelli Koztanicza oppidis). Iako u historiografiji postoje razliita miljenja o prijevodu latinskog pojma oppidum, pa ga neki prevode kao grad a drugi kao trgovite, gradske funkcije Kostajnice ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Naime, bez obzira na to kako emo prevesti spomenuti pojam (grad/trgovite), kao i danas tako i u definiciji srednjovjekovnoga grada postoje gradska naselja razliitog centraliteta meu kojima se grad, koji se obino u ispravama oznaava kao civitas a ponekad i kao oppidum shvaa kao najvii stupanj razvoja naselja, dok bi trgovite koje se u ispravama najee naziva oppidum, trebalo takoer shvaati kao gradsko naselje ali nieg centraliteta.15
12

Prvi Ladislavovi katelani u Kostajnici bili su Fabijan Tatari, Nikola zvani Literat i Benedikt zvani Veliki. Oni se kao katelani spominju dvadesetih godina 15. stoljea. Osim katelana, u tadanjoj se Kostajnici spominju i vojvode. Taj naslov mogao bi oznaivati zapovjednike Ladislavovih postrojbi odnosno zamjenike katelana ili upravitelje njegova imanja. Kao takvi spominju se Grgur (1425.1427.) i Mrviha (1427.). Po svemu sudei, posadu Kostajnice u to je doba inilo 12 Ladislavovih familijara, te odreeni broj obinih vojnika i slugu. Vjerojatno je tada sagraen na kostajnikom posjedu i katel u Komogovini, iji se katelan Andrija Marijaevi spominje 1429. godine. Usp. Karbi - Karbi, Kostajnica i njezini gospodari, str. 55. Kraljica Elizabeta preko svoje majke Barbare Celjske bila je rodbinski vezana s grofovima Celjskim. Kao mlada udovica eljela je poveati mo grofova Celjskih, a posebno Ulrika Celjskog koji ju je titio nakon smrti njezina mua, kralja Albrechta. Isprava je objavljena u originalu u Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, sv. 3, Zagreb 1972., str. 373. Neven Budak, Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Koprivnica 1994., str. 23-24.

13

14 15

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

Ako tome pridodamo definiciju Michaela Mitterauera16 koji razlikuje grad od trgovita i po tome to prvi osnivaju vladari a potonji plemstvo, Kostajnicu bismo na temelju spomenute isprave svakako trebali shvatiti kao trgovite odnosno manji utvreni grad nieg stupnja centraliteta. Dakle, iz te isprave mnogo saznajemo o Kostajnici i njezinim tadanjim funkcijama. Kostajniki posjed sa sjeditem u katelu Kostajnica ima svoje gradsko naselje koje se razvilo kao podgrae katela, svoja sela, alodije i predije, tu se odravaju sajmovi i naplauje brodarina. Iz spomenutog opisa sasvim je izvjesno da je Kostajnica ve u 15. stoljea imala vane centralne funkcije ne samo kao sjedite posjeda ve i kao trgovite ireg prostora Banovine i donjeg Pounja. Martin Frankopan nastavit e vladati Kostajnicom i nakon Jelenine smrti pa kralj Ladislav ispravom iz 1455. potvruje njegova prava na Kostajnicu. Nakon burnog 15. stoljea, mirna vladavina Martina Frankopana za Kostajnicu je bila znatno povoljnija, o emu govori injenica da se upravo od sredine 15. stoljea Kostajnica s utvrdom u ispravama vie ne naziva katel (castellum) ve kastrum (castrum) to svjedoi o porastu snage i vanosti samog naselja te osobito njegove utvrde. Naime, upravo u to doba provedene su i neke znatnije prigradnje na samom katelu. Te gradnje rezultat su gospodarskog jaanja Kostajnice ali i sve prisutnije ratne opasnosti od prodora Osmanlija koji ve 1463. osvajaju Bosansko Kraljevstvo. Kostajnica i njezin posjed ostao je u posjedu Martina Frankopana sve do 1471. godine kad ju on, uz uvjet doivotnog zadravanja vrhovne vlasti, predaje Ivanu Benvenjudu, gospodaru Oki grada17 . Smru Martina Frankopana 1479. godine oslabit e i Benvenjudina mo, pa se Kostajnica ponovno razvija u vrlo nestabilnim politikim i imovinsko-pravnim uvjetima, obiljeenim stalnim napetostima i estim promjenama vlasnika. Tako je u razdoblju izmeu 1482. i 1485. kralj Matija Korvin oduzeo Kostajnicu Benvenjudi te ju darovao despotu Vuku. Nakon to je 1490. Benvenjuda uspio ponovno preuzeti vlast u Kostajnici, ve 1492. prodaje ju banu Ladislavu Egervardskom, koji je 1494. i slubeno uveden u njezin posjed. Ta isprava kojom je 22. kolovoza 1492. Benvejuda prodao Kostajnicu, za njezinu povijest od velike vanosti18 . Naime, iz spomenute isprave prvi put saznajemo imena sela i zemljita koja su tada pripadala Kostajnici. To su Bobrino (Dobrljin), Planycza, Gergin, drugi Gergin, Gorycza, Monychy, Erth, Rakythowecz, Nowaky, Berbrokowa sela, Bwkowje (Bukovje), Lazy, drugi Lazy, Zamlachye (Zamlaje), Podpranye (Povranje), Lyzkowecz (Liskovec), Brezye (Brezje), Podwersye (Podvrje), Dolacz (Dolac), Werhowcze (Vrhov16

Michael Mitterauer, Typen und rumliche Verteilung der mittelalterlichen Stdte und Mrkte in den sterreichischen Landern, Innsbruck 1977., str. 280-282. Poglavlje u knjizi: Michael Mitterauer, Stadt und Markt, Stuttgart 1980. Dokument je objavljen u lanku Matija Mesi, Graa mojih rasprava u "Radu", Starine JAZU, knj. V, Zagreb 1873., str. 119. Dokument je objavljen u: isto, str. 127

