BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 108 l CIJENA 20 KN

U FOKUSU Edin Urjan Kukavica Narod na razmeu: Bosanci, Bonjaci ili bosanski muslimani Filip Mursel Begovi Poraeni 1945. - Hasanbegovieva Druba uvara hrvatskog dravnog peata

Sead Begovi: Safvet-beg Baagi nije niiji egzotini priljepak INTERVJUI: DAMIR NIKI AZIZ EF. HASANOVI JANJA BE NEUMANN

IN MEMORIAM: Mersad Berber

Enes Ratkui: Pomesti mediokritete jedini izlaz za Mostar l Faris Nani: EUforija u zemlji okovanoj presudama l Konstantinos Tsitselikis: Islam u Grkoj l Vjeran Kursar: Hrvati u Istanbulu P R I A
Predrag Matvejevi: Mario
l

Sumeja Ramadan: Lati narcisa

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za kulturu i drutvena pitanja Nakladnik: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske PREPOROD Glavni i odgovorni urednik: Sead BEGOVI Izvrni urednik: Filip Mursel BEGOVI Urednitvo: Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin Urjan KUKAVICA, Azra ABADI NAVAEY Rukopisi i fotografije se ne vraaju Adresa: BEHAR KDBH Preporod Vukovarska 235, 10000 Zagreb, Hrvatska Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr casopisbehar@gmail.com web: www.kdbhpreporod.hr Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn, godinja pretplata 100 kn Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM, godinja pretplata 20 KM. Kunski iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185 (S naznakom: Preporod, za Behar) Grafiki dizajn i prijelom: Selma Kukavica Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

SADRAJ Na naslovnici: Damir Niki

RIJE UREDNIKA Sead Begovi: Safvet-beg Baagi nije niiji egzotini priljepak ESEJ: TOKOVI MISLI Edin Urjan Kukavica: Narod na razmeu: Bosanci, Bonjaci ili bosanski muslimani

51

Muamer Hodi: Iz ivota jednog dubrovakog trgovca i diplomate u Bosni: ivan Pripinovi (?-1479) CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU Filip Mursel Begovi: Hrvatski dravljanin ima harem od 40 Turkinja INTERVJU: Aziz ef. Hasanovi Islamsku zajednicu treba depersonalizirati
Razgovarao: Filip Mursel Begovi

60

14

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU Filip Mursel Begovi: Poraeni 1945. Hasanbegovieva Druba uvara hrvatskog dravnog peata Enes Ratkui: Pomesti mediokritete jedini izlaz za Mostar IN MEMORIAM: MERSAD BERBER Sead Begovi: Daleki veo boli i oi koje dozivaju Munir Vejzovi: Adio, prijatelju Mersade! LIKOVNI PORTRETI: DAMIR NIKI Intervju: Damir Niki Bosanski Atlas, koji klei, dri nebo toliko nisko da moramo intelektualno puzati
Razgovarao: Filip Mursel Begovi

62

20

68

ISLAM NA BALKANU Konstantinos Tsitselikis: Islam u Grkoj

(S engleskog preveo Edin Urjan Kukavica)

22 23

78 80

PRIA Predrag Matvejevi: Mario Sumeja Ramadan: Lati narcisa (S arapskog

prevela Suada Muharemovi)

ISSN 1330-5182 Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi urednitva.

24

82

INTERVJU: Janja Be Neumann U Srbiji nema politike volje i nema moralnog kapaciteta
Razgovarao: Edvin Kanka udi

87

33 35
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

Biennale Damira Nikia ZOON POLITIKON Faris Nani: Euforija u zemlji okovanoj presudama POVIJESNA ITANKA Vjeran Kursar: Hrvati u Istanbulu Senad Hasanagi: Odnos Osmanlija prema naseljavanju nemuslimana i povratku izbjeglica

PRIKAZI I KRITIKE Eliezer Papo: Kad Sarajlija u Jerusalimu ita Zagrepanca u Sarajvu Enes Ratkui: Mostar iz knjievno-kritikog uklona Sead Begovi: Ponos i sjeanje na djelatne Resulbegovie Sead Begovi: Potreba za puninom razumijevanja izmeu katolika i muslimana Demal Najetovi: Vrijedna istraivanja kompleksnog problema samoubistva u BiH

89 91

39 46

92

93

RIJE UREDNIKA

Safvet-beg Baagi nije niiji egzotini priljepak

eina hrvatskih medija nedavno je prenijela vijest u povodu dodjele ulice Safvet-begu Baagiu u Zagrebu, na itnjaku, tonije na Peenici, gdje svoju ulicu dobiva i ponajvea hrvatska poetesa Vesna Parun. Meutim, autori tih napisa i reportaa ve u startu grijee nazivajui Safvet-bega hrvatskim knjievnikom i bosanskim preporoditeljem to prijeti da postane ironija koja se uspinje do paroksizma. Uostalom, u tom bi sluaju to znailo da je on ujedno i hrvatski i bonjaki i srpski i jevrejski preporoditelj.

najprije pjesnikog opusa, pa naposljetku, dramskog te i prevoditeljskog, podosta je participirao ono ponajbolje iz hrvatske knjievnosti (kao to su neki pisci muslimani to isto crpili iz srpske knjievnosti), posebice kada je rije o prepoznavanju simultaniteta s Matoevskom emocionalnom dojmljivou semantike i neodoljivo stroge metrike.

Neodrivosti nacional-romantiarskih opredjeljivanja

O tragedijama identiteta muslimanskih intelektualaca pisao je Ivan Lovrenovi u knjizi Paradigma Skender navodei da sposobnost uivljavanja u drugo, koja jest sredstvo spasa, sauvanja ivota i postojanja, ali postaje i moe postati neto vie vrutkom autentina stvaralatva. Lovrenovi je zapazio da kod muslimana pri tome ostaje trajno otvoren, kao otvorena rana, problem stvarnog i punog identiteta. Na ovu problematiku je saeto i meritorno odgovorio knjievni povjesniar i antologiar prof. dr. Enes Durakovi u svojoj najnovijoj knjizi pod naslovom Obzori bonjake knjievnosti. Durakovi je kirurki precizno pisao o neodrivosti nacional-romantiarskih opredjeljivanja i naizmjeninih srpsko-hrvatskih prisvajanja bonjakih pisaca. Dokazao je da je bilo rije o nudi (pa se netko opredijelio za hrvatsku, a netko za srpsku knjievnost) koja je bila znak povijesne traume jednog svijeta kojem ve punih stotinu godina oduzimaju identitet. Durakovi je svoje teze argumentirao otunim primjerima egzaltiranih zavjeta i opredjeljivanja as za jednu as za drugu nacionalnu opciju (Baagi, Mulabdi, Nuri Hadi, Muradbegovi, Selimovi, Kulenovi). Tu vrst identitetarne tragedije ponajbolje ilustriraju tri nacionalne faze pjesnika Muse azima atia, koje su vidljive u njegove tri pjesme. Godine 1899. u pjesmi Srpski ponos pie: Ja sam Srbin, srpsko djete, / Srpska mi je savjest ista; / Junakih mi djeda slava / Ko sunace arko blista. Nadalje, u pjesmi Ja

Sead Begovi

Safvet-beg Baagi pripada bonjakoj knjievnosti

No, poimo od poetka. Za Safveta-bega Baagia (Nevesinje, 1870. Sarajevo, 1934.) se znalo rei da se u svoje vitalno stvaralako doba nacionalno izjanjavao kao Hrvat, a osjeao kao musliman (sa svim implikacijama koja ta rije u sebi saima) i pripadnikom bosanskohercegovakog, odnosno, bo-

Mogli bismo govoriti i o hrvatskim (ne samo srpskim) kaikama koje znaju zagrabiti u tuu asu. Jer, kako nas u duhu poslovice ui Bosanska sehara: Nije ljubav dovoljno posaditi, treba je i zalivati.
njakog kulturnog kruga. E sad, ne treba dvojiti o tome kako bi se Baagi nacionalno deklarirao u nae doba. Vjerojatnost da bi se deklarirao Hrvatom je naprosto mikroskropski mala. To isto se moemo zapitati kad razmatramo nacionalnu putanju Maka Dizdara ili Alije Nametka. Safvet-beg Baagi naprosto nije Hrvat, on cjelinom svoga opusa pripada bonjakoj knjievnosti i orijentalno-islamskoj kulturi, to dokazuje i njegova tematsko motivska zainteresiranost i uope priroena mu orijentalno-islamska toniranost koja je posezala i za baladinou sevdalinke. Meutim, nesumljivo je dunik hrvatskoj i zapadnoeuropskoj kulturi jer to se tie njegova poBEHAR108

RIJE UREDNIKA

sam Bonjak (1903.) pie: Ja sam Bonjak dian junak: / Vjeran svetom domu svome, / Vjeran slavi svojih djeda / I narodu Bosanskome!. I na koncu u pjesmi Bosni (1914.) pie: Postojbino draga Mladena i Tvrtka! /Hrvatstvo mi Tvoje batinstvo je sveto. / Ali neka je samrt teka i gorka, / Za spas tvoj i sreu mog ivota eto.

Durakovi je kirurki precizno pisao o neodrivosti nacionalromantiarskih opredjeljivanja i naizmjeninih srpsko-hrvatskih prisvajanja bonjakih pisaca. Dokazao je da je bilo rije o nudi (pa se netko opredijelio za hrvatsku, a netko za srpsku knjievnost) koja je bila znak povijesne traume jednog svijeta kojem ve punih stotinu godina oduzimaju identitet.
novovalne grupe arlo akrobata, kojeg HDZ-ova vijenica Margareta Maeri razotkriva kao narkia koji je, kao i jo neki lanovi grupe, skonao u heroinskoj izmaglici, iako je vaniji podatak da je pruao estok otpor Miloevievu reimu. Budui da su ve odigrane polemike oko Trga marala Tita, pa one oko Gojka uka i drugih kamiaka u tuim cipelama, ini se da je heroin (koji edukativno, po rijeima Maerike, negativno utjee na mlade) samo izlika da se ne bi reklo: sporno je to to je Mladenovi Srbin, a mi mu dajemo ulicu. Ne zaboravimo pritom da je Mladenovi roen u Zagrebu, a odrastao je u Sarajevu i Beogradu gdje je i skonao svoj mladi ivot. Treba pritom primijetiti da su imena ulica isto to i pesje elezje (ordenje) kako je to rekao Krlea, mislei na prolaznost. Uzgred, spomenimo da se na zapadnoj obali Mostara jo i danas nalazi ulica nazvana po ustakom zloincu Juri Francetiu. tek, primjerice, nekoliko pjesama. Uostalom, Mate Ujevi donosi oskudne, nedoreene i pejorativne ocjene knjievnika muslimana u BiH (pjesnitva jednolinog, jadnog, sa neznatnim prizvucima knjievnosti... pod turskom upravom knjievnost nije mogla ivotariti, a kamoli ivjeti). Spominje kao vrijedne tek pjesnitvo Hasana Kaimije i Muhameda Uskjufija, a da obojicu, kao i ostale koji su pisali na orijentalnim jezicima, nije mogao itati jer najvei dio njihovog opusa nije bio preveden s orijentalnih jezika. Slino je bilo i u narednom, modernijem, razdoblju kada promatramo knjievne sudbine kao to su Musa azim ati, Mak Dizdar i Salih Ali. Ako je to zaista tako, a mi znamo stvarnu teinu tih pjesnika, ispada da su oni bili i ostaju samo egzotini orijentalni ukrasi ili priljepci na velebnoj hrvatskoj knjievnosti. Pa ako je to odista tako, mogli bismo govoriti i o hrvatskim (ne samo srpskim) kaikama koje znaju zagrabiti u tuu asu. Jer, kako nas u duhu poslovice ui Bosanska sehara: Nije ljubav dovoljno posaditi, treba je i zalivati, a to se tie Bonjaka u Hrvatskoj, oni ne moraju biti stupovi drutva, dovoljno je i to to danomice dokazuju da nisu samo uplje glave koje se vjetrom hrane. Umjesto o prekosavskim knjievnim priljepcima hajdemo govoriti o kreativnim susretima i proimanjima, umjesto o ukrasima i cvijeu hajdemo govoriti o tome da na mjestima gdje se susreu dvije ili vie razliitih kultura nastaju meusobna obogaivanja. Baagi, ne bivajui dvorski pjesnik, zasigurno je jedan od onih koji suivot s Hrvatima katolicima nije htio pretvoriti u prokletu avliju ve u iskreni selam. Stoga je i zasluio ulicu u Zagrebu.

Imena ulica su isto to i pesje elezje

Sada je na Safvet-beg Baagi dobio ulicu u Zagrebu i Bonjaci u Hrvatskoj ne mogu, a da ne budu ponosni na tu velikodunu gestu, na tu iznenadno ukazanu ast i priznanje uglednom knjievniku i kulturnom posleniku. Nadamo se da e Baagieva ulica ostati za vijeke vjekova, jer, svako novo politiko vrijeme mijenja imena ulica te e proteirati imena koja su aktualna u tom trenutku njihove funkcionalne povijesti. Neka se imena briu da se nikad ne povrate poput ulica s imenima mnogih partizanskih heroja, a neka se po prvi put istiu poput ulice Safvet-bega Baagia. Bonjaci u Hrvatskoj tom bi novom registru nazivlja ulica rado jo pridodali i znaajnike poput Fadila Hadia, Fee ehovia, Mersada Berbera, Omera Mujadia i drugih koji su doprinijeli onome to danas zovemo multikulturom, interkulturom i multikonfesionalnou, rijeju, zbliavanju dvaju naroda (hrvatsko katolikog i bonjako muslimanskog) bez zadrke. No, ini se da u ovoj prii nije prijeporan Baagi (u naknadnim polemikama koje su se razvile u javnosti, oko toga tko je zasluio ulicu, a tko nije (izmeu Komisije za imenovanje ulica, naselja i trgova i graana Zagreba i Hrvatske) ve Milan Mladenovi, frontman ex jugoslavenske rock grupe Ekaterina velika i gitarist

Egzotini orijentalni ukrasi na velebnoj hrvatskoj knjievnosti

Ako se osvrnemo na tridesete godine prologa stoljea, zanimat e nas kako to da je ve 1932. knjievni povjesnik i kritiar Mate Ujevi u svojoj poznatoj Hrvatskoj knjievnosti u tu knjievnost svrstao muslimane od Hasana Kaimije, Osmana Aziza, Edhema Mulabdia, pa sve do Ahmeda Muradbegovia i Alije Nametka. No, dobro, ali su ti autori, to nas posebno boli, u antologijskim i inim prezentacijama svedeni na periferne likove, s

Kada promatramo knjievne sudbine kao to su Musa azim ati, Mak Dizdar i Salih Ali, a mi znamo stvarnu teinu tih pjesnika, ispada da su oni bili i ostaju samo egzotini orijentalni ukrasi ili priljepci na velebnoj hrvatskoj knjievnosti.
4

ESEJ: TOKOVI MISLI

Narod na razmeu: Bosanci, Bonjaci ili bosanski muslimani

Bosna i Hercegovina i Bonjaci su jedino nerijeeno nacionalno pitanje iz devetnaestog stoljea u Europi! Kako god je Bosna i Hercegovina ostala jedina nepriznata nacija i drava u vrijeme uspostave nacionalnih identiteta i drava u devetnaestom, preputena na nemilost i komadanje svojim susjedima i komijama krajem dvadesetog, tako se sada poetkom dvadeset i prvog stoljea suoava sa vjerovatno najveom neratnom opasnou u svojoj savremenoj historiji: da bude liena svoga najbrojnijeg dravotvornog naroda, Bonjaka. Ovdje emo, nimalo skromno, pokuati doprinijeti odgovoru na pitanje historijske, geografske i nacionalne kontekstualizacije Bonjaka u Bosni i Hercegovini u ozraju nastavka obrnutog naela izgradnje naroda/nacije i drave nametnutog ovoj zemlji u vrijeme procvata etnonacionalizama u Europi u devetnaestom stoljeu.
BEHAR108 Pie: Edin Urjan Kukavica Smislena historiografija porijekla, identiteta i politike pozicije Bonjaka, etniki najbrojnijeg bosanskohercegovakog naroda - uprkos poplavi literature o ovoj temi, naroito nakon raspada SFR Jugoslavije, agresije i rata 1992.-1995. u Bosni i Hercegovini, ustvari, nikada nije ispisana. Svi dosadanji pokuaji okonani su kao preobimne, nominalne i nepotpune analize. Dokaza za ovu tvrdnju je vie nego to bilo koji tekst moe podnijeti u to se lahko mogu uvjeriti svi korisnici interneta i literature jednostavnim uvidom u kvalitet i tanost podataka vodeih enciklopedijskih institucija savremenog svijeta; od Encyclopaediae Britannice preko Wikipedie do CIA Factbooka, meu kojima se, sve donedavno, mogla proitati gomila pravih gluposti. Razlog za to je nepostojanje obuhvatne i dokumentirane historiografije Bonjaka, dijelom zbog nedostupnosti izvornih dokumenata u prijevodu na bosanski, a dijelom zbog neprevoenja bosanskih dokumenata na svjetske jezike. U meuvremenu, stvari su se unekoliko promijenile, ali ni tada zahvaljujui naporima intelektualnih elita nego, prije svega, zbog raznih spletova i rasplitanja okolnosti u vezi sa igrama oko pristupa ove zemlje Europskoj uniji, te jednog od dugo odlaganih i izbjegavanih, ali neophodnih preduvjeta za to, popisa stanovnitva. Bonjaci funkcioniraju kao narod i nacija samo na razini Ustava Bosne i Hercegovine. U praksi, problem nacionalne identifikacije Bonjaka s jedne strane djeluje daleko sloenije nego to se to na prvi pogled da zakljuiti, a sa druge strane je gotovo nevjerovatno jednostavan. Nije li mogue, pitamo se, da je sve balkanske i bosanskohercegovake dileme koje nemaju zdravorazumsko rjeenje, mogue razrijeiti tvrdnjom da su Bonjaci za europsku politiku i diplomatsku inteligenciju, ustvari, samo muslimani? U tom kontekstu Bonjaci u Europi nisu jo jedna ara na tepihu europske raznolikosti, nego bolni podsjetnik na ne tako davnu prolost u kojoj je Bosna bila krajina na zapadnoj granici Osmanskog sultanata. Dakle, sve do pretkraj devetnaestog stoljea, ne susjed i prijatelj nego ultimativni neprijatelj. Time bi se razjasnilo i zato nijedan pokret za neovisnost Bosne i Hercegovine od poetka kraja Osmanskog sultanata u devetnaestom stoljeu nije imao podrku europskih sila. Naprotiv. Velike europske sile su zduno podravale i pomagale sve druge nacionalne pokrete i njihove revolte da bi, kada je Sultanat dovoljno oslabio, sazvale kongres u Berlinu, i u julu 1878. potpisale deklaraciju kojom se praktino priznaju sve slavenske drave na Balkanu unutar svojih historijskih granica, osim jedne - Bosne i Hercegovine. Paragrafom 25 utvruje se status

ESEJ: TOKOVI MISLI

Bosne i Hercegovine kao meunarodnog protektorata pod Austro-Ugarskom upravom. Od toga trenutka naovamo politika sudbina Bosne i Hercegovine i Bonjaka kao najbrojnijeg naroda stavljena je u ruke meunarodne zajednice da bi tako ostalo do danas. Tanzimat, Istono pitanje i europski etnonacionalizmi Meutim, malo je poznato da su Bonjaci (istodobno) bili najvea smetnja uspjenom provoenju tanzimatskih reformi1 u Osmanskom sultanatu i, kao muslimani, najvea europska dilema u vrijeme pojave etno-nacionalizama u devetnaestom stoljeu na postosmanskom Balkanu. Oba ova historijska procesa znakovito su utjecali na formiranje i politiki razvoj Bonjaka. U tom smislu, nipoto nije sluajno da se raspad Jugoslavije najkrvavije prelomio preko Bosne i Hercegovine i Bonjaka. Ustvari, radi se o nastavku - ili dovretku - etno-nacionalnog araniranja bive europske Turske zapoetom krajem devetnaestog stoljea u kojoj nema mjesta ni za islam ni za Bonjake kao samostalan nacionalni i narodni entitet. Od toga historijskog perioda naovamo, zbog brojnih i burnih historijskih promjena koje je donijelo povlaenje Osmanskog sultanata sa Balkana i iz jugoistone Europe (europske Turske), Bosna i Hercegovina je postala prizorite prelamanja svih moguih sukoba interesa i apetita ne-

tom osvijetenih susjednih naroda i formiranih nacionalnih drava. Pad utjecaja Osmanskog sultanata omoguio je nastanak i pojavu brojnih etno-nacionalizama na Balkanu, to je u to vrijeme bila utrka - prva od brojnih na iji start e Bosna i Hercegovina zakasniti (i koju e izgubiti) iskljuivo zbog injenice da se Bonjaci u tom historijskom trenutku nisu identificirali, definirali i promovirali kao zasebna nacija. Dok su Velika Britanija, Francuska i Rusija podsticale i ohrabrivale kranske millete u Osmanskom sultanatu da na konceptu zasebnih etno-nacionalnih jedinica (entiteta!) formiraju vlastite drave, razvoj bonjake nacije i drave osujeen je i iznutra i izvana, najprije neshvatanjem da se ne podrazumijeva da zemlja Bosna pripada Bonjacima (tada jo nedefiniranim po vjerskom naelu), ali i reformama (tanzimat) u Osmanskom sultanatu i interesima europskih sila da svoje granice pomjere to je mogue dalje istono i juno. Obje velike interesne skupine Bosni i Hercegovini su pristupale sa totalitaristikog i autokratskog stajalita pri emu se nesposobnost novih Turaka da u ovom dijelu Europe na odgovarajui nain zamijene ili nadomjeste vlast osmanskih sultana rezultirala dolaskom europskih dinastija; Bosna i Hercegovina ne dobiva nikakvu autonomiju, nego samo nove vladare u vidu habsburke Austro-Ugarske. Ova odluka, donesena na insistiranje Velike Britanije,

neposredna je posljedica pobjede Rusa u rusko-turskom ratu iz 1877-1878. Konana pobjeda Rusije u ovom ratu, a nakon predaje osmanske vojske entuzijastinoj ruskoj aramadi u predgrau Istanbula, Yeil Koyu, zapeaena je potpisivanjem mirovnog ugovora na Svetom Stefanu/Yeil Koyu, 3. marta 1878. Tim ugovorom je, meu ostalim, osim potvrde ruske pobjede u ratu, potpisana i podjela Bosne i Hercegovine uvaavajui rezultate crnogorske okupacije u Hercegovini i srspke teritorijalne i druge pretenzije u Bosni. Meutim, ovaj mirovni ugovor se izravno protivio interesima Velike Britanije koja je, uz zadravanje kolonijalne pozicije u Indiji eljela po svaku cijenu punopravno sudjelovati u rjeavanju Istonog pitanja2, odailjui potpuno opremljenu flotu brodova u Dardanele kao potporu iscrpljenoj i ugroenoj osmanskoj floti. Tadanji britanski premijer, lord Derby, pozvan da pojasni aktivnosti svoje vlade na meunarodnoj sceni, rekao je: U tom dijelu svijeta mi imamo znaajne interse koje moramo tititi... Kau da smo poslali flotu u Dardanele da bismo pomogli ouvanje Osmanskog imperija. Otro se protivim takvom vienju. Flotu smo poslali iskljuivo radi zatite interesa Britanskog imperija... I nije lagao. Nema te ljubavi ni naklonosti koja bi Veliku Britaniju potakla da ponudi pomo starcu na samrtnikoj postelji, to je unekoliko para-

Nain, brojnost i iskrenost ina prihvatanja islama u Bosni nepoznanica je koja strai veinu europskih znanstvenika i istraitelja jo od onog trenutka kada su shvatili da bosanski muslimani, uprkos elementima orijentalnog u izgledu i obiajima, te poznavanju turskog, arapskog i perzijskog jezika, nisu doseljeni Turci i Arapi, nego iskljuivo domicilno stanovnitvo Bosne i Hercegovine! Slijedi da je islam, ustvari, to to Bosnu i Hercegovinu uinilo najbarbarskijom od svih pokrajina europske Turske utoite islamskog barbarizma u srcu Europe, , izmeu Jadranskog mora i civiliziranih Srbije i Hrvatske. I sve to, kulturoloki orijentalizam (islam!) koji se esto naziva i barbarizmom, koji Bonjake distancira od ostalih europskih naroda, ne bi bio nikakav problem da geografski, Bosna i Hercegovina nije u Europi. Ali jeste!

Temeljem ranije iniciranih reformi nazvanih Lale Devri iz 1718.-1730., period tanzimatskih reformi poeo je 1839. godine javnom objavom proglasa Gulhane Hatt- Humejun, okonavi se formiranjem prvog osmanskog parlamenta 1876. godine. Istono pitanje javlja se u vrijeme i kao posljedica pada moi Osmanskog sultanata, a odnosi se na proces u kojemu je zaet koncept nacionalne drave. Najprecizniju definiciju Istonog pitanja ponudio je Anthony Guernsey (1877.), koji je ustvrdio da je to odgonetanje zagonetke kako rasporediti bogatstvo umirueg starca, oko ije su samrtnike postelje okupljene sve ostale velike sile, svaka rijeena da nijednoj drugoj ne prepusti vei udio.

ESEJ: TOKOVI MISLI

Odbijajui sve mirne i ratne pokuaje podjele teritorija - i naroda - i integriranja dijelova u dominantne nacionalne drave, istodobno suoavajui se sa manje-vie otvorenim osporavanjem mogunosti definiranja i pritvrivanja vlastite dravnosti i samoopstojnosti - uprkos svim deklarativnim suprotnim izjavama zvaninika meunarodne zajednice Bonjaci su u opasnosti da postanu narod bez zemlje! Upravo zato im se osporava i negira autohtonost i autentinost (tvrdei da su relikt osmanske prolosti), ali i suverenost (tvrdei da se trebaju vratiti korijenima ili biti vraeni odakle su doli).
fraziran naziv za Osmanski sultanat u devetnaestom stoljeu. Proireno i strateki pozicionirano Bugarsko carstvo bilo je osnovna pretpostavka za promociju ruskih interesa; Rusi su dugo udjeli za izlazom na topla mora i posjedima u Indiji, krunskom dragulju svih britanskih kolonija. U februaru 1878. godine sultan Abdulhamid II. odobrio/naloio je osmanskom parlamentu da potvrdi njegovu ulogu halife muslimana ime je elio pozvati i ujediniti muslimane cijelog svijeta u borbi protiv zapadnog imperijalizma; treba spomenuti da su indijski muslimani i tada predstavljali znaajan dio svjetske muslimanske populacije, ali i da su s punom panjom vodili rauna o namjerama i potezima osmanskog sultana. To je uzbunilo Britance, koji su zbog toga, ali prije svega da bi opstruirali ruske ambicije, odbili potvrditi Mirovni ugovor iz Svetog Stefana, te omakom, zakratko sauvali Bosnu i Hercegovinu. U julu 1878., velike sile su bez sultana potpisale novi dogovor koji e postati poznat kao Berlinski. Zagovornici tanzimata, ukljuno trojicu prethodnika BEHAR108 sultana Abdulhamida II., su prilino zanemarili ekskluzivitet vladavine svim muslimanima u korist nove doktrine turskog osmanizma, to e se, poslije revolucije, premetnuti u iskljuivo turski nacionalizam. U praksi to je znailo da je prozapadna i sekularna tanzimatska vlada potvrdila Berlinski ugovor, kojim je Osmanski sultanat izgubio gotovo sav teritorij u Europi i oblasti Crnog mora. Ali ne samo to; pristali su i na isplatu 60 miliona rublji Rusiji na ime ratne odtete, to je znaajno opteretilo prezaduenu i gotovo bankrotiranu tursku ekonomiju. Ovaj sporazum se vremenski podudario sa engleskim i francuskim kolonijalnim osvajanjima na Arabijskom poluotoku i u Sjevernoj Africi. Proslavljajui situaciju, britanski premijer, lord Beaconsfield, otkupio je udio u prometu Sueskim kanalom, a kraljicu Viktoriju proglasio caricom Indije. to se tie postosmanskog Balkana, velike sile (Britanija, Francuska, Rusija i Pruska) podijelile su ga u skladu sa svojim potrebama i interesima. Zajamile su neovisnost narodima i nacijama - iako pod njihovim diplomatskim nadzorom - te odobrile formiranje drava osim jedne, Bosne i Hercegovine. U vezi sa ovom zemljom diplomati velikih sila sloili su se sa zagovornicima tanzimata da Bosna i Hercegovina treba izgubiti gotovo pola svoga teritorija i najvaniju luku na Jadranskom moru. Osim toga, njen politiki status ostavili su potpuno nedefiniranim, predajui je na upravu Austro-Ugarskoj. Tek krajem dvadesetog stoljea pokazat e se zato. Kako-bilo, od 1879. godine naovamo, sloena mrea meunarodne i unutarnje realpolitike postat e osnovna karakteristika sudbine Bosne i Hercegovine i nacionalne identifikacije njenih stanovnika. Kratak period stabilizacije, u smislu priznavanja granica i ograniene samostalnosti, doivjet e u vrijeme formiranja FNR Jugoslavije (1943.), stjeui status jedne od est ustavom priznatih i ravnopravnih republika. Zakratko! Rat iz devedesetih ponovo je postavio sva pitanja koja su 1879. godine ostavljena bez odgovora: 1. drave i dravnosti, 2.

ESEJ: TOKOVI MISLI

nacionalno i 3. pitanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, stavljajui Bosnu i Hercegovinu u sredite regionalnih i meunarodnih politikih interesa. Famoznim Dejtonskim mirovnim sporazumima iz 1995. Bosna i Hercegovina dovedena je u gotovo identinu poziciju u kojoj je bila i nakon Berlinskog ugovora iz 1878. godine: oduzeto joj je pravo da bude republika ravnopravnih i jednakopravnih graana, liena je svoga bosanskog identiteta u korist definiranih i nedefiniranih naroda, te stavljena pod iznimno nerazumljiv i nikada do kraja definiran meunarodni protektorat. Ustav Republike Bosne i Hercegovine, potpuno usklaen sa normama i pravima koje su ak i mnoge zemlje Europske unije tek kasnije definirale i usvajale, stavljen je van snage, a nametnuto je ustavno rjeenje po kojemu doslovno nikada ne moe ni zaivjeti, a kamoli (pro)funkcionirati. Za Dejtonskim sporazumima uslijedio je niz odluka, rezolucija i rjeenja, te manje-vie nametnutih zakona kojima je uspostavljena teritorijalna organizacija i administracija koje cijeli problem uslonjuju do granica vrijeanja inteligencije. Bosna i Hercegovina je preputena (ne)sposobnim oligarhijama pod patronatom nekih nenabrojivog mnotva institucija: meunarodne zajednice koje funkcioniraju pod jednom krovnom, Vijeem za provedbu mira(!), koje ine predstavnici 55 zemalja i agencija te mnotvo posmatraa. Ured Visokog predstavnika (OHR), kao presudni autoritet za provedbu civilnih odredbi Dejtonskih sporazuma sve vie je nijemi posmatra, a povremeno i sauesnik te implementator haosa. Nikada otvoreno priznati status meunarodnog protektorata ponovo je otvorio pitanje identiteta naroda u Bosni i Hercegovini - ponajprije i ponajvie Bonjaka - i njihovog mjesta u Europi; ne smije se zaboraviti: Bosna i Hercegovina i Bonjaci su jedino nerijeeno nacionalno pitanje iz devetnaestog stoljea u Europi! Kako god je

Malo je poznato da su Bonjaci (istodobno) bili najvea smetnja uspjenom provoenju tanzimatskih reformi u Osmanskom sultanatu i, kao muslimani, najvea europska dilema u vrijeme pojave etno-nacionalizama u devetnaestom stoljeu na postosmanskom Balkanu. Oba ova historijska procesa znakovito su utjecali na formiranje i politiki razvoj Bonjaka. U tom smislu, nipoto nije sluajno da se raspad Jugoslavije najkrvavije prelomio preko Bosne i Hercegovine i Bonjaka. Ustvari, radi se o nastavku - ili dovretku - etno-nacionalnog araniranja bive europske Turske zapoetom krajem devetnaestog stoljea u kojoj nema mjesta ni za islam ni za Bonjake kao samostalan nacionalni i narodni entitet.
Bosna i Hercegovina ostala jedina nepriznata nacija i drava u vrijeme uspostave nacionalnih identiteta i drava u devetnaestom, preputena na nemilost i komadanje svojim susjedima i komijama krajem dvadesetog, tako se sada - poetkom dvadeset i prvog stoljea suoava sa vjerovatno najveom neratnom opasnou u svojoj savremenoj historiji: da bude liena svoga najbrojnijeg dravotvornog naroda, Bonjaka. Ovdje emo, nimalo skromno, pokuati doprinijeti odgovoru na pitanje historijske, geografske i nacionalne kontekstualizacije Bonjaka u Bosni i Hercegovini u ozraju nastavka obrnutog naela izgradnje naroda/nacije i drave nametnutog ovoj zemlji u vrijeme procvata etno-nacionalizama u Europi u devetnaestom stoljeu. dunosti irenja darul-islama, Bonjaci su odgovorili odanou, pouzdanou i teko nabrojivom mnotvu sposobnih politiara, vojskovoa, umjetnika i znanstvenika, ali i obinih ratnika bez kojih nije proao nijedan manji ni vei sukob, a kamoli rat u kojem je uestvovao Osmanski sultanat. Zauzvrat, Bonjaci su uivali de facto autonomiju, status i administrativno okruenje znakovito razliito od svih drugih osvojenih pokrajina i dijelova Sultanata. Bosnom i Hercegovinom vie je vladalo vijee ajana (lokalnih predstavnika), nego to se upravljalo sa Porte; bosanski vezir bio je jedini balkanski vezir koji nije bio potinjen velikom veziru Rumelije, nego izravno sultanu; na protivljenje ili bojkotiranje odluka sa Porte bonjake predstavnike je u Istanbul pozivao osobno sultan, to se znaajno razlikovalo od prakse u kojoj je sultan osobno prisustvovao pregovorima sa pobunjenicima u drugim nemirnim dijelovima sultanata, poput Albanije, gdje je pregovore vodio Veliki vezir. To naravno ne znai da su odnosi izmeu Bosne/Bonjaka i Porte/Osmanlija bili bez problema. Tokom gotovo dva stoljea, izmeu
3

Bonjaci u Osmanskom sultanatu

Bosna Vilayet-i (pokrajina Bosna) nikada nije bila klasina kolonija Osmanskog sultanata. Nakon zvaninog dolaska osmanskih Turaka (1463.), i konanog osvajanja (1528.), sultan Mehmed-han II. Fatih, Bosni i Hercegovini je osobno zajamio autonomiju, do tada bez presedana u Osmanskom sultanatu. Domicilno stanovnitvo koje se i do tada nazivalo Bonjanima (u razliitim prihvatljivim izvedenicama) - koje je prihvatilo islam, postat e predmetom brojnih sumnjivih analiza i sporenja u smislu etnikog porijekla i prethodne vjerske prakse.3 Na sultansku milost ishodeu iz ispunjenja

Teoriju o bogumilskom zaleu Bonjaka odavno su napustili i njeni najvjerniji zagovornici, jer je neupitno utvreno da u sauvanim dokumentarnim dokazima nema ni traga bogumilskom dualizmu; savremena historiografska i teoloka znanost trenutno se spori da li su Bonjani, odnosno pripadnici Crkve bosanske bili blii arijanskoj ili pavlikanskoj takozvanoj herezi.

ESEJ: TOKOVI MISLI

1621. i 1824. godine, Bonjaci su podigli 27 takozvanih protu-vezirskih pobuna, otvoreno se sukobljavajui sa osmanskom vojskom. Po pravilu, na Porti bi se udovoljavalo svim zahtjevima izaslanstva Bonjaka koji su se uglavnom i najee ticali ouvanja autonomije Bosne i prava Bonjaka. Jedino objanjenje za ovakvu - nenormalnu situaciju je zajedniki interes koji se ogledao u odnosu prema islamu i uzajamnom muslimanskom potovanju. Meutim, ostali interesi su se znakovito razlikovali: Osmanlije su imali obavezu uvati i iriti granice Sultanata u krajinama, to je i Bosna bila, odravajui ravnoteu sile i moi, dok su Bonjaci u osnovi bili uvijek zainteresirani za uspostavu i ouvanje vlastitog individualnog i kolektivnog identiteta. Drugim rijeima, u svakom ratu koji je na bilo koji nain ukljuivao teritorij Bosne i Hercegovine Sultanat je branio granice, a Bonjaci ivote. Zbog toga su se, nakon to je reformama iz 1826. godine (tanzimat) ograniena autonomija Bosne i Hercegovine, Bonjaci ogoreno usprotivili i pokrenuli najduu pobunu u historiji Osmanskog sultanata, potpuno i beskompromisno odbijajui svaku vrstu promjene, kako na planu ekonomije tako i na planu milleta, smatrajui ih izvanjskim nametnutostima koje vode eroziji prava na imanja i zemlju, ali i protivnim temeljnim naelima islama, interesima cijelog Sulta-

nata, a naroito Bosne. Sukob se sa ekonomskog i administrativnog veoma brzo prenio na bojno polje, gdje su i Bonjaci i Osmanlije pokazali jednaku gorljivost i odanost vlastitim interesima, kako su neko pokazivali uzajamnu naklonost i privrenost.

Bonjaci u Europi
Europljani su pogreno procijenili bonjaku gorljivost u odbrani ivota, vjere i zemlje kao znak bezuvjetne odanosti osmanskim gospodarima. Intenzitet veze izmeu stanovnika Bosne i Hercegovine i osmanskih Turaka najee se ilustrira epizodom predaje didovskog tapa - drevnog simbola bosanske duhovnosti - mevlevijskom ejhu koji je doao sa sultan Fatihom. Prema predaji, taj tap uvao se u mevlevijskoj zaviji, kasnije tekiji na Bendbai u Sarajevu, sve do njenog zatvaranja (1952.) i/ili ruenja (1957.) kada je neobjanjivo nestao da nikada ne bude pronaen! Moe se, sasvim razlono, zapitati ne objanjava li ova predaja, makar unekoliko, zaista zapanjujue ustrajan i intenzivan otpor prema derviima i tarikatima u Bosni, ak i meu nedovoljno obavijetenim, a obrazovanim, muslimanima, koji derviku odanost vjeri i zemlji smatraju nazadnom i protu-europskom(!), ali to je, doista, zasebna tema. Bonjaka privrenost islamu u diplomatskim prepiskama i obavje-

tajnim izvjetajima iz devetnaestog stoljea opisuje se gotovo uniformno, od: Bonjaci su bosanski muslimani slavenskog porijekla, koji ine dvije treine stanovnitva, u najveem broju odaniji islamu nego to su to ak i Osmanlije; najvei fanatici od svih muslimana koji su ikada ivjeli unutar granica Osmanskog sultanata; do tvrdnje da je rije o: najopasnijim muhamedancima koji svojim kranskim podanicima vladaju nevienom svirepou, ugnjetavanjem i progonima, koje je potrebno, po svaku cijenu i hitno, zaustaviti. Nain, brojnost i iskrenost ina prihvatanja islama u Bosni nepoznanica je koja strai veinu europskih znanstvenika i istraitelja jo od onog trenutka kada su shvatili da bosanski muslimani, uprkos elementima orijentalnog u izgledu i obiajima, te poznavanju turskog, arapskog i perzijskog jezika, nisu doseljeni Turci i Arapi, nego iskljuivo domicilno stanovnitvo Bosne i Hercegovine! Slijedi da je islam, ustvari, to to Bosnu i Hercegovinu uinilo najbarbarskijom od svih pokrajina europske Turske, utoite islamskog barbarizma u srcu Europe, izmeu Jadranskog mora i civiliziranih Srbije i Hrvatske. I sve to, kulturoloki orijentalizam (islam!) koji se esto naziva i barbarizmom, koji Bonjake distancira od ostalih europskih naroda, ne bi bio nikakav problem da geografski, Bosna i Hercego-

Osmanlije su imali obavezu uvati i iriti granice Sultanata u krajinama, to je i Bosna bila, odravajui ravnoteu sile i moi, dok su Bonjaci u osnovi bili uvijek zainteresirani za uspostavu i ouvanje vlastitog individualnog i kolektivnog identiteta. Drugim rijeima, u svakom ratu koji je na bilo koji nain ukljuivao teritorij Bosne i Hercegovine Sultanat je branio granice, a Bonjaci ivote.
BEHAR108

ESEJ: TOKOVI MISLI

vina nije u Europi. Ali jeste! Htjeli to Europljani priznati ili ne, u europskoj kolektivnoj kulturolokoj memoriji Bosna i Hercegovina je jo najzapadnija granica Turske, posljednji trag Osmanskog sultanata, a Bonjaci odani branitelji osmanizma i/ili islama. Pri tome, dovoljno zanimljivo napose, na ruku im idu i neke savremene ekstremistike pojave koje se koriste islamom za opravdavanje svojih sumanutih i potpuno neislamskih ideja, ne shvatajui da time samo tete i islamu i muslimanima. (Ponovo, moglo bi se sasvim razlono, postaviti pitanje porijekla i instrumentalizacije tih i takvih tendencija. Kako drukije objasniti pojavu srbijanskih terorista koji pucaju po ambasadi SAD u Sarajevu, kad SAD imaju ambasadu i u Beogradu?) Ustvari, istini najpriblinije objanjenje za gorljivu privrenost islamu - do kojeg nisu mogli doi - je da se radi o odupiranju pokuajima brisanja bonjakog nacionalnog identiteta, ali, prije toga, suprostavljanju fizikom unitenju. Bilo kakva objektivna - ne nuno dobronamjerna makar i povrna analiza bosanskohercegovakih patriotskih snaga koje su se oduprle agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, ukazala bi na injenicu da je najvei broj pripadnika samoorganiziranih odbrambenih skupina pripadao iskljuivo bonjakom nacionalnom korpusu, te da je tu, makar u poetku, bilo veoma malo prakticirajuih muslimana. Tome izravno u prilog govore i kasnija spoitavanja o islamizaciji vojske, dakle, bosanska vojska nije bila dovoljno

islamska; no, veina uporno odbija vidjeti oevidno. Slijedi, da bi se Bonjaci pripitomili i civilizirali iz njih je potrebno, na svaki nain, izbiti bonjatvo, a najpouzdaniji metod od svih je deislamizacija.

Bonjaci su autohtoni narod koji niti je odakle doao, niti ima gdje otii
Kao osnovni razlozi prihvaanja islama u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini navode se pohlepa i zabrinutost vladajuih kasti za vlastite privilegije; pri tome se tvrdi da su samo bosanski plemii bespogovorno prihvatili islam, dok je veina puka ostala vjerna prethodnoj religijskoj tradiciji. Iako je posve jasno da je ova teza zasnovana na percepciji i domiljaju zapadnjakog plemstva koje se tim praktinim naelom u historiji esto koristilo, ova tvrdnja e postati uobiajeno i opeprihvaeno objanjenje nedokuivih razloga i uvjeta manje-vie masovnog prihvaanja islama u Bosni u petnaestom i esnaestom stoljeu, kojemu su i danas privreni brojni savremeni historiari, ali i sociolozi i ekonomisti. O slabosti ove sociolokoekonomske teorije govori i injenica da ne moe izdrati ni najjednostavniju analizu temeljem naelnog pitanja: kako to da su bosanski muslimani ostali privreni svome islamu ak i kada su zbog njega bili izloeni stalnim i sistematskim progonima i masovnim ubistvima i pogubljenjima?; naalost, ta se injenica uglavnom zaobilazi i zanemaruje. Ozbiljna analiza procesa irenja i prihvatanja islama u Bosni i Hercegovini koji, uzgred, uope nije bio ni trenutan ni masovan kako se to obino predstavlja, od kljunog je znaaja za svaku diskusiju o nacionalnom identitetu Bonjaka, ali i integritetu i suverenitetu Bosne i Hercegovine iji su Bonjaci autentini, autohtoni i dravotvorni narod koji, dakle, niti je odakle doao, niti ima gdje otii. Teorije o rezervnim domovinama u bonjakom sluaju padaju u vodu. Kao razlog vie funkcionira injenica da su sva savre-

Kako to da su bosanski muslimani ostali privreni svome islamu ak i kada su zbog njega bili izloeni stalnim i sistematskim progonima i masovnim ubistvima i pogubljenjima?; naalost, ta se injenica uglavnom zaobilazi i zanemaruje.

Mi smo Bonjaci. I Bosanci. A meu nama ima i muslimana.

10

mena dogaanja, ustvari, po naem vrstom uvjerenju, nastavak ili pokuaj dovrenja procesa zaokruenja etno-nacionalnih drava na Balkanu zapoet u devetnaestom stoljeu pri emu je samo ova zemlja ostavljena bez dovrenog nacionalnog pitanja i rijeenog dravnog statusa, kako u Berlinu tako i u Dejtonu. Odbijajui sve mirne i ratne pokuaje podjele teritorija - i naroda - i integriranja dijelova u dominantne nacionalne drave, istodobno suoavajui se sa manje-vie otvorenim osporavanjem mogunosti definiranja i potvrivanja vlastite dravnosti i samoopstojnosti - uprkos svim deklarativnim suprotnim izjavama zvaninika meunarodne zajednice - Bonjaci su u opasnosti da postanu narod bez zemlje! Upravo zato im se osporava i negira autohtonost i autentinost (tvrdei da su relikt osmanske prolosti), ali i suverenost (tvrdei da se trebaju vratiti korijenima ili biti vraeni odakle su doli). U tom kontekstu, islam se smatra uvezenom ili posljednjom uvezenom religijskom tradicijom na Balkanu i u Bosni i Hercegovini, iako, ustvari, historijski pokazatelji potvruju da pojava bilo koje forme kranstva meu junim Slavenima uope nije starija od pojave islama. Meutim, islam i muslimani Bonjaci, iz prethodno navedenih razloga, nikada nisu prihvaeni punopravnim stanovnicima vlastite zemlje. * Sve gore navedeno, naravno, ima i svoje ekonomsko objanjenje. Bosna i Hercegovina je oduvijek svim istrai-

ESEJ: TOKOVI MISLI

teljima i putopiscima poznata kao ekonomski najisplativiji dio Europe, u kojemu se na jednom mjestu nalaze plodne ravnice i razliitim rudama bogate planine; kojom teku rijeke pitke vode, usjevi su iznimnog kvaliteta, zdravi i obilati. Doseljenicima i osvajaima bogata historija ove zemlje dovaljan je dokaz za ovu tvrdnju. Zato ne uivamo u tim prirodnim bogatstvima, odnosno zato na njima ne podignemo bosansku ekonomiju, te ko je, kako i zato sve to zakrio i rasprodao, i kome, pitanja su za slijedeu generaciju Bonjaka. Industrijski razvoj Europe devetnaestog stoljea ovisio je o izvorima industrijskih sirovina, prije svega o drvetu i eljezu, kojih je u Bosni bilo u izobilju. To je jedan od razloga zbog kojih su europske sile s oduevljenjem pozdravile uvoenje tanzimatskih reformi jer se njima, meu ostalim, omoguavalo i jamilo koncesijsko pravo na prirodna bogatstva stranim kompanijama, a istovremeno onemoguavale bilo kakve domae aktivnosti u tom smislu; tako je Englezima omoguen pristup bosanskom bakru i eljezu, a Austrijancima i Francuzima drvo. Zauzvrat, nekadanje Osmanlije su preimenovani u Turke, o kojima se poinje govoriti u potpuno drukijem tonu, kao tolerantnim - najtolerantnijim - od svih ljudskih bia(!), koji nikada nisu ispoljavali bilo koju vrstu fanatizma prema osvojenim kranskim narodima, niim ih ne prisiljavajui da promijene vjeru, naprotiv, doputajui najvii stupanj vjerske i svake druge slobode uporediv sa idealima francuske filozofije i amerikog graanskog drutva. Konano govorei istinu o manifestacionim oblicima osmanske vladavine na cijelom teritoriju Sultanata, ostvarivao se cijeli niz stratekih ciljeva. Prije svega, Turci su nacionalno izdvajani iz nekadanjeg muslimanskog okruenja, a nacionaliziranjem Turaka opravdavalo se formiranje nacionalnih drava u nekadanjoj turskoj Europi, te homogeniziranje po vjerskom osnovu i BEHAR108

Mnotvo interesa koji su se prelamali - i jo se prelamaju - preko ovog komadia zemlje i malobrojnog naroda, tiskajui ih u iskljuivo konfesionalnu skupinu, Bonjacima nikada nisu dopustili da prepoznaju vlastito etniko tkivo, a kamoli da se formalno i sutinski definiraju kao nacionalni entitet. S jedne strane, to je doista optereujue, a sa druge, Bonjacima bi trebalo da slui na ast i ponos, jer upravo to - sva sila destruktivnih izvanjskih/rastvarajuih i unutarnjih/razjedinjujuih pritisaka ukazuje na ogroman znaaj ovoga naroda za ovaj prostor (i ire).

novo geo-strateko preformuliranje odnosa snaga. Pomilovana Turska spremno je prihvatila sve muslimane protjerane iz Europe - naroito sa Balkana - odnosno sa teritorija na koje su se spremno uselili kako europski kolonizatori tako i netom nastale nacionalne dravice. Za diplomatskom i ekonomskom prethodnicom uslijedila je navala avanturista i putopisaca koji su svoje itaoce, spremne prihvatiti sve to im se servira, snadbijevali izvjetajima iz tamnih vijaleta, jednog posebno. Na toj razini uspostavljena veza izmeu politikih aktivnosti, ekonomskih interesa i literarne propagande

znaajano e utjecti na narodnu/nacionalnu svijest Bonjaka o sebi.

Bonjaci: jedini europski narod bez zemlje?

Putopisna i avanturistika literatura iz devetnaestog stoljea predstavlja vid razrade politikog manifesta, odnosno, apologetskih pamfleta onovremenih kolonizatorskih aktivnosti i agresivnih teritorijalnih aranmana u Europi tokom posljednje etape rjeavanja Istone krize. Strukturalno ta literatura se zasnivala na manjku znanja, prihvatljivoj predrasudi i uspaljenoj mati, ali prije svega na mitu, iznimno funkcionalnom

11

ESEJ: TOKOVI MISLI

sredstvu neovisnom, a opet podlonom i prilagodljivom i vremenu i ideologiji. Uvjetovana socijalnim i historijskim okolnostima i situacijom ova putopisna i avanturistika literatura umnogome je oblikovala javno mnijenje utjeui i na formiranje i potporu vanjskoj politici prema Bosni i Hercegovini podstiui proeuropski nain razmiljanja, istodobno proglaavajui sve drugo i drukije nazadnim i retrogradnim, odnosno protivnim europskom putu. Naporedo s tim nudila se nimalo pohvalna slika prosjenog Bonjaka koja je kasnije razraivana i doraivana i u savremenoj jugoslovenskoj literaturi, prema kojoj je prosjean Bonjak: neisti i nepismeni poludivljak, spreman na sve radi ouvanja vlastitog imanja i zvanja; to je nemilosrdni sakuplja haraa, otimatelj maloljetne djece, surovi vojnik, zaostali orijentalac zainteresiran za prolost, sadanjost i budunost samo ako on postoji u njima. A o simbiozi putopisaca-obavjetajaca-propagandista i zvanine politike govori i injenica da je predgovor za knjigu hvaljene Adeline Irby (Miss Irby, koja ima i svoju ulicu u Sarajevu), Travels in the Slavonic Provinces of Turkey in Europe napisao osobno britanski premijer William Gladstone. Osim navedenoga, ova literatura je doprinosila produbljivanju protuislamske propagande, to je odgovaralo i zagovornicima tanzimatskih reformi u Turskoj koji su po svaku cijenu islamsko zalee naslijeene drave nastojali zamijeniti turskim. Stoga su podravali svaku aktivnost koja je ila i prilog turskom, a nautrb islamskog, s namjerom turkifikacije umjesto islamizacije Bonjaka. No, injenica je da u srpskim i hrvatskim nacionalnim mitovima pojam Turin jo funkcionira vie kao drugo ime za bosanskog muslimana nego za stanovnike Turske. Uloga nacionalno osvijetenog dijela bosanske uleme u svim ovim dogaanjima nipoto se ne smije zanemariti. Na njihovo protivljenje iselja-

vanju Bonjaka iz svoje zemlje, insistirajui na praksi Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.), a temeljei to na predaji koja se prenosi od njega, da je ljubav prema domovini dio iskrenog imana (Hubbul-vatan mineliman), traei od najznaajnijih uenjaka Sultanata da promoviraju pravo znaenje hadisa i sunneta, pozitivno je reagirao samo mladoturski pisac, Namik Kemal, promovirajui i popularizirajui isti hadis, ali u drugom kontekstu; paradoksalno napose, borbu bonjake uleme u cilju zaus-

Bonjacima nikada nije omogueno ni doputeno integriranje u familiju autentinih i autohtonih europskih naroda pod uvjetima na koje bi oni bili spremni pristati, niti im je doputeno da izgrade dravu i naciju kako je do ne samo doputeno, nego na ta su i podsticani ostali europski narodi. Islam i muslimani - kao da je to neto loe(!?) - dvije su daice okvira unutar kojega Europa i danas sagledava sliku Bonjaka, nameui istu sliku i njima samima, istodobno ne doputajui nam da definiramo i druge dvije daice, Bosanci i Europljani.

tavljanja emigracije iz Bosne, u Turskoj je iskoritena u smislu promoviranja turskih nacionalnih interesa. Dijelom i zbog opiranja povinovanju naloga i oekivanja Istanbula Bonjaci su etiketirani kao neposluni nepokorni muslimani. Bilo je to namjerno pogreno tumaenje i izvrtanje injenica o viestoljetnoj bosanskoj tradicionalnoj toleranciji potvrenoj zajednikim suivotom razliitih vjera s namjerom opravdavanja insistiranja na iseljavanju. Ali i povlaenje jasne

linije razgranienja izmeu neposlunih Bonjaka i kooperativnih muslimana, pri emu Bonjaci poinju sloviti i kao ugnjetai vlastitog naroda, a njihova loa slika postaje jo gora. * Tanzimatske reforme, buenje nacionalne svijeti kod balkanskih naroda i formiranje isto nacionalnih drava, kolonizatorski apetiti europskih zemalja te posljedino iseljavanje muslimana, prije svih Bonjaka, iz Bosne i Europe, uz propagandistiku literarturu kojom su se novosteene autonomije i osvijetene nacije pripremale na mogui i lahki povratak muslimana (Bonjaka) kao to su njihovi preci doli i prvi put - s jedne strane sva ova dogaanja imala su iznimno negativan uinak na Bonjake, a sa druge zapanjujue istiu njihov znaaj za europsku budunost Balkana, ali i Europe u cjelini. Odabirui ivot u nimalo prijateljski nastrojenoj sredini i potpuno neprijateljskom okruenju, odbijajui promijeniti vjeru i nacionalni identitet, Bonjaci i ostale muslimanske manjine u novonastalim balkanskim zemljama nikada nisu od svojih novih vladara dobile svoju ahdnamu, nego su postali predmetom najsurovijih progona i svakovrsnih pokuaja fizikog unitenja. Meutim, upravo svojim opstojanjem, fizikim i duhovnim, Bonjaci su tada, krajem devetnaestog stoljea, ali i sada poetkom dvadeset i prvog, nerazluivi dio europske slike Europe. Bonjacima nikada nije omogueno ni doputeno integriranje u familiju autentinih i autohtonih europskih naroda pod uvjetima na koje bi oni bili spremni pristati, niti im je doputeno da izgrade dravu i naciju kako je to ne samo doputeno, nego na ta su i podsticani ostali europski narodi. Islam i muslimani - kao da je to neto loe(!?) - dvije su daice okvira unutar kojega Europa i danas sagledava sliku Bonjaka, nameui istu sliku i njima samima, istodobno ne doputajui nam da definiramo i druge dvije daice, Bosanci i Europljani.

12

ESEJ: TOKOVI MISLI

Kapsuliranje Bosanaca, Bonjaka i bosanskih muslimana, ne doputajui im da budu sve to ujedno, ve je izazvalo razliite reakcije. Bonjaci se stide priznati da su Bonjaci jer to onda podrazumijeva da su muslimani, a to je neto protueuropski i loe. Bonjaci osjeaju krivicu zbog svoga porijekla i vjere te se odriu i poriu i vjeru i nacionalnost, pljujui po svojim najveim svetinjama, tradiciji i toleranciji. Od Bonjaka se neprestano i opetovano oekuje da dokazuju vlastitu spremnost na kompromise i ustupke na svoju tetu. I tako dalje... S druge strane, svima ostalim, prije svih susjedima i komijama, date su odrijeene ruke da ovaj problem koji nije rijeen u devetnaestom stoljeu, u ime Europe i europskog puta, rijee sada kako znaju i umiju. Pa i popisom.

U takvom, nametnutom i tijesnom ivotnom i politikom prostoru, Bonjaci su ivjeli - i ive - u sredini i okruenju u kojem su bili prisiljeni razviti razlikovni osjeaj etnike pripadnosti. Mnotvo interesa koji su se prelamali - i jo se prelamaju - preko ovog komadia zemlje i malobrojnog naroda, tiskajui ih u iskljuivo konfesionalnu skupinu, Bonjacima nikada nisu dopustili da prepoznaju vlastito etniko tkivo, a kamoli da se

Dakle!
I iz ovog kratkog i turog pregleda tek nekih dogaanja u i oko Bosne i Hercegovine i to u ne tako davnoj prolosti, jasno je da je proces izgradnje ili izrastanja Bonjaka iz naroda sa zemljom u dravotvornu naciju duboko optereen dogaanjima na meunarodnoj sceni, religijskom i nacionalnom homogenizacijom balkanskih drava nakon povlaenja Osmanskog sultanata, teritorijalnim aspiracijama susjeda i komija, asimilacijama i progonima. Devetnaesto i dvadeseto stoljee za Bonjake teko da su neto vie od progona i pokolja, intenzivne borbe za politiko, vjersko i nacionalno priznanje, stalno umanjivanje broja stanovnika i ivotnog prostora i unitavanje kulturnog i civilizacijskog naslijea. Svi problemi, sa kojima su se Bonjaci u skorijoj prolosti suoavali, projektirani su izvana u skladu sa ekonomnskim i politikim interesima zaogrnutim platom meunarodne skrbi za opu dobrobit svih stanovnika Bosne i Hercegovine. Isto tako, od Berlinskog kongresa naovamo, nijedan meunarodni mirovni i/ili bilo koji drugi sporazum nije, doista, ostavljao prostora za formiranje meunarodno priznate bosanske drave.

Odbijajui sve mirne i ratne pokuaje podjele teritorija - i naroda - i integriranja dijelova u dominantne nacionalne drave, istodobno suoavajui se sa manje-vie otvorenim osporavanjem mogunosti definiranja i potvrivanja vlastite dravnosti i samoopstojnosti - uprkos svim deklarativnim suprotnim izjavama zvaninika meunarodne zajednice Bonjaci su u opasnosti da postanu narod bez zemlje! Upravo zato im se osporava i negira autohtonost i autentinost (tvrdei da su relikt osmanske prolosti), ali i suverenost (tvrdei da se trebaju vratiti korijenima ili biti vraeni odakle su doli).
formalno i sutinski definiraju kao nacionalni entitet. S jedne strane, to je doista optereujue, a sa druge, Bonjacima bi trebalo da slui na ast i ponos, jer upravo to - sva sila destruktivnih izvanjskih/rastvarajuih i unutarnjih/razjedinjujuih pritisaka - ukazuje na ogroman znaaj ovoga naroda za ovaj prostor (i ire). S tim u vezi, a i kao razlog vie, samo se treba sjetiti inkvizitorskih posjeta i kriarskih pohoda na Bosnu i Bonjane da bi se shvatilo da su priti-

sci na Bonjake da zaborave sebe i svoje znakovito stariji od prosvijetljenih Europljana i reformiranih Turaka. No, ova dva naporeda i uzrono-posljedina slijeda dogaanja skrbe politike utjecaje ije posljedice traju do danas, odnosno, radije, predstavljaju sam korijen bonjake nacionalne krize identiteta. Pojava nacionalizma i nacionalnih drava rezultat su programa buenja nacionalne svijesti, inicijative koju Bonjaci nikada nisu imali. Drugim rijeima, Bonjacima nije nedostajalo svijesti o razliitosti vlastitog nacionalnog identiteta, nego nikada nisu imali priliku, a ni sredstva potrebna za izgradnju moderne nacije. ak i kada su dovedeni u priliku da - branei ivote - pokuaju stei meunarodno priznanje svi njihovi napori osujeeni su u korijenu. Iste velike sile koje su uestvovale u dizajniranju, projektiranju, potpisivanju i provoenju svih mirovnih i inih meunarodnih sporazuma i ugovora ponovo su se okupile da spase susjede i komije od osvijetenih Bonjaka. Potpisnici berlinskog ugovora jednoglasno su zakljuili da Bonjaci nee biti nacija, a Bosna i Hercegovina drava, nego protektorat, a eho tog ugovora odjekuje Bosnom i Hercegovinom i danas. Sve ostale bive jugoslovenske republike stekle su neovisnost, funkcioniraju kao samostalne drave, navodno imaju manje problema, a stvarno samo vie prava od Bosne i Hercegovine. U politikom meetarenju koje je uslijedilo nakon raspada Jugoslavije, pristup meunarodne zajednice - Velike Britanije, Francuske i Njemake - teko da se uope razlikuje od onoga iz vremena Berlinskog kongresa, te ga stoga i treba posmatrati u kontekstu nastavka ili produetka etno-nacionalistike politike iz devetnaestog stoljea koja Bonjake nikada nije ni eljela ukljuiti u sistem i potencijalne neovisnosti. Posljedino, Bonjaci se - danas i meu sobom - jo bore za vlastitu narodnu/nacionalnu identifikaciju. Mi smo Bonjaci. I Bosanci. A meu nama ima i muslimana.

