Al-Kai'Da U BiH - Mit Ili Stvarnost

2007.
AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

Mit ili stvarna opasnost
RADIO SLOBODNA EVROPA, 2007.
VLADO AZINOVI
2007.
Vlado Azinovi | 2
SADRAJ
1. UVOD ..................................................................................................................................... 4 2. POETAK NOVOG DOBA.5 3. POKRET MEUNARODNOG DIHADA .................................................................................. 10 4. IDEOLOKA OSNOVA POKRETA ........................................................................................... 15 5. DOLAZAK STRANIH MUDAHEDINA U BIH .......................................................................... 18 6. STRANI MUDAHEDINI I ARMIJA BIH .................................................................................. 22 7. STRANI MUDAHEDINI I POVRATAK "IZVORNOM ISLAMU..................................................26 8. STRANI MUDAHEDINI I DAYTONSKI MIR...............................................................................30 9. STRANI DOBROVOLJCI I MISIONARI U DAYTONSKOJ BIH.......................................................34 10. DRAVLJANSTVA......................................................................................................................38 11. BOSNA, STRANI MUDAHEDINI I SVIJET NAKON 11.09.2001.................................................41 12. IRAN I RAT U BIH......................................................................................................................46 13. SAUDIJSKA ARABIJA I RAT U BIH.............................................................................................53 14. ISLAM I TERORIZAM.................................................................................................................58 15. BOSANSKI ISLAM......................................................................................................................63 16. "TERORISTIKI POTENCIJALI" BIH............................................................................................70 17. MIT ILI STVARNA OPASNOST?.................................................................................................73 18. MOGUI ZAKLJUCI.................................................................................................................79 19. IZBOR IZ KORITENE BIBLIOGRAFIJE........................................................................................82
Vlado Azinovi | 3

1. UVOD
Knjige obino nastaju iz pieve elje da s itateljima podijeli svoje dojmove i znanje o nekome ili neemu. Ova knjiga je nastala kao posljedica neznanja. U pokuaju da odgovori na pitanje iz njezinog naslova, ovaj bi autor, donedavno, prihvatio neki od ve o tome uspostavljenih stereotipa koje najee usvajamo na temelju osobnih impresija, unutranjeg sistema vrijednosti ili osjeanja pripadnosti, a ne na temelju injenica. Prihvaanje stereotipa, najee je i naa prva linija obrane od neznanja. Potraga za odgovorom na sredinje pitanje ovoga malog istraivanja nije bila motivirana profesionalnim interesom niti eljom da se moguim rezultatima doprinese opem dobru. Glavni pokreta potrage bila je osobna, moda i sebina znatielja, a cilj - doi do informacije, odnosno, kako jedna od njezinih definicija kae, do "podatka koji umanjuje neizvjesnost o neemu". Obim i sadraj istraivanja odreeni su subjektivnim i objektivnim ogranienjima autora, a za ovu priliku koritena metodologija se temelji naizgled na jednostavnom principu: pitati onoga tko zna i proitati tamo gdje pie. Al-Kaida u Bosni i Hercegovini mit ili stvarna opasnost? aktualiziran je i dopunjen prijepis radijskog programa koji je pod istim naslovom, u sedamnaest nastavaka, emitiran u oktobru 2006. u programima Radija Slobodna Europa. O kljunim pitanjima ove teme, u seriji intervjua, govorili su strunjaci za terorizam, obavjetajci, vojni i policijski zapovjednici, sociolozi, teolozi i novinari koji prate ovu oblast. Njihovi iskazi grupirani su po sredinjim temama koje ine okosnicu istraivanja, i za potrebe ove knjige dopunjeni izborom dodatnih saznanja do kojih se dolo u istraivakom procesu, kao i referencama na kljune izvore i literaturu.Ve povran uvid u obim i sadraj onoga to je o ovoj temi do sada napisano i izgovoreno stvara dojam da su rije "mit" i znak pitanja iz naslova ovoga rada nepotrebni. Veina tih iskaza, s razliitim motivima i argumentacijom, snano sugerira da Bosna i Hercegovina jest jedna od baza pojedinaca i skupina povezanih s Al-Kaidom. Porijeklo, motiv, utemeljenost i cilj ovih tvrdnji, dijelom su potakli ovo istraivanje. Izuzme li se pisanje bosanskohercegovakih magazina - BH Dana, Slobodne Bosne i Starta, te posebno novinara i publicista Esada Heimovia, domai izvori u BiH o njoj se uglavnom oglaavaju povremeno i ogranieno, najee uz neki dnevnopolitiki povod. Uz to, vei broj osoba koje su prirodom posla i profesionalnog interesa bile ili su jo uvijek u poziciji da o temi dosta znaju, o njoj javno ne govore niti piu, pa su odbile govoriti i za potrebe ovoga istraivanja. Zapadni izvori su neuporedivo brojniji i raznovrsniji kako formom tako i sadrajem. Znaajan broj tih tekstova u novinama i specijaliziranim asopisima je nedovoljno istraen, ali moe se zakljuiti da su ponekad potaknuti senzacionalizmom i zlom namjerom. Izuzetak su ozbiljniji istraivaki tekstovi novinara, esto i timova New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa te agencijski izvjetaji Reutersa i Associated Pressa. Osim ovih tekstova i knjige Evana F. Kohlmanna, Al-Kaidin dihad u Europi afganistansko-bosanska mrea, teko je nai cjelovitu studiju o ovoj temi, uraenu po akademskim i profesionalnim standardima. Istraivati optube za povezanost s terorizmom pojedinaca i skupina iz naroda koji je donedavno i sam bio na udaru ciljanog i organiziranog terora, u ijem je samo jednom inu, onome u Srebrenici 1995., ubijeno skoro trostruko vie Vlado Azinovi | 4

ljudi nego li 11. septembra 2001. u New Yorku i Washingtonu zajedno, a iji su glavni planeri i poinitelji jo uvijek na slobodi, ini se neumjesnim i licemjernim. Bez obzira na asne namjere istraivaa, taj postupak izaziva izvjesnu nelagodu, ali se ini kako je otvorena rasprava o ovoj temi ipak nuna. Njeno izbjegavanje utnjom i poricanjem, pogoduje nastanku grupnog mentaliteta rtve, u kojem vlastita tragedija postaje univerzalno mjerilo i opravdanje za sve. Ova vrsta spoznajnog redukcionizma onemoguava potpuno suoavanje sa stvarnou i zamagljuje njezinu sliku. Upravo kolektivni mentalitet vjeite povijesne rtve koja "pobeuje u ratovima, ali gubi u miru", stvorio je predtekst i posluio kao opravdanje za teror ije su najvee rtve u proteklome ratu bili Bonjaci, muslimani. Kao svaka potraga za novim znanjem i ova je pruila tek dio odgovora na poetna pitanja i otvorila znatno vie novih. Nakon dvije godine rada na ovoj temi, autoru se ini da bi dio saznanja do kojih je doao i koja su ovdje predstavljena mogao posluiti kao koristan polazni orijentir za njezino daljnje istraivanje. I nekoliko osobnih napomena: nastanak i objavljivanje ovog rukopisa ne bi bili mogui bez podrke mojih kolega u prakom i sarajevskom sjeditu Radija Slobodna Europa, Julije Ragone, Nenada Pejia, Omera Karabega i Milenka Vokia, kao i bez pomoi Amre Baki i njene Pro.ba. Posebnu zahvalnost dugujem prijateljima i kolegama koji su imali strpljenja proitati radnu verziju rukopisa, a iji su sugestije i komentari bili dragocjeni: Nerzuku urku, Radetu Petroviu, Mirsadu Abazoviu, Jelenki Voki-Avdagi, Hamzi Bakiu i Edini Beirevi. Fotografije koje su koritene u knjizi, kao i na prateoj internetskoj stranici, ustupili su sarajevski ured agencije Reuters i urednitvo BH Dana, kojima se zahvaljujem.
2. POETAK NOVOG DOBA

Rijetko kad suvremenici jednog dogaaja mogu odmah shvatiti da e dan kada se on odigrao postati graninik povijesti i da nakon njega gotovo nita vie nee ostati isto. 11. septembar 2001. bio je takav dan. Devetnaestorica mukaraca, uglavnom iz Saudijske Arabije, oteli su etiri putnika aviona na unutranjim letovima izmeu amerikih gradova, preuzeli upravljanje letjelicama i dvije zabili u tornjeve Svjetskog trgovakog centra u New Yorku, jednu u sjedite amerikog Ministarstva obrane u Washingtonu (Pentagon), dok se etvrta, umjesto na zdanje Kongresa na Capitol Hillu, kako je bilo planirano, sruila na polje u saveznoj dravi Pennsylvania, navodno nakon borbe izmeu otmiara i putnika. U tim napadima poginulo je oko 3.000 ljudi. Nain kojim je ovaj udar izveden, broj rtava, vizualni dojam i takozvani real-time efekt koji je omoguio da njegove neposredne posljedice u ivom televizijskom prijenosu prate milioni ljudi irom svijeta, bez sumnje ga ine jednim od najdramatinijih trenutka u novijoj povijesti. Spoznaja o posljedicama i karakteru ovoga ina naloila je amerikoj administraciji da to prije uzvrati udar i time potisne ok. No, za razliku od do tada jedinoga napada strane sile na ameriko tlo, onoga od 7. decembra 1941., kada su japanski borbeni avioni napali Pearl Harbor, iza ovoga nije stajala nijedna drava, vlada ili
Vlado Azinovi | 5

vojska, a svi njegovi poinitelji i sami su u njemu poginuli. Protiv koga onda proglasiti rat, kako ga i gdje voditi?1 Obavjetajna saznanja ukazivala su da su napadai bili povezani s teroristikom mreom AlKaida koju vodi Usama bin Laden i koja je ranije organizirala napade na amerike ciljeve, meu ostalima ambasade u istonoj Africi i razara USS Cole u Jemenu. Utoite elnicima Al-Kaide pruio je afganistanski talibanski reim i osigurao im baze za vojnu i vjersku poduku njezinih sljedbenika. Nakon poetne zbunjenosti dogaajima od 11. septembra 2001., ameriki predsjednik George W. Bush u nekoliko je proglasa naciji i svijetu odredio neprijatelja i objavio mu rat. "Pronai emo one koji su ovo poinili. Istjerat emo ih iz njihovih rupa i natjerati u bijeg i potom ih izvesti pred lice pravde. Na rat protiv terorizma poinje s Al-Kaidom, ali s njom ne zavrava. Neemo stati sve dok svaka teroristika skupina s globalnim dosegom ne bude otkrivena, zaustavljena i poraena..." izjavio je predsjednik Bush.2 U Washingtonu se smatralo da u ratu koji se sprema ne moe biti neopredijeljenih. Poput svog prethodnika Harryja S. Trumana koji je, pola stoljea ranije, uvodei naciju u razdoblje Hladnoga rata, rekao kako u tom trenutku "svaka nacija mora birati izmeu alternativnih naina ivota", George W. Bush je u septembru 2001. objavio: "Svaki narod u svakom dijelu svijeta, sada mora donijeti odluku. Ili ste s nama ili ste s teroristima Od ovoga dana, Sjedinjene Drave e smatrati neprijateljskom svaku zemlju koja nastavi pruati utoite ili podrku teroristima."3 Tako je poelo ono to se jo i danas naziva "ratom protiv terorizma (terora)."4 Njegov front je globalan - od Pakistana do Iraka, od eenije do
1
O oku i zbunjenosti koji su vladali jo nekoliko sati nakon napada 11.09.2001., svjedoi i iskaz pilota amerikog borbenog aviona koji je po nareenju svog zapovjednitva uzletio iznad Washingtona i gledajui zgradu Pentagona u plamenu vjerovao kako je u toku ruski napad s mora krstareim raketama. The 9-11 Commission Report (New York: W. W. Norton Co, 2004) str. 45.
2
September 20. 2001 President Declares "Freedom at War with Fear". Dostupno na internetu: http://www.whitehouse.gov/news/releases/2001/09/#
3
Isto. Iako je slubeni Washington ostao zateen napadom 11.09.2001., ovoj akciji je prethodilo vie ozbiljnih signala kojima, sada je to oito, nije pridavana dovoljna vanost. Jo 23. 02. 1998., londonski list na arapskom jeziku Al-Quds Al-Arabi objavio je fetvu (uputa o rjeenju nekog problema, utemeljena na erijatskom pravu) kojom se proglaava rat protiv Amerike i svakom muslimanu nalae da "ubija Amerikance i otima njihovu imovinu kada god i gdje god moe". Ova objava, izdana u ime "Meunarodnog islamskog fronta za dihad protiv idova i kriara", poziva u rat protiv Amerike zbog njezinog vojnog prisustva u Saudijskoj Arabiji, odanog savezniva s Izraelom, te otrih sankcija Ujedinjenih naroda protiv Iraka. Fetva koju su potpisali Usama bin Laden, Ayman al-Zawahiri i elnici triju militantnih skupina iz Egipta, Pakistana i Bangladea, nagovjetavala je formiranje meunarodne koalicije okupljene oko ideje o potrebi ubijanja Amerikanaca i idova. est mjeseci kasnije, augusta 1998., ta koalicija je izvela prvi veliki udar istovremene bombake napade na amerike ambasade u Tanzaniji i Keniji u kojima je poginulo vie od 200 ljudi, a preko 2.000 ih je ranjeno. U oktobru 2000. je uslijedio napad na ameriki razara USS Cole u Jemenu, a potom i napadi na New York i Washington 11.9.2001.
4
Iako se terorizam openito definira kao oblik borbe, odnosno taktika, za postizanje vrlo odreenog politikog cilja, slubena Strategija amerike nacionalne sigurnosti za 2002. godinu navodi kako su Sjedinjene Drave u ratu protiv terorista koji imaju globalni doseg, te kako "neprijatelj nije nijedan politiki reim, osoba, vjera ili ideologija. Neprijatelj je terorizam smiljeno, politiki motivirano nasilje nad nedunima". National Security Strategy, 2002. Washington, D.C.17.9.2002. Dostupno na internetu: www.whitehouse.gov/nsc/nss.pdf.
Vlado Azinovi | 6

Indonezije, od Londona do Toronta. Protiv Al-Kaide i s njom povezanih i srodnih skupina, koordinirano se bore vojske, policije i tajne slube vie desetaka zemalja. Uspjeh je primjetan, kae Rohan Gunaratna, jedan od vodeih svjetskih strunjaka za terorizam i autor knjige Inside Al-Qaeda: Global Network of Terror (2003). "Skupina koja je 11. septembra 2000. predstavljala najveu pojedinanu opasnost za meunarodnu sigurnost bila je Al-Kaida koju je predvodio Usama bin Laden. Zapadne obavjetajne slube procjenjivale su u oktobru 2001., u vrijeme priprema za ameriku invaziju Afganistana, da ta skupina broji izmeu 3.000 i 4.000 lanova. Otada do danas, Al-Kaida je pretrpjela teke gubitke. Oko 3.400 njezinih lanova je uhapeno ili ubijeno u akcijama koje su izvedene u 102 zemlje," kae Gunaratna. 5 U meuvremenu, preostale elije Al-Kaide i novonastale, koje se nadahnjuju njezinom ideologijom, uspjeno su izvele razorne i smrtonosne napade u Indoneziji, Jordanu, Iraku, Afganistanu, Indiji, panjolskoj i Velikoj Britaniji. Deseci slinih napada su onemogueni. Vie dogaaja koji su se odigrali od septembra 2001. do danas omoguili su skupini na ijem je elu Usama bin Laden da postupno, iz pokreta, preraste u ideologiju. Al-Kaida je postala alkaidizam. Ustroj i uloga ove skupine danas su drugaiji nego li su to bili prije pet ili est godina, vjeruje i dr. Zoran Dragii, strunjak za terorizam iz Beograda. "U ovom trenutku Al-Kai'du posmatram prije kao ideju i kao pokret, nego kao organizaciju. Mislim da upravo zahvaljujui toj svojoj fleksibilnoj strukturi, koja se u ovom trenutku ak teko moe i nazvati strukturom, ona prije svega prua znanje i inspiraciju i djeluje kao neka vrsta pokreta, ali ne vjerujem da postoji vrlo vrsta organizacija na ijem elu se nalazi Usama bin Laden, od kojeg se onda te linije komandovanja prostiru do posljednjeg operativca, negdje u Avganistanu ili Iraku. Dakle, mislim, pre svega, da je to ideja i pokret koji je, naravno, podran itavim nizom razliitih organizacija koje djeluju po cijelom svijetu," kae Dragii. 6 Ako vojno-obavjetajni rat protiv terorista daje vidljivije rezultate, neuporedivo teim i neizvjesnijim ini se takozvani rat ideja, koji je Zapad pokrenuo kako bi neutralizirao njihovu ideologiju. Izostanak vidljivijeg pomaka na tome planu se moe dobrim dijelom pripisati zakanjelom i uglavnom povrnom zanimanju Zapada za islam. Tamonje strunjake i laike kao da manje zanimaju univerzalne vrijednosti koje afirmira ova religija, ve u njoj, kao po pravilu, pokuavaju prepoznati
Sluajno ili ne, Strategija nacionalne sigurnosti SAD (2002) ne odreuje politiku motivaciju terorizma. Jo 1996., u svojoj "Objavi dihada", sam Usama bin Laden je naveo kako je terorizam taktika u borbi za osloboenje i ponovnu uspostavu veliine umme (ummah ili umma - globalna muslimanska zajednica). "Nepostojanje ravnotee snaga izmeu naih oruanih snaga i vojske naih neprijatelja, nalae da primijenimo odgovarajui oblik borbe. Moramo koristiti brzo pokretne, lake snage koje djeluju u potpunoj tajnosti. Drugim rijeima, trebamo pokrenuti gerilski rat." Takav oblik borbe, koji se izrazito oslanja na spektakularne teroristike akcije, ima za cilj "pripremiti ummu i potai je na ustanak protiv neprijatelja," zakljuio je Bin Laden u svojoj "Objavi dihada." Ovaj poziv, naslovljen "Objava rata protiv Amrikanaca koji okupiraju zemlju dvaju svetih mjesta poruka Usame bin Ladena muslimanskoj brai irom svijeta i posebno na Arapskom poluotoku", nosi datum 23.8.1996., a kao mjesto nastanka navodi se planinska oblast Hinduku u Afganistanu.
5
Rohan Gunaratna, razgovor s autorom, Prag,17.7.2006. Ako drugaije nije naznaeno, svi citati Rohana Gunaratne su iz ovog intervjua.
6
Dr. Zoran Dragii, razgovor s autorom. Prag, 12.8.2006. Ako nije drugaije naznaeno, citati Zorana Dragiia su iz ovog intervjua.
Vlado Azinovi | 7

inspiraciju za nasilje. Uz to, ponaanje Amerike kao okupacijske sile u Afganistanu i Iraku, otkria zloina amerikih vojnika nad civilima, neovlatenih pritvaranja i muenja osumnjienika, stvaraju odbojnost u islamskome svijetu prema Americi i njezinim saveznicima, ali i dojam da su tako grube povrede temeljnih ljudskih prava mogue jedino zbog toga to su njihove rtve muslimani. Taj je dojam moda kriv, ali je vrlo jak, kae Edina Beirevi, vii asistent na Sigurnosnim studijima Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu. "Sumnja da je islam religija zla postala je skoro potpuno prihvaena postavka koja se upotrebljava u medijskim izvjetajima, u blaim ili ekstremnijim varijantama. Vrlo sam rijetko nailazila na tekstove u kojima se eksplicitno kae da vehabijska ideologija slui kao poticaj za regrutovanje terorista. Mnogo jednostavnije je rei, da su to islamisti ekstremni islamisti, radikalni islamisti i, recimo, fundamentalisti. Jer, kad bi se identificiralo da su to ekstremni vehabisti, dakle, da ta ekstremna forma vehabizma potie regrutaciju terorista irom svijeta, onda bi bilo vrlo teko koristiti uopene stereotipe. U tom kontekstu bi bilo, recimo, vrlo teko iskoristiti 11. septembar kao povod ili uzrok napada na Irak, jer je Irak bio sekularna drava i nije imao apsolutno nikakve veze s vehabizmom," kae Edina Beirevi.7 Nema sumnje, ideoloki rat "protiv meunarodnog terorizma"8 zahtijeva znatno vie suptilnosti, napora i vremena. Napredak na tom planu dodatno oteava i injenica da teroristi tvrde i, kako se ini, zbilja vjeruju da akcije koje izvode slue zatiti i afirmaciji njihovog shvaanja islama. Dijelom i zbog toga na Zapadu sve vie vjeruju da je svaki musliman ujedno i mogui terorist. Stoga, nakon 11. septembra 2001., Balkan i posebno Bosna i Hercegovina se esto spominju kao mogue uporite terorista, njihova baza za podrku i mjesto za pridobijanje novih sljedbenika. Bez obzira na motive i porijeklo takvih tvrdnji, one svoje glavno uporite nalaze u injenici da u Bosni ivi oko 40 posto muslimana, te da su u njoj, tokom posljednjega rata, boravili dobrovoljci iz islamskih zemalja i misionari koji su irili i jo uvijek ire "radikalnu islamsku ideologiju". Postoji dovoljno dokaza da je Bosna i Hercegovina ve posluila kao odskona daska za irenje meunarodnog terorizma vjeruje i
Mr. Edina Beirevi, razgovor s autorom, Prag, 14.6.2006. Ako nije drugaije naznaeno, citati Edine Beirevi su iz ovog razgovora.
8
Ameriko ministarstvo obrane openito definira terorizam kao "sraunatu upotrebu nedoputenog nasilja ili prijetnje takvim nasiljem s namjerom da se potakne strah, a vlade i drutva izloe pritisku i uzmenirenju, kako bi se postigao politiki, vjerski ili ideoloki cilj." Department of Defense Dictionary of Military Terms, Washington DC: U.S. Joint Chiefs of Staff, 2004. Britanski publicist Nafeez Mosaddeq Ahmed tvrdi da termin "meunarodni terorizam" je ideoloki konstrukt iz vremena Hladnoga rata, njime se tada oznaavala svaka prijetnja dominantnom kapitalistikom sistemu u svijetu i opravdavalo obnavljanje amerike intervencionistike vanjske politike. I dok se tada glavnim ideolokim osloncem "meunarodnog terorizma" smatrao komunizam (nerijetko i socijalizam), sada je njegovo mjesto zauzeo islamski integrizam. Za vie o ovome, vidjeti: Nafeez Mosaddeq Ahmed, The War on Truth: 9/11, Disinformation, and the Anatomy of Terrorism, Adelstrop, UK: Arris Books, 2005. Ahmedovu tezu kao da potvruje odreenje "globalnog terorizma" koje je dao ameriki National War College, nazvavi ga strategijom iji je cilj "potai pobune irom svijeta kako bi se odbacili ideali Zapada i zamijenili novim svjetskim poretkom koji se temelji na radikalnom tumaenju islama". Vidi, Combating Terrorism in a Globalized World, Washington, DC: U.S. National War College, 2002.
Vlado Azinovi | 8

Jrgen Elssser, njemaki publicist, autor knjige Kako je dihad stigao u Evropu.9 "Dihd je doao u Evropu tokom graanskog rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995., kada je predsjednik Alija Izetbegovi, uz pomo Usame bin Ladena, unajmio izmeu 5.000 i 10.000 mudehedina iz Sjeverne Afrike i s Bliskoga istoka i uz njihovu se pomo borio protiv Srba u Bosni," kae Elssser.10 "Mudahedinsko naslijee" iz nedavne prolosti, jedno od glavnih polazita na kojem se danas temelje tvrdnje o navodnoj opasnosti Bosne i Hercegovine po meunarodnu sigurnost. Vrlo dojmljive video snimke "bosanskih mudahedina" iz sredine 90-ih posluile su nedavno i uglednoj britanskoj televizijskoj postaji da ukae na "opasne tendencije" unutar BiH. Vrijeme nastanka tih snimaka, na kojima hiljade naoruanih pripadnika Armije Bosne i Hercegovine na vojnoj paradi uzvikuju "Allahu akber" ("Bog je najvei"), doznaje se kasnije u prilogu, a izbor kadrova i uvodna reenica novinara koji upozorava na "hiljade arapskih boraca u srcu Evrope", kod prosjenoga gledatelja potiu nemir, mogue i strah. I povrno pretraivanje interneta na spoj rijei "Bosnia i Al-Qaeda" ukazat e na desetke alarmantnih tekstova u kojima se, uz ostalo, tvrdi kako je Bosna "mjesto roenja Al-Kaide", "regrutacijski centar", "leglo" i "odskona daska bijele Al-Kaide", koja u njoj ima tajne logore za obuku.11 Naslovi i tvrdnje su vjerovatno pretjerani, ali se neke pojave u BiH ne bi smjele ignorirati, kae Evan F. Kohlmann, strunjak za meunarodni terorizam, savjetnik za ovu oblast vie amerikih ministarstava i sigurnosnih slubi i autor knjige Al Kaidin dihad u Evropi: Afganistansko-bosanska mrea. 12 "Problem postoji i bilo tko u Bosni, bez obzira da li je predstavnik amerike ili bosanskohercegovake vlade, tko kae da nije tako, ili lae ili nema pojma o emu govori. Obim tog problema nije takav kao u Iraku ili u Saudijskoj Arabiji, ali postoje skupine i pojedinci koji su problematini, i po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Drava i po sigurnost Bosne i Hercegovine," kae Kohlmann. ta je uope Al9
Jrgen Elssser, Wir der Dschihad nach Europa kam: Gotteskrieger und Geheimdienste auf dem Balkan, Wien: NP Buchverlag, 2005. Knjiga je objavljena u Srbiji pod naslovom Kako je dihad stigao na Balkan: Sveti ratnici i tajne slube na Balkanu, Beograd: NK Jasen, 2006.
10
Jrgen Elssser, razgovor s autorom, Prag, 2.7.2006. Ako nije drugaije naznaeno, citati Jrgena Elsssera su iz ovog razgovora.
11
Za bolji uvid u ove navode, pogledaj: Z. Jurilj, V. Rupi, "Bin Ladenovi pomagai s putovnicom BiH", Veernji list, Zagreb, srijeda, 6.9.2006, str. 2; William Kole "Terrorists recruiting white Muslims", Associated Press, 17.4.2006; Rade Maroevic and Daniel Williams, "Terrorist Cells Find Foothold in Balkans", Washington Post, 1.12.2005; Stella L. Jatras, "Bosnia: The Birthplace of Al-Qaeda", (www.jihadwatch.org), 9.7.2005; Z.D. Z.J., "Al-Kaida ima logore na Balkanu, Blic, Beograd, 30.11.2004; "Al-Qaida-linked Terrorist Operations Escalate in Bosnia as US, International Officials Turn a Blind Eye", Defense & Foreign Affairs Daily, Vol. XXI, No. 106, 7.7.2003; Judy Dempsey, "Al-Qaeda cells survive in Bosnia despite Nato raids", Financial Times (USA Edition 1), 7.5.2002; Yaroslav Trofimov, "Seeds of Hate: In Postwar Bosnia, Militant Islam Turns US Allies to Enemies," Wall Street Journal, 18.3.2002; Marcia Christoff Kurop, "AlQaedas Balkan Links", Wall Street Journal Europe, 1.11.2001; Craig Pyes, Josh Meyer, William C. Rempel, "Bosnia Seen as Hospitable Base and Sanctuary for Terrorists", Los Angeles Times, 7.10.2001.
12
Evan F. Kohlmann, Al-Qaidas Jihad in Europe: The Afghan-Bosnian Network, (New York: Berg, 2004). Knjiga je prevedena u Srbiji pod naslovom Dihad Al Kaide u Evropi: Avganistansko-bosanska mrei, Beograd, Udruenje diplomaca Centra Dord Maral, 2006.
Vlado Azinovi | 9

Kaida, kako je nastala, kakva ju ideologija pokree, koji su njezini ciljevi, na koji nain je bila i da li je jo uvijek povezana s Bosnom i Hercegovinom? neka su od pitanja koja su potakla ovo istraivanje i na koja, u razgovorima sa strunjacima iz razliitih oblasti i uvid u dio dostupnih dokumenata i literature, pokuavamo pronai odgovor.
3. POKRET MEUNARODNOG DIHADA

Prije nego li se pokua istraiti navode o vezama Bosne i Hercegovine s onim to se danas naziva meunarodnim terorizmom, odnosno s pokretom globalnog dihada, ini se neophodnim utvrditi njegovu strukturu, ideologiju i ciljeve, te podsjetiti na ne tako davnu prolost. Krajem decembra (na Badnju veer) 1979. Sovjetski Savez je vojno intervenirao u Afganistanu u korist prokumunistikog reima iji je dolazak na vlast ranije podrao, a ija je pozicija bila uzdrmana unutranjim borbama suparnikih afganistanskih klanova, od kojih su neki imali izravnu ameriku pomo.13 Nekoliko mjeseci po okupaciji, prve afganistanske gerilske skupine poinju s manjim akcijama i diverzijama protiv okupacijske sovjetske vojske. Vie takvih autohtonih skupina boraca - mudahedina je imalo sjedite u Peshawaru, gradu u susjednom Pakistanu. Okupacija islamske zemlje od nevjernikog sovjetskog reima potakla je reakcije islamskoga svijeta koji poinje slati novac i oruje za afganistanske mudahedine, da bi uskoro poeli stizati i dobrovoljci iz arapskih zemalja. S njima je doao i klerik, ejh Abdullah Azzam, i uskoro postao najvei moralni autoritet mudahedinskog pokreta, kae Evan Kohlmann. "ejh Abdullah Azzam bio je zaetnik ideje meunarodnog dihada i suvremenog mudahedinskog pokreta koji se vremenom transformirao u ono to danas nazivamo Al-Kaidom i njezinom globalnom mreom za podrku. Azzamove su vizije i ideje sezale mnogo dalje od Afganistana. Taj je Palestinac vjerovao i poduavao svoje sljedbenike da je poraz Sovjetskog Saveza u Afganistanu oznaio kraj jednog razdoblja, ne samo Hladnoga rata nego kraj razdoblja u kojem su dominirale supersile. Smatrao je da e od toga trenutka jedina znaajna sila u svijetu biti snaga volje koja proistie iz religijskog uvjerenja, a ne vie politika volja koju su do tada diktirale supersile. Voeni tim uenjem, njegovi sljedbenici stvarali su politike i sigurnosne izazove vladama nekih zemalja islamskoga svijeta, prije svih Egipta i Saudijske Arabije. Azzam i krug ljudi oko njega razvili su vrlo internacionalistiku ideologiju i vjerovali da je treba iriti i do najudaljenijih dijelova muslimanskoga svijeta," tvrdi Kohlmann. Nemo supersile u srazu s nadahnutim i odlunim protagonistima islamske revolucije, pokazalo je i zbacivanje s prijestolja amerikog miljenika aha Reze Pahlavija u Iranu. Uz istodobne dogaaje u drugim dijelovima islamskoga svijeta, o
13
Na nagovor savjetnika za nacionalnu sigurnost, Zbigniewa Brzezinskog, ameriki predsjednik Jimmy Carter u ljeto 1979. potpisuje prvi dekret o tajnoj pomoi protivnicima prosovjetskog reima u Afganistanu. Brzezinski je vjerovao da jaanje otpora marionetskom reimu u Kabulu, koji je uspostavljen uz pomo Sovjeta, na kraju navest e Moskvu da vojno intervenira u Afganistanu. "Bila je to strategija provokacije koja je imala za cilj uvui Ruse u afganistansku klopku Na dan kada su prve sovjetske jedinice prele afganistansku granicu, napisao sam predsjedniku Carteru: -Sada imamo priliku Sovjetskome Savezu priutiti njegov Vijetnamski rat," izjavio je Brzezinski u jednom novinskom intervjuu 1998.
Vlado Azinovi | 10

kojima e vie rijei biti kasnije, 1979. se najee uzima kao godina nastanka pokreta globalnog dihada. Koristei primjer Afganistana, ejh Azzam je tvrdio da islam moe opstati samo ako se lati maa i krene u sveti rat, ne samo protiv okupacijske sovjetske armije nego i protiv sekularnih reima u muslimanskim zemljama koji su, za njega, bili otpadniki i korumpirani. Da bi postigao taj cilj, Azzam je uspostavio logore za obuku dobrovoljaca koji su u njih dolazili kao Egipani, Palestinci, Saudijci i Alirci, a iz njih odlazili kao lanovi bratstva svetih ratnika. Kada je 1988., nakon deset godina okupacije i gerilskoga rata, postalo jasno da je mudahedinski pokret, dijelom i uz ameriku pomo, porazio sovjetsku vojsku u Afganistanu, ejh Azzam i njegovi sljedbenici objavljuju da e se sveti rat za vjeru nastaviti i izvan granica te zemlje. Da bi se to postiglo, stvoren je temelj - na arapskome Al-Kaida - za nastavak dihada, kako su ga zamislili ejh Azzam i osnivai tog pokreta. Meu njima je istaknuto mjesto imao Usama bin Laden, lan jedne od najbogatijih saudijskih obitelji, koji je novcem izdano pomagao mudahedinski pokret. Neto manje od dvadeset godina kasnije, pokret nastao u gudurama Afganistana ideoloki, kadrovski i logistiki ojaan - prelio se izvan granica te zemlje i danas se smatra najveom sigurnosnom prijetnjom u svijetu, kae Rohan Gunaratna, voditelj Odjela za istraivanje terorizma pri Institutu za obrambene i strateke studije u Singapuru, te savjetnik vie vlada za ovu oblast. "Pokret koji se bazira na ideologiji globalnog dihada danas je premaio prvobitni znaaj Al-Kaide Usame bin Ladena. Cilj tog pokreta je stvoriti islamske drave tamo gdje ive muslimani i boriti se protiv kulturolokog utjecaja Zapada na islamski svijet, posebno Bliskog istoka. Skupine koje danas ine pokret meunarodnoga dihada ele uspostaviti islamske drave u kojima e na snazi biti erijatsko pravo," kae Gunaratna. Terorizam, kroz povijest, uvijek je bio nain na koji se slabiji pokuavao oduprijeti jaemu. U moderno doba, teroristike skupine se nisu borile za vjeru niti u njezino ime, a njihove su aktivnosti uglavnom bile usmjerene na postizanje uih ciljeva nacionalnih pokreta, poput onih kod Baska (ETA), Sjevernih Iraca (IRA), Palestinaca (PLO), Kurda (PKK) ili Tamila (Tamilski tigrovi), odnosno politikih, poput Crvenih brigada (Brigate Rosse) u Italiji ili Baader-Meinhof grupe u Njemakoj. Istovremeno, u 20. stoljeu, totalitarni ideoloki projekti irih, globalnih ambicija su uglavnom provoeni uz pomo dravnog terorizma. Pokret meunarodnoga dihada eli danas stvoriti svijet po svojoj mjeri, koristei kombinaciju ovih iskustava, kae Zoran Dragii. "Ideologija Al-Kaide je manje-vie poznata i nju je u najveoj mjeri definisao Ayman al-Zawahiri. On je istakao koji su glavni ciljevi Al-Kaide. Dakle postoji strategija '2020', koja pokazuje ta Al-Kaida eli da uradi u narednom periodu. Cilj je stvaranje umme - globalne islamske drave, odnosno irenje islama po itavom svetu. Ne mislim islama kao vere - tu treba praviti vrlo ozbiljnu razliku - nego irenje ideologije koja zloupotrebljava islam kao veru, i uspostavljenje jednog globalnog teokratskog reima. Dakle, u odnosu na sve teroristike organizacije koje smo do sada poznavali kroz istoriju, Al-Kaida se ozbiljno razlikuje prema cilju koji je postavila. Prvi put je to globalni cilj. Prvi put je to cilj ije se postizanje planira u narednih stotinu godina," istie Dragii. Na postojanje "Plana 2020" prvi put je upozorio jordanski novinar Fouad Hussein u svojoj knjizi Al-Zarqawi: Druga generacija Al-Kaide (2005). Hussein, ija se knjiga temelji na razgovorima to ih je Vlado Azinovi | 11

vodio s veim brojem lanova Al-Kaide, od kojih je neke (meu njima i Abu Musaba AlZarqawija, koji je do pogibije u junu 2006. bio voa skupine Jamaat al-Tawhid wal-Jihad, ogranka Al-Kaide u Iraku), kao politiki osuenik, upoznao u zatvoru, tvrdi da je "Plan 2020" dugorona strategija iji je cilj uspostava globalne islamske drave i pobjeda islama nad drugim religijama do godine 2020. Tvorcem ove strategije smatra se Saif al-Adel (Muhammed Ibrahim Makkawi), bivi pukovnik egipatske vojske, a danas "trei ovjek" u hijerarhiji Al-Kaide (iza Usame bin Ladena i Aymana al-Zawahirija), za kojega se vjeruje da je elnik vojnoga komiteta, odnosno, operativni zapovjednik Al-Kaide. Nastao 2000., plan predvia sedam faza koje vode postizanju ovoga cilja. Prva faza, "faza buenja", ima za cilj prenuti globalnu islamsku zajednicu (ummu) iz "uspavanosti". Napadi 11.09.2001. bili su u toj funkciji jer su isprovocirali Ameriku da napadne islamske drave (Afganistan i Irak) i tako skrene panju muslimana svijeta. Po rijeima samoga Saifa alAdela, krajnji cilj napada na New York i Washington bio je "navesti Sjedinjene Drave da izau iz rupe i napadnu neku islamsku zemlju". Ta faza buenja okonana je invazijom Iraka 2003., tvrdi Fouad Hussein, pozivajui se na elnike Al-Kaide s kojima je razgovarao. U sljedeim fazama, nazvanim "otvaranje oiju" i "podizanje na vlastite noge," do 2013., planira se da Irak postane poligon za uvjebavanje mudahedina, pokretanje elektronikog rata na internetu, proirenje sukoba na oblast al-Shama (Sirija, Libanon, Jordan), obaranje "omraenih i otpadnikih vlada" u arapskim zemljama, te direktna konfrontacija s Izraelom, ali i drugim dravama u kojima "idovi imaju velikog utjecaja", prije svih s Turskom. U daljnjim fazama, tvrdi Fouad Hussein, poduzet e se niz mjera za slabljenje amerike ekonomske i vojne moi u stalnom gerilskom ratu protiv Sjedinjenih Drava. Oekuje se da e u razdoblju izmeu 2012. i 2016., utjecaj Zapada na islamski svijet opasti u tolikoj mjeri da nee biti otpora proglaenju globane islamske drave kalifata, to e omoguiti potpuni i konani obraun "snaga vjere" sa "snagama globalnog nevjernitva" te uspostavu novog svjetskog poretka pobjedom islama, to bi se trebalo okonati 2020.14 Pretvaranje svijeta u globalni kalifat iji e glavni oslonci biti Kuran i erijat danas se ini kao preambiciozan projekt, no jo ne tako davno na mnogim se mjestima vjerovalo da e i socijalizam prerasti u "svjetski proces" iji e glavni oslonci biti marksizam i partijski statuti, a Amerika i Engleska, kako kae jedna pjesma jugoslavenskih komunista iz sredine 20. stoljea, e "biti zemlja proleterska." Svijet se danas suoava s jo jednim totalitarnim izazovom, vjeruje Zoran Dragii. "Ako pogledamo istoriju politikih ideja, imali smo dosta takvih ideja koje su imale za cilj da ceo svet usree i uine boljim mestom. Istorija nas je takoer nauila da su takve ideje uvek zavrile sa velikim brojem mrtvih i sa nesreom kojom su izazivani pokuaji da se takve ideje pretoe u ivot. Sigurno da u tom pogledu ni ideja AlKaide nije ni originalna niti je mnogo drugaija. Posljedice provoenja takve ideje su identine, u to se imamo priliku da uvjerimo. Kao i sve druge takve ideje i ova je nerealna i
14
Za detaljniji opis "Plana 2020", vidi: "Plan 2020: Al-Qaedas Seven-Stage Strategy for the Coming Two Decades", SITE Institute, 21. 4. 2006. Dostupno na internetu: http://siteinstitute.org/bin/articles.cgi. Vidi, takoer: Yassin Musharbash, "The Future of Terrorism: What al-Qaida Really Wants," Spiegel Online,12.8.2005. Dostupno na internetu: http://www.spiegel.de/international/0,1518,369448,00.htm.
Vlado Azinovi | 12

nema ansu za uspjeh. Meutim, dok se takva ideja u potpunosti ne porazi, svijet e se suoiti s velikim razaranjima i rtvama, i jo mnogo patnje e izazvati pokuaji da se takva ideja provede u djelo," kae dr. Dragii. Al-Kaida nije drava i nema regularnu vojsku. To je mala i konspirativna organizacija, koja nastoji postii svoje ciljeve gerilskom taktikom, najee spektakularnim teroristikim akcijama izvedenim s rijetko vienom i gotovo apokaliptinom brutalnou. Meutim, masovna ubojstva, iako poeljna, nisu njezin primarni cilj. Smisao ovakve vrste terorizma je pridobiti i pokrenuti sljedbenike za ostvaranje vrlo konkretnog politikog cilja, i, istovremeno, isprovocirati neprijatelja, navesti ga da se izloi i postane ranjiviji, odnosno da reagira na nain koji e olakati buenje i mobilizaciju "zaspalog i od izvorne vjere otuenog" islamskog svijeta. Napadi od 11. septembra 2001., uzvratne amerike invazije Afganistana i Iraka, te rastui animozitet u muslimanskome svijetu (ali i drugdje) prema ponaanju Amerike, praktina su potvrda ostvarenja te strategije. Iako su metode Al-Kaide uasne i krajnje ekstremne, njezini revolucionarni ciljevi nisu ni novi, ni neobini meu opozicijskim skupinama u muslimanskim zemljama. Ve desetljeima, njihov zajedniki cilj je zbacivanje s vlasti "otpadnikih reima i tiranija" u Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Turskoj, Pakistanu i dravama Perzijskog zaljeva. Svi ti pokreti, od Muslimanske brae u Egiptu, do vehabija u Saudijskoj Arabiji, iji je Al-Kaida ekstremni predstavnik, ele navesti muslimane irom svijeta da se vrate islamu, onakvome kakvoga su prakticirali Poslanik Muhammed i njegovi prvi nasljednici. Uspostavljena kao "temelj" meunarodnoga dihada, Al-Kaida je do danas razvila mreu za podrku i akcije koja ima globalan doseg, kae general John Abizaid, do marta 2007. prvi ovjek Centralne komande amerike vojske za Bliski istok i Srednju Aziju, ija zona odgovornosti ukljuuje Afganistan i Irak, zemlje koja se danas smatraju najisturenijim ratitem protiv Al-Kaide. "Razvili su medijsku propagandnu kampanju, sistem za indoktrinaciju i regrutaciju. Uspostavili su fizika utoita u geografski zabaenim i administrativno slabo pokrivenim oblastima, a i virtualna utoita na internetu i u masovnim medijima irom svijeta. Kupuju kompanije koje im slue za pokrie njihovog djelovanja. Kupuju politiare da ih tite i promiu njihove interese. Razvili su mreu suradnika koja im prua potporu i uspostavili suradnju s ljudima koji koriste globalne financijske tokove za prebacivanje ilegalno steenog novca. U to su ukljuene i neke nevladine organizacije koje sudjeluju u transferima tog novca i u irenju ideologije mrnje," kae general Abizaid. 15 Nakon 11. septembra 2001. Al-Kaida i njezini ogranci izveli su napade u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Indoneziji i Egiptu, te u Madridu i Londonu. irenje aktivnosti pokreta dovelo je do jaanja i koordinacije meunarodnih mjera za njegovo suzbijanje. Polazna "osnova" (AlKaida), na kojoj je nastao i irio se pokret globalnog dihada, danas je desetkovana. Njezino elnitvo, kako se trenutno vjeruje, natjerano je u peinska skrovita u bespuima na granici Afganistana i Pakistana.16 Kada bi ovoga trenutka prestala postojati, Al-Kaida je ve
15
Jeffrey Donovan, "War on Terror: Who Is The Enemy And How Is It Changing?" Radio Free Europe/Radio Liberty, 7.10.2005.
16
O potrazi za Usamom bin Ladenom i najviim elnicima Al-Kaide, vidi tekst Mary Anne Weaver, "Lost at Tora Bora", New York Times Magazine, 11.9.2005.
Vlado Azinovi | 13

osigurala nastavak borbe za svoje ciljeve, istie Rohan Gunaratna. "Prijetnja koju danas predstavlja Bin Ladenova Al-Kaida objektivno je manja. Najvea opasnost trenutno prijeti od skupina koje su povezane s Al-Kaidom, njih 30 do 40, a iji su lanovi boravili u Afganistanu i obuavali se zajedno s Al-Kaidom ili se odlaze boriti u Irak i nadahnjuju se irakim ratom. Danas postoji jo jedna kategorija skupina koje predstavljaju veliku prijetnju, posebno u Sjevernoj Americi, Evropi, Australiji i Novom Zelandu. Radi se o autohtonim elijama, iji se lanovi nisu obuavali u Afganistanu i imaju minimalne ili nikakve kontakte s Al-Kaidom. No, te skupine su privuene njezinom ideologijom, idejom svjetskoga dihada. Primjeri akcija kakve izvode ovakve skupine su napadi na Madrid i London. lanovi nekoliko slinih domicilnih skupina su nedavno uhapeni u Kanadi, Sjedinjenim Dravama i u jo nekim zemljama. Moemo rei da je prijetnju koju je jo donedavno predstavljala Al-Kaida Usame bin Ladena, danas nadvladala prijetnja koju predstavljaju skupine obuavane u Afganistanu ili Iraku, kao i samonikle skupine u mnogim zemljama koje nemaju izravnoga dodira s Al-Kaidom, ali su inspirirane njezinom ideologijom," kae Gunaratna.17 Ustroj Al-Kaide se vremenom mijenjao i prilagoavao globalnome ratu koji je protiv nje pokrenut. Ta prilagodljivost joj jo uvijek osigurava opstanak, tvrdi general Abizaid. "AlKaida nema korporativni ustroj niti monolitnu strukturu poput, recimo, IBM-a ili neke druge velike centralizirane tvrtke. U tim relacijama Al-Kaida vie podsjea na McDonalds, iji ogranci niu svakodnevno irom svijeta. Oni djeluju samostalno, ali su na vie naina ipak povezani," kae Abizaid. Strukturu Al-Kaide i globalne mree za njezinu podrku nedavno je slikovito prikazao Richard A. Clark, posebni savjetnik za borbu protiv terorizma trojici amerikih predsjednika i autor knjige Protiv svih neprijatelja. "Ne radi se vie samo o AlKai'di, radi se o mnogo veem pokretu. Mogli bismo ga grafiki prikazati kao etiri koncentrine krunice od kojih ona prva, najmanja, predstavlja Al-Kai'du. Pouzdano znamo, izmeu 400 i 600 ljudi dobilo je priliku slubeno postati lanovima Al-Kai'de. Nakon viegodinjih kunji i velikih zasluga, oni bi na posebnoj sveanosti prisegnuli na vjernost osobno Usami bin Ladenu. To je mali, najui krug koji predstavlja Al-Kai'du, a ija je veina lanova do sada ubijena ili pritvorena. Sljedei krug je neto vei, to su oni to ih nazivam dihadistima. ini ga petnaestak razliitih skupina, od Abu Sayyafa na Filipinima, do Islamskog pokreta u Uzebekistanu i razliitih skupina koje djeluju u sjevernoj Africi, na Bliskome istoku i zemljama biveg Sovjetskoga Saveza. Sve su autohtone i sve djeluju u regijama u kojima su nastale. Polovicu od njih je stvorila Al-Kaida i osigurala uvjebavanje njihovih lanova i novanu potporu. Ostale su postojale odranije, a dobile su dodatnu pomo od Bin Ladena u novcu, opremi i instruktorima. Povezane su labavo i imaju 50.000 do 200.000 lanova. Veina je uvjerena u ispravnost svoga tumaenja islama, pa ih je dobar broj spreman za njega i umrijeti. Trei krug je znatno vei i u njemu su ljudi koji podravaju ili
17
Ovu ocjenu potvruje i zajednika analiza esnaest amerikih obavjetajnih slubi (National Intelligence Estimate) iz aprila 2006., u kojoj se, uz ostalo, navodi kako "rat u Iraku nadahnjuje dihadiste," te kako "raste operativna opasnost" koju predstavljaju manje domicilne skupine i elije koje je tee pratiti i obuzdavati. Opirnije u: "Declassified Key Judgments of the National Intelligence Estimate Trends in Global Terrorism: Implications for the United States. Dostupno na internetu: http://www.dni.gov. Vidi, takoer: Andrea Koppel and Ted Barrnett, "Declassified Report: Smaller Terror Cells Likely to Multiply," CNN.com, 27.9.2006.
Vlado Azinovi | 14

kau da podravaju pokret za meunarodni dihad i koji bi, kada bi mogli, za njega glasali na izborima. Oni osiguravaju razliite vrste potpore, od verbalne i moralne, do financijske i politike. Radi se vjerovatno o vie desetina, mogue i stotine miliona ljudi. To je zastraujua spoznaja. etvrti i najvei krug je islamski svijet, kojega ini oko milijardu i pol ljudi koji veinom ne podravaju meunarodni dihad i ele da se s njim prekine," kae Clark. Pokret koji je nastao kao odgovor na sovjetsku okupaciju Afganistana sredinom 80-ih godina prologa stoljea, i do danas se razvio, rairio i ojaao, sada vjeruje kako ima odgovor na svaki izazov s kojim se suoava islamski svijet. Ideologija i financijska potpora njegovi su glavni pokretai.
4. IDEOLOKA OSNOVA POKRETA