17 18

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

ci), Horesye (Horeje), Lypye (Lipje), Bonwacz (Bobovac), Poddbal (Podbalj), Thawya, Bezmye (Bezdje), Cernycha zela (Crna sela), Sthermina (Strmina), Scleschewye (Skleevje) i Therche19 . Iako je veinu navedenih toponima danas vrlo teko ubicirati, razvidno je da je kostajniki posjed imao znatnu povrinu, obuhvaajui ak 30 sela te da se prostirao na ire podruju s obje strane rijeke Une. Ve poetkom 16. stoljea, vjerojatno oko 1513., Kostajnica dolazi u posjed Vranskog priorata kad na njegovo elo dolazi Petar Berislavi koji je, pobijedivi Osmanlije kod Dubice, za nagradu postao vranskim priorom i dubikim upanom20 . Kostajnica je ostala u posjedu Vranskog priorata do 1528. godine kad ju je upravitelj priorata Ivan Tahi zaloio Nikoli Zrinskom21 . Konano, 1541. posjed Kostajnice Zrinskima je kao trajno vlasnitvo potvrdio i kralj Ferdinand I., te je ona od tada, sve do pada pod osmansku vlast, ostala u posjedu te slavne obitelji po kojoj je i kostajnika utvrda u narodu dobila ime Zrinski grad. Nakon to je dola u posjed Zrinskih, Kostajnica zajedno s ostalim zrinskim gradovima u Pounju ini dobro organiziranu funkcionalnu cjelinu. Osim Zrina kao sjedita posjeda koje je takoer imalo obiljeje vlastelinskoga trgovita, osobitu su ulogu imali kateli Gvozdansko kao sredite rudarske aktivnosti Zrinskih (tu su se nalazili rudnici bakra, olova i eljeza te kovnica novca), Pedalj te Kostajnica koja je jedina u ispravama i imala status trgovita te je s obzirom na svoj poloaj u dolini Une vjerojatno bila najvanije trgovite tadanjega zrinskog posjeda u Pounju. Upravo e ti posjedi Zrinskih zajedno s Kostajnicom imati i kljunu ulogu u obrani hrvatske opstojnosti, djelujui kao tit Hrvatskoga Kraljevstva. Razvoj centralnih funkcija Iako su vijesti o kostajnikom srednjovjekovlju razmjerno rijetke, na temelju opisanih isprava moemo vidjeti da je tijekom srednjega vijeka Kostajnica nesumnjivo doivjela vanije razvojne promjene. Od njezinih prvih spomena u 13. stoljeu kad se uglavnom spominje kao "terra", dakle primarno kao posjed, a zatim i kao katel (castellum), u 15. stoljeu redovito se naziva kastrum (castrum), a u ispravi iz 1492. prvi se put pojavila i kao oppidum. Te nam promjene u tituliranju statusa tog naselja svjedoe o jaem razvoju to ga je Kostajnica doivjela tijekom srednjega vijeka izdigavi se od sjedita feudalnog posjeda u manje utvreno gradsko naselje trgovite. Ekonomska i politika afirmacija srednjovjekovne Slavonije u ijem se sastavu razvijala i Kostajnica, odreena je razvojem tradicionalne agrarne polikulturne ekonomije. Upravo na ocjeditim pojasevima tercijarnih prigorja uz gorske nizove te na ostalim niskim tercijarnim pobrima, tradicionalna polikulturna ekonomija mo19 20 21

itanja originalnih imena naselja navedeni u zagradi preuzeti od Pakal Cvekan, Kostajnica i franjevci, Kostajnica 1982., str. 22. V. Klai, Povijest Hrvata, sv. 4, str. 302. Usp. Karbi - Karbi, Kostajnica i njezini gospodari, str. 58.

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

gla je biti dobro kompletirana s razvojem ekstenzivnog stoarstva. Tako su na raskru novih karavanskih prometnih veza, koje izbjegavaju vlane i poplavne zone, formirana nova srednjovjekovna urbana arita kao to su Zagreb, Varadin, Krievci i Virovitica, koja tijekom 12. stoljea preuzimaju funkciju sredinjih naselja nove feudalne organizacije, odreene osnivanjem kraljevskih upanija s utvrenim sjeditima. Istodobno, u peripanonskom prostoru formiraju se jo etiri upanije: Dubika, Sanska, Vrbaka i Glaka, ija je prostorna organizacija bila znatno slabija a sredita znatno manja.22 Naime, osim veih gradskih sredita u istom razdoblju, u kontaktnim zonama pobra i dolinskih ravni nastaje itav niz naselja nieg centraliteta koja se razvijaju kao trgovita i sjedita feudalnih posjeda. To se osobito odnosi na prostor Banije i Pounja gdje slabija naseljenost disperznoga karaktera nije omoguivala stvaranje veih centralnih naselja to je rezultiralo formiranjem veeg broja manjih naselja nieg centraliteta. Dio njih smjetenih na povoljnijem prometnom poloaju s jaim agrarnim potencijalima ubrzo se izdie u naselja s gradskim obiljejima, dok se ona na manje vanim prometnim pravcima nastavljaju razvijati kao sjedita posjeda, obavljajui funkciju subregionalih sredita. Taj odnos regionalnog i subregionalnoga srednjovjekovnog sredita u prostoru Pounja najbolje oslikava razvojni odnos Dubice i Kostajnice. Srednjovjekovna Dubica koja se razvila na trasi staroga magistralnog antikog puta koji je najkraim putem povezivao Panoniju i Dalmaciju, a ija je trasa zadrala vanost i u srednjovjekovlju, zahvaljujui svom iznimnom prometnom poloaju ve u 13. stoljeu dobiva status kraljevskoga grada i sjedita Dubike upe, preuzevi ulogu regionalnog sredita hrvatskog Pounja. Istodobno, oblinja Kostajnica koja se takoer razvija na mjestu povoljnog prelaska preko Une, no ipak izvan glavnih prometnih tokova i znatno ogranienijih agrarnih kapaciteta, nije se razvila u gradsko sredite vieg centraliteta. Naime, injenica da u hijerarhijskoj organizaciji naselja tijekom srednjeg vijeka Kostajnica nije postala upanijsko sredite, upuuje na zakljuak da u tom razdoblju jo uvijek nije imala vanije centralne funkcije na regionalnoj razini. Tu su ulogu dobile Dubica u Pounju odnosno Gore u Baniji, dok Kostajnica nije formalizirala svoju ulogu u prostornoj organizaciji srednjovjekovnog Pounja koju je nesumnjivo imala zbog svog poloaja i trgovakih te obrambenih funkcija. Tako je Kostajnica u poecima upravno-teritorijalne organizacije Slavonije pripadala upi Gora,23 a neto kasnije Dubikoj upaniji sa sjeditem u Dubici. Valja napomenuti da izdizanje Gore i Dubice u status sjedita upanije vjerojatno nije samo rezultat njihove vee razvijenosti u usporedbi s Kostajnicom ve i snanoga politikog utjecaja koji su imali templari, a zatim Ivanovci u ijim su se rukama nala22 23