BEHAR108

13

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

P O R A E N I 1 9 45 . -

Hasanbegovieva Druba uvara hrvatskog dravnog peata

Pie: Filip Mursel Begovi

Umjesto da se uklopi u suvremenu definiciju nacionalnosti, po kojoj se Hrvatom moe osjeati i Japanac islamske vjeroispovijesti i Koreanka pravoslavka ili, ako nita, barem suvremenu definiciju graanina neke zemlje, po kojoj Zlatko Hasanbegovi neosporno jest hrvatski graanin, on ne prestaje gurati sve Bonjake u hrvatstvo (pozivajui se na ideje oca hrvatske domovine Ante Starevia) s opasnom dozom retorike koju bi prosjeni hrvatski graanin ocijenio ustatvom, i to s jednim jedinim ciljem - da se osobno u ulozi veeg Hrvata od Zrinskog i Frankopana ne bi osjeao kao manjinski uljez i lepator, nego kao veinski koljenovi i starinovi.
14

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

Po bosanskim divanhanama esto se priaju tune prie o bosanskim izbjeglicama iz devedesetih. Jedna se odnosi na gospou koja je, nakon dolaska u Englesku 1994., odbila socijalnu i zdravstvenu pomo namijenjenu bosanskim muhadirima jer ju je vrijeao status izbjeglice. Naime, gospoa je odmah poeljela biti Engleskinja, a ne neka tamo izbjegla Bosanka. Na ovu priu podsjetio me je intervju povjesniara Zlatka Hasanbegovia u sarajevskim Danima (br. 804, izaao 9. 11. 2012.) voen u povodu izlaska njegove nove knjige pod naslovom Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929. 1941. Hasanbegovi, razvidno je iz intervjua, ba poput reene gospoe u Engleskoj, ne eli biti Bonjak u Hrvatskoj jer bi postao neka tamo manjina (to on nije jer je za njega tzv. nacionalna manjina umjetni kalup i virtualna stvarnost) koja isisava novac poreznih obveznika. Ali na ovu priu podsjetio me je i njegov govor na denazi Mirsada Bakia, umirovljenog brigadira i biveg vojnog tuitelja Republike Hrvatske u devedesetima. Budui da Hasanbegovi tzv. kritizere vlastitog lika i djela naziva nekompetentnim, kao netko tko nije po zanimanju profesionalni hrvatski povjesniar, osvrnut u se iskljuivo na njegove izjave u Danima i govor na denazi Mirsada Bakia.

Zavjetni neprijatelji Srbi i bonjaki pretakai iz upljeg u prazno

U govoru na Bakievoj denazi (video zapis postoji na internetu) istai e da muslimani u Hrvatskoj, bez obzira na nacionalno odreenje, nisu tzv. lojalna manjina, to su po njemu postali Srbi kao abolirani pobunjenici i odmetnici od hrvatske drave, ve sastavni dio zaslune veine. U biti, Hasanbegovievu habitusu Hrvata islamske vjeroispovijesti nikako ne odgovara da ga netko poistovjeuje s manjinskim Srbima u Hrvatskoj, koji svoje porijeklo vuku od naih prijeteih zavjetnih prekodrinskih neprijatelja.

Takva izjava udi budui da je njegovu zadnju knjigu izdala Bonjaka nacionalna zajednica za Grad Zagreb, u suradnji s Medlisom IZ Zagreb i Institutom Ivo Pilar. Hasanbegoviu se naprosto gade manjine i njihovo neprestano manjinsko kukanje i zanovijetanje, zatim profesionalni bonjaki aktivisti u Hrvatskoj koji pretau iz upljeg u prazno novac hrvatskih poreznih obveznika, a izdavai njegove zadnje knjige (dva od tri) novac dobivaju iz onog dijela prorauna RH namijenjenog za nacionalne i vjerske manjine. Uostalom, nisu li najmanje 20.000 Bonjaka u Hrvatskoj porezni obveznici. Takoer, i prva Hasanbegovieva knjiga Muslimani u Zagrebu bila je prijavljena Savjetu za nacionalne manjine RH, u sklopu izdavatva Kulturnog drutva Bonjaka Hrvatske Preporod, u kojemu je Hasanbegovi osam godina obnaao dunosti lana Glavnog odbora, a kasnije i potpredsjednika Drutva. Bio je i dugogodinji lan redakcije bonjakog asopisa za kulturu Behar i nikada Preporodu nije vratio novac poreznih obveznika koji je potroio za svoju knjigu, a koju na kraju nije tampao u Preporodu. O emu u stvari pria Hasanbegovi, koji je svoju karijeru profesionalnog hrvatskog povjesniarskog aktivista (islamske vjeroispovijesti) zapoeo devedesetih kao lan Hrvatske iste stranke prava, Hrvatskog oslobodilakog pokreta i osnivaa Stareviijanske mladei. U potonjoj je bio primus inter pares (prvi meu jednakima), da bi kao ugledni znanstvenik osvanuo kao jedan od udarnih govornika iz redova Poasnog bleiburkog voda o simbolima neslobode hrvatskog naroda i hrvatskoj nacionalnoj neslozi na Bleiburkoj komemoraciji 2012.

Uloga veeg Hrvata od Zrinskog i Frankopana

Umjesto da se uklopi u suvremenu definiciju nacionalnosti, po kojoj se Hrvatom moe osjeati i Japanac

islamske vjeroispovijesti i Koreanka pravoslavka ili, ako nita, barem suvremenu definiciju graanina neke zemlje, po kojoj Zlatko Hasanbegovi naprosto jest hrvatski graanin, on ne prestaje gurati sve Bonjake u hrvatstvo (pozivajui se na ideje oca hrvatske domovine Ante Starevia) s opasnom dozom retorike koju bi prosjeni hrvatski graanin ocijenio ustatvom, i to s jednim jedinim ciljem - da se osobno u ulozi veeg Hrvata od Zrinskog i Frankopana ne bi osjeao kao manjinski uljez i lepator, nego kao veinski koljenovi i starinovi. Govor na Bakievoj denazi zavrava ovim rijeima: Dragi Mirzo, dragi prijatelju, hvala ti na svemu, baklju tvoje i nae ideje upalio je otac domovine dr. Ante Starevi, a njezina eravica, kojoj si i ti u ovom vremenu prinosio, s nae muslimanske strane, jo uvijek tinja i ari, i uz Boju pomo e se ponovno rasplamsati... i neemo izdati. Moraju li svi hrvatski Bonjaci biti starevianci kako bi Zlatko konano bio punopravni Hrvat islamske vjeroispovijesti? U tu svrhu, u svojim odgovorima novinarki Dana, koristi se goebbelsovskim poukom u matematici, pa od injenice da su treinu ustake vojske inili muslimani, pravi novu povijest: treina muslimana su bili ustae. Rije je o dijelu intervjua u kojem se skanjuje nad time da bosanski navijai na utakmici s hrvatskom reprezentacijom viu: Gazi, gazi ustae. Ovdje je rije o monstruoznoj podvali, ispod stola, pozitivne identifikacije u smislu da navijai ne mogu vikati ubi, ubi ustae kada su istom ustaka djeca i unuci nesvjesna svoga ustatva barem u treini. Uostalom, tko je ikada navijaka ludila i vikanja ozbiljno shvaao? Ubi, ubi ustau jednako je nevano za jednog povjesniara ili bilo kojeg inteligentnog ovjeka kao i Torcidino vikanje ubi, ubi purgera ili navijanje Bad Blue Boysa ubi, ubi tovara. No Hasanbegovi pokuava proturiti neto drugo, goebbelsovsko.

BEHAR108

15

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

Stvaranje pozitivne identifikacije s ustatvom, u smislu dijela vlastite prolosti, vrlo je pogana insinuacija. Kao to neki mladi Srbi na utakmicama viu no, ica, Srebrenica, jer misle da moraju braniti srpski zloin u Srebrenici, Hasanbegovi bi volio da mladi Bonjaci moraju, u najmanju ruku, imati obzira prema ustatvu. Vjeto afirmirati neto to se afirmirati ne da, barem u sluaju intervjua u Danima, koji se ponosi svojim antifaistikim usmjerenjem, bez da ga novinar zaspe baranom paljbom protupitanja, naprosto je fascinantno. Kako je mogue da novinarki, u intervjuu koji je oito raen putem maila, a ne uivo, promakne u odgovoru faistika NDH pod navodnicima? Ili da barem u pitanju ne konstatira da su muslimani bili pijemont antifaizma, a ne ustatva. Njihov odaziv antifaistikoj borbi bio je meu najveim, ako ne i najvei, jer su, prije svega, bili prisiljeni braniti svoju bioloku supstancu. U toku Drugog svjetskog rata stradalo je 8 posto od ukup-

nog broja muslimana u Bosni i Hercegovini. Nadalje, tzv. NDH, bez obzira na to to je muslimane proglasila cvijeem hrvatskog naroda, nije sprijeila etnike pokolje nad muslimanima u Istonoj Bosni. Hasanbegoviev intervju u Danima vrvi stavovima koji su rezolutni u onoj mjeri u kojoj dokazuje da je jedino on u pravu, a u kontradikciji su s njegovim stvarnim stavovima koji su izreeni u govoru na denazi Mirsada Bakia. Svoenje Bonjaka na vjersku skupinu, u intervjuu je vjeto zakamuflirano, ali da se iitati poruka: nema veze to Bonjaci do sada nisu postojali, no, ako budu postojali ubudue, imat e povijest. Hasanbegovi se nikad ne bi usudio za hrvatsku naciju izrei ono to je rekao za bonjaku. Budui da vjeruje da je bonjaka kao ideologija stvorena devedesetih, ne udi izreeno. U svom govoru na Bakievoj denazi ide jo dalje pa e izrei da se dogaaji 90-ih nisu razvijali u smjeru koji su oekivali istinski hrvatski rodolju-

bi, a nesretnim razvitkom u Bosni i Hercegovini na kunju je stavljena cjelokupna batina i predaja iz kojih je izrastao i rahmetli Mirsad Baki. Nesretni razvitak za Hasanbegovia oznaava izdvajanje muslimana iz hrvatskog nacionalnog korpusa to se, po njemu, dogodilo tek 90-ih. Do tada su bosanski muslimani, s velikim M, valjda bili Hrvati. Gdje, u ijoj mati? Hasanbegovi zaboravlja da su se mnogo prije nego to su posegnuli za novim/starim nacionalnim imenom Bonjaci, bosanski muslimani nacionalno izjanjavali kao Muslimani. A otkada? Od onog trenutka kada im je to bilo doputeno. Prije toga su se izjanjavali Srbima, Hrvatima i Jugoslavenima. Sve to Hasanbegovi nee priznati jer ga ne zanima povijest nego mit, jer ga ne zanima identitet etnike grupe koju toboe istrauje, nego njegov vlastiti, a kojega protee na sve muslimane, Muslimane i Bonjake. Kada kae da je i manjkava hrvatska drava bolja i vrjednija od svake Jugoslavi-

Je li mogue da Omerbai nije primijetio ovu Drubu uvara hrvatskog dravnog peata u kutku zagrebake damije? Mogue da je tako, jer Hasanbegovi ivi dvostruki ivot: vjeto kamufliranog uglednog znanstvenika muslimanske provenijencije, koji je zbog svojih nemalih znanstvenih istraivanja cijenjen meu muslimanskim uglednicima u Zagrebu i u Bosni, ali i onaj intimni, koji podsjea na kakav lik iz filmova Woodyja Allena.

Zlatko Hasanbegovi

16

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

je, a da u bratskoj ljubavi i slozi izmeu katolika i muslimana, Hrvata i Bonjaka, i onda i sada, lei, bez obzira na izazove, jedino jamstvo njihova ostanka, napose u Bosni i Hercegovini, on time misli na Hrvatsku kojoj je odsjeena BiH, podsjeajui time na poznatu zloinaku retoriku o hrvatskoj kifli, mekanom trbuhu, Hrvatskoj koja se brani na Drini... Jednako tako Hasanbegovia uope ne zanima borba Armije BiH, niti se kao musliman s njome identificira. Meutim, doivljava militarnu erekciju pred slikom muslimanskih boraca u Hrvatskoj vojsci i ivotima muslimanskih pripadnika Hrvatske vojske iz Bosne i Hercegovine iji je broj viestruko vei od udjela u ukupnom puanstvu. Hasanbegovi bi volio ubirati puninu plodova bonjako-muslimanske krvi uloene u Republiku Hrvatsku (1400 poginulih u vojnim formacijama), i to samo jedino i iskljuivo kao integralni dio veine, nipoto kao dio bilo kakve manjinske skupine, gluho i daleko bilo, a imao je ciglih 18 godina te 1991. kada je poeo Domovinski rat, sasvim dovoljno da bez blagoslova svoje graanske obitelji krene izravno na bojinicu, u borbu. Uostalom, kao to je to radila zagrebaka mladost koja je srano, u tenisicama, neopremljena, ginula po slavonskim i inim ratitima. Ili je barem mogao poput avoglavog pjevaa Thompsona, krezav i neugledan, ali nabrijan i motiviran, pjevati du bojinice ili drati motivacijske komesarske govore. Zato s 20 godina nije pristupio HOS-u i otiao braniti Bosnu od zavjetnog neprijatelja? Zato to je ovaj poslijeratni ideolog onoratnog ustatva tada preferirao, molim lijepo, uputiti se izravno na studij povijesti zagrebakog Filozofskog fakulteta. Povijest se dogaala pred njegovim oima, a on je predano uio, kako bi ju naknadno, kao strunjak, mogao objasniti onima koji su ju stvarali. Kada bi netko ozbiljno shvatio povjesniara Hasanbegovia, doao bi do zakljuka da se u BiH borila Hrvatska vojska protiv prekodrinskih Srba. BEHAR108

Lokalnih Srba i nema, jer se taj problem lako rjeava, a muslimani u Armiji BiH zabludjele su hrvatske ovice. U intervjuu u Danima sam naslov Ne gledajte u prolost kroz naoale devedesetih vjerojatno poruuje Bonjacima da se vide povijesnim Hrvatima, a ne, izmiljenim naoalama iz devedesetih Bonjacima koji su za njega novoroeni preobraenici i novokomponirani traitelji bosanskog duha. Istodobno, Hasanbegovi pljuje po jugo-komunistima i svoj ostaloj izdajnikoj titoistikoj partizantini i plaui kuka za prvom zagrebakom damijom koju je dao sagraditi Ante Paveli, a sruili su je komunisti. Uvjeren sam, ne zato to je bila damija, ve prije svega zato to je bila Pavelieva.

Plakanja za Pavelievom damijom

Neki su samosvjesniji zagrebaki muslimani tu damiju znali nazivati haramijom ili zulumijom koja je muslimanima bila poklon od reima koji je u svojoj osnovi imao zulum. Mnoge su damije irom Balkana (i Hrvatske) ruene i po nekoliko puta, a veina ih je, tamo gdje su muslimani ostali dijelom stanovnitva, obnavljane sve do dananjih dana. Zato nekadanjem Metrovievom paviljonu, koji je postao damija za vrijeme NDH, nikada nisu vraene munare, moemo samo pretpostavljati? Zasigurno, kudikamo je bolje za svakog hrvatskog muslimana da se dananja zagrebaka damija ne povezuje s ustakim zloincem Antom Paveliem koji je neko u vojnikim izmama umarirao u novootvorenu bogomolju i odrao dravniki govor. Takoer, Hasanbegovi u Danima govori o traumi koje je ruenje Pavelievih munara izazvalo u zagrebakih muslimana. On ima selektivno pamenje pa je zaboravio novinarki napomenuti da je Zagrepanima vjerojatno bila puno vea trauma kada je damija sagraena, nego muslimanima kada je sruena. To potvruje i Krlein memoarski zapis iz etrdese-

Kada kae da je i manjkava hrvatska drava bolja i vrjednija od svake Jugoslavije, a da u bratskoj ljubavi i slozi izmeu katolika i muslimana, Hrvata i Bonjaka, i onda i sada, lei, bez obzira na izazove, jedino jamstvo njihova ostanka, napose u Bosni i Hercegovini, on time misli na Hrvatsku kojoj je odsjeena BiH, podsjeajui time na poznatu zloinaku retoriku o hrvatskoj kifli, mekanom trbuhu, Hrvatskoj koja se brani na Drini...

17

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

tih o nekoj Azijatkinji koja prljavih dimija ulazi u tu damiju. No, osamdesetih, iz Krleinih razgovora s Enesom engiem saznajemo da tu damiju ipak nije trebalo ruiti. Kako god, ovodobni Zagrepanin e rei: Naemo se kod damije. Zbunjeni sugovornik e upitati: A kod koje? Odgovor se ustalio u urbane zagrebake raje: Ma ne kod nove, kod one Pavelieve, na Trgu rtava faizma, u centru. Nacistike marionete bile su itekako svjesne simbolizma Metrovievog paviljona te je upravo zato muslimanima namijenjen muzejsko-izlobeni prostor u srcu Zagreba, kao relikt prolosti i umjetniko djelo. Da je potraja-

jer je Starevi u hrvatsku naciju ukomponirao i Srbe. S Hasanbegoviem se mogu djelomino sloiti, uz malu preinaku: djela nekih koji su porijeklom bosanski muslimani nisu manjinska. Slike Omera Mujadia, Fadila Vejzovia, Munira Vejzovia, Mersada Berbera, Izeta uzela... zatim knjievna djela Saliha Alia, Rasima Filipovia, Ahmeda Muradbegovia, Nusreta Idrizovia, Fadila Hadia, Fee ehovia, Tahira Mujiia... glumaki dosezi Mustafe Nadarevia, Tarika Filipovia... znanstvena pregnua Esada imia, Asima Kurjaka... ne mogu ni na koji nain biti manjinska jer ne postoji manjinska slika ili pjesma ili roman ili glu-

nju ruku, viktorijanska dama. Uostalom, nikada jednog Tahira i Mustafu, Nusreta i Feu, Munira i Fadila, Mersada i Saliha, Safveta i Mehmedaliju nee prihvatiti kao istog Hrvata bez obzira na njihovo izjanjavanje. S obzirom na njihovo porijeklo, kako god okretali oni jesu manjina, u dananjim standardima u pravilu zatieniji od veine, ali njihovo djelo nadilazi pojam manjinskoga i veinskoga jer to, rekoh, u znanosti i umjetnosti naprosto ne postoji. I to nije shvatio Zlatko, koji poput mene Filipa, nosi ime koje bi moglo biti svedivo i na hrvatsko porijeklo. tovie, Begovia Hrvata ima u Slavoniji, ali Hasanbegovia Hrvata teko ete nai.

P O R AE N I 1 9 45 .
Ministar vanjskih poslova NDH Mehmed Alajbegovi, SS general Gottlob Berger, nadstojnik protokola Vladimir Mintas, Zagreb, 1944 Akif Handi, Ante Paveli, Nikola Mandi, Ismet Mufti, Ali Aganovi Dafer Kulenovi

lo, muslimani bi bili izloeni u centru Zagreba zajedno s muzejskim broevima, sabljama, ilimima i neolitskim nakitom. Toliko o plakanjima za Pavelievom damijom iz usta povjesniara koji, do sada, u svojim medijskim istupima o zloinakoj NDH nije uspio govoriti neafirmativno.

Tko je cvijee u Hrvatskoj?

No, profesionalni povjesniar i hrvatski aktivist islamske vjeroispovijesti glatko bi odbio ovakve denuncijacije (kako to voli rei) jer on smatra da hrvatski muslimani nisu manjina ve neodvojivi dio hrvatske graanske kulture u biti, da je rije o jednom narodu s dvije vjere, odnosno tri vjere,

mite ili znanost.. Isto vrijedi i za knjievno djelo jednog znamenitog Srbina u Hrvatskoj, knjievnika Vladana Desnice. Tko bi se usudio Proljea Ivana Galeba nazvati manjinskim romanom ili pronalaske Nikole Tesle manjinskim izumima? Svi su oni redom, svojim kulturnim i znanstvenim pregnuima, dokazali da nisu skupina doljaka i efemera, ve da su itekako oplemenili hrvatsku kulturu, znanost i umjetnost. Meutim, Bonjaci su autohtoni narod u BiH, ali nisu u Hrvatskoj, niti e to ikada biti, bez obzira na to to o tome mata Hasanbegovi, ba poput Bosanke koja u Londonu nije eljela biti izbjeglica jer je smatrala da je, u najma-

Druga je pria o identitetarnim tragedijama koju je ta graanska i umjetnika elita u sebi nosila: u Hrvatskoj nikada nisu bili prihvaeni kao integralni dio hrvatske kulture, iako su joj bili stjegonoama, ali i cvijeem jer im djelo doista mirii na izvrsnost, a u Bosni su i dandanas doivljavani kao prebjezi. Takva sudbina na razmeu nije za poeljeti nikome. Zasigurno im u tome nee pomoi ni Hasanbegovieve starevievske utopije.

Poraeni 1945. i Jeseni Dafer-bega Kulenovia

Sporno je i to da se Hasanbegovi smatra osamljenikom meu hrvatskim muslimanima. U govoru na Bak-

18

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

ievoj denazi, upravo kao i na predstavljanju njegove knjige Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i dravi, istie: Djelovati i ustrajavati s muslimanske strane na hrvatskim nacionalnim koncepcijama znailo je esto biti neshvaenim i preuzimati ulogu osamljenika, ponekad i ostraciranog iz vlastite zajednice. U isto vrijeme to je znailo biti neprihvaenim ili zlorabljenim od onih koji su u muslimanskoj sastavnici hrvatske kulture i politiko-nacionalne misli vidjeli samo nepotreban balast u ostvarenju nekih novih i na nekim drugim temeljima postavljenih ciljeva. Hasanbegovi naprosto nije osamljenik jer je u zadnjih nekoliko godina

i, koji je jedan od najuglednijih i najzaslunijih Bonjaka u Hrvatskoj, nije osujetio Hasanbegovievu shizofrenu intimu kada je on na Bakievoj denazi izrekao: Opratam se, dragi Mirzo, od Tebe i u ime Tvojih prijatelja, nae male drube iz naega zagrebakog damijskog kuta u kojem bi se svaki puta petkom poslije duma namaza ili nakon Bajrama spontano okupljali, u dubljoj vezi koju je, osim pripadnosti uzvienom islamu i prijateljstva, inila i zajednika hrvatska nacionalna misao, utemeljena na uenju oca domovine dr. Ante Starevia? Je li mogue da Omerbai nije primijetio ovu Drubu uvara hrvat-

katuralno poziva na znanstvenu objektivnost. Tko e ga znati, moda e i Hasanbegovi u sebi pronai spisateljski nerv pa e kao umjetnik nadii okvire manjinskog i nacionalnog te napisati, po uzoru na Srbina, hrvatskog knjievnika Vladana Desnicu, roman pod nazivom Jeseni Dafer-bega Kulenovia. Do tada e, kao to to esto voli raditi Woody Allen svojim filmskim likovima, ostati zarobljen izmeu muzejskog eksponata mihraba stare Pavelieve damije i karte nekadanje tzv. drave, koja je visjela u uredu ustakog stoernika negdje na zagrebakom Gornjem gradu 1942. godine. Utoliko je naslov njegova intervjua u Danima

1 9 45 . E N I ORA P
Ademaga Mei, Ante Paveli, Zagreb, 1941 Gradonaelnik Mustafa Softi, Sarajevo, 1943 Detalj sa otvorenja prve zagrebake damije

od nekih uglednika Islamske zajednice Hrvatske javno istican kao intelektualna perjanica zagrebakih muslimana. Naime, i sam je u intervjuu Danima objelodanio svoje intenzivno prijateljstvo s nedavno umirovljenim muftijom evkom Omerbaiem, kojega ujedno smatra i istie svojim mentorom i uiteljem na povjesniarske teme. Ne moemo se oteti dojmu da bi bilo puno korisnije za Hasanbegovia da je intenzivno druenje s muftijom Omerbaiem usmjerio na uenje o islamu, a ne o povijesti bosanskohercegovakih muslimana u Hrvatskoj, za koje je, po njemu, najvea tragedija poraz iz 1945. Zato, inae pronicljivi OmerbaBEHAR108

skog dravnog peata u kutku zagrebake damije? Mogue da je tako, jer Hasanbegovi ivi dvostruki ivot: vjeto kamufliranog uglednog znanstvenika muslimanske provenijencije, koji je zbog svojih nemalih znanstvenih istraivanja cijenjen meu muslimanskim uglednicima u Zagrebu i u Bosni, ali i onaj intimni, koji podsjea na kakav lik iz filmova Woodyja Allena. Naime, usporedba nije nimalo sluajna. Dok Woody Allen svoje likove voli svoditi na psihotine i isfrustrirane kompleksae koji prolaze kroz mnogostruke identitarne krize, i od njihovih identitetskih lomova radi umjetnost, Hasanbegovi se tek kari-

(Ne gledajte u prolost kroz naoale devedesetih) primjenjiv samo na njega jer je dioptrija profesionalnog hrvatskog aktivista i povjesniara islamske vjeroispovijesti ostala trajno utimana na tragini poraz iz 1945. Da zakljuimo, Zlatko Hasanbegovi naprosto je dvostruka manjina. On je hrvatska manjina unutar bonjake manjine u Hrvatskoj. Vjerojatno je kao takav rijedak hrvatski cvjeti te je za oekivati da bi mu Savjet za nacionalne manjine RH, za neko njegovo novo velebno povjesniarsko djelo, trebao udijeliti dvostruka sredstva iz depova hrvatskih poreznih obveznika.

19

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

Pomesti mediokritete jedini izlaz za Mostar

Taj zlokobni afinitet spram registracije svega to povlai i utvruje nepremostive jazove, uz istvoremeno ubijanje i same pomisli na bilo kakvo isticanje humanizma mostogradnje, kao pretpostavke susreta, sutinski gledano predstavlja najvei problem Mostara.
Pie: Enes Ratkui Misliti Mostar, bez obzira na promatraku perspektivu, neizostavno budi asocijacije o njegovoj posrednikoj ulozi, susretanju dva svijeta, Istoka i Zapada. Povijesna i kulturna zbivanja iznjedrila su niz detalja koji samo spominjanje ovog grada po nekoj zaudnoj logici pobuuju razmiljanja o susretu svjetova iskonski utemeljenih na razlikama, koje u zdravom ambijentu obogauju ljude, u nezdravom ih razdrauju, nagone na zlo svake vrste. Takav osjeaj je postojan ak i u momentima kada takve mentalne aktivnosti nadjaa buka u iznoenju suprotnih dokaza, kontekstualiziranih u primjerima najdrastinijih razdvajanja i sukobljavanja koja povijest, ini se, biljei daleko pedantnije i briljivije?! Zlokobni afinitet spram registracije svega to povlai i utvruje nepremostive jazove, uz istvoremeno ubijanje i same pomisli na bilo kakvo isticanje humanizma mostogradnje, kao pretpostavke susreta, sutinski gledano predstavlja najvei problem Mostara. Ta vrsta bolesne sklonosti u traenju povijesnih primjera, koji svaku mogunost konstruktivne komunikacije na bilo kojoj osnovi, ustoliavaju kao iluzorni pokuaj unaprijed osuen na neuspjeh, jo uvijek dominira, suvereno vlada i nada se da e takvu poziciju odrati, s obzirom da generacije koje dolaze nisu posebno sklone izuavanju prolosti, ma koliko ona bila slavna. Ne treba, naravno, poricati da primjera koji ukazuju na sukob ima napretek. Historijske injenice su na koncu neumoljive. Dovoljno je spomenuti protekli rat, zastraujue sukobe, masovne progone, zloine... No, misliti da je druga strana medalje prazna, da ne nudi primjere koji upuuju na razlonost iskonske potrebe za ljudskim susretima i saradnjom, znak je mentalnog oboljenja za koje lijek ne postoji niti ima nade da e ga neko pronai. Stoljeima je Mostar, od podizanja jedne od najljepih uprija na svijetu, tog bisera zaudne arhitektonske melodije, simbola Hajrudinovog graditeljskog umijea, ivio u znaku susreta koji tom buketu razliitosti nisu smetale, niti su na bilo koji nain asocirali tjeskobu kao nain postojanja u gradu na Neretvi. Takav ambijent je uostalom ovaj grad iznjedrio kao najvei rasadnik pjesnika i umjetnika, da je sam imao vie poeta nego sav ostatak zemlje. Bilo je to vrijeme kada su dva mostarska pjesnika Osman Nuri Hadi i Ivan Milievi odluili da djeluju pod jednim imenom Osman-Aziz, ne izazivajui bilo kakav oblik frustracije ni na jednoj strani. Obostrano prihvaena saradnja jednostavno nije podrazumijevala dominaciju jednog, bilo kakav oblik potiranja identiteta, posebnosti, vjerske pripadnosti, obiaja i drugih detalja, koje nae vrijeme glorificira kao nepremostive prepreke za bilo kakav oblik komunikacije. Ambijent, koji nije sputavao slobodu izraavanja, niti osiguravao bilo iju supremaciju, kasnije je pogodovao i antiu, oroviu, ikiu i drugim, i trajalo je to u vremenu sve dok dua grada nije ubijena. Aktuelna drutvena analitika, meutim, ba u tom segmentu razumijevanja pravi kardinalnu greku, vezivajui to ubijanje due grada za devedesete. Liena hermeneutikog osjeaja za dubinu, takva misao odbija prihvatiti toliko oiglednu istinu da su devedesete dole samo kao idealna prilika, samo podesno vrijeme za eksplozije nagomilanih frustracija, ija su razorna dejstva bila puno pogibeljnija od samih granata. Te frustracije su zapravo bili navodioci vatre, koja je bezobzirno bljuvana na sve strane. Liena navedenog osjeaja, drutvena misao nalazi se u gotovo apsurdnoj situaciji. S jedne strane ona je puna elje, stremi da nae odgovor na nezabiljeenu eksploziju mrnje, do suludosti istovremeno odbijajui da uzroke trai tamo gdje oni stvarno pripadaju u vremenu koje je prethodilo devedesetim. Upravo zato ona tumara u mraku i ne nalazi odgovore, niti ih s takvim aprioristikim usmjerenjem moe pronai. Apsurdnost cijele situacije oituje se u neshvatljivoj potrebi za idealizacijom i glorifikacijom jednog vremena, koje je na razliite naine sutinski samo sublimiralo probleme, ija je kulminacija bila samo pitanje vremena i povoljnog trenutka. Grad je ubijan jer je na popritu ostao jako mali broj ljudi spreman da se bori za spas njegove due. U novokomponiranim uvjetima gdje je materijalna baza bila sve, borba za duu doimala se kao bespotreban luksuz. Sve je, na alost, pokleklo pred nasiljem golog materijalizma. Pred ruitelje je stao jedino Husein ii, s istom onom odlunosti s kojom je s kunog praga potjerao Musolinijevog generala, koji ga je kanio vrbovati,

20

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

nekadanji gradonaelnik Mostara, koji se nije libio glasati protiv prvog Ustava FNRJ ne prihvatajui suluda partijska objanjenja po kojima su se Bonjaci imali opredijeliti kao Srbi ili Hrvati, isprijeio se ispred ure Pucara. Tom bardu vitetva i hrabrosti svake vrste ima se zahvaliti to urin bolesni naum o promjeni slike Mostara nije ostvaren. A zna se dobro, o emu postoje i svjedoanstva, da je okamenjenu muziku Mostara kanio liiti svih detalja, koji svjedoe o bogatom nasljeu prolosti, i unakaziti ga novim graevinama u kojima izgled kutije ibica predstavlja vrhunac arhitektonske imaginacije. Njegova usamljena pojava bila je, meutim, nedovoljna za spas. Taj nedostatak hrabrosti, bolje reeno eskalacije nevienog kukavilu-

ma po onoga tko je gajio takve ambicije. Taj sindrom najslikovitije je opisao Roj Medvedev, koji, sagledavajui boljeviku recepturu ulaska ovjeanstva u zemaljski raj ili besklasno drutvo, on je zapisao: Ne misli; ako si mislio ne govori; ako si govorio ne pii; ako si napisao ne potpisuj; ako si potpisao porii. Nekad bilo, reklo bi se lakonski. No problem nije u tome to je bilo, nego to nije prolo! Najvei problem upravo zato lei u injenici to se tako ustoliena i duboko ukorjenjena strategija discipliniranja ovjeka na principima afirmacije animalnih poriva ilavo odrava i dan-danas, prvenstveno zahvaljujui ulozi vrhuki nacionalnih oligarhija, koji su oprobanu partijsku strategiju preuzeli kao najpodesniji nain manipulacije ljudima. Tako utemeljena

vanju s Google. Nikako, naravno, niti je to u takvim okolnostima mogue. Kako s druge strane, u ambijentu koji dostojanstvo prepoznaje iskljuivo u pogrbljenosti pred karikaturalnim autoritetima, koji su umislili da upravljaju planetom, osigurati promociju hrabrih, znanih i mudrih i plemenitih. Doima se nemoguim, jer se samo u takvom ambijentu moglo dogoditi da jedan ii danas nema svoju ulicu u Mostaru, da Nametku poasti ne kako u nazivima kola tako i organizaciji manifestacija posveenih njegovom djelu, ukazuju Sarajevo i Zenica, dok u Mostaru tako neto nikome ne pada na pamet. Podaniki mentalitet prezire hrabrost i hrabre, i ne podnosi ih u svojoj okolini. I sve dok ta kolektivna zavist spram odvanih bude dominirala, do-

Kako u ambijentu koji dostojanstvo prepoznaje iskljuivo u pogrbljenosti pred karikaturalnim autoritetima, koji su umislili da upravljaju planetom, osigurati promociju hrabrih, znanih i mudrih i plemenitih. Doima se nemoguim, jer se samo u takvom ambijentu moglo dogoditi da jedan ii danas nema svoju ulicu u Mostaru, da Nametku poasti ne kako u nazivima kola tako i organizaciji manifestacija posveenih njegovom djelu, ukazuju Sarajevo i Zenica, dok u Mostaru tako neto nikome ne pada na pamet. ka, tom odsustvu hrabrosti da mu se u jednoj plemenitoj misiji pridrue, primjetio i na vlastitoj koi snano osjetio i knjievnik Alija Nametak, koji je poput iia bio bez dlake na jeziku. alei za gubitkom izgubljenog statusa grada pjesnika, deceniju po zavretku Drugog svjetskog rata, Nametak je napisao kronogram gradu Mostaru: Tu poiva Mostar. Nekada bogato i slavno mjesto. Majdan uenih i duhovitih ljudi. Mjesto, odakle su vrcale napredne ideje zadnjih decenija naeg ivota. A sad, nakon desetogodinje agonije, blago bez hropca, bez trzaja i bez Gospodina preminu. Putnie, nazovi pokoj njegovoj dui. Afirmirajui razlonost jedino eluanih potreba i poriva, jedna sumanuta politika instalirala je podaniki mentalitet kao jedino poeljni oblik ponaanja. U atmosferi vladavine kukavike veine svako uspravljanje kime doimalo se naprosto nepoeljnim aktom, najee sa pogibeljnim posljedicaBEHAR108 strategija vladavine iznjedrila je i stimulira priglupa uvjerenja da cjelokupan posao, kad je rije o susretima, obnovi povjerenja, meusobnom potovanju i uvaavanju, treba prepustiti politici, da oni presude dokle se i kako smije ii. Ne treba, naravno, osporavati tezu da politika kreira ambijent, no apsolutizirati njen znaaj do te mjere po principu da ona vedri i oblai, nije argument koji bi mogao opravdati priglupu filozofiju, po kojoj se tek po okonanju takve vrste posla ima stupiti u akciju. Za takvu strategiju, naravno, nema vremena. Uz to, ekanje bi bio neoprostiv luksuz, koji ljudski duh sebi nikako ne bi smio dozvoliti. Mostar uistinu vapi za ljudima iievog kova, ali kako istesati takav karakter i postojanost u okolnostima bolonjskog fabriciranja moderne inteligencije budunosti, specijalizirane za jedan jedini nain sticanja znanja, koji se oituje u njegovom mehanikom usisasege integracija odreivat e politika dok e mjeru duhovnog stanja odreivati mediokriteti u likovima spodoba naoruanih zavrenim kursevima i raznim certifikatima, kao krunskim dokazima vlastite vrijednosti, kojima e, opet, podrku pruati buni nastupi estradne kamarile. Postoji li izlaz iz ovakvog stanja, jeste pitanje svih pitanja. Naravno da postoji. Ali, prvi preduvjet za promjenu jeste konani prestanak kleanja pred zemaljskim autoritetima, koji su umislili da odluuju o pitanjima ivota i smrti. Upravo zato na inicijative sa strane, pogotovo politike, ne treba ekati, nego ih treba pokrenuti. Treba vjerovati da hrabrih i plemenitih, koji priznaju samo Jedan Jedini autoritet, jo uvijek ima. Istina, takav naum nee biti mogu bez rtve, koja je osnova svakog velikog djela. Stara arapska poslovica jasno kae: Ko hoe biti mostom mora biti spreman da bude gaen.

21

IN MEMORIAM: MERSAD BERBER

Spomen na Mersada Berbera (1940.-2012.)

Daleki veo boli i oi koje dozivaju

Pie: Sead Begovi Preselio je na bolji svijet veliki umjetnik. U nepunih godinu dana Behar je s Mersadom Berberom razgovarao i taj je intervju pod geslom Moda je crte najvea napast koja salijee duh ovjeka te krai ogled o njegovu stvaralatvu pod naslovom Mitopoetske i metafizike tajne malog ovjeka, istodobno objavljeni. Tekstove su krasile Berberove slike, kao i , uz pristanak slikara, dvije naslovnice naeg asopisa. Potom je Edin Urjan Kukavica napisao matoviti esej o Berberovom ovjeku bez zemlje ili zemlji bez ovjeka. Rije je o velebnoj monografiji Srebrenica, objavljenoj 2011. kojom je ovaj vrsni grafiar, ilustrator, scenograf (suraivao je ponajvie s Georgijem Parom) i nadasve slikar, obnovio i osuvremenio antiki mit polazei od Dedala i Ikara koji u njegovoj interpretaciji, u bijegu s Krete 1996. godine, padaju na iskopine bosanskih masovnih grobnica. Po vlastitom priznanju, time je elio izbjei jeftino lamentiranje i vratiti rtvama njihovu osobnost, karakter i cijeli jedan ivot koji je nestao te se prilikom iskopavanja pretvorio u broj. Ti kolai i kombinirane grafike

tehnike uz hladno onostrano svjetlo otkrivaju nam neka posmrtna zraenja koja se odraavaju i na nae ivote. U monografiji se potresno definiraju lica, posebice ljudske oi, koje kao da posmatramo kroz neki daleki veo boli, oi koje dozivaju, mole i govore o uasu smrti. Jedan dio redakcije Behara Berber je srdano ugostio u svome domu u (zamislite koje li koincidencije) Bosanskoj ulici u Zagrebu. Priljiv, elokventan i spektralno obrazovan, ponudio nam je mnogo materijala za razgovor te nam u svome ateljeu dopustio uvid i razgledavanje njegove bogate grafike i slikarske arhive. Nitko od nas tada nije pomislio na njegovu reenicu: Kada nas nema, smrt vlada. No, kao klasik bosanskog, hrvatskog i svjetskog slikarstva (izlagao je irom svijeta i u dvije domovine) te dobio pedesetak nagrada i priznanja, on e zauvijek ostati urezan u povijesti likovne umjetnosti. Nezaboravno je i njegovo predavanje na Umjetnikoj akademiji u Sankt Peterburgu

pod naslovom Figuracija kao permanenta moderne umjetnosti koje mnogo govori o njegovom stilskom promiljanju, jer, umio je teko dokuivo zanatstvo pretoiti u figuralno intelektualne prezentacije na tragu talijanskog quatrocenta i panjolskog baroka do simbolinih skupova asocijativnih razina putem postmodernistikih aplikacija (koritenjem slikarskog platna i isjeaka iz novina). inio je to i onda kada mu je tematska preokupacija bila, arhaina, arkadijska i bukolika Bosna, istotna u svojoj naivnoj ljepoti i jednostavnosti. Svojedobno je Sarajevom kolala poslovica o tome kako se mjeri i prepoznaje uspjean Sarajlija: Mora imati golfa, mora imati CT glave i mora imati Mersada Berbera na zidu. Naravno da umjetnik takve prie nije poticao. Jednostavno je bio zagnjuren u svoj svijet u kojem je marljivo radio. Usamljene kritike da je pompozan i pretenciozan u velikim formatima, a virtuozan u malim nije komentirao, kao i prosudbe zavid-

22

IN MEMORIAM: MERSAD BERBER

Spomen na Mersada Berbera (1940.-2012.)

Adio, prijatelju Mersade!

Pie: Munir Vejzovi Ako postoji Ahiret (drugi svijet), a nesumnjivo za vjernika postoji, onda je na brat i prijatelj Mersad sada gore. U emu je tajna smrti? Nitko se odozgo jo nije vratio, barem ne vidljivo, pa da nam kae ima li ga ili nema, odgovora nemamo. Nama je tek preostala imaginacija da ga u njoj traimo i pitamo se kako je naem bratu i prijatelju sada gore na drugom svijetu. Na ovome svijetu poznavao sam Mersada Berbera kao uspravna ovjeka koji je do samog kraja iao stazom humanosti i nije odstupao ni kao umjetnik ni kao ovjek koji je mislio svojom glavom i osjeao svojim srcem. Tek, ljepota je bila presudna da ga usmjeri, ljepota, kaem, koju je nosio u sebi, za nas, za ovaj dunjaluk kojeg je definirao. Hedonist, kako se i prilii slikaru koji je otkrivao specifian svijet Bosne iz koje je izrastao i koji nikada nije zaboravljao majino mlijeko kojim je bio nadojen da bi se mogao otisnuti u svijet preko oceana. Dovoljno obavijeten i osvijeten po pitanju potenja, ali i po pitanju nepravde koje je na ovom svijetu i previe. Jasno je osjeao, da ne kaem bolno, koliko fiziki jo vie cerebralno, a najvie velikim srcem kojeg je dijelio sa istomiljenicima koji su gradili bolji svijet. Neki ga nisu htjeli shvatiti ni prihvatiti upravo zbog uskogrudnosti spoznaje da nosi i pronosi jedan specifian vilajet i segment koji je bio, a i sada je uklet. Zato me titi sumnja da je otiao, a da nam nije rekao (nije stigao rei) to je tajna i kakva je bila njegova misija na ovome svijetu. Bilo kako, taj mali bosanski konj, kojeg je Mersad toliko volio i slikao, govori o slikaru i ono to sam ne bi istaknuo. Njemu je bila potrebna metafora, upravo zato to je znao to znai tegliti vjekovima, jo od Turaka, za daba, za nita, ali moda i iz prkosa ali i zbog ponosa da Svijet ne vrijedi ama ba nita ako ne vrijedi ivljenja onoga ljudskog, humanog kojeg ovaj vilajet dobro poznaje od pamtivijeka. Ali, nije Mersad vjerovao u Boga mimo vjere u ovjeka. Njegovo slikarstvo prikazuje ovjeka i sav onaj kaleidoskop pojava koje su ule u njegov krug memorabilije. Zato je on ovjeka, a nerijetko i ivotinju, stavljao u prvi plan - uvjeren da je slikarstvo poslanje s kojim poruuje neupuenima i uvjerava da Bog nije kriv. Taj zavjet, kojeg si je sam slikar zadao, da gledatelju predoi vilajet Bosnu za koju su svi uli, ali je nisu vidjeli kako izgleda u oima slikara koji je sve to doivio i koji nosi kao Himeru cijeli svoj ivot. I kao da je osjeao da mora jo dodati toku na I on se opet okrenuo svome bolu Srebrenici i na nau alost zavrio ovo zemaljsko putovanje. Neka Ti je laka crna zemlja, prijatelju, gdje god ona bila.

ljivaca i zajedljivaca da je tu rije o suvremenom slikarskom anakronizmu. Kao inteligibilni akademski slikar imao je viu svijest o svome radu te mu zaista nita nisu znaile prosudbe sa strane. Uostalom, njegovu crtako grafiku i slikarsku tehniku ve su prepoznali najznaajniji galeristi Europe i svijeta te nije imao osjeaj krivice to ga izvjestan broj potovaoca komercijalizira. No, oni drugi, likovno kritiki znalci uglavnom su bili veliki njegovi zagovornici. Bio je rijedak slikar Bonjak kojeg su (osim to je razvijao specifian odnos prema povijesti) zanimale i eshatolokor ezoterine teme. Sa ejhom Edinom Urjanom Kukavicom planirao je napraviti monografiju o derviima, jer su ga posebno privlaile rubne teme o dervikom pokretu iz 15. stoljea, o Hamzevijama koje je predvodio karizmatini ejh Hamza Orlovi. Naalost, nenadani i prerani rastanak s njim uskratio nam je jo jedan njegov umjetniki, ali i estetsko filozofski naum. BEHAR108

23

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

Intervju: Damir Niki

Razgovarao: Filip Mursel Begovi

Bosanski Atlas, koji klei, dri nebo toliko nisko

da moramo intelektualno puzati
24

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

Mr. Damir Niki, roen 1970. godine u Brezovom Polju kod Brkog, bosanskohercegovaki je konceptualni umjetnik. Studirao je na likovnim akademijama u Sarajevu, Milanu i Bologni. Diplomirao je 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za slikarstvo. U periodu 2000.-2004. godine studirao je na postdiplomskom studiju na University of Arizona, SAD. Magistrirao je 2004. godine iz likovnih umjetnosti i historije umjetnosti. Predavao je na Northwestern University u Evanstonu, SAD. Bio je lan grupe Maxumim. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 2003. godine u internacionalnoj selekciji. ivi i radi u Sarajevu.
Sugestivan si u svojim video performansima, koristei razliite medije i oblikovne postupke djeluje hipnotiki, a time pokazuje nevjerojatan talent da svoju angairanost prenese na gledatelja i posve ga okupira. Na koji nain ti to uspijeva? To je vjerovatno radi toga to koristim opta mjesta pop kulture ili opta mjesta folk kulture u zadnje vrijeme. Ponavljanje i trans su stari trikovi mnogih duhovnih praksi, misticizma naroito. Igram se sa psihologijom medija. Najvanije je unijeti se, a onda vie nije vano da li si iskren ili glumata, bitno je da ilustruje odreeni duh, osjeaj, stanje, da se ono vidi na tebi, da se prepoznaje, da insistira na odravanju tog stanja nekoliko minuta i onda se ono prenosi na gledaoca. Treba da bude kao membrana zvunika ili bubnja koji zadaje ritam i takt. Ne treba prenaglo skakati iz stanja u stanje, ve postepeno, pa onda provozati publiku jedan krug, napraviti loop, opisati jednu temu. Mnogi su danas prebrzi i izotemini, ele sve odjednom, treba izolovati osjeaj, misao i usporiti, ali postepeno mijenjati kada vidi da panja opada. Naravno, najbitnije je privui panju sa neim to je dovoljno poznato kulturoloki, pa makar ono ne bilo eksploatisano prije u medijima, ali je bitno da se prepoznaje iz svakodnevnice, da postoji zajedniki jezik. Ja u svojim djelima nastojim proBEHAR108 nai zajedniki jezik sa publikom, bitno je da se razumijemo. To je danas teko postii. Ne zavidim onima koji nemaju svoju publiku koja razumije tano ta radi. Ja na taj nain i obrazujem publiku ta je to umjetnost, da nekada ona ne mora imati naoko smisla, ali da esto potpuno razumijemo o emu se radi u djelu nekim unutranjim razumijevanjem. ivi li uloge koje neprestano mijenja, te tvoje Bismille guerille, zatoenika Guantanamera, mini star-a kulture, bosanskog Indijanca... Koristi se raznim postupcima: citatnost, kolana montaa, fragmentiranja ranije cjeline i sastavljanje novih sklopova. Tko je uope Damir Niki? Zna da se poesto znaju aliti sa glumcima koji i u stvarnom ivotu poinju glumiti svoje uloge. To je neka vrst profesionalne deformacije. Te uloge su sve redom nekakvi arhetipi, fragmenti i interpretacije istog lika, u zavisnosti od faze, od situacije. I revolucionari iz ume se kasnije pretvaraju u ministre, to su isti ljudi, ali druga je problematika i drugaije oruje, drugaija strategija. Ja nisam profesionalni glumac. Ja ne glumim na tue tekstove niti se moram uivljavati u uloge po narudbi. Ja glumim na svoje tekstove i ne moram se u te uloge uivljavati jer dolaze same od sebe, osim onda kada snimam, ali i onda sam prezauzet drugim stvarima, kadriranjem, estetikom, izvedbom, tako da ja nikada nisam u biti uivljen u ulogu kao to bi neki glumac bio, a to je i dobro, jer bi to onda bila gluma, a ne umjetniki performans. Umjetniki performans je kada nastojimo izolovati osnovnu misao, duh ili stanje i u datom momentu ga prikazati, pokazati onako kako to izgleda nama umjetnicima u ivotu, u kontekstu ivota. Mi se ne bavimo anrom, stilom, mi nastojimo biti bez stila i anra, iznijeti svaki put neto drugo, novo, ili perfetizirati staro. Ne robujemo formama glume, teatra, filma. Ja se nadam. Po ocjeni Aide Abadi Hodi jedan od najboljih video radova nastalih nakon posljednjeg rata je tvoj rad pod nazivom If I wasnt Muslim u kojem znalaki i u konceptu vrlo usklaeno citira melodiju, anrovske elemente i scensku dramaturgiju poznatog broadwajskog mjuzikla Violinista na krovu. Kako je taj video nastao? Nakon to je video procurio na youtube po islamskim forumima proglaen si za najveeg islamskog konceptualnog umjetnika. Koliko si se odmakao od perioda kada si putem citatnosti, u tragino-ironijskoj distanci, propitivao vlastiti identitet i jednakopravnosti demokracije u svijetu kojeg oblikuju dominantno zapadne vrijednosti?

25

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

Nije mnogo umjetnika radilo video umjetnost onda i nema ih mnogo da je radilo video umjetnost a da nije zakorailo u filmsku umjetnost. Ja sam jedan od prvih koji su radili video na naim prostorima. Ja sam magistrirao u SAD u tzv. novim anrovima umjetnost performansa, instalacije, te, izmeu ostalog, i video umjetnost. Ja sam ostao dosljedan video umjetnosti i pratim njen razvoj, nadam se da to mogu glasno i slobodno rei. Video vie nema smisla ako nije video, ako se seli na platno. Istinski video trai ekran. Danas je ekran onaj na naem laptopu ili desktopu. Danas je video glavni medij interneta. Ja sam takoe jedan od prvih, u stvari prvi koji je svoje radove svojevoljno i odgovorno stavio na internet mada sam tim riskirao prodaju svojih video radova kolekcionarima, galerijama i muzejima. Ja sam imao ozbiljne video radove na svom sajtu i na youtube onda kada su moje kolege to smatrale gubitnikim, oajnikim, kada su mi se rugali radi toga. Ja sam prigrlio novi medij i demokratizaciju tog medija, demokratizaciju kvalitetne umjetnosti, naroito angaovane umjetnosti i to apsolutno ima smisla, ali veoma malo zarade. Video je u biti nastavio da postoji samo i jedino na internetu gdje u zadnjih nekoliko godina postaje osnovni medij. Svi moji video radovi na YouTube imaju Creative Commons licencu, dakle dijelim ih sa drugima, dajem drugima da upotrijebe moj video u svojima. to se tie drugog dijela pitanja, moe se vidjeti da je itav svijet odmakao u tom odnosu. Ja sam imao tu sreu ili nesreu da budem prvi, na udaru, da definiem neke stvari i odnose prije svih jer sam se zatekao u SAD od 2000. do 2006., a dolazio sam iz Sarajeva u kojem smo sve te stvari o predrasudama, orijentalizmu i antisemitizmu 21. vijeka imali prilike vidjeti na djelu prije nego je on stupio na svjetsku scenu u takvim razmjerima. Tako da sam mogao anticipirati sav jezik mrnje koji bi Amerikanci, ili Zapadnjaci openito, mogli zami-

sliti ili izmisliti. Ve sam ga poznavao, ve sam znao najgnusnije viceve koje sam im mogao preporuiti, kao i islamofobske argumente koje sam uo poetkom devedesetih od Arkana, Mladia, Karadia. No imajui u vidu da je ta ista amerika vojska za njima izdala potjernice, samo sam htio obratiti panju da i sami ne upadnu u zamku i ne naprave istu greku, to su naravno uinili.

Moji povratci u BiH su moji povratci u srce Dinarskih Alpa. Tu pronalazim duu, duh, ideje i inspiraciju mukotrpnim radom, umjetnikim i drutvenim angamanom, borbom protiv zatucanosti, primordijalizma, ali i ta zatucanost ima svoju logiku i porijeklo i opravdanje i vrijedna je istraivanja. * Ako elimo otkriti Boga, njega emo pronai u svemu pa i u Bosni i Hercegovini, a sebe, porijeklo svoje due moemo pronai samo u ovoj tmurnoj Bosni i surovoj Hercegovini jer tu smo, ini se, bili prije svih drugih, jo od zadnjeg ledenog doba.
Sjetimo se samo Abu Ghraib-a. Ja sam im pokuao rei da je ono to ine u stvari moderni antisemitizam. Meutim sada je drugaija situacija i u Evropi i u Americi nego to je bila na kraju prolog i poetkom ovog milenija. U dananjoj Evropi Bonjaci vie nisu jedini ili rijetki muslimani kojima se treba iuavati i koji predstavljaju neku iznimku. Pariz, London, Berlin izgledaju daleko vie poput Teherana nego Sarajevo. Ovdanji ljudi izgleda malo putuju pa to ne znaju, zaglavljeni su u kriarskoj prolosti i imaju teke rasistike

predrasude, to je karakteristino za mnoge slavenske narode koji su do skora bili dijelom velike slavenske imperije pa nisu imali prilike upoznati se lino, u prvom licu i iz prve ruke sa drugim rasama i kulturama. Sada je sve drugaije. U ovom momentu poinje normalan, ravnopravan i bitan dijalog koji prije nije postojao. Postojao je samo eurocentrini monolog, nazadni i zatucani, i nadasve tetni rasistiki diskurs. Sada se stvari mijenjaju na svjetskoj politikoj sceni i u ekonomiji. Kina je tu. Demokratske promjene Arapskog proljea, itd. Zato je posve nemogue da se ponovi genocid nad muslimanima u Bosni a da ovog puta protesti zbog toga u evropskim gradovima, kao i pritisak graana na Vijee Evrope ne bude mnogo ozbiljnijih razmjera, osim ako bi genocid nad muslimanima i progon muslimana iz Evrope bio evropskih razmjera i organizovan od same EU, ali u tom sluaju govorimo o definitivnom kraju i skandalu evropske civilizacije. Stoga, sada je samo bitno raditi na tome da ovi koji su se razmahali i razgraktali protiv civila muslimana, kao i oni koji su ih sluali neko kada su direktno radili na progonu i torturama, pljaki i ostalom, a danas rade na trbunim miiima, masnoama, celulitu, zdravoj ishrani i triviji shvate konano koliki su idioti bili i da historijski sud, umjetnost, zdrav razum ne propusti zalijepiti ovim idiotima jednu veliku historijsku amarinu kako nam se ti pametnjakovii ne bi vie ponavljali. Iskreno, posluao sam nekoliko tvojih intervjua na internetu i ini mi se da to to pria zvui poprilino utopistiki. uj, Sarajevo slobodan grad za umjetnike. Nai politiari im uju za kulturu, odmah se uhvate za pitolj (da ovo nije ugledan asopis sa dugom tradicijom rekao bih da se uhvate za neto drugo). Kakvu slobodu sanjati u vremenima rasprodaje svega i svaega, ideala, morala, radnih mjesta, fabrika, u

26

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

vrijeme odljeva mozgova, u vrijeme zatvaranja temeljnih kulturnih institucija...? Sarajevo je dovoljno mali grad da bi jedan kvart u njemu napravio veliku promjenu ne samo u gradu, ve u dravi, pa moda i u regionu. Doselilo bi se tu na odreeno vrijeme mnogo mladih ljudi. Hrana je jeftina, smjetaj, sve se moe ako se ljudi poveu, ako nisu otueni. Dovoljno je biti organizovan, uporan, okupirati odreene prostore, napraviti skvot, to nije utopija ve praksa u mnogim evropskim gradovima ve desetljeima. To u Sarajevu nije jo pokuano, to ne znai da ne bi moglo proi dobro. Isto tako, Sarajevo je dovoljno mali grad da, jedna mala grupa intelektualaca, umjetnika, uticajnih javnih linosti ne bi mogli organizovati ili lobirati za tako neto kod svojih prijatelja, poznanika, svoje generacije na pozicijama, optinskih naelnika, policije samo kad bi to uistinu htjeli. Sloboda, prava umjetnika sloboda se i deava u takvim uslovima. Najgore je kada umjetnici tre za karijerom, kada sve funkcionie i kada se lome pred vratima institucija, kancelarija, investitora. Istinska sloboda dolazi kada svi mievi pobjegnu sa broda koji tone. Tih nekoliko minuta prije kraja je najbolje to historija moe pruiti umjetniku, i najbolje to umjetnik moe pruiti historiji umjetnosti, jer umjetnici, istinski umjetnici su nauili da se treba uzdati u se i u svoje kljuse. Oni su moda jedini koji batine ovu filozofiju pored obinih seljaka. Svi ostali raunaju na pomo, samilost, kredite, veze. Tako da vjerujem da su u narednom periodu upravo umjetnici, u saradnji sa poduzetnicima, radnicima i seljacima, da se tako marksistiki izrazim, dakle onima koji su voljni raditi i proizvoditi - ti koji e pokazati kako se izvaditi iz krize oslanjajui se samo na svojih deset prstiju, na kreativnost i ne toliko na ideje koliko na informisanost. Zato kaem ne ideje? Radi toga to smo u proteklom periodu radi neinformisanosti protraili mnogo BEHAR108

Voli se u svojim video performansima poigravati sa kapama koje su Bonjaci nosili kroz povijest. To jest poigrava se sa identitetarnim kompleksnostima, ali i kompleksima koji kroz povijest prate Bonjake. Tvrdim da francuzica ne moe biti nacionalna kapa Bonjaka (bosanskih muslimana) jer samo ime joj govori to je, fes su donijeli Turci a ni on nije njihov, uvezli su ga u vrijeme modernizacije osmanskog sultanata. ta je identitetarno pokrivalo bosanskih muslimana, Bonjaka? Te kape su karakteristine za konstrukcije nacionalnih identiteta 19.-tog vijeka. To danas ne postoji vie. Bonjaci su kaskali za tim u prolosti i izgleda da je to dobro, jer to nisu nikada rijeili niti ustanovili, a i da jesu poput drugih, danas to vie nema, niti bi imalo ikakvog smisla, tako da se moemo prepustiti ovom vremenu i post-modernistiki poigravati sa tim trivijalnim konstrukcijama moderne nacije i modernog folklorno-nacionalnog identiteta. Ono to je danas pokrivalo, ono to je poklopilo dananje Bonjake nije identitarno, ve intelektualno nebo koje Bosanski Atlas dri jako nisko. Zatupljenost masa i impotencija intelektualaca ine da Bosanski Atlas koji klei, koji se saginje da kupi nekakve mrve informacija, znanja, profita koje ispadnu onima u prolazu, dri nebo toliko nisko da moramo intelektualno puzati. Ali to je poznato svima.