Teroristike akcije, izvedene irom svijeta nakon 11. septembra 2001., danas se, po automatizmu, pripisuju "islamskom terorizmu." Meutim, iza ovih akcija stoje ideologija i ljudi kojima su tradicionalne vrijednosti sekularnih muslimanskih drutava gotovo jednako omraene kao i tradicionalne vrijednosti zapadne civilizacije. Ta ideologija ima osnivaa, ime i znatan broj sljedbenika, kae Stephen Schwartz, autor knjige Dva lica islama. "Kada se vehabizam prvi put pojavio u 18. stoljeu u pokrajini Nadd, u istonoj Arabiji, njegovi sljedbenici vehabije, meu svojim su suvremenicima bili nazivani ljudima bez zakona jer su odbijali sve postojee pravne kole sunitskog islama. ivjeli su u zemlji tako dalekoj i nerazvijenoj da u njoj Otomanska imperija nije nalazila za vrijedno uspostaviti svoju upravu. Tu nije bilo nikakve ekonomske aktivnosti osim pljakakih napada lanova kue Sauda na karavane hodoasnika koje su prolazile ovim krajem na putu iz Kuvajta za Mekku. udnim stjecajem povijesnih okolnosti, ovaj totalitarni islam se javlja u tom zabaenom dijelu istone Arabije u isto vrijeme kada Otomanska imperija ulazi u razdoblje slabosti i razgradnje. Muhammad ibn Abd al-Wahhab tada poinje propovijedati krajnje fundamentalistiko, puritansko, ogoljeno i usko tumaenje islama. 18 Njegov fundamentalizam je jednostavan za razumjeti jer se radi o vrlo pojednostavljenom tumaenju vjere. U osnovi, tvrdio je da su se, nedugo nakon smrti Poslanika Muhammeda, muslimani ponovo vratili u nevjernitvo, u stanje u kojem su bili prije pojave islama, izmeu ostaloga i time to su zadrali stare obiaje, njegovali sufizam i dopustili stvaranje iitskog ogranka islama," kae Schwartz.19 Ibn Abd al-Wahhab je vjerovao da se ljudsko drutvo
18
Muhammad ibn Abd al-Wahhab al-Tamimi (17031792), arapski teolog, roen u Najdu, u dananjoj Saudijskoj Arabiji, najpoznatiji je uenjak selefijskog pokreta iji je cilj navesti sve muslimane na povratak izvornim vrijednostima, te na odbacivanje novotarija i idolatrije za koje se tvrdi da su, pod razliitim okolnostima, prodrli u vjeru i u njoj se ustalili.principima islama (as-salaf as-saliheen)
19
Stephen Schwartz, razgovor s autorom, Prag, 3.5.2006. Ako nije drugaije naznaeno, svi citati Stephena Schwartza su iz tog intervjua. Sufizam je zajedniki naziv za razliite islamske pokrete koji se odlikuju inzistiranjem na askezi i misticizmu, odnosno pronalaenju duhovne istine kao krajnjeg cilja svakog pojedinca. Naziv je prihvaen meu orijentalistima 19. stoljea, a korijen mu dolazi od arapske rijei tasawwuf. Sufizam inzistira na unutarnjim aspektima islama, odnosno na usavravanju vjere i odricanju od ega, nasuprot inzistiranju na pravnim aspektima islama.
Vlado Azinovi | 15

treba urediti po boijem a ne po ljudskom zakonu. Meutim, do 18. stoljea, drutva u mnogim muslimanskim zemljama ureivana su i po narodnom, obiajnom pravu. Tako se osmanski vladari nikada nisu odrekli turskog obiajnog prava i uveli iskljuivu vladavinu erijata. Slino je bilo u drugim muslimanskim zemljama, od srednje Azije do Indije, iji se vladari nisu odrekli obiajnog prava. Uz to, modernitet donosi novine koje su prihvaene jer se ne smatraju protivnima islamu. No, Ibn Abd al-Wahhab je tvrdio da su na taj nain muslimani napustili "izvornu vjeru", okrenuli joj lea i vratili se u nevjernitvo. To je u islamu do tada bila neuvena tvrdnja, kae Stephen Schwarz.20 "Poslanik Muhammed je rekao da ako jedan musliman optui drugoga da je nevjernik, taj koji optuuje je sam nevjernik. U svojoj Knjizi o islamskom monoteizmu (Kitab at-Tawheed) Ibn Abd al-Wahhab tvrdi kako je neophodno ispitati vjeru svakog muslimana, te da sve one koji se ne podvrgnu njegovom tumaenju islama treba proglasiti nevjernicima, napasti ih, ubiti i oduzeti imovinu. Njegov pokret nije odmakao daleko sve dok nije sklopio savez s kuom Sauda iji su se lanovi bavili razbojnitvom i pljakakim pohodima. Islamski uenjaci toga vremena tvrdili su kako je jedini temelj za uspostavu ovog saveza bila injenica da je vehabizam pljaku pokorenih nevjernika proglasio legitimnom. Od sredine 18. do poetka 20. stoljea vehabije i Saudijci poduzeli su seriju akcija u kojima su osvojili vei dio Arabijskog poluotoka. Konano, 20-ih godina 20. stoljea, u drugom pokuaju, uz pomo Britanaca, uspjeli su osvojiti Mekku i Medinu. Uspostavili su rekacionarnu utopiju, u kojoj se sadanjost temelji na viziji prolosti. Poput njemakog nacizma i talijanskog faizma, u sadanje vrijeme se nastoji projicirati vienje zlatnog doba, koje je navodno postojalo u prolosti i u koje sada treba vratiti sve muslimane. Od prve polovice 20. stoljea poinje ozbiljan rad na vehabizaciji cjelokupnog islama," kae Schwartz. Vie nepovezanih dogaaja iz relativno bliske prolosti dodatno je utjecalo na irenje i snaenje toga pothvata i dovelo ga do stanja u kojem je danas, tvrdi Schwartz. "Prvi (faktor) bilo je otkrie nafte i pritjecanje ogromnih prihoda, koji su obogatili Saudijce. Drugi je pojava naserizma u Egiptu, kao izazova islamski orijentiranoj politici u arapskom svijetu.21 On je potakao konzervativnu reakciju Saudijaca koji stvaraju neku vrstu vehabijske
20
Zanimljivo je da je jedan od prvih protivnika Ibn Abd al-Wahhaba bio njegov roeni brat Sulejman, autor knjige Boanske munje kao odgovor vehabijama. Vie o vehabizmu u knjigama: Jasmin Merdan i Adnan Meanovi, Vehabizam/Selefizam Ideoloka pozadina i historijski korijeni, Sarajevo, Srebrno pero, 2006; Hamid Algar, Vehabizam kritiki osvrt, Zagreb, 2004.
21
Panarapski pokret, nazvan prema egipatskom predsjedniku Gamalu Abdelu Nasseru (1918-1970) koji je bio na elu te zemlje od 1954. do smrti, 1970. Nasser je vojnim udarom zabacio monarhiju u Egiptu, postao predsjednik vlade i kasnije republike. Proveo je ujedinjenje Egipta i Sirije u Ujedinjenu Arapsku Republiku i postao njezin prvi predsjednik. Smatran je najvanijim arapskim politiarom svoga vremena i borcem za oslobaanje arapskog svijeta od kolonijalizma. Vjerovao je da arapski nacionalizam treba graditi na temelju istog jezika, kulture i civilizacije, te da u njega treba ukljuiti i arapske krane. Bio je jedan od osnivaa Pokreta nesvrstanih i pobornik arapskog puta u socijalizam. Nasser je zabranio Muslimansku brau, organizaciju koja se borila za uspostavu teokratske islamske drave u Egiptu. Njegova vizija svearapskog jedinstva propala je 1967., tokom estodnevnoga rata u kojem je mala idovska drava Izrael porazila zdruene arapske armije. Propast naserizma i koncepta arapskog ujedinjenja oko zajednikog kulturnog identiteta, ojaao je uvjerenje, u Egiptu, ali i drugdje,
Vlado Azinovi | 16

Kominterne, takozvani Svjetski muslimanski savez. Trei faktor je pojava Homeinija u Iranu krajem 70-ih godina prologa stoljea, koji je Saudijce i vehabije suoio s ogromnim problemima. 22 Homeini je posjedovao nekoliko prednosti, katastrofalnih za vehabije i za Saudijsku Arabiju. Prije svega, bio je iz Irana, zemlje prema ijoj kulturi, civilizaciji i hiljadugodinjem Perzijskom carstvu Saudijci imaju ogroman kompleks nie vrijednosti, rekao bih - s pravom. Drugo, on je ija (iit), 23 odnosno pripadnik zajednice koju vehabije preziru i vjeruju da je nastala idovskim upadom u islam. Tree, Homeini je imao karizmu lidera islamskog svijeta kao malo tko prije njega. I etvrto, Homeini nije bio licemjer poput bogatih Saudijaca koji javno propovijedaju vehabizam, a unutar zidova kojima okruuju svoje palae uivaju u svakom moguem poroku sa Zapada i uope ne ive kao muslimani. Ekstremistiki reim koji je licemjeran vie je opasan za stanje stvari u svijetu od onoga koji to nije. Oba su problematina jer su ekstremistike diktature, ali reim koji nastoji dokazati svoju autentinost, u ovom sluaju saudijski, uvijek ima dodatni poticaj da stvara probleme," kae Schwartz. Saudijska Arabija je svojim granicama obuhvatila najsvetija mjesta islama, i za dravnu ideologiju prihvatila njegovo puritansko tumaenje. Kao formalno prva zemlja islama, ona nastoji potai i druge muslimanske zemlje da prihvate ovu ideologiju i uspostave islamsku teokraciju. Za takve pothvate nije dovoljan samo ideoloki rad. Postizanje toga cilja najee pretpostavlja slabljenje i zbacivanje reima u tim zemljama, te neutralizaciju utjecaja sa Zapada. Za zbacivanje, po vehabijskim standardima nevjernikih vlada, potrebno je pribjei revolucionarnim metodama. Ali, drava kao Saudijska Arabija ne eli biti javno povezana s takvim akcijama. Rjeenje, ipak, postoji, tvrdi Evan F. Kohlmann. "Vehabizam je oblik ideologije koji je tipian za Saudijsku Arabiju, dok bi selefizam bio izvozna varijanta te ideologije, koju susreemo izvan te zemlje. Ibn Wahhab je bio Saudijac i njegovo je uenje u toj zemlji prihvaeno kao nacionalna ideologija. No, kada se ta ista ideologija iri u druge dijelove svijeta i kada je prihvaaju i prenose ljudi koji nisu Saudijici, obino se naziva selefizmom. On je ideoloka podloga Al-Kaide. Zauujue je kako se selefizam uspio proiriti u svijetu. Glavni razlog lei u injenici da se za to koristi saudijski
da samo islam moe biti pravi izvor arapskog jedinstva i da samo povratak izvornome nauku Poslanika Muhammeda i njegovih ranih sljedbenika moe omoguiti Arapima da ponovo dominiraju ovjeanstvom.
22
Ruhollah Musavi Homeini (1900-1989), iitski muslimanski klerik i politiki voa koji je1979. izveo Islamsku revoluciju u Iranu, kojom je zbaena vladavina posljednjega iranskog aha Mohammeda Reze Pahlavija. Nakon revolucije, Homeini postaje vrhovni iranski vjerski i politiki voa.
23
Nakon sunijske, druga zajednica po broju sljedbenika u islamu. U prijevodu, iit (ija) znai sljedbenik (imama) Alije, roaka i zeta Poslanika Muhammeda, prvog mladia koji je primio islam i kojega ije smatraju jedinim autentinim Muhammedovim nasljednikom. Sunije (suniti) smatraju da je Muhammedov nasljednik kalif Abu Bakr, te nakon njega kalife Umar i Uthman. Ova razlika dovela je do razliitih tumaenja pojedinih dijelova Kurana i Hadisa (Poslanikovih propovijedi) u iitskom i sunijskom ogranku islama. Odnosi dviju zajednica kroz povijest obiljeeni su netrpeljivou, meusobnim optubama za nevjernitvo (kufar) i sukobima. Vjeruje se da je meu muslimanima danas u svijetu izmeu 85 i 90 posto sunija, te oko 10 do 15 posto ija. Ukupan broj ija procjenjuje se na oko 220 miliona. Zemlje s najveim procentom iitskog stanovnitva su Iran, Irak, Bahrein, Oman, Azerbajdan. Brojna iitska manjina ivi u Afganistanu, Siriji, Libanonu, Pakistanu, Turskoj i Jemenu. Za bolji uvid u povijest i dananji poloaj iitskog ogranka islama, vidi: Vali Nasr, The Shia Revival: How Conflicts within Islam Will Shape the Future, New York, NY: W. W. Norton & Company, 2006.
Vlado Azinovi | 17

novac. Filozofija vladajue saudijske elite, koja iza toga stoji, je jednostavna - dihad je odlian, samo ne u Saudijskoj Arabiji. Dok god ste spremni voditi dihad protiv nevjernika po svijetu - dobro je i evo vam novac za to," kae Kohlmann. Odnos Saudijske Arabije i takozvanoga pokreta meunarodnog dihada, lake je razumjeti ako se primijeni povijesna analogija iz ne tako davne prolosti, kae James Woolsey, bivi direktor amerike Sredinje obajvetajne agencije (CIA).24 "Vehabije u Saudijskoj Arabiji i islamski dihadisti poput AlKaide suglasni su gotovo u svemu, osim u tome tko e biti glavni. Spor lei u dilemi da li e sva mo i kontrola biti u rukama jedne zemlje - Saudijske Arabije, ili e svi koji ele sudjelovati u globalnom dihadu moi po elji otimati avione i zabijati ih u zgrade u New Yorku ili negdje drugo. Taj spor pomalo podsjea na onaj to je tokom 30-ih godina prologa stoljea izbio izmeu staljinista i trockista. Vehabije su poput staljinista, vjeruju u potrebu odanosti jednoj dravi - Saudijskoj Arabiji. S druge strane, islamski dihadisti su vie nalik na trockiste koji su eljeli prenijeti svoju revoluciju u sve dijelove svijeta. Rekao bih da vehabije i islamski dihadisti, poput onih iz Al-Kaide, nisu istinski predstavnici islama i ne treba ih takvima ni smatrati, ba kao to ni biskupa Torquemadu i njegovu panjolsku inkviziciju s kraja 15. stoljea, svijet nije smatrao istinskim predstavnicima kranstva nego totalitarnim bastardima. Vehabije i Al-Kaida su njihovi moderni ekvivalenti," kae Woolsey.
5. DOLAZAK STRANIH MUDAHEDINA U BIH

Kada se u kontekstu dananje borbe protiv takozvanoga islamskog terorizma, Bosna i Hercegovina navodi kao potencijalna baza i regrutacijsko sredite terorista, za jedno od glavnih uporita te teze uzima se injenica da su u toj zemlji tokom posljednjega rata boravili dobrovoljci iz islamskih zemalja. Dio ih se ranije borio u mudahedinskim jedinicama u Afganistanu i prihvatio ideje ejha Abdullaha Azzama o potrebi borbe protiv nevjernikih i otpadnikih reima, kao i uspostavi muslimanskih drava u kojima e vladati boiji, a ne ljudski zakoni. To je danas ideoloki pokreta Al-Kaide, na ije je formiranje znaajno utjecao i bosanski rat, kae Evan F. Kohlmann, ameriki strunjak za terorizam i autor knjige Al-Kaidin dihad u Evropi: Afganistansko-bosanska mrea. "Rat u Bosni zapoeo je u pogodno vrijeme za ovaj pokret. ejk Abdulah Azzam bio je nedavno ubijen, njegovi sljedbenici su bili uzdrmani, a pakistanske vlasti su proglasile da je dihad u Afganistanu zavren i da vie ne ele strane mudahedine na svom teritoriju. Do 1993. svi su bili protjerani. Tokom 1992. i 1993. se dogodilo vie vrlo vanih dogaaja. Mudahedinski pokret koji je nastao u Afganistanu i koji se tamo borio pod budnim okom Abdullaha Azzama i Usame bin Ladena, prerastao je iz te poetne faze u novu i prihvatio ideju o potrebi voenja meunarodnog dihada, daleko izvan granica Afganistana, ba kao to je to Bin Laden oduvijek sanjao. Prvo mjesto gdje su nakon afganistanske faze doli mudahedini bila je Bosna. Prema toj su zemlji krenuli ljudi, uglavnom s Bliskoga istoka, koji o Bosni nisu znali apsolutno nita. Ne samo da nisu poznavali tamonju kulturu i jezik, ve,
24
Jeffrey Donovan, "Forum 2000 Looks At War on Terror," Radio Free Europe/Radio Liberty, 10.10. 2005.
Vlado Azinovi | 18

kako su kasnije u osobnim ispovjedima priznali njihovi elnici, nisu imali pojma ni o tome gdje se geografski nalazi Bosna. Nikada ranije nisu za nju uli i nisu bili sigurni da li je ta zemlja u Sjevernoj ili Junoj Americi, Evropi ili Australiji," kae Kohlmann. Kriza u Bosni i Hercegovini izbila je neposredno nakon to su afganistanski mudahedini porazili rivalske frakcije i trijumfalno umarirali u Kabul. 25 Nedugo zatim, njihove prethodnice krenule su ka novome kriznom aritu u kojem je islam bio ugroen, onome u Bosni i Hercegovini. Mudehedini nisu znali mnogo o Bosni, ba kao to ni vlasti u Sarajevu, kako jo i danas tvrde, nisu znale mnogo o njihovoj namjeri da priteknu u pomo. vrsto pri tome stavu ostaje i tadanji ministar vanjskih poslova Haris Silajdi. "Veina njih su doli s asnim namjerama, da pomognu Bosni i Hercegovini. Tih ljudi je bilo 600 ili 700. I da se razumijemo, niko ih nije zvao, oni su doli sami. Mi smo se branili s malo oruja. Imali smo mnogo ljudi koji su bili spremni da brane svoju zemlju, ali problem je bio u tome to nismo imali oruje. Prema tome, nama nisu bili potrebni ljudi, bilo nam je potrebno oruje. Meutim, ti ljudi su doli. Veina je dola da pomogne. Naravno da su tetili imidu Bosne i Hercegovine i naoj borbi," kae Silajdi. Dolazak dobrovoljaca iz islamskih zemalja u Bosnu i Hercegovinu nije bio ni tako sluajan, ni spontan, tvrdi njemaki publicist Jrgen Elssser, koji je istraivao ovu temu, a zakljuke objavio u knjizi Kako je dihad stigao u Evropu: Sveti ratnici i tajne slube na Balkanu. "Glavna organizacija pod ijim se kiobranom odvijala ova aktivnost i koja je za cilj imala uvesti u Bosnu strane mudahedine bila je Agencija za pomo zemljama Treega svijeta, odnosno Third World Relief Agency (TWRA), koja je imala direktnu podrku Alije Izetbegovia. Tu su organizaciju osnovali sudanski diplomati koji su bili u vezi s Usamom bin Ladenom i Izetbegoviem," kae Elssser. Osniva te agencije bio je Elfatih Hassanein, sudanski diplomat i lan vladajueg Nacionalnog islamskog fronta, bivi student medicine u Beogradu i blizak prijatelj Alije Izetbegovia. TWRA je osnovana u 1987. Beu kako bi pruila potporu obnovi islama u Istonoj Evropi i zemljama Sovjetskog Saveza. 26 U 1992.
25
Jedan od prvih mudahedinskih zapovjednika u BiH, Abu Abdel Aziz Barbaros (Crvenobradi) izjavio je u jednom intervjuu: "Kriza u Bosni poela je samo petnaest dana nakon zaposjedanja Kabula. Na taj su nain potvrene rijei Poslanika islama da e se dihad nastaviti do Sudnjega dana. U Bosni je poeo novi dihad i poli smo tamo kako bi njegovu (Allahovu, op.a.) rije uinili vrhovnom, ali ne za postizanje nekog nacionalnog, plemenskog ili grupnog osjeanja ili interesa." Tawfig Tabib, "Interview With Comm. Abu Abdel Aziz Barbaros", Al-Sirat Al-Mustaqeem (Pravi put), No. 33, Safar 1415, August 1994. Abu Abdel Aziz Barbaros, poznat i kao Abdelrahman al-Dosari, roen je 1942. u Saudijskoj Arabiji. Bio je veteran mudahedinskog pokreta u Afganistanu tokom 1980-ih i jedan od prvih lanova Al-Kaide. Amerika Nacionalna komisija koja je istraivala okolnosti pod kojim su se dogodili teroristiki napadi 11. septembra 2001., u izvjetaju opisuje Abu Abdela Aziza kao "istaknutog lana Al-Kaide". Kada je poeo rat u Bosni i Hercegovini, Abu Abdel Aziz Barbaros postavljen je za prvog zapovjednika (emira) arapskih mudahedina u toj zemlji.
26
Govorei o aktivnostima TWRA, Elfatih Hassanein je u intervju asopisu Gazi Husrev- -beg (Sarajevo, 1994) rekao kako vjeruje da "Bosna, na kraju, mora biti muslimanska Bosna, inae e sve izgubiti smisao i rat e biti uzaludan". Ustvrdio je kako je rat pomogao buenju islama meu sekularnim bosanskim muslimanima i zaloio se za uvoenje odgovarajuih metoda za irenje "ispravnog uenja islama meu bosanskim muslimanima." Opirnije o ovome: John Pomfret, "How Bosnia's Muslims Dodged Arms Embargo: Relief Agency Brokered Aid From Nations, Radical Groups", Washington Post, 22.9.1996.
Vlado Azinovi | 19

uredi TWRA-e su otvoreni u Sarajevu, Budimpeti, Moskvi i Istanbulu, kljunim mjestima za ugovaranje, kupovinu i tajnu dopremu oruja za Armiju Bosne i Hercegovine koja je jo bila u nastanku i pokuavala nadoknaditi ogroman zaostatak u naoruanju u odnosu na vojsku bosanskih Srba.27 Zapadni istraitelji tvrde da je TWRA pomagala i dolazak stranih mudahedina u Bosnu i da im je kao "humanitarnim djelatnicima" izdavala akreditacije. 28 Tvrdi se takoer da je u oktobru 1992., upravo Haris Silajdi u Beu dao jamstvo austrijskoj banci (Die Erste Bank), kod koje je TWRA imala raun, da je Elfatih Hassanein ovlateni predstavnik bosanskohercegovake vlade, to je idue godine potvrdio i Alija Izetbegovi. Austrijski istraitelji utvrdili su da je od 1992. do 1995. kroz TWRA-u prolo 350 miliona dolara, koje su donirale vlade islamskih zemalja i radikalni islamski pokreti. Meu donatorima je, tvrdi se, bio i Usama bin Laden, koji je do sredine 1990-ih ivio u Sudanu, dok su ameriki istraitelji utvrdili povezanost TWRA-e i slijepoga ejha Omara Abdela Rahmana koji je u Sjedinjenim Dravama osuen na doivotni zatvor kao glavni planer prvoga napada na Svjetski trgovaki centar, 1993.29 U upravnom odboru TWRA-e su bili i visoki dunosnici Stranke demokratske akcije i vlade u Sarajevu.30
27
Zapovjednitvo NATO snaga u Europi procjenjivalo je da je prednost vojske bosanskih Srba u odnosu na Armiju Bosne i Hercegovine u tekom naoruanju i tenkovima iznosila izmeu 50 ili 60 prema 1. General George Joulwan, zapovjednik NATO snaga u Evropi (SACEUR - Supreme Allied Comander Europe), razgovor s autorom, Washington D.C., 18.12.2000.
28
Barem jedan od petorice arapskih mudahedina ubijenih na kontrolnom punktu Hrvatskog vijea obrane kod epa, 14. decembra 1995., imao je akreditaciju TWRA-e.
29
Tokom samo jednog mjeseca 1992., na raun TWRA-e u Erste Banci poloeno je 20 miliona dolara. U oktobru iste godine, dunosnik vlade Saudijske Arabije doao je u sjedite banke u centru Bea s dva kofera gotovine i uloio na raun TWRA-e 5 miliona dolara. U periodu 1992.-1995., na taj je raun najvie donacija stiglo iz Saudijske Arabije, Irana, Sudana, Turske, Bruneja, Malezije i Pakistana. Po godinama: 1992. - 80 miliona dolara, 1993. - 231 milion, 1994/95. - 39 miliona, 1996. 500.000 dolara. Priliv novca se smanjio u 1994. i 1995. jer je u to vrijeme, uz znanje Sjedinjenih Amerikih Drava, otvoren kanal kroz Hrvatsku za dopremu, uglavnom iranskog, oruja za Armiju BiH. Prva velika operacija koju je izvela TWRA bila je doprema velike koliine oruja i municije (oko 120 tona sovjetskih puaka, minobacaa, mina i municije iz preostalih zaliha nekadanje Istone Njemake), iznajmljenim ruskim avionom iz Kartuma u Sudanu, na aerodrom u Mariboru (Slovenija), u septembru 1992. Teret je bio prijavljen kao "humanitarna pomo". Dio oruja prevezen je do Tuzle i Zenice iznajmljenim transportnim helikopterima rusko-amerike kompanije Eco-Trade, koji su se snabdijevali gorivom u Splitu. J. Pomfret, "How Bosnia's Muslims Dodged Arms Embargo." U isporuke oruja i dovoenje dobrovoljaca iz islamskih zemalja, u duem periodu rata, po nekim je izvorima bila ukljuena i pakistanska obavjetajna sluba ISI (Inter-Service Intelligence). Opirnije u: Michael Chossudovsky, "Osamagate", Center for Research on Globalisation, University of Ottawa, 9.10.2001. Dostupno na: http://globalresearch.ca/articles/CHO110A.htm. Vidi i: Esad Heimovi, "Britanski MI6 vrbovao je Pakistance u Armiju BiH", BH Dani, br. 486, 6.10.2006. Znaajnu ulogu u dovoenju islamskih dobrovoljaca u BiH odigrala je i tzv. alirska veza. Navodno "na izravan zahtjev Usame bin Ladena", lan Oruane islamske skupine (GIA), Kamr Ad Din Khirbani doselio se u Zagreb krajem 1991., kako bi osnovao humanitarnu agenciju Al-Kifah. Tokom rata u BiH, ona je koritena kao jedan od kanala za ubacivanje lanova GIA-e u BiH. Associated Press, 19.4.2006.
30
Uz Elfatiha Hassaneina u upravnom odboru TWRA-e bili su istaknuti elnici Stranke demokratske akcije (SDA): Hasan engi, Husein ivalj (tadanji ambasador BiH u Beu) i Irfan Ljevakovi, za kojega austrijski istraitelji vjeruju da je bio jedan od glavnih zagovaraa dovoenja "islamskih boraca" u BiH kao humanitarnih
Vlado Azinovi | 20

Evan F. Kohlmann, koji je na temelju dostupnih dokumenata Al-Kaide i bosanskih obavjetajnih slubi, istraivao dolazak veterana afganistanskog rata u Bosnu, tvrdi da obje skupine izvora ukazuju na isti zakljuak. "Openito, moe se rei da su dobrovoljci iz islamskih zemalja u poetku dolazili na svoju ruku i da nisu bili regrutirani, u svakom sluaju ne od nekoga iz Bosne. Bili su to Arapi koji su se borili u Afganistanu, porijeklom iz Egipta, Saudijske Arabije, Alira i Jemena. Vidjeli su u medijskim izvjetajima to se dogaalo u Bosni i vjerovali su da se radi o genocidu nad tamonjim muslimanima i da je to povod za novi dihad. Poeli su pristizati preko Hrvatske u ljeto 1992. Isprva samo male grupe prekaljenih veterana borbi u Afganistanu koji su ubrzo u Bosni stekli reputaciju, ali ne kao dobri boraci, nego kao ljudi skloni ratnim zloinima. Tokom 1992., bosanski Srbi su uli u trag jednoj skupini mudahedina iz Saudijske Arabije, ubili ih i zaplijenili njihove osobne stvari. Meu njima su nali fotografije tih istih mudahedina na kojima poziraju drei odrubljene glave Srba ubijenih ili zarobljenih u ranijim borbama. Odrubljivali su glave i drali ih u kutijama kako bi ih ponijeli natrag sa sobom, kao suvenire. U poetku je to za njih bio ljudski safari prije nego li dihad. Kako je rat odmicao i kako se raspoloenje u svijetu okretalo u korist bosanskih muslimana, a protiv Srba, u Bosnu je poelo pristizati puno ljudi s Bliskog istoka, a i iz Europe. Regrutirali su ih islamski centri i vjerski elnici, i istina je da nisu svi doli uz prethodno znanje bosanskohercegovake vlade," kae Kohlmann. Postoji jo netko tko je znao za dolazak mudahedina, ohrabrivao ga i ciljano pomagao, tvrdi njemaki publicist Jergen Elssser. "Amerika isprva nije bila zainteresirana za dogaaje na Balkanu. Njemaka, Austrija i Vatikan podrali su nezavisnost Slovenije i Hrvatske i ostvarili znatan utjecaj u tim zemljama. Srbi su ostali sami protiv sviju. Kada se kasnije administracija predsjednika Clintona htjela ukljuiti u dogaaje u regiji, saveznitva su ve bila ostvarena, i nije bilo prostora za Ameriku. Zato je Washingtonu jo jedino preostalo da se osloni na bosanske muslimane i da preko njih pokua ostati vaan igra na diplomatskoj sceni. Uz to, suradnja izmeu Sjedinjenih Drava odnosno Sredinje obavjetajne agencije (CIA) i radikalnih muslimana u Afganistanu je tokom 80-ih godina 20. stoljea bila vrlo uspjena i dovela je ne samo do vojnoga poraza Sovjetskoga Saveza u toj zemlji nego mu je, zapravo, zadala zavrni udarac. Zato su se Amerikanci i na Balkanu eljeli ponovo osloniti na mudahedine," tvrdi Elssser.31 U obavjetajnim i politikim strukturama Bosne i
djelatnika i da je nakon sklapanja Daytonskoga sporazuma, kao visoki dunosnik, preteno bonjake, Agencije za informacije i dokumentaciju (AID), omoguio borcima iz islamskih zemalja da ostanu u BiH. Vrlo vaan ured TWRA, onaj u Zagrebu vodio je Faris Nani. ef jedne zapadne obavjetajne slube izjavio je za Washington Post da su ljudi koji su radili za TWRA-u formirali eliju koja eli pribliiti Bosnu radikalnim bliskoistonim islamskim pokretima. "Ne vjerujemo da je to ono to veina bosanskih muslimana zbilja eli, ali TWRA je tim ljudima dala novac, utjecaj i mo. Odvela je njih i njihove ideje vrlo daleko", izjavio je taj obavjetajac. John Pomfret, "Bosnian Officials Involved in Arms Trade Tied to Radical States", Washington Post, 22.9.1996.
31
Od poetka 1993., Clintonova administracija je znala za aktivnosti TWRA-e, ali nije poduzimala akcije da ih sprijei. "Reeno nam je (iz Washingtona, op. a.) da pratimo ta rade, ali da se ne mijeamo. Bonjaci su pokuavali nabaviti oruje od koga god su mogli, a mi u tome ba nismo bili od pomoi. Najmanje to smo mogli bilo je da se drimo po strani. Tako smo i postupili", kae neimenovani ameriki diplomat. Austrijske i njemake vlasti takoer nisu nita poduzimale. U Austriji su, zato to po zakonima te zemlje na njezinom teritoriju nije zabranjeno pregovarati o kupovini oruja za druge drave, dok se sama transakcija obavlja negdje drugdje, sklapani poslovi. Uz to, raspoloenje javnosti i politikog estabimenta u obje zemlje bili su na strani
Vlado Azinovi | 21

Hercegovine jo vrlo rano tokom rata vjerovalo se da je dio mudahedina ubaen u zemlju mimo volje vlade u Sarajevu, sa znanjem i uz pomo zapadnih sigurnosnih slubi. Pretpostavljalo se da ih je dio obavljao obavjetajne zadatke, dok su preostali svojim prisustvom i ideologijom trebali ojaati muslimanski karakter manjeg dijela zemlje koji je, po tajnim sporazumima bosanskih susjeda i uz naklonost dijela meunarodne diplomacije, krajem rata trebao pripasti Bonjacima. 32
6. STRANI MUDAHEDINI I ARMIJA BIH

Odmah po dolasku u Bosnu i Hercegovinu, u 1992., veterani mudahedinskog pokreta iz rata u Afganistanu i dobrovoljci iz islamskih zemalja uspostavili su svoje prve baze u srednjoj Bosni. Isprva, daleko od oiju znatieljnika, kae novinar sarajevskog magazina Dani Esad Heimovi, koji je pratio ovaj proces."Oni su svoje prve baze uspostavili u planinskim selima u okolici Travnika, Zenice, Bugojna, Tenja i drugih mjesta u srednjoj Bosni. Tek postupno, kako su jaali u toku rata u BiH, poeli su se sputati u gradove. Negdje u aprilu 1993., nakon to su oruano protjerali jedinice Hrvatskog vijea obrane, preuzeli su jedan objekat u Zenici i u njemu postavili svoju glavnu komandu," kae Heimovi. Jedno od najkontroverzijih i nikada do kraja odgovorenih pitanja o dobrovoljcima i islamskim misionarima koji su tokom tri i pol godine rata bili na strani Armije Bosne i Hercegovine tie se njihovoga broja. I dok se strane procjene razlikuju od izvora do izvora, domae sugeriraju da ih je bilo oko 3.000.33 Broj je teko utvrditi iz vie razloga, no glavni je vrlo jednostavan, kae Esad Heimovi.
Bonjaka za koje se smatralo da se imaju pravo braniti. John Pomfret, "How Bosnia's Muslims Dodged Arms Embargo."
32
U vie domaih i stranih obavjetajnih izvjetaja tvrdi se da je meu islamskim dobrovoljcima u Bosni bilo i obavjetajaca sa Zapada, posebno iz Francuske, koji su ubaeni kako bi prikupljali podatke. Neki od njih uope nisu bili muslimani, to je u nekoliko navrata utvreno, kada su sahranjivani neki od poginulih. Sead Numanovic, "Bosnia: Mujahideen Revival Fears," Institute for War and Peace Reporting, Balkan Crisis Report, No 286, 5.10.2001. Detaljan opis prakse regrutiranja i ubacivanja pijuna u militantne islamske pokrete, a koju su provodile britanska i francuska obavjetajna sluba, u svojoj je knjizi opisao Omar Nasiri, Inside the Jihad: My Life With Al Qaeda: A Spy's Story, New York: Basic Books, 2006. U vrijeme dok je bio premijer BiH, elnik Socijaldemokratske partije (SDP) Zlatko Lagumdija je u jednom novinskom intervjuu rekao kako je "jasno kao dan da su ti ljudi (dobrovoljci iz islamskih zemalja, op.a.) doli uz pomo obavjetajnih slubi nama danas prijateljskih zemalja, ne bi li uinili sve to mogu da se promijeni karakter rata u BiH Ti ljudi su ovdje dolazili () sa pasoima evropskih zemalja, pravili islamske humanitarne organizacije parkirane u naem susjedstvu; nisu dolazili da se bore u Srebrenici, nego da oslobode kafi u Zenici od djevojke koja nije prikladno obuena; nisu doli u Biha ili epu; da li je neko od njih doao u Sarajevo, da s ove strane puca na brda ili krenuo da probije obru sa Igmana? Ne, nego su onda iz Zenice otili u Travnik da podijele ulice, da sa jedne strane bude muslimanska zastava, a sa druge ahovnica, koju su oni pokuavali da pretvore ne u bosanskohrvatsku, nego u hrvatsko-hrvatsku zastavu. Savreno je jasno da je na taj nain trebalo pospjeiti podjelu BiH i posijati sjeme samodestrukcije u ono pare teritorije koje bi se tada dala Bonjacima." Zlatko Lagumdija, razgovor sa Senadom Peaninom, "Zato smo morali isporuiti Alirsku grupu", BH Dani, br. 243, 8. 2.2002.
33
Izvor u Treem korpusu Armije BiH, u ijem se sastavu borila i jedinica El-Mudahid, tvrdi da je u razliitim fazama rata kroz Bosnu prolo ukupno oko 3.000 islamskih boraca. S. Numanovi, "Bosnia: Mujahideen Revival Fears." Amerike procjene broja dobrovoljaca iz islamskih zemlja u BiH od 1992. do 1995. se razlikuju. Dr.
Vlado Azinovi | 22