Usp. Veljko Rogi, Regionalna geografija Jugoslavije: prirodna osnova i historijska geografija, Zagreb 1990., str. 85. Tijekom 14. stoljea upanija Gora ulazi u sastav Zagrebake upanije. Usp. Borislav Grgin, upanije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, poglavlje u knjizi: Hrvatske upanije, Zagreb 1996., str. 30.

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

zile Gora i Dubica. To potvruje injenica da status sjedita upanije nije u srednjemu vijeku dobila niti Petrinja koja je imala status slobodnog kraljevskoga grada24 ve je kao i Kostajnica pripadala pod jurisdikciju Gorike upe. Kao i sva tadanja srednjovjekovna naselja, Kostajnica je razvoj istodobno temeljila na svojim gospodarskim, obrambenim i administrativno-crkvenim funkcijama. Meu gospodarskim je funkcijama jedna od najvanijih svakako bila trgovina. Naime, ve iz spomenute povelje napisane 1440. godine, saznajemo da je Kostajnica naselje u kojemu se odravaju sajmovi, da se tu prikupljaju porezi i brodarine. Postojanje sajma u srednjem je vijeku jedan od vanih indikatora centraliteta naselja te je poznato da su upravo oni osobito poticajno djelovali na urbanizacijske procese.25 Kostajnica je nesumnjivo imala obiljeja vanoga trgovita za ire podruje Pounja i te su trgovake funkcije sasvim sigurno bile jedan od kljunih pokretaa i njezinih drugih gradskih funkcija. Trgovakim funkcijama Kostajnice osobito je pogodovao njezin prometni poloaj. Naime, iako se nije nalazila na glavnom prometnom pravcu, Kostajnica smjetena u dolini Uni, na mjestu povoljnog prijelaza preko rijeke, morala je imati vanu funkciju posrednika i u trgovakoj razmjeni du doline Une (du prometnog pravca Kostajnica-Dubica) i u razmjeni za podruja sjeverno i juno od Une. Treba naglasiti da trgovake funkcije, ako nije bilo uvjeta za razvoj okolnoga naseljenog i gospodarski produktivnog podruja, nisu mogle potai razvoj gradskih funkcija naselja. To u sluaju Kostajnice nije bio problem jer se ona od samih poetaka razvija kao sjedite feudalnog posjeda s prostranim zemljitem koje je omoguivalo komplementarno ratarsko i stoarsko gospodarenje. Kostajniki je posjed krajem 15. stoljea bio razmjerno prostoran i obuhvaao je ak 30 sela, proteui se s obje strane rijeke Une. Dakle, njegova gospodarska osnova omoguivala je Kostajnici tijekom srednjega vijeka solidnu razvojnu osnovu. Uspon kostajnikog posjeda tijekom druge polovice 14. stoljea potvren je utvrivanjem katela koji je Kostajnici osiguravao i obrambene funkcije. Naime, gradnja fortifikacijskih objekata izmeu 13. i 15. stoljea bila je, s obzirom na stupanj gospodarskog razvoja i graditeljske tehnike, po pravilu vrlo teak, skup i dugotrajan pothvat. Jedino krajevi koji su dosegli odreeni stupanj stabilizacije naseljenosti, omoguen razvojem tradicionalne agrarne ekonomije, mogli su angairati potrebnu radnu snagu, dovoz graevnog materijala i samu gradnju. Obrambene funkcije kastruma koji je stanovnicima nudio kakvu-takvu sigurnost potaknule su dodatnu kolonizaciju kmetova i slobodnjaka koji e stvarati suburbium. To potvruje injenica da se ubrzo nakon utvrivanja katela, Kostajnica naziva kastrum, a njezino podgrae
24

Prvi pisani tragovi o postojanju Petrinje dopiru iz davne 1201. godine premda se veina dostupnih podataka odnosi na rjeicu Petrinjicu, a ne na mjesto Petrinju. Posebnom poveljom dodijelio je Bela IV. godine 1240. "slobotinu" Petrinji - to je znailo novu fazu u pravnom ivotu postojeih naselja. Budak, Gradovi Varadinske upanije , str. 16.