27

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

vremena izmiljajui toplu vodu. Nisu bitne genijalne i megalomanske ideje, koliko dobri i pravi potezi i mali koraci u datom trenutku. Nije li bosanski ovjek, pogledaj samo u prolost, trenutno najslobodniji? Svatko moe rei to mu je na dui bez da ga se odvede u zindan od sarajevskog taksiste do sarajevskog umjetnika poput tebe. Nema Turaka, nema Austrijanaca, dodue samo administrativno jer znamo za ekonomskogospodarstvene ovisnosti. No, moemo rei da je bosanski ovjek slobodan, a da ne zna ta e sa svojom slobodom pa se nad njega neprestano nadvija sjenka buduih meuetnikih sukoba, neprestanih politikih kriza, buduih poskupljenja reija... Uz sve to govorimo o autogetoizaciji (o kojoj si ti pjevao), a u intervjuima si naglaavao i svoj koncept nacije u biti pomirljivo si govorio o pomirenju do sada nepomirljivih nacionalnih suprotnosti. Upravo sam i rekao da je ovo najbolji trenutak za slobodu, kada se sve raspada, za umjetniku slobodu i slobodno djelovanje, ali nije bosanski ovjek toliko slobodan zbog samog sebe, zbog despotskog odgoja i mentaliteta. Navikao je da uhodi i navikao je na uhode. Ovaj put te uhode moda ne rade za svjetske sile, ve za sitni ar i iar. Sitnoj i jadnoj dui je najgore vidjeti svoga koji se je oslobodio okova kompleksa i gluposti. Drugoga e cijeniti i potovati, ali svog e nastojati saplesti i spengati jer ovdje se uspjeh, srea i sloboda ne prataju. Brat bratu zavidi na srei, ne krije zavist i sije

spletke. Ali doi e sve na svoje. A to o sukobima i budunosti. To eka svakoga, ne samo bosanskog ovjeka. To podjednako eka i Grke, i panjolce, i sve ostale. Ali eto, izgleda da je lake zloslutno projicirati sve to na deurne Bosance kao da mi samo na jad i emer imamo monopol. Dopusti i meni pravo na miljenje, naime, tvrdim da je nacionalno kapa svih Bosanaca, ni manje ni vie nego ljem. Bosancu moe na glavu pasti tota, upravo kao to mu na pamet pada tota. Dakle, nudi se kompromisno, ali i korisno rjeenje: ljem. Bosanac uvijek sa sobom mora nositi ljem da mu na glavu ne padne klavir, Dodik, Lagumdija, ovi, ministarska estorka, ormar pun kalendara iz 1942., da mu se ne srui 1995. Srebrenica na glavu, Daytonski sporazum, ili tajkun sa sto tona privatizacijskog otpada. Moe li, lijepo te molim, nastaviti niz ovih tranzicijskih padavina? Sreom je to tvrda bosanska glava pa moemo jo tota preko nje preturiti. Slae li se sa estom usporedbom da je Bosna i Hercegovina po politikoj i drutvenoj situaciji kao Palestina? Naime, osobno mi je blia tvoja interpretacija indijanskog rezervata. Jeste. Jako blizu Palestine, i to po mentalitetu Palestinaca, a koji je mentalitet opte nesloge i manjka organizacije i dogovora. To je karakteristino za svaki geto. No izolovan je onaj koji dopusti da ga izoluju.

Jesi li jugonostalgian? Kae se u Sarajevu da to si urbaniji to si jugonostalginiji. Nisam jugonostalgian. To to se tie urbanosti i jugonostalgije to je nostalgija za putovanjima po gradovima bive Juge, za druenjem ovdanje gradske raje sa gradskom rajom Beograda, Zagreba, Splita, Novog Sada, Ljubljane. To neki vide kao jugonostalgiju, ali to je sasvim normalna potreba za putovanjem i druenjem. Ako moemo da se druimo na drugim jezicima, tuim jezicima, zato ne bih i na jezicima koje razumijemo. ta je za tebe politiki lijevo, ta desno, a ta centar? ini se kao da vie ne postoje granice, postoje apsurdi, rekao bih da postoji lijevo desniarenje i desno ljeviarenje i neto izmeu to nema imena, ali znamo da je vazda na tetu naroda. Moe li mi opisati bosanskog umjetnika koji razmilja lijevo i onoga koji razmilja desno, ili u skladu sa semaforom - ili zeleno ili crveno. ta god bili, kako se god deklarisali nekom nismo po volji. Ne moemo svima ugoditi, a opet, s druge strane, moda se samo radi o nesporazumu. Problem je u tome da svi imaju ambicije da svima upravljaju. Dovoljno je upravljati sobom. Ponekad suprotnosti i sukobi unutar nas nisu opravdani, ve rezultat lanih dilema. Lana dilema je intelektualna bomba koja moe unititi itava drutva, porodice, a naroito individue. ovjek je bie koje izmilja kategorije, poima i izolira elemente i postavlja ih kao suprotnosti, a da ovi esto to nisu. ovjek ih sukobljava na

Ja sam imao tu sreu ili nesreu da budem prvi, na udaru, da definiem neke stvari i odnose prije svih jer sam se zatekao u SAD od 2000. do 2006., a dolazio sam iz Sarajeva u kojem smo sve te stvari o predrasudama, orijentalizmu i antisemitizmu 21. vijeka imali prilike vidjeti na djelu prije nego je on stupio na svjetsku scenu u takvim razmjerima. Tako da sam mogao anticipirati sav jezik mrnje koji bi Amerikanci, ili Zapadnjaci openito, mogli zamisliti ili izmisliti. 28

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

nekoj mentalnoj pozornici, takmii ih, umjesto da shvati da svi elementi sarauju u istom. To su tragovi dualizma, politeizma. Jednost ili tevhid nas ui da ni nebo ni zemlja nisu razliiti ve su elementi jednog istog stanita; da duh i tijelo nisu u sukobu niti su razliiti, ve su elementi istog stanita, itd. To su znali i Indijanci, a moderni ovjek, eto, nije u stanju da to pojmi pa mora sebi da to ilustruje u Avataru npr. to vie elimo izolovati jednu vrijednost kao jedinu vrijednost, superiorniju od drugih, vie se ponaamo poput mnogoboaca koji su izmiljali kultove, boanstva ovoga ili onoga: trgovine, brzine, rata,... kako je ko sebe identifikovao, tako ih je sebi izabirao za ideju vodilju, tj. Idola. Isto je i sa partijama. One su samo odraz psihologije drutva. Neke idealiziramo, neke romantiziramo, neke demoniziramo i tako u krug. Ali u biti mi smo ti koji trebamo da saraujemo u istom, a to je opta dobrobit. To bi trebala biti politika. Politika ne bi smjela biti arena gdje se samo i jedino sukobljavaju miljenja, ve laboratorija u kojoj se miljenja krkaju zajedno i iznalaze formule i rjeenja. Primijetio sam da je Bosna puna faista. Naime, u medijima stalno nailazimo na naizmjenina aenja i lijevih i desnih koji se meusobno oznauju faistima. Smatram da je rije o povienim tonovima, o radikalizaciji medijskog govora, o polemikama koje se svode na osobna vrijeanja i vaenja prljavog rublja i naposljetku o nedostatku kulture. Umijemo li mi uope razgovarati jedni sa drugima? Istodobno nas zamaraju sa lanim obeanjem suivota. To je upravo to demoniziranje. Upiranje prstom i proglaavanje za vjeticu ili vjeca, pozivanje na lin. To je, opet ponavljam, srednjevjekovna i primitivna ideoloka praksa koja je postojala i u socijalizmu kod Slavena. To je jedna psihoza koju Evropa gaji ve dugo, od Inkvizicije ini mi BEHAR108

se. Proglasiti nekoga za avolovu ljubavnicu ili slugu, faistom, ovim onim, bez argumenata to je isti Dekameron. Ne umijemo razgovarati jer nemamo o emu. Ne da nam se lijepo razgovarati jer nema lijepih stvari. Da ima bilo kakvih lijepih stvari, lijepih govora, lijepih rijei, lijepih ideja, lijepih vijesti mi bi o njima u parku, u kafani, kafiu i kod kue lijepo i raspredali, ali nema ih, pa je sve trlababalan, glodanje iste oglodane kosti. I komplimente smo zaboravili udjeljivati, kao da nas kotaju. Da ih moemo kako naplatiti i onda bi krtarili na njima i skupo ih naplaivali. krti smo na lijepim rijeima i lijepim mislima. Zato nam i nije lijepo. Jedan od najvei hrvatskih pjesnika Boris Maruna, koji je pola ivota proveo u egzilu, vrativi se u Hrvatsku devedesetih napisao je zbirku pjesama pod naslovom Bilo je lake voljeti te iz daljine. Moe li opisati svoje ljubavi prema Bosni iz perspektive Amerike i vedske u kojima si ivio i studirao, te sada, kada si se vratio u svoju zemlju? Razoara te grad, naravno. Grad te razoara, ali periferija, obian ovjek, Bosanac, Hercegovac te uvijek oduevi. Ma ponekad smo sami sebi krivi radi toga to oekujemo previe toga od Bosne. Emotivni smo, a Bosna je kao i svaka druga zemlja: oni koji teko ive nemaju vremena za priu o Bosni, moraju da rade; oni koji dobro ive ni oni nemaju vremena za priu o Bosni, oni bi da se provode, i tako. Mnogi osporavaju multietninost Sarajeva nakon rata. Govori se da su Srbi i Hrvati protjerani, da je Sarajevo etniki oieno. Koje je tvoje miljenje? Pa sluaj, i ja sam jedva prihvaen vrativi se nazad, s obzirom da nisam bio tu tokom rata, to mi do dan danas nije oproteno, sudei po nekima. I mene su protjerali par puta iz Saraje-

Nisu bitne genijalne i megalomanske ideje koliko dobri i pravi potezi i mali koraci u datom trenutku. * Problem je u tome da svi imaju ambicije da svima upravljaju. Dovoljno je upravljati sobom. Ponekad suprotnosti i sukobi unutar nas nisu opravdani, ve rezultat lanih dilema. Lana dilema je intelektualna bomba koja moe unititi itava drutva, porodice, a naroito individue. * to vie elimo izolovati jednu vrijednost kao jedinu vrijednost, superiorniju od drugih, vie se ponaamo poput mnogoboaca koji su izmiljali kultove, boanstva ovoga ili onoga: trgovine, brzine, rata,... kako je ko sebe identifikovao tako ih je sebi izabirao za ideju vodilju, tj. Idola. Isto je i sa partijama. One su samo odraz psihologije drutva. * Ne umijemo razgovarati jer nemamo o emu. Ne da nam se lijepo razgovarati jer nema lijepih stvari. Da ima bilo kakvih lijepih stvari, lijepih govora, lijepih rijei, lijepih ideja, lijepih vijesti mi bi o njima u parku, u kafani, kafiu, kod kue lijepo i raspredali, ali nema ih, pa je sve trlababalan, glodanje iste oglodane kosti.

29

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

va i znam kako se osjeaju prognani. Prvo sam bio prognanik sa teritorije RS-a, tj. Grbavice, a onda sam bjeao od lokalne militantne politike nakon rata. Ali sam se uporno vraao svaki put kada skupim snagu i izgradim nove kontakte vani. Nije prvi put da se iz Sarajeva protjeruju itave grupe i da se unitava njegova multietninost. Sjetimo se samo kako je Sarajevo ostalo bez svojih Akenaza i Sefarda u onom tamo ratu i pod ijom vlasti se to deavalo. Predsjednitvo RS-a je isto tako htjelo Sarajevo napraviti etniki istim srpskim gradom u ovom zadnjem ratu. Tada su u Sarajevo kao u jedan veliki konc-lager za evropske muslimane doli mnoge muslimanske izbjeglice sa etniki oienih teritorija RS-a, i naravno, u nemogunosti da se vrate svojim domovima, tokom dvije decenije su zauzeli busije i pustili korijene u Sarajevu kao to su i u mnogim drugim evropskim i amerikim gradovima. Da ih je Banja Luka i Zapadni Mostar pustio da se vrate njihovim domovima na teritorije sa veinskim hrvatskim i srpskim stanovnitvom vjerovatno bi se i Sarajlije mogle vratiti u Sarajevo, zato isto pitanje treba postaviti, tj. istu vanost u ovoj problematici treba dati i drugim glavnim gradovima decentralizirane BiH. To to su oni manji ne znai da nisu jednako odgovorni za ovaj problem i da se ubudue trebaju provlaiti i izvlaiti ili posmatrati odvojeno. Problem multietninosti i etnikog ienja je problem itave BiH i na tom nivou se i rjeava. Pa ak i ire. To je pitanje Zapadnog Balkana i pitanje Evrope. Dakle, isto pitanje vai i za Beograd i Zagreb. Naime, da srpske izbjeglice iz Hrvatske nakon Bljeska i Oluje (u optunicama Hakog tribunala nazivaju se zdrueni zloinaki pothvati) nisu zauzele kue i zemljita muslimanskih izbjeglica iz Bosne koji su pobjegli u Sarajevo, svi bi mogli na svoje. Tako da je bolje ne optuivati Sarajevo za neke stvari i ideje koje su generirane i krenule iz drugih centara. Sarajevo je vjerovatno tuan rezultat tih politika, ali

ne i arhitekt. To je pametnim ljudima u svijetu i kod nas jasno, ali pasjaluk ne bi bio pasjaluk kada bi ostajao u granicama zdravog razuma i elementarnog poznavanja historije. Surauje li sa umjetnicima iz regije? Da. Ima dosta saradnje, ispod tezge, samoorganizovano. Nema previe podrke od institucija. Oni brinu svoju brigu i vode svoju politiku. Znaaj intimnih pria i osobnog razumijevanja historijskih dogaaja u odreenom prostoru i u odreenoj vremenskoj epohi znaajna je karakteristika mlaih umjetnika, napisala je Aida Abadi Hodi koja je pokazala rijetko kritiarsko zanimanje za tvoju generaciju. Veliki broj bh. umjetnika mlae generacije danas ivi i djeluje izvan Bosne i

Ja sam imao ozbiljne video radove na svom sajtu i na youtube onda kada su moje kolege to smatrale gubitnikim, oajnikim, kada su mi se rugali radi toga. Ja sam prigrlio novi medij i demokratizaciju tog medija, demokratizaciju kvalitetne umjetnosti, naroito angaovane umjetnosti i to apsolutno ima smisla, ali veoma malo zarade. * Ne ljute idioti, ljute oni za koje mislimo da su pristojni i objektivni kada idiotima daju medijski prostor.

30

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

Sarajevska scena angaovane umjetnosti moje generacije je jaka kao beton, mnogo jaa nego u Zagrebu ili Beogradu samo to nas je malo ostalo da djelujemo iz Sarajeva. * Ja sam se davno zarekao da u da bajpasujem institucije umjetnosti i kulture i da u da izgradim vlastiti odnos i vlastitu publiku, i mediji kao to je internet, kablovska televizija i drugo, ili su mi samo na ruku. * Najgore je kada umjetnici tre za karijerom, kada sve funkcionie i kada se lome pred vratima institucija, kancelarija, investitora. Istinska sloboda dolazi kada svi mievi pobjegnu sa broda koji tone.

kt i planira li ga nastaviti u budunosti? Naime, jednom ministar uvijek mini star fotelja se u Bosni teko odriu i najuporniji. Naroito kada se sam ustolii u fotelji koju si sam kreirao. To je moj angaovani umjetniki rad. On je ve dobro poznat i promoviran ne samo kod nas nego i u svijetu. Ja posjedujem autorska prava, naravno, kojih se po zakonu ne mogu odrei, ali ako neko eli otkupiti bujrum. Razlika je u tome da ja nisam sjeo na stolicu koju su kreirali demokratski predstavnici novcem poreznih obveznika. Ja sam kreirao svoje Ministarstvo kulture BiH prije njih. Dao sam im petnaestak godina fore da se sjete da to urade, ali nisu, tako da ja zadravam sva autorska prava i slavu tim vie to ja to sve radim o svom troku, a ne o troku poreznih obveznika. Moe li pojasniti svoju nedavnu izlobu u Sarajevu? Slavoj iek, Marx i Engels sa turbanom mi nikako ne izlaze iz glave. Ja sam te slike izloio prvi put kod Pierra u galeriji Duplex poetkom 2011. Par dana nakon otvaranja desilo se Arapsko proljee. Arapi su pokazali da su klasno i demokratski osvjeteni, spremni i sposobni svrgnuti diktatore. To je bila demokratija na djelu, revolucija. Nekako sam predvidio te promjene svojim djelima i izlobom. Arapski klinci kojima se odavno imputira samo i jedino islamski fundamentalizam bili su daleko efikasniji u borbi za demokratiju, za razliku od evropskih koji se smatraju liberalnim, a razmiljaju ekstremno konzervativno i tradicionalno kada se radi o drugom. Izlobu sam ponovio na dan okupacije svijeta kasnije te godine. Koliki je utjecaj na tvoj rad imao strip? Strip je imao veliki uticaj na mainstream umjetnost kao to je film, naroito Hollywood. Strip je konano dobio svoje mjesto u kulturi i umjetnosti. Nije vie outsider, nije subkultura, nije vie anegdota, strip je definitivno podigao generacije

kreativnih ljudi i sasvim normalno zauzima mjesto u dananjoj industriji umjetnosti. Strip je, na kraju krajeva, reprezentativna umjetnost starog svijeta. Gotovo sve to vidimo isklesano na zidovima Egipta, Sumera, Akada - jeste strip. Osim to si zavrio Likovnu akademiju, oito je da ima glumakoga dara, reiserskog, pjevakog. Multitalentiran si, one man band. Mimika, dikcija, tempo, glazbeni talent, nain na koji reira svoje video klipove... govori da se u Bosni pojavila rijetka umjetnika biljica. Da kojim sluajem ivi u Hrvatskoj, uvjeren sam, bio bi proglaen genijem. Tebe je zadesilo da ivi u BiH. Jesi li zadovoljan svojom recepcijom? To jest, kako podnosi nedostatak recepcije? Meni je drae ovako. Ja sam se davno zarekao da u da bajpasujem institucije umjetnosti i kulture i da u da izgradim vlastiti odnos i vlastitu publiku, i mediji kao to je internet, kablovska televizija i drugo, ili su mi samo na ruku. BiH je drava u kojoj ne postoji dobra umjetnika infrastruktura i ja odlino opstajem u uslovima postkolonijalnog treeg svijeta. To mnogi pametni i razumni ljudi iz inostranstva dobro shvataju i razumiju, tako da i sa njima imam direktan odnos, bez posrednika lokalnih umjetnikih i kulturnih institucija koji bi me plasirali tamo gdje mi nije mjesto, tj. koji u biti ni ne znaju ta bi sa mnom jer ne shvataju niti pripadaju toj i takvoj umjetnikoj sceni i promiljanju. U Hrvatskoj bi mi na putu izraza i poruke stajali mnogi u institucijama umjetnosti koji se po inerciji postavljaju izmeu umjetnika i njegove publike, i koji to rade previe kolski, rigidno i dosadno. Moji povratci u BiH su moji povratci u srce Dinarskih Alpa. Tu pronalazim duu, duh, ideje i inspiraciju mukotrpnim radom, umjetnikim i drutvenim angamanom, borbom protiv zatucanosti, primordijalizma, ali i ta zatucanost ima svoju logiku i

Hercegovine, a svojim radovima dotiu neka od najosjetljivijih pitanja suvremenog evropskog drutveno-politikog i kulturnog ivota, poput tvoga rada Cravate la Bosniaque. Koliko suraujete, okupljate li se, kujete li kakve zavjere ili se sve svodi na samostalne istupe? Ne kujemo nikakve ni zavjere ni planove. Svako radi svoje. To tako biva. Rastemo, odrastamo, ne moramo vie praviti kompromise, graditi kolektivnu svijest, kolektivne radove. Bitno je razvijati individualizam ak i onda, tj. naroito onda kada individualizam nije u trendu. Koja je razlika izmeu tebe mini star-a i onog pravog ministra politiara i ti trai pozornost, armira, kudi, blag si, strog si... Jesi li sa performansom mini star kulture postigao eljeni efeBEHAR108

31

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

porijeklo i opravdanje i vrijedna je istraivanja. Da elim internacionalnu karijeru, da je ve nemam, da sam nepoznat vani, sigurno ne bih mislio da mi je Hrvatska moe pruiti, iao bih dalje, kao to ve i jesam. U Hrvatskoj bih se sigurno bezuspjeno borio protiv lokalnih predrasuda, a za to nemam vremena. Sarajevska scena angaovane umjetnosti moje generacije je jaka kao beton, mnogo jaa nego u Zagrebu ili Beogradu samo to nas je malo ostalo da djelujemo iz Sarajeva. Razasuti smo po svijetu. Ovako djelujem direktno iz Bosne, imam na raspolaganju ambijent i kontekst, i povezan sam, interesantan sam kao takav ljudima iz velikih umjetnikih centara kao to su Pariz, New York i drugi. Meni je za sada dobro i mislim da uspijevam izvui maksimum iz date situacije. Bavio si se raznim temama koje mue islamski svijet, poloajem muslimana na Zapadu nakon 11. rujna prije svega, no uspio si to povezati i sa bosanskim muslimanima. Ja sam naprosto bio oduevljen tvojom glazbenom intervencijom na himne zapadnih zemalja. Tekst himni si sveo na jednu rije, na ime Muhammed. Na koji nain bi ti odgovorio na karikature Poslanika islama? Evo, bit u otvoren, naruio bi za Behar tvoju likovnu reakciju na karikature. Ja te karikature nisam zagledao. Znam za onu sa psom i na nju sam odgovarao, nacrtao sam autoportret sa turbanom na tijelu psa i nazvao to Cynic Islamic i dodao da je muslimanima i psima ulaz u Evropu zabranjen. to se tie karikatura Poslanika tu mi neto nije jasno. Ako je nacrtan Arapin, semita kako muslimani znaju da je to poslanik Muhammed, ako poslanik nigdje i nikada nije predstavljen u islamskoj kulturi? Na ta se oni referiraju, ako se ve zapadni karikaturisti referiraju iskljuivo na svoju tradiciju crtanja antisemitskih karikatura? Ja sam ime Muhammed koristio kao lino ime

U dananjoj Evropi Bonjaci vie nisu jedini ili rijetki muslimani kojima se treba iuavati i koji predstavljaju neku iznimku. Pariz, London, Berlin izgledaju daleko vie poput Teherana nego Sarajevo. Ovdanji ljudi izgleda malo putuju pa to ne znaju, zaglavljeni su u kriarskoj prolosti i imaju teke rasistike predrasude,

graanina Muhammeda u zemljama ije sam himne pjevao, kao simbol integracije, ali upadanje u zakljuke da se na karikaturama radi o poslaniku Muhamedu je prihvaanje prve premise da je to zapravo i upravo njegov lik, a prihvaanje te premise je u sukobu i suprotnosti sa islamom. Na kraju krajeva, ako je jedan drugi semit u evropskoj likovnoj i sakralnoj tradiciji bio prikazan plavih oiju i plave kose, ivo me interesuje da li bi prikazivanje semite Muhammeda plavih oiju i plave kose, u toj istoj evropskoj tradiciji, razdrailo i nagnalo muslimane da prihvate kao injenicu da se radi o istinskom poslaniku Muhammedu. Ako ne bi, zato onda prikazivanje semitskih karakteristika nije proglaeno obinim evropskim antisemitizmom i prikazivanjem rasnih stereotipa, ve je doivljeno kao antiislamizam i prikazivanje poslanika Muhameda? Tu mi, dakle, ni jedni ni drugi nisu jasni ni oni koji prikazuju, a ni oni koji su tu predstavu proitali i prihvatili iz prve kao ono za ta se ona predstavlja mada takva predstava ne postoji nigdje u islamu niti bi muslimani trebali biti na tom nivou i stadiju u likovnom smislu. Ne znam da li je razumljivo ovo to izlaem. Jata je, ali s druge strane, nisi li se umorio od reagiranja na razne predrasude o muslimanima, nije li se pokazalo da je ignoriranje bolje. To Bonjaci najbolje znaju -

da bi nekoga negirao jednostavno ga ignorira iako neprestano oko tebe oblijee poput kakve dosadne muhe. Naravno da sam se umorio. Ima ona: sine Tale, magare moje malo, ne moe igra naigrati koliko mu svira moe nasvirati. tako da je uistinu dosadno igrati kako drugi svira, a u ovom sluaju su za tu rezonanciju, za to pojaalo, za amplificiranje tog bubnja krivi mediji koji takvim glupostima pridaju isuvie nezasluene panje. To ljuti ponajvie. Ne ljute idioti, ljute oni za koje mislimo da su pristojni i objektivni kada idiotima daju medijski prostor. Oigledno njima to doe kao neki delikates, a nama je toga preko glave. Ponekad dok gledam nebo iznad Sarajeva ini mi se kao da takvog neba nema nigdje na svijetu. Nisko je, teko, oblano, misli da e kiiti pa se odjednom pojavi magla pa te zakuca kao kakav nakovanj. Eto, poeo si svoju kampanju native Bosanca, po internetu krue tvoji indijanski blues napjevi. Zanima me zaziva li kiu (potop) ili sunce? Vidljivo je da ne srlja u nove projekte, naime, vrijedno istrauje. Rekao sam ti: to je Bosanski Atlas. Nebo je prenisko. Nema nam druge nego pod zemlju, u sredite zemlje, u spilju, pa tamo otkriti iskonski, neolitski identitet i duu ovih prostora. Istina je svugdje, samo za njom treba tragati. Ne moramo se plaiti da emo zalutati. Ako elimo otkriti Boga, njega emo pronai u svemu pa i u Bosni i Hercegovini, a sebe, porijeklo svoje due moemo pronai samo u ovoj tmurnoj Bosni i surovoj Hercegovini jer tu smo, ini se, bili prije svih drugih, jo od zadnjeg ledenog doba. Izgleda da nam se toliko uvuklo u kosti da se do dan danas nismo raskravili i odmrznuli od mrnje. Bie bolje. Kamen mudrosti pretvara i najtee olovo u zlato, a to je upravo konano alhemijsko umijee, odnosno umjetnost tehne i epistema ruku pod ruku. Sve e to narod pozlatiti.

32

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

Biennale Damira Nikia

BEHAR108

33

LIKOVNI PORTRETI: Damir Niki

34

KOLUMNA

zoon politikon

Pie: Faris Nani

EUforija u zemlji okovanoj presudama

Poput dara s neba vlastima je doao niz sudskih odluka u sluajevima ai, Gotovina Marka i Sanader koji pogaaju sr frustracija potrebu za kanjavanjem arogantnih politikih lidera i korumpiranih dravnih dunosnika te e za oslobaanjem od stigme zloinakog poduhvata na kojem se temelji drava. Taj intermezzo predstavlja novo vrijeme za kupovinu odgode neizbjenog ekonomskog i drutvenog kraha, ako se njime dobro medijski upravlja. Ostavlja nomenklaturu na vlasti i pri vlasti s iluzijom potpune kontrole procesa, posebno financijskih. No, ba u tome i jest problem. Odgoda ne znai rjeenje, ve samo augmentaciju posljedica.
olitiki narod demos, suoen sa sve otrijim i nehumanijim, gotovo drakonskim mjerama tednje kojima se plaaju dugovi rastronih vlasti, ogrezlih u korupciju u Hrvatskoj pokazuje znake apatije, zaokupljenosti vlastitom, sve teom i neizvjesnijom budunou, s izgubljenim povjerenjem u ustanove vlasti i javnih servisa. Pri tomu, kriza i rastue siromatvo jo nisu dosegli dno izdrljivosti i prilagodljivosti, iako dramatino raste broj prezaduenih pojedinaca i kuanstava koji stare dugove otplauju novim kreditima, a ti stari dugovi pokrivaju osnovne trokove ivota hranu, odjeu, reije i kolovanje.

Pucanje avova apatije

Do kojih granica izdrljivosti i odricanja od prije dosegnutih standarda javnih usluga (zdravstvo, kolstvo, javni prijevoz, grijanje, elektrina energija,...) moe ii teko je predvidjeti, kao to je teko predvidjeti hoe li i kada doi do opeg sloma javnog sektora, bitnih poremeaja u opskrbi i funkcioniranju osnovnih poluga drutva. Odnosno, ukoliko se obistini takav scenarij, na koji e se nain BEHAR108

socijalna struktura raspasti te koja razina nasilja i nesigurnosti zavladati. Aktualna apatija tako se moe preokrenuti u bijes, oaj i spremnost na radikalizam kojim se moe vjeto manipulirati populistiki, s prvotnim anarhoidnim konceptom ruenja, a onda i diktatorskim metodama obnaanja vlasti. U nekim europskim zemljama komeanje je poelo, aktualne vlasti nemaju odgovora, osim ponavljanja izlizanih parola o potrebi tednji i reformama koje su dovele samo do daljnjeg osiromaenja i odumiranja javnih servisa. Trenutna hrvatska politika nomenklatura, u vlasti i opoziciji, stoga oajniki treba impuls dobrih vibracija, traka optimizma i naznake boljeg sutra, makar i prolaznim efektom, senzacijom za jednokratnu upotrebu. Kako je u datim meunarodnim i regionalnim okolnostima teko pojmiti iniciranje ili dogovaranje novoga rata kao katalizatora eventualnog narodnog gnjeva prema vanjskom i unutarnjem neprijatelju i kao paravana za prikrivanje kroninih problema i lov u mutnome, posegnuti se moe za dijelom arsenala koji se nudi. Tako se, unato odavno poznate injenice da se

bogati kohezijski fondovi za eliminaciju prevelikih razvojnih razlika zemalja lanica EU, u hrvatskom sluaju nee donijeti mnogo svjeega kapitala jer novca u spekulacijama i korupcijom opustoenim europskim blagajnama naprosto ve godinama nema, ponavlja mantra o 1. srpnju 2013. kao novom poetku za zemlju, datumu koji e otvoriti vrata razvoju jer e svekolika Europa nagrnuti svojim institucionalnim i privatnim investicijama te izvui zemlju iz recesije, odnosno ekonomske depresije. No, kako su vijesti uz EU sve mranije, pesimistinije i opasnije, politika nomenkaltura ne moe stalno pozivati na oekivana, a sve neizvjesnija sredstva, uz apel demosu na jo malo dodatnog strpljenja. Posebno ako se budetski jaz, javni unutranji dug i vanjsko zaduenje ne smanjuju, odnosno ako je sve veem broju ljudi sve vie jasno kako su prole vlasti, posljednjih 20ak godina potroile ne samo akumulaciju naih roditelja, ve i naih unuka, pa nikakve metode financijskih rezova za najpotrebnije funkcije drutva ne daju rezultata u smislu rasta BDP-a jer njega poveati moe samo novi ciklus investicija koji je izostao.

35

KOLUMNA

On se, ionako, nee ostvariti bez radikalne promjene paradigme, koritenjem vlastite monetarne suverenosti i fiskalnih kapaciteta dok jo ima i malo vremena. Umjesto toga, smanjen budetski deficit s 15 na 10 milijardi kuna (to je pohvalno, ako je tek jedna od mjera konzistentne ekonomske politike) financirat e se novim poreznim optereenjima i novim zaduenjima, pod sve nepovoljnijim, da ne kaemo lihvarskim uvjetima istim bankama koje su krizu proizvele, a korupciju izdano financirale, gradei sebi nedodirljiv poloaj drutvenih arbitara, sudbonosaca. A oni ija se sudbina tako kroji sve e manje doprinosti BDP-u jer e njihova potronja padati. Sudbonosci e se tada samo povui, to djelomino ve i ine, povlaenjem kapitala iz hrvatskih banaka. Tako e i drugi segment potroakog dijela BDP-a, onaj kapitalni, potonuti, a mi emo poeti izjedati ostatke vlastite supstance. Da bi preivjeli sa sve manje izgleda. Dok jedan sudbonosac, ef Zagrebake banke, ogranka UniCredit bankarske hobotnice postaje lanom Trilaterale,

ljeni monici tvrde kako je rije o ciklikoj krizi, a ne o Tanathosovu dance macabre nad sistemom koji je u fazi klinike smrti. Ponavljaju kako e, uz samo jo malo odricanja svekolika puanstva, zasjati nova zora bogatog drutva i bolje budunosti. Sjea li se jo itko, osim onih koji na njima doktoriraju, mantri nestvarnih, zaista odbojnih likova poput Vladimira Bakaria, na primjer, kako socijalistikim novogovorom uvjerava podanike da je samoupravni socijalizam jedini put u prijelaznom periodu u pravedno, komunistiko drutvo, ali da se nalazi u prolaznoj krizi, zbog, zna se, mangupa u naim redovima. Nisu li sudbonosci smijenili neke odabrane primjerke svoje vrste koji su bili nepristojni pa uzeli previe menaderskih honorara, po par stotina milijuna dolara godinje. Sada kada su mangupe stavili u sjenu, daleko od oiju javnosti, ali blizu parama, mogu kapitalistikim novogovorom nastaviti graditi prijelazni period u feudalno drutvo kojemu tepaju zazivajui ga liberalnim kapitalizmom, slobodnim tritem, visokim profitima... Dok

Drava se poela ponaati kao legendarni Superhik iz talijanskog strip serijala Alan Ford, ekoloki frustriran lik biveg smetlara koji uzima siromanima da bi dao bogatima. Iako je generacija dananjih etrdeset i pedesetgodinjaka taj groteskni lik odjeven u parodijski kostim Supermena sa zakrpama, koji rtve omamljuje alkoholnim dahom od loeg vina, doivljavala kao travestiju Robina Hooda i autorsko poigravanje postulatima, ovo vrijeme pokazuje kako su autori, Magnus i Bunker imali na umu neto sasma drugo.
bive Bilderberg grupe koja je sebi zadala da iri zapadnu civilizaciju po svijetu, ako je vjerovati novom dnevniku 21. stoljee. Postali smo svet, refren je iz predratne, loe srpske sapunice Bolji ivot. Doista i jesmo, postali smo dio velike veine siromanog i prezaduenog svijeta. Dio nae elite istovremeno se priputa u oligarhijske forume koji si umiljaju da upravljaju svjetskim tokovima i povijeu. I da su globalizirali zapadnu civilizaciju i valjda donijeli blagodat. U maniri okorjelih boljevikih teoretiara i ovi uminovogovor nakiuju besmislenim sintagmama poput strukturnog prilagoavanja, reformama trita rada, smart managementa, credit default swapova, sub-prime kredita...

Alan Ford u naem sokaku

U meuvremenu, Drava je izraunala. U ovom trenutku iznos duga na ime poreza i doprinosa iznosi 54 milijarde kuna. To je 5,5 godinjih budetskih deficita u ovako strukturiranom proraunu, u kojem se jo uvijek nije promijenio pristup socijalnih i

drugih klijentelistikih transfera, bez stvarnih produktivnih kriterija, posebno u poljoprivredi. No, drava je takoer priopila da je velik dio tih akumuliranih dugova nenaplativ, pa je potrebno uvoditi daljnje namete na potronju i nepokretnu imovinu per capita kako bi se osiguralo financiranje dravnih potreba, posebno njezine lokalne i regionalne razine iju duboku reformu takoer ne trebamo oekivati, iako se dobar dio takve samouprave ne moe financirati bez transfera iz sredinjih dravnih depoa. Zanimljivo je kako se pri tomu stalno izbjegava uvesti poreze na kapitalnu dobit, odnosno dobit iz posjedovanja i trgovanja vrijednosnim papirima, a posebno njihovim derivatima. Drava se poela ponaati kao legendarni Superhik iz talijanskog strip serijala Alan Ford, ekoloki frustriran lik biveg smetlara koji uzima siromanima da bi dao bogatima. Iako je generacija dananjih etrdeset i pedesetgodinjaka taj groteskni lik odjeven u parodijski kostim Supermena sa zakrpama, koji rtve omamljuje alkoholnim dahom od loeg vina, doivljavala kao travestiju Robina Hooda i autorsko poigravanje postulatima, ovo vrijeme pokazuje kako su autori, Magnus i Bunker imali na umu neto sasma drugo. Prijelaz ez-

36

KOLUMNA

desetih u sedamdesete godine prolog stoljea, kada su nastajale najbolje epizode Alana Forda, na razvijenom je Zapadu obiljeavala promjena kulturne paradigme s proizvodno-razvojne i socijalno uravnoteene ekonomije na potroako-spekulantsku, neofeudalnu ekonomiju preraspodjele drutvene akumulacije na 2 posto odabranih primjeraka elite, onog dijela stanovnitva koji ima utjecaja na financijske tokove i 98 posto siromanih napoliara i kmetova koji svoj ljudski suverenitet prodaju za malo iluzije sigurnosti svojim sizerenima. Takva se preraspodjela ne moe ostvariti bez otimaine, koju je najbolje legalizirati dvojnim djelovanjem, kroz deregulaciju financijskih tokova, ba onu sferu koju je najvanije snano regulirati i oporezovati te pojaanu, sve vie police state regulaciju svih segmenata slobodnog ivota graanina, osim i to je vrlo bitno, onih nastranih. Superhik je tako bio satirina personifikacija metoda preraspodjele iza kojih je stajala financijska elita, oni bogatai za koje je otimao siromanima. Da ne bude zabune, to nisu oni poslodavci, poduzetnici koji su zapoljavali i zajedno sa zaposlenima stvarali novu vrijednost te ju ponovo ulagali, rastui zajedno sa svoBEHAR108

jim zaposlenicima i zajednicom. Ne, to su oni drutveni paraziti koji su, u udruenom zloinakom poduhvatu s politikom elitom iznjedrili niz zakonskih promjena koje su im omoguile legalno isisavanje kapitala iz realnog ekonomskog sektora, ime su osim zaposlenih radnika na prosjaki tap bacili i njihove poslodavce. Superhikov je motiv tako bolno aktualan. Sirotinja, naime, tvrdio je Superhik stalno zagauje, ne posjeduje ekoloku svijest, dok bogatai nikada ne bacaju otpatke po ulici. Oni svoje smee bacaju u tua dvorita. Stoga je sirotinju nuno kazniti, opaliti ju porezom, recimo na pojaanu emisiju CO2, a bogataima prepustiti da vrijednosnim papirima, derivatima prava na koliinu emisije staklenikih plinova spekuliraju i zarauju. Siromanim zemljama treba zabraniti ili onemoguiti proizvodno koncipiran razvoj jer one zagauju okoli, a sudbinu svijeta prepustiti u ruke bogatima koji znaju kako pos-

ulogu Superhika u stvarnosti ekonomske krize, zapravo depresije, preuzima drava, lojalna financijskim mogulima, a ne demosu, onom apatinom, pesimistinom demosu s poetka. Konano, nije li pradoksalno da su pripadnici generacije koja se smijala Alanu Fordu i travestiji sa Superhikom objeruke prihvatili novu paradigmu koja njihovoj djeci oteava kolovanje i zdravstvenu zatitu i svodi ih na dionike darvinistike zablude o borbi za opstanak svim sredstvima. Jer, kako ree bivi ministar ai svojedobno, citirajui amerike gurue nove ekonomije kada odgovaraju na primjedbe da prevelik broj ljudi ostaje prekobrojan u takvoj raspodjeli Shit happens. Istovremeno, hrvatski portali prenose genocidne misli svjetskih spekulanata koji tvrde kako planeta moe osigurati ivot za 1,5 milijardu ljudi, a ne sedam koliko nas je trenutno. Jo nam samo preostaje ekati na konano rjeenje pitanja prekobroj-

Sjea li se jo itko, osim onih koji na njima doktoriraju, mantri nestvarnih, zaista odbojnih likova poput Vladimira Bakaria, na primjer, kako socijalistikim novogovorom uvjerava podanike da je samoupravni socijalizam jedini put u prijelaznom periodu u pravedno, komunistiko drutvo, ali da se nalazi u prolaznoj krizi, zbog, zna se, mangupa u naim redovima. Nisu li sudbonosci smijenili neke odabrane primjerke svoje vrste koji su bili nepristojni pa uzeli previe menaderskih honorara, po par stotina milijuna dolara godinje. Sada kada su mangupe stavili u sjenu, daleko od oiju javnosti, ali blizu parama, mogu kapitalistikim novogovorom nastaviti graditi prijelazni period u feudalno drutvo.
kriveki prljati. Ako je u nagovaranju siromanih potrebna dodatna uvjerljivost, nai e se pokoja teroristika organizacija, financirana iz vruih spekulativnih fondova, lijevog, desnog ili vjerskog nagnua iji e zloini pogaati najvie siromane koji e tada dragovoljno svoju slobodu prepustiti ogranienjima u zamjenu za sigurnost. Tu promjenu paradigme nismo znali ili htjeli vidjeti, pa nam je prokrijumarena verzija ba takvog neofeudalnog koncepta drutvenih odnosa u kojem nosti. Pa i Hitleru je trebalo par godina da se dosjeti kako.

Dobrodoao intermezzo
U takvoj atmosferi opeg beznaa i sve vee javne percepcije otuene drave koja crpi posljednje ostatke energije od svojih graana kako bi vratila nagomilane dugove i platila potronju veu od proizvodnje, poput aduta iz rukava dobro doe niz sluajno sinkroniziranih dogaaja koji se, uz ispravno upravljanje rizicima, mogu iskoristiti za oslobaanje nago-

37

KOLUMNA

milanih frustracija i pruanje makar i lane nade. Mogu nakratko pobuditi osjeaje pravinosti, ponosa i slabane nade. Poput dara s neba vlastima je doao niz meusobno nezavisnih sudskih odluka u sluajevima ai, Gotovina Marka i Sanader koji, iako posve drukiji i doista neusporedivi pogaaju sr frustracija potrebu za kanjavanjem arogantnih politikih lidera i korumpiranih dravnih dunosnika te e za oslobaanjem od stigme zloinakog poduhvata na kojem se temelji moderna drava. Taj intermezzo, zaustavljeni trenutak kratka sna izmeu mune jave sve vee strepnje od ivotnih trokova koji se redovnim i zakonitim prihodima ne mogu pokrivati te komara sve neizvjesnije budunosti u svakom smislu, pa i sigurnosnom, dobro doe kao predah, ali i ventil za isputanje individualnih strahova i snanu kolektivnu identifikaciju. Predstavlja novo vrijeme za kupovinu odgode neizbjenog, sudbonosnog ekonomskog, a onda i drutvenog kraha, ako se njime dobro medijski upravlja. Ostavlja nomenklaturu na vlasti i pri vlasti s iluzijom potpune kontrole procesa, posebno financijskih. No, ba u tome i jest pro-

se, zakratko, bolje osjea. aieva drugostupanjska presuda ipak se moe staviti u kontekst odnosa Vlade i MOL-a oko upravljanja INA-om, jer tempiranje presude prije Sanaderove, moe se spekulirati, moe biti u vezi s eliminacijom osjeaja osvete Maara za oekivanu presudu bivem premijeru za mito od 10 milijuna Eura za ustupanje nepripadajuih upravljakih prava MOL-u. ai je kao predstavnik Vlade u pregovorima s MOL-om oko promjena ugovora za INA-u, javno izraavao nezadovoljstvo odnosima i nainom upravljanja te nagovjetavao vrste Vladine stavove oko nunih promjena koje bi zadovoljile hrvatske legitimne interese. Nadalje, Gotovina i Marka nisu nevini. Apelacijsko vijee nije ukinulo toku 3. optunice niti je proglasilo dio jedinstvene kazne za tu toku nevaeim, pa se moe smatrati i da su oni odsluili dio kazne, u pritvoru, dok je odluka Vijea donesena tijesnim preglasavanjem s dva izdvojena miljenja. Sanaderu e se jo suditi, pa e stvarni razmjeri neviene munje zajednikih nam novaca tek izai na vidjelo, pod uvjetom da mu se drugi krimeni dokau na dru-

gog stupnja, navodno jo barem godinu dana.

Kada padne zavjesa

No, zavjesa e na sve dosadnijim predstavama suenja odabranim primjercima bive elite za korupciju i pljaku dravnog novca ubrzo pasti. Javnost je sve manje zaintrigirana beskonanim svjedoenjima za i protiv optuenih, a medijski proizveden kapitalac, morlaki teatrolog ve je osuen. Problemi neproduktivne, nekonkurentne, poluzatvorene i inertne privrede zemlje, ostaju. Nezaposlenost dramatino raste, mladi naputaju zemlju koja ionako ima nerjeiv demografski problem kojeg samo djelomino servisira kapilarnim privlaenjem bosanskih Hrvata. Drava i dalje sve vie oporezuje. Vladu ve na novim medijima optuuju da se ponaa gore od Franje Tahija, navodno groznog feudalca sa zagorskih brega ija je arogancija bila povodom seljake bune ili pak dobro izreirane predstave bogatih slobodnjaka, na elu s Gupcem koji su traili promjenu balansa snaga u svoju korist, kako je to bogohulno pisala Nada Klai, zaboravljena hrvatska povjesniarka, ruiteljica hrvatskih mitova. No, nesporno je narod krenuo za Matijom Gupcem jer je bio doveden na dno egzistencije i lien svakog dostojanstva. Novovjekom, kolektivnom Tahiju, Vladi, suprotstavit e se netko u potrazi, za nadati se, pravdom ili pak, promjenom odnosa snaga. to je stanje demosa tee i nepodnoljivije, proporcionalno raste vjerojatnost da e na elo dostojanstva lienih izai pojedinac, odnosno grupa koja eli samo promjenu odnosa snaga, a ne i paradigme drutvenih odnosa koji su porodili, bolje rei okotili nakaradno stanje duha u kojem ivimo. Duha koji je zaboravio da nije moralno, a najmanje Bogu ugodno, zaspati kraj susjeda koji je gladan. I ija su djeca gladna. Pa jao onima koji pri mjeri zakidaju, jao onima koji objeuju i u la utjeruju opominjae. Napokon, jao pobijeenima u srazu za uspostavu novog odnosa snaga.

Hrvatski portali prenose genocidne misli svjetskih spekulanata koji tvrde kako planeta moe osigurati ivot za 1,5 milijardu ljudi, a ne sedam koliko nas je trenutno. Jo nam samo preostaje ekati na konano rjeenje pitanja prekobrojnosti. Pa i Hitleru je trebalo par godina da se dosjeti kako.
blem. Odgoda ne znai rjeenje, ve samo augmentaciju posljedica. Mediji su pripomogli stvaranju euforije po svim presudama. Uvjeti za nju postojali su i bez medijskog prisustva, ali mediji jesu suodgovorni za prethodno stvaranje tih uvjeta. arko Puhovski, tumaei kako grka sloenica euforija znai lake (pod)noenje pogaa u sridu jer tvrdi kako atmosfera zapravo prua lani osjeaj djelominog rastereenja demosu u sve teim uvjetima na koje nikako ne moe djelovati. U euforiji, naime, demos ne vidi oito. Jedino gim procesima. to, meutim, ako Dravno odvjetnitvo, to ne uspije. Nadalje, to je s ostatkom te tzv. korupcijske hobotnice i ne ini li se sve vie Ivo Sanader odabranim Pedrom koji treba visjeti za zadovoljenje narodnih frustracija. Jo je neto zajedniko barem dvjema optunicama onoj protiv Sanadera i generalskog dvojca neodrive teze, slaba pripremljenost, nedostatni dokumenti za potkrepu, jednom rijeju, amaterizam domaeg i meunarodnog, hakog tuiteljstva. U sluaju morlakog baruna Minhauzena eka se pravorijek dru-

38

POVIJESNA ITANKA

Hrvati u Istanbulu

Galata, Istanbul

Pie: Vjeran Kursar

Historiografije matinih europskih drava Levantinaca zaobilaze ovu tematiku jer ju je teko svesti pod nazivnik nacionalna povijest, iako joj u odreenom smislu i pripada. S druge strane, i sami osmanisti najee zaobilaze ovo poglavlje jer dre da se ne radi o, strogo uzevi, osmanskoj povijesti, ve o jednom zasebnom, europskom interpoliranom elementu u osmanskom tijelu.
BEHAR108

Prevladavajui historijski narativ hrvatsko-osmanske odnose prikazuje iskljuivo kao povijest ratova i bitaka, razaranja i porobljavanja, dok hrvatske zemlje u ranom novom vijeku promovira u predzie kranstva. Pritom, disonanti aspekti hrvatsko-osmanskih odnosa poput procvata Dubrovake Republike kao osmanskog vazala, opstojnosti Bosne Srebrene i njenih katolika, i sl., u pravilu se preuuju, ili, kada se spomenu, svrstavaju se u kategoriju iznimaka koje potvruju pravilo. Fenomen iseljavanja stanovnitva iz hrvatskih zemalja u Osmansko Carstvo, napose njegovu prijestolnicu Istanbul, predstavlja jednu od takvih iznimaka, o kojoj u hrvatskoj histo1

Tema je obraena u dokumentarnom filmu Hrvati na Bosporu, reija: Sran Segari, scenarij: Vjeran Kursar i Vesna Miovi, Hrvatska televizija, 2011.

riografiji do sada nije napisan ozbiljnije artikulirani tekst.1 Iako je ovaj val iseljavanja prethodio masovnoj migraciji u Amerike s kraja 19. stoljea, koja je relativno dobro istraena, levantinska epizoda ostala je nezamijeena u hrvatskoj historiografiji. Meutim, treba dodati da je ovo pitanje, pitanje zapadnoeuropskih iseljenika, tzv. Levantinaca u Istanbulu, bilo prilino zanemareno kako u svjetskoj historiografiji, tako i osmanistici uope, sve do najnovijeg vremena. No, i radovi koji su se pojavili u zadnjih desetak godina predstavljaju tek nastajanje jednog historiografskog polja. Pored filoloki i metodoloki prilino zahtjevnog i delikatnog zadatka kojeg ova problematika stavlja pred historiara, razlog ovakvom stanju je, kako objanjava Oliver Jens Schmitt, autor knjige o Levantincima u Carigradu i Smirni

39

POVIJESNA ITANKA

(Izmiru),2 istovremeno i povijesno uvjetovan. Naime, suvremeni europski putnici i diplomati u Istanbulu u tzv. dugom 19. stoljeu, razdoblju nastanka nacionalnih drava i nacionalizma uope, nisu mogli razumjeti ove ljude koji se nisu uklapali niti u jednu od postojeih kategorija, jer su bili, kako navodi Schmitt, ni Europljani ni Istonjaci, bez nacije, ali prema europskom shvaanju pretjerano religiozni, poligloti bez materinjeg jezika, radini, no, bez visokog obrazovanja i kulture.3 Ovakvo je stajalite bez sumnje stajalo u vezi sa orijentalizmom formiranim predrasudama samih promatraa, kao i eljom za istiskivanjem Levantinaca sa njihovih lukrativnih pozicija u trgovini sa Istokom, i uskakanjem na njihova mjesta. Nerazumijevanje Levantinaca nerijetko je prelazilo u osudu, pa i otvorenu mrnju i prezir, kao to se da iitati iz istanbulskih zapisa pijemontskog diplomata Antonija Barratae 1840. godine: To su ljudi koji su samo po imenu krani, izdali su zemlje iz kojih su doli, ne znaju otkud su doli, tijela i due prodaju Turcima, i ne znaju granicu u podinjavanju i beskrupuloznosti4 Ipak, treba napomenuti da ovakvo omalovaavanje i neprijateljstvo nisu prisutni u hrvatskim i bosanskim narativnim izvorima iz istoga perioda. Prije se moe govoriti o odreenoj vrsti patronizacije hrvatskih Levantinca, to je vidljivo iz tekstova naijenaca koji su posjetili grad na Bosporu, poput zagrebakog jezikoslovca i knjievnika Adolfa Vebera Tkalevia (Putopis u Carigrad iz 1885.), te bosanskih franjevaca fra Jake Baltia, koji je u Stambolu na slubi proveo tri godine (1847-49.), i bosanskog polihistora fra Ivana Frane Jukia.
2

Crkva Santa Maria Draperis -Pera

Pitanje zapadnoeuropskih iseljenika, tzv. Levantinaca u Istanbulu, bilo je prilino zanemareno kako u svjetskoj historiografiji, tako i u osmanistici uope, sve do najnovijeg vremena. * O nekadanjoj prisutnosti hrvatskih iseljenika u Istanbulu svjedoe i brojni nadgrobni spomenici na velikom katolikom groblju Feriky, kao i nemali broj grobova uglednika hrvatskog porijekla u istanbulskim katolikim crkvama.
3

Prema Schmittovom sudu, upravo je ta nesvodljivost Levantinaca na neku od poznatih kategorija (ni Istok ni Zapad, bez nacije i materinjeg jezika, i sl.), glavni razlog za previanje ove problematike u modernoj historiografiji. Historiografije matinih europskih drava Levantinaca zaobilaze ovu tematiku jer ju je teko svesti pod nazivnik nacionalna povijest, iako joj u odreenom smislu i pripada. S druge strane, i sami osmanisti najee zaobilaze ovo poglavlje jer dre da se ne radi o, strogo uzevi, osmanskoj povijesti, ve o jednom zasebnom, europskom interpoliranom elementu u osmanskom tijelu. Recimo i nekoliko rijei o samim Levantincima. Upotreba samoga pojma Levantinac osporena je budui da tzv. Levantinci nisu koristili ovaj pojam za samoimenovanje sve do 20. stoljea, dok je u dananjem znaenju u literaturu uao relativno kasno, tek u 19. stoljeu. Do tada je oznaavao openito, bez razlike, sve stanovnike Levanta, odnosno istonog Sredo-

Oliver Jens Schmitt, Les Levantines. Cadres de vie et identits dun groupe ethno-confessionnel de lEmpire ottoman au long 19e sicle, prev. Jean-Franois de Andria (Istanbul: Les dition Isis, 2007). Izvorno objavljeno na njemakom kao: Oliver Jens Schmitt, Levantiner. Lebenswelten und Identitten einer ethnokonfessionellen Gruppe im osmanischen Reich im langen 19. Jahrhundert (Minhen: Oldenbourg, 2005.).

Oliver Jens Schmitt, Uzun 19. Yzylda stanbul Ve zmirde Levantenler: Uluslarst Bir Mezhep Grubunun Oluumu Ve Kimliklerin Oyunu, u: Yavuz Kse, stanbul. mparatorluk Bakentinden Megakente, prev. Aye Dal (Istanbul: Kitap Yaynevi, 2011.), str. 132. Citirano prema: Schmitt, Uzun 19. Yzylda stanbul Ve zmirde Levantenler, str. 131.

40

POVIJESNA ITANKA

zemlja. U dananjem znaenju rije Levantinac oznaava stanovnika zapadnoeuropskog, esto ue, katolikog porijekla, koji ivi u nekom od velikih lukih gradova istonog Sredozemlja poput Istanbula, Smirne, ili Aleksandrije. U tome smislu ovaj termin ima istoznanicu u osmanskom terminu Latin, Katolik, odnosno, ire, Frenk. Osim lokalnih katolika koji su bili osmanski podanici, na Galati i u Peri, izvorno nemuslimanskim naseljima nasuprot staroga Stambola, ivjeli su strani, zapadnoeuropski trgovci i diplomati, koji su imali ekstrateritorijalan, autonoman status, utemeljen na kapitulacijama izmeu Porte i njihovih matinih drava. Ovi doljaci su se nalazili pod jurisdikcijom svojih veleposlanstava i konzulata. U ranijem razdoblju najbrojniji su bili doseljenici sa obala zapadnog Sredozemlja Talijani, Francuzi, panjolci, Katalonci, te nai Dubrovani i Dalmatinci.5 19. stoljee donosi jednu potpuno novu dinamiku u osmansku povijest. Usporedo sa opadanjem snage Osmanskog Carstva i zaostajanjem u odnosu na zapadne sile, dolazi do otvaranja njegovog trita svjetskoj ekonomiji. Nakon potpisivanja trgovakih ugovora sa europskim silama zapoela su ulaganja stranog kapitala u Carstvo (ugovor o slobodnoj trgovini s Velikom Britanijom u Balta Limanu 1838. bio je prvi). Zajedno sa europ-

skim kapitalom, investicijama, biznisom i poduzeima, osmansku dravu, a prije svega njen administrativni i ekonomski centar, Istanbul, preplavili su imigranti iz europskih zemalja u potrazi za zaradom, od biznismena i bankara, preko strunjaka za nove tehnologije, do fizikih radnika. Dodatni poticaj europskim useljenicima bila je postepena liberalizacija reima zapoeta tijekom reformskog razdoblja Tanzimata, i osobito konkretne uredbe koje su otklonile diskriminatorne odredbe erijatskog prava i uspostavile pravnu jednakost izmeu svih graana bez obzira na vjersku ili etniku pripadnost. U takvim uvjetima broj Levantinaca u Carigradu strelovito je rastao. Dok je 1800. u Istanbulu i Izmiru zajedno ivjelo izmeu 2.400 i 6.000 Levantinaca, poetkom 20. stoljea na Galati i Peri bilo je ukupno 60.000 Levantinaca, to je inilo priblino jednu desetinu ukupnog stanovnitva Istanbula. Iseljenici iz Dalmacije, najnerazvijenije pokrajine Habsburke Monarhije, bili su jedni od najbrojnijih pridolica u Istanbulu u prvoj polovici 19. stoljea. Propadanjem Venecije i Dubrovnika ovo podruje dolazi pod Austriju, no, novi porezi, centralizacija, birokratizacija i, ne na zadnjem mjestu, vojna obaveza, to je bilo praeno ekonomskom i poljoprivrednom krizom, djelovali su kao sile koje su potaknule iseljavanje stanovnitva Dalmacije, koje je potrajalo do u 20.

U stariji turski jezik rije Hrvat je ula upravo u tome smislu radnik, ili osoba velikog stasa, to stoji u vezi sa injenicom da su Hrvati obavljali teke fizike poslove, a esto su sluili i kao tjelesni uvari, kako austro-ugarske ambasade, tako i drugih
Grand Rue de Pera

stoljee. Dalmacija je u 19. stoljeu bila toliko siromana da dolazi do iseljavanja stanovnitva u potrazi za poslom ak i u Bosnu, tzv. tamni vilajet. Blizina mora olakavala je transport i povezivala dalmatinske luke sa svjetskim centrima, to je dodatno pospjeilo iseljavanje. O broju Dalmatinaca u Istanbulu govore matine knjige istanbulskih katolikih upa. Primjerice, broj djece dalmatinskog porijekla krtene u upi Sv. Petra i Pavla na Galati tijekom 19. stoljea dosie gotovo 1000. Ukoliko bi se tome pribrojali podaci iz ostalih upa na Galati, u Peri i Pangaltiju (Sv. Juraj, Santa Maria Draperis, Saint Antoine, Saint-Esprit), broj bi se vjerojatno jo znatno uveao. O nekadanjoj prisutnosti hrvatskih iseljenika u Istanbulu svjedoe i brojni nadgrobni spomenici na velikom katolikom groblju Feriky, kao i nemali broj grobova uglednika hrvatskog porijekla u istanbulskim katolikim crkvama. S druge strane, narativni izvori, ija je vrijednost drugoga razreda u odnosu na crkvene matine knjige, a rije je o Veberovom putopisu i Baltievoj kronici, govore o oko 6.000 hrvatskih iseljenika. Pritom treba napomenuti da Baltieva vijest ima veu vrijednost od Veberovog zapisa, budui da je on osobno kao duhovnik u crkvi Santa Maria Draperis u Peri u Istanbulu proveo tri godine, te je morao imati bolji uvid u brojano stanje. Ipak, zbog injenice da strani dravljani nisu bili ukljueni u slubene osmanske popise stanovnitva toga vremena, njihov toan broj je teko dokuiti. No, injenica da se u austrougarskoj koli krajem 19. stoljea poeo izvoditi i hrvatsko-srpski jezik kao nastavni predmet (profesor je bio Vladimir Gregovi), govori da je tu morao postojati i znatan broj uenika hrvatskog porijekla, kao austrougarskih dravljana. S druge strane,
5

institucija.

O dubrovakim diplomatima u Istanbulu vidi: Vesna Miovi, Dubrovaka diplomacija u Istambulu (Zagreb Dubrovnik: HAZU, 2003).