"Nema jednog istog izvora iz kojeg bismo mogli izvoditi takve zakljuke. Ne postoji nikakva centralna evidencija. Ono do ega sam ja doao je brojka od nekih 400 osoba koje su razliitim kanalima komunicirale sa lokalnim vlastima, traei, naprimjer, ovjeru svojih pasoa i drugih linih dokumenata. Dakle, to bi bio jedan od moguih kriterija. Drugi od moguih kriterija jeste spisak vojne jedinice El Mudahid. Meutim, i ta vrsta evidencije je nepouzdana, jer veina tih osoba nije ni vojnim ni civilnim vlastima otkrivala svoj pravi identitet. Tako da ne znamo ni koliko ih je bilo, ni ko je sve ovdje bio," istie Heimovi. 34 Ako e pitanje o broju mudahedina koji su boravili u Bosni i Hercegovini tokom rata ostati dijelom otvoreno, o njihovoj ulozi gotovo da nema dilema, kae Evan F. Kohlmann. "Armija BiH imala je vlastite specijalne jedinice, ali u prvim fazama rata one nisu bile dorasle onima koje je imala srpska vojska. Zapravo, srpska je strana imala prednost i nadmo u skoro svemu. Bosanska vojska je trebala neto to e utjerati strah u kosti Srbima, i kasnije Hrvatima, i natjerati ih da preispitaju strategiju kojom su eljeli ovladati dijelovima Bosne. Trebalo im je neto da uspostave ravnoteu straha. Mudahedini su bili udarna snaga tog straha. Nema sumnje da su ljudi u bosanskohercegovakoj vladi znali ta ti stranci rade jer su njihove akcije bile dobro poznate. Sam Rasim Deli, u jednom ratnom intervjuu, priznao je da su mudhedini poinili zloine u Bosni. Oni su bili snaga koja se koristila u sukobu s nadmonom srpskom vojskom tokom probijanja opsada, osvajanja kota, prelaska preko miniranog terena. To su bili dobro uvjebani ljudi koji su ogrubjeli u borbama i koji se nisu bojali smrti ve su je gotovo prieljkivali. Juriali su izravno na neprijateljske poloaje, pretravali kroz minska polja i inili stvari koje bosanski vojnici nikada ne bi. Strani mudahedini su se esto alili kako trpe velike gubitke i kako ne uspijevaju provesti svoje akcije do kraja jer ih bosanski vojnici ne slijede u juri na minska polja i na utvrene poloaje neprijatelja, nego ostaju skriveni u rovovima. Stranci su oito doli umrijeti za islam, a
Cees Wiebes navodi amerike izvore koji tvrde da ih je bilo izmeu 1.200 i 1.400. Pyes, Meyer i Rempel citiraju ameriki obavjetajni izvor koji procjenjuje da je od 1992., kroz Bosnu i Hercegovinu ukupno prolo oko 4.000 islamskih dobrovoljaca iz Sjeverne Afrike, sa Bliskoga istoka i iz Europe, za koje vojni analitiari smatraju da su bili "dosta dobri i svakako okrutni borci." Najsmjeliju, ali teko odrivu procjenu daje Yossef Bodansky koji tvrdi da je do kraja 1995. "veina od 15.000 20.000 stranih dobrovoljaca ve bila potpuno integrirana u kljune (vojne, op. a.) jedinice bosanskih muslimana." Opirnije o ovome u: Cees Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 1992-1995, Mnster: LIT VERLAG, 2003, 207-208; Craig Pyes, Josh Meyer, William C. Rempel, "Bosnia Seen as Hospitable Base and Sanctuary for Terrorists", Los Angeles Times, 7.10.2001. Yossef Bodansky, Some Call It Peace (Part 1), dostupno na internetu:
34
Pomutnja oko stvarnoga broja i identiteta osoba koje su se dolazile boriti na strani Armije Bosne i Hercegovine nastala je dijelom i zbog tradicije da se jo pri dolasku u logore za vjersku i vojnu poduku mudahedina od svakoga polaznika trailo da odbaci raniji identitet i zaboravi sve to ga vezuje za dotadanji ivot. "Brate, mi nikada ne koristimo naa prava imena. Kad doe ovdje, mora ostaviti sve iza sebe svoj dom, svoju obitelj, svoj identitet. Mora uzeti novo ime," upozorili su budui suborci Omara Nasirija prije nego li je uao u logor za obuku mudahedina (Khaldan) u Afganistanu. Osim to su preuzimali nova, ratna imena (la nom de guerre), od mudahedina se trailo da meusobno ne razgovaraju ni o emu iz svojih "bivih ivota". Od prvoga dana u logorima bilo im je nareno da izmeu sebe nikada ne govore ni o emu to se dogaalo izvan njih. "Bio je to najbolji nain da se osigura da nitko od brae ne oda nita vano u sluaju da ipak progovori tokom muenja", kae kae Nasiri. Isto, 229.
Vlado Azinovi | 23

Bonjaci su ga eljeli ivjeti," kae Evan F. Kohlmann. 35 Osim psiholokog, akcije dobrovoljaca iz islamskih zemalja imale su vrlo konkretan vojni znaaj za Armiju Bosne i Hercegovine, kae Esad Heimovi. "Oni su vie djelovali kao neka vrsta udarne grupe za sasvim odreene operacije i vojna djelovanja. Najee su imali zadatak probojnog djelovanja, posebno probijanje teko utvrenih mjesta na ratitu, kao to su, naprimjer, bili njihovi poznati sluajevi proboja obrua oko Sarajeva u blizini Ilijaa u decembru 1992. ili na samom kraju rata proboja kod Vozue i u podruju mjesta Vozua, u okolici Maglaja i Zavidovia. Dakle, njihov realan vojni znaaj se razliito tumai, ali oni su sami za sebe govorili da vie djeluju kao elitna jedinica za udarne operacije, a ne kao neka jedinica koja bi trebala da uva linije ili da se ponaa kao neka regularna vojna jedinica," kae Heimovi. Akcije skupina naoruanih veterana afganistanskog rata i dobrovoljaca iz islamskih zemalja na ratitima u srednjoj Bosni otvaraju i pitanje obima njihove integracije i podreivanja formacijskoj strukturi Armije BiH. Na tom planu, stvari su prilino jasne, podsjea Evan F. Kohlmann. "Postoji vrlo obimna izvorna graa o odnosu izmeu bosanskohercegovake vlade i stranih mudahedina. U prvoj fazi, kada su tek pristizali u zemlju, stranci nisu bili ukljueni u Armiju Bosne i Hercegovine. Formirali su svoje jedinice i borili se samostalno ili uz formacije Armije BiH, ali teko da se moe rei da su u prvoj godini rata primali nareenja od nekoga iz vojnog vrha. Tokom 1993., nakon serije incidenata i navoda o ratnim zloinima to su ih strani mudahedini poinili protiv bosanskih Srba ili Hrvata, Armija BiH je odluila rijeiti problem. Umjesto da im se i dalje doputa da djeluju neovisno i samostalno, strane se mudahedine nastojalo tjenje integrirati u vojnu strukturu. Oni su tada postali jedinica pod nazivom El Mudahid, koja je djelovala u sastavu i pod izravnim zapovjednitvom Treega korpusa Armije Bosne i Hercegovine, odnosno njezine 7. muslimanske brigade. Sudei po video materijalu koji su snimali i dijelili sami mudahedini, vidljivo je da su se lanovi najueg zapovjednitva tog Korpusa sastajali i koordinirali akcije s voama dobrovoljaca iz islamskih zemalja meu kojima je bilo osoba za kojima su bile izdane meunarodne potjernice zbog umijeanosti u terorizam. to se tie samoga voe mudahedina u Bosni Aliraca Abu el-Maalija, on je oduvijek tvrdio, i posljednji put to ponovio u jednom intervjuu u ljeto 2005., da su dobrovoljci iz islamskih zemalja bili dio Armije BiH i da su izvravali naredbe koje su primali od Rasima Delia i Alije Izetbegovia," kae Kohlmann. Formiranje odreda El-Mudahid, 13. augusta 1993., naredio je zapovjednik Glavnog taba Armije Bosne i Hercegovine Rasim Deli. U naredbi se navodi kako odred treba formirati "odmah, a najkasnije do 31. augusta." Jedan od najistaknutijih mudahedinskih zapovjednika tokom rata u BiH bio je Abu el-Maali (Abdelkader Mokhtari, "The Gandarme"). Ovaj pripadnik alirske Oruane islamske grupe (GIA) 36, kojega amerike obavjetajne slube
35
"Nijedan pravi mudahid se ne boji boli. Bol je nita i moe se uvjebati da ju ne osjea Nijedan pravi mudahid se ne boji smrti. Umrijeti za boga je smisao ivota," poduavani su mudahedini u afganistanskim logorima," prisjea se Omar Nasiri. Isto, 230.
36
Groupes Islamiques Arms militantna skupina koja je bori za svrgavanje sekularnog reima u Aliru i za uspostavu islamske teokracije. GIA je poela seriju napada na vladine dunosnike tokom 1992. nakon to je alirska vojna vlada ponitila parlamentarne izbore kako bi sprijeila uvjerljivu pobjedu Islamskog fronta spasa. Na udaru GIA-e ubrzo su se nali i stranci koji ive u Aliru, a serija bombakih napada i otmica izvedena je i u
Vlado Azinovi | 24

opisiju kao "maloga Usamu bin Ladena", nakon 1994. bio je glavni zapovjednik odreda El Mudahid. U intervjuu iz 2005., koji pominje Kohlmann, Abu el-Maali je potvrdio da je tokom rata bio blizak s Alijom Izetbegoviem za kojega je rekao da je izvan BiH bio dobro poznat kao borac za prava muslimana u regiji. "Zato smo vjerovali samo njemu ili onima koje bi on preporuivao," izjavio je Abu el-Maali, za kojega se vjeruje da je trenutno u Afganistanu, kao jedan od vojnih zapovjednika Al-Kaide u toj zemlji. 37 Ideoloki i politiki voa odreda El Mudahid bio je ejh Anwar Shaaban, osniva Islamskog kulturnog centra u Milanu, svojevremeno najvanijeg uporita Al-Kaide u junoj Europi, preko kojega je vodio jedan od kanala za ubacivanje dobrovoljaca iz islamskih zemalja u BiH. Na elu logistikog odjela odreda bio je Fateh Kamel, takoer Alirac, s boravitem u Kanadi, kojega je francuski sud kasnije osudio na osam godina zatvora zbog "kriminalnog udruivanja s ciljem pripreme djela terorizma" i zbog toga to je islamskim militantima omoguio da dou u posjed krivotvorenih putovnica. 38 Kao osoba s najveim zaslugama za formiranje arapskoafganske jedinice u bosanskome ratu, u vie izvora se navodi njezin prvi zapovjednik libijski lijenik Abul-Harith al-Liby, koji je ubijen kod epa 1995. O formacijskom mjestu odreda El Mudahid unutar Armije BiH, jo je tokom rata, 1994., govorio i jedan od prvih mudahedinskih zapovjednika u Bosni Abu Abdel Aziz Barbaros, koji je rekao da je odred "vojno povezan s bosanskom vladom i pod zapovjednitvom Oruanih snaga BiH Zapovjednitvo muslimanskih snaga eli vidjeti rezultate, i ne odreuje strategiju ili akcije (formacije El-Mudahid, op.a.)," izjavio je Barbaros. Nizozemska obavjetajna sluba BVD (Binnenlandse Veiligheidienst) tvrdi da mudahedini nisu bili pod potpunom politikom i
Francuskoj. No, na udaru GIA-e esto su bili i alirski civili. Zbog toga je ova skupina u drugoj polovici 90-ih postupno gubila podrku Aliraca i pokreta meunarodnog dihada. U augustu 1997. je GIA proglasila itav alirski narod "nevjernikim i otpadnikim" i objavila mu rat, kao kaznu za udaljavanje od izvornoga islama. Ovaj proglas je posluio GIA-i kao opravdanje da u ime vjere poini do tada neviene masakre alirskih civila u kojima su nestajala itava sela. Nezadovoljan ovakvim razvojem dogaaja, jedan od dotadanjih zapovjednika GIA-e, Hassan Hattab je 1998. osnovao Selefijsku skupinu za propovijed i borbu (Groupe Salafiste pour la Predication et le Combat, skraeno GSPC), koja je u svojoj prvoj objavi osudila masakre i najavila kako e nastaviti rat protiv "nevjernike alirske vlade", ali nee napadati civile. GSPC je postupno potisnuo GIA-u i jae se povezao s Al-Kaidom, postavi tako vanim dijelom pokreta meunarodnog dihada. Vie o ovome u: Lorenzo Vidino, Al Qaeda in Europe: The New Battleground of International Jihad (Amherst, Prometheus Books, 2006, 135-201.
37
Bivi aktivist Al-Kaide u Londonu i dobrovoljac u bosanskom ratu, Egipanin Abu Hamza al-Masri opisuje Abu el-Maalija kao "sposobnog vou, koji je ovisio od zatite Alije Izetbegovia." El-Maali je bio povezan s vie teroristikih elija na Zapadu, ukljuujui onu koja je izvela napad na pariki metro 1995. (osam poginulih, vie stotina ranjenih); skupinom koja je pripremala bombaki napad u Milanu; takozvanom Rubekom (Roubaix) u Francuskoj i elijom u Montrealu, odgovornom za neuspjeli pokuaj podmetanja bombe na meunarodni aerodrom u Los Angelesu (LAX) na prelazu iz 1999. u 2000.
38
Nakon rata u BiH, Fateh Kamel je otiao u Kartum (Sudan), gdje se prikljuio Usami bin Ladenu koji je tada tamo ivio. Kamel je sluio kao spona izmeu Alirske oruane grupe i Al-Kaide. Po povratku u Kanadu u Montrealu je uspostavio glavno sredite za koordinaciju i logistiku potporu elijama koje su uspostavljane u Europi, posebno na Balkanu i u Sjevernoj Americi. Vie o ovome u: Hayder Mili, Securing the Northern Front: Canada and the War on Terror, The Jamestown Foundation, Terrorism Monitor, Vol. 3, Issue 14, 15.7.2005.
Vlado Azinovi | 25

vojnom kontrolom bonjakih vlasti, te da su njihovim akcijama upravljale i zemlje iz kojih su doli, kao i neke teroristike i kriminalne skupine. Pitanje integracije mudahedinskih formacija u Armiju Bosne i Hercegovine i njihove subordinacije, vrlo je vano i zbog utvrivanja mogue odgovornosti za poinjene ratne zloine, kae Esad Heimovi. "To je pitanje za Haki tribunal. Oni su vrili dugotrajno, viegodinje suenje protiv generala Envera Hadihasanovia i pukovnika Amira Kubure, kao komandanta Treeg korpusa i komandanta 7. muslimanske brigade. Haki tribunal jo uvijek nije objavio cjelovitu presudu u sluajevima Hadihasanovi i Kubura, tako da jo uvijek nije poznat nain na koji su sudije Hakog tribunala odredile sve te veze. Za neke navode iz optunice Hadihasanovi i Kubura su osloboeni, ali je u meuvremenu Hako tuilatvo novim navodima pokualo dopuniti optunicu protiv generala Rasima Delia, kao komandanta Armije BiH. Dakle, pitanje krivine odgovornosti za ove zloine jo se uvijek utvruje u otvorenim sudskim procesima i bit e raspravljeno na konkretnim sudskim adresama," kae Heimovi.39 Meunarodni kazneni sud za zloine poinjene na prostoru bive Jugoslavije u februaru 2005. je podigao optunicu protiv biveg zapovjednika Armije Bosne i Hercegovine Rasima Delia, koji se, na temelju zapovjedne odgovornosti, tereti za krenja zakona i obiaja ratovanja. U optunici se navodi kako je Deli "bio obavijeten o tome da su vojnici ABiH iz jedinice El Mudahid imali sklonost ka vrenju krivinih djela, naroito zloina nad zarobljenim neprijateljskim borcima i civilima," ali da nije preduzeo odgovarajue mjere da sprijei i kazni te zloine. U optunici se opisuju ubojstva i ranjavanja hrvatskih civila i zarobljenika Hrvatskog vijea obrane u selima Bikoi i Maline (1993), te ubojstva i zlostavljanje srpskih zarobljenika u logoru Kamenica (1995), koje su poinili pripadnici odreda El-Mudahid.
7. STRANI MUDAHEDINI I POVRATAK "IZVORNOM ISLAMU

U kontekstu rasprava o dananjoj borbi protiv "meunarodnoga terorizma" i mjestu to ga u njoj, kao potencijalno opasna, ima Bosna i Hercegovina, ratno i poratno prisustvo arapskih dobrovoljaca i misionara u toj zemlji jedna je od kljunih tema. Mogue i zbog toga to ideoloki utjecaj koji su do danas tamo ostavili vjerovatno nadilazi njihovu vojnu ulogu u bosanskome ratu. To nije ni usputan, ni sluajan ishod, kae Esad Heimovi. "Dobrovoljci i misionari iz islamskih zemalja bili su uvjereni da su muslimani u BiH bili dovedeni u poziciju da se bore za opstanak upravo zbog toga to su napustili temelje svoje vjere. Dakle, kod njih nema uopte nikakve razlike izmeu vjerskog identiteta i ovozemaljskog statusa. Ukoliko
39
Sudsko vijee Hakog tribunala osudilo je Envera Hadihasanovia na pet, a Amira Kuburu na dvije i pol godine zatvora. Obojica su osloboeni veeg broja optubi, a proglaeni su krivima zato tu nisu poduzeli "nune i razumne mjere da sprijee ili kazne" dva ubojstva i nekoliko okrutnih postupanja. Presuda se dijelom temelji i na zakljuku Vijea da "tokom mjeseci koji su prethodili osnivanju odreda El Mudahid strani mudahedini nisu slubeno pripadali ni Treem korpusu niti Sedmoj muslimanskoj brigadi Armije BiH." Saetak presude u predmetu Hadihasanovi/Kubura dostupan je na internetu: http://www.un.org/icty/bhs/frames/cases.htm.
Vlado Azinovi | 26

eli biti dobar musliman, to ti je preduslov da uopte moe opstati u ovakvom svijetu. I oni su nastojali da uvjere bosanske muslimane da e jedino povratkom u vjeru dobiti snagu potrebnu za opstanak. Dakle, njihovo uvjerenje je u potpunosti bilo da je snaga u vjeri, a ne u oruju, i oni su bosanske muslimane nastojali vratiti u vjeru, kako bi ojaali i borili se," istie Heimovi. Iako su ovakva uvjerenja za njihove bosanske domaine bila pomalo iznenaujua, obrana Bonjaka i njihovo ponovno "uvoenje u vjeru", kakvom su je sami doivljavali, za mudahedine pristigle iz islamskih zemalja bili su dio globalne borbe, kae Heimovi. "Ovi ljudi imaju iri plan za unifikaciju i purifikaciju islama, dakle oni hoe i da ga ujedine i da ga oiste. Oistiti islam, za njih u ovim sluajevima znai oistiti ga od svih onih primjesa koje je u njega donijela lokalna kultura ili uticaj drugih naroda sa kojima muslimani u tom podruju dijele brojne obiaje. Naprimjer, fokus njihovog djelovanja danas u Bosni su brojni obiaji koji njih podsjeaju na praksu lokalnih kranskih naroda u BiH. Oni smatraju da treba muslimane oistiti od svega onoga to podsjea na ponaanje lokalnih krana. To je ustvari nain razdvajanja muslimana od drugih naroda, i to moe imati sigurnosne posljedice u budunosti," misli Heimovi. Ove ideje nisu nove i danas se openito vezuju za vehabijski, odnosno selefijski pokret i ideologiju, kae Senad efendija Agi, glavni imam Islamske zajednice BiH u Sjedinjenim Amerikim Dravama, sa sjeditem u Chicagu. "Vehabije se bore protiv svega onoga to je tokom historije obogatilo islamsku kulturu i islamsku tradiciju. Naprimjer, obiljeavanje Blagih noi, uenje mevluda, uenje umrlim. Mnogi od njih ne ele da muslimani sudjeluju u vlasti, ak ni da glasaju u onim sistemima koji nisu islamski, Muhammed a.s. nam to ne bi odobrio. To je njihovo tumaenje, meutim tradicionalni islam nas ui da treba da uestvujemo u politikom ivotu i da slijedimo demokratske tradicije," kae Agi. Za pokret koji se zalae za povratak "izvornoj vjeri" kakva je bila prije skoro 1400 godina, u prvim desetljeima svoga nastanka, krize poput bosanske slue kao sredstvo za buenje i osvjeivanje muslimana irom svijeta. Bosna je u odreenom trenutku u povijesti posluila kao poziv za globalnu mobilizaciju i buenje muslimana, ba kao to su to kasnije bili ratovi u Afganistanu i Iraku ili instrumentalizirani prosvjedi protiv objavljivanja karikatura Poslanika Muhammeda u danskim novinama. Na svim ovim primjerima nastojalo se dokazati da su muslimani na udaru zato to su odstupili od prave vjere, prihvatili novine to ih je donio modernitet i podlegli izazovu zapadnjakog koncepta politike slobode, ljudskih prava i potroakog drutva. Prvo osvjeivanje i povratak vjeri, a potom njezino irenje u svaki kutak ovozemaljskoga svijeta, temeljni su ciljevi onoga to se danas naziva vehabizmom, a to sljedbenici tog pokreta nazivaju povratkom "izvornom islamu."40 U viestoljetnoj tradiciji islama ustalilo se vie njegovih pravnih tumaenja, no neki vani postulati vehabizma slubeno nisu dio nijednoga, kae Senad Agi.
40
Sljedbenici ovoga uenja po pravilu odbijaju se identificirati kao vehabije. "Naziv vehabije je izmiljen od strane sekti i frakcija (sufija, ija, racionalista), koje mrze sljedbenike ispravne-vjerodostojne tradicije, a ovo uenje se ogleda u potpunom slijeenju Allahova poslanika, te iskorijenjivanju svih novotarija, koje su se s vremenom udomaile meu muslimanima", tvrdio je imam bosanskih mudahedina Imad al-Misri, internet stranica: www.islambih.org. Na istom je tragu i tvrdnja Adnana Peze, jednog od elnika Aktivne islamske omladine, organizacije koju su nakon rata formirali bonjaki lanovi nekadanjeg odreda El-Mudahid: "ije,
Vlado Azinovi | 27

"To je tumaenje Vlade Saudijske Arabije. Oni su ustoliili takvu vrstu islama. Problem te vrste islama je da nije utemeljena niti u jednoj pravnoj koli. Imamo etiri vladajue i u svijetu priznate pravne kole (mezheba) po kojima muslimani prakticiraju islam. Vehabije ne prakticiraju islam ni po jednoj pravnoj koli. Oni kau da prakticiraju islam po pravnoj koli Ahmad ibn Hanbala, 41 meutim oni od nje odstupaju, oni od nje prave novi mezheb koji nije niti jedan od ova etiri mezheba. Oni se popularno, naroito na Zapadu, zovu - nemezhepski muslimani," kae Agi. Koliko god da se nekome danas ine udnim ili teko razumljivim, vehabizam i konfrontacijski pokreti i skupine koji se uz njega vezuju, dio su ireg povijesnog konteksta. Sadraj i nain na koji se on ispoljava ne predstavljaju u tome smislu nita osobito novo, kae dr. Reid Hafizovi, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. "Kao to je nekad, u ranim vijekovima, svake religijske tradicije, pa tako i islamske, bilo tih grupica, koje su svoje politike i ine ambicije eljeli zadovoljiti na jedan neastan nain, a pod platom tradicije kojoj pripadaju, tako i danas imamo te pregrijane grupe, ne mogu rei religijske, jer ne znam vie koliko su religijske, ne mogu to kvalificirati kao ovjek, jer pitanje religijskog je pitanje ljudskog intimiteta, a u svijetu intime samo Bog moe prave procjene initi koliko je ko religiozan, koliko je ko dobar i dobronamjeran. Zbog toga ne mogu neke pregrijane grupe unutar ove ili one tradicije zvati religijskim ili nereligijskim, ali, dakle, da ih ima, ima ih. U novije vrijeme, u muslimanskom svijetu zaista imamo tu nemilu pojavu ona je prije svega nemila i nesretna za muslimanski svijet koja se zove vehabizmom. Taj pokret, ako mogu tako da ga nazovem, moemo podijeliti u dvije skupine. Imamo takozvane mirne ili pasivne vehabije koji jednostavno ele ivjeti na jedan ortodoksiji nain, koji se pozivaju na tradiciju Poslanika islama, koji misle da jedino oni autentino, u potpunoj formi i u potpunom sadrinskom opsegu nasljeuju Poslanika, pa mu vrlo esto pripisuju i neto to nije nikad rekao ili oponaaju njegov stil odijevanja, iako se Poslanik zaista, prema najautentinijim svjedoenjima njegovih biografa, nikada nije tako nosio. Takve vehabije nisu opasne. Meutim, postoje druge vehabije kojima religijski svjetonazor slui samo kao izgovor, a njihova svakidanja praksa zapravo nema nikakve veze ne samo sa islamom nego ni sa jednom ozbiljnom i estitom religijskom tradicijom," misli dr. Hafizovi. Dolazak arapskih mudahedina u Bosnu i Hercegovinu tokom posljednjega rata, presudno je utjecao na prodor i irenje vehabijskih ideja u ovoj zemlji. Prijemu domaih mladia u mudahedinske formacije po pravilu je prethodila 40-dnevna vjerska poduka, koju je u posebnim medresama vodio glavni ideoloki autoritet odreda El-Mudahid, ejh Imad elIranci, odstupili su od izvornog islama, pretvorili su se u sektu Negativna propaganda protiv vehabizma potie od Homeinija, pogotovo, recimo, protiv Saudijske Arabije i tamonje uleme Vehabije kod nas ne postoje, a mi sebe smatramo onima koji slijede izvorni islam. Nikada za sebe neu rei da sam vehabija. Meni to nita ne znai." Denana Karup, "Kuran je na ustav", BH Dani, br. 72, 30. 3. 1998. Imam damije "Kralj Fahd" u Sarajevu i raniji zapovjednik 4. muslimanske brigade ABiH Nezim Halilovi Muderis, u nedavnom je intervjuu izjavio kako je vehabizam izmiljotina novinara. "Vehabija u BiH nema U sutini, vehabijski pokret uopte ne postoji," rekao je Halilovi. Mirsad Fazli, Belma Bujubai i Vedrana Maglajlija, "SB istraila tajne zadubine saudijskog kralja Fahda u BiH", Slobodna Bosna, br. 485, 2.3. 2006.
41
Imam Ahmed ibn Hanbal (780-855), istaknuti islamski uenjak i teolog smatra se utemeljiteljem hanbalijskog tumaenja islama.
Vlado Azinovi | 28

Misri. Do kraja 1995. je kroz njih prolo vie od 2.000 Bonjaka.42 No, osim klasine vjerske poduke, strani mudahedini i dobrotvorne organizacije iz islamskih zemalja, koje su dobrim dijelom financirale njihov boravak u BiH, svoje su tumaenje islama irili i na druge naine, kae Senad Agi. "Oni su doli pod firmom pomaganja oslobodilake borbe muslimana u BiH. Bog zna najbolje njihov nijet, odnosno namjeru, a mnogi su doli, ne da se bore, nego da propovijedaju ovaj svoj islam. Imamo podatak da su negdje kod Travnika, za vrijeme rata, u nekom selu, kada u BiH nije bilo dovoljno hrane, kada su ljudi gladovali, arapski mudahedini doli sa kombijem punim hrane i okolada, okupili su djecu oko toga auta i rekli im: 'Djeco, znamo da ste gladni i da ste se poeljeli okolade. okoladu e dobiti samo onaj koji ne bude iao i prisustvovao uenju mevluda, okoladu e dobiti samo onaj koji ne bude iao da ui na kaburu ehida. Oni koji praktikuju ove novotarije, okoladu dobiti nee.' I iz ovoga se vidi koliko je to uenje nehumano, grubo i koliko odudara od osnovnog uenja islama," kae Senad Agi. Vehabizam ve desetljeima nastoji prerasti u globalni pokret i utisnuti se u tradicionalne muslimanske zajednice u kriznim aritima poput Kamira, Palestine, Bosne, Kosova, eenije i Iraka. Ugroeni narodi u tim podrujima, iji je glavni uzrok patnje esto i sama injenica da su muslimani, skloniji su prihvatiti ovo tumaenje islama. U sredinama gdje je drutvena i ekonomska struktura razorene sukobima, kolonijalizmom i siromatvom, kruto odreeni vrijednosni sistem, koji nudi ovaj ideoloki koncept, esto postaje jedino pribjeite, ulijeva snagu i daje nadu. rtve tako postaju lak plijen, kae Evan F. Kohlmann. "Ovo nije model koji se pokuao nametnuti samo u Bosni. Dogaalo se i jo uvijek se to dogaa i u drugim dijelovima svijeta. Zbilja je alosno vidjeti kako muslimani iz jednog dijela svijeta, u ideolokom smislu, doslovno vrebaju na muslimane koji u drugim dijelovima svijeta iz nekoga razloga postaju ugroeni, ranjivi i slabi. Tragovi tog stranog ideolokog utjecaja u Bosni jo su uvijek vidljivi i danas jer je oito da su propagandisti za svoje ideje uspjeli pridobiti i dio lokalnoga stanovnitva," kae Kohlmann. Rasprave koje se danas vode o dolasku i irenju konfrontacijskog tumaenja islama u Bosni i Hercegovini, a iji je vehabizam najvidljiviji predstavnik, neophodne su i korisne, ali sluajno ili namjerno, previaju vanu injenicu, kae Stephen Schwartz, autor knjige Dva lica islama. "Prisustvo vehabizma ni na koji nain ne odrie legitimitet obrambenom ratu u Bosni, ba kao to ni njegovo prisustvo u Afganistanu nije umanjivalo legitimitet tamonje borbe protiv sovjetske okupacije. U Sjedinjenim Dravama i na Zapadu, ak i meu nekim muslimanima, danas moete uti da je za sve ovo to se sada dogaa s Al-Kaidom i meunarodnim terorizmom kriva Amerika jer je svojevremeno podrala mudahedine u Afganistanu. A ta je trebala uraditi?! Naravno da ih je trebala podrati i naravno da su Afganistanci trebali otjerati Ruse iz svoje zemlje, ba kao to su se i Bosanci trebali braniti. Oni su bili u vojniki tako podreenom poloaju da je potpuno razumljivo to je Izetbegovi donio, pokazat e se kasnije, ne ba mudru odluku da dopusti arapskim vehabijama, veteranima rata u Afganistanu,
42
Prema navodima njegovih sljedbenika, ejh El-Misri je tokom rata vodio 19 medresa. Poslije rata jo 6, te odrao vei broj predavanja unutar Aktivne islamske omladine. Esad Heimovi, "Ljeto kad su hapsili mudahedine," BH Dani, br. 222, 7.9.2001.
Vlado Azinovi | 29

da dou u Bosnu. Slino je bilo i u Drugom svjetskom ratu. Staljinizam, ta god da o njemu mislimo, nije oduzeo legitimitet borbi Rusa protiv nacizma. Tragino je i za aljenje to je ruski narod vodio obrambeni rat pod Staljinovim zapovjednitvom, ali je ta borba bila potpuno legitimna. injenica da su se vehabije ubacili u Afganistan i Bosnu je uasna, ali obrambeni ratovi u tim zemljama su bili potpuno legitimni. Problem je, meutim, to zapadni mediji i dio tamonje korumpirane akademske elite, po mome miljenju, zapravo ne uspijevaju shvatiti islamski ekstremizam. Ne ele tome posvetiti vrijeme, nedostaje im znanstveni aparat, ne ele razumjeti islam niti ono po emu se on razlikuje od kranstva," kae Schwartz.
8. STRANI MUDAHEDINI I DAYTONSKI MIR

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, zbog niza okolnosti, isprepreli su se borba za ouvanje nacionalnog, kulturnog, vjerskog i fizikog opstanka Bonjaka i drave u kojoj su ivjeli s borbom za globalno proienje i ujedinjenje islama, odnosno s pokretom meunarodnog dihada. Razliiti ratni ciljevi ovakvo su saveznitvo uinili samo privremenim, kae Evan F. Kohlmann, autor knjige Al-Kaidin dihad u Europi. "To je bio brak iz interesa. Nikad nisam vjerovao da su ljudi u Treem korpusu Armije BiH bili oduevljeni onime to su mudahedini radili po srednjoj Bosni. No, u tom trenutku ti su ljudi bili potrebni jer se njima zastraivalo Srbe, bili su potrebni za teke vojne operacije, posebno tokom 1995. godine, u kojima je zaposjednuto dosta teritorija koji je do tada bio pod srpskom kontrolom. Iako su im strani mudahedini neprestano prigovarali da su loi borci, da su loi muslimani, da ne znaju arapski itd., Bonjaci su im i dalje pruali zatitu i doputali dranje baza za obuku. Taj brak iz interesa imao je svoje uspone i padove. Najnii pad nastupio je u decembru 1995. kada su bosanskohercegovake vlasti prihvatile mirovni sporazum postignut u Daytonu. Strani mudahedini su time bili jako uznemireni i uspostavu mira su doivjeli kao izdaju. Nije im bilo jasno kako to da Bonjaci ne razumiju da je dihad neto to traje i da se o njemu ne moe pregovarati, niti ga okonati nekakvim sporazumom. eljeli su ostati u Bosni i, kako je rekao Usama bin Laden, odrati dihad na ivotu. Dolazak Amerikanaca koji su trebali provoditi mir, za njih je bio neprihvatljiv. Krajem decembra 1995. godine, jedan broj istaknutih elnika i zapovjednika stranih mudahedina u BiH bio je ubijen u oruanim incidentima. Kao nekoga tko te dogaaje analizira sa strane, ne bi me iznenadilo da je netko u Vladi BiH imao udjela, ako ne u samim ubojstvima, onda barem u donoenju odluka o njihovom izvrenju. U svakom sluaju, bilo je vrlo oito da se taj brak iz interesa blii kraju," kae Kohlmann. 43 U porukama i propovijedima voa Al-Kaide i meunarodnoga dihada,
43
Omar Nasiri, koji je u Al-Kaidinom logoru Khaldan u Afganistanu krajem 1995. doekivao arapske mudahedine koji su se u njega vraali iz Bosne, opisuje njihovo ogorenje. "Iako su mudahedini mrzili Srbe, nisu zbilja voljeli ni Bonjake. Govorili su kako Bonjaci zapravo i nisu muslimani jer piju (alkohol, op. a.) i sluaju muziku, a njihove ene ne pokrivaju glave Kada su se vratili iz Bosne, mudahedini su bili bijesni na Bonjake. Bili su protjerani iz zemlje, neki su bili uhapeni, a prialo se da su Bonjaci ubijali Arape koji su se do tada uz njih borili Meutim, najvie su ih muila silovanja. Srbi su silovali hiljade Bonjakinja od kojih su mnoge zatrudnjele. Bonjaci nisu eljeli ni dodirnuti te ene. Toliko su mrzili Srbe, da im je bilo nezamislivo podizati djecu tih ena, koja su bila pola neprijatelji. No, Arapi su vjerovali da je dunost (Bonjaka, op. a.)
Vlado Azinovi | 30

Bonjacima se i sada zamjera to su se pristankom za mir, kako se tvrdi, umjesto za islam, opredijelili za "barjake nacije i politikih stranaka," odnosno za sekularnu demokraciju. Za elnike toga pokreta, Daytonski sporazum je znaio gaenje jedne fronte na globalnom ratitu za vjeru, a pristanak bonjakih vlasti na dolazak meunarodnih snaga za provedbu mira, na elu s 20.000 amerikih vojnika, za njih je bio ravan izdaji. 44 Ovakvi stavovi odraavali se tada i kroz istupe nekih bonjakih vjerskih elnika. Na dio atmosfere s kraja 1995., neposredno pred dolazak meunarodnih mirovnih snaga, jo i danas na brojnim internetskim stranicama podsjeaju hutbe to ih je vjernicima u bihakome kraju prenosio Muharem tulanovi. "Sad nam, draga brao, dolazi opor vukova. opor oloa sa Zapada. Dolazi sa SIDA-om, s AIDS-om, s neizljeivom boleu koju je Allah d. . poslao na razvratnike. Dolaze lopovi, dolaze ubice... Dolaze homoseksualci, pjandure, dolaze drogerai, dolazi najcrnja i najgora bagra koja se moe iskupiti. Dolaze svjetske pokvarene gazde koji e poeti kupovati i vrbovati sebi ljude za svoje ciljeve, u vladi, u politici, u vojsci, u policiji, u Islamskoj zajednici svugdje," upozoravao je tulanovi.45 Uporedo s aktivnostima koje je vlada u Sarajevu provodila na pacifikaciji dobrovoljaca iz islamskih zemalja, zapadne administracije, koje su smatrale da je predstojee rasporeivanje njihovih snaga u BiH izmeu tri donedavno zaraene domae vojske dovoljno opasno i bez mudahedina, odluile su to prije neutralizirati taj dodatni faktor nestabilnosti. Sredstva nisu birana, kae dr. Cees Wiebes, danas glavni koordinator nizozemske vlade za borbu protiv terorizma i autor studije o radu zapadnih obavjetajnih slubi u Bosni i Hercegovini tokom posljednjega rata. "Pitao sam svojevremeno slubenike CIA-e to im je bio glavni zadatak kada je, nakon Daytona, Agencija prvi put slubeno uspostavila stalno prisustvo u Sarajevu. Na moje veliko iznenaenje rekli su mi: Osloboditi se mudahedina. Kada sam ih podsjetio da je upravo
oeniti te ene i odgojiti njihovu djecu kao mudahide kako bi mogli ubijati Srbe iju su krv nosili u sebi." Omar Nasiri, Inside Jihad, 176.
44
"Ovo nije mir, ovo je ponienje... zavjera za ruenje islama i unitenje muslimana nova okupacija," tvrdio je 1996. Imad el-Misri, imam mudahedina u Bosni, u predgovoru knjiice Plan ruenja islama i unitenja muslimana u najnovije doba. Esad Heimovi, "Ljeto kad su hapsili mudahedine," BH Dani, br. 222, 7.9.2001. Jedan od vojnih zapovjednika odreda El-Mudahid, Abu Abdel Aziz Barbaros jo je prije Daytona upozoravao kako "dihad u Bosni treba nastaviti Moramo svim sredstvima ojaati nau i vjeru Bosanaca: uvjebavanjem, obrazovanjem, programamima za osvjeivanje i drugim sredstvima Najgori scenarij za Bosnu je mjeovita drava ili mjeoviti parlament ili mjeovita vlada u kojoj bi bili muslimani i krani, kao to se dogodilo u nekim arapskim zemljama koje imaju predsjednika muslimana i potpredsjednika kranina (jedina takva arapska zemlja je Libanon, op. a.)." Tawfig Tabib, "Interview with Comm. Abu Abdel Aziz Barbaros," Al-Sirat Al-Mustaqeem, No.33, Safar 1415, (August 1994). Adnan Meanovi, pripadnik odreda El Mudahid, tvrdi kako je u vrijeme potpisivanja Daytonskoga sporazuma, "dio jedinice (El-Mudahid, op. a) bio spreman da ue u sukob i s Armijom (BiH, op. a.), ako treba!" Eldin Hadovi, "Gledao sam kako kolju ljude", BH Dani, br. 454, 24.2.2006.
45
Muharem tulanovic je predava na Islamskoj pedagokoj akademiji u Bihau. Autori knjige Vehabizam/selefizam, smatraju ga jednim od najuglednijih zastupnika vehabijskih ideja u BiH. Navodi se takoer da je njegovo djelo Prva brana no, omiljeno meu vehabijskim pubertetlijama, a i starijima, pa se smatra nekom vrstom vehabijske zamjene za erotske asopise. Vidi tekst Nihada Sijeria: "Deset vodeih vehabijskih autoriteta u BiH," Start, br. 188, 21.2.2006.
Vlado Azinovi | 31

njihova sluba dopustila ovim ljudima da dou u Bosnu, zauzvrat sam dobio veliki osmijeh i odgovor: To je bila tadanja politika. Britanskim i amerikim obavjetajnim slubama i njihovim specijalnim snagama prisutnim u Bosni, nakon Daytona je nareeno da po svaku cijenu prvo eliminiraju mudahedine. Te su akcije nekada provoene vrlo brutalano, esto u insceniranim i nikad dokraja razjanjenim nesreama u Bosni i u Hrvatskoj," kae Wiebes. Jedan od najzanimljivijih takvih sluajeva bila je pogibija skupine istaknutih voa mudahedinskog pokreta u Bosni i Hercegovini, neposredno nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Meu njima je bio i ejh Anwar Shaaban, osniva Islamskog kulturnog centra u Milanu, jedne od glavnih poluga za prodor ideologije i boraca meunarodnog dihada u Evropu, i vjerski voa odreda El Mudahid. 46 Prema izvorima Al-Kaide, ejh je 14. decembra ujutro, u bazi jedinice u Zenici, nakon jutarnje molitve odrao predavanje vojnicima i rekao da "Daytonskim sporazumom svjetske sile ele istisnuti islam iz Bosne, te pozvao brau da se i dalje usavravaju i budu strpljivi." S jo etvoricom zapovjednika i vozaem, ejh Anwar Shaaban je sjeo u dip i krenuo u obilazak linije koju je odred El Mudahid drao kod Zavidovia. Bio je to put bez povratka, kae Esad Heimovi. "Sluaj ubistva ejha Anwara Shaabana i dalje se vodi kao incident prilikom kontrole saobraaja. Dakle, ejh Anwar Shaaban je bio, s drugim komadantima jedinice El Mudahid na putu kroz epe. I do danas Tuilatvo na ovom podruju nije zatvorilo taj sluaj. Na neki nain je dolo do oruanog incidenta u kojem su oni ubijeni. Postoje oni koji vjeruju da je rije o vrsti meunarodne zavjere, koja je vodila svjesnoj likvidaciji. Postoje i sasvim konkretni istraitelji tog dogaaja, koji tvrde da nikakve zavjere nije bilo, nego da je slijed dogaaja bio takav da su ljudi putovali, nisu htjeli da se zaustave i lokalna policija je intervenisala. Dolo je do oruanog sukoba, u koji su se ukljuile specijalne snage HVO-a, i oni su ubijeni. ta je od toga istina, ja to, naravno, ni dan danas ne znam. To se dogodilo,
46
Amerika vlada proglasila je Institut za islamsku kulturu (ICI) u Milanu za "glavno sjedite Al-Kaide u Europi". Nastao je 1989. kao okupljalite lanova i pristaa egipatske militantne skupine Gamaa Islamiya koja se bori za zbacivanje egipatske vlade i koja je u proteklim desetljeima, za postizanje tog cilja pobila stotine Egipana i zapadnjaka. lanovi Instituta sudjelovali su u pripremi vie teroristikih napada i pruali podrku desecima osoba povezanih s meunarodnim terorizmom. Od 1992., uz Sahabah damiju, Institut za islamsku kulturu u Milanu postao je glavni regrutacijski i logistiki centar za europske muslimane koji su se eljeli boriti u bosanskome ratu. Talijanska obavjetajna sluba (Divisioni Investigazioni generali e Operacioni Speciali, skraeno DIGOS), koja je u okviru operacije nazvane "Sfinga" nadgledala ICI i u junu 1995. pretresla njegove prostorije, pronala je stotine krivotvorenih osobnih dokumenata, opremu za njihovu izradu, te korespondenciju koja je ukazivala na povezanost ICI-a s gotovo svim znanim militantnim islamskim skupinama i pokretima. U vrijeme upada talijanske policije u ICI, njegov utemeljitelj i elnik ejh Anwar Shaaban, koji je bio glavna meta "Sfinge", nije pronaen. ejh je u to vrijeme bio u Bosni, u zenikom sjeditu odreda El Mudahid. Nakon provedene istrage, talijanske vlasti su objavile da je "zahvaljujui karizmi svojih najistaknutijih voa, Institut za islamsku kulturu u Milanu obavljao dvostruku funkciju. Bio je centar za irenje najradikalnijeg tumaenja islama, propagandu i indoktrinaciju, te u isto vrijeme povezivao razliite (militantne, op. a.) mree, jer se vjerovalo da je ICI najsigurnije mjesto za izbjegavanje policijskog nadzora". Za detaljniji opis aktivnosti Instituta u Milanu, vidi: Lorenzo Vidino, Al Qaeda in Europe, 215-263. Taj je centar bio tako uspjean da su arapski mudahedini u Bosni namjeravali izgraditi podrunicu ICI-a u Zenici i nazvati je Balkanski islamski centar. Njegova je uloga trebala biti ista kao ona koju je za irenje ideologije meunarodnoga dihada imao centar u Milanu, tvrdi Evan Kohlmann.
Vlado Azinovi | 32

