G ASN IK

ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

U SARAJEVU
BULLETIN
DU MUSEE DE LA REP BLIQUE SOCIALISTE
DE BOSNIE - HERZ EGOVINE A SARAJEVO
ARHEOLOGIJA
ARCHEOLOGIE
NOVA SERIJA - SERIE NOU !ELLE
SVESKA - TOME XXVII /XXVIII - 1972/1973.
Stampa: "Savremena ad mini stracij a , Graf. pogon Bran ko o n o v i , Crnotravska 7-9, Beograd
Clanovi urednitva:
Dr PAVAO
Dr BORIVOJ
r ZDRAVKO
Odgovorni ured n ik:
Dr ZDRAVKO
urednuk: JULIJANA
Lektor: BISER-TASO
Meter:
St'fOjoslagar: DRAGAN i RODOLJUB
T},ra 600 PRIMJERAKA
SADRZ AJ
Alojz Benac
strana
Obre I - Neolitsko naselje ikakanjske
kulture na 5-171
1. Uvodne napomene o istorijatu i sistemu istraivanja 5-7
2. Topografska i stratigrafska slika 8-11
3. Nastambe i drugi objekti 11-20
a) 12-16
b) Ognjita 16-19
c) Vatrita 19
d) mj esta 19-20
4. Ekonomske prili ke 20-23
5. Kult mrtvih i drugi kultovi 23-39
6. oruje i nakit 39-46
a) kamene sjekire 39-40
b) Kremeni 40-41
c) Kremeni istrugalice 41
d) Razne od kamena 41-42
e) Kotana ila i . 42-43
f) Posebna od kosti i roga 43-44
g) Nakitni predmeti 44
7. Plastika 46-49
8. Keramika 49-53
I faza . 49-53
II faza 53-57
III faza 57-60
IV faza 60----62
9. Odnosi impresso i kakanjske kulture u na
selju (kulturna stratigrafija) 62--67
10. Odnosi prema drugim neolitskim grupama
-impresso kultura Protokakanjska i kakanjska kultura 80-91
11. Hronologija 92-100
12. 101-102
i literatura 103
Table I - XXXVI
Zdravko
Arheoloka istraivanja na gradini u kod Stoca 1963.
godine 173-235
Zdravko
drugog sta re ere sa gradine u O
kod Stoca 237-255
Zdravko
Ornamentirane pojasne sa gradine u kod Stoca 257-26C
Basler
Nalaz novaca iz predrimskog doba II Japri 261-271
Gojko
Nalaz rimskih carskih novaca u rudarskom reviru Blagaj - Japra
Gaj ko
Skupni nalaz rims kih carskih denariusa II Usori kod Doboja. 297-302
Ivo Bojanovski
Problem ubikacije Bigeste 301-31 J
Marko
Manastir svetog Petra de Campo kod Trebinja 313-346
Marko
Crkvina u Paniku 347-375
Pavao
Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska 377-395
' ritike i prikazi
Ljudmila, Severno emonsko (1. (;rel,lOnik) . 397
ALOJZ BENAC
o B R E I
NEOLITSKO NASELJE IKAKANJSKE
KULTURE NA RASKRCU
1. UVODNE NAPOMENE O ISTORIJATU I SISTEMU ISTRAIVANJA
Prilikom sondanih iskopavanja na lokalitetu Obre Il (Gornje polje)l
stanovnici sela Obra su nas obavijestili da bi na prostoru zvanom
moglo postojati neolitsko naselje. Na tom prostoru je 1960. god. kopan
jedan duboki kanal za polag<mje vodovodnih cijevi pa je tom prilikom izbila
na povrinu velika masa razbi jenih ivotinjskih ko
stij u i raznog kamenog materijala. Sav materijal je u rijeku Trstioni
cu i t ako je izgubljena prva dokumentacija o ovom nalazitu.
U vrijeme sondanih radova na lokalitetu Obre II, 1965. godine,
je izgradnja stambene zgrade na nj ivi Ekrema Obralije, na sjevernom rubu
Tako smo doli II situaciju da pratimo iskopavanje temelja za ovu
zgradu, odnosno da provj er imo iskaze mjetana. Pokazalo se da na dubini od
oko 0,50 metara dolazi taman kulturni sloj, sa primjesom gara, crveno
lij epa i fragmenata. Kopanjem nije cjelokupna deblji
na kulturnog sloja, ali su fragmenti indicirali da otkopani slOJeVI
pripadaju k a k a n j s k o j i s t a r e v a k o j kulturnoj grupi. Time je
dobi vena prva orijentacija o karakteru nalazita na Ostavljeno je
da se sondano i sistematsko istraivanje na ovom lokalitetu izvri paralelno
sa sistematskim iskopavanjem na prvom lokalitetu.
Sondana iskopavanja na izvedena su u vremenu od 12. scp
tembra do 5. oktobra 1967. godine. Tom prilikom otvorena je sonda I pod
rukovodstvom dr B o g d a n a B r u k n e r a, sonda II pod rukovodstvom
Anne K r i s t i n B o h l i n - S t e r u d i sonda III pod rukovodstvom prof. dr
M a r i j e G i m b u t a s. Finansiranje radova se odvijalo iz srectstava Fonda
USA u Jugoslaviji za arheoloka iskopavanja, odnosno iz sredstava koja su
odobrena za iskopavanja u Obrima
2
(sporazum
'A. Benac, 19,11, s tr . 7.
, !bid.
6
ALOJZ BENAC
. instit ut , saradnja Zemalj s i muzej Bosne
l Hercegovme IZ Sarajeva - University of California iz Los Angele a ).
Najbolj e podatke pruila j e sonda I, u kojoj s zdravica po
kazala na dubini od 1,50 m, dok j e recentni humus ia UD uubine od 0,30 m.
Analizom mat eri 'ala je ustanovljeno da bi donji kult urni slojevi mogli pri
padati s t a r e v a k o j kul turnoj grup i, sa primjesom j adranske i m p r e
s s o keramike, dok gornji slojevi sadre element kakanjske kul
ture. U prvom se bar botinska i boj ena roba, a u
drugom noge od ritona iz okvira kakanj ske kulture. Ti me je vanost ovog
nalazi ta dobila sasvim novu di menziju.
Slojevi u sondi III su bili dosta izvj esni m kasnijim Ukopava
njem, pa je stratigrafi j a ostala dosta nejasna. Treba, meduti m, napomc:nuti da
je u ovoj sondi sakupljeno dosta fragmenata b oj ene, bar botinsl-e i i mpresso
keramike, pa je to posl uil o kao dokumentacija za prvi uvid u ka
rakter ovdanjeg st. rijeg neolita.
U vremenu od 25. jun a do 25. avgusta 1968. godine iz reno j e na Ras
sistematsko iskopavanje u kojem su otvorene sonde IV- VII .
sa otkopanom povrinom od 450 m
2
. Na ovom radu Sl!
sa jugoslavenske strane: dr B o g d a n B r u k n e r, doc n t Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu, D r a g a n V i lot i j , v i ar heolog iz Sa
da, I van M a r o v i arheolog iz Spli ta , J u r a j P a v II k i V i e r a N e
mejcova-Pavuk, arheolozi iz Nitre Ju l ij a n a Sun i k, ad
ministrator Zemal jskog muzej a, D r a g a n D o e n, iz S<1 r:l jeva, S t c
vo G r b o v i za rekonstru kcij u jz Beograda, l v i e a
T o m e t i n o v i i M i lo T a d preparatori iz Sar aj eva, M a r i j a S e
ver, fotograf Zemalj skog muzeja, N i j a z K u l e n o v i iz Sa
raj eva i J a s m i n a P a a l i student iz Sarajeva;
sa strane: A n n e K r i s t i n B o h l i n - t e r u d, a ntropolog
iz Los Angelesa, R o b e r t E v an s, J o a n Car p e n t e ri C a r o l e C O]1
t i, studenti California Univerziteta iz Los Angelesa, J e Ef r ey S a y e r i
M a r g a r e t S k e l d i n g, student,i Univerziteta u Sheffieldu i A r t u r
M u d g e, student iz Londona.
istr aivanjem su rukovodili: sa jugoslo\' ns ke s lrane prof.
dr A loj z B e n a c, a sa strane proE. dr M a r i j a Gi m b u t a s.
Tokom sistematskih iskopavanja su dobiveni p daci za detalj nij u pod
j elu starije i faze u ovom naselju, kao i za saglcdavanj mn gih deta
lja materijalne i duhovne kulture u toku razvoja samog naselja. O tome
se detaljnije govoriti u daljem tekstu.
Posto tokom radova u 1968. godini nije ni do polovine zavrena sonda
VIT, a u sondi VI su se poj avili neki vrlo zanimlj ivi de ta lji na dnu ku lt urnog
sloja, preduzeto je u 1970. godini jo jedno naknadno iskopavanje_ Ono j e
obuhvatilo dovrenje sonde VII i kompletno istraivanje sondi VIII i IX.
Ra dovi su se odvijali u vremenu od 13. maja do 15. j L1na 1970. g. i u njima
su - pored autora - Dr T a t j a n a B r e g a n t, docent Filo
zofskog fakulteta iz Ljubljane, I r e n a R a i t e r i arheol og iz LjUblj ane,
J u l i j a n a S u n i k, administ rator Zemaljskog muzeja i S lo b o d a n
p e r i i iz Sarajeva. - Ovim istraivanjem je zaokruena dotada
dobivena slika i sada se moglo razradi trat igra fij c, kulturnog
razvoja u naselju i svih onih problema koji su vezani sa tim razvojem. Sma
tram vrlo sretnom to je preduze to ovo poslj ednje iskopavanje,
jer su u pomenut im sondama sakupljeni najbolji podaci i rij e ne sve dileme
oko broja razvoj n ih faza na
7 OBRE T
Neolitsko naselje na pripada stanjIm kulturnim grupama od
onih na Gornjem polju i zat o je ono nazvano O B REL TJ daljem tekstu
ce se i operisati samo sa ovim imenom.
Obavezan sam da se na ovom mjestu iskreno zahvalim svim kolegama i
drugim saradnicima u istraivanjima Obra 1. Bila je to izvanredna saradnja,
a b 'z naeg kolektivnog napora ne bi se postigli ni izdaleka oni rezultati koji
nadam se, ovdje na vidj elo.
*
U p ogledu geografskog smjetaja naselja ne bi se moglo dodati nita
novo onome to je kod obrade lokaliteta Obre II, a to je i ra
zumljivo kada se uzme u obzir da udalj enost od ruba jednog do ruba drugog
naselja iznosi svega 200 m. Isto vrij edi i za sistem iskopavanja, samo to
u ovom treba pruiti jo neke elemente sa ovog lokaliteta.
U toku sondanih i sistematskih iskopavanja u Obrima I istraena je
u svemu povrina od 606,50 m
2
(I-2S m2, II-I2,SO m
2
, 1II-2S m
2
, IV-200
m
2 2 2
, V-200 m , VI-2S m , VII-2S m
2
, VIII-44 mZ, IX-SO m'). Najvie po
dataka je sakupljeno u sondama IV- VI II, pa se pri obradi stratigra
fij e, kao i nepokretnih i pokret nih nalaza najvie sluiti dokumentacijom iz
ovih sondi. U sondama II, III i VI (a i VII) primijenjen je strogi
metod iskopavanja, dok je u ostalim sondama primijenjen kom
binovani metod rada, kao i na veli ki m povrinama naselja Obre II. Naa pu
blikacij a se uglavnom zasniva na podacima iz sondi IV-V i VII-VIII, a sa
mo i na podacima iz sonde VI (Sl. 1).
Rezultati istraivanja u sondama II-III i VI objavljuje posebno i ue
taljno Gene Sterud
3
i ti rezultati se svakako vrlo dobro uklapaju u cjelo
kupnu obradu naselja. Zajedno s t im u objavljeni i oni rezultati koji se od
nose na osteoloke, antropoloke i druge analize.
4
Time je ovo naselje dobilo
cjelovitu obradu.
Kao i kod Obra II, tako se i ovdje strogo vodilo o mrei ver
tikalnih profila i horizontalnih planova. Snimljeni su svi vertikalni profili
koji su pruali bar neke podatke o redoslijedu slojeva, a isto tako i
horizontalnih planova - nakon otkopane povrine. Izostavljene su
samo povrine, jer bi njihovo snimanje samo robovanje jed
nom formalnom metodu.
Prilikom iskopavanja odvojen je po materijal iz pojedinih ko
pova, posebno je sortiran i obiljeen, a ovo se jo vie odnosi na zatvorene
cjeline. Na alost, pravih zatvorenih nalaza i nije bilo mnogo. To je vjero
vatno posljedica ivota nego u Obrima II, si
stema izgradnje stambenih i drugih objekata, a moda i nieg kulturnog
stupnja.
dokumentacija sa ovih iskopavanja (geodetski snimci, i
drugi crtei, fotografski snimci i dr.) deponovana je u Zemaljskom muzeju u
Sarajevu i stoji na raspolaganju svim zainteresovanim U ovoj
publikaciji je upotrijebljen samo manji dio te dokumentacije: onaj najil1
dikativniji, odnosno samo ono to odgovara karakteru rada. Pokretni nalazi
su, deponO\:ani u ovom Muzeju i ostaju njegova tr<ljna svojina.
3 Wiss. Mitt. des B-H. Landesmuseums, Sarajevo, Bd. IV.
4 Ibid. (S. Bokonyi, J. Renfrew, J. Nemestkefli).
8
ALOJZ BENAC
2. TOPOGRAFSKA I STRATIGRAFSKA SLIKA
Naselje Obre I je smje teno neto dalje od obala rijeke Trstionice (T.
I , 1) i ovdje se ne mogu razaznati terase kao kod drugog naseJja. Te
ren je dosta pa je zato i karakter kult urnih sloj ev:I na poje
dinim stranama vrlo dio naselja j e malo nii i znatno ravniji
od njegovog sredinjeg i zapadnog dijela, ali dananja konfigur acij a zem
ljita ne nagovjetava gdje bi trebalo da bud centar naselja a gdj e se
prostiru periferni dijelovi. Zbog toga je u 19 8. godine i na ovom
lokalitetu izvreno borovanj e zemljita na k" j' o bi sc
dobio jedan globalan uvid u karakter kulturnog sl ja i sagJcdala - bar do
nekle - naselja. Za noro\'anje je izabrano 15 ka (vi di Sl. 1) i
na njima su dobiveni rezultati:
T a k a 1 - Sl junko ita zdravica na dubini od ] ,:i O m, a sub
fosilni humus na 1,30 m. Recentni humus obuh\'a ta sloj 0,00-0, 50 m. Pravi
kulturni sloj je zabiljeen na dubini 0,50-1,30 m.
T a k a 2 - Jjunkovita zdravica na dubini od 2,40 m, a sub
fosilni humus na 2,20 m. Recentni humus je debeo 45 cm. Pravi k ult urni sloj
se protee 0,45-2,20 m.
T a k a 3 - ljunkovita zdravica na dubini od 2, 60 m, a sub
fosiln i humus na 2,40 m. Recentni humus ide do dubine od 0,70 m. PravI kul
turni sloj se protee 0,70-2,40 m.
T a k a 4 - ljlln kovita zdravica na 2,60 m, a subfosilni bu
mus na 2,40 m. Recentni humus ide do dubine od 0, 60 m. Pravi kulturni sloj
protee 0,60-2,40 m.
T a k a 5 - Ci.-ta uta na dubini od 1,00 m, sub
losilni humus na 0,80 m. Recentni humus dopi re ci o 0,30 m. , pa ie ovdje
pravi kulturni sloj veoma tanak (0,30-0,80 m).
T a k a 6 - uta na dubini od ] ,80 m, a subfosil
ni humus na 1,60 m. Recentni humus dopire do 0,50 m. Pravi ku lturn i sloj
se protee 0,50-1,60 m.
T a k a 7 - ljunkovita zdravica na dubin i od 3,25 m,
na 3,00 m, a sub fosilni humus na 2,80 m . Recentni hu mus ide do
dubine od 0,50 m. Pravi kulturni sloj je zapaen 0,50-2,80 m_
T a k a 8 - ljunkovita zdravica na dubini od 2,40 m, " sub
fosilni humus na 2,20 m. Recentni humus iele elo dubine od 0,50 m, a pra i
kulturni sloj 0,50-2,20 m.
T a k a 9 - ljunko ita zdravica na 2,60 m, a subro il ni hu
mus na 2,50 m. Recentni humus dopire do 0,70 m. Pravi kult u rni s loj se pro
tee 0,70-2,50 m.
T a k a 10 - Na dubini od 0,90 m dolazi kompaktni j a naslaga kame
na. Recentni humus dopire do 0,50 m, tako da je slabi kulturni sluj "eoma
tanak.
T a k a 11 - Ista situacija kao II 10, samo to kam na n ' laga
na dubini od 0,80 m.
T a k a 12 - Na dubini od 0,80 m i ovdje kamena naslaga. Re
centni humus dopire do 0,40 m.
T a k a 13 - Kamena naslaga se javlja na dubini :JU 0,60 m. Iznad to
ga je gotovo sasvim s ter ilan sloj.
T a k a 14 - ljunkovita zdravica se ja"lja na dubini od 1,40 m, a
subfosilni hLUnUS na 1,20 m . Recentni humus dopire do 0,40 m , pa ovdje po
stoji oko 1 m kulturnog sloja.
OBRE I
9
T a k a 15 - Na dubini od 0,60 m dobzi kamena naslaga. Iznad toga
je zapaena samo pjeskovita sterilna zemlja .
Kod borovanja se pokazalo da je kulturni sloj taman, da je ma
nje ili vi e mastan i uglavnom infiltriran sa gara, lij epa i kera
mike. U nekim i na odrec1enim dubinama kulturnog sloja zapaena
je koncentracija izvjesnih poj ava: intenzivna drvena izgorjetina 2 -
na d ubini 1,00-1,30 m, 3 - na dubini 2,20-2,40 m, 4 - na dubini
1,30-1,50 m, 6 - na dubini 1,00-1,20 m), drvena izgorjetina sa Cl'veno
lijepom 3 - na dubini 1,80-2,30 m, 7 - na dubini 1,60
2,20 m), drvena izgorj e tina sa pepelom i ivotinjskim kostima 4
na dubini 1,70-2,00 m, 7 - na dubini 2,20-2,80 m), gar i keramika ili
gar i p ijesak i sl. Kombinacija izgorjetine i pepela vjerovatno indicira VaI
ri te, a isto moe da pokazuje i kombinacija gara i pijeska. Drvena izgo
rjetina i lijep mogu pripadati ostacima neke ili og
njita itd.
Sve ovo nema velike anosti, jer se karakter objekata moe ustanovi.ti
samo u procesu iskopavanja. Kod borovanja su, naprotiv, postignuti slije
vani rezultati:
a) Re entni humus na lokalitetu Obre I je debeo. Njegova deb
ljina se od 0,40--0,70 m i u tom pogledu imamo sasvim drugu situaciju
llego u naselju Obre II. Voda je na ovom prostoru nanijela znatne naslage
zemlje pa su one potpuno prekrile kulturne slojeve. Zbog toga je naselje
i otkriveno tek prilikom izgradnje vodovoda, a kasnije pri
nju stambenih objekata na prostoru lokaliteta.
b ) Prvobitnu zdravicu je preteno predstavljao nanos. Na
kama 10-13 i 15 je na dnu konstatovana kamena naslaga. Juno od 15
naslage kamenih se vi.de na povrini zemlje i one sigurno pripadati
istoj strukturi tla, kao to je to i u pomenutim
c) Subfosilni, odnosno prvobitni humus je debeo oko 20 cm.
d) Kod 5- 6 se ispod prvobitnog humusa stere nas]aga ute
Na tom prostoru je naslaga debela, jer nismo doli
do zdravice. Po svemu izgleda da se na ovom potezu prua
nanos koji je dobro doao stanovnitvu u prvim fazama
e) Na 11-14 je kulturni sloj zdravice i recent
nog humusa izuzetno siromaan. To se posebno odnosi na 11, jer je tu
zapaena samo poneka crvenkasta infiltracija. je da se na ovim mje
stima r adi o krajnjoj periferiji naselja.
Na osnovu takvih rezu1 tata moe se da se naselje na jugoza
padnoj strani zavravalo jednom stjenovitom terasom, dok se na potezu iz
4-6 pr otezala iJovasta naslaga od istoka prema zapadu.
te ilovaste naslage i kalJ1 cnite terase leao je glavni dio naselja .
Borovanje je, dalie, pokazalo da je neolitsko naselje Obre I imalo veo
ma izduen oblik u pravcu istok-zapad, to je svakako bilo uslovljeno kon
figuracijom terena (vidi Sl. 1). duina naselja iznosila je oko 275 m,
a irina oko 90 m. Tc dimenzije nam pruaju elemente da
naselja smestimo u okvire od 22.000 do 25.000 m
2
povrine. Naselje Obre lie,
prema tome, bilo neto malo od naselja Obre II, ali i ono pripada neo
litskim selima srednje - bolje - Prema rezulta
tima borovanja izgleda da je centar naselja zapremao sam centar
povrine. Tu je, gotovo sasvim sigurno, bio i prostor prvobitnog naseljavanja,
a pruao se jedne ilovaste i jedne kamenite terase. Na ovom prostoru
su najdeblji slojevi i najbolji nalazi. Duina ovako centra iznosi
10
ALOJZ .BENAC
oko 135 m, a irina oko 30 m, tako da prvobitno naselj e i kasniji centar
nisu bili od 4.000 do 5.000 m
2

Treba, najzad, napomenuti da je prikazana slika borovanja lIs lovila i
raspored sistematskog iskopavanja. onde IV i V su o tvor enI.! neposredno
ispod ilovaste naslage, dok su sonde VI-VI II po t avlj ene neto j !i. ni je. N:1.
taj se jednim stepenastim raspor edom obuh atio cent r:1 1ni dio naselja,
odnosno iri presjek toga dij ela, a to je i bio cil j sis temat skog iskopavanja.
Ostalim sondama su dodirnuti periferni pojasevi Obra I.
*
To om sistematskih iskopavanj a 1968. i 1970. godine su ugla nom po
t pomenuti rezultati borovanj a, ali su - to je sasvim pr irodno
ustanovlj eni i mnogi novi detalji.
Pokazalo se, prije svega, da je recentni humus zaista debeo, iako nje
gova cl bl jina nije ni izdaleka j ed naka u svim sondama. Pr imj er a raeli navo
dimo da j e kultur ni sloj u sondama I, II i IV na dubi nj od oko
0,40-0,45 m, u sondama VII i VIII na dubini od oko 0,50 m, II dij elu
sonde V na dubini od oko 0,85 m, a u sondi Vl na dubini od o ko 0,60 m.
Izvan prosjeka koji je ustan vljen borovanjem ostao j e j edi no i . dio
sonde V, gdje je recentni humus izuzetno debeo ,
Mnogo su, razlike u debljini sloj eva . Na jdebl j i su
slojevi u VI-VIII (VI - do 2,35 m, VII - do 2,75-2,80 m, VIII
- do 2,80 m na junoj strani ) . a j unoj strani sondi IV i V kul tumi slojevi
su dopirali do dubine od 2,50-2,70 m, dok Sll najtanji oni t sondama r,
II, III i IX do dubine 1,70-1,90 m). Sve je to posljedica konfigu
racije zemljita, a u isto vrijeme je ovim dubinama izraen no '
centralnih i perifernih dijelova nasel j a ,
Na sjevernoj strani sondi IV i V se pr uala irok:l t erasa od ute
tako da je na ovoj strani kulturni sloj dopi rao, vega do dubine 1,60
-1,65 m i bio za metar tanji na j unoj strani ovih sondi. a svim
ostalim mjesLima - izuzev ove ilovast terase - prvobitni t eren ic
vao ljunkovit nanos, na kojem se formirao sloj prvobitnog humusa.
Od interesa je ovdje napomenuti da je na sjevernoj s tr ani sonde VIII
kompaktna i tvrda gomila lj unka, koja je po svoj oj strukturi sa
svim sigurno predstavljala jedan pri r odan nanos. To samo jo vie
nau predstavu o neravnini terena na kojem je lealo naseJj e.
Prema svim ovim podacima izlazi da u Obrima I nema govora O jedin
stvenom, odnosno istovetnom kultltr nom sloju u nasdju. Situacija
se mijenjala u pojedinim sektorima i zato je kod iskopavanja gotovo svaka
sonda bila problem za sebe.
karakteristika kulturnog sloja u Obrima I sastoji se u tome to
j e on redovno bio pomijean sa r azbacanim kamenjem ili sa kompaktnijim
gomilama kamena, odnosno oblutaka. eke od tih gomila su pripadale poru
enim objektima, no u se radi o nevezanim i r azba anim ko
madima kamena. Upravo je nevjerova tno koliko su stanovnici ovoo naselja
bili naklonjeni upotrebi kamena i koliko je on prekrivao slobodne pr ostore
(vidi T. I, 2).
Pored toga, kulturni sloj je bio infiltriran sa razbijenim komadi
lijepa, sa garom, pepelom i ljunkom. Naravno, II slojevima su
i ostaci pojedinih objekata o kojima kasnij e biti Ako ovo
me dodamo ivotinjske kosti, malobrojne fragmente keramike i ostatke oru
OBRE I
11
i oruj a, onda moemo dobiti pravu predstavu o kulturnom sloju u
Obri ma l .
Najteii dio posla tokom iskopavanja predstavljalo je svakako
odvaj anj e p ojedinih f aza ivota u naselju. Treba, naime, napomenuti da je
pr eko naselja Obre I ila i jedna duboko ukopana rimska cesta,
se gor nj i stroj sastojao od dos ta debele naslage krupnog ljunka.
5
Ta cesta
je unitila i jedan dio slojeva u sondama III, IX, VII i VIII, pa j e, pored
pune ncravnomjernosti kult urnih slojeva, dola i ova destrukcija.
Jo kod sondanih radova u sondama I i II je ustanovljeno da po
stojale dvij e osnovne kulturne f aze: starija sa ma terijalom kul
lure i mlada koja je pri padala kakanj skoj kulturi. U samim slojevima oVe
dvije o novne faze se nisu posebno odvajale, nego su izdvo jene samI)
tipolokom analizom nalaza. Tada je ostalo sasvim otvoreno pitanje da li
je i dalja - preciznija podjela tih dviju faza.
Na junoj strani sonde IV je di o vertikalnog profila koji je po
kazivao podjelu kulturnog sloja na faze. U samom materijalu najstari
ja faza nije bila jasno izra ena pa je i tu ostala dvoumica da li se radi o tri
ili tiri kulturne faze. Tek se dovravanjem iskopavanja u sondama VII i
VIII dobila prava slika o redoslijedu kulturnih faza . Juni vertikalni profil
u sondi VII je jasno razvojne faze (Sl. 2) , a to je izrazito
potvrdio profil u sondi VIII (Sl. 3). J o je vanija to su
i nalazi u ove dvije sonde pruili sasvim istu razvojnu sliku, jer ta konkor
dansa ima izuzetnu dokaznu vr ijednost. Samo u ove dvije sonde je
ustanovljena faza razvoja, dakle, ona faza koja je u sondi IV bila
sa mo nagovijetena redoslij edom slojeva.
Dvije starije faze pripadaju kulturi, dok se u dvi
je faze manifestuju stupnjevi kakanjske kulture. O tome biti detalj
no govora kod analize nalaza. Jer, oni su i najmjerodavniji u
tom pogledu.
3. NASTAMBE I DRUGI, OBJEKTI
Na ovom mjestu treba prvo spomenuti da su ostaci obje
kata tl naselju Obre I veoma slabo Tome su, izgleda, mnogo dopri
nij eli kasniji slojeva, a jo vie samih objekata.
Dovoljno je napomenuti da tokom iskopavanja nisu ustanovljene rupe
za stupove, to je redovan u neolitskim naseljima i to
slui za fiksiranje osnovnih oblika objekata ( tri male i nepra
vilno p oredane rupe iz sonde VI, na dubini od 1,20 m, imaju veoma sumnjiv
katakter) . Velika upotreba kamena, koje nije bilo vezano, ta
je doprinijelo ovakvoj situaciji.
l drugo: Za vrijeme razvoja, u ovom naselju se nije bitno mi
jenjao Zbog toga i postoji neosporan kontinuitet u ovom
pogledu, pa se na osnovu samih objekata ne bi mogle izdvojili
nikakve sigurnije razvojne faze. Taj kontinuitet se ogJeda u izgradnji ognji
ta i postrojenja, u od do kraja ne postoji gotovo
nikakva razlika.
5 Ovo nika.ko nije neka magistraina cesta, niti je po principima Ida
izgradnje rimskih cesta. Bio je to, vjerovatno, neki vicinaIni put (moda je
\'odio iz doline Bosne do Bobovca), a po .nalazima se moe
da je kasnijoj antici.
12
ALOJZ BENAC
a)
Zanimljivo je napomenuti da svi nalazi koji mogu ne to sigurnije
o obliku i izgradnje pripadaju III razvojnoj fazi, J ok iz perioda
kulture nemamo nijedan siguran poda tak. Da vidimo
ta nam pruaju ovi podaci iz II I faze:
K-l - svakako je objekat ove vr ste, koji je dosada pro
u ovom naselju. Ostaci ove su leali na st rani sonde IV,
i to na dubini 0,70-1,00 m. Na mjestu ove su e kod iskopavanja prvo
pojavili ras uti komadi lijepa l lcnmcna ( T. l , 1), a onda su
doli kompaktniji ostaci podnice i nekih drugih di jdo\'a DetalJ nim
ovih podataka ustanovljeno je da je K-l imala dvi] raz ojne
faze:
a) Starija (K-la) imala je ravan pod od tanke
Preko ovakvog poda je pao dio zida, koji je, izgleda, p ropao u p aru. Zidovi
starije su vjerovatno bili oblijeplj eni samo sa vanj ske strane.
Na mekanom podu su ostali dublji otisci ravnih ploha , pn je sasvi m vjero
vatno da su zidovi bili od vertikalnih poluobli ca ili dasaka _ Da su
zidovi bili oblijepljeni sa obje strane, ne bi mogli ovakvi otisci li na
mekoj podnici (T. I, 4).
b ) (K-lb) bila je neto solidnije gradena, podnica je bila
pokrivena debelom naslagom koja je kod poara
(ili je kod same gradnje?). Preko ove podni ce su kom
paktniji komadi zidnog lijepa sa otiscima vertik alnih i hor izontal
nih oblica i greda. Zid je moda bio oblijepljen sa obje s trane, jer su za
paeni samo polukruni otisci u razbijenom lijepu. Ostaci SLl
bili mnogo deblji i
Uz rub je ognjiste od ilo To ognjite
je jedinstvenu cjelinu sa podnicom, a identifikovano j e time to je bilo
uzdignuto nad ostalom povrinom podnice i to je od dugog loenja vatre
ova izgorjela bila sasvim druge boje (Sl. 4).
Na osnovu ostataka moe se sigur no t vr di li da
je ona bila orijentisana istok-zapad (sa ognjitem na strani) i da
je imala samo jednu prostoriju. Ova je imala obli k. a njene
vjerovatne dimenzije su iznosile: duina 4-5 m, irina oko 2, m . - TJz
njeno ognjite je sakupljeno vie fragmenata od grubih posuda i to
je jedini zatvoreni nalaz u Tipologija ovih nalaza ne govori ni
ta i samo drugi nalazi oko i njen stratigrafski poloaj su
pokazali da pripada zadnjim etapama III faze.
Vano j e napomenuti da i ovdje nigdje uz ni su r upe od
stupova, iako bismo ih prema navedenim ostacima mogli Krup
nije kamenje uz neke rubove ove moglo bi indicirati da su temelj i bili
kamenim podzidom.
Nita manje nije vana da su oko K-l ostaci i
nekih objekata. Tako je u sjeverozapadnom pravcu od ove ( uz
sam sjeverni rub sonde) otkriven jedan manji prostor uokviren kam -nim
suhozidom i to vjerovatno predstavljati neku spremnicu K -l. Ozna
smo je znakom S-l (Sl. 4). Povezanost ovog objekta sa K-l do
kumentuj e i kamenom potaracani prolaz dva objekta je bio
i manji objekat u sondi V, na dubini 0,90-1,10 m - vidi T. I, 6). Juno od
ostataka je vie kamenih od kojih su neke
bile zabodene u zemlju i mogle sluiti kao zaklon za ili svrhe.
13
OBRE I
20 svom strati grafskom poloaju spremnica S-l j e sigurno pripadala
dok je ovo drugo postrojenje pripadalo starijoj Moda je zbog
toga juno postrojenje znatnije destruirano (vidi Sl. 4).
..
,o
tt.
/"
&c.

i".'.
o
,
::

.
o

J)
r
"

Sl. 4. Sonda IV, K lb :i obj.ckat (III faza)
K-2 - Ova je stratigrafski i hronoloki paralelna sa starijom na
stambom K-l, jer su njeni ostaci leali na dubini 0,85-1,00 m. Temelji te
su se pruali zapadno od K-l u sondi IV j zapremali znatno po
vrinu nego prva Pa i ostaci su sasvim
Ovdje se prije svega konture dobro ocrtavaju redovim2.
kamenih i drugog kamenja (orijentacija: istok-zapad). Na tri ugla
su se jo uvijek mali krugovi kamena, koji su najvjerovatnije
sluili za okomitih drvenih stupova na uglovima (Sl. 5).
Unutranjost K-2 j e, dobrim dijelom bila pokrivena ka
menim (T. !, 5). Jedino je na strani zapaena po
vrina prekrivena kompaktnim podnim lijepom. Zbog toga bi se moglo pret
) "
e
<)
'"
\\ 'J r
,J
<....:.,.)
D : . .l

0
Sl. 5. S()[lda IV, K 2 (III faza)
14
ALOJZ BENAC
postaviti da je K-2 i ma la dvij e prostorije: na zapadnoj strani, sa
podom i m anju na strani, sa podnicom od gline. Ulazi
i odnos dviju prostorija nisu sigurnije fik irani.
U zapadnoj prostoriji se isticao m ali pros tor , ka
menim a to su, bez sumnj " ostaci ognjita ili neke vrste
I spred ovog ognjit a je povrina specijal no prekrivena tan
kim kamenim pa izgleda kao najvaniji dio A svuda okolo
su leal i i kameni rvnjevi.
K-2 je imala dimenzije: duina oko 9, OO m, a smna
oko 7 m. Bila je to, prema tome, velikih dimenzija za nae naselje
i svakako koja je dos U. otkrivena u Obrim a 1. Vaniji j . sigur
no bio zapadni dio ove dok j e onaj mogao sluiti i kao ostava.
Naravno, za to nemamo sigurnih dokaza kao u Obrima II.
Vano je napomenuti da su kamenim
fragmen ti: dvije noge od dva ritona kakanj skog t ipa, jed
na zvonolika noga, dio plitkog tanj i ra i nekoliko fragmenata barbo
tinske robe. Poto se radi o zatvorenim nalazima, nema ni ka kve sumnje da
K-2 pripada III fazi razvoja (a to se lijepo vidj e t i kod anal ize ke
nalaza) _
K-3 - Leala je na dubini 0,90-1,30 m na jugozapadnoj s trani son
de V. Njeni ostaci su vrlo slabo i jedva da sc moe n eto . igurnije
osim da se r adi o manjoj koja je dva puta obnavIj a na.
je bila orijentisana istok-zapad i sigurno se sastojala samo ct jedne pro
storije.
Od najstarije (K-3a) ostale su samo kamene i oblici,
bez jasnih i sigurnih kontura. Drugu (K-3b) nasla
ga kamena i neto sitnog lijepa, ali se ni ovdje nije mogao oblik ko
(T. II, l). Tek je (K-3c) p ruil a podatke o
orijentaciji, kao i ne ke blie podatke. Ostaci ove su
se sastojali od izgorjele i neizgorene a toga su leale razne ka
mene Nije sasvim jasno da li su ove sluile zajedno sa
za izgradnju poda iJi su na kasnije postavljene. Cini se da j e prva
solucija mnogo vjerovatnija i da se ovdje radi o jednom kombinavanom po
du. (Sl. 6). Dimenzi je K-3 su se kretale priblino u razmj era ma 5,5 X 3 m.
Vjerovatno je ona bila i obnavljana u istoj jer su ostaci sta
rijih nalaza ispod podnice - K-3c.
'T.' ;"'''': ' : .. . ;..:.. ,':','"",' a:P . _',
... :;,
: 0;;' : :: '.. ' < .
..

" . .'<:P.
;':
' . . ' .
.. ',:', ': ',,', ..
,----,---,fr.
Sl. 6. Sonda V, kvadrat K 3e (III faza)
OBRE I
15
Prema stratigrafskom poloaju K-3 pri padati ranijem raz
doblju III faze.
K-4 - Na dubini 1,40-1,60 m, uz zapadni rub sonde IV nailo se na pe
lij ep i na ostatke palog pletera. Nisu ustanovlj ene nikakve konture ove
ali je po ostacima slobodno da je to bila laka
j e podnica naslagom a zidovi od drvenog pletera.
Gorenje palog pletera j e prouzrokovalo ilovaste podnice.
Po stratigrafskom pol oaju ova pripada III faze ra
zvoj a.
K-S - Ta je leala na junom dijelu sonde VIII, na dubini
1,00-1,15 m, i po tr atigr afskom poloaju se nalazi negdje na prelazu iz HI
u IV fazu. Ovdje je otkriven jedan prostor prekr iven kamenim i
masom crne izgorjetine. se da se radi o nekoj nepravilnoj
tastoj je podnica bila od kameni h a zidovi od
drvenog pletera. Poto se ove oko 3,50 X 3,20 m, teko je
tvrditi da je sluila za stanovanje. Moda je to bila neka ekonomska
zgrada, j er za radionicu nedostaju bilo kakvi ostaci
Izneseni podaci nam i neka razmatranja, odnosno iz
vj esne uop tenije
1 - Pri stambenih i drugih objekata jako mnogo se upotreb
ljavao kamen. On j e sluio za je osnova za verti
kalnih stupova; sl uio je, dalje, kao podloga zidova, za
podova, za pravljenje ognjita i sl. Prema tome, kamen je ovdje imao
univerzalnu ulogu i u tome se naselje bre I bitno r azlikuje od onoga
u Obrima II.
2 - Podnica naslambi je bila od ( K-1 i KA), od kame
nih (K-2) ili kombinacijom ova dva materijala (K-3c). se da je i
u ovom kamen igrao izuzetno vanu ulogu.
3 - Kod K-2 su ostali na uglovima krugovi kamena koji su
vali okomite drvene stupove. Ovo je dovoljno objanjenje za nedostatak rupa
od stupova.
4 - Zidovi su od drvenih oblica ili poluoblica, a obljepljivani
su sa obje str ane ili samo sa vanjske strane (vidi obje zgrade K-l).
p to je u zgradi K-l b konstatovana kombinacija vertikalnih i horizontalnih
oblica, se da je izgradnja tekla ovim redom: prvo su temelji
kamenim oblucima i na uglovima su kamenom vertikalni
stupovi , preko kamenih temelja su poloene horizontalne grede, koje su slu
:lile kao vertikalnih oblica ili poluoblica, iznad toga su opet stavljane
horizontalne grede, koje su gore vezivale oblice i ujedno sluile kao
krovne konstrukcije, i, najzad, zidovi su obljepljivani To je u prin
cipu i::;ti izgradnje kakav se primjenjivao sve do najnovijeg vremena
prilikom izgradnje drvenih - Nemamo nikakvih elemenata za rekon
st rukciju krovne konstrukcije, no ona se sigurno nije razlikovala od krovnih
konstrukcija u naselju Obre II.6
5 - Sve navedene izuzev K-2, imale su po jednu pro
storiju. je da je kultura stanovanja u n<lsclju Obre I bila na mnogo ni
em stupnju od one u naselju butmirske grupe Obre II. Pa i svi drugi
, A B e II a c, 197'1, str. 33.
16
ALOJ7 BENAC
vinski detalji govore za to da je s tambena kultura u ovom naem naselju
zaostajala za onim to su stvor il butmirska i n ke druge odgova
raj neolitske kulturne grupe.
6 - Stambene su imale oblik, a zgrada K-S cloneklen ne
pravilan. No, o\"dje se vjerovatno i ne radi stambenoj nego o nekoj
ekonomskoj zgradi.
7 - su u principu bile urijentisane u pravcu i tok-zapad . Sasvim
j e \"jcrovatno da je ulaz u biu ",Ll june strane.
8 - se isto tako da su "'c nastambe imale svoj e unutarnj e ognji
te koje j e u principu u tehnici podne konstrukcij e.
9 - Iako svi ostaci pripadaju III fazi, n ni kakve sumnje
da su i stambene iz dvije starije faze bile na isti
Poto kod drugih objekat a postoji pu ni kontinuitet, zat o bi kod s ta mbenih
objekata bio drugi Imamo p uno pravo za pretp st avku da se i kod
ovih objekata zadrala od do kraj a ustaljena tradicij a stambene ar
hitekture.
Poseban fenomen je zabiljeen ispod podnice K-la. a prostoru
ispod sjevernog ruba ove podnice otk riveno je u izducn j li niji mnogo i
votinjskih kostiju, koje su pripadale j ednom i j ednoj ovci. tim
kostima su sakupljeni i fragmenti od nekoliko posuda (pri padaju III fazi),
a kal0 je tu i neto sitnijeg kamenja ( T. IV, 2). Ne moemo se ote t i utisku
da se ovdje radi o i vo t i n j s k o j r t v i na mjestu podizanj a K -l;
teko bi bilo bi lo kakvo drugo obj anjenje 7.a O\;aj nalaz, .jer se ovako
neto ne moe poredati.
U prilog ovakvog govore i nalazi ispod kamenj a koje je
okruivalo ognjite 0-6. I tu je ispod rubne povrine otkrivena masa ivotinj
skih kostiju pomijeana sa velikim kamenih oblut< ka (T. IV, 4) . Kako
i ovu pojavu nego kao ivotinjsku rtvu pr ij e izgradnje
jednog velikog ognji ta, koje je vjero 'a tno imalo centralnu ulogu u voj fazi
ivota i na ovom pr ostoru naselja.
Poto i jedan i drugi nalaz pripadaju III fazi. izgleda da se u protoka
kanjskoj kulturi ustalio u duhovnom ivot u, prin enja
rtava prije izgradnje nekih vanijih obj ekata.
b) Ognjita
Vanjska ognjita u naselju su b ila brojna i zato je s,igumo da su
ona igrala vanu ulogu u svakodnevnom ivotu stanovnika Obra I. Otkriveni
su, manje ili vie ostaci od II vanjskih ognji ta, a sasvim je vjer
vatno da su i neki drugi razbijeni i razbacani ostaci pripadali ovakvim ogn ji
tima.
0-1 - To j e najstarije ognjite otkriveno dosada u Obr ima 1. Lealo je
II junom dij elu sonde VIII na dubini 2,50-2,60 m istratigraf ' ki pouzdano
pripada I fazi, odnosno najstari joj fazi razvoja. Ognjite je bilo krunog obli
ka, malih je dimenzija, supstrukcija je bila od kamen ih oblutaka,
dok je povrina bila prekrivena naSlagom gline (Sl. 7).
OBRE I 17
0-2 - U sredini sonde VIII, na dubini 2,30-2,40 m, pripada II fazi. Sup
strukcija je od kamenih oblutaka, a povrina prekrivena glinom. Uz
ognjite su stajale in situ dvije kamene uspravno zabodene u zemlju
koje su sluile za zatitu vatre od vjetra.
0-3 - Otkriveno je u dijelu sonde III i lealo je na dubini
1,45-1,85 m. Iako ovdje stratigrafija nije sigurna, se da 0\"0 ognjite pri
pada II fazi . je na isti kao i 0-2, no njegovu osobe
nost predstavlja debela naslaga pijeska u jednoj jami, na kojem je onda iz
samo ognjite.
.-,;" ..
: . ' .
", '. , . - .... ',
o, ',: _._ .'
',',.' .
Sl .7. Sonda VIn, Ognjite 0,1 (I faza)
0-4 - U sredini sonde VIII, na dubini 1,50-1,70 m, pripada III fazi.
Ognjite je imalo kruan oblik, a je samo od dok su mu
rubovi manjim i kamenim oblucima. Ognjite je bilo prekri
veno garom i pepelom, a na njegovoj sjevernoj strani je bila poloena velika
kamena
0-5 - Nalazilo se u istoj sondi i na istoj dubini, sjeverno od ognjita
0-4. Ovo ognjite je bilo velikih dimenzija, ali nije u cijelosti
izgradnje kao i kod 0-4.
0-6 - U sjeverozapadnom uglu sonde VII, na dubini 1,25-1,45 m, pri
pada III fazi. Ognjite je bilo okruglog oblika, a od kamene sup
strukcije i glinenog premaza. Oko ovog ognjita je pojas kamenih
oblutaka, koji vjerovatno sastavni dio objekta. Ognjite 0-6 je ob
jekat ove vrste, a bilo je i relativno dobro (T. II, 2).
0-7 - U sredini sonde VIII, na dubini 1,15-1,25 m, pripada III fazi.
je samo od a rubovi su kamenim komadima
(T. 11,3).
0-8 - U sjeverozapadnom uglu sonde IX, pripada III fazi (0,80-0,95
m). Ovo ognjite je samo od kamenih a uz njega je zabode
na u zemlju i jedna uspravna (Sl. 8).
2 Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Arheologija
18
ALOJZ BENAC
0-9 - U dijelu sonde II, na dubini 1,23-1,55 m , pripada po
III taze. Ognjiste je bilo vrlo ali je sigurno ustanovljeno da se
ovdje radi o kamenoj substrukciji i glinenom premazu.
0-10 - Uz rub sonde I, na dubini 0,95-1,15 m , pripada III fazi.
0-10 je imalo izduen oblik 1,25 X 0,73 lli), a na isti
kao 0-9.
Sl. 8. Sonda IX, Ognjite 0-8 (III faza)
0-11 - Na sjeverozapadnoj strani sonde V, na dubini 0,70-0,85 m , pri
pada IV fazi . U ovom se vrlo lijepo vidi koliko je u naselju Obre I bilo
destrukcija i pomjeranja tla. Ognjite 0-11 je u potpuno kosom po
loaju, premda se radi o jednom od najsolidnije ognjita do
sada otkrivenim ognjitima. 0-11 je imalo dvostruku supstrukciju: donju !lal
slagu od dobro poredanih kamenih oblutaka (T. II, 6) a preko toga pre
od lijepo sloenih sitnih oblutaka (T. II, 5). Sa gornje strane je onda
doao tanak ali solidno glineni premaz (T. II , 4). Ognjite je imalo
kruan oblik.
*
Iz svih ovih podataka izlazi da je ognjita bila od kame
na i gline (0-1,2,3,6,9,10,11). se radi o supstrukciji od kamenih ob
lutaka i o glinenom premazu. Kod 0-3 je ovakvo ognjite nad jamom
punom pijeska, dok je O-J 1 imalo dvostruku kamenu supstrukciju. Ognjita
0-4, 5 i 7 su od gline, a samo su rubovi bili kamenim
oblucima. S druge strane, ognjite 0-8 je bilo napraVljeno samo od kamenog
materijala.
OBRE I 19
ognjita je imala kruan oblik (0-1, 4, 6, 7, 11), to je i sasvim
prirodno za ovu vrstu objekata. Uz ognjite 0-2 i 8 su i uspravne ka
mene uz 0-4 je leala velika kamena a uz 0-6 se naao
pojas napravljen od kamenih oblutaka.
Treba napomenuti da ognjita 0-4 i 5 moda predstavljaju dijelove
ognjinog sistema, doh:. je sredinji dio sonde VIII vjerovatno imao dugu tra
diciju u ovih objekata.
Najzad, nuno je da broj ognjita pripada III fazi, to
se slae sa stambenim objektima. Pa ipak, iz navedenih podataka se
tradicija i kontinuitet kroz sve faze razvoja naeg naselja.
c) Vatrita
Teko je odrediti granicu ognjita i vatrita. Ova druga su
privremenog karaktera i ne zahtijevaju neki ozbiljniji zahvat.
To bi otprilike i bila razlika u odnosu na ognjita.
Poto se ostaci vatrita vrlo lako unitavaju, tokom iskopavanja u Obri
ma I je i ustanovljeno samo nekoliko mjesta gdje su leala vatrita i sva ona,
u stvari, pripadaju IV fazi, posljednjem periodu ivota u naselju. Tako je
npr. u sondi VIlI, na dubini 0,55-0,65 m, jedan krug
kamenim oblucima, sa vrlo mnogo gara i pepela. dok je oko toga lealo vie
komada kremenog i sitnijih fragmenata keramike. U sondi IV je na
dubini 0,40-0,55 m kamenim hrpama vie mjesta sa izgorje
lom zemljom, garom i pepelom. je da se radilo o nizu manjih
vatrita (T. 1, 2).
Teko je da Ii su vatrita upotrebljavana i u ranijim fazama ivota.
Vjerovatno da jesu, ali o tome nemamo nikakve direktne dokumentacije_
d) mjesta
Najizrazitija mjesta su ona koja su dobila ime r v
II j i t e. Ta rvnj ita su uglavnom od kamenih ili ko
mada kamena, a na licu mjesta se po pravilu vie komada rvnjeva.
Najstarija dva rvnj ita su otkrivena u sondi VII. Jedno od njih je le
alo u jugozapadnom dijelu sonde, na dubini 2,55-2,75 m, a je bilo
od kamenih su tri rvnja, dva kotana ila,
od jelenjeg roga i jedna kotana alatka. Drugo rvnjite je lealo na dubini
2,35-2,50 m, a podloga mu je od mase kamenja, tako da ono pred
stavlja dosad otkriveno rvnj ite. kamenjem je bilo i est ko
mada rvnjeva.
Oba ova rvnj ita pripadaju I fazi.
Iz III faze rvnj ita: prvo iz sonde IX (dubina 0,80-0,95 m,
sa kamenim i rvnjevima), drugo iz sonde VII (dubina J,40-1,55 m,
sa masivnim kamenjem i rvnjevima), iz sonde VII (dubina
1,15-1,25 m, sa kamenjem i sa sedam rvnjeva) i iz sonde V
(dubina 0,80-0,90 m, sa kruno poloenim i rvnjevima - T. III, 1) .
Ostaci velikog mjesta, zajedno sa rvnjitima, izili su na
vidjelo u dijelu sonde IV i zapadnom dijelu sonde V, na dubini
2'
20 ALOJZ BENAC
m. To je, zapravo, posljednji IV faze. Na ovom
prostoru su leale manje i hrpe a njima i
Citavo dosta rastureno pa se nisu
konture pojedinih sigurno da
niz objekata U tom
konkardansom sa Obrima
otkriveno mnotvo
uslovi lo takvu konkordansu.
vjerovatno da neko mjesto
III, 3. oblucima i ovdje jedan
(3 X 2,50 m), a u njegovoj sredini ostalo nekoliko
su mogli sluiti kao sjedita. Na u krugu nisu
nikakvi ostaci alata za rad.
Poseban vid mjesta predstavlja nekoliko krunih
sonde na dUbini m. Sasvim
ova za izradu posuda i onda bi
bilo mjesto za izradu robe. Po svom
poloaju ova ilovita pripadaju II fazi.
Sasvim izuzetan detalj
0,55 m kamena
tinjske kosti. je lijepo LIo!,)""'>'''H''',
zaravnjena i pa
i jedno masivno
na ili
otvoreno
Na ovom treba i j a m e izdubljene u
u sondi IV iV. One su rub im se na
laZIO na dubini od 2,3U m, promjer im je oko 1,5U m, a duboke su
oko 0,80 m. Jame su bile sa kulturnim slojem, a
nalazi na ela ove jame pripadaju II fazL Moda iz ovih
jama vadena za izradu robe, ali gotovo sigurno da su
toga sluile za ostavu hrane i za potrebe. Prema tome,
ove bismo nazvati ostavama (T. III, 5).
neka postrojenja biti kod o
grobOVima u ovom Ova postrojenja su usko vezana za te
grobove, pa smatramo da su u vezi sa kultOVima i duhovnim ivotom u
'l eko bl Ih bilo uvrstiti u su na
ovom mjestu.
4. EKONOMSKE PRILIKE
Za ekonomskih u naselju slue nam neki direktni
i neki indirektni pokazatelji. Glavni direktni pokazatelji su ivotinj.
ske kosti, a indiJektne razni nalazi
koju obavio S. Bokonyi,
rinjskih kostiju U sondama procenat
ovih nalaza se 50-60% svih nalaza ove vrste. Ostali dio ivotinj
skih kostiju u prIpada s strane ovcama
kozama a s Broj svinje
i psa sasvim neznatan.
sasvim jednostavan. Poto u Obrima I
velik broj kostiju (oko 7.500 komada), a od toga
21
OBRE
pada ivotinjama, izlazi da je u ovom naselju bilo vrlo
razvijena grana privrede. Stanovnici naselja su preteno gajili
a onda ovce i koze. Krupna stoka sasvim vjerovatno nije sluila za niti
je upotrebljavana pri obradi zemlj e, pa je uglavnom uzgajana zbog dobivanja
mesa i proizvoda. Ovce i koze su, osim toga, davale vunu koja
stanovnicima dolazila za izradu i drugih vunenih
Ova slika se nije bitnije mijenjala kroz sve faze ivota u naselju. Simptoma
je da se u Obrima T svinja gotovo nije uzgajala i u tome se
ogleda razlika prema naselju butmirske kulture u Obrima II, gdje
je svinja igrala vanu ulogu u ekonomici naselja?
S druge strane, procenat kostiju od divljih ivotinja u Obrima I je
znatno od procenta u Obrima II. Ovo da je lov u Obrima I bio
vanija grana privrede nego u naselju, u Obrima II. S. Bokonyi je
dao detaljnu analizu osteolokih nalaza i iz nje se vidi o kojim se
divljim ivotinjama radi.s OVdj e samo da spomenemo da Sl! stanovnici na
selja najvie lovili jelena, srnu i vepra, dakle, velike divlje ivotinje, koje su
davale izvrsno meso, kou, rogove i zube za izradu odjevnih predmeta,
i nakita.
Razvijena privreda je, bez sumnje, posljedica uticaja
komponente u formiranju naselja. Poznata je stvar da je u samom
ekonomska baza na i da su se tamo gajili ovca,
koza i govedo.
9
Redosljed, dodue, nije isti, ali je teko vjerovati da se samoj
statistici nalaza u moe pokloniti puno povjerenje, s obzirom na
vrijeme iskopavanja.
Moramo napomenuti da su se, izgleda, i u starijoj fazi u Dal
maciji uzgajale iste ivotinje, iako tamo koza zauzima poziciju.
lO
Pa
ipak, komponenti bismo u ovom pogledu dali prvenstvo, jer je
ta komponenta - kao to kasnije vidjeti -- imala izvjesnu
sku ulogu kod formiranja naselja u Obrima I. Takvoj ulozi odgovara i uvo
glavnih ekonomskih elemenata.
Teko je sasvim sigurno koliko je zemljoradnja biJa razvijena u na
selju Obre I, jer za to nemamo dovoljno podataka. Rezultati flotacije u son
dama VI i VII su samo potvrdili da su stanovnici Obra I poznavali
cerealije: triticum dicoccum (sasvim izuzetno triticum monococcum i com
pactum) , pisum sativum i lens esculenta. Pored toga, su kopice
plodova od cornus mas i polygonum convolvulus Iz analize koju je dala J. M.
Renfrew sasvim je jasno da su stanovnici naselja uzgajali penicu - triticum
dicoccum, poto se njeni ostaci pojavljuju gotovo u svim slojevima ispitiva
nih sondi . Sve drugo (poljski graak i jedva je primjetno,li a pogotovo
je nesigurno bilo ta iz nekoliko kopica trenje iladolea.
Kako su nalazi zrnja jako malobrojni - a da i ne govorimo
o nalazima drugih cerealija - gotovo je sasvim izvjesno da zemljOl 'adnja
nije mogla biti razvijena. U protivnom ostaci bi morali biti
brojniji, kako to pokazuje situacija u Obrima II i mnogim drugim neolitskim
naseljima. Zbog toga je vjerovatno da se u ekonomici Obra I dvije osnovne
privredne grane ne daju ni je sigurno osnovni
, Vidi rad: S. B ci k ci n y i, The vertebrate FaW1a of the Neolithic Settle
ments at Obre, Wiss. Mitt. des B.-H. Landesmuseums, Bd. IV.
e Ibid.
D. A r a n e lov i - G a r a a n i n, 1954, str. 142.
S. B a t o v i 1966, s.tr. 7S.
II Vidi rad J. M. R e n f r e w, Raport on the C3irbonized cer.eal grains and
seeds from Obre I, Kakanj and Obre II, Wis,s. Mitt. des B.-H. Landesmuseums,
Sarajevo, Bd. IV.
10
22
ALOJZ BENAC
privredni oslonac stanovnitvu, dok je zemljoradnja vjerovatno igr la jednu
sporednu ulogu u ekonomici. nam se da to i dosta skroman
broj rvnjeva u ovom naselju, to je u suprotnosti sa brojem odgo
nalaza u Obrima II. nam se, dalje, da je i lov bio vanije zani
manje od zemljoradnje.
Treba da je slika u pogJedu cerealija gotovo u svim
fazama naselja, tako da nema razlike faze i faza
koje predstavljaju protokakanjsku i kakanjsku kulturu. Ovo j o j ednom po
genetski kontinuitet u naselju i usku vezu kakanjske kulture sa do
bazom.
U analizi nalaza kamenog je da su kamene
sjekire zastupljene u dosta skromnom broju. Ukoliko prihvatimo miljenje
da su sjekire sluile i u zemlje (a to je vrlo vjerovatno),
onda nas i ovaj podatak u istom pravcu. Slabo razvij ena zemljorad
nja je za sobom nedovoljnu angaovanost u izradi poli ranog kame
nog
Koliko ovo sa sjekirama izgleda toliko ostaje nejasno zbog
je dolo do nedostatka kremenih vrhova strelica. Relativno r azvij ena lovna
privreda bi podrazumijevala izradu broja kremenih strelica ili moramo
pretpostaviti - a to je - da se lov odvijao uz upotrebu
(drvenog, kotanog i sL). Naravno, tu dolazi u pitanje i odnos prema
lovu na sitne lovne ivotinje.
A kako stoji sa trgovinom i razmjenom dobara?
U II fazi je jedan primjerak nedovrenog nakitnog obj ekta od
koljke tipa spondylus (T. XII, 13). Nema nikakve sumnje da je ovaj
komad nabavljen sa Jadrana
12
i da ukazuje na dosta razvijene privredne veze
sa tom Poto je jedan od glavnih kulturnih komponenata
-impresso kulture u Obrima I porijeklom sa Jadrana, ovakva razmj ena dobara
ne bi trebalo da predstavlja nikakvo Ostaje jedino otvoreno pita
nje da li se u ovom radi o direktnoj razmjeni dobara ili je to odre
vid prave trgovine. koljka spondylus je tada mogla imati ulogu
vrijednosne jedinice i u tom bi se moglo govoriti o nekoj
koj razmjeni. Stanovnici Obra I su mogli u prvom redu da ponude u razmjenu
meso i ivotinjske koe, odnosno stoku u cjelini.I3 .
Ekonomske veze sa Jadranskom nisu, izgleda, ni kasnije pre
stale. O tome nam valjda oblici kultnih ritona u III fazi, koji su i
dovoljno raznovrsni i dovoljno indikativni. No, o ovom obliku
kasnije biti mnogo vie govora.
Za jednu iru razmjenu govori fr agrnenat na
T. XXXII, 15, jer je sasvim teko pretpostaviti izradu ovakvog
suda u samom naselju. Vie nas rjeenje da je posuda, kojoj je pri
padao navedeni fragmenat, uvezena iz nekog june Italije. Ako
uzmemo u obzir import sa ovako udaljenog onda nam uvoz neke
robe sa Jadrana ne bi predstavljao nikakav problem. Neto u t om smislu
govori i kremeni no na T. VII, 21, od bij elog kre
mena. Sam materijal, a i obrade, nas veoma mnogo na ovakve
u Danilu
1
pa smo skloni uvjerenju da je on ovamo doao sa pod
te kulture. A prisustvo takvog kremenog noa ne mora samo
12 Vidi o tome vie kod obrade nalaza li Obrima II (A. B e
n a e, 1971, str. 97-100).
13 Ibid., str. 63.
" J. K o r o e c, 1958, Prilozi, T. VII- VIII.
OBRE I
23
(iako moe i to da
danilske kulture u
(npr. T. 11).
na smolastu masu
nema govora o o tra
puta u tako ranom neolitskom dobu. Na
smole i pitanje je region sjeverozapadnog
centar njegove Iz tog rejona su doli i ko
madi u Obre I, pa i oni o
menuti
razmjeni, kao i spo
dolazimo do tri osnovna
o u naem naselju:
1) Kroz sve faze u Obrima I najvanije
a ivotinjama
bio vrlo
mogli
na veze sa
dolazilo i do bliih krvnih veza
3) Nakit od spondylusa,
iroku
sasvim
na za-
Treba napomenuti da se ekonomska slika u nije bitno mijenjala
u pojedinim fazama Neke razlike se mogu nazvati samo vari
iste slike. A to je itekako vano za potvrdu kontinuiteta sta
i kulture u Obrima I.
5. KULT MRTVIH I DRUGI KULTOVI
u 1968. godini otkrivena su u sondi VI, na dnu kul
ljudska kostura. Skeleti su leali relativno blizu
Bosni
o ta ukopa
15 nije u nalazitima kulture II Srbiji i
(D. araanin, 1954, str. 49; S. 1970,
B. e o v 1960/61, T. VI, 9.).
24
ALOJZ BENAC
naziralo. Oko groba je neto pepela (debljina 3 cm) , a u blizini je
jedan mali rtvenik tipa, od zemlje. Teko
je bilo ustanoviti da li ovaj rtvenik ima neke veze sa ukopom ili je stajao
neovisno u kulturnom sloju (SI. 9 ilO).
10 u1t
Sl. 10. Sonda VI Grob
Grob 2 je leao na istoj dubini kao i prvi grob. U ovom se ra
dilo o skeletu djeteta od otprilike polCl godine starosti. Skelet je
bio relativno dobro jedino je lubanja bila neto od pritiska,
a kosti jedne ruke nedostaju. Orijentacija: sjever-jug, sa glavom na sjevernoj
strani. Oko skeleta je bilo dosta kamena koji moda pripada ovom ukopu
Jedna je leala nad polovinom skeleta. U tom mjesto jame, oko
groba je bila ograda od kamena (Sl. 9 i ll) .
Grob 3 je leao na dubini 2,05-2,25 m. To je bio isto skelet
malog djeteta, okrenut istok-zapad, sa glavom na zapadnoj strani. Nedostaju
mu kosti jedne ruke. Ovaj skelet je leao na krugu spalj ene na kojoj
je vjerovatno neto gorjelo prije ukopa. Grob je moda bio prekriven tankim
slojem Uz noge djeteta leao je jedan veliki kamen (Sl. 9 i 12; T. IV, 1).
Grob 4 je leao opet na dubini 2,05-2,25 m. Skelet je bio orijentisan
sjeveroistok-jugozapad (glava na sjeveroistoku), a pripadao je, takoder, veoma
OBRE I
25
mladoj individui. Glava je u ovom spljotena, pritisnuta gornjim slo
jevima. Preko nogu je leao rvanj. Oko skeleta je bilo
dosta pa je moda mrtvac hio pokriven (Sl. 9 i 13; T. IV, 1).
Ako sumiramo podatke dobivene u ova groba, dolazimo do slijede
konstatacija:
-- Mrtvaci su bili orijentisani u tri pravca: sjeveroistok-jugozapad, sje
ver-jug i istok-zapad; glava na zapadnoj, sjevernoj ili odnosno
sjeverozapadnoj strani. Prema tome, ovdje ne postoji jedinstvena orijentacija.
Sl. 1,1. Sonda VI Grab 2
- Ukop je mogao biti izvren u plitkim jamama ili je mrtvac bio opko
ljen kamenom, odnosno prekriven Ovi podaci su samo
sigurni.
- Svi skeleLi su u poloaju, pa se to moe uzeti kao
pravilo pri ovakvom pokapanju.
26
ALOJZ BENAC
SI. 12. Sonda VI Grob 3
- Uz dva skeleta je kod nogu po jedan kamen. se da
ni ovo nije pojava.
- Nisu ustanovljeni nikakvi sigurni znaci o stavljanju priloga u gro
bove. To je bila i osnovna pri hronoloke i kulturne
pripadnosti ovih mrtvaca.
- Grobovi lee blizu prvobitne zemlje zdravice. Poto nisu ukopane
neke dublje jame, teko je bilo da li su stariji stanovnici ovdje nepo
sredno polagali svoje mrtvace ili su kasniji stanovnici ukopali mrtvace u sta
riji kulturni sloj.
Ostalo je, dakle, nekoliko pitanja vezanih uz nalaze 1968. godine, kojG
uisu bila rasvijetljena. Novim iskopavanjem trebalo ih je rij eiti ili barem
[lokuati rijeiti.
Tokom iskopavanja J970. godine otkrivena su jo mjesta sa lj ud
skim kostima. Nazvali smo ih grob 5, 6, 7 i 8, iako se ne radi o pravim gro
bovima nego o jednom posebnom kultnom ritusu poloaj vidi na Sl. 14).
Grob 5. U uglu sonde VII je na dubini od
1,75 m dio lubanje, dok druge kosti nisu Ispod toga - na
dubini od 2,10 m - je jedna koja je pokri
OBRE I
27
vala velik broj ivotinjskih kostiju i kremenih nOZlca. Navedeni dio
lubanje i ova su bili zatvoreni krugom izgorjelih kamenih -
Nigdje u blizini nisu druge ljudske kosti . Nalazi li cjelini pripa
daju II fazi kulturi) .
li ) ';.;.

SI. 13. Sonda VI Grob 4
Grob 6. U sjeverozapadnom uglu sonde VII, na dubini 1,95-2,10 m ,
razbacanim kamenjem sakupljeno je vie sitnijih kostiju. One
su bile pomijeane sa izvjesnim brojem ivotinjskih kostiju, garom,
kim fragmentima i kremenim Sve je bilo razbacano i bez ikakvog
reda, ali u samom sloju nije nikakav Prema tome, nema
govora o nekoj Ukopnoj jami.
alaz pripada II fazi (Sl. 14 i 15) .
Grob 7. U jugozapadnom uglu sonde VIn nailo se na dubini 1,90-
2,00 m na ljudske kosti. Njihovo detaljno j e pokazalo da se radi o
skeletu, su kosti ile do dubine od 2,30 m . Dijelovi lubanje su
leali na tri nivoa, a raspored i poloaj kostiju uk<lzuje na prvo
bitno poloaj (!) mrtvaca (Sl. 16).
Od interesa su mnogi detalji koji su vezani uz ovaj kostur.
Skelet je bio postavljen na jednu podlogu komponovanu od kamenih
oblutaka. Uz zapadni rub te podloge j e velika uspravna koja
indicira da j e mrtvac u prvobitnom poloaju moda bio opkoljen uspravnim
kamenim i da je postojala kamena konstrukcija (istovetna
ALOJZ BENAC
konstataciju). -
nje oko ovog
bila
fragmenata.
je lealo dosta
okolni prostor bio "potaracan, samo to
tarac
VI
VIII VII
SI. 14. Sonde VI, VII, VIII. poloaj Jjuds'kih ostataka
koje su vezane uz ovaj ukop treba spomenuti

sloj iznad ukopa relativno
tumi nanos. Jedino neto i kamenih
za da njega bio
zemljom i kamenom.
-
i jedan
bio pomijean sa
U navedenom sloju iznad ljudskog kostura
velikim brojem fragmenata prave
OBRE l
29
tinske keramike, nema nikakve sumnje da kostur groba 7 pripada Il
fazi na
- Oko nonih kostiju kostura lealo je nekoliko fragmenata
monohromne robe i nekoliko spaljenih ivotinjskih kostiju.
- Uz spomenutu uspravnu kamenu Ll je
disk od zemlje; povrina mu je posebno i potpuno
prekrivena nekim snopovima (T. XII, 14). Pored ovog
diska leala je potpuno okrugla kamena koja se moe smatrati kame
:: ..:....: .::. :}. :'
" ../.
:.,"..:.,:'i: ... ,';:: . ',:
VI" ru lE
(l ,\! OJ IHt HIi1lSt
" , '/ : ' !l(lI A(A
<I !'


05
Sl. 1'5. Sonda vn Grab 6
nim dvojnikom prvog diska. Prema tome, uz grob 7 je jasno povezan i kult
sunca, su izraz ovi diskovi. Objekti ove vrste su, poznati i u Danilu
u Dalmaciji '6 i u naselju butmirske kulture u samim ObrimaY
Treba napomenuti da je ispod kostura broj 7 iao dalje kulturni sloj
u debljini od 50 cm i dopirao do dubine od 2,80 m. U tom sloju je
dosta grube barbotinske keramike, sa pljevom u fakturi, to ukazuje na
I fazu u naselju.
Grob 8_ Ovaj grob je, bez sumnje, naj interesantnije i najvanije kultno
postrojenje koje je do sada otkrivena na To postrojenje je vjero
vatno dalo definitivan odgovor na naprijed postavljena pitanja.
postrojenje je lealo na dubini 2,25-1,95 m, a sastojalo se od
nekoliko sukcesivno dijelova. U prvo vrijeme je ovdje bila izgra
podnica od na kojoj se loila vatra i to najstariji obje
kat na ovom mjestu. Samo na strani se jasno nazirao ravan rub
"J. Ko,roee, 1958, P.rHozi, T. XLVII, 6.
" A. B e II a e, .1911, T. XXVIII, 8.
30
ALOJZ BENAC
kojim se zavrava ta podnica (Sl. 18), dok je ona na sj evern j s tr ani bila
dosta razbijena pa je bilo teko fiksirati prave konture na ovoj strani . U dm
goj fazi je na sredini podnice iste smilj eno jedan kruni sistem
od krupnih kamenih i oblutaka (Sl. 17 a, b). i obl uci su ili infil
trirani sitnijim komadima lijepa, lo j e pOl icalo od razbijene
donje podnice. U ovoj fazi su kruni kameni sistem i okolni dijelovi
podnice ledinstveno postrojenje, koj e j e s luilo svrhama.
SJ. 16. Sonda VIII Grob 7
Najzad, postrojenje je bilo prekrIveno debljim platem od si tnih ka
menih oblutaka (T. IV, 3), je gornji rub zavravao na dubini od 1,95 m.
Na ovaj je prethodno postrojenje zasuto kao to se to kod grOb
nih tumula.
Sasvim je da je navedeno kruno postrojenje sa okolnom podni
com iz druge faze bilo najvanija kultna tvorevina gr oba 8 i zato
nj emu i pokloniti najvie panj e. Detaljno ispitivanje krunog kamenog
postrojenja, okolne podnice i susjednog terena dalo j e
rezultate.
OBRE I 31
.Q
Sl. 17. Sonda VII
a) (presjek >kamene konstrukcije nad grabom 8;
b) sloj kamenih nad grobom 8.
a) U jugozapadnom uglu kamenog postrojenja otkrivene su razbacane
ljudske kosti i dio lubanje, kao i neke ivotinjske kosti. Nije tu bilo nikakvog
reda, sve je izgledalo pobacano, pa onda nema ni orijentacije ni poloaja
kostiju. Radi se vie o ostacima, nego o nekom ukopu indi
vidue. Kosti su leale na dubini od 2,10 m i pripadale su jednoj
osobi (Sl. 18; T. IV, 5).
b) ovim kostima su leali komadi vaze, tamne i dobro gla
povrine, sa fino izvedenim impresso ukrasom jadranskog tipa (Sl. 18).
c) Pored posude, je i dio nakita
od neke vrste jantara. Prilikom buenja rupe na gornjem dijelu nakita dolo
je do lomljenja, pa je takav predmet onda stavljen uz ljudske kosti (Sl. 18;
T. XII, 11).
Sve kosti i nalazi pod b) ic) su bile prekrivene pravim kamenim pla
tom i predstavljaju zatvoren nalaz.
d) Sjeverno od kostiju i jantara lealo je jedno malo postrojenje od ka
menJa, kojima se isticala uspravno postavljena kamena (T. IV,5).
32 ALOJZ BENAC
SI. 18 Sonda VII. Grob 8 sa 1'U'o,tp/Ci,", (kultno
OBRE I
33
Uz ovu je bio poloen polukruni nakit od morske koljke spondy
lus (T. XII, 13; Sl. 18).
e) Sjeverno od ilovaste podnice leala je in situ - i malo ukopana u
zemlju - velika gruba posuda, barbotinskog tipa (dubina oko 2,20 m) . Rubovi
posude su bili odbijeni, a u njenoj unutranjosti je nekoliko kamenih
oblutaka. Vjerovatno je da su ti obluci naknadno upali u posudu; u vremenu
kada je prestala njena upotreba. I ova posuda je prvobitno bila pokrivena
gornjim kamenim platem sitnih oblutaka (Sl. 18; T. IV, 5 i 6).
f) Uz posudu su bile dvi j e kamene sjekire: obje kalupastog oblika, a
neto dalje i jedan dobro zailjen jelenji rog (Sl. 18; T. IV, 5 i 6; T. V, 4 i 6).
g) Sjeverno od ove posude nalazilo se jo j edno manje postrojenje od
kamenih oblutaka i ali u dosta stanju. kamenjem
je bila i jedna kamena sjekira, na kojoj se vidi buenja rupe za nasa
(T. V, 3).
Iz ovih podataka se vidi da u potpuno zatvorene nalaze ulaze:
1) dijelovi vaze sa finim impresso ukrasom jadranskog tipa,
2) nakit od
3) velika gruba posuda, koja je in situ.
Nema gotovo nikakve sumnje da ovim zatvorenim nalazima pripadaju
i pomenute kamene sjekire, kao i veliki nakit od spondylusa. Samim tim je
sa da 0\"0 postrojenje sa ljudskim
kostima pripada kulturi na Time otpada i
pretpostavka o eventualnom naknadnom ukopavanju ljudskih individua u star
slojeve.
Na irem prostoru uz ovdje opisano postrojenje bilo je jo nekoliko po
java koje bi trebalo spomenuti. To je prije svega jedno kameno po
strojenje u kojem su glavnu ulogu igrale uspravne kamene (T. IV, 6).
Uz ovo postrojenje otkrivena je jo jedna velika gruba posuda in situ,
onoj u za tvorenom nalazu, ali bez barbotinskog ukrasa (dubina oko 2,25 m).
Pored posude bila je i jedna kamena sjekira - T. V, 7 (jo dvije ka
mene jekire su u sjeverozapadnom dijelu sonde VII-T. V, 2 i 5)_
Po svemu izgleda da su ovi nalazi savremeni opisanom velikom postrojenju
i da su na ovom nivou imale veliku ulogu ukopane posude i broj kamenih
sjekira.
Treba napomenuti da je ispod donje ilovaste podnice dolazilo u svemu
jo 50 cm kulturnog sloja, sa nalazima, koji pripadaju I fazi star
kulture u naem naselju. Tu je mnogo fragmenata
impresso keramike, kao i neto fragmenata fino polirane monohromne robe.
Pored toga, ovdje su najljepi komadi bojene keramike
tipa (T. XVI,!, 3, 5). kao i fragmenti bojene keramike sa trakastim ornamen
tima. Zbog toga, opisano postrojenje sa ljudskim kostima, koje smo nazvali
grob 8, pripada sasvim sigurno II fazi kulture na Ras
To je najbolji putokaz za datiranje i svih ostalih grobnih ili ukopnih
nalaza.
Poslije svih ovih napomena dolazimo do da na grob 8 pred
stavlja, u stvari, jedno posebno kultno postrojenje. U prvo vrijeme se to
postrojenje sastojalo od ilovaste podnice, koja je od loenja sasvim izgorjela.
Kasnije je na dijelu podnice napraVljeno kruno postrojenje, na kojem su
onda nastavljene kultne radnje. Sasvim je vjerovatno da je postrojenje
zasuto gornjim kamenim platom kada je izvrena jedna specijalna ljudska
i ivotinjska rtva su preostale kosti smje[ene uz njegov zapadni rub.
3 Glasnik Zemalj skog muzeja BiH - Arheologij a
34
ALOJZ BENAC
Uz te kosti su zasuti i dijelovi posuda, skupocjeni nakit i velika ukopana po
suda. Tako je dobiven najstariji tumulus koji nam je do sada poznat na ovom

Kultnim radnjama oko ovog postrojenja vjerovatno pripada broj
kamenih sjekira, u irem okviru, a vjerovatno i jelenji rog.
Tee je ta predstavljaju dva kamena postrojenja sa uspravnim
i postrojenje uz ukopanu posudu. je da imamo posla
sa jednim jedinstvenim kultnim mjestom, u kojem su sporedna kamena po
strojenja igrala ulogu i sporednih rtvita. No, za sada je sasvim sigurno samo
glavno kultno mjesto sa tumulusom.
Poslije iskopavanja u 1970. godini moemo sa velikom sigurno
tvrditi da se na prostoru sonde VI i na okolnoj povrini ne radi o neolit
skoj nekropoli. Jedna nekropola bi imala sasvim izgled, grobovi bi
bili po principu i vjerovatno - Sada se
moe da u naselju vjerovatno nije ni postojala nekropola. Sistematska
iSkopavanja i sondae na raznim dijelovima naselja su pokazala da se jedino
na prostoru sonde VI-VIII (i samo neznatno sonde V) javljaju ljudski ske
leti i rasturene kosti. Poto su na ovom prostoru otkriveni i slojevi najstarije
faze, izgleda da je na ovom prostoru i osnovano prvo naselje na
Na tom mjestu su izvreni svi opisani ukopi, pa su tako vezani za ue pod
prvobitnog naselja.
Stratigrafski poloaj groba 7, a zatvoreni nalazi u grobu 8, defi
nitivno su pokazali da opisani ukopi pripadaju kulturi
na i to preteno II fazi ove kulture. U slojevima protokakanjske i
starije kakanjske kulture nisu ovakvi skeleti. Ovo Ukopavanje je,
prema tome, posljedica i i jadranske tradicije, koje su doprle do
centralne Bosne.
Da bismo mogli dati neku precizniju ocjenu o doprinosu ovog
istraivanju neolitskog doba sjeverozapadnog Balkana, moramo prvo - i bar
donekle - karakter opisanih ukopa. A to je:
1) navedenim nalazima mogu se razlikovati dvije vrste Ukopa: cje
loviti (ili koliko-toliko ljudski kosturi i kosti Lj udskog
skeleta. Kod ove druge vrste su sa ljudskim pomijeane i ivotinjske
kosti.
2) Svi kosturi i kosti su pripadali indivi
duama,18 tako da se ova moe smatrati kultnim pravilom.
3) Ni u jednom nije konstatovana prava grobna konstrukcija. To
posebno vrijedi za kosture 1-4 u sondi VI, koji su relativno najbolje
vani. Zbog nedostatka prave grobne konstrukcije nisu se tu mogli sigurnije
ustanoviti ni grobni prilozi.
4) Kosturi 1-4 su u poloaju, dok je kostur groba 7
morao biti ostavljen u sjedecem poloaju. Orijentacija skeleta i poloaj glave
variraju, pa se u tom pogledu nije moglo ustanoviti nikakvo pravilo.
5) Sistem polaganja mrtvaca je vrlo kod pojedinih indi
vidua (veoma plitke, jedva primjetne jame, izvjesno opkoljavanje kamenom,
prekrivanje zemljanim nanosom itd.). Uzevi u cjelini, zatiti mrtvaca se po
klanjala izuzE'tno mala panja.
6) Posebnu vrijednost imaju nalazi koje smo kao grobove 8 i 7.
Svi izneseni detalji groba 8 govore u prilog tezi da se ovdje radi o jed
nom posebnom, izuzetno vanom, kultnom mjestu u naselju. Podnica od pe
18 Detaljnu antropoloku obradu izvrio je prof. J. N e m e s k e r i iz Bu
dimpete.
OBRE 1
3S
zemlje i kruna kamena konstrukcija su centralne u tom postro
jenju i na njima su se odvijale kultne radnje. Da je to bilo, u izvjesnom
smislu, neko sveto mjesto, gornji od sitnijeg k8mena,
kojim je neka vrsta tumulusa. Na ovaj je kultno mjesto po
slije upotrebe zasuto; ono je tim i posebno obiljeeno, a u isto
vrijeme (ba kao to je i sa grobnim lumulusima u kasnijim
praistorijskim periodima).
i ivotinjske kosti na da su na ovom
mjestu vrene ljudske i ivotinjske rtve. Ostaci rtava su pokupljeni i onda
zasuti zajedno sa samim kultnim mjestom. Uz ostatke ljudske rtve stavljeni
su i tako skupi darovi kao to je nakit od jantara
l 9
ili spondylusa, a da i ne
govorimo o izuzetno finoj keramici. U sklop kultnog mjesta spadao je svakako
i veliki ukopani sud, moda i onaj drugi, a vjerovatno su pri tome igrala ulogu
i spomenuta kamena
Neto je situacija sa grobom 7. Prostor oko njega je, kako
izgleda, bio prvobitno "potaracan sa oblucima. Na tako prostoru
se nalazio kostur djeteta, koji je moda bio uokviren uspravnim kame
nim Od izuzetnog: su interesa pomenuti naJazi diska. Bio
je to znak kulta sunca, a ovaj ansambl mogao je da slui toj svrsi. Ukopi
8 i 7 su vjerovatno bili sastavni dio posebnih kultnih mjesta. Mogao bih sa
dozom sigurnosti da se na ovom prostoru nalazio glavni kultni
centar u naselju u toku njegove II faze. Kultni karakter ovog mjesta i nje
govu vezu sa ljudskim rtvama i nalazi groba 5 i 6.
Ostaje donekle otvoreno pitanje grobova 1-4, kod kojih su ske
leti bolje Oni su se nalazili u blizini glavnog kultnog mjesta pa se
njihovo prisustvo moe objasniti na dva
- ili su ovi kosturi sastavni dio rtvenog sistema na ovom prostoru,
- ili su ukopi ove djece izvreni u redovnom kultu mrtvih II blizini kult
nog mjesta, dakle, u blizini svetog mjesta.
Sklon sam uvjerenju da je prva solucija sigurnija, jer bi redovno uka
panje imalo i svakako masovniji karakter. Za prvu soluciju govore
i ostaci ljudskih kostiju uz rub sonde V.
Na osnovu svega to je izlazi da se ovdje ne radi o
nekropoli u naselju, a vjerovatno ni o redovnim ukopima. U sondama VII i
VIII su bili glavni kultni centri i oko njih se onda pojavio niz nalaza
ljudskih skeleta i kostiju. Vie je nego vjerovatno da se ovdje
vrilo rtvovanje djece, sa izvjesnim kultom sunca.
*
U posljednjim godinama se pojavilo nekoliko pregleda o kultu
mrtvih u starijem neolitu Balkana.
20
je M. Garaanin naveo da se sahra
njivanje u neolitu \Tilo u nekropolama ili u samom naselju.
21
Dosada je,
19 Samo usput ovdje spominjem da je to dosada najstariji predmet od jantara
u ovim krajevima.
20 M. G a T a a n i n, Sahranjivanje u balkans'ko-anadols-kom ,kompleksu, GZM,
NS XI, Arheologija, Sarajevo, 1956; R. G a lov i Sahranjivanje u
kulturi, Starinar XVIII, Beograd, 1967; . B a t o v i Pokapanje pokojnika u Smil
i kult mrtvih u neolitu Dalmacije Arheolo;ki radovi i rasprave IV-V, Zagreb,
1'967 - sa iscrpnom bibliografijom; E. C o m $ a, Contributie ou privi're la ritu
rile funerare din epoca neolinica de pe teritoriul tari,i noastre, Omagiu lui C. Daico
vkiu 1960. i dr.
21 M. G a r a a n i n, I. c. u nap. 20.
3*
36
ALOJZ BENAC
poznata samo jedna prava nekropola iz neolitskog doba u Jugosla
viji (Boto kod Zrenjanina),22 a sve dmgo su ukopi u okviru naselja. Ove po
datke su iscrpno sakupili R. i . tako da nam je taj pregled
potpuno poznat i njegovo ponavljanje ne bi imalo nika kve svrhe. Ta dva
autora su izvrila i iroku komparaciju sa susjednim
Rumunije,25 Bugarske
26
i ltalije,27 pa se vidjelo da tu postoje i lo
kalne razlike. Dosta podataka u tom smislu je pruio i B. Brukner kod obrade
kulture u Vojvodini. grob u poloa ju kod Obrea
bi trebalo da pripada fazi II b, dok bi dva u blizini Kozluka
mogla biti neto jer je u svakom od njih po j edna
posuda i kamena sjekira.
za
Ovdje bih naveo samo nekoliko R. . i
B. Bruknera koji se odnose na u starijem neolitu u J ugoslaviji.
- U okviru kulture sahranjivanje se vrilo u samom na
selju, u jamama ili u (u okviru kulture nailazi se na po
jave). Nema nekropola ove kulturne grupe, a pokapanja u naseljima su poje
ili sa po nekoliko individua.
- Jedino u naselju kulture u kod Kragujevca su
uz dva kostura bile poloene - pored glave - ukraene posude,29
dok su uz ce iz okoline Kozluka uz posude bile stavljene
sjekire.
Grobovi sa prilozima moda pripadaju tek kasnijoj fazi
kulture.
- U Dalmaciji se moe govoriti samo o sahranjivanju
djece i odraslih, i to u otvorenim naseljima. Pravih nekropola nema.
- U slojevima otvorenih naselj a i u slojevima s tanica u Dal
maciji se ponekad razbacane ljudske kosti.
- Cjeloviti kosturi u neolitslcim naseljima Dalmacije su polagani u zgr
poloaju, bez grobne arhitekture i bez sigurnih priloga.
Kao to se vidi, nalazi u potpuno sliku koju su indi
cirali dosada sakupljeni podaci. Pa ipak, ova naa istrazivanja su donijela
tri osobito vana r ezultata:
1) U Obr ima I su otkriveni najstariji do sada poznati ljudski grobovi
u Bosni (bez obzira na karakter ukopa) a to je za praistorij u ove zemlje od
izuzetne vanosti.
2) kultura je kombinovana neolitska kultura. . Ba
je naglasio da postoji izvjesna u sahranjiYanja II neolitu
Dalmacije i naseljima kompleksa.
oo
kultura je u
Obrima I dola u naj uu vezu sa impresso kompleksom st2.rijeg neolita. Pro
dukat toga spoja bila je i pojava grobova, odnosno ljudskih ukopa,
to predstavlja tradiciju i jedne i druge strane.
2:2 M. G r b i colitsko groblje u Botou kod Velikog Starinar,
serija VIII- IX, Beograd, 1933/ 34.
2J Nap. 20; vidi .i. D. A r a n e lov i - G a r a a n i.n, 1954, str. 30-32.
24 L K u t z i a n, The Koros culture, Budapes t, 1947.
2> E. e o m a, l. c. u nap. 20.
16 G. G e o r g i j e v, Kulturgruppen eler Jungstein- und Kupferzeit i'n der Ebene
von Thrazien (L'Europe a la fi.n de J' age de Ja pierre, Praha, 1961).
17 A. M o s s o, La necropoJa neolitica di Molfetta, Mon. ant. XX, 1.9-10, i dr.
28 B. B r u k II e r, 1%8, str. 45.
19 R. G a lov i reolit ko naselje u kod Rekovca, Zbornik radova
Narocl.nog muzeja I II, Beograd, 1963; i s t i, N ue Fu.nde der in
Mittelserbien und akedonien, 43-44. Bericht d. RGK, 1962/63, Berlin, 1964, S.4-5.
oo . B a t o v i l. c_ u nap. 20.
37
OBRE I
3) Moda najvaniji rezultat iz cln]enice da su u naem nase
lju dva puta ljudski skeleti i kosti veza ni uz specijalna kultna
mjesta. Na grob 8 najneposrednije dokumentuje ovu vezu. Iz toga treba
izvestI l Ako postoji konkordansa u sahra
njivanja Obra l i irokog i impresso kulture,
onda se vjerovatno na tom (od Jadrana do sjeveroza
padne Rumunije) raditi o rtvenim ukopima, a ne o nekom redovnom sahra
njivanju. Zbog toga bi se moralo vie govoriti o ljudskim
rtvenim ukopima u naseljima starijeg neolita ovih oblasti nego o redovnom
sahranjivanju.
31
U ovom pravcu bi trebalo traiti i objanjenje zbog je u ovom pod
- i u naoj zemlji u cjelini - bila slika sahranjivanja nego
u mnogim drugim evropskim zonama. U srednjo] i zapadnoj Evropi su poznati
mnogi ukopi i nekropole iz neolitskog doba,32 a brojni su ineolitski
grobovi u Balkanu.
33
Na ovom mjestu i ne spominjemo monumen
talne neolitske grobove u srednjoj i sjevernoj Evropi, kod je izgradnje
upotrijebljen kamen ili su obiljeeni krupnim kamenim gromadama. Radi se
o sasvim drugom pogledu na zagrobni ivot, na naem o nekim
posebnim magijskim vjerovanjima koja su vezana uz obredne ljudske rtve_
Vjerovatno je to vezano uz vj erovanje o magijskom izazivanju plodnosti, no
o tome se govori u obradi rtava u naselju Obre II. Napominjem samo
da bi ljudske rtve ovdje morale biti vezane uz veoma razvijeno
u naselju Obre I.
Poseban problem predstavlja stratigrafski poloaj ukopa u naem na
selju. U sondama VII i VIII je jasno ustanovljeno da ispod ljudskih ukopa
(odnosno rtava) lei jo jedna kratka, ali veoma faza. To je prva
faza naseljavanja, u kojoj smo izdvojili neke osobine u
materijalu. Prema tome, sam proces naseljavanja i prvo vrijeme ivota nisu
iziskivali opisani ritus. se da je prostor naseljavanja bio veoma sku
jer se I faza sasvim sigurno ustanovila samo na uskom prostoru sonde
VII i VIII. Da li to da je i grupa bila veoma mala i da se tokom
vremena ovdje namnoila? Ovo je vie nego vjerovatno. Kao hipo
teza mogla bi sluiti pretpostavka da je rtveni, ili rtveno-pogrebni ritus,
dobio svoje opraVdanje tek poslije ustaljenja ivota u naselju, poslije odre
ekonomske stabilizacije i drutvene organizacije.
l, kako se ritus u II faze pojavio, tako je dosta naglo i prestao.
Definitivna stabilizacija u naselju je moda prouzrokovala ovakvu promjenu,
jer vie nije postojala takva akutna potreba za l'tvenim prinosima.
Sve je to, naravno, jo uvijek dosta objanjenje. je
da je rtveno-pogrebni ritus prenesen na neko drugo mjesto, koje jo nismo
uspjeli da otkrijemo. Moglo je to biti u samom naselju ili van njega.
Nema, potrebe da se uputamo u nove hipoteze. Ostaje
da se u periodu vre u samom naselju ljudski ukopi i
da oni vjerovatno imaju rtveni karakter. To je dovoljno naprijed dokumen
tovano. Moda neka nova iz ovog perioda i ovog domena pruiti
sigurnije oslonce i za ovdje postavljena pitanja. Utoliko bolje.
" Ovakvo jedno miljenje sam ranije iznio li svom radu o sahranjivanju
li Jadranskoj oblasti (Tragovi 'kultnog sahranjivanja u neolitu Jadranske oblasti,
Diadora Z, Zadar, l%Z). Pri tom sam se oslonio na milj enje H. Dumitrescu
Jz Rumunije (Studi.i cercetari de istorie vec he V, Bucarest, J954.).
32 D. K a h l k e, Die Bestattungs'sitten des donauHi.ndischen Kulturkreises
jiingeren Steinzeit, Berlin, J954.
II je nekropola Cernica kod Bukureta (iS'kopavanje izvodio N.
Cantacuseno; materijal jo nije objavljen ). Vidi i J. N e u s tu p n y, Neue Beitrage
zum Neolithikum Rumaniens, Slovenska Archeol6gia VI-Z, Bratislava, 195-3.
38
ALOJZ BENAC
*
Pored kulta mrtvih, u ovom naselju nam se pruzaJu jo tri
da neto kaemo o duhevnom ivo.tu njegovih stanovnika, a vezane su zn
nalaze koluta od zemlje, nalaze rtvenika, odnesno ritona od
zemlje i za proizvode.
Kolut od zemlje na T. XII, 14 smo. spomenul i kod obrade
groba 7 i nazvali ga s u n e v i m d i s k o m. Ne treba sumnj ati da
je ovaj kolut izraziti sro.dnik i prethodnik takvim kolutevima u danilsko.j i
bulmirskoj kulturi. sam rekao svoje miljenje o njihovem tl
obradi nalaza iz Obra II,34 a o.vdje ostaje samo. da se da su
i no.sio.ci kulture u centraInej Besni njegevali kult
Sunca, ednesno kult koluta. To. je zasada najraniji podatak o. kultu
Sunca na o.vo.m prostoru i en nam dozvo.ljava da su nesioci
kulture i efermili ovaj kult u Balkanu. Tra
dicija kulta se produila i zadrala veo.ma dugo., deprla je do. starije butmir
ske kulture, a odavde su ga megli prihvatiti no.sioci danilske kulture na Ja
dranu. Desada nemamo dokaza da je ovaj simbol tovanja Sunca preuzet i
ed stanevnika naselja kakanjske kulture. Moda se jo. a ako se ne
onda je i to jedan ed detalja u neelitskom drutvLi . Barem u
ovom stadiju istraivanja neo.litsko.g deba.
Sasvim j e vjerovatno. da je u naselju Obre I funkcija r t ven i k a star
tipa i r i t o. n a kakanjske kulture istovetna, odnosno. veoma
Kako bismo, mogli nestanak jednih a pejavu drugih u ve';
ustanevljenom kontinuitetu
J. Koroec je funkciju ritena vezao za kult vode,35 to je - naravno
samo jedno duhevito demiljanje u ovej fazi istraivanja. Neosporno je, mc
da su neki dij elovi ritona po pravilu ukraeni crvenem bojem i da to.
sigurno nije pesljedica nekih estetskih nazora. O teme sam
gevo.rio na drugem mj estu,36 a ovdje bih jedino dodao. da crvena boj a koja
se etire vie na krv i sa njem vezan neki kult ivota, nego. na kult
vode. Takva crvena beja se pretivi i pripisivanju funkcije
tim Da su to bile, na primjer, neolitske lampe,
estali bi i tragovi gerenja ili na stijenkama vaza, a to nije nigdje

