REVITALIZACIJA - ISPIT

ARHITEKTONSKI FAKULTET

AK

POVIJESNI PREGLED
Pojam graditeljskog nasljea
GRADITELJSKO NASLIJEE podrazumijeva sva nepokretna kulturna dobra nastala ljudskim radom od prethistorije do savremenih graditeljskih ostvarenja. Tim su pojmom obuhvaeni povijesni gradovi i naselja ili njihovi dijelovi, stare graevine i njihovi dijelovi, te arheoloki objekti i podruja koja imaju povijesnu, kulturnu, umjetniku ili ambijentalnu vrijednost. Pokretna kulturna dobra podrazumijevaju sva ostala ostvarenja likovne i primijenjene umjetnosti: kiparstva, slikarstva i umjetnog obrta. Nepokretna i pokretna kulturna dobra zajedno ine dio kulturnog nasljea / kulturnog dobra / kulturne batine. (tu se takoe ubraja i duhovno nasljee) Zatita graditeljskog nasljea izrazita je multidisciplinarna aktivnost. Ona okuplja strunjake koji se prvenstveno bave graditeljstvom i umjetnou, tj. urbaniste, arhitekte, graevinare, povijesniare umjetnosti, arheologe, povijesniare, etnologe, ali prema potrebi i strunjake iz drugih znanstvenih oblasti (pravnike, sociologe, ekonomiste, kemiare, slikare-restauratore i dr.)

Vrste graditeljskog nasljea

1. Graditeljske cjeline Povjesni gradovi ili naselja, odnosno dijelovi tih gradova i naselja ako izraavaju cjelinu urbanog ili ruralnog ivota, koja su znaajna po svojim urbanistiko-arhitektonskim, ambijentalnim, kulturnopovijesnim, umjetnikim, etnoloskim i drugim osobinama (povijesne jezgre nekih gradova, zasebne etvrti, predgraa, podgraa). Toj skupini pripadaju i seoska ruralna podruja koja uglavnom imaju etnoloku vrijednost, kao i mrtvi, stari gradovi, odnosno ruevine. 2. Povjesne graevine Pojedinane graevine ili dijelovi graevina, ili skupine graevina, ako ine jedinstvenu arhitektonsku cjelinu. Kultne graevine Vojnike graevine Civilne javne zgrade Utvreni dvorci 3. Arheoloka nalazita Spomenici Privatne stambene graevine Privredno gospodarske graevine Infrastruktura

Posebna vrsta graditeljskog nasljea koja se tretira kao neistraeni arheoloki rezervat, u kome se pod zemljom ili pod vodom nalaze ostaci starih gradova i naselja, ili njihovih dijelova i ostaci starih graevina ili njihovih dijelova.

Vrijednosti graditeljskog nasljea

Povijesna vrijednost Vrijednost starosti Umjetnika vrijednost Ambijentalna vrijednost Urbanistika vrijednost Vrijednost izvornosti Vrijednost rijetkosti Vrijednost reprezentativnosti Vrijednost cjelovitosti Znanstveni znaaj Odgojno obrazovni znaaj Kulturni znaaj Kultni znaaj Privredni znaaj

Ugroenost graditeljskog nasljea i uzroci njegova propadanja

Uzroci propadanja uslijed djelovanja vremena i prirode Dugotrajni postoje od samog nastanka graevine. Pod tim podrazumijevamo uticaj vremena i prirode (evolutivno propadanje: mikroklimatske prilike, topografska orijentacija, vjetar, inslolacija, termike ili fizike promjene, bioloke ili botanike promjene, vlaga...) Kratkotrajni nagle pojave. Pod tim podrazumijevamo zemljotrese, vulkanske erupcije, cikloni, tajfuni, poplave, odroni, ulegnua tla, lavine i poari uzrokovani prirodnim putem) Uzroci propadanja uslijed djelovanja ovjeka Svjesne degradacije Ruenje mnogih starih graevina iz prakticistikih, ekonomskih ili estetskih razloga, kako bi ustupile mjesto novim graevinama koje su znaajnije za novo vrijeme. Vjerska netrpeljivost, smjene razliitih konfesija na istom podruju, ruenje iz ideolokih ili politikih razloga . Ruenje kao posljedica istog vandalizma. Nesvjesne degradacije Ratovi, poari prouzrokovani ljudskom rukom, zaputenost, nebriga ili neadekvatno koritenje, nekontrolisana izgradnja ili pregradnja, neadekvatni arhitektonski projekti i urbanistiki planovi.
Uzroci ivota stanovnika povijesnih jezgri u nekim su sluajevima ispod biolokog minimuma, emu pridonosi dotrajala i oskudna infrastruktura, neprimjeren raspored poslovnih prostora, neregulisan promet i druge nepogodnosti, to bez obzira na gore ili bolje stanje arhitektonsko-urbanistikih vrijednosti, degradira povijesnu sredinu u cjelini.

Zatita graditeljskog nasljea i njezina povijest

Historiografija zatite graditeljskog naslijea obrauje povijest ljudskih akcija upravljenih na ouvanje, obnovu i ureenje nepokretnih kulturnih dobara. Iako bi se terminom zatita moglo svhatiti samo ouvanje postojeeg stanja, taj pojam u sebi podrazumijeva sve mogue intervencije kao to su restauracija, obnova, rekonstrukcija, revitalizacija, reanimacija i drugi oblici zahvata u povijesnoj okolini koji se poduzimaju u svrhu ouvanja kulturnih dobara i njihova vrednovanja u suvremenom ivotu. Historiografsko istraivanje razvitka zatite graditeljskog naslijea uglavnom se zasniva na prouavanju graevina i povijesnih cjelina, grafikih izvora, povijesnih izvora i dokumenata, normativnih akata, te literature iz te znanstvene discipline.
3

STARI VIJEK (DO KRAJA V st. n.e.)

Za ovaj period postoji veoma malo podataka o odnosu prema kulturnim vrijednostima. Ipak, poneki izvori i ostaci ukazuju na to da je postojao interes za kulturne vrijednosti, pa i na neke radove na njihovoj obnovi. Djorsova piramida restauratorski radovi i danas se jasno raspoznaju na piramidi Hram boice Here zamijena prvobitnih drvenih stupova novom kamenom graom Memnonovi kolosi Car Septimij Sever naredio popravku kolosa nakon zemljotresa Obnova hrama Cerere u Rimu Ciceronov govor protiv Vera Ciceron optuuje namjesnika Sicilije za unitenje kulturnih dobara Pauzanijin Vodi kroz Heladu Iz njegovih opisa saznajemo o pojedinim postupcima zatite umjetnina, npr. Premazivanje mramornih kipova uljem, a onih iz bjelokosti vodom. Isto tako doznajemo za postojanje vodia koji su posjetioce vodili po povijesnim podrujima. S legalizacijom kranske vjere, dolazi do velikog zamaha u izgradnji crkvenih graevina, a to se odrazilo i na brigu oko starijih objekata vjerske namjene. Edikt Cara Majorijana Prvi poznati restauratorski akt, kojim se iznosi teko stanje spomenika kulture, najvie zbog ruenja starih graevina do kojih dolazi radi novih gradnji koje poduzimaju privatnici, a pri tome im pomau i odgovorni gradski slubenici. Tim se aktom trai zatita povijesnih zdanja i odreuju veoma stroge sankcije (novane globe i sjeenje ruku) za one koji rue spomenike odnosno doputaju da se to uradi.

SREDNJI VIJEK (VI XV. St.)