BEHAR108

41

POVIJESNA ITANKA

kako navodi Radmila Radi, koja je pisala o jugoslavenskoj koloniji u Carigradu izmeu dva svjetska rata, prema izvjetajima iz Generalnog konzulata Kraljevine SHS u Istanbulu, u gradu je ivjelo oko 8.000 Bokelja i Dalmatinaca.6 Hrvatski iseljenici i iseljenice radili su u najveem broju kao nadniari, industrijski radnici, zatitari i uvari, kuepazitelji, kune pomonice, ugostitelji, obrtnici, trgovci i mornari. Dobrim dijelom bili su vezani za kompanije i poduzea koja su imala sjedite u Habsburkoj Monarhiji, kao to je bio primjerice Austro-Ugarski Lloyd. injenica je da je veliki dio hrvatskog iseljenitva doista spadao u tzv. pomorski proleterijat. U stariji turski jezik rije Hrvat je ula upravo u tome smislu radnik, ili osoba velikog stasa, to stoji u vezi sa injenicom da su Hrvati obavljali teke fizike poslove, a esto su sluili i kao tjelesni uvari, kako austrougarske ambasade, tako i drugih institucija. Primjerice, meu ranjenima u armenskom teroristikom napadu na Osmansku banku u Istanbulu 1896. bio je i jedan uvar Hrvat. Dio tih ljudi je teko ivio, pojedinci ak i ispod granice siromatva. Tako pojedini osmanski dokumenti donose naredbe da se siromani i nezaposleni Hrvati vrate u domovinu zbog velike bijede i neimatine, a ponekad i zbog nereda koje su izazivali. No, treba napomenuti da se Hrvati, kao stranci, odnosno dravljani Habsburke Monarhije, u osmanskim izvorima vrlo esto susreu upravo u ekscesnim situacijama, koje prisiljavaju osmansku dravu da se direktno uplete u inae u pravnom pogledu neovisne poslove stranaca. Ovakva narav osmanskih izvora uvjetovala je u posljednje vrijeme pojavljivanje odreenog broja historiografskih radova o marginalnim temama i osobama s one strane zakona, poput prosjaka,
6

Poduzee Zeli i sinovi (Zellich & fils), nakon Antonijeve smrti 1890. preimenovano u Braa Zeli (Zellich frres), postaje najistaknutija tiskara u Osmanskom Carstvu, koja je za vrijeme svoga djelovanja otisnula na stotine vanih knjiga, kao i slikovnih materijala poput uvenih razglednica Istanbula, plakata, karata itd. Ugled Zelia bio je toliki da im je 1914. bilo povjereno tiskanje osmanske lire.

beskunika, sitnih kriminalaca, prostitutki, i sl. Takav uzorak, meutim, ne prua punu i tonu sliku levantinske zajednice, ve osvjetljava samo njegove ekscesne rubove. S druge strane, jedan dio hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka uspio je ostvariti zavidne karijere i zadobiti ugled u istanbulskoj levantinskoj zajednici, pa i izvan nje. Od starih dubrovakih obitelji krajem 19. stoljea sreemo jo obitelji Chirico i ingrija. Od novopridolih obitelji svakako treba spomenuti obitelj Zeli, kao najbolji primjer vrtoglavog uspona jedne nove iseljenike obitelji.7 Antonije Zeli iz Brela kraj Makarske dolazi 1840. godine u Istanbul, zapoljava se u litografskoj tiskari Francuza Henrija Cayola, da bi 1869. otvorio vlastitu tiskaru. Ovo je primjer prenoenja zapadne tehnologije u Osmansko Carstvo, to je bila jedna od vanijih uloga Levantinaca u 19. stoljeu. Kako se radilo o novoj tehnologiji kojom je Zeli u potpunosti ovladao, te zahvaljujui izostanku prave konkurencije i iznimnoj kvaliteti proizvoda svoje tiskare, ubrzo je proirio posao. Poduzee Zeli i sinovi (Zellich & fils), nakon Antonijeve smrti 1890. preimenovano u Braa Zeli (Zellich frres), postaje najistaknutija tiskara u Osmanskom Carstvu, koja je za vrijeme svoga djelovanja otisnula na stotine vanih knjiga, kao i slikovnih materijala poput uvenih razglednica Istanbula, plakata, karata itd. Ugled Zelia bio je toliki da im je 1914. bilo povjereno tiskanje osmanske lire. Dodajmo da je Gregoire Zeli, ravnatelj tiskare, dobio i nekoliko meunarodnih priznanja, poput papinog ordena Sv. Silvestra za zasluge za Crkvu u Istanbulu, perzijskog ordena reda Lava i Sunca, te ordena Sv. Save 5. reda koji mu je udijelio srpski kralj Aleksandar I. Obrenovi.
7

Radmila Radi, Jugoslovenska kolonija u Carigradu izmeu dva svetska rata, Tokovi istorije, 3-4 (2008), str. 201.

Nicolas i Gregoire Zeli

O povijesti obitelji Zeli u Istanbulu snimljen je dokumentarni film Zelii carski tiskari, reija: Sran Segari, scenarij: Vjeran Kursar, Hrvatska televizija, 2011.

42

POVIJESNA ITANKA

Od osoba koje su se istakle kao prenosioci novih tehnologija, svakako treba istaknuti i Sianina uru Klaria, koji je poloio temelje turskoj duhanskoj industriji, kao prvi ravnatelj osmanske tvornice duhana Dibali u Istanbulu u posljednjoj etvrtini 19. stoljea. Zahvaljujui uspjenom voenju tvornice, po ijem modelu su bile ureene tvornice u Solunu, Samsunu i Izmiru, Klari je postao tehniki savjetnik glavnog ravnateljstva uprave duhanskog monopola u Carigradu. Uprava duhanskog monopola nalazila se pod meunarodnom Agencijom za osmanske dravne dugove, osnovanom Muharremskim akrom 1881., emu je prethodio osmanski bankrot (1875). Proizvodi Klarieve tvornice dobili su nagrade na meunarodnim sajmovima u Londonu i Parizu. Za svoje zasluge u unapreenju duhanske industrije, Klari je bio odlikovan osmanskim ordenom reda Medidije. Klari je ujedno bio izrazito aktivan i u drutvenom ivotu zajednice. Obnaao je dunost glavnog inspektora austro-ugarskih kola u Istanbulu. K tome, bio je i predsjednik upravnog vijea Austro-ugarskog dobrotvornog drutva Benefienza, a kao istaknuti lan hrvatske zajednice bio je i poasni predsjednik istanbulskog Hrvatsko-dalmatinskog kluba. U ovome kontekstu moe se spomenuti jo i kartograf Jacques Pervititch, porijeklom iz Moia kraj Cavtata, ije mape Istanbula napravljene za potrebe osiguravajueg drutva predstavljaju nezaobilazan izvor za urbanu povijest Istanbula u 20. stoljeu. Kao jednu od osoba koje su svojim djelovanjem zaduile grad, u svojoj knjizi o Istanbulu spominje ga i turski nobelovac Orhan Pamuk.8 Broj Hrvata nastanjenih u Istanbulu poeo se smanjivati u dvadesetim godinama 20. stoljea. Uslijed potekoa oko reguliranja dravljan8

Moe se spomenuti jo i kartograf Jacques Pervititch, porijeklom iz Moia kraj Cavtata, ije mape Istanbula napravljene za potrebe osiguravajueg drutva predstavljaju nezaobilazan izvor za urbanu povijest Istanbula u 20. stoljeu.
stva u novoosnovanoj Republici Turskoj, mnogi strani doseljenici se odluuju vratiti u svoje matine zemlje. No, i unato tome broj hrvatskih iseljenika u Istanbulu jo neko vrijeme ostaje znatan. Na koncu, zbog ekonomskih kriza i politike nestabilnosti, kao i nekih drugih razloga, veina ipak odluuje napustiti grad na obalama Bospora, i potraiti sreu negdje drugdje. Tako se danas hrvatske obitelji u Istanbulu mogu nabrojiti gotovo na prste jedne ruke. S obzirom na injenicu da su Levantinci kao grupa predstavljali jednu nenacionalnu, odnosno nadnacionalnu zajednicu ljudi iste vjere i svijesti o zajednikom europskom porijeklu, postavlja se pitanje moe li se iz te cjeline, za potrebe istraivanja, opravdano izdvojiti jedan njen element, kao to je bio hrvatski. Openito, prema Schmittovom istraivanju, omjer novopridolih mu-

Vidi: Orhan Pamuk, Istanbul. Grad, sjeanja, prev. Ekrem auevi (Zagreb: Vukovi & Runji, 2006.)

karaca i ena u levantinskoj zajednici iznosio je 4:1. Stoga su se mukarci u velikoj mjeri enili enama iz starih levantinskih porodica, ali i grkokatolkinjama i armenokatolkinjama, a kasnije i pripadnicama drugih kranskih denominacija. Primjerice, Antonio Zeli oenio se Marijom Demi iz Marseja, kako saznajemo iz matine knjige vjenanih crkve Santa Maria Draperis. Njegov sin Gregoire oenio je Adelaide Tatulante. Drugi sin Michael bio je oenjen Marijom Brindisi. Trei sin Nikola oenio je Mariju Pappadopulo, dok se etvrti sin Henrico oenio Anastasiom Renouard. Dakle, nitko od Zellicha nije sklopio brak sa enom iz Hrvatske. Takva je praksa bila prisutna i kod drugih iseljenika. U ovakvim prilikama, perspektiva da se hrvatski jezik izgubi brzo, ako ne ve u prvoj generaciji, a onda vrlo vjerojatno u drugoj, bila je vrlo izgledna. Iako je dodue djelovanje austrougarske kole sa hrvatsko-srpskim jezikom kao izbornim predmetom moglo usporiti ovaj proces, zbog postojanja velikog broja drugih stranih kola, kao i kratkotrajnosti izvoenja samoga predmeta, efekt uvoenja hrvatsko-srpskog jezika u kolski program morao je biti ogranien. Glavni jezik levantinske zajednice bio je francuski, a slijedio je talijanski. Zbog velikog broja Grka u tadanjem Istanbulu, pored francuskog i talijanskog, neki Levantinci su govorili i grki, makar u ulinoj verziji. Turski je nakon stvaranja republike 1923. postao obavezni jezik u svim kolama, kao i u javnoj komunikaciji, tako da su Levantinci sada po prvi puta bili primorani nauiti i jezik drave u kojoj ive. I, konano, u 20. stoljeu engleski postaje svjetski jezik, i Levantinci ga kao takvog poinju uiti. Edwin Zellitch, iji je ukundjed bio Antonio Zeli, rodonaelnik istanbulske grane obitelji, stanovnik Atene od 1978. godine, na pitanje kojim se jezicima koristila njegova obitelj odgovara sljedee:

BEHAR108

43

POVIJESNA ITANKA

S ocem smo razgovarali na engleskom. S majkom na grkom i francuskom, a u koli na engleskom i turskom jeziku.9 Pripadnici jedne druge levantinske obitelji hrvatskog porijekla, Pusii, koji ive vie od stoljea u Istanbulu, pripovijedaju slinu priu. Stani Pusi, iji je djed doao iz Dubrovnika u Istanbul, kae sljedee: Kod kue se najee govori oev ili majin jezik, oni dominiraju. Moja je majka bila Talijanka i s nama je razgovarala talijanski. Ali, za vrijeme rata Turci su bili protiv Talijana. Zato su rekli da moramo govoriti drugim jezikom, pa smo odabrali francuski, koji je tada bio dominantan jezik. Tako nama hrvatski nije bio glavni jezik. Kod kue smo govorili francuski i talijanski. Turski smo uili u koli. Na ulici i grki, jer u to je vrijeme ovdje ivjelo mnogo Grka. I tako

smo nauili grki. Ali samo u govoru, ne i u pismu Uili smo i druge jezike u koli, kao njemaki i engleski. Danas govorimo najmanje pet jezika. Naalost, ne govorimo hrvatski, jer djed je govorio hrvatski, ali ne sa djecom.10 Slian odgovor na pitanje o upotrebi hrvatskog meu hrvatskim Levantincima u Istanbulu u posljednjoj etvrtini 19. stoljea dobio je i Veber Tkalevi od jedne kuanice s kojom je razgovarao: - A znadu li svi dobro hrvatski? - I znadu i neznadu dobro, kako je ko dugo ovdje. Ali oni, koji su ve malo zaboravili, dru se, da su Hrvati.11 Dok kriterij jezika definitivno prua negativan odgovor na pitanje moe li se govoriti o hrvatskim Levantincima, nekoliko drugih faktora imalo je centripetalan, odnosno

Od osoba koje su se istakle kao prenosioci novih tehnologija, svakako treba istaknuti i Sianina uru Klaria, koji je poloio temelje turskoj duhanskoj industriji, kao prvi ravnatelj osmanske tvornice duhana Dibali u Istanbulu u posljednjoj etvrtini 19. stoljea.
Tvornica duhana Dibali (Cibali)

kohezivni uinak. Prije svega, dravljanstvo matine drave bilo je ono to je sprjeavalo odumiranje predistanbulskih tradicija meu doseljenicima. Strano dravljanstvo je neto to Levantinci i dan danas uvaju kao najveu svetinju, kao jedinu branu od utapanja u turskome mnotvu. Nekada su uz strano dravljanstvo bile vezane razliite privilegije, no, danas tome vie nije tako. Primjerice, Zelii su ouvali dravljanstvo svoje matine drave. Uvidom u privatni arhiv Edwina Zellitcha, koji see sve do prvog Zelia u Istanbulu - Antonija, moe se pratiti promjena dravnih naziva na ispravama Zelievih: 1. Austrija; 2. Austro-Ugarska (od 1867.); 3. Kraljevina SHS; 4. Kraljevina Jugoslavija; 5. SFRJ; 6. Republika Hrvatska. Slino je i sa drugim obiteljima u Istanbulu, iji lanovi hrvatski ne govore, veina nikada nije ni posjetila Hrvatsku, no, unato tome posjeduju i uvaju hrvatsko dravljanstvo (npr. ve spomenuti Pusii). Pored praktino-pragmatinog elementa, kao to je bilo dravljanstvo, kao kohezivni faktor djelovale su i neke javne i drutvene organizacije utemeljene na pripadnosti zajednikoj dravi ili zaviaju. Tako je, pored ve spomenute austro-ugarske kole, kao organizacija koja je okupljala austro-ugarske dravljane djelovalo i austro-ugarsko dobrotvorno drutvo Benefienza. U upi Sv. Jurja na Galati djelovala je dubrovaka bratovtina Sv.Vlaha, koja je skrbila o siromanijim lanovima zajednice. U kasnijem periodu, u razdoblju Jugoslavije, kao drutvena organizacija ovoga tipa isticala se jugoslavenska organizacija Sloga, koju su jugoslavenski dravljani u Istanbulu rado posjeivali, i gdje su se rado druili. Pored ovih udruenja treba istaknuti i misiju bosanskih franjevaca koji u 19. stoljeu odluuju utemeljiti svoje stalno predstavnitvo u Istanbulu. 1845. godine zalaganjem fra

9 10

Razgovor voen 17. veljae 2010. u Ateni. Razgovor voen 23. svibnja 2009. u Istanbulu.

11

Adolf Veber [Tkalevi], Put u Carigrad (Zagreb: Matica Hrvatske, 1886), str. 170-171.+

44

POVIJESNA ITANKA

Filipa Paalia u selu poljskih emigranata Adamkyu (danas Polonezky), udaljenom tridesetak kilometara od Istanbula, bosanski franjevci stjeu svoje prvo privremeno uporite. 1853. franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja na Galati koja postaje njihova rezidencija i predstavnitvo u Istanbulu. Franjevci tu ostaju sve do 1882. godine, kada, uslijed prilika nastalih austro-ugarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, nestaje potreba za franjevakim predstavnitvom u osmanskoj prijestolnici.12 Pored politikog znaaja rezidencije, franjevci su dijelom bili motivirani i potrebom duhovne skrbi za hrvatske iseljenike. Prema rijeima Paalievog suvremenika, fra Ivana Frane Jukia, kupovina crkve bila je nuna, jer u Carigradu ima katolikah naeg jezika ljudih izobila, koji su pod imenom Hrvatah poznati; iz Dalmacije i Arbanaske ovdje su ili naseljeni, ili se za vrieme raznim prometom zabavljaju; osim toga mnotvo mornarah na Lloydovih i turskih parobrodih slueih, koji bi rado sluali rie boju u narodnom jeziku.13 Pored slube u crkvi, franjevci su sluili i kao kapelani u austrijskoj bolnici. Jo nekoliko injenica moe upuivati na tjesniju meusobnu povezanost hrvatskih iseljenika, kao i njihovu vezanost uz pradomovinu. Meutim, ponekad je teko sa sigurnou rei radi li se o pukoj sluajnosti, ili ipak o neemu viem. Knjigu pjesama posveen austro-ugraskom caru i kralju Franji Josipu direktor tvornice duhana uro Klari, u domovini ranije poznat i kao pjesnik, tiskao je upravo u Zelievoj tiskari. Naalost nemamo drugih vijesti o njihovom eventualno intimnijem odnosu, no, mogue je pretpostaviti da je Klari odabrao Zelie rukovodei se emotivnom

St. Georg (Sv.Juraj) crkva prije 1965.

Treba istaknuti i misiju bosanskih franjevaca koji u 19. stoljeu odluuju utemeljiti svoje stalno predstavnitvo u Istanbulu. 1845. godine zalaganjem fra Filipa Paalia u selu poljskih emigranata Adamkyu (danas Polonezky), udaljenom tridesetak kilometara od Istanbula, bosanski franjevci stjeu svoje prvo privremeno uporite. 1853. franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja na Galati koja postaje njihova rezidencija i predstavnitvo u Istanbulu.

povezanou dvaju zemljaka. Nadalje, zanimljivo je da je bosanski franjevac na slubi u Istanbulu, fra Rafael Babi, krajem 19. stoljea u crkvi Santa Maria Draperis krstio jednog Zelia, Antonija, iako je bilo i drugih sveenika na raspolaganju. lanovi obitelji Zeli odravali su povremeno veze sa roacima u Dalmaciji, a neki od njih su s vremena na vrijeme posjeivali stari kraj. Unuci Antonija Zelia borili su se u I. svjetskom ratu kao austro-ugarski vojnici u Bosni, dok je nakon rata, u 1930-ima, August Zeli kao predstavnik tvrtke Kardex boravio u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Zanimljivo je da se danas, u

12

13

Vie o bosanskim franjevcima u Istanbulu vidi u: Vjeran Kursar, Bosanski franjevci i njihovi predstavnici na osmanskoj Porti, Prilozi za orijentalnu filologiju, 60 (2011), 371408. Ivan Franjo Juki, Sabrana djela, sv. 2 (Sarajevo: Svjetlost, 1973), 582.

vremenu (ponovne) globalizacije, ove veze s Hrvatskom kao pradomovinom ponovno uspostavljaju, dijelom iz poslovnih, dijelom iz emotivnih razloga, o emu nam svjedoe primjeri Edwina Zellitcha i Mareka Pusia iz Istanbula. Moe se zakljuiti da je odreena razina povezanosti izmeu hrvatskih iseljenika, kao i svijesti o vlastitoj tradiciji i porijeklu ouvana unato stoljetnom boravku u multinacionalnom kontekstu tadanjeg Istanbula i fizikoj uklopljenosti u njegovu levantinsku zajednicu. Stoga drim da bi i ove, sa stajalita nacionalne historije, male teme, trebalo istraiti na odgovarajui nain, naravno uz uvaavanje injenice da je rije o ljudima koji su bili uklopljeni u jednu iru nadnacionalnu, odnosno multinacionalnu zajednicu.

BEHAR108

45

POVIJESNA ITANKA

Odnos Osmanlija prema naseljavanju nemuslimana i povratku izbjeglica

Osmanska vlast je od samog poetka imala pozitivan odnos prema doseljavanju nemuslimanskog stanovnitva na svoju teritoriju. To se deavalo zato jer su pojedine grupe iz ugla vjerskih i drugih sloboda te oporezivanja imale povoljnije uslove pod osmanskom vlau od onih koje su imali pod vlau drugih, pa i svojih istovjernika. Takoer, postoje mnogi primjeri povratka izbjeglica koji su usljed ratnih i drugih zbivanje izbjegli, ili bili prognani sa teritorija na kojima su ivjeli.
Pie: Senad Hasanagi

Uvod
Pitanje odnosa prema dolasku drugog i drugaijeg u neku sredinu je jedno od pitanja koje se kroz historiju provlae do danas. To je posebno vano za zemlje koje imaju multikonfesionalnu i multietniku strukturu. Teritorije koje su bile poprita sukoba se i danas susreu sa problemon povratka izbjeglica, preprekama koje veinske skupine stvaraju radi povratka manjina i neefikasnosti drave da tim manjinama obezbijedi povoljne uslove za nastavak normalnog ivota. To najbolje pokazuje primjer Bosne i Hercegovine u kojoj proces povratka nije dovren ni danas. Ovaj proces hoe i mogu obezbijediti samo drave sa dugotrajnim iskustvom multikuluralnosti koja je ula u sve segmente drave, upravne mehanizme i svakodnevnicu suivota. U iskustvu tih drava se mogu nai dokumenti i primjeri koji i danas mogu biti svojevrsni putokaz u rjeavanju ovih pitanja. Osmanska drava svakako predstavlja izvanredan primjer. Ona je kao multietniko i multikonfesionalno drutvo obezbijedila opsta-

nak i sauvani identitet mnotva vjerskih grupa i naroda, i to na tri kontinenta. U dravniko-pravnom iskustvu Osmanske drave moemo nai dokumente koji potvruju da se njen pozitivan odnos prema nemuslimanima manifestovao i odobravanjem njihovog doseljavanja, te njihovog povrataka nakon bijega kao posljedice ratnih sukoba i nemira i politikih previranja. Kosmopolitizam i univerzalizam Osmanske drave je vidljiv i iz brojnosti nemuslimanskog stanovnitva u raznim njenim dijelovima. To su karakteristike koje su bile prisutne od nastanka do nestanka osmanske drave. U Bosni je stanje sredinom 19. stoljea bilo ovakvo: Dakle, i poetkom etvrte decenije 19. stoljea slubeno se barata sa cifrom od 200.000 krana, to znai da je tad procenat muslimana iznosio vie od 2/3 moda i vie. Upravo tada e se poeti drastino da mijenja demografska slika Bosne, pa e se ve na samom poetku druge polovine 19. stoljea broj krana poveati za jedan i po puta, to je gotovo neshva-

Pitanje odnosa prema doseljenim pripadnicama razliitih religija i naroda od strane veinskog stanovnitva i njihove drave je vrlo aktuelno. Zemlje sa multikulturalom strukturom koje su bile poprite ratnih sukoba u kojima su vreni masovni progoni imaju mnotvo problema sa povratkom manjina i obezbjeivanjem njihovih prava. Osmanska drava svojim postupanjem na ovim poljima moe sluiti kao primjer. U osmanskim arhivima i zapisima raznih autora postoje primjeri koji i danas mogu posluiti kao primjer prihvatanja pripadnika manjina koji dolaze na njen teritorij i obezbjeivanja uslova za povratak izbjeglica.

46

POVIJESNA ITANKA

tljivo i od 200.000 popeti na 500.000 hiljada...1 Iskustva osmanskog doba vezana za povratak izbjeglica i naseljavanje su nezaobilazna i danas. Pogrean uvid u prolost i nepoznavanje injenica dovode do tekih posljedica u meusobnim odnosima dananjih vjerskih i etnikih grupa. Kao primjer moemo navesti podsjeanje jednog sveenika i publiciste, ivka Kustia, vezano za situaciji u Bosni i Heregovini: Zapravo je muslimanska turska vlast omoguila masovnije naseljavanje Srba na tom podruju... Kako bi sada pravoslavci smjeli istjerivati iz Bosne potomke onih koji su njihove pretke onamo doveli.2

Odnos prema naseljavanju nemuslimanskog stanovnitva

Kosmopolitizam i raznolikost su obezbjeivani, izmeu ostalog, naseljavanjem nemuslimanskog stanovnitva u osmansku dravu. Najpoznatiji sluaj prihvaanja drugog i drugaijeg svakako predstavlja prihvat Jevreja nakon progona iz panije i Portugala.3 Njihov broj i nain na koji su rasporeeni unutar Osmanske drave nesumnjivo ukazuju da je ova drava bila proeta multikulturnim karakterom, kako same vlasti na elu sa sultanom, tako i muslimanskog stanovnitva koje nije pravilo zapreke za nastavak normalne egzistencije ovih Jevereja, izgradnju sinangoga za njihove vjerske potrebe, ukluivanje u ekonomski ivot. Mnoge druge proganjane skupine su nale zatitu u ovoj dravi.4 Nisu rijetki bili ni prelasci vojnika i drugog stanovnitva drugih drava
1 2 3 4

na osmanski teritorij. U takvim sluajevima bi se situacija regulirala ahdnamama5. Jedan primjer prihvatanja onih koji ele primiti sultanovo podanitvo iz polovine 18. stoljea moemo nai i u Sidilu teanjskog kadiluka: U uzvienoj sultanovoj naredbi reeno je da su austrijski vojnici koji su prebjegli ovamo na nau teritoriju uzrok pobuni i drugih vojnika, te da se takvi vojnici ne primaju, nego da se u skladu sa uslovima ahdname vraaju natrag... Nemojte braniti onima u statusu raje da dolaze po vlastitoj elji, a ele ostati i primiti sultanovo podanitvo. Takvima neka se odredi mjesto i nek se o tome sa njihovim imenima obavijesti Bosanski divan.6 Ahmet Alii u vezi sa doseljavanja stanovnitva u Bosnu objanjava: Tako, poslije velikih ratova, a posebno poslije Dubikog rata, veliki broj krana, pravoslavaca iz zagraninih podruja zapadne Bosne sam se kretao u potrazi za boljom egzistencijom, odnosno za vie zemlje... Razlozi su ono to smo ranije naveli, ali je bilo i ekonomskog pritiska, jer su porezi u Austriji bilo neuporedivo vei nego u Osmanskom carstvu, tj. u Bosni, a bilo je i vjerske netrpeljivosti meu katolicima i pravoslavnima u Austriji.7 to se tie doseljavanja katolika u Bosni takoer od Aliia saznajemo: Katolici u centralnoj i srednjoj Bosni naseljavali su se iz Hercegovine u koju su dolazili iz Dalmacije (Austrije) i nakon izvjesnog vremena produavali put u nove krajeve koji su pruali vie mogunosti, a nisu niim bili vezani za zemlju... Nikad nisu bili na to prisiljavani, osim od strane vie

sile, klimatski uslovi, neplodna i oskudna zemlja, a prirast stanovnitva je iao geometrijskom proporcijom8 Postoje primjeri koji pokazuju da se vodilo rauna i o vjerskim potrebama nemuslimana. Na primjer, u Bosni su sa ovom svrhom dovoeni svetenici i dozvoljavala se izgradnja crkava: Da su useljavanje podsticali bosanski bogatai potvruju podaci da pojedini velikai omoguavaju katolikim popovima, a i pravoslavnima, da podiu crkve na njihovim iflucima. ak i materijalno pomau da bi ta podruja bila privlana za krane da se tu naseljavaju. Sam Gradaevi je na svoju ruku dao dozvolu da fra. Ilija Starevi sagradi crkvu i manastir u Tolisi kod Gradaca i da podigne puku kolu za kransku djecu...9 Da se prijem nemuslimana u dravu nastavljeni i u kasnijim razdobljima pokazuje Nizamnama o doseljavanju Muhaceret Nizamnamesi koja je stupila na pravnu snagu 19.02.1857. godine i izdata zbog mnogobrojnih molbi ljudi iz Evrope da im se dozvoli naseljavanje u osmansku dravu.10 U molbama je isticano da se osmanska vlast ponaa blagonaklono i bez pravljenja vjerskih i etnikih razlika. Ova nizamnama je omoguila doseljenicima dodjelu parcela, pravljenje bogomolja za njihove potrebe te druge uslove za materijalni probitak. Doseljenici su se po sopstvenoj elji mogli doseljavati u Anadoliju ili Rumeliju. Prvi rad u vezi ove nizamname, koja ima 14 lanova, objavio je Ufuk Glsoy 1996. godine. U njoj se za doseljenike iz Evrope predvia da e poloiti zakletvu na odanost padiahu i da e potovati osmanske zakone, da e uivati

Alii, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo, 1996. s.76. Srbi o Srbima CID, Sarajevo, s.695. Babakanlk Osmanl Arivi, Tahrir Defteri 77, s. 39-41. Dokument ferman Mustafe II kojim se odreuje da se Kursi koji su se sklonili u osmansku dravu nastane na povoljnom mejstu u Sofiji Babakanlk Osmanl Arivi, Mhimme Defteri 110, hkm 2807; Dokument dozvola sultana Mahmuda I grupi od preko 300 Poljaka koji su traili podanitvo osmanskoj dravi da se nastane u okolini Selanika uz naznaku da e biti zatieni Babakanlk Osmanl Arivi, Cevdet Hariciye 647 Ahdnama Dokument koji ima karakter meunarodnog ugovora, ili sadri odreene meunarodne elemente, bilo da se radi o

6 7 8 9 10

ugovoru meu dravama, ili ugovoru izmeu Osmanske drave i neke grupe pod njenom vlau. Sidil teanjskog kadiluka (1740 1752), Sarajevo, 2005., s. 75.,75, L.19a/93. Alii, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo, 1996. s.64. Isto. Alii, Ahmet Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo, 1996., s.65. Dokument isprava za evropske doseljenike koji su se eljeli nastaniti u Osmanskoj dravi izdavana od strane Divan- Hmayun Babakanlk Osmanl Arivi, rade-MM, 467/3.

BEHAR108

47

POVIJESNA ITANKA

vjerske slobode i obavljati svoje vjerske potrebe u bogomoljama koje se nalaze u mahalama u kojima e stanovati. Odreeno je da e se u sluaju pravljenja novih naselja za ove doseljenike graditi bogomolje radi zadovoljavanja njihovih vjerskih potreba.11 S obzirom da Ahmet Alii govori o ogromnom porastu kranskog stanovnitva u Bosni na samom poetku druge polovine 19. stoljea, te da pomenuta nizamnama o doseljavanju Evropljana u osmansku dravu datira iz 1857. godine bilo bi dobro istraiti da li je nizamnama u tom periodu imala uticaj na porast kranskog stanovnitva u Bosni i koliki je taj uticaj bio. Od primjera iskazivanja elje nemuslimana za primanjem dravljanstva Osmanske drave moe se izdvojiti molba stanovnika sela Polonez ky i pozitivnog odgovora.12 Interesantan je i sluaj senatora koji su zbog nezadovoljstva vlau u Srbiji traili azil u Osmanskoj dravi. Njihovj molbi je udovoljeno, a odreena su im i primanja za izdravanje.13

Odnos Osmanlija prema povratku izbjeglica

U ponaanju Osmanlija u pojedinim situacijama mogu se nai primjeri koji i danas mogu posluiti kao poeljna osnova ponaanja prema drugom. Pitanje odnosa prema povratnicima koji su izbjegli zbog ratnih dogaanja, ili iz nekog drugog razloga je vano zbog injenice da su se u Bosni i Hercegovina nakon rata krajem 20. stoljea povratnici susretali sa svim moguim preprekama koje su im lokalne vlasti postavljale, od administrativnih blokada do ubistava, paljevina i zastraivanja. Zbog toga je potrebno podsjetiti kako su se Osmanlije ponaale takvim situacijama. Posebno pitanje predstavlja odnos
11

Ahdnama, carska povelja, kojom se bosanskim katolicima, uz obecanje lojalnosti, garantira sloboda vjere.

12 13

Ufuk, Glsoy, Avrupadan Osmanlya gurbeti g, Tarih ve Medeniyet dergisi, say 33, Aralk 1996., s.40-45. Babakanlk Osmanl Arivi, DH.SN.THR 18/62_1. Babakanlk Osmanl Arivi, I.Hariciye 19331.

Da su useljavanje podsticali bosanski bogatai potvruju podaci da pojedini velikai omoguavaju katolikim popovima, a i pravoslavnima, da podiu crkve na njihovim iflucima. ak i materijalno pomau da bi ta podruja bila privlana za krane da se tu naseljavaju. Sam Gradaevi je na svoju ruku dao dozvolu da fra. Ilija Starevi sagradi crkvu i manastir u Tolisi kod Gradaca i da podigne puku kolu za kransku djecu...

prema povratku izbjeglih. Kao to je poznato, U Bosni i Hercegovini su u 21. stoljeu bili prisutni ogromni problemi, prepreke i otpori prema povratku onih koji su prognani ili izbjegli sa teritorija na kojima su ivjeli. to se tie odnosa prema povratku onih koji su izbjegli pred osmanskom silom kao primjer svakako treba spomenuti Ahdnamu izdatu bosanaskim franjevcima u kojoj izmeu ostalog stoji: A oni koji su izbjegli, nek budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim samostanima.14 Primjeri povratka na mjesta poslije krvavih sukoba mogu se nai i u osmanskoj Bosni. Nakon upada princa Eugena Savojskog i paljevine Sarajeva u povlaenju sa njegovom vojskom su otili i mnogi domicilni krani. Meutim, strahote koje su ognjem i maem poinjene od strane princa i njegove vojske nisu bile prepreka za kasniji povratak ovih krana: Tada su sa princom otili mnogi Latini iz Bosne a osobito Sarajlije i meu njima gospoda Brnjakovii. Otilo je Vlaha izmatika dosti, ali nakon sklopljenog mira opet su se mnogi natrag povratili.15 Jedan od mnogobrojnih sluajeva koji pokazuju prihvaanje povratnika od strane Osmanlija je zahtjev patrijarha Arsenija i mnogih Srba da se vrate na osmansku teritoriju nakon to su odselili pod habzburku vlast: Tokom pregovora, 1699. godine koji e se okonati sklapanjem Karlovakog mira (Sremski Karlovci), ime je zavren habzburko-osmanski rat, Arsenije je slao zahtjeve sultanu da mu dozvoli povratak u Pe. Javljeno mu je, meutim, da njegovo prisustvo tamo nije poeljno, jer se mijeao u civilne poslove... Mnogi su se vratili na osmansku teritoriju u prvoj polovini 1691. godine, jer im se nimalo
14

15

auevi, Denana, Pravno politiki razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005., s. 66. Beni, Bono, Ljetopis sutjekog samostana, Sarajevo, Zagreb, 2003., s.54.

48

POVIJESNA ITANKA

nije dopao neprijateljski tretman austrijskog plemstva, lokalnih vlasti i Katolike crkve.16 Osmanska drava je 1829. godine doivjela teak poraz od Rusije, ali je za pregovarakim stolom uspjela povratiti dio izgubljene teritorije. Sa povlaenjem ruske vojske sa tih teritorija sa vojskom se povukao i dio lokalnog bugarskog i grkog stanovnitva, ostavljajui sve to nisu mogli ponijeti sa sobom. U ovoj situaciji osmanski upravljai su postupili na sljedei nain: Odmah su utvrdili koje su kue, bate i njive naputene i iznajmili ih. Novac od najma su sakupljali u jedan sanduk. Preduzevi predostronosti kako niko ne bi dirao ovaj novac estoko su kaznili one koji su izvrili zloupotrebe. Za koga su sakupljali ovaj novac? (Da se to sada desi ministarstvo finansija bi odmah zapljenilo novac i sebi isplatilo plae.) Ali, Osmanlije nisu nikome, ukljuivi zvaninike, dopustile da uzme novac. Sakupivi novac u sanduk poslali su raji koja je otila vijest da niko po povratku nee biti pitan zato je otiao i da e na period od 5 godina biti osloboen od poreza. Meu obeanjima su bila i ona da e novac koji je, koliko je to ve godina, sakupljen od najma biti njima lino isplaen, te ako ele obraivati njive da e im se dati volovi i kao pomo za sijanje da e dati sjemena.17 Posebno su zanimljivi primjeri molba za povratak na osmansku teritoriju. Ove molbe su mahom pozitivno rjeavane. Vezano za Bugare koji su se pod raznim okolnostima selili na teritorije pravoslavnih istovjernika postoje primjeri dobrovoljnog seljenja, ali i tvrdnji povratnika da su silom odvedeni sa osmanskog teritorija. Jedan primjer molbe za povratak na osmanski teritorij, uz tvrdnju da su silom odvedeni, prua grupa Bugara koja u dokumnetu od 20. 10.
16 17 18

1861. godine istie da je silom iz Nikog ejaleta prevedena u Srbiju: Neka Bog sauva od propasti Potovanog, zahvaljujui Osmanskoj dravi nae napredovanje je iz dana u dan bivalo vee. Ne moemo izraziti nau zahvalnost zato to ste od kako ste doli ovamo radili za dobro sviju nas i to ste uinili mnoga dobra djela pomaganja siromasima. Dok je trajao ovako lijep ivot iz Srbije se pojavilo nekoliko naoruanih razbojnika, zato to su naa sela ograena nismo mogli obavijestiti organe sigurnosti. Ove siledije i haramije su napavi nou

Posebno su zanimljivi primjeri molba za povratak na osmansku teritoriju. Ove molbe su mahom pozitivno rjeavane. Vezano za Bugare koji su se pod raznim okolnostima selili na teritorije pravoslavnih istovjernika postoje primjeri dobrovoljnog seljenja, ali i tvrdnji povratnika da su silom odvedeni sa osmanskog teritorija.
nae kue sa pukama i noevima sve nas silom odveli u Srbiju i nakon toga nam oteli imetak i stoku, a nau djecu zarobili. Mi smo ostavi nekoliko dana na trgovima i na poljanama plakali i kukali da doemo ovamo, pa su neke od nas tukli, a neke uhapsili. Nakon to su nam donijeli nesreu i nanijeli tetu odvojivi nas od zaviaja u kojem smo mirno ivjeli i naih imetaka, ne mogavi izdrati njihovo zarobljenitvo i patnje koje su nam inili doli smo bjeei po jedan, po dvojica utiui se padiahovoj milosti i pravdi. Spremni smo na sve to uini Vaa vladarska milost.18
19

Primjer dobrovoljnog odlasku iz Osmanske drave pod vlast istovjernika, ovaj put Rusa, i molbe za povratak pod osmansku vlast opet moemo nai u primjeru Bugara koji su pod uticajem panslavistike propagande odselili u Rusiju. Meutim, dokument od 30. 10. 1862. godine pokazuje da je njihov poloaj pod muslimanskom osmanskom vlau bio bolji od ruske, istovjernike: Dok su nai preci pod osmanskom upravom ivjeli ivot pun mira, svakovrsnog obilja i pravde, mi smo, kakva teta, odlaskom u Rusiju upali u klopku. Zato to smo naivni ljudi, nismo razmiljali o rezultatu ovog pokreta koji je prireen protiv nas i nismo ovo svjesno uinili. Prije seljenja smo, vjerujui u obeanja ruskog konzula, koji se nalazi u Vidinu, prodali jeftino na imetak i stvari. Poto nam je konzul govorei za vas je na ruskom teritoriju sve spremno, imovina i nepokretnosti e vam se tamo besplatno nadoknaditi, dao nam je garanciju. Meutim, nakon preseljanja kao naknada za imovinu i nepokretnosti nije nam dato nita, povrh toga traili su od nas novac. Danju, nou lijemo pokajnike suze. Ovdje nas niko ne pazi. Radi naeg spasa iz ovog mjesta u koje smo doli trei kao ivotinje, ne razmiljajui o posljedicama, preklinjemo vas da oprostite nama i drugim naim bugarskim zemljacima koje su ubijedili i da dozvolite da se moemo vratiti na osmanski teritorij.19 Situaciju u osmanskoj dravi i njen odnos prema nemuslimanima pokazuje i primjer 30 pravoslavnih porodica koje su iz Sivasa odselile u istovjernu Rusiju. Meutim, nezadovoljni ivotom u novoj domovini odluili su da se vrate pod osmansko okrilje. Za povratak nisu imali dovoljno sredstava, radi ega su se obratili za pomo osmanskim vlastima. Sultan Abdlaziz je 1865. godine nare-

Malcolm, Noel, Kosovo kratka povijest, Sarajevo, 2000., s. 211., 212. Armaan, Mustafa, Kr Zincirlerini Osmanl, stanbul, 2004., s.85. smet Mrolu, Osmanl Ynetiminde nsana ve Hukuka Sayg, www.sosyalsiyaset.com. /..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument B.A., Ksm 36, Evrak: 2473, zarf 149, Karton XVII (3 numaral

defter, vesika no: 189. smet Mrolu, Osmanl Ynetiminde nsana ve Hukuka Sayg, www.sosyalsiyaset.com. /..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument B.A, Bulgaristan dare Katalou (BK), nr. 79.

BEHAR108

49

POVIJESNA ITANKA

dio osmanskom predstavnitvu u Tiflisu da se ovim porodicama da novac potreban za povratak u Osmansku dravu.20 Obezbijeenje putnih trokova od strane osmanskih vlasti za povratnike vidljivo je i iz dopisa ministarstva unutranjih poslova upuenog sandak begu Ktahye: Putni trokovi grkih i jermenskih porodica koje e se vratiti, a kojima je potrebna pomo treba izmiriti iz sredstava izdvojenih za mobilizaciju.21 Jedan od primjera koji pokazuje kakav je bio odnos Osmanlija prema povratku izbjeglih na svoja imanja, pa ak i prema povratku pobunjenika, predstavlja proklamacija valije Hercegovakog vilajeta Alija hercegovakim ustanicima. Za vrijeme ovog ustanka u Mostaru je 29. maja 1876. godine na sultanov nalog izdata proklamacija u kojoj se, izmeu ostalog, ustanicima poruuje: Za da se moete pokoriti i u vaa mjesta vratiti, te da uzroke vaih tuba i molba mjesnima vlastima podneste, blagoizvolio je estiti car, od dana objave ove proklamacije od est nedjelja podariti. Kao to je inovnicima vlasti nareeno, da tubama i molbama po pravu i pravinosti sluh poklone i da sve potrebne mjere upotrijebe za osiguranje blagostanja onih familija, koje se jo u njihovo otoestvo povratili nisu...22 U vezi povratka nakon otvorenih pobuna u kojima je spaljeno hiljade domova i u teak poloaj doveden veliki broj prognanih i izbjeglih, jedna odluka, donesena radi normaliziranja stanja Izvrne komisije Bosanskog vilajeta 1876. godine, svakako moe biti uzor mnogima: ...Imovina i stvari povratnika i
20 21 22

drugih prispjelih osoba potovarie se na konje i tako uz pratnju orunika uputiti ih u njihova sela i krajeve u kojima su ranije bili. Sve ovakve osobe u toku putovanja hranie se u mjestima kroz koja budu prolazila, a potrebna hrana izdavae im se od strane organa mjesne vlasti. Neka im se ni s koje strane ne ine prigovori niti ma kakav pritisak na njihov ivot, imovinu ili ast. Da se, ne dao Bog, ne bi dogodio kakav neprijatan akt, orunici koji se budu uz njih nalazili, a i vojni redari koji e se tamo u selima nai, poduzee mjere predostronosti u interesu stvarne njihove bezbjednosti. Ako se neko i pored svih ovih upozorenja bude usudio na ma kakvo terorisanje i runo postupanje prema reenim osobama, odmah e se protiv njega poduzeti sudski postupak i nad njim sprovesti zakonska kazna. U vezi gornjeg jo se dodaje: 1. Omoguie se popravak poruenih i popaljenih kua onim osobama koje budu dole u svoje ranije zaviaje. Ukoliko te osobe ive iskljuivo od zemljinih prihoda, nee im se obustavljati besplatno izdavanje hrane sve do prispijea njihovih zemljoradnikih proizvoda; 2. Za izgradnju kua repatiranih siromanih osoba davae se graa iz najbliih im dravnih uma besplatno i to sve initi uz potrebne olakice; 3. Poto su damije i crkve dio opte zajednike obnove i izgradnje, spomenute u gornjem izlaganju, i poto su i one bile od ranije kada su bile izgraene i kue povratnika, to ukoliko su takve damije ili crkve bile spaljene ili poruene, sva unitena graa i kamen za njihovu ponovnu izgradnju dae se od strane vlasti besplatno. Svi poslovi vezani za njihovu ponovnu izgradnju imaju se svravati po metodi olakavajue

administrativne procedure....23 Sa dozvolom povratka stanovnitva dozvoljavan je i povratak svetenika to je vidljivo iz akta Direkcije za opu sigurnost ministarstva unutranjih poslova upuene Vilajetu Haleb. U Halebu su se nalazila etiri jermanska katolika sveenika kojima je dozvoljen povratak u Ankaru.24

ZAKLJUAK
Osmanska vlast je od samog poetka imala pozitivan odnos prema doseljavanju nemuslimanskog stanovnitva na svoju teritoriju. To se deavalo zato jer su pojedine grupe iz ugla vjerskih i drugih sloboda te oporezivanja imale povoljnije uslove pod osmanskom vlau od onih koje su imali pod vlau drugih, pa i svojih istovjernika. Takoer, postoje mnogi primjeri povratka izbjeglica koji su usljed ratnih i drugih zbivanje izbjegli, ili bili prognani sa teritorija na kojima su ivjeli. Kontinuitet ovakvih primjera iz svih perioda osmanske vlasti pokazuje da ovakav stav o prihvatu doseljenih i povratku izbjeglica nije rezultat pritiska i slabosti osmanske vlasti, ve princip istinske multikuluturalnosti drave u kojoj je bilo mjesta za sve vjerske i etnike skupine. Dosljednost takvog postupanja, kako u periodu moi i snage, kao u sluaju prihvaanja Jevreja prognanih iz panije i Portugala, tako u periodima slabosti, poput situacije sa Hercegovakim ustankom, ukazuje na to. Ovakvo postupanje moe i danas pruiti primjer mnogima. Opstrukcije povratka izbjeglih i prognanih uoene i zabiljeene u Bosni i Hercegovini nalau potrebu da se pozitivni primjeri iz prolosti to vie istiu kao uzor.

Babakanlk Osmanl Arivi, .HR. 12463 Babakanlk Osmanl Arivi, DH. FR, 92/271 Marijan Sivri, Arhivska zbirka ore Aleksia, Tribunia, broj 2, Zaviajni muzej Trebinje, 1976., s.128.; Na evenutalnu primjedbu da je sultan ovako postupio sa namjerom da prekine ustanak, moe se postaviti pitanje gdje su to u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini, na ratnim linijama i podijeljenim teritorijama vlasti pozivale one koje su proglasile pobunjenicima da se vrate u roku est nedjelja. Obeavale su da e se povesti briga o blagostanju povratnika i naglaavale kako e se albe i primjedbe povratnika pravedno rjeavati. Takoer, lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini

23

24

su nakon rata bile slabe u odnosu na pritisak meunarodne zajednice, morale su prihvatiti povratak, ali su, kao to je ope poznato, inile sve da povratak opstruiraju. Takvo postupanje je uoeno i danas, svugdje u svijetu kada je u pitanju povratak izbjeglica, pogotovo pobunjenika. Osmanlije su imale pozitivan odnos prema povratku izbjeglica i doseljavanju u njihovu dravu i kad su bili najjai, i kada su bili slabi. Hasan kapur, Pravni poloaj nemuslimana u islamskoj dravi, Takvim za 1972. g. (hidretska 1391-1392. g.), Izvrni odbor Udruenja ilmije u SR BiH, Sarajevo, 1972., s. 146.,147. Babakanlk Osmanl Arivi, DH. FR, 92/232

50

POVIJESNA ITANKA

Iz ivota jednog dubrovakog trgovca i diplomate

u Bosni: ivan Pripinovi (?-1479)
Ovaj rad ima za cilj da kroz razliite dogaaje u kojima je glavni, ili jedan od glavnih sudionika ivan Pripinovi, ukae na znaaj i ulogu pojedinih trgovaca u drutvenim odnosima izmeu Dubrovnika i bosanskog zalea. Premda je ire podruje ve poetkom druge polovine XV stoljea bilo izuzetno nestabilno, postojale su osobe poput ivana Pripinovia koje su uspijevale povezivati ljude i njihove interese s obje strane. Svojim radom uspio je sebi osigurati utjecaj kako kod Dubrovana tako i kod bosanskih, a kasnije i osmanskih vlasti. Kroz njegov primjer se moe vidjeti da trgovci nisu bili samo obini prodavai ve diplomate, pregovarai, izbavitelji iz ropstva i povremeni pijuni. Bavljenje trgovinom je donosilo veliku i relativno brzu dobit, te utjecaj u drutvu, ali ne svima. Neki od njih su, poput ivana, uprkos velikoj zaradi i utjecaju, dospjeli u dugove koji su ih na kraju kotali ivota.
Pie: Muamer Hodi Dubrovnik je jedan od srednjovjekovnih gradova iji su stanovnici veoma rano poeli uspjeno pregovarati i trgovati sa gradovima u zaleu. Zahvaljujui geografskom poloaju, opoj konstelaciji meunarodnih odnosa u regiji, te vjetoj diplomatiji, Dubrovnik je uspio opstati kroz vijekove. Smjeten izmeu Istoka i Zapada, kao autonomna drava, dubrovaka luka i sam grad bili su kao stvoreni za razmjenu dobara i pretvaranje u znaajno trgovako-finansijsko sredite. Iz zalea na istoku, na dubrovake Ploe su stizale karavane, sa hiljadama konja natovarenih razliitim sirovinama, a u luci su ekali brodovi spremni da tu robu prevezu na Zapad. Zbog vee isplativosti brodovi koji su dolazili sa Zapada dovozili su u Dubrovnik traene artikle, poput razliitih vrsta tkanina, koje e ti isti konji prenijeti na Istok. Ovako uspostavljeni robno-novani tokovi su znaajno utjecali na uspjean razvoj i jaanje Dubrovnika, kako na ekonomskom, tako i na politikom planu.1 Odnosi srednjovjekovne Bosne i Dubrovnika poivali su na geografskoj upuenosti jednih na druge, ali i drutveno-politikim deavanjima na irem teritoriju Balkana. Osnovna djelatnost, koja je u najirem smislu povezivala Bosnu i Dubrovnik, bila je
1

upravo trgovina. U najveoj mjeri, trgovina je bila povezana sa razvojem rudarstva u rudom bogatoj Bosni. Smanjena eksploatacija rudnih potencijala u Evropi i kriza u rudarskoj proizvodnji, s poetka XIV pa do sredine XV stoljea, doveli su do vee potranje trita za metalima. U to vrijeme u srednjovjekovnoj Bosni poinje eksploatacija rudnika, koja se sa sigurnou moe pratiti od vladavine Stjepana II (1320-1353). Razvoj rudarske proizvodnje kretao se uzlaznom putanjom sve do propasti bosanske drave i uspostave osmanske vlasti.2 Bogatstvo ruda, naroito srebra i olova, privuklo je brojne dubrovake trgovce u bosansko zalee. Izvozom ruda, kojim su se u cijeloj Bosni primarno bavili Dubrovani, dolazi do slijevanja ogromnog kapitala u Dubrovnik. Zbog svega toga, posljednjih decenija XIV i tokom cijelog XV stoljea Dubrovnik doivljava privredni uspon.3 U ovom periodu je bilo veoma izraeno kretanje stanovnitva u oba pravca. Dubrovani su, bavei se posrednikom trgovinom, i dalje u velikom broju odlazili u zalee, Bosnu i Srbiju, ali su i stanovnici tih krajeva dolazili u Dubrovnik. U Dubrovnik je dolazila, uglavnom, nekvalifikovana radna snaga, gdje su stupali u slubu

Zdravko undrica, Instinkt pela kod dubrovakih trgovaca, u: Tajna kutija dubrovakog arhiva, II, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik 2009, str. 327-328. Desanka Kovaevi-Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo 1978, str. 55-57. (dalje: D. Kovaevi-Koji, Gradska naselja) Desanka Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1961, str. 139.

BEHAR108

51

POVIJESNA ITANKA

ili ili na uenje zanata. Osim njih, u Dubrovnik su dolazili sitniji i krupniji trgovci, te lanovi vlastelinskih porodica. Dolazak u Dubrovnik je za sve njih predstavljao mogunost ostvarivanja unosnih poslova, stjecanja bogatstva, te ugodan i siguran ivot. Nakon izvjesnog vremena dobijali su graanski status, koji im je dodjeljivan posebnim odlukama odgovarajueg vijea.4 Dodjelom graanstva dobijali su odreena prava i mogli uivati pojedine povlastice, ali su morali i ispunjavati odreene obaveze.5 Samo dio ovih novih dubrovkih graana, koji su imali naroitog uspjeha u trgovakim poslovima, mogao je biti primljen u utjecajni trgovaki esnaf Antunine.6 Nakon to su Osmanlije zauzele vei dio Balkana i stabilizovale svoju vlast, Dubrovani su organizovali svoje trgovake aktivnosti u tom dijelu Osmanske drave, slino kao i u vrijeme prije njihova dolaska. Znatan broj dubrovakih trgovaca, vlastele i puana, ivio je po trgovakim centrima Balkana. Mnogi su bili naseljeni zastalno, sa porodicama i poslugom. Drugi su se naseljavali privremeno, dok ne obave odreene trgovake poslove. Dubrovaka karavanska trgovina je poela primjetno oivljavati sedamdesetih godina XV stoljea, kada ponovno poinju nicati i kolonije dubrovakih trgovaca po osmanskim trgovima. Neki od tih trgovaca ni u najteim godinama nisu naputali stare trgove niti se sklanjali u Dubrovnik.
4

Trgovali su i onda kada su trgovake veze Dubrovnika s oblastima pod osmanskom vlau bile prekidane na dui period. Dubrovani su u tim oblastima, uprkos svim nevoljama i neizvjesnosti, zadrali svoje pozicije i stvorili osnove za veliki procvat trgovine. Kada je do njega dolo, ve su imali iroko razgranate pomorske i kopnene trgovake veze. U novonastalim politikim prilikama nije naputena stara praksa sklapanja trgovakih drutava i ortakluka. Ova pojava bila je rezultat nesi-

Budui da je u Foi u drugoj polovini XV stoljea ivjela kolonija dubrovakih trgovaca i zanatlija, meu njima su se povremeno deavale nesuglasice koje je trebalo sudski rijeiti. Zbog toga je Malo vijee u Dubrovniku imenovalo sudske komisije. U dvije takve komisije bio je imenovan i ivan Pripinovi. Njega je Dubrovako malo vijee odredilo da u svojstvu konzula predsjedava tim komisijama.
gurnosti poslova koji su mogli donijeti i dobit i tetu, a bila je uslovljena i samim karakterom srednjovjekovne trgovine. Takva drutva su sklapana i meu trgovcima koji su mahom ivjeli

i trgovali u osmanskim oblastima, zatim izmeu trgovaca u Dubrovniku i onih koji su putovali i trgovali po Osmanskoj dravi. U izvjesnim sluajevima ukljueni su bili i trgovaki agenti u Italiji, ili uopte na Zapadu. Ponekad je sklapano drutvo izmeu proizvoaa u Dubrovniku i dubrovakih trgovaca koji su ivjeli i radili u oblastima pod osmanskom vlau.7 Meu ljudima iz Bosne, koji su svoju sreu traili u Dubrovniku, bio je i trgovac Pripin ivanovi, koji je u Dubrovnik doao oko 1440. godine. Zabiljeeno je da je imao trojicu sinova: Radonju, uraa i ivana. Ovaj posljednji je postao uspjeni trgovac, o ijem uspjehu govori i podatak da je ve nakon petnaest godina od nastanjivanja u Dubrovniku (1455) ivan Pripinovi uao u krug vrlo utjecajnih trgovaca, lanova trgovakog esnafa Antunina.8 A o vanosti ovog esnafa ili bratstva u dubrovakom drutvu svjedoi i lanstvo vrlo utjecajnih ljudi, poput uvenog ore Bokia, dubrovakog trgovca koji je u historiji ostao poznat kao finansijski strunjak u slubi bosanskih kraljeva Stjepana I Kotromania (1377-1391) i Stjepana Dabie (1391-1395). Boki je postao lan Antunina tek nakon potpune afirmacije u trgovakim krugovima.9 Prvi konkretni podaci o ivanu Pripinoviu kao trgovcu datiraju iz 1456-57., godinu nakon to je primljen u trgovaki esnaf Antunina.10 Spomenutih godina bavio se otkupom i izvozom na tritu vrlo traenog artikla -

O nainu i uslovima pod kojima je dodjeljivano dubrovako dravljanstvo vie u: Jovanka Mijukovi, Dodeljivanje dubrovakog graanstva u srednjem veku, Glas SANU, CCXLVI, Odeljenje drutvenih nauka 9, Beograd 1961, str. 89-130. Rua uk, Dubrovake graanske porodice poreklom iz srednjovekovne bosanske drave, u: Bosna i Hercegovina od srednjeg veka do novijeg vremena, Istorijski institut SANU, Beograd 1995, str. 171-182 (dalje: R. uk, Dubrovake graanske porodice). Tokom viestoljetnog postojanja, dubrovako bratstvo Sv. Antuna postalo je jedno od najutjecajnijih i najuglednijih bratstava u Dubrovakoj republici. To je zapravo bio trgovaki esnaf kojeg su sredinom XIV stoljea osnovali imuniji dubrovaki graani. Okupljali su se oko zasebne bratovtine, koja se 1432. godine ujedinila sa bratovtinom sv. Antuna Opata i sv. Petra, pa se nazvala antuninskom, a njeni lanovi Antunini. Oni su okupljali imune dubrovake graane, uglavnom bogate trgovce puane, dravne slubenike porijeklom iz inostranstva, nezakonite potomke dubrovake vlastele i pojedine vlasteline. S vremenom su Antunini postali kor-

8 9

10

poracija najbogatijih trgovaca, brodovlasnika i finansijera. Uivali su posebne povlastice u gradu, ali nisu imali pravo uea u vlasti. Dubrovaki graani Antunini bili su vezani tokom ivota za svoju korporaciju (bratstvo), a nastojali su to da budu i poslije smrti. Naime, lanovi bratstva su sahranjivani vjerovatno u svojoj crkvi ili groblju koje se obino nalazilo pored crkve. Vie o tome: Kosta Vojnovi, Bratovtine i obrtne korporacije u Republici dubrovakoj od XIII do konca XVIII vijeka, sv. I, Zagreb 1899; Zrinka Peorda Vardi, Puka vlastela: Drutvena struktura dubrovake bratovtine Sv. Antuna u kasnom srednjem vijeku, Povijesni prilozi, br. 33, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2007, str. 215-236. Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, SAN, Beograd 1952, str. 272-273. R. uk, Dubrovake graanske porodice , str. 178 i 182. Desanka Kovaevi, ore Boki, dubrovaki trgovac i protovestijar bosanskih kraljeva, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine (GDI), XIII/1962, Sarajevo 1963, str. 289-310. Bogumil Hrabak, Foa do kraja XVIII veka, Beograd 1999, str. 63.

52

POVIJESNA ITANKA

crvca.11 U to vrijeme, ivan je boravio i radio u Foi. Ne zna se tano kada je doao u Fou ali je, po svemu sudei, dobar dio ivota proveo u ovom gradu. Izbor ovog grada nimalo ne udi; geografski poloaj i putevi koji su vodili kroz njega predodredili su Fou za vanu karavansku stanicu, a kasnije i trgovaki centar. Foa je predstavljala krajnje odredite karavana koji su prenosili trgovake terete iz Dubrovnika u Bosnu. Ovaj karavanski put bio je poznat kao via Drine ili, rjee, via Bosne,12 a predstavljao je komunikacijsku poveznicu izmeu unutranjosti Balkana i jadranske obale. Ruta ovog karavanskog puta kretala je iz Dubrovnika preko Trebinja, Bilee, Gacka, emerna, Tjentita do Foe. Dalje se moglo kretati uz ehotinu preko Pljevalja, ili Drinom do Lima. Ovaj put je imao znaaja i u meunarodnom saobraaju, jer se nastavljao dalje kroz Srbiju prema Niu i tako bio povezan sa carigradskim drumom.13 Razdaljina izmeu Dubrovnika i Foe iznosila je pet dana hoda.14 ivan Pripinovi je u ovom gradu formirao sabirni centar za sirovinu crvca, koji je otkupljivao sa podruja Trgovita (kod Novog Pazara), Prae, Gorada i ireg foanskog kraja.15 Crvac je bio posebno traen na zapadnom tritu, pa stoga ne udi to je iz Dubrovnika otpreman dalje u Firencu i Veneciju.16 Sljedee vijesti o njemu datiraju iz 1462. godine, kada se spominje u grupi dubrovakih trgovaca koji su po nalogu Porte uhapeni i privedeni u
11

Jedrene, gdje su zadrani dok za njihov otkup nije uplaena svota od 5.000 dukata. Razlog hapenja nije poznat, ali, prema ovom podatku, jo prije pada Bosne pod osmansku vlast, ivan je uspio uspostaviti znaajne trgovake kontakte sa Osmanlijama na podruju koje su oni tada ve drali pod kontrolom. Vjerovatno je bio meu trgovcima koji su uhapeni na podruju oko rudnika Novo Brdo.17 Osim spomenutim crvcem, ivan Pripinovi je trgovao i drugim artiklima koji su donosili veliku zaradu

Foa je predstavljala krajnje odredite karavana koji su prenosili trgovake terete iz Dubrovnika u Bosnu. Ovaj karavanski put bio je poznat kao via Drine ili, rjee, via Bosne, a predstavljao je komunikacijsku poveznicu izmeu unutranjosti Balkana i jadranske obale. Ruta ovog karavanskog puta kretala je iz Dubrovnika preko Trebinja, Bilee, Gacka, emerna, Tjentita do Foe.

tkaninama, olovom, solju i svilenim vlaknima. Kako bi to uspjenije unaprijedio i proirio trgovinu, udruivao se sa drugim trgovcima u tzv. kolegancije, kao to su to radili i ostali dubrovaki trgovci. Tako se spomi13

nje njegovo trgovako drutvo sa Andrijom i Frankom Sorkoeviem i njihovim sinovima, trgovcem urom Stojkoviem, a kasnije i Marinom Vukainoviem. Ipak, najvie je trgovao u saradnji sa svojim bratom urom i sinom Kristofanom. Razlog za to je sasvim jednostavan, njima je mogao najvie vjerovati.18 O tome koliko je bio utjecajan u dubrovakim i osmanskim krugovima svjedoi vie razliitih dogaaja. Kako je meu dubrovakim trgovcima izvan Dubrovnika dolazilo do nesporazuma, povremeno je postojala potreba za imenovanjem tzv. sudskih komisija koje su na terenu pravno sankcionisale nastale sporove i nesuglasice, shodno dubrovakoj pravnoj praksi. U sudsku komisiju su imenovani ugledni Dubrovani. Budui da je u Foi u drugoj polovini XV stoljea ivjela kolonija dubrovakih trgovaca i zanatlija, meu njima su se povremeno deavale nesuglasice koje je trebalo sudski rijeiti. Zbog toga je Malo vijee u Dubrovniku imenovalo sudske komisije. U dvije takve komisije bio je imenovan i ivan Pripinovi. Njega je Dubrovako malo vijee odredilo da u svojstvu konzula predsjedava tim komisijama.19 U vijestima iz prve polovine 1463. godine ivan Pripinovi se spominje dva puta. Naime, kada je bilo izvjesno da je sultan Mehmed II El-Fatih (1451-1481) krenuo na vojni pohod protiv Bosne, dubrovake vlasti su pozvale sve svoje trgovce, koji su se nali u okruenju, da se sklone u

12

O porijeklu ove trgovake robe miljenja istraivaa su podijeljena. Zna se da je upotrebljavana u procesu bojenja tkanina, i to u crvenu boju. Konstantin Jireek smatra da je rije o rudi cinabarit i njegovom miljenju se priklanja Bogumil Hrabak. S druge strane, Ivan Boi pretpostavlja da bi se pod tim terminom mogli podrazumijevati i hrastovi insekti (soccus ilicis) koji su upotrebljavani u procesu bojenja tkanina, u ovom sluaju u crveno. Sima irkovi smatra da je ovo nepoznata materija, ali prema mnogim znacima organskog porijekla. Vie o tome: Ignacij Voje, Prilog trgovini crvcem (chermesium) u srednjovekovnom Dubrovniku, Istorijski asopis, knj. LVI, Istorijski institut, Beograd 2008, str. 101-116; Sreko Rolger, Kermes, crvac - i jo neka crvena bojila, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 49, Dubrovnik 2011, str. 27-76. Mihajlo Dini, Dubrovaka srednjevekovna karavanska trgovina, u: Iz srpske istorije srednjega veka, Equilibrium, Beograd

2003, str. 693. Mihajlo Dini, Srpske zemlje u srednjem vijeku: povijesno-geografske studije,, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1978, str. 311; D. Kovaevi-Koji, Gradska naselja, str. 43. 14 Konstantin Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici u Srbiji i Bosni u srednjem vijeku, Svjetlost, Sarajevo 1951, str. 120. 15 Bogumil Hrabak, Foa do kraja XVIII veka, str. 63. 16 Sima irkovi, Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba, Srpska akademija znanosti i umetnosti, Posebna izdanja 376, Odeljenje drutvenih nauka, 48, Beograd 1964, str. 137-138. 17 Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 317. 18 Bogumil Hrabak, O hercegovakim vlakim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovanina Divana Pripinovia, Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM), Sarajevo 1956, str. 29; D. KovaeviKoji, Gradska naselja, str. 165. 19 Bogumil Hrabak, Foa do kraja XVIII veka, str. 74.