25

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

opidum, dakle naseljem s utvrdom i dobro razvijenim podgraem. Gradska su naselja tijekom srednjega vijeka po pravilu nastajala u zatiti neke vlastelinske ili kraljevske utvrde. Meu vanijim mjerilima centraliteta srednjovjekovnih naselja svakako su i upravne funkcije. Kao to smo ve naglasili, Kostajnica nije bila sjedite upanije, ali je bila sjedite razmjerno prostranog posjeda, to znai da je posredovanjem toga zemljinog posjeda direktno utjecala na iru okolicu. Druga upravna funkcija vana za srednjovjekovnu Kostajnicu jest ona crkvena. Naime, Kostajnica se 1334. godine spominje kao sjedite upe sv. Mihovila koja se nalazila u sastavu arhiakonata Gore.26 Iako postoje neslaganja pojedinih istraivaa u vezi s ubikacijom crkve, s obzirom na nain na koji je navedena u popisu upa 1334. godine (ecclesia sancti Michaelis de Koztannicha) nesumnjivo je da se nalazila na podruju Kostajnice. Drugi indikator vanijih upravnih funkcija Kostajnice u srednjemu vijeku jest dolazak franjevaca koji su tijekom itave kostajnike povijesti imali znaajnu ulogu u njezinu razvoju. Podatak o dolasku franjevaca koji tu krajem 13. stoljea podiu svoj samostan ima osobitu vanost jer upuuje na potencijalna obiljeja kostajnikog naselja. Naime, poznato je da su franjevci tijekom druge polovice 13. stoljea podizali samostane gotovo iskljuivo u gradskim naseljima, to bi znailo da je Kostajnica ve krajem 13. stoljea morala imati neka obiljeja grada. Na temelju svega iznesenog moemo zakljuiti da je Kostajnica krajem srednjega vijeka imala razvijene obrambene, gospodarske i upravne funkcije te da je kao takva imala uvjete za razvoj gradskih funkcija. Naime, iako Kostajnica nije formalno imala status grada, je nesumnjivo imala neke osobine gradskog naselja. S obzirom na stupanj centraliteta imala je karakter trgovita (oppiduma) iji se utjecaj prostirao na irem prostoru sjeverno i juno od rijeke Une te je uz Dubicu u razdoblju srednjeg vijeka bila glavno sredite donjeg Pounja. Topografija srednjovjekovne Kostajnice Zbog nedostatka sustavnijih arheolokih istraivanja, o srednjovjekovnoj Kostajnici jo uvijek znamo razmjerno malo. Pri rekonstrukciji topografije srednjovjekovne Kostajnice glavnu ulogu imaju tri lokacije koje su nedvojbeno potvrene arheolokim nalazima, to su katel na unskom otoku, lokacija franjevakog samostana na dananjemu groblju sv. Ane te lokacija upne crkve sv. Mihovila kao i djelomino potvrene trase srednjovjekovnih putova na irem kostajnikom podruju. Dominantnu toku srednjovjekovne Kostajnice svakako ini njezin feudalni katel oko kojega se razvilo i itavo naselje. Iako postoje mnoge dvojbe o tome kad je

26

Josip Buturac, Popis upa Zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine, Starine JAZU, knj. 59, Zagreb 1984., str. 45.

001 Altic.p65

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

katel nastao kao i o tome je li nastanak katela potakao razvoj naselja ili je pak naseljenost posjeda omoguila nastanak katela, nesumnjivo jest da je imao kljunu ulogu u razvoju kostajnikog naselja kao i u razvoju njegovih centralnih funkcija te da su od samih poetaka naselje i utvrda bili u najuoj funkcionalnoj vezi. Veina istraivaa27 slae se da je katel ve postojao tijekom druge polovice 14. stoljea, no je li mogue da je nastao i prije, tijekom 13. stoljea kad nakon provale Tatara dolazi do pravog vala izgradnje utvrda, mogunost je koju ne moemo tvrditi ali niti posve odbaciti.28 Katel je lociran na strateki pomno izabranu mjestu, izmeu brda Djed na sjeveru i Balja na jugu, na mjestu gdje rijeka Una s Unicom formira otok, a rijena dolina je dovoljno suena da osigurava njezin lagan prijelaz, inei prirodna vrata Pounja. Tako prirodno zatieno mjesto u nesigurnim je vremenima srednjega vijeka bilo gotovo predodreeno za izgradnju feudalne utvrde. Prvotni tlocrt kao i prostorna organizacija mnogo govore o karakteru i funkciji kostajnikoga katela. U prvoj fazi razvoja on ima oblik trapeza koji uvaju tri etverokutne kule ugraene u njegove zidine. U obrambenom zidu naene su prostrane nie namijenjene samostrelima, ali i vatrenom oruju.29 Utvrda je imala dva ulaza, jedan na istonom zidu (uz etverokutnu kulu) i drugi na sjevernom zidu kroza samu kulu kroz koju je prolazio pjeaki i kolni ulaz.30 Ta su vrata drvenim mostom povezivala utvrdu s lijevom obalom na kojoj se razvija kostajniko podgrae. Moemo pretpostaviti da je odmah izgraen i most prema desnoj obali Une, odakle se nastavljao put prema Bosni i Dalmaciji. Takav prolazni tip utvrde govori mnogo o njezinoj funkciji, ona nije bila samo spojnica lijeve i desne obale Une ve i vana strateko-trgovaka poveznica njezina ireg zalea. Nadalje, s obzirom na opremu i tlocrt objekata vezanih za utvrdu (osobito june kule i smjetaja bunara neposredno uz tu kulu) vidi se da je utvrda imala i stambeni karakter (tu su vjerojatno prebivali knezovi kostajniki), obavljajui ujedno funkciju sredita posjeda, dok brojne pukarnice kao i kasnije dogradnje govore o njezinoj prilagodbi novonastalim ratnim situacijama. Dakle, utvrda je kao i veina kasnofeudalnih katela objedinjavala upravnu, stambenu i vojnu funkciju. U neposrednoj blizini katela razvilo se kostajniko podgrae ili suburbium u kojemu se osim kmetova naseljavaju i slobodnjaci trgovci i obrtnici. Podgrae nastalo
27

Usp. Drago Mileti, Istraivanja Starog grada u Hrvatskoj Kostajnici, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, br. 4/5, Zagreb 1978./1979., str. 270; Zorislav Horvat, Ostaci srednjovjekovnoga franjevakog samostana u Hrvatskoj Kostajnici, u: Hrvatska Kostajnica 1240.-2000, str. 148 i Milan Kruhek, Kostajnica i kostajniko Pounje. Hrvatska Kostajnica i Zrin, Zagreb 1992., str. 26. Tijekom dugogodinjih arheolokih istraivanja do sada nije utvren sloj koji bi se pouzdano mogao pripisati razdoblju 13. stoljea. Usp. Mileti, Istraivanja Starog grada, str. 310. Na ist. mj. Takav ulaz postojao je jo samo u oblinjem Zrinu te u Velikoj kod Slavonske Poege. Opirnije o tome usp lanke: Zorislav Horvat, Utvrde grada Zrina, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. XXIII, br. 3-4, Zagreb 1974., str. 55-62 i Zorislav Horvat, Tvrdi grad Velika, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god. XXIII, br. 3-4, str. 35-39.