Srednji vijek je epoha brojnih ruenja, novogradnji i pregradnji, a najvei broj obnova povjesnih graevina uslijedio je iz razloga ponovne upotrebe tih objekata u kultne, obrambene i druge utilitarne svrhe. U srednjem vijeku je postojao respekt prema povijesnim graevinama izraen od vladara, crkvenih poglavara, graditelja i majstora. Poduzimane su i konkretne akcije zatite, obnove i rekonstrukcije. To su, ipak, bili izolirani sluajevi nastojanja pojedinaca, poticani kulturnim afinitetom, eljom za isticanjem, politikim, vjerskim i drugim razlozima, pa ih ne moemo smatrati karakteristinim za zatitu ili barem respekt prema prolosti. Istonogotski kralj Teodorik Osnovao odbor koji je u svojoj nadlenosti imao stare kipove. (to se smatra jednim od najranijih primjera konzervatorske organizacije). Izdao je naredbu da se godinje proizvede 25 000 opeka za popravak zidova, kao i zabranu koritenja starih hramova kao izvora kamene grae, te stroge sankcije predviene za prekritelje te naredbe. Takoer je izdao uputu arhitektima da paljivo prouavaju stare stilove, kako se u svom stvaralatvu ne bi na barbarski nain udaljavali od starih modela. Obnova Pompejevog pozorita u Rimu konsolidacija trone graevine gradnjom potpornjaka (kontrafora), to je izvedeno na troak kraljeve blagajne. Popravak dviju velikih statua izdana naredba da se skulpture poveu i podupru pilastrima od opeke. Obnova Koloseuma u XI stoljeu znatno poruen od Normana. Neke pregradnje uslijedile su u XII st. kad je pretvoren u tvravu, ali potom dolazi do znatnog ruenja, najprije zbog potresa, a zatim opet radi vaenja kamene grae potrebne da bi se podigle nove graevine u neposrednoj okolini. Panteon Ruenje i degradacja poinje ve u VI stoljecu kad su iz hrama povaene statue. Obnova je uslijedila kad Panteon 609.g. dobiva novu funkciju kranske crkve, koja, meutim, nije bila mnogo u upotrebi, jer je bizantski car Konstans II ve g. 663. pridonio njezinom demoliranju odnosei krovnu grau u Carigrad. Papa Grgur II ponovno je obnavlja i pokriva olovnim ploama kao crkvu koja u XII stoljeu dobiva romaniki zvonik. Uskoro, meutim, i ta funkcija prestaje kad Panteon postaje dio utvrda i u takvoj je upotrebi sve do kraja srednjeg vijeka. Kasnoromanika katedrala sv. Stjepana u Beu radikalne promjene u gotikom stilu, ali ipak zadrava prvobitni romaniki zapadni prostor (elja vladajue habsburke kue da time dokae svoju povezanost s dinastijom Babenberg) Katedrala iz Wormsa izgubila je 1429. g. svoj romaniki zvonik, koji je godine 1472. obnovljen po starom uzoru da se sauva izvorni izgled cjelokupne graevine.

RAZDOBLJE RENESANSE I BAROKA

(OD SREDINE XV DO SREDINE XVIII st.) Renesansa je prvo kulturno umjetniko razdoblje u kojem je uspostavljen dublji dodir s antikom i ta se injenica morala odraziti i na odnos prema graditeljskom i uope prema kulturnom nasljeu. Iako postoji veliki interes za kulturno nasljee i pojaano zanimanje za antike graevine, razdoblje renesanse nosi u sebi i jednu veliku kontradikciju: vraanje antikim izvorima nije istodobno znailo i interes za zatitu tog nasljea. Naprotiv, u tom pogledu nije dolo do bitnih promjena. Antiki amfiteatri, teatri, hramovi, terme nisu se mogli izravno koristiti, pa su adaptirani za nove potrebe ili, jo gore, porueni da bi se ustupilo mjesto novom objektu i koristio stari materijal. Renesansni arhitekti uz svo divljenje prema klasinim dostignuima u prolosti, pri adaptacijama ili kompletiranjiu nedovrenih graevina su zadravali slobodu vlastitog stvaralatva. Starine su im trebale pokazati kako je stvarala klasina epoha, da bi se na temelju tih saznanja moglo bolje stvarati. Kompletiranje ranijih graevina veoma je est sluaj u renesansnoj arhitekturi. Naredba pape Nikole V da se sa rimskog Koloseuma odveze preko 2500 kola natovarene grae, da bi se podizali novi objekti. Mnogi mostovi i palae u Rimu graeni su kamenom povaenim s tog grandioznog objekta, koji je kroz XVI i XVII st. toliko degradiran da postaje tvornica salitre, a kasnije i skladite baruta. Ta funkcija prouzrokovala je i znatnije ruenje uslijed eksplozije od kojih su stradali zidovi u junom dijelu graevine. Panteon se opet koristi kao crkva koju papa Eugen IV oslobaa naknadnih preinaka i dograuje. Nakon toga papa Urban VIII odredio je da se povadi bronza s njegove kupole i s krova atrija i upotrijebi za lijevanje 80 topova. Ispti papa, meutim, kasnije se odluio za njegovu obnovu, pa je ak Berniniju povjerio gradnju bonih zvonika. Obnova crkve Santo Stefano Rotondo Obnova crkve iz XIII st. u tzv, Malatestin hram Alberti je sauvao staru jezgru crkve, koju se i danas doivljava u interijeru i sasvim je zatvorio novom konstrukcijom.

Barokno razdoblje (XVII XVIII st.) ni kroz stvaralatvo svojih arhitekata ni kroz teoretska razmatranja nije pridonijelo vrednovanju graditeljskog i kulturnog naslijea, ve sa svojim antiklasinim stavom udaljilo od oblikovanog vezivanja na antiku. Ipak, razdoblje baroka dalo je svoj doprinos zatiti prvom ozbiljnom pojavom pravne regulative, koja upravo tada nastaje u razliitim evropskim zemljama.

RAZDOBLJE KLASICIZMA
(PRIBLINO OD SREDINE XVIII DO SREDINE XIX st.) Znaaj razdoblja klasicizma svakako je u tome to ono donosi prvu konzervatorsku doktrinu zasnovanu na zatiti i obnovi antikih spomenika. Zatitni i restauratorski radovi, izvode se na osnovi pravih projekata od strane arhitekata, koji su organizirani u prvim konzervatorskim slubama. Ponegdje konzervatori klasicistike inspiracije ispoljavaju ve znanstveni pristup istraivanja i snimanja objekata i podruja koje obrauju, a u restauratorskim radovima nastoje materijalom i tehnikom obiljeiti obnavljane dijelove. Negativne posljedice klasicistikih ideja na podruju zatite izraene su u uklanjanju onih graevina ili dijelova koji su nastali poslije klasinog razdoblja, a po dananjem shvaanju sadre isto tako povijesne, umjetnike, ambijentalne i druge vrednote. Jedna od karakteristika klasicizma u zatiti bila je kompletiranje nedovrenih crkvenih objekata u neoklasinom stilu. Zapoela zatita i obnova Koloseuma s izradom kosog potpornog zida. Ti radovi nose i prva obiljeja znanstvenog pristupa, jer su potporni elementi izraeni od opeke da bi se razlikovali od izvornog zida. Obnova Konstantinovog slavoluka, kojem se popravljaju troni dijelovi, ali se ambijent u cjelini oslobaa kasnijih dogradnji. Sistematsko iskopavanje rimskog Foruma Zahvat na Titovom slavoluku najprije osloboen kasnijih dodataka, a zatim i kompletiran prema izvornom obliku Dovrena fasada milanske katedrale

Neoklasino razdoblje donosi i prve rekompozicije arheolokih spomenika (tzv. anastiloza) na sve brojnijim iskopinama koje su obilovale mnotvom uruenih arhitektonskih dijelova. Obnavljaju se i djelomino podiu graevine u Pompejima i na Siciliji kao i Akropola. Razdoblje francuske revolucije pa sve do pada Napoleona, imalo je veoma negativne posljedice na kulturno nasljee. Uzrok tome su bili ideoloki razlozi, tj. svjesno uklanjanje kulturne i umjetnike batine feudalnog poretka i stalea.

RAZDOBLJE ROMANTIZMA U ZATITI (XIX st.)