praktino, u svega nekoliko sati nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, i za mene je to veoma vaan dogaaj koji nikada nije jasno rijeen," pojanjava Heimovi. 47 Krajem 1995., mudahedinska zajednica u Bosni morala se suoiti s novom realnosti. Rat je bio zavren, put Bosne je kretalo 60.000 pripadnika meunarodnih snaga za provedbu mira, a odredbe Daytonskog sporazuma nalagale su da svi strani borci moraju napustiti zemlju.48 Preostale mogunosti bile su vrlo suene. Dio mudahedina organizirano je otiao iz BiH, dio ih je dobio politiki azil u zapadnoeropskim zemljama, a dio ih je odluio ostati u Bosni i nastaviti civilni ivot. No, nekima su se neoekivano otvorile nove mogunosti, tvrdi njemaki publicist Jrgen Elssser, autor knjige Kako je dihad stigao u Evropu: Sveti ratnici i obavjetajne slube na Balkanu. "Dok se CIA pokuavala osloboditi preostalih mudahedina u Bosni, jedna druga tajna amerika agencija - Military Professional Resources Incorporated (MPRI), unajmljivala ih je nakon Daytona, stavljala na svoj platni spisak i kasnije slala na Kosovo. O tome ameriki dunosnici danas ne ele govoriti. No, u iskazima koje su nedavno dali pred njemakim sudovima, arapski mudahedini koji su se borili u Bosni tvrde da ih je u razdoblju od 1996. do 1999. unajmila ova tvrtka, te da su otpremljeni u baze turske vojske gdje su dodatno uvjebavani, a potom iz Turske prebaeni na Kosovo da pomognu Oslobodilaku vojsku Kosova," tvrdi Elssser.49 Pristup takozvanim otvorenim obavjetajnim izvorima omoguuje da se dobrim dijelom prati na koji je nain, uz iju pomo i kamo iz Bosne i Hercegovine otiao znatan broj boraca iz arapskih zemalja. Iz tih je izvora vidljivo da je, u veini sluajeva, put vodio ka Turskoj, gdje
47
Ubojstvo mudahedinskih elnika kod epa ogorilo je i uznemirilo bonjake krugove bliske mudahedinskome pokretu i njegovim idejama. Taj je zloin dio ireg plana i bit e osveen, poruivao je tada vjernicima Muharem tulanovi. "Nee proi mudahidska krv tek tako... Oni su se okomili na najvrijednije i nee biti zadovoljni, s tobom, sa mnom, s drugim muminom, ni idovi, ni krani, sve dok ne budemo njih slijedili u njihovim obiajima, u njihovim poslovima i oni e traiti da se to ujednai. Prvo mudahide, pa e onda pokuavati Izetbegovia, pa SDA, pa Islamsku zajednicu, a mnogi mufljuzi, ne znajui, pomagat e im u tome," upozoravao je tulanovi u hutbi koja je jo uvijek dostupna na vie internetskih stranica i na nosaima zvuka.
48
"Sve Snage u Bosni i Hercegovini, poev od datuma stupanja na snagu ovog Aneksa, a nisu lokalnog porijekla, bez obzira da li su pravno i vojno podreene Republici Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine ili Republici Srpskoj, bit e povuene zajedno sa svojom opremom sa teritorija BiH u roku od 30 (trideset) dana Posebno sve strane snage, ukljuujui tu i pojedinane savjetnike, borce za slobodu, nastavno osoblje, dobrovoljce, osoblje iz susjednih i drugih zemalja, povui e se sa teritorija Bosne i Hercegovine, u skladu sa lanom 3 paragraf 1." Daytonski mirovni sporazum, Aneks 1-A. Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rjeenja. lan 3. Povlaenje stranih snaga. Paragrafi 1 i 2.
49
Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, korporacija Military Professional Resources Incorporated (MPRI), sa sjeditem u saveznoj dravi Virginia, u ime amerike vlade, provodila je program "Opremi i uvjebaj," namijenjen Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine. Program je imao za cilj prilagoditi ustroj, opremu i naoruanje, te vojnu doktrinu standardima NATO-a. Slian projekt MPRI od 1994. je provodio i u Hrvatskoj. Na elu MPRI su umirovljeni visoki asnici amerike vojske i vojne obavjetajne slube (Defence Intelligence Agency - DIA). Vie o aktivnostima MPRI u BiH i programu "Opremi i uvjebaj" vidjeti u poglavlju XI.
Vlado Azinovi | 33

se dio mudahedina zadrao, a neki su odlazili i dalje, nerijetko u eeniju ili Albaniju, odnosno na Kosovo. Sredinom januara 1996., oko 250 stranih mudahedina trebalo je organizirano napustiti BiH preko Hrvatske. Strahujui od mogue odmazde Hrvata i svjesni ranijih incidenata u kojima su njihovi suborci ginuli ili nestajali pri prelasku granice s Hrvatskom, vei dio ih je odbio prijei iz BiH u susjednu zemlju. Kada se proirila vijest da je dvadesetak dipova dopremilo pripadnike hrvatske specijalne policije u punoj borbenoj opremi, te da su s druge strane granice postavili zasjedu, mudahedini su odluili ostati u Bihau. Nakon uvjeravanja, dvadeset mudahedina je ipak odluilo ui u Hrvatsku. Prevezeni su do Zagreba odakle su 17. januara, s potpuno pokrivenim licima kako bi izbjegli mogue prepoznavanje, odletjeli za Istanbul. Ostali su smjeteni u vojnu kolu u Koprivni, sjeverno od Bihaa, i ekali razrjeenje situacije. U prvim mjesecima 1996., oko 300 stranih mudahedina, u manjim skupinama od 5 do 10 ljudi prebaeno je avionima iz Sarajeva u Istanbul. Mnoge od njih primila je turska islamistika Refah partija i osigurala smjetaj u razliitim vjerskim kolama, tvrde arapski i zapadni obavjetajni izvori. Oko 100 ih je prebaeno na sjeverni (turski) dio Cipra, u posebni centar za gerilsko ratovanje. Preostalih 200 prebaeni su u Jalalabad (Pakistan), odakle su kasnije upueni u eeniju. Istaknutu ulogu u ovom transferu stranih mudahedina iz Bosne odigrala je turska obavjetajna sluba (MIT Mill stihbarat Tekilat), koja je najsposobnije mudahedine poslala na dodatnu obuku i usavravanje u pijunai, pridobijanju agenata i ifriranju komunikacija. Nakon obuke, angairani su za potrebe turske Mornarike obavjetajne slube. Neto ranije, 28. februara, 50 mudahedina, uglavnom iz Alira, Sirije i Saudijske Arabije, turskim je avionom prebaeno iz Tuzle u Albaniju. Dio arapskih mudahedina ipak je ostao u BiH, a krug njihovih ideolokih sljedbenika je vremenom postajao sve iri.
9. STRANI DOBROVOLJCI I MISIONARI U DAYTONSKOJ BIH

Postizanje Daytonskog sporazuma i poetak njegove primjene u Bosni i Hercegovini okonali su ratno saveznitvo orunog pokreta za meunarodni dihad i Armije BiH koja se borila za opstanak zemlje, ali i njenog najbrojnijeg naroda. Najvei broj stranih mudahedina otiao je iz Bosne. Neki su se vratili kuama, neki kao azilanti otili u Zapadnu Evropu, dok ih je dio nastavio svoj rat na novim ratitima koja su se otvarala, od eenije do Kosova, od Palestine do Kamira, od Somalije do Afganistana i Iraka. No, dio ih je ostao u Bosni. Njemaki publicist Jrgen Elssser tvrdi kako ta injenica potvruje da ratno saveznitvo meunarodnih dihadista i dijela bonjakih vlasti, ipak nije bio samo kratak brak iz interesa. "Da je to tako, bonjaka bi strana ispunila obaveze iz Daytonskog sporazuma koje su nalagale da do januara 1996. godine svi strani borci napuste Bosnu i Hercegovinu. Umjesto toga, vlasti u Sarajevu primile su u bosanskohercegovako dravljanstvo najmanje 700 do 800 mudahedina i izdale im putne isprave. To je jasan znak da se ratno saveznitvo nastavilo i nakon okonanja rata," kae Elssser. ini se kako je odluka tadanjeg bonjakog elnitva da jednom broju arapskih mudehedina odobri ostanak u Bosni i Hercegovini i nakon Vlado Azinovi | 34

uspostave mira imala znatno jednostavniji motiv, kae Esad Heimovi, novinar sarajevskog magazina Dani, koji godinama prati mudahedinsku zajednicu u BiH. "Dio bonjakog politikog vodstva osjeao je neku posebnu vrstu duga prema njima ili takvog nekog specijalnog odnosa. Prvi zahtjevi amerike diplomatije za jasnijim prekidom tih veza, bili su postavljeni ve u septembru 1996. Naravno, ve u Daytonskom sporazumu iz novembra 1995. bilo je jasno reeno da svi strani vojni instruktori i dobrovoljci moraju napustiti BiH. Meutim, to se nije dogodilo i kasnije je amerika vlada, da bi uopte mogla da nastavi pomagati BiH, jer je jedan od uslova Kongresa bio prekid vojne i obavjetajne saradnje sa Iranom, te povlaenje svih instruktora i dobrovoljaca, potvrdila da je taj dio izvren, u smislu da nema vie aktivne vojne jedinice na podruju BiH u kojoj se nalaze strani vojni instruktori i dobrovoljci. Meutim, oito je da su oni promijenili uloge. Oni vie nisu bili u ulozi mudahedina nego su bili, kako se nazivalo, oenjeni i neorganizovani. Dakle, ostajali su kao oenjeni ljudi i kao formalno neorganizovani u bilo kakvu jedinicu. I od tada se stalno obnavlja sumnja o stvarnom razlogu njihovog ostanka. Tu smo imali sasvim razliitih motiva, od nekih osoba koje su se sklanjale u BiH od meunarodnih krivinih istraga i potjera, ak i putem Interpola, do osoba koje su zaista nastavile sasvim normalan, civilni ivot sa svojim porodicama, nastojei da se bave nekim malim biznisom i slino," kae Heimovi. Zbog prirode njihove misije u Bosni, te injenice da su pri upisima u razne evidencije esto prijavljivali vie razliitih osobnih imena, kao i datuma i mjesta roenja, utvrivanje broja preostalih mudahedina u BiH nakon rata nije nikada bilo jednostavno. S tim su se problemom, posebno nakon napada na New York i Washington, 11. septembra 2000., suoile i vlasti u Sarajevu, priznaje Ivica Mii, bivi zamjenik ministra vanjskih poslova i tada voditelj dravnog Antiteroristikog tima. "U nastojanjima da to razjasnimo, dolazili smo do nekih brojki koje su kazivale da ih ima oko 1.400, 1.500, 1.800. Brojke onih koji su, na ovaj ili onaj nain stekli dravljanstvo BiH tokom ratnih ili poratnih godina, varirale su, ali nikada nisu ile mnogo iznad toga ili znatnije ispod toga," kae Mii. Prema nekim procjenama, tokom rata u BiH izdano je oko 11.000 dravljanstava stranim pripadnicima triju sukobljenih vojski, od arapskih mudahedina do djevojaka iz Ukrajine, koje su bile pridruene nekim jedinicama vojske Republike Srpske. 50 Meutim, u kontekstu dogaaja koji su se u svijetu i u Bosni i Hercegovini odigrali od 1996. naovamo, spornima se uglavom smatra oko 1.500 dravljanstava datih mudahedinima afro-azijskog porijekla. Oni su postali graani Bosne i Hercegovine po tada vaeem zakonu koji je omoguavao svim pripadnicima Oruanih snaga Republike BiH, uz preporuku, da dobiju dravljanstvo.51
50
Vildana Selimbegovi, "Putovnica za gori ivot", BH Dani, br. 224, 21.9.2001. Meu primljenim, u to vrijeme, u bosanskohercegovako dravljanstvo je bio i znatan broj dravljana bive SFRJ koji su ostali ivjeti u BiH.
51
"Ljudi su dobijali dravljanstva na osnovu preporuke iz Predsjednitva BiH ili preporuke konzularnog radnika da je pomagao zemlju," tvrdi ratni potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdija. "Zato smo morali isporuiti Alirsku grupu", BH Dani, br. 243, 8.2.2002. No, ponekad nisu bile potrebne ni posebne preporuke. Alija Izetbegovi je jednom prigodom, po sinu Bakiru, osobno poslao 50 pasoa zaslunim mudahedinima, a visoki dunosnici Stranke demokratske akcije, emsudin Mehmedovi i efik Daferagi, bili su "apsoultni rekorderi u izdavanju pasoa naturaliziranim Bonjacima." V. Selimbegovi, isto.
Vlado Azinovi | 35

Odluka bonjakog elnitva da mudahedinima dozvoli ostanak u Bosni pokazala se loom, iako su argumenti za njeno donoenje razumljivi, kae Evan F. Kohlmann. "Bonjaci su dopustili stranim mudahedinima da ostanu u zemlji iz dva razloga. Prvo, postojao je osjeaj duga prema ovim ljudima koji su se doli boriti na njihovoj strani. Taj dug nije bio toliki da bi zbog njih Bonjaci odbacili mir i upustili se u svjetski dihad, ali bio je dovoljan da se onima koji su se eljeli skrasiti u Bosni, odrei se nasilja i stvoriti obitelj, to i dopusti. Dio ih je dobio dravljanstva, neki su ostali u vojsci ili se bavili drugim stvarima, ali im je jasno reeno da ne mogu ostati u Bosni da bi ratovali protiv vojnika NATO-a, razmjetenih u toj zemlji. Drugi razlog zbog kojega su vlasti u Sarajevu dopustile stranim mudahedinima da ostanu u Bosni posljedica je njihovog osjeaja nesigurnosti. Neposredno nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma nije bilo ba posve sigurno da e mir zbilja prevladati. Izraelci i Palestinci potpisali su desetke takvih sporazuma i nijedan se nije dugo odrao. Bonjaci su vjerovali da ne bi bilo loe zadrati mudahedine za sluaj obnove sukoba, bilo sa Srbima ili s Hrvatima, kao neku vrstu osiguraa," kae Kohlmann. Svjee ratne traume, nepovjerenje prema bivim neprijateljima, a i prema dolazeim amerikim i europskim vojnicima, uznemiravali su dio Bonjaka. Kako svjedoi tonski zapis jedne hutbe iz toga vremena, koji je jo uvijek dostupan na internetu, neki vjerski elnici, poput Muharema tulanovia, u rasputanju mudahedinskih formacija su prepoznavali dio irega plana. "Oni koji dolaze sada nose klice svih zala ovodunjalukih i nastojat e te klice posijati po zemlji Bosni. Oni hoe rasturanje mudahida. Nek njih Allah d. . svemogui rasturi! I sve one koji su protiv mudahida. Oni hoe demobilizaciju nae armije. Brao, njima se ne smije vjerovati. Ono to se mora ispotovati od Daytonskog sporazuma, nek se ispotuje, ali se njima ne smijemo prepustiti na milost i nemilost! Oruje, ako ne bude na gotovs, najmanje mora biti negdje blizu ruke! Dovoljno blizu da se Srebrenica i epa ne ponove," upozoravao je tulanovi. Da oruje zbilja bude "blizu ruke", meu ostalima je osiguravao zapovjednik mudahedina Abu el-Maali. Francuska obavjetajna sluba DST, tvrdi da je, uz podrku najviih bonjakih elnika, el-Maali uspio sauvati oruje kojega se nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Armija BiH morala osloboditi, prije svega velike koliine runih raketnih bacaa Strela 2M (po NATO klasifikaciji SA-7). O nepovjerenju i oprezu bonjakog vrha u danima nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma svjedoi i tada odrana vojna parada u Zenici, u kojoj je, pred Alijom Izetbegoviem i Rasimom Deliem, promariralo izmeu 8.000 i 10.000 vojnika Armije BiH, ukljuujui i odred El Mudahid iji su pripadnici oko glava nosili zelene poveze s natpisom na arapskom "Dihad je na put" i uzvikivali "Allahu ekber" i "Dihad." Dojam koji je ostavila vojna parada u Zenici bio je takav da video snimci i fotografije ovog dogaaja i danas slue kao gotovo obavezna ilustracija u televizijskim prilozima, novinskim napisima i internetskim blogovima kojima se ukazuje na "opasnost od militantnog islama koja vreba u srcu Evrope". Predstavnik Armije BiH u Zenici izjavio je tada da je ova parada "demonstracija snage kojom se nastoji pokazati da je vojska sposobna nastaviti rat u sluaju da Dayton propadne." No, ovakve prigode, uz istaknuto sudjelovanje mudahedina, dodatno su pojaavale dojam o sve naglaenijem muslimanskom karakteru Armije Bosne i
Vlado Azinovi | 36

Hercegovine, koji je ona dobila do kraja 1995. 52 Bonjaki vrh koji je od samog poetka rata tvrdio da se zalae za BiH, kao cjelovitu, sekularnu, graansku i ravnopravnu zajednicu njezina tri najvea i ostalih naroda, na ovaj je nain elio pokazati da u Daytonskoj Bosni ne namjerava biti nita manje ravnopravan faktor od svojih dojueranjih neprijatelja. Meutim, preostali mudahedini u BiH postupno su se pretvarali u sve veu smetnju, kae Evan F. Kohlmann. "Kako je vrijeme odmicalo, prisustvo mudahedina postajalo je sve neugodnije. Dio ih se sve vie upletao u kriminalne aktivnosti u Bosni, dok ih je dio bio umijean u teroristike aktivnosti izvan zemlje. Stvari su otile predaleko, i bonjake vlasti su se nale u nezgodnoj situaciji jer nisu mogle javno priznati ta su uinile s mudahedinima. Bilo je oito da je odluka da se ovim ljudima dopusti da ostanu bila loa. No, poput Srba i Hrvata, ni Bonjaci ba nisu pretjerano skloni priznavati vlastite pogreke. Oito da su zaalili zbog ove odluke kada je ve bilo kasno da se promijeni. Zato su pokuali prikriti problem. Za takav pristup su se odluili i zbog srpske propagande koja je tokom cijeloga rata opisivala bosanske muslimane kao nasilnike, ekstremiste i fundamentaliste koji jedva ekaju da se prikljue mudahedinima i pokrenu svjetski dihad. Posljednja stvar koju su Bonjaci u takvim okolnostima trebali napraviti bila bi da javno priznaju da zbilja jesu podravali mudahedine i da su pogrijeili. Zato su se odluili za poricanje i prikrivanje. Taj se odnos donekle poeo mijenjati nakon teroristikih napada 11. septembra 2001. kada su neki ljudi u bonjakome elnitvu spoznali znaaj onoga to su pokrenule Sjedinjene Drave i shvatili s kakvim bi se posljedicama mogli suoiti oni koji se ne ukljue u globalnu kampanju protiv teroristikih skupina. Osim toga, porasla je svijest o tome da ljudi koji su ostali u Bosni, a povezani su s Al-Kaidom, ne predstavljaju samo opasnost po Sjedinjene Drave ili svijet, nego da neposredno ugroavaju i sigurnost Bosne i Hercegovine," kae Kohlmann. Mogue je, takoer, da se kroz ambivalentan odnos prema mudahedinskom faktoru odraavala i sudbinska dilema koja je tokom rata povremeno stavljala na kunju bonjako elnitvo. Suoen s prijetnjom po fiziki opstanak naroda i s tuim planovima o podjeli Bosne, dio politikog bonjakog vrha dugo je koketirao s idejom o uspostavi ekskluzivno muslimanske
52
Na poetku rata, u nekim dijelovima zemlje, u sastavu Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) bilo je i do 20 posto nebonjaka, ali je vremenom taj udio vidno opao i do 1995. postao gotovo zanemariv. U jednom od svojih posljednjih vanijih intervjua, Alija Izetbegovi je priznao promjenu prvobitne nacionalne strukture ABiH, ali je odbacio mogunost da je to bila posljedica postupnog jaanja islamskog faktora u njoj. "Tendencija opadanja nebonjakog elementa u Armiji je postojala. Meutim, ona je bila rezultat jedne privlane moi dva centra: Zagreba i Beograda. Srbi i Hrvati su upadali u to gravitaciono polje Zagreba i Beograda i odlazili iz Armije. Treba znati da je postojao straan propagandni pritisak Pala na Srbe u Armiji, da su izdajice i tako dalje. Onda, naravno, prie o muslimanskoj dravi - ivjet ete u muslimanskoj dravi, morat ete da primite erijat i sline gluposti. Srbi su bili izloeni toj propagandi i onda se stvaralo nepovjerenje meu vojnicima." "Alija Izetbegovi: Dvije strane Rubikona", razgovor s Nenadom Pejiem (Sarajevo, 13.6.2000) za TV seriju Svjedoci raspada, Radija Slobodna Europa.
Vlado Azinovi | 37

dravice u Bosni. Ta je ideja bila vidno zastupljena i u dijelu bonjakog izaslanstva na pregovorima u Daytonu u jesen 1995., ali je na kraju bila potisnuta.53
10. DRAVLJANSTVA
Ostanak jednog broja stranih mudahedina u Bosni i Hercegovini i vie godina nakon isteka roka to ga je za njihov odlazak odredio Daytonski sporazum bio je povod za este amerike pritiske na bonjako elnitvo. Washington je u vie navrata traio od predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia da im otkae gostoprimstvo, a od Turske i Saudijske Arabije da iskoriste svoj utjecaj i navedu bonjake elnike da otpreme islamske borce iz zemlje. No, napretka gotovo da nije bilo, kae dr. Cees Wiebes koji je istraivao rad zapadnih obavjetajnih slubi u Bosni u to vrijeme. "Amerikim obavjetajcima i dunosnicima vlade u Washingtonu koji su ga podsjeali na obavezu da se rijei mudahedina, Izetbegovi je odgovarao da to ne moe uiniti jer su se oni poenili Bonjakinjama i postali graanima Bosne i Hercegovine te da zato imaju pravo tu ostati. To je na kraju navelo vladu predsjednka Billa Clintona da na jedno vrijeme prekine pomo BiH, sve dok se vlasti u Sarajevu aktivno ne ukljue u rjeavanje problema preostalih mudahedina," kae dr. Wiebes. Napori vlade u Washingtonu da navede bonjake vlasti da se oslobode preostalih arapskih mudahedina trajali su, gotovo bez prestanka, do posljednjega dana administracije predsjednika Clintona. Izetbegovi je odbijao amerike pozive i tvrdio kako su preostali ratni dobrovoljci iz islamskih zemalja dobili dravljanstvo BiH na zakonit nain, te kako se bave poljoprivredom i vie ne predstavljaju opasnost. Ameriki diplomati odrali su najmanje deset do dvanaest sastanaka s Izetbegoviem na kojima je, po direktnom nalogu iz Bijele kue, od njega traeno da otkae gostoprimstvo strancima osumnjienim za terorizam ili da im oduzme bosanskohercegovako dravljanstvo. Na kraju, amerika dravna tajnica Madeleine Albright je osobno prenijela takav zahtjev Izetbegoviu.54
53
Jedan od amerikih pregovaraa u Daytonu i koautor teksta Mirovnog sporazuma, James OBrien tvrdi kako je tokom pregovora "unutar bonjake strane postojao nesporazum o gotovo svim pitanjima. Osnovni je spor bio oko karaktera budue drave, odnosno oko toga koliko e ona biti islamizirana, a koliko prozapadna i multietnika. Taj rascjep u temeljnim stajalitima reflektirao se kroz gotovo svako pitanje o kojem se u Daytonu raspravljalo Ponekad nam se inilo da zbog takvog odnosa, bonjaka strana u pregovorima nije uvijek uspijevala nametnuti rjeavanje problema koji su za nju zbilja bili najvaniji". James OBrien, razgovor s autorom, Washington DC, 23.8.2002.
54
Ameriki diplomat koji je sudjelovao u ovim razgovorima kasnije je izjavio: "Pokuavali smo objasniti Izetbegoviu kako e, u trenutku kada doznamo da je netko od tih ljudi povezan s nekim uasnim teroristikim inom, cjelokupan ameriko-bosanski odnos, od prijateljskoga postati neprijateljski." Vie pojedinosti o ovome u: Craig Pyes, Josh Meyer, William C. Rempel, "Bosnia Seen as Hospitable Base and Sanctuary for Terrorists", Los Angeles Times, 7.10.2001. Kao jedan od moguih razloga njegove ustrajne vezanosti za islamske dobrovoljce, Ujedinjeni narodi su jo ranije pretpostavljali da "Alija Izetbegovi gleda na mudahedine kao kanal za priliv novca iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva i Bliskog istoka." C. Wiebes, Intelligence and the War in Bosnia, 207-208.
Vlado Azinovi | 38

Sjedinjene Drave su 1999. suspendirale program za vojnu pomo Federaciji Bosne i Hercegovine, nastojei iznuditi deportaciju iz te zemlje Alirca Abu el-Maalija, elnika preostalih mudahedina. On je godinu dana ranije pokuao dostaviti eksploziv (C-4) i upaljae jednoj egipatskoj teroristikoj skupini koja je planirala napad na ameriko vojno postrojenje u Njemakoj. CIA je otkrila plan i sprijeila ga, pa se od vlasti u Sarajevu trailo da protjeraju Abu el-Maalija. Tek kada je Washington zaprijetio da e potpuno obustaviti cjelokupnu ekonomsku pomo zemlji, Alija Izetbegovi je pristao deportirati El-Malija. No, Alirac se ve idue godine opet naao u Bosni, slobodno se po njoj kretao, odlazio i ponovo se vraao, tvrde zapadne obavjetajne slube. 55 Ako je osjeaj duga zbilja naveo Izetbegovia i bonjako elnitvo da dopuste dijelu mudahedinske zajednice da se, manje i vie trajno, skrasi u BiH, ljudi kojima se prualo utoite nisu bili pretjerano poeljni gosti. Svjedoi o tome i povjerljivi razgovor koji je neto ranije Alija Izetbegovi u New Yorku vodio s Ivicom Miiem, tadanjim zamjenikom efa bosanskohercegovke misije pri Ujedinjenim narodima. "U jednom razgovoru, pitao sam Izetbegovia: Gospodine predsjednie, molim vas, recite mi koliko ima ovih stranih boraca koji su iz solidarnosti doli da brane Bosnu i Hercegovinu? Kae on: Ma, znate ta, pravo da vam kaem, ja ne znam. Govore mi da ih ima 300, govore mi da ih ima 500 Zaista vam ne mogu rei tano, ali kamo lijepe sree da nema nijednoga, " prisjea se Mii. Nema sumnje da je znatno prije teroristikih napada na New York i Washington u septembru 2001., nakon kojih je pitanje preostalih mudahedina u BiH dobilo prvorazredan znaaj, bonjakim elnicima bilo jasno da arapski dobrovoljci koji su im pritekli u pomo nisu ba romantini zanesenjaci koji su u Bosnu doli tek tako poloiti ivot za plemenitu ideju. Domae obavjetajne slube jo u ratu bile su upoznate s biografijama dijela svojih arapskih gostiju, kae Evan Kohlmann. "Od 1994. ili jo ranije Bonjaci su znali da su mnogi od dobrovoljaca koji dolaze iz islamskih zemalja problematini. U dokumentima obavjetajne slube Armije Bosne i Hercegovine navodi se kako su neki od tih ljudi na Interpolovim popisima najtraenijih osoba ili na takvim popisima koje su izdale vlasti u zemljama iz kojih su doli. U to vrijeme Bonjaci ba nisu mogli biti osobito izbirljivi kada su primali one koji e se boriti na njihovoj strani. Vojno su uzmicali pred Srbima, bili su gotovo na rubu poraza, Sarajevo je grcalo pod opsadom i zato su prihvatali pomo od svakoga tko ju je nudio. No, morali su se zbog toga suoiti s posljedicama, i to skoro odmah. U oktobru 1992., samo nekoliko mjeseci otkako su prvi mudahedini stigli u Bosnu, jedna se njihova skupina oruano sukobila s vojnicima UNPRFOR-a u Sarajevu. Ispostavilo se da je osoba koja je najodgovornija to je do toga sukoba dolo i koja je u njemu poginula bio Saudijac Abu Albeida Omarni, roak Usame bin Ladena. Dakle, nedugo nakon to su prvi put doli na Balkan, ti stranci odrubljuju glave, ine ratne zloine i sukobljavaju se s vojnicima Ujedinjenih naroda. Od poetka je bilo jasno da se radi o problematinim ljudima," kae Kohlmann.
55
U razgovoru za ameriki magazin Time, Alija Izetbegovi je rekao kako nikada nije uo neto to bi Abu elMaalija povezivalo s terorizmom sve dok Sjedinjene Drave nisu zatraile da on napusti Bosnu. "Zatraili smo od njega da ode i otiao je Proveo je ovdje etiri ratne godine i niko nikada nije nita rekao protiv njega," izjavio je Izetbegovi. Andrew Purvis, "Bosnain Muslims See U.S. as an Ally," Time (Europe), 31.10.2001.
Vlado Azinovi | 39

injenica da su postali graanima Bosne i Hercegovine, dijelu je "problematinih" mudahedina omoguila da se tu skrase i izbjegnu izruenje matinim ili drugim dravama u kojima su bili traeni. Uz to, bosanskohercegovake putne isprave olakale su im kretanje i drugdje, kae Dragan Luka, jedan od elnika Agencije za istrage i zatitu (SIPA), danas krovne sigurnosne slube u BiH. "Jedan broj tih ljudi je regulirao, najee suprotno zakonskim propisima, svoj status u Bosni i Hercegovini dobivanjem dravljanstva BiH. Uz to su, naravno, dobili i pasoe odnosno putovnice ove zemlje. S putom ispravom BiH, od 1995. na ovamo, oni su se, naravno pod odreenim uvjetima, mogli kretati po svim zemljama svijeta. injenica je, da je jedan broj tih osoba iskoristio priliku dobivanja dravljanstva i osobnih dokumenata BiH da promijeni neke svoje osobne podatke. Na ovaj nain se ovim ljudima, meu kojima ima pojedinaca koji su sporni sa stajalita terorizma i koji se mogu vezati uz ove aktivnosti u svijetu i u Bosni i Hercegovini, omoguilo slobodnije kretanje, bez mogunosti kvalitetne kontrole," kae Luka. Nedavno provedena dodatna revizija ratnih i poratnih rjeenja o prijemu u dravljanstvo otkrila je kako su arapski mudahedini postajali Bosancima. Odvjetnik Kadrija Koli, koji je u vie navrata pokuavao sprijeiti njihove deportacije iz BiH nakon 2001., tvrdi kako ta rjeenja nisu bila nezakonita i kako su ih vlasti izdavale iz nekoliko razloga. "Svi ti ljudi afroazijskog porijekla koji su bili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine doli su ovdje 1993., i svi su, u skladu s tada vaeim Zakonom o dravljanstvu, ispunjavali uslove za dravljanstvo BiH. Tadanje vlasti, a iste te strukture su i danas na vlasti, da bi im izale u susret, da bi im bile prijatelji, posjetile su kamp jedinice El-Mudahid i traile od njih da svi, kolektivno, podnesu zahtjev za prijem u dravljanstvo Bosne i Hercegovine i da priloe traenu dokumentaciju. Oni su to uradili, a vlasti su im izdale fiktivna rjeenja, protokolisana pod jednim brojem i tako poinile kriminal, te naplatile od njih za svako to dravljanstvo po 1.000 dolara i stavili ih u svoje depove," kae Koli. Nekoliko stotina arapskih boraca tako je dobilo dravljanstvo Bosne i Hercegovine, pa i novi identitet jer ih je znatan broj prijavio drugo osobno imene, datum i mjesta roenja. Dijelu onih koji su vjerovali da je njihova borba globalna i da ne zavrava u Bosni, tako se otvorila mogunost da iskustva steena u toj zemlji, prenesu na nova ratita svjetskoga dihada, kae Evan Kohlmann. "Sredinom 1990-ih u Bosni je boravilo mnogo vrlo opasnih ljudi, koji su bili u najviim strukturama Al-Kaide koje moete zamisliti. To je jo uvijek nevjerovatno! Sigurno se sjeate video snimke na kojoj nasmijani Usama bin Laden preuzima odgovornost za teroristike napade 11. septembra 2001. godine. Na toj snimci Bin Laden razgovara i ali se s jednim ovjekom. To je nitko drugi do Abu Sulaiman al-Makki, jedan od najvanijih i najutjecajnijih voa stranih mudahedina u Bosni, koji je tamo ranjen i ostao djelimino paraliziran. Ti se ljudi pojavljuju gdje god zavirite. Abdelaziz al-Muqrin, jedan od osnivaa saudijskog ogranka Al-Kaide i ovjek koji je osobno odrubio glavu amerikom taocu Paulu Johnsonu, takoer se borio u Bosni. Tu su bili i Khalid Shaykh Mohammed, pa dvojica otmiara aviona kojima su izvedeni napadi 11. septembra, kao i jedan od zamjenika Abu Musaba al-Zarqawija. Svi ti ljudi su se jedno vrijeme borili u Bosni. U to je vrijeme tamo uspostavljeno mnogo vanih veza, posebno meu lanovima teroristikih organizacija iz sjeverne Afrike, Alira, Egipta, te iz june Azije, odnosno iz Pakistana. U tom trenutku takav Vlado Azinovi | 40

zajedniki susret razliitih skupina koje povezuje ista ideja, teko bi bilo organizirati bilo gdje drugo u svijetu, osim u Bosni," kae Kohlmann. 56 Proteklih godina, kao ilustracija odnosa Bosne i Hercegovine prema meunarodnom terorizmu, s vie medijskih adresa, stizale su tvrdnje da su tamonje vlasti izdale putne isprave i Usami bin Ladenu. Novinarka njemakog magazina Spiegel Renate Flottau, tvrdila je da je 1993. u Sarajevu vidjela Usamu Bin Ladena. To je sasvim mogue, ali je u ovom trenutku nevano, kae Dragan Luka. "Ne znam je li Usama bin Laden ili neki drugi Usama imao paso ili nije. No, imajui u vidu ukupnu situaciju kakva je vladala u BiH za vrijeme rata, kakvo je bilo stanje u dravi i kako su funkcionirali dravni organi, postojala je realna mogunost da ne Usama bin Laden, nego bilo tko vrlo lako doe do putovnice odnosno do pasoa BiH. Ipak, mislim da je sada irelevatno je li Usama bin Laden ili neki drugi Usama ili Abu Hamza ili ne znam ni ja tko imao paso, injenica je da je sadanji sustav i nain izdavanja osobnih dokumenata u Bosni i Hercegovini, ukljuujui i putnu ispravu, takav da Usama bin Laden sigurno ne moe imati takvu putnu ispravu. Ukoliko je iv, mogu odgovorno tvrditi da Usama bin Laden nema vaeu putnu ispravu BiH. Mislim da je to puno bitnije od onoga da li ju je imao ili da li ju je mogao imati," kae Luka.57
11. BOSNA, STRANI MUDAHEDINI I SVIJET NAKON 11.09.2001.

Nakon meunarodnog pritiska koji je u prvim poratnim godinama doveo do odlaska najveeg dijela stranih mudahedina, njihova preostala zajednica u Bosni i Hercegovini vie nije privlaila pretjeranu pozornost. Nekadanji dobrovoljci iz islamskih zemalja skrasili su se u naseljima nedaleko od svojih nekadanjih baza, u eljeznom Polju, Boinji i Guoj Gori. Da su jo uvijek u zemlji, javnost bi doznala u sluajevima kada bi te zajednice postajale smetnjom takozvanom manjinskom povratku u BiH. No, teroristiki napadi na New York i Washington, 11. septembra 2001., u Bosni i Hercegovini su na vrlo konkretan nain aktualizirali prisustvo preostalih mudahedina i ideologije koju slijede i uinili ga prvorazrednim politikim i sigurnosnim pitanjem. Poruke iz Washingtona bile su jasne u odnosu na to ta eka zemlje koje se ne ukljue u borbu protiv meunarodnog terorizma. Samo nekoliko dana nakon tih napada, ameriki predsjednik George W. Bush je objavio kako "svaka zemlja, u svakom dijelu svijeta sada mora odluiti o tome da li je s nama ili s
56
Zanimljivo je da su osim boraca iz islamskih zemalja, u Bosni i Hercegovini, tokom i nakon rata boravili i islamski misionari. Meu njima je i Abu Anas al-Shami, erijatski savjetnik Abu Musaba al-Zarqawija, voe skupine Tevhid i Dihad u Iraku odnosno tamonjeg ogranka Al-Kaide. Abu Anas je jedan od sljedbenika tekfira, uenja o nevjernikom karakteru muslimanskih drutava i njemu se pripisuju odobrenja za ubojstva irakih muslimana (ija i drugih). I Al-Zarqawi i Abu Anas su poginuli u Iraku. Esad Heimovi, "Zarqawijevog uitelja sam sreo u Jordanu, a njegovog erijatskog savjetnika u Travniku," BH Dani, br. 443, 9.12.2005. Vrlo detaljan opis aktivnosti i stavova Abu Anasa al-Shamija (Omara Yousefa) dostupan je na internetu: http://www.globalterroralert.com.
57
Vidi takoer: Senad Avdi, "Ukoliko Bin Laden ne posjeduje paso BiH, sam je kriv: Trebao ga je traiti na vrijeme i dobio bi ga!", Slobodna Bosna, 20. 9. 2001.
Vlado Azinovi | 41

teroristima," te upozorio kako e Sjedinjene Drave smatrati neprijateljskom svaku dravu koja bude podravala terorizam. Tada vladajua koalicija lijevog centra (Alijansa za promjene) u Bosni i Hercegovini ozbiljno je shvatila upozorenje iz Amerike i ubrzo formirala dravni Antiteroristiki tim. Njegovi prioriteti su bili vrlo jasni. Zbog ideologije koju su slijedili, iskustva u rukovanju orujem i eksplozivom, te povezanosti s pokretom meunarodnog dihada, preostali mudahedini u Bosni, ma kako miroljubivo eljeli ivjeti, gotovo su po automatizmu budili sumnju. Iako relativno malobrojni, smatrani su vrlo opasnim, kae Zoran Dragii, strunjak za terorizam iz Beograda. "To su bili ljudi koji su se borili u Avganistanu i Bosni, i koji su tu prolazili obuku. Veina ih je otila, ali jedan ili dvojica su sasvim dovoljni da bi se napravio ozbiljan problem. Za izvrenje vrlo ozbiljnog teroristikog akta nisu neophodne hiljade ljudi. Dovoljna je grupa od tri - etiri dobro organizovana oveka da naprave veliki teroristiki akt, koji e izazvati ogromne politike posledice," kae Dragii. Na temelju danas dostupnog izvornog materijala, mogue je rekonstruirati vie antiteroristikih akcija koje su u Bosni i Hecegovini, neposredno nakon 11. septembra 2001., izveli pripadnici specijalnih jedinica, uglavnom amerike vojske, ali i drugih formacija u sastavu SFOR-a.58 Dio tih akcija bio je izveden uz znanje bosanskohercegovake vlade i, ponekad, uz sudjelovanje domae policije, a ukljuivao je privoenje, pritvaranje i deportaciju stranaca ija se aktivnost u BiH smatrala sumnjivom, kao i pretrese objekata u kojima su oni radili i ivjeli. 59 Tako su najmanje estorica pripadnika Specijalnih snaga, "zelenih beretki" (Green Berets), amerike vojske, upala u noi 25. septembra 2001. u hotel "Hollywood" u sarajevskom naselju Ilida, provalila u sobe i zarobila jednog Jordanca i jednog Egipanina, za koje se sumnjalo da su povezani s teroristikim aktivnostima. Deset dana kasnije, obojica su deportirani u matine zemlje. 60 Jo iste noi, ova skupina amerikih specijalaca upala je i u
58
Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava navodi da je u razdoblju izmeu 11. septembra i 30. oktobra 2001., u BiH privedeno ukupno devetnaest osoba pod sumnjom povezanosti s meunarodnim terorizmom. Od toga ih je devet deportirano iz zemlje. Dodanih sedamnaest osoba bile su u to vrijeme pod policijskom prismotrom. Vie o ovome u: "Bin Laden and the Balkans: The Politics of Anti-terrorism", International Crisis Group, Balkan Report No. 119, 9. 11. 2001.
59
Potpukovnik amerikih Specijalnih snaga Bill Wheelehan, koji je tada bio pridruen zapovjednitvu SFOR-a, ovako opisuje operacije u tom razdoblju: "To su bile uglavnom manje akcije. Nadzirali bismo dvojicu-trojicu ljudi, dovezli se do njih dipovima, nekoliko momaka bi tiho upalo, svladalo ih, svezalo, strpalo u vozila i potom otpremilo do pritvornog centra." Sean D. Naylor, "Routing out terrorism in Bosnia: 10th Special Forces Group uses sledgehammer approach," Army Times. 10.12.2001.
60
Na temelju tajnoga dokumenta njemake obavjetajne slube BND (Bundesnachrictendienst) do kojega je doao, novinar njemakog magazina Stern Hans-Martin Tillack otkrio je i objavio kako su dvojica uhapenih u hotelu Hollywood (Jordanac i Egipanin) odvedeni u bazu amerike vojske "Orao" ("Eagle Base") u Tuzli i tamo mueni. Muenju su sluajno prisustvovala trojica djelatnika BND-a, oni su o tome izvijestili svoje pretpostavljene. U tom izvjetaju se navodi da je jedan od pritvorenika bio divljaki pretuen tokom akcije u hotelu. Prema tvrdnjama njemakih obavjetajaca, Egipanin, koji je imao boravite u njemakoj pokrajini Bavarskoj, udaran je kundakom puke u glavu. Rana je bila takva, da je sanirana s dvadeset kopi. Prema istom dokumentu, jedan ameriki specijalac koji je sudjelovao u ovoj akciji, hvalio se tom injenicom. Njemaki obavjetajci su u izvjetaju naveli kako su i ranije pritvorenici u bazi "Orao" bili mueni. Pretueni Egipanin je
Vlado Azinovi | 42