Cini mi se da pri ocjeni ritona treba prvenstveno uzimati u obzi r izvje
snu zoomorfnu fermu keju oni iskazuju noge, kosi otver i -t. ) i boje
nje crvenem Urezani metivi su u ovom popratna pojava.
Pote se radi e razvijenom u Obrima J, kao i u drugim naseljima
danilske i kakanjske grupe, evakav jedan zoo.morfni eblik, vezan za ebred
kulta plednosti, bi mogao biti razumljiv, prihvatljiv i Opet se radi
o. hipetezi, ne ena je vezana prvenstvene za eblik. ritena pa je i vjereva tnija.
U tem ne bi bile teke ebjasniti ni crvenu beju kao. simbol krvi ( npr.
bikevske krvi) .37
rtvenici tipa imaju neke elemente zoomerfneg
oblika. Te se u prvom redu edno.si na o.blikova nje i ukraavanje njihevih
" A. B e n ac, 1971, str. 77.
35 J. K e r e ec, 1958, str. 11.35.
"A. B e n ac, 1%1, S. 1,21.
37 D. G a r a a n i n smatra da se obrednih sudova-ritona mo.e,
parna, dok su ivotinj-ske figure vezane za obrede kuHa plednesti (D. G a r a a
n i n, Religija i .kult nee litskog na cent ralnom Balkanu, Neolit centr alnog
Balkana, Beograd. t968, s tr. 250).
bez blie specifikacije, pr ipisati i nizu zoemorfnih vaza u r aznim neolitskim gru
OBRE I
39
nogu, jer su na njima ponekad predstavljeni detalji (T. XVI, 4), njuke
(T. XXIII, 12) ili nekog drugog dijela glave. Recipijenti na ravnom postolju
ne daju, s druge strane, isti utisak kao recipijenti ritona i zato ovi rtvenici
vie djeluju kao stolovi sa recipijentom: portabl-rtvenici. Pa ipak, nl!
smijemo dvije a) upotreba cn'ene boje je kod rtvenika
tipa veoma naglaena i b) ovi rtvenici su u Obrima I direktni
prethodnici zoomorfnim ritonima (bez obzira to se oblik ritona ovdje teko
moe izvesti direktno iz oblika rtvenika). Zato ih i moramo dovesti u neku
vezu, a predloeno objanjenje za ritone bi se onda odnosilo i na
ove rtvenike. Ukoliko se neko sigurnije i dokumentovanije objanjenje,
rado ga prihvatiti.
P l a s t i k a je u ovom radu na posebnom mjestu (vidi T.
XIII). Ovdje je dovoljno da nae figure od zemlje ne daju ozbiljnu
podlogu za njihove prave funkcije u duhovnom ivotu stanovnika
Obra I. Moramo se zadovoljiti sa konstatacijom da ove vine
odraavaju jedan vid duhovnog ivota stanovnika u naem naselju i da je
njihova kultna funkcija izvan sumnje. Teko je da li se ove figure mogu
vezati za kult majke-pretka ili majke-zemlje, kao to D. Garaanin objanjava
neolitske idole od zemlje na Balkanu i u Podunavlju.
3d
No, teko je
i neko bolje Ako, pak, prihvatimo njeno onda
nai idoli predstavljaju simbol odravanja plodnosti i to ih svrstava u red
enske plastike raznih drugih neolitskih grupa na Balkanu.
Globalno u naselju Obre I se mogu naslutiti dva osnovna kulta.
Jedan od njih bi se odnosio na oboavanje koluta, a drugi na kult
plodnosti. Ovaj posljednji bi se, moda, mogao manifestovati nalazima rtve
nika tipa, odnosno obrednih ritona i rijetkim nalazima
nih Naprijed rtveno-pogrebni ritus bi ulazio u
okvir magijskih radnji izazivanju plodnosti.
Kod obrade ostataka smo iznijeli podatke o vjerovatnom obi
prinoenja ivotinjskih rtava prije izgradnje objekata. Taj
pripada protokakanjskoj fazi ivota u naselju i uklapa se u jednu
nitiju po.iavu u duhovnom ivotu neolitskog svijeta. Ovdje taj ponovno
spominjemo da bi se dobila potpunija slika o duhovnom ivotu i kultovima
u nasel.iu (T. IV, 2, 4) .
6. ORUJE I NAKIT
i oruzJe od kamena, kremena i kosti u naselju Obre I imalo je
svoj vlastiti razvoj. Svaka vrsta ovih objekata je problem za sebe i zato
prvo prezentirati neke osnovne podatke o pojedinim vrstama, a tek onda
i neka razmatranja (ukoliko je to
a) kamene sjekire
Iz I f a z e su sakupljene svega dvije kalupaste kamene sjekire u sondi
VII. Obje su bile znatnije od sivkastog kamena i
malih dimenzija (duina im je bila oko 7 cm). Izrada nije ba precizna ni u
pogledu forme ni u pogledu (T. V, l).
Citava I faza je ispitana na malom prostoru sonde VII i VIn pa je teko
da li je ovako mali broj kamenih sjekira posljedica njihove slabe produk
cije ili su nalazi izostali.
so Ibid., str. 245.
40
ALOJZ BENAC
dobar pregled kamenih sjekira II f a Z e dao j e i ri pr o tor uz
grob 8, sonda VII . Od est sjeki ra, koje su u ovom slo ju ( T. V, 2-7),
pet ima kalupasti oblik a samo j edna je veoma pljosnata ( T. V, 3) . S obzirorn
na gotovo oblik, ni ova j ekira ne pripada pravim sjeki
rama. Sve ove sjekire su od sivkastog kamena, osim one na T. \I, 5
koja je od nekog kriljevca. Na sjekiri T. V, 3 je buenje
rupe za ali se sjekira tokom rada prebila . Vana j e da
se ovdje kalupasta sjekira sa rupom za pojavila u fazi
kulture. Izuzev sjekire od kriljevca, sve ostale sj ekire su
dobro i pokazuju sasvim standardnu tehniku za neolits ko doba.
Mora se da ni u III f a z i nalazi kamenih sjekira nisu Tako
su npr. u dvije sonde (IV i V) svega tr i komada sjekira iz
ove faze , to je sigurno veoma malo ako se to usporedi sa nalazi ma u Obri
ma II . I u III fazi kalupaste sjekire (T. Vl, 2-3), dok se samo
u jednom radi o veoma pljosnatoj sjekiri se oblik opet ne moe
pripisati samim sjekirama (T. VI, 1).
Tek u IV f a z i su nalazi kamenih sjekira neto raznovrsni j i, iako ni
sada nalazi nisu brojni (u sondama IV i V est sjekira pripada TV
fazi). Sada su, ravnom.ierno dva osnovna oblika kame
nih sjekira - kalupaste (T. VI, 4) i (T. VI, 6) . Pored toga, u sondi IV
je opet zabilj eena jedna i veoma pljosnata sj ekira, koja nema
prave veze sa oblikom (T. VI, 5). I drugo, iz ove faze nam j e po
znata i jedna sjekira od lakog, bijelog magnezita (T. VI , 6): dakle.
vrsta sjekire koja karakterie neolit. (Materijal za izradu kame
nih sjekira je isti kao i kod u Obrima II).
b) Kremeni
Veoma je zanimljivo da su nalazi ,kremenog u I i II f a z i dosta
slabi. Tek tu i tamo j izilo poneko relativno slabo i uglav
nom bez ikakvog retua. njima se moglo raspoznati i nekoliko
dosta sitnih i bez nekih odlika (T. VII, 1).
U JII f a z i, a krajem ove faze, situacija se izmije
nila. Sada se javlj aju pravilno kremeni (T. VII, 2, 5, 7),
sa sitnije ili krupni j e retuiranim rubom, a isto tako i neka kombi novana
i istovremeno - T. VII, 4) . Krajem ove faze zabi lj eeni
su, i prvi \' liki noevi, sa viim retuom na obj e uzdune str ane.
To je znak razvijene produkcije kremenog alata u naem naselju (T. VII, 7) .
Ovakav razvoj je doao do punog izraaja u IV f a z i. Tada je II poj e
dinim sondama i na pojedinim mjestima sakupljeno obilje kremenog
alata. Za ilustraciju je dovoljno napomenuti da je II sondi IV na dubini 0,70
0,85 m sakupljeno 127 i 27 kao i velika masa otpadaka, odno
sno nedovoljno komada koji se nisu mogli pripisati nekim dovre
nim Mora se da su i sada kremeni manjih
dimenzija, nedovoljno oblikovani i bez one visoke tehnike u obradi kojom su
u Obrima II (T. VII, 9-19). Pravi izuzetak u
tom pogledu predstavljaju dugi, masivni kremeni noevi sa visokim r etuom
(T. VII, 20-21). Primjerak na T. VII, 21 je od bijelog kremena i po
tehnici obrade zaslul uje najviu ocjenu. On daleko prelazi prosjek u Obrima I
i svrstava se najljepe neolitske od kremena u ovim kra
jevima.
41
OBRE l
c) Kremeni istrugalice
Razvojni put ovih vrsta je sasvim isti kao i kod U I i JI
f a z i gotovo da nema ovih a najbolja potvrda je to u IV i
V sondi nije ni jedan primjerak ili strugalice.
Prava produkcija kremenih sa JJI f a z o m, a krajem
te faze i kvantitativno i kvalitativno dosie relativno visok stepen.
u ovoj, kao i u fazi, ima iroku, konkavnu i zadebljalu
donju ivicu, sa visokim i pravilnim retuom (T. VIII, 5). Pored toga, kod
nekih je donja ivica tako retuirana da izgleda kao da je
pa su to prave grebalice. neki su snabdjeveni konkavnim
retuiranim udubljenjem (coches) i na taj su specijalizirani za obradu
kotanih (T. VIII. 1-2).
u ovom naselju su manjih dimenzija. ali se njima
i poneki komad. veoma jak i napravljen za struganje drveta ili za
neke druge grublje poslove (T. VIII, 4). su bili od
kremena, dok je u manjoj mjeri upotrijebljen ili sivi kremen.
Strugalice su vrlo rijetko zapaene i razlikuju se od po tome
to im je retuirana postranska ivica, a sam oblik stoji na granici
i (T. VIII, 3).
ove vrste su u I V f a z i naglo porasla po broju nalaza (T. VIII.
6-19), tako da IV faza opet predstavlja apogej u razvoju kremenog alata.
Osnovne forme i tehnika izrade su isti kao i u III fazi i tu se ne bi
imalo ni ta dodati. Strugalice su zastupljene u veoma malom broju nalaza
(T. VIII, 11 i 14), ali je ova faza sa nekoliko komada kombinova
!lih kao to su (T. VIII, 16-18) , (T.
VIII, 9-12) ili strugalica-borer (T. VIII. 15 i 19). Sve su to izra
ko.ie se ni u kom ne mogu ubrojiti ovog
naselja. Ona samo nivo produkcije.
d) Razne od kamena
Kroz sve slojeve u Obrima I mogli smo dCi pratimo jo jedino kamene
r v n j e v e. Oni su, kao i bili od tvrdog ovalnog su
oblika i Sasvim je normalno da je rvnjeva
II uz ognjita i - mravno - na rvnjitima, ali su pojedini komadi
leali i izvan ovih objekata. Ipak, nalazi rvhjeva jako zao"staju za onima iz
Obra II. to je moda posljedica ekonomskog poloaja ovog
naselja.
da su okrugli s a t i r a i izuzetno rijetka pojava u
Obrima l. Tako su u sondi IV svega dva ovakva (T. IX, 6 i 8).
dok u ostalim sondama nisu zabiljeeni nalazi . Oba primjerka
pripadaju IV fazi i oni samo jo jednom da IV faza u kamenoj i
kremenoj proizvodnji stoji na prvom mjestu.
Isto tako to nisu gotovo nikakvi ostaci od b r !l
s o v a, iako su oni morali biti upotrebljavani pri obradi kamenih
sjekira i od kosti. Vrijedan je spomena samo brus na T. IX, 7,
koji pripada III fazi i koja ima vie lijebova za izradu kotanih Nema.
naprotiv, nijednog brusa i to je nedostatak za
tehnologije pri izradi i oruja.
U Obrima I su se i n a k i t n i p r e d m e t i od kamena.
O tome nam najbolje dijelovi narukvica na T. IX, 4 . .1, od kojih prvi
pripada III a drugi IV fazi naselja. Oba primjerka imaju trougaon presjek,
42
ALOJZ BENAC
a .. su od mekih vrsta kamena (prvi primjerak od kriljevca) pa imaju
lIjepo povrine. Teko je koliko je ova praksa biJa
dva nalaza samo da je kamen bio iskoritavan i u te svrhe.
Na ovom mjestu spomenuti i nalaze nekoliko komaoa veoma tam
nog o p s i d i j a n a u naem naselju (T. IX, 1-3). Prvi od njih ima oblik
jednog nukleja, vrlo je proziran i pripada kraju III taze, dok druga dva vie
na odbitke, odnosno na nedo i pripadaju IV fazi u naselju.
Sasvim je sigurno da su od opsidijana ulazile u krug skupocjenih
predmeta i da su one izuzetna pojava u naselju. Poto nemamo finalnih pro
izvoda ove vrste, nalazi opsidijanskih komada su nas samo posluili za izvje
sne ekonomske analize.
e) Kotana ila i
Od kotanih alatki daleko se naJcesce u Obrima I ila i
to su zapravo standardna kotana Kvalitativni i kvantitativni razvoj
ovih kroz pojedine faze je vrlo to da ona odraavaju ten
dencije stanovnika u ovoj sferi djelatnosti i kontinuitet naselja.
Prvo o k o t a n i m i I i m a.
Vrlo je da su ila u I f a z i naselja sasvim malobrojna. Saku
pljeno je svega nekoliko komada, no njima je ipak i
tanko ilo na T. X, 1, koje pokazuje visoko razvijenu tehniku obrade kosti.
Sve su to, vrlo jednostavni oblici ovog a obradi njihove glave se
ne posvecuje nikakv8. osobita panja.
U II f a z i je jo uvijek broj kotanih ila veoma Razlika
je samo u tome to se sada i neka masivnija ila (T. X, 2), dok po
seban interes izaziva primjerak iia na T. X, 3, jer je njegova glava dobila
oblik standardnih ila kakaniske kulture. Zbog toga je ovo i najvredniji nalaz
kotanog ila iz II faze.
broj ila pripada zapravo III f a z i naselja, kada je
definitivno i njihova tipologija. tip u ovoj fazi neto
izdueno, relativno tanko, dobro ilo, sa zadebl.ianom glavom
(T. X, 4-7). Ne bismo, naravno, mogli da je to neka posebna karakteri
stika naeg naselja, jer je ovaj tip ila veoma rairen u neolitskom svijetu.
Daleko je vanija pojava velikog broja ila sa lijepo glavom, kao
to su ona na T. X, 8-11. Glava tih ila je nastala na t8j to je zglavak
kosti, od koje je napravljeno, obrezan sa dvije suprotne strane pa se
na taj dobila i jedna spljotena glava ila. Neku baroknu dekorativ
nost daju onoj glavi njeni stepenasti rubovi. smo rekli da ovaj tip sila
pripada kakanj skoj kulturi i zato je njegova pojava u III fazi potpuno nor
malna. - ovoj fazi pripada i nekoliko kombinavanih oruda, kod
kojih je na istom komadu zastupljena i i ilo (T. X, 12, 13). To je
najbolji dokaz da III faza predstavlja vrhunac u razvoju ovih dviju vrsta

Svakako je zanimljivo da je tokom IV f a z e razvoja dolo do izvjesne
degeneracije i na ovom planu. Standardna ila su jo vrlo brojna (T. X, 14),
ali nedostaju drugi tipovi. Ovo je samo znak i jeune kulturne degenera
cije u naselju Obre I, jer kakanj ski tip ila nastavlja da egzistira u samom
nalazitu Kakanj.
K o t a n e g I a a I i c e su veoma malobrojne u I i II f a z i.
One su, osim toga, grube i uglavnom od ivotinjskih rebara. Kako
su ta rebra nepodesna za izradu kotanog alata, nisu ni mogle ostati
neki izuzetak (T. XI, 1, 2).
43
OBRE I
Svoj pravi razvoj doivljava :i ova vrsta tek u III f a z i. Iako
od ivotinjskih rebara nisu izile iz upotrebe (T. Xl, 3), one su sada
sporedan produkat, a dominiraju neki drugi tipovi. nam se da su
one koje su od uzdu prepolovijene, i\'otinjske kosti
(T. XI, 4-5), kod kojih su svi unutarnji rubovi bili za
Na nekim od ovih su probuene i okrugle rupe; vjerovatno za vezi
vanje (9. XI, 8). Sve ovog tipa djeluju masivno i sigurno su
izvrsno sluile svojoj namjeni. - Poseban tip predstavljajll primjerci na T.
XI, 6 i 7. Prvi od njih se svojim vrlo irokim donjim dijelom za
nje, dok mala na T. XI, 7 ima jako otar rez i dobro ru
bove. Ona je mogla sluiti za urezivanje nekih ornamenata na keramici ili za
svrhe.
U IV f a z i se vie ne od rebara, ali su ostale vrste
7astupljene u istom broju kao i u III fazi (T. XI, 9-10). Pored standardne
forme iz prethodne faze, sada su jo od interesa dva tipa a) masivne
od none kosti, sa koso i vrlo masivnim zglav
kom za dranje (T. XI, 10) i b) male, pljosnate oVcdnog oblika, koj e
se jako pribliavaju jz Obra II.39 Na taj
se nae naselje pribliava nekim kulturnim elementima butmirske
kulture.
f) Posebna od kosti i l-oga
S P a t u l e na T. XII , l i 2 pripadaju kraju II faze, dakle, kraju
kulture . Prva od njih je neto masivnija, fino je i je
dino je pozadina gornjeg dijela nedovoljno donji joj je dio irok
i plitak. Druga je vitkija, a donji dio je trougaonog oblika i
izvanredno tanak (zbog toga je taj dio i
Obje ove spatule spadaju najbolje od kosti u Obrima
I, dok po svom obliku pripadaju standardnim tipovima kulturel,O
i sigurno je da je komponenta II faze uslovila njihovo prisustvo
u naselju.
M l a t o d j e l e n j e g r o g a na Sl. 19 nije do kraja a po
svom stratigrafskom poloaju pripada I fazi naselja. Oblik je sasvim
Sl. 1'9. Sonda VII, dubina 2,65 m (I faza)
39 A. B e n a e, 197,1, T. XIX,
'" D. 1%4, s'l:ir. 49, T. I (v,idi
obliike spatula u Karas i Karanovo grupama - R. T r i n g h a m, 1971, Fig. 111 a, b).
44
ALOJZ BENAC
I fazi pripada i s j e k i r a od jelenjeg roga na Sl. 20, koja
ima ovalno verlikaInu rupu za drala, ali i jednu horizon
talnu rupu na zadnjem dij elu sjekire.
b o d a lona T. XII, 3 sa kraja II faze, a r o g
Z a n a s a i van j e kremenog (moda za kremenih svr
dala) naoj IV fazi (T. XII, 4). To su neolitski oblici, pa je njihovo
prisustvo u naselju normalna pojava.
Sl. 20. Sonda VIII, dubina 2,7D m (I faza)
kotani alat ubrojiti i malu kotanu alatku na T.
XII, 5, sa turbanoidnom glavom, ukraenom kosim kanelura
ma. Teko je sasvim precizno je sluilo ovo no forma nje
govog donjeg dijela vjerovatno indicira neJeu vrstu
g) Nakitni predmeti
Ova vrsta u Obrima I nije pa bi se vie
moglo govoriti o primjercima nego o razvoju nakit
nih tipova. Cini mi se da su od interesa nakitni objekti:
- kotani prsten na T. XII, 7, dobro i ukrasnim trnom
na jednoj strani (Ill faza),
- nedovren pljosnati privjesak od kosti na T. XII, 10. sa rupom
za vezivanje (IV faza),
- nepravilan privjesak od kosti na T. XII, 8, sa velikom rupom za ve
zivanje (IV faza),
-- privjesak od veprova zuba na T. XII, 9, sa rupom za vjeanje (IV
taza) ,
- privjesak od veprova zuba na T. XII, 6 (IV faza),
- nakitni predmet u obliku torquesa na T. XII, 12, prelomljen, sa na
zubljenim rubovima i posebno krajem za vjeanje, pljosnat i izvan
redno dobro CI faza),
- privjesak od tamnog na T. XII, ll, sa r up m za vje
anje, prepolovljen, pljosnat i dobro (II faza),
- tri fragmenta koji su sigurno bili upotrebJjavani ili predvi
za nakitne svrhe (II faza),
- predmet od koljke spondylus koji je vjerovatno sluio
u nakitne svrhe, iako je vrlo glomazan (T. XII, 13, II faza).
OBRE
45
'Ir
Iz svih navedenih podataka o kamenom, kremenom i kotanom alatu, kao
i o raznim nakitnim objektima, moe se ipak nekoliko za
Ti zakljucci se ne mogu ni izdaleka usporediti sa onima koji su
izvedeni na osnovu unalize materijala, ali imaju bar neku lokalnu
vrijednost. Poneki nalazi su od vanosti i za ekonomskih veza naeg
naselja sa drugim lleoii tskim oblastima.
kamene sjekire su u cjelini u dosta skromnim
ma. Ovo, bez sumnje, da je i izrada ovakvih bila jer
bi se u protivnom sigurno naao broj i komada.
To vrijedi za obje kulture koje su zastupljene u Obrima 1. Neto je i II
samom Kaknju,4l pa je vjerovatno da se ocjena moe generalno protegnuti i
na i na kakanjsku kulturu u centralnoj Bosni. Potpuno
je obratno u Novom eheru, gdje su kamena izvanredno broj
na
42
, a Obre II i Butmir obiluju ovakvim

ta je uzrok tome? Sigurno se radi o neto ekonomici,
joj djelatnosti i navikama. Pored toga, vjerovatno je
da su stanovnici Obra I tee dolazili do materijalu za izradu ovakvog
pa su ga dobro Usko s ovim je povezana i da su brusovi Z<l
poliranje kamenog tako rijetka pojava u naem naselju.
Pa ipak, analiza primjeraka je pokazala da se i u ovoj djelatno
sti radi o punom kontinuitetu. Kalupasti tip sjekire je izrazito dominantan
u sve tri prve faze, a tek u IV fazi se uspostavlja neka ravnote7.a izmedu ka
lupastog i tipa sjekire. U II, III i IV fazi zastupljene su jako pljos
nate sjekire posebnog tipa (T. V, 3; T. VI, 5), to treba smatrati i kao pusebnu
karakteristiku ovog naselja i kao znak kontinuiteta u njegovom razvitku.
Svakako je od interesa da se tek u IV fazi pojavljuju lagane
sjekire od magnezita, tako da one pripadaju onim elementima koji karakteriu
posljednju fazu razvoja u Obrima 1. Te sjekire poznate iz drugih
- - neolitskih nalazita u ovom regionu.
44
Osobito je zanimljiva situacija sa kremenim Prije svega, u I i
II fazi su i strugalice izuzetno slabo zastupljene, tako da se
to ne da ni usporediti sa dvije faze. Ovo da je u vrijeme star
kulture u Obrima I proizvodnja kremenog bila na ni
skom nivou i da se tada nisu dovoljno iskoritavale one prednosti koje je
neolitskom pruao kremeni alat.
U III fazi nagao porast u proizvodnji kremenog alata, a svoj
vrhunac ta proizvodnja doivljava u IV fazi razvoja. Dok se ranije radilo uglav
nom o sitnom alatu, bez dovoljno fiksirane forme,45 u ove dvije faze
ponekad dobivaju vrlo visok retu, strugalice imaju i ovalna udublje
nja (coches), a se i nekoliko dugih noeva sa viim retuom na obje
uzdune strane.
Za razmatranje ovog stanja svakako je da su kremeni
boreri vrlo rijetka pojava, da je repertoar drugih kremenih siromaan
., A. Benac, 1956,str.170.
"C. T r u h e l k a, Kulturne prilike Bosne i Hercegovime u doba prehisto
GZM XXVI, Sarajevo, 1914, str. 54-56.
'" Butmir I, T. XV-XIX; Butm.ur II, T. XV-XVI.
.. A. B e n a e, 1'971, T. XIII, 1-3; i s t i, Prehistorijsko naselje Nebo i pro
blem butmirskekulture, LjUbljana, 1952, T. XXII, 6-8.
45 To je i ,karakter.istika kakanjske kuLture u Kaknju (vidi: A. B en a e,
1956, T. I).
46
ALOJZ BENAC
i da se ne moe usporediti sa nalazima u Obrima II dok
su vrhovi strelica gotovo potpuno izostali. '
Iz ovakve slike se moe jo nekoliko
1) kultura i protokakanjsko-kakanjska kultura se
odnose prema izradi kremenog alata, to je sigurno uslovljeno
l ekonomskim razlikama . Prva od njih veoma zanemaruje proizvod
nju kremenog .
2) Samoj obradi kremenog poklanjana je u cjelini relativno slaba
panja. Nema ni izdaleka onako dobro i onako cjelishodnih primje
raka kao u naselju Obre II.
3) Primjerci na kojima je primijenjena visoka tehnika obrade su relativ
no rijetki pa po ovome izgleda odaju produkte neke strane ruke. Da li su oni
posljedica razmjene ili djelo stranog majstora u samom naselju?
Teko je dati siguran odgovor, iako se po svemu da ih n ij e radi la
ruka.
4) je da izvanredan primjerak na T. VII, 21, koji
od bijelog kremena, jako mnogo na kremena iz Danila.
46
Kada je o kotanom alatu, dolazimo do nekih konstatacija.
Vidjeli smo da su u I i II fazi ila i - a to su glavni predstavnici
ove grane proizvodnje - relativno slabo zastupljeni. Pored toga, u ovim faza
ma je i obrada tih dosta gruba. Suprotno tome, u dvije
faze je broj nalaza kotanog naglo a oblici ila i su
mnogo raznovrsniji. To se vrlo dobro vidjelo kod faktografske analize.
da se opet ponovila ista slika kao i kod kremenog Teko je povjerovati
da se radi o koincidenciji.
Ne smijemo ovdje zaboraviti jo nekoliko slvari:
- Velika od ivotinjskog roga pripadaju I fazi naselja, iako su
ona i II toj fazi veoma malobrojna.
- Izvjestan kontinuitet ila sa spljotenom glavom, koja se
javljaju u II fazi, a u III i IV fazi su standardan tip. Tai tip je,
za kakanjsku kulturu.
- Privjesci od kosti i veprova zuba, kao i drugi nakitni objekti, prven
stveno su svojina III i IV faze. Pa ipak, moramo da je najljepi nakit
(kada i onaj od i spondylusa), vezan uz grobne nalaze II
faze . To je i razumljivo, ako prihvatimo tezu da se ovdje radi o
kultnim prilozima. U te kultne priloge spada i nekoliko kotanih
Uzevi u cjelini, moramo konstatovati da su oruje i nakit u Ob
rima I dosta jednostavni u tipolokom pogledu i da za to njihova obrada nije
zahtijevala neki napor. Ovo ne da nas obrada tog materijala nije
dovela do izvjesnih korisnih pruene su nam neke oslone
za razmatranje ekonomskih prilika II naselju, a to je svakako od ve
likog interesa.
7. PLASTIKA
proizvodnja od zemlje u Obrima I je opet relativno sla
bo zastupljena. Ta strana proizvodnje i djelatnosti je predstav
ljena u slojevima ovog naselja sa tri odvojena nalaza:
l - Stubasta, odnosno ovalno-valjkasta statueta na T. XIII, 1,
na od gline pomijeane sa kamenom prainom i sitnom pljevom. Modelovanje
je dosta nemarno, a povrina jednim premazom koja
.. J. K o r o e c, 1953, Prilozi, T. VII-VIII.
47
OBRE I
se pozadi ljuska. Povrina figure je na donjem dijelu a na gornjem
dijelu svjetlije oker boje. Donji dio figure nedostaje pa ne znamo da li
se statueta s te strane zavravala jednom proirenom bazom ili je u cjelini
hila stubastog oblika. - Na gornjem dijelu stubaslog stabla je modeliran vrlo
istaknut hrbat nosa, dok su izduene i naknadno prilijepljene
na ravne plohe sa svake strane nosa. Neprirodan poloaj po
tencira njihov smetaj uz sam hrbat nosa. Obrve su nastale kod formiranja
ravnih ploha pored nosa. - Figura je u sondi VI, na dubini 2,20
2,30 III (II faza). Visina dijela figure iznosi 6,4 cm. Poto je presjek
figure ovalan, dimenzije donjeg dijela iznose 2,7 A 1,9 cm, a gornjeg dijela
2,1 X 1,5 cm.
2 - Fragmenat antropomorfne vaze sa predstavom nosa i
ju ljudskog lica (T. XIlI, 2). Vaza je imala vanjsku povrinu
(jedino je vrh nosa neto svjetlije boje), dok je unutarnja povrina dosta
neravna. Glina je pomijeana sa bijelim pijeskom, a faktura izvanredno ujed
boje. Kod prikaza ljudskog lica posebno je istaknut
nos, koji kao neka piramida sa povrine posl!de. su dobro smjetene
i u ovom je njihova dobivena utiskivanjem dviju paralel
nih linija. Iznad je bila urezana jo jedna takva linija, sa namjerom da
se istaknu i obrve nad - Figura je u sondi JI, na dubini 1,55
-1,65 m (II faza) . Visina dijela iznosi 3,2 cm, a irina 3,1 cm.
3 - Gornji dio antropomorfne figure, svjetlije oker boje i relativno do
bro povrine (T. XIII, 3). Vrat i glava figure su izvedeni u vidu
valjkastog stupca, ramena su jako naglaena i jedinstveno proirenje
kojim se zajedno prikazuju ramena i ruke. Donji dio je, prema minimalno
ostacima, bio znatnije suen i - se - opet valjkastog oblika.
Na prsima su bile predstavljene dojke, a pri vrhu valjkastog stup
ca se nazire pokuaj predstavljanja nosa. Svi dijelovi figure su
od jedinstvene mase (valjkasti stubac nije posebno modelovan i pri
pojen trupu). Glina je bila pomijeana sa izuzetno sitnom prainom mice,
a faktura je jedinstvena i odgovara boji povrine figure. - Figura je
u sondi VI, na dubini 1,60-1,70 m (Ill faza). Visina dijela figure
iznosi 5,5 cm, visina valjkastog stupca oko 2,5 cm, irina ramena 4,9 cm, a
promjer valjkastog stupca 1,5 cm.
Nema nikakve dvojbe da je naa prva statueta (T. XIII, 1) reprezentant
kulture, u najpunijem smislu te Ona pripada tipu stu
bastih figura, kod kojih su samo neke osobine glave i nos),
dok sve ostalo djeluje
obradu plastike izvrio je u novije vrijeme D. Sre


i po njegovoj ocjeni ova plastika je neto brojnije zastupljena samo
u junom PomoravIju i na Kosovu, u II i kasnoj fazi kulture.
49
Figura iz Obra I bi pripadala njegovoj I>a grupi stubastih figura
oblik sa jasno detalj ima glave) ,50 iako se u detalj ima
naa figura razlikuje od uzora.
B. Brukner kae precizno da se izrada plastike u kulturi ve
e za njene faze Ila i lIb, uz napomenu da ove imaju au
" Vidi : Neolit centralnog Balkana, Katalog. Narodni Muzej, Beograd, 1968,
Sl. 42, 27; S. B a t o v i Problem kulta phallosa u danilskoj kulturi, Dladora 4.
Zadar, 1968, T. XIV-XV; J . K o r o e c, predpovjesna grupa, GZM
LIV ,Sarajevo, 1943, str. 61 ff.
... D. S r e j o v Neolitska plastika centraLnobalkanskog Neoli!
centralnog Balkana, Narodni Muzej, Beograd, 1>%8, str. ns ff.
" Ibid. , str. l'8D.
50 Ibid., str. 180----1-83; Sl. 2'-{) (Gladnice, Grlvac, Pavlovac).
48
ALOJZ BENAC
tohtono porijeklo u okviru grupe. U Voj vodini izrada stubastih
figura u IIb fazi, a naj starija je statueta iz Obrea.
51
U Slavoniji i Srijemu zasada nema nalaza plastike u ;; Ioi \'i ma
kulture, a nema ih ni u Gornj oj Tuzli,52 to - naravno ne ela
se pojaviti u istraivanj ima. Treba napomenuli da je pla
stika relativno slabo zastupljena u okviru gru pe, pa nas ne
moe iznenaditi ni ovakva situacija u Slavoniji , Srijemu i Posavini . .1\ tim vie
dobivaju na vrijednosti primjerci u Obrima I.
Obradu i podjelu plastike u Koros grupi, koja je srodna sa
grupom, izveo je 1. Banner, tako da je j ovaj susjedni neolitski kompleks re
lativno dobro poznat s te strane.
S3
komparativni materijal uz plastiku D.
je podvukla ela se stubaste figure u velikom broju pojavljuju
u neolitskim naseljima u Tesaliji i drugim dijelovima Gn:k (ZErelia, Tsallgli,
Heroneja, Korint, Drahmani, Hoirospilia u Leukadi, Servia u Makedoniji i
dr.), ali u relativno kasnijem razvoju neolitskog doba -- na kr;:t j u Sesklo fa
ze.
54
Poslije iskopavanja u nalazitu Nea Nikomedeia vidi se da ovaj t ip sta
tuete ima i jednu stariju tradiciju u ali to ne mijenja u sutini pred
nju konstataciju D. Garaanin.
Samo ovo nekoliko napomena nam otkriva da je stubasti iH tip
ljudskih figura od zemlje rasprostranjen na irokom Balkana
i Podunavlja. Lokaliteti grupe i Nea Nikomedeia su najstar ija nala
zita takve plastike, a moemo vjerovati da je stubasti tip figure autohtonog
porijekla u grupi i da tu ne treba traiti nikakve uzore.
56
Vjero
vatno je, isto tako, da pravi razvoj ova plastika dosie u fazi lIb.
kada je grupa i najbolje razvijena.
S obzirom da naa figura na T. XIII, 1 pripada II fazi, ona se sasvim
dobro u hronoloki horizont IIb i jo jednom
prednju konstataciju. Obre I su sigurno i krajnja neolitska stanica na sjevero
zapadu Balkana do koje se proirio stil kulture i kult
koji je povezan sa stubastim figurama.
Antropomorfna predstava na T. XIII, 2 ima svoje uzore u cen
tralnom kulture. Da spomenemo samo
objekat iz nalazita Velika u Srbiji, na kojem se jasno ocrtavaju nos,
i obrve kao i kod naeg primjerka .
56u
Po to je komponenta
u ovoj fazi Obra I veoma jaka, ta paralela se moe smatrati normalnom.
Statueta na T. XIII, 3 se ne moe tipoloki prvoj grupi. Tu su
glava i vrat modelovani, a istaknute dojke j asno
vaju predstavu enske ljudske figure. No ipak, moemo sa
da je i ovaj tip figure od zemlje pojava u neoli tskom dobu
sa
Balkana, od Tesalije
57
do u Dalmaeiji. Prema tome, radi se o
" B. B r u k n e r, 1968., str. 46--48, T. III, 1.
52 S. D i m.i t r i j e v i W7D, str. 29; B. e o v i 1960/61, str. 108.
SJ J. B a n n e r, Neobthische Ansiedlungen von Hodmezi.ivasarhely-Kopancz
und Kotacpart und die III Periode der Theiss Kultur, Do]gozatok VIII, 1932, S. 39.
s4 D. A r a n e lov i - G a r a a n i n, 1954, str. 59 (sva potrebna literatura
u nap. 3'5-41; vidi i obradu pla-stike iz str. 54 i dalje).
55 R. J . R o d d e n, Nea Nitkomedeia 1%3, Archaiologikon del tion 19, 1964,
p. 368, T. 1 (424 b); i s t i, An Early Neolithie Village in Greece, Scientific Ame
rican, 212, 4, 1965, p. 88.
" D. S r e j o v i l. e., str. 1!84 (po njegovom shvatanju ovim st3'tuetama su
prethodili drveni uzori).
56
3 M. G a r a a n i n, Praistorijske 'kulture Pomoravlj a i Srbije, Ka
talog, Narodni muzej, 1971.
" W a e e - T h o m p s o n, Prehistoric Thessaly, Cambridge, 1912, Fig. 25. b. e,
d, 7'6 a, b.
S. B a t o v i 1964/ 65, T. VII, 1,2. 58
49
OBRE I
nitijem tipu i u tom pogledu Obre I ne nikakav izuzetak. - Promjenu
koja je sada nastala u Obrima I vjerovatno odraava i ovaj novi tip ljudske
figure . Protokakanjska kultura se na planu duhovnog ivota i
izraavanja snano odvaja od komponente pa nam i ova promjena
izgleda normalna. teta je, naravno, to operierno samo sa po jednom statue
tom, jer se nae zbog toga ne oslanja na dovoljno brojan doka
zni materijaL
u cjelini, treba naglasiti da su i Obre I pruile veoma ograni
broj nalaza i da ovi nalazi pripadaju II i III fazi, odnosno ovda
njoj i protokakanjskoj kulturi. Od ovih nalaza pla
stike svakako je statueta na T. XIII, 1, koja je tako
za kulturu.
8. KERAMIKA
je kod stratigrafske analize da II naselju Obre T imamo
razvojne faze. nalazi u pojedinim slojevima su dali sasvim jasnu
sliku o kulturnom razvoju u ove faze i ovi nalazi slue, u stvari, kao
temeljni indikator za kulturnu stratigrafiju. Vidjeli smo da su slojevi u ovom
naselju sasvim neravnomjerno i pa zato i ke
nalazi iz pojedinih sondi nisu mogli biti jednako iskoriteni. Najpot
punije su iskoriteni nalazi iz sondi IV-VII, dok su oni iz ostalih sondi isko
ritavani i uvrtavani prema tipolokoj analogiji.
I f a z a
Ova faza je stratigrafski, ali i po nalazima,
jedino u sondama VII i VIII. Poto su slojevi ove faze leali ispod grobnih
konstrukciia o kojima je ranije bilo govora, njihova je neo
sporna. nalaze ove faze moemo smatrati kao prave zatvorene
nalaze.
U stratigrafskom pogledu I faza obuhvata slojeve:
- u sondi VII dubinu 2,75-2,25 m,
- u sondi VIn dubinu 2,80-2,50 m.
roba ove faze se dijeli na nekoliko vrsta. To su: a) barbo
tinska keramika tipa b) ostala gruba keramika tipa
c) gruba keramika, d) bojena keramika tipa e) impresso
keramika jadranskog tipa, f) bojena trakasta keramika i g) ke
ramika.
a) B a r b o t i n s k a k e r a m i k a je u I fazi veoma brojna, domi
nantna. Kod broja nalaza ove vrste glina je pomijeana sa p l j e
v om. To je izrazita svojina ove faze i sigurno je odvaja od kulturne
faze. U fakturi ostale barbotinske keramike glina je pomijeana sa pljevom
i sitnim pijeskom (mica) ili samo sa sitnim bijelim pijeskom. Prema tome,
barbotinska roba se pojavljuje sa tri vrste fakture: samo sa pljevom, sa plje
vom i micom zajedno i samo sa micom. Prva vrsta je najizrazitija.
Od primjese zavisi i boja same stijenke.
Ako je glina pomijeana samo sa pljevom, boja stijenke nije nikad jedin
stvena ni Kod posuda ove vrste unutarnja povrina i unu
tarnji dio stijenke je vrlo taman ili crn. Vanjska povrina je u principu druge
boje: i tamnije oker boje.
4 Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Arheoloj;ija
50
ALOJZ BENAC
Kada je glina pomijeana sa pljevom i sa bi jelim pijeskom, faktura se
javlja u tri nijanse:
- boja stijenke (ova vrsta j e veoma malobrojna),
- sredina stijenke je vrlo tamna ili crna, dok se vanjska i unutarnja
povrina javljaju u istoj b oji - si
i tamnijoj oker boji,
- sredina stijenke je vrlo tamna ili crna, a vanjska i unu tarnja povr
ina su boje - unutarnja a vanjska sivosmeda, unutar
nja sa glatkim crnim premazom a vanjska unutarnja crvenkasta a
vanjska tamnije oker bojc.
S
?
kada je glina pomijeana samo sa micom, je
faktura boje - ili tamnij e oker boje.
Samo u rijetkim vanjska povrina j e crvenkasta ili a unu
tarnja povrina j ako tamna (izgleda kao crn premaz, a radi se, u s tvari , o do
datku gline) .
Daleko oblik barbotinske robe je trbuasta vaza sa manje ili
vie izvijenim rubom i prstenastom nogom ili sa ravnim dnom ( T. XlV, 1-2) .
Samo izuzetno se oblici (T. XIV, 4) ili trbuaste vaze sa cilin
vratom (T. XIV, 3). Drke na ovim posudama su r clati no r ijetke i
se radi o horizontalnim trakastim drkama (T. XVII, 7). Samo u jed
nom smo se sreli sa dvostrukom horizontalnom drkom kao kod neke
bute (T. XVII, 10).
Kod ukraavanja se sa kaneliranim barbotinski m orna
mentima, koji su izvedeni prstiju preko vlane gli n . Apsolutno
dominiraju okomiti barbotinski ukrasi (T. XIV, 1-4; T. XVII, l), jer nam
je poznat samo jedan primjerak kod kojega je izvedeno raznosmj erno kane
liranje. Pored ovoga relativno su i komadi sa kombinacij om kaneliranog
i prskanog barbotina (T. XVII, 4), dok je samostal ni prskani barbotine rijetka
pojava u ovoj fazi (T. XVII, 2).
Poseban je sa primjerkom na T. X II, 3, kod koj ega je gornja
strana monohromna i bez ukrasa, a donja ukraena sa okomito kaneliranim
ukrasima. Po tim osobinama, navedeni primjerak se pribliava odgovaraju
materijalu iz Gornje Tuzle.
60
U rijetkim kanelirani motivi su kombinovani sa
trakastim ornamentom, bilo da se radi o horizontalnim ili cik-cak trakastim
ukrasima. Ovo je svakako motiv preuzet sa grube k r mike (T.
XVII, 5) .
b) Od o s t a l e k e r a m i k e t i P a S t a r e v o treba na prvo mje
sto staviti dijelove jednog Ttvenika sa noge i sa vrlo plitkim r eci pijen
tom. Od posebnog je interesa da je ovaj recipijent gotovo
pa odstupa od (ormi rtvenika (T. :XV, l ) .
U robu tipa spadaju v<:tkako i grubo vaze
sa ornamentom u vidu udubijenog i urezanog pr epleta i udublj enih kos ih
linija. Faktura ove robe je is ta kao i kod barbotinskog a po r - ina je
sivkaste boje ( . XVII, 6, 9, 12) .
c) Kod o b i n e g r u b e k e r a m i k e faktura stijenki ide sasvim obI'
nutim redom od fakture bar botinske robe. OVdje je glin a naj pomi j.::
59 Nema nikakve sumnje da su ove varijacije nastale primjenom
tehnolokog procesa kod posuda: pos-tup3.k izaziva crven kaste,
ili oker tonove, crno jezgro je rezultat redu:kcionog paljenja (go
tovo bez prisustva zraka ), a tamni tonovi nastaju uslijed stalnog prekida II do
vodu zraka.
t>J B. o v i 19-60/61, Sl. Za.
OBRE t
51
ana samo sa micom (sitnom ili neto krupnijom ), zatim dolazi keramika kod
koje je glina pomijeana i sa micom i sa pljevom, dok je sama pljeva u fak
turi ovdje izuzetna pojava.
gruba keramika je redovno crvenkaste boje, koja je
lt fakturi i na povrinama suda. Kod manjeg broja primjeraka sredi
te stijenki je tamne boje, dok su vanjska i unutarnja povrina crvenkaste
ili odnosno tamnije oker boje. Posebna su rijetkost potpuno crne
posude, sa crnom fakturom.
Oblici ove grube keramike su dosta slabo poznati, jer nisu
profili niti dovoljan broj velikih fragmenata prema kojima bi se mogla izvr
iti rekonstrukcija oblika. Po svemu izgleda da se i ovdje radi o
trbuastim oblicima sudova sa ravnim dnom ili na prstenastoj nozi (T. X[V,
5-6). Moramo da su kod ove keramike prstenaste noge mnogo izrazitije
nego kod barbotinske robe. Za razliku od barbotinske robe, ovdje se
samo okomite trakaste drke (T. XVII, 8,11).
Sto se ukrasa, kod grube keramike je samo pla
dekoracija. Kao to se moe i prevagu imaju trake,
koje su modelirane udubljenjima izvedenim prstom (T. XVIII, 1). Poslije toga
dolaze razna (puna okrugla, prstenasta i sl. - T. XIV, 5;
T. XVIII, 3), a poznate su i tzv. ruice, koje karakteriu kulturu
(T. XVIII, 2).
d) B o j e n a k e r a m i k a tipa spada u finu
robu. Glina ove keramike je pomijeana sa veoma sitnom micom (ponekad
pravom prainom), a faktura ima tamniju oker boju. Sa unutar
nje i vanjske strane nanesen je i fino premaz u raznim nijansama, a
preko toga su izvedeni ornamenti. U tom pogledu zapaene su kom
binacije:
- crvenkast premaz i crni motivi,
- premaz i tamni motivi,
- premaz i motivi,
- svjetliji oker premaz i motivi,
- krem povrina i motivi.
su dvije kombinacije motiva: snopovi okomitih linija uokvi
renih debljim okomitim okvirom (T. XVI, 1) i prepleti sa okvirom od debljih
okomitih linija (djeluju kao iroke okomite trake - T. XVIII, 4 i 6). Pored
toga, zapaeni su i ukrasi izvedeni debljim linijama (T. XVI, 3), kao i neke
kombinacije spomenutih motiva (T. XVI, 5; T. XVIII, 5). Sve je to
poznati manir.
Sa velikom mogla su se rekonstruisati tri oblika bo
jene keramike: zdjela na prstenastoj nozi (T. XVI, 5), pehar na prste
nastoj nozi (T. XVI, 3) i visoka olja sa naglaenim trbuhom i malo izvijenim
obodom (T. XVI, 1). Samo na jednom fragmentu je bila i manja
tunelasta drka.
e) I m p r e s s o k e r a m i k a jadranskog tipa se bitno razlikuje od
opisane keramike tipa i sasvim se lako izdvaja u ovoj
masi. Nalazi ove robe su znatno premaivali nalaze bojene keramike. Vidi se
da je impresso keramika igrala vidnu ulogu u tzv. finoj robi
I faze.
Vaze impresso keramike su imale znatno tanje stijenke od bo
jene keramike, pa ostavljaju neto njeniji utisak. Faktura stijenki je gotovo
redovno tamnosive boje (samo kod nekih primjeraka je sredina
stijenki svjetlosivog tona), a glina je pomijeana sa veoma sitnom micom.
4*
52
ALOJZ BENAC
Pov.rina vaza je relativno dobro a ponekad je i sjajnirr.
crnIm premazom. povrina vaza je tamna, tamnosiva i
U tom pogledu ova keramika bi se vie pribliavala keramici nee-o
iako ona sa kulturom nema ni kakve veze. "
Ornamenti ove keramike pripadaju preteno tzv. t r e m o lo motivima,
koji izgledaju kao da su izvedeni rubom morske koljke. Teko je
da li su neki od tremolo motiva zaista izvedeni rubom koljke (T. XVIII,
lO), ali se u radi o sitnim ili cik-cak urezima,
koji su spojeni pa imitiraju motiv izveden rubom koljke
(T. XVIII, 9). Samo u jednom motiv na neku jelovu iako
tehnika motiva ne izlazi iz manira (T. XVI II, 11 ).
Skala motiva je relativno siromana u ovoj tazi, a izraena .i e uvij ek ver
tikalnim i horizontalnim potezima tremolo motiva . 1' 10 je no da ho
rizontalni redovi opasuju vrat vaze.
Prema sakupljenim fragmentima izlazi da je u ovoj fazi bio omi
lio oblik impresso keramike trbuasta, odnosno loptasta vaza a malo izvije
nim obodom i neznatno naglaenim dnom (T. XV, 2, 4). Na drugom mj estu
stoje vjerovatno sudovi sa uvijenim obodom i ravnim dnom, a neki
oblik zasada se nije mogao ni naslutiti. Ovi oblici su, kao i ornamentaini
manir, posebna svojina impresso keramike jadranskog tipa.
f) Samo u I tazi su primjerci t r a k a s t e b o j e n e k e r a
rn i k e i to je posebna pojava ove faze. Tu vrstu predstavljaju
dva sigurna nalaza:
- noga od neke vaze, sa povrinom, tamnije oker
boje, koja je ukraena okomitim crvenim trakama, dok je gornji rub uokvi
ren horizontalnom crvenom trakom (T. XVI, 2),
- dio rtvenika tipa, koji je na platformi za reci pij ent bio
ukraen crvenim trakama; noga rtvenika je 0c.'lamentisana kom bi nacijom
okomito urezanih i bijelo inkrustiranih linija i crveno obojenih t raka, a uzdu
ne strane platforme nizom crveno obojenih trouglova (T. XVI, 4).
Posebna osobina ove ornamentike sastoji se u tome to se crvena boja
otire i u tome se bitno razlikuje od bojene keramike tipa Slobodno
se moe da ova keramika djeluje nekako strano u ovoj fazi i da bismo
je radije pripisali nekoj neolitskoj fazi . No, ona ipak j ednu od
vanih karakteristika l faze u Obrima I.
g) Ostala nam je jo p o l u g l a a n a k e r a m i k a. To je, u sutini,
fina roba, ali povrine nije izvedeno tako precizno da
bismo je mogli nazvati pravom keramikom. U svakom ova
kvu robu treba generalno uvrstiti u 111 o n o h r o m n u ker amiku,
bez obzira na stepen (glina je, pomijeana sa
micom).
U ovoj grupi sc u prvom redu oni fraf, J11cnti koji su pripadali vi
sokim oljama (T, XV, 3), sa neto istaknutim tr '.mnim dijelom i neznatno
obodom. da se taj oblik i kroz faz u
naem naselju i da zbog toga ulazi u red elemenata koji os iguravaju kulturni
kontinuitet od do kraja ivota.
Repertoar keramike upotpunjuju kakanjoi dni oblici (plitke
vaze bliske obliku tanji ra i neke zdj ele - T. XV, 5-7) i oblici koji
nas na keramografiju daniIske kulture (ovamo spada dio vaze sa
punom prstenastom nogom i urezaDIm Cik-cak orna mentom na T. XV, 8).
panj u zasluuje sigurno dio zd 'cle na T. XV, 6. Jer,
i ovo je jedan od obli ka koji je donekle svojstven kakanj skoj kulturnoj grupi.
OBRE I
53
Premda je to ovdje usamljena pojava, ipak nas na misao da neki
oblici vuku dublje korijenje ili imaju polikulturan karakter.
S tim u vezi napomenuti da je u okviru I faze i jedna niska
zvonolika noga, dakle, oblik noge koji tek u III fazi dobiti svoje pravo
mjesto (T. XV, 10).
*
Ako bismo htjeli da pruimo jedan pogled na robu
I faze, onda bi se morali zaustaviti na glavnim
1 - Osnovnu masu oni nalazi koji
pripadaju kulturnoj grupi (a, b, d). Barbotinska keramika se
u velikom broju odlikuje pljevom u fakturi, kao i prevagom kaneliranog
ukrasa, dok kod bojene keramike imamo dominaciju tamnih pra
volinijskih ornamenata. U ovu grupu ubrajamo i rtvenike.
2 - Drugu komponentu impresso keramika jadranskog tipa,
sa tremolo ukrasima. Ova keramika se bitno razlikuje od one iz prve
grupe, ali je sigurno da zajedno predstavljaju dvije bitne komponente najsta
rije faze ivota u naselju.
3 - Keramika sa crvenim trakastim ukrasima, koji su izvedeni poslije
pa se boja otire, ulazi bitne komponente ove faze. Kasnije ona
nestaje.
4 - ili monohromna roba se odlikuje i oblicima
koji su svojstveni srednjem neolitskom dobu, a pripadaju kakanj skoj i danil
skoj kulturnoj grupi. To je najbolji dokaz da ovdje treba traiti korijene
kakanjske kulturne grupe.
II faza
U pojedinim sondama II faza obuhvata dubine:
- u sondi IV dubinu 2,40-1,60 m,
- u sondi V dubinu 2,60/2,70-1,60 m,
- u sondi VII dubinu 2,25-1,75 m,
- u sondi VIn dubinu 2,50-1,90 m,
- u sondi IX dubinu 1,70-1,20 m.
U ovoj fazi, prevalira keramika tipa, ali je vrlo
razvijena i jadranska komponenta. Neki detalji jasno odvajaju ovu fazu od
one prethodne, pa zato i govorimo o dvije faze.
Za II fazu su ove vrste: a) barbotinska kera
mika tipa b) ostala keramika tipa c) gruba kera
mi ka, d) bojena keramika tipa e) impresso keramika jadranskog
t ipa i f) monohromna keramika.
a) U okviru grube keramike opet dominira b a r b o t i n s k a roba, iako
su i ovdje nastale neke promjene. Dolo je, prije svega, do promjene u fak
turi, jer u II fazi sasvim nestaju ove vrste u je
glini pomijeana samo pljeva. Relativno je jo brojno zastupljena barbotill
ska keramika sa mjeavinom pljeve i mice u glim, no sad dolazi do punog
izraaja roba kod koje je upotrijebljena samo mica. To j e veoma kera
mika, a mica je dosta krupna, vidljiva je na povrini i doprinosi gru
bosti posuda. Ponekad je povrina poprskana kamenom prainom, pa
onda dobivamo posebnu vrstu tzv. prskanog barbotina.
S4
ALOJZ BENAC
Boja fakture kod onih sudova je glina pomij eana i sa micom i sa
pljevom je sada mnogo nego u I fazi, dok su ostale t r i vari
jante sasvim iste (naravno, u manjem broju primjeraka). je novost
potpuno tamna ili crna barbotinska roba ove vrste sa fakturom.
Barbotinska keramika kod koje je upotrijebljena samo mica sada se
javlja u mnogo vie varijanti ;
- faktura boje (tamna i crna, svjetlo
i svijetle oker boje),
- srednji dio stijenke je taman, dok su vanjska i unutarnj a povrina
svjetlije oker ili boje (ponekad je unutarnja povrina
,
- srednji dio stijenke je taman, vanjska povrina crvenkasta, a unutar
nja svjetlije oker boje,
- srednji dio stijenke je taman, vanjska povrina ili svjetlije
oker, a unutarnja crne boje (ponekad
- petobojna faktura: sredina je tamna, do nje slijedi sa svake strane
crvenkast sloj, dok su vanjska i unutarnja povrina tamnosi\"e bajc.
Ima jo nekoliko neznatnijih varijanti, ali ih ovdje spominjati.
oblik barbotinske keramike ostaje i dalje trbuast su d sa uvu
ili malo izvijenim obodom - u raznim varijacijama, a zati m sl ijede
trbuaste posude sa niskim vratom (T. XIX, 1--4, 6) . Dno ovih
vaza je sada ravno ili konkavno, ali uz to imamo i niske prstenaste noge.
Trakaste, relativno iroke, drke dopunjuju formalni repertoar ove kera
vrste.
Ornamentaini sistem barbotinske keramike je u II fazi raznovrsniji,
tako da se ova faza mora uzeti kao period u kojem je razvoj barboti nske robe
u Obrima I dosegao svoj vrhunac. su i dal je kanelirani ertikalni
motivi - T. XXII, 1--4 (raznosmjerno kaneliranj e je dosta izuzetna pojava
- T. XXII, 7), iako i prskani barbotine ne zaostaje mnogo iza kaneli r anj a
(T. XXII, 6, 10). Koliko su te dvije vrste omiljele vidi se i po tome t o se
kanelirani i prskani barbotine pojavljuju zajedno na istom sudu (vidi T.
XXII, 5, 9).
Posebni vidovi barbotinskog ukrasa upotpunjuj u ovaj repertoar. Pri tome
prvenstveno mislim na granulirani ornamenat (nastao je, vjerovatno, prirod
nim slijeganjem nanosa na povrini suda - T. XXIII. 2- 3), a zatim
na barbotine sa naljepcima (T. XXIII, 1) i na neku vrstu ukrasa
(T. XXII, 8).
b) U fakturi r t e n i k a tipa dolazi mjeavina
mice i pljeve, s tim to je sredina stijenki crna a vanjska strana To j e
standardna tehnika izrade ovih objekata. Glavni dij elovi rtvenika su i dalj e
noge i recipijent na platformi. .L oge r tvenika u ovoj faz i
su uglavnom trougaonog presjeka (T. XXIII, 12), a reci pijent je okrugao i
neto vii nego u I fazi (T. XIX, 7; T. XXI, 1-2). Vanjski rubovi p la tforme
su ukraeni udubljenim trouglovima, koji su bili i crveno inkr ustir ani
(sasvim je da su ti trouglovi na svim rtvenicima bili inkrustirani,
samo to nisu nikakvi tragovi crvene boje).
Ostaci rtvenika tipa u II fazi su znatno brojniji nego u pret
hodnoj fazi.
Gruba keramika ukraena udubljenim, ukrtenim ili paralelnim, li nijama
se nije nita promij enila. Faktura slijedi fakturu barbotinske keramike, a
OBRE I
55
vanjska i unutarnja povrina su ili svjetlije oker boje
(T. XXIII, 4-5,9).
c) Kod o b i n e g r u b e k e r a m i k e daleko preteu vine sa
micom u fakturi, a samo izuzetno je mjeavina pljeve i mice u
glini. Boja fakture je preteno - tamne, i
boje. Izvan ovoga su neto vise zapaene jo dvije kombinacije: prvo, tamna
[aktura i povrina i, drugo, sredini dio fakture tamne a vanjska i unu
tarnja povrina boje. Neto sasvim posebno predstavlja ujedna
crna keramika, sa veoma krupnom micom, od je povrina potpuno
arena.
oblicima dominiraju lonci sa istaknutim trbunim dijelom
(T. XIX, 5) i neto izvijenim obodom. Prema fragmentima moe se
da su neki sudovi sasvim trbuastim formama barbotinske
keramike. Dno je ravno, ali su ponekad mjesto toga niske
ili zvonolike noge (u tom posude su manjeg obima).
Drke grube keramike se javljaju u tri varijante: traka
ste drke (T. XXIII, 8, 11), dvostruke trakaste drke i gotovo tunelaste drke
(T. XXIII, 14). Ukrasi se u standardnim normama ove
vrste; na prvom mjestu su trake modelirane prstom, ukrasi pla
ruice su jako razvijeni (T. XXIII, 13), dok stoje
na mjestu. Ova roba i ne poznaje drugih ukrasa.
d) B o j e n a k e r a m i k a tipa nije doivjela nikakve bitnije
promjene. oblicima prvenstvo imaju visoke olje, koje se javljaju u
varijacijama (T. XXI, 3-6). Najblia je pravom obliku
vaza na T. XXI, 4, kod koje su stijenke sasvim neznatno uvijene, to se jako
dobro na komadu ove vaze. Primjerak na T. XXI, 5, ima
neto izvi j ene rubove i zbog toga se donekle pribliava jednom
obliku. Vaze na T. XXI, 3 i 6, sa veoma zaobljenim stijenkama, stoje negdje
u sredini oblika kupe i olje i gotovo bi im vie odgovarao naziv kupe.
Kao to se vidi na pomenutim rekonstruisanim primjercima, a isto tako
j na fragmentima sa T. XXIV, 1-6, ornamenti su izvedeni crnom bojom na
crvenoj povrini ili crnom bojom na povrini jedne svjetlije oker boje. Motivi
su ostali isti kao i u I fazi: deblje linije, snopovi tanjih linija uokvireni de
bljim okvirom i razni prepleti.
) Nalazi i m p r e s s o k e r a m i k e jadranskog tipa su u II fazi mnogo
bogat iji. Faktura tankih stijenki je i dalje preteno jednobojna - tamno si
vog, crnog, i tona. Kod viebojnih faktura sredina
stijenke je tamna ili crna, a vanjska i unutrarnja povrina ima
sivu ili boju. Neke vaze su na vanjskoj povr
ini premazane sjajnim crnim premazom (nekom vrstom firnisa).
Oblici impresso keramike su dosta jednostavni i svode se na vie ili nie
oblike, sa blago uvijenim sredinim dijelom posude (T. XX, 1 i 3).
Nijedan oblik se nije dao rekonstruisati.
Ukrasi su po pravilu izvedeni u tremolo stilu, ali u varijaci
jama: sitni pravi tremolo (T. XXIV, 7-11), iroki tremolo koji na car
dium motive (T. XXIV. 12), tremolo sa urezanom okomitom linijom (T. XXV,
2-3), igosane crtice koje na pravi tremolo (T. XXV, 4-5), tremolo mo
tivi koji na rad (T. XXV, 6) i oni koji na jelovLl gran
(T. XXV, 7-8). Motivi su redovno geometrijski. To su horizontalni, verti
kalni, kosi i cik-cak tremolo redovi, kao i trouglovi rafirani tremolo redo
vima. Cini se da su motivi izvedeni na keramici koja ima
fakturu neke autohtone tradicije.
56
ALOJZ BENAC
Grupi jadranske impresso keramike pripadaju i fragmenti na T. XXIII,
7, lO, na kojima je ukras izveden u tehnici tipanja ili gustih ureza noktom.
Ovi posljednji su nam vrlo dobro poznati iz Zelene

f) 1\1 o n o h r o m n a k e r a m i k a je u ovoj fazi nagJ a ena pa
ravnopravno u njenoj keramografiji. Dobiva se utisak da je ova
keramika ozbiljan prethodnik jednoj novoj kulturnoj fazi , koja nastupiti
sa III fazom u Obrima I.
Kod monohromne keramike se posebno j edna veoma r oba,
sa fino om ili krem povrinom. To je zapravo j edna
od bitnih karakteristika II faze.
glina monohromne robe u cjelini je pomijeana sa sasvim sit nom
micom. Boja fakture je - tamna, tamnosiva, i
to j znak dobro savladane tehnike. Ukoliko je fak
tura viebojna, tada se j avljaju varijacije:
- sredina tamna, a vanjska i unutarnja povri na
ili krem boje,
- isto, samo to je sa vanjske strane nanesen crn premaz,
- sredina crvenkaste, a vanjska i unutarnja povrina boje,
- sredina a sa unutarnje i vanjske strane taman premaz,
- sredina siva, sa obje strane sloj boje, a vanjska i unu tarnja
povrina su premazom.
I u ovoj fazi dominiraju visoke - ili malo zaobljene - olj , sa
ravnim dnom (T. XX, 2, 4, 6, 9, 11-14; T. XXV, 9-10) . Poluloptaste i loptaste
olje se sada jo vie pribliavaju formama kakanj ske i daniiske kulture
(T. XX, 5, 7, 8,10), a to je i sa zdjelama (T. XX, 12; T. XXV,
12). Ravna dna su ponekad zamijenjena prstenastim nogama, dok su niske
zvonolike noge svojstvene samo robi .
*
I sada nekoliko napomena o keramici II faze.
1 - Ova faza je, u manj oj ili mjeri, u svim sondama.
Prema tome, ivot se sada II naselju ustalio i teren naseljavanja se znatno
proirio.
2 - Nestalo je barbotinske keramike tipa kod koje je glina
pomij eana samo sa pljevom (pljeva se jo u izvjesnoj m i ri upotrebljava
u zaj ednici sa micom).
3 - Nestalo je i keramike ukraene crvenim trakas tim moti
vima poslije
4 - Kod keramike tipa mnogo je prskani barbotin i
kombinacije kaneliranog i prskanog barbotina. Javlja se, zatim, poseban gra
nulirani barbotine, barbotine sa naljepcima i barbotine koji je izveden nekim
predmetom. rtvenici su dobili svoj oblik (noge trougao
nog presjeka i okrugli recipijent), a udubljeni trouglovi gotovo redovno ukra
avaju stranice platforme za recipijent. Vidjeli smo da je i bojena keramika
tipa sada neto raznovrsnija i mnogobrojnija nego u l fazi (po
sebno su nalazi u III i VII sondi).
61 A. B e n a c, Zelena GZM, N. S. XII, Arheologija, Sar ajevo, 1957,
T. VI i IX.
57
OBRE I
5 - Isti vrijedi i za impresso keramiku jadranskog tipa, jer
su nalazi mnogobrojniji, pa i tremolo varijacije su raznovrsnije (III i VII
sonda opet vode u kvantitetu nalaza).
6 - monohromna keramika je izrazita karakteristika
II faze i po ovim nalazima se sigurno opredjeljuje relativna hronologija i
drugih nalaza u naselju.
7 - oblici , poluloptaste olje i neki drugi oblici su pravi
prethodnici kakanjske kultur e u centralnoj Bosni (jedan fragmenat
zdjele je pripadao pravoj vazi!).
8 - Ako napomenemo da ovoj fazi pripadaju grobovi, da joj
pripadaju rijetki primjerci okrugle plastike, sasvim je da II faza u
Obrima I polet kulture u Obrima I, iako
kraj ove faze i zavretak njenog razvoja.
III f a z a
Ovom fazom su dubine slojeva:
u sondi IV dubinu 1,60-1,00 m,
- u sondi V dubinu 1,60-0,80 m,
- u sondi VIII dubinu 1,90-1,15 m,
m.
62
- u sondi IX dubinu 1,20-0,95
U III fazi se veoma smanjio broj vrsta, a bitno se promije
nio i karakter nekih Zbog toga, ova promjena ne
samo prelaz iz jedne u drugu fazu, nego i prelaz ka novoj kulturnoj fiziono
miji; bol j e sada ulazimo u srednje neolitsko doba.
Kramiku I II faze smo podijelili u tri osnovne vrste: a) barbotinsku ke
ra miku tipa b) grubu keramiku ic) monohromnu keramiku.
a) B a r b o t i n s k a k e r a m i k a nije vie tako dominantna kao u
prethodne dvije faze, jer njene pozicije postepeno preuzima gruba
roba. Pa ipak i u ovoj fazi su os.tale sve dosadanje varijacije barbotjnskog
Lllkrasa.
Plj eva je sasvim nestala iz upotrebe i glina se mijea samo sa micom.
Boja fakture je -
i crna. Kod viebojnih faktura je kombinacija:
sredina tamna, a vanjska i unutarnja povrina ili oker
boje (ponekad je sama vanjska povrina boje od fakture). Sasvim
izuzetno se i petobojna faktura - sredina je crna, sa obje strane, onda
slijedi sloj boje, dok su vanjska i unutarnja povrina tamnosive
mat boje.
Iako tradicija u oblicima nije naputena, jer i dalje trbu
ast lonac Sa manje izvijenim ili naglaenim vratom (T. XXVI, 1 i 3), ipak
posebno treba spomenuti dva druga oblika: trbuast sud sa vra
tom (T. XXVI, 2) i neku vrstu kupe sa izvijenim gornjim dijelom (pravi da
niloidni oblik - T. XXVI, 4). lova, dakle, vrsta preuzima neke
forme. - Drke: iroke trakaste.
62 U sondama IV i V ova faza nije sasvim precizno odvojena od prethodne
faze. Tako se II sondi IV na dubini 1,60-1,40 m sa elementima III faze
mijeaju i rijetki fragmenti iz prethodne faze (jedan fragmenat rtvenika tipa Star
nekoliko fragmenata bojene keramike i impresso keramiJce sa tremolo ukra
sima). Suprotno tome, u sondi V se na dubini (sloj pri.pada II fazi) javlja
nekoliko fragmenata plitkih tanjira i jedna noga ritona. P.rema tome, ove dubine
u sondama IV i V moramo uzeti kao pr elazne slojeve Il-III faze.
:i8
ALOJZ BENAC
Ukrasi su vrlo raznovrsni, kao i u prethodnoj fazi, samo to je sada na
prvo mjesto izbio prskani barbatine (T. XXIX, 1-4), dok je kanelirani bar
batine vrlo plitak i djeluje nekako degeneri sano (javlja se u okomitim, kosim
i cik-cak potezima - T. XXIX, 5-9). Sada su jo kombinacij e kane
liranog i prskanog barbatina (T. XXIX, 10), a net o sasvim novo pr edstavlja
kanelirani barbatine sa je izvreno po
slije kanel iranja (T. XXIX, 11-12) . Ostali su i u ovoj fazi granuli rani i metli
barbatine (T. XXIX, 13); najljepi primjerci barba tina sa nal j epcima
iz ove faze (T. XXX, 1). Kombinacije kaneliranog barbatina sa
j enim trak<!ma su u ovoj fazi (T. XXX, 2-3).
Od interesa je spomenuti da se na jednom prim' r ku barbotinske robe
pojavilo u vidu ivotinjske glave, a to da vrlo ispup
ovog oblika na keramici butmirske kulture imaju staru tradiciju na
ovom tlu.
b) I kod izrade o b i n e g r Ll b e k e r a m i k e upotrijebljena je is
mica, a boja fakture je redovno - tamnosmeuZI,
i t amnosiva.
Oblici ove vrste su i dalje dosta jednostavni. To su:
- lonac sa uspravnim stijenkama i zaobljenim donjim dijelom,
- lonac sa zaobljenim profilom (T. XXVI, 5, 7),
- vaza sa vratom (to je pojugruba roba - T. XXVI , 6),
- zdjela (i to je polugruba roba - T. XXVI , 8).
Dno svih ovih posuda je ravno, a kada je dno formi
rano, onda se radi samo o pravim prstenastim i punim prstenastim nogama
(T. XXVI, 9-11 ).
Trakaste drke su ponekad dvostruke (T. XXX, 7), a LI izv jesnim
jevima prelaze u neku vrstu tunelastih drki (T. XXX, 8) . .
Sasvim je normalno da su posude grube keramike ukra
ene trakama (sa utiscima izvedenim prstom ili sa r aznim urezima
- T. XXX, 9-10) i da su takve trake izvedene blizu gornjeg ruba
posude. ukrase treba ubrojiti i razna - prstena
sta i druga (T. XXX, 6, 11), kao i motiv tzv. ru.ice koji je preuzet od
barbotinske keramike (T. XXX, 5).
Od interesa je i u hronolokom i u kulturnom pogledu da se kraj em
III faze j avlja jo nekoliko primjeraka impresso keramike tipa Zelena Pe
(T. XXXI, 1-3). Ovo ili jednu retardacionu pojavu u samim
Obrima I ili je ova vrsta preivjela kraj starijeg neolita .
c) U III fazi monohromna keramika clolazi do punog izraaja
i ona postaje bitna karakteristika jedne nove kulture. Cini mi se da toj kul
tur i najbolje odgovara naziv p r o t o k a k a n j s k a kultura, jer j e jo uvijek
snana i barbotinska roba tipa to da je j o uvij ek prisll tna
jedna vana komponenta kulture.
Faktura se odlikuje vrlo sitnom micom i boj om. Ukoii ko
je faktura viebojna, preteu ove varijante: 1) sredina tamna, a vanjska i unu
tarnja povrina 2) sve isto, samo to je vanjska povrina jo prema
ZQil a crnim premazom, 3) sredina crvenkasta, a vanjska i unutarnja povr ina
tamnosiva i 4) stjenka a vanjska i unutarnja povrina pr ema
zana crnim premazom. - Prema tome, li ovoj fazi se mnogo iskoritava crni
sjajni premaz (firnis) kod monohromne keramike. Ako nema takvog premaza,
povrina monohromnih vaza je sasvim osrednje
Oblici monohromne keramike su vrlo raznovrsni i ovdje navodimo one
najvanije:
59
OBRE I
zaobljene olje kakanjskog tipa (T. XXVIII, 1-3),
vie olje kakanjskog tipa (T. XXVII, 13-14),
- tanjiri sa uvijenim obodom (T. XXVII, 4; T. XXXI, 4-5; T.
XXXII, 5),
tanjiri sa zarubljenim obodom (T. XXVII, 1-2; T. XXXI, 6),
- tanjir i sa neto zaobljenim profilom (T. XXVII, 6-8),
- daniloidne kupe sa ravnim dnom (T. XXVII , 11-12; T. XXXII, 1 \,
- daniloidne kupe sa prstenastom nogom (T. XXVIII, 4-7; T. XXXI.
7-8),
- zdjele sa zaobljenim trbuhom (T. XXVII, 10),
- zdjele (T. XXVII, 9; T. XXXII, 4),
- razni ritoni (T. XXVIII, 15-17; T. XXXII, 3, 6, 7, 10, 12-14, 17).
Uz navedene oblike idu tunelaste drke, koje se razlikuju
samo u nijansama (T. XXXI, 9-10), i prstenaste - lijepo oblikovane noge
(T. XXVIII, 8-10). Tek krajem In faze zapaeniju ulogu igraju izvonolike
noge (T. XXVIII, 11-14; T. XXXI, 11-12).
U ornamentalnom repertoaru se smjenjuju i urezani motivi .
Prvi se iscrpljuju u raznim su to ovalna, okrugla i
dvostruka - T. XXXII, 8, 11), a drugi u urezanim trakama, r0111
bovi ma i trouglovima (T. XXXII, 6, 12-14, 17-18). Pri tome ne smijemo
zaboraviti da su ovi motivi rafirani ili su kombinovani sa rafiranim
prostorima, to je vana osobina kakanjske keramografije.
63
Poseban i izuzetan predstavlja primjerak na T. XXXII, 15. Veoma
fini i gusti urezi su tako kombinovani da izgledaju kao neki igosani motiv.
U tom obliku ovaj ukras nas na motive iz kruga
kulture Stentinello.
6
< Poto je fragmenat II sloju koji pripada sredini
III faze, dobro nam posluiti za kulturne i hrono]oke paralele.
Novu kulturu posebno reprezentuju r i t o n i, koji spadaju u
monohromnu keramiku. Velika je teta to su nam samo noge, dije
lovi recipijenta i drke od ovih objekata, tako da moemo praviti samo njihove
rekonstrukcije. Za ovu fazu, kao i za kakanjsku kulturu, vrlo
je vano da dijelovi pripadaju tipovima ritona, odnosno da
moemo izdvojiti posebna tipa:
- primitivniji oblik ritona sa neto savijenim niskim nogama; to je vje
rovatno njihov najstariji oblik na ovom terenu, a II Obrima I se javlja na
samom III faze (T. XXXII, 3),
- ritoni sa zadebJjanim kon nogama, koje
moemo nazvati ritonima kak8njskog tipa (T. XXXII, 13-14; T.
XXVIII, 15),
- ritoni danilskog tipa, od kojih nam je samo jedna noga
(gore veoma oblo savijena - T. XXXII, 7; T. XXVIII, 16) i
- ritoni tesalskog tipa, od kojih je samo jedna noga,
vrlo iroka i vrlo niska (T. XXXII, 10; T. XXVIII, 17).
Sve drke su trougaonog presjeka, a recipijenti su - izgleda
dosta plitki. broj dijelova ukraen je rafiranim trakama i
ovo bez sumnje, biti najstariji ornamentaIni manir u ukraavanju ritona.
Neto su redovi rafiranih trouglova i oni ulaze u standardne ukrase
.3 A. B e n a c, 19S6, T. IV, 1>-----2, T. V, 2-S, T. VI, 3.
'" 'Vidi nap. nl.
60
ALOJZ BENAC
keramike kakanj skog tipa. Uz ta dva osnovna motiva, ponekad jo dolaze
snopovi urezanih linija, kod kojih su krajnje linije posebno nagla' ene krat
kim crticama (T. XXXII, 12). U III fazi nedostaje potpuno motiv tzv. bodlji
kave ice, iako je ovaj motiv vrlo u IV fazi Obra I, a vrlo je dobro po
znat i u samom Kaknj u.
o5
*
U pogledu na keramiku III faze rekli bismo
1 - U III fazi nestao je niz pojava iz prethodnih faza, kao to su
bojena keramika tipa rtvenici tipa pljeva u fakturi bar
botinske keramike, impresso keramika jadranskog tipa i mo
nohromna keramika. Nestale su, dakle, bitne osobine keramike I i II faze .
to je dovoljno za konstataciju da je jedna kultura u Obrima I zavriJa
svoj ivotni put.
2 - Ostala je i dalje barbotinska roba u svim varijantama, premda se
kod kaneliranog barbotina jasni znaci degeneracije.
3 - gruba keramika dolazi sve vie do izraaja i sada je
da ona potpuno zamijeniti barbotinsku keramiku.
4 - Monohromna keramika je u ovoj fazi znatno masovnija i ona sada
sve vie postaje jedna od bitnih karakteristika nove kulture (u III fazi se jo
relativno mijea prava monohromna i mohohromna roba).
5 - Od oblika monohromne keramike, pored olja, panju za
sluuju plitki tanjiri sa zaravnjenim ili uvijenim obodom. To je oblik kla
kakanjske kulture.
6 - Novu kulturu karakteriu u prvom redu ritoni na noge, koji
su zamijenili rtvenike tipa
7 - Krajem III faze dolaze do izraaja i zvonolike noge kod mono
hromne keramike.
8 - Za komparativne studije vrlo dobro elementi koji korespon
diraju sa keramikom Zelene danilske grupe, june Italije i Sicilije.
Zbog kombinacije elemenata kakanjske kulture sa nekim tra
dicionalnim elementima kulture (u prvom redu barbotinske ke
ramike), kulturu III faze smo i imenovali terminom p r o t o k a k a n j s k a
kultura. Ova faza je izuzetno za genezc kakanjske kul
turne grupe.
IV f a z a
Slojevi iznad dubina koje su navedene za III fazu pripadaju posljednjoj
kulturnoj fazi u naselju.
Sa IV fazom ulazimo u period prave kakanjske kulture. Pri tome treba
da se u Obrima I tokom ove faze izvjesna kulturna degeneracija.
Danas je sasvim jasno da se u ovoj fazi ne radi o odumiranju kakanjske kul
ture (jer, ona se dalje razvija u samom Kaknju), nego odegeneraciji
stanovnitva ovog naselja. Ta degeneracija je morala usloviti i pad u
kulturnom pogledu.
Nova faza je obiljeena potpunim nestankom barbotinske robe (izuzev
nekoliko fragmenata sa samog ove faze _. T. XXXIV, 1-2). Njeno
mjesto je preuzela gruba keramika, koju i dobro poznajemo u
A. B e n a e, 19S6 T. V, 6-7. 65
OBRE I
61
okviru kulture. Tako u IV fazi razlikujemo u sutini osnovne
vrste: a) keramiku i b) monohromnu keramiku.
a) Faktura g r u b e k e r a m i k e
i tamne boje. Samo
sa ili oker
Ponekad ova roba ovla
mika (T. XXXIII, 1-2) i u tom
uvijek sa micom).
U oblicima nije dolo ni do kakvih prema III fazi
5, 7), izuzevi to su u fazi dosta zvonolike
keramike (T. 12-13). Standardne
trakaste drke su stalan ove vrste (T.
Isti trake sa
instrumenta, a izvedene su ispod oboda
trake kombinavane sa vertikalnim
stijenki XXXIV, 9).
nisu nikakve bitne
b) Monohromna ,-,,,ua,,,,"",,,,,, fakturu
Pored toga,
dosta premazana crnim premazom (T.
XXXV, 2) tako da i ovo od bitnih karakteristika monohromne
keramike.
Oblici monohromne robe su dosta sa osobinama ka
zato najvie i uvrtavamo ovu fazu u
su ovi oblici:
olje kakanj skog tipa
visoke olje sa (T.
7,8),
sa posebnim na trbunom
sa naglaenim, butmiroidnim rubom (T. XXXIII, 10),
- niski tanjiri sa uvijenim, zakoenim ili obodam (T.
T. XXXV, 1,4),
XXXIII, S),
lonci sa vratom (T. "''''''-"',AL
Dno ovih vaza je FPj-,cV7nr. ravno, ali i zvonolike noge
upotpunjavaju formu i vazama barokni (T. T.
3,6). Drke su i samo tunelaste. Jedna od bitnih karakteristika
ove faze su i rebrasti se daleko javljaju na plitkim tanji
rima XXXV, (T. XXXV, 5. 11),
a i u IV fazi (T.
12).
to se ritona, u IV fazi su ostali samo
sa neto viim, odnosno nogama. Poto nam
oblik dobro iz samog ne moramo se na njima
due zadravati. Pored rafiranih traka i izvedenih tehnikom urezi
vanja XXXVI. 3-5), sada ulogu motivi tzv. badIji.
kave ice (T. 2). I to ukras na ritonima u samom
u, Ibid. T. VI.
61 Ibid., T. V, 6--7.
62 ALOJZ BENAC
tvorevina kakanjske kulture, pa
IV faze kulturi.
samo u ovoj fazi
menat tamno vaze sa kaneliranim ukrasom. Poto smo
i butmiroidne vaze u okviru monohromne ornamenat ulazi u
normalnih
elemenata IV faze na karakteristike
ove faze:
1 Nestanak barbotinske robe i na
keramiku.
2 - Cesta zvonolikih nogu kod robe.
3 Monohromna keramika osnovna karakteristika faze i uvodi
u kulture.
III rebrasti ukrasi na plit
kim ice na ritonima. K tome treba dodati da
su nalazi sada brojni. sa koso
obodom su samo IV fazi.
5 - Kod ritona nema ni daniloidnih ni tesalskih oblika, se defini
tivno ustalio oblik ritona kulture.
6 - Nestali su i su III fazu neto vie vezivali za
daniisku kulturnu grupu.
7 spomena navedeni butmiroidni jer oni du
proces butmirske kulture.
9. ODNOSI IMPRESSO I KAKANJ SKE KULTURE
U NASEUU
(kulturna stratigrafija)
U obradi nalaza Iznesene su i karakteri
stike svake od faze u Na osnovu
po sebi se problem: odnosa i
nosa kulture i kulture.
a) Razlike I i II faze u naem
zato ih u ovom tretirati kao
fazama su
u
kulturni izraz.
da li
Treba odmah konstatovati da su nosioci
sa sobom sve elemente kulture: veoma raznoliku
V''-'AU''- tipa, keramiku sa urezanim ornameu
a isto tako i neke
zapravo samo fino
63
OBRE l
gruba keramika i hronoloki i kulturno slabo osjetljiva, ne moemo
s njom ozbiljno ni u ovom razmatranju.
Jadranska impresso komponenta nam se predstavlja u neto malo druga
svj etlu. sasvim elemente ove komponente moemo ubrojiti
vrlo brojne nalaze fine robe sa tremolo ukrasima i izuzetno rijetke
primjerke grublje robe sa impresso ukrasima izvedenim noktom. Potpuno
nedostaje gruba keramika sa vrlo raznovrsnim impresso motivima izvedenim
rubom koljke, to predstavlja glavnu karakteristiku impresso keramike, a
nedostaju i pravolinijski urezani motivi jadranske keramike.
68
Prema tome,
nedostaje jedan od bitnih elemenata ove komponente. nam se, s druge
strane, da se monohromna keramika iz prve dvije faze daleko prije moe pri
pisati jadranskoj komponenti nego nosiocima kulture. smo
u I fazi naveli neke oblike koji se lako dovode u vezu sa oblicima
keramike u danilskoj a pogotovo u kakanjskoj grupi (vaze bliske
tanjiru, zdjele i razne olje). U II fazi monohromna keramika jo vie dolazi
do izraaja, ali to opet nije roba; pogotovo to nije fino
keramika sa povrinom iz naeg naselja. Ustanovili smo
da se sve vie mnoe oblici koje moemo nazvati pravim prethodnicima mo
nohromne kakanjske robe (npr. polllloptaste i loptaste olje) 69
Iz ovog sumarnog pregleda izlazi da je komponenta donijela
sa sobom sve glavne elemente osim monohromne robe, dok je ja
dranska komponenta unijela u ovu zajednicu finu impresso keramiku sa tre
111010 motivima i vane elemente u monohromnoj keramici . Kako kod grube
keramike dominiraju nalazi barbotinske robe,7 izlazi da je kom
ponenta dala osnovni ton gruboj keramici. Suprotan je sa monohrom
nom keramikom.
S obzirom na koegzistenciju ili - bolje - puno saimanje dviju
suprotnih komponenti u I i II fazi neolitskog naselja Obre l, morali smo
ovako stvorenu kulturu i terminoloki obiljeiti. Nazvali smo je jednostavno
kultura i II samom nazivu istakli obje njene kom
ponente.
Izuzetno je teko objasniti na koji je dolo do formiranja ove hete
rogene a ipak jedinstvene kulturne tvorevine. Ako bismo se zadrali samo na
konstataciji da su se u Obrima srela dva kulturna kompleksa i da je svaki od
njih donio tipove, onda bi tipologija ostala sama sebi
cilj. U ovom genetskom procesu zanima nas, u sutini, mehanika prenoenja
navedenih elemenata, historijska pozadina formiranja ova
kve kulture.
Sasvim je jasno da se u ovom ne moe raditi o kulturnom utio
caju, jer na ovom prostoru nema nikakve baze na koju bi se mogli prenijeti
uticaji i impresso kulture. kultura je zasada
najstarija neolitska kultura u centralnoj Bosni (a nema nikakvog izgleda da
se ovdje pojaviti neka starija neolitska formacija). Poto su se obje njene
komponente pojavile u potpuno razvijenom obliku, otpada bilo kakav auto
htoni razvoj ovako sloene kulture na terenu centralne Bosne, pa zbog toga
moramo sa kretanjem, odnosno doseljavanjem nosilaca ovih kultura
na Obra i sa osnivanjem novog naselja na krajnjoj periferiji i jednog
i drugog kulturnog kompleksa.
6' Vidi: S. B a t o v i 1966, T. XL-XLI i LXIX-LXXV.
69 Vidi napr.: J. K o r o e e, 1958, Prilozi , T. LXXXVI-XCI' A. B e n a c,
1956, T. IV, 1-3. '
70 Evo samo jedan podatak koj,j to jasno ilustruje: na dubini
1,80-1,60 u sondi IV/ 3 (ll faza) gruboj keramici pripa;da nalaza
a od toga predstavlja .barbotins.ka roba. '
64
ALOJZ BENAC
Zanimljivo je da od samog u naselju zajedno ive elementi obje
kulturne grupe, pa izgleda kao da su se dogovorno doselili nosioci obje kom
ponente. Ipak, pri Ovom razmatranju treba uzeti u obzir j o, nekoliko
njenica:
1 - U I fazi elementi komponente su brojni ' i , j er je ona
nosilac barbotinske robe. Situacija se neto izmijenila u II fazi, ali j e
nacija barbotinske keramike i dalje ostala vrlo
2 - Nosioci komponente su sa sobom doni jeli i u novom
naselju ustalili jedan razvijeni kult, koji se manifestuje sa irtvenicima
tipa. je situacija i sa antropomorfnom plastikom, iako su
nalazi vrlo
3 - Tehnoloki proces pri izradi keramike jadranske komponente je
od tehnolokog procesa na keramici komponente.
To da su nosioci i j edne i druge komponente aktivni stvaraoci ve kom
binovane kulture u samom naselju.
Iz ovih nekoliko nije teko da elementi
daju prevagu nosiocima komponente. Pri tome mi slim na barba
tinsku keramiku, koja je sluila za najvanije svakodnevne potrebe i zato nje
nim nosiocima pripada neka uloga; na to i pomenuti
elementi duhovnog ivota. Premda u ivotu naselja od samog osni
vanja, nosioci impresso komponente nemaju tako naglaenu
ulogu. Oni su i u sferi duhovnog ivota prihvatili kultove one druge kom
ponente.
Sada, naravno, ulazimo u vrlo zamreni splet ekonomskih i dru tvenih
odnosa u neolitskom dobu. Da li prisustvo nosi laca dviju kultura
u naselju Obre I samo jo jednu jasnu potvrdu o postojanj u gzogam
nog rodovskog u neolitskom drutvu? Rekao bih da je to gotovo
sasvim sigurno i da je teko neko prikladnije objanjenje za o "akvu situ
aciju u naem naselju. Poto je naselje nastalo u zoni kontakta dva neolitska
kompleksa, prisustvo dvaju rodova je ovdje sasvim jasno obiljeeno.
U okviru samih velikih kompleksa ovo se slabij e moe primij etiti u ostacima
materijalne kulture, jer pojedini rodovi pripadaju istom kulturnom krugu.
Prevaga nosilaca komponente u gruboj, svakodnevnoj , kera
mici i u duhovnom ivotu bi se mogla objasniti na vie Moda su se
oni prvi zaustavili na ovom stanitu, pozvali na ivot grupu iz su
sjednog kulturnog kompleksa i samim tim dobili
ulogu. Moda su nosioci impresso komponente duboko zali u svoju dege
nerativnu fazu (ako impresso kulturama damo prioritet u razvoju!) i nisu
bili u stanju da se u tom pogledu odupru ivotvornijem partneru. l tome