Razdoblje romantizma proiruje interes zatite od iskljuivo klasinih spomenika i na one iz srednjeg vijeka. Romantizmu je svojstveno svjesno bjeanje od stvarnosti i okretanje k prolosti, srednjem vijeku, dalekom Orijentu, egzotici, religioznosti, misticizmu. Romantizam donosi i stvaranje dviju meusobno suprotnih zatitnih doktrina: Restauratorski pravac: Proizaao iz klasicistike sklonosti k purifikaciji, odnosno ogoljenja izvorne graevine, zagovara jedinstvo stila, pa u zanosu za stilskom istoom veoma esto pribjegava uklanjanju drugih vrijednih povijesnih slojeva, a ne pree ni pred kompletiranjem graevina na temelju vie ili manje pouzdanih podataka ili sasvim bez podataka. Javlja se najprije u Francuskoj, kao odgovor na devastacije znaajnih povijesnih graevina do kojih dolazi za vrijeme graanske revolucije. Javni i kulturni radnici diu svoj glas u obranu povijesnih vrijednosti: Victor Hugo: Dvije su stvari u nekoj graevini: njezina uporaba i njezina ljepota. Uporaba pripada vlasniku, ali ljepota itavom svijetu, pa vlasnik prekorauje svoja prava ako je unitava Najvei restaurator povijesnih graevina ovog perioda je Viollet-le-Duc. Njegov pristup graditeljstvu zahtjeva da svaki projekt bude zasnovan na temeljitom istraivanju. Izriito trai da se prije bilo kojeg zahvata izrade egzaktne analize vremena u kome je nastao neki spomenik i karaktera svakog pojedinog njegovog dijela i zalae se za sakuplkanje izvora, dokumenata i izradu snimaka. Insistira na fotografiji. Viollet-le-Duc izraava stav o potrebi ostvarenja jedinstva stila pri obnovi neke graevine (tenja za stilskom istoom svaka graevina mora odraavati samo jedan stil, pa makar to znailo ruenje dijelova graevine koji ne pripadaju istom stilu ili ak dograivanje dijelova koji prije nisu postojali) Dovravanje katedrale Notre-Dame Obnova katedrale u Kolnu S. Maria del Fiore Obnova katedrale u Amalfi barokna fasada zamijenjena srednjevijekovnom.

Dva su zahvata pobudila posebnu panju: Uklanjanje Berninijevih zvonika s Panteona od samog poetka neprihvaeni od veine graanstva, uklonjeni su 1893. da bi se Panteonu vratio izvorni izgled. Obnova zvonika crkve Sv. Marka u Veneciji iz XII st. primjer faksimilanske obnove: zvonik je obnovljen na istom mjestu i u istom obliku, volumenu i materijalu. Konzervatorski pravac Konzervatorski pravac javlja se kao reakcija na restauratorski pravac, pa u nastojanju ouvanja autentinosti zateenog stanja, iskljuuje (osim iste konzervacije ili konsolidacije) svaku restauratorsku intervenciju. Javlja se najprije u Engleskoj, a glavni ideolog postao je John Ruskin (kritiar umjetnosti, sociolog i pisac)
8

Prema svhaanju Ruskina, svako umjetniko djelo, pa prema tome i arhitektura, pripada iskljuivo njegovom stvaraocu i mi ga danas moemo doivljavati, diviti mu se, pratiti njegovo propadanje, ali nemamo pravo da ga mijenjamo, ak ako je u pitanju i njegova egzistencija. Svakoj graevini mora doi kraj, kao i svemu na svijetu. Faza starosti, tj ruevina, ima takoer svoju dra, svoje dostojanstvo, istie se slikovitou, to joj daje posebnu umjetniku vrijednost. Obnova kulturnih dobara, prema ovim shvatanjima, jednako je neshvtljiva kao i uskrsnue mrtvaca. William Morris (pjesnik, umjetnik, knjievnik, kritiar) osniva Drutvo za zatitu starih graevina. Njegovo shvatanje slino je Ruskinovom: graani treba da bdiju nad starim spomenicima kako bi ih zatitili od bilo kakvog restauriranja Razlike izmedju Ruskina i Viollet-le-Duca odlino ilustruju razlike izmeu ova dva pravca: Viollet-le-Duc je prvenstveno arhitekt, inenjer, konstruktor, a Ruskin je kritiar i knjievnik. Za njega su ruevine idealni spomenici iz kojih slikari romantizma mogu crpiti svoje inspiracije, a za Viollet-le-Duca one su ugroeni objekti koje je potrebno spasiti, obnoviti radi mogunosti koritenja, a katkada i stilski ujednaiti.

RAZDOBLJE BIOLOKE ZATITE (OD KRAJA XIX DO SREDINE XX st.)

Razdoblje bioloke zatite veoma je znaajna faza u cjelokupnom razvoju konzervatorske teorije i prakse. To je prvo razdoblje koje zatitu graditeljskog nasljea izdie na potpuno znanstvenu razinu i zaustavlja za kulturno nasljee opasni pravac kojim je krenuo restauratorski zanos iz doba romantizma. Negativne posljedice proizilaze iz gesla konzervirati, a ne restaurirati. Ovakav stav pogodovao je konzervatorskoj pasivnosti, koja je ponegdje bila nepovoljna za zatitu i odravanje kulturnih dobara. Ovaj pravac vrednuje cjelokupni bioloki rast povijesnih graevina, odnosno razvitka i promjena kojima su spomenici bili stalno izloeni od nastanka do najnovijeg vremena, pa se ocjena vrijednosti nije mogla ograniiti samo na prvi ili najznaajniji sloj, nego obuhvatiti podjednako sve epohe. Ne prihvata dotadanju praksu kompletiranja povijesnih graevina Dvije konzervatorske kole su karakteristine za ilustraciju ovog pravca:

Talijanska konzervatorska kola Preuzima Ruskinovu kritiku nekontroliranih zahvata obnove, ali ne i njegovo potpuno odricanje potrebe za bilo kojim restauratorskim zahvatom. Razvija se pod utjecajem dvojice velikih arhitekata i konzervatora tog vremena: Camillo Boito Njegove su teoretske pozicije u pitanju obnove spomenika izmeu Ruskina i Viollet-le-Duca. Od prvoga prihvaa oprez, a od drugog potrebu restauratorskih akcija. Od prvoga ne prihvaa stav da se potrebno unaprijed pomiriti s injenicom o propasti povijesnih graevina, a s drugim se ne slae da je obnova neophodna ak i ako za nju nema dovoljno podataka. Pri tom postavlja temeljni princip vrednovanja koje nije osnovano samo na starosti, ve i na mnogim drugim kriterijima, meu kojima je i estetska vrijednost pojedine epohe. Ljepota moe pobijediti starost Udario je temelje restauratorskoj povelji Gustavo Giovannoni Zalagao se za ouvanje prostora i funkcionalne biti arhitektonskog djela. Zasluan je i za unapreenje metodologije istraivanja (arhitektonsko-tehnike podloge). Bio je sudionik Atenske povelje. Njegovom zaslugom, prvi put se u zatiti kulturne batine uvodi pojam povijesnih ambijenata.

10

Austrijska konzervatorska kola Oslanja se na Ruskinov pravac romantiarskog konzervatorstva i prilagoava ga zahtjevima znanosti svog vremena. Dva su glavna nosioca i osnivaa ovoga pravca: Alois Reigl Postavlja teoretsku osnovu za vrednovanje svih stilskih epoha. Prema njemu, razliiti dometi u umjetnosti pojedinih epoha posljedica su razliitih htjenja, pa su prema tome sva razdoblja jednako vrijedna i jednako ih treba tititi. Klasificirao je razliite kriterije i vrijednosti i time stvorio temelje moderne analize umjetnikog nasljea (vrijednost starosti, povijesna vrijednost, htijena vrijednost, upotrebna vrijednost, umjetnika vrijednost) Max Dvorak teio je da povijest umjetnosti izgradi kao egzaktnu znanost. Odbacio je teorije o istom stilu i opredjelio se za iskljuivo konzerviranje, pa je tako postao u znanstvenoj zatiti nosilac gesla konzervirati, a ne restaurirati.