prostorije Visokog saudijskog povjerenitva za pomo (Saudi High Commission for Relief) na Ilidi, zaplijenila opremu i privela dvojicu domaih slubenika koji su kasnije puteni. Dva dana kasnije, 27. septembra, koristei "dva do tri M2 Bradly oklopna vozila, trideset do etrdeset vozila Humvee i osam do deset helikoptera", vie od stotinu amerikih vojnika upalo je na aerodrom u Visokom i pretreslo objekte i zateene letjelice u potrazi za zapraivaima i bio-kemijskim materijalima koji bi se mogli korisititi u moguem napadu na amerike baze u Bosni. Tokom pretresa objekata na visokom aerodromu "nisu otkrivene nikakve kemikalije niti bilo kakav dokaz da se tu priprema teroristiki napad." Dio akcija u to vrijeme bio je usmjeren protiv islamskih humanitarnih organizacija, od kojih su neke bile povezane s nekim teroristikim skupinama koje su djelovale izvan BiH, kao i protiv pojedinaca ije su aktivnosti u toj zemlji nadzirane i smatrane opasnima, kae Dragan Luka. "Mi smo u proteklim godinama utvrdili odreene relacije takvih pojedinaca koji su se nalazili u Bosni i Hercegovini, s osobama koje su bile u samom vrhu Al-Kaide. Vjerojatno se sjeate Alirske grupe. Ta estorica su bila u obradi policije u BiH 2001. Znai, takva relacija je nedvojbeno utvrena," kae Luka. Po onome to je o sluaju Alirske grupe danas mogue utvrditi, amerike obavjetajne slube prislukivale su telefonske razgovore barem jednog od Aliraca (Bensayah Belkacem) i utvrdile kako je zvao najblie vojne suradnike Usame bin Ladena (Abu Zubaydahu i Abu elMaalija na njihove satelitske telefone u Afganistanu i traio da mu poalju lane pasoe zapadnih zemalja, na temelju ega je zakljueno da priprema teroristiki napad i da bi pasoi trebali omoguiti poiniteljima lake bjekstvo. 61 Objavljeno je takoer da su lanovi ove
imao oko 70 godina. U svojoj je zemlji ranije bio lan Muslimanske brae zbog ega je proganjan, i u Njemakoj je kasnije dobio politiki azil. Iako je bio registiriran azilant, amerike su ga vlasti nakon nekoliko dana predale bosanskohercegovakim, koje su ga, protivno meunarodnim propisima, deportirale u Egipat. Hans-Martin Tillack, razgovor s autorom, 2.11.2006. Vidi i: H-M. Tillack, "Extrem Blutbeschmiert", Stern, 44/ 2006; "Zlostavljanja u bazi Orao", Radio Slobodna Evropa 9.11.2006. Dostupno na internetu: http://www.slobodnaevropa.org/article/2006/11/10/c570ac4b-782b-4d0b-bd88-ba21a8283a97.htm.
61
Po amerikim izvorima, Abu Zubaydah (Zayn al-Abidin Muhammad Husayn Tari) roen 12. 3. 1971. u Saudijskoj Arabiji), smatra se "prvim operativcem Al-Kaide", efom meunarodnih operacija i programa za obuku u njezinim kampovima. Do sada je utvreno da je Abu Zubaydah koristio vie od 30 lanih identiteta i putne isprave Turske, Egipta, Jordana, Saudijske Arabije, Sudana i (vjerovatno) Maroka. Vjeruje se takoer da je upravo Abu Zubaydah bio direktna operativna veza izmeu Usame bin Ladena i osoba koje su izvele napade na New York i Washington, 11.09.2001. Smatra se da je Abu Zubaydah odabirao ciljeve za napade Al-Kaide, posebno ambasade, odreivao koje e ga elije izvesti te nain na koji e to biti uraeno. Vie izvora tvrdi da je osobno rukovodio napadom na ameriki nosa aviona USS Cole u Jemenu (2000.), u kojem je poginulo 17 amerikih mornara. Omar Nasiri navodi kako je prije odlaska u logor za obuku mudahedina Khaldan u Afganistanu proveo neko vrijeme u Abu Zubaydahovoj kui u Peshawaru (Pakistan) gdje je provjeravana njegova podobnost za pohaanje obuke. Kada je zavrio obuku i spremao se poi u Europu, osnovati eliju, od Abu Zubaydaha je dobio broj telefona na koji se povremeno trebao javljati i broj rauna na koji je trebao prebacivati novac. O. Nasiri, Inside the Jihad. Na suenju za pokuaj "milenijskog napada" na meunarodni aerodrom u Los Angelesu, optueni Ahmed Ressam takoer je potvrdio kako je Abu Zubaydah zaduen za odabir polaznika mudahedinskih logora u Afganistanu. Amerika obavjetajna zajednica otkrila je Abu Zubaydahavo skrovite u Faisalabadu (Pakistan) pratei njegove telefonske pozive. Zarobljen je i ranjen 28. marta 2002. i smjeten u zatvor u Guantanamu, na Kubi. Smatra se najvie rangiranim pripadnikom Al-Kaide koji je u amerikom zarobljenitvu. Za vie pojedinosti, vidi tekst Esada Heimovia: "Prodava meda sa 37
Vlado Azinovi | 43

skupine planirali napasti ameriku ambasadu u Sarajevu, koja je sredinom oktobra (od 16 do 19. 10.) 2001. bila zatvorena zbog "vjerodostojne sigurnosne prijetnje."62 elei zatititi svoje obavjetajne izvore i metode prikupljanja informacija, amerike vlasti su predoile bosanskohercegovakoj vladi samo saetak operativnih saznanja o aktivnostima estorice arapskih humanitarnih djelatnika, od kojih je veina bila iz Alira. Meutim, Amerikanci nisu dostavili dokaze bosanskohercegovakim pravosudnim organima. 63 Dokazni postupak time je otean, i Alirce se moglo teretiti samo za manje prekraje, pojanjava Ivica Mii, tadanji voditelj dravnog Antiteroristikog tima. "Informacije koje smo mi imali o njima, a one su uglavnom poticale od Amerikanaca, neke i od naih organa, govorile su da su petorica od te estorice bosanskohercegovako dravljanstvo dobili na nezakonit nain, falsifikatima, lanim izjavama, preutkivanjem nekih bitnih injenica i podataka o sebi, o svome identitetu. Neki od njih su imali po dva, po tri identiteta, neki su bili poinioci ozbiljnih krivinih djela i sluili su zatvorske kazne od pet ili sedam godina i tako dalje. Oni su bili daleko od naivnog," kae Mii. Sud je procijenio da zbog nedostatka dokaza nema osnove za pokretanje kaznenog postupka protiv lanova "Alirske grupe" i naloio njihovo oslobaanje, a i Dom za ljudska prava BiH izdao je uputu kojom se spreava njihov izgon iz zemlje. Suoene s dokazima koji su ukazivali na njihovu moguu krivnju i s odlukom suda, koji je bez tih dokaza imao svezane ruke, vlasti u Sarajevu pokuavale su nai izlaz iz te situacije. Ivica Mii prvi put otkriva: "Tada sam stupio u kontakt s alirskim ambasadorom u Rimu, koji je bio nerezidentni ambasador, ali pokrivao je i BiH. Pozvao sam ga i rekao mu kakva je situacija. Imamo estoricu Aliraca, za koje postoje indicije da su lanovi GIA-e, i mi smo spremni isporuiti ih Aliru. On se u ovom prvom kontaktu time oduevio. Onda sam napisao o tome slubenu notu
identiteta", BH Dani, br. 240, 18.1.2002; James Risen, State of War: The Secret History of the CIA and the Bush Administration, New York: Free Press, 2006, 171; Gerlad L. Posner, Secrets of the Kingdom: The Inside Story of the Saudi-U.S. Connection, New York: Random House, 2006.
62
Za opis ovih dogaaja u oktobru 2001., vidi izvjetaj posebnog izvjestitelja Parlamentarne skuptine Vijea Europe Dicka Martya: "Alleged secret detentions and unlawful inter-state transfers involving Council of Europe States," Parliamentary Assembly, Council of Europe, 7 June 2006, 33-36. Vidi takoer: Yaroslav Trofimov, "Militant Islam Turns U.S. Allies To Enemies in Postwar Bosnia", Wall Street Journal, 18 March 2002; Daniel McGrory, "Bin Laden aide arrested in Bosnia", Times, London, 11. oktobar 2001; D. Rubin, isto.
63
Poput ranije opisanih akcija koje su izvedene u BiH nakon napada od 11.9.2001. i privoenje lanova "Alirske skupine" obavljeno je na temelju "viestrukih obavjetajnih izvjetaja koji su ukazivali na mogunost teroristikih napada na amerike ili SFOR-ove ciljeve u Bosni." Sjedinjene Drave su nadzirale elektronsku komunikaciju osumnjienika, ukljuujui telefonske pozive, koristei "nacionalna i taktika sredstva koja pripadaju vojnim i civilnim obavjetajnim slubama," izjavio je tada neimenovani dunosnik NATO-a u Bosni. S. D. Naylor, isto. Meunarodne sigurnosne strukture u BiH nisu eljele dijeliti obavjetajne spoznaje s domaim vlastima i zbog toga to bosanskohercegovaka obavjetajna zajednica tada nije bila ujedinjena, a njene tri glavne slube jo su bile pod kontrolom etnopolitikih snaga koje su ih stvorile SDS, SDA i HDZ. Uz to, vie "dobro obavjetenih izvora" u to vrijeme tvrdilo je da je SDA instruirala bonjaku Agenciju za infromacije i dokumentaciju (AID) da "ne poduzima konstruktivne akcije u borbi protiv terorizma". ICG, Balkan Report No. 119, 15.
Vlado Azinovi | 44

koju je primio i potvrdio kako je sve u redu. Dolo je ak dotle da sam ugovorio avion za njihov transport u Alir. Meutim, 48 sati prije toga, isti ambasador me nazvao telefonom i rekao da ih Alir ne moe prihvatiti. Naveo je razloge - da nema predsjednika, da nema premijera u zemlji, da bi bilo potrebno prvo da predstavnici bezbjednosnih agencija ili ministarstava unutranjih poslova ostvare kontakte i tako dalje. Dakle, to je vrlo indikativno, da se ambasador, odnosno alirska vlada u zadnji as predomisli. Oito je prihvat ovih osoba u ovom trenutku i za njih bio vrlo delikatan." Sluaj "Alirske grupe" je najmanje bio delikatan za amerike vlasti. Kada im je, nakon pritiska amerikih predstavnika u BiH, vlada u Sarajevu izruila estoricu pritvorenika, Amerikanci su ih otpremili u vojnu bazu Guantanamo na Kubi, gdje su pritvoreni deseci osoba osumnjienih, ali ne i slubeno optuenih, za povezanost s terorizmom. Nekoliko dana nakon izruenja "Alirske grupe," ameriki je predsjednik pred Kongresom, u govoru o stanju nacije, pohvalio suradnju bosnanskohercegovakih vlasti u borbi protiv terorizma i pozvao druge zemlje da slijede ovaj primjer. "I dok se nae najvidljivije vojne aktivnosti odvijaju u Afganistanu, Amerika djeluje i drugdje. Nai vojnici, zajedno s bosanskom vladom, uhvatili su teroriste koji su eljeli izvesti bombaki napad na nau ambasadu. Mnoge drave aktivno pomau, ali neke vlade, suoene sa strahom, ostaju uzdrane. No, imajte na umu, ako one ne budu djelovale, Amerika hoe," izjavio je George W. Bush. Sluaj "Alirske grupe" je uznemirio dio javnosti u BiH, posebno nezavisne medije i organizacije za zatitu ljudskih prava. Smatrali su da su ovim postupkom vlasti ozbiljno povrijedile ljudska prava estorice izruenih. No, jo odranije, revizije dravljanstava preostalih mudahedina, njihova hapenja i deportacije posebno su izazvali uznemirenje u bonjakim krugovima koji su podravali ostanak nekadanjih arapskih ratnih dobrovoljaca i misionara, te prihvatili i njihov odnos prema vjeri. Stanje u nekim dijelovima zemlje bilo je napeto jo u ljeto 2001., neposredno nakon hapenja i deportacije u Egipat Imada el-Misrija, nekadanjeg imama odreda ElMudahid.64 Poruke nekih vjerskih slubenika u to vrijeme sugerirale su kako se naturalizirani Bosanci, porijeklom iz islamskih zemalja, lano optuuju za ekstremizam, i kako su na udaru policijskih akcija samo zato to su muslimani. Takav se stav ogleda i u hutbi Abdussameda Buatlia iz toga vremena, koja je jo uvijek dostupna na jednom broju internetskih stranica.
64
Imad el-Misri uhapen je 18.7.2001. na putu izmeu Jablanice i Konjica dok se vozio u osobnom automobilu sa suprugom i djecom. Imao je i bosanskohercegovake osobne dokumente, izdane na ime Eslam Durmo, zvani Imad, u kojima je navedeno da je roen 18. oktobra 1964. u Kairu, Egipat. Egipatska ambasada u BiH, meutim, tvrdila je da je njegovo pravo ime Al Husseini Helmi Arman Ahmed, da je roen 10. januara 1960., u mjestu Kene u Egiptu, te da ga vlasti te zemlje trae zbog povezanosti s teroristikim napadom u Luxoru u kojem je 1997. ubijeno 58 zapadnih turista i etvorica Egipana. Esad Heimovi, "Ljeto kad su hapsili mudahedine", BH Dani, br. 222, 7.9.2001. Magazin SAFF tvrdi da je, nakon izruenja Egiptu, Imad el-Misri, odnosno Eslam Durmo, za kojega se tvrdi da mu je pravo ime Usama Faragallah, 18. maja 2005. na sudu u Kairu osuen na 10 godina zatvora i prisilan rad. Optuen da je "sa jo 76 osoba prije 1988. sudjelovao u kaznenom djelu paljenja omanjeg skladita alkohola u jednom malom mjestu kraj Kaira." Tvrdi se da je od protjerivanja iz BiH u Egipat, 5. oktobra 2001., dran u pritvoru glavnog taba Dravne sigurnosne slube na trgu Lazogli u Kairu, gdje je, navodno, muen. "U Kairu", SAFF, br.73, 14. 5. 2005. Navodi iz ovog teksta u Saffu su dijelom proturjeni jer se kao datum presude kairskog suda navodi 18. 5. 2005., a tekst se pojavljuje u izdanju SAFF-a, 14.5.2005.
Vlado Azinovi | 45

"Ekstremizam je termin koji najvie rabe laici, sekularisti, a posebno novinari i kojemu nisu dali odreeno znaenje i odreenu definiciju. Zato?! Samo zato da bi ga mogli koristiti onda kad im odgovara i kad im treba Danas ekstremistima nazivaju islamske alime, daije, mudahide i one koji se bore na Allahovom putu. One koji su najnormalnija stvorenja danas na zemlji. Njih nazivaju ekstremistima i onda ih svrstavaju pod jednu zastavu. Pod zastavu terorizma kojeg takoer nikada nisu definisali ni objasnili. Nego je terorista danas svako onaj ko se bori za islam, ko poziva u islam I nikog drugog ne nazivaju takvim imenima, osim muslimane. Ni idove koji ubijaju muslimane u Palestini! Koji su uzurpirali muslimansku teritoriju, koji kolju muslimansku djecu. Ni Srbe, ni Hrvate, ni krstae ostale koji su pravi teroristi. Niti drave koje su pune terorista. Onih istinskih terorista i ubica svega onog to je dobro i to je ljudsko. A upozoravaju na nepostojee teroriste. I kau da ih se mora hapsiti i da se mora njihova dokumentacija provjeravati. I njihova dravljanstva provjeravati. Ne smijemo dozvoliti da na takav nain hapse muslimane. Da ih u pidamama izvode u zatvor, da ih deportuju, da ih zatvaraju, bez znanja, bez nae reakcije," poruivao je Buatli.65 Dogaaji s kraja 2001. i poetka 2002. uz ostalo su potvrdili kako je postao primjetniji i u nekim se lokalnim bonjakim zajednicama uvrstio utjecaj ideologije to su je tokom rata u Bosnu i Hercegovinu donijeli ratnici za vjeru i misionari iz arapskih zemlja. Koliko je time porasla opasnost od nastanka autohtonih teroristikih elija ili skupina za podrku pokretu meunarodnog dihada, ali i od razdora unutar bonjakog nacionalnog korpusa, razmotrit emo u iduim poglavljima. No, prije toga spomenut emo jo dva vrlo vana vanjska utjecaja u BiH, iz Saudijske Arabije i Irana.
12. IRAN I RAT U BIH

Skoro petnaest godina nakon okonanja rata u Bosni i Hercegovini, za jedan broj analitiara i promatraa, svaka povezanost bonjakih vlasti s nekom islamskom zemljom i organizacijom - prije, za vrijeme i nakon rata do danas, i gotovo po automatizmu, potie sumnju u stvarni cilj te veze i otvara prostor razliitim tumaenjima, pa i teorijama zavjere. Najee spominjana je navodna sprega Irana, Bonjaka, Hrvata, Sjedinjenih Drava i meunarodnih dihadista, usmjerena protiv Srba. Neke injenice, dosad neosporene, idu u prilog takvom tumaenju, kae njemaki publicist Jergen Elssser. "Tokom 1991. i 1992. Sjedinjene Amerike Drave i njihovi saveznici u NATO-u dopustili su predsjedniku Aliji Izetbegoviu da surauje s fundamentalistima i mudahedinima. Kada je 1993. godine Bill Clinton postao
65
Buatli je upozoravao da lane optube na raun mudahedina za ekstremizam i terorizam imaju jednostavno objanjenje, odnosno da su represivne akcije protiv njih usmjerene samo zato to "elimo da osvijetlimo ljudima istinu, da otkrijemo la i spletke nevjernika i munafika (licemjera, dvolinjaka) koji sada, u nekakvom miru, pod navodnim znacima, a to je nepostojei mir - ele da ostvare ono to nisu ostvarili u ratu. Ono to nisu mogli pukom, sada hoe posebnom politikom da ovaj muslimanski narod istrijebe sa ovih prostora. Ili, u najmanju ruku, da ga udalje od islama, da ga odrode od njegovog bia, od njegovog identiteta, kako bi sutra stali u saff (red, palir, najee - red vjernika tokom molitve u damiji), zajedno s kjafirima (nevjernicima) i borili se protiv onih koje oni nazivaju teroristima".
Vlado Azinovi | 46

predsjednik, izvrio je pritisak na hrvatskog predsjednika Franju Tumana i naloio mu da i dalje omoguava odravanje tog udnog saveznitva u Bosni, unato injenici da su mudahedini tamo napadali i hrvatska, a ne samo srpska sela. U 1994. je administracija predsjednika Clintona zamirila na tajne isporuke iranskog oruja mudahedinima u Bosni. Potom 1995. i sama amerika administracija je poela dopremati oruje na bosansko ratite kako bi podrala mudahedine i muslimanske borce. To je raeno posredstvom tvrtke Military Professional Resources Incorporated (MPRI), koja je potpisala ugovor s Pentagonom. MPRI je avionima do Tuzle prevozio oruje koje je prethodno u Hrvatsku stiglo iz Irana i drugih islamskih zemalja," tvrdi Elssser. Danas dostupne injenice ipak ukazuju na neto drugaiji slijed dogaaja. Izvjesno je, naime, da su savjetnici predsjednika Billa Clintona u najmanje tri navrata odbili prijedlog State Departmenta da se, preko amerikih saveznika u islamskome svijetu, tajno dopremi oruje Armiji BiH, te da je Bijela kua 1994. odbila ponudu tadanjeg direktora CIA-e R. Jamesa Woolseya, da sama Agencija direktno dostavi oruje u BiH. 66 Kada je krajem aprila 1994., konano, dopustila uspostavu kanala za dopremu iranskog oruja preko Hrvatske za Armiju Bosne i Hercegovine, Clintonova administracija je to uinila u promijenjenim okolnostima i pritjenjena politikom nudom. Amerika nije mogla svojom vojskom intervenirati i tako osigurati opstanak Bosne i Hercegovine i Bonjaka. Ako je jedini nain da se to postigne pretpostavljao krenje meunarodnog embarga na izvoz oruja za BiH, u Washingtonu se vjerovalo da je onda bolje da ga prekri Iran nego li Sjednjene Drave, kae Ron Neitzke, u to vrijeme pomonik amerikog ambasadora u Zagrebu. "Zakljuivi u martu 1994. Washingtonski sporazum, koji je, barem na papiru, stvorio bonjako-hrvatsku Federaciju, administracija je tom kosturu budue drave morala dodati i malo miia. No, Washington se jo ni tada nije bio voljan znaajnije angairati u Bosni. Administracija je bila spremna uiniti doslovce bilo to samo da bi izbjegala izravno uplitanje. Bilo to je ukljuivalo doputenje Irancima, koje inae javno optuujemo za podrku terorizma, da uspostave bliske odnose s hrvatskom vladom i uz njezinu pomo ponu dopremati oruje u Bosnu. Alternativa je mogla biti samo isporuka amerikog oruja. Bez obzira to su elnici administracije i sam predsjednik Clinton duboko vjerovali kako bi to bilo moralno opravdano, nitko u Washingtonu nije bio spreman na takav korak. Zato, kada nas je predsjednik Tuman pitao moe li dopustiti Irancima da preko Hrvatske snabdijevaju Bonjake orujem, mi nismo rekli ne. Tako se poeo razvijati za nas neugodan odnos izmeu Hrvatske i Irana koji nije ukljuivao samo protok oruja za Bosnu, nego i suradnju u drugim oblastima, a na kraju je doveo do pojave, ne samo u Bosni nego i u Hrvatskoj, pripadnika teroristikih skupina koje je podravao Iran. Takav se razvoj mogao predvidjeti pa
66
Clintonov savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake odbio je ove prijedloge jer je strahovao od moguih pravnih posljedica takvih tajnih operacija ukoliko se za njih dozna, kao i od reakcije amerikih saveznika iji su vojnici bili rasporeeni u mirovnoj Misiji UN u BiH, prije svih Velike Britanije i Francuske, koje su se protivile bilo kakvoj dopremi oruja u BiH. Vie o ovome u tekstu: James Risen i Doyle McManus, "U.S. Had Options to Let Bosnia Get Arms, Avoid Iran," Los Angeles Times, 14.7.1996.
Vlado Azinovi | 47

i sada slui kao trajno i uznemirujue podsjeanje na jednu lou politiku odluku," kae Ron Neitzke. Iran je predloio Hrvatskoj da kao nadoknadu za prijevoz oruja za Armiju BiH preko njezinoga teritorija zadri treinu oruja od svake isporuke. U Zagrebu su se tada pripremali planovi vojnih operacija za reintegraciju Krajine i zapadne Slavonije koje su jo bile pod kontrolom tamonjih pobunjenih Srba, pa se takva ponuda hrvatskim vlastima uinila istodobno privlanom i opasnom.67 Odluku je trebalo potkrijepiti miljenje administracije iz Washingtona, zatraeno posredstvom Petera Galbrighta, amerikog ambasadora u Zagrebu. Nakon kratkih konzultacija, elnici administracije poruili su Galbraightu da Hrvatima kae kako o tome pitanju "nije dobio nikakve instrukcije," kae Anthony Lake, tadanji savjetnik predsjednika Clintona za nacionalnu sigurnost, na iju je preporuku usvojen ovakav stav. "Nama nije reeno da se radi o isporukama oruja iz Irana, nego iz islamskih zemalja. Zapravo, jedan od vanih razloga zbog kojega smo htjeli zaustaviti bosanski rat, bila je namjera da suzimo prostor za prodor i jaanje iranskoga utjecaja u tom dijelu Europe. Meutim, u toj je fazi rata bilo vano omoguiti bonjakoj strani da dobije oruje, odnosno ne preporuiti hrvatskoj vladi koja nam se obratila za savjet, da sprijei isporuke toga oruja preko svoga teritorija do Bosne. Bili smo u tekoj dilemi. Da smo kazali Hrvatima - ok, imate zeleno svijetlo da propustite oruje, sudjelovali bismo u krenju embarga Ujedinjenih naroda na uvoz oruja u BiH. Nismo bili u poziciji da izdamo takvu instrukciju. Da smo rekli Zagrebu - blokirajte prolaz oruja i ne dajete da ono proe u Bosnu, dodatno bi se produilo uspostavljanje vojne ravnotee na terenu, ugrozilo bi se hrvatsko-bonjako saveznitvo i opstanak Federacije BiH kojom se ta ravnotea pokuala uspostaviti i odrati. Na kraju smo nekako izvrdali i, gledano unatrag, nemam razloga da alim to smo naloili naem ambasadoru u Zagrebu da kae predsjedniku Tumanu kako na njegov upit nije dobio nikakve instrukcije iz Washingtona. Bilo kakva druga odluka u tom trenutku bila bi jo tetnija", kae Lake.68
67
Hrvatski predsjednik Franjo Tuman, ef obavjetajne zajednice (i njegov sin) Miroslav Tuman, te ministar vanjskih poslova Mate Grani bili su protiv otvaranja iranskog kanala za dopremu oruja Armiji BiH, uglavnom zbog nepovjerenja prema Bonjacima, odnosno, muslimanima, ije vojno jaanje vlasti u Zagrebu tada nisu smatrale poeljnim. S druge strane, ministar obrane Gojko uak smatrao je kako treba omoguiti priliv iranskog oruja jer se elio domoi iranskih raketa zemlja-zemlja, srednjega dometa, koje bi omoguile Hrvatskoj da napadne ciljeve u Srbiji, u sluaju da Beograd pokua vojno odgovoriti na predstojee akcije hrvatske vojske u Slavoniji i Krajini. ukov stav je na kraju prevladao i isporuke iranskog oruja za BiH poele su ve u maju 1994. Kada uak, konano, 1995. s Irancima dogovara isporuku eljenih raketa Hrvatskoj, morao ih je otkazati, na izriit zahtjev Sjedinjenih Drava.
68
Anthony Lake, razgovor s autorom, Washington D.C., 23.9.2002. Kada je ambasador Galbright u Zagrebu rekao predsjedniku Tumanu kako iz Washingtona "nije dobio nikakve instrukcije" o moguem hrvatskom odgovoru na iransku ponudu, Tuman je ostao zbunjen i nije razumio to to znai. "Obratite panju na ono to vam nisam rekao," kazao mu je tada Galbright, jasno sugerirajui kako Washington nema nita protiv isporuka oruja za BiH. Vie o ovome, u tekstovima: Maud Beelman, "America's 'Tacit Cooperation' with Iran in Arming the Bosnians," APF Reporter, Vol.18 #2, (1996) i "Fingerprints: Arms to Bosnia, the real story," The New Republic, 28.10.1996. Vidi i James Risen i Doyle McManus, isto.
Vlado Azinovi | 48

U takvim okolnostima su poele iranske isporuke oruja preko Hrvatske za Armiju BiH. CIA procjenjuje da je od maja 1994. do januara 1996. tim kanalom u Bosnu i Hercegovinu dopremljeno oko 14.000 tona oruja, vrijednog izmeu 100 i 200 miliona dolara. Slubenik Agencije koji je imao pristup "operativnim izvjetajima" o sadraju poiljki, tvrdi da su one dolazile skoro svake sedmice i da su uglavnom sadravale pjeako naoruanje i municiju, te veliki broj runih raketnih bacaa i protutenkovskih raketa.69 U pratnji tajnih iranskih poiljki oruja za Armiju Bosne i Hercegovine stizali su pripadnici Qods formacije Iranske revolucionarne garde, koji su imali iskustvo u naoruavanju i uvjebavanju militantnih bliskoistonih skupina, poput iitskog Hezbollaha u Libanonu. Uz njih, prvo u Hrvatsku, a potom i u Bosnu, stigli su i pripadnici militantnih bliskoistonih skupina. I dok su jedni odlazili s transportima oruja u BiH, drugi su poeli svakodnevno promatrati ameriku ambasadu u Zagrebu, slijediti kretanje njezina osoblja i lanova njihovih obitelji. Amerikanci, koji su "zamirili" pred iranskim transferom oruja preko Hrvatske za Bosnu, postali su, skoro preko noi, metom ekstremista koji su doputovali s ovim orujem, kae Neitzke. "Bio sam tada zamjenik efa nae misije u Zagrebu i, kada ambasador Galbraight nije bio u Hrvatskoj, obavljao sam dunost ambasadora. Potpuno sam bio svjestan rastue teroristike prijetnje kojoj je bila izloena amerika zajednica u Hrvatskoj. Poduzeli smo sve korake koje smo mogli kako bismo zatitili osoblje ambasade i lanove naih obitelji, a osjeali smo se sve vie izloenima. Problem je bio u sljedeem. Da smo se obratili za pomo hrvatskoj vladi i zatraili prekid odnosa s Iranom, ona bi morala zatvoriti iranski kanal za dopremu oruja u BiH. Tada bismo se nali u situaciji da sami aljemo oruje u Bosnu i tako prekrimo embargo, to jo uvijek nismo bili spremni uiniti. Dakle, poveana opasnost kojoj su bili izloeni ameriki diplomate i njihove obitelji u Zagrebu bila je na neki nain cijena koju smo morali platiti zbog toga to nismo traili od Hrvata da prekinu isporuke iranskoga oruja za Bosnu. Iako je sigurnosna situacija postajala sve napetija, od vlasti u Zagrebu nikada nismo zatraili da poduzmu takvo to," kae Neitzke. Prema vie izvora, tek otvorenim kanalom za dopremu oruja preko Hrvatske, za samo nekoliko sedmica u BiH je stiglo oko 400 pripadnika iranske Revolucionarne garde (pasdarani), te pripadnika iranske obavjetajne slube VEVAK (Vezarat-e Ettela'at va Amniat-e Keshvar - Ministarstvo za obavjetajnu djelatnost i nacionalnu sigurnost). Dvije sedmice nakon to su Washington i Zagreb dali doputenje za poetak isporuka, UNPROFOR je izvijestio o pojavi jedinice Iranske revolucionarne garde koja samostalno djeluje u Bosni. Nekoliko dana ranije, Iran je za svog prvog ambasadora u BiH imenovao Mohammeda Taheriana, koji je ranije bio na slubi u
69
M. Beelman, isto. International Media Corrporation (London) tvrdi da je u isporukama iranskog oruja za Armiju BiH bilo i viecjevnih raketnih bacaa i municije za njih, ukljuujui 107 mm i 122 mm rakete proizvedene u Kini, kao i viecjevne bacae raketa (VBR-230) proizvedene u Iranu. International Media Corrporation Defense and Strategy Policy, "US Committs Forces, Weapons to Bosnia", London, 31.10.1994. Za detaljan opis, vidi Michael Chossudovsky "Osamagate", Center for Researcg on Globalisation. 9.10.2001.
Vlado Azinovi | 49

Afganistanu u vrijeme kada su vlasti u Teheranu tajno dopremale oruje tamonjim pobunjenicima. 70 Iako se u vie izvora iranski utjecaj u BiH u to vrijeme dovodi u vezu i izjednaava s onim koji su ga imali strani mudahedini i misionari, on se ipak znatno razlikuje. Iranci su, najee kao vojni i obavjetajni instruktori, pruali takozvani know-how i bili integrirani u obrambene i sigurnosne strukture vlade u Sarajevu. Pripadnici Revolucionarne garde djelovali su uglavnom kao vojni savjetnici, dok su djelatnici VEVAK-a pomagali obuku pripadnika veinski bonjake tajne slube Agencije za informacije i dokumentaciju (AID), za koju zapadne obavjetajne slube tvrde da je bila odgovorna iskljuivo Aliji Izetbegoviu i njegovoj Stranci demokratske akcije. U toj funkciji je, ini se, bio i Centar MUP-a BiH na Pogorelici, kod Fojnice, u kojem su iranski instruktori provodili program obuke policijskih snaga za antiteroristiku borbu. Kada su pripadnici meunarodnih snaga (Implementation Force - IFOR), u februaru 1996., izveli desant na taj centar, IFOR i mediji tvrdili su kako se radi o logoru za obuku islamskih terorista, kae Esad Heimovi. "U toku rata i prvim godinama nakon rata, najvie se govorilo o moguoj iranskoj povezanosti s terorizmom. Meutim, ono to bitno razlikuje iransko djelovanje unutar BiH i djelovanje ranije spomenutih mudahedinskih grupa je to kako su jedni i drugi suraivali s Vladom BiH, odnosno s vojnim strukturama. Kamp u Pogorelici je upravo primjer toga. Vlada BiH je u tom trenutku tvrdila da je to njen kamp u kome su ti stranci - iranski strunjaci - bili prisutni kao instruktori. U drugim sluajevima, radi se iskljuivo o kampovima islamskih vojnih dobrovoljaca i misionara, u kojima su Bosanci, odnosno Bonjaci, jedino bili prisutni kao polaznici razliitih religijskih ili vojnih kurseva. U vrijeme kad se to deavalo, vojni komandanti u tim podrujima uopte nisu znali za te mudahedinske kampove i nisu ni na koji nain uestvovali u njima," kae Heimovi. 71 Nema sumnje da je Iran imao i jo uvijek ima vrlo konkretne interese u Bosni i Hercegovini. Kada je 1978. izveo revoluciju i uspostavio Islamsku Republiku, njezin osniva, ajatolah Homeini, objavio je kako Iran "nee stati sve dok cijelim svijetom ne bude odjekivalo: Nema boga do Allaha, a Muhammed je njegov Poslanik." Poput Saudijske Arabije i Iran sebe
70
Za detaljan opis ovih dogaaja, vidi: U.S. Congress. Senate. Select Committee on Intelligence Report on Iranian/Bosnia Arms Transfers: U.S. Actions Regarding Iranian and Other Arms Transfers to the Bosnian Army, 1994-1995. Washington, D.C.: November 1996. Vidi takoer: James Risen, "Iran Gave Bosnia Leader $500,000, CIA Alleges: Classified Report Says Izetbegovic Has Been Co-opted, Contradicting U.S. Public Assertion of Rift," Los Angeles Times, 31. 12. 1996. Odluka administracije predsjednika Clintona da dopusti prolazak iranskih isporuka oruja za BiH, postala je jedna od glavnih tema u kampanji Republikanske stranke pred predsjednike izbore 1996, a cijeli je sluaj detaljno istrailo senatsko povjerenstvo. Republikanci su tvrdili da je administracija nepromiljeno dopustila irenje i jaanje iranskoga utjecaja u BiH. Bill Clinton je ipak pobijedio na izborima, a jedina rtva ovoga sluaja bio je njegov dotadanji savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake, kojega Senat, zbog afere s iranskim orujem za BiH, nije elio potvrditi kao predsjednikovog kandidata za novog direktora CIA-e.
71
Bosanski i iranski izvori tvrdili su da je u Pogorelici provoen "klasini program obuke policijskih snaga za antiteroristiku borbu i akcije hvatanja ratnih kriminalaca."
Vlado Azinovi | 50

smatra liderom islamskoga svijeta i irenje islama smatra svojom ustavnom obavezom.72 Meutim, dvije zemlje, kao i dva naina prakticiranja iste vjere, duboko su suprotstavljeni. Neki Al-Kaidi bliski krugovi unutar sigurnosnih slubi Saudijske Arabije do danas vjeruju da je upravo iranska obavjetajna sluba organizirala ubojstvo Abdullaha Azzama, elnika mudahedinskog pokreta u Afganistanu i osnivaa Al-Kaide. Zato, kada se radi i o bosanskohercegovakome ratu, smjetanje Irana, Saudijske Arabije, Al-Kaide, bosanskih mudehedina, Armije BiH i Amerike u isti ko, posljedica je neznanja i stereotipa koji vladaju na Zapadu, kae Evan F. Kohlmann, autor knjige Al-Kaidin dihad u Evropi: Afganistansko-bosanska mrea. "Iz perspektive nekoga sa Zapada, injenica da je netko ija ili sunija, ne znai mnogo, za njega su svi muslimani isti. No, takav je pristup potpuno kriv. Radikalne ije i radikalne sunije, naprosto se ne podnose! Mi smo godinama opsjednuto vjerovali da su Iran i Al-Kaida saveznici. Meutim, to nikada nije bio sluaj. Jedno kratko vrijeme, tokom 1992. i 1993. oni su, na neki nain, koristili iste izvore. No, upravo 1993. meu mudahedinima u Bosni se poelo iriti vrlo jako antiiitsko raspoloenje. To je ilo do te mjere da bi pojedinci koji bi sluajno iskazali bilo kakvu simpatiju prema ajatolahu Homeiniju ili nekome drugom iranskome elniku, bili odmah izbaeni iz jedinice. Prema Al-Kaidinim dokumentima iz Bosne, u najmanje jednom sluaju je ovjek ubijen hicem u glavu zbog sumnje da je pijunirao za Iran. O dubini toga raskola i mrnji izmeu radikalnih ija i sunija svjedoimo u posljednje vrijeme u Iraku. Filozofiju i taktiku kakve sljedbenici Abu Musaba al-Zarqawija, i nakon njegove smrti, provode protiv irakih ija, prvi put su osmislili i primijenili vehabije i selefisti tokom rata u Bosni. Jedino to tamo nije bilo toliko ija," kae Kohlmann. Iranski utjecaj u BiH na razliite se naine nastavio i neposredno nakon rata i doveo do otvorenoga pijunskog rata sa Sjedinjenim Dravama, osobito tokom 1996. 73 Dvije su se zemlje u to vrijeme borile za prevlast u utjecaju na bonjaku stranu i na razliite su naine nastojale pridobiti naklonost bonjakih elnika. CIA tako tvrdi da su Iranci predali Aliji Izetbegoviu najmanje 500.000 dolara (dvije torbe sa po 250.000 dolara u svakoj), za pomo njegovoj i kampanji Stranke demokratske akcije pred izbore odrane 14. septembra 1996. U izvjetaju CIA-e tvrdi se da je Iran pridobio Izetbegovia i "doslovce ga stavio na svoj platni spisak." Administracija u Washingtonu stavila je do znanja Izetbegoviu kako iransku donaciju smatra "neprihvatljivom," ali je kasnije ipak odobrila nastavak ranije suspendiranoga, 100 miliona dolara vrijednog programa pomoi Vojsci Federacije BiH koji
72
"Sva sekularna vlast, bez obizira u kojoj formi, djelo je Sotone", pa muslimani se moraju boriti da se ona zaustavi," objavio je nedugo nakon islamske revolucije u Iranu njezin voa ajatolah Homeini. Vie o ovome u: Angus Deming, "The Khomeini Enigma", Newsweek, 31.12.1979.
73
Sukobi obavjetajnih slubi SAD i Irana poeli su jo tokom rata. Zanimljiv opis prilika iz tog vremena, u osobnoj je ispovijesti dao operativac CIA koji je sredinom 1995. ubaen u Sarajevo. Vidi tekst: H.K Roy, "Betrayal in the Balkans: Undercover CIA Officer Introduced to Iranian Intelligence," World and I, 1.8.2001. No. 8, Vol. 16: 275. Vidi i sarajevskim reakcijama dopunjen prijevod ovog teksta: Esad Heimovi, "Ugljen me je prodao Irancima," BH Dani, br. 221, 31.8.2001. Krajem septembra 1996., u Sarajevu je ubijen i jedan od visokih dunosnika AID-a. Njegovo ubojstvo nije nikada razjanjeno a neki izvori dovode ga u vezu s amerikoiranskim obavjetajnim ratom u BiH.
Vlado Azinovi | 51

je, uz ostalo, imao za cilj suzbiti daljnji iranski utjecaj na vojne strukture Federacije BiH.74 Program "Opremi i obui", koji je po ugovoru s amerikom vladom provodila tvrtka Military Professional Resources Incorporated (MPRI), prekinut je krajem 1996., nakon to je administracija iz Washingtona traila od vlasti u Sarajevu da otkau gostoprimstvo iranskim vojnim i obavjetajnim instruktorima i savjetnicima, te da smijene bonjake dunosnike koji su smatrani iranskim ljudima.75 Brod s tenkovima, helikopterima, tekim i pjeakim naoruanjem i opremom danima je, usidren ispred luke u Ploama (Hrvatska), ekao na istovar koji je bio uvjetovan ispunjenjem amerikog zahtjeva o smjeni zamjenika ministra obrane u Vladi Federacije BiH Hasana engia, za kojeg je CIA tvrdila da je glavni iranski ovjek u BiH. No, i nakon engieve smjene, ameriki obavjetajci su tvrdili da je najmanje jedan lan Vlade Federacije BiH agent iranske obavjetajne slube VEVAK. 76 Za razliku od Irana, iji su kontakti i pomo bili vie usmjeravani slubenim kanalima i namijenjeni ministarstvima obrane i unutarnjih poslova u Sarajevu, utjecaj to ga je u Bosni i Hercegovini u posljednjih petaestak godina, na razne naine, ostvarila Saudijska Arabija, znatno je primjetniji i po svemu sudei dugotrajniji.
74
James Risen, "Iran Gave Bosnia Leader $500,000, CIA Alleges: Classified Report Says Izetbegovic Has Been Co-opted, Contradicting U.S. Public Assertion of Rift," Los Angeles Times, 31.12.1996. Poetak programa "Opremi i obui" 9. 7. 1996. je slubeno oznaio ameriki predsjednik Bill Clinton. Prethodno je (26.6.1996.) administracija potvrdila da su vlasti u Sarajevu prekinule obavjetajne i vojne veze s Iranom, kao i da preostali dobrovoljci iz islamskih zemalja ne predstavljaju "organiziranu prijetnju", a 9. 7. 1996. Parlament Federacije BiH usvojio je novi zakon o obrani koji je predviao formiranje zajednikih bonjako-hrvatskih snaga. Kada su formalno bili ispunjeni svi preduvjeti, Clinton je objavio poetak programa iji je cilj "uspostaviti vojnu ravnoteu meu ranije zaraenim stranama i tako osigurati da nakon odlaska IFOR-a nijedna od njih ne bude ohrabrena da obnovi neprijateljstva." Kada je program "Opremi i obui" slubeno okonan 2002., njegova ukupna vrijednost, u dostavljenom vojnom materijalu i pruenim uslugama, procijenjena je na 500 miliona dolara. Udio Sjedinjenih Drava je bio preko 100 miliona, dok su ostatak donirale vlade Bruneja, Egipta, Njemake, Jordana, Malezije, Katara, Saudijske Arabije, Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Za vie pojedinosti vidi: State Department, Daily Briefing of October 30, 2002, Bosnia and Herzegovina: Completion of Military Train and Equip Program (Richard Boucher, Spokesman); Lauren Van Metre and Burchu Akan, "Dayton Implementation: The Equip and Train Program", USIP, Special Report, no. 25, September 1997; Allison Mitchell, U.S. Now Ready to Supply and Train Muslim-Croat Federation Forces, New York Times, 10.7.1996; "U.S. to Help Train, Equip Bosnia", American Forces Press Service, 10.7.1996.
75
Alija Izetbegovi je u vie navrata bio pod vrlo jakim pritiskom Amerikanaca koji su traili ispunjenje ovih uvjeta. Nekoliko dana nakon sastanaka u Rimu s Richardom Holbrookeom i generalom Georgeom Joulwanom, koji su traili prekid veza s Iranom, Izetbegovi, u proljee 1996., doivio je infarkt. Esad Heimovi, "Ugljen me je prodao Irancima".
76
J. Risen, isto. Vidi takoer: John Pomfret, "Bosnian Officials Involved in Arms Trade Tied to Radical States," Washington Post, 22.9.1996. Ameriki dunosnici su traili od vlasti u Sarajevu da smijene i ministra unutranjih poslova Federacije BiH Bakira Alispahia, za kojega su smatrali da je omoguio jaanje iranskog prisustva u policijskim i obavjetajnim strukturama u BiH i posebno mu zamjerali ranije spomenuti sluaj Pogorelica.
Vlado Azinovi | 52