U svakom naselje Obre I je u bilo relativno malog op
sega, to da i doselj eni rodovi nisu bili brojni. Tek u II fazi
ono se proirilo, to da je populacija u naselju naglo rasla.
Prema tome, i ovaj spoj nosil aca dviju komponenti je u biolokom
smislu bio vrlo pozitivan, jer je uslovio dosta brzo mnoenje stanovni t a .
I to je samo potvrda ustanovljenih antropolokih iantropogenetskih
normi .
I i II faza naselja Obra I pripadaju starijem neolitskom dobu i to je
zasada najstarija neolitska kultura u centralnoj Bosni.
b) keramiku III faze, smo ustanovili da je u ovoj fazi
dolo do radikalne kulturne promjene. Od
komponente ostala je samo barbatinska roba. To j , dodue, vrlo vaan ele
menat kulture, ali nestanak druge keramike ove komponente go
OBRE I
65
vori za novog kulturnog perioda, u kojem vie ne moemo
niti sa kulturom niti sa komponentom. Poto vie
nema ni keramike sa tremolo ukrasima, otpada i neka integralna jadranska,
odnosno impresso komponenta. S druge strane, oblici tanjira sa izvijenim
obodom, zaobljene olje i daniloidne kupe, a posebno brojni dijelovi kultnih
ili obrednih ritona ukazuju na jedan sasvim novi kulturni izraz, koji smo
nazvali p r o t o k a k a n j s k o m kulturom.
I sada nekoliko napomena uz ovu novu kulturu.
Protokakanjska kultura III faze je nastala na autohtonoj bazi i u jed
nom kulturnom kontinuitetu. Ona nije sigurno posljedica neke
migracije - nagle, postepene ili gradacione. U tom pogledu najvaniju ulogu
pripisujemo dvjema pojavama. Prvo, proizvodnja, koja se
ogleda u barbotinskim posudama, nije se bitno izmijenila i kontinuitet je
ovdje vie nego Drugo, u 1, a pogotovo u II fazi, zapazili smo
brojne i formalne elemente kod monohromne keramike koji pred
stavljaju direktne prethodnike protokakanjskoj monohromnoj keramici . I tu
je puni kontinuitet.
Neki novi oblici monohromne keramike ne nikako prisustvo stra
nih nosilaca kulture. Oni su mogli nastati ili unutarnjom evolucijom i inven
cijom ili kulturnim uticajem sa strane. Potpuno novi kulturni elementi su
ritoni na noge i razni urezani ornamenti. To je i najvanija nova osobina
protokakanjske kulture.
Porijeklo kultnih ritona na noge nije ni do danas objanjeno na
odnosno sigurno dokumentiran Bitne izmjene u shva
tanjima donijeti ni nalazi u Obrima I, iako neto o tome
kod razmatranja odnosa sa drugim kulturnim grupama. Na ovom mjestu
da nalazi rit ona u Obrima I o naglom kultur
nih i duhovnih veza sa Jadranom, a preko njega i sa drugim oblastima gdje se
pojavljuju ove kultne posude. Premda sam kult u naem naselju ne mora
biti njegovo manifestovanje je dobilo novu dimenziju u zoomorfnim
ritonima.
Poto i daniloidne kupe na prstenastoj nozi, kao i neki drugi
oblici, na veze sa srednjoneolitskim kulturama na Jadranu,
utisak o kulturnih veza sa Jugozapadom se jo vie
Na teritoriju kulture se odigravao izuzetno vaan
proces prelaska u ili lengyelsku, odnosno sopotsko-Iengyelsku
kulturu. Po svemu izgleda da proces nije zahvatio perifernu
oblast kulture u Obrima, jer su ovdje eleo
menti u fazi formirane butmirske kulture.
71
Zbog toga i pro
? kakanjsku kulturu moramo posmatrati odvojeno od
l od varIjantI lengyelske kulture. Ona je u tom pogledu samostalna i _
sada se moe - znatno vie vezana za Jadran i za daniisku grllpu.
Prema iznesenim analizama, genezu protokakanjske kulture bi trebalo
posmatrati u okvirima:
-:- baza, koja se manifestuje u barbotinskoj
k.eramlcl. tipa l monohromnoj keramici impresso komponente,
siguran kulturnog kontinuiteta u naselju Obre I i direktnog
prerastanja starcevacko-impresso kulture u protokakanjsku kulturu,
--:- neki novi .. oblici i ornamentalne tehnike unutarnju
evolUCIJU Ih - moda i - kulturni uticaj sa
strane,
71 A. B e n a e, 1971, str. 150.
5 Glas oik Zemaljskog muzeja BiH - Arbeologija
66
ALOJZ BENAC
kultni ritoni na noge su znak bliskih veza sa Jadranom i tamo
njim neolitskim kulturama na planu duhovnog ivota; u tom pravcu nas
i mnogi tradicionalni oblici kod ostale monohromne keramike.
Na ovaj bi bila definitivno i, bar u generalnoj liniji, prihvatlj ivo
rijeena geneza kakanjske kulture. ranije sam bio miljenja da je kakanj
ska kultura jedna kombinovana neolitska tvorevina, u kojoj prva glavna kom
ponenta iz Podunavlja a druga sa Jadranske obale.72 Takvo miljenje je
bilo bazirano na tipolokoj analizi, bez pravih stratigrafskih podataka. U Obri
ma I smo dobili sigurnu stratigratsku dokumentaciju, na osnovu smo
i mogli sagledati same izvore kakanjske kulturc.
Sasvim je prirodno da sada doivjeti manje ili korekcije ona
miljenja koja su na razne druge rjeavala genezu kakanjske kulture.
samo neke od njih:
a) M. je smatrao da se retencija razvila na zapadu
u kakanjsko-danilsku grupu.
73
Sada je jasno da je u bazi kakanjske kulture
stajala prava komponenta, a ne njena retencija, dok se daniiska
kultura razvila na drugim osnovama.
b) B. je iznio miljenje da je Danilo grupa, koja predstavlja
neolit na Jadranu i koja je nastala na bazi migracionog kretanja sa
Istoka, poslije svoje stabilizacije na Jadranu izvrila prodor u srednju Bosnu.
Tim putem se formirala ikakanjska grupa.
74
Analiza nalaza u
Obrima I dala je sliku, pa i odnosi Kakanj-Danilo imaju
karakter. S druge strane, B. je kakanjsku grupu (kao i butmirsku
grupu) stavio u zonu kontakta jadranske i kontinentalne oblasti, a lo je vic
struko u samim Obrima.7
5
c) D. je podravao stanovite da su i Danilo i Kakanj
nastali na jadranskoj neolitskoj bazj76 i da obje grupe vuku svoj
korijen iz Egeje, odnosno AnatolijeF
d) M. Garaanin je ocijenio da je kakanjska grupa jedan lokalni neu
litski tip, sa elementima i Danila.
7B
U svojoj osnovi ova kon
statacija podlijee sada izvjesnoj reviziji u pogledu odnosa Kakanj-Danilo.
Jadranske elemente kakanjska kultura preteno iz svoje starije jadran
ske komponente.
e) S. iznosi da se u kakanj skoj grupi opaa jaka jadranska kom
ponenta i to dovodi u vezu sa irenjem pojedinih elemenata daniIske grupe
u srednju Bosnu u periodu te grupe.
79
Ovdje ima izvjesnog hronolo
kog nesklada.
n A. B e n a c, 1961, S. 42---44.
73 M. G r b i kao najraniji izraz neolitske ekonomike na Balkanu,
St ari nar, N. S. knj. IX-X, Beograd. 1958/ 59, str. 15.
7. B. 1968, str. 137; ist ,j, 1'969, stL 37.; i rad istog au.tora
PO tanak lipova balkansko podunavs.kog l .?y'nnar,
. S. XIII-IX, Beograd, 1951, str. 10-12, gdje raspravlja o svoJoJ teonJI grada
d one migracije.
75 B. 1969,S1.1.
76 D. S r e j o v i Versuch einer historischen Wertung der
Arch iugosl. Beograd, 1963. S. 10. .
n D. S r e j o v Versuch einer geschichtlichen Wertung der Butnllr-Gruppe,
Arch. iugosl. V. Beograd, 1904, S. 5. .
7' M. G a r a a n i n-J. e s t o r, . Les pC1!ples de a
l'epoque preromaine, Actes. du I Congres mternatlOnal des eludes ball'>.amques ct
sud-est europeennes, II, Soba, 1970, p. 23.
" . B a t o v i Problem kulta phallasa II danilskoj kulturi, L e., str. 28.
OBRE I 61
I
Definitivno formiranje kakanjske kulture se desilo za vrijeme IV faze
u naem naselju. Nestalo je preostalih elemenata kulture, a mo
nohromna keramika se stopila u jedinstven izraz nove kulture. Mislim zbog
toga da je sada ova kultura postala samostalna i nezavisna kulturna tvorevina
i da se vie ne moe dovoditi pod kapu ni jedne druge kulturne grupe.
Po svemu izgleda da je u ovoj fazi dolo dc kakanjske
kulture i do osnivanja novih naselja ove kulturne grupe. Sasvim je sigurno
da je u to vrijeme osnovano i naselje u Kaknju, jer su tamo
fragmenti barbotinske robe.
so
Prema tome, da se odvija onaj isti pro
ces o kojem smo raspravljali kod obrade butmirske kulture u Obrima.
sl
Degenerativni proces je doveo do izumiranja naselja ili do njegova naputa
nja. Tek na samom kraju kakanjske kulture ovaj predio biti ponovno na
seljen; se naselje Obre II i formiranje tamonje butmir
ske kulture.
III i IV faza naselja Obre I pripadaju srednjem neolitskom dobu.
10. ODNOSI PREMA DRUGIM NEOLITSKIM GRUPAMA
Nae razmatranje o odnosima Obra I sa drugim naseljima i grupama
moramo opet razdvojiti u dva dijela, jer se radi o starijoj i kulturi
u naselju, odnosno o starijem i srednjem neolitskom dobu. Zbog toga
prvo uzeti u obzir kulturu, a onda protokakanjsku i ka
kanjsku kulturu.
kultura
Vidjeli smo u prethodnoj analizi kakav karakter imaju dvije osnovne
komponente ove kulture u Obrima I i zato ovo nae razmatranje raz
dvojiti na razmatranje: A) odnosa prema i njoj srodnim kultu
rama i B) odnosa prema impresso kulturi Jadrana i njoj srodnim kulturama
na zapadu i jugu.
A - Prije nego sa analizom odnosa prema nalazitima star
grupe, potrebno je nekoliko prethodnih o rasprostranjeno
st i, varijantama i podjeli ove kulturne grupe, bez obzira to o toj grupi po
stoji ogromna literatura.
grupa spada u red najvanijih kompleksa starijeg neolit
skog doba na Balkanu i u Evropi.s2 O njenoj rasprostranjenosti
je raspravljalo vie autora i evo samo dva miljenja:
'0 A. B e n a e, 1956, T. II, U-l12.
81 A. B e n a e, 197'1, Str. 80, l3'8-1411,
82 IM. G a r a a n i n razLikuje na ovom prostoru grupe: Karanovo
I-II u Trakij i, u bazenu Morave i Vojvodine - sa varijantom Kaf&;
u i u OlLeniji, Trans-ilvaniji i Moldavij'i, dak bi Kremikovd i Vrnik
bile i:ntermedijarne civilizacije (M. G a r a a n i n-J. N e s t o r, Les peuples de
I'Europe du Sud-Est a l'epoque preroma,ine, l. c., p. 21). R. Tringham prua, opet,
ovakvu ras-podj elu starijeg neolita u EvtI'opi: Kara!Dov.(J I u jlunoj
Bugars.koj, Kremikovci u z3Jpadnoj Bugarskoj i junoj Makedoniji, u
Jugoslavij.i , Karos u II Vojvodini
i jugozapadnoj Rumuniji i II ostaloj Rwnuniji (R. T r.i II g h a m, 1971, p. 78;
figo 10).
5*
68
ALOJZ BENAC
- M. Garaanin: grupa obuhvata sliv Morave, srpsko Po
dunavlje i juzne dijelove Panonske nizije, a periferne varijant su Koros
i Cri;;;83
- S. kultura je rasp rostranj ena na
ue Srbije, Kosmeta, junog Banata, june i cent r alne
Bosne, Dunav-Drava-Sava od Zemuna do Bjelovara ( to je kla
ove kulture), a izvan Jugoslavije se pojavljuje u zapadnoj Bu
garskoj, rumunjskom Banatu, Transilvaniji i junoj
Poto je S. u neku r u ku specijalis ta za kult uru,
moemo njegove podatke uzeti kao najpreciznije_ On je u svo je e
kulture i centralnu Bosnu (na osnovu usmeno dobive
nih podataka) i to je prvi podatak u literaturi o ovom

koj i je vezan
za rasprostiranje kulture.
Prirodno je da na ovako velikom ne mogu postojal i sasvim
jedinstvene kulturne manifestacije u okviru naselja kultur e i da
je nuno pomiljati na razne varijante ove kulturne grupe. Zbog toga j e B. J o
i podijelio grupu na tri glavne oblasti : 1) junobalkansku
oblast (sa regionalnim u Makedoniji, junom Podunav
lju, zapadnoj Bugarskoj i Kosovu), 2) centralnobalkansku oblast ( fl regio
nalnim u Pomoraviju, sjevernoj Srbiji, jugosla enskom Podunav
lju, Bosni, Srijemu i Slavoniji) i 3) sjeverobalkansku oblast,
sa Oltenijom i Transilvanijom.
86
Svakoj od ovih oblasti odredio j e B_ Jovano
i neke posebne karakteristike,Bl a za Obra I bi bilo korisno
da imamo podatke i za pojedina regionalna je da naselje
Obre I spada u centralnobalkansku oblast po ovoj podjeli, iako je ono znatno
odmaknuto prema sjeverozapadnom Balkanu. - S. je kao regio
nalne tipove kulture Karanovo, Koros i Amzabegovo. Oni
zajedno sa Presesklom i Sesklom kompleks b a 1k a n s k e
s l i k a n e k e r a m i k e.
88
I pored ovakve geografske i tipoloke podjele, do danas jo nije
pravi broj varijanti kulture koji bi se bazi rao na
osobenostima i mi uz situacije u Obrima I moemo da govorimo
eventualno samo o nekoliko varijanti.
89
Iscrpnu obradu eponimnog naselja - izvrila je D_
i ujedno predloila podjelu kulture na faze
(I faza bez bojene keramike, Ila faza sa slikanjem bijelom i tamnom bojom,
lIb faza sa slikanj em tamnom bojom i III faza koja je paralelna sa najstari
., M. G a r a a n i n, 1968, str. 303 (vidi i I. K II t zi a n, The Korijs cul ture,
Budapest, 1944; E. Z a h cl r i a, Considerati ons sur la civilisation de il. la lumiere
des de LeL Dacia, N. S. V l, 1962, p. 5. ff).
tl< S. D i m i t r i j e v i 1970, str. 25.
o! a jedno.i ka rl i koju je izradio H. Quitta centralna Bosna je upravo ostala
na pros toru "cardial-irnpresso kompleksa i kulture ( H. Q u i
t t a, Der BJLkan als M' ttler zwischen Vor deren Orient und Europa, Evolution und
Re\'olution im Al ten Orient und in Europa, Berlin, 1971).
" B. J o van o v i C, 1968, str. 129.
87 Ii:)id.
aa S. D i m i t r i j e v i 1970, str. 40.
"J. smatra da su varijante kulture neuporedivo manje
naglaene od kih i da one zapravo raspadanj e prvobitm: zajednice i
etnokulturne mase na oformljene cjeline (J. G l i i Ekonomika i soci
jalno-ekonomski odnosi u neolitu podllJ1avsko-pomocavskog bazena, Neolit central
nog Balkana, Beograd, 1968, str. 41--42).
OBRE I
69
jom Ova podjela uglavnom korespondira sa ranije
podjelom Vl. I-IV), iako je ovaj autor uzeo u obzir i
neke posebne kriterije pri stupnjevanju kulture.
91
Ovakvu osnovnu
podjelu uglavnom zadrzava i M. Garaanin kod stvaranja svojih
n
kih tabela.
Novi pokuaj u tom pogledu izvrio je S. On je
kulturu podijelio na est stupnjeva: A,
B, A,
B stupanj . Uz ovo on pr t postavlja i jedan kasni stupanj kulture
- koji s mogao razviti samo u nekim perifernim oblastima, a
keramika ove faze bi ostala uglavnom neukraena.
93
sami nazivi ovih stup
nj eva navode na najvanije karakteristike pojedinih stupnjeva. Moram nagla
siti da je ova podjela na bazi jedne detaljne tipoloke analize, ali
joj nedostaju pravi stratigrafski pokazatelji pa je zasada teko prihvatljiva
za ire kulture. Jo uvijek mi je prihvatljivija podjela
Vl. i D. jer se radi o starijoj, srednjoj i mla
fazi (dakle, o podjeli bilo koje neolitske kulture) i o jednom
prelaznom periodu ka srednjem neolitu. U analizi se, naime, uvjeriti
da se komponenta u Obrima I ne moe nikako uklopiti u podjelu
S. barem se daleko tee uklapa u tu podjelu.
U ovakvom teritorijalnom i relativno hronolokom okviru poku
ati rasvijetliti i neke odnose nae kulture prema poje
dinim naseljima i pojedinim regionima kulturne grupe.
odnosa u ovom pravcu sa naseljem u Gornjoj
Tuzli, koje je u ovom momentu najblie naem naselju.
94
U Gornjoj Tuzli je
us tanovljen kontinuitet kulture (kojoj pripadaju straturni
Vlb i VIa) i tamonje varijante kulture pa pokazuje, u izvjesnom
smislu, saglasnost sa Obrima I, iako je u Obrima o kakanjskoj kulturi.
Nema nikakve sumnje da materijal kulture u ova
dva bosanska naselja izraava saglasnost, ali ne smijemo
ni neke osjetne razli k .
U VI stratumu Gornje Tuzle, a u VIb stratumu, kod
grube keramike izrazito dominira barbotinska roba i to njena varijanta sa
kaneliranim barbotinom.
9s
Isto tako, u VI stratumu Gornje Tuzle su orna
menti bojene keramike izvedeni tamnom bojom, bez sjaja, koja je
dobro vezana za povrinu stijenke. Ornamentaini motivi na bojenoj keramici
su gotovo pravolinijski (izuzetak jedan manji fragmenat sa dije
lom nekog spiraloidnog ukrasa).96 Pri tome su okomite
trake, ire okomite trake, debelim linijama i ispunjene okomitim
tankim linijama ili neto mreasti motivi_
97
'" D. 1954, (za podjelu na faze vidi str. 136) .
, V L M i loj i Reinecke-Festschrift, Mainz, 1950,
S. 109-11l.
92 M. G a r a a n i n, 1971, p. 79-81.
., S. D i m i t r i j e v i 1970, str. 29-39; i s t i, kul tura II slavon
sko-srijemskom prostoru i problem pr,ijelaza u srednj,i neolit u srpskom i hrvat
skom Podunavlju, Simpozij "Neolit i enealit u Slavoniji, Vuku var, 1969, str.
32--40, 63.
B. o v i 1960/61, str. 79-139; (vidi i rad istog autora, Tragovi preisto
ris.kih migracija u Bosni, i za kulturnu istonju
Bosne, III, Tuzla, 1959, !'Itr. 5-14) .
s Ibid., str. 81-85, T. II .
Ibid., T. V, 3 .
7 Ibid., str. 83-86, T. IV, 1, 3, 7, 12, 13 T. V, 1.
70
ALOJZ BENAC
Ne u pojedinosti, navedene analogije su dovoljne za da
dva naselja nema razlike u osnovnim keramografskim elementima, to
se moglo i zbog njihovog geografskog poloaja. Nije, bez
interesa napomenuti da ova dva naselja postoje i neke vane razlike.
Uz manje izuzetke, sva keramika u Gornjoj Tuzli (pa i monohromna i bojena)
je mijeanjem gline sa pljevom,OB to sasvim odudara od situacije
u Obrima L Monohromna keramika u VI stratumu Gornje Tuzle se pribli
ava onoj u dok ona u Obrima I - kako smo vidjeli - svoje
porijeklo sa Jadrana. Geografski poloaj Obra uslovio je ovdje odnos
prema monohromnoj keramici.
U V stratumu Gornje Tuzle barbotinska roba gotovo sasvim izlazi iz upo
trebe, dok je bojena keramika potpuno Poto B. smatra da i
stratum VIa izlazi iz okvira sedimenata onda to pogotovo
vrijedi za tamonji V stratum. kultura se postepeno pre tvorila
u kulturu.
Ako bismo sada eljeli usporediti faze razvoja u Gornjoj Tuzli i u Obri
ma I, doli bismo - obrnutim redom - do rezultata:
- stratum V Gornje Tuzle bi odgovarao IV stratumu Obra I, jer su u
oba nestali elementi kulture,
- stratum VIa Gornje Tuzle bi se morao usporediti sa III fazom Obra I
(odnosno sa protokakanjskom kulturom) ,101 jer se i u jednom i u drugom
odrala barbotinska roba, dok slikana keramika nestaje (to bi moda
odgovaralo fazi III po hronologiji D. Garaanin),
- analogno tome Vlb faza Gornje Tuzle se mora paralelizirati sa II fa
zom Obra I, to bi odgovaralo fazi I1b po hronologiji D. Garaanin.
Teko je da Ii I faza Obra I izlazi iz okvira ovakve kompa racije ili
se i ona moe vezati za Vlb fazu u Gornjoj Tuzli . Masovna upotreba pljeve
kod izrade barbotinske robe bi moda govorila za ovu drugu solucij u.
Na odumiranje slikane keramike u VIa fazi Gornje Tuzle ukazao je i
S. pa je ovu fazu Gornje Tuzle uvrstio u svoj stu
panj, koji neku retardaciju na periferiji grupe.
102
to se
Vlb stratuma Gornje Tuzle, isti autor je taj stratum smjestio u horizont
Vinkovci-Zelenikovo-Let-Gornja Tuzla, koji bi trebalo da predstavlja posljed
nju kariku u razvoju kulture.
,03
Sve bi se to sasvim dobro ukla
palo u odnose koje smo naprijed proponirali .
Duni smo napomenuti da su ovi odnosi ocijenjeni na osnovu sondanih
iSkopavanja u Gornjoj Tuzli i da je zbog toga nuna rezerva. Mo
je da bi se na povrini dobila i neto slika, no, neke vje
rovatne korekcije ostavljamo koji bude vrio sistematska iskopa
vanja u Gornjoj Tuzli .104 Tada se vidjeti da li ovakvi odnosi vri j ede i za
tavu teritoriju Bosne .
.. Ibid., str. Bi1-S8.
,., Ibid. str. 84 i 108.
100 Ibid., str. 109.
101 B. s-matra da naselja u Kaknju odgovaraju VIa st ra1umu u
Gornjoj Tuzli (Ibid., str. 112), a to isto misli i B. Brukner (B. B r u k n e r, 1%8,
st r . 58) . Iskopavanja u Obrima su pruila za neto preciznije determi
nacije ovih odnosa.
102 S. D i m i t r i j e v 1970, SIt.r. 39.
101 S. D i m i t r i j e v i Arheoloka is,kopavanja na
muzeja, 1957-1965, Vinkovci, 11)66, st r. 1().
104 Samo usput pomenuti da je B. na osnovu mehanizma
gradacione migracije, kulturu u ovom smjeru na sjevero
Bosnu; dotle je, naime, doprla i kultura (B. J o van o v i 1%9,
str. 3-5). Nalazite Obre r neto mijenja s.Ji'ku na ovom Tu je autohtona
komponenla ,8. na njoj se nije razvila kultura.
OBRE I 71
U geografskom redoslij edu dolazi sada Slavonije i Srijema i
tamonja naselja kulture. To se prostire u neposrednom
susjedstvu Gornje Tuzle, a samim tim je interesantno i za nae naselje tl
Obrima. niz godina S. vri istraivanja neolitskih loka
liteta u Slavoniji i Srij emu i o rezultatima tih ispitivanja napisao je broj
monografskih i sintetskih radova.lOs Svoja saznanja o kulturi na
ovom prostoru crpio je S. preteno iz rezultata istraivanja na
nekoliko lokaliteta u Vinkovcima, premda nigdje nisu izvrena velika siste
matska iskopavanja.
Na osnovu rezultata ispitivanja u Vinkovcima (Trnica, Ervenica, Pjes
kana i dr.), izlazi da bi komponenta u Obrima I bila
savremena stupnju, jer je u tom stupnju zastupljen
kanelirani barbotine, a slikanje motiva na bojenoj keramici se izvodi prete
no tamnom bojom.
106
To bi odgovaralo i navedenom kulturnom horizontu
Vinkovci-Gornja Tuzla, u koju bi se trebala uklopiti i l/II faza Obra l.
komponente u Obrima l i kulture u Sla
voniji i Srijemu zapaaju se, i veoma ozbiljne razlike. Prije svega, u sla
vonsko-srijemskom prostoru su kod bojene keramike dobro zastupljeni spi
raloidni motivi (posebno u spiraloid B stupnju) 107 i to je jedna od bitnih
razlika Obra I i naselja u Vinkovcima. S.
je nalaze kulture iz svrstao u svoj B
stupanj (I-a faza) i naveo da je tamo zastupljeno samo tamno pravolinijsko
slikanje.
los
Ovakvo slikanje bi upravo odgovaralo izrazu u Obri
ma I, ali njegovo svrstavanje u linear B stupanj potpuno neki
sinhronizam kulture u i Obrima l. Iza B
stupnja bi dolazila jo stupnja, odnosno najvanija razdoblja
kulture u Slavoniji i Srijemu, a u Obrima I je to sam kraj
kulture. U B stupanj stavio je, dalje, S. i crusted
-bojenje, pa i u tom pogledu nema nikakve saglasnosti sa Obrima l.
Fizionomija kulture u Slavoniji i Srijemu jo jednom potvr
da se za grupu ne moe jo praviti jedinstvena hrono
loka i tipoloka podjela. Postoje glavne odrednice te kulturne grupe, no veliki
broj njenih varijanti vjerovatno zahtijevati preciznija lokalna stupnjeva
nja. mi se da kultura u Slavoniji i Srijemu predstavlja jednu
njenu varijantu i da bi precizno stupnjevanje ogranicena samo na taj prostor,
dalo sigurnije rezultate.
U svakom kultura u I i II fazi Obra I
biti savremena slojevima kulture u Trnici B
stupanj). To samo u generalnoj liniji. U mnogim pojedinostima ova
dva prostora su regionalne razlike, koje nam ne doputaju da ih sta
vimo u istu varijantu kulture.
Vojvodine je udaljeno od Obra, tamo vladaju druga
geografsko-klimatski uslovi, ali smo zbog nekih konkordansi obavezni da
i ovim odnosima posvetimo nekoliko
105 S. D i m i t r i j e v 1970, str. 23 ff. (u ovom radu se moe i
literatura koja se odnosi na kulturu).
106 Ibid., str. 38-39; S. D i m i t r i j e v i Arheoloka iskopavanja na pod
muzeja, 1. c., str. 13-16, T. 3 (2-6,9), T. 2 (1,5) , T. 4 (1,4,7),
T.6 (5,6,8,10,1.1) ,
107 Ibid.. str. 39.
100 Ibid., str. 34.
ALOJZ BENAC
72
pregled kulture u Vojvodini prezentirao je B.
Brukner i njegovo djelo bi se u tom pogledu moglo smatrati najsvjeijim.lo?
Nema potrebe ovdje ulaziti u detalje; za nas su od interesa neke konsta
tacije ovog autora:
a) formiranje grupe u Vojvodini je povezano sa upotrebom
barbotinske keramike,'1O
b) kulture u Vojvodini nije dovoljno ispitan, dok
se irenje te kulture u Banatu i Srijemu desilo u fazi IIb, lI l
c) II (Ila - IIb) predstavlja period ove grupe
u Vojvodini,112
d) u Vojvodini sa fazom IIb,113
e) odvajanje tamnog od bijelog slikanja se moe izvriti samo kod razli
kulturnih i vremenskih centara,'14
f) kasna II faza, tj. IIb faza, nestajanje bij elog slika
nja i profilacijelIS (ovoj fazi onda pripadati i naselja
u Obreu i neke izrazito na
keramiku iz Obra 1
116
).
Prema svemu ovome izgleda da dobar dio Vojvodine naseljava neo
litsko stanovnitvo u fazi IIb, tj. u vrijeme kada su formirana na
selja - u Gornjoj Tuzli i u Obrima. U tom smislu pruaju podrku i neki
elementi u plastici. Ako u Vojvodini bijelo slikanje nestaje II kasnoj
II fazi , onda nam je razumljivo zato u Obrima I nema bij elog sli
kanja. Naravno, velika je razlika u ukrasnim motivima bojene keramike, .ier
spiraloidni motivi u naseljima kulture Vojvodine dolaze veoma
U Vojvodini , isto tako, crvena monohromna keramika ulazi II osnovnu
keramografiju kulture (to je i potpuno normalno), pa nikakve
komparacije sa Obrima I u tom pogledu ne dolaze u obzir.
Bilo bi suvino na ovom mjestu govoriti o odnosima
i Karas grupe u Vojvodini.l18 Pa ipak, na ovom prostoru nas interesuje jedan
lokalitet za koji njegov kae da ima veze sa Karas grupom.
To je Donja Branjevina kod Deronja.
'19
S. Karmanski je kulturne slojeve u Donjoj Branjevini podijelio na dva
osnovna perioda, odnosno na dvije kulture: Donja Branjevina (stratum III
109 B. Brukner, 1968.
110 Ibid.. str. 42.
III Ibid., str. 44 i 51.
112 Ibid., str. 44.
113 Ibid.. str. 47.
114 Ibid., str. 49.
115 Ibid., str. SL
116 Ibi.d., T. II, 1, 6 i dr.; vidi i: B. B r u k n e r, Praistorijs.ko naselje na po
tesu Beletmci kod Obrea, Rad muzeJ'a 11 Novi Sad 1962 str. 90
J dalje. ' "
117 Ibid., T. I.
118 Vjerovatnu granicu i Karas grupe stavio je S. Dimitri
jevIc na liniJu Odaci-Zrenjanin-Jaa (S. D i m i t r i j e vi 197() , str. 25).
O odnosima vidi i: J. M a k k a y, Die wichtigsten Fragen
der Periode, Acta Ant. et Arch. VIII, Szeged, 1965, S. 3-18; VL
M i loj i Die wichtigsten Fragen der Periode, Heidelberg. 1%7;
J: .M a k a y, . Zur Geschichte der Erforschung der Kultur und
emlger Ihrer wIchtIgsten Probleme, Acta Arch. XXI, 1-2, BUdapest. 1965, S. 13 ff.
119 S. K a r m a n s k i, Slikana keramika sa lokaliteta Donja Branjevina kod
Deronja, Odaci, 1968.
OBRE l
73
i II ) i Karos (stratum III' , U' , 1'b i I 'a) .120 Prva od ove dvij e kulture je neto
posebno u okviru kompleksa i ona nema nita sa
komponentom u Obrima 1. S druge strane strat urni l'b i 1'a
pruaju neke konkor danse sa komponentom u na
em naselj u. Stratum I' b Donje Branj evine j e okarakterisa n bar
botinskom i slikanom keramikom, sa pravolinij skim ornamentima (nema spi
rala!), izvedenim tamnom i crnom bojom na cr
v
c10j osnovi.
12I
Neki komadi
tamonje slikane keramike se uklapaju u repertoar slikane keramike
iz Ob ra I i predstavlj aj u prave analogije za na.5u keramiku.
m
U ovom pogledu
je nuno spomenuti i rtvenike tipa iz stratuma 1'a, sa zoomor
fnim nogama i kvadratnim platformama. Ti rtvenici su ukraeni tehnikom
urezivanja i duboreza, pa se i u tom pogledu jako pribliavaju tipovima rtve
nika iz Obra 1. 123 - S obzirom na ovakve elemente, mi se da
straturni Donje Branjevine pripadati kasnoj kulturi,
kao to je sa Obreom, Gornjom Tuzlom i Obrima I.
Svakako da straturni u Donjoj Branjevini
daleko vie odgovaraju komponenti u Obrima I nego lokali te
tima grupe Slavonije i Srijema. Ne moe se, naravno, pomiljati
na neke direktne uticaj e; prije bismo morali misliti na paralelne manifesta
cije u peri fernim kulture u njenoj ka
snoj fazi.
Po to se u I 'a fazi Donje Branjevine barbotinska keramika javlja upravo
masovno, a kod slikane keramike crni ornamenti - pored crvene osnove
dolaze i na osnovi (kao i u II stratumu Obra I), postavio bih slje
odnos:
Donja Branjevina l'b - Obre I / stratum I,
Donja Branjevina I'a - Obre I / stratum II,
Zbog ovakve situacij e teko bi bilo stratum 1'a Donje Branjevine uvr
stiti u - linear B stupanj, kako to S. (iako je to
logi no prema tipologiji koju j e on Ovo tim vie to je na nekim
predmet ima ove faze iz Donj e Branjevine i crveno crusted sli
kanje, koje je u Obrima l zastupljeno samo u I fazi, a to je znatno kasnije
od linear B stupnja. Tako bar izgleda iz ugla naeg posmatranja.
Kada je o samom eponimnom naselju kul
ture, onda nam radovi D. i Vl. so
lidnu usporedbu sa naim naseljem.
125
D_ je dola do
rezultata da je barbotinska keramika elemenat kulture i
da se javlja u svim njenim fazama.
m
U su pomijeane sve glavne
vrste barbotinske keramike - naljepljivanje i (kanelirani bar
botine) u prvom redu. m U tom pogledu nema neke osjetne razlike prema
' 3) Ibid., str. 4-17.
Ul Ibid., str. 7-8.
' 22 Ibid., Sl. 17-21 (posebno Sl. 18'-20).
1>3 S. K a r m a n s k i, rtvenici, statuete i am-uleti sa lO\kaliteta Donja Bra
nj evina kod Deronja, Odaci, 1968, str. 3,21-23, Sl. 6 i 7 (vidi ,i rtve
nike iz nalazita Koros kulture Marosele-Pana, u koje
je R. Tringham nazvala lampama - R. T r i n g h a m, 1971, Fig. 111, n; p. 76).
,2-4 S. D,j fi i t r i j e v i 1970, $Itr. 34,
'25 D. A r a n e lov i - G a r a a n i n, 1<954; V l. M i lOJ Ch.ronologie
der jiingeren Steinzeit Mittel- und Siidosteuropas, Berlin, 1949; l s ti, KoroSrStar
l. c.
"6 D. 19S4,str.63.
'27 Ibid., T. V, 13-15 (vidi i V 1. hl i loj Chronologie, Bell. 1,2, Ta.f 29)
74
ALOJZ BENAC
barbotinskoj robi u Obrima I, ali to nema ni hronoloke vrij ednosti.
je situacija i sa urezanim ornamentima na gruboj keramici.
128
je
ovdje bojena keramika, koja je i u sluila za stupnjevanje, pa makar
to bilo i tipolokim putem. Poznato je da se tamno slikani ornamenti u Star
redovno veu za III fazu razvoja (faza Ub po D.
a to je upravo elemenat vaan za Obre I. Na svjetlijoj oran i ugasito crvenoj
podlozi izvode se u veoma okomite trake debelim
linijama i ispunj ene mreastim prepletom,129 odnosno okomitim tankim lini
jama,130 ili je povrina posude ukraena samo okomitim debljim lini
jama.
131
Sve su to ornamentaIni motivi koji su osobito u Obri.
ma I/stratum I i II. Poto faza Ub u neposredno prethodi
skoj kulturi, ne neki oblici kod fine i sjajno keramike
koji se pribliavaju kakanjskim tipovima iz II stratuma Obra 1. 132 SI!
radi o jednoj hronolokoj saglasnosti.
Iako u Obrima I nema krivolinejnih bojenih ornamenata, a oni
su jako prisutni II IIb fazi ipak nam se da je neosporna pa
ralela:
IIb - Obre I/stratum I i II.
U zatvaranju kruga oko komponente u Obrima
JOS neke analogne pojave iz Pomoravlja i sa Kosova. Pri tome mislimo na
nalaze u Velikoj Gumnitu, Zitkovcu i Glad
nicama.
Na lokalitetu Velika u Vrtitu, M. Garaanin, na osnovu strati
grafskih posmatranja, izdvaja jedan sloj sa bijelim slikanim ornamentima i
drugi sloj sa tamnim ornamentima.
133
Posebno su bliski naoj slikanoj kera
mici oni primjerci iz Velike kod kojih su okomite trake de
belim linijama, a rubovi vaza ukraeni ukrtenim linijama.
134
Ovi motivi su
izvedeni tamnim bojama i zato sloj Velike ulazi sa Obrima I/stra
tum I i II u isti hronoloki i kulturni horizont.
i Gumnite se nalaze u Pavlovcu kod Vranja. M. Garaanin navodi
da se bojena keramika u odlikuje tamnim i uglavnom pr avolinejnim
ornamentima,135 pa bi ulazila u horizont sa pomenutim slojem u
Velikoj S druge strane, spiralni motivi na bojenoj keramici Gumnita
osnovu slikane ornamentike na ovom lokalitetu.
136
Zbog toga, kao i na
osnovu nekih drugih zapaanja, M. Garaanin izraava uvjerenje da spiralno
slikanje postaje tek u kasnoj etapi kulture, u fazi Star
II I 137 l U taj horizont stavlja i naselj e u Gumnitu. je da se ova
konstatacija moe primijeniti na varij ant u kulture oko Vranja,
ali se ne da nikako primijeniti na komponentu u Obrima I.
U naem komparativnom poseban interes izaziva naselje
kulture u kod Kragujevca.
138
U tamonjem sloju, debljine
'26 Ibid., T. VI, 19,21-23, T. VIII, 20.
,,, Ibid., T. XVI, 1-2 (vidi i V 1. M i loj Chronologie, Taf. 29-5 i 8).
,:;o V 1. M i loj i Chronologie, Taf. 29-10.
131 D. 1954,T.XII
ln Ibid., Sl. 5, b, C.
'33 Praistorijske kulture Pomoravlja i Srbije, Katalog, Narodni muzej,
Ni, 1971, str. 12.
"" Lbid., Sl. 40, 41, 44, 45-54.
'''M. Garaanin, 1968,str.304.
1'0 Ibid.
Ibid.
'JO R. G a lov i eue Funde der in Miltelserbien und Ma
kedonien, 1. c.
137
75
OBRE I
oko 60 cm, najbrojnija je kanelirana barbotinska keramika,l39 a vrlo je
gruba roba sa urezanim ornamentima.
140
Fina monohromna roba
je, naprotiv, rijetka. Slikana keramika se pojavljuje samo u jamama: uglav
nom crno slikanje na crvenoj podlozi i pravolinejni motivi (bijelo slikanje i
spiraloidni motivi su rijetki). Vrlo su omiljeli okomiti trakasti motivi, oivi
debelim linijama i ispunjeni mreastim prepletom.
141
ovo je dovoljno
za hronoloku i kulturnu paralelu sa naim naseljem. Ali ne samo to:
- u je ukras ruice na gruboj keramici doao do punog iz
raaja,142
- okrugla na gruboj keramici iz najbolje
odgovaraju ukrasima u Obrima 1,143
- jedna niska noga je ukraena punim okomitim trakama (izve
denim, dodue, tamnom bojom), koje nas izvanredno na na pri
mjerak noge iz I faze (T. XVI, 2),1
44
- oblici nekih rtvenika i ukrasi na stranama
taste platforme takvih rtvenika
145
se slau sa naim rtvenicima na
T. XXI, 1-2.
Kada sve ovo uzmemo u obzir, izgleda da naselje u posjeduje
najvie elemenata za neposrednu komparaciju sa keramikolll
tipa u Obrima I. Kako se u i poneki spiralni ukras,
a noga sa punim okomitim trakama odgovara primjerku iz I faze
naeg naselja, moda bi se mogla izvesti ovakva paralela:
- Obre I/stratum l / II.
Naselja u Gladnicama kod i itkovcu sa svojom keramikom
tipa pripadaju sasvim kasnoj fazi iako su to zasada
najstarija neolitska naselja na Kosovu. U Gladnicama su izdvojene dvije faze
- la, koja uz tamno ima i bijelo bojenje i lb, u kojoj se samo tamno
slikanje.
l46
Slikani ornamenti u itkovcu izvedeni su uvijek tamnom bojom
na crvenoj podlozi, a ova keramika se u tom naselju mijea sa
keramikom tipa.
147
Prema tome, u itkovcu se zaista radi o po
sljednjim izdancima kulture. I tako dobivamo odnos:
Gladnice la - Obre I / stratum I(?),
Gladnice lb - Obre I/stratum II,
itkovac - Obre J/stratum II / III.
Poto se komponenta u Obrima I, svojim izra
i rtvenike i plastiku), potpuno uklapa u okvir star
kulture, nema nikakve potrebe da ulazimo u neposredne
sa drugim kulturnim kompleksima, sa kojima je grupa ivjela u
susjedskim odnosima. Bila bi to opet jedna analiza o odnosima
' 3'/ Ibid., Taf 6 (1'-4).
"" Ibid., Taf. 7 (1-5).
'" Ibid., S. 3, Taf. 1 (2'---4), Taf. 10 (2-4); Abb. l.
'" Ibid., Taf. 4 (1,6).
'AJ Ibid., Taf. 3 (4).
'44 Ibid., Taf. 5 (5) .
145 Ibid., Taf. S (608).
,<6 B. J o van o v i - J. G I i i Praistorisko naselje na Gladnjcama kod
Gla.snik muzeja Kosova i Metohije II, Pritina, 1957, str. 223 ff; J. G I i
i Isko.pavanje na lokalitetu "Gladnice kod Arheoloi',ki pregled 1.
Beograd, 1959, stu. M. G a r a a n i n, 19&8, str. 304.
'" N. T a s i i neki problemi relativnog hronolokog odnosa neo
],itskih i Emeolitskih naselja na Kosovu i u dolini Ibra. Glasn.ik muzeja Kosova
Metohije III, Pritina, str. 1'3.
i
76
ALOJZ BENAC
kulture u cjelini sa drugim kulturni m grupama, pa se zadovol ji ti da o
tome neto kaemo II poglavl ju o hronologiji naselja. Na ovom mjes tu
samo neke koje se odnose na mjesto nasel ja Obre I u okviru
kulture. To su:
a) komponen ta u Obrima I posjeduje sve osnovne elemente
izvorne kulture i o njenoj pripadnosti nema nikakve dileme.
b ) Obre I se nalaze na krajnjoj periferiji gmpe u sjevero
zapadnom Balkanu i to je uslovilo poseban dodir sa Jadranskom
c) komponenta u naem naselju je doivjela is tu ili
transformaciju kao i mnoga druga naselj a na periferiji kulture.
Tako je tamno slikanje ornamenata zapaeno u Gornjoj Tuzli, Donjoj Branje
vini, Cukaru, Gladnicama i itkovcu. Dalja istraivanja pokazati da
li je ovo uslovljeno samo hronolokim poloajem ili su rubne oblasti
grupe izgubil e neke dekorativne elemente na bojenoj keramici. Vjero
vatno je da su periferne oblasti naseljene u kasnijoj fazi kulture
i da je to glavni uzrok izvjesne
d) komponenta u Obrima I je prema osobi
nama najblia kulturi u Gornjoj Tuzli, Donj oj Br anjevini i -
posebno - u Da li to da su ove stanice naseljene od stanovnitva
koje je polo iz bliskih naselja u centralnom dijelu grupe? Za
sada je na ovo pitanje odgovoriti.
e) Stratum II u Obrima I je svakako finalna faza u razvoju
kulture, jer iza nje se kontinuirano razvija protokakanjska kul tur a . Bez da
ljih ispitivanj a u centralnom prostor u grupe i novih
nismo u stanju da li ovaj stratum Obra I i pretpo
stavljenu III (po D. Gar aaninovoj) , odnosno IV (po Vl. ili S tar
- final (po S. fazu. Za sada je sigurno da mnogi ele
menti ukazuju na fazu Ilb. Totalni nedostatak spi rainih motiva bi
moda ukazivao na neku finainu fazu, ali se u njoj jo uvij k njeguj e bojena
keramika.
f) U Gornjoj Tuzli nisu zapaeni neki elementi I faze u Obrima r. S druge
strane, upotreba plj eve u ovom stratumu Obra I bi govorila za ist ovremenost
sa Vlb stratumom Gornje Tuzle, pa zato ne bismo mogli tvrditi da je naselje
Obre I starije za jednu fazu. Kulturne odnose sa Donjom Br anjevinom i Glad
nicama smo izveli na osnovu stratigrafske analogije i zato ne moemo do
kraja insistirati na paraleli koja se bazira na dva istovetna stratuma u sva tri
naselja. J er, podjela kulture u Obrima I na dva stra
tuma je u ovom momentu jedna lokalna podjela. Da li ona ima i neko ire
istraivanja i studije.
g) Naprijed izvedena analiza bi najvjerovatnije ukazi\'ala na jedan ova
kav kulturni i hronoloki horizont kulture: Obre I ( I - II stra
tum) - Gornja Tuzla Vlb - Vinkovci (Trnica) - Donja Branjevina l'
- IIb - - Gladnice la-lb - III .
Izvan ovog hor.i.zonta ostala bi faza VIa iz Gornje Tuzle i i tkovac. Nj ima
bi sasvim vj erovatno odgovarala III faza u Obrima 1, odnosno protokakanj
ska kultura.
h) I naj zad, neto o varijantama. - Totalnim odsustvom spiraloidne
ornamentike i prisustvom jadranskih tipova monohromne keramike (a da
i ne govorimo o mijeanju sa elementima impresso kulture), kom
ponenta u Obrima I predstavlja sigurno posebnu vari jantu kul
ture. Na osnovu pregleda materijala, imam utisak da se na Slavonije
i Srijema razvijala jedna varijanta, iz koje je onda na
stala sopotsko-lengyelska kultura. Isto tako mi se da slo
OBRE I
77
Jevi u Donjoj Branjevini predstavljati jezgro varijante ove kulture, jer
t amo zaista ori ginalne elemente. Nemam namjeru da se zadr
avam na centralnom, junom i kulture, jer
izdvajanje nekih varijan ti na ovim izvriti struc;njaci koji se
bave neposrednim terenskim is traivanjima u tim oblastima.
U svakom i ova situacija u Obrima I je potvrdila da se veliki
kulturni kompleksi iz neolitskog doba, silom genetskih i drutveno-ekonom
kih kretanja - dijele na manji ili broj varijanti, uz zadravanje osnovnih
elemenata kulture. U ovom pravcu se dobrim dijelom i kretati
dalj a js traivanja n eolit skog svijeta na Balkanu.
B - Porijeklo druge komponente kulture u Obri
ma I treba neosporno t r ai ti na j ugozapadnom i zapadnom prostoru od naeg
naselja, odnosno na Jadranskog bazena. Samim tim ulazimo u veliki
cirkummediteranski kompleks starijeg neolita.
L. Bernabo Brea smatra da je impresso keramika kulturni fenomen sa
prostornom i vremenskom to ga je primitivno
poznavalo.
148
Granice ove robe su gotovo neuhvatljive i
veoma je sretna okolnost to je u Obrima I fiksirana jedna njena granica,
a jedan njen tip i hronoloki

Impresso-cardium keramika zahvata cijeli Jadranski bazeniso i nae po
jave u Obrima I moramo svakako posmatrati u sklopu jednog ireg dalma
tinsko-apeninskog prostora. Prema miljenju W. Bray-a, impresso keramika je
najstarija roba na Jadranu od Apulije do pokrajine Abruzzo i na
taj susjedstvo sa pojavama u Dalmaciji.lsl Za nas je od
interesa i konstatacija da je najstarija impresso r oba Ll junoj Italiji po
monohronmom keramikom,152 jer tako moemo utvrditi da
je monohromna keramika I i II stratuma u naselju Obre I imala na Jadranu
jednu duu tradiciju.
. koji se posebno bavio starijim neolitom u Dalmaciji i tamo
njom impresso-cardium keramikom,I s3 doao je do da u pogledu
ove vrste Dalmacija sa Apulijom krug i da se ove
oblasti ne mogu odvajati.
lso
sa nae polazne
ovo je sasvim i umnogome olaka,-a razmatranja o najstarijim
fazama u Obrima l.
Prema istom autoru, impresso-cardium keramika se u (danas
nalazitu ove robe u Dalmaciji) izraava u svega
dva osnovna oblika: ovalnoj i posudi sa ravnim dnomiSS (prva forma
1'" L. B e r n a b o B r e a, Arene Candide I, 19.xi, p. 198; i s t i, Il neolitico
aceramica impressa e la s!Ua diffLlsione nel Mediterraneo, Rivista di studi I1guri
XVI, 1950.
149 je J. Koroec pretpostavljao da bi moglo do susreta im
presso i ,kulture u centraLnoj Bosni i da bi taj susret predstavljao
interesantan kulturni problem (J. K o r o e e, 1960/6I,str. 15; i s t i, Alcuni pro
blemi del Neolitico Balcano-Danubiano, Atti del VI Congres>so UISPP, I, Relazioni
generaLi, Firenze, 1962, p. 149).
150 J. K o r o e c, 1960/ &1, siT. 15.
151 W. B ray, Neolithic Painted Ware in the Adriatic, Anviquity XL, NQ 158,
1966, p. 100.
152 Ruth W h i t e h o u s e, The Early Neolithic of Southern Italy, AntiqLlity
XLII, 1967-1%8, p. 188.
153 . B a t o v 1966.
ls.: . B a t o v ic, Neolits,ko naselje u Diadora, sv. 2, Zadar. 1960
1961, str. 93.
155 Ibid., str. 60 j 101.
78
ALOJZ BENAC
moe na kuglasto-ovalne i polukuglaste posude )_156 U tom pogledu
Ilmpresso keramika u Obrima I slijedi prednje formalne okvire, to da
su pomenuti oblici bili konstantni, i dal eko rasprostranjeni. Sto
se ornamentalnog sistema, u Dalmaciji motivi izvedeni rubom
koljke cardium, ali se pri motiva upotrebljavaju i neka kamena
i kotana

Nema gotovo nikakve sumnje da su tremolo motivi u Obrima l nastali
na bazi uprotavanja i raznih modifikacija cik-cak motiva jadranske kera
mike. A cik-cak moti"i su ne samo u Dalmaciji
l58
nego i u junoj Italiji
1J9
veoma ukrasni motivi, tako da oni jednu od osnova orna
mentalnog sis tema impresso-cardium keramike. Odatle, dakle, vuku porijeklo
i nai tremolo ukrasi .
Vidjeli mo da su tremolo ukrasi u II fazi naeg naselja izvedeni na
vie - dodu e veoma bliskih - to i neki krajnji
domet u ovakvom ukraavanja. Pa ipak, gotovo sve varijante ovih tre
molo motiva su poznate i u slojevima starijeg neolita u kod Zadra.
loO
Tamo su, istina, tremolo motivi zastuplj eni u relativno mal om broju, no vano
je da su oni i u ovom naselju raznovrsni i da se javljaju u is tim varijantama
kao i u Obrima 1. . smatra da se u starijem neolitu Dalmacije mogu
naslutiti tri faze
l61
i da impresso-cardium kultura pr ipada drugoj
fazi ovog neolitskog doba u Dalmaciji.
162
Na osnovu usporedbe sa tremolo ke
ramikom u Obrima I , bilo bi da se stariji slojevi u
mogu - bar - uvrstiti u fazu starijeg neolita u Dalmaciji,
odnosno u sam kraj tog neolitskog perioda. Zbog toga bi paralela sa Dalma
cijom izgledala za sada ovako:
Obre I /s tratum I-II - stariji neolit Dalmaci je II / III -
Dalja istraivanja u Dalmaciji pokazati da li na ovom zaista
egzistira faza starijeg neolita i da li ona ima ornamentalne ele
mente kao to j e u Obrima 1.
Iako su Dalmacija i juna Italija, zaista, usko povezane u starijem neo
litu, ukrasi tremolo tipa su u tzv. apulo-materanskoj oblasti - kao i u ostalim
krajevima Italije - slabije zastupljeni i u pogledu unificirani.
Ti ukrasi ne za sada u Italiji ni hronoloki horizont.
ornamentima ovog tipa su zastupljeni sitniji ili sasvim sitni
cik-cak motivi. Oni sitniji su nam poznati iz nalazita Tirlecchia,163 S. Angelo,IM
Altamura,16S Mass. La Quercia, 166 Mass. Villana' 67 i dr. , a sasvim sitni, pravi
1S6 . B a t o v i 1964/65, str. 7.
157 I,bid. , s tr. 7.
158 . B a t ovi 1%6, T. LlI, LIV-LVII.
lS9 Na pr.: M. M ay e r, Molfetta und Matera, Leipzig, 1924, T. V-VII, XI;
A. M o s s 0, Stazlone prei&tocrica di Coppa Ne\' igata presso Manfredonia, Mon. ant.
XX, 190&, T. IX i dr.
160 . B a t o v i 1966, T. XLV, 3; XLVI, l , XLIX, l ; LVI, 3, LIX, 1-6, LX.
1,2,4-6, LXVII, 6, LXVIII, l, LXXX, 7.
,., Ibid., str. 103.
'.2 Ibid., str. 100.
163 R. S t e ven s o n, The Neolithic Cultu-res of South-East Italy, Proceeding
of the Preh. Soc., N. S. XIII, Cambridge, 1947, Pl. II/ 3.
16< F. B i a n c o t i o r e, La ceramica della Puglia protostorka, Rend. dell'
Accad. di ArcheoI., Lett. e Belle Arti XXXI, Napol i, 1957, Tav. I, h.
,., U. R e II i II i, La piu antica ceramica dipin.ta ,in Italia, Roma, 1934. Fig. 34.
166 Na osnovu uvida u arheoloki ma'terijal muzeja u Foggia...i.
'., D. T ru ill p, Central and southern Italy ,before Rome, Landau, 1966 (an
cien t Peoples and Places), Fig. 10.
79
OBRE I
tremolo motIvI IZ Francavilla Fontana,168 Capanna Longo (Leporano),169, Ari
ano Irpino od Benventa) 170 i dr. Sasvim izuzetno se javljaju
i primjerci sa nekim tremolo ornamentom u vidu sitne jelove grane (Grotta
Pi pistrelli, Tirlecchia) .171
Po svemu izgleda da je impresso keramika sa tremolo motivima u Obri
ma I u i formalnom pogledu daleko blia robi u
Dalmaciji, specijalno u nego onoj u junoj i srednjoj Italiji. To bi
bilo i prirodno zbog geografskih uslova, pa porijeklo impresso keramike II
Obrima I ne treba ni traiti dalje od Dalmacij e.
Neosporno je isto tako da monohromna keramika I i II stratuma u
Obrima I svoje porijeklo iz istog pravca. Dovoljno je samo pogledati
nekoliko primjeraka monohromne keramike iz slojeva starijeg neolita u Smil
da bi se dolo do punog uvjerenja o srodnosti Obre I - u po
gledu monohromne keramike.l72 Ta vrsta se dalje razvijala u daniI
skoj i kakanjskoj kulturi, pa je sigurno da u tom smislu postoji puni konti
nuitet starijeg i srednjeg neolita. Naravno, u danilskoj i kakanj skoj
kulturi je dolo do individualiziranja ove robe.
Na osnovu ovoga to je mogle bi se istaknuti one koje
zasluuju posebnu panju i u odnosu na nae naselje imaju primaran
a) Iako su se tremolo motivi na keramici Obra I razvili iz cik-cak mo
tiva, a ovi su bliski cardium ukrasima, ipak smo drugu kul
turnu komponentu I i II stratuma u naem naselju terminom im
presso. Ovo nije samo zbog toga da se Obre I u jednu ja
dransku kulturu koja se naziva samo impresso kultura, nego i zbog
toga to ovi motivi u naem naselju nisu rubom cardium koljke.
Iz tog razloga ne bi pristajao ni naziv impresso-cardium komponenta.
b) Repertoar ornamentainih motiva na impresso keramici Obra I je sve
den na tremolo ukrase (neki izuzeci, kao to su iri cik-cak urezi,
ne mijenjaju mnogo na stvari), ta je uzrok ovako jednostranom koritenju
motiva iz bogatog repertoara impresso-cardium keramike? Prvi uzrok treba
traiti u nedostatku koljki za originalnih cardium
ukrasa. U tom smislu je prekinuta veza sa morskom obalom; zadran je samo
princip ukraavanja koji se u centralnoj Bosni izvodio drugim po
stupkom. impresso ukrasi iz okvira impresso kulture nok
tom ili nekim na gruboj keramici) nisu u Obrima I mogli do
izraaja pored barbotinske keramike tipa. Dva ovakva tipa
grube keramike nisu valjda mogla ni egzistirati jedan pored drugog. Isti je
i sa urezanim linijama na keramici jadranskog tipa,m jer je zadran
samo sistem ukraavanja tipa.
Prema tome, nosioci jadranske komponente u Obrima I su zadrali i II
novoj sredini dalje razvijali tipove monohromne keramike, pa su
jedan dio te keramike ukraavali tremolo ukrasima u navedenim varijantama.
Nije onda to stariji straturni u naem naselju pruaju daleko vie
nalaza sa tremolo ukrasima nego ijedno drugo neolitsko naselje
u Dalmaciji ili u Italiji. U Obrima I je dolo do izvjesne specijalizacije u ovom
pogledu.
168 F. B i a n co f i o re, 1. c. Tav. II, a.
169 F. B i a n c o f i D r e, Puglia preisto-rica ed Oriente premiceneo ..., Archivio
Starico Pugliese IX (1956), Fasc. I-IV, Bari , 1958, Fig. 5, c, g.
170 Prema uv-idu u praistorijsku zbirku u Museo Nazionale 'LI NapuljiU.
171 Prema uvidu u praistorij.sku zbiI1ku u muzeju Matere.
172 S. B a t o v i 1%6, T. XXVI, 1,2,5, 7, 8.
173 Ibid., T.
80
ALOJZ BENAC
c).. Analiza paralela sa DalmaCijom i Italijom goto o sigurno,
da ponJeklo vrste u naem naselju treba traiti u Dalmaciji,
odnosno u naSeljI ma koja spadaju u isti krug sa starij im naseljem u
Naselja u junoj Italij i su za nas u drugom planu, premda sa DalmaCijom
isti kult urni kompleks.
d) Neosp rno jc da impresso komponenta iz II st ratuma Obr a I pr ipada
samom kraj u s tar ijeg neolitskog doba. Da li onda sloj evi u kojima s nalazi
keramika sa tremolo ukrasima pripadaju finalnoj fazi s tarijeg neo
lita? Takva jedna tvrdnja bi u ovom bila proizvoljna, j er bi pr thodno
trebalo potvrditi tl nizu naselja sa razvijenom stratigrafij om ovakvu situaciju.
sadanj m momentu, ovaj vrijedi samo za naselje Obre I.
ire hronoloko mjesto komponente u vom nasel ju jo
razmatrano u poolavlju o hronologij i. To se prvenstven odno i na hrono
loke paralele sa
Naselje Obre I je smjeteno i na krajnjoj periferij i jadranskog kom
pleksa sa eardium-impresso keramikom; to je zapravo kraj nji domet ovog
kompleksa na sj evernom dijelu Balkanskog poluostrva. u ovom periodu
srednja Bosna se predstavlja kao veoma vana raskrsnica u kretanju neolit
skih ljudi sa Mediterana i iz Podunavija, odnosno iz unutranjost i Balkana.
Protokakanjska i kakanjska kultura
naprijed smo konstatovali da je protokakanjska faza kakanjske kul
ture nastala na j ednoj autohtonoj bazi, uz veoma snano kulturnih
veza sa Jadranskim Zbog toga prvo iznij eti neka mil j enj a
o raslojavanju i j edne i druge komponente, da bi nam bilo lake govo
riti o odnosima sa kulturama srednjeg neolitskog doba.
S t a r e v a k a b a z a je ostavila ovdje u svoju bogatu bar
botinsku robu i zato prvo ovu kulturu uzeti u obzir.
S. je postavio hipotezu da j e kompleks balkanske slio
kane keramike Karas, Karanovo, Amzabegovo), u isto vr ijeme za
mijenjen horizontom crnopolirane keramike (Dimini, Boian, i dr.). Svi
predstavnici nove gr upacije pripadaju balkansko-anadolskom kompleksu,
porijeklo treba traiti na maloazijskom prostoru. Seoba je iz tog re
giona, u Trakiji je dolo do a uslijed dodira sa supstra
tima stvorene su nove kulturne grupe.
174
Prema mi lj enju ovog au
tora, broj nalazita zavrnog stupnja kulture SI' nalazi u
Slavoniji, Srijemu, Bo ni, Makedoniji, Rumunij i i
pa je osipanje kulture u nj enom centralnom uslovljeno
razbijanjem nj enog j ezgra od strane nosilaca kultur y5 Seoba novih
elemenata je bila munjevita i nosioci kul ture nemaju ni ta
sa starom kulturom.
176
Zanimlj iva je konstatacija
da je faza kulture zasada ustanovljena jedino u samoj
pa sc r azbijanje starog neolitskog jezgra odigralo u i njenoj oko
lini, a onda je u susjednim dolo do a s i m i l a e i j e sa staro
'" S. 1970, str. 40 (vidi i M. Garaanin, Iz istorije mla
neolIta u Srbiji i Bosni, GZM, N. S. IX, Arheologija, Sarajevo, 19.54, str. 22 ff;
i s t i, Problem podunavskog i ukrajinskog neolita u svetlosti novih arheolokih
rezultata GZM, . S. VIII, Sarajevo, 1953, str. 65 ff).
175 S. D i m i t r j j e v i kultura u slavons'ko-srijems.kom pro
storu i problem prij elaza ranog u srednji neoLit u srpskom i hrvatskom Podunav
lju, l. e., str. 40.
170 Ibid., str. 45-46.
OBRE I
81
stanovnitvom.
177
Na bazi baze i novih ele
menata formirana je i lengyelska kultura, koja nije nikakav regionalni tip
kultur e, ali pripada balkansko-anadolskom kompleksu.
178
B. zastupa miljenje. Formiranje grupe on
objanjava jednim irokim pokretom iz maloazijskog prostora, u kojem je
tzv. gradacionim karakterom migracionog kretanja dolo do asimilacije sta
novni tva grupe od strane maloazijskih kolonista (prethodni cen
tri su u junoj Trakiji i u Veselinovo grupi).179 U pogledu sopotsko-lengyelske
!rupe u Slavoniji i Srijemu on ima isto miljenje kao i S.
U istom pravcu idu i razmatranja D. koji govori o
kolonizaciji na prostoru grupe i o spoju i maIoazij
skih kulturnih elemenata.
lso
D. Garaanin pretpostavlja da sa fazom kulture
III) ide paralelno najstarija kultura AI), to
da u ovom periodu dolazi do izvjesne asimilacije
lbl
Takvo miljenje podupire
i M. Garaanin, koji je neosporno prvi postavio tezu o balkansko-anadolskom
kompleksu i koji pledira za jedan hronoloki horizont: III - Vin
la - Vrnik IV162.
I j o nekoliko napomena ovih i drugih autora o odnosima
i kakanjske kulture:
- B. dodir kakanjske kulture sa varijan
tom kulture o tome da je kultura
Bosne kasnog datuma (dakle, Gornja Tuzla VIa bi ila paralelno i sa jednim
dijelom kakanjske kul ture) .183
- S. kakanjske kulture je od faze
kulture. Za njega kakanjska kultura u vremenu razvijenog
A2 stupnja.
IS4
- J. Koroec: u kakanj s koj kulturi ima i i ele
menata i zato bi ona trebalo da bude paralelna bar sa jednom fazom
kulture.
IS5
Opaamo, dakle, da se raspadanje grupe, i u naj
broju studija, vezuje za prodor novih, maloazijskih elemenata,
odnosno za balkansko-anadolski kompleks. Prema tome, ova kulturna
i grupa je, u okviru takvih shvatanja, nasilno rasturena ili asimilirana
od novih kolonista. Ako gledamo na varijantu grupe u Obrima I,
onda moramo ustarioviti da je njeno odumiranje ilo drugim putem. Ovdje
se dogodilo jedno prirodno prerastanje u novi kulturni izraz.
komponenta je, vjerovatno opet u svojoj degenerativnoj fazi, izgubila mnoge
osnovne kulturne elemente i predala dalje samo barbotinsku robu.
ln Ibid., str. 47.
178 Ibid., str. 52-55. (vidi i S. D i ID i t r i j e v i 1970, str.
17' B. J o van o v i tipovi balkanskog neolita i eneolita, Staninar,
N. S. XIII-XIV Beograd, 1962-1%3, str. i s t i, 196'8, str.
"" D. S r e j o v i Versuch einer historischen WerLung der
1. e., S. 5---<l; (vidi i B. o vi Tragovi preistoriskih migracija u
BoSlIli, l. e. str. 17).
,., D. A r a n e lov G a r a a n i n. 1954, str. 136.
I.' M. G a r a a II i n, 1971, p. 80.
183 B. J o van o v i 1968, str. 137.
lB' S. D i m i t r i j e v i Zur Frage der kannelierten Keramik in der Hvar
Kultur, Adriatica praehistoriea et antiqua, Zagreb, 1970, str. 113.
'" J. K o r o e e, 1960/61, str. 22.
6 Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Arheologija
82
ALOJZ BENAC
U Obrima I se radi o prirodnom odumiranju jedne kulturn grupe, bez nasil
nog ruenja ili nasilne asimilacije.
razvoj u Obrima I nas obavezuje da - barem u mo
lzucavanJ3 - nastanak protokakanjske faze kakanjske kulture odvo
Jimo od procesa formiranja grupe i drugih pomenut ih grupa sred
njeg neolita. U isto vrijeme razvojni proces u Obrima I Za sobom
razmiljanje o eventualnoj prenaglaenosti migracionog faktora u formiraniu
neolitskih grupa. Da li neolitski ivota, ezan za
ljoradnju i dozvoljava tako masovna, tako nagla i daleka
kretanja? Da li ne bi autohtone razvojne faktore trebalo mnogo vi e uzimati
u obzir kod obja njavanja novih kulturnih grupa, a gradacionim kulturnim
uticajima dati daleko nego dosada? U tom smislu bi neto go
vorila i stratigrafija u Gornjoj Tuzli, u se V stratumu zapaa postepeno
ranijih i pojavljivanje novih elemenata na robi.m
U tom pravcu su se i miljenja na simpoziju o lengyelskom
kompleksu u Nitri 1967. godine.
l s7
Samo nova terenska istraivanja mogu da
prue novi materijal za rjeavanje ovog problema. Ta istraivanja defini
tivno potvrditi veoma pokretni balkansko-anadolski kompleks ili baciti sa
svim novo svjetlo na odnose i ukazati na autohtonog
kulturnog razvoja.
Neke napomene koje smo sada iznijeli onaj poloaj protoka
kanjske faze u Obrima I prema kulturi koji smo r anije pro
ponirali. Ako je komponenta u I i II fazi Obra I paralelna sa
I1b, nema nikakve sumnje da je III faza u naem naselju paralelna
sa fazom III na nekim drugim Prema tome, u odnosu
na grupu imamo ovakav odnos:
protokakanjska kultura (III faza Obra I) - III (odnosno Star
IV po Vl. ).
U ovakvoj paraleli lako se moe prebroditi i navedena nesaglasnost
prema kulturi kod S. Protokakanjska faza bi sasvim
jednostavno ispunjavala interval AI - A2 (prvi dio) .
Druga komponenta, i m p r e s s o k o m p o n e n t a, protoka
kanjskoj kulturi ostavila je u tipove monohromne kera
mike, dok je impresso keramika sa tremolo motivima potpuno Opet
se sa odumiranjem jedne kulturne komponente kao to je bio i pret
hodni opet nam se nude dokazi o kontinuitetu stari jeg i sred
njeg neolita.
Ovaj proces izumiranja impresso komponente u Obrima I se morao
odvijati paralelno sa izumiranjem impresso kulture na Jadr anu i s tvaranjem
tamonje daniiske kulture. Kao to se deava i kod drugih kul
turnih grupa, izumiranje impresso kulture i nastanak nove grupe na Jadranu
se posmatra ili u kontinuitetu ili u procesu migracije i nasilnog smjenjivanja
jednog elementa drugim elementom.
. je prvo pledirao za jedan prekid impresso kultur e i
grupi
lSS
daniiske kulture u odnosno za novi etnikum Ll danilskoj
(takvom sam r j eenju i sam raniie naginjao).IS9 Kasnije je li istraivanjima
otiao korak dalje i utvrdio da naglih preki da na Jadranskoj obali n ije bilo i
,'-' B. 1960/ 61,s.tr.818.
,.7 uber den Lengyel-Komplex und die benaehbarten Kulturen.
Studijne Zvesti, itra, 1969, S. 591, 594.
'" S. B a t o v i eolitsko naselje Radovi Instituta .TAZU u Zadru,
Sv. X, Zadar, 1963, str. IlO; j s t i, 1964/65, st:r. 16.
'89 A. B e n a e, 1961, S. 78-80.

bERE I
da je morao postojati kontinuitet starijeg i srednjeg neolita u ovoj
oblasti . Moe se govoriti, kae on, samo o j ednom samostalnom, mirnom i
postepenom razvoju i neposrednom prijelazu iz starijeg u srednji neolit Dal
macije,19J uz rezervu da u samom nije prelazna faza izme
impresso kulture idanilske kulture.
I
?1
J. Koroec je zastupao stanovite da je u Dalmaciji impresso
kultura prestala prije daniiske kulture i da impresso komponenta nije sluila
kao baza za formiranje daniiske grupe. Radilo bi se vjerovatno o dva
nosioca.1n Svakako je interesantan stav ovog autora da je kul
t ura, preko Slavonije i Bosne, uticala na formiranje dani Iske kulture,l93 to
bi da je impresso kultura na Jadranu ranije odumrla.
R. Tl-ingham, naprotiv, misli da morati postojati neki kontinuitet i
prelaz iz impresso kulture u daniisku kulturu, jer su obje kulture rairene na
istom terenu.
I
?4 Po tom miljenju bi izlazilo da je impresso kultura na Ja
dranu prirodno odumrla i prela u novi kulturni izraz.
M. Garaanin je postavio da je u Dalmaciji postojao i jedan
protodanilski stupanj, koji bi, moda, odgovarao Sesklu i starijim Dimini
stupnjevima u Tesaliji.
'
? 5
Vl. je pretpostavljao prekid impresso kulture
i daniiske kulture i u svojoj hronologiji postavio ovakav redoslijed neolitskih
kultura u Dalmaciji: I - impresso, II - ?, III - Danilo (savremeno sa
Arapi i Argissa stupnjem), IV - itd.
196
On se, dodue, nije blie
bavio odumiranjem impresso kulture u Dalmaciji pa ne bismo mogli iznijeti
njegovo definitivno miljenje u tom pogledu. Do navedenog o jednoj
prelaznoj nepoznanici Vl. je doao samo na osnovu usporedbe sa si
tuacijom u
Sta o tome, odnosno o nastanku daniiske kulture misli D.
sam iznio u svom radu o naselju Obre II.197
Analiza materijala u Obrima I je jasno pokazala da je u
ovom naselju dolo do prirodnog izumiranja impresso komponente i da se
ni u kom ne radi o njenom nasilnom ruenju. To sigurno
podsticaj za dalje istraivanje finalnog perioda impresso faze i pe
rioda nastanka daniiske taze na Jadranu. Kao to se u toj obJ asti ne mogu
jo pokazati direktni stratigrafski pokazatelji o kontinuitetu starijeg
i srednjeg neolita, tako se ne moe dokazati da su nosioci cardium-impresso
keramike bez traga nestali i da ih je smijenila jedna potpuno nova
skupina.
U svakom protokakanjska faza u Obrima I se ne bi mogla za
sada sa nekom kasnom fazom impresso-cardium kulture na Ja
dranu,'98 kao to je u odnosu na grupu. Prestanak impres
so komponente u Obrima I je tekao paralelno sa prestankom impresso-car
dium kulture na Jadranu ili je tamo to odumiranje prije zavreno nego u
lO" S. B a t o v i 1966, str. 155-157.
191 Ibid., str. 165.
192 J. Koroec, 1960/ 61, str. 19.
193 Ibid., str. 23; i s t i, Danilo in daniiska kultma, Univerza u Ljubljani, 1964,
str. 60 i dalje.
194 R. Tringham, 1971,p. 104.
195 M. G a r a a n i n, Considerations sur la ehronologie du neolithique adria
tique, Croniea del XI Congresso National de Arqeologia, str. 249.
196 V l. M i loj i 1970, str. 83.
197 A. B e n a e, 1971, str. 160.
198 S. B a t o v i 1966, stlr. 149.
6*
84
ALOJZ BENAC
Obrima 1, ako uzmemo u obzir da je nae naselje smjeteno na samoj peri
feriji impresso kulture.
S. obzirom na broj elemenata izm proto
kakan]ske, odnosno kakanjske kulture u Obrima I (stratum III i IV) i d a
n i l s k e k u l t u r e, veliku panju zahtijeva i ovih odnosa.
ranije sam citirao miljenja nekih autora u tom pogledu i ovdie ih po
navljati.
199
Sva ta miljenja polaze od osnovne postavke da je daniiska kultura
imala neki uticaj u formiranju kakanjske kulture. Skala tih milj enja se
od migracije iz Dalmacije u Bosnu do sa jednom komponentom u for
miranju kakanjske kulture.
Danas je da se kakanjska kultura formirala na autohtonoj bazi,
no odnose sa danilskom grupom ne moemo jer su oni i
i snani.
kod obrade monohromne keramike iz nae III faze smo ukazali na
daniloidne oblike koji se pojavljuju u protokakanjskoj kulturi. Sma
tram da ulogu pri tome imaju olje, kupe (jajas tog, biko
ili loptastog oblika), terine i visoke kupe sa izvijenim gornjim dijelom.
Posebno su neki tulipanski oblici!OO Neki od ovih oblika pri
padaju u samom Danilu i bojenoj keramici,201 ali to nita ne mij nja na stvari.
S druge strane, u ornamentalnom sistemu protokakanj ske (pa i
kakanjske) i daniIske kulture nema gotovo nikakve veze. Protokakanjska ke
ramika je dosta siromana u ornamentima, a i tehnika motiva je
nego na danilskoj keramici. Jedino se trougaoni rafirani motivi
mogu dovesti u vezu.202 to je najvanij e, na k r amici
protokakanjske (i kakanjske ) kulture nema spiraloidnih ukrasa, a ti
motivi daju danilskoj keramici i danilskoj kulturi posebnu karakteristiku.
Poto se spiraloidni motivi u danilskoj kulturi javljaju u naj star ijoj nje
noj fazi/o3 se da se ove dvije kulture u tom pogledu razilaze od samog

Rekao bih stoga da u oblicima monohromne keramike postoji
velika bliskost danilske i protokakanjske kulture, ali ih ornamentaini
sistem na keramici dosta otro razdvaja. Kako je ornamental ni sistem II pro
odnosa neolitskim kulturama isto tako vaan kao i
oblici (ako ne i vaniji), vjerovatno ovu bliskost u oblicima monohroml1e robe
treba pripisati - ili istoj - kulturnoj bazi. Protokakanjska kultura
nije nikako ove oblike preuzela direktno od daniiske kulture.
Ostaje, problem r i t o n a (odnosno kultnih posuda ili kult
nih ritona) , koji se od samog nalaze i u danilskoj i u protokakanjskoj
kulturi. Na osnovu ovog specijalnog oblika autora i uka
zuje na kulturne paralele Danilo-Kakanj. I s pravom.
Osnovni oblik ritona u oba je isti, no pojedini element i odaju
sigurno njihove dvi j e varijante. U protokakanjskoj fazi Obra I oblik Jiton.)
jo nije konsolidovan pa smo zato i izdvojili varijan te. Samo
jednu od njih smo mogli nazvati daniloidnom, ali u fazi Obra 1,
koja pripada kakanj skoj kulturi, ovaj oblik nestaje. Tada se ustalio
kakanj ski tip kultnog ritona, sa zadebljalom nogom, koji
19> Vidi napomene 73-79.
J. K o r o e c, 1958, Prilozi, T. XLVIII-XLIX, LXXXIV, 2, LXXXVI,
LXXXVIII-XCI; S. B a t o v i Neolitsko nalazite l.c., str. 103, Sl. l
(3-4).
J . K o r o e c, 1958, T. LXXI, 2,12, CVI, 1, C[X. 1.
20'2 Ibid., T. XIX, l i dr.
203 S. B a t v i 1966. str.
201
OBRE l
85
je istisnuo potpuno sve druge varijante. Ornamental ni manir na ovim rito
nima je od samog usmjeren posebnim putem i opet nema mnogo
dodira sa dani lskim ritonima, a sa pojavom motiva bodljikave ice u IV fazi
Obra Iornamentalni sistem kakanjskih ritona je potpuno indi viduali ziran..-
Prema tome, nam se opet jedan onom ranijem: osno
vni oblik r itona na prostoru Danilo-Kakanj kultura je sasvim srodan, a orna
mentalni s istem On Obre I odvaja od daniiske kulture i
egzistenciju dviju varijanti ritona.
Da bi se jasnije sagledao odnos protokakanjske kulture prema Danilu,
bitno bi bilo utvrditi gdje je porijeklo kultnih ritona, a to je jo uvijek izu
zetno teak problem. Evo nekoliko miljenja:
- J. Koroec se kod porijekla kultnih ritona prvo kolebao
i Dalmacije,2oj a onda je decidirano stao na stanovite da se izvor kult
nih posuda mora traiti u Dalmaciji, gdje je izrada daleko bolja nego u
koj.205 Dalmacija je za njega tlo rit ona, a u su oni
po dalmatinskim uzorima i zato degenerisani.
206
- Za . su kultne posude na noge najbogatije zastupljene
u Dalmaciji, a i u evoluiranim oblicima se pojavljuju u Zelenoj pe
Crvenoj stijeni, Kaknju i Retanima na Kosovu. je, dakle, da je taj
oblik u Dalmaciji, a naknadno se razvio na drugim

Iste posude su poznate sa lokaliteta: Korint, Rachmani , Larissa, Tsangli, Ela
teia i Heroneja u
- Po B. ritoni imaju izvanrednu hronoloku vrijednost svuda
gdje se javlja primorski krak gradacionog kretanja.
2OY
Poto su, po njegovom
sudu, nosioci daniiske kulture doli u Bosnu, oni su i ritone morali donijeti
u kakanjsku kulturu.
- Vl. situaciju posmatra iz ugla Tesalije, odnosno
Spiralni ukrasi na ritonima Danila pripadaju - prema njegovom miljenju
jednoj kasnijoj fazi, dok ritoni iz Kaknja i Markove pilje reprezentuju jedan
raniji stupanj ovih posuda (ovi su paralelni sa Argissa stupnjem u Tesaliji, a
oni sa spiralama su paralelni sa Otzaki i fazom Dimini kulture).2Io
- D. dosljedno svom stavu, daje prvenstvo srednjoj
koja bi trebalo da bude jedna od najvanijih ka za irenje ritona.
Odavde su oni doli, kae u daniisku kulturu, a preko nje i na teri
toriju kakanjske grupe.
211
Kao to se vidi, nema nekog stanovita u pogledu porijekla
ritona; teko je i neku bez pravih stratigrafs kih poka
zatelja. Da vidimo zbog toga ta nam naselje Obre I prua u ovom pogledu:
1) Neosporno je da se ritoni u Obrima I pojavljuju II protoka
kanjskoj fazi, koja je vjerovatno paralelna sa finalnom fazom
kulture. Na taj njihovo hronoloko mjesto je sigurno postavljeno, dok
u Dalmaciji jo nemamo ustanovljenu neku sigurnu protodaniisku fazu pa
nije definitivno ni odnos daniiske prema impresso kulturi.
204 J. K o r o e c, 1960/ 61, str. 24.
215 J. K o r o e c, Danilo in danils>ka kultura, 1. c., s.tr. 29.
"" Ibid., str. 30.
207 S. B a t o v i 1964/ 65, st r. 21.
,.. Ibid. , (literatura za Ll nap. 48 i 49).
"" B. J o van o v i 1969, str. 33.
210 V L M i loj i 1970, str. 84.
2" D. S r e j o v i Vers'uch einer geschichtlichen Wertung der Butnur-Gruppe,
I. c., S. 5,
86
ALOJZ BENAC
2). Da. li, moda, prototip ritona treba traiti u okviru grupe?
UpOZOrIO bI"h ':' po.gledu S. Karmanskog da r ekonstruik jednu
posudu na cetm noge IZ Donje Branje me koja bi mogla posluili kao idealan
Ovakvom rjeenju se, protivi
sto na podrucju kulture nema nigdje nalaza kultnih ritona pa
bismo njihovo porij eklo morali locirati u Obrima! '
Ne. moe. se osporiti tvrdnja da je Dalmacija najbogatije sa
nalazIma rItona l da su oni tamo najdekorativnije ukraeni. U tom pogledu
nalazi iz Obra I mnogo zaostaju. Ako kvantitet i kvalitet uzmemo kao odlu
faktor u traenju izvornog ritona, onda Dalmaciji sigurno
pripada prioritet u odnosu na Obre 1. Zasada, na alost , nedostaju stratigraf
ski pokazatelji koji jedino mogu potvrditi ovaj prioritet. Moda
istraivanja pozitivno rijeiti ovu nedoumicu
4) Ustanovili smo da se danilski tip ritona pojavio u III fazi Obra 1.
dok u fazi takav tip nedostaje. Taj tip pripada protokakanjskoj fazi.
Da li to ne uticaj sa Jadrana, a onda se u Obrima l formira
lokalna varijanta ritona, poznata i u drugim nalazitima kakanjske grupe?213
5) Nema nikakve sumnje da je ornamentaini sistem na ritonima kakanj
skog tipa u Obrima I i drugim naseljima ove grupe veoma blizak ukrasima
na ritonima Tesalije i To se u prvom redu odnosi na _rafirane trake
i trouglove. Najbolji pregled nalaza ritona u dao j I: S. Weinberg.
214
Za usporedbu sa ritonima kakanjskog tipa u prvi plan stavljamo nal aze iz
Korinta,2l s Drachmanija,216 Heroneje
217
i neke primjerke iz same E!ateije
213
(neto zadebljale, noge i ukrasi rafiranih traka). Jedna noga r i tona
iz Elateije je veoma zadebljala i suava se na dnu u pravi iljak.m Ta kvim
oblikom - a i ornamentom - ona je izrazito srodna sa nekim nogama r itona
iz Obra I i Kaknja,nO a je i S. Weinberg upozorio na takvu srodnost.2
21
S druge strane, i u Elateiji i u Drachmaniju se razvio tip ritona na veoma
irokim niskim nogama, sa jednim dugmetastim zavretkom.
222
U naseljima
daniIske grupe nije poznat ovaj tip, ali mu se mnogo pribli
ava na tip ritona sa T. XXVIII, 17.
Tako smo stigli do rezultata da se jedan oblik ritona u moe
vrlo lijepo usporediti sa naim ritonom na niskim nogama, koji pripada pro
tokakanjskoj fazi u Obrima 1. Isto tako, neki drugi oblici, kao i dobar dio
ornamentalnog sistema na ritonima, paral te
protokakanjske (i kakanjske ) kulture s jedne i "Rhyton-Gruppe u
s druge strane.
m
- Veoma je teko odgovoriti na pitanje kako je dolo do
212 S. K a r m a n s k i, rtvenici ,statuete i amuIeli sa lokali,teta Donja Bra
njevina kod Deronja, Odaei, 1968, str. 26, sl. ll.
213 A. B e n a e, 1961, Taf. 9.
214 S. We i n b e r g, Excavations at prehistoric Elateia, 1959, Hesperia XXXI.
2, Athens, 1962, p. 190-195, PL 63-65.
2" W. K o s m o p o u los, The Prehistoric Inhabitation of Corinth, Munich,
1948, p. 3<1, figo 5--6; We i n b e r g, l.e., PL Me.
21' G. S o t i r i a d u, Arch. Efem. 1908, 75, figo 7; S. We i n b e r g, l.c., Pl.
65, a-b.
217 G. M i Ion a s, He neoEthike epohe en Heiadi, Athen, 1928, 54, Eik, 58;
Wa e e - T h o m p s o n, Prehistoric Thessaly, Camhridge, 1912, Fig. 142 f.
218 S. We i n b e r g Lc., Pl. 64 e (2-3) .
219 IbId., Pl. 64 e-l.
"" A. B e n a e, 1961 , Taf. 9 (2) .
S. We i n b e r g, l.e., p. 194.
u2 Ibid., Fig. 12; Pl. 64 e (L), 65 a (1,7-7).
"'J Ovako ju je nazvao H. Hauptmann (H. H a u p t m a n n, Zum Neolithikum
in Makedonien, Istambuler Mitteiiungen, Bd. Jf7, 1%7, Tubin.gen, 1967, S. 3.
221
OBRE I
87
ove srodnosti. Ako je izvorna oblast kultnih ritona u zar ne bi olli
mnogo lake doprli do Dalmacije nego do centralne Bosne?2'24 A ipak srodnost
se javl ja u obrnutom smj eru, pa bismo zasada morali da se ogradimo od
jedne takve hipoteze.
6) U III i IV fazi Obra I nedostaju potpuno spiralni ukrasi, dok su pla
spirale i drugi spiralni ukrasi veoma ukrasni motivi na ritonima
daniiske grupe.
m
Spiralna ornamentika se, isto tako, obilno upotrebljava na
keramici butmirske kulture,226 koja je od kakanjske kulture. Ovaj po
datak bi govorio za paralelu Danilo-Butmir (naravno, u jednoj fazi
razvoja svake od njih), a to bi nas onda navodilo na pomisao o prioritetu
ritona u protokakanjskoj fazi Obra I u odnosu na daniisku grupu.
7) Na drugoj strani Crna i tamnosiva polirana keramika iz Elateije, koja
ide zajedno sa spomenutim ritonima i pripada tamonjem srednjem neo
litu, u mnogim se detaljima podudara sa nekim elementima u
IV fazi Obra I. Pri tome prvenstveno mislim na rebraste ukrase i na zdjele
zaobljenih stijenki,227 a ovo bi navodilo na paralelu Obre JIfaza IV - Ela
teia/srednji neolit. U tom bi onda otpadala paralela Elateia/srednji
neolit - Obre I!faza III (protokakanjska faza).
Tako se zatvaramo u jedan kontroverzan krug, u kojem jo ne moemo
definitivno sagledati odnose Obre I - Danilo. oblik ritona je
u protokakanjskoj fazi Obra I se javlja i pravi danilski oblik ritona, ali se
javlja i njegov tesalski oblik. Ornamentaini sistem na ritonima govori za
srodnost Obra I (odnosno protokakanjske i kakanjske kulture) sa
pri neki drugi elementi na paralelu tzv. Rhyton
Gruppe u sa fazom u Obrima L Spiralni ukrasi na ritonima
daniiske grupe nedostaju u protokakanjskoj i kakanj skoj fazi, a to je zna
razlika ovim grupama. Spiralni ukrasi na
makar i kr atkotrajne, veze Danilo - Butmir.
Ostaje da se u kae
a) U protokakanjskoj fazi Obra I je poseban kult, su izraz
ritoni na noge. Time se ova faza u jedan veoma irok krug
u kojima je srednje neolitsko doba obiljeeno i kultnim ritonima
(srednja Tesalija, Albanija, Kosovo, Dalmacija, Crna Gora,22B Hercego
vina,m, srednja Bosna
230
), a taj kult se zadrao kroz sve faze kakanjske
kulture.
b) Poto je protokakanjska faza u Obrima I direktan nastavak
faze, to su zasada ritoni u Obrima I prvi sigurno fiksirani
nalazi ove vrste u stratigrafskom pogledu.
c) U traenju izvornog ritona javljaju se dileme i ne
suglasnosti, koje su jo uvijek uslovljene nedovoljnom pojedinih
mi se, ipak, da su tri rjeenja: Dalmacija, Cen
tralna Bosna.
", Na tom putu se i sa nalazima rHo na iz Retana (vidi : Neolit
centralnog Balkana, Katalog, Narodni muzej, Beograd, 1963, Sl. 68), a i odgovara
nalazima na tlu Albanije (ob'3.vjetenja sa VIII kongresa UISPP, Beograd
1971 ).
ns J. K o r o e e, 1958, Prilozi, T. XVII, XIX-XXV.
226 A. B e n a e, 1971, T. XXXVI-XXXVII.
227 S. W ei n b e r g, l.c. Fig, 111, PL 53 e, d.
22. A, B e n a e, Crvena stijena - 1955, GZM, N.S. XII, Arheologija, Sarajevo,
1957, T. IV, 4.
m A. B e n a c, Zelena GZM. N.S. XII, Arheologija, Sarajevo, 1957, T.
XIII,5-6.
2:ll Prema usmenom obavjetenju koje mi je ljubazno dao prof. L. Bernabo
Brea, nogekultnlh ritona su i u srednje Italije.
88
ALOJZ BENAC
Ovo posljednj e r j eenje je najmanje prihvatljivo, jer je ' ent ralna Bosna
na kojem se mediteranska i kontinentalna strujanja i ovdje
se zaustavljaju. Ta oblast nije nikada u neolitu postala rasadnik kulturnih
elemenata; oda tle ne polaze putevi nego se na ovom prostoru zavravaju. Ni
u Dalmaciji ni u drugim krajevima nema - pa ni drugih - ele
menata koji bi ukazivali na prodore iz centralne Bosne. Zbog toga ovakvu
verziju moramo odbaciti, iako Vl. daje hronoloko prvenstvo Kaknju
nad Danilom.
Ako bismo se opredijelili za tada bi kulturna struianja sa rito
nima ila p r eko Albanije i Kosova u Dalmaciju i Bosnu. Na alost, u
nemamo p r avih stratigrafskih pokazatelja (osim neto u naselju Elateia) , tako
da kultni ritoni nisu tamo sigurno opredijeljeni u stratigrafskom pogledu.
Prioritet po ivao bi, dakle, vie ne teoretskim i tipolokim nego na
jedino sigurnim - stratigrafskim podacima.
Ostaje Dalmacija, sa izuzetnim bogatstvom i ritona.
Ostaje da se uzme u obzir jedino taj kvantitativni kriterij. Za kult.urno zra
a pogotovo za u duhovnom ivotu, potrebna je izuzetna kon
centracija i snaga duhovnog uvjerenja na jednom prostoru. Takav intenzitet
se zaista nazire u Dalmaciji i zato moramo zasada priznati prioritet Jadran
skoj oblasti u formiranju kulta, su materijalni izraz ritoni na noge.
Kult se odavde mogao iriti du Jadrana prema jugu, a dol inom Neretve
(preko Zelene u centralnu Bosnu. Na perifernim oblas tima gubi se
dekora tivnost izvornog a ritoni poprimaju skromnij i vid, koji su
neki autori progl as ili degeneracijom ovog oblika. U tom (i a ko to
bude izvanredno je zanimljivo da se u dvije krajnje - u
centralnoj Bosni i u - odigrao istovetan proces . Ovakav proc s bi
gotovo teko bilo zamisliti bez nekog dodira.
Na osnovu sadanjeg poznavanja opredijelio bih se za milje
nje onih autora koj i Dalmaciju kao izvornu oblast u p r oizvodnji
kultnih ritona. Naravno, uz rezervu da je ovu tezu potrebno potvrditi strati
grafskim pokazateljima. Sve dotada i ova teza ostaj e hipoteza. - S tim u
vezi - i opet sa nunom rezervom - prihvatio bih i miljenje da su ritoni u
kakanjskoj grupi nastali pod uticajem iz oblasti daniIske kultur .
Tek u najnovije vrijeme doznajemo iz literature da su sc i u Albaniji
pojavili nalazi koji su od velikog interesa za ovog pro
blema. To se odnosi prvenstveno na nalaze sa lokaliteta Cakran u oblasti
grada Fieri, dok je nalazite Dunavec kod tek nagovij e til o da p r ipada
istom kulturnom krugu.2lOa
Prema podacima koje pruaju M. Korkuti i Zh. Andrea u Cakranu se
radi o kulturnom sloju sa jedinstvenom kulturnom fizi onomijom, dakle o
jednoslojnom naselju. se i impresso i
barbotinska keramika, fina keramika sa urezanim geometrijskim moti ima.
fina keramika sa motivima, bojena keramika j 51 noga
od kultnih posuda na noge.
230b
Ako bi ovaj podatak uzeli kao definitivan, onda bi kulturni sloj u Ca
kranu odgovarao naoj protokakanjskoj fazi , jer se zajedno pojavljuj u im
presso-barbotinska keramika i elementi danilsko-kakanjske kulture. Zbog toga
je i razumljivo to su Korkuti-Andrca naveli da su nalazi u Cakranu relativno
:ma M. K o r k u t i, Fouilles areMologiques 1967-1969 en Albanie, Studia alba
nica VIII, Tk ana 1971, p. 130-132; M. K o r k u t i-Zh. A n d r e a, L' agglomeratioo
n!!olithique de Cakran (Fieri ), Studia albaniea IX, Tirana 1972, p. 15-30.
2.lOb M. K o r k u t i - Zh. A n d r e a, l.e. Pl. III-IX.
OBRE I
89
:.tariji od onih u danilskoj i kakanj skoj kulturi i da na june Alba
nije treba traiti porijeklo kultnih ritona.
230c
Sada se takva faza pojavila i u
Obrima, to ipak komplikuje i ovako jedno rjeenje.
Kada je o lokalitetu Cakran, treba naglasiti da tamonji nalazi
veoma vaan doprinos za kompleksa Kakanj-Danilo-Elateia.
S druge strane, izgleda mi, da stratigrafiju Cakrana trebati jo dobro pro
vjeriti. Napomenuo bih da robom sa urezanim motivima
ima dosta primjeraka paralele treba traiti u naj starijoj fazi butmirske
kulture,230d a to se odnosi i na bojenu keramiku.2JOc Keramika sa
motivima naginje prema Siciliji i junoj Italiji i tamo se moraju traiti odgo
paralele. Kulturni sloj na pojedinim mjestima ovog nalazita dosie,
debljinu od 3,20 m , to samo po sebi govori o dugom ivotu u naselju
i o jednom duem razvojnom procesu.
Mislim, zbog toga, da se ovdje mora na jedno kontrolno isko
pavanje i na jo j ednu provjeru tamonje stratigrafije. lJ svakom
gruba keramika, keramika sa urezanim motivima i noge ritona su daleko blie
kakanjskoj varijanti nego danilskoj varijanti ovog kompleksa. Ukoliko se po
kae da i tamo impresso i barbotinska keramika idu zajedno sa kultnim rito
nima, onda imati direktnu parajelu sa protokakanjskom fazom u Obrima
i onda sve vie sazrijevati saznanje o postojanju jedne faze koja prethodi
danilsko-kakanjskoj kulturi .
*
Na Osnovu vega to je izlazi da su oblici monohromne
keramike i kultni ritoni na noge osnovni faktori koji osvjetljavaju od
nose protokakanjske faze u Obrima I i daniiske grupe na Jadranu.
Za m onohromnu keramiku smo rekli da odraava kulturnu bazu
(impresso, odnosno cardium-impresso kultura), a da se ne radi o importu ili
neposrednom uticaju iz Jadranske oblasti. Forma kultnih ritona je - prema
sadanjim sagledanja odnosa - vjerovatno u naem naselju
preuzeta sa deniiske kulture. No, i ovdje se, moda, ne radi o di
rektnom importu, jer dosada nije nijedan primjerak ritona koji bi se
mogao kao import sa Jadrana II Obre I. Radi se prije o kulturnom
ut icaj u i preuzi manju jednog vida duhovnog ivota, su glavno obiljeje
kultni r itoni na noge. U protokakanjskoj fazi je dolo do pro
izvodnje ovih ritona i do formiranja njihove srednjobosanske varijante. Napo
minjem usput da bi ovakav odnos sa Jadranskom ukazivao na posto
janje ' edne protodaniiske faze, koja jo nije ustanovljena.
Da Daniiska komponenta u Obrima I, pa onda i u kakanj
skoj kul turi u cjelini, ne nosilaca daniiske kulture u etnogenet
skom procesu i formiranju protokakanjske skupine. Ona
samo preuzimanje jednog veoma naglaenog kulta, a samim tim i preuzima
nje j edne posebne forme. U tom smislu protokakanjska kultura
je postala duhovni srodnik sa danilskom grupom, to nikako ne i njen
krvni srodnik. Zasada je teko da li SLl ekonomske veze uslovile
prenoenje kulta ili su se preuzimanjem kulta razvijale i ekonom
ske veze.
mc Ibid., p. 30.
""ct Ibid., Pl. VI, 1-4,
"'c Pl. IX.
90
ALOJZ BENAC
*
Posebnu panju zasluuju fragmenti na T. XXXII, 15 i 16, jer
se oni ne mogu pripisati protokakanjskoj keramografiji u centra lnoj Bosni
ni po tehnici ni po ukrasnim motivima.
Ukrasni motiv na prvom od njih je tako izveden da sigurno
reprezentuje ruku stranog majstora i tradicij u. Taj
ornamenat se ne bi mogao pripisati ni kulturnom uticaju iz daniiske oblasti,
jer je on i tamo potpuno stran. S druge strane, motiv sa T. XXXII, 15 ima
gotovo paralele na keramici Stentinello kulture iz naselja Stentinello
i Matrensa na Siciliji .23) U tom smislu jedan primjerak iz samog St entinella
dieluje kao pravi dvojnik.
232
Na primjerak sa T. XXXII, 16 svoje najbolje uzore ima na neolitskoj
keramici iz june Italije, iz provincije Puglia. U ovom paralele
pruaju nalazi iz nalazita Grotta S. Angelo i Caverna dell ' Erba,
sa mnogobrojnim romboidnim ukrasima kombinovanim sa rafi
ranjem.
233
Sve su to relativno dobro primjerci, crne i boj e,
dok su ornamenti izvedeni tankim urezivanjem linija i upotrebom bijele in
krustacije.
Ne smijemo izuzetno interesantnu da su kod nekih
paralela s one s trane Jadrana na istom sudu izvedeni spomenut i motivi
zajedno sa sitnim impresso ili irokim tremolo ukrasima. Jedna vaza iz Sten
tinella, izvanredno boga to dekorisana, ima na gornjem dij el u precizno izve
dene ukrase kao i na primjerak sa T. XXXII , 15, a na donjem dijelu tanki
cik-cak motiv izveden valjda rubom koljke.
234
Isto tako, na jednoj posudi iz
Grotta S. Angelo su kombinovani romboidni i drugi rafirani motivi sa moli
vom irokog tremola na donjem dijelu vaze. 23!i
S obzirom da se navedena dva primjerka iz Obra I ne mogu
nikako uklopiti u keramografiju ovog naselja, odnosno njegove pr otokakanj
ske faze, sklon sam da ih ocijenim kao import iz june Italije ili Sicilije. To j I:
onaj isti put kojim je i vaza tipa Serra d' Alto dospjela u Obre II, u tamo
nji sloj razvijene butmirske kulture.
236
Na taj izgleda da su povremene
ekonomske veze june Italije i centralne Bosne, preko jadranskih
ostrva i dolinom rijeke Neretve, odravane od vremena protokakanjske do
razvijene butmirske kulture. O motivima tih veza sam govorio
u monografiji o naselju butmirske kulture u Obrima 11.237
Paralele sa junom Italijom i Sicilijom imaju jo jednu vanost. Proto
kakanjska faza u Obrima I je zadrala barbotinsku keramiku
tipa i, po svemu ide paralelno sa fazom III. Kod citirani 1
\'aza iz Stenti nella i Grotta S. Angelo kombinaciju starih motiva s:t
cardium-impresso keramike i novih urezanih (igosanih) motiva. I tamo,
dakle, postoji jedna kulturna faza koja po svom karakteru i odnosu prema
' " L. B e T n a b o B r e a, La Sicilia prima dei Greci, MilLLno, 1.95.8, Tav. 6, d,
9;i s ti, La Sicilia prehist6rica y sus relaciones con Oniente y con Penins'llla Iberi
ca, 1954, Utm. I, 4; i s t i, The Prehistoric Culture Sequence in Sicily, Inst.
of. Arch., London, Annual Repor t 1950, Pl. II.
132 L. B e r n a b o B r e a, La Sicilia prima dei Greci ,Tav. 8.
m F. B i a n e o f i o r e, La ceramica della Puglia protostoJ'ica, Lc., Tav. I e, d, h,
II, h .
"" L. B e r n a b o B r e a, La Sicilia prima dei Greci, Tav. 6.
m F. B i a n e o f i o r e, Lc., Tav. I, h.
'
36
A. B e nac, J971,str.131.
Ibid., str. 63-65. 237
91
OBRE I
autohtonoj bazi odgovara nasoJ protokakanjskoj fazi. U isto vrijeme, ovim
putem dobivamo i jedan sigurniji stratigrafsko-hronoloki oslonac:
Stentinello - Obre l/faza III,
Grotta S. Angelo - Obre l/faza III.
Oba nalazita u junoj Italiji, odnosno Siciliji, pripadaju ranom sred
njem neolitu. Tom periodu pripada barem onaj sloj koji se prikazuje
kao za ta nalazita.
*
Preostaje nam samo da jo neto kaemo o pravoj k a k a n j s k o j
k u l t u r i u Obrima I, odnosno o naoj IV fazi.
Ranije izvrena analiza nalaza IV faze pokazala je da su se
nosioci kakanjske kulture u Obrima I potpuno i definitivno odvojili od svoje
genetske baze i da su formirali novu, samostalnu kulturu srednjeg neolitsko.
s
doba u Bosni. se samo na pojavi ornamenta bodljikave ice na
kultnim ritonima.
Treba naglasiti da se taj motiv pojavljuje samo na ritonima i da nedo
staju paralele u danilskoj grupi, kao i u drugim susjednim grupama. Ranije
sam upozorio da je ovaj motiv veoma prisutan na linearnoj kera
mici

Sada treba dodati da najbolje paralele ovog motiva upu
na ornamentiku keramike u Boian kulturi Rumunije, i to u fazi Boian I
(Bolint ineanu).239 Ova faza je upravo paralelna sa kasnom kulturom linearne
keramike u Moldaviji
240
i podaci bi se onda podudarali. raniie
sam iznio i miljenje da motivi rebara na keramici Kaknja svoje
paralele nalaze u Boian kulturi.
241
Opet, dakle, analogije idu u istom smjeru.
Pr ema tome, neke ornamentalne elemente na kultnim ritonima je kakanj
ska kultura crpila iz jednog udaljenijeg kulturnog kompleksa, a najvjerovat
nije j e to bila posljedica veza sa Boian kulturom. Danas jo nije
poznat mehanizam drutveno-ekonomskih kretanja koji je doveo do ovih veza.
elim samo ukazati na konkordansu tih odnosa sa odnosima koje je
butmir ska kultura imala sa moldavsko-ukrajinskom i sa
Trans ilvanije.
242
Radi se, dakle, o jednoj duoj tradiciji, kao to su bile dosta
dugotraj ne i veze sa junom Italijom.
Na osnovu ovako zapaenih paralela, mogao bi se odrediti hrono
loki odnos:
Boian I (Bolintineanu) - Obre l/faza IV (starija kakanjska kultura).
S obzirom na motive rebara i nekih oblika monohromne ke
ramike, u taj horizont bi ulazila i Elateija sa svojim srednjim
neolitom.
S ovim bismo zavrili nae razmatranje o odnosima pojedinih faza u
Obrima I sa drugim - susjednim i daljim - neolitskim grupama. Ili smo
do granica realnih odnosa u okviru neolitskog svijeta. Neke druge hronolo
ke odnose zaokruiti u glavi ove monografije.
'" A. S t o e k y, Pravek zeme I, Prag, 1926, Taf. 19 (17-18) 23 (6, 16).
'" G. C a n t a e u z ,i n o und S. M o r ,i n t z, Die jungsteinzeitliehen Funde in
Cernica (Bucarest), Dacia, N.S. VII 1963, Abb. 12 (1, 4, 7).
2" Ibid., 51, Abb. 16.
241 V. e h r i s t e s e u, Les stations prehistoriques du Lac de Boian, Daeia 2,
1925,293-294, Taf. 34--35; A. B e n a e, 1%1, S. 65.
U2 A. B e n a e, 1'971. str. lS1-1S2.
92
ALOJZ BENAC
ll. HRONOLOGIJA
apsolutne hronologije za pojedine faze naselja Obre I pre
uzela je na sebe prof. Marija Gimbutas, kao to je to i za Obre II,243
pa se ovdje govoriti samo o relativnim hronolokim odnosima. - Pri tome
elim stav Vl. prema formiranju
tabela, jer se sa njegovim miljenjem apsolutno slaem. Taj stav bi se mogao
svesti na misli: za svaku zemlju ili za svaku regiju treba stvoriti
posebnu relativnu hronologiju; takva relativna hronologija se ne moe jedno
stavno prenositi na druge zemlje; do ireg hronolokog sistema se dolazi kom
paracijama sa susjednim oblastima ( prvenstveno na osnovu importa i uti
caja ) ; i nikakva se hronologija ne moe graditi na nekoj sasvim
uskoj bazi (samo jedna forma ili ne to .244
od ove polazne prvo da kompletiramo hrono
loki sistem neolitskog doba za centralnu Bosnu, poto nam Obre I pruaju
za to veoma pogodne uslove.
Najstarija neolitska kultura u centralnoj Bosni je
kultura u Obrima I, pa je to i najstarija hronoloka faza u ovoj oblasti. I z nje
se neposredno razvi j a protokakanjska kultura, a iz ove kakanjska
kultura. Poto su se i u samom Kaknju nali - iako - primjerci
bar botinske robe,24s to eponimno naselje kakanjske kulture pripadati kraju
protokakanjske faze i kakanj skoj fazi u Obrima r. ranije sam
konstatovao da je naselje u relativno od onoga u Kak
nju i da njegova kultura predstavljati zavrnu fazu kakanjske kulture.
246
Nema potrebe da o tome ovdje ponovno raspravljam, nego bih samo hori
zont IV faze Obra I nazvao s t a r i j o m k a k a n j s k o m kulturom, a kul
turu u m l a o m k a k a n j s k o m kulturom. U terminolo
kom pogledu moemo se posluiti i jednostavnijim stupnjevanjem: Kakanj I
( protokakanjska kultura u Obrima I) - Kakanj II (horizont Obre l / faza IV
i Kakanj) - Kakanj III
Kod obrade naselja Obre II sam ustanovio da se I faza butmirske
kulture neposredno vezuje za fazu Kakanj III,241 pa smo tako dobili jedan
neprekinut lanac neolitskih faza za centralnu Bosnu koji glasi:
S t a r e v a k o - i m p r e s s o k u l t u r a (Obre l / faza I-II) - p r o
t o k a k a n j s k a k u I t u r a (Kakanj I) - s t a r i j a k a k a n j s k a k u 1
tura (Kakanj II) - kakanjska kultura (Kakanj III)
starija butmirska kultura (Butmir I) - srednja b utmir
s k a k u l t u r a (Butmir II) - M I a a b u t m i r s'k a k u l t u r a (But
mir III) - kultura (vidi Sl. 21).
Poto se kultura mora staviti u vrijeme velike indoevropskl:!
seobe, a to za ovaj dio Bosne u vrijeme od 2200-2100 god pr. n. e_, SVI:!
neolitske faze idu unazad od tog vremena i najvjerovatnije zauzimaju III i
IV milenij pr. n. e.
*
U usporedbi sa susj ednim teko vriti posebne
paralele sa fazom I i II, jer je faza I u Obrima I rela
,., Vidi: Wiss. Mitt. des B.-H. Landesmuseums, Sarajevo, Bd. IV.
,." V 1. M i l o j i Zur Chronologie der jlingeren Stein- und Broozezeit Slid
ost- und Mitteleuropas, Germania 37, 1959, Heft 1/ 4, S. 65--67.
'<5 A. B e n a e, 1966, T. II, 11-12.
, .. A. B e n a e, 1%1, S. 45.
'" A. B e n ac, 1971, Sbr . 169.
OBRE I 93
tivno kratkog vij eka i nj eno izdvajanje je bilo samo u naem naselju.
Ovako precizne paralele biti samo izuzetak.
r-
ARIJA.U
KRALJE-
OBRti KAKAJJJ

Of.)RE li 5UTMIR E>ILA
VIIJE
flJf.Ol.\T
I<..OSTOl.!C
12.1001
BUT MIR
t-
l!! !OUT MIR

ill lli
O
\LI
TI lill
:2
e,UTMIR I!IUTMIR
- ji
:ii:
(i)
-4
.J
1:
I!IUTMiR
iii
I
J
KA KAlJ
t

O
I<.AKA\J\J .ll.
-..J
::2
J j5TJ..RIJI /
KAKAlJJ KAl<. A.I)J
-
[")
::2
O
U KAKAU;) l
J('
tROID I
1/1
KAKANJ
?
e
-
'1"'CKO
B
LJ
II
:l

-

V)...CK.O _
oc
l
I
<{

If)
Sl. 21. Hronoloki pregled neolitskih kultura u centralnoj Bosni
Kada je o kulturi, smo kod obrade kulturnih od
nosa naeg naselja sa susjednim kulturnim kompleksima obradili i hronoloke
odnose. Ovdje ih samo ponoviti i eventualno nadopuniti.
U odnosu na Gornju Tuzlu tabela j e dobila oblik:
G o r n j a T u z l a V - O b r e I/f a z a IV,
Gornja Tuzla VIa-Obre l / faza III,
94
ALOJZ BENAC
G O r n j a T u Z I a Vlb - O b r e I / f a z a II,
G o r n j a T u z l a Vlb(?) - O b r e l/f a z a J.
Prema hr nolokom sistemu S. hronoloka tabela, odno
sno hronoloke paralele pojedinih faza Obra I i neolita Slavonije i
Srijema mogu se svesti u ove okvire:
Sopot-Len g yel-IA-Obre l/faza IV,
S t a r e vo - f i n a I s t u p a n j - O b re I/f a z a III ,
S t a r e v o - s P i r a l o i d B s t u p a n j - O b re l/f a z a II,
S t a r e v o - s P i r a l oi d A/ B s t u p a n j - O b re I/f a z a l.
smo razmotrili i hronoloke odnose sa kul turom u
Vojvodini i Srbiji, pa smo ustanovili hronoloku paralelu o Il b (Donja
Branjevina I', Gladnice I) - Obre l / faza l-II. Samim tim III
faza Obra I bi bila paralelna sa III po hronologiji D. G8raanin
(odnosno IV po hronologiji VI. Radi komple tir anja
hronolokih odnosa sa ovom moramo uzeti u obzir i neke hronoloke
paralele sa kulturom, koja se razvila na zavretku
kulture i na njene rasprostranjenosti. U tom smislu evo i nekoliko
podataka:
- S. je najstariju kulturu A" a dj
i A
2
) postavio paralelno sa njegovim B stupnjem,
dok najstariji stupanj sopotsko-Iengyelske kulture (Sopot-Lengyel lA)
nje, po njegovom sudu, negdje u fazi A2.24? U ovakvoj hronolokoj fOJ-
mulaciji A, bi bila sinhrona sa dijelom II faze u Obrima I ( tj. sa dije
lom kulture), a A2 sa protokakanjskom I ulturom
(tj. sa III fazom Obra I). Faza IV u Obrima I bi se, onda, vezival a za fazu
B" - Takav hronoloki odnos bi se mogao prihvatiti j edino uz pret
postavku da se starije neolitsko doba na kultur e zavr
ilo znatno ranije nego u centralnoj Bosni i da se formiranj e ke kul
ture na istom odigralo mnogo ranije nego formiranje protokakanj
ske kulture u Bosni. A to je zasada veoma teko prihvatiti.
- S obzirom na nalaze keramike sa organizovanim barbotinom u Kak
nju, M. Garaanin j e smatrao da Kakanj ide paralelno sa fazom III
(po hronologiji D. Garaanin). Ovaj autor isto tako ukazuje na da
su pehari na visokoj upljoj nozi iz Kaknja i za
grupu u fazi

Tako bi izgledalo da Kakanj ide pa
ralelno sa III, a sa fazom II Srbiji i Voj
vodini. Rezultati istraivanja u Obrima I su samo neke preciznije
usporedbe u ovoj kali M. Garaanina.
- Vl. je u ovom zauzeo neto stav. U njegovoj
sinhronistickoj tabeli A krajem perioda Kakanj -Danilo na za
padu,251 a prema sadanjoj hronologiji za centralnu Bosnu bi
onda padao paralelno sa fazom Kakanj III. Ovo stanovite se bazira na uvje
renju da jo nije hijat i kulture u
Srbiji i Vojvodini.
- D. uvodi i jedan novi pojam u kulturu, a to j e
horizont, koji je vezan za kulture, ali
". S. D i fi i t r i j e \' i 1970, str. 29--48.
' 49 Ibid., str. 41--43.
"" M. G a r a a n i n, 1988, str. 311.
Vl. M i loj i 1-97D, S. 86. 251
OBRE I
95
negira nastanak ovog horizonta na autohtonoj osnovi.252 Kakav je odnos ovog
horizonta prema susjednim grupama, D. nije deci
dirano odredio.
Kao to se vidi, miljenja se dosta razilaze i samo neke postavke pojedi
nih autora moemo uzeti u obzir pri formiranju nae tabele.
Poto i D. Garaanin misli da kulture treba staviti
u vrijeme faze IlI,253 a na osnovu onoga to je ranije u odnosu
Obre I - mogli bismo napraviti kon
strukciju:
V i n a A2 - O b r e I/f a z a IV,
S t a r e v o III/V i n a AI - O b re I/f a z alil,
S t a r e v o Ilb (Donja Branjevina I'a, Gladnice lb) - O b r e 1/
/ faza II,
S t a r e v o IIb (Donja Branjevina I'b, Gladnice la) - O b re I/f a
z a l/II.
Dalja prema Balkanu, Makedoniji i
Tesaliji, ne mogu vie da se izvode neposrednim putem, barem li jednom kom
pletnijem obimu. Zbog toga se koristiti posrednim putem (preko od
nosa i kulture sa tim oblastima) i na taj izvesti
hronoloke skale naeg naselja u iru balkansku hronologiju.
U odnosa M. Garaanin je doao do
ela posljednje faze kulture I1b/III) odgovaraju fazi
Let III u okviru kulture zbog organizovanog barbotina i spiralnih ukra
sa.
254
To je upravo ona faza koja je relevantna za Obre I, bez obzira na spi
ralni ukras, jer se jo uvijek u krugu kompleksa.
A u ovakvom odnosu stoji onda i odnos Let III - Obre l/faza H/III. Ako
ovome dodamo da u Vlakoj nakon kulture slijedi Boian kultura sa svoje
faze, od kojih prve dvije treba da idu paralelno sa fazom A,705
dobili bismo indirektnim putem ovakvu konstrukciju (uz na
pomenu da je taj sinhronizam uslovan dok se ne odrede odnosi Star
prema
B o i a n B - O b r e I/f a z a IV,
B o i a n A - O b re I/f a z a III/IV,
L e t III III) - O b re I/f a z a II/III,
L e t II - O b re I / f a z a IIII.
Ukoliko je lIb paralelno sa Vrnikom III i Karanovom III, a
III sa Vrnikom IV iKaranovom IV,256 onda bi jednostavno bilo
u na sistem i ove faze u zapadnoj Bugarskoj i Makedoniji.
'" D. S r e j o v Versuch einer historischen Wertung der l.c.,
Str. 7.
'SJ D. 1954, str. 1'3;6.
'''' M. G a r a a n i n, 1968, str. 305; vidi i E. Z a h a r i a, Considemtions sur
la civjlisation de Cri;; il la lumiere des sondages de Let, Dacia N.S. VI, B ueu.re;; t.i,
1%2, p. 5; podatke o Cri;;kulruri vidi kod: E. C () m;; a, La civiliisaticm sur
le territoire de la R.P. Roumaine, Acta Archec;logica Car.pathica 1959, KTa'kowie,
p. 173-190; vidi i S. D i m i t r i j e v i Arheolo.ka .iskopa\'anja na Vi-n
muzej-a, Rezultati 1957--65, Vinkovci, 1966, s'tr. 16,
m H. Q u i t t a, Zur Frage der altes ten B<lindkerami'k in Mittel europa, Praeh.
Zft., Bd. XXXVIII , Heft 1/ 2, Berlin, 1960, S. 1&1'; D. B e ,r e ,i u, Contributii la pro
blemele neoIitlleulu,i in Rominia in lumina noi,lor Bueu.re;;ti, 1961, figo 12.
256 M. Garaanin, 1971, S. 80--&1-.
96
ALOJZ BENAC
Ovdje, ne postoji saglasnost, jer G. Georgijev Karano\lO III sinhro
nizira sa fazom,257 to bi zahtijevalo redoslijed.
velike predstavlja sinhronizacija a Tesalijom i sred
njom poto je hronoloka tabela u Tesaliji daleko vie
nego na kompleksa, odnosno kultura
koje su naslijedile taj kompleks.
Danas je uglavnom usvojena hronologija neolitskog doba u Tesaliji koju
je u novije vrijeme postavio Vl.