BEHAR108

53

POVIJESNA ITANKA

Dubrovnik i ostanu u gradu do kraja jula te godine. Ovaj rok je stalno produavan, jer je za dubrovake trgovce situacija u unutranjosti bila i dalje neizvjesna. Zabranu da se bilo kakva roba alje kopnenim putem, u doba kada je neizvjesnost obuzela vlast grada pod Srem, niko nije ni pomiljao da prekri. U samom Dubrovniku voene su pripreme za odbranu od eventualnog osmanskog napada. Senat je izdao trgovcima opu zabranu odlaska u Osmansku dravu, bilo kopnom ili morem. Izuzetak iz te zabrane bio je ivan Pripinovi, kome je 9. aprila 1463. godine dozvoljeno da nosi tkanine na podruje pod osmanskom kontrolom.20 Poetkom juna iste godine, kada je akindijski odred osmanske vojske provalio u Hercegovinu prema dubrovakoj teritoriji, u gradu prepunom izbjeglica iz Konavala nastala je grozniava situacija. ak je i hercegu Stjepanu porueno da mu daju validum salvum conductum da se moe dubrovakom galijom prebaciti bilo na ostrva ili u sam grad. U Malom vijeu su izabrana etvorica vlastelina da ga prate, ukoliko doe na dubrovaku teritoriju. Dok su u panici i neizvjesnosti vrene pripreme za odbranu grada, poslan je ivan Pripinovi, dubrovaki trgovac koji je u svojim poslovima ve imao odreenih veza s Osmanlijama, da se informie o stanju stvari na terenu, kako bi vlasti mogle izvriti diplomatske i druge pripreme.21 Tokom 1470. i 1471. godine Senat je odravao veze sa ivanom, koji se nalazio na teritoriju pod osmanskom kontrolom. Spominje se kod Isa-bega u Sarajevu, drugi put u Foi, ili pak na treem mjestu gdje su bili raireni njegovi poslovi, bilo samostalno ili u koleganciji sa drugim trgovcima. Naime, spominje se kako je krajem
20 21 22 23 24

1469. ili poetkom 1470. godine, prilikom posjete dubrovakih poklisara Isa-begu, istima posudio 100 dukata kako bi darovali sandakbegovog kapidiju.22 Pripinovi je imao dobre odnose i sa Osmanlijama, te je znao zastupati i njihove interese pred Dubrovanima. U prilog tome moe posluiti i vijest da je 20. februara 1470. godine ivan dolazio u Dubrovnik kao izaslanik Isa-begov i traio da se ovome ustupi jedan Dubrovanin koji bi kao njegov izaslanik iao napuljskom kralju Ferantu (1458-1492). Uprkos ranijoj strogoj zabrani, Senat je na to pozitivno odgovorio i imenovao Nikolu Palmotia da obavi tu diplomatsku misiju.23 Osim unosnog posla trgovine sirovinama i gotovim proizvodima, imuniji dubrovaki trgovci su uzimali u zakup carine, koje su predstavljale veoma profitabilan posao. Davanje carina pod zakup bila je veoma esta i uobiajena srednjovjekovna pojava. Time bi se vladar oslobaao od organizacije carinske slube, a odreena svota novca, u vidu zakupnine, bila mu je uvijek zagarantovana od zakupca carina. U raznim mjestima u Bosni kao carinici se javljaju Dubrovani. Oni su naplaivali carinu i tako obavljali dunosti carinskih slubenika. Meutim, obavljajui te poslove nisu postajali slubenici bosanskog kralja ili nekog feudalca nego su kao zakupci carine imali obavezu da vre naplatu carine. vrste i raznovrsne trgovake veze sa Bosnom omoguile su Dubrovanima jasan uvid u stanje u zemlji, te su znali da uzimanjem carina pod zakup prave dobar posao. O tome koliko je to bio profitabilan posao govore i instrukcije koje je dubrovaka vlast davala svojim poslanicima koji su ili na dvor kralja Sigi-

smunda. Naime, naglaavano im je da pitanje zakupa carina u Bosni spada meu vane stvari o kojima ne treba davati obavjetenja. U organizacionom smislu carina je u srednjem vijeku bila koncipirana na nain da je naplaivana na trgu, gdje je roba donoena na prodaju, a ne na granicama. Carina se uzimala samo na prodati dio robe, a ne na zateenu koliinu. Trgovac je mogao putovati od trga do trga sa robom koju nije prodao, a plaao je carinu samo na onaj dio robe koji uspije prodati.24 Kako bi osigurali trgovinu u Bosni, Dubrovani su svoje odnose nastojali srediti sa svim relevantnim snagama putem povelja.25 Povelje su u poetku davali iskljuivo vladari ali su, usljed slabljenja centralne vlasti, i pojedini feudalci svoje odnose sa Dubrovanima regulisali poveljama. Nakon to su se Osmanlije uvrstile na Balkanu, sultan je vie puta izdavao povelju o zatiti dubrovakih trgovaca i njihove robe.26 U poveljama su bila definisana trgovaka prava i carinske obaveze Dubrovana, kao i njihov politiki status. U dijelovima Balkana koje su osvojile Osmanlije, Dubrovani su stupali u slubu kao zakupci carina i rudnika, kao i kod prijanjih vlasti. Budui da su i dalje predstavljali najvaniji trgovaki i kreditni faktor, i osobe sa najvie prakse u poslovima vezanim za robno-novanu privredu, bili su neophodni i Osmanlijama, kako bi svojim aktivnostima to bre normalizovali privredne tokove u regionu. Zakupljivali su ih ili neposredno od sultana ili od njegovih glavnih zakupaca prihoda od carina i hasova u cijeloj oblasti, i obavezivali se da e u odreenom roku isplatiti predvienu sumu novca.27 Meutim, usljed oskudice novca

Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 253-254. Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti Synopsis, ZagrebSarajevo 2006, str. 354. Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 317. Isto, str. 318. Milan Ivanovi, Prilozi za istoriju carina u srednjevekovnim srpskim dravama, Spomenik SAN, XCVII, Beograd 1948, str.

25 26

1-61; Desanka Kovaevi, Razvoj i organizacija carina u srednjovjekovnoj Bosni, GDI BiH, 6, Sarajevo 1954, str. 229-248. D. Kovaevi-Koji, Gradska naselja, str. 250-251. Vie o tome: Vesna Miovi, Dubrovaka Republika u spisima osmanskih sultana: s analitikim inventarom sultanskih spisa serije Acta Turcarum Dravnog arhiva u Dubrovniku, Dravni arhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005.

54

POVIJESNA ITANKA

u opticaju, to je bio neophodan uslov za iole normalan razvitak trgovine, esto nisu bili u stanju da Osmanlijama u roku isplate obavezne sume, koje ni sami od svojih dunika na vrijeme ne bi naplatili. Sultan je za njihove dugove smatrao odgovornom dubrovaku vlast i zahtijevao od nje da od svojih graana, zakupaca carine, naplati potraivanja njegove blagajne ili da sama plati i poslije pokree postupak tih dunika. Dubrovaka vlast je tada dolazila u takve situacije da je morala pomiljati i na zabranu zakupljivanja osmanskih carina, kako bi se izbjegle stalne sultanove intervencije i zahtjevi. Dubrovani koji su zakupljivali carine i carske hasove (u ovom sluaju rudnike) vodili su knjige prihoda i zaduenja tetrade.28 Sedamdesetih godina XV stoljea, u zakupu osmanskih carina najvie se spominje ime dubrovakog trgovca ivana Pripinovia. Nakon to je razvio posao sa otkupom crvca u foanskom kraju, jo u vrijeme vlasti hercega Stjepana, ivan je poetkom sedme decenije XV stoljea drao u zakupu carinu na crvac u Bosni. U tom smislu postoji i ugovor koji je sklopio s Ivanom Grubanoviem, zvanim Lapor, knezom Trepe, te Ajasom, eminom Kuuk Alije iz Dimitrovice. Predmet ovog ugovora je zapravo otkup prava na zakup carina u Bosni u trajanju od dvije godine. Njih dvojica su, u svojstvu osmanskih zakupaca carina (amaldara), zakljuili ugovor sa ivanom u kojem se ovaj potonji obavezao isplatiti 666 zlatnih dukata na ime berata, koji imaju od Porte na ime zakupa carine. U istom ugovoru, ivan se obavezao kako e ovoj dvojici isplatiti dodatnih
27

400 dukata za trud i trokove koje su podnijeli dolazei u Dubrovnik. Osim toga, izjavio je da je na Portu poslao 500 dukata. Ugovor je zakljuen u Dubrovniku u prisustvu kneza i Malog vijea. Zakljuivanju tog ugovora bio je prisutan i Kasum Krupnikovi, au sa Porte. Vlast je, za svaki sluaj, naredila da se stavi sekvestar na ivanov crvac, koji je bio deponovan u Dubrovniku. Ovaj ugovor je realizovan 17. avgusta 1476. godine.29 Godinu dana nakon osnivanja Hercegovakog sandaka (1470), ivan je od prvog hercegovakog sandakbega Hamza-bega, 21. maja 1471. godine, otkupio prava na prikupljanje carina. U ugovoru zakljue-

Tako su nakon smrti ivanovog brata ure od Senata traile da nadoknadi 7.000 dukata duga na ime zakupa carine.31 Zbog toga je stavljen sekvestar na urinu imovinu, dok se ne rijei pitanje nasljedstva; tada se pod sekvestrom nala i izvjesna koliina crvca koja se zatekla u urinoj kui. Senat nije uvaio prijedlog sarajevskog kadije iz decembra 1476. godine da se imovina oslobodi sekvestra i naloio svojim poklisarima na Porti da rasprave to pitanje o troku ivana. Oni vjerovatno nisu obavili posao, jer je poetkom februara 1477. godine u Dubrovnik stigao au sa ivanom, kako bi naplatio sultanova potraivanja. Nakon niza peripetija koje su

Meu ljudima iz Bosne, koji su svoju sreu traili u Dubrovniku, bio je i trgovac Pripin ivanovi, koji je u Dubrovnik doao oko 1440. godine. Zabiljeeno je da je imao trojicu sinova: Radonju, uraa i ivana. Ovaj posljednji je postao uspjeni trgovac, o ijem uspjehu govori i podatak da je ve nakon petnaest godina od nastanjivanja u Dubrovniku (1455) ivan Pripinovi uao u krug vrlo utjecajnih trgovaca, lanova trgovakog esnafa Antunina.
nom sa Hamza-begom stoji da je ivan otkupio carine u Foi, Goradu i Cernici za 70.000 aki, uz obavezu otplate te sume u tromjesenim ratama.30 ivan nije sam zakupljivao carine. U jednoj biljeci iz 1472. godine vidi se da mu je kompanjon bio i Nikola Radii. Ipak, u navedenom periodu je, izgleda, najvie radio sa bratom urom i sinom Kristofanom. Posao sa carinama je bio izuzetno isplativ, ali je u realizaciji naplate potraivanja bilo veih problema, zbog ega su osmanske vlasti kao zainteresovana strana morale esto intervenisati.
28 29

nastale iz razloga to ivan nije mogao nai adekvatne jemce za isplatu duga, Senat mu je dozvolio da izveze iz Dubrovnika so, kako bi doao do sredstava. ivan se dodatno obavezao da e za izvezenu so uvesti olovo iz bosanskih rudnika. Poto je uivao svojevrsni diplomatski imunitet, on je pod oruanom pratnjom otpraen do osmanske granice, gdje ga je doekao au.32 U julu 1477. godine ivan je nekako uspio isposlovati s Osmanlijama da se isplati dug od 1000 dukata na ime zakupa carine. O tome svjedoi hudet kojeg je izdao sarajevski kadi-

U vrijeme sultana Mehmeda II ustanovljen je sistem sakupljanja prihoda putem davanja dravnih dobara u jednogodinji zakup koji se oznaavao terminom iltizam. Cijena jednogodinjeg zakupa bila je unaprijed tano utvrena, a naplaivana je u novcu, u vidu pauala za jednu godinu. Ovakav nain plaanja oznaavan je arapskim terminom mukata, to doslovno znai ono to je odsjeeno (odsijekom), pa se stoga i odreeno dravno dobro, koje je pod tim uslovima dato u zakup, oznaavalo istim terminom, mukata. Vie o tome Avdo Sueska, Malikana, Prilozi za orijentalnu filologiju (POF) VIII-IX, Sarajevo 1958-59, str. 111.

30

31

32

Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 316. Mihajlo Dini, Trepa u srednjem veku, u: Iz srpske istorije srednjeg veka, Equilibrium, Beograd 2003, str. 677-678. Glia Elezovi, Turski spomenici, knj. I, sv. 1., br. 10, SKA, Beograd 1940, str. 153-154. Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, I/II, Dubrovnik i susedi njegovi, Srpska kraljevska akademija, BeogradSr. Karlovci 1934, str. 265. Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 319.

BEHAR108

55

POVIJESNA ITANKA

ja Numan ibn Jakub 22. jula 1477. godine. Dokument je glasio na ime ivanovog sina, bosanskog amaldara Kristofana ivanovia, koji je zajedno s ocem bio zakupac carine.33 Meutim, time ivanovi dugovi nisu bili izmireni. Na veliko negodovanje Senata, dolazio je i u julu i novembru 1477. godine, najprije sa auom Hajrudinom, a poslije i sa auom Ajasom, da pokrene postupak za povrat preostale bratovljeve imovine. Senat je pred osmanskim slubenicima krio svoje neraspoloenje i pristao na prodaju urine kue i ostale imovine, ostavljajui urinim nasljednicima i njihovim tutorima pravo da protiv ivana pokrenu postupak, ako budu smatrali da urini odnosi sa ivanom u zakupu amaldarije nisu raieni.

carine. Tom prilikom je izjavio da dubrovaka vlast pristaje da proda ili zaloi ivanovu imovinu, kako bi sultanu bili isplaeni dugovi. Osim toga, traili su da im se i ivan lino preda, kako ubudue za njegove postupke ne bi bila okrivljena dubrovaka vlast. Niko se nije usuivao uzeti u zalog ivanovu kuu i imovinu, iz straha od novih sultanovih potraivanja za ivanove dugove. S druge strane, ivan i njegov sin Kristofan nisu uspijevali da od dunika, kojih je bilo na svim stranama, naplate svoja potraivanja, pa nisu mogli da odgovore obavezama prema sultanovoj blagajni, pa je sultan onda traio nadoknadu od dubrovakih vlasti. Tako je u martu 1477. godine registrovano kako Bogumio vahoturach

U dijelovima Balkana koje su osvojile Osmanlije, Dubrovani su stupali u slubu kao zakupci carina i rudnika, kao i kod prijanjih vlasti. Budui da su i dalje predstavljali najvaniji trgovaki i kreditni faktor, i osobe sa najvie prakse u poslovima vezanim za robnonovanu privredu, bili su neophodni i Osmanlijama, kako bi svojim aktivnostima to bre normalizovali privredne tokove u regionu.
ivanu su u drugoj polovini 1477. godine u dva navrata, uprkos zabrani izvoza, dozvolili da isporui 280 pea tkanine, kako bi doao do sredstava kojima bi izmirio obaveze prema Porti. Tom prilikom je raistio svoje raune s poslovnim ortacima Andrijom i Franom Sorkoeviem i s urom Stojkoviem, te priznao njihova potraivanja. Nakon toga je, zaloivi svoju veliku kuu, kod njih uzeo kredit kako bi izmirio dugove prema sultanskoj blagajni.34 U novembru je knez pozvao u Malo vijee ivana i oba aua te amaldara Isa Balija, koji je pred dubrovakim kapijama naplaivao
33

di Chuoniza duguje izvjesne stvari dubrovakom trgovcu Pripinoviu.35 U drugom sluaju je zabiljeeno kako Ratko, koji je kao ivanov emin prodavao njegovo olovo, nije platio dug od 3.000 dukata. Zbog toga je sultan poslao aua Kasuma u Dubrovnik sa zahtjevom da se proda Ratkova imovina i preda auu.36 Kako su se kasnije odvijali dogaaji nije mogue tano utvrditi, jer nedostaju zapisnici odluka Vijea umoljenih u periodu od oktobra 1478. godine, pa sve do jula 1481. godine.37 Informacije o tome ta se deavalo sa ivanom i njegovim sinom zabiljeio je Nikola Ranjina u svojim Ana37

lima. U opisu dogaaja iz 1479. godine Ranjina je zabiljeio da su se Dubrovani obavezali isplatiti Porti sve ivanove i Kristofanove dugove, koji su tada iznosili basnoslovnih 11.250 dukata. Osim toga, dubrovaka vlast se obavezala i na isplatu dodatnih 3.000 dukata, pod uslovom da im se ivan i njegov sin isporue. Njih dvojica su vjerovatno u to vrijeme bili u Foi, gdje su bili dovoljno blizu Dubrovnika da obavljaju posao, a opet dovoljno daleko da ih ne zatvore i ne bace u tamnicu. ivan je bio siguran u svoju i sinovljevu poziciju, jer je imao dobre veze i poznanstva meu osmanskim zvaninicima. Meutim, ovaj put je oigledno precijenio svoje diplomatske sposobnosti, jer su dubrovake vlasti na kraju uspjele ishoditi njihovu deportaciju s osmanskog teritorija i predaju. ivan i Kristofan Pripinovi su islijeeni istog dana kada su dovedeni u Dubrovnik, a zatim pogubljeni i u dakovima baeni u more iza Lokruma. Radi isplate njihovih dugova Ranjina je u svojim Analima naveo da su Dubrovani rasprodali njihovo imanje, ali kako to nije bilo navodno dovoljno, morali su dodati novca iz dravne blagajne.38 Osim nepokretne imovine koju je imao u Dubrovniku, ivan je imao veu zemljinu parcelu u Foi, koja je bila na veoma atraktivnom mjestu. Spomenuti zemljini posjed u Foi je registrovan u defteru iz 1477. godine, u kojem postoje dvije biljeke. U biljekama stoji zapisano kako je, prema instrukcijama Porte, za potrebe irenja grada nareeno izuzimanje zemlje koja je bila u posjedu Dubrovana ivanu (Dubrovniklu Jivan iftlii), a da se on za to obeteti davanjem jedne parcele vinograda.39 Nakon ivanove smrti spomenuti ifluk je prodat Dubrovaninu Ivanu

34 35 36

Hazim abanovi, Dvije najstarije vakufname u Bosni, POF II/1951, str. 14, bilj. 5. Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 319. Desanka Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, str. 156. Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, str. 265; iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive, GZM XXIII, Sarajevo 1911, str. 53-54.

38 39

Veljan Trpkovi, Vilajet Primorje, GDI, godina XIV, Sarajevo 1964, str. 234, bilj. 13. Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 320. Babakanlk Osmanl Arivi, Tapu Tahrir Defteri (BOA, TD) 5, str. 138. i 304; Ahmed S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut, Sarajevo 1985, str. 174. i 360.

56

POVIJESNA ITANKA

Miotoeviu na Zapoljaku, koji je nakon kupovine vinograd dao bosanskim franjevcima na upotrebu.40 Ovaj nekadanji ivanov posjed u Foi spominje se u defteru iz 1519. godine.41 U prijepisu istog deftera stoji da je da je to Ivanov ifluk (Ivan iftlii),42 kao i u defteru koji je nastao sljedee godine.43 Bivi ivanov ifluk se navodi i u defteru iz 1528. godine, ali se kao ime vlasnika spominje Ivani.44 Zadnji put se ovaj ifluk spominje u defteru iz 1530. godine kao vlasnitvo Ivanovo.45 Budui da je naplata Kristofanovih potraivanja jo uvijek sporo ila, sultan je u avgustu 1479. naredio kadijama Sarajeva i Drine da ispitaju sva njegova potraivanja. Nareeno je i auu Mustafi da sakupi novac od njegovih dunika i preda ga Dubrovanima, jer se dubrovaka vlast obavezala na isplatu svih dugova spomenutih zakupaca.46 Zaostale dugove oca i sina dubrovaka vlast je plaala odsijekom. aui s Porte vie puta su dolazili sa sultanovim pismima da osiguraju isplatu zaostale sume. Kada je poklisar ivan uki 1481. godine odnio na Portu 2.000 dukata na raun Pripinovievog duga, sultan je zahtijevao da se isplati i ostatak duga. Zbog toga su dubrovaki poklisari 1482. godine, osim haraa, predali sultanu i 1.800 dukata na ime Kristofanovog duga.47 Kako su Dubrovani i 1484. godine otezali sa plaanjem Pripinovievog duga, sultan je jednostavno od novca koji su donijeli na ime haraa otpisao ivanove i Kristofanove dugove, a za taj iznos je zaduio dubrovaku vlast
40 41 42 43 44 45

kao dio neisplaenog haraa. 48 *** Jedna od djelatnosti kojima se ivan bavio bila je i otkupljivanje ljudi iz ropstva. Inae, praksa zarobljavanja i prodaje robova u Bosni, ali i drugim dravama srednjovjekovlja, bila je neto sasvim uobiajeno. Iako su crkvene i dravne vlasti naelno osuivale praksu dranja ljudi u ropstvu, preutno su, ipak, putale da se robovi dre kao svojina i da se njima trguje ukoliko nisu pripadnici jedne od ortodoksnih crkava.49 Nakon pada Bosne pod osmansku vlast, praksa odvoenja ljudi u ropstvo sa ciljem prodaje i ostvarenja trgovake dobiti je i dalje nastavljena. Osmanske trupe su esto vrile upade daleko na zapad i esto se vraale sa plijenom i robljem.50 Dubrovani koji su se kretali po Osmanskoj dravi donosili su vijesti o zarobljenicima s kojima bi se susreli ili o kojima bi neto uli. Te vijesti su saoptavali njihovim roacima, koji su onda dolazili u Dubrovnik kako bi poduzeli odreene mjere za njihovo spaavanje. Budui da je ivan bio jedan od onih dubrovakih trgovaca koji su uspostavili veze sa Osmanlijama, i on je koristio svoja poznanstva na jednoj i drugoj strani, te posredovao u poslovima otkupa ljudi. Oslobaanje roblja predstavljalo je znaajnu i sloenu finansijsku operaciju. Kako bi se definisali odnosi i materijalne obaveze izmeu zainteresovanih strana, uglavnom lana porodice i trgovca angaovanog za otkup, sklapani su ugovori. Sauvan je relativno

mali broj registrovanih ugovora koji govore o oslobaanju roblja od Osmanlija. Razlog za to je jednostavan posao se zavravao usmenim dogovorom. Iz sadraja sauvanih ugovora moe se saznati kako su u ropstvo dospijevale, osim odraslih mukaraca, i ene s djecom, pa ak i mala djeca od tri godine. U tekstu ugovora nije uvijek bila izdvojena suma koja se striktno odnosi na cijenu otkupa. Naveden je ukupan iznos koji se trebao platiti osobi koja se obavezala da e otkupiti osobu iz ropstva. Sume koje su navedene u ugovoru esto su ukljuivale razliite stavke, poput zarade posrednika, njegovih putnih trokova, kao i putnih trokova osloboene osobe, vrijednost hrane koju bi posrednik pribavljao osobi u vrijeme dok je jo bila u ropstvu, trokova za odijevanje pri povratku, itd.51 Svaki od zarobljenika je mogao biti otkupljen iz ropstva. Nisu postojale tano utvrene cijene robova niti je postojala konkretno definisana kategorizacija robova pri otkupu. Visina otkupa iskljuivo je zavisila od drutvenog statusa i imovinskog stanja svakog zarobljenika pojedinano.52 Tako je zabiljeeno da je utvreni iznos otkupa za pojedine zarobljenike iz Udina, Bergama, Vience, Mantove, Padove, Napulja i drugih gradova bio razliit. Cijena je bila utvrena tek nakon to je Porta utvrdila njihovo imovno stanje.53 U jednom od sauvanih ugovora ostalo je zabiljeeno kako je ivanovim posredovanjem iz zarobljenitva otkupljen Pavle Vardi. Za njegov

46 47 48

49

Bogumil Hrabak, Foa do kraja XVIII veka, str. 46. BOA, TD 1076, str. 3; BOA, TD 76, str. 7. BOA, TD 76, str. 7. BOA, TD 91, str. 8. BOA, TD 150, fol. 9. 167 Numaral Muhasebe-i Vilayet-i Rum-ili Defteri (937/1530), T.C. Babakanlk Devlet Arivleri Genel Mdrl, Ankara 2004, str. 455. Glia Elezovi, Turski spomenici, str. 180-181. Isto, str. 187. Dravni arhiv u Dubrovniku (DAD), Acta et Diplomata, sv. 1, br. 23; Ljubomir Stojanovi, Stare srpske povelje i pisma, str. 294-295. Anto Babi, Drutvo srednjovjekovne bosanske drave, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, I, Drutvo i privreda srednjovje-

50

51 52

53

kovne bosanske drave, ANUBIH, Sarajevo 1987, str. 69-78. Ignacij Voje, Problematika turskih provala u slovenake zemlje i organizacija odbrane u XV i XVI veku, Istorijski asopis, br. XXV-XXVI, Istorijski institut, Beograd 1979, str 117-131; Maria Pia Pedani, Turkish Raids in Friuli at the End of the Fifteenth Century, in (ed.) M. Kochbach, G. Prochaska-Eisl and C. Romer, Acta Viennensia Ottomanica, Institut fr Orientalistik, Wien 1999, str. 287-291. Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 331-332. Ransom Slavery along the Ottoman Borders (Early FifteenthEarly Eighteenth Centuries), edited by Gza Dvid and Pl Fodor, Brill, Leiden-Boston 2007, str. 147-150. iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive, GZM, XXIII, Sarajevo 1911, str. 61-62.

BEHAR108

57

POVIJESNA ITANKA

otkup Osmanlije su traile veliku sumu novca, ak 800 dukata. Sudei po visini otkupa, oni su sigurno znali da ova osoba ima visok drutveni status i da je bogat. Prvobitno je na njegovom oslobaanju bio angaovan Jakov Buni. S obzirom na to da je iznos otkupa bio velik, Vardieva ena je donijela u Dubrovnik njihovu najvredniju imovinu dukate, haljine i srebrene predmete. Nakon to je Jakov Buni preuzeo na sebe obavezu da oslobodi Vardia, sve te stvari su prodane kako bi se mogli podmiriti svi trokovi. Vjerovatno zbog nemogunosti da uspjeno zavre dogovoreni posao, sainjen je novi sporazum. U tom sporazumu stoji kako su sve zainteresovane strane saglasne da se ovaj posao preda ivanu Pripinoviu, koji je na kraju uspio otkupiti Pavla od Isa-bega.54 Prema jednom hudetu, koji je izdao Isa-beg 13. muharrema 871. godine (25. 08. 1466.), stoji zabiljeeno: Pritealac lista, nevernik po imenu ivan na ime otkupa zarobljenog nevernika Pavla Vardia donese 550 zlatnih dukata i predade. Ostade kod njega na dugu 250 zlatnih dukata.55 Osim posredovanja prilikom otkupa ljudi iz zarobljenitva, Dubrovani su bili angaovani i na poslovima razmjene zarobljenika. ivan je imao i takvih iskustava, jer je sudjelovao u jednoj prilino sloenoj razmjeni zarobljenika. Naime, hrvatskom vlastelinu Ivanu Markoviu Osmanlije su zarobile enu i odvele je kao robinju u Sarajevo. Kako bi je oslobodio, Ivan je dogovorio da mu hrvatski ban Pavle Tar ustupi jednog osmanskog zarobljenika po imenu Mustafa. Prema dogovorenim uslovima razmjene, mogue je neosporno utvrditi kako ovaj Mustafa nije bio tek obini zarobljenik ve ugledna linost. Naime, dogo54 55 56 57

voreno je da Isa-beg Ivanu vrati enu i plati dodatnih 500 dukata kako bi dobio natrag Mustafu. ivanov opunomoenik Ratko Vukosali je 16. septembra 1470. godine doveo u Dubrovnik Markovievu enu, koju je predao zajedno sa 300 dukata. Nakon toga je preuzeo Mustafu kojeg je vratio osmanskim vlastima. Razmjena zarobljenika je time bila okonana, a Ivanu Markoviu nije isplaena prvobitno dogovorena suma. Ostaje nejasno jesu li neke odredbe ugovora promijenjene ili je i njemu Pripinovieva poslovna kua ostala duna 200 dukata.56 Kao mogui razlog eventu-

dakbegu Bosanskog ili Hercegovakog sandaka pa do posjeta u kojima su dubrovaki poklisari imali zadau da od osmanskih vlasti ishode odreenu odluku ili pisani akt. Dubrovani su imali svoje ljude irom Balkana, bilo kao stalno naseljene porodice koloniste ili kao trgovce sa privremenim boravkom. Zbog toga su predstavljali odlian izvor informacija. Sve obavjetajno interesantne informacije su mogle posluiti ili u ratne ili diplomatske svrhe. Prava informacija predstavljala je izuzetnu dragocjenost kojom su Dubrovani mogli osigurati politiku naklonost ili

Koristei svoja poznastva i veze sa Osmanlijama, ivan je najvjerovatnije imao prilike uti mnogo informacija koje su u obavjetajnom smislu mogle biti od izuzetne vanosti dubrovakoj vlasti. Stoga ne udi to postoje pisane vijesti iz kojih se nedvosmisleno moe zakljuiti kako je i ivan makar jedno vrijeme bio ukljuen u obavjetajnu djelatnost za potrebe dubrovake vlasti.

alne promjene ugovora, u stavci koja se odnosi na isplatu dodatnih 500 dukata, bila je personalna promjena na mjestu rukovodeeg u Bosanskom sandaku. Tada je na mjesto bosanskog sandakbega, umjesto Isa-bega, postavljen je Ajas-beg.57 *** Osim trgovine, Dubrovani su esto obavljali i razliite diplomatske aktivnosti za svoju vlast. Te aktivnosti su, nakon uspostave osmanske vlasti, znaile este posjete osmanskim pokrajinskim namjesnicima sandakbegovima, ali i este odlaske na Portu. Ovi susreti s osmanskim zvaninicima bili su razliite prirode, poevi od kurtoaznih posjeta u kojima je izraavana dobrodolica san-

materijalnu korist. Stoga ne udi da su pojedini trgovci vane informacije prosljeivali vlastima u Dubrovniku, a ovi, prema potrebi, dalje na Zapad. Dubrovani su slali informacije i u suprotnom smjeru ali, koliko je dosad poznato, u manjoj mjeri. 58 Koristei svoja poznastva i veze sa Osmanlijama, ivan je najvjerovatnije imao prilike uti mnogo informacija koje su u obavjetajnom smislu mogle biti od izuzetne vanosti dubrovakoj vlasti. Stoga ne udi to postoje pisane vijesti iz kojih se nedvosmisleno moe zakljuiti kako je i ivan makar jedno vrijeme bio ukljuen u obavjetajnu djelatnost za potrebe dubrovake vlasti. Za takvu tvrdnju postoje najmanje dvije dokume-

Isto, str. 334. Glia Elezovi, Turski spomenici, str. 72-73. Ivan Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 335. Isa-beg Ishakovi se posljednji put spominje u jednoj biljeci u sumarnom defteru iz 1468/9. Biljeka u kojoj se spominje napisana je u drugoj dekadi mjeseca evvala 874. godine (13. - 20. 04. 1470). Na poloaju bosanskog sandakbega spominje se Ajas-beg

58

ve 20. aprila 1470. godine. Uporedi: Ahmed, S. Alii, Sumarni popis sandaka Bosna iz 1468/1469, Islamski kulturni centar, Mostar 2008, str. 101. i Ivan, Boi, Hercegovaki sandak-beg Ajaz, Zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Beograd 1948, str. 64. Mirjana Poli Bobi, Meu kriom i polumjesecom: dubrovake dojave panjolskome dvoru o Turcima u XVI. stoljeu, Naklada Ljevak, Zagreb 2000.

58

POVIJESNA ITANKA

ntovane informacije iz kojih se nedvosmisleno moe iitati njegova pijunska djelatnost. Nakon to su Osmanlije predvoene sultanom Mehmedom II el-Fatihom prele Drinu, u maju 1463. godine, i tako poele osvajanje Bosne, dubrovakim vlastima su trebale hitne informacije o pravcu djelovanja osmanske vojske, kao i uopte vijesti o stanju na terenu u novonastalim okolnostima. U tom smislu je Dubrovako vijee umoljenih, krajem maja, odluilo u Bosnu poslati ivana koji je, uprkos zabrani kretanja ljudi i transporta robe, iz Dubrovnika poslan u unutranjost Bosne da prikuplja podatke o turskoj vojsci.59 Na drugom mjestu je zabiljeeno kako je ivan slao vijesti dubrovakim vlastima iz Bosne i drugih dijelova Balkana. U pismu koje je pisao svom bratu poetkom oktobra 1473. godine naveo je, izmeu ostalog, i podatke koje mu je obznanio neki Bartolomeo. On u pismu kae da je ta osoba prilikom susreta sa tadanjim bosanskim sandakbegom Ajas-begom ula da ga je jedan od osmanskih prineva iz stare prijestonice Jedrena obavijestio kako je u jednom od vojnih sukoba poginuo rumelijski beglerbeg Murat, zajedno sa jo trojicom sandakbegova. Ovu vijest su Dubrovani proslijedili Mleanima.60 Ovi podaci, kao i podaci iz strune literature koja se bavila pitanjem dubrovake pijunae, vie su nego dovoljni da se moe realno pretpostaviti da je ivan bio samo jedan u nizu pojedinaca koji su sainjavali pijunsku mreu Dubrovana. Oni su koristili svaku priliku i mogunost da prikupe vrijedne informacije, koje su prosljeivali svojoj vladi u Dubrovnik. Dubrovaka vlast je, prema potrebi, iste prosljeivala na Zapad, prvenstveno Mlecima i papi. Ostaje otvoreno pitanje o tome je li i Osmalijama dostavljao informacije koje su
59 60

njima bile od koristi. Na osnovu svega navedenog, moe se zakljuiti kako su odnosi izmeu Dubrovnika i Bosne u najveoj mjeri poivali na trgovakim vezama. Odnosi izmeu Dubrovnika i zalea nisu poremeeni ni nakon to su Osmanlije zauzele Bosnu. tavie, oni Dubrovani, koje je odlikovala hrabrost, otroumnost i sklonost diplomaciji, uspjeli su izgraditi znaajne pozicije i stei veliko bogatstvo. Te pozicije su im omoguavale ne samo da obnove svoje trgovake poslove nego i da ih unaprijede. U novonastalim politikim okolnostima oni su do-

vno, uz odgovarajuu nadoknadu. Uprkos svemu nabrojanom, ivan je zapao u finansijske probleme, jer nije mogao naplatiti svoja potraivanja. Zajedno s njim, u istom problemu su se nali njegov brat uro i sin Kristofan, koji su mu bili poslovni partneri. Njegova agonija je imala tragian zavretak. Nakon to su ga osmanske vlasti zajedno sa sinom Kristofanom, uz nadoknadu od 3.000 dukata, isporuile Dubrovanima, istog dana mu je izreena smrtna presuda koja je odmah i izvrena. Ostaje nepoznato jesu li pogubljeni iskljuivo zbog duga jer je ta pojava bila i dalje prisutna

ivan je bio siguran u svoju i sinovljevu poziciju, jer je imao dobre veze i poznanstva meu osmanskim zvaninicima. Meutim, ovaj put je oigledno precijenio svoje diplomatske sposobnosti, jer su dubrovake vlasti na kraju uspjele ishoditi njihovu deportaciju s osmanskog teritorija i predaju. ivan i Kristofan Pripinovi su islijeeni istog dana kada su dovedeni u Dubrovnik, a zatim pogubljeni i u dakovima baeni u more iza Lokruma.

bili ogromno trite na koje su mogli plasirati razliitu robu, ali i priliku da pod povoljnim uslovima otkupljuju sirovine i proizvode koji su bili traeni na tritima Zapada. Jedan od tih trgovaca bio je i ivan. Zahvaljujui svojoj umjenosti, uspio je izgraditi vlastitu trgovaku mreu, koja je u jednom periodu bila toliko jaka da se pri rjeavanju odreenih nesporazuma mogao pozvati i na autoritet samog sultana. Zbog ugleda i veza koje je imao i kod Dubrovana i kod Osmanlija, esto je bio u diplomatskim misijama as za potrebe jednih, as drugih. Stalna komunikacija sa osmanskim funkcionerima omoguavala mu je uvid u neke informacije koje je povremeno slao u Dubrovnik. Osim toga, svoju poziciju kod Osmanlija koristio je i da izbavi ljude iz ropstva, nara-

Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti, str. 354. Vientije Makuev, Istorijski spomenici junih Slovena i okolnih naroda, knj. II, Beograd 1882, str. 96-98.

kod osoba koje su se bavile otkupom carina ili je po srijedi bilo neto sasvim drugo, jer su nestali zapisnici odluka Dubrovakog vijea umoljenih iz tog perioda. Dodatnu sumnju predstavlja i injenica da su im tijela nakon izvrenja smrtne presude strpana u vree i baena u more, jer je bilo za oekivati da makar ivan, kao lan Antunina, bude pokopan kao i ostali lanovi u blizini Crkve sv. Antuna. Oito je i ovaj postupak dubrovakih vlasti imao izvjesnu simboliku, ali i poruku drugima. Na osnovu pojedinih detalja iz ivanove ivotne prie mogue je primijetiti koliku su vanost imali dubrovaki trgovci u unapreivanju i izgradnji ukupnih odnosa izmeu Dubrovnika i Bosne. Njihova uloga je bila mnogostruka i nije znaila samo razmjenu roba i vrijednosti, nego je doprinosila izgradnji boljih odnosa i meusobnog razumijevanja.
Preuzeto iz Prilozi za orijentalnu filologiju, Vol. 61, 1-504, Sarajevo, 2012.

BEHAR108

59

KOLUMNA

centar za urgentnu medicinu

Pie: Filip Mursel Begovi

Hrvatski dravljanin ima harem od 40 Turkinja

Svaki musliman Bonjak u Hrvatskoj moe imati najmanje 40 Turkinja u svom beharli haremu. Ja ih imam 40 i nitko mi nita ne moe. Hrvati su na to pristali jer radije nau neumjerenu glad za belajima utae Turkinjama, nego da se, ne daj Boe, prometnemo u teroriste.

ospon Begovi, jel su stvarno muslimaneci imali tolko ena?, glupavo me priupita sumjetanin u malom mjestu blizu Zagreba, nakon to je pogledao novi nastavak turske serije Sulejman Velianstveni. I ne samo seriju, jer u Hrvatskoj (i ire) odnedavno izlaze i trivijalni romani u nastavcima na temu Sultanovog harema. E, pa dosta je bilo tih turskih serija, tog patetinog i lanog osmanizma, velianstvenih sultana i njihovih enskinja. Jao, kako ste samo naivni. Gledate tursku sapunicu, sanjate i nadahnjujete se haremima, a ni ne slutite da hrvatski dravljanin Filip Mursel Begovi na svom posjedu u blizini Zagreba ima ak 40 Turkinja. To je toliko ekskluzivna vijest da e nadmaiti popularnost svake turske sapunjare. Ne mogu me ak ni uhapsiti, jer, em su Turkinje legalno kupljene, em je to nama muslimanima Bonjacima zagarantirano statutarnim manjinskim pravima, u lanku naslovljenim u se, na se i poda se. Svaki musliman Bonjak u Hrvatskoj moe imati najmanje 40 Turkinja u svom beharli haremu. Ja ih imam 40 i nitko mi nita ne moe. Hrvati su na to pristali jer radije nau neumjerenu glad za belajima utae Turki-

njama, nego da se, ne daj Boe, prometnemo u teroriste. One su njene, lomne, ne smijete ih dirati, ma ni pomicati jer umah uvehnu, poput krhkog cvijeta su. Meutim, Turkinje iz harema Mursel-

O meraka, o Allahu Uzvieni, hvala ti na darovima ovim dunjalukim! Hvala Ti, o, Ja Rabbi, to iz Svoje raskoi stvori Turkinje i posla ih nama Bonjacima da u njima uivamo. Hvala ti Boe to na jednog Bonjaka posla 40 Turkinja. One su sablanjivo lijepe, no, nisu od velike pameti, al tko za pamet pita kad se Turkinja Bonjaku sprema za sofru.
age Begovia vole da ih se golica pod pazuhom, pa se srameljivo kikou. Dodue, primijetio sam njihov usiljeni i tupavi smijeh, jer znaju one to ih eka. Polahko, kaem im, treba priekati da sazrijete pa da budete oble, crvene, jedre, a kada se ponete nadimati od zrelosti i miomirisa, kada me od vaeg uljnog afrodizijaka

pone hvatati nesvjestica i snohvatica, bacit emo se mi na poso, zajedno emo se od miline rasprsnuti. Uostalom, neu izjedati ni jednu Turkinju koja je zelena, nezrela i maloljetna. Da, te zamamne Turkinje, samo su moje, gledam ih i ve jedem oima, slina mi na usta curi od rijei moje su. Prizor je to od kojega zastaje dah, kada je njih 40 na okupu, jedna do druge, a sve su srcolike i ekaju na mene, samo mene, da ih slatke i putene gnjeim svojim od udi ljepljivim rukama. Stvorene su samo za trenutak kada e meni pripasti, prvi i zadnji put. Iako sjede kao prave Turkinje one kao da su uzbibane, kao da razdragano njite, a odmah potom se propnu na svoje none peteljke i bacaju se sone u moj zagrljaj. uvam svoj harem Turkinja. 40 motoriziranih handar divizija ih uva, na megdan spremno. Jedino moja majka, Sultanija svih Turkinja, smije ui meu njih, da ih uzgaja, priprema za sina, da ih kupa i pere, kroji im dimije zelene, da ih poji i hrani. Moja majka zna to njen sin voli, a tko e bolje od nje - najslae je to majka pripremi. Ima jedna meu Turkinjama koju ponajvie pazi jer uplaila se bljeskavih plamenih iskrenja u mojim oima i topota mojeg sr-

60

KOLUMNA

ca, ula je gromove u mojem stomaku dok gledam najljepu od svih Turkinja. Sve ih uzmi, svih 39, ali, tako ti Boga Uzvienog, ovu ne diraj, ne ini zulum sine, ona je zadnja, nju u ti plaho marinirati maslinovim uljem, uz sir vlaiki, bit e ti slatka ko etenija. Od rahata, sine, pamet e izgubit. Ve vala ludim, ali majka se mora potovati, a ja bih najljepu odmah u svoj bosanski lonac strpo, ili u jufku umoto pa od Turkinje pitu jeo. Iako, majka mi ponekad dopusti da joj na sigurnoj distanci itam Bulbulistan Fevzije Mostarca ili da zapjevam O djevojko Anadolko budi moja ti, hranit u te bademima da mi mirie, polit u te ul erbetom da mi sevdie O meraka, o Allahu Uzvieni, hvala ti na darovima ovim dunjalukim! Hvala Ti, o, Ja Rabbi, to iz Svoje raskoi stvori Turkinje i posla ih nama Bonjacima da u njima ui-

svaku promjenu, opominjem majku Sultaniju da ih razdvoji, jer kad je sunce u zenitu Turkinje su u zejtinu, pa se oznojene i uljane taru jedna o drugu, a meni se od derta manta u glavi. Majka mi odgovara da mislim li ja koju enit il ih mislim samo izjedat, al ja sam gluh od ljubavi. Svih 40 u pojesti, jednu po jednu. Nita komijama neu dati jer Turkinje se

40 je broj ljubavi, iznikao iz turske zemljane maternice, iako ne moe ni Turska mati rodit to sve moe Bonjak od ljubavne jadi izjedat. Nema naroda na ovom dunjaluku ko Bonjaka. Nije nam ni 40 Turkinja dosta. Zato je Turska poela proizvoditi TV sapunice, lake je.

vamo. Hvala ti Boe to na jednog Bonjaka posla 40 Turkinja. One su sablanjivo lijepe, no, nisu od velike pameti, al tko za pamet pita kad se Turkinja Bonjaku sprema za sofru. Piem ljetopise o njima, sastavio sam kalendar sazrijevanja Turkinja, pratim ih dok rastu, pomno biljeim BEHAR108

ne dijele po hrvatskoj mahali, njih jedu samo nameraeni i gladni muslimani, a ostali neka gledaju sapunicu Sulejman Velianstveni i neka pohotno mataju kako je to natenane izjedati 40 Turkinja. 40 je broj ljubavi, iznikao iz turske zemljane maternice, iako ne moe ni

Turska mati rodit to sve moe Bonjak od ljubavne jadi izjedat. Nema naroda na ovom dunjaluku ko Bonjaka. Nije nam ni 40 Turkinja dosta. Zato je Turska poela proizvoditi TV sapunice, lake je. No, imam osjeaj kao da je Bonjake mati Turska izdala jer dijeli svoje intimne sapunaste tajne sa svima pa sad i ostali narodi uivaju u muslimanskim haremima. No, to bih ja gledao Sulejmanov harem kad imam onaj svoj i pun je Turkinja. Moda bi bilo bolje da su braa sa istoka irom Balkana otvorili urede za predrasude o Turcima nego da su sapunicama stvarali nove. Naime, ovakve TV-serije pridonose ve dugo prisutnim stereotipima o muslimanima, koje je zapoeo Hollywood poetkom 20. stoljea, a koji se sastoje od: harema, trbunih plesaica, nargila, deva namee se miljenje da muslimani ne znaju nita osim divaniti, iburiti, plesati trbune plesove i pohotno hvatati ene na ulazu i izlazu i prednjeg i stranjeg balkanskog sokaka. A moje Turkinje su tikve u bai koju njeguje moja majka. U naim krajevima nazivaju ih jo i stambolkama i misiraama. Bit e da je ta vrst sjemena tikve doista dola iz Turske pa zato i nosi takvo ime. Turkinja (bundeva ili tikva) je zdrava namirnica, lijei od eerne bolesti, gihta, reumatizma, pretilosti, problema prostate, a njeno ulje pomae protiv opeklina al nee vam pomoi da se rijeite predrasuda o muslimanima koje stvara jedna glupava sapunica. Jok. Kada malo bolje promislimo, ne lii li tikva na turban. Nije ni udo da je dobila naziv Turkinja. ta ste doista pomislili da Mursel moe mrsiti ruse kose 40 djevojaka Anadolka, ljubiti im medne usne i bijela lica. Aman da ih ale ne bi dale da ih mrsim i ljubim ja. Meutim, kad stavim tikvu stambolku na glavu moja majka Zlata mi kae da izgledam ko Sulejman Velianstveni u hrvatskom paaluku. Tamam, pravi paa spreman za ispau Turkinja.

61

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovi

Intervju: Aziz ef. Hasanovi

Razgovarao: Filip Mursel Begovi

Islamska zajednica e biti depersonalizirana

U ime redakcije Behara estitam vam na nedavnom izboru za novog muftiju i predsjednika Meihata u Republici Hrvatskoj. Va ivotni put nije bio nimalo lagan. Veliki dio lanova Vae obitelji je poginuo u Srebrenici. Ponad svih stradanja, Vi ustrajno zagovarate ljubav, mir i dobro. Kako vidite Vau ulogu i ulogu IZ-a kojemu ste na elu u hrvatskom drutvu? Zahvaljujem na lijepim estitkama povodom moga izbora za muftiju i Predsjednika Meihata u Republici Hrvatskoj. Moje podrijetlo iz Srebrenice obiljeilo je itav moj ivot i to to se tamo proivjelo ne smije se zaboraviti, pogotovo mi Srebreniani. No, ivot mora da ide dalje i meni se kroz izbor za muftiju i Predsjednika Meihata pruila ansa da promoviram univerzalne vrednote islama, a to je ono to se krije u samom korijenu rijei islam: ljubav, mir, otvaranje prema drugima, razumijevanje, snoljivost, to je pozivanje na sve ono to vodi ka napretku i boljitku. To ne znai da zaboravljamo ono to se dogodilo u Srebrenici ili da prelazimo preko toga. To znai raditi da se nikome i nigdje ne ponovi Srebrenica, u tom duhu odgajajui mlade narataje, ali promovirajui univerzalne poruke vrednote mira. Mir ne znai samo odsustvo rata, mir znai zajedniki izgraivati vrijednosti koje su za sve ljude od ope koristi i napretka. esto se mir pogreno razumijeva. elim da razumijevamo mir na nain da svatko pod vedrim nebom ima dovoljno prostora, da se svaije pravo tuje na najvei mogui nain, da se svatko u svom poslu osjea slobodno i da svatko za svoj posao ima i adekvatnu nagradu. Zatim, mir u dui koji donosi vjera, koja je temelj morala, estitosti, dostojanstva i odgovornosti, a nju upravo promiemo mi, predstavnici vjerskih zajednica, zajedno sa svim naim aktivistima. Poznat ste kao izniman organizator i animator. Jeste li i hoete li ita mijenjali u postojeim kadrovskim i organizacijskim strukturama Islamske zajednice Hrvatske? Ja sam u svom programu napravio jednu reorganizaciju rada Meihata IZ, kao najveeg vjerskog i administrativnog organa IZ u Republici Hrvatskoj, na nain da je utemeljeno osam Odbora koji e se baviti s osam razliitih djelatnosti koje provodi Meihat. Jedan od njih jeste Ured za davu i mlade, koji sam povjerio mr. Mirzi ef. Meiu. Smatram da je dava temeljna misija IZ-a i da zasluuje posebno mjesto unutar IZ-a. Naa mlade bi morala biti povezana uz davu, jer, bez iskrene dave naa mlade e se udaljiti od zajednice. Stoga sam u svojim prvim koracima ustrojio taj Ured koji ve funkcionira. Imamo i Ured za informiranje i izdavatvo koji bi trebao obavjetavati o radu IZ-a u svim njezinim segmentima i svim dogaanjima unutar nje. U sklopu toga je i aktivni web portal, ali mi smo u programu izrade asopisa IZ-a koji e se zvati Mimber to jest slubeno glasilo koje bi trebalo zaivjeti poetkom 2013. godine i u kojem bismo imali, pored informativnog, jednu odgojnu dimenziju za muslimane u Hrvatskoj i ire, kao i za nemuslimane koji ele dobiti informacije o islamu. Stalo nam je da predstavimo kulturu mnogih islamskih zemalja koja je ovdje manje-vie nepoznata i o emu postoji najvie upita. Mi smo pozvani i prozvani da pomognemo naem drutvu da bolje razumiju kulturnu raznolikost muslimanskih zemalja. Kad bi iz tih arolikih kultura istrgnuli islam, onda bi one ostale ispranjene od svojeg sutinskog identiteta. Tim asopisom elimo okupiti svu nau inteligenciju i ljude od pera koja moe doprinijeti zajednikom cilju. To nije asopis muftije i Meihata, ve je zamiljen kao asopis

62

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovi

svih muslimana u RH. Nadalje, formirali smo Ured za financijsko jaanje i infrastrukturno ulaganje, koji je potreban iz razloga to su ispred IZ-a mnogi projekti koje treba realizirati. Okupili smo struku da vode takve vane i znaajne poslove. Formirano je i Moralno etiko povjerenstvo koje bi trebalo izlaziti s konkretnim prijedlozima ako doe do povrede slube. Da ne bi morao muftija prebijati preko koljena mogua delikatna pitanja, potrebno je struno povjerenstvo koje e svoje nalaze transparentno donositi pred Meihat i muftiju. Napominjem da imamo i vjersku, prosvjetnu i naunu djelatnost, kao glavnu djelatnost IZ-a, koja e biti kvalitativno profilirana kroz rad posebnog Odbora. Pratimo i duobrinitvo i karitativne djelatnosti IZ-a. U protekloj godini smo servisirali preko 140 zatvorenika u zatvorima. U zatvoru Lepoglava odravamo i Duma namaz i Bajram namaz. Bilo je puno i bolesnika po bolnicama koje smo posjeivali. Imamo i Odbor za imovinsko pravne odnose, koji su na tragu praenja svih normativnih zakona u RH i usklaivanja naih akata koji se na njih vezuju, u svrhu potivanja zakona RH. Kroz ove odbore moemo unaprijediti na rad jer Meihat je administrativno tijelo koje donosi odluke, a svaki prijedlog ide na odbore koji donose svoje miljenje. U svakom sluaju, siguran sam da emo troiti manje vremena na usuglaavanja. Bonjaci se, po nekima, jo uvijek svode na vjersku skupinu. Ne ini li Vam se da jo uvijek nismo na zadovoljavajui nain uspjeli odvojiti naciju od vjere kao to je to sluaj sa gotovo svim evropskim demokratskim drutvima. Govorimo o univerzalnosti islama, koji je nadnacionalna kategorija, a znamo da ne postoji ekskluzivizam ni jedne nacije u islamu. Koliko je Vama nacija vana? Hvala na ovom pitanju. IZ u Republici Hrvatskoj je internacionalna zajednica koja u najveem dijelu okuplja Bonjake, zatim Albance, Rome, Turke, Arape i Hrvate koji se ute muslimanima. Kada se okupljamo u damiji i u vjerskim programima, mi se okupljamo kroz univerzalnu poveznicu islama, ne kao Bonjaci ili Albanci ili Turci itd., ve kao muslimani koji slijede Poslanika, a koji je poslan kao Poslanik svim ljudima na zemaljskoj kugli. Obzirom da je ulema nasljednik Bojeg Poslanika mi svoj demat moramo promatrati na taj nain. Kao profesor u medresi, na predmetu Imamet, stalno sam isticao jednu reenicu, ona glasi: Imam je svaiji i niiji. Znai, nitko nema ekskluzivu na imama, niti on moe ignorirati bilo koga. Onaj tko kae da stupa u namaz za imamom i imam ga tekbirom prihvaa ne moe se dogoditi da imam bilo koga privilegira ili da netko BEHAR108

istie svoje pretenzije na imama. To je pogrean pristup imamu i imametu. To ne znai da ja ne vrednujem nacionalno. To ne znai da neu isticati da sam Bonjak, ali u svojim vjerskim nastupima, gdje su prisutne ostale nacionalnosti, ne moe se moj govor svesti na isticanje bonjatva. To bi po meni bila zloupotreba moga mimbera i moje prilike da neto kaem. Mogu, u kontekstu neke poune prie, istaknuti tragediju Bonjaka, i trebam je istai, ili istaknuti neku tragediju Arapa, Turaka, Albanaca... i trebam ih istai, ali samo, kao to susreemo u Kuranu kazivanja o narodima koji su nekad bili, u smislu pouke iz koje vjernici

Ne znai da neu isticati da sam Bonjak, ali u svojim vjerskim nastupima, gdje su prisutne ostale nacionalnosti, ne moe se moj govor svesti na isticanje bonjatva. To bi po meni bila zloupotreba moga mimbera i moje prilike da neto kaem. * Ako muslimani ele biti imbenik u Europi, neophodno je da se dogodi internacionalizacija muslimanskih zajednica. * to se tie mijeanja vjere i nacije, treba dosta vremena proi da se to popravi. Osobno, nemam takvih problema.
imaju to za nauiti. Forsirati i svoditi zajednicu samo na nacionalnu, mislim da je pogreno. U Islamskom centru, na simpoziju Islam i muslimani u Europi, svoje sam izlaganje zavrio sa sljedeim preporukama: ako muslimani ele biti imbenik u Europi, neophodno je da se dogodi internacionalizacija muslimanskih zajednica. Bez toga se ne moe dogoditi institucionalno priznanje islama u Europi, nema anse. U tom kontekstu, svoenje zajednice muslimana na nacionalne zajednice, po meni je pogreno, jer to nije inio ni sam Poslanik. Hvala Bogu, u tome smo vie koraka unaprijed i

moemo sigurno u tome biti model i to moramo forsirati. Koliko je to mogue i je li to uope mogue je drugo pitanje. Sve kao da se svodi na nacionalno. U Njemakoj imate 2600 zajednica, posebno registrirane kao zaviajne zajednice. U Francuskoj imate moda jo i vie. Obzirom da nemaju jedinstvenu vertikalu, koja ih objedinjuje, drava Njemaka nema adresu na kojoj moe pokucati na vrata i razgovarati. U Hrvatskoj i BiH nemamo taj problem. Nae su zajednice internacionalne. Islamska zajednica u Hrvatskoj time moe biti primjer univerzalnog internacionalnog islama jer islam nije doao Muhammedu, a.s., da ga zadri za Arape, ni za bogate itd. to se tie mijeanja vjere i nacije, treba dosta vremena proi da se to popravi. Osobno, nemam takvih problema. Svjestan sam tko sam i to sam, svjestan sam svoje misije u ovom poloaju i prije. Bonjatvo je neto to je dio mene i ja dio toga. Ne mogu se odrei niti bonjatva niti svoje vjere, niti to elim. elim dati afirmativnu dimenziju i bonjatvu i islamu, jer su to dvije komponente koje me ine, to je moja samobitnost, moje odreenje, toga se ne stidim, dapae, to istiem. evko ef. Omerbai je netom nakon umirovljenja dao intervju za sarajevsko Osloboenje u kojemu kritizira preveliko uplitanje IZ BiH u tekuu politiku. Meutim, nije li i IZ Hrvatske, na elu sa muftijom Omerbaiem, esto morala diplomatski balansirati na labavoj ici hrvatske politike, posebice u devedesetima? Sve ovisi od odgovora na pitanje to je to politika. Nedavno sam bio na simpoziju kojega je organizirala Katolika crkva. Kardinal Bozani je elaborirao etrdesetak minuta teze koje se mogu saeti na reenicu: Sve je politika, politika nije sve. To me se iznimno dojmilo. U tome bi naao dosta odgovora na postavljeno pitanje. Puno je pitanja za nas u dravi i drutvu koji imaju predznak etikog i moralnog. Na sva pitanja etike i moralne dimenzije vjerske zajednice moraju dati svoj glas, moraju progovoriti. 2001. godine, u Hrvatskoj, 95% graana se izjasnilo da su vjernici. To znai da oni oekuju od svojih predstavnika ili poglavara da tite njihova vjerska i moralna prava, jer oni ih bolje razlikuju od obinog puka. Pitanja eutanazije, umjetne oplodnje, abortusa, istospolnih brakova... takvih problematinih pitanja ima podosta. Ona su prije svega etika i moralna pitanja i na njih se moraju prvo oglasiti vjerske zajednice, a zatim pravno-politike strukture drutva. U tom kontekstu vjerske zajednice su dune, po svom poslanju, da interveniraju bez obzira to e im se pripisati da se mijeaju u politiku i dravu. Naa je dunost da se oglasimo i da to prepustimo savjesti naih vjernika.