13. SAUDIJSKA ARABIJA I RAT U BIH
Tokom posljednjega rata, u Bosni i Hercegovini su se isprepreli, nerijetko i sukobili interesi razliitih vanjskih faktora. No, malo koji je ostavio tako dubok trag kao onaj koji je dolazio iz ili u ime Saudijske Arabije, koja je i u tome ratu imala vrlo konkretan interes. Povijest zemlje iji vladari sebe nazivaju "uvarima najsvetijih mjesta islama" ukazuje na mogue motive. U vrijeme kada je nastao, ranije spomenuti savez to su ga sredinom 18. stoljea sklopili Muhammed Ibn Abd Al-Wahhab, osniva vehabijskog pokreta, i Muhammad bin Saud, utemeljitelj "kue Sauda", budue saudijske kraljevske dinastije, bio je pakt provincijskog vjerskog reformatora (po nekima, fanatika) i voe pustinjskog plemena. No, taj je savez poloio temelj nastanku drave iji je teritoriji kroz iduih vie od 200 godina zaokruen osvajakim pohodima "kue Sauda" i irenjem vehabizma njezine slubene religije. 77 Danas se vjeruje da je ovaj spoj omoguila jedna od kljunih postavki vehabizma, koja tvrdi da su muslimani koji ne vjeruju u ovakvo tumaenje islama zapravo nevjernici i otpadnici protiv kojih su nasilje i dihad ne samo doputeni nego obavezni, kae Stephen Schwartz.78 "Postoji vie paranoinih teorija zavjere o tome kako je nastao taj savez, a jedna koja je posebno rairena meu Turcima, sugerira kako je Ibn Abd Al-Wahhaba na ovakve ideje naveo jedan britanski protestantski misionar koji mu je savjetovao da Arapi, ukoliko ele obnoviti mo unutar Osmanskog carstva, trebaju prihvatiti jedan izrazito fundamentalistiki i puritanistiki model islama, nalik na protestantski kalvinizam." kae Schwartz. Dvije godine nakon to je vehabizam postao njezinom slubenom religijom, "kua Sauda" je 1746. pokrenula dihad protiv susjednih muslimanskih plemena koja su odbila prihvatiti njezinu vlast. Sve do 20-ih godina prologa stoljea povijest "kue Sauda" ispunjena je kampanjama koje su imale za cilj politiki i teoloki pokoriti druge muslimane. Vehabizam je tada pruao ideoloko opravdanje za sva osvajanja, iako Kuran izriito zabranjuje prisilu u vjeri. Ibn Abd Al-Wahhab je otpadnicima od vjere proglasio i muslimanske vladare najsvetijih mjesta islama Mekke i Medine, te tako osigurao legitimitet pohodima "kue Sauda" na te gradove i njihovo konano zaposjedanje. 79 irenju vehabizma odnosno selefizma, u moderno vrijeme, uglavnom su doprinijeli kriza legitimiteta u islamskome svijetu u posljednjoj etvrtini 20. stoljea i novac od izvoza saudijske nafte. Dugotrajna kriza i pad moi Otomanskog carstva okonani su 1924., kada je Mustafa Kemal (Ataturk) uspostavio sekularnu republiku u Turskoj. Nestanak preko noi stoljetnoga simbola moi islamskoga svijeta i civilizacije, pa jaanje europske kolonijalne vlasti na veem dijelu toga svijeta, potakli su nastanak revolucionarnih pokreta i ideologija koje su nastojale odrediti mjesto islama i obnoviti njegovu nekadanju slavu. Od "Muslimanske brae" Hasana el-Banne, preko ideologa poput Sayyida Abul Ala
77
Dananja saudijska kraljevska obitelj pripada "kui Sauda," dok dunost vrhovnog vjerskog autoriteta u toj zemlji Velikog muftije, obavljaju nasljednici Ibn Abd Al-Wahhaba. Za detaljniji opis ove veze i openito povijesti Saudijske Arabije i vehabizma, vidi Stephen Schwartz, The Two Faces of Islam.
78
Taj postulat je sam u suprotnosti s Kuranom koji kae da je pozivanje na dihad protiv drugih muslimana zabranjeno, kao i to da je vjera svakoga muslimana neupitna sve dok sud o njoj ne izrekne sam bog.
79
Vie o ovome u tekstu profesora Reida Hafizovia: "Oni dolaze po nau djecu", Osloboenje, 25.11.2006.
Vlado Azinovi | 53

Maududia i Sayyida Qutba, do ekstremnog deobandijskog pokreta u junoj Aziji, radikalni, revizionistiki islamski pokreti ojaali su svoje prisustvo u drugoj polovici 20. stoljea.80 Potom su se 70-ih i 80-ih godina na Bliskome istoku poele pojavljivati militantne skupine poput "Al-Jihada" i "Al-Gamaa al-Islamiya" u Egiptu ili Fronte nacionalnog spasa u Aliru. Svi ovi pokreti muslimansko politiko elnitvo svojih zemalja smatraju nelegitimnim i nastoje ga oboriti silom. I dok su vlasti Egipta i Alira pokuavale uguiti ove pokrete represijom, Saudijska Arabija im je pruala financijsku pomo i utoite. Iako ove skupine i pokreti nisu bili izvorno vehabijski odnosno selefijski, ideoloke razlike su bile neznatne, pa se izmeu ekstremista i njihovih vehabijskih sponzora i zatitnika u Saudijskoj Arabiji razvijala posebna sinergija, kae Edina Beirevi, vii asistent na Sigurnosnim studijima Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu. "Poznato je da je vehabizam zvanina religija Saudijske Arabije i da je izvoz vehabizma intenziviran 1979., kada je dolo do sukoba izmeu saudijske kraljevske porodice i tih takozvanih radikalnih vehabija. Pretpostavlja se da je, po nagovoru Sjedinjenih Amerikih Drava, ovim ekstremnim, radikalnim vehabijama omoguena finansijska potpora kako bi vehabizam izvozili irom islamskog svijeta. Navodno je napravljena neka vrsta pogodbe u
80
Uenje Sayyida Qutba (1906-1966) bilo je sastavni dio ideoloke poduke u afganistanskim logorima za uvjebavanje mudahedina, prisjea se Omar Nasiri (O. Nasiri, Inside the Jihad). Qutb je isprva podravao revoluciju kojom je Gamal Abdel Nasser 1952. zbacio monarhiju u Egiptu i postavljen je za savjetnika za kulturu pri Revolucionarnom komitetu nove vlade. Kao i mnogi drugi, oekivao je da e Nasser uspostaviti islamsku dravu. Kako se to nije dogodilo, Qutb je podrao Muslimansku brau, ekstremnu organizaciju koja je bila protivnik novog reima i koja je pokuala likvidirati Nassera, ali atentat nije uspio, pa je organizacija zabranjena 1955., a vie njezinih lanova, meu kojima i Qutb, bili su uhapeni. U zatvoru je napisao dvije najvanije knjige, U sjeni Kurana (Fi zilal al Quran) i Znakovi pored puta (Maalim fi-l-Tariq). Puten kratko na slobodu 1964., ali ponovo uhapen, osuen i pogubljen vjeanjem 1966. Qutb je vjerovao da je Islam cjelovit sistem moralnih vrijednosti, pravde i vladavine, a da su erijatski zakoni i principi glavni temelji na kojima poiva drutvo. Odbacio je tumaenja nekih muslimanskih reformatora koji su se zalagali za prihvaanje demokracije i izbora, kao utemeljnih u Kuranu, a zalagao se za "pravinu diktaturu", kao najizvorniji oblik vladavine u islamu u kojem se vladar o nekim pitanjima savjetuje s podanicima (kroz savjetodavno tijelo Shuru). Qutb je tvrdio da se islamski svijet, naputanjem erijatskog prava, vratio u stanje neznabotva, predislamskog poganstva (Jahiliyya) i da su sve neislamske drave nelegitimne, ukljuujui i Egipat. Za borbu potiv takvog stanja Qutb je predlagao formiranje revolucionarnog pokreta koji bi djelovao dvostruko propovijedanjem vjere i fizikim unitenjem, kroz dihad, temelja na kojima poiva stanje neznabotva. Vjerovao je da e taj napredni pokret rasti sve dok na jednom mjestu ne uspostavi istinsku islamsku zajednicu koja e se potom iriti na ostale muslimanske zemlje i, na kraju, na itav svijet. Qutb je upozoravao da e istinski islam transformirati sve aspekte drutva i iz njega otkloniti sve neislamsko, ali i da e borba protiv idova i Zapadnjaka biti teka i donijeti muslimanima ivot ispunjen siromatvom, tekoama, frustracijama, mukom i rtvama. Iako su i raniji islamski uenjaci poredili odstupanja od izvornog islama u drutvima u kojima su ivjeli s predislamskim razdobljem neznabotva te poticali na vjersku obnovu kroz povratak temeljima vjere, Qutb je bio prvi koji je takve poglede uobliio kao ideologiju qutbizam. Vjeruje se da je upravo njegova tvrdnja da su muslimani koji slijede takozvani tradicionalni islam odroeni od istinske vjere i kao takvi otpadnici, otvorila vrata tekfiru (takfir) proglaenju muslimana za nevjernike i legalizaciji nasilja protiv svakoga tko ne slijedi "izvorni islam". Qutbovi kritiari tvrde da upravo njegovo uenje slui kao poticaj i opravdanje za unutranje napetosti u muslimanskim drutvima, ali i za terorizam. Za potpuniji uvid u politiku filozofiju Sayyida Qutba, vidi: Adnan A. Musallam, From Secularism to Jihad: Sayyid Qutb and the Foundations of Radical Islam, Westport, CT: Praeger, 2005.
Vlado Azinovi | 54

vezi s ovim izvozom vehabizma kako bi se bijes vehabija skrenuo sa saudijske kraljevske porodice i uticaja koji Sjedinjene Amerike Drave imaju u samoj Saudijskoj Arabiji. injenica je da nakon 1979., Saudijska Arabija svoju pomo zemljama u kojima je veinsko muslimansko stanovnitvo uslovljava izvozom vehabizma. To je, naime, oigledno sluaj i u BiH. Recimo, ako Saudijska Arabija ovdje finansira izgradnju damije, onda je ona izgraena po njihovim arhitektonskim mjerilima. U toj damiji se propagira vehabizam to je poprilino doprinijelo radikalizaciji jednog, na sreu, veoma malog procenta bosanskih muslimana. Saudijska Arabija je, naravno, veliki donator i darovala je veliki novac Bosni i Hercegovini tokom i nakon rata. Meutim, sve je to na neki nain uslovljeno izvozom vehabizma, jer mi tek nakon rata imamo vidljivije prisutan vehabizam meu bosanskim muslimanima," kae Edina Beirevi. Dodatan poticaj izvozu ove ideologije doao je tokom 70-ih godina prologa stoljea, kada poeo je ogroman priliv novca od izvoza saudijske nafte. Dok je jo 1970., godinji prihod od prodaje ovoga energenta vlastima u Rijadu donio prvu milijardu dolara, deset godina kasnije, 1980., dobit je iznosila 116 milijardi. Od tada, pa do danas, Saudijska Arabija svake godine u prosjeku daje oko 5 milijardi dolara nepovratne pomoi za "islamske aktivnosti" u drugim zemljama svijeta. Poreenja radi, na vrhuncu moi i u najeem razdoblju Hladnoga rata, nekadanji je Sovjetski Savez na propagandne aktivnosti godinje troio milijardu dolara.81 Od poetka rata u Bosni i Hercegovini 1992. i do 2002., za podrku "islamskim aktivnostima" u toj zemlji, Saudijska Arabija je, po slubenim saudijskim izvorima, potroila oko 600 miliona dolara. Od toga je za izgradnju Centra Kralj Fahd u Sarajevu, prema nekim izvorima, utroeno oko 9 miliona dolara.82 Uz to saudijske vlasti
81
"Tek kada su prihodi od nafte poeli stvarati pravo bogatstvo, Kraljevstvo je moglo ispuniti svoju elju da iri rijei islama u svaki kutak svijeta," navodi se u jednoj publikaciji Vlade Saudijske Arabije iz 2002. Za vie o ovome, vidi: U.S. Senate Subcommittee on Terrorism, Technology and Homeland Security, Wahhabism: Statesponsored Extremism Worldwide, Testimony by Dr. Alex Alexiev, Senior Fellow, Center for Security Policy, 26.6.2003.
82
Alex Alexiev, "The End of an Allience: Its time to tell the House of Saud Goodbye." National Review, 28.10.2002. Vidi takoer: William Kole, "Terrorists recruiting white Muslims," Associated Press, 17. 4. 2006. Za detaljniji opis aktivnosti Saudijske Arabije u BiH i Centru Kralj Fahd u Sarajevu, vidi tekst Mirsada Fazlia, Belme Buljubai i Vedrane Maglajlije: "SB istraila tajne zadubine Saudijskog kralja Fahda u BiH", Slobodna Bosna, br. 485, 2. 3. 2006. Vidi takoer: Senad Slatina, "Bosnu i Hercegovinu smo pomogli s 800 miliona maraka", Slobodna Bosna, 25. 10. 2001. Nakon septembra 2001., aktivnosti u Centru Kralj Fahd bile su posebno zanimljive amerikoj obavjetajnoj zajednici. Dokumentiran je barem jedan pokuaj CIA da u taj centar ubaci svog suradnika Abdurahmana Khadra, sina Ahmeda Saida Khadra, jednog od najbliih prijatelja Usame bin Ladena. Kao 17-godinjaka, Abdurahmana su krajem 2001. u Kabulu uhapsili pripadnici antitalibanskog Sjevernog saveza i predali ga Amerikancima. Dran je vie mjeseci u zatvoru u bazi Baghram i, zbog veza svoje obitelji s Al-Kaidom, podvrgavan dugotrajnom ispitivanju. Kada je pristao suraivati, CIA ga je, kako tvrdi, otpremila u zatvor Camp X-Ray u bazi Guantanamo na Kubi. Tamo je smjeten u elije s pritvorenicima o kojima se malo znalo jer nisu htjeli odgovarati na pitanja amerikih istraitelja. Trebao je zadobiti njihovo povjerenje i izvui informacije koje je bi dostavio Amerikancima. U isto vrijeme, u Guantanamu je bio zatvoren i njegov mlai brat Omar. Kada je objavio da vie ne eli ostati na Kubi, Abdurahman je neko vrijeme uvjebavan za operativni rad na terenu, a onda je 6. novembra 2003. civilnim avionom (Gulfstream 4, serijske oznake N85VM, registriran na tvrtku Richmor Aviation, ije je sjedite u saveznoj dravi New York), uz zaustavljanje na aerodromu Santa Maria, na Azorima (Portugal), prebaen u Tuzlu. U razgovoru s Anom Mariom Gomes, zastupnicom Europskog parlamenta iz Portugala, koja je istraivala vie od 150 tajnih letova CIA preko te zemlje, Aburahman Khadr je kasnije izjavio da su mu ameriki agenti rekli da je to bio avion
Vlado Azinovi | 55

tvrde da su bile glavni donator novca za naoruanje Armije Bosne i Hercegovine i da su za tu namjenu donirale dodatnih 300 miliona dolara. Utjecaj Saudijske Arabije u BiH, posebno kroz irenje vehabijskog tumaenja islama, neprekidno ima isti oslonac, kae Senad Agi, imam Islamske zajednice u Sjedinjenim Amerikim Dravama. "Novac! Vehabije imaju novca. Taj novac donose u Bosnu i Hercegovinu i grade damije. Meutim, po mom miljenju, to ne bi trebalo biti cijena naeg tradicionalnog islama koji nam obezbjeuje budunost u BiH. Mislim da je vrlo kratkovidno primati takve donacije i misliti da se to nee odraziti na sliku islama u Bosni i Hercegovini. Uglavnom su to novci od nafte. Moj ejh kae da nema haira (koristi) od novaca koji dolaze od nafte. To nisu zaraeni novci. Novac koji doe od nafte nije zaraen. Naftu je dao Bog isto kao to u Bosni dobro rastu ljive, tako nafta izvire u Saudijskoj Arabiji. Tim novcem praviti damije i ruiti demate, mislim da nije dobro," kae Agi. 83 Povijest Saudijske Arabije, njezin odnos prema drugim muslimanskim dravama i njihovim drutvima, pa i prema ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, Stephena Schwartza navode da zakljui: "Uvrijeeno je vjerovanje da je Kraljevina Saudijska Arabija stara, tradicionalistika i konzervativna drava. No radi se o krivoj predstavi. Prije svega ova drava nije stara, utemeljena je 1932. Nije ni konzervativna jer ne konzervira, dakle ne uva, nego svojim radikalizmom unitava postojee strukture islama, vandalizira i naruava kulturno i povijesno naslijee drugih islamskih drava. Zabranjuje postojee knjige, spreava pisanje novih. Ne radi na ouvanju postojeih muslimanskih kultura nego ih, naprotiv, nastoji istisnuti i zamijeniti novim i radikalnim oblikom islamskog fundamentalizma. Nije ni tradicionalistika
direktora CIA. Kada je doao u Sarajevo, naloeno mu je, kako tvrdi, da se ubaci meu vjernike i slubenike damije Kralj Fahd i zatrai da mu se pomogne da ode ratovati u Irak. Kada je uspostavio eljeni kontakt i kada se odlazak u Irak inio sasvim izvjesnim, Abdurahman Khadr je odluio prekinuti suradnju s Amerikancima i zatraiti da ga se vrati u Kanadu, iji je bio dravljanin. BiH je napustio 30. novembra, a o svojim iskustvima i vezama svoje obitelji s Al-Kaidom opirno je govorio u martu 2004., u dokumentarnom programu kanadske televizije CBC. CIA nikada nije potvrdila, niti demantirala njegove tvrdnje. Za vie o ovome, vidi: CBC: The Khadrs, 4.3.2004. "EU official debriefs Khadr about CIA flight: MP probing agency renditions trips, including ex-detainees travel in Europe", Globe and Mail, 4.12.2006.
83
Na neke efekte saudijske pomoi Bosni i Hercegovini nedavno je u autorskom tekstu upozorio akademik Reid Hafizovi: "Jadno je dobroinstvo koje se stalno na nos nabija, kazao bi jedan kuranski stavak, a nama se ba to stalno deava da nam gospoda iz Saudijske Arabije, ili njihovi emisari, na tome skoro svaki dan prigovaraju. tavie, oni bi nas sada, zauzvrat, htjeli potpuno kulturno, religijski, civilizacijski i mentalno promijeniti i uiniti sebi slinima. To bi trebala biti naa cijena za njihovu pomo koja je stizala u ratu. Iskreno govorei, prema zvaninoj statistici, veina europskih zemalja, koje sluajno nisu muslimanske, pojedinano su vie pomogle Bosni tokom agresije nego li Saudijska Arabija, pa se niti jedna od njih time ne hvasta niti od nas trai ikakve nadoknade. Bosnu su takoer izobilno pomagale jo mnoge druge prijateljske muslimanske zemlje, ali niti jedna od njih svoju pomo nije uvjetovala bilo ime. Stoga bi ve jednom trebalo prestati priati o toj basnoslovnoj saudijskoj pomoi Bosni jer nas ta pria ve lagano ubija." Reid Hafizovi, "Oni dolaze po nau djecu", Osloboenje, 25.11.2006. Koliko je za neke krugove u BiH financijska pomo iz Saudijske Arabije i dalje vana svjedoi upozorenje poglavara Islamske zajednice reisu-l-uleme Mustafe Ceria, nakon tvrdnji profesora Hafizovia, kako "ne treba sjei granu na kojoj se sjedi".
Vlado Azinovi | 56

jer dravna ideologija se ne temelji niti na jednom od etiri ustaljena pravna tumaenja islama koja vrijede meu sunitima," kae Schwartz.84 Iako ne spada u opseg ovog istraivanja, ovdje se ini nunim barem spomenuti jednu vanu i veliku temu u kontekstu onoga to se danas naziva meunarodnim ratom protiv terorizma posebno zanimljiv odnos Saudijske Arabije i Sjedinjenih Drava. Dravna ideologija Saudijske Arabije, ujedno je i idelologija pokreta meunarodnog dihada, iji su Al-Kaida i s njom povezane skupine najekstremniji predstavnici i smatraju se glavnom opasnosti po Sjedinjene Drave. Meutim, vlasti u Washingtonu i Rijadu meusobno se smatraju bliskim saveznicima. Takva je postavka apsurdna, ali ipak mogua, kae Edina Beirevi. "Na temelju vanjske politike Sjedinjenih Amerikih Drava, moglo bi se zakljuiti da im je Saudijska Arabija prijatelj, a vehabizam opasnost. Ako bismo ovu ameriku strategiju primijenili, recimo, na period Hladnog rata, bilo bi to jednako apsurdno kao tvrditi da je Sovjetski Savez prijateljska drava, a komunizam neprijateljska ideologija. "Saveznitvo Amerike i Saudijske Arabije prije vie od 60 godina, na amerikoj su ratnoj krstarici u teritorijalnim vodama Egipta, zapeatili tadanji ameriki predsjednik Franklin D. Roosevelt i saudijski kralj Saud. Meusobne obaveze buduih saveznika bile su vrlo jednostavne: saudijskim vladarima Amerika je zajamila ouvanje vlasti i zatitu od svake prijetnje, unutranje i vanjske. Zauzvrat, Sjedinjene Drave su mogle dugorono raunati na stabilan dotok saudijske nafte koju e od tada tamo crpiti amerike naftne kompanije.85 To se saveznitvo odralo do danas, a ini se da ga nisu ozbiljnije ugrozili ni napadi na New York i Washington 11. septembra 2001., ni rat protiv meunarodnog terorizma, kae Senad Agi, imam Islamske zajednice u Americi."Hipokritsko je ponaanje i Saudijske Arabije i Amerike. Saudijska Arabija ima dobre odnose s Amerikom iz koristoljublja, jer treba Ameriku, i voli je kad je treba, to jest kad je treba zatititi od Iraka i drugih neprijatelja. A i Amerika prua usluge Saudijskoj Arabiji iz koristoljublja samo radi nafte," kae Agi. Podrka Washingtona Saudijskoj Arabiji u vrijeme prvoga Zaljevskog rata, posebno stacioniranje velikoga broja amerikih vojnika u tamonje baze, iz kojih su pokretane akcije za osloboenje Kuvajta i djeliminu
84
Mnoge meunarodne nevladine organizacije Saudijsku Arabiju navode kao zemlju gdje se sistematski kre ljudska i graanska prava, ograniavaju slobode vjere, tampe, govora, politikog udruivanja i pristupa internetu, te progone pisci i aktivisti za zatitu ljudskih prava. Kao posebno teak poloaj se istie poloaj ena. Za potpuniji uvid u ove navode pogledaj izvjetaje o Saudijskoj Arabiji na internetskim adresama: http://www.freedomhouse.org; http://www.amnesty.org; http://hrw.org; http://www.rsf.org/.
85
Za detaljniji opis odnosa Amerike i Saudijske Arabije, vidi: Mark Danner "Taking Stock Of the Forever War," New York Times Magazine, 11.9.2005, 46-49. Od saudijskih petro-dolara ve desetljeima profitiraju zapadne, uglavnom amerike i britanske korporacije, osobito one koje se bave proizvodnjom naoruanja. Tako su sredinom ljeta 2006. Saudijska Arabija i Velika Britanija postigle sporazum o 10 milijardi funti vrijednom ugovoru koji e omoguiti Saudijcima da zamijene postojeu flotu borbenih aviona tipa Tornado s nova 72 Eurofightera. Odravanje i opremanje aviona, te uvjebavanje pilota u iduih bi 25 godina mogli udvostruiti ugovorom predvien iznos. Do sada najvei britanski izvozni ugovor uope bio je onaj iz Al-Yammaha, potpisan takoer sa Saudijskom Arabijom 1986, u vrijeme premijerke Margaret Thatcher, koji je Britaniji donio 40 milijardi dolara. Ugovor je bio poznat i pod nazivom "nafta za oruje." Za vie o ovome, vidi: James Boxell, "Saudis in 10bn deal to buy UK fighter jets." Financial Times, 18.8. 006; Gerlad L. Posner, Secrets of the Kingdom: The Inside Story of the Saudi-U.S. Connection, New York: Random House, 2006.
Vlado Azinovi | 57

invaziju Iraka, silno je uznemirila militantne selefijske skupine u arapskim zemljama. Odluka vlasti u Rijadu da dopuste dolazak nevjernike vojske u zemlju iji su se vladari proglasili uvarima najsvetijih mjesta islama, u ovim je krugovima doivljena kao izdaja i potvrda korumpiranosti i neautentinosti saudijske teokracije. No razmjetanje amerikih snaga u Saudijskoj Arabiji promijenilo je percepciju Amerike meu bliskoistonim militantnim selefijskim skupinama. Sve do tada, provedbu konzervativne islamske revolucije za koju su se te skupine borile u svojim zemljama, spreavali su takozvani bliski neprijatelji, odnosno sekularni reimi u Kairu, Amanu, Islamabadu, Ankari i drugim muslimanskim prijestonicama, te daleki neprijatelj, odnosno Sjedinjene Drave, bez ije podrke ti reimi ne bi mogli opstati. Kada je 1990. Sadam Husein okupirao Kuvajt i zaprijetio Saudijskoj Arabiji, sin jednoga od najbogatijih Saudijaca ponudio je saudijskim elnicima da zajedno sa svojim suborcima, prekaljenim veteranima iz rata protiv Sovjeta u Afganistanu, brani tu zemlju od mogue invazije iz Iraka, ije su vlasti takoer smatrane "nevjernikim". No, kralj Fahd je odbacio prijedlog mladog Usame bin Ladena i njegovih mudahedina i prihvatio ponudu koju je iz Washingtona osobno donio tadanji ministar obrane Dick Cheney (od 2001. potpredsjednik SAD), o razmjetanju vie desetaka hiljada amerikih vojnika u baze na teritoriju Saudijske Arabije. Time su zaotreni odnosi vrha saudijskog reima i selefijskih pokreta u arapskome svijetu. Pokret globalnog dihada poeo je i vlasti u Rijadu nazivati "otpadnikim", a Sjedinjene Drave su od dalekoga postale bliski neprijatelj. 86 Ubrzo su to potvrdili prvi napad na Svjetski trgovaki centar u New Yorku (1993), na amerike ambasade u Africi i baze u Saudijskoj Arabiji, te razara USS Cole u Jemenu. Deseci slinih napada su sprijeeni ili propali, sve do 11. 9. 2001. to se tie Usame bin Ladena i njegovih afganistanskih veterana, oni su ubrzo pronali novi front za nastavak svog rata onaj u Bosni i Hercegovini.
14. ISLAM I TERORIZAM

Svaka rasprava o onome to se danas naziva meunarodim terorizmom prije ili kasnije stie i do pitanja o moguem mjestu i ulozi koje u njemu, kao inspirativna ili ideoloka podloga, ima islam. Dok islamski teolozi podsjeaju da je ta religija u slubi opeg dobra i da afirmira univerzalne vrijednosti, ljudsku dobrotu, samilost i mir, injenica da teroristi tvrde i, ini se, zbilja vjeruju kako ubijaju sebe i druge u ime toga kako vide islam, za neke je zbunjujua, dok kod drugih izraeno potie sumnju. Meu ovim posljednjim je Sra Trifkovi, vanjskopolitiki urednik amerikog asopisa "Chronicles" i autor knjige Prorokov ma, koji vjeruje da ve sam po sebi, islam predstavlja opasnost za zapadnu civilizaciju i tu tezu, kako kae, zasniva na ivotopisu Poslanika Muhammeda, na Kur'anu i na cjelokupnoj povijesti
86
Za najbolji uvid u ovaj proces, vidi: Fawaz A. Gerges, The Far Enemy: Why Jihad Went Global, Cambridge, MA: Cambridge University Press, 2005. "Selefisti se vie ne zadovoljavaju voenjem globalnog dihada i pokuajima zbacivanja reima u drugim muslimanskim zemljama poput Egipta i Alira, nego otvaraju unutranji front u Saudijskoj Arabiji protiv reima kojega takoer smatraju korumpiranim, neautentinim i licemjernim. Vehabijska ideologija koja je imala za cilj pridobiti naklonost muslimana irom svijeta prema Saudijskoj Arabiji, izokrenula se u ideologiju koja je ne samo protiv Saudijske Arabije nego protiv svega i protiv sviju," tvrdi Evan F. Kohlmann.
Vlado Azinovi | 58

odnosa islamskih drutava sa svojim okruenjem. "Nema sumnje da u samom poetku Muhammedovog javnog delovanja, pogotovo posle njegovog prelaska u Medinu i njegovog postupanja recimo sa jevrejskim plemenima u Medini i sa neistomiljenicima iz njegove sopstvene ire porodice iz Mekke, vidimo sklonost ka nasilju, sklonost ka netolerantnosti koja je potom produena i kroz etiri prva kalifa, kroz jedan osvajaki pohod koji je irio islam, budimo otvoreni, ognjem i maem. Drugim reima, za razliku od drugih religija, mislim da u samim poecima islama, i to onako kako ga sam islam prezentira ostalom svetu kroz Hadise nailazimo na neverovatne stvari, na genocid i etniko ienje, da upotrebimo savremenu terminologiju, koji apsolutno ne postoje kao bogom dana i moralno opravdana forma odnosa sa neistomiljenicima bilo u hinduizmu ili budizmu ili hrianstvu. Da bih se uzdrao od generalizirajueg stava, rekao bih da je islam, u najmanju ruku, izrazito skloniji nasilju i netolerantnosti od drugih religija. A pogotovo u dananjem svetu u kome su dominantne, tradicionalno hrianske zemlje podobrano ule u posthriansku fazu, mislim da islam zapravo predstavlja jedinu religiju koja poseduje dinamizam jednog ekspanzionistikog pogleda na svet, gde, s jedne strane, imamo umu (umma globalna muslimanska zajednica), imamo svet verujuih i, s druge, imamo svet rata. Mislim, da takva manihejska distinkcija nije svojstvena nijednoj drugoj religiji," kae Trifkovi. Koncept irenja vjere "ognjem i maem" nije nepoznat ni u kranskoj, posebno katolikoj tradiciji, gdje su svojevremeno projekti pokrtavanja "nevjernika" na Bliskom istoku i u Junoj Americi posluili kao izgovor za pljake, masovna ubojstva i istrebljenja itavih naroda i civilizacija.87 Usporedbe nekih dananjih pojava s tim vremenom umjesne su i korisne, kae Predrag Matvejevi, publicist i profesor na rimskom sveuilitu La Sapienza. "Kriarski ratovi s uasnim pljakama i s nevienim ubojstvima bili su isto ono to je AlKaida u dananjem svijetu. Naravno da je Al-Kaida za svaku osudu, da je ona antikuranska jer Kuran zabranjuje samoubojstvo, a kamikaze raznose bombama sebe i druge, nedune ljude. Naravno da Al-Kaida i sve ono to ine njezini sljedbenici teti islamu i obinim vjernicima. Meutim, vidjeli smo da se na Zapadu, ali i kod nas, zlodjela Al-Kaide nastoje interpretirati znatno ire i na neki nain svaki pokuaj jednog zdravog islamskog razmiljanja esto se eli pripisati utjecaju Al-Kaide i islamskog fundamentalizma," kae profesor Matvejevi. No, upravo je islamski fundamentalizam danas vidljiviji i agresivniji od svih drugih i ima vrlo konkretan cilj, tvrdi Sra Trifkovi. "Ono to je karakteristika islamskog fundamentalizma jeste stvaranje teokratije u kojoj bi erijat bio krivini zakonik a Kuran bi bio ustav. Dakle kada govorimo o terminu fundamentalizam, moramo pre svega da definiemo na ta mislimo. Mislim da je islamski
87
Okrutnost s kojom su voeni srednjevjekovni kriarski pohodi, to zbog protekloga vremena, to zbog povijesnoga tumaenja, ve je gotovo pala u zaborav. Kao podsjeanje na to vrijeme, za ovu priliku moe posluiti jedna od kronika kriarskih pohoda u kojoj se, uz ostalo, opisuju pripreme za napad kriara na opkoljeni grad u Maloj Aziji u kojemu, zajedno s muslimanskom veinom, ivi i jedan broj krana. Pred polazak u napad, kriari trae upute od zapovjednika o tome kako e u predstojeem juriu prepoznati krane i potediti im ivote. Kroniar biljei zapovjednikov odgovor: "Ubijete svakoga na koga naiete, a bog e ve prepoznati svoje."
Vlado Azinovi | 59

fundamentalizam specifian utoliko to tei jednom obliku drutvenog ureenja o kome moemo slobodno govoriti kao o totalitarizmu, u kome ne bi postojale autonomne institucije koje bi imale dinamiku samorazvoja i u kome bi jedna varijanta onoga to danas imamo u Saudijskoj Arabiji i u neto manjoj meri u Iranu, vladala svuda. Mislim da je naprosto preivelo govoriti o nekim ultramontanskim, vatikanskim varijantama fundamentalizma ili pravoslavnim, zato to ni kod jednih, ni kod drugih nemamo svesnu tenju za uspostavljanjem drutva po recepturi, pretpostavimo, Vizantije iz 9. veka nae ere ili Franakog carstva iz vremena Karla Velikog, to je kod islamskih fundamentalista sasvim jasan model, znai da se vratimo u one oblike drutvene i politike organizacije kakavi su postojali pod Muhammedom u Medini i pod prva etiri kalifa u periodu ekspanzije islamske imperije," kae Trifkovi. Rasprava o moguem mjestu islama, odnosno nekih njegovih tumaenja, kao ideoloke ili inspiracijske snage dananjeg meunarodnog terorizma svakako je legitimna i mogue korisna. Meutim, kako u toj raspravi odrediti granicu na kojoj prestaje nepoznavanje ili nerazumijevanje islama, a poinje instrumentalizacija nekih pojava unutar njega? Kada pria o temeljnim vrijednostima islama prestaje biti dobronamjerna gesta muslimanskih uenjaka i obinih vjernika prema znatieljnicima i poinje se pretvarati u opravdavanje za nametnuti osjeaj krivnje? To su vjerovatno pitanja s kojima se danas suoava veina onih koji jo uvijek imaju strpljenja objanjavati zato izmeu islama i terorizma ne moe biti znaka jednakosti. Strpljenje je nuno, a dokazi su vrlo jednostavni, kae dr. Reid Hafizovi, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. "Sam Poslanik islama je na najbolji nain zapravo definirao pojam muslimana kada je rekao da je musliman onaj koji ne smije runo misliti, koji ne smije ubiti, koji ne smije pljakati, koji ne smije silovati, koji ne smije uiniti nita loe, jer u momentu kad bilo ta od toga uradi, u tom asu on automatski prestaje biti to to se zove muslimanom. Dakle, u trenutku kada ubija, siluje, pljaka ili ini neko drugo nedostojno djelo, on gubi i naslov, ali i onu supstancu muslimanstva po kojoj se on zapravo i kvalificira takvim kakav jeste. Prema tome, kad neko ini neko loe djelo, da li teroristiko, da li djelo razbojnitva, ubojstva, silovanja ili neeg drugog, nije uope vie bitno iz koje tradicije dolazi, on postaje zloinac. Dakle, to je ono to postaje neka zajednika oznaka ili zajedniki imenitelj za svakog ovjeka koji vri tu vrstu neasnih djela ili zlodjela i ispred nijednog od takvih se ne moe staviti nikakav religijski predznak; to se, naalost, danas ipak deava, i to u jednoj, rekao bih, selektiranoj formi. Ovisno od toga kakvo ime ima taj poinitelj loeg djela ili zlodjela, ako je to musliman, onda e to biti muslimanski terorist. Meutim, ako on sluajno pripada, recimo, katolikoj ili protestantskoj vjeri ili tradiciji, njega se moe osloviti teroristom, ali nikako mu se nee staviti njegov religijski predznak, to je jo jedan pokazatelj kako su na djelu ti takozvani dvostruki standardi," kae profesor Hafizovi. Pojava konzervativnih reakcija i pokreta u povijesti je nerijetko bila gotovo tipski odgovor segmenata ili cijelih drutava koja se nisu mogla prilagoditi izazovima moderniteta. Povlaenje u vjerski fundamentalizam, pa i fanatizam, u tom je kontekstu takoer bilo esto i omoguavalo je "neprilagoenima" da dobiju i prigrle jednostavne upute koje e ih voditi kroz bunilo svakodnevnice i ivot uiniti moda svedenijim, ali sigurno lakim.
Vlado Azinovi | 60

Vjerovatno i zbog toga, dio promatraa danas vjeruje da je jaanje puritanistikih pokreta u islamu, posljedica slabije sposobnosti drutava u muslimanskim zemljama da se, zbog niza razloga, dovoljno brzo prilagode izazovima suvremenoga svijeta i njegovoj integraciji po mjeri Zapada. 88 Sra Trifkovi je meu onima koji zastupaju to miljenje. "Pritisci kojima su izloena islamska drutva od strane globalizujueg Zapada su spontani i nisu deo jedne ire strateke zamisli koja tei da nekakvom masovnom subkulturom i golicavim proizvodima Hollywooda islam podrije i uniti. Mislim da je problem prvenstveno u nesposobnosti samog islama da sebe reformie. Jer kada imamo to veito pitanje ta je autentini islam i da li ove ili one grupe nezadovoljnika koji svoju politiku marginalizovanost nadometaju teroristikom akcijom, predstavljaju autentine ili neautentine muslimane, mislim da je problem u tome da sam islam iznutra, iz sebe, nije iznedrio sposobnost samoprilagoavanja tim spoljnim izazovima i novonastalim situacijama na nain na koji je to recimo hrianska Evropa, posle lomova i vjerskih ratova u 16. i 17. vijeku, uspjela da uini. Da budem jo direktniji, islam nema nekog sopstvenog Tomu Akvinskog koji bi mogao da razlui vjersku spoznaju od naune spoznaje i koji bi mogao da demitologizuje svijesti i da islamske narode prebaci iz epohe vjerske svijesti u epohu informatske svijesti ili barem da ta dva oblika svijesti paralelizuje. Meni se ini da upravo zbog svoje teoloke i idejne zaaurenosti islam predstavlja jedan teak okov od koga e drutva koja tradicionalno njemu pripadaju, moi da se oslobode samo ukoliko budu slijedila ok terapiju koju je Mustafa Kemal proveo u Turskoj dvadesetih godina prolog vijeka," misli Sra Trifkovi. Znatno prije nego li je rasprava o karakteru islama izala iz teolokih i filozofskih krugova i preselila se u sferu meunarodne i sigurnosne politike, profesor Predrag Matvejevi, u jednom eseju, saeo je za njega moda temeljnu dilemu. "Modernizirati islam ili islamizirati modernitet? Tu alternativu je ivjelo kranstvo jo od Karla Velikoga nadalje kristijanizirati modernitet ili modernizirati kranstvo. Nisu uspjeli kristijanizirati modernitet. Postojala je racionalnost, postojala je Francuska enciklopedija, postojao je duh laiciteta koji se razvio u prosvjetiteljstvu, i to je omoguilo da se spasi Evropa od kristijanizacije moderniteta. A s druge strane, samo kranstvo se moderniziralo kroz Drugi vatikanski koncil, kroz posljednje izjave pape Ivana Pavla II u kojima se ak prihvaa laicitet, pravedni laicitet, protiv laicizma. Islamski svijet nije imao za sobom prosvjetiteljstvo te vrste, bio je razbijen, bio je dijelom pod kolonijalizmom. Bilo je reformatorskih pokuaja, recimo Nahda ili Tanzimat koji su pokuali stvoriti jednu vrstu prosvjetiteljstva, ali
88
Povratak fundamentima vjere, kao nadahnuu i izvoritu snage i mudrosti za suoavanje s izazovima dananjice, ne moe se pripisati samo jednoj vjerskoj ili drutvenoj skupini. Kao to je za neke muslimane temeljni korektiv u svladavanju konkretnih izazova dananjice odgovor na pitanje "ta bi Poslanik Muhammed uinio na mome mjestu", za veliki je broj krana, osobito amerikih protestanata ("christian evangelicals" ili "new born christians") isti korektiv za ponaanje u svakodnevnom ivotu sadran u odgovoru na pitanje "ta bi Isus uinio" ("What would Jesus do"). Vidi zanimljiv tekst o tome Zorana irjakovia, "ta bi Isus uradio s Kosovom?" NIN. br. 2911, 12.10.2006. U zemljama s formalno kranskom veinom, od Sjedinjenih Drava do Srbije, i danas se pokuava u slubene obrazovne programe sekularnih kola, kao protutea Darwinovoj teoriji evolucije, uvesti kreacionistika teorija o postanku ivota na Zemlji kao boijem djelu. U Poljskoj je krajem 2006. skupina konzervativnih katolikih zastupnika zatraila ukidanje republike i proglaenje kraljevstva na ijem je elu Isus.
Vlado Azinovi | 61

reformatorski pokuaji nisu uspjeli zbog rascjepkanosti islamskog svijeta i zbog kolonijalizma koji se nametnuo u velikom dijelu arapskoga svijeta. Tako da ta borba koju je imalo kranstvo, u islamu tek predstoji," kae profesor Matvejevi. Islam, kao i druge religije, ve ima ugraen "mehanizam" za prilagoavanje vremenu. Taj se proces odvija gotovo automatizirano, pa dodatni poticaji ka modernizaciji nisu nuni, vjeruje profesor Reid Hafizovi. "Mislim da, naelno govorei, nema potrebe modernizirati ne samo islam ve ni judaizam, ni kranstvo, ako imamo u vidu jednu stvar, a to je da svaka od ovih religijskih tradicija govorim o ovim monoteistikim tradicijama, abrahamovskog svetopovijesnog kruga u svim primarnim i potonjim vrelima, u kontekstu teolokih razvijanja i nauavanja, sadri jedno naelo koje kae da se sve temeljne poruke svake od ovih religijskih tradicija moraju kontinuirano i u svakom vremenskom asu posadanjavati i uitavati u svaki vremenski trend. to e rei, zapravo, da su sve religijske tradicije, ili barem ove tri spomenute koje krasi stanoviti univerzalizam, pa tako i islam, kongenijalne svakom vremenu, samo to odgovor ljudi iz svakog vremena prema njima mora biti takav da iz njih prepoznaju i zahvate odgovore i stanovita rjeenja potrebna kao odgovor na izazove vremena u kome ive. Treba ih, dakle, prepoznati i treba ih dovesti u ovaj vremenski as, ali da one uvijek budu u dosluhu, u koraku i na neki nain sukladne potrebama vremena. U islamu, recimo, imate jedno poznato erijatsko pravilo gdje se kae da s protekom vremena, s novim izazovima i potrebama, postoji nain da se svako naelo vjere prilagodi potrebama tog vremena, a da se ne iznevjeri ono to se zove temeljni boanski naum i, naravno, da se ne iznevjeri i ne preinai ona krajnja svrha koja je zadata svakim naelom vjere, bez obzira o kojoj religijskoj tradiciji je rije. Dakle, to je ono uveno geslo koje se ulo, recimo, i na Drugom vatikanskom koncilu, a koje se oznaava kao aggiornamento, dakle osuvremenjivanje najboljih duhovnih suzvuja svake religijske tradicije, dovoenje u vremenski as u kome ljudi ive i suobraavanje njihovim najboljim potrebama svakog od tih suzvuja ili duhovnih poruka kroz religijske tradicije. To je ono to bi trebalo da bude zadaa ne samo teologa. Barem kad je islamska religijska tradicija u pitanju, to nije samo zadaa ljudi od vjere, to je zadaa zapravo svakog trijeznog muslimana. Iz tog razloga kaem da nema nikakve potrebe modernizirati ovu ili onu religijsku tradiciju," tvrdi profesor Hafizovi. Kranstvo je svoje probleme s modernitetom rjeavalo postupno, i uglavnom zakanjelo. To je proces koji traje, ali vano ga je pokrenuti, kae Predrag Matvejevi. "Imami obino kau: 'Ne dira se Knjiga'. Prijatelji krani bi im mogli recimo odgovoriti: 'Nije dirnuto Sveto pismo kad su ukinute strane, teroristike stvari u kranstvu: inkvizicija, lomae, spaljivanje ena koje su bile malo drukije i zbog toga proglaene vjeticama, pa nedavno ukinuta knjiga Index Librorum Prohibitorum (Indeks zabranjenih knjiga). Sve su to mjere koje su postojale u Crkvi i koje su ukinute a da nije dirnuta Knjiga. Prema tome, mogunost jednog novog itanja, suvremenijeg itanja svetih knjiga ne znai izdaju svetosti. Drukija itanja su mogua. Vano je ne iznevjeriti sutinu vjere, a ne pojedinane stvari," misli profesor Matvejevi. Nema sumnje da u samom islamu i izvan njega postoje pretpostavke koje mogu olakati njegovu pomirbu s modernitetom. No, taj proces ne moe biti potpun ako ostane jednostran. Modernitetu u kojem ivimo takoer treba korektiv, kae profesor Reid Hafizovi. "Treba, na neki nain, malo vie duhovne arome ubrizgati u modernitet. Mogue je da je potrebno, Vlado Azinovi | 62

barem u nekim segmentima, modernitet na neki nain, ne mislim uiniti religioznim, dakle primijeniti obrnuti proces, ali bi mu trebalo dati odreenu mjeru. Recimo, u sferi globalizacije koja je sad na djelu. ta god da je ona, a o tome se jo dvoji ta bi globalizacija trebala biti je li to novi, globalni pogled na svijet, je li to neka nova forma imperijalizma ili kolonijalizma, to osobito zabrinjava nerazvijene zemlje, zemlje takozvanog Treeg svijeta, a naroito muslimanske zemlje, koje u najveoj mjeri i pripadaju tom bloku. Bilo kako bilo, ako se prati ta ekonomska dimenzija globalizacije, vidjet ete da je ona nekako izgubila svaku mjeru i svaki osjeaj za svakidanju ljudsku potrebu, i da je to zapravo dovoljan razlog da modernitet u toj sferi treba, na religijskoj osnovi, humanizirati, malo ga uljuditi, malo ga pripitomiti. U tom sluaju ja jesam za tu tezu i mislim da svaka, iole ozbiljna religijska tradicija ima ta ponuditi tome da se smanji ta vrsta negativnih implikacija koje nosi nezajaljiva elja za profitom i zaradom, a koju je donio val globalizacije. Te religijske tradicije imaju ta tom apetitu dati, da ga malo umanje, da ga dovedu u ravnoteu i da mu daju onu mjeru koja e zapravo odgovarati najveoj veini ljudi, a ne samo jednoj maloj skupini onih koji su zapravo najbogatiji," kae profesor Hafizovi.
15. BOSANSKI ISLAM