Prema komparacijama ovoga au
tora, faze Ill-IV (odnosno IIb-IU po hronologiji D. Garaa
nin) vremenski su istovremene sa drugim dijelom Presesklo faz (Vorsesklo/
/ Nagel-Cardium) i fazama Sesklo I-II u Tesaliji.
25Y
Vl. j e Kakanj
stavio paralelno sa fazom Sesklo III i svim fazama Dimini

Prije
nego to bih na osnovu tih komparacija pokuao da uspost avim hronoloki
odnos Obra I i neolita Tesalije, nuno je dati jo nekoliko napomena:
- M. Garaanin smatra da je Presesklo period prekinuo j edan normalan
razvoj Sesklo kulture na bazi autohtone Protosesklo kulture.
z61
U isto vrijeme
on IIb fazu komparira sa Sesklo kulturom u Tesaliji i tako ovu fazu
kulture stavlja u neto period nego to to Vl.
M. Garaanin isto tako Kakanj komparira sa Dimini-Arapi s t upnjem u Te
salij i.
262
- miljenje o odnosima Protosesklo-Vorsesklo-Sesklo u Te alijI
ima i . koji kae da se u ne moe dokazati autohtoni r azvoj
impresso keramike.'-63
- Prije Nagel i Cardium .faze u Tesaliji stoji jedna Barbotine faza.
Treba napomenuti da je u Obrima l/faza I i II barbotinski ukras predom i
nantan, a da je prisutno i neto fragmenata sa ornamentima koji bi se mogli
nazvati Nagel i Cardium. Tako izgleda da su u Obrima I pomijeane
tri navedene faze.
- U fazi Dimini-Arapi Tesalije su dosta plit ke vaze na
visokim upljim nogama.2
64
Takve noge i takvi oblici tek u Obrima
l / faza IV, a dominantne su u Prema tome, protokakanjska
faza u Obrima I bi morala biti starija od Dimini-Arapi stupnj a II Tesaliji , ako
bi se samo ovaj elemenat uzimao u obzir.
- Kod obrade paralela sa Elateijom naveli smo neke elemente koji omo
da se horizont sa kultnim ritonima u Elateiji (botroi) sa
fazom III i fazom IV u Obrima L Ako se Elateija sa svojim srednj im neo
litom uklapa u fazu Dimini-Arapi, onda bi ovoj fazi odgovarala otprilike
IV faza u Obrima I (Kakanj II) .
- D. R. Theocharis dijeli neolitsko doba Tesalije na perioda.
U njegovoj podjeli srednji neolit Tesalije (period Sesklo A po Wace-u) ima
257 G. G e o r g i j e v, Kulturgruppen der Jungstein- und der Kupfenzeit in
der Ebene von Thrazien, L'Europe a la fin de rage de la pierre, Sympositun, Praha,
1961, p . 92.
,.. VI. M i loj j Ergebnisse der deutschen Ausgrabungen in ThessaIien
1953-1958, Jb. d. R.G.Zenlralmuseums, Mainz, 1959, vi:di sinhronisti6ku tabelu; i s t i,
Bericht uber Ausgrabungen in ThessaIien 1958, Arch. Anz. 1959, S. 54, Abb. 7.
259 VI. M.i loj i 1970, str. 86.
W> Ibid
261 M.Garaanin,1971,str.75.
M. G a r a a n i n, 196B, str. 3!l"1 .
''''' S. B a t o v i 1964/65, str. 14.
'601 H. H a u p t m a n n u. Vl. M i loj i Die Funde der fri.ihen Dimini-Zeit
aus der Arapi Magula, Bonn, 1969, Beil. 1 (21), 4 (45).
262
OBRE I 97
tri faze, a drugu i fazu karakteriu Linear Style, odnosno Scraped
Ware .266 Tako bi se III i IV faza u Obrima I sasvim dobro uklapala u pome
nute dvije faze srednjeg neolita Tesalije.
267
- Kod obrade naselja butmirske kulture u Obrima II smo rekli
da se kultne vaze na noge II datiraju od kraja Sesklo stupnja
do sredine Dimini stupnja (do kraja Arapi faze).268 Zbog toga, a i zbog drugih
detalja na keramici, I fazu butmirske kulture smo datirali u vrijeme Dimini
III i IV faze u Tesaliji. Jer, i u fazi Butmir I dolaze kultne vaze na noge.
Na osnovu svega to je izlazi da bi zasada komparativna hrono
loka tabela Obre I-neolit Tesalije mogla izgledati ovako:
(D i m i n i II/III - A r n a u t o v i i, K a k a n j III),
S e s k l o III/D j m i n i l/II - O b re I/f a z a IV,
Vor s e s k l o/S e s k l o I-II - O b re I/f a z a III,
Vor s e s:k l o (Barbotine, Nagel, Cardium) - O b re I/f a z a I-II.
Naravno, i ova skala je jo uvijek uvjetna i takva dok se ne uspo
stavi hronoloka veza neolitskog kompleksa
s jedne i neolitskih faza Tesalije s druge strane.
Ostaje nam da zatvorimo krug sa druge strane i da definitivno odredimo
svoj stav prema neolitskim kulturama Jadranskog bazena.
lT analizi kulturnih odnosa Obra I i Dalmacije smo uglavnom
odredili i osnovne hronoloke odnose. Ipak bismo i ovdje spomenuli nekoliko
misli naprijed citiranih autora - . Vl. i M. Garaanina:
- . danilska grupa zauzima srednji i dio neolita u
Dalmaciji i paralelno sa Kaknjem i dijelom Butmira
269
(kod obrade but
mirske kulture u Obrima II sam izveo hronoloku paralelu Butmir I-Da
nilo III/IV/70 pa bi u ovom pogledu bila postignuta saglasnost).
- Vl. cardium keramika u Dalmaciji traje od Cardium faze
Vorsesklo kulture do razvijene Sesklo kulture u Tesaliji, dok bi se Ripoli stil
sa fazama daniiske kulture vezao za period prelaza Sesklo-Di
mini u Tesaliji (mnogi motivi Danilo-Ripoli stila odgovaraju onima u Tsangli
i Arapi stupnja Dimini kulture).271
- M. Garaanin: cardium i impresso roba bazu razvoja
na Jadranu i u junoj Italiji, pa tamo ne treba ni traiti bojenu keramiku u
starijem neolitu.272
S obzirom na ove detalje, na usvojen stav o kontinuitetu car
dium/impresso kulture i daniIske kulture u Dalmaciji i na sinhrono posmatra
nje odnosa sa Tesalijom, hronoloka skala Obre I-Dalmacija bi se mogla ovako
formulisati:
(Danilo Kakanj III),
Danilo II-Obre l/faza IV (Kakanj II),
265 M. G a r a a n i n, 1%8, str. 311.
2.. D.R. T h e o c h a r i s, From Neolithic Thessaly, Thessalika 4, 1962, p. 65.
267 H. H a u p t m a n n, Zum Neolithikum in Makedoruien, Istanbuler Mitleilun
gen, Bd. 17, Tiibingen, 1967, S. 1 (W. Heurtley, Preh. Mac., p . 63 ff).
'68 S.S. We i n b e r g, Solvi-ng a Prehistoric Puzzle, Archaeology 15, 4, 1962, p.
262 ff (vidi i . B a t o v i 1964/ 65, nap. 48).
"'. . B a t o v i Neolitsko nalazite 'li Diadora, sv. 2, Zadar, 1%0
1961., str. 105.
'" A. B e n ac, 1971, str. 170, 1!73.
271 Vl. M i loj i 1970, str. SJ, 83.
m M. G a r a a n i n, 1971, p. 74.
7 Glasnik Zemaljskog muzeia BiH - Arheologija
-- --
98
ALOJZ BENAC
D a n i l o I - O b r e I /f a Z a III,
e a r d i u m/i m p r e s s o III - O b re I/f a z a I-II.
to se hronolokih odnosa Obra I prema neolitskim periodima u ju
noj Italiji i na Siciliji, sam o tom neta rekao u svom referatu na VIlI
kongresu UISPP. Tom prilikom sam konstatovao da faze I i II u Obrima I
paralelno sa horizontom La Quercia-Villagio Guadonc-Monte :\quilone
Ripabianca, odnosno sa prelazom stariji-srednji 'neolit u !taliji.m
Iza toga u Italiji slijedi srednji neolit sa bojenom keramikom koji bi odgo
varao danilskoj kulturi u Dalmaciji. Ipak, i ovdje nekoliko napumena:
- Velika je teta to u Molfetti i Materi nema pravih stratigrafskih po
dataka, jer se tamo - pored poznate impresso keramike - nalaze i kc
komadi sa urezanom ornamentikom, koji svojim motivima odgova
raju urezanim ornamenlima na ritonima iz Obra p 7A
GORUJATUZLAI JA- l ITf 5A- L-'
----+----
,
DALMACIJA
CAFRII DAlJILO I
/ADRIATlco l
E Y
SOPOT



-.
AORIATICO l/I
_ STARCe.VO
iii
l /
./
rROTOK>.KAUJ- !la
/ " - KAKAUJI.
U QufRCIA
VOJYODHJA
A2

VIIJ CA A,
01,.,1. ,l-j

-

-r
-<
>.J
st'5K. Loi- !.
/
51 ARCtVO- I
ADRIATI Ol CARDIUM/w,- "ii
I
I ji b I
CARDIU'"' /1"' PRr: :;SO
lL
\I-'CfL
? , " AR TilJI) '
_ DllRI. - I
L,o:J;ti: tl'b !
Sl. 22. tabela uz Obre I
- U nalazitu Stentinello L. Bernabo Brea razlikuje dvije vrste kera
robe: jednu sa pravom impresso dekoracijom i drugu,
sa kombinovanim ornamentom.275 Na primjerak na T. XXXII, 15
ovoj drugoj robi, ali ne znamo da Li postoji i neki stariji stratUl11
S tentinella.
'" A. B e n a e, L neolithique ancien dans les Balkans du nord-ouest et ses
relations avec les regiuns voisines, Aetes du VIIlc Congres UISPP, Beogmd, 197[,
p. 105-106 (sa literaturom).
114 M. M a y e r, Molfetta und Matera, Lei'pzig, 1924, Tav, XIII, a, b, j, m.
275 L. B e r n a b o B r e a, The Prehistoric Sequenee in Sicily, Institut of Ar
London, Ann. Report 1950., p. 17, PL 2.
- - - -
OBRE I
99
- R. Stevenson je neolitsko doba u Italiji podijelio na
tiri perioda. U I periodu (Molfetta, Matera i sl.) se i tremolo ukrasi,2/6
dok II period Stevenson naslanja na Sesklo kulturu u Tesaliji.277
- R. Whitehouse smatra da srednjeg neolita u junoj Italiji
prvenstveno likana roba ceramica dipinta a fasce lar
l enJT RAl..\J A.
ITALIJA DALMACIJA
VO::JVODltJA
KO':) TOL t>..c

{ (2. ... 00/
RJ>.CHMA\JI
DIA.IJA- ef.L
YILJCA 01 Iii

HVAR, II
DIMJA. I
HVAR -
o' ALTO 'v IIJCA e BUTt-\\R.
lL
D\MltJl &/y.
. C,l..PRI K/RIPO D,l..Ul\.-O
!::!
BUTMIR VHJC.A.. e2
l
seA-LORI)",
DIM IlJI ili
eA PRI I!SCA.-
ill
K.A .lli
l.ORIA
DIMIlJI
II
CArRI I !A.DRI- DA\j I1..0 }i.
KAKAIJ0
TI
VIIJCA All DIMIlVI I Jli
AlIca ]l
ill
.!.DRIA.TICO I!IT STARCE.YO! !VI\-!
DJ>.\JILO
I KA KA.LJ:;] 1.
l-ll.
.A..'\
PROTOKAK.AWJ' /
ADRIATICO I C"R.DIUM IIM STAR-CrVO STARef-Vo"li b
CAROIUH /IM- lli/E PRr.SW li
PRf.55Q :ii
5rARCiOVO/JM
I
Sl. 23. tabela uz neo.lit centralne Bosne:: .
ghe,27B a da su izu.zetno neolitska naselja koja posjeduju samo lm
presso robu (bez bOjene keramlke).279
P
'''hRS
S
t e v e TI s o n, The Neolithic oultures of South-East I1aly ProCeed of
the re . ac., N.S. XIII, Cambridge, 19<jJ7, p. 85-8-6. ,.
277 .Ibid., p. 97.
1'967, t e h o u s e, The Early Neolithic of Southern Italy, Antiquity XLII,
zl9 Ibid.
7*
100 ALOJZ BENAC
- W. Bray vee srednjeg neolita sa pojavom slikane
keramike a fasce larghe, ali smatra da t a keramika jo nije dobro upoznata
u Jugoslaviji.280
- Poto je R. Peroni u novije vrijeme jednu precizniju sintezu
o neolitskom dobu u provinciji Puglia, odnosno u junoj Italiji, najbolje
da se u naoj komparaciji oslonirno vie na nj egovu podjelu neolita.
28 1
Glavni
stavovi ovog autora se daju svesti na
1 - Kao jedinstvena arheoloka faza na provincij e Puglia i tl
cijeloj Italiji, stariji neolit je definisan impresso keramikom
252
2 - Rasprostranjenost srednj eg neolita u junoj Italiji koincidira sa
starijeg neolita, a pored impresso keramike sada se jav
ljaju slikana keramika - a fasce larghe i keramika sa urezanim orna
mentima.
283
3 - Srednji neolit se na ovom dijeli na dvij e osnovne faze.
U prvoj fazi srednjeg neolita razlikuju se dvije grupe : gruppo adriatic<>
i gruppo ionico-appenninico, locirane na dvjema stranama Apeninskog polu
ostrva. Stariji horizont u okviru gruppo adriatico reprezentuju sloj evi sa
vrlo umanjenim brojem impresso keramike, sa bojenom keramikom a fasce
larghe i posebnim tipom monohromne robe srednjeg i tamnog
tona. U horizontu del gruppo adriatico se pojavljuju urezane t r e
m o l o ornamenti.
284
R. Peroni stavlja nalaze iz Passo di Corvo u stariji hori
zont, a nalaze iz La Quercia u horizont ove grupe.
285
Dakle, neto druga
nego to sam to bio postavio u svom pomenutom radu.
Druga faza srednjeg neolita j e predstavljena sa tri varijante: Capri-Scalo
ria-Ripoli , pri opet treba sa dva horizonta.
286
Prema svemu to je hronoloke odnose:
(C a p r i l/S c a lo r i a - A r n a u t o v i i/K a k a n j Ill),
A d r i a t i c o II / C a p r i I - O b r e l / E a z a IV,
A d r i a t i c o I / ll/S t e n t i n e II o/L a Q u er c i a - O b re I l f a z a Ill,
Cardium-impr e sso II / Adriatico 1- Obr e l/faza I-II.
*
Na kraju jo jednom elim napomenuti da ove hronoloke proporcije ne
smatram One su neto sigurnije samo u odnosu na i
kulturu, kao i u odnosu na neolit Dalmacije. i sasvim
precizno hronolokih relacija prema Tesaliji i Italiji mora jo
ostati a nova istraivanja na svim navedenim
ili potvrditi ovdje ust a novljene lance ili u njih Ilnij eti po
trebne korekture. U svakom stratigrafija u Obrima I
u pronalaenju pr avih hronolokih rjeenja i u susj ednim oblastima . U na
im tabelama Sl. 22 i 23 je pokuaj da se, na osnovu
dananjih saznanja, neolitsko doba centralne Bosne uklopi LI ire balkan 'ke
i mediteranske hronoloke okvire.
--"" W. B ray, Neoli thic Painted Wa:re in the Adriatic, Antiquity XL. 158, 1966,
p. 100. . .' L 40 ff
,., R. P e r o n i , Archeologia della Pug!Ja prejstonea, Ed. De uca, p. .
2f" Ibid., p. 45
28J Ibid., p. 47.
284 Ibid., p. 49.
'" Ibid., p. 50.
:re. Ibid., p. 59 (iscrpna bibliografija o pojedinim nalazitima nas l.iava po
trebe da je ovdje ponavlj amo).
OBRE I l Dl
12.
Kao to je bio kod obrade butmirske kulture u naselju Obre ll,
tako ni ovdje nema potrebe za nekim sumiranjem rezultata istraivao
nja na lokalitetu Obre l. Oni su izneseni uz pojedina poglavlja, a posebno uz
posljednja tri poglavlja ovog rada, u kojima su dati i pogledi na
probleme. Na ovom mjestu - i kao neki -
samo nekoliko stvari:
a) Stratigrafski kontinuitet u naem naselju je ponovno pruio
nosti za nastanka jedne nove neolitske kulture. U III fazi nase
lja je ustanovljena protokakanjska kultura (Kakanj 1), koja u odnosu na
prethodnu kulturu predstavlja novu kulturnu tvorevinu.
Pa ipak, neosporno je da je protokakanjska kultura nastala na auto
htonoj bazi, uz odbacivanje nekih osnovnih elemenata i
preuzimanje novih tehnika i novih formi (u prvom redu kult
nih ritona).
Nastanak protokakanjske kulture se, prema tome, ne moe ni
kakvom migracijom - ni naglom ni gradacionom - nego se mora posma
trati u sklopu unutarnjih kretanja u neolitskom drutvu. Pri tome bih pod
vukao da je proces formiranja protokakanjske kulture iao, ipak, neto dru
tokom nego formiranje butmirske kulture (u oba se pod kul
turom podrazumijeva i drutvena zajednica). Kod butmirske kulture se auto
htona baza postepeno gubila u novim kulturnim elementima, a sve kompo
nente su sublimirane u jedinstven izraz butmirske kulture. Kod
kakanjske kulture se autohtona baza vrlo osjetno suava u protokakanjskoj
fazi i starijoj kakanjskoj kulturi, ali elementi konstantno traju i
dalje se razvijaju (npr. monohromna roba). Novi elementi su na
dodani i oni se novoj sredini, da bi dali potpuno
novi kulturni izraz.
U svakom oba neolitska naselja u Obrima odvode naa sazna
nja o drutvenoekonomskim i promjenama u neolitskom svijetu
istom evolucionim promjenama treba obratiti mnogo vie panje
nego to smo to dosada Treba odbaciti metod da se svaka nova
neolitska kultura imigracijom novog stanovnitva; treba mnogo vie
uzimati u obzir indigene procese i dodire sa susjednim stanovnitvom. Izvje
sne konkretne sugestije dao sam u tom pogledu kod obrade butmirske
kulture.
2s7
Nema nikakve sumnje da je do nastanka protokakanjske kulture dolo
u vrijeme nekih promjena u neolitskom svijetu june Evrope, u vrijeme
prelaska iz starijeg u srednje neolitsko doba. Te promjene vidimo na pod
Balkana i u Italiji, a sve one imaju jednu crtu: izumiranje,
stare cardium-impresso ili barbotinske robe i prelazak na nove
vrste - crnopoliranu robu na istoku i slikanu keramiku na zapadu. Da li se
radi samo o irenju novih tehnolokih saznanja i preuzimanju nove mode ili
to sve ima i revolucionarni karakter u etnogenetskom smislu (barem na odre
ostaje da se rijei novim i preciznim studijem
junoevropskog i mediteranskog prostora u neolitskom dobu.
Isti karakter imaju i promjene koje su se deavale u vrijeme formira
nja butmirske kulture.
b) Vidjeli smo da su se u IV fazi naselja Obre l pojavile i izvjesne de
generativne manifestacije. Iako je ova faza savremena kulturnim slojevima u
samom Kaknju, roba u Kaknju je neto raznovrsnija i
287 A. B e TI a e, 1971, str. 176.
102
ALOJZ BENAC
bolje izvedena. U ovoj fazi Obra l nestalo je i svih onih elemenata
koji su se pojavili u Obrima l kao plod ekonomskih, kulturnih i drugih veza
sa okolnim svijetom. Dobiva se utisak da se drutvena zajednica Obra l sada
zatvorila u sebe i pokidala veze sa drugim svijetom. Odigrao se, dakle, isti
degenerativni proces kao i u naselju Obre II , ali sa neto efektima.
U Obrima II je degenerisana butmirska kultura podlegla uticaju iz
to je moglo i neki etnogenetski spoj. U Obrima l se to nij e dogodilo,
ali se formirana kakanjska kultura jako uprotavati. Kao da je
nedostajalo svjeih sokova i svjee krvi. l naselje se postepeno ugasilo; bez
ikakvih vidnih tragova spoljnjeg nasilja.
Zbog je prestao ivot u ovom naselju? Da je ustanovljen neposredni
kontinuitet Obra l i Obra II, rjeenje bi bilo vrlo jednostavno i pomi
canje naselja za 200 m ne bi nikakav prekid. Ali vremenskog dodira
nema ova dva naselja. - Ostaje nam da uzroke izumiranja pot raimo
u samim drutvenim odnosima; moda u rodovskoj zatvorenosti ( endogamij i),
koja neminovno vodi genetskoj degeneraciji i izumiranju roda.
Jo nisu istraena sva naselja kakanjske kulture u centralnoj Bosni
se da je jedno naselje lealo kod lokaliteta Okolite, nedaleko od
pa zato nemamo jo definitivno zaokruenu sliku o njenim drutvenim zajed
nicama. U svakom naselje Obre l kao i Obre II, dobro pri
ivota neolitskih naselja, njihova nastajanja i njihova izumi
ranja.
e) Kulturne (i komponente od kojih je formirana
-impresso kultura u Obrima l, a zatim i protokakanjska kultura dolazile Sl!
potpuno istim pravcima. ta vie, to su pravci koje smo identifikovali i kod
butmirske kulture u Obrima II. Ta nas navodi na dva
prvo, neolitski ljudi i neolitsko drutvo u cjelini su na ovom pod
imali ustaljene navike, odnosno ustaljeni odravanja drut venih
i ekonomskih veza i, drugo, ovako konstantna drutveno-ekonomska struj anja
Jadrana i Panonije pokazuju da na tom prostoru nije dolazilo do veli
kih - izazvanih migracijama - od kraja starijeg do kraja mla
neolitskog doba.
Magistralni pravac Neretva-Bosna je jo jednom osvijetljen i u tom svje
tlu dolina Neretve i dolina Bosne se javljaju kao najvanija neolitska saobra
u sjeverozapadnom Balkanu, koja povezuje Jadranski bazen sa Posa
vinom i Panonijom (veza Neretve i Bosne ide dolinama Neretvice i
Fojnice).
d) pojedinih slojeva i kultura u Obrima l je ponovno poka
zalo da se centralna Bosna nalazi na raskrsnici dviju velikih kulturnih i
kih zona u ovom dijelu june Evrope. Zbog toga ovdje i dolazi do neprekid
nih mijeanja kulturnih elemenata jadransko-mediteranskog i panonsko-bal
kanskog neolitskog svijeta. Ta mijeanja dosta kod komparativnih
dva neolitska kompleksa i ba ovaj faktor daje osobitu vanost
nalazitima u Obrima.
Samim tim u potpunosti je i prelazna zona dva pome
nuta neolitska svijeta, koju su tako dobro prikazali R. Tringham i
B. J

2M R. Tringham, 1971, Fig. 10,17,23; B. 1%8, Sl. 1.
SKRACENICE UZ LITERATURU
G Z M - Glasnik Zemalj&ko-g muzeja Bosne i Hercegov.ine u Sarajevu.
D. A r a n e lov i - G a r a a n i:n, 1954. - Draga
kultura, Ljubljana, 1954.
S. B a t o v i 1964/65. - ime Odnos,i Dalmacije i u neoli tu, Ra
dovi Filozofskog fakulteta, Sv. 6, 1%4/ 65, Zadar, 1%9.
. B a t o v i 1966. - ime Starij!i neolit u Dalmaciji, Zad&r, 1966.
A. B e n a c, 1956. - Aloj.z Benac, Osnovna obiljeja neolitske kulture u KClJknju ,
GZM, N. S. XI, Arheologija, Sarajevo, 1956.
A. B e TI a e, 1%1. - Alojz Benac, Studien zur Stein- und K!Upfer.zeit im nordwest
lichen Balkan 42. Bericht der RGK, Fra.nkfUlf't/a.M., 1,%1.
1\. B e n a c, 1971. - Alojz Benac, Obre II, neolitsko naselje butmirske gmpe na
Gornjem polju, GZM, N. S. XXVI, Arheologija, Sa'rajevo, 197,1.
B. B r u k n e r, 1%8. - Bogdan Brukner, Neolit u Vojvodini , Dissertatio!1s V, Beo
grad - Novi Sad, 1%8.
B. (; o v i 1960/61. - Bo.rivoj Rezultati sondiranja na prelstoriskom nase
lju u Gornjoj Tuzli, GZM, N. S. XV-XVI, Arheologija, Sarajevo, 1960/ 1961.
S. 1970. - Stojan Neolit u Sla'Ionij.i i Srijemu,
Zbornik radova I Znans.tvenog s3Jbora Slavo:nije i Baranje, Osijek, 1970.
M. G a r a a n i n, 1968. - Milutin Garaanin, Poloaj centralnog Balkana u hro
nologiji neolita Evrope, Neolit cent,ralnog Bal-kana, Narodni muzej,
Beograd, 1968.
M. G a r a a n i n, 1971. - Miluti.n Garaanin, Genetische und chronologische
Probleme des frlihen keramischen Neolithikums auf dem mittleren Bal,kan,
Actes du VIlle congres UISPP, Beograd, 1971.
B. J o v a.n o y i 1968. -. Borislav I storijat industrije u
neohtu l ranom eneohtu centralnog Balkana, Neolit centralnog Balkana Na
rodni muzej, Beograd, 1968. '
B. J o v a n o v i 1969. - Borislav Teritori ialni i hronoloki odnos
jadranskog i kontinentalnog neoJ.ita, Starinar N. S. XIX, 1968, Beograd, 1%9.
J. K o r o e e, 1958. - JOSip Kor<?.ec, J':Teolits.ka naseobina u Danilu Bitinju, Jugo
.slavenska akademija z;nanostJ I umjetnosti, Zagreb, 1958.
J. K o o ec, 1960/61. - Josip Koroec, Neka pitanja oko neolita u Dalmaciji
Dladora, sv. 2, Zadar, 1960-1961. '
V 1. M i.l o j i 1970. - VladimiT Die Kulturbeziehuno-ell zwischen
u.nd Dalmatien wahrend der ji.ingeren Steinzeit, Adriati ca prae
hlstonca et antlqua, Zagreb, 1970.
R. T r i n g h a m, 197J. - Rut Tringham, Hunters, Fishers 3JOd F3Jrmers of Eastern
Europe, Hutehmson Univ. Libr., London. 19711.
TABLA I
l. Opru pogled na radili te
2. Sonda IV, dubina 0,40-0,55 m
3. Sonda IV, dubina 0.75-0,85 m
4. Sonda IV, dubina 0,85-1,00 m
5. Sonda IV, dubina 1,05-1,25 m
6. Sonda V, dubina 0,90-1,05 m
TABlA I
Foto: Mari ja Sever
TABLA II
L Sonda V, dulJina Tn
2, Sonda VII, dubina 1,15-1,25 m
3, Sunda VIII, dubina 1,15-1,30 Tn
4, Sonda V, dubina 0,80---0,90 m
5, Sonda V, dubina m
6. Sonda V, dubina 0,80-0,90 m
TABLA II
2
Folu: Marija S e v ~ r
TABLA III
l. Sonda V, dubina 0,80-0,90 m
2. Sonda IV, duhina 0,55-0,7{) ill
3. Sonda V,dubina m
4. Sonda II, kOlj) 6/7
5. So.nda V, dUibj'l1a 1,8.0-2,05 on
6. Sonda VI, dubina ill
TABLA III
Foto: Marija Sever
2
TABLA IV
l. Sonda VI, grob 3 i 4
2. So.nda IV, dubina 0,85-1,00 fi
3. Sonda VII, du:bina 1,95-2,1-0 m
4. Sonda II , dubina 1,20-1,35 m
5. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 m
6. Sonda VII, dubi,na 2,10-2,25 m
TABLA IV
Foto: l, 3-6, Julij ana Sunik
2, Marija Sever
TABLA V
1. Sonda VII, dubina 2,25-2,35 m
2. Sonda VII, dubina 2,Hl-2,25 ill (u uglu)
3. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 m
4. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 m (rtvite uz grob 8)
5. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 m (uz sjeverni rub)
6. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 m (rtvite uz grob 8)
7. Sonda VII, dubina 2,10-2,25, m (uz kvadratno postrojenje u sjeverozapadnom
uglu)
TABLA V
Oo
2
3
7
roto: M ~ t r i j a Sever
S Glasnik Zemalj skog muzeja BiH - Arheologija
TABLA VI
l. Sonda VIII, dubina 1,15-1,30 m
2. Sonda V, kvadrat 4D, dubina 0,90-1,05 m
3. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 1,25-1,40 m
4. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,75-0,85 m
5. Sonda IV, ,kvadrat 3, dubina 0,85-1,00 m
6. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,30-0,40 m
TABLA VI
3
2
6
4
s
o 5
Foto: Marija Sever
TABLA VII
1. Sonda IV, kvadrat 4 - jama l , dubina 1,60-1,80 m
2. Sonda VIII, dubina 1,70-1,90 m
3. Sonda VIII, dubina 1,70--1,90 m
4. Sonda VIII , dubina 1,30-1,50 m
5. Sonda IV, kvadrat 4 dubina 1,40-1,60 m
6. Sonda IV, kvadrat 4 dubina 1,40-1,60 m
7. Sonda V, kvadrat 4 dubina 0,90-1,05 m
8. Sonda V, kvadrat 4 dubina 0,90-1,05 m
9. Sonda VIII , dubina 1,00-1,15 m
10. Sonda IV, kvadrat l, dubina 0,75-0,85 m
ll. Sonda IV, kvadrat 1, dubina 0,75-0,85 m
12. Sonda VIII, dubina 1,00-1,15 m
13. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,55-D,70 m
14. Sonda IV, kvadrat 1, dubina 0,75-D,85 m
15. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,55-0,70 ln
16. Sonda IV, hadrat 3, dubina 0,55-0,70 m
17. Son IV, kvadra t 3, dubin::t 0,55-0,70 ln
18. Son a IV, kvadral 3, dubina 0,55-0,70 m
19. Sonda IV, kvadrat 3, dub:rla 0,"5-0,70 ln
20. S n a IV, h adra l 3, dubina 0,75- 0,85 m
21. Sonda V, kvadntl 1, dubi a 0,30-0,40 m
TABLA VII
5
3
6
2
9
10 II
13
14 8
12
=
18 17 19
15 16
'-"I
f oto; Marij a eve.r
7
TABLA VIII
1. Sonda VIII, dubina 1,30-1,50 fi
2. Sc>nda IV, dubrina 1,25-1,40 fi
3. Sonda IV, kvadrat 4, dubina ill
4. Sonda IV, kvadrat 3--4, dubina l,05-l,25 111
5. Sonda V, kvadrat 28, dubina 0,80---0,90 ill
6. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 0,75-0,85 fi
7. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 0,7.5-0,85 ill
8. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 0,75-0,85 fi
9. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 0,75-0,85 fi
10. Sonda IV, kvadrat 1, dubina 0,75-0,&5 fi
11. Sonda IV, kvadrat 1, dubina 0,75-0,&5 fi
12. Sonda IV, kvadrat 3'-4, dubina 0,75-0,85 fi
13. Sonda IV, kYadrat 4, dubina 0,75-0;85 fi
14. Sonda IV, kvadr at 4, dubina 0,75-0,85 fi
15. Sonda IV, kvadr3Jt 4, dubina 0,7.5-0,&5 m
M. IV, kvadrat 3, dubina 0,55-0,70 111
17. SU:lda IV, kvadrat 3, dubina 0,55-0,70 m
18. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,55-0,70 fi
19. Sonda VIII , dubina 0,55-0,70 ill
TABLA VIII
2 3
6 7
8 9
10
11
13
14
o 5
16
17
18
19
Foto: Marija Sever
12
1. Sonda V,
2. Sonda V,
3. Sonda IV,
4. Sonda IV,
5. Sonda V,
6. Sonda IV,
7. Sonda IV,
8. Sonda IV,
TABLA IX
kvadrat 2D, dubina 0,90-1.05 ill
kvadrat lD, dubina 0,70-0,80 ill
kvadrat 1, dubina 0,85-1,00 m
kvadrat 1, dubina 0,75-0,85 m
kvadrat 2B, dubina 1,20-1.40 ill
kvadrat 4, dubina 0,40--D,55 m
kvadrat 3, dubina 1,25-1.40 m
kvadrat 3, dubina 0,75-0,85 ill
TABLA IX
2 3
4
5
6
7
8
Foto: lViarij.l Sever
TABLA X
J. Sonda VII, kvadrat 2 - rvnj ite dubina 2,50-2,75 m
2. Sonda VII , dubina 2,10-2,25 Dl
3. Sonda VIII, dubina 1,90-2,10 m
4. Sonda iV, kvad,rat 4 dLlbina 1,40-1,60 m
5. Sonda IV, kvadra t 3 dubina 1,05-1,25 m
6. Sonda I V, kvadrat 3 dubina 1,05-1,25 ill
7. Sonda V, h adrat 2A dubina 1,40-1,60 m
8, Sonda VIII, dubina l,50-1,70 m
9, Sonda V, kvadrat LD dubina 0,90-1,05 m
10. Sonda V, kvadrat l B dubina 0,90-1 ,05 ill
JI1. Sonda V, kvadra t 2B dubina 1,os-1,20 m
1,2. Sonda VIII , dubina 1,30-1,50 m
13. Sonda IV, kvadrat 4 dubina 1,40-1,60 ill
14. Sonda IV, kvadrat 3 dubina 0,75-0,85 ill
TABLA X
Fota: Marija
TABLA XI
1. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 fi
2. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 ill
3. Sonda V, kvadrat 2D, dubina 1,20-1,4{) ill
4. Sonda V, kV3Jdirat 4, dubina 1 , 4 0 ~ 1 , 6 0 ill
5. Sonda V, kvadrat 2JD, dubina 0,80-0,90 ill
6. Sonda IV, kvadrat 3 dubina 1,05-1,25 ill
7. Sonda V, kvadrat 2C, dubina 1,60-1,75 ill
8. Sonda V, kvadrat lB, dubina 0,80-0,90 ill
9. Sonda V, kvad'rat IC, dubina 0,70-0,80 ill
lO. Sonda VIII, dubina 1,00- 1,15 ill
TABLA Xl
=
9
Foto: Sever Marija
TABLA XII
l. Sonda V, kvadrat 2A, dubina 1,60-1,75 fi
2. Sonda V, kvadrat 2A, dubina 1,60--1,75 ID
3. Sonda VIII, dubina 1,90-2,10 fi
4. Sonda IV. >kvadrat 2, dubina 0,75.......{},85 fi
5. Sonda V,kvadrat 2A, dubina 0,8Q.......{},90 fi
6. Sonda V, kvadrat 1, dubina 0,5S-0,70 fi
7. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,85-1,00 fi
8. Sonda V, kvadrat 1, dubina 0,40--D,55 fi
9. Sonda V, kvadrat 1, dubina 0,55--D,70 fi
10. Sonda IV, kvadra1: 3, dubina 0,75-0,85 ID
ll. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 fi (rtvenile uz grob 8)
1.2. Sonda VII, dubina 2,25-2,35 fi
13. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 fi (rtvite uz grob 8)
14. Sonda VIII, dubina 1,90--2,10 fi (uz grob 7')
TABLA XII
3
..
Foto: Mnrija Sever
TABLA XIII
1. Sonda VI, kvadrat l dubina 2,15-2,30 m
2. Sonda II, du;bina 1.,40---1 ,50 m
3. Sonda VI , kvadr,at 2 dubina 1,60-1,85 m
TABLA XIII
2
1
3
5
Foto: Marija Scve.
9 Glasnik Zemaljskog muzeja BiH Arheologija
TABLA XIV
L Sonda VII , dubina 2,25-2,35 ill
2. Sonda VIII, dubina 2,50---2,65 ill
3. Sonda VII, dubina 2,35-2,50 nl
4. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 ill
5. Sonda VII, dubina 2,25-2,35 ill
6. Sonda VIII, dubina 2,30-2,50 ill
TABLA XIV
enei: Slobodan P e r i i
9*
TABLA XV
1. Sonda VIII , dubina 2,50-2,65 ill
2. Sonda VII, kvadrM 4, dubina 2,25--2,35 ill
3. Sonda VIII, dubina 2,55-2,70 ill
4. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 ill
5. Sonda VIII, dubina 2,50-2,65 m
6. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 ill
7. Sonda VII, dubina 2,35-2,50 ill
8. Sonda VII, dubina 2,35-2,50 un
9. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 ill
10. Sonda VIII, dubina 2,50-2,&5 ill
TABLA XV
B
10
Crtei: Slobodan P e r i i
TABLA XVI
1. Sonda VII, dubina 2,25-2,35 m
2. Sonda VII, dubi.na 2,35-2,50 fi
3. Sonda VII, dubina 2,25-2,35 fi
4. Sonda VII, dubina 2,35-2,50 fi
5. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 fi
TABLA XV1
2
TABLA XVII
1. Sonda VII , dubina 2,35-2,50 m
2. Sonda VIII , dubina 2,50---2,65 rn
3. Sonda VIII, dubina 2,50-2,65 m
4. Sonda VIII, dubina 2,50-2,65 rn
S. Sonda VIII, dubina 2,50-2,65 rn
6. Sonda VII, dubina 2,25-2,35 m
7. Sonda VIII, dubina 2,50-2,65 rn
8. Sonda VII, dubina 2,35-2,.50 m
9. Sonda VII , dubina J ,3S-2,50 m
10. Sonda VIlI , dubina 2,50-2,65 m
ll. Sonda VII , dubina 2,35--2,50 rn
12. Sonda VII, dubina ,2 ,50--2,75 rn
3
TABLA XVII
8
7
5
Foto: Marij a Sever
6
9
12
TABLA XVIII
1. Sonda VIII, dubina 2,50-2,65 m
2. Sonda VII, dubina 2,35-2,50 ill
3. Sonda VIII, dubina 2,50-2,65 ill
4. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 ill
5. Sonda VII, dubina 2,25--2.35 ill
6. Sonda VIII, dubina 2,50-2.65 ill
7. Sonda VII, dubina 2,25-2,35 ill
8. Sonda VII, dubina 2,25-2.35 ID
9. Sonda VII, kvadrat 4 dubina 2,25--2,35 ill
10. Sonda VII, dubina 2,50-2,75 ill
11. Sonda VII, dubina 2,35-2,50 ill
/
TABLA XVIII
1
3
4
5
8
9
11
Foto: Marij a Sever
6
TABLA XIX
1. Sonda IIIA, dubina 1,70-1,&0 ill
2. Sonda VIII. dubina 1,90-2,10 ill
3. S nda VII I, dubina 2,10-2,3!) ill
4. Sonda IX, dubina 1,40-1,55 ill
5. Sonda VI, dubina 1,60-1,75 ID 'kvadrat 3
6. Sonda V, dubi na 2,25-2,50 ill kvadrat 4\D
7. Sonda V, dubina 1,60-1,75 nl k" ;l drat 2D
TABLA XIX
- - - -,
- !
. I
I
I
\ \
.\.
\
i
\
i
\ \
\,
, ,
"
I
,
I
I'
J
J
i /
: I

"-"-.
\\
\,
\ 1
, ,
n
JI
I
,
i
I
'
I
I
\
I _r;/
/ /
""
4
/
\
\
!
\
"
".
l
/
\
\
5
Crtez.:
,. Slobodan
TAB LA XX
l. Sonda VII, dubina 2,10-2,35 m
2. Sonda IX, dubina 1,20-1,35 m
3. Sonda IX, dubina 1,20-1,3:5 m
4. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 ill
5. Sonda VIII, dubina 2,30-2,50 ill
6. Sonda V, dubina 1,80---2,05 m kvadrat 4D
7. Sonda VII, d u b ~ n a 1,75-1,95 m
8. Sonda I ,dubina 1,55-1,70 m
9. Sonda VIII, dubina 2,30-2,50 ill
10. Sonda VIII, dubina 2,10-2,30 ill
ll. Sonda IV, dubina 1,60-1,80 fi
12. Sonda V, dubina 1,60-1 ,75 m kvadrat 1
13. Sonda VIII, dubina 2,10-2,30 m
14. Sonda VIII, dubina 1,90-2,10 fi
TABLA XX
.-:,..: ..:>71
: .1
.. " ;' 1
__r
I
..
I . . .: . '. ' ....:::... 1
I .... . 1
' " "
l'
\
.' . 1
:1
.....'1
I
' 1
. " 1
'{, ..... - ', ,'.

14
12 13
CI'tei: Slobodan Peri ic
TABLA XXI
1. Sonda VI, kvadrat 2 dubina 2,30-2,S(} m
2. Sonda II, dubina 1,60-1,70 m
3. Sonda III, A dubina 1,80-1,95 m
4. Sonda III, Aduhina 1,80-1,95 m
5. Sonda V, kvadrat 2C dubina 1,80-2,05 m
6. Sonda III A, dubina 1,8Q-..,1 ,95 m
TABlA XXI
.\1 hcologlj;1
TABLA XXII
I. Sonda VIII, dubina 2,30--2,50 m
2. Sonda IX, dubina 1,20-1,35 ID
3. Sonda IV, dubina 1,80-2,05 m
4. Sonda VIII, dubina 2,10-2,30 !TI
5. Sonda IX, dubina 1,40--1,55 m
6. Sonda VII, dubina 1,75-1,95 m
7. Sonda VIII, dubjna 1,90--2,10 m
8. Sonda VII, dubina 1,95-2.10 m
9. Sonda V, kvadrat 4D, dubina 2,05-2,25 m
10. Sonda IX, dubina 1,55-J,70 m
TABLA XXII
Foto: Marija Sever
TABLA XXIII
1. Sonda V, dubina 1,80-2,05 ID kvadrat lAC
2. Sonda IV, dubina 2,05-2,20 fi
3. Sonda VII, dubina 1,75-1,95 fi
4. Sonda VII , dubina 1,95----2,10 fi
5. Sonda VIII, dubina 2;10-2,30 fi
6. Sonda VII,dubina 1,75-1,95 fi
7. Sonda V, dubina 1,60-1,75 fi kvadrat ICe
8. Sonda VIII, dubina 2,10-2,30 fi
9. Sonda IV, dubina 2 , 0 5 ~ 2 , 2 0 fi
10. Sonda II, dubina 1,40-1,50 fi
1,1. Sonda IV, dubina 1,80-2,05 fi
12. Sonda V, dubina 1,60-1,75 fi kvadrat 2D
13. Sonda IX, dubina 1,40-1,55 fi
14. Sonda VIII, dubina 1,90-2,Hl fi
TABLA XXIII
10
13
Foto: Marija Sever
JO Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Arheologija.
TABLA XXIV
l. Sonda IIIA, dubina 1,80-1,95 ID
2. Sonda V kvadrat 2e, dubina 1,80-2,05 ID
3. Sonda VIII, dubina 2,10-2,30 ID
4. Sonda IIIA, dubina 1,80-1,95 ID
5. Sonda IIIA, dubina 1,80-1,95 ID
6. Sonda IV, kvadrat 3,4 dubina 1,60-1,80 ID
7. Sonda VII, dubina 2.10-2,25 ID uz skelet groba 8
8. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 ID uz skelet groba 8, ispod p l o e u crvenoj i l o v a i
9. Sonda IX dubina 1,40-1,55 m
10. Sonda IX, dubina 1,40-1,55 ID
ll. Sonda IV, kvadrat 3 dubina 1,60-1,80 ID
12. Sonda IIIA, dubina 1,40-1,50 ID
TABLA XXIV
3
6
5
9
11
Foto: Marija Sever
10*
TABLA XXV
1. Sonda VII, dubina 2,10-2,25 fi uz grob 8
2. Sonda VIII, dubina 2,10-2,30 fi
3. Sonda V, kvadrat 2U, dubina 1,60-1,75 fi
4. Sonda IX, dubina 1,40-1,55 fi
.5. Sonda IX, dubina 1,20-1,35 fi
6. SDnda IIIA, dubina 1,70-1,80 ID
7. Sonda IIIA, dubina 1,80-1,95 fi
8. Sonda VIII, dubima 2,20-2,40 ID
9. Sonda V, kvadrat 2AC, dubina 1,80-2,05 fi
10. Sonda V, kvadrat 4D, dubina 1,80-2,05 fi
11. Sonda IX, dubina 1,55-1,70 ID
12. Sonda V, kvadrat 1, dubina 1,60-1,75 fi
13. Sonda IV, dubina 1,60-1,80 !TI
TABLA XXV
1
2
4
13
Foto: Marija Sever
TABLA XXVI
l. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 1,05-1,25 ill
2. Sonda V, kvadrat ID, dubina 1,05-1,20 ill
3. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 1,25-1,40 ill
4. Sonda VIII, dubina 1,70---.1,90 ill
5. Sonda VIII, dubina 1,30-1,50 ill
6. Sonda VIII, dubina 1,15-1,30 m
7. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 1,05-1,25 ill
8. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 1,40-1,60 ill
9. Sonda IX, dubina 0,95-1,05 ill
10. Sonda IX, dubina 0,95-1,05 ill
11. Sonda V, kvadrat 2D, dubina 1,05-1,20 ill
--
TABLA XXVI
./
.7
%.
\ ' ':, ,": "".
\ .
\
\
\
\
\
\
\
-,
(' 1"" ;';:_"1)- I
'
I
I
I
I
/
I
I
I
I
I
I \
\
\
\

".......
L __

.... .
" ' .. I
( - -.:....
I
I
"-'
......

5
\
""-
I
-,
r-
\
\
"-
I
I
L __
I
I
I
I
I
I
I
3
I
I
7
---
Crte 1.
Sl;,bodan
' 1
I
, I
I
. I
TABLA XXVII
1. Sonda IX, dubina 0,80-0,95 m
2. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 1,25-1,40 m
3. Sonda VIII, dubina 1,15-1,30 m
4. Sonda V, kvadrat lD, dllbina 0,90-1,05 m
S. Sonda V, kvadrat 2D, dubina 1,05-1,20 m
6. Sonda IV kvadrat 3-4, dubina 0,85-1,00 m
7. Sonda IV, kvadrat 3-4, dubina 0 , 8 5 ~ 1 , O O m
8. Sonda V, kvadrat IC, dubina 1,40-1,60 m
9. Sonda V, kvadra t 2B, dubina 1,20-1,40 m
10. Sonda VIII, dubina 1,50-1,70 m
ll. Sonda VIII, dubina 1,15-1,30 m
12. Sonda VIII , dubina 1,30-1,50 m
13. Sonda IX, dllbina 1,05-1,20 m
14, Sonda VIII, dubina 1,15-1,30 m
TABLA XXVII
-
'"
. '- - -
'.'
. '..
,.' .,'
""....",;,
l
" I
. I
. 3
o
>--
.-- -:; n\\
I'" . " .... . .' .1
." .: JI}
O
' I
.". . 11
- "' 1
I
....1
.. 1
\ ".: .':::'. ' . I
\ .
"
. ' ,1
. '1
r
r
l
I
I
-l
'.1
I
\:
\
"
'<.."
'\:...:..
Crtei: Slobodan
14
T ABLA XXVIII
l. Sonda VIII, dubina 1,50-1,70 ill
2. Sonda V, kvadrat lA, dubina 1,20-1,40 ill
3. Sonda VIII, dubina 1,15-1,30 ill
4. Sonda VII, kvadrat 1, dubina 1,30-1,40 ill
S. Sonda VIII, dubina 1,30-1,50 m
6. Sonda VIII, dubina 1,30-1,50 ill
7. Sonda VII, kvad.fa't l, dubina 1,30-1,40 m
8. Sonda IV, kvadrat 1-2, dubina 1,05---.1,25 ill
9. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 1,05-1,2:5 ill
10. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 1,05-1,25 ill
ll. Sonda IX, dubina 0,95-1,05 ill
12. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 1,05-1,25 ill
13. Sonda IX, dubina 0,65-0,80 ill
14. Sonda IX, dubina 0,65-0,80 ill
15. Sonda V, kvadra t 2B, dubimt 1,05-1,20 ill
1,6. Sonda IX, dubina 0,65-0,80 ill
17. Sonda V,kvadrat 1-2, dubina 0,80-0,90 ill
TABLA X ' VIII
/
I
I
I
\
.
-
.
lJ. :
I .
,-' 3
~ ~ , - -:-. l
l, . I
I
6
10
16
o )
-
Crtei: Slobodan Pe ri , ;"
TABLA XXIX
l. Sonda VIII, dubina m
2. Sonda IX, dubina 1,05-1,20 m
3. Sonda V, kvadrat 4, dubina 1,40--.1,60 m
4. Sonda VIII, dubina 1,70-1,90 m
S. Sonda VIII, dubina 1,50-1,70 m
6. Sonda VIII , dubina 1,30--.1,50 m
7. Sonda V, kvadrat 1
1
B, dubina 0,90-t05 m
8. Sonda IV, kvadrat 4 dubina 1,40-1,60 m
9. Sonda VIII, dubina 1,70-1,90 m
10. Sonda VIII, dubina 1,70--1,90 m
11. Sonda VIII, dubina 1,50-1,70 m
12. Sonda VIII, dubina 1,50-1,70 m
13. Sonda VIII, dubina 1,70--1,90 m
TABLA XXIX
1
4
7
8
9
11
10
12
13
Foto: Marija Sever
TABLA XXX
l. Sonda IV, .kvadrat 3-4, dubina 0,85-1,00 m
2. Sonda VIII, dubina 1.15-1,30 fi
3. Sonda VIII, dubina 1,15-1,30 fi
4. Sonda VII , dubina 1,30-1,50 fi
5. Sonda IV, k vadrat 3, dubina 1,25-1,40 fi
6. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 1,05--<1,25 fi
7. Sonda V, kvadrat 4, dubina 1,40-1,60 fi
.8. Sonda V,kvadrat 4D, dubina 1,20-1,40 fi
9. Sonda IV, kvadr at 2, dubina 1,05-1,25 fi
10. Sonda IV,kvadrat 4, dubina 1,25-1,40 fi
U. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 1)5-1,40 fi
12. Sonda VI, kvadrat 1, dubina 1,45-1,60 fi
TABLA XXX
5 6
7
12
Foto: Marija Sever
TABLA XXXI
1. Sonda III/A, dubina 1,25-1,40 m
2. Sonda V, kvadrat 1-2 dubina 0,80-0,90 m
3. Sonda V, kva-drat 1-2, dubina 0,80--0,90 m
4. Sonda V, kvadrat ltD, dubina 0,90-1,05 m
5. Sonda IV, !kvadrat 3-4, dubina 0,85-1,00 m
6. Sonda IV, kvadrat 3-4, dubina 0,85-1,00 m
7. Sonda IV, kvCl!drat 4, dubina 1,05-1,25 ID
8. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,85-1,00 m
9. Sonda VIII, dubina 1,70-1',90 m
10. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 1,05-1,25 m
lJI. Sonda IV, kv.a.drat 2, dubina 1,05-1,25 m
12. Sonda IX, dubina 0,65-0,80 m
3
TABLA XXXI
4
Foto: Marija Sever
II Glasnik Zemaljskog muzeja BiH .- Arheologija
TABLA XXXII
l. Sonda IV, 'kvadrat 4, dubina 0,S5---1,00 ill
2. Sonda V, kvadrat l, , dubina 1,20-1.40 ill
3. Sonda VI II, dubina 150-1,70 ill
4. Sonda V, kvadrat 2B, dubina 1,20-1,40 ill
5. Sonda VIII, dubina 1,50-1,70 ill
6. Sonda V, kvadrat 2B, dubina 1,05---1,20 ill
7. Sonda IX, dubina 0,65-0,80 ill
S. Sonda V, kvadrat ID, dubina 0,90-1,05 ill
9. Sonda VIII, dubina l,50--1,70 ill
10. Sonda V, kvadrat 1-2, kop 7, dubina 0,80-0,90 ill
ll. Sonda V, kvadrat 2D, dubina 1,40-1,6-0 ill
12. Sonda VIII, dubina 1,30--1,50 ill
13. Sonda VII, kvadrat 1, dubina 1,30--1,40 ill
14. Sonda IX, dubina O, GS-O,SO ill
15. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 1,25-1,40 ill
16. Sonda V, kvadrat 2D, dubina 1,20--1,40 ill
17. Sonda IX, dubina 0,95-1,05 ill
18. Sonda V, kvadrat 2C, dubina 1,40--1,60 ill
TABLA XXXII
3
5
9
12
14
15
16
18
Foto: Marija Sever
11*
TABLA XXXIII
1. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,&5-1,00 fi
2. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,85-1,00 fi
3. Sonda IV, ckvadrat 3, dub1na 0,55--0,70 fi
4. Sonda VIII, dubina 0,70--0,85 fi
5. Sonda VIII , dubina 0,55-0,70 fi
6. Sonda VIII, dubina 0,85-1,00 fi
7. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,85->1,00 fi
8. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,85-1 ,00 m
9. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0) 5-0,&5 fi
10. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,55--0,70 fi
11. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,85-1 ,00 fi
12. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,40-0,55 fi
13. Sonda VII, kvadrat 4, dubina 1,30-1 ,40 fi
14. Sonda IX, dubina 0,50--0,65 m
15. Sonda IX, dubina 0,50-0,65 fi
16. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,85-1,00 fi
17. Sonda V, kvadra t l, dubina 0,40-0,55 m
18. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,55--0,70 fi
19. Sonda V, kvadrat 4, dubina 0,70-0, 80 fi
20. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 0,85-1.,00 fi
21. Sonda V, kvadrat 4, dubina 0,70-0,80 fi
F-
r .'
r
I ,.
.: '
-
-
3
Il:
/. ..... . \
( .'. ' " 1
t ' . ,
\' ",", .
\ , " . I
.:' ' 1
l
1
i
I
'I
I
'I
I
J
'. ,I
7


'"
..,
. .
. 8

. I , I
.. :,. 1
- . J 20
Crtei. Slobodan
22
TABLA XXXIV
1. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,85-1,00 ITl
2. Sonda IV, kvadrat 4, dubi na 0,85-1,00 ITl
3. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,85-1,00 ITl
4. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,55-0,70 ITl
S. Sonda IV, kvadrat 3, dubi na 0,75-0,85 ITl
.6. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,&5-1,00 ITl
7. Sonda V, kvadrat 4, dubina 0,70-0,80 nl
8. Sonda VIII, dubina 0,85-1.00 ITl
9. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,55-0,70 ITl
10. Sonda VIII, dubina 0,85-1,00 ITl
ll. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,55- 0,70 ITl
12. Sonda V, kvadrat 4, dubina 0,70-0,80 m
13. Sonda V, kvadrat 2, dubina 0,7D-O,80 ITl
14. Sonda IV, kvadra t 4, dubina 0,40-0,55 ITl
TABLA XXXIV
1
3
9
Foto: Marija Se \'er
TABLA XXXV
1. Sonda VIII, duhina 0,70-0,85 Jn
2. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,85-1,00 fi
3. Sonda IV, .kvadrat 3, dubina 0,55-0,70 Jn
4. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,75-0,85 Jn
5. Sonda V, kvadrat IC, dubina 0,70---0,80 Jn
6. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,75-0,85 Jn
7. Sonda V, kvadrat l, dubina 0,40-0,55 m
8. Sonda V, kvadrat l, dubina 0,40-0,55 Jn
9. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,75-0,85 Jn
10. Sonda IV, kvadrat 4, dubina 0,75-0,85 Jn
11. Sonda IV, kvadrat 1, dubina 0,85-1,00 Jn
12. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,40-0,55 Jn
13. Sonda IV, kvadrat 2, dubina 0,85-1,00 Jn
14. Sonda V, kvadrat 4, dubina 0.70---0.80 ill
15. Sonda IV, kvadrat 1-2 dubina 1,05-1,25 Jn
16. Sonda IV, kvadrat 3, dubina 0,40-0,55 Jn
17. Sonda VIII, dubina 0,70-0,85 Jn
TABLA XXXV
3
1 2
4 6
Foto: Marija Sever
TABLA XXXVI
1. Sonda VIII, dubi na 0,55-0,70 ill
2. Son.da V, kvadrat 1, dubina 0,40-0,55 ill
3. Sonda V, kvadrat 3, dubina 0,30-0,40 ill
4. Sonda V, kvadrat lB, dubina 0,70-0,80 ill
5. Sonda VI, kvadrat 3, dubina 1,15-1,30 ill
TABLA XXXVI
3
!i
Foto: Marija Sever
ZDRAVKO
ARHEOLOKA ISTRAIVANJA NA GRADINI
U KOD STOCA 1963. GODINE
Arheoloka istraivanja na i ovog rada
financirao je fond za rad II Saraj evu
UVOD
Objavljivanje prvih podataka o Gradini u kod Stoca 1892. go
dine
l
izazvalo je panju iroke arheoloke javnosti koja ni danas nije manja.
Uzrok ovom velikom interesiranju lei, prije svega, u dosta dobroj
sti tzv. kiklopskog zida (T. 3), u stvari, fortifikacijskog zida sa dvije kule na
krajevima od ogromnih kamenih blokova (T. 4, sl. 2, T. 5, sl. 1)
dimenzije u nekim dostiu oko 2,60 X 0,90 X 0,90 metra a
duine u pravilu prelaze jedan metar. Ovaj objekat najvie impresionira
svakog posjetioca, ali on je samo sastavni dio naselja su se konture dobro
zbog toga to nakon prestanka ivota na ovom mjestu nije bilo kasni
jih djelatnosti. Iako se radi o naselju smjetenom na krakom
terenu, povrno rekognosciranje ukazuje na otkrivanja vrijed
nih arheolokih nepokretnih i pokretnih objekata.
I pored toga to su uli u arheoloku literaturu kao veoma zna
nalazite, na njima dugo nisu poduzeta nikakva istraivanja.
radova moemo smatrati izradu geodetskog snimka
1955. godine pod rukovodstvom Basl era. Tom prilikom. Basler je sa
kupio i neto vrijednog arheolokog materijala, kojim istaknuto mjesto
pripada sa natpisom 6.AOP1:nN2. O obliku naselja na nje
govom poloaju i karakteru Basler je pisao 1956. godine u Nae
s tarine3. Bez arheolokih iskopavanja Basler, naravno, nije mogao
do arheolokog materijala koji bi mu kulturno i vremensko
1 K. H or m a II - V. R a d i m s k y: O kod Stoca, Glasnik Zemalj skog
muzeja, Sarajevo, 1892., str. 40-46.
2 B a s l er : plemena Daorsa, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheo
logija, Nova serija XXVI, Saraj evo, 1971, str. 333-336.
J B a s l er: Gradina na O kod Stoca, Nae starine III, Sarajevo,
1955, str. 79-94.
ZDRAVKO MARIe
Kudra
II toku.
OPIS ARHEOLOKIH ZAHVATA
O a n i i m a u 1963. imala su za
ostataka sa netaknutim kulturnim
Gradine. Radovi su 4.
rukovodio autor ovih
175 ARHEOLOSKA ISTRA1.TVANJA NA GRADINI U OSANICr1V!A
u uspostavljanju orijentacije na terenu i u otkrivanju mjesla koja su
vala vrednija pruio nam je Milorad sa Kao
poznavalac ovog terena, on je i prije naeg dolaska otk ri vao neke pro
store za koje je pretpostavljao da kriju grobove. Milorad me je
odveo na lokalitet Banje smjeten pred ostacima i pokazao neka
udubljenja u krakom tlu prekrivena kamenjem kroz koje nije probijala ve
getacij a . Kopali smo na est ovakvih prostora, ali smo samo na dva naili na
grobove. Oba groba su bila razorena. Smjeteni su u ogradi Zulfe
iz
1. Grobnica 1. Traenje grobova smo na mjestu gdje je udublje
nje imalo oblik pravougaonika. Najgornji sloj sastojao se od sitnog kamena
t ucaniku. Ispod njega ,na dubini 20-25 cm, pojavila se crna zemlja.
U oba ova sloja, sitnom kamenju i crnoj zemlji, bilo je dosta fragmenata hele
crijepa i velikih amfora na akon
u gornjem sloju crne zemlje jasno se ocrtavala pravokutna kamena
grobnice. Sa sve strane grobnu jamu zatvarao je zid od grubo
kamenja bez vezivnog materijala. grobne jame iznosi
2,60 X 1,45 metra tu i debljinu zidova. Pravac pruanja grobnice
Je prib lino, jugoistok-sjeverozapad.
Prvi vredniji arheol ki objekat je na dubini od 20 cm, u gor
njem sloju crne zemlje. Tu je eljezni no sa zavrnutim silj kom (T. 14,
sl. 3) . U crnoj zemlj i na dubini od 40 cm je i drugi eljezni no (T. 14,
sl. 2) sa jednom eljeznom zakovicom. Ispod ovog nivoa naili smo na
komad ljudske cjevan ice a poslije toga na dvadesetak komada cjevanica, re
bara, lobanje i nekoliko zubi. S obzirom da su zubi bili sigurno ljudski ,pret
postavlj am da su i ostale kosti pripadale pogotovo zato to se radilo
o kostima male, teine.
4
Crna zemlja posve se gubila na dubini od
oko 90 cm a ispod nj e se poj avio sloj ute sterilne zemlje koja lei na ka
menu ivcu.
arheoloki h objekata u ovom grobu bila je koncentrirana na onom
mjestu gdje bi treba lo da se nalazi glava i prsa skeleta, to odgovara situaciji
u ilirskim grobovima ovog doba.
5
Van ovog prostora je samo nekoliko
fragmenata keramike. Tu u sjeverozapadnom kraju grobnice bili su
objekti: fragmen ti najmanje tri balzamarija (T. 13, sl. 2-4), frag
menti lampice (T. 13, sl. 1), poklopac za posudu (T. 13, sl. 6), frag
menti j cdnog skifosa (T. 13, sl. 7, 8), fragmenti jo jedne posude,
bronzana fibula srednjolatenske eme (T. 14, sl. 5), spirala i igla eljezne fibule
srednjolatenske eme (T. 13, sl. 10), dio spirale i igle druge elj ezne fibule
srednjolatenske eme (T. 14, sl. 4), dijelovi srebrne fibule srednjolatenske
eme (T. 14, sl. 6), srebrna omega igla (T. 14, sl. 7), drka eljeznog
noa (T. 14, sl. 8), j edna cijela (T. 14, sl. 1) i jedna izlomljena eljezna spatula,
neki eljezni fragmenti neodredive namjene i zlatni prsten sa tamnocrvenim
poluprozirnim kamenom u obliku skarabeja (T. 12, sl. 5).6 Prsten je sastavljen
iz trakastog zlatnog na kojeg je nalijepljena traka koja imitira tka
ninu od pletene zlatne ice. Svi fragmenti posuda pripadaju posudama
na
Prema nalazima moglo bi se da se radi o razorenom enskom
grobu.
4 Stare ivotinjs.ke kosti uvijek su tee ad ljudskih.
B a s l er: Nekropola na Velim ledinama u GostiIju (DonJa Zeta), Gla
snik Zemaljskog muzeja, Arheologija, Nova serija XXIV, Sarajevo, 1969, str. 5-107.
6 Prema geologa dr Teofila saradnika Zema lj
$Ikog muzeja II Sarajevu, radi se o jednoj vrsti kremena, Jednoj od SiO, modi
fikacija.
176 ZDRAVKO MARIe
2. Grobnica 2. Desetak metara sj everno od grobnice 1 otkrivena je ra
zorena grobni ca 2. Konture ove grobnice izvana su se loe ocrtavnle. U pogledu
stratigrafij e si tuacij a j e u ovom grobu posve ista kao kod grobnice 1. Cak se
i Ula teril na zemlj a javila na dubini od oko 0,90 met ra. Pr ili kom iskopa
vanja usj eli smo da otkrijemo osta tke oba uzduna zida, a li od zi
dova nij e bilo traga ,ta ko da se duina grobnice nije mogla u tvrditi.
S obzir om na to da je i rina grobnice 2 ista kao kod grobn ice 1 ( ko 1,50 mc
tra sa deblJi nom zidova), moemo pretpostaviti da je i duina grobnice 2 bila
ista kao kod grobnice 1. Pravac pm anja grobnice je jugois tok-sjeverozapad.
Direktno ispod povrinskog sloja kamenja, u najgOllljcm sloju crne zem
lj , j e kratka eljezna sulica (T. 15, sl. 3). U crnoj zemlji nalo se
neto fragmenata crij pa , fragmenata ljudskih kost ij u i fragmc
nata posuda na Od keramike moe se j asno odre
diti samo donji dio jednog skifosa (T. 15, sl. 2, T. 20, sl. 7). Na samom prelazu
crne i u Le zemlje, to na dubini od gotovo 0,90 metra, prona
je jedno eljezno koplje (T. 15, sl. 1), izgleda u netaknutom poloaju.
Naime, ovo koplje je bilo poloeno u pravcu pruanja grobnic u nj enom sje
verozapadnom uglu sa iljkom prema sjeverozapadnoj uoj strani grobnice.
Prema poloaju moglo bi se pretpostavi ti da je koplje lealo desno od lobanje.
3. Kameni t umulus na Kuku. Nakon nekoliko bezusjenih kopanja na
raznim mj estima platoa, za koja smo pretpostavljali da skrivaju grobove, izvr
ili smo iskopavanje manj eg kamenog tumulusa smjetenog uz arnu prova
liju, lijevo od s taze koja vodi iz Batnoga, na mjestu zvanom Kuk. Tumulus
je sastavljen od velikog kamena Njegov promjer
iznosi oko 7 metara a visina 1,20 metra. Dno tumulusa sas tavlj eno je
iz krapa. U jednoj od tih krapa leali su rasuti fragmenti ljudskih kos tiju
bez ikakvih pril oga. je da je i ovaj grob bio ra kopavan. Na ovakav
navodi da je dosta zubi, dok
fragmenati lobanj e ni u
4. Grob na Podcrkovnici. U potrazi za grobovima stanovnika Gradine sa
znali smo da se obrisi nekakvih grobova vide na lokalitetu Poelcrkovn ica,
malom platou sa n to ume, ikarom i obradivom zemlj om ispod zaseoka
Batnoge. a lokalitetu ima dosta fragmenata cigle i crijepa. U umici
i ikari se gornji dijelovi debljih kamenih sloeni h u nepra
vilne pravougaonike. Na istom prostoru otkriven je jedan ni kamen
valjkastog oblika, odlomljen na oba kraja, i donji dio kamene s tele
sa sredinjim produzetkom za u horizontalnu podlogu. po
promj era valj kastog kamena moglo bi sc pretpostaviti ela se radi o
dij elu rimskog mi ljokaza. Zemljite na kojem se ocrtavaju grobovi vlasni tvo
je Mehmeda iz
Iskopavanjem jednog groba utvrdili smo da grob ima okvi r od verti kalno
poredanih kamenih i da dmge konstrukcije nema. Kako unutar toga
kamenog okvi ra tako i van njega nalazi se tamna plodna zemlj a. Dosta dobro
skelet leao je na dubini od 0,60-0.70 metra na sa ispruenim
rukama i nogama. Priloga u grobu nij e bilo. Skelet je poloen u pravcu istok
-zapad sa glavom na zapadu. Kosti su krupne pa pretpostavlj amo el a se radi
o skeletu odraslog mukarca duine oko 1,70 metra. Nismo utvrdili nikakve
elemente za da tiranje ovog groba. Jedi no to se, za sada, siaurno moe
jeste to da dananji stanovnici nemaju veze sa ovim grobljem i da
ga oni smatraj u vrlo starim.
5. Sonda A. Nakon upravo izloenih pokuaja da nekropolu
stanovnika Gradine smo da pokuamo prostore ili
gdje kulturni sloj evi nisu pomjerani uslijed erozije ili uticaja drugih sila. Na
177 ARHEOLOSKA ISTRAZIVANJA NA GRADINI U OSANI CIMA
prvi pokuaj u tom smislu bio je postavljanje Sonde A na manji, travom
obrasli, plato smjeten ispred jugozapadne kule. Sondu 5 X 5 metara
postavil i smo pedesetak metara od ugla jugozapadne kule u
pravcu jugoistoka. Iskopavanj e je pokazalo da se na tom prostoru nalazi sloj
crne zemlje sa dosta sitnij eg kamenja i mnogo sitnijih fragmenata velikih
amfora i crijepa. na dubini od t ridesetak centimetara naili smo na ka
menu zdravicu. Ovdje ni j e nikakav vredniji arheoloki objekat jer tu
i ne postoj i kulturm sloj pa smo zato prekinuli istraivanja na ovom prostoru.
6. Hram (?). U jugozapadnom podnoju velike gomile nalazio se prije
iskopavanja mali polukruni pla to koji na zapadu zatvara duboka provalija,
na jugoistoku vertikalna p ri rodna stijena visoka oko tri metra a na sjevero
istoku mala, gore otvorena, i podnoje velike gomile (T. 8, sl. 1, 2).
Povrina platoa pored bila je prije iskopavanja prekrivena sit
nijim kam enjem pomijeanim sa ponekim komadom crijepa i fragmentima
velikih amfora. Tu i tamo vir il su manje povrine prirodne stijene a na jed
nOm mjestu vidjelo se nekoliko kamenja zida sastavljenog od kamenih blo
kova. Ovi znaci ukaziva li su na postojanje ostataka neke
Iskopavanja su otkrila da je ovdje postojala od
koje su se dijelovi dvaju zidova (Plan 1, T. 9, sl. 1, 2), od
jednog r eda kamenja. Zavreci zida A u pravcu sjeverozapada i zida B u pravcu
jugois toka nestali su tokom odronjavanja dijela platoa kada je
nestao i zid na toj strani. Cet vrti, sjeverozapadni, zid bio je vjero
vatno uniten ljudskom rukom. dio prostora unutar zidova A i Bero
diran je tako da se samo na malom dijelu podnica. Svuda okolo
vani su najdonji dijelovi podnice, komadi podnog maltera, ili se nije
nita od podnice, pa na takvim mjestIma viri pnrodna stijena. Podnica sama
kompletno je samo na dva manja prostora. Naime, samo na dva
mjesta podni malter bio je prekriven fragmentima amfora ulijepijenim
u pod, dok se na ostalim povr inama podnice vide samo otisci fragmenata
amfora (T. 9, sl. 1, 2). Presijecanjem podnog maltera na najbolje
mj estu saznali smo strukturu podnice. Gledano odozdo prema gore podnica
se sastoji iz sloj eva :
a) sloja sitnog kamenja sa neto fragmenata velikih amfora,
b) sloja maltera pomIjeanog sa sitnim kamenjem i mnotvom sitno
tucanog materijala (vjerovatno crijep i amLore) i
c) jednog sloja fragmenata velikih amfora koji pokriva i titi povrinu
podnog maltera.
povrina podnice je horizontalna, dok je ostala povrina unu
tar zidova A i B neravna i blago nagnuta prema provaliji. Iz ovog samog moe
se da je debljina slojeva podnice bila na
mjestima. Za ovu pretpostavku nali smo i direktne dokaze, nekoliko
fragmenata maltera podnice, debelih desetak i vie centimetara, dok je malter
podnice u blizini zida A znatno tanji.
U blizini ugla ove otkriveno je u podnici udubljenje
sa dvije ravne ivice koje zatvaraju pravi ugao. Tu, unutar ivica,
sputa se pod za oko 6 centimetara. Ovo udubljenje svakako predstavlja samo
dio nekog velikog udubljenja u podnici u obliku kvadrata ili pravougaonika.
Veliku panju zasluuje zid A sastavljen iz veoma fino kame
nih blokova. I pored blokova vidi se da su oni bili
lijepo oklesani i da su im povrine i ivice toliko ravne, kao da je kamen bio
rezan preciznom mainom.' Prednja i gornja povrina blokova veoma je lijepo
7 Bez sumnje radi s,e o obrade k amena... Pogled. a ti:, H" e e k
Muri rrethues i Appolomse, BulletIn l Umversltetlt Shteteror te Trranes, Sena
Shkencat choqerore 3, Tiranes, 1963, str. !.l.7-U,S.
12 Glas nik Zemalj skog muzeja BiH - Arheologija
178 ZDRA VKO MARIe
a zadnja strana ostala je posve pa tu nema nikakvog
poravnavanja ivice zida. Na jednom od blokova (Plan l, T. 9, sl. 2) nalazi se
pravokutno udubljenje koje je sluilo za nekog stuba. Debljina
kamenja u zidu iznosi oko 22 centimetra. Zid A bio je, izgleda, zid gra
Na ovakav navodi da se samo SCI te strane moe
i da je zid B neuporedivo jednostavniji i loije od
zida A. Kamenje zida B oklesano je najgrublje, bez fine obrade povrine kakvu
vidimo kod zida A. Ono je uvijek nepravilnog oblika i sitno je u sa
blokovima u zidu A, to svakako govori o malom ovog zida u
nju sa zidom A.
Na ovom prostoru otkrivene su arheolokog materijala
koje sadre i dosta elemenata za kulturno i vremensko opredjelj ivanje. Pravi
kulturni sloj bio je otkriven na onim mjestima gdje se podnica dobro
vala ispred zida A. Kulturni sloj sastavljen je iz crne zemlje sa dos ta kame
nja, ali i sa mnogo fragmenata keramike na
nom se radilo o finijim posudama sa crnom ili glazurom (T. 10,
sl. 10; T 12, sl. 2 i dr.), sa vertikalnim rebrima (T. 11, sl. 4-11, T. 12,
sl. 1, 3 i dr.), ali bilo je neto i fragmenata velikih amfora (T. 10, sl. 1-3, 9
i dr.). Interesantno je da se uz zid A sa vanjske strane naao bogatiji kulo
turni sloj od onog na podnici unutar zidova. Taj kulturni sloj ispred zida A
bio je debeo 25 cm a irok oko 2 metra. Dalje od toga prostora sa kulturnim
slojem, prema velikoj gomili, nije bilo pravog kulturnog sloja samo neto
zemlje sa sitnijim arheolokim materijalom i eljeznim klinovima (T. 15, sl.
5, 6, 8). Tokom iskopavanja ispred zida A sve se vie zasijecalo u podnoje
velike gomile sastavljene iz kamenja raznih Na taj se dobija
ovdje sve via i via karpa. U toj masi kamenja nalo se dosta fragmenata
velikih amfora. Velika fragmenata amfora je i uz sam sastav
zidova A i B prirodne stijene i ovih zidova. Tu je na prostoru, ne
od jednog ili dva kvadratna metra, ko 150 fragmenata amfora.
Iskopavanja na ostalim povrinama unutar zidova A i B dala su siroma
ni arheoloki materijal. Neto arheolokog materijala bilo je i na dnu
Tokom ustanovili smo da se na vie mjesta na prirodnoj stijeni
nalazi malter sa neto sitnotucane cigle. Na ulaznom dij elu je
neto fragmenata blijedoutog crijepa sa trokutnim presjeci ma uzdunog ruba
(T. 24, sl. 8). Na cijelom ovom izuzev spomenutih eljeznih klinova,
bilo je malo metalnih objekata (T. 15, sl. 4-10, T. 14. sl. 9, 10, 11, T. 16, sl. 1).
Mora se napomenuti da je svaka mrvica zemlje detaljno kontrolirana pa ipak
nije niti jedan fragmenat posude rukom i niti jedan
Nedostatak ruevina zidova na ovom prostoru i unutar
njih povrina zida A navodi na pomisao da se tu nije radilo o sa
vertikalnim zidovima o plonoj podnici kamenim
zidovima. Zid B ne ostavlja utisak temelja na kojem bi se mogao zi
dati neki visoki zid. Ukoliko bi ova pretpostavka bila onda bi se teko
mogla zamisliti svakodnevna funkcija ove gradevine. Ako dodamo ela se gra
nalazi na vanredno isturenom poloaju, sa najlj epim vidicima na gre
benu, i da je u neposrednoj blizini smjetena mala onda se pogotovo
moe pomiljati na kultni karakter ovog objekta. Zbog toga smo ostat ke gra
na ovom platou nazvali hramom (?). Iz razloga je Basler
prostor uz prirodnu stijenu na jugoistoku platoa i samu smatrao kult
nim objektom koji je nazvao spelejem.
7. Sakupljanje arheolokog materijala po grebenu koji se od
sputa prema potolm Radimlji. Jo prije prvog dolaska na saznao sam,
iz Baslera o da se po padinama grebena ispod utvr
sve do potoka Radimlje, mogu brojni fragmenti
posuda. To me je ponukalo da organiziram sakupljanje vrednijeg materijala
179 ARHEOLOSKA ISTRAZIVANJA NA GRADINI U OSANICIMA
po grebenu. Zadnjeg dana iskopavanja jedan radnik je skupio neto vrednijih
fragmenata posuda na (T. 10, sl. 5, T. 12, sl. 4),
metalnih predmeta (T. 19, sl. 4-11) i kamenih (T. 19. sl. 13, 14) i staklenih
perli ( T. ll , sl. 15-17) i neto keramike rukom (T. 10, sl. 7, 8). Slu
na platou ispred kiklopskog zida je jedna eljezna strelica
(T. 14, sl. 12) .
KULTURNO I VREMENSKO OPREDJELJIVANJE MATERIJALA
Nai pokuaji da grobove van nekadanjeg naselja,
na Kuku i Podcrkovnici, nisu urodili plodom pa zbog toga moemo rasprav
ljati samo o materijalu iz dva razorena groba, iz hrama (?) i o materijalu
sakupij nom na grebenu.
Ogromnu nalaza fragmenti posuda na
je i nekoliko fragmenata posuda rukom (T. 10, sl. 7, 8,
T. 24, sl. 7) o kojima se ne moe mnogo jer ne sadre elemente za pre
ciznija determiniranja. Jedino to se moe sigurno to je da se radi o
protoilirsicoj keramici bronzanog ili eljeznog doba.
8
Keramika ra
na gotovo se u potpunosti uklapa u pojave na sred
njem i j unom Jadranu i u Apuliji u zadnjim stare ere. Najmar
kantnij a poj ava ovog doba i prostora svakako je gnatia keramika, koja se na
pojavljuje u velikim i varijantama (T 21,
sl. 1-6, T. 22, sl. 1, 3, 4, 7 i drugo). vano je napomenuti da je
gnatia keramika jedna lokalna varijanta keramike nastala vjero
vatno u Apuliji, a da i sva ostala keramika sa na
ima veze sa keramikom.
Sve posude na sa okvirno se mogLi
datirati u zadnja tri stare ere. Ovako velik raspon zapravo je privi
dan jer bi se samo mali broj fragmenata mogao datirati u raniju fazu ovog
perioda. Tipoloki naj tariji mogli bi biti fragmenti dvaju tanjira na nozi
( T. 23. sl. 7, 9), za koj e imamo jedine analogije u grobu 456 u nekropoli Valie
Treba u Spini (Sl. 2 u tekstu) .9 Prema oblicima staklenih perli u ovom grobu
Sl. 2. Vaza na nozi iz Spine
Crte: Zdravko
B. e o v Osnovne karakteristike materijalne kulture Ilira na njihovom
centralnom Simpozijum o teritorijalnom i hronoJ.okom
l Ura u praistorijsko doba, drutvo BiH, posebna izdanja IV, Sarajevo,
1964, str. 109 i T. V, sl. 14,6.
9 Za ovaj podatak zahvaljujem prof. Nereu Alfieriu ,iz Ferrare, koji mi je
da pregledam materijal iz Spine. Ovaj materijal se nalazi u Museo
logico di Spina u Ferrari.
12"