63

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovi

Nemamo instrumentarij da se mijeamo u dravni aparat i oni donose zakone. No, bili bi grjeni pred Bogom kada se o tome ne bi oglasili. Mudrost voenja zajednice, koju je imao moj prethodnik muftija evko ef. Omerbai, je neto to je njega tada krasilo i dalo mu kredibilitet u hrvatskom drutvu. Lako je bilo popeti se na mimber pa ispriati priu, a negdje ljudi ginu. Rjeenje je bilo pronai kompromis u kome e se zatiti ovjeka u nekom izbjeglikom kampu. Lako je biti pametan poslije bitke, ali tada pokazivati mudrost znailo je biti i vie nego hrabar. Mudrost uvijek ispliva na povrinu i pokae se uinkovitom. Bilo je onih koji su pokazivali hrabrost kroz priu, ali muftija Omerbai je pokazao mudrost kroz voenje, akcije, kroz konkretne korake i to mu bonjaki narod ne smije zaboraviti. Ovih dana sam listao dokumentaciju i korespondenciju iz tog vremena i zakljuio sam da su vremena bila doista teka. Muftija Omerbai nije sjedio nezaposlen i kad s njime razgovarate on e potvrditi da je najtei period bio onaj ratni. Nekadanjem reisu Ceriu, ve se uvrijeilo, mediji neprestano predbacuju preveliko uplitanje u politiku. Kontraargument jest da se politiari ne brinu o svojem narodu i da je reis jednostavno prirodno reagirao, potujui vlastitu moralnu ulogu i odgovornost IZ-a prema vjernikoj populaciji. to vi mislite? Moe li IZ biti gluha i nesvrstana u vremenima sveope krize. Islamska zajednica nije bila gluha i nikada nee biti gluha. Svaki ovjek koji voli svoj narod, koji mu eli dobro i titi ga, reagirao bi kao to je reagirao dr. Mustafa Ceri - u odsustvu svih onih koji su bili jo obvezniji da se oglaavaju i da prozivaju, a nisu to inili jer su im fotelje ovisile o nekome drugome. On se nije libio ni bojao rei na Istoku i na Zapadu to se dogodilo u Srebrenici. Niko na svijetu nije vie afirmirao BiH, ali i genocid koji se dogodio u Srebrenici kao Mustafa ef. Ceri. Ja sam Srebrenianin i to nisam

radio, moda nisam imao toliko prigoda, ali on je to stalno ponavljao, jer ako mi neemo ponavljati, zaboravit e se. Zaborav je ravan genocidu. On je to svjesno govorio i on to mora govoriti bez obzira koliko god to nekome bilo pravo ili krivo. On je otiao sa pozicije reisul-uleme ali e ostati aktivan u promicanju bonjako-muslimanskog pitanja u BiH i ire jer ima velika poznanstva irom svijeta i iskreno eli da se nama genocid ne ponovi. Kada je u pitanju drava, sve islamske zajednice u svijetu su dune izai sa proglasima u kojima se pozivaju muslimani da se uva svetost drave, jer, ljubav prema domovini dio je vjere. Na tragu toga imali smo 25 000 muslimana Bonjaka koji su se borili u Republici Hrvatskoj. Reis je duan da poziva ljude da izgrauju zemlju i da je uvaju od svih onih koji je ele unititi. Pogotovo ako to ne ine politiari on to mora raditi putem svojih propovijedi, svojih nagovora. To to to ne odgovara politikim establishmentima u BiH i to se nije nauilo da to reis govori to je neto drugo. Vremena su se promijenila, kako god su bili spremni imami, zajedno sa muftijama i reisululemom, stati na branik domovine, tako su spremni da danas zajedno promiu izgradnju drutva po mjeri svih graana, bez obzira na vjeru i naciju. Nacionalni okviri omoguavaju vjerska i ljudska prava i slobode, to jest ako nemate regulirana demokratska naela u nacionalnim okvirima ne moete biti drava u dravi. Zagovaranje pravedne drave su univerzalne vrijednosti, a potvrene su u Kuranu. Odgovorno tvrdim i sretan sam da je reisul-ulema imao snage, unato svim podmetanjima i razapinjanjima, da se bori sa tim vjetrenjaama koje su bile u BiH. Doktorirali ste u Novom Pazaru na Meunarodnom sveuilitu ije je pokretanje inicirao sandaki muftija Muamer ef. Zukorli. Kakvo je Vae miljenje o kompliciranom poloaju Islamske zajednice u Srbiji? Podravate li kulturnu autonomiju koju zagovara Zukorli? Jeste li s

Zukorliem razgovarali na temu prihvatljivih i uspjenih modela za vjerske (i nacionalne) manjine koje se provode u Hrvatskoj? Moete li usporediti hrvatski model sa onima u Europi i regiji, po emu je najbolji? Pitanje Bonjaka i muslimana u Sandaku je vrlo sloeno. Boravio sam vie puta na Sandaku i razgovarao sam sa njima o problemima s kojima se susreu, pitao sam se kako bi mi ovdje reagirali da se nama neto tako dogaa. Boli sluati, a kamoli ivjeti. Ne mogu osuivati nekoga tko konstatira injenice koje se dogaaju nad Bonjacima u Srbiji, ne mogu abolirati one koji to ine, niti elim aplaudirati onima koji bi eljeli da uutkaju Bonjake. Ono to se moe uti od muslimana u Sandaku je zaista zabrinjavajue. Oni se moraju organizirati da sauvaju svoju vjeru, kulturu i jezik. Zato su osnovali mnoge institucije, od medrese, fakulteta, djejeg vrtia u koji ide 4,5 tisue djece. To nekoga smeta. Kada nisu mogli postii dogovor s muftijom, kao legalnim organom IZ i liderom Bonjaka na Sandaku, onda su formirali svoju zajednicu. Drava je plaala i plaa tu paralelnu zajednicu koja se zove srpska zajednica i koja treba provoditi srpsku politiku, a ne interese Islamske zajednice. To je ono to mene smeta i moda bi bio slian kada bi se tako neto dogaalo u Hrvatskoj. Tome su doprinijele SDA Sandaka i SDP Sandaka i dan-danas taj problem je aktualan. Jedno od goruih pitanja reisul-uleme Kavazovia je pitanje Sandaka. Svi pokuaji koji su do sada uinjeni od strane IZ-a, u nekima sam i sam sudjelovao, nisu urodili plodom. Sve moe biti samo ne smije imati Sandak veze sa Sarajevom. Zato patrijarh u Beogradu moe imati prekograninu vezu sa Zagrebom, Sarajevom i Italijom? Svi mogu, samo mi ne moemo, zato? U tom smislu, oni svi znaju, i to esto istiemo, da su modeli kojima je rijeeno muslimansko pitanje u Hrvatskoj najbolji modeli, ali oni nisu nametnuto rjeenje, oni su plod pregovora, dogovora, razgovora, ugovora u kojima se sve definira, u kojem se ostavlja

Jedno od goruih pitanja reisul-uleme Kavazovia je pitanje Sandaka. Svi pokuaji koji su do sada uinjeni od strane IZ-a, u nekima sam i sam sudjelovao, nisu urodili plodom. Sve moe biti samo ne smije imati Sandak veze sa Sarajevom. Zato patrijarh u Beogradu moe imati prekograninu vezu sa Zagrebom, Sarajevom i Italijom? Svi mogu, samo mi ne moemo, zato? * Obzirom da ja esto putujem, razgovaram sa svim predstavnicima muslimanskih zajednica po Europi. Kada sve sagledam i usporedim ga sa stanjem u Hrvatskoj zakljuujem da nema ni priblino istih problema. Naim ugovorom je rijeeno, ako nita drugo, plaanje imama. To nema nigdje i u nijednoj europskoj zemlji. To treba isticati kao prednost. 64

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovi

Kada je u pitanju drava, sve islamske zajednice u svijetu su dune izai sa proglasima u kojima se pozivaju muslimani da se uva svetost drave, jer, ljubav prema domovini dio je vjere. Na tragu toga imali smo 25 000 muslimana Bonjaka koji su se borili u Republici Hrvatskoj. Reis je duan da poziva ljude da izgrauju zemlju i da je uvaju od svih onih koji je ele unititi. Pogotovo ako to ne ine politiari on to mora raditi putem svojih propovijedi, svojih nagovora.
puna autonomija Islamskoj zajednici u Republici Hrvatskoj. Drava se ne mijea u izbore IZ-a. Njihovo je da prihvate legalno izabranog muftiju i da s njime nastave suradnju. Tko e biti, kako e biti, njih se to ne tie. Po ugovoru, koji je potpisan izmeu Vlade RH i Meihata IZ, sve je izdefinirano. Bio bih sretan da takav ugovor potpiu u Srbiji i da ga se dre. Ne mijeamo se u vae ustrojstvo, imate te i te obveze, ali ta i ta prava vjersku, kulturnu i vakufsku autonomiju koja je ugovorom definirana. Kada bi Srbija bila otvorena, kao to je Hrvatska, ali i da postoji spremnost IZ Srbije da to prihvati kao i mi u Hrvatskoj, dakle obostranu otvorenost, bili bi na dobrom tragu. Susreem se sa Muamerom ef. Zukorliem i pokuavam nametnuti neke ideje kojima bi mogli trasirati put IZ Srbije da izae iz trenutnog stanja, koje nije dobro. Taj vapaj ima svoje opravdanje, vjerujte. Kada bi mi bili u takvoj situaciji, pitanje je kako bi se ponaali. Vidite, obzirom da ja esto putujem, razgovaram sa svim predstavnicima muslimanskih zajednica po Europi. Kada sve sagledam i usporedim ga sa stanjem u Hrvatskoj zakljuujem da nema ni priblino istih problema. Naim ugovorom je rijeeno, ako nita drugo, plaanje imama. To nema nigdje i u nijednoj europskoj zemlji. To treba isticati kao prednost. Drugo, nikada i nigdje se nije dogodilo da je na inauguraciji muftije, kao na mojoj, bio prisutan predsjednik Drave, premijer Vlade, pola Vlade, sve vjerske zajednice, 28 ambasadora, gospodarstvenici, akademska zajednica, dekani fakulteta... Islamska zajednica se toliko integrirala i toliko je otvorena, da je svakome draga i u kontekstu ire prie afirmacije BEHAR108 drave i drutva se tretira kao imbenik. Ta slika, koja je otila iz Zagrebake damije, na dan inauguracije muftije, je nepojmljiva. To je naa prednost koju treba isticati, ali i odgovornost. Ulaskom u Europsku uniju mi se moemo strateki postaviti i nametnuti kao faktor koji e pomoi rjeenje muslimanskog pitanja u Europi, jer smo najpozvaniji. Uz nas, tu je Austrija, panjolska i Belgija, jer su, kako-tako, rijeile pitanje muslimana. Hajmo vidjeti koji je model najbolji. Kaem da je najbolji hrvatski, moda za neku zemlju ne bi bio najbolji. Mi imamo 182 kole u kojima djeca pohaaju vjeronauk, to je pet tisua djece. Boluju li, kako im se esto predbacuje, Islamske zajednice na naim prostorima od autokracije? Naime, moe li se ugled IZ-a u drutvu bazirati na autoritetu jednog ovjeka? S druge strane u medijima se neprestano ponavlja da muslimanima na naim prostorima nedostaju prave voe? Ni jedan sustav, ovo je moje razmiljanje, ne moe poivati na pojedincu. Mi gradimo zajednicu koja e biti depersonalizirana i transparentna. Depersonalizaciju jami meunarodni standard kvalitete ISO 9001:2000, gdje je sve posloeno i po vertikali i po horizontali. Zna se tono tko je odgovoran i kome, sve je definirano. Islamska zajednica mora imati sustav i nije bitno tko je na njezinom elu. Imamo zemlje u kojima ne znamo tko je predsjednik drave, sustav je vaan, slube rade. Bio bih sretan da u svojem mandatu zajednicu ustrojim po principima depersonalizacije, ali da se u pola noi i pola dana zna tko kome odgovara i ta se radi. Isti stvar mora napraviti IZ BiH. Ona od utemeljena Rijaseta i funkcije reisululeme gotovo funkcionira po istom ablonima. Mora doi do reorganizacije i ona mora biti prepoznatljiva po svome sistemu, a ne po personi koja je vodi. Moete li zamisliti islam bez organizirane Islamske zajednice? Mi nismo nauili drugaiji islam. Nama je IZ kao djetetu majka. Dijete se bez majke osjea izgubljeno. Bez IZ bili bismo siroad. Ona je jedina koja je titila islam, jamila islamijet u praktinom smislu, edukativnom, znanstvenom... i u najteim trenutcima sauvala islam na naim prostorima. I to dovitljivim i metodama koje je pronalazila u kriznim vremenima. IZ je uvijek ostala dosljedna samoj sebi, iako smo imali odreene ljude koji su radili za slube, no sve je izalo na povrinu. Temeljna vodilja je uvijek ostala dosljedna. Vjerujete li da otvaranjem Islamske zajednice prema drutvu u cjelini, na kraju krajeva vi to ponaosob i zagovarate, prijeti pristanak na sekularne vrijednosti koji su esto u krajnjoj kontradikciji sa vjerskim naukom? to se tie islama i sekularizma, ako ih promatramo kroz teorijski nauk, to su dva razliita svijeta. Sekularni svijet je iznjedrio neto to ima u islamu, ali muslimani nisu razvili. Recimo, pitanje demokratskih naela. Muslimanskom svijetu nedostaje demokracija koju treba razviti iz kuranske sure ura. Ona

65

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovi

govori o demokraciji. Svi muslimani ue suru ura, meutim, kada je u pitanju odluivanje, svi vole da odluuju sami, da ostaju na vlasti sto godina, vole da ih njihovi sinovi naslijede, a ne oni koji su najbolji. To je slabost i manjkavost islamskoga svijeta, za razliku od sekularnog, koji je razvio demokraciju. Sve to je vrijedno i korisno treba koristiti i ne treba gledati ije je. Smatram da demokraciju nisu izmislili sekularisti, ali injenica je da je vie ive. Dakle, smatram da je izvor demokracije kuranska sura ura i izbor prvog halife. Zatita imovine, asti, obitelji i ivota uope, to predstavlja temelje sekularnog drutva, koje se promiu kroz razne konvencije, za mene su opet prepiska iz kuranskih normi. Na Vojnom uilitu sam elaborirao da su sve konvencije prepisane iz vjerskih izvora te sam pritom citirao mnoge kuranske ajete. Primjerice, o pravima ena i djece. Mi se znamo diviti sekularnim standardima i mogunostima, a u stvari oni su utemeljeni u samoj vjeri. Naalost, taj antagonizam izmeu sekularizma i vjere nastao je u trenutku kada sekularizam pokuava brisati Boga iz ivota ovjeka. Vjernik nema pravo nikoga iskljuivati, niti ga osuivati po bilo kojem osnovu, jer da je Bog htio da svi jednako vjeruju, to bi i uinio. Nije to uinio. Zato? Ostavio je ljudima volju da izaberu, dao im je putokaze. Kroz povijest mi smo imali razliite periode u kojima je dominirala vjera, a nekad sekularizam, smjenjivale su se kroz povijest. Tvrdim da nema razloga za prijepore, ako nitko ne dira moje, a ni ja tue. Treba argumentirano razgovarati. Mi muslimani u Hrvatskoj zagovaramo kuu dogovora. Slaete li se sa tvrdnjom da su Bonjaci jedini europski narod koji nema svoju dravu, jer, ta je onda Bosna i Hercegovima? Nije li Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj su oduvijek ivjele nacionalne i vjerske razliitosti? Vie ili manje uvijek je bila to to je i sada. BiH je drava tri konstitutivna naroda. Uvijek je bila specifikum. Mogla je biti uzor cijelom svijetu kao primjer kako se njeguje multikulturalnost i tolerancija. Naalost, rat je to promijenio. Nigdje ne pie bonjaka drava - imamo Bonjake, Hrvate, Srbe, a uskoro e u preambulu Ustava ui idovi i Romi. Nigdje se ne govori da je BiH zemlja bonjakog i drugih naroda. Postoji ta elja da budemo ravni drugim narodima u okruenju i u tom kontekstu vidim potrebu da se istie tvrdnja koju spominjete. Bez obzira kako se Bosna zove, vano je to je u svojoj biti. Bio bi sretniji da je ona bonjaka u svojoj biti, u smislu da su Bonjaci u BiH i svijetu svjesniji i trezveniji. BiH je uvijek bila zemlja vie naroda i jedino tako moe opstati. Sve drugo je krivo i moe zavriti novim sukobima.

Vi ste u Srebrenici izgubili gotovo sve muke lanove obitelji. Kako vidite dijalog sa Srbima? Govorio sam u prethodnim odgovorima o razlozima zato se ne smije zaboraviti genocid, koji se dogodio. Proao sam golgotu Srebrenice i svjestan sam svih dogaanja koja su se tamo dogodila. To nije prvi put. Ja nisam zapamtio svoga djeda jer ga je

Je li Vam blii Hrvat i Srbin ili Turin i Arapin? Dakle, priamo o komiluku. Komija je uvijek blii. Po mojem sinu Idrizu, koji studira u Omanu, ja bi mogao izdahnuti u sluaju neke nesree, a moj komija mi moe spasiti ivot. U tom smislu islam daje prednost komiji i ne kae tko je.
ubila ista ruka kao i moga oca, samo zato to su bili muslimani. I moj sin nije zapamtio svoga djeda jer je ubijen. Treba sve uiniti da i trea generacija to ne proivi Susreo sam se sa mnotvom komija u Srebrenici s kojima sam se rukovao i svi su isticali svoju nevinost. Mi o genocidu, kao povijesnoj injenici, moramo govoriti naim komijama Srbima da je to njihova ruka poinila, a oni neka meu sobom trae one koji su ostali neotkriveni.

Suraujem sa Srbima i kolegama iz Pravoslavne crkve. Na moju inauguraciju je doao mitropolit, na raznim razinama se susreem sa Srbima i sudjelujem na okruglim stolovima na kojima se govorilo o pomirenju. Sve to sam sada rekao, rekao sam i tamo. Rekao sam da dolazim iz krvlju natopljene Srebrenice. Moramo nastaviti izgraivati ivot, ali dok istini ne pogledamo u oi ne moe se nastaviti normalno ivjeti. Problem je da genocid nijeu oni koji su ga poinili. Dok ne priznaju genocid ne moe se izgraivati mir, pomirenje ili nekakav oprost. Da bi se oprostilo, i kod Boga je tako, treba spoznati i priznati grijeh i traiti oprost. U tom kontekstu naa suradnja sa Srbima ide sporijom dinamikom, ali ide. Oni moraju izmeu sebe neke stvari rijeiti da bi mogli otvoreno razgovarati. U Subotici sam bio izazvan retorikom jednog svetenika s Pala, koji je rekao da ne zna to se dogodilo u Bosni. Digao sam se i rekao: Hodi u Srebrenicu i pogledaj to se dogodilo. Kada takve stvari ujemo od svetenika, zabrinuti smo to misli obian ovjek. I zato sam podravao reisa Ceria, on nije utio kao bonjaki politiari. Srbi sustavno govore da se genocid nije dogodio, a mi moramo sustavno govoriti da se dogodio. Srbima je strateki vano da se o genocidu ne govori, a nama je strateki vano da se o njemu govori. rtva je rtva i ne moe postati nita drugo. I ja sam rtva, meutim, moj ivot mora ii dalje, ali ja to ne smijem zaboraviti. Kada bih tako uinio, znailo bi kao da sam ih ponovo pobio. Va magistarski rad je bio na temu hutbe. Moete li nam rei o granicama diskursa hutbe u sekularnom drutvu? Kae se da niti jedan medij meu muslimanima ne moe nadmaiti instituciju hutbe petkom, a iz tog razloga mogue su i zloupotrebe. Hutba je moda jedini nain da se neto problematizira. Meutim, nije mimber mjesto na kojem se sve treba istresati ili nije mjesto na kojem se politiziraju odreene stvari. Na njemu se izriu jasni i koncizni stavovi, alju jasne i konkretne, aktualne i ive poruke koje su vane za sluatelje. Mimber je slubeno glasilo, a sama hutba u konceptu boanske intencije jeste cjeloivotno uenje ovjeku. To je boanski program permanentnog usavravanja ili voenja ovjeka kroz itav ivot. ovjek u 63 godine, u prosjeku, poslua oko 2,5 tisuu hutbi. To je jedna kumulacija znanja kroz hutbe i vrlo je znaajna. Zbog toga se hutba ne smije zloupotrebljavati. Ta mogunost kazivanja je najjai i najsnaniji medij koji je Bog nametnuo u svom programu. Dobar hatib, kroz svoje hutbe, zaista dri jedan demat kompaktnim, homogenim i aktivnim.

66

INTERVJU: Aziz ef. Hasanovi

Meutim, hutbe se moraju aktualizirati, moraju biti vremenski ograniene, moraju se pripremati cijeli tjedan a ne isti dan. Hutba mora biti u skladu sa vremenom i prostorom u kome se izrie, ne smije polemizirati, niti iznositi odreene stvari, pogotovo ako je neto neprovjereno. Teorija raspoznaje tri dimenzije hutbe: pouna, odgojna i poticajna. Baviti se hutbom i biti aktualan hatib je kao da drite najjau katedru na zemlji. Vea je ast drati hutbu, imati redovno mimber, nego drati katedru bilo koje znanstvene discipline. Ona je iva, direktno je vezana za ovjeka, stvara percepciju ljudi o propisima, o kulturi islama itd. Mogua je i zloupotreba, ali to je pitanje savjesti i odgovornosti samoga imama. Zamisao je boanska, meutim, zloupotreba postoji. Imami trebaju proivjeti hutbu koju pripremaju. Kada ide iz srca, ona e i ui u srca. Ponekad imam osjeaj, kada sluam hutbe, kao da je imam na prisilnom radu. To je izgubljeno vrijeme i IZ se mora uhvatiti u kotac i traiti nain da primora hatiba da se sustavnije pripremaju. uo sam nedavno jednu duhovitu prio o hatibu u Bosni koji je prepisao hutbu imama iz Berlina na internetu i vjernicima proitao: Juer hodam po Berlinu i sretnem... i to ita ljudima na bosanskom selu. Nije ak ni proitao ono to je prekopirao. I to je zloupotreba hutbe. Da ne govorimo o tome da se hutba koristi za poticanje mrnje, to je zloupotreba vieg reda. Reforme u islamu postaju jedna od glavnih tema ummeta u smislu reformi institucija, dijaloga sa drugim religijama, izazova demokracije i moderniteta, ukidanja totalitarnih reima irom islamskog svijeta... No, postoje zagovornici (ponajvie meu muslimanskim disidentima na Zapadu) da treba reformirati sam Kuran jer, po njihovom miljenju, on je pisan u vremenu koje ne korespondira sa naim pa time ne vrijede ista pravila. to Vi o tome mislite? Ne ulaemo li premalo napora da suvereno odgovorimo na ove izazove? Mnogi izazovi stoje pred cijelim svijetom, a time i pred muslimanskim zajednicama. to se tie zadiranje u tekst Kurana, to je sa stajalita islama nedopustivo. Nasuna je potreba imati razne institute koji e se baviti pitanjem prouavanjem Kurana i suvremene kuranske misli i pronalaziti adekvatne kuranske misli u odreenom trenutku. Najvei sam protivnik ulice i rulje. Odgovorno tvrdim da se na taj nain ne voli Poslanik, niti se potvruje Kuran, niti islam. Izai na ulice, pogaziti jedni druge, spaliti ambasade i zastave nije rjeenje. Nain rjeavanje je knjigom na knjigu, filmom na film, to jest moramo koristiti iste metode. Ovo to se dogaa je teta za same musliBEHAR108

Mudrost uvijek ispliva na povrinu i pokae se uinkovitom. Bilo je onih koji su pokazivali hrabrost kroz priu, ali muftija Omerbai je pokazao mudrost kroz voenje, akcije, kroz konkretne korake i to mu bonjaki narod ne smije zaboraviti. * Ulaskom u Europsku uniju mi se moemo strateki postaviti i nametnuti kao faktor koji e pomoi rjeenje muslimanskog pitanja u Europi, jer smo najpozvaniji. Uz nas, tu je Austrija, panjolska i Belgija, jer su, kako-tako, rijeile pitanje muslimana. * Suraujem sa Srbima i kolegama iz Pravoslavne crkve. Na moju inauguraciju je doao mitropolit, na raznim razinama se susreem sa Srbima i sudjelujem na okruglim stolovima na kojima se govorilo o pomirenju. Sve to sam sada rekao, rekao sam i tamo. Rekao sam da dolazim iz krvlju natopljene Srebrenice. Moramo nastaviti izgraivati ivot, ali dok istini ne pogledamo u oi ne moe se nastaviti normalno ivjeti. Problem je da genocid nijeu oni koji su ga poinili.

mane. Uostalom, to se ciljano postavlja, a muslimani naivno nasjedaju. Predlagao sam da se u Sarajevu, na nekom stadionu, okupi 100 000 ljudi i da se ui Mevlud Muhammedu, a.s., i da na taj nain pokaemo svoju ljubav prema Poslaniku. Razliiti islamski fakulteti, instituti i ustanove bi morale osmisliti model kojima bi rjeavali ove krize, koje se svako malo ponavljaju i to ba u vrijeme izbora u Americi, Njemakoj, Francuskoj i Britaniji. Znaju gdje se nalazi tempirana bomba u islamskom svijetu i oni je samo aktiviraju. Neki kau da su nemuslimanske manjine u islamskim zemljama ugroene? Ne postoje crkve u Saudijskoj Arabiji, a mnogi prigovaraju da ta zemlja gradi velebne damije po Europi. Rekao sam na inauguraciji da je hrvatski model rjeenje za muslimane u Europi, ali i za kranske manjine u muslimanskim zemljama. Pazite, nije ni u Hrvatskoj lako osnovati demat. Morate imati tristo potpisanih ljudi koji su muslimani. U Europi, ako elite registrirati udrugu morate imati potpis desetak ljudi. U Saudijskoj Arabiji nema ni jednog nemuslimana, a da je dravljanin te zemlje, nema domaeg stanovnitva koji su krani i drava nema nikakve obaveze. S druge strane, u nekim ambasadama imate molitvene prostore. Kome e graditi crkve i na osnovu ega? To me esto pitaju i na televiziji. U Iranu, koja je islamska drava, imate bolje crkve nego u Zagrebu. Zavrili ste i Katoliki bogoslovni fakultet u Zagrebu. Koji su kranski mislioci i teolozi bliski Vaem svjetonazoru? S druge strane, koji su Vam islamski mislioci iz suvremenosti bliski? Tomislav Jablanovi, agi Buni, Bonoventura Duda, Golub, Kuar i Ivai su na mene ostavili lijep dojam. S druge strane, ima ih podosta, no, istakao bi Huseina ozu, Ahmeda Smajlovia i Demaludina auevia. to bi poruili onima koji ne vjeruju u Boga? Da preispitaju svoj odnos prema sebi. Poslanik kae da tko upozna samog sebe, upoznat e i Boga. Na koji nain bi razgovarali s Salmanom Rushdijem? Obavezuje li Vas, hrvatskog muftiju, fetva imama Homeinija? Ne. Fetve imama Homeinija nas ne obavezuju. Fetve obavezuju samo one na podruju njegove ingerencije, to znai Irance. Rushdi i dan danas sije smutnju, ali nita se ne bi promijenilo da je ubijen. On je ve sam sebe ubio. Umjesto da se bavimo Rushdijem, trebamo gledati kako da izgradimo sebe i budemo istinski ambasadori islama.

67

ISLAM NA BALKANU

Islam u Grkoj
Pie: Konstantinos Tsitselikis S engleskog preveo Edin Urjan Kukavica

Kao to smo to ve rekli, muslimanske manjine u Grkoj, politiki i pravno, smatraju se neo-milletom u preteno kranskoj zemlji/dravi. Od 1881., 1913. i 1923. godine, politiki predstavnici, lokalna uprava, vojna sluba, obrazovanje, porodino pravo i vakufi predstavljaju oblasti u kojima se primjenjuje niz pro-milletskih politika i pravila. S vremenom, a zahvaljujui modernizaciji i demokratizaciji dravnih struktura i djeliminoj de-etnizaciji ideologije, ovaj pro-milletski sistem unekoliko je omekan, ali je zadrao svoje institucionalne karakteristike.

1. Uvod
Pravni status islama u Grkoj ima svoje historijske korijene u samim poecima formativnog perioda grke drave, godine 1830. Meutim, vjerski sistem se konsolidira tek nakon aneksije Tesalije i Arte, 1881. godine, te novih teritorija (Makedonije, Epira, istonoegejskih otoka i Krete) 1913. godine, kada je grko dravljanstvo dobio znaajan broj muslimana, stanovnika tih podruja. Godine 1923., razmjenom stanovnitva izmeu Grke i Turske, oznaen je zvanini kraj prisustva islama u Grkoj, uz znaajan izuzetak turske/muslimanske manjine u Trakiji.1 Ono to Grku ini posebnom i zanimljivom je preivljavanje odreenih elemenata osmanskog milletsistema, kojim vjerske razlike/podjele dobivaju politiki i pravni letitimitet.2 Pravni status islama u Grkoj

objedinjava klasine osmanske elemente u savremene sheme dravljanstva. Ovaj, takozvani neo-millet sistem primjenjuje se samo na tursku/muslimansku manjinu u Trakiji i podrazumijeva samo nekoliko lokalnih manjinskih institucija koje, openito, nisu dio niti su priznate od strane zvaninih dravnih institucija.3 To predstavlja svojevrsnu iznimku u strogom i uniformnom grkom pravnom poretku, te se na prvi pogled ini da, napose, podrava paradigmu o pravnom pluralizmu u Grkoj. U tom ozraju, u ovom lanku, oslikat emo osnovne karakteristike pravnog statusa islama u Grkoj, te njegove uloge na rubu europskog politikog moderniteta. U prvom dijelu lanka predstavit emo osnovne elemente grke nacionalne ideologije koji su utjecali na zakonodavstvo ove drave od njenog

utemeljenja 1830. godine. Autopercepcija grke nacije temelji se na grkom pravoslavlju i ambivalentnom pojmu rasnog kontinuiteta. Sluaj muslimana u Kritskoj dravi (18981913) primjer je koji omoguava razumijevanje pravnog statusa muslimana u Grkoj nakon 1913., te posebno nakon potpisivanja mirovnog ugovora u Lozani 1923. godine. Razmatrajui stanje i situaciju turske/muslimanske manjine u Trakiji, posebnu panju posvetit emo dvama naroitim aspektima: sukobljavanjima u vezi sa nazivom manjine, te oduzimanjem dravljanstva velikom broju pripadnika te - nacionalne i vjerske - manjine. Drugi dio lanka posvetit emo institucionalnim elementima promillet pravnog statusa muslimana u Grkoj. Ti elementi ine ono to ja nazivam neo-milletom, odnosno,

* SDOSTEUROPA, 55 (2007.) 4, str. 354-372 1 Albanski muslimani Epira i Makedonije takoer su bili iskljueni iz razmjene stanovnitva iz 1923. godine, ali su 1945. godine protjerani u Albaniju. Muslimani Dodekaneza postali su poluzvanina manjina nakon to su otoci - do tada pod italijanskom vlau - vraeni pod grku vlast, 1947. godine. 2 Osmanske vlasti su vjerskim zajednicama (milletima) jamile odreenu institucionalnu autonomiju, posebno nakon reformi u devetnaestom stoljeu. O millet sistemu, vidi, Michael URSINUS, Millet, u: Encyclopedia of Islam, tom. VII, Leiden: E.J. Brill, 1990, str. 61-64; Benjamin BRAUDE/Bernard LEWIS (ur.), Christians and Jews in the Ottoman Empire. The Functioning of

a Plural Society, tom. I: The Central Lands, New York: Holmes & Mayer, 1982, naroito, Benjamin BRAUDE/Bernard LEWIS, Introduction, str. 1-34; te, Benjamin BRAUDE, Foundation Myths of the Millet System, str. 69-88; Kemal KARPAT, Millet and Nationality: The Roots of the Incongruity of Nation and State in the Post-Ottoman Era, str. 141170. O formiranju unutarnjih institucija za manjine, vidi, Alain FENET, La question des minorits dans lordre du droit, u: Groupement pour les droits des minorits, Les minorits lge de lEtat-nation, Paris: Fayard, 1985, str. 48-61; Dimitris CHRISTOPOULOS, Otherness as a Relation of Power, Athens: Kritiki/KEMO, 2002, str. 54.

68

ISLAM NA BALKANU

sistemom koji oivljava klasinu pravnu podjelu temeljem vjerske pripadnosti u savremenoj teoriji i praksi dravljanstva. Neki od tih elemenata su znakovito zastarjeli, poput ogranienog broja politikih predstavnika, vijea lokalnih zajednica i oslobaanja od sluenja vojnog roka. Drugi su, pak, jo na snazi u formi manjinskih prava, kao to je to sluaj sa dvojezinim manjinskim kolama, nadlenostima muftija i samoupravom vakufima (pobonim zakladama).

2. Izmeu milleta i nacije: nacionalna ideologija u preoblikovanju ravnotee izmeu muslimanskih manjina i grke drave
Religijska i etnika pripadnost bili su u bliskoj vezi u grkom nacionalnom buenju, koje je, ustvari, uvelo obrasce tradicionalnog osmanskog millet-sistema u proces izgradnje nacije. Milleti su smatrani latentnim nacionalnostima, naroito za vrijeme tekih diplomatskih pregovora u vezi sudbine bivim osmanskih teritorija potkraj devetnaestog stoljea. Klasina kulturna razliitost, hibridizam i sinkretizam poeli su blijediti, kako se pojam etno-nacionalne istote, ishodei iz europskog romantizma, poeo pojavljivati u ovom podruju. U Grkoj je na pojam dravljanstva jako utjecala post-osmanska percepcija etnike pripadnosti koja e se premetnuti u teoriju o rasnom kontinuitetu Helenizma temeljem grkog genosa.4 Za takvu politiku zajednicu, zasnovanu na zajednikom rasnom porijeklu, manjine predstavljaju oevidan problem: naelno, one moraju (ili) nestati asimiliranjem, (ili) dobiti posebna prava u cilju zadravanja vlastitog identiteta, (ili, pak), biti preputene dinamici politike nebrige. Grka historija potvruje postojanje sva tri vida politikih odnosa pre4

ma manjinama sa mnotvom nijansiranih manifestacionih oblika ili, pak, svojevrsnih zdruenih verzija. U tom procesu, muslimani i idovi sve su vie postajali izolirane vjerske skupine i politiki entiteti. Osmanski pojam zimija (zimm) - krana i idova koji ive u Osmanskom sultanatu - je obrnut, te, iako su muslimani uivali beneficije jednakosti pred zakonom, ovo naelo moglo se uvijek ograniiti prerasporeivanjem njihovog naroitog pravnog statusa. Maria Todorova primjeuje da je ironino, balkanski nacionalizam, koji je neporecivo unitio zamiljenu zajednicu pravoslavnog kranstva, uspio je ouvati zamrznutu, neprimijenjenu i zaglupljujue uniformnu sliku muslimanske zajednice, te se dosljedno baviti njome u milletskom pojmovnom okruenju.5 Period nacionalnog osvjetenja

je manjinskog nacionalnog identiteta u Trakiji. Grka drava pokuala je uspostaviti i iskoristiti institucije umnogome nalik na millet-sistem u cilju ojaavanja kontrole manjina definiranih temeljem vjerske i nacionalne pripadnosti. Ovaj pokuaj rezultat je napetosti izmeu Grke i Turske, osobito nakon poetka kiparske krize, 1955. godine, te poloaj grke-ortodoksne manjine u Istanbulu. Istovremeno, turska nacionalna ideologija koristila je instituciju millet-sistema da bi ojaala unutarnje i uzajamne veze lanova manjinske zajednice, ukljuujui i obuhvatajui i druge manjinske skupine definirane zajednikim nacionalnim naslijeem, poput Pomaka ili Roma bugarskog govornog podruja. Turski nacionalni identitet izrastao je iz neko preovlaujueg vieznanog osmanskog

Zakon o nacionalnosti iz 1955. godine, sadri zloglasni lanak 19, u kojemu se tvrdi da osoba (grki dravljanin) negrkog porijekla koja napusti Grku bez namjere povratka moe izgubiti grko dravljanstvo Ovaj lanak dovodi grke dravljane negrkog . porijekla (allogeneis) u poziciju koja je znakovito tea od one u kojoj se nalaze dravljani grkog porijekla (homogeneis). Muslimani, bez izuzetka, spadaju u prvu kategoriju te postaju metom politika koje za cilj imaju reduciranje brojnosti manjine.
takoer je znaajno utjecao na naruavanje ravnotee moi u odnosu nacije i vjere. U savremenoj Grkoj, obrasci nacionalnih pripadnosti su jasni (i iskljuivi), a vjera - premda u bliskoj vezi sa nacionalnom ideologijom - predstavlja tek drugorazredni faktor solidarnosti. Osim toga, vjera je jo osnovni kriterij za utvrivanje pravnog statusa turske/muslimanske manjine u Trakiji, to je injenica koju je mogue objasniti opim karakteristikama procesa nacionalnog osvjetenja u Grkoj, kao i konsolidaciidentiteta, a nacionalizacija islama - i muslimana - dovrena je premetanjem vjerskih veza u nacionalne. Odatle, duga tradicija zatite manjina u Grkoj ne odraava ira savremena kretanja prema pravnom pluralizmu primjenjivom i u ovoj zemlji, nego ostatke iz prolosti, vrsto se oslanjajui na konzervativnu manjinu i matinu dravu, Tursku. Islam, koji je neko bio najvea prepreka modernistikoj - kemalistikoj - ideologiji, postao je temeljni stup turske nacionalne ideologije turske/muslimanske manjine. Ova transformacija strukturalne pozicije islama takoer je odraz pojave novog politikog sistema u Turskoj te njegove interakcije sa turskim nacionalizmom, nakon

Konstantinos TSITSELIKIS/Dimitris CHRISTOPOULOS, Impasses of Treatment Regarding Minorities and Homogeneis in Greece, u: Jahrbcher fr Geschichte und Kultur Sdosteuropas, 5 (2003), str. 81-93. Maria TODOROVA, Imagining the Balkans, New York: Oxford University Press, 1997, str. 177.

BEHAR108

69

ISLAM NA BALKANU

godina izravnih sukobljavanja. Narastajui utjecaj islama na tursku nacionalnu ideologiju, od 1980-ih naovamo, prosto je izvezen u Trakiju, gdje su manjinske institucije stavljene u slubu turskog nacionalizma, ali zadravajui svoje pro-milletske karakteristike. Osim toga, grke vlasti zateene u zamki vlastitih ideolokih premisa, negirale su nacionalni identitet (veine) manjine, te jo proteirale potpuno zastarjelu neo-millet politiku. Posljedino, pravni status turske/muslimanske manjine u Trakiji estoko se odupirao: u zanimljivoj ideolokoj i politikoj interakciji, niti su manjine, a ni grke ni turske vlasti pokuavale modernizirati radikalne institucije iz devetnaestog stoljea. 2.1. Paradigma muslimana sa Krete (1898. 1913.)6 Prijelaz iz milleta u naciju i nezgrapost zakonodavnog procesa s tim u vezi ponajbolje oslikava pravni status i politiki poloaj muslimana za vrijeme petnaestogodinjeg postojanja drave Krita. U to vrijeme, grka nacija trebala je definirati vlastitu poziciju vis--vis ostalih: Budui da grka nacija predvia kultiviranje i inkorporiranje stanovnitva negrkog porijekla (allogeneis), ne smije imati uskogrude ideje u smislu reguliranja nadlenosti i odnosa meu graanima; [] Mora zanemariti nepravdu nejednakosti iz prolosti; [] Mora, ne samo priznati jednakost svim graanima koji ine slobodnu dravu, nego i priznati, ako je potrebno, povlastice onim rasama sa kojima e ivjeti.7 U ovom ozraju, muslimani se smatraju hibridnom manjinom. U okruenju novog poimanja i institucio6

nalne implementacije millet-sistema, muslimani su u javnoj administraciji (vlasti) uestvovali u ogranienom broju. Njihovo aktivno uee u drutvu jamile su posebne mjere koje bi se danas smatrale pozitivnom diskriminacijom, a koje su namijenjene olakavanju integracije i blagostanju i manjine i veine. Rasprave koje su se tim povodom vodile bile su uglavnom u domenu iznalaenja naina i vrste ogranienja koje e onemoguiti da se te mjere premetnu u povlastice, to bi se u konanici moglo protiviti ustavnim naelima jednakosti. Muslimani su bili ukljueni u javnu slubu, kao civilni slubenici, policajci, te rijetko kao sudije. S druge strane, uobiajeni standardi ustanovljeni u cilju reguliranja odnosa drava-graani zasnovani su na naelima umnogome nalik onima iz grke nacionalne ideologije. Tako su muslimani uivali status nacionalne manjine prije nego milleta. Slijedei primjer je naroito slikovit: godine 1907., nakon duge rasprave, kritska Skuptina dopustila je muslimanskim vojnicima da radi obavljanje vjerskih obaveza ne nose kape sa iritom. Eleftherios Venizelos, gorljivi zagovornik muslimanskog institucionalnog napretka, glasao je protiv ovog prijedloga jer je smatrao da bi, prihvatanjem ove mjere, Skuptina proirila, umjesto da smanjuje, jaz izmeu krana i muslimana, i to vie nacionalni nego vjerski.8 Kako su postepeno kritski krani predviali ujedinjenje sa Grkim kraljevstvom, simbolikim priznavanjem nacionalnih veza sa matinom zemljom, muslimansko stanovnitvo je reagiralo okreui se alternativnoj matinoj zemlji ili matinoj naciji, to jest, Osmanskom sultanatu ili

turkizmu. Godine 1910., 16 muslimanskih zastupnika ivo se usprotivilo Deklaraciji kritske Skuptine po kojoj bi zasjedanja ovog tijela poinjala sa u ime kralja Grke, te su odbili uestvovati u radu ove dravne institucije.9 Transformacija milleta u naciju, iznutra i mogue jo intenzivnije izvana, ve je bila pred vratima. Stoga, kritska paradigma pomae razumijevanju pravne i politike pozicije islama u Grkoj poslije 1913. godine, kada je Grka anektirala Krit. Od tada, do razmjene stanovnitva 1923. godine, muslimani na Kritu postaju manjina u dravi Grkoj. 2.2. Muslimani Zapadne Trakije poslije 1923. godine Ako Krit predstavlja prahistoriju politikog i pravnog objedinjavanja pro-milletskih institucija u grki politiko-pravni sistem, Trakija oslikava sadanjost i budunost pravnog statusa islama u Grkoj. Vrhunac nacionalnog programa, namijenjenog homogenizaciji, respektivno, Grke i Turske, bila je razmjena stanovnitva 1923. godine, od koje su bili izuzeti muslimani Zapadne Trakije i pravoslavni Grci Istanbula i otoka Gkeada/Imvros i Bozcaada/Tenedos.10 Razmjena je izvrena temeljem vjerskih kriterija, uz sluajeve nekonvencionalnih izuzetaka, poput muslimana albanskog porijekla u Grkoj ili grkopravoslavnog stanovnitva Kilikie, koje je govorilo arapskim jezikom, to sve, otkriva nedvojbenu nacionalnu dimenziju. Mirovnim ugovorom iz Lozane manjinama obje drave jamila su se vjerska prava po ugledu na osmanski millet sistem. Pro-milletske institucije turske/muslimanske manjine u

Kritska drava ustanovljena je 1898. godine; bila je pod suverenitetom osmanskog sultana, neposrednom upravom Grka i vojnom zatitom velesila. Anektirana je 1913. godine. Konstantinos FOUMIS, Minutes of the Cretan Assembly, sesija 35, od 22. novembra 1906., u: Estenografimena praktika tis B syntaktikis Syneleusis ton Kriton, Episimos Efimeris tis Kritikis Politeias, vol. D, Hania 1912, str. 782. Eleutherios VENIZELOS, Minutes of the Cretan Assembly, sesija B, od 2. oktobra 1907., u: Estenografimena praktika tis Voulis ton Kriton, tis ektaktou synodou tis A vouleutikis periodou tou

10

1907, Em. Franzeskakis, Hania 1911, str. 73. Minutes of the Cretan Assembly, sesija C, od 13. novembra 1910., u: Minutes of the Cretan Assembly, Historijski arhiv grkog Ministarstva vanjskih poslova, F. 1910 A/6. Rene HIRSCHON (ur.), Crossing the Aegean. An Appraisal of the 1923 Compulsory Population Exchange between Greece and Turkey, New York/Oxford: Berghahn Books, 2003; Konstantinos TSITSELIKIS (ur.), The Greek-Turkish Population Exchange. Aspects of a National Antagonism, Athens: Kritiki/KEMO, 2006.

70

ISLAM NA BALKANU

Trakiji, naroito, zarobile su manjinu unutar starih komunitarnih obrazaca kao ostrvce institucionaliziranog vjerskog konzervativizma u moru modernizma.11 Ova situacija omoguila je nastanak hibridnog pravnog statusa sa ogranienom perspektivom razvoja, sa visokim stupnjem mogunosti za manipulaciju dravljanstvom i graanskim pravima kako od strane Grke tako i od Turske. Drugim rijeima, sa ovog stajalita, grko Ministarstvo vanjskih poslova je jo zadueno za koordinaciju ovlasti za svaku pravnu ili politiku odluku koja se odnosi na tursku/muslimansku manjinu. tavie, nacionalne ideologije obje strane predstavljaju ovu pojavu prirodnom i podlonom jedino kozmetikim promjenama.12 Prema Inspektoru za manjine iz 1930. godine, prijateljstvo izmeu Grke i Turske treba se temeljiti na naelu odanosti manjina vis--vis njihovih zemalja-domaina. U sluaju da se zajame nova manjinska prava, moraju se potivati (konsultirati) postojei ugovori, a u vezi sa dravljanstvom primijeniti vlastite zakone, da bi se izbjeglo da se manjine premetnu u drave u dravi13 te da bi se osiguralo, naprimjer, uenje zvaninog jezika zemlje. Ovakve izjave otkrivaju vie percepcije nego stvarnosti, u poetku primjene zatite manjina iz 1930-ih, kada su manjine jo uvale jake promillet institucije. Karakteristike politika Grke i Turske vis--vis turske/muslimanske manjine u Trakiji, te podjele unutar manjine, napose narednih pedeset godina, bilo je mjesto islama i njegovo nadmetanje sa kemalistikom modernistikom ideologijom, odnosno, drugim rijeima, sa turskim nacionali11

Damija Janissaries, na otoku Kreta, izgraena 1645. godine.

zmom. Podjelu manjine na konzervativne muslimane (vjerske prvake, zemljoposjednike i obine ljude koji su predstavljali stari sistem vjerski institucionalizirane zajednice) i modernistike Kemaliste (intelektualce, zemljoposjednike i trgovce koji su predstavljali novo doba nacionalnih ideala) podgrijavale su i grka i turska politika, uz vremenski izuzetak perioda s poetka 1930-ih i 1950-ih, kada je Grka uskratila podrku konzervativnom krilu. Nakon to je turska nacionalna ideologija uspjela transformirati islam u jedan od svojih temeljnih stupova, te inkorporirati Pomake i Rome, grke vlasti nisu imale drugog izbora nego pribjei pravnim argumentima u smislu potvrivanja vjerskog karaktera manjine koja se, u stvarnosti, premetnula u nacionalnu. Ovo umnogome pomae razumijevanju simbolikog anatagonizma izmeu nacionalizama (kako e se imenovati manjina?), te prakse uskraivanja dravljanstva (kako izbrisati nepoeljne?).

2.2.1. Rat naziva: nacionalna/turska ili vjerska/muslimanska manjina? Dvadesetih godina 20 st., Turin je bio samo sinonim za musliman. Kasnije, kako su grko-turski odnosi postajali sve zategnutiji te su se poeli odraavati i na respektivne manjine, imenovanje manjine u Trakiji doseglo je razinu kljune vanosti. Zadravajui vjerski naziv manjine i zanemarujui proces tekue nacionalizacije (turkifikacije), obje drave nezgrapno su pokuavale previdjeti oevidno: nacija - a ne vjera - predstavlja sr identiteta. Nacionalizacija manjine izazvala je ozbiljnu zabrinutost grkih vlasti u smislu jaanja utjecaja Turske na grkom teritoriju, naroito nakon 1950-ih. Bez obzira na valjanost ove zabrinutosti, imenovanje manjine poprimilo je najvei simboliki znaaj za obje drave i za samu manjinu. esta prebacivanja izmeu turskog i muslimanskog u slubenom nazivu manjine, u 1920-im, 1950-im,

12

U Turskoj su, godine 1926., manjine prisiljene da se odreknu svojih prava u vezi sa posebnim vjerskim sudovima te da se usklade sa novim turskim pravnim poretkom, kojim se graansko pravo priznaje kao jedini izvor porodinog prava. Godine 2007., naprimjer, novim zakonom imenovano je i postavljeno 200 imama u Trakiji, na troak dravnog budeta (Zakon 3536/2007, posebna pravila o imigracijskim politikama i drugim stvarima], u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (2007), Nr. 42, str.

13

1214. Meutim, injenica da e izbor imama provoditi komitet predstavnika ministarstava i univerziteta, te da su im zajamene plae za devet mjeseci godinje, samo je izazvala snanu reakciju u manjinama i onemoguila provoenje zakona. Konstantinos STYLIANOPOULOS, Report on the Muslim minority of Thrace, Part B, 11 October 1929, Arhiv Eleftheriosa Venizelosa, Bennakis Museum (Kifisia, Athens), F. 1929/53, str. 71.

BEHAR108

71

ISLAM NA BALKANU

1970-im i danas, otkrivaju kapacitet kolektivne amnezije nacionalne retorike, koja tvrdi da slui nacionalnim interesima u stanju potrebe.14 Godine 1955., u kontekstu pribliavanja izmeu Grke i Turske, grke vlasti su manjinu proglasile i nazvale turskom; za vrijeme vojne hunte (19671974.), pa i danas, meutim, sam pojam je demoniziran. Od sredine 1980ih, slijedi niz odluka grkih sudova, prema kojima manjiske udruge iz svojih naziva moraju izbaciti pridjev turski. Dva sluaja (Kuturno drutvo turskih ena Rodopa i Turska zajednica Ksanti) nalaze se pred Europskim sudom za ljudska prava, koji bi, konano, trebao donijeti odgovor na otvoreno pitanje u vezi prava, u demokratskim drutvima, da osnuju udruenje sa nacionalnim predznakom po izboru osnivaa. 2.2.2. Liavanje dravljanstva Jedan od najboljih primjera ideoloke upotrebe zakona za definiranje nas i ostalih jesu pravne norme za stjecanje ili gubitak grkog dravljanstva. Grkim zakonom ogranien je pristup pravu dravljanstva u smislu ius sanguinis prije nego ius soli, u skladu sa poimanjem pripadnosti grkoj naciji kao rasnom kontinuitetu .15 tavie, Zakon o nacionalnosti iz 1955. godine, sadri zloglasni lanak 19, u kojemu se tvrdi da osoba (grki dravljanin) negrkog porijekla koja napusti Grku bez namjere povratka moe izgubiti grko dravljanstvo.16 Ovaj lanak dovodi grke
14

dravljane negrkog porijekla (allogeneis) u poziciju koja je znakovito tea od one u kojoj se nalaze dravljani grkog porijekla (homogeneis). Muslimani, bez izuzetka, spadaju u prvu kategoriju te postaju metom politika koje za cilj imaju reduciranje brojnosti manjine. Prema Ministarstvu unutarnjih poslova, oko 46,600 muslimana lieno je grkog dravljanstva izmeu 1955. i 1998. godine.17 Ova mjera je, ustvari, bila djelimini odgovor na progon vie od 22,000 pripadnika grke manjine iz Istanbula 1960-ih godina. Meutim, treba primijetiti da se 60% sluajeva oduzimanja dravljanstva odnosi na muslimane Trakije koji su se naselili u Turskoj i osobno se odrekli grkog dravljanstva u cilju olakavanja procedure stjecanja turskog. Broj oduzetih dravljanstava poeo se smanjivati poslije 1992., a lanak 19 je izbaen iz Zakona 1998. godine. Neposredna posljedica oduzimanja dravljanstva je pojava bezdravljanstva. Veina sluajeva bezdravljanstva tie se muslimana Trakije, koji ustrajavaju na svome legitimnom pravu da im se vrati njihovo grko dravljanstvo. Nakon godina neizainteresiranosti, proces vraanja dravljanstva poeo je u februaru 2007. godine.18

3. Institucionalna osnova neo-millet sistema

Od osnivanja grke drave 1830. godine, grki odnos prema muslimanskim manjinama reproducirao je prethodno postojeu pojavu pravne

podjele temeljem vjerske pripadnosti. Muslimani, koji su integrirani u grku dravu 1881. (Tesalija), 1913. (Novi teritoriji) te 1919./1923. (Zapadna Trakija), smatraju se ostacima muslimanskog milleta. Nizom meunarodnih ugovora (Konstantinopolj, 1881.; Atina, 1913.; Lozana, 1923.) namijenjenim za osiguravanje njihovog pravnog statusa, na lokalnoj razini pomagala su vijea muslimanskih zajednica pod vodstvom muftija. Ovi pro-milletski aranmani u Grkoj pokazali su se naroito izdrljivim i trajnim, te su i danas na sceni u sluaju turske/muslimanske manjine u Trakiji, a koja ini veinu grkog muslimanskog. Poslije okonanja grko-turskog rata i razmjene stanovnitva 1923. godine, manjina je postala novi front konfrontacija izmeu grke i turske nacionalne ideologije. Uprkos modernizirajuem procesu, koji je od tada na sceni u Grkoj, neo-millet koji je uspostavljan Ugovorom iz Lozane jo je na snazi. Pravnim odlukama o manjinama nastoje se prilagoditi pro-milletska prava savremenom pristupu reguliranju prava manjina, ali se jo zanemaruje osnovno pitanje: nacionalizacija manjine. U nekoliko domena posebna prava manjina bila su i jo se pripisuju grkim muslimanima temeljem njihove vjerske pripadnosti.19 Oblast primjenjivosti zakona i politika u kojima se muslimani smatraju pripadnicima vjerske zajednice a ne dravljanima (graanima drave) bile su neuporedivo brojnije u poetnim stu-

15

Razliiti nazivi koriteni za manjinske kole od 1881. godine do danas karakteristika su nezgrapnosti u smislu imenovanja muslimanskih manjina u Grkoj. Koriteni su slijedei nazivi: turske (Zakon 123/1882, Odluka 3065/1954), osmanske (Zakon 568/1915), muslimanske (Zakon 1618/1919, Zakon 2781/1922, Pravna odluka 4242/1962), te konano manjinske (Ministarska odluka 57658/1972, Zakon 694/1977, Zakon 2640/1998, Zakon 2817/2000). Dimitris CHRISTOPOULOS, Greece, u: Rainer BAUBCK, Eva ERSBLL, Kees GROENENDIJK, Harald WALDRAUCH (ur.), Acquisition and Loss of Nationality, Policies and Trends in 15 European States, tom. II: Country Analyses, Amsterdam: Amsterdam University Press, 2006, str. 255-289; Konstantinos TSITSELIKIS, Citizenship in Greece. Present Challenges for Future Changes, u: Devorah KALEKIN-FISHERMAN/Pirkko PITKNEN (ur.), Multiple Citizenship as a Challenge to European

16

17

18

19

Nation-States, Rotterdam: Sense Publishers, 2006, str. 145-170. Pravna odluka 3370/1955, lanak 19, Zakon o grkoj nacionalnosti, u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (1955), nr. 258. Odgovor Nr. 10097, Ministra unutarnjih poslova na pitanje koje je u Parlamentu postavio zastupnik manjine Ilhan Ahmet, 20. aprila 2005. Vidi, takoer, Tasos KOSTOPOULOS, The Dark Side of the New-Greek History: The Deprivation of Citizenship (19262003), u: Modern Issues, (2003) 83, str. 53-75; Nikolas SITAROPOULOS, Freedom of Movement and the Right to a Nationality v. Ethnic Minorities: The Case of ex Article 19 of the Greek Nationality Code, u: European Journal of Migration and Law, 6 (2004) 3, str. 205-223. Odluka Ministra unutarnjih poslova, Nr 62036/3259/2007, u Efimerida tis Kyverniseos, tom. B (2007), Nr. 200. Vidi, Konstantinos TSITSELIKIS, The Legal Status of Islam in Greece u: Die Welt des Islams, 44 (2004) 3, str. 402-431.

72

ISLAM NA BALKANU

pnjevima formiranja grke drave. Postepeno, neki pro-milletski aranmani obuhvaeni su dravljanstvom te su stoga nestali (u daljem tekstu, odjeljci 1, 2 i 3), dok su neki jo na snazi (u daljem tekstu, odjeljci 4, 5 i 6). 3.1. Ogranienje broja politikih predstavnika Uivanje politikih prava (birati i biti izabran) u uskoj je vezi sa pitanjem dravljanstva. Svim muslimanima, grkim dravljanima, zajamena su politika prava, i to u Tesaliji poslije 1881. godine, na Novim teritorijima poslije 1913., u Trakiji poslije 1919., te u Dodekanezeu poslije 1947. Odreeni vremenski period izborne kvote za Parlament i opinska tijela postojala su naporedo sa manjinskim unutarnjim pro-millet institucijama. Prvo masovno uee muslimana na izborima zabiljeeno je 1915. godine. Na izborima iz 1915. i 1916. godine, muslimani Makedonije glasali su za monarhistike politike partije, dok su muslimani Krita predstavljali uporite Eleftheriosa Venizelosa.20 Godine 1920., 14 muslimanskih zastupnika su kao anti-venizelisti izabrani u Makedoniji. Samo u Drami, Venizelisti su uspjeli podijeliti muslimanske glasove i dobiti pet zastupnikim mjesta, dok su muslimanski radnici u drugim gradovima sjeverne Grke masovno glasali za Socijalistiku partiju (SEKE). Zahvaljujui ovim antivenizelistikim glasovima muslimana Makedonije na kljunim izborima 1920. godine, revolucionarna vlada iz 1922. (formirana nakon vojnog poraza u Maloj Aziji) odluila je da e za muslimane i idove biti odvojene izborne jedinice, te da e muslimanima biti dodijeljeno ukupno 19 mjesta. Ovaj broj reduciran je nakon razmjene stanovnitva 1923. godine, a temeljem nove
20

demografske stvarnosti. Muslimani Trakije, sa svoje strane, glasali su za Venizelosa do izbora 1936. godine. Odvojene izborne jedinice uvedene 1923. godine, vie su zadovoljavale domae politike nego to su osiguravale autonomne manjinske predstavnike u Parlamentu.21 Ove mjere su od strane Visokog suda, 1933. godine, proglaene protivnim ustavnom naelu jednakosti. Ideja nametanja odvojenih izbornih jedinica ponovo se pojavila 1968. godine, u vrijeme vojne hunte, kada je Koordinacijko vijee Trakije predloilo ustavni amandman kojim bi se muslimanskoj manjini u Trakiji omoguio izbor dva zastupnika, a u cilju onemoguavanja muslimana da osvoje sva zastupnika mjesta u Trakiji, te, u konanici, ograniavanja njihovog politikog utjecaja. 3.2. Vijea lokalnih zajednica Sredinom devetnaestog stoljea, Mithat-paa zajamio je muslimanskom stanovnitvu osmanske Rumelije status umnogome slian onome koji su uivali nemuslimanski milleti. Vijea muslimanske zajednice (Cemaati Islamiye Encmenler) nastala su po obrascu kranskih vijea (dimogeronteies), jedne od najznaajnijih formi milletske samouprave na lokalnoj razini. Ta lokalna samoupravna tijela konsolidirali su Mladoturci: prema osmanskom Ustavu iz 1908. godine, vijea zajednica svakog milleta bila su zaduena za vlasnitvo i ope poslove zajednice. Narednih godina, vijea zajednica osnovana su u svim administrativnim sreditima u skladu sa lokalnim demografskim stvarnostima. Ovim aranmanima okonan je tradicionalni model milletske samouprave pod izravnom kontrolom tradicionalnih vjerskih

vlasti te potaknuto formiranje nacionalnih ideologija temeljem novih predstavnikih politikih institucija. Nakon uspostave grke administracije u Tesaliji (1881.) i Novim teritorijima (1913.), ova forma lokalnih samoupravnih tijela odravana je za muslimane i idove. Vijee muslimanskih zajednica u Grkoj zamijenila su svoje osmanske prethodnike i pretvorena u manjinske institucije unutar grkog pravnog poretka, djelujui kao arbitar u stvarima koje se tiu unutarnjih poslova zajednice te kao posrednik izmeu muslimanskog stanovnitva i grke drave. U prvoj polovini dvadesetog stoljea, vijea muslimanskih zajednica smatrala su se zasebnim pravnim sistemom, u bliskoj vezi sa vjerskim identitetom muslimanskog stanovnitva, a i grke vlasti su ta tijela poimala kao pripadajuim pravnom poretku razliitom od savremenog javnog prava. Meutim, nakon okonanja Drugog svjetskog rata i bugarske okupacije Trakije, vijea zajednica izgubila su sve ovlasti i priznanje u grkim zakonima. Umjesto toga, birani su komiteti uprava vakufa koji e, na lokalnoj razini, poeti uivati legitimitet predstavnikih tijela muslimanskog stanovnitva.22 U ovom procesu, vijea zajednica apsorbirana su i uskoro iezla. Godine 1966., naprimjer, Predsjednik Koordinacionog vijea Trakije u svome odgovoru Prefektu Ksantije, primjeuje da naziv turska ili muslimanska zajednica vie nije prihvatljiv jer, prema zakonu, komiteti uprava vakufa ne ine samoupravna tijela, nego tek puke administrativne organe za upravljanje imovinom vjerske zajednice. Stoga svi dokumenti ili peati koji koriste ove nazive trebaju biti vraeni kao neprihvatljivi.23 Ovo je primjer

21

22

Pokuaji anti-venizelista da privuku muslimanske glasove uzrokovala je unutar manjinske sukobe u Irakliu. Godine 1929., Inspektor za manjine predloio ie da se posebne kvote odrede i za opinske izbore. Godine 1950., Britanci su prve izbore za Komitete za upravljanje vakufima nazvali opinskim izborima, to predstavlja odjek percepcije njihovog pridavanja znaaja manjinama. Vidi, Britan-

23

ski vicekonzulat u Kavali, povjerljivi izvjetaj, od 27. januara 1950. godine, FO 371/89009 (Zahvaljujem se Argyrisu Mamarelisu za ovaj dokument). Predsjednik Koordinacijskog vijea Trakije Prefektu Ksantija, dokument o pribavljanje zgrade za odbor muslimanske gimnazije , od 26. oktobra 1966- godine, Arhiv Vanjskih i manjinskih kola, Opi dravni arhiv, Kavala, F. 10.