28 29 30

10

001 Altic.p65

10

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

na obali Une, na lokaciji izmeu dananjeg mosta i groblja sv. Ane, init e jezgru srednjovjekovne Kostajnice. Iako se naizgled ini neobinim to se podgrae nije razvilo direktno nasuprot otoku s utvrdom, kada poblie prouimo topografiju terena, izabrana lokacija s jezgrom oko groblja ini se vrlo razboritom. Naime, kostajniko se podgrae razvilo jo uvijek dovoljno blizu kostajnike utvrde da ga je mogla zatiti, a prometni pravac koji se, dolazei iz smjera Dubice upravo kod podgraa odvajao u dva kraka jedan koji je nastavljao prema utvrdi i desnoj obali Une i drugi koje se penjao prema sjeverozapadu vodei u Gore i Petrinju, omoguivalo je naselju optimalne uvjete razvoja. Istodobno, povoljni topografski odnosi na rubnom, dijelu Rosuljskog polja koji ine povieni dio unske terase, osiguravali su kostajnikom podgrau dovoljno prostora za irenje, povoljnu prometnu dostupnost, kakvu-takvu sigurnost od poplave kao i dobru vidljivost okolice osobito u smjeru katela i prijelaza preko Une. Temeljem arheolokih nalaza31 kao i nekih kartografskih prikaza grada iz 17. stoljea32 s velikom sigurnou moemo pretpostaviti da je suburbium ve u srednjem vijeku bio utvren, najvjerojatnije zemljanim utvrdama ili jo vjerojatnije drvenim palisadama koje su okruivale itavo podgrae ili barem vei dio. U razvoju podgraa kljunu je ulogu imao franjevaki samostan koji je svojim funkcijama presudno utjecao i na razvoj suburbija i na njegovu fizionomiju. Franjevci u Kostajnicu dolaze krajem 13. stoljea. Taj podatak saznajemo iz tzv. Pizanova kodeksa nastalog 1385., a tiskanog 1590. godine. Spomenuti kodeks donosi popis franjevakih samostana Zagrebake kustodije, navodei da je 1385. godine na tom podruju bilo est samostana. Nabraja ih ovim redoslijedom: Zagreb, Virovitica, Naice, Poega, Kostajanica i Gorbonok (Kloar Podravski).33 Iako uz spomenute samostane naalost ne navodi godinu osnutka, znamo da su samostani u takvim kodeksima redovito ispisivani kronolokim slijedom. To potvruju i saznanja o ovdje spomenutim samostanima. Tako je poznato da je najstariji samostan onaj zagrebaki (pojavljuje se oko 1233.)34 , zatim na popisu slijedi virovitiki koji se spominje od 1280., kao trei spominje se naiki koji nastaje prije 1285.; etvrti na popisu nalazimo poeki
31 32

Pri arheolokom istraivanju srednjovjekovnog samostana na groblju sv. Ane uz rub samostana naeni su tragovi graba koje su vezane za neku vrstu utvrde, vjerojatno drvenih palisada. Usp. Grafiku Georga Hfnagela iz 1617. godine (Castanowiz: Croatia Propugnaculum/Georg Hoefnagel.- Kln, George Braun, Frans Hogenberg, 1617.- Bakrorez kolorirani; 44,5x32,5 cm. Grafika zbirka Hrvatskoga dravnog arhiva, inv. br. 2540) te crte fra Ivana Petaia iz 1653. (Kozthanicza sub fine saeculi XVII/edit fra Joannes Petacich.- [S.l]: 1653. - 1 crte; 36x24 cm. Kartografska zbirka Hrvatskoga dravnog arhiva, sign. E.V.3.) Locum Zagrabiae, Locum Viroviticae, Locum Nesicae, Locum de Posega, Locum Costannicae, Locum Gurbonich. Usp. Fr. Bartolomeus de Pisis, De confirmitate vitae beati Francisci ad vitam Domini Jesu Christi redemptoris nostri Liber aureus Bononiae, apud Alexandrum Benatium, 1590., str. 163. Franjo anjek, Crkva i kranstvo u Hrvata, Zagreb 1993., str. 308. U literaturi se ponekad navode i drugaije datacije franjevakog samostana u Zagrebu, no veina autora slae se da je samostan nastao prije provale Tatara u Hrvatsku.