ZDRAVKO
mogao bi se i grob datirati u vrijeme oko 300. godine stare ere. U t ipoloki
starije objekte spada i dno jedne amfore (T. 26, sl. 7) koje se moe datirati u
III/II stare ere.,r Fragmenti dvaju tanjira (T. 24, sl. 1, 2), nazvanih
tanjiri za ribu, pripadaju obliku p osuda poznatom u velikom broju na
ogromnim u r aznim varij antama i podvarijantama . II Kampanijske
tanjire ovog oblika N. Lamboglia datira u vrijeme 250. i SO. g. stare
ere.'2 Kako se u zadnj a tri ( T. 24, sl. 1,2, T. 26, sl. 7) radi o fragmen
tima posuda sakupljenim na grebenu ne postoji da ih preciznije
datiramo.
Gnatia keramika, kao uostalom ni druga keramika, na nije
u uslovima koji bi dobru boj enih ornamenata.
Svi pokretni arheoloki objekti su vrlo plitko ispod povrine ili na
samoj povrini . U grobovima su posude bile lj ud kom
davno prij e naih iskopavanja. Tako su svi objekti bili j ako izlo7.eni atmo
sferskim prilikama i promjenama. Pored toga, postojala j e da ih
otete ili ivotinja. Zbog toga nije to na fragmen t ima gnatia
keramike sa ni u jednom nisu fragment i ute, bijele
ili crvene boje naneseni na crnu sjajnu glazuru (firnis), samo negativi
tih ornamenata i, uglavnom, sama glazura. Pod uticajima visoke temperature
prilikom boje promijenila se struktura crne sjajne glazure ispod
bojenih ornamenata pa je na taj nastao negativ ornamenta u vidu tam
nijih, mat , po r ina. Za gnatia keramiku j e i to da se
na mnogim posudama javljaju guste ver tikalne paralelne kanelur e (i rebra)
koje su ili horizontalnim trakama ispunjenim bojanim
ornamentima. Ponekad se povrina sa kanelurama nala ze glatke po
vrine kvadratnog ili p ravokutnog oblika (metope) sa boj anim orn, mentom
(T. ll, sl. 10).
I pored velikog broja fragmenata gnatia keramike za sada ovdj e mo
emo prepoznati samo dva osnovna tipa posuda: skifose i oinohoe. Fragmente
skifosa moemo podij eliti u tri varijante: velike i iroke skifose sa verti kalnim
drkama i glatkom ornamentiranom trakom na trbuhu (T. 21, sl. 2, 5) , manje
i iroke skifose sa vertikalnim drkama (T. 22, sl. 1,4,7) i male uske skifose
sa dvije horizontalne drke (T. 13, sl. 7, T. 15, sl. 2, T. 17, sl. 9, T. 20, sl. 7).
Sve tri varijante skifosa imaju sa vanjske strane ispod otvora iru glatku
traku sa bojanim ornamentom. Na skifosima se uglavnom javlj aj u pravi biljni
ornamenti i ornamenti koji p na biljne ornamente. 'J Tu su
sa li tovima t o na listove bagrema (T. 11, sl. 11, T. 18,
l. F. G. L o P o r t o: Metaponto Seavi ericerche areheologiche, Atti della
Accademio Nazionale dei Lincei CCCLXIII , otizie degli Scavi di Antichita, Serie
oUava - vol .< X, Rom:.! , 1966, str. 207, figo61/ 1.
II a) . L a m b o g i a: Pcr una classificazione preliminare deIJ a ceramica
campana, Actes du ler Cong:r' s I nterna tiona l d' Elucte - Ligures, Monaco-Bordighera
-nes 10-17 Avril 1950, 1952, s tr. 1,s3, tip 36,
b) J . S e h ii. [e r : Hell 'nistische Ke-ramik aus Pel"gamon, Pergamenische
Forschung n II , izdanje Deut 'ehes Archaoiogi ches I ns titut, Berlin 1968, str. 34.
J. Schil ler smatra ct su ovi tanjiri nastali u Ati ci u drugoj polovini 5. stolje
st. e.,
e) I. M i k u I - M. J o v a 11 o v oppidum iz Krevice kod
Vranja, Vranjski glasnik I V, Vranje, 1968, T. Xl, tip B-385 .
. L a m b o g I i a: djelo citirano pod 11a.
" Biljn.i ornament i sa viti cama i spada ju II mo
tive sli kanog ornamenta na gnat ii keramici. Od figura i votinj skog svijeta
su bOj amm or-nam l1Lom pred tavlj ene ptice, golubovi. O gnatia keramici
najdetaljnije je pi s'1la, u svojoj velikoj studiji Lidia For ti. Pogledati L. For t i :
La ceramica di Gnalhia, Monumenti Antichi della Magna Grecia II , Napoli, 1964.
181 ARHEOLOSKA ISTRA2I VANJA NA GRADI I U OSANICI MA
sl. 6,7 i drugo), zatim vit ice bez listova (T. 22, sl. 1,2), sa l is tovi ma
(T. 21, sl. 2), i loze brlj ana sa listovima (T. 21, sl. 5). Ceste su i roze te raznih
oblika (T. 12, sl. 1, T. 21, sl. 2). Posebnu pozornost predstave golu
bova za gnatia keramiku (T. 18, sl. 1, 2, T. 21, sl. 2, 5, T. 22,
sl. 1, 4). Ponekad golub d ri II kljunu petIjiku sa listom brlj ana ili djeteline
(T. 18, sl. 1). Skifosima pripadaju, naj vj rovatnije, i dna posuda predstavljena
na T. ll, sl. 6, T. 20, sl. 6, 8, T. 21, sl. 1,3,4,6, i mnogi fragmenti gornjih dije
lova posuda (T. 11, sl. 11, T. 12, sl. 3, T. 16, sl. 7, 9, T. 17, sJ. 5 i T. 18, sl. 2,
4-6,8-12).
Sa prepoznavanjem fragmenata ionohoa druge skupine posuda tipa gna
tia ima znatno vie nego sa prepoznavanjem fragmenata koji pri
padaju skifosima. Problem je, naime, u tome to pelike i oinohoe kod gnatia
kerami ke imaju vertikalne kanelure a trbusi su im istog oblika i ukraeni
istim ili bojanim ornamentima.
14
Uz to su pelike i oinohoe iste
Sve to opredjeljivanje fragmenata trbuha kuglastog
oblika u pelike ili oinohoe. U naem problem se moe rijeiti
nicom da na nij e ni jedan fragment nogu ili gornjeg
dijela p lika, koji su jako S druge strane, raspolaemo sa neto
fragmenata gornjih dij elova oinohoa (T. 16, sl. 3, T. 17, sl. 4) i sa dosta frag
menata donjih dijelova i dna posuda koji bi mogli pripadati oinohoama (T. 20,
sl. 3, 5, 9 i drugo). Zbog toga moemo smatrati da oinohoama sigurno pripa
daju fragmenti posuda predstavljeni na T. 11, sl. 5,7, T. 16, sl. 3, T. 17, sl. 4,
T. 18, sl. 13, 14, 16 i T. 20, sl. 1. Ovdje spada i predstava ivotinjske
glave (T. 12, sl. 4) koja je vjerovatno odbijena od gornjeg dijela drke neke
oinohoe.
15
Za sada moemo utvrditi samo jedan motiv bojanog ornamenta
na oinohoama - niz S linija u kosom poloaju (T. 18, sl. 13, T. 20, sl. 1) na
slikanih na najirem dijelu posude. Taj ornamenat je i na ve
oinohoa sa vertikalnim kanelurama na ostalim nalazitima gnatia ke
ramike.
Datiranje gnatia keramike na donekle je oteano zbog dati
ranja ove vrste kako u Apuliji tako i u srednjoj i junoj Dalmaciji.
U Italiji se, uglavnom, smatra da se gnatia keramika javlja u IV st. e.
i III st. e.,16 dok se gnatia keramika u srednjoj Dalmaciji datira u IV,
III i II st. e. 17 Ovako visoko datiranje gnatia keramike ne bi se moglo
kod nas prihvatiti u potpunosti jer neki grobni nalazi iz Bosne i Crne Gore
dozvoljavaju i kasnije proizvodnje i upotrebe gnatia keramike.
Na ovakvu ukazuje i situacija u nalazima u hramu (?) na Oani
o kasnije biti vie govora. U grobovima nekropole Tla Velim
ledinama u Gostilju kod Titograda je dosta gnatia keramike, pored
ostalog i nekoliko skifosa tipa T. 22, sl. l, 4, 7.
1
" Na osnovu ilirskog
kralja GentlOsa (180-167. g. st. e.) i vie fibula srednjolatenske eme neki
grobovi sa ovakvim skitosima morali bi biti datirani u drugu polovinu JI sto
" M. B e r n a r d i n i: Vasi dello Stille di Gnathia, Vasi a vemice nera,
Museo Provinciale "S. Castromediano Lecce, t ampano u Bariu, pelike na T. 33,
sl. S, 6, i drugo, oinohoe T. 41-44.
15 M. B e r n a r d i n i: djelo citirano pod 14, T. 44, sl. 1, 2.
"L. Fo r t i: u djelu citiranom pod 13, na str. 4{) pie: La produzione dt!i
vasi Gnathia duro per tutto il IV secale e per buona parte del secalo successivo.
"P. L i s i ar: O prehistorijs.kim i vazama u Dalmaciji,
Vjesnik za arheologiju i istoriju dalmatinsku LII (za g. 1935-1949), Split, 1950,
str. 45.
Basler: Nekropola na Velim ledinama u GosLilju (Donja Zeta), Gla
snik Zemaljskog muzeja BiH, Arheologija, Nova serija XXlV, Sarajevo, 1969, grvb
15,22,28,31 i drugo.
182 ZDRAVKO MARIe
s t. e. Na jo kasnijeg datiranja gnatia keramike ukazuje in
ventar groba 376 iz lezerina kod

i groba 122 iz kod

Grob 376 iz lezerina sadri, pored ostal og, i jedan u cij elosti skifos
tipa T. 20, sl. 7 sa slikanim ornamentom crvene boje. Na osnovu popratnog
materij ala moe se taj grob iz lezerina datirati u vrijeme 35. g. st. e.
i 10 / 20. g. n. e. Posve istom vremenu pri pada i grob 122 iz kod
u kojem je j edan skifos sa jako i zraenim profilom i boj ani m orna
mentom u stilu gnatia keramike. Zbog j ake profilacije i izmijenjenog
oblika ovai skifos iz mogao bi se mat rati jednim od zadnjih izdanaka
gnatia keramike.
Izneseni podaci dozvoljavaju tvrdnju da je gnatia keramika na naem
tlu, vjerovatno u neto izmijenjenim torrnama i ornamentikom, bila u upo
trebi i kroz cijelo prvo st. e.
Fragmenti amfora najbrojniju skupinu fragmenata posuda
na pa zbog toga samog zasluuju na u posebnu panju.
Ovaj materijal je posebno i zbog toga to je kronologija pojedinih
tipova amfora daleko bolje nego kronologija bilo koj e druge vrste
posuda na Prema N. Lambogli amfore sa tr kut nim pre
sjekom oboda (T. 25, sl. 6, 7) javljaju se u 2. st. e., aji ist i ti tiPOVl
amfora, kao i amfore sa presjekom oboda (T. 24, sl. 3, 5, T. 25.
sl. 3-7, T. 26, sl. 1-3) su za prvu polovinu 1. s t st. e.
2i
a ive i neto kasnije. pojavu predstavljaju amfore sa polukrunim
presjekom oboda (T. 26, sl. 6, 8) kojih ima na malo. Nj ih se sigurno
moe datirati u drugu polovinu 1. stoljeca st. e. ,22 ali i dosta kasnije. Ako na
pomenerno da amforama postoj e elementi koji bi se mogl i da tirati u
2. st. e. u drugu polovinu 1. s t. e. i kasnij e, ali i to da znatno
preteu elementi za prvu polovinu 1. st . e., tada bi se
sredina 1. st. e. mogla uzeti kao vrijeme pojave a mfora sa polukru
nim presjekom oboda. Ovako datiranje je samo p od pretpostavkom
da ma terijal nije dospio u hram ( ? ) nakon naputanja ove zgrade,
to se ne bi smjelo
Od ostale keramike trebalo bi jo spomenuti lampicu ( T. B,
sl. 1) 23 i fragmente nekoliko balzamarij a (T. B, sl. 2-4, T. 23, sl. 4) kojih
ima, u zadnjim st. e., svuda gdje su prodrli uticaji.
24
Nasuprot karakteru ovdj e
keramike, metalni objekti pokazuju arenilo porijekla oblika . U ob
jekte porijekla sigurno mo:i:emo uvrstiti samo jednu eljeznu strelicu
(T. 14, sl. 12) za koju se moe samo da ne b i mogla biti starija od 5. sto
niti od L st. e.
2S
eljezna sul ica i eljezna spat ula (T. 15,
I. W. R a d i m s k y: Die Nekropole von Jeze.rine ,in Pritoka bei Wissen
schaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina III, Wien, 1895, str.
146, 149.
'" Z. M a r Japodske nekropole u dolini Une, Glasnik Zemaljskog muzeja
BiH, Arheologija, Nova serija XXIII, Sarajevo, 1968, T. XXII, 10-ZO.
" N. L a m b o g I i a : Gli scavi di Albintimilium e la cronologia deIJa cera
mica romana, parte l, campagne di sea vo 19J.!1r-1940, Bordighera, 1950, str. 74,86, 90.
22 G. U I b e rt: Die Keramik aus dem Legionslager Augsburg-Obcr
hausen, Materialhefte zur bayerischen Vorgeschichte, Heft 14, MUnch II 1960, . tr. 35
i T. 15, sl. 13, Polukruni profil oboda amfora javlj aj u se i dosta kasnij e. Pogledati
rad I. (; r e m o II i k: Rimska vila u Glasnik Zemal jskog muzej a BiH,
Arheologija, Nova serija XX, Sarajevo, 1965, T. VII, 1-3.
:l3 M. B e r n a r d i II i: djelo citirano pod 14, T. 68, sl. ZB, 29.
,. a) M. B e r n a r d i n i: djelo citirano pod 14, T. 64, sl. 14-18.
b) B a s l er: djelo ci.tJirano pod 18, T. I i drugo.
lS E. K u n z e: Olympische Forschungen, Band I, Berlin, 19414, stT. 161.
183 ARHEOLOSKA ISTRA2IVANJA NA GRADINI U OSANICIMA
sl. 3, T. 14, sl. 1) vjerovatno su odraz italskih uticaja. U oblike ilirske
materijalne kulture mogli bismo ubrojati srebrnu omega iglu (T. 14, sl. 7)26
i fragment bronzane kacige (T. 15, sl. 10).27 Omega igle istog oblika sa zrna
stim ornamentom na glavi dobro su poznate iz spomenute nekropole
e.
28
Gostilj kod Titograda iz grobova 2. st. Datacija omega igala iz
Gostilja moe se primijeniti i na iglu sa O dva eljezna noa (T. 14,
sl. 2, 3) i jednom eljeznom koplju (T. 15, sl. 1) ne bi se moglo nita odre
jer se radi o tipovima poznatim sa velikih prostranstava srednje Evrope
i Balkana tokom cijelog ml. eljeznog doba. Ovdje moemo registrirati i utio
caje, vjerovatno indirektne, keltske materijalne kulture. O njima nam
jedna bronzana fibula (T. 14, sl. 5) fragmenti srebrne fibule (T. 14, sl. 6) i
fragmenti dviju eljeznih fibula srednjolatenske eme (T. 13, sl. 10, T. 14,
sl. 4). Kako prva pojava fibula ovog tipa pada u kraj 2. st. e./
9
ove
fibule najbolje starosti grobnice 1.
Metalni objekti sa svojim oblicima i ornamentikom ukazuju na
vrlo porijeklo, pa, ipak, moramo ih smatrati elementima kulo
ture jer se radi o tipovima objekata poznatim sa velikog broja ilirskih nala
zita ovog perioda.
Zlatnom prstenu sa skarabejom (T. 12, sl. 5) treba posvetiti posebnu pa
nju jer se radi o nalazu sa prstenje poznato
je sa vie nalazita iz vremena 5. i
3. st. e., iz Etrurije.
30
Za sada nisam uspio ulitera
turi, prsten ovog tipa datiran u doba kasnije od 3. pa mislim da se i
ovaj prsten mora datirati u vrijeme 5. i 3. st. e. Ovakvoj da
taciji ne moe smetati to u grobnici 1 svi ostali objekti pripadaju
kasnijem dobu jer prsten ima veliku materijalnu vrijednost pa je vrlo vjero
vatno da je u grob dospio znatno kasnije od vremena izrade.
DATIRANJE ISTRA1:ENIH OBJEKATA
Upravo izneseni podaci o vremenu nastanka i trajanju ivota
lipova arheolokih objekata dovoljni su za utvrdivanje vremena u kojem se
formirao kulturni sloj u hramu (?) i vremenu u kojem su nastale grobnica 1
i grobnica 2. Arheoloki materijal iz sva tri objekta jasno ukazuje na 2. ili
1. st. e., izuzev prstena iz grobnice 1 i fragmenata dva tanjira na nozi
koji bi mogli biti i stariji. Ovdje je ,naravno, bitno nae neprihvatanje dati
ranja gnatia keramike samo u 4, 3, ili, eventualno u 2. st. e., to mi
slim da je dovoljno potkrijepljeno primjercima gnatia keramike iz Jezerina,
iGostilja.
Pri vremena nastanka kulturnog sloja u hramu (?) izvje.
sne probleme nam fragmenti nogu dviju vaza sa visokom nogom (T. 13,
sl. 7, 9) jer se jedine analogije koje postoje, iz Spine, moraju datirati u vrijeme
26 A. B e n a e - B. (; o v Glasinae II, eljezno doba, Sarajevo, 1957,
Tabela: Osnovni tipovi faza GlaSIinea.
'll N. N i k o I a n e i: Nove kacige i knemide u Dalmaciji, Vjesnik za
arheologiju i historiju dalmatinsku LXI, Split, 1959, str. 81-92.
u B a s l er: djelo citirano pod 18, T. VII, sl. 28 i drugo.
,., Z. M a r i djelo citirano pod 20, str. 24.
>J a) F. H. M a r s e h a ll: Catalogue of the Finger Rings, Greek, Et.lUsean
and Roman, London 1907, str. 3B---58, T. IX, 3,18.
b) L. B r e g l i a: Le oreficerie del Museo di Taranto, Japigia, Organa della
R. Deputazione di Storia PatI'ia per le Puglie, Nuova Sm-ie, Anno X, 1.939 - XVII,
Fase. I, Bari, 1939, str. 31.
184
ZDRAVKO MARTe
oko 300. godine st. e., to je znatno starij e od svega ostalog materijala
nog u hramu (?) . Kako mi nemamo cij ele posude, samo fragmente stopa
i noge, nismo u stanju da utvrdimo da li nai primjerci u potpunosti odgo
varaju primjercima iz Spine ili se samo radi o srodnim tipovima posuda.
To nam daj e pravo da pretpostavimo da se moda radi o izdancima
tipova posuda poznatim iz Spi ne. Ukoliko se ovdje i radi o obj ektima starijim
od svih ostalih pokretnih ar heolokih objekata iz hrama (?), jo uvijek ne
moemo na osnovu ovih nekoliko fragmenata datirati vrijeme nastanka cije
log kulturnog sloja na hramu (?) . je da su ti objekti dospjeli u
hram (?) nakon 100 ili vie godina leanja na nekom drugom mj estu .
U hramu (?), gdje su brojni fragmenti gnatia ker ami ke,
su jo brojniji fragmenti amfora koji ukazuju na prvu polovi nu 1.
st. e. ili, eventualno, na kraj 2. Fragmenti amfora sa polukrunim
presjekom oboda mogu da budu dobar oslonac za datiranje hrama (?) ako
smatramo da su o dje dospjeli relativno istovremeno kada i ostali objekti, a
ne znatno kasnije. Ukoliko smatramo da je tako, onda su oni u hramu (?l
elemenat, koji se ovdje pojavio sr edinom 1. st. e. Svakako je
od i to to je broj fragmenata amfora ovakvog presjeka vrlo malen
to bi dokazivalo da se radi o novoj pojavi. Ako i pretpostavimo da su frag
menti amfora sa polukrunim presjekom oboda dijelovi amfora istog pre
sjeka iz 1. n . e. ili i neto kasnij eg doba, to ne izgI da vjerovatno,
ipak se hram ( ? ) moe datirati u vrijeme 150. i SO. g. st. e., a vjero
vatno je da je naputen sredinom l. st. e.
Grobnica l sadri, pored ostalog, jednu cijelu bronzanu fibulu srednjo
Iatenske eme i dva fragmenta bronzane fibule iste eme, zatim i jednu sre
brnu iglu. Ova objekt a su od zlatnog prstena sa skarabejom pa
su, prema tome, oni za vremena nastanka gr ba, a oni
ukazuju na vrij eme izmedu 150. i 100. g. st. e., eventualno i na
neto kasnije vri jeme.
Grobnica 2 ima premalo objekata pogodnih za sigurniju dataciju. Naime,
eljezno koplje se moe samo grubo datirati u posljednja 4. st . e., a
eljeznoj sulici nismo uspjeli pogodnih analogija. Tako s . datacija
nastanka ovog groba oslanja samo na onaj fragment skifosa. la nau
je dio donjeg dijela sa visokom vitkom nogom koja je karakte
za vr lo kasne ski fose gnatia keramike. Na osnovu ovog fragmenta
skifosa mogli bismo ovaj grob datirati u l. st. e., jerovatno u drugu
polovinu ovog s tolj
Nakon materijala iz 1963. godine ne bi se mogla odrediti
starost spomenutih obj kata od ovih. Kasnija arheoloka iskopa.
vanja dala su nove obj ekt sa zatvor nim, dobro datiranim nalazima koji
nam provjeravanje naih sadanjih i nj ihovo eventu
alno korigiranje.
Napomena: Fragmenti posuda, predstavljeni na T. 10. sl. 7, 8, T. 24. sl. 7,
pripadaju posudama rukom. Svi ostali fragmenti pripadaju posudama
na
TABLA I
1. Pogled sa zapada na greben na vrhu se nalazi
2. Pogled sa desne obale potoka Radimlje (sa juga) na greben,
3. Pogled sa juga na kulu i dio kiklopskog zida (lijevo),
4. Pogled sa kule na dio cik-ca,k zida i dio jugozapadne kule (desno).
TABLA I
...
Foto: l, 2 - Zdravko M a r i
3, 4 - Julijana Sunik
TABLA II
1. sa istoka na dio kule i veliku
2. sa na Radimij'll.
TABLA II
,
2
Foto' Ciro R a j i
TABLA III
1. Pogled sa juga na kiklopski zid sa kulama,
2. Pogledsa juga na dio kiklopskog zida i dio kule (gore desno),
3. Pogled sa kule na kiklopski zid li dio velike gomile.
TABLA III
l
2
3
Foto: i r o R a j i
TABLA IV
1. sa dio zida
2. sa na zida.
TABLA IV
'0
,
2
Folo: Ciro R a j i
TABLA V
1. Sredinji dio kiklopslwg zida,
2. Pogled sa .i'stoka na kulu i dio velike gOJnHe (u pozadini).
TABLA V
,
2
Foto: Ciro R a j i
13 Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Arheologija
TABLA VI
l. Pogled sa zapadne (unutranje) strane na kiklopski zid i kule,
2. Pogled sa juga na ostatke 'kule.
TABLA VI
2
Foto: Ciro R a j i
13'
TABLA VII
1. Pogled sa s C\o roistoka na prostor sa jugozapadnom kulom, kapij om dijelom
ki kJ opskog zida,
2. Pogl ed sa kule na veliku gruniju.
TABLA VII
l
2
Foto: l - J uli jana Sunik
2 - Cira R a j i
TABLA VIII
1. Pogled sa velike gomiles.a na hram (?),
2. Pogled sa jugoza.p<lJda Tla .drio hrama i veJike gomile (gore).
TABLA VIII
,
2
Foto: Ciro Raji>'
TABLA IX
1. Pogled sa sj evera na dio hrama (?),
2. Detalj pod.ruce u hramu (?), pogled sa sjeveroistoka.
TABLA IX
2
Foto: Ciro R a j i
TABLA X
l. Fragment oboda ,i v,ra1a amfore bli je docrvene boje, hram (?) , 9X7 crn,
debljine 0,8 cm,
2. F'ragment oboda vrata .idJl1ike amfore blijedoute boje, hram ( ?).
6,SX,8,2 cm, ,debIjoine 0,6 am (:rekonstmkcija na T. 25. sl. 1),
3. Fragment oboda i vrata amfore boje hram (?J, 9,9Xs,7 cm,
debljine 0,7 om,
4. Fragment dI1ke posude sive boje, 'pov;ri.na prek.rivena sa sjajnom ali hrapa
vom crnom bojom, hram (?J, 7X 3,2 cm, debljine 1,5 cm,
5. Fragment donjeg dijela amfore, boje, sakupljeno na 'grebenu koj:i
se sputa od prema ,potoku vis.ina 4,8 cm, promjer
1.0,6 om,
6. Fragment posude sive boje s.a premazom na unut,ranjoj s trani , na
"2Jnjskoj st'rani crne sjajne paralelne slikane trake, hram (?J 9.1' X7,5 cm,
deblJina dolje 1,3 om, .gore 0,8 crn,
7, Dr6'ka posude povrine i crnog prijeloma, -ll zemlji ima mnogo
sitnotucanih sakupljeno na grebenu kojti se sputa od
prema ,potoku RadiJnljJ, !O,6X 4,3 om, debljina 1:,8 om,
8. Dr,k,a i dio posude orveruka:ste boje, povrina grubo u zemlji ima do
St ta sitnih tucanog kamena, sakuplj eno na grebenu koji se sputa od utvr
prema potoku Radimlj'i, duina 8,3 cm, drke oko 2,7 cm, ('presjek
na T. 25, s l. 8),
9. Fragment dna amfore blijedoute boje, dno puno, hram (?J, duina ,112,5 cm, (I'll!Jj
debljina 5,1 crn,
10. F'ragment vrata i oboda posude, li prelomu s1va boj'a, unutranjost
sjajnom gLazurom, a vanjska povrina crnom sjajnom glazurom, or
namenat na crnaj podlozi, hram (?), 6,8:X 7/1, crn, debljina 0,6 crn,
TABLA X
2
8 9
10
Foto: Marija Sever
TABLA XI
I. Fragment drke posude, prelom siv, povr ma crnom ma t bojom,
hram (?j , duina 7,2 cm, deblj.ina drke 1,8-3,0 cm,
2. Fragment po lopca posude, boje, hram (?j , 7,8X6,3 cm
deblj ina 0,5-0,9 cm,
3. Fragment dna pos ude sive boje, hr am (?), 6X4 cm, deblj ina 0,8-- 1,2 cm,
4. Fr agment posud , iznut ra siva mat boja, izvana i crna sj aj na glazura,
hram ( ?), 9,2 X6,6 cm, deblj ina 0,5-0,7 cm,
5. F,ragment posude, prijelom siv, unutarnja povrina sivom mat-bojom
a vanjska glazurom sa crnim mrljama, hram (?), 14,9X
X 12,8 cm, debljina 0,6 cm,
6. F ragment donjeg dije la posude blijedoute boje, iznut ra s j aj.na boja,
a izvana gore crna sjajna glazura, hram (?), 4,8X5 cm,
7. Fragment posude iznutra crna mat-boja a izvana crna sj ajna glazura, hram (? j,
l,8 X 8,8 cm, debl}ina 0,7 cm,
8. Fragment posu CI . iznutra sive mat-boj e, a izvana sa sjajnom glazu
rom, prelom ornament izveden sjajnom bojom,
hram (?), 6,9X5,7 crn, debljin a 0,7 cm,
9. Fragment posude sive bo}e, povrina prekrivena tamno sivom mat-boj om,orna
ment izveden jajnom crnom bojom (hram (?), S,2X2,3 cm, deblj ina
0,5 cm,
LO. Fragment posu de boje, unutJr3nj a povrina nije b jDm,
'vanjska povri na crnom sj jnom bojom, hrani (? j, 6,3><
X6,5 cm, debljina 0,7 cm,
11. Fragment gornj eg dijela posude, bli jedoute boje, povrina svj tli jom
crnom bDjom, ornamenat sjajne crne boje, hram (?), 4,lX3,6 cm, de
bljina 0,35 cm.
TABLA XI
2
3
4
5
8
9 10
11
Foto: Marija Sever
TABLA XII
1. Fcragment posude sive ,boje, OI1I1aJffien3Jt ,izveden 'sjajnom boj:om, hram (?J, vel i
9,O X3,2 om,
2. Fragment posude, blijedo:ute boje sa oSItacima crne sj,ajne .glazure, hram (?J.
S,6X3,3 cm, 0,6 am.
3. Fragment gornjeg dijela ,posude prelom .s,iv, povrina
sjajnom .glazurom, omamenat om, hram (?J, 4.3 X3,5 cm, de>blj,ina 0,35 cm,
4. p.rotom psa, vJerovat-no zav<retak dr>ke jedne oinohoe, prijelom blijedo
ut, mrkom i omom glazurom, sakupljeno na grebenu koji
se sputa prema .potoku RadimlJi, 3',6 X3,2 X2,0 cm,
S. Z:latni prsten sa tamnocrvenim 'kamenom u abJilku 'skar<lJbeja, donja 'strana ska
rabeja Je glatka, Grob 1, promjer 2 om, ,iifilll<l prstena 0,4 cm, deblj,j,na prstena
0,13 cm, duina skarabeja 1,15 cm,
6. Fr<lJgment posude. pnijelom pOV1rina crnom glazurom,
negativ,i ornamenta u vidu sj-aj.nih arnih pov,rina. hram (?),
2;8 X 1,7 cm, debljina 0,3 cm
TABLA XII
2
4a
4c
Sa 6
Sb
Foto: 1-3, 4 ~ l S Mariia Sever
Crtei : 4b, 4c i 6 Sead Cerkez
TABLA XIII
1. lampica, 5y.ijetlo boje sa os'tacima Ol'Ile glazure na vanjskoj
{Ullutarnj:oj povrLni, Grobnica 1,
2. Donji dio balzamarij a, boje bez tragova glazure, Grob llica 1,
3. Donjoidio balzamarija, blijedoute boje bez tragova glazure, Grobnica 1,
4. dio balzama,rija, boje bez tragova gl azure, Grobnica 1,
5. Fragment donjeg dijela posude, prijelom vanjska povrina prevu
crnom sjajnom glazurom, Grobnica 1,
6. poklopac i]Josude blijedo boje sa ostacima eme gla
zure, Grobnica 1,
7. Fmgment gornjeg dijela slkiiosa, 'prijelom bHjedoute boje, povr Lna
izvana a iznutra bojom, Grobnica 1,
8. Fragment posude bli jedoute boje, na boja nije
vana, Grobnica 1,
9. Bronzani privjesak bronzani klin, Grobnica 1,
10. eljezna s.pirala i igla flibule s.rednjolatenske eme, Grobnica 1.
TABLA XIII
1,
1.
~ - D
2
3
7
9
5 6
4
Crtei: J, S 7 8
9, JO ~ N-Sead Cerkez
2 3 4 6 Inoslav Bele
, , , - Slobodan Kudra
J4 Glasnik Zemar.Iskog ncuzeja EI' H - Arheologija
TABLA XIV
1. eljezna s.patula, Grobnica 1,
2. eljezni no, pri vrhu eljezna z3!kovica, Grobnica 1,
3. eljezni no bez drke, Grobnica 1,
4. Fragment spirale i igle elj ezne fibul e srednjolatenske eme, Grobnica I .
5. Bronzana fibula, Grobnica 1,
6. Fragment s rebrne fibule $lrednjolatenske eme, kroz spiralu prolazi eljezna
osovina, Groonica 1,
7. Srebrna igla, Grobnica 1,
S. Fragment drke i eljeznog noa, Grobnica 1,
9. elj ezo hram (?),
10. Bronza hram (?),
ll. eljezni blago torciiran, hra111 (?),
12. eljezna strelica, sakupljeno na grebenu koji se sputa od prema PQ
toku Radimlji.
TABLA XIV
--- -------------1
,$,

Ir' - ,
,/' ' .
'"
. ..;
,
'. '
:j:
i . \'
' .. . ..... .
I
e __
// .. , . , .
t, -- ' .

fi 5b
5. ,li
7.

--
,
o
=
J
8
6
11 -12
Crtei: J. 2, 3, 7, 8-ll - Ninos lav Beze
- Sead Cerka
12 - Jel ena
TABLA XV
I. :2:cljezo, Grobnica 2,
2. Donji dio skifosa, boje sa
dijelu vanjske povrine, Grobnica Z,
3. :2:eljezo, Grobnica 2,
4. Srebro, hram (?),
5. eljezni klin, hram (?),
7.eljezni kl in, hranI (?)
7. Bronza, hram (?) ,
8. :2:elj ezni klin, hram (?),
tragovima crne glazure na gornjem
9. Bronzani objekat nepoznate namjene, odozdo ima dva uzduna paralelna lijeba,
hram (?),
i O. Fragment sredinjeg dijela bronzane kacige, hram (?).
TABLA XV
//
. ~
""\
//
! '
/j'
~ . \
o
9a
.. ... ~
' ~ ' .. ~ , ~
', '
-o
gb
Sem
,

\.
5
-.
2
4
I
3
T
l .
... /J
8
10 - Ninoslav Beze
Crtei: l, 3, 5, 6, g ~ a ~ Cerkez
l, 4, 7 -
TABLA XVI
1. Bronza, hram (?),
2. Fragment posude boje, na povrini nema glazure ni ornamenata,
hram (?),
3. Fragment gornjeg dijela oinohoe, boje, na pmcrini nema glazure
ni ornamena ta, hram (?),
4. Fragment drke posude boje pretenQ prekr,iven sjajnom ca"nom glazurom,
hram (?),
5. Fragment drke posude s'ive boje prek rivene cmom ma t b j.om, hram (?) ,
6. Fragment posude, pPijelom blijedo UI1Juta.rnj.a pmri ina m8. l i siva, vanj
ska povrina crnom sjaj num glazurom, negativ ornamenta
II vidu tamnijih mat povrjna, hrani (?),
7. Isto kao pod T. 16, sl. 6,
8. Isto kao pod T. 16, sl. 6,
9. Fragment posude, prijelom siv, vanj ska i unutarnja povrina sivom
bojrun negativ rnamenta II 'vidu crnih pov,rina hl am ( ?) .
TABLA XVI
I
2.
4.
5a o Se m
b ' ==i-===,=,,==I=="
6
7
8
9
(rtci. i: Sc;,,\ Ccrkc;
TABLA XVII
l. Fragment posude, prijelom i unutranj.a povrina 9ivoute boje, vanj:ska povr
ina cD'enkastom boj:om, hram (?J,
2. Fragment posude ute boje, unutarnja pov,rina crnom
na vanjskoj povrini omamenat u vidu dv.ije orne bojene trake, hram (?J,
3. Drka amfore sivoute boje, hram (?J,
4. Fragment gornjeg dijela oinohoe, prijelom siv, pov:ri.na crnom gla
zurom, hram (?J,
S. Fragment posude, prijelom pow.i.na sivom bojom,
van negativ ornamenta u vidu sjajnih cr.nih povrina, hram (?J,
6. Fragment posude, prijelom vanjska i unutarnja povrina prevu
crnom glazurom, negativ ornamenta u vidu tamnih sjajnih povr
ina, hram (?J,
7. Fragment posude, prijelom unutarnja povrjna bez boje, a vanj:ska
crnom glazurom, ornamooat gore hram (?),
8. Fragment posude sive boje,prijeloms:iv, hram (?),
9. Fragment drke skifosa, prijelom povrina crnom gla
zurom, hram (?J, duina 4 cm, irina drke 1.,6 cm,
10. Fragment posude, prijelom sivout, unuta,rn;j.a povrina bez boje, a va,njg,ka pre
crnom glazurom, negativ O'I'n3Jmenta (rozeta) u vidu tamne mat
"'Povrine hram (?),
TABLA XVII
2.
\ \
.-l
\
\
\
\
\
2b
5
3
lj
(
J
7
o 8
b ' = = ~ ~ ~ = + + = ~ = = o d ~ ( m
10
9
Crtei : Sead Cerke2
TABLA XV1I 1
L Fra.gment posude, pl'ij d om vanjs ka pon 'i na pre\ sivom gla
zurom, negativ ornamenta II vidu ta mnih povrinCI, 1ir(ll 1l (J),
? Fragment gomj cg di jela posude, prijelom bHj(;.duzu l , l ovrina crnom
j aj nom glazurom, negativ ornamenta Ll \' idu tamnijih ma t-pov,rina
Imll ll (?),
3. Fragment posude s.i ve boje, povrina pokrivena crnom j ajnom gla
zurOln, omamena t cm i jajan, hram (?),
4. Fragmont prijelom blijedout, vanj s.ka pO\'l'ina crnom i si
vom glazurom, negat iv OQ,namenta Ll \ 'Idu ta mnih mat-po\Timt, hram (?),
5. Fragment gornjeg euje la pos ude, prij elom povrina pn:: \ sjaj
nom crnom gl azu ro m, o ' uvani negativ'i orna ment a u \,iciu t a mnih ma t-povdina,
hrarn (?),
6, Ist o kao pod T. 18/ 4,
7. Fragmen t posude, pr i j lom ja povrina siva, ;J. \' a njska pre
r nom sjaj nom glazurom, neg li\ orna menta u vi du \ r Io ta'mnih
mahpovr ina, hram (?) ,
8, Is to kao pod T, 18/2,
9, I s to kao pod T 18/2,
10. Is to kao pod T. 18/2, Imll H O),
J l. Isto kao pod T. 18/ 4,
12, Fragment posude, p r ijelom blij cdoLlt, povrina sja jnom crnom gla
zur om, negati\' ornamenta u vJdu tamni j ih matpovr ina , iz r am (?),
13 , Fragment posude, p rij elom s iv, vanj.ska pov.ri na crnom sjaj nom gla
zur um, nega tiv II vidu svj etl iji h mat-povrina, hram O ) ,
14. Fragment posude, p rij lom povrina . mec1orn sjajnom
glazurom, donj,i diu vanj s ke povrine cm, ornam enat crn .j sja j an, hram (?),
15. Fr agment posude, prij elom bl ijedout, vanj ska povr ina crnom sjaj
nom glaZIUr om, a unutra nj o. tamno ivom bojom, hram O),
\,6. Fragm n t tPbunog dij ela posude, ,prijelom s h'out, unutarnja povrina s iva bez
gl azure, a \' nj ska prev -Trnom i smcuom glazurom, negat iv orna
menta u vidu smec1ih mat-p \ rina, hram (?).
TAB LA XVII I
\ ~
2 3
~
\1 .
"
'"", .
. ",
4
7
6
. I
,)
8
9
10
(
~
I I
l'/
11
~
13
I
o 15 5 em
, 16
I---
I I
1
TABLA XIX
1. Fragment gornjeg dijela posude, prijelom vanjs,ka povrina prev:u
a unutarnja sivom bajom, hram (?),
2. Fragment posude, prij.elom siv, vanj,s,ka povrina eDnom hrapavom
glazurom, hram (?),
3. Gornji dio s.kifosa sa glazurom, prijelom hram (?),
4. Bronza, sakupljeno na grebenu ,koj,i se ,sputa od !prema potoku Ra
dim!j,i,
S. Bronza, sakupljeno na grebenu ,koji se sputa od .prema potoku Ra
dimlj.i ,
6. Bronza, sakuplj eno na grebenu kojJ se sputa od prema potoku Ra
:dimlj i,
7. Olov:ni objekat nepoznate namj ene, sakupljeno na grebenu koji se sputa od
prema potoku Radimlji,
!:l. Bronza, sakupljeno na grebenu koji se 'Sputa od prema potoku Ra
dimlji,
9. Bronza, sakupljeno lJa grebenu kojj se srputa od prema potoku Ra
dimlji,
10. eljezni 'klin, sakupljeno na grebenu koji se s.puta od prema potoku
Radimlji,
lJl. Olovni objekat nepoznate namjene, sakupljen ma grebenu koj.i -se od
sputa prema potoku
J2. Bronza, sakupljeno na grebenu koj.i .se sputa od prema potoku Ra
dimlji,
11.l Kamena perla sakupljwo na grebenu koj.i se od sputa
prema 'potoku Radimlji,
14. kamena perla sakupl jeno na grebenu koji se
sputa prema potoku Radimljd,
15. Staklena bezbojna gema, sakupljeno na grebenu koji se od sputa
prema potoku Radimljii,
16. Perla od plave staklene paste sa 3 paralelne talasaste bijele linije, sakupljeno
na grebenu koji se od sputa prema potoku Radimlji.
17. Plava staklena perla, sakupljeno na grebenu koj.i se od sputa prema
potoku Radimlji.
TABLA XIX
l )
2 1
, '.
,
.
.
,
.
. '
"
3.
4.
4b
"'
I

-.
7
6
,-ta
:., I
\

10
?"" e m 11
5.
c -

f.:l:L,:i.l:,..J
I 12

l 15
I
(JT
J)
@ G8J
13
I 16
@ e
17
Crt ei : Sead Ceri<ez
TABLA XX
i. Fragment trbus nog dijela oinohoc, prij elom va njska pon "ina p.re
crnom gl.azurom, negativ OI1namenta u "idu svjel lijih mM-povr
ina, hram (?j,
2. Fragment gornj eg dijela posude iv ' buje sa crnom gl azuro m i tragovima orna
menta, boje, hram (? j, inv. br. 54746,
3. Dva f'ragment a donjeg dijela posude sive boje, bez glazur . hram (?j, inv. br.
54732, .
4. Fragment donj eg clijela posude, boje S3 l)stacima mrke glazure
na vanjskoj povr ini stope, hram (?j, in\' . br. 54630,
5. Eragment donj eg dijel a posude sivoute boje, hram (?j, U1\'. br. 54686,
6. Fragment noge, sivo. uLc boje sa tragovima arnog sjajnog ornamenta u vidu niza
hram ( ?), inv. br. 54681,
7. Rekonstrukcija ski.fosa na OStO.OV1U fragmenta predstavljenog na T. 1-5, sl. 2, grob
nica 2,
8. Fragment donj eg dij-ela posude, bl ij boje sa ostacima tankog sloja
gla-L.ure, na nozi sa vanj-ske strane ornamenat u \>idu ni za crnih sj ajnih
hram (?), inv. br. 546112,
9. Fragment donjeg di jela posude sive boj e bez glazure, hram ( ?) , in\'. br. 54731.
TABLA XX
/7)
fl
4
5
8
6
7
9
Crte:: 4-6 8 9 Zd k ' J -: 1 7 .rav o
, - Sead Ccrkez
2,3 - Slobodan Kuclr;
TABLA XXI
1. Fragment noge posude sive boje sa ostacima crne glazure na van}9koj povrini,
vidljrivi su os taci niza sjajnih crnih na gornJem prstenu, hram (?), inv.
br. 54631,
2. Sedam fragmenata Slkifasa, prijelom poVlrina sjaj
nom glazurom CIme ili sive boje, sredi,njli dio iznutra ut, negativ orna
menta u v,idu tamnih mat-povrina, hranI (?),
3. Fnllgment noge posude sive boje, hram (?), inv. br. 54682,
4. Fragment noge posude boje sa ostacima crne glazure, hram (?),
Unv. br. 54679,
5. Pet fra,gmenata 9kifosa, prijelom povrina tamno
sjajnom glazurom, oouvan negativ ornamenta u vidu tamnih mat-po
wina, hram (?).
6. Fragment noge posude sive boje sa ostacima crne glazure na VaJllj&koj povrini,
hram (?), inv. br. 54680.
TABLA XXI
3
2

6
Crtei : 2, 5 - Sead Cerkez,
l , 3, 4, 6 - Zdravko
15 Glnsnik Zemalj s kog muzeja BiH - Arheologija
5
TABLA XXII
1.
na OEmOV1U kojih j:e izV'reJna
crnom sjajnom
m.2lt,'CK)v,rSlirta. hram (?),
2.
nnp.VIlIC'.t'me bojom, pnijelom si
3. na strani
4. skifosa naoonoV'U kojih iZV1rena rekonstruk
arnom glazurom,
hram (
5. Fragment posude, tamnosive boje, bez siv, hram (?),
mv. br.
6. hram (?), mv.
7.
8. dio ute boje, bez hram (?), mv. br. 54614,
9. fragmenta sive sa ostacima crne hram
mv. br. 54617.
TABLA XXII
2
3



4
-l ((
5
-

6
7
8
Crtei: l , 3, 4, 6, 7, 9 - Sead Cerkez
2, 8 - Zdravko
5 - Slobodan Kudra
IS'
TABLA XXIII
1. Fragment donjeg dijela posude s boje, hram (?), inv. hr. S4<r87.
2. Fragment donjeg dijela posude sive boje, bez glazure, hram (?), mv. br.
3. Fragment donjeg dijela posude ute boje, bez glazure, hram (?), inv. br. 54568,
4. Do.nj,i dio balzamarij.a, boje, na unutranjoj povrini oma boja
bez sjaja, sakupljeno na grebenu ko}i se sputa prema potaku Radi mlja,
5. Fragment donjeg dijela posude sive boje, bez g!aZJure, hram (?), mv. br. .54730,
6. Donji dio posude izvana iznutra s'ive boje, prijelom Sliv, sakupljeno
na grebenu koji se sputa od prema potol(,u R&dimlj i, inv. br. 54305,
7. Fragment noge posude sive boje sa ostacima ome boje bez sjaj,a na
povrini, hram (?), inv. br. 54603,
8. Dva fragmenta posude sivoute boje, bez glazure, hram (?), mv. br. 54609,
9. Fragment noge posude sive boje sa tragov.i.ma crne mat-boje na vanjskoj povr
i ni, hram (?), inv. br. 54606.
TABLA XXIII
... .... - .--- . -
d
2
\
4
3
.. . j}
- - ~ . - . -
6
'3
c=-
7
9
Crtei: 1-3, 5, 7- 9 - Sead Cerkez,
4, 6 - Slol:>odan Kudra
TABLA XXIV
1. Fragment tanjira (Fischtel1er) sa glazurom, prijelom naran
mast hram (?), inv. br. 54620,
2. Fragment gOI1l1jeg d1jela tanjira (Fischtel1er), bo}e u prijelomu sa
crnom bljetavom glazurom, sakupljeno na grebenu koji se od s.puta
prema potoku Radimlj:i, jnv. br. 54'309,
3. Fragment amfore 5ivoule boj-e, hram (?),Lnv. br. 54743,
4. Fragment pos.ude hrapave povrine sive boje, hram (?), inv. br. 5%49,
5. Fragment amfore boje, hram (?), i'l1v. br. 54-745,
6. Fragment posude sive boje sa emom i glazurom, hram ( ?), inv. br.
54563,
7. Fragment posude sive boje sa dosta sitnog tucanog kamena u zemlji, priljelom
cm j sakupljeno na g.rebenu kojoj sc od sputa prema potOlku
Radi mlji, inv. br. 54302,
8. Komad crijepa blijedoute boje, hram (?),
9. Fragment gornjeg dijela posude, boj.e, bez glazure, hram (?), inv.
br. 54645.
TABLA XXIV
e d
__====_== __ ___
e
27
3
2
\
71
4
5

II
6
-----------l
7 8
0....____"'--
9
, __
Crtei: 3, 5, 8, 9 - Slobodan Kudra
2, 4, 6 - Sead Cerkez
l, 7 - Zdravko
TABLA XXV
J. Rekonstrukcij a izvedena na osnovu fragmenta predstavljenog na T. ID, &l. 2,
hram (?j, inv. br . 54751,
2. Fragment gornj eg dij ela amfore mrke boje, prijelom le hram (? j, mv.
br. 54649,
3. Fragment amfore oker boje, hram (?j, inv. br. 54648,
4. Donji dio amfore ute boje na pOI'rs ini a u unutranjosti, hram (?),
inv. br. 54755,
5. Gornji dio amfore, ute i boje, hram (?), im', br. 54650,
6, Dva fragmenta amfore sivoute boje, hram (?j, inv. br. 54634,
7. Fragment gornjeg dij la amfore boje, hra!n (?), inv. br. 546511,
8. Presjek fragmenta predstavljenog na T. 10, sl. 5.
TABLA XXV
5
6

\'<--- -------1
______ _
---'_____
3
2
\
\
4
" m
7
l
9t..__
8
Crtei: I, 4, 6, 8 - Slboodan Kudra,
2, 3, 7 - Zdravko
5 - Sead Cerkez
TABLA XXVI
1. Fragment amfore, ooje, hram (?), inv. br. 54'64>8,
2. Fragment gornj eg dijela amfore ute boje, hram (?), inv. br. 54637,
3. Fragment donjeg dijela amfore i sive boje, hram (?), .inv. br. S417S4,
4. Fragmen t gornjeg dijela amfore oker boje, hram (?), inv. br. 54633,
5. Fragment gornjeg dijel a amfore o:ker boje, hram (?), jnv. br. 54'64,7,
6. Fragment gornjeg dijela amfore sive ooje, hram (?) , inv. br. 546&8,
7. Fragment donjeg d.ijela amfore ute boje, sakup/jeno na grebenu koji se od utvr
sputa p rema potoku Radimlj'i, mv. br. 54307,
8. Fragment gornjeg dij ela amfore oker boje, hram (?), im. br. 54646.
TABLA XXVI
3
\\

2
4
5
I
1]
I
I
I
I
I
S

I
7
l _
\
"--_J
V
, m
8
Crtei: l-S
7 _' R - Sloboda
6 ZcJnl\' ko )\'I a Kudra,
_ Sead
ZDRAVKO
TRECEG I DRUGOG STARE ERE
SA GRADINE U KOD STOCA
Arheoloka istraivanja na i tampanje ovog rada financirao
Je fond za rad u Sarajevu
Prvi otkriveni su na 1955. godine prilikom terenskih
istraivanj a i geodetskih m jerenja koja je organizirao Basler, tadanji
konzervat or Zavoda za zatitu spomenika kulture BiH.1 Radilo se o jednom
bronzanom sa natpisom b.AOPI!1W i jednom srebrnom korintskom


daorskog svakako spada u vane arheoloke doga
j er se radilo o prvom daorskom koji je dospio u jedan od mu
zeja Jugoslavije i o raritetu Probna iskopavanja 1963.
godine nisu dala nikakve

a sistematska iskopavanja 1967.
godine, koja su jo uvijek u toku, dala su broj vrijednih ali ni
jedan daorski
Svake godine, od 1967. godine, organizirali smo sakupljanje arheo
lokog materijala po grebenu koji se sputa od Gradine do potoka
Radi mlje, to je vrlo brzo dalo vrijedni materijal, pa i Zanimljivo je
napomenuti da je sakupljanje materijala po grebenu 1967. godine otkrilo
4 rimska .iz doba Car tva a da se kasnijim, veoma intenzivnim, pretra
ivanjima nije naao vie ni jedan rimski carski Moram napomenuti
da su tako intenzivna i dugotrajna pretraivanja terena dala najraznorodniji
materijal iz raznih epoha pa nije to su ovdje bili turski no\'
I B a s I er : Gmdina na kod StO'ca, Na<e starine III, SaJrajevo,
1955, str. 79-91.
2 B a s I er: plemena Daorsa, Glazni-k ZemaljskO'g muzeja, N. s.
XXVI, Sarajevo, 1971, str. 345-348.
3 Na O'vom mjestu elim da se naj.toplije zahvalim Basleru tO' je dO'zvoliO'
da ja objavim O'vaj korintski
'J. B r u n m i d: Die Inschriften und Miinzen der griechischen Stadte
Dalmatiens, Wien, 1898, str. 74--75.
5 PO'gledati izvjetaj O' iskopavanj-ima na 1963. godine objavljen u
O'vom broju Glasnika Zema,LjskO'g muzeja.
238
ZL'RJ..VKO MARIe
austrougarski stare Jugoslavije pa i sadanji jugoslaven
ski
Tokom detaljnog pregledavanja raznih povrina grebena je da
se ponegclje koncentracija veoma vrijednog arheol okog materi
jala na manjim prostorima i da tu slojevi sa arheolokim mater ijalom imaju
karakteristike pravog kulturnog sloja. To nas je ponukalo da dot adanja po
vrinska pretraivanj a od 1970. godine kombiniramo sa iskopavanj ima do ka
mene zdravice, uz najdetaljnije pregledavanje svake mrve iskopanog materi
jala. Otkrivanje prostora sa takvim osobinama veoma je teko pa svakom
prethode brojna sondiranja na pogrenim mjestima. Iako j e, za sada,
teko dati sigurno objanjenje ovoj pojavi, moram naglasiti da se na mje
stima sa koncentriranim vrijednim ar heolokim materijalom nalazi sloj tamne
zemlje sa kamenjem razne poneto ugljena i komadima ivotinjskih
kostiju. U tim, uvijek tanjim, slojevima nalazi se najraznovrsniji arheoloki
materijal medu kojim i Veoma je da se n a takvim
mjestima, koj e smo nazivati "prostorima i ih arapskim
brojkama ("prostor 1, 2, 3 itd.), nalaze uvijek fragmenti keramike sa vrlo
otrim rubovima bez ikakvog traga izlizanosti, to bez pos ljedica kre
tanja i trenja. Mnogi fragmenti keramike se sastavljaju jedan sa dru
gim. Sve to govori da se na neki na takvim prostorima na grebenu
naao arheoloki materijal jo u vrijeme ivota ovog ilirskog naselja i tu
ostao do danas. Iako se radi o strmim terenima, ovdje se ne bi moglo do
kazati kretanje materi jala pod uticajem erozije. Na nekoliko takvi h prostora
vide se ostaci kamenih klesanih zidova pa u takvim moemo
tvrditi da su slojevi koje smo pretraivali, u stvari, posljednji ostaci kultur
nog sloja nekih koje su se odranile zajedno sa kamenim stijenama
na kojima su bile Za prostore sa koncentracijom arheolokog ma
terijala u blizini nismo utvrdili postojanje kamenih zidova za sada ne
moemo kako su nastali.
Dosta nalo se i unutar ostataka ili pored njih prili
kom sistematskih iskopavanja u raznim fazama iskopavanja od 1967. godine
do danas.
IZdvajanje iz i drugog stare ere iz s veukupnog
nalaza sa radi sadanjeg publiciranja izvreno je prvenstveno
zato to nisu slariji od ovih, niti su iz prvog
stare ere i prvog nove ere. Zbog toga su i dru
gog stare ere sa sami po sebi prava zbirka koja ovako
sakupljena i objavljena baca dosta svjetla na ivot stanovnika Gradine u Oa
Publiciranje arheolokog materijala i podataka s Gradine u Oani
u velikom je zakanjenju i sigurno jo bar pet godina do objav
ljivanja cjelokupnog do sada materijala. Kako ove sma
tram vanredno nisam htio da jo dugo vremena ostanu ne
objavljeni.
Uz ovaj izvjetaj potrebno je dati jo jedno manje obrazloenje.
jeno je, naime, da se teina u miligramima, bez
cifre, ali su tako precizna kod naih bez ikakve osnove.
i drugog sa vrlo su osjetljivi pa su neki do
danas ostali nedovoljno zbog opasnosti od reljefa. Kod ne
kih dolazilo je do prilikom manipuliranja
njima. Kako je nakon svake pa i najmanje intervencije na ili pri
likom kakvog precizna vaga odmah pokazivala osjetne
razlike u broju miligrama, rijeio sam da teinu piem samo u gramima i sto
ticama miligrama. To zato to manipuliranje u
sigurno umanjiti teinu ovih
NovelCI III. I II. STOUECA ST. E. SA GRADINE U OSANICIMA
239
NoveleI KRALJA BALAIOSA'
(167-135. g. st. e.)
T. l/l. Osnovni podaci: faroska varijanta, bronza, teina 2,6 g, pro
mjer 15 mm, debljina ruba 1,8-2,2 mm, povrina izjedena.
ispred zida jugozapadne kule 22. 7. 1967. godine.
A: Vladareva glava bez brade okrenuta nalijevo. Kosa je kovrdava a ima
oblik koso poloene kalote.
R: Revers je konkavan. Artemida stoji okrenuta naprijed
tijelom i licem. Od se raspoznaje kratki naborani dorski hiton
koji dosee do koljena. Grudi su naglaene. Lijeva ruka se oslanja
na bok. U desnoj ruci, savijenoj u laktu, Artemida dri baklju. Na
desnoj strani reversa nalaze se slova AAA dio natpisa BAAAAIO.
postavljena gotovo vertikalno uz Artemidu odozgo prema dolje.
T. 1/2. Osnovni podaci: faroska varijanta, bronza ,teina 2,3 g, pro
mjer 15,5 mm, debljina ruba 1,3-2,0 mm, povrina izjedena. rub mje
22. 7. 1967. godine ispred
zida jugozapadne kule.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kovrdava kosa predstav
ljena je u obliku kose kalote.
R: Revers je konkavan. Artemida, u kratki naborani hiton, stoji
okrenuta naprijed tijelom i licem. Grudi su naglaene.
Lijeva ruka se naslanja na bok dok u desnoj Artemida dri zapaljenu
baklju. Na desnoj strani reversa nalaze se razmaknuta slova AAA
dio natpisa BAAAAIO. postavljena vertikalno uz Artemidu odozgo
prema dolje. predstavljeni na slikama 1 i 2 su pa
su morali biti u istom kalupu.
T. 1/3. Osnovni podaci: faroska varijanta, bronza ,teina 2,6 g, pro
mjer 16 mm, debljina ruba 1,8-3,0 mm, povrina plavka
stom plemenitom patinom. 9. 6. 1971. godine na jugozapad
noj strani grebena koji su prua od prema potoku Ra
dimlji.
A: Isto kao na sl. la.
R: Revers je konkavan. Artemida je predstavljena isto kao na
na sl. lb, ali je njena predstava otisnuta previe na lijevoj strani tako
da se vidi samo donji dio baklje. Na desnoj strani reversa nalaze se
slova AAA dio datpisa BAAAAIO. postavljena gotovo vertikalno uz
Artemidu odozgo prema dolje. Prvo slovo A je malo iskrivljeno tako
da je prvi krak blii ramenu boginje nego to bi bilo da je slovo u
, Prilikom determiniranja i klasificiranja Balaiosa iSlkoritena je slje
l!iteratura.
a) A. I. E van s: O njekojih nedavno ilirskih pjenezih, Zagreb, h'l8:1,
str. 1!8--24 i T. I, II.
b) J. B r u n m i d, djelo citirano pod 4, str. 76-86 i table VI, VII,
c) D. R e n d i - M i o e v,i BaIIaios et PhaJros, Archaeologia iugoslavica V,
Beograd, 1964, str. 83,
d) D. R e n d - M i o e v Prolegomena iHrskoj numografiji, Godinjak
drutva BiH III, Sarajevo, 1965, str. &2-84,
e) D. R e n d i - M i o e v Prilog emisijama s.rehrna novca ilirskog 'kralja
Baleja, Numizmati6ke vijesti 25, Zagreb, 1967, str. h-S.
240
ZDRAVKO MARIe
istom redu sa ostala dva slova. Iza slova A nalazi se znak dui od
slova koji odgovara dananjem znaku upitnika aJi bez Taj
znak je vjerovatno dio tla na kojem stoji Artemida a ne slovo.
Avers ovog je, moglo bi se .isti kao avers pred
stavljenih na sl. 1, 2, ali revers pokazuje nekoliko sit nij ih
pa moemo tvrditi da je u drugom kalupu.
T. 1/ 4. Osnovni podaci: faroska varijanta ,broma ,teina 3,0 g. pro
mjer 15,2 mm, debljine ruba oko 2,5 mm, povrina pr ekrivena tam
nozelenom plemenitom patinom. 10. 6. 1971. gOdine na gre
benu koji se sputa od prema potoku Radimlji.
A: Predstava vladara gotovo je sa predstavom \'lad ra na sJ.
la, 2a, 3a.
R: Revers je gotovo ravan. Predstava Artemide je vrlo predsta
vama Artemide na slikama lb, 2b, 3b, ali se i r azlike. Tako
ArtemuJa ima pljosnate grudi, a desna noga je malo savij ena u ko
ljenu a na hitonu se nabori mogu nazrijeti vrlo teko. a desnoj
strani re ersa nalaze se slova AAA dio natpisa BAAAAIO. postavljena
gotovo verti kalno uz Artemidu odozgo prema dolje.
Ovaj pripada posebnoj podvarijanti Ballaiosovih nov
pr edstavljenih na slikama 1, 2, 3.
T. 1/ 5. Osnovni podaci: faros ka varijanta, bronza, teZina 3,1 g, pro
mjer 16,0 mm ,debljina ruba 1,3-2,3 mm, povr'ina izj edena. Prona
22. 7. 1967. godine ispred zida j ugozapadne kule.
!\.: Od vladareve glave ostala je samo kovrdava kosa u obliku kose ka
lote. Lice i vrat se ne vide jer je na tom mjestu naknadnJ nalijepljen
komad bronze nepravilnog oblika. Po obliku kose moe se
da se radi o predstavi vladara predstavama na sl. la i 2a.
R: Revers je gotovo reversima predstavlj enim na sl.
lb, 2b; je na isti konkavan. Na desnoj s trani r evcrsa nalaze
se slova i\AA dio natpisa BAAAAlO. postavljena gotovo vertikalno uz
Artemidu odozgo prema dolje.
T. 1/6. Osnovni podaci: faroska varijanta, bronza, teina 1,9 g, pro
mjer 13,6 mm, debljina ruba 1,2-2,5 mm, povr ina pr zele
nom plemenitom patinom, reljefi izraziti . 12. 6. 1968. godine
na grebenu koji se sputa sa prema potoku Radimlji.
A: Vladareva glava bez brade okrenuta nadesno. Kosa je predstavljena
u obliku kose kalote, ali se ne kovrde. cr te lica
odgovaraju crtama lica na sl. 1a-4a iako je jasno da ih j c oblikovao
drugi graver.
R. Revers je posve ravan. Artemida stoji okrenuta naprijed
tijelom i licem, u dorski hiton u obliku trapeza na kojem se
ne nabori. Vrlo je da hiton nije stegnut u po
jasu, direktno ispod grudiju. Grudi boginje su vrlo naglaene.
Lijeva ruka se oslanja na bok, dok je desna ispruena, ali blago savi
jena u laktu. U desnoj ruci Artemida dri baklju. a desnoj strani
reversa nalaze se slova BAM dio natpisa BAA.AAIO., postavljena go
tovo vertikalno uz Artemidu odozgo prema dolje. Donji dio slova B
naslonjen je na lijevo rame Artemide. Ovo slovo je znatno ue od
ostalih slova . Na lijevoj strani reversa, uz donji dio baklje i nie, na
laze se slova OLA sa ostatkom slova Y ispred slova O. Slova su postav
241
Nov ere I !Il. I If. STOLJECA ST. E. SA GRADINE U OSANICI MA
ljena vertikalno a t r eba ih odozdo prema gore. Prema tome,
natpis na ovom glasi BAAAAIOY..
T. 1/7. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,1 g, pro
mj er 17,0 mm, debljina ruba 1-2 mm, povrina je preteno prevu
tamnozelenom pl meni tom patinom, ali na reversu ima i neto
di vlje patine. Pr je u septembru 1971. godine na grebenu koji
se sputa od prema potoku Radimlji (Prostor 3).
A: Glava vladara bez brade okrenuta na desno. Kosa je predstavljena u
obliku kose kalote. Ne moe se odrediti da li se radi o kovrdavoj
ili ravnoj kosi . Nos je izrazito iljast.
R: Revers je ravan. Donji dio i desna strana reversa su divljom
patinom pa se neki detalj i ne mogu razaznati . Artemida u kratkom
(dorskom) hitonu nalijevo. U lijevoj ruci boginje nalazi se
jedno koplje a u desnoj zapaljena baklja. Kosa Artemide skupljena je
u na poti ljku. Na desnoj strani reversa nalaze se ostaci slova
BA ... smjetenih uz vrh koplja. Natpis je postavljen vertikalno, para
lelno sa tijelom Artemide. se radi o ostatku natpisa BAl:IAE!1.E.
Na lijevoj strani nalazi se drugi natpis paralelan sa onim na desnoj
strani. Ovdje se dobro mogu slova BAAAA roy sa razma
kom A i I.
T. 1/ 8. Osnovni podaci: r izonska varijanta, bronza ,teina 2,7 g, pro
mjer 18,5 mm, deblj ina ruba 1,5 mm, povrina tamnozele
nom patinom. je u septembru 1971. godine na grebenu koji
se sputa od prema potoku Radimlji (Prostor 2) .
A: Glava vladar a bez brade okrenuta nalijevo. Dua ravna kosa
lj ana je unazad. je naglaena una koljka i na
li jevoj strani lica.
R: Revers je izrazito konkavan. Artemida je predstavljena ,dosta grubo,
na Moe se primijetiti da je kosa boginje skupljena
u na potiljku, dok se crte lica nikako ne razaznaju. Sa zapa
ljenom bakljom u desnoj ruci Artemida nalijevo. Lijeva ruka
se ne vidi, ali su vi dljiva dva koplja prema kojima da
ih boginja dri lijevom rukom. Nabori na desnoj ruci i na desnoj
nozi vjerovatno pripadaju kratkom hitonu. Na desnoj strani reversa,
pri dnu, nalaze se, teko vidljivi, donji dijelovi slova BA postavljenih
odozgo prema dolj e. prema predstavljenim na sli
kama 9b i !lb moe se da se radi o ostacima imena
BAAAAIO.. Na lijevoj strani reversa ne se tragovi slova.
T. 1/9. Osnovni podaci: r izonska varijanta, bronza, teina 2,8 g, pro
mjer 17 mm, debl jina ruba 1,2-2,0 mm, povrina pokrivena svijetlo
zelenom plemenitom patinom. je 9. 6. 1971. godine na gre
benu koji se sputa od prema potoku Radimlji .
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Dua ravna kosa
ljana je unazad.
R: Revers je konkavan. Artemida sa bakljom u desnoj ruci nali
lijevo. Vjerovatno je u kratki hiton jer se jasno raspoznaju
nabori na gornjim dijelovima nogu. Gornji dio tij ela Artemide je to
liko slabo otisnut da se jedva ita moe razaznati. Ipak se
iza glave i nogu dva koplja. Kosa boginje skupljena je u
na potiljku. Na desnoj strani reversa vide se tragovi slova
16 Gl asn ik Zemalj skog muzeja BiH - ,'.rheologija
242
ZDRAVKO l\1ARIC
BAM postavljenih odozgo prema dolje. Moram napomenuti da znak
koji sam kao slovo B veoma na slovo E. Srodnosti pred
stava na ovom sa predstavama na predstavljenom na
slici 8 toliko su velike da se moe tvrditi da se radi o djelu istog
gravera.
r. 1/ 10. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,4 g, pro
mjer 15,5 mm, debljina ruba oko 1,5 mm, povrina svijetlo
zelenom plemenitom patinom. u maju 1968. godine na gre
benu koji se sputa od prema potoku Radiml ji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta na lijevu stranu aversa.
ravna kosa je iznad uha unazad a na prednjem dijelu
glave prema gore - to na glavu.
R: Revers je konkavan. Artemida sa bakljom u desnoj nici na
lijevo. je u kratki hiton, nabran na svim dijelovima tijela
koje pokriva, tako da se razaznaju grudi. U lijevoj ruci Artemida dri
dva koplja. Na glavi se jedino razaznaje na potiljku. S obje
strane predstave boginje vide se tragovi vertikalno postavljenih slova,
ali su toliko nerazgovijetni da se ne mogu
Predstava vladara na ovom srodna je predstavama vladara
na slikama 8 a, 9 a.
T. 2/11. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,7 g, pro
mjer 17 mm, debljina ruba 1,0-2,3 mm, povrina svijetlo
zelenom plemenitom patinom. 6. maja 1968. godine na gre
benu koji se sputa od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Povrina aversa je izli
zana pa nema otrijih kontura lika. ravna kosa je
dvojako: iznad uha unazad a na prednjem dijelu glave prema gore .
to na glavu.
R: Revers je blago konkavan. Predstava Artemide u odgovara
predstavi Artemide na sl. 9 b. Na desnoj strani reversa nalaze se slova
BAAAA, postavljena vertikalno odozgo prema dolje.
T. 2/ 12. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,1 g, pro
mjer 16,3 mm, debljina ruba 1,3 mm. Sa je laboratorijskim
putem skinuta patina pa se o povrini ne moe nita Rub je djeli
je 22. 7. 1967. godine na grebenu koji se
sputa od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Ravna kosa prikazana je
u vidu paralelnih linija na gornjem dijelu glave.
R: Revers je konkavan. Artemida u kratkom hitonu nalijevo.
U desnoj ruci boginje nalazi se baklja a u lijevoj dva koplja. I pored
vrlo sumarnih crta glave moe se utvrditi da Artemida ima kosu sku
pljenu u na potiljku. Tragova natpisa nema vjerovatno zbog
toga to je upravo na onim mjestima gdje se natpisi
uvijek nalaze.
T. 2/ 13. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza ,teina 2,5 g, pro
mjer 15 mm, debljina ruba 1,5-2,1 mm. Patina je skinuta laborato
rijski pa se o povrini ne moe nita je 22. 7. 1967. go
dine na grebenu koji se sputa prema potoku Radimlji.
243
NovelCI III. I II. STOUECA ST. E. SA GRADINE U OSANICIMA
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kosa je kutrava. Otisak
je loe centriran pa se ne vide nos, usta i brada.
R: Revers je ravan. Artemida, sa bakljom u desnoj ruci i dva koplja II
lijevoj ruci, nadesno. Nema tragova natpisa, vjerovatno zbog
povrine.
T. 2/14. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,4 g, pro
mjer 17 mm, debljina ruba 0,8-1,5 mm. Patina je laboratorijski skl
nuta pa se o povrini moe samo da je dosta dobro
je 22. 7. 1967. godine na grebenu koji se sputa od
prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kosa je predstavljena pa
ralelnim linijama postavljenim vertikalno na glavu. Nedostaje
donji dio lica.
R: Artemida, u hiton, sa bakljom u desnoj ruci i dva koplja u
lijevoj, nalijevo. Donji dio je loe otisnut pa se nita ne raza
bire, ali je gornji dio lika veoma jasan. Tako se kosa skupljena u
na potiljku raspoznaje. Vrlo dobro su vidljivi nabori
hitona o pojasu, na ramenima i na grudima. Ruke su gole. Iza vrata
Artemide vide se dvije paralelne crtice koje, vjerovatno,
strijele (!) u tobolcu na Na desnoj strani malo ukoso postav
ljen je natpis BAAAAI koji se normalno odozgo prema dolje.
Kao i slobo B je najdue. Slovo I se pri dnu dodiruje sa
prethodnim slovom A.
T. 2/15. Osnovni podaci: rizonska varijanta ,bronza ,teina 2,2 g, pro
mjer 17 mm, debljina ruba 1,0-1,6 mm, povrina dosta dobro
vana, ali rubovi sa lijeve i desne strane je 24. 7.
1967. godine na grebenu koji se sputa od prema potoku
Radimlji.
A: Loe vidljiva glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kosa je pred
stavljena paralelnim kosim linijama.
R: Artemida u kratkom hitonu, sa zapaljenom bakljom u desnoj ruci
i dva koplja u lijevoj, nalijevo. Hiton je podvezan o pojasu.
Kosa boginje je skupljena u na potiljku. S obje strane Arte
mide nalazi se po jedan vertikalno postavljen natpis sastavljen od
vrlo sitnih slova. Na desnoj strani odozgo prema dolje razabiru se
slova. A .. A, vjerovatno dijelovi natpisa BALIAEflL. Na lijevoj strani
natpis je napisan odozdo prema gore i ono to je vidljivo glasi AA AI.
Drugo A lei horizontalno i jako na slovo A. drugog
slova A i slova A nalazi se razmak. Ovdje se radi o dijelu nat
pisa BAAAAIO..
T. 2/16. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, promjer 17 mm,
povrina vrlo izlizana od upotrebe. je 22. 7. 1967. godine
na grebenu koji se sputa od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kosa je predstavljena u
obliku kose kalote i odvojena od plitkim lijebom. Nos je izra
zito kukast i nesrazmjerno velik.
R: Zbog istroenosti je samo silueta Artemide koja sa
bakljom u ruci nalijevo. Nema tragova slova.
16*
244
ZDRAVKO MARIe
T. 2/17. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,8 g, pro
mjer 16, mm, debljina ruba 1,8-2,5 mm, povrina jako izjedena.
je 23. 7. 1967. godine na grebenu koji se od spu
sta prema potoku Radimlji.
A: Od glave vladara razabire se jedino kosa u obliku kose kalote. Na
osnovu poloaja kose moe se da se radilo o predstavi glave
vladara okrenutoj nalijevo.
R: Revers je blago konkavan. Artemida, u kratki hiton,
nalij evo. U desnoj ruci dri zapaljenu baklju a u lij evoj dva koplja.
Ne mogu se primijetiti tragovi natpisa.
r. 2/18. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,8 g, pro
mjer 15,5 mm, debljina ruba 1,6-2,5 mm, povrina j a ko izjedena.
je 22. 7. 1967. godine na grebenu koji se sputa od
prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara okrenuta nalijevo. Kosa je u obliku kose kalote. Od
ostalih dijelova glave nazire se samo udubljenje oka, obraz, zadnji
dio brade i prednji dio vrata.
R: Revers je gotovo ravan. Artemida u kratki naborani hiton
nalijevo. Lik nije dobro centriran pa se glava ne nalazi na
I pored izjedenosti povrine, se da je hiton pod
vezan u struku. Desna ruka je ispruena, ali se baklja ne vidi. U lije
voj, savijenoj, ruci Artemida dri dva koplja. Nema vidljivih tragova
natpisa.
T 2/19. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,2 g. pro
mjer 16,5 mm, debljina ruba 1-2 mm, povrina j e jako izjedena i
Na jednom mjestu je napukao. je 22. 7.
1967. godine na grebenu koji se sputa od prema potoku
Radimlji .
A: Lik vladara je bio loe otisnut pa se sada ne raspoznaje.
R: Lik Artemide je bio loe otisnut pa o donjem dij elu njenog ti
jela nema traga dok je gornji jasan. Artemida u hi
ton nalijevo. Hiton je podvezan ispod grudi. Na grudima i ra
menima jasno se vide nabori hitona. Moe se primij et it i da su ruke
boginje gole. Kosa Artemide skupljena je u pundu na potiljku. U
desnoj ispruenoj ruci Artemida dri zapaljenu baklju a u lijevoj,
dri dva koplja. Nema vidljivih tragova natpisa.
T. 2/20. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 3,1 g, pro
mj er 16,2 mm, debljina ruba oko 2 mm. Povrina je preteno prekrive
na p lemeni tom patinom tamnozelene boje, ali i izjedena.
jt: 27.5. 1971. godine u VIII kompleksu u slo
ju direktno iznad povrine glavne gradske
A: Glava vl adara bez brade okrenuta nalij evo. Kovrdava kosa ima oblik
kose kalote. Nos vladara je kukast.
R: Revers je izrazito konkavan. Artemida je u 'ako naborani hi
ton koji joj pokriva koljena. Sa bakljom u desnoj r uci i dva koplja
II lijevoj ona nalijevo. Zbog loeg centriranj a ot isaka vidljiv je
samo naj donji dio glave boginje. Hit on je podvezan dva puta vrpca
ma, jednom ispod gr udi a drugi puta u st r uku. Zbog takvog podvezi
vanja hiton je oko trbuha jako naboran, kao da je napuhan. Na des
245
NovelCI III. l ll. STOUECA ST. E. SA GRADI NE U O NICI
noj strani nije bilo natpisa a na lijevoj strani nalazi se slabo reljefan
natpis koji se odozdo prema gore. Mogu se r. zbrati slova BAAAA.
Kao i slovo B je vrlo usko.
T. 3/21. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,7 g,
promjer 16 mm, debljina ruba oko 1,5 mm. Povrina je dosta dobro
ali je rub je 22.7.1967. godine
na grebenu koji se sputa od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kovrdava kosa ima ob
lik koso poloene kalote. Nos je izrazito velik i kukast.
R: Revers je gotovo ravan. Artemida, u kratki hitan,
nalijevo. U desnoj ruci dri zapaljenu baklju a u lijevoj dva koplja.
Nabori hitona se samo na bedru desne noge. Hitan je u
struku podvezan vrpcom. Veoma je da Artemida ima na no
gama niske koje dopiru samo do listova nogu. Sa li
jeve strane nema tragova natpisa, dok se sa desne strane
linije natpisa postavljenog vertikalno. Od slova se jedino mogu, pri
dnu, prepoznati slova AA. prema natpisu na vrlo srodnom nov
predstavljenom na sl. 22, moe se pretpostaviti da se radi o
ostatku natpisa BAAAAIO..
r. 3/ 22. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,6 g, pro
mjer 17 mm, debljina ruba 1,5 mm. Povrina je tamnoze
lenom plemenitom patinom. je 15.9.1971. godine na grebenu
koji se sputa od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kovrdava kosa ima oblik
kose kalote. Nos je izrazito velik i kukast.
R: Artemida u kratki hitan nalijevo. Desna ruka je is
pruena, ali se baklja ne vidi jer je na tom mjestu Li
jeva ruka je i njom dri dva koplja. Na nogama Artemida
ima koje gotovo posve pokrivaju listove. Na cijelom tijelu do
koljena mogu se razabrati nabori hitona, i na nadlakticama, to
se ne moe primijetiti na drugim iz Hitan je u
struku podvezan jednom vrpcom. Glava ArLemide se dosta jasno ocr
tava pa se i ovdje vidi da joj je kosa sl<upljena u pundu na potiljku.
Na lijevoj strani nema tragova natpisa, dok se na desnoj nalazi verti
kalno postavljen natpis koji se normalno odozgo prema dolje.
Slova su dosta sitna pa ih je teko Od prvog slova, slova B, ja
sno se vidi samo donja polovina. Natpis bi trebalo BAAAIOY, to
jer nedostaje jedno slovo. Teko je da li nedostaje
slovo A ili slovo A jer ih je ponekad razlikovati. Sigurno
se moe da je prvo vidljivo slovo B i da je ispod slova I sigurno
slovo A. Slovo O je veliko, dok je slovo Y predstavljeno
jednom dugom ravnom linijom postavljenom vertikalno u odnosu na
lijevu nogu Artemide.
T. 3/23. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,6 g, pro
mjer 16,2 mm, debljina ruba 1,5-2,3 mm, je dosta izlizan od
upotrebe. Povrina mu je preteno ali ima ne to i divlje pati
ne. je 3.5.1968. godine u prostoriji A u II kom
pleksu.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kovrdava kos6 ima ob
lik kose kalote. Nos je kukast.
246
ZDRAVKO MARie
R: Artemida u kratkom hitonu nalijevo. U desnoj ruci dri bako
Iju a u lijevoj dva koplja. Na lijevoj nozi se dosta jasno
niska Na lijevoj strani nema natpisa a na desnoj stoji vertikal
no sloeni natpis AAAAI koji se normalno odozgo prema dolje.
T. 3/24. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza, teina 2,9 g, pro
mjer 16,5 mm, debljina ruba 1,2-2,3 mm. je dosta izlizan od
upotrebe. Povrina mu je prekrivena uglavnom plemenitom plavka
stom patinom ali na revers u je dosta izjedena. je 1.4.197l.
godine na grebenu koji se sputa od prema potoku Ra
dimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kovrd:wa kosa ima oblik
kose kalote. Nos je kukast.
R: Revers je blago konkavan. Artemida, u hiton koji joj pokri
va koljena, nalijevo sa zapaljenom bakljom u desnoj ruci i dva
koplja u lijevoj ruci. Na desnoj strani ne mogu se otkriti tragovi nat
pisa, ali je natpis vidljiv na lijevoj strani, ispred desne noge Artemide
i ispred baklje. Natpis je postavljen vertikalno odozdo prema gore ali
obrnuto otisnut, onako kako se vidi u ogledalu. Jasno se mogu raza
brati slova . .. AED.2: , zadnja polovina natpisa BALIAE.I2L Slovo
1: je vrlo nisko i Njemu susjedno slovo je odmaknuto, vrlo
i poloeno horizontalno sa krakovima ispruenim prema
rubu
T. 3/25. Osnovni podaci: Rizonska varijanta, bronza, teina 2,2 g, pro
mjer 14,5 mm, debljina 1,5-2,0 mm. Povrina je prekriven"
sitnim rupicama nastalim raspadanjem povrinskog sloja bronze.
Nakon je dobio crvenkastu boju to ukazuje na veliki
postotak bakra u leguri . je u maju 1968. godine na grebe
nu koji se sputa od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nadesno. Kovrdava kosa ima oblik
kose kalote.
R: Revers je ravO.n .Artemida u kratki hiton nalijevo.
U desnoj ruci dri baklju, dok joj je lijeva oslonjena na kuk. Ni naj
detaljnije pretraivanje povrine nije otkrilo tragove predstave ko
palja pa je vjerovatno da koplja nisu ni bila prikazana. Interesantno
je napomenuti da hiton nije nigdje podvezan .Nema tragova natpisa.
Artemidina kosa skupljena je u pundu na potiljku.
T. 3/26. Osnovni podaci: rizonska varijanta, bronza ,teina 1,4 g, pro
mjer 14,8 mm, debljina ruba 0,6-1,2 mm. je jako izlizan i
izjedeno je u julu 1967. godine na grebenu koji se sputa
od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara okrenuta nadesno. Zbog izlizanosti naziru se samo kon
ture glave sa kukastim nosom. Neravnine na donj em dijelu lica mo
da ukazuju na kovrdavu bradu.
R: Revers je posve ravan. Gornja polovina je toliko istroena da se na
njoj ne razaznaje nita. Ipak na osnovu dijela moe se
da je tu predstavljena Artemida pri nalijevo. Na bed
rima se vide nabori hitona. Artemida nosi na nogama niske
dio prikaza Artemide u potpunosti odgovara Artemidi na sl.
21 b pa moemo pretpostaviti da je gornji dio Artemide bio i ovdje
predstavljen na isti Tragova natpisa nema.
247
NovelCI III. I II. STOUECA ST. E. SA GRADINE U OSANICIM!\
T. 4/33. Osnovni podaci: barbarizirana rizonska varijanta, bronza, teina 2,8 g,
promjer 18 mm, debljina ruba 1,5-2,0 mm. Nepravilni ob
lik je dobio prilikom kovanja i u istom obliku se do
danas . Na nema Sva su povrinskog
karaktera. se na povrinama tamnozelena
nita patina. je u septembru 1971. godine na grebenu
koji se od sputa prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kosa je predstavljena rav
nim paralelnim pramenovima. Interesantno je da prva tri pramena
kose (iznad imaju oblik iljaka bodea i da su okrenuta naprijed
tako da sa ostalim pramenovima zatvaraju pravi ugao.
R: Revers je izrazito konkavan. Artemida u hiton nali
j evo. U desnoj ruci dri baklju, dok joj se lijeva oslanja na bok. Iza
lijevog ramena vidi se jasno jedno koplje. Pojas je predstavljen kao
duboko udubljenje. Sa desne strane odozgo prema dolje niu se slova
i znakovi koji predstavljaju lou imitaciju natpisa. i de
odozgo prema dolje mogao bi se natpis AAAAI, uz
napomenu da oba slova A imaju sve osobine A a da su slova AA oz
kao dvije svi znakovi su
vani i veoma razgovijetni. Artemida je predstavljena veoma nevjeto.
T. 4/34. Osnovni podaci: barbarizirana rizonska varijanta, bronza, teina 2,7 g,
promjer 17 mm, debljina ruba 1,5-2,5 mm. Rubovi
su neznatno i to povrinski pa da je nepravilni
oblik dobio jo prilikom kovanja. Povrina je prekri
vena plemenitom patinom tamnozelene boje ili je izjedena. Revers je
bolje od aversa. je u septembru 1971. go
dine na grehenu koji se sputa od prema potoku Radimlji.
A: Glava vladara bez brade okrenuta nalijevo. Kosa je ravna.
R: Revers je neznatno konkavan. Artemida, u kratki hiton, ko
nalijevo sa bakljom u desnoj ruci. Lijeva ruka je oslonjena na
bok. lijeve ruke i tijela i nogu vide se drala dvaju
kopalja. Hiton je podvezan u pojasu sa dvij e vrpce. Desno se nalazi,
u vertikalnom poloaju, niz znakova koji predstavljaju imitaciju
natpisa imena Ballaios. odozgo prema dolje ovaj niz
sa dvije do koje stoje dvije vrlo kratke crtice nagnute
jedna prema drugoj , zatim isto takve dvije crtice i jedna
kratka vertikalna crtica. Kako su znakovi nema su
mnje da se ne radi o slovima o imitiranju slova.
GRADA FAROSA NA HVARU?
(219-168. g. st.e.)
T. 3/27. Osnovni podaci: bronza, teina 6,1 g, promjer 19,5 mm, deh
ljina ruba 3,2 mm. Povrina j e uglavnom pleme
nitom patinom svijetlozelene boje, ali neki dijelovi su i izjedeni div
ljom patinom. Rub je ponegdje je 1.4.1971.
godine na grebenu koji se sputa od prema potoku Ra
dimlji.
'J. B r un m i d: djelo oititraa10 pod 4, T. II, 40.
248
ZDRAVKO MARIe
A: mukarca okrenuta nadesno. prema analognim
prImjerCima moe se pretpostaviti da se na glavi mukarca nalazi
vijenac (lovorov?).
R: Reljefna predstava kantaro a toliko je STilizir ana da vie
na nekakav biljni motiv nego na posudu. Dr ke kantarosa prikaza
ne su kao dvostruke vitice. Sa lijeve strane nalazi se znak + koji
ovdj e slovo cI>, a sa desne strane se nalazi slovo A,
slova imena grada.
NOVCICI GRADA DIRAHIONA
(300-229. g. st.e.)
T. 3/ 28. Osnovni podaci: drahma, srebro, povrsma spJna, rub izj eden, te
ina 1,7 g, promj er 14,8 mm, debljina oboda 1,4 mm. Prona
13.5.1968. godine na platou ispred zidina (u pravcu
sela
A: Glava mladog Herakla sa lavljom kapom, okrenuta nalij evo. Oko gla
ve, na desnoj strani, nalazi se linija sastavlj ena iz si tnih ispup

R: Pegasos leti nadesno. Ne se tragovi slova koja se
nor malno ili u obrnutom pOloaju redovno Javljaju na ovog
tipa.
8
T. 3/29. Osnovni podaci: drahma, srebro, teina 2,2 g, promjer 13,5
mm, debljina oboda 2-2,5 mm, povrina prekri vena tam
nom divljom patinom. je 27.5.1971. godine u VIII
skom kompleksu iznad kamenog tla glavne gradske nice.
A: Glava mladog Herakla u lavljoj kapi okrenuta nadesno.
R: Pegasos leti nadesno. Ne se tragovi slova Y .
NOVCICI GRADA DIRAHIONA
(229-100. g. st. e.)
T. 3/30. Osnovni podaci: viktoriat, srebro, teina 3,1 g, promjer 18,3
mm, debl jina ruba 1,5-1,8 mm, povrina sjajna sa neto plemenite
patine, revers dosta izlizan, na desnoj s tr ani. 1.6.
1971. godine u II kompleksu zida prostorije D
i prirodne stijene koja se die iznad ovih zgrada.
A: Krava sa teletom koje sisa. Ti jelo krave okrenuto je nadesno, ali je
njena glava okrenuta nalijevo, prema teletu. Iznad krave nalazi
se natpis <1>IAnN, a iznad njega glava Heliosa sa zrakas tom krunom,
, B. V. H e a d: Catalogue of Greek Coins (Corinth, Co)onies of Corinth, et.,
London, 1:889, T. XXVI, 9.
Dat acija za broj 2;8 i 29 uzeta je prema studiJi A. M a i e r a Die
Silberpragung von Apollonia und Dyrrhachi o:n, Numismat.ische Zeitschrift N.F.I,
Wiien, 1908, str. 19,20.
NOVCICI III. I 11. STOLJECA ST. E. SA GRADINE U OSANICIMA 249
okrenuta nadesno (T. 4/37).10 Cijeli prizor je krunom (ili
nom) linijom sastavljenom iz
R: Pravilan dvostruki kvadrat. Unutarnji kvadrat je vertikalnom linijom
podijeljen na dva pravokutnika. Kvadrat, koji se interpretira kao Alki
noosovi vrtovi, opkoljen je sa svake strane natpisima. Gore se nalazi
natpis AYP, desno je vidljiv samo donji dio prvog slova. slova M, do
lje se ne razabire nita a lijevo se jasno vide slova l:KOY koja idu odo
zdo prema gore. Cijeli natpis ME NI :EKOY, ime nekog dyrrahionskog
administrativnog rukovodioca, ne vidi se zbog loe centriranog otiska
i iz1izanosti ovog dijela

T. 4/ 31. Osnovni podaci: viktoriat, srebro, teina 3,3 g, promjer 18,3
mm, debljina ruba 1,5 mm, povrina preteno plemenitom
patinom ali i posve sjajna. Nema tragova izlizanosti. Pro
je 23.9.1970. godine u prostoriji D u II kom
pleksu.
A: Predstava krave sa teletom koje sisa. Krava je okrenuta nadesno, a
njena glava nalijevo, prema teletu .Iznad krave nalazi se natpis
AY, slova nekog imena koje je teko odrediti (AYKOY,
AYKIl:KOY?).
R: Dvostruki kvadrat (Alkinoosovi vrtovi) okruen natpisima.
Gore se nalazi kratica AYP a okolo natpis AEI NOK AEOl: koji
odozgo prema dolje da bi se zavrio lijevo gore kod kratice AYP. ' 2
RIMSKI REPUBLIKANSKI NOVele
(264-168. g. st.e.)
T. 4/32. Osnovni podaci: as, bronza, teina 22,4 g, promjer 30,2 mm, de
bljina ruba 3,7-4,3 mm. Povrina je tankim slojem pleme
nite patine boje. Obje strane su donekle izlizane. je
3.5.1968. godine uz zid jugozapadne kule.
A: Glava Janusa sa lovorovim vijencem. Iznad glave nalazi se rimski broj
I, oznaka vrijednosti (asa).
R: Prednji dio sa jednim redom vesala, okrenute nadesno. Iznad
nazire se slovo P a ispod naziru se siluete slova ROMA. Is
pred stoji znak 1.
'3
Novele GRADA ANAKTORIONA (?)
(350-250. g.st.e.) (?)
T. 4/35. Osnovni podaci: stater, bronza, teina 5,9 g, promjer 21 mm,
debljina ruba 1,5-2,5 mm, povrina pokrivena svijetlozelenom pleme
'0) Na naem se samo ostatak ,gLave Heliosa; na
jednom srodnom iz SUDomora .kod Ba-ra gla-va boanstva sa zrall<astom
J.Qrunom razaznaje se (C. Tri groba iz Sutomora,
Boka 3, Herceg,Novi 1m1, str. 5'6 i sJ. ,3,).
II A. M a i e r, djelo citimno pod 9, str. 25, P.rcma H ee k -i broj 30
morao bi se datira ti u prvu I stare ere (H. e ek a: Problemes
de numism.atique iJ.lyrienne, Studia alba.nica I-re Annee 2, TiTana, 1-964, .s.tr. 86 i
napomena 21).
12 A. M a i eJ', djelo citirano pod 9, str. 22.
13 G. G. B e l Ion i: Le Monete Romane dell'Ha RepllJblicana, Milano, 1960,
p. XXI, Cat. 3>84, 464.
250
ZDRAVKO MARIe
nitom patinom, dosta izlizan od upotrebe. u septem
bru 1971. godine na Prostoru 3.
A: Glava Atene sa korintskom kacigom i krijestom, okrenuta nadesno,
Ispod kacige viri duga talasasta kosa, prosuta po ramenima. Iza glave
nalazi se linija sastavljena iz
R: Pan (?) gol nadesno prema apotropeonu (ili drvetu). Jasno
se vidi kratki debeli rep savijen poput slova S. Lijeva ruka je jedva
vidljiva ,ali moe se da je i da Pan u njoj dri neki pred
met sa dvije savijene noge. Desna ruka je ispruena prema vrhu apo
tropeona. nogu ljudskog lika (Pana) nalazi se znak AN u li
gaturi . Ovaj je uvrten u Anaktoriona u Akarnaniji na
osnovu monograma AN i da se iste predstave Atene Pallas
javljaju na toga grada u vrijeme 350. i 250. g .14 Pra
vu analogiju za ovaj nismo pronali. [Dora se spome
nuti da je predstava na reversu naeg vrlo predstavi
Zeusa na jednom grada Atene iz vremena 220. i 83. g.,
gdje je Zeus prikazan go u nadesno na isti i u istoj
Zbog srodnosti graviranja na spomenutom atenskom
mislim da ovaj sa ne bi trebalo datirati u vrijeme prije
300. godine stare ere.
15
GRADA KORINTA
(300-243. g.sLe.)
r. 4/36 Osnovni podaci: drahma, srebro, teina 2,1 g, promjer 13,5
mm, debljina ruba 1,0-1,6 mm. je Na njemu
ima neto sive plemenite patine. je 24.4.1955. godine.
A: Glava Afrodite okrenuta nalijevo. Kosa boginje sakupljena je u pun
du na potiljkU. Na lijevom uhu visi duguljasta naunica.
R: Pegaz leti nalijevo. kopita prednjih i zadnjih nogu nalazi se
znak )l, predstavljen kao slovo P obrnuto na lijevu stranu.
16
RAZMATRANJA
Trideset est koje smo upravo opisali ne predstavlj aj u sve nov
i drugog stare ere na do kraj a 1971. go
dine, samo kojima se moglo odrediti porijeklo. Osim ovi h, bolje
raspolaemo jo sa 4 dosta dobro bronzana nov
koji se odrediti tek kada im analogije, ali raspolae
mo i sa dvadesetak bronzanih koji su toliko izlizani ili da ih
se nikada odrediti. prema obliku ovih njihovoj ve
i debljini moe se jedino to da se radi o kovanim prij e
nove ere. Relativno velik broj (ezdesetak primjeraka) i ti
pova ipak dozvoljava da se sada izvedu neki koji ne mogu bit;
jer su istraivanja tek u fazi. Broj je dovoljan za
tvrdnju da je u i drugom stare ere na bila vrlo
razvijena privreda. Nalaz samo jednog daorskog na
ma od 1955. godine do danas govori o malom vlastitih novaca u trgo
" B. V. H e a d, Djelo citirano pod 8, s.tr. T. 311, 32.
15 B. V. H e a d: Catalogue of Greek Coins (Attica-Meganis-Aegina), London,
1
1
8:88, T. XIV, 4, 5, 6, str. SL
" B. V. H e a d: djelo citirano pod 8, T. XIII, 12, str. 50.
251
NOW:ICI III. I II. STOUECA ST. E. SA GRADINE U OSANICIMA
vini, vjerovatno zato to su ti kovani kratko vrijeme i u malim emisi
jama. Osnovno sredstvo u drugom stare ere bila je ,bez
sumnje, rizonska varijanta kralja Balaiosa to je i normalno s obzi
rom na blizinu Rizona. Prema mjestu kovanja sa mogu se po
dijeliti u .skupine:
1. Balaiosa, rizonska varijanta, 20 !primjeraka,
2. Balaiosa, barbarizirana rizonska va
rijanta 2 primjerka
3. nOVCICI Balaiosa, faroska varijanta 6 .primjeraka
4. grada Farosa na Hvaru 1 'p rim j erak
5. grada Dirahiona 4 Ipr;imjerka
6. grada Rima 1 primjerak
7. grada Korinta . primjerak
8. grada Anaktorio:na (?) primjerak
kralja Balaiosa primjerCl.'ka i tipova zasluuju nau
panju.
17
Od ukupnog broja bdIje (36 primjeraka)
oko 77% (28 pl"imjeraka) ubrajamo u kralja Balaiosa to je
svakako veoma je i to da se 6 faroske
varijante javlja samo u dvije 'podvanijan.te, i to u jednu zastuipljenu sa 5 pri
mjeraJka (T. 1/1-5) i jednu zastU!pljenu samo sa jednim :primjerkom (T. 1/6).
Rizonska varijanta predstavljena je gotovo neshvatljivim arenilom podvari
janti. 22 rilzonske vaJ1ijante ne mogu se dva koja su
sigul"noizila iz tog kal:uipa. nekih ali i Naj
srodniji su, izgleda, na T. 2/17 i na T. 3/21, zatim na T. 4/33
i 34. Ukolliko bismo ova U!broja:li samo u dvije podvaJ1ijante, onda
se 22 Balaiosova rizonske varijante sa sastoje iz 20 podvari
janti koje se ponekad veoma razlikuju. Vjerovatno se ovdje javlja i
dosta nepoznatili podvarijanti; to je teko utvrditi jer vel.i'ki dio
Balaiosovih nije objavljen. Od svih meni poznatih kralja Ba
laiosa posve se izdvajaju dva bal"bar,j.zirana (T. 4/33, 34) ri.zonske va
rijante koJi su medu:sdbno, ipaJk, samo vrlo a ne isti. velik broj
primjeraka i tiJpova Ba:laiosa riizon.ske varijante, i nae znanje da su
DaorsikovaLi svoje novce, dozvo'ljava pretpostav.ku da su neke emisije Balai
osovih potekle iz kovnica.
Ostali sa ie i drugog stare ere malobrojni
su (8 primjeraka) i uklapaju se, ddbro, u dobro poznate tipove nov
gradova u kojima su kovani. Tpak, mora se naglasiti da iz Dirahiona ima
mo i da su sva srebrenjaci. TD moda ukaa:uje na tr
veze sa ovom korintskom kolonijom.
istraivanja na sigurno dati .novi vrijedni numi
materijal koji bi rnogao bitno izmijeniti nae predstave o
koji su kolali na u i drugom stare ere.
17 od svog Dsnivanja do isttraivanja na Ze
mailjski .muzej u Saraj.evu je -doao u posjed samo 15 Balaiosa. U Numizma
inventa.ru krheolokog odj.eJjenjoa postoje o ovim samo
podaci:
,inv. br.: 467, u Hercegov'ini,
inv. br.: 551>--539 (9 p.rimjera.ka) u Avlovcu kOD Gacka,
inv. br.: 999, u Bosni i Hercegovini,
in\'. br.: 3'930, II Nevesinju,
inv. br.: 3979, u Bosa.n$1kom Petrovcu,
inv. br. 123:60, u Fato-iei kod
inv. br.: 12374, koo Bosanskog Petrovca.
8
TABLA I

I
18
a
I
;'5.a
a
I
'a
a
I
7a
il
I
9.8
8
r ~
I
1 c
~ c
'i
a
5c
a
+'
7c
a
~ '
1 b
a
,
, ~
Za ~ b 2c
a
I
a
~ a 4b 4c
a
\
l
6a 6b 6c
a
I
+
a
I
~ a &b ac
a
I
a
II
rli
~ b
5b
?b
9b 9c 10a 10.b 10c
Foto: Marija Seve r
TABLA II
a
I
r a
1
11 a 11 b 11 e
a
1
a
' ~
1:) a 13 b -13 e
a
I
a
, ~
15 a
15 b 15 e
a
I
''t
a
17 a 17 b 17 e
a
I
a
"
'i
19 a 19 b 19 e
a
I
12 a
a
I
14 a
a
I
16 a
a
I
15 a
a
I
20 a
r tl
i
1Z b 12 e
r a
~
14- b 14 e
16 b 16 e
,{
a
16 b 16 e
,;f
a
ZA b 20 e
Foto: Marija S e v ~ r
TABLA III
a
a
I I
I
21 a 21 b 21 e
22. a
a
a
I I
a
a
22 b 2'2 e
a
~ ,
~ - r
I
I
23 b
2:5e 24 a
a
a
I
I
a
I r
~
I
I
25 a 2S b 2Se 26 a
a
a
I
I
27 a 27 b 27 e 28a
a
a
I a
I
I
24 b 24 e
26 b 26 e
a
I
~ r
28b ZEle
r
I
.. - r
~ '
li
a
Ir
29 8
29 b
2.9 e
~ O b
30e
Foto: Marija Sevpr
TABLA IV
a
I
8
I a