Bosna i Hercegovina bila je do kraja prvog svjetskog rata periferno podruje austrijskog kulturnog utjecaja, ali Austrija nije u njoj, analogno drugim svojim teritorijama, organizirala zatitnu slubu. Prvi poticaji za organizovanu zatitu doli su iz same bosansko-hercegovake sredine. Godine 1885. Osniva se Muzejsko drutvo za Bosnu i Hercegovinu koje se bavi prouavanjem i sakupljanjem starina i vodi brigu o zabrani otuenja spomenika iz zemlje. Bosansko-Hercegovaki sabor usvojio je 1911.g. rezoluciju narodnog zastupnika arhitekta Josipa Vancasa da se osnuje dravni organ za zatitu spomenika, pa je na temelju toga 1914. Izraen nacrt Zakona o zatiti, iju je realizaciju omeo Prvi svjetski rat. Unato tome, u tom je razdoblju, kao i u razdoblju predratne Jugoslavije, veliku ulogu u prouavanju i zatiti spomenika imao Zemaljski muzej u Sarajevu i njegov direktor arheolog iro Truhelka, zasluan za razvoj predpovijesne, starokranske i srednjovjekovne arheologije, pa i za samu zatitu spomenika, naroito muzejskih. U okviru rada Zemaljskog muzeja poduzeti su, jo prije Prvog svjetskog rata radovi na zatiti ostataka antike vile u Mogorjelu kod apljine, srednjovjekovnog kompleksa u Sarajevu i drugih kulturnih dobara.

11

POSLIJERATNO RAZDOBLJE AKTIVNE ZATITE GRADITELJSKOG NASLJEA

Vremensku granicu bioloke i aktivne zatite ini Drugi svjetski rat, koji je donio nagla razaranja cjelina i objekata graditeljskog nasljea. Aktivna zatita preuzima od predhodnog razdoblja sve one pozitivne elemente, kao to je vrednovanje svih povijesnih slojeva, oprez i kritiki pristup svakoj restauraciji, ali polazi od dimenzije vremena i planskim akcijama unosi savremeni ivot u zaputene stare ambijente i graevine kako bi osigurala trajnu zatitu graditeljske umjetnike batine. Aktivni odnos znai angairanje zatitne slube i svih drugih subjekata zatite da bi se kulturna batina ukljuila u tokove savremenog ivota i u tome ponudila odreena rjeenja za koegzistenciju kulturnih vrednota prolosti u savremenom tkivu jednog grada, naselja ili irih prostora. Osnovni stavovi aktivne zatite: irim povijesnim ambijentima posveuje se najvea panja, za razliku od tradicionalnog konzervatorstva kojem je u aristu interesa bio samo pojedinani spomenik kulture. Interes se proiruje sa pojedinanog objekta na blokove, etvrti, naselja, gradove i ire prostore. Proirenjem interesa, proiruje se i mjerodavnost za zatitu, koja vie ne ostaje iskljuivo u kulturnoj domeni, vec se prenosi i na druge sektore ivota (javni radovi, prostorno ureenje i dr.) koji e omoguiti kompleksno rjeavanje problema ouvanja i ureenja povijesne okoline s drutvenih, tehnikih, finansijskih i drugih gledita. Polazi od programa, planova i projekata koji prethode realizaciji. Sve zahvate prati iscrpna znanstveno-struna (u prvom redu tehnika) dokumentacija. Bori se znanstvenim metodama za spaavanje dananjeg ivota u kulturnom nasljeu. U tu svrhu aktivna zatita najefikasniju metodu ouvanja i odravanja starih graevina i ambijeanta nalazi u revitalizaciji, tj. poduzimanju potrebnih mjera za ponovni ivot graditeljskog nasljea koji e osgurati uvjete trajnog odravanja starih graevina i ambijenata. Nudi jednak pristup svim povijesnim slojevima i njihovo jednako valoriziranje. Osugurava trajnu zatitu, zato su doputene razliite vrste intervencija (konzervacija, konsoldacija, restauracija, faksimilska reprodukcija, interpolacija, pa ak i dislokacija spomenika. Ne brani savremeni kreativni doprinos naeg vremena povijesnom ambijentu, ukoliko nova rjeenja potuju povijesnu okolinu.

Ideje aktivne zatite su postepeno sazrijevale, a poslije Drugog svjetskog rata prodirale u pojedinim zemljama, da bi sedamdesetih godina uglavnom posvuda postigle svoju potpunu afirmaciju. Karakteristini su u tom pogledu primjeri iz Poljske, Italije i Njemacke, i drugih evropskih zemalja, kako po vrijednosti poruene batine, tako i po stupnju razaranja i primjenjenim metodama obnove.

Genova Ancona Bazilika San Lorenzo fuori le mura u Rimu Firentinski most Santa Trinita iz rijeke Arno povaeni svi komadi i izraena detaljna studija prvobitnog oblika.
12

 Benediktski samostan Montecassino faksimilska obnova uz potpunu povijesnu i tehniku dokumentaciju prvobitnog stanja. Ukljuuje ak i izradu novih slikarskih dekoracija. Varava najizrazitiji primjer potpune rekonstrukcije povijesne jezgre grada iz poslijeratnog razdoblja. Nakon nestanka itave povijesne jezgre, rekonstrukcija uraena prema izvornim oblicima. Taj je zahvat bilo mogue poduzeti jer je o tome postojala fotografska i arhitektonska dokumentacija na osnovu koje su izraeni projekti obnove. Povjesni centar Bologne Poslijeratno razdoblje znaajno je i po organizaciji slube zatite u gotovo svim zemljama. (Haka konvencija, New Delhi, Venecijanska povelja, Splitska deklaracija, Amsterdamska deklaracija) Najpotpuniju urbanistiku zatitu jednog znaajnog povijesnog sredita predloio je Giancarlo De Carlo svojim planom zatite i ureenja Urbina Pruio razne modele koje aktivna zatita prihvaa u revitalizaciji jedne povijesne sredine.

13

METODE AKTIVNOG PRISTUPA GRADITELJSKOM NASLJEU

Aktivno ouvanje graditeljskog nasljea postie se primjenom razliitih metoda, koje se odabiru prema posebnim zahtjevima svakog pojedinog sluaja. Ti se zahtjevi prvenstveno osnivaju na stupnju sauvanosti svakog pojedinog dobra, koje se zatiuje i ureuje na znanstvenoj valorizaciji i njenoj drutvenoj verifikaciji i na sagledavanju mjesta uloge graditeljskog nasljea u savremenom ivotu. Ovim metodama trae se naini najprimjerenije savremene zatitne obrade nepokretnih kulturnih dobara.
14

KONZERVACIJA
Konzervacija podrazumijeva ouvanje postojeih vrijednosti batine u neizmjenjenom obliku, odnosno zatitu njenih povijesnih karakteristka. Konzervacija spomenika na prvom mjestu zahtjeva njihovo stalno odravanje Venecijanska povelja
iz 1964.g.

KADA I GDJE Kada je graditeljsko dobro u takvom stupnju sauvanosti (ima primjerenu namjenu i dobru prezentaciju kulturno-umjetnikih vrijednosti), da osim eventualnih konsolidacijskih radova nema potrebe za bilo kakvom intervencijom kojom bi se mijenjao njen karakter ili namjena. Kada je graditeljsko dobro toliko porueno da predstavlja arheoloski objekat kod kojeg, osim eventualnih konsolidacijskih i drugih zatitnih radova, nisu potrebni niti dozvoljeni, nikakvi drugi bitni zahvati.