33

34

11

001 Altic.p65

11

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

nastao oko 1285., a esti samostan u Gorbonoku za koji je poznato da nastaje 1294. godine. Slijedei isto kronoloko pravilo, samostan u Kostajnici koji se u tom popisu spominje izmeu samostana u Poegi i Gorbonoku morao je dakle nastati izmeu 1285. i 1294. godine35 . Istodobno neki istraivai sugeriraju mogunost da samostan jest bio formalno osnovan krajem 13. stoljea, ali da je izgraen ipak neto kasnije, tijekom 14. stoljea.36 Na to bi upuivala stilska obiljeja gotike naena na ostacima samostana kao i arheoloki nalazi ulomaka kamene grae koji su naeni pri obnovi kapele sv. Ane meu kojima i kameni ulomci koji nesumnjivo potjeu iz starog samostana.37 ak i ako se ospori ovo pretpostavljeno kronoloko pravilo koje bi potvrivalo postojanje samostana ve krajem 13. stoljea, Vatikanski kodeks iz 1344. koji izrijekom spominje samostan u Kostajnici nedvojbeno potvruje da je samostan svakako postojao prije polovice 14. stoljea.38 Na temelju svega iznesenog sa sigurnou moemo zakljuiti da prisutnost franjevakog reda u Kostajnici kao i osnutak samostana moemo datirati u razdoblje kraja 13. stoljea, a izgradnju samostana najkasnije u 1343. godinu, s vjerojatnou da je samostan mogao nastati i neto prije. Iako postoje navedene dvojbe oko datacije prvoga franjevakog samostana, oko njegove ubikacije nema nikakve dvojbe. Bio je izgraen na mjestu dananjega groblja sv. Ane tik uz istoimenu kapelu. Naime, najnovija arheoloka istraivanja pokazala su da je samostanski kompleks s crkvom sv. Franje Asikog bio orijentiran u smjeru istokzapad, tj. da je crkva bila svetitem okrenuta na istok. Samostan je imao uobiajenu strukturu i tlocrt koji karakterizira klaustar okruen samostanskim zgradama i crkvom na sjevernoj strani kompleksa. Jugozapadni ugao samostana nalazi se pod temeljima kasnije izgraene kapele sv. Ane, pa im se tlocrti djelomino preklapaju. Sudei po pronaenim dijelovima arhitektonske plastike, bila je to gotika graevina sa stilskim oznakama 14. stoljea iji se etverokutni tlocrt i odmjereni gabarit uklapa u sline sauvane samostane toga doba.39 Uz istono i juno samostansko krilo pronaeni su ostaci graba koje su po svemu sudei vezane uz palisadu koja je okruivala itavo naselje (to potvruje i crte grada fra Ivana Petaia iz 1653. godine). Smjetaj samostana u neposrednoj blizini obale Une, na putu koji je dolinom Une povezivao Dubicu s Kostajnicom nastavljajui prema Zrinu i gornjem Pounju, uklapa se u temeljno franjevako naelo da njihovi samostani moraju stajati na putu
35 36 37

Cvekan, Kostajnica i Franjevci, str. 57. Zorislav Horvat, Ostaci srednjovjekovnoga franjevakog samostana u Hrvatskoj Kostajnici, u: Hrvatska Kostajnica 1240.-2000., str. 151. Poetkom srpske okupacije 1991. godine minirana je kapela sv. Ane. Analizom njezinih ostataka u jezgri sruenog zia kapele pronaen je kameni materijal koji nedvojbeno potjee sa samostana, a koji je poetkom 18. stoljea koriten za gradnju te kapele. Franjo Emanuel Hoko, Presudna razdoblja u viestoljetnoj povijesti kostajnikih franjevaca, u: Hrvatska Kostajnica 1240.-2000., str. 155. Horvat, Ostaci srednjovjekovnoga, str. 153.

38 39

12

001 Altic.p65

12

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

(in via), dakle na prometnomu mjestu40 . Ta nam injenica govori jo jedan podatak o uvjetima razvoja srednjovjekovne Kostajnice. Naime, poloaj samostana na toj lokaciji nije uvjetovan samo potrebom da bude u blizini katela (plemii ele biti pokopani u samostanu), ve i prometnim pravcem puta koji je dolinom Une dolazio iz smjera Dubice te se od samostana jedan krak puta nastavljao uz obalu Une prema katelu, a drugi kretao prema sjeverozapadu preko Kubarnova brda i Tirola prema Gorama. Dakle, lokacija samostana oznaivala je ulaz u grad i raskre putova. Time, lokacija kostajnikoga franjevakog samostana potvruje jo jednu uobiajenu praksu franjevaca toga doba - samostani se po pravilu grade na ulasku u grad uz koji se redovito grade i gradska vrata, to je analogno ve spomenutu franjevakom naelu in via.41 To dakako vrijedi samo za prvi val urbanizacije, jer e samostani zbog razvoja i izgradnje naselja oko njega, ve u 15. stoljeu najee biti u sreditu naselja (zbog manjeg opsega kostajnikoga srednjovjekovnog naselja to se ovdje ipak nee desiti). Tree pravilo lokacije samostana jest da se grade u predgrau tj. na poetku naselja (to je zona najpovoljnije cijene zemljita). Takva su predgraa u srednjemu vijeku po pravilu neoblikovana i urbanistiki neodreena zona spontane izgradnje. Ulazei u jedno takvo amorfno tkivo predgraa, tako snaan i redovito pravilan geometrijski volumen kao to je samostan, postat e i bez posebne namjere glavni imbenik daljnje prostorne organizacije i izgradnje prostora predgraa. Prema njemu e se ravnati mrea ulica, a esto i veliina insula. Franjevaki je samostan imao kljunu ulogu u razvoju centralnih funkcija kostajnikog podgraa, pa samim time i u njegovoj urbanizaciji. Iako nam danas naalost nisu poznate pojedinosti iz ivota prvoga kostajnikog samostana, na temelju analogije s drugim srednjovjekovnim franjevakim samostanima u Hrvatskoj moemo donekle razumjeti mogue utjecaje na razvoj tadanje Kostajnice. Naime, poznato je da su franjevci uvijek snano utjecali na drutveni ivot svakog naselja u kojemu su imali samostan. Taj se drutveni utjecaj poglavito mogao ostvarivati kroz bratovtine iji su lanovi mogli biti svi stanovnici bez obzira na spol, brano stanje i drutveni poloaj, dakako uz obvezu prihvaanja evanelja i uzornoga kranskog ivota. Te su bratovtine u svim naseljima redovito okupljale razmjerno velik broj stanovnika, uglavnom niih slojeva graana te e ubrzo postati snano sredstvo utjecaja na formiranje javnog mnijenja, a nakon to prerastu u strukovna udruenja, postaju zastupnici koji se bore za prava sirotinjskih i graanskih slojeva pred plemiima i upravom naselja. Drugi oblik drutvenog utjecaja koji su franjevci mogli imati u srednjovjekovnoj Kostajnici jest valetudinarij, ljekarna i hospicij, pomou kojih su mogli uvelike pridonositi zdravstvenoj i sanitarnoj zatiti kostajnikoga kraja. Na kraju, franjevaki su
40 41

Anelko Badurina, Uloga franjevakih samostana u urbanizaciji dubrovakog podruja, u: Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, knj. 6, Zagreb 1990., str. 31. Za to imamo velik broj primjera u itavoj Europi kao i u naoj zemlji. Samostani u Krku, Rabu, ibeniku, Dubrovniku, Koprivnici izgraeni su tik do gradskih vrata.