Puritanistiko tumaenje islama koje je stiglo u Bosnu i Hercegovinu s borcima za meunarodni dihad i islamskim misionarima poetkom i sredinom 90-ih godina prologa stoljea, zbog svoje ideoloke bliskosti s meunarodnim terorizmom, danas ovu zemlju svrstava u podruja koja se smatraju pogodnima kao baze za vrbovanje i obuku terorista. Pored toga to skree pozornost na BiH i kvalificira je kao potencijalno opasnu po meunarodnu sigurnost, netradicionalno prakticiranje islama i ideje koje ga prate postupno uvode razdor i konfontiraju iznutra bonjaki nacionalni korpus, ali nose i potencijal za iru konfrontaciju unutar bosanskohercegovakog drutva. Ova tendencija je prepoznatljiva jo od ranije, kae Esad Heimovi, novinar sarajevskog magazina Dani i autor knjige Garibi: Mudahedini u BiH, 1992 -1999. "Bosanski islam je u toku socijalizma ivio u jednoj vrsti izolacije od deavanja u islamskom svijetu. Nakon pada socijalizma, dolo je do oslobaanja i uspostavljanja brojnih veza sa islamskim svijetom, po prvi put slobodnije, ali istovremeno uz veliki znak pitanja od strane komija bosanskih muslimana o tome ta se to ustvari deava u tim relacijama. Kada je poeo rat uspostavljene su brojne veze i kanali uticaja meu kojima je i uticaj ovih grupa meunarodnog dihada, ljudi koji su ovdje doli kao islamski vojni dobrovoljci ili islamski misionari. Sve vrijeme, od 1992-93. godine, postoje njihovi sukobi sa lokalnim stanovnitvom, sa onima koje moemo nazvati tradicionalistima, osobama koje su u islamu i kao muslimani ivjeli decenijama, i u socijalizmu. Nije bilo potrebe da neko doe iz islamskog svijeta da ih poduava ta znai biti musliman. Ti ljudi su bili, ono to je Tone Bringa napisala, 'muslimani na bosanski nain' i opirali su se nekim drugaijim tumaenjima. Na drugoj strani, vodei islamski misionari, kao to je u to vrijeme bio Imad el-Misri, objavljivali su knjiice kao to je 'Shvatanja koja trebamo ispraviti' i druge u kojima su Vlado Azinovi | 63

kritizirali lokalna bosanska shvatanja islama i traili da brojna od tih shvatanja budu promijenjena. Ta vrsta unutranjeg sukoba nikada nije okonana," kae Heimovi. Neki elementi takvog tumaenja islama, koje se danas najee naziva vehabizmom, u Bosnu su stizali i ranije, ali uglavnom, izolirano i ne sa strogo zadanim ciljem. 89 Dolazak tokom rata stranih mudahedina za koje je Bosna bila jedno od ratita za obranu vjere i povratak njenim izvornim vrijednostima, od samoga je poetka doveo do sudara vehabijskog tumaenja islama i tradicionalnog bosanskog islama, kakav se u toj zemlji prakticirao stoljeima. Stranci su prigovarali Bonjacima zbog naina na koji se mole i zbog obiaja koje potuju. Jedino to je u oima mudahedina i misionara iz islamskih zemalja opravdavalo Bonjake u njihovom tradicionalnom, a za strance pogrenom, iskazivanju vjere, bilo je "neznanje". Pripisivanje bonjakog "odstupanja od izvornog islama" neznanju, zapravo je ublailo konfrontaciju stranca i njihovih bosanskih domaina. U protivnom, bosanski muslimani mogli su u sred rata postati rtvama dodatne ideoloke, ali i fizike agresije. 90 Povelja islamske borbe, u kojoj su definirani ciljevi pokreta meunarodnog dihada, najavljuje rat svima koji odbijaju boije zakone i poslunost bogu, bez obzira da li se radi o muslimanima u sekularnim dravama u islamskome svijetu ili kranima, idovima ili nekoj drugoj vjerskoj skupini. 91
89
Senad Agi, imam Islamske zajednice BiH u Sjedinjenim Dravama, tvrdi da su vehabizam i vehabijske ideje poeli stizati u Bosnu i Hercegovinu znatno prije posljednjega rata i dolaska ratnika meunarodnoga dihada. "Sa mnom se vjerojatno nee sloiti mnogi ali svi smo mi, nesvjesno, polako usvajali vehabijske ideje. I ja kao uenik Gazi Husrev-begove medrese, uio sam o islamu od onih profesora koji su o islamu uili u Kairu, u Bagdadu i na drugim islamskim univerzitetima, i koji su te ideje nesvjesno donosili u BiH i prenosili ih svojim uenicima u Gazi Husrev-begovoj medresi. Kaem nesvjesno, jer tek u posljednje vrijeme znamo razluiti ta je donio tradicionalni islam bosanskohercegovakim muslimanima, dok sada vidimo ta donosi vehabijska varijanta islama," kae Agi. Za uvid u vehabijske ideje, pokret i irenje u BiH, vidi spomenutu knjigu Jasmina Merdana i Adnana Meanovia: Vehabizam/Selefizam Ideoloka pozadina i historijski korijeni.
90
Prijekori stranaca zbog naina na koji bosanski muslimani tradicionalno prakticiraju islam nisu bili ogranieni samo na ratno i neposredno poratno vrijeme. Gostujui u novembru 2006. u programu Javne televizije BiH (BHT 1) islamski misionar Imad Al Husin zvani Abu Hamza nazvao je Islamsku zajednicu BiH "pogrebnim drutvom" a tradicionalno tumaenje islama u toj zemlji "komunistikim" i "slubenim islamom." Abu Hamza, koji je ujedno i elnik neregistriranog udruenja graana koje se bori protiv ukidanja dravljanstava naturaliziranim graanima BiH, u istom je programu tvrdio kako u Bosni "nema ni vehabija, niti tradicionalnog islama Ovdje je samo jedna razlika izmeu omladine koja je eljna praktinog islama i ljudi koji dre taj komunistiki islam," rekao je Abu Hamza. Esad Heimovi, "Abu Hamzina javna tajna," BH Dani, br. 490, 3.11.2006.
91
Talijanska policija zaplijenila je u Islamskom kulturnom institutu u Milanu dokument pod naslovom Povelja islamske borbe. U toj ideolokoj platformi pokreta globalnog dihada, uz ostalo, navodi se: "Kao muslimanima, povjerena nam je dunost da uspostavimo supremaciju boijeg zakona na Zemlji i da ne dopustimo nijednoj skupini da vlada bez boijeg zakona. Borimo se protiv svakoga tko to odbija i tko odbija poslunost bogu Nametnuta nam je borba da uklonimo nevjernike vladare u islamskim zemljama, da se borimo protiv onih koji podravaju njih i njihove zakone, da uspostavimo kalifat, da osvetimo Palestinu, panjolsku, Balkan, muslimanske republike u Rusij, i da oslobodimo sve muslimanske zatvorenike. Nai neprijatelji su krani, idovi, nevjernici, oni koji oboavaju kravu i vatru, kao i nai sekularni vladari koji su se odrekli islamskih zakona Dihad je pokrenut da bi se proirila boija vjera i da bi se unitio bilo koji vladar koji se ne podvrgava bogu Borba protiv nevjernika ima za cilj - ubrzati boije otkrovenje." E. Kohlmann, Al-Kaidin dihad u Evropi, 15.
Vlado Azinovi | 64

Nain na koji su strani mudahedini u takvom vienju vjere ivjeli i u Bosni za njega bili spremni poginuti, kod dijela je Bonjaka izazivao potovanje, a vremenom pridobijao naklonost i sljedbenike iji broj i snaga rastu. U zemlji ije su drutvo i ekonomija u posljednjem ratu teko i ciljano razoreni, a sistem opih moralnih i etikih vrijednosti duboko uruen, jo uvijek ne postoji autohtona i jasno artikulirana integrativna ideoloka ili politika platforma koja bi ponudila viziju oporavka i nadu. U takvoj postavci, vrsto ustrojen sistem vrijednosti to su ga donijeli i za koji su se u Bosni borili strani mudahedini i misionari, lake se prihvata i stvara dojam povratka izvornoj vjeri i opem redu, a uz to daje ve pripremljene i jednostavne odgovore na sloena pitanja to ih otvara bosanska, postkonfliktna sadanjost. No, Bosna je samo jedno od poprita neprekidne borbe za povratak izvornoj vjeri, tvrde njezini pobornici. 92 Forma i sadraj ovoga, za Bosnu i Hercegovinu netradicionalnog tumaenja islama i nain na koji ga njegovi sljedbenici prakticiraju, uznemirujui su, kae Senad Agi, imam Islamske zajednice u Sjedinjenim Dravama. "Oni su ratoborni. Misle da je dihad samo u onome to se vidi, u onome takozvanom egzoterinom, to se pokazuje i to se ispoljava. Malo vjeruju u dihad sa samim sobom. ele da islam uine ratobornim, da ga uine prodornim po svaku cijenu, da dokau da je islam jedina prava vjera i da su svi na gubitku koji nisu muslimani. A sve to rade na jedan rigidan nain, na jedan neelastian, vrlo grub nain," objanjava Agi. Veliki dihad, odnosno borba za vjeru, nije meunarodni projekt, to je unutarnja borba na osobnom planu, kae dr. Reid Hafizovi. "Poslanik islama kae da je najvei oblik dihada zapravo ono to se zove ljudskim samosvladavanjem, da ovjek pobijedi sve to je u njemu nevaljalo, destruktivno i to bi moglo da izraste u krajnji negativitet jedne ljudske osobe. Pobijediti samoga sebe, samoga sebe uiniti to humanijim, to ljudskijim, to poniznijim i to suosjeanijim i solidarnijim prema svakom drugom, kako onom koji pripada vaoj religijskoj tradiciji, tako jednako ili jo vie prema onom koji ne pripada vaoj religijskoj tradiciji - to je zapravo taj takozvani veliki dihad. Meutim, danas u svijetu kod ovih takozvanih ratobornih, borbenih, pa takorei i destruktivnih vehabija, imate obrnutu stvar. Oni stvar obrnu i kau da je najslavnije, najvee djelo to da se neki mladi ili djevojka, koji jo nisu ni ozbiljno zakoraili u ivot, ode i negdje se raznese, da ubije ovog ili onog. A najee ubije nekoga nedunog, nedune ljude koji nemaju nikakve veze sa bilo kakvom vrstom ideologije. Te takozvane agresivne vehabije su zapravo neto to je, prije svega, neasno i to je jedna, rekao bih, zaista vrlo neugodna pojava, prije svega, za muslimanski svijet. Meutim, oni nisu vie prisutni samo u
92
Borba za istinsku vjeru vodit e se posvuda i trajat e do kraja vremena, poduavao je vjernike u ljeto 2001. Abdussamed Buatli, ije su hutbe meu najtraenijima na vie internetskih portala. "() Stvari koje nas ekaju u budunosti, a Allah zna da nas ekaju velika iskuenja i borba izmeu istine i lai koja nee prestati sve do Sudnjega dana jer pobijedili su poslanici, ali ostala je borba. Ostala je borba i ona se ne prekida dok konano Allahovo svjetlo ne obasja zemaljsku kuglu i dok se ne desi Sudnji dan i dok ne pobijedi odabrana skupina muslimana". Abdussamed Buatli "ast muslimana", dostupno na internetu: http://www.kewser.net/modules/audio/list.php?kategorija=6. Nasuf/Abdussamed Buatli povremeno dri hutbe i predavanja koji se distribuiraju na kasetama i izuzetno su popularni meu simpatizerima i novim lanovima vehabijskog pokreta, tvrde prireivai knjige Vehabizam/Selefizam. Vidi tekst Nihada Sijeria: "Deset vodeih vehabijskih autoriteta u BiH," Start, br. 188, 21.2.2006.
Vlado Azinovi | 65

muslimanskom svijetu," kae profesor Hafizovi. irenje i uvrivanje u Bosni i Hercegovini konfrontacijskog tumaenja islama koje se danas smatra ideologijom takozvanog globalnog dihada i s njime povezanim militantnim skupinama, poput Al-Kaide, jedan je od glavnih razloga to se ta zemlja smatra pogodnim podrujem za regrutiranje i djelovanje terorista. No, na unutranjem planu prihvaanje ovakvog tumaenja islama moe biti pogubno po muslimanske vjernike u Bosni, upozorava imam Senad Agi. "Bojim se da ako na vrijeme ne budemo reagirali, ako na vrijeme ne preduzmemo neke korake da zatitimo svoj vjerski identitet, svoj hanefijski identitet, moemo imati dosta problema. Ve imamo odreene grupe i grupice, koje postaju jake i koje poinju da izdaju svoje asopise i imaju svoje radijske programe i tako dalje. Ako se to ne bude pratilo i kontroliralo, postoji mogunost da na tradicionalni islam u BiH izmijeni svoju sliku. To e, prije svega, zbuniti muslimane u BiH, udaljit e ih od onoga pravog i ispravnog prakticiranja islama, zbunit e ih tako da nee znati kako da prakticiraju islam, jer ve sada postoji raznoliko prakticiranje islama po damijama. Dolazi ak i do sukoba," kae imam Agi.93 Odnos slubenih struktura unutar Islamske zajednice u BiH prema pojavi novih, netradicionalnih tumaenja islama u toj zemlji uglavom je uzdran i nedoreen, tvrdi Esad Heimovi. "Ne postoji jedan odnos. Naprimjer, reisu-l-ulema i drugi islamski lideri u Rijasetu Islamske zajednice su nedavno objavili jednu deklaraciju kojom osuuju nepravilna tumaenja islama, protivno islamskoj tradiciji, ali nikada nisu rekli ko to nepravilno tumai islam i ta je to pravilno tumaenje islama, izuzev onog tumaenja da je to tradicionalno tumaenje kakvo je u Bosni. Naravno, mi vie ne moemo govoriti o uticaju stranaca, jer nakon svih ovih pritisaka koje smo imali u posljednjih deset i vie godina, veliki broj tih stranih islamskih misionara je napustio Bosnu i Hercegovinu. Ne moemo vie govoriti o vrsti uvezenog islama, jer danas je ono to ljudi prepoznaju kao vehabizam ili selefizam ili na slian nain odreen islam, takoer je domai islam u BiH jer ga zagovaraju i prakticiraju Bonjaci koji su u potpunosti dio ovog podneblja. To su ljudi koji su i roeni, odrasli i kolovani ovdje i mi tu vie ne moemo govoriti ni o kakvom uvezenom islamu. Postoje razliiti oblici meusobnog odnosa slubenih struktura i ovih struktura koje su uspostavljene stranim islamskim misionarskim uticajima u proteklih deset-petnaest godina. Kakav e biti
93
Vie o idejama i utjecaju vehabijskog pokreta u BiH vidi u tekstovima: Denana Karup, "Kuran je na ustav", BH Dani, br. 72, 30.3.1998; Eldar Hadovi, "Nije svaki vehabija terorist, nego je svaki terorista vehabija," BH Dani, br. 452, 10.2.2006; Nihad Sijeri, "Deset vodeih vehabijskih autoriteta u BiH," Start, br. 188, 21.2.2006; Faruk ehi, "Bit e rata do sudnjeg dana," Start, br. 189. 7.3.2006; kao i tekstove Vildane Selimbegovi, "Pravi i ostali muslimani," BH Dani, br. 466, 19.05. 2006. i "Vehabije osvajaju BiH," BH Dani, br. 491, 10.11.2006. Reagirajui na pasivan odnos Rijaseta (poglavarstva) Islamske zajednice u BiH na irenje vehabizma, akademik Reid Hafizovi, u jednom je autorskom tekstu dramatino upozorio: "Dolazei pod izgovorom da pomognu muslimane, oni su, zapravo, poput nezvanih emisara iza sebe ostavljali samo krvavi trag, krvoprolie, smrt i nevieni uas. Oni to pripremaju i ovoj zemlji, njenim muslimanima, ali i ne samo njima. Oni su doli po nau djecu, doli su da uzmu krvavi danak, da nam uzmu srce i duu kao plau za mrvice koje su nam donosili sumnjivi humanitarci s posljednjim, neasnim nakanama. Oni su meu nama. irei praksu tzv. incestnih brakova po naim selima, kasabama, varoima i gradovima, oni su ve dobrano naeli nae tradicionalno drutveno tkivo. Oni su ve u naem medijskom prostoru, u naim upravnim i akademskim religijskim institucijama: u naim damijama, naim medresama, naim akademijama, posvuda". Reid Hafizovi, "Oni dolaze po nau djecu", Osloboenje, 25.11. 2006.
Vlado Azinovi | 66

odnos zavisi od sasvim konkretne ustanove. Postoji ak borba za sasvim odreene damije ne samo u BiH nego i u dijaspori. Iz razliitih uticaja se sukobljavaju ljudi oko toga ija e ideja imati primat u konkretnoj sredini. Pa ak to dovodi i do sasvim otvorenih sukoba, i u zemlji, ali i u dijaspori," kae Heimovi. 94 Nakon otvorenog sukoba u jesen 2006. godine u Graanici (kod ivinica, BiH) i u Arap damiji u Novom Pazaru (Sandak, Republika Srbija) izmeu muslimana koji prakticiraju islam po pravilima Islamske zajednice BiH i vehabija koje su traile da se vjerska sluba i molitva izvode na drugaiji nain, a u kojem je dolo do upotrebe vatrenoga oruja i ranjavanja vie osoba, Rijaset Islamske zajednice je poetkom novembra 2006. donio novu, dopunjenu verziju (adendu) spomenute rezolucije. Uz ostalo u njoj se navodi da je Rijaset odluan zatititi originalnost vjekovne tradicije Islamske zajednice u BiH. Predstavljajui rezoluciju na konferenciji za novinare u Sarajevu, poglavar Islamske zajednice u BiH, reisu-lulema Mustafa Ceri je rekao: "Islamska zajednica nije policija. Mi smatramo da su svi graani koji dou u damiju ravnopravni. Mi nemamo pravo ispitivati ta je u ijem srcu, ali oekujemo da se u Bosni i Hercegovini provodi ope stanje mira i sigurnosti... Ko doe u BiH treba da zna da ovdje vladaju pravila Islamske zajednice u BiH. Ko moe to da prihvati dobrodoao je. Ko ne moe to da prihvati, nije morao doi i, naravno, ne mora ni ostati." 95 Nekoliko dana kasnije, u odvojenim tekstovima u Osloboenju, nekoliko istaknutih profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (Adnan Silajdi, Esad Durakovi, Reid Hafizovi) upozorilo je na opasnost od prisustva vehabizma u BiH, te na "prekasnu i neadekvatnu" reakciju Rijaseta Islamske zajednice. Odgovarajui na ove kritike, konkretno na tekst akademika Hafizovia, Rijeset je izdao posebno priopenje (26. 11. 2006.) u kojem za navode o irenju vehabizma u BiH i ulozi koju u tom procesu ima Saudijska Arabija, tvrdi da "nisu u duhu islamskog morala, niti u duhu bosanske tradicije islama niti u duhu akademskog digniteta niti u duhu bosanskog kunog odgoja". Sam reisu-l-ulema Mustafa Ceri izjavio je tada u jednom televizijskom programu (TV Hayat, Sarajevo) kako u Bosni "vehabije ne postoje", ve su to muslimani koji drugaije prakticiraju islam. Po reisu, tu nema nita sporno, a cijela se stvar predstavlja kao problem "zbog Evrope, koja krivo tumai ovakve pojave".96 Naznaka da je irenje za Bosnu novog, konfrontacijskog tumaenja islama ipak poprimilo ozbiljnije razmjere, bilo je i ranije. Kao jasno upozorenje mogla su posluiti ve pominjana hapenja i deportacije stranih mudahedina, upravo onih s kojima su ove ideje dole u zemlju.
94
Islamska zajednica (IZ) u BiH je u martu 2006., donijela rezoluciju o tumaenju islama, u kojoj se identificira problem "prisustva grupa koje neprimjereno tumae islam i potiu na raskol meu muslimanima u BiH." U rezoluciji se takve grupe pozivaju na prihvatanje pravila tumaenja islama kako to prakticira Islamska zajednica u BiH od 19. stoljea.
95
Mirna Sadikovi, "Reis poruuje - niko nam nee nametati pravila," Radio Sloboda Evropa, 8.11.2006.
96
"Mustafa efendija Ceri: Vehabije u BiH ne postoje!", Slobodna Bosna, br. 524, 30. 11. 2006. Istodobno, zbog javnog upozorenja koje je iznio o opasnostima od vehabizma, jedno od glasila Aktivne islamske omladine, magazin Saff, optuio je akademika Reida Hafizovia da je ija i "ubaeni element u samom vrhu Islamske zajednice". Vie o ovim tvrdnjama vidi u tekstu: "Smutnje dr. Reida Hafizovia: Nesuvislosti protagoniste zabludjelog iitskog uenja", Saff, br 184, 1.12.2006.
Vlado Azinovi | 67

Dani u ljeto 2001., nakon privoenja i potom izruenja u Egipat Imada el-Misirija, biveg imama odreda El-Mudahid, bili su posebno dramatini. injenica da su pripadnici specijalne policije MUP-a Federacije BiH koji su uhapsili El-Misirija, bili uglavnom Bonjaci, muslimani, neki od njih iz Srebrenice, za njegove je sljedbenike bila posebno uznemirijua.97 Stvaranje takvih situacija u kojima e se Bonjaci dijeliti i okretati jedni protiv drugih, shodno tome kako doivljavaju sebe, svoju vjeru i dravu u kojoj ive, ne dogaa se sluajno i ima konkretan cilj potai bratoubilaki rat, poput onoga u Aliru, poruivali su u svojim hutbama (propovijedima) neki od njih. 98 Unato ozbiljnim izazovima to su ih pred Bonjake donijeli pojava i irenje novog tumaenja islama, sutina njegovog tradicionalnog prakticiranja i vrijednosti koje on u Bosni stoljeima nosi, nee se promijeniti, niti e se ta zemlja pretvoriti u Alir, kae profesor Reid Hafizovi. "Ja mislim a vjerujem da e i ubudue tako biti da su, ipak, bosanski muslimani, muslimani koji, s jedne strane, dakako pripadaju islamskoj religijskoj tradiciji, a s druge strane, jednako tako pripadaju neemu to bismo mogli nazvati evropskom kulturom. Mislim da su oni u najveoj mjeri govorim o Bonjacima u Bosni takoer posjedovatelji onoga to se zovu krunske tekovine ili najbolja dostignua moderne, prije svega zapadnoevropske kulture i civilizacije. Mislim da Bonjaci, kao jedan autohtoni evropski narod, pogotovo kad su u takvoj lijepoj i skladnoj sinergiji, ako tako mogu rei, s najboljim tekovinama, tradicijama i suzvujima islamske vjerske tradicije, ne bi htjeli tim vrijednostima pretpostaviti nita drugo, niti bi ih eljeli zamijeniti za neto drugo. Naravno da je takvih pokuaja bilo, pogotovo u ratu i moda neposredno poslije rata, barem iz nekih muslimanskih zemalja, da se slika islama u Bosni moda promijeni, da se njegova interpretacija promijeni, da se uspostavi
97
O raspoloenju nekih bonjakih krugova, koji se smatraju istaknutim lanovima vehabijske zajednice, svjedoi i ova poruka vjernicima iz tog razdoblja Abdussameda Buatlia, koja je i danas dostupna na nosaima zvuka, te na vie otvorenih i lozinkom zatienih internet portala: "Mi smo svjedoci, brao, danas da su oni koji nose muslimanska imena, kao ovi specijalci, kao ovi vandali, kao ovi razbojnici, strogi prema muslimanima, a merhametli zbog svog kukaviluka i udaljenosti od islama, prema kjafirima (nevjernicima). I ne samo to nego mrze muslimane. Spletke im prave, uhode ih Zato pitam, u ime Allaha deleanuhu, nadajui se da e kaseta koja bude snimljena doi do tog ovjeka, muslimana iz Srebrenice, pitam tog muslimana: Zar si zaboravio Srebrenicu? Zar si zaboravio 12.000 ubijenijeh muslimana?! Zar si zaboravio silovane majke, muslimanke?! Zar si zaboravio ubijenu djecu?! Zar si zaboravio zloin nad muslimanima?! Zar si zaboravio ta su uradili etnici?! ta su uradili kjafiri (nevjernici)?! ta je uradio IFOR zajedno s etnicima?! Taj isti IFOR kojem ti sada slui i hapsi muslimane zbog toga! Zar je to islam, zar je to islam o kojem ti govori?! I zar je to muslimanski osjeaj? Je li te tako tvoja majka muslimanka uila? Je li te tako tvoja majka muslimanka odgojila? Zar si doao ti koji si iz Srebrenice, da naouran do zuba, hapsi muslimane, a tvoje muslimane () iz Srebrenice istjeruju na ulice iz stanova u koje se sada vraaju oni koji su napravili pokolj u Srebrenici? I ti kaze da si musliman? Ne! Pri tebi nema ni trunke islamskog osjeaja. Daleko si ti od islama, daleko si ti od islamskog razumijevanja. A kad toga pri tebi nema, onda si izdajica! Onda si kukavica, onda si mulj koji nosi bujica, onda si bezlina osoba koja nema svoga cilja i nema principa" govorio je Buatli.
98
U svojoj hutbi iz tog vremena, naslovljenoj "ast muslimana", Abdussamed Buatli upozorava: "ta je cilj? Cilj je da se muslimani meusobno zavade. Cilj je da se od Bosne napravi Alir. I ta akcija je inscenirana i uraena na tako vandalski nain, ne bi li neko ubio jednog policajca muslimana. Ne bi li ga neko ubio, da nakon toga etnici, ustae i Bonjaci, zajedno stanu u jedan saff i da se bore! Da se bore protiv koga? Protiv ovih izmiljenih terorista. Da se zajedniki protiv njih bore. Da se zaboravi genocid, da se zaborave sva ubistva i sve ono to se desilo muslimanima na ovim prostorima".
Vlado Azinovi | 68

neki novi poredak vrijednosti, da on moda vie nalikuje onom poretku vrijednosti kakav danas recimo postoji u Saudijskoj Arabiji ili u nekoj drugoj zaljevskoj zemlji muslimanskoga svijeta. Meutim, ono to je moda bilo temeljno predzie ili brana koja je obranila bosanske muslimane od takvih utjecaja u svakom sluaju, rekao bih, tetnih mislim da je bila njihova forma islama kojeg oni ve stoljeima ovdje ive, njihova religijska kultura koja je prepoznatljivo bosanska i vrlo evropska. Taj spoj tog jednog finog, nepotroivog, duhovnog supstrata s temeljnim, lijepim, nepotroivim i najboljim evropskim vrijednostima ih je ustvari obranio od ovih tetnih utjecaja. A u tome su, s druge strane, nali snage uz sve to ozraeni duhovnom aromom islamske vjerske tradicije da se onda kada su najvie patili, kada su najvie krvarili i kad su najvie bili izazvani, odbrane od iskuenja da skrenu u terorizam, a imali su, kako mnogi kau, hiljadu i jedan razlog da to uine i to im je bilo lake. Meutim, uzdrali su se, ostali na svom kursu na kojem su ve stoljeima bili i obranili sve svoje najbolje religijske, kulturne, nacionalne, civilizacijske, ali i sve mogue krunske vrijednosti moderne civilizacije, pogotovo one kojima se danas tako rado hvasta zapadnoevropska kultura i tradicija," tvrdi profesor Hafizovi.99 Idelogija koja svojim konfrontacijskim karakterom potie sukobe unutar jednog nacionalnog korpusa i uvlai ga u izgledne antagonizme s ostalim etnikim i vjerskim skupinama u sloenoj vienacionalnoj zajednici kao to je to Bosna i Hercegovina, dodatno razdire ratom naeto tkivo drutva i onemoguuje njegovo ozdravljenje, kae Esad Heimovi. "Problem s kojim se mi suoavamo u Bosni jeste da je od kraja osamdesetih i poetkom devedesetih godina prolog stoljea dolo do naglaavanja posebnih nacionalnih, vjerskih i kulturnih identiteta. To je bio proces liberalizacije nakon pada socijalizma i taj proces je bio, naravno, opravdan kao vid osvajanja sloboda u drutvu. Meutim, da bismo imali Bosnu i Hercegovinu kao zajednicu, postoji granica na kojoj moemo imati odvojene kulturne i nacionalne identitete, a na drugoj strani moramo imati neku vrstu kulturnog hibrida izmeu ovih razliitih nacionalnih i kulturnih grupa ukoliko elimo da ta zajednica opstane. Dakle, ukoliko budemo ili do kraja u odvajanju posebnih nacionalnih i kulturnih identiteta, to neminovno znai u budunosti i teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine. Pitanje i problem Bosne i Hercegovine je u tome to danas ne postoji znaajna politika snaga koja bi gradila bilo kakvu budunost Bosne i Hercegovine na postojanju nekog kulturnog hibrida koji bi povezivao ove razliite narode i kulture, nego sve politike opcije u Bosni i Hercegovini danas grade svoje polazite na postojanju zasebnih, odvojenih, kulturnih, vjerskih i nacionalnih identiteta," kae Heimovi.
99
Prema rezultatima ispitivanja miljena javnosti, koje je provela sarajevska agencija za marketinka, medijska i drutvena istraivanja "Prizma", 66,3 posto graana BiH muslimanske vjeroispovijesti svjesno je prisustva tzv. vehabijskog tumaenja i prakticiranja islama u toj zemlji. Veina ispitanika, njih 69 posto, protivi se (jako ili donekle) prisustvu vehabizma, dok ih 12, 9 posto (vie ili manje) podrava taj oblik islama. Kao pristae ili sljedbenici vehabizma, izjasnilo se 3,3 posto ispitanika. Anketa je provedena od 21.5. do 26.6.2006., na sluajnom uzorku od 431 ispitanika, uz maksimalnu pogreku +/- 7 posto. Uz relativno mali uzorak ispitanika i neto veu mogunost pogreke, oprez prema rezultatima ove ankete nalae i ranije spomenuta injenica da se pripadnici ovog pokreta odbijaju identificirati kao vehabije. Sam poglavar Islamske zajednice u BiH reisu-lulema, Mustafa Ceri, u jednom intervjuu u decembru 2006., izjavio je kako u "Bosni nema vehabija".
Vlado Azinovi | 69
16. "TERORISTIKI POTENCIJALI" BIH

Uestali navodi posljednjih godina o Bosni i Hercegovini kao bazi takozvanih islamskih terorista i mjestu gdje se za ideju svjetskoga dihada pridobijaju skupine mladih Bonjaka, iji rasni tip pogoduje lakoj infiltraciji u zemlje Zapada, dijelom su potakli ovo istraivanje. Bez obzira koliko su ovakvi navodi utemeljeni, uglavnom se oslanjaju na nekoliko neospornih injenica. Brojne istrage teroristikih napada koji su u raznim dijelovima svijeta izvedeni u posljednjih desetak godina definitivno su utvrdili da su osobe koje su u njima sudjelovale, bilo kao izravni poinitelji, planeri ili pomagai, neko vrijeme boravile u Bosni i Hercegovini ili su odravale veze s pojedincima koji su bili u toj zemlji. Kljuno razdoblje u kojem su veze meu tim ljudima uspostavljene obuhvaa vrijeme od 1992. do 1996., ili neto kasnije, a gotovo svima zajedniko dodirno mjesto bila je neka od mudahedinskih formacija, najee, ali ne iskljuivo, odred El Mudahid. Ratno iskustvo u Bosni, kao po pravilu je zajednika karakteristika takvih pojedinaca, koja se jasno prepoznaje u antiteroristikim istragama koje se vode ili su voene u Sjedinjenim Dravama, Saudijskoj Arabiji, Francuskoj, Kanadi, Italiji, panjolskoj100 Neke od tih osoba na popisima su najtraenijih osumnjienih ili optuenih za terorizam, ali vie od deset godina nakon okonanja rata osobe koje su uvjebane i potencijalno sposobne za izvrenje teroristikih napada jo se uvijek nalaze i u Bosni i Hercegovini, kae Dragan Luka, zamjenik direktora Dravne agencije za istrage i zatitu (SIPA). "Struktura tih ljudi koji su ostali je vrlo arolika. Sa stajalita potencijalne opasnosti, ta struktura je fluidna. Nisu svi koji su se nali poetkom 1996. u Bosni i Hercegovini i koji su dobili dravljanstvo BiH i dalje tu. Jedan dobar broj tih ljudi je napustio BiH i otiao negdje na ratita u Afganistanu, Iraku, eeniji, Sudanu i na neke druge prostore na kojima se vode nekakvi ratovi. Ali jedan broj ovih ljudi je jo uvijek ovdje. U poratnim godinama u tranzitu su doli drugi, koji su se iz raznoraznih razloga nali u BiH i tu krae ili due boravili. Da je unutar te strukture bilo pojedinaca ili da jo uvijek ima pojedinaca koji mogu napraviti takva djela, to sigurno stoji. Jedan broj tih ljudi je sigurno spreman napraviti takvo djelo i jedan broj ih je osposobljen da to moe napraviti, struno. Dio ih je uestvovao u ratu i oni tu nisu pucali samo iz puke, ve su sigurno bili i u situaciji da se obue za upotrebu eksplozivnih naprava i drugih sredstava. Prema tome, takvi potencijali postoje. U kojem broju i u kojoj mjeri su ti ljudi, iz raznih razloga, spremni da se nau u ulozi, primjera radi, bombaa samoubojica, da se opau prslukom napunjenim eksplozivom i da se u datom momentu pojave na javnom mjestu gdje je veliki broj ljudi i da se aktiviraju, zaista je teko procjenjivati. Izvritelji takvih djela
100
U optunici protiv osumnjienih za teroristike napade u Madridu od 11.3.2004., Bosna se pominje 300 puta, a Zenica, kao ratno sjedite odreda El-Mudahid, 19 puta. Vie o ovome u tekstovima Esada Heimovia: "ElMudahid je bio Al-Kaidina jedinica u BiH", BH Dani, br. 412, 6.5.2005. i "Mudahedin po glavi Bonjaka", BH Dani, br. 345, 23.1.2005. Vrijeme provedeno u BiH i veze s osobama koje su u njoj boravile navode se esto i u izvjetaju amerikog Senata o teroristikim napadima 11. septembra 2001. The 9/11 Commission Report: Final Report of The National Commission on Terrorist Attack Upon the United States, New York: W.W. Norton & Co, 2004.
Vlado Azinovi | 70

se, u jednom psiholokom i sociolokom smislu, trebaju dobro analizirati da bi se uope mogao izraditi profil takve osobe. Ali, da ovdje, u BiH, postoje pojedinci koji to mogu napraviti, o tome nema nikakve dvojbe," kae Luka. Uz ljude koji su osposobljeni i mogue spremni za izvoenje teroristikih napada, u Bosni i Hercegovini se odrala i ideologija koju su oni donijeli i irili. U njeno se ime danas vodi takozvani svjetski dihad, ija je glavna inspirativna i donedavno organizacijska snaga - AlKaida. To je drugi vaan faktor u prii o moguoj teroristikoj opasnosti u BiH, kae Dragan Luka. "Na ulici i raznim drugim mjestima i u raznim prigodama, moete vidjeti ljude, pogotovo mlade ljude koji se, po svom izgledu, po svom oblaenju i po nekim svojim drugim karakteristikama, mogu vrlo jednostavno prepoznati kao sljedbenici vjerskog pravca kojeg se definira kao vehabizam. On je bitan i zato to ljudi koji su doli iz arapskih zemalja za vrijeme rata upranjavaju najee takav vid islama. I u okviru toga su uspostavljene odreene relacije izmeu te naturalizirane komponente, koja je ostala u BiH, ili koja je otila i povremeno dolazi, i jednog broja domaih ljudi sa prostora BiH. Nema sumnje da je sa stajalita mogue teroristike opasnosti, to znaajna dimenzija koja moe imati svoju teinu u onome najnegativnijem smislu u izvoenju odreenih teroristikih aktivnosti," kae Luka. Uz dva ve navedna faktora, dobro uvjebane ljude i ideologiju, Bosnu i Hercegovinu kao potencijalno uporite meunarodnog terorizma kvalificira jo jedna zaostavtina iz rata, kae Dragan Luka. "Trei element, koji je jako bitan u svemu tome, ogleda se u injenici da se u BiH vrlo lako dolazi do sredstava za izvrenje teroristikih djela. Kad kaem 'sredstava', mislim uglavnom na vojnu opremu eksplozive, satne mehanizme, upaljae i tako dalje. Znai sve ono to se koristi za izradu odreenih eksplozivnih naprava. Bosna i Hercegovina, koja je izala iz rata, naalost je zemlja u kojoj se vrlo jednostavno i za vrlo malo novca moe doi do velikih koliina oruja i sredstava ovakve vrste. U najveem broju zemalja je upravo obrnuto, odnosno do toga se teko dolazi," kae Luka. Meunarodne procjene mogue teroristike opasnosti to je prisutna u Bosni, temelje se uglavnom na istim polaznim injenicama kao i domae, kae Evan Kohlmann, strunjak za meunarodni terorizam. "U Bosni trenutno postoji vie oblika teroristikoga djelovanja. Prije svega, tu su jo uvijek humanitarne organizacije kroz ije ruke prolazi puno novca koji se ne koristi iskljuivo u dobrovorne svrhe. Uz njih, tu je jo uvijek i stara garda, preostali mudahedini iz rata, ali i nova garda koju ine mladi ljudi, tehniki i tehnoloki obrazovani i osposobljeni. Oni su pridobijeni antizapadnom filozofijom koja je privlana mnogima, jer su ogoreni ponaanjem Sjedinjenih Drava i njihovih saveznika u Iraku i Afganistanu, ali i ire. Dakle, postoje dokazi o razliitim vrstama aktivnosti i bilo tko u Bosni, bez obzira da li je predstavnik amerike ili bosanskohercegovake vlade, tko tvrdi suprotno, ili lae ili nema pojma o emu govori. Obim tog problema nije takav kao u Iraku ili u Saudijskoj Arabiji, ali postoje skupine i pojedinci koji su problematini, i po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Drava i Bosne i Hercegovine," kae Kohlmann. Krug osoba u Bosni i Hercegovini koje bi mogle imati dovoljno motiva i operativnih sposobnosti za izvoenje teroristikih aktivnosti uglavnom je uzak. No malobrojnost i privremeno mirovanje moguih poinitelja takvih djela ne bi smjeli zavarati, upozorava Zoran Dragii, strunjak za meunarodni terorizam iz Beograda.
Vlado Azinovi | 71

"To to oni trenutno nisu aktivni, mislim da je deo jednog ireg plana, i ja se bojim da na prostoru Balkana postoji savim dovoljan broj operativaca koji mogu da izvre ak i znaajne teroristike aktivnosti. Meu napadaima na Madrid pominju se ljudi koji su proli kroz Bosnu, a u krugovima ljudi koji se bave terorizmom postoji termin avgano-bosanska veza. To su bili ljudi koji su bili u Avganistanu, u Bosni, koji su ovuda prolazili obuku. Veina njih je otila, ali i samo nekoliko dobro organizovanih pojedinaca mogu da naprave veliki teroristiki akt, koji e posle toga izazvati ogromne politike i bezbedonosne posledice," kae Dragii. Domae i meunarode sigurnosne strukture u Bosni i Hercegovini svjesne su ove opasnosti, stoga i koordiniraju aktivnosti na praenju i prevenciji moguih teroristikih aktivnosti, tvrdi Dragan Luka. "Vijee ministara Bosne i Hercegovine je poetkom 2006. formiralo udarni tim, odnosno grupu za borbu protiv terorizma, koju ine pripadnici razliitih policijskih i drugih organa, ukljuujui i Dravno tuiteljstvo. Tu udarnu grupu zapravo i vode dvojica dravnih tuitelja, a njezin je zadatak koordinirati aktivnosti u rjeavanju hitnih ili najznaajnijih sluajeva ove vrste, kako u smislu prevencije, tako i u smislu represivnog djelovanja," kae Luka.101 Zbog specifinog karaktera sigurnosnog okruenja u daytonskoj BiH, u praenju i suzbijanju teroristickih aktivnosti u toj zemlji, uz nekoliko domaih, sudjeluje vei broj sigurnosnih slubi razliitih zemalja i organizacija koje u njoj djeluju. No, veliki broj aktera ukljuenih u isti posao ne znai automatski da su aktivnosti moguih terorista bolje praene, kae Evan F. Kohlmann. "Za pretpostaviti je da je dio tih osoba pod prismotrom domae i meunarodnih sigurnosnih slubi koje djeluju u BiH. Meutim, kada se radi o aktivnostima stranih slubi, postoji problem koordinacije i subordinacije. Razliiti ogranci meunarodne sigurnosne misije u BiH meusobno se ne slau tako dobro kao to bi se isprava moglo pretpostaviti. Tko je jednom posjetio meunarodnu vojnu bazu Camp Butmir kod Sarajeva mogao je osjetiti napetost koja postoji meu razliitim obavjetajnim, policijskim i vojnim slubama iz raznih zemalja koje dijele taj prostor. esto se dogaa da te slube ne razmjenjuju sva obavjetajna saznanja do kojih dolaze. Suparnitvo koje postoji meu njima oteava praenje aktivnosti osoba i skupina o kojima govorimo. Koliko god da se ini da bi, s obzirom na broj ljudi koje NATO ima u BiH, to praenje trebalo biti efikasno, nije ba tako," kae Kohlmann. Prisustvu moguih poinitelja teroristikih napada, ideologije u ije ime bi se oni izveli i sredstava koja bi za to bila koritena, u Bosni i Hercegovini i na Balkanu treba dodati jo nekoliko faktora koji nalau pojaani oprez, kae Zoran Dragii. "Balkan je uvek bio trusno podruje i istorija nas ui da je svaki povod na Balkanu bio dobar za krvoprolie, da su se sve ideje nekako jarkijim bojama ocrtavale na Balkanu i da je to uvijek bio dobar razlog da se pobijemo. Treba imati u vidu da je Balkan podruje s velikom autohtonom zajednicom muslimana na koju se vri svakako uticaj i pokuaji da se oni radikalizuju. Imali smo na alost i ove ratove koji su
101
U julu 2006. Vijee ministara BiH usvojilo je Strategiju za borbu protiv terorizma od 2006. do 2009., iji je najvaniji zadatak dononje Zakona o brobi protiv terorizma. Dosadanja rjeenja u Krivinom zakonu i Zakonu o krivinom postupku uglavnom su ograniavajua i onemoguuju postupke prema pomagaima u pripremi teroristikog ina. Strategija predvia da za uvjebavanje ljudstva i nabavku opreme za borbu protiv terorizma do 2009. bude utroeno oko 10 miliona eura. Adnan Buturovi, "BiH dobija najsavremeniji antiteroristiki tim", Slobodna Bosna, br. 507, 3.8.2006.
Vlado Azinovi | 72

proli i koje su mnogi koji su se bavili njihovom istorijom spremi da nazovu vjerskim ratovima. Ja sam siguran da se tom ratu odrednica vjerski moe dodati tek negde na sedmom, osmom mestu. On je sve bio pre nego vjerski rat. No, taj rat je iza sebe ostavio veliko razaranje, velike patnje, i to je jedan dobar psiholoki prostor da se radikalni islamski elementi inflitriraju na ovo podruje. Zbog toga je vrlo vano da se sve zemlje u regionu, u jednoj dobroj vjeri, dakle bez politikanstva u ovoj situaciji, jer to zaista nije prostor za politiku borbu i za neko podmetanje, zajedniki uhvate u kotac s borbom protiv ove vrste terorizma. Pri tome je vrlo vano voditi rauna o polaaju muslimanskih zajednica u tim zemljama. Samo u Bosni su muslimani konstitutivni narod i predstavljaju relativnu veinu stanovnitva, dok u drugim zemljama regiona velike muslimanske zajednice imaju status manjina. Zato je jako vano razvijanje demokratije i dobar status tih zajednica u okviru drava u kojima ive, kako bi se mogunost njihovog radikalizovanja svela na to manju moguu mjeru," misli Zoran Dragii.
17. MIT ILI STVARNA OPASNOST?