Odravanje je esto vezano i s izmjenama dijelovanja koje kod tronih materijala vie dolaze do izraaja nego u trajnim materijalima kao to je npr. kamen. Pri tome je teko pratiti to je u toku dugog razvitka jedne graevine izmijenjeno u svrhu trajnog odravanja. Pod konzervacijom i odravanjem podrazumijeva se opskrba graevina nuno potrebnim tehnikim ureajima (komunalne inistalacije, grijanje i kondicioniranje i dr.), te itav niz konsolidacijskih postupaka kao to je uvrenje temelja, zidova i krovova, ispravljanje uruenih i ugroenih dijelova i drugih tehnikih zahvata. Uz odravanje spomenika esto puta su vezani i pojedini zatitni dodaci, koji mogu biti privremenog ili trajnog karaktera. Kod povijesnih gradova i naselja mnogo je tee govoriti o apsolutnoj konzervaciji, jer je urbana ili ruralna aglomeracija daleko kompleksiji organizam, pa zateeno stanje ne moe potpuno zadovoljiti sve potrebe zatite.

15

KONSOLIDACIJA
Konsolidacija ili konstruktivno saniranje je postupak koji podrazumijeva primjenu tradicionalnih ili savremenih metoda za uvrenje i povezivanje, kako bi se osigurala trajnost i strukturalna cjelovitost. Metode konsolidacije trebaju ostati nevidljive, odnosno ne smiju ugroziti estetske vrijednosti objekta sanacije. Odravanje izmjenom dijelova: Kamen izmjene obino uoljive (ovisno od klesarskog naina obrade u vrijeme izmjene) Troni material teko uoljive izmjene (glina, drvo). Dolazi u pitanje autentinost materijala i datiranje. Utvreno naselje u sjevernoj Sahari nije mogue datirati, jer nema o njoj povijesnih podataka niti arhitektonsko-umjetnikih elemenata, koji bi omoguili odreivanje vremena nastanka. Neprestano se obnavlja istim materijalom blatom Japanski sklop hramova Ise Naiku sagraen od krhkog utog empresa. Redovito se podie replika neposredno uz raniju repliku, kako bi se graevina stalno odravala.

16

ADAPTACIJA
Adaptacija podrazumijeva prilagoavanje vrijednih prostora novom ivotu, za neku novu namjenu primjerenu njegovim fizikim mogunostima Adaptacija je jedno od osnovnih sredstava revitalizacije Pri adaptaciji je vano da nova namjena odgovara athitetonsko-umjetnikim i ambijentalnim karakteristikama same graevine, kao i tehnikim uvjetima koji dozvoljavaju novu upotrebu.

Pozitivni primjeri: Crkva S. Salvatore u Palermu pretvorena u koncertnu dvoranu. Nova funkcija izvanredno odgovara povijesnom ambijentu i karakteru graevine u cjelini. Adaptacija crkve sv. Tome u Zadru prvobitni projekat bio dobar, da bi investitor naknadno izmijenio funkciju i pretvorio je u prodavnicu plastine galanterije. Primoten naselje u kojem je zadran osnovni stambeni karakter, a samo su tale i drugi prizemni prostori predvieni za ugostiteljske najmene.

Negativni primjeri: Gazi Husreg-begov Hamam adaptiran u ugostiteljski objekat, pa video i disko klub. (neprimjereno, ne zbog namjene ve fizike degradacije) Zamiljen kao dvojni objekat, nakon ruenja zida koji odvaja muki i enski dio, on gubi spomeniku vrijednost. Adaptacija crkve sv. Roka na Hvaru pretvorena u stambenu kuu, ime je ne samo devalvirana povijesno-arhitektonska i ambijentalna vrijednost, nego dovedena u pitanje i etinost pristupa takvom zahvatu. Adaptacija crkve u amsterdamskoj cetvrti Haarlem preureena za kolektivno stanovanje. Sv. Stefan ruralno naselje adaptirano u naselje hotel

17

REVITALIZACIJA
Revitalizacija je metoda aktivnog pristupa graditeljskom nasljeu kojom se objektima koji su ostali bez ive funkcije, ponovno daje neka funkcija. Cilj revitalizacije je da oivi i ouva stare prostore i povee ih sa njihovom okolinom. Zadatak e biti ostvariv ako ga drutvo prihvati kao jedan od drutvenih ciljeva, jer e mu jedino tako biti osigurana puna javna podrka i nee zavisiti samo od zalaganja pojedinca i povremenih financijskih ulaganja. U mnogim dokumentima, meunarodnim i nacionalnim poveljama i preporukama, istie se davanje funkcije kao jedan od bitnih preduvjeta zatite: Za osiguranje zatite spomenika, uvijek je povoljnije ako oni imaju neku za drutvo korisnu namjenu: davanje takve namjene je prema tome poeljno, ali se pri tome ne smije mijenjati unutranji raspored ni izgled graevina. Samo u tim granicama mogu se uzimati u obzir i dozvoljavati preureenja koja zahtijevaju savremne potrebe i nain ivota. Venecijanska povelja iz
1964.g.

Pitanje funkcije povijesne graevine ili cjeline veoma su sloena i ne moe ih se rjeavati po nekom jedinstvenom modelu, jer i u odabiranju namjene graditeljskom nasljeu postoji veliki raspon mogunosti. Veliki broj povijesnih graevina ostao je danas bez ikakve namjene, ali u nekim sluajevima i sama kulturna vrijednost daje graditeljskom nasljeu odreeni smisao u dananjem ivotu. To se odnosi na arheoloke objekte koji su kao ruevine izgubili svoju prvobitnu namjenu, a kojima nije mogue dati novu funkciju. Najpogodnija primjena revitalizacije je kada je graditeljskom nasljeu mogue vratiti prvobitnu namjenu. Vraanje prvobitne namjene u svakom sluaju najvie odgovara karakteru samog kulturnog doba. Kada nije mogue ili nema potrebe za vraanjem prvobitne namjene, onda se vri adaptacija. Crkva svete trojice u Splitu Crkva sv. Marije u Zadru Sklop blagavaonice u Dioklecianovoj palae planirana izgradnja novog objekta u volumenu prvobitne zgrade i davanje itavom kompleksu nove namjene restorana, koji se pokazuje veoma potrebnim upravo na toj lokaciji. Ponovno koritenje kanalizacionog sistema Dioklecijanove palae.

18

ANASTILOZA - REKOMPOZICIJA
Anastiloza je metoda kojom se porueni izvorni dijelovi postavljaju na svoje mjesto i u svoju prvobitnu funkciju, pa se tako povijesnom dobru vraa, djelomino ili u cjelini, prvobitni oblik. (Postavljanje poruenih izvornih dijelova na svoje mjesto i u prvobitnu funkciju) Anastiloza => gr. ANA = ponovo + STYLOS = stup Moe biti samostalna metoda (to se najvie primjenjuje kod arheolokih lokaliteta), ali se javlja u postpuku i sa drugim metodama restauracije i revitalizacije. Potpuna anastiloza Primjenjiva je kod naglih razaranja graditeljskog nasljea u ratu, potresu i drugim elementarnim nepogodama. Dijelovi graevine se samo vrate na prvobitno mjesto. Djelomina anastiloza Najuobiajenija je metoda pri obnovi i ureenju arheolokih objekata koji su graeni kamenom. Mnoge graevine arhajske, klasine i helenisticke grke i stare rimske athitekture, koje su se s vremenom uruile, mogle su se primjenom metode anastiloze djelomino obnoviti. Uz minimalne dodatke komponirana je prostorna cjelina kod koje se nasluuje prvobitni oblik graevine. Grki hramovi kod kojih su koritena savremena tehnika sredstva kod vezivanja izvornih elemenata. Ishak-begovo turbe u Skoplju nakon zemljotresa izvrena potpuna rekompozicija. Palaa u Gamzigradu Palaa Grisogono-Cipci na Peristilu u Splitu