13

001 Altic.p65

13

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

samostani redovito imali i znatan gospodarski utjecaj preko svojih samostanskih radionica (manufakture voska, tkanja, koe), sve do naina i tehnologije obrade zemlje. Takvo uzorno voeno gospodarstvo svakako nije moglo ostati bez odjeka u ostatku naselja.42 Osim podgraa, koje je nesumnjivo sredite Kostajnice u razdoblju kasnoga srednjeg vijeka, na podruju dananjega grada postojao je jo jedan srednjovjekovni lokalitet koji je zasigurno imao vanu ulogu u tadanjemu ivotu grada, no o njemu raspolaemo s najmanje podataka. Bila je to crkva sv. Mihovila. Kao to je ve spomenuto, ta se crkva prvi put spominje 1334. godine u popisu upa gorikog arhiakona Ivana, najstarijem popisu upa Zagrebake biskupije. Godine 1334. spominje se kao upna crkva Gorikog arhiakonata.43 Ta je crkva imala funkciju sjedita upe sve do osloboenja Kostajnice od Osmanlija.44 to se tie ubikacije te crkve, kartografski izvori ranoga novog vijeka, od sredine 17. stoljea nadalje, nedvosmisleno prikazuju crkvu sv. Mihovila na povienoj poziciji, na lokaciji ajira odnosno Tirola.45 Kako postoje podaci da je uz crkvu postojalo i groblje u koje se ukapalo i nakon osloboenja od Osmanlija, dakle poetkom 18. stoljea, s velikom sigurnou moemo pretpostaviti da je crkva sv. Mihovila, koja je nedvosmisleno ucrtana u sve karte druge polovice 18. stoljea na lokaciji ajire, ujedno i srednjovjekovna crkva Sv. Mihovila. Ta se lokacija uklapa i u trasu srednjovjekovne ceste s antikim kontinuitetom koja je prolazei uz Kubarnovo brdo i lokalitet crkve sv. Gospe (antiki miljokaz!) te podno
42 43 44

Badurina, Uloga franjevakih, str. 41. Buturac, Popis upa, str. 45. U tom smislu u literaturi stanovitu zabunu moe stvoriti podatak da se u popisu upa Zagrebake biskupije iz 1501. godine u Kostajnici spominje i ime Nikola, to neki istraivai tumae da je ve tada postajala i kapela sv. Nikole. Detaljnom analizom popisa iz 1501. razvidno je da se ime Nikola ovdje spominje kao osobno a ne svetako ime (nedostaje pridjev sancti). Jednaka se situacija ponavlja kod svih drugih upa popisanih 1501. godine, gdje je prvo spomenuto ime bez svetake oznake osobno ime, tj. ime upnika, a drugo je ime upe. Tako se i za Kostajnicu u popisu iz 1501. navodi da tamo djeluje upnik Nikola u upi sv. Mihovila u Kostajnici (Nicolaus, Sancti Michaelis de Kozthannycza). Takoer zabunu u nekih istraivaa izaziva jo jedno spominjanje Kostajnice u popisu upa 1334. godine. Radi se o upi sv. Martina u Kostajnici (sancti Martini de Koztannicha Elie). Na prvi pogled moglo bi se zakljuiti da je u Kostajnici 1334. postojala jo jedna upna crkva, ona Sv. Martina, no to ipak nije tako. To potvruje i struktura popisa iz 1334. godine odnosno slijed nabrajanja upa u okviru arhiakonata a koji je uvijek u skladu s geografskim slijedom upa. Tako popis nabraja redoslijedom upu Sv. Kri u Sisku, Martinsku Ves, Blinju, Gradusu, Bobovac, Stazu, Kostajnicu, Komogovinu, Zrin, Divuu, Unane, Gore, irovac, zatim slijede upe oko Buima i tek onda se spominje sporna upa sv. Martina. Dakle, u skladu s geografskim slijedom, i ta je upa morala biti negdje u blizini Buima. Ovu nepoznanicu rjeava Cvekan, (Kostajnica i franjevci, str. 37) koji tu upu ubicira izmeu planine Rada i potoka Buimice, na podruju dananje Varoke Rijeke. Nije nam poznato kako se taj lokalitet nazivao u srednjem vijeku. Naziv ajire stariji je naziv lokaliteta koji dolazi od tur. ajyr to znai livada te nesumnjivo potjee iz osmanskog razdoblja. Naziv Tirol modernog je podrijetla i nastaje krajem 19. stoljea kad se na taj lokalitet naseljavaju Austrijanci koji su u Kostajnicu doli graditi eljeznicu.