I
31 a
31 I) 31 e
b
a
a
r

r a
!
I
a
I
a
a
,.
;, , ' l
'. , /( . 'k , .
Y ,
<I
b
e
b
a

..
a r 8
I
I a
I
I
{'
a
+'
r
I
:56a 56b

35b
M

:;'7
Foto: Marij a Sewl
ZDRAVKO MARIe
ORNAMENTIRANE POJASNE SA GRADINE
U KOD STOCA
Arheolo ka istraivanja na i tampanje ovog rada
financir ao je fond za rad u Sarajevu
Pr ilikom sistematskih < rheolokih iskopavanja na Gradini u
kod S toca oktob ra 1971. godine izvr no je vie probnih iskopava
nja na krakom grebenu .koji se sputa od prema potoku Radimlji.
Na j ednom mjestu, nazvanom "Prostor 3, iskopan je raznoliki arheoloki ma
terij al kojim se naao i j edan par pojasI1Jih (T.!, 2). Arheoloki
ma terij al sa ovog mj esta je bez tragova nastalih
klizanjem materijala sa viih predjela, pa ipak se ovdje naao materijal iz
vremena od kraja do prvog st.e. plo
su do danas amo jo u Prozoru, u Lici
l
i u Gostiiju kod Tito
grada?
Poj a.sne sa imaju oblik izduenog pravilnog trapeza. Jed
nak su su od istog materijala i nose ist,i ornamenat. Zbog
toga nema sumnje da se radi o paru 'posve pojasnih Obje po
jasne su od elj eza preko kojeg je tanki bronzani lim
sa i ornamentima iskucanim odozdo. Radi boljeg prijanjanja uz
struk p l su po duini savijene.
poloaj na struku mogao bi se najbolje utvrditi na
o novu dijelova Na gornjem (uem) clijelu predstav
lj ene na T. 2 se da je dio za bio pri kraju upalj,
to da je kom d ta nje eljezne trake bio tako savijen i preklopljen da
j e t\"orio uicu. Taj podatak govor.i da je ui dio bio smjeten n"
sredi ni pojasa gdje se j e sastavljao sa uom stranom druge ovog
para. Na drugoj (T. l) postojala je, prema tome, dua kuka kojom se
1 . L j u b Popis odjela Nar. zem. muzeja u Zagrebu,
odsjek I, svezak 1. Egipatska zbirka, Zagreb, 1889. T. XXV,
sl. l, 2, 3, str. 136, 137.
B a s l er: ekropola na Velim ledinama u GostiIju (Donja Zeta), Gla
snik Zemalj skog muzeja BiH, NS XXIV -ArheologIja, Sarajevo, 1969, T. VII,
sl. 30/2, T. XXXIII, sl. 2, str. 29.
17 Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Arheologija
258
ZOR KO MAKle
ta odozgo za susjednu eljezni dij elovi za
,.pajanje bili su, kao i dijelovi za na pojas, elj eznom
zakovicom za eljezno tijelo to je dobro vid lj ivo na p redstavlje
noj na T. 2 na kojoj se zbog bronzane obloge vide gornje s trane za
kovica. Bronzana limena obloga preklopljena je na donjoj strani na isti
na koji mi danas papiram zamo tavamo knji ge. Ovo je jer je
na iz Prozora i Gostilja limena obloga zakovicama za
eljeznu podlogu.
Najvaniji dijelovi, upravo dijelovi sa brojem orna menata i li
kovima, toliko su da naziremo samo tragu ve ornamenta.
sa srodnim u Prozoru i Gost,ilju ne pomae nam jer ba u ovom di
jelu postoje velike razlike u ornamentima. srodnos ti sa ornamentima
na iz druga dva poznata nala:z..ita su. Tako se na dvije
iz Prozora i na jednoj iz Go'Stilja nalazi vrlo ornamenat
sastavljen iz zrakasto postavljenih talasastih linija i vit kih i dugih ilj aka. Kod
nas se te linije sastaju na grifona od kojeg je kod nas sam\)
glava i vrat (T. 1), dok se kod spomenutih primjeraka na kraju entraInog,
najdebIjeg, iljka nalazi Uiprotena predstava ljudske glave u p odnoje se
slijevaju sve te linije. Grifon je sigurno bio spojen za drugog grifona
okrenutog na suprotnu stranu, kao to je na iz Gos til ja. Pri dnu
ireg kraja na T. 1 moe se razaznati par rair nih krila neke ptice, i
izgleda da se nazire i druga glava sagnuta i savijena na desnu stranu
(prema strani Vjerovatno se radi o predst avi labuda. Na
jednoj (T. 1) , jasno se vide rozete sa osam krakova kakve se na
laze i na dvije iz Prozora, ali se tamo rozete nalaze na d r gom mjestu
i ima ih vie ili manje nego ovdje.
sa i iz Gostilja su istog oblika i gotovo su iste
im je zrakasti linearni ornamenat i moti v labudova i gr-i
fona. iz Gostilja se i jako razlikuje od sa
Na prvom mjestu moramo napomenuti da je iz Gos til j a obloena sre
brnim !imom uz eljeznu zakovicama. Zatim, na iz
Gostilja javljaju se drugi i bogatiji ornamenti nego ovdje (par Pegaza, nekoliko
kaciga, biljni ornamenti i drugo). Srodnosti su, ip3ik, tolike da se mora po
misliti na isto vrijeme izrade, ako ne i na istu rad ionicu. Gr ob 30 iz Go
stilja, u kojem je ta moe se datirati u drugo st.e.
pa smatramo da tom vremenu pripadaju i iz
Tri srodnog oblika iz Prozora u Lici su od el j eza sa bron
zanom oblogom kao to je i ovdje Jedna od njih je j ako pa
su teka. Druge dvije su u oijeloj duini. One su od
i nemaju tako izraziti trapezni oblik kao sa i
jedna iz Gost ilj a blago suen jedan kraj. Na obj e cijele iz
Pr ozora dobro je zrakasti o rnamenat sa dugim vitkim ilj kom koji ide
kroz polovinu iz Prozora imaj u razne clnlge intere
santne ornamen te koji, izuze iskucanih r ozeta ,nemaju srodnos ti s
sa Srodnosti i sa ovim dovoljno su v like dc ih moemo
smatrati pr ibli no itovremenim.
Spom nU loj grupi sa iz Gostilj a i Pr ozora sr dne su
jo tr i iz Go tilja sa eljeznom podlogom i srebrnom oblogom (u 2
ili b onz om oblogom (u j ednom One s u d ob
lIka, duine i gusto ispunjene likovima (lju i i ivo ti
nje) pa za to mislim da pripadaju drugom vremenu od ovog kojem pripadaju
iz i njima srodna jedna iz Gos tilja. U svakom
radi se o vremens ki bliskim pojavama.
, I s lO, T. XXIII, sl. 119/7, T. XXV, sl. 126/ 3, T. XXX, sl. 6.
TABLA I
A
B
e
17"
Crte: Sead Cerkcz
TABLA II
A
B
e
Cne: Sead Cer kc,
DURO BASLER
NALAZ NOVACA IZ PRED RIMSKOG DOBA U JAPRI
Prili kom rado\,a na otkri vanju rimskih rudnika i talionica eljeza u
doli ni rij eke Japre, li jeve pri toke Sane, u prvoj kampanji, 1962. godine
zapaeni su slajevi troske koji su nesumnjivo bili stariji ad vremena pr isll
stva Rimljana u avim krcj evima.
'
Na Majdanitu u Maslavarama, na mjesti
ma na kaj ima su tada vr eni iskopi, ovi slojevi nisu sadravaE nikakve pred
mete kulLurno-histarij skag karaktera. Zbog taga ih i nije bila vre
men ki poblie odrediti.
Isle godine, pr ijavljen je na atkup nalaz na
is tom lokalitetu kaji su svojim izgledam na pr ethistorijsko pori
jekl o. Podaci o uslovima tog nal aza bili su vrla krti, no i sama da
je novac ov vrste kolao na lokalitetu bila je davoljan r azlag da za sloj naj
danj e troske, vrla od ostalih, pretpostavimo. pr edrimsku starast.
Tri godine ,kasnije, p ri likom arhealokag iskopavanja na mjestu zvanam
Crkvina u Blagaju, koje sa Maj danitern cjelinu rimskag rudarskog na
selja, u sloju najdanje troske at krivena su in situ 4 primjerka upra
\' 0 onog tipa komu su pri padali i primjerci iz 1962. gadine. Nalaz je taka pa
tvrdio pre tpastavke o st arosti najdonjeg slaja traske.
Svi ovdje apisani primj r ci su ad bronze.
HISTORIJAT NALAZA
1. Nalazite A (Majdanite). Prema iskazu nalaznika Fehima
radnika rudnika Japra, 14 je 1961. godine blizu rijeke
hpre, u maloj zemljanoj posudici sive boje i neuredne izrade. Pasuda j e, pre
ma t om iskazu, leala dubako u zemlji, prasto. i bez neki h drugih nal aza u
bltzini. Ta su nai brajevi l da 14. Nalaznik je na nama nepoznat
ad patine, vrla uredno, a zatim s tavio u kalamast. Oni Sll
taka daspjeli u ruke arheologa bez patine, ali i bez ikakvog tr aga tronosti i
Svi primjerci od jednag kalupa, i - kako izgleda - iz
jedne kontinuirane proizvodnje. Nakon ta su bili Ollkovani, ani nisu stigli
u promet, pa su u patpunasti sve asabine svjeeg atkova.
I E. P a a l i - B a s l e r, Arheolo&ki pregled 6 (1964), str, '16.
262
BASLER
2. Nalazite B ( Crkvina). Mj cs to se nalazi uda lj eno od nalazi ' ta A oko
100 metara u pravcu. PriJ.ikom radova na pro.
stDru bazilike vreni su iskop.i sVe do sterilne zdravice. U naj donj em sloju
troske, vrlo krtom nalazima predmeta kulturnohi tor ij ske '[ij ednosti,
otkrivena su 4 (br. lj-IS), od toga su d\'a tipski is tovdni primjerci
ma sa mjesta A, a ostala dva imaju averse, dok su im rcversi drugog
tipa.
.
"
o
I
,'o
I
-'
VARE
),.."'"
81 H A t

I
R I PA
"
,.J
S ANSK ! MOST
LUKA
1
\
s
J

v
o 10 20 30 4 0 50
' -.
Sl. 1. Karta nalazita
3. Nabavke u Blagaju. Od rudara su pribavljena 4 primj erka na
na Majdanitu, ali bez blie oznake uslova. To su naj br ojevi 19-22.
Za dva od njih poznato je samo mj es to nalaza, ali bez oznwke dubine i kvali
teta sloja, do.k su ostala dva bez ikakvih podataka.
OPIS
Br. 1: Promjer 15 mm, deblj . 3,4, teine 2,55 gr.
A. U visokom reljefu prikazana je glava mukarca s pogledom udesno. Crte
lica jedva su Zapaa se uska iljasta oblikovana br ada
i jedna vlas kose iza uha. Glava je pokrivena eirom sa okomitim
renjevima i dosta naglaenim obodom. Iza glave nalazi. se trozub. Predoba
je ovalno okruena nizom bobaka nejednake koj ih se protee
nit. Reljef je pomaknut ulijevo gore.
R. Prikaz lijeve strane dupina sa repom na dva peraja. 1: ivotinj a je zadnju tre
tijela zavrnula koso gore, taiko da sa ostatkom trupa za tvara pravi kut.
263
NAU.Z NOVACA IZ PREDRI MSKOG DOBA U J:\PRI
Uvrh cYlave se nalazi p raj a , oko j e posebno istaknut kao bobak. Ispod usta,
ko 'a su prikazana kao kljun, nalaze se t r i znaka slovima: A, S i C.
Slika j uokvi rena nizom nej dnakih bobaka, povezanih sa ni ti Ll ovalno polje
nepra ilnog oblika.
Br. 2: Promjer 14 mm, deblj. 2,8, te. 1,93 gr
A.. Primjerak likovno prethodnom. Lik se nalazi gotovo u sredini
e.
R. Slika broju 1. Otisnuta je u gornjem dijelu
Br. 3: Promjer 14 mm, deblj. 3,4 mm, te. 2,40 gr
A... Primjerak li'kovno broju 1. Trozub je izbrisan, iz;uzev dijelova zu
.Nedostaju bapci u regiji donjeg dijela trozuba i u produetku brade.
Iznad bopci su dos.pjeli izvan
R. Neuredno otisnuta slika, moda zbog metala to se
i na aversu. Okvir od bobaka nedostaje gotovo na polovini od
vrha glave do ispod peraja repa, te is.podslova. Ovo je jedan od rijetkih pri
mjera,ka koji su slabo
Br. 4: Promjer 13 mm,deblj. 3,2, te. 2,82 gr
A. Primjerak hkovno broju 1. Korektno otisnuta slika pomaknuta
je p rema gore, tako da jedio oboda dos,pio izvan Viak
metala pokazuje se u .pravcu donjeg desnog ugla.
R. Uredno otisnuta slika u gornjem dijelu tako da je niz bobaka
malo erodiran.
Br. S: Pr omjer 13 mm, deblj. 3,5 mm, te. 2,30 gr
A. Uredno otisnut i korektno 'Primjerak br. 1.
R. Slika br. 1 otisnuta je u gornjem dijelu
Br. 6: Promjer 14 mm, deblj. 3,3 mm, te. 2,31 gr
A. Slika primjerku br. 1, je eljeznim oksi
dom koji se prilijepio povrine kao patina. Vikovi povrine izvan okvira jav
ljaju se u gornjem lijevom ,i donjem desnom uglu.
R. Uredno otisnuta slika je eljeznim oksidom. S1ika
je otisnuta u gornjem lijevom uglu
Br. 7: Promjer 14 mm, deblj. 3,6 mm, te. 2,70 gr.
A. Uredno otisnuta i slika broju 1. Viak
javlja se u gornj em lijevom uglu, a okv,ir od b obu.ka malo je izgubljen ZJbog
bli zi ne ruba u desnom gornjem uglu.
R. Rredno otisnuta i slika, smjetena neto blie desnom
rubu Primjerak je neto naglaenije uglasto obrezan.
Br. 8: Promjer 13 mm, deblj. 5,3 mm, te. 2,43 gr.
A. r edno otkovan i besprijekorno lik broju 1. Neznatni vi
ak nalazi se prema desnoj strani.
264
BASLER
R. Uredno otkovan i bezprijekorno lik koji je dospio u crornj i lijevi
ugao zbog je iwsta,o niz bobaka, a u donj em desnom uglu ostao
je veliki viak
Br. 9: Promjer 14 mm, deb lj . 3,5 mm, te. 2,57 gr.
A. Uredno o tkovan li k is tovetan br oj u 1, postavljen priblino u sredite po
lja ledino Je na lij evom donj em uglu niz bobaka preao izvan
R. Uredno otkavan i korektno li'k istovetan broj u 1. Oti snut je pr i
samom gornj em lijevom rubu tako da je vel iki dio slobodne plohe
zaostao na donjem dijelu
Br. 10: Promj er 15 mm, deblj. 2,9 mm, te. 1,93 gr.
A. Neuredno otkovan <primjerak, tako da je od lika ostala glava, trozub li
dio niza bobaka na gornjem i lijevom kraju. Masa je u II kovanj a bila
previe
R. Izuzev b baka povie dupina, slika je otisnuta. Rub je vrl o neuredan
zbog g metala u kovanja.
Br. 11: Promjer 14 mm, deblj . 3,3 mm, te. 2,45 gr.
A. Uredno otkovan i bezprijekorno lik istovetan broju l. Neznatni
viak materijala uz gornju polov,inu 'primjerka.
R. Dobar, ali tek na gornjoj polovini otkovanj li k kome nedos taje niz
bobaka u gornj em Lijevom uglu.
Br. 12: Promjer 14 mm, deblj. 3,0 mm, te. 2,46 gr.
A. Uredno otkovan lik bez donjeg i desnog niza bobaka. Zbog toga jc na pro
tivnoj strani preostala velika povrina.
R. Nedovoljno uredan otkov kome nedostaje dio bobaka u gornjem lij evom
uglu i dio slova ispod dupina. Na dva mjesta, desno i uz gorn ji desni ugao, rub
je
Br. 13: Promjer 14 mm, deblj. 3,4 mm, te. 2,45 gr.
A. Uredno, ali nepotpuno otkovan lik, Ikomu nedostaj niz bobaka u gornjoj
desnoj putiji ruba. Neto vika nalazi se na lij evoj s trani i prema gor
njem lijevom uglu.
R. Prilikom otkivanj a izo ta'la je sva donja polovina hobaka. Ostali elio slike
je uredan. Lik dupina je izlizan, moda od upot rebe. To .i - ka ko izgleda
- jedini primjerak ovog nalaaz na kojemu se vide tragovi od upouebe.
Br. 14: Promjer 13,8 mm, deblj. 3,2 mm, te. 2,0 gr.
A. Uredno otka an primjerak, od upolrebe neto izlizan.
R. Slika je otkovana na gornjoj polovini tako ela je polovi na bobaka
i dio repa dupina dospjela izvan se ne pl-imje ' uj u slova . Re
ljef je izlizan od upotrebe.
Br. 15: Promjer 13,7 mm, deblj 3,2 mm, te. 0,65 gr.
A. Zbog leanja u kompaktnoj eljeznoj troski, na licu primj erka navul<la se
patina koja je otetila sliku, ali nije naruila osnovne konture isto
vjetnog br. 1-14. Prilikom otkrivanja je zbog veze sa leitem
napola prelomljen.
KJ::.JUKJ__""'J\.UU DOBA U
- arheoloki
A: " J: 1'amni kultumi
B
(I ll.
1 : 6:
2:
7:
" 3:
4:
266
DL' RO BASLER
Br. 16: Pr omjer 13,6 mm, deblj. 2,7 mm, te. 1,35 gr.
A. Zbog patine slika avcrsa je poneto nejasna, no ipak e ra poznaj portret
mU9karca okrenut udes no. Glava j e portre tima broj eva l-IS, ali je u
manjoj mjeri pDteza, a blie oblicima. Pr im jerak.
pripada tipu prethodnih primjeraka, samo je manj ih razmjera. .
R. Dupi n u ivom pokretu uli jevo, prelomljenog je t ij ela na dva mjesta, tako
da va r ij < ntu poneto otvorenog slova Z. Ispod slike t natpi ' od manjih
slova, moda 4 ili 5, koje nije deifrirati. Uokolo sl ike niz
bDbaka u obli ku nepravilnog kruga. Neto prazna ploha zauzima polovinu
prema donjem lijevom uglu.
Povrina je pat inirala, uz primjesu eljeznog oksida. Predmet je otkriven
u atriju bazili ke, u najdojnem horizontu trosike.
Br. 17: Promjer 13,9 mm, deblj. 2,3 mm, te. 1,65 gr.
A. Por tret mukarca s profilom udesno. nos i brada grubo su modelirani.
eir na glavi j c onima prethodnih primjeraka, samo je II odnosu na
njih neto manji prema gl ave. Vrat je vie izdueno Iza tj emena nalazi
se neki znak, ili moda slovo. Portret je uokviren kolutom koji po
kazuje na nekim mjestima mala
R. Lik mukar ca okrenutog polulij evo, i sa za!korakom ulijevo. Lik kao da
stoji na zmij i koj a j e izdigla glavu u lijevom .pravcu. je ogrnut li plat
koji jedva see do gornje 'polovine nat1koljenice. U desnoj ruci dri ,predmet
ptici, a umjesto lijeve ruke iz ramena su izrasle grane koj e s sIre u
svi m pravcima. Gl m'a, okrenuta ulijevo, nejasna je. Moe se samo naslutiti da
je bila pokrivena. Scena je uokvirena obodom, .koji se
pretvara u bopke.
je finom zelenom patinom. sli ke dol az.i otuda to
je predmet bio upotrebom izlizan.
je u prostoru atrija bazilike, u najniem sloju tros'ke.
Br. 18: Promjer 12,6 mm, deblj. 2,6 mm, te. 1,55 gr.
A. je po t i;pu srodan broju 17, ali je iskovan iz drugog kalupa. Profil
mukarca udesno, II eiru sa irokim olbodom. Dijelovi lica dati su h ipertro
firano sa 'potezima koji tek ikao cjelina daju ljudski li k. Vrat je
poveIrk, a pr ikazan je i dio grudnog koa.
Slika je kolutom iz koga proviruju jedva pri
mjetni bopci.
R. Mukarac, samo po tijelu krto zaodjenut ,platem, okrenut je polulijevo
(glava sasvim uli jevo), a lijevo koljeno je upregibu. stoji na izduenom
predmetu, zmiji, koja je uzdigla glavu ulijevo. U desnoj ruci dri pred
met ta,pu, a u lijevoj dva predmeta biljki.
Ovalni okvir od niza babaka je samo u desnoj polovini, gdje je ostao
i viak
je u najdonjem sloju tros ke u prostoru atrija bazilike.
Br. 19: Promjer 19,8 mm, deblj. 3,7 mm, te. 3,55 gr.
A. Profil mukarca okrenut udesno. Vidljivi su: oko, nos i us ta. Glava je po
krivena eir om sa manjim obodom j okomitim renjevima. Iza tjemena na
lazi se znak II obliku eksera. Oko slike niz bobaka u krugu n 3pravilnog
' ALAZ NO ACA IZ PREDRIMSKOG DOBA UJAPRI
267
oblika. Taj niz je na donj em li j evom dijelu i9pao iz a za to se vi3J\c
javlja na suprotnom gornjem desnom uglu. Divlj a, mahom eljezom
izmijeana, patina skinuta je, ali je povrina predmeta donekle
R. Te ko je odgonetnuti pravi smisao predodbe. se keta da ptica grablji
vica (orao?) kandama hvata zmiju koja je uzdigla glavu. Ra ireno kr ilo pti
ce, ukoliko se slika okrene :m 180 , se kao lik nagog okrenutog
poludesno i sa rairenim ru kama. Slika je uokvirena vijencem od rij etko po
redanih bobaka povezanih rpcom. Debeli sloj elj eznog oksida, koji je pre kr i
vao ovo lice uklonjen je, ali je time i lik na reversu u pojedinostima

Br. 20: Promjer 20,8 mm, deblj . 3,6 mm, te. 5,10 gr.
A. Iz istog kalupa kao br. 19 otkovan je dobro neto od upot rebe iz
lizan, primjerak, plemenitom zelenom patinom. Pokrivalo glave pl!'
no je pIa poteza pletivu. Okvir od nepraviinih bobetka preao je
u dnu slike povrinu
R. SI Lka je potJpuno istovetna br. 19, jedino je o t'kovana izvan plo
Pri mj erak je izrazito poligonaino obrezan. je finom zcl nom
patinom, za koju su se na manj em dijelu povr ine prihvatile kI'pe elj eznog
oksida. je ot kr iven u kv drantu XXXIII / 12, na dubini koja j e bila re
lativno znatna, ali ruje bila precizno
Br. 21: Promjer 13,6 mm, deblj. 3,4 mm, te. 1,85 gr.
A. Primiti an, ali jasan pr ofil mukarca Ulijevo. Rubni obrisi lica nalaze se
u sredini pa je zbog toga dio lubanje dospio izvan Povrina
je finom zelenom patinom.
R. Zna tno reljefna kombinacija kojoj j e teko odrediti smisao;
.. e kao da predstavl j a mukarca, tijelom en face , a glavom i nogama udesno.
U r ai r enim rukama izgleda kao da dri po dva prekriena pruta, tzv.
Andri j inom kriu. Povrina je p rvobitno bila finom zelenom pati
nom koja je sa trugana. je na Majdanitu. Uslovi
nalaza nisu poznati.
Br. 22: Promjer 14,0 mm, deblj. 2,7 mm, te. 2,45 gr.
A. Potpuno izlizana povrina, tankom patinom.
R. Vrlo izl.izana slabo patinirana povrina, na kojoj se pri.kaz ko
nja u trku nalijevo. Ppi mj erak je pribavljen bez podrobnijih podataka o mje
stu i uslovima nalaza.
*
Ovdje bismo se morali, prije svega, posebno osvnru_ti na 18 primjeraka
novaca za koje pre1-postavlj amo da su kovani na samom nalazitu ili u nje
govoj neposrednoj blizi ni. U prilog ovoj pretpostavci govori da je
najmanje 12 primjeraka iskovano ne samo iz jednog .kalupa, nego nije ni ulo
II promet, prije nego je deponirano u zemlju.
Doline Sane i Japre bile -s u u kasno prethistorijsko doba nastanjene fvIe
zejima, panons'kim plemenom, koje je ivjelo zapadno od Oserijata, a
od Japoda.2 Kultura Mezeja moe se sagledati na temelju bogatih
'Z. Donja Dolina, GZM NS XIX (1964), str. 608:-73.
268
BASLER
nalaza u nekropoli kod Sanskog Mosta.
3
Ova nekropola pripada ka Ilom dobu,
uglavnom III i II prij e nov cre. To je, po svoj prili ci, rijeme kada
ovo pleme preivljava epohu privrednog uspona, boo-a tim nala
zitima eljezne rude, no i umj enosLi u :proizvodnji elj eza . Tu ; roiZvodnju
su i bogate ume u sjevernozapadnoj Bosni. Samo u Blagaju i Ma
slovarama, dakl e na prostoru na kojem su otkriveni je dva
milijuna tona elj ezne troSIke, a na mezejskom moda i
preko milijuna tona. To je nesumnjivi dokaz akt ivnosti koja impre
sionira.
U kulturnom pogledu Mezeji su vrlo srodni stanovnicima Donje Doline,
pa i onima koji su se protezali jo daljL: prema Panoniji - svc do
Stariji nalazi u ovom ne pruaju nam neke ti prema koji
ma b ismo bili u izdvojeno pratiti kulturni r azvoj od posljednje
velike migracije u eneolitsko doba. Mi samo vidimo da j e II doba eneolitika
ovaj kraj bio u r ukama nos.ilaca slavonske kulture, kod
Sanskog m osta
4
i gradina Zecovi u Carakovu kod Prijedora,)" dak le naseljen
>>!panonskim etni 6kim elementom koji je rano ovladao metalurgij om. Kulturni
razvoj na ovom do eljeznog doba ilustriraju nalazi
na gradini Zecovi koja je naseljena sve do pred konac V prij e nae
ere (da bi sc ponovo aktivirala negdj e u kasno rimsko doba ). S o bzi rom na
da ukopavanja u Sanskom Mostu tek od III vijeka, nam
se da j c lanac spoznaja o kulturi i ivotu Mezeja time prekinut , moda za
tavo jedno Moemo samo pretpostaviti da i privr edni prosper itet kod
ovog plemen nas taje negdje u IV stare ere, kada oni napu laj u ne
pogodna nasel ja na gradinama i spu taju se u ravnicu pored ri j oka koje su
im potrebne kao pomagalo za proizvodnju eljeza u onim r:n: mj erima koji su
na p rostoru gradine bili neostvarivi.
Proizvodnj a eljeza je ivu trgovinu, a sa trgovi nom j nado
lo i kovanje novca. Otkriveni novci su po svoj prilici dokument o pokuaju
samih Mezeja da se u tom pogledu osamostale. Kao uzor su im posluile
monete drava i gradskih zajednica, novci su u to doba do
spijevali Ll Sane i njenih pritoka.
6
.
Portrete sa poneto arhajskim tretiranjem detalj a mogli bi smo zbog
trozuba pripisati Po ej donu, ali nas pri tom smeta p okr ivalo glave, to ne
spada u i konografsl e atribute ovog boga. Dupin na re er u je i pe t tema
vezana uz more, to j e u nesuglasici za izrazito kon tinentalne Mezej e. U ovim
novcima bismo zbog toga morali vie nazirati elje ove zajednice, a manje
odraz njihove s tvarne kulture. Kalup za novce je, bez sumnj e, kod
nekog stranog maj s tora.
Ne samo dupin na reversima brojeva 1-16 nego i ljud ki likovi br. 17-J 8
pokazuju helenizmu blizak motiv. Lik mukarca, okrenutog ti j elom en face,
a glavom i nogama prema lijevo, je za kult urni krug, jed
nako kao i ornamenat br oja 19-21. Izuzetak primjerak
br . 22, koji je, na aiost, izlizan od upotrebe, ali se na reversu jo dobro raza
bire lik konja.
l F. iala, ckropola ravnih grobova u Sanskom Mostu, GZM VIII (189'6),
str. 21>9 i d.; I X (1897) , str. 2'81 i d.
4 A. B e n a e, Zavrna istraivanja II GZM NS III (1948) ,
str. 5---41.
5 A. B e n a e, Prehistori j.ska gradina Zecovi kod P,rijedora, GZM NS XI
(1956), str. 147-166.
6 K. P a l s e h, nhodaji novca li kotarima Dervenla, i GloM
XIV (1902), 391--437.
269 NALAZ NOVACA IZ PREDRIMSKOG DOBA UJAPRI
Ovaj motiv je na novcima iz Numidije, ali se isto tako javlja i na
nekim pri mjercima iz Makedonije za vrijeme kralja Perdikasa III i Amintasa
III, kao i Tesalije. Numidski novac nije rijedak u Bosanskoj Krajini?
nam se pitanje kada su kovani ovi novci, prije svega oni od br.
l do 16. Ovo pitanje moramo, na alost, ostavit i bez pravog odgovora. Uslovi
nalaza pruili su nam suvie iroke okvire, jer sama da su
br. 15-18 u najdonj m sloju troske ne kae nam nita konkretnoga za
preciznije vremensko depozita. Dupin l t rozub vezuju nas za Me
di teran, jednako kao i neto lik na aversu. Iako je mj esto nalaza
jo od eneoli tika vezano za Panoniju, mi na ovim novcima ne moemo primije
titi ut jecaj Kelta, to j o II ijek ne negira eventualnu istodobnost sa keltskim
monetarna. Nalaz, dakle, s obziorm na lokaciju, moramo pripisati "prethisto
rij skom vremenu, ili - jo blie - u posledn ja 2 do 3 vijeka prlje nov r e.
, T r u h e l k a, GZM I 18,89, stY. 3<'3 i d.
TABLA I
a
Q
I
a
~
' ~
2
r
I
.
3
a r
Q
o
' ~
~
{.
Q
r
I
o
o
' ~
' ~
5 6
TABLA II
Q r Q
r
I
Q
r Q
r
I I
16
o r
Q
I
I
a
1,
1,
I
18
a
17
Q
r
Q
~ k
a r
a
o I
21
r
Foto: Marija Sever
GOJKO KRALJEVIC
NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA U RUDARSKOM
REVIRU BLAGAJ-JAPRA
U vremenu oci 1962. do 1967. godine vrena su arheoloka istraivanja
u reviru na donjoj Japri. dio istraivanja vren
je na lokalitetu Majdanite u Maslovarama, oko 2 km uzvodno od Japrc
u Sanu. Ovdje je otkriven pogon talionice eljeza."
Prilikom istranih racIova u naslagama troske je veliki broj rim
skih na alost u uslovima koji nisu pruali sigurnijeg da
tiranja pojedinih horizonata, pa tako eventualno i
djelatnost na ovom lokalitetu datira jo iz prahisto
rijskog vremena.
Najstariji novci u ovom nalazu iz vremena Nerve, a iz
vremena Theodosija 1. Ovdje opisati samo identificirane novce, a 1akvill
ima 290 komada. Jedan dio ne moe se identificirati, ali po
reljefu i po moe se da iz vijeka.
Od utnost novaca od Theodosijevog vremena moe se protuma
u arheolokom istraivanju terena, a jo vie prilikama u ko
jima se naao ovaj kraj koncem vijeka. Bezobzirni poreski sistem,
prisutnost foederata, i stalne provale barbara paralizirale su rimsku privredu
i upravu u ovom Privredno stanje najbolje je ilustrirao nepozn;:tti
pisac Pseuclo-Augustinus, koji kae: Quid dicemus de Pannonia, quae sic erasa
est, ut remedium habere non possit.
1

novonastale prilike sa nekadanjim blagostanjem, pjesnik
Claudian tuguje:
Quod tantis Romana manus contexuit annis,
Proditor unus iners angusto tempore vertit.
2
" Prema Pannonjj e i Dalmacije, ovo je pod
pripadalo provincij,i DalmaciJi . (cf. J. J. Wilkes : Dalmatia). Danas ima mnogo
arheologa koj.i smatraj u da je Ja.pra pripadala rims,koj provinciji Pannonij,i.
l cf. L a s 16 Var a d y: Da.s letzte Jahru:ndert Pannoniens 376--476. (Aoca
d6miai !(jad6, Budapest, 1969) str. 34. i 414.
, cf. La s 16 Var a d y : o. c. str. 93.
18 Glasnik Zemalj skog muzeja BiH - Arheologija
274
GOJKO KRALJEVIC
u OVO vrijeme moramo sa znatnim razaranj em zgrada i privrednih
pogona i sa stagnacijom proizvodnje, pa prema tome i sa opti
cajem novca.
Poto u naem nalazu nije ni jedan Theodosijevih si
nova, moe se pretpostavljati da su novci iz ovog nalaza dospjeli pod rue
vine za vrijeme barbarskih provala 384. g. ili 391. g.
U naem nalazu zastupljeni su vladari :
Nerva 2 kom. Carinus "
Traianus 3 " Diocletianus 7 "
Hadrianus 5 " M. Herculius "
A. Pi us 4 " C. Chlorus 2 "
Faustina I 3 " G. Maximianus 4 "
M. Aurelius 7 " Galeria Valeria "
Faustina I 3 " Maximinus II 6
-"
Lucilla
2 " Licinius I 8 "
Commodus
1 " Constantinus I 14 "
Crispina 1 "
Urbs Roma 3 "
S. Severus 2 "
Crispus 2 "
Geta 1 "
Constantinus II 4 "
A. Severus 8 "
Constans 16 "
Maximus 1 "
Constantius II 48 "
Gordianus III 6 "
Magnentius 2 "
Philippus II 1 "
Decentius 1 "
Valerianus I 2 " C. Gallus 2 "
Gallienus 13 "
Julianus II 9 "
Saloni na 2 " Jovianus "
Claudius II 7 " Valentinianus I 14 "
Aurelianus 14 " Valens 24 "
Severina 1 " Gratianus 10 "
Tacitus
" Valentinianus II 2 "
Florianus 1
,.
Theodosius I 4 "
Probus 12 "
Carus 1 kom. Svega 290 "
Prilikom obrade ovog nalaza su katalozi:
Coins of the roma:n empire in the BI1it ish museum (BMC), vo\. III. IV. V. VI.
H e n r y C o h e n: Descri ption historique eles monnaies frappees sous
l'empire romain (Graz, 1955) .
O t t o Voe t t cr: Die Miinzen der romisehen Kaiser, Kaiserinnen und
Caesaren von Diocletianus bis Romulus (Wien, 1921).
275
NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BlAGAJJAPRE
Zastupljenost po nominalima : Zastupljenost po kovnicama:
As 7 komada Siscia 109 komada
Dupondius 8 " Aquileia 23-"-
Sestertius 22 " Thessalonica 14 "
Denarius 9 " Roma 8 "
Antoninianus 61 " Antiochia 5 "
Argenteus 1-"- Kyzikos 5 -"-
Moyen bronze 37 -"- Arelate 4 -"
Petit bronze 146 -"- Lugdunum 3 "
Constantinopolis 3 "
Svega 290 " Nicomedia 2 -"-
Londinium 2 -"-
Lugdunum 2-"-
Sirmium 2 -"
Herac1eia 2 -"-
Karthago 1 "
J\l jesro nalaza novca.
18'
276
GOJKO K...<ALJEVIC
Godina
AVERS REVERS Nominal
kovanja
l. NeD'a
A. IMP NERVA CAES AVG
PMTRP COS II DESIGI
III PP
R. LIBERTAS PVBLICA SC
*2. Nerva
A. IMP NERVA CAES AVG
PM TRP COS III PP
R. LIBERTAS PVBLICA SC
*3. Trainanu .
A. I MP TRAIANVS AVG DAC
PM TRP
R. COS V PP SPQR OPTIMO
PRINC
"4. Traianus
A. IMP CAES NERVAE TRAl
A_ O AVGGERDACPMTRP
COS V PP
R. SPQR OPTIMO PRINCIPI
SC
5. Traianus
A. IMP CAES NERVAE TRAI
ANO AVGGERDACPMTRP
COS V PP
R. SPQR OPTIMO PRINCIPI
SC
6. Hadrianus
A. IMP CAESAR TRAIAN HA
DRIANVS AVG PMTRPCOS
III
R. FORTVNAE REDVCI SC
7. Hadrianus
A. HADRIANVS AVG COS III
PP
R. SALVS AVG SC
"8. Hadrianus
A. H DRIANVS AVG COS III
PP
R. F RTVNA AVG SC
9. Hadrianus
A. HADRIANVS AVG COS III
R. AEGYPTOS SC
10. Hadrianus
A. HADR! NVS VGUSTVS
R. SAL VS A VGVSTI COS II SC
As
Ses tertius
Denarius
Sestertius
Dupondius
Dupondius
S e s t e r t ~ u s
As
Sestertius
As
96
97
1()6?
W4-Hl
1.19-138
119-138
1119-138
II9-138
119-1-38
Katalog
BMC
III str. 1'8
bL 100
III str. 20
br. 112
I II str. 71
br. 2-81
III str. 1<71
br. 810
III str. 187
br. 884
il I SIt r. 4!l0
br. }226
III st r. 476
br. 1555
III st r. 48,1
br. 1593
III str. 504
br. 1.692
III str. 440
br. 1348
277
NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BLAGAJ-JAPRE
Godi na Ka tal og
AVERS REVERS Nominal
kovamja BMC
11. Antoninus P.ius
A. ANTONINVS AVG PIVS pp
R. TR POT COS II SC
12. Antoninus Pius
A. ANTONINVS AVG PIVS PP
TRP COS III
R. SALVS PVBLICA SC
B. Antoninus Pi us
A. NTONINVS AVG PIVS PP
TRP COS III
R. ANNONA AVG SC
14. Ant oninus Pius
A. ANTONINVS AVG PIVS PP
TRP XVI
R. INDVLGENTIA AVG COS
IIII
15. Faustina I
A. DI VA FAVSTTNA
R. AVGVSTA SC
16. Faustina I
A. DIVA FAVSTINA
R. AVGVSTA SC
"17. Fallstina I
A. DIVA FAVSTINA
R. IVNa SC
18. J\1. Aurehus
A. M ANTONINVS AVG TRP
XXVI
R. IMP VI COS III
19.M. Aurelius
A. IMP CAES M AVREL AN
TONINVS AVG PM
R. SALVTI AVGVSTOR TRP
XVI COS III
20. M. Aurelius
A. M ANTONINVS AVG AR
MENIACVS PM
R. TR POT XX IMP III COS
III SC
21. M. Aurelius
A.M AVREL ANTONINVS
AVG ARM PARTH MAX
R. TRP XX IMP IIII COS III
SC
Dupondius
Sestertius
Dupondius
Ses-tertius
As
As
As
Denar:ius
Ses tertius
Dupondius
Dupondius
139
1 4 0 ~ 1 4 3
140-----1143
152-153
Hl?
141?
1'41 ?
1iH---172
1,61-162
1,65-1,66
165---100
IV str. 1181
br. 1151
IV str. 209
br. BIO
IV str. 213
br. 1'330
IV str. 320
br. 1923
IV str. 251
br. 1,576
IV str. 253
br. 11582
IV str. 255
br. 1696
IV str. 464
br. 558
IV str. 546
br. 1012
IV str. 591
br. 1284
IV str. 593
br. 1295
278 GOJ!-.:O KRALJEVIC
Godina Katalog
AVERS REVERS Nominal
kovanja BMC
22. M. Aurelius
A. M ANTONINVS AVG ARM
PARTH MAX
R. TR POT XXI IMP IIII COS
III SC
23. M. Aurelius
A. M ANTONINVS AVG ARM
PARTH MAX
R. TR POT XXII IMP V COS
III SC
24. M. Aurelius
A. ANTONINVS AVG TRP
XXVI
R. IMP VI COS III SC
"'25. Faustina II
A. FAVSTINA AVGVSTA
R. FECVNDITAS
26. Famtina II
A. FAVSTINA AVGVSTA
R. TEMPOR FELIC SC
27. Faustina II
A. FAVSTINA AVGVSTA
R. SEACVLI FELICITAS SC
28
29. Lucilla
A. LVCILLAE AVG ANTONINI
AVG F
R. HlLARITAS
*3J. Commodus
A. L AVREL COMMODVS AVG
TRP III
R. LIBERTAS AVG IMP II COS
pp SC
31. Cr.ispina
A. CRISPINA AVG IMP COM
MODI AVG
R. SALVS SC
32. Septim.ius Severus
A. L SEPT SEV PERT AVG
IMP III
R. VICT AVG TRP II COS II
PP
Sestertius
Sestertius
Dupondius
Denarius
As
Sesterti,us
Dupondius
Ses1ertius
Denarius
166-167
167-168
161-176
161-176
164
l1S0-183
194
IV s tr. 598
br. J3:1S
IV s lr. 602
br. 1333
IV str. 625
br. 1429
IV str. 398
br. 93
I V str. 53'6
br . 949
IV str. s42
br . 991
IV s tr. 569
br. 1'147
IV str. 676
br. 1691
IV str. 767
br. 423
V str. 32
br. 73
279 NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BLAGAJ-JAPRE
Godina Katalog
AVERS REVERS Nominal
kovanja BMC
33. Septi mius Severus
A. SEVERVS PIVS AVG
R. PM TRP XVI COS III PP
j4. Geta
A. P SEPTIMIVS GETA CAES
R. PONTIF COS II
35. Alexander Severus
A. IMP CM AVR SEV ALEX
AND AVG
R. PM TRP II COS PP
3'6. Alexander Severus
A. IMP CM AVR SEV ALEX
AND AVG
R. PM TRP VII COS II PP
37. Alex<!Jnder Severus
A. IMP SEV ALEXANDER
AVG
R. VIRTVS AVGVSTI SC
38. Alexander Severus
A. IMP SEV ALEXAND AVG
R. ANNONA AVG
39. Alexander Severus
A. IMP SEV ALEXANDER
AVG
R. ANNONA AVGVSTI SC
40. Alexander Severus
A. IMP ALEXANDER PIVS
AVG
R. PROVIDENTJA AVG SC
*41. Alexander Severus
A. IMP ALEXANDER PIVS
AVG
R. SPES PVBLICA SC
412. Alexander Sevems
A. IMP CAES M AVR SEV
ALEXANDER AVG
R. PM TRP VI COS II PP SC
*4;3. Maximus
A. C IV-L VERVS MAXIMVS
CAES
R. PIETAS AVG SC
Denarius
Denarius
Denarius
Denarius
Sestertius
DenaTius
Sestertius
Sestertius
Sestertius
Ses-tertius
Sestertiu:s
209
223
228
229
230
232
23.2
227
236
V str. 268
br. 562
V str. 274
hT. 5'84
VI st>f. 1.25
br. 117
VI str. 1198
br. 464
VI str. 1163
br. 524
VI str. 173
br. 595
VI s tr. 1181
br. 678
VI str. 2Ql
br. 881
VI str. 203
br. 906
VI str. 1'54
br. 416
VJ stlr. 232
br. li19
280
GOJKO h:RAUEVIC
GodiOJ Katalog
AVERS REVE RS Nominal
kovanj3 Cohen
44. Gorclianus III
A. IMP GORDIANVS PIVS FEL
AVG
R. FORT REDVX
"'45. Gorclianus III
A. IMP GORDIANVS PIVS FEL
AVG
R. FORTVNA REDVX
46. Gordianus II I
A. IMP GORDIANVS PIVS FEL
AVG
R. roVI STATORI
"47. Gorcli a nus III
A. EvIP CAES M ANTGORDI
ANVS AVG
R. VICTORIA AVG SC
48. Gordianus III
A. ~ M P CAES M ANT GORDI
'\.NVS AVG
R. VIRTVS AVG
49. Gordianus III
A. IMP CAES M ANT GORDI
AN VS AVG
R. PMSCOL VIM AN III
"50. Philippus II
A. M IVL PHILIPPVS CAES
R. PRINCIPI IVVENT
51. Val erianus I
A. IMP C P LIC VALERIANVS
PF AVG
R. APOLINI CONSERVA
52. Val er.ianus I
A. IMP CP LIC VALERIANVS
AVG
R. PIETAS AVGG
53. Gallienus
A. IMP GALLIENVS PF AVG
R. AEQVIT AVG
54. Gallienus
A. GALLIENVS AVG
R. DIANAE CONS AVG
Antoninianus 238-244
Antoninianus -,,-
Anloninianus -,,-
Ses tertius
Antoninianus
Ses te rtius -,.-
Ses tert ius 244 249
Antoninianus 254-260
Antoninianus -),-
Antoninianus 254-268
Antoni,nianus -,,
97
98
[09
358
383
4i 8
.15
17
1-52
20
16D
---
281
NALAZ RlillSKIH CARSKIH NOVACA rz BLAGAJJAPRE
c: ._ .
AVERS REVERS
"'82
~ . o
SS. Gall ienus
A. GALLIENVS AVG
R. DIANAE CONS AVG
56. Gallienus
A. GALLIENVS AVG
R. FORTVNA REDVX
57. Gallienus
A. GALLIENVS AVG
R. lOVI CONS AVG
58. Gall it:nus
A. GALLIENVS AVG
R. LIBERO P CONS AVG
59. Gall-ienus
A. GALLIENVS AVG
R. MARTI PACIFERO
60. Gallienus
A. GALLIENVS AVG
R. /'.J PTVNO CONS AVG
61. Gallienus
A. GALLIENVS AVG
R. PAX AVGG
62. Gal1ienus
A. GALLIENVS AVG
R. PROVI AVG
63. GaU,ienus
A. GALLI ENVS AVG
R. SALVS AVG
64. Gallienus
A. GALLIENVS AVG
R. VICTORIA AET
65. Gallicnus (neidentificiran)
66. Salonina
A. SALONI NA AVG
R. DIANA LVCIFERA
67. Salonina
A. CORN SALONI NA AVG
R. VESTA
Numinal
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
AnloninianL1s
Antoninianus
Antonin.ianus
AntoniniaI1us
Antoninjanus
Antoninianus
Antoni. nianus
Antoninianus
An toninian LlS
Antoni.nianus
Godina
kovanja
-,,
254-268
-,,
-,,
- 1'
-,,
-,,
-,,
-,,
- ,,
- ,,
-,,-
Katalog
Cohen
162
269
344
591
617
667
753
8'54
934
107l
39
1'37
282
GOJKO KRAUEVIC
Godina Katalog
AVERS REVERS Nominal
kovanja Cohen
68. Claudius II
A. DIVO CLAVDIO
R. CONSECRATIO
69. Claudius II
A. Divo CLAVDIO
R. CONSECRATIO
70. Claudius II
A. DIVO CLAVDIO
R. CONSECRATIO
71. Claudius II
A. IMP C CLA VDIVS AVG
R. lOVI VI CTORI
72. Claudius II
A. IMP C CLA VDIVS AVG
R. SALVS AVG
73. Claudius II
A. IMP C CLAVDIVS AVG
R. SALVS AVG
74. Claudius II
A. IMP CLAVDIVS AVG
R. TEMPORVM FELIC
75. Aurelianus
A. IMP C AVRELIANVS AVG
R. CONCORDIA MILITVM
:6. Aure1ianus
A. IMP AVRELIANVS AVG
R. FORTVNA REDVX
77. AureJianus
A. IMP AVRELIANVS AVG
R. FORTVNA REDVX
78. Aurelianus
A. IMP AVRELIANVS AVG
R. lOVI CONSER
79. Aurelianus
A. IMP AVRELIANVS AVG
R. lOVI CONSER
80. Aurelianus
A. IMP AVRELIANVS AVG
R. ORIENS AVG
Antonini anus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninian:us
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
270-271
270-2711
270-271
269-270
-,,
- ,,
-,,
27U-27S
-,,
-,,
-,,
- ,,
- ,,
401
41
41
130
265
265
285
60
95
99
lOS
105
141
--------------------------
283 NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BLAGAJJAPRE
AVERS REVERS
Sl. Aurelianus
A. I MP C A VRELIANVS AVG
R ORIENS AVG
82. Aurelianus
A. IMP A VRELIA1\[VS AVG
R ORIENS AVG
83. AureIianus
A. IMP A VRELIANVS AVG
R. ORIENS AVG
84. Aurelianus
A. IMP A VRELIANVS AVG
R ORIENS AVG
8S. Aurelianus
A. IMP A VRELIANVS AVG
R.ORIENS AVG
86. Au.relianus
A. I MP A VRELIANVS AVG
R. RESTITVT ORIENTIS
&7. Aurelianus
A. IMP A VRELIANVS AVG
R. RESTITVTOR ORBIS
88. Au.relianllls (neidentificiran)
&9. Severina
A. SEVERINA AVG
R. CNCORDIAE MILITVM
90. Tacitus
A. IMP CM CL TACTIVS
PFAVG
R. ROMAE AETERNAE
9<1. Florjanus
A. IMP C FLORIANVS AVG
R. VIRTVS AVG
92. Probus
A. IMP PROBVS AVG
R. ADVENTVS AVG
93. Pro:bus
A. IMP CM A VR PROBVS AVG
R. CLEMENTIA TEMP
Godina Katalog
Nomina,]
kovanja Cohen
AntOllinianus 270-275 14'6
Antoninianus 150
Antoninianus -,,- 154
Antoninianus 159
Antoninianus 147
Antoninianus -,,- 201
Antoninianus 209
Antoninianus -,,-
Antooinianus -,,- 7
Antoninianus 2'75--276 118
Antoninianus 276 97
Antoninianus 277-282 37
Antoninianus -,,
284
GOJKO KRALJEVJC
AVERS REVE RS
94. Probus
A. I MP G ,l A VR PROBVS AVG
R. CONCORDIA MILITVM
95. Probus
A. IMP CM A VR PROBVS AVG
R. CO. CORDI A MILITVM
96. Probus
A. I MP .M A VR PROBVS AVG
R. CON ERVAT AVG
97. Prubu,;
A. I MP PROBVS PF AVG
R. FIDE MILITVM
98. Probus
A. IMP PROBVS PF AVG
R. PAX AVG
99. P,robus
A. IMP C PROBVS PF AVG
R. PROVIDENT AVG
100. Probus
A. IMP PROBVS AVG
R. ROMAE AETER
101. Probus
A. IMP C PROBVS AVG
R. SALVS AVG
102. Probus
A. IMP OM AVR PROBVS AVG
R. SPES AVG
103. Probus (neident ificiran)
104. Carus (neidenlifi oiran)
105. Carinus
A. M AVR CARI NVS NOB C
R. PRINCIPI IVVENTVT

Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
An toninianus
Antoni II ianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninianus
Antoninia nus
Godina
kovanja

-,,
-JJ
-'1
-'1
- },
- ),
282-2 4
Katalog
Cohen
17]
203
397
479
5:>2
:;66
702
97
-- -
285
NA LAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BLAGAJJAPRE
Veli Exer- GodiJla Katalog
"oo AVERS REVERS Kovniea
Q \.. gue kovanja Voetter
0::.0
.. -- -- ---
106. Diocletianus
A. IMP DIOCLETIANVS PF MB AQP 301 s tr. 59 Aquileia
AVG br. 7
R. SACR MO ETA AVGG ET
ESS NOSTR
107. Diocktianus
A. IMP DIOCLETl ANVS AVG Anto- str 210 Roma
nini- br. 25
R. IO I CONSER AT AVGG
anus
108. Dioc1etianus
A. IMP DIOCLETIAN VS AVG Anto- XXIA 292 str. 212 Roma
nini- br. 50
anus
R. TOVI CONSERVAT AVGG
*109. Diocletianus
A. DIOCLETlANVS AVG Argen-
- R-
294 str. Roma
teus br. 70
R. VICTORIA SARMAT
1d O. Diocletianus
A. IMP CCVAL DIOCLETIA- PB XXIB 2'BS str. 272 Siscia
NVS PF AVG br. 18
R IOVI CONSERVATORI
Ul
1'1'2. Diocletianus
A. IMP DIOCLETIANVS PF MB A oko str. 276 Siseia
AVG 294 br. 99
SIS
R. GENIO POPVU ROMANI
U3. Max.imianus Hereulius MB
(neiden t'ificiran)
IM. Constantius Chlorus
A. CONSTANTIVS NOB MB V oko str. 61 Aquileja
301 br. 12
R. SACR MO ET AVGG ET AQf
CAESS NOSTR
*1.1 5. Constantius Chlorus
A. CONS T ANTIVS NOB CAES MB r 29B-299 s tr. 129 Ka.rthago
br. lD
R. SALVIS AVGG ET CAESS
FEL KART
116. Galerius Maximianus
A. IMP C GAL VAL MAXIMI- MB 305 s tr. 39 Antioerua
JU
ANVS PFAVG
br. 24

R.GENIO IMPERATORIS ANT
li1'7
HB. Galerius Maximianus
"
"
A. IMP C MAXIMIANVS MB
.\
305 str. 223 Roma
PFAVG
--
lx. 3<2
RS
R. SAC MON VRB AVGG ET
CAESS NN
286
GOJKO KRALJEVIC

\ c1 i Exer- Godina Katalog
VO
AVERS REVERS Kovnica
guc kovanja Vo tter

119. Galerius Maximianus
A. GAL MAXl MIANVS
AVG
R. GENIO VGVSTI
PF MB
-+ I A
SMTS
308 str . 334
br.
Thessa
lonica.
'''120. Galena Valeria
A. GAL VALERIA AVG
R. VENERI VICTRICI CMH
MB SMNA 3O&-JlO st'r . 1>&8
br. 2
Nicomedi a
121. Maximinus II
A. MAXIJl.ll VS NOB CAES
R. VIRTVS AVGG ET CAESS
NN
MB AQP 305 str. 64
br. 1
Aquilelia
122
j23. Maximinus II
A. IMP MAXIMINVS
R. GENIO AVGVSTI
PFAVG MB '-'lA
SIS
str. 291
br. 22
Siscia
124. Maximinus II
A. IMP MAXIMINVS PF AVG
R. lOVI CONSERVATORI
MB lA
SIS
31,1-3'13 s tr. 291
br. 25
Siscia
125. Maximinus II
A. IMP MAXIMINVS PF AVG
R. lOVI CONSERVATORI
AVGGNN
MB
A
SIS
3'113
str. 291
br. 28
Siscia
126. Maximinus II
A. IMP MAXIMINVS PF AVG
R. lOVI CONSERVATORI
MB lA
SIS
3:1.1-313 str. 291
br. lJ
Siscia
127. Licinius I
A. IMP LICINIVS AVG
R. lOVI CONSERVATORI
AVGG
PB
' A
SMANT
poslije
3J!3
str. 4'6
br. 28
Antiochia
128. Licinius I
A. IMP LICINIVS AVG
R. DOMI NI N LICINI
VOTXX
AVG
PB AQS poslije
314
st r. 66
br. 14
Aquileia
129. Licinius I
A. IMP LICINIVS PF AVG
R. GENIO CAESARIS
MB "-" 1B
SIS
309-3'lD str. 291
br. l
Siscia
130-
134. Lici:nius I
A. IMP LIC LICINIVS PG
AVG
R. lOVI CONSERVATORI
PB l A
SIS
311 s tr. 292
br. 16
Siscia
RIMSKIH CARSKIH NOVACA BLAGAJJAPRE
r::
"d
<tl
cr.:
AVERS REVERS
Veli- Exer
gue
Godina Katalog
Voetter
Kovnica
135. Constant1nus I
A. CONST ANTINVS MAX
AVG
R. GLORIA EXERCITVS
PB 3:30 str. &4
br. 90
Arejate
136. Constantinus I
A. IMP CONST ANTINVS AVG
R. VICTORIAE LAETAE
PRINC PERP VOT PR
PB 3<1'9 str. 1-56
br. 55
Londinium
137. Constanbi:nus I
A. CONSTANTINVS AVG
R. CONTANTINI AVG VOTIS
XX
PB 320 str. ns,
br. Sl
1-3'8. Constantinm I
A. CONSTA:.t\!TINVS PF
R. SOLI I.NVICTO COMITI
PB S F :U8 str.
br.
Roma
1'39
1'41. Constantiuus I
A. IMP CONSTANTINVS
PFAVG
R. VICTORIAE LAETAE
PRINC PERP VOT PR
PB ASI S 319 str. 296
br.3
J
l
Siscia
142
ill43. Constantinus I
A. CONSTANTINVS MAX
AVG
R. GLORIA EXERCITVS
PB ASI S 3137 str. 29-8
br. 67
Siscia
144. Constant1nus I
A. CONSTANTINVS AVG
R. PROVIDENTIAE AVGG
PB ASIS 3<2:8-3,29 str. 297
br. S8
Siscia
14'5. Constantinus I
A. IMP CONSTANTINVS AVG
R. SOLI INVICTO COMITI
PB 3'17 Mr. 296
br. 27
Siscia
146. Constantinus I
A. CONSTANTINVS AVG
R. DN CONSTANTINI MAX
AVG VOT XX
PB Sltr. 339
br.2S
Thessalo
nica
147
148. Constantinus I
A. IMP CONSTANTINVS
MAX AVG
R. VICTORIAE LAETAE
PRINC PERP
PB PTR 319 str. 395
br. 256
Treveri
288
GOJKO KRALJEVIC

(l)

AVERS REVERS
\ di
(' ina
Exer
gue
Godina
kovanja
Ka talo!'!'
Voet le r
Kovnica
149
151. Urbs Roma
A. VRBS ROMA
R. (bez legende)
PB SMTSE

33-6--337 str. 340

br. 2
Thessa
loni ca
152.
A. Dl CRISPVS NOB
R. VICTORTAE LEAT
PERP
CAES
PRINC
PB PL 3<20 str. 179
br. }
Lon Li'iniulll
153. Crispus
A. FL IVL CRISPVS NOB
CAES
R. CAESARVM NOSTRORVM
VOTX
PB TSt.VI 3'24 str. 34:1
b r. 15
Thcssa
lonica
154. Cons tan linus II
A. CONSTANTINVS IVN
R. GLORIA EXERCITVS
NC PB 32>1
PCONSY
str. 89
br. 42
Arela tt:
15S. Conslantinus II
A. CONSTANTINVS IVN NC
R. BEATA TRAJ\lQVILITAS
VOTIS XX
PB CR
PLG
321 s tr. 180
br. 3
Lugdunum
15'6. II
A. CONSTANTI NVS IVN
NOB C
R. VIRTVS EXERCIT VOT X
PB S I F
SIS --Y-
320 str. 301
br . 10
Siscia
157. Constantinus II
A. CONSTANTINVS IVN
NOB C
R. GLORIA EXBRCITIVS
PB t.SIS 334-335 s l r . 301
br. 29
Siscia
J58 Constans
A. CONSTANS NOB CAES
R. GLORIA EXERCITIVS
PB SMTSt. 333-350 s lL'. 343
br. 1
Thessa
lonica
159. Constans
A. FL CON S TAt\JTI S BEA
R. GLORIA EXERCITIVS
PB ASIS 3)13-350 s tr. 302
br. 3
Siscia
160
167. Constans
A. CONSTAt\JS PF AVG
R. VICTORIAE DD
AVGGQI T
PB ASIS 333-350 s tr. 302
br. 16
Siscia
1'6&-
173. Constans
A. DN CONSTANS PF AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
PB
ASIS
str. 303
br. 44
Sisci a
289 NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BLAGAJJAPRE
AVERS REVERS
17'4. C(JUlstantiu$ II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
Constantius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO

185. Constantius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
186. Cons tant-ius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
187. Constantius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. GLORIA EXERCITVS
1'88
Constantoius II
A. DK CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
190. Constantius II
A. DN CONSTAl'lTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
191. II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. VOTIS XX MVLTIS XXX
192. Constantius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
,193. Constantius II
A. DN CONSTAl'lTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
Veli Exer
Godina Katalog
gue Voetter
PB str.
hr.
MB 323-361 str. 73
br. 24
PB str.
hr.
PB str. 104
br. 37
PB 323-361 str. 144
br. 2,1
PB r 3'23-361 str. 145
br. 37
PB 3'.23-36\1 st'r. 145
br. 42
PB 3
1
23-315:1 str. 197
br. 1'8
PB sbr. 268
br. 13
MB 3i2..3--3'6:1 str. 345
br. 30
Kovnica
Antiochia
Constanti
nopo1i'S
Constanti
Kyzi.kos
Nicomedia
Sirmium
Thessalo
nica
19 Glasnik Zemaljskog rr.uzeja BiH - Arreologija
- -----
290
GOJKO KRALJEVIC
c."
Veli- Exer- Godi na Katalog
'"do AVER REVERS Kovnica
ll) I-<
gue kovanja Voetter
0:::.0
194
195. Conslanlius II
A. D. CONSTANTIVS
AVG
R. SPES REIPVBLICE
PF PB SMTSA 323--36'1 str. 346
br. 4'1
Thessalo
nica
196-
198. Constantius II
A. FL IUL CONSTANTIVS
R. GLORIA EXERCITVS
PB ASfS 323-36'1 str. 304
br. 6
Sisci a
199. Constantius II
A. FL IUL CONSTANTIVS
NOBC
R. GLORIA EXERCITVS
PB ASIS 32s-3-61 str. 304
br. 8
Siscia
200. Consta.ntius II
A. FL IUL CONSTANTIVS
NOBC
R. VICTORIAE DD
AVGGQNN
PB
Li.SI
323-361 str. 305
br. 20
Siscia
201. Constantius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
PB ASIS 323--361 str. 305
br. 2'7
Siscia
202
.207. Cons tantius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
MB -'k
-BSIS
str. 3D5
br. 39
Siscia
208
211. Constantius II
A. DN CONSTANTl VS PF
VG
R. FEL REPARATIO
PB . ASI S-" 323-361 str. 306
br. 40
Siscia
212
213. Con tantius II
A. Dl CONSTANTI VS PF
AVG
R. FEL T&\1P REPARATI O
PB Asfs- 323-361 str. 306
br. 54
Siscia
214
215. Constantius II
A. DN CONSTA1 TIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
PB .ASIS _ 323-361 st r. 307
br. 55
Siscia
---
291
NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BLAGAJ-JAPRE

AVERS REVERS

216
2119. Constantius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. FEL TEMP REPARATIO
220
22'1. Constant.ius II
A. DN CONSTANTIVS PF
AVG
R. SPES REIPVBLICE
2<22. Magnenti.us
A. DN MAGNENTIVS PFAVG
R. GLORIA Ro.MANORVM
223. Magnentius
A. DN MAGNENTIVS PF AVG
R. SAL VS DDNNA VG ET
CAES
224. Decen ti.us
A. DN DECENTIVS NOB
CAES
R. VICTORIAE DD NN AVG
ET CAES VOT V MVLT X
225. Cons.tantius Gallus
A. DN FL CL CONST ANTI VS
NOB CAES
R. FEL TEMP REPARATIO
2126. Cons tan tius Gallus
A. DN Co.NSTANTIVS NOB
CAES
R. FEL TEMP REPARATIO

228. Julianus II
A. DN IVLIANVS NOB CAES
R. SPES REIPVBLICE
229. Julianus II
A. DN IVLIANVS NOB CAES
R. SPES REIPVBLICE
230
231. J ul ia,nus II
A. DN IVLIANVS NOB C
R. FEL TBMP REPARATIO
232. J ulian-us Il
A. DN IVLIANVS NOB C
R. FEL TEMP REPARATIO
19"
VeJi- Exer- God.i,na Katalog
KO'Vnica
gue kovanja Voetter
PB
PB
MB
MB
MB
PB
MB
PB
PB
PB
PB
ASIS
ASIS
AOP
LPLG
-;<
AOP
RB
Tsl'
AOT
SCaN
ASI S
MI
ASI S
323-3&1 str. 307 Siscia
br. 70
323-301 str. 308 Siscia
br. 77
350 str. 74 Aquileia
br. 4
350 str. 1'83 Lugdunum
br. l
351 str. 74 Aquileia
br. l,
351-354 str. 253 Roma
br. 7
str. 347 Thessa1o
br. 4 nica
355-363 st,r. 74 Aquileia
br. 5
3'55-363 str. 94 Arelate
br. 3
3'55-363 str. 310 Siscia
br. l
3-55-363 str. 310 Siscia
br. 4
292
GOJKO KRAUEVIC
'2
Veli- Exer- God'ina Katal og
arc
AVERS REVERS
KO\Inica
gue kovanja Voe tter

233
234. Julianus II
A. DN IVLIANVS NOB C
R. SPES REIPVBLICE
PB .6.SIS 355-3&3 str. 310
br. 7
Siscia
235. Jovianus
A. DN IOVIANVS PFAVG
R. VOT V
PB HERACA363-364 str. 125
br . 2
Heracleia
236. Jovianus
A. DN IOVIANVS PFAVG
R. VOT X MVLT XX
PB HERACA363-364 str. 125
br. 3
Heracleia
237. Valentinianus I
A. DN VALENTlNIANVS
AVG
R. SECVRITAS
REIPVBLICAE
PF PB A
SMAQP
364-375 str. 75
br. 23
Aquileia
238'. Valentinianus I
A. DN VALENTlNIANVS
AVG
R. 6ECVRITAS
REIPVBLICAE
PF PB RSECVN364--375 str. 255
DA lx. 9
Roma
239. Valentinianus I
A, DN VALENTINIANVS
PFAVG
R. RESTITVTOR REIP
PB ASIRM 3&4-375 str. 270
br. 2
Sirmium
24<l. Valentinianus I
A. DN V ALENTINIANVS
PFAVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB ASISC 3M-375 srr. :H1
br. l
Siscia
241
246. Valentinianus I
A. DN V ALENTINIANVS
PFAVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB

BSISC
3:64-375 str. 311
br. 2
SIscia
247
250. Valentinianus I
A. DN VALENTINIANVS
PFAVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB

BSISC
3.64--375 str. 31.1
br. 3
Sise\",
251. Valens
A. DN VALE NS PFAVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB ANTA 364-37'8 str. 56
br. 6
Antiachia
293
NALAZ RIMSKIH CARSKIH NOVACA IZ BLAGAJJAPRE

Veli- Exer- Godina Katalog

AVERS REVERS Kovnica
gue Kovanja Voetter

252. Valens
A. DN VALENS PFAVG
R. SECVRITAS
REIPVBLICAE
PB ANTA 364-378 str. 56
br. 7
Antiochia
253
255. Val ens
A. DN V ALENS PF AVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB SMAQP 364-37:8 str. 76
br. 2
Aquileia
256
257. Valens
A. DN V ALENS PF AVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB TESB 364---378 s tir. 349
br. 2
Thoosa:lo
nica
25'8. Valens
A. DN VALENS PF AVG
R. SECVRITAS
REIPVBLICAE
PB TESA 364-378 str. 350
br. 19
Thessalo
nica
259
260. Valens
A. DN V ALENS PF AVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB BSISC 364--378 str. 311>1
br. 1
Siscia

274. Valem
A. DN V ALENS PFAVG
R. SECVRITAS
REIPVBLICAE
PB BSISC 3'64-378 str. 3U
br. 2
S1scia
ns-
279. Gratianus
A. DN GRATIANVS PFAVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB I R
:-BSISC
str. 311
br. 1
Siscia
280
,283. Gratianus
A. DN GRATIANVS PFAVG
R. REPARATlO REIPVB
PB ASISe str. 3'11
br. 4
Si'seia
2,84. Grat,ianus
A. DN GRA TIANVS PF AVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB TCON 3'67'-3:83 str. 94
br. 2
Arelate
285
286. Valentiniamus II
A. DN VALENTINIANVS
AVG
R. REPARATIO REIPVB
PF PB ASISC 375-392 str. 311
br. 5
Si-sci a
287. Theodosius I
A, DN THEODOSIUS PFAVG
R. REPARATIO REIPVB
PB SMAQP 379-395 st,r. 77
br. 2
Aquil ela
294
GOJKO KRALJEVIC
Veli Exer Godina Kat al og
AVERS REVERS Kovnica
i n a gue kovanja Voetter
28'8. Theodosius I
A. DN THEODOSIUS PFAVG
R. GLORIA ROMANORVM
PB
----
SMAQP
289. Theodosius I
A. DN THEODOSIUS PFAVG
R. VOT X MVLT XX
PB
--
SMKA
290. Theodosjus I
A. DN THEODOSIUS
R. VOT V MVLT X
PFAVG PB ASISC
379-395 str. 77
br. 5
Aquileia
379-395 str. 148
br. 8
K yziko:s
379-395 str. 3'1'2
br. 8
Siscia
TABLA I
2
8
17
47
Foto: Marij a Sever
TABLA II
50
3
109
45
120
Foto: Ma r ija Seve!
GOJKO
SKUPNI NALAZ RIMSKIH CARSKIH DENARIUSA
U USORI KOD DOBOJA
U augustu 1969. g., svoju njivu Paraljiku, nala je Joka Crnomar
jz Usore kod Doboja broj rimskih carskih denariusa.
brzoj intervenciji Olivere koja je tada bila direktor mu
zeja u Doboju, spasena su 102 komada ovog novca. Manji dio denariusa iz
ovog nalaza dospio je u ruke privatnih lica. Spasene komade pomenuta Olivera
ljubazno je ustupila Zemaljskom muzeju na obradu i na publiciranje.
Svi nj eni i nai napor i da i do onih koji su dospjeli u pri
vatne ruke ostali su bezu pjeni. Poslije dugotrajnog traganja i raspitivanja,
saznali smo samo to da je oko 20 komada iz ovog nalaza imao jedan
zlatar u Doboju i sve te komade prodao je licu.
Smatramo da je korisno objaviti ovaj nalaz, jer su petine iz ovog
nalaza spasene, a samo jedna petina izgubljena. Nalaz je zanimljiv i po tome
to je samo 200 metara daleko od rimskog castruma, na kojemu se
u toku posljednjih godina vre sistematska arheoloka iskopavanja. Dok su
druge castrurne u naoj zemlji Rimljani sagradili odmah poslije okupacije,
ovaj castrum kod Doboja podignut je za vrijeme vladavine Flavijevaca. Ne
znamo koje su rimske vojne jedinice bile stacionirane u ovom castrumu u
toku pr vog i drugog ali znamo da su u ovdje bile:
Cohors I i Flavia Hispanorum, I milliaria Delmatarum i I Belgarum.'
Ne znamo prave razloge zbog kojih su Rimljani podigli ovaj castrum,
ali moemo pretpostavljati da su unutranje prilike u pokrajini bile nesta
bilne i da su Rimljani eljeli imati stalni nadzor nad nemirnim i buntovnim
Breucima.
Iako je na nalaz neposredno vezan za rimski castrum, ne smijemo zabo
raviti da se u blizini nalazi jo jedan rimski lokalitet. To je Crkvenica, gdje je
nekoliko rimskih kamenih spomenika koje je objavio Radimsky1
I J. J. W i l k e s, Dajmatia, str. 470 (London, 1969) .
2 V. R a di m s lk y, GZM }S91. \Str. 25:1; GZM 1,892. st1f. 190.
298
GOJKO KRALJEVIC
U naem nalazu zastupljeni su ovi vladari:
1. Marcus Aurelius 3 komada
2. Commodus 2 "
3. Clodius Albinus "
4. Septimius Severus 24 "
5. Julia Domna 24
6. Caracalla 20 "
7. Geta .., ..... 2 "
8. Elagabalus 8 "
9. Alexander Severus 10 - "
10. Julia Soacmias .. "
ll. Julia Maesa ..... 4 "
12. Julia Mamaea . .. 3 "
Svega 102 "
R. br. Vladar
Godina
kovao'a
KATALOG
Tom str.
--
BMC
br.
" 1. Marcus Aurdius 156----,157 IV 131 892
2- 3. Marcus Aurelius
"'4. Commodus
5. Commodus
6. Clodi,us Albinus
7. Se.ptimias S e V I ' U S
173-174
190
190-191
194-1<95
193
IV
IV
IV
V
V
469
742
745
35
20
586
286
302
&8
3
8-10. Septimius Severus
11. Septimius Severus
12. Septimius Sverus
13. Septimius Severus
14. Septimius Severus
16. Sept,j.mius Severus
16. Septimius Severus
"17. Septimi:us Severus
194-195
195
195
195
195
196
196-197
198-200
V
V
V
V
V
V
V
V
3
1
$
39
40
40
41
44
48
175
'7
107
1.16
120
124
140
173
122
18-19. Septimiuo; Severus
20. Septimius Seve,ru$
21. Seplimius Severus
22. Septimius Severus
23. Septimiu.s Severus
24. Septjmius Se\'eI'us
25. Septimius Severus
198-200
200-201
197-198
197
197-198
197
2D1
V
V
V
V
V
V
V
178
194
S9
56
61
58
203
139
203
240
222
253
234
256
----
299
SKUPNI NALAZ RIMSKIH CARSKIH DENARIUSA U USORI - DOBOJ
R. br. VladaT
26. Septimius Severus
27. Septimius Severus
28. Septimius Severus
29. Se.ptimius Severus
30. Septirn.ius Sevenus
31. J ulia Domna
32. Julia Domna
33-34. Julia Domna
35-37. Julia Domna
38. Julia Domna
39--40. Julia Domna
Al. Julia nomna
42. Julia Domna
43-44. J ulia Domna
45. JuLia Domna
46. Julia Domna
47-51. Julia Domna
52. Julia Domna
53. Julia Domna
54. JuHa Domna
55. Ca.racalIa
56. Caracalla
57-60. Caracalla
61. Caracalla
*62. Caracalla
63. Caracalla
64. Caracalla
65-66. Caracalla
67. CaracaUa
68. CaracajIa
69. Caracalla
70. Ca'racalla
71. Caracalla
n. Caracalla
73. CaracaJla
74. Caracalla
'<7'5. G e t a
76. G e t a
Godina
kovanja
201-2;10
205
206
208
2li!
196-20;2
196-2il'l
196-211
196-21"1
196---2j[l
19()-"'21.l
196-2'l1
1%-21'1
196-2N
196-211
19:6-21,1
1%--;Hl
193-197
2 1 1 ~ 2 1 7
211-217
196-1.97
197-198
197-198
198
201
201-2D6
201-206
201-206
207
212
215
2115
213-217
21<5
216
217
1'98-200
200-202
KATALOG BMC
Tom s tr. br.
V 220 347
V 249 4711
V 253 493
V 268 569
V 37'6 109
V 276 539
V 160 22
V 161 35
V 162 42
V 1165 63
V 166 70
V 1'66 73
V 16.6 74
V 168 87
V [{r8 88
V 168 95
V 169 99
V 103 417
V 4'33 1<5
V 4'311 2
V 1'15 458
V 53 201
V 53 203
V 173 114
V 204 263
V 209 2G2
V 209 286
V 211 2%
V 2:65 543
V 437 37
V 451 103
V 452 109
V 455 74
V 456 139
V 461 1'&.8
V 4&3 183
V 18!1 145
V 199 241
300
GOJKO KRAUEVIC
.-----. -----
Godina K ATA L OG BMC
R. br. Vladar
kovanja
Tom Str.
br.
77. Elagabalus 219 V 548 117
*7'8. lagabalus 21'9 V 57'9 305*
79. El agabajus 220-222 V 5&2
2'11
80. El agabalus 22(}-222 V 564 226
81. El agabalus 220-22,2 V 565 230
&2. Elagabalus 22(}-222 V 565 212
&3. Elagaba:lus 221 V 5fJ7 244
84. E1agabalus 221 V 569 259
85. Julia Soaemias 21 8-222 V 537 46
86. Julia Maesa 218-222 V 541 76
87-88. Julia Macsa 218-222 V 541 77
89. Julia Maesa V 541 80
90. Alexander Severus 222 VI 116 13
91. Alexander Severus 222 VI 118 36
92. Alexander Severus 223 VI 127 139
93. Alcxande.r Severus 223 VI 2118 1060
94. Alexander Severu's 223 VI 122 89
95. Alexander Severus 223 VI 2108 1062
96. Alexander Severus 225 VI 1'3'7 232
97. Severus 225 VI 137 235
"'98. Alexander Severus 225 VI 139 254
99. Alexander Severus 226 VI 150 365
100. Julia Mamaea 222 VI 11-9 43
"101. Julia Mamaea 222 VI ].1.9
44
102. Julia Mamaea 228 VI 160 4SG
Kao to sc iz kataloga vidi, prvi novac iz ovog nalaza kOl'an j e 156. go
dine, a posljednji 228. godine. To da ovaj nalaz obuhvata vremensko
razdoblje od ('Iko 70 godina. Najbrojnije je zastupljen Septimius Severus,
Julia Domna i C:.tracalla. po novcima iz ovog nalaza, mol.e
se pretpostavljati da je ovaj novac zakopan poslije 230. godine, tj. za vladavine
cara Aleksandra Severusa.
Poznato je da je ovaj vladar 231. godine otiao u Aziju da bi
perzijsku invazij u u Mezopotamiji. Herodijan navodi da je car na svom putu
za Aziju proao kroz Ilirik i da je poveo vojsku iz garnizona koji su tu bili
stacionirani.
3
:'IIne( oe rE 'IAAI) f1t KcJ.
KlXl cr[pU't'C):t eoct :tf...:;;Icr[f}V TE 00vU}1lv KaKEt{JEv t c;' rilV
'A VT lOXEllXV 6.lj;i KE"W.
3 cf. Herodiani ab excessu divi Marci, knj. VI, pogl. 4, str. 150 (Lipsiae
MDCCLV).
301 SKUPNI , ALAZ RIMSKIH CARSKIH DENARIUSA U USORI - DOBOJ
Ovaj carev pohod uspjeno je zavren i po povratku u Rim 233. godine
proslavljen je trijumf zbog pobjede nad Perzijancima, iako je jedan dio voj
ske poginuo na bojitu, a jedan dio je nastradao zbog nesnoljive pustinj
ske ege.
4
Vj erovatno je i jedan dio vojske koji je bio stacioniran II castrumu kod
Doboja poao na vojni pohod u Aziju. Moda je nekadanji vlasnik ovog novca
u daleku zemlju vjerovao da se opet sretno vratiti pa je svoju
zakopao II blizini castruma. Poto se sa dalekog bojita nije nikada
vratio, zakopani novac ostao je II zemlji sve do naih dana.
Katalog:
Coins of the roman empire in the BriHsh museum (EMC) vol. IV, V and VI.
'cf. Hermann Schiller, Geschichte der rom. Kaiser, st'r. nil (Garha, 118i83).
TABLA I
Foto: Marija Sever
IVO BOJANOVSKI
PROBLEM UBIKACIJE BIGESTE
POVODOM NALAZA NOVOG MILJOKAZA NA HUMCU KOD LJUBUKOG
Na Humcu kod Ljubukog, u predjelu ), gdje se na
laze prostrani ostaci rimskog vojnog logora iz I st. n. e., zvanog B j
g e s t e,l nedavno je odlomak rimskog miljokaza. Novi je miljokaz
otkopan u junom dijelu na parceli Pera Ilijina (k. 907/3),2
odmah iznad seoskog pula (zapravo ulice) koji vodi lijevom obalom Trebiata
prema 4 km udaljenoj Vitaljini (Hraljani). Miljokaz lei na nasipu od ka
mena iz njiva, koji bi svojom irinom od nepunih 5 m, mogao biti
i agger same ceste (T. I, 1 i Sl. 1). to je pitanje u koje ovdje IlC
moemo ulaziti.
l Do nije epignl.fsko o imenu logora na Rumcn,
koji je jo Mommson identificirao sa B,igeste (eIL III p. 1029 i 1SOOl). Identif.i
kaciju samog logora sa putnom stanicam doveo je u pitanje C. P a t s c h, Zur
Geschichte und Topographie von Narona (dalje u te](.sLu Na;rona), ]907, Sp. 64. Lo
gor je, naime, od Na-rone udalj.en samo 1'4.934 m, do:k po Tab. Peut. ,distanca Narrona
- Bi.gesle iznosi XIII m.p. = 19.240 m. Patsch je s pravom iz toga il.veo
ili se radi o greci Tabule, "oder Bigeste mus" weiter nordwestlich von Humac ge
sucht werden. - Literatura o rims-kom vojnom logoru i njemu spo
menicima je obilna. Ovdje se daje samo najosnovniji izbor: P a t s ch, Wissenschaft
liche Mittheilungen aus Bosnien l.lJI1d Hercegovina (da,lje WM), I, Narona,
6&-77; Jahrb.f. A!lcrl1Umsk. II, 1908, WM XII, 13111--.....],37, itd. Usp. M o m
m s en CIL III p. 1059, cf, p. 242, 180; G. A I f o ld y, Bevol,kerung und Gesdschaft der
rbmische.n Provin.z DalmMien, Budapest 1%5, str. 121, 134sqq, 1(3!8, 171 i 1180 sq.;
J. J . W i I k e s, Dalmatia, London 1>969, str. 91 sq, 97, W0, W4, 105, 123, 139 sqq, 146,
]7'6, 247 sq, 289, 243, 326 i n4 ],66 sqq (legionarSJka SLanica).
, Prema podacima ,koje je kolegica Vuka arheolo-g Zavoda
u Mostaru, dobila od mjetana, .navodno su na ovom istom mjeslu (poodav,no) bila
jo dva ,kamena istog oblika, ali su aba upotrijebljena za izradu "bis ta', .
Us-p. Arhiv Zavcda br. 05-475/7'1 i br. 05-7'86/71 . - Ako je to onda se iz toget
mogu izvesti dvije prebposlavke: ili je ovd j e stajala cij.ela g.rupa miljokaza (ka'kw
je p a ts c h naao na vie mjesta "Sekulana: PI'ud-Orepaik: ; "Na tromecE
i u Hardomilju na VII m.p. od Na,rone, gdje je postavio li oba milj,okaza i7. Vitalj,ine,
N@rona, pas-sim; grupa miljokaza stajala je i na lok. sa ceste Na
usp. Patseh, Narona, Sp. 7-9---SQ ., ili su do
neseni iz neposredne blizine.
IVO BOJA.'IJ' OVSKl
SL l. Novi miljokaz i agger ceste (?) na
Na alost, je samo donji dio milijarnog stupa, sa
bazom za u zemlju, dok mu je valjkasti dio, na kojem je stajao
natpis, prelomljen. visina kamena iznosi 1,38 m, od otpada na
bazu 61, a na dio oko 75 cm. Propali, valjkasti dio (za koji postoji
da se jo i zatrpan negdje u blizini) mogao je imati oko
305
PROBLEM UBIKACIJE BIGESTE
l m vi sine. Miljokaz je ' n od jedrog vapnenca, obrada je kvali
tetna, t indicira da je po ta lj en jo u I st. n. e.
3
Ovo nije ni prvi ni jedini nalaz rimskog miljokaza uz lijevu obalu Tre
biata, na potezu od Humea do Vitaljine. Ranije su, naime, i uVitaljini
4 km n izvodno - d\;a (epigrafska) milijarna stupa, koji se sada na
laze u zbirci samos tana na Humcu.
ovi miljokaz sa miljenje koje sam iznio u ovom
Glasniku 1969. godine ela je jedna rimska cesta prolazila i lijevom obalom
rij ekc.
4
C. Patseh, koji je mikrotopogratski ispitao rimsku cestu na dionici
Narona XIII Bigeste, bio j e - naime - miljenja da je rimska cesta, dola
lij evom obalom Tihaljine i Mlade, iz pravca kod Humea
prelazila na desnu obalu Trebiata (sl. 2).5 Istog miljenja bio je i Ballif.6
Stoga j e Patseh smatrao da m iljokazi iz Vitaljine pripadaju cesti uz desnll
obalu r ij eke: Sie sind zwar in Vitaljina auf dem linken Trebiat-ufer auf
getauch t, doch kann die k u rze, im ganzen kaum 1 Kilometer lange Seiten
strasse keine eigene Meilenzahlung gehabt haben ..., pa ih je postavio na
desnu obalu Trebiata, i to na km 10320 = VII m. p. od Narone?
DVA PRAVCA RIMSKE CESTE NA RELACIJI HUMAC- VITALJINA
Pa tseh je ovaj od\'ojak (eine Seitenstrasse) vodio samo do rimskog
naselj a u dananjoj Vital jin i, odakle i oba spomenuta fragmentirana
milj okaza.
B
Potaknut to su se u antici na razmaku od svega 4 km nala
zila dva mosta preko Trebiata, onaj na Humcu kod (na karti Ba
a drugi uabaru (Vi taljina),1O sam da je jedna cesta mo
l D. S e r g e j e v s k i, Rimski miljokaz sa eeste Narona - Salona, Gla;snik
Zemal j :>kog muzeja BiH (dalje GZM), 1955, str. 15D, miljokaz iz
po dimenzijama i dobroj izradi - datiTa u I st. i dovodi u vezu sa milijar
nim stupovima s rimske cest e Knin-Sanski Most. Usp. Ph. B a J l if, Sl:rassen, pra
vac br. 1.
L B o j a n o v s k i, Turres, GZM 1969, str. 142 i bilj. 19,
slika 3.
, l arona, Sp. 53-{)4. I s t i, KJeinere Unters-uchungen dn und um Narona
J ahrbuch iUr Altertrumskunde, II, 1908, Hl7 i d., sl. 2,8 do 318.
6 P h. B a II i f, Romische St rassen in Bosnien und der Hercegovina, nebst
einem Anhang uber Inschriften von dr KaI'! Patseh, Wien 1893, S. 3<1 do 3.2 i karta,
7 Ibidem, Sp. 57.
, P a t s c h, Narona, Sp. 57 do 59, F,ig. 25 i 26 u (orteu). - Evo to Patsch
Narona, Sp, 53, kae: Hier (d.i.bei Km 10.094 ... und auf das Feld u. Sabit
napom. LB.) liess sich eine Wegscheide konstatieren. Von der Hauptchausse e
zWl' igt hier ... eine Seitenstmsse ab, die erst etwa 75 m diagonaZ durch das Feld
verliiuft und dann senkrechl oegen den Pluss umbiegt, um ihn auf der Lokaliti:it Mo
stine gegeniiber dem Dorfchen Vitaljina mittels einer steinernen Briicke zu ii.berset
zen . Tu je, dakle, bio spoj ces ta na desnoj obali Trebia ta. Nakon opisa mosta (v.
bilj. 12), Patsch kae da je cesta na lijevoj obali vodila mur in die hier gelegene Ort
schaft, die sich von Flusse bis zu der Lehne erstreckte, /i:ings der sich die Hausel'
zei/e von Vitaljina him.ieht (ibidem, Sp. 55). Kod na desnoj obali rijeke,
postojalo je manje naselje (ibidem, Sp. 54). Neto malo uzvodno, na 10.320
km, Patsch stavlja grupu miljokaza na VII m.p.a Nar., kojoj navodno pripadaju
miJjokaz.i iz Vitaljine i jzgubljeru kamen sa natpisom IMPEGATO = IMPErATOr,
itd (?) (sl. 2).
, P. B a k ul a, Shematismus topographico-histonicus Custodiae provill1ciaUs et
Vicariatus apostolici in Hercegovina, Spala ti 1&67; cit. prema prijevodu, Mostar,
1970, str. 174. M. H o e r n e s, Romische Alterthi.imer in B.u.H, in Archao[ogisch-epi
graphi.sche MittheiJungen (dalje AEM), vol. IV, p. 40. A. E van s, Antiquarian Re
searches in Illyrioum, II (dalje ARI), WestminstBf, 1;8'83, p. 73. K. P a t s ch, Na;fO
na, Sp. 63. Ostaci mosta se i danas - v. bilj. 2'1.
10 P a t s c h, Narona, Sp. 53-55. Prema kazivanju mjetana, i ostaci ovog mo
sta mogu se vidjeti kod ni,skih voda .
20 Gl asnik Zemaljskog mU'-"jJ. BiH - Arheologija
306
IVO BOJANOVSKI
i obalom Na takav me je posebno potaklil
kolotecma na parceli Pod kulom (vl. Mate Selaka iz H raljana),
nekIh 500 m uzvodno od sadanjeg mosta (gdje je staj ao i ri mski most)12
u abaru, a napose miljokazi iz Vitaljine, od kojih se ovdje prvi put objav
ljuju fotografije.
Br. 1, T. I, 2 . Odlomak miljokaza, visok 45 cm, promjera 32 cm. Palim
sest, upotrijebljen dva puta. Prema revidiranom Patscha, se
ovako:
13
Inscriptio antiquior Incriptio recen1ior
5
IMP CAESArI
M. ANNIO
FIORIANO
PF INVICTo
AVG 5
IMp caeS
M AVr
PROBO
P. F. INVICto
avg
Miljokaz je bio najpre postavljen II cara Florijana (276. g.),I.
a zatim njegova sretnijeg protivnika Proba (276-282. g.) .IS
Br. 2, T. I, 3. Odlomak miljokaza, v. 79 cm, izduben za oluk:
16
Nobiliss[i / mo C(a)esari / FJl(avio) Valeria / Constan / 5t io (293-305).
Nalaz novog miljokaza na (Humac) jo je j dnom potvrdio
gornju pretpostavku. Bez obzira da li su miljokazi iz Vitaljine i Humca na
in situ ili ne (za one iz Vitaljine znamo da nisu!), oni ipak dovoljno si
gurno obiljeavaju pravac rimske magistralne ct:ste na potezu Rumac-Vita
ljina lijevom obalom Trebiata (situacija ista kao i danas!) . U stvari, taj potez
ceste pripada itinerarskoj komunikaciji Salona-Scodra.Dyrrhachi um, pa su
prema tome - sva tri miljokaza stajala na glavnoj , longi tudinalnoj saobra
a ne na cesti Bigeste-Narona (Sekulan) (sl. 2) .Il Osim
miljokaza koje sa ove ceste ima Ballif (br. 28-31) i onih iz i Gor
njeg Proboja, koji su kasnije,IB ovoj, dakle, komunikaciji pripadaju i
miljokazi sa odsjeka Rumac-Vitaljina. Njoj jo pripada i CIL III 10167: co-
II V. bilj. 4.
" U naim krajevima ovo je jedini rimski most o kojem se mogu dati i kon
kretni konstruktivni i podaci, pa i plan. Duina mu je bila 2[,30, a 1rina
3,57 m. Usp. P a t s c h, Narona, Fig. 24 i opis Sp. 54 do SS.
lJ Narona, Sp. 57 do 58.
" E. K l e b S, Prosopugraphia imperii Romani II, S. 6-. -- Da je Marcus
Anl1ius FloriaIll Is koji j e vladao nct vie od dva mjeseca (27<:J ) , b io priznat i u
Dalmaciji, pokaz Iju milj()kaz CIL fI l 10061 (usp. str. 232-8'" ) = 14019 (us-p. str.
2328"' ) sa ceste Senia - Tarsatica (GZM. 1896, 279) i baz.a CIL III I50S6
(Arupium).
IS Miljokaz je sa CIL III 6433 = O. B l a u, Monats berichte der Ber.
ILner kademie 1870, S. 627.
,. Patsch, arona, Sp. 58 do 59. Fig. 26 (crte).
17 Usp. moj rad cit. u bilj. 4 i ClL I II 6364 = 8418:8 i &487 (V. P a t s ch,
Jahrb.f.Altertumsk .. II , 111 - oko 3 km sjev-ist. od logora u Humcu nalazilo se
jedno naselj e kolonis ta, uz dananj.u cestu Ljubuki - CapI j ina) .
. :' Fragment mi ljokaza: Imp(er atori) Caesar(i) D[omJil i o Aur(eliano) prio)
F(el1c!) . ... - Usp. F. F i a la, GZM, 1893, str. 3.25, sl. 19 = Fi Rla - P a tsch,
WM III, 281, sl. 109 = CIL III 13317 = 14()2.0. - Iz Gornj eg Proboj a kod
mIl jokaz careva Vibija iVoluzijana: C. Vibio Gall o et C. Vi1Jio Volusia;zo
(251-253), usp. Ve g o, Bokija, str. 40, sl. 16. - Ravnica Kut
ea, Humca i Lj.ubukog bila je i u antici dobro na.seljena, tu je va"ena i koloniza
307
PROBLEM UBIKACJJE BIGESTE
'/\1 M P
....
=E..5TE
UM"C.
e ll. 1-0G OR

_____
-------
5IGURNE-
e
Sl. 2. Rims-ke ceste u dol1n.i (pravac ces{e prema zapadu, obiljeen
miljokazima, v. M. VRAD, 1926/ 27, T. III).
lnmnam miliariam c. a. 1870 in via Romana a Narona Salonas ducente ad
Tihaljinam sive Nedrovicam (inter Humac et Imoski in valle Trebiatis sive
cija veter3iIla, o brojni 3'fheoloki nalazi. us.p. GZM 1009, &9; 1.893,
145; 1'895,3165; 11896,193 i 355; Hl94, 3411; 191D, 1'77, itd. = WM I, 323-3,26; lJI, 280-.28,3
i 520; V. 163-166; VI, 283 i XII, 13,1-13<7. Iz samog Lj<lIJbukog od
nekog na:tpisakoji podigoe veterani pagi Scunast(ici), l1S,p. M. A b r a
m i Serta Ka.zaroviana, Serdicae 1950, 236 i d.Us.p. j A. B e t z, Untersuchunge.n zur
Militargeschichte der romi'schen Provinz Dalmatien, Wien 19]18, p. 12, kao i J. i A.
S a e l, Inser. Lat., br. 113 i 1,14. - Cf. Patsch, dj. nav. II bilj. 17.
20
308
IVO
Mlada fluvii) repertam, sed statim deletam esse sacerdos narravi t Hoerneso
cf. AEM IV, S. 42). Jedan miljokaz, iz blizine Humea, koji j e izgu
bljen, spominje i Evam.'<; Vjerojatno se to odnosi na ovaj natpis iz Ti haljine
ili Nezdravice. I Bakula, o prolosti Humea, navodi izmedu ostalog
da se "ponegdje opaaju ostaci r im skog starog pUla s nekoliko miljokaza.2o
Kod mosta u abaru, odvajala se rimska cesta za Naronu (Sekulan),
dok je most na Humcu
21
vjerojatno sluio (vie) za poLrebc logora. Moda se
radi i o lokalnoj varijanti puta, koj i je povezivao rimska naselja u Hardomilju
i susjednim selima, zato bi kao indikacija mogao posluiti miljokaz
kod Blinje kao i ostaci nasipa ceste sa propustima u Hardomilju (P a t s ch,
Jahrb. f. Alter tumsk. II, 1908, 107, sl. 28 i 29), na VII m. p. od Narone
(P a t s c h, Narona, Sp. 57).
Arheoloki nalazi su dosada pokazali da je lijeva obala Trebiata,
dananjih Hraljana i Humca, bila dobro naseljena i u antici, te da
je rano bi la u sferu rimskih kulturnih utjecaja, kao i
Tihaljine, Mlade i Trebiata (pagus SClU1asticus?). To napose vrijedi
za Vitaljinu. po spomenicima legionarskog karaktera, tu je stajala i
neka rimska aglomeracija. U Vitaljini se posvuda vide
ostaci, a posebno na zemljitu nekadanjeg majura Hasana i
polja Grge Vitice. U Ahmeta nalazio se odlomak nadgrobne
dok je u vrtu imuna Selaka stajalo neko zdanje monumentalnih raz
mjera, sa impor ti r anim tegulama figl ine Q. Clodius Ambrosius
22
Ovome se pridruuje i nedavno fragment s tele sa lokaliteta Gre
bine u Vital jini (neobjavljeno).
UBIKACIJA PUTNE STANICE BIGESTE
U citiranom sam upozorio da se putna stanica B i g e s t e
(Tab. Peut)23 ne moe lokalizirati u logoru Bigeste (na Humcu), nego da je
svakako treba traiti oko 4 km - III m. p. sjeverozapadnije, u dananjim


Prema Tabuli (u podatke na ovom mjestu ne treba sum
njati), Bigeste je udaljena od Narone XIII m. p. - 19.240 m, dok se, po Patsch
evom nalaze na X m. p. - 14. 934 m. Zbog te razlike
19 E van s, ARI, II, p. 73.
20 Fra P. B a k u I a, Shematismus, Mostar 1970, p. 159.
" Iz izvjetaja Zavoda br. 05-786/7'1 vidi se da -se na njivi Franje Bubala na
laze dijelovi dobro otesani h koje vode Trebiata (Mlade) ispim i stalno opla
kuju, njima i dim. 61 >( 4<6 cm, na kojoj se plit,kj lijeb. Sve
ove i te ano kamenje na lok. Badne sa rimskog mosta. Prilikom nis
kog vodos taja kameni kvaderi se i u vodi. - Pa tsche opi ovoga mo
sta vrlo je krata k, un jedino navodi da na lijevoj obali lee u grmlju (i danas) nje
govi dijelovi, dok ga Hoernes i Evans spominju samo usput (v. bilj. 9, 19 i 20).
'n P a t s c h, Narona, Sp. 55 do 56.
2J H. M i II e r, ltnerara Romana - Romische Rei'Sewege an der Hand der
Tabula Peutingeriana dargestelIt, Stuttga'rt 19'16, Sp. 467 do 468, karta 139: Strecke
50 Salona, Vid. Trebinj e. Ravennatis Anol1ymi Cosmographia IV, 16, ed. J. S c h n e t z
Itinera Romana, Lipsiae 1940, p. 55. U Antonini Augusti Itinerara provil1ciarum et
1I7aritimulrl, p. 51 , ed. O. e u n t z, 1928, na cesti a Salonis Durrachillm ( 37,338,3'39)
isputena je putna lanica B i g e s t e, jer ovaj itinerar daje zbirnu dis tancu Auf
ust ianis XXV Namrla, to se slae sa podacima Tabule koja daje ovaj red: ad
Fusciana X/Il Big esle XIII Narona (Ta,b. Peut, %7) . Cesla Antoninova itinerara mo
ra da je ostvarila trasu za j e d n u milJu. Dis tance, dakle, ne divergiraju, pa
se lokalizacija Aufuslianis = ad FUllsciana u a Bigeste u moe
prihvatiti.
V. bilj . 4. , pos bno str. 142 do 1143. Usp. u nav. i bilj. 19a. 24
309
PROBLEM UBIKACIJE BIGESTE
od 4.306 nl (oko 3 rimske milje ), Patseh j e doao do da se radi, ili
o greci Tabule ili da putnu stanicu Bigeste treba traiti (dalje) sjeveroza
padno od Humea (sl. 2).25
Realnija je svakako druga pretpostavka.
20
Ako, naime, cestu 5a Humea
produirno jo 4 km dalje, dolinom Trebiata i Mlade,
u kojima se dosta rimskih ostataka.
27
Osim fragmenata od dva miljo
kaza,2B ovdje su otkopani i temelji dviju rimskih zgrada. Moda se man
sio nalazila upravo na lok. Varo (!), koji Fiala nazi va gdje je otko
pan rimski arhitektonski kompleks zgrada (preko 63 X 47 m), i to u bli
zini samog puta (sl. 3). Na Gradini (k. 256), iznad Varoi, bila je
__ o -260- - ---""I
.
._'
--11 0-';
I
I
I
I
<>
o
<"oo
I
I
I
I

I
I '
I 4
+-Si-.,
, ""3 ' 0" ,
--- --------. ------ q ----------------_. ----.,

..