BEHAR108

73

ISLAM NA BALKANU

politikog pokuaja ometanja nacionalizacije postojeih unutarnjih promillet institucija tursko/muslimanske manjine. Nakon 1967. godine, kada komiteti uprava vakufa vie nisu birani, samoupravu turske/muslimanske manjine preuzela su druga tijela. Najznaajnije od njih bilo je nezvanini Vrhovni komitet Zapadno-trakijske turske manjine (Bati Trakya Trk Aznl Yksek Kurulu) osnovan 1980. godine. kojega se poetkom 1997. godine - nakon perioda neaktivnosti - zamijeniti Savjetodavni komitet Zapadno-trakijske turske manjine (Bati Trakya Trk Aznl Danma Kurulu).24 Ovo tijelo okuplja najistaknutije pripadnike manjine koji, zajedno sa dvojicom izabranih muftija Komotinija Ksantija, jesu izraz dominirajueg turskog nacionalnog identiteta. Meutim, grka drava, tursku/muslimansku manjinu jo poima u isto vjerskom pojmovniku te priznaje samo njene izabrane predstavnike u Parlamentu i opinskim skuptinama, ignorirajui gorespomenuta samoupravna tijela. 3.3. Iznimke od vojne slube Grkim zakonim predviena su kontroverzna pravila kojima se regulira vojna sluba muslimana naroito u doba izravnih sukoba sa Osmanskim sultanatom ili Turskom. U vrijeme kada su muslimani mogli birati izmeu grkog ili osmanskog dravljanstva, bili su izuzeti od bilo kakvih vojnikih obaveza, kao i od bilo kakvog poreza koji se odnosio na vojna davanja (Zakon AZ/1882 i Zakon 4213/1913, lanak 14). Odlukom 1550/1917, Privremene solunske vlade, osnovan je posebni regrutni komitet za muslimane, koji je pozivao i regrutirao muslimane, iako ne u bor24

Damija u Trikali

beni sastav, to e potrajati sve do kasnih 1990-ih. ini se da su u vrijeme vojnog pohoda u Maloj Aziji, muslimani imali pravo da plate (antisikoma) za nesluenje vojske. Zakonima 2400/1920 i 2728/1921 o privremenom izuzeu muslimana (i idova) od vojne slube regulira se iznos plaanja za nesluenje vojnog roka u skladu sa osobnim primanjima, za sve vrijeme trajanja vojnog pohoda u Maloj Aziji. Ovo pravilo umnogome podsjea na poseban porez (bedel-i-askeri) koji su osmanske vlasti ubirale do 1908. godine od zimija (zimm) u smislu nadoknade za njihovo nesluenje vojnog roka. Iako je naelo muslimanskog uea u vojnim jedinicama prevladalo praksu izuzimanja, muslimani ni od 1946.-1961. godine nisu sluili vojsku, nego su izdvajali dio svojih prihoda, zbog odbijanja muslimanskih vojnika za vrijeme graanskog rata da uestvuju u operacijama protiv komunistikih pobunjenika, meu kojima je takoer bilo muslimana.25 Od 1961. godine naovamo, mukarci muslimanskog porijekla moraju ispunjavati svoje vojnike obaveze,26 uz

izuzetak muslimana sa dodekaneskih otoka.27 Nakon turske invazije Kipra, 1974. godine, grki muslimani izuzeti su od noenja oruja i rasporeuju se na pomone dunosti, poput javnih graevinskih radova. Od 1990.-tih, ovaj posebni tretman polahko nestaje. Uz izuzetak nekih muslimana pomakog porijekla, muslimani Trakije ne slue vojsku kao oficiri. 3.4. Manjinske dvojezine kole Dananji manjinski obrazovni sistem ukorijenjen je u eri tanzimata (1839.1876.), kada je Osmanski sultanat namjerio obrazovati nove administrativne i vjerske elite za muslimanski millet. lanci 40 i 41 Ugovora iz Lozane reguliraju postojanje posebnog obrazovnog sistema za muslimansku manjinu. U tom smislu, lanak 2 Zakona o manjinskom obrazovanju (694/1977) precizira da je svrha manjinskih kola da osiguranju i zatite duhovni i etiki razvoj uenika u skladu sa osnovnim djelokrugom opeg obrazovanja i naelima kojima se rukovodi nastavni plan javnih kola u zemlji. Njihov nastavni plan podijeljen je

25

Za zbirku tekstova Komiteta od 1984. do 2004. godine, vidi, Fehim KELAHMET, Belgeleri (19842005), [Documents of the Supreme Committee, Management Committee, and Consultative Committee of the Turkish Minority of Western Thrace, (19842005)], Gmlcine/Komotini: BTTADK, 2006. Simos MINAIDIS, The Religious Freedom of the Muslims in the Greek Legal Order, Athens/Komotini: Ant. N. Sakkoulas Publis-

26

27

hers, 1990, str. 341. Odluka Ministra odbrane, F.420.2/543285/Eng. 45, u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. B (1961), Nr. 247. Mi ne pozivamo Turke Dodekaneza da se prijave u vojsku, iako su grki dravljani , Evripidis ZANNIS, (govor pred grkim Parlamentom), u: Praktika tis Voulis ton Ellinon, sesija 65, od 10. marta 1963. godine, tom. 1963, str. 700.

74

ISLAM NA BALKANU

jednako na preovlaujui jezik manjine (turski) i zvanini jezik drave (grki). Stoga, obrazovanje manjina namijenjeno je prije svega za muslimansku manjinu koja obuhvaa nekoliko etnikih i jezikih (pod)skupina (Turke, Pomake, Rome), ali koristi i elemente premonirajueg identiteta nacionalne (turske) manjine.28 Zakon o manjinskom obrazovanju priznaje jezika prava temeljem vjerske pripadnosti te time pripadnicima zajednice uskrauje pravo da promijene vjeru, da ne vjeruju ili pak, da se ne izjanjavaju o svojoj vjerskoj pripadnosti. Trenutni sistem prijeti nastankom getoiziranog obrazovnog sistema koji onemoguava svaki pokuaj mijeanja stanovnitva i kultura, to jest sprjeava ljude da se kulturoloki i nacionalno pomjeraju. Prema odluci iz 1977. godine, koja je jo na snazi, zabranjeno je grkog porijekla, oba spola, da pohaaju manjinske kole.29 Manjinski uenici, pak, imaju pravo pohaati veinske grke kole; ak se nerijetko podstiu da upravo to ine: godine 2006., turski jezik je uveden kao strani jezik u nastavni plan nekih grkih javnih gimnazija u Komotiniju i Kasantiju. Meutim, ova mjera se pokazala kao potpuni promaaj, budui da nijedan manjinski uenik koji je pohaao grku kolu nije izabrao ovaj predmet! S druge strane, u manjinskim kolama, razlika izmeu kranskih i muslimanskih uitelja (koji predaju respektivno grki i turski dio nastavnog plana) je prikaz prevladanog plana manjinskog obrazovanja, iji je pravni okvir gotovo nemogue uskladiti sa osnovnim meunarodnim standardima ljudskih prava. Obrazovanje uitelja i nastavnika turskog dijela nastavnog plana jo je
28

usklaen sa pro-milletskom logikom: oni se pridravaju trogodinjeg nastavnog programa na Posebnoj pedagokoj akademiji u Solunu, umjesto etverogodinjeg univerzitetskog programa; primaju se nakon posebnih ispita i to pod uvjetom da su pripadnici manjine. Nasuprot tome, od 2006. godine, od profesora turskog jezika u nekim javnim gimnazijama u Trakiji zahtijeva se da imaju iste kvalifikacije kao i ostali profesori, tako da je svrenicima Posebne pedagoke akademije, ustvari, onemogueno zapoljavanje. Ouvanje komponenata manjinskog identiteta, poput jezika i vjere, u liberalnom pravnom sistemu potie niz dodatnih politikih i socijalnih problema. Obrazovni sistem u Trakiji je jedan od domena u kojemu nacionalne ideologije zadiru u pravne norme. Politiki intersi i neobrazovne znanosti odreuju formu i sadrinu znanja koje manjinske kole mogu ponuditi svojim uenicima, a postojei zakoni nisu u stanju pravim obrazovnim struktura obuhvatiti manjinsku razliitost. Manjinsko obrazovanje, u formi u kojoj danas postoji, ini se da je pred slomom, jer svrenici manjinskih kola posjeduju veoma nizak stupanj i razinu znanja i loe kvalifikacije, a manjinski uenici od 2000. godine, sve vie pohaaju grke kole.30 Godine 1996., u cilju olakavanja manjinskim uenicima pohaanja grkih univerziteta i tehnikih kola, grke vlasti su uvele posebnu kvotu (0,5%) za visoko obrazovanje svrenika manjinskih kola.31 Ta kvota ustanovljena je u cilju kompenziranja jezikih tekoa koje manjinski studenti imaju pri polaganju prijemnih i drugih ispita na grkom jeziku. Korisnici su svi uenici manji29

nskih kola iz Zapadne Trakije, dok muslimanski studenti roeni u drugim dijelovima Grke ne mogu uivati ovu posebnu povlasticu. Na kraju, iako ne posljednje, novim nacrtom zakona (2007.) osigurava se posebna kvota (0,5%) za namjetenja u javnom sektoru za muslimansku manjinu Trakije. Ova mjera predstavlja napredak bez presedana u politici pozitivne diskriminacije, uprimjerujui vjersku pripadnost kao osnov odreivanja ciljne skupine nekih pravila. Tako e treina svrenika iz reda manjina imati priliku da se zaposli u javnom sektoru u kojemu posljednjih 50 godina nije radio nijedan musliman. 3.5. Nadlenost muftija Muftije su znalci/eksperti islamskog Vjerozakona. Njihovu nadlenost Grka je prvi put priznala 1881. godine, a potom i priznala 1913. Ugovor iz Lozane ni na koji nain ne regulira ovu oblast, ali zakon 2345/1920 je jo na snazi. Prije razmjene stanovnitva, postojalo je 35 muftiluka irom Grke. Poslije 1923. godine, est muftija je djelovalo u Epiru, jedan u Solunu (zaduen za erkeske muslimane), te etverica u Trakiji; poslije 1945. godine, ostala su samo trojica u Trakiji (Komotini, Ksanti i Didimotiho), te jedan na Rodosu, iako on nije uivao zvanino priznanje. S vremenom, muftije su ostvarili i odreeni politiki znaaj prije svega zbog toga to su djelovali kao prvaci svojih zajednica te zvanini sugovornici grkih vlasti. Lokalne muftije, prije svih muftije Komotinija i Ksantija, bili su ukljueni u rjeavanje politikih nesuglasica izmeu Grke i Turske, a u vezi manjine u Trakiji. U ovom kontekstu, nain njihovog

Islamsko vjersko obrazovanje prisutno je u gotovo svakom selu i gradu. Kurseve Kurana (Kuran kursular) organiziraju lokalni imami poslije kolskih obaveza, a prisustvuje im znaajan broj polaznika. Ovaj sistem vankolskog vjerskog obrazovanja otkriva pojavu mekeg politikog islama u Zapadnoj Trakiji. Moe se dovesti u vezu sa turskim nacionalizmom i odrazom evolucije islama u Turskoj od 1980.-tih, kao u sluaju Ksantija pod utjecajem izabranog muftije, ili uporediti sa tradicionalnijim islamom, kao u Komotiniju pod pokroviteljstvom zvaninog muftije.

30

31

Predsjednika odluka 483/1977, od 25. maja 1977. godine, l. 10.1 u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (1977), Nr. 149. Konstantinos TSITSELIKIS/Giorgos MAVROMMATIS, Turkish in Greece, Ljouvert/Leeuwarden: Mercator Education, 2003; Neli ASKOUNI, The Minority Education in Thrace: The Process from Marginality to Social Integration, Athens: Alexandria, 2006. Zakon 2341 o obrazovanju, l. 21, u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (208), Nr. 208.

BEHAR108

75

ISLAM NA BALKANU

izbora bio je od kljunog znaaja. Iako zakon iz 1920. godine regulira ovu oblast, muftije su uvijek birane konsenzusom manjiinskih prvaka i predstavnika grkih vlasti. Meutim, nakon to je otpor konzervativnih vjerskih prvaka turskim nacionalistima ieznuo zauvijek, kontroverze u vezi sa ovim pitanjem isplivale su na povrinu u najgorem moguem svjetlu.32 Tada je grka Vlada odluila promijeniti zakon o muftijama. U skladu sa novim zakonom 1920./1991., muftije postavljaju grke vlasti. Nakon postavljenja novih muftija poetkom 1990.-tih, manjinske elite reagirale su izborom dvojice muftija, u Komotiniju i Ksantiju, nezvaninim procedurama. Te izabrane muftije suoile su su se sa krivinom optunicom i suenjem pred grkim sudovima, to je Grku kotalo niza odluka Europskog suda za ljudska prava zbog krenja vjerskih sloboda.33 Od tada u Trakiji naporedo djeluju dvojica muftija koje biraju manjine, a koji utjelovljuju nacionalizaciju islama, te dvojica muftija koje je postavila drava, ija djela imaju pravne posljedice i znaaj. Cijelu situaciju dodatno komplicira injenica da trojica trakijskih muftija - ali ne i muftija Rodosa - djeluju kao sudije, primijenjujui dijelove islamskog Vjerozakona u domenu porodinog i nasljednog prava. Oni su, takoer, zadueni za imenovanje i postavljenje imama i mutevelija (mtevelli, upravitelja vakufa), te sakupljanje zekta (vjerskog milodara), a u skladu sa potrebama mogu izdavati i fetve (pravna miljenja i odluke). Ovakav sistem reguliranja nadlenosti unutar zajednica uivale su i
32

idovske zajednice sve do 1947. godine,34 sa izravnim referiranjem na pravnu autonomiju koju je osmanski millets sistem davao vjerskim zajednicama. Teoretski, islamsko pravo u Grkoj je prije dobrovoljno nego obavezujue, u smislu da su pravne ovlasti muftija stvar osobnog izbora. Posljedino, muslimani su u prilici da biraju izmeu graanskog i islamskog suda. U praksi, meutim, muslimani koji se za miljenje i presudu obrate graanskim sudovima od strane veine pripadnika manjinske zajednice smatraju se izdajnicima, jer time izraavaju svoj politiki stav i izbor. tavie, i grki sudovi muftijama priznaju ekskluzivno pravo te su, sve donedavno, odbijali suditi i davati pravna miljenja muslimanima koji bi pokretali parnice na graanskim sudovima ne elei biti optueni za povredu prava i autonomije manjina.35 To znai da su pripadnici manjina bili obavezni potivati pravni sistem koji karakteriziraju naela i norme koji odudaraju od standarda ljudskih prava (u vezi prava ena i djece), kao i od proceduralnog zakona. Takva segregacija izmeu Grka i muslimana u oblasti primjene zakona podrazumijeva oevidne razlike u pravnom tretmanu slinih socijalnih situacija graana sa jednakim pravima i nepripadnicima razliitih milleta. U jednom sluaju, nakon to je graanski sud zanijekao nadlenost i vratio sluaj muftiji, potonji se opredijelio za ire tumaenje islamskog Vjerozakona i izdao odluku (presudu) koja je u skladu sa graanskim zakonom. Meutim, u brojnim ostalim sluajevima, graanski sud samo

ratificira (potvruje) muftijske presude uprkos oevidnom ustavnom problemu.

3.6. Vakufska samouprava

U skladu sa lankom 1, Zakona 1091/1980 o administriranju i upravljanju vakufima muslimanske manjine u Zapadnoj Trakiji i njihovom vlasnitvu,36 vakuf je stvarna ili opipljiva imovina ili prihod u vidu dara u neprofitne, dobrotvorne ili pobone svrhe ili pak, vjerska ili dobrotvorna institucija. Institucija vakufa ishodi iz osmanskih vremena i u bliskoj je vezi sa vjerskim institucijama kao neposrednim primateljima prihoda tih posjeda, to je u savremenom pojmovniku uporedivo sa savremenom institucijom fondacije. Vakufska imovina je najznaajniji izvor prihoda za unutarnje institucije turske/muslimanske manjine: njima se pokrivaju svi trokovi ureda muftija te, u nekim sluajevima, osiguravaju plae za manjinske uitelje i nastavnike. Zakonom o vakufima u Trakiji osigurava se neposredan izbor lanova tri Komiteta za upravljanje vakufima smjetenim u Komotiniju, Ksantiju i Didimotihou, a lokalnim starjeinama daje se znaajna uloga u smislu zatite njihovih kompetencija i autonomije. Meutim, u stvarnosti, lanove Komiteta za upravljanje vakufima jo postavljau grke vlasti, to predstavlja neposredno krenje prava manjine na samoupravu. U martu 2007. godine, usvojen je Zakon o neoporezivanju vakufske imovine,37 a Ministar vanjskih poslova je objavio da e uskoro biti usvojen i novi pravni status vakufa, u okviru kojeg e se regulirati i izbor lanova Komiteta za

33

34

Vemund AARBAKKE, The Muslim Minority of Greek Thrace, vol. II, PhD, Bergen: University of Bergen, 2000. ECtHR Serif v. Greece, zahtjev: 38178/97, od 14. decembra 1999. godine; Agga v. Greece (No 2), zahtjevi: 50776/99 i 52912/99, od 17. oktobra 2002. godine; Agga v. Greece (No 3), zahtjev: 32186/02, od 13. jula 2006. godine; Agga v. Greece (No 4), zahtjev: 33331/02, od 13. jula 2006. godine. idovski vjerski sudovi (Beth-Din), koji se bave sluajevima iz domena porodinog prava u skladu sa lankom 12, Zakona 2456/1920 o idovskim zajednicama, rasputeni su nakon uvoe-

35

36

nja grkog graanskog zakona 1946. godine. Yannis KTISTAKIS, The Holy Law and the Muslim Greek Citizens. Between Communitarianism and Liberalism, Athens/Thessaloniki: Sakkoulas Publications, 2006; Konstantinos TSITSELIKIS, The Muftis Position in the Greek Legal Order, u: Dimitris CHRISTOPOULOS (ur.), Legal Issues of Religious Alterity in Greece, Athens: Kritiki/KEMO, 1999, str. 271-329. Akt 1091/1980 u upravljanju i administriranju vakufa muslimanske manjine Zapadne Trakije i njihe imovine, u: Efimerida tis Kyverniseos, vol. A (1980), Nr. 267.

76

ISLAM NA BALKANU

upravljanje vakufima. Kontroverze u vezi sa vakufima su dobran primjer politikih prioritiziranja i uravnoteavanja vlasti u domenu manjinskih poslova, u koje su ukljueni politiki, ekonomski i nacionalni interesi: izbor Komiteta za upravljanje vakufima vodit e prijenosu ovlasti i kontrole na vakufima i njihovom imovinom sa administratora bliskog grkim vlastima na lanove manjinskih elita povezanih sa turskom nacionalnom ideologijom. Meutim, ovakav razvoj situacije uvijek je dobrodoao kao dio demokratizaciijskog procesa manjine ali i Grke u cjelini. U decembru 2007. godine, grki Parlament raspravljao je o novom zakonu o vakufima. Zadravajui grosso modo pravila Zakona 1091/1980, on odraava politiku volju grkih vlasti da organiziraju izbore upraviteljskih komiteta. Meutim, manjinske elite burno su reagirale zbog nezadovoljavajue razine autonomije nasuprot pravima imenovanih i postavljanih muftija i grkih vlasti. Vakufska imovina postoji i na Dodekanesskim otocima. Na Rodosu i u Kosu, vakufima upravlja Organizacija za upravljanje vakufima, u skladu sa Italijanskom odlukom iz 1929. godine, koja je na snazi jo od 1947. godine.

4. Zakljuci
Kao to smo to ve rekli, muslimanske manjine u Grkoj, politiki i pravno, smatraju se neo-milletom u preteno kranskoj zemlji/dravi. Od 1881., 1913. i 1923. godine, politiki predstavnici, lokalna uprava, vojna sluba, obrazovanje, porodino pravo i vakufi predstavljaju oblasti u kojima se primjenjuje niz pro-milletskih politika i pravila. S vremenom, a
37

zahvaljujui modernizaciji i demokratizaciji dravnih struktura i djeliminoj de-etnizaciji ideologije, ovaj pro-milletski sistem unekoliko je omekan, ali je zadrao svoje institucionalne karakteristike. Ouvanje takvih institucija nije rezultat savremenih kretanja prema pravnom pluralizmu, nego pogodna inercija kao posljedica antagonizma izmeu Grke i Turske, te meunarodnih obaveza koje instrumentaliziraju obje strane. Pravni status turske/muslimanske manjine Trakije obuhvaa posebna manjinska prava uporediva sa graanskim pravima koja podrazumijeva dravljanstvo. Ova situacija esto proizvodi sukobe pravnih normi, kao u sluaju sa jezikim pravima na temelju vjerske pripadnosti ili primjeni islamskog Vjerozakona. Najkritinije pitanje ostaje ogranienja postavljena multikulturnoj integraciji i ouvanju manjinskog jezikog identiteta ili, drugim rijeima, odnosima izmeu individualnih i kolektivnih prava. Primjeri koji djeluju kao pozitivne mjere koje preduzima ili podrava drava Grka ustvari predstavlja naslijee osmanskog millet sistema temeljenog na vjerskoj segregaciji i protivi se trenutnim europskim pravnim standardima o ljudskim pravima poput spolne jednakosti i prava na pravino suenje. Manjinske kole i muftiluci poprimaju veliki znaaj za ouvanje identiteta tursko/muslimanske manjine u Trakiji, ali svaki pripadnik manjine, u skladu sa njegovom/njenom slobodno formuliranom eljom, treba imati stvarnu mogunost da ivi u skladu sa tradicijom skupine iz koje potjee ili da bude asimiliran u veinsko stanovnitvo.38 Ovaj problem tie se i musli40

manskih imigranata koji uglavnom naseljavaju ire podruje grada Atine, a uivaju potpuno drukiji pravni status. Sva ova pitanja i problemi odraavaju iri kontekst rasprave o budunosti islama u Grkoj, to je u skladu sa nainima na koje Europa razmatra vlastito mnotvo identiteta i predvianjima o njihovom obuhvaanju politikim i pravnim normama. U Grkoj, tekoe i oklijevanje da se definiraju granice izmeu osnovnih ljudskih prava i posebnih manjinskih prava, koja se nerijetko nepodudaraju, najoevidnija su u smislu rasprave o mjestu islamskog Vjerozakona u grkom i europskom pravnom poretku. Potrebno je pronai zadovoljavajui nain koji e obuhvatiti neliberalne manjinske unutarnje poretke (poput onih zasnovanih na vjerskim normama) liberalnim pravnim kontekstom.39 To znai da niz pitanja zahtijeva hitne odgovore: ta je sadraj grkog ordre public kako ga definira Ustav i drugi temeljni akti grkog pravnog poretka? Koja se islamska vjerozakonska pravila mogu smatrati protivnim domaim ordre public koje nameu europske institucije poput Europskog suda za ljudska prava? Europski pravni poredak u nastajanju napose radi na usklaivanju snanih stavova o ljudskim pravima sa vieznanim pristupom manjinskim pravima. Stoga, izazovi vjerodostojnosti i islamskog Vjerozakona i grkog/europskog pravnog poretka ostaju bez valjanog odgovora.40 Ali, oklijevanje da se raspravlja i regulira ova oblast potkopava naelo jednakosti, znaajan stup vladavine zakona, te postavlja pitanje pravne sigurnosti muslimana.

38

39

Zakon 3554/2007, lanak 7, o politikama prihoda i porezima, u: Efimerida tis Kyberniseos, vol. A (2007), Nr. 80, str. 1841. Stephanos STAVROS, The Legal Status of Minorities in Greece Today: The Adequacy of their Protection in the Light of Current Human Rights Perceptions, u: Journal of Modern Greek Studies, 13 (1995) 1, str. 1-32. To je bio sluaj 2001. i 2003. godine sa redefiniranjem osobnog statusa temeljem islamskog Vjerozakona primjenjivanog na francuskom teritoriju Mayotte u Indijskom okeanu.

Prilagoavanje tradicionalnih obrazaca u savremene nije izvan namjere. Primjer rasprave u vezi sa ulogom islamskog Vjerozakona u Bosni i Hercegovini u meuratnom periodu (1918-1941.) te nakon pada komunizma (1989.) nudi primjenjivu paradigmu kako se islamsko pravo moe razmatrati u savremenom svijetu. Vidi, Xavier BOUGAREL, Trois dfinitions de lislam en Bosnie-Herzgovine, u: Archives de sciences sociales des religions, (juli, 2001.) 115, str. 183-201.

BEHAR108

77

PRIA

Predrag Matvejevi

Mario
Te godine, u proljee, poeo je rat. Nebom su prelijetali avioni i zasipali bombama grad u kojem sam ivio s majkom i sestrom. Sjeam se sunanih i vedrih dana, tmurnih i zabrinutih lica, zebnje i straha. Otac je otiao s vojskom prole zime, poslali su ga na frontu djeak nije znao ni to je fronta ni gdje je. U Mostaru je bilo nekoliko mostova s kojih sam gledao rijeku. Neretva je sa svakog od njih izgledala drukije. Na Starome mostu najdue sam se zadravao. Pratio galebove koji su dolijetali s mora i sputali se pokraj mene na kamenu ogradu. U Hercegovini je vie kamena nego zemlje. Teko se ivjelo. Na grad i njegovu okolicu zaposjeli su talijanski vojnici u aprilu 1941. Gledao sam ih s nepovjerenjem. Prvi kojeg sam vidio imao je na glavi kacigu s dugim perom: bersagliere, uo sam da ga tako zovu. Preplaio sam se. Bilo mi je tada malo vie od osam godina. Osjeao sam da bih morao zatiti svoju obitelj, napose sestru, nekoliko godina mlau od mene. Postao sam u svojim vlastitim oima zatitnikom, starijim od svoje dobi. Molio sam se uveer, iskreno i naivno. Pohaao sam kolu milosrdnih asnih sestara, bijelih. Prestao sam se igrati. Izbjegavao sam prijatelje - imao sam malu pudlicu Buku, ona mi je bila prijatelj. Pratila me je posvuda. Patio sam zato majka mora toliko raditi izvan kue. Bila je jo mlada i lijepa, meni najljepa. Bio sam ljubomoran kad je zastala da s nekim porazgovara: Hajdemo, vukao bih je za suknju. Otac se dugo nije javljao. Napokon smo saznali da je u logoru iz zarobljenikoga logora prebacili su ga u logor za prisilni rad, negdje u sjevernoj Njemakoj. Otkrili su da je roen u Odesi i to je bilo dovoljno. Poeo sam mu pisati pisma, slao ih na adresu koja je sadravala, uz ime i prezime, samo dvije rijei: Njemaka i Stalag - mislio sam da pota sigurno zna gdje je to. Tako sam poeo pisati. Ponekad mi se ini da cijeli ivot piem pisma. I da ih najee aljem na krive adrese. Nedostajalo nam je svega - kruha, odjee, ogrjeva. Mala sestra bila je svaki dan bljea. Lijeio ju je stari doktor, zvao se Jungwiert, nedavno je prebjegao iz njemake okupacione zone u talijansku, gdje su idovi bili ipak sigurniji. Izgovorio je jednoga dana rije od koje smo svi protrnuli: tuberkuloza. Djevojicu treba dobro hraniti, da ozdravi. Hraniti ime, gospodine doktore? Zatim se desilo neto jo gore: majka se vratila s posla bez nekoliko zuba. Jedino to se moglo u to vrijeme prodati ili zamijeniti za hranu bilo je zlato. Imala je zlatnih zuba. Dala ih je izvaditi. Nije ih bilo dovoljno. Sve to se moglo kupiti za njih brzo se potroilo. A bolest nije prolazila. Tu zapravo poinje pria koju elim ispriati. Nadomak naega stana nalazila se kasarna, bivi konvikt u koji su bili smjeteni talijanski vojnici. Nastojao sam da ne obraam panju na njih. Klonio sam ih se - to e nam oni tu. Jednog dana majka me iznenadila: Sluaj kako pjevaju, idu nedjeljom u crkvu, sigurno ima i dobrih ljudi meu njima. Ponukala me da odem u kasarnu i zatraim od nekog vojnika malo rie, za bolesnu sestru. Nauio sam nekoliko rijei: riso, sorellina, malata. Proao sam pokraj jednoga, drugoga, treega. Nisu se osvrtali na me, mislili su vjerojatno da prosim. Jedan je svirao, sjeam se, na usnoj harmonici, drugi gledao neke fotografije, trei je bio zamiljen. Pred tim posljednjim ponovo sam izgovorio, jo razgovjetnije, svoju reenicu bez padea i glagola. Prenuo se, pogladio me po kosi, posjeo kraj sebe. Rekao mi je neto to nisam razumio, ali sam shvatio da je to bilo blago i dobro. Dade mi znak da priekam. Brzo se vratio s malom vojnikom porcijom, koja je izvana bila zelena, s poklopcem boje lima, sjajnim. Bila je puna rie. Nisam je ni okusio, sve sam odnio kui, sestri. Sutradan sam opet doao, i prekosutra, i slijedee dane, ponovo. Sestra se poela osjeati bolje. Tako sam upoznao svoga Talijana. Zvao se Mario. Bila je to najljepa pria iz jednoga tunog djetinjstva. U jesen slijedee godine talijanska je vojska prestala ratovati. Rasula se, predala, razbjeala. Jedni su zarobljeni, drugi prisilno prebaeni na istonu frontu, u rusku zimu koju ljudi s juga nisu podnosili, trei su lutali unaokolo pokuavajui se domoi mora te prebaciti nekim trabakulom na drugu stranu Jadrana. Vratiti se kui. Tad sam ve imao jedanaest godina. Poeo sam ne samo osjeati nego i shvaati to se zbiva. Jedne veeri, kasno, netko je pokucao na naa vrata. Tko je u ovo doba? Mario. Uao je tiho i oprezno. Rekao je neto mome ujaku koji mu je otvorio vrata. Vjerojatno da se eli skloniti, sakriti, spasiti. Iza kue se nalazila mala prostorija za pranje rublja: ve kuhinja. Tu smo ga privremeno smjestili. Bojali smo se da ga ne

78

PRIA

otkriju. Bilo je to opasno i za nas i za njega. Svakoga dana oko podne donosio sam mu kriomice dio onog to smo i mi jeli, u porciji zelene boje sa sjajnim limenim poklopcem koju sam od njega dobio. Ne znam tko je vie ekao taj susret Mario, koji je bio po cijele dane sam i nespokojan, ili pak ja, koji sam odjednom postao ravan odraslima, sauesnik. Sad sam ve znao neto rei na talijanskom i uspijevao jo vie razumjeti. Zapamtio sam dvije-tri rijei pjesmice koju je pjevuio, u kojoj se spominjao Lugano: Addio, Lugano bella*. Gdje li je Lugano, kakvo je to udesno mjesto o kojem pjeva moj tajni prijatelj? Ne sjeam se koliko su zapravo trajali ti nai susreti. Nekad mi se ini dugo, nekad prekratko. Mario mi je jednoga dana objasnio da eli vidjeti moga ujaka, koji zbog povrede noge nije bio uzet u vojsku te je radio u pozadini neto o emu se u kui nije govorilo. Nali su se iste veeri, bez mene. Nije mi bilo drago. Sutradan Mario je ieznuo. Bio sam potiten. Zato me nije obavijestio, kako je mogao takao otii! Napisao sam mu pismo. Nisam znao na koju bih ga adresu poslao. Majka je rekla da ga moram baciti u pe. Ako ga nau mogli bismo imati neprilika. Mario je u umi to je znailo, u to vrijeme, da je otiao u partizane. Rat se nastavljao. Nae muke nisu prestajale, ali smo ve bili naviknuli na njih. Roaci sa sela, iz itluka, donosili su nam onoliko hrane koliko je bilo dovoljno da preivimo. Majka je i dalje mnogo radila. Vraala se uveer kasno, umorna. Zaduivali smo se - prodali sve to se dalo prodati. Svoje slobodno vrijeme provodio sam za starim klavirom matajui da postanem pijanist, zaradim mnogo novca, vratim dugove, popravim mamine zube, nahranim gladnu djecu. Zaljubio sam se u asnu sestru koja mi je davala besplatne poduke glasovira. Oekivali smo kraj rata, sluali naveer radio London i neku tajnu hrvatsku postaju Zrinski. U Napulju su ve bili saveznici. Rusi su se pribliavali granicama nae zemlje od njih sam oekivao najvie: meu njima e se sigurno nai neki roak iz Odese kojega dosad nismo BEHAR108

mogli upoznati, koji zna lijepo pjevati kao moj otac. Davao sam mu razna imena koja sam nalazio u oevim ruskim knjigama koje sam poeo itati: Serjoa, Oljeg, Volodia, Anatolij, Vsevolod. Ovo posljednje je ime moga oca. Mostar je napokon osloboen. Jednog februarskog dana u grad su uli partizani, iscrpljeni i odrpani, ali odluni. Meu njima je bila i eta iz bataljona Garibaldi, sastavljena od Talijana koji su im prili. Kasno uveer netko je opet zakucao na vrata. Bio sam uzbuen, prepoznao sam kucanje poznate ruke. Mario. Vratio se. Zagrlio me, poljubio, posjeo na krilo. Ostao je s nama u hladnoj sobi ne znam koliko dugo. Doi u sutra. Dolazio je svakoga dana, tri ili etiri tjedna zaredom. Opet nam je pomagao. Savezniki brodovi ve su pristajali u dubrovaku luku i donosili oruje, opremu, hranu - pakete na kojima je pisalo UNRA. Pamtim ih, svata je bilo u njima, ak i okolade! ekali smo ga uvijek oko podne. Kad e stii. to e ovaj put donijeti. Na Mario. A rat jo nije bio zavren. Partizani su spremali proboj prema sjeveru, preko Ivan-planine. Uskoro su zauzeli Sarajevo. Posljednjeg ratnog proljea otiao je s njima i Mario. Vratit u se, rekao je na naem jeziku. Nije se vie vratio. Nita nismo saznali o njemu. Posljednje vojne operacije bile su teke, partizanska vojska nije bila pripremljena za frontalni sukob. Mnogi su izginuli, hametice. Mario bi inae sigurno doao. Znao je da ga ekam. A ekao sam i oca. Pria se time ne zavrava. Rat nije rijeio mnoge stvari na prostoru kojem povijest nije sklona. Poao sam na studij, ali ne muzike i klavira. Upisao sam se na romanske jezike u Sarajevu, poeo ozbiljno uiti i talijanski. Zbog tekih nesanica, koje su se vjerojatno zaele u ratnim bdijenjima, morao sam privremeno prekinuti studij. Doekala me vojna obaveza u najgore vrijeme: transka kriza je prijetila da se opet pretvori u rat. Trst je na. ivot damo Trst ne damo. Zona A, zona B, bit e nae obadvije, izvikivalo se takve parole. Prebaen sam iz vojne jedinice u Zemunu na planinu Platak, kraj Rijeke. U blizini graninoga prostora, svakoga smo

dana, ujutro i popodne, izvodili vjebe, nedaleko od zona A i B. Marirali smo satima i padali od umora. Juriali na zamiljene neprijatelje, gaali ih, izvravali naredbe. Ura! Svake noi su bile uzbune, budilo nas, dralo u pripravnosti : Ustaj, pouri, neprijatelj ne spava. Ni ja nisam spavao. S druge strane granice i talijanske su regrute vjebali za obraun s nama, i oni su marirali na te proklete Slavene, juriali na nas, gaali po nama. Muila me pomisao na to da je moda i Mario imao sina i da bih ga mogao ustrijeliti. Tjeio sam se ipak da slabo gaam. (I danas kad sretnem svoga vrnjaka u Italiji pitam se je li i on bio meu onima koje sam trebao ubijati ili koji su trebali ubiti mene.) Jedne veeri zatekoh se u predgrau Rijeke i zauh kako netko postrani pjeva na talijanskom, tri mladia i jedna djevojka. Vola, colomba bianca, vola Pjevali su sjetno i tiho. Kad ugledae vojnika u blizini, pobjegoe. Nisam mogao vjerovati svojim oima: da netko bjei od mene, nervoznoga i nesvrenoga studenta, logoraeva sina, Marijevog prijatelja! Uskoro sam uo istinitu priu o masovnom izgonu naih Talijana iz Istre. LEsodo. uo sam i protu-priu, takoer istinitu: to su sve uinile skvadre crnih koulja po Dalmaciji i Crnoj Gori. Nisam mogao povjerovati ni u jednu ni u drugu, premda sam osjeao da u objema ima neto to jedni i drugi ne ele priznati. Branio sam se u sebi. Pokuavao uvjeriti sugovornike: podsjeanje na zlo ne moe izbaviti od zla; spor o krivnji ne razrjeava samu krivnju; izmirenje se ne zasniva na optubi. Izmiljao sam razloge koji su trebali opravdati ne znam koga ni zato. Pisao sam opet pisma. Navodio sam rijei prognanika iz Rusije: Sluali su mnogo proroka u pustinji. Vie im ne trebaju proroci. Dovoljna im je pustinja. Kome i zato? Tu se pria prekida.
* Addio,

Lugano bella - dio je pjesme to su pjevali poetkom dvadesetoga stoljea talijanski anarhisti, koji su se, zajedno s drugim anarhistima, sklanjali u vicarsku. U enevi je ivio uz Bakunjina najpoznatiji ruski Piotr Kropotkin, kojega su zvali crnim princom.

79

PRIA

Sumeja Ramadan

Lati narcisa
S arapskog prevela Suada Muharemovi

Moda
Trenutak pred predaju je najtei. Moda u tome i lei tajna njegove iznimne privlanosti. Granica otpora samo to se ne istanji, nakon to se bie ve rasteglo najvie to moe. Ponor nema obrise. Mati potpuno nov i potpuno zamren. Deava li se neto ovakvo onima koje vode na vjeala? Moda. Neka vrsta nade ostaje s njima dok ne dou do dna. Jedina je razlika u tome to njih vode protivno njihovoj volji. Mora da je tako milostivije. Mora da ih oaj vodi u smrt i svemu doe kraj. Ili se moda i dalje nadaju sve dok ne doe kraj. Razlika je u tome to kraj dolazi. im pilula ue u moja usta, ja je ispljunem: To je jedna malena pilula poslije koje e spavati dubokim snom. To je sve to se trai. A to trae: prijatelji, prijateljice, moja braa i sestre, moja majka. Najblia rodbina kuje plemenite zavjere poslije njih e spavati dubokim snom. Potom poinju pregovori. Iscrpljujem ih. Moja su ula u potpunosti fokusirana. Hvatam svaki ton. Sva je muzika u tonu. Preda mnom se pretvaraju iz jednog tona u drugi i poprimaju oblik svjetliji, otriji, jasniji. Oi im se cakle. Njihova tijela, ak i malaksala, intenzivnije popunjavaju prazninu. Oi su im oukvirene crnim kolutovima i svi postaju roaci, aneli usamljene smrti. Grupiraju se u jedan front, a ja sama pruam otpor. Moje tijelo je pripravno, moj um je budan, upaljen strujom jasnoe, brzinom treptaja troi neurone unutar hodnika mozga gdje istina izgleda bljetava, jasna i gdje je pamenje danas eljezo. Oni te ne mogu ubiti, jer bi u protivnom postali ubice. Oni se samo ele uvjeriti da e ti sama sebi presuditi. Jedna malena ruiasta pilula poslije koje e zauvijek zaspati a tvojoj patnji doi e kraj. Poeci se mijenjaju kao to je to svaki put i obiaj poetaka. Ne znam kada buka poinje opsjedati moj mozak, moj um, pamet, duu. Misteriozna buka i nejasni zvuci. Postepeno buka epa sate sna, sat po sat, sve dok san ne postane sinonim za nepostojanje. Bolest i lijek, otrov i protuotrov nedjeljivi jedno od drugog, kao i sve drugo. Plaim se. Ko to svojom voljom ide u nepostojanje? Ponekad ih i prevarim. Navodim ih da pomisle da sam ih progutala. Oni se razvesele, a ja se rastuim. Srce omeka u tuzi, a na mjesto pripravnosti i potrebe za samoodbranom doe suosjeajna njenost. Moje srce se raznjei prema njima, pa se promijene. Iezne duboko crnilo koje je uokvirivalo njihove vjee, a muzika tonova postane drugaija. Nestane ton obmane niz stepenice rijei. Postanu meleci suosjeajni, brini, dobroduni. Kakvo ime dajemo Azrailu? Ili je Azrail drugo ime za milost? Meutim, oni su jo uvijek u jednom frontu, kao zupci elja, potpuno

suglasni kao to su suglasni oni koji znaju jednu odreenu stvar, pa ak i ako se mimoilaze u ostalim stvarima. Razmimoilaenja mudrih nee im pokvariti ovu ljubav koja meu njima postoji sada. Sastali su se u ljubavi, rade ono to rade, a da i ne znam zbog ega. Znam samo da je namjera plemenita i da je jedna individualna smrt, moja smrt, zarad nekog vieg cilja i za dobro vjenije od mene a, moda, i od svih ljudi. Mora da je tako jer se niko ne bi mogao predati takvoj sudbini. Gutam malenu ruiastu pilulu i moje tijelo vrlo sporo preplavljuju znaci smrti, tako da poinje jaki skriveni potres koji me obuzima od stopala, a zavrava se orgazmom, jaim, polaganijim i slasnijim od svega to sam iskusila. Iza njega slijedi jo jedan, pa jo jedan, u talasu jedan za drugim, istim intenzitetom i usporenou. A kad uminu veliki dominantni valovi i mojom glavom zavlada utrnulost, uvjerim se da sam ve umrla, pa posvjedoim jasnim glasom, onako kako su me uili: da carstvo Gospodara dolazi i da nema drugog Boga osim Allaha, a mudraci oko mene se smiju. Evo, zadovoljni su sa mnom, ja sam zadovoljna njima i mir predaje zavlada. Svjedoim: Uinila sam sve to je u mojoj moi. Opirala sam se svom svojom voljom, ustrajavala do posljednjeg trenutka. ak i kad sam vidjela da mi um lebdi daljinama i da nisam pala u oaj. Iako i dalje nisam shvatala, to nije bilo zbog toga to sam tedjela truda, ve zbog toga to je dobro vee od mog poimanja, kao i zlo, a Ti, Gospodaru, skriva se i pojavljuje, poput ive si, vara me Svojom ljepotom. Vidim Te i ne vidim, drim se za Tvoju pojavnost: drvee i planine, rue i ljude. Kada Te ne ivim u sebi kao bezosjeajnu ljepotu, dareljiv ivot, ispunjen u svakoj okrugloj eliji, kada se sakrije od mene iza runih betonskih zgrada i kada se podignu odvratni zvuci mikrofona, kad vie ne vidim nebo od dima koji kulja iz spaljenog smea, tad se uhvatim za vjeru u ljude, djecu Tvojih suza, usta Tvoga smijeha i elinu blagu iskru Tvog vida i raznjeim se prema sebi zbog donesene iluzorne presude. U tom sam trenutku malena djevojica, tavie sva djeca u jednoj djevojici i kad se spremim za smrt, jedna ili druga, ili sve one u jednoj bit e nedjeljivi dio mene. Moram obaviti ovaj iznimno teak proces. Moram ih spasiti izmeu nabora mog tijela i moje due. Moje due kojom se hrani ta dvostruka ejtanka, viestruka ona je ja i nije ja. Nareujem joj kao da sam sveenik koji zna hamajlije i zapise kojima se izmuena tijela oslobaaju zlih duhova. Pod mojim uzdisajima, pod topotom te velike opasnosti, svaki atom moga tijela se trese. Moram je ubiti i sauvati svoju duu. Uzdizanje duha iz tijela je poput prelaska svile preko

povrine od krhotina otrog stakla. Kako da joj dozvolim da proe i podnesem hropac njene smrti, a da ne umrem s njom? To je najvei rizik, ali me oni ohrabruju. Ve su im na licima ucrtani obrisi dobrih zavjerenika. Ali ona je okrutna dobrota. I oni takoer znaju da bi me mogla ubiti, a ona preivjeti ili bismo mogle zajedno umrijeti. Skupljam svu svoju snagu. Prihvaam strah od opasnosti. Sav svoj ivot dajem kao taoca smrti ili opstanka. Nema nikakvog zatitnika ni prijatelja. Danas je svijet izgubio svoje pristalice. Stao je posmatrati nas, mene i nju, kako se borimo, a ona je mogla biti jedna ili druga i mogla se transformirati na dobro poznati nain da me prevari pa postane dvoje istovremeno. Ubojica ili ubijena. Nareujem joj: -Daj - Ana! -Umri, Ana! Ili me vidi kako govorim: -Umri, Amina.

Lekcija iz raunanja
Posve gubi nerve, a maleno suhonjavo lice joj pocrveni tako da mogu vidjeti njene njene brie oko otrih usta ispod kojih su dva utisnuta luka, znaci dugog nezadovoljstva i gorine. Gospoica Dajana Anis, Grkinja, koja bogate djevojice poduava raunanju i algebri. Nikad ne skida crninu i stalno gubi nerve: You are stupid! Prua ruku do pramena kose na malenom elu i glavom udara o kristal trpezarijskog stola. eki kristal izbruen na ivicama masivnog cedrovog drveta, jednog masivnog komada. Gospoica Dajana, upalih obraza, bjelilo njene koe skoro da otkriva precizno urezane viline kosti, tako da se njena kratka kosa ini crnjom i sjajnijom. Nervozna i, naravno, brzo plane, a voli brojeve. Podigla sam ruku da opipam kosu. Ne osjeam ni najmanju bol. Glava mi je ve otila na spavanje. Negiranje je jedino rjeenje za spas ponosa. Reakcija je bila spontana, iako nije bilo normalno da jedna djevojica od jedva deset godina ne zaplae na takav prizor. Djevojka nije uvjerena u to da je poinila grijeh. Teko je odbiti optubu jer ona zaista ne razumije matematiku. Ali izgled njenog lica ne odraava kolika je unutarnja nervoza koju je prouzrokovao ne ok udarca glavom o kristal trpezarijskog stola, ve nehaj. Ovo je bila jedina linija odbrane. Jedini dozvoljeni oblik za buntovnitvo. Jedini oblik da se sauva neprocjenjivo dostojanstvo. Presijecanje veza i negiranje svijeta. A kad njen otac ue kod njih sa svojim uobiajenim optimistinim osmijehom, gospoica Dajana se pouri poaliti: Vaa kerka se pretvara da ne razumije. Ja znam da bi ona shvatila da hoe. Vaa kerka, mozak joj je kao kamen. Osmijeh nestaje sa lica njenog oca i ona osjea kako se ljutnja penje sa njega na nju. I on takoer na nju prebacuje odgovornost za to to ne razumije, jer bi inae podigao glas, protestirajui zbog onoga to govori ova nervozna ena. Kristal na trpezarijskom stolu ve je bio napukao i

80

PRIA

kako to obino biva sa staklom, kako god bilo uglaano ili debelo, prvo neznatno napukne na jednom malom podruju, a potom se proiri kao potok vode koji sebi kri put u zemlji, u poetku teko, a potom bre, a onda se razgrana sve dok ne prekrije nezavidnu povrinu. Jeste li vidjeli? Rekla je, spremajui se za odlazak i paljivo stavljajui olovke, linijar i gumu u tanu, kao da eli pokazati da je ona organizirana ena, uredna, ista, praktina i brza a prema tradiciji ove male kue, sve su to bile odlike pametnih. Da li ste vidjeli? Mozak joj je tvri od kristala. Klin se klinom izbija, ali staklo se slama ako ga udarite kamenom. Nikom nije bilo stalo do popravke razbijenog stakla na trpezarijskom stolu. Stajalo je tako dugo vremena pred oima svih, neoboriv dokaz o vrsti uma koji nastanjuje ovaj mozak. Um koji ne zna raunati. A sposobnost rjeavanja raunskih radnji najvei je dokaz inteligencije i mozga. Sve ostalo: prie i romani, filmovi i drame, historija, poezija, slikanje i fotografiranje su stvari kojima se zabavljaju oni koji znaju raunati i to nakon to su zavrili sa vanim, korisnim svjetskim stvarima. To je moj jedini izlaz. Tamo ovjek pravi za sebe svijet u kojem ne pucaju stakla na trpezarijskom stolu. Ali ak i tamo sam spoznala da od stakla prave ogromna zvona koja prave razliku izmeu onih koji znaju raunati i onih koji ne znaju. Raun je, dakle, razlika. Tako da sam sebe nauila jedinom tada dozvoljenom raunu. Raun je raun na Sudnjem danu, kako stoji u lekciji iz vjeronauke. Na Sudnji dan ljudi prelaze preko dlake, pa ko je bio dobar pada u Dennet, a ko je bio zao pada u Dehennem. Jedina moja briga bila je da ne padnem. A sudnji dan je bio svaki dan. Meutim, oni naravno nisu znali da sam ja bila svjesna da krhotine i lomovi ne pogaaju staklo i kristal, ve ih gaa kamenje. A ja sam poela misliti o kamenu koji je bio unutar mene. ak i kad sam spavala, osjeala sam teinu svog mozga na jastuku, osjetila sam svoje lice i znala da se ono u snu pretvara u lice kamenoga kipa: Meduze. Kad bih se razbudila, plaila sam se da mi pogled ne padne na njih, tako da vie nisam nikome gledala u oi. Mislila sam da oni to nisu primijetili sve dok nisam otkrila da su sve to vrijeme oni mislili kako sam se stidjela ikome pogledati u oi, ali nisu rekli kako su to protumaili. Drugo poluvrijeme. Iekivani entuzijazam ispunjava moje bie. Neki uzbudljiv dogaaj samo to se ne desi. Beskrajno dugi dani, a nita se ne deava. Samo ovo iekivanje pomijeano sa uzbuenjem. Dani su obini. Budim se u pola osam. kola je na udaljenosti od samo nekoliko koraka. Perem zube, eljam kosu, veem kravatu i brzo stopala obuvam u mekane crne cipele. Sendvii i aj me ekaju na stolu u kuhinji. Brzo jedem i brzo je ljubim dadu Aminu, dok je majka negdje pozadi. Kad otvorim vrata, ona dolazi i stoji sve dok ne doe lift. Ne ujem joj ni glasa, ali je Amina jasna i snana: Baj-baj... baj, idi vie Baj! Dani su obini, pa zato mi onda srce ovako mahnito lupa. Neto vrlo uzbudljivo samo to se ne desi. Nitavilo. Samo apsolutna panja, preciznost, obzirnost u svemu, ni

vie ni manje. Idem u kolu opsjednuta ivicom plonika. Obeava izvanrednost u vjebanju. To je plonik ispred nae kue, uvija se u jedan veliki polukrug i prolazi pored brojnih zgrada, ali je to plonik na ijem je kraju kola i ika Osman, krupni vratar Nubijac. Stiem do kole hodajui ivicom plonika, do perfekcije trenirajui disciplinu. A u koli lekcije piem pretjerano preciznim rukopisom. Sebi ne dozvoljavam da koristim gumicu za brisanje, a na kraju svakog asa uiteljica me grdi to sam spora, a ne pohvali me zbog urednosti, preglednosti stranice, niti primjeuje da nema greaka. Ovaj strah koji me preplavio i nastanio se u moje bie lijeim tako to pazim i vodim rauna o svim detaljima. Svjesna sam da je ovaj strah koji me obuzeo strah od greke, a mogunosti da se greke poine ima nebrojeno mnogo. Apsolutno su bezbrojne. Niko ne primjeuje, niti se iko sjea osim mene. *** Svaki atom u tijelu tanji se pod pritiskom brzog zastraujueg kruenja oko svoje jezgre. Tijelo samo to joj ne prsne i ne raspri se pod pritiskom itave ove aktivnosti. Kui se vraa sa istim onim strahom sa kojim ju je i napustila ujutro, ali se na povratku stvari mijenjaju. Ivicom plonika nije u stanju hodati vie od dvije kocke. U nju prodire osjeaj neuspjeha, tako da joj srce ubrzano lupa, ona osjea da joj elije same sebe troe, a u uima joj odzvanja glas gospoe Kliver dok ita Vudsvorta. U magiju je uvija muzika rijei, a srce joj zalupa na ritam pjesme, pa ubrza bez jasnog razloga. Umalo da potri najbre to moe kako bi stigla na kopno sigurnosti. Tamo su joj majka, Amina i kuhar Abdo. Oni e razumjeti. Dvije po dvije stepenice preskae stepenite zgrade, drhtavom rukom otvara vrata lifta, stie do treeg sprata, a dua joj izlazi na nos. Stie do vrata stana i pritie zvono. Strah je sada jai od obzirnosti, pa nogom udara o vrata ne bi li pourili. A kad joj Amina otvori, ne nasmijei joj se. Lice joj je opako smrknuto, a u oima srdit pogled, ak gorina. Zagalami, neopravdano je optuujui: Izvoli se presvui i umij se. Mati ti je kod frizera, ostavila me je u poslu, a ljudi samo to ne dou na ruak. Izvinjavam joj se. Zbog ega joj se izvinjavam? Znam samo da je vrlo vano ne praviti galamu. Tiina je vrlo vana ili neu primijetiti ako se neto desi. Grlim je oko vrata, preklinjui je, ali mi ona sklanja ruku jo vie se mrtei i jo glasnije ree: eno, idi, samo pravite probleme. Gutam sve ovo i odlazim da se presvuem, a u glavi mi poinje zvoniti. Nije rekla nita to bi zvalo na odgovor. ekam i promatram.

*** Malo potom doe joj majka i poee posljednje pripreme pred dolazak gostiju. Majka u svojoj kancelariji hitro, ali krajnje precizno, stavlja cvijee u vazu. Na tren uzdahnu, a kad pred nju doe djevojka, isprva je ni ne pogleda, a zatim ree: Ima li ti ikakav drugi demper osim tog to si obukla? Glava joj je umotana u neku zvonjavu koja izbija iz njene nutrine i zagluuje joj ui. Ne zna da kad god joj srce pouri i kad osjeti da joj tijelo troi ivot brzinom munje ili moda i bre i ne moe sve ovo podnijeti, ona sama ne moe podnijeti. Evo, dada Amina sada pjeva u kuhinji, ljutnja joj je ve isparila. Majka pedantno aranira cvijee uprkos kripcu s vremenom, a otac dolazi zadovoljan, samouvjeren, u pratnji jedne inostrane delegacije na tradicionalni egipatski ruak: sarma s liem vinove loze, ria sa zainima, peena urka i dinstani crveni luk, a prije toga jedna velika riba s majonezom, ukraena tako da je izgledala kao prava riba. U oima su joj bile dvije crne masline, a na mjestu usta mrkva urolana u obliku irokog bezbrinog osmijeha. Mora da je bilo i mesa, povra, a nakon svega dole su i jagode u ruinoj vodici i taub cukeru, aj od nane, jedan za drugim u malim okruglim oljicama za aj s kojima su kruili konobar Mahmud, u svojoj potpuno bijeloj galabiji, i njegova tetka Nubijka. Nije bilo vina, samo svjei sok od nara. Brzo priaju, brzo jedu i brzo planiraju poslijepodne, moda i sutradan ili dan poslije njega. Baklje aktivnosti i energije. Kad nakon svoje majke ue u kupatilo da opere ruke, ugleda majku kako sui ruke izuzetno bijelim pekirom, istom onom energijom i aktivnou. Iz nje je izbijao miris narande iako narandi nije bilo za ruak. Zausti da neto upita, ali brzo zastade jer je iznenada, kao da joj je neko priapnuo, shvatila da mirisi imaju tajne. Zato njoj nije ureeno ono to njima izgleda ureeno? Da li oni pate od svojih elija kao to pati ona? Ulazi u svoju sobu i uzima ue iznad kutije s igrakama i poinje preskakati. Ovo je jamac da e se rijeiti ovog osjeaja koji je prodire. Potom ulazi Amina i grdi je: Otac ti spava. I dodaje: preskakanje konopca u kui donosi nesreu. Zar nema homework? Ima li ti ita drugo osim brige, Amina? im se rijei popee do ivice jezika, ponovo je preplavi skriveni osjeaj grijeha.

Sumeja Ramadan je egipatska spisateljica i prevoditeljica. Roena je 1951. godine u Kairu. Studirala je engleski jezik i knjievnost na Kairskom univerzitetu te doktorirala na Trinity Collegeu u Dablinu 1983. godine. Njene prve dvije knjige su zbirke kratkih pria i to: Drvo i bakar (1995.) i Mjeseeve faze (1999.). Lati narcisa, njen prvi roman, objavljen je 2001. godine i iste je godine dobio nagradu Medalja Nedib Mahfuz za knjievnost. Preveden je na engleski i francuski jezik. Sumeja Ramadan se bavi i prevoditeljstvom. Prevodi djela Virdinije Vulf, a osnivaica je i Foruma Women and Memory, neprofitne organizacije koja se bavi historijom ene u arapskom svijetu.

BEHAR108

81

INTERVJU: Janja Be Neumann

Intervju: Janja Be-Neumann

Razgovarao: Edvin Kanka udi

U Srbiji nema politike volje i nema moralnog kapaciteta

Janja Be - Neumann je srbijanska sociologinja i istraiva genocida. Diplomirala je tehnologiju na Beogradskom univerzitetu, a doktorirala sociologiju na Zagrebakom univerzitetu i Univerzitetu Cambridge. Profesorica je na Univerzitetu u Sarajevu, Bologni, Hamburgu, Dubrovniku i Novom Sadu. Poznata kao rijetki glas razuma koji je u Srbiji pozivao na priznavanje da je tokom rata 1992. - 1995. poinjen genocid nad Bonjacima. lanica je Meunarodnog udruenja istraivaa i profesora genocida. Nominovana za Nobelovu nagradu za mir 2005. godine. Razgovor je voen u Beogradu.
Kako danas dolazi u Srbiji do suoeljavanja sa prolou? Da li ima nekih promjena? Prije nekog vremena sam imala intervju za Radio Slobodna Evropa i koristila sam izraz autizam. Mislim da suoeljavanja u Srbiji nema uopte, zato to je to ipak neovisno. Ukoliko postoje nii segmenti otpora gdje spadaju ene u crnom, Helsinki odbor, razne aktivnosti i razni pojedinci, to je dobro. Na tom nekom nivou postoji taj deo u Srbiji, koji se nalazi dole i to je jako dobro. To se ne sme poceniti. Posebno taj proces koji ide ka gore, ali aktivnosti koje odreuje drava, njene strukture i njene institucije, koje se nalaze na vrhu, potpuno su blokirane. Time su za mene mnogo vaniji pojedini ljudi koji se istinski bave time kao to su ene u crnom, etiri lica Omarske koji vode mladi umetnici. S tim, ako to ne doe do dravnog nivoa i dravnih institucija i ako ne doe do sinhronizacije ta dva procesa, to e sve biti potpuno uzaludno i onda e proces suoeljavanja mnogo due trajati. U svakom sluaju, potrebna je sinhronizacija u dravnim institucijama i otvaranje pitanja o genocidu i poricanju kao posljednjoj fazi strategije drave. Drava koristi svoje resurse koji su u sutini resursi graana i koji su dati na upravljanje toj politici i radikaliziranoj politikoj eliti kojoj

82

INTERVJU: Janja Be Neumann

u ovoj situaciji suoeljavanje nije cilj. tavie suprotno, ona terorizira, i sve pokuava da ostane na stepenu vene rtve: Srbi su uvek rtve! U kom smislu? Oni jo uvek nisu izali iz traume Kosovske bitke. To je najdublja trauma. Dvije najdublje srpske traume su Kosovska bitka i Jasenovac. Kosovska bitka je problem, jer se to videlo po zakletvi andameriji. Ona je bila zastraujua: Srbija majka! Kosovo majka! Isto kao da niko nema majku! Kao da ih majka nije rodila, nego kao da je Srbe donela roda. Ja to ne razumem. To su mladi ljudi koji imaju po dvadeset godina. Kako bi to sada bilo kada bi maarska andamerija u Budimpeti govorila o Sremu kao o svome teritoriju. Sulejman Velianstveni nije 1521. godine uzeo Beograd od Srba, nego od Maara. To je bio maarski grad. To su vrlo strane stvari. To su opet opasne stvari. Opasno se igrati sa pravima drugih, kada srpski narod kao kolektivitet nije proao traume Jasenovca. Ono se samo koristilo za manipulaciju, a ne za istinski prolazak kroz traumu. Uporno se Jasenovac koristi za manipulaciju patnje, stradanja, koje ova radikalizirana elita od 91 pa do danas upotrebljavala za svoje politike. Sve su to bile nebuloze oko teritorija. Zato e mi sve to, ako imamo mrtve, ako imamo pusto, ako nemamo omladine. Odavde ljudi bee. Ne vrednuju ih koliko treba pa onda oni idu tamo gde e se bolje oseati. Poricanje kroz dravne strukture najvie politike elite je cilj da se zloini i genocid relativiziraju i da se potpuno negira. esto tvrdite da je Srbija postgenocidno drutvo? ta pod time podrazumjevate? Pod time podrazumevam da je to drutvo koje ima iskustvo genocida. To nije Rumunija, Bugarska, ovi nai susedi, koji to nemaju. Mi to imamo. O tome se predaje u celom svetu.