19

RESTAURACIJA
Restauracija je obnova objekata preteno sauvanih, a sastoji se u dodavanju dijelova koji su nestali ili dotrajali. Restauracija podrazumijeva postupak obnove graditeljskog nasljea, kojim se povijesnim graevinama cjelinama dodaju dijelovi, koji su postojali u izvornom izgledu ili u jednoj od razvojnih faza, a danas nedostaju. Restauracija je kao metoda bila pristupana u svim razdobljima, a posebno je bila razvijena u romantizmu, u kome je dala obiljeje jednom pravcu te epohe restauratorski pravac. Mnoge meunarodne povelje osporavaju restauraciju, ali ipak dozvoljavaju mogunost obnove ukoliko je to neophodno (Atenska povelja, Venecijanska povelja) Restauracija spomenika je operacija koja se moe vriti samo u izuzetnim sluajevima. Njen cilj je da sauva i da otkrije estetske ili historijske vrijednosti spomenika, a zasniva se na potovanju stare materije i autentinih dokumenata. Ona mora zaustaviti tamo gdje poinje pretpostavka. venecijanska
povelja

Odnos prema restauraciji donekle se promijenio poslije Drugog svjetskog rata, kada je uoeno da su ratnim razaranjima poruene mnoge povijesne vrijednosti i da bi primjena iskljuive kozervacije znaila praktino gubitak nasljea. Cilj restauracije je otkrivanje onih vrijednosti koje ranije nisu dolazile do izraaja, isto kao i njihovo vraanje dananjem ivotu povijesne graevine. Iako nije mogue odrediti pravila koja bi bila primjenjiva za sve sluajeve, neke norme se prihvaaju kao naela restauracije: Ugradnja novih elemenata treba se svesti na najmanju moguu mjeru. Obnovljeni dielovi ne bi trebali obimom prelaziti postojee autentine dijelove (inae je u pitanju rekonstrukcija) Restaracija ne moze imati za cilj samo vraanje prvobitnog izgleda povijesnoj graevini, nego ouvanje autentinih vrijednosti jednog ili vie povijesnih slojeva, ovisno o rezultatima znanstveno-istraivakog postupka i valorizacije. Restauracija se mora zasnivati na povijesnim elementima i zaustavlja se ondje gdje poinje pretpostavka (venecijanska povelja) Novi dijelovi moraju biti obljeeni da bi ih se razlikovalo od autentinih (mogu se razlikovati materijalom, istaknutim ili udubljenim zidnim povrinama, graevinskom tehnologijom, zavrnom obradom materijala) U pravilu je potrebno izbjegavati obnovu dekorativnih dijelova (osim u sluajevima kada estetski ili drugi razlozi nuno zahtjevaju dosljedni zavretak restauracijskog postupka).

Aksiomi: 1. Restaurira se umjetniko djelo. 2. Restauracija se sastoji u obnovi potencijalnog jedinstva umjetnikog djela, samo ako je to mogue postii bez umjetnikog i povijesnog lanog, ali bez uklanjanja tragova koji svjedoe da je djelo egzistiralo u vremenu i prostoru.

20

Kada i gdje: Faze: 1. Obnavljanje autentinog znaaja. 2. Intervenciaja na materiji od koje se djelo sastoji. Kada spomenik treba obnoviti. Kada se obnavlja potencijalno jedinstvo spomenika kojem su nedostajui dijelovi obimno manji u odnosu na postojee autentine. Kada je spomenik znaajno, u vecem opsegu ouvano, umjetniko djelo. Kada postoji vjerodostojna dokumentacija za preciznu izradu zahvata Nakon izvrene detaljne analize i valorizacije kako samog spomenika sa svim njegovim dijelovima, tako i same okoline u kojoj se spomenik nalazi te njihovih meusobnih odnosa.

Obnova grkog teatra Eraclea Minoa, Sicilija Ostavljene autentine istroene stepenice, ispod sloja prozirnog materijala, kojim je nadomjeten prvobitni oblik i time vraena namjena za savremeno koritenje. Restauratorski radovi u podrumskim dvoranama Dioklecijanove palae Palaa Grisogono-Cipci na Peristilu Palaa kraj Zlatnih vrata

21

REKONSTRUKCIJA
Rekonstrukcija je postupak ouvanja graditeljskog nasljea koji podrazumijeva ponovnu izgradnju povijesne graevine ili cjeline, koja je bila poruena potpuno ili u veem svom dijelu. Rekonstrukija je, prema tome, potpuniji i mnogo radikalniji vid restauracije, pri kojem je nesrazmjrerno vie novoobnovljenih nego autentinih dijelova. Metoda faksimilske rekonstrukcije Postupak kojim se samo u iznimnim sluajevima vraa povijesnoj graevini ili povijesnoj cjelini prvobitni izgled. Predstavlja vijernu reprodukciju prvobitnog ranijeg stanja. Kada i gdje: Kada je autentina graevina ili cjelina naglo poruena (ratna razaranja, elementarne nepogode), a postoje izrazite kulturne, estetske, politike potrebe da se ona obnovi prema ranijem izgledu. Kada takva obnova ima istaknuti kulturni, odgojni ili drugi znaaj.

Osnovno naelo: apsolutna sigurnost u poznavanju prvobitnog izgleda. Najvei broj faksimilskih obnova izvren je nakon Drugog svjetskog rata. Faksimilske rekonstrukcije arheolokih objekata u pravilu nisu doputene meunarodnim normama. Analogija: U sluaju kada nije mogue doi do pouzdanih podataka o izgledu objekta koji se eli rekonstruisati, moe se na osnovu analogije sa slinim objektima iz iste epohe izvesti zakljuak. 1. Rekonstrukcija najstarije faze Vea artificijelnost stare strukture dolaze u vei sukob sa savremenim ivotnim potrebama. 2. Rekonstrukcija posljednje faze Cjelovita prezentacija svih kvaliteta u razvojnom putu. Manji sukob usljed manjeg vremenskog raspona. ibenska vijenica renesansna graevina poruena u Drugom svjetskom ratu. Upotreba nove tehnologije AB gradnje tokom rekonstrukcije omoguila je isputanje prvobitnih zatega, ime je netano danas prezentovana renesansna tehnologija u kojoj su konstrukcije sa zategama bile jedan od 3 osnovna tipa konstrukcije. Rekonstrukcija historijskog jezgra Varave - povijesno sredite grada ratom razoreno 80%. Postojala je temeljita dokumentacija, ali je rekonstruisan izgled jezgre iz starijeg perioda, a ne onaj prije razaranja ime se javila artificijelnost. Zbog potreba prometa poruene su etvrti iz 19. Stoljea, to je nedopustivo.
22

Sarajevska arsija 1975.g. izdat je regulacioni plan sanacije, kozervacije, restauracije i revitalizacije sarajevske arsije koji je predvidio rekonstrukciju sruenih dijelova iz 1947. g. radi ostvarenja sto vjernijeg izgleda iz 1878. g. i oivljavanja savremenog ivota na tom prostoru. Najuspjelijom rekonstrukcijom smatra se ponovna izgradnja vanjskog prstena duana BrusaBezistana. Trgovke su rekonstruisane interpolacijom, jer nisu postojali dokumenti za vjerodostojnu izvedbu i nisu smatrane objektima spomenine vrijednosti, ve ambijentalnim dijelovima. Veliki broj autentinih trgovki je poruen da bi se izgradile nove koje su u nekim aspektima projektovane po savremenim standardima (npr. visina) Zatite izloga su izgraene jednake, dok se obrada autentine zatite trgovki razlikovala ovisno o stolaru, vremenu i vlasniku.

Rekonstrukcija novom izgradnjom Metoda kojom se nadomijeta poruena zgrada ili cjelina i to uvijek sa peatom savremene arhitekture, ali mora biti u skladu sa postojeim ambijentom. Uslovljavaju je najee urbanistiki razlozi zadravanja ulinog gabarita, prostorno definiranje trgova i drugih gradskih prostora, odravanje postojee ili unoenje nove namjene. Razlika izmeu rekonstrukcije novom izgradnjom i interpolacije u povijesnom okviru je u tome to je rekonstrukcija metoda kojom se nadomjeta poruena zgrada ili cjelina, dok je interpolacija svako postavljanje nove graevine u stari ambijent. Stambena kua u Dioklecijanovoj palai sama se uruila usljed tronosti. Potreba za obnovom proizala je iz stava da jedna praznina u povjesnom sreditu to prije mora nestati. (nosi peat savremene arhitekture) Rekonstrukcija povijesnog dijela grada Zadra grad nosio sve karakteristike rimske urbanistike. Srednjevijekovni zadar preuzima osnovnu prostornu organizaciju antikog vremena, koju adaptira za potrebe grada svog vremena. Nakon bombardovanja 1944.g. grad ponono poruen.