Tragino i spektakularno 11. septembar 2001. je oznaio poetak novoga sukoba svjetskih razmjera. To nije rat protiv terorizma, kako sugerira loe i ne sluajno izabrana sintagma, nego rat protiv ideologije i pokreta, koji imaju globalan cilj, i protagonista, koji su rasporeeni i djeluju globalno. Poput drugih velikih i totalitarnih ideja iz povijesti i ovaj put je cilj promijeniti ljudsko drutvo, uiniti ga jednoobraznim, a tako valjda boljim, te ga modelirati po obrascima ranog, odnosno takozvanog izvornog islama. Svako tko se opire, legitimna je meta protiv koje je doputeno upotrijebiti sva sredstva. Neprijatelji su posvuda, od muslimana koji "ive u neznanju" u sekularnim islamskim dravama, preko krana, hindusa i budista, do arhetipa neprijatelja - idova i njihove drave. Terorizam je taktika koju je nametnula nuda jer iza pokreta meunarodnog dihada ne stoje ili ne ele biti viene drave i vlade koje bi taj rat vodile vlastitim vojskama. No, neke ga zemlje potiu, pruaju mu financijsku i logistiku potporu.S druge strane ove globalne fronte je takozvana antiteroristika koalicija, koju predvode Sjedinjene Amerike Drave. Ograniena predrasudama o drugima i iluzijama o sebi, u procjepu izmeu moralnih standarda u koje vjeruje i zatite interesa krupnog kapitala od kojega ivi, prva zemlja antiteroristike koalicije u ovome se ratu ponaa, narodski reeno, kao slon u duanu s porculanom. Stati danas na stranu takve Amerike ne znai stati na stranu univerzalog dobra, no ostati po strani nosi veliki rizik opasnost od gubitka slobode. Gdje je onda u takvoj globalnoj postavci, zbilja mjesto Bosne i Hercegovine? Za dio promatraa odgovor je ve odavno jasan. Meu njima je Jergen Elssser, autor knjige Kako je dihad doao u Evropu: Sveti ratnici i tajne slube na Balkanu. "Analizirao sam izvjetaje zapadnih obavjetajnih slubi o stanju u Bosni tokom 2003. i 2004. godine. U tim se izvjetajima jasno navodi, da u ruralnim oblastima Bosne postoji neka vrsta logora za teroristiku i vjersku poduku mladia koje organiziraju omladinske organizacije povezane sa Strankom demokratske akcije. Radi se o ljetnim kampovima iji se polaznici indoktriniraju Vlado Azinovi | 73

radikalnim vehabizmom i ue kako ubijati," tvrdi Elssser. Deseci istraga o teroristikim napadima poinjenima u svijetu u proteklih petnaestak godina, utvrdili su povezanost njihovih poinitelja s Bosnom i Hercegovinom. Veina ih je u ratnim i poratnim godinama prola kroz tu zemlju, uspostavila veze i ostavila neki trag. Video snimke logora za koje se tvrdi da slue za obuku "islamskih terorista" u Bosni, danas rado na svojim internetskim stranicama pokazuju i oni koji se njima hvale i oni koji time dokazuju tezu o BiH kao sigurnom utoitu terorista. No, neke su injenice ipak nepobitne, priznaje Jergen Elssser. "Istraujui ovu temu, nikada nisam naiao na pomen nekog Bosanca koji je bio povezan s aktima meunarodog terorizma. Kad sam proteklih godina boravio u Bosni, dodue samo u veim gradovima, stekao sam dojam da tamonji muslimani nisu toliko ludi koliko bi to eljeli mudahedini. Nadam se da nisu u stanju svoje ludilo prenijeti na bosansku mlade. No, opasnost i dalje postoji jer su mladi u beznadnom poloaju, kao i u veini balkanskih zemalja, nemaju posla, ne vide budunost i lako mogu biti uvueni u to ludilo. Po meni, prava prijetnja su mudahedini koji su ostali u Bosni," tvrdi Elssser. Veina do sada registriranih aktivnosti u Bosni koje se mogu dovesti u vezu s esto pominjanim pokretom meunarodnog dihada, ograniene su na pojedinane sluajeve, kae Dragan Luka. "Mi znamo da su neki nai ljudi u prolim godinama imali neposredniju relaciju prema nekim aktivnostima ove vrste, prema nekim centrima recimo u Milanu, gdje je jedan od islamskih centara u smislu ukljuivanja ili ostvarivanja kontakata s odreenim ljudima koordiniranim iz takvog centra. Neki nai momci su to nisu neke velike brojke, govorim o pojedincima u organizaciji takvih struktura odlazili na odreena ratita u svijetu, kao to je eenija. Neki nai momci, s ovog prostora, su na takvim ratitima izgubili ivote. Tako da same te pojave govore, i ne treba zatvarati oi pred tim, da uvijek postoji mogunost da se pojedinac angaira, iz raznoraznih razloga, za izvoenje ovakvih aktivnosti. Prema tome, ne treba to odbaciti kao mogunost. Ali to ne znai da postoje na stotine nekih mladih ljudi bonjake nacionalnosti ili islamske vjere, osposobljenih, obuenih, provedenih kroz ne znam kakve kampove i spremnih za izvravanje zadataka Al-Kaide po Evropi. To su neutemeljene ocjene, neodmjerene ocjene, zapravo ocjene koje nemaju svog realnog uporita.102 U posljednje vrijeme Bosna i Hercegovina se pominje i kao idealno mjesto za vrbovanje "bijelih muslimana" koji bi, zbog boje koe, mogli neopaeni izbjei rasno profiliranje koje se na Zapadu sve vie uvodi kao prva mjera zatite od moguih teroristikih napada. 103 Teza je
102
U ovom kontekstu se najee pominje pogibija u eeniji Almira Tahirovia, zvanoga Nune, pripadnika Armije BiH (iz Novoga Travnika), i Almira Zuluma (iz Sarajeva). Prema vie nepotvrenih navoda, u eeniji se 1999. i 2000. borila skupina bonjakih dobrovoljaca. Vie o ovome u tekstovima: Esad Heimovi, "Mudahedin po glavi Bonjaka", BH Dani, br. 345. 23.1.2004. i Eldin Hadovi, "Multimedijalni poziv na dihad", BH Dani, br. 396, 14.1.2005.
103
"Teroristi se trude regurutirati simaptizere, koji nisu arapskog porijekla, tzv. bijele muslimane, zapadnjakoga izgleda, koji bi se mogli lake utopiti u evropske gradove i izvesti napade" navodi se u povjerljivom izvjetaju na 252 stranice koji su zajedno sastavili hrvatska i amerika obavjetajna zajednica, a ije je dijelove objavila agencija Associated Press. U izvjetaju se tvrdi kako teroristi vjeruju da je krajnje vrijeme da njihove dosadanje aktivnosti u Bosni i na Balkanu "preuzmu nove, lokalne snage - ljudi koji su tu roeni i tu ive - zbog prednosti koje bi im mogle olakati posao." William Kole, "Terrorists recruiting white Muslims," Associated Press, 17.4.2006.
Vlado Azinovi | 74

neodriva, tvrdi Esad Heimovi, novinar sarajevskog magazina Dani. "Mislim da je to ili primjer loeg novinarstva ili je rije o rasistikim predrasudama. Prvo, pojam bijelog muslimana je nemogue upotrebljavati, ni sa islamskog, ni sa bilo kojeg drugog stajalita, jer jednostavno islam ne vrbuje ljude na osnovu boje koe. Muslimani su razliitih i nacija i boje koe, i to nije osnov po kojem neko moe postati musliman. Ukoliko neko eli da govori o bijelim muslimanima, ne mora da dolazi u Bosnu i da trai Bonjake kao navodno bijele muslimane, ve neka potrai realne teroristike sluajeve u kojima su bili angaovani, naprimjer, konvertiti francuske ili njemake nacionalnosti. Moje je uvjerenje, na osnovu onoga to sam do sada istraivao, itao, sluao i razgovarao da je vea mogunost od teroristikih napada u kojima bi bili angaovani konvertiti iz evropskih drava kojima su veliki zapadni centri potpuno prirodno okruenje, nego neki Bonjak sa planina u Bosni ili iz nekog udaljenog bosanskog sela koji ne zna ni po aerodromu da hoda kako treba," kae Heimovi. Jedina osoba bosanskohercegovakog porijekla koja je do sada optuena za pripremanje teroristikog napada u BiH je vedski dravljanin Mirsad Bektaevi, koji je uhapen u Sarajevu 19.10.2005. Sa jo dvije osobe Bektaevi je optuen i nepravomono osuen (10. januara 2007.) na 15 godina i 4 mjeseca zatvora za pripremu "teroristikog napada radi prisiljavanja neutvrene europske zemlje na povlaenje vojnika iz Iraka i Afganistana". Kod optuenika je pronaeno 20-ak kilograma eksploziva, samoubilaki pojas i video-kaseta na kojoj je prikazano sklapanje i aktiviranje eksplozivne naprave, kao i samoubilaka poruka prijetnje Europi.104 No, kada se radi o teroristima, esto je i jedan dovoljan, kae strunjak za ovu oblast Zoran Dragii.
104
Za detaljan opis predmeta "Bektaevi i drugi", vidi: Maja uvela, "Three jailed in Bosnia for planing suicide attack", Reuters, 10.7.2007; Esad Heimovi, "Gdje stanuje Al-Kaida u BiH", BH Dani, br. 487, 13.10.2006; Mirsad Fazli, "Video-zapis straha", Slobodna Bosna, br. 515, 28.9.2006. Rade Maroevic and Daniel Williams, "Terrorist Cells Find Foothold in Balkans," Washington Post, 1.12.2005; Mark Hosenball, "Web of Terror," Newsweek, 12.6.2006. Jo uvijek nije posve jasno gdje je Bektaevi roen. Sam je davao proturjene iskaze o tome, a na pitanje novinara Esada Heimovia da li je sina rodila u Novom Pazaru ili u Sarajevu, Bektaevieva majka je odgovorila protupitanjem: "Kakva je razlika?" U ovom predmetu, za pripremu teroristikog napada, uz Bektaevia su jo osueni Abdulkadir Cesur (na 13 godina i 4 mjeseca zatvora) i Bajro Ikanovi (na 8 godina zatvora), a zbog nedoputenog posjedovanja oruja i eksploziva na po dvije godine osueni su Senad Hasanovi i Amir Bajri. Do ovog sluaja, kao akti terorizma vodi se serija manjih teroristikih napada izvedenih tokom 1997. i 1998. u srednjoj Bosni. Njen cilj je bio spreavanje povratka hrvatskih izbjeglica u taj dio zemlje, kao i opstrukcija formiranja zajednike bonjako-hrvatske policijske i obavjetajne slube, a na njenom su udaru bili policajci hrvatske nacionalnosti u Travniku. Takoer je izvedeno vie napada na katolike vjerske objekte, kako bi se sprijeio prvi posjet pape Ivana Pavla II BiH u aprilu 1997. Kao teroristiki in iz toga vremena vodi se i jedan bombaki napad u Mostaru. Detaljnije o ovome u tekstu Esada Heimovia: "Mudahedin po glavi Bonjaka", BH Dani, br. 345, 23.1.2004. Kao najpoznatiji akt nasilja u BiH, iji je poinitelj bio domai sljedbenik tzv. vehabijskog pokreta, bilo je ubojstvo tri i teko ranjavanje jednog lana hrvatske obitelji Aneli 24.12. (na katoliki Badnjak) 2002., u selu Kostajnica kod Konjica. Poinitelj, Muamer Topalovi, koji se ranije prikljuio lokalnoj vehabijskoj zajednici i pohaao kamp udruenja ("mladih bosanskih muslimana") Furqan na Falanovom brdu kod Ostroca, osuen je na 35 godina zatvora za ubojstvo s predumiljajem, "poinjeno iz nacionalnih i vjerskih motiva." Glas Amerike, 13.3.2003. Vidi takoer: Esad Heimovi, "Misionari s Puta Mladih Muslimana", BH Dani, br. 361, 14.5.2004. Poznat je i sluaj Vedada Hafizovia, on je poetkom 2006. u Sarajevu noem zaklao vlastitu majku jer nije htjela s njime klanjati sabah-namaz (prvu od pet dnevnih molitvi). Hafizovi, koji se okrvavljenih ruku i odjee doao oprati na esmi ispred Istikal damije u naselju Otoka, rekao
Vlado Azinovi | 75

"Postoji jedna ideja o tome kako radikalizovati Bosnu, o kojoj su govorili ideolozi. Verovalo se da kada prvi mudahedin iz Bosne pogine negde u dihadu, da e se to smatrati velikim uspehom. To se navodno dogodilo kada je jedan Bosanac, pod imenom al-Bosani, poginuo u Afganistanu. Meutim, oigledno je da se meu bosanskim muslimanima, ali ini mi se i meu Albanacima, taj islamski terorizam nije primio. Treba ipak imati u vidu specifine okolnosti u kojima ti ljudi ive i u kojima su se razvijali. Ubeen sam da je u Bosni vrlo teko regutovati veliki broj terorista. To je srena okolnost, meutim, imamo primer malog Bektaevia koji je bio vrlo odluan da izvri teroristiki akt, ali ak i tu se operie s vrlo malim brojem ljudi. ak i pet ljudi ako uspete da radikalizujete kad je u pitanju terorizam - i to je veliki uspeh," kae Dragii. Rohan Gunaratna se danas smatra vrhunskim svjetskim autoritetom za meunarodni terorizam. U raspravi o mjestu Bosne u kontekstu sukoba sa sljedbenicima ideje globalnog dihada, Gunaratne vjeruje kako nema dilema. "Teroristika prijetnja u Bosni je vrlo mala, jer su muslimani koji ive u toj zemlji tolarentan i umjeren narod. Vrlo mali broj ih je radikaliziran. Moe se rei, da tu, unutar jedne miroljubive nacije, djeluje aica ekstremista," kae Gunaratna. Ako je zbilja tako, otkud onda deseci knjiga, novinskih tekstova, dokumentarnih programa i javnih istupa u kojima se tvrdi upravo suprotno? Bavei se ovom temom, s tim se pitanjem suoio i Evan F: Kohlemann, autor knjige Al-Kaidin dihad u Evropi: Afgansko-bosanska mrea. "To je uglavnom smee. Veina ljudi pie te stvari da bi postali slavni ili zaradili na toj temi. Napisao sam knjigu jer sam otkrio, istraujui ovu temu za sasvim druge potrebe, da zapravo ne postoji nita to je o njoj napisano, a da zadovoljava temeljne akademske ili profesionalne standarde. Imajui u vidu obim dostupnih otvorenih izvora, naravno pod pretpostavkom da ih znate nai i koristiti, gotovo je nevjerovatno da nitko nije naao za vrijedno napisati vjerodostojnu rekonstrukciju svega to se na tom planu dogaalo u Bosni. A to to se dogaalo prua vrlo vane lekcije ne samo za budunost Europe nego openito za praenje aktivnosti skupina poput Al-Kaide u regionalnim konfliktima na mjestima poput Bosne. Iz toga smo iskustva mogli nauiti lekcije koje oito nismo, a koje su mogle spasiti mnogo ivota u Iraku," kae Kohlmann. Ako je prema pisanju zapadnih medija o vezi Bosne i meunarodnog terorizma neophodan oprez, prema medijskim napisma koji o toj temi nastaju u regiji najbolje se odnositi kao da ne postoje, upozorava Evan F. Kohlmann. "To je ista propaganda. Poznajem Srbe, Hrvate i Bonjake, poznajem i volim Bosnu i Balkan, ali injenica je da ljudi tamo preesto imaju vrlo nacionalno obojene stavove o ratu. To se odrava i kroz pisanje o ovoj temi. Kad sam pisao knjigu, koristio sam samo originalne izvore iz Hrvatske i Srbije, dakle dokumente koji nisu mogli biti krivotvoreni. Osim njih, nita to je nastalo u Srbiji ili Hrvatskoj nisam mogao uzeti za ozbiljno. To je na kraju i dovelo do toga da knjigu napiem oslanjajui se vie na originalne izvore Al-Kaide. Prvo sam proitao te izvore. Kada sam vidio koliko ima toga materijala i koliko je dostupan, jednostavno nisam
je ljudima koje je tamo sreo kako je kod kue "zaklao kurban" (rtvena ovca ili govedo koje muslimani obredno kolju na Kurban-bajram). Vildana Selimbegovi, "Pravi i ostali muslimani," BH Dani, br. 466, 19.5.2006.
Vlado Azinovi | 76

mogao vjerovati da nitko za njega ne zna i da ga nitko do tada nije koristio. inilo mi se, to je gotovo zloin jer se radi o vrlo vanom poglavlju nedavne povijesti, koja ve lagano tone u zaborav," kae Kohlmann. 105 Odnos nekih krugova u Beogradu i Zagrebu prema Bosni, nerijetko je obiljeen i odnosom tih sredina prema islamu i muslimanima. Odraava se to i kroz hrvatski i srpski nacionalni pokret koji su, u razliitim fazama, Bonjake-muslimane smatrali integralnim, ali u tuinskoj vjeri odroenim dijelovima svojih nacionalnih matica, ili ih proglaavali neprijateljima na kojima je trebalo osveivati viestoljetno "ropstvo pod Turcima" ili se od njih ograivati novim "kranskim predziima." Nepoznavanje islama mogao bi biti jedan od razloga takvog odnosa, kae Predrag Matvejevi, publicist i profesor na Sveuilitu La Sapienza u Rimu. "To neznanje ne ide samo prema muslimanima iz Bosne i Hercegovine. Ja sam, recimo, protestirao zbog toga to se poistovjeuju termini islam i islamizam, islamizam i islamski integrizam, integrizam i fundamentalizam. ak i u tom fundamentalizmu postoji jedna mistina struja koja nije agresivna, a postoji i ona teroristika. Sve te asimilacije i zamjene jedno s drugim vode prema nerazumijevanju. to se tie muslimana iz bive Jugoslavije, napose iz Bosne, tu je oito bilo nerazumijevanje jako veliko. Tome su pridonijeli, naravno, i nai gospodari rata. Miloevieva, zatim i Tumanova strana, htjeli su prikazati taj islam u BiH kao neku platformu svjetskoga islama koji hoe da se uvue u Europu. I htjelo se prikazati legitimnu obranu Bosne, njezina muslimanskog stanovnitva, kao eto borbu mudahedina protiv kranstva. Jedan od Tumanovih nasljednika, koji je
105
U dijelu medija i istupima politiara, posebno u Srbiji, dogaaji od 11. septembra 2001. posluili su da se obnovi predratna i ratna retorika o Bonjacima i kosovskim Albancima. Tekstovi i istupi sa uzbunjujuim i senzacionalistikim naslovima, bili su uglavnom slabo istraeni, utemeljeni na glasinama i posluili kao instrument politike prema Bosni i Kosovu. Forma, sadraj i cilj takvih medijskih napisa i javnih istupa zasluuju posebnu analizu, ali e na ovome mjestu, kao njihova ilustracija, biti navedeni samo neki karakteristine naslovi iz toga vremena: "Strahuju Alijini sledbenici", Glas javnosti, 17.9.2001; "Rugova: takozvani OVK prikriva teroristike baze", Politika, 26.9.2001; "Bin Laden naredio: otvorite front na Balkanu da potpalimo Evropu", Nedeljni telegraf, 3.10.2001; "U Beograd ulaze teroristi", Ekskluziv, 3.10.2001; "Preti i dalje terorizam Jugoslaviji: Balkanski tragovi Osame bin Ladena", ID, 26.9.2001; "Al Kaida ima aktivne baze u Bosni, Albaniji i na Kosmetu", Glas javnosti, 19. 9. 2001; "Al Kaida u BiH, na Kosovu i Albaniji", Blic, 19.9.2001. Meu politiarima u Srbiji, najsmjelije ocjene o navodnoj opasnosti od terorizma davao je tadanji vicepremijer i voditelj Koordinacijskog tima Vlade Srbije za Kosovo Neboja ovi. On je tvrdio kako teroristi sa juga Srbije, povezani s albanskim teroristikim skupinama s Kosova, pripremaju napad na Beograd, te upozorio na opasnost od preostalih mudahedina u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, za koje je rekao da su "svi mali Bin Ladeni." Ove su tvrdnje dobile zapaeno mjesto u beogradskim medijima. Vidi tekstove: "ovi: teroristi spremni da napadnu Beograd", Danas, 21.9.2001; "ovi: ekstremisti s juga Srbije spremaju napade na Beograd", Blic, 19.9.2001; "Vie od 3.000 mudahedina na Kosovu i Metohiji", Glas javnost, 22.9.2001; "Policija titi objekte irom itave republike", Danas, 22-23.9.2001; "Beograd na meti", NIN, 27.9.2001. U to je vrijeme i bivi srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi, na suenju pred Meunarodnim kaznenim tribunalom u Hagu, tvrdio kako su mu ratni zloini (u Hrvatskoj i na Kosovu) i genocid (u Bosni i Hercegovini) stavljeni na teret, izmeu ostaloga, i zato to je "branio svoj narod od terorizma". Guardian, 30.10.2001. Politika manipulacija "islamskim terorizmom" u BiH dovedena je do potpunog apsurda krajem 2006. kada je premijer Republike Srpske Milorad Dodik upozoren od sarajevske policije da se na njega priprema atentat. Kao mogue poinitelje mediji su navodili zemunski kriminalni klan, crnogorske parlamentarce i sarajevsko kriminalno podzemlje, da bi na kraju sam premijer utvrdio kako je meta "islamskih terorista".
Vlado Azinovi | 77

momentalno propao, Ivi-Paali, kad je iao u Njemaku negdje nakon to su 11.09.2001. srueni tornjevi u New Yorku, rekao je: Eto vidite protiv koga smo se mi borili!, elei poistovjetiti nae muslimane iz BiH sa atentatorima, teroristima i fundamentalistima svjetskoga islama," kae Matvejevi. Nepoznavanje i nerazumijevanje islama i muslimana ne moe biti izgovor za nerijetka nastojanja susjeda da se Bosnu i Bonjake smjesti u tabor "meunarodnoga dihada", kae Reid Hafizovi, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. "Ne radi se o tome da ljudi iz naeg najblieg okruenja, pogotovo mislei na nae istone i zapadne susjede, ne znaju ko su muslimani i ta je islam kao jedna monoteistika religijska tradicija koja se obino, ak i u njihovoj literaturi, dakle literaturi koju promiu i katoliki i pravoslavni teolozi, klasificira kao tradicija koja pripada takoer tom takozvanom abrahamovskom, svetopovijesnom krugu. S druge strane, kada nam sline kvalifikacije dolaze iz zapadnoevropske hemisfere, takoer bismo mogli rei da su to stvari koje se predumiljajno rade, stvari koje se ne rade iz neznanja, nego jednostavno iz odreene elje. U Bosni se treba staviti prepona za svaku moguu vrstu napredovanja, ini se iz jednog jedinog ili bar najkrupnijeg razloga zato to Bonjaci, trenutano i jo uvijek u Bosni dominantna etnika zajednica, sluajno ili ne, pripadaju islamskoj religijskoj tradiciji. Osim toga, ta vrsta kvalificiranja, jednog predrasudnog, predumiljajnog i u svakom sluaju nedobronamjernog, nije pojava koja je vezana samo za ove posljednje ratove koji su se desili na prostoru zemalja bive Jugoslavije. To je neto to ima zaista jednu dugu genezu. Ona bi se gotovo mogla, na neki nain, protegnuti na stoljea. Recimo, u ovom sluaju imam na pameti jedan poseban anr literature koja se profilirala i pisala najmanje etiri stoljea u zapadnoj Evropi. To je zapadnoevropska orijentalistika literatura, u kojoj su ljudi razliitih profila i zvanja, od kardinala do filozofa, teologa, pjesnika i knjievnika, pa i umjetnika, rekao bih, stvarali djela, ija se brojka kree oko 250.000 ozbiljnih naslova, koja su podreena akademskim pravilima, a gdje su islamska religijska tradicija i muslimani sustavno diskreditirani. O njima razvijane strane predrasude i iskrivljivane slike, koje su, na kraju krajeva, i danas jo uvijek aktuelne, koje su i danas na snazi, koje i danas, rekao bih, funkcioniraju kao stanoviti supstrat ili, ako mogu tako rei, jedan duhovni humus, na koji se oslanjaju ili iz kojeg izrastaju kvalifikacije ove vrste. Onda je to uvijek dobar razlog i izgovor za sve one koji su poinili strane zloine i sad ih ele relativizirati ili na neki nain postaviti neku vrstu uranilovke kao svi su podjednako krivi i svi su podjednako inili zloine i svi podjednako treba da odgovaraju. Sve ovo tada doe kao dobar izgovor, pa se kae vidite, mi smo htjeli napraviti to predzie, mi na Balkanu jesmo bili predzie da se tako jedna destruktivna ideja i ideologija ne bi dalje irila na Zapad i ponitila, kako oni uvijek kau, temeljne, tradicionalne, prepoznatljive, kranske vrijednosti u znaku kojih Evropa ve stoljeima ivi. Takvim idejama se na Zapadu irom otvaraju vrata, iako one, zaista, niti su ozbiljne, niti su realne, niti su utemeljene, niti su iim opravdive. Meutim, one su danas u opticaju i one se ne osuuju, a osuuje se jedan autohton evropski narod kakvi su Bonjaci, koji su po svojoj religijskoj opredijeljenosti muslimani i koje se, iako jo nita loega nisu uinili, ve pokuava kvalificirati kao potencijalne bijele teroristike ubice, koji e biti novi strah i trepet ili novi val terorizma, kako na Balkanu, tako i u Evropi. S jedne strane, to ima za cilj da se relativiziraju zloini koji su se desili prije svega u Bosni, ali i ire na Balkanu, a s druge strane, mislim da na Zapadu i u zapadnoj Evropi postoje jo uvijek neki politiki krugovi koji Bosnu ne ele vidjeti na mapi i Vlado Azinovi | 78

koji bi i tu vrstu potrebe, preko ovakvih kvalificiranja, eljeli na neki nain zadovoljiti," obrazlae profesor Hafizovi. Odnos bosanskih susjeda prema irenju konfrontacijskog tumaenja islama i problemima to ih je on, u kontekstu "rata protiv terorizma", otvorio u Bosni i Hercegovini, dobrim je dijelom ukorijenjen u kolektivnom odnosu prema prolosti, tvrdi publicist Stephen Schwartz, autor knjige Dva lica islama. "Uvijek sam prepoznavao razliku u odnosu Srba i Hrvata prema muslimanima. Srbi su se, zapravo, pribojavali muslimana jer su se povijesno osjeali poraenima i ponienima, upravo od muslimana. Hrvati ih se nisu tako bojali i zbog povijesne spoznaje da su oni bili ti koji su sprijeili daljnji prodor Otomanskoga carstva na Zapad. Kroz povijest, hrvatski intelektualci, pisci i povjesniari, znatno su otvorenije pristupali islamu i upoznavali ga. Hrvati su se oduprli Turcima, sauvali su dio teritorija i nacionalni identitet, pa stoga nije ni bilo razloga da islamu pristupaju s nekim pretjeranim uzbuenjem ili s osobitim kompleksom nie vrijednosti. Srbima koji su bili poraeni od Turaka, u kolektivnu svijest kao da je utisnut osjeaj ponienja, krivnje i samoprezira. Stoga ih se veina nije u stanju racionalno odnositi prema muslimanima. Tome jo treba dodati neumorne napore nekih zlonamjenih krugova u Beogradu da sve to se dogaa u Bosni, posebno kada se radi o muslimanima, uvijek prikau to je crnje mogue. Zbog toga e se nastaviti ove glasine i naslovi u kojima se tvrdi kako Al-Kaida organizira logore za obuku terorista u Bosni, ali takve prie nikada nee imati nastavak, nee biti dodatnog izvjetavanja, nee biti dokaza," kae Schwartz. Nerazumijevanje koje se na Zapadu esto javlja prema Bosni openito, i Bonjacima posebno, ponekad stvara nepetosti i krive predstave. No, zbog toga ostaje neiskoriten vaan unutranji potencijal koji Bosna posjeduje, a ija upotrebna vrijednost mogla bi biti znatno ira, kae Stephen Schwartz. "Nain na koji Zapad, zbog predrasuda, odbija od sebe Bosnu esto me podsjea na srednjovjenog zapadnjakoga neenju koji oajniki trai suprugu. Kada mu jednoga dana netko prie i kae: uj, znam predivnu, mladu i obrazovanu djevojku u Bosni koja bi bila savrena supruga, doi je upoznati, on odgovara: Ma, neu, sigurno zaudara na evapie! Zapad ne razumije kakav potencijal lei u Bosni i kako se on moe iskoristiti da se na primjeru te zemlje afirmira normalan islam. Zapad je zakovan u stanje svijesti koje su formirali institucionalizirani eksperti i analitiari, i nije u stanju ni zamisliti kakve sve mogunosti postoje za potporu transformacije arapskog i islamskog svijeta u podruja zdravog poduzetnitva, politike odgovornosti i nacionalih suvereniteta. Prilike koje vladaju u muslimanskim zajednicama na Balkanu i koje mogu pomoi ispunjenje Bushove strategije irenja slobode i demokracije, ostaju tako proputene jer ne samo da ih Bush, Rice i Rumsfeld ne znaju iskoristiti nego ih nisu u stanju ni prepoznati. Bosna je savren primjer," kae Schwartz.106
106
Nedavno i vrlo detaljno istraivanje odnosa Amerikanaca prema islamu utvrdilo je da je broj onih koji svoje znanje o toj religiji sami opisuju kao "slabo" ili "nikakvo" od 61 posto u 2001., da bi taj procenat u 2005. ve bio 66 posto. Meu ispitanicima 62 posto ih nije uspjelo prepoznati rijei "Allah" i "Kur'an" kao nazive koje muslimani koriste za boga i svoju svetu knjigu. Vie o ovome: G. Jeffrey MacDonald, "Shiite? Sunni? Some in US learn who's who", Christian Science Monitor, 15.12. 2006.
Vlado Azinovi | 79
18. MOGUI ZAKLJUCI

Oganieno formom, sadrajem i koritenom metodologijom, istraivanje poput ovoga ne omoguava iznoenje konanih i do kraja utemeljnih zakljuaka. Usprkos tome ini se da za neke ocjene postoji dovoljno argumenata. Jasno je da bez rata u Bosni i Hercegovini, na ijem su najveem udaru bili Bonjaci, muslimani, kao i bez embarga na uvoz oruja za Armiju BiH, ne bi bio otvoren ni prostor za dolazak u tu zemlju redukcionistikog i konfrontacijskog tumaenja islama, njegovih protagonista i utjecaja njihovih bogatih financijera. Sada je izvjesno da cilj tih ljudi nije bila obrana Bosne, pa ni Bonjaka, nego njihovo "vraanje izvornoj vjeri" i ukljuivanje u globalnu muslimansku zajednicu u nastajanju. Po priznanju jednog od njihovih istaknutih elnika, cilj je bio "boiju rije uiniti vrhovnom, ali ne za postizanje nekog nacionalnog, plemenskog ili grupnog osjeanja ili interesa." Da bi se omoguilo postizanje tog cilja, neophodno je iz osnove promijeniti svijet i temeljne pretpostavke na kojima se on danas odrava. To nije mogue postii bez konflikta, prvenstveno unutar muslimanskih drutava potom i ire. Ideologija pokreta meunarodnog dihada upravo je tokom rata u BiH prola kroz vrlo vanu formativnu fazu. Bosna je posluila kao stjecite osoba koje se u tom trenutku nigdje u svijetu ne bi mogle tako neometano sastati na jednome mjestu, zajedniki ovladati ratnim iskustvom, pridobiti nove sljedbenike, tu uspostaviti ideoloka i logistika uporita, stei nove osobne identitete i iz Bosne i Hercegovine se skoro neopaeno rasuti po ostatku svijeta i nastaviti svoj rat. Istrage veine najpoznatijih teroristikih napada izvedenih u posljednjih desetak godina, kao po pravilu, otkrivaju i "bosansku vezu" njihovih planera, poinitelja ili pomagaa. Meutim, unato silnim naporima da se dokae suprotno, nikada nije utvreno da je u te napade, na bilo koji nain, bio ukljuen neki bosanski musliman. No, Bonjacima i Bosni, zauzvrat je ostalo "mudahedinsko naslijee" kriminalno i ideoloko, koje tu zemlju danas ini dvostrukim taocem. Za mudahedinske zloine pred Hakim tribunalom odgovaraju oficiri Armije BiH, a prisustvo i irenje ideologije globalnog dihada u toj zemlji se kvalificira kao prijetnju po meunarodnu sigurnost. Podjednako, ako ne i opasnije su utnja i pasivnost s kojima se danas u BiH prema ovom problemu odnose suodgovorni za njegov nastanak. Gotovo institucionalizirana zakovanost u takvo stanje dovodi do toga da snano poricanje postaje gotovo automatska kolektivna rekacija kojom se doekuje svaka pria o ovoj temi i potie sumnja u dobre namjere onih koji je pokreu. utnja i poricanje su razumljivi. Dok su najtraeniji optuenici za ratne zloine nad Bonjacima jo uvijek na slobodi i dok se za stotinama njihovih rtava jo uvijek traga, u obinim ljudima pria o vezi Bosne i posebno Bonjaka s meunarodnim terorizmom vrijea uspomenu na nedune ratne rtve. Za one koji su poticali irenje konfrontacijskog tumaenja islama i pomagali djelovanje u Bosni i Hercegovini aktivista pokreta meunarodnog dihada, utnja slui kao zatita od odgovorosti, a i od neugodnih pitanja o krajnjim korisnicima velikih iznosa novca koji od poetka 90-ih do danas prate ovaj proces. Pria o Bosni i "ratu
Vlado Azinovi | 80

protiv terorizma" ukazuje da je, s meunarodnog stajalita, ono to se dogaa u ovoj zemlji vano i zavreuje odlunu akciju samo onda kada moe izazvati jasne i konkretne posljedice po kljune meunarodne faktore, prije svih po Sjedinjene Drave. Takvih je dokaza bilo i ranije.107 Brojne analize danas pokazuju kako je stvarna prijetnja po meunarodnu sigurnost u BiH relativno mala. Prioritetna podruja u ratu protiv terorizma jo su uvijek na drugim stranama svijeta. Dok god je tako, meunarodne sigurnosne strukture nee se u veem obimu izravno baviti Bosnom i Hercegovinom, barem ne u mjeri i na nain kako je to uinjeno u jesen 2001., neposredno nakon napada na New York i Washington. Umjesto toga, nadgledanje sumnjivih aktivnosti u Bosni bit e preputeno nadlenim domaim i ovdje prisutnim meunarodnim strukturama. Nema sumnje da e u to i dalje biti ukljuene i sigurnosne slube iz neposrednog susjedstva, koje e stanje u BiH "drati na oku". Nekima od njih jo su od ranije i upravo za tu namjenu, znatno ojaane operativno-tehnike mogunosti, posebno za presretanje i praenje telekomunikacija. Amerika i hrvatska obavjetajna zajednica prole su godine sastavile zajedniki izvjetaj o "opasnosti od islamskih skupina koje djeluju u Bosni", iz kojega se vidi da se aktivnosti na tom planu intenzivno prate ve vie godina. Potreba da se "islamska opasnost" u Bosni dri pod kontrolom, mogla bi navesti meunarodne faktore da djeluju i politiki, balansirajui unutar bosanskog etnopolitikog trokuta, i to u korist srpskog i hrvatskog otpora jaoj integraciji zemlje. Na taj bi nain ostvarivanje bilo kakvog vanijeg bonjakog interesa dodatno ovisilo od meunarodne podrke, pa bi u zamjenu za nju bilo mogue iznuditi nove sigurnosne ustupke, poput ranijih deportacija sumnjivih stranaca ili dodatnih provjera njihovih dravljanstava. Prisustvo konfrontacijskog tumaenja islama (vehabizma, selefizma ili alkaidizma) i s njime povezanih skupina, nije glavni problem Bosne i Hercegovine. No, pridoda li se i on preostalim vanijim a jo uvijek nerijeenim problemima koji godinama blokiraju sutinski napredak ove zemlje, ona bi se mogla dodatno zakovati u stanje "institucionalizirane privremenosti" (Richard K. Betts) i nemoi. Sa stajalita meunarodnih faktora, upravo u takvoj postavci lake je utjecati na razvoj prilika u BiH i drati ih pod kontrolom, podravajui naizmjenino suprotstavljene interese ovdanjih etnopolitikih elita. Uvjerio se u to jo 1917. ovdanji austrougarski upravitelj, general Stevan Sarkoti, ija cinina pouka kao da i danas zlokobno odjekuje u djelima i dranju njegovih modernih meunarodnih nastavljaa: "Nikakva politika je najbolja politika u Bosni".
107
Rat na prostoru bive Jugoslavije, pa i u BiH, nije sprijeen odlunom diplomatskom ili vojnom prijetnjom, a kamo li akcijom izvana jer ga se nije smatralo presudno vanim i vjerovalo se da ga je mogue izolirati i pustiti da, kao "poar u makiji" ("bush fire"), izgori iznutra i sam se ugasi. Tek kada se procijenilo da nastavak bosanskog rata nosi opasan potencijal za budunost NATO-a i amerikih predsjednikih izbora 1996, on je zaustavljen odlunijom vojno-diplomatskom inicijativom.
Vlado Azinovi | 81

19. IZBOR IZ KORITENE BIBLIOGRAFIJE
1. Ahmed, Nafeez Mosaddeq. The War on Truth: 9/11, Disinformation, and the Anatomy of Terrorism. Adelstrop, UK: Arris Books, 2005. 2. Bringa, Tone. Being Muslim the Bosnian Way: Identity and Community in a Central Bosnian Village. Princeton, NY: Princeton University Press, 1996. 3. Clark, Richard A. Against All Enemies: Inside Americas War on Terror. New York: The Free Press, 2004. 4. Elssser, Jrgen. Wir der Dschihad nach Europa kam: Gotteskrieger und Geheimdienste auf dem Balkan. Wien: NP Buchverlag, 2005. 5. Emerson, Steven. Jihad Incorporated; A Guide to Militant Islam in the US. Amherst, New York: Prometheus Books, 2006. 6. Heimovi, Esad. Garibi: Mudahedini u BiH, 1992 -1999. Zenica: Fondacija Sina, 2006. 7. Kohlmann, Evan F. Al-Qaidas Jihad in Europe: The Afghan-Bosnian Network. New York: Berg, 2004. 8. Merdan, Jasmin i Adnan Meanovi, Vehabizam/Selefizam Ideoloka pozadina i historijski korijeni. Sarajevo: Srebrno pero, 2006. 9. Musallam, Adnan A. From Secularism to Jihad: Sayyid Qutb and the Foundations of Radical Islam . Westport, CT: Praeger, 2005. 10. Nasiri, Omar. Inside Jihad: My Life with Al Qaeda. A Spys Story. New York: Basic Books, 2006. 11. Nasr, Vali. The Shia Revival: How Conflicts within Islam Will Shape the Future. New York: W. W. Norton & Company, 2006. 12. Phares, Walid. Future Jihad: Terrorist Strategies Against America. New York: Palgrave Macmillan, 2006. 13. Posner, Gerlad L. Secrets of the Kingdom: The Inside Story of the Saudi-U.S. Connection. New York: Random House, 2006.
Vlado Azinovi | 82

14. Risen, James. State of War: The Secret History of the CIA and the Bush Administration. New York: Free Press, 2006. 15. Roshandel, Jalil and Sharon Chadha Jihad and International Security. New York: Palgrave Macmillan, 2006. 16. Schwartz, Stephen. The Two Faces of Islam: The House of Saud From Tradition to Terror. New York: Doubleday, 2002. 17. Spencer, Robert. The Truth About Muhammad: Founder of the World's Most Intolerant Religion. Washington, DC: Regnery Publishing, 2006. 18. Spencer, Robert. The Politically Incorrect Guide to Islam (and the Crusades). Washington, DC: Regnery Publishing, Inc., 2005. 19. Trifkovic, Serge. The Sword of the Prophet: The Politically Incorrect Guide to Islam History, Theology, Impact on the World. Boston: Regina Orthodox Press, 2002. 20. Vidino, Lorenzo. Al Qaeda in Europe: The New Battleground of International Jihad. Amherst: Prometheus Books, 2006. 21. Wiebes, Cees . Intelligence and the War in Bosnia, 1992-1995. Mnster: LIT VERLAG, 2003.
Vlado Azinovi | 83

Al-Kai'Da U BiH - Mit Ili Stvarnost

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Al-Kai'Da U BiH - Mit Ili Stvarnost

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

2007.

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

2. POETAK NOVOG DOBA

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

3. POKRET MEUNARODNOG DIHADA

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

4. IDEOLOKA OSNOVA POKRETA

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

5. DOLAZAK STRANIH MUDAHEDINA U BIH

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

6. STRANI MUDAHEDINI I ARMIJA BIH

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

7. STRANI MUDAHEDINI I POVRATAK "IZVORNOM ISLAMU

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

8. STRANI MUDAHEDINI I DAYTONSKI MIR

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

9. STRANI DOBROVOLJCI I MISIONARI U DAYTONSKOJ BIH

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

11. BOSNA, STRANI MUDAHEDINI I SVIJET NAKON 11.09.2001.

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

12. IRAN I RAT U BIH

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

AL-KAIDA U BOSNI I HERCEGOVINI