Uvek kada se govori o XX. veku kae se da je zapoeo sa Jermenskim genocidom i zavrio sa genocidom protiv Bonjaka, u toj istoj Otomanskoj carevini koja je tada imala neko drugo ime. Kada se govori o tom veku, onda se govori o Jermenskom genocidu, govori se o holokaustu, Kambodi, Argentini, Ruandi i Bosni. To je naalost tragino iskustvo, i to je teko naslee koje je ostavljeno narednim generacijama. U Srbiji se polo od priprema ratovanja, prola je i faza govora mrnje, kojom ste vi morali oznaiti tog drugog, a to su bili Bonjaci, odnosno Turci, kako to ovde 90% ljudi jo uvek kae. Znai, Turci su bili ti koji su bili krivi za sve. Oni su bili krivi za sve to se deavalo i na

Posle rata imate drugaiju situaciju. Eto, kako se danas ova drava brine o svojim ljudima? Pa ne brine se uopte! Kolika je stopa samoubistva meu bivim vojnicima u Republici Srpskoj? Kolika je stopa samoubistva u Srbiji? Zato ja to nikad nigde ne mogu da naem? Zato se to krije? To je vrlo osetljiva tema, i neovisno da li su ti ljudi inili zlo ili nisu. Taj narod je sada ostavljen, naputen i nikome ne treba. Te sad ljude treba skloniti, oni smetaju! Treba gledati tokove novca, interese kojima su profitirali mnogi. Ovo jeste post-genocidno drutvo i ne zato to ja tako mislim, nego zato to je to oigledno po sedam presuda Meunarodnog suda za bivu Jugoslaviju

Potrebna je sinhronizacija u dravnim institucijama i otvaranje pitanja o genocidu i poricanju kao posljednjoj fazi strategije drave. Drava koristi svoje resurse koji su u sutini resursi graana i koji su dati na upravljanje toj politici i radikaliziranoj politikoj eliti kojoj u ovoj situaciji suoeljavanje nije cilj. tavie suprotno, ona terorizira, i sve pokuava da ostane na stepenu vene rtve: Srbi su uvek rtve!

njih je usmerena ta agresija zbog predhodno neproenih trauma. Oni su bili ta grupa na koju se fokusirala sva ta agresija, jer su ti Turci inili ovo ili ono, ali po celoj Evropi je feudalizam bio surov, a ne samo na Balkanu. Agresija se preusmeravala na ljude koji uopte nemaju veze sa tim, ali je bila dobar izgovor i to ne smijemo zaboraviti, da veliki broj ljudi ima ogromne koristi i to se ne radi samo o krivinoj pravdi nego i o socijalnoj pravdi. Ovde se privatizacija izvrila kroz pljaku i ratove. Ne moete tek tako naterati ljude da ubijaju Turke ili ve nekoga samo zato to vam se ne sviaju, ali ako vi kaete: Da su to nai neprijatelji, oni su nas uvek ubijali, oni e nas opet ubijati, onda ve ljudi kreu da to ine. Kad se zavri rat, onda se najbolje vidi ko je imao interesa od toga.

jer je u svim presudama re o tome, da su to sauesnitva u genocidu, pokuaji genocida sl... Krenula su suenja Karadiu i Mladiu... Oni su ogromni dokazni materijal. Bila sam na suenju Ratku Mladiu 12. jula i to je jedan oseaj koji dotie sve rtve. rtve nikada nisu homogena kategorija. Vrlo je teko dokazati genocid. Optunica za Karadia je trebala biti jedinstvena, a ne podeljena. Morala je biti jedinstvena, jer je to bio proces. Trebao se prikazati proces od 92 koji se zavrio krvavim finalom u Srebrenici 95. god.. To je vrlo vano da se to tako postavi, jer je to vano, da se kae da se to desilo, jer je u Srbiji dominantno da se kae, da se to uopte i nije desilo.

BEHAR108

83

INTERVJU: Janja Be Neumann

O kakvoj onda kulturi govorimo? Ova kultura je dominantno kultura lai, prevare i zastraivanja. U Srbiji bi samo nekoga mlatili. Ovde je toliko prisutan taj policijski mentalitet, koji je kondiciniran da se svaki problem reava silom. Zato u Srbiji stalno treba nekoga da mlate? Mlate svoju decu, svoju mamu, svoju enu... problemi mogu da se reavaju i na drugaije naine. Meutim, zanimljivo je da ovo drutvo raste u neznanju. Nije istina da svi misle: No, ica, Srebrenica. To misle ekstremi. Stano je to, to je ogromna veina odgojena u tome da uopte nemaju pojma. To su te zone utanja poslije velikih trauma. Pobjeda Tomislava Nikolia u Srbiji? Je li to znai da se Srbija vraa u devedesete godine prologa stoljea? U Vojvodini on nije pobedio i on nije na predsednik. 56% naih graana je glasalo protiv njega. Bilo bi najbolje da pitate nekoga iz Srbije, o njihovom predsedniku. On jednostavno za mene kao Vojvoanku nije predsednik. Je li se govori o mogunosti nezavisne Vojvodine? Ne bih znala rei ta e biti.

Meutim, to nisu neke stvari koje su predvidive. Meutim, Vojvodina u svakom sluaju je jedina od osam federalnih jedinica koja nije nezavisna drava bive Jugoslavije. Mi smo bili kao i Kosovo, autonomna pokrajima i bili smo deo Srbije. Imali smo svoj Ustav, svoju izvrnu, i zakonodavnu vlast. Vojvodina je bila prema svim pokazateljima iza Slovenije, i po bogatstvu i po nacionalnom dohotku. Slovenija je imala oko pet hiljada i neto, Vojvodina je imala tri i pol hiljade. Srbija je imala hiljadu i esto. Svaka domaica, ako joj kaete da je Vojvodina imala tri i pol hiljade, a Srbija hiljadu i esto, znat e ko je bio napredniji. Postavlja se pitanja ko je platio taj rat... Rat je skupa stvar. Neko je to morao platiti, jer to nije humanitarni dogaaj. Koliko su samo trajale pripreme ratova? Ko je platio rat? Vojvodina je platila te ratove, a sada spada u nerazvijene delove Srbije. Sve je devastirano, ekonomski opljakano. Jedini ratni plen Srbije je Vojvodina. Kakva Republika Srpska, pa to nema veze! Sa Republikom Srpskom se samo baca praina u oi nepismenom stanovnitvu. Kako moe biti Republika Srpska ratni plen. Pa ona je siroma-

na. Pa ko je finansirao Republiku Srpsku sve vreme? Pa Srbija! U optunici protiv Slobodana Miloevia pie da je 96% novca iz budeta odlazilo za Republiku Srpsku. Naravno, taj se novac nije mogao uzimati od onoga ko ga nema. Vojvodina je imala ispod 10% stanovnita koji su iveli ispod linije siromatva. Srbija je imala skoro 13%. Sad je u Vojvodini drastina razlika. Srbija i Vojvodina se mogu da dre samo preko sile! Iz Vojvodine je otilo preko 10% stanovnita koji su bili ne-Srbi. NeSrba je otilo oko 200 000 pod pritiscima, ili, kako to mi kaemo, puzei rat. Mi nismo imali bombardovanje, nismo imali silovanja, ubistva, ali je ogroman broj otiao pod pritiskom i strahom prodavajui svoju imovinu za bescenje. To su uglavnom bili neSrbi ili pak ljudi koji su bili u antiratnom pokretu, ljudi iz meovitih brakova. Meutim, dolo je 400 000 izbeglica. Gdje je Vojvodina danas? Vojvodina je sada srpska pokrajina. Nije to nikada bila, ali sada jeste. Prvi talas na Vojvodinu je bio 1918. godine kada su Maari oterani, drugi talas kada je pola miliona Nemaca 40-tih godina pobeglo, i stalno se naseljavalo samo srpsko stanovnitvo. Vojvodina je unutranja kolonija Srbije, koja samo slui za pljaku njenih resursa i naseljavanje siromanog stanovnitva. Meutim, da Vam odgovorim na jedno od predhodnih pitanja. ta znai kancelarija u Briselu?! Je li to neto loe. Meutim, Vojvodini e da se zabrani, jer se tako gubi kontrola. Jesu li izmireni odnosi izmeu Srbije i Hrvatske? ta to znai izmireni? Kako e biti izmireni, kad u Srbiji to god da kaete, oni odgovoraju: A Jasenovac! Oni jo uvijek nisu ni zavrili sa Kosovskom bitkom, i naravno da ne mogu biti izmireni. Srbi se mire sa Otomanskom imperijom preko

Dvije najdublje srpske traume su Kosovska bitka i Jasenovac. Kosovska bitka je problem, jer se to videlo po zakletvi andameriji. Ona je bila zastraujua: Srbija majka! Kosovo majka! Isto kao da niko nema majku! Kao da ih majka nije rodila, nego kao da je Srbe donela roda. Ja to ne razumem. * Vojvodina je platila te ratove, a sada spada u nerazvijene delove Srbije. Sve je devastirano, ekonomski opljakano. Jedini ratni plen Srbije je Vojvodina. Kakva Republika Srpska, pa to nema veze! Sa Republikom Srpskom se samo baca praina u oi nepismenom stanovnitvu. Kako moe biti Republika Srpska ratni plen. Pa ona je siromana. Pa ko je finansirao Republiku Srpsku sve vreme? Pa Srbija! 84

INTERVJU: Janja Be Neumann

Mislim da je glavni problem to Srbija ima svoje rtve, ali da je broj poinitelja koji su drugima nanosili zlo, strano nesrazmjeran. Srbija ima najmanji broj rtava, a najvei broj poinitelja zloina. * Ovde je nasilje ogromno, siromatvo ogromno, jer je posle rata uvek siromatvo, jer ste morali ratove da platite. Ljudi u Srbiju su postali dezorijentisani, nezaposleni, gladuju, a za Kosovo se isplauju kojekakvi dodaci.
serije Sulejman Velianstveni, zato to to ceo svet gleda. Ovde samo to gledaju. Imate i taj vic pa kae: Car Lazar tri kod Karaora i kae: Karaore dii se, moramo se boriti, idu Turci, a Karaore odgovora: Na kom kanalu?! Eh, to vam je to! Moda je ovo smeno, ali ja ozbiljno govorim. Na antropolokom nivou, Srbi prepoznaju sebe u tim odnosima, u tim serijama. U sutini, srpski narod se poeo oslobaati trauma tek kad se Kosovo odvojilo. Ovde veinu stanovnita ba i briga za Kosovo. To je jedna tanka elita koja manipulie sa raznim grupacijama, ali ovde se jo uvek nije zavrilo sa Jasenovcem. Uopteno gledano, ovde ljudi ne podnose kritiku, zbog svog niskog samopotovanja. Ovde je samopotovanje jako nisko i najomiljenija uloga je uloga rtve. Svi ljudi bilo individualno ili kolektivno ako imaju nisko samopouzdanje, vole da se vide kao rtve. Ovde ljudi ba i nemaju mnogo naina da se dokau po kvalitetu, po svome znanju, po svojim sposobnostima, po svojoj dobroti. Ovde se samo dokazujete preko pljake, nasilnou i slino. Srbi i Hrvati e morati da reavaju puno stvari da se kroz tu traumu Jasenovca proe, razgovara o tome, a to se tie suenja koja se vode ona mogu biti
BEHAR108

ispolitizirana. Mogu oni i da se nagode, kao to su to uinili stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nije to bila Kraljevina Srba, Hrvata, Bonjaka, Makedonaca, Slovenaca i Crnogoraca. To je bila Kraljevina Srba i Hrvata, pa su nekako dopustili da budu i Slovenci. Nije to bilo sluajno. Oni mogu da se nagode na raun Bonjaka i Crnogoraca. Kako ocjenjujete rad Hakog tribunala? Mislim da je Haki tribunal bio prvi meunarodni krivini sud koji je bio mogu iz dva razloga, a to je, zato to je zavren Hladni rat i to se konflikt dogaao u Evropi. Da sam u pravu pokazuje da je Guatemala imala genocid, pa Argentina, Urugvaj, ile, pa cela Afrika se pati, ali kad se to desilo u Evropi, onda je sud i uspostavljen. Samim tim, to je osnovan sud, to je bio civilizacijski iskorak. Nain na koji je osnovan, da li je on politiziran, ili pak da li je to bila amnestija za prehodne dogaaje, to je ve druga tema. Dominatno je bilo da je to institucija za pravdu. Mnogi nisu presudama zadovoljni? Vi morate da shvatite, da ima loih optunica. Ne moe sudija presuditi prema looj optunici. Nije to

tako jednostavno, zavisi puno i od istrage, od toga kakvi su tuioci, zavisi i od sudija. Drugo, sve te elje da Haki tribunal rei sve nae probleme, to je potpuna iluzija. Moramo uzeti odgovornost u svoje ruke. Moja ocena suda je upravo u njegovim temeljima, i Richard Goldstone se izborio da to bude prije svega institucija pravde. Da li je sud imao greke, naravno da jeste. Mislim da bi bez suda ovde bilo jo gore. Bilo bi skoro tragino. Ja pozitivno ocenjujem rad suda, uz sve njegove greke. Svaki tuioc je ostavio svoj lini peat. Po prvi put nije bio vojni sud? Da li e takvi sudovi na meunarodnoj sceni zaivjeti? Meunarodni sud za bivu Jugoslaviju je bio prvi. Drugi sud je bio u Ruandi. Iz toga je nastao Rimski statut i Meunardni krivnini sud koji je postao stalni sud i koji ima mogunosti da sudi u svim zemljama koje su lanice. Postoje i ti mix sudovi. To je sud u Kambodi. Kamboda koja pretrpi genocid od 1976. do 1979. tek 2007. godine dobija sud. To je sporazumni sud UN-a i njihove vlade. To je pomeani meunarodni sud i neki njihov lokalni, a cilj je da se sudi poiniocima najvieg ranga. Oni nisu imali kao MKSJ razliite

85

INTERVJU: Janja Be Neumann

nivoe npr. od Erdemovia pa do Miloevia. Nakon suda za Kamdbodu imamo sud za Istoni Timos i to su ti sudovi koji su neki prelazni oblici ka nekom stalnom sudu. Meutim, da li ima smisla suditi danas tim ljudima za Kambodu? To su ve dosta stari ljudi. Ipak, smatram da ima i to ne samo za ljude koji su preiveli nego i za njihovu decu. To je dobro zbog naslea traume. Kada e se Srbija suoiti sa svojom prolou? Kada emo govoriti o demokratskoj Srbiji? Mislim da je glavni problem to Srbija ima svoje rtve, ali da je broj poinitelja koji su drugima nanosili zlo, strano nesrazmjeran. Srbija ima najmanji broj rtava, a najvei broj poinitelja zloina. Zato e to ii jako teko. Njena kulturna i intelektualna elita, profesori na univerzitetima koji treba da proizvode znanje kao osnovu za razvoj zajednice, nisu se ogradili time to su neto govorili, ili pisali o tome. Oni koji su to uinili su potpuno marginalizirani, esto rizikujui svoj ivot, kao to je bio pokojni prof. Ljubia Risti. Zastraujui mali broj ljudi iz te elite se uje. ta da kaemo za Srpsku pravoslavnu crkvu? ta moemo rei za ekonomsku elitu? Kako su oni postali elita? Pre svega umetnici, uitelji, svetenici bi trebali biti ti koji moralno posmatraju taj problem. ta onda initi? Kada bi recimo partijarh Irinej rekao da se dogodio genocid, ali da ne kae ALI i oni su nama to radili, jer je to ve relativizovanje zloina. Ako bi to rekao patrijarh, kao to je to rekao partijarh u Bugarskoj u vreme holokausta. Zahvaljujui tom 80% Jevreja je spaeno u Bugarskoj, zato to su njihovi lideri govorili o tome. To je bitno. To je poruka. To je taj moralni nivo da se kae: Stidite se toga to radite? Evo, zato to ne kae Novak okovi? On je prominentan. Njega celi svet zna. Njega znaju svi mladi.

U Srbiji se polo od priprema ratovanja, prola je i faza govora mrnje, kojom ste vi morali oznaiti tog drugog, a to su bili Bonjaci, odnosno Turci, kako to ovde 90% ljudi jo uvek kae. Znai, Turci su bili ti koji su bili krivi za sve. Oni su bili krivi za sve to se deavalo i na njih je usmerena ta agresija zbog predhodno neproenih trauma. Oni su bili ta grupa na koju se fokusirala sva ta agresija, jer su ti Turci inili ovo ili ono, ali po celoj Evropi je feudalizam bio surov, a ne samo na Balkanu.

Ali Novak okovi to nije uio? Pa Novak okovi se penje na tribinu za kosovske demonstracije u februaru 2008. god. i tamo urla i uzvikuje: Kosovo je naa majka! To je taj problem. Takav problem imali smo u Kambodiji. Njima je ta kompartija Crvenih kmera zamenjivala porodicu, majku, sve... Ovi nai polau zakletvu tako to se kletu da im je Kosovo majka. Molim Vas, ovo mora postati zemlja svih graana, jer ta je sa nama Vojvoanima koji nismo Srbi. Hoe li sada nas neko da ubija u logorima, stavlja u vagone... Umjesto da andamerija titi svoje graane, ona e da titi jednu naciju. Oni e oito da mlate sve one koji nisu Srbi i koji ne misle kao to ti Srbi misle. Hoe li tako mlatiti Vlahe po junoj Srbiji, Maare po Vojvodini, Bonjake po Sandaku, Rome po cijeloj teritoriju. Sad se pitam, koga e oni sve da mlate sa takvom zakletvom... Ovde je nasilje ogromno, siromatvo ogromno, jer je posle rata uvek siromatvo, jer ste morali ratove da platite. Ljudi u Srbiju su postali dezorijentisani, nezaposleni, gladuju, a za Kosovo se isplauju kojekakvi dodaci. Koliko e to jo trajati? Bojim se da e nae suoeljavanje trajati zaista dugo. Ja bih volela da to bude to bre, jer je to dobro za ljude. Ja to tako mislim. Moda je to pogreno, a ja mislim da ovde nema politike volje i nema moralnog kapaciteta. Kada e se situacija promeniti, ja to stvarno ne znam, a ako nastavimo da utimo, onda se to sigurno nikada nee desiti. Samo da Vas podsetim da je na Gazimestanu bilo oko milion ljudi. Za stajanje ena u crnom za Srebrenicu bilo je kao i uvek tridesetak aktivistkinja/aktivista, u gradu Beogradu koji ima oko dva miliona stanovnika. To vam je dobar pokazatelj drutvene svesti.

Srbi se mire sa Otomanskom imperijom preko serije Sulejman Velianstveni, zato to to ceo svet gleda. Ovde samo to gledaju. Imate i taj vic pa kae: Car Lazar tri kod Karaora i kae: Karaore dii se, moramo se boriti, idu Turci, a Karaore odgovora: Na kom kanalu?! Eh, to vam je to!

86

PRIKAZI I KRITIKE

Kad Sarajlija u Jerusalimu ita Zagrepanca u Sarajvu

Filip Mursel Begovi, Begovi su pali na tjeme, KDBH Preporod, Zagreb, 2012., 323 str.
Pie: Eliezer Papo Ne znam da li je to uvijek bilo tako. esto mi se ini da jest, mada bih se ponekad zakleo da nije; ali (bar) dananji ovjek ima na raspolaganju (u nekom polusvjesnom lageru) itav niz identiteta koji se stalno smjenjuju. Ponekad je dovoljan i najmanji unutranji ili spoljni, ugodni ili neugodni poticaj - pa da interes (kako u smislu koristi, tako u smislu zanimanja) koji nas povezuje s nekom identitetskom grupom izblijedi, pred interesom koji nas, barem na neko vrijeme, pridruuje nekoj drugoj grupi. Koji e identitet biti vaniji od ostalih u bilo kom konkretnom momentu - rodni (onaj koji objedinjuje gotovo sve mukarce, bez obzira na njihovu rasu, etniko porijeklo ili vjersko opredjeljenje, s jedne a gotovo sve ene, s druge strane), porodini ili jezini, etniki, vjerski ili socioekonomski, stvar je polusvjesne ili polunesvjesne procjene svakog pojedinca. Logino je pretpostaviti da su ljudi oduvijek skakali iz jedne identitetske orbite u drugu; ali mi se, ipak, ini da je nekada tih orbita bilo mnogo manje, te da su u tradicionalnom drutvu iste bile, nekako, paralelnije i manje meusobno usuproene tako da prelazi sa jedne na drugu nisu bili toliko otri kao to su danas. Upravo zbog moje vlastite stalne usresreenosti na te sloene identitetske poruke koje stalno aljemo svijetu koji nas okruuje, i koje neprestano dobijamo od drugih, lako sam uplovio u Filipike Mursela Begovia. Jo lake sam se poistovjetio sa Begovievom borbom sa njegovim razliitim identitetima, koji ga razvlae i osvajaju, kojima se predaje i od kojih bjei, kojima se rado priklanja e da bi ih, poslije par strana, nerijetko poslije pukih par redova, oinuo nekom eretskom opaskom, promuurnom primjedbom ili duhovitim opisom apsurdnih situacija u koje nas smijeta igranka zvana ivot. Jedan, meni jako drag, jevrejski vic govori o nekom starom Sefardu koji se 1948. godine preselio iz Istanbula u Jerusalim, da bi poslije tridesetak godina ivota u Svetom Gradu, jednog dana rekao eni iznebuha: Pakuj se vraamo se za Tursku hou da umrem kao Jevrej! Bog s tobom, zauena e ena, pa oduvijek su Jevreji dolazili u Jerusalim da ovdje umru; na ta e mu, sasvim oputeno: Ako umrem ovde, ta e svijet rei? Umro onaj Turin. Ali, ako se vratimo u Istanbul, pa umrem, svi e rei: Umro onaj Jevrej. Upravo na ovaj vic me je podsjetila Murselova pria Zagrepanec u Sarajvu. Slino Sefardu iz vica, i Mursel je potegao od Hrvatske, u kojoj je (shodno poznatom ratnom razvitku dogaaja) stasao u osjeaju manjinstva, bivajui uvijek mnogo BEHAR108

vie Mursel nego Filip, da bi doao u Bosnu i otkrio da je, u oima mnogih bosanskih, dakle nedijasporinih Bonjaka, on ipak moda malo previe Filip. Ako nita, jeziki (na si oek, a tako smijeno govori). Murselova (ili ono bi Filipova) jezika razliitosti dovodi do toga da pedijatar, Hasan, preuje dva suglasnika u imenu LukMaN, sasvim siguran da se dijete zove Luka. Motiv jezike drugaijosti pojavljuje se ponovo u anegdoti Kuite ejhefendija, u kojoj Mursel prenebregava injenicu da je jedna od bitnijih razlika izmeu hrvatskog, bosanskog i srpskog dijalekta nekadanjeg zajednikog jezika u regionalnom supstitutu glagola shvatati. Dok u Zagrebu, eto, i Bonjaci kue; u Sarajevu pripadnici svih etiriju konfesija kontaju, a u Beogradu svi kapiraju. Bilo da Mursel govori kao novopeeni mu (ugroen intere-

87

PRIKAZI I KRITIKE

sima ene i cijele njene rodne grupe), kao ponosni otac (koji se nada da e njegov sin ispuniti njegove snove, ba kao to on nije ispunio snove svoga oca), bonjaki dravljanin Hrvatske, Zagrepanec u Sarajevu ili kao vjernik-musliman; njegov glas je uvijek (ili, tanije, najee a zapravo bi najtanije bilo rei sve ee i ee, iz teksta u tekst, a mnoge sam itao in real time, hronoloki, kako su i objavljivani) prvenstveno glas zapitanog ovjeka koji pokuava da nae ili podari smisao (Jer taj muni posao dade Bog sinovima ljudskim da se mue oko njega, Biblija, Knjiga Propovjednikova 1:13) vlastitom iskustvu i iskustvu razliitih vlastitih identitetskih grupa, ipak kontroliui vlastite dosege gotovo stalnim virenjem preko plota drugih grupa i pojedinaca, ivo zainteresovan da shvati kako oni shvaaju sebe, njega ili, uope, meuodnos svega sa svim. Stoga, ma koliko da je u ovoj zbirci tekstova bilo mjesta na kojima su me moje vlastite identitetske orbite locirale na take gledita dijametralno suprotne onima na koje se u datom momentu smjestio Begovi, ipak je neusporedivo vie bilo mjesta na kojima sam se iskreno saosjeao sa njegovim identitetskim hrvanjima ili jednostavno uivao u njegovoj erudiciji, iskrenosti, raskonom duhu i otroumnom stilu. Kako se ne nasmjeiti pred majstorskim natuknicama poput one: Kroate sa kravatama ekaju tramvaj (Kako od vehabije napraviti Mahatmu Ghandija), koja neminovno stavlja u pogon sve itaoeve line asocijacije na tipina naa, balkansko-kafanska, razmetanja i razMITanja o srednje-evropejstvu, nebalkanstvu i nadmonosti jedne nae kulture nad svim ostalim, intonirajui istovremeno i autorov stav prema ideji kulturnog supremacionizma? Kako se grohotom ne nasmijati autorovom samo-prekrtavanju u Tulifilipana (Rob Roy i Babo Hood), autentian islamski cvijet hrvatskog naroda? Kako ne saosjeati sa Begovievom balkanskom verzijom Dr. Dekila i Mr. Hajda (Jesam ja spavao, ali nije efendi Mursel) i na koncu kako ne biti duboko dirnut reenicom napisanom pod nadahnuem novotkrivenog oinstva: Uinit u to jer ti su mezari drvoredi

identiteta moga sina. Jednom u i ja biti to drvo iji je korijen tevhid, a grane bogobojaznost (ponovo Kako od vehabije napraviti Mahatmu Ghandija)? Begoviev stil je lian. On se ne dodvorava, nego radije potie itaoca (ponekad ak malo previe direktno) na hvatanje u kotac sa onim to Begovia u datom trenutku ulja. Unato injenici da mu stavovi gotovo uvijek zvue prilino rezolutno i definitivno, oni se ipak stalno mijenjaju i to ne protekom itavih decenija, nego mnogo bre i oiglednije. Zbirka, naime, obuhvata tekstove nastale u estogou 2006 2012, i svejedno prua uvid u itav niz evoluirajuih stavova. Nerijetko, i promijenjeni Begoviev stav odjekuje istom onom rezolutnou kojom se odlikovao i prvotni stav, za koji se zalagao nekad ranije - ali ko ne vjeruje u ono to govori ne moe oekivati ni da mu povjeruju drugi. Jednako tako, ko stalno i vjeruje i govori jedno te isto ili je ve jako star (barem duhom, ako ne i tijelom) ili samo deklamuje tue misli i stavove. Begovi je iskren. Njegovi stavovi odslikavaju njegovu linu istinu, dosegnutu u datom trenutku. Izmjene u njegovim stavovima, meutim, ukazuju da (ma koliko se ponekad inilo da on samo izvikuje svoju istinu) on, ipak, i te kako pomno oslukuje kako viku drugih tako i odjek vlastite vike. U protivnom, njegovo bi pisanje bilo statino, kao pisanje mnogih drugih bosansko-hercegovakih kolumnista, ije kolumne itamo samo iz navike i iz nedostatka boljih premda bismo, poznavajui njihov jedan i po stav o svemu, te poznavajui nedjeljnu vruu temu, uvijek lako mogli pretpostaviti ta e pisati u njihovim kolumnama, te kako e se onaj jedan i po stav dovesti u vezu sa temom koje se svaki BiH intelektualac mora dotai te nedelje. Sugerisao sam autoru, a ne znam da li e sugestiju prihvatiti, da ispod svakog teksta napie i kada je i gdje izvorno objavljen, jer drim da e Bosancima i Hercegovcima biti zanimljiva evolucija njegovih stavova o Bosni i Hercegovini uopte, te posebno o Bonjacima i njihovoj dosadanjoj i odsadanjoj ulozi u BiH. Na jedan se nain, naime, vidi Bosna gle-

dana oima Bonjaka u Zagrebu a na bitno drugaiji nain se ista ta Bosna vidi iz Sarajeva, oima zagrebli muhadera. Begovieva Bosna, od njegove line hidre pa na ovamo, sve je manje idealna ali nesretna zemlja kojoj ne daju i kojoj se ne da, a sve vie stvarna Bosna, kakvu i sami poznajemo, vjeito razapeta izmeu razliitih stremljenja i strahova (to je najgore, esto opravdanih) svojih stanovnika i njihovih sloenih simultanih poli-identiteta. Mislim da se hronolokim praenjem Begovievog pisanja o Bosni i Hercegovini sasvim jasno moe uoiti sazrijevanje njegovog linog uvjerenja da je prava graanska drava najbolje rjeenje za sloenu bosansku situaciju. Jedno je kada se taj stav iskazuje sa pozicija sekularnog evropskog liberalizma; a neto sasvim drugo, novo i nesvakidanje, kada se isti stav iskazuje sa pozicija islamskog promiljanja (a Begoviev ugao gledanja definitivno jeste i islamski) i jake bonjake svijesti. Ista ona slijepa sila i ideoloka prisila koja je svojevremeno bila omrazila proklamovane vrijednosti prethodnog sistema mnogim vjernicima, danas je, preavi u ruke vjernika i nacional-patriota, poluila slian stepen gaenja meu svim ljudima kojima su prisila i nasilje strani. Naa prava prestaju tamo gdje poinju prava drugih. Ta granica nije uvijek lako uoljiva, niti ju je lako definisati - ali je, barem, utjeno to i prava drugih prestaju tamo gdje poinju naa. Moda nije blesava ni ona narodna, samo nek komiji crkne krava. Uz blagu izmjenu, dodavanje slova i: samo nek i komiji crkne krava, mogli bismo je pretvoriti u osnovu nekog naeg novog koncenzusa. Ekvifrustracija, ravnomjerna raspodjela frustracije zbog nemogunosti da se ikad ostvari san bilo koje grupe, mogla bi biti dobrom osnovom za pax bosniaca i novi-stari bosanski modus vivendi. ini mi se i da je to jedna od bitnih, stalno prisutnih a ipak neiskazanih poruka ove zbirke. Samo je susret sa pravom i stvarnom Bosnom i Hercegovinom mogao dovesti do takve evolucije stava autora, iji prvotni stavovi odiu idealizmom posmatraa iz daleka, a potonji realizmom vrlo svjesnog sudionika bosansko-hercegovake sadanjosti.

88

PRIKAZI I KRITIKE

Mostar iz knjievno-kritikog uklona

Safet Sari, In Facto, Centar za mir i multietniku saradnju Mostar; Mostar, 2012.
Pie: Enes Ratkui
Kad profesor knjievnosti, autor dvije sjajne monografske studije o Edhemu Mulabdiu i Osmanu-Azizu, poeta u dui, najednom iskorai van oblasti za koju se svojevoljno opredijelio, i krene tumaiti drutvene pojave i procese, reakcija okoline uglavnom se svodi na uobiajeno lakonsko geslo: Od kud ga u jednom takvom poslu? No, ukoliko ozbiljnije u jednom poduem kontinuitetu sagledamo cjelokupan opus Safeta Saria, njegove spoznajno-teorijske preokupacije, onda zbirku kolumni pod nazivom In Facto moemo prihvatiti samo kao loginu posljedicu, svojevrsnu sublimaciju njegovih intelektualnih preokupacija od prvih pjesnikih koraka do statusa univerzitetskog profesora. Zbog ega jedan takav iskorak, po formi i karakteru bitno drugaiju oblast, ije granice u najveoj mjeri odreuju standardi politike analitike, doivljavamo loginim?! Prvenstveno iz razloga to knjievnost samu po sebi, bez obzira na metamorfoze drutvene potrebe i imperative, jednostavno ne moemo postaviti na bilo kakve tranice koje bi vrludale izvan drutvenih tokova i problema. Bez ovjeka u mnogostrukosti njegovih odnosa i doivljaja svijeta, knjievnost praktiki ne bi postojala. Knjievnost je na koncu samo jedna specifina perspektiva promatranja svijeta u kome ovjek, njegov unutranji svijet kao i njegove drutvene veze predstavljaju njenu temeljnu tematsku preokupaciju. Od jednog intelektualca, s druge strane, bilo bi neprimjereno oekivati utnju, BEHAR108 U moru mostarskih problema Sari je imao i dosta sree, s obzirom da praktiki niti jedan ozbiljniji magazin, a pokretano ih je poprilian broj, nije odrao kontinuitet izlaenja. Ipak, etiri godine, koliko su izlazile Hercegovake novine (2004. 2008.) bio je dovoljan period za Saria, da izloi vlastita promiljanja koja, naravno, ni problematski ni administrativno nisu ograniena Mostarom. Naprotiv, mostarski problemi koji sadrajno dominiraju samo su, zbog svojih ekstremnih specifinosti, bili interpretativno najegzemplarniji za sutinsko sagledavanje politikih, kulturnih, ekonomskih i svih drugih problema u zemlji. Ono to je u sluaju ovog tiva veoma vano napomenuti jeste samo konceptualno rjeenje, sortiranje samih tekstova, koje je Sari poredao na principima dramske scene u snanoj dijalektikoj vezi: protagonisti dogaaji pojave. Ono to toj dijalektikoj vezi, opet, daje posebnu snagu jeste paradigma samog pristupa, zasnovana na snanom isticanju univerzalnih vrijednosti i principa. Takva spoznajno-promatraka perspektiva naprosto razgoliuje sve aktere povijesne drame koja se odvija pred naim oima, servirajui ih u nepatvorenoj formi. Izvodei ih na brisani prostor, na kome prikrivanje predstavlja in nemogue misije, Sari probleme zapravo demaskira i itaocu podastire bez ikakvih uvijanja, oslobaajui vlastitu retoriku i same pomisli na vrludanja, koja bi otricu kritike ublaila ili problematski elegantno zaobila. Kako bi vlastite poglede oslobodio

Izvodei ih na brisani prostor, na kome prikrivanje predstavlja in nemogue misije, Sari probleme zapravo demaskira i itaocu podastire bez ikakvih uvijanja, oslobaajui vlastitu retoriku i same pomisli na vrludanja, koja bi otricu kritike ublaila ili problematski elegantno zaobila.

odsustvo razlone reakcije, pogotovo o zbivanjima u gradu, koji je po mnogim ocjenama prolazio kroz najvea povijesna iskuenja i izazove. Upravo zato u ovoj knjizi kolumni Mostar i mostarski problemi, sagledani kroz prizmu univerzalnih vrijednosti i principa, predstavljaju okosnicu njenog sadraja.

89

PRIKAZI I KRITIKE

bilo kakvih ogranienja, to je greka u koju upadaju mnogi kolumnisti, koja se u pravilu oituje u nedosljednim definicijama problema kao eminentno bosanskih, balkanskih i sl., Sari cjelokupnu ratno-poratnu zbiljnost sagledava kroz prizmu svjetskopovijesne situacije, ne libei se pri tom snano razobliiti licemjerje svijeta, koji se deklarativno pozicionira na jedan, a praktinopolitiki na potpuno drugaiji nain. Ova dimenzija se snano osjea u tekstovima u kojima autor knjige secira i skenira likove poput glavne tuiteljice Hakog tribunala Carle Del Ponte ili meunarodnih medijatora Christiana Schwarza Schillinga i Lajaka, sagledavajui ih u kontekstu klasinih farsi, manipulacija pravdom ili pregovarakim marifetlucima, koji sa demokratskim standardima nemaju bilo kakvih dodirnih taaka. ta vie njihovu pojavu Sari hrabro, ne libei se otvorenosti izricanja, razmatra u kontekstu tendencija najmonijih sila svijeta da ostatak svijeta dovedu u stanje bespogovorne planetarne poslunosti. U poveoj galeriji likova u Sarievim kolumnama mjesto su zbog razliitih uloga u ratu i miru nali: Jadranko Prli, Ivo Miro Jovi, Stjepan Mesi, Alija Izetbegovi, Haris Silajdi, Zdravko Tomac, Slobodan Praljak, Milorad Dodik, Vojislav eelj, Slobodan Miloevi, Fikret Abdi, Jusuf Prazina, Franjo Tuman, Jole Musa, Radovan Karadi, biskup Ratko Peri, Boidar Vuurevi, Leo Plokini, Milan Bodiroga, Dijana uljak, Smiljko agolj, Adin Hebib... Dogaaje i pojave autor analizira u svjetlu njihovih angamana statusno ih, manirom reisera dramske radnje, pozicionirajui im odgovarajuu ulogu pozitivaca ili negativaca. S obzirom da sam ambijent u kome ih tretira u biti implicira destrukciju, najvei broj njih dobio je ulogu negativaca. Uz to cijela drama odvija se u uvjetima vladavine mediokriteta, koji naprosto hrle poklopiti i prigrabiti sve drutvene uloge. Ipak, pojedini likovi iz Sarieve galerije otvaraju traak nade za pojavu svjetla na kraju jednog tunela. Ono to, na samom kraju, posebno treba podvui, kad je o ovoj knjizi rije, jeste sama priroda kolumne. Sariev stil, dakako, nadilazi klasiku novinarskog standarda. Taj eminentno esejistiki peat, koji otkriva autorove autentine sklonosti, je vie nego vidljiv. Autor se ne ustruava da igrae na sceni uvede u koloplet Selimovievih junaka glasovite Tvrave, razotkrivajui na jednom oprobanom receptu njihova mentalna stanja, pobude i skrivene ambicije. Ali, ta hermeneutika, mora se priznati, cijelom tivu daje poseban kvalitet. Taj stil itaoca oslobaa od stereotipnih formulacija svakodnevnice sa kojima se suoavamo listajui tampu, i na neki nain ga usmjerava na povratak istinskoj rijei, gdje je zasigurno spas i pribjeite, ukoliko iole imamo ambiciju da napustimo podruja u kojima je svetost rijei oskrnavljena i zlurado obezvrijeena. Polazei od injenice da je knjiga kolumni Safeta Saria u najveoj mjeri sadrajno fokusirana na Mostar, odnosno, na probleme sa kojima se ovaj grad i njegovi stanovnici suoavaju, treba podvui da svako ko uistinu u spisateljskom smislu kani ita ozbiljnije poduzimati na tom planu, In Facto bi morao uzeti za obavezno tivo. Naravno, ukoliko o Mostaru, s obzirom na osjetljivost teme uzrokovane pored ostalog i hiperprodukcijom skribomanije, namjerava izgraditi to objektivniju predodbu.

Redovni profesor na Filozofskom fakultetu i Fakultetu politikih nauka Univerziteta Crne Gore te redovni lan Dukljanske akademije nauka i umjetnosti od osnivanja, ija su djela prevedena na vie stranih jezika, erbo Rastoder (1956., Radmanci, opina Berane), iji je osnovni interes Historija Crne Gore i Jugoslavije XIX. i XX. vijeka te teorijsko- metodoloki problemi historijske nauke, nakon bogate osobne biobibliografije, ovaj put se odluio oknjiiti historiju jedne porodice Resulbegovia, ne bi li na taj nain ostavio zapis koji bi potomcima bio putokaz i izvor injenica koje bi pojasnile kontinuitet, porijeklo i status jedne znaajne i ugledne porodice. Pritom istie da u Crnoj Gori nema znaajnijeg bratstva i plemena koji nemaju svoju monografiju u obliku pamfleta ili babalogija nastalih na nepouzdanim kazivanjima pa sve do nauno utemeljenih iskaza. No, autor e takoer ustvrditi da u postojeoj historiografiji skoro da nema primjera da je predmet obrade bila neka porodica, bratstvo ili pleme koje ne pripada kranskom korpusu u vjerskom smislu, odnosno, bonjakom u nacionalnom smislu. Rastoder u intervalu duem od etiri vijeka prati kretanje i razvoj jednog bratstva (porodice) koja je egzistirala u razliitim sredinama, dravama i sistemima uz pouzdani kronoloki kontinuitet prie o Resulbegoviima. Poetak je naznaen prvim pomenom imena, a zavretak je situiran u XX. vijek. Rastoder napominje da se historija ne moe napisati jednom za svagda ona se pie. Po vlastitom uvjerenju, on e nam skrenuti pozornost na injenicu da ak i oni koji dre do svog porijekla jedva da mogu obuhvatiti opis generacijskog kontinuiteta u razdoblju od pet koljena (150 godina unazad). Pritom misli da samo djelatni ljudi proizvode odreene drutvene posljedice te ostavljaju vidljive tragove o svome djelovanju, a time postaju predmet interesa historije. U ovoj knjizi, vidljivo je da u svakoj generaciji Resulbegovia postoji po jedna takva djelatna linost, a time se moe pohvaliti zaista mali broj porodica u dananjoj Crnoj Gori. Uz strunu predanost autor unosi i neminovnu subjektivnost u tekst. Takoer je svjestan da bi besprijekorno zadovoljavanje metodolokih standarda podrazumijevalo traganje za izvorima u mletakim, austrijskim, dubrovakim, bosanskohercegovakim, turskim i crnogorskim arhivima i to u kontinuitetu od pet vijekova, stoga se autor opredijelio za krai put pregledavajui dubrovake zbirke i crnogorske arhive. Pritom je izbjegavao tekstove koji nisu nauno fundirani i koji su ideoloko politiki iskonstruirani. U knjizi se prepoznaju samo najpoznatiji, najdjelatniji i najzasluniji. Pritom se obrauje razdoblje poevi od Herceg Novog i 1575. godine i pojave pomena Resulbegovia pa do Ulcinja i prvih decenija XX. vijeka. U predgovoru Rastoder jo upuuje na zastupljenost Resulbegovia u knjievnosti, na njihov socijalni status (imovinu), kao i na pitanje njihovih zadubina i materijalnih ostataka to zorno predoavaju priloene razne arhivalije.

90

PRIKAZI I KRITIKE

Ponos i sjeanje na djelatne Resulbegovie

erbo Rastoder, Begovi na granici (Resulbegovii od Novog, Trebinja do Ulcinja), Almanah, Podgorica, 2011., str. 289
Pie: Sead Begovi Primjerice, u narodnoj pjesmi Boj pod Banjalukom 1737, koju je zabiljeio beg Kapetanovi Ljubuak, sauvana je uspomena na uee Ibrahim-bega Resulbegovia u ovom boju. No, meu indirektnim potomcima Resulbegovia, pie Rastoder, nailazimo i na znaajne stvaraoce u knjievnosti. Najznaajniji je svakako unuk Hasan-age, trebinjskog dizdara iz 1718. godine, sin Mustafe koji slovi kao rodonaelnik trebinjskih Dizdarevia. Bio je jedan od najpoznatijih pjesnika alhamijado knjievnosti i pjevao je pod imenom Muhamed Rudi, a rodio se u Trebinju 1825. godine gdje je i umro. Prvi koji je uao u narodnu pjesmu bio je Osman-paa Resulbegovi, a ponos i sjeanje na etvoricu paa u porodinoj tradiciji nalazimo u pjesmi Dervia Hasana. Resulbegovii su, ojaani carskim fermanom, zapoeli gradnju Trebinja koji se prvotno zvao Banjvir. Tada je Osman-paa Resulbegovi godine 1698. prvo sagradio stari grad Ihisar, a 1721. i novi grad i Hendek, da bi 1728. dogradio bedeme oko grada koji su opasivali i novu tvravu. Doveo je i vodu s Trebinjice i podigao pokretni most (na ekme uprija). Podigao je i konak (rezidenciju, ljetne dvore na begovini uz desnu obalu Trebinjice, a po carskoj zapovijedi u Ljubinju je 1721. izgradio tvravu, podigao sebi dvore i zapoeo graditi damiju. Nakon prve damije (mesdida) koju su zapalili uskoci i uz to jo poklali sve muslimane na sam Bajram u vrijeme dume, bacivi ih u Trebinjicu, najvei vakif ovoga grada, Osman-paa ResulbeBEHAR108 govi podie novu damiju, a po godini koja je upisana na erifi na munari to je bilo 1719. godine na ime sultana Ahmeda III., pa je ova damija nazvana Careva. Slijedi gradnja Osman-paine damije koja se nalazila unutar tvrave u gradu Trebinju. Ve poslije gradnje ove damije Osman-paa je optuen u Carigradu da je na svoje ime u Trebinju sagradio ljepu damiju od careve i da je naredio da se njegovo ime u hutbi spominje. Zbog toga je sultan Ahmed III. izdao ferman kojim se Osman-paa i njegovih devet sinova osuuju na smrt te je on pogubljen u Carigradu 1729. Godine. Damija je renovirana 1911. godine, a u blizini je Osman-paa podigao i mekteb i medresu kao prve prosvjetne ustanove u Trebinju. Za rad ovih institucija Osman-paa je odredio vakuf iz kojeg su plaani mualimi i muderisi, no, vakufnama je preivjela tek do 1945. godine. Knjiga (monografija) sadri i rodoslov Resulbegovia, kartografsko predoavanje bosanskog paaluka, pregled njihove imovine, odnosno svojine (pa i one nepokretne), a autor se dotie i prava nasljedstva i nainom upravljanja njime. S kraom etnografskom crticom (s priloenim fotografijama) Rastoder opisno ulazi i u Begovu kuu koja je spaljena 1992. godine. S mnotvom toponimskih, hidronimskih i drugih provjerenih podataka, s akribinou preciznog historiografa, Rastoder razuenim postupkom postie to da se historijsko miljenje i dogaaji te njihovi oiti rezultati uvedu u trajno nasljee kao vjero-

dostojan nazor o jednom odmaklom vremenu, svijetu i svjetonazoru koje je vrijedno zabiljeiti, odnosno, znanstveno obraditi. Autor takoer promatra duh povijesnih proizvoda jedne porodice koji su rezultat historijskog procesa i odigravanja njihovih smislenih ivota i shodno tome iznosi na vidjelo smisao takva ivota i njihov stvarni sadraj. Na sceni je obiljeavanje bitka (bivstvovanja) i ljudskog opstanka jedne porodice. Oito, ovom knjigom, Resulbegovii su zaista nadivjeli svoje vrijeme, a na neki nain ouvale su se i tradicijske vrjednote upravo kontinuiranom obradom mnotva povijesnih fakata sistematiziranih u priu o Resulbegoviima. erbo Rastoder prilazi povijesnoj grai po principu homo mensura (ovjek je mjerilo svih stvari) te ju pojmi individualno znanstveniki i generiki.

91

PRIKAZI I KRITIKE

Potreba za puninom razumijevanja izmeu katolika i muslimana

Mirsad Baki, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i dravi, Udruga Dr. Safvet-beg Baagi, Zagreb, 2011., str. 463
Pie: Sead Begovi

Netom nakon to je Mirsad Baki objavio ovu tematski heterogenu, a sadrajno kompaktnu i ujednaenu knjigu preselio je na Ahiret. Roen je u Trebinju godine 1936., a umire u Zagrebu sredinom ove godine. Bio je istaknuti hrvatski odvjetnik (budui je studirao u Zagrebu gdje je ve 1957. na neodreeno vrijeme iskljuen s Pravnog fakulteta zbog svojih prohrvatskih politikih stavova), zatim povijesno tonirani publicist, pisac brojnih radova iz podruja prava te visokopozicionirani hrvatski asnik s mnogo dobivenih odlija i priznanja nakon Domovinskog rata (bio je i Vojni tuitelj u Hrvatskoj). Bez svake sumnje da je Baki u sebi nosio nacionalne i identitarne dvojbe na relaciji Hrvatska Bosna, odnosno hrvatstvo bonjatvo. No s obzirom na njegovo godite roenja i traumatine identitarne preinake koje su kroz povijest pratile Bonjake muslimane (od hrvatstva, srpstva, te muslimana s velikim i malim m pa sve do reenog bonjatva) to nas ne bi trebalo previe ouavati. Takoer je dobro znano da je on do kraja svoga ivota promicao starevianske ideje, ali bez obzira koliko je po razliitim prosudbama svojih zagovaraa (s kojima je dijelio uglavnom usamljeniku sudbinu) i svojih osporavatelja (kojih je bilo vie, posebice nakon inauguracije bonjatva) bio objektivan, on je (pa i u ovoj knjizi) pridonosio pozitivnom sueljavanju dvaju naroda hrvatskog i bonjakog. Iako, u tom je smislu vjerovao u jedan narod hrvatski, dakle, hrvatski narod s dvije vjere, to je iz dananjeg politikog rakursa, za Bonjake neprihvatljivo rjeenje. Njegov, na daleko dobro uoljivi idealizam, kao zadnji izdanak takvih promiljanja o Hrvatima muslimanima (koji s njim dijeli istomiljenik Zlatko Hasanbegovi, vrsni mladi povijesnik iz Zagreba) u nae doba gubi realne temelje, s obzirom na politiko povijesnu i kulturoloku osvijetenost i obavijetenost Bonjaka i, naalost, s obzirom na mune posljedice zadnjeg rata.

U knjizi su predoeni eseji, razgovori, novinski lanci, osvrti i prikazi, neki odgovori i reakcije na prijeporna pitanja u pogledu diskriminacijskih ponaanja prema muslimanima, a koja su dolazila iz raznih sredina, javnih ustanova, televizijskih kua, novina i drugih medija. Preteni dio uvrtenih tekstova objavljen je u Politikom zatvoreniku, ali i u Hrvatskoj reviji, asopisu Maruli, Zborniku hrvatskog rtvoslovnog drutva te u Fokusu, dvomjesenicima Jornal i Behar KDBH Preporod, ali i u Vjesniku, Slobodnoj Dalmaciji, Veernjem listu. Osloboenju i drugdje. Po vlastitom priznanju u esejima obrauje upravo ono na to upuuje naslov knjige: na doprinose muslimana hrvatskoj kulturi i dravi i to u nastojanju da se spasi od zaborava sve ono to je od vrijednosti i znaaja. Prije svega to su izabrani velikani koji su na neki nain formativno djelovali i na samog Bakia i to u rasponu od Sultana Mehmeda II. El-Fatiha i franjevca Dominika Mandia pa sve do suvremenijih i modernijih znaajnika: Safvet bega Baagia, Demaludina auevia, Hamdije Kreevljakovia, Dafer bega Kulenovia, Ademage Meia, Hakije Hadia,

Mehmeda Alajbegovia, Hivzi Bjelavca, Alije Nametka, Muse azioma atia, Edhema Mulabdia, Envera olakovia, Ahmeda Muradbegovia, Maka Dizdara i druge s razliitim referencama (ponekad bome i u onim s otrim polemikim predznakom). Baki se posebno osvre na preuene podatke o rtvama u zadnjem ratu u Hrvatskoj (posebice kada je rije o muslimanima koje je osobno odlikovao predsjednik Tuman i koji su poloili svoje ivote za dananju hrvatsku dravu) te kako na njegovu identitarnu opredijeljenost utjee globalizacija. On posebno istie reciprone vrijednosti pri njegovanju uzajamne tradicijske tolerantnosti i pritom, kako se to odraava na paljivo uvanje vlastite posebnosti. Jedan je od prvih (osloboen od bilo kakvog straha ) ustao protiv onih kojima je tendencija muslimane prikazati kao teroriste, a islam kao teroristiku vjeru. Za one (pa i za sveenstvo) koji nisu u Hrvatskoj zatitili muslimane od takvih napada kae: da su kompromitirali hrvatski duh i genij. Na tim e mjestima pratiti i isticati potrebu punog potovanja katolika spram muslimana. Naravno, u knjizi su i opisi o srpskoj agresivnosti i potrebi da se posegne za tuim. U reagiranjima, ma koliko da su ponekad i ishitrena, nikada nee istrati s nekom tezom koja je usuprot interesima muslimana i tu pokazuje veliku graansku hrabrost. On e naprosto raskrinkati tue zle namjere i nemoralnost. U predgovoru Josip Lonarir pie da ova knjiga zasluuje panju javnosti i struke i da Mirsadov glas nipoto ne smije postati glas vapijueg u pustinji. No, nije sporno da njegovi tekstovi djeluju informacijski poticajno, ali koliko e oni sudjelovati u novom graenju povijesti tek e se vidjeti. U svakom sluaju Mirsad Baki iznosi stavove intelektualca islamskog kulturnog kruga, zalaui se za civilizaciju ljudskih prava i istinske duhovne obnove. U tom smislu, neke dijelove ove knjige nitko mu ne moe otuiti pa ni osporiti.

92

PRIKAZI I KRITIKE

Vrijedna istraivanja kompleksnog problema samoubistva u BiH

Zemir Sinanovi, Samoubistvo izbor pojedinca i (ili posljedica krize), Univerzitet u Sarajevu Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, recenzenti prof. dr. Ismet Grbo, prof. dr. Ismet Dizdarevi i prof. dr. Jusuf iga, Sarajevo, 2012., 528 str
Pie: Demal Najetovi U Uvodu knjige razmatra se samoubistvo kao (vrlo) kompleksan problem, permanentno prisutan u svim drutvima kroz historiju. Prema zvaninoj statistici, u toku godine u svijetu jedan milion ljudi izvri samoubistvo. U posljednjih pedeset godina stopa samoubistava u svijetu je poveana za 60%. Godinje u Evropi oko 43.000 ljudi izvri samoubistvo, a preko 700.000 njih pokua samoubistvo. Od 1974. godine zabiljeen je porast samoubistava meu mukarcima za 35%. Upozoravajui je porast samoubistava za 65% kod mladih osoba (od 15 do 24 godine ivota). U periodu 1985.-2005. ukupno je u Bosni i Hercegovini poinjeno 10.219 samoubistava. Oekivani trend samoubistava u Bosni i Hercegovini nastavljen je i u periodu 2006.-2010., kada je zabiljeeno ukupno 2.525 samoubistava. Rezultati dosadanjih istraivanja, kao i svakodnevna klinika praksa, ukazuju na porast samoubistava u Bosni i Hercegovini, naroito nakon agresije (1992.1995.). U knjizi Samoubistvo izbor pojedinca i (ili) posljedica krize, autora doc. dr. sci. Sinanovi Zemira, na sadrajan nain prikazani su rezultati empirijskog istraivanja samoubistava u Bosni i Hercegovni (1985.-2005.), posebno su prikazani uzroci i motivi samoubistava u poslijeratnom periodu. Po broju samoubistava (na svjetskom nivou) entitet Republika Srpska za 2000. godinu zauzima 9. mjesto, to je vie nego alarmantan podatak, ne samo za bosanskohercegovako drutvo i dravu, ve i za Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Odgovor na visoke i kritino visoke stope samoubistava u Republici Srpskoj - posebno na kritino visoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Vojske Republike Srpske (37,2) treba traiti (i) u injenici da su pripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planiranja, nareivanja i izvravanja brojnih ratnih zloina, a njih 19.473 je uestvovalo (i) u zloinu genocida nad Bonjacima u i oko Srebrenice. Navedeni problem (samoubistava) ne smije biti samo problem Republike Srpske, (zvanino i nije: na brojnoj skali problema u Republici Srpskoj ovaj se BEHAR108 problem uopte ne nalazi), ovo treba biti problem drave Bosne i Hercegovine, ali i meunarodni problem (posebno Svjetske zdravstvene organizacije), budui da u sluaju nedostatka adekvatne drutvene predikcije i prevencije, kod navedene kategorije lica, moemo imati ekspanziju (najteih oblika) PTSP i samoubistava, ali i drugih oblika drutvene destrukcije. Snage odbrane BiH od agresije, ipak, biljee mali broj samoubistava, u odnosu koliko se to (znanstveno) oekivalo. Tanije, prisutan je nesrazmjer izmeu obima i jaine traume (kroz koju su prolazile snage odbrane) i broja realiziranih samoubistava. Dakako da ovakva istraivanja kompleksnog problema ne liavaju naunu sociologiju i psihologiju ni mogunosti ni dunosti da detaljnije prouavaju i astrukturni (elementarni) oblik pojedinih sociolokih i psiholokih problema, a naroito onih koji se javljaju kao tipine reakcije na podraaje fizike okoline. U dananjem odreenom spoznajno-teorijskom smislu, autor obrauje problem i pojavu samoubistva i, pri tome, oznauje ono zbiljsko to opstoji, neovisno o subjektu koji spoznaje. Um, faktor ja i razum pripadaju podruju osjetne prirode, a sastoje se od profinjene psihike materije. Socijalni i psihiki ivot autor promatra kao organsku cjelinu. Zalae se da drutvo potpunije razumije i shvati problem samoubistva izdvajajui ga iz cjeline drutvenog ivota (socijalne i psihike strukture). Cjelovitost i strukturalna meuzavisnost socijalnih i psihikih procesa, naglaena i izraena kroz samoubistvo, kao reakciju na odreene socijalne uslove i drutvenu praksu, podstie daljnja istraivanja u oblasti psihoanalize i individualne psihologije. Autor je detaljno obradio i religijsko-moralni pristup razumijevanju ina samoubistva. Jasno je da ni u jednoj religiji samoubistvo nije dozvoljeno. Meutim, etike teorije razliito odreuju prirodu moralne sankcije. Autonomna etika nalazi sankciju u samoj prirodi etikog ina, u njegovoj pripadnosti vrijednosnom redu, u njegovoj saglasnosti sa savjeu. Heteronomnu religijsku etiku sainjava Boija volja i odreenje, nagrada ili kazna u buduem svijetu. U knjizi su prisutni i stavovi da odgovor na samoubistvo postoji. Raznim oblicima prevencije mogue je dokidanje ove tetne drutvene pojave, koja poinje raznim oblicima otuenja osobe. Zbog toga je neophodno preventivno djelovati u otkrivanju suicidne osobe i optimistiki ih uvjeravati u bolje sutra. Ovo uvjeravanje treba biti zasnovano na to realnijem shvaanju sadanjosti kao adimenzionalne granice izmeu dviju negativnih determinacija: prolosti (onoga to vie nije) i budunosti (onoga to jo nije). Aktuelnost i originalnost tematike knjige ogleda se u tome da autor na jednom mjestu ukazuje na svu problematiku vezanu za problem samoubistva. Na jasan, struan i pregledan nain uspio je obraditi problematiku vezanu za ovu drutvenu pojavu. Pristup obraenoj temi je originalan, kako po svojim sadrajima, tako i po konkretnoj problematici. Autor je u knjizi pravilno koristio struni vokabular. Tekst je primarno pisan opisnim i analitikim jezikom. Jezik i stil su razumljivi, jasni, jednostavni, prirodni, odmjereni, racionalni, koherentni i struni. Autor je pravilno koristio ekspertni jezik sa strunim sociolokim i psiholokim terminima. Uspjeno je izbjegao zamke frazeologije, u smislu da je pooptavao konkretne pojmove i koristio leksiku sui generis. Ono to je u ovoj knjizi najbitnije su lini stavovi i zapaanja - naune injenice koje je autor izuavao tokom niza godina. Teorijski i praktini diskurs problematiziranja samoubistva, u najirem smislu, odlikuje stalno nastojanje afirmacije temeljnih naunih principa koji se prelamaju i kontekstualiziraju u vieslojan set sociolokih i psiholoih repera. U tom smislu, knjiga, u svojoj ukupnosti, nosi znaajnu dozu edukativnog sadraja, to je ini korisnom za studij brojnih nauka (politikih, pravnih, medicinskih, kriminalistikih, sociolokih i dr.). Potrebna je velika koliina namjernog nepoznavanja injenica da bi se bilo koji dio ove knjige protumaio tendencioznim ili, pak, kao puka koincidencija.

93

BERIET RIJEI

Kemal Mahmutefendi

RASPRAVA O METODI
Vi govorite o dravi ja zapaam dlaice u nosu. Vi vidite drvored, a ja oko crva koji migolji iz korijena jednog stabla. Dok vi raspravljate o Bogu, moja panja je usmjerena na oajnu dramu jedne fleke na suprotnom zidu. Vi kaete umjetnost, filozofija, poezija a ja se hrvem sa neimenovanim istinama koje miriu na samoubistvo ili, recimo, raj nepostojanja. Vae su rijei ljubav, a moja (da li je moja?) dua pokuava da se smjesti u vrci jednog bajoslovno dalekog stabla. Vi o ratu, a ja o nevinosti rudae od koje e biti proizveden metak koji e biti stavljen u puku i ubiti dijete koje se igra: o neiskazivoj nevinosti ovog opteg zla! Vi o smrti, a mene zasanjuje misao o onome to je bilo prije onoga to je bilo prije onoga to je bilo prije onoga to je bilo prije... i iza onoga to e biti kasnije od onoga to e biti kasnije od onoga to e biti kasnije i kasnije od najkasnijeg. Ko, dakle, vie grijei ja ili vi, vi ili ja? Ko to gaji manje ili vie bezbolne iluzije?