45

14

001 Altic.p65

14

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

ajira, izlazila na cestu kod dananje eljeznike stranice te nastavljala prijevojem izmeu Zrinske gore i Djeda prema Gorama i Petrinji. Naalost, nije nam poznato kad je crkva stvarno izgraena (zasigurno prije 1334. godine), jer nema starijih popisa upa koji bi nam to i potvrdili. Povuenost lokacije crkve visoko na brdu s dobrim pregledom na unsku dolinu, upuuje na raniju srednjovjekovnu logiku organizacije prostora koja je izbjegavala doline i svoja stanita redovito smjetala na povienim platoima koji su osiguravali laku obranu i dobru preglednost terena. Sukladno tome, logino je pretpostaviti da se uz crkvu u ranijim razdobljima srednjega vijeka razvijalo i naselje, no o tome danas naalost nemamo nikakvih podataka. Tek u kasnijim razdobljima srednjega vijeka dolazi do sputanja naselja prema dolinama i rijenim prometnicama. Na veu starost lokaliteta oko crkve sv. Mihovila upuuje i njegova dislokacija s obzirom na katel kao i kasnosrednjovjekovni suburbij koji se nalaze neposredno na rijeci Uni. Takav odnos prostorne organizacije mogao bi upuivati na stariju srednjovjekovnu jezgru vezanu za antiku trasu puta te noviju jezgru iji je razvoj vezan za lokaciju franjevakoga samostana i katela. Zanimljivo je da ja crkva sv. Mihovila usprkos oitoj dislokaciji od suburbija, jo dugo zadrala svoje funkcije kao upna crkva, to govori u prilog duoj tradiciji te crkve, odnosno njezinu ranom nastanku. Istodobno, upravo njezina povuenost u sigurnost poviene zone iznad doline Une davala joj je i moguu ulogu povremenog refugija za stanovnitvo kostajnikog suburbija. Na temelju svega iznesenog, moemo zakljuiti da se srednjovjekovna Kostajnica razvijala u trokutu omeenom crkvom sv. Mihovila, katelom odnosno kastrumom na rijeci Uni te franjevakim samostanom smjetenim na istonom ulazu u grad. Na takvu topografiju grada presudno je utjecala konfiguracija terena kao i sustav prometnih komunikacija na podruju naselja. Naime, na iremu kostajnikom podruju postojala su tri prometna vorita i na sva tri vorita dolazi do razvoja naseljenosti. To su lokalitet suburbija, lokalitet crkve sv. Mihovila kao i sam lokalitet katela. Kakav je kronoloki odnos meu njima, danas moemo tek nasluivati, no po svemu sudei dio kostajnikog naselja formiran uz crkvu sv. Mihovila vjerojatno je neto stariji, dok u kasnijim razdobljima srednjega vijeka dolazi do spontanog sputanja naselja prema unskoj dolini. Izgradnjom katela dio naselja vezan za obale rijeke i prijelaz preko Une definitivno preuzima karakter sredita naseljenosti i organizacije gradskog naina ivota.

15

001 Altic.p65

15

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

ILUSTRACIJE UZ RAZVOJ I PROSTORNA ORGANIZACIJA SREDNJOVJEKOVNE KOSTAJNICE

1. Kostajnica u srednjovjekovnoj prometnoj mrei

16

001 Altic.p65

16

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

2. upe arhiakonata Gore 1334. godine (identifikacija po Josipu Butorcu)

17

001 Altic.p65

17

06. 12. 07, 18:39

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

3. Kostajnica u okviru posjeda Nikole ubia Zrinskog oko 1550. godine

18

001 Altic.p65

18

06. 12. 07, 18:39

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

4. Rekonstrukcija urbane topografije srednjovjekovne Kostajnice stanje druge polovice 14. stoljea

19

001 Altic.p65

19

06. 12. 07, 18:40

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

5. Tlocrt kostajnikog kastruma u srednjem vijeku po D. Miletiu (2002.)

6. Poloaj srednjovjekovnog franjevakog samostana u odnosu na dananje groblje i kapelu Sv. Ane po Z. Horvatu (2002.)

20

001 Altic.p65

20

06. 12. 07, 18:40

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

7. Kostajnica na veduti Georga Hoefnagela iz 1617. godine

21

001 Altic.p65

21

06. 12. 07, 18:40

Zb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. dru. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 25(2007), str. 1-23

22

001 Altic.p65

22

06. 12. 07, 18:41

8. Kostajnica 1653. godine na veduti fra Ivana Petaia nastaloj krajem 17. stoljea

M. Slukan Alti: Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovne Kostajnice

Mirela Slukan Alti The Development and Spatial Organisation of Medieval Kostajnica Summary Based on the archival sources and archaeological research, the author analyses the conditions of the development of medieval Kostajnica with regard to the spatial organisation of medieval Croatia that is, relations between regional urban centres and routes of traffic and trade. Based on the charters discussed in the article, it is evident that Kostajnica undoubtedly experienced significant changes in its development during the Middle Ages. From its first mentions in the thirteenth century, when it was usually qualified as an estate (terra), and later as a smaller fortification (castellum), from the fifteenth century onwards it is regularly called a castle (castrum), to be mentioned as a borough (oppidum) for the first time in a charter of 1492. These terminological changes in the status of this settlement testify to the importance of the development that Kostajnica experienced during the Middle Ages, rising from the centre of a feudal estate into a smaller fortified urban settlement a borough. By means of the analysis of its central functions, it may be concluded that Kostajnica at the close of the Middle Ages had developed functions in defence, economy and administration, and that, as such, it had good conditions for the development of its urban functions. Regarding the level of centrality, it had the character of a borough (oppidum), whose influence spread over the wider area to the north and south of the River Una and was, together with Dubica, the main centre of the lower Pounje (the area around the Una) during the Middle Ages. By means of the analysis of historical sources, a reconstruction of the urban topography of Kostajnica in the Middle Ages has been made for the first time, allowing a formulation of a hypothesis of possible lines of its genesis. In the topographical sense medieval Kostajnica developed as a triangle defined by the church of St. Michael in the north, the fortification that later became the castle on the River Una and the Franciscan convent placed on the east entrance in the town. Such a topography of the town was decisively influenced by the configuration of the area and the system of traffic communications with the settlement itself. The part of Kostajnica founded around the church of St. Michael was the oldest part of the settlement, while only in later periods of the Middle Ages did the settlement spread downhill towards the Una valley and a suburbium form besides the Franciscan convent. By the building of the fortification, the suburbium on the bank of the river and on the river-crossing over the Una definitely took on the character of the centre of settlement and organisation of the urban lifestyle. Key words: Kostajnica, central functions, urban topography, the late Middle Ages, historical geography.

23

001 Altic.p65

23

06. 12. 07, 18:41