23

INTERPOLACIJA

Interpolacija je metoda popunjavanja povijesnog grada ili naselja novim objektima ili cjelinama. Pri interpolaciji se ne tei vratiti nekadanje stanje, ve popuniti dananje praznine. Najee se primjenjuje u postojeim blokovima u kojima se nalaze prazni prostori, koji se popunjavaju radi koritenja prostora (u privredne i stambene svrhe) ili zatvaranja kompozicijske cjeline pojedinog bloka ili itavog grada ili naselja. Osnovna karakteristika interpolacije je dananji izraz koji se vie ili manje usklauje s postojeim ambijentom. Moe se provoditi kod objekata ambijentalnog znaaja. Interpolacija ne smije biti eksponat koji je sam sebi cilj. Kontrapunkt svjesno suprostavljanje ranijem izrazu Asimilacija podreivanje postojeem ambijentu.

Naela umetanja nove arhitekture u staro tkivo: 1. 2. 3. 4. Integracija putem urbanistickog planiranja. Slobodna primjena novih tehnika i materijala uz potivanje postojeih odnosa. Autentinost povijesnih ambijenata koji iskljuuju krivotvorine. Ponovno oivljavanje urbanistikog prostora novim namjenama.

Metode interpolacije po Maroeviu: 1. 2. 3. 4. Metoda faksimila Metoda prilagoavanja Metoda naglaavanja Metoda kontrasta

Interpolacija starog u novome u sluaju kada se rijetke autentine povijesne graevine nalaze okruene novim objektima. Dogradnja kole uz srednjovjekovni samostan na Poljudu u Splitu Primoten upotpunjeno postojee naselje novim zgradama.

24

DISLOKACIJA
Dislokacija predstavlja jedan oblik rekonstrukcije, a sastoji se u tome da se povijesne graevine razgrade i ponovo sagrade na odgovarajuim novoodabranim mjestima. Kada i gdje: Premjetanje povijesnih graevina i cjelina iznimna je metoda koja se doputa samo u sluaju kada ni jednom drugom metodom nije mogue ouvati kulturno dobro na izvornom mjestu. Takvi se sluajevi najveim dijelom javljaju prilikom izvoenja velikih hidrotehnikih radova, znaajnih za nacionalnu ekonomiju. Kada se prostori u kome se nalaze objekti ili cjeline graditeljskog nasljea moraju pretvoriti u akumulacijska jezera, pa se kulturna dobra u njima mogu ouvati jedino dislokacijom na drugi poloaj koji bi u pravilu trebao biti to blii izvornome, da bi se premjeteni objekat ili cjelina nali u istom geografskom prostoru. Kada dolazi do potapanja izvornog mjesta. Radi muzeoloke zatite. Pojedini teoretiari zatite spomenika, osporavaju u naelu dislokaciju kao prihvatiljivu metodu, smatrajui da je umjetniko djelo sraslo s izvornim ambijentom iz kojeg se ne smije izdvojiti. Premjetanje hrama Ramsesa II u Egiptu zbog izgradnje Aswanske brane u Gornjem Nilu. Premjetanje panjolskog gradia Puertomarin u Galiciji rtvovan zbog izgradnje akumulacionog jezera za hidrocentralu. Arslanagia most u Trebinju Premjetanje i rekonstrukcija vedskog drevnog ratnog broda Vasa Srkva St. Mary Aldermanbury sagraena u Londonu 1181.g. ali je nakon poara 1666.g. obnovljena, te nakon toga stradala od nacistikih bombi. Kao ruevina predana amerikom Westminister Collegu u Fultonu, gdje je i preneena, i ponovo montirana, prigodom obiljeavanja tristote obljetnice izgradnje.

25

REPLIKA MUZEJ NA OTVORENOM

Replika je metoda faksimilske rekonstrukcije povijesne zgrade u kojoj se iz muzeolokih, odgojno-obrazovnih ili zatitnih razloga kopiraju izvorna graditeljska i umjetnika djela i postavljaju na drugom mjestu. Repliku ne moemo uvijek smtatrati zatitnom metodom, jer to ona postaje samo u sluaju kad se originalno djelo radi zatite nadomjetava kopijom. Replike nekada imaju vrijednost graditeljskog nasljea, i to prvenstveno u onim sluajevima gdje zbog starosti, egzemplarnosti, unikatnosti ili drugih razloga te graevine i same postaju povijesna ili ambijentalna dobra. Muzej na otvorenom na jednom mjestu omoguavaju sagledavanje povijesno-umjetnikih, tehnikih, kulturnih, ambijentalnih i naroito etnoslokih osobina povijesne sredine. Kada i gdje: Kada se radi ouvanja osjetljivih i ugroenih originala uklanjaju i pohranjuju izvorni objekti, najee skulpture, i na njihovo mjesto postavljaju kopije. Kada se objekti nalaze u podrujima gdje atmosferske prilike, a naroito zagaenost vazduha, znatno oteuju originale. - David u Firenci - Mramorno poprsje iz katedrale u Pisi - Skulpture iz Partenona - Hram Ise Naiku u Monshu

Replike su uglavnom zanimljive turistike atrakcije, ali kao graevine nemaju klutrno povijesne vrijednosti. Disneyland Las Vegas

26

NOVA IZGRADNJA S POVIJESNIM REMINISCENCIJAMA

Ovakav vid izgradnje ne moemo smatrati zatitnom metodom u uem smilu rijei, jer se odnosi na novu izgradnju izvan povijesnih sredina, ali koji prisustvom veih ili manjih povijesnih reminiscencija pridonosi ouvanju tradicionalnog karaktera irih povijesnih prostora. Odraava se u podravanju povijesnih stilova u novoj izgradnji. U Dalmaciji se odravanjem tradicionalnih elemenata nastoji suzbiti jedna druga pojava, a to je konstantno i sve uestalje nagrivanje irih povijesnih prostora neukusnom betonskom arhitekturom. Marina u francuskom sredozemnom nasleju Port Grimaud projektant je korisniku marine i posjetiocu omoguio ugoaj povijesne sredine i njezinih humaniziranih prostora. Svjesno je pristupio takvom rjeenju koji cjelokupnom ambijentu daje karakter starog sredozemnog naselja.

INTERVENCIJE U STILU Opredjeljenje za pseudostilske oblike u provedbi interpoliranja novih struktura u povijesno tkivo, smatra se temeljnom pogrekom, pogotovo ako za sobom vue i ruenja autentinih dijelova unutar degradirane historijske cjeline. Degradacija batine u oblikovnom, kulturnom, umjetnikom i upotrebnom smislu, te obmana i la. Ponavljanje je zastoj u procesu razvoja Od 20.st. cijene se samo autentine vrijednosti Robna kua u Jajcu Tabahana u Mostaru

27

METODA PRILAGOAVANJA Senzibilan nain koritenja vrijednosti iz prolosti ne kopiranjem, ve interpretacijom. Prilagodljivost gabarita, plasman objekta, koncept organizacije prostora, oblik i veliina otvara i njihov ritam. Stare vrijednosti se trebaju naslutiti, protkati u novo. Metoda nastoji biti neturalna, povezana sa ambijentom. Kako i gdje: Biti to manje uoljiv. Ne konkurirati ni vizuelno ni strukturalno postojeim vrijednostima. Upotrebljavati kod homogenih, dobro ouvanih cjelina iji je integritet neznatno naruen Upotrebljavati kod kontaktnih zona starih i novih jezgra kontrast

CONTEXTUALISM Drugi pravac, smatra se da nove strukture trebaju biti u kontekstu oponaati stil svoje okoline. Postie se scenografski efekt, odnosno prividno povezivanje. East building of National Gallery of Art, Washington METODA KONTRASTA Metoda kontrasta podrazumijeva svaku savremenu intervenciju koja ne oponaa prethodne stilove, ve u cjelosti koristi nova tehnika dostignua i izraajna sredstva. To nije bukvalno znaenje kontrasta (suprotnost, odudaranje). Kontrast u prostoru ne znai snaan naglasak nekog od arhitektonskih elemenata, ve savremeno stvaranje. Rizik je sastavni dio procesa ove metode. San Benedetto, Salerno samostan, muzej kompleksu je tokom vremena mjenjana funkcija (teatar, kasarna), pa je time izvreno i par dogradnji bez vrijednosti. Oslobaanjem vrijednih ostataka, njihova stabilnost se poremetila, pa je rjeena tako da vidljivi elicni elementi trebaju biti direktno suprostavljeni starim strukturama, ali ne u antitezi sa njima, ve sa potovanjem hijerarhije.