.... ---130----
Sl. 3. Kompleks rimskih zgrada na lok. Varo II CF. Fiala, GZM
1895,365, sl. 1 = WM V, 164, sl. 1) .
i jedna rimska straarnica (kastel?), za zatitu probojskog mosta, ceste i na
selja (mansio?). Ovaj je lokalitet udaljen od (Humac) neto preko
'-' Narona, Sp. 64. Usp. P a t s c h, Jaht1b. f. Altertumsk., II, 106.
,. Mj. cit. II bilj . 24.
27 F. F i a l a, GZM 1'893, str. 5-23 i d. = F i a l a - P a t s e h, WM III, 282 d.
F i a l a, GZM 1,895, s!'r. i d. = WM V,
,. V. bilj. 1'8.
" F i a l a, GZM 1'893, str. 525.
310
IVO BOJANOVSKI
4 km, dakle upravo onoliko koliko iznosi razlika Humca i stvarnog
poloaja Bigeste, a po ucrtanoj trasi ceste.
Sretna je okolnost to se i u u dolini Tihaljine,
ment miljokaza sa oznakom milijacije XLIIIm. p.,JO na osnovu je vd
Patsch lokalizirao u putnu stanicu Ad Fusciana (Tab. Peut. 467).31 Ako,
naime, od dananjom cestom, koja se uglavnom dri trase
komunikacije, produimo prema jugoistoku do putne stanice Bigeste,
koja je udaljena XIII m. p. = 19,240 m, se upravo
jer distanca od 19,240 m upravo odgovara razdaljini od do
Prema tome, putnu stanicu Bigeste svakako treba lokalizirati
a ne na Humcu.
U se - na osnovu bogatih arheolokih podataka - moe uka
zati da je rimska cesta Salona-Narona, koja je vodila lijevom obalom Tiha
ljine, Mlade i Trebiata, na desnu obalu Trebiata prela u Vitalj ini, a ne u
Humcu, koji i dalje ostaje kao alternativno mjesto prijelaza. U Hu
mac-Vitaljina, u stvari, vezivala se na glavnu komunikaciju cesta
za Naronu, zvana "Sekulan({. Mansio Bigeste nalazila se, dakle, u dananjim
a ne na Humcu, pa ostaje i dalje otvoreno pitanje - li
rimski logor u Humcu, koji je Mommsen identificirao sa Bigeste (CIL III
p. 1029, 1501), tako i nazivati. Svakako ne smije se ni vj erojatnost
da se i logor, nam ime nije na epigrafskim spomenicima, zvao
Bigeste, kao i mansio, ali postoji i da se zvao S obzirom
da se cijelo oko Ljubukog nazivalo pagus SCW1asticus, moda bi
se moglo i ime logora dovesti u vezu sa pojmom
SCW1asticus, upravo zato to ovaj pojam iz samog Ljubukog, dakle,
iz neposredne blizine logora, ali i ne mora.
B a II if - P a t s c h, StralS'sen, br. 29 i str. 62.
31 Jahrb. f. Altertumsk. II, 1908, str. 104-105. Na str. 10'6. Patsch daje mi'kro
topografski opis trase rims,ke ceste na poddionici Proboj - Humac: rimski most u
Proboju (kod gosti one - ispod Hercega - poljskim putom
Proboj-Ruja-polje Bungrovine (Varo?) - Radi ki prokop - groblje na Kosovoj
gorici - Ruja -- na Humcu (kod Joza
~
;I;>
t:l:l
!:
....
1. Novi miljo kaz sa G r a i n a :,a 2. Miljokaz caira Proba iz Vitalj.ine 3. Ko nstancijev miljokaz iz Vi
Humou taljine
MARKO
MANASTIR SVETOG PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA
Ostaci manastira s v. Petra de Campo nalaze se 7 km. od
Trebin ja, na rubu Divarskog polja juno od sela Bihova, odnosno njegovo8
zaselka

Manastir je bio podignut pored staroga puta Epidaurum '
Ad Zi zio.2 Oko manastira i po Divarskom polju nalaze se tragovi
naselj a sa brojnim fragmenti ma tegula. Stari put je nesumnjivo i u
toku srednjeg veka ostao II upotrebi kao komunikacija koja je spa
jala Travuniju sa Jadranskom obalom. Ova je verovatno i uticala
na samu lokaciju manastirskog kompleksa.
Kompleks manastira sv. Petra de Campo je obuhvatao veliku crkvu
sv. Pe tra, su ostaci srueni 1906 g. prilikom izgradnje nove crkve sv. Petra
na istom mestu,3 manj u crkvu sv. Pavla: su ruevine relativno dobro
vane, ostatke manastirskih zgrada i nekropolu (Sl. 1).
1 Suprotno miljenje lociranj.u manasti.ra sv. Petra de Campo na ovome mc
Lmos i P. (P. e r o v i Ostaci staroga benedrktins;kog manasti-ra sv.
Petra u Bje loj 'li Boki Kotor koj , Starinar, serija III, 1924/25, 15'1-156) sma
da se pod imenom manas,ti r a sv. Petra de Campo u ,istorijskim izvorima
pomin je manastir sv. Pelra tl Bje loj. To miljenje zasniva na .podacima iz pisma
pape Klimenta VI kraljll Duanu (T. S m i i k l a s, Codex cLiplomaticus XI, Za
greb 1913, 179), gd se manastirima koji pr i.padaju ko torskom
pomi.nj e i manastir sv. Petra de Campo. Iz toga da se to moe odnositi
samo na manastir sv. Petra u Bjeloj, s obzirom da se on naIni na
Kotors ke episkopije a ne na manastir sv. Petra kod Trebinja ,koji je na
Tr binjsk' epi skopij . Sa ovim se ne bismo mogli sloiti u
vidu da II to vreme kotol'ski episkop upravlja i upranjenom Trebinj
skom episkopijom, pa se i manastir SoV. Petra kod Trebinja treba da nalazi u nje
govoj vl asti. Sa druge strane i sam naziv "de Campo, koji kazuje da se manastir
naLzi u polju, pre se m oe odnositi na mana-stir sv. kod Trebinja, koji se
stvarno nalazi II polju, nego na manastir sv. Petra u Bjcloj.
2 D. S e r g e j e v s k ,i, Rimska cesta od Epidaura do Anderbe, Glasnik Ze
maljskog mU7. eja u Sarajevu XVII, 1962, IH.
3 S. D e l i Petrov man<lJstir kod T'rebinja, Glasnik Zemailjs'kog muzeja u
BiH XXIV, 1912,276.
4 Za manju crkvu se smatra na osnovu narodne tradicije da je
sv. Pavlu to se ne moe potvrditi, s obzirom ,da je i'storijski izvori nigde
ne pominju posebno. Ovaj naziv poto je uao u literaturu u ovom.:
radu, samo kao termin.
MARKO POPOVIC
!
Sl. 1. Situacioni plan manastira sv. Petra de Campo posle izvrenih arheolokih
iskopavanja - povrine zone dobro podnica. (prema
terenskom snimku M. Jedd, plan abradila arh. N.
315
MANASTI R SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBlNJA
S obzirom na svoj ovaj manastirski kompleks je dosta rano
da panju, tako da su na njemu u vie navrata vreni
radovi.
Prva iskopavanja vrio je 1883. g. austrijski general Iskopava
nja su bila manjeg obima i o njima, na alost, ne postoji nikakva dokumenta
cija.
s
Godine 1906, neposredno posle ruenja ostataka crkve sv. Petra i rasko
pavanja grobova koji su se nalazili u njoj , S. je sakupio sve podatke
do kojih je mogao i dao opis ostataka crkve sv. Petra pre ruenja, kao
i opis crkve sv. Pavla.
6
Ovaj rad je veoma dragoceu poto daje niz poda
taka do kojih se danas vie ne moe s obzirom na izmenjeno stanj e
objekta. Nekoliko godina kasnij e u jesen 1911. godine dr. V. je vrio
iskopavanja grobova u crkvi sv. Pavla i u porti oko nje. Tom prilikom otkri
vena su 23 groba bez priloga.? Blii podaci o ovome iskopavanju nisu poznati .
Dr V. je kasnije nastavio iskopavanja ostataka crkve sv. Petra
kojom pr ilikom su verovatno bile otkrivene neke od prostorija crkve.
Pored ovoga, vrena su i iskopavanja na lokalitetu Mirilov manastir oko
800 m daleko od manastira sv. Petra. Istovremeno je ispitan i manji broj gro
bova ispod koji se nalaze na nekropoli oko crkve. Na alost, rezul
tati ovih iskopavanja nisu publikovani sem jednog izvetaja,8 a celo
kupna dokumentacija i planovi koji su bili. pripremljeni za publikovanje su
nestali za vreme II svetskog rata.
Godine 1968. u cilju kompletnog istraivanja kompleksa manastira sv.
Petra preduzeta su sistematska arheoloka iskopavanja u okviru jugosloven
projekta za arheoloko ispitivanje ireg Trebinjice.
Tom prilikom su otkriveni i ispitani ostaci crkve sv. Petra, osim dela koji se
nalazi ispod sadanje nove crkve, izvreno je iskopavanje gotovo celog pro
stora u unutranjosti crkve sv. Pavla, kao i ispitivanje temeljnih zona svih
njenih zidova i istraen je prostor crkava i oko obe crkve."
Arheoloka iskopavanj a objekata koji su verovatno pripadali kompleksu
manastira, a se tragovi naziru, nisu vrena s obzirom da se
nalaze na prostoru dananjeg seoskog groblja. Iz iStog razloga nije ispitivana
ni nekropola sa koj a se nalazi u okviru kompleksa mana
stira, a koja je ukopom recentnih grobova pod u velikoj meri unitena.
Pre nego to na opis i analizu arhitekture, kao i razmatranja
r ezultata do kojih se dolo arheolokim iskopavanjima, neophodno je pret
hodno se zadrati na analizi podataka koje nam o manastiru sv. Petra de
Campo daju istorijski izvori.
*
O manastiru sv. Petra de Campo imamo relativno malo podataka u isto
rijskim izvorima, i to uvek uzgrednih te je stoga neophodno da istorijat ma
nastira i podatke o njemu posmatramo u sklopu izvora i podataka, kojima
5 V. o-r ov i Iskopavanja u Pern-ovom manasti.m :kod Trebinja, Jugoslo
venski isto rij-ski 1--4, 193'5, 7'50.
, S. D e I i n.d. 275-282
7 V. Coro v i manastiTi , Sta:rina.r, serija, II , 1923, 70.
, V. Co 'r o v i I'&kopavanja 'll Petrovom manastiru ... 750-75'1..
, M. P o p o v i Crkva sv. Petra II Divaru kod T rebi-nja , Arheoloki pregled
10, 10968, 202 - Iskopavanja SlU vrena u okv.i.ru
kojom prili.kom je iz -is tih sredstava fina,nsirana i preventlvna konzervaclJ a kOJU
je vrio Zavod za zatitu spomenika k-ulru're B i H. Tom pril,i,kom je iz nam.a ne
poznatih r azl oga zida june kapele kao otvor ",rata .koJa tu
nitkada nisu postojala a ugaoni ,pilastar II potpunosti
316
MARKO POPOVJC
raspolaemo o Trebinjskoj episkopij i. To pl ns tveno zbog toga to
smatramo da je sudbina manastira, tokom celoga nj egovoga postojanja, usko
vezana sa sudbinom Trebinjske episkopije.
Pitanje vremena osnivanja Trebinjske episkopije nije reeno. Prvi sigu
ran podatak o njoj nalazimo u pismu pape Benedikta VI TI od 27. septembra
1022. godine arhiepiskopu gde se pored os talih episko
pija, pod njegovu jurisdikciju stavlja i Trebinjska episkopij a.lO Ovaj podatak
nam daje da da je Trebinjska episkopij a os novana ve
rovatno pre 1022. godine. Kasnije tokom XI i XII veka Trebinj ska episkopija
se vie puta pominje u papskim pismima u vezi sa -"porom koji jc
crkva imala sa splitskom, a zatim i barskom crkvom u vezi sa jurisdikcijom
nad Trebinjskom isusednim episkopijama.
ll
Prvi podatak o manastiru sv. Petra de Campo nalazimo u Letupisu popa
Dukljanina, gde se kae da je ovde sahranjen kralj Radoslav, brat zetskog kra
lja MihajlaY podatak nalazimo II znatno kasnijem delu Mavra Orbina,
Kraljevstvo Slovena, gde se navodi da je raki veli ki upan Desa umro u
Trebinju i sahranjen u manastiru sv. Petra de Campo.T3
Godine 1265. pominje se trebinjski episkop Salvije II izbeglitvu u Du
brovniku.
T4
Proterivanje trebinjskog episkopa iz njegove dijeceze nesumnjivo
stoji u vezi sa ratom kralja Uroa I i Dubrovuika 1252. g. Po skloplje
nom miru 1254. g. crkva gubi svu vlast nad episkopima
na teritoriji srpske drave.
Ts
S obzirom da se kasnije trebinjski episkop po
minje u Dubrovniku samo kao titularni, moe se zakljuciti da je posle 1254. g.
Trebinjska episkopija ostala upranjena. titularnom episkopu Tre
binja daju ostrvo Mrkan sa tamonjim benediktinskim manastirom tako ela
se episkop trebinjski II kasnijim izvorima naziva i mrkanski.
T6
po jed
nom pismu od 6. januara 1346. g. pape Klimenta VI kralju Stefa nu Duanu,P
moemo da je Trebinjskom episkopijom posle progonstva episkopa
Saivija upravljao kotorski episkop. U tome pismu papa trai od kralja Stetana
Duana da vrati episkopu kotorskom Sergiju neke manastire i crkve koje su
raniji kraljevi Rake zauzeli, a koje potpadaju pod vlast episkopa kotorskog.
tim posedima nalaze se i neki koji su nekada pripadali trebinj skoj epi
skopiji, kao benediktinski manastir s . Petra de Campo. U pismu
dan kasnije papa ponovo trai od kralja Stefana Duana da episkopu kotor
skom sakupljanje desetine ostalim i u KonavIju, Trebinju i
oblastima koje su nekada pripadale Trebinjskoj episkopi j i. T8 Kakav
je bio ishod ovoga traenja, II izvorima nema pomena.
Posle raspada srpske drave i dolaskom Trebinja pod vlast bosanske
drave, u vreme kraJja Tvrtka 1377. g., prilike za Trebinjsku episkopiju se
menjaju. U to vreme pominje se u Trebinjll episkop mrkanski Ratko, poda
10 1. K II k u l j e v i Codex diplomat icus I, Zagreb, 1874, 104.
1\ B. P a n cl l De dioecesi tr1bunens.i et mercanensi, Roma, 11959, 102.
12 F. i Letopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, 19'28, 360; uporedi,
Letopis popa Duklj::.nina, priredio V. M o i n Zagreb, 1-950, 96.
" M. OOJ" b i n i, Il regno de gli Sla\li, Pesaro, 1601, 245; uporedi, M. O r b i n,
Kraljevstvo Slovena, Beograd, 1968, 15.
14 T. S m i l a s, Codex diplomaticus V, Zagreb, 1907, 34'2.
15 K. J i r e e k, Istorija Srba I, Beograd, 1952. 179 i 266.
16 B. P a n d i n.d. 17; K. J i r e e k, IstOTija Srba II, Beograd, 1952, 79.
17 A. T h e i il e r, Vetera mOilumenta Slavorum historiam H
lust,rantia, Romae, 1>863, 216; T. S mi i k 1 a s (Codex diplomaticus XI 179) po
greno datira pismo godinu dana ranije, odnosno u 6. januar 1345. g.
IS T. S m i i k l a s, Codex D1p1omaticus XI, Zagreb, 1913, 264.
317
MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD
nik kralja Tvrtka.
'9
Neto kasnije 1401. i 1411. godine u aktima
arhiva pominje se crkva sv. Petra de Campo.2 Poslednji podatak o manastiru
sv. Petra iz 1456. godine, gde se kae da j e episkop Mihajlo napustio
svoju di j ecezu j e svetenicima crkve sv. Petra u

*
Crkva sv. Petra predstavlja krstoobraznu baziliku sa polukrunom
apsidom i pravougaonim prostorima. Uz oltarski prostor nalaze se
proskomidija i

U zapadnom delu crkve uz pevnice nalaze se se
verna i juna kapela i prostrani narteks koji zahvata celu irinu crkve (Sl. 2) .
Kompletna ni j e mogla biti u potpunosti istraena s obzirom
da se na njenim ostacima nalazi nova crkva sv. Pctra podignuta 1906. godine.
Ova crkva lei svojim delom u naosu stare crkve koji smo zbog toga
samo malim delom uspeli da istraimo (T. I).
Oltarski deo crkve je apsida sa pravougaonim prostorom
ispred, koji se dalje produava u naos crkve. Oltarski prostor je od naosa ve
rovatno bio odvojen pregradom ostaci nisu Pregrada se mogla
nalaziti II ravni sa zidom prostora. Du apside sa unutra
nje strane zida otkriven je ostatak jednog prizidanog sokla irine 30 crn,
samo u visini jednog reda kamena koji nesumnjivo predstavlja osta
tak sedita-subselia. Ovaj sokI, odnosno sedita su bila prizidana uz malte
risani zid apside, a maIterni pod u apsidi prua se samo do ovog prizidanog
dela_ Prilikom izrade poda sedita su postojala, to nam da
da su sedita nastala istovremeno sa izgradnjom crkve. U sredi
nom delu apside u malternom podu se nalazi otisak stuba trpeze
duina j edne strane iznosi oko 1,10 m, dok ostale tri strane nisu u
otisku, kao ni sam stub (T. IV, 1).
Severno od oltarskog prostora nalazi se proskomidija kvadratnog oblika.
Na junom zidu proskomidije nalaze se vrata irine 1 m koja vode u oItarski
prostor. U jugozapadnom i uglu nalaze se ugaoni pilastri
(T. II, 1) .
Juno od oltarskog prostora nalazi se istog oblika i dimenzija
kao i proskomidija (T. II , 2). Deo severnog zida ove prostorije j e uniten pri
likom izgradnje nove crkve. U uglovima ovog zida nalaze se pilastri
sa napred opisanim u proskomidiji. Iz vode troja vrata, i to jedna
irine 70 cm. u oItarski prostor, druga irine 95 cm. u junu pevnicu, i
koja vode izvan crkve. irine 80 cm (T. III, 2). Sva troja vrata su bila zatvo
rena u tehnici suhozida, nesumnjivo tek posle ruenja, poto suhozid ne lei
" K. J i r e e k, htorija Srba I, 267.
20 K. J i r e e k, element u topografskoj nomenkla turi balkan
sklih zemalja, Zborni:k K. Beograd, 1-959, 4-83.
11 G. L u cca r i, Copioso ris.tretto de gli annal i eLi Rausa, Venetia 16D5, 101.
22 Terminologija koju smo u ovome radu usvoj ili za prostorije crkve sv. Petr a
zasnovana j.e na dispozicij>i samoga pl ana. S obzirom da se radi o krsto
obraznoj bazilici .koj a j e po svome planu najlblia vizantij.skoj shemi osnove, to je
i terminologija kojom se koristimo tome Pri ovome imamo u vielu
da, s obzirom da se radi o benediktinskom mMlastiru, na
mena prostorija ne mo.ra odgovarati terminologiji koju "mo usvojili. To se posebno
odnosi na prostorije kO.ie se nalaze severno i juno od oltara, akoje smo
kao pro.S<komidiju i
318
MARKO popovrc
direktno na pragu vrata na sloju uta koji se formirao prilikom rue
nja crkve.
n
Pevnice. severna i juna, pravougaonog su oblika i istih dimenzija.
24
U utu unutar pevnica je vie blokova sige, koji po svom
4 . 5
, .
Sl. 2. Crkva sv. Petra - rekonstrukcija prvobitne osnove (prema
terenskom snimku M. Jedd, reko:fLStrukcija M.
obliku nesumnjivo eme delove sruenih lukova koji su se nalazili iznad pro
laza iz pevnica u naos, analogno istoj pojavi u crkvi sv. Pavla,
" U sredinjem delu nalazi se na nivou poda zidana konstrukcija
neprav,ilnog oblika, samo od jednog reda kamena. Malterni pod pros.torije
podilazi pod ovu konstpukcij.u, to da je ona naslala nesumnjivo k3!snije.
S obzirom da se ispod nje ne nalazi gr.ab, ona verm'atno predstavlja substrukciju
nekog unitenog groba ukopanoga II ut posle T1uenj3. crkve.
u ,Pev-nice su dimenzija 3,25 >< 4,00 m.
319 MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBI NJA
severna kapela je pravougaonog oblika,25 i nalazi se u produetku
severne pevnice (T. II, l). U i jugozapadnom uglu kapele nalazi
se po jedan ugaoni pilaslar. Kapela ima troja vrata, i to jedna na junom zidu
koja vode u naos crkve, irine 96 cm, druga na zapadnom zidu irine 90 cm
koja vode u narteks i na severnom zidu koja vode van crkve, irine l m .
Sva troja vrata su nastala istovremeno prilikom gradnje crkve, s obzirom da
nema nikakvih tragova naknadnog probijanja. Vrata koja vode u naos i nar
teks su naknadno zazidana, i to vrata prema naosu dosta tronim zidom sa
malo maltera, dok su vrata prema narteksu zazidana jakim kompaktnim
zidom kvaliteta ostalim zidovima crkve. po ovome, moemo
pretpostaviti da navedenih vrata nisu izvedena istovremeno, vec
da su prvo, verovatno, bila zazidana vrata prema narteksu, a kasnije i vrata
prema naosu. Unutranjost kapele je prilikom gr adnje nove crkve sv. Petra
1906. g. bila kao tako da je prilikom ukopavanja
uniten gotovo u potpunosti pod kapele, kao i sloj ispod poda.
Juna kapela je istog oblika i dimenzija, kao i severna kapela.
Prilikom izgradnje nove crkve sv. Petra iz 1906 g. sruen je ceo severni zid
kapele na kome su se, verovatno, analogno severnoj kapeli, nalazila vrata koja
su povezivala junu kapelu sa naosom i ugaoni pilastri. Ova kapela je sa nar
teksom bila povezana vratima irine 1,10 m, koja su naknadno bila zazidana
zidom povezanim jakim malterom, verovatno u isto vreme kada su zazidana
vrata severne kapele.
Narteks, u obliku izduenog pravougaonika,26 zahvata celu irinu zapad
nog dela crkve. Na sredini zapadnog zida narteksa nalazila su se vrata glavnog
ulaza u crkvu irine 2,10 m. Na ovom zidu, po podacima S.
postojali su i visoki zasvedeni prozori. zid nar teksa je
poruen prilikom izgradnje nove crkve. Tada su uni tena i vrata koja su vo
dila iz narteksa u naos. Vrata koja vode iz narteksa u severnu i junu kapelu
su, kao to je napred naknadno zazidana (Sl. 6). Severni zid narteksa
je uniten ukopavanjem jednog groba. Na njemu su se nalazila
vrata prema crkvi sv. Pavla od kojih je samo jedan dovratnik (T. V, l,.
Ispred ovih vrata otkrivena je povrina oko 6 m
2
, kamenim plo
nepravilnog oblika (T. III, 1). Na zidu narteksa se nalaze dva
pilastra; ugaoni pilastar na mestu gde se spaja severni zid crkve sa
zidom narteksa, i pilastar u produetku junog zida severne kapele.
Verovatno je postojao, analogno ovome, pilastar na mestu produetka
severnog zida june kapele koji je uniten ruenjem tog dela zida. Na spoju
spoljnjeg junog zida crkve sa zidom nm-teksa nema pilastra, se
juni zid crkve nastavlja u juni zid narteksa sa kojim stoji u jasnoj
vinskoj vezi. Ovakva situacija sa pilastrima u ovom delu crkve postavlja pita
nje da li je narteks istovremeno sa crkvom ili kasnije. Posmatra
ugaoni pilastar, dolazimo do da je severni zid narteksa morao
na tome mestu biti naslonjen na pomenuti ugaoni pilastar bez
veze. na mestu gde se juni zid crkve spaja sa junim,
odnosno zidom narteksa nema ugaonog pilastra pa ni pilastra
na fasadnom delu junog zida gde bi, po rasporedu ostalih pilastra
na fasadama crkve, morao da postoji, oba zida, kao to j e napred
stoje II direktnoj vezi. na zapadnoj fasadi narteksa nema
ugaonih pilastra gde bi se, kad se crkva posmatra u celini, mogli
sve ovo, mogli bismo do da je narteks nastao
25 Severna k3Jpela je dimenzija 5,35 X 3,50 m.
26 Dimenzije narteksa su 14,8'5 X 3,20 m.
27 S. D e 1i n. d. ns.
320
MARKO POPOVIC
kasnije, odnosno posle izgradnje same crkve. ako posmatramo plan
crkve, njene proporcije l dispoziciju prostora II crkvi , te ko bi sc mogla pri
hvatiti da je crkva prvobitno bez narteksa. prif g ovome
ide i da postoje vrata koj a vode iz nalteksa u sevcr nu i junu ka
pelu koja su nesumnjivo istovremeno sa crkvom a je koncepcija
bazirana na pretpostavci da se u njih ulazi iz narteksa, a nc direkmo sa pro
stora ispred crkve. sve to smo napred izneli, m07cmo
da je crkva bila zamiljena prvobitno sa narteksom, s tim to j e bila izgra
prvo samo crkva a odmah potom i narteks, to je uslovilo unap!" ' d opi
sane poj ave koje nas navode na sumnje u istovremeni nasta na] crkve i nar-
teksa.
Zidovi crkve su od manjih kamenih blokova, pritesa
nih, povezanih belim malterom. Zidovi su fundi ra ni na prirodnoj
steni koj a lei 10 do 50 cm ispod nivoa poda crkve. Temel j ne zone zidova su
isto kao i nadzemni delovi. visina zi dova vari ra 60
i 90 cm iznad nivoa poda. Spojnice kamena su grubo fll govane. U unu
tranjosti crkve zidovi su bili maltcrisani belim malterom finije
strukture debljina varira 10 i 15 mm. Na ovom mal teru nisu
zapaeni nikakvi tragovi fresaka. Povrine maltera su manje ili vie
na zidovima gotovo svih prostorija crkve sem u narteksu (T. I V, 2).
Interesantno je napomenuti da su zidovi malterisani sve do dna temelja,
tako da se donj e zone malterisanih povrina zidova nalaze ispod ni voa poda
(T. IV, 2). Ovde se nesumnjivo radi o torne da su zidovi bili iznutra prvo
omalterisani, pa se tek posle toga pristupilo nivelisanj u prostorija i izradi
podova. Fa ade crkve su bile pilastrima irin 20 cm. a
fasadi se nal azi 8 pilastra, na severnoj 4, a na ju7.noj 3, gde nedost..l je jedan,
napred pomenuti, pilastar na mestu gde se spaja juzni zid crk I sa Juzl1lm
zidom narteksa. Da li su fasade crkve bile malterisane i li nc, teko je
s obzirom da na ostacima zidova nisu otkri veni nigde t ragovi fa
sadnog maltera. Moemo samo pretpostaviti, s obzirom da SLl kvaderi kamena
samo grubo pritesani , da su fasade crkve bile malterisanc. Takode nemamo
nikakvih ostataka prozora, kao ni njihove eventualne dekoracije. Prilikom
iskopavanja crkve sv. Petra nije na([<..:n ni jedan fragment dekorativne plastike,
niti bilo kakav komad profilisanog kamena.
Pod u crkvi bio je od maltera u dva sloja, od kojih donji
sloj, debljine 5 do 7 cm, beli malter grublje strukture iznad koga
se nalazi tanak sloj maltera sa dodatkom tLlcane opeke. Ispod. malter
nog poda nalazi se sloj supstrukcije od nabijenog sitnij eg kamena.
Supstrukcija poda lei direktno na prirodnoj steni. U svim pro
storijama crkve pod, ili supstrukcija poda, relativno je dobro sem u
narteksu, gde nema tragova poda, i u severnoj kapeli, gde su samo
manji delovi (Sl. l). Pod je u svim prostorijama na priblino istom nivou,
sem to je u aspidi za oko 20 cm vii u odnosu na nivo u ostalim pros torijama
crkve. Nivo poda u narteksu je, morao biti neto vi"i n go II ostalim
delovima crkve s obzirom na nivo prirodne stene na kojoj je pod verovatno
leao.
Na ostacima poda u svim prostorijama crkve zapaeni su jasni
tragovi gorenja sa slojem gari iznad poda. U proskomidiji i se\ernoj pevnici
tragovi vatre vide se i na zidovima. Sve istraene prostorije crkve bile su
ispunjene utom koji od obruenih zidova, i zemljom sa sitnijim ka
menom. u povrinskim slojevima. U ovom utu u unutranjosti crkve
otkriveno je 13 grobova sa grobnim konstrukcijama od kamenih
U proskomidiji j e otkriven jedan grob, II dva, u severnoj
321 MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA
pevnici est , i u junoj pevnici jedan.7,8 Svi ovi grobovi su ukopani u ut i lee
iznad nivoa poda. Samo dva groba, otkrivena u severnoj pevnici,
su ukopavanjem otetila pod. U narteksu su otkrivena tri groba od kojih je
jedan ukopavanjem sruio deo severnog zida narteksa. Drugi grob je ukopan
uz zapadni zid narteksa levo od ulaza i iznad njega se nalazi
Ovaj grob se nalazio ispod pretpostavljenog nivoa poda, a oko
30 cm iznad nivoa poda. Ni u jednom od otkrivenih grobova nije nita
od grobnih priloga. Orijentacija gotovo svih grobova se poklapa sa orijenta
cijom crkve, sem grobova otkrivenih u nar teksu je orijentacija jug-sever,
to je uslovljeno ukopavanjem grobova pored tako orijentisanih zidova nar
teksa. po podacima koje nalazimo kod S. u unutranjosti
crkve sv. Petra se nalazilo vie koje su prilikom gradnje nove
crkve sv. Petra unitene. smatra da su ove nadgrobne pod
crkve.
30
U naosu crkve se nalazio izvestan broj grobova koji su prilikom kopa
nja temelja za novu crkvu raskopani. Tom prilikom S. navodi da je u
jednom grobu uz skelet zlatni privezak sa pet resa.
31
Detaljniji opis, kao
ni crte ovog nalaza, ne postoji pa je samim tim odrediti kome
vremenu pripada. Pored toga, je i jedan komad srebrnog novca vizan
tijskog cara II Foke (963-969), za koji ne kae da je
u grobu.J2 Ovaj komad novca je mogao dospeti u zemlju prilikom iz
gradnje stare crkve sv. Petra. Svakako najinteresantnijinalaz, otkriven prili
kom kopanja temelja za novu crkvu, predstavlja nadgrobna sa natpi
som u kome se pominje knez Sramko. Za nju kae da je otkrivena uz
zapadni zid naosa crkve oko 40 cm ispod povrine i da jednim delom zalazi u
temelj zida.
33
Dimenzije su iznosile: duina 1,30, a irina b,80 m . Nat
pis glasi :
nOI\ETCI A,PC1*E:T<1 VHNlr N4A.a
M4T PHI-o AZNH CI\CUJ z.N1.r<1 J<NE 1<1CP<1M'iI<cf
je datirana u kraj XII veka.
34
Danas se deo na kome se nalazi
natpis nalazi uproskomidiju nove crkve sv. Petra. .
Iz napred iznetih podataka o grobovima koji su se nalazili u crkvi sv.
Petra proizilazi pitanje iz koga vremena oni i da li je vreno sahranji
vanje u crkvi u vreme dok je ona bila aktivni objekat, odnosno dok je sluila
kultu. po dobijenim podacima prilikom arheolokih iskopavanja 1961l .
godine, moemo da su svi grobovi, otkriveni tom prilikom u crkvi
sv. Petra, ukopani u ut, koji se formirao posle ruenja crkve, te da samim
tim iz vremena kada je crkva bila u ruevinama. Nije otkriven ni
jedan grob koji bi mogao poticati iz vremena pre ruenja crkve. Smatramo
da je situacija i sa grobovima otkrivenim u naosu crkve prilikom grad
nje nove crkve sv. Petra. Izuzetak bi mogli samo grobovi iz severne ka
pele, ukoliko su se nalazili ispod nivoa poda. Smatramo da je pogrean za
S. da nadgrobne koje su se nalazile iznad grobova u
28 U severnoj kapeli ni j e otkriven ni jedan grob poto je cela unut,ranjost
kapele prekopana prilikom gradnje nove cI1kve sv. Petra 1906. g. kojom prilikom
su eventualni grobovi bili uniteni. U junoj kapeli 5U na1aeni ostaci grobova,
verovatno unitenih prilikom :ranijili iliskopavanja.
?9 S. n.d.279.
30 listo.
3\ S. D e l i n . d. 21'11.
S. D e l i n. d. 280.
lJ S. D e l i n. d. 281.
J4 M. V e g o, Zbornik srednjovekovnih natpisa B05ne i Hercegovine knj. III,
Sarajevo, 10964, sa starijom literaturolITI.
21 Glas nik Zemaljskog muzeja Bi H - Arheologija
32
322
na koji koju je
crkvu ne sta
da nalazila
od
da je
u vezi s tim
iz XII veka u
na nekom
i sa
MARKO POPOVIC
crkveni i da iz vremena pre
se one nalazile na utu, oko l m iznad prvobitnog
kom pod crkve.
nom sa je otkrivena na oko 40 cm ispod to
da se i ona nalazila na oko 50 cm iznad nivoa to potpuno dovodi
delom leala ispod temelja zapadnog zida.
35
na nove
bova.
do kojih smo doli
nam daje S. moemo
izvriti samo rekonstrukciju prvobitnog iz
crkve sv. Petra, odnosno arhitekture.
Crkva sv. Petra je, po dobro osnovi,
abramu baziliku sa na istoku,
smetenim krakova krsta i narteksom, (Sl.
imala samo drvenu krovnu
rekonstruisati iz osnove, kao i sa
na ostacima crkve sv. Pavla. Naos crkve je bio
vatno dvoslivnim krovom koji bio vii od krovova
ncorl,.,''' ... zida naosa su se nalazili
stori su
su na severnom. odnosno
frontone. Ostale
krovovima.
Posebno interesantan detalj arhitekture
se nalaze kako na
gotovo po pravilu uvek na mestu zidova i na
stri dekorativne imali vanu
ugaoni pilastri, posebno oni u unutranjosti crkve. Ovi
crkve su, s obzirom na dosta tanke
ih u vane Pilastri na fasadama
i njihov ukras. friza arkadica
ispod venca samo veoma pretpostaviti za to
nemarno nikakvih
dosta i izgled pro
zora. moemo da su oltar
ska i imale bifore biforama sv. Pavla. Na
nom narteksa nalazilo se vie zasvedenih visokih prozora tako da
je narteks verovatno bio otvoren. Ostale crkve, odnosno
kon, su verovatno imale zasvedene
prozore.
l
ostacima. Sva vrata crkve su bila
sanih dovratnika i bilo kakve
J5 P.rilikom
zainteresovao
uslovi nalaza.
se za
323
MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA
Crkva sv. Petra PO svemu nije imala kamenu plastiku. Ovaj za
se moe bazirati na da prilikom arheolokih iskopavanja nije
nijedan fragment kamene plastike.
U unutranjosti crkve nema tragova fresaka, su zidovi bili samo
oma1terisani. Pod u crkvi je bio od maltera. Crkva sv. Petra od vremena na
stanka pa do ruenja je zadrala svoj prvobitni oblik i nije prepravljana, sem
to su zazidana vrata severne i june kapele prema narteksu. U vezi s ovim
interesantna je i da na povrinama malternog poda nema
nikakvih prepravki, to bi se moglo S obzirom na to da se ma1terni
pod relativno brzo troi . je situacija i sa malternim povrinama na
zidovima. Na osnovu ovoga moglo bi se da crkva nije dugo
sluila svojoj namem.
*
Crkva sv. Pavla se nalazi pored crkve sv. Petra i znatno je manjih dimen
zija
36
(Sl. 1). Crkva predstavlja jednobrodnu u obliku trikonhosa,
sa oltarskom apsidom i postavljenim aspidama koje su iz
nutra polukrune, a spolja u obliku trapeza. Unutranji prostor crkve bio je
prvobitno podeljen jednim zidom, kasnije sruenim, na naos inarteks. Nar
teks j e relativno malih dimenzija
37
(Sl. 3).
Zidovi crkve sv. Pavla su od manjih blokova pritesanog kamena
povezanog belim malterom. Debljina zidova iznosi 60 cm. U temeljnoj
zoni zidovi imaju sa spoljne strane proirenja irina varira 10 i
20 cm. Oltarska apsida je u temeljnoj zoni spolja pravougaona, pa smicanjem
dva reda kamena prelazi u svom nadzemnom delu u formu trapeza. Sa unu
tranje strane kod sve tri apside se nalazi u temeljnoj zoni zid koji spaja i
krajeve luka, u istoj ravni sa odnosno severnim i
junim zidom (Sl. 1) . Temeljne zone zidova lee na prirodnoj steni a dubina
temelja varira 30 i 60 cm u odnosu na nivo poda crkve. Zidovi crkve
su dosta dobro i njihova visina iznosi 3,50 i 5,50 m (T. V, 2
i T. VI, 1). Zid koji je delio naos od narteksa je samo u temeljnoj
zoni, a njegov otisak na severnom zidu, sa kojim je stajao u
vezi , vidi se do visine od oko 2 m, dok mu se iznad te visine gubi trag. Dosta
je i ugao gde se spajaju severni sa zapadnim zidom crkve. Na tome
mestu se nalazio jedan ugaoni pilastar su ostaci samo u temelj
noj zoni. Zapadni zid crkve je produen u pravcu juga i naslanja se na zapadni
zid crkve sv. Petra, sa kojim stoji u istoj ravni, no bez
ske veze. Temeljna zona ovog produetka zapadnog zida crkve sv. Pavla leLi
na ranije opisanoj povrini kamenim ispred severnog
zida narteksa crkve sv. Petra.
Apside, oltarska i bile su zasvedene konhama, koje se
na odnosno severnom i junom zidu zavravaju lukom od sige koji
na manjim, jednostavno profilisanim konzolama. Konha june pev
apside gotovo je u potpunosti poruena, dok je kod oltarske apside
znatno Konha severne apside je u potpunosti
(T. VII, 2).
Crkva sv. Pavla, po ostacima zidova, s obzirom na nji
hovu malu debljinu a veliki raspon, nije imala zidani svod, samo drvenu
konstrukciju dvoslivnog krova. Gornji zavretak zidova je krovni venac,
u dva reda tanjih kamenih koje ispadaju u odnosu na ravan zida
'" Crkva sv. Pavla je duine 14 m a irine 6,30 m.
" Nartek.s je duine 2,30 m a Lr.ine 5,10 m.
21*
324
MARKO
za oko 10 cm. Iznad zidu crkve nala
zBi su se. s obzirom dvoslivnog
(T. VI, 2).
Prvobitni ulaz crkve sv. Pavla bioie sada
nom zidu naspram severnih vrata narteksa crkve sv.
zidu nema nikakvih tragova ulaza. Portal bio a
o 2 J
Sl. 3. Crkva sv. Pavla - rPlI<r.t,,<:TTl1
terenskom snimku M. Jedd,
nalaze se manja ne
se detaljnije zadrati
lei na konzolama sa konzolama ranije
Luk je bio u vreme kada
Crkva sv. Pavla je imala tri vrste prozora. Na su se nalazile
bifore irine 1,10 m su ostaci relativno slabo Ostaci bifore severne
su neto bolje tako da daju elemente za rekonstruk
ll! V,rata su irine 1,10 ID a v.iSline 1,90 ID.
portal
325

MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA

ciju. Lukovi bifore su od blokova sige i leali su na dekorativnim kon
zolama istog profila, kao i ranije pomenute konzole portala i lukova konhi
apsida. sa kapitelima bifora nisu i mogli bi se rekonstrui
sati po analogijama. Oltarska bifora je bila naknadno zazidana. U vreme nje
nog bifore verovatno vie nije postojao. Na
zidu crkve juno od apside, a ispod krovnog venca, je deo jednog
okruglog prozora - okulusa, oko 40 cm, od blokova sige.
Analogno ovome, verovatno je postojao isti prozori na delu zida
.
... Ir.
.
. ..
SI. 4. sv. Pavla - 'rekon"'t'I1tlli.cija june i istoone fasade (prema terens'kom
snimku stanJa M. Jedd, :rekonstrukcija M.
severno od oltarske aspide ostaci nisu vrstu prozora pred
stavlja uski prozor na zapadnom zidu crkve, koji se prema spoljnoj strani
suava u oblik pukarnice.
39
Od poda crkve je samo jedan mali deo u junoj apsidi
(Sl. 1). Pod je bio od sloja maltera debljine oko 5 cm, iznad
koga se nalazio tanak sloj maltera sa dodatkom tucane opeke, kvali
teta podu crkve sv. Petra.
40
Unutranjost crkve je prilikom ranijih iskopava
nja bila cela prekopana. Tada je bilo otkriveno vie grobova o kojima nije
" Visina prozora je 90 cm a irina ue strane '15 cm.
.., Prvobitni pod lei na ikoti 49,94 m a sadanjJ mvo te:rena u orkvi je oko
cm ;iznad nivoa IPOda.
326
MARKO POPOVIC
potrebna dokumentacija.
41
Prilikom iskopavanja 1968. godine otkri
veni su ostaci tri unitena groba u delu crkve, od kojih su dva bila
Ovi grobovi su imali konstrukciju od kamenih
u svemu istu kao i napred opisani grobovi ukopani u ut u crkvi sv.
Petra, sa kojima su verovatno istovremeni.
Posebno je interesantna i nadzemna grobna konstrukcija koja
se nalazila u narteksu crkve sv. Pavla, prizidana uz njegov severni zid, a koja,
na alost, danas vie ne postoji. Prilikom iskopavanja 1968. godine otkriveni
su samo neznatni ostaci ove grobnice, ali podaci ma koje je dao
S. koji je imao prilike da je vidi relativno dobro je
sa dosta sigurnosti rekonstruisati njen izgled i dimenzij e.
42
Grobnica je bila
prizidana uz severni zid crkve, a po duini je zahvatala prostor od zapadnog
do zida narteksa, koji su istovremeno njene strane.
strane grobnice su zidovi irine oko 30 cm. Sa gorn.ie strane grobnica je
bila zatvorena kamenom Unutranji prostor grobnice j e bio irine
85 cm, a duine 2,30 m. Visina grobnice iznad nivoa poda iznosila je oko 1 m .
Ulaz u grobnicu pravougaonog oblika, dim. 40 X 80 cm, nalazio se na zapad
nom zidu. Iznad ovog otvora se vide ostaci luka. Otvor je ne
sumnjivo istovremeno sa crkvom poto nema nikakvih tragova nal(
SI. 5. sv. Pavla rekonstrukcija opteg izgleda (crte .
i M.
nadnog probijanja zapadnog zida crkve. Posle sahrane otvor je nesumnjivo
bio zazidan u punoj irini zida. Substrukciju grobnice nepravilno izlivena
masa kamena i maltera koja se spaja sa temeljnom zonom zida nar
teksa (Sl. 1). Iz svega ovoga proizilazi da je ova grobnica sagra
istovremeno sa crkvom. Grobnica je izgleda bila sve do 1908.
" Kod S. nalazimo podatak da se u unutranjosti crkve nalazilo vie
nadgrobnih za koje je on smatrao da orkveni pod. Godine 1968. bila je
samo jedna od ovih
" S. D e l i n. d. 278.
327 MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA
godine kada je otvorena, kojom prilikom je u njoj skelet bez grobnih
priloga.
43
Ako rezimiramo napred iznete podatke, moemo sa dosta sigurnosti, na
osnovu ostataka, izvriti zamiljenu rekonstrukciju prvobitnog iz
gleda crkve sv. Pavla (Sl. 5), kao i izgleda crkve posle prepravki koje su ka
snije na njoj izvrene. S obzirom da smo napred dali osnovne elemente re
konstrukcije prvobitnog izgleda crkve, se samo na kasnije izvr
enoj prepravci. Prilikom ove prepravke sruen je zid naosa i nar
teksa, sem dela ovog zida na koji je bila prislonjena zidana grobnica, poto je
on u isto vreme i stranu grobnice. Na mestima gde se porueni
zid spajao sa severnim i junim zidom crkve izvreno je blokovanje lica ovih
zidova. Istovremeno izvreno je i ulaznog portala na junom zidu
je luk u to vreme bio poruen. Nova vrata su probijena,
na junom zidu crkve 1 m od zazidanog portala (Sl. 6). Vero
vatno, prilikom ovih radova je bila zazidana oltarska bifora. Osnovni cilj ove
popravke je nesumnjivo bio proirenje unutranjeg prostora crkve, odnosno
naosa na malog i slabo funkcionalnog narteksa. po
_A
e
g llE
_F
1::::::::1 B
U- D
Sl. 6. Hronoloki 'Plan ,kompleksa manastira sv. Petra sa fazama gradnje
- A osnova crkve sv. Petra, XI vek; B osnova crkve sv. Pavla XII vek, e naknadno
zazidana V1rata J)arteksa crkve sv. Petra, D porueni zidov,i prilikom prepravke
u XIII veku, E portal zazidan prilikom prepravke II XIII veku, F zidovi cisterne
'" Is.to.
328 MARKO POPOV IC
sruenom luku starog portala, se utisak da je crkva pre o e prepravke
bila u izvesnoj meri (T. VII, 1).
Kao to je ranije crkva sv. Pavla se nalazi uz crkvu sv. Petra,
odnosno svega 4 m severno, te iz toga i pitanje njihovog
nog odnosa. Kad se posmatra odnos obe crkve, jasno se zapaaju
dve Zapadni zid crkve sv. Pavla je za 4 m produen u pravcu juga
i naslanja se na ugao crkve sv. Petra, sa zapadnim zidom crkve sv. Petra
u istoj ravni. Na zapadnom zidu crkve sv. Pavla se ne nalaze vrata, niti ima
tragova da su se tu ikada nalazila, se ulaz u crkvu sv. Pavla nalazio na nje
nom junom zidu, naspram severnih vrata nar teksa crkve sv. Petra. Iz ove
proizilazi i da se u crkvu sv. Pavla ulazilo kroz narteks
crkve sv. Petra, to jasno govori o njihovoj uzajamnoj vezi , 1(ao i funkciji
r.rkve sv. Pavla u odnosu na crkvu sv. Petra (Sl. 6).
Prilikom arheolokih iskopavanja prostora crkve sv. Petra i crkve
sv. Pavla, odnosno njene june apside otkriveni su zidovi jedne prostorije koji
se naslanjaju na zidove obe crkve bez veze CT. II, 1).
Juni zid ove prostorije je celom svojom duinom naslonjen na zid crkve
sv. Petra, te je i znatno tanji (oko 25 cm) od ostalih zidova prostorije
irina iznosi 60 cm. Funkciju severnog zida prostorije zid june
apside crkve sv. Pavla. Zidovi su do visine od 80 cm i na nj ima nema
nikakvih tragova otvora. Pod prostorije je od sloja kompaktnog hidro
maltera debljine od oko 10 cm i nalazi se na koti 49,03 , to je za oko
30-50 cm nie od podova crkve sv. Petra, a za 90 cm nie od poda u crkvi
sv. Pavla. Tragovi maltera istog kvaliteta nalaze se i na ostacima
zidova. Iz svega izloenog proizilazi pitanje njene namene. Moemo pretpo
staviti, na osnovu pojave maltera, da nema tragova
vrata i bilo kakvih drugih otvora, kao i nivoa poda u odnosu na nivoe podova
jedne i druge crkve, da se ovde radi o ostacima cisterne za vodu. O njenoj
visini i izgledu gornjih zona nemamo nikakvih podataka.
Na ovome prostoru crkvi otkriveno je pet grobova od kojih se
nalaze pored junog zida crkve sv. Pavla, a peti ostacima zidova
cisterne. Svi grobovi su ukopani u ut i po konstrukciji su sa grobo
vima otkrivenim u obe crkve. Grobovi su ukopani dosta plitko tako da su im
poklopnice ili na istom nivou sa pragom ulaza u crkvu sv. Pavla ili
za oko 10 cm vie od nivoa praga kao to je to sa grobom 3. U ovom
grobu je kao grobni prilog otkriven jedan srebrni iz 1534. go
dine. U ostalim grobovima nije bilo priloga. Po vremenu nastanka ovi grobovi
su nesumnjivo istovremeni sa grobovima otkrivenim u obe crkve, s obzirom
da su ukopani u ut koji se formirao posle ruenja crkvi, to se jasno vidi
kada se uporedi dubina grobova sa nivoom praga vrata crkve sv. Pavla. Re
centno groblje na celom prostoru oko crkvi je ispitivanje even
tualnih ostataka zgrada koje su pripadale manastirskom kompl eksu. Oko
1906. godine,44 tu su se jo uvek videli tragovi zidova manastirskill zgrada.
Posebno je opis ostataka jedne pravougaone zgrade su poslednji
tragovi nedavno potpuno uniteni,45 a koja se nalazila oko 12 m zapadno od
crkve sv. Petra. Podrum ove zgrade j e bio zasveden i podeljen na tri manje
... S. D e l i n. d. 280.
., Prema podacima dobijenim od metana poslednji ostat.aik ove zgrade je
sruen 1964. g. prilikom izgradnje jedne grobnice.
J33
MANASTIR SV. PETRA DE CAt\IPO KOD TREBINJA

ma, prihvate vizantijs;ku shemu osnove, pr'i . tome njima bliska
konstruktivna reenja. Donekle istina :kasniji primer, sreo
j Ikod crkve benediktinskog manastira sv. Marije na Mljetu.
69
Na mm-ovu napred iznetih i moemo izvriti dati
ranje arhitekture crkve sv. Petra, odnosno odrediti vreme osnivanja manasti
ra sv. Petra de Campo. Smatramo da manastir nastaje u vreme j3Jke benedik
tinske ekspanzije polovinom XI veka, odnosno najkasnije do BO-tih godina XI
veka kada (Se prvi !put pominje ti Letopisu rpopa Duklja.n.ina u vezi sa sahranom
kralja Radoslava.7 Na ovom pitanju se u daljem izlaganju jo zadrati.
Arhitektura cr1kve sv. Pavla ima dosta .sloenu pro!blemati'ku s ob
zirom da, kao to je to bio i sa crkvom sv. Petra, ni ovde nemamo hli
ih analogija. Tip osnove crkve sv. Pavla, odnosno trikonhos, se u i
rem vremenskom rasponu Ikako u arhitekturi i,stoka, odnosno Vizantije tako i,
istina u a!1hitekturi na Zapadu?! Sam oblik trikonhosa crkve sv. Pavla,
sa apsidama iznutra ,polukrunim a .spolja u obliku trapeza, pre bi se mogao
vezati za vizantijske trikonhose nego za i trikonhose
na Zapadu. Formalno bliske analogije osnovi trikonhosa sv. Pavla nalazimo na
naoj teritoriji u vizantijskoj arhitekturi V i VI veka,n kao i .kasnije
X veka.
73
U Svetoj gori od X veka ,trikonhos predstavlja dominantni
tip osnove, u to vreme redak na ostaloj vizantijskoj teritoriji. Pored izveo
sne sa .planom vizantijskih t'rikonhosa:, trikonhos 'Sv. Pavla se od njih
unekoli-ko ,i razlikuje, no i pored toga moemo smatrati da bLie !poreklo os
nove crkve sv. Pavla treba traiti u vizantijskoj arhitekturi. Razlike u odnosu
na vizantijsku arhitekturu jasno se kada se posmatraju ostala kon
struktivna reenja koja se u potpunosti vezuju za arhitekturu.
Crkva sv. Pavla, kao to je i ranijeie.neto, nije imala kupolu niti svodove,
drvenu ,krovnu .konstrukciju, a 'samo su joj aps.idalni prostori bili zasvedeni
konhama. Po OoPusu zidanja, obradi prozoI1shh bifora i .kasnije zazidanog
nag portala, or.kva sv. Pavla nesl.hlllnjivQ stvaralatvu. Bli
sku analogiju u opusu zidanja, kao i gotovo konstrukciji oltarske
apside nalazimo kod cr.kve sv. Andrije na ostrvu Svetcu, nedaleko
od Visa, koja verovatno iz XII veka?'
Pitanje fun!kcije crkve sv. P3Jvla u okviru manastirskog 'kompleksa sma
tramo da neswnnjivo s toj-i u vezi k3Jko ,sa oblikom njene osnove, tako i po
loajem u odnosu na glavnu manas,tirsku crkvu sv. Petra. Crkva sv. Pavla se
produetkom svoga zapadnog zida naslanja na crkvu sv. Petra u odnosu na
koju je zavisna i poloajem svoga ulaznog portala na junom zidu. Ovakav po
loaj ulaznog portala prilaz crkvi sv. Pavla :kroz narteks
cI1kve sv. Petra. Pri ovome razmatranju treba imati u vidu i da se
u narteksu crkve sv. Pavla nalazio zidani grob istovremeno sa crkvom,
koji je verovatno 'bio za ktitora. Na osnovu napTed ,jznetih poda
taka, moemo da je crkva 5V. Pavla vrila funkiju grobne kapele nu
menj ene sahrani svog ktitora. Pored ovoga, istina dosta mogli
bismo prebpostaviti da je crkva sv. Pavla s obziTom na svoj poloaj ill odnosu
II> Isto.
70 F. S i Letopis, 3,60.
7J D. B o ok o v i Arhitektura . . .le3.
n Trikonhos U gradu i orkva sv. Bogorodice kod Kurumlije, upo
redi, B o k o v i i B. V u lo v i grad - Kurumlija - Studenica,
Star-inar n. s. VII-VIII, 1958, 173.
n Prvobitna crkva sv. Nauma ,j orkva sv. Pantelejmona ti Ohridu, uporedi plan,
A. D e r oko, Spomenici arhitekture od IX do XVIII veka u Jugoslaviji, Beograd,
1%4, IS.
74 1. O s t o j n. d., knj. II, 386.
330
MARKO POPOVIC
Sitniji fragmenti stakla delom su otkriveni na prost oru
crkvi. S obzirom na svoju fragmentarnu ne daju nam
rekonstrukcije oblika, sem jednog fragmenta stakla sa poda se erne kapele
koji nesumnjivo predstavlja obod manje zdele.
Od metalnih nalaza je samo jedna gvozdena strelica u sloju gari
i poara u junoj pevnici (T. VIII, 6),
Nalazi novca su retki. Otknvene su samo dve bron
zane mince, i to j edna u utu pored junog zida crkve sv. Pavl a , koja se po
tipu datira u 1436. godinu,49 a druga pored zapadnog zida iste crkve koja se
datira u 1551 godinu.
so
Otkriveni nalazi keramike grube fakture koj e smo izdvojili u kul
turni sloj daju vrlo malo za precizniju hronol oku determinaciju
prvenstveno zbog svoje malobrojnosti, kao i postojanja amo jednog
kog oblika, odnosno lonca, pojava nije za jednu epohu,
se javlja u irem vremenskom rasponu. Srednjovekovna kerami! a sa pod
Trebinja, odnosno njegove ire okoiine .io je uvek veoma m al o poznata,
tako da u ovom nismo u da izvri mo ni datiranje po ana
logiji. Jedino to u vezi sa ovim nal azima moemo jes te da oni
iz vremena ruenja crkve sv. Petra, to vai za keramiku iz
kona i iz june kapele. Sud otkriven u nart.eks lI , koji e po svom
obliku i fakturi znatno razlikuj e od ostalih nalaza keramike, mogao bi se,
po daljim analogijama, datirati u 15. vek. Fragmenti opeka
sa urezanim krstovima mogu se blie odrediti na osnovu obli ka krsta. Blisku
analogiju nalazimo u crkvi sv. Tome II Kutima, gde se na j ednom
oltarske pregrade, koia se datira u kraj XI i XII veka,sl nalazi urezan
krst oblika. po ovome, mogli bismo pr etpostavi ti da krstovi
na pomenutim fragmcll tima opeka mogu pripadati tome vremenu.
Fragmenti stakla, zbog svoje slabe ne mogu se dat ir ati,
se moe samo pretpostaYi ti, po kvalitetu i strukturi , da pripadaju sred
njem veku.
podatke koje nam daje pokretni arheoloki materij a l, mo
emo kao to je napred izneto, da na lokalitet u dva
kulturna horizonta, i to stariji koj i se formirao pre na tanka mana
stira sv. Petra, i srednjovekovni, nastao u vreme ruenja crkve sv. Petra
i crkve sv. Pavla. Usled malobrojnosti materijala nij e bilo izvriti
njegovu precizniju hronoloku determinaciju, to se odnosi na mate
rijal horizonta, te samim tim nam pokretni arheolu ki materi j al daje
malo elemenata za vremena ruenja manastirskog kompleksa.
Izuzetak jedino nalazi pomenutih komada novca koji daju
okvirne za datiranje sloia uta koji se formirao posl ruenja
crkve sv. Pavla.
Napred smo izneli analizu arhi tekture crkve sv. Petra i crkve sv. Pavla,
a u dalj em izlaganju se zadr ati na poreklu arhiteklure, analogi jama i
datovanju jedne, a zatim druge crkve.
..., M. R e e t a r , numizmatika II deo, Beograd-Zagreb, 1925
11 tip 2,35, AV: Poprsje sa kacigom i oklopom. Na vrhu kacig" dve perjanice:
RV: Veliko gotsko slovo R estokrake zvezde.
" M. R e e t ar, n. d. 34-37 - tip 17-a, 465, AV: Izdueno lice
sa vencem, okolo natpis MONETA RAGUSII. RV: Masivni zid sa t ri kule od kojih
je srednja via sa vratima, okolo natpis CIVITAS RAGUSII.
"J. K o v a e v i Istorija Crne Gore I, Titograd, 1967, 434--435.
331
MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA
Problem porekla arhitekture, kao i analogija crkve sv. Petra, dosta je
sloen s obzirom da za nju, bar po spomenicima, nemamo
direktnih analogija. Stoga, pri razmatranju porekla crkve sv. Petra moramo
izvriti analizu osnovnih komponenata njene arhitekture, odnosno prvo plana
a zatim gradnje i njenih konstruktivnih reenja.
Reenje osnove crkve sv. Petra jasno pokazuje da ona pripada tipu
osnova tzv. upisanog krsta sa prostorima smetenim kra
kova krsta. Za ovaj tip osnove poreklo i blie analogije nalazimo u vizantij
skoj arhitekturi, gde od IX veka predstavlja dominantni plan vizantij
skih crkvenih No i pored toga, u velikom bogatstvu varijanti osnova
upisanog krsta, gde su prostori krakova krsta odvojeni samo
zidanim stupcima ili stubovima .dosta se retko osnove crkava kod kojih
su prostorije odvojene punim zidovima kao to je to kod crkve
sv. Petra. odvojene punim zidovima prostorije nalazimo kod
crkve u Skripu u Beotiji, koja se datira u 873. godinu.
s2
D. navodi
primera crkava upisanog krsta sa prostorijama odvojenim pu
nim zidovima od kojih dve u Carigradu (Dul-damija i Atik-Mustafa-paina
damija, obe iz druge polovine IX veka) .53 Ovom tipu pripada i neto kasnija
crkva manastira Nerezi.
54
Veoma blisku analogiju osnovi crkve sv. Petra, po
dispoziciji prostora, nalazimo u osnovi crkve Hrista Latoma,SS poznate u sta
rijoj literaturi pod imenom Sulide-damija u Solunu, od koje je ostao
van deo sa i proskomidijom kvadratnog oblika, oltar
skim prostorom sa polukrunom aps idom i pravougaonim prosto
rima. Blie vreme nastanka ove crkve nije a 1208. godine je bila
obnovljena.
so
I kod rakih spomenika XIII veka, od crkve sv. Petra.
nailazimo u osnovi na raspored prostorija koji se, pored ostalog, vidi
i po poloaju kapela u zapadnom delu crkve. Ova se
jasno kod osnova manastira

i
Napred navedeni primeri pokazuju osnove crkve sv.
Petra sa osnovama, odnosno dispozicijom prostora vizantijskih crkava. Sem
ove drugih nema. Za razliku od vizantijskih crkava tipa upisanog
krsta kod kojih su svi prostori zasvedeni ili nadvieni kupolama, crkva sv.
Petra nije imala svodova. Sa time u vezi stoji i znatno manja debljina zidova
u odnosu na zasvedene vizantijske crkve, kao i irina naosa.
U arhitekturi crkava na zapadu bliih analogija crkvi sv. Pe
tra nema. dok se crkva sv. Petra po svojoj osnovi od njih dosta raz
likuje, po svim ostalim bitnim elementima svoje arhitekture ona se vezuje za
romaniku, odnosno ranu romaniku. Citav niz konstruktivnih reenja koja se
nalaze kod crkve sv. Petra svoje direktne analogije imaju ba ranoro
i spomenicima, kako sa Jadrana,
tako i sa zapadne Evrope u irem smislu. Pojava drvenih konstruk
cija kr ova, koju kod niza crkava na naem
a i dalje, svakako predstavlja direktnu analogiju istoj pojavi kod
crkve sv. Petra. Obrada fasada crkve sv. Petra, koje su nizom
" G. M i II e t , Ecole greque dano; l'architecture .byzantine, Pa.ris, 1916, Fig. 143.
53 B o k o v i Arhitektura .s.rednjeg veka, Beograd, 1962, 96.
... B o k o v i n. d., B3.
ss A. G r a b a r, Marti-rium I vol., Paris, 1946-614 - vI'kva se pominje jo
i pod imenom Hos.ios David. Na ovde publikovanom planu crkva ima i pravougaone
kapele, za razliku od plana rkoj,i daje G. M i II e t, Ecole greque, 70.
5<1 G. M i II e t , n. d., 70.
"A. D e r o k o, Monumentalna i dekorativna arhitektura us.rednjovekovnoj
Spbiji, Beograd, 1962, 108.
se A. De'roko, n. d., IrB.
332
MARKO POPOVIC
plitkih pilastra, ima bliske paralele sa crkvama. Blisku
analogiju nesumnjivo predstavlja nedavno otkrivena trobrodna bazilika sv.
Ivana u Biogradu na Moru,S? oko 1059. godine.
60
Velika u
detaljima ove crkve i crkve sv. Petra ogleda se u pojavi plitkih pila
stara koji su po dimenzijama gotovo pilastrima crkve sv. Petra.
se opaa i u istoj debljini zidova (oko 55 cm), kao i u gotovo
opusu zidanja. Obe crkve imaju po proporcijama i obliku identi
nartekse.
Pored ovih razmatranja, vezanih direktno za arhite'kturu crkve sv. Petra
potrebno je zadrati -se ,i na pitanju .koje je u izvesnoj meri vezano sa
problematikom arhitekture i datiranja ovog manastirs.kog kompleksa a odnosi
se na pripadnitvo manastira Redu svetog BenediJkta. Ovo pitanje smatramo
vanim s.toga to su manastir, po ranije navedenim istorijskim izvori
ma, osnovali Benediktinci.
Benediktinski red, osnovan jo lU VI veku, tokom -svoga postojanja do
ivljavao je uspone,j padove. Jedna od obnova benediktins.k: og .rada, ipodsta'knu
ta iz Klinija (Cluny), koja polovinom X veka, istovre
meno'U XI veku i usp:on Reda. Ekspanzija Benediktinaca na
Jadrana 1postaje snana u XI veku,61 odnosno polovinom XI
veka, :kada nastaju brojni manastiri od kojih navesti sa
mo 'neke: sveta Marija u Zadru, (osn. 1066. g.) ,62 sveli Ivan u Biogradu na
Moru (osn. 1059. god.), sveti Benedikt u Splitu (osn. 1060. godine),63 iSV. Pe
tar na Rabu (osn. 1059)64 i dr. Benediktinci grade za potrebe svoga reda ve
like prostrane crkve, te se stoga ba kao tip crkve,
trobrodne baziliike.
6s
Trobrodna baziliJka ne ipredsta'vJja,
jedini i strogo 'Plan benediktins,ke crkve, jer benedi'ktinci i nemaju
svoj posebni plan. Benediktinci nemaju svoje graditelje i prihvataju lo
kalne tradicije,e6 to se moe 'Pratiti kako u tehnici gradnje tako i u oblicima
manjih crkava, preteno zasnovanih na lokalnim tradicijama.
67
U svetlu O\tih nesumnjivo tre!baposmatrati nast anak crkve sv.
Petra, kao i njene arhitekture. Ovde se jasno postavlja pitanje:
na koji je bilo da kao monasi, grade
crkvu koja po svome pJanu nije svojstvena crkvenoj ahitekturi,
se direktno vezuje za Vizantiju, odnosno arhitekturu 'pravoslavne cr1kve.
Odgovor na ovo pitanje treba svakako traiti u da Se manas-tir sv.
Petra nalazio na teritoriji I i Zapadne cr'kve gde Se, ni due
vremena pO'sle crkvenog ras.kola 1054, ne U'sposta\'ljaju j asne ra.zlioke izmedu
,i .pravoslavne cJ1kve.
68
Sa druge strane, ovde 'Se mora i sa
postojanjem vizantijskih tradicija, kao i posrednih vizantij skih u t icaja prven
stveno iz june Italije. To je, ,smatramo, i opredelilo benedikt inskI.! rnonahe
da prilikom podizanja cvkve sv. Pebra, se lokalnim tradicij3.
59 Ostaci c!'kve su otkriveni pri
'
1i
'
kom iS'kopavanja koja je vrio 1970. g. J.
Rezultati iskopavanja jo nisu p\.lJbhkovani, Crkva predstavlja tro
brod.nubaziliku sa pravougaonim. narteksom .koji zahvata celu irinu cpkve.
'" I. O s t o j i Benediktinci u Hrvatskoj knj. II, Split , 1% 4, 216.
61 V. N o va k, Scriptura Beneventa.na, Zagreb, 1920,6,
62 I. O s 1 o j n. d . 73,
63 I. O s t o j i n, d . 360 .
... M. Vas i Arhitektura i skulptura u Dalmacij.i, Beograd, 1922, LU .
., I. O s t o j n. d. knj. I, 173.
J. E van s, Art in Medieval France, Oxford, 194'8, 14-1'5.
"M. E s c h a p a s s e, L'architecture bemedictine en Europe, Paris, 1963, Sl.
'" V. K o r a Crkva sv. Marije na Mlj etu, Zbornik Filozofskog fakulteta
VII----'l, 1963,221.
66
31,9
MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA
3=B
duguljaste prostorije i jednu Unutranjost prostorija je bila malteri
sana. Danas vidljivih ostataka na prostoru oko crkvi nema.
Pokretni arheoloki materijal, otkriven prilikom iskopavanja kompleksa
manastira sv. Petra de Campo, veoma je oskudan, no i pored toga nam daje
da izdvojimo dva osnovna kulturna stratuma, koji se vie mogu
izdvojiti po samom materijalu nego po stratigrafiji slojeva.
Starijem kulturnom sloju pripadaju dosta brojni fragmenti
opeka i tegula i nekoliko fragmenata amfora. Materijal koji pripada ovom
sloju nalaen je preteno na prostoru ispred i oko crkvi, dok ga u utu u pro
storijama jedne i druge crkve nema, sem u junoj kapeli, gde je otkriveno
nekoliko fragmenata amfora koje su ovde dospele verovatno u novije vreme.
46
Fragmenti opeka i tegula se nalaze po povrini i na irem
prostoru oko lokaliteta, kao i po Divarskom pol.iu. Vano je napomenuti da
na prostoru, istraenom 1968. g., nisu nikakvi ostaci arhitek
ture koji bi pripadali ovom starijem kulturnom sloju.
kulturnom sloju nesumnjivo pripada materijal otkriven u pro
storijama crkve sv. Petra i na prostoru crkve sv. Petra i crkve sv.
Pavla. U unutranjosti crkve sv. Pavla nije bilo se prvo
na nalazima keramike. U u sloju gari koji se nalazi iznad poda,
otkriveno je nekoliko fragmenata lonaca vrlo grube fakture mrke boje, ra
od slabo zemlje na sporom vitlu. U fakturi keramike ima
dosta sitnih belih Dva fragmenta su ornamentisana, i to jedan
talasastim ornamentom koji je urezan predmetom, i drugi nizom
paralelnih urezanih linija (T. VIII, 3, 5). U junoj kapeli , pored napred po
menutih fragmenata amfora, je i nekoliko fragmenata keramike iste
fakture kao i kod keramike iz Ovi fragmenti predstavljaju delove
dva lonca od kojih je jedan ispod oboda bio ornamentisan dvostrukom ure
zanom talasastom linijom (T. VIII , 2). Nekoliko fragmenata fakture
je i van crkve sv. Petra kod njenog ugla. U narteksu uz
zid prema severnoj kapeli otkriven je sud sa jednom drkom, dobre fakture,
svetlo crvene boje, na vitlu (T. VIII, 4), koji se po svom obliku i fak
turi znatno razlikuje od ostale keramike otkrivene u prostorijama crkve
sv. Petra.
4B
Na prostoru crkvi, odnosno u ostacima cisterne, pored
ranije pomenutog na tom mestu ukopanog groba, je jedan fragmento
van lonac grube fakture na vitlu. Po fakturi je veoma fragmen
rima keramike iz i june kapele. Po mestu gde je moe se
pretpostaviti da stoji u vezi sa pomenutim grobom. Interesantan nalaz pred
stavljaju i dva fragmenta opeka kod junog zida crkve
sv. Pavla (T. VIII, 7). Na oba ova fragmenta se nalazi po jedan urezani krst.
Krakovi krsta imaju trougaone zavretke. I vice ovih fragmenata opeka su
grubo dok je jedan i probuen, to je verovatno istovre
meno sa urezivanjem krstova. Namena ovih fragmenata je dosta nejasna.
po fragmentu koji je probuen, moglo bi se pretpostaviti da su sluili
kao tegovi .
... Unutranjost Jillzne .kapele je verovatno ,bila prekopana prilikom iskopa
vanja 'koja je vrio dr V. pa su tom pnilikom ftragmenti '3rrnfo.ra mogli
dospeti II junu .kapelu pri zatrpavanju.
,fl Cela unutranjost crkve sv. Pavla je prilikom iskopa'Vanja koja je vrio
dr V. bila istraena, to je razlog nedostatku nalaza.
48 Sud je manjih dimenziJa, visina 8 cm, otvora 7,5 cm i
dna 6 cm.
334
MARKO POPOVIC
na glavnu crkvu, mogla vriti funkciju martirijuma, odnosno ka pde, namenje
ne i kultu relikvija, te bi u vezi sa time i poloaj groba nj enog ktitora
u narteksu bio Ovu pret,postaviku, za koju u naem nemamo
dovoljno ipodataka, baziramo na nizu primera '5a Vi.zantije
i7. epohe kasne antike kao i kasnijih epoha.
75
U 'prilog ove pretrpostavke iao bi
i oblik osnove crkve sv. Pavla, odnosno trikonhos, koji pr edstavlja
jednu od osnova mar ti r ijuma.
76
Pitanje datiranja crkve sv. Pavla je usko vezano sa njenim odnosom pre
ma cnkvi sv. Petra, naime vreme nastanka crkve sv. Petra predstavlja istovre
meno i terminus post quem za nastanak crkve sv. Pavla_Ovaj za
snivamo na nekoliko ranije iznetih Produetak zapadnog zida
crkve sv. Pavla naslanja se na ugao crkve sv. Petra , svojom temeljnom
zonom na prvobitnom ispred severnog ulaza u narteks crkve sv.
Petra. to nesumnjivo govori da je u vreme izgradnje crkve 'Sv. Pavla po
st.ojala crkva sv. Petra sa .prostorom okolo. U prilog ovome govori
i zavisan odnos crkve sv. Pavla ;prema crkvi sv. Petra. Izneti p o ac i nam daju
da sa dosta sigurnosti da crkva sv. Pavla nij e nastala
pn: cnkve sv. Petra niti istovremeno sa njom, nesumnjivo kasnije. Pored
ovoga, drugih elemenata za preciznije datiranje crkve sv. Pavla gotovo da i
nema. s obzirom na to da je pisani izvori !posebno uopte ne pominju, a po
kretni arheoloki materijal je zbog 'svoje malobrojnost.i nedovol jan za zaklju
u tome smislu. Izvesni elementi crkve sv. Pavla i
cr kve sv. Petra, od kojh moemo navesti qpus zidanja, kao i gotovo iden
izrade podova, doputaju nam da pretpostavimo da ih razdvaja
rt:lativno mali vremenski raspon, odnosno da je crkva sv. Pavla mogla nastati
najkasnije Sl-edinom XII veka.
Vaan problem u vezi sa nastankom crkve sv. Pavla preds tavlja zidana
nadzemna grobnica koja se nalazila u narteksu, :l za koju pretpostavljamo da
je pripadala nj enom ktitoru. Za reenje problema koja je mogla biti
sahranjena u ovoj grobnioi jedinu daju oskudni podaci koje nala
zimo u Letopisu popa Dukljanina, kao i u znatno kasnijem delu Mavra Orbina.
U XLI glavi Letopi,sa popa Dukljanina 'Pie da se kralj Radoslav posle
sukoba sa Bodinom, ne da ratuj e, pokorno povukao sa sinovi ma u ob
last Travuniju. Tu je u dubokoj starosti umro i bio sahranjen sa velikim po
tovanjem u manastiru sv. Petra de Campo.77 Ova vest, za nas veoma
pored ostalog jer se u njoj prvi put pominje ime manastira sv. Petra de Cam
po, zahteva da 'se razmotri nj ena izvorna vrednost. Analiza vr ednosti Letopisa
popa Dukljanina, kao istorijskog izvora, bila je predmet vi e studija.
7e
Kao to je 'poznato, Letopis je nastao XII veka i sastoji se iz tpi
osnovna dela
79
nejedna,ke vrednosti 'kao izvora. Z3:dnji deo Le top.isa, koji opi
suj e XI i prve polovine XII veka vezane uglavnom za teritoriju duk
ljanske drave, smatra se za doba'r i'storijski izvor.
60
Na osnovu ovoga bi se
mogao da se podatak o mestu sahrane kralja Rado lava moe
smatrati relativno U prilog ovome bi se mogao navesti i
lS Ova pre1lpostavka je bazirana na pODacima i:meti:m u delu G. B a b i
Les ChapeUes annexes des byzantines, Paris, 1969.
" A. G r a b ar, Martirium I vol, Pa'ris, 1946, 103-1119.
n F. i=; i i Letopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb, 1928, 360; upolfedi
Letopis popa Dukljanina, priredio V. M o i n, Zagreb, 1950, 96.
" F. i=; i i n. d.; V. M o i n, n. d.; N. R a do j i O naj-tamnijem mestu
bal'skog rodoslova, Cetinje, 1951; N. B a n a e v l Letopis popa Dukljanina, Beo
grad, 1971.
7'1 F. i=; i i n. d. 109; V_ iM o i n, n. d. 19.
'" F. ll. d.179.
MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA
335
odnos pisca Letapisa prema Radoslavu i njegovom ,potomstvu. Vrlo je
da su prilikom opisa i borbi kralja XI i prve polovine
XII veka sve Dukljaninove simpatije na strani Radoslava i njegovog potom
stva.
81
Stoga smatramo da je Dukljanin, da je bio pristalica stranke
RadosJavljevih potomaka, morao svakako biti dobro informisan o kra
lja Radoslava, kao i o njegovoj sudbini. Sa druge strane smatramo da sasvim
jasna Dukljaninova pristrasnost u odnosu na Radoslava i njegovo potomstvo
nije mogla bitno da na podatke o mestu smrti i sahrane kralja Rado
slava.
U delu M. Orbina nalazimo podatak da je vojvoda Desa (raki veliki u
pan) umro u Trebinju i sahranjen u manastiru sv. Petra u polju (S. Pietro del
campo).82 Ovaj podatak, za nas moramo razmotriti prven
stveno stoga to je Orbinovo delo, nastalo XVII veka, vremenski do
sta udaljeno od koje opisuje. Ovde se zadravati na razma
tranju celokupnog Orbinovog dela i njegovog kao izvora, s obzirom da
je njegova vrednost u odnosu na pojedina poglavlja, to je svakako
uslovljeno izvora kojima se koristio. No pre nego to
razmotrimo verodostojnost podataka koji se odnose na manastir sv. Petra,
smatramo za potrebno da prethodno ukratko sumiramo raspoloive podatke
o rakog velikog upana Dese, uloga u istorijskim zbivanjima po
lovinom XII veka jo uvek nije u dovoljnoj meri razjanjena. Prvi podatak o
njemu nalazimo na kraj u Letopisa popa Djukljanina, gde se kae da su se
neki neprijatelji dukljanskog kneza Radoslava pobunili i doveli Desu, sina ra
kog velikog upana, predavi mu na upravu Zetu i Travuniju.
83
Ovaj
se datira u 1148/49. god.
B4
Iz 115l. g. jedna povelja kojom Desa daruje
ostrvo Mljet manastiru sv. Marije na Monte Garganu. ove pove
lje, u koju F. ne sumnja,SS u novije vreme je sa dosta argumenata ospo
rena.
S6
P vizantijskim izvorima, nekoliko godina kasnije, Desa svrgava sa polo
aja r akog velikog upana, svoga brata, Uroa,BI koga car Manojlo Komnin,
1155. godine,ss ponovo na vlast, a Desi verovatno daje na upravu pokra
jinu Dendru u blizini Nia.
s9
Ovom pokrajinom Desa je vladao sve do 1163. g.
kada ga car Manojlo postavlja za rakog velikog upana.
90
Do kada je Desa
vladao Rakom, iz vizantijskih izvora se ne moe preciznije utvrditi.
po vest i ma Jovana Kinama, car Manojlo je 1163. g. uhvatio Desu i drao ga
prvo zat vorenog u svome logoru, a zatim ga poslao u Carigrad, gde je dran
pod str aom u dvoru.
91
Kao razlog za sve ovo navodi se Desina saradnja sa
kao i ponovno zauzimanje Dendre. ikit.a Honijat, u vezi
" N. B a n a e v i n. d. 255.
., M. O r b i n i, Il regno de gli Sla'Vi, Pesaro, 1601, 245; upor. M. O r b i n, Kra
ljevstvo Slovena, Beograd, 1968, 15.
8.l F. i i Letopis .. ?Y75 .
.. F. i Letopis .. 104.
85 F. i i Letopis .. 242-255.
.. M. D i n i Povelje kneza Dese o Mljetu. Prilozi za KlIF XXVIII sv. 1-2,
1962, 5-16; N. K I a MJjetski falsifikati, Arhi'Vski Vjesnik X, Zagreb, 1%7,
1185-234.
., Joannis Cin nami Epitomererum ab Joanne et Alexio Comnenis gestarum,
reco A. M e i n e k e, Bonnae, 1,836, 113; uporedi Vizantij.ski izvori za .istoriju na
roda Jugoslavije tom IV, Beograd 1971,38.
88 J. K a l i Raki veliki upan Uro II, Zbornik radova Vizantolokog insti
tuta XII, 1970,30 .
., K. J i r e e k, Istorija Srba I, Beograd, 1952, 144.
1'0 Joannis Cinnami Epitome .. 302-204; upor. Vizantijski izvori IV, 58t--59.
" Joannis Cinnami Epitome .. 213; upor. Vizant.ijski izvori IV, 63.
336
MARKO pOPovIC
sa koji su se desili 1165. g., pominje sukob cara Manojla i
Dese koji se mirno zavrio. Naime, Desa je puten poto se prethodno
zakleo na vernost caru.92 Posle ovih vesti daljih podataka o Desi u vizantij
skim izvorima nema.
Vratimo se sada na podatke koje daje Orbin. Na pogla\'lja o
koje se direktno nadovezuje na kraj Letopisa popa Du
kljanina, kae se da je Desa, poto je zauzeo vlast , do kraja ivot vladao u
Humu do Kotora i u Gornjoj Zeti, i da je imao tri sina: Miroslava, Nemanju i
Konstantina.
93
Iza ovoga izlaganja sledi gore navedeni podatak o Desinoj smrti
i sahrani u crkvi sv. Petra u polju.
Kada se uporede podaci koje nam daju izvori sa podacima iz vi
zantijskih izvora, jasno se njihovo neslaganje. Vizantijski
izvori ne pominju uopte Desinu aktivnost u Zahumlju i Duklji, dok ,
izvori, prvenstveno Orbin, ne pominju Desino angaovanj e u Rakoj i
njegov dolazak na poloaj rakog velikog upana. Orbin daj e podatak da
Desa vlada u Zahumlju do kraja ivota. Ovakvo neslaganje u odnosu na vizan
tijske izvore u velikoj meri baca sumnju na Orbinove podatke o Desi, to se
odnosi i na podatak da je Desa Nemanjin otac. Sa druge strane ne mo
gu se olako odbaciti Dukljaninovi i Orbinovi podaci o Desinoj prisutnosti na
ovoj teritoriji. U prilog ovome bi mogla da govori i falsifikova na povelja o
Mljetu, su falsifikatori, je u Desino ime, morali raspol agati podaci
ma o njegovoj prisutnosti u Zahumlju u to vreme jer bi u protivnom postigli
suprotan cilj. Na osnovu ovoga bismo mogli pretpostavku da je Desa
u jednom periodu moda vladao teritorijama koje mu pripisuje Orbin. Na isti
treba posmatrati i podatak o Desinoj smrti i sahrani u manastiru sv.
Petra de Campo. S obzirom da vizantijski izvori posle 1165. g. ne pominju vie
Desu, niti daju podatke o njegovoj daljoj sudbini, Orbinov podatak, koji je
istovremeno i jedini podatak o njegovoj smrti, bi mogao moda biti

U prilog verodostoj nosti ovoga podatka ila bi i pretpostavka da je Orbin, koji
je bio opat manastira sv. Marije na Mljetu,9!i verovatno morao neto zna
ti o za koju se vezivalo darivanje Mljeta benediktincima.
Ova dva gore navedena podatka, kao i rezultati arheolokih iskopavanja
nam daju da sa dosta rezerve pretpostavimo na kome su s e mestu
mogli nal aziti, u okviru kompleksa manastira sv. Petra, grobovi pomenutih
Kao prvo, sa dosta moemo da su se njihovi
grobovi nalazili u crkvama, a ne na prostoru oko crkvi, da se radi o
Za mesto groba kralja Radoslava postoje dve
sti. U crkvi sv. Petra za mesto groba postoji u severnoj kapeli, s
obzirom da u ostalim ispitanim prostorima crkve dobro podnice ne
dozvoljavaju takvu pretpostavku, dok u prostoru naosa. koji nismo bili u
da ispitamo, mesto takvoga groba ne bi bilo Kao druga
ostaje ZIdana grobnica u narteksu crkve sv. Pavla. U tome
bi ktitor crkve sv. Pavla bio kralj Radoslav. Ova druga pretpostavka nam se
manje verovatoa, s obzirom na to da se crkva sv. Pavla pre moe dati
rati u polovinu XII veka, nego u drugu polovinu XI veka. Ukoliko prihvatimo
Orbinov podatak o mestu sahrane upana Dese kao onda bismo mesto
njegovoga groba, grobu kralja Radoslava, mogli traiti u jednoj od po
menutih crkava. U ovome nam se verovatnim da bi se grob u
'" Nicetae Choniatae Historia, Tec. I. B e k k e r, Bonnae, .HUS , L79; upor.
Vizantijski izvori IV, lJi&----,139.
93 M. O r b ,i n i, Il ,regno, 244--2'4'5; upor. M. O rb i n, Kraljevstvo Slovena,
14-115.
94 F. S i i (Letopi's, 101) smatra OViU malo verovatnom.
95 M. OT b i n, KralJevstvo Slovena, uvod R. XXVII.
MANASTIR SV. PETRA DE CAMPO KOD TREBINJA 337
pana Dese mogao nalaziti u nar teksu crkve sv. Pavla, bi on bio ktitor, to
bi se hronoloki slagalo sa vremenom nastanka crkve.
Poto smo u prethodnom izlaganju izneli elemente za datiranje i odre
dili vreme nastanka manastira sv. Petra de Campo, na kraju se zadrati
na njegovoj daljoj sudbini .
Istorijski izvori za period druge polovine XII i XIII veka uopte ne po
minju manastir sv. Petra de Campo to u velikoi meri oteava ispitivanja u
tome pravcu. O sudbini manastira u ovome periodu moemo suditi samo na
osnovu istorijskih koji su mogli imati uticaja na ivot manastira, kao
i na osnovu zapaanja do kojih smo doli prilikom arheolokih iskopavanja.
Prvi koji je, smatramo, svakako uticao na ivot manastira je na
jezda Mongola 1242. godine, koji> su se posle pohoda kroz
kralja Belu IV, uputili prema Trogiru i Splitu. U svome daljem pohodu prema
jugu Mongoli pustoe okolinu Dubrovnika, Kotor i razaraju i
Drivost.
96
Ovom prilikom je verovatno mogao stradati i manastir sv. Petra, jer
se nalazio u neposrednoj blizini puta kojim su Mongoli proli. U prilog ovoj
pretpostavci govore i rezultati arheolokih iskopavanja. Crkva sv. Petra je
unitena u poaru se tragovi vide u svim prostorijama crkve,97 a svakako
je interesantan i nalaz gvozdene strelice u sloju ovoga poara.
98
Tragovi rue
nja se i kod crkve sv. Pavla.
99
Posle ruenja koje bi se najpre mo
glo vezati za ovaj crkva sv. Pavla je bila obnovljena kojom prilikom
je sruen zid koji je delio naos od narteksa je proiren unutranji pro
stor crkve. lO
o
Crkva sv. Petra nije vie bila obnavljana, to je verovatno bilo
uslovljeno koji su uskoro usledili. Godine 1252. izbio je rat izme
srpskog kralja Uroa I i Dubrovnika, koji je 1254. g.IO) Kao po
sledica toga ratnoga sukoba usledUo je proterivanje trebinjskog episkopa Sal
vija, to je nesumnjivo u velikoj meri pogoralo poloaj crkve u
Travuniji. U novonastaloj situaciji nije vie bilo uslova za obnovu
velike crkve sv. Petra, je funkciju manastirske crkve verovatno preuzela
obnovljena crkva sv. Pavla. To je, smatramo, i bio glavni razlog proirenja
njenog unutranjeg prostora.
O daljoj sudbini manastira jedine podatke nalazimo u pismu od 6. janu
ara 1346. g. koje je uputio papa Kliment VI srpskom kralju Stefanu Duanu,
gde papa trai od kralja da, pored ostalih manastira i crkava, vrati kotorskom
episkopu benedikhnski manastir sv. Petra de Ca'l1'l!po.l02 Iz ovoga pisma se
moe pretpostavka u vezi sa poloajem manastira u vremenu posle pro
terivanja trebinjskog episkopa. Moe se sigurno da se manastir, kao
i cela Trebinjska episkopija, nalazio pod jurisdikcijom kotorskog episkopa,lo3
i da mu je u jednom vremenski trenutku bio oduzet.
iz pisma se ne vidi jasno da li je manastir bio oduzet katolicima i predat pra
voslavnima, kao to je to bio sa manastirom sv. Mihajla na Prevlaci,
koji se pominje u istom pismu, Jli su samo prihodi od manastira bili
kotorskom episkopu. Iz pisma se ne moe ni kada
se to dogodilo, da Ii odmah posle proterivanja trebinjskog episkopa ili kasnije.
" K. J i r e e ,k, I,storija Srba I, 1:7'6.
" Uporedi stranu 320.
" Uporedi stranu 330.
.. Uporedi stranu 326.
100 Isto.
101 K. J i r e e k, Istorija Sl1ba I, 1179.
'02 T. S fi i ik l a s, Codex diplomaticu>s, XI, Za;greb, 1913, 179.
103 I. B o i Spomenik CIn - Z.bornik i,zvetaja o istraivanj,ima Boke
kotovs.ke, Beograd, 1,953, 112.
22 Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Arheologija
338
MARKO POPOV IC
Kakav je bio rezultat ove papske intervencije, ne zna se pouzdano, ali se moe
pretpostaviti da je bila bez uspeha.
Promena situacije koja je usledila posle raspada srpske drave
i prelaska Trebinja pod vlast Bosne 1377. g. nesumnjivo se odrazi la i na po
loaj crkve. U to vreme ponovo se u Trebinje epi
skop, verovatno nastaju i bolji dani sa manastir sv. Petra.
U kojoj meri je manastir mogao da obnovi svoju aktivnost , ne zna se. U
ovome periodu, odnosno krajem XIV i u prvoj polovini XV veka oko manasti
ra se formira nekropola tragova neke aktiv
nosti nema.
Poslednji put manastir se pominje 1456. g. kada je trebinjski episkop Mi
hajlo napustio svoju dijecezu je kanonicima sv. Petra
i knezu Ivanu iz Popova polja.1 04 Kada je manastir zapusteo, moe se samo
pretpostaviti. Borbe koje su oko Trebinja posle pada Bosne do tur
skog zauzimanja grada 1466. g.lOS su najverovatniji uzrok propasti manastira.
U prilog ovome bez sumnje govore nalazi novca iz sloja uta koji se formirao
posle ruenja crkve sv. Pavla.
106
Tradiciju potovanja kultnoga mesta su pravoslavni stanovnici
okolnih sela sve do naega veka slubu na Petrovdan
na ruevinama stare crkve sv. Petra.
" lO G. L u e e a r i, Copioso ristretto de gli annali di Rausa, Venetia, 1605, 101.
TO> K. J i r e e k, Istorija Srba I, 3-96.
TOO Uporedi stranu 328. i 330.

TABLA I
Crkva sv. Petra - opti izgled dela crkve posle arheolokih iskopavanja.
Na ostacima stare cr.kve lei nova cDkva sv. Petra podignuta 1906. g.
Foto C.
TABLA II
Cr kva sv. Petra - 1. severni deo ork\'e sa ostacima cisterne;
2.
Foto C.
TABLA III
Crkva <sv. Petra - 1. severozapadni ugao narteksa; 2. juna vrata

Foto: C.
TABLA IV
Crkva sv. Petra 1. Unutranjost oltarske apside; 2. Severna pevnica, detalj poda.
Foto C. R a j i
TABLA V
1. Crkva sv. Petra - ostaci narteksa 2. Orkva sv. Pavla - opti izgled,
Foto: C. R a j i
dananje stanje
TABLA VI
Crkva sv. Pavla - l opti izgled, pogled sa jugoistoka
2. o!tap.9ka apsida
Foto C. R a j i
TABLA VII
Cr.kva sv. Pavla - 1. jU1ni zid sa zazidanirn portalom 2. severna
apsi:da sa delom bifore
Foto C.
TABLA VIII
I
I \ \
f
I J )
\ \
/ \ \ \
\
/ I I I,
\
I I
\ li
\
\
l /
\ I /
// \ l/
l/
\ 0
\ \
JII \ l

j/1
_'_.'' __ 2
Crkva sv. Petra - Li 2. fragmentovane posude, j:una tkapela (R = L3),
3. i 5. fragmenti keramike, (R = 1:2), 4. sud sa drkom,
narteks (R = 1:3), 6. gvozdena s rrelica, juna pevnica (R = 1:1) ,
7. fragment opeke sa urezanim k,rstom (R = 1: 1)
Crtei J,
Paniku uz
imenom
obuhvata ostatke an
3 I.
na
Glasnik
4 .
MARKO
CRKVINA U PANIKU
Dolina Juzno od predstavlja neravno kamenito i ne-
u se okviru nalaze brojni arheoloki lokaliteti iz raznih epo
ha. Pored brojnih praisiorijskih tumula u Miruama i selu Orah naro
lokalitet u selu Panik, kao i niz crkvi
na i nekropola sa u Mistihalju, Miruama, na u
selu Orah i na Paniku.
Prostrani kompleks lokaliteta u
desnu obalu Trebinjice, i oblinje
strana. Lokalitet, na prostranstvu od oko 20
zgrada na strani
1
i kompleks Rimske vile na obali Trebi
njice.
2
U okviru ireg kompleksa lokaliteta nalazi se lokalitet Crkvina
sa ostacima arhitekture i manjom nekropolom
Prva sondana ispitivanja na lokalitetu Crkvina u Paniku vrena su avgu
sta 1959. godine, od strane muzeja u rukovodstvom
dr Irme Tom prilikom su otkriveni ostaci zidova u ko
joj su delovi poda. Otkriveni oSlaci su tada bili datirani u
vreme kasne antike.
3
Godinu dana
prilikom rekognosciranja terena izvrio
sa ovog lokaliteta:'
1960. .
S obzirom da je izgradnjom HE bilo
line Trebinjice, preduzeta je sistematsko
teta, i na lokalitetu Crkvina u Paniku.
seca 1967. godine u okviru
spomenika kulture iz
1 L e r e m o n ik. strana u Paniku, Arheoloki 10, 1,%8,
st. 1'52.
2 l. e r e m o n i k, Crkvina i strana, Arheoloki 9,
(1%7) st. 100.
rimskom u Paniku,
XV-XVI (1961 st. 174.
Paniku, Nae starine VIII, (1962)
st. 25.
348
MARKO POPOVIC
U toku arheolokih iskopavanja bili smo u da kompletno
otkrijemo ostatke arhitekture, i istraimo jedan deo nekropole.
Ostaci arhit ekture predstavljaju jedan veoma interesnn lan komn!eks gra
koj e se stratigrafski nalaze jedna iznad druge. Ceo o\'aj J ompieks gra
na relativno malom prostoru, nastao je u im peri 0
dima, ruenjem, ponovnim i obj d nt a koji su slu2i
li raznim namenama. Paljivim ispitivanjima ostataka arhitekture i s tratigra
fije objekata bili smo u da izdvojimo tri graci evi nske faze, odno
sno tri na ovom lokalitetu. (Sl. 1) .
--.
- I
Sl. 1. Situacioni plan otkrivenih ostataka arhitekture
" ", 11'" '!llln' , 1l S. Klidre obradio M.
Prvu fazu ostaci jedne rimske na clJlm se ruevinama
formirao objekt iz II faze, odnosno memorijalna sa grobnicom u
sredini . fazi pripadaju ostaci jedne manje jednobrodne crkve.
Prvu i svakako najstariju fazu na ovom lokalitetu predstavljaju ostaci
jedne rimske stambene zgrade. Prilikom arheolokih radova na ovome sektoru
ispitani su samo oni delovi rimske zgrade, koji lee direktno ispod objekata
iz II i III faze. U okviru ispitanog dela otkrivene su
tri prostorije, i to: jedna pravougaona prostorija i dve manje,
pravougaone prostorije, od kojih se uz jednu nalazi polukruna apsida. U ve
pravougaonoj prostoriji otkriveni su ostaci hipokausta i urueni
komadi podnice sa ostacima mozaika, koja je nekada pod prostorije os
lonjen na hipokausta. Na zidu ove prostorije nalazi se manji
zasvedeni otvor visine 0,60 m, koji je sluio za prolaz toplog vazduha u su
sednu manju pravougaonu prostoriju, (T. I, 1) koja je verovatno imala
349 CRKVINA U PANIKU
hipokausta ostaci nisu kao ni ostaci praefurnium-a, s obzirom
da je ova prostorija u velikoj meri prepravljena prilikom izgradnje objekta
II faze. U drugoj manjoj pravougaonoj prostoriji otkriveni su tra
govi poda malterna podloga lei direktno na zdravici.
deo mozaika je bio od kockica bele boje (T. 1,2). Uz ovu prostoriju na
lazi se jedna polukruna apsida, sa podom u crvenom
malteru. Istim malterom su omalterisani i zidovi apside. Nivo poda u apsidi je
za oko 0,25 m bio nii od poda u pravougaonoj prostoriji. Zidovi
ove, ispitane, graJevine se dalje pruaju prema istoku, zapadu i
jugu.
U utu koji se nalazio iznad podnica u pomenutim prostorijama, kao i tl
slojevima koji su se formirali uz zidove, otkriveno je malo arheolokog mate
rijala, preteno fragmenti grube keramike i nekoliko fragmenata
stakla. . .
U neposrednoj blizini, juno od napred opisanih ostataka zgrade, otkri
vena je luksuzna rimska vila,5 koja se sastoji iz dva posebno krila
povezana tremom sa stubovima. U jednom krilu se nalaze prostrane terme, a
u drugom krilu luksuzne stambene prostorije, sa podovima. Ovi
mozaici se datiraju u kraj III veka,6 pa je na osnovu toga nastanak ove luk
suzne rimske vile datiran u to vreme.
Na osnovu napred iznetog postavlja se pitanje funkcije i datiranja osta
taka zgrade sa tri otkrivene pravougaone prostorije. Po mestu na kome se
nalazi, zgrada je nesumnjivo pripadala kompleksu zgrada luksuzne rimske vile
u okviru jednog rimskog imanja - fundusa.' Namena zgrade, s obzirom
da je ispitan samo jedan njen deo, nije u potpunosti jasna. Moemo samo pret
postaviti na osnovu otkrivenih ostataka hipokausta i maltera
II apsidaInom delu da je ovaj deo zgrade imao funkciju termi.
Iz svega ovde navednog proizilazi i datiranje otkrivenih ostataka zgrade.
S obzirom da je, po svemu deo kompleksa rimske vile otkrivene
u neposrednoj blizini, moemo pretpostaviti da je nastala istovremeno sa vi
lom, odnosno krajem III veka. Kada dolazi do ruenja kompleksa zgrada rim
ske vile, teko je pouzdano utvrditi, poto otkriveni arheoloki materijal nam
za to ne daje sigurne podatke. Moemo pretpostaviti da se to desilo, verovatno,
krajem IV ili V veka, prilikom prodora zapadnih Gota na ovu te
ritoriju u vreme njihovog pohoda na Italiju.
Na ruevinama zgrade iz I faze dolazi do izgradnje memorijalne
vine sa zidanom grobnicom. je trapezastog gotovo pravougaonog ob
lika spolja, strane iznose 5 i 5,30 m, a elispoidnog oblika iznutra.
Elipsoidni oblik unutranjosti je formiran tako to se sa i
zapadne strane nalazi po jedna upisana apsida. (Sl. 2). Zidovi SLl
dosta masivni i njihova irina iznosi l i 1,10 m, a su samo
u temeljnim zonama. Zidovi su dosta grubo, od lomljenog malo prite
sanog kamena, povezanog belim malterom. (T. II, 1). je
po svojoj duoj osi orijentisana u pravcu severoistok-jugozapad. Na zidovima
nije otkriven otvor vrata, to je razumljivo s obzirom da su nam zi
dovi samo u temeljnim zonama. U centralnom delu se na
lazi jedna zidana grobnica na svod ispod nivoa poda. (T. II, 2). Prilikom grad
nje grobnice su zidovi manje pravougaone prostorije iz
prve faze, koja je tom prilikom jednim zidom sa severne strane
5
6
r. e r e m o n i k,
Ibid .101.
Pa:nik - RimS!ka vila, Arheoloki pregled 9 (1%7) st. 100.
7 libid 102.
350 MARKO POPOVIC
Mali otvor na svod nekadanjeg hipokausta na zapadnom zidu prostorije je za
zidan i flankiran novopodignutim zidom grobnice. Novodobijeni pro
stor grobnice je bio zasveden plitkim svodom od opeka i crvenog maltera,
je unutranja povrina veoma grubo Ima se utisak da je svod
livenjem, i to na preko drvenih skela unutar grobnice, koje
su davale formu svoda, bila je postavljena trska i preko svega toga izlivena
masa od crvenog maltera u koji su ubacivane opeke i po koji kamen. Radi
I
I I


Sl. 2. Plan memor.ij alne sa zidanom grobnicom
IT faza
(Prema s nimku S. Kudre. ooraC\ io M.
olakanja svoda u njega su bile dve posude, i to: jedna
amfora sa dve drke i horizontalnim dubljim kanelurama i jedan sa
drkom. (T. III. 1-2). Ulaz u grobnicu se nalazio u njenom uglu
i bio je pokriven sa dve kamene koje su leale u nivou sa podnicom.
351 CRKVINA U PANIKU
J edna od otkrivena in situ.
8
Prilikom sondanih arheolokih radova
1959. nije je svod bio u potpunosti
van a obe su bile situ. Pre
radova 1967. i da je jedan ma
1959-1967. go
utom l
su
meri jedne
veoma grube otkri
zona Mozaik
plave i crvene oblika, dimen
r.rr."",.nr. 1,5 X l cm. Motiv mozaika je Poto mozaik
teko rekonstruisati izgled u celini. Or
namenti su bili izvedeni na osnovi u obliku osmougaonika i kvadrata
u crvenoj boji. U centru svakog osmoug:aonika nalazila se po jedna
rozeta u obliku u plavoj od koje su neke u svom centru
imale po jedan kvadrat u crvenoj boji. delu
u kasnije tako da su zone
bile ispunjene crvenog delovima nisu
otkriveni ostaci poda, manje zone malterne
podloge za mozaik. ove po ostacima,
rad to pokazuju orna
menti izvedeni u tri
Osnovni elementi za kako iz samog
funkcije, tako i oblika i ornamentike ostataka
element za
u svod ITr.r.hnU'.,
Za oblik u",,-,nu U centru, su
analogija; po
objekata nastalih u
doba kasne antike, odnosno u vreme V i VI veka.? iste namene sa zi
u svom sreditu po tipu bliski naem
otkriveni su u u selu Bela Crkva li Metohiji vek) ,10 i na
lokalitetima.
su nam se delovi po or
bi se smatrati da nastao u doba kasne antike, kada geome
postaju u
Veoma u
Paniku nesumnjivo kao
svoda horizontal
nim kanelurama.
lO J. 8, (1%6)
<;t. 150.
li L e r e m o n i k, Navedeno delo, Gla.snik muzeja. Nova
XV-XVI ( str. 174.
352 MARKO POPOVIC
jalom iz ranovizantijskih slojeva na B ljetinu, Ravni
12
i Bosrnanu. Na lokalitetu Bosman pojava ovoga tipa amfore se sasvim pouz
dano moe datirati u I polovinu VI veka.13
Na osnovu svega iznetog nastanak memorijalne u Paniku se
moe datirati u VI vek, odnosno verovatnije u prvu polovinu VI veka. Do
ruenja ovoga objekta je moglo prilikom prodora Avara i Slovena po
VII veka .
fazi na ovom lokalitetu i svakako najinteresant.
nijoj pripadaju ostaci jedne jednobrodne crkve sa pravougaonom ap idom
(Sl. 3). Crkva je orijentisana u pravcu severoisLok-jugozapad i relativno je
o
Sl. 3. Osnova cnkvE: - III faza
( Prema snimku S. Kudre, obradio M.
malih dimenzija, duine 7,5 m a irine oko 4 m. Zidovi crkve: lee u potpunosti
na ostacima zidova iz II faze, na osnovu se uti sak da su
ti ostaci posluili umesto temelja pri izgradnji crkve, Zidovi crkve su
od grubo otesanih manjih pravilnih blokova kamena, povezanih belim
nim malterom, a su li visini dva do tri reda kamena, Na povrini zi
12 V, K o n d i Ravna, Sta're kUllture u (1959) st. H4.
" Usmeno saoptenje Tuko\llOdioca radova na Bosmanu dr Vladimira
353
CRKVINA U PANIKU
crkve nisu ostaci malterne to i ra
na njihovu slabu Debljina zidova iznosi kod
0,50 m a kod i zapadnog 0,70 m. Sa
zidu, nalazi se po 5
u ostalom
delu crkve.
Posebno
smo datirali u vek i
videti, po svojim st11sk1[11
da otkriveni fresko-maltera
odnosno iz III faze. Postavlja se pi
nalazi za oko
nica u vreme nastanka
nica bila
vreme kada su u
za to nemamo
otkriven u uz pomenute
fakture crne na sporom vitlu
2J Glasnik Zemaljskog muzeja BiH - Ar-heologija
354
MARKO pOPovIC
tiranje. Po svome obliku i fakturi mogao bi pripadati slovenskoj keramici ra
nog srednjeg veka, ali takvi sudovi se javljaju na ovoj teritorij i i znatno kas
nije.
14
U svakom moemo pretpostaviti , bez obzira na to da Ji je grob
nica bila ranije da je u vreme nastanka crkve i kasnije sve
do momenta kada su u nju dospeli fragmenti fresaka bila prazna j zatvorena,
odnosno nije bila zasuta utom, to i fragmenti fresaka koji su ot
kriveni direktno na podu grobnice. Posle ruenja crkve na nama nepoznat na
je grobnica otkrivena i otvorena. Tom prilikom je u nju dospeo ut iz
unutranjosti crkve sa fragmentima fresko-maltera . Posle svega toga ulaz u
grobnicu je ponovo zatvoren kamenim
Iz svega ovoga proizilazi pitanje zbog su u grobnicu prven
stveno fragmenti fresaka a ne ut, i zbog je grobnica posle
toga bila ponovo zatvorena, u kome se stanju nalazila sve do arheolo kih ra
dova 1959. godine.
Smatramo da se ovde nesumnjivo radi onamernom sklanjanju - sahra
njivanju preostalih fragmenata ivopisa posle ruenja crkve, da bi se izbeglo
njihovo dalje unitavanje i skrnavljenje. Takvih primera sahranjivanja kult
nih objekata, da bi se izbeglo njihovo skrnavljenje, ima dosta na teritoriji
stare srpske drave. primer sahranjivanja ostataka staroga ivopisa,
istina dosta pozniji, imamo u manastiru Studenici, gde su obijeni fragmenti
fresaka iz priprate kralja Radoslava sakupljeni i sahranjeni na j ednom mestu
severno od crkve. IS
U utu koji se nalazio u unutranjosti crkve iznad nivoa njenog malter
nog poda nisu otkriveni fragmenti fresko-maltera, kao ni na osta
cima zidova. Uz zapadni zid u utu, neposredno pored stepenika koji vode
prema ulazu u crkvu, otkriveno je preko 30 fragmenata fresko-malt era, iden
sa fragmentima fresaka otkrivenim u grobnici.
Nekoliko hiljada otkrivenih fragmenata fresaka s obzirom na svoj
iziskivali su posebno paljivu obradu i razvrstavanje, da bi se na osnovu toga
mogla izvriti eventualna spajanja pojedinih fragmenata, to jedino omogu
analizu i rekonstrukciju unitenog ivopisa crkve.
Posle analize otkrivenih fragmenata i rekonstrukcije pojedinih
delova fresaka u smo da izvrimo osnovnu analizu elemenata i
\iopisa crkve.
Freske su bile na tamno plavoj i utoj osnovi i \ eoma su
dobrog kvaliteta sa vrlo postojanim bojama. su na tankom sloju fre
sko-maltera debljina varira 0,5 i l cm, Fresko-malter j e kompaktan
i bez pleve. Prilikom izrade maltera je znatna m l venih
opeka, to nesumnjivo stoji u vezi sa dobrim kvalitetom fresaka. Sloj fresko
-maltera, po otiscima na fragmentima, bio je postavljen di
rektno na kameni zid crkve a mesti i maltemu podlogu koja j e oklesiva
njem ogrubljena da bi primila sloj fresko-maltera. Ovo je verovatno
samo gde su postojale neravnine na zidovima,
Osnovni elementi ivopisa smo analizu i rekons trukciju
mogli da izvrimo na osnovu fragmenata su ostaci likova,
odede, nimbovi , delovi signatura, ornamentalne trake, bordure i fragmenti
ornamentike sokla,
otkrivenim fragmentima fresaka fragmenti sa delovima likova ni su
brojni. Bili smo u da rekonstruiemo tri glave
nepoznatih svetitelja, kao i delove jo sedam likova, tako da raspolaemo sa
\, Keramika u utu unutar 0J:1kve sv. Petra u Diivaru je
fakture i oblika.
\, S. N e n a d o v i problemi (1957) sl. 80.
355
CRKVINA U PANIKU
deset manje ili VIse likova. Pored ovoga, otkriven je i broj sit
nijih fragmenata koji delove likova koji nisu mogli biti rekonstruisani.
Ovde su brojno zastupljeni fragmenti sa predstavom oka (28 fragme
nata, i to 25 sa predstavom oka en face i 3 sa okom u profilu). Ovde
se zadrati samo na onim likovima koje smo mogli u meri da rekonstru
iemo, i koji nam stoga daju i za stilsku analizu. (T. VII) .
Deo glave nepoznatog svetitelja rekonstruisan je iz 12 fragmenata.
van je gornji deo glave postavljene en face sa delom nimba crnom
trakom na kojoj se nalazi niz belih - bisera. Kosa je mrkom
hojom sa pramenovima tamnijom nijansom iste boje. su sli
kane mrkom bojom sa belo izvedenim detaljima. Ceo lik je dat dosta
linearno, dok su senke nijansama zelene boje. Detalji obraza su iz
vedeni bojom. lika je tamno plavo. Ova glava spada
najbolje i istovremeno slikarski najbolje I pored dugog
boravka u zemlji kolorit je svoju sveinu i Glava je verovatno
deo figure nekog svetitelja. Dimenzije dela
glave su: visina 11 cm, a irina 15 cm. (T. V, 1).
Deo glave nepoznatog svetitelja rekonstruisan je iz 9 fragmenata.
vana je cela leva polovina lica. Ovom liku verovatno pripada i deo nimba na
kome se nalazi ornamentaina traka sa dva reda bisera i
riragim kamenovima. Lik je dosta linearno, raznim nijansama mrke
boje. Kosa i brada su izvedene nijansama svetlo zelene boje. Na po
jedinim delovima lika boja je propala, detalji
<:vetlozelenom bojom. Ovom liku verovatno pripadaju i fragmenti odede ta
mno boje. Lik je deo figure gotovo prirodne
na tamno plavoj pozadini postavljene en face, koja je predstavljala
starijeg svetitelja sa sedom bradom i kosom. Moemo pretpostaviti da se ovde
radi o predstavi sv. Nikole. Visina glave iznosi 24 cm. (T. VI, 2).
Deo glave nepoznatog svetitelja rekonstruisan je iz 8 fragmenata.
je manji deo lica sa jednim okom. Freska je na tamno plavom
Na rubu nimba nalazi se mrka traka sa nizom bisera. Glava je bila
na blagoj sfernoj povrini, pa se moe pretpostaviti da je cela figura bila
postavljena u nekoj nii. Ovaj podatak je za pokuaj rekon
strukcije unutranjeg izgleda crkve, s obzirom da se taj elemenat nije
na otkrivenim ostacima arhitekture. (T. VI, 1).
Pored ovih, veoma je interesantan i fragment sa delom glave i poprsjem
malih dimenzija. Lik je dat potpuno linearno mrko crvenom bojom. Cela fi
gura je na utom Po izrade, odnosno svojom potpunom
kao i potpunim odsustvom senki i drugih bojenih detalja ovaj lik
se bitno razlikuje od ostalih likova, koji pripadaju ovom ivopisu. I pored pot
pune linearnosti, po izvesnim svojim detaljima uklapa se u jednu celinu sa
ostalim likovima. je obrada donjeg dela
nosa, koja je sa predstavom nosa na ostalim likovima.
Ovde je verovatno do odstupanja u likovnom tretmanu dolo zbog veoma ma
lih dimenzija figure, kao i njene funkcije. Naime, iznad glave nalazi se deo bor
dure sa imitacijom bisera to navodi na pomisao da je opisana figura, vero
vatno poprsje, bila deo nekog friza sa vie figura . Ovde se moda radi
o predstavi starozavetnih proroka. Visina glave iznosi 7 cm. (T. V, 2).
Fragmenti na kojima sa dosta sigurnosti moemo pretpostaviti predstave
odedi relativno su brojni. Bili smo u da izdvojimo tri
osnovne boje odedi: zelenu, sivu i tamno po frag
mentima odede, zelene i sive boje su bile dosta jednostavno, sa nabo
rima izvedenim tamnijim i svetlijim tonovima osnovne boje. su in
teresantni fragmenti odedi tamno boje, gde se na osnovnoj boji
23*
356
MARKO POPOVIC
odede nalaze ornamenti tekstila izvedeni belom bojom. Istoj odedi nesum
njivo pripada jedan dodatak zlatnoutom bojom na kome se nalaze veo
ma lepo izvedeni detalji ornamentike t ekstila crnom bojom (T. VIII ). Na vie
fragmenata se nalazi predstava oklopa od sitnih ut ih na
crvenoj osnovi. (T. IX, 2). Ovi fragmenti verovatno sa predstave ne
kog svetog ratnika. Interesantan je i jedan fragment sa delom 10r osa bogato
ukraenog biserom i dragim kamenjem. (T. IX, 1).
Iako nimbovi sastavni deo ranije opisanih likova, izdvajamo ih
s obzirom na njihovu interesantnu ornamentiku. fragmentima
nalaze se delovi 7 nimbova, variraju 31 i 18 cm. l)osebno
su trake sa nizovima bisera koje uokviravaj u nimbove. ( T. I X, 4).
Pomenute trake nalazimo kod svih nimbova, s tim to se u izvesnim detalji
ma razlikuju, na osnovu se mogu izdvojiti tri osnovna ti pa. Prvi tip pred
stavlja jednostavna traka mrke boje, na kojoj se nalazi niz bisera izveden be
lom bojom, koja se ljuspa. Drugi tip, predstavlja traka
mrke ili crne boje, na kojoj se nalazi niz krupnijih bisera, gde se sva
kog krupnijeg zrna nalaze po dva sitna. Ovaj tip se kod primerka.
Najdekorativniji je tip, gde se na iroj traci svetlo mrke boje nalazi du
pli niz bisera koji se smenjuje sa po jednim dragim ka
menom crvene boje.
je nalaz 18 fragmenata fresaka za ko.ie se sa moe
da predstavljaju delove signatura. Na njima se mogu jasno slova,
ili delovi slova belom bojom na tamno plavom]J Bela boja je na
noena u dosta debelom sloju i ljuspa se, to je nesumnjivo i razlog da su de
lovi signatura slabo Na pojedinim fragmentima su po dva
slova, postavljena jedno iznad drugog, to navodi na pomisao da se r adi o ver
likainim signaturama, mada se na jednom fragmentu na kome sc nalazi nasli
kano slovo B nalazi i deo slova u istom redu, to govori o pos tojanju i hori
zontalne signature. Na fragmentima mogu se sa identi
fikovati slova <1>, E, T, A, B, O, a moda i slovo A, to nam daje dovoljno eleme
nata da pretpostavimo kojim su pismom bile pisane si gnature. ( T. IX, 3). Na
je pojava slova <1> koje, s obzirom da se ne nalazi u latinskoj
abecedi pojavu latinskih signatura. Iz ovoga se moe da
su signature na freskama crkve u Paniku bile pismom, mada
postojanje signatura nije jer sva slova koja se na
nim fragmentima pojavljuju nalaze se i azbuci.
Na osnovu fragmenata bilo je dati rekonstruk
ciju za 6 ornamentainih traka. Ostale ornamentalne trake, kojih je nesumnjivo
bilo vie, nismo mogli rekonstruisati usled malog broja fntgmenata.
Stoga se zadrati samo na opisu ornamentaInih traka j e
rekonstrukcija bila
OrnamentaIna traka irine 12,5 cm je na ;t.utoj osnovi , sa orna
mentima izvedenim crnom i crvenom bojom. Ornament se sastoji iz irih cr
nih traka koje se ukrtaju i trougaona polja u kojima
se nalazi ornament izveden crvenom bojom u obliku postavljenih
stilizovanih palmeta. (T. X, 1).
Ornamentaina traka irine 11,5 cm je na beloj osnovi,
sa dve ire crvene trake od kojih se na jednoj nalazi niz b isera. cr
venih traka se nalazI ornament izveden crnom boj om II obliku
postavljenih trouglova u kojima se nalaze po dve stilizuvane palmete. (T.
X, 2).
Ornamentaina traka irine 6 cm je na osnovi bele boje, ornamenl
u svemu prethodno opisanoj ornamentalnoj traci (T. X, 5).
357
CRKVINA U PANIKU
Ornamentaina traka irine 8 cm je na osnovi svetlo mrke boje. Orna
ment po dve paralelne mrke linije, koje se seku. Traku oivi
linije mrke boje (T. X, 3).
Ornamentaina traka irine 7,4 cm. Ornament se sastoji od linija mrke
boje, koje se seku crvena i trougaona uta
boja. U preseku linija se nalazi po jedna bela - biser. Traku sa svake
strane po dve mrke i crvene linije. (T. X, 4).
Ornamentaina traka, irina 8 cm. sastavljena je iz 5 traka raznih
boja, i to: crne, tamno i svetlo crvene, i ute boje. Na svakoj od ovih
traka nal aze se proirenja koja prelaze sa trake jedne boje u traku
druge boj e. U sredinjem delu ornamentalne trake nalazi se zona bele boje
(T. XI , 1)_
otkrivenim fragmentima fresaka su brojni fragmenti sa
delovima bordura koje su kompozicije i ornamentaina polja.
ostacima bordura moemo razlikovati tri osnovne vrste, i to bordure na os
novi plave boje i bordure na utoj osnovi.
Bor dure na plavoj osnovi su najbrojnije i se sastoje iz jedne
crvene trake irina varira od 1,5 do 3,5 cm, na kojoj se nalazi niz bisera.
Kod izvesnih primeraka, paralelno sa crvenom trakom, se i jedna ua
bela linij a. (T. XI, 4) .
Bordure fresaka na utoj osnovi se sastoje iz crvene tra
ke, i rina var ira 2-4 cm, uz koju se kod izvesnih primeraka na
laze sive i bele linije. I kod ovih bordura nailazimo na primerke sa nizom
bisera na crvenoj traci. po izgledu fragmenata, bordure su
se prvenstveno nalazile u uglovima i delovima zidova.
Fragmenti na kojima se nalazi u fresko-tehnici izvedena imitacija mer
mera najver ovatnije predstavljaju delove fresko-ornamentike donjih zona zi
dova crkve. Zone sa slikanom imitacijom mermera bile su, po
nim fr agmentima, smetene u pravougaona polja crvenim linijama
irine 4 cm. Kod ornamentike imitiranog mermera u pravougaonim poljima ra
zlikujemo 4 varijante, i to polja bele osnove sa utim ornamentom, bele os
nove sa sivo zelenim ornamentom, svetlo oker osnove sa plavim ornamentom
i svetlo oker osnove sa mrkim ornamentom. (T. XI, 5).
a osnovu napred iznetog opisa, ostataka arhitekture i fragmenata fre
saka crkve u Paniku, u smo da sa manje ili vie sigurnosti izvr
imo zamilj enu rekonstrukciju njenoga izgleda u vreme nastanka i na osno
vu toga, se analogijama i stilskom analizom arhitekt ure i fresaka, da
mo pokuaj hronoloke determinacije ovog objekta.
Crkva u Paniku j e predstavljala j ednobrodnu sa pravougao
nom apsidom, zasvedenu svodom bez kupole.
16
Krovni
su verovatno kamene jer prilikom nisu ni
kakvi tragovi crepa. Severna i juna fasada su bile plitkim leze
nama i malterisane debelim slojem maltera s etlo crvene boje. Izgled glavnog
portala, kao i raspored prozora i njihova obrada ne mogu se ni
rekonstruisati. Unutranji prostor crkve bio j e podeljen na naos i narteks. Na
severnom i junom zidu u unutranjosti crkve nalc:zile su se, po nekim
j ragmentima fresko-maltera, pli tke nie, kojih je verovatno na osnovu analo
gija sa spomenicima (sv. Mihajlo u Stonu, sv. Petar u ipanu i sv. To
ma u Kutima) bilo est. Pos tojanje oltarne pregrade - septuma moe se samo
16 S obzirom da u unutranjosti crkve ne pos toje pri-slonjeni st upci koji ,imaju
Eunkciju .kupole, nemamo ni:kakvih elemenata za p r et postavku da je kupola
postojala.
358
MARKO POPOVIC
pretpostaviti s obzirom da nisu otkriveni nikakvi ostaci. Pod crkve predstav
ljaju grube kamene utopljene u malter.
Cela unutranjost crkve bila je prekrivena freskama nam se ostaci,
kao to je napred nisu na delovima zi dova. u
utu unutar grobnice iz II faze. Ta u velikoj meri oteava
rekonstrukciju izgl eda i rasporeda ivopisa. Ipak, na osnovu rekonstruisanih
osnovnih elemenata ivopisa moemo pretpostaviti njegov raspored, bar u iz
vesnoj meri. Prvo pitanje koje se jeste raspored fresaka sa tamno pla
vom i utom pozadinom. po znatno brojnosti fragmenata
na tamno plavom kao i da su svi likuvi sem jednog na
Lamno plavom moemo pretpostaviti da su se freske tamnu plave os
nove nalazile u naosu crkve. Freske na utoj osno\'i su sc verova tno nalazile
Ll narteksu crkve, i njima pripada samo jedan lik malih dimenzija, pot
punu linearno, to samo moe da potvrdi ovakvu pret ostavku. Donje zone
zidova (sokI) bile su prekrivene freskama na kojima je verovatno u pra
vougaonim poljima bila izvedena imitacija mermera. Imau sokla moemo
pretpostaviti da se nalazio red ligura svetitelja radenih gotovo u pri
rodnoj Figure svetitelja su se nesumnjivo nalazile i u plitkim
po izvesnim fragmentima likova malih dimenzija Ll
proLlu i poluprofilu, moe se pretpostaviti i postojanje izv ko pozicija
koj e su, moda, drugu zonu ivopisa iznad fi gura svet itel ja. Uz
pomenute figure svetitelja su se nesumnjivo nalazile si gnature, verovatno
ke, postad jene u kombinaciji horizontalnih i vertikaln ih redova. U okvirima
prozora i vrata su se nalazile ornamentalne trake od kojih su i7vesni detalji
Bordure koje su u broju fragmenata raznih su vrsta
i nesumnjivo su okvire kompozicij a i (igura, kao i dekoraciju
delova nisa i zidova.
Problem analogija i hronoloke determinacije crkve u Paniku
je reiti samo na osnovu njene osnove, pod pretpostavkom da je hvopis cr
kve mogao nastati i neto kasnije te samim tim ne mora biti fak
tor za datiranje same na prvi pogled se jasno da crkva
po svojoj osnovi pripada tipu preromanskih ire datiranih u vrc
me IX-XII veka. Po svom tipu longitudinalne i dimenzijama, cr
kva u Paniku je II izvesnoj meri crkvi sv. Mihajla u Stonu
l7
i sv. Tomi
19
II Kutima,IB a crkvi sv. Petra na ipanu. Po izvesnim detaljima
svoga plana crkva u Paniku u nekoliko odstupa od tipa preroman
ske longitudinalne i to prvenstveno svojom apsidom pravougao
nom iznutra i spolja i podeljenim prostorom unutar crkve na naos i nar
teks. Pojava pravougaone apside iznutra i spolja ne predstavlja veliku ret
kost u arhitekturi pozne preromanike i protoromanike naih primorskih ob
lasti. po dosada dat iranim spomenicima, ovaj tip apside
se u crkvi sv. Petra na ipanu,2 sv. Nikole nad Selcima n:l
sv. Juraja u Prijedbi na Lastovu (XII vek),22 sv. Petra u Zavali (XII vek).2J
17 A. D e r o k o, Monumen talna i dekora tivna arhitektura II srcdn jovekovnoj
Srbiji (1962), st. 36, sl. 34.
"J. K o v a e v i Istorija Crne Gore I (1967) st. 4-32. sk. 67.
I. A. D e r o k o. Navedeno delo, sl. 33.
'" Ibid, sl. 3-3.
" F. R a d i crkvice oko Selaca na otoku Starohrvat
ska prosvjeta VI (1901) st.
"F. R a d Crkvice sloga na Lastovu, Starohrvatska
prosvjeta VIII (1904) st. 3-1.
"M. V e go, Arheoloiko Lskopavanje u Zavali, Glas.n1k Zemaljskog muzeja,
Nova serija XVI (1959) st. 1,79.
359
CRKVINA U PANIKU
sv. Petra u Bijelom Polju (XII vek),24 sv. Nikole u Velom Varou u Splitu
(XII vek) 25 i drugim. Ukoliko razmotrimo problem datiranja ovde nabroje
nih crkvenih objekata sa pravougaonom apsidom, da se svi oni da
tiraju u doba pozne preromanike ili pak u doba rane romanike, odnosno naj
delom u XII vek. Za to doba je pojava ovoga oblika
apside. Druga interesantna karakteristika crkve u Paniku je pojava podele pro
stora u unutranjosti crkve na naos i narteks to se ne moe vezati za prero
mansko stvaralatvo tek za Ova pojava se II
osnovi crkve sv. Spasa na vrelu Cetine,26 kao i u osnovi Crkve sv. Pavla u Di
varu kod Trebinja, koja se moe datirati u polovinu XII veka.27
Na osnovu napred iznetog moemo da crkva u Paniku pripada
vremenu kasne preromanike sa izvesnim detaljima, to nam
da je datirano u sredinu XII veka.
Problem datiranja ivopisa je znatno sloeniji s obzirom na njegovu frag
mentarnu koja ne iru stilsku analizu. Istovremeno mo
ramo imati u vidu i ranije iznetu pretpostavku da ivopis nije morao nastati
neposredno posle izgradnje crkve, moda neto kasnije, te samim tim vre
me nastanka crkve nam moe posluiti samo kao terminus ante quem non za
nastanak ivopisa. U vezi s ovim ne sme se ispustiti iz vida i ranije izneta
njenica da su freske u na jednom sloju maltera postavljenog
direktno na kamenu povrinu zida, to se jasno vidi na velikom broju otkrive
nih fragmenata fresaka sa otiscima kamene povrine zida. Ova nam
dosta jasno govori da je unutranjost crkve prvi put bila malterisana prili
kom izrade ivopisa, iz se moe da je do izrade ivopisa dolo
verovatno ubrzo posle izgradnje crkve. Teko je pretpostaviti da je due vre
mena unutranjost crkve mogla ostati neomalterisana. Ovo bi mogao biti je
dan od elemenata za datiranje ivopisa.
Neto sigurnije elemente za hronoloku determinaci j u daje nam stilska
analiza detalja ivopisa, kao i datiranih analogija .
Po svojim likovnim kvalitetima i izradi ove freske predstavlja
ju za ovu teritoriju veoma zanimljivu pojavu. Po svojim bitnim odlikama, pr
venstveno po naglaenom linearizmu, nae freske nose vizantij
skog slikarstva renesanse Komnina. Bliih analogija sa protoromanii:' kim i ro
slikarstvom naih primorskih oblasti nema, sem u izvesnih
detalja (trake sa nizovima bisera na nimbovima). Postoje velike razlike naro
u kvalitetu i samom likovnom tretmanu. Dok su (reske crkve u Paniku do
brog kvaliteta i na znatno viem nivou, i roma
freske naeg Primorja su slabije, kako u kvalitetu tako i u likovnom
tretmanu.
Veoma bliske analogije freskama crkve u Paniku nalaze se na fragme.!l
tamo ostacima ivopisa crkve sv. Tome u Kutima kod Herceg-No
vog.
28
se prvenstveno moe videti u kvalitetu fresko-mal
tera, u kome se nalaze prirnese tucane opeke, kao i kvalitetu bojenog sloja.
fragmenata likova iz crkve u Paniku i crkve sv. To
me u Kutima jasno se moe velika u likovnom tretmanu. Veli
"A. D e r o k o, Navedeno delo, st. 38, sl. 43.
" G. S u b o t i Arhitektura i skulptura srednjeg veka u Primorju, (1963)
st. 25, sl. 10.
26 M. Vas i Arhitektura i skulptura u Dalmaciji (1922), st. 107. sl. &4.
"M. P o P o v i Crkva sv. Petra u Divaru kod Trebinja, Arheoloki pr.::
gled 10, (1968), st. 202, T LXXII.
28 S obzirom da otkriveni fragmenti ivopisa nis.u pu:blikovani,
ljubaznosti upravnika Muzeja u Herceg-Novom, I. bili smo u
da ih III Muzeju detaljno pregledamo.
360
MARKO POPOVIC
ka gotovo opaa se na fragmentima bordura, ornamental
nih traka, odedi i drugom. Freske crkve sv. Tome u Kutima jo uvek nisu
detaljno i zasada se okvirno datiraju u XII veka.
29
Izvesne sa freskama crkve u Paniku opaaju se i na
sloju ivopisa iz crkve sv. Petra kod Novog Pazara, dati r anog u XII vek, i to
prvenstveno na liku sv. Petra, gde je na nimbu slikan dvostruki r d bisera sa
dragim kamenjem.
3o
Sa makedonskim freskama iste epohe, sem osnovnih karakter istika stila,
u detaljima nema. Interesantno je pomenuti v liku
predstave oklopa na fresci sv. Nestora iz crkve TOY
kod Kostura u severnoj sa predstavom oklopa na frag
mentima fres aka crkve u Paniku.
aj blie analogije freskama crkve u Paniku nalazimo u kript i sv. Stefa
na u Vaste (juna Italija).32 Ova kripta je formirana u obliku trobrodne ba
zilike na zidovima postoji niz nia u kojima se nalaze figure
svetitelja. U nekoliko nia se nalazi ivopis iz XII veka . Za nas je na
interesantan lik sv. Nikole
33
koji se nalazi u jednoj nii dva sve
titelja, s obzirom na elemente koje i na fr agmentima fre
saka crkve u Paniku. Velika gotovo koj a postoji
lika sv. Nikole u kripti sv. Stefana i fragmentarno li ka tarijeg sve
titelja za koga smo pretpostavili da predstavlja sv. Nikolu iz cd ve II Paniku,
ogleda se u obradi kose i brade, nimba sa ni zom bisera, i
drugih detalja lika. Velika se opaa i odede sv. Nikole iz
kripte sv. Stefana i fragmenata odede bojc iz crkve u Pa
niku, i to prvenstveno u ornamentici tekstila i slikanja nabora odede. po
red ovoga, i na ostalim delovima ivopisa XII veka krip te sv. Ste
fana u Vaste opaaju se mnogi ili detalji sa detaljima na frag
mentima fresaka iz Panika.
34
Ove nas navode na pomisao. da su fre
ske XII veka iz kripte sv. Stefana u Vaste i freske iz crkve u P niku
u isto vreme, verovatno prema istim uzorcima. Ovome svakako t.reba priklju
i ostatke ivopisa iz crkve sv. Tome u Kutima, koji, ia ko jo nije cl taljno
analiziran, ima vel ike sa freskama iz kripte sv. Stefana i crkve u
Paniku.
napred iznete rezultate stilske analize, kao i rezultate do
bijene analogija, moemo da freske crkve u Paniku ve
rovatno nastaju sredinom XII veka, neposredno posle izgradnje crkve. De
lo su nesumnjivo talentovanog i sigurnog slikara, kao i dobrog pozn avaoca
fresko-maltera i upotrebe boja, koje su uprkos veoma loim uslo.vima,
vale svoju punu sveinu. Stiiski, one pripadaju krugu vizant ij sko.g slikarstva
epohe renesanse Komnina, i to junoitalskoj varijanti ovog stila.
Ovakva konstatacija nam pitanje: na koji je bilo
da polovinom XII veka, u doba nastanka ivopisa crkve II Paniku, do
tako snanog uticaja slikarstva iz june Italije, s obzirom da pojava
" M. L a d j e v i Rezultati radova na fr kama cpkvc v . Pet.ra
i Pavla kod Novog Pazara, Saoptenja IV (1961) st. 154. sl. 10; S. R a d o j i , Staro
srp9ko slikarstvo (1966), st. 1,8.
" UYAIAKOY KA1:TOPlA l, (10953) T. 55.
32 Alba Mcdea, Gli affreschll delle crj'pte pugJiesi l (,19J9), st.
J58-159.
l3 Ibid, knj. II, sl. 8S.
" Ibid, knj. II, sl. &8-99.
361
CRKVINA U PANIKU
na ovoj teritoriji, to se ivopisa, zasada nema, izuzev u crkvi sv. Tome
u Kutima. Odgovor na ovo pitanje nesumnjivo lei u analizi istorijskih zbi
vanja toga vremena.
U srednjem veku u okviru Travunije nalazi se i iri region doline Tre
binjice. U toku XI i XII veka sve do Nemanjinih osvajnja, oblast Travunije
se nalazi u sklopu n zavis ne Dukljanske drave. da se centar Dukljan
ske drave n alazio u primor skim oblastima, tokom njenog razvitka u velikoj
meri se uticaj Za pada, za vlade kraljeva Mihajla i Bodina.
Crkvena organizacija Duklj ans ke drave, na se od 1089. godine na
lazi barski arhiepiskop, bila je zavisna od Rima.
35
Takva orijentacija
se jasno odraava i na tokove kulturnih uticaja to se moe sagledati na
vani. I spomenicima ovoga vremena.
36
U svemu ovome vanu ulogu igra i
njeni a da j e od XI veka Kotorska episkopija bila arhiepisko
piji grada Barija u junoj Italiji.
37
U ovoj svakako treba traiti je
dan od pu teva prodora kulturnih uticaja iz june Italije u oblast Dukljanske
drave. U svetl u o ih poda taka mora se posmatrati i nastanak ivopisa crkve
u Paniku, kao i verova tno jo nedovoljno ivopisa crkve sv. Tome
u Ku tima.
Veli ki novootkr ivenih fresaka crkve u Paniku je potenciran i
samom da su to dosada najstarije otkrivene >:rednjovekovne fre
ske u Her cegovini. da su freske XII veka na naem izuzi
Makedoniju, dosta r etke i slabo freske crkve u Paniku omo
da se ire sagledaj u fresko-slikarstva u srednjovekovnoj Sr
biji.
napred izne te rezultate iskopavanja crkve u Paniku, mo
emo da crkva nas taje najkasnije sredinom XII veka, kada je ve
rovatno i cela njena unutranj os t bila ivopisana. Moemo pretpostaviti da je
crkva pr ipadala pravosla vnom krugu, za ta vidimo potvrdu u pojavi
sign a tura , analizi istorij skih zbivanja, kao i nepostojanju tradicija zapadne
crkve na ovoj teri t orij i. Kome svetitelj u je crkva bila na osnovu
raspol oi ih podat aka se ne moe Vreme ruenja crkve je
teko odrediti , s obzir om Ja za to nemamo sigurnih podataka. Moemo pret
postavi ti da do toga dolazi u vreme borbi koje su ovde tokom XV
veka.
NE KROPOLA
Oko ostataka crkve na lokalitetu Crkvina u Paniku nalazi se nekropola
sa oko 35-40 vidlji vih u obliku ili obra
masivnih kamenih

S obzirom na sredstva, ispitan je samo deo nekropole u
neposr ednoj blizini cr kve gde je otkriveno 18 grobova od kojih je pet bilo
ispod Kod svih otkrivenih grobova je konstatovana grobna konstruk
cija od kamenih postavljenih u obliku sanduka.
Grob 1 - Dubina 0,90 m, duina grobne konstrukcije 2,10 m. U grobu
je ot -r iveno 9 muki h, 2 enska i 1 skelet. Kosti su se nalazile sloene
u celoj unutranjosti grobne konstrukcije. Priloga nije bilo.
35 K. J i r e e k, Istorija Srba I (1952) st. 1.24'-126.
36 S. R a d o j i Staro s.rpsko .slikarstvo, (1966) s t. 19'-211.
37 K. J i r E: e k, Navedeno delo, s t. 126.
" Prilikom rekognosciranja 1960. godine . je na ovom lokalitetu
evidentirao oko 100 kujima i 3 u obliku sanduka. PYmkom
radova 1967. g. konstatovan je znatno manju broj. . B e I a g i Srednjovekovni
nadgrobniSlpomenici, Nekropola na cr.kvini li Paniku, .Nae starine VIII, (1962)
st. 25.
362
MARKO POPOVIC
Grob 2 - Dubina 1,07 m, duina skeleta 1,50 m, orijentacija zapad-istok.
Otkriven dobro muki skelet bez priloga. Iznad groba se nalazio ste
- dimenzija 160 x 100x0,18 m.
Grob 3 - Dubina 0,58 m, duina skeleta 1,40 m, orijentacija sz-ji. Otkri
ven enski skelet, bez priloga. Grob je ukopan u juni zid
iz II faze, kojom prilikom je i juni zid crkve.
Grob 4 - Dubina 1,10 ill, duina skeleta 1,51 m, orijentacija sz-ji. U
grobu je otkriven muki skelet, (starost 30-35 godina). Kod nogu skeleta
otkriven j e par gvozdenih mamuza i jedna Grobna kons trukcija oslo
njena na juni zid crkve.
Grob 5 - Dubina 0,79 m, duina skeleta 1,57 m, orijentacija sz-ji. U
grobu otkriven dobro enski skelet bez priloga.
Grob 6 - Dubina 0,89 m, duina skeleta 1,70 m, orijentacija sz-ji. U
grobu je otkriven slabo muki skelet bez priloga.
Grob 7 - Dubina 0,84 m, duina skeleta 1,65 m, orijentacija sz-ji. U
grobu otkriven dobro enski skelet bez priloga.
Grob 8 - Dubina 0,80 m. U grobu otkrivene potpuno disl oci rane kosti
jednog mukog i jednog kostura bez priloga.
Grob 9 - Dubina 0,92 m, duina skeleta 1,38 m, orijentacija sz-ji. U
grobu otkriven jedan skelet, (starost oko 12 godina). Bez priloga.
Grob 10 - Dubina 1,42 m. U grobu otkrivene dislocirane kosti 2 en
ska i jednog mukog skeleta, bez priloga. Iznad groba se nal azio u
obliku kamene dimenzija 2,00 X 0,75 X 0,20 m.
Grob 11 - Dubina 0,85 m, duina skeleta 1,75 m, orijentacija sz-ji. U
grobu otkriven dobro muki skelet, bez priloga.
Grob 12 - Dubina 1,10 m. U grobu otkrivene dislocirane kosti jednog
mukog skeleta, bez priloga.
Grob 13 - Dubina 0,90 m. U grobu otkrivene dislocirane kosti 6 mu
kih, 1 enskog i 1 skeleta, bez priloga.
Grob 14 - Dubina 0,95, duina skeleta 0,50 m, orijentacija jug-sever.
U grobu otkriven skelet bez priloga.
Grob 15 - Dubina 0,95, duina skeleta 0,60 m, orijentacija sz-ji. U gro
bu otkriven jedan muki skelet bez priloga.
Grob 16 - Dubina 0,70 m, duina skeleta 1,50 m, orijentacija sz-ji. U
grobu otkriven enski skelet bez priloga. Iznad groba u obliku neo
kamene dimenzija 1,00 x O,70 x 0,15 m.
Grob 17 - Dubina 0,90 m, duina skeleta 1,55 m , orijentacija sz-ji. U
grobu otkriven jedan enski i jedan skelet bez priloga. Iznad groba
u obliku kamene dimenzija 1,50 X 0,90 X
0,20 m.
Grob 18 - Dubina 1,25 m, orijentacija sz-ji. U grobu otkrivene i deli
dislocirane kosti jednog skeleta pola. Iznad groba se na
lazio u obliku grubo kamene dimenzija 2,10 X 0,50 X
0,20 m. U zemlji iznad grobne konstrukcije a ispred otkrivena je jed
na fragmentovana staklena boca, koja, iako niie u grobu, nesumnjivo
predstavlja grobni prilog.
Grobni prilozi. U grobu 4, u predelu stopala skeleta, otkriven je par
gvozdenih mamuza i jedna koje pripadaju tipu mamuza sa iz
363
CRKVINA U PANIKU
vijenim kracima. (T. XII , 1). Na krajevima krakova nalaze se na
stale iskucavanjem, na kojima se nalaze po dve krune rupe, preko kojih se
metalnim zakivcima spajao koni remen sa mamuzom. Na trnu jedne od ma
muza nalaze se tragovi pozlate, a na krakovima obe mamuze se vide ostaci
ornamentike izvedene nizom tauiranih srebrenih postavljenih u tri
paralelna reda. (Dimenzije mamuza: duina krakova 10 cm, razmak krakova
9 cm). Pored jedne od mamuza otkrivena je i petougaonog oblika
sa trnom. Iza trna se nalazi pravougaoni okov.
Ovaj tip mamuza sa izvijenim kracima se relativno
primerak mamuza otkriven je u grobu trebinjskog upana Grda?'
Izvestan broj mamuza ovoga tipa otkriven je u okolini Splita i Knina,4u kao
i u severozapadnim oblastima Jugoslavije. Po poreklu, ovaj tip se moe vezati
za produkciju Zapada, odakle su u nae krajeve pored mamuza uvoene i
razne vrste oruja i ratne opreme.
Na tip mamuza se moe datirati, na osnovu tipologije razvo
ja,41 u vremenskom rasponu od polovine XII veka kada se pojavljuje ovaj tip,
do kraja XII veka, odnosno blie u poslednje decenije XII veka.
U grobu 18, odnosno iznad njegove konstrukcije otkrivena je staklena
boca, koja, kao to je ranije nesumnjivo predstavlja prilog vezan za
ovaj grob. Boca je od tankog stakla svetlo zelene boje. Krukastog
je obli ka sa izduenim na kome se nalazi jedno prstenasto proire
nje. Vrh boce je prstenasto zadebljan. Na recipijentu se nalaze
aplicirana rebra. Dno boce je levkasto udubljeno. Visina boce iz
nosi 16 cm, 7 cm, a otvor 2 cm.
Po svom interesantnom obliku ova boca predstavlja jedinstven prime
rak te vrste u naoj zemlji, i verovatno je importovana. Veoma bliske analo
gije nalaze se materijalom otkrivenim u Korintu, gde je jedna
boca gotovo oblika i dimenzija.
42
Na osnovu sloja u kome je na
boca se datira u prvu polovinu XV veka. po ovome, i bocu iz
Panika bismo mogli datirati u isto vreme.
Vremenski raspon trajanja nekropole u Paniku teko je odrediti s ob
zirom na mali broj ispitanih grobova i retke grobne priloge. po na
pred opisanim grobnim prilozima, moemo pretpostaviti da sahranjivanje na
ovoj nekropoli neposredno posle izgradnje crkve sredinom XII veka
i traje dugi niz godina sve do polovine XV veka. Postoji velika
da se sahranjivanje na ovoj nekropoli nastavlja i posle ruenja crkve o
grob 3. prilikom ukopavanja je juni zid crkve.
39 P. A n e l i Mamuza trebi.njiSkog fupana Grda, Glasnik Zemaljskog mu
zeja, Nava serija XVII, (1963) st. 1,74 .
.., D. V r s a lov i Kasno suednjovekovne ostruge u Muzeju hrvats.kih aTheo
lokih spomenika u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, III, Iserija 8-9 (1%3) s.t. 158
i dalje.
., D. N i k 01 i TipO'lol!Qi razvoj mamuze od XIV-XX veka, Vesnik VojlIlog
muzeja JNA 3 (1956) st. 68---{)9.
., G1a d y's D a v i d s o n, The minor objects, Cor1nth 'VOI. XII (1952) t. 59,
sl. 17.
TABLA I
Ostaci rimske zgrade - I faza 1. Zid sa otvorom za hipokaust,
2. Ugao prostorije sa delom poda
Foto: Ciro
TABLA II
Ostaci memorij alne 1. Pogled sa juga
2. Ulaz u grob:::Jicu ,i deo mozaika
FOlo: Ciro
TABLA III
3
1. i 2. Posude otkrivene u svodu grobnice
3. Crte dela poda memorijalne
Foto: Marija Sever
Crte: Radmila
TABLA IV
Ostaci crkve
1. Cl'kva, 'Pogled sa zapada
2. Cl'kva, zapadni deo
Foto: Ciro R a j i
TAB.LA V
Fragmenti ivo-pisa crkve
1. Deo lika nepoznatog svetitelja
2. Deo lika nepoznatog sveti telja
Foto: Marij a Sever
TABLA VI
~
cl
[
o
~
N
'" a
~
~
8
~ .
.,
til
:I:
I
>
l
e:
.,
Fragmenti ivopisa crkve
1. Deo lika nepoznatog svetitelja
2. Deo lika, verovatno, sv. Nikole
Foto: Marija Sever
TABLA VII
Fragmenti ivopisa crkve
- delovi likova -
Fot o : :'vtarija
TABLA VIII
Fragmenti ivopisa crkve
- Fragmenti 'Sa delovima ornamentike tkanina odedi
Crte: Radmila
24"
TABLA IX
3
O
o
O
O
O
O
O
O
4
O
Fragmenti ivopi<sa crkve
1. Deo odede sa bisernim tJrakama i dragim 'kamenjem
2. Deo fres-ke sa predstavom oklopa od metalnih
3. Delovi signatura
4. Ornamentalne trake nimbova
Foto; Marija Sever
Crtei.: Radmila
TABLA X
4 3
Fragmenti ivopiosa crkve
- rekonstrukcije ornamentaJni h traJka -
Crte: Radmila
2
TABlA XI
Fragmenti ivopisa crkve
1 - 3. Delovi ornamentainih tra'ka
4. Delovi bordura
5. Deo freskcx>rnamentike sokJa crkve
Foto: Marija Sever
TABLA XII
2
Grobni prilozi
1. Mamuza iz groba 4
2. Staklena boca iz groba 1,8
Crte Radmila
Foto: Ciro
1
PAVAO
BOSANSKA KRALJICA DOROTEJA GORJANSKA
Doroteja Gorjanska, ena kralja Tvrtka II gotovo je nepozna
ta u naoj povijest i. Sticaj okolnosti je da je njezino puno ime spo
menuto samo u jednom pisanom izvoru; tavie, i taj jedini spomen govori
samo o planiranom, a ne o sklopljenom braku. Stoga je razumljiv oprez
koji gotovo i ne govore o Dorotej i kao bosanskoj kraljici . Koliko
mi je pznato, jedini je S. u novije vrijeme cjelovito sagledao poznate
izvore, pa bez ustezanja Doroteju kao bosansku kraljicu.'
Arheoloka iskopavanja na Bobovcu koja su obavljena II vremenu iz
1959. i 1967. g. iznijela su na vidjelo i neke pred
mete koji se mogu direktno povezati sa ovom kraljicom, a osim toga, u grob
noj kapeli je identificiran i grob u koji je vjerojatno bila sahranjena Doro
teja.
2
Tako se pruila da se bar donekle osvijetli jo jedna zanim
ljiva srednjovjekovne bosanske povijesti.
Porodica knezova Gorjanskih spada velikake rodove
ugarsko-hrvatske drave od druge polovine Xln do sredine XV PO
rijeklom su iz june Ugarske, gdje su nosili plemensko ime Drusma. Comes
Ivan "de genere Drusma dobio je 1269. g. od kralja Bele IV feudalni pos
jed Gorjan kod u Slavoniji, i od toga vremena njihovo obiteljsko ime
je Gorjanski, odnosno - de Gara II latinskim i Garay ili Gara u madarskim
izvorima. Ivanov sin Stjepan postao je banom,3 to ostaje goto
vo nasljednom u njihovoj porodici, sve do polovine XV vijeka. Sin
Stjepanov Pavao bio je ban, a zbog zasluga u ratu protiv
srpskog kralja Uroa II Milutina dobio je 1320. g. u posjed srijemsku, vu
kovsku i bodroku upaniju.
4
Nikola I je neko vrijeme vrio slubu
1 S. e i r k o v i Istorija Bosne, Beograd, 1964,260.
2 Rezultati iskopavanja su u -posebnoj ediciji ,koja je predata u
tampu.
3 F. S i i Pregled povijesti hrva-ts-kog naroda, II izdcmje, Zagreb, 1962,
204 i bilj. 53; I s t i, Hrvoje i njegovo doba, Zagreb, 1902,40-41;
ovdje je donio i cjelovitu genealogiju knezovCl Gorjanskih. U nekim pojedi
nostima genealogija je nepotpuna jer nisu u to doba bili poznati svi historijski
izvori; ostalim, tu nema spomena ni o Doroteji, Ivana (VI), o kojoj
se u ovom i govori.
M. P e r o j e v i hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sara
jevo, 194.2,247.
4
378
PAVAO
bana, da bi 1375. g. postao ugarskim palatinom; i ova ostaje
u obitelji Gorjanskih gotovo cijelo jedno (do 1459. g.) .5 U dinasti
borbama poslije smrti Ljudevita Anuvinskog Nikola je \' ai kao naj
oslonac kraljice Elizabete; u borbi protiv pobunj enih hr vatskih ve
likaa poginuo je 1386. g. kod Gorjana.
6
Njegov sin, Nikola II Gorjanski,
najprije je a zatim hrvatskodalmatinski i slavonski ban, da bi
kroz vie od 30 godina (1401-1433) ostao na poloaju ugar skog palatina.
I njegov sin Ladislav (III) bio je u karijere ban, a zatim
palatin (1447-1459. g.). U je jo jedan Gor.ianski vrio slu
bu bana (Deziderij, iz grane Gorjanskih,
ban 1419-1438. g.) .7
Iza Nikole I , osim sina istoga imena (Nikole II), ostao je jo jedan sin
- Ivan (VI),8 koji nas ovdje posebno zanima; ovo zbog toga, to je njegova
djelatnost bila vezana za Bosnu, i to je, ironij om sud
bine, njegova postala bosanskom kraljicom.
Prvi susret Ivana Gorjanskog sa Bosnom odigrao se u poznatoj dobor
skoj bici u ljeto 1394. g. Tada je on uz brata Nikolu (II) bio naj istaknutija
ugarske vojske, kojom je zapovijedao osobno kralj Sigl smund.
9
Slije
6-7 godina Ivan je zamjenik svoga brata Nikole na poloa ju hrvat
skog bana, a njegova se djelatnost odvija preteno na Dalmacije
i Slavonije.
Godine 1401. Ivan Gorjanski je talac protivnika kralja Sigis
munda,lO a 1402. jedan je od potpisnika izjave koj om ugar sko-hrvat
ski velikai Albrechtu Austrijskom prijestolje, ako Sigismund umre
bez mukih potomaka.
ll
Nakon ratovanja u Bosni god. 1411. kralj Sigismund je Ivana Gorjanskog
postavio za usorskog vojvodu;12 moe se opravdano da je ovo po
stavljanje uslijedilo kao nagrada za zasluge u prethodnom ratu.
U ratnoj kampanji protiv Hrvoja 1413. g., Ivan je,
kao usorski vojvoda, opet jedan od glavnih vojnih zapovjednika.
13
U krvavoj bitci, koja se odigrala u prvoj polovini augusta 1415. g. negdje
u Lavi, ugarske vojske i bosanskih koje su pomagali i Turci,
Ivan je zarobljen zajedno sa svim ostalim vojnim zapovjednici ma. Zna se da
je dugo vremena ostao u ropstvu, a nakon svoje teke okove
poklonio je crkvi u gradu Battaszeku u junoj Ugarskoj.IJ Umro je 1427. g.IS
Osim funkcije usorskog vojvode, Ivan je neko vrijeme vrio i funkciju
poekog upana; 16 kod nekih zabiljeena je i njegova titula te
mekog upanaY Iz titulature u dokwnentu iz 1428. g., o kojem biti jo
s i i Hrvoje 40---41.
, O. e., 50-51.
7 O. e., 40--41.
Ibidem.
O. e., %.
10 O. e., 137.
II O. e., 139.
II O. e., 223.
lJ O. c., 227.
" O. e., 234-235.
15 O. e., 40-41.
" T h a Ilo e z y -- G e I e i ch. Diplomatarium relationwn reipublicae Ragu
s-inae cum regno Hungariae, Budapest, 1887, 250.
17 i i o. e., 40-4.1.
379
BOSANSKA KRAUICA DOROTEJA GORJANSKA
govora, 18 vi di se da je spadao u red vitezova (miles). Kratko vrijeme, 1402. g.,
zajedno sa bratom Nikolom, imao je i gradskoga kneza Splita.
'9
U zbivanjima svoga vremena, han Gorjanski je vaio kao
nepokolebljivi pristalica kralja (i cara) Sigismunda, a na drugoj strani kao
nepomirlj ivi protivnik Hrvoja
Jecina Ivanova (i Nikolina) sestra - Doroteja - bila je udata za kneza
Nikol u Frankopana, a druga - Helena - za ugarskog velikaa Nikolu

ena Ivana Gorjanskog bila je Hedviga, Ziemovita, hercega poljske
pokrajine Mazovije.
21
Zanimljivo je napomenuti da je Ivanov brat Nikola (Il) prvi put bio
oenj en jednom (Jelenom) srpskog kneza Lazara a
drugi put - sa Anom Celjskom, Hermana II i Katarine Kotroma
njezina sestra Barbara postala je drugom enom kralja i cara Si
gismunda.
Koliko nam je poznato, Ivan je od potomstva ostavio samo dvije
Katarinu, udatu za Nikolu Bebeka (Bubeka)23 i - Doroteju, koja je postala
bosanskom kraljicom.
24
da je svoje suanjske okove poklonio upravo crkvi u Batta
szeku
25
j ela mu je Doroteja, bar 1428. g., stalno ivjela na
biskupije,26 da se da je ovaj velikas imao svojih posjeda
i u kraju oko Battaszeka i u junoj Ugarskoj.
Iz jedne mnogo kasnije napomene vlade (od 17. aprila
1432. g) vidi se da je Ivan jednom prilikom dolazio i u Dubrovnik, i to sa
kopnene strane, pa je tom prilikom bio od strane trebinjske vla
stele

N mamo podataka o bliem vremenu i mjestu gdje je i gdje je
odrasla kasnija kraljica Doroteja. Svakako, do 1428. g. bila je djevojka (neu
data), a u vrijeme pregovora o enidbi stalno je ivjela na
biskupije (Quinqueecclesiensis dioecesis),28 moda upravo u Battaszeku. Iz
napomena o srodstvu sa kraljem Sigismundom
29
i iz
da je kraljica Barbara bila sestra njezine strine, a njezin stric Nikola - prvi
doglavnik kraljev, moglo bi se da je i Doroteja, bar povremeno,
ivjela i na Sigismundovu dvoru.
Historijski podaci o Dorotejinoj udaji su malobrojni i uglavnom in
direktni .
Prva i najvanija isprava odnosi se na pripreme za udaju.
" L. T h a II 6 c z y, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittel
alter, LeipzigJ'vlUnehen, 19M, 142.
19 i i o. e., 146, 148.
'" O. C. , 40-4l.
21 Ibidem.
22 Ibidem.
23 T h a 116 e z y, Studien, 145.
'" Prvi (i do sada jedini) dokumenat gdje se spominje ime ,i porijeklo Doro
tejino objavio je T h cl. 116 cz y tek 1916. g. (Studien, 142).
25 Vidi bilj. 14.
26 O tome biti govora posebno - II ovome radu. Vidi bilj. 30.
27 N. J o r g a, Notes et extraits pour servir a l'hlstoire des Croisades II,
Paris, 1899, 307.
Vidi dalje bilj. 30.
>9 Vidi dalje bilj.
211
380
PAVAO
U Vatikanskom arhivu je referat papinske kancelarije, priprem
ljen za papu Martina V, u kojemu se trai odobrenje za brak kralja Tvrtka
sa Dorotejom Gorjanskom_ Referat je zajedno sa papinim odobr enj em datiran
sa 9_ aprilom 1428_ g_ U referatu se navodi kako kralj Bosne Stjepan Tvrtko,
se svojim kraljevskim pravom, ivi nevj ernicima i raskolni
cima, koji nastavaju njegovu zemlju; protivnici tvrde da ih Tvrtko kao n ii
hov kralj u zabludama podrava_ kralj je i po svojim djelima i po
vrenju vjerskih obreda pravi katolik i, kako sadanja praksa pokaZLlje, takav
ostati i On eli po propisima crkve sklopiti za koniti brak
sa plemenitom Dorotejom, pokojnog viteza l ana Gor
janskog; djevojka je katolikinja - sa biskupije.
Protivnici kraljevi zahtijevaju miljenje Svete stolice, da li je slobodno i do
puteno ovaj brak sklopiti. Stoga se moli da papa imenuje j ednog ili vie
biskupa sa Ugarske i Bosne, koji ispitati kraljevu vj ernos t katoli
cizmu, pa ako se bude ustanovilo da je on pravi i katolik, da se
izda dozvola za sklapanje braka. Na kraju isprave je i papin par af (Fiat ut
petitur) - dozvola za otvaranje predloenoga postupka.
3e
Da li je i kada ovaj postupak proveden - ne zna se.
U kasnijim izvorima, kojih ima svega nekoliko, nigdje se j' e ne spo
minje Dorotejino ime, to je navodilo na pretjerani oprez, tako da
nisu govorili o Doroteji kao bosanskoj kraljici. ovi izvori, iSklju
porijekla, navode vie detalja o Dorotejinu dolasku II
Bosnu.
3 1
18. marta 1428. g. u Dubrovniku je da u Bosn u moraju
poslanici, i to najkasnije do 20. marta (!), sa zada tkom da saznaju sve o pre
govorima kralja Sigismunda i Tvrtka. Oni se, izmedu os taloga, ra
spitati i o (parentiera). Za poslanike su Nikola
Marinov i Marin (Jakovljev).
19. aprila poslanici iz Bosne javljaju u Dubrovnik da je u Bosnu doao
hrvatski ban Pavao Besseny6 kao delegat kralja Sigismunda radi pregovora
o miru i o kraljevoj enidbi; Sigismund je primio Tvrtka za brata i sina, a u
znak prijateljstva dao mu je i enu. Od strane kralja Tvrtka Dubrov
nik je pozvan na svadbu.
15. maja daju poslanicima uputstva:
- kralju treba
- treba da se Dubrovnik radovao i kada je kraljev otac slavio
svadbu;
- poslanici treba da saznaju tko je nevjesta, gdje joj je domovina, koje
je narodnosti i tko joj je otac, brat i rodbina;
- poslanici treba da budu u kraljevoj pratnji do granica nj egove zemlje.
l. juna poslanici javljaju da ih je kralj pozvao da prisustvuj u svadbi.
10. juna se raspituju da li je vojvoda Sandalj sklo
pio mir sa Tvrtkom i da li na svadbu.
32
30 Ispravu je objavio L. T h a 116 c z y u -djelu SLudien zur Geschichte Bosniem
und Serbiens im Mittelalter na str. 142-14J. Uz ispravu je dat i kratak koanentar
koji je iskoristio i rezultate F. iz citirane knjige o Hrvoju
31 Ove izvore u izvoclima objavio je N. J o r g a u citiranom djelu Notes et
extraits pour servir a l'histoire des Croisades II, Pa,ris, IS99, str. 24-2-244. Sami
podaci preuzeti su iz serija: Acta Consilii Rogatorum, Acta Consilii Maioris i
di Levante u Historijskom arhivu u Dubrovniku.
32 Ovaj podatak nalazi se u Jorginoj knjizi na str. 244.
BOSANSKA KRALJICA DOROTEJA GORJANSKA
381
14. jula u Dubrovniku se razmatra izvjetaj poslanika iz Bosne koji su
javili da je kralj poslao svoju vlastelu u susret nevjesti, da se svadbene sve
pripremaju i da 12. (jula) kralj odlazi u 1ilodra da
mladu.
Vlada poslanicima da za vrijeme os tanu uz kralja,
da dobiju koje povlastice.
23. jula Veliko i umoljenih da se na
kraljevu svadbu poalju dva
31. jula odgovaraju na tri pisma svojih poslanika koja su
pisana na Milodrau (13. i 17. jula) i u Sutjesci (20. jula): poslanici traiti
od kralja da jednu svoju naredbu, ako ustanove da on nije u velikoj
mjeri zauzet i ako se bude zasitio naslade i veselja. Osim toga, oni ja
viti u Dubrovnik kada mlada kraljica u Podvisoki.
16. augusta odgovaraju poslanicima na pismo iz Sutjeske
od 9. o. mj . i obavjetavaju ih da su poslani darovi za mladu kraljicu,
koje joj oni imaju Darovi se sastoje od peza una de zitenin cremesi
a veluta fina e un altra peza pur de zitenin allixandrin a veluta et vamaze
quatro de vari fini (jedna grimizne svile, u tehnici plia, i jo
jedna aleksandrijske svile, u tehnici vel ura te smotka krzna
od sure vjeverice). Za kupovinu ovih darova Veliko i umoljenih
odobrili su jo 23. jula svotu od 300 dukata; prema od 24. jula dar
se ima sastojati od >,Jaboreria de siricho et de vayris.
13. augusta da se poklon, koji je dopremljen iz Venecije,
poalje poslanicima na kraljevu dvoru. Zanimljivo je da su istu
vrstu tkanine (zectaninus cremasius) - 1419. g. poslali papi u Rim za izradu
jednog pluvijala (plata) .33
33 u ,interpretaciji ovih starotalijanskih termina za tekstil, k rznQ i
tehniku rada manjim dijelom je predSL:1.vljala veluta i veluta
tina. S obzirom na osnovno veluta (lati.n-ski vellus), mislim ,da
za dananJeg biti najjasnije ako se veluta kao (dovoljno
poznata) tekstilna tehnika velur, a ,izraz veluta fina - kao tehnika pUa. Sam
rad na afinaciji tkanina u tim tehnikama obavljali s.u speci,jalni majstori pod

vari fini, koja je navedena j u obliku vayri (vaYl'i,s), bila je daleko
nejasnija jer se radi o tenninu koji se danas gotovo izgubio. Prem:! D u e a n g e
ovom GlossariW11 mediae et mfirmae latinitatis, t. VIII, Ed. nova 1'8'87. (Niort
L. Favr e), - vares, va,ris, varius, vai'rum, vairus, vajus, varns , vayrus, v,eyrus
je murium ponticorum species ... qui ventre tantum albi sunt, dorso fusciusculo,,
U relativno obilnoj dokumentaciji , koja dobrim dijelom iz srednjega vijeka,
Du Cange citira i opis zoologa XVIII VaTiu-s est bestia parva
paulo amplior quam mustella. A r e nomen habet, in ventre enim candidus, hl dorso
habet colorem cinereum, ita elegantem, ut mireri.s bestiam sua creatione specta
bilem; de genere pkolo est, in arbor,ibus habitat et febus facit ... Va;rius licet sit
parvus, propter nobil itatem pellis animal excellentissimum est. Citirani su i doku
menti iz kojih se vidi da je ovo krzno u zapadnu Evropu dopiralo iz slavens,kih
zemalja. je da ti dokumenti svrstavaju vares U grupu sa
sibirskim samurom (mustella zibellina) i hermelinom - zerdavom (mustella
herminea).
Jedan drugi francusk,i (Le grand dictionnaiTe royal, FranGoi,s-Latin
-Allemain, isusovca Fra n c;: D i s-a P o m a i-a, izdat 1.809. u Francfort sur le Mein)
daje jo nekoILko zanimljivih podataka o ovom krznau. Po tome rjemiku
vair
1. Vrstu vjeverice - (espece d'ecurieu, caesius sciurus, eine Vehe (Hermelin).
2. Kou, odnosno krzno vair-a, bij elo ispod trbuha (peau de Yair blanche
sous le ventre ,caesii sci uri pellis , tergus, s.polium diphtherae, das Fell von einem
Vehen).
382
PAVAO
U uputama se dalje kae da poslanici kralj ici koj a je prija
telj Dubrovnika po svome ocu, po svome ujaku, caru, i po
svome muu.
17. augusta Veliko donosi odluku, a sutradan n alae poslani
cima da pozovu kralja i kraljicu u Dubrovnik; oni mogu zajedno ili po
sebno; putevi su slobodni.
22. oktobra Veliko odobrava 100 perpera u ribi za kral j a Tvrtka
i vojvodu Sandalj a koji treba da u Blagaj . Ne zna sc da li je
Tvrtko ovaj put dolazio u Sandaljev Blagaj, isto kao to se ne zna da li je
bio planiran i dolazak kraljice. Izgleda da je do ove posjete dolo tek u pro
godine, jer se u Dubrovniku tek m aja da je
kralj prijateljski posjetio Sandalj a u njegovoj

15. decembra odobravaju tranzit za jednu poiljku vina mal
vazije za kralja Tvrtka.
30
9. maja 1431. obdaruju bosanskog kraJj a .
36
17. aprila 1432. piu kralju Tvrtku da (trebinj
sku vlastelu) treba prognati, jer oni nisu vlastela nego razbojnici; oni su
(u svoje vrijeme) i samoga oca kada se bio uputio
u Dubrovnik.
37
1433. g. papa dozvoljava kralju Tvrtku da ne posti, ako mu njegov
nik i ispovjednik to savjetuju.
38
21. aprila 1435. umoljenih odbacuje prijedlog da se pie kralju
i kraljici.39
27. septembra 1438. umoljenih da se poalje jedan vla
stelin radi iskazivanja povodom smrti kraljice;' J
18. oktobra 1438. alju Nikolu kralju sa n alogom da
za smrt blage uspomene pokojne presvijetle kraljice,
3. Krznenu postavu plateva koje nose velika gospoda -kraljevi i
(sen/ant de fourrure de manteaux dc Prince, varium veHus Regiae chlamydis, ein
Futter von Herrnelin - unter eines Grossen-herren Mantel.)
.U K a n g r g i n o m pojam Feh, Hihe preveden je kao: ili
sura vjeverica, odnosno kao krzno s. vjeverice.
U H u r m o vom (Zagreb, 1954) Feh pre
vedena je sa - ruska vjeverica.
Latinske sci urus - vjeverica ,te mustella - kuna, nas dovode
do priblino jasne predstave o ovome krznau koji je u s.rednjem vij eku bio vrlo
cijenjen i rairen.
U Prinosima za hrvatski pravno-povjestni V. M a II r a n i pud poj
mom varius komentira Du Cangeovu interpretaciju i ukazuje n::! nj ezinu nepot
punost, a zatim citira i miljenje poznatog zoologa Brehma, koji u ovoj
determinaciji nije sasvim jasan (V. M a u r a n i Prinosi za hrvatski pravno
-povjestni Zagreb, 190il--1922, pod v.ar.is) .
U korijenu ",amaze je osnova mazo - mazzo sa osnoVinim
- sveanj, smotak - dakle neka jedinica mjere.
Zapisi o daru papi zabilj.een je II Jorginoj :knjizi na stIr. 1, bilj. 2.
34 O kraljevoj posjeti Sandalj.u vidi kod J o r g e izvod na str. 243.
os J o r g a, '.o.e., 248.
'" J o r g a, o.c.,
:rl O.e., 307.
18 O. e., 317. Ovaj podatak baca svjetlo na zdravlje i vjersko opre
djelJenje kralja Tvrtka.
19 O. C., 324.
'" O. e. , 355, bilj. L
383
BOSANSKA KRALJICA DOROTEJA GORJANSKA
vae preljubljene supruge. Poslanik treba da ostane uz kralja 10 dana. Tom
prilikom on kralju objasniti kako je trgovina s Bosnom zbog
loga to je u Bosni raditi nova kovnica novca, koji kursira i izvan gra
nica kraljevih posjeda.
41
Kako se vidi, Dubrovnik nije urio sa izjavom jer su odnosi sa
Tvrtkom bili zategnuti zbog nove kovnice novca u Bosni. Pored toga, Dubrov
su odravali odnose i sa Tvrtkovim suparnikom kraljem Radivojem,
kojemu su u to vrijeme slali i darove.
42
Iz da umoljenih jo
21. septembra odbija prijedlog za odailjanje poslanstva kralju Tvrtku
43
(vje
rojatno zbog nove kovnice novca!), a 27. istog mjeseca izraziti
zbog smrti, moe se da je u tome intervalu 19. i
24. septembra) i kraljica umrla.
44
* *
*
Kako pokazuje analiza rezultata arheolokog iskopavanja na Bobovcu,
Doroteja je vjerojatno pokopana u grobnoj kapeli na Bobovcu, i to u donjem
....

Sl. 1. Unutranjost grobne kapele na Bobovcu nakon iskopavanja. Do
rotejina grobnica u donjem lijevom kutu .slike.
spratu june (ili III grobnice). Grobna raka je bila obloena jednostavnim,
ali masivnim i jedva malo priklesanim kamenim tako da je njezina
" O. c., 354-355.
<2 O. c., 355, bilj. 1.
"" O. c.,
... Da bi vijest iz Bosne stigla u Dubrovnik i da bi se stavila na dnevni red
jednoga bilo je potrebno najmanje 3 dana,
384
PAVAO
unutranjost pokazivala formu izduenog pravokutnog sanduka. Pri likom isko
pavanja grobnica je na prvi mah izgledala netaknutom, ali j c lom na
poklopnici pokazivao da su blaga i ovaj grob otvarali. U sam j grobnici
je jedino gomilica polutrulih kostiju (uz zid), medu kojima se
nazirala poneka srebrna ica sa vezenih ukrasa na haljinama. Prema nalazu
antropologa ivka Mikica, osteoloki materijal (mandibula bez lobanje i dije
lovi skeleta) pripadaju enskoj osobi preko 20 godina starosti.
Sl. 2. Dorolejina grobnica. Pogl ed u raku nakon otvaranja.
Od nadgrobne mogla su se iden tihcirati samo dva
ulomka: dio donjeg dijela naborane duge haljine sa vrhom lijeve cipele, te
predstava naborane haljine koja je bila preko ruke ili ramena.
U gornji sprat ove grobnice vjerojatno je bio sahranj en sam Tvrtko.
Poloaj groba (br. IV) uza samu grobnicu Tvrtka i Dor oteje daje
da se radilo o njihovom djetetu ili
*
Iako je inicijativa za brak Tvrtka i Doroteje dola od strane kralja Si
gismunda, i to neposredno nakon ratovanja, to dC! se radilo o
kom braku, neke okolnosti ukazuju da je sam Tvrtko bio oduevljen ovom
enidbom i da j e Doroteju stvarno volio. To se vidi po obimu priprema za
enidbu, po zapaanju o Tvrtkovom veselju i za
o
...
1
...
2
I
Plan 1. Plan grobne kapele na Bobovcu.
25 Glas nik Zemaljskog muzeja BiH - Arheologija
Dorotejina grobnica pod br. 3.
Cr t.ej: .Jelena
386
PAVAO
vrijeme svadbe, te po izrazu consorte vos tra dllectissima - u naputcima
za izraavanje Tvrtkovom ljubavi i panjom prema kraljici vjero
jatno treba objanjavati i njegovu znatnu aktivnost u adaptacijama i umjet
opremanju dvora na Bobovcu. Dobiva se utisak da je Tvrtko poduzeo
sve da njegovoj eni boravak na Bobovcu bude to ugodni j i.
I
Sl. 3. a, b - Ulomci skulpture sa na,dgro.bne
Foto: Marija Sever
i objekti koji se mogu povezati sa boravkom kra
ljice Doroteje na Bobovcu ne dozvoljavaju da se odredi koliki je bio njezin
neposredni utjecaj, a koliko je sama njezina prisutnost - posredno utjecala
na ovu aktivnost. Ipak neki detalji, kako se ukazuju i na njezino direktno
angairanje, zahtjeve i narudbe.
Osim ove mecenatske funkcije kraljice Doroteje, to je samo po sebi za
nimljivo, nekoliko artefakata dozvoljava da se i zanimljiva
jednog sposobnog gravera, koji se ogledao u metalu, kamenu i kera
mici. Vrijeme i mjesto njegove djelatnosti, te neke osobine stila, po
misao da je on u Bosnu doao na poziv kr aljice Dorotej e.
Prvi artefakt, koji se neposredno moe vezati za kra
ljicu Doroteju, jest kameni kalup za izradu (?) ukrasa u vidu
grbovnog simbola. Sam kalup je kvadratna od mekanog kamena
muljike (lapora) , u koju je u negativu urezan simbol u vidu zmaja
{zmije) koji guta ljudsko srce; na glavi zmaja raspoznaje se stilizirani ljiljan,
387 BOSANSKA KRAUICA DOROTEJA GORJANSKA
a sa njegove lijeve i desne strane su polumjesec i zvijezda. simbol je
stavljen u kruni okvir.
Po svom osnovnom sadraju - zrnaju razjaplj enih usta -- ovo je bez
sumnje grb roda Gorjanskih.
Palatin Nikola (II), brat Dorotejina oca Ivana, dobio je 1416. g., istovre
meno od kralja-cara Sigismunda i od francuskog kralja Karla VI, grb u ko
jemu se kao osnovni simbol nalazi zmija (zmaj) razjapljenih usta.
Detalji ovoga simbola nisu sasvim ustaljeni, tako da se i na ispravama samoga
Nikole pojavljuje zmaj okrenut lijevo i desno, nekada su na polju tita tri
zmij e i sl. Na jednom grbu Nikolina sina Ladislava na mjestu rajske jabuke
nema nita.
4S
Nemam pri ruci liteurature kojom bih mogao provjeriti da li je
- - - - _. - - --..
.'
SI. 4_ Kalup za ukras sa simbolom
Gorj anskih.
Foto: Marij a So.:l';:r
zmaj (zmija) stari simbol Gorjanskih, kao ni to da li se tim grbom sluio i
otac Dorotejin - Ivan. Ipak mislim da nema razloga sumnjati da je ovaj sim
bol bio istovremeno i grb Ivana Gorjanskog, koji je, kako smo vidjeli, bio
usko povezan sa svojim bratom. Ljiljan na glavi zmaja vjerojatno iz
grba Tvrtkova roda -
Funkci ja ovoga kalupa nije sasvim jasna: s obzirom na moguc
nosti svoga vremena treba sa otiskivanjem u tukaturi i keramici.
Nezgoda je u torne to prilikom iskopavanja nisu ni tragovi otisaka
Ll pozitivu. Mislim da ipak treba prvenstveno sa keramikorn,
da su analogije u tehnologiji izrade :. a nekim
45 I. B o j n i i Der Adel von Kroaoien und Slavonien, Nti rnberg, 1'899, 50 i
Taf. 36 i 37.
2S'
388
PAVAO
negativIma su, naime ostatci bijele gline (tzv.
zemlje); to je pouzdan dokaz da su ti negativi i koriteni,
iako otisci u pozitivu nisu (vjerojatno su se zbog slabog
raspali). Stoga se moe da su i otisci naega grba bili i
Sl. 5. Grb Nikole II GorjanS!kog iz 1416. g,
Crte: Jelena
od slabo gline, pa se nisu do danas mogli Kada se r adi o kera
mici, onda se u prvom redu mora sa ukrasima na
I sama instalacija sa ukraenim pokazuje
utjecaj sjevera, a u ovom treba i sa navikama jedne panon
ske princeze. Da je opet Tvrtko II bio taj koji je na
dvoru, sa njegovim grbom i natpisom. Od ovoga
je nekoliko desetina ulomaka otisaka u pozitivu, a pored toga
je i dio kamenog kalupa za njenu prednju stranu. Koliko je Tvrtkovo
angairanje upravo na Bobovcu bilo pokazuje i da
sa nije bilo ni u velikom sutjekom dvoru; u
voj ostaloj Bosni ovoga tipa konstatirani su samo u ruevinama
dviju (na Bobovcu i u Podvranduku), i to iz neto kasnijeg
vremena,
Kalup i Tvrtka II zanimljiv je i sa jedne druge
strane; njegov ukrasni motiv, naime, nema nikakve veze sa iko
389
BOSANSKA K.RAUICA DOROTEJA GORJANSKA
nografskim sadrajem ukrasa na koji su iroko ras
prostranjeni po srednjoj Evropi toga vremena. Dok se irom Evrope
Sl. 6. Dio kamenog kalupa za
Foto: Marija Sever
po pravilu koriste bogatim fondom ornamentalnih motiva suvremene
umjetnosti,46 Tvrtkov majstor na stavlja simbol i
'" Vidi na pr.: S t a h II l j a k Tihomir - K l o b II a rOlga, starih
gradova Susedgrada i Samobora (Poseban otisak iz zbornika II, Zagreb
195'8, 1---69); V. N e k lU ct a i K. R e i e h er t o v a, Stredoveka keramika v
a na Morave, Brno 1968, str. 391---407.
390
PAVAO
punu kraljevsku titulu, to - kompletnu sliku, koja po iroko usvoje
noj praksi - dolazi samo na Ovoj slici odgovara i kruni
okvir koji je konstruiran usprkos kvadratne osnove je stoga
da je kalup za izradu ove serije izradio maj
stor, je osnovna specijalnost bila izrada dakle, umjetnik u metalu
- graver. Da ovaj majstor koji je izradio kalup za Tvrtkove nije
bio vidi se i po fakturi otisaka - pozitiva; ovi otisci su, naime,
Sl. 7. sa imenom .i grbom kralja TV'rtka II
(Likovna rekonstrukcija).
Crte: JekII;'
u fakturi tehnologije, a ne II fakturi cigle ili nekoj
drugoj boljoj tehnici, kako bi se moglo zbog f unkcije
njaka. To da je za izradu (samo otiskivanj e) bio
angairan neki koji je poznavao samo j ednu - staru slavensku
tehnologiju (slabo tamnosivi i tamnosrne li tonovi u prelomu i na
" Ovo zapaanje sam iznio i 'u studiji Srednjovj ekovni iz Bosne i Her
cegovine ,Sarajevo, 1970, br. 1'8 i 20 i str. 1-8--47.
391
BOSANSK<\ KR.AUICA DOROTEJA GORJANSKA
povrini, mnogo pijeska i sL). Treba se podsjetiti da su neto kasniji
iz u boljim fakturama.
48
Kad jednog sposobnog majstora na Trtkovu dvoru, i to
upravo u vrijeme nakon enidbe, konstatirao sam jo u studiji o srednjovje
kovnim bosanskim

Ovome se bez sumnje mogu pripi
sati dva Tvrtkova srednje sa mnogo smisla za deko
raciju i stil.
Ovaj specijalizirani kako izgleda, ogledao se i u ka
menoj plastici. Trag njegova rada vodi od preko stilizacije detalja
na slikama ka kamenim ukrasima.
Stilizacija grbovnog plata na iz 1433. g. toliko je sa odgo
detaljem na kamenom grbu koji je stajao u luneti iznad druge
dvorske kapije, da se i nehotice mora pomiljati na istoga majstora. Vezeni
Sl. 8. kralja TvrtJka II.
Crte: Jelena
ukrasni motivi na platu su jednako poredani, a osim u ova dva slu
nisu vie nigdje konstatirani na predstavama grba. Jedina
je razli ka u uem sadraju ukrasnog motiva sa plata: na su, koliko
se moe razaznati , nizovi ljiljana, a na kamenom grbu su predstave ljudskog
srca u nizu. je da su oba motiva uzeta iz grbova - ljiljan iz
Tvrtkova, srce iz Dorotejina grba. Fina obrada detalja u mekanom kamenu
ukazuje vie na gravera i njegov precizni alat, na klesara.
Moda bi ovome anonimnom majstoru-graveru i njegovim
trebalo pripisati i znatno grupe kamenih ukrasa na Bobovcu,sl ali bi za
lo bile potrebne dublje analize. To isto va7i i za kalupe
nove kovnice bosanskog novca, koji se pojavljuje negdje u 1437-1438. godini.s2
" O iz na Bobovcu (Cnkvica) govori se u
spomenutoj publikaciji o rezultatima arheolokog istraivanja na Bobovcu, koja se
Dalazi u tampi. O ulomcima kvadratnih iz samostanske crk
ve u kod Vranduka govorio <sam na Simpozi}umu Srednjovjekovna Bo
sna i evropska kultura, koji je ocLran oktobra 19n. g. u Zenici.
" Vidi bilj . 47.
50 To su br. 118 i br. 20 u citiranom radu o <srednjovjekovnim
iz Bosne.
" Tako npr. ruku gravera (illi drvorezba;ra?), a ne ,klesara pokazuje i pred
stava stilizirane krune sa j,ednog natprozornika, u predvorju
gornje
52 O toj kovnici govore i citirane pritube od 18. oktobra
143i8. g. Vidi bilj. 41.
392
PAVAO
Odakle je ovaj majstor doao na Bobovac, ne moe se pouzdano znati.
U svakom je da dobro poznaje epigrafiku i
omarnentiku i da na Bobovcu radi za kraljic.u Doroteju. Stoga treba
i pomiljati na njegovo srednjoevropsko ili blie panonsko-ugarsko porijeklo.
SI. 9. a, b - Ulomci skulpture grba kralja Tvrtka II.
Foto: Marija Sever
Za kraljicu Doroteju, po mome miljenju, treba vezati j o jedan umjet
zanimljiv objekat na Bobovcu. To je dvorska kapela, koja je naknadno
bila u gornju kraljevskog dvora.
Prilikom arheolokog iskopavanja mogle su se konstatirati tri
ske faze u gornjoj U prvoj fazi, njezino prizemlje je bilo jedinstven
393
BOSANSKA KRAUICA DOROTEJA GORJANSKA
Sl. 10. Grb kraJj.a Tvrtka II iznad jednih v,rat a II dvoru.
(Likovna rekonst rukcij a ) .
Cr te: Jel ena
394
PAVAO
prostor u koji se ulazilo na iroka vrata u sjevernom zidu. U drugoj fazi, ra
niji jedinstveni prostor je sa dvije pregrade II Iri prosto
rije, a iroki ulaz sa sjevera je zatvoren; na njegovu mjestu ostavlj en je samo
jedan manji prozor. Komuniciranje sa prostorijama vrilo se
kroz neki ulaz u junom dijelu zgrade i nastavljalo po tavljenim
vratima po sredini pregradnih zidova. U fazi , koja nije
bolje poznata, dolo je do prozora u sjevernom zidu zgrade.
Sva ova zapaanja odnose se na prvu etau i jedino se po logici moe
da su adaptacioni zahvati u gornjoj etai (ili etaama? ) lJili jo
radikalniji. bar za sjeverni dio (pregradak) postoje nesum
njivi dokazi da je Jedna adaptacija zahvatila i gornju etau. Naime, u sjevernom
pregratku nala se, prilikom iskopavanja, uruena svodna kon
strukcija od klesanih k\'adara sedre, premazanih finom malternom bukom;
zapaeno je da su klesanom sedrom bili obloeni i zidovi ove pros lorije
iznutra. Iako se u ruevinama nalo i po 5-6 sedrenih k\radara
koji su se jo uvijek drali zajedno, nije bilo formi koje bi
ukazivale na s tvarni oblik svoda - ili prelomljeni - go
U druga dva pregratka nije bilo ni traga od kamenog svoda.
U prostoru pred sjevernim zidom je odlomak stupa sa du
bokim kanelurama; to je jo zanimljivije, na povrini stupa i na
jo nekoliko sitnih ulomaka koji su mogli pripadati unitenim Llijelovima
ovoga, ili drugim stupovima, konstatirani su tragovi pozlate. U ovome
Plan II. Plan gornje kraljevskog dvora na Kapelica je bila
u rafiranom dijelu
Crte:
prostoru su i fragmenti kamenih ukrasa koji su po svoj prilici pr ipa
dali nekom kapitelu. Za razliku od dijela dekorativne pla
stike sa Bobovca, ovi fragmenti (kao i dio stupa) pokazuju ruku pravoga kle
sara koji se slui i alatom (nazubijeni builica ). Vjero
jatno i ulomci poligonainih stupova sa nekog monumentalnog pro
zora (bifore ili trifore), koji su u podnoju ove po
sa ove luksuzno (adaptirane) prostorije; oni su r ad
pravoga klesara. Ovakve klesarske tehnike, kao ni forme ne su
se vie nigdje na Bobovcu, pa smo tako, bar po sadraju nj egova rada,
u stanju id ntificirati jo jednog specijaliziranog majstora - klesara i gra
ditelja.
Funkcija ove prostorije kao intimne dvorske kapelice mislim da ne do
lazi u pitanje. Iako nisu nikakvi tragovi kulta,
395
BOSANSKA KRAUICA DOROTEJA GORJA NSKA
sve poznate analogij e govore za kapelicu. Pomisao na neku dvoranu
treba odbaciti, jer se radi o malom, i u uslovima te
rena, teko prostoru. Objektivna potreba za ovakvom kapelicom
bila j e potencirana pretvaranjem bogomolje na Crkvici u grobnu kapelu kra
ljevske obitelji.
Inicijativu za izgradnju (odnosno ugradnju) ove kapelice svakako treba
traiti kraljevske obitelji. Tu opet dolaze u obzir
samo kraljice. S obzirom na poznate historijske uslove moe se sa
tri osobe, sve tri ugledne i donekle ene. To su Jelena
Doroteja Gorjanska i Katarina Pri tome treba imati na umu da je
Jelena mogla samo kratko vrijeme boraviti na Bobovcu kao kraljica; Katarini
bi se mogla pripisivati inicijativa za izgradnju velike crkve na Bobovcu, ali
izgradnja intimne dvorske kapele najvie odgovara navikama i potrebama
Doroteje, koja je objekte sigurno vidjela u Budimu, Viegradu i Ostro
gonu. Stoga, sa dunim oprezom, inicijativu za izgradnju nae kapeli ce pripi
sujem upravo kraljici Doroteji. Ovo tim prije, to je ona pokazala smisao za
umjetnost i u ivotu.
Na kraju, ako bismo ukratko htjeli osnovne rezultate ovoga
malog istraivanja, onda treba istaknuti u prvom redu njegov kulturno-histo
rijski aspekt. To je: osvjetljavanje kulturne djelatnosti kralja
Tvrtka II ; identifikacija dvojice umj e tnika - kolovanih majstora koji su
radili na Bobovcu - bar po sadraju njihovoga rada; ukazivanje na
inicijative kraljice Doroteje, do sada gotovo nepoznate srednjovje
kovne Bosne.
KRITIKE I PRIKAZI
PLESNICAR-GEC LJUDMILA, SEVERNO EMONSKO GROBISCE,
Katalog i monografije 8, Narodni muzej, Ljubljana 1972.
Katalog sadri 'kratak uvod, kataloki opis 977 grobova sa prilozima, 211 ta
bli sa crteima svih grobnih cjelina, 6 tabli sa podacima, 8 tabli u
koloru i dva plana.
U ovoj svesci kataloga su samo grobovi iskopani od 1961. do
1968. godine na ugroenim mjesoima za podizanje novih Ispitana su
areala oko Titove ceste u Ljubljani na prostoru od trga Revolucije
do stadiona. Kao i kod zatitnih kopanja radi brzine nisu se mogla organi
zovati si'5tematska iskopavanja u pravam smislu. Radi skidanja gorn.iih slojeva
buldoerima uniteno je dosta grobova, poneki su spaeni ispod samih buldoera,
a usljed teine buldoera su i poneki priloz.i u grobovima. Iz istih razloga
pri 'radu se je moralo samo na horizontalnu stratigrafiju, ali kako je
stratigrafs.ka slika cijelog kompleksa .pri,blino ista i vertikalni pro
fili daju potrebnu predSltaViU. Iz njih se v:idi da grobne jame presijecaju 1 m
debeli kulturni sloj , a ukopane S!U u sterilni ljunkov,iti sloj ispod njega.
Uz ove podatke dati su i podaci o istorijatu ranijih kopClJnja ili
pomenutih areala, o stanju grobova, toku iskopavanja i dmskoj cesti
oko koje lee grobovi.
I kraj ovih dokumentacija kako za grobne konstrukcije tako i za
priloge u grobovima iscrpno je j data crteima za svaku grobnu
cjelinu posebno. Dok se radi obimnosti materijala arheoloki i antropoloki ma
terijal ostavlja za kasniju obradu autor neto vie ra'5pravlja o tipovima grobova
na osnovu kojih se dobija donekle uvid u kulturne, ekonomske i drutvene pri,ll-ke
u rimskoj Emoni. Za to je vrlo inslruktivan tabeJa'rni pregled svih (y6 varijanti
Lipova grobova.
grobova sa paljevinom iz I i II v:ijeka o
prosperitetu grada u Lo doba, dok malobroj!llost skeletnih grobova autor
opadanjem broja stanovnitva. Vrlo su interesantni podaci o tragovima autohto
nih elemenata. Najrairenij-i i najbrojnijoi oblik ukopa, sa paljevinama u jedno
stavno ukopane jame obloene nekad oblucima, autor nalazi lt prehistorij-i to
o odravanju tradicije kod stanovnitva. urne se po
jaVljuju i u oblicima grobova koji su ponijeklom iz Ital.jj.e kao grobovi sloeni od
tegula ili grobovi u amforama, koje je radi jednostavnosti prihvatilo siromanije
stanovnitvo. Autor da S!U zidame grobnice ili kamene urne bile jer
su bile samo bogatijem stanovnitvu. Sasvim '5U riJebki sarkofazi.
Za studij arheolokih nalaz.a .ove obla!Sti bogati materijal nekropole mobito
brojna keramika i zatim -i staklo predstavlja p.ravu riznicu. Poznato je da su gro
bne cjeline osobito pogodne za precizna datiranja materijala. Prilozi sig;iliata i dru
gih dobro datiranih predmeta datiranje grobnog inventara i na de
setine godina, to je rijetko prili'kom ispitivanj.a ostataka. Studiozno
prikazane .konstrukcije grobova kao i priloga u njima, kojima su numiz
nalazi datirClJni, sada Engles.ki
prevod kataloga ga i bmj.nim ma u inostranstvu. Van
redna oprema, kvalitetna tampa i crtei kao i table u boji daju okvir
ovom prvom objavljivanju jedne velike rimske nekropole sa punom dokumenta
cijom. Stoga je svakako poeljno publikovanje ostalog dijela nekropole na isti
stud-iozni
Irma