28

DEKLARACIJE POVELJE KONVENCIJE

Obaveze i duznosti su da se na najbolji nacin sacuvaju i prezentiraju izvornost, osobenost i ljepota bastine u urbanistickom, arhitektonskom, estetskom, oblikovnom i dokumentarnom smislu, ali pod usovom njene integracie sa savremenim zuvotom.

29

ATENSKA POVELJA
1. Podstie se saradnja meu dravama Naputanje cjelovitih restauracija a uvoenje stalnog odravanja U sluaju obnove trebaju se uvaiti sve epohe Upotreba i ivotni kontinuitet spomenika se preporuuje 2. Naputanje cjelovitih restauracija, a uvoenje stalnog odravanja U sluaju obnove trebaju se uvaiti sve epohe. Upotreba i ivotni kontinuitet spomenika se preporuuje 3. Kolektivno pravo stavlja se iznad privatnih interesa 4. Konzervacija kad je mogue anastiloza, ali novi materijali se moraju raspoznavati. Ako je zatita iskopina nemogua, radije zakopati nego pustiti da propadaju. 5. Prihvata se upotreba savremenih materijala i tehnike, ali se trebaju prekriti da ne naruavaju izgled. 6. Saradnja razliitih strunjaka, objavljivanje rezultata na meunarodnom nivou. Odnoenje umjetnikih dijela sa izvornog mjesta nastanka smatra se nepoeljnim. 7. Postivanje obiljezja i fizionomije grada. Zabrana reklama, nedozvoljenih dogradnji zica i stubova, te bucne industrije 8. Objava inventara povijesnih spomenika na nacionalnoj razini. Stvaranje drzavnih arhiva Publikacije o postupcima i metodama zastite Mogucnosti sirenja i koristenja podataka 9. Priznanje grckoj vladi. 10. Prenijeti ljubav za spomenike novim narastajima Zamjerka: Favoriziranje pojedinacnih ostvarenja najviseg dometa, a zanemarivanje graditeljskih cjelina. Rezultat toga je razoren integritet spomenika i okoline, prorjedjivanje u prostoru, uklapanje manje vrijednih objekata.

30

HASKA KONVENCIJA 1954.g.

Konvencija za zastitu kulturnih dobara u slucaju oruzanog sukoba. Stete nanesene spomenicima bilo kojeg naroda su stete kulturnog nasljedja citavog covjecanstva. 1. OPSTE ODREDBE O ZASTITI Definisana su kulturna dobra: spomenici od vaznosti kao i zgrade i centri u kojime se oni cuvaju Zastita je cuvanje i postovanje kulturnih spomenika Zastita u slucaju okupacije Kulturna dobra mogu biti oznacena radi raspoznavanja Edukacija vojnog osoblja za vrijeme mira

2. O SPECIJALNOJ ZASTITI Pod specijalnu zastitu mogu biti stavljena sklonista sa spomenicima koja se nece koristiti u vojne svrhe, niti biti u blizini vojnih objekata Clanice osiguravaju imunitet spomenika pod specijalnom zastitom koji se moraju oznaciti, a imunitet moze biti oduzet. 3. TRANSPORT KULTURNIH DOBARA 4. OSOBLJE Osoblje odredjeno za zastitu treba izvrsavati funkciju bez obzira o strain kojoj pripada spomenik 5. ZNAK RASPOZNAVANJA Znak rse upotrebljava sam ili tri puta (sam za dobra bez zastite, osobe i tri puta za specijalnu zastitu, transport, improvizirana sklonista) 6. PRIMJENA KONVENCIJE Odredbe stupaju za vrijeme mira KOnvencija se primjenjuje pri objavi rata samo jedne strane Konvencije se pridrzava porpisnica cak i ako ratuje protiv nepotpisnice Ako sukob nije medjunarodnog karaktera UN moze posavjetovati. 7. IZVRSENJE KONVENCIJE SIle zastitnice, procedura za izmirenje, pomoc UNESCO-a, specijalni sporazumi, distribucija konvencije, prevodi i izvjestaji, sastanci, sankcije

31

VENECIJANSKA POVELJA
Povelja o konzervacji i restauraciji spomenika i spomenicnih cjelina DEFINICIJE 1. Isotijski spomenik je arhitektonsko ostvarenje ili cjelina koja predstavlja svjedocanstvo odredjene civilizacije, faze razvoja ili istorijskog dogadjaja 2. KOnzervacija i restauracija zahtijevaju saradnju sa drugim tehickim disciplinama CILJ 3. Cuvanje spomenika ne samo kao umjetnicka djela vec i istorijska svjedocanstva

KONZERVACIJA 4. 5. Stalno odrzavanje Savjetuje se davanje namjene, ali bez mijenjanja unutrasnjosti u smislu rasporeda ni izgleda gradjevine 6. Voditi racuna o okolini, sacuvati tradicionalni okvir 7. Premijestanje dozvoljeno samo za spasavanje spomenika 8. Kparski, slikarski i drugi elementi se smiju odvojiti ako je to jedina metoda zastite RESTAURACIJA 9. Samo u izuzetnim slucajevim ai zasnovana na postovanju stare materije i autenticnim dokumentima, Proizilazi iz arhitektonske kompozicije i nosi pecat naseg vremena. Prestaje gdje pocinje pretpostavka. 10. Ako ne odgovaraju tradicionalne tehnike, upotrebljavaju se savremene. 11. Postuju se svi slojevi (NE stilskom jedinstvu) 12. Zamjenjujuci elementi se trebaju uklapati ali razlikovati 13. Dodavanja su moguva ako se uklapaju i postuju okolinu. SPOMENICKE CJELINE 14. Posebna briga radi ocuvanja integriteta ISKOPAVANJA 15. U skladu sa Medjunarodnim principima koje treba primjenjivati pri arheoloskim iskopavanjima, 1956., ali iskljuciti rad na rekonstrukciji samo anastiloza

32

AMSTERDAMSKA DEKLARACIJA

Ocuvanje arhitektonskog nasljedja jedan od znacajnijih ciljeva urbanistickog i prostornog planiranja. Saradnja izmedju konzervatora i urbanista Popis cjelina i spomenika od visokog znavaja sa zonama razgranicenja zastite koji se distribuiraju vladi i urbanistima.

Integralna konzervacija namece odgovornost lokalnih vlasti i zahtjeva ucesce gradjana. Buducnost se ne moze i ne treba izgradjivati na racun proslosti Zadatak vlasti Javne rasprave Obrazovanje mladih

Uspjeh svake politike integralne konzervacije zavisi od uvazavanja drustvenih faktora Ukljucuje arhitektonska nasljedja u drustveni zivot

Integralna konzervacija zahtjeva odgovarajuca financijska sredstva Integralna konzervaciaja zahtjeva usavrsavanje metoda postupaka i strucnog znanja u pogledu restauracije.

33

34